RJECNIK
J^^TV
=^
RJECNIK
HRVATSKOGA ILl SRP8K0GA JEZIKA
NA SVIJET IZDAJE
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA
ZNANOSTI I UMJETNOSTI
OBRADUJE
P. BUDMANI
DIO IV
ISPREKRIZATI- KIPAC
U ZAGREBU 1892—1897
IT KNI2ARNI0I JUGOSLAVENSKE AKADEMIJK (DIONICKB TISKARK)
TISAKDIONICKE TISKARE.
ISPREKRIZATI
ISPRESIJECATI
ISPREKRIzATI, isprekrizam, pf. vidi ispre-
krstati. — Slozeno: iz-prekri?.ati. — V jednoga
pisca nasega vremena. Tesko je pokidati lance
koji nas' odavna isprekrizase. M. Pavlinovid, rad.
109.
ISPREKR§6aTI, vidi isprekr§tati.
ISPREKRSTATI, isprfekfstam, pf. sve unakrst
sloziti jedno po jedno. — Mjeste st moze hiti i
g(i. ._ Slozeno: iz-prekrstati (prekrs6ati). — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (isprekrstati i ispre-
krscati ,nach einander ins kreuz Ipgen' ,decusso').
Pokazati kako su se planine isprekrstale. Vuk,
dan. 2, 29.
ISPRELAMAlSfE, n. djelo kojijem se isprelama.
— Stariji je oblik isprelamanje. — U Mika]inu
rjecniku: isprilamanje; u Bjelostjencevu: izpre-
lamane; u Stidicevu: isprilamane.
ISPRELAmATI, isprelamam, pf. preloniiti sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-
prelamati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od
XVII vijeka, a izmectu rjecnika u Mikalinu (ispri-
lamati ,comminuo, perfringo, diffringo') gdje se
naj prije nahodi, u Belinu (izprilamati ,perfringo'
861a), u Bjelostjencevu (izprelamam ,eommiuuo,
diflfringo, confringo'), ii Voltigijinu (izprelamati
i izprilamati ,sminuzzare, stritolare, spezzare'
,zerstucken'), u Stidicevu (izprelamati i isprila-
mati ,in frusta redigere, comminuere'), u Vukovu
(,nach einander zerbrechen' ,confringo')- Mandala
gvozdena izprilamao. F. Lastric, svet. 39^. Prude
jedan za drugim izprelamali. J. Rajic, pouc. 1, 133.
— Sa se, pasivno Hi refleksivno. u Belinu rjec-
niku: izprilamati se ,perfringor' 631^.
ISPRELIJEVATI, isprelijevam, pf. preliti sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prelijevati. — TJ
nase vrijeme u Lid.
ISPREMA, praep. s gen. sastavjeno: iz-prema,
enaci sto i prema. — U jednoga pisca nasega
vremena. Lepo je isprema sebe gledati ove buk-
tine na vedroj no6i. M. D. Milicevi6, ziv. srb.
2, 14.
) ISPREMETATI, ispremecem, pf. premetnuti
sve jedno pto jedno. — Slozeno: iz-premetati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima,
osim praes., i aor. 2 i 3 sing, ispremeta. — U
nase vrijeme. Ispremeta trpeze onijeh sto mije-
nahu novce. Vuk, mat. 21, 12. Mjenacima prosu
novce i stolove ispremeta. jov. 2, 15. Ispremeta
ih i popadose satori. D. Danicic, sud. 7, 13. ,Svu
smo mu ku6u ispremetali, ali nijesmo nista mogli
na6i'. ,Sve mu ispreme6ite, mozda se de nade'.
J. Bogdanovid.
ISPREMETAVANE, n. djelo kojijem se ispre-
metava. ,0n se ne boji vaseg premetavana i is-
premetavana'. J. Bogdanovic.
ISPREMETA VATI, ispremetavam, impf. is-
premetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Sve mu
je u kuci zivo i mrtvo ispremetavano, i aja Boze
nista se ne moze nadi'. J. Bogdanovid.
ISPREMICATI, ispremicem, pf. premaknuti
sve jedno po jedno. — Slozeno : iz-premicati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Onako on dode, pa svake
godine ispremice mede'. J. Bogdanovid.
ISPREORAvATI, ispreiravam, pf preorati
sve malo po malo. — Slozeno: iz-preoravati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Ti samo de ne ores,
onde ne preores, a de god ores, onde ispreoravas'.
J. Bogdanovic.
ISPREPASTI SE, isprepadem se (isprepadnem
se, ispr^panem se), pf. prepasti se (o mnostvu
IV
Hi cijelome subjekiu). — Slozeno: iz-prepasti.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka.
Kad plemici i gospoda koji bjehu izostali ispod
smrtnijeh tezijeh zgoda, s kijeh se bjehu ispri-
pali. J. Palmotid 2. Strahovitijem kada jadom
sve se bjese ispripalo. 268. Ter vided ga tac
smetena, sred srca se pripadena vele vedma iz-
pripade. 422. — I pasivno. Nu crkovni na§ vla-
dika ispripaden u pameti, take odluke ne htje
cuti. 273. S prikazanja toll huda ispripaden
car trese se. 417.
ISPREREZANE, n. djelo kojijem se isprereze.
— Stai-iji je oblik isprerezanje. — U Mikalinu
rjecniku: ispririzanje, isprisicanje ,concisio'; u
Belinu: izprirjezanje ,minutatim concidere' 720'^;
u Bjelostjencevu: izprerezane; uStulicevu: ispri-
rezane.
ISPREREZATI, isprerezem, pf. sve prerezati
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-prerezati. — U Mikalimi rjecniku: ispririzati,
isprisicati ,caedo, concido'; u Belinu: izprirezati
,minutatim concidere' 720^; u Bjelostjencevu (vidi
kod isprerezivati) ; u Voltigijinu: izprerezati, iz-
prerezujem ,stagliare, stagliuzzare , sminuzzare'
,zerschneiden'; u Stulicevu: izprerezati i izpri-
rezati i isprirezati, isprirezujem i isprirezivam
,frustatim, minutatim concidere'.
ISPREREZIVATI, isprerezujem i isprerfezivam,
impf. isprerezati. — Nalazi se pisano (grijeskom)
i sa z mj. z. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (izprerezujem, izprerezati
, concido') gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(praes. izprerezujem kod izprerezati), u Stidicevu
(isprirezivati uz isprirezati, a kod ovoga ima
praes. isprii'ezujem i isprirezivam). ,Tije peta}a
i uzala ti ne razrijesi ka' ide, nego uzmi noz,
pa to sve isprerezuj'. ,Ne bi i ne mos drugojacije »
ni odrijesiti ni odvezati van nozem isprerezivati'.
J. Bogdanovid.
ISPRESADIVATI, ispresadujem i ispresadivam,
pf. presadUi sve jedno po jedno Hi malo po malo.
— Slozeno : iz-presadivati. ,Ona nam je repa pre-
gusto nikla, aj ti nu lijepo razrijedi i ispresa-
divaj'. ,Tvoje su vocke pregusto posadene, sve ti
ono lijepo na rede ispresadivaj'. J. Bogdanovid.
ISPRESIJECANE, n. djelo kojijem se ispre-
sijeea. — Stariji je oblik ispresijecanje. — U
Mikalinu rjecniku: isprisicanje kod ispririzanje,
i u Belinu : isprisijecanje 720^.
ISPRESIJECATI, ispresijecam, pf. presjeci sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-presijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(isprisicati kod ispririzati) gdje se na) prije na-
hodi, u Belinu (izprisijecati , minutatim conci-
dere' 680'' ; ,scheggiare, far scheggie, o ridurre
in scheggie' 652*; izprisijecati, izprisjecivam , smi-
nuzzare, tagliar in pezzetti minuti' ,minutatini
concidere' 720''), u Voltigijinu (isprisecati i iz-
prisecati, izprisijecati, izpz'isijecam, izprisjecivam
, sminuzzare tagliando, stagliuzzare' ,zerstiicken'),
u Stulicevu (isprisijecati us isprirezati), u Vu-
kovu (,nach einander zerhauen' ,disseco unum ex
alio'). Ode se sikire za izprisicati drvje. F. Lastrid,
ned. 35. Ispresecaj na komadke. Z. Orfelin, podr.
350. Udare mu glogovo trne pod nokte i nozem
crnijeh kora ispresijecaju zile izpod kojena, da
ne bi mogao izlaziti iz groba. Vuk, ziv. 215.
Konma nihovijem ispresijecaj zile. D. Danicid,
is. nav. 11, 6. Asana Hota sa druzinom mu is-
presijecaju i opkole. Magaz. 1868. 78. Turci bi
ga jataganima izpresijecali. S. ^j^ubisa, prip. 157.
ISPRESIJECATI
— Pasivno. Planine potocima odrte i ispresije-
cane. S. J^ubisa, prip. 6. Brda potocima ispre-
secana. P. Bolic, viuod. 1, 5.
ISPEESIJEKATI, ispresijekam, pf. vidi ispre-
sijecati. — Slozeno : iz-presijekati. — Samo u
Bjelostjencevu rjecniku: izpresekam ,idem quod'
izprerezujem.
ISPRESJECiVATI, ispresjfecujem i ispresjfe-
civam, impf. ispresijecati. — U Belinu rjecniku:
praes. izprisjecivam kod izprisijecati TiO^J, i u
Voltigijinu: praes. izprisjecivam kod izprisecati.
ISPRESKAKATI, ispreskacem , j)/. pravo bi
bilo znacene: see preskociti malo po malo, ali sc
kaie u prenesenom sinislu sa znacenem: nadgo-
voriti. — Slozeno: iz-preskakati. — U Vtikovu
rjecniku: koga ,einpn (im g^esprache) besiegen,
zu schandeu reden, iiborreden' ,supero sermone'.
iSPEESTI, ispr(5dem, pf. slozeno: iz-presti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impt. ispr^di; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 t 3 sing, isprede.
a. aktivtio.
a) svrsiti predene (kad se nema sto da]e presti).
— Od xvn vijeka, a izmedu rjecnikn u Mika-
jinu (ispresti, opresti ,perneo, totum neo') gdje
ae naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (vidi kod
ispredati), u Stulicevu (grijeskom ispredsti , filar
tutto, finir di filare' ,nere, pornere'). Nek svaku
naredi sto 6e isprest. J. S. Eejkovi6 412. Ti im
ispredi malu kosuju. Vuk, ziv. 15. — U tneta-
furickom smislu. Da je on sve to ispreo. M. Pav-
linovic, razl. spis. 334.
b) dobiti predenem. — U Vukovu rjecniku:
,erspinnen' ,uendo acquire'.
b. sa se, refleksivno. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (vidi kod ispredati).
ISPRESTIRATI, isprestiram, pf. vidi ispro-
stirati. — Slozeno: iz-prestirati. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: izprestiram, izprestreti, izprostiram
,extendo, explico', v. prestiram.
ISPEESTEIJETI, isprestrem, pf. vidi ispre-
stirati. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku (vidi
kod ispreatirati), i u Stulicevu: izprestrijeti, v.
isprostrijeti.
ISPEESTEIZATI, isprfestrizam , pf. presfrici
sve jedno po jedno Hi malo po vialo. — Slozeno:
iz-prestrizati. — Akc. je kao kod izgovarati. —
U Vukovu rjecniku : ,(mit scheeren) nach einander
zerschneiden' ,disseco unum ex alio'.
ISPEESANE, n. djclo kojijem se ispresa. Is-
pre§ane grozda. I. Jablanci 209.
ISPEE8ATI, ispregam, pf. istijestiti. — Slo-
ieno: iz-presati. — U dva pisca Slavonca xviii
vijeka. Iz koga se u|e ispresalo. I. Jablanci 31.
Uje iz nega ispredati. 1H2. Jere ruke vase jesu
pune krvi, koju ate iz vaSega iskrAega izazeli i
izpresali. D. Eapid '671.
ISPEESIVATI, isprfeSivam, pf. prcHti sve jedno
po jedno tli malo po malo. — Slozeno: iz-pre-
6ivati. — Akc. je kao kod izgovarati. — U Fm-
kovu rjecniku: ,nach einander zusammen nahen'
jConsuo aliud ex alio'.
ISPEETATI, isprecom, jj/. izvaditi (iz ogna).
— Sloieno: iz-pretati. — Akc. je kao kod izo-
rati. — U na§e vrijeme. A da sto je ovaj mjesef.
erven kako da je iz ogna ispretan ? P. Petrovid,
gor. vijen. 91.
ISPEETI, jsprem, pf. vidi ispravdati, 1, a. —
Slozeno: iz-preti. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Smrt pak svu kolikii vasu ugodnost jest prav-
dajudi se izprila i dobila. D. Eapid 415.
I ISPEEZIVATI
ISPEETKIvATI, ispretkivam, pf. sve pretkati.
— Slozeno: iz - pretkivati. — U jednoga pisca
nasega vremena. Al' nema sup}ika, nije crvenim
ispretkivana kao moja. M. P. Sapcanin 1, 48.
ISPEETRESATI, ispretresam, pf. sve pretresti
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-pretresati. — U nase vrijeme u Lici. ,Kad
slamu vadite iz vrsaja, samo 'e dobro na vila(7tj
ispretresajte'. J. Bogdanovic.
ISPEEVADATI, isprevadam, jj/. vidi sprova-
dati. — Slozeno: iz-prevadati. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: kajkavski izprevsijam., v. zpre-
vajam.
ISPEEVAlriiVATI, isprt'vajujem i isprevajivam,
pf. sve prevaliti jedno po jedno. — Slozeno : iz-
prevajivati. — Od xviii vijeka. Biti ce taki vi-
trovi, da ce stabla sva i drvja poguliti iz zila i
izprivajivati. F. Lastric, ned. 11. Kada je tr-
peze izprivajivao. D. Eapic 4. ,Punu na edan
put odnekle vjetar, pa nam sve navijke ispre-
vajiva'. ,Kad nam je on to pripovijeda, svi smo
se od velikog smija isprevajivali. J. Bogdanovid.
ISPEEVEACATI, isprevracain, pf. sve prevra-
titi jedno po jedno Hi malo po malo. — ispo-
redi isprevrtati. — Slozeno : iz - prevradati. —
Od XVIII vijeka. Kipove idolske izprivradali. F.
Lastric, svet. I63b. Jer dok lemes isprivrada
grude. J. S. Rejkovid 22. Pak da strmo ispri-
vrada glave. 355.
ISPEEVEATITI, isprevratim, pf. posve pre-
vratiti (s osobitijem znacenem: izgovoriti, ispso-
vati). — Slozeno : iz-prevratiti. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. Meni isprevratide svasta. Du-
brovnik. 1870, 16.
ISPREVRTATI, isprfevrdem, pf. vidi isprevra-
dati. — Slozeno: iz prevrtati. — U nase vrijeme.
Ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrdu
zemju. D. Danicic, jov. 12, 15.
ISPREZANE, n. djelo kojijem se ispreze. —
U Vukovu rjecniku.
ISPREZATI, isprezem, impf. ispregnuti. —
Akc. je kao kod ispisati. — U Vukovu rjecniku:
,ausspannen' ,solvo jugo'.
ISPREZANE, n. djelo kojijem se isprezi. — U
Stu licev u rjecn ik u .
ISPREZATI, isprdzim (isprezam), pf. svrsiti
prezane tijem sto se ugleda Hi nade Hi ulovi ono
sto se prezi. — Slozeno: iz-prezati. — Radi pre-
zenta vidi prezati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika{inu (,depraehendo'), u Voltigijinu
(izprezati, izprezam ,assaltare, fermare, attrap-
paro' ,uborfallGii'), u Stulicevu (isprezati i izpre-
zati ,aliquem in re ipsa vel in ipso crimine de-
prehendere, invenire, expectando venturum prae-
stolari ac depreheudere'). Potulih se u njekom
grmedu, jeda ju isprezira. M. Drzid 415. Sad
se na plav uklonimo, za ne stedi sej nehvaie,
dokle vrijeme izprezimo za mod brodit morske
vale. Gr. Palmotic 2, 395. Isprezana tac ko§uta
u zelenu gustu gaju, dim ju sa svijeh strana i
puta lovni u mrezu psi tjeraju . . . trepti od
straha, dezne od truda, ter udorac smrtni deka.
3, 29'>. Ulazim raojom misli u svacije srce za
izprozat sto tko ccka. B. Zuzeri 114. Vid je
svrnula za sve izprezat na okoio. 224. Bivsi
prigodu novu izprozo, stavi se tredu pitat. 410.
ISPREZIVATI, isprezujem i isprfezivam, imjif.
isprezati. — U Belinu rjecniku: izprezivati, iz-
prezivam i izprezujera ,aspottare per assalire uno
o in senso simile' ,expecto' lOBi', i u Stulicevu :
isprezivati, isprezivam uz isprezati.
TSPRIBADATI
isprijeCati
ISPRIBADATI, ispribadam, pf. pribosti sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-pribadati. — Akc. je Jcao hod izgovarati. — U
StuUcevu rjecniku: ispribadati loze ,jus:are vi-
ueam (id est vites palis alligare)', i u Vukovu:
,nach einander anstecken' ,adfigo unum ex alio'.
ISPRIBIJATI, ispribijam, pf. pribiti sve jedno
po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-pri-
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii
vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (,nach^ ei-
nander anschlagen' .adfigo unum ex alio'). Cini
na svako kolo ostre pile i cavli izpribijati. F.
Vrancic, ziv. 13.
ISPRICANE, n. djelo kojijem ho isprica Hi
se isprica. — Stariji je oblik ispricanje. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricane), u Vol-
tigijinu (izpricane), u StuUcevu (izpricaiie). Ni
jedno ispritcanje ne mores imiti. Transit. 73.
Moze ga uhititi, vsaki uzrok i izpricanje na n
izlozivsi. Mon. croat. 245. (1544). Ne moze ni-
jedno izpricanje ili odvitovanje najti. A. Geor-
giceo, pril. 94. Ispricane ,entschuldigung' ,dis-
colpa'. B. Petranovi6, racn. knig. 27.
ISPEICATI, ispricam, pf. slozeno: iz-pricati.
— Akc. je kao kod ispitati. — Od xv vijeka
(vidi kod 3, b), a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (vidi kod ispricavati), u Voltigijinu (izpri-
cati , izpricam, izpricavam ,scusare, discolpare,
giustificare' ,entschuldigen, rechtfertigen'), u Stu-
Ucevu (izpricati, v. ogovoriti), u Vukovu: 1. ,vor-
erzahlen' ,enarro' s primjerom: Ispricaj mi jednu
pricu. 2. ,auserzahlen' ,enarro' s primjerom : Cekaj
dok ispricam ovu pricu sto sam poceo. 3. (po
zapadnijem krajevima) ,eiitschuldigen' ,excuso',
cf. opravdati, izgovoriti.
1. aktivno.
a. u pravom smislu (pricati = pripovijedati).
— U nase vrijeme, a izmectu rjecnika u Vukovu
(vidi sprijeda). a) pripovidjeti sve, potpuno. Is-
pricati svu slavu negovu. D. Danici6, psal. 106, 2.
— bj svrsiti pripovijedane. vidi u Vukovu rjec-
niku.
b. excusare, opravdati, izgovoriti. Jure te ni-
jedno neznanje nede ispricati od griha. Nauk
brn. 71l>. Ona, ku prid fai-iseom izprica razumno
(Isukrst). F. Glavinid, cvit. 231b.
3. pasivno (znacene je u svijem primjerima kao
kod 1, b). Ne bi 'spritcan imil biti od prijatija
krscenja. Narucn. 5''. Da Zidovi ^izpricani ne
mogu biti. F. Glavini6, cvit. 5'". Cistoda tvoja
ucini izpricanu pri liemu i pokrivenu krivinu
nase necistoie. P. Eadovcic, nac. 430.
3. sa se, refleksivno.
a. pripovidjeti do voje, do sita. — U Vukovu
rjecniku: ,sich auserzahlen' ,sat narrasse'.
b. vidi 1, h. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
,sicli eutschuldigen' ,excuso me'. Tko se casto
pri, bo}e se isprica. M. Marulic 145. Od zla
poni ko hti obrati, tko se more ispricati. 294.
Nigdor se od toga sakrij ili osmini se ispritcati.
Transit. 150*. Odgovore zali ote6 se ispricati.
Korizm. 17^. Ne more se 'spritcati pastir, ako
vlk koze poji. 66i>. Izprical bi se pravedno gluh,
govorec da ne cuje. A. Georgiceo, pril. 94. Ne
pamtim kako smo se izpricali. D. Obradovid,
basn. 322—323.
ISPRICAVATI, ispricavam, impf. ispricati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricavam,
izpricati, ogovaram, osvetjavam ,excuso, purgo,
excusationem afFero') gdje se naj prije nahodi,
u Voltigijinu (praes. izpricavam kod izpricati),
u StuUcevu (izpricavati uz izpricati). Ispricava-
judi so da on nije bio nakarien osvojiti ga. D.
Obradovid, ziv. 22. Jana sa svoje strane ispri-
cava se i pravda. 64.
ISPRICEScE, n. u StuUcevu rjecniku: izpri-
cestje ,excommunicatio'. — nepouzdano.
ISPRICEs6iVATI, ispricfesdujem i ispricfe-
sdivam, pf. pricestiti sve jedno po jedno. — Slo-
zeno: iz-pricesdivati. — U nase vrijeme u Lici.
La! .sta ga je pop naroda danas naispovijeda',
borne de popo cepati dok nas sviju ispricesduje.
J. Bogdanovid.
ISPRICEVATI, ispricujem, impf. ispricati. —
U dva pisca cakavca xvi i xvii vijeka. Zastupa
vlasda svoja pomankanja ili jih ispricuje. S. Bu-
dinid, ispr. 6'J. Ona se izpricevase. F. Vrancid,
ziv. 74.
iSPRIGANE, n. djelo kojijem se ispriga. —
XJ Mika^inu rijecniku sa starijim oblikom ispri-
ganje.
iSPRIGATI, isprigam, pf. posve poprigati;
svrsiti prigane. vidi isprziti. — Slozeno: iz-pri-
gati. — Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi
vijeka po zapadnijem krajevima, a izmediu rjei-
nika u Mika(inu (isprigati, poprigati, pofrigati
,frigo'), u Belinu (izprigati ,friggere e cuocere
nelia padella' ,frigo' 331a; isprigati ,finir di frig-
gere' 331a), u StuUcevu (isprigati i izprigati ,fri-
gere'), u Vukovu (vide poprigati s primjerom iz
narodne pjesme: M'jesila mu pogacicu, isprigala
prosujicu, natocila bokaricu). Sad vam du Ijepsu
ja isprigat fritaju. N. Najeskovid 274. Gledah,
ali je isprigan kapun, ali je pecen. M. Drzid
271. Naredi zeni da ispriga slaninu. Nar. prip.
vrc. 169. Isprigaj mi koje jaje. S. ^jubisa, prip.
266. — I s i mj. p (vidi kod prigati). — U Bje-
lostjencevu rjecniku: part, praet. pass, izfrigan,
frigan; u Voltigijinu: izfrigati ,friggere' ,backen';
u StuUcevu: izfrigati, v. izprigati.
ISPRIGOVARATI, isprig6varam, pf. posve ili
malo po malo prigovoriti. — Slozeno: iz-prigo-
varati. — Akc. je kao kod istovaravati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Bome sam mu znas za ono
po vratriju isprigovara'. ,Nudo mu znas za ono,
onako ka' izdaleka dobro isprigovaraj'. J. Bog-
danovid.
ISPRIHVACATI (isprihvatati) , isprihvadam
(isprihvatam), pf. posve Hi malo po malo pri-
hvatiti. — Slozeno: iz-prihvadati (prihvatati). —
Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, isprihvada. —
U nase vrijeme u Lici. ,Isprivadaj mi onu a|in-
cinu, da mi ne vise od ne palamari'. ,Uzmi
igletinu i kakvije urimcina, pa mi ove benevre-
cine isprivataj, da se ne raspadaju, zuvar je, da
i' jos koji dan ponesem'. J. Bogdanovid.
ISPRIJE, adv. otprije, vidi kod prije. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (isprije,
isprije toga, v. odprije). Izprija uego sam se rodio,
bio sam svet. A. d. Bella, razgov. 142. Manda-
lina svu }ubav svoju, koju izprija bijase razasula
na nasladena svitovna, skupi. F. Lastrid, od' 347.
Isprije cesto pojedinci zamjeduju pojedince. M.
Pavlinovid, razl. spis. 4.
ISPRIJECANE, n. djelo kojijem se isprijeca.
— Stariji je obltk isprijecanje. — U 3Iika(inu
rjecniku : isprijecanje ; u Belinu : izprijecanje
,transversatio* 4 15 a; u StuUcevu.
ISPRIJECaTI, isprijecam, pf. poloziti neko-
liko stvari jednu preko druge, naj cesce u oso-
bitom smislu: izrediti ^ice, trakove jedno preko
drugoga kao pletuci (n. p. kaze se isprijecati
opanke, kad se utvrde zaplecuci ih oputom). —
ISPEIJECATI
ISPRIPEOSTITI SE
Slozeno: iz-prijecati. — -ije- stoji po juznom
govoru mj. negdasnega e, a po istodnom gcvoru
glasi ispreiati, po zapadnom ispricati. — Akc.
je kao kod isijecati. — Od xvii vijeka, a izmeSu
rjecnika u 31ikalinu {,in transversum pono'), u
Belinu (samo part, praet. pass, izprijecan ,trans-
versus' 415*), u StuUcevu (isprijecati i izprijecati
jtransversim ponere, jacero'), u Vitkovu (n. p.
opanke ,kreuzweise mit' oputa ,befestigen' ,de-
cusso lora')- Sveti Antun vidje gdi vas svijet
bjese zamcicami popleten i isprijecan. M. Div-
kovic, bes. 207''.
ISPKIJECEXE, n. djelo kojijem se ko isprijedi.
— Stariji je oblik isprijccenje. — U Mika\inu
rjecniktf isprijecenje ,objurgatio' ; u Belinu: is-
prijeccjije ,objurgatio' 670*; u StuUcevu: ,objur-
gatio, excusatio, purgatio'.
ISPRIJECITI, isprijecim, pf. poloziti, pasta-
viti paprijcko, isprijeka. — Slozeno: iz-prijeciti,
Hi postaje od isprijeka nastavkom i pred kojijem
se k mijena na c. — Akc. je kao kod istijestiti.
— Od XVI vijeka (vidi kod 2, c).
1. aktivno.
a. u pravom smislu. — U Vukovu rjecniku:
n. p. pu§ku na vratima ,schief anlehnen (das
gowehr z. b.)' ,adclino'.
b. s ohjektom o6i, pogledati poprijeko. Na rieg
Tale oci isprijeci. Nar. pjes. horm. 2, 372. Kad
divojku Niko ugledao na divojku oci isprijeci.
(Nar. pjes.) A. Ostojid.
t'. neprelazno, udariti prijekim putem. Zemjak.
1871. 2.
2. sa 86, refleksivno.
a. M pravom smislu. Hotijuci porodifci, isprici
joj se dite naopako. J. Banovac, pred. 139.
h. rtnsloniti se na koga , uprijeti se (da ne
moze dale icij, i u prenesenom smislu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,8ich anstemmen gegen
jemand' ,adnitor in aliquom'). A kad se kako
pseto ili dijete, makar bilo naj mane i naj slabije,
isprijefii i stane da se brani . . . Nar. prip. vuk.-
311. Neki niski deram, gde se isprecio ba§ nad
samim putem. M. P. Sapcanin 1, 78.
c*. (na koga), rnzvikati se, izdrijeti se, opso-
vati, iskarati (vidi kod prijeciti). — Izmedu rjec-
nika u Mika(inu (,objurgo, asperius repraohendo'),
u Belinu (isprijefeiti se na tkoga ,sbravare, fare
ad alcuno una bravata' ,objurgo' 147''; izprije-
citi so ,rabbuffare, riprender bravando' ,objurgo';
izprijefciti so, izprjecivam se ,rabbuffarsi contro
qaalche d' uno' ,irasci alicui' 602* ; ,sgridare, ri-
prendere con gridi' ,objurgo' 676*), u Voltigijinu
(izpreSiti se t izpriciti se ,rabbuirarsi contro ta-
luno, sbravaro, sgridare, riprendere* ,sich zer-
sauaon, ausscholten'), u StuUcevu (isprijeciti se
na koga ili prcma komu, isprjefiujem se ili is-
prjfc'iivam se ,in aliquom irruere, impetum fa-
coro, aliquem aggredi'). Jedan so isprijeci: ,Ubru3
nam daj sjomol' N. Najeskovid 1, 139. Nut' §to
80 isprijoti I D. Zlatarid 41^. Ne poda im zavr6
rijeCi, nog kad htjese da govoro, oholo se na Ae
isprijeri, voleci im . . . J. Palniotid 24.5. A lioki
se za tijcm isprijeti: ,Bolan brate! ni tu zala
ne ima'. Osvotn. 1, 46.
d. vidi isprifiati, '6, h. — U StuUcevu rjedniku:
isprijediti se komu .se excusaro, purgare apud
aliquem'. — nepouzdano (vidi kod isprika).
ISPRI.JEKA, adv. sa strane. — Sastavjeno:
iz-prijoka (vidi prijeko). — U nase vrijcme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,von dor soite' ,a la-
tere', of. izrebar). Maksim gleda jade isprijeka,
isprijeka, all poprijeko. Nar. pjes. vuk. 2, 552.
Ali stade jeka isprijeka. 3, 111. Pa potrze zla-
dena kubura, te da gada sa leda junaka, al' ne
moze od Hajke devojke, vec zalazi nemu ispri-
jeka. 3, 185.
ISPEIJETITI, isprijetim, pf. vrlo zaprijetiti.
— Slozeno: iz-prijetiti. — Akc. je kao kod isti-
jestiti. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUcevu (isprijetiti i izprijetiti ,minacciar molto'
,saevis minis aliquem prosequi'). On je iiocas
strahovito isprijetio stapom moni. J. Palmotid
423.
ISPEIKA, /. izgovor, izpricavane. — Po svoj
prilici zlo nacineno od ispricati, kao da je kod
ovoga osnova isprik. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Fratar najde ispriku k povracenju. Transit.
26S. — kasnije u dva rjecnika s je mj. i: u Vol-
tigijinu: izprjeka ,scusa, pretesto' ,vorwand', iu
StuUcevu : ,excusatio, purgatio'.
ISPRIKIVATI, isprikivam, pf. prikovati sve
jedno x>o jedno. — Slozeno : iz-prikivati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,insgesammt anschmie-
den' ,accudo'). Cujudi, da se carski fermani cate
i da su desto isprikivani po zbjegovima . . . Vuk,
dan. 3, 177.
ISPRILIKOVATI, isprilikujom, impf.(?) na-
likovati. — Slozeno: iz-prilikovati. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. To jes da budemo izpri-
likovati blagoga Jezusa u nasemu srcu. I. M.
Mattel 82.
ISPRI^iEPl^IVATI, ispri}fep}ujem i isprijfe-
pjivam, pf. prilijepiti sve jedno po jedno. — Slo-
zeno: iz-j)ri|ep}ivati. — tf nase vrijeme u Lici.
,Pazi, da ti se samo list za list ne isprij6p|uje'.
,Tebi se eto sve i jedan list jedan za drugi is-
prijepjiva'. J. Bogdanovic.
ISPRIMATI, isprimam, pf. primiti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-primati. — Akc. je kao
kod ispitati. — U nase vrijeme. Sve svatovske
korie isprimase. Nar. pjes. juk. 230. Svatovski
se koiii isprimase. 87.
ISPRIPOVIJEDATI, ispripovijedam, pf. pri-
povidjeti sve. — Slozeno: iz-pripovijedati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 j;;/. ispripovije-
daju (ispripov^daju, ispripovidaju), u aor. ispripo-
vijedah (ispripov^dab, ispripovidah), u ger. praet.
ispripovijedavsi (ispripov^davsi , ispripovidavsi),
u part, praet. act. ispripovijedao (ispripov^dao,
ispripovidao) ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u praes. 1 sing. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u StuUcevu (, satis ac diligenter narrare').
a. aktivno. Eod nogov tko da ispripovijeda ?
S. Eosa lla. On im je sve po tanko svoju ne-
sredu ispripovijedao. Nar. prip. bos. 1, 144.
b. pasivno. Oni su pod odgovorom da je sve
ono sto je napisano i ispripovedano istinito • . .
Nov. sr. 1835. 68.
c. sa se, rejleksivno, pripovidjeti do mile voje,
do sita. ,Vala si so i ti sino6 i nocas sit ispri-
povijeda i napripovijeda'. J. Bogdanovic.
ISPEIPEOSTITI SE, ispriprostim se, pf. Oslo-
boditi se. — Nahodi se samo u zapadnijch pi-
saca, te bi pri moglo biti po zapadnom govoru
mj. pro, ali je veea prilika da je pri. — Slo-
zeno: iz-priprostiti. — Od xviii vijeka. Bududi
se smrti izpriprostio, pobize. And. Kacid, kor.
169. Da bi u srcu imao tkojugod otrov oli zmiju,
ne bi li udij nastojao ispriprostit se? Blago turl.
2, 296. Da po drugomu putu ne moze to zlo od
sebe otisnuti i od I'lega so ispriprostiti. Ant.
Kadcid 446. Nastojane za izpriprostiti se od zla
obicaja. I. J. P. Lucid, razg. 117. On se nakon
ISPEIPKOSTITI SE
dvijo godine ispriprosti svih tih pekjanija. M.
Pavlinovid, rad. 66.
ISPEISLONATI, isprislonam, pf. prisloniti sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-prislonati. — V
na§e vrijeme u Lici. ,Uzmi ti ove cjepanice i
cetvrti pa i sviju ovde isprislonaj, jer tu mi
smetaju'. J. Bogdanovi6.
ISPKISCENE, n. djelo Icojijem se ispristi. —
Moglo hi glasiti i isprigtene. — JJ Bjelostjen-
cevu rjecniku: izpriScene, izranene ,cxulceratio'.
ISPRISCITI, ISPEI§6iVATI, vidi ispristiti,
ispristivati.
ISPEIsiVATI, isprisivam, pf. prisiti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-prisivati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovti (,insgesammt annahen' ,adsuo').
Coroje je imao ha)inu ciipavu, po kojoj su bili
isprisivani kojekakvi repovi. Vuk, pism. 32.
ISPEISTATI SE, ispristam se, pf. posve se
potpristiti. — isporedi ispristiti. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Sav mi se jezik isprista'. J. Bog-
danovid.
ISPEISTENE, vidi ispriscene.
ISPEISTITI, ispristim, pf. vidi ispristati se.
— U rjecnicima (u svjema po cakavskom govoru
sa sc mj. st) ; u Vrancicevu : ispris6iti ,exulce-
rare', u Bjelostjencevu: izpris6ujem, izprisditi, iz-
ranivam ,exulcero' ; u Stulicevu : izprisditi, v. iz-
raniti.
ISPEISTIVATI, ispristujem i ispristivam, itnpf.
ispristiti. — U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod
ispristiti).
ISPEIUSATI, ispriusam, pf. izbiti zausnicama.
— Slozeno: iz-priusati. — U jednoga pisca xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ispriusati
i izpriusati ,colaphis caedere , colaphos impin-
gere'). Sluge ga ispriusase, popjuase. F. Lastric,
test. 11 lb.
ISPEIUSAVATI, ispriusavam, impf. ispriusati.
— U Stulicevu rjecniku (uz ispriusati).
ISPEJECIVATI , isprjecujem i isprjecivam,
impf. isprijeciti. — U Belinu rjecniku: prnes.
izprjedivam se 602^, i u Stulicevu: isprjecivati
se, isprjecivam se ,actu se apud aliquem pur-
gare', a kod isprijeciti se ima praes. isprjecujem
se i isprjecivam se.
ISPEKONITI SE, ispfkonim se, pf. namrgo-
diti se. — Slozeno: iz-prkoniti. — tl nase vrijeme
u Lici. ,Sta si se ti vavije naprkonio i isprkonio?'
J. Bogdanovi6.
ISPEKOSITI, ispi-kosim, pf. dohiti prkoSenem.
— Slozeno : iz-prkositi. — U nase vrijeme u Lici.
,Vidim ja, nijesam ja corav, odavno ti meni u
svacem prkosis, ma prkosio ne prkosio, nes ni§ta
isprkositi'. J. Bogdanovi6.
ISPELITI, ispflim, pf. posve oprliti, ozeci. —
Slozeno: iz-prliti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(isprliti, oprliti, ozeci ,aduro, amburo, circumuro'),
M Belinu (izprliti ,scottare molto' 660^), u Stu-
licevu (,urere, adurere'). K ognu ne hrli, inako
ogan taj svu ti put isprli. D. Eanina 44*. Poli
iz magle crna dima goru6 katram i sve isprli.
I. Gundulid 521. Trijes naj blizdega Juto izprli.
I. Dordic, uzd. 26. Ukazo bi svemu puku ne
drugo neg rupice izpr|ene tuznijeh oci izgubje-
nijeh. B. Zuzeri 417. Dat u ruke djetetu og^an,
da se isprli. A. Kalic 107.
1. ISPEl^ATI, ispf|am, pf. izgnusiti, izmr]ati.
— Slozeno: iz-pf}ati. — Akc. je kao kod ispitati.
i ISPEODAVANE
— U nase vrijeme. Sto su vama gace izprjane i
crvenim vinom polivene? Nar. pjes. stojad. 1, 1U7.
2. ISPEJ^ATI, isprjam, pf. izvaditi {iz vatre).
— Slozeno: iz-prjati. — Akc. je kao kod iskon-
cati. — U nase vrijeme u Lici. ,Evo ti Bozo
sve krumpijere izprja iz vatre'. ,Isprjaj sve to ze-
ravice van'. J. Bogdanovid.
ISPEl^ENE, n. djelo kojijem se isprli. — Sta-
riji je oblik isprjenjo. — U ilikajinu rjecniku
(isprjenje), i u Stulicevu.
ISPEJ^OTINA, /. vidi prjotina. — Postaje od
isprliti. — U Stulicevu rjecniku (,ambustum, exu-
stio'), i u nase vrijem,e u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
ISPENDECATI, isprndecam, pf vidi isprde-
Juskati. — isporedi isprndekati. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.
ISPENDEKATI, isprndekam, pf. vidi isprde-
luskati. — isporedi isprndecati. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.
ISPEOBADANE, w. djelo kojijem se isprobada.
— Stariji je oblik isprobadanje. — U Mikajiitu
rjecniku (isprobadanje) i u Stulicevu.
ISPEObIdATI, ispribadam, pf. sve probosti
malo po malo Hi jedno po jedno. — Sloieno:
iz-probadati. — Akc. je kao kod izgovarati. —
Od XVII vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika
u Mika(inu (isprobadati, izbosti ,perfodio, exte-
rebro, perterebro'), u Belinu (izprobadati ,forac-
chiare, far fori o buchi' ,perforo' 323^; ,perfo-
rare, traforare, cioe forare da banda a banda'
,perforo' 555*), u Bjelostjencevu (izprobadam, v.
izprebadam) , u Voltigijinu (izprobadati ,forac-
chiare, bucare, traforare' ,durchbohren'), u Stu-
licevu (jCrebro et undique perforare, confodere' ;
kolce u zemju isprobadati ,palos in terram defi-
gere'), u Vukovu (,zerstecben' ,compungo').
a. aktivno. Eanam ga je po svem tijelu izpro-
bado, izreseto i ubio. B. Zuzeri 261. Dracam i
sulicam gvozdenijem zivo meso izorali su, raz-
drpili, izprobadali. 333. Isprobadase ih nozima.
M. Pavisic 31. NaskociSe ga pcele a pak obkru-
zivsi ga nemilo izranise, nit' ga se ktidose ostavit,
dokle tirajud ga i isprobadajud ga pojde past
prid noge s. Medarda. Blago turl. 2, 170.
b. pasivno. Eazgledajudi glavu isprobadanu
dracami. B. Kasid, is. 75. Noge od draca i stina
sve isprobadane. fran. 73. Glava ranami krva-
vimi isprobadana. nad. 39. Glavu svu izproba-
danu s dracami od trna. P. Eadovcid, nac. 421.
ISPEOBIJATI, ispr6bijam, pf. sve probiti malo
po malo Hi jedno po jedno. — Slozeno : iz-pro-
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii
vijeka. Svega du te cinit isprobijat. N. Palikuda
30. Mene grad isprobija glavu, drugo nikome.
Nar. prip. vrc. 85.
ISPEOBOSTI, isprob6dem, pf. samo u Stuli-
cevu rjecniku (grijeskom isprobodsti) : v. ispro-
badati.
ISPE6dANE, n. djelo kojijem se isproda. —
U Bjelostjencevu rjecniku (izprodane).
ISPEODATI, ispr6dam (isprodadem), pf. sve
prodati. — Slozeno: iz-prodati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (isprodati, ispro-
davati ,divendo, vendere totum') gdje se naj prije
nahodi, u Bjelostjencevu (izprodati kod izpro-
dajem), u Stulicevu (v. isprodavati). ,D6 je god
sto mogao zakinuti i u kudi i izvan kude sve je
proda' i isproda', ved nema sta prodati, nogoli
oko kude nekolike brazde zemje'. J. Bogdanovid.
ISPEOdAvANE, n. djelo kojijem se isprodaje.
ISPRODAVANE
6
ISPROSITI
— Stariji je oblik isprodavanje. — Izme^u rjec-
nika uBelinu: izprodavanje 757'', i u Stulicevu.
Zalosno mu i kukavo liogovo prodavane i ispro-
davane! J. Boe:danovi6.
ISPRODAYATI, ispridajem (ispridavam), impf.
isprodati. — Od xvi vijeka, a izmectu rjecnika u
J\Itka(i}iu (kod isprodati), u Belinti (snmo part,
praet. pass.: izprodavan ,venduto a diversi' ,di-
vonditus' 757''), u Bjelostjeticevu (izprodajem, iz-
prodati ,divendo , totum vendo'), u Stulicevu
(,cuncta vendere'), u Vukovu (isprodavati, ispro-
dajem ,ffanz verkaufen' ,divendo'). Kada sve bihu
izprodavali. F. Vran6i6, ziv. 48.
ISPRf >KLETI, isprokunem, pf. samo u Stuli-
cevu rjecnika: izprokleti, izproklinem uz izpro-
klinati.
I.SPROKLINATI, isproklinam (isproklinati, is-
pr6klinem), pf. vmogijem 2i^'>klcstvima prokleti.
— Slozeno: iz-proklinati (proklinati). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje je
shvnceno kao imperfektivni glacfol: izproklinati,
izproklinam ,diris, nialedictis aliquem ag:ere, affi-
cere', a kod izprokleti ima praes. izproklineta).
I evo ti ovaj raneni, potlain kako dosta izpro-
klina Geiarda, o6ito ispovidi, da je Hierlanda
prava. D. Rapi6 183. — I u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmaiii.
ISPROMETATI, ispr6mecem, pf. prometnuti
sve jedno po jedno Hi mala po malo. — ispo-
redi ispromitati. — Slozeno: iz-prometati. — U
Stulicevu rjedniku: praes. ispromecem kod is-
prometnuti (gdje je shvadeno kao imperfektivni
glagol).
IS PROMETNUTI, ispr6mGtnem, pf. vidi ispro-
metati. — Samo u Stulicevu rjecniku: ispromet-
nuti, ispromedem, v. isprovrdi.
ISPROMISLITI, ispromislim, pf. promisUti. —
Slozeno: iz-promisliti. — U knizi xui vijeka pi-
sanoj crkvenijem jezikom. Izpromislivt vt sebe.
Sava, tip. hil. glasu. 24, 223.
ISPROMITATI, ispr6niitam, pf. vidi isprome-
tati. — XVIII vijeka. IV je ovo od stvoreha svita,
il' opcenski potop ispromita. J. S. Rejkovi6 27.
ISPROMJENIVATI, ispromjfenujem i ispro-
mjenivam, pf posve promijeniti, Hi sve promije-
niti jedno po jedno, malo jjo malo. — Slozeno:
iz-promjenivati. — Akc. je kao kod istovarivati.
— Od XVIII vijeka. Imena izprominivana. S. Mar-
giti6, ispov. V. VII.
ISPROPADATI, i8pr6pad£m, pf. propasti sve
jedno po jedno. — Sloieno: iz-propadati. — V
nase vrijeme. Dokle ne ispropadaju tjelesa vasa
u pustini. D. Danicid, 4inoJ8. 14, 33.
ISPROPOVIJEDATI, i8prop6vijedam, pf samo
u Stulicevu rjecniku: v. ispripovijedati.
ISPRORESETATI, isproresetam, pf posve pro-
rehetati. — Sloieno : iz-proregetati. — Akc. je kao
kod izrukovfidati. ,Uzmi reSeto, pa samo §tog;od
nekolike vrodo zobi i.sproroSetaj za prodaju'. ,Ne-
gova jo kabanica u torn i u torn boju sva bila
brate od balota (olova) isproreSetana, i to nega
nije niSta strasilo'. J. Bogdanovid. — i u prene-
senom smislu, izlupati. ,Djeco, ciivajte .se, ostav'te
ciganiju, jer ako uzmom Isrezu, 2ivo du vas ispro-
reSetati'. J. Bogdanovid.
ISPROREZIVATI, isprorozujem i isprorezivam,
pf. sve prorezati jedno po jedno. — Slozeno: iz-
prorezivati. — Akc. je kao kod istovarivati. — U
Vukovu rjecniku: isprorezivati, isprorezujem ,ins-
gesammt durchschneiden' ,discindo'.
iSPROS, »i. proSene (kad se prosi djevojka).
— Fostaje od isprositi. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Nedemo piti, dok ne potvrdimo
djevqjcin ispros. S. ^.ubisa, prip. 42. Odmaknu
isprosom dok se macuha doma povrati. pric. 118.
iSPROSAN, isprosna, adj. postaje od isprositi
nastavkom tn.
u. isprosen, dobiven prosnom, molitvom. — V
Vukovu rjecniku: isprosni ,erbeten' ,precibus im-
petratus'. Srbji pripovijedaju da samo cetiri pa-
trijara treba da budu iia zemji, i da se srpski
patrijar zvao ,peti isprosni', jer su ga Srbji is-
prosili od one cetvorice.
b. u jednoga pisca xviii vijeka znaci (prema
lat. impetratorius) Hi uopce: koji pripada prosni,
molitvi, Hi: kojijem se sto isprosi. Ne mogu ni
ovi primit drugoga ploda (od mise) izvan is-
prosnoga. M. Dobretid 873. Misnik ne more ni
po sto naminit mise za onoga koji mu prvi bude
dat placu oliti lemozinu ; more uistanemane na-
minit plod isprosni mise za dosaste potribe, po-
modi i dobra koja zelimo primiti od Boga, . . .
al' ne more ovoga ploda, kako reko, naminit ni
po sto za onoga koji mu prvi bude dat pladu.
, Licet fructus missae meritorius et satisfactorius
applicari non possit pro futuris, ut superius di-
ximus; potest tamen impetratorius, sed non po-
test applicari pro eo qui primus daturus fuerit
stipendium'. 374. vidi i : Misa uzdrzi u sebi
medu ostalim tri osobite kriposti oliti svrsenosti
i tvora, to jest dostojnjivu, isprosujudu i izvr-
sujudu . . . ,Effectus sacrificii missae triplex est,
nimirum meritorius, impetratorius et satisfac-
torius'. 368—369.
c. koji se moze isprositi. — U Stulicevu rjec-
niku: isprosan, v. isprosjiv; izprosan ,quod im-
petrari potest'.
ISPROSIJECATI, ispr6sijecam, i)f. prosjeci sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-
prosijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — U
Vukovu rjecniku: ,nachoinander durchschneiden'
,unum ex alio disseco'.
ISPROSILAC, isprosioca, m. vidi isprosite}. —
U Stulicevu rjecniku: isprosilac i grijeskom is-
prosioc ,impetrans'.
ISPROSILICA, /. vidi isprosite|ica. — U Stu-
licevu rjecniku: ,impetrans'.
ISPROSIPATI, ispr6sip]om, pf. prosuti sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prosipati. — Akc.
je kao kod izgamizati. — U nase vrijeme. ,Va}a
da se nekom kirijasa vreda u kolima razvezala,
kad se onliko zito po cesti vidi isprosipano'. J.
Bogdanovid.
ISPROSITE]^, m. covjek koji isprosi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,impe-
trator' 385* ; ,cxorator' 5321') g^jg gg ^aj prije
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilac). Evo kod
Boga isprositej od nasi potriba. F. Lastric, test.
ad. lOliJ. Povarkao bi isprositeje. A. d. Costa
1, 74.
ISPROSITElfiICA, /. iensko celade koje isprosi.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(izprositejica ,exoratrix' 532'') gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilica). Utodi se
k molitvi, izprositejici od onijeh ... J. Matovid
428.
ISPROSITI, isprosim, pf. dobiti proSenem, mo-
lenem. — Slozeno: iz-prositi. — Akc. je kao kod
iznositi. — Rijec je stara, isporedi stslov. ispro-
siti, rus. nciipocHTB. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,exorare'), u Mika{inu (isprositi, izmoliti
,impetro, exoro'), u Belinu (isprositi ,deprecor'
276a; izprositi ,impetro' 385*), u Bjelostjencevu
ISPROSITI
ISPROSITI, 1, a.
(izprositi Tcod izprasam), %i Voltigijinu (isprositi
,ottenere, conse^uire pregando' ,auf bogehren er-
halton'; izprositi ,impGtrare, ottener pregando'
,durch bitten erhalten'), u Stulicevu (.mendicare,
mendicari, ostiatim victum quaeritare, impetraie,
exorare, obtinere, consequi, adsequi'), u Vukovu
(1. ,erbetteln' ,emendico'. 2. djevojku ,erbitten,
erfreien' .impetro'), w Banicicevu (.petere')-
1. aktivno. — objehat moze biti sto mu draffo,
tjelesno Hi umnn, zivo Hi nezivo; mjeste objekta
moze biti i podlozna recenica s da.
a. u sirem smislu. a) uopce. Prositi i isprositi
one milosti. S. Budinic, sum. 19^. Sto godi od
Aega s putem i s razlogora iste i prosi, svekoliko
moXe isprositi i imati. M. Divkovic, bes. 6*. Da
bi mi isprosili po hihovi molba vicne pocinude.
L. Terzic 42. Sto prose, isprose. 204. Izpros'
milost, gospo draga! J. Kavanin 312a. Za to da
ona koja la ovoj molitvi od Boga prosimo lasne
isprosimo, hotio je naj pri stavit ove rici : ,otce
nas'. J. Filipovic 1, 355b. sto godi bude na
postene negovo i vase spasene, isprosicete. F.
Lastrid, od' 227.^ Ona prosi sto isprosit nije mo-
gu6e. ned. 39. Cinase lemozine, molitve, postove
i druga dobra dila za isprositi sina. 211. Kad
zaprosise nika vrimenita, ne samo ne isprosise,
nego bise pokarani. 234. Casu koju sam na ne-
besi pomjivo proseci isprosio. test. 150t>. Da
mogu sto od Boga prose isprositi. A. Kanizlid,
kam. 211. Ve6e mozemo isprositi dar od pokore.
bogojubn. 59. Sto godi je zaprosila sv. Terezija,
vazda je isprosila. 387. Ono sto zejase isprosi.
fran. 92. Ako bi se pako dogodilo da ono ne
isprosimo, sto prosimo. 108. Zakoje onega je-
dinoga sina koga nakon toliko godista izprosi
s tolicijem uzdasima. D. Basid 99. Sliditi svoje
poslo oli milosti isprositi. Ant. Kadci6 287. Js-
prositi oprostene od grijeha. J. Matovi6 243. Sto
god steku il' isprose. M. Dobretic 538. — mjeste
objekta stoji podlozna recenica. Sotona isprosio
jest vas da vas proreseta kakono psenicu. I.
Bandulavic 97*. luc. 22, 31. — b) prosenem se
moze dobiti sto ne samo za sebe nego i za drii-
goga. kad je izreceno za koga se dobije, to se
kaze: aci) dativom. Da ti bude ugodno isprositi
mi milost. Transit. 170. Da je milost isprosila
tomu popu. Korizm. Gl^. Zito nam je domin
Stipan isprosil. Mon. croat. 229. (1527). Svaka
izpr6si dobra svima. A. Komulovi6 75. Isprosi
zdravje siromahu. B. Kasic, in. 52. Nasoj ta-
stinosti prostenje isprosi. nac. 83. Isprosi svemu
puku zdravje. is. 116. Petru milos isprosise. P.
Kanaveli6, iv. 131. Izprosite mi prostenje. I.
Ancic, svit. 99. I obilatu izprosi mi Bozju milost.
J. Kavanin 476*. Ah majko moja, sto ucini?
isprosi Eimu dobitje, a meni uzrokova smrt. J.
Banovac, razg. 10. Sveti na nebesi isprose jim
one milosti koje pitaju za svoje bogojubne. 128.
Hoce grisnikom isprositi ono sto jim je od po-
tribe za niovo spasene. J. Filipovic 1, 570^. More
biti da bi mu za druge krivice krajeva zarucuica
milost isprosila. F. Lastric, ued. 320. Majko
Bozja, koja mi si isprosila milost. I. A. Neuadic,
nauk. 227. Nami neizbrojena dobra i milosti po
nemu (posvetilistu) isprosi. M. Dobretic 342. Ter
nam izprosi odalecene porazne nemoci od naso
drzave. Stit. 29. Izprosi mi srce novo , cisto.
31. — bb) akiizativom (Hi genetivom) s prije-
dlogom za. Po putu od kojijeh molitava izprose
za zivijeh dobra. M. Orbin 141. Za nas milos
isprosite. P. Kanaveli6, iv. 102. Da za me is-
prosil oprostene griha. J. Banovac, prisv. ob. 50.
— c) kad se izriee cejade Hi drugo koje se moli,
koje daje, u kojega se dobiva, to biva : aa) u ge-
netivu s prijedlogom od. Isprosi ott svetogortct
ot vBsego sbbora manastirt svetyihb ispovedtnikb.
Domentijan^i 167 — 168. Pristupivse prid nas, is-
prosise govorenije od nas. Mon. croat. 147. (1492).
Tu ona isprosi od pogauov malahno vrimena.
Ziv. kat. star. 1, 228. Isprosi milost od sudca.
Transit. 207. 'Sprosi od Foki cesara crikav. S.
Kozicii 14''. I prosnom ga izprosi od kneza.
Mon. croat. 258. (1556). Sami zivot svoj od nega
isprosi(v)se v Macedoniju bizati liotihu. Aleks.
jag. star. 3, 290. Isprosi ga molitvami od Go-
spodina. B. Kasi6, per. 14. Isprosi bolnu lik od
otca na nebi. D. Barakovid, jar. 121. Molim vas,
da isprosite od Isusa spasenje ovoj dusi. L. Terzii
84. Moze jedan pravovirni za drugoga izprositi
od Boga milosti. A. Ba6ic 194. Izprosivsi od
oca dio svoj pode u zemju daleku. S. Badric,
ukaz. 3. Isprosit pomo6 od Boga. prav. nac. 6.
Izprosi mi od nega sveti blagosov. Pisanica. 82.
Neka znamo, da svaka po noj od Boga mozemo
izprosit. J. Banovac, razg. 11. Isprosi mi od
tvoga sina pravu bolest u srcu. prisv. obit. 49.
Moguca je s. Ana isprositi svaku milost svojim
devotim od Gospodina. F. Lastrid, od' 350. Od
oca isprosi i posla nam duha sv. F. Lastric, test.
247!*. Ovaka molitva ima snagu isprositi svaku
milost od Boga. ned. 242. Da ce nam isprositi
od Boga milosti. I. A. Nenadic, nauk. 79. Sto
ja ni po jedan nacin nisam vrstan od tebe is-
prositi. A. Kanizlid, bogojubn. 202. Zato ona
od Boga isprosi ono sto od Iruda ne bi mogla
izmoliti. E. Pavi6, ogl. 658. Da za nas Boga
moli i od nega milost izprosi. And. Kacid, kor.
251. Isprositi od Boga darove i dobrocina to-
liko duhovna koliko tilesna. Ant. Kadcic 65. Da
pokornik umoli se i izprosi od milosrda Bozjega
pravo skrusene. 226. Oli (je) isprosio odpustene
od onoga kojega je uvridio. 379. Kad hocemo
stogod isprositi s molitvama od Boga. J. Ma-
tovic 20. Sveti samo mogu isprosit od Boga mi-
losti za nas. M. Dobretic 408. Isprositi oblast
od starisina. I. J. P. Lucie, nar. 30. Dobra pa-
stira od Boga mogli budu isprositi. 52. Da bi
oni nami izprosili od nega ono Sto zelimo. B.
Leakovic, nauk. 280. Al' besedi Senkovicu Iva:
,Rodite}u, Senkovicu Dui-dn ! ako s', babo, ostario
vrlo, te ne mozes na mejdan izici, od Boga si
mene isprosio. Bog je mene tebi poklonio, ja cu,
babo, na mejdan izidi'. Nar. pjes. vuk. 3, 391.
— s podloznom recenicom. On je od pape is-
prosio da se moze sv. misa u slavinski jezik go-
voriti. A. Kanizlic, kam. 31. Od Boga isprosi
da joj prisveti sakramenat posaje. M. Zoricic,
zrc. 186. — bb) u genetivu s prijedlogom u. Is-
prosi u cara mesto sije pustoje. Mon. serb. 4.
(1197). Isprosit u djevojke pas. Zborn. 48^. Iz-
prosi u kra)a vojske za osvetiti tolike Ugre. Du-
k|anin 30. Da mi lik izprose u tebe j^ubeni. H.
Lucie 194 Dobrote zadosti u sebi ki nosi, lahko
ti milosti u Boga isprosi. P. Hektorovic 42. Milos
tvii veliku isprosi u tebe. N. Dimitrovi6 94. Go-
spoda te Sara u Boga isprosi. M. Drzic 469. Da
u negova cacka slavna zudeni ti mir isprosi. I.
Gundulic 360. Tvrdo mu sam sad oklopje u
Vulkana isprosila. G. Palmotic 1, 181. To li je
majka Akilova isprosila u bogova sinu svijetle
sej naprave. 1, 220. Ki je stvar tolike od kri-
posti u bogova isprosio. 2, 455. Vi ste, bistri
viri suza, prostenje u Jezusa Mandalijeni izpro-
sili. I. V. Bunic, mand. 27. Neka bi u nega
isprosili kojigod broj od redovnika. I. Dordid,
ben. 44. Ni milosti, koju u vasega sinka ispro-
siti ne mozete. H. Bonacid 139. Izprosi mi milos
u Gospodina. D. Basid 227. Pojska kruna u mene
ISPEOSITI, 1, a.
8
ispkoSak
te je isprosila. P. SorkoSevid 592*. — s podlosnom
recenicom. Raja isprosi u pase, da joj povrati
glavu od zakona (patrijara). S. !]^ubisa, prip. 113.
— cc) u genetivu s prijedlogom kod. Isprositi
devotim svojim milost kod zarucnika. F. Lastric,
test. ad. 88'\ — dd) prijedlogom pri. Pri Ea§kom
kraju Urosi Bren i Sumet pak izprosi. J. Ka-
variin ISSiJ. — ee) u instrumentahi s prijedlogom
pred (uprav samo o viofenu, a ne o dobivanu).
Neka nas Dubrovnik pred Bosrom od vojska u
slavi toliko objubjena sina odvjet nade, obranu
atigne, §tit isprosi osobitom vladanju. I. Gun-
dulic 216. — ffj rijecima iz ruka. Isprosi nam
kruha iz ruk otca Boga. D. Barakovid, jar. 122.
b. u osobitom smislu , dobiti prosenem kno
proijak, prosjacenem. Gdi demo ga. (brasno) nadi
i isprositi. F. Lastric, test. 99*. Komadid kruha
te^ko isprosit je mogao. ad. 60*. Isprosi ko-
madid kruba. svet. ISSb. Krusca isprosi. A. Ka-
nizlid, fran. 194. Kao da si isprosio. (Kad ko
§to ,maIo' donese). Nar. posl. vuk. 130.
e. u osobitom smislu, dobiti prosenem djevojku
za zentt (sebi Hi drugome). Za tim ju isprosi u
Jakoba. M. Marulid 69. Misli dir u tebi: tko
de se zeniti, lipu 1' ima sebi zenu isprositi? P.
Hektorovic 3U. Izprosio sam Felacicu, vele Ijepsu
vlabinicu. N. Najeskovid 1, 242. Podu u grad
djevojku isprosit. M. Drzic 33. Ja du maji rijet,
da te isprosi. 128. Moze Krstjanin zaruciti i
isprositi nevjernicu. M. Divkovid, nauk. 259''.
Franciska 2eni§e u rodu veliku, kadi sam hotise,
isprosi vladiku. D. Barakovid, vil. 9. Valerijan
8. Ceciliju od otca po zakonu isprosi za zenu.
F. Glavinid, cvit. 94*. Sva negova bi pozuda u
tebe ju (tvoju kcer) isprositi. G. Palmotid 1, 3(54.
Kad izprosi i zaglavi za nevjestu da Antu prima.
J. Kavanin 112*'. Ki od Bne§koga vedra vida
sinu izprosi i ostavi Erica Ante hder djevicu za
dostojnu zarucnicu. 233''. Kada je idi trazit i
isprosit divojku za ozeniti se. F. Lastrid, od' 236.
Da de Marjan Ivku isprositi. M. A. Eejkovid,
sat. Dl**. Treda ludost, kada isprosite, vi toliki
trosak udinite. Fl*. Matatija isprosio je i prste-
novao za se divojku. M. Dobretid 105. Falila
86 zvijezda danica: ,Ozenidu sjajnoga mjeseca,
iaprosidu muiiu od oblaka'. Nar. pjes. vuk. 1, 155.
Ne de majka prositi Merimu, ved mu prosi Atla-
gida zlato, isprosi mu i prstenova mu. 1, 253.
Ode junak, i.sprosi divojku, i odoge svati po di-
vojku. 1, 622. Kad se zeni Eadanovid Lazo, on
isprosi lepotu devojku. 2, 21. Car isprosi po
kfiigam' devojku. 2, 132. Da isprosim u Leke
devojku. 2, 224. Je.si 1' mene suahu isprosio?
mene snahu, sobo vjernu )ubu. 2, 332. Jerina
je jeste isprosila za TomaSa braca rodenoga.
2, 491. O Jerina, luda zenska glavo! zaludu si
snau isprosila. 2, 493. Nijesam se joste o^enio,
ni devojke za se isprosio. 2, 592. Dok je Nuko
curu isprosio i na curu prston udario. 3, 228.
On me isprosi u oca i matore. PravdonoSa. 1852.
23. Poslao nas Durad da mu isprosimo nevjestu
za negovijem sinom. S. l^ubisa, prip. 42.
2. pasivno. — u primjerima samo u osobitom
smislu.
a. vidi 1, b. Jedenje isproseno za jubav Bozju.
B. Kasid, fran. 51. I ovo malijem i isprosonijem
kruhom. in. 14. Onda bi se s komadicem ispro-
sena kru§ca i vodicom pokripio. A. Kanizlid,
fran. 160. Zive o kruhu isprosenu od vrata do
vrata. A. Kalid 476.
b. vidi 1, c. Isprosena bihB po zakonu bra-
fibnomu ott. ottca mojego. Stefan, sim. pam. taf.
7. Vjerenica isproSena od vjefine jo dike i slave.
G. Palmotid 1, 286. Tada ne va)a 2enidba, zaSto
je ispro§ena Kata, a ne Jela. J. Banovac, razg.
269—270. Mnoga biva mnogim zena prije neg'
je izprosena. V. Dosen 91*. Dok ved mlada iz-
prosena ne postane stara zena. 153'». Ja sam
cula bas od jodne zene, da je nasa Ivka ispro-
sena prsten dala. M. A. Eejkovid, sat. Dlb. Je-
lina bududi isprosena i prstenovaua za Ivana.
M. Dobretid 156. Ja sam mlada davno isprosena
za knezeva sina naj mladoga. Nar. pjes. vuk.
1, 2.38. Odveo mi snau isprosenu, isprosenu i
prstenovanu. 2, 493. O devojke sade isprosene
i neveste skoro dovedene! 2, 639. K djevojci
isprosonoj za muza. Vuk, luk. 1, 27.
3. sa se.
a. pasivno.
o) vidi 1, a. Toj se ti roci mogu po zakonu
isi.prositi. Stat. po}. ark. 5, 270. Ja du molit
sved vi§nega, da vam srede da podpune, ke se
isprosit mogu od nega. G. Palmotid 2, 274. Dokle
se ne izprosi sto se zeli. I. Grlicid 20.
b) vidi .1, c. Kad se divojka isprosi. J. Fili-
povid 3, 242a. Kada sam so isprosila za te. Nar.
pjes. here. vuk. 23. Mlada sestra ne smije pustiti
kose dok se starija ne isprosi. Vuk, poslov. 86.
b. refleksiono, dobiti dopustene za odlazak, vidi
1. iskati, 3, b, a). Izprosivsi se od nih da mo2e
pojti. F. Vrancid, ziv. 60. Od koga isprosi se
na receni otok pojti pripovidati. F. Glavinid,
cvit. 73=1. Napokon sesti dan isprosi se Juda iz-
vaditi . . . 12 4t>.
ISPEOSIV, adj.
a. vidi isprosan, c. — U Belinu rjecniku: iz-
prosiv jimpetrabilis' 385", i u Stulicevu: v. is-
pro§).iv.
b. vidi isprosan, b. — U nekijeh pisaca xviii
vijeka. Isprosivi (plod) koji cini ispi-ositi od Boga
darove. Ant. Kadcid 65. Drugo bijase posvetiliste
bogocastena, drugo zafalona, drugo izprosi vo,
drugo mirivo iliti tisivo. I. Velikanovic, uput.
3, 319.
ISPEOSiVATI, vidi 2. isprosivati.
ISPEOSJACITI, isprosjacim, p/. dobiti p)ro-
sjacenem. — Slozetio: iz-prosjaciti. — Akc.je kao
kod izjednaciti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,quaestuando colligere, compa-
rare'). ,Nema ni cim da misa otruje, nego sto is-
prosjaci'. u Lici. J. Bogdanovid.
ISPEOSNOST, /. u Stulicevu rjecniku: ,satis-
factio, volujitas, oblectamentum' s dodatkom da
se nahodi u Palmotica. — nepouzdano.
ISPEOSTIRATI, isprostiram (ispr6stirati, is-
pr6stirem), pf. prostrijeti sve jedno po jedno Hi
malo po malo. — Slozeno : iz-prostirati (prosti-
rati). — U Stulicevu rjecniku : isprostirati, ispro-
stiram ,actu oxtendere, in extendendo esse', a
kod isprostrijeti i isprostrti ima praes. ispro-
stirem.
ISPROSTITI, isprostim, pf. oprostiti (koga
6ega). — Slozeno: iz-prostiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — U Stulicevu rjecniku: ,liberare, ser-
vare'. — Rejleksivno , u jednoga pisca nasega
vremena. Ne bi 1' ga se kako isprostila. M. Pa-
vlinovid, rad. 158.
ISPE6sTRIJETI, isprostrem, p/. vidi ispro-
stirati. — isporedi isprostrti. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: isprostrijeti, isprostirem ,exten-
dere, pandere, expandore'.
ISPEOSTRTI, Isprostrem, pf. vidi isprostrijeti.
— Samo u Stulicevu rjecniku: isprostrti, ispro-
stirem, V. isprostrijeti.
ISPEOSAK, ispro§ka, m. u Stulicevu rjecniku :
,loci (sedes omnium argumentorum quibus ora-
isproSak
ISPRSITI SE
tores utuntur, sive fontes ipsi ex quibus argu-
menta deducimt)'. — nepouzdano.
IS PROS ATI, ispro§am, impf. vidi isprasati. —
U knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom,
i otale u Danicicevu rjecniku: ,petere'. Otb cara
isprosase. Domentijan'> 171.
isPRO&ENICA, /. isprosena djevojka. — U
jednoga pisca nasega vremena. Neki Zaka iz Ka-
^iL ludre daruje devojku, pa je posle ne htene uzet.
^ kmetovi su ga za to toliko tukli da so posle boja
nije mogao s mesta dici. zadovojua time ispro-
senica rekla je: ,To su ti, Zako, bele carape!'
M. D. Mili6evic, opst. 22.
ISPROSENE, n. djelo kojijem se isprosi. —
Staryi su oblici isprosenije i isprosonje. — U
pisaca cesto stoji grijeskom s mj. s. — Izmediu
rjecnika u Mikalinu (isprosenje), u Belinu (iz-
prosenje 385a; 532'j), u Bjelostjencevu (izproseiie),
ti Stulicevu. Isprosenije od milosti. Korizm. G2a.
Ufanje imamo tako u mojenju kako i v ispro-
senju onoga, sto molimo. S. Budinic, sum. 20''.
Na dostezenje i isprosenje dobra. 78b. Budi is-
prosenje pravoga oprostenja. M. Divkovi6, nauk.
10(3'\ Radi negovijeh dostojanstva i isprosenja.
B. Kasi6, in. 93. Po ne isprosenju daruje nam
milost. per. 90. Kada i (dobra) uze Jobu na
izproseiie liegova neprijateja. M. Radnic 81'\
Kra}estvo nebesko, koje vam po isprosenu istoga
dopustio Bog. F. Lastrii, test. ad. 64b. po is-
prosenu svetoga Jakova. svet. 117''. Ovi mogu
po izprosenju biti odpus6eni. A. d. Costa 1, 73.
Jeli isprosenje pristojno istini? 1, 240. Ovo iz-
prosene i izmolene oblasti. Ant. Kadci6 269. Da
je sasma mucno isproseiie prosteiia. J. Matovic
241. Da bi smirila Boga s nami svojijem izpro-
senem. 440. Koliku krepost spasovnijeh darova
dostizemo od izprosena negova. 474. ,Sacrificium
impetratorium' to jest posvetiliste od isprosena
milosti. M. Dobretic 342. A molitvu koju posli
govore da nije drugo nego jedno isprosene. 365.
Od isprosena, zarucena i prstenovaiia. 558.
ISPROSEVATI, isprosujem, impf. vidi ispra-
sati i 2. isprosivati. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Kako se imau izprosevati. A. d. Costa
1, XII.
1. ISPROSIVATI, isprosivam, pf. prosivati sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prosivati. — Akc.
je kao kod izgovarati. ,Uzmi iglu i konca, pa
stogod na nekolika mjesta to isprosivaj samo da
se ne rastavi'. J. Bogdanovid.
2. ISPROSiVATI, ispr6sujein i isprosivam,
im})/. vidi isprasati. — desto stoji grijeskom s
mj. s: isprosivati. — V nekijeh pisaca xviii vi-
jeka, a izmcdu rjecnika u Bjelostjencevu (izpro-
sujem ,expeto, v. emendico'; izprosivam, v. iz-
prasam). Ter izprosiva prid Bogom onu milost.
A. d. Bella, razgov. 31. Obilnije isprosivaju da-
rove. Ant. Kadcic 65. Izprosivamo nami da bi . . .
J. Matovid 429. Misa uzdrzi u sebi tri kriposti,
to jest dostojn|ivu, isprosujucu i izvrsujudu. M.
Dobretic 368. Obilnije isprosivaju darove i do-
brocina. M. Dragicevid 127.
ISPROS^iIV, adj. vidi isprosiv, a. — U Be-
linu rjecniku (izprosjiv ,impetrabilis' 385*), i u
Stulicevu: ,impetrabilis, exorabilis'.
ISPROTAKATI, ispr6tacem, pf. sve protoeiti
malo po malo. — Slozeno: iz-protakati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme. ,Este
li vi taj karisik vec isprotakali?' J. Bogdanovid.
ISPROTISKIVATI , isprotiskujem i isproti-
skivam, pf. vidi protisnuti. — Slo£eno : iz-proti-
skivati. — U na§e vrijeme u Lici. ,Ma ne mogu
(ne budi tebi van crnoj zemji potuXeno) pare po-
vratiti, kako me ispod rebara isprotiskivalo'. ,Ja
samo dok se ledeno vode napijem, odma me is-
protiskuje'. J. Bogdanovid.
ISPROUTljiATI, isproutjam, pf. prohusiti, pro-
supliti (prontliti) sve malo po malo Hi jedno po
jedno. — Slozeno: iz-prout|ati. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Nade jedno tijelo mrtvo, koje
svekoliko bjese isproutjano i iz svake se utlinice
crv poma}ase. M. Divkovid, bes. 772b.
ISPROVAJ^IVATI, isprov%jem i isprovi-
}ivam, pf. provaliti sve jedno po jedno Hi malo
po malo. — Slozeno: iz-prova|ivati. — Akc.je kao
kod istovarivati. — U nase vrijeme. ti) objekat
moze biti ono §to postane (mjesto prazno) kad
se sto probije, prodere. Turke iz crkve ne mogu
isterati, jer su bill naokolo puskarnice isprova-
|ivali. Vuk, grada. 109. Oko namastira da po-
grade busije i da isprovajuju puskarnice. dan.
3, 182. — fj) objekat je ono cega nestane kad se
provali. Kao sto se ulazi u grad isprovajivan.
D. Danicid, jezek. 26, 10.
ISPROVLACITI, ispr6vlacim, pf. provuci sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-provlaciti. — Akc.
je kao kod izjednaciti. — U Vukovu rjecniku:
,nacb eiuander durcbziehen (die faden, riemen,
heftel)' ,trajicio'.
ISPROVODITI, ispr6vod£m, pf. vidi sprovo-
diti. — Slozeno: iz-provoditi. — U cakavskom
rukopisu xv vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (izprovodim , v. sprevajam) , u Volti-
gijinu (izprovoditi ,accompagnare, guidare' ,be-
gleiten'), u Stulicevu (izprovoditi, v. sprovoditi
s dodatkom da se nahodi u kajkavca Muliha).
Kada mrtvaca placu i sam proplaci i do groba
isprovodi. Pril. jag. ark. 9, 140. (1468).
ISPROVODNIK, m. covjek koji isprovodi. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izprovodnik, v. spre-
vodnik, i u Voltigijinu: izprovodnik ,accompa-
gnatore, guida' ,begleiter'.
ISPROVRCI (isprivrgnuti), isprovrgnem, pf.
posve oboriti, posve obaliti. — Slozeno: iz-pro-
vrdi. — Bijec je stara, isporedi stslov. ispro-
vresti, rus. HcnpoBeprnyTi. — U knizi xiii vijeka
pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izprovrzen
,sconvolto, rovinato, atterrato' ,umgeworfen, nie-
dergeschlagen'), u Stulicevu (,evertere, subver-
tere, vastare, devastare, humi sternere' s dodatkom
da je rijec ruska), u Danicicevu (isprovrtgnuti
i isprovresti ,evertere'). Grade isprovrtze. Stefan,
sim. pam. saf. 8.
ISPROVRCI VATIjisprovi-dujem i isprovi-divam,
pf. provrtjeti sve jedno po jedno. — Slozeno : iz-
provrdivati. — Akc. je kao kod istovarivati. —
U Vukovu rjecniku: isprovrdivati, isprovrdujem
,nach einander durchbohren, durchlochern' ,per-
foro unum ex alio'.
ISPROVRGNUTI, vidi isprovrdi.
ISPROVRZENE, n. djelo kojijem se isprovrgne.
— Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom da je
rijec ruska.
ISPROZEBATI, isprozebam, pf. prozepsti (o
mnogijem subjektima, kad svi prozebu). — <S7o-
zeno: iz-prozebati. — Akc. je kao kod izgovarati.
— U Vukovu rjecniku : isprozebati, isprozebamo
,sic]i erkuhlen (von einer menge)' ,refrigeror'.
ISPRSITI SE, isprsim se, pf. uciniti da is-
koce prsi, te tako stajati Hi hoditi, pa i razme-
tati se, baniti se, sepiriti se. — Slozeno od iz i
prsi s nastavkom i. — U nase vrijeme, a izmedu
ISPKSITI SE
10
ISPRVICE
rjecnika u Voltigijinu (izprsiti se jpaoneggiarsi,
pavoue^ffiarsi , millantarsi , stare in sulle sue'
,sich briisten'), u StuUcevu: isprsiti se i izprsiti
86 (Superbire, (quasi caput toUendo) sese circum-
spectare'. Isprsiti se, kosiriti se (znaci) u odu
sa uzdi^nutom glavom isprseno uvijati se. Po-
dnnavka. 1848. 58. Isprsiti se, prsa naprvo is-
pupciti. Vide, kako se isprsio. u Dobroselu. M.
Medi6.
ISPRSiVATI SE, isprsujem se i isprsivam se,
impf. isprsiti se. — Samo u StuUcevu rjecniku:
izprsivati se, izprsivam se uz izprsiti se.
1. ISPKSKATI, isprskam, ;>/. sve popfskati.
— Slozeno: iz-prskati. - Akc. je kao kod ispi-
tati. — U Belitiu rjecniku (1785): izprskati, iz-
prskavam ,insppro:ere ore' 2, 294a; u Voltigijinu:
izprskati, izprskam, izprskavam ,spruzzare, sbruf-
fare' .besprudeln'; u StuUcevu: v. poprskati.
2. iSPESKATI, isprskam, pf. posve prsniiti,
ispucati. izlomiti se. — Slozeno: iz-pr.skati. —
Akc. je kao kod izgledati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,zerspringen , zer-
brechen' ,dirrumpor'). Kad stadose dijelit' oruzje,
§6epan uze novo i svijetlo, Mitru daje staro is-
prskalo. Nar. pjes. vuk. 2, 631.
ISPESKAVATI, isprskavam, impf. 1. isprskati.
— U Belinu rjecniku, i u Voltigijinu (u obadva
praes. izprskavam kod izprskati).
isPESNUTI, isprsnem, pf. prsnuvsi izici, is-
pasti, izletjeti. — Slozeno: iz-prsnuti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (isprsnuti,
iziti na dvor ,uscir fuori, spargersi fuori come
le viscere escono' ,eftundor') gdje se naj jjrije
nahodi, u Belinu 1785 (izprsnuti, izprsnivam
,8chizzare, proprio di un liquore alquanto dense'
202'' — 20.3a), u Voltigijinu (izprstene oci ,occhi
che sporgono' ,hervorragende augen'), u StuU-
cevu (isprsnuti, isprsnujem i isprsnivam ,effundi').
Na vodokrSte zimi oko isprSte, a na poklade i
drugo joj ispade. (D). Poslov. danic. 67. — Moglo
hi hiti na nekijem mjestima znadane kao pasivno
kod 1. isprskati, te bi onda bio akc. isprsnuti,
ispfsnr'm (sloieno: iz-prsnuti).
ISPK§ATI, ispfsim, pf. rasprSati se. — Slo-
ieno: iz-pr.^ati. — U jednoga Dubrovcanina xviii
vijeka. Mlados mi je ko jedno sinuco isprsala.
B. Zuzeri 242. Neka izprsi ova mlados. 358.
ISPRSkIVATI, ispi-gnujem i isprsnivam, inqjf.
isprsnuti. — U Belinu rjecniku: praes. isprsnivam
kod i.sprsnuti, i u StuUcevu: isprsnivati, freq. v.
isprsnuti, a kod isprsnuti ima praes. isprsnujem
i isprsnivam.
ISPRSTATI, isprgtam, pf. vidi 2. isprskati i
isprsnuti. — Slozeno: iz-prstati. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Ispr.stala 'e mina, slabo smo na-
bili'. J. Bogdanovic.
ISPETITI, isprtim, pf. slozeno: iz-prtiti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjeinika u StuUcevu (izprtiti, izprtujem i
izprtivam ,oxonerare').
1 . aktivno.
H. otcti, dignuti koine hrcme, teret s ramrnd;
objekat je ono (zivo, u svijcm primjerima ce^adej
Sto nasi breme; znadene je cesto u metaforickom,
a i u prenesenom, sirem smislu, kao osloboditi
(vidi osobito Vetranici've jjrimjere); breme moze
biti u genetivu : a) hez prijcdloga. ^.ubav ku ti
nosih griha te isprti. M. ilaruli6 Vdi). Ter ju
trud krvavi svijoh truda isprti. M. Vetranic
2, 275. Cim konac od smrti svih truda i jada
mrtvu me isprti. 2, 294. Boze ki isprti tej ghile
lupeia. H. Lucid 281. Eto i smrt mnozi iele,
da sijeh tuga nili izprti. M. Bunio 51. — b)
s prijedlogom od. Da me isprti od bijesnoga
lava. M. Vetranic 1, 450. Da te stril od smrti
na pokon isprti i svjetovne sluzbe. 2, 25. Uze
tegotu od zakona vrhu sebe za izprtiti nas od
priteskoga bremena od zakona. A. Gucetic, roz.
jez. 117. Od smrti ma smrt narod grisni isprti.
A. Vita}i6, ist. 122a. Ako hoces isprtiti tvoju
dusu od tegote tvojili griha. A. d. Bella, razgov.
60. Zapovide andelom da ju izprte od brimena.
F. Lastric, svet. 147^. — c) u dva primjera
s prijedlogom iz. Da onu starjesicu isprte iz bre-
mena koje imase. M. Divkovic, zlam. 24a. i^idi
drugi (Radnicev) primjer kod 3, b.
b. rasprtiti, otprtiti, baciti sa (svojijeh) ramena
breme (sto je objekat), takoder cesto u metafo-
rickom smislu. Bisake s ramena isprti i vrze.
M. Vetranic 2, 91. Neco brimena od griha iz-
prtiti. S. Margitid, fal. 245. Dokle dusa ne iz-
prti svog' brimena. V. Dosen 202t>.
2. pasivno (vidi 1, a). Neka dusa bolnoga is-
prdena i olahcana bude od bremena. S. Budinid,
sum. 9Sa.
l\. sa se.
a. pasivno (vidi 1, b). Da mi se svrh pledi toj
brime isprti. M. Vetranic 1, 468.
b. refleksivno (vidi 1, a). — Izmedu rjecnika
u StuUcevu (izprtiti se ,onus deponere, abjicere').
Grihov se isprti. M. Marulic 133. Ter se, mnim,
isprti srce me brjemena, S. Mencetid 328. Boja
se isprti. M. Vetranid 1, 136. Da se nas puk
vas isprti od himbenijeh svojih zloba. M. Ve-
tranid 1, 319. Kad se isprti od grijeha tkogodi.
1, 407. Ja se isprtlh, za rijet istinu, teska bre-
mena. M. Drzid 238. Da se tizijeh misli i briga
izbavite i isprtite. B. Gradid , djev. 41. Izprti
se iz toga brimena. M. Raduid 399a. Oni koji
su priprtjeni velikijem bremenom zlata, srebra i
stvari prilicnijeh ne mogu ikako prodi proz mjesto
toliko usko, ako prije ne izprte se naj mane (ako
ne inako, Jubavi). I. M. Mattel 188. Ja se jednog
isprti belaja. Nar. pjes. juk. 106.
r
ISPRUDJETI, ispriidim, pf. vidi oprudjeti. —
Slozeno: iz-prudjeti. — U jednoga pisca Dubrov-
canina XVI vijeka. Nikodomu plac oci izprudi.
Zborn. 105a.
ISPRUZATI, ispruzam, impf. ispruziti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (uz
ispruziti). Svijetle luci zare i proz okna ispru-
zaju ^are. Osvetn. 1, 64.
iSPRUZENE, n. djelo kojijem se ispruzi (vidi
ispruziti, 1, b). Ubio je sara sebe s jednim iz-
pruzenem pistole. A. Tomikovid, ziv. 187. Na
prvo izpruzeue pusaka. 193. S izpruzenem va-
trenim sviju topova. 201.
ISPRUZITI, ispruzim, |)/. slozeno: iz-pruziti.
— Akc. je kao kod izgaziti. — (Moiebiti) od xvi
vijeka.
1. aktivno.
a. posve pruziti. Izd§ rou ime Pariz, zac ra-
ste.se kako i pariX ispruziv (u rukopisu iskruziv,
ali va^a da treba citati ispruziv) siju. Pril. jag.
ark. 9, 122. (1468). ,Ajmo u lad malo kosti is-
pruziti'. J. Bogdanovid.
b. izbaciti. — U StuUcevu rjeiniku: ,scoccare'
.emittere, vibrare' (vidi i ispruzene).
3. sa se, refleksivno (vidi 1, a). ,De jo Savo?'
,Eno ga, isjiruzio so u ladu kao krepala mrcina'.
J. Bogdanovid.
^^
ISPRVA, adv. vidi prvi.
ISPRVICE (isprvice), adv. isprva. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izprvice ,ab
ISPRVICE
11
ISPUDITI
initio' 585')), u Stulicevu (uz isprva), u Vukovu
(uz isprva). Svaki fiovik metne isprvice dobro
vino, a na svrsi ono koje . . . M. Eadnic ll'>.
Tko ima za bliznika jednoga kovaca, ne dade
mu izprvice spavati. 269''. Drza ga isprvice
malo ostro. 305''. Tqj negovo izvrsnosti izprvice
on okusa. J. Kavaiiin 384'''. Tko izprvice cu-
venijem naukom podpuno se ne uvjo^ba, trijoba
mu je iz nova z bojom svijesti na isti nauk po-
vratit se. B. Zuzeri 5. Mandalijena liogfova }u-
bjona ucenica, kad je greb iznasla prazan, nije
li rekla izprvice: ,Tulerunt Dominura'? 61. Is-
prvice ga, primise nehajem, a poslije bjesno6om.
M. Pavlinovi6, rad. 59.
ISPEVI(5, adv. isprva. — TJ jednoga pisca
XVII vijeka. Isprvic bi vele mucno i mrsko sve-
tomu Jobu. M. Divkovi6, bes. 114''.
ISPR^INITI, isprzinim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izprziniti, izprzinivam ,nettar dalla sabbia'
,e.^arenare'. — nepouzdano.
ISPEZINIVATI, isprzinujem i isprzinivam,
impf. isprziniti. — V Stulicevu rjecniku: praes.
izprzinivam kod izprziniti. — nepouzdano.
iSPEZITI, isprzim, pf. posve poprziti (cesto
u metaforickom i prenesenom i u iperbolickom
smislu). ■ — Slozeno: iz-prziti. — Akc. je kao kod
izgaziti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu: ,brennen, rosten' jfrig^o' (kavu, dijete).
a. aktivno. Ka me 6e (misal) isprzit. S. Men-
cetic 198. Ona sama (smrt) sve isprzi naucene
i razumne. P. Baksid 219. Uzmi rastovo drvce,
isprzi na vatri. Z. Orfelin, podr. 272.
b. pasivno. U tavi isprzene soli. P. Bolid,
vinodjel. 223.
c. sa se, rejleksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,sich verbrennen' ,aduror'). Slama
jecmena na vrucini se veoma i na tuliko isprzi.
I. Jablanci 80. ,Na ovoj Bozijoj ze»i, i na ovom
dugom danu sav sam se isprzio'. J. Bogdanovic.
ISPSOVATI, ispsujem, pf. p>osve opsovati. —
Slozeno: iz-psovati. — Akc. je kao kad iskjuvati.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ausschelten' ,objurgo'). Jere ce to nas gospodin
cuti i gospoju pravo ispsovati. M. A. Kejkovid,
sat. D5a. Izpsovao bi vas i s pogrdom svakom
prozvao i izruzio. I. J. P. Lucie, razg. 96. Cur-
cija ga ispsuje. Vuk, dan. 8, 202.
ISPUCATI, ispucam, pf. puknuti (raspuknuti
se) na mnogo mjesta. — Slozeno: iz-pucati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika]inu (ispucati, kakoti
jedan zid ,agere rimas'), u Voltigijinu (,crepare,
scoppiare, disrompersi' ,auf8pringen, sich spalten'),
u Stulicevu (,hiare, rimas agere'), u Vukovu (,ber-
sten, aufspringen' ,rumpor' s primjeroni : Ispu-
cale mu ruke, usnej.
1. aktivno.
a. neprelazno, sa znacenem sprijeda kazanijem.
a) u pravom smislu. Kamenje ispuca. A. Gu-
cetic, roz. jez. 226. Jer ob zimu (svica) ispuca
okrugom. J. S. Eejkovic 392. Od jada mu usta
ispucase. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Crna zem)a
ispuca od suse. 2, 3. Hi su ti ruke ispucale od
studena kreca i kamena? 2, 207. Od zede im
usta ispucala. 4, 406. Oko pengora stoji kamene,
i bijeli se, samo sto je desto ispucalo od vatre.
Vuk, dan. 1, 17. — ft) u metaforickom, prene-
senom smislu (iperbolicki). Kamenje da tada iz-
puca od jada. IS. Boba}evi6 211. Komu ne6e srce
ispucat, pazec Jezusa prikazana od Pilata? A.
Kalic 203. Kako ne6e ne srce na sve strane is-
pucat? 459. Ovce bleje, pogleduju na me, kad
6u liima jagnad ispu§titi, a u mene srce ispu-
calo. Nar. pjes. vuk. 4, 38. Od ze|e mi srce is-
pucalo. Nar. pjes. petr. 1, 132. Zivo mi je srce
ispucalo, bas ko jeti zemja od sunasca. 1, 284.
b. prelazno, istrositi (prah) pucajuci (iz pu-
saka, topova itd.). Dotice im praha puskodavna,
hofe da ga ispucaju cijela. Osvetn. 5, 110.
"l. pasivno, samo part, praet. pass, u ovako-
vijem recenicama: Tko ima velik ogan poznaje
so po ustima ispucanijem. M. Radnic 427''. Da
namaze ispucane usne. Vuk, poslov. 55.
\\. sa se, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (ispucati se, otvoriti so ,crepo, concrepo,
percrepo, rumpor, dirumpor'), u Bjelostjencevu
(vidi kod ispucavati) , u Vukovu : n. p. puske,
topovi ,sich satt schiessen' ,satis tonuisse (de tor-
mentis)'.
a. znacene je isto kao kod 1, a. Stoji (zemja)
neplodna i nevesela, pace ispuca so. F. Lastrid,
ned. 251. Sto pazit va}a da se svide ne ispu-
caju. J. S. Rejkovic 393. B'jelo ti je lice po-
tavnelo, zivot ti se vele ispucao u zatvoru pase
baba moga. Nar. pjes. vuk. 2, 614.
b. (o puskama, topovima itd.) svrsiti pucane,
posto se mnogo pucalo (vidi u Vukovu rjecniku).
Juce su se puske ispucale. Nar. pjes. vuk. 4, 166.
ISPUCAVATI, ispucavam, impf. ispucati. —
Samo refteksivno u Bjelostjencevu rjecniku: iz-
pucavam se, izpucati se, razlepjujem se , dirumpor,
ago rimas'.
ISPUCEI^fE, n. djelo kojijem se ispuci (vidi 1.
ispuciti, b). — U Stulicevu rjecniku: izpucene
, depopulation
1. ISPUCITI, ispucim, p/. slozeno: iz-puciti
(od piik, praslav. plk).
a. urediti (vojsku), vidi i opuciti. — TJ knizi
xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom (vidi i F.
Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod ispl-Bciti). Ispltci
voje svoje. Domentijan* 19.
b. isharati. — Nacineno po lat. depopulari. —
U Stulicevu rjecniku: izpuciti ,desolare, depo-
pulari, popular!'. — sasma nepouzdano.
2. ISPUCITI, ispucim, pf. okomiti, olustiti. —
Slozeno: iz-puciti (vidi otpuciti). — U jednoga
pisca xviii vijeka (samo sa se, pasivno). Sada
kudnik k simenu prigleda, kam' is }uske ispucit
se ne da. J. S. Re^kovid 308. Ispuci se po naj
bo}e proso. 325.
8. ISPUCITI, ispucim, pf. izatkati. — Postaje
od iz i putka (potka) nastavkom i. — JJ jednom
primjeru nasega vremena. Ako je i osnovano, jos
nije izpuceuo. Nar. posl. stojan. 7. vidi i : Poslije
uvode (osnov) u niti i u brdo, pak tkaju, putkom
(poutkom, pucicom) utkava.ju. dakle, kad je natra,
osnutak osnovan, jos nije platno (bez) otkano;
bez putke ne moze se svrsiti posao. 8.
ISPUClVATI, ispiicivam, impf. 1. ispuciti (kod
b). — U Stulicevu rjecniku: izpucivati, izpucivam,
froq. uz izpuciti. — sasma nepouzdano.
ISPUCI, vidi ispuknuti.
ISPUDITI, ispudim, pf. istjerati, izagnati. —
— Slozeno: iz-puditi. — Od xiii vijeka (rijetko),
a izmedu rjecnika u Danicicevu (,expellere'). Aste
Bogt pomozetB svetomu ti cartstvu ispuditi vraga
tvoga i nasega Urosa ist srsptske zemje. Mon.
Serb. 36. (1258). A oni, ki nisu, izpujeui josu.
Zak. vinod. 71. Izpudit ,scacciare'. S. Budmani
421a. Nedu te izpudit nikad, ali du ti dosadit,
te ces i sam poci ,non ti cacceri, ma far6 tanto
die te ne andrai da per s^'. 428^. Ca ste mi
miloga 'z veze van 'spudili? Jacke. 99. 'Spudi
dicu va tujinu. 298.
ISPUDATI
12
2. ISPUX, a.
ISP"6dATI, ispudam, p/. posve opudati, obi-
skati. — Slozeno: iz-pudati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xvni vijeka (vidi kod b).
a. aktivno. — U Stulieevu rjecttiku: v. opu-
dati.
b. sa se, refleksivno. — IJ BeUnu rjecniku:
izpudati se .spidocchiarsi, cioe torsi via i pidocchj'
,pediculo8 legere' 699*, gdje se naj prije nahodi,
i u Stulieevu: izpudati se ,pediculis se liberare'.
U Dubrovniku i u nase vrijeme. P. Budmaui.
ISPUDEVATI, ispudujem (?) i ispudevam, impf.
ispuditi. — U Bjelostjenccvu rjecniku: (kajkavski)
izpujevam, izpnjevati ,expello'.
ISPUDiVATI, ispudujem t ispudivam, impf.
ispuditi. — Samo u Stulieevu rjecniku: izpudi-
vati, izpudivam .expellere, depellero' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.
ISPUHANE, n. djelo kojijem se ispuha. —
Stariji je oblik ispuhanje. Ispuhanje, ucinenje
od kriza. B. Kasic, rit. 17.
ISPUHATI, i«pusem t ispuham, pf. slozeno:
iz-puhati. — Akc. je kao kod ispisati i ispitati.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecniku u Belinu
(izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi' ,detumeo' 675^*),
u Vvltigijinu (izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi,
perdere la sgonfiatura' ,die geschwulst verlieren' ;
i praes. izpusem kod izpobnuti), m Stulieevu (iz-
puhati: 1. ^efflare', 2. ,detamere'), u Vukovu (vidi
kod 3).
1. aktivno.
a. prelazno, puSuci izbaciti, izagnati (Hi iz
svojijeh u.<ita Hi iz cega drugoga). u prvom pri-
mjeru nije dosta razgovijetno znacene, a jamacno
je u prenesenom smixlu. Er su Judi vas smijeh
ispuhali. M. Drzid 399. Gdje obotnica ispuha
pje§6inn na bjelavini. S. ^iubisa, pric. 55.
b. neprelazno. vioze se sto vidjeti samo s toga
sto je naduto Hi napeto jer je puno vazduha, te
kad puiuci iz onoga vjetar izade, onoga nestane;
po tome znaci u prenesenom smislu sto i nestati
u nekijem slucajevima: a) o otoku. vidi u rjec-
nicima. — b) uopce. u Dubrovniku. ,Sve sto je
imo, sve mu je ispuhalo u sampas'. ,Sto mi je
obeco sve je ispuhalo'. P. Budmani.
2. pasivno, vidi 1, a. Da je duh pakleui sa
svom svojom oblastju izpuhan i odagnan po Duhu
Svetomu. A. Kanizlic, bogojubn. 266.
•i. sa se, refieksivno, (n. p. o vjetru) svrsiti
puhane {jer se vas istrosio). — U Vukovu rjec-
niku: '.- ' se, ispuSem se, ispuhao se vjetar
,8ich a, :• ,satis flavisse' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku.
ISPUHA VATI, ispuhavam, impf. ispuhati. —
U Bjt'.lo^tjenceiu rjecniku: vidi kod ispuhnuti, i
u Voltigijinu: praes. izpuhavam kod izpuhnuti.
ISPUHIVATI, ispuhtijem i ispiihivam, impf.
ispuhati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjednika
u Belinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Vol-
tigijinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Stu-
lieevu (izpuhivati, iz]'uhivam : 1. ,8ensim efflare'.
2. jSensira detumere';. Ispuhujem tebe, sva vojsko
sotonska. B. Kasi6, rit. 4Ul.
ISPtlHNUTI, Lspuhnem, pf. jednom ispuhati.
— Sloieno: izpuhnuti. — U BjrT '■ ru rjec-
niku: izpuhnujem, izpuhnuti, iz; n ,efflo';
u Voltigijinu: izpuhnuti, izpuhnujem, izpuhavam,
izpu§em ,soffiar via, o fuora' ,wegblaaen'; u Stu-
lieevu: izpuhnuti, izpuhnujem t izpuhnivam, v.
izpubati.
ISPUHNIVATI , ispuhiiujem t ispubnivam,
impf. ispuhnuti. — U lijelostjencevu rjecniku:
vidi kod ispuhnuti; u Voltigijinu : praes. izpuh-
nujem kod izpuhnuti; u Stulieevu: izpuhnivafi,
izpuhnivam uz izpuhivati, a kod izpuhnuti praes.
izpuhnujem i izpuhnivam.
ISPUKATI, ispucem, impf. 2. ispuknuti. — U
Bjelostjenccvu rjeiniku: praes. izpucem kod iz-
puknuti.
ISPUKAVATI, ispukavam, impf. 2. ispuknuti.
— U Bjelostjenccvu rjecniku: praes. izpukavam
kod izpuknuti, i u Jambresicevu : ispukavam
,evello'.
ISPUKIVATI, ispukujem i ispukivam, impf.
2. ispuknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku: praes.
izpukivam kod izpuknuti.
1. ISPUKNUTI (ispuci 1, ispuknem, pf. slozeno:
iz-piiknuti (puci). — Akc. je kao kod izbjegnuti.
— U nase vrijeme.
a jednom ispucati. Ovo je Hercegnovi, komu
je brstan oblacio ispukle zidove. S. ^j^ubisa, prip.
2. Gradu se vide i sad ispukle zidiue. 47.
b. jako puknuti (o buci), ispustiti buku iz sebe.
— U Vukovu rjecniku: ispuci i ispuknuti ,los-
krachen' ,sonum emitto'. Top ispuce ka' da pro-
grmjelo. Ogled, sr. 201.
2. ISPUKNUTI, ispuknem, p/. iUupati. — Slo-
zeno: iz-puknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku:
izpuknuti, izpucem, izpukavam, izpukivam ,evello,
extirpo', iu Stulieevu: izpuknuti ,evellere, extra-
here'.
ISPUKNENE, n. djelo kojijem se ispukne (vidi
2. ispuknuti). — U Bjelostjencevu rjecniku: iz-
puknene, izgulene ,evulsio, extirpatio'.
ISPUJ^^ATI, ispujam, pf. vidi ispajati. M. Eu-
zicic. — Slozeno: iz-pujati. — I u Sulekovu rjec-
niku: ,ausschaufeln'.
1. ISPUN, adj. pun. — Ke mijena se. — Bijec
je stara, isporedi stslov. ispl-Bur.. — Nalazi se
samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom, i
to sa starijem oblikom ispltnt. — Fodaje od iz i
pin nastavkom h. drugi dio va]a da treba shvatiti
kao apstraktni supstantiv, isporedi stslov. razi.-
nolict, sredov^ct, si.vr'i.stt itd. Miklosic (vergl.
gramm. 2, 55; 4, 32) misli da nastavak b stoji
mj. i. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (ispltnb
,plenus'). Ispltnt bese premudrosti. Sava, sim.
pam. saf. 6. Da se daje na vsako godiste odt mo-
nastyirja hrana mertikt svrtsent ispltnt vsemt
zivustiimt vt sijemt pirtgu. Mon. serb. 79.
(1302—1321). Vinu da ima gospodtstvo mi odt
monastira ispltnt sestt adrtfatt svobodneht. 570.
(1411). Svett, svett, svett, gospodt savaott,
ispltnt nebo i zemja slavy jego. 547. (1502).
2 ISPUN, adj. potpun , do, kome nista ne
manka (pisci cesto ovom rijeci prevode lat. ple-
narius). — Nije ista rijec sto 1. ispun, nego su
je pisci nacinili od glagola ispuniti. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu dplenarius').
a. adj. — Komp. : ispuniji (ispunijom. V. An-
drijasevic, dev. 178). Dobiva ispuno prostenje.
A. Gucetic, roz. jez. 55. Izpun Bog, izpun clovik.
M. Alberti 444. Ti sva rados ma ispuna. I.
Gundulic 536. Papa dopusti prostenje izpuno.
I. Drzic 376. Tebi sada ja naricem s blagosovom
mir izpuni. I. V. Bunic, mand. 25. Isprosi mi
ispunu boles od svijeh grijeha. V. Andrijasevii,
put. 25. Uciuiti ispunu pokoru. 106. Da mi
isprosis ispuno prostenje. 106. Tank i ispun
razlog pridati. 135. G ije je prava i ispuna Jubav.
329. S pomnom ispunijom. dev. 178. Dozivjeti
u veselju on 6e ispunu. P. Kanavelic, iv. 470.
Kusaju zdravje ispuno. B. Betera, cut. 34. Ufa'ud,
dobri gospar place da izpune darovat ce. J. Ka-
vadin 83». I od nega (Boga) svaka slava i iz-
2. ISPUN, a.
13
ISPUNITI, 1, b.
puni mir izhodi. S8^. Koji se izpunom kreposti
naresivaju. I. Dordic, salt. xvii. Andeli buduci
izpuni i cjeloviti dusi. 73. Svoju objavi srgbu
izpunn 453. Sin slika izpuna cacka svoga. uzd.
114. Povrativahu se na ispuno zdravje. S. Eosa
96*>. Da mil se poda ispuna vjera. 120^. Da
ispuno ucini se uzgojeiie vase. 148^. U ispuno
podne sunce pomrca. 160*'. Dobar nauk, kre-
posna obicaj, izpuno podlozone voji Bozijoj. D.
Basid 183. Prostene izpuno mojijoh grijeha. L.
Kadid 6. Kad budemo se sjedinili sa svetijem
Jezusovijem srcom po izpunu darovanu sve )u-
bavi. I. M. Mattei 172. Sto prastaju prostena
izpuna? T. Ivanovic 88. Slika ispuna oca ne-
beskoga. A. Kalid 161. Dobar glas vam nosim
i pridavam, glas od ispune radosti. 184. Jedan
cvijet, lijer pitomi, djevstvo ispuno duso i tijela.
431.
b. adv. ispuno, potpuno, posve. — Komp.: is-
punije (V. Andrijasevic, dev. 35; S. Rosa 35^).
Zakone liegove ispuno obsluzujuci. V. Andrija-
sevic, put. 146. Cini da ja ispunije i izvrsnije
budem na nebu odrijesen. dev. 35. Da mogu
tebe ispuno Jubiti. 170. Tezijem miles tva sva-
koja znam izpuno da 'e placeua. B. Betera, cut.
11. Tebe izpuno i razlozno meni hvalit ne bi
mozno. J. Kavaiiin 227. Ne bi sva ma grjesna
dila tim se izpuno ocistila. 431^". Spoznam se
nejaki za ispuno pohvaliti mudros. I. Dordic,
ben. 145. Obsluziti izpuno ovu zapovijed. V.
M. Gucetic 64. Ivatarina ispuno namirena. 194. i
Koje Jezus Hrist poceo je i ispuno izvrsio. S.
Eosa 15b. Ovi^ vijesci oliti za ispunije govoriti
vijestci. 85a. Ce}ad istinito i ispuno zla u srcu.
SO^. Ova molitva jest ispuno bozanstvena. 107^.
Da je ispuno i zadovojno izreci u ispovidi . . .
Ant. Kadcic 211. Ti same, srce moga Boga,
jesi izpuno smirilo priveliku ovu djevu. I. M.
Mattei 118.
ISPUNISTE, n. u jednoga pisea xviii vijeJca
(pisano ispunistje, t. J. ispunisce po cakavskom
govoru) sa znacenem: ispunane. Zapovidit mu
ispunistje stvari. Blago turl. 2, 19. Prava snaga
Krstjanina ne uzdrzi (se) u ispunistju vlastitih
dutjenja, dali u podnasanju uvridjenja. 2, 132.
— nepouzdano.
iSPUNIT, adj. vidi 2. ispun. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (samo adv. ispunito). A izpu-
nito Bog se stuje. J. Kavanin 361b.
ISPUNITE;^, m. covjek koji ispuni. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Belinu
(.adempitore , colui che eseguisce' ,exequutor'
34a; .essccutore' ,executor 293^), u Voltigijinu
(,adempitore, esecutore' ,ausfiihrer, voUstrecker'),
u Stulicevu (v. ispunaoc), u Danicicevu (isplt-
nite|i. jcompletor'). Simi. vtsemi. isplbnite|b bystt.
Sava, sim. pam. sat". 8. Ispltniteju svetyiht za-
povedij jego. Domentijan* 246. Se sutb isplbni-
tejije jevantdelija Hristova. 304. Deateji i is-
plniteji zakona. S. Budinid, sum. 42''. Sluzbe-
nici i ispuniteji Bozji. 129*. Ispuniteji i pod-
ispuniteji zgoru recenih knig. ispr. 131. Djavli
izpuniteji od tvoje pravde. V. Andrijasevic, dev.
166. Dva redovnika odredise imenom od poho-
ditejih, kakono izpuniteje od svetih naredbih. M.
Bijankovic 164. Odredjujemo obrati od kapitula
i klera poiioditeje i izpuni tejo od ovoga skupa.
165. Ispuniteji zapovidi krajeve. Blago turl. 2, 130.
Ispuniteje istih kniga i naredba. Ant. Kadcic 287.
Djavao je tvorac grijeha pomankana i ispunite}
pedopse. J. Matovic 522.
ISPUNITE^jAN, ispunitejna, adj. ii Stulicevu
rjecniku: ,perfuncturus'. — nepouzdano.
ISPtlNITE^^ICA, /. zensko ce]ade koje ispuni.
— U Belinu rjecniku: ,adempitrice' ,exequutris'
34a.
ISPUNITI, ispumm, pf. explere, slozeno : iz-
puniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Ttijec je
stara, isporedi stslov. isplxniti, rus. iicno.iHHTt.
— Izmedu rjecnika u 3Iika(inu (ispuniti, nado-
puniti ,repleo, compleo, adimpleo'; ispuniti, iz-
vrsiti ,snppleo, expleo'), u Belinu (ispuniti, is-
punam ili ispuiiujem ,adempii-e , cioe eseguire'
,exequor' 33^), u Bjelostjencevu (ridi kod ispu-
navati), u Voltigijinu (ispuniti, ispunim, ispu-
nivam ,adempiere, soddisfare, eseguire' ,ausfuhren,
vollziehen'; izpuniti, izpunim, izpunujem, izpu-
navara ,adempire, compiere, far pieno, eseguire'
,anfullen; vollziehen'), u Stulicevu (izpuniti i is-
puniti, ispuiiam ,adimpIero, satisfacere, perficere,
exequi, explere, supplere'), u Vukovu: 1. ,au3-
fiillen (z. b. die stickerei nach innen zu)' ,expleo'.
2. ,erfiillen (den befehl)' ,impleo, facio satis'; u
Danicicevu (ispltniti ,implere').
1. aktivno.
a. u pravom smislu , uciniti da sto (objekat)
bade posve puno. objekat moze biti posve prazan,
te se vas napuniti, ili nije posve prazan, te se
nadopuni (kao n. p. u Gundulicevu primjeru); u
primjerima se ne moze svagda poznati jeli prvo
ili drugo znacene. Sbzdaht sbb hramb Spasovb i
isplbuihi. kbnigami i zavesy i ikonami i sbsudi.
Mon. serb. 66. (1302). Svak se obrni svud i svrni,
na Krstjane Tnrke buni, dokli okolis mjesec krni
u okolisu svijeta ispuni. I. G-undulic 480. Sad
mi kazi koju imas fajdu, kad ti }udma ne ispunis
kajdu. M. A. Eejkovic, sat. Fib. Jer ju (abaj-
liju) nisam bila ispunila,^ sad sam ju ispunila
zlatom (nar. pjes.). 18*. Niovo prazno misto is-
puni nika odicena skerletua crjen. L5b. Eimjani
nastojase, jest istina, da bi mogli izpuniti i za-
suti (propast), ali sve bi zaludu. D. Eapic 238.
Treci die nek ispuni voda. J. S. Eejkovic 370.
Ja cu dati tvoju abajliju . . . pak ti nisam za nu
kazivala, jer je nisam bila ispunila. Nar. pjes.
vuk. 2, 635. — amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri u kojima se shvaca ispunane u metafo-
rickom suiislu. Kada budes ispunil desetinu voca
tvojega. I. Bandulavic 39b. deuter. 26, 12. Da
ispuni dvanaesti sto apostolski. F. Lastric, svet.
13b. Ispunite miru otaca vasi. M. Zoricid, osm.
21. Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira
u vjeri. Vuk, pavl. rim}. 15, 13.
b. u prenesenom smislu, kao izvrsiti, svrsiti.
kod ovoga se vrsena misli svagda da ima neka
potreba (n. p. vola onoga koji vrsi Hi koga dru-
goga, ili duznost, Hi ocekivane itd.) da se ono
izvrsi; ova se potreba shvaca kao neka praznina
koja se napuhuje vrsenem onoga djela, te je po
tome naj cesce objekat rijec sto pokazuje onu
potrebu, rjede samo djelo. — potreba da se vrsi
djelo moze biti: a) voja, zela onoga samoga koji
vrsi djelo, n. }).: an) vo(a, zela uopce. Evo
mnom ne osta ispuniti zeju. H. Lucid 278. Tko
hode sve voje srcu svom ispunit. N. Dimitrovid
12. Da ono das meni, kad ispunis zeju. N. Na-
}eskovid 1, 190. Znam, sto si od vele vremena
zeljela, izpuni sad zeje i budi vesela. 2, 70. U
mlados da mi kugodi vo}u ispunit. M. Drzid 276.
Bogatstvo nijo ino nog voju ispunit. 402. Kako
bi svoju voju izpulnila. F. Vrancid, ziv. 75. Is-
puni svojih ze|. D. Barakovid, jar. 97. Neka
ispuni svu pozudu. Gr. Palmotid 2, 459. Daj mi
ruku, i ne krati pustit obraz eelivati, neka is-
punim srca zoju. 2, 476. Svak zeli svoju voju
izpuniti. S. Margitid, fal. 245. Koji vrh liih
mukom prikom svo'e su zeJe izpunjeli (sic). J.
ISPUNITI, 1, b.
Kavanin 343*. Ispuni tvoju vo}u. J. Banovac,
pred. 29. I odredi tu ze}u ispuniti odma. F.
Lastric, test. 148*. Svoju voju da izpuni. V.
Dosen 184*. Ispunit nasu ozgor recenu zeju. M.
Dobretic. predg. v. Tu sam svoju vo}u ispunio.
Nar. pjes. vuk. 4, 44. Svom sam srcu ie]n is-
punio. 4, 284. — hb) zla ze\a uopce. Da svoje
zalo ispunil bi zejenjo. Transit. 27i>. Usilnu hot
izpuuiti. P. Zoranic l^. Svoju z}itnu hot ispu-
niti. 27'>. Htedi vazda izpuniti nepravednu svaku
ieju. I. V. Bunic, mand. 11. — ccj bluJnost.
Pojdi, bludnice, i neukrocenu voju ispuni tvoju.
r. Glavinic, cvit. 24!"^. Ovako ces i Danicu, kad
ispuniS ze|e ognene, ostaviti kako i mene. G. Pal-
motic 1, 294. Prije neff s mojom vjerenicom svoju
ispuni zeju priku. 2, 261. Da mogu ispuniti svoju
putonu voju. A. Kanizlic, kam. 215. Ispunit
8 riomo putena nashidei'ia. M. Dobretic 571. Is-
puniti § nome svoje bludnosti. 574. - tld) glad.
Hajto, braco, te ih poko)ite, te od mesa ze}u
ispunite. Nar. pjes. vuk. 4, 428. — ee) sJcupost.
Pride v Rim, isplnil da bi skupost. S. Kozicid 43^.
— J'f) zc{a gospodovana. Ispuniti po/.udu svoju
na gospodovane. A. Kanizli6, kam. 616. — go)
gnev, zloha. Ispunise odhodeci vas jid prod put-
niku. B. Kasic, in. 31. Tada na noj plam is-
jiuni tvoga gniva. G. Palmotic 1, 377. Za mod
srzbu ispuniti zoves muza. I. Ivanisevic 167. Oni
bis i gniv, ke suprotiva nemu ispunise. P. Ra-
dovcic nac. 416. Sluge pomamni jos ne ispu-
ni§e po torn 2ede giiiva. F. Lastrid, test. 114a.
Ispunidu razjideiie moje. M. Zoricic, osm. 34.
Ispuniti svoj jid i nezauzdanu srditost. M. Do-
bretid 204. — Da oni zlobu ne izpuni hu. F. Gla-
vinid, cvit. 247''. Vid«?ci progonite| ov'liko mno-
Stvo, pripade so, i za i.spuniti svoju opacinu, samo
ji osam dini sazedi. J. Banovac, razg. 68. — hh)
odluka, misao. Ali se uzdam, da cete ispuniti sto
ste odludili. J. Banovac, pripov. 122. Da ono sto
sam odiucio ispunim. P. Filipovic 57. Da ucinenu
danas odluku ispunim. A. Kanizlid, bogojubn. 22.
— Na uzdano cu sada tebi misli otajno moje od-
kriti, nu mi je pomod tvoja trijebi da ih budem
ispuniti. G. Palmotic 1, 292. Udi| nasu misa' is-
punismo. Grgur iz VareSa 16. — 0) tuda vo(a.
aa) vo(a, z€(a uopce. Da vzmogu isplniti tvoju
voju. Transit. 158. Da se veseju ja i ti, ti moju
•Hpuni, a ja zeju ispunit du tvoju. H. Lucid 196.
Da budem tvoju voju i zapovijed ispuniti. N.
Diriiitrovid 42. Visni Gospod, gospodicne, ce-
stitijem vas vencem kruni i 2elinjo vaSe izpuni.
A. Cubranovid 141. S istim trudom izpuuiti
drazih voju drago i milo. M. Pelegrinovid 196.
Kazp, ino da ne ieli nog' izpunit zeju moju. I.
Gundulid 223. I ovako progovori, da zejenje
carsko izpuni. 447. Isjiuni, Gospodine, negovo
zudenje. I. Dr2id 84. Tim se uputi ispuniti mu
poiiudu. G. Palmotic 1, 158. Nedu stedjet srebra
i zlata za ispunit vai^e 2e]e. 1, 162. Joda ona
joSter bude ispuniti me pozude. 1, 235. Ne6as-
nika liimbonof^a priku voju ispunite. 1 , 381.
Bivsi svako nase htjene on pospijesan ispuniti.
2, 225. Er bih tvoga roditeja ispunio tezijem
voju. 2, 248. Neka te blaga sreda pomaga i tve
pozude ispunit bude! 2, 513. Tada Jezus svu
ne ioju za izpunit... I. V. Bunid, mand. 37. Da
Bog dopusti tu milost, za da mogu izpuuiti i
obslu^iti liegovu svetu voju. M. Bijaukovid vi.
Krsti mene, ja te moju, ter ispuni moju voju.
P. Hektorovid (?; 143. Sto dakle fcini Isus za
ispunit ne (sroje mntere) voju? J. Banovac, razg.
8. Ispunit cu tvoju zeju. P. Kne2evic, muk. 43.
Svaku negovu pozudu, svako pozejenje usiluje
se ispuniti. F. Lastrid, tost. 71''. Ispuniti imam
14 ISPUNITI, 1, b.
voju oca nebeskoga. 102a. Da zeju srca moga
ispunis. 150''. Da tvoju voju mogu ispuniti. I.
A. Nenadid, nauk. 61. Ako on ispuni zoju cara,
on de ispuniti zeju pape. A. Kanizld,^ kam. 384.
Ispunio je obilato voju pape. 415. Nemu voju
da izpuni. V. Dosen 95=i. Hodes da ti se Bog
udij ozovno i da tvoju zeju ispuni. L. Vladmi-
rovid 60. Ako bi Bozju voju ispunili. J. Matovid
403. Zao mu je brata pogubiti, svojoj mladqj
voju ispuniti. Nar. pjes. istr. 1, 51. — amo mozc
pripadati i ova} primjer: Dvorkinice za izpunit
noj tastine. I. V. Buuid, mand. 5. — bb) tra-
zene, mojene itd. Ispltnsu vbsa prosenaja imt
jemu. Stefan, sim. pam. saf. 5. Isplbniht vtse
prosenije iht. Mon. serb. 66. (1302). Akire, sva
ti prosena ispunih. Pril. jag. ark. 9, 137. (1468).
Vitez mu obeca isplniti vse ca ta strasni clovik
pitase. Mirakuli. 2. Bog otac ne krati se ispu-
niti negove molbe. V. M. Gucetid 198. — cc)
odluka. Cesarovu odluku ispuniti hotedi. Ziv.
kat. star. ,1, 223. Nega moju, da on ispuni me
odluke. G. Palmotic 1, 43. Ja du ispunit tvoje
odluke. 2, 223. I izpunis po sve vrime me odluke.
J. Kavanin 51*. — dd) savjet. Kad me tako
svjetujete, grem ispunit vase svjete. G. Palmotic
2, 266. — ee) zapovijed, naredba, poruka itd.
Isplbniti zapovedt apostoltskuju. Danilo 131. Di-
jelimo se mi veseli tvu zapovijed ispuniti. G.
Palmotid 1, 149. Trijeba je nase zapovijedi da
ispunit kderca bude. 2, 235. Izpunices ovu za-
povijed lasno. M. Radnid 390*. Sto se zapovida
umijeno i srcano ispunit. P. Filipovic 13. Da
su ispunili zapovid crkvenu. F. Lastric, test. 187a'.
Krvnicku ovu zapovid ispunise. A. Kanizlid, kam.
18. Zapovid ovu z drage voje je izpunio. 36.
Ne mogase zapovid pape ispuniti. 367. Jeli is-
punio zapovid crkovnu s takom ispovidju. M.
Dobretic 162. Zapovedi Bozije ispuniti. D. Obra-
dovid, say. 11. — Ispunit svak leti sve sto nam
naredi. G. Palmotid 2, 328. Vaja redi, da se
nisu pravo ispovidili, ili da nisu naredbe ispo-
vidnikove ispunili. J. Banovac, razg. 121. Po-
kornici duzni su primit i ispuniti sto im se na-
redi. F. Lastric, ned. 79. Odluci naredbe apo-
stolske ispuniti. A. Kanizlid, kam. 257. Da ue
dadu ispuniti naredene kniga apostolskih. Ant.
Kadcid 287. Ispunio sam naredbu. N. Palikuda
11. — Tvoju du oporuku sveto ispuniti S. ^u-
bisa, prip. 68. Evo me da ispunim prvu po-
ruku. 264. — amo pripadaju i ovakovi x^'>'i'>njeri:
Ispuniti ca Bog govori. Kateh. 1561. E6a. I slu-
§ajudi mloga je dragovojno izpunio. D. Rapid
21. Brze pladaj mene i dru^inu: svakom drugu
po tridest dukata, mene starcu stotinu punijeh.
Ako 1' tako ispuniti nede§ . . . Nar. pjes. vuk.
3, 303. — //) kao tuda zapovijed moze se shva-
titi i zakon. Takoj ispunidete zakon Krstov. N.
Ranina 157''. paul. gal.^ 5, 2. Zakon ispuniti od
krajestva bosanskoga. G. Palmotid 1, 377. Dakle
'e zakon stari u tomu s prvijem redom ispunio.
A. Vitajid, ost. 40. Koji bo jubi iskriiega, zakon
je ispunio. J. Banovac, razg. 39. Za ispuniti
zakoniti nacin, neka Ignatija dode. A. Kanizlid,
kam. 93. Zakon ispuniti blagujudi jaganca. 514.
Izpuni vas zakon i izvrsi sve BoXije zapovijedi.
D. Basic 25. — c) .sto je coijek duzan da uemi,
pa ili se sam moralno vezao, ili mu duznost do-
lazi od zakona. aa) covjek se moze sam moralno
vezati i postati duzan da nesto ucini, i fo n. p.
obecanem. Prizvav pisce isplni obetanaja. S. Ko-
iicid 31». Za to hod' ufanja k moni s srcem
punim, da ti obedanja sva virno izpunim. H.
Lucid 199, Kako vam du izpuniti obedaje sve
juvene. S. Bobajevid 233. Izpuuivsi costito obe-
ISPUNITI, 1, b.
15
ISPUNITI, 2. c.
6anje tvoje. A. Gu6eti6, roz. jez. 91. Verno is-
pulnevsi obecanje svoje poslao jest duha. S. Bu-
dini6, sum. 51*. Da Isukrst obedanje svoje is-
puni i izvrsi. M. Divkovic, bes. 515at>. Nastojat
cu izpunit obecane. B. Zuzeri 153. Sve sto je
obecao ispuni. A. Bacic 74. (Bog) moze ispu-
niti sve sto ode i sto je obedao. J. Banovac,
razg. 10. I ovo svoje obedanje vazda je on is-
punio. 17. Svoja obedana ispunise. A. Kanizlid,
kam. 650. Ne bududi ispunio sto je obecao.
Ant. Kadcid 251. Da je Bog ispunio obedanja.
J. Matovid 326. Znas li, care, sto si obecao?
sad ispuni, vrijeme je doslo. Ogled, sr. 4. Obe-
dana svojega ne ispuni. Vuk, prav. sov. 73. Sto
obcdasmo ispunidemo. S. ^ubisa, prip. 126. —
rijecju. Ne izpuni rijeci koju im je bio zadao.
M. Eadnid b06^. Vaja tvoju rijec da ispunis.
Nar. pjes. vuk. 5, 530. Ispunide Gospod rijec
svoju. Vuk, pavl. rimj. 9, 28. — zakletcom. Is-
puniti zaklotvu ,osservare il giuraraento' ,jusju-
randum conservare'. A. d. Bella, rjecn. 3.50a.
Takvu zakletvu nijesi duzan ispuniti. A. Badid
69. Ispunit zakletvu. Blago turl. 2, 90. Ispuni
sto si se zakleo. Vuk, mat. 5, 33. — vjerom. Da
ju vinca i viru s nom ispuni. Ant. Kadcid 407.
Ispunit onu viru koju je noj zadao. M. Dobretid
421. — zavjetom. Uciniti zavjet, ne hotit ga is-
puniti, grijeh je. A. Komulovid 16. No ispuniti
zavite. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1702. 16. Na-
prav'te mu zgrade svete, ter u nima izpunite sve
zavjete. I. V. Bunid , dubr. 5. Ckniti ispuniti
zavjet, vazda jest grijeh. S Matijevid 51. Is-
pune zavite svoje. A. Kanizlid, fran. 76. Ako
si taki zavit ucinio, izpuni ga. And. Kacic, kor.
131. Da virno ispune zavite poslua. I. J. P.
Lucid, nar. 117. Hode junak zavjet da ispuni.
Nar. pjes. vuk. 5, 832. Ako Drusko ne ispuni
ovaj moj zavjet. S. ^ubisa, prip. 206. — ugo-
vorom. Duzan si po ugovoru sve ispunit. A. Badid
113. Ovo je niov ugovor na vincanu, koga ako
ne ispune, sagrisuju ... J. Banovac, razg. 79.
Dosli su da ucinen ugovor ispune. A. Kanizlid,
kam. 754. — bbj uopce duznost, drzanstvo. Koja
(bozicna noc) za Adama Bogu dug ispuni H.
Lucid 279. Ako li ne ispune duznosti svoje H.
Bonacid 118. Da razumimo nasu duznost, koju
va}a ispuniti, ako zelimo nase spasene dostignuti.
J. Banovac, razg. 72. Odma posluh ispuni. pred
79. Ispuniti vlastita drzanstva svoja. I. A. Ne-
nadic, nauk. 92. Ti nedes ukazati i ispuniti
duznost sina. A. Kanizlid, utoc. 99. Da po noj
moremo dvostruku duznost nasu ispuniti. bogo-
Jubn. 58. Duznost svoju da izpune. V. Dosen
217''. Ne mogu ispuniti djelo\ana i drzanstva
Judi zdravijeh. J. Matovid 476. Ako bude posluh
ispuniti. M. Dobretid 498. Ispunio si duznost.
D. E. Bogdanid v. Kako ce ikad modi misnik
zadovojuo ispuniti ovu svoju duznost. I. J. P.
Lucid, bit. 66. Koji pomankali bi izpuniti ovu
duznost. nar. 60. Ne mogu prignuti da ispune
svoju duznost. Grgur iz Varesa lOci. I hrisdansku
duznost ispunimo. Ogled, sr. 490. — amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemii je rijec o oso-
bitoj duznosti: One legate i mise kojeno ne is-
puniste. J. Banovac, pred. 4. — cc) i pukora
se moze shvatiti kao osohita duznost. Ako bi
umrl ispunivsi pokoru. Narucn. 913'. Pokoru za
grihe ispuniti. A. Georgiceo, pril. 34. Ispuniti
pokoru. H. Bonacid 102. Ako mi naredis po-
koru koja se more podniti, ja du je ispuniti. M.
Zoricid, zrc. 123. Ozalosti se mnogo, jer pokore
ispunit ne more. 236. — dd) i u ovakovijem
primjerima moze se shvatiti vrsene kao moralna
duznost. Vse da vrtsite i isplunite. Mon. serb.
417. (1442). Bududi isplnil delo svoje. Transit.
14. Ne moze svrsiti ni ispulniti oficij. S. Bu-
dinid, ispr. 158. Dobru rvaiiu rvah, tezanje is-
punih. I. Bandulavic 17*. paul. 2tim. 4, 7. Koje
vladane ispuni Mauro s neizrocenom pomnom.
I. Dordid, ben. 31. Sin Bozi sva ova podpuno
ispuni. J. Filipovid 1, S''. Hodu svaka pocisto
izpuniti u ovim dilovani. M. Zoricid, osm. 2. Za
podpuno izpuniti isti posa'. aritm. 7. Ne uvridi,
dal' okruni milost, pravdu kad izpuni. V. Dosen
224^. Murat dade oblast Mustapi. da ispuni sve.
And. Kacid, razg. 97. Bi li ga (sakramenat)
mogao ispuniti s perom oli s cistom sibicom?
Ant. Kadcid 178. Ne biti vridan za ispuniti dilo
od zenidbe. 455. Drugo je vincat se a drugo je
posli ispunit vincane. M. Dobretid 476. Ispuniti
sveto i spasovno oprarie u krsteiiu. J. Matovid
154. — nesto je osobito u ovom primjeru: Koji
su ime pastira nosili a nisu dili ispunili. D.
Eapid 7. — d) rjede se upotreb^ava kad nije
moralna duznost, i to kad je subjekat vec naumio
da ono vrsi Hi ga poceo vrsiti itd. Prija nego
himbu budu ispuniti u dilo. A. Vitajid, ist. 173.
Ko izpunise dva Mehmeta, krvolije oba kleta.
J. Kavanin 238b. Ispuni oncas sto zudjeni jos
ti samo mir zabav|a. P. Sorkocevid 586^. — e)
prorocanstvo, nada itd. K6 (ufanje), molim, an-
jelska tva lipost ispuni, za da se nebeska uredba
napuni. H. Lucid 187. Uze tri ucenike, da pismo
ispuni. F. Glavinid, cvit. 83^. Ispuniti ono pro-
rocanstvo Isaino. F. Lastrid, test. IIO^.
e. kao dopuniti (vidi drugo znacene kod a),
ali u prenesenom smislu. a) kao dopuniti (koje
vidi pod b)), naknaditi uopce. Nedostattctnaja
istpltnite. Mon. serb. 100. (1330). Ja nisam
prisal razoriti zakon nego isplniti. Korizm. 91a.
Oposteni ga u trudih i ispuni trude negove.
I. Bandulavic 237*. sap. 10, 10. Da je covjek
stvoren za ispunit i za nadomjerit rasap od
anjelske naravi. M. Orbin 14. Cjelovito izpu-
nide (Bog) sve ono sto bjese neizvrsno od na-
ravi. 210. Hvala visnijem od nebesi, ki su danas
ispunili sto ti... poceo jesi. G. Palmotid 2, 151.
Ispuni ti moja pomankanja. L. Terzid 80. Jesam
pripravan ispuniti joste sto ostaje. M. Lekusid
46. Ucini zakon novi, ne za razrusiti stari nego
za ispuniti. F. Lastrid, ned. 297. Ja du medu
to ulisti k nemu, ter du potvrdit i ispuniti go-
vorene tvoje. And. Kacid, kor. 218. Za one koji
su pomrli viruje se da je crkva sveta za ni is-
punila. M. Dobretid 80. Da ispunimo nedostatak
vjere nase. Vuk, pavl. Isol. 3, 10. — u ovom
primjeru stoji kao naknaditi s dativom: Da (covik)
ispuni Bogu za uvrideiie ucineno protiva nemu.
J. Banovac, razg. 241. — b) cesto o broju, vre-
menu, godinama. Onde vidi se da zloba isplni
vrst. Narucn. 59*. Malo dan ispuni narod prez
Jubavi. D. Barakovic, jar. 32. Kad vrime ispuni.
56. Kano da bi hotio ispuniti broj griha svojih.
A. Kanizlid, kam. 141. Dokle god ne ispuni
svoji godista. M. Dobretid 317. Zloda koja bi
ispunila niovu dob i godine. 567.
3. pasicno.
a. vidi 1, a. Pokriva ju (vjecnicu) sa syih
strana svila zlatom izpunena, na razlike slike
tkana. I. Gundulid 432. Tu je tvoja vjerenica
svakijem dobrom ispunena. Nar. pjes. vuk. 1, 53.
Ispmiena zlatom zezenijem. 4, 62.
b. vidi 1, b, a). Biti ce ispuiieno zudenje moje.
M. Jerkovid 97. Da ostane ispunena slavna odluka
ne. B. Betera, or. 17. Osvadivsi se od bludnosti
brezakonito ispuiiene s zarucnicom. I. J. P. Lucid,
razg. 46. Ispunena ze{a. Vuk, nar. pjes. 1, 432.
c. vidi 1, b, b). Komu je iskana pravina i ne-
ISPUNITI, 2, c.
16
ISPUNOST
ispltnena mu bude, da stane i da ucini pravinu.
Mon. Serb. 24. (1234—1240). Zapovid negova bi
isplnena. Transit. 260. Sto jo odredjeno medu
vi§nijem bogovima,, sila je, da je ispuneno i da
svrhu 8V0JU ima. G. Palmotic 2, 80. Svagdi ova
naredba nije ispunena. Ant. Kadcid 42. Ne-
kako nai ova molba ostane onda neispunena.
Vnk, nar. pjes. 1833. 4, 13.
d. vidi 1, b, c) i d). Scijenu i Jubav neizro-
6enu u djelijeh f-es izpunenu brzo vidjet. G.
Palmotic 2, 301. Zenidba sastav)ena i ispunena
medu liima tilesno. M. Dobrotic 428
C. vidi 1, b, e). Kako je dobro 'splneno to pro-
roSastvo. Korizm. 45*>, Tako bi stvorono i iz-
puneno na glavi negovi proklectvo uciiieno od
otca I'legova. Dukjanin 30. Ko su ispunena pro-
ro6anstva tijeh proroka. G. Palmotid 2, 87. Koje
obecanje izpuneno jest tilesno u apostoli. F.
Lastric, test. 16*. Evo dakle ispuneno proro-
ianstvo proroka. 6lt>. San nesridnoga Barde je
ispunen. A. Kanizlid, kam. 142. Nije li ispu-
neno ovo ofiitovarie? S28.
f. vidi 1, c. Otb toga da ti ne udri.zimo vsega
ni mala, nt da ti podamo vse isplbrieno. Mon.
eerb. 23. (1234—1240). 06e se na isti nacin go-
dine za mane redove da je sedam ispunito. A.
Ba6ic 4o9. Da se ne ima posvetilisde ostaviti
neispunnno. Ant. Kadcic 52.
li. sa se.
lU pasiv}io. — lemcdu rjecnika u Belinu (,adem-
pirsi, effettuarsi' ,impleri' 34^) i u Vukovu: ,voll
werden' ,impleor' (mjesec, covjek u obrazu).
a) vidi 1, a. Myi ispltnihom se svetago duha
blagodeti i veselija. Mon. serb. 140. (1348). Kada
se (mjesec) ispuni. S. Mencetid 49. Planine de
ee sravnati, a doline ispuniti. M. Divkovid, bes.
28". Da se ne bi ispunila mjesta od raspa od
anjela. M. Orbin 62. Neka ispune se prodoli.
S. Rosa 4.5a. Kada se prazua pribivalista u ne-
besih izpune. D. Rapid 5.
b) vidi 1, a, n) i b). Na ti se nacin litjenje
Bo/jo ispuni. A. Gucetid, roz. joz. 147. Vas kolik
puk zavapi u sve glase, da so voja bozja izpuni,
docim lijepu lijopa da se. I. Gundulid 170. Da,
k'o u miru uz vil moju zejenje se me izpuni,
tako vlas tva da u pokoju cestitijom nas vijencom
kruni! 176. Zasto, ako tva vlas hajo, da im se
ispuni zeja prika, taj cas samo carstvo ostaje
bez uzdanijeh svojih svjetnika. 499. Da se is-
puni sve sto u sebi mislim. G. Palmotic 1, 327.
Kad se ispuni moja odluka. 1, 355. Ispunit de
se ca godi zapovi§. B. Krnarutid 28. Nek se
izpuni ne smiSjenje. J. Kavanin 254^. Da se iz-
puni hotjene visne pravde. I. Dordid, salt. 86.
Ko god svete zcje umije nebosima upraviti, sada
poznam, da de mu se izpuniti. A. Boskovideva
20. Da so ispuni odredene Boije. A. Kaniilid,
kam. 19. Koji hotijau da se posli smrti niova
voJa ispuni. 143. Da lie (duse) zudba ima se
ispuniti. J. Matovid 110. Zakon . . . mogao bi se
ispuniti. 322. Da bi se izpunila voJa istoga.
474. Ispunile se sve nogove 2e)e. L. Radid 28.
O da bi mi se ispunila molba! D. Danicid, jov.
6, 8.
c) vidi 1, b, c). Kako de se ispuniti obedanje
oca Jova? G. Palmotid 2, 484. Vazda va|a da
se ispuni (zakletva). A. Badid 70. Kad vrime
pristupi, da se ispuno obetaria. I. J. P. Ludid,
razg. 7. — nmo maze sjiadati i ovo: Ova prijetiia
da se ispuni. G. Palmotid 2, 310.
(I) vidi 1, b, d). Ako izgube, tve se osvete
bez tve §tete ispunide. 1. Gundulid 502. Koja
80 ostavo i ne ispuno. A. Badid 211. Da so ima
ispuniti dilo. J. Banovac, blagosov. 345. Zarad
kakva posla koji se bosim nogam ne moze is-
punit. P. Filipovid 31. Budud da se isto upi-
tarie more izpuniti i po upravnoj i po ukrivnoj
trojici. M. Zoricid, aritm. 93. Koje se (odrisene)
u svako vrime moze podiliti i ispuniti. Ant.
Kadcid 18. Da se ta zonidba ne ispuni. M. Do-
brctid 437. Pocese opisivati dogadaje koji se is-
punise medu nama. Vuk, luk. 1, 1.
e) vidi 1, b, e). Tada se ispuni ono ca bise
V psalmu. Narucn. 27^. To se cini da se isplni
pismo. Korizm. 93''. Podobase ispuniti se vsim
ka pisana sut. 99''. Tada se svakolika zlamenja
od staroga zakona izpuniso. A. Gucetid, roz. jez.
94. Tada se ispuni Antona prorocanstvo. F. Gla-
vinid, cvit. 183''. Neka bi se pismo ispunilo. L.
Terzid 24. Dok so sva ispune prorocanstva. F.
Lastrid , test. 104''. Bududi se ispunilo svido-
canstvo s. Ivana. 332''. Izpuniti de se radosno
prorocanstvo. A. Kanizlid, kam. vii. Ispunise
se u nima one rici Davida. 834. Ispunise se
rici one po Davidu recene. utoc. 15. Bududi
do§lo vrime, da so izpuni prorocanstvo Akije pro-
roka. And. Kacid, kor. 231. Dok se ne ispune
tri navistena. M. Dobretid 576.
/; vidi 1, c, a). Andeli nas cekaju neka se
stota nih po nas ispuni. B. Gradid, duh. 82. Ne
ima se posli iz nova krstiti. nego samo izpuniti
ona okolostaiia. M. Dobretid 32. De je nuzno
da se ispuno slogovi (u xyesmi). Vuk, nar. pjes.
1824. 1, 24. Dodato je ,i' da se ispuni stih.
nar. pjes. 1, 45.
g) vidi 1, c, h). Ispltnivgu se jemu 37.momu
letu. Sava, sim. pam. saf. 3. Isplnivsi se 30 let.
Pril. jag. ark. 9, 94. (1468). I potle se ispunise
dni od ocisdenja Marijo po zakonu Mojseovu.
Postila. Z3a. Elizabeti tada ispuni se vrime da
porodi sina. FflS'. Doklo se ispuni broj bratje
vase. M. Divkovid, bes. 33^. Ispunili so jesu
dni da porodi. 74*. Dokle se broj od izabra-
nijeh ne bude izvrsiti i ispuniti. M. Orbin 192.
Kada so vrime ispuni. A. Vitajid, ist. 242. Kako
djavao bise rokao, da de dodi po lioga, kad so
ovo vrime ispuni. J. Banovac, razg. 82. Kada
se bise ispunilo 50 dana. A. Kanizlid, kam. 534.
Kad se puna ispuni nodeja. Ogled, sr. 115.
b. refleksivno. Svakom raskosom i bludom iz-
punite so. F. Vrancid, ziv. 25. Ako zudis da se
ispunis ovoga prislatkoga mlijoka bozanstvenoga
razmisjanja. P. Baksid 4. J^ubav neizvrsna bjeso
za ispuniti se s bozanstvenom ^ubavi. J. Ma-
tovid 68.
ISPUNIT;^IV, adj. koji se moze ispuniti. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. Procosi ispunitjivi
to jest esekutorijali. S. Budinid, ispr. 130.
ISPUNIV, adj. u Stulicevu rjecniku hod is-
punjiv. — nepouzdano.
ISPUN^^IV, adj. u Stulicevu rjecniku: (Ham-
parskom grijeskom) ispunijiv, ispuniv ,exequens,
replens'. — nepouzdano.
ISPUNOST, /. osobina onoga §to je ispuno. —
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,plo-
nitudo' 564a) gdje se naj prije nahodi, u Volti-
gijinu (izpunost ,adompimonto' .anfiillung') , u
Stulicevu (iplenitudo, perfectio'). Za vedu izpunos
od razumjena. I. Dordid , salt. 11. Velicina od
kreposti, izpunos od razbora. xix. Stedi ispunos
od pravoga poniienstva. ben. 77. Stvorise se
slicni rieniu u ispunosti od dobrociiiona. 150.
Da ga Jubite bez pristaua 3 izpunosti od srca.
D. Basid 162. U izpunosti pak vremena posla
mu dadko nebeski iz svoga skuta sina jodinoga.
298 — 299. Primio jo cijelu ispunost duha. S.Rosa
55». U nemu sva ispunost bo^anstva pribiva.
TSPUNOST
17
ISPUNATI, 3.
941'. Srce sjedineno sa sobstvom rijeSi vjecne,
boraviste izpunosti boXanstva ... I. M. Mattel
131. Evo s cesa sad Boga uziva u velikoj iz
punosti jubavi. 153. — U ovijem primjerima
znaci: ispunane. Jakost koja nas slobodi suprod
protivnosti na izpunost vo|e Bozje. T. Ivanovic
9. Na izpunoat recenijeh drzanstva nasijeh. 66.
Na izpunost iiegova hotjenstva. 93.
ISPUNOVATI, ispunujem, impf. ispuniti. —
Na jednom mjestii^ xvi vijeka. Koja isplnujuci
svet matke svoje. S. Budinic, sum. 126*.
ISPUNALAC, ispuiiaoca, m. covjek koji ispuna.
— U Stulicevu rjecniku: ispunalac i grijeskotn
ispunaoc ,exequens, satisfaciens, executor'.
ISPUNALICA, /. zensko cejade koje ispuna. —
U Stulicevu rjecniku (uz ispunalac).
ISPUNANE, n. djelo kojijem se ispuna. — V
Stulicevu rjecniku i u Vukovu.
ISPUNATI, ispuham, impf. ispuniti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Mijec je stara, isporedi
stslov. isplxnati, rus. Hcno.;iHHTb. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,adempire, ciofe eseguire' ,exequor'
33''), u Stulicevu (,adimplere, exequi'), u Vukovu
(vide ispunavati s primjerima iz narodnijeh pje
sama: I riscansku vjeru da ispunas. I riscansku
vjeru ispunajte), u Danicicevu (ispltnati ,implere').
1. aktivno.
a. vidi ispuniti, 1, a. Svetyj duht siloju svo-
jeju bezmertnoju ispltnaase stkroviste blagyiht
samemt Gospodemt stkrbveno Jubestiimt jego.
Domentijana 133. Tuj spavaju tri mi sinka i
tri kcerce koji cijelo majke srce i svu kucu is-
puiiaju. P. Preradovid 84.
b. vidi ispuniti, 1, b, a). Putevne pozude zejcm
ispunaju. B. Gradii, djev. 98. U mladahna svoja
lita svako od vas, lipe raoje, zeje ispunaj slatke
svoje. I. Gundulid 382. Svaka je dpbit mila i
draga s kom ispunas tve pozude. G. Palmotic
1, 3o6. Izpunaju nihova ze}ena. M. Radnic 20LK
Kada im pomai'ika jakost izpunati nihovu zlocu.
232a. Ispunati svoje opake hoce odluke. A. Vi-
tajic, ist. 149b. Nemojte ispunati pozude od
tijela. I. Dordic, ben. 93. Ispunati opaku voju
vasu u nenavidostma, u srcbam i osvetama. F.
Lastric, ned. 17. Imaju svjetovni nasljednici raz-
bluda, s kojijem neciste zeje izpunaju. D. Basic
8. Izpunati moje gresne pozude. Misli. 11.
c. vidi ispuniti, 1, b, b). Ispunati sve koliko
ono sto ona prostenja nareduju. A. Gucetic, roz.
mar. 22. Vo|u tvoju do smrti ispunati. roz. jez.
205. Ne izpuiia nih testamente. I. Drzic 159.
Mi negove svete odluke ispunamo svi naredno.
P. Kanaveli6, iv. 139. Ispunaju u ovomu zapo-
vijed. M. Radnic 27*. Izpuna hotene otca ne-
beskoga. 403". Naredbe ispunati. B. Betera, cut.
61. Pakao negovu pravednu voJu izpuna. I. Gr-
licic 231. Zle ze}e gresnicima ne izpuna kr«>.'
od rftb' "I. Dordic, %'alt. BBS. S,ado ispunam
opdene pozude. ben. vii. Ne ispuna ono ca mu
redovnik naredi. H. Bonacic 98. Obsluzujuci koja
se u deset zapovidih uzdrze vo}u Bozju ispunamo.
J. Filipovic 1, 400^. Dubra dila jesu cinena za-
konita kojim ispunamo i obsluzujemo zakon i
zapovidi Bozje. F. Lastric, od' 19. Koji cine i
ispunaju vo}u Bozju. 249. Nisu niovi nauka is-
punali. ned. 8. Ispunajudi uiove naredbe. 133.
Ne ispuha ono sto mu ispovjednik naredi. I. A.
Nenadic , nauk. 168. Zapovidi I'lihove svrseno
ispunajuci. A. Kanizlic, fran. 121. Promisjao je
da ispuna voju otca svoga. uzr. 111. Srameci
se izpunat zakon Bozji. D. Basi6 172. Ufam da
ce u naprijeda s vodom pomnom izpunati recenu
zapovijed. 320. Dakle ne ispuna crkvenu za-
IV
povid koji u drugoj crkvi izvan zupne pricesti
se? I. Velikanovi6, uput. 1, 534. S krepost6u
ispunajudi rije6 negovu. J. Matovic 23. Ispu-
najuci i zakone s prosenem i molbam zadovojnim.
M. Dobretid 495. §to ti je pomankalo, cim si
sluzila Boga i izpunala negove zapovijedi? Misli.
59. Slu§aju ali ne ispunaju. A. Kalid 30. Vode,
vjotri, ogni negovu rijec ispunaju. 573. Ispuna
dobrim ze)o tvoje. D. Danicic, psal. 103, 5. Pop
ispuna svakom tu zeju. S. ^jubisa, prip. 54
d. vidi ispuniti, 1, b, c). Ufamo da i.aamt jo§tE
boje ispltnate i tvorite nere se udrtzi u poveji.
Spom. sr. 1, 92. (1408). Pokore svoje zadovojno
ne ispuna ni svrsuje. A. Gucetic, roz. mar. 40.
Ko ne ispuna zavite. H. Bonacic 67. Ovu duznost
koju poznajete izpunate li? J. Filipovid 1, 40*.
Kad pokoru ispunamo. 3, 186'>. §to su druge
ucili ricma, nisu oni dilom ispunali ni obslu-
2ivali. F. Lastrid, ned. 17. Nepomja juska ne
bi nikada nasla vrimena ispunati ono sto nas
zaduzuju dvi recene zapovidi. 124. Koji godi
se ne usiluju svojije duznosti svrhu mladije is-
punati. 132. Dili ne ispuna pram vama ono sto
se pristoji sinovom. 200. Na vrime pokoru na-
redenu ispunati. M. Zoricic, zrc. 227. S nima
izpunate vasa drzanstva. D. Basid 298. Oni dakle
ne ispunaju svoju duznost. Blago turl. 2, 29. Da
bi ovo drzanstvo ispunali. J. Matovid 152. Is-
puna stvari bozanstvene koje obedava. 155. Iz-
punajudi obecana. 347. Pomnivo ispunamo, ako
su kojagod od nih ostavjena po smrti. 371. Is-
punamo ovo djelo od zafale zaradi svijeh svetijeh.
440. Ako kad pomisli na stvari dobre, rijedko
izpuna. 468. Niti ispuna svoje duznosti. M. Do-
bretid 384. Koji izpunaju sluzbe i zabave kogagod
obvjetovaiia. I. M. Mattei 218. Nek u nemu mi-
slima i |ubavi ustarien budem izpunati sva naoja
drzanstva. 292. Eeci kako to drzanstvo ispunas.
A. Kalid 292.
o. vidi ispuniti, 1, b, d). IsplBnajustu kra-
JevBstvu mi prednuju |ubovt i obtdinu z gradomt
Dubrovnikomt. Mon. serb. 188. (1378). Duzni
smo takoder i one molitve ispunat koje se vodo
puta naviscuju. J. Filipovid 1, 330". Zmije po-
cese Bozju osvetu ispunati. V. M. Gucetic 9.
Posao zarucnikov ispunajudi. F. Lastrid, test.
372a. Koji posao mnogo posteno i lipo ispunase.
M. Zoricid, zrc. 46. Ispovid kakovu crkva is-
puna. I. J. P. Lucid, nar. 19.
f. vidi ispuniti, 1, c. Nedostatky roditejb svojiht
ispltnaje. Mon. serb. 49. (1261). Nedostattctnaja
ispltnajuste. Dec. hris. 63. Izpunam one na tijelu
momu koja mankaju muci Isukrstovoj. S. Mar-
gitid, fal. 74. Svitlost pripovidana, p^rdpomagase
i ispunase. F. Lastrid, test. 231''. Vjeru s dje-
lima od Jubavi ispuhajGT J. Matovid 33. Rodi-
toji niovi ispunaju ono, sto oni ne mogu po sebi
-S'iovati. M. Dobretid 35.
3. pasivno. Ovo prorocanstvo izpuneno jest
isti dan duhova i sada se izpuna svaki dan u
svih ucenicih Isukrstovih. I. Velikanovid, uput.
1, 215.
3. sa se, pasivno. Tolikyjo radosti isplbnaasta
se duseju. Domentijana 120. Velika diva ispltna-
justa se o nemt. 120. Da se isplbna i navrb§a
jakoze jests ustav)eno. Mon. serb. 139. (1348).
Jeda li ko rokom slovo se ispuna. S. Mencetid
57. U kom vrimenu voja izpuna se jago. F.
Glaviuid, cvit. 149b. Ovo se izpuna svaki dan.
M. Radnid 65^. Ovo se ispuna u Jubavi svi-
tovnoj. 378a. u nemu izpuna se voja Jubovnika.
I. Dordid, salt. 325. Ovo pokaraiie ispuna se u
svim ostalim (zenam). J. Filipovic 1, 80'». Druga
je korist ovako Boga molit, zasto se ispuna ne
ISPUl^ATI, 3.
18
ISPUNIVATI, a.
samo svitovaiie nasega spasiteja nego joste i ne-
gova zapovid. 1, 330a. Vo}a Bozja pe izpuna sc
brez nas nego po nama. 1, 400*. Cinena zako-
nita po kojim se ispunaju i obsluzuju zapovijedi.
F. Lastri6, od' 56. Zasto ova dragovojno pri-
majuci s ustrp]enem, ispunaju so zapovidi Bozjo.
284. Da se svaki dan ispuna medu pravovirnim
ono obeiane. test. IG''. S poniznim se posluom
ispunaju i obsluzuju (zapovidi). 7Ua. Da se ne
ispunase ze{a negova od mucenistva. ad. fi2b.
Ispuna se u svemu voja tvoja. ned. 239. Vidi-
6emo da se ispuna svrha Gospodinova. 272. Imaju
znati, da se ova zapovid ispuna osobito virom.
316. Sada se ispuna prorocanstvo. V. M. Gu-
cetic 124. Iladuju6i se, da se u noj vrsi i iz-
puna voja Bozja. A. Kanizlic, fran. 66. Proro-
canstvo . . . poce se ispunati. S. Rosa 41^. Oni
cine da se negovi odgovori vise puta ne izpunaju.
L. Kadman 9. Od klanana Bozjega koje se is-
puna s vjerom. J. Matovid xix^'. Ostali sakra-
• menti ispunaju se sluzenem materije. 193. Ovo
drzanstvo toliko se lijeno ispuna u crkvi. 155.
Jere se sakramenat ispuna s posvedenem. 228.
ISPUNA VANE, n. djelo kojijem se ispunava.
— U Vukovu rjecniku.
ISPUNA VATI, ispunavam, impf. ispuniti. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedti rjecnika u Bjelostjencevu (izpunavam,
izpuniti, v. nadopunavam. 2. v. nadomescam) gdje
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. izpu-
navam kod izpuniti), u Vukovu (,erfullen' ,impleo',
of. ispunati, ispunivati). Da se izpunava negovo
zelene. A. J. Knezovid 51. Za koje nijedan da
se nema protiviti, negol svaki zapovest izdatu
da ima ispunavati. Glasnik. ii, 1, 103. (1808).
Ispunavajte se dubom. Vuk, pavl. ef. 5, 18. Skiit
mu ispunavase crkvu. D. Danicic, isai. 6, 1. Da
se vasa ze}a ispunava. Osvetn. 5, 93.
ISPUNENE, n. djelo kojijem se ispuni. — Sta-
riji su oblici s -nije i -nje. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu (ispunenje), u Belinu (ispunenje ,exe-
cutio' 33''. 293t>), u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Danicicevu (ispltncnije ,complementum'). Daje
isplfcienije neoskudtno. Mon. serb. 9. (1222 — 1228).
Vt nacetakt otbca, vt ispltnenje sina i svetago
duba. 105. (1333) u poznijem prijepisu. Od iz-
lizenja sega lista do ispunenja 10 let. Mon. croat.
69. (1447j. Priseze da to s ispunenjem skoro
skoro bude. M. Marulic 9. Konac ili isplnenje
zakona. Postila. PS*. Ova Jubav jest ispunenje
i izvrsenje zakona. §. Budinid, sum. 27''. Da-
juci ispunenje tim osudom. ispr. 133. Ispunenje
prorocaSstsia Mikee proroka. B. Kasi6, is. 5. Obe-
cavaju6i bez ]s|rQHenja. zrc. 45. U ispuiienju od
dobrijeh nadahnutja. T'Sftv U mjeri od izpuiienja
od doba Isukrstova. M. Orbin 214. Ako hoces,
Gospodine, pedipsati mene za ispunenje gribo^ medu rjecnika u Belinu (praes. ispunujem kod
mojib. M. Jerkovid 100. Za boje ispunenje od '~ti*puniti), u VoUigijimi f«;: nes. ispuniy^m kod is-
sodmi, tridesoti i ua ispunoiie godine. 239. Tri
su dila u sakramentu pokore, t. j. skrusene, is-
povid, i ispunene pokore od misnika naredjene.
245. Zadovojno ispunene duga pravdi Bozjoj.
J. Filipovic 3, 186^. Za ispunene onoga sto je
prorokovano. F. Lastric, tost. 110*. Ispunene
prve i drugo zapovidi Bozije visi doisto o ispu-
nenu trece. ned. 124. Naredene pokore u dilu
ispunene. svet. I'll^. Po ispuiienu duznosti svojo.
138''. Ispunene pokore od ispovidnika naredene.
A. Kanizlic, bogojubn. 114. Stari zakon imade
zavrseiie i ispunene od spasiteja. Ant. Kadcic
99. Jezivost od zla ispunena svoga bozanstvenoga
posla. 229. Da grisnik otezati bude ispunene
toga odriSena. 273. Priprostrano je ispunene ove
zapovijedi. J. Matovic 366. U izpunenu i obslu-
zenu onijeb zapovijedi. 485. Dilo prvo jest vin-
cane a dilo poslidne jest ispunene zenidbom. M.
Dobretic 476. Ako bi u ispunenu ove naredbe
nepomnivi bili. I. J. P. Lucie, nar. 63.
ISPUNEVANE, n. djelo kojijem se ispunuje
(od ispunevati). — Stariji je ohlik s -nje. Koje
stoji u ispuiievanju svega onoga. I. T. Mrnavic,
ist. 156.
ISPUNEVATI, ispunujem, impf. ispuniti. —
Od XVI do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. ispuniti s dodatkom da se nahodi u
pisca kajkavca Muliha). Ispuiiuje se prorocastvo.
Anton Dalm,, nov. test. 19. Imamo tako svr-
sevati i ispunevati. S. Budinic, sum. 28'>'. Ki
ne ispunuje zavite svoje. Nauk brn. 64''. Ovo
prorokovanje ispunevase se dio za dijelom. B.
Kasic, fran. 148. Da se pocine ispunevati obja-
vjenje. 156. Putovati pute Bozjo i izpunevati za-
vite. A. Georgiceo, pril. 94. Ogaii bozanstvene
Jubavi ispunevase u nib ono ... P. Baksic 169.
Pocne to ispunevati. P. Radovcic, ist. 91. Odluci
u sebi stanovito ispunevati . . . 188. Ke imaju
ispunevati. 215. Da grisnici izpunuju svoju zlobu.
nac. 47. Ispunujuci se dil riihove osude. 265.
I sada vidimo da se to ispunuje. A. Vita}ic, ist.
29. Ispunevati zavite ucinene. 191. Odluku svoju
ispunuje. 361. Ispunevati uzroke smrtne velike.
A. d. Costa 1, 39. Bi li moga misu govoriti oil
drugi red ispunevati? Aut. Kadci6 26. Ispu-
nevati svoju oblast. 35. Misnik ne ispunujuci
ove prikladne vrste boje. 88. Ispunujuci smradnu
bludnost. 250. Ispunujuci prvi put dilo od vin-
cana t. j. sastajuci se u jmti. 409. Ispunevati
svoju oblast. M. Dragicevic OS.
ISPUNIVANE, n. djelo kojijem se ispunuje
(od ispunivati). — U Vukovu rjecniku.
ISPUNIVATI, ispunujem i ispunivam, impf.
ispuniti. — isporedi ispunevati. — Akc. je kao
kod iskazivati. — U nekijeh se pisaca nalazi
grijeskom -n- mj. -n-. — Od xvii vijeka, a iz-
moje pozude upisah ovo libarce. V. Andrijasevic,
dev. V. U ispunenju od svijeb zeja. put. 232.
Do ispunenja svoj pozudi. P. Kanavelid, iv. 567.
Mnogi ne dopiru na izpunerie svetoga evandelija.
M. Radnic 397''. Odlucena nece doci na izpu-
nene. 422a. Pokle jos smo daleko od izpunenja
od nase po2udo. M. Bijankovic 9. Ispunenjem
od vrimena kazuc slavu. A. Vitajid, ist. 189*.
U izpunenju svojib zeja. J. Kavanin 20''. I cinio
si sto ti 'e drago na izpunenje tvojih svojvoja.
399''. Koji bo jubi iskrnega zakon je ispunio;
ispunene zakona jest jubav. J. Banovac, razg.
39. Sve vrime uzdrzati se brez naslada tilosni,
i ispunena nage voje i prignutja. 184. Ali se
taka misa ne moze odluciti za mrtvo u dan treci,
puniti ; praes. izpunujera kod izpuniti), u f^ukovu
(ispunivati, ispunujem, vide ispunavati).
a. aktivno. Ispunivati dobra nadahnutja. B.
Kasic, zrc. 129. Svjete negove ispunivabu s po-
sluhom. I. Dordic, ben. 31. Svoju zeju od do-
biti ni svojijem trudom ni tudom krvi ne ispu-
niva. B. Zuzeri 7. Da oces imati koju sluzbu
koju znas da no mozes izpunivati. A. Ba6ic 228.
Ne izpunuje zapovidi crkvene. 323. Isputiujudi
ona koja su zapovidena u zakonu. 400. Ogan
bozanstvene jubavi ispunivase u nib ono §to ne
mogase naravno stvorenje. M. Lekusic, razm. 130.
Ispunivajudi dilo zeuidbeno, ne ispuniva se dilo
krstjansko. J. Banovac, razg. 80. Ako ne ob-
sluzis zapovidi Bozije i s. majke crkve, cinedi
ISPUNIVATI, a.
19
ISPUSTITI, a.
dila krstjanska, i ispuuivajuci svitovana evan-
delska, 100. Koji uskrsnu ispovid ucini i pri-
cesti se u grihu, ne ispuAiva zapovidi crkvone.
234. Rokavsi misu od svetoga onoga dneva is-
puniva duziiost. 239. Ukazujo misnik, da ispu-
niva onu oblast datu mu od Isukrsta. 246.^ Is-
punivat dila milosrda. J. Filipovi6 3, 332a. Covik
viran ispuniva svoje obedane. P. Knezevid, osm.
385. Isukrsfc dobrovojno ispuniva svakn negovu
zeju. V. M. Gucetic 107. Gelati zapovid krajevu
izpunivaju. A. J. Knezovid 167. Putenu brigu
ne ispunujte u pozolenu. M. A. Rejkovid, sat.
A7a. Da vo}u negovu izpunujemo. B Leakovid,
gov. 135. Evo vam ovom kniXicom ispunujem
tu zeju. Viik, nar. prip. i.
b. sa se, pasivno. Sva koja su u zakonu za-
povidona ispuriuju so. A. Badid 1. Izpunuje se
duznost. 342. Jer se ispuniva zapovid Bozja.
J. Banovac, prod. 31. Nego se je u nami izpu-
nivati pocelo ono. J. Filipovid 3, 43*. Nek se
ne ispuniva neprijatejska vo|a. A. J. Knezovid
XXIX. Poco se izpuiiivati svrhu Davida proro-
canstvo Natana proroka. And. Kacic, kor. 199.
Druga jo korist ovako Boga molit, zasto se is-
puniva ne samo svitovane nasega spasiteja . . .
L. Vladmirovid 72. Da so negova sveta vo|a
svagdi i u svemu svrhu nas citavo izpuni na
zemji kakono se od andela u nebesih izpunuje.
B. Leakovid, nauk. 418.
ISPUPCINA, /. mjesto ispupceno. — Ujednoga
pisca nasega vremena. A preko kosfciju zategnuta
koza, nezalozena punodom, pravjase ispupcine
pune nesarazmernosti i rugobe. M. P. Sapcanin
1, 126—127.
iSPUPCITI SE, ispupcim se, pf. (o cejadetu)
poloziti se fnauznak) taico da pupak ostane na
visoku. — Akc. je kao kod izgaziti. — Postaje
od iz i pupak nastavkom i. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku (,sich so setzen odor legen
dass dor nabel zu oberst kommt' ,umbilicum pro-
tendo'). — U prenesenovi smislu kaze se i o dru-
gome, kad stoji uzdignuto u vis kao da je na-
duto. Kora mu tako rumena i ispupcila se, da
kad ozgo dunes cisto se razlista. M. P. Sapcanin
1, 34. — Fart, praet. pass, ispupcen upotreh]a-
vaju pisei osobito kod kiparske i druge radne
kad je sto prema ostalome uzdignuto. Ispod kraja
negova bijahu ispupcone kao jabuke svuda u
naokolo po deset na jedan lakat. D. Danicid,
Icar. 7, 24. Ispupcen, bot. (pupcast), lat. ,um-
bilicatus'; arch. ,erhaben, erhoben' ; ispupcena
rezba ,basrelief, flachrelief , fro. ,bas-relief', egl.
, low-relief ' , tal. ,bassorilievo' ; ispupcena slika,
tal. ,cameo' ,erhobenes bild'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. ,Convesso', fis. ,bokat, izbocen, is-
pupcen'. 176*.
ISPUPITI SE, ispupim se, pf. u Vukovu rje6-
niku: cf. pupa, a kod ovoga ima: (u Boci) ne-
kaka trava u koje je korijen otisao u zemju doje
upravo ; djeca ogledaju ovu travu koje do iscu-
pati upravo s korijenom i vukudi je gore go-
vore; ,Ispupi se, pupo, na majcino mlijeko'.
ISPURAK, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Ispurakt. S. Novakovid, pom. 134.
ISPURGATI, ispurgam, pf. iscistiti. — Slo-
zeno: iz-purgati (tal. purgare). — U rukopisu
dubrovackom xvi vijeka. Da izpurga privarku i
grijeh. Zborn. 44t>.
ISPUSNIK, m. (ojarcu) nacineno po lat. ,emis-
sarius', vidi lev. (3mojs.) 16, 20 — 28. — Nacineno
od ispustiti nastavkom tn-iki.. — Na jcdnom
mjestu XVIII vijeka. Posvetiliste jarca izpustnika
koji jevrejskim imenom jarac Ilazazel zva§e se.
I. Velikanovid, uput. 3, 317.
ISPUST, m. uprav djelo kojijem se ispusti,
upotreplava se u osobityem znacenima. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (1. marva
nema ispusta ,hat keinen platz um dahin aus-
gelassen zu werden' ,pascuum'. 2. dao mu ispust
,gelegenheit verschaflfen zur flucht' ,fugae copiam
fecit').
a. djelo kojijem se kome dopusti da izide, da
pobjegne. No cekah ispusta. tako tqj od mono
tko vidi, svak usta, jak da nas lav zdone. da nu
sve upusti, a za mnom potece, tore glas izusti:
,Utedi ned', re6o. §. Mencetid 33 — 34. u nase
vrijeme cesto kao objekat s glagolom dati (vidi
u Vukovu rjecniku). A na kuli vrata otvorila, te
Arapu ispust ucinila. Nar. pjes. stojad. 2, 129.
b. na jednom mjestu xvii vijeka prema lat.
emissio. Izpusti tvoji nisu drugo nego vodke od
rairisa. I. Ancid, vrat. 105 — 106. cant. 4, 13.
c. mjesto kamo se ispusti stoka da pase (vidi
u Vukovu rjecniku), pa i uopce pasiste, ispasiste,
niva, ledina. — Od xviii vijeka. Oni su ispusti
nam lipe plodove povracali. F. Lastrid, test. 396'>.
Oni ispusti iliti nive neposijane. 396t>. Vididu
mloge ispuste i ledine. 396^. Zemja na ispustu
kod kuce. Sr. nov. 1868. 513. Nego de biti is-
pust volovima. D. Danicid, isai. 7, 25. Ispust
(u Srbiji) poje, prostorija gdje pase stoka. ,Ovom
selu nezgoda za stoku jer nema ispusta'. M. Ru-
zicid.
d. rupa, jama, jarak kuda se izlijeva voda
s po}a da se susi. — U jednoga pisca Slavonca
xviii vijeka. Nacinajud nim ispuste duge. J. S.
Rejkovid 42. Nit sa strana noj , ispuste tvore,
kud bi vode oticale doli. 111. Nima (vodama)
pravi s mekota ispuste. 418. — 7 u Sulekovu
rjecniku: ,ableitungsgraben; ausflussloch'.
ISPUSTI SE, ispiizem se, pf. vidi ispuznuti
i izpuznuti se. — Slozeno: iz-pusti. — Akc. je
kao kod ispresti. — U Dubrovniku od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izpustit se
,cader dalle mani, dalla borsa, o in simil modo'
,decidore' 156t>) gdje se naj prije nahodi, i u
Stulicevu (ispustiti se Hi ispustiti se ,scender
sdrucciolando' ,labendo, dilabendo descendere' pri-
pada amo a ne pod ispustiti : u Dubrovniku se
grijeskom dodaje po drugi put ovakovijem gla-
golima nastavak ti, vidi P. Budmani, dubr. dijal.
rad. 65, 175 br. 114, pa je Stulli pomijesao is-
pusti s ispustiti). Ispuze mu se iz ruka i pade.
1. Dordic, ben. 198. Izpuze se na svijet. S. Rosa
183b.
ISPUSTITI, ispustim, pf. pustiti sto (objekat)
iz mjesta (vise Hi mane zatvorena) gdje je ono
do onda bilo. — Slozeno: iz-pustiti. — Akc. je
kao kod iznositi. — Bijec je stara, isporedi stslov.
ispustiti, rus. HcnycTiiTt. — Cesto se kaze i sa
-st- mj. -st-: ispustiti, vidi kod pustiti. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu (ispustiti, pustiti , fa-
cere ut decidat, vol facere ut elabatur aliquid'),
u Belinu (izpustiti ,mandar fuoi'a' ,emitto' 457=*;
,lasciar in liberta' ,liberare' 437^), u Bjelostjen-
cevu (vidi kod ispustati), u Voltigijinu (izpustiti
,lasciar cadere , lasciar fuora, desistere' , fallen
lassen, auslassen'), u Stulicevu (izpustiti i ispu-
stiti, ispustam ,sinere aliquem egredi, sinerc ali-
quid decidere, emittere, ejicere aliquid'), u Vu-
kovu (ispustiti i ispustiti ,auslassen' ,dimitto'), u
Danicicevu (, emittere').
a. aktivno. a) u naj uzem smislu, otvorivH
ruku, pustiti ono sto se drzalo u ruci. Izpustit
iz sake. (D). Poslov. danic. 36. Udi} ispusti
ISPUSTITI, a.
20
ISPUSTITI, a.
dukat a uzme jabuku. F. Lastric, ned. 331. U
ruci mu casa vina bjese, od jada je casu is-
pustio. Nar. pjes. bo». 287. Ne ispusti lov iz
ruke. Ant. Kadcic 218. Zadrijema momce, pa
ispusti gonge. Nar. pjes. vuk. 1, 492. U tome
se mene zadrijema, te ja casu iz ruke ispustili.
2, 101. Onda ona verige ispusti. Nar. prip. vuk.
199. Stevan ispusti nesmisjeno oglav iz ruke. S.
^iubisa, prip. 33. — i metaforicki, kad je objekat
sto umno. ,Hotje visoke Kartagine vlas iz ruka
ispustiti. Ct. Palmotic 2, 102. Izpusti iz svoje
ruke Gospodin andele na nebesije i Judu u apo-
stolstvu. M. Eadnic 475a. — if) subjekat moze
biti i zivotina kad sto drzi u gubici, u k}unu,
u pangama itd. Oral velik mimo lete i jajce is-
pusti na krilo Filipovo. Aleks. jag. star. 3, 225.
— amo pripada i ovo: AV je zmaju zeda do-
dijala , ispod krila ispusti djevojku. Nar. pjes.
vuk. 1, 163. — c) ce^ade (a i zivotina) moze is-
pustiti sto je u nemu bilo, Hi sto se shvaca da
je u nemu bilo jer iz nega izlazi; objekat moze
biti i umno sto, te se moze kazati i metaforicki
i u prenesenom smislu. tako se moze n. p. ispu-
stiti: a(i) glas,rijec,uzdah,jauk itd. Razbojniki.
malt glast ispusti, nt veliju veru obrete. Mon.
Serb. 567. (1389 — 1405). I doli sad jedva glas
ispustiv rece. Alek. jag. star. 3, 228. Ona uz-
dahnuv glas izpusti : ,Mnokrat prikle mi'. J. Ka-
vanin 61*'. Kad ispusti te glase. I. Dordid, ben.
33. — Jos ne bjeh iz usti dobro ric ispustil. Gr.
Driid 394. Ne bud', rece, zamireno da obslu-
2njuc ric ne ispusti. I. Ivanisevid 203. Jedan
besidi, i ispusti jednu ric. J. Banovac, razg. 64.
Niti poslim ovog on izpusti rici. A. J. Knezovic
179. I ne izpusti rijeci iz usta. D. Basi6 100.
Iz dno srca s usdasima rijec je ovako ispustila.
N. Mar6i 45. — Ispustiti ce beside mudrosti
svoje. I. Bandulavid 2.50*. ecclesiastic. 39, 9. —
Ako bi koju psovku i izjjustili, i to bi u ritko
i 8 oprezom bivala. B. Leakovid, gov. 238. —
Tko prode ovudaj, vruc uzdah izpusti, i reci :
,Bog ti raj dusici dopusti." N. Najeskovic 2, 126.
Cesar gorki uzdah tad ispusti. P. Bogasinovic
19- A ja nijesam izpustio s moga srdca uzdah
raili. A. Vitajid, ost. 112. Skrusen uzdah kad
izpusti. J. Kavanin 312^'. Pak izpusti uzdah iz
dno srca svoga. I. Dordic, uzd. 36. — Neto uz-
dabne, vaj izpusti, mnokrat Bozju milost stice.
J. Kavanin 64>'. Tim kad jedno vaj izpusti, tja
iza dna srca svoga. 434^ — hh) dusa, duh
(= umrijeti). vrlo cesto. Da predi. neju ispustu
duhB moj. Sava, sim. 11. Da umre, tere duh
izpusti. N. Najeskovic 2, 61. Por s kona upade
.se, zlo dusu svoju i.spusti. Aleks. jag. star. 3, 295.
Vincenco moledi duh svoj izpusti. F. Glavinic,
cvit. 31a. Sudac cini ga palicami biti, dokle
dusu ispusti. 95a. Car duh izpusti. B. Krnarutic
35. Dusu izpustih, du§e drage. J. Kavanin 198=*.
Nezin brat k materi po ognu dotrca i kod lie
8 velikom radostju duh blazeni izpusti. J. Ba-
novac, razg. 68. Usiluje me dusu ispustiti. A.
Kani21i6, kam. 894. Isus prignuvgi glavu duh
ispusti. utoc. 325. To izusti, dusicu izpusti. And.
Kacic, razg. 47. Vaja da odmah ispusti dusu.
M. A. Ee)kovic, sabr. 36. Da Jesus ispusti duh.
J. Matovic 45. U petak ispusti duh na krizu.
56. Ispusti svoj duh u ruke stvoriteja. I. J. P.
Lu6i6, izk. 23. To izusti, a dusu ispusti. Nar.
pjes. vuk. 1, 239. I dusu je, kudka, ispustila.
3, 362. To izusti, dusicu ispusti. 3, 513. Isus
opet povika iza glasa, i ispusti dusu. Vuk, mat.
27, 50. — cc) vlaga, smrad. Vlagu svoju ispu-
stise. I. Jablanci 84. — Ispusti is sobo 1 necist
smrad. Korizm. 26*. — dd) ima se u misli
objekat p.dac, te se upotrcbjava kao pristojnija
rijec mj. p.dnuti. Kazali nekakome koji je neho-
tice ispustio pa se stao vrdeti da bi }udi rekli,
skripi stolica. Vuk, poslov. 216. Pripovijoda se
kako je nekakva devojka nehotice ispustila pred
proscima, pa prosci udarili natrag od prosena.
179. — ^ee) pogled. Gdi ric i pogled jednaga is-
pusti. S. Mencetid 67. — ff) suze (isporedi f)).
Vruje od suz izpustivsi. P. Zoranic 2^. Koje
uzdahe, suze koje on ispusti od veselja! P. Ka-
navelid, iv. 211. Oni groznijeh ispustise rijeke
od suza. 597. Hude zvijeri na te pjesni ispu-
stise suze svoje. J. Palmotic 231. — d) u sirem
smislu, kao izbaciti. Ispustiti trjeskove ,fulmen
jacere'. A. d. Bella, rjecn. 333'^. Izpustiti stri-
jelu jscoccare, si dice d' arco, o simile' ,emitto'.
655^. Desnica ti usanula ruka iz koje si strole
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Pa iz ruku kople
ispustio. Nar. pjes. petr. 2, 542. Pa ispusti kopjo
ubojito a kobili izmedu usiju. Nar. pjes. vil. 1867.
362. — e) kad je objekat celade Hi zivotina a sub-
jekat je celade, smisao je da ispustanem objekat
dobiva slobodu koju do onda nije imao (n. p.
jer je bio zatvoren). aa) objekat je ce]ade; naj
usee je suzan Hi celade na kojiyod nacin za-
tvoreno Hi liseno slobode. cesto se metaforicki
kaze da je objekat bio u ruci Hi u rukama sub-
jektu. Sego vt rukahb jemse, jedinemt. casomt
ispustihomL. Domentijan^ 20. Nijesi dobro uci-
nila, budud ziva iz desnico oca tvoga ispustila.
Gr. Palmotic 2, 387. Kad izpusti duga iz robstva
svo'e pradjede. I. Dordid, uzd. 132. Iz suzanstva
(ga) gorka izpusti. salt. 357. Hotio bih djevice
iz svetijeh svojijeh zatvora izpustiti. B. Zuzeri
240. Da mi dades i tri kule blaga, ne bih tebe
junak ispustio. Nar. pjes. vuk. 3, 344. Daj mi
nadi od tavnice kjuce, da ispustim dvadeset su-
zana. 3, 362. I trideset ispusti suzana. Nar. pjes.
juk. 114. U koga bi staresine knezinu dosli i
javili se, pak bi ih zive ispustio, izgubide zivot
svaki takovi. Djelovod. prot. 160. On i lepo is-
pusti s oruzjem i sa svim liiovim imaiiem. Vuk,
grad. 113. Pasi nije nikako milo bilo da Milosa
ispusti iz ruku. 120. — in sirem smislu. Koja
drzi u kudi bludnika i nije ga izpustila. I. Drzid
124. Blazen Adam, Maren, . . . kih izpusti van
Dalmacija. J. Kavanin 314'^ Da ispovidnik ne
ispusti pokornika, ako je pripravan barem koju
malu pokoru primiti. Ant. Kadcid 354. — bb)
objekat je zivotina. Kuda vlastite ovce ispusti,
prjed riimi otide. N. Eanina 140i>. joann. 10, 4.
Ne hti lava da izpusti, da inim loce krvi virne.
J. Kavanin 216*. Izpusti starac Noo iz korabjo
jednu golubicu. D. Basid 62. Ondi mogu se ovce
na pasu ispustiti. I. Jablanci 140. Ovce bleje,
pogleduju na mo, kad du nima jagiiad ispustiti.
Nar. pjes. vuk. 4, 38. Pa opet ispusti golubicu
iz kovcega. D. Danicid, Imojs. 8, 10. — /) objekat
je sto zitko, §to se ucini da tece, otvoriosi mu
put. Izpustiti vodu ,aquam remittore'. A. d. Bella,
rjedn. 28*. Ispusti malo u dasu toga vina. Z.
Orfelin, podr. 127. — tako se moze i drugome
krv ispustiti. OH bi mu je (krv) tko nehote is-
pustio. Ant. Kadcid 30. — (f) o sjemenu, drvetu
itd. kaze se da ispusti klicu, mladicu itd. Posli
klicu da ispusti rada, sime kvasi naj prije u
vodi. J. S. B,e}kovid 45. Trisna baScom da no
stoji sama, medem jedno na drugo promince, da
sto brze ispusti mladice 14S. Sitno ori, podrjaj,
ir zubi, po noj sime i na ridko gubi da ti more
lozice ispustit. 173. — Ji) u prenesenom smislu
(metaforicki, kao puatiti iz ruke). aa) o mate-
rijalnom dobru, kao izgubiti. Zasto mi ne ktijudi
izpustiti nista vrimenitoga, gubimo mlogo puta
ISPUSTITF, a.
21
ISPU§TElSfE
vici'ia. F. Lastric, od' 236. Za ne ispustiti blaga
i bogastva, zatvore se vrata od Jubodija. ned.
128. Zato se boji, da no ispusti sto 'e stekao.
130. Da ga (dohodak crkveni) ispusti. Ant. Kadcid
23. — bb) objekat je sreca. znacene je izgubiti,
Hi se slivaca u metaforickom sntislu prema e) aa).
Za ludos vodekrat ispuste srjfidu, koju kad lioce
ne mogu iihitit. M. Dr^id 206. Ne ispusti srede
tvoje. G. Palmotid 2, 18. — cc) ohjekat je vri-
jeme. znacene je: jmstiti da vrijeme prode bez
koristi. Vrimo u vitar ne ispustiti. P. Knezevid,
muk. 4. Obedajrao, naj mani cas vrimena brez
ploda ne izpustiti. D. Rapid 150. — amo moze
pripadati i ovaj primjer (moze se shvatiti i kao
da je u metaforickom smislu prema e) aa)): Is-
pustiti prigodu ,occasionem praetermittore'. J.
Stulli, rjecn. kod ispustiti. — nije posve isto u
ovakovijem primjerima u kojima ispustiv znaci
sto i: nakom. Ispustiv sedara dan. D. Barakovid,
jar. 21. Ispustiv malo dan. 39. — i) ne uciniti,
propustiti, izostaviti. Da nije tebi ni§ta trudno,
nista tesko ^radi nega ucinit ali ispustit. A.
Kalid 140. Cupaj, grecaj i sebi osvoji, jer ako
to ispustis odvise, ono tvoje vede se ne pise. J.
S. Ecjkovid 326. tako se kaze n. p. : ispustiti
rijec itd. (u govoru), rijec, slovo itd. (u pismu).
— k) u ovom primjeric s objektom vjera znaci:
ostaviti. Eisdansku vjeru ispustiti. Pjev. crn. 14^.
b. pasivno. Iz vedra neba svrveni trisk iz sina
oblaka izpusden. P. Zoranic 35^. Iz svjetovne
ove tamnice slobodni su izpusteni. B. Zuzeri .883.
Strela iz luka ispustena. J. Rajid, pouc. 1, 5.
Ispusteni posao srpna kolovozom nadomisda se.
J. S. Eejkovid 824.
e. sa se, refleksivno, cesto u osobitijem zna-
cenima.
il) izici, odijeliti se, ostaviti mjesto (koje stoji
u gen. s iz). Iz vedra neba oral izpustiv so. P.
Zoranic 28a'. u kolu de biti moja majka, stara
de se ispustiti majka, pa de ulest u bijele dvore.
Nar. pies. here. vuk. 8.
b) kao iskaliti se. Ma zalos proz me usti u
ovake se tuzbe izpusti. I. Dordid, uzd. 87.
c) zaptistiti se, zanemariti sebe Hi svoj posao.
— U Vukovu rjecniku: ,sich verwahrlosen' ,ne-
gligo rem meam'.
d) izmrsaviti (u lieu). — U Vukovu rjecniku:
on se malo u lieu ispustio, t. j. izmrsavio. —
moze biti da amo pripada i ovaj primjer: TJ
kojoj sam tavnov'o tavnici, Bog ti ne d'o onde
tavnovati ; podavno se jesam ispustio, te s' umio
i kosu obrij'o. Nar. pjes. vuk. 3, 134.
ISPUSTOSITI, ispustosim, pf. posve opiisto-
siti. — Slozeno : iz-pustositi. ^- U Stulicevu rjec-
niku: izpustositi, izpustosujem t izpustosivam, v.
cdpustositi.
ISPUSTOSIVATI, ispustosujem i ispustosivam,
impf. ispustositi. — U Stulicevu rjecniku: praes.
izpustosujem i izpustosivam kod izpustositi.
ISPUSCA-, vidi ispusta-.
ISPUSCEVATI, ispusdujem, impf. vidi kod
ispustivati.
ISPUSCiVATI, vidi ispustivati.
ISPUSITI, ispusim, pf. slozeno: iz-pusiti. —
Akc. je kao kod izgaziti.
1. aktivno.
a popusiti (n. p. lulu) do kraja. — U Vukovu
rjecniku: n. p. lulu ,ausrauchen' ,fumando con-
sumo', cf. popusiti.
b. izagnati, istjerati. — U Dubrovniku od xviii
vijeka. Ludi bezsvjesni Adam do je (priliku
JBozju), ispusio je za jednu jabuku. A. Kalid 6.
3. sa se, refleksivno, kao izvjetriti, ali u pre-
nesenom smislu. Ispusila mu se je glava ,es hat
in seinem kopfe ausgespuckt'. ti Sulekovu rjec-
niku kod ,ausspucken'.
ISPUSTANE (ispusdane), n. djelo kojijem se
ispusta. — Stariji je oblik s -nje. — Tzmedu rjec-
nika u Vukovu (ispustano i ispusdane). Mnozim
naudi rici ispusdanje. M. Marulid 128.
ISPUSTATI, ispustam, i/n^j/. ispustiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — I u stokavaca (ne samo
u cakavaca) nalazi se sa -sd- mj. st: ispugdati.
— Bijec je stara, isporcdi stslov. ispustati. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (1. izpusdam,
izpustiti, t. j. dole iz visine pusdam ,demitto,
deorsum mitto'. 2. izpusdam, van pusdam ,Gmitto,
dimitto'), u FoZi«<7j/mM (izpustati ,rilasciare; sva-
porare, sfogare' ,auslassen ; ausrauchen'), u Stu-
licevu (izpustati i ispustati ,sudare, liquorem
quemcunque sensim emittere, efficere ut gutatim
vel pedetentim effluat') , u Vukovu (ispustati i
ispusdati ,auslassen', dimitto'), uDanicicevu (,emit-
tore').
a. aktivno. Dobart glast ispustaj ott ustt
svojihb. Phys. nov. star. 11, 198. Glas ispusta,
zvat mene srdaccem. S. Moncetid 269. Vajmeh
zavapivsi, duh ispusta kako ptica. M. Vetranid
1, 322. I evo izpusta iz sebe on vrudi od ogna
gorusta uzdah. H. Lucid 201. O ^oro ka pri-
svijetlo ispusta sunacce nami van. N. Dimitrovid
25. Koji na jedno uho slisaju a na drugo ispu-
staju sto slisaju. M. Divkovid, bes. 2313'. Ne
samo ne pozna me za Danicu gusar kleti, neg
iz ruko ispusta me. G. Palmotid 1, 318. Smrtna
zmija ijod ispusta, kad se pocne razgrijevati.
2, 29. Vik nemojmo ove hvale ved iz ruka ispu-
stati. 2, 386. Blagouhanije ispustaje. GJasnik.
32, 264. (1634). Radi grdobna vona koji van is-
pusdase. P. Radovcid, nac. 508. Sud kamenit
uzdrzi vodu a izpusta vino. M. Radnic 320a. iz-
pusta golubicu. S. Margitid, fal. 109. Glas is-
pusda milostivi, ter mu ovako odgovara. A. Vi-
tajid, ost. 279. Izpustah iz usta neke rijeci. D.
Basid 216. Nitko ne moze izpusdati dobra cr-
kovna. A. d. Costa 1, 267. S ovim ricima duh
jedva izpusdajuci. I. J. P. Lucid, razg. 97. Sto
na jedno uho primaju, to na drugo ispustaju.
J. Rajid, pouc. 2, 120. Ne ispusta izpred ociju
Boga. 2, 153. Ali nijesmo, brate, drijemali, ni
iz ruku casa ispustali. Nar. pjes. vuk. 2, 100.
Ode Mara prokletoj tavnici , pa ispusda suzne
nevojnike. Nar. pjes. petr. 1, 245. Pa otvori na
tamnici vrata, te ispusta brata rodenoga. Nar.
pjes. srem. 9. Kako se savijaju, mlad svoju is-
pustaju. D. Danicid, jov. 39, 6. Navlas ispustajte
rukoveti. rut. 2, 16.
b. sa se, refleksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (ispustati se i ispusdati se, 1. ,sich
verwahrlosen' ,negligo me'. 2. u lieu ,mager
werden' ,macresco'). Ott rukt iht ispustajet se.
Domentijanb 117. Nu taj rijec se ne ispusda da
kraj sina nije Jubio. A. Vita|id, ost. 31.
ISPUSTAVATI, ispu§tavam, impf. ispustiti. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz ispuitati). Mno-
zijeh zitna Batalide svoga iz krila ispustava. G.
Palmotid 3, 57^. Od straha i bolesti jedva rijeci
izpugtava. B. Zuzeri 126. Cijed psovaka koje
cesto iz usta izpustavase. D. Basid 321. Ispu-
stava iz sebe njeku vrhunaravnu krepos. A. Kalid
190.
ISPUSTElSrE, n. djelo kojijem se ispusti. Na
krizu, u ispustenu duha. J. Banovac, blagosov.
268.
ISPUSTIVATI
22
ISEED
ISPUSTIVATI, ispustujem i ispustivam, impf
ispustiti. — Ake. je kao kod iskazivati. — Od
XVIII vijeka (ali vidi i daje). Isukrsfc izpustuje
Pavla, da utece kroz prozor. V. M. Guceti6 14S.
Slu§o je on, ali kroz jedno uho je prime a kroz
drugo ispustivo. A. Kalid 153. — Mogla bi amo
pripadati i ova dva primjera (prvi iz xvii vijeka),
ali je veca prilika da su od inf. ispuscevati. Is-
pu§cajuci svoju prisvetu dusu. P. Eadovcic, nac.
458. Dan dnevu ric ispusduje. A. Vita}i6, ist. 57".
1. ISPUTAN, ispufcna, adj. kqji je izvan puta.
— TJ Stulicevic rjecniku: ,fuor di strada' ,devius'
8 dodatkom da je uzeto iz brevijara.
2. ISPUTAN, isputna, adj. koji putujuc brzo
smrsavi. J. Grupkovi6.
1. ISPUTITI, ispiitim, p/. ukazati kome (objektu)
put, dovesti ga na pravi put, i u prenesenom
smislu: nauciti ga sto ce kod kakva posla raditi,
da mu dobro uspije. — Slozeno: iz-putiti (vidi
uputiti). — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nasc
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. Isputit koga,
uvesti (,introducere') koga u sud, u kog velmoze
itd. J. Grupkovid.
2. ISPUTITI, isputim, pf. zaputiti, zamrsiti,
u preneseyiom smislu: uraditi posao sto nista ne
vrijedi, izgovoriti svasta bez smisla. — Slozeno:
iz-piititi. — Ake. je kao kod izgaziti. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
ISPUTNIK, m. u Stulicevu rjecniku: isputnik
i izputnik ,digrediens, discedens', gdje ima i is-
putovnik s istijem znacenem. — oboje nepouzdano.
ISPUTOVNIK, m. vidi isputnik.
ISPUZATI, ispuzem, pf. puzuci izici. — Slo-
ieno: iz-puzati. — Akc. je kao kod izgrtati. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
1. jhinauskriechen (wie die kinder)' ,erepo'. 2.
,hinaufklettern' ,enitor, erepo'. Opaze da hote pi-
lici iz luskina skoro ispuzati. I. Jablanci 155.
— Sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao i
aktivno. A ja sam se ispuzao na vrh duda,^ da
me ni motkom nije mogla dohvatifci. M. P. Sap-
canin 1, 49.
ISPUZIV, adj. koji lako ispuzi. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,clie facilmente scorre o scappa'
,dilabidus'.
ISPUZIV ATI, ispuzujem i ispuzivam, impf. is-
puzjeti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izpuzujem,
izpuzeti ,prorepo, sensim in lucem prodeo', i u
Stulicevu: praes. izpuzujem kod izpuzeti.
ISPUZJETI, ispuzim, pf. vidi ispuzati. — Slo-
ieno: iz-puzjeti. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (po istocnom govoru
izpuzeti, vidi kod ispuzivati) gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (izpuzeti, izpuzujem ,pro-
ripere, oriri' 8 dodatkom da je uzeto iz Jlabde-
liceva). Cudim se kak' ste me svezali : da sam
tica, ne bih izletio, da sam zmija, ne bih ispuzio,
da sam vila, ne b' se otrgao. Nar. pjes. kras.
1, 17.
I8PUZNUTI, ispuznem, pf. jednom ispuzati.
— isporedi ispusti. — Slozeno: iz-puznuti. —
Akc. je kao kod izginuti. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (ispuznuti, iskliznuti
,elabor'), u Bjelostjencevu (izpuznujem, izpuznuti
iz ruk ,elabor e manibus'), u Stulicevu (izpuznuti
1 ispuznuti, ispuznujem i ispuznivam ,labi, eii'u-
gere').
a. aktivno. Ispuzoge sva criva negova. I. Ban-
dulavii 198a, act. ap. 1, 18. (visa je pjrilika da
ovaj primjer pripada amo nego pod ispusti se).
Ispuznut iz kucice. S. Rosa 184*. Obe o6i na
dvor izpuznuse. M. A. Eejkovic, sat. I8'>. Izpuz-
nuvsi izpod vladana dobrodjeteji. J. Rajic, pouc.
1, 79.
b. sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao
i aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
puznuti se ,cader dalle mani, dalla borsa o in
simil modo' ,decidere' 156''; izpuznuti se, izpu-
znivam se .sguizzare, proprio de' pesci' ,elabor'
676^), u Voltigijinu (izpuznuti se. izpuznujem se,
izpuznivam se ,s<;ivolare sdrucciolare, scapucciarn'
,stolpern ; ausglitschen'), ii Stulicevu (ispuznuti
se, ispuznujem se uz ispuznuti). Dona se voda
svakolika izpuze. And. Kacic, kor. 106 (vidi sto
je kazano kod Bandulaviceva primjera pod a).
ISPUZNIVATI, ispuznujem i ispuznivam, impf.
ispuznuti. — Aktivno samo u Stulicevu rjecniku:
ispuznivati, ispuznivam, freq. uz ispuznuti; kod
ovoga ima praes. ispuznujem i ispuznivam, a kod
ispuznuti se praes. ispuznujem se. — Rejleksivno
u Belinu rjecniku : praes. izpuznivam se kod iz-
puznuti se, i u Voltigijinu: praes. izpuznujem
se i izpuznivam se kod izpuznuti se.
ISRAEL, m. vidi IsraiJ (jJO latinskom obliku).
— Od XVII vijeka. Poslusaj, Israelu, Bog tvoj
jedan jest. F. Glavinic, cvit. 433*'. Ovi jesu bo-
govi tvoji, Israele. J. Matovic 33i.
ISRAELEVIC, m. sin (potomak) Israelov. —
Na jednom mjestu xvm vijeka. Evo jednoga
Israelevica dobra. S. Rosa 50^. — Moze biti da
treba eitati Israelovica Hi Israelevica.
ISRAELSKI, adj. koji pripada Israelu (o na-
rodu). — Od XVII vijeka. Gospodine svemogudi
Boze israelski. F. Glavinic, cvit. 14*. Kako su
u staromu zakonu misnici imali oblast suditi puk
israelski. J. Banovac, razg. 249. Nikim od puka
israelskoga. F. Lastric, tost. 309*. Posla Moj-
sesa za izbav|eue puka israelskoga. J. Matovic
130. Sinovima israelskijema. 166.
ISRAIL, m. vidi Israi}. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Sinov Israila. M. Marulic 66.
ISRAI^i, m. 'IffQarjk, Israel, ime biblicko (po
grckom obliku). — Od prvijeh vremena u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Israilt. , Israel'). ^ludemL
jego (Stefana Nemane), novomu Israiju. Domen-
tijan'' 88. Israiju otcu nasemu kirt Simeonu.
Okdz. pam. saf. 53. (1453).
ISRAI^EV, adj. koji pripada Israiju. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Israijevt ,tov Israel').
Utohy Israijevi. Sava, sim. pam. saf. 4.
ISRAI^ITA , m. Israijev potomak , corjek iz
izraijskoga naroda, grc. 'IaQari}.Cxi]g. — U knizi
XIII vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (jlsraelita'). Ize sutt Israi-
lite. Domentijan'' 142.
ISRALIStITI se, israligtim se, pf. u Stuli-
cevu rjecniku: izsralistiti se, iz sralista izaci ,1a-
trinis exire, ogredi'. — Nacineno od iz i sraliste
nastavkom i. — nepouzdano.
ISRALISTIVATI SE, israli§tujem se i isra-
li§tivam se, impf. isralistiti se. — U Stulicevu
rjecniku: izsralistivati se, izsralistivani se, freq.
uz izsralistiti se. — nepouzdano.
ISREBRNITI, isrobrium, 2^f- posve posrebrniti.
— Slozeno: iz-srebrniti. — Akc je kao kod iz-
niStaviti. — U Stulicevu rjecniku: isrebrniti i iz-
srebrniti, V. posrebrniti.
ISRED, praep. s gen. znaci micane iz injesta
koje se kazuje prijedlogom sred i genetivom. —
Sastavjeno : iz-sred, a cesto se pise i razdijeleno.
— Radi akccnta vidi ispod. — Od xvi vijeka
ISEED
23
ISTACSTVO
(vidi Jcod h)), a izmeitu rjecniJca u Stulidevu (iz
sred i iz srjed ,e medio'), u Vukovu: isred (iz
sred) , mitten aus' ,e medio': isred grada, isred
vojske. a) micane je u jwavom smislu. moze se
micati subjeJcat Hi objekat. Ugrabi ju on po sili
isred skuta 6a6ka slijepa. I. Gundulii 391. No
s tolikom zejom leti zlatna vojska drobnijeh cela
isred cvijetja med izeti. G. Palmotid 2, 14. Ve-
cekrat trijes pri|uti isred vedra neba udari. 2, 40.
Silnom rukom isred dvora Zorku Jubi ugrabi mu.
2, 176. Vrati jednoga misnika izsrid crkve. I.
Anci6, svit. 30. Ostupite isrid nih i necisto ne-
mojte ticati. P. Posilovid, nasi. 32^. Izvadi ga
Boff izsrjed ovaca. M. Eadnic 134a. iz sred hu-
dijeh silnika Izraela izveo je. I. Dordid, uzd. 203.
Pobjesnimo izsrjed mnostva nesvijestnoga. I. M.
Mattei 325. — b) metaforicki. Vracam ti milosti
isred moga srca. I. Drzic 17. ~ c) glas se shvaca
kao micane (kod subjekta). Zazva nega Gospodin
isrjed magle. N. Eanina 44*^. exod. 24, 16. Go-
vorio jest nami Gospodin izsred ogna. J. Ma-
tovic 334. — amo pripada i ovaj primjer: K6
ga upazi, isred tijeka viknu. I. Gundulic 542.
-- d) gledane, razabirane moze se shvatiti kao
micane (kod objekta). Ah, ja svaki stijeg po-
nosni dobro poznam isred vode; nuti grcke voje-
vode, ono je Tezeo nemilosni! I. Gunduli6 11.
ISKEDINITI, isredinim, pf. u Stulicevu rjec-
niku : izsrediniti ,enucleare'. — nepouzdano.
ISEEDINIVATI , isredinujem i isredinivam,
impf. isrediniti. — U Stulicevu rjecniku: izsre-
dinivati, izsredinivam, freq. uz izsrediniti. — ne-
pouzdano.
ISEKATI, isfcem (isfkam), pf. sve posrkati.
— Slozeno : iz-srkati. — Ake. je kao kod ispi-
sati i ispitati. — Od xviii vijeka, a izmectu rjec-
nika u Belinu I'.exsorbeo' 6881') gcije se naj prije
naJiodi, i u Stulicevu (,persorbere'). Tekudi iz
rane gnoj izsrka. A. Kanizli6, fran. 159.
ISEl^ATI, isr}am, p)f- ^^^^^ srjajuci. — Slo-
zeno: iz-sr}ati. — Akc. je kao kod iskoncati. —
U nase vrijeme u Liei. ,Zabasa u ovu maglu i
ovaj mrak, pa nes ziv isrjati'. J. Bogdanovic.
ISENUCE, n. djelo kojijem, se isrne. — TJ Vol-
tigijinu rjecniku : (sa starijim oblikom) izsrnutje.
ISENUTI, isfnem, pf. ishodeci nasrnuti. —
Slozeno: iz-srnuti. — Akc. je kao kod izmahnuti.
— f/ Belinu rjecniku : izsrnuti, izsrnivam ,sortire,
termine militare, uscir da' ripari per assaltar
r inimico' .eruptionem facere' 689^ ; izsrnuti ,ve-
nire fuora con impeto' ,orumpo' 7581' j ^ Volti-
gijinu: izsrnuti, izsrnem, izsrnivam ,sortire, assal-
tare' ,ausfallen, iiberfallen'; tc Stulicevu: izsrnuti,
izsrnujem i izsrnivam ,erumpere'.
ISENIVATI, isrnujem i isrnivam, impf. isrnuti.
— Akc. je kao kod iskazivati. — U Belinu rjec-
niku : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Volti-
gijinu : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Stuli-
cevu: izsrnivati, izsrnivam, freq. uz izsrnuti; a
kod ovoga ima praes. izsrnujem i izsrnivam.
ISETATI, isfcem (isftam), impf. isrnuti. —
Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — U Belinu
rjecniku: izsrtati, izsrtam ,erumpo' 758^, i u Stu-
licevu : izsrtati uz izsrnuti.
ISTA, u pjesmi mj. od istoka: k je ispalo, pa
se oa sazelo u a, ali je cudnovato da je izo-
stavjeno od. — U Vukovu rjecniku: (stajada rijec)
jdurch poetische licenz verkiirzt, statt' od istoka
,vom aufgang' ,ab oriente sole' s primjerom iz
narodne pjesme: Sjalo sunce ista do zapada, a
ne sjalo de je moja majka.
ISTABAI^E, n. djelo kojijem se istdba. — U
Sulekovu rjecniku: ,austretung'.
iSTABATI, istabam, pf. posve potabati. —
Slozeno : iz-tabati. — Akc. je kao kod izgledati.
— U Sulekovu rjecniku: ,ausstampfen'.
ISTABOEITI SE, istaborira se, pf. izici iz ta-
bora, ostaviti tabor. — Postaje od iz i tabor
nastavkom i. — U Belinu rjecniku : iztaboriti
se, iztaborivam se ,castra movere' 11^; u Volti-
gijinu: iztaboriti se, iztaborim se, iztaborivam
se ,disaccampare, decampare, levare campo' ,das
lager auf heben ; u Stulicevu : izstaboriti se ,castra
movere'.
ISTABOEIvATI se, ist^borujem se i ista-
b6rivam se, impf. istaboriti se. — U Belinu rjec-
niku : praes. iztaborivam se kod iztaboriti se ; u
Voltigijinu : praes. iztaborivam se kod iztaboriti
so; u Stulicevu: izstaborivati se, izstaborivam se,
freq. vz izstaboriti se.
1. 1ST AC, istaca, m. onaj koji je isti (pravi,
Hi koji je isti kao drugi). — isporedi 2. istac.
— Od XVIII vijeka (vidi kod b).
a. uopce. — U nase vrijeme u sjevernoj Dal-
maciji, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,idem').
,Oni su istaci' (govored od dva ucenika) t. j.
jednake vajastine. J. Grupkovid.
b. u osobitom smislu, sin po zakonu. — U Be-
linu rjecniku: istac, istaca ,filius legitimus' 315*
gdje se naj prije nahodi; u Voltigijinu: istac,
istaca ,figlio legittimo' ,ehelig geboren'; u Stu-
licevu : istac, istaca ,filius legitimus'.
2. ISTAC, isca, m. duznik, krivac. — Va^a da
je (kao sto misli Danicic) prvo znadene: onaj
koji je isti (isporedi 1. istac), te bi postalo od
isti nastavkom Bct. — Od xiii do xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danidicevu : istEct ,reus (sons
ipse, debitor ipse)'. Da ne iztma na inago Serbjina
ni na inago Vlaha lise na samoga istca. Mon.
serb. 29. (1240). Ako je koji Dubrovcanint komu
dltztUB, a ili dimt krivt, da se iste isttct, a da
na inomt Dubrovcaninu ne vojni. pitati, ttkmo
kto je dltztnt ili cimt krivt, ont da plaati i
pati. 268. (1405). Da ne bude preuzamt jednomu
za drugoga, nu istaci. koji bude duozant da
Tp\&t(i) ih. 411. (1442). (u poznijem prijepisu). Da
se najde po zakonu tko bude duzant, onaj istact
da ima platiti. 487. (1461).
ISTACAN, istacna, adj. koji je na isti nacin
(kao drugi). — U Stulicevu rjecniku: samo adv.
isstacuo ,eodem modo, eadem ratione'. — nepo
uzdano.
ISTAC ATI, istacam, impf. vidi istakati. —
Bijec je stara, isporedi stslov. istacati. — Samo
u knigama pisanima crkvenijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (,effundere'). Grozdje
SBzrelyi, istacaje mtstb sladtkyj. Stefan, sim.
pam. saf. 27. Zem}u istacajustu mleko i medb.
Domentijana 95. Miromt istacaje. Domentijani)
139. Neskudno dary cejenije obilno vsemt ista-
cajustij. Glasnik. 24, 253. (oko 1380). Istocniku
sladkomB ki istacjaje zivotnaa slovesa. Mon. serb.
560. (1618).
ISTACJE, n. izvor (mjesto odakle se sto zitko
istace). — isporedi i-^tok. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Jer (Nil) ne ima znano iztacje. J.
Kavanin 117^.
ISTA(5nOST, /. osobina onoga §to je istacno.
— U Stulicevu rjecniku : isstacnost i istadnost
,id quod res facit ejusdem naturae, conditionis,
status'. — nepouzdano.
ISTACSTVO, n. vidi istacnost. — U Stulicevu
ISTACSTVO
24
ISTAKNUTI
rjecniku: isstacstvo uz isstacnost. — sasma ne-
poiizdnno.
1ST ACE, n. mjesto u Crnoj Gori Hi pokraj
Crne Gore. — V narodnoj pjesmi na^ega vre-
niena. Izjegose na Istade ravno. Pjev. crn. 243''.
ISTa6i, vidi istaknuti.
ISTAHAN, istahna, adj. nejasna rijec, vafa da
je dem. isti (u znacenu: pravi). — isporedi is-
tahti. — TJ jednoga pisca Duhrovcanina xvi
vijeka (samo o lubavi i to Bozjoj). Neka ja cvi-
leci za }ubav istahnu tuj zalos dijeleci pri tebi
(Jeziisu) izdahnu. M. Vetrani6 1, 393. I za syoj
placni glas i jubav i-tahnu, kad kliSe u on cas
prije ner izdahnu, na kriiu visedi vas racav i
krvav. 1, -161. Suzice rone6i neka tuj izdahnu,
pri tebi stojedi za Jubav istahnu. 2, 317.
ISTAHTI, adj. bice isto sto istahan, koje vidi.
— U jednoga pisca Duhrovcanina xvi vijeka.
Ter mi daj tvoja (Isusova) moc istahti oni plam
ki cini tebe oc nebeski dvor i kram. S. Men-
cetic 339.
iSTAJANE, n. djelo kojijem se istaje. — Sta-
riji je oblik istajanije. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (istajanije , tabes'). Za istajanije tela.
Stefan, aim. pam. §af. 17.
iSTAJATI, istajem, pf. sloieno : iz-tajati. — Rijec
je stara, isporedi stslov. istajati, rus. HCTaHTi..
a. neprelazno, rastopiti se, iskapati, cesce ti
prenesenom smislu: isceznuti, izginuti, nestati. —
Do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(iztajati, grijeskom iztajam ,evanescere, dissolvi,
dissipari' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i
u Danicicevu (,extabescere'). Udrucennyje ista-
javseje kosti postomi. tebe radi. Domentijanb 71.
I toj reksi takoj istaja. M. Vetranic 2, 402. Zasto
kao dim dni me, Boze, istajase u tamnosti. I.
Gunduli6 202. — I u Sulekovu rjecniku sa zna-
cenem: iskapati ,aussickern'.
b. aktivno , sa znacenem kauzalnijem prema
predasriemu. — U knizi xiii vijeka pisanoj cr-
kvenijem jezikom. Istajavsaago telo postomt i
vtzdrzanijemt i molitvami. Domentijana 186.
ISTAKANE, n. djelo kojijem se istace. — U
Vukovu rjecniku.
ISTAKATI, istacem (istakam\ impf. istociti.
— Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — Od xiv
vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod
istakati), a izmedu rjecnika u Stulicevu (istakati,
freq. v. isto6iti ; iztakati, iztakam ,in effundendo
esse') i u Vukovu (istakati, ista6em ,ausschenken,
effundo').
ISTAKMEN, adj. koji se maze istakmiti. —
vidi i takmen. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
O milosti neizre5ena, o milosrde neiztakmeno.
M. Jerkovic 28.
ISTAKMENE, vidi istakmjene.
ISTA-KMITI, istikmim, pf. aequare, compa-
rare, izjednaciti, isporediti. — Slozeno: iz-takmiti.
— Eijec je stara, isporedi stslov. isttkuiiti. —
Izmedu rjecnika u Belinu (iztakmiti, iztakmivara
k tkomu ali tkoga ,agguagliare, far uguale' .parem
facere' 52''; istakmiti, istakmivam ,paragonare, far
comparaziono' .comparo' 539*'*), u VoUigijinu (iz-
takmiti, iztakmim, iztakmivam ,adegiiare, aggua-
gliare, paragonare' ,vergleichen, gleich machen'),
M Stulicevu (istakmiti i iztakmiti aequare, exae-
quare, adaequare, adsimilare').
1. aktivno.
a. objekat je ono s cim subjekat hoce da iz-
jednaci Sto (n. p. svoju radnu). Istakmit tko bi
ktil pisanja tvoga trud ? P. Hektorovid 74. Stjepan
mladi brat uz iiega kaze istakmit djelim ime. I.
Gundulic 398.
b. objekat je ono sto subjekat hoce izjednaciti
Hi isporediti s cim drugijem. ovo zadne stoji:
a) u instr. s prijedlogom s. Tim vece krat stah
vapiti: ,Vec se bitje me rastvori, da mi je u
raju iztakmiti Ijeposti ove s onijem gori !' I.
Gundulic 259. — b) u dat. s prijedlogom k. Zasve
da od ne, kad oholu glavu iztakmit k visnem
prope, strmoglav se busi dolu tmastijeh ogan u
potope. I. Gundulid 473. Nije moc moje plamo
iztakmit s tvom Ijepotom. I. Dordic, uzd. 110. —
I] nase vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem :
Istakmiti St., mat. phys. (izjednaciti, ujednaciti,
umjeriti tezinu), ,ins gleichgewicht bringen', tal.
,equilibrare, mettere in equilibrio o bilico'; stil.
tal. ,eguagliare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
c. u jednom primjeru xvi vijeka znaci : pore-
diti. O stapu hodase, prid sobom nu takoj od
zlata gonase mravaja velik broj, i u pored te
mravi istakmila bjese, da slijede drum pravi,
kud sama hotijese. M. Vetranic 2, 157.
d. va}a da grijeskom u jednom primjeru xviii
vijeka znaci sto istajati kod a. Naprtit cu te
novim brimenima i dvostrucim trudma, take iz-
takmivsi od glada, od zede, od vrucine i od zime,
mislit ces o jizbini a ne o bludu. Blago turl.
2, 166.
2. sa se.
a. refleksivno. U) vidi 1, b, a). Kad Jubav s li-
potom bude se istakmit. S. Mencetic 103. Od
Misira ki se ima s krajevstvima iztakmiti, toliko
bo neizmernima miri okolo zemje obhiti. I. Gun-
dulii 333. Nijedna nije narav na sviti, koja bi
se mogla upriliciti ni mane iztakmiti s veli-
canstvom tvojim. M. Jerkovic 51. A tko sa mnom
u ovom mjesti da se istakmi? P. Kanavelic, iv.
17. Zamisli se s previsocijem istakmiti. 552.
Neistinito vijek ne istakmi so s istinitijem. (Z).
Poslov. danic. 77. — b) vidi 1, b, b). Ako ja u
tomacenju ne budem dopro istakmit se k iz-
vrsnosti od ovijeh pjesnivaca. D. Zlataric viii.
K tvojim mislima tko moze iztakmit se u hi-
trini? I. Dordic, salt. 129. Tko iztakmit se moze
k tebi ? 302. Iztakmit se k tkomu = prilikovat
se. 503.
b. pasivno, u jedinom primjeru kao da znaci:
ispored:ivanem razaznati, razabrati. Eedovnici,
pristite dio od vandeja. koji stite svaki dan na
sv. otaru, neka se moze istakmiti, uce li, ili ne
uce taki nacin od zivjenja. A. d. Bella, razgov.
109.
ISTAKM^jENE, n. djelo kojijem se istakmi.
— Stariji je oblik s -nije i -nje. — -\- se nn-
hodi samo u naj starijim primjerima (vidi F.
Miklosi6, lex palaeoslov.''^ kod isti.kmlenije). —
U Belinu rjecniku (iztakmenjo ,agguagliamento,
ciofe 1' agguagliare* ,aequatio' 52*) i u Stulicevu
(istakmene).
ISTAKM^iVATI, istakinjujem i istakmjivam,
impf. istakmiti. — xviii vijeka (svagda bez -J-,
isporedi istakmjene), a izmedu rjecnika u Belinu
(praes. istakmivam i iztakmivam kod istakmiti
i iztakmiti) gdje se naj prije nahodi, u VoUi-
gijinu {praes. iztakmivam kod iztakmim), u Stu-
licevu (istakmivati uz istakmiti). Kojijem se ne
6as istakmiva§e k casti gospodina. I. Dordic,
ben. 71.
ISTAKNUTI (istiii), istaknem, pf. slozeno:
iz-taknuti(taci). — Akc. kaki je u praes. taki je
u nom. sing. m. kracega oblika part, praet. act.
istakao (ali istiknuo) i u part, praet. pass, is-
taknut; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
ISTAKNUTI
25
ISTANCIVATI
inf., osim aor. 2 i 3 sing, istaknu (ali istico).
— Rijec je stara, isporedi stslov. ist^kn^ti.
a. aktivno. n) u prva je vreniena znacene hilo :
inohiti, raniti, urezati, zabosti, vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov." hod isttkn^ti. — h) sJcinuti
nesto sto je viyelo, sto je hilo objeseno. — u
nase vrijeme kod Danicica. I Elam uze tul, s ko-
lima }udi i s koniciina, i Kir istace §tit. isai.
22, (5. — cj kod kakve radne uciniti da sto
(objekat) strsi prema ostalome. aii) u pravome
smislu, — u nase vrijeme kod pisaca. Istaknuti,
arch, (isticati) ,ausladen, auskrap:eri', tal. ,far spor-
gere, risaltare, ^sportare', frc. ,encorbeller', egl.
,to corbel'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. nidi i
kod b. — bb) u prenesenom smislu, kod govora,
pisma ltd. uciniti kakvijemgod nacinom da sc
osobito pazi na koju misao, rijec itd. (vidi kod
c, h)}.
b. pasivno, vidi a, c). Istaknut, bot. lat. ,por-
rectus, exsertus' ; math, istaknut kut, ugao ,aus-
springender winkel', tal. ,angolo saliente'; arch.
,vorgekragt*, frc. ,saillant', egl. ,saUent', frc. ,en-
corbell«5', egl. , corbeled out'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
e. sa se.
a) refleksivno, prema a, c) u prenesenom smislu,
kad ko izmedu mnoHva iskaze se, progovori,
hoce da sam nesto uradi itd. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (istadi se i istaknuti se ,sich hervor-
thun, erbieten zu einer unternehmung' ,exsisto'
s primjerom iz narodne pjestne: Istace se silna
poturica). Nu u propas propas donijet zaman
icija moc se iztakla, uklouit se, ne poklonit oho-
loga cud je pakla. I. Gundulic 476. Jedan fali
drugcga, a drugi se istakne i govori : ,E ! da ti
znas, sto ja znam!' J. Banovac, razg. 116. Jcdan
od isti vojuika istace se i dignu ga na noge.
M. Zoricic, zrc. 242. Jedna istace se i rece. N.
Palikuca 34. Istace se Lakic Huseine: ,Pobra-
time, od Horvata Mato! ja cu pasti za te u ta-
mnicu, dok otides i opet se vratis'. Nar. pjes. vuk.
3, 345. Kad s' istace junak za mejdana. Nar.
pjes. juk. 510.
b) pasivno, vidi a, c) bb). ovako Danicic upo-
trebjava istaknuti se u ovom rjecnikn, n. p. Pa
se hoce prema prednem da istakne drugo. I, 3».
Kad se samo hode da drugi istakne. I, 3^. vidi
i kod isticati.
ISTALITI, istalim, pf. rastopiti. — Slozeno:
iz-taliti. — U jednoga pisca xvi vijeka (u pre-
nesenom smislu). Kadi slabosti naravi clovecje
zezene, istajene i povinene. S. Budinid, sum. 108*.
— U nase vrijeme kod pisaca (osobito o kovi-
nama). Istaliti, tech. min.^ ,ausschraelzen', frc.
,fondre', egl. ,to fuse'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
ISTA^jENE, n. djelo kojijem se istali. — Sta-
riji je oblik istajenje. Ona pult podlozna jest
istajenju ili smrti. S. Budinic, sum. IQ^.
ISTAMNICITI, istamnicim,.2>/. izvaditi iz ta-
mnice. — Nacineno od iz i tamnica nastavkom i.
— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztamniciti ,scar-
cerare, sprigionare' ,aus dem kerker befroyen', i
u Stulicevii: istamniciti, istamnicujem i ista-
mnicivam ,vinculis vel custodia educero'.
ISTAMNICiVATI, istamnicujem i istamni-
civam, impf. istamniciti. — Samo u Stulicevu
rjecniku : istamnicivati , istamnicivam , freq. uz
istamniciti, a kod ovoga ima praes. istamnicujem
i istamnicivam.
ISTANCATI, ist^ncam, pf. posve potancati,
mnogo potancati (plesati). — Slozeno: iz-tancati.
— XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(iztancati ,satis superquo saltare'). Salome istanca
voomi hrlo i hitro. S. Eosa 91*. — Sa so, re-
fleksivno, potancati do mile voje, svr.Uti tancane.
— I] Stulicevu rjecniku: uz iztancati.
ISTANCANE, n. djelo kojijem se istanca. —
U Bjclostjencevu rjecniku: kajkavski iztencano,
i u Stulicevu.
ISTANCATI, istincam, pf. slozeno: iz-tancati.
— Akc. je kao kod iskoncati.
1. neprelazno, istahiti se (i u prenesenom smislu,
kad cega biva sve to mane). — Od xvni vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (I. ,diinn wordon'
,oxtenuor'. 2. ,wenigor werden' ,exteuuor' s pri-
mjerom: Ima li jos koliko rakije? Nema, vec je
istancalo). Iztanca mala er snaga, ka ne more
naplatiti. J. Kavanin SSo^. U taj co dan istau-
cati slava Jakovjeva. D. Danicic, isai. 17, 4.
3. prelazno, istaniti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. istbntcati. — Izmedu rjecnika u Bjc-
lostjencevu (vidi kod istancavati), u Voltigijinu
(iztancati, iztancam, iztancivam ,assottigliare, raf-
finare, attenuare, far sottilo' ,verdiinnen'), u Stu-
licevu (v. istanciti).
a. aktivno. Cuvenje moje izbistri i istancaj.
V. Andrijasevic, put. 342.
b. sa se, pasivno. Podplat crevje, ako ce naj
debji i naj jaci biti, iztanca se. M. Radnic 238*.
ISTANCAVATI, istancavam, impf istancati.
— Akc. je kao kod izgovarati. — Rijec je stara,
isporedi stslov. isttntcavati. — Izmedu rjecnika
u Bjclostjencevu (kajkavski iztencavam, iztencati,
otancivam, otanciti, tenko kruto cinim ,attenuo,
oxtenuo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(uz istancati). Istancava zivot trudom. J. Rajic,
pouc. 2, 26.
ISTANCENE, n. djelo kojijem se istanci. —-
Stariji je oblik istancenje. — U Blikafinu rjec-
niku : istancenje, i « Stulicevu.
ISTANCITI, istancim, pf. istaniti (i u pre-
nesenom smislu). — Postaje od iz i tan(a)k na-
stavkom i prcd kojijem se k mijena na c. — Bijec
je stara, isporedi stslov. istsnbciti. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,extenuare') gdje se naj
prije nahodi, u Mika]inu (istanciti, otanciti ,ex-
tenuo, attenuo'), u Belinu (iztanciti, iztancivam
,assottigliare , far sottile' ,tenuo' ; ,assottigliaro
troppo' ,multum tonuare' 113*), u Stulicevu (iz-
tanciti i istanciti, istancujem i istancivam ,exte-
nuare, attenuare, imminuere').
a. aktivno. Nu sto ce biti od gumina trebuje
da tadara redovnik trudi za istanciti ih, neka
ona dusa od neufanja ne pogine. A. d. Bella,
razgov. 18.
b. pasivno. Ovo napastovane koje ste cekali,
da 6e biti novo koje po sred pakla iztanceno na-
misjeiie, moze biti da vam se cini veoma slabo.
B. Zuzeri 40. Sve je puno hudoba necistijeh,
starijeh kuna od nazad nekoliko tisuc godist u
privarah iztancenijeh. 167. Oni koji bi imo pozor
oci veoma iztancen i dohitan. 343.
c. sa se, pasivno i refleksivno. Duh co se moj
istanciti. B. Kasic, rit. 212. Istancile su so oci
moje. 223.
ISTANCIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,assotti-
gliativo' ,extenuandi vim habens'. — nepouzdano.
ISTANCIVATI, istancujem i istancivam, impf.
istanciti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (praes. iztancivam kod iztanciti) gdje
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. iztan-
civam kod iztancati), u Stulicevu (istancivati, is-
tancivam ,in extenuando esse'; a kod istanciti
ima praes. istancujem i istancivam). Himbeni
ISTANCIVATI
26
ISTA§TAVATI
od pakla neprijate} drugo ne 6ini nego vedma
sveder u penganu ovakomu iztancivati se. B.
Zuzeri 155. Trije sata prjed podne poce se iz-
tancivat vatra Brandiburska. I. Zanicic 170.
ISTANOVA, adv. vidi istanovice. — Od xviii
vijeka po zapadnijein krajevima. Bi istanova
odabran za kanonika. I. J. P. Lucie, izk. 27. Pa
ih je i mogla snaci ze|a, i po6i im za rukom,
da se istanova sloze. M. Pavlinovic, razg. 8.
Turci na Jajce navalise; al' ih istanova potukao
(g. 1525) Krsto Frankopan. 40.
ISTANOYICE, adv. iznova, iznovice. — Ne-
jasva postana: prvi je dio iz, a drugi moze biti
postao od stanovan, stanovit itd. nastavkom ice,
Hi postaje od isti i nov? — Od xv vijeka po
zapadnijein krajevima, a izmedu rjecnika u Mi-
ka}inu (istanovice, iznova ,d6nuo, denovo, iterum').
I izstanovice rece otcu. Bernardin 42. gen. 27, 36.
EazruSite tenpal ovi, i u tri dni izstanovice uz-
dvignu noga. 53. joann. 2, 19. Ako toj bude
prirazumnim tvojim sudom istanovice pohvajeno.
H. Lucie 225. Pilat istanovice upita nega. I.
Bandulavic 93*. marc. 15, 4. Dosvrsivsi devet-
nadoste lit istanovice zavracaj se od pocela toga
zrcala. M. Alberti xx. Vrze na tie sibku i obrati
je u zmiju strahovitu, ali poslije obrati je izta-
novice u sibku. A. d. Bella, razgov. 191. Vitezki
ga obranise i opet istanovice na kona postavise.
And. Kacic, razg. 128. Pace isti biskup koji
redi, luogao bi istanovice iskusiti zakna. Ant.
Kadcid 5. Nadoraecuci kosu)i novi rukav, va|alo
Li ju istanovice blagosoviti. 87. Vajalo bi ista-
novice krstiti. M. Dragi6evic 237. Zajodnica te
kriine, iz koje nastaju istanovice dvije posebne
krone. M. Pavlinovic, razg. 104.
ISTANITI, istanim, pf. uciniti da sto postane
posve tanko (i u prenesenom smislu). — Slozeno :
iz-taniti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. istf-niti. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,verdiinnen' ,extenuo') i u Da-
nicicevu (isttniti ,attenuaro').
a. aktivno Istnivt telo svoje udrbzanijemr>.
Stefan, sim. pam. saf. 25. Isttiiivtsaago telo
postomt. Domontijana 85.
I), sa se, pasivno i refleksivno. Dub se moj iz-
tanit, dni raoji skratet se. M. Alberti 279.
ISTANIVANE, n. djelo kojijem se istanuje. —
U Vukovu rjecniku.
t t
ISTANIVATI, istanujem i istanlvam, im,pf.
istaniti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (ista-
riivati, ihtanujem ,diinn machen, verdiinnen' ,ex-
tenuo'). Zlato i srebro istanuje se. J. Kaji6, pouc.
1, 11.
LSTAR, Istra, m. later, latinsko ime rijeke Du-
nava. — Izmedu rjecnika u Daniciceou (IstPL
,Istor'). Germanoinf. i Istru. Okaz. pam. saf. 55.
Ki. Dagoni blizi. Istra. 56. Travunije kh Istru.
59. Kadi velike riko Istra, ka sad Dunaj zovc
se. F. Glavinii, cvit. xv. (Sava) udira u Istar
ill u Dunaj. xvi.
ISTARATI SE, istaram se, j)f. dozivjcti do
siarosti. — Sloieno: iz-starati. — Na jednom
mjcstu xvi vijeka. Svakomu 6u jos dat jednu od
mojih sestara, ku ce vik uzivat, s nom da se
istara. M. Drzi6 120.
iSTARKATI, istarkam, ;;/. (zube), vidi i.ifiac-
kati. — SUizeno: iz-tarkati. — U Sulekovu rjec-
niku: ,au8stochern'.
1ST ARM ATI SE, istarmam se, j)f. izgristi se
(od mojacn). — Slozeno: iz-tarmati. — Na je-
dnom itijestu XV vijeka. Evo ti 6e se fsi kakono
svita iztarmati (grijeskom iztrmati), i mo} jih ce
izgristi. Bernardin 74. isai. 50, 9.
ISTASAN, istasna, adj. vidi istahan. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Tijelo Marije i zacece
bi istasno po Isusu od razpada boli i tru'ece,
kako istasnu ne hti 'oj dusu sluzbe od pakla,
ko so umisti, gdi je cist on, grijeh necisti. J.
Kavanin 519*. — U ovom primjeru radi slika
stoji s mj. s: Samo Marija da bi istasna i u
dobroti svakoj jasna. 519''.
ISTASC-, vidi istast-.
ISTASCENE, n. djelo kojijem se istasti. — U
Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iztesdene ,exi-
nanitio'.
iSTASTANE (istascane) , n. djelo kojijem se
istasta. — Stariji je uhlik s -nje. Tila iztascanje,
posti ne tajase. I. T. Mrnavic, mand. 54.
ISTAST ATI, istastam, pf. slozeno: iz-tastati.
— Mijec. je stara, isporedi stdov. isti.stati. —
Kod cakavaca i u zapadnom govoru stoji -s6-
mj. -st-.
1. prelazno.
a. aktivno, uprnv isprazniti, ali gotovo u svijem
primjeritrta stoji u prenesenom smislu prema lat.
exinanire (vidi paul. phil. 2, 7). — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (vidi kod istastavati). Ni
pomislil silnim vazetjem da bi bil takmen Bogu,
nego samoga sebe ponizi (istasca). Anton Dalm.,
ap. SB**. Samoga sebe istasca uzamsi oblicje
sluge. I. Bandulavic 224*. paul. phil. 2, 7. Radi
mono cini poniziti i po niki nacin iztasdati svoga
sina i umriti na krizu. P. Radovcic, nac. 368.
Da priliku vazme isti Bog od sluge, da istas6a
svoju diku. A. Vitajid, ost. 98. Ja iztascah vas
sam sebe da te slavom mom napunim. 332. Tko
ne zna, da je onim nacinom Isukrst ostavio otoa
koji buduci u priliki Bozjoj nlje scinio da jc oti-
mane, sto je Bogu prilican, da samog sebe iz-
tasca, priliku sluge uzamsi. I. Velikanovic, uput.
1, 29.
b pasivno, istastan kao unisten. Dostojno 6u
pun nemoci kako iztascan na tie pasti. A. Vi-
tajid, ist. 243'. Nihove zeje ostase iztasdane. 398.
Videdi duse na.se unisteno i iztastane. M. Le-
kusic, razm. 119.
c. sa se, refleksivno Hi pasivno. Akoli se i so
bude istascala, cim de se soliti? I. Bandulavid
207''. luc. 14, 34. Zezinom htih se iztasdati i
omlohaviti. A. Vitajid, ist. 340. Istina i mo-
gudstvo vazda ista svakojako stoji nit kojomgodi
dajinora al prohodenjem vrimena iztasca se. I.
Ancid, vrat. 209. Isus se iztaSta i ponizi tja do
smrti. svit. 140.
3. neprelnzno (pasivno prema 1). — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (istascati ,evanescere, abro-
gari, deficere'; iztasdati, v. iztajati). aj unistiti
se, isdeznuti, nestati. Jer do laz istasdat. M. Ma-
rulid 83. Nedo istasdati plada vasa. Nauk brn.
4a. I noga videci naglo iztasdati. I. T. Mrnavic,
mand. 47. U torn hvala svemogujstva bi izta-
stala. J. Kavanin 535''. — h) oslabiti (?). Da
bih ne izta§dal u svotoj tvoj viri. A. Georgiceo,
nasi. 51.
ISTA§TAVATI, istastavam (istaSddvati, iatk-
sdavam), impf. istastati. — Rijec je stara, ispo-
redi stilov. ist'fcstavati. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (kajkavski iztesdavara, iztesdati, iz-
praznujem ,exinanio') i u Danicicevu (istt§tavati
,evacuare'). Noste bo VEse ott toli do pravil-
naago casa istx^tavaaSe po gradu hode i tre-
bujuSteje izyskujo. Glasnik. 11, 77. Za ludu u
svojemu trudu iztaSdaje samoga sebe. A. Vitajid,
istaStavati
27
1. iste6i
ist. 304. Bdeci, posted, tijelo sasma iztastava.
J. Kavanin 3081^.
ISTAStJTI, istastim, ?i/. uprav isprazniti se,
all se upotreb}ava u osohitom i u prenesenom
sniislu. — Slozeno: iz-tastiti. — Akc. je kao kod
izfi:aziti. — Rijec je stara, isporedi stslov. ist'i>-
stiti. — Mjeste -st- u cakavaca i u znpadnijeh
stokavaca stoji -s6-. — Izmedu rjecnika u Be-
linn (iztastiti, iztagtivam ,svanire, mancare, per-
dersi' ,evanesco' 715*), u Voltigijinu (iztaStitl,
iztastim, iztastivam ,sma^riro, esalaro, aridar man-
cando' ,abnehraen, mager werden'), it Stulicevii
(istastiti ,penitus evanescere'; iztasciti, v. izta-
jati s dodatkom da je uzcto iz brevijara), u Vu-
kovu (vido izgladneti), u Daiiicicevu (istbstiti, cf.
neisttstimt).
a. aktivno. a) uopce isceznuti, poginuti, ne-
stati Da v nas od mise korist ne istasdi. Narucn.
41*. Umri srca moga ufanje i sva dobra ista-
stise. D. Zlataric Id^. — b) izgladneti, vidi it
Viikovu rjecniku. — c) otnrsaviti, vidi u Volti-
gijinu rjecnikit. — amo mogii pripadati i ovi
primjeri (moze biti i da pripadaju pod b): Nu
ako li, ruso, u belu kopnis licce da t' se lasti,
i torn zejom vik ne iztasti, savija' ga u rusii
belu. A. Cubranovic 147. Nu ako li, ruzo, u
belu kopnis lisce da t' se lasci, i jos k tomu vik
ne iztasci, zavijaj ga u ruzu belu. N. Pelegri-
novic 192. — d) a zemji, kao omrsaviti, izglad-
neti, kad u noj ncstane gnoja. Ako zemja is-
tasti nad nime (cvijetom), tad se kaze noj promine
vrime: trulez drvnu, dubre od sinista, skot zi-
vadni misa ruka vista. J. S. R6|kovi(i 90.
b. sa so, refleksivno, znacene je kao kod aktio
noga glagola. Cijec slave od obraza negova ka
se istafsjti. N. Ranina 155^. paul. 2cor. 3, 7.
Istocje . . . istasci se i uvrati se u nistar. P. Ea-
dovcic, ist. 134.
C. pasivno. Da je narav covicanska Isukrstova
obuzeta i, da reknem, iztastena bila od naravi
bozanstvene. I. Velikanovic, uput. 1, 277.
ISTASTIVATI, istastujem i istastivam, impf.
istastiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od.
xviii vijeka, a izinedu rjecnika u Belinu (praes.
iztastivam kod iztastiti), u Voltigijinu (praes. iz-
tastivam kod iztastiti), u Stulicevu (istastivati nz
istastiti; iztascivati, freq. v. iztajati s dodatkom
da je itzeto iz brevijara). Tolika bude ne zalos,
tolika nutariia boles i muka da sva prosasta na-
slada istastiva. A. d. Bella, razgov. 15.
ISTATI, istanem, pf. slozeno: iz-stati — JJ
dva primjera xvi vijeka.
a. neprelazno, izostati. To li gdi bude sam od
druzbe istati. M. Vetranid, 2, 2(32.
b. prelazno, ostaviti. Cin', da ne zabudu pri-
svetu ovu nod (bozicnu), do koli ziv budu, sla-
viti sa svu mod; ka da bi ne dala, Boze, tebe
tada, no bi muk izstala ma dusa nikada. H.
Lucid 278—279.
ISTAVITI, istavim, pf. dignuvsi s mjesta sta-
viti na drugo mjesto. — Slozeno: iz-staviti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka (vidi
kod b), a moze biti i od prije (vidi kod istavjati),
a izmedii rjecnika u Stulicevu: izstaviti ,expo
nere'; u Vukovu: 1. n. p. lonac ,wegstellen' ,re-
moveo'. 2. vrata ,auslieben (die thiir)' ,evello'; u
Danicicevu : ,expon6re'.
a. aktivno. Brze pod', lonac istavi, ter uzmi
naj brze trpezu napravi. N. Na}eskovid 1, 232.
Da izstavivsi i dignuvsi kanate, vrata visa i prc-
stranija udi} se nacine. F. Lastrid, test. 227i>.
Kako prije istavi ujista. J. S. Kejkovid 197. Ko-
liko ga lako udarila, iz bojna ga sedla istavila.
Nar. pjes. vuk. 3, 209. Nikoli iz Medveda da
kaSu, da istavi ruku iz voda manastirska. Djo-
lovod. prot. 65. Da istave iz svega ruke. 147.
Hoce Slavjan da svijetu bijelom svoje svece na
vidik istavi. P. Preradovid 149. — naj eesce s?
kaze oyratima kad se smaknu bacjlame sa sto-
zera. Cetvrtu je nod istavio podruinska vrata i
slomio rezu i utekao iz zatvora. Glasnik. ii, 3, 88.
(1708). Od avlije vrata istavio. Nar. pjes. juk,
433. Nogom lupi o vrata tamnice, istavila deve-
tera vrata. Nar. pjes. marj. 148. Dozovu seo-
skoga drvode}u, te istavi vrata. Vuk, dan. 2, 135.
I ono sta imadasmo vrata na kuci istavisino ill
sami. M. D. Milidevid, zim. vec. 291. Opazim
da neko navajuje da istavi vrata 316.
b. pasivno. Nami ne stajeno ni istajeno nicijer
dltgovanbje. u toj mi nikbda nesmo ulazili. Spom.
sr. 1, 126. (1415). Grad ovi na pledi s vratmi
istavjenijem i s miri nosedi na mjesta razbje-
nijem. M. Bunid 55. Dode crkvenak crkvi ali
zastane vrata crkvena istavjena polugom. M. D.
Milidevid, zim. vec. 308. Devetera istocna vrata
napokon istavjena. M. Pavlinovid, razl. spis. 100.
c. sa se, pasivno. Ne s tijem da se i otvoriti
tada zapovidaju vrata, a kamoli izstaviti i di-
gnuti! F. Lastrid, test. 227*^. Kad se lonac istavi
od vatre. M. D. Milidevid, ziv. 1, 115. Kapak
(ce) se sam izstaviti. P. Bolid, vinodj. 2, 382.
iSTAVJ^ANE, n. djelo kojijem se istavla. —
Izmedii rjecnika u Vukovu. Pri istavjanu kotlova.
P. Bolid, vinodj. 2, 376.
iSTAV^iATI, istavjam, impf. istavi ti. — Akc.
je kao kod izgledati. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (izstavjati uz izstaviti), u
Vukovu (1. ,wegsetzen' ,removeo'. 2. ,a!isheben'
,avello'), u Danicicevu (.amovere'). Igumeni da
ne izbstavjajutb se bez dela otb crtkvi. Zak. dus.
pam. saf. 30. Dok se zejer iz zemje istav|a. J.
S. Rejkovid 263. Kad je bio na ulicu, vrata is-
tav)a. Nar. pjes. vuk. 1, 522. Stadose istav}ati
vrata. D. Danicid, Imojs. 19, 9. Ot vatre iz-
stavjaj. P. Bolid, vinodjel. 2, 219.
iSTAV^EiSIE, n. djelo kojijem se istavi. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (izstav|ene). Izstavjenje
kanata i dignutje vrata nebeskije. F. Lastrid,
test. 231b.
iSTAVORITI, istavorim, pf. posve pretavoriti.
— Slozeno: iz-tavoriti. — Akc. je kao kod izni-
staviti. — U Vukovu rjecniku: n. p. zimu, iz
zime .miihselig zubringen' ,misere transigo', cf.
pretavoriti.
ISTECENE, n. djelo kojijem sto istece. — Sta-
riji je oblik istecenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (istecenje, tecenje ,6ffluentia' ; istecenje
sunca ,ortus, ortus soils'), u Belinu (istecenje
,origine, principio' ,origo' 528^ ; iztecenje ,spun-
tamento, cominciamento di nascere' ,apparitio'
356b • istecenje sunca ,solis ortus' 436^), u Bje-
lostjencevu (iztocene), u Voltigijinu (,origine, sor-
gente' , quelle , ursprung'), m Stulicevu. VijaUu
Isusa kako skoncana od stecenja krvi. Korizm.
97a. Iztecenje krvi i vode. L Ancid, svit. 135.
Iz koje (strane tijela) nemod izhodi kako iz vrutka
i iz istecena. J. Matovid 280.
1. ISTECI, istecem, pf. effluere, excurrere,
oriri. — Slozeno: Iz-tedi. — Akc. je kao kod is-
pedi. — Eijec je stara, isporedi stslov. istesti,
rus. HCTciB. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (is-
tedi, tedi ,effluo' ; istedi, kakoti sunce istico ,orior,
nascor'; istedi iznenadi, nenadno iziti , repents
prosilire' ; istedi naglo, silom iziti ,erumpo'), u
Belinu (istedi iz tabora ,uscir dagl' accampa-
1. ISTECI
28
1. ISTECI
meuti, cio6 sloggiare' ,castra movere' 11*; isteci
dan ,aggiornare, overo aggiornarsi , ciofe farsi
giorno' .lucesco' 50*), u Bjelostjencevu (iztecem
,effluo'. 2. ,nascor'. 3. v. izhajam. 4. iztocem naglo
i znevarce ,repente prosilio'. 5. iztocem naglo
z jednum kakti silutn ,erumpo', v. izviram), u
Voltigijinu (isteci i grijeskom isteci ,scorrero,
finir correre , uscire correndo' ,auslaufen ; aus-
fliissen'), u Stuliccvu (isteci, istjecem ,effluendi
finem facere; manare'; isteci sunce ,8olem oriri' ;
isteci iznonadi .repento prosilire'; izteci, v. isteci),
u Vukovu (,auslaufen' ,effluo'), u Danicicevu (is-
testi jsflluere'). a) o cem zitku. Kako Lopacttiea
isteco isL planine... Kako rybniki.isteceisi.pla-
nine . . . Dec. hris. 48. Kri.vyju vladycneju jeze
ottrebri. istekseju. Mon. serb. 262. (1389 — 1405).
Krv IsusovR ka istece iz rebar desnih. Narucn.
24>>. Iz kojih med i slas od cvitja istece. S.
Mencetic 9.11. Probosti cu mu trbuh, da mu
sve vino istece. M. Drzic 260. Krv mu co is-
te<^i s vodicom mijesana. 457. Istece iz prsa
Isukrstovijo vrutak i studenac krvi. M. Divkovi6,
bes. 364''. Iz prsi probodenijch istekla je krv.
B. Kasic, nac. 94. Da kad voda istece od ne-
vo}e, ter sve ustopi , nih ne obujmi, ni pri-
klopi, stojeii im na dalece. I. Gundulic 195. A
u ime krvi mliko istece iz tela jego. F. Glavini6,
cvit. 241*'. I tudije bistra i ugodna iztece voda.
362*'. Da joj iz ociju suze toliko obilno istekose.
F. Lastric, test. 255*'. Nek isteku drage pomasti
negove. svot. 67a. Pomija ni kapi a oko valova
zem]a suha, nisu istekle. Nar. prip. vuk. 104. —
i metnforicki. Ova molitva istece '\(z) studenca
od mudrosti. M. Divkovic, nauk. 98*. Od prio-
bilata vrujka istekli su svi zakoni. P. Radovcid,
ist. 1.09. Budu6i ona (istina) istekla iz vrila od
istine. F. Lastric, test. ad. 11*'. Trazit studenca
vode 2ive, koja je istekla iz prsa spasitejovije.
ned. 359. Kqji bi nauk iz poganih vrila istekao?
A. Kanizli6, kam. 188. — b) o cemii drugom sto
(u pravom Hi u prenesenom smislu) tece kao stc
zitko. A pak ce na svijeti toli porazeno u istoku
izvrjeti jezero ogneno u kom ce isteci gorusti
plamen taj. M. Vetranic 1, 290. Od kud je is-
tekal prvoga grijeha smrad. 1, 297. Iztokose mu
criva. I. An6id, ogl. 140. Nemoj da crijeva cuju,
er sva iztekoie. (D). Poslov. danic. 78. Dusa i
svijest nima iztece. J. Kavanin 565^. — c) kaze
se sudu kad pukne, te iz nega izide tekuci sto
zitko. Ako puce, ne istece. (Vaja da rece onaj
koji pe6e jaje u pepelu, da ne bi jaje puklo, ili
ako bi i puklo, da ne bi isteklo u pepeo). Nar.
posl. vuk. 247. — amo pripadaju i ovi primjeri:
Z6nici jego istekosta. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468).
Gdi de o6i i zenice sve istedi. M. Vetranid 1,31.
Komu je izteklo oko. A. Badid 203. — d) o vre-
menu, kan prodi, minuti. vafa da je u metafo-
rickom sniistu prema a). Jednomu misecu jedva
istoksu. &. Kozicid 47''. Toj vidimo na§o tijelo
skoro hodo biti giiilo, paki malo dni istedi, samo
demo takoj iedi. Pril. jng. ark. 9, 78—79. (1520).
Istekla bihu 325 (godiktn). B. Kasid, rit. 44. Is-
toksi prigoda. nasi. 158. Jur broj istece dvaeset
i tri lita. A. Vitajid, ost. 404. Ovi broj dana
kad bude istedi. A. J. Knezovid 58. Vrijeme
koje imalo jo istedi do dosasda Hrista. S. Rosa
14''. Budnci isteklo ono doba. 28''. Istokli su
malo man neg tisuca i sedam stotin godista. 42".
Godine tvoje nede istedi. D. Danidid, psal. 102, 26.
Isteklo dana i mjoseci. M. Pavlinovid, rad. 44. u
Sulekovu rjecniku: ura je istekla kod ,ablaufen'.
— €) cejadetu i o zivotini, trceci izici. Ilitit
ja da van istece, isteksi ja vapit. M. Marulid 56.
Junak s druzbom ponosito na Pojake prvi istece.
I. Gundulid 325. Da slobodi rodna grada silni
Cesar glavu odsijece, ki tu s pucim od zapada
na domadi boj istece. 372. Nu Dilaver u to is-
tece, ter ju ugrabi mladu silom. 536. (Apostoli)
kako ono lavi tudije istekohu pripovidati. F. Gla-
vinid, cvit. 161. Videdi to Eufemijan zasto jur papa
i cesar blizu bihu, istece proti nim. 225*. Sto
ste istekle izvan mira ? G. Palmotid 2, 98. Izvan
vrata sredna grada na viteskom konu istece. P.
Kanavelid, iv. 241. Al' iz cvijetja zmaj iztece.
J. Kavanin 163*'. To izreco i iztece mlada. Nar.
pjes. bog. 264. — f)o suncu, mjesecu, zvjezdama,
zori, danu itd. (i u metaforickom smislu). o suncu.
Sunce mi istece. M. Marulid 44. Kad zarko sunce
istece. P. Zoranic 18*. Sunce isteci er zapada
tebi hrli, svitla zoro, kojemu des velmi skoro
nazvati se verna lada. M. Pelegrinovid 183. Kako
sunce istece. M. Orbin 203. Pace on puta ne
umije nadi u istok, kijem de podi, dokli istocno
sunce prije no istece svojoj nodi. I. Gundulid
395. Kako sunce u jutro iztece. F. Glavinid, cvit.
436''. Ako bi poklonil se suncu u jutro kad iz-
tece. svitl. 53. Izteklo je zarko sunce. I. T. Mr-
navid, osm. 184. Dokle istece zrak suncani, po-
cinusmo mi cuvani. G. Palmotid 1, 303. Cijem
zarko sunce istece. 2, 15. Prije neg sunce is-
tece. P. Kanavelid, iv. 197. Kada istece sunce.
P. Radovcic, ist. 74. Prvo nego sunce isteklo
bise. A. Vitajid, ist. 294. Kaono sunce, kad imase
izted u vavjecnih Boga. J. Kavanin 519*. Isteci
mi, sunasce moje. A. Kanizlid, utoc. 445. I meni
de brzo sunce isted. (Z). Poslov. danic. 29. Bjese
sunce isteklo. S. Rosa 166*'. Sunce istom iz-
teklo bise. And. Kacic, kor. 332. U cas dobar
sunce istece. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Isteklo je
zarko sunce da iza gore. 1, 43. — mjesecu.
Obraz misecni vas obal jednako isteksi. P. Zo-
ranid 66*. Zarki mjesec, nocna svijeda, ki stoprva
bjese isteko, kazaso mi nih daleko. G. Palmotid
1, 18. Istece sjajan mjesece. Nar. pjes. here. vuk.
278. — zcijezdi. Obraz neje danici s jutra is-
teksoj protivjase se. Aleks. jag. star. 3, 249. A
svijetla prem htijese danica istedi. N. Najeskovid
1, 215. Zvizda nebeska nova istece u istoku. A.
Gucetic, roz. mar. 301. Istedi de zvijezda od
Jakova i divica do poroditi spasiteja. M. Div-
kovid, bes. 139*'. Za nim (mjesecom) zvijezda ka
istece. I. Gundulid 96. A zvijezdami svijem na-
redi , da mi svaka blaga istece. 244. Kastor
i Poluc jesu zvijezde svijem primorcim veoma
sredne, er kad izteku, plahe vjetre promijene u
blagu mlakajicu. B. Zuzeri 15. Bjehu vidjeli
istedi jednu neobicnu zvijezdu. S. Rosa 35^^. Jo§
no bise iztekla danica. And. Kacid, razg. 118.
Dok u jutru istokla danica. Ogled, sr. 405. Dok
istece danica zvijezda. 425. I jutrona istekla
danica. 476. — o zori. Lijopo vile, druge moje,
eto iztece zora bijela. I. Gundulid 133. Bjese
danica objavila jur svanutje dana bijela, i istekla
zora mila s vijencem rusa oko cela. 362. Vas-
kolik se svijet veseli, kad istede zora bila. G.
Palmotid 2, 17. — o danu. Kada istece dan. M.
Marulid 54. Zera}a u nebo obrati se, drag ti
istede danak bijoli. I. Gundulid 72. Nahodi se,
ti mi rece, doli, vajmeh, tvoja mila, gdje dan
bijeli ne istede. 97. Kad pribili dan s nobesa
zgar istcc de. 537. — o svjetlosti, zraku (ohicno
metaforicki). Da je istekla druga nova sfjetlost.
B. Gradid, duh. 48. Novijem kolom meni istede
Ijepsa svjetlos neg suncana. P. Kanavelid, iv. 3.
Tad mu izteku sve svitlosti. A. Vitajid, ist. 398*'.
Od riega isted iraa svjetlos privelika crkvi. I.
Dordid, ben. 15S. Pribivajucim u osinu smrti,
svitlost istede nima. F. Lastric, test. 202*'. Svjet-
1. ISTE^I
29
ISTEGI^IVATI
lost istece im. S. Rosa 58^. Iztece takoder sunce
i svitlost. And. Ka6ic, kor. 305. — m metafo-
rickom Hi u irrenesenom smislu. Za toj istece, da
kako sunce sja. S. Mencetic 207. Kada van rie
lipos istece. 252. Pace bahtora vazda uzteci,
kad god mozes, da ga vidis, ili^ lezis, ili sidis,
ter mu sunce goru izteci. A. Cubranovi(S 155.
S nim pjesan istece, i s Aimo zapade. D. Raiiina
62a. Da in] 6u kako taj zvijozda istec. D. Zla-
taric 2''. Sunce od razuma nije nam isteklo. M.
Divkovid, bes. 490*. Iz tebe isteklo jest sunce
pravde. F. Glavinid, cvit. 303*'. Od tebe isteklo
jest sunce pravde. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1708.
29. Kad Jerina na prozoru drugo sunce svijotu
istece. P. Kanavelic, iv. 68. Slava Gospodna
iztekla je svrliu tebe. I. Ancic, ogl. 22. Od tebe
do istine izteklo je sunce pravde. svit. 111. Iz-
teci ce pravda po svemu svitu. A. Vita}i6, ist.
220. Zaziva SpasiteJ od istoka dicu iliti mladez,
u kojim je istekla svitlost. F. Lastrid, od' 108.
Istekla je neka svjetlost Jubavi Bozje prema nima.
J. Matovid 453. — ff) u metaforickom ili u pre-
nescnom smislu, o cemu mu clrago tjelesnom ili
umnom, kao izniknuti, roditi se ili uopce postati.
Zivi plana iz andela istece i sinu. M. Drzic 424.
Od iscecenja staroga izteklo sve je to. A. Geor-
giceo, nasi. 261. Koji je (grih) nikim nacinom
iztekao od griha prvoga covika. I. Grlicic 95.
Bolica, s Boleslava ki 'o izteko, jakno i cvijetje
iz granica. J. Kavanin 13 Lb. Lav, s korena Da-
vidova krajevskoga ki iztece. 337''. Iz istog drva
odkud smrt istece, i zivot se nemu povrati. F.
Lastric, test. 43''. Buduci ovo zabludene isteklo
od krivoviraca. A. Kanizlic, kam. 188. Iz prsi
Isukrsta istekose sakramenti. Ant. Kadcic 107.
Ako je ta tupost od pameti istekla iz obicajnosti
u sagrisenu. 247. Iz koje muke (Jezukrstove)
iztece svaka krepost. J. Matid 501. Nema na
nemu gdje ce list izit, cvijet istec, plod se za-
nietnut. A. Kalic 350. Ta cvit s listom iz grana
istece. J. S. Rejkovic 87. !^udi koji su od ruke
siromaske istekli. M. Pavlinovic, rad. 15.
2. ISTECI, istegnem, pf. vidi istegnuti.
ISTEGLITI, isteglim, pf. vidi iztegnuti. —
Slozeno: iz-tegliti. — Akc. je kao kod izgaziti.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(istegliti, isteglivam ,cavar di dontro' ,eruere') i
u Vukovu (uz istegnuti). Isteglise listove od
zlata. D. Daiiicic, 2mojs. 39, 3. Ne moze se lako
izvlas istegliti. Magaz. 1868. 60.
ISTEG^iVATI, istegjujem i istegjivam, impf.
istegliti. — U Stulicevu rjecniku: praes. iste-
glivam kod istegliti.
ISTEGNUCE, n. djelo kojijem se istegne. —
Stariji je oblik istegnutje. — Izmedu rjecnika a
Mikajinu (istegnutje nadvor ,extractio'), u Be-
linu (istegnutje 181*), u Voltigijinu (istegnutje),
u Stulicevu (istegnutje). Istegnutje srca ostude-
nuje milostu od Jubavi. M. Eadnic 154''.
ISTEGNUTI (isteci), istegnem, pf. slozeno : iz-
tegnuti (teci). — Akc. je kao kod izmahnuti. —
Bijec je stara, isporedi stslov. istegn<|ti, 7'us.
HCTHHyTt. — Izmedu rjecnika u Wlika}inu (isteg-
nuti drijevo iz mora ,subducere navim' ; isteg-
nuti sok ,trahere, extrahere succum'; istegnuti,
potegnuti nadvor ,extraho'), u Belinu (iztegnuti,
iztezem ,tirar fuori' ,educo' 732''; ,cacciare o trar
fuori per forza' ,eruere' 154''; istegnuti, istezem
i istegnivam ,cavar di dentro' ,eruo' 181*; isteg-
nuti, istezem ,stirare' ,intendo' 709'' ; iztegnuti
sidro ,salpare 1' ancora' solvere anchoram' 77''),
u Bjelostjencevu (vidi kod istegnivati), u Volti-
gijinu (istegnuti, istezem ,stirare, stiracchiare,
stendere' ,ausbreiten, ausdehuen, erweitern' ; iz-
tegnuti, iztegnem, iztezem ,trarre fuora, ostrarre,
cavar fuora, attirare' ,herausziehen, herausschlep-
pen'), u Stulicevu (iztegnuti i istegnuti, istezem
,vi extrahere, eruere, eripere'), u Vukovu (,aus-
ziehen, dehnen' ,6xtendo, protraho').
1. aktivno.
a. potezuci izvaditi. Ter ga iztegna (Tondala)
vanka iz poci. Tondal. star. 4, 114. Oka su u
mrizi , ku kad iztegnu van. P. Hektorovic 7.
Istegnnli bi ju (mrezu) punu riba. B. Kasic,
fran. 171. U jednu skoci vodu, iz ke napol mrtva
iztegnuhu ga. F. Glavinic, cvit. 283''. Korabju
od kamika, na moru uzdrzecu istegni na kraj.
312'i. Istegnuse ga iz tavnice. P. Baksic 79.
Kako da bi hotil iztegnuti mu dusu dihanjem
svojim. P. Radovcic, nac. 261. Uzajdo Simun
Petar i istegnu mrize na kraj. L. Terzic 282.
Blagoslovi rosom tvoje milosti nobeske ovu vodu,
neka lasno na sluzbu tvoji virni mnostvo riba
iz ne istegnuvsi, tebe samoga kraja, vladaoca i
dariteja poznadu. 284. Zudije . . . istegose mu
iznutrena za carat. M. Pavisic 25. Ribari jo
istegose iz vode. 26. Ribe istegnuvsi na kraj.
S. Rosa 87''. Kako hodes da mac sgrabi i na
krivca da iztegne? V. Dosen 70''. Pelina prigaj,
ter po mistu od uboja vise puta privijaj, izteg-
nude od 50 godin uboj. J. Vladmirovic 9 — 10.
Nek iztegne onu vodinu. 28. Prilipi neka iz-
tegne oni otrov. 43. A od srca nasijeh izteg-
nuti ne mozes ikakve harne izmjene. I. M. Mattei
210. Ali od stvora tako lijepa koju bar primio
si, koju li Jubav iztegnuo? 317. Tobija istegnu
ribetinu na suvo. I. J. P. Lucie, razg. 42. Dusu
tvoju iz tila tvoga hode iztegnuti i nevojno iz-
vudi. D. Rapid 310. A dovati srcali durbina,
istegnu mu cetiri kanata. Nar. pjes. vuk. 4, 453.
A istegnu kopje iz zemjice. Nar. pjes. marj. 67.
Neka ovo grebine (brod) istegnemo jutros na
kraj. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 173. —
amo pripadnju i ovi primjeri: On k oltaru Pri-
jama istegnu. I. Zanotti, en. 37. StvoriteJ ricju
,budi' istegnu iz nista svako stvorene. F. Lastric,
test. 366*. Casu vinca deder tu iztegni. I. Za-
nicic 248.
b. protezanem produ(iti, vidi rastegnuti. ,Nemoj
ga tako potezati, istegnudes mu ruku'. u Du-
brovniku. P. Budmani. vidi i kod 2*3. — amo
moze pripadati i ovaj x>rimjer: Istegnuvsi jezik
kakono mrtva. Zborn. 4*.
c. oteli, uzeti, dobiti, isporedi istezati. — U
jednom primjeru xviu vijeka. Uza sto daklo
nijesi dao pinez moj na dobit, da ja dosadsi
budem ga s kamatom istegnuti? S. Rosa 129*.
3. pasivno, vidi 1, b. Potezu mu ruke bile
uzovitijem konopima , i tako ih istegnute tvr-
dijem cavlim pi'ibijaju. G. Palmotid 3, 182*. —
i u pnnesenom smislu o vremenu. Zabavjene is-
tegnuto nosi sobom jedno nerazabrane voje. M.
Radnic 154''.
3. sa se, pasivno i rejieksivno, vidi 1, b. Negov
prisveti vrat bijase se veoma istegnuo. P. Baksid
127. Izteze se mani uznacice, a veci uzam isti
noz raspara ga. F. Lastrid, ned. 405.
ISTEGNUTSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz
istegnutje. — nepouzdano.
ISTEGNiVATI, istegnujem i istegnivam, impf.
istegnuti. — Od xvi vijeka (vidi naj zadni pri-
mjer), a izmedu rjecnika u Belinu (praes. isteg-
nivam kod istegnuti 181*) i u Bjelostjencevu
(1. iztegnujem, iztegnuti, iztezem, iztezati ,ex-
traho'. 2. iztegnuti ladju iz vode etc. ,subducere
navim'). Jedva mreze istegnivahu. S. Rosa 170*.
ISTEGNIVATI
30
ISTEZATI, 1. a.
— anio pripada po svoj prilici i ovaj primjer
(radi znacena vidi istegnuti, 1, c): Duznike vase
istegnujete. N. Eariina 39*. isai. 58, 3.
iSTEKAR, kaze se na istekar, te znaci: nanovo,
iznova, isporedi istanovico. — Postane nejasno;
zar od iste cemu se dodalo ka-r? — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,aufs neue,
von vorne' ,denuo', cf. nanovo). Na istekar puske
podasuse. Nar. pjes. vuk. 3, 92.
ISTELEZNICA, m. govori se kao pogrda lijonu
momku. u Lici. V. Arsenijevi6.
ISTELIGATI, isteligam, pf. samo u Stulieevu
rjecniku: izteligati ,finir di cicalare' ,garriendi
finem imponere'. — Slozeno: iz-teligati (u (dome
rjecniku ncma teligati nego tolikati).
ISTELITI, istelim, pf. oteliti (mnogo telaca).
— Slozeno: iz-teliti. — Akc. je kao kod iznositi.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika ii Vukovu:
istoliti, isteli ,(eine menge) kalben' ,pario*. — Sa
se, rejleksivno, oteliti se (o mnogijem kravama).
— Izmedu rjecnika u Vukovu: isteliti se, istele
se ,kalben (von mehreren kiihen)' ,pario'. Krave
ti se istelile, sve volove vitoroge! Nar. pjes. vuk.
1, 114.
1. ISTEPATI, istepjem (istepam), impf. istepsti.
— U Bjelostjencevu rjecniku: iztepjem, iztepsti,
iztresam ,excutio', v. ,eliictor', i u Stulieevu: is-
tepati, istepam, v. istepsti.
2. ISTEPATI, istepam, pf. izgovoriti tepajuci.
— Slozeno: iz-tepati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Bud-
mani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abstammeln ;
abstottern'.
ISTEPENE, n. djelo kojijem se istepe. — U
Stulieevu rjecniku.
^ ISTEPSTI, istepem, pf. istresti, izbiti. — Slo-
zeno: iz-tepsti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
isteti. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi
kod istepati), u Stulieevu (iztepsti i istepsti ,ex-
cutere, concutere, flagellare' s dodatkom da je
uzeto iz misala).
a. aktivno. Pokle ga z nikimi cini iztepsti bici.
F. Glavinic, cvit. 109^. Mestri Ivana svetoga ni-
kimi istepohu bici. 130'^. (Djaval) kriceci, da
ga s. Jeronim istepe. 3.'iO^.
b. pasivno. Nopravedno bi istepen. I. T. Mr-
navii, ist. 18.
e. sa se, pasivno. Dobro zene, vino pijte, al' so
.s vinom ne opijte, jer, kada se zopijete, vridne
da se iztepete. P. Vitezovid, cvit. 135.
1 STERNA, /. vidi gustijerna t bistijerna. —
U dvije khige pisane crkvenijem Hi mijesanijem
jezikom: prva je xiii vijeka (vidi F. Miklo§i6,
lox. palaeoslov.2 kod istorna). Bese obreli. Dari-
jeva zlata 12 isterbnt plbnehb. Aleks. novak. 76.
ISTERSUM, tur. isterse, ako hoce. — xviii
vijeka u Slavoniji. Da i sada polak Slavonije
,jok vala' im sluzi misto ,nije', a ,i8tersum' na
misto ,ako 6e'. M. A. Rojkovid, sat. BSi*.
ISTESANE, n. djelo kojijem se isteSe. — U
Stulieevu rjecniku.
ISTESATI, istesem, pf. tesanem izraditi, iz-
djelati (o drvu, a i o kamenu). — Slozeno: iz-
tesati. — Akc. je kao kod izorati. — Od xvi
vijeka (vidi F. Miklosid, lex. palacosl.'-' kod iste-
sati), a izmedu rjecnika u Mika(inu (istesati, iz-
djelati .elaborare ligna, dolo, lovigo, polio'), u
Jitlinu (iztesati, iztesujem ,lavorare ii legno' ,dolo'
429*), u Voltigijinu (iztesati, v. tesati), u Stuli-
eevu (istesati ,dolaro, laevigare, polire'; iztesati,
iztesujem i iztesivam ,securi ligna complanare'),
u Vukovu (.aushauen' ,edolo').
a. aktivno. Da tko vidi majstoru u ruku drvo
neotesano i da mu rece: ,Baci to u vatru' ludo
bi ucinio, zasto zna majstor ono istesati. S. Mar-
gitic, fal. 254. Istesa sedam stupova, t. j. sedam
ss. sakraraenata. F. Lastric , test. 301'*. Istesi
sebi dvije ploce. D. Danicid, 2mojs. 34, 1. Is-
tesi dvije place od kamena. 5mojs. 10, 1.
b. pasivno. U dvor stavja se kamene izsareno,
iztesano i cisto. M. Radnid 225=*. Pluzna daska
jest iz bukovoga drva istesana. I. Jablanci 48.
C. sa se, pasivno. Iz svakog pana no moze se
svetac istesati. Nar. posl. vuk. 100.
ISTESIVATI, istesujem i istesivam, impf. is-
tesati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U rjec-
nicima (grijeskom sa -s- mj. -s-) : u Belinu: praes.
iztesujem kod iztesati, i u Stulieevu : iztesivati,
iztesivam, freq. v. iztesati, a kod ovoga ima praes.
iztesujem i iztesivam.
ISTETURATI SE, isteturam se, pf. teturajuci
izici. — Slozeno: iz-teturati. — U Sulekovu rjec-
niku : ,ausscliwanken'.
ISTEZALAC, ist^zaoca, m. covjek koji isteze.
— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztezalac, izte-
zalca ,scavatore, strappatore' ,herausreisser'.
ISTEZALO, n sprava kojom se isteze lada na
kraj. — isporedi argan. — IJ jednoga pisca na-
sega vremena. Ovako vapijase proto Bozo s krme
nekakva staroga brika, koji vec imajuci posta-
vjeno svqje drveno orude s debelijem celom oba-
vitijem oko istezala na skaru ukopana istezase
se na suho. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868.
173.
ISTEZA^jKA, /. vidi puzdra. Kad ko radi sto
kome, pa odmah pita sta ce dobiti za to, rekne
mu se u sali: ,Dobices istezajku'. u Dobroselu.
M. Medic.
ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteie. — Iz-
medu rjecnika u Stulieevu (istezane i iztezahe) i
u Vukovu. U iskusivanu gradioca (zlamenovano
je) istezane koje ima istezat sam iz sebe Hri-
stjanin. S. Rosa 115*.
ISTEZATI, istezem, impf. istegnuti. — Akc.
je kao kod ispisati. — Bijec je stara, isporedi
stslov. ist^zati, rus. HCTHsaTt. — Izmedu rjecnika
u Belinu (praes. istezem i iztezem kod istegnuti
i iztegnuti), u Bjelostjencevu (iztf>zem, v. izte-
gujem; vidi i kod istegnivati), u Voltigijinu (iz-
tezati ,scavare, estrarre, trarre fuor a forza' ,he-
rausziehen' ; praes. istezem i iztezem kod isteg-
nuti i iztegnuti), u Stulieevu (istexati, 1. v. su-
diti s dodatkom da je uzeto iz misala. 2. ,exi-
gere, repetere, reposcere, distendere' ; iztezati, v.
istegnuti ; praes. istezem kod istegnuti), u Vu-
kovu (,ausdehnen' ,exteudo'), u Danicicevu (,r6-
quirere'j.
1. aktivno.
i\. vidi istegnuti, 1, a. Ovej tri (parke) bilizaju
tri vrimena zivota nasega: vrime ko 6e biti, ku
jest, ko je bilo. ko 6e biti, iztezo zicu; ko jest,
vrti je ali suce; ko je bilo, jur smotanu 2icu pri-
rizuje. M. Marulid 72. Ab jaob! ku ce krv ra-
nama prolit na§e rad jubavi, ako isteze misao
sama bez rane mu \>ot krvavi? G-. Palmotic
3, 68''. Prazne mreze idtezahu. 3, 213^. Oni tada
u dva dila razdijejeni jedva istezu iz morskoga
plodna krila lijepa plijena punu mreXu. 3, 214^.
Jezik moj izgorjeli iz usta iztezu. I. Grlicic 265.
Iz nihovijeh cejusti silom isteXe vas plijen od
dusa. I. Dordid, ben. 94. Prionu svojom rukoni
mre2e istezati. 175. Pode§e ono plemenito tilo
ISTEZATI, 1, a.
31
1. ISTI, 1, b.
frustati, one gvozdene kuke za meso zapinahu,
a kad ji oni iztozahu, sobom meso iznosahu. J.
Banovac, razg;. 160. §to mi ti je §to? mrtav
ziva iz gore izfceze ,il pettino'. S. Budmani 423a.
Istezane koje ima istezat sam iz sebe Hristjanin.
S. Kosa 115". Prispivsi tnte vojnici, pocese odfclc
istezat koludro za smakiiut ih. Blago turl. 2, 71.
Priistinito besidis i ve6e krat is.toze suze iz
ociju svetih Bozjih. 2, 155. Da rmi se grisi silom
istezu iz usti po upitovanu ispovidnika. Ant.
Kadcic 206. Tu mu s lica vlase isteze. A. Kalic
203. Istezimo iz blata Jepotu nasu Neretvu. M.
Pavlinovic, razl. spis. 387. Rawlison razmrsnjo
natpisG i isteze povjesnicu asirskn. rad. 18.
b. vidi istegnuti, 1, b, vidi kod 3, b.
C. isknti, vidi istegnuti, 1, c. Vt siju nostb
dusu tvoju istezaju oth tebe. Stefan, sim. pam.
saf. 9. Mogucstvom oli sti'ahom istezu nedo-
stojne stvari svojih jjodloznika. Blago turl. 2, 175.
— U Ichigama pisanima crkvenijem jezikom itna
i drugijeh znacena slicnijeh ovome Hi koja sii
od ovoga postala : ,scrutari, exquirere, exigere,
captivum abducere , luere , contendere'. F. Mi-
klosid, lex. palaeoslov.^ kod ist^zati. tako je i u
ruskome jeziku.
2. pasivno, vidi 1, c. jedinomt poslednemr.
ovcoti otfc nacelnago pastyremt Hrista vt dtni.
ont velikyj posledny javjenija jego istezemy
budemt. Domentijan*) 141.
3. sa se.
a. pasivno, vidi 1, a. Iz uboske lade cesto
me6u6 oble vr-se i mreze na obicajno ribno mjesto,
gdi se dobar lov isteze. G-. Palmotid 3, 128*.
(Brod) istezase se na suho. M. Vodopic, tuzn
jel. dubrovn. 1868. 174.
b. refleksivno, vidi 1, b. Jere se mi ne iste-
zemo predaleko. Anton Dalm., nov. test. 2, 58.
paul. 2cor. 10, 14.
ISTEZAVICA, /. vrsta mreze. — Samo u Siu-
licevic rjecniku: ,rete da pescare' ,sagena'.
ISTEZOBROJNIK , m. u Stulicevu rjecniku:
,exactor' s dodatkom da je iizeto iz hrevijara.
ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteza. — U
Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz
hrevijara.
ISTEZATI, istezam, pf. vidi isteziti. — Slo-
zeno: iz-tezati. — U Stulicevu rjecniku: ,lavorare,
coltivare' ,colere' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara.
ISTEZITI, istezim, pf. izraditi (zemju kao
tezak). — Slozeno: iz-teziti. — Ake. je kao kod
izgaziti. — Na jednom mjestu xiv vijeka. Sto
nzoru bedtborat, tozi da se bedtbomt istezi. Men.
Serb. 98. (1330). Danicic je mislio da treba ci-
tati i stezi (vidi u negovu rjecniku kod sttozati),
all se kasnije premislio (kako sam nasao zahi-
lezeno negovom rukom).
ISTEZIV, adj. u Stulicevu rjecniku: .estrat-
tivo' ,extrahendi vi praoditus'. — nepouzdano.
1. ISTI, adj. verus, idem, ipse, uprav koji jest
ono sto jest, dakle koji nije drugi. — Bijec je
ne samo praslavenska, isporedi stslov. isti., rus.
HCTWH, 6es. jisty, poj. ist, isty, nego i letska, is-
poredi litv. iszczias, ociti, let. ists, pravi. — Po
svoj prilici postaje od korijena jes glagola jesam,
Hi has od trecega lica jednine jestt. — Noini-
nalni se oblik nahodi rijetko i to samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom i u jednom
primjeru xviii vijeka: U svetistu templa ista lup
je Durda i Dakova... J. Kavanin 329b. ali vidi
i 2, b. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (ta jisti
,idem'), u Mika^inu (,idem'; ja isti ,ego ipse';
ti isti ,tu ipse' itd.), u Belina (,idem' 467'^ ; 7031*),
u Bjelostjencevu (,idom'; isti ja ,ipse ego', isti ti
,ipse tu' ltd.), u Voltigijinu (,stesso, medosimo'
,derselbe ec.'), u Stulicevu (nema napose, nego
isti sam ,ipse' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara), u Vukovu (jselbsf ,ips6'), u Danicicevu
(istb ,idem; ipse; certus').
1. adj.
a. pravi, istiniti. — rijetko. Pokazati liodu cisto
da ca pravis nije isto. M. Marulic 317. Ako bi
prvo recenje isto bilo. Narucn. 2la. Joli to isto?
— Je, gospodino. Korizm. 46''. Toj mi rece moja,
spominam se cisto, sostra, vazda koja prorokuje
isto. H. Lucie 194. Ako je to isto, cto pisan
tva pravi. 267. Toj truilno virujem, nu isto ako
jo, da svakom darujom hvalom te, pravo je. 268.
Poznati ces stanovito, sto ti ve}u da je isto. M.
Divkovic, kat. 158. Svijem josi rokla cisto i vi-
di mo da je isto. 163. Ni surana ner isto. D.
Barakovid, jar. 63. Drzati za isto habere cortum'.
J. Mikaja , rjecn. kod di'zati. — radi znacena
ovome slicnijeh sto se nalaze u khignma pisa-
nima staroslovenskijem Hi crkvenijem jezikom vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'^ kod isti.. — Sredhi
rod isto stoji u ace. s nekijem prijedlozima, te
s nima Zajedno vrijedi kao adverab, radi zna-
cena vidi doisto, doista, izaisto; osim prijedlnga
do i za nahodi se i s prijedlogom u. On bo je
u isto jistini janac. Bernardin 183. Jeli mu u
isto nasasto. Stat. poj. ark. 5, 268. Prikrati zivofc
moj, prav}u ti u isto. S. Mencetic — Gr. Drzic 479.
U isto viruj sad i znaj stanovito. 486. U isto
lagao jesi. N. Eanina 68^. dan. 13, 55. U isto
sin Bozji jesi. 187^. mat. 14, 33. Od kojih u
isto napokoiii nisi. I. Ivanisevic^ 279. J^ubi me
u isto svoj vece nego ja. 295. Cudim se u isto
i zamiram dosti. 309. Snom cu u isto pocinuti.
A. Vita}ic, ist. 17''. Istinita stvar je u isto, da
'e brez straha on Bozjega. ost. 4. t s prijedlogom
pod. Mati mu je pod isto mislila, da je raomce
poginulo. Nar. prip. vil. 1868. 653.
b. idem, koji nije drugi, koji niji drukciji. a)
kaze se da se ono ne razlikuje od necega sto se
prije kazalo. I tu istu zemju prodah. Mon. croat.
57. (1433). Da ima biti ovi isti zajamt za punu
platia provizijuna za godisto. Mon. serb. 502.
(1467). Za t' isti uzrok govore. Narucn. 5b. Te
stvari nisu v zdrzaniju krsdenija zac prez tih
istih more se dati krscenije. 13^. Ta isti sv.
Tomas govori. 58a. Drzan je sopet spovidati
one iste grihe. 821'. Pozna da bise to ona ista
koludrica. Transit. 240. Ta isti Avgustin go-
vorase. Korizm. 27^. Tlknu v rebra Petra anjel
ta isti. 571'. Koju ja istu k6igu iz latinske odice
svuksi. H. Lucie 185. U isto toj doba u srce
od Jude uljeze hudoba. N. Na)eskovic 1, 120.
Vidjot cete one iste prve prikazaoce. M. Drzic
243. Ove sa mnom htjese doci od istijeh tijeh
strana. Jedupka nezn. pjesn. 240. Subota po
istoj toj nedjeji. A. Gucetic, roz. mar. 69. Ino-
cencijo osmi knigami svojijom isto to krijepi. 77.
Od tamnice Korevskoga straza je dana Rizvan-
pasi, ki bi prije rob istoga slavna bana. I. Grun-
dulic 311. Ali isti vecer ovi sultan Osman dozva
pasu Husaina. 556. Qij®^ istoga jos uzroka do-
zovite sve bojnike. G-. Palmotic 1, 174. Kad
Isusa ove iste drage glase lijepo slusa. A. Vi-
tajid, ost. 68. Prini on isti skup i sumu u nas
jazik. J. Kavanin 126^. Ov potvrdjen zakon isti
i vami je od koristi. 167b. Tako po isti nacin,
dostojno je da . . . A. Badid 223. Isukrst bu-
duci u isti dan vccerao po obicaju 2udinskomu.
J. Banovac, razg. 223. I prosu na nega Petra
ove iste rijeci. F. Lastrid, test. 150b. Sto isto
1. ISTI, 1, b.
32
1. ISTI, 1, e.
i David jos davno prorokova. ad. 126''. Toga
istoga uzroka radi napisah recenog satira. M.
A. Eejkovic, sat. AS*. Ovaj isti Sokrata uze
otrove casu. sabr. 1. To isto cinimo. J. Rajic,
pouo. 1, 13. Druga zivad to isto zaktiva. J. S.
Eejkovic 386. Opet to isto. Vuk, nar. pjes. 1, 320.
I na oni isti komadid hartije . . . Pravdonosa.
18.52. 3. — b) sto nije drugo haze se u podloznoj
rectnici s relativnom zamjenicom Hi s relativnijem
adverhom. Ca mi v svitu jesmo cinili, ono isto
najdemo v drugom zivotu. Transit. 90. One koje
snizi , one iste i uzvisi. N. Eanina 135a. paul.
eph. 4, 10. Ona ista tebi budi ka si driizira vazda
bila. I. Gundulic 355. Oni isti dan, kad i sveti
Nazor, prinainulm. F. Glavinic, cvit. 2421*. Ki
one iste, ke i on, vere jesmo. 304l>. Danica sam
ona istn, ka sam vazda tvoja bila. G. Palmotic
1, 315. Sve sto zeli srce tvoje, iste zeje jesu i
mf>ni. 2, 225. Ja sam ona ista bila, koja . . .
ncmu sam so obecala. 2, 252. Molim te, da mi
na misto raja dades pakao, sto je isto kolik i
red zlu smrt. J. Banovac, razg. 134. Ne samo
uvridujete ga, kad vam cini dobro, dali so slu-
zite s isti dobrocinstvi, koja vam cini, uvridati
ga. J. Banovac, razg. 155. Buduci da jo Isukrst
od isloga kruha, koga je posvetio (za) ine, i ou
io. 236. Isto ono tilo i ona ista krv koju onda
prikaza i sada se prikazuje. J. Filipovii 1, 72*.
,Isus' isto oce reci sto i ,spasitej'. F. Lastrid,
test. SB^J. jAleluja' isto oce reci sto ,falite Boga'.
180=^. On isti koga ce grihom pogrditi ima ga
suditi. ned. 14. Vaja da izlijova vodu oni isti
tkoji rijeci govori. I. A. Nenadic, nauk. 100.
Jure mu odgovori da je ona ista (sahj,a), ali nije
ista desnica, koja s iiome vlada. And. Kacic, razg.
137. Na misi . . . cini se isto posvetiliste, koje
bi prikazano na krizu. J. Matovic 229. Kako
se ovdi no nahodi isti nacin mojena koji bi u
prosastnijem prosenima? 495. Sto ocima udi,
isto i srcu zlo cini. I. J. P. Lucie, razg. 74. —
— c) Icod stfi'iri, djcld iid. u ostalome razlicitijeh,
istice se da ima nesto sto je jedno. Prista slavni
kraj ovdira i pasi se u cas isti s prva iivjeti
gtiSe od mira. I. Gundulid 455. Lis pd gore mi
smo iste, §to so na nas rasrciste? G. Palmotic
1, 187. U isto smo se brijemo oba, u istom dvoru
odhranili. 2, 195. Sude6i jedno isto djelo sad
pravo sad krivo. I. Grlicic 190. Kad na istu
hrpu mecus i koludra i opata. J. Kavanin 388*.
Obadva isti dan iste godine u istom mistu Eimu
od istog progoniteja Nerona za istu viru Isu-
krstovu krv prolise. F. Lastric, svet. 101*. Nije
nacina da isti covjek moze biti sasma blazen na
ovemu i na drugomu svijetu. D. Basic 27. Za-
rucnici u istoj kuci ne pribivaju. I. J. P. Lucid,
nar. 47. Ja ucinih isto u vrime da gvozdeni
zatvor lupi. P. Sorkocovid 586^. — cesto uz isti
ima i jedan. Ova tri sobstvija jesu jedna ista
rid. S. Budinic, sum. 5". Pristajanjo okolo jedno
iste stvari. 52a. Da u jedan isti das mati i di-
vojka narece so. F. Glavinid, cvit. 2". U jednom
istom bitju tri jesu sobstva. 103^. U jedan isti
dun prija krunu od nauditeja. 218*. Da i ti
ukup z ovimi drugimi u jednoj istoj nahodiS se
norciji. 304a. u jednu istu uru otac i kdi raz-
liditu udiniLu svrhu. 399*. Blagujudi meso i
ribu na jedan isti obrok. M. Eadnid 4191j. Da
od du5e i od Boga jedna ista stvar se cini. J.
Kavanin 514*. Tolikim nesridama obastrvsi Joba
Zajedno i u jedan isti dan F. Lastrid, tost. 19a.
Jedno i isto sunce svud jo cijelo. I. A. Nonadid,
uauk. 190. Od svijeh jedne i iste vjere. J. Ma-
tovic IX. Jedan i isti hip i sobstvo. 36. Sva
ova primalista nijosu od jedno i iste vrsto. 54.
Svi ufamo jednu stvar istu. 90. Bududi uda
jednoga istoga tijela. 413. Sva tri (krstena) cine
jedno isto krstene. M. Dobretid 24. — (I) kao
kod c) ali s manom silom znacena, kao jednak.
On je uzrasta moga istoga, iste rijeci, iste slike.
G. Palmotic 1 , 129. Mi zdruzismo u pokoju
lijepe mlade doba istoga. 1, 195. I iiase su )ubl
mile na isti nacin nas pustile. 1, 193. Bog stvori
dlovika, nega prava ista slika. P. Hektorovid (?)
132. Ako pokore ne ucinite, svi dete po isti
nacin izginuti. F. Lastrid, ned. 119. — e) znaci:
koji sc tie mijena, koji je svagda jednak samu
sebi, Vsa jako i riza obettsajutt, tyj ze istt josi.
Mon. serb. 25. (1234 — 1240). Proz tvoj se obraz
vedri vidi, kako proz cklo, srce cisto, i u misli
i u besjedi jedno imas htjenje isto. I. Gundulid
279. Tko u svemu isti nije. I. Ivanisevid 165.
— uz isti ima i jedan. Bududi Gospodin Bog u
svomu bitju jedan isti. A. Gucetic, roz. mar. 6.
— f) ono, od cega se kaze da sto u necemu Hi
u svemu nije drugo Hi drukcije, moze biti: aa)
u instr. s prijedlogom s. Broja istoga s nim su
i maci. G. Palmotid 2, 323. On jest iste naravl
s nime. A. Kanizlid, kam. 759. Da je sin od
iste naravi s ocem. J. Matovid 32. Duh sveti
jest istoga mogujstva s ocem i sinom. 78. —
amo pripadaju i ovi primjeri u kojima uz isti
ima i jedan : I jest jedam Bog isti s otcem. I.
T. Mrnavid, ist. 15. Sin Bozi po naravi s ocem
jest jedan isti Bog. F. Lastrid, test. 148^. Jedne
iste s liima nai'avi. A. Kanizlid, uzr. 159. Sin
s riime jednu istu narav imade. kam. 178. —
bb) u gen. s prijedlogom od. Svakomu je draze
staviti manu zakrpu nego moze i samo onu koja
je od potrebe i iste masti od svite, da se no
poznade i cini toliko ruzna hajina. M. Kadnid
419''. — g) gdjegdje znaci sto i zamjeniea on
bez ikakoa isticana (kao nem. derselbe). Sve do-
brocinstvo ucineno je istomu od Boga. F. Lastrid,
test. 12^, Koji uzaslidi tija do svrhe isti de biti
spasen. M. Zoricid, osm. 128. Ako li se tkogodir
nasali, jal' liu isti prid nime pofali. M. A. Re}-
kovid , sat. F8''. Odpustene griha istodnoga i
oprano od istoga. M. Dobretid 3. Zaiskan (likar)
od jedne zone, da bi napomenuo istoj likariju.
I. J. P. Lucid, razg. 91.
c. ipse, kao sam, istice osobitijem nacinom da
nije dritgi, tako kao da bi lalcse bilo u onom
slucaju promisliti na koga mu drago drugoga,
Hi se ima u misli: a kamo li drugi. a) uopce.
Upisahb ovb lists otvorent, kako je toj ista moja
riject. Mon. serb. 329. (1423). Ima bit moja svis
jaki no snig isti. S. Mencetid 307. Platu vijek
jubav ne prosi u srobru i zlatu, ko vas svijet
zanosi, nego li u takoj istoj Jubavi. N. Najes-
kovid 1, 326 — 327. Ocima, ko gorude tako ima,
er led isti nima uzize. 232. Koga ne mogu
ista nebesa suuzoti. A. Gucetid, roz. mar. 131.
Zvijer sred jame ka pribiva, zapanena i stra-
ti va, jos se 8 jamam istijem trese. I. Gun-
dulid 79. A mcni ma ista naravna lipos jes na-
prava pridista i svijetli drag ures. 145. Jaoh,
kod ogna Xudjonoga ti-optim, stinem sva kolika;
ah, Jubavi ma volika, isti uzrok sama od toga.
183. Za slijediti tvu Ijepotu, tvu Ijepotu, za kom
cvili uebo, zomja, voda i more, i smrt ista, ka
dan bill skrati tvoje jasno zore. 267. Tim sto
istoS, ma besjoda da ti kaze stvari trudne? ista
ih zemja pripovijeda svim putnikom u nod i u
dno. 321. On carske vojovode, a ti razbi cara
istoga. 371. Isti poganin obraz, za ne viditi krv
toliku, pla§dem pokrivase svoj. F. Glavinid, cvit.
2281^. Nici ga seine vede nego isti zivot. I. T.
Mrnavid, ist. 106. Ko Ijepotom svijetla lica istom
1. ISTI, 1, c.
33
1. ISTI, 1, c.
suncu odsivaju. G. Palmoti6 1, 142. Kako isto
o6i u glavi Jubim svaku tvu sestricu. 1, 127.
Od istijeh si o6i u glavi i od zivota meni dra^a.
1, 292. Tko nado darovo u ]udskoin narodu,
nado isto okovo i dizo slobodu. 1, 370. Nasa
ces je bila liuda i gora vole u sebi nego ista
smrt. 2, 70. Koga isti s torn dikom noprijati^J
pohvali. 2, 92. Ho6u da kra} isti trepti od mono.
2, 94. Ista rnajka, ka mo rodi, smrtno me jo
pogubila. 2, 139. Plahe zvijori ki tjoramo, pacek
isto jos sjedino kacigami pokrivamo. 2, 1-17. Sva
bjeso ma pozuda zivot isti podat za nu. 2, 191.
Vlasti mi su mo mrzece, omrzo mi je zivot isti.
2, 445. On koji jo ista dobrota. V. Andrijasevic,
put. 389. Jor milos6a on jo ista. A. Vita)i6., ist.
22'J. Nu i lavi isti |ubo; mohka a suza stijonu
dubo. J. Ivavaiiin 40^. Pastri6a i Dordicea, ke
isti Rim hti posvojiti. 97b. I jstu za nih krv
proliti. 274a. Er na cast no nij' kratiti isti zivot
izgubiti, 387*. Ruko, noge, usi, o6i dvoje. narav
ista dado. 350^. Velicanstvu bezkoncanom i muka
ista odgovara. 430'^. Istina jo daklo ista, sto
Teresa i Kate od Sijono nam objavi. 452i>. Na
krivca novojnoga isto zvijozde krupiti 6o. 559t>.
Ista mojomuca prijubka je svomu porodu. I.
Dordit!, uzd. vii. Pristupase, da mi istu krv po-
piJG. salt. 80. Zema|ske vclicino ista zGm]a sa-
tira. 150. Bog na krizu svoga sina jodlnoga
izostav]a premda je u sebi svotina ista i pra-
vodnos. B. Zuzeri 59. Isti jo Isukrst rekao. A.
Badic 44. Negova ista mloliavost ima ga ciniti
trepotati. I. P. Marki 42. Naci demo, da dusa
sva ova svojom lipotom nadodi, i ista nebesa
J. Banovac, razg. 97. Isti su neznabosci priju-
bodivce pedipsavali. J. Banovac, razg. lOG. Koga
ovako gledajuci smilovalo bi se isto kamene. 161.
Koji si ista istina koja pomankat no moze. J.
Filipovid 1, '63^. Osta joj od onda u ustih taka
slatkost, da ista nezina })]uvaka bise kao mod
slatka. 1, 115^. Ovo imamo tomejito virovat,
buduci da svidoce proroci apostoli i isti Isukrst.
1, 13ti''. Ovo je Isus isti cinio vidit mnogim pri
likam. 1, 189'>. Kakva jo pak molitva onoga
zalosnoga koji na istoj molitvi stojeci gloda ono
sto mu misli nepostene u pamet donose? 1, 286^'.
Ostavjam ja zakon od naravi, koji uci i usilujo
nike zivine iste nerazlozito rodite]om svojim po-
stene ciniti. F. Lastric, nod. 58. Koristan jo
pak s. post ne samo dusi nego i tilu istomu.
136. Bog otje, da ista narav prigiba covika na
]ubav iskrnega. 290. Odkud godi dodo, il' mu
s noba, il' od ]udi zlije, il' od zivina, il' od istoga
djavla. 294. Da je ustrp}eno potribito bilo istom
sinu Bozijem u puti covicanskoj. 296. Slobodno
mi je reci, da je nenavidjivac ne samo prilicau
djavlu nogo da jo isti djavao. 362. Isti nevjer-
nici spovijedaju, da nase rane lijek imaju. V. M.
Gucetic 11. Zacudise se gradani i ista kra|ica.
A. J. Knezovid 223. Clanak vire jest nauk od
istoga Boga. A. Kanizlid, kam. ii. Provodio bi
iste nodi u stijenu kniga. 11. Ona je nikojo iz
istih cojusti djavaoskih otela. utoc. 83. Kaza
da do umrti na isti bozid. utoc. 165. Bozo, koji
si Stanislava cistodom od istoga ditinstva ua-
rosio. bogojubn. 432. Putnici kad putuju, istu
majku zem|u psuju. V. Doson lot>. Draza im jo
zlata kosa neg Bog isti od nebesa. 79*. Mrzjeli
na rie vede, nego na isti pako. D. Basid 14.
Spravan podnijot opot bice, draco, cavle, krix,
ter smrt istu. 67. Ista dica verze pravo. M. A.
Rejkovid , sat. AS^. Sada za naj manu stvar,
pacG mlogo puta za istu laz bogmaju se. Bl'\
Natoco mi po pun korsov vina kojemu je po
naj bo]a cina i kog isti moj gospodin pije. Do*.
IV
Ono isti vrag bijaso u covicoj kozi. sabr. 45.
Koji jo (Isukrst) ista svetost. Ant. Kadcid 226.
Od koji sastavitej drzi se da jest isti David. A.
d. Costa 1, 187, Strah, grizodusje kroz isti tvoj
obraz razglodam. I. J. P. Lucid, razg. 1. Na-
redba s rukom istoga pape podpisana. nar. 58.
Ista nas narav na veseje vuce. M. Katandid 61.
Bozica je ista, drugo nije. 67. Ter krepko sam
odredila ili noga sloboditi, ili bojna kroz ma
dila isti zivot izgubiti. P. Sorkocovid 591*'. "Vidi
do niz prozor nekaka zona spusta svoje kose
zlatne... kad koje? ona ista devojka. Nar. prip.
vuk. 118. — b) dodaje se Ucnijcm zamjenicama.
— U(i) zamjenice su ja, ti, on itd. Sad cu izeti
ovi noz, tor se du ubosti nim istim i ja. N. Najos-
kovid 1, 193. Jucor sa mnom u razbludi sprav]av
strijole svoje ogiione, rani ne hted istu mono, pak
pobjezo. S. Bobajovid 228. Nu kako isti vi vidito,
lice, uzras taki ima. 231. Kojom bjeh ja i.^ta no
kosi zavila. D. Zlatarid 64^. No imamo potribu od
svidokov, zasto mi isti josmo culi. A. Komulovid
64. Ako je druzijom zao veoma ostaviti rodno
misto, iz dadkova bjezed doma ; ja se bolira za to
isto. I. Gundulid 246. Nu sto volim, care Osmane,
i ti poznas isti opeta, da Vladislav zdrzi obrane
od krstjanstva svega svijeta. 360. Pace i ona,
vajmoh, ista, da nam kudu izkorijepi, vrlom caru
na svjet prista. 388. Poznati jo, da cestitu tvu
vlas ]ubi Bog istini i da on isti osobitu vrh kra-
jeva strazu cini. G-. Palmotid 1, 15. Tako da se
zgodit ima, kao rekose isti oni. 2, 87. Sad du,
kra]u, obratiti me besjede na to istoga. 2, 109.
Ti isti, svoti moj Ivane, ono uzivas pjesni iz-
brane. P. Kanavelid, iv. 2. Ime tvoje istoj tebi
tajala sam. 441. Sto su ucinili za jubav Bozju
ubozijem, da su liemu istomu ucinili. P. Posi-
lovid, cvijot. 66. Rijec istina jo, ku isti nam ti
izusti. J. Kavanin 312''. Tvoja mati . . . bila 'e
meni istom' robinica. 519^. Jer du to ja ista
prikoriti i u obraz udriti prid Bogom. J. Ba-
novac, razg. 189. Za one (grihc), koje je on
isti ucinio. uboj. 24. Dosastjo Isukrstovo za sudit
svit isti on jest navistio. J. Fjlipovid 1, 1471^.
Da ti isti tako josi uredio, svidocis. F. Lastrid,
tost. III. Kako vi isti iznenada izpovidato. 67'^.
Ucini ukazati so liegov sjen, bas kao da je on
isti. 186''. Evo ja isti trazidu ovaca moji. nod.
IV. Isukrst niti 'e bio grisnik niti sagrisiti mogao,
zasto dakle postit otje i pokoru ciniti? odgovara
nam on isti: , Zasto priliku dao sam vama'. 135.
Bududi ga Gospodin ozdravio tako, da udi} usta
i odnose on isti posteju svoju. 386. On isti
glavom suprot Bulgarom povede vojsku. A. Ka-
nizlid, kam. 2. Kako se on isti dici. 5. Ja du
ga isti s materom ubiti. 7. Vi isti raozeto ovo
svjedocit. D. Basid 22. Jor koji su misto strazo,
oni isti sidar traze. V. Dosen 61^. Jerbo je on
isti istina. M. A. Ile|kovid, sabr. 25. Kako no
ti ista dicis se u sveti pismi. A. d. Costa 1, iv.
Zudijah ja isti biti proklet od Jesukrsta. J. Ma-
tovid 502. Ovo istomaci on isti. M. Dobrotid 1.
Ti isti cinis togotan tvoj jaram. L. Eadid 38.
Odlucila jo da ona ista ide u manastir. A. To-
mikovic, ziv. 57. — bb) uz refleksivne zamjenice
sebo, sebi itd. i svoj. aaa) pridijeva se zatnjc-
nici sobe, sebi itd. Na se man istoga zlu Jubav
da stavi. D. Ranina 11^. Prokleti ili blasfemati
druzih i sebo istoga u kolori. A. Komulovid 18.
Bog ]ubi pravdu u sebi istomu. M. Divkovid,
nauk. 271). Ja se snebivam i ostajem izvan sebe
istoga. M. Orbin 27. Znanje, koga vlas kriposna
sama gleda so, u sebi je, ter dim sebe istu pozna,
sve u sobi razumijo. I. Gundulid 211. Drugu
svitlos, izvan samo sebe istoga ne ima u sebi.
3
1. ISTI, 1, c.
34
1. ISTI, 2, c.
211. Sebi se istoj sramua krije. I. V. Buuic,
mand. 17. Da za uciniti dobro niraa, ne ucini
zla sebi istomu. P. Posilovid, cvijet. 78. Koji
fale sebe iste. M. Eadnic vii. Sebe istog za nu
dade. J. Kavanin 369^. Toll izjubi sebe istoga.
405b. Neka mores posijati spasni nauk sebi
istom'. 434'>. Pogubiti sebe istoga. I. P. Marki
36. Clovik od nijedne sbvari ne ima so tako bo-
jati, koliko od sebe istoga. 42. I u malo re-
kavsi, tko jubi Boga, nenavidi grih, ovi svit, i
sebe istoga. J. Banovac, razg. 4<>. Vaja da mu
svaka zeli i cini, kao sebi istom. 40. Ako su
lipa, koja iz du5e izhode, kakva je ona u sebi
istoj ? 97. ^iubi iskrnega kao sebe istoga. pripov.
170. Za ucinit ovo, hode se rat zestoki sobom
istim. J. Filipovid 1, 344*. Neka se nitko ne
more tuziti na Boga, nego samo na sebe istoga.
F. Lastrid, od' 279. Poce ovako razgovarati se
s istim sobom ili ti sam sebi govoriti. ned. 292.
Sebe iste prokleSe. A. Kanizlic, kam. 59. Oholo
sebe istoga za veliko drzane. 161. Sad vidimo
stetu koju cine zlijem govorenem sebi istijem.
D. Basic 94. Svidocwci na iste sebe. M. A. Ee}-
kovic, sabr. 46. Da }ubi svoga bliznega kako
sebe istoga. 56. Vrijede i sebe istijeh i crkvu.
J. Matovie 407. Za sve luke kraj zudeni zrak
mu zore ocituje, da se topi, joste scijeni, i seb'
istom ne vjeruje. P. Sorkocevi6 578b. — amo
spadaju i ovaki primjeri u kojima grijeskom stoje
druge zamjenice mjeste refleksivne: Nam istijem
tri srao stvari duozni. M. Divkovic, bes. S^.
Cuvaj tebe istoga. nauk. 7^. Nijesam ja drag
meni istomu. G. Palmotic 1, 32. Da Boga imamo
jubit svrhu svega, vece nego nas iste. J. Ba-
novac, razg. 39. Da mi nas iste sudimo, doisto
ne bismo bili sudeni. J. Filipovi6 1, 136*. Mi
nas iste brezrazlozno Jubimo. 1, 344*. ^jubi is-
krnega kako tebe istoga. V. M. Gucetic 48. Na6i
dete, bojim se, u vama istim ... F. Lastric, test.
115^. Al' sto se cudimo onizim? imamo se cu-
diti vige nama istim. ned. 430. Prikazujemo u
nas istijeh kojugod priliku. J. Matovie 42. —
bhh) uz posesivnu zamjenicu svoj. To trati sebi
na svoju istu sluzbu. M. Divkovid, nauk. 37*.
Vece pojubi covjeka nego svoj isti zivot. 55^.
Znas, vjerenik tvoj |ubjeni da tvoj zivot vece
vele neg' svoj isti Jubi i scijeni. I. Gundulic
356. Vaj, nevoje gdje su ove! svoju istu, jaoh,
druzima djecu radat za robove. 364. Pridobita
je svaka sama ne od protivne sile i snage, nu
od istoga svoga srama. 408. Plahi obraca tijek
nazada, svoja ista ga topi voda. 449. Dali tudi
vitezovi hod krajevstvo tve da bjudu, kad izgubit
i nim negovi i svoj isti zivot budu? 451—452.
Pade od svoje iste hize uzida crikvu. F. Gla-
vinid, cvit. 'ISlb. Ki so uzdoje vele vece u mu
vjeru, neg u iste odi svoje. G. Palmotic 1, 272.
Za draga se vele dini i svoj isti zivot dava.
1, 295. Koje je hotio oprat svojom istom svetom
krvju. I. Grlidid 11. Jedan drugomu veselide so
zarad negove slave koliko zarad svoje iste. J.
Filipovid 1, 231^. Mariju napuni svojim istim
bozanstvom. F. Lastrid, test. 393''. Znam, da
niki vole slavu nego istu svoju glavu. V. Do§en
126a. Koji jost istomu sinu svomu ne oprosti.
J. Matoyid 49. — amo spadaju i primjeri u ko-
jima mj. svoj ima grijeskom druga posesivna za-
wjenica: Kad bi ti i veliku stvar prorok naredio
da za tvoje isto zdravje ucinis . . . B. Gradid,
djev. 101. Budi ti sve sto hod u mome kra-
Jestvu, jos istu moju mod pod vlas du stavit' tvu.
I. (iundulid 119. Ja bin i isti moj zivot za nu
dal. Nar. prip. mikul. 21. — err) u recenici u
kojoj ima rejleksivna zamjenica isti je subjekat.
Ako recemo da griha ne imaino, isti se varamo.
A. Badid 215. Mlogi ima plemenitu zenu, al' ju
sobom on isti pokvari. M. A. Kojkovid, sat. FS^.
Koja de pastiri isti po sebi lastno dostignuti. J.
Matovie 202. — cc) isti stoji uz posesivnu zamje-
nicu (i uz dativ posesivni). I kon toga mnokrat
mista bi mi od sumne sjen ma ista. I. Gundulic
225. Dokle ista moja ruka zloga kraja ne ubije.
G. Palmotid 1, 49. I od iste moje glave cas mi
jo tvoja i hih draza. 1, 157. Da znam zivot iz-
gubiti odi od iste tvoje ruke. 1, 266. David ga
istijem negovijera macom posijece. I. Dordic, salt.
IX. I riegovim istim macom glavu mu odsice. F.
Lastrid. test. 20'>. Tvoju istu dusu mac ode pro-
bosti. 100b. Komu ne bi na pamet pala riegova
ista otacbina. M. A. Rejkovid, sat. A.2^. Izasla
je svakolika vika od negove iste kuharice. Elb.
Ako dakle hodes dobro dilo uciniti ko je Bogu
milo i po tvoju istu dusu dobro . . . G2b. Pro-
socili su ga isti mu sejani. S. ^ubisa, prip. 127.
— dd) radi vece sile dodaje se i sam. Ont isti
sami. mitropolitt. svojomt rukomb vlastitomt jest'>
pisao. Spom. sr. 2, 128. (1466). Sama se prope
ista. M. Marulid 51. U n te sam u isti (uhrus)
voselo zavila. N. Najeskovid 1, 1.39. Isto samo
slovo Bozje kara i osudjuje teh. S. Budinic, sum.
47a. Sam isti ja prijam zled na me hotinje s mo-
jome stetome zlo slidec zelinje. D. Ranina 91*.
Ne mogu bez tebe ziviti, koliko sam isti bez
sebe. 138b. Prosase izbavjenje od valova za sebo
istoga i samoga. B. Kasic, fran. 163. Ali ti sam
isti sada i vazda si bez promine. I. Gundulic
205. Da vrh iste same sebe krajem sam te uci-
nila. J. Palmotic 457. Sto je i same iste Judo
za niovu r.'inu stvorio. D. Obradovid, basn. 162.
3. adv. isto (ali vidi c).
a. vidi 1, a. a) vere, u istinu, doista, uprav,
zbija. — u dva primjera xv i xvi vijeka. I rece
Ajaks : ,Isto jest mati moja is Troje'. Pril. jag.
ark. 9, 124. (1468). Nabukodonozor kra} rece
nim: ,Isto li vi, Sidrace, Mizace i Abdenago,
boge moje ne ctujete?' N. Ranina 122b. dan. 3, 14.
— b) kao bas. Onde Stojan jednu tetku ima, isto
sestru svoga oca Janka. Nar. pjes. vuk. 3, 131.
I negovu seku zarobio, isto |ubu Krcunovid-Pera.
3, 276. No hajdomo u Done lugove, da cekamo
Ceklinske trgovce, tu demo ih isto docekati. 4, 126.
b. vidi 1, b. a) vidi 1, b, a). Isukrst ucini od
vode vino, i Francisko tako isto. F. Glavinid,
cvit. 338a. Ona nemu isto tako kaze. Nar. pjes.
here. vuk. 87. Gevar ne znam sta je ; a tako
isto ni ,sein'. Vuk, nar. pjes. 3, 45. — h) vidi
1, b, h). Isto je koliko reci ... F. Lastrid, tost.
248a. Koji bijase isto kao brat. Nar. prip. vuk.
149. Druga kniga bide ovako isto velika kao i
ova. Vuk, nar. pjes. 1, xiv. — c) na isti nacin,
pa po tome kao jednako, ipak. Isto nam upi-
§ite. Starine. 11, 78. (oko 1600—1602). Ivka veli :
(Promisli se dobro, koji ti je nnj virniji pobro, i
tko s tobom po nodi druguje, pak se isto tobom
poruguje'. M. A. Rojkovid, sat. D2b. Hajte vi,
deco, na sunce, pa pripecite nogo pram sunca;
isto dote se ugrijati. Nar. prip. vrd. 159.
c. kao samo, jodino (oidi istom), i akcenat moze
biti da je prema istom: Isto. a) uopce. Ispr(o)-
siv§i ga od kneza i sudac, ali isto od sudca.
Stat. po}. ark. 5, 275. Budete stvorci od rijoci
a ne isto slusaoci. N. Ranina 133b. jac. 1, 22.
Isto ti, cid koje pravo je truditi, ne din' trude
moje zamani sve biti. H. Lucid 190. Nemojte
jih po nisto, druzino, razjagmiti, da isto jim
vazmite jedno brime dobra vina. P. Hektorovid
20. Virujemo, da je covik, ne isto kakav god,
nego bas glava. F. Lastrid, test. 70a. Napuni
1. ISTI, 2, c.
35
1. ISTICATI, 2, a.
k6sti (vricu), pak isto takui u nu. 207*. Naj
tvrde kule, isto taknuvsi, razru§aju. 278a. Niko
ispovidi §to se fiine isto od nikoga obifiaja, ne
samo nisu za ozdraviti, nego za otrovati dusu.
od' 58. Odgovori Filip, da ni 200 ji;ro§a ne bi
dosta bilo, za dati im isto po malo svakomu.
202. Zasto se mlogi zlamenuju s. krizem isto
od obicaja, brez nikakova devocijona. 234. Niki,
Sto 'e jos f^ov&, isto se maskare misnikom, da im
vade tokorse odri§ene. ned. 70. Ako li si ga
prodao isto po stogod. 167. Blaznici jesu oni,
koji hine fale6i drugoga navlastito na oci, vise
nego je dostojan i to ne iz srca, nego isto da
mu ugode i budu n milosti. 178. Mlogi su uz-
roci, koji Covika zaduzuju Jubavju pram Bogom,
promotrimo isto nike. 275. Dode mu vo}a, isto
za cudo niko i isprazno znane a ne od bogo-
Jubstva, da ga ido jednoc poslusati. 282. Laz^ivo
prikazivane zdvora u ricma a u dill, navlastito
dobrote, devocijona i }ubodi)a, koga u srcu ne
ima, nego da se isto svitu taki ukaze. 301. Tako
bo su se imala svaka otesati, ugladiti i napra-
viti prije, da se u crkvi isto sastavjaju i slazu
brez nikakove lupe. 320 Metnite ga u misto
od muka, kojizije zestine mi dosegnut pametju
ne moremo, a kamoli jezikom istomaciti, promo-
tridemo dakle isto sjen uiov, kao kroz maglu.
390. Jeda scinite dakle, da je zadosta poceti
isto sagradivati dvor nebeski gradom od kriposti
krstjanski ? 422. Om(h) prilika na seb' ne ci-
nite s. kriza, nego isto promasete rukom. svet.
58a. Nike (nive) isto osje pokazuju. 122''. Kojo
isto jednu iskricu na taboru pokaza. 17 la. Isto
se uzdrzaj u milosti Bozijoj. 203^. Toliku li mi
milost cinis za jedan isto otcenas? A Kanizlic,
uzr. 203. Da isto samoga tebe }ubim. 267. Cilu
godinu dana provede o jednomu isto jajcu zi-
vu6i. bogojnbn. 450. U more ko^ga se on isto
nogom dotaknuvsi . . . fran. 53. Cinis molitvu,
ali brez postovanja; jorbo ju trkom govoris, da
ju isto dovrsis. 171. Tko li 6e toliko praporaca
nasalivat da svakom isto po nikoliko dopasti
moze. M. A. Rejkovic, sat. A6a. Ti si zivot,
tkojim zivu svaka, sto isto zivu. Blago turl.
2, 27. — radi vece site dodaje se i samo (ispo-
redi 1, c, b) dd)). Ve6 cudenje pomankaje, isto
samo greb mi ostaje. I. Ivanisevid 248. Koji
slide pristupati na recene sakramente brez svako
pripi'ave i promisjena isto samo od nikoga obi-
caja. F. Lastric, ned. 87. Nistanemane po izbor
i naj izvrsnitije ovu slavu ima s. Matije, za sto
on za naslidovati Isukrsta nije samo isto nisto
mriza ribarskije imao ostaviti, nego blago veliko
i bogastvo. od' 142. — b) u podloznijem rece-
nicama s nekijem konjunkcijama. act) s konjunk-
cijom ako. Nas moze uslisati, ako isto hoce. M.
Divkovic, nauk. 173*. Molice se za nas, isto ako
so mi }ubodilno utecemo k nemu. F. Lastric, od'
129. Zasto je bludnost otrov toliko tanakan i
ostar, da koliko godi covik ima mo6i od duse i
ocucena od tila, onoliko ima vrata na koja ovi
otrov more unici isto ako mu se otvore k|ucem
od privojena. ned. 148. Koji medu nima taka
pocini cudesa, da nisu mogli ne poznati isto ako
su otili. 176. A lasno je ovu imati u svakoj
suprotivstini, bratjo, isto ako naj prvo promislis,
da sva ona dila i rici, koja ti cinis po neustr-
pleriu, nisu vridna tebi uciniti nikakova dobra.
192. Svaku pozudu i pozejene usiluju se ispu-
niti, isto ako mogu. 202. Ne ima griha smrt-
noga, koji se u pjanstvu, isto ako 'e prigodba,
ne ucini. 426. Ostavi ime svoje kojim bi stra-
sili neprijateje, isto ako bi ga dostojnim jezikom
udarali. svet. 7a. Lasno morete, isto ako o6ete.
481). Obecajem ti istiuito, isto ako o6es. 202''.
Ako nas isto glava, ali zub zaboli ... A. Ka-
nizlid, fran. 198. — bb) s konjunkcijom da. La-
komi se ne stide ni mare pristupati zapovijedi
Bozije, isto da im je dobiti. M. Divkovi6, bes.
3()9a. Bog vazda pripravan covjeku oprostiti,
isto da se covjek pokaje. nauk. SO''. Prem ako
je voda mutna, isto da nije ubah kao, moze se
nom krstiti. 143'\ Isto Mustafina da je smrt
gotova, tva je gosposcina, ti voc gospodova. I.
T. Mrnavi6, o m. 128. Isto da mi ne uzkratil
sve sto meni nigda obeda. I. Zanotti, en. 13.
To je meni vele drago, isto da imam ja to blago.
P. Hektorovid (?) 130. Ne marase od glada umrti,
isto da vidi idolatre pokarane. S. Margitic, fal.
40. Djavao malo mari sto grisnici idu na misu,
cine lemozinu, isto da su vrata zatvorena, usta,
da se ne izpovidi. S. Margitic, ispov. 90. Oni
sto ne cini za imat ono gospostvo, ono ladane?
Isto da ga mogu imat, ne gledaju po koji nacin.
J. Filipovid 1, 263''. Ne6u ovu prominu ja cinit,
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovid
1, 267''. Neka muke djavaoske u mene dodu,
neka me muce, isto da ja Isukrsta uzivam. 1, 393''.
Zato ispovjdnici malane pokore nareduju, isto da
s. sakr. od pokore iliti ispovid bude podpuno
dovrsen. F. Lastric, ned. 80. O kad ce to biti!
da isto san nije. A. Kanizlid, roz. 4. — cc)
s konjunkcijom kad. Ja bi bio zadovojan u za-
losti Jobove upasti, isto kad bi ona bila obra-
nitejica. F. Lastric, od' 173. Isto kad bi ranio
dusu svoju promisjanem. test. 329*. — dd)
s konjunkcijom neka. Spasite} obedaje i u istinu
potvrduje, da ako isto budemo iskati od Boga
sto mu drago, isto neka je stvar postena, u ime
negovo, dati co nam. F. Lastric, od' 224. Sve
se ima izgubiti, isto neka se ova sarani. ned.
355. — c) kao jedva, a u podloznoj recenici moze
znaciti sto i netom. Isto zora bise jutro zabilila.
I. T. Mrnavic, osm. 50. Isto se bijahu zore za-
bilile. 62. Isto se s sultanom bihomo vrnuli,
uhoda pripade tudje nam na stane. 163. Irud
svu snagu stavi da umori Gospodina isto ro-
dena. S. Margitid, fal. 186. Neka prode ijada
godina, toliko im cini da dospiju one muke, ko-
liko da nisu ni pocele ili koliko da su isto pn-
cele. J. Filipovic 1, 237''.
2. iSTI, vidi iti.
1. iSTICANE, n. djelo kojijem se ko istice (vidi
1. isticati). — V Vukovu rjecniku: vide istjecaiie,
a kod ovoga ima: ,das hervorthun zu einer that'
,adparitio, oblatio'. vidi 1. isticati, 2, a.
2. ISTICANE, n. vidi istjecane.
1. ISTICATI, isticem, impf. istaknuti. — Ake.
je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka (vidi kod
2, a), a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod
2, a).
1. aktivno. Sad visoko vrat istifie, medu pleda
sad ga uzmice. N. Marci 60. Zvijeri isticu sise
svoje i doje mlad svoju. D. Danicid, jer. plac.
4, 3.
2. sa se.
a. rejieksivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
isticati se, vide istjecati se; istjecati se ,sich her-
vorthun zu etwas' ,exsisto' (kako se vidi, ovdje
su pomijesana dva glagola posve razlicita i po
postanu i po znacenu. ne znam jeli ovo Vukova
pogreska ili je zbi^a narod pomijesao ove gla-
gole). Zasto cijeca grijeha mnoga spravan ja
sam podnijet bice, ter se boles moja istice sved
prid obraz lica moga. I. Gundulid 198. Kazi mi
tve ime, da mi te ne zabit; er du ti sve vrijeme
1. ISTICATI, 2, a.
36
ISTINA
zivotom drzan bit, za sve da istice oku se mom
sade, da imas nalice od divje me lade. 166. Sa-
vise je (on poklice) gdi car slavni zapovijeda, da
se jedan rob iztice ulagati svih besjeda. 299.
b. imsivno. vidi Danieiceve primjere u ovom
rjccniku, n. p. Dvije rijeci . . . mogu imati medu
sobom ovaj savez, te se druga istice prema prvoj.
I, 4*». Jedna rijec . . . mozo imati pred sobom
ovaj savez kojim se istice kao osobito sto prema
onome cemu je privezana. I, 5^.
2. ISTICATI, isti^em, impf. vidi istjecati.
ISTICEISTE, n. vidi 2. isticane i istjecane. —
Na jednom tnjestu xvii vijeka sa starijim oblikom
isticenje. Od koga se isticenje ne zna. B. Kasic,
rit. 30. — nepouzdano.
ISTIFAN, istifana, m. nekakav nakit sto ienske
nose 7ia glavi, tur. istifan (od grc. aTitpavog^ vi-
jenac, kruna). — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijetn padciima, osim nom. i ace. sing.,
i voc. : Istifane, Istifani. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,art kopfbedeckung der
frauen' ,vittae genus' s primjerom iz narodne
pjestne: A na glavu istifau od zlata). U Bosni
gospoje i zenske glave ucine od srebra na pri-
liku od krune malakne, i stav]aju oko glave vise
cela za naresiti se i nakititi, i zovu turski istifan.
S. Margitic, fal. 117. Jedna glava, tri su isti-
fana. Nar. pjes. here. vuk. 13. Te joj snima sa
glave diban i istifan. Pjev. crn. 96a. — J s -v-
mj. -f-. Jedna glava a dva istivana. Nar. pjes.
vuk. 3, 137.
ISTIHA, adv. lente, submisse, polagahno. —
Vprav su dvije rijeci: iz tiha, te se i tako na-
hodi pisano (vidi kod iz i tih). — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (istiha, po-
lako, polagahno ,lonte, tarde'), ii Belinu (iztiha
.cunctanter' 29b), u Bjelostjencevu (iz tiha, v. po-
lahko), u VoUigijinu (istiha ,posatam6nte, adagio,
a passi lenti' ,stiil, leise' ; iztiha ,adagio, plan
pianino, di soppiatto' ,gemach'), u Stulicevu (,sub-
missim, submisse, demissa voce, sensim, pede-
tentim, mansuete, placide'), u Vukovu (istiha (iz
tihaj ,langsam, leise' , lente'). Istiha, nemojte ne-
govom bicu zaviditi, nemojte da vas oko vara.
A. d. Bella, razgov. 15. Istiha, vi niste podlozni
trudu vasi ruka. 78. Koji su istia na ognu pe-
ceni. F. Laatri6, ned. 392. Zapovidje istia ze-
ravicu podgrtati. svot. 1311). Krajestvo negovo
iztiha i polako raslo jo. I. Velikanovic, uput.
1, 119. Iztia peku se, da se no zakade. J. S.
Eelkovi6 370. Istiha se pecenica pece. Nar. posl.
vuk. 10.5. — U Belinu rjecnika iina i komp. : iz-
ti§ega ,piu adagio' ,lentius' 29^.
ISTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. G8.
ISTIJEKATI, istijekam, impf. vidi istjecati.
— -ije- (ne znam za cijelo jeli tako Hi je -je-)
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, a u
istoinom o: istekati, u zapadnom i: istikati. —
Rijec je stara, isporedi stslov. istekati. — U
na§emu se jeziku jav{a do xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (istekati ,effluere'). Ott
svetyihh mostej miro istekati ustroji Bogt. Do-
mentijan'' 72. On since svoje 6ini istikati. Anton
Dalm., nov. te§t. I, 7. Eprat iz grada istika&e.
Aleks. jag. star. 3, 263. Gusti istocnici slatke
vode od korenja driv tih istikahu. 282.
ISTIJESKATI, istijeskam, pf. vidi istije§titi.
-— Na jednom mjestu xviii vijeka. Pogodbe svoje
i uvjete potvrdiva§e ne zakletvama ve6e s krvju
koju obo strane iz paoca svojih istijeskase i pise.
D. E. Bogdanic 54. — nepouzdano.
ISTIJESTATI, istijestam, pf. vidi isfcijestiti.
— Na jednom mjestu xvm vijeka (sa -Ic- mj.
-§t-). Sto iz ove ripe ispresaju ili istijesdaju. I.
Jablanci 166. — nije dosta pouzdano.
ISTIJESTENE, n. djelo kojijem se istijesti. —
Stariji je oblik istijestenje. — U Mikalinu rjec-
niku: istigtenje; u Belinu: iztijostenje 155*; u
Stulicevu.
ISTIJESTITI, istijesti^m, pf. tijestenem izva-
diti, uciniti da istece tijestenem. — Slozeno: iz-
tije§titi. ije- stoji po juznom govoru mj. neg-
dasnega e, a u istocnom e : istestiti, u zapadnom
i: ististiti. — Akc. kaki je u praes. taki je m
part, praet. pass, istijeston (istesten, ististen) ;
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing, istijesti (Istesti, istLsti). — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (is-
tistiti, izazeti ,exprimo') gdje se naj prije na-
hodi, u Belinu (iztijestiti ,cacciar fuori premendo
con forza' ,comprimere' 155^), u Bjelostjencevu
(iztesditi, vidi kod istjestivati), u VoUigijinu (is-
tijestiti, ististiti, istijestim, istjestivam ,compri-
mere ; assottigliare, smagrire' ,verdiinnen, mager
werden') , u Stulicevu (,exprimore , bene expri-
mere'), » Vukovu (s dodatkom da se govori u
Boci: ,n. p. masline samjevene ,auspre3sen' ,ex-
primo'). Tijes privrli istijesti tijelo skoncaao. D.
Ba§i6 304. Voda ististena oliti izazeta iz vo6a.
Ant. Kadcid 121. Nije dobro u utistenici iz-
tisteno. I. Velikanovic, uput. 3, xii. Takve guli
i sime ististi. J. S. R^Jkovic 331. Iz no (pliska-
vice) u}e istijeste. L. Zore, rib. ark. 10, 366.
ISTIMARITI, istimarira, pf. svrsiti timarene,
posve potimariti. — Slozeno: iz-timariti. — Akc.
je kao kod izjednaciti. — U tiase vrijeme. Isti-
mare koiie. Vuk, dan. 2, 113.
ISTIN, adj. vidi istinan.
ISTINA, /. Veritas, uprav osohina onoga sto
je isto (vidi 1. isti, 1, a), pa naj cesce u kon-
kretnom smislu, ono sto jest; suprotno je laz. —
Postaje od isti nastavkom ina. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. istina, rus. hcthhr, ces.
jistina. — U svijem je rjecnicima: u Vrancicevu :
jistina ,veritas'; u Mikajinu: istina, pravica ,ve-
ritas, verum, veracitas'; istina je ,verum est'; u
Belinu: ,veritas' 76 L^; u Bjelostjencevu: istina,
istinost, pravnost ,veritas, verum'; u Jambre-
sicevu: ,veritas, verum'; u VoUigijinu: ,verita'
,wahrheit'; u Stulicevu: ,veritas, verum, ritus' ;
u Vukovu : ,die wahrheit' ,veritas' ; m Danici-
cevu: ,veritas'. a) kao prcdikat sa znacenem:
pravo, istinito. Iztnaci jeli toj istina. Spom. sr.
1, 35. (1401). Da to jo istina, da za torn Mandom
ide ? M. Drzi6 167. To je stanovito istina. Katoh.
1561. B3a. Nije istina ono sto je rekao od toga
clovjeka. A. Komulovic 9. Jeli istina? jest. M.
Divkovid, nauk. 7^. Za dobro imaj, o gospoje,
ako re6em §to je istina. I. Gundulid 349. Sto
ja velim, jeli istina? 530. No daj Bog, nije is-
tina. I. Ancic, vrat. 8. Er je istina, Slavi i Goti
da su puci svi sjevorski, jednoruci. J. Kavaiiin
115a. To 'e istina. 405a. Tor ja sagri§it gdi me
Bog vidi i ja prid o6imam moga Boga ovi grih
ucinit? ovo node bit istina. J. Filipovid 1, 366*.
Kad bi istina bila to §to govorite. F. Lastrid,
od' 153. Poslusajte jel' ovo istina jedno i drugo.
ned. 148. Istina jo, sestrice, §to govoris, sve-
koliko. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Ali, zene, jeli
to istina? M. A. Rojkovid, sat. Dl^. Neg du
kazat onu tko noj kazo, jel' istina, il' moze bit
laze. D4». Tezko fall koji cini tako, a ne gleda
prije svakojako jel' istina §to mu se kazuje. Gl^.
Nemoj sumjit, to je svo istina. G4'>. Govoriti
TSTINA
37
ISTINA
ono §to nije istina. sabr. 9. Doisto, da se dila
izvanska po§tovanja, §to se prid prilikom cine,
pridaju i dospivaju na tkoji nacin i u nima,
inako ne bi istina bila, da bimo ih mi §tovali.
Blago tnrl. 2, 81. To ne6e nigda istina biti.
Ant. Kadcic 258. Istina jo §to kazuju |udi. Nar.
pjes. vuk. 1, 201. Da ja znadom da je to istina.
1,299. ,Jor istina sto tolal g^ovori?' ,Jost istina,
a da zasto nije?' 1, 598. Nij' istina sto na dfite
kazes. 2,161. Istina je kako sto govoris. 2,202.
Kad videse da j' istina tako. 2, 548. To je bilo,
istina je, kazu. 3, 72. Jel' istina da prevarit
nodes ? 3, 146. Sve joj kaza sto j' istina bila.
3, 222. Sve j' istina, dragi gospodare. 3, 429.
Bismo rado kazat dobre glase, ma ne6emo no
Sto je istina. 4, '690. Jel' istina sve sto obe-
dajeS? Vuk, nar. pjes. 1, 82. I od jednoga i od
drugoga moglo je nesto biti istina. 3, 445. Neka
nasa da ovako nije sve istina. Pravdonosa. 1852.
83. — moze se izostaviti kopula. ,To istina', ric
joj uze Kata. M. A. Kojkovid, sat. D8^. AT istina
sto su govorili. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Al' istina
kako judi kazu. 1, 157. — h) cesto se pocine
rijecima istina jo da . . ., kad se sto priznaje Hi
dopusta namjerom da se za tijeni kaze nesto pro-
tivno. Istina je da sveti otci pravo prikazujii,
all se nahodi tako otvrdnuti grisnika, da . . . J.
Banovac, razg. 131. Istina je, da mi nismo vridni
izjednaciti se s Ivanom u ss. kripostma, nista
nemane tko ga o6e imat milostivim pomodnikora,
potribito je, da se usiluje naslidovati ga. F.
Lastrid, od' 341. Istina jo da dvorani nebeski
nikada ne pristaju slavit i faliti Boga, vapijudi :
,Svet, svet, svet, Gospodin Bog sabaot'. i sa svim
tizim ocitovano bi s. Ivanu Apos. da se ovi gla-
sovi jednoc ustavise. nod. 226. Istina je, da se
pise od apostola i ucenika Gospodinovi: po svoj
zem)i izade zuk niov i u kra'eve zemjo rici
niove; sa svim tizim neizbro'eni nevirnici imati
de koji ti ogovor za oblaksati muke osudena
svoga. 380. Istina je, to se znade, grad veliki
da imade i gospode svitle dosti, al' i drugog'
puka ima. V. Dosen 31^. Istina je da Bog zeli,
da vas narod raj naseli; ali opet viso pazi... 222^.
Istina je, Jubicice, da si cvijet nad cvjetov'ma,
a i jolt bi lepsa bila da ti nije mala mana. Nar.
pjes. vuk. 1, 227. Istina je, to ja dobro znadem,
da ti lica u krajini noma, ali volim da u ognu
gori, nego da me predaje u Turke. 3, 44. Istina
je, cestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj
sto si na ovoj karti potpisao. Nar. prip. vuk.
135. i kod toga moze izostati kopula. Istina da
ova pjesmica ne ide sa svijem medu ove gorne,
ali mi so opet za sad cini da joj je uza nih naj
prilicnije mjesto. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Istina,
da se od onda u noj gdjesto i promijenilo, ali
su opet naj vise od ovijeh ondasnijeh mojijeh
rijeci vrijedne i danas da se procitaju. pism. 59.
Istina da su ovo sitnico, ali se ovakove sitnice
ni po sto ne mogu oprostiti spisate|u. 66. — u
istoin znacenu moze biti na pocetku Hi umetnuto
istina je bez gramatikalne sveze s ostalijem. Ra-
dovahu se, istina je, Mesiji, ali hotijahu da . . .
M. Radnid 2271^. Bozo, svaka si u mudrosti ucinio,
istina je, ali porodjene sina tvoga u mudrosti to-
liko visokoj da . . . J. Banovac, razg. 47. Pita
kao otac istina je, ma li ocevo pitane jest zapo-
vidane. 128. Svi su grisi zli, istina je, al' ne-
uavidost naj gora. pripov. 23. Svi su grisi otrov
duhovni, istina je, al' ostali bari tijolu daju niko
zadovojstvo. F. Lastrid, nod. 110. Drag si mi,
istina je, na§o bo si milost kod mene, sasvim
tizim nodes modi viditi obraza moga. 296. Mogu
ih ponukovat razlozno,_ istina je, aU kad vide da
im srce ne more objubiti, niti imaju kleti ni pso-
vati. 307. Na§e su muke zestoke, strahovite i
gorke, istina jo, al' sa svim tizim jedan de put
svrSiti. 403. Istina je, kadkad laju,^al' izgloda
zla ne daju (psi). V. Doson 153a. Cuo sam da
ko govori; ,Nijesu pjesni negove kako znanoga
opata Inacija Dordi' ; istina je, ja se ne mogu
ujednacit s nime u znanu, svijem tijem varaju
se, erbo jo razliko djelo opata Dordi od ovega
moga djeia. N. Marci 9. Jest istina sto ti }udi
kazu, u men' ima derka na udaju, ali sam jo
drugom poklonio. Nar. pjes. vuk. 3, 245. — kad
se i u ovom zadnem slucaju izostavi kopula je,
istina postane gotovo adverab Hi konjunkcija kao
doista, lat. quidem. Mi se na tvoju milostt tu-
zili nesmo ; istina pisali smo gospodbstvu ti mno-
gosti i tuzili na vlasti gospodbstva ti. Spom. sr.
1, 137. (1417). Istina, moglo bi se vedo rijeti,
nista ne mane... M. Divkovid, nauk. 9''. Istina
ne moremo svi biti kripostni, ali zato svi mo-
remo ... F. Glavinid, cvit. xix. Sto su sjeverni
krajevi crnogorski blize k Hercegovini, to se ,h'
mane cuje; ali k istoku no gubi se tako odmah,
nego so, istina sve slabedi, protozo preko Zeto . . .
Vuk, poslov. XXII. Istina su Dubrovcani za co-
vecanstvo pisali jezikom latinskim, ali su oni uz
to negovali i svoj narodni jezik. M. D. Mili-
devid, zlosel. 115. Istina vam ja ovaj izvostaj
podnosim po duznosti ... ali bi mi bilo zao . . .
313. — c) kao objekat s glagolima redi, govo-
riti ltd. Da bih istino ne govorio i no }ubio.
Pril. jag. ark. 9, 70. (1520). Ne roci mi nasoj
majci istine po nistore. P. Hektorovid 19. Mande,
za rit istinu, vole mi 'o zao. M. Drzid 170. Ja
so isprtih, za rijet istinu, teska breraena. 238.
Rec' istinu, da ti usi ne otegnemo. 412. Istinu
govoru tebi, sto takovili poslati prod riim no
mogu. Aloks. jag. star. 3, 310. Da istine tebi
pravi. J. Kavanin ^\y>. Nede istinu da izusti.
31^. Prama snaznoj nije vlasti smjet ulozit ni
istinu. 81^. Govoriti istinu ,verum dicere'. A.
d. Bella, rjecn. 761^. Ocete li da vam recem
sada istinu? F. Lastrid, test. 12^. Da Bog istinu
govori. 67t>. Kad istinu kazem linim. V. Dosen
209a. Kad istinu staru recem. 255*. Parok po
svaki put ima nemu prikazat istinu. M. Dobrotid
75. Ispovedati sa Avramom jednim glasom is-
tinu. J. Rajid, pouc. 1, 21. Jor jo vila istinu
vidila, pa istinu i govori vijekom. Osvetn. 3, 160.
Eh da, gosparu moj, kazem ti istinu. M. Pavli-
novid, razg. 20. — amo pripada i ovaj primjer :
Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.
Nar. posl. vuk. 139. — d) istina se moze znati,
poznati, vidjeti. Svaki da znajott i vidi istinu.
Mon. sorb. 107. (1333). Ima dobro izviditi istinu.
Ant. Kadcid 551. Kad vide vila istinu. Nar.
pjes. vuk. 1, 65. Glo same naslovo, da istinu ko
dan vidis. M. Pavlinovid, razg. 93. — Kad jedan
poznade istinu vire svete. M. Dobrotid 22. Moji
reci istinu poznati. D. Obradovid, basn. 141. —
iskati. Iziskujudi istinu. Ant. Kadcic 413. Samo
iziskujo so istina, da su pravi katolici. M. Do-
brotid 65. — naci, otkriti, razabrati. Iznade se
istina. Zak. dus. pam. saf. 50. Ov clovik nasadsi
istinu od toga mirakula. Mirakuli. 141. Za dig-
nuti tu sumnu i nadi istinu. Ant. Kadcid 241.
— Ima pomjivo izviditi i odkriti istinu. M. Do-
brotid 484. — Ko CO da razabore istinu u toliko
pjeve rijeci. S. ]^ubisa, prip. 135. — tumaciti.
Otoci stlmaciti ovu istinu. Korizm. 82b. — e)
moze se sto drzati, cijeniti, misliti ltd. za istinu.
A to, er cijeni za istinu, promijenila na noj da
bi Jubav dragu i jedinu. I. Gundulid 347. Da
tko ih gleda, za istinu scijeni, da su zbijne i
ISTINA
38
ISTINA
prave. 434. Da se ovo ne moze znati za istinu.
I. Drzic 49. Drzati za istinu; staviti za istinu
,presuppore o supporre, cioe porre per certo' ,pro
certo sumere'. A. d. Bella, rjecn. 583b. Laz ovu
primivsi Lazar za istinu. And. Kacid, raz^, 54.
Ni on sam ne drzi sve za samu istinu sto se
pjeva. Vuk, nar. pjes. 2, 60. — f) istina se moze
izvrnuti, sakriti, moze se ko protiviti^ istini ltd.
Djavao je istinu izvrnuo. A. Kanizlic, kam. yi.
Hotijase sakriti istinu. 731. Suprotiviti se istini
,perfidiare, non voler cedere alia verita' ,veritati'
contradicere'. A. d. Bella, rjecn. .555*. — g) moze
se sto dati, prodati za istinu. On nemu proda
za istinu sto je sam snijevao. S. ^iubisa, prip.
101. — Ji) moze sto biti blizu, prikladno, pri-
licno ltd. istini. Istini je prikladno. Narucn. 76^.
Blizu je istini da verujet se. S. Kozicic 51b. Da
je vede prilicno k istini, da... P. Hektorovic 55.
Prilican istini ,verisimilis'. A. d. Bella, rjecn.
761b. Nije prilicno istini, da bi se on prvi na-
mirio. A. Kanizlic, kam. 8. Prilicnije istini jest
da se je doo^odiio. 37. Istini prilicno jest, da je
na ovi nacin bilo prikazivano kadkad posvetilisto
od apostola. I. Velikanovic, uput. 3, 370. — i
nasiiprot moze sto biti daleko itd. od istine. Da-
leko je od istine, da jest bio odbacen. A. Ka-
nizlid, kam. 663. — i) u apstraktnom smislu, oso-
bina onoga sto je pravo, istinito, Hi onoga koji
govori istinu. Kih na put j istine privesti hoces.
Ziv. kat. star. 1, 221. Prisadsi istina, ima pro-
stati prilika. Narucn. 28b. Istino brez rote, po-
ctenje veliko. P. Hektorovic 61. Da istina himbom
mnokrat se utoli. P. Zorani6 16*. Muz mudar
nerazdilan je od istine. Aleks. jag^. star. 3, 281.
Hodemo cetirimi puti istinu negovu (purgatorija)
ukazati. F. Glavinic, cvit. 10b. Istina zlobu po-
raja. 247b. Posaji, Isuse, svjetlost od tvoje istine
u dusu moju. S. Matijevic 15. Nije 6ovjek od
istine. I. Drzid 156. Slava ona prava puna is-
tine. J. E. Gucetic 9. Mi koji ne imamo istine
nego da smo gresnici, hocemo da zivemo u ras-
ko§ima. M. Radnid 417*. Lazna baci, zva istinu.
J. Kavanin 96b. i kad Bog je od istine. 500a.
Za svedocanstvo istine uskrsnutja negova neka
vide istinu ovi isti strazani zudinski. F. Lastric,
od' 133. Da dode istina vire u Bulgariju. A. Ka-
nizlic, kam. 170. Daleko ovi od istine zahode.
245. Pisaoci koji prid ocima istinu gledaju. 254.
Dajte slavn istini i kazite, jesu li ove prilike
Ignatije. 261. Da de braniti istinu. 307. Od-
stupih s puta istino. 434. On de istinu nauka
crkve prigrliti. 614. Negovo pero s puta istine
ne leti. 650. U komu ne sluSi (nauk od broja)
za pricac od istine. M. Zoricid, aritm. predg. 9.
Sablast griha ostrom istinom pokarana. V. Dosen
I. I stvari su od istine kod neg' vrlo male cine.
130b. Da bi ofiitovao i pokazao )udma istinu
svoga uskrsnutja. I. Velikanovid, uput. 1, 194.
Da upamti§ istinu moji reci. D. Obradovid, ziv.
38. San je klapa, a Bog je istina. Nar. pjes.
vuk. 2, 45. San je laZa, a Bog je istina. 2, 110.
La2 se prede primi nego istina. Nar. posl. vuk.
165. Pravda i istina imaju samo po jedan put.
Vuk, pism. 29. Upozna istinu i odustane od ne-
pravde. S. ^^iubisa, prip. 77. Ko sluKi istini i
pravdi, no mre nikad. 77. On je na istini, a
mi na laii. 147. Istina napokon procvjeta na
suncu motrena. M. Pavlinovic, rad. 58. — h)
radi vece sile dodaju se neke rijeci, te se kaze
n. p. da je istina: aa) cijela. Ali je i to cijela
istina da Sto je god vlada turska boja i 6o-
vjednija, to je i bajduka u zem|i maiie. Vuk,
ziv. 266. — hb) cista. Od fiiste i prave i.>itine.
Korizm. 77b. _ cc) ista. Istina jc dakle ista,
sto Teresa i Kate od Sijene nam objavi. J. Ka-
vanin 452b. — (ifi^ istinska. Ovo je sve istinska
istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On je kazao is-
tinsku istinu. S. j^ubisa, prip. 214. — ee) go-
tova. Istina gotova ,veritas certa'. A. d. Bella,
rjecn. 761b. — ff) ocita. Onde priocitnu istinu
ocima blazenimi razgledao si. L. Terzid (B. Pa-
vlovid) 17. Istina je to ocita. V. Dosen 97*. —
gg) prava. Dati na znanje vas put moj pravom
istinom onako, kakov je bio. P. Hektorovid 54.
Kad istinu skazes pravu, ned me uvrijedit' rijeci
tvojom. I. Gundulic 386. Pisi od sgode ove neka
prava istina vede leti. P. Kanavelid, dubrovn. 18.
Laze covjek, al no more prava istina nam sla-
gati. J. Kavanin 68b. Nj (ja od otca i od sina
duh izhodi, prava istina. 456*. Prava istina , Ve-
ritas certa'. A. d. Bella, rjecn. 761b. Da vam
recem pravu istinu, i mcne puno smeta ova miso,
kad god u nu zadubem se. B. Zuzeri 103. Re-
cite mi pravu istinu. 380. To je istina prava,
to se i svim svetim dogada'o. J. Banovac, razg.
21. Da vi kao katolici ne drzite za pravu istinu.
41. Istina je prava da svaka zgoda i srica od
Boga dolazi. pripov. 101. Nejma tu sumne, prava
je istina. A. Kanizlid, kam. 50. Imate znati da
su one prava istina. D. Basic 257. Istina prava
jest, da je ovo od apostola obsluzivano. I. Veli-
kanovid, uput. 3, 370. Da ja tebi kazem jednu
pravu istinu. Nar. prip. vuk. 202. — hh) sama.
,To je sama istina'. — ii) sva. Oni niraa vsu
istinu skazase. Aleks. jag. star. 3, 259. Govorim
ti svu istinu. And. Kacid, razg. 17. — kk) ziva.
To ti je ziva zivcata istina. V. Vrcevid, niz. 92.
Kazevam da je to istina ziva. Pravdonola. 1852.
1. Sto govoris istina je ziva. Osvetn. 2, 168.
Istina je ziva, da je u nas navada, da se zenimo
u domacijem plemenima. S. J^ubisa, prip. 42.
Ziva zivcata je istina. M. Pavlinovid, rad. 29.
Node se ganuti onkrat, kad ga sukobi ziva is-
tina. 150. — II) Hi se dodaje rijecca bas. Istina
je bas sto }udi kazu. Nar. pjes. vuk. 2, 234. Bas
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. — I) otidi na istinu
(k Bogu?) znaci: umrijeti. — u nase vrijeme.
Otisao na istinu (umro). Nar. posl. vuk. 243.
Oprostiv se svoga trudnoga zivota, otisao Bogu
na istinu. M. P. Sapcanin 1, 130. — vidi i: Ivanu
de Ristos Gospod platit, kada Ivan bude na
istini. Nar. pjes. vuk. 4, 203. — in) u nase
vrijeme upotreblava se u trgovaekom jeziku «
znacenu: glavnica, imane, dug (ali u znacenu
kod 2. dug, 2, a), i to po ceskom jeziku. Istina
(cf. fiesko : jistina), mere. ,angelegtes kapital,
aktive schuld, kapital'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — n) u nekijem padezima i s nekijem pri-
jedlozima stoji adverbijalno. aa) u ace. — samo
u Vrancicevu rjecniku jistinu ,quidem'). — moze
biti da je izostao prijedlog u Hi v (vidi kod cc)).
— hb) u instr. — izmedu rjecnika u Mika]inu
(istinom, istinito, zaisto ,sane, certo, sanequam
certo, revera, vere, profecto, quidem, equidem,
omnino, plane, sine dubio, procul dubio, porro'),
u Bjelostjencevu (v. istinsko), u Voltigijinu (,in
verita, davvero' ,in wahrheit'), u Stulicevu (v.
istinito). uaa) vidi doisto, a. Istinom pristojaso
se menje, tebe od grijeha ustezati. Zborn. 156b.
Istinom lakomos je zlo sjeme. M. Drzid 220. O
istinom blazoni Simuno! A. Gucetid, roz. mar.
155. Istinom ovi fiovjek pravedan bje§e. roz. jez.
119. Istinom stvori Bog svu -*vjetovnu Ijepost.
B. Kasid kod M. Orbin, zrc. iii. Reko§e: ,Istinom
je nas sin i slip se je rodio'. I. Andid, vrat. 117.
Istinom de se smilovati svim kolicim jos na svitu
ovomu. S. Margitid, fal. 143. — bhh) vidi doisto,
b. Istinom no ima nog tu jednu kder. M. Drzid
ISTINA
39
ISTINA
405. !^ubav istinom slijepa jes. F. Lukarevid 71.
Istinom da gdi je nevojnik ukopan ? D. Zlatarid
28'J. Ako mi jesmo, kako istinom jesmo sinovi
Boziji. A. Gufietic, roz. mar. 118. Kolici se imahu
ufati od sveca jodnoga istinom apostolskoga. B.
Kasid, fran. 63. Jere uskrsnuo jest istinom Go-
spodin. nac. 81. Istinom se promini ona zemja
od tada. is. 19. Istinom vi.-oke rijefii ne cine
61ovjeka sveta. nasi. 2. Istinom diteta bozumna
sude me. I. T. Mrnavid, osm. So. Sto godi od
Boga prosimo istinom (^emo primiti. I. Ancid,
vrat. 85. Ako budete ziviti kako tilo ode, istinom
dete pomriti. 1 10. Da se pokorase naprav, is-
tinom bi primio prostenje. svit. 35. Kad bi is-
tinom se ne spomonuo od koga grij.a. 90. Istinom
primidemo plade. 111. Koji jesu istinom plemidi.
M. Eadnid 77'>. Jost istinom razlozito da jubis
i stujes onoga. 387^. Nedes biti mjerotvoran ni
istinom veseo. 481^. — i grijeskom s prijedlogom
s. S istinom Pomet bje§e dosao a vi sasis ne
htjeste slusat. M. Drzid 336. — ccc) vidi doisto,
c. Uslisitejt vsemi. prizyvajnStimb te istinoju.
Mon. serb. 99. (13:50). Mogu istinomt reti. Spom.
sr. 1, 57. (1404). Istinom (,amen') govoru vam,
N. Ranina 23^. mat. 23, 36. I sve poviditi istinom
kad velis. P. Hektorovid 10. Takoj imamo od-
luciti i istinom drzati da... A. Gucetid, roz. mar.
102. Na kojijeh spasenje istinom se moze rijeti
da . . . B. Kasid, in 86. Cija de biti, ne zna
istinom. I. Gundulid 539. Istinom virujem, Isuse
moj, da velike bihu tvoje muke. M. Jerkovid 64.
Istinom ne moze prociniti toliko cisto svoja iz-
nutrna. P. Radovdid, nac. 231. Istinom virujte
da... I. Ancic, ogl. 104. Hode t' li mi djevojko
sve istinom spovidjeti? Nar. pjes. bog. 118. —
i grijeskom s prijedlogom s. Oni ne mogu s is-
tinom redi : otce nas koji ... I. T. Mrnavid, ist.
50. — (hlfl) vidi doisto, d. Istinom tva muka
trudna je trpiti, gospoje, i zuka casa je taj piti ;
danu ja takovu miste dara muku vazel bill za
ovu kojoj sam u ruku. H. Lucid 245. Jeda sad
ne zivem? istinom nevojno, nu dosta zadovojno.
D. Zlatarid S^. — eee) u rukopisu xvi vijeka
stoji za latinske rijecce autem, vero, enira : autem
(kao a, ali). Narodi istinom svrhu milosrdja po-
citaju Boga. N. Ranina IB^. paul. rom. 15, 9.
Meni t' istinom za naj mane jest da od vas pro-
cijenen jesam. 19^. paul. Icor. 4, 3. Josef istinom
muz ne budude pravedan. 20a'. a at. 1, 19. Roditi
de istinom sina. 20^. mat. 1, 21. Stjepan istinom
pun milosti. act. ap. 6, 8. — vero (a, ali). Plav-
cica ginijese od valov, on istinom spase. 32i^.
mat. 8, 24. Korahu riega da muci. on istinom
mnogo vedma upijase. 37*. luc. 18, 39. — enim
fjer, bo). On istinom spasen ucinico puok svoj.
20''. mat. 1,21. Djevci istinom jesu. 24^. apoc
14, 4. — cc) u ace. s prijedlogom u: u istinu;
u starijim p>rimjerima mjeste u ima i vh i v] a
i u nase vrijeme cuje se va istinu po crkvenom
jezikii (vidi zadne primjere kod aaa)). — izmedu
rjecnika u Vrancicevu (v jistinu ,profecto'), u
JBelinu (,certo' 186''; ,in fatti' ,enim vero' 305b;
,effettivamente' ,re ipsa' 284^ ; ,realmente, in re-
alta' ,reapso' 609^). aaa) vidi doisto, a. Jegoze
aste kto obretb vf. istinu blazent. Mon. serb. 9.
(1222 — 1228). Ov v istinu bi on Izdrailitenanin,
V kom ne bi griha. Transit. 24. U istinu i ti od nih
jesi. N. Ranina 92*. mat. 26, 73. U istinu takog>ij
hitarca iskah. Zborn. 29b. Er ka zena nije plodna,
da okusi s nega vode, u istinu da t' se rode do
dva sina a kcer jedna. Jedupka nezn. pjesn. 237.
U istu istinu ne mozo ziv biti. I. T. Mrnavid,
osm. 128. Audio, andio, covjek djev, u svu is-
tinu, bez ikakve sumne. A. Kalid 426. Va istinu
vaskrs! Nar. posl. vuk. 31. Kaludere, umrla ti
mati. — Va istinu erne ne ponesoh. 128. Va
istinu i ti si od nih. Vuk, mat. 20, 73. Va is-
tinu si od i^ih. mar. 14, 70. Va istinu rodi. ziv.
6. — bhh) vidi doisto, b. Tako v istinu hoti is-
knsiti. Korizm. 13a. O v istinu potribni grih !
55a. u istinu pravu, kako bjeh zabila! N. Na-
je§kovid 1, 257. U istinu nijesam dostojan tebo
primiti. S. Matijevid 99. Mogadim u istinu i
cudnovatim nacinom. P. Radovcid, nac. 22. Er
u istinu kako mo2e srcano se razveselit tko
spozna i spovijeda da je u Bogu svoje jedino
dobro a od Boga sveder bjezi? B. Zuzori 29.
Evo se u istinu ocito vidi. F. Lastrid, svet. 83a.
U istinu nista nije bilo nego samo zastor. A.
Kanizlid kam. 104. Kruh pravi i u istinu kruh.
491. Nadose ga na posteji lezedega i u istinu
nezdrava. 755. Obeda mu, da u istinu ova po-
karana nede ji mimodi. E. Pavid, ogl. 350. Nije
mi se u istinu ni u tome razalilo. Nar. pjes.
bog. 124. On je u istinu bio naj svetiji. S. Rosa
15^. Rusija u istinu je jos nihova starina. And.
Kacid. razg. 3. U istinu ne mogu biti daleko.
kor. 105. U istinu se razlog pametju ne moze
razabrat judskom. Blago turl. 2, 201. Sto na-
miriva gorudega svakoga Jubovnika? U istinu
jedino |ubav izmjenita. I. M. Mattel 333, Stvar
u istinu odvec cudna! I. J. P. Lucid, izk. 35.
U istinu, daj mi covjeka koji moze doprijet na
sve one, sto zudi. A. Kalid 413. Slovinci, toboz
jedan jediti narod, ko sto uistinu jesu Francuzi.
M. Pavlinovid, razg. 7. — ccc) vidi doisto, c.
U istinu (,amen') govoru vam. N. Ranina 13^.
luc. 21, 32. Da ga ni jedan v istinu pokarati ne
more. Kateh. 1561. G8b. U istinu govoriin vam.
M. Lekusid, razm. 35. U istinu ja govorim vami.
M. A. Rejkovid, sat. E6a. — ddd) vidi doisto,
d. Slisavsi to stari vitezi u istinu . . . M. Ma-
rulid 10. Milost, milostiva coviku, otila bi u is-
tinu da ne pogine, ali z drugu stranu, milostiva i
Gospodinu nasem sinu Bozijemu, otila bi da ne
trpi muke toliko zestoke. F. Lastrid, test. 113a.
U istinu ako nije on, ko moze biti drugi ? D.
Basid 9. Ne u istinu po djelu kojega covjeka,
dali po kreposti ... J. Matovid 30. Jere u istinu
sudac isti ne moze odagnati svjedoke. 407. —
eee) na jednom mjestu xvi vijeka prema lat.
vero (isporedi bb) eee)). Drugomu dva, a tre-
tjemu u istinu jedan. N. Raiiina 27a. mat. 25, 15.
— dd) do istine (vidi doisto i 1. do, 9, a). —
izmedu rjecnika u Belinu (,certamente' ,cert6*
186^; ,indubitatamente' ,sine dubio' 397''; ,infal-
libilmente' .certe' 399*). Poznavse do istine, da
taj carina nima biti. Mon. serb. 281. (1418). Cesar
do istine zdvignut de se na nas. M. Marulid 185.
Mogase taj biti pravo do istine. H. Lucid 291.
Nas cestiti gospodine, bud' stanovit do istine,
kako srce tvoje zeli. P. Hektorovid 81. !^ubis
li je do istine sa svijem srcem ali nije? M. Div-
kovid, kat. 130. Evo uzrok, gospodine, da ti
kazu do istine. D. Barakovid, jar. 36. Neprija-
te|a tko ne sudi za ono sto je do istine. I. Gun-
dulid 424. ,Ke se cudo meni odkriva!' klice pasa
,do istine krajevida vidim ziva'. 441 — 442. Do
istine jest jedna velika kuga u Krstjanijeh. S.
Matijevid 6. Prosvitjen do istine od duha sve-
toga. P. Radovcid, nac. 4. Prides do istine prid
obrazom Gospodnim. I. Ancid, svit. 96. Od tebe
do istine izteklo je sunce. 111. Do istine malo
more pomoci taka pokora. P. Posilovid, nasi. 3*.
Koju bi mu milost ucinio cesar i kako bi mu
bilo drago ovo negovo povradenje? do istine malo
ali nista. 4'', Do istine tako je. 7^. Do istine
tako jest, ovo jest vede nego istina. 47''. Ako
ISTINA
40
ISTINAX, 1, a.
ne odlucis se vrlo do istine sliditi sfcope onoga.
M. Eadnid 6a. Stvoriti 6u, o Justine, ca ti hocps
do istino. P. Hektorovi6 (?) 101. Ali ne znas, o
Lucile? Lovrinac sam do istine. 118. A sada
te do istino znamo. 151. I rodjenje priblazeno
do istine obiiato nemu bise odkriveno. A. Vi-
ta]i6, ist. 3\ Kako do istine jesu i ova na^o-
varanja. ost. vii. Moze§ rijeti do istine. ost. 253
Stvar je fiudna do istine kako pise Galeno . . .
S. Margitid, fal. 69. Ali se ovo do istine pravo
raoze reci od Bartola svetoga. 72. Kako mozo
biti da 30 covik ufiini andeo? lasno je do istino.
79. Do istine ti si Bog. 295. V'asa dila ne more
izrec do istine nevjezbana moja vila. J. Kavanin
119''. Djeva mati saje sina na tvu pomoc do
istine. 270a. Ne, do istine. A. d. Bella, raz^ov.
8. Sam Bog neizmijeran i bezkonciv, i pristojan
svake casti od svih stvorenja, kako jest do istino.
33. Sridno se do istine uputi ovi posao. S. Badric,
ukaz. 17. Kazi meni, gavrano, te bilige do istino.
Nar. pjes. mikl. beitr. 13. Blazene su do istino
one dusp. I. M. Mattei 302. Ufali su se do is-
tine osvojit ga. A. Tomikovic, ziv. 44. Ne bih
do istine va nu ni pogleda). Nar. pjes. istr. 2, 13.
I do istine svu borbu vode sami Hrvati i Bu-
gari. M. Pavlinovic. razg. 33. — ee) za istinii,
vidi doisto i zaisto. Za istinu se jure otescuje
grih. Narucn. la. Za istinu mi verujte. Korizm.
34a. Mi za istinu vidivsi zgora roceni list. Mon.
Croat. 210. (1521). Sve kreposti u nas koje za
istinu na6 imate. N. Naje.^kovic 1, 166. Ne bi
rekia za istinu, majko, dobro mojo milo, da so
more u planinu punu dubja obratilo? I. Gun-
dulic 11. I odgovorit kad bi imali rijecma djela
za istinu, car ti zivi, ja i ostali svikolici neka
izginu. 497. Kada mo sveta slisati budes, za
istinu Boga zahvaliti oces. F. Glavinic, cvit. ISl'^.
Slavna Akila za istinu mi na6 como. G. Palmotic
1, 118. Za istinu (^e ona vila nad sve ine srecna
biti. 1, 236. Zla za istinu obicaj. M. Bijankovic
88. Sve cu tcbi, raoj kraju, za istinu kazovati.
Nar. pjes. mikl. boitr. 31. Za istinu volim vam...
S. Rosa 82*1. On se za istinu ozenit otise. Nar.
pjes. istr. 3, 20. I za istinu on ju je lubil. Nar.
prip. mikul. 21. — //) u loc. s prijedlogom po,
vidi doisto. Trtblazennago po istine. Sava, sim.
pam. .saf. 1. Po istini san tvoj istinan je. Aleks.
jag. star. 3, 225. Po istini vsaka sojka od ja-
zika svoga pogiba. 287. Tvoji ti kazu po istini.
J. Kavanin i:03'». Tako mladi stareSini mogu
reci po istini. V. Do§on 249a. Buduci jedan za-
pustio i po istini ostavio svoj stan. Ant. Kadcic
467. Kazuj, bane, po istini. Nar. pjos. vuk. 1, 91.
Sve mu §to jo po istini kaza. 2, 20. Oglasuje
da je soko sivi, po istini vojvoda Todoro. 2, 96.
Crnogorac po istini vuce. 5, 539. Koji ce mi
po istini kazat. Ogled, sr. 429. Sletise se Turci
k ciganinu : ,Mrije6e§, brate ! kaXi po istini'.
Osvetn. 4, l.j. — f/f/) u ace. s prijedlogom po.
— u jednom primjeru na^cga vremena. Ne salim
sc, po istinu kaiom. Nar. pjes. vuk. 3, 175. —
hh) od istine, vidi doisto. A od istino Split otca
je izgubi', I. Ivanisovid 325. Sve 6u tobi kazat
od i.stinc. Nar. pjos. vuk. 4, 279. I vojvodi od
istine kaze. Ogled, sr. 442. I od istine, kad dode
tre6a haja, udavi (ga) kao pile. Nar. prip. vil.
1866. 816. — ii) pod istinu, vidi doisto, c. Kazud
grije istinito pod istinu. I. An6i6, svit. 90. —
kk) u istini. Vidjenjo umrtja ne depengano, da
u dilu i u istini. P. Radovcid, na6. 21.
ISTINAC, m. vidi istinik. — xvii i xviii vijeka.
Trpedi i mnoga railosrdja i istinac. B. KaSic, rit.
109. Upi.sao je s. Efrem pisalac istinac da . . .
is. 74. S istinacom se veseli. nasi. 219. Kad
je prav istinac. D. Barakovic, jar. 61. A ti, Go-
spodine, dugo trpjiv i mnogo milostiv i istinac.
A.„Kra}i6 16.
ISTINAN, istina, adj. varus, vidi istinit. —
Postaje od istina nastavkom tn. a- (negdasne
h) ostaje samo u nominnhiom nam. sing , a u
ostalijem oblicima od dim n izgovara se samo
jediio, ali se nalaze pisann i obadoa. po osta-
lijem je oblicima i nominalni nom. sing. m. cesto
Istin, i to vec od xvi vijeka (istin glas. D. Zla-
tarid 18i>); oblik istinan nalazi se jos xviii vijeka
H pisca Matovica. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istinbU'B, rus. hctiihhmh. — Izmeda rjec-
nika u Vranciceva (jistinan ,verus; certus'), u
Belinu (istini ,vero' ,verns' 762a; ,reale, voro'
,voius' 609a; ,certo e indubitato, cioe cosa certa*
,indubitatus' 1S6'>; ,voridIco, e veritiero, che dice
la verita' ,veridicu3' 76 la; istin ,infallibile' ,cortas'
399a; ,veraco, veridico' ,verax' 759''), xi Bjelo-^
stjencevH (istini, v. istinski), u Voltigijinu (istini
jCerto, vero, indubitato' .wahrhaft, ungezweifelt'),
u Stulicevii (istin i istinan ,vorus, verax, sin-
cerus'), H Viikova (istini ,wahrhaft' ,verax'), ii
Daniciceva (istintnt ,verus'; koji istinu govori,
kao i latinska ista rijec).
1. adj. — Komp.: istiniji. A. Georgiceo, nasi. 8.
a. rijecima, mislima itd. koje sa po istini,
onako kako jest, a) iiopce. Da je vse to istino i
pravo. Mon. croat. 15 J. (1492). A ovo je ric
istina, da je ini oni ki sije, a ini ki zaiio. Ber-
nardin 49. joann. 4, 37. Svidocastvo tvoje ni
istino. 60. joann. 8, 13. Protiviti se tvojim svotioi
i jistinim ricam i naukam. Ziv. kat. star: 1, 221.
Ono istinno je govorenje. Narucn. Ad^. Istinno
prod redovnikom grihov obocitovanjo. 70a. (Ig.
povid) ima biti istinna. 80\ Nauk istinni. 99a.
Ako su istinno vse one stvari , ke si govoril.
Transit. 127. Ne bihu istinno rici one. Mirakuli.
34. Ako jo istino ono ca so pise. Korizm. 51*.
Prave i istine veri castite}. S. Kozicic 43*. Ti
si ric istina razuma blagoga. M. Vetranic 1, 213.
Jesu Ii istini ovi glasi. Mon. croat. 221. (1527).
Sve strano nasoga jozika drze i seine bugarscicc
za stvari istinno. P. Hektorovic 55. I da negov
nauk i obecanje jest Boziji, istinan i stanovit.
Postila. Ki**. Istina i prava roc jes da . . . S.
Budinid, sum. ll**. To cisto istino slovo Bozjo.
Kateh. 1561. Fia. Prisad k nam doni istin glas.
D. Zlataric 18''. Ere istina jo stvar da . . . B.
Kasic, fran. 111. Ako si obadio od stvari istino.
zrc. 91. Da jo prilicnija fabulam ali pricicam,
nego istinoj istoriji. M. Orbin 149. Sam si u
pojskom pozuo macu istino ove mo govoro. I.
Gundulic 309. Zato molim tvu dobrotu da mi
odgovor istin poda. 319. Od junaka glasovitx
podat ti cu glase istine. 462. Diko znana od
Parnaza, spovijedati slijedi moni glase pravo i
istine, sto ucini puk pak|eni. 480. A istina je
rijec na sviti, da se zemja klotvom klela... 48 {.
Silvester istinnu veni ukaza katolicansku. F.
Glavinic, cvit. 150. Daj Bog... da govor Rizvana
istinan so najde. I. T. Mrnavid, osm. 129. Poklo
nas vjora istina i prijatelsko vez Jubavi skladno
zdruzi. G. Palmotic 1, 250. Od besjedo ovo mojo
da jo istina rijec naj maiia. 1, 331. Koja rijoli
odavna, prorodanstva ma su istina. 2, 6. Da bi
se pogani obratili k tobi i do§li na pravu i is-
tinu viru tvoju. M. Jerkovic 82. Sto ima doci,
nijo istino. M. Radnid 6'>. Prera razgovor ov
istini Isus bjeSe jur dospio. A. Vita|id, ost. 133.
I pradjeda na§o ruko vijorna i istina predavanja.
J. Kavanin 116*. Uzvikao mu hvale istine. 123*.
Tvojo obedanje bit de istino. I. Dordid, salt. 42 1.
Kada nijo istino govorcno za koje se knnes, nego
ISTINAN, 1, a.
41
ISTINAN, 1, b.
je laz. F. Lastrid, ned. 115. Kifii bi Isusove bilo
istino. 396. Da jest ovo isfcino to ja sam po-
tvrditi moram. I. Jablanci 28. Istini mi glasi
dopadose. O^led. sr. 475. S rijefiima jubaznijcra
i istinijem. D. Dani6i6, josfc. 9, 30. — b) sudu,
zalionu ltd. Sud moj istinan jest. Bernardin 60.
joann. 8, 16. Istini sad radi posobito jubavi
lasno gubimo. B. Kasid, nasi. 24. Moj sud jost
istinan i istinan 6e stat. ^ A. Georgicoo, nasi. 231.
Ako sudi ti su istini. Cr. Palmotid 1, 258. Su-
dovi su negovi istini. D. Danicid, psal. 19, 9. —
Sluzo istinnim zakonom. Narucn. 11'^. Istinnim
zakonom postavjena dusa naSa v Kapernaume.
Korizm. 5*. — c) o bi{cgu, znamenu, cudii itd
Ki cudesi govor potvrdi istinni ka clovik, ki jo
stvor, ne more da cini. H. Lucid 280. Biljog
je istin i poznan. I. Drzid 143. To ti bijeg budi
istini, da napredak tvoje slave na vrh moje drzim
glave. Gr. Palmotid 2, 306. I tako ostala zla-
mena i dila mogu biti svidocba, koja ako su
istina, istino je i svidocanstvo. F. Lastrid, ned.
177. — d) u srednem rodii stoji adverbijalnn
s nekijem prijedlozima. aa) do istina, kao doisto
Starijem (sinu) vlada pade do istina. Nadod. 189.
— bf>) za istino kao za istinu. Po gradovima
za istino se drzi da zeni bredoj na urn pane na
kakvo jestivo. Nar. prip. vrc. 161.
b. koji nije drugi, pravi, sam. Hi-istost Bogt.
istyntna mudrostb otr.ca. Mon. serb. 9. (1222 —
1228). Pravyj i istinbnt. ucenikf. tvoj jests. Do-
mentijan^ 62. Stnaslednikb istini ott svetago
iht korene. Mon. serb. 104. (1333). Jako pastyri,
istinnyj vtsegda pekyj so o stadS svojemi.. Dec.
hris. 3. Vt razumt istintnij priiti. 64. U pravomb
i istinnomb prijatejstvu. Mon. serb. 355. (142-^).
Ka istinomu pastiru Isusu. Mon croat. 66. (1440).
Ot istinoga naturalnoga gospodina. 100^ (1486).
Isukrst jost prava i jistina mudrost. Ziv. kat.
stai\ 1, 221. Ti s' divica istina. M. Marulic 165.
Istinno tolo Isusovo. Narucn. 31*. Istinni i mi-
lostivi Samaritan slatki Isus. 46^. Spovid se
ima uciniti istinnomu rodovniku. 74l>. Istinni
redovnik jest redovnik od parokije. 75^. Po-
cinom ozivjati istinira zivotora. Transit. 97. (Raj)
jo nasa istina i dobra kuda. Korizm. 7''. Od
istinnoga tela i krvi Isusovo. 22a. Ki dobudo
jedno premozonje po istinoj kreposti i modi. 5i.^.
Pit moja jest istinno brasno. 84*. Izbirajemo
za istinago vikara Krstova Ildebranda. §. Ko-
zicid 24a. Poklo ne imela bi§o crikav istinago
pastira. Sl^^. Rimski arhijerej je istinni Petrov
naslednik. 32*. Pokloni se Friderik jakoze isti-
nomu arhijereju. 53*. Ovo jest jedno stanovito
i istino znamenje na jednom cloveku. Postila.
01''. Kto jest vlastitim i istinim nacinom Hri-
stjanin? S. Budinid, sum. A2a. Pinezora slitim
ne od istinoga zlata il' srebra. ispr. 67. Oj ma
rajska visna diko, koju Bog objavi, da 'e ra-
nonom srcu momu lik istini pravi. D. Raiiina
lOS''. Kako istini i pravi sinovi i bastinici ne-
govi. A. Gucetid, roz. mar. 8:^. Da budem pri-
miti dostojno nega, istino i pravo posvetilisto
od duse moje. 161. Uziva pravu i istinu slo-
bodu. 275. Nadi de u nemu pravi drum istini.
roz. jez. 11. Da so koje istino i casno dobro
bude iznadi. 41. Danas bozi vsu istinnu voju
tvoju svrsise. Aleks. jag. star. 3, 269. Tako u
ostiji, kako u kalezu jest istinim nacinom Isukrst.
A. Komulovic 57. Zato se pravi 1 istini poka-
jani i pokoreni pravo i dostojno imaju veseliti.
M. Divkovid, bes. 77". Dobro istino svega svita.
B. Kasid, is. 9. Djela (moja) istina su tastina.
nac. 30. Koje jest istino i korisno umstvo. nasi.
3, Rvedi se dakle prod pohotjenostima nahodi
so istini mir od srca. 11. U istinomu snizenstvu
stahu. 30. Koliko si joa daleko od istino ju-
bavi. 68. Nije istini ustrpjonik, koji node trpjeti.
138. Jur izgubih, jaoh, ovako drag razgovor moj
jedini, raoju rados, moj istini pokoj i me dobro
svako. I. Gundulid 84. Smrt jo ono, sto istini
vjecni od raja zivot di2o. 235. Ako zlato mojo
istino pod zoni]om je zatvoreno. 351. Ah, moj
cadko Ahmet nije li pravi istini vai car bio?
564. Istiniji jest put k Bogu tvo poznanje nego
li... A. Georgiceo, nasi. 8. Slavna djela, zgode
istine ko do se odi dogadati. G. Palmotid 1, 72.
S kijem se dobro stjeco istino. 1, 126. Od kre-
posti put istini. 1, 132. Dadu mu lijeke istine
prod otrovim. 2, 21. Mojijoh 2p|a ^esarico, mo-
jijoh oci sunco istino! 2, 36. Vjerenico va§e is-
tine ostavjate u nomiru. 2, 41. I jedini raj istini
vrhu zemje uzivaju. 2, 126. Bivsi od^ tebe na-
ucio sve od casti pute istine. 2, 287. Ze}ni diko
istine. 2, 373. Ovo je istini, ovo jo pravi raj
na zera}i od Jubavi. 2, 427. Ima jednoga sina
istinoga. I. T. Mrnavid, ist. 12. Istini korijen
od zivota duhovnoga. S. Matijevid 9. Molimo
to da nam darujes istino skrusenje. 96. Pravo
i istino ulisenje i skoncanje ovoga zivota. P.
Radovcid, nac. 12. Krst istinim nacinom bi
propet. ist. 47. Postavi se u jednu veliku i is-
tinu pogibiju. P. Posilovid, cvijet. 105. Istinna
dakle mudrost, jest misliti na smrt. nasi. 12*.
Ovo jest istina plemenstina. M. Radnid 77''. Koji
ima istinu mudrost. 158''. Ki je Bozji sin istini.
P. Hoktorovic (?) 86. Tiha, umijena nauka vc-
lika, u svakom cinenju istina vladika. Oliva. 12.
I krv sveta tva istina. J. Kavanin 67''. Ukaza
mi istino milosrdje. I. Dordid, salt. 183. Nejma
vjeru istinu }ubi u vojnu. uzd. 10. Tako do vam
biti ispovid dobra, odriseno istino i pricestono
dostojno. F. Lastrid, ned. 90. Govori od istinije
bogastvi i pravije. svet. 118*. Istino i pravo
dobro tvoje. V. M. Gucetid 54. Prosim od tebe,
da das meni istinu vjeru. I. A. Nenadic, nauk.
229. Put istini izbrah. D. Danicid, psal. 119, 30.
To ill pojube i u istinoj i nezazornoj jubavi
cstave. Pravdonosa. 1852. 1. — cesto o Bogu (u
kojem primjerii maze biti znacene kao kod a,
vidi osobito neke primjere iz narodnijrh pjesama).
Da, ti s' nada sve svet, istini Boze moj. M. Ma-
rulid 7. Istinni Bog i istinni clovik. Narucn.
25*. Istinni i vsemogudi Boze. Korizm. 5''. Nisu
imili nigdar toliko znanjo istinnoga Boga. 40'^.
Ize verovase tagda Krsta suda istinago Boga.
S. Kozicid 12*. O Boze istini! M. Vetranid 1, 437.
Ah! Bozo istini, molim te jedan cas daj mi put
ter cini . . . N. Najeskovid 2, 57. Pravi istini
Bog. Katoh. 1561. B3*. Viruje^u Isukrsta isti-
noga Boga i istinoga clovika. S. Budinid, sum.
2*. Istini Bog i pravi covjek. A. Gucetid, roz.
mar. 189. Tvu vlas )ubi Bog istini. G. Pal-
motid 1, 15. Jezus Bog istini u Simuna blago-
vase. I. V. Bunid, mand. 18. Sina Boga jodinoga,
zivoga i istinoga. M. Jerkovid 16. Drz' u ruke
Hrista Boga istina. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Ti
da krstis Hrista Boga istina. 1, 122. A tako
mi Boga istinoga! 1, 553. Kunem ti se Bogom
istinijem. 1,601. Pred samijem Bogom istinijem!
2, 1. Molidemo Boga istinoga. 2, 2. Ako znades
Boga istinoga. 2, 65 Jor so Marko ne boji ni-
koga, razma jednog Boga istinoga. 2, 192. Nomoj,
sine, govoriti krivo ni po babu, ni po stricevima,
ved po pravdi Boga istinoga. 2, 193. Fala Bogu,
fala istinome! 2, 238. Pa pomenu Boga istinoga.
2, 272. Tvrda du ti jamca ostaviti, tvrda jamca,
Boga istinoga. 2, 275. Kumim nega Bogom isti-
nijem. 2, 380.
ISTINAX, 1, c.
42
ISTINIT
c. koji istinu govori. a) o ce]adetu (i o Bogu).
Istinan u svemu. M. Marulic 213. Znamo jere
istinan jesi N. Ranina 168^. mat. 22, J6. Spo-
znanje jest to pravo da clovik ne listo zna, ra-
zumi i veruje, da jrst Bog vsemogu6, mudar,
pravedan, istinan i dobar... Postila. AaS*. Bog
istinan jest. Anton Dalm., nov. test. 135a. jov.
3, 83. Ki si svet i istinan. 2, 181. apoc. 6, 10
Veran i istinan. 202. apoc. 19, IJ. Ivan bise u
govorenje istinan. Ivan trog. 4. Da je on istinan,
a ti laziva. Nauk. brn. 64*. Kakono ti je Bog
istinan. M. Divkovic, nauk. 28b. Qni koji me
je poslal istinan jest. I. Bandulavic 43*. joann.
8, 2tj S istinim clovikom milost se vesoli. A.
Georgiceo. nasi. 261. (Sudci) da su }udi pra-
vedni, istini, neprijatoji od dobiti. I. Drzi6 278.
Vec proroci nijesu istini, ako danas on pogine.
G. Palmotid 2, i42. Koji buduci vece nego istinan
ne moze drugako uciniti. A. Vitajic, ist. 296.
Mestre, znamo da istinan jesi. S. Margiti6, fal.
282. Bog istinan jest. J. Matovic 14. — b) o
ustima, jeziku, ocima. Otvori istina usta svoja.
A. Gueetic, roz. jez. 147. Lazjivi (jezik) u istini
(prominili). F. Lastric, test. 257^. One oci su
toliko istine, koliko pristale. D. Zlatarid 43a'. —
c) u iweneseyiom snnslu, o snu. Jer sni zorni
ve6 su istini. M. Pelegrinovic 186. San tvoj
istinan je, ki v noc ovu vidil jesi. Aleks. jag.
star. 3, 226. , Sni ki u zori nas pohode istini su
vece krati. G. Palmotic 2, 179.
(I. certus. a) u pasivnom smislu, koji se zna
za cijcio, kome nije sumnc. Dobit je sumniva
a pogib istina. D. Ranina &>. Da bojazan tasta
broji a ufanje istino se. I. Gundulid 31. Umrla
ufanja poprav su laziva, sumna i strah, vidu
ja, istin se odkriva. 39. Kako znas da 6es ti
zajutra imat dan, kad se ne moze red da je on
istinan? A. Georgiceo, nasi. 56. Ah ludi ki
mislis ovd' zivit mnogo dan, kada jedan nimas
ki bi bil istinan I 59. — b) u aktivnom smislu,
koji zna za cijelo. Jere sam istinan i stanovit,
da takova spomina ho6e biti od kriposti. M. Jer-
kovi6 65. Jesam istinan da ni smrt nece nas
razdijeliti. M. Radnid 22.5^. Jerbo si istinan da
ima§ umrijeti. 353=1.
2. adv. istino, vidi istinit, 2. — Komp.: isti-
nije (Silnik istinije bi! je neze nacelnik. S. Ko-
zicid 41b). — Izmedu rjecnika u Vrancideou (ji-
stino ,certe; equidem; scilicet; videlicet ; utique'),
u Mikalmu (istino, pravo ,vere'), u Bjelostjen-
cevu (istino, za istinu ,vero, certe, revera, omnino,
verum'), u Voltigijinu (,veramento, realmente'
jwahrhaftig'), u Stulicevu (v. istinito). Toj istino
da ispitajott. Mon. serb. 15. (1222-1228). Po-
vedet istinno. Mon. croat. 46. (1395). Jort vi
moromo ovozi istino reci. Spom. sr. 1, 23. (1399).
Da se niraa dopitati ne iznasadse istino, ako su
prvi otdali. Mon. croat. 80. (1451). Tad bi jedan
mogal redi istinno. Narucn. l()a. Ako bi se is-
tino znala da jo (oStija) posvecena. 19b. Ako jo
(ostija) istinno i pravadno posvedena. 20*. Ako
se istinno skrusi. 5.5b. Istinno more prisedi da
ne zna. 9J». Ako vi jeste istinno ubozi. Transit
48. On je istino pravdan, koga je zivot svitu
mrtav. 74. Va obrazu rioga istinno se cinase
da bi bil mrtav. 58. Poznav papa istinno da
mu Friderik zasadi postavjase. S. KoXicid 28a.
Ter mi jos istino na pamet dohodi. S. Moncetid
90. Ve}u ti istino. M. Vetranid 2, 245. Istino
red mogu, da dito josce bih, gusu kada mnogu
potukoh i pobih. H. Lucid 198. Neg da te is-
tino i pravo pohvaju. 290. Govori istino. M.
Drzid 430. Istino i stanovitu verujemo. Kateh.
1561. B4''. Na to isto tvrdo se imanio nadijati
i ufati, da nam hoce biti istino iskazano i dano.
Ff2a. Za to se istinno radujem s vami. Anton
Dalm., ap. 21b. Istino iskazati pripravan sam.
P. Zoranid 19*. Krjepko i istino veruju. S. Bu-
dinid, sura. A8b. Koji se otac noj istino mogu
red. F. Lukarevid 23. Bog koji podpuno i istino
jest prid nami. A. Gucetid, roz. jez. 72. Istinno
car makaronski skaza mi. Aleks. jag. star. 3, 290.
Koji bi se istino i srcano zagrlili. B. Kasid, is.
11. Znaj istino, da . . . nasi. 4. Tijem istino
mogu rijeti, da od mene bi zaceta. I. Gundulid
2. Ali mi so vidjet cini, ali istino vidim vede
onamo u onijeh sjena tmini na cas treptjet plam
od svijede. 19. I bratja ti zivu istino; ali mati
Mustafina, zona ohola, ne misli ino, neg' uzvisit'
sebe i sina. 300. Ovdi umuca vec istino scijened,
s ove zapovijedi da slijediti nede ino. 493. Da
bi i istino i pravo poznali. A. Georgiceo, nasi.
300. Neka smo cilovito i istino pravedni. I. T.
Mrnavid, nauk krst. 1702. 18. To istino znaj.
Mon. croat. 225. (1527). Koje istino udovice jesu.
P. Baksid 211. Sada poznam ja istino, da mg-
gustvo tve jedino sted dostoja raj blazeni. G.
Palmotic 2, 472. Istino i verno ja te slidim i
sluzim. M. Jerkovic 53. Bili su istino kraji. F.
Lastrid, test. 61*. Koliko istino s crkvom od nega
pjevamo. 3*. Premda istino uskrsnu (Lazar).
187b. Zasto su se lazjivo ispovidali, iP ako is-
tino, nisu niova svita i ponukovanja primali. nod.
8. I u redu stojedi istino istinito izgubit de§
se. P. Knezevid, osm. 152. Istino istino govorim
ti. S. Rosa 50*. Jesu li od Salamuna ali od
drugi slozene i pisane, istino se ne zna. A. d.
Costa 1, 188. Spovidjeh ti sve istino sgode moga
od zivota. N. Marci 103.
ISTINICI, m. pZ. u Danicicevu rjecniku: solo
jlstinidi' koje je kra} Stefan Decanski dao De-
canima, imalo jo planinu ,Pldst', i dopiralo do
,streltci.ke' mode (Mon. scrb. 92 god. 1330). ,u
Istinidihb' (96).
ISTINIK, 7«. covjek koji govori istinu. — Od
XV do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu
(,verax' 759b) i u Stulicevu (,verax, veridicus').
Kako hinci i istinici. Bernardin 27. paul. 2cor.
6, 8. Kako hinci i istinici. I. Bandulavid 33b.
Vjeruj istiniku Isusu. M. Radnid 188b. Svijet
je laz)iv u svojijem objecanma a Bog veoma
istinik. M. Radnid 189b. Nauciteju plemeniti
koga u svakoj strani slavno ime slovi, znamo
da jesi istinik. A. d. Bella, razgov. 120. Od §ta
se cijenu (ludi), da nijesu istinici. J. Matovid
411.
ISTINISLICAN, istinislicna, adj. samo u Stu-
licevu rjecniku: ,verisimilis, similis vero, proba-
bilis' gdje ima i komp.: istinislicniji, i adv. is-
tinislicno ,verisimiliter'. — Uprav su dvije rijeci
saslai'lene.
ISTINISLICNOST, /. osobina onoga sto je
istinislicno. — U Stulicevu rjecniku: ,similitudo
veri'. — iiepouzdano.
ISTINIT, adj. verus, koji pripada istini, koji
je onako kako je istina. — Postaje od istina
nastavkom it. — Od xiv vijeka (vidi kod 2, c),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (istiniti, koji istinu
govori ,verax, veridicus' ; istiniti, pravi ,verus,
vcrax'; istinit, sto ne pomamkaje , certus'; istinit,
odit, sto svak zna , certus, exploratus, compertus,
apertus, manifestus , ratus'), u Belinu (,verus'
762*; jinfallibile' , certus' 399*; ,certo e indubi-
tato, ciofe cosa certa' ,i .dubitatus' 186b; ,verace,
veridico' ,verax' 759b; ,veridico, e veritiero, che
dice la verit^' , veridicus' 761*), u Voltigijinu
(istiniti ,un certo, taluno' ,ein gewisser'), u Stu-
ISTINIT
43
ISTINIT, 1, e.
licevu (,certus, exploratus, baud dubius, verus,
sincerus, manifestus, notus, tutus, evidons'), u
Vukovu (istiniti ,wahrhaft' ,verax').
1. adj. — Komp.: istinitiji (M. Eadni6 3311';
H. Bonacid 99; M. Zoricic, osm. 108; I. Velika-
novic, uput. 3, 49; Vuk, kov6. 38, i u Belinu i
u Stulicevu rjecniku).
a. (o rijeci, misli itd.) koji je onako kao sto
jest, te nije lai. a) o rijecima, (jlasu, pismti,
obecanu itd. Kojino 6ine istinito obedanje od
posluha Isukrstu. S. Matijevid 5. Jeli istinita
ova besjeda ali nije? B. Zuzeri 243. Istinito
rijeci naSo majke. V. M. Gufietic 190. Da jo
istinita bosida sv. Jeronima. A. Kanizlid, kam.
55. Istinita je ri6 spasite}a. 327. Virujudi, da
je carska ri6 istinita. 414. Pisma ova istinita
sva do slova. V. Dosen 50''. Jeli istinit glas
sto se po puku prosuo? S. !l^ubisa, prip. 165.
Radovan crta dogadaje po vjernom i istinitom
predavanu. Osvetn. 4, viii. — i u srednemu rodu.
Kada stogod za istinito obedajemo. J. Matovic
345. Da ne bi za istinito potvrdili, sto . . . 41.-).
Jos se za istinitije govori da su od Mlecida ima! i
privilegije. Vuk, kovc. 38. — h) o cemu sto se
pripovijeda. Ove dvije istinite zgode. V. M. Gu-
detid 125. Vi cijenite da su darovi istiniti, a
nisu nego lazivi. D. Basid 7. Narav nemu pravi
komediju, i u litu kadkad tragediju, za koju on
ni krajcare ne da, nego stane pak badavad gleda,
i koje su barem istinite, od naravi same naci
nite. M. A. Rejkovid, sat. L6a. Istiniti dogadaj.
Vuk, nar. pjes. 4, 458. — amo moze pripadati i
ovo: Ako^ je slava istinita, ko po svijetu svud
slovete. Gr. Palmotid 1, 147. — c) o sudu. Pod-
lagam istinitomu sudu. H. Bonacid 149. Ova
sva podlagam istinitomu sudu svete matere crkvo.
Ant. Kadcid 553. — d) o vjeri. Zlamen kriza
od svetoga i s nim vjera istinita. J. Kavanin
224^. Zasve da je ona (vjera) tamna, nistano-
mane vele je vede istinita, nego je istinito ono
sto gledamo ocima. D. Basid 129. — e) znanu.
Doklem nemaju istinito znane. Ant. Kadcid 443.
— amo hi mogao pripadati i ovaj primjer :
S kojima se stvari i nihov istiniti naravni razum
vise potamne. I. Jablanci 9. — f)o samoj istini.
Bog jest istina istinita. I T. Mrnavid, ist. 147.
Istina jest prem istinita da . . . A. d. Bella, razgov.
233. Eajska istina nad istinom istinita. I. Dordic,
salt. 423. Istinita istina Isukrst. Grgur iz Va-
resa 37. — O) o znaku. Dajte mi znak istinit.
D. Danicid, is. nav. 2, 12. — h) uopce o stvari,
cemu. Osvaditi iskrnega od stvari istinito i
prave. S. Matijevid 74. Ca nam se cini istini-
tije. H. Bonacid 99. A virovati nije drugo, nego
imat u pameti i drzati za istinitu jednu stvar,
premda ju ne znas inacije nego samo po ocito-
vanu. F. Lastrid, od' 116. Neistinito vijek ne
istakmi se s istinitijem. (Z). Poslov. danic. 77.
To je sve tako istinito, da nista istinitijega ne
ima. I. Velikanovid, uput. 3, 49.
b. koji nije drugi, pravi, sam. Isukrst uze
tijelo covjecije i ucini se istiniti covjek. M. Div-
kovid, bes. 5^. U Isukrstu su dvije stvari: istinito
bozanstvo i istinito covjecanstvo. 241''. Kantar
prav i istinit i detvrtak jednak i prav drzi. 702*'.
Najde na prstu svomu istiniti prsten. B. Kasid,
per. 166. Eici nosedi u sebi istinitu snagu stvari
nimi zlamenovane. I. Bandulavic. predgcv. Pravo
i istinito dobro. I. T. Mrnavid, nauk krst. 17(J8.
40. Daj mi istinito skrusenje i bolest od mojijeh
grijeha. S. Matijevid 14. Ti jesi istinita prilika
temejite cistode. P. Posilovid, nasi. 67''. Po kojoj
se dini misnik istiniti namisnik Isusa. I. Ancid,
Bvit. 71. Koji je pravi i istiniti mudarac. A.
Vitajid, ist. 383. Ostavi nam tilo i krv svoju
istinitu. F. Pardid 58. Istinita sreda i blazenstvo.
I. Dordid, salt. 478. Istiniti post jest od sviju
zloda biti tudu. A. Badic 179. Ako tko rece da
voda istinita i naravna nije potrebna za sakra-
monat krstena . . . 280. Budi mi ovdje vazda
vjerna pomodnica, na smrti mojoj istinita radost.
Pisanica. 89. Ona sveta izbina jest naSe jedno
duhovno vese)e, pokriveno s kruSnim oblicjem,
pod kojim se uzadrzi pravi i istiniti Bog. J. Ba-
novac, razg. 41. Da je covik istiniti, ali i pravi
Bog. F. Lastrid, test. 63^. Ova crkva istinita 1
jedina zarucnica Isusova jest zlamenovana po
korabji Noevoj. ned. 99. Da je Isukrst put je-
dini i istiniti za otidi u zivot vicni, to on isti
naviStuje. 413. Nahodi li se jednako i u ostiji
i u kalezu pravo, zivo i istinito tijelo, krv, dusa
Jezukrsta? I. A. Nenadid, nauk. 188. Pravo i isti-
nito bogo}ubstvo. A. Kanizlid, utoc. 116. Daklen
je istinit poi'od 45 i ostanak 6. M. Zoricid, aritm.
51. Va}a da so prvi i drugi broj naslona na
stvar istinitu. 72. Jeli hineni prorok, istiniti
aposto ... S. Rosa 80^. Bog^ i istiniti covik od
Boga. L. Vladmirovid 31. Ne na istinitu fajdu
uzeti. I. Jablanci 94. Jeli ova ali ona istinita
voda. J. Matovid 147. Nebesa naresona s isti-
nitijem i stavnijem kretanem. 459. Zelis li isti-
nitu pokoru uciniti? I. J. P. Lucid, razg. 35.
Sto ne zamisli se u istinitu i golemu zeju, kojom
isti Jezus zeli vjecnu nasu costitost? I. M. Mattei
51. H}eb istiniti s neba. Vuk, jov. 6, 32.
c. kuji istinu govori. Kauo istiniti covik. I.
Ancid, ogl. 2. Koliko je istinit Bog u obsluzenu
onoga sto obeda. M. Radnid 190''. Da si ti pra-
vodan, viran i istinit u ricih i u govorenju tvomu.
A. Vitajid, ist. 158. Bududi (Bog) istinit; mi-
lostiv, prav. I. Dordic. salt. 99. Ovoga ucini
istinitim, a Boga lazcem. F. Lastrid, test. 42*.
Mestre, znamo da istinit jesi, a put Bozi u istini
ucis. ned. 413. Da je Niceta istiniti pisaoc. A.
Kanizlid, kam. 55. (Papa) jest istinit u razdi-
jenju pricanja vire. A. d. Costa 1, 22. Uciteju,
znamo da si istinit. Vuk, mar. 12, 14. — amo
pripada i ovaj primjer: Pravim i istinitim srdcem
nastojati. A. Kanizlid, kam. 873.
<[. certus, u pasivnom smislu, o kojem nema
sumne, Ne imas istinite jedne ure zivota. M.
Radnid 173^. Budud smrt toliko istinita, a vri-
jeme kada imas umrijeti toliko neistinito, imas
vazda bditi. 330*. Nitko nima jednu uru isti-
nitu zivota. 33 la. Nijedna stvar nije istinitija
nego smrt, ni neistinitija nego ura ne kada
ima dodi. 331''. Zasto je smrt istinita, a vrime
neistinito. J. Banovac, razg. 189. Jeli rodored
stanovit i istinit? A. Kanizlid, utoc. 484. Mogu
se zvati bogati po ufanu istinitu od bogastva.
M. Zoricid, osm. 106. Ne mogudi se narediti
istiniti broj onijeb... J. Matovic 196. Mi smo
nasloneni na istinito ufane. 60. Neka bi se mogao
obsluziti od pastira oni istiniti red u nihovu isto-
macenu. 171. To godiste ne bi odluceno s isti-
nitijem liekijem brojem od godista. 256. Komu
istinita smrt nadstoji. 280. Ne moze se posta-
viti istiniti nacin svjema. 222. Kad bi jedan
ispovidio grih sumjivi za istiniti. M. Dobretid
145.
e. certus, u aktivnom smislu, koji zna za cijelo.
Cini mene istinita brez dvostrucstva. M. Divkovid,
nauk. 123=''. Ako bi se reklo tacijem nacinom,
da bi se ucinili istiniti slisaoci od onoga sto on
govori. S. Matijevid 73. Sa svim tim istiniti
smo i stanoviti da je u tilu clovicjemu. P. Ra-
dovcid, ist. 12. Budi istinit, da Bog ne dopu-
stuje nijednu stvar ni zlu ni dobru brez velika
ISTINIT, 1, o.
U
ISTINIT, 2, c.
razloga. P. Posilovic, cvijet. 111. I da nije samo
on priistinit umriti. nasi. 14^. I tko more biti
istinit, kako on ima umriti? 14''. I jesam istinit,
da s moje strane nisam ucinio nego neizbrojene
grihe. ]23'>. Ja jesam istinit, da se ti nahodis
malo strasiv od smrti. 130'^. Jesam istiniti da
ni smrt ni zivot razdijeli nas od jubavi Bozje,
M. Eadnid 237''. Istiniti smo da nas node nitko
pridobiti. S. Margitic, fal. 115. Nismo nigda
istiniti od smrti nagle. ispov. 8. Imas znat doisto,
da si ti jedna od nih i neka stqjis istinita, evo
ti u zalog moje srce. J. Filipovic 1, 155a. Qno
bogastvo, ono volicanstvo, zarad koga toliko
trudis, mozes li istinit biti, da ces ga za jedan
dan uzivati? Doisto no moze§. 1, 479*. Tako
da ste istiniti da kad mi divicu Mariju ovim po-
zdravjenem pozdravjamo, ona nas pozdrav|a uti-
sei'icm. 1, 509''. Ima biti siguran i istinit svi-
docanstvom liegova dobra i krstjanskog zivota.
M. Dobretic 90.
'i. adv. Istinito. — Komp.: istinitije (I. T. Mr-
navic, ist. 8; A. d. Bella, rjecn. 7(30*; A. Ka-
nizlid, kam. 22. 80. 108. 870). — Izmedu rjecnika
u Mika(inu (kod istinom\ u Belinu (,veramentG,
veracemente, con verita' ,vere' 760*; ,fermamente'
,indubitate' 309''; ,indubitatamente' ,siue dubio'
397''; ,certamente' ,certe' 18t»'>; ,accertatamente'
,asseveranter' 14^; ,sinceramente, con sincerita'
,sincere' 678''), u Bjelostjencevu (kod istinsko,
vidi kod istinski), ii VoUigijinu (,davvero, daddo-
vero, certamente' ,wahrhaftig'), u Stulicevu (,certe,
qnidem, vera, profecto, plane, baud dubie etc.').
a. w istinu, uprnv, bez sumne, vidi doisto, a.
Oni je istinito kra} sam sebi. M. Divkovic, bes.
8a. Gdi ce istinito isprositi Bozje milosti. B.
Kasic, per. 193. Biti 6e jedan sud istinito iza-
brani za priobraccnje od mnozijeli. in. 21. Co-
vjeka istinito i sasma Bozjega. 83. Pokajavsi
80 istinito od zlobe svoje. 88. Da je bio Sa-
verio istinito ponizen u srcu. fran. 86. Bog . . .
istinito jest otac. I. T. Mrnavid, ist. 9. Istinito
zadovoji' bi za svih. ist. 22. Da se cine dobra
djela istinito. J. Kavanin 16''. Da je istinito
covik umrli. F. Lastric, test. 66*. Istinito sin
Bo2i bija§e ovi covik. 1181^. Istinito uskrsnuli
jesu na 2ivot. 187\ Gdi je steta dusi ondi isti-
nito ne ima dobitka nikakva. P. Knezevic, osm.
73. Ni platcaju kada istinito mogu. I. A. Ne-
nadid, nauk krst. 185. Istinito slabosti nase on
je ponio. S. Rosa 13*. Ovi je istinito spasite)
svijetu. 57''. Premda istinito umriti ne more.
Ant. Kadcic 62. Da istinito imas takovu misao.
105. Kad je misnik istinito neumitan. 231. Jere
istinito bise umro pripovidavac 242. Jeli ne-
gova pomo6 i uzrokovala istinito izmet i pogi-
nutje zamctku. .5.50. Da on istinito jest pravi
6ovjok. J. Matovic 58. Da su oni istinito s Je-
sukrstom uskrsnuli. 62. Koji god istinito jesu
sveti. 91. Kada se istinito sluiimo s vodom za
oprati kogagod. 144-145. Lijovaj prid nogama
Jezusovijem siize istinito pokorno. I. M. Mattei
23. Koji podobna svomu zivjenu istinito u2i-
vajuci. I. J. P. Lucid, nar. 40. Sva obotana
(Bozja) istinito dostignuti do§. razg. 20. Biskup
area istinito apostolskoga. izk. 23. Koji se isti-
nito knju. J. Kajid, pouc. 1,48. I to 2ivad isti-
nito jaci. J. S. Rojkovid 197. Koji ga jo )ubio
8 Jubavjom istinito sinovskom. A. Tomikovid,
gov. 37. I Petar istinito apostol u Joruzolimu.
G. Pestalic 63. Jor istinito imali bismo voliku
pomod. Grgur iz Varesa 107. Naj cestiti car
pod nebi istinito ja bih bio. P. Sorkocevic 592a.
— Badi vece sile stoji istino istinito. I u redu
stojodi istino istinito izgubit des se. P. Knezevid,
osm. 152. — U ovijem primjerima ima i konjun-
kcija da, kao da je iza istinito izostala kopula
je: Istinito da red jest sdruzen vlastito k na-
darju. A. d. Costa 1, 224. Zar su bili izvan
svita? Istinito da ne. A. Tomikovid , gov. 68.
Da bude Sihem zuao da ce morati umrti ako
uzjubi Dinu, istinito da ju ne bi bio }ubio. 69.
b. kao zbija, kad se istice kako sto jest prema
onome, sto se moze pomisliti Hi reci, vidi doisto,
b. Nepodnosna istinito stvar jest pakao, nista-
nemaiie kad bi tko stavio i hijadu pakala, ne
bi toliko rekao, koliko je zalostno bit odtiranu
od uzivanja blazene one slave. P. Knezevid, osm.
165. Dostojno jest istinito milovati ime Isusovo
i Jubiti . . . zasto je slatkost nasa u gorkosti i u
zalosti razgovor i utisenje ; al' je jos dostojnije
klanati mu se jubeci ga i virno mu sluziti za to
zasto je uzrok jedini od nasega spasenja. F.
Lastrid, test. ad. 127—128. Ako se za maskaru
nikoga ne uvridujudi stogod laze, ne kunudi se,
gribota je istinito ali nije grih smrtni nego
prostni. ned. 115. Nije istinito opceni svijema,
ma jest samo vlaitit trijema. J. Matovic 140.
A jur neka ne bi iko sudio, da je ispovijed isti-
nito postavjena od Gospodina, ma pak na ta
nacin, kako da nije zapovidio da je potrebno
§ nom sluziti se. 255.
e. s nekijem glagolima, osobito s onima koji
znace misliti, govoriti, potvrduje ono sto se misli,
govori itd., a ne da se misli, govori ltd. isporedi
doisto, c. a) s glagolima koji znace govoriti, pi-
sati itd. Pisanih istinito. Mon. croat. 44. (1379).
Akior istinito poca govoriti. M. Marulic 22. Od
istinitije (griha) istinito se izpovidajuc. I. Ancid,
svit. 51. Ead bih mod rijet istinito, da se rvah
brabrenito. J. Kavanin SSl^. Ako bi htjeli isti-
nito odgovorit. B. Zuzori 126. Sad du reci isti-
nito mome Bogu: ,Odpusti nama, kao i mi od-
pustamo'. J. Banovac, razg. 56. Mozemo ju isti-
nito nazvati smutnu veliku. A. Kanizlid, kam.
VI. Ovu bludedu ovcu, istinitije govoredi, pi-
toma vuka, primio jest u stado pravovirnih. 23.
Poznavao je slabu , istinitije x'okavsi pohlepnu
dud cara. 370. Hodu tebi istinito svekoliko po-
vidjeti. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Mogu li rijetl
istinito, da sam posobnijem nacinom posvetcen
srcu ovomu bozaustvenomu? I. M. Mattei 122.
Gdi se ovo troje naodi, istinito more se redi, da
je ondi familija krstjanska. D. Rapid 83. — h)
s glagolima koji znace misliti, suditi, vjerovati,
ufati, znati itd. Iraamo istinito znati. M. Div-
kovid, nauk. 4*. Istinito drzim da du . . . B.
Kasic, per. 160. Za to viruju istinitije ove stvari
nego li one. I. T. Mrnavid, ist. 8. Oni se more
istinito uitati mudar, koji vazda misli, da ima
umriti. P. Posilovic, nasi. 12*. Kad so istinito
zna. I. Grlidid 41. Da bi ti istinito znao, da de
se do nikoliko godina sye ove kude soriti. J.
Banovac, razg. 90. Ti jur istinito poznajes, da
du5e sarauiti ne mores, ako ne obsluzis zapo-
vidi Bozijo. 100. Mi istinito zaamo i temejito
virujemo. F. Lastric, test. 186*. §to se istinito
moze vjerovati. S. Rosa vi. No zna se istinito.
26''. Oli bi§e od istoga plemena oli cd drugoga,
znati se istinito no more. And. Kacid, razg. 21.
Samo ono gribe koje istinito poznajemo. Ant.
Kadcic 203. Sudac ili ti oblast svitovna koja
istinito poznajo. 287. Kad grisnik istinito sudi
u svomu srcu i pameti. 312. Ako je imenovani
misnik istinito oznanen od toga uzmaknutja oli
ti dignutja oblasti dopustene mu. 472. Ma isti-
nito ne mogu znati. J. Matovid 86. Kada isti-
nito vjerujemo, da... 220. Vjerni imaju istinito
ufati, da... 284. To istinito znaii nije mogude.
ISTINIT, 2, c.
45
ISTINOSLTCAN
I. J. P, Lucie, docfc. 26. Virujte mi isfcinito,
kako god jeste sada drugovi griha, biti hocete
i pokore. D. Eapi6 28. Prem ako istinito znas,
da 6e ti neharnost biti pla6a. G. Pestali6 195.
Poznadose istinito da od tobo izidoh. Vuk, jov.
17, 8. — c) i s drugiiem glagolima kad se po-
tvrduje da je istinito djelo sto se vrsi. Koji isti-
nito tobe }ube. L. Kadi6 102. Sluzite rau isti-
nito. D. Danicid, Isam. 12, 24.
d. lead se sto tvrdi da se bole istakne nesto
onome suprotno, vidi doisto, b. Zato ga nekolici
sciniso naravi flomatike i studeno, bududi on isti-
nito naravi srdite i ogneno. B. Kasic, in. 90.
Kruscem od sinrti se istinitije branase nego li
hranase. A. Kanizlid, kam. 108. Ne samo imamo
moliti Boga, da bude ucinena vo)a liegova kada
je zio ono sto zudimo, ma jost kada istinito nije
zlo ; kakono kada voja slijedi ono prvo prignuce
naravi... J. Matovi6 481. Stvari koje oni imadu
u svomu misjeiiu mogu biti u liiovomu misjeiiu,
ali nisu istinito na svitu. A. Tomikovic, gov. G8.
— Is konjunkcijom da, isporedi a pri kraju.
Istinito da je mogao to uciniti . . . nistanemane
on . . . uzdrza kao stijesiienu slavu blazenstva
svoga ... F. Lastric, test. GS^^.
iSTINITI, istinim, i^npf. postaje od istina Hi
od istin (istinan) nastavkom i. — isporedi do-
istiniti. — xviii vijeka.
1. aktivno.
a. pokazivati, dokazivati daje sto istina (objekat
je cejade). — U Stulicevu rjecniku : ,actu certiorem
facere, reddere'.
b. uvjeravati da je sto istina, svjedociti (objekat
je ono cemu se govori). — U jednom primjeru
XVII vijeka. Jer nas on sam istini po ustim Eze-
kijela proroka da 6e prostit gi'isniku, netom se
pokaje. Blago turl. 2, 275.
3. sa se, pasivno (prema 1, a). — TJ dva pisca
xviii vijeka. Da se moze istiniti ric. Ant. Kadcic
54. S druge strane istine se rici. 189. Da so
moze istiniti zlamene rici. 189. Triba je da su
toliko blizu, da se moze istiniti ric. M. Dragi-
cevid 105. Jere se ne bi tada mogao istiniti
pridimak. 105.
iSTINITOST, istinitosti, /. osobina onoga koji
je istinit Hi onoga §to je istinito. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (istinitos ,vg-
racita' ,veracitas' 759'^; ,sinceritas' 678'^), u Vol-
tigijinu (,veracita, certezza, evidenza' ,gewisslieit'),
u Stulicevu (,veritas'). Imaju istinitost da svijet
govori istinu. M. Radnid 189». Veliko jest ne-
govo milosrdje ne dati ti istinitost od naj po-
slidne ure. 332*. Da mogu s istinitostja pa-
meti ugoditi Bogu. P. Knezevic, osm. 136. Jost
poznajemo istinitost crkve od pocetka. J. Ma-
tovid 92. Naslonivsi se mi ovako na istinitost
Bozju kakono na pritvrdu istinu, evo izpovi-
damo . . . B. Leakovid, nauk. 30. Ako bi tko
s istinitostju rekao. I. J. P. Lucid, nar. 6.
ISTINITSTVO, n. vidi istinitost. — Samo u
jednom primjeru xvii vijeka, i u Stulicevu rjec-
niku (uz istinitost). Tko odkriva otajstva prija-
teja gubi vjeru i istinitstvo. M. Eadnid 472*,
ISTINIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,proba-
bilis'. — nepouzdano.
ISTINIVOST, /. osobina onoga sto je istinivo.
— U Stulicevu rjecniku: ,verisimilitudo, proba-
bilitas'. — nepouzdano.
ISTINOCA, ■/. vidi istinost, istinitost. — U
pisaca nasega vremena. Istinoda ,Gchtheit' ,ge-
nuinita'; istinoda pisma ili podpisa ,echtheit der
schrift Oder unterschrift' ,genuinita della scrit-
tura'. B. Petranovid, rucn. knig. 37.
ISTINOGLASAiSf , istinoglasna, adj. istinoga
glasa (istinit). — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Sva nihova kazana nijesu bila istinoglasna. S.
Rosa 11 la.
ISTINOGLASJE, n. u Stulicevu rjecniku (kao
glas pod e): ,nuovella, nuova' ,nuncius'. — U
jednom primjeru xviii vijeka kao istina. ProsuSo
po svijetu mnoga pIsma himbena pod imenom
istinoglasja. S. Rosa iv.
ISTINOGOVORAC, istinogovorca, m. covjek
koji govori istinu. — U Stuliceou rjecniku: ,vo-
ridicus, verax'. — nepouzdano.
ISTINO^UB, adj. vidi istinojuban. — U Sa-
lekovu rjecniku: jwahrheitsfreund'.
ISTIN6^,UBAN, istinojubna, adj. koji {ubi
istinu. — U jednom primjeru xviii vijeka. Svi-
doci ovi jesu istinojubni. A. Kanizlid, kam. 52.
ISTINONEPODOBAN, istinonepodobna, adj.
koji nije podoban istini, isporedi istinopodoban.
— U Stulicevu rjecniku: ,improbabilis'. — ne-
pouzdano.
ISTINONEPODOBNOST, /. osobina onoga sto
je istinonepodobno. — U Stulicevu rjecniku: ,im-
probabilita' ,res improbabilis'. — nepouzdano.
ISTINONEPRILICAN, istinoneprilicna, adj.
koji nije istini prilican, isporedi istinoprilican.
— U Stulicevu rjecniku: v. istinonepodoban. —
nepouzdano.
ISTINONEPRILICNOST, /. osobina onoga sto
je istinoneprilicno. — U Stuliceou rjecniku: v.
istinonepudobnost. — nepouzdano.
ISTINOPODOBAN, istinopodobna, adj. po-
doban istini, vidi istinoprilican. — U Belinu
rjecniku: istinopodobni ,probabile, che si pu6
provare' ,probabiIis' 586^, i u Stulicevu: v. istini-
slicau.
ISTINOPODOBNOST, /. osobina onoga sto je
istinopodobno. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
istinislicnost.
ISTINOPRILICAN, istiuoprilicna, adj. yeri-
similis, koji je 2)rilican istini. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (istinoprilicni ,veri-
simile, somigliante al vero' ,verisimilis' 761'';
,probabiIe, cho si pu6 provare' .probabilis' 586^)
gdje se naj prije naliodi, u Voltigijinu (istino-
prilidni ,verosimile, probabilo' ,wahrscheinlich'),
u Stulicevu (v. istinislican).
a. adj. — Komp. : istinoprilicniji. u Belinu
rjecniku: .probabilior' 536^. Prikazati s liekijem
razlogom istinoprilicnijem. J. Matovid 134. Aposto
zaglavjuje s razlozenem istinoprilicnijem. 229.
b. adv. istinoprilicno. — U Belinu rjecniku:
iprobabilmente' ,probabilitGr' 586*.
ISTINOPRILICNOST, /. verisimilitudo , oso-
bina onoga sto je istinoprilicno. — U Belinu
rjecniku: istinoprilicnos ,verisiinilitudine' ,simi-
litudo veri' 761^; ,probabilita, I'astratto di pro-
babile' ,probabilitas' 586* i u Voltigijinu: ,ve-
rosimiglianza, probabilita' ,wahrscheinlichkGit'.
ISTINOREK, adj. koji rece istinu. — U Stu-
licevu rjecniku: v. istinogovorac.
ISTINOSKLADAN, istin6skladna, adj. vidi
istinoprilican. — U jednoga pisca xviii vijeka :
samo adv. istiniskladno. Ne moze so niti ocito
niti istinoskladno pokazati. D. E. Bogdanid 80.
— i komp. : istinoskla Inije. Istinoskladnije jest
pocetak umstva a Arabiju nego u Idumeju po-
staviti. 17.
ISTINOSLICAN, istin6slicna, adj. rtcZi istino-
prilican. — Kao adj. samo u Stulicevu rjecniku
ISTINOSLICAN
46
ISTISKATI, 1, b.
V. istinislican. — Adv. istin6slicno u jednoga
pisca XVIII vijeka, i to komp. : istinoslicnije. Ako
bi pak obsluzivSi obicaje zaprika koja poslije
nasla se, koju on istinoslicnije jest neznao, tada
lasne nemu dopustene moze se dati. I. Velika-
novic, uput. 3, 216.
iSTINOST, istinosti, /. osobina onoga sto je
istino ill onoga sto je istinan. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjccnika u Belinu (istinos ,verita' ,ve-
ritas' 7611^; ,realta, cioe verita' ,vGritas' 609^;
,certezza, I'astratto di certo' , certitude' 186*'; ,ve-
racita' ,veracitas' 759b), u Bjeloatjencevu (kod
istina), u Voltigijinu (Uamparskom grije§koni
istinitost ,certezza, verita' ,wahrheit, gewissheit').
Da p;a. duhom i u istinosti klana. S. Kosa 57*.
Tada ne iste se druge istinosti. A. d. Costa 2, 89.
Da je on nas izvestio na koji se nacin k isti-
nosti dospeva. D. Obradovic, basn. 442.
ISTINOVAN, istinovna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. istinit, gdje ima i adv. istinovno, v.
istinito. — nepouzdano.
iSTINOVATI, istinujem, impf. vidi istiniti, 2-
— XVII i XVIII vijeka. Kako se istinuje da treti
dan Gospodin uskrsnu od mrtvih? I. T. Mrnavic,
ist. 24. Ne govori se od imanja, koja ako se
izgube s vrimonom mogu se steci, dali ne moze
se to od duse istinovati. A. d. Bella, razgov. 159.
Jer se ne bi istinovale one rici krstjena. Ant.
Kadcic 122. Ako se ne istinuju (ugovori). 393.
Razlog jest, jer se ne bi istinovale one rici kr-
stena. M. Dragicevic 236.
iSTINSKI, adj. vidi istinit (uprav koji pri-
pada istini). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (istinski, istini ,verus'. 2.
istinski ili istini clovek koji istinu govori ,verax,
veridicus, sincerus, rectus, candidus, indubitatae
fidei, certa 1. firma fide'), u Jamhresieevu (,verax'),
u Voltigijinu (,vero, certo, genuino' ,wahr, gewiss,
acht'), u Stulicevu (v. istini), u Vukovu: n. p.
istina ,-\vahr, wahrhaft' ,verissimus, ipsissimus'
s primjerom : To je istinska laz (.scherzhaft').
a. adj. Otac nije tebe ostavio premda gresnika
pravoga istinskoga. B. Zuzeri 59. (Bazgovori)
istinske i navadne poboznosti. A. J. Knezovi(^.
xvni. Od prinaucnoga i istinskoga pisaoca. A.
Kanizli6, kam. 8. Priveliki redovnice i jistinski
arhijereju. A. Kra}i6 25. Koje u istinskomu i
istocnomu slavonskomu jeziku pisase. I. Jablanci
8. Od istinske Jubavi k slavonskomu narodu. 9.
Od toga istinski uzrok davati no znade. 19. Da
bi mogao i istinska nikojima prid oci postaviti.
A. T. Blagojevic, pjesn. v. Kako se treba nadi
u raznim prilikama i neprilikama istinskoga rata.
M. D. Milicevid, zim. voc. 59. Ima li izgleda za
istinski napredak u vaSoj skoli ? zlosel. 138. Sve
su utemcjene uredbe na istinskom uvjerenu, da
je hotine slobodno. M. Pavlinovii, rad. 84. —
('esto rodi vece site uz samu rijec istina. I rekao
bi da mu je istinska istina. Nar. prip. vr6. viii.
I moje mi duge to je istinska istina. 197. Ovo
je sve istinska istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On
je kazao istinaku istinu. S. ^ubi§a, prip. 214.
b. adv. istinski Hstinsko). — U Bjelostjencevu
rjecniku: istinsko, istinski, istinum, u istinu, isti-
nito ,reapse', v. istino, i u Jambresicevu: istinski
,revera'.
ISTINSTVO, n. postaje od istin (istinan) na-
stavkom bstvo.
a. essentia, substantia, natura, ono sto nesto
u sebi jest, narav. — U nekijeh pisaca xv, xvii,
xviii vijeka. Ne u jedinstvi jednoga kipa, da u
jedinstvi jednoga istinstva. Bernardin 18J. Boze
ki na spasenje jutskoga naroda naj veksa svetl-
li§ca u vodenom jistinstvu naredil si. 191. Sta-
novito redes ovo jest istinstvo Isusovo. M. Div-
kovic, kat. 159. Svako istinstvo kerubini (raz-
mis{aju). J. Kavanin 508*'.
b. vidi istina. — U Stulicevu rjecniku.
ISTINSTVOVANE, n. djelo kojijem se istin-
stvuje. — Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom
da je uzeto iz misala.
ISTINSTVOVATI, istinstvujem, impf. samo u
Stulicevu rjecniku: ,bene, recte agere' s dodatkom
da je uzeto iz misala.
isTINUTI, istinem, pf. posve ostinuti. — Slo-
zeno: iz-stinuti. — U JJanicicevu rjecniku: isti-
nuti ,obrigescere' ; ,Umtrt i bezdusijemt istinuvt
i ocepenevfc' (Domentijan*' 164). mislim da bi
trebalo ,istynuti'.
ISTINAK, m. vidi istinik. — Najednom mjestu
xvii vijeka. Koji mu vjeruju i drze ga za isti-
naka. M. Eadnid 189*.
1. ISTIKATI, istiram (istirati, istirem), impf.
istrti. — Od xv vijeka , a izmedu rjeenika u
Vrancicevu (,exterminare') i u Stulicevu (istirati,
istiram, v. istrti).
a. u pravom smislu. Poca umivati noge uce-
nikof sfojih i istirati je ubrusom. Bernardin 85.
joann. 13, 5. Da istjera (grijeskom. mj. istira)
mjesto koje je pomazano . . . pamukom. M. Div-
kovic, nauk. 243^. E.ece ove rici Lovrinac, poce
ubrusom istirati, i onim noge otirati. P. Hekto-
rovic (?) 97. Koja i sinu toliko istira krvava
znoja. F. Lastric, test. 107^.
b. unistavati. vidi u Vrancicevu rjecniku.
2. ISTIRATI, vidi istjerati.
ISTIEUKANE, n. djelo kojijem se istiruka. —
U Stulicevu rjecniku: ,levis fricatio' (vidi isti-
rukati).
ISTIRUKATI, istirukam, pf. dem. istrti. — U
Stulicevu rjecniku ima samo verbalni supstantiv
istirukane.
ISTISAK, istiska, m. vidi otisak. — U nase
vrijeme kod pisaca. Na stotine istisaka (svoje
knizice) razasla pravnikom. M. Pavlinovid, rad.
95. Istisak , exemplar (abdruck)'. Jur. pol. ter-
minol. 200.
ISTISKANE , n. djelo kojijem se istiska. —
Stariji je oblik istiskanje. — U Belinu rjecniku:
istiskanjo ,il cacciare' 155*; iztiskanje ,il cacciar
fuori' 155a; ,lo spinger fuori- ,extrudere' 700*;
,spinta, I'atto di spingere' ,impulsus' 700^.
ISTISKATI, istiskam, pf. slohno: iz-tiskati.
— Akc. je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka.
1. aktivno.
a. tiskanem uciniti da ko ili §to izide na po]e.
— Izmedu rjeinika u Belinu (iztiskati ,spingere
fuori' ,extrudo' 700* ; ,sbalzare. cacciar fuori con
impeto' ,exturbo' 644^ ; , cacciar fuori' ,expellere'
155^1), u Stulicevu (istiskati, istiskivam ,oxtrudere
aliquem foras, aliquid foras expellore, prupellere,
impellere'). Iz mrzeda sogaj tila ovu dusu isti-
skate. (x. Palmotic 2, 68. Nevojno stane . . .
istiska mu istinu na usta. E. Pavid, ogl. 448.
Zatim Farizeji istiskaSe ga iz sinagoge. 567.
Podbunise puk i istiskase ga na vrata crkvena.
661. Istiskase ga na dvor. A. T. Blagojevid,
khin. 48. Malo po malo ti§tili su ga sin i ne-
vjesta, dokle su ga sasvijem istiskali iz kude. A.
Kalid 359.
b. vidi istijestiti. — Izmedu rjeenika u Belinu
(iztiskati .cacciar fuori, premendo con forza' ,com-
primere' 155*), u Bjelostjencevu (iztiskam, iz-
tiscam, iztisnuti, iz^mikavam, zmeknuti ,exprim0;
ISTISKATI, 1, b.
47
1. ISTJEOATI
briso') , M Voltigijinu (istiskati , istiskam , isti-
skivam ,stringero, compriraere' ,znsammendru-
cken'). Opet i opet ozimo bi, dokle bi na dvor
3ve iztisko do kapjice. B. Zuzori 13. II' za sirce
istiskaju koma. J. S. E.e}kovi6 402.
2. pnsivno.
a. vidi 1, a. Ki Sovjeka jad ustrijeli, istiskana
kad se duSa s bolnijem tijolom rve i dijoli. G.
Palmotid 3, 17^. AT u drugoj onda strani van
rodjene zem|e mile robovahu istiskani od oruzne
prijoko sile. 48"'. Ali aiidolske no znas kore i
boj nihov svud pjevani, s koga odmetni dusi
gore u jaz pakljen istiskani? 71l>.
b. vidi 1, h. moze hiti da amo pripada ovaj
primjer (u prenesenom smislu): S dosad|ivim mol-
bama istiskano (dopustene). Ant. Kadcic 329.
3. sa se.
a. pasivno, vidi 1, a. Ako se k6i iz kude iz-
tiskala i u svom stanu namjestila, tu veseja i
cestitaua. B. Zuzeri 231.
b. refieksivno , tiskajuci se izici. Kroz vrata
istiska se. N. Marci 60.
ISTISKAV, adj. u Stulicevu rjeeniku : ,espul-
sivo' ,extrudons'. — nepouzdano.
ISTISKIVANE, w. djelo kojijem se istiskuje.
— U Vukovu rjeeniku: ,das hinausdriicken' ,ex-
trusio'.
ISTISKIVATI, istiskujem i istiskivam, i^npf.
istiskati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (praes
istiskujem kod istisnuti, iztiskivam kod iztisnuti),
u Voltigijinu (praes. istiskivam kod istiskati), u
Stulicevu (istiskivati , v. izgnetati ; praes. isti-
skivam kod istiskati), u Vukovu (istiskivati, isti-
skujem , hinausdriicken' ,extrudo, urgeo foras')
Koji pod oblicjem svoga svetoga posla s nacinom
nedopustenim istiskuje pineze. Ant. Kadcic 297.
Kako se iz ovih uje za sazgane istiskuje. J. S.
Eejkovii 103.
ISTISKNUTI, vidi istisnuti.
ISTISNUCE, n. djelo kojijem se istisne. — Sta-
riji je oblik istisnutje. — U Belinu rjeeniku:
istisnutje ,il cacciare' ; ,il cacciar fuori' 155*.
ISTISNUTI, istisnem, ^j/. jednom istiskati. —
Slozeno: iz-tisnuti. — Akc. je kao kod izginuti.
— Gdjegdje u starija vremena ostaje k medu s
i n (vidi Vetranicev i Vrancicev primjer kod a);
radi drugijeh osobitijeh oblika (n. p. aor. istiskoh,
ististe) vidi kod tisnuti. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (iztisnuti, iztisnivam
jsbalzare, cacciar fuori con impeto' ,exturbo' 641a ;
istisnuti na dvor, istiskujem , cacciar fuori' ,ex-
pellero' ; iztisnuti, iztiskivam ,cacciar fuori, pre-
mendo con forza' ,comprimere' 155*), u Bjelo-
stjencevu (vidi kod istiskati), u Stulicevu (v. is-
tiskati), u Vukovu (,hinausdruckfiu' ,extrudo').
1. aktivno. Istisnuti odluku od srca. Zborn.
9b. Iz driva me ce istisknut. M. Vetranid 2, 487.
One jiste knizice cinih iztisknuti. F. Vrancid,
ziv. 4. Ne moze nikakove rijeci istisnuti iz usta
ne. M. Divkovic, zlam. 12^. Na Regepa kuk se
obali, i ististe mu van utrobu. I. Gundulic 524.
Ter tuj misal tja istisni. P. Hoktorovid (?) 155.
Jeli od koga od vas iztisla kojugod suzu? A. d.
Bella, razgov. 2()5. Nisi mogla samo jednu po-
kornu suzicu, ili jedan samo skruseni uzdah iz
otvrdnuta moga srdoa istisnuti ! A. Kanizlic, uzr.
95. Imadu oli istirat i istisnut prokletoga iz
crkve. M. Dobretic 401. I tako s vinom istisni
dobro sok. Z. Orfelin, podr. 390. Gaspar istisne
Kada iz sobe. S. J^ubisa, prip. 49.
3. pasivno. Da svaki nocisti dub istisnut i
smeten odtide. I. Bandulavic 277''. Iztisnut ,cac-
ciato fuori, premuto con forza' ,compressus'. A.
d. Bella, rjecn. 155'>. Uspi na tu istisnutu belinu
opet hladnu vodu. Z. Orfelin, podr. 253.
U. sa se.
a. pasivno. S mladene a so mlogo vise zrna
izvadi, uego se moze s vrsenem istisnuti. I. Ja-
blanci 86.
b. refleksivno. Iztisnuv§i se izmedu puka. A.
Kanizlid, fran. 81. Naj posli ististe se jedan od
nasi biskupa od inala znaiia, ali dobra zivota.
M. Zoricid, zrc 110. Ististe se pusta bedevija.
Pjev. crn. 275*. — (J Vukovu rjeeniku: vide is-
tadi se.
ISTISNIVATI, istisiiujem i istisnivam, iinpf.
istisnuti. — U Belinu rjeeniku: praes. iztisnivam
kod iztisnuti, i u Stulicevu: istisnivati, istisnivam,
V. istiskati.
ISTISTATI, ististim, pf. slozeno : iz-tistati. —
Akc. se ne mijcna. — V nase vrijeme.
a. posve pretistati. u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
I>. udariti, lupnuti. Ja pustih durana a neko
ti me istista motkom preko leda: p}us! M. D.
Milidevid, zim. vec. 279.
c. dopeci. u Liei. V. Dorid. — U Vukovu rjee-
niku im a samo ististati so bez znacena, ali s pri-
mjerom: Ostavider je na pec (n. p. gibanicu) nek
se ististi; i ovdje je ocito znacehe: dopeci se, a
ne ohladiti se.
ISTITAK, m. ispitdne (kod suda), arap. tur.
istintak. — U nase vrijeme u Hercegovini i u
Crnoj Gori. Istitak — ispit. V. Bogisid, zborn.
540.
ISTIVA (istiva), /. tur. istife, vrsta bijele zemje
ili meka kamena, od kojega se nacinaju lule (nem.
meerschaum, tal. schiuma di mare), pa i sama
takova lula. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: istiva (istiva) ,meerschaumene
pfeife' , fistula fumatoria e spuma marina'. Istiva
,der meerschaum' , spuma marina'. L. Lazid, ist.
174.
ISTJAHAN, istjahna, adj. isti (s vecom silom,
bas isti). — Uprav bi po postanu bio deminutiv,
ali takovi nije po znacenu. — isporedi istahan,
istasan. — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,ipsissimu3').
a. adj. Istjahne stvari ucenici kad bjehu doma
dosli upitase Jczusa, a on im poda isti odgovor.
S. Eosa 117a.
b. adv. istjalmo. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,simillime'). Ako bi se moglo rijeti, da on
u imenu Beel^ebuba tjera vragove, istjahno ta-
kodjer moglo bi se rijeti o svijem Zudjelima koji
u imenu Bozijemu tjerahu ih. S Kosa 85*.
ISTJASAN, istjasna, adj. vidi istjahan. —
Samo u Stulicevu rjeeniku: ,ipsissimus', gdje ima
i adv. istjasno.
iSTJECANE, n. djelo kojijem se istjece. —
Stariji je oblik istjecanje. — U Belinu rjeeniku:
iztjecanje ,spuntamento , cominciamento di na-
scere' ,apparitio' 703^ ; u Voltigijinu : iztecane
,sgorgo, sorgente' , quelle'; u Stulicevu: ,scatu-
rigo, scatebra, effluvium'.
1. iSTJECATI, istjecem, impf. istedi. — -je-
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, lo is-
tocnom o: istecati, u zapadnom i: isticati; ali
se ovaj zadni oblik nalazi i u sva tri govora,
te se kod isticati «e moze svagda znati jeli i po
juznom govoru ili je uopce i postalo od e (od
korijena tedi). — Kod obadva je oblika akc. kao
kod izgrtati. — Obadva su oblika stara, ispo-
1. ISTJECATI
48
1. ISTJECATI
rcdi stshw. istecati i isticati. — Izmedu rjecnika
u Vrandicevu (isticati ,oriri'), u Mikajinu (isti-
cati, izvirati ,scateo, scaturio, emano, errumpo,
efluo'; isticati sunce ,orior, nascor'), u Bdinu
(iztjecati .scaturire, sorgere, uscir faori' ,scateo'
6501"; ,scorrore, colare' ,fluo' 659a; ,spuntare, in-
cominciar a nascero, o apparire' ,apparGo' 703b;
jprocedere, derivare, o nascere' ,mano* oSG'^), u
Vcltigijinu (iztecati ,correre fuora, sortir cor-
rendo, finir di scorrere come liquidi_, sgocciaro'
(herauslaufon ; herausrinen'), « Stulieevu (praes-
istJGCom kod isteci ; isticati, v. istjecati ; istjecati
,scaturirc, scatcre, omanare, exsilire, crumpere,
offluere, surgere, oriri, nasci')) u Danicicevu (is-
tecati i isticati ,offluere'). a) vidi 1. istodi, a),
Miro svetoje isticati ustavi se. Domentijan^ 119.
Gde istece blato izt Morave i upada u Moravu.
Mon. serb. 198. (1381). Na gore uzhodi (more)
timi supjinami, paka se slobodi izticuc rikami.
P. Hoktorovid 12. Kako kad iztice vodica iz
rike. 26. S otara krvav znoj iztjece. F. Luka-
rovic 190. Iz sjeverne joste strane, odkli rijeka
Don istjece, gospodicid mlad dotoce. I. Gundulic
535. Iz koga tela ulje iztica. F. Glavinic, cvit.
387a. Sava i Drava odkle ishodi, Yisla i Dunav
odkle istjece. G. Palmotic 1, 21. Od lie rane
krv istjece. 2, 111. Koja (krv) iz rana Jezusa
Isukrsta obilno istjeces. V. Andrijasovic, dev.
108. Iz hladenca svoga iztjece bistra voda. J.
Kavariin 7^. Vino na sve strane iztice. A. Bacic
308. No more se uzdrzat od placa, same mu
suze istjecu i lice oblivaju. F. Lastric, ned. 369.
Puuajevode rika koja iztice. A. Kanizlid, utoc.
515. Eon suza iz oci joj od bolesti istjecase. S.
Eosa 192a. Svaka voda naravska ili iztice iz
zemje ili protice iz neba. Ant. Kadciti 121. —
u metaforickom i prenesenom smislu. Bogu ,od
koga sva dobra izviru i nam istjecu. E. Ga-
manic A2''. Istijom redom moja istjece krv od
kraja svijeh bogova. G. Palmotic 1, 212. Od
kujih... izvjraju i iztjecu grisi smrtni. I. Grlicic
2<J0. Ne iztjece li otole, rek bi iz vrela, svaka
volicina? I. Dordid, salt. xix. Eijoke sladkijeh
voda koje iztjecu iz Bozijega milosrdja. B. Zu-
zeri 225. Eane iz kojih istice cina tvoga spa-
sona. J. Banovac, pred. 21. Koja (dobra dila)
inacijo ne bi isticala toliko obilato. F. Lastric,
test. 249''. Kakvi pakleni plodovi istjecu iz ovoga
vrila paklenoga. ned. 128. Od privrsonja ovo
neurcdne i norazlozne srcbe i ]utine poradaju se
mlogi grisi i istjecu, kako iz jodnog vrila otrov-
noga i od matice priopake. 219. Niti ima griha
koji no istjece iz ovoga vrila. 312. Svi darovi
izticu iz Jubeznivoga nogovoga srdca. A. Ka-
nizlid, lizr. 49. Zakon ovi nepisan od dvostruka
vrila istice. A. d. Costa 1, 8. Iz toga priboga-
toga vira iztjeSu sve one kreposti hristjanske.
I. M. Mattei vi. Ko iz priobilnoga i neprisusnoga
vrela izteko§e ter iztjecu priobilno i nepristano.
XII. — b) vidi 1. isteci, ej. Odkole smrt iztje-
caSe. A. Gucetid, roz. joz. 204. Sama istjeca iz
tabcra i Osmanovoj glavi prijeti. I. Gundulic
342. Na ncprijateja daleka s oruzjem van istje-
cati. 1. Dordid, ben. 94. ~ c) vidi 1. isteci, fj.
Da budote sinove otca vasega ki na nobosih jest,
ki sunce svoje cini isticati vrhu dobrih i zalih.
Bernardin 26. mat. 5, 45. Zvizdo nike ko istidu
kad su naj vo6i krisi. M. Marulid 68. Svaki
dan istife sunco ter zahodi. 223. Svitlija bigo
ner sunce, kad istice. H. Lucid 216. Kad iztido
sunce za goricom. 288. Prije de sunce zad ondjo
gdje istjede. N. Dimitrovid 47. Kad vidim su-
nasce gdi tiho iztjcf-o. N. Na)f>&kovid 2, 107.
Ugledav§i isticudi zarko sunco. P. Zoranid 26*.
Od onih smo, gospo, strana, od kud zarko sunce
iztice. A. Cubranovid 141. S jutra kad iztjece
^orome danica, zamuknu zuber tih od jetnih sla-
vica. D. Eanina 139*. O svjetlosti ka dan stvaras
kad istjeces. D. Zlatarid 3*. Gdi zapada, gdi
istice (sunce), slijodit smo to pripravjeni. I. Gun-
dulid 421. Kada sunce iztice. I. T. Mrnavid, ist.
30. Odkli zarko sunce istice. G. Palmotid 1, 71.
Sve drzave odkle zarko sunce istjece. 1, 314.
Zarko sunce istjecase. P. Kauavolid, iv. 83. Sunco
za me ne istjece. 25^. Zrak suncani odkle iz-
tjece, gdi se skriva. B. Betera, or. 30. Ne zna
od kud sunce istjece. (D). Poslov. danic. 77. U
svakom mjestu sunce iztjece. (D). 142. Kada
sunce iztice. A. Vitajic, ist. 308. Bog svomo-
gudi ukazi velicanstvo cinedi izticati sunce svrhu
pravedni i nepravedni. S. Marj^itic, fal. 93. S nim
(suncem) zahodi i iztico (danica). J. Kavanin
345a. Gdje istjece jasna ^ora. I. Dordid, salt.
238. Kad iz morskijeh vala istjece (sunce). ben.
202. Cini isticati sunce. S. Badrid, ukaz. 114.
Cim iztjece sunce, tim razcina guste magle. V.
M. Gucetid 155. Kad sunce istico. A. Kanizlid,
roz. 70. Iz istoka sunce istjece. (Z). Poslov.
danic. 34. Koji sunce istjecati cini svrhu do-
brijeh ... J. Matovid 334. Bia jesam gdi istice
sunco. Nar. pjes. istr. 1, 20. — u metaforickom
i u prenessnom smislu Podi, vjerni, pod', mu-
codi moj glasnice, prid oci one, s kijeh dan bili
nodi mojoj sam istice. I. Gundulic 251. Svjetji
od sunca njetko iztjece, mudar svijesti, mogud
rukom. 277. Miri visoko obzidani, sred kijeh
sunce me istjece. 352. Ali docim nije dalece
namijoiieni tvojoj sredi, iz sjevera ter ti istjece
sunce bijoli dan noseci. 375. U istoku od_ mla-
dosti zora od slave jos mu istjece. 398. Noj iz
bijelijeh prsi zora, sunce istjece iz obraza. 408.
O dostojni ki ste goru mrklijeh tmina na dalece
u rajskomu sidjet dvoru, odkli svjetlos vaia is-
tjece. 479. Pokli mi s tve milosti toli svijetli
zrak istjece. G. Palmotid 1, 316. Pokli tvoj nam
zrak iztjece. P. Kanavelid, iv. 491. Izticu u dusi
negovoj zdraci ovo svitlosti. A. Vita] id, ist. 3991^.
Kad svijetli dan iztica. ost. 138. Odkle nauk
nam cestiti izticati jur pocina. 211. Pohodi nas
isticuci s visoka. J. Filipovid 1, 25''. Od istoka
zaziva dicu iliti mladide u kojim to prvo izodi
i istice svitlost od razuraa. F. Lastrid, ned. 144.
S kojim se (porodenem) porodi iz utrobo vazda di-
vice izticudi nami videnim nacinom. Ant. Kadcid
84. Po razlicitim nacinim, po kojima vrhu ni
isticu zraci bozanstvene dobrote. Grgur iz Va-
resa 28. — fl) vidi 1. isteci, g). Koje (pricescenje)
ishodi i istece od tud ... §. Budinid, sum. 81^.
Ova opovid istice iz zakona. ispr. 152. Sfaka
vlast i oblast zemajska dohodi i istice od Boga.
B. Kasid, is. 60. Sloboda iz oholasti i bezocnosti
istice. nasi. 36. Iz koga svako dobro istice i
ishodi. 107. Milost s tebe nam istice. rit. 327.
Istidu nosklade dost krat meu Judo. A. Georgiceo,
nasi. 28. Od krive jubavi isticu srcena svaka
primisconja. 190. S ovoga raira i sklada istjece
nam vijok zlati. P. Kanavelid, iv. 294. Ova nasa
jubav iztjece iz Jubavi na§ega otca. V. M. Gu-
cetid 131. Svaki dar od Boga iztico. A. Ka-
nizlid, utoc. 281. Tako i iz srdca takovoga co-
vika jubav Bozja iztico. uzr. 195. Kako iz jed-
noga busja tolike grano isticu, tako svo kriposti
izlaze od Jubavi. Blago turl. 2, 12. Iz ovoga
sjodinenja iztjece, osven inijeh, korist ova pri-
velika. I. M. Mattei 112. Od misli isticu grisi.
I. J. P. Lucid, razg. 55. Da iz oukaristije drugi
plodi ne isticu. nar. 16. Od ovlek istjecu madi,
strijole, koje probadaju srce. A. Kalid 222. Da-
1. ISTJECATI
49
ISTJERATI, 1, a.
rove dulia svetoga i prilicna, koja isticu i izode
od milosti BoXje. M. Dragi6evi6 226.
2. ISTJECATI, vidi 1. isticati, 2, a.
iSTJECAN, istjecna, adj. Icoji istjeee. — Satno
u jednoga pisca xvjii vijeka, i u Stulicevu rjec-
nilcu (,scateiis, scaturiens'). Jakno ^ora istjecna.
S. Eosa 175a.
ISTJECENE, n. grijeskom mj. istecene u Be-
linu rjecniku: iztjecenje ,scaturigin6' ,origo' 650^,
i u Stulicevu: v. istjecane.
ISTJERALAC, istjeraoca, m. covjek koji istjera.
— U Belinu rjecniku : iztjoralac ,cacciatore, scac-
ciatore, colui che manda via' ,expulsor' 155^.
iSTJERANIK, m. istjeran covjek. — U pisaca
nasega vremena. Istjeranik ,abgeschaffter' ,sfrat-
tato'. B. Petranovid, rucn. kn. 79.
ISTJERANE, n. djelo kojijem se istjera. —
Stariji je oblik istjeranje. — Izinedu rjecnika u
Mika^inu (istiranje), u Belinu (istjeranje 154ab.
155a), u Bjelostjencevu (iztiraiie), u Jambresicevu
(istiraAe), u Stulicevu. Ulitje milosti prvo jest
nego iztiranje griha. F. Glavinid, posl. 80. Za-
boravivsi se od stvarije sadasnega istirana. M.
Radnic 68a. Ovaj 2ivot je jedno istjerane. 168a.
Ti crv od zemje stojeii u ovomu istjeranu i do-
lini od suza podizes se. 3!l6a. Iztiranje djavla.
A. Vitajid, ist. 195. Istirane svakog dobra. M.
Zoricic, osm. 51. Dobrota velika bi uzrok od
negova iztirana. And. Kaci6, razg. 81. Istiranje
hotnice. Ant. Kadcic 191.
ISTJERATI, istjeram, pf. tjerajuci uciniti da
objekat izicte. — Slozeno: iz-tjerati. tje- stoji
u juznom govoru mjeste negdasnega -te- ; u is-
tocnom govoru glasi isterati, u zapadnom isti-
rati; u Hercegovini i u drugijem mjestima -tje-
glasi -ce-, te se pred 6 s mijcna na s: is6erati.
— Akc. je kao kod izgledati. — Mo^e biti stara
rijec {vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.''' kod is-
terjati). — Izmedu rjecnika u Vrancieevu (isti-
rati ,expellere') , u Mikajinu (istirati , izagnati
,ejicio, extrudo, expello, exturbo, depello, pello'),
u Belinu (iztjerati ,cacciare, scacciare, mandar
via' ,ejicio' 154a; istjerati ,cacciar fuori' ,expel-
lere' 155a), ^ Bjelostjencevu (vidi kod istjeravati),
u Voltigijinu (istirati ,cacciar fuora, discacciare,
bandire' ,ausjagen, verbannen'; iztirati, iztjerati,
V. istirati), u Stulicevu (istirati, v. tjerati ,pel-
iere, expellere, depellere, ejicere ; exigere; expri-
mere, distorquere'), u Vukovu: 1. ,hinausjagen'
,expello'. 2. casu ,austrinken' ,ebibo' s primjerom
iz narodne pjesme : Jednom naze Risnanin Ivane,
a iscera Oblacicu Rade. 3. isderao gros zolotu,
t. j. donio (u trgovini kad ko izgubi).
1. aktivno.
a. naj cesce je smisao, da se objekat odajuje
od mjesta gdje je subjekat, Hi se dajbudi ne
istice da se priblizuje subjektu. a) objekat je ce-
]ade. aa) uopce. Tko iscera dobru zenu. V. Ma-
garovi6 21. U spljetskoj smuci sitni puk mo-
guci bjese iztjerao na prigode svo'e vlastele. J.
Kavanin 183*. Istiravsi s pristoja svetoga Igna-
ciju. A. Ba6i6 244. Ovoga zalosnoga oprosti i
djavla istira. F. Lastric, od' 199. Jer da lazce
svit iztira. V. Dosen 138a. Faleci se, da de nas
iztirati. And. Kacid, kor. 88. Ako bi se kogod
nasao, iztirajte ga, jer nije dostojan u nasoj pri-
bivati crkvi. 261. Posli kako Turke istiraste.
M. A. Rejkovic, sat. B8a. Dodose divji, istje-
rase pitome. (F). Poslov. danic. 19. Bujubase
pase isderase. Nar. pjes. vuk. 4, 434. Ako te na
jedna vrata iscera, a ti na druga opet udi. Nar.
posl. vuk. 8. Sama nahija sabacka ajduka iste-
IV
rati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8. (1807).
Istjerati koga ,ab3chaffen' ,sfrattare'. B. Petra-
novid, rudn. kn. 79. Istjerati koga ,jemand ver-
treiben'. Jur. pol. terminol. 591. — bb) izrice
se mjesto odakle izlazi objekat kad se istjera.
Decio cesar Ivana istira iz Efesa. F. Glavinid,
cvit. 33''. ^idovi . • . istirahu ga izvan grada.
422*. Skanderbega Mohmed s Albanije iztjera.
J. Kavanin 192a. Zvijeri afriske, Saracene izti-
ravsi iz Italije. 210t>. Ranena cara iztira izpod
svojih bijelih mira. 233a. Ter kad djavla iz ne
iztira. 307*. I iz crkve zle trgo'ce ne iztira.
379a. I istirat do tobe iz pribivalista tvoga. A.
Badid 101. Mloge frustavsi istira iz vladana
svoga. 250. Istira siromaf/iaj starca is kude. J.
Banovac, pripov. 255. Prvoga roditeja nasega
zena iztira iz raja. P. Filipovid 18. Koji nas
je istirao s nebesa. F. Lastrid, svet. 39*. Grih
prve nase roditeje iz raja iztira. P. Kne^evid,
osm. 93. Da ga oni rad svoje nestanovitosti iz
varosi istiraju. E. Pavid, ogl. 660. Grijeh iz-
tjoro Adama iz raja. D. Ba§id 27. Sa svim tim
car ga iztira iz dvora svoga. And. Kacid, razg.
114. Iztira jib srdito iz prid sebe. kor. 69. Zato
ga Bog ondi i pokara i iz raja zenia|skog istira.
M. A. Rejkovid, sat. F7b. Da me lagje iz kude
istira. sabr. 67. Ostale pribivaoce istjerao je iz
sjedalista ocinijeb. J. Matovid 166. Da istira
cejade iz kude. M. Dobretic 78. Istira divojku
iz kude. 101. Da sto je noj Sara ucinila? Isde-
ralaizkude? A. Kalid 392. Isderacu ispod Beca
Turke. Nar. pjes. vuk. 3, 48. Ja iscerah sa ko-
naka Turke. 4, 39. Nedes me poplasiti i plasiiom
istjerati iz Klisure. Vuk, nar. pjes. 3, 31. — i
u prenesenom Hi metaforickom sinislu. Stari tvoji
tko su bili? jesu li oni gospodili, i iz gospostva
ko ih istira? I. Gundulid 386. Iz misli ga (svoga
drayoga) vede istjera. G. Palmotid 2, 57. Isderao
ga iz koze (dosadio mu). Nar. posl. vuk. 170. —
cc) izrice se mjesto katno dolazi objekat, kad je
istjeran (u dva prva primjera i u naj zadnem
rijecima vani, na dvor, na poje uprav se istice
samo ishodene, te bi mogli pripadati i pod bb)).
Koga od Zente tri Nemani iztirase silom vani.
J. Kavanin 185*. Mene na dvor istira. J. Fili-
povid 1, 572t>. pak isdera agu u druzinu. Nar.
pjes. vuk. 3, 209. Jelicom ih gorom pocera§e, u
Rtarsko poje istjerase. 4, 351. Kad vila po-
bjegne vodi u dubine, on pusti dva ronca ju-
naka, te jo istjeraju na suho. Vuk, nar. pjes.
1, 183. Istjerase ga na po}e. Vuk, jov. 9, 34. — •
b) objekat je zivotina. aa) uoj)ce (moze se izreci
mjesto odakle i kamo izlazi zivotina). Istjerati
na pasu ,menare il bestiame a pascere' ,ducere
ad pascua'. A. d. Bella, rjecn. 480*. Zasto ne
istira kono na onu istu laz. M. A. Rejkovid,
sabr. 71. Iz obora isderajte svine, neka idu kuda
kome drago. Nar. pjes. vuk. 4, 147. Isderao mu
macku na ogak. (Dosadio mu, osiromasio ga.
ugasio mu vatru u kudi da se macke mogu po
ogaku pet\?). Nar. posl. vuk. 106—107. — bb)
kad je objekat kon (Hi druga zivotina na kojoj
se jase), a subjekat onaj sto jase, ima osobito
znacene s toga sto subjekat ostaje na objektu u
isto doba kad ga tjera. On pokupi dizgene ku-
lasu, pa isdera nega iz^svatova. Nar. pjes. vuk.
2, 140. Pak so skace Sarcu na ramena, iSdera
ga na Stambol-carsiju. 2, 397. Prema nemu
iscera vrancida. 4, 412. — c) objekat je sto ne-
zivo, te moze biti n. p. aa) zrno iz puske. Nu
gozdena cijev razdrije se, smrtno olovo cim is-
tjera. I. Gundulid 544. — bb) sto se rada, nice
na bUci. Tuliko vedma gusto i busasto budu
strne i klase isderali. I. Jablanci 58. — d) objekat
4
ISTJEEATI, 1, a.
50
ISTJERIVATI
je sto umno, te se glagol shvaca u prenesenom
Hi u metaforickom smislu. aa) uopce. Po6i 6u
ovi jad istjerat i tugti. N. Najeskovid 1, 181.
Pogled tvoj juveni istjera u meni pakjene tam-
nosti. M. Drzid 76. Cim mu dosnom (nogom)
plese grlo, da mu silom dusu istira. I. Gundulii
570. Otrov smrtnoga griha iztirali (bismo). F.
Glavinic, cvit. 105*. Istiraj od sebe lude misli.
M. Kadnic 34b. Take misli daleko istira od srca
svoga. F. Lastrid, test. 276'^. Kada ta Jubav pu-
tena u nima se ukorijeni, Boziju istira i isko-
rijeni. ned. 306. Istirat iz sebe mlakost duha
necistoga. M. Zoricid, osm. 51. Da se lazi ne
da mira, dali da ju svit iztira. V. Dosen 139*'.
— bb) vidi iskaliti. — u jednoga pisca Diibrov-
canina xvii vijeka. Ter u sebi pun fiemera u
zle misli zadubo se, istuc da gnov svoj isdera,
Juto u komu naduo se. J. Palmotic 244. Samo
nasem gradu prosti, da ne izgine }utu u vaju,
na nem da sve nemilosti kleti Turci ne istjeraju.
290.
b. smisao je da se objekat ne odajuje od mjesta
gdje je subjekat, dapace moze mu se i pribliziti,
te glagol maze dobiti osobita znacena i u pre-
nesenom smislu, n. p. : a) tjeranem uciniti da se
pokaze neSto sto je bilo sakriveno, osobito Mvo-
tina. Kada bi za cio misec tirao lisicu, naj posli
istirao je vuka koji ga }uto ujide. A. Kanizlic,
kam. 126. — tako se kaze: istjerati zeca, prepe-
licu itd. — amo vaja da pripada i ovaj primjer
u kojemu kao da je znacene uloviti: Nikad se
cujase: ,Nut' ovoga, koga izterase, zubatca ve-
loga." P. Hektorovi6 34. — b) uciniti da se po-
javi sto nezivo, n. p.: Suze istira na oci veseje
i radost. F. Lastrid, test. 205''. Pak iscera vatru
na kresivo. Ogled, sr. 448. — amo moze pripa-
dati i ovaj primjer u kojemu je uprav znacene
izraditi: Tek sto su kopaci u vinogradu isterali
po dva reda. M. D. Milicevic, jur. 44. — c) kao
dobiti. Iz ne golemu fajdu istjeraju. I. Jablanci
166. ISderao groS zolotu. (kad se izgubi na kakoj
trgovini). Nar. posl. vuk. 106. — osobito od duz-
nika, naplatiti se (ali se osobito kaze kad to
biva s nekom mukom).JilQ moze svoje istirati ni
stignuti od duznika. S. Budinid, ispr. 110. Is-
tjerati, naplatiti dug, globu od koga ,eintreiben
eine schuld, eine strafe'. Jur. pol. terminol. 160.
— d) u osobitom smislu, ispiti. Iznesose jednu
kupu vina, kupu vina od dvanaest oka; naze
jednom Eisnanin Ivane, a iscera Oblacicu Hade.
Nar. pjes. vuk. 3, 252.
c. u jednom primjeru xviii vijeka neprelazno:
izniknuti. Gdi de korijen niknuti i istjerati. I.
Jablanci 170.
Z. pasivno.
a. vidi 1, a. Pace pazed (vrag) na veseja po-
Jadkoga svega puka s istjerana neprijateja, jak
uboden bivo muka. I. Gundulid 472. Slavu onu
gorijia, is ke on (djavalj bi istiran. F. Glavinid,
cvit. 4b. Dijomede svoje istjeran od ce}adi kod
Adrije mora stoji. G. Palmotid 2, 104. Kad bi
istiran iz svoga krajestva. J. Banovac, pred. 43.
Kad bijahu istirani Zudije iz Jeruzolima. 89. Bi
iz dvora istiran. J. Filipovid 1, 569*. 6oviku iz
odinstva raja zemajskoga istiranu. F. Lastrid,
test. 12. Filip hotijudi pridobiti Serdilajdu, bi
pridobiven i iztiran iz zemje. And. Kadic, razg.
4. Bit istiran iz crkve. A. d. Costa 1, 139. Ako
je u malih redovih, istiran je i svucen iz odido
crkvene. Ant. Kadcid 4. Iz nega isderati bise.
I. Jablanci 16. Ima biti istiran iz crkve i iz
puka. M. Dobretid 65. Odkle je zloba iztjerana.
N. Mardi 21. Obje su mu odi i§derane. Pjev.
cm. 140^.
b. vidi 1, b. Zakletva po privari istirana. A.
Badid 70. Da se mito uzet more ne po sili izti-
rano. V. Dosen 62*.
3. sa se.
a. pasivno.
a) vidi 1, a. Da se istira iz grada. B. Kasid,
per. 78. I kako se izpod mira grada toga car
oholi }uto ranen tad istira vede mrtav, ziv nego
li. I. Gundulid 383. Da se ne istiraju iz puka
pravovirniC/i^. F. Lastrid, test. 1873'. Koji se
(grisi) imaju razciniti, pomrsiti, istirati iz duse.
Ant. Kaddic 185. Tako se istjeraju iz sluzbe.
Vuk, prav. sov. 78.
b) vidi 1, b. Tak sred gora, kad iz gaja vepar
divji van se istira. I. Gundulid 542. Sto tegne
mira to vridno§cu novca se istira. J. S. Re|kovid
437.
b. refleksivno. Tjerao se i istjerao se. M. Drzid
127.
c. reciprocno. Po ravnu se po}u pocerase, na
carku se zbija iscerase. Nar. pjes. vuk. 4, 233.
ISTJERAV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,espul-
sivo' ,exp6llens*. — nepouzdano.
ISTJERA VAC, istjeravca, m. covjek koji istje-
rava. — U Jambresicevu rjecniku: kajkavski isti-
ravec ,expulsor'.
ISTJERAV ATI, istjferavam, impf. istjerati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iztiravam,
iztirati, izpujevam, gonim, pudim van, na dvor
,exturbo, extrudo, depello, pello, expello') i u
Jambresicevu (istiravam ,expello'). Istiravam vas
zivine. J. Banovac, blagosov. 143. Ove grade,
krupe istiravam. 277.
ISTJERAVKA, /. zensko cejade koje istjerava.
— U Jambresicevu rjecniku: istiravka ,expultrix'.
ISTJERITI, istjerim, pf. vidi istjerati. — Slo-
zeno : iz-tjeriti. — Bijetko xvi vijeka i u jednoga
pisca XVIII. Kada ju (zvir) hrt istiri. S. Men-
cetid 20. Neka od tamnosti istjeri kraja van.
N. Dimitrovid 85. I istiri ga iz raja zemajskoga.
F. Lastrid, ned. 288. — Amo pripada po svoj
prilici i ovaj primjer, ako u nemu stoji istjere
radi slika mj. istjeri: Tekudi svud {vila) jeda
jeljenka istjere. N. Najeskovid 1, 236.
ISTJERIVANE, n. djelo kojijem se istjeruje.
— U Vukovu rjecniku.
ISTJERIVATI, istjerujem i istj^rivam, impf.
istjerati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
XVII vijeka, a izmedu, rjecnika u Belinu (istjeri-
vati, istjerivara ,cacciare, scacciare, mandar via'
,ejicio' 154ab), u Stulicevu (istjerivati, istjerivam,
V. istjerati), u Vukovu (istjerivati, istjerujem, 1.
,hinausjagen' ,expulso'. 2. ,austrinken' ,ebibo').
Iztjeruju se (danij i vode nas letedi k smrti. M.
Radnid 164^. Istjerivase djavle. 218*. Koji iz-
tjerivahu djavle iz tjelesa Judskije. 269'. Nemoj
me iztjerivati od tebe uvijeke. 526t'. Koje (du-
hove) istiruju sramotno iz tila covicjega... kako
ih je istirivao i Gospodin Isukrat. I. Grlicid 5.
Dobri gospari iztjeruju pse neraile. J. Kavaiiin
31a. Istjerivati iz crkve nevirnike. A. Badid 404.
Oblast svrhu duhova paklenih koje mlogi misnici
iztjeruju iz tijela covjecjeg. Pisanica. 9. Zasto
s ispovidju iztiruje iz usta onoga djavla. J. Ba-
novac, pripov. 37. Koga Bog iz srca bogojubni
iztiruje. E. Pavid, ogl. 689. SkruSene izvrsno
po sebi istiruje grih smrtni. Ant. Kadcid 341.
Za pladu dila koja od puka pri slobodna silom
Egipdani iztirivali su. I. Velikanovid, uput. 1, 61.
Koji buduci opdenih sluXba nastojnici, nepra-
vedno istiruju novce od onih koji potribu imaju
ISTJERIVATI
51
1. ISTOCAJ
od Aiove sluzbe. 1, 451. Tko jo dao crkvi oblast
da bi vragove iztirivala? 3, 466. Arendu i por-
ciju iztirivati i kupiti. B. Leakovid, nauk. 306.
Tako krave ne istiruj rano. J. S. ReJkovi6 228.
Da imadu dug isterivati. Glasnik. ii, 1, 12. (1807).
Svasto ne va}a na kraj i§6erivati. Nar. posl. vuk.
279. Sluge su vezirove istjerivale kamile na pasu.
M. Pavlinovi6, rad. 177. I da narod iz svijesti
istjerivaju. razl. spis. 292.
ISTJESTIvATI, isfcj^stujem i istjestivam, impf.
isfcijestiti. — Mjeste -st- moze biti -s6- i u juznom
i u istoenom govoru. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski iz-
tescujem, iztesditi, ozim^em ,exprimo') gdje se naj
prije nahodi. Suze koje kajane i pokora istje-
stuju. S. Eosa 69a.
ISTLACITI, istlacim, pf. posve potlaciti. —
Slozeno: iz-tlaciti. — V Stulicevu rjecniku: v.
grditi.
ISTLITI, istlim, pf. iskvariti, unistiti. — Slo-
zeno: iz-tliti. — Bijec je staroslovenska. — U
Stulicevu rjecniku: jcorrumpere' s dodatkom da
je uzeta iz brevijara.
ISTLIV, adj. koji moze istfeti. — U Stulicevu
rjecniku: v. istjeniv s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — nepouzdano.
IST^iATI, istjam, impf. istliti, vidi hod istjeti
Ma kraju.
IST^iENIV, adj. koji moze istjeti. — U Stuli-
cevu rjecniku : ,corruptioni obnoxius' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara. — nepouzdano.
IST^jENE, n. djelo kojijem sto istli (od istjeti).
— U Stulicevu rjecniku: ,mors, interitus, cor-
ruptio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
IST^jETI, istlim (?), pf. pokvariti se, istruhnuti.
— Slozeno: iz-tjeti. — Bijec je staroslovenska:
istleti, istlejq,. — Samo u knigama pisanima cr-
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (istleti ,corrumpi'). Bogatstvo
neistlejemo. Stefan, sim. pam. saf. 17. — U
drugom primjeru (u Danicicevu rjecniku) ima
ja mj. 6, te je Miklosic (lex. palaeoslov.^ kod
istjati) mislio da je prelazni glagol istjati (impf.
istliti), ali je u istom spomeniku (Mon. serb. xcii)
nekolika puta pomijesano e i ja (nasljadnika,
tjamze, medemi i medjami), te bi glagol mogao
i amo pripadati kao sto misli Danicic; u ostalom
smisao u primjeru nije dosta razgovijetan : Po-
dobi.ni. byvt po vsemu razve greha sego istljavsa
sbtvoriti. Mun. serb. 110. (1336—1347).
ISTOBOCITI, ist6b6cim, pf. izvadiii iz toboea
(novae), platiti, isprazniti tobolac. — U Stuli-
cevu rjecniku: 1. ,sborsare' ,pecuniam numerare*.
2. ,vuotar la borsa' ,crumenam evacuare'. — ne-
pouzdano.
ISTOBOCiVATI, istob6cujem i istob6civam,
impf. istobociti. — U Stulicevu rjecniku: isto-
bocivati, istobocivam uz istobociti. — nepouz-
dano.
ISTOBOJAN, istobojna, adj. iste boje. — Samo
u Voltigijinu rjecniku : ,di stesso colore' ,von
einerley farbe', i ii Stulicevu : ,concolor'.
ISTOCi:^ITI, istocijim, pf. u Stulicevu rjec-
niku (s 1 mj.]): iztociliti i istociliti, istocilivam,
1. ,assottigliar il taglio a ferri' ,acuere'. 2. ,dir
il tutto, confessar il tutto' ,enarrare, traloqui,
loquendo aliquid absolvere'. — Slozeno: iz-toci-
Jiti. — Akc. je kao kod izjednaciti. — U nase
vrijeme kaze se u Dubrovniku u prenesenom smislu
(ne kao §to je u Stulicevu rjecniku) sa znacenem :
kod cega svaku sitnicu istraziti, tako da se iz-
nade sto drugome na urn ne bi palo; slicno je
cjepidlaciti i cijepati dlaku (vidi dlaka, a, c) dd)),
ali je istocijiti u bo]em smislu. ,0n je o temu
sve mislio i mislio, dok je to sve istocilio'. P.
Budmani.
ISTOCIl^iVATI, istocijujem i istocijivam, impf.
istocijiti. — U Stulicevu rjecniku: istocilivati,
istocilivam uz istociliti.
ISTOC, /. vidi istok. — Od xvi do xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,levanto , oriente'
,oriens' 435*>; ,oriente, o levante, parte del mondo,
dove nasce il sole' ,oriens' 528*) i u Stulicevu
(,oriens,^ortus'). U kom je s istoci od sunca vas
poraz. S. Menfietid 7. Sunce s istoci. N. Dimi-
trovi6 62. Ali pak s isto6i na sunce gledaje.
N. Na}eskovi6 1, 112. Jak sunce s istoci da
krepos imaju. 1, 202. Prosuze me oci kako no
da gledam prod suncoj istoci. 1, 219. Jer slavne
ne oci tuj krjepos imaju, suncane istoci dvas
Ijepse da sjaju. 2, 78^. Zeledi (ja) tve lice, sun-
cana istoci. 2, 90. Cemu su me oci, po koli
vede ja ne rajske istodi ne vidim da mi sja ?
2, 130. Jak zvizda s istodi. M. Drzid 5. Od
zore do istoci i od istoci do zore. 240. Ne bi
V
umnije tebe bilo od iztoci do zapada. A. Cu-
branovid 152. Tim vi, svijetu ki dvorite, cim
vi 'e sunce na istoci, blago vami, ako oci za bre-
mena otvorite. D. Ranina 150^. Zrak od sunca
s istoci. D. Zlatarid 90''. Ne prije vele neg
s istoci zorni zraci dan ukazu, otvorene drzah
oci. I. Gundulid 40. Svijetla i draga sred istoci
zrak u cvijetju zora kaze. 134. Zacu mlad car
od istoci podunavsku zatocnicu. 342. Sto mi
sunce od istoci s bijelijem danom mladoj siva?
351. K6 dobitnik od istoci cu zapovijed oca svoga
na brzoga kona skoci. 416. U krajestvu od is-
toci zraci od sunca mane sjaju. Gr. Palmotid
2, 25. Ne su oci, ke s istoci svijetlo ti se sunce
cine. 2, 73. Ne su oci od istoci ponosite dvije
danice. 2, 379. Od nebesa sve Ijeposti s pra-
vijem suncem od istoci. I. V. Bunid, mand. 4.
Krv od lica, suze od oci, pram od kosi vidjet
jesu ko s korajem od istoci zlato i biser kad po-
vezu. 10. Moje sunce od istoci. P. Kanavelid,
iv. 68. Zrak od sunca u istoci. 96. U istoci
jur bijase vjere dan se objavio. I. Drazid 14.
U istoci rumenedi jasna zora. 16. Rajski obraz
ki zamira, isto 'e sunce od istoci. J. KavaAin
36^. Svijetlo sunce od istoci. 197*. Sunco koje
iz iztoci se gizda. I. Dordid, salt. 54. Ki su u
raju na iztoci vjecne sride. 158. Sunce rajske
istoci. uzd. 64. Ter pazimo put istoci raju slican
drum cestiti. ben. 209.
1. iSTO^AJ, istocaja, m. uprav mjesto odakle
sto istjece, pak se shvaca i u prenesenom smislu.
— Postaje od istedi Hi od istok nastavkom jaj.
— Od XV do xvni vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (iztocaj ,scaturigine' ,origo' 650b), u Vol'
tigijinu (iztocaj ,fonte, sorgente, scaturigine'
,quelle'), u Stulicevu (,fons, origo, tabula origi-
nalis, scriptum originale'). a) mjesto odakle voda
Hi drugo sto zitko tece, izvor, pa i u prenesenom
smislu, pocetak, postanak. U istocaju nase smrt-
sdine javil se je. Bernardin 183. Prikloni se
k molitvam vasim i istocaju ovomu vodenomu.
191. Tko de mojoj glavi dati ziv istocaj od su-
zica? M. Vetranid 1, 323. Da vazda tebe zejat
bude vrudka zivota istocaja mudrosti. P. Ra-
dovcid, nac. 485. Od iztocaja i vrutka od po-
ni2enstva. M. Radnid x. Tijelo mrtca govori
istinu od svoga istocaja. 162a. Nesklad je kder
oholosti i od ne rada se i ima istocaj. 243i>, Od
1. ISTOCAJ
52
ISTOCAN, 1, a.
izto6aja i vrutka od ponizenstva. SoOb. Bog jc
istofiaj od svake lipote. 378i>, Srce je iztocaj
od zala i od dobara. 433a. Premda bi u po-
cetku od istocaja svoga tesko od protivnikov
progonena (crikva). A. Vitajic, ist. 28. U prvomu
istocaju crikve. 141. Kako od zile premda izajde
ne istofiaj i vir prvi. ost. 67. Podzema}ski iz-
tocaji. I. Dordic, salt. 52. (Crkva) koja od po-
cela istocaja svoga jest obsluzivala zakon. A.
Bacid 146. Od istocaja porodena svoga. 483.
Od nega (Boga) zaboravjene jest istocaj svi zala.
P. Knezevi6, osm. 63. Istocaj griha vazda je u
nami sakriven. 113. Vrutak i istocaj od sva-
koga dobra. A. Kanizlid, uzr. 14. Kaono je snig
od istocaja svoga cist i bio, tako je i Marija u
svomu zacecu cista. utoc. 364. Grih Adamov,
koji u istocaju jedan jest. I. J. P. Lucid, nar.
2. Plod jest ofiito zlamene i ukaz korina iliti
iztocaja od koga izilazi i porada se. B. Leakovic,
gov. 169. Koja nikad ni po istocaju nije bila
oskvrnuta. Grgur iz Varesa 138. — b) istoh
(sunca). Novom svjetlosti suncani istocaj obasja
vas svijet saj. M. Vetranid 1, 301. — c) ele-
mentum, ono od cega se misli da postaje ma-
terija, a od drugoga ono ne postaje (sto se mi-
slilo prije da inia cetiri takovijeh istocaja : zem}a,
voda, vazduh, ogan). Pristani dobrostivo, Boze,
k prizvanju nasemu , i istocaju ovomu vode-
nomu... kripost tvoga ocistenja ulij. I. Bandu-
lavid 2811'. Boze, koji zemju u pocetak istocaja
ne ploditi zapovidio si. 297*. Da je Bog otio
prvi dan stvoriti okolise nebeske i istoca,je. A.
Badid 43. Od naravi istocaja iliti elemenata. 435.
Elementi ili istocaji. 436. Cetiri su elemeuta
iliti istocaja, od koji se svako tilo cini i sa-
stavjeno je. F. Lastrid, ned. 91. Svi istocaji i
druge stvari negovoj zapovidi poslusne bijahu.
A. Kanizlid, fran. 52. Saverija uzvelican darom
oblasti nad istocaji. 52. Podloga iliti istocaj
ovoga sakramenta moze biti svaka naravna voda.
E. Pavid, jezgr. 47. — i u drugome smislu (kao
podetak) prema lat. elementum. Koliko su niki
zaboravjivi, da ni prve stocaje slova uauciti nisu
mogli. A. Badid 224. — d) archetypon, ono po
iemuje nacinena slika, kao suprotno samoj slid
— u jednoga pisca xviii vijeka. Kad klanajuci
se castimo kojugodi svetu priliku, jeda li u ne
prosimo dare? ne u istinu, nogo s ne podizemo
miso k iztodaju, koji uziva u raju i krajuje. I.
Mattei xv. Srce osvojeno svijem krepostima raz-
licijem, kojijeh istocaj i ogledalo priizvrsno jest
srce negovo. 10. Sved zudi imati prid ocima
ono §to }ubi i ako ne moze razgledati istocaj,
to jest |ubjeno cejade, daj hode mod zagledat se
u priliku negovu. 143.
2. ISTOCaJ, /. vidi 1. istodaj. — U Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.
ISTOCA JAN, istocajna, adj. koji pripada isto-
iaju. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Od otca
vidnega primila je iztocajnu plodnost. P. Kne-
2evid, osm. 353.
ISTOCAK, istocka, m. vidi istocaj, a). — xvii
i XVIII vijeka, a izmedu rjefnika u Mika\inu (kod
vrutak) gdje se naj prije nahodi, u Belinu (is-
tocak ,vena della fontana o fiume' ,scaturigo' 323*;
iztocak ,8caturigine' ,or go' 650^), u Bjelostjen-
deyu ( ztocak, v. vir), u Stuliceim (v. istocnik).
Rijeka stoprv rodena na put se stavja i mimogred
primajuci sve harace manijeh istocaka, koje su-
sreta prikupjiva jednu silu voda pridohodnijeh.
B. Zuzeri 130. Koji je iztocak, odklo izviru ove
tuge? 330. Ti budud istocak sve na§e radosti.
P. Kneievid, pism. 168.
ISTOCALO, n. vidi 1. istocaj, c). — xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.elemento, prin-
cipio' ,olement'). Pristani dobrostivo k prizvanjem
nasim i istocalu ovomu vodenomu mnogostrukim
ocistenjem pripravjenu ... L. Terzic 365. Ce-
tverima bje zamisen iztocali neprikladni (covjek).
J. Kavanin 71*. Pristani k prizvanem nasim, i
istocalu ovomu vodenomu... J. Banovac, blagosov.
358. Nebesa velikom naglostju prode a istocala
zestinom raztopide se. I. Velikanovid, uput. 1, 320.
Sin Bozji . . . puSta se da svako iztocalo na nega
navajiva jos u be§iki lezedega. A. Tomikovid,
gov. 32. Ako su dakle krv ova i ova voda, kada
su unisla, bila uzrok negove smrti, zasto onda
kada su izisla iz negova srdca, bila su dva izto-
cala nasega zivota? 82. S nime sam bila, kada
su^^se razdi^vala krajestva iztocala. 366.
ISTOCAN, istocna, adj. koji pripada istoku.
— Postaje od istok nastavkom tn pred kojijem
se k mijena na c. — Bijec je stara, isporedi
stslov. istocbn-B. — Nominalni se oblik rijetko
upotrebjava. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (is-
tocni, od istoka ,orientalis'), u Belinu (istocni
jlevantino' ,orientalis' 436^; ,orientale, d'oriente'
,eous' 528a; ,originale, agg. che ha origine' ,ori-
ginalis' 528''), u Bjelostjencevu (iztocni, od iztoka
,orientalis'. 2. iztocni greh), u Voltigijinu (istocni
,orientale, levant no' ,ostlich' ; iztocni ,originale ;
orientale, levantino' ,6stlich, ursprunglich') , u
Stulicevu (,orientis, qui est orientem versus, ori-
undus, exhaustus'), u Vukovu (istocni ,ostlich' ,ab
oriente sole'), u Danicicevu (istocBnt ,orientis').
1. adj.
a. orientis, kojije sa strane (suncanoga) istoka.
(z) mjestu, strani, kraju uopce, pa i napose o
krajini, drzavi itd. Po zapadneht stranaht i po
istocneht. Mon. serb. 363. (1430). Od carstva
istocnoga. Korizm. 45*. Kamenje pridrago s is-
tocnih jezera. G. Drzid 366. U strani istocnoj.
M. Orbin 274. Gdi su istodna carstva stara? gdi
gospodstvo od Rimjana? I. Gundulid 234. U
pogubah za poginut sad se istocno carstvo krede.
476 — 477. Iz istocne dode strane. G. Palmotid
1, 24. Istocnijeh s nebesa jasna ^ora bio dan
vrada. B. Bettera, or. 5. Mehmet bi postavjen
na iztocne prijestol casti. J. Kavanin 215a. U
istocnijeh strana svijeta. I. Dordic, uzd. 140.
Pr'je neg sutra sunce bude na istocnoj ovoj
strani. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 22. Abari vele
zla ucinise u istocnim stranam. And. Kacid, razg.
6. Puci od istocnih strana. kor. 124. Od istocne
strane. M. A. Eejkovid, sat. L5l'. General in-
spektoru istocnih krajina. J. S. Eejkovid iii. Sadi
lozom bar istocne gore. 258. Eno Gospod na
istocna vratal Nar. pjes. vuk. 1, 123. Po istocnim
i sjevernim krajevima naroda nasega. Vuk, poslov.
XV. Otide u zemju istocnu. D. Danicid, Imojs.
29, 1. Na istocnu ulicu. 2dnev. 29, 4. — amo
pripada i ovaj primjer u kojemu uz istocna ima
se u misli strana : Plugo mu sirom gonilo, a ralo
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se istocnom
i zapadnom. (Zdraviea u Hercegovini). Nar. pjes.
here. vuk. 352. — b) o ce(adetu, narodu, pa u
osobitom smislu i o onome koji vlada nad is-
tocnom stranom. S kojemt gospodartomB isto-
dtnomt ili zapadtnemb. Mon. serb. 411. (1442 «
poznijem prijepisu). Pripravi put krajem istoc-
nim. Korizm. 65*. S procimi narodi istodnimi.
S. Kozicid 36''. Istocna gospoda miluju ih dosti.
M. DrXid 66. Istocni prisvitli krajevi. A. Gu-
dotid, roz. jez. 106. Darij sa vsimi istocnimi stra-
nami na riku Eprat dojde. Aleks. jag. star. 3, 259.
Od istocnijeh Ingleza. B. Ka§id, per, 100. Kako
istodnom caru mladu smrt vitezi nesmijeni daSe
ISTO^AN, I, a.
53
ISTOCAN, 1, b.
u svom Carigradu. I. Gunduli6 285. Ne, ne,
istocni bojni puci, zaSeo sam djela veda. 294.
Djedi mi su svi ocini cari istocni privisoci. 304.
O istocni vojevoda, ti no bjo2a tad, neg' slidi
tvoj plam slatki priko voda. 371. Da i iztocni
car 6es biti. J. Kavanin 269a. Tada zovnu re-
cene krajo ili mudrace istocne. F. Lastri6, od'
296. Koptijani i drugi istocni puci. A. Kanizli6,
utoc. 553. Kraji istocni otidose iz daleka. M.
Zoricid, osm. 108. Dosta iztrudio u obratjenju
svijeta istocnoga. D. Basi6 234. Svi istocni, sje-
verni, poludni i zapadni narodi. A. Kalic 495.
Zarucivsi se i jednom sestrom Basilija ccsara
iztocnoga. A. Tomikovic, ziv. 6. — amo pripa-
daju i ovi primjeri (vidi kod zmaj): Zaletje se
iz sjevera na istocna |uta zmaja. I. Gunduli(5
417. I ako sam jos oro sivi proc istocnom zmaju
prsi, nabuneno jato krivi, komu ognena krila
skrsi. 445. — c) o suncu, svjetlosti, zori, zvijezdi,
vjetru ltd. Svitje dan ne stvori istocna taj zora.
fe. Mencetic 64. Sama je sunacce svitlostju is-
tocno. 73. Vas vri u pjeni od zore istccne. 88.
Bdeci cekaju istocnu danicu. M. Vetrani6 1, 140.
Da ce bit iztocne svitlosti sva puna. H. Luci6
285. Dokli ga privede k istocnoj zraci. B. Gradic,
dub. 68. Tva Ijepota rajska prosti, mala ptica
s tanke hvoje ako istocnoj tvoj svjetlosti iz du-
brave pjesni poje. I. Gundulic 375. Sve naj
Ijepse gube ime prid uresom rie uresa, jak prid
suncem istocnime jasne zvijezde od netesa. 380.
Budi istocna ti danica. 536. O istocno sunce
milo, ke na svako nase dilo svakdani nam svjedok
jesi. G. Palmotic 2, 131. Kad no istocni dahne
vitar. I. Zanotti, en. 29. Uz to vidib zvizdu is-
tocnu. 51. Dokle vas zvijezda istocna ne do-
vede do spile Betlemske. D. Basic 192. — d)
cetnu sto se nalazi, rada u istodnijem Tcraje-
vima, sto se donosi iz istocnijeh Jcrajeva. Ti s' ka-
menje pridrago i zlato istocno. N. Dimitrovic
45. Balsam ili istocni ili zapadni. B. Kasi6, per.
102. Od bisera istocnoga. G. Palmotic 1, 163.
1 ne ures drag istocni. P. Kanavelii, iv. 75.
Iscuc mu po sve strane vina iztocna, smoke iz-
brane. J. Kavanin 20^. Istocni biser oko ruka
i oko vrata. B. Zuzeri 237. Istocnijem pomastima
i mirisom krijepi od voda. P. Sorkocevic 590^.
— e) hriscanskoj crkvi sto se inace zove pravo-
slavna, grcka itd. (pa i o drugijem crkvama na
istoku). jOtci Greci i Latini istocne i zapadne
crikve. S. Budinic, sum 11a. "u svetoj crkvi ko-
liko zapadnoj toliko istocnoj. A. Baci6 186. U
nemu se bili skupili oci toliko istocne koliko za-
padne crkve. 239. Ukazanje istine modu crkvom
istocnom i zapadnom. S. Badric, ukaz. 1. Crkva
istocna oli ti grcka. M. Dobretic 493. — pa i
zakonu, o Judima, o duhovnieima itd. Polovica
svib ziteja moze biti Srba iztocnog i zapadnog
zakona. M. Pavlinovic, razg. 12. Od istocnih
krstjana. B. Kasic, rit. 73. Istocni kaluderi. I.
Bordic, ben.5161. — f)o jezicima (u Aziji, oso-
bito semitskijem). Svi kolici, koji istocne je-
zike znadose. A. Kanizlic, utoc. 620. — amo pri-
pada i ovaj 2^fimjer (u kojemu je znacene : koji
se bavi istocnijem jezicima): Kod ilirickog i is-
tocnog stampara. I. Jablanci 1. — ff) cemu
sto se dogada u istocnijem stranama, n. p. boju.
Da tve carstvo |ubi pravu uzme, prije neg' se
uputi boja istocna slijedit spravu. I. Gundulic
304. — h) dobitniku (koji je dobio istocne
strane). Ono je slika istocnoga dobitnika. I. Gun-
dulic 442. — i) po svoj prilici.lpripada amo i
ovaj primjer u kojem se istocni kaze velikom
pethu: Petak se zove jos i ,istocni petak'. taj dan,
pre zore, ide se na istocnik ili izvor koji je na
istofinoj strani mesta u kome so 2ivi. M. D. Mi-
Ii6evi6, 2iv. srb. 2, 9.
b. originalis , ,istok' se slivaca u smislu kao
izvor, pa i pocetak, rodene itd. ct) samome iz-
vorii u pravom i u prenesenom, metaforiikom
smislu, pa takoder i vodi. Ni sve uzvracamo
u vrelo istocno. B. Kasic, nasi. 83. Bolestan
bode istocuije voda. M. Kadnid 52*. Jordan vale
k svomu vrilu obrati istocnomu. A. Vitajic, ist.
403i>. Da se svak utice i crpe iz ovoga vrutka
istocnoga slatkost milosti Bozje. And. Kadcid
107. Viru iztocni sve milosti. A. Paoli u I. M.
Mattel 372. — b) cesto teologidnom jeziku,
Adamovu grijehii, i grijehu s kojijem se judi
radi onoga radaju. Suproti grihu istocnomu.
Korizm. 41'J. Cto je porodni ili istocni grih.
Anton Dalm., nov. test, predgovor. Jeli nih
bio istocni ali smrtni ali veniao mali grijeh?
M. Orbin 69. Buduci on otrovan grihom is-
tocnim. P. Radovcic, nac. 213. Koja opere di-
jete od griha istocnoga. S. Margitid, ispov. 121.
U krv mi opra grijeh iztocni. J. Kavanin 15*.
Upast ne mogase u zlo grijeba iztocnoga. 519a.
Oprati od griha istocnoga. A. Badid 283. Od
slabosti nase naravi koja je po istocnom grihu
ranena. J. Banovac, razg. 22. Likarija griha
istocnoga. F. Lastrid, test. 35. Bududi ju izgu-
bila po grihu istocnom. ned. 38. Sto je istocni
grijeh? E. Pavid, jezgr. 136. Grih istocni u
komu se radamo. F. Matid 51. Jesi li ti rekla
na krstenu i istocnog griha oprostenu, da vi-
rujes . . . ? M. A. Eejkovid, sat. D6'>. Po komu
se odpusta grih istocni. M. Dobretid 21. Krstene
cisti dusu od grijeba iztocnoga. T. Ivanovid 73.
Ovdi se potpuno cisti dusa od istocnoga grijeba.
A. Kalid 288. Od svake necisti grija istocnoga.
Grgur iz Varesa 130. — a^no pripadaju i ovi
primjeri: Istocnoj ja sam zacet bio u zlobi. A.
Vitajid, ist. 156^. A krstnom je vodom stare
tvoje istocne zlobe odnio. ost. 5. Oskvrnene is-
tocno. S. Badric, prav. nac. 70. — c) prema b)
kaze se i istocna pravda ili pravednost stane
Adamovo prije grijeha. Eva za sve kolike izgubi
pravdu istocnu. M. Divkovid, nauk. 61^. Izgu-
bismo pravednost od milosti istocne. B. Kasid,
nac. 43. Izvan da ima pravednost istocnu. M.
Orbin 17. Pravicu izgubi istocnu, u koj bi stvoren.
F. Glavinid, cvit. 60^. Pravdu iztocnu, Ijeta zlata,
. . . slavu izgubi. J. Kavanin 25*. Stane naravi
pravde istocne. A. Badid 453. U pocetak Bog
stvori covika pravedna pravdom iztocnom. J. Fi-
lipovid 1, 400^. Kada jednom prvi covjek izgubi
pravetnost istocnu. J. Matovid 478. Dignutje
oli izgubjenje povojno milosti i pravde istocne.
M. Dobretid 195. — amo moze pripadati i ovo:
Bijeg ne istocne cistoce. S. Rosa 174^. — d)
koji je od rodena. Car Vasilija istocno svoje po-
mankane, to jest rod tezacki, pokriti nastojase.
A. Kanizlid, kam. 370. — e) rodni, mjestu.
Kao da se od svoga istocnog mjesta nikada nije
krenuo. I. Jablanci 193. — f) uopce koji je is-
prva bio (moze znaciti i : pravi). Da se ova nova
raz iz istocnoga kojena svojega odrodi i izopaci.
I. Jablanci 71. Dok se ne iznajde istocni uzrok.
82. — ff) izgledu (isporedi istocaj, e)). Da po-
stanemo, koliko se vede moze, Jezusu, iztocnomu
bozanstvenomu izgledu prilioni. I. M. Mattei xvi.
— Ji) u dva primjera xvii vijeka nije dosta jasno
znacene: u drugome kao da znaei: koji traje (jer
je iitjecane suprotno zapadanu, propadanu). I
na Judske jade i smede svrni pogled blag istocni.
G. Palmotid 3, 96*. Zivot, ki uvijek uzdrzi se,
ne kako ovi na sem svijeti, gdje kad covjek po-
rodi se, u cas oni pocne mrijeti, nego zivot, koji
TSTOCAN, 1, b.
54
ISTOCNIK, a.
kad pocne, ne nahodi smrti ikada, jer se u nemu
slave istocne nadu, kojijem nije zapada. P. Ka-
navelic, iv. 465.
2. adv. Istocno, isprva, iz pocetka, vidi 1, b,
osobito pod f). Od koga istocno izlaze sva. B.
Kasic, nasi. 219. Od kuda ove bolesti istocno
dolaze. I. Jablanci 142.
iSTOCANIN, m. covjek iz istocnijeh Jcrajeva.
— Plur.: istocani. — Od xviii vijeka. To do-
cuvsi }udi istocani, bas Ermeni a i Grci zvani,
strah u vojsku veliki unide. Nadod. 133. — 1
u Sulekovu rjectiiku: ,morgenlander'.
ISTOCEIsrE, n. djelo kojijem se istoci. — Sta-
riji je oblik istocenje. — Izmedu rjednika u Be-
linu (iztocenje ,il cavar del vino' ,depromere'
18la). Po istocenu vina. Z. Orfelin, podr. 291.
IST6cIL0, n. cijev kroz koju istjece sto zitko.
— U Sidekovu rjecniku znanstvenoga nazivja:
Istocilo, phys. (to6ak), ,ausflussrolir', tal. ,tubo
dello sgorgo'.
ISToClSTE, n. mjesto odakle sto istjece, vidi
istok. — Kod cakavaca i zapadnijeh ktokavaca
mj. -st- ima -s6- (grije§kom pisano i -stj-). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
istok).
a. (o vodi), izvor. Na istociste od rijeka pojit
6e nih. N. Eanina 79^. isai. 49, 10. — i meta-
foricki. On jest naj stariji od sviju zakona i ka-
kono istocistje i vrutak istih. Blago turl. 2, 20.
b. (o suneu itd.), istok, ishod. I hoditi 6e na-
rodi u svjetlosti tvojoj, i kra}evi u posijanju isto-
6i§ta tvoga. N. Eanina 28b. isai. 60, 3. i u Su-
lekovu rjecniku: ,morgenpunct ; ostpunct*.
c. u prenesenom smislu, postanak, postane, po-
cetak, uzrok. Da dusa moja na istocisce stvora
svoga u kipu mom uzjigra. P. Zoranid 10*. Zarad
griha image istociste gospodstva. M. Radnid 42b.
BivSi bio istociste od smutne. 48b. Promisli
dobro ovu tvoju svrhu od kuda ima iztociste,
nadi 6e§ da izlazi od Jubavi vlastite. 325b. Da
je vaie prvo isto6i§te od Boga. J. Banovac, pred.
67. Kojijeh je istociste bojazan. S. Eosa 69*.
Ako razmislimo negovo istocistje, ovi dolazi od
Boga istoga. Blago turl. 2, 20. Sto pak jest od
istocistja ovoga nacina meju krstjanima, istina
jest, da nisu bili sami Zudije i krstjani to cinit.
2, 39.
ISTOClTI, istocim, pf. effundere, uciniti da
8ve istece. — Slozeno: iz-tociti. — Akc. je kao
kod iznositi. — Rijed je stara, isporedi stslov.
istoSiti, rus. hctohhtb. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (iztociti , cavar vin dalla botte' ,depromere
vinum' 180b— 181a), „ Voltigijinu (isto6iti ,ver-
sare, spargere' ,ausgies8en' ; iztociti, iztocim, iz-
takam ,8colare, versare, vuotare una botte' ,oin
fass etc. ausleeren'), u Stulicevu (.effundere, spar-
gere, consumere, conficere, evacuare'), u Vukovu
(,zu ende schenken' ,effundo'), u Daniiicevu (,effun-
dere').
1. aktivno.
a. sa znaienem sprijeda kazanijem. Istoci raka
jego miro. Stefan, sim. pam. gaf. 20. Istoci raka
svetaago miro prSblagouhantnoje. Domentijana
106. Udarivt kament izb kamene vodu istoci.
320. BogL istocivyj iz suha kamene vodu. Do-
mentijanb 88. Krv iz svoje puti proli i izto6i.
V. Andrija§evi6, dev. 16.5. Isukrst krv prolivat
po6e, i pak svu iztoSi. J. Kavanin .^16b. Bu-
du6i ti radi mene svu tvoju krv iztocio. I. M.
Mattei 321. Criva na zemju nesridan istoci. I.
J. P. Lu6i6, razg. 7, I rujno nam vince isto-
6ili. Nar. pjes. petr. 1, 54. Istofiige vino i ra-
kiju. 3, 193. Hrvati istocise potoke krvi. M.
Pavlinovid, razl. spis. 117.
b. erodere, izgristi, unistiti (o crvima itd.), vidi
kod tociti. Eja i mo} istoci. Anton Dalm., nov.
tegt. 1, 8. ba (tjelesa mrtvijeh) ne istruhnu i
da ih crvi ne istoce. M. Divkovid, bes. 143a.
Gdi de crvi tijelo istociti. nauk. 271a. Jezik mu
crvi istocise. J. Filipovid 1, 507b. Gdi ce ga
crvi iztociti. B. Leakovic, nauk. 128. Grijeh toci
mu i crvi dusevnost, dok je istoci. A. Kalid 25.
2. pasivno. Krv istocena golubu izpod krejuta.
Narucn. 24b. Buduci istoceno vrijeme. S. Eosa
15b. Stresaju sa istocenib rukopisa prasinu. M.
Pavlinovic, razl. spis. 393.
3. sa se, pasivno (znaci sto i istedi). — Iz-
medu rjecnika u Belinu (iztociti se ,finir di scor-
rere' ,effluere' 659*) i u Stulicevu (,effundi, spargi,
teredinibus consumi, effluere'). Da mi se iz oci
zivi vir istoci od suza. M. Vetranid 1, 390. Da
bi je (vode) sva bila poja puna i gore, jur bi se
iztocila, svej tekuc u more. P. Hektorovid 12.
Oto se is tebe Juska od jaja ne bi krvi istocila.
M. Drzid 218. Eane rastvorene, iz kojijeh se to-
lika krv istoci. D. Basid 68. Kad ugledate vode
dode iztocit se. A. Kacid, kor. 106. Iz mene se
krvca iztocila. Nar. pjes. juk. 534. — u prene-
senom smislu, vremenu. Do ure mankade ova
ura koju sad imamo, i tako jedna za drugom,
dokle se ona naj posledna bude istociti. A. d.
Bella, razg. 7. Godista koja su se istocila. I.
Dordic, ben. 2. Kad se iztoci vrijeme od Boga
odredjeno. D. Bagid 135. Istocit de se vrijeme
od svijeta. 159. Kad se istoce dana §est. I. Ga-
ranin 7. Sad dokle tece za vas vrijeme, prije
neg se istoci ... A. Kalid 153.
ISTOCJE, n. vidi istok, istocigte. — xvii i xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,origo, fons,
principium'). a) u pravom smislu. Polak vrila i
istocja vodenoga. A. Vita].ic, ist. 11. — b) u pre-
nesenom (i metaforicnom) smislu. Bog jest istocje
i pocetak svih stvari . . . istocje svoga sina . . .
P. Eadovcid, ist. 14. Neka istocje clovicjega na-
roda ne bi izaglo od zene. 25. Ki je duh pri-
izudi i istocje od svetine. 85. Pocetka i istocja
svakoga dobra. nac. 368. K tebi ki si istocje
milosrdja uticen se. 477. Kojih otac i pocetak
ili iztocje bil je Kam. A. Vitajid, ist. 253.
ISTOCNIK, m. postaje od istoc(a)n nastavkom
'ik'h. — isporedi istocnak. — Rijec je stara, is-
poredi stslov. istocbnikt, rus. ncTOMHHKt, — U
jednoga pisca xviii vijeka ima s inj. c (ispred
n): istosnici. A. d. Costa 2, 12. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (istocnik, uzrok, pocetak ,origo,
initium, causa, fons, caput'), u Belinu (,eurus'
297b. 435b), u Voltigijinu (iztocnik ,euro, vento
orientale, garbino (!)' ,ostwind'), u Stulicevu (,fon3,
origo, scaturijjjo, effluvium, ourus'), u Vukovu (,dor
ostwind' ,eurus', cf. ispodsuncanik, ustoka s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori), u Danici-
cevu (istoctnikt ,fons').
ii. mjesto gdje istjece voda ili drugo Sto zitko.
a) M pravom smislu. Na istocnikb i ott istocnika
upravB delomb u dubravu. Mon. serb. 197. (1381).
Kako jelen zeli istocnik vodni. Transit. 114. Is-
tocnik zivi. Korizm. 69*. Drivo vsajeno na is-
tocniceli vod. 85». Istocnik 2ivi izvirage. S. Ko-
2icid 5a. Istocnik krvi preobilno potece. 21a.
Istocnik zdrave vodi v krv obrati se. 23a. Eijeke
i svi istocnici. Zborn. 161a. Gusti istocnici slatke
vode istikahu. Aleks. jag. star. 3, 282. Blago.slo-
vite, iztodnici, Gospodinu. M. Alberti 32. Kako
2udit jelin na iztocnike vodene. 277. Ucini da
vazda 2ejam tebe iztocnika vode 2ive. 414. Eika
ISTOCNIK, a.
55
ISTOK, b.
izvira iz jednoga iztofinika. I. T. Mrnavid, ist.
33. Blagosivjajte , istocnici, Gospodina. J. Ba-
novac, blaffosov. 339. Nimfe boerine nad vodama,
rekama, istocnici i potoci. J. Kaji6, boj. 33. —
h) u metaforickom smislu. Da no oskudejutb istoc-
nici zivota tvojego. Sava, sim. pam. saf. 9. Hote
starLca napojiti istocbnika besmrttbnago. Stefan,
sim. paua. saf. 17. Istocniki. vtsakomu daniju
neoskudnij. Mon. serb. 8-9. (1222—1228). Ty
bo jesi dateji. blagihi, istocnikt. Dec. hris. 64.
Milosti istocnik veliki. Mon. croat. 140. (1490).
O istocnico zrace svitlos^ti. Narucn. 26*. Od dviju
istocnikov i po^etki. S. Budinid, sum. 2^. On
jest istocnik vsake svjetlosti. 5^. Ka, (zala) jesu. . . .
vruja i istoSnek vsakoga zla. 21^. Ima ispovidnik
pokazati pokornim svojim istocnici iz kojih imaju
crpati milost. ispr. 43. Zato k meni kakono
k svomu istocniku imaju se svaka privoditi. B.
Kasii, nasi. 117. Ovo su dva istocnika od kojih
izlazi svako dobro dilo. Ant. Kadcic 246. — c)
metaforicki, i o celadetu. Osudujuci na smrt is-
tocnika od zivota. M. Kadni6 46^. Istocnice sile
i svetine. P. Petrovic, gor. vijen. 35.
b. koji je s istocne strnne. a) o celadetu. Pre-
mako se primlogi istocnici iznevirise. A. Ka-
nizlic, kam. 76. Istosnici zabilizuju. A. d. Costa
2, 12. — b) vjetru, vidi u Belinu, VoUigijinu,
SfuUcevu, Vukovu rjecniku.
c. celadetu koje odakle istjece (isliodi). a) u
jednom primjeni xvii vijeka Jcao da znaci: koji
je rodom. Ivanu Mecavicu istocniku Braskomu,
redovniku hvarske crikve. I. Ivanisevic 130. —
b) u jednom primjeru xvni vijeka odgovara lat.
oriens (koji istjece, isliodi). Pohodio nas je is-
tocnik s visina. S. Rosa 30i>.
ISTOCNOKRAJAN, istocnokrajna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. istokokrajan. — nepouzdano.
ISTOCNOST, /. postane, postanak (uprav oso-
hina onoga sto je istocno). — Samo u jednoga
pisca xviii vijeka. Cejad zametena po istocnosti
Aihovijem grijehom. S. Rosa 3^. Tko je po na-
ravi i istocnosti od zemje. 55*.
ISTOClSrAK, »M. vidi istocnik, b. — Od xvii
vijeka, a izmectu rjecnika u Mikajinu (istocnak,
istocni vjetar ,eurus, subsolanus') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,eurus' 435'^), u Bjelo-
stjencevu (iztocnak, iztocni veter ,eurus, subso-
lanus, vulturnus'), u Stulicevu (uz istocnik s do-
datkoin da je rijec ruska). a) vidi istocnik, b,
b). Skoci istocnak, da sve ponese, a more uzavri.
S. ^ubisa, prip. 267. i u Sulekovu rjecniku:
,ostwind'. — b) vidi istocnik, b, a). S toga je
pametno odredeno, da se vi pisete i zovete grcko-
istocnaci. M. Pavlinovic, razg. 13. Nikad se ne
jj^i'otivise istocnaci mojim zapovijedim. 92. i u
Sulekovu rjecniku: ,orientale'.
ISTOCNI, adj. vidi istocan. — xviii vijeka.
Dva cesara: istocni i zapadni. And. Kacic, kor.
401. Po istocnomu jeziku. I. Jablanci 10.
ISTOCUDAN, ist6cudna, adj. koji je iste cudi.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem ingenii',
ISTOCUTITEl^, m. covjek koji isto cuti. — U
Stulicevu rjecniku: ,assensor, qui ejusdem senten-
tiae est'. — nepouzdano.
ISTODJELOVALAC, istodjelovaoca, »n. dovjek
koji isto djeluje (kao i ko drugi). — Samo u
VoUigijinu rjecniku: ,compagno di stesso lavoro,
conserve, collega' ,von dem namliclien gewerbe',
i u Stulicevu: grijeskom istodjelovaoc ,eandem
artem exercens'.
ISTODOBAN, ist6dobna, adj. aequalis, koji je
iste dohi. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. isto-
godan.
ISTODVORAN, ist6dv6rna, adj. u Stulicevu
rjecniku : ,della medesima curia' ,curialis'. — nC'
pouzdano.
ISTOGODAN, ist6godna, adj. koji je istijeh
godina, vidi istodoban. — U Stulicevu rjecniku:
, ejusdem aetatis'. — nepouzdano.
ISTOGODIStAN, ist6godigna, adj. koji je is-
tijeh godista, vidi istodoban. — U Stulicevu rje6-
niku: istogodistan, istogodistni kod istogodan. —
nepouzdano.
ISTOHOTJEIs[E, n. vidi istohtjene. — U Stu-
licevu rjecniku: uz istohtjene. — nepouzdano.
ISTOHTJEI^E, n. u VoUigijinu rjecniku: ,il
convolere, il voler lo stesso, 1' essere d' accordo'
,das gleichgesinnt sein', i u Stulicevu : ,animorum
conjunctio'. — nepouzdano.
ISTOIMEN, adj. u kojega je isto itne. — Samo
II Stulicevu rjecniku : ,che porta il medesimo
nome, gentilizio' ,gentilis'.
ISTOJAGATI, istojagam, pf. izlupati tojagom.
— Samo u Stulicevu rjecniku : ,pertica valde per-
cutere'.
ISTOJEZICAN, istojfezicna, adj. u kojega je
isti jezik. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem
linguae (h. e. gentis)'.
iSTOK, m. djelo kojijem §to istjece, Hi (cesce)
mjesto gdje sto istjece. — Akc. je zabifezen po
Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je drukciji: istok.
— Bije6 je stara, isporedi stslov. istokt, rus.
HCTOK'B. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,oriens ;
origo; ortus'), u Mikajinu (istok, strana od kud
sunce istice ,oriens, ortus solis' ; istok sunca ,sol
oriens'), u Belinu (,levante, oriente' , oriens' 435i>;
,oriente o levante, parte del mondo, dove nasce
il sole' ,oriens' 5283'; istok sunca ,levata del sole'
,solis ortus' 4361^), u Bjelostjencevu (,origo, oriens'),
u VoUigijinu (istok ,origine ; levante, oriente*
,ursprung; sonnenaufgang' ; iztok , oriente, levante*
,ost, osten'), u Stulicevu (, oriens, ortus, origo'),
u Vukovu (,der sonnenaufgang' ,sol oriens, ortus
soils'), u Danicicevu (istoks , effluvium').
a. cemu zitkom. a) djelo kojijem se §to istoci.
On mi dao vina na istok, na tocene. Zemjak.
1871. br. 2. — b) mjesto odakle sto istjece, istace
se. Miro vbsemi istoky zatvori se. Domentijan^J
118. Od Krke rike i kud prohaja i od ne istoka.
P, Zorani6 70'>. — i metaforicki. Vrutce i istoce
Jubavi, Blago turl. 2, 7. Ova Jubav svoj istok
jest imala iz studenca pricistoga. D. Rapi6 85.
b. suncu osobito, pa i o mjesecu, zvjczdama,
zori, danu itd. a) djelo kojijem sunce itd. istjece,
pa i vrijeme kad istjece. Tko ovu vodu pije prije
suncana istoka. M. Drzid 399. Na viku v sunac
istok dojdoge. Aleks. jag. star. 3, 270. Od istoka
do istoka suncanoga. B. Ka§ic, is. 12, Jedna
lijepa djovojcica, od ke, ne znam, zora bila jell
ikada objavila u istoku draza Uca. I. Gundulic
38—39. Kazlar-aga u istok zore na korabju
zlatnu uzide. 362. Narodi oni istok zvizde gle-
daju6i one. F. Glavinic, cvit. 4^. Moleci istok
pricekaso. 16b. Jutros u istok bijele zore zgodi
mi se 6ega sresti. G. Palmotic 1, 353. S kolikom
se pozudom istok suncani izgleda. V. Andrija-
sevic, put. 270. Istok se ovoga sunca ne uka-
zuje. F. Lastrid, test. 368*. Pocnemo istok sunca
ovoga razgledati. 369^. Imamo Bogu zafaliti za
istok zejnoga sunca. A. Kanizli6, uzr. 51. Prid
primu oi' ti na sunac istok. M. Zoricic, osm. 153.
Tijek dneva koji pocine od istoka suncenoga. J.
Matovic 195. Prvo suncanoga istoka. M. Do-
ISTOK, b.
56
ISTOK, c.
bretic 398. A mala ti fala, mo.j jasni mjesece,
na istoku zarka sunca. Nar. pjes. vuk. 1, 406.
Turcinn bi od istoka ruka, od istoka obrnu ne-
ruka, 4, 116. — i nietaforicki. O istoce i zrako
svjetlosti vjecne. M. Divkovid, bes. 10''. Istok
ali porojenje od pravog:a sunca od pravde, Isu-
krsta. M. Orbin 274. U istoku od mladosti zora
od slave jo§ mu istjece. T. Gunduli6 398. Ovi
zivot kad zahodi da ne ima vede istoka. P. Ka-
navelic, iv. 5. — moze hiti da znaci i svjetlost
uopce. Obraz ne i glava istokom sve gori. S.
Mencetic 68. — b) strana na nebu gdje sunce
istjece, i uopce ona strana. Da znaju oni ki od
istoka suncenoga i ki od zapada. Bernardin 6.
isai. 45, 6. Sa strane istoka. M. Marulic 16.
Dan i noc teku ka zapadu, i vracaju se ka is-
toku. Ziv. kat. star. 1, 219. Ki govore veras,
imaju se obratit na istok. Narucn. 37^. Kako
muoria isbodi od istoka i javja se do zapadi. N.
Ranina 170^. mfit. 24, 27. Gdi moze sunacce o
istok zapadat? G. Drzic 372. Ke su (deiele) meu
sunceni istok i zvizdu. P. Zoranid 8^. Povede
me k suncu istoku. M. Divkovi6, bes. 185ab. Na
istoku jos cim stoji bijela zora no6 goneci. I.
Gundulic 34. I ostaju mu na siroku Ugrovlasi
u zapadu, crni vali u istoku. 321. Grad ih bra-
nase od istoka i brjegovi, kim nije mjera. 322.
(Skandinavija) od istoka drzi se z gorami Krifi.
F. Glavinid, cvit. xiv. Pol mi}e daleko od mora
Andreanskoga, z ovu stran proti istoku. 139''.
Jure sunce bise istok pozlatilo. I. T. Mrnavid,
osm. 34. Put zapada tri§ mrkloga, tris na istok
jasni pazim. G. Palmotid 1, 50. Da vas svijet
posjedujem od istoka do zapada. 2, 274. (Netom)
rumenom u istoku zorni pogled upazite. 2, 328.
Sunce u istok vratit mogu, s neba dozvat daz
krvavi. 2, 432. Granica u istok . . . Stat. po}.
ark. 5, 313. (1665). Ogledalo sto gleda k istoku
prikazuje kakono da gleda k zapadu. M. Radni6
SlSb. Odkle j' svjetle iztok zore tja pak tamo
do zapada. A. Vitajic, ost. 292. Ako je od is-
toka ali od zapada, ali od sivera, ali od poludne.
L. Terzic 242. Prostire se od istoka put zapada.
J. Kavanin 194^. Svijetli kra} od dana iztok
tracim svojim zlacase. 527*. Svijetli kra} od
dana jasnijem kolom istok zlati. I. Dordi6, uzd.
40. Galad je jordanskoj rijeci put iztoka. 197.
Od istoka do zapada. F. Lastrid, svet. lOS''. Koga
prisveto tilo odneso§e pod istok opet onarao.
• 115». A bi§e ju zaskocio sjajni mjesec na istoku.
Nar. pjes. mikl. beitr. 11. Jeli zv'jezda danica
u istoku suntanomu? 19. XJ istoku jasna ^ora
b'jelo lice rumonase. 35. Od iztoka sunca do
zapada gospodin. And. Kaci6, razg. iv. Rasi-
rideS se k zapadu, k istoku, k siveru i podnevu.
kor. 29. Pram gradu Jeriku od istoka. 107. Od
istoka Dunaj voda pliva, od zapada studena Ilova.
M. A. Rejkovid, sat. B2a. Prama sunca istoku.
sabr. 6. Skropi prstom sedam puta prama pri-
8to}u milosti k istoku. I. Velikanovid, uput. 3, 317.
Pram istoku lie sunca okreni. J, S. Rejkovid 163.
S desnom stranom put istoka. Nar. pjes. vuk.
1, 53. Pogled' s okom put istoka udno po|a.
1, 192. Ja prehodim s istok' do zapada. 1, 555.
I danica na istok izide. 1, 556. Jeli jasan mesec
na zaodu, jel' danica na istoku zvezda? 2, 299.
Okrenu se pravo ka istoku. 2, 325. Kad sam
pro6'o zemju i gradovo, i obis'o istok do zapada.
2, 440. Nek ustavi na istoku sunce, i bijeli mjesec
na zapadu. 3, 62. Studen vjetar od istoka dunu.
3, 75. On obide zem}u i gradove od istoka pake
do zapada. 3, 515. Da mu puhne vijor od istoka.
. 4, 7. Od istoka Ignat udario. 4, 284. Kad s' da-
nica rodi od istoka. 4, 303. Kad se rada sunce
od istoka. 4, 308. Vede prasna zora od istoka.
4, 481. A pobjeze selom put istoka. Ogled, sr.
203. I on gleda prot suncu iztoku. Nar. pjes.
istr. 1, 64. Sunce na istok, a Bog na pomod!
Nar. posl. vuk. 296. IT nasijem krajevima amo
k istoku i sjeveru. Vuk, nar. pjes. 1, xiii. Prije
neg se sunce na istok povrati. S. ^l^ubisa, prip.
248. Crvenilo sinu, pa se stere od istoka ravna.
Osvetn. 2, 88. Dubrovnik (6 sati na iztok Sa-
rajevu). M. Pavlinovid, razg. 39. — c) vjetar sto
duse 8 one strane, vidi istocnak. Duhne 1' istok,
ko ito jako dise. Osvetn. 5, 2. — d) zemja, kra-
jevi, drSave, narodi sto su na onoj strani. Prsi-
jani vas istok protirahu. S. Kozicid 35^^. Carigrad
naj veksi grad vsego istoka. 48''. Cemu je vas
istok i zapad vladati? M. Vetranid 1, 39. Vi-
djesmo zvijezdu negovu u istoku. N. Ranina 28''.
mat. 2, 2. Prvi i drugi (sin) u iztoku, a po-
slidni u zapadu sted de t', prije ner popadu, mnogo
cudno blago i stoku. M. Pelegrinovid 184. Bjezi,
kud znas, sto hod', cini ; zapad i istok vas ob-
hodi. I. Gundulid 233. Carska blaga nebrojena
u istok odnijet miso obraca. 294. Za to ako je
vasa ze|a u istok s vojskom putovati, od Po|aka
neprijateja utvrdit se prije ne krati. 307. Serse
slavni, ki poda se stavi istok vas njekada. 335.
Ne dalede od Priveze vali stoje, zapad i istok
gdje dotece na pomorske dva krat boje. 370.
Pod u istok spravan gdi je. 424. Ko car u istok
vojsku vodi, da ju pogubi i posijece. 484. Ku
(Ijepos) vas istok njegda slijedi. 549. On s nom
(sabjomj naj prije u istoku slavu i kripos svoju
uzmnozi. 565. Semu (Noe) odluci istok. F. Glsf-
vinid, cvit. xiii. Ide ,Tomas u istok. 415''. Na-
rodi istoka jasnoga. G. Palmotid 2, 479. Vojske
morske u istoku pridostojnomu vojevodi. I. Za-
notti, en. 1. Blagom koje u Ijetu istok i zapad
liemu dijeli. J. Kavanin 192''. Dandol bi uz-
vikan za cesara od iztoka. 206*. Otmanovid car
iztoka. 214''. Da s istoka Mehumeta bacis. 269*.
Istok . . . bijase se odvrgo svetoj crkvi. I. Dordid,
ben. 3. Prije pet godina nego sam se iz istoka
vratio. A. Badid 243. Ukaza se zvizda u istoku,
i vodi kra}e. J. Banovac, razg. 48. Mnogi u is-
toku ove otrovi primise. J. Filipovid 1, 507''.
Za§to smo vidili zvizdu negovu u istoku. F.
Lastrid, od' 296. Evo mudraci od istoka dodo§e.
test. 59. Trima krajem koji su od istoka dosli.
A. Kanizlid, bogojubn. 70. Posla ga u istok
s naredbami. S. Rosa 40^. Mnozi dode iz istoka
i iz zapada. 81''. Rodise se cetiri jednaka u iz-
toku. And. Kacic, razg. 17. U Afriki naj prvo
a potle i u istoku. A. d. Costa 1, 108. Podeti
de kriz prisvitli u istoku i svrSiti de u zapadu.
D. Rapid 15. Srbi, kao pravi junaci, nek se raz-
micu u istok. M. Pavlinovid, razg. 57.
e. u prenesenom smislu, postane, postanak, po-
cetak, uzrok. Da neka nih rojstva kolino i istok
poznaS. P. Zoranid 9''. Kada mene i rostva moga
zeli§ istok znati. 19^. Greh Adamov istokom
svojim jedan jest. S. Budinid, sum. 181'>. Svaka
je na me kako na istok svoj triba privoditi. A.
Georgiceo, nasi. 140. U^ istok lit razbora mo-
jega. I. Ivani§evid 18. Ca s' mi sinka umorila
prem u istok lipih dana? 320. U svojih dana
istok prvi. A. Vitajid, ost. 39. Ter hti nazvat
dva otoka od dvojega svoga iztoka. J. Kavanin
141a. Sisto, na§eg ki po djedih iz Kruzeva iztok
vodi. 271a. Odkle uze svoj istok kipoklanane?
Blago turl. 2, 82. Premda zakletva jest dobra
u sebi, ona jest ni§ta maA zla u svomu istoku.
2, 89. Ono izvodi svoj istok od griha. 2, 195.
Tkoja razlikost vrste uzima svoj istok od raz-
likoga dila Bo2je izvrsnosti. 2, 323. Ali o pri-
ISTOK. c.
67
ISTO\r, 1, a.
pojubjeni Boze! koji si pocetak i svakoga dara
podpuni iztok. D. Rapid 2. Niki su istok svoga
velifianstva primili po kolinu priprostitomu. G.
PeStalic 89.
(1. ime rijeci (va]a da je prema znacenu Tcod
a, h)) i selii uz nu. — Od xiv vijeka. Istok b,
rijeka kod sola Sik}e naDrirau: ,U reku Istokt,
i uz reku, kako istece Istokt, na Vranove pla-
nine' (Glasnik. 15, 286 god. 1348?). i ,Gojnu' je
i§la meda ,otb Istoka' (296). ,jedni> putt u Istokt
a drugi u Gojno' (299). D. Danicic, rjecn. Istokt
(selo). S. Novakovid, pom. ISi. Tako so u me-
dama Sinainaca pominu Belo Po}e, Istok, Drago-
|evci, Crnca (Glasnik. 15, 296. 299. 300) sola ko-
jima mi danas polozaj znamo. oko 15 kilometara
severoistocno od Pedi nalazimo na austr. den.
karti sola Istok, Belo Poje, Crnfiu ... On (Milo-
jevic) pomine jedne razvaline grada uz Kostrc,
nista vise ne spominudi, a daje govori: ,Mali
Istok. Medu Malim i Velikim Istokom stoje
ogromne razvaline od grada, velo, nekakvog cara,
koji so zvao Istok... Daje ide za jedno po casa
(od Bolog Poja, zapadno od Ceko|esa) selo Ve-
liki Istok, kroz kojo prolazi recica Veliki Istok;
u ovu uleva se sa zapada dolazeci Mali Istok'.
S. Novakovid, zem}. 65 — 66.
e. ime musko (samo u prici, vidi i kod d).
ISTOKA, /. vidi istok. — U dva primjera
xvni vijeka. Ne ima'uc grijeha ni od iztoke (Isu-
sovamajka). J. Kavanin 518''. Odedi onamo pod
istoku. F. Lastric, svet. 183^. — i u Stdekovu
rjecniku : ,ausfuhrungsgang'.
ISTOKOKRAJAC, istokokrajca, m. covjek iz
istocnoga kraja, vidi istocnik, b, a). — U Stu-
licevu rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano.
ISTOKOKRAJAN, istokokrajna, adj. koji je
iz istocnoga kraja, vidi istocan, 1, a. — TJ Stu-
licevu rjecniku: ,orientis, ex oriente'. — nepo-
uzdano.
ISTOKOKRAJANIN, m. vidi istokokrajac. —
Plur.: istokokrajani. — U Stulicevu rjecniku: uz
istokokrajan. — nepouzdano.
ISTOKOKRAJKA, /. zensko cejade iz istocnoga
kraja. — Gen. pi. : istokokrajaka. — U Stulicevu
rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano.
ISTOKOKRAJKirsTA, /. vidi istokokrajka. —
JJ Stulicevu rjecniku : vz istokokrajan. — nepo-
uzdano.
ISTOKORACAN, istokoracna, adj. koji ide
istijem korakom. — U Stulicevu rjecniku : ,che
va del medesimo passo' ,ejusdeni gressus'. — ne-
pouzdano.
ISTOKOSUNCaN, adj. vidi istocan, 1, a. —
U Stulicevu rjecniku: ,orientis' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara.
ISTOKUCAN, istokudna, adj. od iste kuce. —
Saino u Voltigijinu rjecniku : ,di stessa famiglia,
gentilizio' ,vom geschleclite', i u Stulicevu : ,della
medosima famiglia' ,gentilis'.
ISTOLICITI, istolicim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: V. istociliti, gdje ima i istoliciti se ,acui,
exacui'. — Sasma nepouzdano (jamacno je Stulli
rijec gdje zlo procitao).
ISTOLICAN, istolidna, adj. istoga lica. — Samo
u Voltigijinu rjecniku : ,rassomiglievolo , somi-
gliante' ,gl6ichsehend', i u Stulicevu : ,ejusdem-
modi'.
ISTOLITI, istolim, pf. zbaciti s prijestoja (sa
stola). — Nacineno od iz i stol nastavkom i. —
U Stulicevu rjecniku: izstoliti ,do throno expel-
lere'. — nepouzdano.
ISTOLKOVAN, istolkovna, adj. koji istolkuje.
— V Stulicevu rjedniku: ,ch' espone' ,exponens'.
— sasma nepouzdano.
ISTOLKOVAI^TE, n. djelo kojijem, se istolkuje.
— JJ Stulicevu rjecniku: v. istomacene s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.
ISTOLKOVATI, istolkujom, pf. vidi istuma-
citi. — Rijec je ruska, iz crkvenijeh kniga. — U
Stulicevu rjecniku: v. istomaciti s dodatkom da
je uzeto iz misala, i u Vukovu: vide isturaaciti
s dodatkom da se govori po namastirima i »
vojvodstvu po varosima i s primjerom : Jos san
Jela ne istolkovala.
ISTOLMACENE, n. djelo kojijem se istohnaci,
vidi istolmaciti. Na samo oviju iraena iztolma-
cone pazim. D. Rapid 68.
ISTOLMACITI, istolmacim, pf. vidi istuma-
citi. — U nekijeh pisaca xvii i xviii vijeka koji
su uzeli ovaj (ruski) oblik iz crkvenijeh kniga.
Hodu ih boje istolmaciti. F. Glavinid, svitl. 23.
Od nauciteja sv. crkve istolmaceno. F. Pavid,
ogl. IV. Istolmacidu u ovomu poslu bojma
s jednim prilikovanem. D. Rapid 92. Dokle god
jim nije ovo pitane iztolmacio. A. Tomikovid,
gov. 63.
ISTOl^CA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva na Istojci. Sr. nov. 1875. 146.
ISTO^ENE, n. djelo kojijem se istoli. — U
Stulicevu rjecniku: izstolene. — nepouzdano.
ISTO^jETAN, istojetna, adj. koji je od istijeJi
jeta, vidi istodoban. — Samo u Stulicevu rjec-
)iiku: V. istogodan.
ISTO^jIVATI, istojujem i istojivam, impf. isto-
liti. — U Stulicevu rjecniku: izstolivati, izsto-
livam us izstoliti. — nepouzdano.
ISTOM, adv. i conj. postaje od isti, ah se ne
zna kako; maze biti da je loc. sing, n bez pri-
jedloga (isporedi jeti, zimi). — isporedi istom,
listom. — Akc. je zabi^ezen kao sto je u Vu-
kovu rjecniku; drukciji je u Dubrovniku (vidi
istom). — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika]inu (istom, samo ,solum, tantum, tantum-
modo, duntaxat'; istom, daj , saltern, at certe ac
saltern'; istom da ,modo, dummodo'), u Voltigi-
jinu (,appena' ,kaum'), u Stulicevu (v. istom), u
Vukovu (1. ,nur, nichts als' ,nonnisi' s primjerom:
Dosao sam istom da vidim. 2. ,erst' ,primum,
demum', cf. tek s primjerima: Istom oni u be-
sjedi bjehu. Istom aga za veceru sio).
1. adv.
a. solum, tantum, modo, samo, vidi isto kod
1. isti, 2, c. a) uopce. znacene u kojem primjeru
moze biti kao kod jedva. Ne blagujte od ovogaj
sirovo nistar ni kuhano u vodi, da istom toliko
(prema lat. tantum) peceno na ognu. N. Ranina
103a. 2naojs. 12, 9. Ka istom pozire, ter cini
svu mlados da zejom umire. S. Mencetid 16.
Vazme mi svu mod i krjepos, istom me ode
ziva. 21. Ovo sam istom ziv ginudi za jubav.
159. Istom mi zapovid a ne mol'. 215. Kroz
toj se d' mnom, vilo, vrhu syih diciti, istom me
jur milo htij k sebi primiti. G. Drzid 350. Umiru
a ne znam, tko mi smrt zadava; istom me Juven
plam po malo skoncava. 422. Riei, koje prostrih,
na dobar broj kladi, jere jih istom rih milosde
zaradi. P. Hektorovid 60. Ne istom, da znas,
ja, da svih nas vedi dil. 71. Ako ne zna kripos
sto je, nog li joj se istom cudi. N. Najeskovid
1, 340. Slavu istom sad kratis. M. Drzid 16.
Istom se spomeni od potrjebe moje vas ures
Juveni. 59. Na ovo se bitje istom tako i ne
dohodi. B. Gradid, djev. 112. Mene istom gle-
ISTOM, 1, a.
58
ISTOM, 1, a.
dajte. 167. Jo§ da se vik na stvor ne bude
iziti, istom je divna stvar Jublen bit na sviti.
D. Kanina 86''. I nidnu ne cini dub satvar
s vridnosti, a istom se traju dni bez nijedne ko-
risti. 142a. Istom budi barna Bogu, i milosna
svomu sluzi. M. Pelegrinovic 18.5. Smrt tvoja
ufanje ubi, kim istom zivjab ja. D. Zlatari6 19^.
Mnim da ove casti su ne inib, neg istom negove.
21a. Zlatocinje, ko istom jadne jude blazni. J.
Kavanin 5o'\ Ku (zem]u) napunit kad odluci,
istom rece (Bog): ,Prazna zemjo . . .' 72*. Ee-
dovnika ne istom trudih, neg' krunenib zen. 295*.
Dub tu ti je brabreniti, ne istom uda ali tijelo.
350*. Ne istom glava i sredina, neg se i kuda
posvecuje. 367*. Hotio sam istom sgrabit njeke,
ki su ruke nase. 373*'. Zato govoredi istom pa-
metju, ne izvrsuje se duznost. A. Baci6 89. Ovo
pet sakramenata naredeno je od Isukrsta zaradi
covika, zasto nemu istom korist cine. J. Ba-
novac, razg. 200. Nije iz srdca govorio vede
istom ustima. A. Kanizlid, kam. 56. Toliko nam
se istom zivota dopusta, da nevoje na§e dutiti
mozemo. 363. Ne svi nego istom nikoji. 483.
Po nikoliko istom redaka. fran. 146. Tesko mu
se je s nime rastati i istom cas brez nega biti.
utoc. 442. Svaki dan jednim istom jajcem tilo
svoje branase. uzr. 218. Da se tebi istom pusti
vratit opet na ovi svit. M. Zoricic, osm. 3. A
no tezi sto na zem]i istom lezi. V. Dosen 213*.
Ja ne mislim da tog' zale; dal' mlim da se istom
sale. 252*. Kqje (odice) za mloge novce nacine
se pak istom jedan put obuku se. M. A. Rejkovic,
sat. A7t>. Ja nisam obedao pisati historiju od
Slavonije nego satira; ovo pak istom od Novo-
gradiskog hocu da ti ukazem. B3''. To ni lipo
nit' dostojno fale nego istom Sto se judi sale.
Fl''. Ako ces me istom poslusati. HQ^. Ne6e
zeti, nego istom drpa. 13''. Dosta bi bilo dicu
istom gdi§to pripomagat. sabr. 18. Vi vidite da
covik istom gdigod iznenada umre. 36. On za
nime lino istom bode 1' nede 1' postupa. 49.
Ah otfie, dobro govoris, ali je vrlo golema sra-
mota istom pomisliti, da ga imam kazati. D.
liapic 47. Promotri, da onoga Boga imas ne-
prijate}a, koji Lucifera radi jedno istom obole
misli jest bacio u muke paklene. 76. Koliki
strah u nas utira istom jedna vatra, kada kudu
zapali. 105. Istom so ukaze i udi} prode. 307.
Istom 8 toga kod kude se vrza. J. S. E.e|kovid
413. Po tebe me zmija zaklat hdase; a kod jube
istom ne bodase. Nar. pjes. vuk. 1, 201. Za-
natlije i mlade dargije . . . istom posli , da se
Jebom rane. 2, 314. — b) stoji s nekijem kotijun-
kcijama §to pokazuju uvjet, vrijeme, ce§ce pred
nima nego za nima. an) s da. Ali istom tolikoj
da jedan blagosov ima§? N. Eanina 58*. Imojs.
27, 38. Poj, vazmi gostaru al' novu al' staru,
istom cila da je. P. Hektorovid 14. Da je istom
dijete zdravo. M. Dr2id 142. Ako je i star, istom
da mu prdiju izmem iz ruka. 165. Ti meni budi
gospodar, a ja du tebi sluga, istom da se isplije.
303. Pomoc nede mar'ikati, istom da ju i§tu. B.
Gradid, djev. 24. Ni' mi, znaj, Jivotom mudno
se rastavit, istom da u tvome srcu ja na sviti, za
kogodi brime mod budu ^iviti. D. Ranina 23''.
Dobiti de sva pro§tonja, istom da toj ne bi udinio
cijeda obolasti. A. Gudetid, roz. jez. 24. Cinase
veoma dobro potradene sve svoje trude, istom
da bi mogao ukloniti jib. B. Ka§id, iA. 86. Do
carskoga istom stola, odkli pade, da uzrasti, no
gleda oiia zlata, snage, vjere i casti. I. Gun-
dulid 302. Nije je ie]& bijela dana, istom da
sve sunce vidi. 471. Na visinu carski: istom
da se uzide, svi razlozi neka ginu. 513. Carstvo
i vas svijet da pogine, istom da se on osveti.
515. Neka sve izgubim, istom da mi ostane
tvoja sveta milost. I. Grlicid 153. ^jube drafiu
i otrovi, istom da im je drag cvijet ovi. J. Ka-
vanin 40^*. Mozemo i mi sliditi istom da bo-
demo. A. d. Bella, razgov. 126. Koji istom da
bode, mogu biti od ovoga blagodarni. 195. Slu2i
se s nepravdom istom da to more imati. J. Ba-
novac, pred. 100. Svakom vodom, istom da je
naravska voda. I. A. Nenadid, nauk. 99. Pokli
zudim da me ovdi pedepse, istom da mi ti oprostis.
216. Svaka du dragovojno podniti, da istom mogu
vas viditi. A. Kanizlid, kam. 319. Pivamo da
nam istom vrime projde. fran. 181. Mladid rece,
da de rad vid izgubiti, da bi ju istom mogao
viditi. utod. 376. I kad vidim da tko k meni
ide, pocmem kopat,^da me istom vide. M. A. Rej-
kovid, sat. D3i). Cinase ovakova kripostna dila
istom da bude posten covik. sabr. 7. Nit' grise
oni, tkoji poradi jubavi pokore podlagaju svoje
tilo i pedipsivaju ga bicima, istom da to prilikom
diluju i svitom starisina. Blago turl. 2, 129. Istom
da bi se dub uzdrzao u drzanstvu. J. Matovic
504. Sve zlo dobrovojno trpedi radi Boga i dobro
svako, istom da se moze, cinedi. T. Ivanovic 28.
Prikaziva svoj zivot, istom da oslobodi zarucnicu
svoju. I. J. P. Lucid, razg. 73. Ako bi tko rekao,
da podilite}, naodedi se u griju, ne podaje sa-
kramenat, istom da je ispunio sva, koja se pri-
stoje . . . nar. 11. Sluziti mogu djaci ozeneni,
istom da ne dvozenci. 33. Za taj posao kod nas
su dubreta, istom linost da mloge ne smeta. J.
S. Rejkovid 28. I pjevo je, ali zgode male, istom
da bi ne ostale puste. Osvetn. 7, 1. — bb) s ako.
Privara himbena ako istum papr§i, do malo bro-
mena sramotno vrat skrsi. G. Palmotic 1, 97.
Da svaki moze dobiti slavu nebesku, istom ako
viruje u Isukrsta. A. Badid 143. Ako li se istom
uzdostojis primiti srdce moje. A. Kanizlid, uzr.
43. Divojko, ako je istom voja tvoja, ja te uzimam
za druga moga. utoc. 55. Ako li istom bodes,
nije moguce, da spasen ne budem. bogojubn. 520.
Da ce se lasno naucit, ako istom bude hotio. I.
Jablanci 12. Ako bi istom svaki pristavio pri
sebi onu Ijekariju. J. Matovid 131. More se joste
prositi svako drugo dobro, istom ako de biti za
vecu slavu Bozju. I. J. P. Lucid, doct. 47. U
svako vrime stoji Bog s rukama razkrilitima za
prigrliti k sebi gri§nika, istom ako se pokaje.
D. Rapid 58. Cesto se ugasi svitnak od sama
sebe, istom ako se ne priliva u)e. 153. Ja sam
ovim obiino zadovo}an, ako sam istom sto po-
godio. J. S. Re|kovid xii. — cc) s nek, neka.
I pisa da ce ga u svemu pomodi, istom neka on
stoji u tvrdnosti vire. A. Bacic 253. Nego se
skupe dubovnici od svake vrste, istom neka ih
je vece. 256. Istom nek je kao oni bode. J.
Banovac, pred. 81. Da dan za dan privrlazi,
istom vrime nek prolazi. V. Dosen 210'>. Svaka
je (voda) dobra, istom nek je naravna. M. Do-
bretid 20. Istom neka u negov grib s vojom
ne pristane. 470. Istom nek je de)ade svisno,
dusevno i pametno. 484. Lasno je sada po misti
skroviti, istom neka se suti, jurve se dilo uci-
Aeno ne zna. D. Rapid 6. — eld) s kad, kada.
Koje nam Bog obilato podijuje, istom kada ga
molimo. A. Bacic 82. Kada bi se istom spo-
menuo od propetoga spasiteja. A. Kanizlid, uzr.
103. A tko je takvi, koji onome, od koga je
jednu primio zausnicu, ne bi detiri vratio, istom
kada bi mogao? D. Rapid 41. — c) radi ve6e
sile stoji uz rijec istoga znacena. aa) samo. Da
ga de 8 dobre voje primiti, istom samo da uzme
sobom beiskota. B. KaSid, in. 23. Ako hodaS pe-
ISTOM, 1, a.
59
ISTOMACENE
dipsati meno, evo tuSni 2ivot moj, samo istom
da me ne uhilis, o Bo2e moj, slavna u2ivanja.
M. Jerkovic 100. Istom samo zapovidju stvori.
P. Radovcic, ist. 24. Mislio sam pripraviti mene
za ti cas neistini, istom samo neka mi Bo^ do-
pusti vrime. P. Posilovi6, nasi. 102a. Pak istom
samo za raskosje i nasladnost tezaka bivaju i
dogadaju se. M. A. Rejkovii, sat. LT^. Supro-
tivstine svitoviie rado jesu trpili istom samo, ne
bi li obe6anu platju u nebu zadobili. B. Lea-
kovi6, gov. 111. — bb) teke. Istom teke da do-
taknem. V. Dosen 1611^. Pak akoli sto podmuce
istom teke poizvu6e. 210^. — cc) toprv. Vazda
im CO se mnjeti da su toprf istom poceli pjeti.
B. Gradic, djev. 174.
b. hod kaJcva djela i kod rijeci sto pokazuju
vrijeme, znaei sto i jedva. Ditesce istom rodeno.
J. Banovac, prisv. obit. 55. Ditesce od jedne
istom godine. A. Kanizlic, utoc. 477. Dal' se
s mirom kupac ceka, dok novaca stane zveka;
pak se istom tad otvori. V. Dosen 40^. Kad me
pita: ,Jesi 1' ga cesao?' ,Nisam', velim, ,neg istom
posao'. M. A. Ii6|kovi6, sat. D3a. Tada istom
tovari na kola. hi^. Jedna mlada istom udata
grofica. sabr. 11. Jedni istom Savu prelazahu,
drugi toprv na Savu dolaze. Nar. pjes. vuk. 4, 280.
Op6ina Risanska istom u 1648 godini silom se
otela od zavisnosti turske. Pravdonosa. 1852. 5.
— U jednoga pisca xvm vijeka istom nego znaci
sto i netom. Vina od loze i malo vode, koje se
priobraca istom nego su izrecene rici posvecena.
I. J. P. Lucie, doct. 34. Istom nego zapocmu
dovrsuju. razg. 11. Istom nego na vrata stu-
pimo, pogledajte. 29. Istom nego se povrati u
svoju otacbinu, zapoce prikupjati. izk. 4.
c. H nekijem primjerima kao da znaci: odinah
Hi iznenada. Vode ne umihu komu posluh dati,
istom se pocnihu put neba penati. P. Hekto-
rovic 72. Srebro, zlato, blago svako, koje uzmoz'
pozeliti, istom ti ce u stan pliti. A. Cubranovic
151. Plav morska svaki cas po moru koja gre,
istom je jedan dan val morski prozdere. D. Ra-
nina 97^. A u vino dok nalije vode, istom vidis
neg u arest vode. M. A. Rejkovic, sat. D8a. Da
se prenes, srcan Milovane, istom kruna upala bi
na te. Osvetn. 5, 1. Kad se krvi okusili erne,
istom su se smamili Travnani. 7, 64.
(1. u nekijem primjerima kao da stoji samo da
vece istakne neke rijeci, kao bas. I da ugrize
tude pjesni, na mjesec se istom bijesni. J. Ka-
vanin 78b. Qni (grih) od nepravedna stecena i
kriva priuzetja ne more se pomrsiti ne povra-
tivsi istom cije je. J. Banovac, razg. 33. Cudna
se stvar okrunenu proroku fiinijase, da priveliki
Gospodin Bog od nas se istom si6a i spomina.
A. Kanizlic , uzr. 36. Kako ce dusa prokleta
svoje tilo pozdraviti, kakvom li Jubavju istom
ho6o na nega pogledati ? D. Rapid 3. Istom ti
ce s jaukom vika ustati: proklet sat u kome
sam redovnik postao. 7. I istom bio je da iz-
vrsi ovo odredene, kada evo Bog zvao ga je na
drugi zivot. A. Tomikovic, ziv. 24.
e. saltem, dajbudi, barem. — TJ jednom pri-
mjeru xvii vijeka i u Mika(inu rjecniku. Pomi-
lujte mene istom vi , prijate|i moji. B. Ka§i6,
rit. 214.
3. conj. vix, simulac, dum, netom (odmah posto
se svrsi ono sto se kaze podloznom recenieom u
kojoj je istom. Hi dok se jos vrsi). u glavnoj re-
ceniei moze biti konjunkcija kojom se istice ono
sto se u noj pripovijeda.
a. u glavnoj recenici nema ovakve konjunkeije.
latom Izak govorenjo dosvrsi i izljezi Jakob na-
dvor, dode Hesau. N. Ranina 57^. Imojs. 27,30.
Lot izide izvan grada u jutru, istom sunce bi-
ja§e izteklo. S. Margitid, fal. 86. Istom lice Je-
zusovo vidi, ponovjena osta. I. Dordid, uzd. 3.
Ilija prorok istom izusti, da sade ogan svrku
vojske kra}a Okozije, odma bi poslu§an. J. Ba-
novac, razg. 25. Koji istom bududi od grada
odstupili, po6o strahovito u nebu pucati. And.
Kacid, kor. 19. Istom care u besjedi bjese, Milos
ide a kulasa vodi. Nar. pjes. vuk. 2, 144. Istom
kneze naredio vojsku, na Kosovo udari§o Turci.
2, 296 — 297. Istom oni u rijeci bili, povika§e
kiceni cau§i. 3, 251. Pa je jedno jutro uranio,
istom svanu i ogranu sunce. Nar. pjes. vil. 1866.
647.
^ b. u glavnoj je recenici konjunkcija : a) a, ali.
Cuse se istom odgovori, ke podase znanci sijedi,
a Daut se dize gori. I. Gundulid 515. Istom
Grujo sjede za trpezu, a povika s bedena La-
tince. Nar. pjes. vuk. 2, 476. — Istom Adam i
Eva pocese rasko§je raja zemajskoga uzivati, ali
evo pristupi nenavidjivi duh. E. Pavid, ogl. 6.
Istom Izak ove rici izusti, ali eto Ezau. 61.
Istom baba jos jezikom mice, al' eto ti kuharica
vice. M. A. Rejkovic, sat. Do^. Istom oni tako
besjedahu, al' eto ti sluge Milutina. 2, 293. Istom
uze Zmaj-Despote Vuce, istom uze da popije vino,
al' dotrca jedan od svatova. Nar. pjos. vuk. 2, 584.
Istom oni u rijeci bili, al' eto ti Hasan -pase
s vojskom. 3, 73. — b) eto, nuti (nuto). Istom
to izusti, nuto! prid sobom vidi drugu. A. Ka-
nizlid, utoc. 70. vidi i primjere kod a) u kojima
uz ali ima eto. — c) kad. Istom Abundancija
postavi na svijet Benedikta i Skolastiku, kad
pode s svijeta. I. Dordic, ben. 11. — d) pa, pak.
Istom Stjepan iz tazbine dode, pa je bratu Duri
besjedio. Nar. pjes. vuk. 3, 93. Istom on to rece
i ne rece, pak on sari dade ogan zivi. 3, 423.
— e) dok. Istom oni u besjedi bjehu, dok se
pramen zapodede tame. Nar, pjes. vuk. 2, 220.
ISTOMACAN, istomacna, adj. koji se moze
istomaciti. — Kao adj. samo ti Stulicevu rjec-
niku: ,explicabilis'. — Kao ado. u jednoga pisca
XVIII vijeka, u kojega kao da znaci jasno, raz-
govijetno. Istomacno znajudi svaki clanak na po
se. F. Lastric, svet. 73^. Imate, reko, znati, da
su recene stvari potribite za saraniti se i potri-
bito je, da ih svaki Krstjanin zna ocito i isto-
macno, to jest, kada se upita, da zna odgovoriti
i iskazati, kako izgovorismo sada. od' 23.
ISTOMACATI, ist6macam, impf. istomaciti. —
U dva pisca xvii vijeka. Sto istomaca sveti Grgur.
P. Posilovid, nasi. 7*. Obicaj ima toliku jakost
(kako ga istomaca naravni). 32'^. Od kolike jest
zlode istomaca mudri, kada liimi rece . . . 33^.
Istomacajudi govorenje. cvijet. 21. Ovo isto du-
dase prorok Mikea, kadno rece: ,Jao meni koji
sam kakono oni koji uzbira grozdice grozdja u
jesen poslije vinotrga, kadno se jurve ne nahodi
grozdova' i dovodedi ovo prilikovane na nacin i
iztomadajudi se refie udije . . . M. Radnic 441^.
ISTOMACENE, n. djelo kojijem se istomaci.
— Radi drukcijega akcenta ist6macene vidi kod
istomaciti. — Stariji je oblik istomacenje. — Iz-
medlii rjecnika u Mikajinu (istomadenje), u Be-
linu (istomacenje ,interpretatio 413b; ,declaratio"
292a; ,descriptio' 251^), u VoUigijinu, u Stuli-
cevu. Artikuli prave vere s kratkim istomacenjem.
Kateb. 1561. Al*. Dobro spozna iz Bozje zapo-
vedi i istomacenja Isusova. G8a. Istomacenje
besjeda tvojije prosvjotjuje. M. Divkovid, bes.
210*. Istomacenje tabule vise recene. nauk. xvii.
U istomacenju od ovije clanak. 53b. Cekajudi
I od nega istomacenje i raspletenje. B. Kasid, in.'
ISTOMA^ENE
GO
ISTOMACITI, 3.
70. Zudim od nega uzaznati iatomacenje. nasi.
2. Zivot svetaca jest istomacenje svetijoh pisama.
per. V. Sva ova iztomacenja su dobra. I. Anci6,
svit. 127. Crkva sveta, zeledi da nozini sinovi
istomaceriem otajstva od s. vire nauba mlikom
cesto se hrane. J. Banovac, razg. 66. U dovr-
senu iztomacena vire. izkaz. 28. Ima za svoje
istomacene osobitu svotkovinu. F. Lastrid, test.
eO''. U istomacenu od ovi otajstvi. 201*. S.
crkva u oficiju, ss. nau6itp}i u svoji istomaceni . . .
349^. Ako 6omo po istomacenu drugi nauciteja
recene rifii razumiti. 350^. Po istomacenu s.
Petra. svet. 13*. Zasto joj dolazirao na kraj po
iztomacenu. M. Zorifi'C, osm. 5. Faraunu sasvim
bi drago ovo iztomacenje. And. Kaci6, kor. 42.
Istomacene gornega clana. J. Matovid 95. Ovo
se isto izvada iz istomacena istoga uskrstnuca.
109. Ovo razlozene iste duze istomacene. 231.
Koje istomacene imaju ove rijeci negoono? 394.
S. jerolim u istomacenu u Mateu zove ovu rijec . . .
524.
ISTOMACILAC, istomacioca, m. covjek koji
istomaci. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikalinu (istoma6ilac, izgovorilac .explanator,
interprcs') qdje se vaj prijc nahodi, i u Stuli-
cevii (grijeskoin istomacioc nz istomacite]). Koji
istomafioci i naucite]i Boga neumrloga. J. Ma-
tovid 30.
ISTOMACITE^j, m. vidi istomacilac. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (isto-
macite} jinterprete , glossatore' ,ausleger'; izto-
macitel .interprete' ,dolmetscher, ausleger') i u
Stulicevu (.explanator, declarator, interpres, ex-
plicator'V Zivot iztoma6ite]a naredbe tvoga reda.
M. Zoricic , osm. 146. IstomaciteJ i strazanin
katolicanske istine. J. Matovid 200.
ISTOMA^ITEl^iAN, istomacitejna, adj. koji
trebn da se istomaci. — U Stulicevu rjecniku:
,explicandus, exponendus'. — nepouzdano.
TSTOMICiTEX^ICA, /. zensko cejade koje isto-
maci. — U Stulicevu rjecniku: ,quae explanat,
exponit, explicatn'x'.
ISTOMACITI, ist6macrm. pf. vidi istumaciti.
— Slozeno: iz-tomaciti. — Akc je zahilezen prema
istumaditi, u Dubrovniku je drukiiji: ist6maciti,
istdmacim. — Radi -o- vidi kod tomaciti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isto-
maciti, izrijeti ,explano, planum facio, dolucido,
explico, evolvo, vorto, converto, interpraetor,
reddo, declaro, expono'; istomaciti u opdenski
jezik ,vulgariter reddere, vulgari sermone expo-
nero'), u Jielinu (iztomaciti, iztomacivam , explico'
699'»; .oxpono' 292a; iztomaciti. iztomacujem ,de-
finio' 256*; istomaciti, istomacivam ,interpretor'
413''; .doscribo' 251a), u Voltigijinu (iztomaciti,
iztomacim, iztomacujem ,interpretare, spiegare,
sviluppare' .auslegen, erklaren'), u Stulicevu (,ex-
ponere, declarare, aperire, explicare, explanare,
interpretari').
1. aktivno. Sve iztomadi. Zborn. 115a. Tu-
tako ga (liharce) odlucih u nas jezik istumacit.
B. Gradid, duh. 4. Tko do modi dostojnimi be-
sidami istomaciti volicanstvo? B. Kasid, is. 29.
Iz kojega jih je (jezikn) on istomacio u grcki.
36. Istomaci nam priliku ovu. I. Bandulavid
(1665) 50''. mat. 15, 15. Da sni si toliko lasno
sve istomacio i ukazao. M. Orbin 13. Dvimi
hodu iztomaciti prilikami. F. Glavinid, svitl. 8.
Alesandro vii iztomaci, da raeda)e ... no mogu
se zaimiti. I. Ancic, svit. 11. Iztomadi mu san.
S. Margitid, fal. 36. Mnoge su knige stampali
i iztomacili u jezik bosanski. ispov. iii. Nede
•rijed covjoska otajnosti te visinu iztomadit. J.
Kavadin 528^. Na isti nacin va)a istomaciti,
ako je psost bila protiva svetijem. A. Badid 78.
Premda je pokornik duzan sve svoje grihe isto-
maciti. 379. S dubocinom bogoslovskom isto-
macise ostali. H. Bonacid 8. Da niti ga (otajstvo)
jezik moze istomacit, ni pamet dokuciti. J. Ba-
novac, razg. 47. Jer koliko je ovo drugo mucno
istomacit s jezikom, toliko je prvo mucnije s pa-
metju dokuciti. 47. Dali je potribito iztomaciti,
kako se imamo Bogu klanati. 73. Metnimo drvo
u kruh negov, t. j. metnimo kriz na tilo negovo,
kako istomaci s. Jerolim. 227. Premda je po-
kornik duzan sve svoje grihe istomaciti i pod-
puno ispovidniku kazati. 250. Apostoli u prvora
clanku prvo sobstvo trojstva prisvetoga iztoma-
cise. J. Filipovid 1, 160*. Prvo nego istomacimo
ove likarije. F. Lastrid, test. 37t>. SkroviSte od
obrizovana istomacismo 44''. Istomacite gorcinu
srca Marina na ovoj promini. 118*. O vese}a!
koga ne mogudi ja istomaciti, mucanem ga ce-
stitujem bbranim. ned. 17. Zato demo danas isto-
maciti, sto je svijest. 49. Istomadio sam vam
takoder onda sto su vrste i okolostana od griha.
88. Ucenici ga upitase, da im istomaci ovu pri-
liku. 118. Istomacite mi, §to zlamenuje moj
san. ned. 154. Nut' istomacimo , sto se razu-
mije u crkvi katolicanskoj po prokliAanu. 322.
Metnite ga u misto od muka, kojizije zestine
mi dosegnut pametju ne moremo, a kamo li je-
zikom istomaciti. 390. Kiiigu ovu istomacio jo
Teodor Balsamon. A. Kanizlid, kam. 13. O tko
de smutnu koja od malo rici izajde istoma-
diti? 21. Istomacivsi one redke nadostavja. 92.
To je vele mucno u nas jezik istomaciti. 176.
Koju pismicu lipo je istomacio mudri Idiota.
utoc. 234. Mlogi su bogojubno istomacili otajsva
sv. mise. bogojubn. 62. Poce tomaciti san, i isto-
maci ga. M. Zoricid, zrc. 154. Zapovijeda da se
dovedu gonetoci, da iztomace pismo. D. Basic
52. U spavanu bise mu Bog san iztomacio. And.
Kacid, kor. 288. Da mu iztomace, sto san zla-
menuje. 288. Odgovorise mu, da oni san izto-
maciti ne mogu, ako im ga no kaze. 288. Koji
bi receno pismo prostio ni iztomacio. 296. Isto-
maciti u nasemu jeziku katekizm. J. Matovid iv.
Istomaciti de parok ova od muke Jesukrstove.
47. Oci istomacili jesu s imenom boljesti onu
mrzost grijdha. 244. Ovo istomaci on isti, go-
voredi. M. Dobretid 1. Iztomaciti podpuno zlodu
i tegotu svoga griha. 152. Ovo sveto pismo
uci, i crkva sveta vede puta jest istomacila. I.
Velikanovid, uput. 1, 17. Ti vidis siromastvo
moje duse a osobito koliko sam potroban kre-
posti (istomaci krepost koju zudis). I. M. Mattel
.300. Nut' budi uza me ovi dan da iztomacim...
D. Rapid 11. Iztomaci nami priliku od kuko}a.
B. Leakovid, gov. 43. Svu slavu, gospodstvo i
zadovolstinu, koja se Bogu pristoji, evo ju isti
sin negov iztomaci, kad rede: ,Sveti se ime tvoje'.
nauk. 413.
2. pasivno. Pistole i evandeja novo istomacena.
I. Bandulavid (1665) i. Koje rijeci ovako su iz-
toraadene od svetijeh teologa. M. Orbin 8. Ene-
jide kniga druga novo u slovinski jezik isto-
madena. I. Zanotti, en. 1. Nauk krstjanski isto-
macen u jezik bosanski. I. Grlicid i. Za§to je
u nemu istomacena vira. J. Banovac, izkaz.H9.
O dudnovata dostojanstva! o oblasti neistoma-
cene! F. Lastrid, nod. 348. Koja stvar obilatije
bila je istomacena u ,vjerovanju'. J. Matovid 471.
Katekizm rimski istomacen u slavinskomu jeziku.
528. Potajno, neistomaceno i iz daleka odkriti
ispovid. M. Dobretid 122.
J{. sa se.
ISTOMACITI, 3, a.
a. pasivno. Ima se istomaciti kako i vise re-
6eni grijeh. S. Matijevid 64. Mlogi nauci... ne
mogu se lasno puku nihovim rifima zadovo|no
istomacit. I. Grlicid xviii. Nezina lipota i ne-
zino velicanstvo nit' se more iztomacit, ni iz-
re6i. J. Banovac, razg. 97. Lipota B. D. ni-
kakvom gizdom stvorenom ne more se istomacit.
F. Lastrid, test. SSOb. Hotijuoi, da mu se san
iztomaci. And. Kaci6, kor. 288. Koja se imaju
istomaciti od pastira okolo sakramenta krizrae.
J. Matovid 189. Da se zlamenem izvanskim lipo
i pravo istomace. M. Dobreti6 518.
b. rejleksivno, znaci: istumaciti svoje rnisU, Hi
OHO sto se prije reklo. — Bice po talijanskom
spiegarsi. Zasto Sergio nije se istomacio od sta
pise. A. Ba6i6 243. Ako li nisi ocito ugovorio
i istomacio se svrhu oviziju, zenidba je dobra.
J. Banovac, razg. 270. 06u se bistrije istoma-
citi, da me cilovito razumijete. F. Lastric, od'
100. Odkud i race Gospodin za istomaciti se
bistro: ,Naucite Sto je, milosrdje odu a ne po-
svetiliste'. ned. 372. Bistrije iztomacit se. M.
Zoricid, osm. 4. Za istomaciti se lipse, mecem
prilike. aritm. 49. Svrhu toga misnik ima se
istomacit s onim od koga prima mise. M. Do-
bretid 384.
ISTOMACIV, adj. koji se moze istomaciti. —
U Stulicevu rjecniku: v. istomacan.
ISTOMACiVANE, n. djelo kojijem se istoma-
cuje. — Stariji je oblik istomacivanje. Projdimo
sad na istomacivanje desetice oli deset zapovidi
Bozjih. Blago turl. 2, 23.
ISTOMACiVATI, istomacujem i istomacivam,
itnpf. istomaciti. — Od xvii vijeka, a izmeCtu
rjecnika u Belinu (,interpretor' 413^; vidi i kod
istomaciti), i u VoUigijinu (praes. iztomacujem
kod iztomaciti).
a. aktivno. Iztomacuj djela tvoga iskrnega na
bo}i dio. M. Eadnid 444*. Na tri nacina izto-
macivam. I. Dordid, salt. 187. Istomacuju jednu
po jednu sve uprave. A. d. Costa 1, vi. Eici
zapletene bistro istomacuje. 1, 16. Aposto Ko-
rintijanima istomacuje ... J. Matovic 78. S.
Ambroz istomacivajudi ova, ovako rece : . . .
108. Koja istomacivaju narav i bide istoga sa-
kramenta. 182. Stvar modi ce paroki uciti isto-
macivajudi razloge. 494.
b. sa se, pasivno. Privedose ga na misto Gol-
gote, koje se istomacuje Kalvarije misto. I. Ban-
dulavid 93''. marc. 15, 22. Sanson istomacuje se
naski sunce. P. Baksid 201. Hrist ime grcko slo-
vinski istomacuje se pomazanik. S. Rosa viii.
Istomacuje se u kratko prvi clan. J. Matovid
11. Zasto se istomacuje s ovijem rijecima. 43.
Koje rijeci istomacivaju se od izvrstitoga uskrst-
nuda. 58.
ISTOMAC^ilV, adj. koji se (lako) moze isto-
maciti. — isporedi istomaciv, istomacan. — U
dva pisca xviii vijeka. Cetvrta (odluka) zove so
iztomacjiva zasto joj dolazimo na kraj po izto-
macenu. M. Zoricid, osm. 5. Isto je nami ktio
narediti s rijecima istomacjivijema i ocitnijema.
J. Matovic 341.
ISTOMAHALAN, istomahalna, adj. iz iste ma-
Jiale. — U Stulicevu rjecniku: ,dello stesso quar-
tiere' ,ejusdem regionis'. — nepouzdano.
ISTOMITI, istomiti, pf. izmuciti. — Slozeno:
iz-tomiti. — Same u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(,vexare'). Toliko me istomi svojimt tastenijemt,
jako va male mi ne umreti. Glasnik. 10, 228.
ISTONARODAN, istonarodna, adj. koji je od
61 ISTOPRVA
istoga naroda. — Sumo u Stulicevu rjecniku:
,della medesima gente' ,gentilis'.
ISTONASJEDBAN, adj.u Stulicevu rjecniku:
,ejusdem factionis'. — nepouzdano.
ISTONOVICE, adv. vidi istanovice. — Od xvi
do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,denuo, iterum, rursus'). A istonovice se u ovi
gnus brlog umete. B. Gradid, djev. 15. On so
je vazda istonovice na ne povratio. dub. 17.
Opeta pocne istonovice u iste (grijehe) upadati.
A. Gucetid, roz. mar. 40. Obeda istonovice dodi.
roz. jez. 6. Opeta se vrati i istonovice red od
svetoga Dominika pita. 68. Grijesi nasi tebe
istonovice raspinaju. 207. Da istonovice budes
mi nanijeti na pamet recene stvari. M. Orbin
2. Nauk duhovni sada istonovice istomacen. I.
Drzid 111. Da Dominik istonovice stavi u ogaii
svoja pisma. V. M. Gucetid 121. Opeta se isto-
novice povraca na iste muke. 190.
ISTONUTI, istonem, pf. izici na vrh (vode),
isplutati. — Slozeno: iz-tonuti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Metnuti u morsku pucinu
sve nase zlobe kako jednu pritesku stinu, koja ne
moze nigdar opeta iztonuti. A. d. Bella, razgov.
104.
ISTOOBITElt^AN, istoobitejna, adj. iz iste obi-
teji. — U Stulicevu rjecniku: istoobitilan, v. isto-
kudan. — nepouzdano.
ISTOOBLICAN, istooblicna, adj. istoga ohlika.
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Opet nazrise
ta dva djavla istooblicna. Blago turl. 2, 101.
ISTOOBRAZAN, istoobrazna, adj. istoga obraza.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican.
IST6pITI, istopim, pf. slozeno: iz-topiti. —
Akc. je kao kod iznositi.
1. posve utopiti. — Eijec je stara, isporedi
stslov. istopiti. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(,demergere').
a. aktivno. — U knigama pisanima crkcenijem
Hi mljesanijem jezikom. (Rijeka) udavi vraga
Bozija i izbranyje jego i istopi je. Domentijan*
20. Tako po srede pristaniSta nadezdu nasu is-
topihomt. Glasnik. 11, 114.
b. sa se, pasivno. — U narodnoj pjesini xviu
vijeka. lifesto ih sam pogubio a nesto se istopilo.
Nar. pjes. bog. 9.
3. posve rastopiti. — U Vukovu rjecniku:
,sclimelzen' ,liqaefacic'.
ISTOPJETI, istopim, pf. (o mnogijem) utopiti
se. — isporedi istopiti, i. — U knizi pisanoj cr-
kvenijem jezikom xvii vijeka. Begu jese se i mnozi
VB vode istopese. Glasnik. 22, 223.
ISTOPLEMEN, adj. od istoga plemena. — Samo
u VoUigijinu rjecniku: ,gentilizio, ugualmente no-
bile' ,gleichadolich', i u Stulicevu: jdell'istessa fa-
miglia' ,gentilitius'.
ISTOPLEMENSTVO, n. osobina onijeh koji
su istoga plemena. — Samo u VoUigijinu rjec-
niku: ,lignaggio, parentado' ,gesclilecht, abstam-
mung'.
IST6pXjE1S[E, n. djelo kojijem se istopi. — Sta-
riji su obiici istopjenije i istopjenje. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (istopjenije ,demersio'). O
Jutago istopjenija! Glasnik. 11, 114.
ISTOPONAVJ^ATI , istop6nav}am , impf po-
navjati. — U Stulicevu rjecniku: ,repetere'. —
nepouzdano.
ISTOPRILICAN, istoprilicna, adj. iste prilike.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istoslitan.
ISTOPRVA, adv. na jednom mjestu xvi vijeka
ISTOPRVA
62
ISTOSTADAN
znaci sto opet, iznovice, istonovice. Reco nim
istoprva (,iterum'). N. Eanina 140^. joanu. 10, 7.
iSTOE, adv. vidi istom, 1. — Sastavjeno od
isto i r (ze). — Od xvi vijeka (dosta rijetko), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (istor ako ,modo,
dummodo'). Sile ni istor nada mnom vcinene
nego i na ostale. Mon. croat. 309. (1598). Istor
ako mi ne odstupimo od nega. F. Lastric, test.
68a. Istor ako mogu. 71^. Ja sam pripravan,
istor ako je vo}a tvoja. 149^. Istor one u rijeci
bile. Nar. pjes. juk. 409. Ali sad su istor muke
prijeke. Osvetn. 3, 124. Pocem spanu nokti s crna
mesa, istor sudac na milost se stresa. 4, 12. Oj
junaci ! zavjet daste, al' ga ne drzaste, s tog vas
istor gone tuzbe grube. 4, 56. U selu su muzi
prelovali i od svasta trudni jadovali, istor neki
upade medu ne. 5, 18. Tu se rujna napojili piva,
i medu se bojci svjetovali kud bi koju okrenuli
vojsku, ko bi kojoj bio komandare, istor pade
vijest blagojavna. 5, 94. Istor srgba sa Jamaka
sinu pa imenom ocitijem zinu. 6, 47. Smion
vodi drhtne pratioce, istor jadu sjetio se svomu,
kide dijku sa ramena bojnu. 6, 78.
ISTOEBITI, istorbim, pf. izvaditi iz torbe. —
Postaje od iz i torba nastavkom i. — Samo u
Stulicevu rjecniku: iztorbiti, v. izulagati.
iSTORICA, vidi istorijica.
ISTORIJA, /. bistoria, pripovijedane prosUjeh
(istinitijeh) dogadaja, Hi uopce Hi nekijeh oso-
bitijeh, i djelo (kniga) gdje se pripovijeda, pa i
znane proslijeh dogadaja, i sam dogadaj kad se
istice da je istinit. — isporedi istorija. — Od
latinske rijeci; po latinskoj ortografiji nalazi se
pisano i historija. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (istorija, pismo od stvari
prosasti, od starine , bistoria, annales, monumenta
temporum') i u Danicicevu (,bistoria'). Istorija
svete udovice Judit. M. Marulic 1. Namirih se
na bistoriju udovice Judite. 3. Istorija o srtb-
skybt carej. Okaz. pam. saf. 55. Lega so u
istorijab rimscijeh. Pril. jag. ark. 77. (1520). La-
tin! drze bistoriju za ric istinu. P. Hektorovic
55. Takovib eksemplov imamo dosta va svetom
pismu i va drugib istorijab. Postila. 'Ki^. Eu-
zebio u svojoj istoriji veli . . . B. Gradic, djev.
fj9. Ona u razumnu govorenju i bistorijab bi
dobro naucena. F. Vrancic, ziv. 70. U dijoj isto-
riji od iiegova zivota. B. Kasid, fran. 133. U
svojoj istoriji crkovnoj. per. 53. Nedu nista na
ovo mjesto redi od istorija. rit. 17. Prikazuje
istoriju od stvari otajne. nac. 7. Da je prilicnija
fabulam ili pricicam, nego istinoj istoriji. M.
Orbin 149. Historija od drugoga blagdana s.
Agneze. F. Glavinid, cvit. 40*. Kako ono u An-
tiohenskoj stemo bistoriji. 104''. Kako u nasib
latinskib rokosmo bistorijab. 327^. Ne pisom pre-
dike nego samo bistorije svetib. 409**. (u svijem
prinijerima Glavinicevijem nezna se, jeli s ili
s). Sto se lega u njecijeb istorijab crkovnijeh.
1. Driid 238. Ne mogase svaki iskati stara pisma
i bistorije. P. Radovdid, ist. 46. Zad mi istorija
od toga ne pravi. Oliva. 26. Prividimo sve s.
pismo i istorije crkvene i svitovne i nad demo
Boga ne samo dobroga, dali i pravednoga. J.
Banovac, razg. 28. Kako se stijo u istorijab.
prcd. 35. Historije bo, iliti iskazana sveta iska-
zuju. F. Lastrid, test. 62*. Ne nabodi se u isto-
riji. A. Kanizlid, kam. 550. Metnuo sam (u knigu)
mnogo razliditib bistorija ili dogadaja. uto£. xxv.
Historijami iliti pripovistma. xxvi. Niki pi§u
bistorije. M. A. Re^kovid, sat. Bl^. Ja nisam
obedao pisati bistoriju od Slavonije. BS**. Histo-
rija od Jefrema. sabr. 57. Istomaciti istoriju, to
jest povijedane puka izraelskoga. J. Matovid 324.
Istorija evangelska. J. Rajid, pouc. 1, 26. Pace
imao bi redi, da misto dostojne i pravedne plade
daje zalosti, uvridena, gorcinu, kako se vidi u
svima bistorijama. D. Rapid 170. Bududi da se
mloge stiju bistorije. 254. Tko je knige od bi-
storija iliti dogadaja stio. 373. Ili je ovo kakva
crkvena istorija, ili samo narodna pripovijetka.
Vuk, nar. prip. 1, 128. U ostalijem crnogorskijem
pjesmama vise je istorije nego poezije. 4, 127.
ISTORIJATI, istorijam, impf. saliti se, igrati
se. — Fostaje od istorija. — U nase vrijeme u
okolici dubrovackoj. ,Sto je ona vika?' ,Nista,
djeca istorijaju'. P. Budmani.
ISTORIJICA (i istorica), /. dem. istorija. —
Od xviii vijeka. Al' pri sudu istorice, strasila su
toj djecice. J. Kavanin 559''. Poslusajde jednu
istorijicu. D. Obradovic, sav. 47. One razne bi-
storice. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 2.
ISTORIK, m. lat. bistorlcus, covjek koji pise
ili je napisao istoriju. — Nalazi se pisano i hi-
storik (isporedi istorija). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u 3Iikajinu (istorik, koji pise
istorije ,bistoricus') gdje se naj prije nahodi.
Sto pak od ovoga bi, istorik ne stavja. J. Fili-
povid 1, 98b. Niti se mislim radi toga slaviti
pod imenom od bistorika. And. Kacid, razg. 317.
ISTOROD, vidi istorodan.
ISTORODAO, istoroca, m. ioxjek od istoga roda.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,couterraneus'.
ISTORODAN, ist6rodna, adj. koji je istoga
roda (iste vrste). — V Sulekovu rjecniku: ,bo-
mogen', i u negovu rjecniku znanstvenoga na-
zivja: Istorod(an), matb. pbil. tal. ,omogeneo',
(bomogen , (gleicbartig)'. cf. istovrst ; istorodni
brojevi, matb. lat. ,numeri bomogenei', ,gleicb-
artige zablen'.
ISTORODNOST, /. osobina onoga sto je isto-
rodno. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga na-
zivja: Istorodnost, matb. ,bomogenitat', tal. ,omo-
geneita'. cf. istovrsnost.
ISTOSKATI, istoskam, pf. u Vukovu rjeiniku :
kola natraske isturati ,riicklings binausstossen'
,retrorsum extrudo'. cf. toz. — Akc. je kao kod
izgledati. — Postaje od glasa toz ili tos sto se
vice konu da ide natrag.
ISTOSLICAN, ist6slicna, adj. iste slike. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican.
ISTOSMJER, vidi istosmjeran.
ISTOSMJERAN, istosmjerna, adj. u kojega je
isti smjer. — U nase vrijeme kod pisaca: Isto-
smjer(an), matb. ,gleicber ricbtung'; istosmjerne
crte, matb. ,gleicbgericbtete linien', tal. ,linee
della stessa direzione, linee d' eguale direzione'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTOSREDAN, istosredna, adj. u kojega je
ista sredina, isto srediste. — U pisaca nascga vre-
mena. Istosrjed(an), mat. susrjed ,concentriscb' ;
istosrjedni kruzi ,concentriscbe kreise', tal. ,cerchi
concentric!'.
ISTOST, /. identitas, osobina onoga §to je isto.
— Na jednom mjestu xviii vijeka: Stvar svaka
sebi samoj u istosti svoga bida sjodiniva po-
boznos nerazdionu svom visnemu gospodaru. B.
Zuzeri 82. i u pisaca nasega vremena: Istost,
si., pbil. gr. min. ,einerleibeit', tal. ,medesimezza'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTOSTADAN, istostadna, adj. iz istoga stada.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem gregis'
ISTOSTADBEN
63
ISTEACITI SE
ISTOSTADBEN, adj. vidi istostadan. — U
Stulicevu rjecniku: istostadan. — nepouzdano.
ISTOSTRAN, adj. iz iste strane. — U Stuli-
cevu rjedniku: ,ejusdem curiae, tribus, regionis'.
ISTOSTUPAN, istostupna, adj. ti Stulicevu
rjecniku: v. istokorafian. — nepouzdano.
ISTOTECAN, istotecna, adj. koji istijem smjerom
tece, vidi istosmjeran. — Samo adv. ist6tecno u
knizi nasega vreinena. Kod oranica obicno rasta-
vjaju zemje razlicnih gospodara ,mede', gdje se
oru istote6no ; a gdje se jedua drugoj u porebar
ore, tako da meda opstati ne moze, dijeli karacn
takve zemje. V. Bogisi6, zborn. 433.
ISTOV, adj. isti, pravi, istinit. — Postaje od
isti nastavkom ov. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istovB. — Samo u knigama pisanima er-
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (istovt ,verus'). Istovuju dedinu svoju. Stefan,
sim. pam. saf. 8. Jemu po istine istovy gra-
zdaninf. bystt. 10. Na istovoje sltntce, Hrista
Jubiteja tvojego. Domentijana 132.
ISTOVARAVANE, n. djelo kojijem se istova-
rava. — U Vukovu rjecniku.
ISTOVARAVATI, istovaravam, impf. istova-
riti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3
pi. istovaravaju, u aor. istovarivah, u ger. praes.
istovaravajuci, u ger. praet. istovarAvavsi, u part,
praet. act. istovaravao; u ostalijem je ohlicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec-
niku: ,abladen' ,deonero, exonero'.
ISTOVARITI, ist6varim,p/. oteti, dignuti tovar,
teret s cejadeta, kona, lade, kola itd. sto ga nose:
kod toga moze hiti objekat: a) tovar, n. p. ,isto-
variti breme s kona' ; b) ono sto nosi, n. p. ,isto-
variti kona, ladu' itd. — Slozeno: iz-tovariti. —
Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (iztovariti, v. iz-
prtiti) i u Vukovu: 1. ,abladen (die waare)' ,deo-
nero'. 2. ,abladen (den wagen)' , exonero'. i u pre-
nesenom smislu (isporedi isprtiti, 1, b). Pritne
istovariSe na drugina. N. Paliku6a 25. — Sa se,
pasivno. Gdi se proja istovari. I. Jablanci 65.
ISTOVARIVANE, n. djelo kojijem se istova-
ruje. — JJ Vukovu rjecniku.
ISTO 7ARIVATI , istovarujem i istovarivam,
impf. istovariti. — Akc. kaki je u inf. taki je
u praes. 3 pi. istovarivaju (ali istovaruju), u aor.
istovarivah, ii ger. praes. istovarivaju6i (ali isto-
viruju6i) , u ger. praet. istovarivavSi , u part,
praet. act. istovarivao; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. (impt. istovaruj i
istovirivaj). — U Vukovu rjecniku: istovarivati,
istovarujem, vide istovaravati.
ISTOVET, adj. vidi istovetan. — U nase vri-
jeme. Tako smo nasli za pravo, sto je krmacu
ubio, da vrati opet krmacu istovetu. Glasnik.
II, 1, 40. (1808). — U jednoga pisca s je mj. e
(vidi kod istovetan). Bra6a ce se poznat isto-
vjeta. Osvetn. 5, 110.
ISTOVETAN, ist6votna, adj. ipsissimus, posve
isti, bas isti. — Kao da je augmentativ od isti ;
nejasan je nastavak vet (moglo bi se pomisliti
da postaje od istov i da je nastavak et; ali is-
poredi ciglovetan). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,ganz derselbe' , ipsissimus'
s primjerom : Isti istovetni otac (za dijeto koje
je nalik na oca). Istovetan ,identisch' ,identico'.
B. Petranovic, rucn. knig. 40. — Neki su pisci
shvatili da je e postalo od e po istocnom go-
voru, te mj. e pisu je i ije (vaja da prema raz-
govijetan). Ali nije, ve6 svakoga pazara narod
parba istovjetna para! Osvetn. 4, 10. Slijedom
slijede nodi strasnoliko i dne prate istovijetne
slike. 4, 68. Istovijetan, math. phil. etc. ,iden-
tisch', tal. ,identico' ; istovijetna jednagba ,iden-
tische gleichung'; istovijetni kupovi,sujmovi,iden-
tische complexionen'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — U jednoga pisca ima i adv. istovjetno:
A to bi nam istovjetno bilo. Osvetn. 2, 51.
ISTOVETITI, istovetiir), impf. nacineno « na§e
vrijeme s ije mj. e, vidi istovetan. Istovijetiti,
phil. ,identificiren'. cf. poistovijetiti. B. Sulek,
rjefin. znanstv. naz.
ISTOVETNOST, iatovotnosti, /. osobina onoga
sto je istovetno. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika « Vukovu (,die identitat' ,eadem vis').
Istovetnost ,identitat' ,identita'. B. Petranovii,
rucn. knig. 40. — J w Sulekovu rjecniku: ,nam-
lichkeit'. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga
nazivia ima ije mj. e (vidi istovetan): Istovi-
jetnost, phil. ,identitas', ,identitat', ravTdrtjg.
ISTOVETOVATI, istovetujem, impf. vidi isto-
vetiti. — U jednoga pisca nasega vremena (s je
mj. e, vidi istovetan). Ne istovjetuju mrtve li-
stine sa zivim narodom. M. Pavlinovic, razl. spis.
164. Narodno srpstvo istovjetuje se sa srpstvom
vjersko-narodnim. razg. 72.
ISTOVIJET-, vidi istovet-.
ISTOVJERAC, istivjerca, m. covjek iste vjere.
— Nacineno u nase vrijeme. Istoyjerci (pi.), hist,
stat. (glaubensgenossen', taL ,correligionari, com-
pagni nella religione'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
ISTOVJET-, vidi istovet-.
ISTOVREMENIT, adj. u Stulicevu rjecniku:
,contemporaneo' ,ejusdem temporis (pp. qui eodera
tempore vivunt)'. — nepouzdano.
ISTOVRSNOST, /. osobina onoga sto je isto-
vrsno. — Nacineno u nase vrijeme. Istovrsnost,
math. ,homogonitat, gleichartigkeit', tal. ,omo-
geneiti'. cf. istorodnost. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
IST6vRST, adj. vidi istovrstan. ~ I u Stu-
licevu rjecniku: v. istolican.
ISTOVRSTAN, istovrsna, adj. kojije iste vrste.
— isporedi istorodan. — Nacineno u nase vri-
jeme. Istovrst, istovrstan, math. phil. ,homogen,
gleichartig', tal. ,omogeneo'; cf. istorodan; isto-
vrsni izrazi ,homogene ausdriicke', tal. ,espressioni
omogenee' ; istovrsna jednagba crte, tal. ,equa-
zione omogenea d'una linea', ,homogene gleichung
einer linie'; istovrsno svjetlo ,homogene3 licht'
,luce omogenea'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz,
ISTOZLAMENE, n. u Stulicevu rjecniku: ,idem
significare'. — sasma nepouzdano.
ISTOZNACAN, istoznacna, adj. koji isto znaci
(0 rijeci). — Nacineno u nase vrijeme. Istoznacni,
gr. ,synonymisch', tal. ,sinonimo' ; istoznacna rijec,
gr. ,synonymum'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTOZNACNOST, /. osobina istoznacne rijeci.
— U Sulekovu rjecniku: ,synonymie'.
ISTOZ VEGAN, istozvecna, adj. u kojega je
isti zvek. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,del me-
desimo tuono' ,syntonus (idest ejusdem soni)'.
iSTRA, /. Istria, ime kraju. — Od latinskoga
imena. — Od xiv vijeka. Istra. Mon. croat. 46.
(1395).
ISTRACITI SE, istracim se, pf. uniUiti se,
izumrijeti (o porodici, kuci, plemenu, pa i o
jednom ce]adetu kad umre ne ostavivsi poroda,
kao sto je u naj zadnem primjeru). vidi istra-
ISTKACITI SE
64
ISTRATITI, a.
ziti se kod 2. istraziti. — Postaje od iz i trak
nastavlcom i (kao uciniti da od cega ne bude ni
traka); vioze biti da je ista rijee sto istraziti,
te se po puckoj etimologiji jiomislilo na trak mj.
na trag. — U nase vrijeme u Boci kotoi'skoj.
Djevojke nikako ne mogu imati dijola od ocinstva
ali materinstva, doklen je muske glave, van da
bi se istracila kuca od muskijeh glava. Pravdo-
nosa. 1851. 28. Istraciti se, istrijobiti se. 28.
Mnoge su se porodice istrafiile ili tudinstvo pri-
Jubile. S. !][jubisa, prip. 46. Priluci se da se is-
traci jedan bogati Zecaniu, koji ne imavsi od
srca poroda ostavi sve Zlatiji. pric. 45.
1. iSTRAGA, /. postupane (na sudu) kojijem
se trazi ko je cemu kriv itd. — U na§e vrijeme
nacineno od 1. istraziti. Sharp zametnu istragu
na otmicara i dobi pravdu. M. Pavlinovic, rad.
95. Istraga ,untersuchuug' ,inquisizione'. B. Pe-
tranovic, rucn. knig. 44. Istraga, istrazivane
,untersuchung'. Jur. pol. terminol. 539. u Su-
lekovu rjecniku: ,untersuchung'. — I u sirem
sinislu. Istraga, hist. ,untersuchung', tal. ,ricerca,
disquisizione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
2. ISTRAGA, /. unistene (da ne ostane traga).
— Postaje od 2. istraziti. — U nase vrijeme u
Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide iskop s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori i s primjerom: Ove ce go-
dine biti istraga svemu). Boja je istraga nego
rdava natraga. (Bo)e je da se coeku ko|eno satrc,
nego da zao porod iza sobe ostavi. U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 21. Borbi nasoj kraja biti nece
do istrage tursko ali nase. P. Potrovid, gor. vijen.
5. Boja postona istraga nego sramotna natraga.
S. ^iubisa, prip. 17. Pasuje Stanisa i negov trag
do istrago. 170. Istraga, iskorijenene. Slovinac.
1889. 144.
iSTRAGBINA, /. vidi: Novonasejeni }udi kad
dodu da zive na zonino imuce (domazetstvo) plate
crkvi hijadu asprih (cetiri talijera u srebru) is-
ti'agbino, za imati pravo u crkvi, u ukopalistu,
u crkvenoj zajednici; pak opet toliko natragbine
selu za vodu, za goru, za pasnake, sto je seocka
zajednica. S. l^ubisa, pric. 56. — Jamacno po-
staje od 2. istraga, te bice 2)0 tome sto se is-
tragbina placa za ,tikopaliste' (dakle poslije sinrti,
istrage), dok se natragbina placa za uzivane cega
za iivota (i potomaka, natrage). Platite crkvi
istragbinu u selu uatragbinu. S. i^ubisa, pric.
53. Ne mozemo platiti istragbinu tudoj crkvi,
a natragbinu nemamo je komu podmiriti. 54.
iSTRAJATI, istrajem, ^>/. consumere, trajanem
syrSiti, proci (obicno je objekat vrijeme). — Slo-
zeno: iz-trajati. — Akc. je kao kod iskajati. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (iz-
trajati ,consumare, sprogare' ,consumo' 221"), u
Stidicevu (.perdore il tempo' ,tempus torere'), u
Vukovu (.verbringen' ,transigo, consumo' s pri-
mjerom: Kamo moji jetni danci sto ja istraja).
1. prelazno.
^ a. aktivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
Zivot svoj istraj, slaveci lie mlados. S. MenSetic
62. Istrajah svu mlados sluzedi tuj vilu. 158.
Istrajah moje dni sve trudno ziveci. 313. Ko-
lika godista na sluzbi ujeke vil' iztrajah u nista,
s ke stekoh plac i evil? N. Na|e§kovi6 2, 37.
S tobom 6u istrajat na sluibi do konca zivot
moj. M. Dr2i6 435. Kolike dni bez druga zaman
sam istrajala! D. Zlatari6 3'Jb. Koji (zivot)...
u tastinam i nepomstvu ti si istrajao. V. An-
drijasevic, dev. 17. Koji si ti dio od zivota . . .
u sluzbi od svijeta istrajala. put. 262. Sred spila
oStar zivot istrajo si, P. Kanavelic, iv. 103. I
zakono, bez krivine, mime dnevi § nom iztraje.
J. Kavanin 47^. Ah ke iztrajah vrijeme! koja
blaga! I. Dordic, uzd. 39. Da bi u istijeh be-
sjedah hotio s nome i no6 istrajati. ben. 47.
Odluci sve sto mu zivota ostajase u bi6u po-
kornomu istrajati. 166. Tuj vas dan istraja. 194.
Buduci on za u nemu se (u slovinskom jeziku)
stanovitije utome}iti od prve mladosti istrajo
mnoga }ota u pripomnivu nauku izvr^na govo-
rona. B. Zuzeri iv. O cemu sva }eta svoja is-
traja? I. M. Mattel 46. U zabitju iztraja Jezus
zivot svoj. 121. Zivjeti u srcu svetosvetomu Je-
zusova, u nemu boraviti i danke svojo iztrajati.
182. Iztraj vas dan u crkvi prid svet. sakra-
mentom. 265. Pcslo ga je da u trudu i pacenu
rad covjeka zivot istraje. A. Kali6 240. — b) u
ovom primjeru kao da znaci uopce istrositi, is-
tratiti: Jesam li moje stril' istrajal ja zaman?
S. Mencotic 215.
b. pasivno. Jedan dan istrajan na Bozjoj sluzbi.
I. Dordid, ben. 53.
c. sa se, pasivno. Mlados se i vrime u zejah
istraja. S. Mencetic 160. Da mi se istraju ovako
danci avi, zivil bih u raju, 234. Koliko se jur
bjese vremena istrajalo. I. Dordic, ben. 142.
2. neprelazno, nestati. — Samo ujednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka. Umri srca moga ufanje
i sva dobra istastise, istrajavsi tko uzdanje i sva
rados moja bi§e. D. Zlatarid 19^. Toll on hrlo
tecijese, da brzo istraja prida mnom. 70*. I cim
ga htijah ja zagrlit, on u toj prida mnom istraja.
92a. yve moje istraja veselje sad s tobom. 95^.
ISTRAPITI, istrapim, pf. trapeci (vidi trapiti)
naciniti od zem^e, ledine trap (koje vidi) i vi-
nograd. — Slozeno ; iz-trapiti. — Akc. je kao kod
izgaziti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (iztrapiti ,scassare, lavorare un terreno
a fondo' , solum alte pastinare' 6501") i u Stuli-
cevu (iztrapiti ,terram profunde fodere'). Ne samo
nespravne i neistrapjene ledine. B. Kasid, fran.
33. Kakono u svojoj liivi od nega istrapjenoj.
68. Ako ona bastina orana ili kopana ili is-
trapjena moze ciniti ploda. 83. Kad radilac is-
trapi, prekopa i posadi zemju. V. Bogisid, zborn.
476. u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
ISTRATITI, istratim, pf. sve potratiti. — Slo-
zeno: iz-tratiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(iztratiti ,scialacquare, dilapidare' ,verachwenden,
verfchun').
a. aktivno. a) objekat je blago, imane, novae
itd. Istrati dio svoj zivudi bludno. I potom kada
istrati sve, ucinen bi glad velik. N. Raiiina 58^.
luc. 15, 13 — 14. Templo, za ke sazidati muogi
otide trud i snaga, i starina nasa istrati u n
noizbrojna liogda blaga. G. Palmotid 3, 160^.
Hodu da mi reces u sto si ih (moja dobra) iz-
tratio. D. Basid 113. Sveti otci sabore cinise,
a Latini blago iztratise. And. Kacid, razg. 153.
— h) objekat je §to drugo tjelesno. A od svin
zakon jest, da je duzno glavom, kada je na zitu
dokle nije niklo; tada ga je oni cigovo je zito
vojan ubiti . . . i onde ga ojti ; ako li je zito u
travu, voJan ga je ubiv istratiti za se. Stat. po}.
ark. 5, 268. Sve vrhu nas istratite strijele ognene.
G. Palmotid 2, 40. — c) objekat je vrijetne. Ah
blazenih sedam Ijeta, koja istratih idud ovdi. G.
Palmotid 2, 152. Lastovicam, koje vas zivot svoj
istrate u letdenju. K. Magarovic 81. Iztratih
u tastiuah danke mlade. I. Dordid, uzd. 100. Da
iztrate dobrovojno stogodi vremena. A. Bosko-
viceva vi. Ako vi ovo vrijeme ne iztratite u
sluzbi Bozijoj. D. Basid 74. U sto si iztratio
ISTRATITI, a.
65
ISTRAZIVATI
tolike dni? ll.'J. A Bobadi|a ostaje u Europi i
za koris Dubrovnika u komu iztrati cijela dva
g^odista. 232. Toliko ura iztratis na igri. 247.
Ko mi do povratit ono vi'ijemo, kojo iztrabih
prid zrcalom. 248. Istrati noci u molitvi. J.
Matovid 447. Pisma, u kojijom si tvoj zivot iz-
tratio. A. Kalid 123. — d) objekat je rijec, mo-
litva Hd. Hi sto umno. Za drugo srce iztrati
ogan vas. F. Lukarevid 15. U jubav svu koji
toliko iztrati rijeci, uzdah, mojonja. I. Gundulic
155. Kad je jakos istratio na sluzbi svijeta. I.
Dordid, ben. 20. Koliko molitava pomnivo is-
tratio je na tu svrhu? Misli. 31.
b. pasivno. Tisudui vijeci istradeni za posvo-
jiti vas svijet. I. Dordid, ben. 53.
C. sa SG, pasivno. Da virno sluzedi svi se dni
iztrato. H. Lucid 247. Koje se socivo i u}e is-
trati, ja nedu, nu Give toj vas ce pitati. N. Na-
Jeskovid 1, 244. Bijahu se jur po smrti Bene-
diktovoj istratili tridesti i pet godista. I. Dordid,
ben. 117.
ISTRAVITI, istraviuQ, pf. na dva mjesta xvi
i XVIII vijeka: kao da znaci sto i istrovati. —
Slozeno: iz-traviti. Zasto de istravit Juveno svu
inlados. S. Mencetid 42. Tac nesramni iztra-
vjeni, da u zlobi bi vam dika ... J. Kavanin
565b.
iSTRAZAN, istrazna, adj. koji pripada is-
trazi (vidi 1. istraga). — U pisaca nasega vre-
mena. Istrazni zatvor, nem. ,untersuchungshaft',
tal. ,arresto inquisizionale'. B. Petranovid, rucn.
knig. G. Istrazni spisi, nem. ,untersuchungsacten',
tal. ,atti processuali'. 7. Istrazni ,inquisitorisch'.
Jur. pol. terminol. 287. Istrazno postupane ,un-
tersuchungsprozess (verfahren)'. 539. Istrazni sud
juntersuchungsgericht'. 539. Istrazni sudac ,un-
tersuchungs-richter'. 539. Istrazni troSkovi ,un-
tersuchungs-kosten'. 539. Istrazni zatvor ,unter-
suchungs-haft (gefangniss)'. 539.
ISTRAZATI, istrazara, impf. 1. istraziti. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istraziti s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.
ISTRAZBA, /. djelo kojijem se istrazuje. —
Nacineno u nase vrijeme. Istrazba, phil. hist,
(istrazivane) ,forschung, untersuchung', tal. ,inda-
gazione, investigazione, ricerca'; istrazba povi-
jesti, hist. ,geschichtsforschung', tal. ,indagamento
della storia'. B. Sulok, rjecn. znanstv. naz.
iSTRAZENIK, m. covjek koji je pod istragom
(vidi 1. istraga). — Nacineno u nase vrijeme.
Istrazenik, nem. ,der untersuchte', tal. ,iiiquisito'.
B. Petranovid, rucn. knig. 2. Istrazenik ,inquisit'.
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku:
,inquisit'.
ISTRAZENE, n. djelo kojijem se istrazi (vidi
1. istraziti). — Izniedu rjecniku u Stulicevu (,in-
vestigatio, pervestigatio, inventio, perquisitio, in-
quisitio'). Jedno pomjivo istrazene, promotreue
i izvidene sviju kolici misli , rici i djela. F.
Lastrid, ned. 87.
ISTRAZITE:^, w. covjek koji istrazi (vidi 1.
istraziti). — Od xviii vijeka. Pride grih, turi
svit na stranu, zauzda onoga iztraziteja od opde-
noga duga. A. Tomikovid, gov. 367. Ostroumni
istrazite}. M. Pavlinovid, rad. 25. Istrazite} ,nn-
tersucher, inquirent' ,inquirent6*. B. Petranovid,
rucn. knig. 44.
1. ISTrAzITI, istrazim, pf. potraziti sve, do
kraja (moze se kod toga i pomisliti da se nade
ono sto se trazi). — Slozeno: iz-traziti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (iztraziti i istraziti, istra-
IV
zujem i istrazivam ,investigai'e, inquirere, per-
vestigare, invenire'). Svaki cini straze, da ga ne
iztraze kakono zvirenje. B. Krnarutid 21. Nek
i broj istih griha pomnivo iztrazi. B. Leakovic,
nauk. 206. !l^ubav bolczjiva trudit de svaki cas
s vede zejnijem brinutjem, da iztraXi nove na-
cine, kako ga sladko razgovoriti. I. M. Mattel
71. Tada istrazi i raspitaj i izvidi dobro. D.
Danicic, 5mojs. 13, 14. — U nase vrijeme i u
osobitom smislu: Istraziti ,untersuchen' ,inqui-
sire'. B. Petranovid, rucn. knig. 44. Istraziti,
hist. etc. (ispitati, islijediti) ,erforscl)en', tal. ,in-
vestigare, scrutinare, indagare'. of. istrazivati; is-
traziti do dna (prouciti, prokopati) ,ergriinden',
tal. ,approfondare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
2. ISTRAZITI, istrazim, pf. uni§titi, iskopati
da ne ostane ni traga (osobito porodicu, pleme,
narod. itd.). — Fostaje od iz i trag nastavkom
i. — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nase vri-
jeme u Crnoj Gori, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ausrotten' ,extermino', of. zatrti, istrijebiti, is-
kopati s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i
s primjerom: Crnogorce istraziti listom).
a. aktivno. Jal' du svoju izgubiti glasu, jal'
Brdane istraziti listom. Nar. pjes. vuk. 4, 71.
Istrazimo nihovo kojeno. 5, 58. Da si Crnu Baru
istrazio. 5, 490. Da i toga vraga istrazimo, da
od liega ne ostane traga. Ogled, sr. 67. Ako
Goru Crnu ne primite, ne primite i ne istrazite.
164.
b. pasivno. Tako je jedan od Pa|etaka presao
na ulaz u gotovo istrazenu kucu Cupida. V. Bo-
gisid, zborn. 19.
c. sa se, pasivno. No se nima kor'jen istrazio.
Nar. pjes. vuk. 5, 523. Tako mi se trag ne is-
trazio ! Nar. posl. vuk. 305. Govore da je to
gnev Boziji ili prokletstvo, kad se covjeku kuda
istrazi. V. Bogisic, zborn. 303. Ako se zadruga
istrazi, nasjeduju blizni rodstvenici. 356.
ISTRAZfVALAC, istrazivaoca, m. covjek koji
istrazuje. — U jedno g a pisca xviii vijeka. Tko iz-
trazivalac jest isprazan od velicanstva. F. Lastrid,
test. 325a. Tko je istrazivalac velicanstva Bo-
zijega. ned. 257. — U nase vrijeme u osobitom
smislu : Istrazivalac, phil. hist, (ispitivalac) ,for-
scher', tal. ,indagatore, investigatore'; istrazivalac
povijesti jgeschichtsforscher', tal. ,indagatore di
storia'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTRAZIVANAG, istrazivanca, m. vidi istra-
zenik. — Na jednom mjestu u nase vrijeme. Istra-
zivanac zatvoreni ,untersuchungsgefangener'. Jur.
pol. terminol. 539.
ISTRAZIVANE, n. djelo kojijem se istrazuje.
— Izmedu rjecnika u Vukova. Morete ovo istra-
zivane ciniti pametju samom. F. Lastrid, ned.
310. Ovo dovdi k iztrazivanu , a istrazivane
k poznavanu i k istini. D. Obradovid, basn. 257.
Misle ovakvi da Bog ne ima svoga iztrazivana.
A. Tomikovid, gov. 15. Neumoran je bio u is-
trazivanu cihenica. M. Pavlinovid, rad. 30. Is-
trazivane opet poduzeti ,den prozess wiedor auf-
nehmen' ,riassumere il processo'. B. Petranovid,
rucn. knig. 72. Istrazivane ,untersuchungs-sache'.
Jur. pol. terminol. 539. Istrazivane, hist. , unter-
suchung', tal. ,disquisizione'; stil. ,vornahme einer
untersuchung'; istrazivane povijesti, hist. ,ge-
schichtsforschung', tal. ,indagamento della storia'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTRAZIVATI, istrazujem i istrazivam, impf.
1. istraziti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is-
trazivati, istrazivam ,quaeritare', a kod istraziti
ima praes. istrazujem i istrazivam) i u Vukovu
5
ISTRAZIVATI
66
ISTREB]^A.VATI
(istrazivati , istrazujem ,zusainmensuchen' ,coii-
quiro').
a. aktivno. Ovoga porcjivo istrazuju (kraji od
istoka). F. Lastrid, test. 327*. A od Ivana sto
istrazujes? test. ad. 33b. Ondi pitace za dila
vasa i misli istrazivati. ned. 6. Ovdi sada nije
ni potribe istrazivati izdajnika. 127. Varaju se
mlogi istrazujuci uzroke. 213. Ovog otajstva
nije slobodno nam istrazivati. 2.54. Ovizijem na-
vi§tuje i prijeti, da ce i s tolikom pomjoin is-
trazivati, ne odicu ovciju na nima nego iznu-
tarna niova u srcu i dusi. 300. Istrazuj prigodu,
gdi to bi, s kijem, kako... 310. Svaki kra| obi-
caje na svoja vrimena stavjati i iztrazivati razlog
od podloznika svoji. 406. Ima biti osobiti uzrok,
zato cemo ga iztrazivati. A. Kanizlic, kam. 617.
Iztrazivahu uega medu rodaci i znanci. utoc. 545.
Svi sveti uskrsnutje Isukrstovo za veliko otajstvo
drzali jesu tako, da svi ispovidase, da je boje
pokloniti mu se nego ga istrazivati. E. Pavic,
ogl. 630. Iztrazivati iskrnih poslove, koji se nas
ne doticu. I. Velikanovic, uput. 1, 335. Istra-
zivati prave znake ciste istine. D. Obradovic, ziv.
32. Nikad se posten covek ne srdi sto drugi
istrazuju da ga dobro poznadu. basn. 34. Sve
vise i na dije iztrazivaso. B. Leakovic, gov. 38.
Od nas spasitej nas iztrazuje, da smo od svake
zloce daleko. 162. Imamo virovati a ne iztra-
zivati kako to moze biti nauk. 33. Imaoio iz-
trazivati, §to ce reci Isus, sto li Krst. 38. Nije
ni od potribe, da vi cvo naravnim razumom iz-
trazujete. 51. Koji knda izgubjeue stvari najdu
ne vracaju gospodarom, niti iztrazuju ni pitaju
cije su. 344. Tada more i od ne (druzinc) posao
istrazivati. J. S. Eejkovid 367. Ne istrazuj li-
stopadu ime. 372. Joste Luko puta istrazuje.
Nar. pjes. vuk. 4, 266. Istrazuje Markove ko-
nake (kojekake stare stvari i besposlice). Nar.
posl. vuk. 105. Uzme pun 6up dukata i pode
veseo kuci, ne istrazujuci vise neznane svetsko.
Nar. prip. vil. 1868. 356. Ne iztrazujudi mnogo
kako to bija§e, pocese kucati. Nar. prip. bos.
1, 143. Stanu istrazivati ruo i oruzje. Vuk, grad.
68. Niko da vas ne vara istrazujudi sto ne vide,
pavl. kor. 2, 18. Kad ko sto do naj posjedne
sitnice istrazuje. Vuk, poslov. 59. Istrazivati,
kako je i za sto je to bilo. odg. na lazi i opad.
10. Jezik nas va}a cistiti i pravila negova is-
trai^ivati i utvrdivati. pism. 34. Istrazuje i do-
kazuje kakijem su jezikom govorili zemjaci i
vrsnici Eema i Eomula. nar. prip. iii. Istra-
zujes moje bezakorie. D. Danicid, jov. 10, 6. Is-
trazivati slavu nije slavno. pric. 25, 27. Zato
mlada ima duznosti koje samo od ne istrazuju.
M. £). Milicevid, ziv. srb. 1, 6'». Ovako su istra-
givali ve§tice, opst. 10. Istrazivati koga u slo-
bodi ,auf freiem fusse untersuchen' ,inquisire
qualcuno a piede liboro'. B. Petranovii, rucn.
knig. 60. Istrazivati §to ,eine untersuchung
pflegen'. Jur. pol. termini. 1. 388. Istrazivati .un-
tersuchen'. 538. Istrazivati okrivjonika .unter-
suchen einen beschuldigten'. 538. Istrazivati,
phil. hist. ,forschen', tal. ,indagare, investigare,
ricercare'. cf. istraZiti. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
b. sa se, pasivno. Istrazuje se uzrok obrizo-
vana Isusova. F. Lastrid, test. 35. Gdi se istra-
2ivase koja je stvar naj jaca. svet. 49a. Kako
se mogu grisi iztrazivati i poznati. B. Leakovid,
gov. 78. Kad se poslije stane istrazivati i ispi-
tivati otkud i kako, dozna se da je od one glave.
yik) 2iv. 232. Mi se kaluderi za to ne pitamo
niti istraznjemo. S. l^ubisa, prip. 252.
l.ISTRAZNIK, 7)1. covjek koji istrazuje. —
Nacineno u nase vrijeme. Istraznik ,inquirent'.
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku:
,aussucher'.
2. ISTEAZNIK, m. covjek kojemu se istrazila
(vidi 2. istraziti) kuca, koji je naj pos]edni od
svoje kuce. — U nase vrijeme u jednoga pisca
iz Boko kotorske. Kao da si samoran i istraznik,
a ne na krdu djece i u dugu do usiju. S. ^u-
bisa, prip. 265.
ISTEBUSITI, istrbusim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: iztrbusiti, v. raztrbusiti. — nepouzdnno.
1. ISTECATI, istrcam, pf. u Vuknvu rjecniku:
vide iskrzati, gdje ima i sa se : istfcati se, vide
iskrzati se. — Slozeno: iz-trcati. — Akc. je kao
kod ispitati.
2. ISTECATI, istrcam, p/. vidi istrcati. — Slo-
zeno: iz-strcati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus-
spritzen'.
iSTECKATI, istrckam,^ 29/. dem. istrcati. —
Slozeno: iz-strckati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus-
spritzeln'.
ISTECATI, istrcim, pf. izici trceci. — Slo-
zeno: iz-trcati. — Akc. se mijena tc praes. 1 i
2 pi. istrcimo, istrcite, u aor. 2 i 3 sing, istrca,
u impt. istrci (i istrci), u part, praet. act. istrcao,
istrcala. — Od xviii oijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (iztrcati ,exire currens' 230'^), u Stuli-
cevu (istrcati i iztrcati ,cursim egredi, praeci-
pitem abire'), u Vukovu (,hinauslaufen' ,excurro').
Sad de bratja moja prema meni iztrcati. P. Vu-
letid 6. Iztrcite na pro^ore. B. Zuzeri 175. Kad
se vratio, ona je za sresti ga iztrcala. 320. Ugleda
ga otac, prida n iztrca. J. Filipovid 1, 356*. Hrlo
iztrca van iz spile. V. M. Gucetic 216. Istrcase
suprod Jezusu dva covjeka. S. Eosa 88*. Kada
neprijatej zakuca na vrata, iztrcis li oncas na
proi^or za videt ga? D. Basid 14. Nijesu iztr-
cali medvjedi iz svojijeh jama. 49. Brat iztrca
na dvor. And. Kacid, kor. 24. Smijuce sunce
istrci opet na poje. M. A. Eejkovid, sat. LS*.
Pa istrca na sokak na vrata. Nar. pjes. vuk.
1, 247. On istrca na cardake gorne. 1, 544. U
susret mu majka istrcala. 1, 547. Pa istrca kuli
na pengere. 3, 21. Pa istrca na bijelu kulu.
3, 415. Pred nega je Anda istrcala. 3, 485. Pa
istrca pred bijelu kulu. Ogled, sr. 475. Upla-
sivsi se istrcase preda n. D. Danicid, Isam. lb, 5.
Istrcim na jodan brezujak. Pravdonosa. 1851. 30.
— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena stoji (s objektom kon) kao prelazni glagol
u znacenu: uciniti, pustiti da istrci. Ved da kone
sjutra istrcimo. Pjev. crn. 125*. Istrcase kone
na kosiju. 125*. — Sa se, rejleksivno, svrsiti tr-
dane posto je subjekat do mile vofe trcno. u nase
vrijeme u Dubrovniku. ,Jesi li se istrco? sad po-
cini'. jPusti neka se dijeto istrci'. P. Budmaui.
ISTECAVANE, n. djelo kojijem se istrcava.
— U Vukovu rjecniku.
ISTECAVATI, istrcavam, impf. istrcati. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,hi-
nauslaufen' ,excurso'). Istrcaje (2^0 crnogorskom
govoru mj. istrcava) na bedem od grada. Pjev.
crn. 197b.
ISTEEBAK, istrepka, m. ono sto se izhaci kad
se sto otrijebi. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Ucineni jesmo kako istrebki sega svita. Anton
Dalm., nov. test. 2, 4. paul. Icor. 4, 13.
ISTEEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. pogubitej s dodatkom
da je rijec ruska.
ISTEEBJ^AVATI, istrfebjavam, impf. istrijebiti.
ISTEEB^jAVATI
67
ISTRGATI
— Akc. je Jcao kod izgovarati. — Od xviii vijeka.
Tada ce se naj pre poceti istreb}avati. D. Obra-
dovi6, basn. 110. Zlobu mrziti i zlobu iztrebjavati.
sav. 92. Malo po malo istrebjava se. J. Eajic,
pouc. 1, 11. Kad bi ono 6oko6e istrebjavao. P.
Boli6, vinod. 1, 6.
ISTEEB]^iVATI, istrebjujem i istr^bjivam,
impf. istrijebiti. — Akc. je kao kod iskazivati.
— Od XVIII vijeka, a izmedii rjecnika u Bjelo-
stjencevu (iztrebjujem, iztrobiti, cistim ,secerno,
mundo, purgo', v. izbiram) i u Voltigijinu (praes.
iztrebjujem kod iztrebiti). Iztrebjujmo iz roda
naseg take obicaje. D. Obradovic, basn. 109.
Pozar sve istrebjuje bez izbirana. J. Raj id, pou6.
2, 34. Ako mi se do urecenog vremena ne is-
trebe, da ce vojska u nahiju doci, da onakove
ajduke istrebjuje. Glasnik. ii, 1, 76. (1808). Zu-
lumdare bije i istrebjuje. Vuk, dan. 5, 36 — 37.
Postavjam te danas nad narodima i carstvima
da istrebjuje§ i obaras. D. Danicid, jer. 1, 10.
ISTREMENITI SE, istremonim se, pf. samo
u Stulicevu rjecniku: izstremeniti se, noge iz stre-
meni izvuci ,e stapia pedem educere'.
ISTREMENIVATI SE, istremenujem se i is-
tremenivam se, impf. istremeniti se. — Samo u
Stulicevu rjecniku: izstremenivati se, izstreme-
nivam se uz izstremeniti se.
iSTREIsTE, n. djelo kojijem se istre (istare).
— Stariji je ohlik istrenje. — TJ Mikalinu rjec-
niku: istrenje, protrenje ,frictio, fricatus, fri-
catio'; u Belinu: istrenje ,frictio' 329^; u Stu-
licevu.
iSTRESAK, istreska, m. sto ostane kad se sto
istrese, Hi sto se naj zadne istrese (n. p. iz vrece).
— isporedi istresine. — xviii vijeka. Istresak
,rimasuglio, avvanzo'. S. Budmani 422*.
ISTRESALAC, istr^saoca, »«. covjek koji is-
tresa. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitej.
ISTRESALICA, /. zensko ce}ade koje istresa.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitejica.
ISTRESAlsTE, n. djelo kojijem se istresa. — U
Stulicevu i u Vukovu rjecniku.
ISTRESATI, istresam, impf. istresti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (iztresam, iztresti, iz-
tepjem ,excutio'), u Voltigijinu (iztresati uz iz-
tresti), u Stulicevu (v. istresti), u Vukovu (,aus-
beuteln' ,excutio'). (Bolest) istresa i dize iz ha-
}ine nase duse, koja jest tijelo, zla prignutja i
gibanja: M. Radnid 146^^. Istresas hajine i dizes
prah i vadis. M. Radnid 388^. Druge ciste i
istresaju prah iz ni (vitrovi). F. Lastrid, test.
250*. Sto sada na ova govorite vi, koji u mo-
hani . . . na kvak i na nokat iztresate manlike?
D. Rapid 266.
ISTRESENE, n. djelo kojijem se istrese. — U
Stulicevu rjecniku.
ISTRESINE, /. pi. u Vukovu rjecniku: 1. ono
sto se naj poslije istrese, n. p. brasno iz vrede
(kad ved brasna nestane) ,das letzte iiberbleibsel'
,reliquum'. 2. posjedni snijeg (osobito malo smrzao
kao cigaui) koji u pro|ede na posjetku udara (kao
ved nestalo snijega, pa se istresa nebo od Aega).
ISTRESITE:^, m. covjek koji istrese. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,concussor'.
ISTRESITE^ICA, /. zensko cejade koje istrese.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,quae concutit'.
ISTRESiVATI, istresujem i istresivam,, impf.
istresti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (sa se, pasivno). Prug
po niki nadin iztresuje se vanka od onoga mista.
A. Vitajid, ist. 392.
ISTRESTI, istrdsem, pf. excutio, concutio, slo-
zeno: iz-tresti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 8
sing, istrese, i u part, praet. act. m. istresao {ali
istrdsla itd.). — Od xvi vijeka (vidi 1, a, b)), a
izmedu rjecnika u Mikajinu (istresti, strosti. smla-
titi , excutio' ; istresti prah ,pulverem excutere'), u
Bjelostjencevu (vidi kod istresati), u Voltigijinu
(istresti i iztresti ,scuotere , sbattere , abbatta-
gliaro' ,scliiitteln, riitteln'), u Stulicevu (,quatere,
quassare, concutere, succutere'), u Vukovu: ,aus-
beuteln' ,excutio' (u dodatku).
1. aktivno.
a. tresuci cim, uciniti da iz onoga sto ispadne.
a) ohjekat je ono cim se trese. Vajalo bi ju
(travu) s vilama dobro istresti, da se od praha
odcisti. I. Jablanci 110. Da onu lulu istrese, i
nanovo da je napuni. Vuk, poslov. 76. IstresoU
nedra svoja. D. Danicic, nemij. 5, 73. — amo
pripada i ovaj primjer gdje je istresti kao is-
prazniti: Istrest trbu na zemju. N. Palikuda 44.
— i u prenesenom smislu. Od sadane tegote i
lotrosti tebe istresi. B. Kasid, nasi. 272. Uze
Bog Asirijanina za sipku za istresti i frustati
svoj puok. M. Radnid 388*. — b) objekat je ono
sto isjyada. Iz tikvice malo soli istresose. M.
Vetranid 1, 20. Da imas jedan ug|en gorud u
krilu, ne bi li ga istresao udije od sebe? M.
Radnid 275*. Da iztresu prah s nogu. 3091'. Poce
mu glavom o zid mlatit, dok mu ne istrese iz
ne mozdane. J. Banovac, pripov. 183. Pavao is-
trese prah svojih nogu protiva istima. E. Pavid,
ogl. 659. A kada mu on iz kese sve do novca
ved iztrese. V. Dosen 120^. I iz cabra prid nega
istresu (vodu). M. A. Rejkovid, sat. K7a. Kako
da bi mlostvo oraha na zemJu istresao. L8a. Pa
on stere zelenu mavlutu , i istrese tri demera
zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 345. Istrese (iz zobnice)
svoje brace glave. Pjev. crn. 131 ». Izvadi fisek
iz kese, istrese prah u kesu. Pravdonosa. 1852.
3. — u prenesenom smislu. Kih mlohavstva on
je izstresal iz suzanstva. A. Vitajid, ist. 461''.
Samo tuzbe da iztresu. V. Dosen 249^. — atno
moze pripadati i ovo osobito znacene: Kadgod
opasno bude, da jedro oduska nosi i tad mor-
narski zanat uci okrenut ladom suprod vjetru,
da malo iz jedra odusi, i to vele ,istresti' a za-
povijed ,istre:ii'. L, Zore, rib. ark. 10, 227.
b. vrlo potresti (vidi kod 3, b).
Z. pasivno (vidi kod 1, a, b)). Tako i ja iz-
tresen, prognan i izagnan jesam s ovoga svita.
A. Vitajid, ist. 392. Koji su iztreseni iz su-
zanstva. 463.
3. sa se, pasivno.
a. vidi 1, a, b). Nek se u smet zajedno istresu.
J. S. Rejkovic 203.
b. vidi 1, b. Tako mi se srce istrese. M. Drzid
135.
ISTRESTITI, istrestim, pf. izbujiti, izbuciti-
— Slozeno : iz-trestiti. — U nase vrijeme u Crnoj
Gori i Boci kotorskoj.
a. aktivno. Istrestili oci kao tenci. P. Petrovid,
gor. vijen. 61.
b. pasivno. Pop odvrati istrestenijem ocima.
S. J^ubisa, prip. 171. Upita Mijat istrestenijeh
ociju. 204.
iSTRGANE, n. djelo kojijem se istrga. — Sta-
riji je oblik istrganje. — U Belinu rjecniku: i_z-
trganje ,rompimento, il rompere delle funi, o in
senso simile' 631^, i u Stulicevu.
iSTRGATI, istrgam, pf. slozeno: iz-trgati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Bijec je stara, is-
ISTRGATI
68
ISTRIJANIN
poredi stslov. istrxgati. — Izmedu rjecnika u Bt-
linu (iztrgati ,roinpere, spezzare come funi ecc'
jdisrumpo' 631^), u Voltigijinu (istrgati ,strap-
pare, spezzare, stracciare' ,zerbreclien, zerroissen' ;
iztrgati ,stracciare, lacerare, strapparo' j'weo;-
reissen'), u Stulicevii (istrgati i iztrgati ,avellere,
extorquere'), u Vukovu (,entzwei reisson' ,rumpo').
1. aktivno.
a. tia silu izvaditi, izvuci. Bude li ka ina ruka
ga (voce) utrgat, smrtna 6e gorcina zivot moj
iztrgat. H. Lucie 217., Scijenim, da si vlase zlato
od zalosti istrgala. Gr. Palmotic 1, 284. Nad
mrtvijem 6u I'lime vlase istrgat, lice izgrdit. 2, 141.
Zlatne kose istrgala. Nar. pjos. here. vuk. 329.
b. iskidati (na komade). Okreni sjajno ogle-
dalo s drugu stranu te istrgaj sinzir. F. Lastric,
ned. 167. Za satrti dakle ovi ocalin pakleni i
sinzir istrgati , dacu vam jedno ogledalo. 167.
Matije sve ove sinzire i konopee istrga u oka
trenntje. svet. 149*. Milosa cu s konma istrgati.
Nar. pjes. vuk. 4, 239. Singirli ga zrna udarila,
u Osmanu srce istrgala. 4, 270. Istrga joj biser
i derdane. Nar. pjes. here. vuk. 15. Ne bi li mi
istrgali tijelo. Nar. pjes. petr. 2, 61. Tu bi nega
zvjerke istrgale. 3, 293. Oba 6e vas ziva istr-
gati. 3, 333.
c. s objektom oci nije dosta jasno znacene (pri-
pada li pod a Hi j)od b) ; svakako je iperbolicki,
i vaja da je znacene: izmoriti. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, i u narodnoj
pjesmi nasega vremena (ispgredi 2, b). Za kojom
me oci istrgah svaki cas. S. Mencetic 194. Oci
istrgah zrceci ne dvore. 252. Svoje erne oci
istrgala dok je nase dvore ugledala. Nar. pjes.
petr. 1, 259.
2. pasivno.
a. vidi 1, b. Razgledaj iztrgano tijelo tvoga
Boga. I. M. Mattel 321.
b. izmoren, vidi 3, b. — ?7 Belinu rjecniku:
iztrgan ,enervatus'. A. d. Bella, rjecn. 681a.
3. sa se.
a. pasivno. Koji u vik no moze se iztrgati. I
T. Mrnavic, ist. 125.
b. refleksivno, izmoriti se. — Tzmedu rjecnika
u Stulicevu (iztrgati se ,se enervare').
ISTRGNUCE, n. djelo kojijem se istrgne. —
Stariji je oblik istrgnutje. — U Stulicevu rjec-
niku: istrgnutje.
ISTRGNUTI, istrgnem, i^f- eripere, jednom is-
trgati (vidi istrgati, 1, a). — Ake. je kao kod
izginuti. — Radi kracijeh oblika u aor., ger.
praet., part, praet. act. vidi kod trgnuti. — Rijec
je stara, isporcdi stslov. istn>gnati. — Izmedu
rjecnika u Belinu (iztrgnuti, iztrgnivam ,cacciare
o trar fuori per forza' .eruere' 154*^ ; iztrgnuti,
iztrgnivam ,radicibus extirpare' 705^), u Volti-
gijinu (istrgnuti ,strappare, staccai-e' ,abbreclien,
ausreissen'; iztrgnuti, iztrgnem, iztrgnivam , strap-
paro, cavare a forza, sradicare' ,horausreissen'),
u Stulicevu (istrgnuti, istrgnujem i istrgnivam
,extrahere, educere, evellere, divellero, oradicare,
extirpare'), u Vukovu (.ausreissen' ,oripio').
a. aktivno. Videci gdi vlase zlate sam iztrgla.
H. Lucie 237. Vihar so zavrzo, tor oni lijepi bor
zilami istrSe. N. Najeskovic 1, 316. Kad me taj
vil uze, srce mi iztrze. 2, 22. Boledi zub tri-
buje skoro izvridi ; ne istrg bo mnogo stradati
imas od nega. Aleks. jag. star. 3, 237. Kuku
opet mu istr2e iz usta. M. Divkovid, zlam. 48*.
Na vrata od klostra koludric. jeda bi ju van iz-
trgnuli, dotekohu. F. Glavinic, evit. 274a. Hiti
djaval Antijobom, tor dusu istrgnuvsi mu u
pakal odnese. 282''. Istrgnu moc tor polovicu
plasca razriza. 307*. Qtae iz ruk hahara istrgnu
mec. 399a. Petar pun srcanosti iztrze noz. P.
Baksic 59. Vid od ociju svojih bise voce istrgal.
A. Vitajid, ist. 205. A Petar iztrze mac i udri
slugu biskupova. M. Lekusic 53. Iztrze angar
i zadi ga u srdee Amurata. A. Kanizlic, kam.
643. Smrt, iz kojo cejusti toliki plin, toliko
mrtvaca iztrze. frau. 63. Svaki britki mac iz-
trze. V. Dosen 193''. Neg istrgoh iz ruku da-
masak. M. A. Rejkovic, sat. E2a. Ja sam no-
mo6nog iztrgao iz ruku silnoga. J. Rajic, pouc.
1, 25. Iz davolskih cojusti istrgnuti. 1, 83. Istrze
mu glavu iz ramena. Nar. pjes. vuk. 3, 362. Noz
istrze, pos'jece mu glavu. 4, 522. Istrgne sabju
te osece sluzi glavu. Nar. prip. vuk. 23. Istrgne
jednu srebrnu talpu. 110. Istrgno kaluderu vosak
iz ruku. Vuk, poslov. 3. Covjek veleumnik pri-
rodi je istrgao tajnu. M. Pavlinovic, rad. 24.
b. sa se, refleksivno. Istrgnuo se iz pakla ogau.
A. d. Bella, razgov. 20. On istrgnuvsi se iz ruku.
E. Pavic, ogl. 81. Pak se evo istrgnut ne dadu
(obicaji). M. A. Re|kovi6, sat. B8a. Razjuti so
Jovanova seka, iz kola se mlada istrgnula. Nar.
pjes. vuk. 3, 492.
ISTRGNIVATI, isti-gnujem i istrgnivam, impf.
istrgnuti. — U Belinu rjecniku : vidi kod is-
trgnuti ; u Voltigijinu: praes. iztrgnivam kod
iztrgnuti; ii Stulicevu: istrgnivati, istrgnivam,
V. istrgnuti.
ISTRGOVATI, istrgujem, pf. dobiti trgovanem.
— Slozeno: iz-trgovati. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Koliko jo vsaki od nih istrgoval.
Anton Dalm., nov. test. 117. lue. 19, 15.
ISTRI, m. pi. judi iz Istre. — Na dva mjesta
XVII i XVIII vijeka. Imenovahu se Istri cida rike
Istra. F. Glavinic, evit. xv. Istri brode 'u, or
moguda, i sipju ju okol kuda. J. Kavanin 331*.
ISTRICKATI, istrickam, pf. dem. istrici. —
Slozeno: iz-strickati. — U nase vrijeme. Ustave
izasarano istrickanom svitom. S. J^ubisa, pric.
125.
ISTRICI, istrizem, pf. svrsiti strizene, posve
postrici. — Slozeno: iz-stridi. — Akc. je kao kod
ispresti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,detondere') i u Vukovu: ,zusammen-
schnitzeln (mit dor scheere)' ,concido'. Bijeli velak
i koprena ne snjezane prsi odijeva, tako je hitro
istrizena. I. V. Bunid, mand. 5.
iSTRIJA, /. vidi Istra. — Od lat. Hi od tal.
rijeci. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (Istrija, zomja ,Japidia, Histria'), u Be-
linu 421a, u Voltigijinu. Kapitan Frijula, Istrije.
Mon. Croat. 4. (1325). Montana v stranah od
Istrije. Korizm. 43*. Bududi iz Glamoca pre-
neson u Istriju. F. Glavinid, evit. xvi. U Rovin
od Istrijo. 311a. Slisajudi to od sve Istrije na-
rodi. 312i> (u Glavinicevijem primjerima moze
se citati i § in}, s). Mimodose dugu Istriju. P.
Kanavelid, iv. 581. Krajom Istrijo. J. Kavanin
248a. Uoprijot du do Istrije. 3lOa. Svu Istriju
i svu Dalmaciju. Pjev. crn. lOB'i.
ISTRIJA N, m. vidi Istri janin. — Kao prezime
XVI vijeka. Stipau Istrijan. Postila. (hrv. po-
svota 6).
ISTRIJANIN, m. covjek iz Istrije. — ^^Zwr. :
Istrijani. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (.Istriano' ,ein Is trier'). Po o. f.
Francisku Glaviniru Istrijaninu ... F. Glavinid,
evit. I. posl. I (u obadva primjera moze se citati
i § mj. s). KraJ Dimitar, Istrijano ki podjarmi.
J. Kavanin 2'13'». Ki se dosle opiraso Istrijanom.
ISTRIJANIN
09
ISTRNIVATr
375*. Istrijani stari nagi, Bog ib pozivi! Nar.
pjes. istr. 3, 11.
iSTRIJANSKI, adj. Jcoji pripada Istriji. — U
nase vrijeme. Vrhu istrijansko zemje. Nar. pjes.
istr. 3, 12.^
ISTEIJEBITI, istrijebim, pf. slozeno : iz-trije-
biti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Rijec je
stara, isporedi stsloo. istrobifcl, rus. isterebitt, is-
trebitb. — Izmedii rjecnika u Mikalinii (istribiti
,purgo, mundo, secerno'), u Voltigijinu (istribiti
,vagliare, crivellare, stacciare' ,durchsieben'; iz-
trebiti, iztrfibiin, iztrebjujera ,nettare, sventare,
purgare come grani ec' ,reinigen wie die kerner'),
u Bjeloatjencevu (vidi kod istrebjivati), u Stuli-
cevu (istrijebiti i iztrijebiti, 1. ,purgare, depur-
gare, mundare, emundare'. 2. ,exterminare, fun-
ditus evellere'), u Vukovu (,ausrotten' ,extermino'),
u Danicicevu (istrebiti ,perdere').
1. trijebeci iscistiti (vidi u rjecnicima).
a. aktivno. Istrijebice svoje guvno. S. Eosa
b. pasivno. Da istina bude istrijebjena od lazi.
S. Eosa 54b.
c. sa se, pasivno. Ulice se pred nim iztrijo-
bise. Nar. pjes. juk. 286.
3. unistiti, iskopati (objekat moSe hiti sto zivo
Hi nezivo).
a. aktivno. Grtcbskoje ime istrebivt. Stefan,
sim. pam. saf. 8. Sto je god obicaj uveo, to ce
obicaj i istrebiti. D. Obradovic, ziv. 56. Ajduka
isterati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8.
(1807). Da istrebi one lopove, koji haraju siro-
tinu. Djelovod. prot. 207. Turci mnogo }udi tako
istrebe. Vuk, grad. 69. Za koga se (Nasradin-
hogu) prica kako je zapalio kudu da istrijebi
mise. Vuk, poslov. 342. Da ih istrijebi kao i
Ilija sto ucini. luk. 9, 54, Gledajte da jedan
drugoga ne istrijebite. pavl. gal. 5, 15. Istrije-
bide ih ruka moja. D. Danicic, 2mojs. 15, 9. Ali
ill sinovi Isavovi istjerase i istrijebise ispred
sebe. 5mojs. 2, 12. Smrdjivo udarane istrebiti
treba. P. Bolic, vinodj. 2, 327. Napisace tvrdu,
istrijebiti gubu, pa da zivimo bratski. S. !^ubisa,
prip. 158. — moze se istaknuti i mjesto iz kojega
se istrebluje. Istrijebimo ga iz zomje zivudijeh.
S. Eosa 11^. Istrijebide zlocince izmedu pra-
vednika. 87^. Da ih istrijebi sa zem|e. D. Da-
nicid, 2mojs. 32, 12. Udrise da istrijebe iz Bosnc
Turke. M Pavlinovid, razg. 37.
b. sa se, pasivno. Milice nase, kao se je istri-
jebila! M. Drzic 275. Sada bude istrijebiti se
pristupjenje. S. Eosa 15^. Sami su se davno i
predavno istrebili. D. Obradovic, ziv. 63. Duha
nasega tezene sa svim istrebiti se ne moze. J.
Eajic, pouc. 1, 5. Zlo istrebilo se. 1, 72. Idi
bjezi, Brankovo kojeno, i da bi se iz nas istre-
bilo! Pjev. cm. 291b. Pisano u sve cetiri kne-
zine da se ajduci istrebe do 10 dana. Glasnik.
II, 1, 76. (1808). Taj covjok da se istrijebi iz
naroda svojega. D. Danicic, 3mojs. 17,9. Nedete
biti dugo u Doj, nego dete se istrijebiti. 5mojs.
4, 26.
ISTEIJEBl^ENE, n. djelo kojijem se istrijebi.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (istrijebjene i
istrijeb|ene). Do istriebjena i konca. S. Eosa 15*.
ISTEIJELITI, istrijelim, j^f- po sve (vas objekat,
na sva mjesta) prostrijeliti. — Slozeno: iz-strije-
liti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Istrijeli s tvojijem ranam
moje srce. L. Eadid 28. — I u Sulekovu rjec-
niku: ,ausschiessen',
ISTEIJEl^ATI, istrijejam, impf. istrijeliti. —
Akc. je kao kod isijecati. — U jednoga insca
xviii vijeka. Noka strilami istrija vas. J. Ba-
novac, blagosov. 267. Isukrsta koji bi strilami
istrijan. 151.
ISTEIj£:SKATI, istrijeskam, pf. vidi rastri-
jeskati. — Slozeno : iz-trije.skati. — Akc. je kao
kod isijecati. — Od xvii vijeka. Istrijeskani lezo
doli posred plama ognenoga. G. Palmotic 2, 460.
Sviona ruha izgorjese, istrijeska se drag! kami.
J. Palmotid 265.
ISTEIJEZNITI, istrijeznim, pf. vidi rastrijez-
niti. — Slozeno: iz-trijezniti. — Akc. je kao kod
istijestiti. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Kada
so istrijeznio. I. Jablanci 155.
ISTEINITI, istrinim, pf. izmrviti. — Slozeno:
iz-triniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U Vu-
kovu rjecnika : ,zerbr6ckeln' ,confrio'.
ISTEINSKI (uprav istrijnski), adj. vidi istri-
janski. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Ubijen
bi kraj istrinski. Dukjanin 4.
ISTEIZANICA, /. vidi ostrizak. — U jednoga
pisca nasega vremena. Sprediii kraji zubuna na-
reseni su istrizanicama od svite razlicne boje.
S. l^ubisa, pric. 125.
ISTEIZATI, istrizam, impf. istridi. — Akc. je
kao kod ispitati. — U Stulicevu rjecniku: ,actu
tondere, in tondendo esse'.
ISTEIZAK, istriska, m. vidi ostrizak. — U Su-
lekovu rjecniku : ,ausschnitt (mittelst der schere)'.
iSTEJEBINA, /. vidi istrebak. — U Stulicevu
rjecniku: ,purgamentum'.
ISTEJEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — U
Stulicevu rjecniku : ,mondans, purgans', i u nase
vrijeme u Sulekovu: ,ausrotter'.
ISTEJEBIV, adj. ii Stulicevu rjecniku: ,pur-
gans'. — nepouzdano.
ISTEKATI, istfcem, pf. slozeno: iz-trkati. —
Akc. je kao kod ispisati.
1. neprelazno, vidi istrcati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (iztrkati, istrkujem
,exire currens' 230^) gdje se naj prije naliodi, u
Stulicevu (istrkati i iztrkati, v. istrcati), u Vu-
kovu (istrkah pred kudu ,hinauslaufen' ,excurro').
Istrka prid nega otac zenin. E. Pavic, ogl. 199.
Vec istrka na gorne cardake. Nar. pjes. petr.
1, 333.
2i. prelazno, uciniti da se ko Hi sto (n. p. kon)
istrci. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. kona ,laufen lassen' ,currere jubeo (?)').
a. aktivno. Da istrces hata krilatoga. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 71.
b. sa se, refieksivno, istrcati se, zatrcati se. On
s' istrka malo u natrage. Nar. pjes. marjan. 20.
ISTEKIVATI, istirkujem i istrkivam, impf. is-
trkati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (praes. iz-
trkujem kod iztrkati i iztrkivam kod iztrcati)
gdje se naj prije nahodi. Svaki dan istrkujudi
razgledase sve pute. F. Lastric, test. 205*. Mater
mu cvijase veoma i istrkivase na sokak. E. Pavid,
ogl. 369.
ISTEKNUTI, istrknem, pf. jednom istrkati. —
Od XVIII vijeka. Iztrknu prema nemu. D. BaSid
289.
ISTENITI, istrnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
iztrniti, iztrnivam, trne dignuti ,8entes demere'.
— nepouzdano.
iSTENUTI, istrnem, pf. u Vukovu rjecniku:
vide utrnuti. — Slozeno: iz-trnuti. — Akc. je
kao kod izmetnuti.
ISTENIVATI, istrnujom i istrnivam, impf. is-
ISTRNIVATI
ro
ISTRUDITI, b.
trniti. — U Stulicevu rjecniku: pracs. iztrnivam
kod iztrniti. — nepouzdano.
ISTROSENOST, /. osohina onoga sto je istro-
seno (u osobitom smislu cejadeta sto se istrosilo).
— Sulekovu rjecniku: ,abgelebtheit'.
ISTROSENE, n. djelo kojijem se istrosi. — le-
medu rjecnika u Stulicevu. Po istrosenju od jaspri.
A. d. Costa 2, 137.
ISTROSITI, istrosim, pf. slozeno: iz-trositi. —
Akc. je kao kod iz^aziti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. istrositi. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,impendere, sumptus facere, numerare') i
u Vukovu (1. vide istriniti. 2. ,nach einander
verzehren' ,expendo unum ex alio').
a. sve potrositi. Mi smo mlogo istrosili blaga.
Nar. pjes. vuk. 3, 171. To sve neni prosci is-
trosise. Nar. pjes. stojad. 1, 147. — I u prene-
senom smislu. !l^udi naprasiti brzo istrose zivotnu
mo6. M. Pavlinovic, rad. 151.
b. istriniti, izmrviti, vidi u Vukovu rjecniku,
ISTROVATI, istrujem, pf. sve otrovati (u pravom
i u prenesenom stnislu). — Slozeno : iz-trovati. -
Akc. je kao kod iskjuvati. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (.plures veneno ex-
tinguere')-
a. aktivno. Ova od gospoj Juveno istrova Ije-
potom vas si svit. S. Menceti6 36. Travu opali,
vode istrova. G. Palmotic 1, 24. Jos vam ga ne
istrovase. M. Pavlinovic. razl. spis. 319.
b. sa 86, pasivno Hi refieksivno. Dok se grad
citav istruje. S. ^jubisa, pric. 50. A ti se Bano
cudi§, s cega su se Mleci istrovali! 81.
ISTRPJETI, istfpim, pf. sve pretrpjeti. — Slo-
zeno : iz-trpjeti. — Akc. se ne mijena. — ZJ Stu-
licevu rjecniku: iztrpjeti ,perferre, sustinere la-
bores'.
iSTRSKI, adj. koji pripada Istri. — Na jednom
mjestu xvi vijeka Istrska (zemja) kao supstantiv.
Ta jest 8 tim drugim delom pogal v Istrsku i
slovenske strane. Anton Dalm., ap. 62^.
iSTRTATI, istrtam, pf. izici trtajuci. — Slo-
zeno : iz-trtati. — Akc. je kao kod izgledati. —
U Stulicevu rjecniku: iztrtati ,e tenebris eva-
ders', i u Sulekovu: ,austaumeln'.
ISTRTI, istrem (istarem, isterem), pf. slozeno :
iz-trti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
istarem (istorem), u aor. istrh, u impt. istri, u
ger. praet. istf v§i, u part, praet. pass, istren (alt
istrfena, istr^no); drukciji je u praes. Istrem, u
impt. istari (ist4ri), m part, praet. act. Istro (i
istro), u part, praet. pass. Jstrt, istrven (istrvena,
istrvfeno). — Od xvi vijeka (vidi kod 3, b), a iz-
medu rjecnika u Mika}inu (istrti, protrti ,frico,
confrico'; istrti pilom ,8eco, exseco'; istrti, istru-
gati, kako ti sir istrti ,terere, conterere, disterere
caseum'; istrti, izatrti ,tero, contero, distero'), u
Belinu (istrti .fregare bene' ,perfrico' 32d^] ,net-
tare, forbire, far notto' ,tergo' 510^; pilom iztrti
jseco' 664*>), u Voltigijinu (istrti ,nettare, sfre-
gare , stropicciare' ,ausreiben , abroiben' ; iztrti
,8fregare, strofinare, stropicciare; stritolare' ,ab-
■wischen; abreiben'), u Stulicevu (,fricare, perfri-
care , defricare, secare'), u Vukovu (,zerreiben'
,contero').
1. aktivno.
a. sve protrti, iscistiti trvenem. Svako mjesto
ima napose svojijem pamukom istrti. M. Div-
kovi6, nauk. 243*. Hrli, hrli, ko god zeli, da
sve duse gnusobu istre, na hladenac na veseli
od pokorne vode bistre, (i. Palmotid 3, 126*.
Istari prija uvo. J. Vladmirovid 40. Istrti ,ra-
diren' ,radere'. B. Petranovid, rucn. knig. 69.
b. ciniti da sto izade trvenem, izvaditi trvenem.
Sto istres iz klasova. D. Danicic, 3mojs. 2, 14.
c. trvenem izlomiti, izrazbijati, unistiti. Stade
igrat zmija Lastavicu (kona), u Prizrenu istrla
kaldrmu. Nar. pjes. vuk. 2, 58.
2. pasivno. Istrt ,fregato bene' ,perfricatus'.
A. d. Bella, riecn. 339*); ,nettato, polito' ,abs-
tersus' 510a. Zejase biti iz kniga zivota iztrven.
E. Pavid, ogl. 127.
3. sa se, pasivno. Svi kako svita isteru se. N.
Ranina 95*. Ja se cu limom od skru^enja is-
cistit, istrti i isprati. B. Gradic, duh. 15. Nasoj
dusi uglav^eno zlamene koje se nigda ne moze
istrti. E. Pavic, jezgr. 45. Neka se istre i vodom
opere. D Danicic, 3mojs. 6, 28.
ISTRUBITI, istriibim, pf. uz trubjene progla-
siti (obicno se kaze u prenesenom smislu i iro-
nicki kad ko proglasi nesto sto bi trebalo da
ostane tajno). — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, istriibi. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abtrom-
peten'.
ISTRUDITI, istrudim, pf slozeno: iz-truditi.
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (iztruditi, iztrudujem
,faticare cioe stancare o straccare' ,fatigo' 305a;
,straccare e stancare' ,defatigo' 7101^; istruditi
snagu ,abbattere le forze' ,frangere vires' 326b),
u Voltigijinu (,a£faticare, spossare' ,ermiiden'), u
Stulicevu (affaticarsi molto, sudar grandemente'
,desudare').
a izmoriti (u pravom i u prenesenom smislu).
a) aktivno. Toj me san iztrudi, ter nebog
umirah, kada me probudi taj zalos, plac i strah.
N. Na}eskovic 2, 110. Iztrudi nesrecni zivot moj
lazivim rijecima. F. Lukarevic 112. Bivsi svu
snagu istrudili kroz negovo dugo iskanje. G. Pal-
motid 3, 115^. Ostom |utijem. ti negova usta is-
trudi. 3, 191b.
b) pasivno. Ne kazuci se on nikadar ni umoren
ni od liih istrudjen. B. Kasid, fran. 183. , Nego
istrudjen, izmucen nepristavne trpi vaje. G. Pal-
motic 3, 168a. Jezus svoju istrudjenu priklo-
nivsi glavu izdase. 3, 193b. jj grijesim istru-
dena i izmorena. V. Andrijasevid, put. 403 Is-
trudena do umora. P. Kanavelid, iv. 325.
c) sa se, refieksivno. — Izmed:u rjecnika u Be-
linu (iztruditi se ,stancarsi molto' ,defatigor' 706b),
i u Stulicevu (uz istruditi). Sedmerica se na iz-
minicu istrudise. B. Ka§id, per. 2. Bjehu se is-
trudili mucenjem krvnici. 52. Bivsi se istrudili
mnozi zaludo. in. 89. Doli ju poteze pokle se
istrudi. D. Barakovid, jar. 76. Pomorci se istru-
dise. P. Kanavelid, iv. 498. Nu zaludu svak se
istrudi. 547. Koji brzo se istrude dobro ciniti.
P. Radovcid, nag. 17G. Jur sva 'e ceta )udih
kleti izmjenom se istrudila. A. Vitajid, ost. 167.
b. bez objekta Hi mj. objekta s adverbom mnogo,
toliko ltd. znaci sto i istruditi se (vidi a, c)). Ti
cijeda nas vele istrudi i podnese teska djela. G.
Palmotid 3, 201b. Po pucini sineg mora buduc
vas dan istrudili. P. Kanavelid, iv. 353. Meni
vi§ni tako osudi, ki me uze k svomu raju, da
ma dusa za te istrudi, i da druzi te uzivaju. J.
Palmotid 151. Neka vidjet budu oni suprcd
turskoj ko su sili i hrabreni i smioni s dobrom
cesti istrudili. 375. Mnogo istrudi i ucini ter
je jedva tu povrati. 398. Istrudi sve sto mo2e
dokle ... I. Dordid, ben. 53. Koliko bi istrudio
kraj Ecekija, koji bi strah podnio...! D. Ba§id
78. Bog, za slavu koga toliko iztrudi i vojeva
sveti Vlasi. 198. Toliko si iztrudio za spasehe
puka istocnoga. 234. Zato se raduj , er imaS
/C_^ Ui^zr
r
^
ISTRUDITI, b. 71
cemu , u koliko si dosta iztrudio u obi'atjonu
svijota istofinoga. 234. Toliko se blagi Boziji
sin snizi, toliko iztrudi, toliko podnije, da bi te
izbavio. I. M. Mattei 286.
ISTKUDENE, n. djelo kojijem se istrudi (i ono
sto se istrudi). — U Stulicevu rjeeniku: istru-
djene ,exsudati labores'.
ISTEUDIVATI, istrudujem i istrudivam, impf.
istruditi. — U Belinu rjeeniku: praes. iztrudujem
kod izti'uditi.
ISTRUGATI, istruzem, pf. posve ostrugati. —
Slozeno: iz-strugati. — Akc. je kao kod ispisati.
— Od XVI 1 1 vijeka, a izmcdu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (vidi kod istrugavati) , u Voltigijinu
(istrugati, istrugam, istrugavam i iztrugati, iz-
truzem, izti'ugavam ,radere, raschiare, cancellare'
(Schaben, auskratzen'), u Stulicevu (1. ,deradere'.
2. .perfecte dolare'), u Vukovu (.ausschaben'
,orado'). Bijase nozem istrugao dva slova. S.
Badric, ukaz. 66. Koren iztruzi na sitno. J. Vlad-
mirovic 6. Istrugati ,radiren''. Jur. pel. terminol.
407.
ISTEUGAVATI, istrugavam, imi)f. istrugati.
— Samo u Bjelostjencevu rjeeniku: iztrugavam,
iztrugati ,erado'.
iSTRUHLITI, istruhlim, pf. yidi istruhnuti.
— Slozeno: iz-truhliti. — Akc. je kao kod izga-
ziti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (uz istruhnuti). §ta istruliti ne moze ? Nar.
zag. nov. 261.
ISTRUHNITI, istruhnim, pf. vidi istruhnuti.
— Postalo je po svoj prilici mijesanem oblika
istruhnuti i istruhliti. — Od xviii vijeka. Jer ti
nece istruniti lasno. J. S. E,e}kovic 399. Vise
naroda istruhnilo je na zem|i dalmatinskoj. M.
Pavlinovi6, razl. spis. 122.
ISTKUHNUCE, n. djelo kojijem sto istruhne.
— Stariji je ohlik istruhnutje. Iztrunutje od
jedne stvari jest porodjenje druge. S. Margiti6,
fal. 11.
ISTRUHNUTI, istruhnem, pf. potrtthnuti (posve,
Hi kad inia vise subjekata). — Slozeno: iz-truh-
nuti. — Akc. je kao kod izginuti. — Badi kra-
cijeh oblika u aor. i part, praet. act. vidi kod
truhnuti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
?< Vukovu (,verfaulen' ,putrefio'). Dragom se po-
mastju pomazuju tjelesa mrtvijeh, i ona jih po-
mast sahraniije da ne istruhnu. M. Divkovid,
bes. 143*. Voce . . . u tri ure iztrune i pokvari
se. M. Eadnid 21a. Evo izkvari se i iztrunu
jedna stvar. S. Margitic, fal. 11. Ajme, tuzan
vas iztrunu. ispov. 256. Sakriven pra tilesa is-
trunutije. F. Lastri6, od' 148. Koji nikad za ni-
kada istrunuti ne more. svet. 157*. Istrunuo je
od nebogojubnih rici jezik moj. A. Kanizlic, bo-
gojubn. 330. Drva koja ne mogu iztrunuti. utoc.
580. U ovoj zem}i dubre cijelo istrunuti i za-
vrijeti ne moze. I. Jablanci 20. Sijeno ili is-
trulo ili se uzeglo. 107. bto biva medu to od
tilesa ? Razpadu se, istrunu i izgnile u grobovih.
I. Velikanovic, uput. 1, 311. Tilesa nasa umiru
i iztrunu kada duse iz liih izidu. B. Leakovic,
nauk. 127. Od trisca istrula. J. S. Eejkovic 44.
Da ti zimom ne iztrune zito. 66. Istrunu mi
jagluk i marama: u marami grozde odnoseci, a
jaglukom suze utirudi. Nar. pjes. vuk. 1, 441.
Mene vode kosti istrunuse u tamnici Azackoj
prokletoj. 2, 382. Bogastvo vase istruhnu. Vuk,
jak. 5, 2. Nasjedstvo koje nede istruhnuti. Ipetr.
1, 4.
ISTRUHOVJETEITI, istruhovjetrim, pf. iz-
vjetriti (eesto u prenesenom smislu o pameti kad
ISTu6l
oslabi). — Slozeno: iz-truhovjetriti: posledna rijed
kao da je slozena od korijena truh (kod truhnuti)
i od vjetriti. — Akc. je kao kod izvitoperiti. —
Od XVII vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,evanescere, evanidum fieri, evapo-
rare'). Da mi pamet pomanka i istruhovjetri. I.
Akvilini 328. — I pasivno: Ako su tvoje oci
zlocestne i iztruhovjetrene. S. Eosa 109'>. — Sad
se cesto govori u Dubrovniku s oblikom istuho-
vjetriti i to u prenesenom smislu. P. Budmani.
ISTRUHOVJETRIV, adj. u Stulicevu rjeeniku :
,qui per vaporem discedit'. — nepouzdano.
ISTKUHOVJETEIVATI, istruhovjetrujem i is-
truhovjfetrivam, impf. istruhovjetriti. — U Stu-
licevu rjeeniku: freq. v. istruhovjetriti.
ISTRUMENAT , istrumenta, m. vidi instru-
menat, tql. istrumento. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Ciniti istrumente ili pisma. S. Budinid,
ispr. 122.
ISTEUNITI, istrunim, pf. slozeno: iz-truniti.
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka
(vidi kod 2), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
otruniti) i u Vukovu: n. p. us iz glave ,heraus-
stobern (mit dem kamm)' ,expurgo'.
1. aktivno.
a. posve okruniti, obruniti. Da srida istruni
Zudijem s krune cvit. D. Barakovic, jar. 79.
b. ces}cm izvaditi (us) iz glave. — vidi u Vu-
kovu rjeeniku.
3. sa se, refleksivno ili pasivno, izdrobiti se,
izmrviti se, pa i izgubiti se (o sitnijem stvarima).
— Izmedu rjecnika u Vukovu: ,verloren gehen*
,perdor' (,von kleinen dingen', cf. trun). Prstenak
, komu se istruni pridragi kamenak. S. Mencetic 85.
ISTEZATI, istrzam, impf. istrgnuti, ali u ne-
kijem primjerima kao da je perfektivni glagol i
da znaci sto i istrgnuti. — U prvom slueaju
postaje od istrgnuti kao trzati od trgnuti, u dru-
gome je slozeno : iz-trzati. — Od xvi vijeka (vidi
kod b).
a. itnpf. Ne samo su brijali nego dlake iz
brade iztrzali. A. Kanizlid, kam. 225. Na vjeru
ga prikucuju Turci, ter mu nove muke udaraju,
na kolac mu dusu istrzaju. Nar. pjes. vuk. 4, 153.
b. maze biti perfektivni glagol. Ki mi je z zi-
votom svu snagu iztrzal. H. Lucid 248. Iz zuba
mu istrzah grabez. D. Danicid, jov. 29, 17. I
jo§ se samo rvalo s dusom, dokle se sasma iz-
trza. M. Pavlinovid, razl. spis. 117.
ISTUCATI, istucam, impf. istudi. u Voltigijinu
rjeeniku: praes. istucam kod istudi. — U ovijem
primjerima moze biti da je perfektivni glagol, a
po znacenu kao da je dem. istudi. Istucavsi ga
na sitno. D. Danicid, 2mojs. 30, 36. Pune pre-
grsti kada mirisnoga istucanoga. 3mojs. 16, 12.
List od loze belog vinograda istucaju u prah.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 32.
ISTUCENE, n. djelo kojijem se istuce. — Sta-
riji je oblik istucenje. — U Mikajinu rjeeniku:
istucenje ; u Belinu: istucenje 558''; u Stulicevu.
ISTUCI, istucem, pf. slozeno: iz-tudi. — Akc.
je kao kod istresti. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istlesti. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(istudi , satrti , skrusiti ,tundo , contundo , tero,
contero'; istudi u stupi ,pinso'), u Belinu (,pe-
stare, ammaccare col pestello o altro simile' ,pinso'
558b; , ammaccare come herbe e simili' 72'>; is-
tudi u prah (Sfarinare, ridurre in polvere, a guisa
di farina' ,tundere in farinam vel terere' 673* ;
istudi tkoga ,batt6re rompendo 1' ossa' ,verberibus
ossa comminuere' 133a), u Voltigijinu (istudi, is-
tucem, istucam ,sbattere, pestare, ammaccare, ba-
ISTUCI
7-2
ISTUMACLTI, 1.
stonar ben bene' ,stampfen, derbe schlagen'; iz-
tu6i ipestare , stritolare ; bastonar bene' ,z6r-
stossen; zerpriigeln'), u Stulicevu (jtuudere, con-
tundere, conterere'), u Vukovu (1. .zersclilagen'
,contundo'. 2. ,zerstossen' ,contundo').
1. aktivno.
a. tukuci sto tvrdo izmrviti, uciniti da postane
prah, Hi sto meko uciniti da postane jos mekse.
I uzam nih (kipove), istuce ih. Zborn. 38*. Ako
bi tko jedno tijelo izegao paker istuokao naj si-
tnije, i istuoksi na vjetar izvijao. M. Divkovic,
bes. 400*. A zlato istuce i sveti oltari. D. Ba-
rakovic, jar. 65. Da se tijesto ucini od zemjo il'
od kamena istukavsi. F. Lastrid, ned. 95. Iz-
tuci trave rosopasti. J. Vladmirovid 7. Iztukavsi
&ve u pra. 2S. Krec u sitni prah istudi. I. Ja-
blanci 'JO. To toga dana osusiti i u prah istuci.
M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 108. — Amo mogu
pripadati i ovi primjeri : Oni oblaci gradom
tezcim istukli bi tvoju baltinu. A. d. Bella,
razgov. 30. Velika krupa istuce Rim pristrasuim
gradom. M. Pavisic 21.
b. izbiti, izmlatiti, isprebijati (koga, iperbolicki
po predasnemu znacenu). (Isus) bi 'stucen i po-
rugan. Narucn. 27*^. Hoteci ga zlo istuci. B.
Kasic, fran. 167. Ter mu kosti sve iztuc'te pali-
cami gvozdenimi. P. Hektorovic (?) 136. Ugarske
pak posade Bog iztuce bez milosti, cijec ponostva
i zavade, bicem Tatar jutijeh. J. Kavanin 230*.
Ispribija ju i istuce nemilo. E. Pavic, ogl. 162.
I on sam ju na srdbu navede pak ju opet on
zato istuce. M. A. Kejkovic, sat. Gl*. Dobro
ga istuku. N. Palikuca 22. Veselicu se, ako to
ostro iztuce, kako si i zasluzila. I. Velikanovic,
prik. 13. Gdje ga 'e ona mnoz nemila svega is-
tukla i pribila. N. Marci 52. Te zenu smrti-
micke istuce. Nar. prip. vrc. 174. Kad koga is-
tuku ili mu se drugo kako zlo dogodi. Vuk,
poslov. 357.
c. tucenem izvaditi, tucenem uciniti da sto
izide, isporedi izbiti. S kamikom ucini im sve
zube istudi. F. Glavinic, cvit. 211*5. Iztuko bi
mjedenicu iz kamena. (D). Poslov. danic. 36. —
I u prenesenom sniislu. Luka ipak nije mogao
svojim zanatom istudi cijeloga hjepca. M. Pavli-
novid, rad. 21. Skott je tvrdo drzao, da mu je
istud hranu slu^bom. 46.
2. pasivno.
a. vidi 1, a. Lardica okolo nazadijevana, a ga-
rofalidi neistuceni nakidena. M. Drzic 271. Od
grada istucena i satrta jesu. I. Jablanci 76.
b. vidi 1, b. Vaskolik bje§e modar, ranen i
istucen. M. Divkovid, bes. 12*. Ja sam vas skrsen
i istuden. P. Macukat 66. Kad uhiden i iztucen
svih hti odkupiti. J. Kavanin 49*. Da palicami
istuceni budete. J. Banovac, blagosov. '240.
c. vidi I, c. Zubi istuceni. F. Pardid 56.
3. sa se.
a. pasivno. Seme se od bosijka i dubra istuce
i pomeSa s komovom ili Sjivovom rakijom. M.
D. Milidovid, Ziv. srb. 2, 40.
b. reciprocno, vidi 1, b. Taj du se dan opiti
i 8 kimgod iztudi. D. Obradovid, sav. .59.
ISTUHOVJETRITI, i8tuh6vjetrim, pf. vidi
istruhovjetriti.
ISTUKALAC, istukaoca, m. covjelt koji istuka.
— Sumo II Stulicevu rjedniku: v. istukaoc (a
ovoga nema napose).
ISTUKAN, vidi kod istukati.
ISTUKANE, n. djelo kojijem se istuka, i u
konkretnom smislu §to je istukano. — Savio u
knigama pisanima crkvenijem jezikom (u starom
obliku istukanije), a izniedu rjednika u Stulicevu
(,incisio, sculptura') i ti Danicicevu (istukanije
,offigies'). Vtsa vesomt istukanija stkrusi. Do-
mcntijan^ 135.
ISTUKATI, istukam, pf. istesati iz kamena ili
drva ltd., urezati (n. p. sliku). — Slozeno: iz-
tukati (koje, kao sto misli Miklosic, postaje od
korijena t'f.k, vidi taknuti). — Samo u knigama
pisanima staroslovenskijem i crkvenijem jezikom
(vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod istukati),
a izmedu rjednika u Voltigijinu (istukati, istu-
kavam ,scolpire, intagliare' ,stechen, aushauen')
i u Stulicevu dsculpero, in^culpore, caolaro, in-
cidere'). — desce se nahodi part, praet. pass.
istuknn, te ga Miklosic i Danicic shvncaju kao
da je aJjektio, vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.^
kod istukan'L i u Danicicevu rjecniku: istukant,
adj. , effigies; idolum'. Nacett primesati se istu-
kanimt. Glasnik. 10, 215. Crtkov jaze za 16
letb s&zda se mramorijemb izvanijami razlicnyht
vidovt istukannyhb. Okaz. pam. saf. 61. — U
jednoga pisca xvi vijeka (koji pise mjesovitijcm
jezikom) stoji ul mj. u, kao da je mislio da je
od istoga korijena od kojega je i istudi. Er se
mi ne klaiiamo istulkanem ili izdeUnem drvom.
S. Budinid, sum. 32^.
ISTUKAVATI, istukavam, impf. istukati. —
Samo u Voltigijinu rjecniku: praes. istukavam
kod istukati.
ISTUMACENE, n. djelo kojijem se istumaci.
— Stariji su oblici s -nije i -nje. Istlmacenije
od vzdrzanija. Korizm. 2^. Doktori cine ovo is-
tulmacenije. Korizm. 60*. Jedno lepo isturaa-
cenje od vere imate. Anton Dalm., ap. e3'>. Istu-
macenje takoder i druge stvari od sveto mise.
A. Komulovic 4. Istumacenje obilnije nauka
krstjanskoga. I. T. Mrnavid, ist. iii. Istuma-
cenje simbola apostolskoga. P. Radovcid, ist. i.
Istumacenje pisnih Daviiovih. A. Vita|id, ist. i.
Virujudi stanovito svu dvauadeste clanih vire,
ku su naucili sveti apostoli s istumacenji i ra-
zuminjem, koje je ucinila svrhu liih svota crkva.
L. Terzid 65. Bogojubnomu stiocu istumacenje.
F. Parcid 7. Da u istumacenju hrvaskomu bude
mi pomodnik. A. d. Costa 1, vi.
ISTUMACEVATI, istumacujem, impf. istuma-
citi. — U jednoga pisca xviii vijeka. Izvrsevati
a ne za isturaacevati zakone. A. d. Costa 1, 5.
Istumacevali su stvari pristojne viri. 2, 2.
ISTUMACITE]^-, m. covjek koji istumaci. — Od
XVII vijeka. Nasliduje pridgovor istumaciteja. P.
Radovcid, nac. 4. Sluzil sam se s bogojubnim
istumacitejem. A. Vitajid, ist. 9. Pridgovor stiocu
istumaciteja. L. Terzid vi. Obicaj jest jedini is-
tumacite} zakona. A. d. Costa 1, 16.
ISTUMAcITI, istumacim, pf. posve, sve pro-
tumaciti, rastumaciti. — vidi i istomaciti. —
Slozeno: iz-tumaciti. — Akc. je kao kod izjodna-
citi. — Od XVI vijeka (vidi 2, b)), a izmedu rjec-
nika u Mikalinu (kod izgovarati, a napose ima
.samo istomaciti), u Stulicevu (v. istomaciti), u
Vukovu (,au.slegen , erkliiren' ,interpreto' .<? do-
datkom da se govori po zapadnijem krajevima).
1. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Ove naj boje i potribneje nauko i utigenja po-
kazali tere na kratko istumacili (jesmo). Postila.
Ala. u dobar konac jih (sane) istumacise. P.
Zoranid 35''. Zelim da mi istumacis sto jest oni
nauk. I. T. Mrnavid, ist. 1. Da je stvar neuz-
moZna istumaciti. P. Radovcid, nac. 115. Kada
dica dojdu na svitlost od razloga, da nima tada
naspomenu od svetih ceremonij i pripovidajudi
zlamenja nihova i sto hode iztumaciti. M. Bi-
ISTUMACITI, 1.
73
ISTUPljilVANE
jankovi6 33. Neka istumaue ceremonije. 44. Al'
da mu koje istumacis misto svetoga pisma. A.
Vitajif", ost. 413. Primite dakle, bogomili stioci,
ovi moj ubogi trud, koji koliko mogoh boje i
umido istumacih, skupi i nadostavi sa sii-omasnim
besidami i irneni. L. Terzi6 viii. Virujuci svo
ono sto ista crkva naucila je, odlurila i istuma-
cila. 65. Ko bi rnoga istuinacit sada ? T. Babic,
pism. 12. Lipo nam je Gospodin Isukrst istn-
iiiacio sto CG redi posluh. J. Banovac, pred. 7;).
Ako inako Petar ne istumaci svojn voju. Ant.
Kadric 70. U ovomu prvomu iziskovanu s Bozjim
nadarenjem u kratko como istumaciti. 107. Da
istumacis razlucno i broj od sagrisona u svakoj
slici griha smrtnoga. 19G. Istumaciti u malo
isti sakramenat od zonidbe. 488. Kako naprid
istumacismo od posluziteja. M. Dragicevi6 87.
Posvetiliste izvansko kojo gori istumacismo. 120.
Naj prvo je iskao istumaciti evandeje. Grgur iz
Varosa 13. Nu iztumaci mi malo boje. M. Pavli-
novic, razg. 67. — b) prevesti (s jednoga na
drugi jezik). S cirulicskimi slovi hrvatskim je-
zikom istumaciti. Anton Dalm., nov. test. 1, po-
sveta. Kad smo evangelija istumacili. predgovor.
Istumaci evanjelja i sve pistulo crikveno. Du-
kjanin 12. U jezik rodjeni istumaciti vandelje.
M. Bijankovic 16. Nauk od iste uzdrzen u je-
dnomu listu, koje josde istumacivsi u jezik slo-
vinski dati demo na svitlo. 94. Da me drugo
nije ganulo za istumaciti iz talijanskoga u nar.
jezik. P. Macukat 3. Dovedose tumacnika, da
te rici istumaci. P. Vuletic 48. Opomni dobro
da iz knizic djackih istumacih. F. Krajid 3.
2. pasivno. a) vidi i, a). Istumaceni lupezi
ne upadaju u proklestvo. Ant. Kadcid 283. Jer
se ispovidaju bez istumacene odluke. 342. Nauk
bogoslovja bistro istumacen. Grgur iz Vai'esa 17.
— b) vidi 1, b). ,Eli eli lema zabatani' ke rici
nasim jezikom jesu istlmacene: ,Bozo moj, Boze
moj, zac si mene ostavil?' Korizm. 97'\ Iz kni-
zice koja bi iztumacena u jezik slovinski. M.
Bijankovic 10. Kniga istumacena u nas jezik.
A. d. Costa 1, V.
3. sa se, pasivno. Ako se ne bi inako istuma-
cilo od sidalisda apostolskoga. I. J. P. Lucid,
nar. 81.
ISTUMACIVATI, istumacujem i istumacivam,
impf. istumaciti. — Akc. je kao kod iskazivati.
— Od XVI vijeka {?). Jeda svi iztumacuju. Ber-
nardin (1586) 96(?). Pisan istumacuje sto prilika
zlamenuje. A. Georgiceo, pril. 8. A istumaci-
vamo da na post nas je puk samo u ove dni
drzan. M. Bijankovic 20.
ISTUMACKA, /. tumacene, prijevod. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (sa s 77ij. c). Kara-
manid iztumaske latinske je ucinia vrhu pjesni
Ovidija. J. Kavanin 160*.
ISTUP, m. djelo kojijem se istupi (vidi 2. is-
tupiti). — U rukopisu xvi vijeka (vidi kod 2.
istupiti). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku :
,austritt'.
ISTUPANE, n. djelo kojijem se istiipa. — U
Vtikcvu rjecniku.
ISTUPATI, istupam, impf. 2. istupiti. — Od
xviii vijeka, a izinedu rjecnika n Vukovu (,zu-
riicktreten' ,recedo'). Kraja nema, al pristanja,
vrati, kim bi trka izstupa'. J. Kavaiiin 439*.
1. ISTUPITI, istupim, pf. uciniti da sto (ostro)
bude posve tupo. — Slozeno: iz-tupiti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi kod
b), a izmedu rjecnika u Mikalinu (istupiti, na-
tupiti ,retundo, obtundo, liebeto'), u Beiinu (is-
tupiti, istupjivam ,rintuzzare' ,retundo' 623^'; iz-
tupiti rat, iztupivam .spuntare, rintuzzare' ,ho-
beto' 703b), u Voltigijinti (istupiti, istupjivam
,spuntai-e, rintuzzare, torre taglio' ,stumpf ma-
chen' ; iztupiti, iztupim, iztupivam ,spuntare, rin-
tuzzare' ,abstumpfen, stumpf machen'), u Stuli-
cevu (istupiti, istupjujem i istupjivam ,hebetare,
retundere , aciem retundere') , u Vukovu (noz,
britvu , stumpf machen' ,obtundo').
11. aktivno. Istupi mnokrat o ne (prsi) sve
stril' svoje. D. Zlatarid 1^^.
b. pasivno. Maher do sada nije gore prije bio
istupjen. M. Vetranid 2, 239.
c. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (,hebetesco') i u Stulicevu (,retundi etc.').
'Stupi mi so zelesce. Jacke. 223. A sto vrijedi
zarubiti nado, zarubide, istupit se nede. Osvetn.
2, 72.
2. ISTUPITI, istupim. pf. slozeno: iz-stupiti.
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec je stara,
isporedi stslov. ist;ipiti.
1. neprelazno, stupiti na poje, s mjesta, iz
mjesta, ostaviti mjesto. — Izmed^u rjecnika u Vu-
kovu (,zuriicktreten' ,recedo' s primjerom: Istupi
na stranu) i u Danicieevu (,excedere ; procedere').
Predb sudije istupi Radoje. Spom. sr. 2, 118.
(1462 Hi kasnije). — Naj cesce se upotreh^ava n
prenesenom smislu kad ko ostav^a sto wnno (n.
p. cast, sluzbu, Hi nece da slusa zakon, zapo-
vijed itd.). Ize istupitb st ustavjenago mnoju.
Sava, sim. pam. saf. 11. Istupiti iz ui'eda ,vom
amto abtreten'. Jur. pol. tei'minol. 9. Istupiti
iz sluzbe ,den dienst quittiren'. 406. — m ovome
primjeru stoji s genetivom bez prijedloga : Za ta-
kovaago jemu razgrtdenija istupi sana antgelt-
skaago. Danilo 208. — takod:er u prenesenom
smislu lead ce^ade izguhi pamet, side s uma. Is-
tupivsi umomb. Glasnik. 11, 116. Ali si pameti
istupil sada van. Oliva. 5.
3. prelazno.
a. aktivno. a) uciniti da ko (objekat) istupi.
Svoju vojsku natrag istupise. Nar. pjes. petr.
3, 124. — b) nije mi jasno znacene na ovom
mjestu: Kapitul od izstupa. — I volant je covikt
covika izbstupiti ; tako ca je o plemensdinu, kako
od stvari gibude, kako i od krvi ali od svake
ine rici more se izstupiti, dali je zakont stari,
da istupb ne ima odstupa. I toj se razumi ovakoj :
tribuje da bude izbstupt taki i u takovu mistu,
kako ga more ovi suparizi. s pravdomb stisnuti
onoga ki izbstupi; i zatoj se govori da istupb
ne ima imiti odstupa, jere od neuzmoznoga
nitkorb nije duzanb. Stat. po|. ark. 5, 269. — c)
na ovom. mjestu kao da znaci zastupiti, braniti:
Da ih odemo braniti, iskupiti, istupiti proti vsa-
komu. Mon. Croat. 173. (1499).
b. sa se, refleksivno, znacene je kao kod ne-
prelaznoga glagola (kod 1). Ruke previ, natrag
se istupi. Nar. pjes. petr. 2, 274. Pak se onda
natrag istupise. 3, 37. Pridemo skutu i istu-
pimo se natrag. P. M. Nenadovid, mem. 38.
ISTUPJETI, istupim, pf. postati posve tup —
Slozeno: iz-tupjeti. — Akc. se ne mijena. — Na
jednom mjestu xvi vijeka (s i mj. je) u prene-
senom smislu. Istupila je (moja glava) duSom
mojom. M. Drzid 133.
ISTUP^jEJSTE, n. djelo kojijem se istupi (vidi
1. istupiti). — Stariji je oblik istupjenje. — Iz-
medu rjecnika u M.ika\inu (istupjenje), u Beiinu
(istupjenje ,il rintuzzare' ,retnndere' 6231'; iztu-
pjenje ,spuntamento, rintuzzamento di punta' ,mu-
cronis hebetatio' 703^), u Stulicevu (istupjene).
1ST UPJ^I VANE, n. djelo kojijem se istupjuje.
— U Sulekovu rjecniku: ,abstumpfung'.
^ t!
ISTUP:^IVATI 74
ISTUP^jIVATI, istupjujem i istupjivam, impf.
]. istupiti. — U Belinu rjecniku: praes. istu-
pjivam kod istupiti ; u Voltigijinu : praes. istu-
pjivam kod istupiti; u Stulicevu: freq. v. istu-
piti, a kod ovoga ima praes. istupjujem i istu-
pjivam.
ISTUPNIK, m. covjek koji istupa. — U §u-
lekovu rjecniku: ,austreter'.
ISTUPNINA, /. novae (gloha) sto se placa kad
se istupa s kakve sluzbe. — Nacmeno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,austrittsgeld'.
ISTUEANE, «. djelo kojijem se istura. — U
Vukovu rjecniku.
ISTUEATI, isturam, impf. isturiti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka (istina u
ohadva primjera toga vijeka moze se slivatiti kao
perfektivni glagol, te hi bilo slozeno: iz-turati),
a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,ausstossen' ,ex-
trudo'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen,
abfeuern (die flinte ' ,ejaculor (glandes)'. 4. ,aus-
schlagen' ,calcitro' s primjerom: Istura nogama
kao kulasica u vrsaju (Nar. posl. vuk. 105). Mi-
snici ga zatim isturase na dvor. E. Pavid, ogl.
338. Ovi ga prosibase s sibama i naj posli is-
turase iz crkve. 432. Odvede ga u more debelo ;
ona tura, more ga istura. Nar. pjes. vil. 1866.
485.
iSTUECITI, isturcim, pf. sve (kad je mnogo
objekata) poturciti. — Slozeno: iz-turciti. — Akc.
je kao kod izgaziti. — Od xvm vijeka (vidi kod
3), a izmedu rjecnika u Vukovu (,nach einander
tiirkisch machen' ,facio esse Turcam alium ox
alio').
1. aktivno. Sve cu ti ih mlade isturciti. Nar.
pjes. vuk. 3, 61. Sinove joj i kceri i nu samu
zarobiti i isturciti. Vuk, nar. pjes. 3, 84. Vjerne
Jube osramili sramom, i djetide isturcili lude.
Osvetn. 2, 169.
2. pasivno. Da glavare brade isturcene. P.
Petrovic, gor. vijen. 26.
15. sa se, rejleksivno, poturciti se (o svima). —
Izmedu rjecnika u Vukovu (isturciti se, isturcimo
se ,insgesammt Tiirken werden' ,fidem turcicam
amplector unus ex alio'). Koji se ne ktise iztur-
citi, cini jih pogubiti. And. Kacic, razg. 182.
Nihovo se rob}e isturcilo. Nar. pjes. vuk. 3, 87.
Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iz
naj prije isturcila gospoda. Vuk, kovc. 5. Is-
turci se plahi i lakomi. P. Petrovid, gor. vijen.
10. E se zemja sva isturci, Bog je kleo! 79.
ISTUEITI, isturim, pf. tureci (bacajuci Hi
tiskajuci) uciniti da sto (objekat) izide. — Slo-
zeno: iz-turiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od xvm vijeka (vidi a, b)), a izmedu rjecnika u
Vukovu (I. ,au8st08sen' .extrudo'. 2. ,ausschiessen'
,rejicio'. .3. , abfeuern' ,ejaculor (glandes)', cf. iz-
baciti. 4. ,binausthun' ,oxsero').
j«. aktivno. a) izbaciti. Nade starac sanduk od
olova, isturila voda pod obalu. Nar, posl. vuk.
2, 64. Na prsi mu tokn oStotiSe, a na leda srce
isturise. Ogled, sr. 79. — b) istiskati. O Hirodu
kratko pripovidase, da za ruku izvode ili nogom
iztuii zenu brata svoga. D. Eapid 21. — c)
izagnati (objekat je zivotina). Iz avlije kone is-
turise. Nar. pjes. juk. 258. — d) kad je objekat
puska, tnp itd , ispaliti, izbaciti. Doke duge puSko
isturi§e. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Sve isturi od
boja topove. 2, 607. Ne daso im pu§ke isturiti.
3, 11. A isturi dvije pugke male. 3, 194. I
isturi puSke babernika. 3, 329. Tanke pu«ke
isturise. Pjev. cm. 97'>. Tobo2 hodu topa na-
puniti, na Maltiju isturiti grada. Nar. pjes. vil.
ISUHEIST
1867. 646. — e) s ohjektom rijec, glas, u prene-
senom smislu, kao izreci, izgovoriti (mozebiti i
rnzglasiti). I ovaku rijec isturio. Nar. pjes. here,
vuk. 23. On ovaku rijec isturio. 170. Da se
onom s vukom nanapase, ko je take isturio glase!
Osvetn. 6, 64. — f) bez prave site uciniti da
sto izide. aa) objekat je ce}ade. Ti isturi liijadu
Latina, nek mi sretu u po|e svatove. Nar. pjes.
vuk. 2, 525. Otale mi Iva ispratlse i na more
vodu naturise, iz demija nega isturise, ode Ivan
zdravo i veselo. 2, 526. Pa isturi vojsku u Vra-
cara. 4, 356. A isturi po medama Turke, neka
Turci pale kuburlije. 4, 497. Na lade silu na-
turio, pod b'jelu je Varnu isturio. Pjev. cm.
88''. — bb) objekat je sto nezivo. Ostavi mi prozor
pred dojkama, isturi mi moje b'jelo dojke. Nar.
pjes. vuk. 2, 123.
b. sa se, refleksivno. Dva se k kraju isturila
druga. Osvetn. 2, 139. U po toga krvavoga jada
isturi se delija neznana. 3, 138.
ISTUSTEN, adj. (Hi part, praet. pass.?) ne-
jasna rijec (tust?) ujednom primjeru xvii vijeka.
Daje svojijem slugami plodove istustene i lijepe
s dvora, bududi iznutra puni crvi i gneli. M.
Eadnid 184a.
ISTUZITI, istuzim, pf. posve potuziti. — Slo-
zeno: iz-tuziti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
Od XVI vijeka (vidi kod b).
a. aktivno. Da tuge neka ti sve moje iztuzim.
H. Lucid 195. I sve jade sinu istuzila. Nar.
pjes. petr. 2, 332. — In Sulekovu rjecniku: ,ab-
klagen'.
b. sa se, rejleksivno, posve se potuziti (cesce
nego aktivno). — Izmedu rjecnika u Belinu (,la-
mentarsi molto' ,dequeror' 423'^) i u Stulicevu
(,deplorare, conqueri'). Da se istuzu, malo odahnem.
M. Vetranid 2, 399. Mod se istuzit ... 2, 443.
Plac boles odlaga i kad se istuze meu sobom
dva draga od tuge ku druze. N. Dimitrovid 18.
Pod' dokle s' tej vo}e, ter im se istuzi. N. Na-
Jeskovid 1, 252. Boje mod se sam istnzit kroz
boles, ka ko|e srce me na svit saj. D. Eanina
74a. Podu moj cvilit vaj kim skrovno sve sahnem,
jeda se kako daj iztuziv odahnem. 129i>. Govori
za istuziti se. B. Kasid. zrc. 97. Po tuge od-
lozi tko se srcanu iztuzi. (D). Poslov. danic. 96.
Ne umijem pocetka zametnut, za prikazat }epost,
plemenitost duse nase, ako se ne istuzim prije
na nas istijeh, ne izjadim. A. Kalid 2. Grde su
i gore istuzile se, izgovorile kceri na oca, neg
li zet na tasta. 342. Prije nede se stavit za
ucinit koji peso, ako se prije ne izrevaju toliko,
ne istuze. 390. Faunu te istuzi kako jo po-
stradao. J. Eajid, boj. 111. — I u iSulekovu rjec-
niku: ,ausklagen'.
ISTUZiVATI SE, istuzujom se i istuzivam se,
impf. istuziti se. — Akc. je kao kod iskazivati.
— U Stulicevu rjecniku: istuzivati se, istuzivam
se uz istu2.iti se.
ISTVOE, m. u Stulicevu rjecniku: ,effectus'.
— nepouzdano.
ISTVOEATI, istvoram, impf. istvoriti. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz istvoriti).
ISTVOEITI, istvorim, pf. stvoriti (uprav iz
cega). — Na jednom mjestu xvni vijeka (sa se,
rejleksivno), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,creare,
procreare, efficere, conficere aliquid ex nihilo').
Dokle se ne prilikuje Isukrst u nami i ne iz-
stvori se zivo u dusi slika negovoga zivota. A.
Kanizlid, uzr. 167.
ISUHEIST (Isuhrst), m. vidi Isukrst. — Samo
u jednoga pisca xvi vijeka, ali je svagda skra-
ISUHRIST
75
ISUKRSTOV
6eno, te sc ne mo£e znati treba U citati -ri- ili
-T-. vidi i Isuhristov. — Itadi oblika Isuhrist
vidi kod Isus, a i Isuhrtsti. se nahodi u staroslo-
venskom jeziku (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-'
kod ove rijeci). Ispovedamo Isuha. S. Budinic,
sum. 7^. Nasljedujmo Isuha. 8a. Veruju u
Isuha. 8^.
ISUHRISTOV, adj. koji pripada Isuhristu. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Na koris vjere
Isuhristove. S. Rosa 111*.
ISTJKANE, «. djelo kojijem se isuce. — U Stii-
liievu rjecnikii: issukane.
ISUKATI, isucem (isukam), pf. slozeno: iz-
sukati. — • Akc. je kao kod ispisati (i ispitati).
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jimc (izsukati i issukati, sukati ,torquoo, contor-
queo, convolvo') gdje se naj prije naliodi, u Volti-
gijinu (izsukati, izsukam .contorcoro, attortigliare'
,zusainmendrehen'), u Stulicevu (isukati i issu-
kati ,torquere, contorquere'), « Vukovu (isukati,
isucem ,herauswinden' ,evolvo , extraho', n. p.
crijeva, cf. isnovati, iskantati).
1. izvaditi sucuci.
ji. aktivno. Amo: mile, lala, simsirove grane;
a tamo bi crijeva jedan drugomu isukali. M.
Pavlinovid, razg. 18. — 1 u prenesenom smislu,
kao izvaditi uopce. Dr6e, sumi, zvoni soba, dok
izsucu igru dugu. J. Krmpotid, katar. 122. oso-
bito nozu, sahjt itd. kad se vadi iz noznice.
Ali u onoj velikoj brzini ne isuka gola noza,
nego ga istrze zajedno s noznicama. M. D. Mili-
cevic, zim. vec. 230. Isucem noz i udarim dva
tri puta. 230. Momci isukase sab]e. jur. 82.
Usjede na kona i isuka sab)u. zlosel. 154.
b. pasivno. Istina, da su ono, §to se u Nije-
maca pod imenom ,krezl' prodaje i jode, teleca
crijeva ne isukana nego isporena onako, kao 5to
stoje u teletu. Vuk, pism. 25. — I u prenesenom
smislu. Ali to mi se cini odve6 isukano. M.
Pavlinovic, razg. 68.
c. sa se, refleksivno, u prenesenom smislu : do-
goditi se, zgoditi se. — U Sulekovii rjecniku:
,vorfallen'.
3. svrsiti sukane, sve zasukati. — U Mikajinu,
VoUigijinu, Stulicevu rjecniku.
ISUKAVATI, isukavam, impf. isukati. — U
BJelostjencevu rjecniku: izsukavam, v. sucem.
ISUKIVATI, isukujem i isiikivam, impf. isu-
kati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Stuli-
cevu rjecniku: issukivati, issukivam ,in contor-
quendo esse'.
ISUKRIST, m. vidi Isukrst. — U dva pisca
XVI i XVII vijeka. Zaradi Isukrista. F. Vrancid',
ziv. 47. Mudrost koju Isukrist ukaziva. M. Radni6
IS?!^. Smrt Isusa Isukrista. 159*.
ISUKRISTOV, adj. koji pripada Jsukristu. Od
visine mudrosti Isukristove. M. Radni6 156^. Svo-
tije cinena Isukristovije. 157^.
ISUKRST, m. Jesus Christus, sastav(eno : Isu-
Krst. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Be
linu (Isukrs , Christus' 191 a). Muka Gospodina
Isukrsta. Mon. croat. 91. (1461). Hip u kom
Isukrst od mrtvih uskrsnu. Bernardin 92. Ode-
dimo se Gospodinom Isukrstom. N. Ranina 13a.
paul. rom. 18, 14. Govori Isukrst u vandelju.
Zborn. 17^. Tko ho6e biti moj? Isukrs veli ti.
N. Dimitrovi6 22. Koliko da ih isti Isukrst bude
ciniti. A. Guceti6, roz. jez. 4. Priblagi Isukrste.
108. Po pustinah nag docime Isukrsta naga slidi.
I. Gundulid 437. Vjerujem u Isukrsta. I. T. Mr-
navid, nauk. 1702. 6. Blag Isukrs tuj spovijeda
sve zakone. I. V. Bunic, maud. 8. Isukrste kra)u
od slave. J. R. Gucetid 12. Isukrsta spasiteja.
P. Posilovid, nasi. 4''. Porodjonje Gospodina na-
sega Isukrsta. L. Terzid xxv. Isukrst Gospodin
nas. K. Magarovid 44. Isukrste, ki ostavi sebe
na svijet svejer ziva. J. Kavaiiin 69i>. Ne raoz' bit
drag Isukrstu. 99*. Gospodin Isukrs. I. Dordid,
salt. 20. Gospodin nas Isukrst. M. LekuSic, razm.
11. Ti si Isukrst sin Boga zivoga. A. Badid 9.
Isus ali Isukrst. H. Bonacid 37. Prem bi^pod-
lozan i poslusan sfetomu Jozefu Isukrst. Cesti-
tosti. 16. l^ubavi ove dade nam izgled isti Go-
spodin Isukrst. A. Kanizlic, fran. 216. Isukrst
ukaza se ucenikom. bogo}ubn. 105. Isukrst bo
hoti ... E. Pavid, ogl. 476. Upudone i smrt Go-
spodina Isukrsta. F. Matid 5. Imademo krajestvo
nebesko, jere je ovo Isukrst rekao. 8. Ovo ime
, Isukrst' jest od dva sastavjeno to jest ,Isus Krst'.
34. Moledi Boga i Bogorodicu, da se svi sjedi-
nimo u jedinstvu duhovnomu pravovirstva i }u-
bavi nasega Isukrsta. And. Kacid, razg. 1.56.
Drzedi stanovito, da se u prisvetqj ostiji oni isti
zivi Isukrst nahodi. I. J. P. Lucid, doct. 39. —
Kod katolika cesto odgovara grc. Xqktto.,- i lat.
Christus. tako moze biti da je i u nekoliko pre-
dasnijeh primjcra, ali je bez sumne u ovima:
Poctovanomu u Isusu Isukrstu gospodinu Dom
Jakofu Milicidu. Bernardin (1543). vn. Otajnosti
od nauka Jezusa Isukrsta. A. Gucetid, roz. jez.
3. Prislavno ime Jezusa Isukrsta. 15. Po go-
spodinu nasemu Isusu Isukrstu. I. Ancid, svit.
119. Isukrste, slisi nas. Isukrste, uslisi nas. P.
Posilovid, nasi. 81a. Drzase Isusa Isukrsta . . .
M. Radnic 3^. ^jubedi vrh svijeh stvari Gospo-
dina nasega Jezusa Isukrsta. I Akvilini 54. Sa-
kramenat od tila Isukrstova, u komu Gospodin
nas Isus Isukrst uzdrzi se. M. Bijankovid 36.
S prilipom pripravon, koja cini priugodnu crikvu
ocima od vicnpga, zarucnika Isusa Isukrsta. 118.
Isukrste, uslisi nas. S. Margitid, ispov. 276. O
pridragi i Jubeznivi Sinu Bozji, Isuse Isukrste.
L. Terzid 3. Gospodine Isuse Isukrste. J. Ba-
novac, blagosov. 3 12. Muka Isusa Isukrsta. razg.
156. Gospodin nas Isus Isukrst. B. Pavlovid 15.
Prisvoti sakramenat tila i krvi Gospodina nasega
Isusa Isukrsta. 18. Molitva spasiteju Isusu Isu-
krstu. 50. Po Isusu Isukrstu. F. Lastrid, test.
186^. Nas ovo uci Isus Isukrst. 248a. Ako tko
ne lubi Isusa Isukrsta. 333a. Isukrste, cuj na.s.
A. Kanizlid , fran. 239. Ja sam zaludni sluga
Isusa Isukrsta. M. Zoricid, zrc. 4.
iSUKRSTI, adj. koji pripada Isukrstu, vidi
Isakrstov. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Pak
kriz ize Isukrsti. J. Kavanin 2931^. Jaram vjere
Isukrste vrhu pledi ravnu nose. 384*'.
ISUKRSTORODICA , /. Isukrstova mati. ~
Nacineno prema bogorodica. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Divica Marija ne more se zvati Bo-
gorodica, nego Isukrstorodica. A. Badid 11.
isUKRSTOV, adj. koji pripada Isukrstu. Pre-
sveto ime Isukrstovo. Korizm. 79**. Vidivsi djela
Isukrstova. N. Ranina 14*. mat. 11, 2. Sluga
Isukrstov Pavao. 2Ua. paul. rom^ 1, 1. Naslido-
vati spasonosni nauk Isukrstov. S. Budinid, sum.
2a. Djela Isukrstova. A. Gucetid, i-oz. mar. 21.
Po porodjenju Isukrstovu. M. Divkovic, nauk.
la. Da se ima Isukrstovijem ubozijem dati bo}o.
B. Kasid, in. 15. Umri leta Isukrstova 107. F.
Glavinid, cvit. 10*. Petru namistniku Isukrsto-
vomu na zemji. 20b. Ze}ahu radi jubavi umriti
Isukrstove. ISOa. Majko Isukrstova! I. T. Mr-
navid, nauk. krst. 1708. 29. Papa vikar Isukrstov.
I. Ancid, ogl. 109. Prislatko ime Isukrstovo. P.
Posilovid, nasi. 147^. Ispovida zakon i viru Isa-
ISUKESTOV
76
ISUSOV
krstovu. Azbukv. 1690. 1. Koji prorokovase do-
§asce Isukrstovo. P. Macukat 27. Isukrstov dadko
mnini. J. Kavanin 521i>. Zakon Isukrstov. A.
BacJc 146. Koji su na ovom svitu svake nevoje
za ]ubav Isukrstovu podnosili. J. Banovac, razg.
2. Zudije mormorahu za dili Isukrstovi. 116.
Sveta Marija de Pacis no poznada druge Jubavi
izvan Isukrstove. 133. Zarad dostojanstvi dila
Isukrstovi. J. Filipovid 1, 25^. Kada se dusa
Isukrstova rasta s tijelom. F. Lastric, od' 133.
Yiru Isukrstovu zagrlise. A. Kanizlic, fran. 43.
Da budemo dostojni obecana Isukrstovih. 239.
Uskrsnutje Isukrstovo. E. Pavic, ogl. 628. Kada
ono godine Isukrstove 33 . . . M. A. Eejkovic,
sabr. 82.
iSUKESTOVAC, Isukrstovca, m. Isukrstov
covjek. — Na dva mjesta xvii vijeka (na prvome
se upotrehjava prema grc. /oiaTog = pomazanik).
Mi se zovemo Isukrstovci aliti pomazanici. M.
Divkovic, nauk. 15''. Uzmi moj svit, o Isukr-
stovce. M. Eadnic 12^'.
ISUl^KA, /. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena. Visujcica visi , a isujka gleda ; govori
isujka: ,Damiteje, visujcice, dohvatiti, siju bih
ti kosijom drala'. odgonet]aj : koza. Nar. zag.
nov. 92.
iSUMNITI, isumnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izsumniti, v. odsumiiiti, gdje ima i sa se, re-
fleksivno: izsumniti se, izsumnivam se ,a se su-
spicionem depellere'.
ISUMNIVATI, isumnujem i isumnivam, impf.
isumniti. — Samo u Stulicevu rjecniku: praes.
izsumnivam se kod izsumniti so.
ISUNITI, isnnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
,effundore' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
— Rijec je nepouzdana ; po svoj je prilici Stulli
zlo procitao mj. isunuti.
ISUNUTI, isunem (isunuti, isunem), pf. sunuti
na poje. — Slozeno: iz-sunuti. — Rijec je stara,
isporedi stslov. isunuti. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izsunuti ,Gxtrahere' s primjerom: izsuni
oruzje ,efifunde frameam'). Iztsuni oruzije. Do-
mentijana 209. — Sa se, refleksivno. Iztsunu se
na suho. Aleks. nov. 91.
1. ISUNIVATI, isunujem i isiinivam, impf.
isunuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: izsuni-
vati, izsunivam, freq. uz izsunuti.
2. ISUNIVATI, isunujem i isunivam, impf.
isuniti. — U Stulicevu rjecniku: isunivati, freq.
uz isuniti. — nepouzdano.
ISUS, m. 'Jr,aovg, Jesus. — Rijec postaje od gre-
koga ohlika vec u staroslovenskom jeziku (Isus'i.),
te je u obicaju ne samo kod istocnoga nego i kod
zapadnoga dijela nn§ega naroda (kod ovoga po
svoj prilici iz glagolske knizevnostij ; kasnije se
kod juznijeh katolika ptrimio iz latinskoga jezika
oblik Jezus i Jesus (vidi oboje). — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (Isust).
Isusa Hrista. Stefan, sim. para. saf. 5. Mon. sorb.
11.(1222-1228). Vselubtzny Isuse. 120.(1336-
1347). I zvati ce so jime negovo Isus. Bernardin
4. luc. 1, 31. Eefie Isus ucenikom svojijem. N. Ea-
nina 13^. luc. 21, 2.5. Nikogare ne vidjeSe negli
samoga Isusa. 50*. mat. 17, 8. Milostivi Isuse.
Zborn. 178'*. Blagoslovjon plod od utrobo tvojo
Isus Krst. F. Vranci6, rjecn. 128. Ime negovo
Isus. M. Alberti 111. Ki drSahu Isusa. 493.
Blagoslovjen plod utrobe tvoje Isus. I. T. Mr-
navic, nauk. krst. 1702. 13. Sluziti Isusu Krstu.
M. Eadnid 514^. Isus govori Davidu. S. Mar-
gitic , ispov. 219. O Isuse, spasiteju moj ! L.
Terzid 37. Da Isus smiri ga. P. Macukat 27.
Bice mu ime Isus. 28. Isusa Nazaranina. 30.
Kad za n Isus svu krv toci. J. Kavanin 9*. I
Isus za svijeh umrijet hoti. 16a. Tebe, Isuse,
imat 6u sada u pameti. 33^. Dobri Isuse! 445a.
Isus ali Isukrst. H. Bonacic 37. Buduci se po-
vratio prislatki Isus u Betaniju. M. Lekusid,
razm. 11. Node vicnost nigdar dovrsiti, nego 6e
ili u vike muciti, jer je Isus tako svidocio. L.
i^ubuski, pism. 19. Vam ce Isus grihe odpu-
stiti. 39. Krv, koja bijase izisla iz prisvetoga
tila ne prislavnoga sinka Isusa Krsta. razm.
129. Sto je nami i tebi, Isuse, sinu Boziji? J.
Banovac, razg. 71. Ah moj Isuse slatki! 163.
Gospodine Isuse Isukrste! blagosov. 312. Gle-
dati Isusa onako frustana. pripov. 80. Izvodeci
iznova kriva svidocanstva suprot Isusu. 80. Ah
po|ubJeni Isuse! 216. Posav Isus, osta Frane.
P. Knezevid, ziv. 12. Eto t' Isus u svoj sliki.
12. Isuse primilosrdni ! F. Lastrid, test. iv. Isuse
sladki ! 98a. Zatajujete Isusa i odricete se. ned.
4. Visi Isus propet. A. Kanizlic, roz. 43. Za-
zivanje prisveti imena Isusa i Marije. bogo^ubn.
499. Bijase dakle Isus priminuo. E. Pavic, ogl.
628. U cem bi Isus mucan. F. Matid b7. Ja
du poci s Turci bojak biti, za Isusa moju krv
proliti. And. Kacid, razg. 143. Kamo vira, kamo
dusa tvoja? gdi je Isus lipa dika tvoja? 148.
Na bozid se sve ovo dogodi, kad no gospa Isusa
porodi. 300. Svako svita stvorene sada ima ve-
seje za Isusa rodene. F. Eadman 49. Tebe, Isuse,
falimo. 54. Tko ode dobro zivit u Isusu. L.
Vladmirovic 11. Isusu propetomu klanaju se. 20.
Jest pak ime Isus ric evrejska koja spasiteja zla-
menuje. I. Velikanovid, uput. 1, 484. Odlucit
imade, da Isusa zeli prijati. I. J. P. Lucid, doct.
39. Jezus ili Isus. T. Ivanovid 21. Sto de redi
Isus, sto li Krst? B. Leakovid, nauk. 38. Ali
evo zalosti, jer so ovo samomu Isusu ne dogodi.
61. Od Krsta Isusa. A. Tomikovid, ziv. 302.
Sina svoga Isusa Hristosa. Nar. pjes. vuk. 1, 122.
Pomogo nas Isus i Marija! Nar. pjes. juk. 212.
Fajen Isus! Nar. posl. vuk. 31. Va ime Isusa
Eista, amin. Pravdonosa. 1852. 30. Suzni okr-
sdene glave, liemu brada po Isusu draga. Osvetn.
3, 93. — Kad poslije Isus ima Hristos ili Hrist,
siivaca se gdjegdje kao da je jedna rijec, te se
Isus ne mijena po padezima. Isust Hristo. Stefan,
sim. pam. saf. 21. Isus Hrista. 25. Mon. serb.
1.5. (1222—1228). Isusb Hrista. 31. (1247). — U
takom se slucaju moze okrniti na oblik Isu koji se
nigda ne mijena (vidi osobito Isukrst). Isu Hrista.
Mon. serb. 5. (1198-1199). 22. (1234-1240). 28.
(1240). Isu Hristo. 9. (1222—1228). Isu Hristb.
103. (1333).
ISUSA K, isuska, m. dem. Isus (mali Isus). —
isporedi Isusid. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Hotijudi zagrliti gospu i Isuska. A. Kanizlid,
roz. 115.
iSUSl6, m. vidi Isusak. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. OdilazaSe s svojim Isusidem. E.
Pavic, ogl. 497.
iSUSOV, adj. koji pripada Isusu. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Mati Isusova. N. Eanina 20*.
mat. 1, 18. Anton Dalm., nov. test. 1, 1''. Telo
pokopano leta Isusova 373. F. Glavinid, cvit. 8'^.
Umri po rojstvu Isusovom 343. I2a. Kih ni smrt
ne moga§e od jubavi razdiliti Isusove. 332*.
DruSbe Isusove. J. Mika)a, rjecn. 1. Od Petra
Kanizija drustva imena Isusova. Azbukv. 1690. i.
Prava istina Isusovijeh slavnijeh usti. J. Ka-
vanin 75''. Kriz Isusov da podnose. 298a. Qd
sakramenta tila Isusova. A. Badid 295. Ucenici
Isusovi. M. Lekusid, razm. 134. Da djotcu od-
ISUSOV
77
ISVLACITI
hrane u Isusovoj vjeri. Pisanica. 4. Promisjaiia
muke Isusove. B. Pavlovid 56. Krv pi'oliti za
jubav Isusovu. F. Lastrid, test. ad. 62*. Koji 6e
pripovidati nauko lazjive suprotne viri Isusovoj.
od' 290. Zarucnica Isusova. ned. 99. Vojuj kako
dobar vojnik Isusov. 295. Druzbo Isusove mladid.
A. Kanizlic, fran. 92. Poradi imona Isusova. M.
Zoricid, zrc. 4. Zafajujte od Sina junaci brez
pristanka Isusovoj majci. And. Kacic, razg'. 257.
Isusove drage zarucnico. M. A. E.e}kovic, sat.
C6a, Na uspomenu muka i smrti Isusove. I. J.
P. Lu6ie, doct. 39. Krstene, krizmane, tilo Isu-
sovo, pokora ... B. Loakovic, nauk. 152. Ovi
sakramenat . . . zove se tilo Isusovo. 185. U pre-
sveto ime Isusovo. Nar. pjes. vuk. 2, 303. A
spomen'te ime Isusovo. Nar. pjes. juk. 149.
ISUSOVAC, Isusovca, m. Jesuita (societatis
Jesu), redovnik druzbe Isusove, Jezuit. — Na
dva mjesta xvi i xvni vijeka. Ovo niki i od
Isusovac scijeue. I. Ancic, o»l. 164. Bit 6e dobro
i u scini, Isusovac (Dellabelle) sto ucini. J. Ka-
vanin 157^'.
ISUSATI, isusam, impf. isusiti — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom. Vtzrenijem
isusajusta bezdi.ny. Danilo 330.
ISUSAVATI, isusavam, impf. isu§iti. — Na
jcdnom mjestu xvni vijeka. (Vino) imade silu
izsusavati. Z. Orfelin, podr. 50.
ISIISITI, isusim, pf. posve osusiti. — Slozeno :
iz-susiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. isusiti. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (izsusiti, v. osusiti s dodatkom
daje uzeto 12 hrevijara) i u Danidicevu (,siccare').
a. aktivno. Boleznt jaze be vtse telo jego isu-
sila. Danilo 266. Odri kozu ter isusi. J. Vlad-
mirovic, lik. 33. Ditejiua koju covik misli isu-
siti. I. Jablanci 105. jer ga zima od soka isusi.
J. S. Rejkovic 89. Dokle sunce ne ograne i rosu
ne isusi. 228. Isusi sam stopama svojim sve
potoke. D. Danicic, 2car. 19, 24. Isusicu rijeke.
jozek. 30, 12.
b. pasivno. Izsusena trava. J. Rajic, pouc.
1, 117. Nine nive tako su ostale isusene od pre-
velike jetosne prepeke. Nov. sr. 1834. 189.
C. sa se, rejieksivno. Kada se drva sirova ili
u vodu stop}ena stave i na ogan nalozo, ne mogu
se nikako po nijedan nacin uze6i dokle godi se
ne isuse. M. Divkovi6, bes. 550a. Eazlucimo u
nama istim dila dobra od zlije, neka mogu dobra
rasti za dobro i korist nasu a izguliti se zla i
izsusiti, da nam ne budu na stetu. F. Lastric,
od' 180. Neka se izsusi na suncu korijene sviju
trava. ned. 199. U litu se ove zemje od vru-
cine tako isuse. I. Jablanci 18. Prije nek se
samaluk isusi. J. S. Eejkovic 301.
ISU&iVANE, n. djelo knjijem se isusuje. — U
Sulekovu rjecniku : ,ausdorrung'.
ISUSIVATI, isusujem i isusivam, impf. isusiti.
— Akc. je kao kod iskazivati. — U nase vrijeme.
Prijetnom svojom isusujem more. D. Danicic,
isai. 50, 2. Zaprecuje moru i isusuje ga. naum.
isUSNI, adj. vidi Isusov. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Sumna Tome, s kim Isusne rane
pipa. J. Kavanin 316a.
iSUTI, ispem, pf. vidi izasuti. — Slozeno: iz-
suti, iz-spem. — U Voltigijinu rjecniku: izsuti,
V. izasuti.
. iSUZlTI, isuzim (isuziti, isuzim), pf. zapla-
kati se, proliti suze. — Slozeno: iz-suziti. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Kolikrat isuzi srdacco
me za toj ! S. Mencetic 105. Toliko isuzi srdacce
me za toj. 276.
ISUZIsflTI, isuznim, j^f- osloboditi od suzanstva.
— Nacineno od iz i suzan nantaokoin i. — U
Stulicevu rjecniku : izsuzniti koga ,captivitato
aliquem liborare', gdje ima i rejieksivno izsuzniti
se ,captivitate se liberare'. — nepouzdano.
ISUZNIVATI , isuznujem i isu2nivam , impf.
isuzniti. — U Stulicevu rjecniku : izsuznivati, iz-
suznivam, freq. uz izsuzniti. — nepouzdano.
ISVEVOJ^ITI, isvevojim, pf. u Stulicevu rjec-
niku : izsvevo|iti, izsvovojivam ,propriao volun-
tati morem gerere'. — Slozeno: iz-svevojiti. —
ne2)Ouzdano.
ISVEVO^IVATI, isvevojujem i isvevojivam,
impf. isvevojiti. — U Stulicevu rjecniku: praes.
izsvevo}ivam kod izsvevojiti. — nepouzdano.
ISVIJESTAN, isvijesna, adj. u Voltigijinu rjec-
niku samo adv. ,izsvjestno' ,fedolmente, con fo-
delta' ,getreu'. — nepouzdano.
ISVIJESTITI, isvijestim, pf. uciniti da se ko
(objekat) posve osvijesti. — Slozeno: iz-svijestitl
(vidi kod osvijesfciti). — Samo na jednom mjestu
xviii vijeka (part, praet. pass, isvijescen). Mis^ase
nega ispravjena i isvijescena otpustiti. S. Rosa
158a.
ISVIJETLITI, isvijetlim, pf. uciniti da sto
(objekat) bude posve svijetlo (i u prenesenom
smislu). — Slozeno: iz-svijetliti. — Akc. je kao
kod istijestiti. — U Stulicevu rjecniku: izsvije-
tliti, izsvjet}ujem i izsvjetjivam ,expolire, perpo-
lire, met. decorare, declarare, explicare'.
ISVIJETJ^EIsfE, n. djelo kojijem se isvijetU. —
U Stulicevu rjecniku: izsvijetjene.
ISVILATI, isvilara, p/. u Vukovu rjecniku:
isvilali kukuruzi, t. j. ubradali ,bart bekommen'
,spica aristarum vallo munita est' s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori. — Postaje od iz i svila
nastavkom a. — Akc. je kao kod iskoncati.
ISVJETLITE^, m. covjek koji isvijetU. — U
Stulicevu rjecniku: ,qui expolit, mot. decorat, de-
clarat, explicat'.
ISVJETLIV, adj. u Stulicevu rjecniku: iz-
svjetliv ,expoliens'. — nepouzdano.
ISVJET:^ATI, isvjet)am, pf. vidi isvijetliti. —
Slozeno: iz-svjetjati, — Akc. je kao kod iskon-
cati. — U Stulicevu rjecniku: izsvjetjati, v. iz-
svijetliti. — Sa se, rejieksivno (u prenesenom
smislu: ocistiti se, opravdati se). u Voltigijinu
rjecniku : izsvetjati se, izsvetjam se ,schiararsi,
scolparsi, scusarsi' ,sich erklaren, entschuldigen'.
ISVJETJ^AVATI, isvjetjavam, impf. isyjetjati
i isvijetliti. — Akc. je kao kod izgovarati. — U
Stulicevu rjecniku: izsvjetjavati, freq. «^ izsvjet-
}ati.
ISVJETl^iVATI, isvjetJTijem i isvjetjivam, impf.
isvijetliti. — U Stulicevu rjecniku: izsvjotlivati,
izsvjetlivam, freq. v. izsvijetliti, a kod izsvijetliti
ima praes. izsvjetjujem i izsvjetjivam.
iSVJETOVATI, isvjetujem, pf. posve, do kraja
posvjetovati. — Slozeno: iz-svjetovati. — Samo
u Stulicevu rjecniku: izsvjetovati koga ,rep6titi3-
conslliis aliquem juvare'.
ISVLACITI, isvlacim, pf. vidi isvu6i. — Slo-
zeno: iz-svlaciti. — S kajkavskijem oblikom isla-
citi samo u Bjelosfjencevu rjecniku : izslacim
,exuo', V. izvlaSim, i u Voltigijinu: izslaciti, iz-
slafiim, izslacivam ,svestire, spogliare' ,entkleiden,
ausziehen'.
ISVLACIVATI
78
I§CAZNUTr
ISVLACIVATI, isvlacujem i isvlacivam, impf.
isvlaciti. — U Voltigijinu rjecniku : praes. izsla-
civam kod izslaciti,
ISVUCI, isvucem, pf. posve svuci. — Slozeno :
iz-svuci. — Akc. je kao kod istresti. — Od xv
do XVII vijeka. Gola ga isvuii naj prvo hotise.
M. Marulic 186. Zapovidi ju nagu isvuci. Ziv.
kat. star. 1, 222. Imamo isvuldi vethoga clo-
veka, a obulci se u novoga. S. Budinic, sum.
1141^. Izsfukose ga iz one hajetine. Michelangelo.
36. Trikrat bi izsfucen. 33.
ISVUKIVATI, isvilkujem i isvukivatn, impf.
isvudi. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Izsfu-
kujuci ga iz one crjene hajine, osta nag. Mi-
chelangelo. 37.
IS, interj. glas kojijem se tjerajii kokosi a i
druge (osobito domace krilate) zivotine. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is iS
,vox qua lUyrii gallinas etc. expellunt') i u Vii-
kovu (,der laut um die huhner zu vertreiben'
jsonus pellendis gallinis' s primjerom: Is, t ida,
is!). Kokosi se hitaju s ,ciku rade', a ne s ,is,
is'. (D). Poslov. danic. 47. Is, kokote balabane!
Nar. pjes. vuk. 1, 193. Is, o koke, kokorajko!
1, 194. Is otole, pust' ostala! Nar. pjes. here.
vuk. 238. Is otole, kosutice! 247. Is, paune
zlatopere ! 347. Pocne cerati kokosi govoredi:
,Is amo tamo !' Nar. prip. vrc. 21. Is ! orao to
odnio ! Nar. prip. vuk. 163. Is, ne prasi. (kad
ko sto slazc ili se hvali. kao da se govori ko-
kosi). Nar. posl. vuk. 106.
I&-, vidi kod iti.
V
ISA, vidi is. Isa, vrani, obiJeXje grdno ! Ogled,
sr. 393.
ISALABAZATI, isalabazam, j)f. reku u sali:
,De Iiija?' ,Isabalaza tamo nekud u nive'. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
ISALITI SE, isalim se, pf. posaliti se mnogo,
do mile vole. — Slozeno: iz-sallti. — jlkc. je kao
kod izgaziti. — U nase vrijeme. ,Nocas smo se
na prelu siti isalili i isegali'. u Lici. J. Bogda-
novic. — I u Sulekovu rjecniku: ,ausscherzen'.
ISANTATI, isantam, pf. izici santajudi. — Slo-
zeno: iz-santati. — U nase vrijeme u Lici. ,01azi,
vratri santesa, ti ga uz ovu glavicu isantas!' J.
Bogdanovid. — U Dubrovniku je drukciji akcenat:
i.santati, isantam. P. Budmani.
ISARABATATI, isarabatam, pf. izmijesati, sta-
viti u nered, iskvariti. — Slozeno : iz-sarabatati (?).
— P jednoga pisca nasega vremena. Sve su moje
knige bile jsarabatane ; svaki naslov isatiran, za-
mrjan. M. D. Milidevic, des. par, 60.
ISARATI, isaram, pf. udiniti da sto (ohjekat)
bade posve sareno. — Slozeno: iz-sarati — Akc.
je kao kod ispitati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,bunt machen' .variego'). —
1 sa se, refleksivno : uciniti se sareno, pokazati
se Sareno. Ispod ruke glednu po ordiji, al' se
turska vojska isarala. Nar. pjes. vuk. 4, 196.
ISARET, m. mig, arap. isare, tur. isaret. —
U Vukovu rjecniku: ,-wink' ,nutus' s primjerom:
Kazao mu isaretom, t. j. namigne na nega.
ISASCE, n. djelo kojijem se ide (vidi kod iti).
— Stariji je oblik isastje. — xvii i xviii vijeka
(rijetko). Trudan i umoren od toliko nagla i
brza isastja. M. Divkovic, bes. 370^. I po isasdu
od ovoga svita spasenje molim. F. Glavinid, svitl.
129. Od isasca Ivanova. S. Rosa 47*.
ISATIRATI, isatiram, 2>f zamr}ati{?), izbri-
sati (?). — Slozeno : iz-satirati (?). — U jednoga
pisca nakga vremena (vidi kod iSarabatati).
IsAVATI, isavam, impf. cesto ici (vidi kod
iti). — U nase vrijeme u Vukovaru. On je isavao
u Bee (2esto isao). Zemjak. 1871. 2.
isCACKATI, iscackam, pf. posve procackati.
— Slozeno: iz-cackati. — U nase vrijeme. P.
Budmani.
ISCADRKNUTI, iscadrknem, pf. izmamiti. —
Slozeno: iz-cadrknuti (?). — U nase vrijeme u
Lici. ,E ! da 'e meni kako to od nega iscadrknuti'.
,Aia, moj brte, ne iscadrknu od nega, da si jo§
toliki'. J. Bogdanovid.
ISCAKATI, iscakam, pf. iskfuvati, isk]ueati.
— Slozeno: iz-cakati. — U nase vrijeme u Lici.
,Zatvoraj kokosi, sav mi kupus iscakase'. ,Isca-
kase kokosi i svu salatu'. J. Bogdanovid,
ISCAKNUTI, iscaknem, pf. jednom iskjuvati. —
V nase vrijeme u Lici. ,Aja, brte, ko i od iega
sto iscakne, vesela mu majka'. J, Bogdanovid.
ISCA-KTATI, iscaktam, pf. posve pccaktati. —
Slozeno: iz-caktati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
caktati, izcaktjem ,ex commissuris, rimis aliquid
extrahere', — U nase vrijeme u Dubrovniku same
zubima. P. Budmani.
ISCAMITI, iscamim, pf. izginuti, isceznuti ca-
meci. — Slozeno: iz-camiti. — U Stulicevu rjec-
niku: izdamiti ,consumi, confici'.
ISCAMIVATI, iscamujem i iscamivam, impf.
iscamiti. — U Stulicevu rjecniku : izcamivati, iz-
camivam ,sensim consumi'.
iSCASITI, vidi iscasiti,
ISCASTITI, iscastim, pf. posve ili svakoga po-
castiti. — Slozeno : iz-castiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — TJ nase vrijeme. J. Bogdanovid. P.
Budmani.
ISCASITI, iscasim, pf. uganuti, navinuti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Slozeno: iz-casiti
(isporedi ucasiti); ovome se glagolu ne zna po-
statie ; maze se pomisliti na ,casicu^ u kolenu, all
mu je u starija vremena bez sumne bio oblik
casiti.
1. iscasiti. — xvii i xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izcasiti, navinuti udo ,luxo,
eluxo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(izcasiti ,dislogare un membro, muover di luogo'
,luxare'). Sto pomaze onomu koji je izcasio jednu
ruku stavit mu na prste mnoge prstene od zlata?
M. Radnid 374*. Kada pod Pampelonom gradom
nogu izcasi . . . dade si nogu namistiti , . . Volim
dati iznova izcasiti, pak po dobru majstoru opet
dati namistiti . . . Kada si sebi iznova dao nogu
izcasiti ... D. Rapid 176.
3. iscasiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (n. p. nogu, ruku ,ausrenken'
,luxo'). Konic mu je nogu isdasio. Pjev. cm.
220a. — J ga se, 2^csivno. Te se Jakovu iscasi
stegno. D. Danicic, Imojs. 32, 25.
ISCASiVATI, isc^sujem i iscisivam, impf.
iscasiti (i iscasiti). — Samo u Stulicevu rjecniku:
izdasivati, izcasivam ,luxare'.
iSCAVLITI, iscavlim, pf. u StuliSevu rjecniku:
izcavliti, cavlo izvaditi ,clavos refigere'. — Na-
cineno od iz i cavao nastavkom i. — nepouzdano.
ISCAVJ^IVATI, iscavjujem i iscavjivam, impf.
iscavliti. — U Stulicevu rjecniku: izcavlivati, iz-
davlivam, freq. uz izdavliti. — nepouzdano.
tSCAZNUTI, iscaznem, pf. vidi isceznuti. —
Slozeno : iz-caznuti. — TJ nekijeh pisaca xvii i
xviii vijeka. Izcazne izprazna cestitost umrlije.
M. Radnid 231^. Izcaznuse u nihovijem mislima.
451a, Izcazne tasta slava. 522^. Ovo rekavsi,
ISCAZNUTT
79
ISCEPUSATT, 2, b.
izcaznu. J. Bauovac, razg. 37. Oskropivsi ga,
is5aznu. pred. 154. Ovo izrckavsi izcaznu. pripov.
146. Iscaznu iz prid ociju, prisv. obit. 74. Iz-
caznu u tebi jubav prama Bogu. M. Zoricic,
osm. 24. Ovo rekavsi izcaznu videne. zrc. 8.
Onda izcaznu ona skupstina djavolska. 15. Pri-
lipi mu ga, pak onda izcaznu. 50. Izcasnu s ociju.
9.S. I take izcaznuse strahovita videna. 104.
ISCAZNIVATI, iscaznujem i iscaznivam, impf.
iscaznuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka (sum-
nivo). All netom otvori oci, snivano blago iz-
cazniva. A. d. Bella, razgov. 166. jamacno je
pisac iiapisao izcezniva.
ISCEGETATI, iscegrcem, pf. istrugati. — Slo-
zeno: iz-cegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
cegrtati i iscegrtati, iscegrtjujem i iscegrtivam
i grijeskom iscegrdati, iscegrcujom i iscegrcivam
,deradere, abradere'. — 1 u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
ISCEGETIVATI , iscegrtujem _ i iscegrtivam,
impf. iscegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iscegr-
tivati i grijeskom iscegrdivati, a kod iscegrtati
ima praes. iscegrtivam, kod iscegrcati praes.
iscegrcujem.
ISCEKATI, iscekam, pf. docekati (ali se moze
isticati da se dugo vrijeme Hi sa ze}om ceka). —
Slozeno: iz-cekati. — Akc. je kao kod izgledati.
— Od xvii vijeka, a izviedu rjecnika u Stulicevu
(izcekati ,usqu6 in finem cum taedio exspectare')
i u Vukovu (,abwarten' ,exspecto').
1. aktivno. I Lehi posteno juris izcekase. I.
T. Mrnavii, osm. 51. Isceka dakle na vrutiti od
templa Simuna proroka. P. Parcic 46. Ja cu
tebe, brate, iscekati. Nar. pjes. vuk. 4, 47. Kceri
moja, jer se ne udajes? koga cekas? ne iscekala
ga! Nar. pjes. bos. prij. 1, 41. Sve vojvoda is-
cekao druge. Osvetn. 2, 162.
3. sa se.
a. refleksivno, kao nacekati se. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. ,Na svrhu si do§o, bas sam
te se isceko'. P. Budmani.
b. reciprocno, kad se dvoje Hi nekoliko celadi
cekaju jedno drugo na odredenom mjestu dok se
sastanu. — U nase vrijeme, a izmeda rjecnika
u Vukovu (iscekati se, iscekamo se ,einander
erwarten' ,exspectare se loco dicto' s primjerom :
Ondje da se iscekamo). U Eunanim' iscekat se
hoce. Nar. pjes. vuk. 4, 253. I tu stanu tri bijela
dana, dok se silna iscekala vojska. Pjev. crn.
10515. Daleko je Novak izostao, pa svog brata
bio dozivao . . . dok se oni amo iscekali. 1'63^.
ISCEKA VANE, n. djelo kojijem se iscekava.
J. Bogdanovic.
ISCEKAVATI, iscekavam, impf. vidi isceki-
vati. — U nase vrijeme u Ltd. J. Bogdanovic.
ISCEKIVALAC, iscekivaoca, m. covjek koji
iscekuje. — U Stulicevu rjecniku: izcekivalac i
grijeskom izcekivaoc ,qui cum taedio exspectat'.
ISCEKIVALICA, /. zensko decade koje iscekuje.
— U Stulicevu rjecniku: izcekivalica ,quae cum
taedio exspectat'.
ISCEKIVANE, n. djelo kojijem se iscekuje. —
Stariji je oblik iscekivanjo. — Izmedu rjecnika
u Belinu (izcekivanje ,anxia expectatio' 108'), u
Stulicevu (izcekivane), u Vukovu. Cekajucih ne-
beskoga grada iscekivanje. B. Kasic, nt. 291.
ISCEKIVATI, iscekujem i iscekivam, i/n/)/. isce-
kati (moze znaciti i: ze}no cekati). — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izcekivati ,diu
expectare' 1081j), u Voltigijinu (izcekivati, izce-
kivam ,attendere, stare aspottando' ,erwarten'),
u Stulicevu (izcekivati ,cum taedio exspectare'),
u Vukovu (iscekivati, iicekujem koga ,sammeln,
erwarten bis alio beisammen sind' ,exspecto dum
conveniant').
a. aktivno. Sto iscekujei^ na vratijeh, da ja
izidem? M. Drzi6 192. Izcekujos da se i tebi
rece. V. Andrijasevid, dev. 12. Koja od tebe
iscekujem. put. 23. Milosrdje tvoje iscekivati.
39. Mene si na pokoru iscokivo. 78. Ah jaoh!
i ovo mene iscekuje? 129. Koja mene iscokiva.
253. Koja te muka iscokuje. 281. Kojom silom
Sotona podize se za rvati stavnu tvrdu od Jo-
bova ustrpjenstva, bijuci ga nezgodam tako te-
skijem, da jedna drugu ne izcekivase. B. Zuzori
121). Eodjaci nega izcekivase. E. Pavid, ogl. 654.
Koga iscokivaije nai-od. S. Rosa 5''. Koji isce-
kivase dosaSce spasiteja. 36*. Iscekivahu ceo-
nika. ISd^. Ne bududi mi dostojni modi se na-
dati tolikoj milosti ni nu izcekivati. 1. M. Mattei
173. Izcekivo sam, jeda bi kogod, boledi se
mojoj bolesti, doso utjesit me. 204. Jer on toplo
izcekuje vrime. J. S. Rojkovid 200. Koja od
nih iscekuju roda. 225. Sta on ovdje radi i
iscekuje. Nar. prip. vuk.'"' 271. On je iscekivao
bode ii mu gospodar poslati rucak. Nar. prip.
bos. 1, 3. Iscekujte jedan drugog. Vuk, pavl.
Ikor. 11, 33.
b. sa se, reciprocno, vidi iscekati, 2, h. ^ U
Vukovu rjecniku: iscekivati se, iscekujemo se
,sich sammeln' jex'^pectare se invicem loco certo'-
iSCENKATI, iscenkam, pf. vidi iscinkati. —
Slozeno: iz-cenkati. — U Mikajinu rjecnika:
iscenkati i izcenkati ,sfilacciare' ,decorpere lina-
mentum ex linteo', i u Stulicevu: iscenkati i iz-
cenkati, V. iscinkati. — Moze biti (kao sto misli
Danicic, vidi kod cenkati) da bi trebalo^ citati
i mj. e, ali je istina da se u Mika^inu rjecniku
nalazi ovako pisano na dva mjesta, a ne na
jednome.
ISCEPITI, iscepim, pf. vidi ocepiti. -- Slo-
zeno: iz-cepiti (vidi kod zadepiti, ocepiti). — U
Stulicevu rjecniku: izcepiti, v. odcepiti. — nije
dosta pouzdano.
ISCEPEKATI, isceprkam, pf. slozeno: iz-cepr-
kati. — Akc. je kao kod izresetati. — Od xvui
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,aus-
scharren (wie die henne)' ,erado'. 2. ,zerscharren'
,radendo corrumpo'.
a. ceprkanem izvaditi. Sve na niov vred iz-
ceprkaju i pozobju. D. Obradovid, basn. 302.
b. ceprkanem pokvariti, unistiti, vidi u Vukovu
rjecniku.
ISCEPR^ANE, n. djelo kojijem se isceprja. —
Stariji je oblik sa nje. — U Belinu rjecniku:
izceprjanje 354'>, i u Stulicevu: izceprjane.
ISCEPIll^ATI, ii^cepi-jam, pf. vidi isceprkati.
— Slozeno: iz-ceprjati. — U Belinu rjecniku:
izceprjati ,graffiare, sgraffiare' 351^, i u Stuli-
cevu: isceprjati i izceprjati ,scalpturire, unguibus
lacerare'. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
ISCEPIJSATI, iscepusam, pf. iscupati. — Slo-
zeno : iz- cepusati. — Akc. je kao kod izresetati.
— U nase vrijeme u Lici.
1. aktivno. ,Nemoj precinati, jer ako te uvatim,
zivo cu ti usi natrti i iscepusati'.
3. sa se.
a. refleksivno. ,Ova se guska sama sva i§ce-
pusala'.
b. reciprocno. ,Esi li vidio, borne se ni dva
zivo pocepusase i iscepusase'. talco je i u ovom
primjeru, u kojem je znacene: svrsiti cepusane:
,Ovo se dvoje vavije cepusa, nikad se pravo no
mogu iscepusati'. J. Bogdanovic.
ISCERECITI
80
ISCEZATI
ISCERECITI, iscerecim, pf. vidi iscevekati. —
Postaje od iz i cerek nastavkom i pred kojijem
se k mijena na c. — U nase vrijeme. Meso isce-
reci i obesi o gradsku kapiju. Nar. prip. vil.
1868.^479.
ISCEREKATI, iscerfekam, pf. stogod na krupne
komade isjeci ili rasjeci. — Postaje od iz i cerek
nastavkom a. — U nase vrijeme u Lici. ,Taj ce
brze vola ubiti, odrijeti i iscerekati, negoli ti
jane odrijeti'. J. Bogdanovi6.
ISCERUPATI, iscerupam, /)/. 2J0sve ocerupati,
isciipati. — Slozerio: iz-cerupati (sto ja mislim
da je tuda rijec i to od nem. zerrupfon, a ne
od tal. scerpare). — U Vukovu rjecniku: ,zer-
rupfen' ,convGllo'.
ISCESA, /. u Stulicevu rjecniku: izcesa i is-
cesa ,materia' s dodatkom da je uzeto iz misala.
— Sastavjeno: iz-cesa. — nepouzdano.
ISCESAN, iscesna, adj. koji je sastavlan od
iscese, koji pripada iscesi (suprotno : dubovan).
— U jednoga pisca xvni vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (iscesan ,materialis' ; izcesan ,ex
materia, vel ad materiam spectans' gdje ima i
adv. iscesno ,materialiter' i izcesno ,rudi modo').
Eazgleda se na to osobito i naj lise uprav srce
bozanstveno ko zamjerak izcesni, telesni, cutjivi
ovoga obvjetovana. I. M. Mattel xii. — nepo-
uzdano.
1. ISCESATI, iscesem, pf. slozeno: iz-cesati.
— Akc. je kao kod izorati. — U nase vrijeme
ohicnije je sa s mj. s u inf. i u proslijem vre-
menima (vidi cesatij. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (iscesati, 1. n. p. us iz glave
jberauskratzen' ,eifrico'. 2. kona ,striegeln' ,stri-
gili radere').
a. posve pocesati, dosta pocesati. Svrab izcesat
komugodi. (D). Poslov. danic. 120. Tuda ruka
svraba ne iscese. (D). 138. Kona onoga svezi,
izce§i ga. J. Filipovi6 1, 351*. Tuda ruka ne
iiscese svraba. Osvetn. 2, 68. — Sa se, reflek-
sivno. Posli izcesati so, oprati se. H. Bonacic
113.
b. izvaditi cesancm, vidi u Vukovu rjecniku.
2. ISCESATI, vidi iscezati,
1. ISCESNUCE, n. djelo kojijem se iscesne (vidi
1. ibcesnuti). — U Mikalinu rjecniku: (sa sta-
rijim oblikom) iscesnutje, nav.nenje ,luxatio, elu-
xatio'.
2. ISCESNUCE, n. vidi isceznude.
1. iSCESNUTI, iscesnem, pf. vidi iscasiti. —
Slozeno: iz-cosnuti. — V Mikalinu rjecniku: is-
cesnuti kojo udo, navinuti udo ,luxo, oluxo', i u
Bjelostjencevu: ,eluxo'.
2. iScESNUTI, vidi isceznuti.
ISCESNUTSTVO, n. vidi isceznutstvo.
ISCEST, /. vidi i§cez, isceznu6e. — Postaje
od osnove iz-coz nastavkom tL pred kojijem se
z mijena na s. — U jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (izcest, v. iz-
cesnutjo). Kolik puta htje podnijoti za nas strabo
ter izceski? A. Boskovicova u 1. M. Mattei 35y.
ISC&SATI, vidi 1. is6esati.
ISCES6eNE, n. u Stulicevu rjecniku: izfiestjene
jscomunica' ,apud catbolicos est sacrorum pri-
vatio, cui addunt etiam interdictioueai commu-
nionis civilis'. — nepouzdano.
ISCES^ATI, iscesjam, p/. posve zaces]ati,
oces}ati. — Slozeno: iz-cesjati. — Akc. je kao
kod izigrati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (izces]ati ,pecto' 559a), « Volti-
gijinu (izceh-jati, izfceslivam, izcesjam ,spottiuare'
,auskammen'), u Stulicevu (izcesjati ,pectere, de-
pectere, carminare'), u Vukovu (1. ,auskamrRen'
,pectino', cf. ocesjati. 2. ,durcbbecbeln, scharf ta-
deln' ,perstringo'. 3. n. p. vunu ,rupfen' ,carpo').
1. aktivno.
a. ti pravom smislu. Ljenos glavu ne mije; i
ako je izmije, ne izcesja je. (D). Poslov. danic.
55. Do korizme nikada kosa ne iscesjaj. F.
Lastric, ned. 197.
b. u j)renesenom smislu, tcsko prekoriti, is2)so-
vati (vidi u Vukovu rjecniku). u ovom primjeru
maze biti da znaci: izhiti, udariti: Da tko i vise
puta pristupi zakon i zapovijodi kra)evske ili
iscesja i udari potesko jednog podleznika negova.
F. Lastric, nod. 270.
3. pasivno. A crn percin isces{an. Nar. pjes.
berc. vuk. 254. Zuti percin izcesjan. 268.
3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izcesjati se , caput pectere' 559^) i u Stu-
licevu (izcesjati so ,capillos, comain, caesariem
pectere'). Kada se hoce izcesjati, boli ga od
cesja. M. Radnid 472*'. Sejani se izcesjaju. 559*.
Izceslja' se, blizu je Lopud. (Z). Poslov. danic.
35. Kad se devojka obuce i iscesja. V. Bogisi6,
zborn. 227.
ISCES^AVATI, iscesjavam, impf. isces}ati._ —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Stulicevu rjec-
niku: izcesjavati ,in pectendo etc. esse'.
ISCESl^iVATI, iscesjujem i iscesjivam, impf
iscesjati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: praes.
izceslivam kod izcesjati.
ISCETATI, iscetam, pf. posve ocetaii, iscistiti
cetajuci. — Slozeno: iz-cetati. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U Belinu rjecniku: izcetati, izce-
tavam ,scopettaro, nettare con scopetta' ,scopulis
emundare' 658a, { « Stulicevu: izcetati ,scopet-
tare, nettare colla scopetta' ,peniculis mundare'.
— / u nase vrijeme u Dubrovniku: iscetati ha-
jine, iscetati prab iz bajina. P. Budmani.
ISCETAVATI, iscfetavam, imjjf. iscetati. _ —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Belinu rjec-
niku: praes. izcetavam kod izcetati, i u Stuli-
cevu: izcetavati, freq. uz izcetati.
ISCETITI, iscetim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izcetiti ,discbiarare' ,aciem solvere'. — Nacineno
od iz i cota naatavkom i. — nepouzdano.
ISCETIVATI, iscetivam, impf. iscetiti. — U
Stulicevu rjecniku : izcetivati, izcetivam, freq. uz
izcetiti. — sasma nepouzdano.
ISCEVI^ITI, iscevijim, pf. vidi iscasiti. —
Slozeno: iz-cevijiti. Z. Eadonid.
ISCEVRKATI SE, iscevrkam so, i>/. izbrbjati
se. — Slozeno : iz-cevrkati. — U nase vrijeme u
Lici. ,Taj se covrkalo ne6e nikad sit i§cevrkati'.
J. Bogdanovi6.
ISCEZ, /. vidi ceznude, isceznude. — U Stu-
licevu rjecniku: izcez ,languor' s dodatkom da
se nalazi u pisca Dordica.
ISCEZATI, iscozam, impf. i§ceznuti. — Mj. -sc-
nalazi se -st- (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-
kod istezati) i -c-. — Samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (iscezati ,deficere' ; izdezati ,dissipari, ova-
nescere, aufugore' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara) i u Dani6icevu (icezati ,evanoscere'). No
vtziraj krasotb mirtskybb, joze vb skore icezajutb.
Stefan, siin. pam. saf. 11. Naucavaase syny svojo
prezirati plbtbskaja, skoro bo iscezajutb. Domen-
tijana 153. Neduzi izcezabu. Domentijan'' 137. —
U Stulicevu rjecniku i (grijeskom, vidi kod coz-
nuti) sa -s- mj. -z-: iscesati ,deficere' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara (?).
iSCEZAVATsTE
81
ISCEZNUTI, 1, b.
ISCEZAVANE, n. djelo kojijem se iscezava. —
U Sulekovu rjecniku: ,verschwindon'.
ISCEZAVATI, iscezavam, impf. isceznuti. —
Od xvin vijeka kod pisaca. Mladost i lepota
vene i iscezava. D. Obradovid, basn. 216. Vreme
zivota nase^ prolazi i iscezava. 359. Koja (para)
taki izcezava. J. E.aji6, pouc. 1, 20. Povr.sno sti-
vone iscezava iz paiueti. M. Pavlinovic, rad. 144.
1SCEZNu6e, 71. djelo kojijem se iscezne. —
Stariji je oblik s -tje. — Izmedu rjecnika u Be-
li)iu (izcoznutjo ,virium defectus' 455^) i u Stu-
licevii (grijeskom iz6esnutje, vidi kod ceznuti ,de-
liquium, virium defectio'). Bez rijeci, ko smrt-
nijom izceznucem da je zahitjen. B. Zuzeri 381.
Isceznuce i rasciiiene zf fcva. S. E,osa 20^. Ne bi
li ti do vo}e, sto se spusti smrtnomu onomu iz-
ceznutju? I. M. Mattel 41. Zrtva tvojoj dusi,
zudeii podnijeti sve ne bolesti, zapustena, iz-
ceznutja. 288.
ISCEZNUTI, isceznem, pf. slozeno: iz-ceznuti.
— isporedi iscaznuti. — Akc. je kao kod izgi-
nuti. — Nalaze se gdjegdje i kraci ohlici za
aorist iscezoh, isceze itd. i za part, praet. act.
iscezao, iscezla. — Prije se mijenalo -sc- u -st-
(u staroslovenskom jeziku, ali prema tome i u
-s6- kod cakavaca, istina samo u knigama pisa-
nima mijesanijem jezikom, n. p. isdeznu. Mira-
kuli. 4 ; isceze. 12), kasnije u c (vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov.- kod isteznc^ti i iceznq,ti). —
Gdjegdje se nalazi grijeskom pisano i sa s mj.
z : iscesnuti (vidi kod ceznuti). — Rijec je stara,
isporedi stslov. isteznq;ti. — Izmediu rjecnika u
Belina (izcesnuti, izcesnivam ,.sparire' ,abire ab
oculis, aspectu' 6941); izceznuti, izceznivam ,per-
dersi d'auimo' ,animo deficere' 554a), u Stulicevu
(izceznuti ,deficere, defici viribus, linqui animo ;
iscesnuti, v. izcesnuti ; izcesnuti ,deficere, deli-
quium pati, linqui animo, destitui viribus, dissi-
pari, horrescere, perhorrescere'), u Vukovu (,ver-
schwinden' ,evanesco', cf. iSciJeti s dodatkom da
se govori u vojvodstvu).
1. aktivno.
a. nestati. a) iznenada nestati kome ispred
ociju, to jest kad se sto imalo pred ocima i vi-
djf.lo, a u jedan se niah vec ne vidi (obicno kao
cudo). subjckat moze hiti cejade Hi sto se kao
celade misli (n. p. dull, andeo, vrag, vila itd.),
videne, prikaza, san itd. Vtsi demoni iztceznuso.
Domentijana 301. One bluzeno videnje izfieznu
od ociju nega. Transit. 138. Keksi te rici is-
ceznu. 237. On duh necisti ostavi ga i izceznu
kako dim. 249. Eeksi to izceznu spred ociju
mojeju. 253. On cas izceze od ociju nihoveh.
§. Budini6, sum. 82a. Qna tad tudihtaj izceznu.
P. Zoranid 10'>. Ove rijeci rek.si Marija tudije
isceznu. M. Divkovii, nauk. 223*. Probode ga
(drakuna) ki tudije izcesnu. P. Glavinic, cvit.
101a. Izceznuse mu iz ociju konik i kon. I. Ancic,
svit. 17. Izceznu s ociju djavao. ogl. 16. Poput
vitra izceznu tja iz ruk meni. I. Zanotti, en. 51.
Izceznu osudjena. S. Margitid, ispov. 89. I
rekavsi ovo majka Bozja izceznu. P. Lastric, od'
49. Al' u isti cas on izceznu izprid ociju niovih.
817. Izceznu opet izmedu nib. 319. UdiJ iz-
ceznu san. ned. 23. Onda ga misnik pokara za
toliku hoUist i on (vrag) izceznu. 48. I tako
izceznu ostavivsi tetku vise mrtvu od zalosti
nego zivu. 156. Odgovori mu : ,Ja sam Isukrst'
pak isceznu . . . 180. Ovo rekavsi ditesce iz-
ceznu. 255. Zajauka vicudi tako, da se cu glas
po svem manastiru, i tako izceznu. 411. Za tim
videne izceznu. svet. 147'\ Izprid negovih ociju
izceznu. A. Kanizlid, utoc. 59. Primilim ga okom
IV
pogledavsi izceznu. uzr. 203. Prikaza tog raja
izceznu. roz. 117. Na to izceznu Samuel. E.
Pavid, ogl. 257. Na to izceznu angeo. 474. To
rekavsi izceznu iz ociju nihovih. And. Kacid, kor.
278. Hotijudi ga kamenovati, iz ruku niovih iz-
deznuo je. I. Velikanovid, uput. 1, 150. Vrag iz-
fiezne, ucudi od Jutine. prik. 89. Isceznude kao
nocna utvara. D. Danicid, jov. 20, 8. I bijela
isceznula vila. Osvetn. 2, 178. — h) (o cejadetii)
unpce ne ostati na istom mjcstu, udajiti se. Vole,
da je on izceznuo a podmetuuo drugoga covika
aebi prilicna, te su ga propel i. P. Lastrid, od'
129. U zrak se dignuvsi iz ociju izceznu. A.
Kanizlid, uzr. 39. Bistra iscezne, da je pop ne
vidi. S. l^ubisa, prip. 150. A nitko se sjetit no
umije tko bi prislac; kuda li otide, kad isceznu.
Osvetn. 1, 51. Toli plahnut od ijeda Luka, uza
lomuu isceznuo stranu. 3, 83. — amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Kako ne izgoris ognem
i kako duh tvoj od tebe ne izcezne? Pril. jag.
ark. 9, 87. — c) (o cemu nezivom Hi umnom)
kao nestati uopce. Vse ono blago isceznu. Mira-
kuli. 4. Tudije ova zvijezda izceznu i sakri se
od nih ociju. M. Divkovid, bes. 140b. Bog ne
hti, da ufanje iscesne nihovo. P. Grlavinic, cvit.
81'\ Iskra laskne, rasvitli ter izcesne. posl. 9.
Kad svrsi rici od posvedenja, kruha bistvo iz-
cezne krusno. I. Ancid, svit. 183. Sva stvorena
izceznu, sva pomankaju u naj bo}e vrijeme. M.
Radnid 375^. Kriposti izceznuti bote iz crkve.
I. Zanotti, i ned. pris. 21. Tako izceznu svaki
mir. S. Badrid, ukaz. 53. Da smudene ajera iz-
ceznuti ucinite. J. Banovac, blagosov. 226. Da
sasvim izceznu zla. P. Lastrid, ned. 175. Izceznu
ufario od sjedinena. A. Kanizlid, kam. 597. Iz-
ceznu careva na sjodinene briga. 606. Svi pro-
tivni razlozi izceznuti de, kada se ova stvar ocito
pokaze. 861. Zloda de se tvoja kanoti jedna
magla razidi i izceznuti. utoc. 219. Da ne is-
cezne vjera tvoja. S. Eosa 145^. Nestalo, pro-
palo, izcezlo, da mu ni traga nema. D. Obra-
dovie, basn. 400. Uzdanica je opda i zajmna is-
cezla. S. ^jubisa, prip. 184. U primorju vjera i
strah Bozji isceznuse. 230. — amo mozepripa-
dati i ovaj primjer u kojemii uprav znaci izvje-
triti: Ako sol izcezne, s cim de se soliti? A. J.
Knezovic xl. — d) (o jednom cejadetu) umrijeti.
Gladomh i zezdeju isceznesi. Danijo 200. (Car)
oghem i bolezniju glave isceznu. S. Kozicid 48'^
Skacudi Aurelijan od nagle izcesnu smrti. P. Gla-
vinid, cvit. 143a. Tudije Simon pade doli, i malo
poslija izcesnu. 204a. Herud od crvov raztocen
iscesnu. 252a. Tudije iz vedra neba trisnu va jn
i taki izcesnu. 399a. Eecena zena od nagle i
nepripravne izcesnu smrti. 405^. Sam svoj gri-
zudi jezik izcesnu. 407a. Herud sam sebe ubivsi
izcesnu. 428a. i tako bivsi od 120 godina tiho
izceznu ovi sv. covik. E. Pavid, ogl. 165. — e)
kao izginuti, poginuti uopce. Da zemja izcezne
od jada. M. Vetranic 1, 85. Prije du iscezuut
od tuge i vaja. 2, 125. Brodovi izceznuse proti
Saracenom otisavsi. A. Kanizlid, kam. 414. Pri-
tvori me svega srcem, da tc vaskolik budem Ju-
biti, ter izceznuti ter se sprziti po sred tvojijeh
zestocijeh gorudstva. I. M. Mattei 40. Izceznula
put nasa i naso srce pri tebi. 304. Da kojeno
nase ne isdezne. Nar. pjes. vuk. 5, 452.
b. oslabiti, iznemoci (radi kakva zla dusemoga),
vidi kod ceznuti. a) od straha. Ukazi mi se, er
iscezoh od straha. M. Drzid 153. Er mi isceznu
srce od straha. 403. Sjetna Dijana od straha
de izceznut. 411. I on uzdisud s placom rece:
,Cadko!' i da vede izusti svoj grijeh, treptje i
izceznu, rijec mu umrijo posred usti. I. Gun-
6
ISCEZNUTI, 1, b.
82
dulic 239. Nu su Turci izceznuli, sjeverne im
zvijezde prijete. 421. Da stane mnoztvo vojske
protiv meni, ne bi moje srce izceznulo. I. Dordid,
salt. 81. — h) oil ze(e. Kajsko stable, ziva zo}o,
za tobom sam izceznula. And. Kaci6, razg. 17.
2. pasivno, premda je igceznuti neprelazni
glagol, nalazi se dosta cesto u pisaca part, praet.
pass, isceznut (koji je isceznuo).
a. sa znacenem kao kod 1, a (kojega je ne-
stalo). Izcesnut ,sparito dagli occhi' ,dilapsus ab
oculis'. A. d. Bella, rjecn. 694''. Svokolike go-
dine mojo kanoti jedno nisto izceznute. G. Pe-
stalic 70.
b. (cesce) sa znadenem kao kod 1, b (koji je
oslabio, iznemogao). Ah, moj liste izceznuti ! gdi
je proljetje mojijeh lita, uputi se, vede uputi:
hod', smjej, moli, ufa', pita'. I. Griindulic 256.
Suncanica s prva od straha ucini se mrazna stijena,
izceznuta, zapanena. 392. Kosuta ga slidom slidi,
Jubovnica izceznuta. 554. Prptivnikom svijem
od straha isceznuto srce trne. G-. Paltnotic 3, 62^.
Mladca iznadose izceznutim ki jim rece. I. V.
Bunid, mand. 36. Izceznut ,svenito, e svenuto'
,defectus'. A. d. Bella, rjecn. 716a, ,perduto
d'animo' ,animo defectus'. 554a. ,consumato di
dolore' ,dolore confectus'. 221^. Ivan blijed, iz-
ceznut van pameti. I. Dordic, uzd. 78. Kad dode
na smrt iznenadne, vas izceznut i licem strasno
promijenenijem uze prstom kazat jednu stranu
od svoga stana. B. Zuzeri 95. Na nezgoda to-
likijeh pristupjene pade na tie Job vas izceznut.
126. A ti pripaden i izceznut sto ces tadar uci-
niti? 153. Kra} vas izceznut ugleda je. 183.
U koliko izcesnut lasno bi se putom prinemogo.
S. Rosa 97''. Isceznut u snazi s truda i muka.
159''. Da su pali ko mrtvi, izceznuti. A. Kalid
147. I izceznuta zemji nica pade slicna mrtvu
tilu. P. Sorkocevic 580''. Izceznutu prid nogami
cim je pazi, ve6 boli se neg' sto u teskijem ve-
rigami on zakovan nahodi se. 581*.
iSCEZNUTSTVO, n. vidi isceznuce. -- U Stit-
licevu rjecniku (sa -s- nij. -z-, vidi kod ceznuti):
izcesnutstvo uz izcesnutje. — nepouzdano.
ISCeZNIVATI, isc^znujem i isceznivam, impf.
iSceznuti. — U nekijeh pisaca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (praes. izceznivam kod
izceznuti, i izcesnivam kod izcesnuti) gdje se naj
prije nahodi. Na ove rijeci mladid tuzni prem
da u snu izcezniva i u ovem ceznudu polumrtav
od sna odskace. B. Zuzeri 107. Cijem on lijeva
krv, prinemaga se i izcezniva. 377. Izceznujudi
pomankaje. G. Pestalid 106.
ISCIBIKATI, iscibikam, pf. vidi i§cibukati. —
Bice postalo mijesanem dviju oblika iscibukati
i isibikati. — U na§e vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
ISCIBUKATI, iScibukam, pf. cibukanem iUi-
stiti od praha. — Slozeno: izcibukati. — Akc.
je kao kod izreSetati. — U Vukovu rjecniku:
,ausklopfen (z. b. ein kleid)' ,excutere pulverem
e vests'.
l&CIGATI, iScigam, pf. u Stulicevu rjecniku:
izdigati, v. istegnuti s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — Slozeno: iz-cigati (?). — nepouzdano.
iSClJATI, i§cijam, pf. svrSiti dijane. — Slo-
ieno: iz-cijati. — Akc. je kao kod izigrati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Eto, djeco, cijajte to perje,
i ako mi sve to veceras i§cijate, svakom du u
jutru kolac ukuvati'. — Sa se, pasivno. ,Ovo se
veceras, pa da do dana sjedimo iScijati ne more'.
J. Bogdanovid.
iScIkANE, n. djelo kojijem se i§6ika. — Sta-
IsfilNKATI
riji je oblik iscikanje. Izcikanje stvorenja obja-
vjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl. 2, 40.
ISCIKATI, iscikam, iynpf. iscekati, vidi isce-
kivati. — Postaje od iscekati tijem sto se u ko-
rijenu o mijena^ na i. — xviii vijeka.
a. aktivno. Cim trgovci ti projdose, ke po-
mnivo izcikahu. P. Vuletid 10. Izcikanje stvo-
renja objavjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl.
2, 40. Da zato ne imadijau izcikat nogov sud,
dali Bozji. 119. Izeikajud smrt toga biskupa.
127. Iscikajud il' godove blizne. J. S. Relkovic
120. Koja kupea na poju iscika. 232. Red jo
suca izcikati. M. Pavlinovic, razl. spis. 103.
b. sa se, pasivno. Tkoji se plod nede imat iz-
cikat od posvetivanja jaganaca Bozjih. Blago
turl. 2, 51. Nit se ima izcikat, da mala zmija
lezuda veda ucini se. 159.
ISCIK^IV, adj. (vala da) koji se moze isci-
kati. — Samo na jednom mjcstu xviii vijeka.
Milosti koje se zovu izcikjive. I. J. P. Lucid,
nar. 109!
ISCil^ETI, iscilim, pf. izginuti, nestati. — Slo-
zeno : iz-ci|eti. — Akc. se ne mijena. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ausgehen,
sein ende erreichen (vom wein u. dgl.)' .deficio,
extabesco'. Oci de bezboznicima iscijeti. D. Da-
nicid, jov. 11, 20. Iscije u zalosti zivot moj i
godine moje u uzdisanu. psal. 31, 10. Kao puz
koji se rascina neka iscile. 58, 8. Iscije li mudrost
nihova? jer. 49, 7.
ISCIN, m. eifectus, sto postaje s kojega uzroka.
— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Ako lii-
hovo ubostvo povojno je . . . ne razbojno, niti je
iscin lotrojstva ... S. Rosa 69*.
ISCINCI, iscinaka, m. pi. vidi cinci. — U Mi-
kajinu rjecniku kod cinci.
ISCINITI, iscinim, pf. posve uciniti (cesto se
istice da ima mnogo objekata). — Slozeno: iz-
ciniti. — Akc. je kao kod iznositi. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isciniti, svrsit
ciniti ,absolvo'), u Belinu (izciniti, izcinam ,far
tutto, compir 1' opera' ,perago' 302''), u Bjelo-
stjencevu (vidi kod iscinati), u Voltigijinu (izciniti,
izcinim, izcinivam ,terminare, compire un' opera'
,vollenden'), u Stulicevu (isciniti ,opus perficere'),
u Danicicevu (iciniti ,facore').
a. aktivno. Velike naamb stete iscinise. Spom.
sr. 1, 82. (1406). Svake blude izcinih. F. Vrancic,
ziv. 106. Koje je grihe iscinio. B. Ka§id, rit.
139. Stetu bi mu Daut }utu od zitija iscinio.
J. Palmotid 109. Jedna lada od Novjana . . . u
jakinskom bjese kraju mnoge §tete iscinila. 356.
Ovijem samijem vi mozete sacuvat se od sve
tuge ... da vam djece jos do male u kolijevci
ne isijoku i ne iscine jade ostale ki se u boju
cine prijeku. 407. Tako dospije Ksaverijo od ce-
tresti i sos gcdista od kojijeh deset stratio jo u
Indijah, u koje vrijeme tolike je izcinio pute, da
svi ujedno prikupjeni peterokrat bi vas saj svijet
obkruzili. B. Zuzeri 407. Nijesmo li cudesa is-
cinili? S. Rosa 79''. Vajmeh! koliko sam bijedan
grijeha izcinio! I. M. Mattei 290. Perom umo-
tvore u naj manem obliku isciniv. M. Pavlinovid,
rad. 71.
b. "pasivno. Cesme kroz kamena iscinene. M.
Pavlinovid, razl. spis. 411. Bogojubnost divnim
dlitom iscineua. 419.
c. sa se, pasivno. Ova se iscinivsi, govori se
misa. B. Kasid, rit. 283.
ISCINKATI, iScinkam, pf. svriiti cinkane. —
isporedi i§cenkati. — Slozeno: iz-cinkati. — Od
xvii vijeka, a izmedu rjednika u Mikajinu (iz-
ISCINKATI
83
V V V i
ISCISCATI
cinkati kod cinkati) gdje se naj prije nahodi, i
u Sfuliccvu (iscinkati i izcinkati ,sfilacciare, far
]e filaccia' ,fila ducore, vellere')- Dijete je cvijet
izcinkalo kojijem so htjela okorunat. B. Zuzeri
347.
ISCINANE, n. djelo kojijem se iscinn. U isci-
rianu narodnosti hode djela sva ta razlika. M.
Pavlinovic, razl. spis. 184. Naj mane stvarce tegle
u i§(;idanu znacaja }udskoga. 161.
ISCINATI, iscinam, imi)f. isfiiniti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedii
rjccnika u Belinii (praes. izcinam kod izciniti) i
u Stulicevu (uz isciniti).
a. uopce. Tko vele posla ima, nijednoga no
izcina. (D). Poslov. danic. 135.
b. It osobitom smislu, vijati (zito). — Izmedu
rjccnika u Bjelostjencevu (izcinam, izciniti, re-
setam ,excerno , secerno , discerno , purgo fru-
montum a paleis et stimulis, expurgo, cribro,
evanno , vanni motu eventilo , vanno, evallo').
Iscinaju zito. Dubrovnik. 1870. 18. — I sa se,
pasivno. — izmedu rjecnika n Bjelostjencevu (iz-
cinam se ,evannor'). Tilio i mirno javno se mnene
sada iscina (u prenesenom smislu). M. Pavlinovi6,
razl. spis. 217.
ISCINENE, n. djelo kojijem se iscini. — U
Stulicevu rjecniku: iscinene.
ISCINIVATI, iscinivam, impf. isciniti. — U
Voltigijinu rjecniku: praes. izcinivam kod izci-
niti.
ISCiSTITE]^, m. onaj koji iscisti. — V jed-
noga pisca xvm vijeka. On vas krstide i izaprat
duhom svetijem iscistitejem svake gresne gnu-
sobe. S. Eosa 4.5'J.
^ iSciSTITI, iscistim, pf. posve ocistiti. — Slo-
zeno: iz-cistiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Bijec je stara (u oblicima ististiti i icistiti, vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod iscistiti i ici-
stiti). — Izmedu rjecnika u Mikajinu (iscistiti i
izcistiti ,purgo, expurgo' ; izcistiti, izatrti ,abstergo,
abstergeo'), u Belinu (izcistiti, izcistivam ,pur-
gare bene o del tutto' ,expurgo' 596^; izcistiti
,mondar bene, o tutto' ,depurgo' 494^^ ; ,affinare,
raffinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu-
rifico' 44^1), u Bjelostjencevu (vidi kod isciscivati),
u Voltigijinu (izcistiti, izcistim, izcistivam ,net-
tare, spurgare' ,reinigen, ausputzen'), n Stulicevu
(iscistiti i izcistiti ,pui-gare, depurgare, expurgare,
mundare, emundare, polire, tergere'), u Vukovu
(,reinigen' ,expurgo').
1. aktivno.
a. objekat je ono Ho postane cisto. osim objekta
gdjegdje se izrice sto se ukloni da objekat bude
cist, i to obicno genetivom s prijedlogom od. a)
u pravom smislu. No nastoji izcistit ih (halina).
I. Drzi6 141. Pustare vaja od korjena iscistiti.
I. Jablanci 42. Pritrci jedan momak te im primi
duge puske, iscisti ih . . . Vuk, kovc. 65. — h)
u prenesenom Hi u metaforickom smislu. Komu
ih (pjevana Hi 15) smrt dospjet ne dade, ni
ova, sto su, izcistit i ponacinit. I. Gunduli6 482.
Keceni tempal izcisti, idole razmrvi. F. Glavinic,
cvit. 356^. Molitva za srce ovdi izcistiti. A. Ge-
orgiceo, nasi. 188. Iscistit ih od zlijeh zona. I.
Drzic 267. Bivsi ti kladencim od suza tvojijeh
mene iscistio. V. Andrijasevid, put, 19. Iscistiti
te od grijeha. 63. Podpuno iscisti sadara od
svake naj marie made. 133. Boze, ti srca i pa-
meti svacije iscisti i prosvijetli. 317. Iscisti srce
grjesno moje od svake zlobe. dev. 172. Dostojides
u svakoj stvari sto godi uzcinis ko da izcistivsi
tvoje srco od svake Jubavi ovoga vijeka stavis
ga samo u Isukrsta. M. Radnid 510''. Noka dusu
podpuno izfiiste. M. Bijankovid 39. Iscisti tvojom
jubavju srce moje grilno od svake zlobe i griha.
L. Terzid 57. Izcistiti istu dusu od draca oho-
losti. A. d. Bella, razgov. 61. Izcisti tvoju
dusu od svake griusobe. V. M. Gucetid 22. Is-
cistit zakon od tijeh stranputnijeh zavijotina. S.
Rosa 73'*. !]^ubav je iscistila i zamamila sva unu-
trria raoja. L. Radio 25. Da izcisti od pro-
sastijeh grijeha srce svoje. Misli. 5. Izcistiti
ovu moju dusu od svakoga sagrijesona. 35. Ne-
gova dostojanstva neizmijerna sve vedma de mojo
srce izcistiti. I. M. Mattoi 89. Moli se s. Ber-
nardo Hristu Jezusu, da ga od svake ckvrne iz-
cisti. 184. Smiluj se moje srce izcistiti i otrti
s nega svaku krivinu. 269. Izcisti, moj Jezuse,
moje srce od svakoga zlobnoga uzjubjena. 306.
Srce pitas u mene, moj Jezuse, evo ti ga, ti ga
izcisti od svake gnusode. 307.
b. objekat je ono sto se ukloni da nesto bude
cisto. u svijem je primjerima u prenesenom Hi
u metaforickom smislu. Izcisti dake unutrrii gnus
od svuda. B. Gradid, djev. 47. Svekolike zle
misli izcisti i odreni od srca tvoga. M. Divkovic,
bes. 499ab. Izcistite stari kvas. I. Bandulavid
137''. paul. Icor. 5, 7. Za njeke grijehe, koje jo§
ne bjese izcistio. M. Orbin 125. Za njeke nih
grijehe otajne koje jo§ nijesu izcistili. 149. Sve
made i gnusobe od grijeha izcistiti i oprati. V.
Andrijasevid, prav. 17. Izcistite stari kvas. A.
Badid 302. Iscistite stari kvas. J. Matovid 196.
2. pasivno. part. j)raet. pass, moze imati: a)
(stariji) oblik iscisten. U kladenac dobro iscisten
(iscisten). B. Kasid, rit. 5. Iscisten od istocnoga
grijeha. S. Rosa 44''. — b) (mladi) oblik iscisden.
Zlato ostano iscisdeno u mekina. M. Radnid 31*.
Bududi vrlo izcisdena nihova srca. 84*. Tutako
osta iscisden od gube. S. Rosa 62*. ovaj se na-
lazi i grijeskom pisan iscistjen. Kadar bi ih
(duse) visni Gospar zazvo k sebi na vjecnu slavu,
cijem nijesu jostor izcistjone, molile bi ga one,
da ih pusti. B. Zuzeri 144. Neka izcistjen po
tebi pricistomu mobudem pristupiti. I. M. Mattei
15. Uvedi me u to srce, nek u nemu budem iz-
cistjen. 17. Blagujemo negovo tijelo , negovu
krv s dusom i bozanstvom svojijem, neka bi od
negovijeh dutjenstva bila nasa izcistjena, 25.
3. sa se.
a. pasivno. Onoj mjesto izcisti se. Zborn. 101*.
Rana zatvorena smrt cloviku navisduje, otvorena
zato izcistit so more. F. Glavinid, cvit. 450*. Do
godi se ne iscisti krv unutra pokvarena. F. Lastric,
svet. 43''. Izlit du svrh vas vodu cistu i izfiistit
dete se od sviju gnusoba vasih. Blago turl. 2, 217.
Da mu se je narav izcistila po tomu prolitju.
Ant. Kadcic 570. Ono se mora odmah lijepo i
sa svim iscistiti. I. Jablanci 66,
b. rejleksivno. Boje je sada se iscistiti od gri-
jeha. B. Kasid, nasi. 51. Iscisti se naj brze, iz-
vrzi hitno otrovi. 272. Ako li si se izcistio, . . ,
izpovidio ... V, Andrijasevid, dev, 9, Zudim se
svrseno od svake ckvrne izcistiti, I. M. Mattei
278. Pcele u naj vedu zimu izilaze na po)e da
se isciste, F. Dordevid, pcelar. 39.
ISGISTIV, adj.
a. koji cisti, koji moze iscistiti. — Samo u
Voltigijinu rjecniku : ,purgativo' ,abfiihrend', i
u Stulicevu: ,purgans, expians, lustrans, piacu-
laris'.
b. koji se moze iscistiti. — U jednom primjeru
XVII vijeka. Sada je boljezan zadovojiva i isci-
stiva. B. Kasid, nasi. 50.
I&Cis^ATI, igcisdam, impf. iscistiti. — U
TSCISCATI
84
ISCUPATI, 3, a.
jednom primjeru xvm vijeka. Bog izcistja Jusu
od griha. Blago turl. 2, 198.
ISCISCAVATI, isciscavam, impf. iscistiti. —
Ujednoga pisca nasega vremena. U prolece pcele
se iscisdavaju. F. Dordevic, pcelar. 50.
ISCISCENE, n. djelo kojijem se iscisti. — ispo-
redi iscistene. — Stariji je oblik iscisceuje. —
Grijeskoin se nalazi pisano i sa -stj- mj. -s6-.
— Jzmedu rjecnika u Belinu (izcistjenje ,1'affi-
nare, il raffinare' ,purificatio' 44^; izcistjenje
,purga totale' ,expurgatio' 596'') i u Stulicevu
(izcistjene). Svukoliku pomnu na iscisceuje od
pameti postavite. B. Gradic, djev. 108. Put od
isciscenja. duh. 7. Od zloba izvrsno izciscenje.
V. Andrijasevid, dev. 109. Kakono ti uzimas
jedno izcis6enJ6 ne za nasladenje nego za po-
trebu, tako imas platiti ovi harac zlovolno. M.
Eadnic 418b.
ISCISCIVATI, iscis6ujem i isciscivam, impf.
iscistiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Nalazi
se i sa -st- (i jos cesce grijeskom sa -st-) wj. -sc-.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(piraes. izcistivam kod izcistiti 596^) gdje se naj
prije nahodi, u Bjelostjencevu (izciscnjem, izci-
stiti ,mundo, purge, expurgo'), u Voltigijiyiu(pracs.
izcistivam kod izcistiti), u Stulicevu (izcistivati,
izcistivam ,purgitare'). Iscis6ujem tebe, ajere. J.
Banovac, blagosov. 129. Gubavci iscistivahu se.
S. Eosa 82a. Da gubavijeh iscistuju. 90*.
ISCIStENE, n. vidi isciscene (-sc- se promi-
jenilo 7ia -st-), — Stariji je oblik sa -nje. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu: izcistenje (izcistenje).
Iscistenje (iscistenje) od mista. B. Kasid, rit. 410.
Da budes ocistenje i iscistenje (iscistenje). 425.
Da budes iscistene. J. Banovac, blagosov. 206.
Iscistehe i oprane svoje duse. S. Rosa 44''. Vrime
od iscistena (iscistena) naravi. J. S. Eelkovi6
251.
ISClSTIVATI, vidi iscisdivati.
V V »
ISCITATI, iscitam, pf. procitati do kraja. —
Slozeno : iz-citati. — Akc. je kao kod iskoncati.
-;- Rijec je stara, isporedi stslov. istitati (izbro-
jiti). O cteni sego tipika, na vi>sak mesect i
skoncavase jego, pace ze i na pamett htitorovi
iscitati jego. Sava, tip. stud, glasn. 40, 180.
Lijepu ni iscita prediku. P. Petrovid, gor. vijen. 35.
ISGLANATl, isclanara, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izclanati ,membra distrahero, dissolvere'.
— nepouzdano.
^ ISCLANITI, i§clanim, pf. vidi isclanati. — U
Stulicevu rjecniku: izdlaniti uz izclanati. — ne-
pouzdano.
ISCLANIVATI, isclanivara, impf. isclanati. —
U Stulicevu rjecniku: izclanivati, izclanivam, freq.
uz izclanati. — nepouzdano.
ISCOVJECITI SE, isc6vjecim se, pf. postati
necovjekom (kad ko ucini nesto Ho sc covjeku ne
pristoji, te s toga kao da nije dale iovjek). —
Nacineno od iz i covjek nastavkom i. — Samo
u Stulicevu rjecniku: izcovjeciti se, izdovjedujem
se i IzdovJHcivam se ,humanitatom exuere, elfae-
rari', i u Sulekovu: ,die meuschheit ablegen'.
ISCOVJECiVATI SE, i§covjfecujem se i isco-
■vj^divam se, impf. iscovjeciti se. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: izcovjecivati se, izcovjecivam se,
froq. uz izdovjeciti se, a kod ovoga ima praes.
izcovjecujem se i izcovjecivam se.
ISCKPATI, iscrpam, pf. vidi iscrpati. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Ne more se svako
livo, ko je u moru izcrpati (izcarpati). J. Ka-
vanin 509''. Er spasenje de izcrpati (izcarpati).
520^. More bi i ovo izcrpano bilo. 538^'. — nije
dosta poHzdano.
ISCUDITI SE, iscudim se, pf. vidi nacuditi
se. — Slozeno: iz-cuditi. — Akc. je kao kod iz-
gaziti. — Od XV vijeka. Jer se izcuditi dilu ne
ne mogu. M. Marulic 59. Stvar ka im se uprav
ne da da se mogu izcuditi. J. Palmotid 388. Ne
mogu so iscuditi, kako sto se sada smeli. 403.
Ja se ne mogu izcuditi nasemu narodu. J. Ba-
novac, pripov. 37. O slipode moje! kojoj se za-
dosta ne mogu izcuditi. A. Kanizlid, bogojubu.
515. Ne mogu se dosta iscuditi sv. oci ovomii
dogadaju. E. Pavic , ogl. 513. Al' kad ne da
mira Bogu, izcudit se tom ne mogu. V. Dosen
140^. I tomu se izcudit ne mogu, tko odoli caru
silenomu. And. Kacid, razgov. 287. Glavom krede,
izcudit se nece. J. Krmpotid, mal. 11. Nek se
iscudi, nek se isnebiva Zlatousnik. A. Kalid 473.
Ma se cudu ne iscudih. Vuk, kovc. 112. Ja se
cudim i ne mogu se iscuditi, sto vi taj vas gost
prijeci. S. ]^ubisa, prip. 111.
ISCUMIJEHATI, iscuraijeham, pf. izvjetriti.
— Slozeno: izcumijeliati. — Od xvm vijeka u
Dubrovniku. Ako so iscumijeha, cijem de se solit?
S. Eosa list-.
ISCUPATI, iscupam, pf. slozeno: izcupati. —
Akc. je kao kod iskoncati (u Dubrovniku je druk-
ciji: iscupati, iscupam, kao kod izgledati). — Od
XVII vijeka (vidi kod 1, b), a izmedu rjecnika u
VoUigijinu (izcupati ,strappare, staccare, sfilac-
ciare' ,herausreissen, zupfen'), u Stulicevu (izcu-
pati ,extirpare, avellere, evellere'), u Vukovu (1.
.ausraufen' ,ev6llo'. 2. ,zerraufen' ,divello , vel-
lendo solvo').
1. aktivno.
a. izoaditi cupajuci (u pravom Hi u metafo-
rickom i u prenesenom smislu). Nek svekrva pazi
oupa, da nih snasa ne izcupa. V. Dosen 157''.
Nemojte da izbirajuci kuko} ne izcupate more-
biti Zajedno s liim i psenicu. B. Leakovic, gov.
47. Svog ti Muja za grlo uvati, u nokti mu
grlo iscupao. Nar. pjes. vuk. 1, 546. Manu glavom
i ostalom snagom, iz glave je kose iscupala, osta-
viia kose na direku. 2, 112. Meiie zivoj srce
iscupase. 8, 457. Iscupaj komarcu nogu, i cri-
jeva su mu na dvoru. Nar. posl. vuk. 107. Kad
kurjaku sto u grkjan upadne, tesko je iscupati.
118. Kuko} vaja iz korijena iscupati. 163. Ako
tu bukvu mozes iscupati iz zem}e. Nar. prip.
vuk. 1. Te mu noktima iz tabana u druge noge
iscupa veliki komad mesa. 115. Iscupa iz zem}e
jednu travku. 183. Nije mi bilo mogude iscu-
pati ni jedno slovo od liega. G. Zelid 412. Iscu-
pade Izraija iz ove dobre zemje. D. Danicid, Icar.
14, 15. Da mi neprijatej ne iscupa duse kao lav.
psal. 7, 2. Da mi iscupas jezik iz vilica. M. D.
Milidevid, zlosel. 128. Napinu se na svo nacine,
da bi iscupali iz duse puku svijest hrvatsku. M.
Pavlinovid, razg. 67. Mrznu koju nije modi ni-
kako iscupati. 95.
b. nije, kao kod a, ohjekat ono sto se vadi cu-
pajuci, nego ono iz cega se vadi, te znacene moze
biti: unistiti cupajuci (vidi u Vukovu rjecniku)
Hi muciti cupajuci (n. p. dlake, kad je objekat
ce(ade Hi drugo sto zivo). Cini Bog s gresnicima
kakono berberin s sojanima, da ih cini da se
sami izces|aju napre, za sto on, ako ih uzme
modu ruke, napre izcupade ih zlijem nacinom.
M. Eadnid 559*.
"i. pasivno. Ono (konople) prve vrste iscupato.
I. Jablanci 104.
'.\. sa so.
ji. pasivno. Kojo so moraju izmod zita ispliti
ISCUPATT, 3, a. 85
il' isSupati. I. Jablanci 16. Bezakonici 6e se iscu-
pati iz ne. D. Dani6i6, sol. 2, 22.
b. rejleksivno. Pa se luk sam iScupao iz zemje.
Vuk, poslov. 82. — U prenesenom smislu, kao
izvaditi se, iskopati se. Milo§ jo gledao kako ce
so iscupati odande. Vuk, grad. 120.
iSCESMATI, isc^smam, pf. naciniti cesme. —
Slozenn: iz-6esmati. — Akc. je kao kod iskon-
cafci. — U Vukovu rjecniku: ,durchIocliern (art
stickerei)' ,opus perforatum facio'.
ISCETATI, iscetara, pf. u Ilercegovini i u oko-
lici diihrovackoj knze se mj. iscvjetati. vidi kod
cvjetati. — Hi je slozeno: iz-cetati, Hi je postalo
od iscvjetati kao sto je 6etati od cvjetati. — U
Vukovu rjecniku gdje ima i primjer iz narodne
pjesme: Garanfio ua prozoru, sino6 sam ga usa-
dila, do pono6i propupcao, a do zore isoetao.
i§6ETITI, vidi istetiti.
IbCIL, m. araji. tur. iskil, sumna. — Upo-
trebfava se kad se igra prstena. — U Vukovu
rjecniku: of. prsten, a kod prston (GlTb): Pitaju
jedan drugoga: ,Do je tvoj iscil?' (t. j. gdje misli
da je prsten).
ISCUCATI, iscucim, pf. izvjetriti. — Slozeno:
iz-6ucati(?). — Akc. se ne mijena. — U Vukovu
rjfcniku: vide izvjetriti s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori.
ISCUKATI, is6ukam, pf. poktipiti pilice Hi
kokosi cukojuci. — Slozeno: iz-cukati. - Prema
ciikati trebalo bi da je akc. iscukati, iscukam ;
va^a da se u Lid kaze ciikati i u ovom znacenu
(a tako mislim da je i u Dubrovniku). — U nase
vrijeme u Lici. ,Majo, majo! eno odnese orlina
kvocku'. ,Kakvu kvocku? Bog to posjeka', a de
su pilidi?' , Borne ja ne znam'. ,A do si ti bio?
la! ko 6e sad pilice iscukati?' J. Bogdanovic.
ISCULATI, isculam, pf. izagnati, istjerati bi-
juci nogama (jer se tako radi kod igre culana,
vidi cularie). — Slozeno: iz-culati. — U nase
vrijeme u Lici. ,Sve ga 'e, brte, na nogu iz kuce
iscula'. jNemoj mi cudo brbjati, jer 6u to sad
na nogami isculati van'. — Sa se, refleksivno,
svrsiti culane (posto su se igraci culali do mile
voje). jlsculali smo se siti, ajmo se sad krivati'.
J. Bogdanovic.
ISCTJRLIKATI, iscurlicem, p/. slozeno: iz-cur-
likati. — V nase vrijeme u Lici.
1. aktivno.
a. dobiti curlikanem (u soli Hi u rugu). ,Ostav'
de se u kuci curlikana, jer ces, bojim se, curliku
pro leda iscurlikati, kod blaga se curlika'.
b. u jyrenesenom smislu, izagnati, istjerati.
,Bome ga brzo isdurlika van'.
2. sa so, rejleksivno, svrsiti curlikane (posto
se do mile voje curlikalo). ,Vavije mu 'e 6urlika
u zubima, ma i kad lezi, pod glavom mu 'e, on
se ziv iscui'likati node'. J. Bogdanovic.
1. ISCUSKATI, iscuskam, pf. izbaciti cuska-
juci (ako i ne nogom). — Slozeno: iz-cuskati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Eno goveda svu slamu
iz jasala iscuskala, node da 'e se vate'. ,Ode li
tvoja goveda slame da jedu? nece, brate, da 'e
se vato; dok im motuem odma iscuskaju van'.
jVaja da je za vede zlo stode, ma dodija mi niovo
iscuSkavane'. J. Bogdanovid.
2. ISCUSKATI, iscuskam, pf. davati kome
(objektu) mnogo cusaka (zausnicah — Postaje
od iz i cuska nastavkom a. — U Sulekovu rjec-
niku : ,abohrfeigen'.
ISCUSKAVANE, n. djelo kojijem se iscuskava.
— Vidi zadni primjer kod 1. isduskati.
ISIBATI, b.
ISCUSkAVATI, isduskavam, impf 1. isduskati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Vide ti, §ta su se
ona goveda namocila iscuSkavati slamu iz jasala,
vaja da bi rada, da im se sijeno mece'. J. Bog-
danovic.
ISCUTJETI, isdiitim, pf. mnogo pomilovati. —
Slozeno: iz-dutjeti. — Akc. se ne mijena. — U
Belinu rjecniku: izdutjeti ,accarezzaro' ,blandior'
111', i u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Sved ga
iscuti kako svoje dijete'. ,Kad sam mu doso, is-
dutio me u veliko'. P. Budmani.
ISE, rijec, mozebiti bez smisla, sto se pjeva u
poskocici radi slika. ~ U Vukovu rjecniku: ise,
u ovoj poskocici: Ise, i§e, bide kise.
ISERLIJA, TO. prezime u narodnijem pjesmama
nasega vremena. — Rijec je turska. Kupi svate
Iserlija Jova. Nar. pjes. vuk. 537. Iserlija Jova.
Nar. pjes. srem. 15.
ISETATI, isetam i isedem, pf. izici setajuci.
— Slozeno: iz-setati. — Akc. je kao kod ispitati
i ispisati. — U nase se vrijeme cuje gotovo samo
u pjesmama. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
niku u Stulicevu (izsetati, izsetivam ,exire, egredi'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Vu-
kovu: isetati , isetam (isedem) ,herausspazieren'
,prodeo'. a) u pravom smislu, kad je subjekat
cejade. Suzana izseta po travi. M. Vetranid 2, 346.
I stedi tako stvar malo, pak po tome iseta go-
spodar. H. Lucid 251. Budud iseto prid crkvu.
1. Dordid, ben. 185. Jutrom rano isetala sestra
kraja budimskoga. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31.
Iz§etase gospoda prid dvore. J. Krmpotid, mal.
20. On iseta pred kulu b'jelu. Nar. pjes. vuk.
I, 51. Kad to zacu sestra Andelija, isetala na
gorne cardake. 1, 534. Kada sjutra bijel dan
osvane, ti isetaj gradu na kapiju. 2, 289. Po-
vecera i napi so vina, pa iseta pred gospodskog
dvora, i pogleda cistom vedrom nebu. 2, 299.
Pa iseta iz bijele crkve, to on sjodo u srebrna
stola. 2, 383. On iseta na vrata od grada. Pjev.
crn. 67^. Ima trista i vise godina, od kako sto
krsu susjednici, a na nega isetali niste. Osvetn.
3, 44. — cesto kad se izide kome na susret da
se doceka, priceka. Prida ne des isetat, I'jepo im
se pokloniti. Nar. pjes. bog. 68. Daleko ga majka
ugledala, malo blize pred lieg' isetala. Nar. pjes.
vuk. 1, 540. Kad su dosli dvoru devojackom,
isetala devojacka majka. 1, 582. Dva su brata
pred neg' isetala, a za nima ostarjela majka.
2, 137. A iseta Leka kapetane, u avliji tri voj-
vode srete. 2, 231. — b) u prenesenom smislu,
cem nezivom. Dokli opeta na istocna vrata
bijela jasnijem stupom zora iseta sva rumona.
I. Gundulid 423. Na iztocnom trijemu bilu nova
zora hrlo izseta svijetla u jasnom rumenilu. J.
Kavanin 495^1. Kad danica proz perivoj ^orni
izseta. I. Dordid, salt. 210.
ISETIVATI, isetujem i isetivam, impf. isetati.
— U Stulicevu rjecniku: izsetivati, izsetivam u2
izsetati.
ISIBANE, n. djelo kojijem se iSiba. — Stariji
je oblik isibanje. — U Belinu rjecniku: izsibanje
133a.
ISIBATI, isibam, pf. izbiti sibom Hi sibama.
— Slozeno: iz-sibati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — Od xviii vijeka.
a. aktivno. — V Belinu rjecniku : izsibati ,virga
caedere' 123^'; u Voltigijinu: izsibati ,vergare,
sbacchettare' ,ausklopfen' ; u Stulicevu: izsibati
koga ,virgis aliquem dilaniaro'; u Vukovu: ,mit
ruthen zerpeitscben' ,virgi3 caedo'.
b. pasivno. ,Nijo on nikada ka' va}a bio isiban'.
ISIBATI, b.
86
ISPOTATI
,E, da 'e on ikad bio pravo isiban, isa' bi on
onda rado u §kolu'. J. Bogdanovi6.
c. sa se, pasivno. Da se za prvi put ima prid
pukom i§ibati. J. Banovac, pripov. 63.
ISIBIKATI, isibikam, pf. vidi iscibukati. —
Slozeno: iz-§ibikati. — Akc. je kao hod izrese-
tati. — U StuUcevu rjecniku: ,-virgis excutere,
caedere, verberare, percutere', gdje je znacene
kao kod isibati, ali se u nase vrijeme u Diibrov-
niku govori sa znacenem: iscibukati. P. Budmani.
iSlBIKOVATI, isibikujem, pf. slozeno: iz-si-
bikovati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: izsi-
bikovati ,vcrgheggiare , percuoter con verghe'
,mit ruthen schlagen', i u StuUcevu: uz izsibikati.
ISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Ivko lsi6.
Eat. 332.
ISISaTI, iSisam, pf. posve oSisati. — Slozeno:
iz-sisati. — Akc. je kao kod ispitati. — U nase
vrijeme u Lici. ,Nos'te amo, djeco, svi glave, da
vas sviju i§isam, eto su vam kosurine do ociju
narasle'. J. Bogdanovic. i u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
ISKAK^jATI, iskaklam, pf. svrsiti skakjane,
posto se mnogo skakjalo. — Slozeno: iz-skakjati.
— U Sulekovu rjecniku: ,abkitzeln'.
iSKANE, n, djelo kojijem se iska. — U Vu-
kovu rjeiniku.
ISKAEIOT, m. vidi Iskariot. — xviii vijeka.
Juda Iskariot. F. Lastric, ned. 127.
ISKATI, Iskam, impf. vikati ,is' (vidi is). —
Akc. se ne mijena. — Postaje od is nastavkom
ka. — U Vukovu rjecniku: is! rufen, um hiihner
zu vertreiben' ,pellere gallinas voce is!'
ISKI6IC, 7». prezime. — xvi vijeka. Antol
Iskicid. Mon. croat. 835. (1579).
ISK16, m. prezime. — xvi vijeka. Selo Tomice
Iskica. Mon. croat. 271. (1572).
ISKOPITI, iSkopim, pf. sve uskopiti (had ima
mnogo objekata). — Slozeno: iz-skopiti. — Akc.
je kao kod iznositi. — U StuUcevu rjecniku: iz-
gkopiti, V. uskopiti s dodatkom da je uzcto iz
Ilahdeliceva rjecnika.
ISKRBATI, i§krbam, pf. uciniti da sto (objekat,
n. p. noz, sjekira) bude posve skrbavo. — Postaje
od iz i osnove §krb nastavkom a. — U Vukovu
rjecniku: ,scharten anbringen' ,serratim scindere'
s primjerom: Noi mi sav i§krban.
I§LINGATI, i§lingam, 2^f svrsiti slingane. ■ —
Slozeno: iz-glingati. — JJ nase vrijeme u Lici.
,Ko ti 'e god taj rubac slinga', vala ga maj-
storski islingalo'. ,Ovu si kik|u lijepo iSlingala'.
J. Bogdanovid.
iSMRDATI, i§mrdam, pf. naci Smrdajuci. —
Slozeno : iz-smrdati. — Akc. je kao kod izgledati.
— U StuUcevu rjecniku: izsmrdati ,ritrovar fiu-
tando' ,olfaciendo invenire', i u nase vrijeme u
Dubrovniku (kaSe se gotovo samo u sali). ,Sve
je Smrdo, Smrdo, dokle je neSto iSmrdo'. P. Bud-
mani. — I u Sulekovu rjeiniku : ,ausspahen'.
ISNO, adv. iole. — Moze biti da je postalo od
i§ta nastavkom tno; a kod ovoga da se misli na
deminutivne oblike koliSno, malasno itd. — U
nase vrijeme u Boci kotorskoj. Posto mu se po-
vrati i§no duba, pofine da se kune. S. J^ubisa,
prip. 215. Vi ste se iSno ugrijali. 256. Da 60
mi pruzati po isno platice mjesecno. pric. 7,
Kad se isno uti§maju. 31. Opet orac zigne o§nem
vola u kusove a i§no i teiaka u debelo meso.
145.
iSNUTI, I§nem, pf jednom zavikati ,is' (koje
vidi). — TJ Vukovu rjecniku : ,einmal is rufen'
,dico is'.
ISNUHATI, isnuham, pf. slohno: iz-snubati.
— JJ StuUcevu rjecniku: izsnuhati, izsnubam
,procurar d' investigare, scoprir indagando' ,in-
vestigando episcari'. — Hijec je nepouzdana, jer
znacene kod Stulica ne odgovara znacenu gla-
gola snuhati ; cini se i da Stulli shvaea kao da
je imperfektivni glagol.
iSnURITI, isnurim, pf. naci snureci. — Slo-
zeno: iz-snuriti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
U StuUcevu rjecniku : izsnuriti i isnuriti, isnu-
rivam i isnurujem ,ritrovar andando in caccia
(propriamente de' cani)' ,venando invenire, dis-
quirendo invenire, metaph.' ; i u nase vrijeme u
Dubrovniku gdje se kaze ne samo u pravom smislu
psu, nego i u prenesenom ce]adetu, kad nesto
nade, ugonene, izmisli itd. posto je svuda Hi
tanko po tanko trazio.
ISNURIVATI, isnurujem i i§nurivam, impf.
isnuriti. — U StuUcevu rjecniku: praes. isnu-
rivam i isnurujem kod isnuriti.
ISOKCITI, isokcim, pf. uciniti da svi (kad je
mnogo objekata) budu Sokci. — Akc. je kao kod
iznositi. — Postaje od iz i osnove soke nastavkom
i, pred kojijem se c mvjena na c^ — U Vukovu
rjecniku: ,nach^ einander zum Sokac machen'
jfacio esse rdi/ Sokac unum ex alio'. — Sa se,
refleksivno (kad je mnogo subjekata). — U Vu-
kovu rjecniku: isokciti se,^isokcimo se ,nacb
einander Sokci werden' ,fio Sokac unus ex alio'.
ISPAN, ispana, m. eovjek koji nadzire radnike
Hi sluge. — Od mag. ispan, a ovo je od slaven-
skoga zupan'b. — V Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u vojvodstvu): ,der aufseher der
arbeiter (der span, zupan in Krain, Covnuvog im
Konstantin)' ,praefectus agram colentium aut
aliorum servorum'.
iSPANIJA, /. Hispania, Spanolska. — Od la-
tinske rijeci. — U jednoga pisca xvi vijeka. Po-
sadsi na put od Ispanije priti cu k vam. Anton
Dalm., ap. 2015.
ISPANKA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1814. 249. V. Arse-
nijevi6.
ISPAnOV, adj. koji pripada ispanii. — U
Vukovu rjecniku.
ISPANOVICA, /. ispanova hna. — TJ Vukovu
rjecniku.
iSPANSKI, adj. hispanicus, koji pripada Ispa-
niji, spanolski. — xvii i xviii vijeka. Kra} ispanski.
Gr. Palmotid 2, 4. Kad porobi ispanske strane.
Ant. Kadci6 91.
ISPAETATI, isp^rtam, pf spartanem zabije-
ziti. — Slozeno : iz-spartati. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,liniren' ,lineas duco'). Isti u cara na
kom 6e mestu da bude vinograd pa neka ti ispar-
taju . . . Da mu se isparta gde 6e biti brazde.
Nar. prip. vuk. 83.
ISPICATI, iSpicam, pf. (volove), izvu6i spicu
iz te}iga i pustiti volove. 1i^. Stojanovii.
tSPI^A, /. u Vukovu rjecniku (s dodatkom da
se govori u Srijemu i « Backoj): drven silak
kojim so pribodu dva kraja u. p. na sati'i ili u
6ebetu kad se u n sto zavije ,art grosser liol-
zerner nagel' ,cunei genus'.
I§POTATI, ispotam, pf. izrugati se home
(objektu). — Slozeno: iz-spotati. — JJ StuUcevu
rjeiniku: ,molto burlare, molto beffeggiare' ,ad
ISPOTATI
87
I&TETITI, 1, a.
satietatem jocari, illudere, deridere'. — S dru-
gijeni znacenem u Hrvatskoj : izruziti, ispsovati
(vidi Icod spotati).
i§TA, vidi 1. isto.
1ST AH, istdha, m. zeja za hranom (ne baS ve-
lilca kao sto je glad), tek, Uir. istah. — isporedi
istal. — Od xvin vijeka. Digno mu ista iliti vo}u
jisti. F. Lastric, od' 63. Digne mu ista iliti voju
i zeju jisti. 100. 1 ko Bosnu Omer pasa svlada
liemu osta nosto na istahu. Osvetn. 3, 67.
iSTAL, istila, m. vidi istah. — U Vukovu
rjecniku: ,der appetlt' ,cibi appotentia' s pri-
mjerorn: Ovo otvoia istal.
I&TALI, adj. u kojega je istal, koji hi rado
io. — Ne mijena se po padezima. — U Vukovu
rjecniku: ,bei appetit* ,appetens cibi'.
iStAMPATI, istampam, pf. nastampati sve
do kraja. — Slozeno: iz-stampati. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Niti bi mogao zivot izstanpati.
A. J. Knezovid 260.
ISTAPATI, istapam, pf. izhiti stapom. — Slo-
zeno: iz-stapati. — Samo u VoUigijinu rjecniku:
iz§tapati ,bastonare, percuotere con bastone' ,mit
ruthen schlagen', i u Stulicevu: izstapati ,baculo
multum percutere'.
iSTAEE, vidi 1. isto.
i&TE^ElNlE, n. djelo kojijem se isteti. — Sta-
riji je ohlik sa -nje. -- Badi -s6- mj. -st- vidi
kod istetiti. — GrijeSkom se nahodi pisano mj.
-6- ne samo -tj- nego i -t- (vidi istetiti, 2). —
Izmedu rjecnika u Mika(inu (istecenje), u Be-
Zmw (istetjenje 3631); istetenje 232b. 250b), u fol-
tigijinu (istetjene), u Stulicevu. Triba spustit se
na nizna radi is6e6enja od griha istocna. A.
Geoi'giceo, nasi. 251. Istecenje ter ne krije djela
vrijedna. P. Kanaveli6, iv. 356. Ovo iscetjenje
pastiri od dus neka nastoje ispraviti. M. Bijan-
kovid 23. Toliko se gleda u Krstjanih izcetjenje
od ziv|enja. 24. Rasap od puka krstjanskoga i
izcetjenje od zivjenja izlazi od pomankanja od
dobra naucenja od dice. 14'2. Od nasega iz§te-
cenja rada se u cas. J. Kavanin 48^. Druge
vrste istedena vina. Ant. Kadcid 53. Karod, koji
se je nahodio u izstetenu. A. Tomikovid, ziv. 79.
ISTECiVATI, iste6ivam i iste6ujem, iinpf. iste-
titi. — U VoUigijinu rjecniku: praes. (grijeskom)
istetujem kod istetiti.
ISTEKTATI, istekdem, pf. (o psu) stektanem
izloviti. — Slozeno: iz-Stektati. — If nase vri-
jeme u Lici. ,Ors biza u glavicu stektati, ne bi
11 zeca istektala'. J. Bogdanovid.
ISTENITI, istenim, pf. osteniti (o kudki, kad
je mnogo stenadi). — Slozeno: iz-steniti. — Akc.
je kao kod iznositi. — U Vukovu rjecniku: ,(eine
menge) werfen (von der hiindin)* ,pario catulos'.
— Sa se, rejieksivno, kao isteniti, ali o mnogijem
kuckama. — u Vukovu rjecniku: isteniti se, istene
se jsammtlich junge werfen (von hiindinen)' ,pario'
s primjcrom : Istenile se sve kucke.
l&TETITEl^^, m. covjek koji isteti, — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,corruptor' 300b) ( u Stulicevu (,corruptor'). Neka
is6u u svojih 2upah jeli isdetitejih od zivjenja.
M. Bijankovid 100.
ISTETITE]^ICA, /. zensko cejade koje isteti.
— U Stulicevu rjecniku: ,corruptrix'.
ISTETITI, istetim, pf. iskvariti. — SloSeno:
iz-stetiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U 6a-
kavaca a i u zapadnijeh stokavaca mj. -st- stoji
-§6- (vidi kod Steta). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjednika u Vrandicevu (iscetiti ,corrumpere, ; iz-
sdetiti ,depravare, vitiare'), u Mikajinu (istetiti,
iskvariti ,corrumpo, vitio, depravo, disturbo, vasto,
everto, dissipo, turbo'; istetiti kogagod, uciniti
ga zla ,depravo, vitio, corrumpo), u Belinu (,gua-
stare, far doteriore' , corrumpo' 363b j ,imbastar-
dire in significato att. allontanare con peggio-
ramento una cosa dal proprio essere' ,degenero'
376b; , depravo' 250b; ,invitiare' ,vitiis imbuere'
418b; ,viziare, cio^ corrompere' ,vitio' 771*; ,in-
fettare, corrompere, guastare' ,inficere contagio'
400b j ciniti izagiieti, istetiti ,far divenir marcio'
,putrefacio' 462b; ,falsare, falsificare' ,adultero'
300b J istetiti tkoga ,guastare uno, cioe depravare'
, depravo' 363b; ,attaccare ad uno qualclie vitio'
, vitio aliquem inficere' 115^; istetiti bludjenjem
,accarezzare troppo, cio^ render insolentaccio un
giovine con le carezze' ,blanditiis corrumpere'
12a; istetiti dudi , corrompere i costumi' ,mores
corrumpere' 232b), u VoUigijinu (istetiti, istetim,
istetujem ,denigrare, guastare, depravare, corrom-
pere' ,verderben, verfalschen'), u Stulicevu (iste-
titi i izstetiti , corrumpere, depravare, contami-
nare, inficere, deturpare, subornare etc.'), u Vu-
kovu : 1. ,beschadigen , verderben' , corrumpo,
laedo', cf. pokvariti. 2. vide iskilaviti. 3. (osobito
po juznijem krajevima) koga, vide pogubiti.
1. aktivno.
a. uciniti da sto (objekat) bude mane dobro
nego je prije bilo, da mane vrijedi nego je prije
vrijedilo, ili da postane posve zlo, rdavo, i da
nista ne vrijedi. a) uopce. objekat moze biti sto
tjelesno ili umno, a moze se ne izreci jcr se ima
u misli. Nu ve joj lijepo svar', ne istet' u prjesi.
N. Najeskovid 1, 266. Nu narav u tome cinenju
na svit saj prem stvari malome isteti vas stvor
taj. D. Eanina 7b. ^Svu bi spravu istetio, da se
vladat hod inako. G. Palmotid 2, 325. I istetit
da ne bude svijet^ kreposne moje trude. P. Ka-
navelid, iv. 161. Zivjenje de pak liegovo istetiti
tamnom dudi. 470. Isteti vase znanje. 510. Ako
ne nacinis, ne isteti. (D). Poslov. danic. 3. &to
staros isteti, nijedna stvar ne napravi. (D). 124.
Isteti mu skrovne odluke. I. Dordid, salt. 469.
Dobar je sakramenat, niti ga zloda sluge moze
istetiti, premda sluzi sakramente u grihu. J.
Banovac, razg. 208. Kisa dvista kuda izsteti,
a osamdeset razrusi. A. Kanizlid, utoc. 50. Erbo
kako on (kvas) kad je^prikisnuo issteti sve ostalo
tijesto. £). Basid 19. Sto si ti sada s tvojim go-
vorenem sve istetio. F. Eadman 13. Istetiti stvar
ukradjenu. A. d. Costa 2, 143. Da svetoga raz-
mis^ana nauke zlo zivudi jest izscetiti. I. Ga-
ranin 23. Cim bijase izstetio svetinu Davidovu,
ucinivsi nega prijubodincem? D. Eapid 137. —
liesto je osobito u ovijem primjerima iz narod-
nijeh pjesama (u svima je glagol bez objekta):
znadene je slabije nego biva uopce, te se glagol
upotreb]ava kao u iperbolickom smislu, dapace
mislim da osobito u prvom primjeru znacene nije
iskvariti nego uraditi nesto nenadno. Na pohodu
Marko istetio: viknu sluge, trci podrumgija,
medu sobom vino donijese. Nar. pjes. vuk. 2, 225,
Kako bih te, brate, upitao, kad si, Marko, davno
istetio, sto pocesde k mene ne ideto? 2, 233. U
to doba bane pristasao, mudar bane, pak je iste-
tio: na jutru mu ne zva dobro jutro. 2, 281.
No isteti Ivan na pohodu : ide mudro, progovori
ludo. 2, 525. — b) kad je objekat {udsko tijelo
ili koje udo, znacene moze biti : ozlediti, nagrditi,
raniti, i§ca§iti, slomiti itd. Stropijat i istetit ti-
jolo. I. Dr2id 264. Istetise me zarasle rane. I.
Dordid, salt. 121. Jedna divojcic.a malena isteti
nogu u bedri. J. Banovac, pred, 151. Car sinu
ISTETITI, 1, a.
88
I§TETITI, 3.
svomu isteti oci. A. Kanizli6, kam. 642. Baci
ga na zemju i u isto vrime bise izstetio desnu
ruku. And. Kacic, raz*. 128. Ne da Turcin g:lavu
ukinuti, ne da svoje ruke istetiti. Nar. pjes. vuk.
2, 28.S. Ako su ga kraste istetile. 2, 532. S konem
6e nas, bra6o, pogaziti, a sa sabjom glave iste-
titi. 3, 306. — i u prenesenom smislu. Pri|ubota
kojoj izsteti svijetla muza crni obraz J. Kavanin
257'>, Ti si balju obraz istetila asikujuc s Obla-
cica Eadom. Nar. pjes. vuk, rjefin. kod istetiti.
— c) kaze se kao pristojnija rijee mj. iskilaviti.
— vidi u Vnkovu rjecniku. — cl) uciniti (n. p.
zlijem savjetima, zlijem izgledom, mazenem itd.)
da ko hude gori u moralnom smislu. objekat moze
hiti cejade, puk, svijet, zem]a itd., dusa, cud,
srce, pamet itd. Ovo djetone nitko neg mati iste-
tila. M. Drzi6 407. Od velike bludnice koja is(5eti
zem]u u bludu svojemu. I. Bandulavii 241*. apoc.
19, 2. Ispraznostim da hudoba negov dragi puk
ne isteti. P. Kanaveli6, iv. 210. Ne daj omraza
da me isteti. 409. Ah! prokleta da bi bila uvijek,
slijepa lakomosti, ka si vas svijet istetila tvom
paklenom usilnosti! J. Palmotii 65. Da ne iscete
ni ognuse tamne cudi dusu moju. P. Radovcic,
nac. 446. Saul bise dobar ali ga is<5eti gospostvo.
I. Ancid, vrat. 238*'. Izprazne knige izstete duh.
M. Eadnic 124i>. Druzbi koja bi ji' izstetila. J.
Kavanin 76». Lucifer ognometi, vrazki narod ki
izsteti. 412l>. Necistoca i opacina nepristojnijeh
djela istetila je puk nesrecni. B. Zuzeri 6. Sve
su to lijepe stvari, ali ovo samo i§teti nas, da
smrt gledamo krivijem okom. 378. Oni (gresnici)
zlijem izgledom isstete ne jednoga, nego tisu6u
pravednijeh. D. Basi6 19. Kako se imaju cuvat
dobri od zlijeh da ih ne istete, i ne privedu na
zlo. 106. Koji odlucise i§tetiti pameti vjernijeh.
J. Matovid 3. Ko mi ga zanije, ko li ga izsteti ?
I. M. Mattei 318. Ako ce andelsko srce imati,
prinuzden je izstetiti ga i pokvariti. D. Obra-
dovic, basn. 228.
b. uciniti da objekta posve nestane. a) uni-
stiti uopce, Hi upropastiti. Kim putom isteti ne-
virno poganstvo. I. T. Mrnavid, osm. 85. Slatka
voda bosil goji, isdetit ga slana bode. I. Ivani-
sevid 217. Nisi isdetio divicanstva materina. I.
Ancid, ogl. 12. Prosao je do petdeset mija zem]e
svekoliko gvozdjem i vatrom izstetivsi. A. To-
mikovid, ziv. 385. — b) kad je objekat cejade,
uhiti. Ostav' sabju, da je Bog ubije ! bi 1' ovakog
brata istetio, koji nas je krasno docekao? Nar.
pjes. vuk. 2, 240. Mo's ti mene danas kidisati,
i mo's puskom mene istetiti. Nar. pjes. vuk,
rjecn. kod istetiti. — c) istrositi, istratiti. Istetio
nekolike simsije duhana. Pravdonosa. 1851. 31.
c. uiiniti da sto bude drukcije nego bi trebalo
u istinu da je. U tvojijem rijecima uenaredbe-
nijem vidi se koliko si i§tetio vijest. M. Eadnid
427>'.
2. pasivno. — Part, praet. pass. i§teden na-
lazi se grijeskom pisan ne samo istetjen nego i
igteten. — Izmedu rjednika u Vrancicevn (,isde-
cen' jvitiosus'), u Mikalinu (i§tedeni pinezi
al' ina taka stvar ,adulterinu3, adulteratus, cor-
ruptus'), u Belinu (igteden ili iSteten ,infectus'
40()ij; istetjen ,dopravato' ,depravatus' 250*'; ,in-
vitiato' ,vitio imbutus* 418''; ,magagnato, guasto,
corrotto' ,vitiatus' 451''; igteten ,guastato, futto
deteriore' ,corruptu3' 363''; ,gua8tato, iuvitiato'
,dppravatu8' 363''; ,incattivito' ,corruptus' 391a;
,marcio, corrotto' ,putridus' 462''; ,slogato' ,lu-
xatus' Ql^^; ,viziato' ,vitiatus' 77la), u Vukovu
(isteden, vide kilav). a) uopce, vidi 1, a, a). Ne bi
mrje2a izgtedena ni razdrta. Zborn. 1 19''. Maher . . .
i§teden jur je vas. M. Vetranid 2, 239. Ako si
podavao stvari istetene. B. Kasid, zrc. 70. Ako
pokriva trgovine istedene. I. Drzid 308. Ure,
ako su istedene unutra, smeta'u zvecane zvona
izvanka. M. Eadnid 427''. Zasto kruh u kvas
nije svrsen, nego isteden, kako pise apostol. J.
Banovac, razg. 224. Juha pogrijevana na pola
istedena. (Z). Poslov. danic. 40. Nacinite plug
izstotjen i ralo slomjeno. D. Basic 143. Vino
iStedeno. Ant. Kadcid 53. Nasa dobra ne budu
od ikoga odnesena ali izstedena. J. Matovid 394.
Ponovi u nemu, primilostivi otce, sto god je ze-
ma}skom slabosti istedeno. T. Ivanovid 112. —
b) vidi 1, a, b). Kako smradni, isteteni i izvS-
nuti udi. S. Budinid, sum. Idi^. (moze pripadati
i pod e)). vidi i u BeUnu rjecniku — c) iSteden
vinom znaci pijan Amon isteden vinom bi ubijen.
M. Eadnic 416*. — d) isteden (kao pristojnija
rijec) moze znaciti kilav. vidi 1, a, c). — u Vukovu
rjecniku. — e) isteden moze znaciti sto i gnio,
vidi u Belinu rjecniku. — amo mogu spadati i
ovi primjeri u kojima se zove ,istecenom' rana
sto se ognojila: Cule su se u gnusnosti, jaob,
smrdede na sve strane, istedene moje rane i me
nepomne bezumnosti. I. Gundulid 197. Tako i
Ijekar s prva od svudi istedenu ranu odkrije; ni
ga smuda, ni ga trudi, §to necisti crv izije. 218.
— vidi i u Belinu rjecniku. — isporedi 3, d).
— f) u moralnom smislu, vidi 1, a, d). Zemja
je istecena. Zborn. 78''. Sto jest godir u nemu
istedeno zomajskijem pomankanjem. P. Posilovid,
nasi. 157b. (Saniaritani) bijahu jedan narod iste-
den. M. Radnid 1''. Ah krstjanstvo istedeno!
A. d. Bella, razgov. 108. Narav po grihu istoc-
nomu istedena. J. Banovac, pred. 8. Slobodno
voJG otene po grihu istocnomu jest izstedeno.
uboj. 27. Pripovijoda Tomas Kantipratanin, da
jedan negov drug u pocetak dobar, a pak isstetjea
od jednoga zla susjeda umrije. D. Basid 20.
Covjek izhodi iz boka Adamova s naravi iste-
tjenom. 121. Jer je srce nase obastrto i iste-
deno od kapule edipske. Ant. Kadcid 166. Dusa
istedena s ovakijem pozudaraa. J. Matovid 338.
Bududi mi prignuti na zlo, istedeni s naravskom
slabosti. 432. U bidu naravi istedene kolika je
nemod Judska za uciniti dobro. 476. — amo mogu
pripadati i ovi primjeri: Vidi, koliko moze ob-
lubjeiie izstedeno. M. Radnid 243*. Tako sada
nose ova istetena vrimena. Ant. Kadcid 362. —
g) vidi I, b, a). Konrado videdi istetenu svoju
vojsku. A. Kanizlid, kam. 590. — h) vidi 1, c.
Dubjem kitno i raskosno koje nijestoce, sto mi
rijeci istetjenom ,lontan' zovemo. B. Zuzeri 155.
U ovim mojim kiiigam mnoge se rici istedene
naode. J. Filipovid 1, 581. vidi osobito u Mika-
jinu rjecniku.
3. sa se, obicno refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mika^inu (istetiti se, iskvariti se ,tabesco,
extabesco' ; istetiti se, nauciti se zlu ,vitior, vitio
depravari vel corrumpi' ; istetiti se, izvrdi dijeto
,aborior, aborto, facere abortum'), u Belinu (,gua-
starsi, invitiarsi' ,vitior' 363''; ,incattivire' ,cor-
rumpor' 390''; ,invitiarsi' ,vitiosum fieri' 418'';
(Putrefarsi, divenir o farsi putrido' ,putresco' 597* ;
,far marcia, convertirsi in marcia' ,suppuro' 462'' ;
i§tetiti se rana ,rinovarsi la piaga' ,recrudesco'
623*), u Stulicevu (,depravari, corrumpi, putres-
cere, vitiosum fieri'), u Vukovu (,ein6n bruch be-
kommen' .raraicosum esse', cf. iskilaviti se). it)
uopce, vidi 1, a, a). Ako se vino istetilo. M.
Divkovid, nauk. 154''. Da se cinenje slijededo
isteti. B. Kasid, nasi. 167. Pelinku se mac u ruci
i zatupi i isteti. P. Kanavelid, iv. 195. Kada se
isdeti sakramenat. I. An6id, svit. 183. Onde nije
dobar sakramenat, kada se bistvo isteti od ove
ISTETITI, 3.
89
2. I§TO
tri stvari za sakramenat potribite. J. Baiiovac,
razg. 204. Ono vino ako se je istetilo, ti si ga
pod zdravo platio. J. Filipovic 1, 484a. Da so
)6 kruh isdetio. Ant. Kadcic 52. — h) kao obo-
Jeti, u jednom primjeru xvi vijelca. Dobre, ti se
ces istetit, docna lezeS. M. Drzid 213. — c)
vremenu, had, po§to je lijepo bilo, postane oblacno,
kisovito ltd. — u Diibrovniku. ,Sunce je zaslo u
oblake, strah me je da se nocas ne isteti vri-
jeme'. P. Budmani. — vec od xvi vijeka (u me-
taforickom smislu). Ne zna jer se moze brijeme
istetit, i dobra srjeia promijenit se u zlu. M.
Drzi6 276. — d) istruhnuti, izagniti. Ako se ne
bude unutri'ii clovik istetio i razrusio. B. Kasi6,
nasi. 126. Tijelo Isukrstovo nije podlozno da se
izsteti i razcini. B. Zuzeri 175. Da se ne iz-
sdete, ni usmrde. I. Garanin 24. amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Zub, ako se usmrdi i iz-
steti, izvadis ga iz usta. M. Radnic 43^'. — i o
rani kad se oynoji. Da se rana noj ne isteti. P.
Kanavelid, iv. 305. — isporedi 2, e). — e) iski-
laviti se, kao pristojnija rijec, vidi 1, a, c). —
u Viikovu rjecniku. — /) izvrci, izhaciti, izmet-
nuti (dijete). — u Mikalinu rjecniku. — ff) u
moralnom smislu, vidi 1, a, d). A i djevojke so
isteti§e. M. Drzi6 138. Tko se u ovizijeh raz-
kosah ne bi istetio? 250. Pomankav jedna (stvar)
sva se vira izsceti. I. Ancid, vrat. 201. Gdi ne
ima tko vlada izstetide se puk. M. Eadnid 48i>.
Izstetise se oni starci s lipotom. 72*. Da se ne
izsteti§, ponizuje te. 1493'. I ta zemja isceti so
s krvi ka se j' tot prolila. A. Vitajic, ist. 368^.
Upravan u Judmi nije ; jerbo su se istetili i is-
krivili svojim opacinam. J. Banovac, pripov. 200.
Jeli se koja dusa . . . po vasemu zlu izgledu is-
stetila, ali izgubila? D. Basic 20. Slidi li da so
isti nauk nije mogao kako izopaciti ili privarom
istetiti? I. Velikanovi6, uput. I, 243. — h) pro-
pasti, unistiti se, vidi 1, b, a). Krajevstvo ne-
govo je koje nece se istetiti. S. Rosa 10*. Neka
stvar naopako izide, nek se isteti, nek pogine.
A. Kali6 396.
ISTETIV, adj. koji se maze istetiti. — U Stu-
licevu rjecniku: ,corruptioni obnoxius'. — nepo-
uzdano.
ISTI PANE, n. djelo kojijem se istipa. — U
Stulicevu rjecniku.
ISTIPATI, istipam i istipjem, pf. svrsiti sti-
pane (posto se mnogo stipalo). — Slozeno: iz-
stipati. — Akc. je kao hod ispitati i ispisati. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(,multum vellicare'), u Stulicevu (,sat vellicare'), u
Viikovu (istipati, istipam ,zerkneipen, zerzwicken'
,convello'). Kad ga nadem, manenstina tako me
isstipje. M. Drzic 406.
ISTITI, istijem, pf. vidi iscitati. — Slozeno : iz-
stiti. — U jednoga pisca nasega vremena. Mnogu
knigu istiti. M. Pavlinovic, rad. 143.
1. ISTO, n. quicquam, makar sto, vidi sto t
2. i pod 4, f, c). — Cesto se i u nominativu i
u akuzativu Jcaze ista (po genetivu, vidi kod sto
i nista) ; u ostalijem se padeiima mijena kao sto,
n. p. gen. ista, icega, icesa, dat. icemu, instr.
icim itd. — kad je s prijedlogom, ovaj dijeli i od
zamjenice: i u cem. M. Drzic 187, ili ne dijeli:
u icemu. A. Boskovideva 36; B. Zuzeri 149. —
U starijih se pisaca dodaje katkad na kraju ro
ili r{=z&): istore. N. Eanina 155*; I. Gundulic
78; istare. D. Eaiiina lO^; istor. B. Gradic, duh.
13. — Od XVI vijeka, a izmectu rjecnika u Stu-
licevu (,nil, nihil'!).
a. uopce. Ne da smo modni misliti istore. N.
Eanina 155^. paul. 2cor. 3, 5. Nu ni munita ni
koja druga stvar i u cem moze ikad pridobit.
M. Dr2i6 187. Ni ga <Se itkor mod podmitit, ni
privarit, (ni) od iega istor sakriti. B. Gradic,
duh. 13. Triba je da skiisi§ nisto, ako zelis bit!
isto. P. Vitezovid, cvit. 21. Prije neg' ista recem,
prosim u visnega Spasiteja, da razgrije srce moje.
B. Zuzeri 3. Ako vide ga u icemu sakriviti, da
mu za Jubav Boziju svo prikazu. 149. Ja boz
ista sve du prostit. 184. A to svak znade, da
se ne more virovati u onoga sama, ni ufati, ako
se ne }ubi vise neg isto drugo. F. Lastrid, od'
69. Da se moze u icemu raj stanovit uzivati.
A. Boskovideva 36. Dokle isto u kog' vidi. V.
Dosen 57a. Misli , jeli isto gore. 58a. Kod
mudri je to za rugo vise, nego isto drugo. 72*.
Tako medi u lonac il' isto. J. S. Eejkovid 325.
Slada je }ubav od ista. Nar. pjes. petr. 1, 131.
Kad umirase, vide li ista? Nar. prip. vrc. 5.
Prestanu mu ista davati. Vuk, nar. pjes. 4; 458.
Pa ako ista lazno recem. Pravdonosa. 1852. 23.
— Grijeskom s negativnijem glagolom mj. nista.
Nedu drugog ista igda uciniti. A. J. Knezovid,
nep. 44. Do sada niste prosili ista. J. Matovid
xxiv^. Da se maloman ne moze zejeti ista. 8.
Nece ista biti neuzmnozno vami. 21. Da ne raz-
likuje ista medu prorokovanima. 28, U koju ne
ulazi ista ockvrneno. 54. Da malo, oli ne imaju
ista stavno i potvrdno. 305. Da s cesa ne ra-
zumije ista? I. M. Mattei 13. Gijed er cijeni,
da je sve ludost, ter ne moze ista razumjeti. 13.
Tako ista mu ne ugada vede koliko srce, koje . . .
stvori mu se na kojigod nacin sobrazeno i pri-
licno. 111. Nije ista u meni s cesa bib ti mogo
omiliti. 282. Sud od koga nije isto strasnije.
T. Ivanovid 9. Pako od koga nije ista teze. 9.
Nede da ista ostave. I. J. P. Lucid, nar. 19.
Virujte temejito, da se nede isto brez voje Bozje
vama dogoditi. D. Rapid 33. Znaj da ti nede
isto drugo na tvojoj nivi poniknuti. 304. Vec
ga ista ne ustavi svoju davnu smirit' ze]n. P.
Sorkocevid 594''.
b. adverbijalno, kao ikoliko, iole. Ko god je
pace bil vik vridan istare, svakoji jes dutil . . .
D. Ranina 10^ (moglo bi pripadati i pod a). Na
ovomu tvom govoru, liste, kad ga bude cuti, ako
u lijepom svom pozoru vidis ista da se smuti, ti
zamukni mramorkome. I. Gundulid /257. Koji se
isto u dobro pisanje razumiju. R. Gamanid AS*.
Tko godi ima ista razboristva. B4a (moze pri-
padati i pod a). Bratjo grisnici, vi ova slisa-
judi, jeda isto ovi strah u vase srce stupi? jeda
isto u vasu pamet kojasi se? J. Filipovid 1, 131^.
Strasi li vas isto ovo proklestvo? 1, 155t> (ova
dva Filipoviceva primjera moze biti da pripa-
daju pod 2. isto). Niti srecan bi pozroti saraj
ista uresnije. P. Sorkocevid 575i>. Radij' bismo
glave izgubiti no nevjeru nima uciniti ali liima
ista nauditi. Nar. pjes. vuk. 4, 50. Anto gleda
svuda oko grada, jesu 1' Turci isto uzmakuuli.
4, 245. Nit' mu isto jur pomaze zlato. Osvetn.
2, 147. — Grijeskom s negativnijem glagolom mj.
nista. Ne strasi me ista mane Bog djetesce u
povoju, neg Bog sudao u svojoj slavi. B. Zu-
zeri 95.
2. ISTO, vidi istom * istom. — U nekijeJi pi-
saca xviii vijeka. I sa svim tizim, isto dosli ovi
sveti dnevi od veseja, zaborave se od svoga obe-
dana. J. Banovac, razg. 168. Sve svoje ufaiie
stavjaju u likarije po znanu Judskomu nasaste,
ne gledajudi jesu li uciiiene po carih i po vragu,
isto da mogu ozdraviti. J. Filipovid 1, 499''. Tako
nevojno obuceni da i§to golodu svoga tila pokri-
vaju. 3, 825b.
ISTOK
90
iStorija
iStOK, w. ime muSko. — xviii vijeJca. Istok
Valaic. Glasnik. ii, 3,80. (1706—1707). 228. (171U).
ISTOK ATI, istocem, pf. svrsiti stokane (poUo
se vmogo istokalo). — Slozeno: iz-Stokati. — Akc.
je kao kod ispisati. — U nase vrijeme u Lici.
,Sta ti vavije stokas i ukas?' ,Bome sam istoka'
i izuka', kako nemam ni u kotarini ni u ambaru,
pa mi ne pomaze ni stokane ni ukane'. — I sa
se, refleksivno. ,Mudrac je on, i stisnig^uz veliki,
kad svega dosta ima, on i onda tobos pred svi-
jetom Stoce i uce, pomaze nanii siromasima pla-
kati, tobos da mu ne dodijavamo; stok i' i uka'
Boze daj tako do smrti, i nikada so ne istoka' i
ne izuka'!' ,0n za ziva sebe nikada se ne6e isto-
kati i izukati'. J. Bogdanovic.
iSTOM, adv. i con.h vidi istom. — isporedi 2.
isto. — Po svoj prilici postaje od istom tijem
sto se mislilo na isto. — U Dubrovniku je druk-
ciji akc: istom. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,solamente, soltanto, aw. limi-
tativo' ,tantum' 335^; ,superficlalmonte, cioe leg-
giermente' ,leviter' 718^; istom, istom da ,purche,
ha forza di se' ,dum, dummodo*; istom da ne
,purch6 non' ,dum ne' b^&>\ istom ,apena, cioe
allora, appunto' ,vixdum' 89a), « Voltigijinii
(, soltanto, solamente' ,nur'), u Stulicevu (,uti, ubi,
solum, tantummodo, vixdum'; istom ako, istom
da ,modo, dummodo'; istom da, 1. ,saltem', 2.
, dummodo').
1. adv.
». vidi istom, 1, a. a) uopce. Istom cin' da
dusu pri tebi sahranim. M. Vetrani6 2, 256. Ei-
joci, ke se vam govore, sve vam za smijeh istom
lazu. N. Najeskovic 1, 156. Ako li hodes sad
da ti ga (zub) izmu tja, i.stom mi rec'. 1, 186.
Hoc li se smiriti, ter istom pamotuj, sto ti cu
riti. 1, 188. Ja ju cu ostavit', istom me riemojte
ugiiavit! 1, 211. Istom rec' sada ti : ,Ja ho6u
onoga'. 1,232. Nut' istom ti cini kako ti velim
ja. 1, 268. Jer vece ne zeli me srce na sviti,
neg istom veseli tvoj ures sluziti. 2, 18. Da
poznas, ja u toj jesam li odluci, nut' istom za-
povid, sto godi bodes. 2, 42. Nijosu prave misli
tvoje, istom radis s nih upasti u krvave smede
i boje. G. Palmotid 1, 266. I mudrijeh besjeda
slusaj istom kriposti. 2, 476. Koje kako cvijet
istom za malo zene a s presom zvene. V. An-
drijasevid, put. 295. Mladi istom slijode priliku
uihovijo stari. M. Kadnid 46'^. Zovi me lopizom,
istom me ne razbi! (D). Poslov. danic. 159. Neka
ido, neka se pomoXe istom posteno, ere potroba
ne ima zakona. A. d. Bella, razgov. 170. IJ zlatu,
u srebru, u mramoru utjestivaju se i udjejivaju
i imena i prilike istom za mod 2ivjet u pameti
od naroda. B. Zuzeri 8. Koji su ga u kude do-
cekivali i koji su se istom odide nogove doti-
civali. J. Banovac, razg. 230. Trga istom pru-
dijeso. (Z). Poslov. danic. 137. O komu istom
to poglavno stvari zarekoh. S. Eosa viii. Ogri-
jesi ne istom sam sebe nego i vas narod. 3^.
Ne boj se, istom yjeruj i ona bide zdrava. 89a.
Kazgorjet ih u toj Jubavi po razgledanu pomnivu
ne istom izvanijeh cina i besjeda all muka Jozu-
sovijeli, nu poglavito razgledanem srca negova
bozanstvenoga. I. M. Mnttei xi. Ne razgledahii
u sobstvu Hrista Jozusa nego istom .sto z dvora
bijase. 80. — ft) s konjiinkcijama, vidi istom,
1, a, b). act) s da. Ako bi bil mahnit, istom
da je bogat. N. Dimitrnvid 6. Ne branim zi-
vota od smrti naj prede, istom tva Ijepota jednu
rijec da rece. N. Najeskovid 1, 179. Neka Tezeo
od sve pode pogrdene vjerenice, istom da vlas
tve desnico noj na pomod blaga dode. I. Gun-
dulid 9. Dvorit te du, ma Jubavi, ah jaoh, istom
da Ijepotu mirnu gledam, ka me travi. 17. Istom
da sam tebe blizu, o Jubavi ma jedina, mirna
bidu sred planina. 19. Pisati istom da se moze
razumjeti. B. Gamanid A4''. Sve sto imate da-
jete i ne budud dosta, zaduzujete se istom da
ga mozete od onih nevirnika oslobodit. J. Ba-
novac, pripov. 51. Uzmi i oberi stranu koju ti
drago, a ja du uzeti koja ostane, i§tom da smo
u miru. 117, Ne marim, rece, ako de me i ubiti,
istom da je cesar. 250. Umriti neka ti jedna
sala bude, istom da prided u cestiti broj. P. Kne-
zevid, osm. 155. Docekade gosta,^ istom da dobro
ustoji. (Z). Poslov. danid. 18. Sto se bode, sve
se moze, i§tom da nije zlo. (Z). 123. Prima do-
brovojno gresnike, i§tom da poprav pokajani su.
S. Rosa 116a. Na dan svih svetih. mogn se go-
voriti 8 vratima otvorenim i zvonedi, istom da
ne pridu oni, radi kojih opovid jest postavjena.
M. Dragidevid 43. Moze odrisiti od svakoga griha
i zaveze, iStom da ima pravu misao. 111. Istom
da mi zapovije tva vlas, svako djelo uzedu. P.
Sorkocevid 587^. — bb) s ako. Dusi su (bici)
vode ozdravno, i§tom ako se s vo}om Bozijom
dobrovojno budes ti ugoditi. V. Andrijasevic, dev.
3. — cc) s nek. Tko je soko, nek se stavi i po-
rodi sokolida, istom nek se Pa§kal slavi. P. Kne-
zevid, ziv. 63. Lipo de sve biti, istom nek bude
za vecu slavu Bozju. muk. 5. — dd) s li. Istom
odemo li mi, s nasom vojom moXemo na puno
nacina pridobit ovoga neprijateja. J. Banovac,
razg. 114. — c) us rijec istoga znacena (samo),
vidi istom, 1, a, c). Na put od s. pokore, koju
Gospodin Bog prima, iStom samo da je pravedno
ucinena. L. Vladmirovic 10.
b. vidi istom, 1, b. Jer tko mre, moj druze,
pak bude pocinut, razdijeli od duse kad mu se
istom put. N. Najeskovid 2, 81. Dim koji se
istom vidi, a udije pogine. V. AndrijaSevid, put.
234. Bjese ovi pustinak istom od sedamnes go-
dista. I. Dordid, ben. 26. Ah, ti istom odrisen
opet se zaveza iznova. J. Banovac, pripov. 31.
Bio je istom ujezo u tridesto godiste. S. Rosa
47a. Marija jos istom ditesce. Grgur iz Varesa
119.
c. vidi istom, 1, d. Jedno mu se srdce umorilo,
a drugo se istom razigralo. Nar. pjes. bog. 268.
2. conj. vidi istom, 2.
a. vidi istom, 2, a. I§tom ti toj svrnu put mene
da ide, tuj mi put sva strnu a strah me obide.
N. Najeskovid 1, 216. Kojega igtom odutje, taj
cas ga navali koriti. I. Dordid, ben. 188. Istom
svoje govorenje svrsi, pode mu idi iz krila plamen.
M. Zoricid, zrc. 155. Istom se stavi blazena Gospa,
da je dala na svijet sina Bozijega, pokloni mu
so. D. Bagid 291.
b. u glavnoj je recenici konjunkeija: a) a.
Istom ja bjeh Niku zaspati stavila, a zacuh tuj
viku. N. Najeskovid 1, 265. Nu igtom na put dobar
tako kronu stupaj od pameti, a otac ga blagi
srete pun dobrote vjecno. I. Gundulid 251. Igtom
prvi kami vrze, a strasivi trup na tie obori. G.
Palmotid 3, SO**. Igtom se ukloni napas, a Be-
nedik poce dutjet u pameti misli bludne. I. Dordid,
ben. 25. Istom k nima taj glasnik pride a zid
gruhnu. 110. Igtom prista s molitvom, a dje-
tine tijelo jur zivo zatreso se. 140. — b) kad.
U njoko pak doba dosad (sic) istom bjeh do
Mijkova groba, prid sobom kad vidjeh . . . N.
Najeskovid 1, 216. Istom doprije dvanaes jeta,
kad je tegnu plam juveni. N. Mardi 16. Igtom
bjeliu nodue tmine u okolo svijet prikrile, kad
mrak naglo s' svud prostere. 19.
iSTORIJA, /. vidi istorija. — Od xvi vijeka,
iStorija
91
ITALIJAN
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu. Cte se va
istorijali crikvenih. Korizm. 27a. Istorija je pi-
sana od toga. 46'>. Kako imas v nih istorijah.
751^. V pocetki ceske istorije. §. Kozifiid 19i>.
Pisal je cesku istoriju. 33a. Da zna i veruje
vsu istoriju ili dijanje od Bozjega sina. Anton
Dalm., ap. C2. Naucite} od istorija. M. Div-
kovic, bes. 326a. Koji su onoga vrimena histo-
rijo pisali. S. Badric, ukaz. 46. Stije se u isto-
rija od Majole, da se jednom' poganinu obrati
zena. J. Banovac, razg. 170. Dobro §tijuci isto-
rije. izkaz. 12. Uzmimo istoriju od Cira kraja
od Persije. J. Filipovi6 1, 478''. Po jednoj hi-
storiji iliti izkazanu. F. Lastric, test. ad. IB^.
Vadi se iz istorija sto imade svak znati. Norini
8. Kako se na vise mista stije u kazavicam
il' ti istorijam. M. Dobretid 574.
iSTORIK, m. vidi istorik. — U Bjelostjencevu
rjedniku : ,historicus' .
iStOVA, /. mjesto u Srbiji u olcrugu poiare-
vackotn. Zem|a kod Istove. Sr. nov. 1861. 167.
ISTRAPATI, istrapjem ili istrapam, pf. posve
postrapati. — Sloseno: iz-strapati. — U nase
vrijcme u Dubrovniku. ,Polijevala sam cvijece,
pa sam se sva istrapala'. P. Budmani.
ISTRCATI, istrcam, pf.isteci strcanem; posve
zastrcati. — Slozeno : iz-strcati. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. ,Puko je mijeh, pa je vino
sve istrcalo nadvor'. ,Istrco me je svega vodom
iz strcalice'. P. Budmani.
iSTRIJA, /. vidi Istra, Istrija. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku.
ISTRIJAN, m. vidi Istrijanin. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku.
ISTRIJANSKI, adj. vidi istrijanski, — U Bje-
lostjencevu rjecniku.
I§TRK^iATI SE, istrk|am se, pf. (o govedima)
razbjegnuti se. — Slozeno: iz-strk^ati. — U nase
vrijeme u Liei. ,Ne znam ko'e vas je Jesu od
pritorka otkucilo, pa se goveda sva nekud istr-
kjala'. ,Danas je rano sunco upeklo, pa su se
goveda cio dan ka' va}a i§trk|ala'. J. Bogdanovid.
ISTRIJMENAT, istrumenta, w. vidi instru-
menat. — xv vijeka. Kako ocemo istrumenti ve-
rovanimi pokazat. Mon. croat. 181. (1500).
ISTUVATI, istuvam, pf. ugasiti. — Slozeno:
iz-stuvati (sto je tal. mlet. rijec stuar, ugasiti).
— U nase vrijeme u Boci kotorskoj, a iztnedu
rjecnika u Vukovu: (u Boci) n. p. svijecu ,aus-
losclien' ,exstinguo', cf. udesiti (?), obeseliti (?),
ocito su ove zadne rijeci grijeskom napisane, jer
nijesu ni u kakvoj svezi s istuvati. Da istuva u
drustvu svijedu. V. Vrcevid, igr. 20. — Sa se,
pasivno ili rejieksivno. A macka baci svijecu te
se istuva. Nar. prip. vrc. 1, U cijoj se ruci
istuva vatra. V. Vrcevid, igr, 6.
ISTVAN, m. mag. Istvan, Stjepan, Stefan. —
Od XVI vijeka. Hrvat Istvan. Mon. croat. 250.
(1550). Kneza Istvana Mokrovsdaka, 290. (1588).
Za Istvana bana Slankamenska, Nar, pjes. vuk.
2, 487.
ISTVANOVIC, m. prezime (po ocu Istvanu).
— U nase vrijeme. Schem, diak. 1877. 64.
ISIJ;^ATI, isiijam, pf. ispotezati, ismucati. —
Sloseno: iz-su}ati. — U nase vrijeme ti Lici.
a, aktivno. ,Ajme meni, zaboravila ono saku
konopaja po podu oblaziti, pa mi eno mis sve i
jednu isuja'. ,0d nekud pojavili mi se ove zime
mi§i na podu, pa mi ono zita sve isujase.
b. pasivno. ,Nesto ono senice na podu u onom
malom vrslazidu, pa ozgo sva iSuJana od misa'.
,Sve su mi, rodo, konopje i§u]ane od misa, pod
Bogom no znam, sto du ovog projeda za ko-
nopjano sjeme'.
c. sa se, rejieksivno. ,Sve ti ja nekako polako
su}, pa sujaj so, pa ti se na jedan put isuja' van'.
,Niko od nas ne opazi, kada se je on isuja' van',
J. Bogdauovid.
iSUNATI, isunara, pf. izvuci. — Slozeno: iz-
sunati. — U nase vrijeme u Lici. ,§ta ti ne znam
vavije po toj skriiii sunas, vaj da mi e znati sta
des iz ne isunati'. J. Bogdanovid.
ISUPi^RKATI SE, i§uperkam se, pf. nasaptati
se. — Slozeno: iz-superkati. — U nase vrijeme
u Lici. ,Vas se dvije nedete nigda nasuperkati
i isuperkati'. ,'Est6 li se ved igda isuperkale?'
J, Bogdanovid.
ISUPJ^ITI, isupjim, pf. posve prosupjiti (na
mnogo mjesta). — Slohno: iz-sup|iti (vidi pro-
supjiti). — U nase vrijeme u Dubrovniku. — Sa
se, pasivno s osobitijem znacenem: izgristi se u
Belinu rjecniku: isupjiti se, isupjivam se ,tar-
lare, consumarsi dal tarlo' ,cariem sentire' 723a,
i u Stulicevu: isup(iti se, igupjivam se ,teredi-
nibus consumi' ; izsupjiti se, v. izgristi se.
ISUP^IKATI, isupjikam, pf. kao dem. isupjiti.
— Slozeno: iz-supjikati. — Pasivno u jednom
primjeru xvii vijeka. U sudu izsupjikanu. M.
Radnid 94a,
ISUPl^iVATI, isiipjujem i isupjivam, impf.
isupjiti. — U Belinu i u Stulicevu rjecniku:
praes. isup|ivam se kod isupjiti se,
iSUSKATI, isuskam, pf. dobiti suskanem. —
Slozeno: iz-suskati. — fj nase vrijeme u Lici.
,Nesto ti odavuo oko one cure suskas, ja ne
znam, odes li sta isuskati?' ,Ode borne, jer de
pravi coko sto suska, tu i isuska', J. Bogda-
novid.
ISVAGATI, isvagam, pf. doci svagajuei se. —
Slozeno: iz-svagati, — U nase vrijeme u Lici.
,Ajte vi gore, ja du vas ode cekati, ja sam slab,
pa i zadusjiv, nijesam kadar gore isvagati', J,
Bogdanovid.
ITAHIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena : Vezir sa}e zlatnu itahiju. Nar. pjes. here,
vuk. 121, Itahija, zlatna hauterija, 357, — Ja-
macno turska rijec.
ITAKO, adv. i bez toga, i da toga nije. —
Uprav su dvije rijeci: i tako, te se cesce i na-
laze razdije(ene, vidi kod 2, i pod 4, c. — U
nekijeh pisaca xviii vijeka. Ako Bog uzktije, Ma-
letijo itako postati de episkopom, zato nije triba
slati poklisare. A. Kanizlid, kam. 84, Skitjive
zene itako su nepostene, V, Dosen 94a. Jer itako
to se znade. V. Dosen 242a. Jer do cekat itako
do kise, J, S, Rejkovid 217. Jer vrudinom krv
itako vi'ije. 296.
ITALICKI, adj. vidi talijanski i italijanski, —
Od lat. italicus. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,italicus' s dodatkom da je xizeto iz brevijara.
ItALIJA, /. Italia, od lat. ili od tal. rijeci.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu,
t( Belinu 421a, u Danicicevu. Prisbdsu mi vt
strany Italije. Mon. serb. 530. (1485). Lijepa
Italija. P. Kanavelid, iv. 392. Kih Bog vjecni
za bid spravi Italije i Ilirika, J. Kavanin 115a.
Sveti Inacijo osta u Italijfi). F. Lastrid, test. ad.
Ilia. XJ ItaliCit;. svet. 138a,
ITALIJAN, Italijana, m. covjek iz Italije, vidi
Talijanac, tal. Italiano. — xvi i (mozebiti) xvii
vijeka. Pij Vlah ili Italijan rodom. §. Kozicid
6b. Imamo rijedi koje se izricaju i izgovaraju
ITALTJAN
92
ITI, I, 1, b.
izricanjem feoga Latini i Italijarii u svomu je-
ziku no imaju. R. Gamafiic AS^. Toliko Latini,
koliko Italijani ovo slovo ,g' inako izgovaraju.
B5''. zadna hi clva primjera mogla pripadati pod
Italijanin.
ITALIJANAC, Italijanca, m. vidi Talijanac. —
Od XVII vijeka. Buduci rodom Italijanac. A. Ka-
nizlic, kam. 464. Prida n dolaze Francezi, Ita-
IJjanci. A. Kalid 543.
ITALIJANAS, italijanijasa, m. covjeJc koji pri-
pada tcdijanskoj jwlitickoj strand. — U nase
vrijeme nacineno u Dalniaciji. Italijanasi zaveli
puk. M. Pavlinovic, razg. 60.
ITALIJANIN, m. vidi Talijanac i Italijan. —
Plur.: Italijani. — U Belinu rjecnikii: ,Italus'
421a. — j^fnQ mogu pripadati i dva zadna pri-
mjera kod Italijan.
ITALIJANSKI, adj. koji pripada Italijanima
i Italiji, vidi talijanski. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,italus' 421a) i u Stu-
licevu: .italicus'.
a. adj. Koji su se tako na italijainsku naucili
pisati. B. Kasic, nac. 110. Na italijauski na6in.
K. Gamanic 621^. Ne razumiju jezika djackoga
ni italijanskoga. I. Grlicic xviii. Slu2ase se
kadgod kojom rijpci italijanskom. B. Zuzeri iv.
X&.tinski pisci i italijanski. J. Filipovic 1, xii.
Iz jezika italijanskoara. A. Boskoviceva ti I. M.
Mattei 352. Italijanske cete stotinik. A. Kanizlic,
kam. 554. Broje se oko sto i dvadesti mija ita-
lijanskijeh. S. Rosa 180^.
b. adv. italijanski (o jcziku). Dica uce latinski
i italijanski. A. Kanizlic, kam. 55.
ITEBEJ, »«. selo u Banatu. Sem. prav. 1878.
97. V. Arsenijevic. — Od prije nasega vremena.
Itebej. S. Novakovic, pom. 134.
ITEBEJAC, Itebejca, m. covjeh iz Iteheja. V.
Arsenijevic.
ITEBEJKINA, /. zensko cejade iz Itebeja. V.
Arseniievic.
ITEBEJSKI, adj. koji pripada selu Itebeju. V.
Arsenijevic.
iTI (ici, isti), Idem (idem), impf. ire. — Akc.
vidi kod I. — Rijec je praslavenska, isporedi
Stslov. iti, idj^, rus. uttii, hath, haj, ces. jlti, jdu,
po^. isc, (negda id), id^. — Korijen je indoevropski
oi (i), isporedi lit. eimi, idem, snskrt. emi, grc.
il/ii, lat. ire, got. iddja (,ivit'). Miklosic (etymol.
■worterb. 94'') misli da je slavenski korijen i po-
stao od jt (t od indoevropskoga i), a ne od ei
(kao sto je u litavskom jeziku). — U svijem je
rjecnicima: u Vrancicevu: iti j-pertagore; vadere';
u Mikalinu: iti, otiti, poci ,eo, pergo, vado, con-
tendo, proficiscor, iter facio, iter contendo' 150'' ;
idem, grem ,eo, pergo, vado, iter habeo, iter
facio, contendo, proficiscor' 137*; u Belinu: iti,
idem, iSo sam ,andare, movcrsi con moto pro-
gressive' ,eo' 77i>; ,caminare, far viaggio' ,am-
bulo' 162a; u Bjelustjencevu: idem ,eo, badizo,
proficiscor, pergo, vado, procedo, progrodior, iter
facio, viam lego, contendo'; u Jambresicevu: idem
,e(>, vado, proficiscor, progredior'; u Voltigijinu:
iti, idem, hodim, isao ,andare, camminare' ,gehon';
idem ,io vo' ,ich gebo'; u Stulicevu: iti, idem,
idem, iso sam, v. hoditi; u Vukovu: idi (iti, isti),
idem (po zapadnijem krajevima i: idem), isao,
isla: 1. .gohon' ,eo'. 2. idu novci .eoursiren, im
umlaufe stin' ,valore' s priwjerima: ,Kako idu
sad dukati ?' ,U Turskoj ne idu banke' (na ovo
se u sali rece: ,No idu ni u Nemackoj, nego ih
nose }udi'). 3. ,kommen' ,venio' s primjerima:
,Ide zima, ]eto, bozid'. ,Ide vreme, nosi breme'.
,Ide zima kao ostra sabja'. 4. ,rinnGn' .manare'
s primjerima: ,Ide vino kao iz bureta*. ,Ide krv
iz nosa' ,die nase blutet ihm'. 5. ide kisa ,e3
regnet' ,pluit', ide snijeg ,es schneiet' ,ningit';
u Danicicevu: iti, idu ,ire'; sbdt, sslt, part, praet.
act. I i II, kojima se naknaduju te forme gla-
golu ,iti'.
I. oblici. ne postaju svi oblici od korijena i;
dva (ger. praet. i part, praet. act.) postaju od
posve drugoga korijena std.
1. od korijena i. — u oblicima kod kojijeh
nastavak pocine vokalom (dakle u svima, osim
infinitiva) umece se d poslije i, te je osnova id.
vala da je to po analogiji prema dadem (ispo-
redi zna.dem, imadem; Miklosic isporeduje stslov.
praes. jadfj, od kor. ja). — Kad je ovaj glagol
slozen s prijedlozima u kojijeh je zndne slovo
vokal (vidi dodi, I) osnove se it i id mijenaju
na jt i jd i kasnije na d i d. po ovijem su osno-
vama postale pak i kod neslozenoga glagola osnove
id za infinitiv, i id za ostale oblike, osim ger.
praet. i part, praet. act.
». inf. a) stariji se ohlik iti uzdrzao sve do
nasega vremena, ako i ne kod velike vecine. b)
idi. — od XVII vijeka (M. Radnid 47. 88). — u
nase je vrijeme (osobito po srednijem i istocnijem
krajevima) naj obicniji oblik. c) isti. — postaje
od osnove id po analogiji prema sjesti, presti
ltd. — samo u nase vrijeme. Nar. pjes. 2, 464;
Pjev. crn 229b; p. M. Nenadovic, mem. 338.
b. ostali oblici, osim ger. praet. i part, praet.
act. a) osnova se id uzdrzala sve do danasnega
vremena kod vecine naroda. aa) praes. idem,
ides ltd. — XVI vijeka ima jos stariji oblik 1
sing. idu. N. Ranina 139*. Zborn. 38*. D. Ranina
95^. — u spomeniku xv vijeka ima i stslov. oblik
3 pi. idutt. Mon. serb. 475. (1456). — bh) impt.:
idi, idimo, idite. • — oblik kod 2 sing, (u pjesmama,
a pred vokalom i u ohicnom govoru) moze biti
okrnen, n. p. id' odatle. Nar. pjes. vuk. 1, 172;
ne id' amo. 2, 187; id', Turcine. 2, 348. — tako
i kod 2 pi. moze biti okrnen oblik izgubivsi i u
srijedi, Hi osim toga i krajne e, n. p. id'te. 2, 40.
494; i'te. 1, 60; id't' od meue. 1, 615; id't' odatle.
2, 365. 374. — stslov. oblik 2 plur. idete nalazi
se u spomenicima xiv vijeka pisanima mijesa-
nijem jezikom: Mon. serb. 160. 164. (1357); idete.
179. (1370). — mjeste idi, idimo, idite cesto se
kaze i hajde, hajdemo, hajdete (vidi bajde). —
cc) ger. praes. acta) stariji oblik ide. N. Na-
leskovid 1, 183. — bbb) iduci. — od xvi vijeka.
Zborn. 7b. A. Gucetid, roz. mar. 280; idud. D.
Ranina 58^. 125b. — ima i part, praes. act. idudi :
idudega. N. Ranina 22b. i Vuk ga upotrebjava
u nase vrijeme: Namislim, to da kazem u iducoj
sjednici. Vuk, pism. 24. — dd) aor.: idoh, ide,
idosmo itd. — ee) impf. aaa) stslov. oblik ideaht
itd. nalazi se samo u knigama pisanima crkve-
nij em jezikom, n. p. idease. Stefan, sim. pam. saf.
6. — hitb) od jjredasnega oblika postao je naj
obicniji kod vecine naroda: idah, idase, idasmo
(prije idahomo) itd. od xvi vijeka: idahu. N.
Ranina 265b. Zborn. 81b. io2b. I07a. M. Vetranid
2, 216. B. Gradid, djev. 27. D. Zlatarid 53b;
idase. Zborn. 13*. 45a. 48a. M. Vetranid 2, 417.
N. Naleskovid 1, 138. D. Ranina 91a. D. Zla-
tarid 17b. 87b. lOOb. A. Gucetid, roz. jez. 157.
173. 206; idah. N. Dimitrovid 58. D. Ranina 48*.
71b. 92*. — u pisaca cakavaca mj. d ima j : ijahu.
M. Orbin 171; ijase. M. Jerkovid 40. — ccc) u
na§e se vrijeme cuje gdjegdje i idah, idRse itd.,
n p. idahu. Nar. pjes. vuk. 3, 410. Nar. pjes.
here. vuk. 146. i sam je Vuk isprva cesto vpo-
treblavao ovaj oblik, ali ga je kasnije ostavio za
ITI, I, 1, b.
93
ITI, II, 1, a.
oblik kod bbb). — ddd) od starinskoga ideh^.,
idese itd. postao je oblik Idijeh, Jdijese ltd. po
juznoni govoru, po zapadnom idih, "idise itd. —
kod pisaca xv i xvi vijeka. idijeh. S. Mencotid
54. G. Drzid 488; idih. G. Drzi6 406. N. Dimi-
trovi6 59; idijo§e. N. Ranina 29*. 5S'>. 70^. l()2i>,
113a. i5(ib. Zborn. 13*. 70'^ D. Zlatari6 17*. 43*.
45^'. 68''; idise. M. Marulid 23. Aleks. jag. star.
3, 243. 202. 279; idijehomo. N. Ranina 08*; idi-
jehu. N. Ranina 21*. 153*. Zborn. 31''. 99*. D.
Zlatarid 17*. 48*. 80''; idihn. M. Marulic 79*. P.
Hektorovic 8. — b) od csnove id postnju isti
oblici samo po zapadnijem krajeviina, i to od
XVII vijeka (all vidi kod aa)). an) praes. Mom,
Ides ltd. idem. P. Posilovic, nasi. 201*; ides. P.
Po9ilovi6, nasi. 28*'. M. Radnic 5. 7. 25; ide. S.
Matijevic 69. P. Posilovid, nasi. 9''. 14''. M.
Radnid 28*; idemo. S. Matijevic 97. M. Radni6
43 ; idu. I. Ancic, svit. 42. M. Radnic 45. — istina
ima za 1 sing, oblik idu u jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka, all je to jamacno naci-
neno prema vidu samo radi slika, jcr inako u
pisaca Dubrovcana svi oblici postaju od id a ne
od id: Izid', izid', da te vidu od sunacca na svit-
losti, k tebi tuzna majka idu da t' navijestim
sve gorkosti. M. Vetranii 2, 411. — bh) impt.
idi, idimo, idite. idi. M. Radnic 36. 68. — cc)
ger. praes. iduci. P. Posilovid, nasi. 16''. — dd)
aor. idoh, ide, idostDO itd. idoh. M. Radnic 5.
3. od korijena std. — Ooaj vec u praslavensko
doba zamjenuje kor. i n ger. praet. i u part,
pract. pass., isporedi stslov. stdi., stli,, rus. ine.n,,
ces. sel, po^. szedl. — Bez sumtie je isti korijen
sto je i hod kod hoditi, te se h promijenilo na
s ispred h (Hi, kako Miklosic misli, ispred e, te
bi stariji oblik bio hed). — Po Miklosicu bi bed
bio indoevropski kor. sed (sjesti), isporedi snskr.
a-sad, doci, grc. d(^6g (od kor. id), put, ali se jos
ne zna, zasto bi se na pocetkii rijeci indoevr. s
promijenilo u praslavenskom na h.
a. od nepromijenena korijena std (t. j. bez i
sprijeda, vidi b). — Ne samo u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom, nego i u narodnom go-
voru uzdrsali su se ovi oblici do dana danasnega
kod nekijeh cakavaca (vidi kod b)). a) ger. praet.
§edt. Mon. serb. 41. (1253). jamacno treba citati
stdt, jer se u istom spomeniku vise puta mijena
B s e, n. p. ne (nt) prede, nt (ne) sodb, nt (ne)
davt, nt sedLsimt (ne stdtsimt). — part, praet.
act. stdLsi. sedbsimt (vidi sprijeda). Mon. serb.
41. (1253); si-dtsu. 125. (1347). — b) part, praet.
act. stlt, kasnije (kod cakavaca) sal. sli. Spom.
sr. 1, 23. (1399). 1, 104. (1411). Mon. croat. 215.
(1526). B. Krnarutii 22; sla. Mon. croat. 55.
(1428); sal, sla itd. u nase vrijeme na Rijeci. P.
Pilepic.
b. po analogiji prema ostalijem oblicima prima
i sprijeda. — Kod slozenijeh glagola od xiv vi-
jeka (vidi kod izidi), ali kod prostoga samo od
xvi: istina vec -^.v vijeka ima primjer: Komt su
bill ovoisli isb Srtbajb. Spom. sr. 1, 75. (1406),
gdje Danicic (ist. obi. 387) misli da isli stoji mj.
izbsli, ali po svoj prilici treba citati ovoj sli,
vidi: Jert su sli nasi trbgovoi izt Srbbajb. Spom.
sr. 1, 104. (1411). — ovi su oblici sad jedini kod
stokavaca, a mozcbiti i kod vecine cakavaca. a)
ger. praet. aa) isad. N. Ranina 167''. M. Alberfi
484. — bb) u nase vrijeme isavsi i isav. — b)
part, praet. act. isao, isla itd. naj stariji je
primjer isli. D. Ranina 98*.
II. znacene je uopce pomicati se s mjesta na
mjesto (u pravom naj uzem smislu samo o ce(a-
detu i zivotinama sto mijenaju mjesto micuci
nogama i to obicnijem nacinom, ni trceci, ni ska-
cuci itd., ali se cesto upotrebjava u sir em smislu
cemu drugome i o drugom nadinu pomicana).
isporedi hoditi.
1. aktivno.
a. i.stice se smjer kojijem se ide, isporedi ho-
diti, I, b. a) izrice se mjesto ka kojemu se ide.
aa) cejadetii (Hi zivotini), u pravom smislu
(ali ne samo o micanu nogama nego o primicanu
uopce). Ako si bote iti u tudu zemju. Mon. serb.
41. (1253). Nb sedbsimb (ne sbdbsimb) na trbge.
41. (1253). Sbdbsu mi vb Svetuju Goru. 125.
(1347). Na judehb kra}evbstva ti koji su isli u
Dubrovnikb. Spom. sr. 1, 23. (1399). Potom idoh
va Aleksandriju. Transit. 2*. Ter kako slijep
idih k nevojnoj dubravi. N. Uimitrovi6 59. On
jo sal u Klis. Mon. croat. 222. (1527). Vapod
mlada ne pristaje: ,Kud sam tako ides sada?'
I. Gundulid 339. Da od prije put drzava tijeh
ne idu, dokli od blizno Arbanijo mjesto svako
ne obidii. o73. Protiva Jerusolimu putujudi idohu
(tri kra^a). F. Glavinid, cvit. 5*. S palicicom u
ruki ide protiva goriioj Tebaidi (s. Anton). 18''.
Put. po kom pojubleni od Gospodina Benedikt
na nebo ide. 78''. Ide Isus na nebo. 159*. Petar
i Diego idohu u Rim, a ostali dva na dva po
latinskih idohu zemjah. 249''. It du u crkvu,
grjesnik bijedan, J. Kavanin 67''. Po trudnijem
putom time u krajestvo svo'e hti iti. 338*. Da
na nebo iso nije. 457*. Ja idem u crkvu. J.
Banovac, pripov. 139. Idudi dakle danas s. apo-
stoli u Jerusolim. F. Lastrid, ned. 127. One idu
u ogan. A. Kanizlid, kam. 653. Idi kuci. fran.
61. Kako ste vidjeli nega idudi u nebo. J. Ma-
tovid 72. Kad u crkvu ide, zubori mu brada.
Nar. pjos. vuk. 1, 106. Idi, majko, u goru ze-
lenu. 1, 124. Pa idite ka dvoru bogatoga Ga-
vana. 1, 132. Stan' pocekaj, sine Petre, da ja
s tobom u raj idem. 1, 133. Ide ona gori u
cardake. 1, 243. Pa on ide Merimi na pengor.
1, 253. Kuda ides, siroma? 1, 515. Ustan', Ale,
doma da idemo. 2, 49. Pa ti idi ka Prizrenu
gradu. 2, 54. Dizi vojsku, idi pod planinu. 2, 87.
Oni idu Nisu i Vidinu. 2, 324. Vi idite bijelu
Kosturu. 2, 370. Da ja idem do Prilipa grada.
2, 380. A ja idem u krsne Kotare. 3, 483. Da
idemo dvoru bijelomu. Nar. pjes. juk. 68. Da
idemo bijelu Budimu. 149. Pak neka idu svaki
svojoj kuci. Vuk, dan. 8, 210. Kad }udi idu ma-
nastiru. ziv. 86. Moradu oni napoje iri. S. Te-
kelija. let. 119. 11. — i metaforicki. Sal jo va
Kalikut, t. j. umro jo. na Rijeci. F. Pilepic. —
bb) subjekat je cejade; glagol je u prenesenom
smislu, jer x>omicane nije put pravoga mjesta
nego put necega umnoga. Ka pogibi svojoj idu.
J. Kavanin 15*. A sad mi je u plac idi, da ne
mogu imat tiso. 374''. Kad bi isao Izvan plota
svoje vjere. 505. Kad prema dobru mi opdimo
iti. I. Dordid, uzd. 98. U napast ide koji na
molitvu ne ide. J. Filipovid 1, 307*. — cc) objekat
je Sto nezivo, sto se moze pomicati (n. p. lada^
kola itd.). Obrete korabjb idustb vb Anatoliju.
Domentijan* 326. — dd) o cejadetu u §irem
smislu, kad ne ide svojijem nogama, nego jase
Hi se vozi itd. U ki (brod) ubrodivsi se, ide pro-
tiva istoku. F. Glavinid, cvit. 223''. Daj ti mene
tvojega dogata, da ja idem u svijet bijeli. Nar.
pjes. vuk. 2, 66. — ee) kao protezati se, pru-
zati se, o cemu nezivu, kao o putu, brasdi, pla-
nini itd. Putb koji ide preko slatintske sume.
Mon. serb. 86—87. (1327). Ako brazda gori ide.
I. Jablanci 52. Jedna (grana planine) ide na,
lijevo. Vuk, dan. 2, 31. — amo moze pripadati
i ovaj primjer (premda se voda u rijeci uprav
pomice): Tako ide (Ibar) u zapadnu Moravu.
ITI, n, 1, a.
94
ITI, II, 1, a.
Vuk, dan. 2, 39. — //; subjekat je sto umno,
glagol je u prenesenom smislu. Kako bi sluzba
Bozja sla na cast devi Mariji. Mon. croat. 55.
(1428). A u nemiru i u zavadi i velike na tleh
idu (stvari). J. Kavanin 266t>. Tvoja put raz-
loo-a da svijest ide. SiB^. Ne ide pod noge ni
nezino postene. M. Dobrotic 144. — h) smjer se
pokazuje adverbima naprijed, da}e, natrag itd.
No liti s vojskom napred iti. J. Kavanin 182'>.
Ide daje. Vuk, nar. pjes. 1, 128. Al' ce isti natrag
al' naprijed. Pjev. cm. 229^. Ide naguske kao rak.
Ide natrasko kao rak. Ide naprijed ka' i komad u
isaci (u nazadak). Nar. posl. vuk. 96. — amo bi
mogao spadati i ovaj primjer, u kojemu nema
adverba, ali se po smislu razumije do onoga
mjesta Hi takovo sto: I isad najdose kako rece
im Isus. M. Albert! 484. — c) kraj je micanu
cejade Hi sto se misli kao celade. Kamene je duse
u sobi tko ostaje u zivotu, ter ne ide tijekom
k tebi, za slijediti tvu Ijepotu. I. Gundulic 267.
Da k nem' ne idu zli dusmani. J. Kavanin 315*.
Ki ne otido od svojega, k Bogu ide. 342^'. K liemu
kako k Bogu Jubavju idau. J. Filipovic 1, 160^.
Niki idu na caratarice ili nauce bajati. F. Lastric,
ned. 324. Idite k gospi. A. Kanizlic, utoc. 43.
Nitko od neznabozaca ne bi se razbolio koji ne bi
odmah k Saveriji isao. fran. 59. K nemu idu
age i spahije. Nar. pjes. vuk. 1, 563. Ve6 on
ide Dul-kaduni mladoj. 1, 567. Pak ti idi caru
gospodinu. 1, 626. Ona ide svojoj staroj majci.
2, 165. Pak mu ides, nosis svadbarinu. 2, 420.
Da ide prcmudrome. Nar. prip. vuk. 174. amo
tnogu pripadati i ovi primjeri: A kad moje sestre
u rodbinu idu. Nar. pjes. vuk. 1, 412. Ili rodi
ili u rod idi. 1, 619. i ovaj: Nasi dobodci u vasu
ruku idu. Glasnik. ii, 3, 90. (1708). — uz cejade
se mozc izreci i mjesto kao kraj micanu. Da mi
ides bijelu Ledanu mome tastu, kra)u Mijailu.
Nar. pjes. vuk. 2, 132. — osobiti je smisao u
ovijem primjerima (a pravdi, pravdanu itd.)
Predt krajevtstvo mi da idu za neveru. Mon.
Serb. 52. (1240—1272). Da ide vfcsaky predt svo-
jega sudiju. Zak. dus. pam. §af. 48. Kako dusa
iz tila izade , udi) prid strasni sud Isukrstov
ide. J. Banovac, razg. 91. — d) s nekijem pri-
jedlozima kao sto su na, protiva, suprot itd.
smisao je da se ide u neprijatelskom smislu, is-
porcdi hoditi, 1, b, a) cc). ail) kraj je micanu
cejade. Idejase st drfcznovenijemt protivu lieu
mnogymi. jezykomt. Stefan, sim. pam. saf. 6.
Marta jedan kriz u ruki noseci ide protiva nemu
(drakunu). F. Glavinic, cvit. 244*. Filisteji idaliu
na n. J. Banovac, pred. 21. Idem suprot nima.
F. Lastri6, test. 20*. Nagovarajuci nih i slobo-
deci, da na nevirnike idu i udare. A. Kanizlic,
fran. 32. — i u prenesenom smislu. Vasa okri-
vjena idu samo suprod meni. S. Kosa 85*. —
hh) kraj je micanu mjesto. Ido^e Turci na Zadarb.
Okdz. pam. saf. 85. Idi s vojskom na zemju je-
vrejsku. Nar. pjes. vuk. 2, 85. — e) kraj je mi-
canu radna, te se kod glagola istice ne samo po-
micane nego i namjera (gdjegdje ova sama) da
se radna izvrsi. da) radna se izriie supstan-
tivom s kojijem prijedlogom (naj cesce na, u). uz
radnu se maze imati u misli i mjesto. Da su
prez vsakoga reda k boju §li. Mon. croat, 215.
(1526). Lijepe djevojke i .se]ani mladi 5 nima
na ne (igre) idu. I. Gundulid 379. Dobrovojno
na kriz igo. J. Kavanin 445''. Koji bi dobro-
vojnije isli na muke i na smrt nego na cast i
na igre. J. Filipovi6 1, 27''. Oni je prosastu no6
isao s lupezi u kradu. F. Lastric, od' 291. Nije
dopuSteno u lov idi. A. Kanizlid, kam. 151. Epi-
skopi u Latina na vojsku idu. 566. Vaja na
misu i prediku s bogojubstvom idi i pri nima
obstajati. F- Pavic, jezgr. 93. Kad na bal idu.
M. A. Ke|kovid, sat. A6b. Skoro je u lov isao.
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Pozdravio te tvoj dragi,
da mu ti ides na svadbu. 1, 408. Kad muz ido
na orane, zena u krcmu. 1, 512. Dode ferman
od cara turskoga Mustaf-agi, da ide na vojsku.
2, 342. Da na svadbu idu pobratimu. Nar. pjes.
petr. 2, 381. Koji na patrolu nisu hoteli idi.
Glasnik. ii, 1, 88. (1807). — uz radnu se moie
izreci i mjesto. Da idemo u lov u planinu. Nar.
pjes. vuk. 2, 45. Da ja idem na mejdan u poje.
2, 144. Da ne ides na boj na Kosovo. 2, 290.
i cejade. Tanka ga kniga dopade, da ide duzdu
na vojsku. 1, 74. Idu Turci caru na parnicu.
2, 430. Hocu isti Arapu na mejdan, hodu isti,
ako dodi nedu. 2, 464. — amo pripadaju i ovi
primjeri u kojima sto bi kod glagola bio objekat,
to kod ovakovoga supstantiva stoji obicno u da-
tivu: Ade Ii ne uzmozemo iti na pomodt ti. Mon.
serb. 23. (1234—1240). Vojnici povicu, da se knezu
Stefanu ide u pomod. Vuk, dan. 4, 23. Idi v sre-
tenije jemu. Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). i ovo:
Te za nima ide u potragu. Nar. pjes. vuk. 2, 619.
— bb) radna se izrice injinitivom. Idijohu svi
napisati se svaki u svoj grad. N. Ranina 21=^.
luc. 2, 3. Djaval... ide ga (clovika) napastovat,
F. Glavinid, cvit. 4''. Ide k nemu krstiti se. 8''.
Proti Napoli ide brzeci za soldata upisat se. 334*.
Ne idjahomo stanove robiti. I. T. Mrnavid, osm.
170. Kada idu spavati. ist. 6. Idudi ti u vecer
spati. P. Posilovid, nasi. 16*. UdiJ od toga glas
ide litati po svitu ovomu. A. Vitajid, ost. 413.
Evo otvarat zora ide vrata. J. Kavanin 853*.
Idoh klanat tempao sveti. 542''. It de castifc
Boga. I. Dordid, uzd. 49. Podize ureda tri ti-
sude junaka snaznijeh po izboru, da oncas idu
onu prodol obkruziti. B. Zuzeri 124. Va}a zacet
u pameti s kim ide,s besidit. J. Filipovic 1, 337*.
Ma sto idem dogadaje brojiti? F. Lastrid, svet.
154''. Kada djakon ide evandeje pivati. A. Ka-
nizlid, bogojubn. 74. Ide Busid Stjepane Jubi
svoju rano budit. Nar. pjes. bog. 3. Ali ide Bar-
bara Ognen-Vuka odgovarat. 50. Ide Ivan Caj-
kovid staroj majci govoriti. 133. Kad bi godi
isa spavati. M. Zoricid, zrc. 78. Idu blagovati.
1. J. P. Lucid, izk. 20. Idem so za n Bogu po-
moliti. Nar. pjes. vuk. 1, 243. Evo t' idem po-
ginuti, duso. 2, 317. Da ja idem prositi do-
vojku. 2, 331. Da on ide grdne rane vidat.
2, 368. A ja idem sanak boraviti. 2, 507. Ide
jaran obidi jarana. Nar. pjes. here. vuk. 18. Idem
otid na poje Petrovo. Nar. pjes. juk. 242. Ides
s nime mejdan dijeliti. Nar. pjes. petr. 2, 431.
Da ide orati pokraj puta kuda de pasati car.
Nar. prip. vuk. 133. Idem ledi u kuci. 215. —
u jednoga pisca xvi vijeka iti stoji u infinitivu,
a glagol koji bi trebalo da je u inf. stoji u obliku
u kojemu bi trebalo da je iti (isporedi ciniti, I,
2, d) cc), vidi Stari pisci hrvatski, 18, xvii).
Znan lupez it dize pjencze svaki dan, a ogan
uzize od dvora nasijeh stan. D. Ranina 43*.
Cim platu it prosu sluzenja za moja. 46''. Hod'
ona svakih tih ki tebo it ctuju. 48*. Ter se ved
ne bojim ni strasim nesrece, ka svoj jad na
vridnih cestokrat it medo. 95''. Kao riba ne-
vi.sta, u moru ka plije, it opdi za gvozdjem, ko
pica zakrije. 103''. — cc) s infinitivom ima (gri-
jeskom) prijedlog za. Iso sam cesto za slusati
rijec Boziju. B. Zuzeri 207. — (Id) radna se
izrice glagolom u praes. s konjunkcijom da. Jedno
nosi zlatnu arfu, ide da svira; drugo nosi zute
cizme, ide da igra. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Mi
idemo, snahu da vidimo. 1, 481. Da idemo da
ITI, II, 1, a.
je sestrimimo. 1, 620. Da ja idem braca da po-
trazim. 2, 77. Jako idem da ti jade kazem. Nar.
pjes. vil. 186G. 485. Idemo da vidimo. (Videcemo
sta 6e biti od toga). Nar. posl. vuk. 96. — ee)
radna se izrice drugijem glagolom sto je u istom
obliku u JcojeniH je i iti, a vezan je s ovijem kon-
junkcijom i. I u srdcu svomu Jie miruje dok nc
ide i Au ne izbije. M. A. Rojkovic, sat. F8''. —
ff) kad je iti u imperativu, radna se izrice dru-
gijem glagolom sto je takoder u impt. znacene kod
iti mose se shvatiti da je kao kod m) cc). and)
dva su imperativa vezana niedu sobom konjunk-
cijom te. Idi, sine, ^jutica Bogdane, te polazi se-
stricu Jelicu. Nar. pjes. vuk. 1, 541. Idi, sinko,
te se napij vina. 2, 147. Idi, slugo, te poznaj
devojku. 2, 149. Idi, slugo, Balacko vojvoda,
te mi otmi curu od Srba)a. 2, 153. — bftb) im-
perativi nijesu vezani medu sobom nijednom ri-
je^ju. Idi napre pomiri se s bratom tvojim. F.
Lastric, ned. 290. Idi reci, jadna, tvojoj majci.
1, 339. Idi ti kazi mom dragom. 1, 408. Idi
posli Pavla u tazbinu. 1, 616. Idi poznaj, koje
je Roksanda. 2, 149. Idi, Marko, napij mi se
vina. 2, 344. Idi jasi zdrala visokoga. 2, 207.
Idi uzmi dora debeloga. 2, 4G3. — fj kao smjer
moze se izreci nesto radi cega se ide da se ono
dobavi, donese, dovede. to moze biti: aa) u ace.
s prijedlogom po. Idu svati po lipu divojku. Nar.
pjes. vuk. 1, 242. Treci ide kuci po uzinu. 1,501.
Donesu crkveni barjak, te s nime idu po dje-
vojku. Vuk, nar. pjes. 1, 10. — bb) u ace. s pri-
jedlogom za. Ne mogu m\a.di(hj poslat, jer idu
za ono zivotine. J. Filipovid 1, 5*. Kada svati
za Maru idahu. Nar. pjes. vuk. 1, 39. Kad svati
za nu idahu. 1, 304. — cc) amo bi mogao spa-
dati i ovaj primjer s prijedlogom na i ace, all
se ovdje moze shvatiti na vodu i kao kraj mi-
canu H pravom smislu: Paka ide za goru na
vodu. Nar. pjes. vuk. 1, 594. — g) u prenesenom
smislu, kao pripadati. aa) kad subjekat pripada
ce(adetu, ovo moze biti: aaa) u dat. Njekomu
Givu kniga ide (moze pripadati i pod a)). M.
Drzid 343. Po razlogu ka (kruna) za ocem tebi
ide. I. Gunduli6 497. Za nim ide po zakonu
sinu tvemu, da na dundov sto uzide. 512. Sto
li ide cara koji, mjeste robin u saraju, tri }u-
bovce prave osvoji? 515. Jeli odvise uzeo nego
mu po pravdi ide? A. Bacic 125. Uzimjudi sto
mu po pravdi ne ide. J. Banovac, razg. 239. Po-
vrativsi komu ide ili pristoji stvar tuda. pripov.
177. Sudac izusti ono sto komu po zakonu i po
negovi dili ide. J. Filipovic 1, 153^. Ako mu
i ide bastina po krvi, moze je izgubit po ne-
pomji. 1, 389t. Tkomu ide kruna od Aragone.
V. M. Guceti6 176. Kojim zakonito idu (dese-
tine). I. J. P. Lucie, nar. 134. Glava glavi i
ide. Nar. prip. vuk. 207. — bbb) u ace. Uze
svoju polovicu sto idase nega. B. Zuzeri 158. —
bb) amo pripadaju i primjeri u kojima se kaze
da subjekat treba da bude negdje. to se izrice
prijedloztma medu ili u. radi znacena isporedi
i kod d. Ova pjesmica ne ide sa svijem medu
ove gorne. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Ova pjesma i
sve tri za nom idu medu pjesme junacke. 1, 240.
Sto ide vise u odijelo, nego u obranu. dan. 2, 106.
Grdne i poruge, koje nikako ne idu u posao, o
kome se pocelo govoriti. odg. na lazi. 10. — h)
s prijedlogom se u kaze, kad se sto gradi, koliko
treba ovome materijala (radi znacena isporedi
n)). Toliko litar konaca u te trake ide. M. Drzic
133. — i) kao smjerati, u prenesenom smislu.
Znajuci poklisari kuda to ide, rekose ... A. Ka-
nizli6, kam. 304. — amo moke pripadati i ovaj
primjer: Koja (dila) ne idu na zivot vicni. I.
95 ITI, II, 1, a.
An6i6, svit. 42. — h) u preneaenom smislu, pre-
laziti s jednoga stana na drugo, mijenati se. aa)
s prijedlogom u i ace. Vidjeh u prah Troju iti.
M. Vetranic 2, 406. Nesrecna ma mlados ide u
zalos, u koj 6e stojati. N. Na}eskovi6 2, 80. I
sfa vesol ide u dresel. M GazarovicS 101'>. Tad
6e kako dim u nista iti. A. Vita}ic, ist. 11 la.
Sve u dobro ve6 nam ide. 198'>. Zlim sve u
dobro vide6 iti. 224''. Grijesu i s ovoga mnozi
u zlo idu. I. A. Nenadid, nauk. 138. Ko ne ide
na pazar, ide mu para u dinar. (Koji sam ne
ide te svojijeh stvari ne prodaje i sto mu treba
ne kupuje, nego to preporucuje drugome, on
gubi. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 149. — bb)
s prijedlogom na i ace. Grad ide svak cas na
gore. M. Drzi6 219. Na gore i hudije iti. S.
Budinic, sum. 178*. Nemoc idjase sved na gore.
B. Zuzeri 56. Vino, ako nije po sve izgubilo
svoju narav, nego samo uzostilo, oli islo na ocat.
M. Dragi6evic 102. — I) venire, primicati se ce-
ladetu koje govori ili onome o kome se govori,
isporedi dohoditi, dolaziti (vidi n Vukovu rjec-
niku). aa) subjekat je decade ili sto se misli kao
cejade, ili zivotina. Raduj mi se, vojinova majko!
ide vojno i vodi devojku. Nar. pjes. vuk. 1, 45.
Sanak ide uz ulicu. 1, 192. Dul mirise, ido moje
drago. 1, 251. Ona ide da mi kona prima. 1, 300.
Evo ide sva careva vojska. 1, 600. Kad ja idem
iz zem}e Indije. 2, 1. Ne id' amo, mlada Pavlo-
vice. 2, 18. Evo ide dijete Jo vane. 2, 31. Otknd
idos, mladano Bugarce? 2, 139. Idu k mene tri
srpske vojvode. 2, 230. Ne ides li sa po}a Ko-
sova? 2, 307. — mislim da amo pripadaju i
ovaki primjeri kakvijeh ima cesto u narodnijem
pjesmama: Ustaj gore, mlad vojvoda, otud ide
cudno cudo, straota je pogledati, a kamo li do-
cekati. Nar. pjes. vuk. 1, 116. Otud ide stado.
1, 171. Otud ide neznan dobar junak. 1, 372.
— bb) subjekat je sto nezivo, umno. Ide vreme,
nosi breme. Nar. posl. vuk. 95. Ide zima kao
ostra sabja. (Vaja priprav|ati hranu za stoku i
ostalo sto treba). 96. — ni) smjer se pokazuje
na pocetku pomicana, tijem sto se izrijekom kaze
ili se u misli ima da se subjekat odnekle uda-
juje. znacene je kao kod odlaziti. glagol nije
svagda u pravom smislu, jer subjekat moze biti
ne samo cejade ili zivotina nego i sto nezivo ili
umno. aa) izrice se mjesto odakle, ili cejade od
kojega se uda^uje subjekat. Mnis, jubav da ide
iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. Kad
iz erkve ido, mirise mu dusa. Nar. pjes. vuk.
1, 106. Susreto je mili dever s vojske iduci.
1, 296. Kad muz ide sa orana, zena u krevet.
1, 512. Alil-aga iz meane ide. 1, 621. Knige
idu od Prizrena grada, od srpskoga silna car-
Stjepana. 2, 168. Te susrete tridest dece ludo,
de idahu mlada iz gamije. 3, 410. Nego jednom
kad s vojske idase. Nar. pjes. here. vuk. 146,
— bb) nije izreceno mjesto ni ce]ade, nego se
ima u misli. Duka Leka sprema kona da ide.
Nar. pjes. vuk. 1, 208. Pustaj me, duso, da idem.
1, 346. — cc) subjekat se udajuje od celadeta
koje govori. cesto u impt. ne samo kad se ko sa]e
ili tjera, nego i kad mu se hoce pokazati pre-
zirane osobito posto je nesto uradio ili rekao.
Idi od tole, idi tja, idi mi sprida, bjeXi otole
,apage, apage sis, abi hinc'. Idi po zlu, k vragu
,abi in malam rem'. J. Mikaja, rjecn. 137*. I'te
odatle, sivo golubje! Nar. pjes. vuk. 1, 60. Id'
odatle, mladi cobanine! 1, 172. Eto ti brata,
idi s nim. 1, 180. Idite odatle, prekupci trgovci !
1,279. Idi s Bogom! 1,294. Druga veli : ,Neka
ide'; treca veli: ,Ne dosao." 1, 523. Id't' od
mene, sestre Jeminove! 1, 615. Kad moj dika
ITI, IT, 1, a.
96
ITI, II, 1, c.
ide od meneka. 1, 640, Idi tamo sa zem}e ne-
pravdo! 2, 167. Neka ide, vrag je odnesao!
2, 270. Id't' odatle, jedan }ucki gade! 2, 365.
Idi bedo, aratos te bilo ! 2, 358. Id't' odatle,
deco Arapcadi, da ja o vas ne ogresim duse.
2, 374. Idi s Bogom , carev tatarine! 2, 390.
Idi natrag, carev tatarine! 2, 391. Id'te, deco,
posli u dobri cas! 2,494. Idi, bane, jedna luda
glavo ! sto ce mene za Janu dukati? 2, 642. Idi
jade i cemere! Nar. posl. vuk. 96. — u) u pre-
nesenom smislu, nestajati, propadati. Opade mi
bnida, idose dlake tja. M. Drzic 51. Zivot mi
ide, Munuo, ko]u me. 201. Premda nam ide
zivot. B. Kasid, zrc. 37. Neka idu ovnovi i ovce
naj boje ; stadu me ne zovi, ni mi je pasti od
vojo. I. Gundulic 157. Kamo idose vase gizde?
A. Vitaji6, ost. 136. U posjodijeh danci idahu.
I. Dordic, uzd. 31. Necu ovu prominu ja cinit,
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovic
1, 2671'. Ter ja sagrisit gdi me Bog vidi? ovo
nece bit istina. neka ide posteue, neka ide zivot,
neka ide jos sto ako jos sto imam, isto da ja
prid Bogom ne sagrisim, ne mari. 1, 366*. —
o) smjer se pokazuje tijem sto je naznacen i po-
cetak i kraj pomicanu (u pravom i u jyrenesenom
smislu). Idudi sa zla zivota na gori. A. Gucetic,
roz. mar. 280. S kopja iduc na ostane. J. Ka-
vanin 382*. Idem od vas k onorau. F. Lastric,
test. 224^. Obala ide s juga na zapad. S. ^u-
bi.sa, prip. 79.
b. samom pomicanu hez ohzira na smjer. a)
uopce. De idase patka potkovana. Nar. pjes. vuk.
], 529. Iduc' hodu nega svjetovati. Nar. pjes.
juk. 404. — h) istice se nacin pomicana. aa)
adverbom. aaa) o nacinu samoga pomicana ?<
uzem smislu. Iti tiho ,andar sul grave' ,incedo'.
A. d. Bella, rjecn. 78^. Iti tresice ,caminare a
traverse' , oblique procedere'. 16 i*. Iti jedva ,ca-
minare con pena e stento' ,gradu laborioso in-
cedere'. 162^. Hitro idu kako koji moze. Nar.
pjes. vuk. 2, 187. Brzo ide, daleko odmice. 2, 427.
— metaforicki. Pedipsanje neba koli polagje ide
teze pade. J. Kavanin 525^. — hbb) nacinom
pomicana moze se j)okazati i dusevno stane. A
ovi cic vire oholo it more. S. Mencetic 56. Nu
6u ja smeteno svud s misli mojom it. F. Luka-
revid 156. Iti gizdavo ,andar alia bizzarra' ,in-
cedere superbe'. A. d. Bella, rjecn. 78^. Slobodno
ide prvi brat. I. J. P. Lucid, razg. 93. Ide mudro,
progovori ludo. Nar. pjes. vuk. 2, 525. — bb)
adjcktivom kojijem se moze pokazati Hi tjelesno
Hi dusevno stane onoga koji ide. glagol nije
svagda u pravom smislu, nego se moze gdjegdje
shvatiti u vrlo sirem smislu, kao n. p. hiti Hi
zivjeti itd. I ohol sto idah, umijen sada grem.
N. Dimitrovid 58. Nemoj ti toga mnit, er ja sad
tuzan grem, da des ti veseo it. F. Lukarevid
225. Udovac do prije iti Titon, sgubiv dobro
svojo. S. Bobajevic 221. K nebu zvana, tu ide
krvju krimezana. J. Kavanin 302*. Iti bos ,andar
scalzo' ,nudis pedibus ire'. A. d. Bella, rjecn. 78*.
Ide vas odrpan. I. J. P. Lucid, razg. 4. Da ne
i^dcm grdna mod' dovere. Nar. pjes. vuk. 1, 536.
Sto mu sluge idu gologlave? 2, 575. — cc) nacin
se pomicana izrice advcrbijalno Hi supstantivima
u nckijem j)adezima i s nekijem prijedlozima Hi
cijelom recenicom. znacene moze biti u sirem
smislu kao kod bb). Ja sam covjck ki s galan-
tcrijom idem. M. Drzid 315. Da ide obliodom
u negovu govorenju. M. Orbin 286. Iti tijekom
,curro'. A. d. Bella, rjecn. 230b. Ide kao bez
glavo. Ide kao da vuce kola za eobom. Ide kao
da jaja na glavi nosi. Ide kao kolo bez naplatka.
Ide kao nakalamjen. Ide kao sapeta kvocka. Ide
na cekrk. (ide gospodski, koci se). Idu kao raz-
bijena vojska. Nar. posl. vuk. 96. — del) izrice
se mjesto, preko kojega Hi kroz koje Hi mimo
koje itd. biva pomicane. aaa) uopce adverbom
kud. Kud god ide, on zamece kavgu. Nar. pjes.
vuk. 1,215. Kud god ide, do Prilipa side. Nar.
pjes. vil. 1867. 330. — bbb) instrumentalom. Koji
druzijem putom idu. A. Gucetic, roz. jez. 153.
Centaur pustinom ide tekudi. F. Glavinid, cvit.
10'>. Putuj, ili drumom ili stazom isla. A. Ka-
nizlid, roz. 1. Ide li glavicom, ide li mi lugom ?
3. Gorom idu Jovovi svatovi. Nar. pjes. vuk.
1, 41. Putem idud' grozne suze roni. 1, 124.
Tud' se dala tanka staza, nome idu tri djevojke.
1, 327. Momcic ide strancicom. 1, 344. Putem
idem. 1, 441. A ti ides, sinko, planinama. 2, 29.
Cija lada morem ide? ko je u ladi? Nar. pjes.
petr. 1, 137. — metaforicki. Iti svojijem putom
,andar pel fatto suo' ,viam suam abire*. A. d.
Bella, rjecn. 78a. Uvjegbat krotke i smjerne ko
do cistijem drumom iti. I. Dordic, salt. 75. —
ccc) s prijedlogom kroz. Kad ja idah kroz Ko-
sovo ravno. Nar. pjes. vuk. 2, 321. Ja sam idem
kroz zemju arapsku. 2, 621. — ddd) s prijed-
logom po i lokativom. Po kom (putu) nas cini
it. N. Dimitrovid 35. Po putu idudi pivase pismu.
F. Radman 15. Ide bane po poju Kosovu. Nar.
pjes. vuk. 2, 27. Ide ni po zemji ni po nebu.
(Kad se ko vrlo ponosi). Nar. posl. vuk. 96.
Mogle bi po noj (rijeci) idi lade. Vuk, dan. 2, 38.
— eee) s prijedlogom preko. Idudi priko plota.
A. Kanizlid, utoc. xix. Ali ide jagiiesce preko
poja blejeci. Nar. pjes. vuk. 1, 131. Ved ti idi
preko gore carne. 2, 98. Idi, sine, preko b'jela
sv'jeta. 2, 116. Sad ja idem preko Carigrada.
2, 357. Stanu djevojke u kolo, a pruze ruke od
sebe, pa dignu musko dijete, te ide preko ruku.
Vuk, nar. pjes. 1, 119. — fff) s prijedlozima uz,
niz, pokraj itd. Iti uzbrdo i nizbrdo ,andar in
su e in giu' ,sursum, deorsum ire'. A. d. Bella,
rjecn. 79*. Junak ide uz brdo. Nar. pjes. vuk.
1, 453. Uz brdo mu bese idi kao uz dlan. Nar.
prip. vil. 1867. 288. Pak ne idi pokraj mora
sina. Nar. pjes. vuk. 2, 98. — ffOU) <f»*o pri-
padaju i ovi primjeri: Iti u kolo ,andar in giro'
,in orbem ire'. A. d. Bella, rjecn. 79*. Ide kolo
naokolo. (I zlo i dobro dolazi redom na }ude).
Nar. posl. vuk. 96. — hhh) put moze biti i u
ace. (rijetko). Pustivsi pravi put, isli su oni put,
ki gresnici traze. B. Krnarutid 37. — ee) moze
se izreci drustvo s kojijem se ide. aaa) s pri-
jedlogom s, uopce. Tor da idose s nom. P. Zo-
ranid 3*. Ucenici, koji s tobom svud idau. P.
Knezevid, muk. 18. Kulas ide s konma care-
vijem. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Sa nim ide pet
stotina svata. 2, 833. — bbb) s prijedlozima
prod, za itd. Tko je oni, gospodine, ki id© prvi
prida svime? I. Gundulid 436 — 437. Eobje bi
ialo prid liim u nevolnoj odidi. F. Lastric, tost.
223*. Naredi misnikom, da prid vojskora idu.
And. Kacid, kor. 247. Prod nom idu dvorkine,
a za nomo sluskine. Nar. pje*. vuk. 1, 129. Za
nom ide od Mletaka Marko. 1, 534. Za nim
ide Kosancid Ivane. 2, 317. — Vt sledt mene
ne idetb. Mon. serb. 3. (1197). — i u metafo-
rickom smislu. Za mogudstvom vas svijet ide, a
svak bjozi od nesrede. G. Palmotid 1, 20. Hasna
uvik za trudom ide. M. A. Kejkovid, sat. H5*.
c. cemu iitkome, teci. a) uopce. Idu niz lica
vrjola i tocci od suza. A. Gutetid, roz. mar. 154.
Iti krv ,scorrere in qualcbe luogo, come il sangue,
sudore eoc' ,diffluo'. A. d. Bella, rjecn. 309*. Iz
prsiju idase mu mnogo krvi. J. Filipovid 1, 171*.
ITI, II, 1, c.
97
ITI, IT, 2.
Krv komu ide na nos. J. Vladmirovid 20. Al'
detetu onde ide rdna. Nar. pjes. vuk. 2, 124.
Zar iz Aega mlijeko ide (a ne ide krv)? (ne vaja
ga se bojafci, nego Cekati i braiiiti se). Nar. posl.
vuk. 86. Hi bi islo sjeme od nega. D. Danici6,
3mojs. 22, 4. — b) subjekat je kisa, snijeg itd.
Kisa ide. A. Kanizlid, roz. 01. Kisa ide, javo-
rina trune. Nar. pjes. vuk. 1, 288. Ki§a ide i
pomalo sn'jega. 1, 463. Kisa ide, gon^e rume-
niJG. Nar. pjes. petr. 1, 264. Snijeg ne ide, kisa
ne pada. Nar. pjes. vil. 1867. 716. Ide kisa i
iz neba i iz zemje. Ide kisa kao iz rukava. Ide
snijeg kako je milom Bogu drago. Nar. posl.
vuk. 96. Sunce grije, ki§a ide, davoli se legu.
296. Isla kisa i snijeg i cigani. Vuk, poslov.
134. — c) mislitn da bi nmo mogli pripadati i
ovi primjeri u kojima je subjekat plam, dim itd.
Komu (drokunu) idabu plami ogneni iz cejusti
i iz pozora. G. Palmoti6 1, 23. Sve kom idu
plasni carni iz cejusti i iz pozora. J. Kavanin
413a. Na lijepoga dim ide. Nar. posl. vuk. 188.
d. u prenesenom smislu. a) kaze se o novcima
(i bankama) kad se u kojem mjestu primaju kao
vrijedni. Po nemackim novcima, kao sto oni
danas idu u Turskoj. Vuk, dan. 1, 10. vidi i u
Vtikovu rjecniku. — b) kao trebati, pristojati se,
isporedi i znacene kod a, g) bb). aa) imperso-
nalno, uopce kao trebati. Ne, ne ide tako. B.
Zuzeri 198. Eazumjet, kako ide, tegotu onijeh
muka. D. Basic 158. — bb) s adverbom Hi s dru-
gijem rijecima sto stoje adverbijalno, ide znaci
gotovo sto i treba da bude (na neki nacin). Mlogo
bi 86 otilo za ubavistiti vas, kako ovo ide. F.
Lastric, ned. 234. Mnogijeh glagola koji cijeli
idu po prvome sprezanu. Vuk, nar. pjes. 1, 81.
— cc) kao kod bb), alt se adverbom Hi drugijem
rijecima pokazuje ne nacin nego mjesto na kojem
treba da bude subjekat (isporedi a, g) bb)). Ide
sada molitva od priprave. B. Kasic, nac. 7. Pjesme
ove ja sam so starao da namjestim u red, kako
koja za kojom ide. Vuk, nar. pjes. 1, vii. U
jednoj ovoj pjesmi iz Uzicke nahije za ovijem
stibom ide : ,A majke mu doma ne bijase . . .'
2, 573. Za ovijem ide moje pismo kn. Milosu.
odg. na lazi. 7. — c) s adverbima sto pokazuju
nacin kao sto su dobro, zlo itd., i uopce kako,
znacene je kao biti, napredovati. subjekat je
obicno sto nezivo. Dobro stvar ide dosli. M. Drzic
216. Ako nade Ancicu svoju morozu, Ancica zlo
ide, bogme ju pjersa. 364. Pun nenavidosti gle-
dase svoga susida, komu sva dobro idjahu. A.
d. Bella, razg. 12. Kako idu trgovine. 151. Sve
mu idaju (idahu) stvari dobro. M. Zoricid, zrc.
207. Upita ga, ide li dobro zanat. A. T. Bla-
gojevi6, khin. 61. Ne treba gledati sto kakav
posao iz pocetka dobro ili zlo ide. Vuk, poslov.
260. — u ovom primjeru, u kojemu je subjekat
cejade, znacene je u moralnom smislu : I ktij me
naputit' (Boze!) pri' nego utonu, kako 6u dobro
it po tvomu zakonu. D. Eanina 146'>. — amo
pripadaju i ovi 2Jfimjeri: Idem sada po zlu. P.
Posilovic, nasi. 2013'. gve po zlu ide. A. Ka-
nizli6, roz. 17. De nema ograde, po zlu ide ba-
stina. Nar. posl. vuk. 75. — i ovi : Ide mu na-
zadak ka' i orjatskom detetu. Ide mu posao kao
carapin pocetak (ruzno). 96. — (I) s istijem ad-
verbima dobro, zlo itd. i s dativom, znaci da sto
kome dobro Hi zlo stoji, dolikuje itd. Da obiduju
sve devojke, boce li kojoj oni prsten dobro ici.
Nar. prip. vuk. 144. — e) neka ide kaze se kad
se sto dopusta kod razlozena, kao da ono ne
kvari ostale razloge, kao ne marim itd. Neka i
to ide, neka je istina, sto pise Menijata. A. Ka-
ni21i6, kam. 63. Ma dokle bi bio (grisnik) ne-
IV
prijate^ sebe istoga, neka ide! J. Banovac, razg.
148. — f)s rijeci ruka s nekijem prijedlozima
znaci gotovo sto i uspijevati (vidi i kod ruka).
subjekat je infinitiv ili eijela reienica ili sup-
stantiv (i drugo) sto znaci posao, djelo. aa) od
ruke, Veni foras, ako ti ide sto od ruke. M.
Drzic 158. Kako vam ide od ruke mojijema slu-
gami ijedno zlo ciniti? A. Gucetic, roz. mar. 290.
Jos kad bi mi moglo biti poznat ine sredne puke,
kira je caru odoliti od junacke islo ruke. I. Gun-
duli6 435. Ako ti ne ide od ruke. K. Magarovid
56. Kad ki posli idu ti od ruke. A. d. Bella,
razg. 7. Ide li mi od znana i od ruke protisnut
se naprijeda. I. Dordi6, salt. i. Kada te fale,
da ti sto od ruke ide. A. Kanizli6, utoc. 227.
Djelo ide mi od ruke kako vjetar = radim hitro.
na Rijeci. F. Pilepic. — bb) na ruku, Pak jim
sada sva na ruku idu. A. T. Blagojevid, khin.
X. — cc) za rukom. Ne ide mu posao za rukom.
Vuk, poslov. 205. — g) iti po cudi u pisaca Du-
broviana znaci: biti ugodan, militi se (moze biti
prema tal. andare a genio), vidi dud, b). Nije se
stavila ikad za priblaznit k sebi covjeka ijed-
noga, koji joj jo iso po dudi. B. Zuzeri 85. Obvje-
tovanje, koje ne bi nim islo po dudi. I. M. Mattei
12. Sto Jubi moje srce, ide li po cudi srcu sve-
tomu Jezusovu? 166. S jedne rijecce koja mi
ne ide po dudi ne mirim se, srcim se, tuzim se.
291. — amo moze pripadati i ovaj primjer: Go-
lijat pozivajudi na mac, ako bi im islo od srca,
viteze Saulove. I. Dordid, salt. ix. — h) u Bje-
lostjencevu rjecniku: idem radi sebe ,pergo de-
positum onus ventris, eo dejectum alvum', i u
Stulicevu: iti porad sebe ,ventrem exonerare'.
e. znacene je frekventativno kao kod hoditi,
1, c. moze biti da bi amo pripadali i koji pri-
mjeri kod a i b. U Dubrovniki. olovo, svila,
crfcvact i vosakt da ne ide, ino da ide. Mon.
Serb. 475. (1456). U Dubrovnikt svila, olovo,
vosakt i crfcvact, ove cetiri stvari da ne idutt,
druge trtgovine da idutt. 475. (1456). Vijek
nejma jezik tvoj na govor brz iti. N. Dimitrovid
14. Prije misli jezik it nikakor ne ima. 19. Ni-
jedan vase (vas se) it ne mori oko vrata zlijeh
gradana, ni oko dvorna toga stana, gdi se pravda
huda tvori. D. Eanina 50*. Idu mlogi u crkvu,
al' s kojom postidnostju u noj stoje? F. Lastrid,
ned. 262. Zasto ides na misu? 291. Idudi po
svemu svitu pripovidajte evandeje. A. Kanizlid,
bogojubn. 74. A ja idem od mista do mista. F.
Radman 43. Jesi 1' is'o kad u krcmu? Nar. pjes.
vuk. 1, 825. Pjesma ide od usta do usta . . .
kniga ide od ruke do ruke. 1, 404. Pak ti idi
od grada do grada. 2, 72. I dosad si na vojsku
isao. 2, 367. Tude idu zmije i jakrepi. 2, 379.
Ceste knige idu za knigama. 2, 502. Ko de klanat',
nek ide u gamiju. 2, 513. Dok vidimo, ko je i
otkud je, sto li ide tako po svijetu. 3, 484. Ko
ide u mlin, taj se i omuci. Nar. posl. vuk. 139.
Cega radi ide po svijetu. Vuk, nar. pjes. 2, 69.
Kad sam isao u skolu. poslov. 152. Jer samo
pokazuje, da nijesam isao u skolu onoliko go-
dina, koliko on. odg. na utuk. 24.
2. sa se, pasivno, ali samo impersonalno. Moa
bratjo, zlo se ide. M. Drzid 100. Gdje se ide,
Radmile, ako se more znat, jeda pir uzivat? F.
Lukarevid 203. U covjeku poharanu i satrenu
onoliko ku ste ufat mogli obranu, gdi na bijenje
se ide priko? I. Gundulid 437. Cim se ide u
grad slavni. J. Kavanin 480t>. Od smrtnoga griha
za koji se ide u pakao. L. l^ubuski, pism. 12.
Milosrdje je skala po kojoj se ide na nebesa. J.
Banovac, pripov. 48. Kako se ide ovim putem
ocisdenja? Ide se poznavsi svoje grihe. — Kako
ITI, II, 2.
98
3. IVA
se ide po putu prosvitjenja? Ide se kriposti za-
grjajudi. J. Filipovid 1, 346b. Prosimo i kra-
Jestvo milosti i krajestvo nebesko buduci da se
iz onoga u ovo ide. 1, 384a. Na ss. sakramente
od ispovidi i pricestena il' se ne ide, il' ako idu
tesko us korizmu. F. Lastrid, ned. 306. Cudan
obicaj ! ne zvoni se na nega, pak se virno ide.
M. A. Eejkovic, sat. A6'\ U svate se ide na ve-
seje, na kumstvo se ide po zakonu, na vojsku se
ide od nevoje. Nar. pjes. vuk. 2, 363.
ITKO, ikoga, j^ron. viakar ko. — Sastav(eno:
i tko, vidi 2. i pod f, c) i tko. — Od xviii vijeka
u norn. i iko (B. Zuzeri 7; J. Matovid xi, 6. 21.
69. 231. 299. 401; I. M. Mattei 181; T. Ivanovic
135) ; a grijeskom se prenosi gdjegdje opet t is
nominativa u druge oblike: itkoga. N. Naleskovic
1, 186; itkomu. 1, 210 (oboje u dva rukopisa);
itkomu. I. Dordic, uzd. vii. — U starija se vre-
mena dodaje cedo na kraju re Hi r (£e). —
S ovijem oblikom javla se od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (iko i itko i itkcre
,ullus') i u Vukovu : iko (i ko) ,irgend wer' ,quis-
quam' s primjerom : ako iko dode (doci cu i ja)
,8i quis'; itko (i tko), vide iko. Lele! jesu li ikoga
bolesti sapelo neg mene neboga? N. Na}eskovi6
1, 186. Isukrst je u istinu . . . mudriji i razum-
niji bio ncgo li je itko drugi na svijetu. M. Div-
kovic, bes. 6*'. Ma besjeda sad ne pita, da itko
uzdise 8 mene u sebi. I. Gundulic 6. Ali je
zaman, da itko sada no Ijepotu dvori mnogu, za-
sto djevstvo ona mlada zavjetova visnem Bogu.
379. Da itko zive na svem sviti, prid nim prostrt
na tie pade. 572. Ja komu ve6ma nego ikomu
drugomu cic strabote moji griha krv mi stine.
A. d. Bella, razgov. 174. Mandalijeni, ako itkomu,
podoba se. I. Dordic, uzd. vii. Hoce li se daklen
itko naci, da u ovom nece ga poslusati ? J. Ba-
novac, pripov. 87. Ako se itko najde ranen. F.
Lastric, test. 1451'. Mucno 6e itko od satrena
ovoga ute6i. ad. 80". Pameti ni prodaj ni u
zajam ikom daj. (Z . Poslov. danic. 93. O! i to
li itko |ubi, po cem saraog sebe gubi ? V. Dosen
23b. Nit' ugleda. nit' napipa ikad itko Bozjeg'
kipa. 268a. Kod ne snaha mora suzan biti, nit'
jpj moze itko ugoditi. M. A. Rolkovic, sat. D2a.
Cemu se dakle ima itko stra.sit kriza? L. Radid
37. Bojis li se do Boga i koga ? Nar. pjes. vuk.
2, 29. lmade§ li ikoga od roda? Nar. pjes. berc.
vuk. 180. — prijedlog se umece medu i i zamje-
nieu kao kod nitko. Ni mislira tuj Jubav stavit
i u koga, neg samo u Boga. N. Najeskovid 1, 323.
Od koji se je vise, nego i od koga bojao. A. To-
mikovid, ziv. 27. — ali u mnogijem primjerima
stoji prijedlog pred i. Sam ja danas bez ikoga
otecu ju. (i. Palmotid 2, 308. Kad ostavjon dne
i noci bez ikoga nabodi se. A. BoSkoviceva u
I. M. Mattei 339. Imali bismo se uzdat u nega
vele neg u ikoga drugoga. D. Basid 10. — Kod
pisaca se nalazi grijeskom i u negativnoj rece-
nici mj. nitko. U tomu nije bila ikomu vik slava.
N. Najoskovid 1, 210. Tor vede sad nije na saj
svijet gospostvo ikomu milije. 2, 20. Nije sumne,
itko u sebi ne misli ino. I. Gundulid 499. Svak
na svom nijestu skladno i mirno, iko se ne krece
i ne mide. B. Zuzeri 7. Sto vidit ne zeli ovo
igda itko. A. J. Knezovic 154. Da ne bi po-
mankala ikomu drianstva nase pomiie. J. Ma-
tovic IX. Izvan koje no moze iko biti spasen.
XI. Da ne bude iko zaveden. 21. Nije iko koji
bi ostavio dom. 401. Kad iznadoJ, da iko za
tebe ne mari. I. M. Mattei 181. Priblagostivi
Boze koji nedes da iko pogine vjerujudi u te.
T. Ivanovid 135. — S re Hi r na kraju. Ne jere
otca (jOtaz') vidi itkor. N. Eanina 141^. joann.
6, 46. Krajieo od nobes, jel' itkor na saj svit?
N. Dimitrovid 43. Jel' itkor na svijeti, da moze
ovo me izrijeti veselje? 59. Jeli gdje itkor sad,
tugu tko pati? N. Najeskovic 1, 180. I reksi
itkore : boz grijeha ja jesam, taj cas bi jos gore
usudil sebe sam. 1, 118. I mislit, cuj, nemoj da
de toj znat itkor. 1, 276. Jaoh, ali ikadar jeli
bil itkore, od sebe dragu stvar odijelit da more?
2, 117. ^Jubavi er ni mod da itkor odoli. M.
Drzid 104. Ter vede itkore u kudi od pokore za
sfijetom uzdiSi, ili telesne ra.skose isti. B. Gradid,
djev. 14. Ni ga de itkor mod podmitit. dub. 13.
Da koliko de itkor modi misli svojom dosegnuti.
A. Gucetid, roz. jez. 284. Ne imase ikogare tko
bi ju pomogao. B. Kasid, per. 78. Jaoh, gdje
tuzna nijesam bila? otukla sam poja i gore, nit'
mi umije rijet itkore, gdi je moja kderca mila.
1. Gundulid 83. Ab neizmirna o Jubavi koju iz-
redi nede itkore. A. Vitajid, ost. 10.
ITKOR, ITKORE, vidi itko.
ITLAK, ar. tur. itlag, oslobodene, pustane na
slobodu. — U nase vrijeme u narodnoj pjesmi
pred rijeci burjuntija, kao da je sastav}eno u
jednu rijec, te se ne mijena po padezima. I brez
moje itlak burjuntije. Nar. pjes. juk. 491.
1. IVA, /. ime nekijem vrstama vrbe i nekijem
drugijem bi(kama. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. iva, rus. hbr, ces. jiva, poj. iwa. —
Nalazi se i u letskijem, germanskijem, keltickijem
jezicima, isporedi lit. iva, jeva, let. ive, eva,
stprus. inwis, stvnein. iwa, novoonem. eibe, anglo-
saks. iw, eow, engl. yew, staroir. do, kimr. yw.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (iva, vrba ,salix'),
u Stulicevu (,salix' iz Mikajina; iva crjena, trava
,artefila, erba' ,herbae genus'), u Vukovu (,die
bachweide' ,Salix helix Linn.'), u Danicicevu
(,salix'). ,Ad arborem yva idest salix'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 96. (1252). Meda Srpcima ,na ivu'
(Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Danicid,
rjecn. kod iva. A sto je trava iva. M Vetranid
2, 268. Ive trave, artetica. J. Vladmirovid 14.
Trave ive, ajuga. 35. Iva nomu tiho odgovara:
,Kad sam rasla ja gledala nisam ni na bora ni
na vitu jelu'. Nar. pjes. vii. 1866. 832. Iva ,die
bachweide' ,Salix helix'. G. Lazid 161. Iva, Teu-
crium montanum. Cas. des. muz. 1852. 2, 50. Iva,
Salix cinerea L. J. Pancid, glasn. 30, 267. Iva,
cslav. iva, ivina, ivka, rus. hbr, nsHHa, HBHuiKa,
HBHi^a, ces. jiva, hyva, yva, po}. iwa (Salix ca-
prana), 1. artetica, artefiUa (u rukopisu proHoga
vijeka), camepitio (Sin, i u rukopisu xvi vijeka),
Ajuga iva L. 2. salix (Mika}a), Salix helix (Lazid,
Vuk), Sal. eapraea, grandifolia, cinerea, aurita
(Pancid, Sab)ar, Perusid, u krizevaikoj okolini).
Iva prava, Salix capraca L. (Sabjar, Lika). Iva
cr{ena, Ly thrum salicaria L. (Alschinger). B.
Sulek, im. 114. — / kao ime mjestima u Srbiji:
u Vukovu rjedniku: planina u Srbiji. 'injesto u
okrugu smederevskom. Livada u Ivi. Sr. nov. 1874.
133.
2. IVA, /. vidi 2. ivica. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovid.
^ 3. IVA, JH. vidi Ivo. — Akc. se mijena u voc.
Ivo. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu s dodatkom daje po istocnom govoru. Gospa
poce Ivu zagrjati. M. Divkovid, plac. 7. Svoju
majku ostavi Ivi za mater. I. Ancid, svit. 251.
Dakle nijedan vas ne kasni uzeti s. Ivu za za-
stititeja. F. Lastrid, od' 129. Porodeiio s. Ive.
340. Ucenika svoga Ivu pripojubjenoga. test.
104*. Obogati Ivu Krstiteja. svet. 91». Danak
svetog Ive Krstiteja nam donese blagog prija-
teja. Nadod. 28. Pored Jele Ivu ukopaje. Nar.
3. IVA
99
IVANAC
pjes. vuk. 1, 244. U onoga Senanina Ive. 1, 533.
Onda skoci Senanine Iva . . . Da moj brate, Se-
lianine Ivo. 1, 535. A ne Ivu brata rodenoga.
1, 579. Nosi, brate, Ivi bracu moine. 2, 569.
Al' besedi Carnojevi6 Iva. 12, 570. U dvorove
Senanina Ive, i sa snima Sijeiianin Iva . . . Bas
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. To je Ive (po re-
savskom govoru) vrlo milo bilo ... Da me cujes,
Sijenanin-Ivo! 3. 211. Vino pije Sijenanin Iva.
3, 212. Preko gleda Sijenanin- Ivu. 3, 212. Pa
do Ive sab}n doterao. 3, 216. Po6e aga Ivu bra-
timiti : ,Bogom brate, Senkovidu Ivo !' 3, 399. Pa
kazuju usarinu Ivi: ,Gospodaru, usarine Ivo!'
3, 5U4. A na ruke Crnogorac-Ivi. Nar. pjes.
juk. 130. — Po sjevcrnoj Dalmaciji nom. je Ive
a voc. Ive, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i
u VoUigijinu (kod Ivan). Mene prosi Ive dite
mlado. Nar. pjes. vuk. 1, 241. A kad vidi Ive
dite mlado. 1, 580. I roka' je Ive dite mlado.
3, 513. Jos je nima Ive govorio. Nar. pjes.
marjan. 44. Ive jase kroz orasje. 187.
4. IVA, /. Injp. Ivana. — Akc. se mijena u
voc. Ivo. — U nase vrijeme. Z. Eadonid. moze
biti i prije nasega vremena, vidi: Iva. S. Nova-
kovi6, pom. 64, ako ovo ne pripada pod 3. Iva.
IVACA, m. augm. Iva, Ivan. — Potvrdeno je
samo u latinskom spomcniku xi vijeka, ali vala
da se upotrebjavalo i kasnije (vidi Ivacic). ,I)e
Iuua9a consobrino cuiusdam Ualentini'. Doc. hist
rac. 170. (1070—1078).
IVACEV DO, Ivaceva dola, m. planina u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 27.
IVACIC, m. prezime (po ocu Ivaci). — U nase
vrijeme u Dalmaciji. Schem. spal. 1862. 28. Pop
Ivacic, Aleksidu Eade. Osvetn. 5, 48.
IVACICI, 7)1. pi. selo vaja da nedaleko od Ko-
sina u gornoj krajini. — xv vijeka. Naj prija
im darovasmo selo Stanicu, drugo selo Ivaci6e
(moze se citati i Ivacisde). Mon. croat. 137. (1489).
IVAClSCE, n. vidi Ivacidi.
V t
IVACKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 21.
IVAHAN, Ivahna, m. dem. (?) Ivan. — Drugo
a stoji mj. negdasnega h. — V spomeniku xiv
vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku : IvahtUB.
Ivahant Prtbilovidb. Mon. serb. 102. (1332).
IVAHNIC, m. prezime (po ocu Ivahnu). — U
spomeniku xiv vijeka i otale u Danicicevu rjec-
niku (Ivahtnicfc). Tvrttko Ivahnicb. Mon. serb.
107. (1333).
1. IVAK, m. ime musko (Ivan). — xvi vijeka.
Ivak Skrlac. Mon. croat. 284. (1581).
2. IVAK, Ivaka, m. ime mjestima u Srbiji (od
1. iva). a) u okrugu cuprijskom. Livada u Ivaku.
Sr. nov. 1875. 583. — b) u okrugu podrinskom.
\(. V. Stojanovic. — c) u okrugu smederevskom.
Niva u Ivaku. Sr. nov. 1863. 61. — d) u okrugu
§abackom. Zemja Ivak. Sr. nov. 1872. 262.
IVAKO^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. — isporedi 2. Ivak. Livada u Ivakoju.
Sr. nov. 1875. 162.
IVAKUSA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji liko
krbavskoj. Kazdije}. hrv. 38.
IVA^^ICAR, m. Chrysomitris spinus Boie, neka
pticica, zelencica, isporedi cajzic, cajzl, ciz, ciz,
cizak. — U jednoga pisca nasega vremena. Iva-
Jicar, Fringilla spinus L. K. Crnogorac, zool. 92.
IVAN, m. Joannes, ime musko. — Postalo je
od grc. 'liadvuijg (a ovo od jevr. Johanan = Bog
daje) dok je grc. i jos glasilo posve kao vokal,
te je od loan preslo na Ivan; kasnije je postao
oblik Jovan (koji vidi) tijem sto se grc. i izgo-
varalo kao j. — Rijec je stara, isporedi stslov.
Ivant, rus. HnaHT.. — Kod pravoslavnijeh Hris-
cana cesce se upotrebjava Jovan (i za krstiteja
i za apostola), a Ivan samo za krstite]a koji se
svetkuje 2i.oga junija (Jovan za krstitela l.oga
januara), vidi u Vukovu rjecniku, kod katolika
se samo cuje Ivan (ali vidi kod Ivo i Janko). —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (,Joannes'), u Belinu
(.Joannes' 347*), u Bjelostjencevu (Ivan, Ive, Ivica,
Joan, Jovica , Joannes Baptista'), u VoUigijinu
(Ivan, Ivica, Ive , Giovanni' ,Johann') ; m Vukovu ;
1. u krscana (kao i u Rusa) ,Ivan' znaci , Jo van'.
2. u hriscana ,Ivan' i ,Jovan' dva su razlicna
imena, kao i ,Ivana' i ,Jovana' (u Trsi6u su bilo
u jednoga covjeka, Jovana Starcevida, dvije kieri
, Ivana' i , Jovana'; tako se u nih razlikuje i , Jovan
dan' (7 jan.) od , Ivana dne' (24 jun.); u Dani-
cicevu (Ivanb jJoannes'). ,Iuuano filio (Uilcane)
bravaro'. Doc. hist. ra6. 98. (1065—1074). ,Assi-
sterunt eciam Iwan . . .' Mon. ep. zagr. tkalc.
1, 83. (1245). ,Ivan, filius Iruzlo'. 1, 118. (1258).
SlavB i zett mu Ivant. Mon. serb. 62. (1293—1302).
Ceonikt hlapi. IvanB Budisajict. 102. (1332).
Dhjakt. Ivanb. 388. (1437). Knezb Ivant Vardict.
468. (1454). Gospodarb zetsky Ivanb Crtnojevicb.
534. (1485). Uzam Petra i Ivana i Jakoba sobom.
N. Ranina 97a. marc. 14, 33. Ivan je njekada
krstio krstenjem od pokore. 138^. act. ap. 19, 4.
Od svetoga Ivana Zlatousnika. Zborn. 46a. Evan-
gelije po sv. Ivanu. Anton Dalm., nov. test. 130^.
Ivan KrstiteJ. Kateh. 1561. F7a. Sveti Ivan Da-
masken. §. Budinic, .sum. 45l>. Ne hoteci vjero-
vati zacetje sina svoga Ivana krstiteja. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 101. Ivan Ghrysostom. F. Gla-
vinic, cvit. xxi. Ivan apostol i evangelista. xxvi.
Po Ivanisu ali ti Ivanu. I. T. Mrnavic, osm. 4,
Blazenoga Ivana krstiteja. P. Posilovic, nasi.
107b. Ako 'e Ivan, zaisto nije drugi Ivan van-
delista, al' svet Ivan. J. Kavanin 117*. Da nam
Ivana od Trogira jos cudesa on objavi. 160i>.
Paleolog cesar Ivan. 191*. Isukrst je nas obra-
nite}, veli s. Ivan. J. Banovac, razg. 9. Sveti
Ivane krstiteju. blagosov. 208. Ivandelista s.
Ivan. F. Lastric, test. 64*. Veli s. Ivan zlato-
usti. 70a. Zivot svetog Ivana od Nepomuka. A.
J. Knezovid i. Blazenomu Ivanu krstite|u. I.
A. Nenadid, nauk. 35. Neg za dragu sestricu
Ivana Hrva6anina. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 53.
Ivan Senanin. And. Kacic, kor. 485. Manastir
posveien s. Ivanu krstiteju. Norini 37. Bi mejdan
vojvode Ivana Senanina. 43. Sveti Ivan Ka-
pistran. 32. Svakomu po malo iliti predike ne-
dijne po P. f. Duri Rapic Gradiscaninu, reda
male bratje S. O. Franceska od obsluzena pro-
vincije S. Ivana Kapistrana. D. Rapic i. Drugu
Ivan (Crnojevic) knigu opravio na sestrica Jovan-
kapetana. Nar. pjes. vuk. 2, 534. Te nacini knigu
na kojenu svom draganu od Sena Ivanu : ,0 Ivane,
prva sre6o raoja!...' 3, 193. A na ruke od Sena
Ivanu. Nar. pjes. juk. 129. Mili Boze, da mi ni
Ivana! Nar. pjes. mikul. 162. Primi, kume, Boga
i sv. Ivana. Pravdonosa. 1851. 21.
IVANA, /. ime zensko od muskoga Ivan. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Unuk krajice Ivane od Napuje. I. Ancid, ogl.
186. Ivana. S. Novakovid, pom. 64. Al' hotimo
Ane, Ivane, Jezabile. J. Kavanin 258*. Ivana
krajica. A. J. Knezovid xxviii.
IVANAC, Ivanca, m. dan. Ivan. — Postaje
nastavkom tcb, te se prvo b u nom. (i u ace
kod 2) sing, mijena na &, a u ostalijem pade-
IVANAC
ICO
IVANDELE
zima ispada; u naj starijim spomenicima xiii i
XIV vijeka (vidi hod 1) i. ostaje Hi se (u latinskom
jeziku) zamjenuje slovom e.
1 . ime inu§ko. . Johanne, filio Iwanech de Sernow'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 114. (1256). Ivantct. Dec.
hris. 48. 54. 100. Ivanac satnik. Zak. vinod. 55.
Ivanca z Rodce-vsi. Mon. Croat. 58. (1434). Sinom
Ivanca Zrcida. 133. (1487). Knez Ivanac Pose-
darski. 229. (1527). Da bi v onom danju udrzali
Ivanca Dragovanica. 267. (1572). Gotica Helia
i Ivanca. J. Kavanin 178a. Brat negov Ivanac
s delijami vino pije. Nar. pjes. bog. 133.
3. ime injestima. a) u Hrvatskoj. aa) u zu-
paniji varazdinskoj. RazdijeJ. hiv. 97. (kajkavski)
Ivanec. 92. 96. — bft) u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. 118. — cc) (kajkavski) Ivanec u zu-
paniji zagrebackoj. 84. — b) pusta u Slavoniji
u zupaniji virovitickoj . ^ — c) mjesto u Srbiji u
okrugu jagodinskom. Niva u Ivancu. Sr. nov.
1868. 262.
IVANBEGr, VI. Ivan Crnojevic. — vidi Ivan-
begovica, Ivanbegovic, Ivanbegovina. — Po nemu
Hi po zetu Durda Kastrijotica zove se neka kula
u Ilercegovini. Schem. here. 1873. 151 — 152.
iVANBEGOVICA, /. loanbegova (t. j. Ivana
Crnojevica) zena, vidi Ivanbeg. — U jednoga
pisca naSega vremena. Prokle mati od nevoje
sina, te knegina Ivanbegovica, prokle Mara svog
sina Stanisu. P. Petrovic, gor. vijen. 26.
« t
IVANBEGOVIC, m. prezime po ocu Ivanbegu
(Ivanu Crnojevicu). — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. A Maksimu ime nadedose : Skender-
beze Ivanbegovicu. Nar. pjes. vuk. 2, 567. Po
pjesmama se govori da su danasne Busatlije od
Ivanbegovica. Vuk, nar. pjes. 2, 567.
iVANBEGOVINA,/. drzava Ivqnbegova (loan a
Crnojevica). — U nase vrijeme. Sto 1' mi zem].u
Skenderiju kazes, to je moja zemja od starinah,
to je bila Ivan-begovina. Pjev. crn. 300*). I sve
traze Ivanbegovinu. Nar. pjes. vuk. 5, 174. Pa
ce biti vlaska krajevina, sto je bila Ivanbego-
vina! Osvetn. 2, 74.
IVANBEIJEG, m. (nem. Johannesberg) selo u
Slavoniji u zupaniji virovitickoj. Eazdijel. hrv.
139.
IVANCI, m. pi. ime injestima: a) selo u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}.
hrv. 51. — b) pusta u Slavoniji u zupaniji sri-
jemskoj. 149.
IVAN-CVIJET, m. ime nekijem bilkama. — U
nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (ne-
kaka trava s dodatkom da se govori u Pastro-
vicima). Ivan-cvijet, rus. iiBaH-TpaBa, 1. Chry-
santhemum leucanthemum L. (Lika, Istra); 2.
Salvia sclarea L. (Vodopid) ; 3. (Vodopid) v. Iva-
novo cvijede. B. Sulek, im. 114.
IVANCA, /. ime mjestima. a) dva sela u Sr-
biji u okrugu hiogradskom. Ivanca velika. K. Jo-
vanovid 96. IvanSa mala. 98. — b) zaselak u
Hrvatskoj u zupaniji liko-krbavskoj. Razdijel.
hrv. 39.
IVANCAC, m. dem. Ivanac. — (i) ime inusko.
— XV vijeka (vidi kod Ivanfiacev). — b) selo u
Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. (kajkavski)
Ivancec. Razdije). hrv. 97.
IVANCA6eV, adj. koji pripada Ivancacu. —
XV vijeka. Sin Ivancacev. Mon. croat. 59. (1434).
IVANCANf, m. pi. selo u Hrvatskoj u hipa-
niji bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. hrv. 106.
IVANCe, ivanceta, n. dem. Ivan. — U nase
vrijeme. No ih vide cobance Ivance. Nar. pjes.
vuk. 3, 333. A moj sine, cobance Ivance ! 3, 337.
iVANCEVA ZEZNICA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu hiogradskom. Glasnik. 19, 159.
iVANCEVIG, m. prezime po ocu loancu. —
Od xvni vijeka. Ivancevid i Gijanid. J. Kavaiiin
135a. Ivancevic. And. Kacic, kor. 487. Ivan-
cevid. D. Avramovid 273.
IVANCICA,/. 1. Chrysanthemum leucanthemum
L. (Karlovac, Istra) ; 2. suvrst jabuke (Kalnik).
B. Sulek, im. 114.
1. IVANCIC, m. dem. Ivan, Ivanko. — U Vu-
kovu rjecniku.
2. IVANCI6, m. prezime, isporedi Ivancevid.
— Od XVI vijeka. Jantol Ivancid. Mon. croat.
238. (1535). Hci Ivana Ivancica. 277. (1576).
Ivancid. Schem. segn. 1871. 107.
IVANCICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u
Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8. —
b) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
RazdijeJ. hrv. 71. 75.
1. IVANDA, m. augm. Ivan. M. Medic.
2. IVANDA, /. selo u Banatu. Sem. prav.
1878. 88.
IVANDIC, m. prezime po ocu Ivandi. — U
nase vrijeme. Schem. siben. 1875. 26. Sinovi
Ivandini (po ocu) tako se zovu. u Dobroselu. M.
Medic.
IVANDIJA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 262.
IVANDOL, m. ime injestima. a) selo u Her-
cegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 226.
— b) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Raz-
dije). hiv. 129.
IVANDOLAC, Ivandoca, m. selo u Dahnaciji
na otoku Hvaru. Report, dalm. 1872. 41.
IVANDANIN, m. covjek iz Ivande. V. Arse-
nijevic. — ^jZ^r. ; Ivandani.
IVANDANKA, /. zensko cejade iz Ivande. V.
Arseuijevic.
IVANDANSKI, adj. koji pripada selu Ivandi.
V. Arsenijevid.
IVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka koji pise i ivandelista a
na jednom mjestu i ivandelist (vidi oboje). Ivan-
delista i virni pisar djela Sina Bozjega. F.
Lastrid, od' 143. Jednoga od 4 ivandeliste. 321.
Ako ji ivandelista i naziva samo mudraci. test.
60*^. Sada se osicam skrovistu ivandeliste. svet. 9^.
IVANDELIST, m. vidi ivandelista. Imadu druga
dva ivandelista. F. Lastrid, test. ad. 128''.
IVANDELISTA, m. vidi ivandelista. Veli ivan-
delista s. Marko. F. Lastrid, test. lOG'*. Ivan-
deliste ovo muce. 204*. Ivandelista sveti Ivan.
svet. 100a. Ivandeligta s. Matije. 14oi>.
IVANDELSKI, adj. vidi ivande6ski. Naslido-
vati gubavca i kapitana ivandelskoga. F. Lastrid,
od' 176.
IVANDE^iE, n. vidi jevande)e. — Od xvii vi-
jeka (i sa starijim ohlikom ivandelje), a izmedu
rjecnika u Vukovu (s primjerom : Pa uzima kiiigu
ivande)e). U svomu svetomi ivandelju, i u za-
konu novomu. M. Divkovid, nauk. 11*. Za ivan-
deljem se govori vjerovanje. 168*. Sto ivandelje
govori. I. Ancid, vrat. 125. Istomacenje s. ivan-
deja. F. Lastrid, od' 14. Svatko ne more s. ivan-
delja ni pisama^ imati. 33. U pripovidanju s.
ivandeja. 115. Stije se u ivande)u. 131. Cuv§i
one ridi iz ivandelja. 164. Zarada pripovidaua
IVANDEI^E
101
IVANOS16
s. ivandeja. 220. Imate pripovidat ivandeje. 222.
Imadijahu pripovidati ivandelje. 228. Ako i ne
veil ivandeljo latinski pisano. test. 59. Kako
svidoci s. ivandelje. GO^*. Toliko svido6i s. ivan-
delje. loTb. U ogledalu s. ivandelja. 163''. Da-
nasno s. ivandelje priuzima rici iste od ivandelja
ned. prosaste. ned. 29. Vidimo u prosvitjenu s.
ivandelja. 46. Ivandelje govori od crkve prave.
98. U danasnera ivandeju. 231. To nas uci i
potvrduje spasitej u ivandeljn. 315. Kako za-
biliza s. Luka na poglavju dvanaestomu svoga
ivandelja. 381. I dariva sveto ivande}e. Nar.
pjes. vuk. 4, 16. Ne verujem ti dok mi se no
zakunes na ivandeje. Nar. prip. vil. 1868. 21. Jest,
tako mi ovog ivandeja. 21.
IVANDEOSKI, a(^). koji pripada ivandeju. —
U jednoga pisca xviii vijeka u kojega ima na
jednom mjestu i ivandelski (koje vidi). Orao sam
ivandeoski s. Ivan. F. Lastric, test. 323^. Do-
stojanstvo misnika ivandeoski('Aj. ad. IS*). Kako
pise pror. ivandeoski. ned. 8. Odranio mlikom
nauka ivandooskoga. 387. Prorok ivandeoski.
svet. 79''.
IVANE, /. pi. tnjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Niva u Ivanama. Sr. nov. 1861. 766.
V f
IVANESIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula
Ivanesi6. Mon. croat. 304. (1597).
iVANGRAD, m.ruzvaline uBosni blizu Ivanske.
F. Jukic, zemjop. 47.
IVANGA, /. selo u Ugarskoj blizu Adona. Sem.
prav. 1878. 35.
IVANIC, m. dem,. Ivan. — Prije nasega vre-
mena. Ivanict. S. Novakovic, pom. 64.
1. IVANIC A, /. dent. Ivana. — Od xviii vijeka
(i mozebiti od prije, vidi prvi primjer), a izmcdu
rjecnika u Vukovu. Ivanica. S. Novakovic, pom.
64. Blazene Ivanice od Andela. J. Banovac,
prisv. obit. 85. Pokornice Joane ili Ivanice. A.
J. Knezovic i. Ivanica Barbieri Splitkina. I. J.
P. Lucie, izk. 35. Ispovidi riegove zaiucnice Iva-
nice. ^razg. 45. Pristupi pred nama Ivanica udo-
vica Scepca. Pravdonosa. 1852. 30.
2. IVANICA, /. It Daniciceim rjecniku: , Iva-
nica', rijeka u Svetoj Gori: meda je zemii hi-
landarskoj isla ,na reku Ivanicu' (Mon. serb. 130
god. 1348).
IVANICI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: selo
monastira Treskovca. Glasnik. 13, 372.
IVANICIN, adj. koji pripada Ivanici. Drug)
Ivanicin sin Niko. Pravdonosa. J 852. 30.
1. IVANIC, m. prezime po ocu Ivanu. — Od
XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Iva-
nict). VoItkasB Ivanict (vlastelin dubrovacki).
Mon. serb. 39. (1253). Vele sfitloiou i izvrsitomu
nauciteju gospod. Gabretu Ivanicu momu pridra-
gomu. M. Gazarovic 138''. Divnic, Dujmic i
Ivanic. J. Kavanin 89''. Jerolima Ivanica, Ta-
sanica mucat nije. \4.Q^. Ivan Ivanic. Glasnik.
II, 1, 1. (1808).
2. IVANIC, m. ime mjestima u Hrvatskoj. a)
Ivanic grad, grad u zupaniji bjelovarsko-krize-
vackoj. Eazdije}. hrv. 119. — b) Ivanic klostar,
trgoviste u istoj zupaniji. 114. — c) Ivanic kos-
nicki, Ivanic desinicki, Ivanic gorni, sela u zu-
paniji varazdinskoj. 100. 94. — Prije su se ova
nijesta (ili dajbudi dva prva) zvala Ivanici, koje
vidi.
IVANICI, m. pi. ime mjestima. a) u Hrvatskoj,
vidi kod Ivanic. — od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (1. Ivanici, vulgo Kloster,
mesto nize Zagroba ,Ivanichium'. 2. Ivanici tvrda,
vulgo Festunga ,praesidium Ivanichense'). Pisan
v Ivanicib. Mon. croat. 232. (1527). — b) selo
u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8.
IVANiS, in. ime musko, Ivan. — Od xiv vijeka
(u naj starijem primjeru, po svoj prilici gri-
jeSkom, stoji y mj. drugoga i), a izmedu rjecnika
u Vukovu i u Danicicevu (Ivanist). Ivanysb. Dec.
hris. 99. Despotb Ivanist. Glasnik 15, 301—302.
(1318?). Ivanisa Grgurida. Mon. croat. 56. (1431).
Ivanisb Pavlovicb. Mon. sorb. 428. (1414). Kneza
Ivanisa Blagajskoga. Mon. croat. 66. (1446). IvaniS
Fabjanid. 69. (1447). Ivanisb Vlatkoovidt. Mon.
serb. 468. (1454). Ivanisa Ohmuievica. 537. (1487).
Ivanis Delisina. Stat. po). ark. 5, 311. Skan-
derbeg bi unuk Vukasina kraja po Ivanisu aliti
Ivanu. I. T. Mrnavic, ostn. 4. Slavni Ivanis So-
bjeski. J. Kavanin 264a. Kmet Ivanig dubro-
vaski. 276''. Nasem zetu, knozu Ivanisu. Nar.
pjes. vuk. 3, 462. Posjekose knoza Ivanisa. 3, 464.
IVANISA, /. ime zensko (prema musk. Ivani§).
— Prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 64.
IVANISEV, adj. koji pripada Ivanisu. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu. Na molbu Ivani-
sevu. Mon. serb. 537. (1487).
IVANISEVIC, m. prezime po ocu Ivanisu. —
Od XVII vijeka. Luka Ivanisevi6. Stat. poj. ark.
5, 303. (1605). Kita cvitja razlikova gosp. Ivana
Ivanisevica vlast. braskoga. I. Ivanisevic 3. Luka
Ivanisevic. Rat. 418.
IVANKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega
vremena. Ivanbka. S. Novakovic, pom. 133.
IVANKO, m. dem. Ivan^ — Od xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Ivantko). Ivanuko.
Dec. bris. 22. 29 i jos na nekoliko mjesta. Iz-
medu }udi koje car Stefan dade crkvi arhande-
lovoj u Prizrenu cetvorici bjese tako ime (Glasnik.
15. 289. 295. 2^8. 309 god. 1348?). jednom ,Ivanku
tbkacu' dade isti car zamjenu za vinograd koji pri-
lozi istoj crkvi (271). D. Danicic, rjecn. 3, 595 — 596.
Ivanko, Lesevb bratb. Mon. serb. 264. (1389 — 1405).
Ivanko Petrinid. Mon. croat. 134. (1487). Ranko
Milinkovic prejavio svoga brata Ivanka. Glasnik.
II, 1,^186. (1808).
IVANKO VAC, ivanko vca, wt selo u Srbiji u
okrugu cuprljskom. K. Jovanovic 180.
IVANKOVACKI, adj. koji pripada selu Ivan-
kovcu. Ivankovacka (opstina). K. Jovanovic 180.
iVANKOVIC, m. prezime po ocu Ivanku. —
Od prije nasega vremena. Ivankovidi. Stat. poj.
ark. 5, 302. Ispod Bisca dva Ivankovida. Nar.
pjes. vuk. 3, 263. Ivankovic. D. Avramovic 185.
Nikodije Ivankovic. Rat. 18 J. Nikola Ivankovi6.
364. — I kao ime mjestima : a) selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 36. — 0) Ivan-
kovid selo, selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Razdijej. brv. 60.
IVANKOVO, M. selo u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. Razdijej. hrv. 149. — Pontine se xviii
vijeka. Od oaud na Ivankovo ... M. A. Reaj na platnu, suknu itd. —
isporedi bug. ivica, trak, pojas. — Nepoznata
postana. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,da3
ende (am tuch, an der leinwand)' ,latus panni'.
Vitlale se zice na ivice. Osvetn. 6, 18. — I (vaja
da u prenesenom smislu) kraj na cemu drugome.
Sekretari su duzni dole na ivici svakoga cistoga
pisma ime svoje podpisavati za dokazatejstvo, da
je prepis srodan originalu. Nov. sr. 1835. 80.
Na taj nacin sa svakoga tasa sliva se voda u
obliku kluboka, dokle se naj posle ne slije na
pod u naj siru jednu siniju, iz koje se tek preko
ivica nenih preliva u vade. M. D. Milidevic, zim.
vec. 136. Isto tako i ivica kola visoka je. s dun.
71. Ivica ,margo palpebrarum' nem. ,augenli-
derrand'. A. Ostojid (cue od ucenika Jekarstva
iz Uzica).
4. IVICA, m. dem. Iva (Ivan). — Od prije na-
sega vremena, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod Ivan) i u Voltigijinu (kod Ivan). Ivica
(moze biti da pripada pod 5. Ivica). S. Nova-
kovi6, pom. 65.
5. IVICA, /. dem. Iva (Ivana). — U nase vri-
jeme (ali vidi i 4. Ivica). I Ivicu, pod kosom
djevojku. Nar. pjes. juk. 413.
1. iviCICA, /. dem. 1. ivica. — U nase vri-
jeme. Divojka je ivicicu brala. (Nar. pjes.) A.
Ostojic.
2. IVICICA, /. suvrst slatke Jetne jabuke (u
Vuci). B. Sulek, im. 115.
V t
IVICIC, m. prezime po ocu Ivici. — U nase
vrijeme. Sem. prav. 1878. 42.
IVICIN, m. prezime (Hi adj. posesivni?) po
ocu Ivici. — XV vijeka. Ivan Ivicin ,de Myrane'.
Mon. croat. 170. (1500).
IVICITI, ivicim, impf. nacinati cemu (objektu)
ivicu (vidi 3. ivica). — U jednoga pisca nasega
vremena. Isto tako i ivica kola visoka je, kao
da je je neko marjivo ivicio. M. D. Milicevifi,
s dun. 71. Samo je ovaj odsek ovde onde na-
saran po kojim zelenim zaravankom (terasom)
koji se i sam ivici novom sunovratnom str-
menu. 33.
IVICKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
rudniikom. Cuprija preko Ivickog potoka. Sr.
nov. 1807. 351.
1. IVIC, m. vidi 1. iva. Ivid, ivovina, Salix
capraea L. (Sabjar). B. Sulek, im. 115.
2. IVIC, ?H. dem. Ivo. — Od xviii vijeka. Od
Jakova (isliodi) Ivid, od Ivida Stipan. And. Kacic,
kor. 469.
3. IVIC, m. prezime po ocu Ivi. — Od xviii
vijeka. Ivan Ivid. Norini 60. Anta Ivid. Rat.
183.
IVICEVIC, m. prezime po ocu Ivicu. — U nase
vrijeme. Schem. spal. 1862. 29.
IVICI, m. pi. zaselak u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Razdije). hrv. 121.
IVIK, ivika, m. §uma od samijeh iva. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing. — U Vukovu rjecniku:
,ein bachweidenwald' ,salicetum', cf. ivjak.
IVIN, adj. koji pripada Ivi (Ivanu). I ceka
Jelu Ivinu. Nar. pjes. vuk. 1, 590. Vodi me
sestri Ivinoj. 1, 592. Majka derku zakopala, vise
IVIN
105
2. TVOV16
ne je darak iznijela i jo§ onu Ivinu koSuJu. Nar.
pjes. kras. 1, 107.
I VINA BAR A, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskorn. Niva u Ivinoj bari. Sr. nov. 1870.
336. ^
1. IVKA, /. vidi 1. iva. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Budi jasen, drijen zestoki, ivka bijela.
J. Kavanin 195*.
2. ivKA, in. vidi Ivko. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Ivka ]^ubkovi6. Mon. croafc. 272. (1573).
3. IVKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjeinika u Vukovu. Ivtka.
S. Novakovid, pom. G5. Ja sam cula ba§ od jedne
zene, da je nala Ivka isprosena. M. A. Rejkovid,
sat. Dib. Cura Ivka. S. ^ubisa, pric. 117.
IVKO, m. dem Ivan. — isporedi 2. Ivka. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu i u
Danicicevu (Ivtko) Ivku. Spom. si*. 2, 61. (1414)
S vojevodomb IvtkomB. Mon. serb. 305. (1420).
Ivko dijakt. 511. (1470). Ivko Zorici6. Mon.
Croat. 202. (1512). Stavja redom jednog do dru-
goga . . . a do sebe od Konica Ivka, a do Ivka
od Omoja Zivka. Nai\ pjes. vuk. 2, 202. Ivko
Milosevid. Rat. 360. Ivko Misi6. D. Avramovic
186,
IVKOJE, m. vidi kod Ivkojevid.
IVKOJEVIC, m. preeime. — Vaja da je ocevo
ime bilo Ivkoje, ali mu nema potvrde. — Prije
nasega vremena. Ivfckojevidb. S. Novakovic, pom.
133.
IVKO VAC, Ivkovca, m. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu biogradskom. Livada u Ivkovcu. Sr.
nov. 1863. 162. — b) u okrugu knezevackom.
Branik u Ivkovcu. 1867. 308.
iVKOVACKI PRNAVOR, m. selo u Srbiji n
okrugu jagodinskom. K. Jovanovid 107.
IVKOVA VODA, /. izvor u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 159.
IVKOVIC, m. prezime po ocu Ivku. — Od xv
vijeka. Grgura Ivkovida. Mon. croat. 95. (1464).
Ivkovic je za time vladao. Nadod. 53. Hija
Ivkovid. Norini 54. I bogatu kucu Ivkovida.
Nar. pjes. vuk. 3, 474. Dosla zena Bojana iz
Jalovika, Radisina 6i, na Lazu Ivkovida. Glasnik.
II, 1, 22. (1808). Milovan Ivkovid. Rat. 139.
iV^iAK, ivjAka, m. vidi ivik (i radi akcenta).
— U Vukovu rjecniku : ,em bachweidenwald' ,sa-
licetum', cf. ivik. — I kao ime mjestima u Sr-
biji. a) u okrugu kragujevackom. I^fiva u Iv}aku.
Sr. nov. 1875. 481. — b) u okrugu §abackom.
Zem}a Iv}ak. 1872. 596.
IV]^ANSKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
krusevackom. M. D. Milicevid, srb. 706.
IV^jE, n. ime mjestima u Srbiji. — Uprav je
coll. 1. iva. a) u okrugu kragujevackom. Livada
u Iv}u. Sr. nov. 1870. 451. — b) u okrugu rud-
nickom. Livada u Ivju. 1872. 440.
IVNICA, /. ime mjestima. a) u Vukovu rjec-
niku: planina u Hercegovini (u Drobnacima)
s primjerom iz narodne pjesme : San usnila }uba
vojvodina, Andelija Stoja Karagica, de vas Drob-
nak magla pritisnula sa Ivnice visoke planine.
— b) selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn. 56.
IVO, m. hyp. Ivan. — isporedi 3. Iva. — Akc.
se mijena u voc. Ivo. — U Dubrovniku se obieno
kaze Ivo za Ivana apostola, a Givo za krstiteja,
ali se desto na to i ne pazi. — U narodnijem se
pjesmama nalazi i okrneno : I zapade na Iv' Mi-
letida. Nar. pjes. vuk. 4, 129. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu i u Vukovu (s do-
datkom da je po juznom govoru). Moj Ivo. M.
Divkovid, zlam. 60. S. Hugolin, s. Ivo. F. Gla-
vinid, cvit. 339*. Mojen sam bio od plemenitoga
gospodina Iva tvoga zadruzenika. B. Kasid, in.
4. Djela Iva Frana Gundulida. I. Gundulid in.
Gundulid Ivo hrabren. J. Kavanin 182*'. Eto,
Ivo pojubjeni, majka tvoja! F. Lastrid, od' 130.
5. Ivo krstitej. test. 185a. Turcin dvorbu dvo-
rase u Iva Hrvadanina. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 53. I dvoje mu djece zarobise, sinka Iva i
kdercu Jelenu. Nar. pjes. bog. 252. Podize se
Crnojevid Ivo. Nar. pjes. vuk. 2, 524. Otale mi
Iva ispratise. 2, 526. Pade na um Crnojevic-
Ivu. 2, 528. Prijatelu, Crnojevid- Ivo! 2, 531.
Popi Ivo i ne skvasi brka. 3, 95. Prosi, Ivo, u
koga ti drago. 3, 95. Mrko bjese Golotrbu Ivu.
3, 96. Kako srete Golotrba Iva. 3, 100. Otkuda
si? sta r za Iva pitas? 8, 203. Pa kazuje Se-
naninu Ivu. 3, 203. Ali dati Iva Kvadratina.
Nar. pjes. istr. 1, 40. Sestrica Iva Karlovida,
2, 24. Vjerna suputnika savjetnika Iva Rako-
voga. Osvetn. 3, 161.
IVOJE, m. ime musko (Ivan). — xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Daniiicevu. Ivoje. Dec. hris.
5. 71.
IVOJEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 160.
IVOJNO, m. ime musko (Ivan, Ivoje?). — Na
jednom mjestu xviii vijeka. I Ivojno i Vojisav.
J. Kavanin 183*.
IVOR, m. ime nekakvoj vodi. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Doderase na Ivor na
vodu. Nar. pjes. petr. 1, 324. Ostala je na Ivor
na vodi. 1, 326.
IVOS, m. prezime. — (J nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 228.
IVOSEVAC, Ivosevca, m. pusta u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj . Razdijej. hrv. 132.
IVOSEVCI, Iv6sevaca, m. pi. selo u Dalmaciji
u kotaru benkovackom. Report, dalm. 1872. 41.
IVOSeVIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevid. Milan Ivosevid. Rat. 35. — I
kao ime mjestu: Ivosevic-selo (Utina), selo u Hr-
vatskoj u hipaniji modrusko-rijeckoj. Razdijej.
hrv. 60.
1. ivOV, adj. koji pripada ivi Hi ivama (vidi
1. iva). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,von bach-
weiden' ,salicis helicis'). Ivova pruda. P. Bolic,
vinodj. 2, 436.
2. iVOV, adj. koji pripada Ivu.
iVOVA BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Viuograd u Ivovoj bari. Sr. nov.
1868. 412.
IVOVAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom, — Postaje od 1. iva. Livada u mestii
Ivovaku. Sr. nov. 1875. 775.
iVOVA rAvNA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva na Ivovoj Ravni. Sr. nov. 1873.
567.
IVOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. — Postaje od 1. iva. Niva u Ivovici.
Sr. nov. 1875. 390.
1. IVO VIC, m. prezime po ocu Ivu. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Veli Maksim Ivo-
vicu. Pjev. crn. 120*.
2. IVOVI6, m. ime mjestima. a) u Danicicevu
rjecniku : ,Ivovidi.', meda je ,Gojnu' isla ,na stu-
denbCB Ivovidb i otb Ivovida u Vranu StSnu*
(Glasnik. 15, 296 god. 1348?). — b) Ivovid (Gri-
2. iyoYi6
106
IZ, 1, a, a).
vidi), selo u Bosni u okrugu Done Tiizle. Statist,
bosn. 124. — vidi Grivice.
IVOVIK, m. planina u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 36.
ivoVINA, /. "ivovo drvo. — U Vukovu rjec-
niku : ,das bachweidenholz' ,lignum salicis he-
licis'. Ivic, ivovina, Salix capraea L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 115.
IVOVITA BARA, /. nijesto u Srbiji u okrugu
volevskom. Zabran u Ivovitoj Bari. Sr. nov. 1872.
583.
IVSA, m. dem. Ivan. — Od xvi vijeka. Ivsa
is Prisike. Mon. croat. 237. (1535). i u nase vri-
jeme u Zagreb a.
ivSl6, m. prezime po ocu Ivsi. — Od xvii
vijeka. Ivsic Jakup. Starine. 11, 84. (oko 1648).
Ivsid. Schem. segn. 1871. 108.
IVULIC, m. prezime. — xviii vijeka. Anticu
Ivuli6a morase bolest. I. J. P. Lucid, izk. 31.
IZ, praep. ex, s genetivom, pokazuje udajivane
kao i od i s, ali s razlikom da se kod iz istice
da je ono sto se uda^uje prije bilo u onome
(unutra) od cega se udajuje (s ovim predlogom
u drugom padezu rec pokazuje da je mesto s ko-
jega se sto mice opkojeno onim sto znaci ona
sama. D. Danicic, sint. 170). korelatlvno je u.
— Obicno nema akcenta, nego se izgovnra s rijeci
sto slijedi kao jedna rijec, n. p. iz glave, iz ociju
izgovara se izglave, iz6ciju, ali ako je u ovoj
rijeci jaki akc. C ^ ')> g^bi ga, a iz dobiva
kratki akc. (' Hi '), n. p. iz majke, iz kuce, iz
grada, iz nosa izgovara se izmajke, iskuce, iz-
grada, iznosa. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. izT., rus. nai.; u zapadnijem je jezicima
otpalo I, te glasi u ces. i po^. z (i ze); to se do-
godilo djelomice i u novoslovenskom jeziku i u
kajkavskom govoru a gdjegdje i u cakavskom, te
se cesce tad ne moze razlikovati od prijedloga s
(s gen.), vidi s i z. — Isia je rijec i u letskijem
jezicima, isporedi lit. isz (mj. iz), let. iz, stprus.
esse, da bi mogla biti i indoevropska rijec, cini
se po grc. i^. ix i po lat. ex, i i moglo bi postati
u praslavennkom jeziku od jb; samo prema lit.
z a slavenskom z trebalo bi da je indoevropsko
g Hi gh (grc. y Hi /). — Po fonetickijem zako-
nima z se mijena u izgovoru prema glasu kojijem
pocine rijec sto za nim dolazi; tako n. p. ispred
bezglasnijeh slova k, p, t, c itd. mijena se na a,
ispred d, g (a i ] i ii) na z, ispred c, 6 na s,
te se tako nalazi gdjegdje i pisano, n. p. ist
Kablicb. Glasnik. 23, 51.(1400); is knige. Mon.
serb. 105; is Cernice. 263. (1389—1405); iz nega.
M. Divkovid, nauk. 70*. — kad rijei sto je po-
slije iz ima na pocetku vi§e od jednoga konso-
nanta, iz moie dobiti a na kraju: iza (sto ne
treba pomijesati s 2. iza); radi akcenta kod iza
isti je zakon kao kod iz, samo §to treba dodati
da slabi akc. " dolazi na a, a jaki " na i, n. p.
iza svega, iza dna, iz4 sna, iza glasa itd. maze
biti da u jednom primjeru xvii vijeka stoji iza
jutra vij. iz jutra (M. Divkovid, plad. 41); a u
jednoga pisca xviii vijeka nekoliko puta iza mala
mj. iz mala (F. Lastric, od* 16. 166. 201; ned.
305. 40.^). — U svijem je rjecnicima.
1. s glagolom koji znaci micaiie.
a. sam se subjekat mice.
a) kod pravoga micana. aa) mjesto od kojega
se udaluje subjekat takovo je da je cio subjekat u
nemu bio prije udajivana. aaa) mjesto je odasvud
Hi od nekoliko strana zatvoreno Hi ogradeno. radi
nekijeh varoskijeh imena vidi kod s (s gen.), a,
na. Na puti koji pobodi izh Orahovicidt u brtdo.
Dec. hris. 11. Koji bjehu dosli iza svakoga ka-
stjela od Galilee. N. Ranina 142'>. luc. 5, 17.
Izisavsi iz doma. I. DrXid 52. Kad bi komu
sama krv udrila iz tila. Ant. Kadcid 80. PJu-
vaka od usti koja slazi iz glave. 168. Koje iz-
bigivaju iz svojih manastiri. 295. Kad iz crkve
ide , mirise mu dnsa. Nar. pjes. vuk. 1, 106.
Suzan de se oprostiti, iz tavnice izoditi. 1, 140.
Na Balacku jesu do tri glave: iz jedne mu modar
plamen bije, a iz druge ladan vjetar duva. 2, 152.
Podize se srpski car Stepane iz Prizrena mosta
ubavoga. 2, 155. To izrece, iz kule utece. 2, 260.
Da ti s' zdravo iz tabora vratim. 2, 317. Ved
on ide iz krcme u krcmu. 2, 368. Sva se }uja
iz teme}a kula, i prosu se iz kule kamene. 2, 478.
Zar iz nega mlijeko ide (a ne ido krv) ? Nar.
posl. vuk. 86. Iz vrane sto ispane, tesko soko
postane. 97. Ja poslah sina u Rim da promijeni
turin, a on kad dode iz Rima, donese dva tu-
rina. 109. Kad su se moji iz skole vracali, tvoji
su u skolu isli. 121. Lije kisa kao iz kabla.
169. Namrgodio se kao da de mu kisa iz dela
udariti. 189. Pobegue iz Bogovade u Studenicu.
Vuk, dan. 4, 9. Izisavsi iz grobova udose u sveti
grad. mat. 27, 53. Kao sto para izide iz mje-
sine kad se probode. poslov. 318. Jer iz koze
zivi poskakasmo. P. Petrovic, sdep. 87. — amo
moze pripadati i ovo: Tudije iz nega izide duh.
M. Divkovid, nauk. 70*. — i ovo (gdje mj. iz
moze stajati i s) : Skoci care iz svoje stolice. Nar.
pjes. vuk. 2, 33. — metaforicki. Mnis, }ubav da
ide iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. —
hbb) mjesto je veca Hi mana prostorija (n. p.
zemja, poje, nebo itd.) koja moze i ne biti oso-
bito ogranicena. u nekijem slucajevima moze mj.
iz stajati i prijedlog s s gen. (koje vidi), i to
s nekom razlikom u znacenu, a i bez toga. Dodo
kako sijun iz neba. M. Drzid 225. Aleksandar
iz otoka izide. Aleks. jag. star. 3, 281. U letu
poce im mana iz noba padati. F. Glavinid, cvit.
64^. Isus iz gore Maslinske u nebesa . . . vrati
se. 173a. Pasti de zvijezde iz tvrdine. M. Orbin
199. Bjezi iz ovoga huda otoka. G. Palmotic
1, 177. Da so ne bih iz po puta vratio. J. Ka-
vanin 492*. Bo)e so i iz po puta vratiti. (Z).
Poslov. danic. 9. Svaka voda naravska ili istice
iz zem}e ili protice iz neba. Ant. Kadcid 121.
Sinu muna iz neba vedroga. Nar. pjes. vuk. 1, 126.
Sitno drago kamene iz neba jo padalo. 1, 175.
Skocih jadna iz duseka. 1, 308. Dok s haberom
iz livade dode. 1, 474. Otkud Jovo iz carsije
seta. 1, 566. Al izide mesec iz gorice. 1, 573.
Jer iz po}a u goru unide. 1, 595. Kad ja idem
iz zemje Indije. 2, 1. Iz svijeta cole pobjegose.
2, 6. Jasi doga, bjezi iz Kosova. 2, 277. Da
iz neba plaba kisa padne. 2, 313. Kada dode
ozgo iz pianino. 2, 351. Iz daleke zemJe pu-
tujudi. 2, 492. Nebo bi so vedro rastvorilo, a
iz neba padnulo kamene. 2, 615. Ali Mitar iz
pianino dodo. 2, 630. Ide kisa i iz neba i iz
zimjo. Nar. posl. vuk. 96. l^oskovina je iz raja
izi§la. 172. Iz sviju brda teku nobrojoni poto-
cidi na svo strane. Vuk, dan. 2, 27. Da bi otisao
iz nihova kraja. mat. 8, 34. Kad dode iz poja.
luk. 17, 7. Koje jo onoga }eta bilo utoklo iz
Grcko. poslov. 187. Kad jo muz dosavsi iz car-
sije nasao je u postoji. 257. — amo pripada i
ovaj primjer: Djevojcicu doslu iz mjesta iz tu-
dega. I. Gundulid 23. — ccc) kao mjesto se
shvaca voda (a i sto drugo zitko ili sto kao zitko
opkojuje sa svake strane, kao ogan, vazduh, oblak
itd). Voda koja izL blattca potece. Dec. bris. 11.
Kad sunce izade iz oblaka. F. Lastrid, svet. 2011'.
Iz oblaka prston pade. Nar. pjes. vuk. 1, 114.
IZ, 1, a, a).
107
IZ, 1, b, a).
I isplovi iz vode Cetine. 1, 571. Pa se zagna
moru iz dubine. 2, 83. Kad moj topuz iz mora
izis'o, onda 'vaki deti6 postanuo! 2, 442. Iz mora
se zdravo izvezose. 2, 547. Rakija iz koje skacu
iskre kad se utoci u fiasu. Vuk, poslov. 285. —
amo maze pripadati i ovo: Vi skocite iz zelene
trave. Nar. pjes. vuk. '6, 1)2. — ddd) kao mjesto
se moze shvatiti i nesto §to nije suple. Iz zubah
mu zivi ogai'i skace. Nar. pjos. vuk. 2, 63. Iz
direka krvca pokapala. 2, 197. Prste drvo na
dvoje na troje, al' iz hega voda ne udari. 2, 405.
Da ti padne vatra iz nebesa, i potece voda iz
kamena. 3, 58. Iz ruke mu crna krvca pode.
3, 174. Iz kamena bi suza udarila. Nar. posl.
vuk. 99. — eeej it gen. s iz stoji ne uprav mjesto
u kojemu je bio subjekat nego ono kroz koje pro-
lazi izlazeci, n. p. vratn, usta, nos itcl. Tuj ruho,
vil, bijelo s uzome od zlata poci s nom nije
htjelo ni izit iz vrata. N. Najeskovid 2, 54. Iz
usta mu zivi ogan sipa, a iz nosa modar plamen
suce. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Iz nozdrva modar
plamen lize. 2, 421. Sto izide iz usta to se ne
povr6e u usta. Nar. posl. vuk. 355. Dok ne udari
krv iz nosa. Vuk, poslov. 266. Vidjoh gdje mu
krv iz ozicice kut}a. Pravdonosa. 1851. 30. —
fff) kao mjesto se moze shvatiti i mnostvo koje
se izrice kolektivnijem supstantivom Hi mnozinom.
Por iz vojske protu nemu pojaha. Aleks. jag.
star. 3, 295. Istom Stjepan iz tazbine dode. Nar.
pjes. vuk. 3, 93. Dok Milos izide iz Turaka i
dode medu ni. Vuk, grad. 73. Vracala se iz
roda u dom. S. l^ubisa, prip. 34. — amo moze
pripadati i ovaj primjer: Dode u Srbiju kao iz
mrtvi. Vuk, grad. 121. — ff(/Cf) kao mjesto shvaca
se u prenesenom smislu i kakva radna. Prvo nego
on iz molitve usta se. F. Glavini6, cvit. 400''.
Sad 6e sluge iz lova mi doci. Nar. pjes. vuk. 1, 399.
Kad mi deca iz igre dodoso. 2, 14. Ide Sima iz
lova itroga. 2, 73. — hhh) u prenesenom se smislu
shvaca kao mjesto i tjelesno Hi duscvno stane.
Izide izb robstva. Okaz. pam. saf. 87. — Ako bi
izasao iz te pogibili. Ant. Kadci6 201. — A ja
neboga mislim kako nijesam iz pameti izisla. M.
Drzic 134. Kako je iz pameti izisao. 412. Iz
pameti, rekoste, izido. A. Kanizlic, roz. 26. Da
izide covjek iz svijesti. P. Petrovic, seep. 30.
(drugo je u ovom primjeru: Iz pameti izidi iz
tvoje toj sto te uvridi bratac tvoj. M. Bunid 22).
— Koji bi is posluha iztlezli. Mon. serb. 455.
(1452). Ako li bi koji izasao roditeju svomu iz
vo}e i izb posluha. 462. (1453). Da no bude usi-
lovant odb nikogart iziti izt vere koju veruje.
478. (1455). Iz kriposti na kripost se grede. I.
Ancic, svit. 127. Da se povrati iz grija. 167.
— Izlazeci iz mire, kako ubivsi . . . Ant. Kadcic
300. — bb) ono gdje je bio subjekat prije izla-
zena takovo je da nije potrebno pomisliti da je
cio subjekat bio u onome. Ispadsi mu iz ruko
oruzje. M. Drzic 76. Iskoci mu iz ruku dijete.
Nar. pjes. vuk. 2, 20. Gledahu da ga uhvate,
all se izmace iz ruku. Vuk, jov. 10, 30.
0) micane subjekta nije posve u pravom smislu.
aa) s glagolima roditi se, niknuti, cvasti itd.
djevice, ti si ona zemja iz ke Bog se rodi. J.
R. Guceti6 22. Iz momka je zelen bor nikao,
iz divojke vinova lozica. Nar. pjes. vuk. 1, 244.
Iz drace ruza se rada. Nar. posl. vuk. 98. —
i metaforicki. Strah me, iz ove svetkovine da
ne nikne nasa steta. G. Palmotic 1, 10. Iz koje
Qubavi Bozje) ovate svako dostojanstvo. Ant.
Kadci6 10. — bO) s glagolima sto znace umri-
jeti, poginuti itd. On jure iz svita ovoga na
drugo stanje priminul bise. Ziv. kat. star. 1, 218.
Dusa, koja ne ozalosti se, poginuce iz puka svoga.
F. Lastri6, tost. 99*. — cc) s glagolima uskrsnuti,
ustati (u istom smislu) itd. Iz mrttvyibb vbskrtse.
Mon. serb. 77. (1302—1321). Vbskrtsb izb mrb-
tbvyhb. Dec. hris. 1. Ustade iz mrtvijeh. Vuk,
mat. 14, 2. — dd) s glagolom udati se. Kad se
udala iz Brusnice u Dobrinu. Vuk, grad. 43. —
ee) tiz iza sna s glagolima probuditi se, trgnuti
se, ustati itd. Probud' se iza sna. M. Vetranic
1, 79. Probudirao se jur, o sinko, i razbudimo
se iza sna od grijeha. M. Orbin 13. Iza sna se
hte6 ustati. M. Gazarovic 35. Za tim se kano
probudi iza sna. I. Anci6, svit. 245. Ne preza
li iza slatka sanka? Nar. pjes. vuk. 1, 574. A
Marko se trze iza sanka. 2, 216. Kad ustanem,
ujko, iza sanka. 2, 508. — ff) s glagolima koji
pokazuju kakav glas, kao §to su n. p. govoriti,
vikati, zvati, grmjeti itd. shvaca se kao da qlas
izlazi. Promisli ko to iz tebe govori. M. Zorici6,
osm. 15. Progovara Konda iz zemjice. Nar. pjes.
vuk. 1, 272. Progovara iz kola Nikola. 1, 405.
A grom puce iz vedroga neba. 2, 45. No besedi
zmija iz duvara. 2, 55. Pa dozivje iz planine
vila. 2, 117. Al' iz crkve ne§to progovara. 2,197.
Javi mu se iz oblaka vila. 2, 409. Govori kao
iz badha. Nar. posl. vuk. 4.^. Iz oblaka grmi.
100. — amo moze pripadati i ovo: Puce puska
iz gore zelene. Nar. pjes. vuk. 1, 406. — gg)
s glagolom viriti. Ruka ili prst koji viri iz utrobe
materine. Ant. Kadcic 128. Viri kao mi§ iz trica.
Viri kao spuz iz }uske. Nar. posl. vuk. 35. —
hh) kao micane se shvaca i von, smrad. Udara
iz nega vino kao iz mjesine. Nar. posl. vuk. 326.
— ii) videne i cuvene shvaca se kao micane
s mjesta gdje je onaj sto vidi ili cuje. l^ubovca
ih gleda iz stada. I. Gundulid 538. Bolan baba
iz dvora gledao. Nar. pjes. vuk. 1, 552. A ja,
heie, gledim iz prikrajka. 2, 356. — Skroveni
iz luga slusajmo sto veli. I. Gundulid 84. To
iz kule nitko ne cujase. Nar. pjes. vuk. 2, 292.
Kad to zacu zmija iz duvara. 2, 57. — kk) iz
ociju, iz vida u prenesenom smislu stoji s gla-
golima sto znace: nestati. Izceznu im iz ociju.
F. Lastri6, svet. 5Q^. U tom se macka ukrade
mededu iz ociju. Nar. prip. vuk. 222. I gledahu
me^sve, dokle god se iz vida ne izgubismo. M.
P. Sapcanin 1, 96. — II) genetiv s iz pokazuje
sto je nesto bilo prije nego je postalo Sto drugo.
Takav bi iz neprijatoja prijate} postao. A. Ka-
nizli6, uzr. 147. Iz volara vojnik postade. utoc.
133. Sta 6e biti iz ovoga djeteta. Vuk, luk. 1, 66.
On je tupi tupan i nikad iz nega umjetnika. M.
Pavlinovi6, rad. 70. — mm) genetiv s iz poka-
zuje od cega je sto nacineno, zgradeno, ali samo
kad se misli da je ovo (n. p. tesanem) kao izva-
deno iz onoga. Iz jodnoga drveta ikona i lopata
(biva). Nar. posl. vuk. 99. Iz svakog pana ne
moze se svetac istesati. 100.
b. uz glagol koji je kauzalni prema glagolima
kojima se govori kod a, t.j. koji znaci: ciniti
da sto (objekat) izide. recenice, u kojima je ova-
kovi glagol pasivan, mogle bi pripadati i pod a.
a) uopce. aa) vidi a, a) aa) aaa). Ki me
progone iz moga doma van. M. Vetranic 1, 433.
Izmace mi srdacce is tijela. M. Drzic 437. Koga
brat izagna iz doma iz svoga. M. Bunic 12.
1 iz supja gvozdja tiste zrno ogneno. I. Gun-
dulid 544. Da m' izvadis zmiju iz nedarah. Nar.
pjes. vuk. 1, 200. Te izvadi iz gepova strelicu.
1, 351. Prosu seme iz vre6e. 1, 512. Iz gepova
vadi ti kolace. 1, 540. On izliva vodu iz ci-
zama. 1, 599. Pavle uze zlacene nozeve, pa ih
vadi iz srebrnih kora. 2, 16. Digose ga iz meka
duseka. 2, 131. Pa prosipa bradu iz jagluka.
2, 338. Nek me pusti iz tamnice klete. 2, 380.
IZ, 1, b, a).
108
IZ, 1, b, I).
Majka vadi dojke iz nedara. 2, 435. Pa izvadi
singir iz egbeta. 2, 413. Iz demija zdravo istu-
rise. 2, 552. Iscerao ga iz koze (dosadio mu).
Nar. posl. vuk. 106. Mrtva coeka cetvorica iz
negove kuce nose. 183. Trgne iz potajo dvije
spagarice. S. l^ubisa, prip. 186. — metaforicki.
Ni s cetiri kona ne bi mu iz glave izvukao. Nar.
posl. vuk. 223. — bb) vidi a, a) an) hbb). Gdi
iz po svijeta mnoz sagnanu ma6 po}acki na tie
obori. I. Gunduli6 320. Od krstjanskijeh igda
kraja ako se ovo jedno ocijepi, iz prostora svijeh
zemaja tursko se imo iskorijepi. 478. Kako bi
mogal .sve poganstvo iz vladanja zdignuti svoga.
F. Glavinic, cvit. 286a. Izved' mene iz zemje
bugarske. Nar. pjes. vuk. 1, 126. Glad i ku-
rjaka iz sume is6era. Nar. posl. vuk. 41. — cc)
vidi a, a) an) ccc). Izvadi mi iz vode dje-
vojku. Nar. pjes. vuk. 1, 461. Aferim je ma-
garcu, kad iz blata iznese. Nar. posl. vuk. 10
Ja pseto iz bunara vadim, a ono me ujeda. 109.
— (Id) vidi a, a) aa) ddd). Vodu izazetu iz
cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda po mestriji iz-
vadena iz cvita. 121. Pustiti krv iz ruke oli iz
noge. 545. Sav bi pelon po gori pobrala, iz
nega bi vodu iscedila. Nar. pjes. vuk. 1, 290. —
ee) vidi a, a) aa) eee). Izbijajudi medu sobom
jedan diugomu krv n. p. iz nosa. Ant. Kadcid
80. — ff) vidi a, a) aa) fff). Tko ti me do-
vede iz Vlaha? M. Drzic 364. Izagnan je iz
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Pa is6era nega
iz svatova. Nar. pjes. vuk. 2, 140. — gg) vidi
a, a) aa) hhh). Nit' ga je po svomu osudenu jos
digao iz te 2upe. Ant. Kadci6 470. — hh) u pre-
nesenom smislu. Da ibt izbavi izt greha. Mon.
serb. 366. (1432). Neka narod clovicaski iz uze
djavolske iznemes, dostoja' si se s nebes slisti.
Ziv. kat. star. 1, 223. Izagnite inoranciju iz vas.
M. Drzic 224. Pomagati iza vsake tuge. Kateh
1561. F3l>. Napokojne pomazai'ie koje dize iz du§e
ostanke griha. Ant. Kadcic 113. — ii) vidi a,
a) bb). Desnica ti usanula ruka, iz koje si strele
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Al' nijesmo, brate,
drijomali, ni iz ruku casa ispustali. 2, 100. Iz
glave je kose iscupala. 2, 112. Sluge nega iz
stola digose. 2, 130. Koliko ga lako udario, iz
bojna ga sedla izbacio. 2, 153. Iz sedla ga maci
ne mogase. 2, 282. I izbi mu sabju iz balcaka.
2, 408. Iskide mu iz ramena glavu. 2, 424.
b) s gJagolom dati, vracatl itd. Lud i mahnit
bih dat dinare iz ruka. M. Drzi6 253. Daj ti
nama tvoje musko cedo, musko cedo iz kolevke
zlatne. Nar. pjes. vuk. 2, 9. A ja ti se ne bih
povratio, ni iz ruke krstas barjak dao. 2, 290.
Tesko onomu kom se iz plijcna vi-ada! Nar. posl.
vuk. 316. No careve mi kupimo dade, i iz nase
predajemo ruke. Osvetn. 3, 80. -- amo pripada
i ovaj primjer: Krajica mu sluzi iz zlatna kon-
dira. Nar. pjes. vuk. 1, 98. — Dosta cesto do-
lazi a pisaca dati iz sebe u znaienu: ispustiti.
Dubja iz stabra iz svoga todahu rajsku slas. M.
Vetranid 1, 8. Oni (ogan) dava na dvor iz sebe
odvede velik smrad. M. Orbin 1.58. Dati iz sebe
ol' ti poroditi dobro vode. M. Zoricid, osm. 10.
Davati iz sebe miris dobra glasa. Ant. Kadcid
139.
c) s glagolima Ho znade: uzimati, primati, gra-
biti itd. Pojeti. mene grestnago izt> Vatopeda.
Mon. serb. 4. (1197). Koje si je izi. Grtkb dovelt.
59. (1293—1302). Ne mo2e priti ni se kojimt
uzrokomt izeti izi. nasiliL ruku. 338. (1427). Jeda
Sto lavu iz nokata izmem. M. Driid 324. Iz
ovoga (blaga) zagrabiv§i placaju dug. F. Lastric,
svet. 99». Malu dicu izdirahu materam iz ruku.
And. Kacid, razg. 7. Iskup' me, brate, iz turski
ruku. Nar. pjes. vuk. 1, 214. Zlatan ibrik iz
ruku mu uze. 2, 130. Uze mene iz krvi junacke.
2, 329. Iz riznice pokupise blago. 2, 450. Tko
odvede kone iz arova? tko odnese blago iz riz-
nica? 2, 621. Iz ociju krasti (sa osobitom vje-
stinom). (isporedi a, b) kk)). Nar. posl. vuk. 100.
No bi mu ni oraba iz ruku uzeo. 193. — amo
711026 pripadati i ovo (metaforicki): Nijesam ja
to iz prsta isisao. 217.
d) s glagolima sto znace: zvati, iskati, mamiti
itd. Ako nocas sudac Isukrst iza sna mene na
sud zovne, sto de bit od mene? J. Filipovid
1, 324i>. Krvi Gospodinove koja de biti pitana
iz ruka nihovih. Ant. Kadcid 107. Iskati svete
sakramente iz ruku jednoga huda redovnika. 112.
Iz jalove bi krave tele izmaraio. Nar. posl. vuk.
98. Turci na vjeru izraaino iz naroda 360 oda-
branih glava. M. Pavlinovid, rad. 99. — moze
amo pripadati i ovo: Da vas iza sna probudim
(isporedi a, b) ee)). M. Vetranid 2, 64.
e) s glagolima sto znace piti i jesti. u gene-
tivu s iz stoji sud. On ne pije vina ni rakije,
vede kavu iz zlatna iilgana. Nar. pjes. vuk. 1, 468.
Volim s Jovom s lista vodu piti, nego s tobom
slatku nialvasiju, medovinu iz kondira zlatna.
2, 642. Iz prazna canka niti se ije ni pije.
Iz prepuna canka nije grjehote odsrknuti. Nar.
posl. vuk. 100. Srkne malo vina iz case Vuk,
nar. pjes. 1, xi. — amo moze pripadati i ovo:
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. Nar. posl. vuk.
100.
f) s glagolima sto znace prepisivati. Ovoj sve
ispisabt, is knige kraJa Stepana. Mon. serb. 105.
(xiv vijek?).
g) s glagolima koji znace prevesti, prenositi
itd. genetivom s iz pokazuje se jezik (ovi primeri
ne mogu se potvrditi narodnim govorom. D. Da-
nicid, sint. 176). Niki pak iz drugih jezika na
svoj materinski jezik mloga i mloga prinesose.
M. A. Kejkovid, sat. A2l>. Pjcsme iz nemackog
jezika prevedene. L. Milovanov 71.
h) s glagolima vidjeti i cuti, ali drukcije nego
hod a, b) ii), genetiv s iz pokazuje mjesto gdje
je ono sto se vidi Hi cuje (objekat). Glas iz luga
jedan zacu, gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun-
dulid 352. Da iz mora ter iz kopna vidit se mo-
gase. F. Glavinid, cvit. 140^^. Iz vode se nista
ne vidase do zladene toke Ivanove. Nar. pjes.
vuk. 1, 465. — mogao bi amo pripadati i ovaj
primjer: Izgledati se iz Isukrsta . . . da se iz-
gledam ja iz tvoga zivota. I. Drzid 83.
i) genetivom s iz pokazuje se sto je bio objekat
prije nego se promijenio (isporedi a, b) U)). Iz
lajka udij episkopa uciniti. A. Kanizlid, kam. 122.
k) s glagolima sto znace: ciniti da sto postane
(isporedi a, b) mm)). Kad svijet i nebesa Bog
stvori iz nicesa. I. Dordid, salt. 143. U pocelu
svi godista stvori stvari Bog iz nista. V. Dosen
185. i ovo : Kad bi pravitejstvo odredilo komisiju
iz bespristranijeh i u ovome poslu vjestijeh judi.
Vuk, odgovor ulaku. 26. ^ amo mogu pripadati
i ovi primjeri (u kojijem se kaze u prenesenom
smislu). Bog sam iz zle stvari i hude umije dobro
izvaditi. I. V. Bunid, mand. 6. Bog vadi dobro
iza zla. M. Radnid 352*.
I) s rijecima iz puske, iz topa itd. pokazuje se
pocetak micanu, premda glagol moze i ne zna-
citi micane (isporedi 3). Bi udren iz lumbarde
u nogu desnu. F. Glavinid, cvit. 246'>. Poce biti
Kroju sa svi strana iz svojizi silni lumbarada.
And. Kacid, razg. 134. Ubise mu kona iz pu-
§aka. 201. Kad se dva bite u tuda vola zajodno
iz pubke. Ant. Kadcic 396. Iz pu«aka ubiti. V.
Bogisid, zborn. 584.
IZ, 2.
109
IZ, 5, a.
2. nema glagola Hi je glagol takovi da ne
gnaci tidnfivane.
a. ima se u misli micane u pravom smislu. Iz
neba glas. M. Dr2i6 118. Naj otrovnija strijol
iz luka rek bi }ucu dat' ne moze. S. Bobajevic
207. Sve je, sto svijet gleda i dvori, snijear na
suncu, san o zori, trenutje oka, strila iz luka,
kijera potogne snazna ruka. I. Gundulic 232—233.
Hukahu u telo negovo strile, kako ono grad iz
neba. F. Glavinid, cvit. 27*. ,Nuto, majko, iz
mede mededa', ili: ,Nuto iz knpusa zeca'. Nar.
pjes. vuk. 1, 380. Sta jo vasa crkva Dimitrija?
ja 6u vam je sada preturiti a iz ruke teskim
buzdovanom. 2, 212. Na barjaku od zlata ja-
buka, iz jabuke od zlata krstovi. 2, 290. Treca
rana iz ruke kamena. Nar. pjes. vil. 1866. 501.
Iz kese, pa preda se. Nar. posl. vuk. 99. Iz oka
iz boka. (makar otkud, otkud ti drago, n. p. nadi
sto, sastaviti). Iz ove koze nema se kud. ili: Iz
ove koze nikud ni kamo. ili : Iz ovc koze nikud
se ne moze. (Kad je cook u kakoj nevoji a ne
moze da se pomogne). Iz ropstva ikad a iz groba
nikad. Iz tvojih usta u Bozje usi ! Iz usta ti u
nedra (a iz nedara oko rebara) ! (Kad ko kune
koga, ovo mu se rece). 100. Ja tikvu u vodu,
a tikva iz vode. 110. Jedno kolo iz blata a
drugo u blato. 113. Kamen iz ruke a rijoc iz
usta. 128. Ni mi je (to) u kesu, ni iz kese. 221.
Prije kadija iz Stambola nego hoga iz Kotora.
262. Stojan se kreco a iz doma ne6o. 295. U
grad kad hoces, a iz grada kad to pu.ste. 326.
y sud vrata siroka, ali su iz suda uska. 337.
Suna se kao pas iz grozda. 361. Na glas gromki,
ko grad iz oblaka. Osvetn. 4, 45.
b. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje obicno
stoji ono cem se govori, te moze stajati ondje
i u doba kad se o onome govori, ali se kod toga
misli da h\ odande moglo izici ili da bi trebalo
da izide. Ca se rece: jij ribu iz mora, a meso
iz koze. P. Hektorovi6 49. Reci cedu izokola
}udi. Nar. pjes. vuk. 1, 354. Pozna svoga doga
iz podruma. 2, 69. Do su tebe guje iz potaje ?
2, 409. Ikcnija, srce iz nedara! 2, 601. Meso
vaja iz koze, a riba iz vode. Nar. posl. vuk. 177.
— amo mogu pripadati i ovi primjeri: Pjesan
treca iz jezika italijanskoga (isporedi 1, b, gj. A.
Boskoviceva u I. M. Mattei 352. Nu kmetujte
mono i Milosu za nasega dara iz Latina. 2, 555.
U kakijeni knigama iz xvii vijeka. Vuk, nar.
pjes. 3, 173.
c. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje je
sto postalo. a) kod eeladeta rodno mjesto. Bogdani.
is Cernice. 263. (1389—1405). Cvitimirt ist Ka-
blicB. Glasnik. 23, 51. (1400). Jeli vil iz gore?
S. Mencetic 10. S. Jakov Alfej bi iz Kane. P.
Glavinic, cvit. 117''. Recena zena bi iz Milana.
191b. Blazen Andrija iz Bribira. J. Kavanin
309^. Od Josipa iz Arimatee. F. Lastric, test.
201*. Kodom iz otoka Eubee. A. Kanizli6, kam.
656. Cesari iz Rima Slavoniju dobise. M. A.
E.ejkovic, sat. BS^. Cija je vojska? iz koga grada?
Nar. pjes. vuk. 1, 277. Marka zali i otac i majka,
a Andriju ni otac ni majka, nego jedna iz sola
djevojka. 1, 404. Iz svijeta srete ciri^ije. 2, 30.
Molim vi se, brado iz svijeta. 2, 30. Pijo junak
crveniku vino, sluzi mu ga iz gorice vila. 2, 518.
Doista sam mestom iz Budima. 2, 641. — b)
takoder kod zivotine i bijke mjesto gdje se ro-
dila. Pa on kupi gospodu svatove: kuma svraku
dugackoga repa, starog svata iz osoja zunu. Nar.
pjes. vuk. 1, 532. Soko iz vranega gnijezda. Nar.
posl. vuk. 291. — Ovo je ona, ka jest cedar iz
Libana. F. Glavinic, cvit. 280*. Nego iste grozda
bimberova iz careva nova vinograda. Nar. pjes.
vuk. 1, 286. Iz tude nive i vagan prge zauvar
je. Nar. posl. vuk. 100. Jedi ze}e iz svoga vrts.
113. — c) u prenesenom smislu kod cega dm-
goga. Velec pla6u6: ,0 valovi, iz vas li su moji
porazi?' I. Gundulii 42.
d. genetivom s iz pokazuje se mnostvo u ko-
jemu se istice jedno ili neki mani broj sto pri-
pada k onome. A dusa iz broja 6e od izabranijeh
u tminam cviliti. V. Andrijasevid, put. 229. Oni
su doisto iz broja obranije Bozif/i). F. Lastrid;
svet. 178*. Ova dakle prilika istine s razlogora
se jest jodna postavila iz dvanaest cklanah vjero
krstcanske. J. Matovic 71. Mnogi iz nas. J.
Rajic, pouc. 1, 16.
:i. ima glagol koji moze znaciti i pravo mi-
cane subjekta, ali ne pokazuje i sam pocetah
micana, kao kod 1, nego samo micane sto postajc
kasnije. Er na svijetu nije toga mjesta otajna i
skrovita, gdi iz luka Juvenoga zlatna strijela r;3
dohita. I. Gundulic 460. Ko li jace tu se vlada,
kad ih Mavri srise iz grada. J. Kavanin 350''.
Kada im iz otoka ^Kio stigose 4 broda. A. Ka-
nizlid, kam. 820. Sto 6u junak, ustreli mi strela,
duso Jeco, iz tvog belog lica? Nar. pjes. vuk.
1, 351. Sad 6e pasti buzdovan prod kucu cak
iz drugoga hatara. Nar. prip. vuk. 39. — amo
moze pripadati i ovo (u prenesenom smislu) : Kao
iz knige (n. p. govori, t j. lijepo po redu). Nar.
posl. vuk. 131. i ovo: On se od mene cesto ukrada,
ter se u vase krije kosi, kim' se gizda i ponosi,
i iz kojih vas svijet vlada. S. Boba}evic 228.
Leverinsku tvrdu uzese, da iz ne budu gospoditi.
J. Palmotic 3.
4. ne samo kod micana nego i kod stajana
upotrebjuje se iz, kad se hoce izredi da nesto nije
u onome sto pokazuje genetiv s iz.
a. s glagolom izbivati. Ne izbiva kao kuga iz
Sarajeva. Nar posl. vuk. 200.
b. s adverbima vani, van itd. Ka zemja jest
vani Jz grada. Mon. croat. 281. (1577). Sudac
zapovida van iz Rima glave im odsidi. F. Gla-
vinic, cvit. 95a. Klostar bise blizu porta van iz
grada. 340*. Vnoge (crikve) toliko u Rimu, ko-
liko van iz Rima sveti cesar ugradi. 374*.
5. u prenesenom smislu moze iz pokazati po-
cetak kakva djelovana, jer se shvaca kao da ovo
izlazi iz onoga poeetka.
a. vremenu kad je sto pocelo. a) iz poeetka,
iz pocela, iz nacela itd. vidi isprva, isprvico,
isprvic, iskoni. Sto je bilo izb nacela. Mon. serb.
570. (1411). Iz pocela zemJa zaradi griha Ada-
mova bi prokleta. F. Lastric, svet. 173*. Kako
smo iz pocela rekli. Ant. Kadcic 213. Redom
dok se svi ne izrede, pa onda opet iz poeetka.
Vuk, poslov. 85. — b) iz davna. Ist davna zIb-
dajuste. Mon. serb. 35. (1253). — c) iz malahna,
iz mala (iza mala), iz mlada, iz mladosti, iz po-
vitka itd. Syna izt mlada Bogomt vtzjubjenago.
Mon. serb. 89. (1330). Kad djeca iz mlada za-
lude. M. Drzic 142. Izbran iz mlada javjase so
i krastn. Aleks. jag. star. 3, 218. Dobro 6e biti
mladicu, ako iz mladosti jaram uzbude nositi.
A. Gucetid, roz. joz. 67. Ovo je potreba da poc-
nemo rano, to jest od mladosti, joste iza mala
(iz zamala). M. Divkovic, bes. 211^. Bez milosti
se i bez reda grabi, dere, ... do iz povitka mala
ceda rastrgnuta po tleh leze. I. Gundulic 559.
Naucen iz mlada lijepo se on vlada. G. Palmotic
2, 91. Neka se nauce jos iz malahna tako ciniti.
M. Bijankovic 48. Kad se iz mlada muci i jaram
na se klada. J. Kavanin 76*. Porodi se u po-
jati, ter iz mala hti drhtati. 338a. Nego je od
potribe iz mala dobro ih prigibati. A. Ba6i6 183,
I da lupez moli sudca, da mu prosti, jer da so
IZ, 5, a.
110
IZ, 6, a.
naucio iz malana krasti. J. Banovac, pripov. 60.
U krstjanstvu imaju skule i mestri te jos iza
mala dicica nauce potribita otajstva. F. Lastrid,
od' 16. Viditi ditesce svoje jos iza mala napri-
dovat u mudrosti. 166. Dicicu nauciti iza mala.
204. Da vi sinove vase i kceri iza malana dr-
zite u strahu Bozijemu i svomu. ned. 305. Iz
malahna va}a dicicu u ovorau uvicbati. Ant.
Kadcic 24.5. Da bi so iz malahna uvjezbali na
pravo bogojubstvo. J. Matovid 158. Ako ne pocnu
iz detinstva razumno misliti, poslo nece mo6i.
D. Obradovi6, basn. 273. Dvoje mili u milosti
raslo, iz malena od tri godinice. Nar. pjos. vuk.
1, 252. Dva se draga iz mala gledala. 1, 290.
Oni su se iz malena gledali. 1, 401. Da nijesam
jos iz djetinstva znao od svojijeh starijoh. Vuk,
odgovor ulaku. 30. Dijete je iz malasna svoju
teznu na slikane ukazalo. M. Pavlinovi6, rad.
70. Iz djetinstva im se priuciti rucnom poslo-
vanu. 136.
b. genetiv s iz stoji gotovo adverhijahio, jer
pokazujuci da djclo pocine iz naj krajne strane,
istice da se potpuno izvrsuje. a) iz korijena, iz
temeja ltd. Vrtara ne }ub]u ki is korena zelje
iskida. Aleks. jag. star. 3, 320. Koji misleci iz
korijena privratiti vjeru katolicansku. J. Matovic
251. Koliko je lako udario, vitu jelu iz korena
krenu. Nar. pjes. vuk. 3, 37. Kuko) vaja iz ko-
rijena iscupati. Nar. posl. vuk. 163. — Sav se
cardak iz temeja trese. Nar. pjes. vuk. 2, 372
Sva se Juja iz temeja kula. 2, 478. Bog ce vas
iz temeja srusiti. S. J^ubisa, prip. 76. — Da su
pcsli brda poru.siti, sve bi sedam makli iz stijena.
Osvetn. 2, 79. — b) iz (iza) glasa, iza svega glasa
itd. stoji uz glagole sto poknzuju vikane, pjevane
itd., te istice da ovo biva s naj vecom silom (vidi
glas, a, f) ee)). Neka se proslavi ne Ijepos iz
glasa. S. Mencetic 82. Ne moj to se pripadnuti,
da iz glasa poklikni brajena Andrijasa. P. Hek-
torovic 19. Ter iz glasa vice, tuj skodu zaledi.
65. Iz glasa vapismo s placem od za]o.?ti. 72
KokoS hvala mnoz iz glasa krekaje. N. Dimi-
trovi6 12. Ter sina svcjega iz glasa plakase.
N. Najeskovid 1, 139. Zacnimo svi pjesan iz
glasa do nebi. 1, 226. Zove ga iz glasa. M.
DrXic 85. Kliknite iz glasa, da se Bog proslavi.
479. Pjevajudi iz glasa rece ovo. A. Gucetid,
roz. mar. 132. Neka jezik moj slaviti bude iz
glasa pravdu tvoju. I. Gundulic 201. Iz svijeh
glasa on ovako ne zavapi, neg' zagrmi. 475
Pigmeji iz svega glasa poju. Gr. Palraotid 2, 255.
Vapijudi iza svega glasa. P. Eadovcid, nac. 260.
Zavapi iz glasa. I. Ancid, svit. 224. Viknu iz
glasa, tere klide. J. Kavanin 434b. Poce§e iza
svega glasa rugati se Turkom. A. Kanizlid, kam.
825. Pak povika iza svega glasa. And. Kacid,
razg. 86. ZajaukaSe iz glasa. L. Vladmirovid
18. On povika iza svega glasa. Nar. pjes. vuk.
1, 580. Od radosti pjeva iza glasa. Pjev. crn.
12a. Zove Nikac iza svega glasa. 34l>. Zaupila
iza svega glasa. Nar. pjos. istr. 1, 60. Vice iza
glasa. Vuk, rjecn. kod iza. Vicu ho^o iza svega
glasa. Osvetn. 6, 29. Vikne Buza iza svega glasa.
S. ;^ubisa, prip. 79. Podne iz glasa da tuzi. 177.
Na umrlom casu iz glasa je zavapio. M. Pavli-
uovid, rad. 128. u ovijem primjerima va^a da
znaci Sto i na glas, u glas, glasom (vidi glas, a,
f) aa)): Podirud od duse iz glasa uzdah moj.
N. Dimitrovid 69. Da iz glasa govore mu , credo'.
M. Orbin 82. drugo je iz jednoga glasa, vidi
glas, a, g). Povika§e iz jednoga glasa. S. ^u-
bisa, prip. 145. Svi grknusto iz jednoga glasa.
Osvetn. 3, 27. — slicno je ovome i iz grla: Viknu
Milos iz grla bijela. Nar, pjes. vuk. 2, 153. Ona
ode svom bijelu dvoru kukajudi iz bijela grla.
2, 319. Vide Marko, pa iz grla viknu. 2, 240.
vidi drugijeh primjera kod grlo, b, a), i iz vrata.
Lasno je iz puna vrata pjovati. Nar. posl. vuk.
166. — c) metaforicki : Iz petnih zila (n. p. tru-
diti se oko sta, t. j. iz sve snage, sto se god
vise moze). Nar. posl. vuk. lOT Borio sam se
i prijecio iz petnijeh zila. S. ^jubisa, prip. 15.
Udri Todosije da se prijedi iz petnijeh zila. 113.
— d) slicno se kaze u dusevnom smislu iz srca,
iza svega srca, iz duse itd. Ako iza svega srca
cijeca Boga sebe ne podloze. B. Kasid, nasi. 14.
Da bi i ti Jubil noga iz tvojoga srca svega. A.
Goorgiceo, pril. 11. Izpovide se z bolestju iz
srca. I. Ancid, svit. 93. Iz svega srca moga
budem bolit neprestano. J. Kavanin 555^". Ako
je budemo iz draga srca objubili. B. Zuzeri 55.
Ako se pokajes iza svega srca. Bog ce ti opro-
stiti. J. Banovac, pripov. 36. ^jubiti Boga iz
svega srca, iza sve duse. F. Lastrid, od' 263.
Iz sveg srdca ni Jubedi. P. Knezevid, ziv. 28.
Koji bi bogojubno i iz srca prosili bozanstvenu
pomod. J. Matovid 434. ^ubides Boga iz svega
srdca i iz sve duse. I. Velikanovid, uput. 1, 384.
Da on vene iz srdakca svoga. Nar. pjes. vuk.
1, 385. Oprasdam iz svega srca. S. l^ubisa, prip.
148. — Ijiubiti Boga iz svega srca, iza sve
duse. F. Lastrid, od' 263. — Slavite ga iz sve
modi. P. Knezevid, pism. 60. Kra)em . . . dajemo
niko svitovne postene s prignutjem tila, a Boga
iz sve pameti, voje i jakosti s dusom i tilom
klanamo se. J. Banovac, razg. 77. — Truditi se
oko sta iz sve snage. Vuk, poslov. 10).
e. u prenesenom smislu genetiv s iz pokazuje
pocetak, izvor misjenu ili govorenu. a) kod mi-
slena, poznavana itd. Ovo mozemo prociniti iz
zivota tilesnoga, koji jest prilika zivota duhov-
noi^a. J. Banovac, razg. 199. Iz zore je viditi
dan oni vazdan kakvi ima biti. A. J. Knezovid
10. Dobro se projede iz rana poznaje. Nar. posl.
vuk. 61. Iz jutra se vidi kakav ce dan biti. 99.
— b) kod govorena itd. I iz ovi re kniga sudao
suditi. J. Banovac, razg. 5. Imam vam redi iz
usta sv. oca Grgura Nazianz. F. Lastrid, test.
208^. Kako gori rekosmo iz nauka tridentin-
skoga. Ant. Kadcic 7. U potribi mogla bi se
misa redi iz rukopisa. 92. Pokazi mi ta broj
(sakramenata) iz svetoga pisma. 112. — moglo
hi amo pripadati i ovo: Zarucnica govorase tada
iz prilike i kipa s. crkve. F. Lastrid, svet. 67*.
«1. amo mogu pripadati i ovaki primjeri. On
poteze rukam' i nogama, popucuju ruke iz ra-
mena, popucuju noge iz kojena. Nar. pjes. vuk.
2, 416. — Sjekni ka' zmija iz kruga. Nar. posl.
vuk. 287. - Zlo je mene izelo iz leba, a gore
me iz vina popilo. Nar. pjes. vuk. 2, 434. —
Pade zemla ne strese se, neg uzdahnu iz dubine,
milos Bozja da gane se. P. Kanavelic, dubrovn.
14. Kad no sijeva iz dna greba. J. Kavanin 30''.
Tim kad jedno vaj izpusti tja iza dna srca svoga.
434*1. Kruto iza dna krenuse se svi temeli gora.
I. Dordid, salt. 45. Zakucenu (djevojku) iza dna
potognu i izvadi. A. Kanizlid, utoc. xxir. On
iz kotla izvadi vriloga bas iza dna golom rukom
svitu. Nadod. 36. — Jedan iz visoka sokol zavijav
-se odagna ju. P. Zoranid 27''. Faraun de od iz-
toka jadno bubnut iz visoka. J. Kavanin 215''.
(>. i uzrok se moze shvatiti kao pocetak djelo-
vanu, te se zato u nekijem slucajima izrice ge-
netivom s iz.
a. kod nekijeh imena apstraktnijeh shvaca se
kao da je uzrok isto sto postane, izvor. Srodstvo
iz bratstvenosti. V. Bogisid, zborn. 203. Kumstvo
iz berme. 387.
IZ, 6, b.
Ill
IZ, 8, b.
b. kod same rijeci uzrok. Plate krajica iz dva
uzroka. A. J. Knczovid 250. Iz uzroka, koji bi
86 lasno mogli opravdati, sami dovojno ne po-
znaju ono u comu su duzni druge upudivati.
Vuk, pism. 20. — amo pripada i ovo: Pogledaj
rane nogu Isusovi, i iziskuj od tvoga spasiteja,
zarad koga uzroka zlamona od rana ostavi u
slavni iiogu svoji. Slusaj pak sto ti odgovara:
,Ostavio sam i, da noka znas, da ne istem osvetu
proti mojim neprijatojem; drugo, da usadim u
srce tvoje biligo muke moje; trede, da ti gle-
daju6i ovako nomilosrdno ranene noge moje, po-
znade§ da nije nacina spasiti se brez kriza i
rana od pokore'. Iz ovi se smuti, grisnice, i za-
stidi. M. Zoricic, osm. 116.
c. uzrok je u dusevnom stanu, mislenu, osje-
canu savioga subjekta. (u prenesenom znacenu
moze drugi padez s ovim predlogoin znaciti uzrok
radni kakvoj ili ono §to koga na nu nameri ; ali
po prostome znacenu nihovu treba da je pocetak
takovoj radni opkojen onim sto znaci rec sama
koja stoji u drugom padezu, a buduci da je
radna pre nego se u delu prkaze u onome ko je
radi, za to treba u nemu da je i ono cim mu
je radni pocetak opkojen, t. j. receni uzrok. D.
Danicic, sint. 181). Iz slabosti clovifiaske pade
V grih. Kateh. 1561. G7b. Boze Isuse, koji iz
privelike Jubavi svrhu nas, tvoje prisveto tilo
za hranu i posve6enije duse nase josi ostavio u
svetomu sakramentu svete ostije. Azbukv. 1690.
25. Nisam iz oholosti ova postavio. A. J. Kno-
zovi6 II, Od kojih se (griha) iz Jubavi tvojo sa
svim srdcem kajem. A. Kanizlic, bogojubn. 110.
Iz ove Jubavi kajem se. 532. Iz sale smo odavde
le6eli bez nevo]e, tok od obijesti, a danas mi po-
le(^eti nedes? Nar. pjes. vuk. 2, 111. Da su ga
braca iz zavisti ostavila na ovome cardaku. Nar.
prip. vuk. 12. Tudi pisateji koje iz neznana,
koje iz zavisti, ili iz Jubavi k svomo narodu naj
slavnije i naj znatnije dogadaje izostave ili na-
opako pisu Vuk, grad. predgovor. Druge ai-am-
base mozebiti iz zavisti stanu govoriti. dan. 3, 181.
Znam da iz neznana ovo uciniste djel. ap. 3, 17.
Ja ovo cinim samo iz Jubavi k nasemu narodnom
jeziku. pism. 22. Oni iz zavisti i iz pakosti ro-
cenziraju. 63. Da ogledaju, cini li to dijete iz
ludosti ili od svoje vo'e. ziv. 233. Ovo su sve
ovako u mojoj ku6i preda mnom govorkali, a
ko iz sale. S. Milutinovic, ist. 23i. Mleci su iz
lukavstva omotali Turcina u ovu rat. S. ^jubisa,
prip. 119. Mi se siromasi iz Jubavi bratimimo.
137. — amo pripadaju i ovaki primjeri u kojima
ne radi gramatikalni subjekat, nego se on shvaca
pasivno (kao objekat) prema drugome (logicnome)
subjektu koji se ne izriee. Po visoj casti iz sa-
moga zla obicaja biva. D. Obradovic, basn. 131.
Iz sale i proso nikne. Nar. posl. vuk. 100. Iz
sale se i deca radaju. 101. (Drukciji uzrok stoji
rogobatno u ovom padezu s ovim predlogom,
n. p. Iz razlicni tadasni opstojatejstva naj poslije
pristanu svi da se posju poslanici. V. S. Karagid,
dan. 3, 219. u poslovici: Iz sale proso nikne.
Posl.; istina, drugo je sto nikne a drugi sto se
sali; ali je uzrok opet dobro kazan, jer joj je
potpun smisao: iz sale se ucini te proso nikne.
D. Danicid, sint. 184—185).
7. nekijem genetivima s iz (kao n. p. iz jutra,
iz rana, iz pocetka) pokazuje se ne samo vrijeme
kad sto pocine (vidi 5, a) nego i uopce vrijeme
kad sto biva, ali isticuci soagda da ovo biva
prije cega drugoga, ili uopce da biva rano. Dtn-
nica izt utra sijajuStii. Okaz. pam. saf. 61. A
krv ova od gustora sve nemodi goni iznutra,
tko se maze nome iz jutra do tri krati, il' s ve-
cera. Jedupka nezn. pjesn. 238. Da podemo iz
jutra rano teiati u negovu vinogradu. M. Div-
kovid, bes. 211'>. Iza jutra drugi danak k majci
dode Isus sinak. plac. 41. Koju si (odluku) bio
iz jutra ucinio. P. Knezevid, osm. 48. Cesto u
vece place koji se iz jutra smijao. Nar. posl.
vuk. 346. Obidno iz jutra idu. Pravdonosa. 1851.
27. — S Marijom pospije§i se mrakom hodod
veomi iz rana. I. V. Bunid, mand. 36. — Oni su
iz pocetka pisali gotovo vise slavenski nego ruski.
Vuk, pism. 21. Iz pocetka svak svoj posao radi
dobro. poslov. 266. Kome iz pocetka sroda ide
u naprodak. 260. — i od vremena prenosi se na
mjesto. Iz pocetka ima protiv ovoga pogrjesaka.
Vuk, nar. pjes. 1, vii.
8. u nekijem slucajeviina stoji gen. s iz adver-
bijalno, te kod toga iz gubi vise ili mane svoje
pravo znacene.
». u genetivu su supstantivi. ft) iz podmukla,
iz potaje znaci sto i podmuklo, potajno. Sad pro-
goniti ga iz podmukla, sad mu uzrokovati stetu
ocitu. F. Lastrid, od' 245. Da me ovde iz po-
taje truju. S. ^lubisa, prip. 68. — tako i iz prl-
jevare znaci Sto na prijevaru, varkom. Da glo-
daju kako iz prijevare obojicu u jedno vrijeme
da ubiju. Vuk, dan. 3, 206. Kako bi Isusa iz
prijevare uhvatili i ubili. mat. 26, 4. — b) iz
ubaha, iz nenada, vidi iznenada. Vojska rupi iz
ubaha. S. l^ubiSa, prip. 117. Ako pasa udari iz
ubaha, iskopade nas. 180. Smrt iz ubaha ukrade
mi mater. 218. — c) iz vara, vidi kod var. — -
d) iz strane, iz strana, kao na strani. Za cetami
bosanskime junaci opet stahu iz strana. I. Gun-
dulid 326. Nize Kladova znadu se na suhu oso-
bito iz Vl-iske strane zidine od Trojanova mosta.
Vuk, rjecn. kod krajina. — e) iz okola, kao na
okolo. iz okola stoje i gledaju (radi gledaju moze
se pomisliti i na znacene kod 1, a, b) it)). Vuk,
rjecn. kod pirnik. i u prenesenom smislu. Govori
se zlo na sedmi nacin, ne pravijem putom, nu
kako iz okola. D. Basid 93. S nekijem se od
ovijeh dize oncas, a s nekijem iz okola. 93. —
/; iza zada, kao ozada, straga. Dilaveru poda
prijeki smrt i udorac iza zada. I. Gundulid 546.
vidi i izazad. — g) iz usta kazati, govoriti istice
se kao suprotno drugome nacinu govorena (n. p.
pismom). Nego de vi kazati gospodar Duka i iz
usta svake poslove. Glasnik. ii, 3, 127. (1708).
Neka vam iz usta kaze, sto je vidio. Glasnik.
II, 3, 203. (1717). Do sad smo nikoliko pata iz
usta govorili gospodaru birovu. 257. (1720). —
h) iz casti, kao na cast, za cast, u casti. Ovo
se i danas drzi iz dasti. Pravdonosa. 1851. 25.
— i) iz polovine, iz tredine itd. upotreb^ava se
kod ogranicena u nekijem slucajevima. Kod te
vrsti zakupa su naj obicniji iz polovine ili tre-
dine i rijetko iz cetvrtine. V. Bogisid, zborn. 475.
— k) iz tri puta kao do tri puta. Iz tri puta
semluk ucinise. Ogled, sr. 473. — I) nije dosta
jasno iz uzde, iz dizgina sto se nalazi u narodnoj
pjesmi i u poslovici: u prvoj kao da znaci: za-
tegnuvsi dizgin, ali u drugoj moglo bi na protiv
znaciti: popustivsi uzdu. Pa je Krla prve su-
stigao, pa on s nima iz dizgina ide. Nar. pjes.
vuk. 3, 240. Malo zeki dizgin popustioj^ pa on
goni Ivan-kapetana ; malo goni, al' ga stize brzo,
na spram nega ustavja zelenka, te mu zeko ide
iz dizgina. 3, 241. Iz uzde u Budim. (Kad ko
ono sto je tesko voli da je lako uciniti. ^^iz uzde'
vaja da se misli: uzjahavsi kona i uzevsi uzdu
u ruke otidi ne odmorivsi se). Nar. posl. vuk.
100.
b. u genetivu su adjektivi. a) iz laka, iz go-
to va, kao lako, gotovo. Iz lahka se uzge sama
IZ, 8, b.
112
2. IZA, 1, a.
grdi je blizu ogna slama. P. Vitezovid, cvit. 7.
Cesa clovik ne kupuje to iz lahka i daruje. 49.
Niki pak iz drugih jezika iz got ova mloga i
mloga prinesose. M. A. Ee}kovic, sat. A2*'. —
b) iz duboka kao duboko. Zasto ktje spat iz du-
boka. I. Drzid 121. — c) vidi iznova, istiha, iz-
bliza, izdaleka itd.
9. u jednoga pisca cakavea xvii vijeka stoji
iz 7nj. s (s gen.) mozehiti s toga sto je jedno i
drugo izgovarao z. Glavar mestarski iz zida vi-
sokoga pade doli. F. Glavinid, cvit. 13*. Her-
deran iz jednoga pade turna napol mrtav. 13*.
Iz kona ga vrze. Sl^. Kozu, s kom bise obucen,
zvrze iz sebe. 77*. Niki iz kriza osloboditi ga
nastojahu. 117^.
10. u Crnoj Gori se Tcaze iz mj. od u ova-
kovijem primjerima (jamacno jer se misli: iz Jo-
vanove kuce). Donesi iz Jovana sjekiru (u Crnoj
Gori i po Zeti). Vuk, rjecn. kod iz.
11. u ovoj recenici: Iz dan u dan, t. j. svaki
dan. Vuk, rjecn. stoji dan poslije iz nepromije-
neno po svoj prilici prema drugome dan. — ispo-
redi i izazad, izdalec.
12. sastavla se iz i s drugijem prijedlozima,
vidi iskraj, ispod, ispred, isred, iza, izdno, iz-
medu, iznad, izradi, izvan.
13. iz se slaze s glagolima. treba dodati da
to hiva obicno jos i u staroslovenskom, u novo-
slovenskom, u bugarskom jeziku; n ostalijem sla-
venskijem jezicima ohicnije je mj. iz rijecca vy,
te se u ceskom, po(skom, gornetn i donem lu-
zickom iz (u obliku z) vrlo rijetko slaze s gla-
golima.
a. iz moze uzdrzati svoje pravo znacene kod
neprelaznijeh glagola, te iiticati da se subjekat
uda^ujt od mjesta u kojemu je bio (vidi 1, a),
n. p. kod izici, izletjeti, ispasti, istedi itd.
h. i kod prelaznijeh glagola sto znaee: ciniti
da se sto udaluje od mjesta u kojem je bilo (vidi
1, b) iz moze uzdrzati pravo znacene isticuci
micane objekta, n. p. kod izvaditi, iznijeti, izba-
viti, izabrati, istjerati itd.
c. i s glagolima prelaznijem, kojijem nije zna-
cene kao kod b, iz moze uzdrzati pravo znacene,
jer glagol slozen s iz moie znaciti: dobiti (t. j.
uciniti da objekat dode k subjektu iz nekog mjesta)
radeci ono sto znaii glagol neslo£en, n. p. kod
izmoliti, izdvoriti, isluziti itd.
d. znacene se kod iz moze prenijeti od pra-
voga mjesnoga na takovo da znaci da vee ne
ostaje ni§ta na cemu bi se mogla vrsiti radna
koju znaii glagol. s toga iz moze pokazati i
uopce da je ova radna savrsena, ali svagda
vecom silom nego drugi prijedlozi, tako n. p. iz-
jesti znadi ne samo savrsene jedena kao pojesti
i dojesti, nego istice da vec nema sto bi se moglo
jos jesti, tako je i istrositi prema potrositi, iza-
gniti prema sagniti itd. a) neprelaznijem gla-
golima koji znace unistavati se, ill propadati,
ill uopce mijenati se na gore iz dava silnije zna-
cene, n. p. kod izginuti, izgorjeti, izvjetriti, iza-
gniti, izgladneti itd. — b) tako je i kod pre-
laznijeh glagola Sto znace unistavane, n. p. kod
izjeati, istrositi, iskvariti itd, a i kod drugijeh,
n. p. kod isprati, iscistiti, ispuniti, iskoriti, iz-
lijetiti itd. znacene je da nema ni jednoga dijela
od objekta na kojemu se ne vrsi radna. radi sa-
moga iz moze gdjegdje glagol dobiti znacene uni-
stavana, ako ga i po sehi nema, vidi n. p. 2.
istra^iti. — c) s refleksivnijem glagolima moze
znaciti da subjekat izvr§uje radtiu (koju bi po-
kazao aktivni glagol) koliko se moie, n. p. iz-
bjuvati se, izigrati se, izlagati se, isplakati se
itd. — d) silnije znacene moze biti i s toga sto
se istice da kod prelaznoga glagola ima mnogo
objekata, n. p. kod izroditi, izvarati itd.. Hi kod
neprelaznoga Hi pasivnoga (sa se) ima mnogo
subjekata, n. p. kod izumrijeti, izginuti, izroditi
se itd. — kod glagola sto su vec slozeni s po,
pre, pri, pro tnoze se istieati da dijelovane pre-
lazi s jednoga objekta Hi subjekta redom na
ostale, n. p. kod ispogibati, isporazbolijevati, is-
prekidati, ispribijati, isprosijecati itd.
1. IZA., vidi iz.
2. IZA, praep. s genetivom, sastavleno: iz-za,
pokazuje uprav micane s mjesta pred kojijem je
ono sto je u genetivu (s ovim predlogom drugi
padez pokazuje micane s mesta koje se kazuje
predlogom ,za' i sestim padezem. D. Danici6,
sint. 18.5). — Akc. je kao kod ispod. — Od xv
vijeka (vidi kod 2, a), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,post' 278a), n Voltigijinu: ,dopo' ,nach'
(kod iz), u Stulicevu Gpost, postea, doinceps etc.'),
u Vukovu: 1. ,von der hintern seite, von jonseits'
,a parte postica' s primjerima: dode iza kuce;
lasno je iza grada strijejati. 2. ,nacb' ,post' ,(in
der zeit)' s primjerima: iza toga; iza zime toplo ;
iza kise sunce; dodose jedan iza drugoga.
1. mjestu.
a. znacene je kao sto je sprijeda kazano, mi-
cane moze biti kod subjekta Hi kod objekta (ispo-
redi iz, 1, a i b). a) kod pravog micana. Ovo
ovi iz daloka dodu, i ovo ovi iza mora. N. Ra-
nina 79*. isai. 49, 12. Iza otoka od Teneda crni
se aga u to izvaza. I. Gundalid 364. Crnac skide
zlatnu mahramu iza pasa. 390. Iza pasa sabju
trze. 538. Da ga je izvadio iza ovaca i izbavio
od Saula. M. Radnic 282*. Mjesec blidi iza gora
da ga ugljeda van izide. A. Vitajic, ost. 2.57.
Usta iza trpeze. J. Filipovid 1, 14''. Rad te
smutne ustade iza trpeze. E. Pavid, ogl. 383.
Dignu se taj cas iza trpeze, ter ga slijedi. D.
Basi6 193. Sve spavase kano i poklano, a izade
misec iza gore. And. Kaci6, razg. 139. Iza cr-
noga mora opet niki slovinski narod dode. kor.
413. Da misniku utece iza zuba mrvica kruba
oli mesa. Ant. Kadcid 75. Da bi komu hodila
krv iza zubah. I. A. Nenadic, nauk. 184. Isteklo
je zarko sunce ca iza gore. Nar. pjes. vuk. 1, 43.
Donesi mi vode iza gore. 1, 593. Ako t' trunim
biser iza glave, ja sam tebi biser kupovao. Nar.
pjes. vil. 1868. 446. I on vadi noze iza pasa.
Nar. pjes. istr. 1, 24. Potrze kao kebu iza po-
jasa. (Kad ko cesto cim prijeti ili onako sto go-
vori). Nar. posl. vuk. 257. Dok se iza brda po-
moli brk. Nar. prip. vuk. 5. Skoci zee iza grma.
54. Izvadi noz iza pojasa. Vuk, dan. 4, 33. Kad
hoce da ustane iza trpeze. rjecn. kod moliti so.
Scepa malu pusku iza pasa pa u nega pu§kom:
zvek! Pravdonosa. 1851. 30. — b) i u ovijem
primjerima ima se pravo micane u misli, ako i
nije izreceno. Zorome raneci jak ptice iza gor.
S. Mencetic 144. Djevsto mjesec, djevstvo }ubi
vedro sunce iza gora. I. Dordic, uzd. 183. —
amo spadaju i ovi primjeri, u kojima ima i glagol,
ali ovaj nije u uzoj svezi s iza i genetivom, tako
u prvom primjeru nije smisao, da ,pastiri iza
stada udarajti', nego da ,pastiri koji su negda
bili za stadom ili isli za stadom sad udaraju
itd.' Tim pastijerl iza stada vojevodam pod ovacim
kako ho6e§ da ikada udriti se smiju s junacim ?
I. Gundulid 293—294. I gorani iza stada suproc
carskom stolu sada propinu se skupni u sili?
488. Pastijeri de iza stada na tvu pomod s pra-
dam dodi. 503. S}o Davida iza ovaca pastjerida
da rve Goliju gorostasnoga. B. Zuzeri 63. — c)
s glagolima koji ne zna6e micane u posve pravom
2. IZA, 1, a.
113
2. IZA, 2, c.
smislu. aa) o pajenu (iz pusaka), strlje]anii itd.
Lasno je iza grma strijejati. Nar. posl. vuk. 166.
Iza kamena opale na lii. Vuk, grad. 92. — hh)
govoru itd. Dva, tri plota proskofii, iza tredeg
govori. Nar. pjes. vuk. 1, 521. Iza jele noga
zapituje. 2, 80. Devojka je momka dozivala, do-
zivala iza vinograda. Nar. pjes. vil. 1866. 645.
— cc) ^anu, svijetjenu itd. Jakno sunce iza
oblaka draze objavi sve svjetlosti , iza oruzja
8vi6u taka dva sunca ova od Ijeposti. I. Gun-
dulid 316. Dan je, ali iza oblaka od kamenja
ledenoga pro6 goru6a na dvor zraka vik ne moze
sunca moga. 351. Nu ko sunce svjetje sine iza
crna van oblaka. I. V. Bunid, mand. 3. Iza
oblaka sunce sinu. (Z). Poslov. danic. 31. Sinu
Milos u po}u zelenu, kao jarko iza gore sunce.
Nar. pjes. vuk. 2, 150. — dd) gledanu, virenu.
Te pogleda iza tanke jele. Nar. pjes. vuk. 3, 289.
Viri iza vrata. Vuk, rjecn. kod viriti.
b. kao za s instr. moze znaciti i bavjene, sta-
jane na vijestu pred kojijem je ono sto se izrice
genetivom. — Od xviii vijeka. Gospari iza trpeze
u radosnu medu sobom drugovanju zadrzali su
se. B. Zuzeri 205. Kad su bili malo iza grada.
Nar. pjes. vuk. 2, 151. Okide mu iza sake rukn.
4, 88. Vuk' os'jece iza noza ruku. 4, 431. Ni
koliko crno iza nokta. Nar. posl. vuk. 220. Ne-
zinc dvije ruke osjecene do iza saka da joj do-
nesu. Nar. prip. vuk. 165. Pocne ih divjan pi-
pati iza vrata da vidi koji je pretji. 187.
c. kao za s ace. viose znaciti primicane k mjestu
pred kojijem je ono sto se izrice genetivom. —
U nase vrijeme. Kako izide iza grada. Nar. prip.
vuk. 54. Idi opet iza sola. 84. On otide iza
sela. 86. Koji nece s nama pristati na ovo, oni
danas neka izidu iza varosi pred nas. Vuk, dan.
3, 194. Srbin nega drzalicom iza vrata. poslov.
199.
Z. vremcnu, iza moze znaciti gotovo sto i
poslije, tijem sto se pravo znacene prenosi od
mjesta na vrijeme.
a. uopce. u genetivuje rijec sto pohazuje stane,
dogadaj, vrijeme itd. Brez razbora sule kakono
iza sna. M. Marulic 9. Jaki no iza sna reco
ric. &. Mencetic 282. Kad cu iza sna skuceci i
pomoc prosedi Jagicu svoju. P. Zoranid 28*. Eto
iza zore bijele sunce svijetli zrak pomi}a. I. Gun-
dulic 134. Dan miran sine iza dazda plaha i
duga. G. Palmotic 2, 17. Cestita je tuga i muka,
iza kratke ka bolesti covjoku je od nauka. 2, 70.
Osip opet iza toga na okolo pogledase. P. Vu-
letic 64. Iza tri dni ve6e se o nima ue govori.
B, Zuzeri 10. Iza uskrsenja i rusaja i prostenja
sveder isti. 67. Da mu bude pomocnik za zi-
vota a zasljednik iza smrti. 145. Koji iza svo-
jijeh ispovijesti sved u istom bidu nabode se. 152.
Iza toga pako dignuto je ovo dopustene. A. Ka-
nizlic, kam. 237. Cara iza vecere napita odne-
sose na posteju. 253. Iza toga se za plemenitu
gospodu udadose. utoc. 52. Povrativsi se pak
iza mlogo vrimena gospodar. E. Pavic, ogl. 599.
Iza tega bijase malo br'jeme postojalo. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 37. Iza boja kopje u trnje. (Z).
Iza dazda bit ce i sunca. (Z). Poslov. danic. 34.
Iza zime ceka se Ijeto. (Z). Iza zime je prima-
Ijetje. (Z). 35. U nedjeju tre6u iza vodokrsta.
D. Basic 10. Koji de iza ovega zivota umrloga
sted zivot vjekuvjedni u raju. 26. U nedjeju de-
vetu iza rusaja ali duhova. 116. Iza krsteua
odpustaju se grijesi u crkvi po kreposti kjuceva.
J. Matovid 99. Sto je cinio Isukrst udi| iza pri-
obrazena? I. Velikanovid, uput. 1, 149. Tegote
i ne duti tko god iza truda svoga iste u tebi po-
cinuti. I. M. Mattei 287. Ovi blagosov ima se
IV
dati iza i.spovijesti, pricesdena i u}ana onijem
koji ga budu pitati. T. Ivanovid 133. Iza tega
rimske boje pjeti uze§e. N. Marci 35. I rados
je sved naj veda, iza suza ka dohodi. P. Sorko-
cevid 583''. Nu iza tmina sja vedrije (sunce).
5851'. Lakse, sinko, da ga ne probudis, jer je
Marko iza sna zlovojan. Nar. pjes. vuk. 2, 443.
Na Maksima ki'aste napanule, iza krasta lice po-
crnelo. 2, 528. Iza gladne godine dode i sita.
Nar. posl. vuk. 97. Iza zime toplo, iza kise sunce
(biva). 97. Iza toga malo docnije dode mu ne-
kakav Turcin. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Iza naj
vedega zla moze biti gore, poslov. 183. Iza tuce
vedrije je nebo, iza tuge bistrija je dusa. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 29. Iz lonca se redom nama-
zemo, iza toga budemo vje§tice. 87. A kad bilo
iza pola dana. Osvetn. 3, 92.
b. u ovom primjeru iza istice da je vec nestalo
onoga sto je u gen. Kako del se obiknuti iza
svakog dobra tvoga bez svjedice, bez strazice?
Nar. pjes. vuk. 1, 93.
c. kad je u gen. ce^ade Hi uopce sto zivo, zna-
cene moze biti razlicno. a) kod ce}adeta iza s gen.
moze znaciti: posto je umrlo. Ako vi ubozi iza
mene ostanete. B. Zuzeri 158. Udovica osta iza
muza. J. Banovac, pred. 55. Ostavsi jedna udo-
vica s malanom derju iza muza. pripov. 178. Bu-
dudi ostao iza oca i matere dosta mlad. F. Lastrid,
od' 298. Nije tu srode, dok iza devetoga (brata)
desotom ne ostane. Nar. posl. vuk, 219. Car se
razboli i umre. iza cara ostane carica trudna.
Nar. prip. vuk. 33. Bo|e je da se coeku kojeno
zatre, nego da zao porod iza sebe ostavi. Vuk,
poslov. 21. Jeli kako dete iza nega ostalo. dan.
4, 81. amo mogu pripadati i ovi primjeri u ko-
jijem iza (ziva) muza stoji po analogiji prema
iza (mrtva) muza: Ali me ukori savijest da udo-
vujem iza ziva muza. Pravdonosa. 1852. 23. Da
se Ture ozeniti node ni devojkom, a ne udo-
vicom , no nevjestom iza muza mlada. Pjev.
crn. 110^ — b) maze se pokazati i udajivane
Hi nestajane uopce. On pak hoti prvje ostati
iza druzine. M. Zoricid, zrc. 202. Da si osta'
iza ostali i tako zakasnio. 234. Medu krila Jure
ulizao, iza sebe strazu ostavio. And. Kacic, razg.
91. I ostalih mnogo rici vise iza sebe Turci
ostavise. M. A. Rejkovid, sat. B8b. Davno Ivan
dvore ostavio, iza nega bolest udarila. Nar. pjes.
vuk. 2, 528. S vama demo idi kud god vi po-
dete, a iza vas nedemo sami nigde ostati. Vuk,
dan. 3, 170. — c) pokazuje se da jedno radi isto
sto je driigo (a ovo je u gen. s iz) radilo, posto
ovo prestane raditi. tieki primjeri mogli bi pri-
padati i pod a) (osobito n. p. Zuzericev i Zori-
cieev) Hi pod h). A ptice prem htijahu iza nih
(sturaka) poceti po dubju nih pjesan. N. Na-
jeskovid 1, 215. Iza vuka se i psi najedu. (D).
Poslov. danic. 35. Oni koji ce iza mene moja
dobra posjedovat. B. Zuzeri 178. Iza nega vla-
dase negov sin. E. Pavid, ogl. 311. Iza vuka i
lisica se naije. Nar. posl. vuk. 97. — amo pri-
padaju i ovi primjeri: Da sad uzme ove vode
iza nas (t. j. posto smo se mi u noj okupale) i
da je nome okupje, u dan i nod ostala bi zdrava.
Nar. prip. vuk. 108. Sto pretece iza onijeh sto
su jcli. Vuk, jov. 6, 13. — d) pokazuje se uopce
red, kako jedno poslije drugoga biva. Tere smeda
iza smede neskladom se zlime plodi. M. Bunid
53, Iza glasa glasi jos pripadajudi. I. T. Mrnavic,
osm. 62. Sve godina iza godine dolazi gora, J.
Banovac, pripov. 140. Svi casu iza case spuScaju.
F. Lastrid, ned. 332. Darove iza darova saju.
A. Kanizlid, kam. 163. Uzmnozavabu se ze}e
jedna iza druge. uzr. 182. Knigu pi§e care iza
8
2. IZA, 2, c.
114
IZABRATI, a.
knige. Nar. pjes. vuk. 1, 626. Dodose jedan iza
dnigoga. Vuk, rjecn. kod iza. — amo pripadaju
i ova dva primjera u kojima se moze shvacati
red u vremenu Hi u wjestu: Iza. nega metnimo
brcij. M. Zoricic, aritm. 37. Tako bi i pjesmi
613 bilo prilicnije mjesto iza 484. Vuk, nar. pjes.
1, Tii. — e) red moze hiti kao kod d), ali u pre-
nesenom smislu. Naj prije one (rijeci) zlamenuju
jednu pomo6 Boziju . . . zlamenuju iza toga uz-
danu njeku od sahrane temejitos. B. Zuzeri 121.
Tkoja je naj boja molitva iza otcenasa? I. A.
Nenadic, nauk. 83. A iza nega poklanam ga
vami. J. Matovid iv. Nu iza Boga sto Jubi to
srce? l^ubi narod Judski. I. M. Mattei 214.
d. u nekijch pisaca Dubrovcana xviii vijeka
(a i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani)
iza kako stoji pred recenicom kao konjunkcija sa
znaccnem : posto. — Izmedu rjeenika u Stulicevu
(,postquam, posteaquam'). Iza kako svrze s sebe
onu uvadu ali odjecu od judnosti i od jubavi,
iza kako pozeze Rimske dvore, iza kako proli
toliku krv pravednu, nade se ko mu se pokloni
po negovoj smrti. D. Basic 41. Ali je trijeba
da se uzdrzis sa svom pomnom iza kako si pri-
mila svetotajstvo. L. Radic 13. Kad budes stogod
pomankala, iza kako se podnizis, otit 6es uzeti
u Jezusovu srcu krepost. I. M. Mattei 113. Sto
su tad ucinili, iza kako Jozefa spremise? A.
Kalic 300. Iza kako se dotoci, nadopuni, ustegne
milostivu svoju ruku. 330. Putnik, iza kako bjese
vazdan sve ravnom planinom hodio, na kraj mora
dohodoc, na sve inu prostranos i pucinu nastupa.
538. — U jednom primjeru mj. ksko ima kad.
Prijubezjivo ono srce kako mogase stati na da-
leko od Jubjenijeh Judscijeh sinova iza kad uzide
Jezus Hrist na nebo? I. M. Mattei 326.
IZABERITE;^, m. covjck koji izabere. — Samo
u jednoga pisca xvni vijeka u kojega ima oso-
bito znacene : jedan od velikasa u nemackom cc-
sarstvu sto su imali pravo izabirali cesara (nem.
kurfiirst). Svi svetoga rimskoga Cesarstva iza-
beriteji. I. Zanicic x. Kod izaberiteja od Sak-
sonije. 2. IzaberiteJ od Moguncije. 12.
IZABIRANE (izabirane) , n. djelo kojijem se
izabire. Moze vam sluzit za vladat se u izabi-
ranu. D. Ba§i6 29. ,Ostavi se, moj sinko, iza-
. birana i probirana, van tra2i i nadi sto curice
pored sebe'. u Lici. J. Bogdanovic.
IZABIRATI , izabiram (izabirati, izabirem),
impf. izabrati, vidi izbirati. — Kod izabirati akc.
je kao kod izgovdrati, a kod izabirati ne mijena
se. — Uprav su doa glagola od kojijeh je prvi
iteratioan preina drugome; ali ima krajeva gdje
se upotreb^ava samo jedan od nih, a u pisaca
se ne mozn (za inf. i prosla vremena) znati koji
je od nih dva. — Od xvii vijeka, a izmedu rjee-
nika u Bjelostjencevu (kajkavski izobiram, ize-
brati, v. izbrati) i u Stulicevu (v. izbirati).
n. aktivno. Iz svijeh strana izabiri Ijepos, ku
ti srce zudi. I. Gunduii,(^ 306. Vrijeme od boja
kraj sa mnome izabira. G. Palmotid 1, 224. Duso,
u tvom drugom porodenu trijeba ti se sjcdiniti
ili 8 onijem andelom ili s onom hudobom . . .
§to izabires? B. Zuzeri 78. Pripovijedalac iza-
bire podobne i modne iiacine. V. M. Gucetid 4.
Izabire i obire red sv. Dominika. 142. Prima
u broj svoji prijateja one kojei izabire. Grgur iz
Vare§a 133. Sama sebe ime izabira. Nar. pjes.
here. vuk. 36. ,E, izabira momak cure, nede on
tokakve cure da uzme, a ne zna da izbiralo uprav
tuka na istiralo'. u Lici. J. Bogdanovid.
b. sa se, pasivno. Ako li se gospar riima iste
od kude izabira. G. Palmotid 1, 213. Kod se
izabira po zubi a covjek po dudi. (Z). Poslov.
danic. 49.
IZABRALAG, izabraoca, m. covjek koji iza-
bere. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Nije Bog
izabralac od judi. I. Drzid 130.
IZABRANICA, /. izabrano zensko ce]ade. —
U Stulicevu rjecniku: ,electa etc'
IZABRANIK, m. postaje od part, praet. pass.
izabran nastavkom ikx.
a. covjek koji je izabran (obicno u teologickom
smislu). — Od xvi vijeka, a izmedu rjeenika u
Belinu (izabranici ,olecti' 236^) i u Stulicevu
(,eloctus etc.'). Tomo, izabranice moj, ne boj se.
Starine. 5, 97. (1520). Ne bojte se, Petre, Tomo
izabranice moj, nijesam daleko od vas. 98. Staro
pismo odkriva izabranike. D. Basid 24. Medu
izabranicim i blazenicim u raju. 26. Na ovoj
zemji pribivaju zajedno i izabranici i odvrzenici.
175. On te od svijeh grijeha tvojijeh odrijesio,
i ob desnu svoju medu izabranika svojijeh sredu
postavio. T. Ivanovid 114.
I), covjek koji izabere. — Samo u Mika]inu
rjecniku : izabranik, tko izbira , elector', i u Vol-
tigijinu: izabranici, pi. ,elettori' ,wahler'.
IZABRANE, n. djelo kojijem se izabere. —
Stariji je oblik izabranje. — Izmedu rjeenika u
Mikajitiu (izabranje), u Belinu (izabranje 286*),
u Bjelostjencevu (kajkaoski izebrane), u Volti-
gijlnu, u Stulicevu. Da po izabranju Bozjem
tvrdo obetovanje ostano. Anton Dalm., ap. 12^.
U izabranju od kniga. B. Kasid, iii. 76. Udini
Gospodin izabranje od dvanadeste ucenika. is.
25. Stoj bez izabranja i sve vlastitosti, A. Ge-
orgiceo, nasi. 210. Od oruzja izabrane sve pu-
stavam, kao suditi bude bistro tvoje znane. G.
Palmotid 2, 1.^0. Pretvoriti lasno ti je u sud
tvoga izabranja. I. V. Bunic, mand. 15. Kod
Boga nije zlobe ni izabranja od persona. I. Drzid
279. Gospodstvo jest jedno izabranje vlastito
Bozje. M. Radnic 42a. Bojnicar izabranja bez
bojazni i predanja. J. Kavanin 125''.
IZABRATI, izaberem, pf. eligere, izmedu kakva
mnostva uzeti ili samo odijcliti (ili uprav ili u
misli) jedno Hi nekoliko stvari (a i ce^adi ili
zivotina), obicno isticuci da je ono sto se uzimle
ili odje(uje nnj boje, naj vrednije ili naj ugod-
nije. — vidi i izbrati, isporedi izibrati i zibrati.
— Slozeno: iz(a)-brati. — Ake. se mijena u aor.
2 i 3 sing, izabra, u part, praet. art. izabrao,
izabrala itd., u part, praet. pass, izabran, — Od
XV vijeka (vidi b, b)), a izmedu rjeenika u Vran-
cicevu (.seligere'), m Mikajinu (izabrati, obrati
,eligo, deligo, seligo, lego, delectum habeo, ad-
hibeo vel teneo'), u Belinu (,deligo' 286*), u Bje-
lostjencevu (vidi kod izabirati), u Voltigijinu (iza-
brati, izbirem ,scegliere, trascegliere' ,auswahlen,
aussuchen'), u Stulicevu (izabrati, izabirom ,eli-
gere, deligere, seligere, decernere'), u Vukovu
(,erwa.hlen' ,eligo').
a. aktivno. a) uopce. Mores izabrati spovid-
nika dostojna. Narucn. 77b. Izabra on dobri del.
Transit. 153. Pokazi koga (grijeskom koja) si
izabrao. N. Ranina 177a. act. ap. 1, 24. Niste
vi meno izabrali, nego ja vas izabrah. Anton
Dalm., nov. test. 157t>. jov. 15, 16. Zapovidje
mu, da bude izabrati sedamdeset staraca. A. Gu-
cetid, roz. jez. 264. Da . . . ki uzmoze skup naj
vedi od junaka izabere. 1. Gundulic 294., Lje-
pahna sam vjerenika izabrala ja za meno. G. Pal-
motid 1, 96. Ko me bude izabrati da sam nomu
vjerenica. 1, 93. Svaka od vas izabori sto ho-
dete. 1, 162. Rajskom dudi svijetlu i dicnu vje-
I renicu izaberi. 2, 219. Ki u svom dvoru bjeSe
IZABEATI, a.
115
IZADIJEVATI
izabra' za svo'e lijepe hceri dvije dva viteza. J.
Kavanin 233''. Izaberimo onu vrst od ^ivota...
A. d. Bella, razgov. 78. Kad se inriza napuni
riba i zlih i dobrih, izvadi se na dvor i ribari
izabrase dobre u sudove a zle bacise na dvor.
J. Filipovii 1, 190a. Er je care izabr'o tri sta
Turak janicara. Nar. pjes. mikl. beitr. 1,37. Iza-
berite ili krunu od draca za malo dana, ili krunu
od zlata po sve vijeke. D. Basi6 29. Da izabere
sedamdeset mudrih staraca. And. Kacic, kor. 85.
Izabravsi pet stincica oblih. 163. Ljeple od mene
izaberi u ovem skupu djevojcice. P. Sorkocevi6
577'^. Ona bira poredom junake; izabrala voje-
vodu Pavla, izabrala, i sama mu dosla. Nar. pjes.
vuk. 1, 467 — 468. Dok su divno ime izabrali,
divno ime, Materino zlato. 1, 471. Kad sam
sama ne^a izabrala, izabrala, pak se pokajala.
1, 637. Jos dva hata za se izabrali. 2, 616. Nego
ude u moje volove, te izabra bojeg i bodega.
3, 449. On izabra trideset katana. 3, 558. A
karoo vi da se bule hvale, kako kojoj kmetovica
prala i po zrnce senu izabrala. Osvetn. 2, 49.
— h) ako se izrice mnostvo iz kojega se uzhnje
ili odjeluje, to stoji u gen. s prijedlogom iz. Izabra
iz mnostva devet mladaca. B. Kasi6, in. 47. Nego
sam iz sviju nib ove (pjesDie) izabrao. Vuk, nar.
pjes. 1, 629. — i u instr. s prijedlogom medu.
Izaber'mo medu nami strane po pet, ki se imamo
za svijeh inijeh udrit sami. G-. Palmotic 2, 401.
— c) moze se izreci kao sto se izabire objekat;
to se obicno pokazuje prijedlogom za i akuza-
tivom. Ti, vidimo gdje poplesa sve bozanstvo
slavno tvoje, i da za raj i nebesa grob izabra
sej gospoje. I. Gunduli6 271. Izabra je za majku.
I. Drzic 403. O djevice, cacko izabra za jedinu
kcercu tebe. J. R. Gucetid 18. Da ste liega osta-
vili, a izabrali za prijateja jednoga lupeza. D.
Basi6 12. Koga da izaberu za kadiju. Nar. prip.
bos. 1, 32. Sva ga Gora Crna izabrala za svo-
jega gospodara. Osvetn. 3, 64. — d) mjeste ob-
jekta moze biti podlozna recenica ili infinitiv.
Prije bi covjek izabrao uljesti u jednu gorucu
pe6. M. Orbin 77. Da sam moze izabrati, kako
voli umirati. V. Dosen 89*. On je sebi izabrao
da povrati fajdu i od danas ortak ga nije vise.
Glasnik. ii, 1, 61. (1808).
b. pasivno. — part, praet. pass, izabran (i
izabrat) upotrebjava se i kao adj. a) uopce. Ka
bi izabrana za Bozjega sina. M. Marulid 165.
(Ime) izabrano i od Boga vecnim zakonom obrano.
Korizm. 79*. Mnozi jesu zvani, a mali izabrani.
N. Ranina 34*^. mat. 20, 16. Sa izabranijem papom.
113*. Srecni oni se mogu zvati, buduci izabrani
za pribivaoce. A. Gucetid, roz. jez. 306. Buduci
jur nad tolikimi izabran opat. F. Glavinic, cvit.
18b. Nijesmo mi zamani, za naj bojijeh izabrani
od trojanske krajevine. G. Palmotic 1, 235. Dva
od vije6a izabrata. P. Kanaveli6, iv. 150. Er pro-
goni, ere tlace puk sad Bogu izabrani. J. Ka-
vanin 215*). Ostaste na ne vladane izabrani. I.
Dordi6, ben. v. Jedna bude po nediju dana od
kucana na to izabrana. M. A. Eejkovic, sat. 14*.
— u teologiekom smislu (isporedi prvi primjer
N. Banine). Uzdiluj u meni Isuse onako kako
si uzdiloval vazda u tvojih izabranih. M. Jer-
kovi6 34. Izabran ,predestinato, eletto alia gloria'
,in coelum destinatus'. A. d. Bella, rjecn. 580*.
O kolika ce onda biti slava i vese'e, kada se iza-
brani dignu u slavi velikoj. D. Rapid 9. — nije
jasno znacene u ovom primjeru (maze biti da je
u svezi s jizabranijem', t.j. ,umolenijem vijecem',
vidi kod vijede). Pisano va izabranoj polace i
vednice bogo^ubimago grada Dubrovnika. Mon.
Serb. 241. (1399 u poznijem prijepisu). — bj kao
adj., moze znaciti u sirem smislu: koji je bo(i
od ostalijeh, vrijedan, izvrstan. — vidi u Vran-
cicevu rjecniku : izabran ,egr6gius ; eximius'. V z-
moSna i izabrana i plemenita gospoja. Mon. croat.
66. (1446). Pisci izabrani toriteji. 155. (1493).
Svak zeli na svijeti, izabrani cvijete moj, u mjestu
zivjeti. N. Na|eSkovi6 2, 26. Plemenitomu, iza-
branomu i svake fale dostojnomu gospodinu. Mon.
croat. 240. (1540). Gizdavomu svim mladidu, slavi
druzbe izabrane, Maroju Mazibradidu. S. Boba-
Jevid 210. Nu darivam ja ga (dar) sada iza-
branom' tvom' uresu. Jedupka nezn. pjesn. 240.
Tako izabrana divojka zejase umriti. F. Vrancid,
ziv. 28. Da ima sobom priizabrana i pridraga
tri prijateja Bozja. M. Divkovid, bes. 266^. Ona
u malo skupi dana vele zlata, vele blaga i ka-
menja izabrana. I. Gundulid 357. Nu je tva
vojska izabrata od vojevoda i gospode., 422. Iza-
brane sej bozice na moru je crkva. G. Palmotid
1, 143. Ja sam, blag pastiru, ovcica ona izgu-
bjena tvoga stada izabrana. I. V. Bunid, mand.
21. Trudi se za iznadi vjestije Ijekare s izabra-
nijem lijeci. S. Matijevic 6. I Bakovom iza-
branom slasti bacve nalijevati. P. Kanavelid, iv.
28. Pide ugodne i izabrane. 463. I primite iza-
branu krunu vama obedanu. J. Kavanin 384'>.
Glas od vasijeb izabranijeh i uzmoznijeb kreposti.
I. Dordid, uzd. iv. Ti danas spravjas sebi je-
stojske izabrane. ben. 24. Nega toliko ne resi
izabrano kamenje u razlike zamijernosti izdjejano.
40. Utjera u mreze toliku obilnos od ribe iza-
brane. 185. Izabran ,scelto, elegante'. S. Bud-
mani 421*. Izabrana svjetovna dobra. S. Rosa
8b. Jestvine izabrane, kamo mnogo blaga stane.
V. Dosen 66^. Cetvrti je ruza izabrana. And.
Kacid, razg. 18. One izabrane boje od naj ple-
menitije cr}eni. M. A. Rejkovid, sat. L5b. Ne
prosimo jezbinu razliku i izabranu. J. Matovid
490. Iz velikih i izabranih bogoslovaca. M. Do-
bretid v. Ko li de ih svjetovati? ko li mudru
r'jec izredi pred gospodom izabranom ? Nar. pjes.
vuk. 1, 91. Bez druzine izabrane. 1, 93. Na
vijedu vezir sakupio svu gospodu tursku iza-
branu. 4, 68. Cupidevi lavi izabrani. 4, 254.
,Eno u Petra prave i zor-djevojke, e, ono je,
moj brte, izabrana i prava djevojka'. ,Izabrani
je to, moj junace, i desni momak'. u Lid. J.
Bogdanovid.
C. sa se.
a) pasivno. Neka se naj dostojniji za patri-
jarhu izabere. A. Kanizlid, kam. 42. Izabra se
dvanajest mudraca. And. Kacid, razg. 155.
h) refleksivno, s osobitijem znacenem: izbaviti
se, osloboditi se. — U Stulicevu rjecniku : ,eximi,
immunem fieri'. — nepouzdano.
IZACAVTJETI, izacavtim, pf. vidi iscvjetati.
— Slozeno : iz(a)-cavtjeti. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Kakono cvit od po|a tako de iza-
cavtiti. B. Kasic, rit. 352.
IZACiC, m.
a. prezime. — xvi vijeka. Frane Izacid. Mon,
Croat. 257. (1556). Ivan Izacid. 275. (1575).
b. ime mjestimu u Bosni u okrugu bihackom.
a) Izacid grad, grad. -- b) Izacic-kula, selo, —
c) Izacid Prnavor, selo.
IZACUDITI SE, izacudim se, pf. vidi igcuditi
se. — Slozeno: iz(a)-cuditi. — U Stulicevu rjec-
niku: izacuditi se ,demirari'.
IZACI, vidi izidi.
IZADA, adv. ozada, straga. — Sastav]eno : iz-
zada. — V Stulicevu rjecniku: (v. iza zada).
IZADIJEVATI, izadijevam, impf. izadjesti, aii
*
IZADIJEVATI
116
IZA.GNAT1, I, 1, b, c).
se nalnzi s osohitijem znacenein : ujamcivati (vidi
in»vazdavati). — U Belinu rjecniku: izadijovati
svitu, ha)inu etc. ,imbastiro' ,rudi coagmentationo
vestem componere' 376''; u V(jltigijinu: izade-
vat:, izadijevati .imbastire, fare punti luno^hi' ,mit
woiten stichen heften'; u Stuliceou: izadijovati
svitu, hajinu etc. ,vostiura partes crasso filo tra-
jccto conjungere, ut indo melius acu consuantur'.
IZADIMATI, izadimjem, inipf. izaduti. — U
Stulicevu rjecniku: praes. izadimjem se kod iza-
duti se.
IZADIRANE, n. djelo kojijem se izadire. —
JJ Stulicevu i u Vukovu rjecniku.
IZADIRATI, izadirem, iinpf. izadrijeti.
a. aktivno. — U Vukovu rjedniku: izadirati,
izadirem, 1. ,ausrei8sen' ,evollo'. 2. ,reissau3 neh-
men' ,fugio'.
b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku:
izadirati se, izadirem se, v. izadrijeti so.
IZADJEXUTI, IZADJESTI, IZADJETI, vidi
izdjeti.
IZADNA, adv. sastavjeno: iz(a)-dna. — vidi i
izdno. — U Mikalinu rjecniku: izadna, odadna
,funditus' ; u Bjelostjencevu: v. izdna; u Volti-
gijinu: izadna, izdna ,radicalm6nte, da fondo'
,von grunde au?'; u Stulicevu: ,funditus, a fun-
damentis'.
IZADNITI, izadnim, pf. vidi odadniti. — Slo-
zeno: iz(a)-dniti (vidi kod odadniti, zadniti). —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,fundum adimere'.
IZADNIVATI, iz^dnivam, impf. izadniti. —
Samo u Stulicevu rjecniku (uz izadniti).
IZADNENE, n. djelo kojijem se izadni. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
IZADRATI, IZADRIJETI, vidi izdrijeti.
IZAGXALAC, izagnaoca, m. covjek koji iza-
£ene. — U Stulicevu rjecniku: izagnalac i gri-
jeskom izagnaoc ,expulsor'.
IZAGNALICA, /. zensko cejade koje izazene.
— U Stulicevu rjecniku: .expultrix'.
IZAGNANICA, /. izagnano zensko ce]ade. —
U Stulicevu rjecniku: ,mulier expulsa'.
IZAGNANIK, m. izagnan covjek. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,vir expulsus'.
IZAGNANISTE, n. u Stulicevu rjecniku: ,locus
exilii, exilium'. — nepouzdano.
IZAGNANI§TVO, n. n Stulicevu rjecniku uz
izagnaniSte. — sasma nepouzdano.
IZAGNANSTVO, n.stane onoga kojije izagnan.
— U jednoga jnsca xviii vijeka. Drugi su pro-
tirani u izagnanstvo. A. Tomikovic, ziv. 58,
IZAGNANE, n. djelo kojijem se izazene. —
Stariji je oblik izagnanje. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (izagnanje), u Belinu (izagnanje 154^.
29 V>), u Stulicevu.
a. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem. Od
izagnanja ne iz ku6e Bozije. A. Gucetic, roz.
mar. 144. Ispovijed je izagnanje djavaosko. M.
Divkovid, nauk. 190*. Izagnanje ili iztiranje
djavla. A. Vitajic, ist. 195. Misleci da ce Igna-
tija biti u Terebintu u izagiiahu patrijarha. A.
Kani^lid, kam. 43.
b. pasivno, staiie u komeje ona^j ito je izagnan.
Ne boje se ni odb kogart zla ni izagnanja. Mon.
Serb. 258. (1405 u poznijem prijepisu). Od ovoga
86 vedma ima bjeiati, nego li od objeSenja, nego
li od izagnanja. M. Divkovi6, bes. 124a. Koji
izagnanje svoje razmisjuje. A. Georgiceo, nasi.
48. Pedipsanje svoga izagnanja vele ve6e reste.
110. Da 6u pojti od ovoga izagnanja u blazeno
ocinstvo obranih. P. Radovci6, nac. 271. I po-
slije ovoga izagnanja ukazi meni blagosovjeni
plod od utrobe tvoje Isusa. P. Posilovid, nasi.
75*. Hotiti biti ikakov u ovomu izagnanu. M.
Radnic 50=*. Nihove oci bijahu vrucci vode u
ovomu izagnanu. IDS'*. Stoje6i u izagnanu od
raja. 120^. Da uzmemo ovo izagnane za otacbinu
nasu. 296''. I Isusa blagosovjeni plod utrobe
tvoje nama posli ovoga izagnana ukazi. J. Fili-
povid 1, 552a. Nepravedno je u izagnane pro-
tiran. A. Kanizlid, kam. 62. Episkopi u iza-
gnane poslani. 63. Ivana je car u izagnane
poslao. 616. Dokle smo u ovomu putovanu i
izagnanu. J. Matovic 470. U izagnanu jesmo
izvan domovine. I. Velikanovic , uput. 3, 524.
Dokle god tabe s pomo6ju Bozjom ne metnem
u tavnicu vicnega izagnana. D. Rapic 145. U
izagnane saje dobrotu. G. Pestalid 205.
IZAGNATI, izazenem, pf. zenuci uciniti da ko
ili sto izide. — Slozeno: iz(a)-gnati. — Moze se
sloiiti i iz (bez a) sa gnati: izgnati (vidi da]e
kod I). — vidi i izignati, zignati. — Akc. vidi
kod I. — Rijec je stara, isporedi stslov. izgnati,
rus. HsorHRTt, HsrHaTb. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (izagnati, istirati ,pello, expello, depello,
exturbo, extrudo, ejicio, discutio, dispello'; iza-
gnati iz grada, prognati ,relego, ablego, amando,
mittere, pellere, ejicere in exilium'; izagnati iz
z-3m}e, iz meda, iz hatara ,extermino' ; izagnati
zedu, ugasiti zedu ,pellere sitim, explere sitim'),
u Belinu (izagnati, izgonim ,cacciaro, scacciare,
mandar via' , ejicio' 154''; izagnati, gonioi ,spin-
gere fuori' ,extrudo' 700^; izagnati, izagnavam
,esiliare' ,relego' 291''), u Voltigijinu (izagnati,
izagnavam, izagnam ,discacciare, spinger fuora,
bandire' ,ausjagen, verbannen'), u Stulicevu (iza-
gnati i izgnati , pellere, expellere, depoUere, eji-
cere, in exilium pellere'), u Viikovu: izagnati,
izagnam (izazenem) ,austreiben' ,ejicio, exturbo*;
izgnati, izgnam (izenem, izdenem) ,austreiben' ,ex-
turbo'; u Danicicevu (izgnati ,expellere').
I. oblici.
1. izgnati.
a oblici sadasnega vremena.
a) kod osnove izzen, zz mijena se na zd: praes.
izdenem, impt izd^ni. — Ovo su naj stariji oblici
koji se vec u stslovenskom jeziku nalaze (praes.
izden^).
b) kod osnove izzen z ispada ispred z: praes.
izenem, impt. izeni. — Od xvii vijeka: izene. M.
Divkovi6, bes. 120''; nauk. 33''; izenemo. nauk.
148'', i u Vukovu rjecniku.
c) kod osnove izzen z se mijena na r (vidi
gnati, a, b)) : praes. iizrenem, impt. izrfeni. — Od
XIV vijeka: izbrene. Spom. sr. 1, 32. (1400). 1, 64.
(1405). Stat. po}. ark. 5, 299. Korizm. 52''; (s crk-
venijem oblikom) izrenet. Korizm. 42*; izrenut.
Bernardin 17; izreni. Narucn. 48^. N. Ranina
7Ua. M. Vetranid 2, 213; izrenu. H. Lucie 243.
d) od osnove izgua (vidi gnati, a, f)) : praes.
Izgnam, izgnas, izgna, izgndmo, izgndte, izgnaju ;
impt. izgnaj. — U Vukovu rjedniku.
b. oblici proSloga vremena i inf. postaju:
a) od osnove izgna: aor. izgnah, izgna itd.;
ger. praet. izgnav^i; part, praet. act. izgnao, iz-
gnala; part, praet. pass, izgnan (Izgnat); inf.
izgnati.
b) (grijcskom) od osnove sadaSnega vremena
iMen s nastavkom nu (n^) : iMenuti, izdenem, v.
izagnati. Vuk, rjecn.
c) (grijeskom) kao kod b) od osnove sadaSnega
vremena izren : izrenuti itd. — Nalazi se u Vu-
kovu rjecniku (izrenuti, izrenem s dodatkom da
se govori po jugozapadnijem krajevima) i u ne-
IZAGNATT, T, 1, b, c).
117
IZAGNATI, II, a.
kijeh pisaca nasega vremena, all moSe hiti da
nije niqdje narodni oblik, nego da su pisei i Vuk
nacinili inf. i oblike prosloga vremena od oblika
sadasnega vremena. — U Stulicevu rjecnikii imo
i ivf. izreniti sto je sasma nepomdano.
2. iza^nati. u tvf. t u proslijem rrememma
obicniji su ovi oblici od predaSnijeh, ali su pre-
dasni opet obicniji u sadasnem vremenu. — a
je pocelo zamijenivati negdasne t mohbiti xiv
vijeka, svakako ne kasnije.
a. oblici sadasnega vremena.
a) od osnove izaZen: praes. izaXenem, impt.
izaihm. — Potvrdeno samo u Vukovu rjecniku.
b) prema osnovi izden (vidi 1, a, b)) nacinila
se grijeskom osnova izazden. — U jednoga pisca
nasega vremena: iza2d6ni (impt. 2. sing.). S. ^ju-
bisa, prip. 147, i u Vukovu rjecniku (vidi kod
b, b)).
c) oblicima od osnove izaren (isporedi I, a, c))
nema potvrde.
(I) od Oftnove izagn (vidi e^nati, a, d)): praes
izaffnem, impt. iza2:ni. — Od xvi do xviii vijeka
kod pisaca iz zapadnijeh krajeva: izasfnem. M.
Dr2i6 194. S. Rosa 78t>; izagnite. M. Drzic 224.
A. d. Bella, raz^ov. 207 ; izagni. B. Kasi6, rit.
11. 29. nasi. 280. G. Palmotid 3, lolK L. Terzi(''
167. J. Dordi6, salt. 11. Misli. 14. I. J. P. Lucid,
razsr. 51; izagnu. T. Gundulic 28. G. Palmotic
3, 124b; izaffne. I. Gundulic 327 519. I. Drzic
201. G. Palmotic 3, 9b (grijeskom, izagna); iza^nes.
A. Georgiceo. nasi. 348. I. Drzic 124. V. Andri-
jagevi6, put. 110. dev. 29. F. Parcid 80; iza»nemo
S. Rosa 104a. L. Vladrairovic 12.
e) od osnove izasna (isporedi 1, a, c)): praes.
izagnam, izagnas, izagna, izagnamo, izag^nate,
iz^gnajii; impt. izasrnaj. — Od xviii vijeka: iza-
gnam. D. Rapic 145, vidi i u Vukovu rjecniku.
h. oblici prosloga vremena i infinitiva.
a) od osnoi:e izagna: aor. izagnah, izagna itd.;
ger. praet. iz^gnavsi ; part, praet. act. izagnao,
izaenala; part, praet. pass, izagnan (izagnat).
b) (grijeskom) od osnove izazden (isporedi a,
b)) s nastavkom nu (na). — U Vukovu rjecniku:
izaSdenuti, izazdenem, vide izagnati.
3. iz osnove sadasnega vremena izaren prelazi
r i u oblike infinitiva i proslijeli vremena te za-
mjenuje g: izarnati, a od ovoga se oblika nacina
opet praes. izarnem kao kod 2. a, d) (vidi i gnati,
a, e) i b, b)). — Od xvii vijeka u nekijeh pisaca
iz Dalmacije i Bosne.
a. osnova je sadasnega vremena izarn: praes.
izarnem, impt. izarni. izarne. I. Bandulavic 225^.
P. Posilovid, cvijet. 35 ; izarni. P. Posilovic, nasi.
72a. 76a. 901'. 133b. L. Terzic 14; izarnem. And.
Kacic, razg. 241.
b. kod proslijeh vremena i inf. osnova je izarna:
aor. izarnah itd. izarnati. I. Bandulavic 17fi». I.
Ancic, ogl. 83. 172. P. Posilovic, nasi. 21''. And.
Kaci6, kor. 98; izarna. B. Armolusic 48. I. Ancic,
svit. 31. ogl. 4. P. Posilovic, nasi. 121*. 148*;
izarnao. I. Ancic, vrat. 5; izarnat (part, praet.
pass.). I. Anci6, svit. 20. 45. 53. P. Posilovic,
nasi. 46b. cvijet. 54. 182 ; izarnao. P. Posilovic,
nasi. 108a.
II. znacene je kao sto je sprijeda kazano.
a. aktivno. a) objekat je cejade Hi sto se misli
kao cejade (u nekoliko primjera vrag). Imenemi.
mojimi. besi izdenutt. Domentijanb 137. Ako li
bi doslo do togaj vremena, tere ne uzmoze go-
spodint Vlki. drtzati zem}u srtpsku, nu ga iz-
denu Ugri ili Turci. Mon. serb. 215. (1390). Upi-
sasmo listb nasemu knozu u Stont, ako je koji
61ovekt dobegalt da ga izi,reno. Spom. sr. 1, 64.
(1405). Izreni nih is crikve. Narucn. 48a. Djavle
izagnati ima. 99*. Izagna Adama iz raja. Korizm.
9b. Izrene te iz hi2e. 52b. Izdeni, izdeni, po-
doban nije za nas. M. Vetranic 2, 213. Neka
me vratari od raja no iSdenu. 2, 217. Cepimir
Nimce pod mac obrati i izgna ih. Dukjanin 25.
I hoti pak po tom Adama i 2enu iz raja s sra-
motom gole da izrenu. H. Luci6 243. I5deni
ovo tri. N. Na}eskovic 1, 273. Ako ju izagnem,
strah mo je, da no propovije. M. Dr5i6 194. I
trgovce iz templa izagna. Postila. h3b. Nekte-
naba iz carsbva izagnavsi, da blago svoje k sebi
vazmemo. Aleks. jag. star. 3, 220. Za ovo ga *
Bog izagna iz raja. M. Divkovic, nauk. 9b. Izene
ga iz svoga dvora. 33b. Koga li ti izreneS iz
crkve. 263a. Izagna hudobu. B. Ka§ic, in. 54.
Hotijahu ga oci izagnati. 71. ZaSto mi ne mo-
gosmo izarnati nega? I. Bandulavic 176*. mar.
9, 27. Od nafina za izagnati hudobe. M. Orbin
6. Oruzjem bo tijom porazi Ugre, i izagna priko
gora. I. Gundulic 427. Er s 6e§koga za sve
Praga da je izagn'o odmetnike. 451. Ako ti
izagnes, ko ce mene prijat? A. Georgiceo, nasi.
348. Sto ffa prije ne izagnes od tebe? I. Drzic 124.
Nede nas izagnat od sebe. 315. Iz nijesta pakje-
noga jos me hodes izagnati. G. Palmotic 2, 456.
Boj nam gorki sprav^ opeta, da izagne pun si-
losti nas iz tamna joster svijeta. 3, 9b. Ali cejad
da sumniva ne izagnu ga rodne iz strane. 3, 124b.
Ni me izagnal od sebe. P. Radovcid, nac. 229.
Iz koje izarna Isus sedara vragova. 1. Ancid,
ogl. 4. Mi ne mogosmo izarnati dijavla... apo-
stoli ne mogose djavla izagnati. 172. Za to ga
izarna iz reda. svit. 31. Ako me ti izagnes, ko
me de primiti? V. AndriiaseA'id, dev. 29. Izagnat
svekoliko vojstvo ugarsko ispod mira. P. Kana-
velid, iv. 236. Jer mu izagnati vojsku bude sila
prika. 474. Ne izarni mene na svrsi. P. Posi-
lovic, nasi. 90b. 2a neposlu izarna oca Adama
i mater Evu iz raja. 121^. Nemoj mene izar-
nati. 148a. Tko izarne dobru zenu izgoni svako
dobro od sebe. cvijet. 35. Da ne bi stavio pro-
klestva na nega i iz puka izagna'. S. Margitid,
ispov. 114. Naj posli iz kude ga izrene. fal. 141.
Ter vas ne izrenu na dvor. 145. Izagnavsi nih
po boju iz Ravene. J. Kavanin 210b. Majku
izagna s Smederova, cadka s stola despotova.
234b. Sarazenske vojske smine ki izagna iz Ita-
lije. 241a. Izagni )udi klete. I. Dordid, salt. 11.
Iz ne Gospodin Isukrst sedam djavola izagna.
J. Filipovid 1, 249a. Hotedi ga oni izagnati iz
spile, v. M. Gucetid 210. Kad nas spasitej izagna
iz crkve one. Ant. Kadcic 33. Da se ne bi po-
nukovali muzevi izagnati zene. J. Matovic 423.
Izagnati iliti otirati vragove iz tilesa koja su
oni osvojili. I. Velikanovid, uput. 3, 466. Izagni,
Xazaranine, davla. I. J. P. Lucid, razg. 51. Kada
je i nih pridvojstrucitim konopcem sve kolike
na dvor izagnao. D. Rapid 4. A nevjesta za nim
potrupacko, iz b'jele g'a izagnala kule. Nar. pjes.
vuk. 3, 353. Izagna' bi Kolasinske Turke. 4, 315.
Izagnase base i subase. 4, 433. I izagnali neke
Crnogorce. 5, 536. Ude Isus u crkvu Boziju i
izgna sve koji prodavahu. Vuk, mat. 21, 12. Izaz-
deni narod patrijaru, a mene postavi mjesto nega.
S. Ijjubisa, prip. 147. Ne mogase odoliti Turkom,
nit' iz tijesna izagnati klanca. Osvetn. 3, 112.
Svi pamtimo, kad Srb izgna Turke. 6, 24. — «
ovijem se primjerima shvaca metaforidki : Gresnik
Boga koji ga je stvorio i odkupio izrene iz svoje
duse. M. Divkovid, bes. 19b. u oni cas iz sebo
Isukrsta izene. 120b. — b) objekat je zivotina.
Pastijer izagne i izvrzo iz stada jednu ovcu gu-
bavu. I. Drzid 201. Volove izagna. S. Rosa 53a.
Pocekaj me, jedna poturice, dok izarnem vole
IZAGNATI, II, a.
118
IZAGNITI
na uvrate. And. Kaci6, razgov. 241. Svi u goru
stoku izagnase. Pjev. cm. 70b. Kazemo mu da
izrenu receno syoje blago iz steta manastirskije.
G. Zeli6 272. Cobanica mlada na popasak ovce
izagnala. Osvetn. 1, 52. — u ovom je primjeru
iivotina i subjekat. Izagnala su§a rogusu. Nar.
posl. vuk. 97. — c) objekat je sto nezivo, ali tje-
lesno. — samo u jednom primjeru. Pusti da
izagnem trun iz oka tvoga. S. Rosa 78^. — d)
objekat je sto dusevno Hi umno. — aa) objekat
je duh (izagnati duh iz tijela = ubiti). Izgonis
^ er mene iz doma ti sada, — I duh cii joste tvoj
izagnat iz tijela. M. Bunic 32. — bb) objekat
je svjetlost, tama, sjena itd. (qlagol je u prene-
senom smislu). Hotiju6i uljesti tamnost, od po-
trebe je da na prvo izrene svjetlost. M. Div-
kovi6, bes. 287^. Jer docim sred mraka tmastu
sjen studenu od zlatnijeh od zraka strijelanja
iidenu. I. Gundulid 15. Noci slijepa, gluha noci,
ah, da mi je ufat mo6i, da smrknute tvoje sjeni
nede izgnat zora bijela! 241. — amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Bog suncani jur iz mora
zrake svoje mece i k nebu put uzima, da sne
izagnu tamne svima. I. Gundulic 28. — cc) objekat
je tjelesno Hi dusevno stane, osjecane, te subjekat
cini da ono nestane kod drugoga koga: Izagni
iz nega svu slipodu od srca. B. Kasi6, rit. 11.
Izagni svu slipodu od srca negova. 29. Da iza-
gnes od mene svu mod meni suprotivnu. V. An-
drija§evi6, put. 110. Koja ne mogu izarnati nase
ubostvo. P. Posilovid, nasi. 21t>. Izarni tminu
od moga 2ivota. 72*. Izarni tavnosti unutrine
duse moje. 76*. Bolesti sve pameti i tila od nega
izarni. L. Terzid 14. Izagni iz liega svu slipodu
srdca. 167. Ki s ufanjem i zezinom izagno je
kugu svojim Kotorinom. J. Kavanin 308*. Moli
ga, da i2dene iz srcah nasijeh svaku oholost. I.
A. Nenadid, nauk. 241. Kako izagnemo oblast
djavla iz diteta. L. Vladmirovid 12. Mrak ne-
znana i zlobe izmedu brade vase izagnati. D.
Obradovic, 2iv. 51. Jere danas jesam se privario,
da dangubu milostju Bozjom uzezon, s ovoga
svita sasvim izkorenim i izagnam. D. Rapid 145.
— dd) objekat je kao kod cc), ali subjekat cini
da kod nega satna nestane objekta. Molim te,
izdeni, gospoje, vas jed taj naj br2e na meni, i
s Bogom ostavaj ! N. Najeskovid 2, 94. Izagnite
inoranciju iz vas. M. Dr2ic 224. Ispuni svak
voju i misal i2deni. 427. Ako si malo nepomniv
izagnati tu misal. A. Komulovid 10. Molitva za
izagnat zle misli. B. Kasid, nac. 97. Ostavit me,
da zvir prika svoj na meni glad izdene (vidi i
u Mikajinu rjecniku). I. Gundulid 46. Izreni svi-
tovna i svaku prigrihu. A. Georgiceo, nasi. 326.
Izagnade iz svoje duse zlobe i grijehe. I. Drzid
125. Tvoju mlados razveseli i izdeni zle nemire,
ki su tvoje srce smeli. G. Palmotid 1, 32. Tja
lakomos svak prokletu iz svojega srca izagni.
3, 151^. Ako nisam uput izarnao od mene svaku
tastu slavu. P. Posilovid, nasi. 108*. Izarni one
misli i reci . . . 133b. Otarite vase suze, izagnite
va§ plad. A. d. Bella, razgov. 207. Ako mrzi-
jenstvo na iskrnega ne izagnemo sa svijem iz
nasega srca. S. Rosa 104a. Zdravje na dvor dok
izrene (prozdor). V. Dosen 174a. — e) u jednom
primjeru xvin vijeka stoji metaforicki : izagnati
na rt od igle saznacenem: sve ili posve istuma-
citi. Sada se vladaj po zlameni koja ti ozgor
ka,za,(hj, niti mogu svaka na rt od igle izagnat.
M. Zoricid, aritm. 47. — f)u jednom primjeru
XVI vijeka stoji neprelazno impt. izdeni sa zna-
cenem: idi ca! Ne vala nista, izdeni. M. Drzic
272.
b. pasivno. Iz raja tada izagnani bismo. M.
Marulid 102. Za svoju oholost izagnan bi iz raja.
Narucn. 89b. Ki su s nebes izagnani. P. Hekto-
rovid 132. Huda smrt izagnana s nebes. M. Drzic
15. I kad bi izagnano mnoztvo, vlize Isus. Po-
stila. r4a. Ostah i bez kderce i bez sina, iza-
gnana jos iz grada. F. Lukarevid 230. On s ma-
terom bi bez dijela izagnan iz kude i iz dobara
oca svoga. A. Gucetid, roz. mar. 144. Izagnan
,exul'. F. Vrancid, rjecn. Bude na dvor izagnan.
B. Kasid, nac. 31. Bivsi izagnan isprid lijeca
Bozjega. zrc. 28. Kada bi izagnan covjek od
anjela izvan ovoga raja. M. Orbin 22. A Je-
rina iz bijeloga Smedereva izagnana, put ugr-
skijeh pode strana. I. Gundulid 387. Izagnate
protira ih. F. Glavinid, cvit. 4b. Van bil bi
izagnan. 202*. Koje su bile izagnane s pira ne-
beskoga. I. Drzic 268. Iz svojih stani da bi
ostali izagnani. I. Ivanisevid 113. Bi izagnan
iz Rima. P. Radovcid, ist. 53. Da bi nevojan
izarnat iz raja zemajskoga. I. Ancid, svit. 20.
Za to bise izarnati od Boga. 45. Da su na sudu
od nih u vijek izarnati. 53. Izagnanu iz svjet-
losti on de vojsku rasprsati. P. Kanavelid, iv.
142. Izarnat jest post sveti iz kuda bogatije.
P. Posilovid, nasi. 46b, Q covicanstvo izarnato !
cvijet. 54. Izarnat od svoga otacastva. 182. Ple-
mide izagnane opet u grad cini priti. J. Ka-
vanin 183a. Ne hted gledat izagnate i sinovce
van iz Rima. 381*. Svaka necas izagnana bit
de. 5l4a. A ovi (Adam) bi izagnan iz raja ze-
majskoga u nevoje. J. Banovac, razg. 96. I
k tebi vapijemo izagnani sinovi Evini. 143. Iza-
gnani ste vanka. S. Rosa 113b. Izagnan je iz
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Poglavica ovoga
svijeta izagnat bi izvan. J. Matovid 322. Daklo
mi izagnani sinovi Eve. 440. Sto po dvoru mrzla
stoka vreci iz svojijeh staja izagnana. Osvetn.
1, 20.
C. sa se, pasivno. Duhovnici, kojiht nesutt po-
stavili duhovnike, da izdenutt se. Zak. dus. pam.
saf. 30. Ako se koji clovekb prislact najde, da
se izbrene vant. Spom. sr. 1, 32. (1400). Da iz-
renet se necestiti. Korizm. 42a. Pace bi se imale
izagnati izmeu Judi one mladice. B. Kasid, per.
92. Poglavica ovoga svita izarne se vanka. I.
Bandulavid 225b. joann. 12, 31. Ali otrovna huda
zloba, ka za tudim raspom smagne, nade varku
u to doba, da iz svijeta on se izagne. I Gun-
dulid 327. Hrle naglo svi kolici, da prije car se
s stola izagne. 519. Sinovi od krajestva izar-
nace se u tmine izvanske. I. Ancid, ogl. 83. Da
se izrene svaka izpraznost. M. Radnid 123*. Iz
grma, iz koga se je jednom kuna izagnala, i opet
de se izgnat. (D). Poslov. danic. 34. Docim se
dva covika ne izrenu iz Persije. S. Margitid, fal.
92. Ignatija skinut s patrijarske stolice izagnati
se imade. A. Kanizlid, kam. 36. Sad poglavica
ovoga svijeta izagnati de se izvan. J. Matovid 51.
IZAGNAVATl, izagnavam, impf. izagnati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (praes. izagnavam kod izagnati
291b), u Voltigijinu (praes. izagnavam kod iza-
gnati), « Stulicevu (uz izagnati). Vragove napa-
dene u telesa izagnavase. S. Rosa 165a.
IZAGNETI, vidi izagniti.
IZAGNEVATI, izagnevam, impf. vidi izagni-
vati. — Samo u Belinu rjecniku: praes. iza-
gnevam kod izagneti 597*.
IZAGNIO, vidi kod izagniti.
IZAGNITI (izagneti), izagnijem (izagnim, iza-
gnem), j;i/. istruhnuti. — Slozeno: iz(a)-gniti (koje
vidi). — Akc. je u .svijem oblicima onaki kaki je
u inf., osim praes. izagnijem. — Rijec je star a,
IZAGNITI
119
IZAM
isporedi stslov. izgniti , rus. narHHTB. — Part,
praet. act. izagnio upotrebjava se i kao adj. —
Izmedii rjecnika u Mikalinu (,putreo, putrosco,
fraceo, fracesco'), u Belimi (izagi'ieti, izagnivara
,marcesco' 4G2'' ; izagneti, izagnovam ,pvitresco'
597a), u Voltigijinu (izagniti, izagnim, izagriivara
,marcire, putrofarsi' ,verfaulen, schimmoln'), u
Stulicevu (izagnoti, v. izgnoti), u Vukovu: (po
jugozapadnijera krajevima) .verfaulen' ,putrefio',
cf. istruhliti. Pokli sam izagnio i pogiriuo. B.
Kasic, nasi. 119. U gnusobi bi izagnili. I. Drzic
145. U grobovijoh su izagnile. 291. Sama bi
u seb' izagnila. I. Ivanisovid 221. Ne bi li u
sebi kripost izagnila. 289. I obraz cica tvoje
milosti u vike nece izagiiiti. P. Posilovic, nasi.
791'. Drvo izagnilo. M. Eadnid 187t>. Jela iza-
gnije veoma brzo. 257'*. Tijelo ima izagniti u
grobnici. 408''. Prilasno su razasuti i izagnili
od rasutja nihovije grijeha. 479^. (Ova trava)
izagne, usaline i izgine. A. Vita}i6, ist. 467. Ja-
buka kad izagne izgubi lipotu. S. Margitic, fal.
182. I cini izagniti svo kosti nihove. 273. Me-
sencijo iznade da budu zivi s mrcirna svezani
dokle bi zajedno izagnili. A. d. Bella, razgov. 33.
Kako Lazar smrde6i izagnije. 73. Izvida ramo
izagnilo Alderadu. I. Dordic, ben. ol. Jesi li
gresnik od naj vecijeh u staroj zloci jur pokopan
i izagnio? B. Zuzeri 172. Crjivo vode i izagnilo.
119. Neka izagnem. 234. A ti 6es ziv izagnet
u ovoj tamnici. 234. U kojim ste od toliko vri-
mena izagnili. J. Banovac, pred. 117. Od lako-
mije izagnili. pripov. 69. Mana niti im izagni,
niti se crvi zalegose u noj. E. Pavic, ogl. 117.
Onog', kome vece tilo u zemji je izagnilo. V.
Dosen 129''. Davno bi ti trulo tile ne micud se
izagnilo. 2063. Easpastit ce se moje tijelo, izagnet
CO moje kosti. D. Basid 62. Sveti Jakov govori,
da ce bogatac izagniti u puti svojoj. L. Vlad-
mirovic 32. Jur i ona po opacinam je izagnela
A. Kalic 585. Vas bjese vec pocrnio, ajine na
nemu izagnile. Nar. prip. vuk.'"' 252.
IZAGNIVATI, izagni vara, irupf. izagniti. —
U Belinu rjecniku: praes. izagnivam kod izag-
neti 426^^, i u Voltigijinu: praes. izagnivam kod
izagniti.
IZAHODITI, izahodim, impf. vidi ishoditi —
Slozeno: iz(a)-hoditi. — xvii i xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. ishoditi). Operi
mene u vodi koja iz nih izahodi. I. Ivanisevic
100. Sunce u jutro gdi izahodi. A. Vitajic, ist.
189*'. Kako iz zemje travica izahodi. 282. Za
osvetiti pogrdu ucihenu Bogu, izahodi goruc, Jut
i veoma rasrden. A. d. Bella, razgov. 521.
IZAHVA^IVATI, izahvajujem j izahvajivam,
pf. posve (mnogijem rijecima) zalivaliti. — Slo-
zeno: iz zahvajivati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
zahvajivati, izzahvajivam ,singularibus verbis gra-
tias agere', i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
IZAIJA, m. vidi Isaija. U dni one rece Izaija
prorok. Bernardin 3. Rastrze Izaiju. M. Marulic
87. S. prorok Izaija. E. Pavic, ogl. 342.
IZAIJIN, adj. koji pripada Izaiji. Prorocanstvo
Izaijino. I. Drzid 8.
IZAK, m. vidi Isak, I vaspet rece Izak sinu
svomu. Bernardin 41. gen. 27, 20. Ter srce ti
riegovo pravedno u mjesto Izaka prija mu pod
jedno N. Dimitrovi6 68. Po noj ima Izak od
Eobeke neplodne Jakoba oca. A. Gucetic, roz.
mar. 4. Izak sin Abrama. roz. jez. 115. Svoza
Izaka. F. Lastric, ned. 211. Nauciti mozemo od
Izaka cisto6u. E. Pavic, ogl. xni. Kada se sin
stariji Izaka prvorodite|a vrati iz po]a. D. Basid
39. Taj cas usto je Abram, zazvo Izaka. A. Kalid
370.
IZAKLATl, izakojem, pf. posve zaklnti. — Slo-
zetio: iz-zaklati. — Od xviii vijeka. Svega zubi
izaklase. S. Margitid, ispov. 263. (Vojska) sto
je )uto zaostrila zube, dok krajinu izaklala jutu.
Osvetn. 7, 76. Ne ostala niz Dunaj palanka, na
kojoj se niste izaklali. 6, 44. — U nase vrijeme
M Lici s drugijem znacenem : kojuci se (u pre-
nesenom sinislu: rveci se, trudeci se) dohiti. ,Edva
sam, brate, to ja od noga i to iz zive muke
izakla". ,Ma edva evo od planinke uz kruv nesto
i sira izakla'. ,Nu, ako ti to od nega izakojos,
vala si onda junak'. J. Bogdanovid.
IZAKl^ESTIVATI, izak|est«jetn i izaklestivam,
impf. vidi iskjestivati. — Snmo u Belinu rjec-
niku : izakljestivati , izakljcstivam ,forcipe tor-
quere' 115'', i u Stulicevu: izakjestivati, izak)e-
stivam ,forcipe torquere' ; izzak[estivati , v. iz-
kliJGstiti.
IZALAZAK, izalaska, m. vidi izlazak. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Na izalazku cinio je
uzoti u svoju armadu nike vojnike. A. Tomikovid,
ziv. 233.
IZALAZITl, izalazim, pf. vidi izlaziti. — Slo-
zeno: iz(a)-laziti. — U Vukovu rjecniku.
IZALAZENE, n. djelo kojijem se izalazi. —
U Vukovu rjecniku.
IZA^EPIVATI, izajepivam, pf. samo u Stu-
licevu rjecniku: izajepivati, izajepivam, sve za-
lijepiti ,omnia glutinaro''. — Slozeno: iz-za}e-
pivati.
IZAM, izma, m. postaje od iste osnove od koje
je i glagol izeti (koji vidi), te bi pravo znacene
bilo: djelo kojijem se izimje, ali je cesto drukcije
i nije jasno. — -a- stoji u nom. i ace. sing. mj.
negdasnega b. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (izLmt ,sumptio, exactio; ex-
ccptio'). a) u ovijem naj starijim primjerima kao
da znaci uzimane, otimane. Ako veruje Vlaht
Srbb|ina, da se pri predt. banomt, a inomu Vlahu
da ne bude izma. Mon serb. 25. (1234—1240).
(5to se ucinilo pree ili (po)sle, da se pri,^ a da
ne izma, nt da je pravtda. 30. (1240). Sto se
cinilo pre i posle, da se pri, i da ne iztma . . .
Jako veruje Vlaht Serbjina, da se pri predt
banomt; i inomu Vlahu i inomu Serbjinu da ne
istma. 33. (1249). — b) u ovima kao da znaci
sto i izuzetak, ali moze biti u kojemu znacene
kao kod c). Vse imL tozi zapisa cartstvo mi bezt
izma, vse sto se obreta na tojzi zemJi, da si ima
i drtzi gradt Dubrovnikt. Mon. serb. 165. (1357).
Nih blago s zivinom prcz izma porubiv. M. Ma-
rulid 16. Iz licca gdi joj vri bez izma sva slados.
S. Mencetid 61. Vapiju bez izma sve me dni.
310. Prcz izma bi pobijena strana krstjanska.
Dukjanin 4. Sad rasuta prez izma vidjahu se.
P. Zoranic 71*. Kih zaskocise prez izma pobise.
B. Krnarutid 31. Hote prez izma, bez vere blago
da pozere. 37. — c) bez izma i preko izma ja-
macno znace u ovijem primjerima : bez mjere i
preko mjere. nije jasno kako je ova rijec dobila
ovako znacene. Misli izpi'azne i rici, lazi od sale,
i smiji brez izma. J. Banovac, uboj. 18. Bijase
jedna divica, koja brez izma pedipsavase svoje
tilo. M. Zoricic, zrc. 124. Sticudi ga muce ga
brez izma. L. Vladmirovid 32. On je bio mukao
i stidjiv preko izma. M. Pavlinovic , rad. 73.
Nikad mu nije bilo preko izma radne. 107. I
sto age preko izma traze. Osvetn. 2, 114. — d)
u jednoga pisca xvii vijeka ne razumije se zna-
IZAM
120
IZASIPATI
cene, u drugom primjeru moglo bi biti kao Jiod
b) ill Jcod c); ali u prvom i trecem jamaino nije
tako. (Rika) stotino stablenje s izmom podrjiije.
I. T. Mrnavic, osm. 106. Brez izma podrise odoru
bogatu. 127. Svi zmaji }uti s izmom zagubismo.
174.
IZAMLACENE, n. djelo kojijem se izmnlati
(vidi izamlatiti). Samo se uzdrzi u izamlatjenju.
A. d. Costa 1, 173.
IZAMLACIVATI, izamladujem i izamladivam,
pf. posve zamlatiti (zamlacivanem izbiti). — Slo-
zeno: iz-zamla6ivati. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Lice izamladivano, izap|uvano. A. Kalid
461. i u na§e vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
IZAMLATITI, izamlatim, pf. izmlatiti. — Slo-
ieno: iz(a)-mlatiti. — Nema potvrde glagolu nego
samo verbalnom supstantivu izamladene (koje vidi)
u jednoga pisca xviii vijeka.
IZAM^ETI, izimejem, pf. posve saw]eti. —
Slozeno: iz(a)-m)eti. — U nase vrijeme. Evo ce
se moje sad izamjeti. Nar. prip. vuk. 201. Kad
se 6osino izameje. 201. Dok se sve izameje. 202.
, Since je veliko zito u mlin nagnato; vaj jeli
no6as sve izmjeveno?' J. Bogdanovic.
IZANCITI, izancim, pf. samo u Stulicevu rjec-
iiiku: izzanciti, v. odzanciti. — Postaje od iz i
zamka nastavkom i.
IZANDATI, izandam, pf. pokvariti se (o suknu
kad dugo lezi). — Bice slozeno: iz-andati, ali sc
ne moze znati postane ovome glagolu; jamacno
je tuda rijed. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vtikovu: ,sich verliegen' .jacendo cor-
rumpor (de panno)'. Minderluk jako izbledeo i
izandao. M. D. Milicevic, zim. vec. 52.
IZAPIEATI, izapiram (izapirati, izapirem),
impf. izaprati, vidi 1. i 2. ispirati. — Od xvin
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu: izapirati,
izapirem, v. izaprati (ali ovoga nema). Izapirem
tebe, ajere. J. Banovac, blagosov. 264. Kako
voda izapira gnusobe s tijela. S. Eosa 54^. U
nem utrobe zakolnica . . . izapirahu se. 64^.
IZAPLAKATI, izaplacem, pf. vidi 1. isplakati.
— Slozeno: iz(a)-plAkati. — Samo part, praet.
pass, izaplakan u Belinu rjecniku: ,elutus' 428^^.
IZAPJ^UVATI, izapjuvSm, pf. posve popjuvati.
— Slozeno: iz-zapjuvati. — V jednoga pisca xvni
vijeka. Lice izamlacivano, izapjuvano. A. Kalid
461. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
IZAPEANE, n. djelo kojijem se izapere. —
Stariji je oblik izapranje. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu. Bude grihov mojih odpusdenje i krivin
puno izapranje. M. Alberti 401. Imas nasle-
dovati s 6estijem izapranjem. V. Andrijasevi6,
put. 47.
IZAPEATI, iziperem, pf. vidi isprati. — Slo-
zeno: iz(a)-prati. — Akc. je kao kod izabrati. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.proluoro'), u Be-
linu (,eluo' 428a), u Vukovu (vide isprati).
a. aktivno. BiSe ju izaprala. P. Vranci6, ziv.
92. Izapravsi grihe prednega zivota. B. Ka§i6,
rit. 48. Eijekom od suza moje gnusobe izaprati.
V. Andrijaievid, put. 26. Mo'e sam zaman s nimi
ruke izapral. A. Vitajid, ist. 225a. Izaperi sto
se godir smradna nahodi. P. Knozevid, pism. 164.
Izaprati od svako greSne gnusobe dusu. S. Eosa
45a. Koji de vas krstit i izaprati duhom. 46a.
Izaprati prste od svetoga u)a. Ant. Kadcid 179.
Va}a kace s studenom vodom zdravo izaprati. I.
Jablanci 209. Ja du tvoje izaprati platno. Nar.
pjes. vuk. 2, 121.
b. pasivno. Svetim krstom izaprana. M. Ma-
rulid 314. Burad izaprana. P. Bolid, vinodjel.
2, 260.
c. sa se.
(i) pasivno. Na dno se slegne tezak pra§ak
koji se posle izapere. D. Popovic, poznav. rob.
84. Talog se izapere. 126.
h) rejleksivno. Izaperi se u krvi. V. Andrija-
sevid, put. 45. Na kladencu se bistre vode iza-
prati. 280. Da so mogu nima podpuno izaprati
od svijeh nepomstva. 406. U krvi se izapra
svojih necistih zrtva. Blago turl. 2, 35.
IZAPSOVALAC, izaps6vaoca, ?». covjek koji
izapsuje. — U Belinu rjecniku: ,injuriator' 404a,
i u Stulicevu: ,conviciator'.
IZAPSOVALICA, /. zensko cefade koje izap-
suje. — U Stulicevu rjecniku: ,quae conviciatur'.
IZ APS O VANE, n. djelo kojijem se izapsuje.
— Stariji je oblik izapsovanje. — U Belinu rjec-
niku : izapsovanje ,convicium' 403^ ; ,conculcatio'
711b, i u Stulicevu.
IZAPSOVATI, izapsujem, pf. vidi ispsovati.
— Slozeno: iz(a)-psovati. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impt. izapsuj ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, iza-
psova i part, praet. pass, izapsovan. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,strapazzare
con parole' 71 1^), u Voltigijinu (,ingiuriare, oltrag-
giare, sgridare, aflfrontare' ,bescliimpfen, schma-
hen'), u Stulicevu (.maledicta in aliquem conge-
rere'). Tko bi ga izapsovao. B. Kasid, fran. 97.
Ja bi rada da vas izapsuju. M. A. Eejkovid, sat.
E3'>. Sad ga izapsuj. I. J. P. Lucid, razg. 125.
Izapsovat roditeje. A. Kalid 341.
IZAEAMENICA, /. vidi -poramemca.. — U nase
vrijeme. Ako se dobro izaramenica ne potegne.
Magaz. 1868. 60.
IZAENANE, n. djelo kojijem se izdene (vidi
izagnati, I, 3). — Stariji je oblik izarnanje. Mis-
nika z\i(h) vicne izarnanje. I. Ancid, ogl. xxv.
IZAENATI, vidi izagnati.
IZASATI, izasem, pf. isisati. — Slozeno: iz(a)-
sati. — U nase vrijeme u Lid. ,Luci to tele!
izasalo bi ved, da 'e vime ko bunar'. J. Bog-
danovid.
IZASEBICE, adv. vidi izasobice. — Od xviii
vijeka. Tri jutra izasebice prinese na grob. I.
J. P. Lucid, izk. 37. Da si ne jednoga muza,
nego sedam izasebice umorila. A. Kalid 391.
Vidjet prvi vecer ne jednoga muza, nego sedam
izasebice na svojijem rukama izdahnut. 391.
IZASIJEVATI, izasijevam, impf. izasjati, vidi
2. isijevati. — Akc. je kao kod ispovijedati. —
U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjeinika
u Belinu (praes. izasivam kod izasjati) i u Stu-
licevu (kod' izasjati). Svej to vedma u nemu
mudros izasivase. S. Eosa 189b.
IZASIPALAC, izisipaoca, m. covjek koji iza-
sipje. — U Stulicevu rjedniku: ,evacuans'.
IZASIPALICA, /. zensko cejade koje izasiple.
— U Stulicevu rjecniku: ,evacuans'.
IZASIPANE, n. djelo kojijem se izasipje. —
U Stulicevu i u Vukovu rjeiniku.
IZASIPATI, izasipjem i izasipam, impf. iza-
suti, vidi isipati. — Kao kod isipati treba raz-
likovati dva glagola: izasipati, izasipjem (i iza-
sipam) kod kojega se akc. mijena samo u aor. 2
i 3 sing, izasipa, i izasipati, izasipam kod kojega
je akc. kao Jcod izgovarati. — U obliku isipati
bila bi stara rijec, isporedi stslov. isypati, rus.
HacMiiaxB; izasipati se javja od xvii vijeka, a
IZASIPATI
121
IZASUTI
izmedu rjecnika u Mika]inu (izasipati, izasuti
,6vacuo') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (iza-
sipati, izasipjem ,spar^pre, di cose non liquids'
,spargo* 694*> ; ,votare da un sacco grano e simili'
,effundo' 779*), u VoUigijinu (izasipati, izasipjem
jVotare, evacuare, disaccare grano' ,ausleeren, als
getreide), u Stulicevu (izasipati, izasip|em i iza-
sipam jVacuare, evacuare, deplere, in evacuando
esse'), u Vukovu: izasipati, izasipam (izasipjem)
,ausschiitten' ,effundo'.
a. aktivno. Jurve sam poceo biser krvi moje
prolijevati i izasipati. F. Lastric, test. 158''. Koji
naCin molena izgovaraju sveta pisma s rijecju
,izasipati' (,effnndere'). J. Matovii 434. Izasipam
prid obrazom negovijem molitvu moju. 434. Kako
koji izasipa blago. Nar. pjes. vuk. 2, 76. Izasi-
padete staro kad dode eovo. D. Danici6, 3mojs.
26, 10.
b. sa se, refleksivno. — U prenesenom smislv
(n. p. krastama po Ujelu). — U Vukovu rjec-
niku: ,ausschlagen' ,erumpo' s primjerom: Iza-
sipaju se ve6 kraste po nemu.
IZASJATI, izasjam, pf. zasjati is kojega mjesta.
— Slozevo: iz(a)-sjati. — Akc. je kao kod iskon-
6ati. — desto i metaforicki, tako jc u naj sta-
rijim primjerima. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (izasjati sunce, izasivam ,na-
scere del sole' ,diesco' 504'J) i u Stulicevu (iza-
sjati ili izasivati sunce, v. svanuti). Istina od
zemje izasja i pravda s nebes pozri. M. Alberti
49. Kako da vas puk ufase u visoj ga vidjet
cesti, ka mu izasjat svjetja imase iza mraka zle
bolesti. J. Palmotic 39. Ke ti sunce izasjat ce
mene u brizi ostaviti. 159. Vrata zdrava s kijeh
zrak svijetu izasjo je. B. Betera, cut. 116. Taj
cas odizgar izasja svjetlos. I. Dordid, ben. 49.
Kako sunce bjese izasjalo. S. Eosa 86*. Kad
zlamenje sina medu oblacima izasja. 137^.
IZASJAVATI, izasjavam, impf. izasjati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka. Odkle
sunce izasjava. I. Dordic, salt. 369.
IZASJECI, izasijecem, pf. isjeci. — Slozeno:
iz(a)-sje6i. — Akc. kaki je u praes. taki je i u
impt. izasijeci ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izasijece (u istocnom
govoru izaseci, izasdcem, izasece ; u zapadnom
izasidi, izasicem, izasice). — U nase vrijeme. Te
mi moju izasijece vojsku. Nar. pjes. vuk. 5, 398.
Da te svu na komade izasijeku. Nar. prip. vrc.
79. Turci ih sve izasijeku. S. ^ubisa, prip. 186.
Dok ga Turci na komade izasijeku. pric. 11.
IZASLANAC, izaslanca, m. izaslan covjek (i u
osobitom smislu). — isporedi izaslanik. — U nase
vrijeme kod pisaca. Izaslanac ,aussendling'. Jur.
pol. terminol. 51. Izaslanac ,emmissar'. 164. Iza-
slanac ,aussendling'. B. Sulek, rjecn.
IZASLANIK, izaslanika, tn kao izaslanac (ali
u osohitom smislu: covjek koji je od kojega ce-
{adeta ili druslva poslan kamogod da opravi
kakav posao). — U nase vrijeme kod pisaca. Iza-
slanik ,abgeordneter' , delegate'. B. Petranovid,
rucn. knig. 23. i u Sulekovu rjecniku: ,abge-
ordnete'.
IZASLAIsTE, n. djelo kojijem se izasaje. Iza-
slano ,aussendung'. Jur. pol. terminol. 51. ,emmis-
sion (,aussendung)'. 164.
IZASLATI, izasjem (izasajem), pf. poslati iz
kojega mjesta. — Slozeno: iz(a)-slati. — Akc. kaki
je u praes. 1 sing, izasjem taki je u ostalijem
oblicima istoga vremena, osim 1 i 2 pi.: izasj^mo,
izas}ete, i u part, praet. pass, izaslan; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. (i u cijelom
praes. iz^§a}em), osim impt. izasaji. — Od xvi
vijeka. Pravda nih van izaslavsi. Mon. croat.
337. (1585). A naprijed su zorora izaslani custi
Judi. Osvetn. 4, 24. Izaslati ,aussenden'. Jur.
pol. terminol. 51. Izaslati ,abordnen'. B. §ulek,
rjedn.
IZASMIJATI SE, izasmijem se, pf. ismijati
se. — Slozeno : iz(a)-smijati. — Akc. se mijena
u aor. 2 i 3 sing, izasmija, i u part, praet. act.
izasmijao, izasmijala. — U nase vrijeme. Barem
da se dobro izasmijem. Nar. pjes. vuk. 5, 516.
Kad se svi tako izasmiju i nagovore. V. Vrcevid,
igr. 17. Knez se nim izruga i izasmije. S. ;^u-
bisa, prip. '205.
IZASNITI SE, izisnim so, pf. (kao posve) sniti
se. — Slozeno: iz(a) sniti. — U narodnoj pjesmi
XVIII vijeka. Ovo mi se nocaske trudan sanak
izasnio. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 20.
IZASOB, adv. vidi izasobice. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. U Dubrovniku se kaze izasob
i izasobice. V. Bogisid u Nar. pjes. bog. 363.
IZASOBICE, adv. vidi zasobice i zasopce. —
isporedi izasob i izasebice. — U Dubrovniku od
XVIII vijeka. Ti si uprav u malo doba kuso iza-
sobice dva bica Bozja. A. Kalid 563. Ko ore
tudu nivu deset godina izasobice. V. Bogi§id,
zborn. 403.
IZASPATI SE, izaspim se, pf. vidi naspati se.
— U nase vrijeme. Ako se izaspim, sve cu ti
kazati. S. j^ubisa, prip. 145.
IZASKANE, n. djelo kojijem ko izasere Hi se
izasere. — U Stulicevu rjecniku.
IZASRATI, izaserem, pf. seruci ispustiti sto
iz sebe. — nepristojna rijec. — Slozeno: iz(a)-
srati. — Akc. je kao kod izagnati, izazeuem. —
— Od XVIII vijeka (vidi kod b).
a. aktivno. — U Vukovu rjecniku: ,heraus-
scheissen' ,procaco' s primjerom: Koji negovu
iglu izjede, onaj treba cuvalduz da izasere ,wer
seine (des bosen machtigen) nahnadel frisst, muss
dafiir wenigstens eine packnadel sch '
b. sa se, refleksivno, posrati se (do voJ,e, mnogo).
— U Belinu rjecniku : izasrati se na tkoga ,scon-
cacare, ciofe cacare addosso' ,concaco' 657*; u Stu-
licevu : ,ventrem cum voluptate quadam exone-
rare' ; u Vukovu : ,laxieren' .evacuari'.
iZASEED, praep. vidi isred. — Sastavleno:
iz(a)-sred. — jednoga pisca xvii vijeka. Izva-
djeni po nemu izasred smrada od bludnosti. B.
Kasid, fran. 109.
IZASTOJATI SE, izastojim se, pf. odijeliti sc,
razdijeliti se, razluciti se (?). — Slozeno: iz(a)-
stojati. — U jednom primjeru xviii vijeka. Po-
topi (slaninu) u vodu neka se izastoji od soli.
J. Vladmirovid 42.
IZASTRIJELITI, izastrijelim , pfistrijeliti,
vidi izastrijejati. — Slozeno: iz(a)-strijeliti.
IZASTEIJE:^ATI, izastrijejam, impf. vidi istri-
jelati. — Postaje od izastrijeliti (kojeinu obliku
nema potvrde) kao istrijejati od istrijeliti. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Dokle izastrijana duh
svoj izpusti. F. Vrancid, ziv. 57.
IZASU6e, w. djelo kojijem se tzaspe. — U
Stulicevu rjecniku : (sa starijim oblikom) izasutje.
IZASUTI, izaspem (izaspem), pf. sipajuci uci-
niti da sto (sitno ili zitko) iz cega izide. — ispo-
redi isuti. — Slozeno: iz(a)-suti. — Akc. je u
praes. kod Vuka i Danicica izaspem, ali je u
Dubrovniku izaspem sto bo}e odgovara akcentu
prijedloga iza (vidi kod iz); taki je i u aor. 2 i
3 sing, izasu, u part, praet. act. Izasuo, izasula (u
IZASUTl
122
IZATKATI, b.
Duhrovniku izasula), u part, praet. pass. Iz&sut;
u ostalijem je oblieima onaki Tcaki je u inf. (impt.
izaspi). — Po svoj je prilici (u obliku isuti) stara
rijeCj vidi kod izasipati (vidi i isuti. F. Miklosid,
lex. palaeoslov.2). u nasemu se jeziku ,jav]a od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod
izasipati) gdje se naj prije naliodi, u Belinu (,vo-
tare da un sacco ^rano e simili' jeffundo' 779a),
u Voltigijinu (izasuti, izasipjem ttz izasipati), u
Stulicevu: .saccum (frumento, fabis etc. plenum)
evacuare, deplere, exhaurire'; u Vukovu (izasuti,
izaspem ,ausschutten' ,effundo').
a. aktivno. a) ohjekat je sto tvrdo i sitno. A
kad Nenad svoj' izasu blag-o. Nar. pjes. vuk. 2, 76.
— h) ohjekat je sto zitko. Odadni (bure) i zejtin
iz nega izaspi. Z. Orfelin, podr. 208. Vodu izaspi
u zemjane cinije. P. Bolic, vinodjel. 2, 32. — c)
u prenesenom smislu. Izaspu toliko mlostvo griha.
F. Lastric, svet. 127*. Izaspite, to jest ocitujte
prid nim srca vasa. J. Matovid 435. Da bi svaka
izasuo, to jest ocitovao. 434. Izasucu vam duh
svoj. D. Danicic, sol. 1, 23. Narav de izasuti
dobre vo}e i zadovojstva. M. Pavlinovic, rad. 172.
Krsne serdar cim izasu rijeci. Osvetn. 3, 71.
b. pasivno. Izasut ,gettato, come fuori dal seno'
,excu8sus'. A. d. Bella, rjecn. 342'>. Izasut ,vo-
tato da un sacco, o altro vaso, grano, e simile'
,eflFusus'. 779a.
e. sa se, refleksivno. a) u opcem smislu. Kada
se pcele na dasku izaspu. J. S. Eejkovic 240. —
b) u osobitom smislu, o koznoj bolesti, o kakvijem
ospama. — izmedu rjecnika u Vukovu : ,aus-
schlagen (aus der haut)' ,erumpo, prodeo' s pri-
mjerom : Ve6 su se izasule kraste. Ako li se guba
izaspe. D. Danicid, 3mojs. 13, 12. Ruzici se iza-
suse (bogine) po snazi, a po lieu ne bese ni jedne
jedine. M. B. Milicevid, let. vec. 226. 11' se na
vam kuge izasule. Osvetn. 2, 181. Izasulo mi
se nesto po tijelu ,ich bekam einen ausschlag'.
B. Sulek, rjecn. kod ausschlag.
IZASALAC, izasaoca, m. covjek koji izade. —
TJ Stulicevu rjecniku: ,digrediens'.
IZASASNIK, m. covjek koji izade (u osobitom,
prenesenom smislu: koji ostavi svoju vjeru). —
U jednoga pisca xvii vijeka. Oni nisu izasastnici
ill apostati vire. I. Zanotti, upit. 16.
IZASA§CE, n. vidi ishod. — Stariji je ohlik
izasastje. — Postaje od osnove izasast (vidi kod
iziti) nastavkom ije. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (izasastje, v. izsastje). Po
izasastju tih 10 let. Mon. croat. 69. (1447). Ka-
kono zora pripravno je izasastje negovo. Ber-
nardin 86. ose. 6, 3. Ki su blizu od izasastja
sega zivota. Narucn. ^57b. Izvan sebe izasastje.
B. Gradid, duh. 66. Cekahu dosastje Isukrstovo
i izasastje ove zvijezde. M. Divkovid, bes. 139''.
Molim te, smiluj se dusi mojoj na izasastju ne
iz tijela svoga. nauk. 110a. Ne ostavivsi ni-
jednoga zlamena svojega izasastja. I. T. Mr-
navic, ist. 17. Oni clanak od Bozijega izasastja
duha svetoga. I. Ancid, vrat. 214. Ulizene jest
vrlo veselo i vrlo neveselo izasastje. M. Radnid
10|i. Vjetar od laskana koji stoji zatvoren u
spijah od zem|e, koji jesu dvori poglavica i kude
goleme, s iskaiiem izasastja (stamparskom gri-
jeskom izastastja), i hotiti izadi na postonai'dn-
stojanstva, jest uzrok od tresne svijeta. M. Eadnid
194a. Kada dode smrt, izasastje od ovoga svijeta
biti de'veoma tu2no. 303a. Neka oni imaju za-
pisanja od ulazisca i iza§asda. M. Bijankovid 141.
Iziskovanja i !_izasa§ce od pinez. 142. Sahrani
dusu negovu u ovi cas od izasasca I'legova. L.
Terzic 33. Govoredi od izasastja duha svetoga
iz obodvojice. F. Lastrid, svet. 82^. Smiluj se
dusi mojoj na izasastju nezinu iz tila svoga. A.
Kanizlid, laogojubn. .o24. Kuda dosli su nakon
cetrdeset i sedam dana, od izasastja iz Egipta.
I. Velikaaxjvid, uput. 1, 63.
IZATASTITI, izatastim, pf. vidi istastiti —
Slozeno: iz(a)-tastiti. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Nije drzal za plin biti prikladan ka Bogu
nego se jest izatascil vazamsi na sebe kip sluz-
beni. F. Vrancid, ziv. 16
IZATIRANE (izatirarie) , n. djelo kojijem se
izatire (izatira). — U Stulicevu rjecniku.
IZATIRATI, izatiram (izatirati, izatirem), impf.
izatrti, vidi istirati. — U Stulicevu rjecniku: iza-
tirati, izatiram ,actu tergere', a kod izatrti ima
praes. izatirem.
IZATISKIVATI, izatiskujem i izatiskivam, pf.
zatisnuti jedno za drugijem (o mnogijem objek-
tima). — isporedi izatisnivati. — Slozeno : iz-
zatiskivati. — U Stulicevu rjecniku: izatiskivati,
izatiskivam ,lagenas ac similia plura vasa obtu-
rare'.
IZATISNIVATI, izatisnujem i izatisnivam, pf.
vidi izatiskivati. — Slozeno: iz-zatisnivati. — U
Stulicevu rjecniku: izatisnivati, izatisnivam uz
izatiskivati ; supjotine izatisnivati ,rimas explere'.
IZATKANE, n. djelo kojije^n se izace (Hi kon-
kretno : ono sto se izace). Imas od zlata izatkana.
M. Eadnid 374^.
IZATKATI, izacem (izatkam), pf. svrsiti tkane
(objekat maze biti ne samo tkane nego i slika
sto se nacini tkanem). — Slozeno: iz(a)-tkati. —
Akc. kod praes. zabilezen je u Vuka i u Dani-
cica izacem, ali vidi kod izasuti; kaki je u praes.
izaoem, taki je u aor. 2 i 3 sing, izatka, u part,
praet. act. izatkao, izatkala, u part, praet. pass.
izatkan ; u ostalijem je oblieima onaki kaki je u
inf., osim praes. 1 i 2 pi. izatkamo, izatkate. —
S oblikom istkati bila bi stara rijec, isporedi
stslov. isttkati; u nasemu je jeziku izatkati po-
tvrdeno od xvii vijeka. — Izmedu rjecnika u
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izatkan ,tes-
suto' ,gewebt, gewirkt'), u Stulicevu (,texere, con-
texere, textum perficere'), u Vukovu: izatkati,
izacem (izatkam) ,fertig weben' .pertexo', u Da-
nicicevu (isttkati ,contexer6').
!i. aktivno. Gospodine Boze sfemogudi, koji si
Mqjzesa naucio uciniti uresenja i ubruse cetrdesti
dana, koja je joster i Marija izatkala i ucinila.
B. Kasid, rit. 269. Priprosta ga sukna odijeva
ku mu izatka jos djetetu draga majka, slavna
djeva. G. Palmotid 3, IB^. Kada izatkaju liihovo
platno. M. Radnic 294a. Taku kosuju koja Ce-
cilija zena Tarkvinija Priska prva izatka. S. Rosa
lilda. Muze izatkaju jednu odezdu. D. Obradovid,
basn. 447. — metaforicki. Tko ono, tko ovo, na-
stoji svak za se, a svak, sto jo osnovo, izatkat
uzda se. I. Gundulid 148. Zlo osnuj, a vrag ce
izatkat. (D). Poslov. danid. 158.
1). pasivno. Odejanija dobrodeteliju zitija svojego
izbtkanaa. Glasnik. il, 117. Darova mu sfe sfoje
ha]ine, pake se on obuce u jednu kako vrecu od
kanavca priprosta i ostra tako da mnozi scinise
da bise izatkana od struna grive konske. B.
Kasid, in. 12. Suknicu ne rukom izatkanu i za-
svenu veselo obuce. per. 58. I toli su po na-
cinu izatkane sej drzave, da tko ih gleda, za
istinu scijeni, da su zbijne i prave. I. Gundulid
434. Altanskoga kneza oblicje ondi je ono izat-
kano. 444. Jur knez dospje, cim na kraju od
vijednice s jedne strane vede i cete dospijevaju
s lijepijem redom izatkane. 444 — 445. Odiveni
IZATKATI, b.
123
IZAZAVATI
odidom izatkanom od vlasi. M. Radni6 73=*. Nosi
hajinu izatkanu od prediva. 233". Ruho oblacim,
koje izatkanijem sja fiudesim. I. Dordid, uzd. 41.
Svijetlo ruho ne suhijom zlatom, nee^o sve 6iatom
slavom izatkano. B. Zuzeri 318. Pas Jzatkan s ni-
hovijem rukama. V. M. Gudetid 146. A bijase
ostao nadkosujak ne sasven neg izatkan u cijelu.
S. Rosa leOa. Tvoje ruho noka srebrom i zlatom
izatkano pokriva Jute rane. A. Kalic 96. Vrata
bila su nakiceua i obastrta svilom i izatkanim
vezom od svakovrstnih prilika. A. Tomikovid,
2iv. 130. Dolama ne bjese §ivena nego izatkana
sva s vrha do dna. Vuk, jov. 19, 23.
IZATKAVATI, izatkavam, ivipf. izatkati. — Od
XIV vijeka, a izmedii rjecnika u Stulicevu (uz
izatkati) i u Danicicevu (istbkavati). Pohvaly
jego ventcB blazenej togo glav§ slovom izttka-
vaju. Glasnik. 11, 113.
IZATOVCI, Izatovaca, m. pi. selo u Srbiji n
okrugu pirotskom. Sr. nov. 1879. 175. M. B. Mi-
lidevid, s dun. 37.
IZATRENE, M. djelo kojijnn se izatre. — Sta-
riji je oblik izatrenje. — U Mikajinu rjecniku
(izatrenje) i u Stulicevu.
IZATRTI, izatrem (izatarem, izaterem), pf. vidi
istrti. — Slozenu: iz(a)-trti. — Od xvii vijeka, a
izmectu rjecnika u Mika\inu (izatrti, ocistiti ,abs-
tergo, detergo, detergeo' ; izatrti, protrti ,frico' ;
izatrti pilom ,seco, exseco') i u Stulicevu (izatrti,
izatirem ,tergere, extergere, detergere, polire, ex-
polire, perpolire, perfricare, secare'). Kada po-
maze i izatre. M. Divkovic, nauk. 243a. Svu bi
zalost izatrli. B. Kasid, nasi, xviii. Krivinu iza-
trvsi. rit. 48. Izatrti prste. 76. Izatren ujem
od cesvine. (Z). Poslov. danic. 35.
IZATVARATI, izatvaram, impf. izatvorati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
IZATVORATI, izatvoram, pf. zatvoriti sve (o
mnogijem objektirna) jedno po jedno. — Slozeno :
iz-zatvorati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing.
izatvora. — JJ Stulicevu rjecniku : , omnia clau-
dere vel occludere', i u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
IZAUSITI, izausim, pf. vidi kod izausivati.
IZAUSIVATI, izaiisujem i izausivam, i^npf.
udarati zausnicama. — Uprav je impf. izausiti
(slozeno: iz-zausiti), ali ovome glagolu nema po-
tvrde. — U jednoqa pisca xviii vijeka. Podan
jest mi ostan pati moje, anjel satane, tkoji bi
me izausivao. Blago turl. 2, 162. — I pasivno.
U obrazu bi se zaprazio, kakono da bi bio iza-
usivan. 2, 141.
IZAUZLAVATI, izauzlavam, pf. sve (o mno-
gijem objektima) zauzlati. — Slozeno: iz-zauzla-
vati. — Same u Stulicevu rjecniku: ,nodos con-
nectere'.
IZAVEZATI, izavezem, pf. vaja da znaci: ze-
nuti Hi procvasti. — Slozeno: iz-zavezati (?). —
U rukopisu (po svoj prilici) xvii vijeka pisanorn
crkvenijem jezikom. Vt leto 7160 (= 1652) me-
seca nojemrija 21 obrete se cvetije glagojema }u-
bicica, i togda be trava jakoze o Georgijevu dne,
i vsa ovostija izavezase. Rad. 1, 177.
1. IZAVIRATI, izavirem, imp/, izavreti. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing, izavira. — Od xvu
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izvirati).
Odkli voda izavire. I. Ivanisevic 95. On cini da
obilne rike na udarac od sipke iz tvrda kamena
izaviru. A. d. Bella, razgov. 229. Pedepse . . .
koje iz grijeha istocnoga izaviru. S. Rosa 1731".
2. IZAVIRATI, iz&virem, impf. izavrijeti. — U
na§e vrijeme u Lid. ,Podne je, izaviri volove'.
J. Bogdanovid.
IZAVRENE, n. djelo knjijem se izavri (vidi
izavreti). — Stariji je oblik izavrenje. — IJ Be-
linu rjecniku (izavrenje 144b) i u titulicevu.
IZAVRETI, izivrim, pf. slozeno: iz(a)-vreti. —
Akc. se ne mijena. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (izavriti ,consumi forvore'),
u Belinu (,finir di bollire o consumarsi bol-
lendo' 144^), u Stulicevu (izavreti, izavirem ,con-
sumi, diminui ebulliendo, fervendo, decoqui' ; iza-
vrjeti, izavirem ,scaturire, scatere, emanare, exi-
lire, erumpere'), u Vukovu (izavreti, izavri ,her-
vorsprudeln' ,scaturio').
ai. vruci isteci (o vodi Hi o drugom cemu zitkom,
n. p. kod izvora). a) u pravom smislu. Ako vidis
(u snu) da ti studenac izavri u kudi, toj prili-
kuje veselje. Zborn. 13 1^. U kojoj svjetlosti od
nasijeh sabaja izavrje zadosti krvavijeh kapaja.
M. Vetranid 1, 60. Izavrje iz kamena mnoga
obilnost od voda. A. Gucetid, roz. mar. 248. Tu-
tako kladenac cudnovat i velicak izavri. B. Kasid,
per. 151. Dokli iz svoga tijela trudna izavrjela
kiv bi cudna. P. Kanavelid, iv. 26. Studenci vo-
deni srdito izavrise. S. Margitid, fal. 109. Zasto
su nodas studenci od u}a izavrili. 113. Izavrio
je studenac vode zive. 114. Potocid iz visoke
planine izavrivsi. F. Lastrid, test. ad. 102''. Iza-
vrela je bila ziva voda. S. Rosa 185^. — b) u
metaforickom Hi u prenesenom smislu. Ali jo pri-
slavan i gizdav ures taj iz morscijeh dubin van
izavril na suh kraj ? M. Vetranid 2, 57. Da iz
moje glave budu izavrjeti obilne vode. A. Gu-
cetid, roz. mar. 278. Od onoga studenca koji je
iz prsi tvoji izavrio. S. Margitid, ispov. 75. U
dusi pravednoga izavret ce jedan kladenac bistre
vode. B. Zuzeri 130. Iz koga bi (vrila) izavrila
neg iz mita? V. Dosen 70a. Stvar ijedna brez
svog' vrila kako b' ikad izavrila? 263*. Odo-
vuda neznanost i pozelene nevoje zivota i ista
smrt izavri. I. Velikanovid, uput. 1, 3. Ona ista
nagleda se zamijernijeh koristi, koje iz toga obvje-
tovanja izavrjese na posvetjenje svojijeb sestara
dumana. I. M. Mattei 8.
b. istrositi se vruci. 1 vrilo od kada mojih suz
poca vrit ko, ne znam ja, kada bode li izavrit.
H. Lucid 207.
IZAVRIJETI, izavrem, pf. vidi ispregnuti. —
Slozeno: iz-zavrijeti. — U nase vrijeme u Lici.
,Izavro se vo". J. Bogdanovid.
IZAVRTATI, izavrdem i izavrtam, pf. (?) slo-
zeno : iz-zavrtati (?). — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izavrtati, izavrdem i izavrtam ,ad dolorem
usque aliquem stringere'.
IZAZAD, adv. vidi izazada, od cega postaje
izgubivsi zadne a. — U jednoga pisca xvn vijeka.
Nu mu iza zad ruke stiste dvijesti ruka i uzom
sveza. 1. Gundulid 341.
IZAZADA, adv. straga, ozada. — Sastavleno :
iz(a)-zada. — U Voltigijinu rjecniku : ,da dietro,
di dietro' ,riikwarts', i u Stulicevu: ,a tergo, retro'.
— Moze izgubiti i krajne a, vidi izazad.
IZAZAVANE, n. djelo kojijem se izazava. —
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) ize-
zavaiie, izezvane.
IZAZAVATI, izazavam, impf. vidi izazivati.
— Nacineno od praes. izazovem glagola izazvati.
— Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski)
izezavam , izezvati, izezivam (i izzezavam itd.)
,evoco, ex aedibus 1. loco interiori foras voco".
2. izezavam na boj etc. ,voco seu evoco ad cer-
IZAZAVATI
124
IZAZDITI
tamen laedendi aut ludendi gratia, provoco ad
pugnam, irrito et lacesso armis, provoco, incito,
excito', u kojemti rjecniku ima i sa se, pasivno:
,provocor, irritor, lacessor'.
IZAZIV, m. djelo kojijem se izazivje (na megdan).
— TJ pisaca nasega vremena. Mejdan, razboj,
izaziv. Nar. pjcs. petr. 1, 345.
IZAZIV ALAC, izazivaoca. m. covjck koji iza-
ziva (n. p. na megdan). — U pisaca nasega vre-
mena. Izazivalac .herausforderer' ,sfidatore'. B.
Petranovi6, ru6n. knig. 79.
IZAZlVAlSrE, n. djelo kojijem se izaziva. — U
Vukovii rjecniku.
IZAZIVATI, izazivarn (izazivati, izazivjem),
impf. izazvati. — Vprav su dva glagola od ko-
jijeh je izazivati, izizivjem (akc. se mijena samo
u aor. 2 i 3 sing, izaziva) uprav imperfektivan
prema izazvati, a izazivati, izazivam {s akcentom
kac izgovarati) iterativni glagol prema izazivati,
all se cesto oblici i akcenti ohiju glagola mije-
Saju, te n. p. u Vukovu rjecniku ima samo iza-
zivati, izazivam (izaziviem). — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iza-
zavati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(praes. izazivam kod izazvati), « Stulicevu (iza-
zivati, izazivjem, v. izivati), u Vukovu (.heraus-
rufen' .evocoj). Izaziv]u cara Virauna. Nar. pjes.
kras. 1, 75. Zalim, da me i na to poje izazivjes.
M. Pavlinovid, razg. 89.
IZAZLITI, izazlim, pf. slozeno: iz(a)-zliti (vidi
kod pozliti). — U Stulicevu rjecniku: .depravari,
pravum fieri', all mislim da se u Duhrovniku
upotrebjava sa znacenem : uciniti da ko hude
posve zao, n. p. izazliti dijete frdavijem odga-
janem), te hi prema ovome znacene u Stulica hilo
pasivno Hi refleksivno. i doista u istom rjecniku
ima i izazliti se s istijem znacenem kao izazliti.
IZAZLIVATI, izazlivam, impf. izazliti. — Samo
u Stulicevu rjecniku: nz izazliti.
IzAzNAl^E, n. djelo kojijem se izazna. — Sta-
riji je oblik izaznanje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu. I to i to da ne zudim istom cica iza-
znanja. J. Kavanin 4933'. Iskusenje jest sud ili
izaznanje jubavi. P. Bak§i6 42.
IZAZNATI, izaznam, pf. saznati, doznati, oba-
znati (all vidi kod a, a)). — Slozeno: iz(a)-znati.
— Akc. se mijena u praes. plur. izaznamo, iza-
zndte, izaznaju i u part, praet. pass, izaznan ili
izaznat; u impt. je izaznaj ; ako se upotreb],ava
u ohlicima sadasnega vremena osnova znad (vidi
kod znati), tad hi akc. u praes. bio izaznadem,
a u imj)t. izaznadi. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Selinu (izaznati, izaznavam ,informarsi'
(Cognitionem capere' 401^; izaznati, izaznajem ,ri-
sapere' .rescisco' 624^), u Voltigijinu (izaznati,
izaznajem .risapere, rilevare' ,erfahren, entdecken'),
u Stulicevu (,rescire, de aliqua re instrui').
a. aktivno. a) sto se izazna izrice se akuza-
tivom, u cemu se ovaj glagol razlikuje od saznati,
doznati, obaznati kod kojijeh glagola to biva rjede.
Ti sam buduci putnik u Jeruzalem, i nisi izaznal
ona ka sii u6ihena u nem sih dan? Bernardin
104. luc. 24, 18. Kih jest prvo izaznal. Anton
Dalm., nov. te§t. 2, lib. paul. rom. 8, 29. Ne
mogud pravi uzrok izaznati. P. Zoranid 2b. Izazna
opatica svit Eterije. F. VranSic, 2iv. 55. Od vo)e
ili knrijozitati za izaznati tude stvari. A. Komu-
lovid 37. I tako des srca i ze)e bimbu i viru
izaznati. I. Ivanisevid 220. §to izaznavsi, osta-
dose krivci pedipsani. M. PaviSid 34. Izaznavsi
ta dogadjaj, svi so pristrasise. Blago turl. 2, fiS.
To on izaznade i toliko se ne pristrasi. 2, 149.
Ali se ne maris to izaznati. Ant. KadSid 15.
Izaznati grihe svoje 2ene. 331. — u ovijem pri-
mjerima znaci: poznati. Grem sva mista izaznati
gdi se morske ribe gnizde. D. Barakovid, vil. 3.
Iziskal si i izaznal si vele dobro mene svega.
A. Vitajid, ist. 497*. Pokle cisto sve slijesali i
ocito jesu od mene i lijep zakon izaznali. ost.
123. — h) mjeste ohjekta ima recenica s konjunk-
cijom da. Pokle Sara izazna da joj jest umriti.
F. Glavinid, posl. 15. Kurat ima izaznati , da
nije koja zaprika meu mladozenami. L. Terzid
175. Paka izazna da nije muska nego zenska
glava. Ant. Kadcic 129. — c) mjeste ohjekta ima.
interogativna recenica. Ki ranam lik je mojim
ocito du izaznati. A. Vitajid, ist. 19a. Zelis li
izaznati ca 'e to blago? llQa. — cl) genetivom
s od pokazuje se ko je onaj sto kaze ono sto se
izazna. Ufajudi, kada izaznas istinu od mene, da
mi des sve prijati za dobro. P. Hektorovid 54.
Ako li mi ne reces istine a da je izaznam od
tvoje druzine. P. Macukat 13.
b. sa se, pasivno. Da se ne izaznade da je zena.
F. Vrancid, ziv. 100. A da se ne bi mogao iza-
znati gospodar. Blago turl. 2, 171. Ako bi se
dakle izaznalo. Ant. Kadcid 214.
IZAZNAVATI, izaznajem (izaznavam), impf.
izaznati. — TJ Belinu rjecniku: praes. izaznavam
i izaznajem kod izaznati; ii Voltigijinu: praes.
izaznajem kod izaznati; u Stulicevu: izaznavati,
izaznavam, freq. uz izaznati.
IZAZVANIK, m. izazvan covjek. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,geforderte'.
IZAZVAjSfli, n. djelo kojijem se izazove. —
Stariji je oblik izazvanje. — U Belinu rjecniku :
izazvanje 188^, i u Bjelostjencevu: vidi kod iza-
zavane, i napose izzezvane.
IZAZVATI, izaz6vem, pf. evocare, pozvati na-
poje, nadvor. — Slozeno: iz(a)-zvati. — Akc. kaki
je u praes 1 sing, taki je n ostalijem licima u
praes. (osim 1 i 2 pi. izazov^mo, izazovdte) i u
impt. izaz6vi ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izazva, part, praet.
act. izazvao, izazvala, part, praet. pass, izazvan.
— Rijec je stara, jer se potvrduje stslovenskom
izyvati, i ruskom HssBaxt. — Izmedu rjecnika u
Belinu (izazvati, izazivam .chiamar nno fiiori'
,evoco' 188b), u Bjelostjencevu (vidi kod izaza-
vati), « Voltigijinu (izazvati, izazivam ,sfidare,
chiamar fuora, provocare' ,herausrufen, horaus-
fodern'), u Stulicevu (v. izivati), u Vukovu (,he-
rausrufen' ,evoco').
a. aktivno. Izazvase Polinestora kraja i pride
k nim. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468). Radi Ja-
kova sluge moga Izraela obranoga moga izazval
sam tebe imenom tvojim. I. Bandulavid 6b. isai.
45, 4. Morao bi izazvati iz propasti, gdi se muci,
tamnog duha. V. Dosen 144b. Zasto si me uzne-
mirio i izazvao? D. Danicid, Isam. 28, 15. i u
prenesenom, du§evnom smislu. Jedua samo po-
misao izazva tako naprasnu promenu. M. P. Sap-
danin 1, 126. — U osohitom znacenu: pozvati na
megdan. Jedni pjevaju, da Maksim nije Milosa
iznenada ubio, nego da ga je na mejdan izazvao.
Vuk, nar. pjes. 2, 359. Izazvati ,herausfordern
,sfidare'. B. Petranovid, rucn. k6ig. 79. i u Su-
lekovu rjecniku: izazvati koga (na mejdan ili boj)
jherausfordern'.
b. pasivno. Rek bi da je glas izazvanih dusa.
M. Pavlinovid, razl. spis. 424.
IZAZDITI, izazdim, pf. vidi izazedi. — Slo-
zeno: iz(a)-zditi (vidi kod uzditi). — U jednoga
pisca nasega vremena. Jedva jedne (puske) iza-
zdise puste. Osvetn. 3, 35.
iza2e6e
125
IZBA
IZAZE6e, n. djelo kojijem se izaznie. — Stariji
je ohlik izazetje. — U Mikajinu rjecniku: izazetje;
u Belinu: izazetje 702^; u Voltigijinu: izazetje;
M Stulicevu ; izazetje. — U konkretnom smislu otto
sto se izazme. Iz drugih vo6a izazedo ne zove
se vino nego pravednijo sok. Ant. Kadcic 52.
IZAZe6i, izazozom, pf. posve uzeci. — Slo-
zeno: iz(a)-ze6i. — U Belinu rjecniku: iza&e6i,
izazizem ,abbruciar affatto' ,douro' d^, i u Stu-
licevu : ,dourere'.
1. IZAZETI , izazmem , pf. stiskivanem cega
uciniti da sue sto je zitko u onome iscuri, istece,
vidi istijestiti. — Slozeno: iz(a)-zeti (zmem). —
isporedi i^eti (dva naj starija primjera ne zna
se pripadaju li amo Hi pod izeti). — Moze hiti
stara rijec, vidi kod izeti. — Akc. je kao kod
izasuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka ima
praes. 3 sing, izazma jamacno grijeskom (moze-
hiti stamparskom) : Krajica ulize kraju, kad naj
slade spavaso, i odrisivsi mu ranu prinese usta,
izazma svu otrov smrtnu iz rane. J. Banovac,
razg. 152. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (iza-
zeti, ozimati ,exprimo'), u Belinu (izazeti, iza-
zimjem ,exprimf>' 7U2b), u Voltigijinu (izazeti,
izazimjem ,spremere, struccare' ,auspressen'), u
Stulicevu (;exprimere'), u Vukovu (,auspressen'
,exprimo', cf. izeti, iscijeiiti s dodatkom da se
govori u Dubrovtiiku).
a. aktivno. Strugotine tikve zelene izbzmi. Sta-
rovjecn. iijek. jag. star. 10, 109. Sipbkt kiselt
izbzmi. xiii. Sve ovo procijodi vrlo, sve izaztni
s obje ruke sa svom snagom. B. Zuzeri 18. Kad
likar metne pijavicu, da izazme krv, tako se jako
ufati, ter sa svom lakomostju sasne onu krv. J.
Banovac, razg. 90. Pak izaze vino u casu. And.
Kaci6, kor. 40. Izazmi iz ne polak soka. J. Vlad-
mirovic 12. Izazmi kroz krpu. 41. Svrhu glave
ditetje izazet vodu. M. Dobretid 27. Tako bo
djavo kruto tvrdokori grisaike, da bi lasne (i
danas) iz pritvrdoga kamena vodu izazeo ... D.
Eapic 160. Izazeti iz kraja smocena. M. Dra-
gicevi6 236. — u metaforickom Hi u prenesenom
smislu. Ovi znoj moj, koji mi ce smrt blizna iza-
zeti. P. Eadovcid, nac. 393. Ispovidnik natoze
se 1 muci, dok izazme iz nega, da koliko godi
zna svrhu sta ce dati odrisene. F. Lastric, ned.
198. Da bi mogli izazeti gnilad i strz smrtnoga
grijeha. J. Matovic 245. Jere ruke vase jesu
pune krvi, koju ste iz vasega iskrnega izazeli i
izpresali. D. Eapic 371.
b. pasivno. Kada je jost u grozdju i nije iza-
2eto. A. Badic 309. Ali ne va}a (voda) od ru-
zica, corbe, ni od cvida i trave izazeta. J. Ba-
novac, razg. 213. Olovom krvi siromaske nepra-
vedno izazete. F. Lastrid, test. 332*. Naranca
izazeta na koso se mece. (Z). Poslov, danic. 69.
Vodu izazetu iz cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda
ististena oliti izazeta iz voda. 121. Vino izazeto
od ploda lozaoga. J. Matovid 196. Sokom iza-
zetim iz trava. M. Dobretid 9. Voda izazeta iz
blata. 24.
C. sa se , pasivno. Kada se izazme vino iz
grozdja nezrila. A. Badid 309. Da se izazeti
more. J. S. Rejkovid 344.
2. IZAZETI, izaznem (izazanem), pf. dohiti za-
nuci. — Slozeno: iz(a)-zeti. — U nase vrijeme u
Lid. jKoliko si ti, sejo, ovog |eta izazela no-
vaca?' ,Imas li ti, sejo, koju soldu? Nemam ni
aolde, dok ne izazanem'. J. Bogdanovid.
IZAZGANE, n. djelo kojijem se izazde. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski izze-
zgane). S izazganem zita, tamnana i prilicna.
Ant. Kadcid 62.
IZAZGrATI, izazdem, pf. vidi iza^edi. — Slo-
zeno: iz(a)-zgati (vidi kod uXgati). — Kod 6a-
kavaca ima u osnovi za sadasne vrijeme zg mj.
zd: izazgem, izazgi. — Akc. je kao kod izatrti.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Vranci-
cevu (,comburere') gdje se naj prije nahodi, u
Bjelostjencevu (vidi kod izazizati), u Voltigijinu
(izazgati, izazizem ,abbruciare, infuocare, inceno-
rire' ,verbrennen'). Da ognem Jubavi tvoje jih
izazges. A. Georgiceo, nasi. 312. S kojim (ognem)
do lahta mu se izazga^e i u lug obratise (ruke).
P. Radovcid, nac. 509. Tko prisveto tvoje tilo
izazgal je tac nemilo? P. Hektorovid (?) 169.
IZAZIMANE (izazimaue), n. djelo kojijem se
izazima Hi izazimle. — Stariji je oblik izazimanje.
— U Belinu rjecniku: izazimanje 702^; u Stu-
licevu, u Vukovu (izazimano).
IZAZIMATI, izazimam (izazimati, izazimjem),
imj)f. 1. izazeti. — vidi i izimati. — Uprav su
dva glagola od kojijeh je izazimati, izazimjem
uprav imperfektivan prema izazeti, a izazimati,
izazimam iterativni je glagol prema prvome. —
Akc. je kod izazimati kao kod izgovarati, a kod
izazimati kao kod izgamizati. — Od xviii vijeka
(ali vidi izimati), a izmedu rjeinika u Belinu
(izazimati, izazimam ,exprimo' 792^ ; a kod iza-
zeti ima i praes. izazimjem), u Voltigijinu (kod
izazeti praes. izazimjem, a napose izazimati, iza-
zimam, V. izazeti), u Stulicevu (izazimati, iza-
zimjem i izazimam ,sensim exprimere, in expri-
mendo esse'), u Vukovu (izazimati, izazimam ,aus-
pressen' ,exprimo', cf. izimati, izvijati s dodatkom
da se govori u Dubrovniku ; ali jamacno Vuk
nije cuo u Dubrovniku praes. izazimam, nego Hi
izazimam Hi izazimjem).
u. aktivno. Od onoga grozdja vino izazimah u
sud zlati. P. Vulotid 29. Kada ona tre§na, koja
vami i danasni dan suze iz oci izazimje, porazi
sa svim gradom svoje gradane. A. d. Bella, razgov.
158. Eutezine ispire, . . . izazimje. M. Pavlinovid,
razl. spis. 422.
b. pasivno. Vino nam prikazuje krv iz loze
Isukrsta po muki izazimata. A. Kanizlid, bogo-
jubn. 76.
c. sa se, pasivno. Jer se niko (vino) izazima
iz voda. A. Badid 307. Niko se (vino) izazimje
od voda. J. Banovac, razg. 226. Tiskom, kojim
se krv Isukrstova izazimje. blagosov. 309. Sime,
koje je ujato, alatom izazima se. J. S. Eejkovid
103.
IZAZIZATI, izazizem, impf. izazodi. — Akc.
je kao kod izgamizati. — U Belinu rjecniku:
praes. izazizem kod izazedi ; u Bjelostjencevu:
kajkavski izzezizem, izzezgati ,comburo, exuro,
concremo, igne prorsus consumo'; u Voltigijinu:
praes. izazizem kod izazgati; u Stulicevu: izazi-
zati, freq. v. izazedi.
IZBA, /. soba (ali naj cesee pod zem]om, dakle
podrum, pivnica itd.). — Isprva je glasilo ist'bba
(vidi da]e), te posto je ti. ispalo, s promijenilo
se pred h na z. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. isttba, izba, rus. Hcxoa, iiBoa, 6es.
jistba, jizba, poj. izba, a i let. istaba. — Po svoj
je prilici doslo iz nemackijeh jezika, isporedi
stvnem. stuba, novovnem. stube, odakle je i u ro-
manske jezike proslo, isporedi tal. stufa, pec,
franc, dtuve itd. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(izba, pivnica, konoba, straii ,cella vinaria, cel-
larium, horreum vinarium'; izba gdi se blaguje
,sala di sotto' ,coenaculum', i kod podrum), u Be-
linu (,cantina, luogo sotterraneo da tenere il
vino' ,cella vinaria' 167a • ,cellaro, stanza terrena
da tener vino' ,cellarium' 183^; ,bettola, luogo
IZBA
126
IZBACrVATT
dove si vende il vino' ,OGnopolium' 139^), u Vol-
tigijinu (,betola, taverna' ,schenke, garkiictie'),
tc Stulicevu (jcella vinaria, collarium'), u Vukovu
(vide soba s dodatkom da se govori po Herce-
govini i po Srhiji oka Novog Fazara). a) u naj
starijem primjeru kao da znaci kuca. Izbi pa-
dose prahom na zemju. Starine. 5, 101. (1520).
— h) naj cesce: soba pod eewjom, podrum, pa
po tome i pivnica. Izbe vinom a skriiie zlatom
napuiiene. B. Zuzeri 161. Trijeba mi je dakle
nove izbe i nove mline sag^raditi. 186. Ako je
u izbi stogod vina da se steti. 286. U jednoj
izbi ili podrumu. F. Lastric, ned. 384. I davjahu
u naracnim izbama. P. Petrovic, gor. vijen. 58.
Narede mucitejima da ga prenesu u jednu mracnu
izbu. S. ^ubisa, prip. 214. Ja se sakrij u jednoj
izbi (na str. 13 tumaceno : podrum), pric. 11. —
od znaeena: pivnica prelazi i na znacene: krcina,
tako je mozebiti u ovom primjeru (a vidi u Be-
linu i u Voltigijinu rjecniku): Ako se vino u
izbah ne prodava. B. Zuzeri 231. — c) soba gdje
se blaguje (razumije se jamacno soba pod podom),
vidi u Mika}inu rjecniku. — d) u Vukovu rjec-
niku stoji u znacenu: soba uopce, ali u Herce-
qovini (kao sto sam nasao znbijezeno od nepo-
znate ruke) znaci samo podrum.
IZBACANE (izbacane), n. djelo kojijem se iz-
baca. — Izmedu rjecnika u Stulicevu. Da pak
u izbacanu jednakost obdrzavati moze. I. Ja-
blanci 69.
1. IZBACATI, izbacam, im])/. izbaciti. — Po-
staje od izbaciti kao bacati od baciti. — Ake.
je zabifezen prema nabacati, ali je u Dubrovniku
drukciji: izbacati, izbacam (vidi kod bacati kakav
je akc. u Belinu i u Stulicevu rjecniku); kod iz-
bacati je akc. kao kod iskoncati, a kod izbAcati
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (v. izbaciti) i u Stulicevu
(uz izbaciti). Xad must neprestano drozdinu iz
sebe izbaca. Z. Orfelin, podr. 141. Divjan . . .
otvori jedan kraj od vrata i poena stoku vabiti
da jedno po jedno izbaca. Nar. prip. vuk. 188.
2. IZBACATI, izbacam, pf. po malo izbosti. —
Slozeno: iz-bacati. — U nase vrijeme u Sulekovu
rjecniku: .zersticheln'.
IZBACITE^j, m. covjek koji izbaei. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,auswerfer'.
IZBACITI, izbacim, pf. baciti napole, nadvor.
— isporedi izbaciti. — Slozeno: iz-baciti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka (vidi kod
a, b)), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.gittar
fuora, spingere' ,hinauswerfen'), u Stulicevu (iz-
baciti, izbacivam ,ejicere, projicere'), u Vukovu :
1. jheraoswerfen' ,ejicio'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio':
izbacio mu desetoro svina (trgovac koji ih ku-
puje — naSao da ovo desetoro nije dobro kao
sto 8u ostali, i za to ih nije htio u redu s osta-
lima da kupi; tako se izbacuju i goveda i koze
i ostale ovake stvari u trgovini). 3. pusku, top
,abfeuern (die flinte)' ,ejaculor (glandes)'.
a. nktivno. a) uopce. Zasto drzi vodu za to-
liko i ne izbaei onog smrada? F. Lastrid, ned.
36. Kako 6ete vi izbaciti jednu otrovnu zmiju
iz ku6e. 145. Usmrdi se toliko, da ga iz dvora
izbacise na buniste. 411. Iz bojna ga sedla iz-
bacio. Nar. pjes. vuk. 2, 153. Rukama izbacismo
alat ladarski. Vuk, djel. ap. 27, 19. — h) u me-
taforickom ili u prenesenom smislu, kad je objekat
sto umno, du§evno. Izbaei vanka poze]ene ovoga
svijeta M. Radnid 3b. Ter ne more da iz sebe
udij izbaei svoga gniva na dvor. J. Banovac,
pripov. 55. Ima§ je izbaciti iz kuce srca i du§e
tvoje. F. Lastrid, od' 105. Zato ga i izbaei iz
gnizda milosti svoje. ned. 42. Zmije otrovne u
dusi krstenoj, koje se skrusenem pobiju a ispo-
vidju izbace. 89. Ako ti se cini neujudan nas
jezik, zasto ga iz dvora i iz crkve ne izbaeis ?
A. Kanizlic, kam. 133. Ako li oni nadostavak
ne izbacite iz simbola. 662. Izbaei iz pameti
napast. uto6. 764. Nastojedi receno videne iz
pameti izbaciti. fran. 83. Izpraznosti izbacio jest
iz srdca svoga. 122. Pokornik izbaei oncas iz
svoga srca sve one grihe. Ant. Kadcid 217. —
c) kad je objekat celade, cesto je u nepravom
smislu: isfjerati (iz kakva drustva). Sto drugo
cini nego ga izbaei iz opdine, ne ktijudi s nim
opditi? F. Lastric, ned. 322. Izbacio ga je iz
skupstine pravovirnih. A. Kanizlic, kam. 23. Ho-
tijuci ga ne samo dignuti s misnistva, nego jost
i iz opcenstva crkvenoga izbaciti. I. Velikanovic,
uput. 1, 267. Izbacice te i objesice. D. Danicic,
Imojs. 4'>, 19. Izbaciti koga iz ureda ,jemanden
vom amte absetzen'. Jur. pol. terminol. 7. — d)
u osobitom smislu, izb^uvati. Sto je bio izbacio,
opet izjede (lav). F. Lastric, test. 187'>. Cida
jednoga ognojka u grlu izbaei puno sukrvice. I.
J. P. Lucid, izk. 36. Pocne bjuvati te i ono srce
izbaei. Nar. prip. vuk. 139. i metaforicki. I iz-
bacit druge, koje je do sad bila prozdrla (smrt).
F. Lastric, test. 184'>. Onda de pakao u jedno tre-
nutje oka toliko i toliko milijona dusa prokleti
iz sebe izbaciti. D. Rapid 2. Jerbo su cinili bas
kako zmija, koja premda kozu skine, ali jid ne
izbaei. 7. — e) izvrci, izmetnuti dijete prije vre-
mena. Zovnu krijimiee jednu starieu, koja joj
pomoze izbaciti dite. M. Zoricid, zrc. 128. — /}
roditi (o bijci). Da lazive cvijet masline plod iz
sebe ne izbaei. J. Kavanin 171a. Mladika sto
izbaei staro stablo. S. I^jubisa, pric. 56. — g) kod
trgovine. vidi u Vukovu rjecniku pod 2. — 7i)
s objektom puska, top itd., ispaliti. Cinio je iz-
baciti nikoliko topova. A. Tomikovid, ziv. 99.
Niki su izbacili puske. 196. Te izbaei dvije puske
male. Nar. pjes. vuk. 2, 596. To izbaei pusku
habernika. 3, 126. Izbaei pu§ku na divju macku.
Vuk, dan. 3, 191. Pa de se on vratiti natrag ne
izbacivsi ni puske. 5, 37, Izbace po nekolike
puske. ziv. 4.
\i. pasivno. Koje od valova na kraj izbacene,
F. Lastric, test. 180^. Oni bi istiran iz raja ne-
beskoga i ovi bise izbaceni iz zemajskoga. ned,
162. I bi izbacen na buniste. 210. Da ovi pri-
jubnik ne bi bio izbacen iz krila crkve. A, Ka-
nizlic, kam. 101. Iz drustva covicanskog bi iz-
bacen. E. Pavid, ogl. 405. Bi izbacen izmedu
Judi. And. Kacid, kor. 293. — nalazi se part,
praet. pass, pisan grije§kom s c mj. c. Izbaceni
bijau kao lazei iz sinoda. A. Kanizlid, kam. 307,
Na§i su misnici pogrdno iz Bulgarije izbaceni,
361.
c. sa se, pasivno. I iz pruta prem izuda plod
se izud cesto izbaei. J. Kavanin 148^. Sud kad
posve ved zasmrdi, izbaei se i razbijo. V. Dosen
89a. Izbaei se Miloje jo§ u jesen na skupstini
u Asanpasinoj palanei sa svim iz sluzbe, Vuk,
dan. 4, 24.
IZBA CIV, adj. koji se moze izbaciti. — U Stu-
licevu rjecniku: v. izvrziv, i u na§e vrijeme u
Sulekovu : ,auswerf bar'.
IZBACiVANE, n. djelo kojijem se izbaeuje. —
U Vukovu rjecniku.
IZBACIVATI, iibacujem i izbacivam, impf. iz-
baciti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbacivati,
izbacivam, freq. v. izbaciti) i u Vukovu (izbaci-
vati, izbacujem 1. .herauewerfen' ,ejicio'. 2. ,au3-
TZBACIVATI
127
IZBAV
schiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen, abfeuern' ,eja-
culor'). Ima se ocistiti zemja izbacujuc stine i
izkorenivSi drace. A. d. Bella, razgov. 61. Iz
sebe mnogi ogaii izbacivati. J. Banovac, pred.
107. Koji izbacuju zalogaje. 118. Izbacujuci na
dvor srditost uzganu. pripov. 5.5. Iz opcona crkve
jesu izbacivali. A Kanizlid, kam. 448. Konanici
na niksan strile izbacivase. E. Pavic, ogl. 434.
Isus one nemilo iz iste tira i izbacuje. 595. I
bludnike takve ruzne (crkva) izbacuje. V. Dosen
llQi^. Grih mali ne izbacuje covika iz milosti
Bozje. B. Leakovic, nauk. 452. ZemJa te pro-
gonila, a more te izbacivalo! (Kletva u primorju).
Nar. posl. vuk. 90. Sjutradan izbacivahu tovare.
Vuk, djel. ap. 27, It-l. Kolovoda vodi napred,
nazad, zabaca glavu, savija se, gleda u opanke,
pa zavrti nogama, izbacuje ih i zaplece kao po-
maman. M. P. Sapcaniu 1, 105. Cesto izbacuju
djecu prije vremeua mrtvu. V. Bogisic, zborn.
602.
IZBACENE, n. djch kojijem se izbaci. — U
jedinom primjeru (xviii vijeka) stoji grijeskom c
mj. 6 (isporedi izbacen kod izbaciti). Izbacene
iz zenske utrobe zametka covicanskoga ili nedu-
hata ili duhata. Ant. Kadcic 542.
IZBACITI, izbacim, pf. vidi izbaciti. — Slo-
zeno: iz-baciti (koje vidi). — U nase vrijeme u
Crnoj Gori. Pa ujeze pod sator Sekula, sve iz-
baci Turke i banove, izbaci ih nasred Kosovoga.
Nar. pjes. vuk. 3, 220.
IZBADAK, izbatka, m. u Stulicevu rjecniku:
izbadak, to jest stavjeiie nabadak na pismo ,il
puntare' ,punctis notare, subst.' — nepouzdano.
IZBADANE, n. djelo kojijem se izbada. — V
Vukovu rjecniku.
IZBADATI, izbadam, impf. izbosti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Bijec je starn, isporedi stslov.
izbadati. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iz-
badam, izbadati, izbosti, prebadam, probadam,
izprobadam ,compungo, extimulo, aculeis, sti-
•mulis, calcaribus, gladio etc. corapungo, vel etiam
pungo acie gladii, porfodio'. 2. izbadam, izpe-
hnujem, v. g. oci ,eruo, effodio, exclude oculos'),
u Voltigijinu (,stimolare, punzicchiare, sollecitare'
,mit dem stachel stechen'), u Stulicevu (,actu pun-
gere'; izbadati, to jest nadstaviti nabodke na pismo
,puntare, apporre i punti' ,punctis notare'), u Vu-
kovu (jausstechen* ,effodio, exciilo'). Svijem oci
izbada. M. Vetrani6 1, 51. Izbadat oci. (D).
Poslov. danic. 35. Oci jim izbada. A. Kanizlic,
roz. 94. Iglam sva uda mu izbadau. M. Pa-
visic 42.
IZBAHNUTI, izbahnem, pf. u jedan put ne-
stati. — Slozeno: iz-bahnuti. — Najednom mjeshi
XVII vijeka. Za tim nakaz strasna izbahnu. I.
Zanotti, en. 41.
IZBALITI, izbalim, pf. izmr]ati halama. —
Slozeno: iz-baliti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,scombavare, imbrattar di bava' ,saliva conspur-
care') i u Vukovu (,rotzig macben' ,muco ma-
culo'). Kad snasica u dom dode, va}a nikog da
ne prode i Jubjena ne omali, dok svakoga ne
obali : svakog }ubi, svakog craoka, pcd obadva
triput oka, a kad druge vec izbali, na svekrvu
tad navali. V. Dosen 157''.
iZBALOZITI, izbalozim, pf. slozeno: iz-balo-
ziti. — U Stulicevu rjecniku: ,alvum vel ventrem
exonerare (Illyrii referunt ad equos, boves)'. —
nije dosta pouzdano.
IZBALOZiVATI, izbal6zujem i izbal6zivam,
- impf. izbalo2iti. — U Stulicevu rjecniku : izba-
lozivati, izbalozivam, freq. uz izbaloziti. — nije
dosta pouzdano.
IZBA^^IVATI, izbijujem i izbajivam, impf. iz-
baliti. — [J Stulicevu rjecniku: izbalivati, izba-
livam, freq. uz izbaliti.
IZBAR, m. u Voltigijinu rjecniku: ,dispensiere,
maggiordomo' ,hausverwalter'.
Nacineno od
izba nastavkom ar. — nepouzdano.
IZBAS ATI, izbasam, pf. basajuci izici. — Slo-
zeno: iz-basati. — Akc. je kao kod iskoncati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Zado u ovu maglu, pa
ncs iz ne ziv izbasati'. ,Tadaj i tadaj bi magla
gusta ka' tijesto, pa ti svrzem s puta i zabasam,
te edva nekako Xiv s mukom izbasam'. J. Bog-
danovic.
IZBA&AN, izbasna, adj. kao da znaci: Oslo-
boden, Slobodan. — Jamacno je slozeno od iz i
korijena bah (vidi 1. basiti i 1. basiti se) na-
stavkom tn-B. — Samo u nekijeh pisaca xvi, xvii,
XVIII vijeka (u naj prvome primjeru izbasno va^a
da je adverab). (Jjubav) dode s krjepostju ter
me da gospoji, koja me Ijepostju nesmjernom
opoji ... da kad je navlasno gdi medu gospojam,
cini se izbasno ter gleda drugojam. S. Mencetic
35. Duso duse moje, ne hod' vreda priko mora,
jer izbasne (jamacno treba citati izbasna) ne6
bit smrce. M. Pelegrinovi6 192. Da se muci, vaj,
do vika a izbasan nigdar truda. D. Barakovic,
jar. 22. I toga brimena izbasni ne bise. 29. Ne-
izbasni teskoga brimena ni muke. 76. Jeda Bozi
na dan strasan putem svetih od pokora bio bi
grjesnik jad izbasan paklenoga tma ponora. J.
Kavanin 53^.
IZBASTINITI, izbastinim, pf. ne ostaviti kome
bastinu kojoj se nada ili na koju ima pravo. —
Nije slozeno: iz-bastiniti, nego od iz i bastina
nastavkom i. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (.exhaeredo' 260h), u Voltigijinu
(,diserpdare ,enterben'), u Stulicevu (izbastiuiti,
izbastinivam, v. odbastiniti). Da svoju dicu i
ostalu rodbinu brez uzroka ne cine izbastiniti.
I. Velikanovi6, uput. H, 143. Mogu nih roditeji
izbastiniti iliti otcinstva neostaviti. 3, 219. — U
ovom primjeru kao da znaci: istjerati iz bastine
(vidi bastina, 2) : S kojom bi pravdom izbastinio
i istirao siromahe iz vinograda. A. d. Bella,
razgov. 82.
IZBASTINIVATI, izbastinujem i izbastinivam,
impf izbastiniti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izbastinivati, freq. uz izbastiniti, a kod ovoga
ima praes. izbastinivam.
iZBASTINENE, n. djelo kojijem se izbastini.
— U Voltigijinu rjecniku.
IZ BAT ATI, izbatam, pf. vaja da znaci dobiti
batajuci. — Slozeno : iz-batati. Srecna ti su i ce-
stita stara zlatna bila lita, . . . svijet ne bijase
jos izbata' (grijeskom iz bata) rude od gvozdja i
od zlata. J. Kavanin 257a.
IZBATINATI, izbatinam, pf. izlupati batinom.
— Slozeno: iz-batinati. — U nase vrijeme u Lici.
,Treba liega batinom cvrsto izbatinati, pa 6e on
bo}i i poslusniji biti'. ,Aja, brte, batina nije vec
ni za vola, a kamo li za cojka, izbatinaie se on
sam'. J. Bogdanovic.
IZBATii:^ATI, izbatrjam, pf. izici trudom, is-
kopati se. — Slozeno: iz-batr|ati (?). — U nase
vrijeme u Lici. ,Nes iz ovog blata ziv izbatrjati'.
,Izbatr}acu vala i ja nekako iz ovog zla, pa makar
sve na glavi'. ,Ako Bog da izbatrjaiu i ja ne-
kako iz ove nestasice'. J. Bogdanovi6.
IZBAV, /. privatio, lisene (vidi izbaviti, 1, b)
IZBAV
128
IZBAVITI, 1, a.
— TJ jednoga pisca cakavca xvii vijeha. filovik
pokle svrsi grih u ka zla upade? U cetiri: naj
prvo u truhu s kom rani dusu ; drugo u izbav
milosti . . . Truha ona griha ca jest u dusi ? Drugo
ni nego izbav milosti Bozje. F. Glavinic, svitl.
15. Deset osobitih muk jest u paklu: prva, izbav
videnja Bozjega . . . posl. 48.
IZBAVA, /. uprav isto sto izbav)ane Hi iz-
bavjeno, ali je u rjecnicima i u jedinom pri-
mjeru s osobitijem znacenem: oprastane poreza
Hi kakve druge poteskoce sto se kome podaje kao
izuzttak (povlastica). — Bijec je stara (sa si-
rijem znacenem), isporedi stslov. izbava. — Iz-
viedu rjecnika u Belinu (izbava crkovna ,immn-
nitas ecclosiastica' 381a), u Voltigijinu (,esenzione,
immunita' ,ausnahme, befreyung'), u Stulicevu (v.
izbav|ene). Koji crkovnu slobod, izbavu i oblast
smetaju. I. J. P. Lucid, nar. 133.
IZBAVAK, izbavka, m. vidi izbavjene. — U
jednoga pisca naSega vremena. Ja kakva je silna
bila straza, prez izbavka svakog bijela danka!
Osvetn. 2, 37. Suprot }udi on bi upro snagu,
al ju ne sme protistavit vragu, hvata miru za
izbavak blagu! 4, 69.
TZBAVAN, izbavna, adj. izbav(en, osloboden,
Slobodan; lisen. — U nekijeh pisaca xvn i xviii
vijeka. Sto godi nom (sola) takne se ali potrusi
so, da bude izbavno svake necistoce. I. Bandu-
lavic 284a. Prez nijednoga straha biti izbavna
nigdare od onoga dobra. P. Eadovcic, nac. 326.
Tko je izbavan od pomna zemajskije moci co
razmisjati otajstva nebeska. M. Eadnic 364*. Pri-
kazi tvoju voju Bogu koju on hoce, zasto je naj
plemenitije mogudstvo od duse i koja zapovijeda
ostalijem mogudstvami, a ona ostaje izbavna na
ti nacin da sve ono §to je po voji ni po jedan
nije potrebno, zasto se ne mo2e razumjeti, da je
voja vojom i da nije vazda izbavna i slobodna.
398b. Znades sedam majstorija izbavnije. 408*>.
Ne6e§ doci na podpuuo razmisjane, ako tvoje
objubjene ne bude izbavno od svije stvari. 415''.
Poslije uskrsnutja biti demo izbavni od plade
ovoga baraca. 418*. Svako stvoreue jest pod-
lozno ispraznosti, ali de biti izbavno od sluzbe
rasutja u izbavjenu i slobodi od slave sinova Bo-
zijo. 418a. Imas zeliti viditi se izbavnu od ta-
kovoga pecajena. 419a. §to godi nom takne se
ali potrusi se, da bude izbavno svake necistode.
L. Terzic 364. Sto godi nom takne se, da bude
izbavno od svako necistode. J. Banovac, blagosov.
357.
IZBAVICA, /. dem. izbava. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,exceptiuncula'.
IZBAVILAC, izbavioca, m. vidi izbavito}. —
U Stulicevu rjedniku: grijeikom izbavioc uz iz-
ba vite}.
IZBAVITE^i, m. redemptor, servator, onaj koji
izbavi. — Itijci je stara, isporedi stslov. izba-
vitejfc, rus. naoaBHTe.ifc. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (vidi kod b), u Stulicevu (.servator,
liberator'), u Danicicevu (izbavitejt ,8ervator').
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Izbaviteji.
na§t. Stefan, sim. pam. §af. 1. Hvaledi svoga iz-
baviteja. Narucn. 371^. Sinu izbaviteju mira Bo2e,
pomiluj nas. Korizm. H^. Izbavite} moj zivet.
99*. Ako de§ da on bude izbavitej, potriba je da ti
budes osvadite}. M. Eadnid 39''. Ti si pomodnik
i izbavite). S. Margitid, fal. 162. Slavni izba-
vitej puka izraelskoga Mojsije. test. 181)''. Uto-
fiiste moje i izbaviteju moj ! A. Kanizlid, uzr.
251. Da je nega Bog obrao za osloboditeja i iz-
baviteja puka svoga. And. Kacid, kor. 124. Uzme
pod krilo carevu derku, zenu negova izbaviteja.
Nar. prip. vuk.- 196. Da se momu izbaviteju
zeja izvrsi. Nar. prip. bos. 1, 20. Bog za kneza
i izbavite|a posla rukom andela. Vuk, djel. ap.
7, 35. Dodi de od Siona izbavitej. pavl. rimj.
11, 26. Dodi de izbavitej u Sion. D. Danicid,
isai. 59, 20. Davao si im izbaviteje , koji ih
izbavjase iz ruku neprijateja nihovijeh. nemij.
9, 27.
b. u Bjelostjenievu rjecniku ima drugo zna-
cene: (kajkavski) izbavitel, t. j. koji obavja letne
dohodke ,pensitor proventuum annualium'.
IZBAVITE^^ICA, /. zensko cejade koje izbavi.
— U Stulicevu rjecniku: ,servatrix'.
IZBAVITI, izbavim, pf. slozeno: iz-baviti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbaviti, rus. iiaoaBHTt. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (izbaviti, osloboditi ,libero, ab-
solvo'; izbaviti, odbaciti od koje stvari, uzeti,
cinit ostati bez koje stvari ,privo, orbo, spolio'),
u Belinu (izbaviti od sta ,liberare cioe mettere
in liberta' .libertatem dare' 436'' — 437*; izbaviti,
izbavjam ,liberar da qualche male' ,eximo' 437a;
,esentionare' ,immunitatem dare' 291ai) ; izbaviti
od posla jdisoccupare' ,otiosum reddere' 266*), u
Bjelostjencevu (vidi kod izbavjati), u Voltigijinu
(samo izbaviti se), u Stulicevu (,absolvere aliquem
a debito, labore etc., donare aliquem libortate;
auferre'; od druzbo ili prijatejstva izbaviti koga
,abalienare aliquem') , u Vukovu (,befreien' ,li-
bero'), u Danicicevu (,liberare').
1. aktivno.
a. liberare, redimere, uciniti da ko ne bude
vece a kakvu zlu Hi da ne upane u zlo, spasti,
osloboditi. a) uopce, zlo od kojega se spasava
objekat nije izreceno, ali se ima u misli. aa)
objekat je celade, ili sto se misli kao ce^ade (pa
i grad) i du§a. cesto u teologicnom smislu. Vri-
jedna mladca sad izbavi. G. Palmotid 2, 29. Iz-
bavi me, Gospodine! F. Lastrid, test. 13''. Zato
se usilovase sudac Pilat izbaviti ga. ned. 110.
Izbaviti oni grad. svet. 117''. Kad izbavi 6o-
vika. Ant. Kaddid 35. Da ja dodem kroz raj u
pakao, da ja vidu ostaralu majku, ne bih li joj
dusu izbavila! Nar. pjes. vuk. 2, 11. Tu li si
mi, bolan , dopadnuo! al' tako mi moje vjere
tvrde, hoce tebe pobro izbaviti jal' za blago, jali
na junastvo. 2, 247. Tamnica je kuda neobicna,
izbavi me, ako Boga znades! 2, 383. I mi smo
se i uzdali u te, da des ti nas kadgod izbaviti.
3, 358. Bogom brate, Sibiiianin Janko, teske
sam ti muke dopanuo, teske muke a u turske
ruke, izbavi me, ako Boga znades. Nar. pjes.
kras. 1, 17. Ona mu kaze sve po redu kako je
bio opkolio pozar i kako je coban izbavio. Nar.
prip. vuk. 14. Boje vojsku ka nasem Trebiiiu,
da careva izbavimo grada. Osvetn. 2, 76. — amo
spadaju i primjeri u kojima je objekat zivot,
glava. Izbavit svoj zivot. M. Dobretid 12. Ne
bi 1' svoju izbavio glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 457.
— bb) objekat moze biti i §to nezivo. Kad je
care krste izbavio. Nar. pjes. vuk. 2, 88. Da im
ne damo od plijena, koji izbavismo. D. Danicid,
Isam. 30, 22. — b) kad je izreceno ono (zlo)
u ceniu se radi da vec ne bude objekat, ono moie
biti u gen. : aa) bez prijedloga. Precistaja moja
zastupbnica i blagodetelnica hilantdarska, mo-
gustii me izbaviti vecnyje muky. Mon. serb. 79.
(1302—1321). Smrti nas izbavi. M. Marulid 102.
Srida te izbavi brimena i znoja. 156. Sta te Bog
izbavi! S. Mencetid 284. Da me izbavi§ vjecne
tuzbe. M. Vetranid 1, 25. Da ih Bog izbavi tur-
skoga poraza. 1, 131. Jer na pospjeh nas izbavi
IZBAVITI, 1, a.
129
IZBAVITI, 1, c.
vjecuo tu^o i zalusti. N. DimiLrovic 'IG. Kroz
toj me izvidaj i zlcdi izbavi. 55. ]jjubavi koja
me gorkosti pakjone izbavi. 58. I zla me iz-
bavi milosti tvoje dil. 78. Izbavi te i uze i strila.
M. Drzic 12. Ncka me juvone nemodi daj malo
izbave (ove tri case). D. Eanina 75*. Izbavi mo
djavla mame. M. Divkovi6, nauk. 95''. I srarti
izbavi umria grisnika. D. Barakovid, jar. 91. Sinka
moga jar izbavi zla smrtnoga. G. Palmotid 2, 348.
Zato boli mo izbavi. P. Hektorovid (?) 95. Dakle
me izbav' ruk zlobnika. A. Vitajid, ist. 214''. Zla
te izbavih. 264''. Izbavi me ove muke. S. Mar-
gitid, ispov. 2G4. Ter ga izbavi silne ognice u
krjeposti svo'e de.snice. J. Kavanin 186''. Da ga
lasnije zla izbavi. 533''. Izbavi me sej nesrede.
I. Dordid, salt. 14. On de moj zivot izbavit sile.
178. Da nas svakoga zla izbavi. A. Badid 88.
Da nas jo izbavio suzanstva. 339. Da nas pakla
vod izbavis. V. Dosen 209''. Samo srce Bozije
moze ih utjesiti i svakoga zla izbaviti. I. M.
Mattei 25. Nas jo Bog izbavio Turaka. D. Obra-
dovid, ziv. 65. — hb) s prijedlogom od. Ott vtsehi.
izbavi me Gospodt. Mon. serb. 332. (1405 — 1427).
Isus djavla dobi i nas od negove vhisti izbavi.
Narucn. 37''. Da ju (Bog) izbavi od iskusenja.
76''. Molimo da ih (duse u purgatoriju) izbavi
od te muke. Korizm. 20^. Bog izbavi plk svoj
od ruk Faraonovih. 95''. Od sta Bog izbavi. S.
Mencetid 99. I od svih nevoja i tuga sve vrime
izbavi srco me. N. Dimitrovid 39. Sedro izbavi
korabju od potopjenja. S. Budinid, sum. 26*. Ka
(smrt) ima tuj silu u sebi i tu vlas svakoga na
saj svit od truda izbavit. S. Boba}ovid 210. Ti
si dosao na saj svijet, da izbavis nas od razli-
cijeh nemodi. A. Gucetid, roz. jez. 150. Bog tri
mladide od ognene pedi Nabukdonosora obrani i
izbavi. Ziv. kat. star. 1, 222. Bog izbavi to od
zla. Aleks. jag. star. 3, 273. Izbavi od rati jur
tvoje stvorenje D. Barakovic, jar. 84. I ne uvedi
nas u napast, da izbavi nas od zla. M. Alborti
XLTii. Da Bog osujene izbavi od nih bitja i da
ih obrati u nista. M. Orbin 164. Nega izbavih
neprijatejskijoh od zasjoda. G. Palmotid 1, 305.
Od napasti mene izbavi. I. Ivanisevic 35. Iz-
bavi nas oda zla. I. Ancid, svit. 112. P. Posi-
lovic, nasi. 82*. Gospodine, izbavi ga od muka.
P. Posilovid, nasi. 145''. Ter izbav'te za to mone
od sumniva toga suda. A. Vitajid, ost. 154. A
ti si sad jur saranen i od pakla vod izbavjen.
S. Margitid, ispov. 215. Od grijeha me ti izbavi.
J. Kavanin 8^. Da od suzanstva djavolskoga nas
izbavi. 14''. Svih od zla Bog izbavi! 105'', Koji
brodom prjoko mora Rim izbavi od pomora. 194''.
Grad izbavi od vazeti. 203*. Da bi i on izbavi'
grad od inijeh suprotiva. 330''. Puk izabrani,
koga od robstva tvrda izbavi. 452''. Vi od mor-
skih sijoh dubijona izbav'te me, pomodnici. 526''.
Od kojih zala hoce nas izbaviti Sin Bozji? A.
d. Bella, razgov. 11. Izbavi nas od pakla. H.
Bonacid, nauk. 58. Molimo ovde Boga da nas
od ovoga duga izbavi. J. Filipovid 1, 442a. iz-
baviti vas od vlasti I'liove i suzanstva. F. Lastrid,
test. 114''. Usiluje se Pilat s ovom prigodbom
ga izbaviti od smrti . . . 159b. Od ruku smrti
izbavidu ni. 184''. Izbavi od sulice dusu moju.
200''. Kojo oto i izbavi od jasfcrijeba paklenoga.
222a. Duzni smo dakle osobito zafajivati Bogu,
da je postavio ovu zapovijed judem, i po noj iz-
bavio nas od tolike brige, predana i stra svrhu
nasega zivota. ned. 139. Od zgode nas izbavi,
gdi se more otruuuti. P. Knezevid, ziv. 33. Da
i(h) od sile izbavimo. A. Kanizlid, kam. 171. Iz-
bavi mo od tolikih zasida. bogo}ubn. 522. Da
bi gospodara svoga od smrti izbavio. uzr. 89.
IV
O Gospodino Bozo nas, i/bavi nas od Aogove
ruke. E. Pavid, ogl. 345. Zeledi izbaviti od bica
BoSijega dva mladida. And. Kadid, kor. 19. Da
ga dor kra]eva od smrti ne izbavi. 62. Moze li
vas Bog vas izbaviti od ruke moje? 291. Grad
izbavi od velika jada. F. Radraan 27. Ne bi li
ti u pomodi bio, od nomila zmaja izbavio? 31.
Josefa izbavi od privelike pogibli. J. Matovid
515. Kolike je Bog izbavio od cejusti zjajudijeh
sotcne. 515. Izbavi ga Bog od nezgode. I. J.
P. Lucid, izk. 11. Bog da zivi Krajevida Marka
koji zom(u od zla izbavio! Nar. pjos. vuk. 2, 425.
On je srpsku zem)u osvojio, od zuluma turskog
izbavio. 4, 529. Od sviju me izbavi Gospod.
Vuk, pavl. 2tim. 3, 11. Samo mladez moze iz-
baviti nas od ove sramote. pism. 94. — cc)
s prijedlogom iz (svagda kad se kao zlo shvaea
koje mjesto, all i bez toga). Da iht izbavi iz
greha. Mon. serb. 366. (1432). Jezuse koji nas
iz uze djavoje izbavi. N. Dimitrovid 24. Muku
koja nas izbavi hudobi iz ruku. N. Najeskovid
1, 109. ^Dragoga gospodara iz grabode ruke iz-
bavih. G. Palmotid 1, 302. Kunem ti so visnijem
Bogom, da du tvrdu pomnu stavit iz tezijeh te
tuga izbavit. 2, 39. Koji de vas modi izbaviti
iz mojije ruku? M. Radnid 249*. I ni iz pogi-
bili izbavi. S. Margitid, fal. 107. Da to iz te
nevoje izbavim. 232. Izbavi ga on iz te nevo|e.
I. Dordid, ben. 116. Skoci u Rim, tor ga izbavi
iz ruke od Gota. 122. Tko te izbavio iz su-
zanstva. F. Lastrid, test. lU**. Suzno mu izbavi
iz tavnice i ote. 223 — 224. Izbavi oca iz muka
od ocisfcena. nod. 286. Ti des ga prutom udriti
i du§u negovu iz pakla izbaviti. 403. Molim te,
drag! poocime, da izbavis iz nevoje mene. And.
Kacid, razgov. 121. Izbavit du to iz to tuge.
M. A. Rejkovid, sabr. 20. Izbavi me iz ruka
moga brata. A. Kalid 81. Korevskoga ako bana,
u suzanstvu ki boravi, iz mrkloga taj cas stana
tva zapovijed modna izbavi. P. Sorkocevid 583''.
A i naj lise gosposkoga volicina srca sjaje, kad
iz tuga nevojnoga izbaviti prignuta jo. 585''. Da
izbavim tebe iz tavnice. Nar. pjes. vuk. 2, 377.
Izbavi nas iz dusmanske ruke. 4, 344. A kad
so Sabac preda, onda i mater izbavi iz ropstva.
Vuk, dan. 4, 29. Koji li je u novoji, Bozo ga iz
nevoje izbavi. ziv. 79. — amo mogii pripadati i
ovi primjeri s prijedlogom ispod: Izbavi nas iz
pod oljlasti tmina. J. Filipovid 1, 193''. Izbavivsi
ga iz pod oblasti tmina. F. Lastrid, tost. 368^.
b. privare, oteti home (objektu) sto, lisiti koga
cega. — U pisaca xvi i xvii vijeka, a u nase
vrijeme u pjesmi ugarskijeh Hrvata. a) ono sto
se otme stoji u gen. bez prijedloga. Koja me
(lubao) izbavi ne samo pokoja. S. Moncotid 35.
Nesrido ka svoga dobra me izbavi. H. Lucid 236.
Ako sluzba smrt dostoja, zivota ga, gospo, iz-
bavi, to r podoba ko Jubavi, skazi mu ju milos
tvoja. A. Cubranovid 155. Tva uza i tvoj stril
i tvoja tonota izbavi, izbavi tuzna me zivota. D.
Ranina 82*. Tko me dobra moga izbavi? I. Iva-
nisevid 57. Tvoje ako s' rao milosti izbavi'. 299.
Ki je mene 'zbavil venca zelenoga, lica crjonoga,
srca veseloga. Jacke. 55. — h) s^ prijedlogom
od. Jer kad nas koji cas izbavis od nega (kruha).
N. Dimitrovid 8rj>. Da me del koji dan od nega
(h(eba) izbavit. 91. Pavla i naslidnike prokle
jego (papa), i od dohodkov izbavi crikvenih. F.
Glavinid, cvit. 371''.
c. oripere, oteti (objekat je ono sto se otme).
Neka grijoh izbavi covjoka prvoga. N. Dimitrovid
66. Ko ona dvijo zvijezde a nebesa izbavi, za
rajsko no gizdo na lice ke stavi. N. Najeskovid
2, 11. Te ko je visncmu smrtno porazne bide
9
IZBAVITI, 1, c. 130
iz ruka izbavio, ugrabio? A. Kalic 508. — moze
hiti da amo pripadaju i ova dva primjera iz
narodnijeh pjesama nasega vremena (ako nije
znacene kao kod a) : Ja sam cuo i kazu mi Judi,
da imade Turkina devojka a u vasoj bijeloj Ud-
bini u vasega age Sinan-age, po imonu Zlatija
devojka, da je take u svijotu noma; cini mi se,
za mene bi bila; ve6 mo sjetuj, moja tetka mila,
kako bih je junak izbavio. Nar. pjes. vuk. 3, 132.
Ko ce poci u tursku Udbinu, da izbavi odidar
Hajkunu milu sestru Gojena Alila, da pokloni
mene za Jubovcu? 3, 145.
d. kao obaviti. — U jednom primjeru xvi vi-
jeka. Ako li bi on to ne izbavil. Mon. croat.
244. (1544).
2. pasivno.
a. vidi 1, a. Duh puti tamnice izbavjen. M.
MaruU6 64. Tim jo tilo tvojo djavla izbavjono.
200. Izbavjen od muk paklonih. S. Budinic, ispr.
5. Od svih pogibili morskih i neprijatejskih iz-
bavjeni. L. Tcrzic 27!j. Sada sam izbavjen od
golome brige. A. Kanizlic, kam. 307. Ali bi od
liihovo sabjo izbavjena Raab. And. Kaci6, kor.
108. Puk israelski bi izbavjen od suzanstva. J.
Matovic 355. Izbavjena od mora sud Bozij ne
ostavi da zivi. Vuk, djel. ap. 28, 4. Bosansku
Posavinn, priznanu u istom ugovoru kao zemju
izbavjenu. M. Pavlinovic, razg. 42,
b. vidi 1, b. Duso i tijela izbavjen. D. Zla-
taric 71a. Zasto su izbavjene od vidjenja Bo-
zjega. M. Orbin 137. Kada se vide izbavjen i u
vijeke od sladosti od raja. 162. Ako od ovo
kreposti nadu se izbavjoni. I. Drzic 283. Iz-
bavjen ,privato, inteso a chi k stata tolta qualche
cosa' ,privatus'. A. d. Bella, rjecn. 586^.
3. sa se. — Izmedu rjecnika ti Mikalinu (iz-
baviti se koje stvari, ostati bez koje stvari ,pri-
yaro se'; izbavit se, oslobodit se ,expedire se';
izbavit se od posala ,expedire se ab cccupatio-
nibus'; izbaviti se truda .perfungi labore, exant-
lare laborem'; izbaviti se pogibili ,defungi peri-
culis'), u Belinii (.liberarsi' ,eximere se, evadere'
437a; jsbrigarsi da qualche cosa' ,expedire se'
645^; izbaviti se truda ,uscir dalle fatiche' , per-
fungi laboribus' 7801^), u VoUigijinu (izbaviti se,
izbavi m so, izbavjam se ,liberarsi, esentarsi' ,sich
befreyen, losmachen'), u Stulicevu (izbaviti so
koje stvari ,aliqua re so privare'; izbaviti se po-
sala ,negotiis se oxpediro').
a. prcma znacenu kod 1, a, refleksimo Hi pa-
sivno. a) vidi ], a, a). Zapovjedi, da se izbavi Vla-
dimiro. J. Kavanin 254*. Sve nacine trazi, po
kojim so moze izbaviti i osloboditi. A. Ba6i6 221.
Teske ti si muko dopadnuo! bez jada so izbaviti
nec^cs. Nar. pjes. juk. 2, 383. — b) s genetivom,
vidi 1, a, b) aa). Cto prinosu k tebe, velikj'j arhi-
jer§ju Hristovi,, imtzo se byht izbavi! t vecnyje
Diuky? Mon. serb. 26.(1234—1210). Zasto se u
vijeke muka ne mogu izbaviti. Zborn. 154''. Jor
po noj (smrti) ^alosti covjok se izbavi. N. Di-
mitrovid 29. Svjetovne boljezui da so prijo iz-
bavjg. 106. Ni moze zivot moj da se zla izbavi.
D. Eanina 76a. Ovi se dan sa svim izbavih zla
svega. D. Zlataric ISi*. Glada se izbavi. D. Ba-
rakovid, jar. 20. Izbavivsi so tavnica tilosnijo. P.
Posilovic, nasi. 158a. Tor se izbavih ja muk ovih.
P. Hektorovid (?) 141. Da so tmina ti izbavis.
S. Margitid, ispov. 215. Jor so pakla izbaviSe.
246. Ako de§ se malo po malo izbaviti zla obi-
5aja. J. Banovac, prod. 11, Da so izbavim ove
muke, 12. Otde, rad bi ostavit ovi zli obicaj,
ali mi so toliko ukorenuo, da ga so ne mogu izba-
viti. razg. 174. Izbavit so one nccistoce. pripov.
188. Izbavivsi se car ovo brige. A. Kanizlid,
IZBAV^AIsTE
kam. 629. Zato va)a nastojati izbaviti se ovoga
suzanstva. E. Pavic, ogl. 179. On se izbavi tu-
dinaca krajeva. 342. Mogu izbaviti se podepsa.
A. Kanizlic, kam. 118. Zapovjed' i opravi, ter
se misli izbavi, (D). Poslov. danic. 156. I robstva
se ne izbavi. V. Doson 14a. Posla du se izba-
viti. 181a. Ako so zeli izbaviti tezka jarma.
And. Kacic, kor. 145. Bez zla se ne mogu zla
izbaviti, D, Obradovid, basn. 266. Idi sad kuci,
kad si so smrti izbavio. Nar. prip. vuk.- 203.
Onda cu so izbaviti velike brige. Vuk, nar. pjes.
1, XIII. Kad ko gledajudi da se izbavi manoga
zla udari na vedo. poslov. 324. Da bi so Srbi
izbavili ove dosade. prav. sov. 72. A mrko mn
lisce osvanulo; kan da jarma izbavi so teska.
Osvetn. 2, 94. Jal' pomozi moni jal' Turcinu, da
se prije muke izbavimo. 2, 143. — c) s prijed-
logom od, vidi \, a, b) bb). Da se je od pogi-
beli griha izbavil, Narucn. 50a. Jzbavi se od
velike tuge i straha zostokoga. A. Komulovid
35. I ti tako izbavi se od zlo druzino. P, Po-
silovid, cvijot, 22. Da se od tijeh tuga izbavis,
V, Andrijasevid, dev. 3. Izbaviti se od svakoga
straha. P. Posilovic, nasi, 3^. I no mores se od
mojije ruku izbaviti. 39'>. Da se izbavis od osu-
dena. M. Radnid 9'*. Jor se ne moze od griha
izbaviti. J. Banovac, prod. 8. Neka so izbavo
od suzanstva. F. Lastrid, tost. 150''. Zasto se
covik izbaviti no more od ovoga duga, dokle god
je ziv? ned, 78. Ako mislo izbaviti se od stra-
hovitijo muka. 80, Da se vi od pogibili izba-
vite, A. Kanizlid, kam. .89. Izbaviti so od ve-
dega zla. 43. Ako se je nemodnik izbavio od
prvane nemodi. Ant. Kadcid 178, Da od vicne
podipse izbavo so, I. J. P. Lucid, nar. 60. Unidi
u ovu korabju spasenja tvoga ako se zolis izb.a-
viti od potopa. bit. 72. Srbija, Bosna i Erce-
govina izbavido so s vromonom od Turaka. D.
Obradovid, basn. 306. Da se izbavimo od bos-
putnijeh i zlijeli judi. Vuk, pavl. 2. sol. 3, 2.
Izbavih so od usta lavovijeh. pavl. 3tim. 4, 17.
Da se negova zeraja i raja izbavi od ovi zulura-
dara. dan. 3, 187. — d) s prijedlogom iz, vidi
1, a, b) cc). Donosodi nam na um (djavao), da
demo se lako izbaviti iz negovi mriza. J. Ba-
novac, razg. 184. Izbaviti se iz teske bolesti, iz
tezka suzanstva. M. Dobretid 212.
h. rtfleksivno i pasivno, prema znacenu kod
1, b, znaci: lisiti se, biti lisen, proci se. No daj
da so izbavi milih sinak rrati. M. Marulid 20.
Toga dara izbavi se sam. Narucn. 53a, I ti ako
d' biti u comu sudac prav, al' ku stvar prozriti,
istinu razabrav, vesolja se izbavi, a strahu so no
daj. P. Hektorovid 70. Ovdi tko kosti i zivot
ostavi, daj u pretilosti svijeta so izbavi. N. Di-
mitrovid 104. Sve sto je ostavil cuvala sam i
nisam so nicesar izbavila. F. Vrancid, ziv. 47.
Sladosti se izbavi. I. T. Mrnavid, osm. 150. I
ka so izbavi svako slasti svita. mand. 38. Prija
se zivota izbaviti. Michelangelo. 31. — amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemu mj. genetiva ima
inf.: Nemo' da so ja izbavim poznat tebe, ma
jubavi. I. Akvilini 301.
c. pasivno, prema 1, c, ali tako da onaj kojemu
se sto otimfe stoji u genetivu. — Samo u jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Daj sva tuzba i
zalos da me se izbavi. M. Votranid 1, 436. Slo-
bodno mogu rod: ttud mo so izbavi, ter milos
mogoh sted pri tvojoj jubavi. 2, 41, Da me se
izbavi _taj tuga i zalos. 2, 187.
IZBAVIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
bayjiv. — vepouzdano.
IZBAV!^ANE, n. djelo kojijem se izbav(a. —
U Vukovu rjecniku.
JZBAYl^ATl
131
IZBAV^IVATI
iZBAVJ^ATl, izbavjfim, iitipf. izbaviti. — Akc.
je Jcao kod izgledati. — Eijed je stara, isporedi
stslov. izbavjati, rus. !i36aB.uiTi.. — Izmedu rjec-
nika u Belinii (praes. izbavjam kod izbaviti), m
Bjdostjencevu (izbavjam, izbaviti, za dosta cinim,
ili dajem lotne dohodke ,censum, redditum do,
solvo annuum consum, obventionem exolvo, pen-
sito'. 2. izbavjam od pogiboli, v. oslobadam. 3.
izbavjam koga kakve stvari ,orbo, privo, spolio
aliquom quapiam ro vel pensione'), u Voltigijinu
(samo izbavjam se kod izbaviti se), u Stulicevn
(,in liberando esse'), u Vukovu (.befreien' ,libe-
rare').
1. aktivno.
a. vidi izbaviti, \, a. a) vidi izbaviti, 1, a, a).
(Isiis) narod filovicaski izbavjaju6i. Narucn. 40'*.
Izbavjaj me, pobratimo Marko. Nar. pjos. vuk.
2, 246. Izbavjaj nas kako godi znades. 4, 198.
— 0) vidi izbaviti, 1, a, b) aa). Ki zalosti dru-
goga izT)av|a. M. Marulic 273. Jere to on iz-
bavja zla. Zborn. lr>S^. Ovo neznai'ie ne izbavja
grijeha. M. Radnic 23'. — c) vidi izbaviti, 1,
a, b) bb). Skrusenje cisti dusu i izbavja od muke.
Narucn. 55^. Da ga za svoju milostivu dobrotu
izbavjase od tolikoga zla. P. Posilovi6, nasi. 23^.
Koga toliko da izbavja od griha. 135^. Ona is-
povijed ne izbavja i(h) od muke. M. Radnid 180^
Izbavjase ga Bog od negovije neprijateja. 272^.
Molitva izbavja te od zla. 529*. Gdje od djavla
jude izbavja. A. Vitajid, ost. 49. Ozdravja i od
svake pedipse izbavja. A. d. Bella, razgov. 32.
Po koliko nacina nas Bog izbavja od zla? J.
Filipovid 1, 504=*. Od onih muka one koji su liu
stovali izbavja. 1, 519*. Rozario od svakoga zla
izbavja. A. Kanizlic, utoc. 2fi5. Zakon crkveni
ove (zenske) cida nih mlohavosti izbavja od pu-
tovana. Ant. Kadcic 277. Izbavjat sinove Iz-
raelske od ruku filistejskih. And. Kacid, kor. 133.
Kako izbavja od opcenite tego6e davana. 462.
Izbavja li jos od cesa drugoga sveto krstene?
Ant. Kadcic 137. Da se svi izbavjarao od zala.
J. Matovic 167. Prognate izbavja od jezivosti.
Grgur iz Varesa 10. Izbavjajte te srbinske duse
a od turske od neciste ruke. Nar. pjes. vuk.
4, 201. Andeo, koji me je izbavjao od svakoga
zla. D. Danicic, Imojs. 48, 16. Koji mo izbavja
od neprijateja. psal. 18, 47. — d) vidi izbaviti,
1, a, b) cc). Jerbo (duse) izbavjaju iz muka. M.
Radnic 163*. Marija salazi u purgatorije, i mnoge
duse iz oni muka izbavja. J. Banovac, razg. 12.
A srbinske izbavjati duso od Turaka iz neciste
ruke. Nar. pjes. vuk. 4, 250. Davao si im izba-
viteje koji ih izbavjase iz ruku neprijateja lii-
hovijeh. D. Danicic, nemij. 9, 27.
b. vidi izbaviti, 1, b. a) s genetivom. Smrt ve-
sele vesolja izbavja. G. Drzid 383. Jeda scijenis
da dos dobrostive imati na sudu koje izbavjas
tolikoga i tako ufanoga vesolja? M. Divkovid,
bes. 418''. Jere izbavjaju covika zivota vicnega.
I. T. Mrnavic, ist. 104. Koja nas izbavja molitav
sveto crikve. 137. Izbavja nas milosti Bozjo. 165.
— b) s prijedlogom od. Od milosti clovika iz-
bavja Bozjo. P. Glavinid, svitl. 25. Onada iz-
bavja prisveto trojsfcvo od slave i hvale, andele
od voselja. I. Drzid 369. Ki me izbavja od zi-
vota. I. Ivanisevid 48. — c) u jednom primjeru
XVII vijeka ono sto se otimle stoji u instr. Tko
posvaja stvari obdene izbavja drugove uzivanem
onih stvarih. I. T. Mrnavid, ist. 103.
c. vidi izbaviti, 1, c. Proklestvo crkveno, koje
izbavja dilovanje dila i beneficija crikvenoga. I.
Zanotti, upit. 11.
d. obavjati (?), vidi 1, d, ili placati(?), vidi u
Bjelostjencevu rjecniku. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Ter bi ga (dohodak) pravo ne izbavlali.
Mon. Croat. 301. (1596).
3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,sbrigarsi da qualche cosa' ,expediro so'
645'j), u Bjelostjencevu (izbavjam se, izbaviti se
od koje stvari ,privo me re quapiam, nempo
equo etc. vel expedio mo a certa re, ut expodio
mo ab occasionibus, laboribus etc' 2. izbavjam
se truda ,perfungor labore, exantlo laborem'. 3.
izbavjam so pogibeli ,defungor periculo'), u Vol-
tigijinu (praes. izbavjam so kod izbaviti so, i na-
pose izbavjati se uz izbaviti so). Rajsko se no
lice starosti izbavja. G. Drzid 356. Izbavjaju se
od milosti. I. Drzid 227. Izbavjaju se ruku dja-
vaoskije. P. Posilovid, nasi. 80*. I izbavja so
od utopa. J. Kavanin 64*. Tko se ne boji Boga
ne izbavja se griha. J. Banovac, prod. 95. Po
tomu ne izbavja se on od duznosti ni postovati
sluzbom. F. Lastrid, nod. 134. Izbavjajudi so po
liku od nomodi. Ant. Kadcid 113. Boz lika du-
hovnoga nisu so mogla izbavjati dicica malahna
od griha istocnoga. 114.
IZBAV:]^AVATI, izbavjavam, inip>f. izhn.vit\ (ite-
rativno prema izbavjati). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Izbavjava so mnogog zla. D. Obra-
dovic, basn. 77.
IZBAV^ENE, n. djelo kojijem se izbavi. —
Stariji su oblici izbavjenije i izbavjonje. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu, u Belinu (izbavjenje
,liberatio' 437''; ,osentiono' ,immunitas' 291''; iz-
bavjonje od sta ,privatio' 586*), u Bjelostjencevu
(kajkavski izbavleno), u Stulicevu, u Danicicevu
(izbavjenije).
a. vidi izbaviti 1, a. Priti na izbavjenije. Stefan,
sim. pam. saf. 5. Milost i pomod i izbavjonje.
Mon. Croat. 141. (1490). Izbavjenije od bolezni
zub. Korizm. 6''. Na vspomenutije izbavjonlja.
82*. Spravjenije francoskojo izbavjenija radi sveto
zemje. S. Kozicid 47*. I u nom (Bogu) vazda
jes vejo izbavjenje. N. Dimitrovid 77. U izba-
vjonju i odkupjenju istoga naroda. S. Budinid,
sum. 22^. Jere bise ona bila pomocnica od nih
izbavjenja. B. Kasid, is. 102. Prosaso izbavjenje
od valova. fran. 163. Lito izbavjonja nasega
1633. A. Georgiceo, pril. i. Da za no izbavjonjo
prikazes Bogu ... I. Dordid, ben. 80. Posli toga
boja i od neprijateja izbavjena. And. Kacid, kor.
126. Izbavjenje od oblasti svitovno. A. d. Costa
1, 118. Blazenstvo u rastavjonu i u izbavjenu
od svijoh zala. J. Matovid 117. Posla Mojsesa
za izbavjene puka izraelskoga. 130. S ufanem
izbavjena od onijeh nevoja. 518. Izbavjene jodno
dubo iz receni muka. M. Dobretid 386. Jer se
priblizuje izbavjene vase. Vuk, luk. 21, 28. U
komo imamo izbavjene krvju nogovom. pavl. of.
1, 7. No ozalosdavajte svotoga duha Bozijega,
kojijem ste zapocadeni za dan izbavjena. 4, 30.
(Vuk, nov. zav. 1847. VII broji ovu rijec medu
one sto je sam nacinio). Nego du im sada dati
izbavjene. D. Danicid, 2dnev. 12, 7. Dusa sluti,
da cas izbavjena tvoga nije daleko. Osvotn. 1, ii.
b. vidi izbaviti, 1, b. Tmine jesu izbavjenje
jedno od svjetlosti. M. Orbin 39. (Grih je istoini)
izbavjenje milosti negove. I. T. Mrnavid, ist. 163.
Izbavjenje, jaoh, smrtno je ko prez tebe jesam
kusa'. I. Ivanisevid 249.
IZBAV^ilV, adj. koji se mose izbaviti. — Samo
u Stulicevu rjecniku (gdje je zlo tumaceno): ,li-
berans, absolutorius'.
IZBAV^iVATI, izbavjujem i izbavJivRm, imp/,
izbaviti (uprav iterativno prema izbavjati). —
Na dva tnjesta xvi i xvii vijeka. (Isus) izbavjujo
IZBAV];iIVATI
132
IZBICEVATI
od neprijate]. Korizm. 79*. I kruha i ruha on
SG izbavjuje. I. T. Mrnavic, osm. 161.
iZBAVNICA, /. (ladica), lada Jcojom se spasa-
vaju (izbavjaju)^ utopjenaci. — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ladica (izbav-
nica) ,rettungsboot'.
iZBAVNIK, ?n. vidi izbavite). — U knigama
pisanima erkvenijem jezikom. Obidimyimt iz-
bavtniki.. Danilo 367. vidi i F. Miklosic, lex.
palaeoslov.- kod izbavtnik'B.
IZBAVNINA, /. rijec nacinena od pisaca u
nase vrijeme. Izbavnina (sto se pla6a onom, koji
je izbavio komu zivot) ,rettungstaglia'. Jur. pol.
terminol. 499.
IZBAZDJETI, izbazdim, pf. u Vukovu rjec-
niku : izbazdeti, vide isprdjeti s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori. — Slozeno: iz-bazdjeti.
IZBECATI, izbecam, impf. izbeciti. — U jed-
noga pisca xvm vijeka (part, praet. pass, iz-
becan) i u Stulicevu rjecniku (sa se, refleksivno) :
(jamacno stamparsko77i grijeskom) izbecati se, v.
izbeciti se. Pasom praga vani danih i obrazima
izbecanih. J. Kavanin 48ll>.
IZBECENE, n. djelo kojijem ko izheci (oci ltd)
Hi se izheci. — U Stulicevu rjecniku: ,torvus,
truculentus adspectus'.
IZBECITI, izbecim, pf. slozeno: iz-beciti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi
kod c), a izmedu rjecnika u Belinu (izbeciti oci
na tkoga ,guardar con mal occhio' ,limi3 aspi-
cere oculis' 362^'; izbeciti razrok pogled, izbe-
civam ,guardar a traverso' ,limis oculis aspicere'
862a), u Voltigijinu (izbeciti oci, izbecim, izbe-
cujem ,8tralunare occhi, guardare biecatnente' ,die
augen verdrehen, schielen'), u Stulicevu (izbeciti
oci Hi razrok pogled na koga ,truculenter vel
torvis oculis aliquem adspicere'), u Vuku (t. j.
oil jStiere augen machen' ,oculis rigidis tueor').
ii. aktivno. a) objekat je obraz Hi koji dio od
obraza (u jedinom primjeru cejust), znaeene je:
iskriviti (kao od tjelesne boli Hi za rug). Kad
rece pet rijeci (starac), para se on ruga gdi ce}us
izbeti. N. Naje§kovic 1, 342. — b) objekat su
oci, te je znaeene : izvaliti. Krvave silnik oci tad
izbeci. N. Marci 59. Vezir izbecio oci. Nar. pjes.
vuk. 5, 485. Put nekoga izbeci oko. V. Vrcevic,
igr. 11. Vis, kako je izbecio oci! M. D. Mili-
6evi6, zim. vec. 337. amo moze pripadati i ovaj
primjer (vidi i u Belinu i u Stulicevu rjecniku):
Izpod cela vitoroga razrok pogled krivo izbeci.
1. Gundulic 475.
b. pasivno. u jedinom primjeru part, praet.
pass, izbecen znaci sto i iskrivjen (o {udskom
tijelu). Upravio je izopacene i izbecene. B. Kasic,
fran. 122.
c. sa se, refleksivno. kao da u svijem primje-
rima (osim naj zadnega) maze znaciti: iskriviti
lice (vidi a, a)), te je tako i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (izbe6iti se na koga uz izbeciti oci).
Ner se jo§ izbeti zlosrdo na mene. M. Vetranid
2, 156. Izbe6iv se mene ostavi. 2, 402. Kom
k nemu dodoh na mene se izbefii. M. Drzic 334.
1 tako se rasrSona na me izbeci. V. Moncetit.
app. not. 2, 27tj. Ter se izbece s prirocima, kad
nas pece (mnostvo zlih duhova?). J. Kavanin
411*>. Po torn se toga ognevito izbeci na seja-
nina. I. Dordid, ben. 167. — u ovom je primjeru
znaeene: izvaliti oci (vidi a, b)). Be6u grade, ne
beci se na me, tri se vraga izbecila na te! Nar.
pjes. kras. 1, 76.
* r
IZBECIVATI, izbecujem * izbecivam, impf. iz-
beciti. — Na jednom mjestu xvii vijeka, a iz-
medu rjednika u Belinu (praes. izbecivam kod
izbeciti) i u Voltigijinu (praes. izbecujem kod
izbeciti). Oci strasne izbecuju. V. Andrijasevi6,
put. 376.
IZBEKE^ilTI SE, izbekSJim se, pf iskriviti
usta, vidi izbeciti. — Slozeno: iz-bekejiti. — U
nase vrijeme. I. Filipovid, rjecn. : ,das maul
fletsehen'.
IZBE]^ITI, izbejim, pf. vidi izbeciti. — Slo-
zeno: iz-bejiti. — U naSe vrijeme u Lici. ,Vide
ga! kako e isprnio i izbejio one gubicine, da mu
'e poda lii podmetnuti kvartu prosa, svu bi e na
nima digao'. ,Sta si se tako izbejio?' J. Bog-
danovic.
IZBENICA, /. selo u Srhiji u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovid 109.
IZBENICKI, adj. koji pripada Izbenici. Zem)a
u Izbenickom Potoku. Sr. nov. 1871. 568. Izbe-
nicka (opstina). K. Jovanovic 109.
iZBER, m. vidi izbor. — U pjesmi istranskoj
nasega vremena. Svi od Punta grada na izber
mladici. Nar. pjes. istr. 2, 99.
IZBERITE]^, m. uprav covjek koji tzbere, alt
u osobitom smislu: jedan od velikasa koji iza-
biru nemackoga cesara (nem. kurfiirst). — U jed-
noga pisca xvi vijeka. Cesarovih izberite}. Anton
Dalm., nov. test. 1. predgovor. Polak ostalih
krstjanskih krajev, izberitejev i hrcegov. Postila.
hrv. posveta 4*^.
IZBEEIV, adj. koji se moze izabrati. — Saino
u Stulicevu rjecniku: ,qui eligi potest', i u pisaca
nasega vremena (u Sulekovu rjecniku: ,wahlbar').
IZBERIVOST, /. osobina onoga koji je izberiv.
— U Sulekovu rjecniku: ,wahlbarkeit'.
IZBEZUMITI, izbezumim, pf. posve obezumiti.
— Slozeno: iz-bezumiti. — Akc. je kao kod iz-
dangubiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (koga, vide obezumiti).
a. aktivno. Pa ga ono pasce Corovica izbezumi
nekako na bratsku. P. Petrovic, gor. vijen. 81.
b. sa se, refleksivno Hi pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide obezumiti se). I ludo se iz-
bezumi Pero. Nar. pjes. vuk. 5, 5.
IZBICA, /. dem. izba. Ako je i u zitnici, jos
nije u izbici. Nar. posl. stojan. 7. — U nase vri-
jeme kod pisaca s osobitijem znacenima. Izbica,
arch. hist, (celija), ,zelle, klosterzelle', tal. ,colla' ;
, cabinet (kleines gemach)', tal. ,camerino', frc.
,celle, cellule', egl. ,cell, box'; zool. lat. ,ventri-
culus cerebri' ,hirnh6hle, hirnkammer'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
IZBICANE, n. djelo kojijem se izbica. — Sta-
riji je oblik izbicanje. Posli ispovidi izbicavase
(se) prinemilo za uspomenu izbicanja Isukrstova.
Blago turl. 2, 203. Prognanje od otacbine oli
izbicanje. A. d. Costa 2, 170.
IZBiCATI, izbicam, pf. vidi izbicevati. — Slo-
zeno: iz-bicati. — xviii vijeka. Izbicala vas neiz-
mirnost Bozja! J. Banovac, blagosov. 278. Imadu
se postavit u tamnicu, izbidat i izagnat. Blago
turl. 2, 171. Virujes li, da Gospodin nas za te
bi izbican? 2, 280.
IZBICAVATI, izblcavam, impf. izbicati. — xviii
vijeka. Posli ispovidi izbicavase (se) prinemilo
za uspomenu izbicanja Isukrstova. Blago turl.
2, 203.
IZBI6eVATI, izbifiujf'm, pf. izbiti, izmlatiti
bicem Hi bicevima. — Slozeno: iz-bicevati. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbi-
IZBieEVATI
133
IZBIRAO
fievati, izbi^evam (sic) ,flagellis caedere'). Videdi
se ^idovin tako 'zbifievau i izbijen. Mirakuli. 121.
Okoli§i vas, da vas izbicuje. J. Banovac, blagosov.
92. Od cara Teofila Juto izbicevan. A. Kani2,lic,
kam. 16.
IZBI6nO, n. selo u Hercegovini u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 26.
IZBICE, n. djelo kojijem se izhije. — Stariji
je ohlik izbitje. — U Bjelostjendevu rjecniku : iz-
bitje ,verberatio, vapulatio'; u Voltigijinu: izbitje
,percossa, bastonatura' ,das priigeln, schlagen' ; u
Stulicevu: izbitje.
IZBIJAC, izbijaga, m. gvozde (poluga) kojijem
se sto izbija. — U nase vrijeme u Sulekovu rjec-
niku: ,stosseiseu'.
IZBIJANE, n. djelo kojijem se izbija. — U
Stulicevu rjecniku: ,propulsatio, pulsus, ejectio'
i u Vukovu.
IZBIJATI, izbijam, impf. 1. izbiti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (izbijati, izbiti nadvor ,ex-
cutio' ; izbijati zube ,oxcutere dentes'), u Bjelo-
stjencevii (1. izbijam, izbiti ,plagas alicui infligo',
V. bijem. 2. izbijam, iztresam ,excutio'. 8. izbijam
klin klinom .excutio clavum clavo, clavum clavo
expello, extrudo, ejicio etc.'), u Jambresicevu (iz-
bijam , excutio'), u Voltigijinu (praes. izbijam kod
izbiti), u Stulicevu (,propellere, pellere, ejicere'),
u Vukovu: 1. ,herausschlagen' ,extundo'. 2. iz-
bijaju sahati .schlagen' ,pulso'. 3. izbija kjuc
(n. p. u vodi kad izvire) ,hervorschiessen, her-
vorsprudeln' ,scateo, prosilio'.
1. prelazno.
jl. vidi 1. izbiti, I, 1, a. Kjin kjina izbija. P. Zo-
rani6 1''. Ogiiilo is kremena izbija ognene iskre.
M. Divkovic, bes. 549^. Cesar cini z jodnim ka-
mikom zubi izbijati negovi. F. Glavinii, cvit.
276a. Izbijat sam sebi oci. (D). Poslov. danic.
85. Klin klin izbija. (D). 46. Zapoce ga odki-
vati, tupe cavle izbijati. P. Knezevi6, muk. 50.
Izbijajuci medu sobom jedan drugomu krv n. p.
iz nosa. Ant. Kadci6 80. Iz kaldrme izbija ka-
mene. Pjev. crn. 293". U koje se Jute zmije legu
te Turcima oci izbijaju. Ogled, sr. 165. Klin
klin izbija, a sjekira oba. Nar. posl. vuk. 134.
Vrana vrani oci izbija. V. Bogisic, zborn. 551.
i pasivno. Nikim zubi izbijani. F. Glavinid, cvit.
XVIII. — amo mogu pripndati i ovi primjeri u
kojima je znacene metaforicko Hi preneseno : Ti
izbijas ohologa i silnoga s prestola. Transit. 131.
Ako drugu (kucu) kupuje i drugomu izbija iz
ruke. M. Divkovic, nauk. 20^. Koji drugomu
izbija koju dobit iz ruku. 46^. Premda svaki
dan udarajuci u oci bogojubnih du§a grozne suze
izbija. A. Kanizlic, uzr. 15. Koja bi nemu ve6
srce ranila, iz ociju suze izbijala. Nar. pjes. bog.
345.
b. vidi 1. izbiti, I, 1, d. (Turci) prestarih izbija-
ju6e oruzijem . . . Mon. croat. 155. (1498). Sad
se ova (simena) pak izbijat primi. J. S. E.e}-
kovic 103.
2. neprelazno.
a. vidi 1. izbiti, II, a. Izbijaju sahati. u Vukovu
rjecniku.
b. vodi, kjucu ltd., vidi biti (bijem), II, 2,
c). Izvire izvor Savinac, i tako izbija kjuc da bi
mogla mala vodenicica mjoti. Vuk, dan. 1, 86.
Ilava izbija kod bezdanog jezerca kod Zagubice.
Glasnik. 43, 270.
f. udarati (radati, o bi]kama). — TJ Sulekovu
rjecniku: ,ausschlagen (von baumen)'.
IZBIJEGATI, izbijegam, impf. izbjoci. — ispo-
redi izbjegavati. ije- stoji po juinom govoru
mje§te negdasnega e, po istocnom bi govoru gla-
silo izb(5gati, izbogam, a po zapadnom izbigati,
izbigam. — Mijec je stara, isporedi stslov. izb§-
gati i rus. naohraTt, ali po svoj prilici nije na-
rodna. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (uz iz-
bjeci), u Stulicevu (uz izbje6i i izbjegnuti .s do-
datkom da je rijec ruska; a kod ovoga dvoga
ima praes. izbijegam), u Danicicevu (izbegati
,effugere'). Smeha bezgodnago izbegaje. Domen-
tijan'J 5. Mu2 kad govori o zeni, izbijega kad
god moze nazvati je upravo zena. V. Bogisic,
zborn. 268.
IZBIJELITI, izbijelim, pf. udiniti da sto
(objekat) bude posve bijelo. — Slozeno : iz-bijeliti.
— Akc. je kao kod istijestiti. — U Belinu rjec-
niku (jdealbo' 8771'), u Voltigijinu (izbeliti, iz-
belim, izbejujem ,imbiancare' ,weissen'), u Stu-
licevu (izbijeliti, izbjejujem i izbjejivam ,deal-
bare'). — I u Sulekovu rjedniku: ,w6gbleichen'.
— I sa se, pasivno Hi refleksivno. — izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,doalbari'). Na na6in sniga iz-
biliti se. G. Pegtalic 64.
IZBIJE^ENE, n. djelo kojijem se IzbijeU. —
U Stulicevu rjecniku (.actus dealbandi').
IZBIJE^ETI, izbijMim, pf. postati posve bio.
— Slozeno: iz-bije}eti. — Akc. se ne mijena. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(izbijejeti i grijeskom izbijeliti, izbijelim ,w6iss
werden' ,albesco'). Ako budu cr}eni, na nacin
sniga izbiliti 6e. I. J. P. Lucie, razg. 20.
IZBIJENE, n. djelo kojijem se izbije. — Sta-
riji je oblik izbijenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izbijenje, istisnutje nadvor ,excussio' ; bi-
jenje ,verberatio, verberatus'), u Belinu (izbijenje
,il cacciare' 155a; izbijenje zuba ,dent'um ex-
cussio' 312a), u Stulicevu. Namis(eno izbijenje . . .
obrati so u pocastenje. B. Kasic, in. 46, Od bo-
lizniva izbijenja kada bi privezan koloni. P- Ra-
dovcid, nac. 455. Po izbijenu covika. A. Ba6ic 66.
IZBIlfiA, adv. vidi zbija. — Na dva mjesta
xviii vijeka. Udi{ zalosni covik oni ne samo iz-
bija oslijepi nego joster zajauka od velike bo-
lesti. F. Lastric, od' 141, Ako se bude hotio
djela iz bija primiti. I. Jablanci 87,
IZBI^EM, u jednom primjeru xvi vijeka moze
biti da znadi sto i zbi}a, ali je veca prilika da
treba citati: i s gijem, Euzica rumena izbijem
zazire od hvale imena tvojega i vire. S. Men-
cetid 87.
IZBIl^EZITI, izbijezim, pf. posve zabijeziti. —
Slozeno: iz-bijeziti, — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Koju vam je izbilizio papa Grgur. I.
Garanin 24.
IZBIRAC, izbiraca, m. dovjek koji izbira. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u ostalijem
padezima, osim nom. sing, i voc. izbiracu, izbi-
raci, — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.elector') i u Vukovu (,der wahler, der
viel ausklaubt' ,difficilis'). — Upotrebjava se cesto
u osobitom znacenu (vidi u Vukovu rjecniku):
covjek koji se lako ne zadovoluje nego jednako
trazi Ho misli da je boje (naj cesce kod zenidbe).
Izbirac nade otirac. (Osobito se govori o zenidbi
i o udaji). Nar. posl. vuk. 97. U oyoj se igri
gleda ko je kome naj miliji, i ono naj zadne kad
s naj zadnom igraju zovu igraci: , izbirac' i ,otirac',
kao bajagi da su se jepsi momci i devojke prije
po^enili i poudavali od nih dvoje. V. Vrcevi6,
igr. 30. — U ovoj poslovici, posto jeakuzativ
jednak s nominativom, vidi se da znaci sto ne-
zivo, te bi znacene moglo biti: ono sto je izbratio'
IZPJRAC
134
IZBISTRAVATI
dakle 7taj ho]e (Vuk ne shvaca da je snacene
ovdje drukcije od predasnega , vidi i obirac i
prebirac) : Ko trazi izbirac naci ce podlogac.
Nar. posl. vuk. 157.
IZBIRACICA, /. zensko celade sto izbire (vidi
izbirac). — U Stulicevu rjecniku : ,electrix'. —
Ovako se zove i komedija Trifkoviceva pisana u
nase vrijeme, te je osobito znacene kao kod iz-
birac.
IZBIRAK, izbirka, m. ono sto ostaje od dega
kad se vec naj bole izabralo (dakle naj gore). —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, ositn nom. sing, i gen. pi. izbiraka. —
U Stulicevu rjecniku: ,rimasu»lio, scegliticcio,
avanzo, cosa che resta dopo essersi scelto il
meglio o consumato il piii' ,rosiduum, reliquiae,
reliquum, pars reliqua', i u Vukovu: ,das iiber-
bleibsel, der rest' ,residuum, reliquiae'.
IZBIRALAC, izbxraoca, m. vtdi izbirac. — U
Stulicevu rjecniku.
IZBIRALICA, /. vidi izbiracica. — U Stuli-
cevu rjecniku.
IZBIRALO, m. vidi izbirac. — U nase vrijeme
u Lici (vidi kod izabirati, a na kraju).
IZBIRAIsE, ti. djelo kojijem se izbira. — Sta-
rijije oblik izbiranje. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (izbiranje , delectus'), u Mika^inu (izbi-
ranje), M Stulicevu, u Vukovu. Malo made bez
reda i izbiranja nijednoga. B. Kasi6, in. 93. Sva-
koga prima brez izbiranja kipova. M. Radnid
899^. Jedne je cine prid tobom brez izbirana
sobstva kra} i prosjak. G. Pestalid 172. Pozar
sve istrebjuje bez izbirana. J. Rajid, pouc. 2, 34.
IZBIRAONICA, /. soba gdje se izbira. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku :
jwahlzimmer'.
IZBIRATE]^, m. vidi izbirac. — U Stulicevu
rjecniku : , elector'.
IZBlRATEj^AN, izbiratejna, adj. koji treba
izabrati, koji se izabira. — U Stulicevu rjec-
niku : ,elettivo' ,oligendus, qui eligitur'. — sasma
nepouzdano.
IZBIRATE^ICA, /. vidi izbiracica. — U Stu-
licevu rjecniku: ,olectrix'.
IZBIRATI, izbiram (izbirati, izbirGm), impf.
izbrati, vidi izal>irati. — Akc. je kod izbirati kao
kod ispitati, a kod izbirati kao kod izgrtati. —
Rijec je stara, isporedi stsloo. izbirati, rus. na-
6npaTt. — U jednoga pisca cakaoca xvii vijeka
ima jedan put za imperfekat oblik izbirih: Od-
lucih da jim gospoju izberu . . . pokle ju izbinh
da mi je pogodna . . . D. Barakovid, vil. 271. —
V jednoga pisca Bo^naka xvii vijeka mjeste i u
osnovi ima ije: Da izbijeramo boje lozje i sadimo
u vinogradu. M. Divkovid, bes. 210t>. Ako ce-
sari, kraji, bani i ercezi obijeraju i izbijeraju
vjestiJG . . . poglavice. 213*. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (.eligere'), u Mika\inu (izbirati, iza-
brati ,eligo, deligo, seligo, delectum tenoo, habeo,
vel adhil)eo, lego etc.'), u Belinu (izbirati, iz-
biram ,eleggore, capare, scegliere' , deligo' 286*;
izbirati vojnike ,arrollaro, scrivere a roUo' ,con-
scribo' 104b)^ ^ Bjelostjenievu (izbiram, izbrati,
obiram, probiram ,eligo, seligo, deligo, electionem
facio'), u Jambresicevu (izbiram .deligo, eligo, se-
ligo'), u Voltigijinu ^izbirati, izbiram ,sceglioro,
trascegliere' ,auswalilen', a kod izabrati ima i
prats, izbirem), u Stulidevu (izbirati, izbiram ,eli-
gere, seligere, deligere'), u Vukovu (izbirati, iz-
biram ,auslesen, wahlen' ,eligo'), u Danicicevu
(.eligere').
Jl. akticno. Da izbirajesi. ikonomb i klisijarht
odt bratije. Sava, tip. hil. glasn. 24, 198. Izbi-
rajuci svoje ovce. Transit. 33. Da Lodovik car
arhijereju semu slobodnu vlast izbirati biskupe.
S. Kozicid 18''. Izbirajemo za istinago vikara
Krstova Ildebranda. 24*. Pokoj izbiramo vcrikov.
Mon. Croat. 266. (1572). More li on sam meni
Jude namitati i izbirati. 283. (1581). Svak sebi
izbire bogate drzave. D. Barakovii, jar. 27. Da
i mi po ovoj lijepoj strani, ko mladahne vile
Sine, izbiramo sred zeleni cvijetak bijeli i ru-
meui. I. Gundulic 70. Dokli cuje, ne ima mira,
Kazlar-aga u kom mistu gospode mu lijepe iz-
bira. 361. Bili i prosli mi smo vede, car ju-
nake nove izbira, a nas starijeh sijece i mece.
485. Videdi ga roditeji spodobna k knigi po-
slahu ga u Atenu dubje izbirati nauke. F. Gla-
vinid, cvit. 185b. Nav ima metlu s kom smeti
izbira. 452*. Stjepan Jubo izbira pak se s netkom
Dandulovom srjedno viri. J. Kavanin 244*. Ako
kraj pak ne izbire svo'e svjetnike od vrijednosti.
359I'. Izbirajudi }u). J. Be novae, blagosov. 101.
Nega izbiram za mog izpovidnika. A. J. Kne-
zovid 81. Izgubi se izbiruci po svojoj dudi is-
povidnike. M. Zoricid, zrc. 146. Skocio se na
noge vitezke ter izbire po vojsci junake. And.
Kacid, razg. 98. Pak su od nih izbirali kraje.
M. A. Rejkovid, sat. GS*. Dok mu ovce pasu
izbirase. G8b. Za cedene treba izbirati grozde.
Z. Orfelin, podr. 102. Za neg divje nek izbira
vode. J. S. Rejkovid 123. Medu marvom izbi-
rati znadu. 192. Pak s nih (gusaka) perje iz-
biraj. 195. Topi biju za nedeju dana, de se caru
rodila devojka; za dvije joj ime izbirali, dok su
divno ime izabrali. Nar. pjes. vuk. 1, 470. Iz-
bira mu kona po izboru, a izbira pusat po iz-
boru. 2, 510. Lijepo joj ime izbirao. 3, 142. I
po Macvi izbiraj druzinu. 4, 274. Robi pasa
mlade i devojke, a izbira po izboru momke. 4, 344.
Izbirade svijetlo oruzje. Nar. pjes. istr. 1, 11,
Da izbirem sarane marame. 1, 15. Da otac sam
djevojku trazi i izbira. Vuk, ziv. 98. Djevojka
izbira momka. nar. pjes. 1, 378. Blago onome
koga izbiras i prima?. D. Danicid, psal. 65, 4.
b. sa se, pasivno. Ott inude startcb hotej pro-
byvati vb semb pirtgu da se ne stavii, tbkmo
otb monastyrja da so izbiraa obbstioib sbvotomb.
Mon. serb. 75. (1302 — 1321). Sve gospode da se
izbiru svijetle krvi, rajske slike. I. Gundulic 310.
Sfako dobro tot s' izbira. M. Gazarovid 61.
IZBIRAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
beriv. — nepouzdano.
IZBIRAVAC, izbiravca, m. vidi izbirac. — V
jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjenievu (kajkavski izbiravec ,eloctor'), u
Voltigijinu (.sceglitore' ,auswahler'), u Stulicevu
(izbiravec s dodatkom da je uzcto iz Habdeliccva).
Spravivsi se ,olectores' ili izbiravci cesarastva u
Francfordiju od Alemanije. F. Glavinid, cvit. 138a.
IZBIKAVKA, /. vidi izbiracica. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: ,electrix', i u Stulicevu (iz
Bjelostjenceva).
iZBIRKATI, izbirkara, pf. deni. izbrati. — U
jednoga pisca nasega vremena. Hafiz pasa glava
izbirkana. Osvetn. 6, 53.
IZBISERITI SE, izbisorim se, pf. kad se ja-
godo na grozdu prorijede. Slovinac. 1884. 30. —
Postaje od iz i biser nastavkom i.
IZBISTRAVANE, n. djelo kojim se izbistrava.
P. Bolid, vinodjel. 2, 277.
IZBISTRAVATI, izbistravam, impf. izbistriti.
— Od xviii vijeka. I popeo od cokota i loze iz-
bistrava vino. Z. OrfoUti, podr. 236.
IZBISTRENE
135
1. IZBITI, I, 1, a.
IZBISTEENE, n. djelo kojijem se izbistri. —
Stariji je oblik izbistrenje. — U Mikalinu rjec-
niku: izbistrenje, bistrost ,limpitudo , claritas,
uitor, nitidltas'; izbistrenje kako ti vrjemena ,se-
renitas'; ii Bjelostjencevu ; u Stulicevu.
IZBISTRITI, izbistritu, pf. udiniti da §to
(ohjekat) bude sasma bistro, razbistriti. — Slo-
zeno: iz-bistriti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVI vijeka, vidi kod c, a), a izmedu rjeinika
u Mikajinu (,clarifico'), u Belinii (,schiarire, far
cliiaro, come di liquori' ,clarifico' 652'>; ,affinare,
raflinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu-
rifico' 44i>), u BjcJostjencevu (vidi kod izbistri-
vati), u Voltigijinu (izbistriti, izbistrujem ,8chia-
rire, rischiarare, rasserenare' ,hellmachen, auf-
klaren'), u iStulicevu (izbistriti, izbistrujem i
izbistrivam ,clarificare'), n Vukovu (samo izbi-
striti se).
a. aktivno. a) u pravom smisla. Kad je mutnu
vodu izbistrio. Nar. pjes. petr. 3, 108. Vino iz-
bistriti. P. Bolic, vinodjel. 2, 219. — aino bi
mogla pripadati i ova dva primjera: Oci moje
telesne^ ,da meni izbistri. V. Andrijasevi6, put.
160. Cuvenje meni izbistri. 312. — b) u pre-
nesenom smishi. (Koji je moju) pamet izbistrio.
V. Andrijasevi6, put. 102. Ti dusu nasu, srco i
voju izbistri. 289. Izbistriti teske posle. H. Bo-
naci6 91. Da mi razdri^ite jedan uzao, iliti jednu
sumju izbistrite. F. Lastric, test. ad. 79^. Odimo
u napridak za izbistriti ovu istinu. ned. 315. Iz-
bistri mo ovo govoreiie. 383. Koja bi raogla na-
resiti i izbistriti pamet. J. Matovid v. Dogadaj
koji 6e istomacit i izbistrit svaka. M. Dobretii
559. Sto za bo}e izbistriti, u kratko izvidimo,
sto David jest razumio. I. J. P. Lucie, razg. 40.
Izbistriti i razaznati izmedu toliki misli, koje su
grisne. 53.
b. pasivno. a) u pravom smislu. Gdisto piju
izbistrito sire. J. S. Kejkovic 351. — b) u pre-
nesenom smislu. Vojom izbistrenom. V. Andrija-
sevid, dev. 119. Koji imade oko prave vire iz-
bistrito velikim skrusenem i dobrom odlukom
ocisdeno. F. Lastri6, nod. 42. U komu je istu-
macen nauk oli izbistren i razmrsen koji do-
godaj. Ant. Kadcid iii. U ovima knigama jesu
naj zapletenija mista pisma svetoga izbistrita.
A. Tomikovid, gov. 340.
c. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (,clar6sco, clarus fio, limpidus
fio*; izbistriti se vrijeme ,sereno'), u Belinu (iz-
bistriti se, izbistrivam se ,schiarirsi, farsi chiaro,
dicesi de' liquori' ,claresco' 652^) , %i Stulicevu
(,defaecari, clarum fieri'), u Vukovu : ,klar, hell
werden (von fliissigkeiten)' ,claror, limpidus fio'.
a) u jjravom smislu. Ufajudi da de se voda iz-
bistriti. Pril. jag. ark. 9, 76. (1520). Cekajudi
da bi se voda izbistrila. P. Posilovid, cvijet. 179.
Voda mutna, ako se stavi na stranu, izbistri se.
M. Radnid 420i>. Dokle voda izbistri se. K. Ma-
garovid 94. Nije se izbistrilo (vino) nego je
mutno. A. Badid 309. Dok se raliko povrati i
izbistri. M. Dobretid 511. Ne bi li se voda iz-
bistrila. Nar. pjes. petr. 3, 108. Ne bi 1' nam
se izbistrilo more, i lagans pokrenule sajke. Nar.
pjes. vil. 1868. 624. Pa da Savu zaplovimo mutnu,
koja nigda izbistrit se nece. Osvetn. 7, 8. i o
vremenu (ncbu), vidi u Mika(inu rjecniku. — b)
u prenesenom smislu. Da se pamot moja izbistri.
V. Andrijasevic, put. 130. Strasna smutna iz-
bistri se. J. Palmotid 430.
IZBISTRIVATI, izbistrujem i izbistrivam,
impf. izbistriti. — U Belinu rjecniku: praes. iz-
bistrivam se kod izbistriti se; u Bjelostjencevu:
1. izbistrujem, izbistrim, izbistriti ,clarifico'. 2.
razvedrivam, bistro ili vedro dinim ,sereno' ; ra-
zasjam, razasjati ; izbistrujem se kot voda ,cla-
resco, clarus 1. limpidus fio'; kakti izbistrue se
vreme, vedri se ,serenat 1. serenatur' ; u Volti-
gijinu: praes. izbistrujem kod izbistriti; u Stu-
licevu: izbistrivati, izbistrivam, froq. uz izbistriti,
a kod ovoga ima i praes. izbistrujem.
IZBISTE, n. selo u Ugarskoj u protopresvite-
ratu vrsackom. &em. prav. 1878. 46.
IZBITAK, izbitka, m. suvisak. — Od iz-biti
(budem) nastavkom i.k'B. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbyt'Bki., rus. h36htok'b. — Nalazi
se samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom,
i to u starijem obliku: izbyttkt. Po6e zo ne
ttstno bud(e) pone i otb izbyttkb. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 176. Ottvrbgtse vtsaku gorestt i iz-
bytbkt ztlobtnyj. Domentijana 255.
IZBITAN, izbitna, adj. suvisni. — Postaje kao
izbitak nastavkom tnt. — U Stulicevu rjecniku:
.superfluus, supervacaneus, inutilis' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.
1. IZBITI, izbijem, pf. slozeno : iz-biti (bijem).
— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet.
pass, izbit (ali izbijen, izbij^na i izbjen, izbjena),
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. (impt.
izbij, ger. praet. izbivsi). — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbiti, rus. n36HTi.. — Izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,aboriri ; elidere'), u Mikajinu
(izbiti, namlatiti ,verbero, pulso'), u Belinu (,cac-
ciare o trar fuori per forza' ,eruere' 155^; ,cavar
fuori battendo' ,extrahere repercutiendo' 181^;
izbiti oko ,cacciare, cavare o trarre un' occhio'
,oculum cffodere' 155^; izbiti oci ,oculos eruero'
181^; izbiti iz sebe ali iz zene dijete (izbila je
dijete) jCagionar 1' aborto' ,abortum causare' 10* ;
izbiti bicem ,battere uno con la frusta' ,verbe-
rare' 133"), u Bjelostjencevu (vidi kod izbijati),
u Voltigiji7iu (izbiti, izbijam ,cavare battendo,
sbattere, bastonaro' ,herausschlagen, prilgeln'), u
Stulicevu (,verberare, pulsare, tundere, fustibus
vel fuste caedere' ; zube komu izbiti ,dentes alicui
excutere, frangere'; bravu izbiti ,vi seram eruere';
oci tkomu izbiti, v. izbodsti), u Vukovu (1. ,he-
rausschlagen' ,eHdo, extundo'. 2. ,zerschlagen,
zerblauen' ,contundo' s primjerom : Izbili ga na
sudu. 3. izbila dijete, t. j. pobacila s dodatkom
da se govori u Bod. 4. ,sclilagen' ,pulsare' s pri-
mjerom: Sad su izbila dva sahata), u Danicicevu
,occidere').
I. prelazno.
1 . aktivno.
a. bijuci uciniti da sto (objekat) izide. a) u
pravom smislu. Izbi mu sve zube. M. Vetranid
2, 140. Ku (vodu) kon izbi kopitom perasti. H.
Lucid 266. Drivodelac z jednim klinom zna i
drugi klin izbiti. F. Glavinid, cvit. 84l». (Strila)
oko izbi mu negovo. 239''. Izbi mu mac iz ruke.
J. Banovac, pred. 30. S krilimi izbi mu oni sud
iz ruku. 35. Udarajudi u castno lice svetoga
patrijarhe dva mu je zuba izbio. A. Kanizlic,
kam. 57. Vran vranicu oko ne izbi- A. d. Bella,
rjecn. 155a. i nemu bi izbila zadnom nogom
spredne zube. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17. Iz
lanenoga sjemena u}e izbiti. I. .Tablanci 168.
Al' podbaci topuzinu Marko i izbi mu sabju iz
balcaka. Nar. pjes. vuk. 2, 408. Ako izbije zub
robu svojemu. D. Danicid, 2mojs. 21, 27. Izbidu
ti luk tvoj iz lijeve ruke. jezek. 39, 3. — meta-
foricki. Ku (sabju) sred rati leska izbit mu vlas
ne moze. I. Gundulic 565. Kako bi Osmanu
vladastvo iz ruke izbio. I. T. Mrnavid, osm. 78.
Nesride nas malime s stolca ne izbise. 163. Da
1. IZBITI, I, 1, fi.
13'J
1. IZBITI, I, 3, a, c).
mu tko iz ruke ne izbije pero besidom svetoga
Jeronima. A. Kanizlio. kam. 53. — moze subjekat
i sam sebi sto izbiti. Nije cudo da posrnu i iz-
biju oci. M. Eadnic 300a. Izbi' zube, ter u ko-
lijepku. (D). Poslov. danic. 35. — b) u prene-
senom smislu. aa) uopce, objekat je §to dusevno.
Izbij sve napastovanje. A. Georgiceo, nasi. 179.
Izbiti iz nega duha necistoga. I. Dordic, ben.
189. — bb) cesto izbiti iz glave, iz pameti: aaa)
drugome, uciniti da vec o cemu Hi nekakn ne
)nisli. Izbiti im pak za vrimena oholost iz glave
E. Pavid, ogl. 557. Hotio je Isukrst iz pameti
ucenika ovu misao izbiti i daleko otirati. 1. Ve-
likanovic, uput. 3, 46. — bbb) sebi, iz svoje glace,
da\e cem Hi nekako ne misliti, proci se cega.
Da iz glave izbije ono pozivade. A. Kanizlic,
fran. 82. David sve osvetne misli iz glave izbi.
E. Pavic, ogl. 251. Samo da izbije sebi iz glave. . .
Vuk, odg. na utuk. 32. — cc) dobiti (novae) ve-
likijem trudom, iperholicki. Izbiti dinar iz ka-
mena. A. d. Bella, rjecn. 155a. lladimo danu
ralom i motikom, a nocu veslom i mrezom, da
izbijemo iz zemje i iz mora koru h)eba. S. \\x-
bisa, prip. 248. Izbiti glavnicu, u trgovini kad
nit' se izgubi, nit' so dobije. ,Jedva jedvice sam
izbio glavnicu'. A. Ostojid.
b. roditi (o bijci). Pusti grane i izbi odvode.
D. Danicic, jezek. 17, 6.
c. pobaciti, izvrci, izmetnuti (dijete prije vre-
mena). Ah da nas mile mati na zacetju budu
izbile! J. Kavanin 570*. Da ju ciui izbiti porod.
Ant. Kadcic 501. Izbiti zametak ako i nije jos
dusevit. 543. Izbi dijete musko mrtvo i lakom
glavom ne dade. Nar. prip. vuk.^ 213. Po gra-
dovima za istino se drzi da zeni bredoj na um
pane na kakovo jestivo, pa ako joj se no doneso,
da moze izbiti dijete. Nar. prip. vrc. 161. A
bila je (hna) breda, pa reco muzu, ako mi ne
doneses bukove mezgre, izbiti cu ovo dijete sto
je u meni. 173. Zena izbila zmiju krilaticu. S.
l^ubisa, prip. 150. To ne bi moglo izbiti dijete
kakvim picem otrovnim. V. Bogisic, zborn. 605.
Odmah bi izbila mrtvo dijete. 622.
d. iz ne stoji u rnjesnom smislu kao kod a, b,
c, nego podaje jace znacene glagolu biti (vidi
iz, 13, d). a) znocene je: svrsiti bijene (bijuci
dok se ne umori subjekat, Hi koliko objekat moze
podnijeti). Obraz tvoj pjuskami izbise. M. Ma-
rulid 169. Pojde k tomu vlhvu i vze ga i izbi
ga }uto. Transit. 249. Otrezavsi devici nozdri
izbi ju, §. Kozicid 48^. Sada 6u poc ustat, ter
ih cu svijeh izbit. N. Na|e§kovic 1, 272. Hod'mo
nu oteti a svijeh nih izbiti. 1, 228. Pilato bici
izbivsi sina tvoga. A. Gucetic, roz. mar. 190.
Ter su ga na smrt izbili. Mon. croat. 309. (15i)8).
Majka kadno ne izbije sina, buduci se zaklola
da do ga izbiti, ne sagrisuje. A. Komulovic 17.
Dojdo§e druzi koji gore izbise Isukrsta. 63. Go-
spodina bez krivine bicimi izbiju. B. KaSid, is.
56. Jednom ga hti§e opdeno u kolegiju izbiti.
in. 46. Da de sina ili kcer izbiti. zrc. 47. Zo-
stoko on sam izbivsi ju. per. 101. Zgrabihu ga,
ter 8 palicami izbivsi na kri2 propehu. F. Gla-
vinic, cvit. 56**. Otac kada izbije sinka mala. I.
Ivanisevid 28. I bicima ostrijem dosti sama sobe
izbio bi. P. Kanavelic, iv. 26. Koji izbi zene-
tinu koja ga napastova... pasom. I. Ancid, ogl.
128. Ere su te zlobe mojo kruto izbile veru-
gami. J. Kavanin 52^. Kada poStena dovika iz-
bije§. A. Badid 131. Zasto za pokarati zenu iz-
bivSi 3 prilikom ne moze biti uzrok rastavjena.
J. Banovac, razg. 267. Izbit mladega za nauk
i pokarane. F. Lastrid, nod. 141. Varaoca |uto
izbise. A. Kanizlid, kam. 126. Izbiso mo s ogi'ie-
vitimi sibama. 755. I u srdcu svomu ne miruje,
dok ne ido i nu ne izbije. M. A. Eejkovid, sat.
'F&>. Da su izmlatili i izbili crkovnaka. A. d.
Costa 1, 69. Svaka uzme po stap i da ga dobro
izbiju. N. Palikuda 23. Majka de nas karati,
karajudi izbiti. Nar. pjes. vuk. 1, 433. Dva losa
izbise Milosa. Nar. posl. vuk. 56. Car ga upita,
da mu kaze sto onako mator covjck place, a on
mu kaze da ga je ono jutro izbio otac. Nar.
prip. vrc. 2. Kojemu je vazda prijetio da do ga
zestoko izbiti. 12. Vikne na momko te ga jos
i izbiju. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ali bi ga ro-
diteji poslije karali i mozebiti izbili. poslov. 152.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi. 344.
— objekat moze biti i sto nezivo. Maslo izbij i
k zimi postavi. J. S. Eajkovid 294. Slamu koju
mlatila izbiju. 411. — Gdjegdje se kaze u po
nesto prenesenom smislu, kao izmuciti, izmoriti.
Vjetar me izbio. M. Divkovid, zlam. 66''. Izbila
je (momu) sitna rosa kao letnu prepelicu. Nar.
pjes. vuk. 1, 330. tako se i u Dubrovniku cesto
cuje: , Izbio me vjetar (izbila me bura), vas sam
slom}en'. P. Budmani. — b) ubiti sve (kad je
mnogo objekata), poubijati. Izbi Irod car 7 ti-
suda mladjenac. Pril. jag. ark. 9, 121. (1520).
Knez razsrdi se, izbi sve sest sinova. Starine.
5, 106. (1520). Sa svih strau gradu rvanu za-
povida i prad sto okolo postavi grada i sa svimi
u grad metase i mnogo Judi u gradu izbi. Aleks.
jag. star. 3, 258. Gdi Latine sad izbise, od nih
mosti ucinise. I. Zanotti, skaz. 8.
'i. pasivno.
a. vidi 1, a. Zubi ti biso izbijeni i izvadeni.
V. Andrijasevid, put. 161. Ne gledaj me izbijena
oka, ved puna boka. (Kazao nekakav kom su za
rucak koji nije imao cim platiti oko izvadili bill).
Nar. posi. vuk. 196.
b. vidi 1, d, a). Videdi se Zidovin tako zbi-
cevan i izbijen. Mirakuli. 121. Od Isukrsta mii-
cena i izbijena od Zidov. Korizm. 99'^ Pilato
Jezusa izbjena kad vidje. N. Naleskovid 1, 131.
Cinit du da za to izbijen zlo bude. 1, 135. Ovako
tebe gledali izbijena. M. Drzid 195. Nu ko zacu
dikla, da si izbijen vas bicima. I. V. Bunid, maud.
31. S bici bihu izbijeni. P. Radovcic, ist. 49.
Palicami ja sam izbjen. P. Hektorovid (?) 137.
Cocani (grijeskom kocani) vazmu poluge, ter biju
Lovrinca, a on izbijen zahvajuje Bogu. 138. Iz-
bijena vrzo u more. I. Dordid, ben. 175. Vidi
tada negova (Isusova) dusa svoje tilo sve bicima
izbijeno. J. Banovac, razg. 157. Zausnicami i
sakami izbijen i izgrden. A. Kauizlid, kam. (i3.
Svekoliko tijelo bicima izbijeno bi. J. Matovid
50. Izbijeno nas ocito postavise u tamnicu. 412.
Bojo jo biti i izbijenu nego posve ubijenu. Nar.
posl. vuk. 22. — po nesto u prenesenom smislu,
isporedi 1, d, a) pri kraju. Odahlo srce jo, nu
zivot izbjen jes, or u nem zdravja nije, trudi ga
zla boles. F. Lukarevid 296. Jaoh, izbijen sam u
Xivotu kako slama suha jedna. I. Gundulid 203.
c. vidi 1, d, b). Ukazem indo, kako rodi se
Hiistos i kako mladenci jogo radi izbijeni biso.
Pril. jag. ark. 9, 97. (1468). Izbijeni budete od
jezika ovoga i zlo umriti hodete. Aloks. jag. star.
3, 291.
;j. sa se.
a. pasivno.
a) vidi 1, a. Izbije mu so oko livo. A. d. Costa
2, 166. Ondi so sjomo iz mohuna izbije. I. Ja-
blanci 166.
b) vidi 1, d, a). Dado zapovid da so episkopi
bici izbiju. A. Kanizlic, kam. 57.
c) ubiti se, isporedi 1, d, b). Upado so u jamu,
izbi 80 i izeso ga mrtva. Dukjanin 22.
1. IZBITI, I, B, b.
J 37
IZRJErJNUTr, a.
b, reciprocno, potuci se, pouhijati se, vidi 1, d.
Izbbise so Kojane na Dltmni i uciniso meju
sobomb 7 mrttvihL ki'txij na viri gospodtskoj.
Mon. serb. 22(5. (1395). U to ce iziti i mlaci
oni tuj, ter se ce izbiti s satirim za vil tuj. N.
Najeskovic 1, 223. K6 se prvi put izbismo. G.
Palmotic 1, 21G. S nima jace udarise i bojnici
svi ostali, s vodom silom ter se izbiso, ueg su
do tad vojevali. J. Palmotid 363. Izbile se ptice
a o tude proso. (D). Poslov. dauic. 35.
II. neprelazno.
a. erumpere, silovito izici. Izbi planii ogiieni
iz pe6i. N. Rauina 18a. Izbi plam od ogna iz
peci. 49*^. Sunce kad izbije iza crna oblaka, iz-
hodi sfitlije. M. Gazarovic lll^'. Iz svatova na
stranu izbi§e. Nar. pjes. juk. 233. Kad izbiso
drumu na planinu. Nar. pjes. petr. 3, 293. Tu
no smije izbiti demija. 3, 401. Oklen izbi na
konu kulasu. Nar. pjes. borm. 2, 331. Za tijem
prvijem hajdukoni izbi iz borjana pojanicu glavom
harambasa Marinko. M. D. Milidevic, zim. vec.
229.
b. svrsiti udarane, kucane (o sohatima), vidi
w Vukovu rjecniku.
2. IZBITI, izbudem, pf. slozeno : iz-biti(budem).
— Eijec je stara, isporedi stslov. izbyti, rus.
iiaoHTt. — Javja se samo do xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevii (izbyti ,superesse;
liberari').
1. aktivno.
a. izbaviti se, osloboditi se. Izbbyvtse preltsti
jereticbskyije slavetb vt Trojici jedinogo Boga.
Stefan, sim. pam. saf. 25.
b. izostati, preostaii. a) izostati izmed^u osta-
lijeh, ne hiti medu ostalima. Vsi proroci i apo-
stoli i mucenici i svetite]ijo i carijo smrttiju
skoncase se, i ni jedinb ze iht ne izbbystb, vtsi
vb grobb viselise se. Mon. serb. 90. (1330). —
h) izostati, ne hiti, ne zbiti se, ne dogoditi se.
O gospode, zdrava budi, nigdar togaj ne izbudi.
Zborn. 178*'. — c) preostati, pa po tome biti
mnoyo, obilno. Ako no izbudo pravde vase vece
nego kniznika i farizeja. N. Ranina ISO**, mat.
5, 20.
2. sa se.
a. s genetivom, biti daleko od cega. Hi ostati
bez cega. Ja se tac ozirem prid vilom kad budu, a
zejom umiru, kom se je izbudu. S. Mencetic 159.
b. zbiti se, ispuniti se (o snu). Haj ! izbi mi
36 san, ki prisnih prid zorom. P. Zoranid 4^.
Da se sane obiju nas izbiso. 29=*.
IZBIVALAC, izbivaoca, 7n. covjck koji izbiva
(koji nije na mjestu/jdje hi trebalo da bude). —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: Placa iz-
bivaoca (sto so dijeli medu nazocne) ,absonz-
geldor'.
IZBIVANE, n. djelo kojijem se izbiva (vidi 1.
izbivati). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,ausbleiben'.
1. IZBIVATI, izbivam, impf. 2. izbiti. — Eijec
je stara, isporedi stslov. izbyvati, rus. HautiBaTt.
— Izmedu rjecnika u Vukovu (,in dor redensart'
ne izbiva ,er ist nie abwesend, ist immer daheim'
,semper ibi moratur').
a. preostajati, biti suvisno, obilno, isporedi 2.
izbiti, 1, b, c). — Do xvi vijeka. Otb krtmi vase
izbyvajusto. Sava, tip. stud, glasn. 40, 176. Nakon
tvG starosti ako t' ca izbiva, no daj lakomosti
da u te pribiva. M. Marulic 139. Onoj vrime,
ko t' izbiva, da to praznost ne dobiva. 266. Ca
koli takovu 'zbiva, ima stratiti na potribe cri-
kvone. Narucn. 94^, Nijedno spricanje imamo
od imenja, ko nam izbiva. Transit. 78.
b. ne biti (u nekom mjestu); kod naroda samo
negativno, sto znadi: svagda prebivati (vidi u
Vukovu rjecniku). — U nase vrijeme. Ne izbiva
kao kuga iz Sarajeva. Nar. posl. vuk. 200. Gdo
je zadruga, tamo so i dragom Bogu mili, to iz
no nikad ne izbiva, M. P. Sapfianiu 1, 91. — /
u Sulekovu rjecniku: ,ausbleiben'.
2. IZBIVATI, izbivam, impf. vidi izbijati. —
Samo na jednooi mjestu xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (praes. izbivam kod izbiti 154b).
Ako djeli on to izbiva, miso i rijoc bi milostiva.
J. Kavanin 52^.
IZBIVENE, n. djelo kojijem se izbije. — U
jednoga pisca xv\n vijeka. Od izbivena dice. Ant.
Kadcic 494. Izbiveno ditesca jest izbacene iz
zensko utrobe zamotka covicanskoga ili neduhata
ili duliata. 542.
IZBJECI, vidi izbjognuti.
IZBJEG, w?. mjesto kuda se izbjegne. — U]
knizi pisnnoj crkvcnijem jezikom (sa starijem \
ohlikom izbegt), a izmedu rjecnika u Danicicevu I ." ,^
(izbegb ,refugium'). Primi oarb Ostrbvicu i pleni | Cy'Ay'-
do Smedereva izbegb omolsky. Okaz. pam. saf. ■
78. — V nase vrijeme n Sulekovu rjecniku: ,aus- i /ff,^,
flucht
IZBJEGAVANE, n. djelo kojijem se izbjegava.
Cuvane od brze premjene vozduha; izbjogavano
da se marva vrlo rano ne isteruje. Nov. sr.
1835. 39.
IZBJEGAVATI, izbjegavam, impf. izbjegnuti
(kod b, b)). — U nase vrijeme. Glavni konac
ovoga plana jest izbjegavati dosadasni obieaj.
Nov. sr. 1834. 91. Sve ono da izbjogavaju, sto
bi im povod k tuzbama dati moglo. 1834. 102.
Tako i zena izbjegava nazvati muza tim imenom.
V. Bogisi6, zborn. 268. Nije so nikako gledao
sa ocem popora, te s toga izbegavase i negovu
sluzbu. M. P. Sapcanin 1, 25. ,Ako nes ti sam
izbjegavati lopove i svako zlo, neie oni tebe'.
J. Bogdanovic. — 31oze biti da nije posve na-
rodna rije.c.
IZBJEGIVATI, izbjegujem i izbjegivam, impf.
izbjognuti. — Od xvii vijeka. Zasto ona izbje-
gujo toliko kra}e tore psuje. M. Divkovic, kat.
121. Protiva koludricam koje izbigivaju iz svojih
manastiri. Ant. Kadcic 295.
IZBJEGNOVATI, izbjegnujem, impf. izbjeg^
nuti. — Samo na jednom mjestu xvi vijeka. Ea-
dostan izbignujem iz ovoga svita. Ivan trog. 9^.
iZBJEGNUTI (izbjedi), izbjoguem, pf. offu-
gere, pobjegnuti. — Slozeno: iz-bjegnuti (bje6i).
— Oblici sadasnega vremena postaju svi od osnove
bjegn: izbjegnem, impt. izhjegni; u proslom vre-
menu i u inf. osnova moze biti bjeg i bjognu :
aor. izbjegoh i izbjegnuh, ger. praet. izbjogavsi
i izbjegnuvsi, i^ort. praet. pass, izbjogao, izbjegla
i izbjegnuo. — Akc. sc mijeiia samo u aor. 2 i
3 sing, izbjegnu (ali izbjeze). — Bijec je stara,
isporedi stslov. izbegnij;ti, rus. iiaoKrHyTb i Hsotib.
— Izmedu rjecnika u Belinu (izbjegnuti iz 6i-
govih ruka ,scampar dalle mani d' alcuno' ,ali-
cujus mauus evitare' 648^), u Voltigijinu (izbeg-
nuti ,scapparo, fuggire' ,entweichen', izbjedi, iz-
bjezem (!) , fuggire' ,durchgehen'), u Stulicevu (iz-
bjeii i izbjegnuti, izbijegam ,aufugere'), u Vukovu
(izbjegnuti i izbjodi ,hinausfliehen, zerfliehon'), u
Danicicevu (izbegnuti ,eifugere').
a. pobjegnuti uopce. Po Boziju smotroniju iz-
beze jedinb otb nihb. Domontijan^ 136 — 137. Vbsi
koji behu letosb odb togaj stralia izbbegli. Spom.
sr. 1, 170. (1422). Jore su izbignuli vanka. I.
T. Mrnavi6, ist. 40. Kud bi mogao izbignuti.
(■--■
^-,
■i? <•
/.
C^^
7
'1
IZBJEGNUTI, a.
138
1. izb:^uvati, a.
M. Eadnid d^. Al' ne da se izbjegnuti natrag.
J. Kavanin 463'\ Zastidi se, izbize na dvor. J.
Banovac, pred. 64. Zna gdi i kako va]a na ne-
prijatoja udariti, toliko gdi .I'e potreba razumno
ukloniti se i izbegnuti. D. Obradovid, basn. 244.
Vuk izbjeze na vrata od grada. Pjev. crn. 187*.
Nego zenski natrag izbjegnuti. Nar. pjes. juk.
315. — Mjesto odakle se hjezi obicno stoji u ge-
tietivu s prijedlogom iz. Izbjeze van iz hrama.
Pril. jag. ark. 9, 120. (1520). Da je car iz grada
izbigal skrovito. I. T. Mrnavic, osm. 160. Nije
dnzan izbignuti iz kuce. Ant. Kadcic 253. Po
onim mjestima iz koji su Srbi izbjegli. Vuk, dan.
2, 99. Izbjegoh iz negovijeh ruku. pavl. 2kor.
11, 32. u prva vremena (u knigama pisanima
cricvenijem jezikom) stoji genetiv bez prijedloga.
Dusu porabostajustago mira izbegt. Mon. serb.
3. (1197). vidi drugijeh primjera u F. Miklosid,
lex. palaeoslov.'^ kod izbegnati.
b. kao sacuvati se, spasti se. — U nase vri-
jeme. — Ono od cega se suhjekat sacuva stoji:
a) u dat. Da izbjegnem zlobi, dadem se u bje-
gane. S. ]^ubisa, prip. 95. Izbjegao jo kao po
cudu turskom kocu. 253. — b) u akuzativu (va(a
da je ovo prema tal. sfuggire). Ja 6u rijot pa
stalo ne bilo, da izbjedi ne mozemo vojnu. Osvetn.
3, 70.
IZBJELITEl^, m. covjek koji izhijeli. — V Stu-
licevu rjecniku: ,dealbator'.
IZBJEl^iVATl, izbjelujem i izbjejivam, impf.
izbijeliti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. iz-
bejujem kod izbeliti, i u Stulicevu: izbje}ivati,
izbjejivam ,in dealbando esse', a kod izbijeliti
ima i praes. izbjejujem.
IZBJEZAN, izbjezna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. ubjezan. — nije dosta pouzdano.
IZBJEZATI, izbjezim, pf. vidi izbjegnuti. —
Slozeno: iz-bjezati. — Akc. se ne inijena. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izbezati, rus. HsoiacaTt.
— Izmedu rjecniku u Stulicevu (v. izbijetjati iz
ccga se vidi da je Stulli krivo shvatio kao da
je imperfektivni glagol), u Vukovu (vide izbjo6i
s primjerom iz narodne pjesine: Te izbjeza iz
bijele kule), u Danicicevu (izbezati ,effugere').
Kako mira izbezati. Domentijant> 6. I hocase
izbjezat na vrata. Nar. pjes. vuk. 3, 447.
IZBJEZAVATI, izbjfezavam, impf. izbjezati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Ko mrzi na kavgu
izbjegava i izbavjavava se mnogog zla. D. Obra-
dovic, basn. 77.
IZBLAGOVANE, n. djelo kojijem se izhlaguje.
— Stariji je oblik izblagovanje. Izblagovanje
jaganca. N. Eanina 107b. exod. 12, 4.
^ IZBLAGOVATI, izblagujem, pf. izjesti. — Slo-
zeno: izblagovati. — Akc. je kao kod iskupovati.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjccnika u Stulicevu
(,rem familiarem in commessationibus effundere,
consumere'). Nigda no da menje kozli(ia, da s pri-
jateli mojijemi izblaguju. N. Eanina 59*. luc.
15, 29. Da bi izblagovali jaganca. exod. 12, 4.
Glavu 8 noiicami i s bodrami izblagujto. 108'>.
exod. 12, 9. Sto cemo izblagovati i popiti. M.
Divkovid, nauk. 46a. 'fko stanovito strati i iz-
blngujo jodan dan, o cemu bi mogao mnoge dni
zivjeti. 91a. Skoncali su i umorili, paSo po niki
put izblagovali, pojili. A. Vitajid, ist. 257. Ni
dosta jisbinu izblagovat. F. Parcid 7. — meta-
foricki. Ki no zlamonuju jizbinu stajonu, mnokrat
izblaguju nopravdu paklonu. P. Hoktorovic II.
Koji izblagovaso moso puoka moga. M. Divkovid,
bos. 731''. tako se inoze shvatiti i znacene u Stu-
licevu rjecniku: istrositi imane jeduci i pijuci.
IZBLANATI, izblanam, pf. vidi isplanati. —
Slozeno: iz-blanati. — U nase vrijeme u §ule-
kovu rjecniku : ,ausliobeln'.
iZBLATITI, izblatim, pf. iskajati. — Slozeno:
iz-blatiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izblatiti,
izkajati ,oblimo, deluto') gdje se naj prije nahodi,
u Stulicevu (v. iskaliti). Dade otac sinu lijepu
ajinu, ne da u noj holost provodi, ali da izblati,
nego da posteno hodi. S. Margitic 252. Izblati
se i ukaja (svina). V. Dosen 87*.
IZBLEBETATI, izblebedem, pf. izgovoriti
svasta (luda). — Slozeno: iz-blebetati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
prezenta i aor. 2 i 3 sing, izblebeta. — U na§e
vrijeme u Lici. ,'Esi li cuo sta ga onaj svasta
izblebeta?' ,'Eli ti sad lakse, ka' si se tako iz-
blebeta?'. J. Bogdanovid.
IZBLEJATI SE, izbldjim se, pf. slozeno: iz-
blejati. . — Akc. se ne mijena. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (izgovoriti sto ludo
.ausscliwatzen' ,effutio'). a) u p)ravom smislu, a
ovci, svrsiti blejane (posto je do vofe blejala).
, Borne su mu se ovce izblejale u zatvoru'. ,Ne
pustaj mi ovaca u kvar, jer ako ti zatvorim,
bome ce se izblejati'. J. Bogdanovid. — b) u
prenesenom smislu, o cejadetu, izgovoriti ludo
(vidi u Vukovu rjecniku). Dok se nije sto iz-
bleja'. P. Petrovid, gor. vijen. 51.
IZBLIJEDJETI, izblijfedim, pf. posve poblije-
djeti, isplavjeti. — Slozeno: iz-blijedjeti. — Akc.
se ne mijena. — U nase vrijeme. Minderluk jako
izbledeo i izandao. M. D. Milicevid, zim. vec. 52.
IZBLIZA (izbliza), vidi blizo, 1, b). — Bijetko
s istijem znacenem ima i izblizu (iz-blizu): iz-
medu rjecnika u Stulicevu (s dodatkom da je
rijec ruska). Da se dotakne izblizu. M. Dobretic
320. Izblizu i sa svi strana gledati. D. Obra-
dovid, ziv. 57.
IZBLIZU, vidi izbliza.
IZB^jAN, m. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Udeonica pod Izbjanom. Sr. nov.
1870. 42.
IZBl^UNUTI, izb}unem, p/. jedan put izbju-
vati. — Slozeno: iz-bjunuti. — • Na jednom mjestu
XV vijeka (gdje je neprelazni glagol s instrumen-
talom, vidi bjunuti, 2, a)). Tad udren posrnu i
krvju izbjunu. M. Marulid 254.
IZB^UVANE, n. djelo kojijem se izb}uje. —
U Bjelostjencevu rjecniku : (kajkavski) izbluvano,
i u Stulicevu.
1. IZB^UVATI, izbjujem, pf. bjujuci izbaciti.
— Slozeno: iz-bjuvati. — Akc. je kao kod iskju-
vati. — Bijec je stara, isporedi stslov. izbjuvati,
(rus. iia6^TCBaTi>). — Pisac liadnic (xvii vijeka)
mj. v 2^^se h: izbjuhati (vidi i izbjuvivati), a
Lastric (xviii vijeka) izostav^a gdjegdje v: iz-
bjuati, vidi bjuvati, 4. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (jOvomo' 778''; ,rovomo' 629'^), u Bjelostjen-
cevu (izb|ujem, kajkavski izbluvam, izbluvati,
zmedem, zvrdi, zmetati, odlazom, rigati ,evomo'),
u Voltigijinu (izbjuvati, izbjujem, izbjuvam ,vo-
mitare' ,sich erbrechon und iibergeben'), u Stu-
licevu (jvomere, evomero'), u Vukovu (.ausspeion'
,oxpuo').
SI. aktivno. a) u pravom smislu. Ako bi gdo
sv. telo izbjuval. Narucn. 43a. Ako li bi se zgo-
dalo cida nemodi 'z bjuvati. 43a. Da nedo ispju-
vati aliti izbjuvati. M. Divkovid, nauk. 2it6''. Da
tko izbjuje sakramenat. I. Ancid, svit. 183. Kada
3vr§is sasvijem ostudeuivati te i ja ,izbluhacu'
1. IZB^UVATl, a.
139
IZBOJEVAT[
te. M. Radnid 504^. Rece Bog mlakomu da 6e
ga ,izb{uhati'. 5()5*». Jeda je sramota prid li-
karom, koji ti likariju daje da izb|ujes jid, po-
bjuvati 86? F. Lastrid, ned. 155. Usilovana bi
izbjuvati. svet. 35^. Pupak na nos da izblujem.
V. Dosen 269*. Izb|uva6u to iz usta svojijeh.
Vuk, otkr. jov. 3, 16. Zalogaj sto pojedes iz-
bjuvades. D. Danici6, pric. 23, 8. Kanda ga je
vrana na prudu izbjuvala (ruzan). Nar. posl. vuk.
128. — h) u metaforickom Hi prenesenom smislu.
Koji na ispovijedi izbjuje grijehe svoje. M. Div-
kovic, bes. 416*^ Psosti nedostojne kimi ti ta-
kovi grisnici izbjuju oni gniv i srzbu protiva
Gospodinu Bogu. P. Radovcid, nac. 205. More
izbjuvat ce iz sebe sve 2ivine vodene. I. Grlicic
2l)2. Da suprot vami izbjuju bis. J. Banovac,
blagosov. 273. ,IzbJuavsi' i kazavsi grihe s po-
stidnostju svetom. F. Lastrid, od' 105. Imade
,izb}uati' i sluge. test. 184*. Usilovana bi (smrt)
izbjuvati i povratiti i druge. 183*>. Izbjuvavsi
oni jid progonstva. E. Pavid, ogl. 199. Dokle
ona svoj jid na nega ne izbjuje. 512. Blago sto
je prozdro izbjuvade. D. Danicid, jov. 20, 15.
b. sa se.
a) pasivno. Koji se iz usta Bozjili ima§ izbju-
vati. P. Knezevid, osm. 243. Dok se godi ne iz-
b}uje (otrov). V. Dosen 731'.
b) refleksitmo, svrsiti hluvane (posto se sve iz-
bacilo). — Izmedu rjecnika u VuJcovu (,sich aus-
speien' ,satis spuisse'). Ja nos drzim svagda u
rukama, da ne drzim bih se izbjuvao. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 48.
2. IZB^iUVATI, izbjiivam, impf. 1. izbjuvati.
— Mislim da ovako treba shvatiti ovaj glagol u
jednom primjeru xvii vijeka : Pocet du te ,izblu-
hati' (vidi kod 1. izb}uvati). M. Radnid oOla; {
mozchiti praes. izbjuvam kod izbjuvati m Bjelo-
stjenccvu i u Voltigijinu rjecniku.
IZBl^UVi-VATI, izbjuvavam, iinpf. izbjuvati.
— U nase vrijeme. Sto zive jude zdero, zive iz-
bjuvava? Nar. zag. nov. 269.
IZB^iUVIVATI, izbjuvujem i izbjuvivam, impf.
izb}uvati. — Samo u jednoga pisca xvii vijeka
(koji pise izbjuhivati i izbluhivati, vidi kod iz-
bjuvati i bjuvati pod 4). Pocedu te ,izbjuhivati'
iz mojije usta. M. Radnid 501^. Govorim da du
poceti ,izbluhivati' se. 504^.
iZBOCKATI, izbockam, pf. dem. izbosti. —
Slozeno: iz-bockati. — U nase vrijeme. Lice je
lisda okom nevidjivima oduscicama izbockano.
P. Bolid, vinod. 1, 75. i u Sulekovu rjecniku:
,auspunktiren ; zersticheln'.
IZBOC, / vidi izbocenost. — Nacineno u nase
vrijeme. Izboc (f.), mere. art. ,ausbauchung', tal.
,rigoufiameuto, ventre, gonfio, entasi', frc. ,reu-
fleraent', egl. ,8welling'. B. Sulek, rjecu. znaustv.
naz.
IZBOCENOST, /. osobina onoga sto je izbo-
ceno, i (konkretno) samo izboccno mjesto. — Na-
cineno u nase vrijeme. Izbocenost, arch, (bo-
katost), ,bauch (an einer Mauer)', frc. ,bombement',
tal. ,corpo'. B. Sulek, rjecu. znanstv. uaz.
IZBOCITI, izbocim, (moze biti da bi bo]e bilo:
izbociti se), pif. kad na cemu sto bi trebalo da
je ravno Hi sto je bilo ravno (n. p. na zidu)
jedan dio (obicno ne na krajii) pruzi se, istrsi
tako da ostane prema ostalome uzdignut i zaoblen
kao guka. — isporedi ispupciti. — Slozeno: iz-
bociti. — Nacineno u nase vrijeme. Izbociti,
arch. tech. ,ausbauchen', tal. ,far corpo', frc. ,for-
jeter', egl. ,to batter, to belly'. — Part, praet.
pass, izbodeu upotreb^ava se kao adj. (vidi is-
pupcen kod ispupciti se). Izbocen, math, (bokat),
jConvexus' , convex', cf. ,erhaben', tal. ,convesso' ;
izbocen ugao, math. ,erhabener, erhobener winkel,
convoxwinkel', tal. ,angolo convesso'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. i vec u Stulicevu rjecniku:
,convexus'.
IZBOCIVATI, izb6cujem i izbocivam, impf. iz-
bociti. — U Sulekovu rjecniku: ,ausbauchen'.
1. IZBOD, ?n. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 54.
2. IZBOD, vidi kod izbodan.
IZBODAN, adj. samo adv. izbodno u rukopisu
XVII vijeka, gdje se moze nagadati znacene po
smislu. (Hod)e zakon stari, da svako zvire stqji
(zav)odnika ki ga uzreiio; odloze ako bi zavodnik
poupio togaj ali ovogaj, tada mu ima dio dati.
Kako je receno, svako zvire jest onogaj ki ga
uzrene, nego samo medvid ter lisica, tim je zakon,
tko ill ubije ; da pake i o nih, ki prispiju, ima
im se nikoliko pocteno uciniti, ca se zove po-
tocno. I koje se zvire ubije na cijoj zemji, ima
se dati po pravdi na zemju ocestte cetvrto. I
potocno ima biti razliko kako i diono ; jere ako
bi tko od lovac vedi trud prijao ali vedi rizik,
kako u vodi ali inako, ima mu biti izbodno ali
boji dio ; ako li je potocnik, boje pocteno. Stat,
poj. ark. 5, 296 — 297. — JJ dva rukopisa xviii
vijeka mj. izbodno pisano je izbod.
IZBODENE, n. djelo kojijem se izbode. — Sta-
riji je ohlik izbodenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izbodenje), u Belinu (izbodenje 323*^), u
Stulicevu.
I^BODOVATI (Hi izbodivati ?), izb6dujem,
impf. izbosti, vidi izbadati. — Samo praes. u
jednom primjeru xvii vijeka. Neka joj put ost.ro
mrvice izboduju. B. Kasid, per. 42.
IZBOJ, m. mladica, mladika. — Od 1. izbiti.
— Od XVIII vijeka. Krvarice iz korena (trsja)
ne daj, nit' izboja da imaju glave . . . Krvarica
jest loza iz zemje od korena, nu grozdi ne zeje,
kako niti izboja na glavi koji jakom na panu
se pravi. J. S. Rejkovid 306. i u Sulekovu rjec-
niku: ,schossling; trieb'.
iZBOJAK, izbojka, m. bilijar, bijarda (igra).
— U Belinu rjecniku: izbdjak ,trucco, giuoco
noto' jludus trudicularis' ; ruciea 6d izb6jka ,maglio
di trucco' ,trudes' ; vrata 6d izbojka ,porta del
trncco' , fornix trudicularis' ; zrno od izb6jka ,palla
del trucco' ,pila trusatilis'; igrati na izbojke ,giuo-
care al trucco' ,ludere trudiculis' 747'' ; u Volti-
gijinu: , trucco, bigliardo' ,billard'; u Stulicevu:
,trucco, giuoco noto' ,ludus (quo lignei globuli
per ferreum anulum truduntur)' s dodatkom da
je uzeto iz Belinn. — U Belinu je rjecniku opi-
sana igra kao sto je bila prije nasega vijeka:
s vracima od gvozda Hi od bijele kosti kroz koja
je trebalo da 2}'>'ode lopta, s baticem (kao tan-
kijem topuzom) kojijem se gurala lopta (Stulli
ne poznajuci igru zlo je tumacio) ; jamacno je i
Voltiggi uzeo rijec iz Belina rjecnika. — B,ijec
postaje od 1. izbiti, po svoj prilici jer se udarcem
lopta gurila kroz vraca. — Mislim da Dellabella
nije umio sam izmisliti rijec, nego je cuo (vaja
da je u Dubrovniku bila p)oznata igra). — Akc.
je zabifezen po Belinu rjecniku; u gen. plur.
svakako bi bio izbojaka. — Po primjeru igrati
na izbojke kao da se upotreb]avala mnozina iz-
bojci za igru, a mozebiti jednina izbojak za loptu.
IZBOJEVATI, )zb6jujem, vidi izvojevati. —
Slozeno: iz-bojevati. — U Stulicevu rjecniku (sa
znacenem svrsiti boj) gdje (mozebiti stamparskom)
IZBOJEVATI
140
IZBOEAN
grijeskom stoji izbojovati: ,a pugnando cessare,
puguae finem imponere'.
IZBOLOVATI, izbolujem, j)f. vidi izbojeti, a.
— Slozeno: iz-bolovati. — Akc. je kao kod isku-
povati. — U nase vrijeme, a izmedu rjeinika u
Vukovu (vide izbojeti). Kazuju, kako je bio jako
izbolovao, . . . kako se mucio s dusom na samrti.
M. D. Mili6ovi6, let. vec. 304.
IZBO^iETI, izb61im, pf. slozeno: iz-bojeti. —
Akc. je kao kod izgorjeti. — Vaja da je stara
rijec, isporedi stslov. izboleti, rus. Mauo.iiTb, alt
se u nasem jeziku javla istom ovoga vijeka. —
Izmedu rjeenika u Vukovu: ,abmagern (durch
krankheit)' ,morbo macresco'.
a. od (duge) bolesti oslabiti i omrsaviti (vidi u
Vukovu rjecniku). isporedi izbolovati. Mol' Boga,
devojko, gde sam izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121.
b. preboleti, ozdravjeti. Posto je nesretni Mijat
nesto izbolio i zivotom objacao. S. J^ub sa, prip.
221. Ko ne umre taj ua dugo kr}a dok se okri-
jepi, a ko izboli i preboli, nade se samobrau.
pric. 51. Pusti Jelku da Lima lijeci u podrumu
dok izboli i preboli. 75.
iZBOR, m. djelo kojijem se izhire. — Postaje
od osnove izber (praes. od izbrati) nastavkom i>
i promjenom glasa e na o. — Rijec je stara, is-
poredi stslov. izborrb, rus. iiaoopi.. — Izmedu rjee-
nika u Vrancicevu (,optio'), u Belinu (,electio'
286a; (delectus' 65 la), u Bjelostjencevu (,electio,
optio', V. izebrane. 2. izbor, zbor cirkveni. crkovni
skup, t. j. spravis6e cirkveneb }udih , concilium'),
u Voltigijinu (.concilio, assemblea',versammlung'),
u Stulicevu (,electio, selectio, delectio'; po izboru,
na izboru ,cum delectu'), u Vukovu (,die ausivahl'
, delectus'), a) sa znacenem sprijeda kazanijem
(apstraktno). aa) uopce. Tri stvari na izbor modu
sve da menje. §. Mencetid 136. Evo t' svaka
na izbor daju. M. Polegrinovid 177. Roditejom
nije na izbor dati, imati ili ovoga ili onoga sina.
A. Kanizlic, utoc. 29. Kojoj da bude Bog na
izbor dao, volila bi odabrati cistocu nego ma-
terinstvo. 428. Izbor djevojcin. Vuk, nar. pjes.
1, 635. Tako dakle i u sadasne vrijeaie ostatak
bi po izboru blagodati. pavl. rimj. 11, 5. Zua-
ju6i, braco^jubazna, od Boga izbor vas. pavl.
Isol. 1, 4. Sto se pak tice srpske terminologije,
koju jo drustvo za sad izabralo za posao svoj,
ja bib rekno, da to nije naj bo)i izbor. pism. 14.
u nose vrijeme kod pisaca u politickome smislu.
Pravo izbora, stat. ,"wahlrath', tal. ,diritto di ele-
zione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod izbor.
— bb) s prijedlozima po i ?;ia (drukiije je u pri-
mjerima kod aa) u kojima ima na izbor i po
izboru) stoji adverhijalno, dapace kao atribut uz
kakvo ime, te znaci: kojije naj boji, naj izvrsniji
s jednoga ili sa svakoga obzira. aaa) s prijed-
logom po u lokativu. Di2o se iskat u svom dvoru
Lazar despot od Servije dva junaka po izboru,
da uda za nib kieri dvije. I. Gundulic 386. Mlad
krajevic i po izboru § nim gospoda ina tada pod-
ranili bjohu u zoru lov loviti izvan grada. 397.
Lijepa kita od hrabrenijeh sva junaka po izboru
skladno svita. 434. Sred gospode po izboru on
na konu jezdi bijelu. 442. Podize ureda tri ti-
8u6e junaka snainijeh po izboru. B. Zuzeri 124.
Jedni se6u po dvoru u zboru, jedni piju slasti
po izboru. J. Krmpoti6, mal. 17. Izbira mu kona
po izboru, a izbira pusat po izboru. Nar. pjes.
vuk. 2, 510. Danas kupi i hijade dvije, po iz-
boru kone i junake. 2, 533. Kiipi svata dva-
naest stotina po izboru bojeg od bo}oga. 2, 579.
I za liime tridest Cetinana, po izboru dobrih ko-
I'lanika. 3, 150. IzgiboSe turske poglavice, po
izboru bo}i od bojega. 4, 206. A izbira po iz-
boru momke. 4, 344. — bbb) s prijcdlogom po
u akuzativu (tako ce biti, a ne kako je i Vuk
inislio gdje je u pjesmama zabijezio po izbor', u
okrnenom lokativu). Bio (je) po izbor mufienik
izvrsnitiji od sviju. F. Lastric, svet. 193^. Petsto
po izbor kriposnib vojnika. A. Kanizlic, kam.
818. Silenu je vojsku sakupio, Dalmatine po
izbor vojnike. And. Kacic, razg. 25. Tu udari
konik na konika, sve po izbor junak na junaka.
28. Otidose svati po divojku, Vukosavu po izbor
kotarku. 30. Hode srebro da se pozladuje ; nece
zlato srebro svakojako, vece hoce po izbor' ko-
vato. Nar. pjes. vuk. 1, 451. Skup' der, brate,
pod barjak junake, sve po izbor' koga bojeg
znades. 3, 297. Te sakupi sezdeset junaka, sve
po izbor' bojeg od bo}oga. 3, 298. Visoka pia-
nino, va tebi se goje po izbor divojke. Nar, pjes.
istr. 2, 81. Oko 400 konika sve po izbor junaka
bojeg od bojega. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ima
s nime. druga tisucnijeh sve po izbor Jutih kra-
jisnika. Osvetn. 7, 70. Kita po izbor radnika.
M. Pavlinovic, rad. 31. — u ovijem primjerima
stoji adverbijalno a ne atributivno. NiStanemane
po izbor i naj izvrsnitije ovu slavu ima S. Ma-
tije. F. Lastrid , od' 142. Vidje medu mlogim
stolovim jedan po izbor nakicen i sjajan svrhu
ostali. ned. 163. Da je Ivana Jubio po izbor i
osobito. svet. 192^. Govorio je po izbor, al je
znao navinuti po vrsti svojib slusaoca, M, Pavli-
novic, rad. 16. — ccc) s prijedlogom na u ace.
— znacene moze biti u kojem primjeru adver-
bijalno: gdje se moze izabrati. Ter su se na izbor
ovdi sve (vile) skupile. S. Mencetic 83. Za sve
da smrt moja tebi je od ruga, er mozes bez broja
na izbor sted sliiga. N. Najeskovid 2, 97. Do-
pusdeno modi uzivat na izbor. D. Barakovid, jar.
127. Pisi na izbor sve bojnike. P. Kanavelid,
iv. 113. l^udi u nemu na izbor vojaci. E. Pavid,
ogl. 175. Gdi su pase na izbor i voda. J. S.
Rejkovid 189. On zakupi po Senu Senane sve
na izbor ki je boji junak. Nar. pjes. istr. 1, 64.
Ima u nasomu selu cura na izbor i po rodu i
po djelu. S. J^ubisa, prip. 35. — dild) s prijed-
logom na u lokativu. — samo u Stulicevu rjec-
niku. — nije dosta pouzdano. — b) konkretno,
skup onoga sto je izabrano, naj bole. 6esto o (u-
dima, po tome u Bjelostjencevu i u Voltigijinu
rjecniku znaci sto i zbor; ako nije s toga sto su
ova dva pisca pomijesala po kajkavskom govoru
prijedloge iz i s (z). Gdi gora sva gori izborom
od cvitja. §. Mencetid 220. Pak s izborom od
junaka misli udrit na Pojaka, I. Gundulid 359.
U zastavi od junacke vojske on jase naj poslije,
nijemske zemje i franacke za nim izbor brabreni
je. 444. Gdje od kona svega istoka izbor i cvijet
vas boravi. 532. Plemenitijeb izbor }udi na iz-
mjenu taj grad vlada. G. Palmotid 1, 65. Go-
spode i vojvoda izbori se bjehu stall. I. Dordid,
salt. 220. Da su oni izbor odijojeni od ostaloga
naroda. S. Rosa 42*. Vojsku glodajudi, triest
puta sto bijada sve viteza izbor mlada. V. Dosen
227a. Kdori, izbor su ke gizdavi od plemena i
od mladosti. P. Sorkocovic 575*.
IZBORAK, izborka, m. na jednom mjestu u
pisca xvjii vijeka stoji kao suprotno ,pravome
sjemenu' (sinovima, potomcima), te znaci sto i
izboj? ili izbirak? Sforci, ki su od bdna od Mi-
lana pravo sjeme, ne izborci ki se izmedu van
pojana. J. Kavanin 148*.
iZBORAN, izborna, adj. izbran, izabran (koji
je naj boli, naj izvrsniji). — Postaje od izbor
nastavkom tn. — Bijcc je stara, isporedi stslov.
IZBORAN
141
IZBOSTI, 3, b.
izbortni., rus. iiaoopHwii. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,electus, seloctus' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara).
a. adj. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
— komp.: izb6rniji (M. Pavlinovic, rad. 144; razl.
spis. 271). Gizdava Dejidamija od izborno te mla-
dosti. G. Palmotid 1, 144. Iz izbornijeh toma-
citeja od pisma. I. Bordid, salt. xvi. Ti s' do-
stojan slavjen biti cije6 izborno velicine. 482.
Lijep broj izbornijeh sluzba na cas prisvetoga
srca. I. M. Mattel xviii. Ti si siromaska kdi,
sa svijem tijem sja§ u napravam, k8 da si iz-
borna roda. A. Kali6 98. I psenicia izbornu iz-
vodit. J. S. Rejkovid 39. Sladoustcem na iz-
bornu (h)r&im. 317. Neka izbornija vrsta ugodne
jenosti. M. Pavlinovi6, rad. 144. Izborniji i vi-
deniji }udi. razl. spis. 271. I ubraja se u kitu
onih izbornih )udi. 283. — b) n pisaca nascga
vremena : koji pripada izhorii, koji postaje iz-
horom (u politickom smislu). Izborni, stat. ,wahl-
(in zus.)', tal. ,eIettivo' ; izborna inovlada, monar-
kija, hist. stat. ,wahlmonarchie', tal. ,monarchia
elettiva'; izborna drzaya, hist. stat. ,wahlreich',
tal. jstato elettivo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
b. adv. izborno (previa znacenu kod a, a)). —
Komp.: izb6rnije. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. po izboru; izbornije ,meliori delectu'). S Gun-
dulicem deneralom ki izborno vrhu bojnijem sjase
vicem. J. Kavanin 187^. Jezik mu iz usta iz-
virase izbornije i otresitije nego ikojemu spisa-
toju. M. Pavlinovic, rad. 48.
IZBORIT, adj. vidi izboran. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu. Biser izborit na-
nizamsi. P. Zoranii 17^. Izboritijeh rcnoz vi-
teza na pomoc mu od svud tece. I. Gundulic
523. Nije izborito i plemenito govorenje. I. Ban-
dulavid, predgovor. Vide6 cete izborite zabusi
se. J. Kavanin 235''. Tu izborita blagoshranja
zlata puna su i bisera. 368^. Novu i pjesan iz-
boritu same u kolu svom pjevaju. 523^. Ukaza
svoju izboritu snagu. I. Dordid, salt. ix. I sva-
kijem vrstama izborita skladnopjevana. xiii. Sta-
v}aju se izboriti izgledi na poucene dusa malo
vjestijeh. I. M. Mattel 302. Zapovijeda, da ga
uzjubis, da ga uzprimas ko hranu tvoju izboritu
u svetomu sakramentu. 328. Bud kakove izbo-
rite i vanredne vrstnode. M. Pavlinovid, razl.
spis. 192.
IZBORITE^AN, izborite}na, adj. u Stulicevu
rjecniku uz izboriv, s dodatkom da je uzeto iz
brevijara (?). — tiije dosta pouzdano.
IZBORIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,expugna-
bilis'. — Rijec bi postala od izboriti, ali ovome
glagolu nema potvrde. — nije dosta pouzdano.
IZBORNICA, /. vidi bjelojka. Izbornica, Can-
nabis sativa L. mas (u Srijemu). B. Sulek, im.
115. Izbornica, konop}a belojka koja nema se-
mena: belojke i crnojke konopje zovu se u uzickom
okrugu ,izbornice 1 semenace'. M. Durovid.
iZBORNIK, m. vidi izbirac. — Od xvn vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. izbiravec),
u Voltigijinu (,elettore* ,auswahler'), ii Stulicevu
(v. izbiratej). Preporucl elektorom aliti izbornikom
svoga sina. P. Vitezovic, kron. 135. Maurlc voj-
voda saksonski i izbornik. 148.
IZBORNOST, /. osobina onoga koji je izboran
Hi onoga sto je izborno.
a. vidi izboran, a. — xvm vijeka. Veoma su
se zacudili izbornosti ove knige. E. Pavid, ogl.
671.
b. u nase vrijeme kod pisaca, (u politickom
smislu) osobina Hi pravo po kojemu ko moze biti
izabran. Izbornost, stat. ,wahlbarkeit' ; prayo iz-
bornosti , stat. ,passives wahlrecht'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
IZBOSTI, izb6dera, pf. na mnogo mjesta ubosti.
— Slozeno: iz })osti. — Akc. je kao kod ispedi
(part, praet. act. m. tzbo). — Rijec je stara, is-
poredi stslov. izbosti, rus. HauocTH. — Izmedu
rjecnika u Mika]inu (izbosti, nabosti, izprobadati
,perforo, perterebro, extorebro, perfodio'; izbosti
oci ,6ruere oculos'; izbosti, ranitl koga ,sancio,
vulnero, vulneribus afiicio'), u Belinu (,foro' 323'>;
izbosti oci ,oculos eruere' 181*), u Bjelostjencevu
(vidi kod izbadati), u Voltigijinu (izbosti, iz-
bodem , izbadam ,forare, bucare, pertuggiaro'
,durchlochern'), u Stulicevu (grijeskom izljodsti i
izbosti ,pluries pungere'; izbodsti, to jest staviti
nabadke u pismu, v. nabadati; oci komu izbosti
joculos alicui eruere'), u Vukovu (1. ,ausstechen'
,expungo', n. p. kome oci. 2. ,zorstechen' ,com-
pungo', n. p. izbosti kozu).
1. aktivno.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Gdjo sam
podplate od noga na drace izbola. M. Vetranid
2, 93. Vazda ih dracje toj zlo sasma izbode. D.
Ranina 8''. Dracu izkubsti nije muko mladu, nu
kad odebeli, sve izbode sobi ruke izkorijepit tko
ju zell. I. V. Bunic, mand. 8. Vi izbodosto glavu
Gospodina moga. Michelangelo. 39. Koja (kruna)
svu tvoju glavu prisvetu izbode. V. Andrijasevic,
dev. 142. Izbode sam sebe nozem i izrani. M.
Radnid 383^. Kuliko lemez izbosti moze. I. Ja-
blanci 50. Roji cola s otrovnim zvalom izbodose
vojnika. I. J. P. Lucid, razg. 58. Tu nek zemju
lopatom izbodu. J. S. Rejkovid 291. Vaja da je
negda lisica videdi kako se slpak lijepo crveni,
dela da ga jede, pa je izbo po ustlma. Vuk,
poslov. 104. Izbosce te macovima. D. Danicid,
jezek. 16, 40. Izbodimo Mijatu drobusinu. S,
^ubisa, prip. 241.
b. (s objektom oko, oci) boduci izvaditi. Izbola
bih ti oci. M. Drzid 182. Sam sebi nemio iz-
bode pozore. M. Bunid 8. Sam sobi on oci iz-
bode. 42. Mnedi se covjek prikrstit oko izbode.
(D). Poslov. danic. 62. Zlotvori mu nemilo oci
izbodose. A. Kanizlid, utoc. 298. I ovo (oko) mi
ti izbodi, ako skoro ne porodi. V. Doson 119i>.
Ako te oko tvoje sablaznava, izbodi ga. S. ^^u-
bisa, prip. 255.
2. pasivno.
a. vidi 1, a. 6elo trnjem izbodeno. M. Div-
kovic, plac. 44. Glavu gusto Izbodenu pod tr-
novim krovom. I. T. Mrnavid, ist. 182. Od svijeh
strana sveta 'o glava izbodena. A. Vita]id, ost.
170. Izide vas izboden. I. Dordid, ben. 2<). Usta
od zedo osusena, ruke i noge s cavil izbodene.
J. Banovac, razg. 158. Gledajte, kako jo ova
zlatna glava izbodena ostrim trnem. pripov. 88.
Izboden od toliko noza. I. J. P. Lucid, razg. 7.
Glava s trnem izparana i izbodena. 107.
b. vidi 1, b. Ovoj da su izbodene oci. P. Kne-
zevid, plsm. 128. Izbodene su mu oci. A. Ka-
nizlid, kam. 428.
3. sa se.
a. pasivno. Da se Ignatiji obadva oka izbodu.
A. Kanizlid, kam. 108. Da so ovomu oko izbode.
252. Ako bl ko od puka ugrabio vlasteocko lice,
da mu se oci izbodu. S. ;^ubisa, prip. 48.
b. refleksivno, s osobitijem znacenem kao istak-
nuti se (vidi istaknuti, c, a), isporedi istaknuti,
a, a)). — U jednoga pisca xvm vijeka. All se
po svemu tomu izbode Momus i Nesmir Ku-
dllovid, koji branise stare sliparije, govoredi
Momus:... M. A. Rejkovid, sat. A8a. Sva skup-
stina posvldoci da ovaj pravo ima. jedan Turcin
IZBOSTr, 3, b.
142
IZBRATI, b.
trgovac iz Carigrada izbode se pa rece : ,Ne ima
gorje stvari na svemu svitu sto je zla cud',
sabr. 10.
e. reciprocno, raniti jedno drugo. — xvi vijekn.
Da se boj razluci prije ner se izbodu. M. Ve-
tranic 1, 8.5. Ova se cejad izbode i zakla. M.
Drzic 217.
IZBRADVATI, izbradvam, pf. izraditi bradvom.
— Slozeno : iz-bradvati. — U nase vrijeme u Lici.
,Kud on svojoin rukom i bradvom prode, i sto
on bradvom izbradva, tn onda kasiio netreba
blane'. J. Bogdanovi6.
IZ BRA JANE, n. djelo kojijtm se izhraja. —
U Voltigijinu rjecniku (s osobitijem znacenem) :
,censo, rendita, entrata' ,zin8, einkunft', i u Stu-
licevu.
IZBRA.TATI, izbrajam, impf. izbrojiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedii
rjecnika u Bjtlostjencevu (izbrajam, prebrajam,
prebrojiti ,dinumero, pernumero') i u Stulicevit
(.nnirerare, in numerando se occupare'). David
izbraja milosti koje bjese s nebesa primio. I.
Dordic, salt. 44. David izbraja vremenite i vjecne
ccstitosti. ci87. Izbraja mnostvo zvijezda i sve
ih zove imenom. D. Danicic, psal. 147, 4.
IZBRANIK, izbranika, m. izhran covjek. —
Rijec je stara, isporedi stslov. izbranikt. — Iz-
mectu rjecnika u Stulicevu (plur. izbranici ,eletti'
jdesignati'). Razlucide izbranike od otpravjenika.
S. Rosa 139t>. Ti koji s izbranicima tvojijem
svestano bivas, nemoj me pustiti. I. M. Mattel
295. Ako je on Hristos izbranik Bozij. Vuk, luk.
23, 3.5. (Vuk broji medu rijeci sto je sam na-
cinio. nov. zav. 1847. vii). Evo sluge mojega
kojega podupirem, izbranika mojega koji je mio
dusi mojoj. D. Danicid, isai. 42, 1.
IZBRANITI, izbramm, pf. vidi obraniti. —
Slozeno: iz-braniti. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Moj sin izbrani pusti duh, da vas svijeh
od smrti izbrani. N. Najeskovic 1, 118.
IZBRANE, n. djelo kojijem se izbere. — Stariji
su oblici izbranije i izbranje. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu i u Danicicevu (izbranije). Ne ottricaj
se apostolfcskago nami izbranija. Domentijan''
127. Od izbranja zla i dobra. Korizm. 69^. Da
izbranije biskupa od klera kupno i ot plka tvorit
se. S. Kozicid 14:^. Narecen bisi cesarom go-
spodskim izbranjem. 54*. Nit' se dajo pozivanje
na ko drugo suza izbranje. J. Kavanin 569*.
IZBRASKATI, izbraskam, pf. ocistiti od bra-
saka (vrasaka), uciniti da vec ne bade na objektu
brasaka. — Slozeno: iz-braskati. — U Voltigijinu
rjecniku: ,levare crospe, grinze, disgrinzare' ,aus-
glatten', i u Stulicevu: ,cacciar o levar via le
crespe' ,erugaro'. — nije dosta pouzdano.
IZBRASNITI, izbrasnim, pf. posve posuti
brasnom, omuciti. — Slozeno: iz-brasniti. — U
jednoga pisca xviii vijeka (sa se), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. obrasniii). Ko ode da se ne
izbrasni, neka u mlin ne ide. N. Palikuca 47.
IZBRATI, izberem, pf. vidi izabrati. — Slo-
zeno: iz-brati. — Akc. se mijcna u impt. izberi,
u aor. 2 I 3 sing, izbra, u part, praet. act. Izbrao,
izbrala, u part, praet. pass, izbran, u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf., osim prezenta.
— Rijec je stara, isporedi stslov. izbrati, rus.
HsopaxB. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(samo part, praet. pass, izbran), u Voltigijinu
(,8cegliere, eleggere' ,auserwahlen'), u Stulicevu
(v. izabrati), u Vukovu (vide izabrati), u Dani-
cicevu (.eligere').
a. aktivno. Ine Vlahe iztbrahi. ott cri.kvniht
Vlaht, da pasu kobile crtkovne. Mon. serb. 61.
(1293 — 1302). Mene ubo iztbravt domu ottca
mojego byti mi na(me)stBniku stola ottca mo-
jego. 9. (1222 — 1228). Da izbere razumna sudca.
Narucn. SI**. Da bi ne mogli izbrati sebi na-
slednika. S. Kozicid 12''. Rim}ane izbrali bebu
preje Leona. 21*'. Da prije izberes svaku muku...
B. Gradic, djev. 48. Naj prvo cu Jubovnika da
izberes pak objubis. M. Pelegrinovic 171. Tijem
s razlogom izbrala je trajat vas vijek svojijeh
dana u istom grobu gdi ostaje rajska dikla uko-
pana. I. Gundulid 265. Izberi boje vojnike. I.
Ancid, ogl. 125. Izberi s kijem imas hoditi. M.
Radnic 315*. Odkuda dakle ima }uj? Hoces li
da pojdemo i izberemo ga? L. Terzic 303. Iz-
berite naj prije }u} i svezite ga u snope na saz-
ganje. 303. Zivina sebi hranu izbere. V. Dosen
vn. Ondi kuda izbere jednoga. M. A. Rejkovid,
sat. Kla. Nek sva kuda izbere glavara. Kli>.
Izber' kona koga tebi drago. Nar. pjes. vuk.
4, 302. Svu izberi Bosuu po tefteru. Pjev. crn.
86*. Sad izberi dvanajst tisud vojske. Nar. pjes.
istr. 1, 30. Kad kone izbere. Nar. prip. vuk. 153.
Od oniJG (pistoja) on naj bo)e izbere za sebe.
Vuk, dan. 1, 74. Ako se dogodi da koji starje-
sina ne upravja dobro kudom, onda kucani iz-
beru drugoga. ziv. 249. U Crnoj Gori kmetovi
se zovu sudije koje parci izberu da im sto pre-
sude. 254.
b. pasivno. — U Spom. sr. 2 cesto se nalazi
oblik izebran (obicno: izebrana vednica u Du-
brovniku) sto je tesko tumaciti. Danicic ovako
tnisli : Dosta cesto dolazi ,izebrani.' (Spom. sr.
2, 74 god. 1420). tu je ,e' dodatak predlogu na
kraju kao u ,nome'. D. Danicid, rjecn. kod iz-
brati. a) uopce. Izbran bisi arhijerej. S. Kozicid
8a. Izmedu svijeh narod samo ti izbrana bi sinka
roditi. N. Dimitrovid 44. Ufa' u Gospodina, o
puce izbrani! 77. Jesi bila dostojna za bit iz-
brana za majku. A. Gucetid, roz. mar. 24. Ri-
mjanim da bi on krajem bio izbranim. J. Kavanin
242''. Bog bjese izbranom puku zapovidio. I.
Sordid, salt. 53. Sastali bi se ona tri i drugih
12 izbranih. Pravdonosa. 1852. 5. Izbrani sud
,schiedsgericht'. Jur. pol. terminol. 445. Izbrani
sudac ,schiGdsrichter'. 445. — b) kao adj., vidi
izabrati, b, b). — komp. : izbranijx (S. Kozicid
IS''). Sb izbrantnimi vlasteli kra|evbstva mi. Mon.
serb. 189. (1378). O Marije, lipa kako misec, iz-
brana kako since. Korizm. 28''. Ne imejte no-
siti dragocenije ili izbranije rizi. S. Kozicid 18^.
Gdi brani obazrit ocima svoj ures izbrani. S.
Mencetid 8. Tvoj obraz izbrani. 17. Polace
bjehu toj i dvori izbrani. M. Vetranid 1 , 7.
Otvora visni dvor slavan kriz izbrani. 1, 385.
Sjahu Ijopotom izbranom. 2, 109. Od zgar je
nam dana dika izbrana. 2, 154. Velik sam jur
dio, deklice izbrana, time zlom bolio. H. Lucie
245. Od Dama§ka strane doni ga znanac moj
meu stvari izbrane kojim ne bise broj. P. Hek-
torovid 26. Ter moledi moju tvoj razum izbrani,
da mi ispuni voju. 58. Izbrani moj cvite, sto
muce lezis tac? N. Najeskovid 1, 193. Gospode
izbrane, priklono molim vas. 1, 213. Kuda ka
bez broja |udi da izbranih. 1, 338. KraJ se de
on zvati gospodin izbrani. M. Drzic 433. O
kruno izbrana! 445. Krv pridraga i velmi iz-
brana. 457. Izbrana mladosti ku rajem svak
zove. D. Ranina 6^. Izvidat moz' rane lijecima
od tvoje milosti izbrane. 14''. Za toj zudi srce
moje, i veliku duti zeju, moj izbrani prijateju.
M. Polegrinovid 194. Ku rados izbranu, ku demo
cuti slas, oruzjo na stranu kad stavi svaki nas !
I. Gundulid 14. Pomorci su vje§ti i znani, tvojim
IZRRATI, b.
143
IZBRISIVATI
plavim ki vladaju, spravni, samo sto cekaju tve
dosastjo, kraju izbrani! 2G. Cererina kdorce iz-
brana, nut' . . . slavic poje u dubravi, da taj ti
si cvijet gizdavi. 71. Bozica je oiia sjoni, Plu-
tonova Jubi izbrana. 94. Kako, brace, svijetle
strane ovo li su od nobesa, f!;di ja cijeAah tvoga
uresa vijok uSivat dike izbrano? 108. Vjerenici
obrani dostojno nad svo ino kroz ures izbrani
Ijepote istine. 173. Tim probirah sa svih strana
pido izvrsnc, vina izbrana. 226. Cvijet izbrani
od Ijeposti smrt pepeloin eto stvara. 264. A od
zlata case izbrane, slatko pice u kih stojo, ruke
bijole i snjeXane milostive kderce svoje. 377.
Zapovidje, sa svili strana da vojvode sve naj vece,
i gospoda ina izbrana u varsovsko dodu vije6e.
416. Dobrovojno tvoj milosti ja cu kazat, pasa
izbrani, narode one. 436. Cfsto donije dare iz-
brane. 460. Svak tri pukse izbrano za kopje
imise. I. T. Mrnavi6, osm. 53. Gdi u luvezni
ne vode se tanci izbrani. Gr. Palmotic 1, 30. Da
sloboda nasa izbrana ockvrnena bude § nimi.
1, 65. O krajice moja izbrana! 1, 180. On jo
izbrana nada moja. 2, 144. Jos nasega brani-
teja sveta Vlasi, glavu izbranu. I. V. Bunic,
dubr. 4. Nijedno blago izbrano nijo oruzju cijena
ovomu. P. Kanaveli6, iv. 6. Dohodi6e podlagati
sebe pod tvu mod izbranu. 16. Casti uzmozne,
hvale izbrane. 22. Znaju6 rajske ruze izbrane
da ne ubira, ne uziva. 25. U veselju gdje iz-
branu sva se dobra uzivaju. 55, Nije mogla
dikla izbrana ni udarca uciniti. 69. Pacek je
ono sreca izbrana. 157. Davaju mu lijeke iz-
brane. 193. Cutjet ono slasti izbrane 214. Kako
ces na prostrana klast so dila ti prez liega, da
su izbrana, da su ugodna nemu i mila? A. Vi-
ta]ic, ist. l**. Iscuc mu po sve strane vina iz-
tocna, smoke izbrane. J. Kavanin 20''. Zdrijeb
cestiti, sreca izbrana. 73a'. U kom djelu kad iz-
branu predobise na mejdanu. 278*>. Artimisije
}ube izbrane mausolej. 486a'. Jedan velit rijeci
izbrane. 532'\ Pjesni pojuc izbrane I. Dordid,
salt. 236. Vadec drage masti, vode izbrane. uzd.
40. Jestojske izbrane nigda ne okusi. ben. 35.
Meti unutra izbrane ciste psenice dvo ili tri sake.
Z. Orfelin, podr. 203. Sve sto izbranijeh jes na-
prava dariva im. P. Sorkocevid 5791^. Kopjanika,
izbrani junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 496. Pa dok
mi je slugu odbranijeh, odbranijeh, lava izbra-
nijeb. 4, 290. Izbrana, plur. ,res pretiosae, rarae
gemmae' (s dodatkom da je uzeto iz hrevijara).
J. Stulli, rjecn. Znate da su izuceni Turci ko-
nanici izbrani vojnici. Osvetn. 2, 121.
e. sa se, pasivno. Svo bjelode da prid oci iz-
boru se i sjedine, drobni biser od istoci, jasno
srebro, . . . kon biloce mile i drage bojnijeh diklic
tamne ostaju. I. Gundulid 405. Kako Julka iz
psenice izbere se. F. Glavinic, cvit. 396''. Da
se mudar izbere ispovidnik. A. Bacid 387.
IZBRAZDITI, izbrazdim, pf. sve ohrazditi. —
Slozeno: iz-brazditi. — Akc.je kao kod ishvaliti. —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku : ,ausfurchen'.
IZBRB^ATI, izbrbjam, pf. svrsiti hrh],ane, sve
zabrblati, izgovoriti brb]ajuci. — Slozeno: iz-
brbjati. — Od xviii vijeka. S necistim jezikom
izbrbjati molitvice. A. Kanizlid, utoc. 71. — Maze
znaciti i: dobiti brblanem. ,BrbJaj ti, brbjaj,
vidices sta 's izbrbjati'. J. Bogdanovic. — Sa se,
refleksivno, svrsiti brbjane, posto se brbjalo do
vo^e. ,Vala si se i ti ved izbrbja' do mjere, mislim
da ti je ved i jezik susta". J. Bogdanovid.
IZBRCkANE, n. djelo kojijem se izbrcka. —
U 3Iikajinu rjecniku: (sa starijim oblikom) iz-
brckanje.
iZBRCKATI, izbrckam, pf. sve pobrckati; svr-
siti brckane. — Slozeno: iz-brckati. — Akc. je
kao kod Izgledati. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izbrdkati, pobrckati, izmesti
,turpo, doformo, maculis asporgo, foedo, conta-
mino, inqulno') gdje se naj prije nahodi, i u Stu-
lidevu (v. pobrckati). Zamislite, da bi zarkora
suncu bilo vole prilicnije sto, hotodi ga upongatl
ngjenom crnijem, jedan slijepac izbrcko bi, nogo
li je raJH prilicno svo §to moze umrli jezik iz-
govoriti. B. Zuzori 324.
IZBREZAK, isbreSka, m. vidi brezujak. — Slo-
zeno od iz i breg (vidi brijeg) nastackom i.k7>.
— V zapadnom bi govoru glasilo izbrizak. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika n Vukovu (,die
.arihohe' ,c]ivu3', cf. brezujak). Na kakvom iz-
brosku nacini cardak. M. D. Milidovid, zim. vec.
63. Popov je Kolac medu Cigotom i Tornikom,
to jo jedan posirok izbrozak na juznora kraju
pravoga Zlatibora. 208.
IZBRIJATl (izbrijati), izbrijem, pf. posve obri-
jati. — Slozeno: iz-brijati. — Akc. je kao kod
iskjuvati ili kod izgrtati. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika ti Bjclostjencevu (samo part,
praet. pass, izbrijan, v. zbriven) gdje se naj prije
nahodi, u Voltigijinu (.sbarbare, radero barba'
,barbieren'), u Vukovu (.nachrasiren' ,erado'). ^
U nase vrijeme i u prenesenom smislu: iskoriti,
ispsovati. ,Uvatim ti ga, moj junace, pa znas,
onako ti ga zivo izbrijem (rijecima); mislim, da
mu se nede vise raciti prkositi'. ,Molim te, ka'
ti onde do ruke dode, nude ga zivo iskevaj i
izbrij, jer se tebe nesto bojo stidi i srami'. , Iz-
brijan je Jucki, ne maris misliti'. J. Bogdanovid.
IZBRIJAVANE, n. djelo kojijem se izbrijava.
— U Vukovu rjecniku.
IZBRIJAVATI, izbrljavam, impf. izbrijati. ^
Akc. je kao kod izgovarati. — U Vukovu rjec-
niku: ,nachrasiren' ,orado'.
IZBRIS, m. vidi izbrisane (u konkretnom smislu:
ono sto^ se izbrise). — Nacineno u nase vrijeme.
— U Sulekovu rjecniku: ,ausloschung'.
IZBRISANE, n. djelo kojijem se izbrise. — U
Bjclostjencevu rjecniku.
IZBRIS ATI, izbrisem, pf. istrti (u osobitom
smislu kod pisma: uciniti da se koja slova Hi
rijeci ne mogu citati). — Slozeno : iz-brisati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod izbri-
sivati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(izbrisati, izbrisujem ,n6ttare, forbire, asciugare'
,abwischen, abreiben'), u Stulicevu (v. smrsiti s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), u Vukovu
(,verwisch6n' ,deleo').
». aktivno. Na tvrdoj slova mudra stini izbrisa
(vrime). M. Katancid 62. Tako mi izbrisasmo
iz Damjanova teftera goreimenovati 231 gros.
Glasnik. ii, 1, 165. (1803). Ozivjeo je s riim iz-
brisavsi pismo uredbe koja bjese protiv nas.
Vuk, pavl. kol. 2, 14. Nedu izbrisati imena ne-
gova iz kdige zivota. ot. jov. 3, 5. Izbrisi me
iz knige svoje. D. Danicid, 2mojs. 32, 32. Iz-
brisem dobro svoje suzne oci. M. P. Sapcanin
1, 54.
b. sa se, pasivno. Moze se ovi zakon potavniti
u srdcih judskih, izbrkati se i pomrsiti ne moze.
I. Velikanovid, uput. 1, 337. Neka se izbrisu iz
knige zivijeh. D. Danicid, psal. 69, 28.
IZBRISiVANE, n. djelo kojijem se izbrisuje.
— U Sulekovu rjecniku: ,ausl6schung'.
IZBRISiVATI, izbrisujem i izbrlsivam, impf.
izbrisati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbri-
IZBRISIVATI
144
IZBRO.TITI, a.
sujem, izbrisati, smrsivam ,deleo, expungo'. 2. iz-
brisujom pisma, otirem, otirivam, otrti , absterge,
aboleo, dcleo, oblitero, erado, cancello', v. zbrivam,
i u Voltigijinu: praes. izbrisujem hod izbrisati.
IZBRIS^IV, adj. koji se nwze izbrisati. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,ausloschlich'.
IZBRIZGATI, izbrizgam, pf. sv)'siti hrizqane
(ne hrizgati vece, haze se o hravi itd. sto ne dajc
mlijeha, Hi ga daje malo i nedobra). — Slozeno:
iz-brizgati. — U nase vrijeme u Lici. ,'Ne vaja
ova krava ni supja boba, izbrizgala 'e'. J. Bog-
danovic.
IZBR^iANE, n. djelo hojijem se izbrja. — Sta-
riji je oblik izbrjanje. — Izmedu rjecniha u Mi-
halinu (izbrjanjo) i u Stulicevu. Oprane od niki
ostanaka i izbrjana griha smrtni. M. Dobretic
268.
IZBE^jATI, izbrjam, pf. slozeno: iz-br}ati. —
Akc. je kao kod ispitati.
1. izmrfati, izgnusiti, vidi br}ati, 2. — Od xvii
vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika u Mika-
linu (izbrjati, ognusiti ,contamino, inquino, foedo,
turpo, doformo') i u Stulicevu (,inquinare, foe-
daro, maculare').
a. aktivno. Kada covik svijedu prsti usekne iz-
brja prste. S. Margiti6, fal. 234. Andeo opra
jednoga misnika prvje mise, a posli izbrja. M.
Zoricic, zrc. 187.
b. pasivno. Zacto prem sam izbrjan i necist
mo2es me ocistiti. M. Alberti 396. Ruke izbr-
]ane krvju. M. Radni6 b3i^. Ni plemenit cvit
iiije lip u izbrjanu sudu. J. Banovac, pred. 53.
Negovi obrazi rumeni bijahu zudinskom pjuvakom
izbrjani. razg. 158. Sakramenat tila Isusova ne
ulazi dobrovo|no u dusu izbrjanu z grijom. M.
Zoricic, zrc. 180.
c. sa se, piasivno Hi refleksivno. Jedan vlastelin
susrite s. sakramenat u mistu blatnu, i udij
kleknu u blato, pokloni mu se, i ustavsi ne bise
so izbrjao. J. Banovac, razg. 45. Kad vam se
dusa izbrja od griha, nista ne marite. pripov. 21.
2. ispremetati (po canku), vidi brjati, 1. — U
Vukovu rjecniku: po canku ,verwirren' ,conturbo'.
IZBRl^AVATr, izbrjavam, impf. izbr|ati. — U
Stulicevu rjecniku: ,identidem inquinare etc'
IZBROCINE, /, 2jI ono sto ostaje od broca
had se vet jedan put bojadisalo. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der nachkrapp'
,rubia tinctorum secunda' ,(der satz der farben-
rothe, nachdem sie einmal gebraucht worden).
Man braucht ihn z. b. zum farben der ostereier,
wie das' varzilo. Kad so brocem ved jedarod
bojadisG, onda se u Fraccuskoj prodaju i izbro-
6ine i kaZa francuski: ,garanceux'. jD. Popovic,
poznav. rob. 190.
IZBRODITI, izbrodim, pf. slozeno: iz-broditi
(Hi uprav slozeno od iz i brod nastavkom i). —
Akc. je kao kod iznositi (ali vidi i kod 2). —
Od xviii vijeka (vidi kod 1, b'.
1. prelazno, iznijeti iz broda (na kraj).
a. aktivno. Izbrodivsi sriino svekolike. A. To-
mikovic, 2iv. 260.
b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. iskrcati se). I ondi izbrodi se. F. Gla-
vinii, cvit. 224*.
2. neprelazno, izici iz broda (s ovijcm zna-
cenem cini mi se da bi akc. u praes. bio izbrddim,
plur. 1 i 2 izbrodimo, izbrodite). Noe kad na
suvo izbrodi. A. J. Knezovid, nep. 131. Izbro-
divsi, udarili su na grad. A. Tomikovi6, ziv. 186.
Izbrodivsi svikolici, prosli su slavodobitnu obluku.
265. Kada bi kra} svecki izbrodio u Englesku
8 doset hijada pusaka. 234.
IZBRODENE, n. djelo kojijem se izbrodi. Cekao
izbrodene vojske. A. Tomikovic, ziv. 281.
IZBROJ, m. vidi izbrajane — U Stulicevu
rjecniku : ,ratio, calculus, computatio'. — U nase
vrijeme u Sulekovu : ,abzHhlung; auszahlung'.
IZBROJAN, izbrojna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. izbrojiv, gdje ima i adv. izbrojno ,a con-
tante, a numero' ,numerato'. — nije dosta po-
uzdano.
IZBROJENOST, /. u Stulicevu rjecniku uz iz-
brojene. — nepouzdano.
IZBROJENSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
izbrojene. — nepouzdano.
IZBROJENE, n. dtelo kojijem se izbroji. —
Stariji je oblik izbrojenje. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (izbrojenje, izbrojenje vojnika ,recensus')
i u Stulicevu. Od uzvi.senja pribivalisnoga do iz-
brojenja Izraelskoga. A. d. Costa 1, 184. Ako
ne imde mogao imati receno izbrojenje. 1, 271.
Aposto prilozi poslije duga izbrojenja od grijeha.
J. Matovic 162.
IZBROJITE^, m. covjeh koji izbroji. — U Stu-
licevu rjecniku : ,numerans'.
IZBROJITI, izbrojim, pf. sve j)obrojiti. — iS?o-
zeno: iz brojiti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inu (iz-
brojiti, pobrojiti , numero, computo'), u Belinu
(,finir di contare' ,numGrarG' 222^), tc Voltigijinu
(.scontare, computare, numerare' ,eine rechnung
durchsehen, aufzahlen'), u Stulicevu (, numerare,
adnumerare, dinumerare, recensere'), m Vukovu
(,auszahlen' ,onumero').
a. aktivno. a) uopce. Ku (lipos) clovik do vika
izbrojit ne moze. S. Menceti6 60. Ko mu vase
slavno dike i pradjede vrijedne izbroji. Gr. Pal-
motic 1, 44. Izbrojiti mod ni opaka dila moja.
I. Ivanisevic 47. Tko bi mogao izbrojiti poraz
cudni ono noci! I. Zanotti, en. 25. Clovik nijedan
izbrojiti jib ne moze. A. Vitajid, ist. 494. Da
de mu se (Davidu) za grijoli primiti sto puk iz-
broji. S. Margitid, fal. 133. Izbrojih mudroznano
nauciteje. I. Dordid, salt. ii. Izbrojivsi zla koja
cini. A. Badid 133. Po koliko se nacina ovi grih
cini, tko de izbrojit? J. Filipovid 1, 2021^. Tko
bi igdar izbrojio sve pokore? P. Knezevid, ziv.
18. Ja bi otio, da sada promislis ti sam, gris-
nice, i da izbrojis, ako mores, sve misli zivota
tvoga. F. Lastrid, ned. 384. I druga prilicna
zabludena izbroji. A. Kanizlid, fran. 41. Koliko
je pako nemodnika cudnovato pomogao, tko bi
ih izbrojiti mogao? 58. Tko de druge tvoje da-
rove izbrojiti? A. Kanizlid, utoc. x. Da ja brojim
nedijicu dana od Kotora mlade vitezove. ne bi ti
jih mogo izbrojiti. And. Kacid, razg. 298. Nije
mogude izbrojiti koliko zanata il' ti nacina ima
davo pakleni. M. Dobretic 566. Da ti izbrojim
pisma u kojijem je tvoje ime pozlatio. A. Kalid
497, Varsovskoga joste grada Ali pasa tvrde
izbroji. P. Sorkocevid 584*. Doklo Vuce svate
izbrojio. Nar. pjes. vuk. 2, 586. Tri hijade iz-
brojiie vojske. 4, 47. Dok izbroji dvanaest Tu-
raka. Ogled, sr. 130. A kamoli izbrojiti koliko
je u noj vodenih izvora bilo. Nar. prip. vrc. 3.
Tako ih izbroji u pustini. D. Danicid, 4mojs.
1, 19. IzbrojivSi svezivahu novce. 2car. 12, 10.
Ja sam ti rijec jednu po jednu izbrojio, ali mi
jedna omade, ili si jo zameo. S. !]^ubisa, prip.
106. I nih same pobrojit je tesko, kamo li bi
izbrojio vojsku. Osvetn. 3, 95. — h) inplatiti.
Koliko smo vece blago za koju stvar izbrojili,
IZBROJITI, a.
145
IZBUHATI
toliko drzimo da smo ve6e od lie gospodari. J.
Filipovi6 1, TS''. Pogodbu mu izbrojise. P. Kne-
2evi6, muk. 10. Cetrdeset forinti i viSe fiini mi
se da joj izbrojise. M. A. Rejkovid, sat. H3'\
Da za pedipsu izbroji 6etrdeset cekina. I. J. P.
Lucid, razg. 117. Izbrojiti pladu me§trima. nar.
76. Ne zaledi onijeh sto cekina Sto je za ticu iz-
brojio. Nar. prip. vuk. 137. — c) u osobitom
smislu, svrSiti hrojene (isticuci da se nema Ho
daje hrojiti). Eto vidim da si ostario, izbrojio
danke i godine. And. Kacic, razg. 47.
b. pasivno. Vasi vlasi glave svi izbrojeni jesu.
I. Bandulavic 238'>. mat. 10, 30. ,Daj vola, ka'
sto ti reko i obeda, ovo je ved novae izbrojen'.
,lzbrojeni su negovi dani'. J. Bogdanovid. —
Part, praet. pass, izbrojen shvaca se kao adj., te
s rijeccom ne znaci ne samo koji se nije izbrojio
nego i koji se ne maze izbrojiti. Vidje svrhu onoga
manastijera neizbrojeno mnostvo djavala. M. Div-
kovid, bes. 258a. Podnese neisbrojene muke. P.
Posilovid, cvijet. IG. Popova neizbrojeno mloztvo.
A. Kanizlid, kam. 106. Nakupio je suproti nemu
neizbrojene lazi. 298. Niki ostali raztezu do broja
neizbrojena. Ant. Kadcid 430. Zarad razlicitih
i neizbrojenih stvari. M. Dobretid vi. Daje mu
druge neizbrojene milosti. 67. Drugi neizbro-
jeni Daucite|i. 115.
c. sa se, pasivno. a) uopce. Ako se od vazma
nedi|e na zad izbroje. B. Kasid, rit. 12*. Svud
se crkve sagradise, izbrojit se ne mogose. S.
Margitid, ispov. 181. Pisak morski koji se radi
mnostva izbrojiti ne more. L. Terzid 307, Da
mu se sva rebra mogadijahu izbrojiti. F. Lastrid,
svet. 29a. Nebeski bitja redovi od nas izbrojiti
se ne mogu. Grgur iz Varesa 27. Medu neko-
liko spisate|a, koji se za jedan cas mogu u prste
izbrojiti, lasno je biti naj bo}i. Vuk, pism. 62.
Da se no mogase od mnostva ni izbrojiti ni pro-
racuniti. D. Danicid, 2dnev. 5, 6. — b) vidi a,
b). Neka se cijena odkupjeiia prije izbroji. F.
Lastrid, test. 158^. Iskao je, da mu se obedan
trosak izbroji. A. Kanizlid, kam. 798. — c) vidi
a, c). Izbrojili su se dnovi tvoga krajevana. And.
Kadid, kor. 297.
IZBROJIV, adj. koji se moze izbrojiti. — U
Mikalinu rjecniku: izbrojivi, sto se mozo pri-
brojiti ,numerabilis'; neizbrojivi ,innumerabilis',
t u Stuliceoii: ,numerabilis'.
IZBROJIVOST, /. osobina onoga sto je izbro-
jivo. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
jzahlbarkeit'.
IZBROJNOST, /. u Stulicevu rjecniku : v. iz-
brojene. — nepouzdano.
IZBROJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
brojene. — nepouzdano.
IZBRIJ&ENE, n. djelo kojijem se izbrusi. —
U Stulicevu rjecniku: grijeskom izbrusene.
IZBRUSITI, izbrusim, pf. posve nabrusiti. —
Slozeno: iz-brusiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,cote acuere'). — Govori se i u prenesenom
metaforickom smislu sa znacenem: iskarati, ispso-
vati.
IZ BUB ATI, izbubam, pf. izbiti, istuci, izmla-
titi. — Slozeno: iz-bubati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (izbubam, izbubati, iztucem, iztuci,
izbijam, izbiti ,pertundo, enormitor verbero, gra-
viter diverbero') gdje se naj prije nahodi, u Vol-
tigijinu (,s' attere, sbattacchiare, flagellare' ,ab-
priigeln'), u Stuliievu (,vehementer aliquem cae-
dere'), u Vukovu: (onomatop.) ,zerb]auen' ,con-
IV
tundo'. Izbuba^e ih stapima, ruztozase kouopima.
Blago turl, 2, 71.
IZBUCITI, izbudim, pf. vidi iz ujiti. — Slo-
zeno: iz-buditi (?). — Akc. je kao kod ishvaliti.
— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Madak cuci na prekladhu, otegao repetinu, iz-
budio (jamadno stamparskom Hi pisarskom gri-
jeskom mj. izbudio) ocetine. Vuk (?), 2iv. 10.
IZBUDITE]^, 7n. covjek koji izbudi. — U Bje-
lostjen6(vu rjecniku (kod buditej).
IZBUDITI, izbudim, pf. slozeno: iz-buditi. —
Akc. je kao kod ishvaliti.
1. probuditi posve (i o jednom objektu); cesto
i n metaforickom smislu. — Od xv vijeka (vidi
kod 1, c), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (iz-
buditi, izbudujem ,scuotere, svegliare, destare'
,aufwecken') i u Stulicevu (v. probuditi 8 do-
datkom da je useto iz misala).
a. aktivno. Glas jednoga rozka umido tulika-
judi izbudi me. P. Zoranid 20^, Izbuditi bolest
griha. S. Budinid, ispr. 35. Ima izbuditi po-
kornoga da se rve. 40. Izbudi dusu, da ovi zivot
trizmeno prohodi. P. Radovcid, nad. 23. Posli
toga izbudi ga na pravo skrusene od svih griha.
Ant. Kaddid 218. Koja bi mogla izbuditi u nemu
ogan Jubavi svitovne. 243.
b. pasivno. Kako clovik usilno od tvrda sna
izbujen. P. Zoranid 64*. Ovo ufanje ima uz-
drzano i izbudjeno biti razmisjanjem. S. Budinid,
sum. 17a.
e. sa se, refleksivno Hi pasivno. Izbudivsi se
gospoja poveda to muzu svojemu. Pril. jag. ark.
9, 122. (1468). Al' se izbudit tko spi node. A.
Vitajid, ist. 125b.
'Z. probuditi sve (kad je vise objekata). — U
nase vrijeme (ali moze biti da amo pripadaju i
prva dva primjera iz prosloga vijeka), a izmedu
rjecnika u Vukovu (,nach der reihe wecken' ,ex-
cito alium ex alio'). Snom pritisnute izbudio je.
I. Velikanovid, uput. 1, 160. Koji istom lasnodom
tilesa nasa izbudide i izvesti iz grobova, kojora
ucinio je ista iz nista. 1, 318. I odose, drustvo
izbudise. Nar. pjes. vuk. 3, 159. A kad dode,
cobane izbudi. 4, 147. On izbudi sve po svome
dvoru. Nar. pjes. petr. 2, 225. Tad glavari na
noge usta§e, svaki svoje drustvo izbudise. Nar.
pjes. kras. 1, 183. Onda on bradu izbudi. Nar.
prip. vuk.^ 191. Oni podipaju, izbude i druge
}ude. M. D. Milidevid, zim. ved. 317. — Sa se,
refleksivno Hi pasivno (kad je vise subjekata).
^udi se izbudise i poustajaie. M. D. Milidevid,
let. vec. 192.
IZBUDAvATI, izbudavam, impf. vidi izbudi-
vati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbudavam,
v. zbudavam.
IZBUDI VATI, izbudujem i izbiidivam, impf.
izbuditi, 1. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (praes. izbudujem kod izbuditi) i
u Stulicevu (izbudivati, v. probuditi). Izbudjujudi
sebe i ineh na necistotu. S. Budinid, sum. 37^,
Koje zapovedi uskrSsaju, izbudjuju i dvizu dobri
nauk. 55a. Recju svojom izbudjujudi i zovudi
nas. 172*. Koja izbudjuju ufanje u Boga. ispr.
44. Izbuduju se (Krstjani) na moJeAe za ne.
Ant. Kadcid 372.
IZBUHATI, izbuham, pf. ispitdati od buha.
— Slozeno: iz-buhati. — U nase vrijeme u Lici.
Prvo nego podu djeca u vece spavati, rece im
mati: ,Amo da vas izbuvam, da mi ne nosite
buva u krevet', t. j. svuce svakom kosuju, te
ispremedo i trazi buhe, pa ih pobije. J. Bogda-
novid. — I sa se, refleksivno. ,Izbuvajte se prvo,
pa onda ajte spavati'. J. Bogdanovid.
10
IZBUJATI
IIG
IZDAHNUTI, 1.
IZBUJATI, izbujam, pf. izici (o suncu, zori).
— Slozeno: iz-bujati. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (,aggiornare, spun-
tare del sole ec' ,das aufgehen der sonne') i u
Stulicevu (v. granuti s dodatkom da je uzeto iz
pisca Gundulica). Kad zora iza gor izbuja i
tmine srid mora svitli zrak obuja. E). Barakovi6,
vil. 92. — Na jcdnom mjestu xvii vijeka nije
rijec suncu ni o zori. Mudar kako guja van
ku6e izbuja. B. Krnarutid 25.
IZBULATI, izbulam, pf. vidi iskokati. — Slo-
zeno: iz-bulati. — U naSe vrijeme u Lici. Izbu-
lati, iskokati (kukuruz) ; izbulati se, iskokati se.
,Svi su se kukuruzi izbulali'. u Lici. V. Arse-
nijevic. ,Nude i meni izbulaj kukuruza'. J, Bog-
danovii.
IZBU^ITI, izbujim, pf. (objekat je samo oci
Hi oko), izvaliti. — Slozeno: iz-bujiti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (oci ,die augen hervor-
strecken' ,exsero oculos'). Izbujio oci kao varen
zee. Nar. posl. vuk. 97. Doista bese tako iz-
bujio oci. M. D. Milielievid, des. par. 45. ,IzbuJio,
brate, one volike ocerine na me, reka' bi, sad
CO me s nima 2iva prozdrijeti'. J. Bogdanovic.
— Pasivno. Od debjine izbujeno im je oko. D.
Danicid, psal. 73, 7.
IZBuSlTI, izbusim, pf. posve probusiti. — Slo-
zeno: iz busiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U Vukovu rjecnika: ,zerlochern' ,perforo, per-
tundo'.
IZDA, adv. jos (samo kod kajkavaca). — U
Bjelostjencevu rjecniku: izda, isce, josde, jostere,
jos ,adhuc, v, etiamnum'. 2. izda li? ,adhuc ne?'
jos li?; M Jambresicevu : ,adhuc, etiamnum, eti-
amdum'; u Voltigijinu: ,ancora, pure' ,auch' ; u
Stulicevu: ,adhuc' s dodatkom da je uzeto iz
Habdeliceva.
IZDAC, izdaca, in. proditor, covjek koji izda.
— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Zloglas
izdac 8 tamne busi. J. Kavaiiin 123'>.
IZDACE, n. vidi izdane. — Samo u jednoga
pisca XVII vijeka sa starijim oblikom izdatje.
Grcko izdatje u daru tom nek se utopi. I. Za-
notti, en. 7. A izdatje ne zna gdi je. 19.
IZDADBA, /. djelo kojijem se izda, vidi iz-
dane, izdaja. — U Stulicevu rjecniku: ,proditio'. —
U na§e vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem:
Izdadba, mere. ,au8stellung (eines wechsols)', tal.
,emissione'. B. Suiek, rjocn. znanstv. naz.
IZDAH, m. vidi izdahnu6e. — U nase vrijeme
kod pisaca. Mufienik nevojan pomaze sa smrt-
nijem boravec izdahom. Osvetn. 2, 137. Neki
kune na izdahu majku. 3, 107. Puska pusci iz-
daha ne dava, a top topu daje zalogaje. 5, 86.
1. IZDAHAJ, m. u Stulicevu rjecniku: ,efflatio
animi, expiratio'. — nepouedano.
2. IZDAHAJ, /. u Stulicevu rjecniku uz 1. iz-
dahaj. — sasma nepouzdano.
IZDAHAJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
izdahaj. — sasma nepouzdano.
IZDAH ATI, izdasem, impf. vidi izdihati. —
Samo u jednoga pisca naSega vremena, a izmedu
rjednika u Stulicevu (v. izdahnuti s dodatkom da
je uzeto iz brevijara). I komore da bi poskapale
i sva raja da bi izdahala. Osvetn. 3, 62.
IZDAHNUdlE, n. djelo kojijem se izdahne. —
Stariji je oblik izdahnutje. — Izmedu rjecnika
u Mikafitiu (izdahnutje), u Belinu (izdahnutje
,lo spirare, per morire' ,oxpiratio' 701a), u Stu-
licevu (izdahnutje, v. izdahaj ; na izdahnutju koga
sluziti, dvoriti ,alicujus extremum spiritum exci-
pere'), u Vukovu (sarartni cas ,das sterben' ,obitns'
s primjerom: Tako mi moga izdahnuca!). a) vidi
izdahnuti, 1, a). Ove stvari reksi, izdahnu; i
ovijem izdahnutjem pokaza, da je istiniti covjek.
M. Divkovi6, bes. 389*. Na 6as od izdahnutja
moga. B. Kasic, nac. 83. Bududi jur blizu iz-
dahnutja rece: ... is. 70. Cudna i cudnovata
cuda zgodise se u izdahnutju tvomu. M. Jerkovi6
69. Imam u izvrsnosti do izdahnutja slijediti. V.
Andrijasevid, put. 29. Negovo arce trpi iznutra
izdahnutje mrtvije. M. Radni6 5Ib, Kad nemani
na te pusu do tvojega izdahnutja. J. Kavanin
5003'. Koji je na izdahnu6u. I. Dordi6, salt. 502.
Povrati zivot jednomu slomjenu crkovnaku jur
na izdahnudu. ben. 31. Na izdahnudu pristupi
na sveti otar. 60. Vi scijenits, da tadara samo
umiremo, kad izdahnucem zaglavimo. B. Zuzeri
213. U skoncanu od izdanuca. J. Banovac, pred.
23. Da je bolesnik na izdanucu. 152. Od pri-
strasnoga izdahnutja Isukrstova. blagosov. 68.
Sada se spomenite od onoga sto de vam se do-
goditi na cas izdanutja vasega na rastanku dule
s tijelom. F. Lastric, od' 286. Koje imadijaSe
podniti na Kalvariji tja do izdanutja. test. 154^.
Nevojni bolesnik na izdanutju svomu. ad. 16*.
Od porodena do izdanutja na krizu. ned. 204.
Po izdahnudu Jczasovu. S. Eosa 166*. U naj
bli2nemu izdahnucu duse. J. Matovic xvii*. Kad
bi jedan bio na izdanutju. M. Dobretic 84. Da
negova dusa na cas izdahnuda svoga iznade tebe
sudca blagostiva. T. Ivanovic 135. Moga mi iz-
dahnuca! M. D. Milidevic, let. vec. 150. — b)
djelo kojijem se ispusti doh, hak (glas h). — u
jednoga pisca xvii vijeka. ,H' izdanutja bilig. I.
Anci6,^svit. vii. vrat. xi.
IZDAHNUTI, izdahnem,p/. slozeno: iz-dahnuti.
— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet.
pass, izdahnut; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izdahnii. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izd-hhn^ti, rus. Hs^oxHyTt.
— AoriH i i)art. praet. act. mogu postati bez
nastavka nu : izdahoh, izdase itd. ; izdahao, iz-
dahla; moze biti da bi i gcr. praet. bio i izda-
havsi, ali ovome obliku nema potvrde (pravo nema
potvrde ni za aor., osim 2 i 3 sing, izdase sto
se i cesce nahodi nego izdahnu). — Izmedu rjec-
nika u Mika^inu (izdahnuti, izdihnuti, pustiti duh
,expiro, exhalare spiritum'), u Belinu (izdahnuti,
izdahnivam , spirare, per morire' ,expiro' 701*), u
Voltigijinu (izdahnuti, izdahnivam ,respirare, fia-
tare; morire' ,athmen; sterben'), u Stulicevu (,ex-
pirare, animam exhalare'), u Vukovu (.ausathmen'
,exspiro'), u Danicicevu (izdthnuti ,exspirare')
1. neprelazno, pravo je znacene : ispustiti
jednom dah, ali se upotreb^ava naj cesce u oso-
bitom smislu: a) ispustiti duh, umrijeti. Izdi.se
posredi naroda zloju stmrLtiju. Stefan, sim. pam.
saf. 23. Vas se oslabi pak izdase. M. Marulid 51.
Na kriJu izdase. 102. To reksi izdase. Korizm.
y?**. Jezus ispustiv glas izdahnu. N.^Ranina 100*.
mar. 15, 37. Kad ja izdahnem. G. Drzic 359.
Jezuse, kad (ti) izdase. M. Vetranid 1, 322. Ne-
vidom da izdahnem. 1, 449. Ne bi pri, gospoje,
uzal se razmaknul od jubavi tvoje, nego bih iz-
dahnul. H. Lucid 189. Kad Jezus izda§e. N.
Najoskovid 1, 142. Prije bi izdahao neg bi se
zalozio. M. Drzid 135. Sin Boiji izdase na krizu
za grijehe na§e. 457. Ima§ vojna, ki ti kaze,
da bi u te dusu udahal i sam umrl al' izdahal
i da nima nigtor dra2e. M. Pelegrinovid 181.
Padsi na zemju izdahnu. F. Vrandid, ziv. 65.
Dospivsi izdahnu. B. KaSid, per. 190. PrignuvSi
glavu izdahnu. is. 70. Na deveto vrime Isukrst
IZDAHNUTI, 1.
147
IZDAJA
izdase. M. Albert! 870. Isua ispustiv glaa velik
izdase. 480. Ah, jeli da mi duh susrete kogodi?
od glada izdahnuh, zivot mi izhodi. I. Gunduli6
151. Ovi mramor vil zatvora rajske dike i Ije-
posti ; tko nije srca od mramora, odi izdahni od
ialosti. 273. Bjese izdaho prije tega. 546. Dokli
car mu pod nogami s prva streptje, pak izdase.
570. Zasve da bjese izdahao. I. Drzic 340.
Dokle izdase na krizu. 368. Bog svemogu6i iz-
dahnu u tolicih tugah. M. Jerkovi6 69. Hudi
zlotvor izdaho je. 6. Palmotid 1, 396. Da to li
6u u ovoj }uti izdahnuti? P. Kanaveli6, iv. 70.
I scijenase izdahnuti na videnju nevo|nomu. 71.
Vapijuci izdahnu. P. Eadovcid, ist. 51. Izdanu
na kriin. I. Anci6, svit. 211. Koji na kriz iz-
dahal je. P. Hektorovid (?) 86. Dospivsi anjel
govorenje, ima Lovrinac izdahnuti. 166. Eece
prvo nego izdase: ,Svaka jesu jur svrsena'. A.
Vita}i6, ost. 315. Da ga ne kti pustiti docim i
ona ne izdanu. S. Margitid, fal. 85. U kojim
6e izdisat a nemoc nigda izdahnut. I. Grlicic
129. Da ne izdahnes zlo na kraju. J. Kavanin
390a. Vec u tebi da izdahnu (ja). 402b. Iz-
dahlo je blago moje. I. Dordi6, uzd. 87. Malo
prije neg je izdahla. B. Zuzeri 119. Kaze da je
jur izdaho. 252. Mrtac cijem je izdaho, poso je
dusom medu Jute muke. 377. Dosta je, siro-
mase, da ga ti ugledas, udij ces otit od stra iz-
danuti. J. Banovac, razg. 91. Da od velike slat-
kosti pomankavase da hotise izdanuti. 98. I
s ovim izdanu nesri6no, i pripade duhu djavlu.
120 Medu to se odvezo zavoj od zile, poce teci
krv, da izdanu ne probudivsi se. 150. Ovo re-
kavsi, izdanu. F. Lastric, od' 377. Kako da ce
izdanuti i umrit od zalosti. test. 107*. Da ce
skoro pod bici Isus izdanuti. US''. Gospodin
ranu na boku u srco otje primiti kad izdanu.
ned. 205. Bojeci se da ne izdahne. A. Kanizlic,
kam. 106. Videdi mati da ce izdahnuti. utoc.
XXI. Dodi prije neg bude izdaho sin moj. S.
Eosa 60a. Da ce ondi taki izdahnuti. M. A. Ke|-
kovic, sat. L2a. Premda bi mati bila na cas od
smrti i da je ocito sasvim da do malo vrimena
ima izdahnut. M. Dobretic ^26. Ako ne bi medu
to izdanuo (bolesnik). 49. Zedajuci izdahnu spa-
sitej svita. I. J. P. Luci6, razg. 4. Cinilo mi
se, kao da 6u izdanuti. D. Obradovic, ziv. 78.
Tolika je krv iztekla iz ovijeh rana, da nije u
fiemu duha, samo za izdahnut. A. Kalic 273.
Izdaho je, umro je. 533. Al' je jadan nocas iz-
danuo od zalosti za tobom djevojkom. Nar. pjes.
vuk. 1, 258. Kad vidje kapetan, da s takom
vikom izdahnu, rece. Vuk, mar. 15, 39. — u ovom
smislu stoji i part, praet. act. izdahnuo Hi iz-
dahao (umro), kao adj. Iznadose ga ved iz-
dahnula. I. Dordic, ben. 168. S hiadnom sijom
sa izdahla tijela. Osvetn. 2, 69. i grijeskom part,
praet. 2J«ss. Ostaviti izdahnutu. P. Kanavelic,
iv. 72. Zovnuse ispovidnika, ma zaludu, jer ne
prispi, vece ga nade izdanuta. J. Banovac, razg.
186. Grobi drze u sebi tilesa izdanuta. pripov.
149. — b) znacene je umrijeti, i kad je subjekat
dusa Hi duh. Da dusica tuj izdahne. M. Vetranic
1, 15. Malim ne izdase duh moj od veseja. D.
Barakovid, vil. 149. Dusa kad izdahne. B. Zu-
zeri 101. — c) od zivota preneseno na ogan: uga-
siti se. Kad vidi da ogan bode da izdahne. V.
Vrcevid, igr. 7. — d) u jednoga pisca nasega
vremena (samo part, praet. act.) o pusci u pre-
nesenom smislu: puknuti. A vitez je za percin
mu mahnu, pa izdahloj besjedio zijevci. Osvetn.
3, 51. Vile harnu sredu nima navijestale: da im
zgodno u cij pusko pale! ne izdahle bez da na
tie svale! 4, 30. — m ovom primjeru kao da je
drugo znacene: odahnuti, pocinuti: A ispod neg
popraSile dijke, pa prastile do sutona danu pa
ni pro nod ne izdahle sjajne, da je vidno pa§i
nodevane. 5, 99.
"i. prelazno, objekat je dusa Hi duh, te je zna-
cene kao^kod 1, a) umrijeti. Nevojno dusu iz-
dahnu. S. Kozicid 52^. Med rukami nihovimi
kako da bi zaspala dusu izdahnu stvoriteju svomu.
F. Glavinid, cvit. 376''. Na komu je svoj sveti
duh izdahnuo. I. Grlicid 11. Izdahnu, ko da je
zaspo, srednu dusu. B. Zuzeri 16. Izdahnu dulu
utrudjenu. 55. Svoju dusu bogojubno izdahnu.
V. M. Gucetid 125. A na svrhu u pokoju da
izdahnem dusu moju. A. Boskovideva u I. M.
Mattei 347. Izdahnuh dusu moju. L. Kadid 2.
Ucini, dobri Jezuse, da izdahnem moju dusu u
tvoje srce. I. M. Mattei 306. Gdje si stao, nijesi
izdao, dok nijesi dusicu izdaho. Osvetn. 3, 106.
— atno pripada i ovaj primjer: Dominik svoj
zivot izdahnu. V. M. Gucetid 107.
IZDAHNIVANE, n. djelo kojijem se izdahnuje.
Ogan koji iz izdahnivanjih plamenitih vidi se u
ajeru radjati. A. Vitajid, ist. 529.
IZDAHNIVATI, izdahnujem i izdahni vam, impf.
izdahnuti. — U Belinu rjecniku i u Voltigijinu:
praes. izdahnivam kod izdahnuti.
IZDAJA, /. proditio, djelo kojijem se ko izda
(na prijevaru, u naj gorem smislu). — Postaje
od izdati nastavkom ja. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,proditio' 738^), u Vol-
tigijinu (jtradimento' ,verratherey'), u Stulicevu
(v. izdadba), u Vukovu (,der verrath' ,proditio').
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. Ceda ova
prehude matere jesu izdaja, laz, himba . . . S.
Budinid, sum. 121l>. Koji objavi izdaju ili iz-
dajicu. ispr. 162. Samokrese tamno oruzje od
izdaje nose uza se. I. Gundulid 325. Pocamsi
taku izdaju sto mu^ ucini opaki Juda. P. Posi-
lovid, nasi. 134''. Sto poklana (svijet) jest iz-
daja. M. Radnid 1911^. Da mu radjase o izdaji.
S. Margitic, fal. 267. Izdaja koja obisi Asalona.
A. d. Bella, razgov. 75. Ne moze naudit nam
Judska izda,ja. I. Dordid, salt. 31. Ovi izdajom
pogubi Odoakra. ben. 120. Ova mu se (Isusu)
izdaja veoma mucna ukazala. J. Banovac, razg.
159. Poznajudi tvoje izdaje i privare. pripov.
169. Kapitan od Ungarije odkrivsi izdaju i ne-
virnost svojih vojnika. 210. Ako pak zelite ne
samo cuti, neg i ocima viditi izdaje od prokle-
toga griha. F. Lastrid, ned. 84. Da ne bi po-
sumnio od izdaje i dogovora s carom. A. Ka-
nizlid, kam. 268. Da David ne uzradi o izdaji.
E. Pavid, ogl. 255. Necu tebi izdaje na Kosovu
uciniti. Nar. pjes. bog. 7. N'jesam ti izdaje ni-
kadara ucinio. 51. Zakline se Bogom gospo-
darom, da izdaje nede uciniti. And. Kacid, razgov.
57. Zavika govoredi: ,Izdaja, izdaja!' kor. 263.
Da prikazo vladaocu od grada izdaju. M. Do-
bretid 137. Tada se ne cini napravda ni izdaja
ni usilovane manastiru. M. Dobretid 383. Lica
puna himbe i izdaje. L. Radid 52. Od izdaje
Brankovica Vuka. Nar. pjes. vuk. 4, 72. I izdaju
caru ucinio. 5, 74. Zavist kleta, izdaja domaca.
5, 534. To mu prvi za izdaju dari. Pjev. crn.
288a. Crna izdaja Brankovide%'a upropasti nase
mucenike. M. Pavlinovid, razg. 87. — kaze se
na izdaju, po izdaji kao : izdajom, izdajno, iz-
dajnicki. Na izdaju ,a tradimento' ,per insidias'.
A. d. Bella, rjecn. 738*'. Od koga bi na izdaju
zadavjena. I. Dordic, ben. 121. Osyoji mnoge
gradove i varose po izdaji. And. Kacid, razgov.
9. — b) u jednoga pisca xviii vijeka kao da
ima posve drugo (konkretno) znacene: sto se izda
IZDAJA
148
IZDAJNIK
(rodi, porodi). Izdaja ozujka i prolitja. J. S.
Rejkovic 107. Drngi buba da red ide mladih,
koje cekaj dan i nod iz jaja, drugi bit ce red,
druga izdaja. 202.
IZDAJAN, izdajna, adj. koji pripada izdaji
— isporedi izdavan. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (vidi hod izdavan).
a. adj. a) koji izdaje. Ja izdajna i obijesna
Jubovnica. V. Andrijasevic, put. 329. Kada ce
do6i vojska protiva svijetu odmetnomu, iz'lajnomu.
M. Radnid 559b. jer se po svojoj izdajnoj vo}i
pusta privariti. Ant. Kadcid 535. Zudi osvojiti
i srca izdajna i svetogrdna. I. M. Mattel 70.
Kako bi ih jubko nasvjetovo, da ved igda ne
pouzdaju se u izdajnu pudinu. 332. Izdajni,
otrovni neprijatej. A. Kalid 86. S jedne strane
liimbe i privare izdajnoga svijeta, a s druge na-
pasti. 13"). Rad nepomne i nehajstva izdajne
sluzbe. 396. Pak izdajni san pritisne misli i
pamet s ocim stisne. N. Marci 20ab. (^uted tamne
sred propasti da je izdajni pasa ostavi. P. Sor-
kocevid 579b. Da ne cuju izdajni Piperi. Nar.
pjes. vuk. 5, 15y. — b) kojijem se izdaje. Spanske
judi vi zovete, da izdajnu u nacinu pridati im
grad budete. J. Palmotid 128. Marku vaze zivot
Osinanin , ki mu izdajnu stera varku. J. Ka-
vaiin 94b. Ova izdajna govoreria podigose An-
tijoha na Judu. E. Pavid, ogl. 450. Posli ovoga
izdajnog pojubjena. 611. Car Mehmed lipo ga
zagrli i pohvali dilo izdajno. And. Kacid, razgov.
117. Uzimajudi izdajnim nacinom sakramente.
M. Dobretic 144. Ispovid bi bila kradjiva i iz-
dajna. 157. Zonidba bi bila izdajna, privarna i
grisna. 520. Bi prizvan s izdajnom privarom.
I. J. P. Lucid, izk. 9. Cemu odjecu svu promi-
jeni, ter uzrodi, Rizvan pasa varke izdajne da u
noj scijeni. P. Sorkocevid 591*. — c) kad se iz-
rice kome je izdaja na stetu, to stoji u dat. Ova
bi priporuka bila izdajna dusi iskusiteja. Ant.
Kadcid 5.
b. adv. izdajno, izdajom, izdajnicki. — Izmedu
rjednika u Belinu (,a tradimento' ,per insidias'
738b), n Bjelostjencevu (vidi kod izdavane), it
Voltigijinu (,traditoriamento' ,verratherisch'), u
Stulicevu (.instar proditoris, proditorum more').
Ako od svake strane uzcekas ju (stnrt), nede te
podkinuti izdajno. M. Eadnid 334*. Ubi Andronik
misnika Oniju izdajno. 336b. Tko z drugim di-
luje lazjivo, privarno i izdajno. M. Dobretic 526.
IZDA.TANE, n. vidi izdavane. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: izdajane, izdava, izdajnost, iz-
dajstvo ,proditio, traditio'; u Jambresicevu: iz-
dajane, izdavane; u Stulicevu.
IZDAjaTI, vidi izdavati.
IZDAJAVAC, izdajavca, m. vidi izdavalac. —
U Jambresicevu rjecniku: (kajkavski) izdajavoc,
izdavavec ,proditor, traditor'.
IZDAJCINA, m. augm. izdajica. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,traditoraccio' ,infamts proditor'.
— nije dosta pouzdano.
IZDAJICA, m. proditor, covjek koji izdaje dm-
goga (u naj gorem smislu). — U mnozini je zen-
skoga roda: I sa snima mloge izdajico. Nar.
pjes. yuk. 5, 263. gdjegdje se nahodi istoga roda
i u jednini: Izdajice zala! D. Barakovid, jar.
100. O izdajico jedna! A. Kanizlid, utod. 46. po
Stulicevu rjecniku moglo bi se kazati i zenskom
ie}adetu (isporedi izdajnica). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iz-
davac), u Voltigijinu (.traditore' ,verrather'), u
Stulicevu (,proditor, quae prodit'), u Vukovu (,der
verrather' ,proditor'). Brani nih od iziajic nih.
Transit. 107. Budud da si sam sebi izdajica. M.
Zoricic 41*. Koji objavi izdaju ili izdajicu. S.
Budinid, ispr. 162. Proklet da je, ki hrani grac-
koga izdajicu. Aleks. jag. star. 3, 275. Ki bi se
nasao neviran ali izdajica mista. Stat. po}. ark.
5, 257. Srca moga izdajice jes podjamna ti du-
sice. M. Gazarovid ll8b. Od Jude izdajice ce-
lovan. P. Radovcid, nac. 432. Suprod Judi iz-
dajici. A. Vitajid, ist. 386. Eto ugljeda cete nike
s izdajicora klotim drugom. ost 99. Tamni Judi,
izdajicam ste vjerovali. J. Kavanin 415*. Koji
jo to neharni izdajica od nas, koji de uciniti to-
liko veliko zlo? M. Lekusid 35. Kako himbeni
izdajica pride s mnostvom oruznikov. 147. Iz-
dade ga Juda izdajica. T. Babid, pism. 36. Za
onu Jubav s kojom si cd Jude izdajice himbenim
celovom pozdravjen. A. Kanizlid, bogojubn. 93.
Da je Ivan cosarov izdajica. M. Zoridid, zrc. 52.
Vi poste6a izdajice! V. Dosen l()8b. Al' se nade
jedan izdajica. And. Kacid, razgov. 104. I Juda
koji bi izdajica. kor. 362. Juda Iskarijot, koji
je bio izdajica. I. Velikanovid, uput. 1, 142. Iz-
dajica Boga svoga. I. J. P. Lucid, razg. 123.
^jubav jost bila osobiti izdajica, koja je sina
Bozjega na^ muke i smrt pridala. B. Leakovid,
nauk. 57. Cuvaj se gubavaca izdajica. M. Pav-
linovid, razl. spis. 322.
IZDAJNICA, /. zensko ce}ade koje izda, ispo-
redi izdajnik. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,traditrice' ,proditrix' 768''), «
Bjelostjencevu (izdajnica, zona ka izdava ,pro-
ditrix, traditrix'), u Jambresicevu (izdajnica, iz-
davavica ,prcditrix'), u Stulicevu (,quae prodit'),
u Vukovu (,die verriitherin' ,proditrix'). S Bogom,
nasa izdajnica! (x. Palmotid 2, 141. Krvnici
tamni pogane iziajnice. I. Dordid, uzd. 15. Sad
poznajem, da je zena opaka i da sije Jul ne-
sklade i jedne izdajnice. N. Palikuca 18. Svak
se cudi Sansunu, da je postavio svoju snagu,
svoj zivot u ruke jedne potistene izdajnice. A.
Kalid 167. Nazvao ju je nevjernicu i iziajnicu.
A. Tomikovid, ziv. 53.
IZDAJNICKI, adj. (koji pripada izdajnicima),
vidi izdajan. — Od xvm vijeka.
a. adj. Nisu li noge Jude one noge izdajnicke,
koje de mu sluziti za vodu tvojih neprijatoja?
A. Tomikovid, gov. 81. Ni predasne ni sadasne
vladane negovo ne zasluzuje izdajnicka ona okri-
vjenija. Nov. sr. 1834. 201. Dogovori se s vla-
stelom, kako de to izdajnicko djelo svrsiti. S.
i^ubisa, prip. 51. Brodani popalise Sarajevo, da
osvete izdajnicku smrt. M. Pavlinovid, razg. 42.
b. adv. izdajnicki, izdajnickijcm nacinom, iz-
dajom. Pa je i on izdajnicki ubijen. M. Pavli-
novid, razg. 80.
iZDAJNIK, m. proditor, covjek koji izda (u
naj gorem smislu), izdajica. — OS xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (, proditor'; izdajnik
od grada svoga ,proditor patriae'), u Belinu (,tra-
ditore' ,proditor' 738b), ^ Bjelostjencevu (vidi kod
izdavac), u Voltigijinu (kod izlavac), u Stulicevu
(.proditor'), m Vukovu (uz izdajica). Njegda vele;
kurvaru, a njegda: ubojico, a njegda: izdajnide.
M. Divkovid, bes. 177b. Puk govorase: ,Ne mis-
nice, nego izdajnice'. M. Divkovid, zlam. 61. Izdan
celovom Judo izdajnika. B. Kasid, rit. 131. No
ustavja'te misao priku, kad mi zivoj nije modi,
k nemilosrdnom izdajniku, neka mrtva budem
podi. I. Gundulid 42. Izdajnice, ti dostoji§, ne
pod zemjom tu da 8toji§. 468. A ne moze od
silnika imenom se car nazvati, ki vrh kletijeh
izdajnika od osvete sabju obrati. 495. Cim g;a
ucini zlotvor kleti bez krivine izdajnikom. G,
IZDAJNIK
149
IZDAJSTVO
Palmoti6 1, 207. Hod'mo spravit nasu vojsku
svukoliku suproc kletom izdajniku. 2, 137. Od
potajnijeh izdajnika. P. Kanavoli6, iv. 174. Iz-
dajnice, ti izdajstvo nemu spravi. P. Bogasinovid
18. U Judo apostola izdajnika. I. Anci6, svit.
35. Gledaj kako gfovori ovi izdajnik. P. Posi-
]o\i6, cvijet. 160. Koliko mudrija bi ova zena
ffretnica nego ucenik izdajnik. M. Eadnic 273^.
Prema Judi izdajiiiku. B. Betera, cut. 165. Boje
da ni u vijek ko je hud izdajnik. (D). Poslov.
danic. 7. Krijo izdajnik svo'e podjame. J. Ka-
vanin 256*. Jedan himbenik, jedan izdajnik pod
kopienom od prijate|stva. A. d. Bella, razojov. 23.
Od hnda izdajnika odstupifc 6es. I. Dordid, salt.
10. Bi od izdajnika uvoden unutra. ben. 123.
Meu to vrlme oni zli i neharni izdajnik Juda
ugovarase s poglavicami. M. Lekusi6 40. Iz-
dajnika u utrobi nosim. J. Banovac , pred. 4.
Kod bjuotino drustva apo§tolsko^a, Jude pro-
kletoga izdajnika. F. Lastric, ned. 7. Taki 'e iz-
dajnik i grih smrtni. 82. Ovdi sada nije mi po-
tribe istrazivati izdajnika. 127. Kako sam ja
|ubio ne samo prijateje i dostojne, neg;o i nedo-
stojne ili ti neprijateje kako Judu izdajnika. 297.
Ti se srdis suprotiva Judi izdajniku. V. M. Gu-
cetic 35. I kakono izdajnika svakim mukam lieg
mufiase. P. Knezevid, ziv. 39. Pogodba Jude iz-
dajnika. A. Kanizlic, kam. 525. Sumnedi da medu
nima imade izdajnika. E. Pavid, ogl. 324. Jeda
li sam ja taj izdajnik? 606. Ovi nesridni iz-
dajnik dade im za zlamene. 610. Koji nam od-
krijo izdajnika, neka se mozemo od nega cuvat.
D. Basid 7. Sa svijera napastovanima svijeta iz-
dajnika i pakjenoga neprijateja. 241. Sva Jurina
vojska osta izvan sobe, promisjajuci slobod Muso
izdajnika. And. Kacic, razgov. 113. Da mu ob-
javi n. p. izdajnike, koji su ga hotili otrovati.
Ant. Kadcid 324. Imam li ga svijetu darovati,
ovem neharniku, ovem izdajniku, ovem nemiocu?
I. M. Mattei 151. Dokle mi je u cesu novaca,
a u Crnu Goru izdajnika. Nar. pjes. vuk. 4, 79.
Nigda u nas izdajnika nejma. Pjev. crn. 299^.
Pak ja joste imam izdajnika. Ogled, sr. 24. De
izdajnik boji od viteza. P. Petrovid, gor. vijen.
14. Otle demo na Grahovo sidi , po Grahovu
srazit izdajnike. Osvetn. 2, 76. — Ko je izdan
moze se izreci qenetivom. Zasto su oci izdajnici
duse nase. F. Lastric, od' 322. Vapiju da je do-
stojan smrti, kako izdajnik cesarstva. M. Zoricic,
zrc. 52. Jer bi inako bio lazac i izdajnik duse
tvoje. Ant. Kadcid 37. Dva neprijateja i izdaj-
nika duse. I. J. P. Lucid, razg. 66. Mnostvo ne-
izbrojno upisnika vrvi vojevati svijetu, prera da
jo himbeni izdajnik svojijeh podloznika. I. M.
Mattei 335. (amo pripadaju i ovi primjeri u
kojima nije izdano celade: Vi dete biti izdajnici
blaga Bozjega. J. Banovao, pripov. 248. Vi
daklen , zlo uzdizudi vasu dicu, jeste izdajnici
blaga Bozjega. 250. Mi nasega spasena jesmo
izdajnici. J. Filipovid 1, 454*. PodiliteJ sakra-
menta ima biti viran, a ne izdajnik i razaspite}
blaga noprocinenog muke i krvi Isukrstove. M.
Dobretic, bogosl. 12). — ili adjektivom posesiv-
nijem, Koji tvoga izdajnika zoves prijatejem. M.
Divkovid, bes. 368*. Umuknite, Bozji izdajnici.
T. Babid, pism. 20. Neharnici su Bozji izdajnici.
J. Banovac, pred 33. O Boze! sve se svitu daje,
koji no je nas ociti neprijatej, puti, koja je nas
izdajnik. J. Banovac, razg. 151. Da ne bi iko
bio izdajnik i odmetnik negov. J. Matovid 474.
Hotio si slijedit izdajnika tvoga. L. Eadid 1.
Nije za drugo uzvisio Mardokea na dostojanstvo
krajevsko, nego sto mu ocitova dva kudna iz-
dajnika. D. Eapid 161. Volio bih spustiti dusu
na kocu, nego se nazvati bratskijem izdajnikom.
S. ^ubisa, prip. 175. — Hi genetivoiii s prijed-
loyoni od. Izdajnice od naroda. W. Kasid, rit. .366.
Kakono izdajnika od cesarstva. P. Posilovid, nasi.
134i>. Da de pobiti izdajnike od grada. M, Radnic
227a. — ili dativom. Izdajnik bio bi kraju oni.
M. Radnid 61''. Jesu mu izdajnici. 361*>.
IZDAJNISTVO, n. (osohina onoga koji je iz-
dajnik), vidi izdaja. — Od xviii vijeka. Judia
se pocetak fali, ali se svrha izdajnistvom osu-
dujc. D. Rapid 341. Vrazji rozi znace izdaj-
ni§tvo, mrzost i ocajane. S. ]^ubisa, prip. 272.
IZDAJNOST, /. (osohina onoga koji je iz-
dajan), vidi izdaja. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (izdajnost, izdajstvo ,pro-
ditio') gdje se naj prije nahodi, u Bjelosfjencevu
(kod izdajane), n Stulicevu (v. izdadba). NiSta
mu toliko zestocije srce ne probada, koliko pri-
jatejska izdajnost. A. d. Bella, razgov. 201. Pod-
laze svoju voju tvomu hotenu, svqju sluzbu tvojoj
izdajnosti. J. Banovac, pripov. 169. Jeda bi se
ne ostavia od griha izdajnosti. J. Banovac, pred.
117. Zasto je (ispovid) cini u privaru i izdajnost
oblasti staresine od svoga reda. M. Dobretid 151.
IZDAJSKI, adj. vidi izdajnicki. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Satrt des skup izdajski ki me
ruzi. I. Dordid, salt. 470.
IZDAJSTVO, n. vidi izdaja. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod izdajnost),
u Belinii (,tradimento' ,proditio' 738''), u Bjelo-
stjencevu (kod izdajane), u Stulicevu (v. izdadba).
Gospodin zna§e negovo izdajstvo. B. Kasid, is.
49. Izdajstvo od grada. zrc 104. U sto obraza
priobraza i privraca sto besjeda, varka, izdajstva,
sumna, laza. I. Gundulid 479. Ko kad pukne
grom, iz koga s urnebesom trijesi udare, omraza
i gniv srca svoga riga izdajstva i privare. 515.
Jos de vitez vuhoviti ^nemilosno izgubiti po iz-
dajstvu glavu svoju. G. Palmotid 2, 58. S kijem
izdajstvo, s kijem privara, s kijem zla stoje sva-
kolika. 2, 115. Kleto izdajstvo i nevjera ka to
snade. 2, 286. Sva je izdajstvo, u svem hini. I.
V. Bunid, mand. 6. Od izdajstva grijeh prokleti.
P. Kanavelid, iv. 224. Bez nijedne himbenosti i
izdajstva. V. Andrijasevid, put. 239. Ti izdajstvo
nemu spravi. P. Bogasinovid 18. Izdajstvo jest,
kada jedan izdaje dovika koji se usda u nega.
P. Posilovid, cvijet. 121. Kijedna stvar more biti
gora na svijetu nego li ,izdastvo'. 124. Oruzjem
a no izdajstvom. 145. Marijo koja izdajstvo Ju-
dino s velikom bolesti odutila si. nasi. 182''. Cini
izdajstvo kraJu. M. Radnid 47''. Elizeo odkri-
vase izdajstva neprijatejska. 489''. Koga po iz-
dajstvu dobivsi. P. Vitezovid, kron. 135. Bi od
Joaba Davidova vojvode po izdajstvu ubijen. A.
d. Bella, razgov. 98. Koji se iznevjeri i na tako
izdajstvo popuze. I. Dordid, salt. xv. Jozef opaka
od izdajstva prodan robom. 356. Sila, izdajstvo,
plijenstvo mori. uzd. 10. Niti bijase hudovjernos
ni izdajstvo. B. Zuzeri 185. A na mlade smrt
dohodi po izdajstvu iza pleda nevidena. 294.
Grih i opacina izdajstva negova. F. Lastrid, test.
155*. S kojega se izdajstvom privicni hoti slu-
ziti. E. Pavic, ogl. 617. A vi se od negova iz-
dajstva ne stavjate. D. Basid 7. Ucinit izdajstvo.
M. Dobretid 69. Ovdi ulazi nevirstvo i izdajstvo
istih roditeja. 573. Odkri izdajstvo nenadano.
Zgode. 7. Nemilo i na izdajstvu odvalise glavu
hegovu. I. J. P. Lucid, razg. 61. Juda s iz-
dajstvom svojim razbojstvo izvrsi. 98. Izdajstvo
je upropastilo mnogo narode. S. l^ubisa, prip.
273. Nit' je kogod tvorio izdajstva. Osvetn.
3, 114.
IZDALA
150
IZDATEi;.
IZDALA, vidi odizdala.
iZDALAC, izdacca, m. covjek koji izda.^ — Na
jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUcevu (izdalac i grijeskom izdaoc, v. izdajnik).
Najde u svojti izdaoca. J. Kavanin 254^.
IZDALEC, IZDALECE, IZDALEK, IZDA-
LEKA, adv. vidi dalek, 2, b.
iZDALICA, /. ze7isko cejade koje izda. — Samo
u StuUcevu rjecniku: v. izdajnica.
IZDALKA, adv. vidi izdaleka (kod dalek, 2,
a). — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izdalka,
izdaleka, od daleka ,eminus, a longinquo, de, e,
ex longinquo, a procul, a longe', v. izdaleka; u
Jambresicevu : ,eminus'; u Voltigijinu kod izda-
leka; u StuUcevu.
iZDAN, ?n. u Vukovu rjecniku: 1. mjesto gdje
voda iz zemje pisti ,ort wo das wasser aus der
erde hervorsprudelt' .scatebra'. 2. (u Macvi) vide
izvor. — Slozeno od iz i korijena rijeci dno (sio
ishodi iz dna). — isporedi izdanak.
iZDANAK, izdanka, m. mladica sto udari dr-
vetu (naj ce§ce lozi) bUzu korijena. — Postaje
kao izdan nastavkom 'tk-E. — U nose vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,ein kniittel von einer
staude die am boden abgehauen ist' ,fustis genus'
s primjerom: Udario ga izdankom). Neka se is-
korijene izdanci. D. Danicic, jov. 31, 8. Izdanak
iz korijena negova izniknuie. isai. 11, 1. Vino-
djelac loze s nepotrebnim izdancima uz tacku
veze. P. Bolic, vinod. 1, 179. Izdanak, mlaz sto
izbije lozi ispod cokota (iz ,vrata'). na Bracu. A.
Ostoji6.
IZDANGUBATI, izdangubam, impf. izdangu-
biti. — U StuUcevu rjecniku (uz izdangubiti). —
nepouzdano.
IZDANGUBITE4< , m. covjek koji izdanguhi.
— Samo u VoUigijinu rjecniku: ,perditempo,
perdigiornata' ,tagdieb'.
IZDANGUBITI, izdangubim, pf. istrositi (vri-
jeme) dangubeci, obicno s objektom sto znaci vri-
jeme, aU se moze objekat i ne izreci (vidi naj
zadni primjer kod a). — Slozeno: iz-dangubiti.
— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, 'izdangubi.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (,perdere giornata, fatica' ,faullenzen'), u
StuUcevu (,tempus terere'), u Vukovu (,an zeit
verlieren' ,pessumdo tempus' s primjerom: Iz-
dangubio tri dana).
a. aktivno. Ako bi sto izdangubio i potrosio
lice6i se. F. Lastric, ned. 141. Izdangubih dane
i godine. Nar. pjes. here. vuk. 205. Lovac iz-
dangubi. Vuk, poslov. 133.
b. pasivno. Nakon toliko dana izdangubjenih.
M. Pavlinovid, razl. ^spis. 356.
c. sa se, pasivno. Sto se dana izdangubilo. M.
Pavlinovid, razl. spis. 41.
IZDANKATI, izdankam, pf. probuditi covjeka
iz tvrda sna. ,Jedva sam ga izdankao'. P. Brantner.
— Moze biti da postaje kao izdan i izdanak.
iZDANE, n. djelo kojijem se izda. — Stariji
su oblici izdanije i izdanje ; Vuk upotreblava (po
crkvenome Hi po ruskom jeziku) izdanije (vidi
kod c)). — Izmedu rjednika ti Belinu (izdanje
,proditio' 738''), u StuUcevu, u Danicicevu (izda-
nije, gledaj izdava: O izdaniji. (Zak. dui. pam.
saf. 88). samo u natpisu nad clankom, a u clanku
se samom ureduje ,izdava' koju vidi). (I) vidi
izdati, I, I, a. Blagoslov stola i izdanije hvale.
Kateh. 1561. CG^. — b) vidi izdati, I, 1, e. U vas
hinbe ter izdanja. M. Marulic 304. Vede izdanje
ne mozes uiSiniti nego li propovidjeti ga (otajstvo,
t. j. tajnu) druzijem. Zborn. 22a. Zac je zvat
potribno takuj stvar izdanje. S. Mencetic 134.
Da bill ja razmisjao veceru s ucenicim, . . . pri-
recenje izdanja i izdavaoca. B. Gradid, duh. 56.
Slatko je izdanje prijateju s kim se ima od srca
poznanje (,0 dolce coll' amante esser tradita!*).
F. Lukarevid 129. Izdanje od ucenika. A. Gu-
cetic, roz. jez. 5. Ako vi me ne osvetite od
ovega prika izdana. G. Palmotid 2, 56. Plahi
mladac i grabeci na izdane se kleto stavi i silnom
rukom isred dvora Zorku |ubi ugrabi mu. 2, 176.
I zlo izdanje ke gotovi suproc nemu krvni Juda.
3, 65a. Izdanje od Jude. P. Radovcid, nac. 416.
Ne znaliu se otme, odire, himbe, izdanja. J. Ka-
vanin 257a. Al' mu prini to izdanje Ijepse i
dugje krajevanje. 301^'. Juda celov . . . izgledom
ga 'e ucinio od izdanja krvnik pravi, 454''. U
polaci nih stitimo od izdanji. 505''. Iz lako-
mosti izhode izdanja, privare. A. Bacid 229. Pokle
bodes, pridragi dadko, da trpim izdane moga uce-
nika, progonstvo 2idovsko. D. Basid 54. Prije
nego ja bih kroz izdane toli liudo ostavio Ijepos
tvoju. P. Sorkocevid 582''. — c) vidi izdati, I,
1, g. Predgovor k ovome izdaniju nasih narod-
nijeh pjesama. Vuk, nar. pjes. 1, v. Izdane
,auflage (ausgabe)' ,edizione'. B. Petranovid, rucn.
knig. 30.
IZDARIVATI, izd^rivam, impf. izdarovati. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Koliko je iz blaga
i tezora nogovijoh izdarivo meni. B. Kasic, nac.
17. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
IZDAROVATI, izd^rujem, pf. darovati sve. —
Slozeno: iz-darovati. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani. — U §ulekovu rjecniku
s drugijem znacenem (svrsiti darivane): ,aus-
schenken (aufhoren geschenke zu maclien)'.
iZDASAN, izdasna, adj. koji mnogo daje (iz-
daje). — U nase vrijeme. a) o cejadetu, koji rado
daje, podatliv, podasan, darezliv. — izmedu rjec-
nika u Vukovu (,freigebig' ,liberalis'). Izdasan i
cazben bio je za cudo. Vuk, prav. sov. 76. —
b) cemu nezivu (n. p. o zemli, zetvi,^ poslu,
radni ltd.), sto mnogo daje. Vidi se iz nega, u
koliko je zetva vise^ ili mane izdasna bila. Nov.
sr. 1835. 92. i u Sulekovu rjecniku: ,ergiebig'.
IZDASnOST, /. osobina onoga koji je izdasan.
Hi onoga sto je izdasno. — U Sulekovu rjecniku:
,ergiebigkeit'.
1. iZDAT, izdati, pf. vidi izdaja. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Krije pod sobom izdat mnogu.
J. Kavanin 258''.
2 iZDAT, Izdati, /. vidi: Od izdati, trboboje,
nastupa. — Kad kome dusmani preko davola
ucine da ga strasno zaboli na stomaku zove se u
Prokomoravju ,izdat'. Da se od toga sacuvaju u
Krajini nose usivena tamjana, vrstolove like i
,trave od izdati'. Ako koga snade izdat, ovako
ga vidaju ... M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 101,
Izdat, m. grc u stomaku, od arapske reci ,iz-
dirab', bol u opste, posebice muka u stomaku.
D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 94.
IZDATAK, izdatka, m. djelo kojijem se izda
(vidi izdati osobito kod I, 1, f. — Naiineno u
nase vrijeme. Izdatak zakona ,erlassung eines
gesetzes'. Jur. pol. terminol. 186. Izdatak na-
redbo ,erlass (einer verordnung)'. 186. — u Su-
lekovu rjeiniku: .ausgabe'.
iZDATE^j, m. covjek koji izda. a) vidi izdati,
I, 1, g. w StuUcevu rjecniku: ,chi pubblica, chi
da fuori, autore' ,auctor'. — b) vidi izdati, I,
1, m. M Sulekovu rjecniku: ,ausfertiger'.
IZDATI
151
IZDATI, 1, 1, e.
IZDATI, izdam (izdadem), pf. slozeno : iz-dati.
— Akc. kaki je u praes. izdadem taki je i u
impt. izdddi (all izdaj); u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 siny. izda
(ali izdade), part, praet. act. izdao, izdala, part,
pract. pass. Izdan i izdat. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izdati, rus. ii3,viti>. — Izmedu rjecnika
u Vranciccvu (.eroo^are; prodere'), u Mikalinu
(,prodo'), w Bdinu (izdati, izdajera ,prodo' TSSi"),
u Bjclostjencevu (cidi kod izdavati), u Voltigijinu
(izdati, izdajem .traiiire, dcnunziare' ,verrathen'),
u Stulicevu (izdati koga ,prodore'; izdati komu,
to jest dati svo ,cuncta dare, orogare' ; izdati
stogod ,edere in lucem, producore, dare, facere,
assignare, reddere'), u Vukovu: izdati, izdam (iz-
dadem) 1. ,geben* ,do' s primjerom: Obojici izdao
za dusu. 2. ,Aveggeben heimlich vom hause, ver-
untreuon' ,interverto'. 3. ,verrathGii' ,prodo' s pri-
mjcrima: Izdale me noge, oci; izdala snaga, go-
dina; Ko te izda, izdalo ga Joto!; u Danicicevu:
,edere; tradere'.
I. aktivno.
1. znacene je uopce: dati nadvor, napole, ali
se upotrcHava s osobitijem znace.nima.
i\. uopce dati, predati. objekat nioze biti sto
nczivo Hi zivo, tjelesno Hi umno. Tiij ku6u iz-
dajte gospodiiiu protovostijaru. Spom. sr. 2, 33.
(1889). Mne izda gradb Sokoo. Men. serb. 301.
(1420). Vidit (?e toj kruni Ijepos ku Bog izda.
S. Mencetii 60. Ovdi nam u koli niku vil Bog
izda. 77. Milos svu na puno tad svitu Bog izda.
G. Drzic 3.50. A raeni da izda (Bog) ociju to-
likoj, koliko jur zvizda kriposti nebeskoj. D. Ra-
iiina vn\^. Pjesni tej, pravo jes, uzdignut do
zvizda, pokli u nih taku ces visni nam Bog izda.
139t.
b. HZ davane se istice da je subjekat duzan
dati, jer je obecao. Kako ju je bili. obreklt Hi-
landaru, i u hrisovult npisalt, a ne izdalt. Mon.
serb. 568. (1403 — 14:05). Budi Bogu viran izdat
ca obe6a. M. Marulic 117. I ki s« obecase ci-
stoii i redu, zavit ne izdase. 117. Ncmu obitanja
izda, istinan u svemu. 213. Obeca mi, a malo
izda. M. Drzic 279. Obe6alo a ne izdalo. (D).
Poslov. danic. 87. — amo bi mogao pripadati i
ovaj primjer: I sve ono sto sam ja donela, kad
sam za te dosla iz pocela moraju nam na poje
izdati, ako te jim nista ne ostati. M. A. Rej-
kovi6, sat. 16*.
c. objekat je racun. Svi Judi imaju od del svojih
racun izdati. Kateh. 1561. ES*. Koji racun za
vas izdati imaju. D2i*.
(]. objekat je cefade; znacene je: predati na
Slid. Ako se obrete clovekb zemje krajevtstva
mi osudent vasemu cloveku, da mu moje sudsce
izdaju dobittke; ako li mu dobittka ne stece, a
oni da podaju krivfcca samoga do uroka do koje
sudtce ureku; ako li ga sudbce ne istdade, da
gdo mi pravda ukaze uzeti te dbltgb, da ga
uzme krajevbstvo mi, i da ga postavi gde ^ga
bude pravo postaviti. Mon. serb. 46. (1254). Sto
se obrete krivb, da dastb kraJevbstvo mi, cloveka
da izdastb. 52. (1240 — 1272). Vijecrj ucinise sve
star jesine popovske i starci puoka suprotiva Isusu
da nega na smrt izdade (3 plur.). N. Ranina 92^.
mat. 27, 1. Ako ne bi bio krivac, ne bismo iz-
dali nega tebje. 109a. joann. 18, 30. Ki mene
na tvu vlas izda. G. Drzi6 398.
e. prodere, u naj gorem smislu , prijevarom
upropastiti (uprav. predati neprijatelu) onoga
koji se uzda Hi kojega je subjekat osobito duzan
cuvati od zla Hi od neprijatcja. a) u pravom
smislu; objekat jc cefade Hi sto se misli kao ce-
]ade (moze biti i kolektivno ime: dom, domovina.
grad, drzava itd.). aa) subjekat je Pelade Hi sto
se misli kao ielade. aaa) uopce, objekat se moze
i ne izreci, ali se ima u misli. Jedan od vas
mene ce izdati. N. Ranina 90*. mat. 26, 21. Juda
ki ga izda. 92i>. mat. 27, 3. Isukrsta izda ucenik
negov nevijerni. Zborn. 6.^a. Tvoju zled ja ne
znab, da me cos izdati. S. Moncetic - G. Drzi6
488. Zac ga ce (Klis) izdati zli Judi. M. Vo-
ti-anic 1, 46. On izda hizu kako Juda Boga.
Mon. Croat. 242. (1543). Da iskrnoga nasega
krivo ne oblazemo, ne izdamo, ne raznasamo.
Kateh. 1561. BI*. Isus umiva noge Judi, koji
ga imase izdati. A. Komulovi6 61. Tko je taj
koga nijes' izdala? koga nijesi privarila? I. Gun-
dulic 220. Zatajati ne ima istine, tko u svijetu
izdat ne6e. 303. Izdati bliznega. F. Glavinic,
svitl. 21. Ki ce ucinit sud od tebe, kada, izda§
tvoga vojna. Atone, Argo, Kreta i Tebe? G. Pal-
motic 1, 271. To t' da tobo ja ostavim, ma raz-
bludo, moj zivotu, to t' da izdam tvu Jepotu?
2, 13. Jostor se rves, zli gusare, da me izdas,
da me ranis? 2, 358. Na srebru ovi i na zlatu
opak izda grad rodjeni. 2, •161. Temejito im
obeda izdati Isusa. P. Baksic 25. Juda izda Go-
spodina. P. Radovci6, ist. 54. Spravan izdat
Ti'oju. I. Zanotti, en. 8. Judi se prilikuje, koji
po]ubiv izda Isukrsta. S. Margitid, ispov. 43.
Silih, izdah, morih, kuzih ... J. Kavahin 45».
Ako bi otili izdati grad. A. Badid 93. Nikada
se nitko sprijatejio nije s nim i zdruzio, koga
on nije izdao. F. Lastric, ned. 82. Izdade ucenik
svcga mestra. A. Kanizlid, kam. 17. Naj poslije
izda svoga bozanstvenoga nauciteja. D. Ba§ic 16o.
Namislio si me sjutra izdati, kano Juda svoga
mestra. And. Kacic, razgov. 54. Jer tko godir
opdinu izdade. M. A. Rejkovic, sat. L5''. Izdati
svoju otasbinu. Ant. Kadcic 29. Juda izdajnik
koji u vrtlu s pojubjenem izvanskim izdade srcem
sina Bozjega. M. Dobretic 405. Nije lasno iz-
dati Momcila, ni izdati, niti otrovati. Nar. pjes.
vuk. 2, 106. Ne izdadoh ni dodadoh tebe. 2, 277.
Bog ubio Vuka Brankovica ! on izdade tasta na
Kosovu. 2, 309. Da brat brata u boju ne izda.
4, 166. Izdadose bega Busatliju. Ogled, sr. 469.
Tako me brada ne izdala! Nar. posl. vuk. 298.
I tko izda u nevo}i druga. Osvetn. 1, 51. A
vjeru ti mogu dati tvrdu, da ve izdat nede Gora
Crna. 3, 38. — bbb) moze se izreci kome se kod
izdavana predaje objekat. to se naj cesce kaze
dativom. Juda Skarijot, jedan od dvanadesete,
pode ka vladaocem da ga izda iiim. N. Raniaa
96b. mar. 14, 10. Misal zlu niku pomislise, Alek-
sandra Poru izdati rekose. Aleks. jag. star. 3, 290.
W ga otruj, ili mi ga izdaj. Nar. pjes. vuk. 2, 105.
Ti si mene izdala Lazaru. 2, 260. ali se moze
kazati i drugijem nacinom, n. p. u ruke (kome,
cije). Budim smo izdali poganom u ruke. M. Ve-
tranid 1, 58. (Juda) hrli izdati me u ruke zi-
dovske. P. Baksid 50. u koga. Danas mene u
tebe izdala, a sjutra de tebe u drugoga. Nar.
pjes. vuk. 2, 113. u mjesto. Bratja prodadose tr-
govcem i u Egipat izdadose Jozipa. F. Lastrid,
test. 178a. ria sto (na koju svrhu). Judi koji
Boga izda na krbstb. Mon. serb. 447. (1451). u
cemu. Da do ga ona izdati u virnosti. M. Do-
bretic 431. — bb) metaforicki se shvaca t sto
drugo kao cejade, n. p. sreca. Zasto me pak,
srico, zlo izda ovakoj, cined mi sluzit man u
muci juvenoj ? D. Ranina 98''. Junacka te sreda
ne izdala ! Osvetn. 2, 157. — svijet. Bog na ovom
je svijetu bio, i svijet stvoreu bi od nega, a
svijet zato nije hotio stvoriteja znat svojega; jos
mane ce vas poznati, nu hoce vas svijeh izdati.
A. Vitajid, ost. 118. — grijeh. Kako je grih one
IZDATI, I, 1, G.
152
IZDATI, II, c.
izdao, onako ce i vas, ako zivota ne prominite.
J. Banovac, razg, 150. — b) objekat je dejade,
all je subjekat sto drugo; glagol je u prenesenom
sniislu. aa) smisao je da od subjekta nema ko-
risti kojoj bi se moglo nadati Hi koja je prije
bila. takovi subjekat moze biti: aaa) snaga, kad
je cejade slabije nego inisli da je Hi nego je prije
bilo. Na stremeci su obje stale, i ako ne izda
sila mnoga, udarcom se jednim hvale svrhu do-
nijet bijenja toga. I. Gundulid 346. I ako ne
izda sila mnoga, udorconi bi jednijem htio ne-
prijateja svrsit svoga. 539. Snaga neg izdade.
P. Knezevic, muk. 38. Niti ga snaga izdala. D.
Danicic, 5mojs. 34, 7. — hbb) koje udo Hi dio
tijela kad oslabi (od starosti Hi od drugoga uz-
roka). Noge su me izdale. S. ]^ubisa, prip. 244.
Umirismo se, nqge izdadose, a oci se same za-
klapahu. M. P. Sapcanin 1, 105—106. vidi i u
Vukovu rjecniku. — ccc) oruzje (naj cesce puska).
A kad sirom si6i stade, mac ga britki tad iz-
dade. V. Do§en 124"*. Skoro sam se puske do-
bavio, cini mi se izdati me nece. And. Kacid,
razgov. 254. Tako me oruzje ne izdalo kad mi
naj -veia, potreba bila! Nar. posl. vuk. 299. Pras-
nici se prospu, a puske izdadu. S. ^^ubisa, prip.
186. — ddd) um, pamet. Nega ti iznosi slavan
glas do zvizda umom kim ponosi toko se i gizda ;
on ti ga ne izda, il' poje il' pise. H. Lucie 277.
— eee) vrijeme (ii smislu da iznenada nestane
vremena za kakav posao). Ispovidamo da smo
imali zeju i odluku da 6emo se na duje pruziti
onda kad smo se poceli zabav|ati o ovomu pcslu ;
al' nas izdade vrime u naj lipso doba, jer bismo
odredeni na vladane provincije i to za vise i
vise godina, gdi se nije imalo kada ni zagledat
ni o tomu mislit. M. Dobretic v. — fff) zemja
(u smislu da ne rodi). Nive zema]ske izdati mogu.
A. Kanizlic, fran. 257. Ako zemja jedna te iz-
dade, druga barem izdati te nede. J. S. Ee}kovi6
304. — ggg) rod, Jetina, ]eto, godina, hrana ltd.
(u smislu kao kod fff)). Da te nikad ta (}i)rana.
ne izda. J. S. Eejkovid 128. Ko izdao, izdalo
ga |eto! Nar. pjes. vuk. 4, 252. No izdase, }eto
ih izdalo! 4,424. Izdao rod, trgo vine nije, stoka
polipsala. S. ]^ubisa, prip. 247. Kad Jetina izda
zbog suse. V. Bogisid, zborn. 475. vidi i u Vu-
kovu rjecniku. — u jednom primjeru s dativom
mjeste objekta: Ko bi nocas izd'o na Mletidku,
izdalo mu }eto i godina! Nar. pjes. vuk. 4, 479.
— Iihh) zivotina. (Bogo) gospodara na ledinu
splasti ; a nebi ga izdo do vijoka. Osvetn.
2, 147. — Hi) drugo sto. Al' posluze i izdati
nece (takve cigle). J. S. Rejkovic 247. Ako
canak ne izda, kaSika nede. (Dok u canku ima,
i malom so kasikora moze coek najesti). Nar.
posl. vuk. 9. — bb) smisao moze biti: otkriti
(koga sto je htio biti sakriven Hi da se za n
ne zna), n. p. Abisaj sa svijem opipom da ga
ne izda bahat noga ni klonude od oruzja, na
prstijeb predajudi uvladi se za privirit. B. Zu-
zeri 124. — c) subjekat je cejade, a objekat
je sto umno: vjera, dostojanstvo ltd. smisao je:
ne raditi daje po duznosti koja se pokazuje
objektom. Nijes' li savezaj vjere ti nepravo iz-
dala? F. Lukarevid 126. Ma Danica da je iz-
dala Jubav, slu2bu, vjeru moju. 6. Palmotid
1, 334. I koju si drzan vjeru kraju tvomu hoc
izdati. 2, 33. Ti nevjerna izdala si moju viru.
J. Palmotid 450. Poklisari dostojanstvo pokli-
sarstva izdadose i osramotise. A. Kanizlid, kam.
96. Da izdadu dostojanstvo svoje, da proti grizo-
du§ju osude Ignatiju. 131. Kada parac s pri-
yarom izdade pravdu. A. d. Costa 2, 178. Ne
izdajte cisto Hristovo ucenije! D. Obradovid, 2iv.
91. Jer sam Turcin, vjeru izdat nedu. Osvetn.
2, 119. — d) javiti kao nehotice sto tajno sto
bi sam subjekat htio da ostane sakriveno. Uzganu
svoju pohlepu izdade tada. A. Kanizlid, kam. 30.
On isti izdade svoju nevirnost. 413. Da se
mnoga zena stidi, bludnost svoju da izdade, dok
dud drugom ne saznade. V. Dosen 98 — 99. — i
ova dva primjera pripadaju amo, ako ne pod
f: Vrh od graua koliuce imade kojim svoje go-
dine izdade. J. S. Re'kovid 143. Vaja izdat i
kazat istinu. 285.
f. javiti, izreci. a) uopce. Pripovida so evan-
gelije od deset gubavac, od kojih neg jedan
hvalu izda. Postila. 12*. Ako bi izdali razlo^ita
uzroka. S. Budinid, ispr. 22. — b) javiti^ pred
svijetom, proglasiti. Izrece i izda ovi sud. S. Bu-
dinid, sum. 116l>. Navisti i izda odsud. ispr. 138.
Sto jim Noje zapovid izdade. M. A. Eejkovid,
sat. K8*. Zakon objaviti jest, koga je Bog ob-
javio i Judma izdao. B. Leakovic, nauk. viii. Bog
izdade i ostavi ovu zapovid. gov. 222. Fariseji
izdase zapovijest. Vuk, jov. 11, 57.
g". (stampati i) dati na rasprodaju (kriizevno
djelo). — Mogu se dodati i rijeci na svijet, u
tisku itd. — Od xviii vijeka. U tisku izdati. J.
S. Eejkovid v. Namjeravam izdati na tip trista
ovi kniga. D. Obradovid, ziv. 16. Da su je kaki
jeretici pisali i na svijet izdali. Vuk, dan. 1, 45.
Na svijet izdao. nar. pjes. i. Izdati knigu o
svojem trosku ,ein bucli in verlag nehmen'. Jur.
pol. terminol. 567. Izdati knigu o svom trosku
,ein buch verlegen'. 569.
h. uopce, dati nadvor, napo]e, iz sebe. Sto ob
zimu u sobi imade sve ved travnem na poJe iz-
dade. J. S. Eejkovid 187. Svako oko izdati ce
klicu. 215. Pusnica vajade kad toplinu nikud
ne izdade. 369.
i. dati sto iz kuce (o mlademu) bez znana i
dopustena starijega. — vidi u Vukovu rjecniku.
k. dati kome (mrtvome) za dusu. — U nase
vrijeme. Pa Bogdana onda saranio, braca svoga
dvoru odnesao, te i nega saranio lepo, obojici
izdao za du§u, kako carski vaJa i trebuje, kako
j' zakon u veri risdanskoj. Nar. pjes. vuk. 2, 454.
Nemu jeste izdao za dusu, kako j' zakon u veri
riscanskoj. 3, 299. Ako covek udovac bode da
se zeni, mora naj pre izdati godinu svojoj prvoj
zeni, pa tek onda drugu uzeti; to jest on mora
sva podusja, koja se daju za godinu dana umr-
lome, izdati za krade vreme. M. D. Milidevid,
ziv. srb. 2, 65.
I. potrositi. — TJ nase vrijeme kod pisaca
prema nem. ausgeben. Izdati, potrositi sto ,ver-
wendeu'. Jur. pol. terminol. 596.
m. (kod trgovine) potpisati i dati nadoor mje-
nieu. — U nase vrijeme kod pisaca. Izdati (dati
od sebe) mjenicu ,einen wechsel ausstellen', tal.
,dare, fornire, emettere una cambiale'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
'i. dati sve. Vi>.se svoje imenije vt zaimt izda.
Sava, sim. pam. saf. 1. Iztece li, kad pristade
(poplav) i poslidnu kap izdade? V. Dosen 47».
II. pasivno.
a. vidi I, 1, a. Grad Sokoo u Konavlaht i po
zupo Konavli s Obodomb i Captatomt . . . too
sto jo niht bilo i pride u nase ruke, zapisano i
utvrtdeno i vojevodomt Isakomb izdano namb
drbiati i obladati. Mon. serb. 301. (1420).
b. vidi I, 1, b. Ca t' je obitano, druzim ne
obitaj, dokla t' ni izdano, i stvar u rukah taj.
M. Marulid 128.
c. vidi I, 1, e. Amfijarao skriv se izdan bi od
zene. D. Zlatarid lO**. Sanson bududi objubio
Dalidu, bi od ne izdan. A. Gucetic, roz. jez.
IZDATI, II, c.
153
IZDAVATEl^SKI
188. Sin clovicanski biti de izdan u ruke od
grisnika. B. Kasi6, is. 49. Cujte, izdana Jubo-
vnica u pustome sama kraju kako nzdise. I. Guu-
dulic 5. Obrati se, nevjerni5o, jaoh, k izdanoj
moj mladosti ! 41. Ah, novojna jos li dajem
mjesto ufanju izdanomu. 48. Da pod vjerom od
Jubavi srce izdano na sem sviti visni umiju po-
vi-atiti na vesoli Sivot pravi, 01. Vjcruj, o ma
vjero izdana, cas tvoju 6es ockvrniti, kad u slavi
tvoj hoditi ne uzbudem ja svezana. 188. Ova
hvala tvoga imena naj veda co bit' svudije, zona,
izdana ka bi prije, da je sad silom uhidena. 188.
U noj (Dobruii) t^zak mukom dugom od truda
izdan vik ne osta. 318. O moj njegda drag po-
koju, sad izdana ma Jubavi, Krunoslavu da li
tvoju pri Turkini ti ostavi ? 467. Ah moje zeje
privarene, ah ufana moja izdana! G. Palmotid
2, 32. Kad zacujes, ko je od mene tva dobrota
rajska izdana. 2, 35. Na vrime jutn'ie slatki
Isukrst bi izdan. Michelangelo. 10. Nu izdane
cijed Jubavi sved des kusat gorko smece. P. Sor-
kocevic 582*.
d. vidi I, 1, f, h). Kalendarom kako su izdane.
J. S. Eejkovid 11.
III. sa se.
1. pasivno Hi refleksivno.
a. vidi I, 1, a. O slava i gizda svakomu clo-
viku, koja se nam izda za milos i diku. S. Men-
cetid 65.
b. vidi I, J, e. Ona se nije htela izdati. Nar.
prip. vuk. 66.
e. kao javiti se, vidi I, 1, f. Da se bolest izda
na vidilo. J. S. Eejkovid 207. I cvide kada so
izdade trga te. 267.
d. u jednom primjerii na§ega vremena: Diva-
nana ili doska koja se izdala unutra u basbu. M.
D. Milidevid, let. vec. 158, kao da znaci strsiti.
2. reciprocno, vidi I, 1, e. Dete, brado, da se
ne izdamo! Nar. pjes. vuk. 4, 252.
IZDAT^ilVICA, /. nekakva trava (trava od iz-
dati). — U nase vrijeme. Neki opet uzmu travu
jizdatjivicu' i noz crnokorac . . . On se (bolestan
od izdati) nakadi tamjanom i travom izdatjivicom.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 102.
IZDATNIK, m. (mjenice), vidi kod izdavalac.
— Nacineno u nase vrijeme. Izdatnik mjenice
,aussteller des wechsels' ,emittente la cambiale'.
B. Petranovid, rucn. kiiig. 31.
IZDAVA, /. vidi izdaja. — U jednom primjeru
XIV vijeka gdje znaci: predaja (vidi izdati, I, 1,
a i d) i §to se za predaju placa. a izmedii rjec-
nika u Bjelostjencevu (kod izdajane), u Stulicevu
(v. izdadba), u Danicicevii (,traditio ejusquo pro-
tium'). O izdave sice da budett: izdava otb zemje
pristavu 3 pertpere, ott sela 3 pertpere, ott
mlina 3 pertpere, ott grada kont i svite, ott
vinograda 3 pertpere, ott kona pertpera, ott go-
veda 4 dinari. Zak. dus. pam. saf. 38. 50.
IZDAVAC, izdavca, m. vidi izdavalac. a) iz-
dajica, izdajnik. — od xvii vijeka, a izmedii rjec-
nika u Bjelostjencevu (kajkavski izdavec, izdajnik,
izdajica, izdavica, izdavnik ,proditor, traditor',
t. j. koji izdaje 2. izdavec domovine ,proditor
patriae') i u Voltigijinu (izdavac, izdavica, iz-
dajnik ,traditore' ,verrather'). A Judi (hi pri-
divak) Tadej, zavoj Judo Skarijota izdavca. F.
Glavinid, cvit. 349^. Muci, himbenice, izdavce,
lazivce, muci ! A. d. Bella, razgov. 246. — 0)
vidi izdavalac, h).
IZDAVAC, izdavaca, m. tzdajmk. Zemjak.
1871. 2.
IZDAVALAC, izdavaoca, m. covjek koji izdaje.
a) izdajica, izdajnik. — na jednom mjestu xvi
vijeka. Samomu (Ivanu) Gospodin izdavaoca
(Jiidii) povijeda. B. Gradid, djev. 161. — ft)
covjek koji izdaje wjenicii (vidi izdati, I, 1, m).
— u nase vrijeme kod pisaca. Izdavac, izdavalac
(mere.) mjenice ,aussteller (einos wechsels, einer
urkunde)', tal. ,Gmittente'. B. Sulek, rjecn. znaustv.
naz. — c) covjek koji izdaje (naj cesce tiida) kni-
zevna djela (vidi izdati, I, 1, g). — u na§e vri-
jeme kod pisaca. Izdavalac (knige), typ. ,heraus-
geber', frc. ,dditeur', tal. ,editore', egl. ,pub]i3hor'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IZDAVAN, Izdavna, adj. vidi izdajan. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izdavni
,proditoriu3' 738''), u Bjelostjencevu (izdavni, iz-
dajni ,proditorius, traditorius'), u Stulicevu (,moro
proditoris').
a. rtd;'. ,Ko Dolona nejakoga, kako izdavna Reza
uraori. G. Palmotid 1, 209. Pod' so uzda' u tro-
janski skup izdavni, u bezocna nevjernika. 1, 280.
S nevjernici izdavnimi. 1, 284. Himbenoga Hr-
voja izdavna je varka smela. 1, 394. S izdavnom
nemilosti posla zaklat i Jerinu. 1, 395. Pokli
pade ban izdavni. 1, 401. Tko vjeruje toj tisini,
ter izdavnoj i nestavnoj u ruke se da pucini.
2, 72. Tej sramote tac neprave, ova izdavna
kleta dila. 2, 247. Vidio sam izdavno varke
opako. P. Kanavelid, iv. 161. Hudijem naukom
izdavnoga svjetnika. 221. Izdavnom tac hitrinora
sto prigrabit. 226. Sredo izdavna i mrzeda. 278.
Ovo zagrjenje izdavno slide i sada Judiui uce-
nici. I. Ancid, svit. 79. Po Judinu celovanju iz-
davnoma. 258. Sijudi nepristavne smede, stete,
varke izdavne. I. Dordid, salt. 11. Pun gresnik
hiuibe izdavne. 23. Isus tuzi se na Judu svoga
izdavnoga ucenika. 175. Da ne uzbude jaka iz-
davnom svjotu utedi. uzd. 197. Ondi cu, da nije
drugo ona ravnica, nego od voda jodno blato
priduboko i veoma izdavno, er bi u zimu smrz-
nulo se na razlicne ploce od leda. B. Zuzeri 19.
Tebe celovom do izdavnijem u ruke pridat ne-
prijatejom. 127. Videdi blizu izdavnoga nepri-
jateja. 156. Tree no po putu Bozijemu, nog po
ravnini sved izdavnoj od raskosja svjetovnijoh.
279. Cklo izdavno za drago kamene drzati. S.
Eosa V.
b. adv. Izdavno. On u tebe pomod pita, izdavno
mu ti se ukrade. G. Palmotid 1, 207. Na vjeru
gosto svoje tac izdavno privariti, toj izdavstvo
pakjeno je. 2, 248.
IZDAVANE, n. djclo kojijem sfi izdaje. — ispo-
redi izdajane. — Stariji su oblici izdavauije i
izdavanje. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod izdavni, vidi izdavan: po izdavauu, izdajno
,per insidias, proditorie, traditorie'), u Jambre-
sicevu (vidi kod izdajane), n Stulicevu, u Vukovu.
Za pogrdu Judina izdavanja. I. Ancid, svit. 258.
Povidajudi otcu prizlobno nogovo izdavanje. A.
Vitajid, ist. 124. Pocetak skupjana i izdavana
ovi narodni pjesama bio je u Becu. Vuk, nar.
pjes. 1824. 1, 62. Moni je vrlo drago, sto mi je
pjesnik i vlasnik izdavane ovoga sveska povjerio.
Osvetn. 4, viii.
IZDAVAONICA, /. prodaja kniga u kojoj se
izdaju knizevna djela. — Nacineno u nase vrijeme.
— U Sulekovu rjecniku: ,verlagsbuchhandlung,
verlagshandlung'.
IZDAVAT 
TVNews
OpenLibrary