(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

RJECNIK 



J^^TV 



=^ 



RJECNIK 



HRVATSKOGA ILl SRP8K0GA JEZIKA 



NA SVIJET IZDAJE 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

ZNANOSTI I UMJETNOSTI 



OBRADUJE 



P. BUDMANI 






DIO IV 

ISPREKRIZATI- KIPAC 




U ZAGREBU 1892—1897 

IT KNI2ARNI0I JUGOSLAVENSKE AKADEMIJK (DIONICKB TISKARK) 
TISAKDIONICKE TISKARE. 



ISPREKRIZATI 



ISPRESIJECATI 



ISPREKRIzATI, isprekrizam, pf. vidi ispre- 
krstati. — Slozeno: iz-prekri?.ati. — V jednoga 
pisca nasega vremena. Tesko je pokidati lance 
koji nas' odavna isprekrizase. M. Pavlinovid, rad. 
109. 

ISPREKR§6aTI, vidi isprekr§tati. 

ISPREKRSTATI, isprfekfstam, pf. sve unakrst 
sloziti jedno po jedno. — Mjeste st moze hiti i 
g(i. ._ Slozeno: iz-prekrstati (prekrs6ati). — Akc. 
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu (isprekrstati i ispre- 
krscati ,nach einander ins kreuz Ipgen' ,decusso'). 
Pokazati kako su se planine isprekrstale. Vuk, 
dan. 2, 29. 

ISPRELAMAlSfE, n. djelo kojijem se isprelama. 

— Stariji je oblik isprelamanje. — U Mika]inu 
rjecniku: isprilamanje; u Bjelostjencevu: izpre- 
lamane; u Stidicevu: isprilamane. 

ISPRELAmATI, isprelamam, pf. preloniiti sve 
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz- 
prelamati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od 
XVII vijeka, a izmectu rjecnika u Mikalinu (ispri- 
lamati ,comminuo, perfringo, diffringo') gdje se 
naj prije nahodi, u Belinu (izprilamati ,perfringo' 
861a), u Bjelostjencevu (izprelamam ,eommiuuo, 
diflfringo, confringo'), ii Voltigijinu (izprelamati 
i izprilamati ,sminuzzare, stritolare, spezzare' 
,zerstucken'), u Stidicevu (izprelamati i isprila- 
mati ,in frusta redigere, comminuere'), u Vukovu 
(,nach einander zerbrechen' ,confringo')- Mandala 
gvozdena izprilamao. F. Lastric, svet. 39^. Prude 
jedan za drugim izprelamali. J. Rajic, pouc. 1, 133. 

— Sa se, pasivno Hi refleksivno. u Belinu rjec- 
niku: izprilamati se ,perfringor' 631^. 

ISPRELIJEVATI, isprelijevam, pf. preliti sve 
malo po malo. — Slozeno: iz-prelijevati. — TJ 
nase vrijeme u Lid. 

ISPREMA, praep. s gen. sastavjeno: iz-prema, 
enaci sto i prema. — U jednoga pisca nasega 
vremena. Lepo je isprema sebe gledati ove buk- 
tine na vedroj no6i. M. D. Milicevi6, ziv. srb. 
2, 14. 
) ISPREMETATI, ispremecem, pf. premetnuti 
sve jedno pto jedno. — Slozeno: iz-premetati. — 
Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, 
osim praes., i aor. 2 i 3 sing, ispremeta. — U 
nase vrijeme. Ispremeta trpeze onijeh sto mije- 
nahu novce. Vuk, mat. 21, 12. Mjenacima prosu 
novce i stolove ispremeta. jov. 2, 15. Ispremeta 
ih i popadose satori. D. Danicic, sud. 7, 13. ,Svu 
smo mu ku6u ispremetali, ali nijesmo nista mogli 
na6i'. ,Sve mu ispreme6ite, mozda se de nade'. 
J. Bogdanovid. 

ISPREMETAVANE, n. djelo kojijem se ispre- 
metava. ,0n se ne boji vaseg premetavana i is- 
premetavana'. J. Bogdanovic. 

ISPREMETA VATI, ispremetavam, impf. is- 
premetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Sve mu 
je u kuci zivo i mrtvo ispremetavano, i aja Boze 
nista se ne moze nadi'. J. Bogdanovid. 

ISPREMICATI, ispremicem, pf. premaknuti 
sve jedno po jedno. — Slozeno : iz-premicati. — 
U nase vrijeme u Lici. ,Onako on dode, pa svake 
godine ispremice mede'. J. Bogdanovid. 

ISPREORAvATI, ispreiravam, pf preorati 
sve malo po malo. — Slozeno: iz-preoravati. — 
U nase vrijeme u Lici. ,Ti samo de ne ores, 
onde ne preores, a de god ores, onde ispreoravas'. 
J. Bogdanovic. 

ISPREPASTI SE, isprepadem se (isprepadnem 
se, ispr^panem se), pf. prepasti se (o mnostvu 

IV 



Hi cijelome subjekiu). — Slozeno: iz-prepasti. 

— U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka. 
Kad plemici i gospoda koji bjehu izostali ispod 
smrtnijeh tezijeh zgoda, s kijeh se bjehu ispri- 
pali. J. Palmotid 2. Strahovitijem kada jadom 
sve se bjese ispripalo. 268. Ter vided ga tac 
smetena, sred srca se pripadena vele vedma iz- 
pripade. 422. — I pasivno. Nu crkovni na§ vla- 
dika ispripaden u pameti, take odluke ne htje 
cuti. 273. S prikazanja toll huda ispripaden 
car trese se. 417. 

ISPREREZANE, n. djelo kojijem se isprereze. 

— Stai-iji je oblik isprerezanje. — U Mikalinu 
rjecniku: ispririzanje, isprisicanje ,concisio'; u 
Belinu: izprirjezanje ,minutatim concidere' 720'^; 
u Bjelostjencevu: izprerezane; uStulicevu: ispri- 
rezane. 

ISPREREZATI, isprerezem, pf. sve prerezati 
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: 
iz-prerezati. — U Mikalimi rjecniku: ispririzati, 
isprisicati ,caedo, concido'; u Belinu: izprirezati 
,minutatim concidere' 720^; u Bjelostjencevu (vidi 
kod isprerezivati) ; u Voltigijinu: izprerezati, iz- 
prerezujem ,stagliare, stagliuzzare , sminuzzare' 
,zerschneiden'; u Stulicevu: izprerezati i izpri- 
rezati i isprirezati, isprirezujem i isprirezivam 
,frustatim, minutatim concidere'. 

ISPREREZIVATI, isprerezujem i isprerfezivam, 
impf. isprerezati. — Nalazi se pisano (grijeskom) 
i sa z mj. z. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu (izprerezujem, izprerezati 
, concido') gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu 
(praes. izprerezujem kod izprerezati), u Stidicevu 
(isprirezivati uz isprirezati, a kod ovoga ima 
praes. isprii'ezujem i isprirezivam). ,Tije peta}a 
i uzala ti ne razrijesi ka' ide, nego uzmi noz, 
pa to sve isprerezuj'. ,Ne bi i ne mos drugojacije » 
ni odrijesiti ni odvezati van nozem isprerezivati'. 
J. Bogdanovid. 

ISPRESADIVATI, ispresadujem i ispresadivam, 
pf. presadUi sve jedno po jedno Hi malo po malo. 

— Slozeno : iz-presadivati. ,Ona nam je repa pre- 
gusto nikla, aj ti nu lijepo razrijedi i ispresa- 
divaj'. ,Tvoje su vocke pregusto posadene, sve ti 
ono lijepo na rede ispresadivaj'. J. Bogdanovid. 

ISPRESIJECANE, n. djelo kojijem se ispre- 
sijeea. — Stariji je oblik ispresijecanje. — U 
Mikalinu rjecniku: isprisicanje kod ispririzanje, 
i u Belinu : isprisijecanje 720^. 

ISPRESIJECATI, ispresijecam, pf. presjeci sve 
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: 
iz-presijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu 
(isprisicati kod ispririzati) gdje se na) prije na- 
hodi, u Belinu (izprisijecati , minutatim conci- 
dere' 680'' ; ,scheggiare, far scheggie, o ridurre 
in scheggie' 652*; izprisijecati, izprisjecivam , smi- 
nuzzare, tagliar in pezzetti minuti' ,minutatini 
concidere' 720''), u Voltigijinu (isprisecati i iz- 
prisecati, izprisijecati, izpz'isijecam, izprisjecivam 
, sminuzzare tagliando, stagliuzzare' ,zerstiicken'), 
u Stulicevu (isprisijecati us isprirezati), u Vu- 
kovu (,nach einander zerhauen' ,disseco unum ex 
alio'). Ode se sikire za izprisicati drvje. F. Lastrid, 
ned. 35. Ispresecaj na komadke. Z. Orfelin, podr. 
350. Udare mu glogovo trne pod nokte i nozem 
crnijeh kora ispresijecaju zile izpod kojena, da 
ne bi mogao izlaziti iz groba. Vuk, ziv. 215. 
Konma nihovijem ispresijecaj zile. D. Danicid, 
is. nav. 11, 6. Asana Hota sa druzinom mu is- 
presijecaju i opkole. Magaz. 1868. 78. Turci bi 
ga jataganima izpresijecali. S. ^j^ubisa, prip. 157. 



ISPRESIJECATI 

— Pasivno. Planine potocima odrte i ispresije- 
cane. S. J^ubisa, prip. 6. Brda potocima ispre- 
secana. P. Bolic, viuod. 1, 5. 

ISPEESIJEKATI, ispresijekam, pf. vidi ispre- 
sijecati. — Slozeno : iz-presijekati. — Samo u 
Bjelostjencevu rjecniku: izpresekam ,idem quod' 
izprerezujem. 

ISPRESJECiVATI, ispresjfecujem i ispresjfe- 

civam, impf. ispresijecati. — U Belinu rjecniku: 

praes. izprisjecivam kod izprisijecati TiO^J, i u 

Voltigijinu: praes. izprisjecivam kod izprisecati. 

ISPRESKAKATI, ispreskacem , j)/. pravo bi 
bilo znacene: see preskociti malo po malo, ali sc 
kaie u prenesenom sinislu sa znacenem: nadgo- 
voriti. — Slozeno: iz-preskakati. — U Vtikovu 
rjecniku: koga ,einpn (im g^esprache) besiegen, 
zu schandeu reden, iiborreden' ,supero sermone'. 

iSPEESTI, ispr(5dem, pf. slozeno: iz-presti. — 
Akc. kaki je u praes. taki je u impt. ispr^di; u 
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2 t 3 sing, isprede. 

a. aktivtio. 

a) svrsiti predene (kad se nema sto da]e presti). 

— Od xvn vijeka, a izmedu rjecnikn u Mika- 
jinu (ispresti, opresti ,perneo, totum neo') gdje 
ae naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (vidi kod 
ispredati), u Stulicevu (grijeskom ispredsti , filar 
tutto, finir di filare' ,nere, pornere'). Nek svaku 
naredi sto 6e isprest. J. S. Eejkovi6 412. Ti im 
ispredi malu kosuju. Vuk, ziv. 15. — U tneta- 
furickom smislu. Da je on sve to ispreo. M. Pav- 
linovic, razl. spis. 334. 

b) dobiti predenem. — U Vukovu rjecniku: 
,erspinnen' ,uendo acquire'. 

b. sa se, refleksivno. — U Bjelostjencevu rjec- 
niku (vidi kod ispredati). 

ISPRESTIRATI, isprestiram, pf. vidi ispro- 
stirati. — Slozeno: iz-prestirati. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku: izprestiram, izprestreti, izprostiram 
,extendo, explico', v. prestiram. 

ISPEESTEIJETI, isprestrem, pf. vidi ispre- 
stirati. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku (vidi 
kod ispreatirati), i u Stulicevu: izprestrijeti, v. 
isprostrijeti. 

ISPEESTEIZATI, isprfestrizam , pf. presfrici 
sve jedno po jedno Hi malo po vialo. — Slozeno: 
iz-prestrizati. — Akc. je kao kod izgovarati. — 
U Vukovu rjecniku : ,(mit scheeren) nach einander 
zerschneiden' ,disseco unum ex alio'. 

ISPEESANE, n. djclo kojijem se ispresa. Is- 
pre§ane grozda. I. Jablanci 209. 

ISPEE8ATI, ispregam, pf. istijestiti. — Slo- 
ieno: iz-presati. — U dva pisca Slavonca xviii 
vijeka. Iz koga se u|e ispresalo. I. Jablanci 31. 
Uje iz nega ispredati. 1H2. Jere ruke vase jesu 
pune krvi, koju ate iz vaSega iskrAega izazeli i 
izpresali. D. Eapid '671. 

ISPEESIVATI, isprfeSivam, pf. prcHti sve jedno 
po jedno tli malo po malo. — Slozeno: iz-pre- 
6ivati. — Akc. je kao kod izgovarati. — U Fm- 
kovu rjecniku: ,nach einander zusammen nahen' 
jConsuo aliud ex alio'. 

ISPEETATI, isprecom, jj/. izvaditi (iz ogna). 

— Sloieno: iz-pretati. — Akc. je kao kod izo- 
rati. — U na§e vrijeme. A da sto je ovaj mjesef. 
erven kako da je iz ogna ispretan ? P. Petrovid, 
gor. vijen. 91. 

ISPEETI, jsprem, pf. vidi ispravdati, 1, a. — 
Slozeno: iz-preti. — U jednoga pisca xviii vijeka. 
Smrt pak svu kolikii vasu ugodnost jest prav- 
dajudi se izprila i dobila. D. Eapid 415. 



I ISPEEZIVATI 

ISPEETKIvATI, ispretkivam, pf. sve pretkati. 
— Slozeno: iz - pretkivati. — U jednoga pisca 
nasega vremena. Al' nema sup}ika, nije crvenim 
ispretkivana kao moja. M. P. Sapcanin 1, 48. 

ISPEETRESATI, ispretresam, pf. sve pretresti 
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: 
iz-pretresati. — U nase vrijeme u Lici. ,Kad 
slamu vadite iz vrsaja, samo 'e dobro na vila(7tj 
ispretresajte'. J. Bogdanovic. 

ISPEEVADATI, isprevadam, jj/. vidi sprova- 
dati. — Slozeno: iz-prevadati. — Samo u Bjelo- 
stjencevu rjecniku: kajkavski izprevsijam., v. zpre- 
vajam. 

ISPEEVAlriiVATI, isprt'vajujem i isprevajivam, 
pf. sve prevaliti jedno po jedno. — Slozeno : iz- 
prevajivati. — Od xviii vijeka. Biti ce taki vi- 
trovi, da ce stabla sva i drvja poguliti iz zila i 
izprivajivati. F. Lastric, ned. 11. Kada je tr- 
peze izprivajivao. D. Eapic 4. ,Punu na edan 
put odnekle vjetar, pa nam sve navijke ispre- 
vajiva'. ,Kad nam je on to pripovijeda, svi smo 
se od velikog smija isprevajivali. J. Bogdanovid. 

ISPEEVEACATI, isprevracain, pf. sve prevra- 
titi jedno po jedno Hi malo po malo. — ispo- 
redi isprevrtati. — Slozeno : iz - prevradati. — 
Od XVIII vijeka. Kipove idolske izprivradali. F. 
Lastric, svet. I63b. Jer dok lemes isprivrada 
grude. J. S. Rejkovid 22. Pak da strmo ispri- 
vrada glave. 355. 

ISPEEVEATITI, isprevratim, pf. posve pre- 
vratiti (s osobitijem znacenem: izgovoriti, ispso- 
vati). — Slozeno : iz-prevratiti. — U nase vrijeme 
u Dubrovniku. Meni isprevratide svasta. Du- 
brovnik. 1870, 16. 

ISPREVRTATI, isprfevrdem, pf. vidi isprevra- 
dati. — Slozeno: iz prevrtati. — U nase vrijeme. 
Ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrdu 
zemju. D. Danicic, jov. 12, 15. 

ISPREZANE, n. djelo kojijem se ispreze. — 
U Vukovu rjecniku. 

ISPREZATI, isprezem, impf. ispregnuti. — 
Akc. je kao kod ispisati. — U Vukovu rjecniku: 
,ausspannen' ,solvo jugo'. 

ISPREZANE, n. djelo kojijem se isprezi. — U 
Stu licev u rjecn ik u . 

ISPREZATI, isprdzim (isprezam), pf. svrsiti 
prezane tijem sto se ugleda Hi nade Hi ulovi ono 
sto se prezi. — Slozeno: iz-prezati. — Radi pre- 
zenta vidi prezati. — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mika{inu (,depraehendo'), u Voltigijinu 
(izprezati, izprezam ,assaltare, fermare, attrap- 
paro' ,uborfallGii'), u Stulicevu (isprezati i izpre- 
zati ,aliquem in re ipsa vel in ipso crimine de- 
prehendere, invenire, expectando venturum prae- 
stolari ac depreheudere'). Potulih se u njekom 
grmedu, jeda ju isprezira. M. Drzid 415. Sad 
se na plav uklonimo, za ne stedi sej nehvaie, 
dokle vrijeme izprezimo za mod brodit morske 
vale. Gr. Palmotic 2, 395. Isprezana tac ko§uta 
u zelenu gustu gaju, dim ju sa svijeh strana i 
puta lovni u mrezu psi tjeraju . . . trepti od 
straha, dezne od truda, ter udorac smrtni deka. 
3, 29'>. Ulazim raojom misli u svacije srce za 
izprozat sto tko ccka. B. Zuzeri 114. Vid je 
svrnula za sve izprezat na okoio. 224. Bivsi 
prigodu novu izprozo, stavi se tredu pitat. 410. 

ISPREZIVATI, isprezujem i isprfezivam, imjif. 
isprezati. — U Belinu rjecniku: izprezivati, iz- 
prezivam i izprezujera ,aspottare per assalire uno 
o in senso simile' ,expecto' lOBi', i u Stulicevu : 
isprezivati, isprezivam uz isprezati. 



TSPRIBADATI 



isprijeCati 



ISPRIBADATI, ispribadam, pf. pribosti sve 
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: 
iz-pribadati. — Akc. je Jcao hod izgovarati. — U 
StuUcevu rjecniku: ispribadati loze ,jus:are vi- 
ueam (id est vites palis alligare)', i u Vukovu: 
,nach einander anstecken' ,adfigo unum ex alio'. 

ISPRIBIJATI, ispribijam, pf. pribiti sve jedno 
po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-pri- 
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii 
vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (,nach^ ei- 
nander anschlagen' .adfigo unum ex alio'). Cini 
na svako kolo ostre pile i cavli izpribijati. F. 
Vrancic, ziv. 13. 

ISPRICANE, n. djelo kojijem ho isprica Hi 
se isprica. — Stariji je oblik ispricanje. — Iz- 
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricane), u Vol- 
tigijinu (izpricane), u StuUcevu (izpricaiie). Ni 
jedno ispritcanje ne mores imiti. Transit. 73. 
Moze ga uhititi, vsaki uzrok i izpricanje na n 
izlozivsi. Mon. croat. 245. (1544). Ne moze ni- 
jedno izpricanje ili odvitovanje najti. A. Geor- 
giceo, pril. 94. Ispricane ,entschuldigung' ,dis- 
colpa'. B. Petranovi6, racn. knig. 27. 

ISPEICATI, ispricam, pf. slozeno: iz-pricati. 

— Akc. je kao kod ispitati. — Od xv vijeka 
(vidi kod 3, b), a izmedu rjecnika u Bjelostjen- 
cevu (vidi kod ispricavati), u Voltigijinu (izpri- 
cati , izpricam, izpricavam ,scusare, discolpare, 
giustificare' ,entschuldigen, rechtfertigen'), u Stu- 
Ucevu (izpricati, v. ogovoriti), u Vukovu: 1. ,vor- 
erzahlen' ,enarro' s primjerom: Ispricaj mi jednu 
pricu. 2. ,auserzahlen' ,enarro' s primjerom : Cekaj 
dok ispricam ovu pricu sto sam poceo. 3. (po 
zapadnijem krajevima) ,eiitschuldigen' ,excuso', 
cf. opravdati, izgovoriti. 

1. aktivno. 

a. u pravom smislu (pricati = pripovijedati). 

— U nase vrijeme, a izmectu rjecnika u Vukovu 
(vidi sprijeda). a) pripovidjeti sve, potpuno. Is- 
pricati svu slavu negovu. D. Danici6, psal. 106, 2. 

— bj svrsiti pripovijedane. vidi u Vukovu rjec- 
niku. 

b. excusare, opravdati, izgovoriti. Jure te ni- 
jedno neznanje nede ispricati od griha. Nauk 
brn. 71l>. Ona, ku prid fai-iseom izprica razumno 
(Isukrst). F. Glavinid, cvit. 231b. 

3. pasivno (znacene je u svijem primjerima kao 
kod 1, b). Ne bi 'spritcan imil biti od prijatija 
krscenja. Narucn. 5''. Da Zidovi ^izpricani ne 
mogu biti. F. Glavini6, cvit. 5'". Cistoda tvoja 
ucini izpricanu pri liemu i pokrivenu krivinu 
nase necistoie. P. Eadovcic, nac. 430. 

3. sa se, refleksivno. 

a. pripovidjeti do voje, do sita. — U Vukovu 
rjecniku: ,sich auserzahlen' ,sat narrasse'. 

b. vidi 1, h. — Izmedu rjecnika u Vukovu: 
,sicli eutschuldigen' ,excuso me'. Tko se casto 
pri, bo}e se isprica. M. Marulic 145. Od zla 
poni ko hti obrati, tko se more ispricati. 294. 
Nigdor se od toga sakrij ili osmini se ispritcati. 
Transit. 150*. Odgovore zali ote6 se ispricati. 
Korizm. 17^. Ne more se 'spritcati pastir, ako 
vlk koze poji. 66i>. Izprical bi se pravedno gluh, 
govorec da ne cuje. A. Georgiceo, pril. 94. Ne 
pamtim kako smo se izpricali. D. Obradovid, 
basn. 322—323. 

ISPRICAVATI, ispricavam, impf. ispricati. — 
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricavam, 
izpricati, ogovaram, osvetjavam ,excuso, purgo, 
excusationem afFero') gdje se naj prije nahodi, 
u Voltigijinu (praes. izpricavam kod izpricati), 
u StuUcevu (izpricavati uz izpricati). Ispricava- 



judi so da on nije bio nakarien osvojiti ga. D. 
Obradovid, ziv. 22. Jana sa svoje strane ispri- 
cava se i pravda. 64. 

ISPRICEScE, n. u StuUcevu rjecniku: izpri- 
cestje ,excommunicatio'. — nepouzdano. 

ISPRICEs6iVATI, ispricfesdujem i ispricfe- 
sdivam, pf. pricestiti sve jedno po jedno. — Slo- 
zeno: iz-pricesdivati. — U nase vrijeme u Lici. 
La! .sta ga je pop naroda danas naispovijeda', 
borne de popo cepati dok nas sviju ispricesduje. 
J. Bogdanovid. 

ISPRICEVATI, ispricujem, impf. ispricati. — 
U dva pisca cakavca xvi i xvii vijeka. Zastupa 
vlasda svoja pomankanja ili jih ispricuje. S. Bu- 
dinid, ispr. 6'J. Ona se izpricevase. F. Vrancid, 
ziv. 74. 

iSPRIGANE, n. djelo kojijem se ispriga. — 
XJ Mika^inu rijecniku sa starijim oblikom ispri- 
ganje. 

iSPRIGATI, isprigam, pf. posve poprigati; 
svrsiti prigane. vidi isprziti. — Slozeno: iz-pri- 
gati. — Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi 
vijeka po zapadnijem krajevima, a izmediu rjei- 
nika u Mika(inu (isprigati, poprigati, pofrigati 
,frigo'), u Belinu (izprigati ,friggere e cuocere 
nelia padella' ,frigo' 331a; isprigati ,finir di frig- 
gere' 331a), u StuUcevu (isprigati i izprigati ,fri- 
gere'), u Vukovu (vide poprigati s primjerom iz 
narodne pjesme: M'jesila mu pogacicu, isprigala 
prosujicu, natocila bokaricu). Sad vam du Ijepsu 
ja isprigat fritaju. N. Najeskovid 274. Gledah, 
ali je isprigan kapun, ali je pecen. M. Drzid 
271. Naredi zeni da ispriga slaninu. Nar. prip. 
vrc. 169. Isprigaj mi koje jaje. S. ^jubisa, prip. 
266. — I s i mj. p (vidi kod prigati). — U Bje- 
lostjencevu rjecniku: part, praet. pass, izfrigan, 
frigan; u Voltigijinu: izfrigati ,friggere' ,backen'; 
u StuUcevu: izfrigati, v. izprigati. 

ISPRIGOVARATI, isprig6varam, pf. posve ili 
malo po malo prigovoriti. — Slozeno: iz-prigo- 
varati. — Akc. je kao kod istovaravati. — U 
nase vrijeme u Lici. ,Bome sam mu znas za ono 
po vratriju isprigovara'. ,Nudo mu znas za ono, 
onako ka' izdaleka dobro isprigovaraj'. J. Bog- 
danovid. 

ISPRIHVACATI (isprihvatati) , isprihvadam 
(isprihvatam), pf. posve Hi malo po malo pri- 
hvatiti. — Slozeno: iz-prihvadati (prihvatati). — 
Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, isprihvada. — 
U nase vrijeme u Lici. ,Isprivadaj mi onu a|in- 
cinu, da mi ne vise od ne palamari'. ,Uzmi 
igletinu i kakvije urimcina, pa mi ove benevre- 
cine isprivataj, da se ne raspadaju, zuvar je, da 
i' jos koji dan ponesem'. J. Bogdanovid. 

ISPRIJE, adv. otprije, vidi kod prije. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (isprije, 
isprije toga, v. odprije). Izprija uego sam se rodio, 
bio sam svet. A. d. Bella, razgov. 142. Manda- 
lina svu }ubav svoju, koju izprija bijase razasula 
na nasladena svitovna, skupi. F. Lastrid, od' 347. 
Isprije cesto pojedinci zamjeduju pojedince. M. 
Pavlinovid, razl. spis. 4. 

ISPRIJECANE, n. djelo kojijem se isprijeca. 

— Stariji je obltk isprijecanje. — U 3Iika(inu 

rjecniku : isprijecanje ; u Belinu : izprijecanje 
,transversatio* 4 15 a; u StuUcevu. 

ISPRIJECaTI, isprijecam, pf. poloziti neko- 
liko stvari jednu preko druge, naj cesce u oso- 
bitom smislu: izrediti ^ice, trakove jedno preko 
drugoga kao pletuci (n. p. kaze se isprijecati 
opanke, kad se utvrde zaplecuci ih oputom). — 



ISPEIJECATI 



ISPRIPEOSTITI SE 



Slozeno: iz-prijecati. — -ije- stoji po juznom 
govoru mj. negdasnega e, a po istodnom gcvoru 
glasi ispreiati, po zapadnom ispricati. — Akc. 
je kao kod isijecati. — Od xvii vijeka, a izmeSu 
rjecnika u 31ikalinu {,in transversum pono'), u 
Belinu (samo part, praet. pass, izprijecan ,trans- 
versus' 415*), u StuUcevu (isprijecati i izprijecati 
jtransversim ponere, jacero'), u Vitkovu (n. p. 
opanke ,kreuzweise mit' oputa ,befestigen' ,de- 
cusso lora')- Sveti Antun vidje gdi vas svijet 
bjese zamcicami popleten i isprijecan. M. Div- 
kovic, bes. 207''. 

ISPKIJECEXE, n. djelo kojijem se ko isprijedi. 

— Stariji je oblik isprijccenje. — U Mika\inu 
rjecniktf isprijecenje ,objurgatio' ; u Belinu: is- 
prijeccjije ,objurgatio' 670*; u StuUcevu: ,objur- 
gatio, excusatio, purgatio'. 

ISPRIJECITI, isprijecim, pf. poloziti, pasta- 
viti paprijcko, isprijeka. — Slozeno: iz-prijeciti, 
Hi postaje od isprijeka nastavkom i pred kojijem 
se k mijena na c. — Akc. je kao kod istijestiti. 

— Od XVI vijeka (vidi kod 2, c). 

1. aktivno. 

a. u pravom smislu. — U Vukovu rjecniku: 
n. p. pu§ku na vratima ,schief anlehnen (das 
gowehr z. b.)' ,adclino'. 

b. s ohjektom o6i, pogledati poprijeko. Na rieg 
Tale oci isprijeci. Nar. pjes. horm. 2, 372. Kad 
divojku Niko ugledao na divojku oci isprijeci. 
(Nar. pjes.) A. Ostojid. 

t'. neprelazno, udariti prijekim putem. Zemjak. 
1871. 2. 

2. sa 86, refleksivno. 

a. M pravom smislu. Hotijuci porodifci, isprici 
joj se dite naopako. J. Banovac, pred. 139. 

h. rtnsloniti se na koga , uprijeti se (da ne 
moze dale icij, i u prenesenom smislu. — Iz- 
medu rjecnika u Vukovu (,8ich anstemmen gegen 
jemand' ,adnitor in aliquom'). A kad se kako 
pseto ili dijete, makar bilo naj mane i naj slabije, 
isprijefii i stane da se brani . . . Nar. prip. vuk.- 
311. Neki niski deram, gde se isprecio ba§ nad 
samim putem. M. P. Sapcanin 1, 78. 

c*. (na koga), rnzvikati se, izdrijeti se, opso- 
vati, iskarati (vidi kod prijeciti). — Izmedu rjec- 
nika u Mika(inu (,objurgo, asperius repraohendo'), 
u Belinu (isprijefeiti se na tkoga ,sbravare, fare 
ad alcuno una bravata' ,objurgo' 147''; izprije- 
citi so ,rabbuffare, riprender bravando' ,objurgo'; 
izprijefciti so, izprjecivam se ,rabbuffarsi contro 
qaalche d' uno' ,irasci alicui' 602* ; ,sgridare, ri- 
prendere con gridi' ,objurgo' 676*), u Voltigijinu 
(izpreSiti se t izpriciti se ,rabbuirarsi contro ta- 
luno, sbravaro, sgridare, riprendere* ,sich zer- 
sauaon, ausscholten'), u StuUcevu (isprijeciti se 
na koga ili prcma komu, isprjefiujem se ili is- 
prjfc'iivam se ,in aliquom irruere, impetum fa- 
coro, aliquem aggredi'). Jedan so isprijeci: ,Ubru3 
nam daj sjomol' N. Najeskovid 1, 139. Nut' §to 
80 isprijoti I D. Zlatarid 41^. Ne poda im zavr6 
rijeCi, nog kad htjese da govoro, oholo se na Ae 
isprijeri, voleci im . . . J. Palniotid 24.5. A lioki 
se za tijcm isprijeti: ,Bolan brate! ni tu zala 
ne ima'. Osvotn. 1, 46. 

d. vidi isprifiati, '6, h. — U StuUcevu rjedniku: 
isprijediti se komu .se excusaro, purgare apud 
aliquem'. — nepouzdano (vidi kod isprika). 

ISPRI.JEKA, adv. sa strane. — Sastavjeno: 
iz-prijoka (vidi prijeko). — U nase vrijcme, a 
izmedu rjecnika u Vukovu (,von dor soite' ,a la- 
tere', of. izrebar). Maksim gleda jade isprijeka, 
isprijeka, all poprijeko. Nar. pjes. vuk. 2, 552. 
Ali stade jeka isprijeka. 3, 111. Pa potrze zla- 



dena kubura, te da gada sa leda junaka, al' ne 
moze od Hajke devojke, vec zalazi nemu ispri- 
jeka. 3, 185. 

ISPEIJETITI, isprijetim, pf. vrlo zaprijetiti. 
— Slozeno: iz-prijetiti. — Akc. je kao kod isti- 
jestiti. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u 
StuUcevu (isprijetiti i izprijetiti ,minacciar molto' 
,saevis minis aliquem prosequi'). On je iiocas 
strahovito isprijetio stapom moni. J. Palmotid 
423. 

ISPEIKA, /. izgovor, izpricavane. — Po svoj 
prilici zlo nacineno od ispricati, kao da je kod 
ovoga osnova isprik. — Na jednom mjestu xvi 
vijeka. Fratar najde ispriku k povracenju. Transit. 
26S. — kasnije u dva rjecnika s je mj. i: u Vol- 
tigijinu: izprjeka ,scusa, pretesto' ,vorwand', iu 
StuUcevu : ,excusatio, purgatio'. 

ISPRIKIVATI, isprikivam, pf. prikovati sve 
jedno x>o jedno. — Slozeno : iz-prikivati. — Akc. 
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu (,insgesammt anschmie- 
den' ,accudo'). Cujudi, da se carski fermani cate 
i da su desto isprikivani po zbjegovima . . . Vuk, 
dan. 3, 177. 

ISPRILIKOVATI, isprilikujom, impf.(?) na- 
likovati. — Slozeno: iz-prilikovati. — Na jednom 
mjestu xviii vijeka. To jes da budemo izpri- 
likovati blagoga Jezusa u nasemu srcu. I. M. 
Mattel 82. 

ISPRI^iEPl^IVATI, ispri}fep}ujem i isprijfe- 
pjivam, pf. prilijepiti sve jedno po jedno. — Slo- 
zeno: iz-j)ri|ep}ivati. — tf nase vrijeme u Lici. 
,Pazi, da ti se samo list za list ne isprij6p|uje'. 
,Tebi se eto sve i jedan list jedan za drugi is- 
prijepjiva'. J. Bogdanovic. 

ISPRIMATI, isprimam, pf. primiti sve jedno 
po jedno. — Slozeno: iz-primati. — Akc. je kao 
kod ispitati. — U nase vrijeme. Sve svatovske 
korie isprimase. Nar. pjes. juk. 230. Svatovski 
se koiii isprimase. 87. 

ISPRIPOVIJEDATI, ispripovijedam, pf. pri- 
povidjeti sve. — Slozeno: iz-pripovijedati. — Akc. 
kaki je u inf. taki je u praes. 3 j;;/. ispripovije- 
daju (ispripov^daju, ispripovidaju), u aor. ispripo- 
vijedah (ispripov^dab, ispripovidah), u ger. praet. 
ispripovijedavsi (ispripov^davsi , ispripovidavsi), 
u part, praet. act. ispripovijedao (ispripov^dao, 
ispripovidao) ; u ostalijem je oblicima onaki kaki 
je u praes. 1 sing. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u StuUcevu (, satis ac diligenter narrare'). 

a. aktivno. Eod nogov tko da ispripovijeda ? 
S. Eosa lla. On im je sve po tanko svoju ne- 
sredu ispripovijedao. Nar. prip. bos. 1, 144. 

b. pasivno. Oni su pod odgovorom da je sve 
ono sto je napisano i ispripovedano istinito • . . 
Nov. sr. 1835. 68. 

c. sa se, rejleksivno, pripovidjeti do mile voje, 
do sita. ,Vala si so i ti sino6 i nocas sit ispri- 
povijeda i napripovijeda'. J. Bogdanovic. 

ISPEIPEOSTITI SE, ispriprostim se, pf. Oslo- 
boditi se. — Nahodi se samo u zapadnijch pi- 
saca, te bi pri moglo biti po zapadnom govoru 
mj. pro, ali je veea prilika da je pri. — Slo- 
zeno: iz-priprostiti. — Od xviii vijeka. Bududi 
se smrti izpriprostio, pobize. And. Kacid, kor. 
169. Da bi u srcu imao tkojugod otrov oli zmiju, 
ne bi li udij nastojao ispriprostit se? Blago turl. 
2, 296. Da po drugomu putu ne moze to zlo od 
sebe otisnuti i od I'lega so ispriprostiti. Ant. 
Kadcid 446. Nastojane za izpriprostiti se od zla 
obicaja. I. J. P. Lucid, razg. 117. On se nakon 



ISPEIPKOSTITI SE 

dvijo godine ispriprosti svih tih pekjanija. M. 
Pavlinovid, rad. 66. 

ISPEISLONATI, isprislonam, pf. prisloniti sve 
jedno po jedno. — Slozeno: iz-prislonati. — V 
na§e vrijeme u Lici. ,Uzmi ti ove cjepanice i 
cetvrti pa i sviju ovde isprislonaj, jer tu mi 
smetaju'. J. Bogdanovi6. 

ISPKISCENE, n. djelo Icojijem se ispristi. — 
Moglo hi glasiti i isprigtene. — JJ Bjelostjen- 
cevu rjecniku: izpriScene, izranene ,cxulceratio'. 

ISPRISCITI, ISPEI§6iVATI, vidi ispristiti, 
ispristivati. 

ISPEIsiVATI, isprisivam, pf. prisiti sve jedno 
po jedno. — Slozeno: iz-prisivati. — Akc. je kao 
kod izgovarati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vukovti (,insgesammt annahen' ,adsuo'). 
Coroje je imao ha)inu ciipavu, po kojoj su bili 
isprisivani kojekakvi repovi. Vuk, pism. 32. 

ISPEISTATI SE, ispristam se, pf. posve se 
potpristiti. — isporedi ispristiti. — U nase vri- 
jeme u Lici. ,Sav mi se jezik isprista'. J. Bog- 
danovid. 

ISPEISTENE, vidi ispriscene. 

ISPEISTITI, ispristim, pf. vidi ispristati se. 

— U rjecnicima (u svjema po cakavskom govoru 
sa sc mj. st) ; u Vrancicevu : ispris6iti ,exulce- 
rare', u Bjelostjencevu: izpris6ujem, izprisditi, iz- 
ranivam ,exulcero' ; u Stulicevu : izprisditi, v. iz- 
raniti. 

ISPEISTIVATI, ispristujem i ispristivam, itnpf. 
ispristiti. — U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod 
ispristiti). 

ISPEIUSATI, ispriusam, pf. izbiti zausnicama. 

— Slozeno: iz-priusati. — U jednoga pisca xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ispriusati 
i izpriusati ,colaphis caedere , colaphos impin- 
gere'). Sluge ga ispriusase, popjuase. F. Lastric, 
test. 11 lb. 

ISPEIUSAVATI, ispriusavam, impf. ispriusati. 

— U Stulicevu rjecniku (uz ispriusati). 

ISPEJECIVATI , isprjecujem i isprjecivam, 
impf. isprijeciti. — U Belinu rjecniku: prnes. 
izprjedivam se 602^, i u Stulicevu: isprjecivati 
se, isprjecivam se ,actu se apud aliquem pur- 
gare', a kod isprijeciti se ima praes. isprjecujem 
se i isprjecivam se. 

ISPEKONITI SE, ispfkonim se, pf. namrgo- 
diti se. — Slozeno: iz-prkoniti. — tl nase vrijeme 
u Lici. ,Sta si se ti vavije naprkonio i isprkonio?' 
J. Bogdanovi6. 

ISPEKOSITI, ispi-kosim, pf. dohiti prkoSenem. 

— Slozeno : iz-prkositi. — U nase vrijeme u Lici. 
,Vidim ja, nijesam ja corav, odavno ti meni u 
svacem prkosis, ma prkosio ne prkosio, nes ni§ta 
isprkositi'. J. Bogdanovi6. 

ISPELITI, ispflim, pf. posve oprliti, ozeci. — 
Slozeno: iz-prliti. — Akc. je kao kod ishvaliti. 

— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu 
(isprliti, oprliti, ozeci ,aduro, amburo, circumuro'), 
M Belinu (izprliti ,scottare molto' 660^), u Stu- 
licevu (,urere, adurere'). K ognu ne hrli, inako 
ogan taj svu ti put isprli. D. Eanina 44*. Poli 
iz magle crna dima goru6 katram i sve isprli. 
I. Gundulid 521. Trijes naj blizdega Juto izprli. 
I. Dordic, uzd. 26. Ukazo bi svemu puku ne 
drugo neg rupice izpr|ene tuznijeh oci izgubje- 
nijeh. B. Zuzeri 417. Dat u ruke djetetu og^an, 
da se isprli. A. Kalic 107. 

1. ISPEl^ATI, ispf|am, pf. izgnusiti, izmr]ati. 

— Slozeno: iz-pf}ati. — Akc. je kao kod ispitati. 



i ISPEODAVANE 

— U nase vrijeme. Sto su vama gace izprjane i 
crvenim vinom polivene? Nar. pjes. stojad. 1, 1U7. 

2. ISPEJ^ATI, isprjam, pf. izvaditi {iz vatre). 

— Slozeno: iz-prjati. — Akc. je kao kod iskon- 
cati. — U nase vrijeme u Lici. ,Evo ti Bozo 
sve krumpijere izprja iz vatre'. ,Isprjaj sve to ze- 
ravice van'. J. Bogdanovid. 

ISPEl^ENE, n. djelo kojijem se isprli. — Sta- 
riji je oblik isprjenjo. — U ilikajinu rjecniku 
(isprjenje), i u Stulicevu. 

ISPEJ^OTINA, /. vidi prjotina. — Postaje od 
isprliti. — U Stulicevu rjecniku (,ambustum, exu- 
stio'), i u nase vrijem,e u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

ISPENDECATI, isprndecam, pf vidi isprde- 
Juskati. — isporedi isprndekati. — U nase vri- 
jeme u Lici. J. Bogdanovid. 

ISPENDEKATI, isprndekam, pf. vidi isprde- 
luskati. — isporedi isprndecati. — U nase vri- 
jeme u Lici. J. Bogdanovid. 

ISPEOBADANE, w. djelo kojijem se isprobada. 

— Stariji je oblik isprobadanje. — U Mikajiitu 
rjecniku (isprobadanje) i u Stulicevu. 

ISPEObIdATI, ispribadam, pf. sve probosti 
malo po malo Hi jedno po jedno. — Sloieno: 
iz-probadati. — Akc. je kao kod izgovarati. — 
Od XVII vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika 
u Mika(inu (isprobadati, izbosti ,perfodio, exte- 
rebro, perterebro'), u Belinu (izprobadati ,forac- 
chiare, far fori o buchi' ,perforo' 323^; ,perfo- 
rare, traforare, cioe forare da banda a banda' 
,perforo' 555*), u Bjelostjencevu (izprobadam, v. 
izprebadam) , u Voltigijinu (izprobadati ,forac- 
chiare, bucare, traforare' ,durchbohren'), u Stu- 
licevu (jCrebro et undique perforare, confodere' ; 
kolce u zemju isprobadati ,palos in terram defi- 
gere'), u Vukovu (,zerstecben' ,compungo'). 

a. aktivno. Eanam ga je po svem tijelu izpro- 
bado, izreseto i ubio. B. Zuzeri 261. Dracam i 
sulicam gvozdenijem zivo meso izorali su, raz- 
drpili, izprobadali. 333. Isprobadase ih nozima. 
M. Pavisic 31. NaskociSe ga pcele a pak obkru- 
zivsi ga nemilo izranise, nit' ga se ktidose ostavit, 
dokle tirajud ga i isprobadajud ga pojde past 
prid noge s. Medarda. Blago turl. 2, 170. 

b. pasivno. Eazgledajudi glavu isprobadanu 
dracami. B. Kasid, is. 75. Noge od draca i stina 
sve isprobadane. fran. 73. Glava ranami krva- 
vimi isprobadana. nad. 39. Glavu svu izproba- 
danu s dracami od trna. P. Eadovcid, nac. 421. 

ISPEOBIJATI, ispr6bijam, pf. sve probiti malo 
po malo Hi jedno po jedno. — Slozeno : iz-pro- 
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii 
vijeka. Svega du te cinit isprobijat. N. Palikuda 
30. Mene grad isprobija glavu, drugo nikome. 
Nar. prip. vrc. 85. 

ISPEOBOSTI, isprob6dem, pf. samo u Stuli- 
cevu rjecniku (grijeskom isprobodsti) : v. ispro- 
badati. 

ISPE6dANE, n. djelo kojijem se isproda. — 
U Bjelostjencevu rjecniku (izprodane). 

ISPEODATI, ispr6dam (isprodadem), pf. sve 
prodati. — Slozeno: iz-prodati. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikalinu (isprodati, ispro- 
davati ,divendo, vendere totum') gdje se naj prije 
nahodi, u Bjelostjencevu (izprodati kod izpro- 
dajem), u Stulicevu (v. isprodavati). ,D6 je god 
sto mogao zakinuti i u kudi i izvan kude sve je 
proda' i isproda', ved nema sta prodati, nogoli 
oko kude nekolike brazde zemje'. J. Bogdanovid. 

ISPEOdAvANE, n. djelo kojijem se isprodaje. 



ISPRODAVANE 



6 



ISPROSITI 



— Stariji je oblik isprodavanje. — Izme^u rjec- 
nika uBelinu: izprodavanje 757'', i u Stulicevu. 
Zalosno mu i kukavo liogovo prodavane i ispro- 
davane! J. Boe:danovi6. 

ISPRODAYATI, ispridajem (ispridavam), impf. 
isprodati. — Od xvi vijeka, a izmectu rjecnika u 
J\Itka(i}iu (kod isprodati), u Belinti (snmo part, 
praet. pass.: izprodavan ,venduto a diversi' ,di- 
vonditus' 757''), u Bjelostjeticevu (izprodajem, iz- 
prodati ,divendo , totum vendo'), u Stulicevu 
(,cuncta vendere'), u Vukovu (isprodavati, ispro- 
dajem ,ffanz verkaufen' ,divendo'). Kada sve bihu 
izprodavali. F. Vran6i6, ziv. 48. 

ISPRf >KLETI, isprokunem, pf. samo u Stuli- 
cevu rjecnika: izprokleti, izproklinem uz izpro- 
klinati. 

I.SPROKLINATI, isproklinam (isproklinati, is- 
pr6klinem), pf. vmogijem 2i^'>klcstvima prokleti. 

— Slozeno: iz-proklinati (proklinati). — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje je 
shvnceno kao imperfektivni glacfol: izproklinati, 
izproklinam ,diris, nialedictis aliquem ag:ere, affi- 
cere', a kod izprokleti ima praes. izproklineta). 
I evo ti ovaj raneni, potlain kako dosta izpro- 
klina Geiarda, o6ito ispovidi, da je Hierlanda 
prava. D. Rapi6 183. — I u nase vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmaiii. 

ISPROMETATI, ispr6mecem, pf. prometnuti 
sve jedno po jedno Hi mala po malo. — ispo- 
redi ispromitati. — Slozeno: iz-prometati. — U 
Stulicevu rjedniku: praes. ispromecem kod is- 
prometnuti (gdje je shvadeno kao imperfektivni 
glagol). 

IS PROMETNUTI, ispr6mGtnem, pf. vidi ispro- 
metati. — Samo u Stulicevu rjecniku: ispromet- 
nuti, ispromedem, v. isprovrdi. 

ISPROMISLITI, ispromislim, pf. promisUti. — 
Slozeno: iz-promisliti. — U knizi xui vijeka pi- 
sanoj crkvenijem jezikom. Izpromislivt vt sebe. 
Sava, tip. hil. glasu. 24, 223. 

ISPROMITATI, ispr6niitam, pf. vidi isprome- 
tati. — XVIII vijeka. IV je ovo od stvoreha svita, 
il' opcenski potop ispromita. J. S. Rejkovi6 27. 

ISPROMJENIVATI, ispromjfenujem i ispro- 
mjenivam, pf posve promijeniti, Hi sve promije- 
niti jedno po jedno, malo jjo malo. — Slozeno: 
iz-promjenivati. — Akc. je kao kod istovarivati. 

— Od XVIII vijeka. Imena izprominivana. S. Mar- 
giti6, ispov. V. VII. 

ISPROPADATI, i8pr6pad£m, pf. propasti sve 
jedno po jedno. — Sloieno: iz-propadati. — V 
nase vrijeme. Dokle ne ispropadaju tjelesa vasa 
u pustini. D. Danicid, 4inoJ8. 14, 33. 

ISPROPOVIJEDATI, i8prop6vijedam, pf samo 
u Stulicevu rjecniku: v. ispripovijedati. 

ISPRORESETATI, isproresetam, pf posve pro- 
rehetati. — Sloieno : iz-proregetati. — Akc. je kao 
kod izrukovfidati. ,Uzmi reSeto, pa samo §tog;od 
nekolike vrodo zobi i.sproroSetaj za prodaju'. ,Ne- 
gova jo kabanica u torn i u torn boju sva bila 
brate od balota (olova) isproreSetana, i to nega 
nije niSta strasilo'. J. Bogdanovid. — i u prene- 
senom smislu, izlupati. ,Djeco, ciivajte .se, ostav'te 
ciganiju, jer ako uzmom Isrezu, 2ivo du vas ispro- 
reSetati'. J. Bogdanovid. 

ISPROREZIVATI, isprorozujem i isprorezivam, 

pf. sve prorezati jedno po jedno. — Slozeno: iz- 

prorezivati. — Akc. je kao kod istovarivati. — U 

Vukovu rjecniku: isprorezivati, isprorezujem ,ins- 

gesammt durchschneiden' ,discindo'. 

iSPROS, »i. proSene (kad se prosi djevojka). 



— Fostaje od isprositi. — U jednoga pisca na- 
sega vremena. Nedemo piti, dok ne potvrdimo 
djevqjcin ispros. S. ^.ubisa, prip. 42. Odmaknu 
isprosom dok se macuha doma povrati. pric. 118. 

iSPROSAN, isprosna, adj. postaje od isprositi 
nastavkom tn. 

u. isprosen, dobiven prosnom, molitvom. — V 
Vukovu rjecniku: isprosni ,erbeten' ,precibus im- 
petratus'. Srbji pripovijedaju da samo cetiri pa- 
trijara treba da budu iia zemji, i da se srpski 
patrijar zvao ,peti isprosni', jer su ga Srbji is- 
prosili od one cetvorice. 

b. u jednoga pisca xviii vijeka znaci (prema 
lat. impetratorius) Hi uopce: koji pripada prosni, 
molitvi, Hi: kojijem se sto isprosi. Ne mogu ni 
ovi primit drugoga ploda (od mise) izvan is- 
prosnoga. M. Dobretid 873. Misnik ne more ni 
po sto naminit mise za onoga koji mu prvi bude 
dat placu oliti lemozinu ; more uistanemane na- 
minit plod isprosni mise za dosaste potribe, po- 
modi i dobra koja zelimo primiti od Boga, . . . 
al' ne more ovoga ploda, kako reko, naminit ni 
po sto za onoga koji mu prvi bude dat pladu. 
, Licet fructus missae meritorius et satisfactorius 
applicari non possit pro futuris, ut superius di- 
ximus; potest tamen impetratorius, sed non po- 
test applicari pro eo qui primus daturus fuerit 
stipendium'. 374. vidi i : Misa uzdrzi u sebi 
medu ostalim tri osobite kriposti oliti svrsenosti 
i tvora, to jest dostojnjivu, isprosujudu i izvr- 
sujudu . . . ,Effectus sacrificii missae triplex est, 
nimirum meritorius, impetratorius et satisfac- 
torius'. 368—369. 

c. koji se moze isprositi. — U Stulicevu rjec- 
niku: isprosan, v. isprosjiv; izprosan ,quod im- 
petrari potest'. 

ISPROSIJECATI, ispr6sijecam, i)f. prosjeci sve 

jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz- 

prosijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — U 

Vukovu rjecniku: ,nachoinander durchschneiden' 

,unum ex alio disseco'. 

ISPROSILAC, isprosioca, m. vidi isprosite}. — 
U Stulicevu rjecniku: isprosilac i grijeskom is- 
prosioc ,impetrans'. 

ISPROSILICA, /. vidi isprosite|ica. — U Stu- 
licevu rjecniku: ,impetrans'. 

ISPROSIPATI, ispr6sip]om, pf. prosuti sve 
malo po malo. — Slozeno: iz-prosipati. — Akc. 
je kao kod izgamizati. — U nase vrijeme. ,Va}a 
da se nekom kirijasa vreda u kolima razvezala, 
kad se onliko zito po cesti vidi isprosipano'. J. 
Bogdanovid. 

ISPROSITE]^, m. covjek koji isprosi. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,impe- 
trator' 385* ; ,cxorator' 5321') g^jg gg ^aj prije 
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilac). Evo kod 
Boga isprositej od nasi potriba. F. Lastric, test. 
ad. lOliJ. Povarkao bi isprositeje. A. d. Costa 
1, 74. 

ISPROSITElfiICA, /. iensko celade koje isprosi. 

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(izprositejica ,exoratrix' 532'') gdje se naj prije 
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilica). Utodi se 
k molitvi, izprositejici od onijeh ... J. Matovid 
428. 

ISPROSITI, isprosim, pf. dobiti proSenem, mo- 
lenem. — Slozeno: iz-prositi. — Akc. je kao kod 
iznositi. — Rijec je stara, isporedi stslov. ispro- 
siti, rus. nciipocHTB. — Izmedu rjecnika u Vran- 
cicevu (,exorare'), u Mika{inu (isprositi, izmoliti 
,impetro, exoro'), u Belinu (isprositi ,deprecor' 
276a; izprositi ,impetro' 385*), u Bjelostjencevu 



ISPROSITI 



ISPROSITI, 1, a. 



(izprositi Tcod izprasam), %i Voltigijinu (isprositi 
,ottenere, conse^uire pregando' ,auf bogehren er- 
halton'; izprositi ,impGtrare, ottener pregando' 
,durch bitten erhalten'), u Stulicevu (.mendicare, 
mendicari, ostiatim victum quaeritare, impetraie, 
exorare, obtinere, consequi, adsequi'), u Vukovu 
(1. ,erbetteln' ,emendico'. 2. djevojku ,erbitten, 
erfreien' .impetro'), w Banicicevu (.petere')- 

1. aktivno. — objehat moze biti sto mu draffo, 
tjelesno Hi umnn, zivo Hi nezivo; mjeste objekta 
moze biti i podlozna recenica s da. 

a. u sirem smislu. a) uopce. Prositi i isprositi 
one milosti. S. Budinic, sum. 19^. Sto godi od 
Aega s putem i s razlogora iste i prosi, svekoliko 
moXe isprositi i imati. M. Divkovic, bes. 6*. Da 
bi mi isprosili po hihovi molba vicne pocinude. 
L. Terzic 42. Sto prose, isprose. 204. Izpros' 
milost, gospo draga! J. Kavanin 312a. Za to da 
ona koja la ovoj molitvi od Boga prosimo lasne 
isprosimo, hotio je naj pri stavit ove rici : ,otce 
nas'. J. Filipovic 1, 355b. sto godi bude na 
postene negovo i vase spasene, isprosicete. F. 
Lastrid, od' 227.^ Ona prosi sto isprosit nije mo- 
gu6e. ned. 39. Cinase lemozine, molitve, postove 
i druga dobra dila za isprositi sina. 211. Kad 
zaprosise nika vrimenita, ne samo ne isprosise, 
nego bise pokarani. 234. Casu koju sam na ne- 
besi pomjivo proseci isprosio. test. 150t>. Da 
mogu sto od Boga prose isprositi. A. Kanizlid, 
kam. 211. Ve6e mozemo isprositi dar od pokore. 
bogojubn. 59. Sto godi je zaprosila sv. Terezija, 
vazda je isprosila. 387. Ono sto zejase isprosi. 
fran. 92. Ako bi se pako dogodilo da ono ne 
isprosimo, sto prosimo. 108. Zakoje onega je- 
dinoga sina koga nakon toliko godista izprosi 
s tolicijem uzdasima. D. Basid 99. Sliditi svoje 
poslo oli milosti isprositi. Ant. Kadci6 287. Js- 
prositi oprostene od grijeha. J. Matovi6 243. Sto 
god steku il' isprose. M. Dobretic 538. — mjeste 
objekta stoji podlozna recenica. Sotona isprosio 
jest vas da vas proreseta kakono psenicu. I. 
Bandulavic 97*. luc. 22, 31. — b) prosenem se 
moze dobiti sto ne samo za sebe nego i za drii- 
goga. kad je izreceno za koga se dobije, to se 
kaze: aci) dativom. Da ti bude ugodno isprositi 
mi milost. Transit. 170. Da je milost isprosila 
tomu popu. Korizm. Gl^. Zito nam je domin 
Stipan isprosil. Mon. croat. 229. (1527). Svaka 
izpr6si dobra svima. A. Komulovi6 75. Isprosi 
zdravje siromahu. B. Kasic, in. 52. Nasoj ta- 
stinosti prostenje isprosi. nac. 83. Isprosi svemu 
puku zdravje. is. 116. Petru milos isprosise. P. 
Kanaveli6, iv. 131. Izprosite mi prostenje. I. 
Ancic, svit. 99. I obilatu izprosi mi Bozju milost. 
J. Kavanin 476*. Ah majko moja, sto ucini? 
isprosi Eimu dobitje, a meni uzrokova smrt. J. 
Banovac, razg. 10. Sveti na nebesi isprose jim 
one milosti koje pitaju za svoje bogojubne. 128. 
Hoce grisnikom isprositi ono sto jim je od po- 
tribe za niovo spasene. J. Filipovic 1, 570^. More 
biti da bi mu za druge krivice krajeva zarucuica 
milost isprosila. F. Lastric, ued. 320. Majko 
Bozja, koja mi si isprosila milost. I. A. Neuadic, 
nauk. 227. Nami neizbrojena dobra i milosti po 
nemu (posvetilistu) isprosi. M. Dobretic 342. Ter 
nam izprosi odalecene porazne nemoci od naso 
drzave. Stit. 29. Izprosi mi srce novo , cisto. 
31. — bb) akiizativom (Hi genetivom) s prije- 
dlogom za. Po putu od kojijeh molitava izprose 
za zivijeh dobra. M. Orbin 141. Za nas milos 
isprosite. P. Kanaveli6, iv. 102. Da za me is- 
prosil oprostene griha. J. Banovac, prisv. ob. 50. 
— c) kad se izriee cejade Hi drugo koje se moli, 
koje daje, u kojega se dobiva, to biva : aa) u ge- 



netivu s prijedlogom od. Isprosi ott svetogortct 
ot vBsego sbbora manastirt svetyihb ispovedtnikb. 
Domentijan^i 167 — 168. Pristupivse prid nas, is- 
prosise govorenije od nas. Mon. croat. 147. (1492). 
Tu ona isprosi od pogauov malahno vrimena. 
Ziv. kat. star. 1, 228. Isprosi milost od sudca. 
Transit. 207. 'Sprosi od Foki cesara crikav. S. 
Kozicii 14''. I prosnom ga izprosi od kneza. 
Mon. croat. 258. (1556). Sami zivot svoj od nega 
isprosi(v)se v Macedoniju bizati liotihu. Aleks. 
jag. star. 3, 290. Isprosi ga molitvami od Go- 
spodina. B. Kasi6, per. 14. Isprosi bolnu lik od 
otca na nebi. D. Barakovid, jar. 121. Molim vas, 
da isprosite od Isusa spasenje ovoj dusi. L. Terzii 
84. Moze jedan pravovirni za drugoga izprositi 
od Boga milosti. A. Ba6ic 194. Izprosivsi od 
oca dio svoj pode u zemju daleku. S. Badric, 
ukaz. 3. Isprosit pomo6 od Boga. prav. nac. 6. 
Izprosi mi od nega sveti blagosov. Pisanica. 82. 
Neka znamo, da svaka po noj od Boga mozemo 
izprosit. J. Banovac, razg. 11. Isprosi mi od 
tvoga sina pravu bolest u srcu. prisv. obit. 49. 
Moguca je s. Ana isprositi svaku milost svojim 
devotim od Gospodina. F. Lastrid, od' 350. Od 
oca isprosi i posla nam duha sv. F. Lastric, test. 
247!*. Ovaka molitva ima snagu isprositi svaku 
milost od Boga. ned. 242. Da ce nam isprositi 
od Boga milosti. I. A. Nenadic, nauk. 79. Sto 
ja ni po jedan nacin nisam vrstan od tebe is- 
prositi. A. Kanizlid, bogojubn. 202. Zato ona 
od Boga isprosi ono sto od Iruda ne bi mogla 
izmoliti. E. Pavi6, ogl. 658. Da za nas Boga 
moli i od nega milost izprosi. And. Kacid, kor. 
251. Isprositi od Boga darove i dobrocina to- 
liko duhovna koliko tilesna. Ant. Kadcic 65. Da 
pokornik umoli se i izprosi od milosrda Bozjega 
pravo skrusene. 226. Oli (je) isprosio odpustene 
od onoga kojega je uvridio. 379. Kad hocemo 
stogod isprositi s molitvama od Boga. J. Ma- 
tovic 20. Sveti samo mogu isprosit od Boga mi- 
losti za nas. M. Dobretic 408. Isprositi oblast 
od starisina. I. J. P. Lucie, nar. 30. Dobra pa- 
stira od Boga mogli budu isprositi. 52. Da bi 
oni nami izprosili od nega ono Sto zelimo. B. 
Leakovic, nauk. 280. Al' besedi Senkovicu Iva: 
,Rodite}u, Senkovicu Dui-dn ! ako s', babo, ostario 
vrlo, te ne mozes na mejdan izici, od Boga si 
mene isprosio. Bog je mene tebi poklonio, ja cu, 
babo, na mejdan izidi'. Nar. pjes. vuk. 3, 391. 
— s podloznom recenicom. On je od pape is- 
prosio da se moze sv. misa u slavinski jezik go- 
voriti. A. Kanizlic, kam. 31. Od Boga isprosi 
da joj prisveti sakramenat posaje. M. Zoricic, 
zrc. 186. — bb) u genetivu s prijedlogom u. Is- 
prosi u cara mesto sije pustoje. Mon. serb. 4. 
(1197). Isprosit u djevojke pas. Zborn. 48^. Iz- 
prosi u kra)a vojske za osvetiti tolike Ugre. Du- 
k|anin 30. Da mi lik izprose u tebe j^ubeni. H. 
Lucie 194 Dobrote zadosti u sebi ki nosi, lahko 
ti milosti u Boga isprosi. P. Hektorovic 42. Milos 
tvii veliku isprosi u tebe. N. Dimitrovi6 94. Go- 
spoda te Sara u Boga isprosi. M. Drzic 469. Da 
u negova cacka slavna zudeni ti mir isprosi. I. 
Gundulic 360. Tvrdo mu sam sad oklopje u 
Vulkana isprosila. G. Palmotic 1, 181. To li je 
majka Akilova isprosila u bogova sinu svijetle 
sej naprave. 1, 220. Ki je stvar tolike od kri- 
posti u bogova isprosio. 2, 455. Vi ste, bistri 
viri suza, prostenje u Jezusa Mandalijeni izpro- 
sili. I. V. Bunic, mand. 27. Neka bi u nega 
isprosili kojigod broj od redovnika. I. Dordid, 
ben. 44. Ni milosti, koju u vasega sinka ispro- 
siti ne mozete. H. Bonacid 139. Izprosi mi milos 
u Gospodina. D. Basid 227. Pojska kruna u mene 



ISPEOSITI, 1, a. 



8 



ispkoSak 



te je isprosila. P. SorkoSevid 592*. — s podlosnom 
recenicom. Raja isprosi u pase, da joj povrati 
glavu od zakona (patrijara). S. !]^ubisa, prip. 113. 
— cc) u genetivu s prijedlogom kod. Isprositi 
devotim svojim milost kod zarucnika. F. Lastric, 
test. ad. 88'\ — dd) prijedlogom pri. Pri Ea§kom 
kraju Urosi Bren i Sumet pak izprosi. J. Ka- 
variin ISSiJ. — ee) u instrumentahi s prijedlogom 
pred (uprav samo o viofenu, a ne o dobivanu). 
Neka nas Dubrovnik pred Bosrom od vojska u 
slavi toliko objubjena sina odvjet nade, obranu 
atigne, §tit isprosi osobitom vladanju. I. Gun- 
dulic 216. — ffj rijecima iz ruka. Isprosi nam 
kruha iz ruk otca Boga. D. Barakovid, jar. 122. 

b. u osobitom smislu , dobiti prosenem kno 
proijak, prosjacenem. Gdi demo ga. (brasno) nadi 
i isprositi. F. Lastric, test. 99*. Komadid kruha 
te^ko isprosit je mogao. ad. 60*. Isprosi ko- 
madid kruba. svet. ISSb. Krusca isprosi. A. Ka- 
nizlid, fran. 194. Kao da si isprosio. (Kad ko 
§to ,maIo' donese). Nar. posl. vuk. 130. 

e. u osobitom smislu, dobiti prosenem djevojku 
za zentt (sebi Hi drugome). Za tim ju isprosi u 
Jakoba. M. Marulid 69. Misli dir u tebi: tko 
de se zeniti, lipu 1' ima sebi zenu isprositi? P. 
Hektorovic 3U. Izprosio sam Felacicu, vele Ijepsu 
vlabinicu. N. Najeskovid 1, 242. Podu u grad 
djevojku isprosit. M. Drzic 33. Ja du maji rijet, 
da te isprosi. 128. Moze Krstjanin zaruciti i 
isprositi nevjernicu. M. Divkovid, nauk. 259''. 
Franciska 2eni§e u rodu veliku, kadi sam hotise, 
isprosi vladiku. D. Barakovid, vil. 9. Valerijan 
8. Ceciliju od otca po zakonu isprosi za zenu. 

F. Glavinid, cvit. 94*. Sva negova bi pozuda u 
tebe ju (tvoju kcer) isprositi. G. Palmotid 1, 3(54. 
Kad izprosi i zaglavi za nevjestu da Antu prima. 
J. Kavanin 112*'. Ki od Bne§koga vedra vida 
sinu izprosi i ostavi Erica Ante hder djevicu za 
dostojnu zarucnicu. 233''. Kada je idi trazit i 
isprosit divojku za ozeniti se. F. Lastrid, od' 236. 
Da de Marjan Ivku isprositi. M. A. Eejkovid, 
sat. Dl**. Treda ludost, kada isprosite, vi toliki 
trosak udinite. Fl*. Matatija isprosio je i prste- 
novao za se divojku. M. Dobretid 105. Falila 
86 zvijezda danica: ,Ozenidu sjajnoga mjeseca, 
iaprosidu muiiu od oblaka'. Nar. pjes. vuk. 1, 155. 
Ne de majka prositi Merimu, ved mu prosi Atla- 
gida zlato, isprosi mu i prstenova mu. 1, 253. 
Ode junak, i.sprosi divojku, i odoge svati po di- 
vojku. 1, 622. Kad se zeni Eadanovid Lazo, on 
isprosi lepotu devojku. 2, 21. Car isprosi po 
kfiigam' devojku. 2, 132. Da isprosim u Leke 
devojku. 2, 224. Je.si 1' mene suahu isprosio? 
mene snahu, sobo vjernu )ubu. 2, 332. Jerina 
je jeste isprosila za TomaSa braca rodenoga. 
2, 491. O Jerina, luda zenska glavo! zaludu si 
snau isprosila. 2, 493. Nijesam se joste o^enio, 
ni devojke za se isprosio. 2, 592. Dok je Nuko 
curu isprosio i na curu prston udario. 3, 228. 
On me isprosi u oca i matore. PravdonoSa. 1852. 
23. Poslao nas Durad da mu isprosimo nevjestu 
za negovijem sinom. S. l^ubisa, prip. 42. 

2. pasivno. — u primjerima samo u osobitom 
smislu. 

a. vidi 1, b. Jedenje isproseno za jubav Bozju. 
B. Kasid, fran. 51. I ovo malijem i isprosonijem 
kruhom. in. 14. Onda bi se s komadicem ispro- 
sena kru§ca i vodicom pokripio. A. Kanizlid, 
fran. 160. Zive o kruhu isprosenu od vrata do 
vrata. A. Kalid 476. 

b. vidi 1, c. Isprosena bihB po zakonu bra- 
fibnomu ott. ottca mojego. Stefan, sim. pam. taf. 
7. Vjerenica isproSena od vjefine jo dike i slave. 

G. Palmotid 1, 286. Tada ne va)a 2enidba, zaSto 



je ispro§ena Kata, a ne Jela. J. Banovac, razg. 
269—270. Mnoga biva mnogim zena prije neg' 
je izprosena. V. Dosen 91*. Dok ved mlada iz- 
prosena ne postane stara zena. 153'». Ja sam 
cula bas od jodne zene, da je nasa Ivka ispro- 
sena prsten dala. M. A. Eejkovid, sat. Dlb. Je- 
lina bududi isprosena i prstenovaua za Ivana. 
M. Dobretid 156. Ja sam mlada davno isprosena 
za knezeva sina naj mladoga. Nar. pjes. vuk. 
1, 2.38. Odveo mi snau isprosenu, isprosenu i 
prstenovanu. 2, 493. O devojke sade isprosene 
i neveste skoro dovedene! 2, 639. K djevojci 
isprosonoj za muza. Vuk, luk. 1, 27. 
3. sa se. 

a. pasivno. 

o) vidi 1, a. Toj se ti roci mogu po zakonu 
isi.prositi. Stat. po}. ark. 5, 270. Ja du molit 
sved vi§nega, da vam srede da podpune, ke se 
isprosit mogu od nega. G. Palmotid 2, 274. Dokle 
se ne izprosi sto se zeli. I. Grlicid 20. 

b) vidi .1, c. Kad se divojka isprosi. J. Fili- 
povid 3, 242a. Kada sam so isprosila za te. Nar. 
pjes. here. vuk. 23. Mlada sestra ne smije pustiti 
kose dok se starija ne isprosi. Vuk, poslov. 86. 

b. refleksiono, dobiti dopustene za odlazak, vidi 
1. iskati, 3, b, a). Izprosivsi se od nih da mo2e 
pojti. F. Vrancid, ziv. 60. Od koga isprosi se 
na receni otok pojti pripovidati. F. Glavinid, 
cvit. 73=1. Napokon sesti dan isprosi se Juda iz- 
vaditi . . . 12 4t>. 

ISPEOSIV, adj. 

a. vidi isprosan, c. — U Belinu rjecniku: iz- 
prosiv jimpetrabilis' 385", i u Stulicevu: v. is- 
pro§).iv. 

b. vidi isprosan, b. — U nekijeh pisaca xviii 
vijeka. Isprosivi (plod) koji cini ispi-ositi od Boga 
darove. Ant. Kadcid 65. Drugo bijase posvetiliste 
bogocastena, drugo zafalona, drugo izprosi vo, 
drugo mirivo iliti tisivo. I. Velikanovic, uput. 
3, 319. 

ISPEOSiVATI, vidi 2. isprosivati. 

ISPEOSJACITI, isprosjacim, p/. dobiti p)ro- 
sjacenem. — Slozetio: iz-prosjaciti. — Akc.je kao 
kod izjednaciti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (,quaestuando colligere, compa- 
rare'). ,Nema ni cim da misa otruje, nego sto is- 
prosjaci'. u Lici. J. Bogdanovid. 

ISPEOSNOST, /. u Stulicevu rjecniku: ,satis- 
factio, volujitas, oblectamentum' s dodatkom da 
se nahodi u Palmotica. — nepouzdano. 

ISPEOSTIRATI, isprostiram (ispr6stirati, is- 
pr6stirem), pf. prostrijeti sve jedno po jedno Hi 
malo po malo. — Slozeno : iz-prostirati (prosti- 
rati). — U Stulicevu rjecniku : isprostirati, ispro- 
stiram ,actu oxtendere, in extendendo esse', a 
kod isprostrijeti i isprostrti ima praes. ispro- 
stirem. 

ISPROSTITI, isprostim, pf. oprostiti (koga 
6ega). — Slozeno: iz-prostiti. — Akc. je kao kod 
iznositi. — U Stulicevu rjecniku: ,liberare, ser- 
vare'. — Rejleksivno , u jednoga pisca nasega 
vremena. Ne bi 1' ga se kako isprostila. M. Pa- 
vlinovid, rad. 158. 

ISPE6sTRIJETI, isprostrem, p/. vidi ispro- 
stirati. — isporedi isprostrti. — Samo u Stuli- 
cevu rjecniku: isprostrijeti, isprostirem ,exten- 
dere, pandere, expandore'. 

ISPEOSTRTI, Isprostrem, pf. vidi isprostrijeti. 
— Samo u Stulicevu rjecniku: isprostrti, ispro- 
stirem, V. isprostrijeti. 

ISPEOSAK, ispro§ka, m. u Stulicevu rjecniku : 
,loci (sedes omnium argumentorum quibus ora- 



isproSak 



ISPRSITI SE 




tores utuntur, sive fontes ipsi ex quibus argu- 
menta deducimt)'. — nepouzdano. 

IS PROS ATI, ispro§am, impf. vidi isprasati. — 
U knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, 
i otale u Danicicevu rjecniku: ,petere'. Otb cara 
isprosase. Domentijan'> 171. 

isPRO&ENICA, /. isprosena djevojka. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Neki Zaka iz Ka- 
^iL ludre daruje devojku, pa je posle ne htene uzet. 
^ kmetovi su ga za to toliko tukli da so posle boja 
nije mogao s mesta dici. zadovojua time ispro- 
senica rekla je: ,To su ti, Zako, bele carape!' 
M. D. Mili6evic, opst. 22. 

ISPROSENE, n. djelo kojijem se isprosi. — 
Staryi su oblici isprosenije i isprosonje. — U 
pisaca cesto stoji grijeskom s mj. s. — Izmediu 
rjecnika u Mikalinu (isprosenje), u Belinu (iz- 
prosenje 385a; 532'j), u Bjelostjencevu (izproseiie), 
ti Stulicevu. Isprosenije od milosti. Korizm. G2a. 
Ufanje imamo tako u mojenju kako i v ispro- 
senju onoga, sto molimo. S. Budinic, sum. 20''. 
Na dostezenje i isprosenje dobra. 78b. Budi is- 
prosenje pravoga oprostenja. M. Divkovi6, nauk. 
10(3'\ Radi negovijeh dostojanstva i isprosenja. 
B. Kasi6, in. 93. Po ne isprosenju daruje nam 
milost. per. 90. Kada i (dobra) uze Jobu na 
izproseiie liegova neprijateja. M. Radnic 81'\ 
Kra}estvo nebesko, koje vam po isprosenu istoga 
dopustio Bog. F. Lastrii, test. ad. 64b. po is- 
prosenu svetoga Jakova. svet. 117''. Ovi mogu 
po izprosenju biti odpus6eni. A. d. Costa 1, 73. 
Jeli isprosenje pristojno istini? 1, 240. Ovo iz- 
prosene i izmolene oblasti. Ant. Kadci6 269. Da 
je sasma mucno isproseiie prosteiia. J. Matovic 
241. Da bi smirila Boga s nami svojijem izpro- 
senem. 440. Koliku krepost spasovnijeh darova 
dostizemo od izprosena negova. 474. ,Sacrificium 
impetratorium' to jest posvetiliste od isprosena 
milosti. M. Dobretic 342. A molitvu koju posli 
govore da nije drugo nego jedno isprosene. 365. 
Od isprosena, zarucena i prstenovaiia. 558. 

ISPROSEVATI, isprosujem, impf. vidi ispra- 
sati i 2. isprosivati. — Na jednom mjestu xviii 
vijeka. Kako se imau izprosevati. A. d. Costa 

1, XII. 

1. ISPROSIVATI, isprosivam, pf. prosivati sve 
malo po malo. — Slozeno: iz-prosivati. — Akc. 
je kao kod izgovarati. ,Uzmi iglu i konca, pa 
stogod na nekolika mjesta to isprosivaj samo da 
se ne rastavi'. J. Bogdanovid. 

2. ISPROSiVATI, ispr6sujein i isprosivam, 
im})/. vidi isprasati. — desto stoji grijeskom s 
mj. s: isprosivati. — V nekijeh pisaca xviii vi- 
jeka, a izmcdu rjecnika u Bjelostjencevu (izpro- 
sujem ,expeto, v. emendico'; izprosivam, v. iz- 
prasam). Ter izprosiva prid Bogom onu milost. 
A. d. Bella, razgov. 31. Obilnije isprosivaju da- 
rove. Ant. Kadcic 65. Izprosivamo nami da bi . . . 
J. Matovid 429. Misa uzdrzi u sebi tri kriposti, 
to jest dostojn|ivu, isprosujucu i izvrsujudu. M. 
Dobretic 368. Obilnije isprosivaju darove i do- 
brocina. M. Dragicevid 127. 

ISPROS^iIV, adj. vidi isprosiv, a. — U Be- 
linu rjecniku (izprosjiv ,impetrabilis' 385*), i u 
Stulicevu: ,impetrabilis, exorabilis'. 

ISPROTAKATI, ispr6tacem, pf. sve protoeiti 
malo po malo. — Slozeno: iz-protakati. — Akc. 
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme. ,Este 
li vi taj karisik vec isprotakali?' J. Bogdanovid. 

ISPROTISKIVATI , isprotiskujem i isproti- 
skivam, pf. vidi protisnuti. — Slo£eno : iz-proti- 
skivati. — U na§e vrijeme u Lici. ,Ma ne mogu 



(ne budi tebi van crnoj zemji potuXeno) pare po- 
vratiti, kako me ispod rebara isprotiskivalo'. ,Ja 
samo dok se ledeno vode napijem, odma me is- 
protiskuje'. J. Bogdanovid. 

ISPROUTljiATI, isproutjam, pf. prohusiti, pro- 
supliti (prontliti) sve malo po malo Hi jedno po 
jedno. — Slozeno: iz-prout|ati. — U jednoga 
pisca XVII vijeka. Nade jedno tijelo mrtvo, koje 
svekoliko bjese isproutjano i iz svake se utlinice 
crv poma}ase. M. Divkovid, bes. 772b. 

ISPROVAJ^IVATI, isprov%jem i isprovi- 
}ivam, pf. provaliti sve jedno po jedno Hi malo 
po malo. — Slozeno: iz-prova|ivati. — Akc.je kao 
kod istovarivati. — U nase vrijeme. ti) objekat 
moze biti ono §to postane (mjesto prazno) kad 
se sto probije, prodere. Turke iz crkve ne mogu 
isterati, jer su bill naokolo puskarnice isprova- 
|ivali. Vuk, grada. 109. Oko namastira da po- 
grade busije i da isprovajuju puskarnice. dan. 
3, 182. — fj) objekat je ono cega nestane kad se 
provali. Kao sto se ulazi u grad isprovajivan. 
D. Danicid, jezek. 26, 10. 

ISPROVLACITI, ispr6vlacim, pf. provuci sve 
jedno po jedno. — Slozeno: iz-provlaciti. — Akc. 
je kao kod izjednaciti. — U Vukovu rjecniku: 
,nacb eiuander durcbziehen (die faden, riemen, 
heftel)' ,trajicio'. 

ISPROVODITI, ispr6vod£m, pf. vidi sprovo- 
diti. — Slozeno: iz-provoditi. — U cakavskom 
rukopisu xv vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (izprovodim , v. sprevajam) , u Volti- 
gijinu (izprovoditi ,accompagnare, guidare' ,be- 
gleiten'), u Stulicevu (izprovoditi, v. sprovoditi 
s dodatkom da se nahodi u kajkavca Muliha). 
Kada mrtvaca placu i sam proplaci i do groba 
isprovodi. Pril. jag. ark. 9, 140. (1468). 

ISPROVODNIK, m. covjek koji isprovodi. — 
U Bjelostjencevu rjecniku: izprovodnik, v. spre- 
vodnik, i u Voltigijinu: izprovodnik ,accompa- 
gnatore, guida' ,begleiter'. 

ISPROVRCI (isprivrgnuti), isprovrgnem, pf. 
posve oboriti, posve obaliti. — Slozeno: iz-pro- 
vrdi. — Bijec je stara, isporedi stslov. ispro- 
vresti, rus. HcnpoBeprnyTi. — U knizi xiii vijeka 
pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u 
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izprovrzen 
,sconvolto, rovinato, atterrato' ,umgeworfen, nie- 
dergeschlagen'), u Stulicevu (,evertere, subver- 
tere, vastare, devastare, humi sternere' s dodatkom 
da je rijec ruska), u Danicicevu (isprovrtgnuti 
i isprovresti ,evertere'). Grade isprovrtze. Stefan, 
sim. pam. saf. 8. 

ISPROVRCI VATIjisprovi-dujem i isprovi-divam, 
pf. provrtjeti sve jedno po jedno. — Slozeno : iz- 
provrdivati. — Akc. je kao kod istovarivati. — 
U Vukovu rjecniku: isprovrdivati, isprovrdujem 
,nach einander durchbohren, durchlochern' ,per- 
foro unum ex alio'. 

ISPROVRGNUTI, vidi isprovrdi. 

ISPROVRZENE, n. djelo kojijem se isprovrgne. 

— Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom da je 
rijec ruska. 

ISPROZEBATI, isprozebam, pf. prozepsti (o 
mnogijem subjektima, kad svi prozebu). — <S7o- 
zeno: iz-prozebati. — Akc. je kao kod izgovarati. 

— U Vukovu rjecniku : isprozebati, isprozebamo 
,sic]i erkuhlen (von einer menge)' ,refrigeror'. 

ISPRSITI SE, isprsim se, pf. uciniti da is- 
koce prsi, te tako stajati Hi hoditi, pa i razme- 
tati se, baniti se, sepiriti se. — Slozeno od iz i 
prsi s nastavkom i. — U nase vrijeme, a izmedu 



ISPKSITI SE 



10 



ISPRVICE 



rjecnika u Voltigijinu (izprsiti se jpaoneggiarsi, 
pavoue^ffiarsi , millantarsi , stare in sulle sue' 
,sich briisten'), u StuUcevu: isprsiti se i izprsiti 
86 (Superbire, (quasi caput toUendo) sese circum- 
spectare'. Isprsiti se, kosiriti se (znaci) u odu 
sa uzdi^nutom glavom isprseno uvijati se. Po- 
dnnavka. 1848. 58. Isprsiti se, prsa naprvo is- 
pupciti. Vide, kako se isprsio. u Dobroselu. M. 
Medi6. 

ISPRSiVATI SE, isprsujem se i isprsivam se, 
impf. isprsiti se. — Samo u StuUcevu rjecniku: 
izprsivati se, izprsivam se uz izprsiti se. 

1. ISPKSKATI, isprskam, ;>/. sve popfskati. 

— Slozeno: iz-prskati. - Akc. je kao kod ispi- 
tati. — U Belitiu rjecniku (1785): izprskati, iz- 
prskavam ,insppro:ere ore' 2, 294a; u Voltigijinu: 
izprskati, izprskam, izprskavam ,spruzzare, sbruf- 
fare' .besprudeln'; u StuUcevu: v. poprskati. 

2. iSPESKATI, isprskam, pf. posve prsniiti, 
ispucati. izlomiti se. — Slozeno: iz-pr.skati. — 
Akc. je kao kod izgledati. — U nase vrijeme, a 
izmedu rjecnika u Vukovu (,zerspringen , zer- 
brechen' ,dirrumpor'). Kad stadose dijelit' oruzje, 
§6epan uze novo i svijetlo, Mitru daje staro is- 
prskalo. Nar. pjes. vuk. 2, 631. 

ISPESKAVATI, isprskavam, impf. 1. isprskati. 

— U Belinu rjecniku, i u Voltigijinu (u obadva 
praes. izprskavam kod izprskati). 

isPESNUTI, isprsnem, pf. prsnuvsi izici, is- 
pasti, izletjeti. — Slozeno: iz-prsnuti. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (isprsnuti, 
iziti na dvor ,uscir fuori, spargersi fuori come 
le viscere escono' ,eftundor') gdje se naj jjrije 
nahodi, u Belinu 1785 (izprsnuti, izprsnivam 
,8chizzare, proprio di un liquore alquanto dense' 
202'' — 20.3a), u Voltigijinu (izprstene oci ,occhi 
che sporgono' ,hervorragende augen'), u StuU- 
cevu (isprsnuti, isprsnujem i isprsnivam ,effundi'). 
Na vodokrSte zimi oko isprSte, a na poklade i 
drugo joj ispade. (D). Poslov. danic. 67. — Moglo 
hi hiti na nekijem mjestima znadane kao pasivno 
kod 1. isprskati, te bi onda bio akc. isprsnuti, 
ispfsnr'm (sloieno: iz-prsnuti). 

ISPK§ATI, ispfsim, pf. rasprSati se. — Slo- 
ieno: iz-pr.^ati. — U jednoga Dubrovcanina xviii 
vijeka. Mlados mi je ko jedno sinuco isprsala. 
B. Zuzeri 242. Neka izprsi ova mlados. 358. 

ISPRSkIVATI, ispi-gnujem i isprsnivam, inqjf. 
isprsnuti. — U Belinu rjecniku: praes. isprsnivam 
kod i.sprsnuti, i u StuUcevu: isprsnivati, freq. v. 
isprsnuti, a kod isprsnuti ima praes. isprsnujem 
i isprsnivam. 

ISPRSTATI, isprgtam, pf. vidi 2. isprskati i 
isprsnuti. — Slozeno: iz-prstati. — U nase vri- 
jeme u Lici. ,Ispr.stala 'e mina, slabo smo na- 
bili'. J. Bogdanovic. 

ISPETITI, isprtim, pf. slozeno: iz-prtiti. — 
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka, a iz- 
medu rjeinika u StuUcevu (izprtiti, izprtujem i 
izprtivam ,oxonerare'). 

1 . aktivno. 

H. otcti, dignuti koine hrcme, teret s ramrnd; 
objekat je ono (zivo, u svijcm primjerima ce^adej 
Sto nasi breme; znadene je cesto u metaforickom, 
a i u prenesenom, sirem smislu, kao osloboditi 
(vidi osobito Vetranici've jjrimjere); breme moze 
biti u genetivu : a) hez prijcdloga. ^.ubav ku ti 
nosih griha te isprti. M. ilaruli6 Vdi). Ter ju 
trud krvavi svijoh truda isprti. M. Vetranic 
2, 275. Cim konac od smrti svih truda i jada 
mrtvu me isprti. 2, 294. Boze ki isprti tej ghile 
lupeia. H. Lucid 281. Eto i smrt mnozi iele, 



da sijeh tuga nili izprti. M. Bunio 51. — b) 
s prijedlogom od. Da me isprti od bijesnoga 
lava. M. Vetranic 1, 450. Da te stril od smrti 
na pokon isprti i svjetovne sluzbe. 2, 25. Uze 
tegotu od zakona vrhu sebe za izprtiti nas od 
priteskoga bremena od zakona. A. Gucetic, roz. 
jez. 117. Od smrti ma smrt narod grisni isprti. 
A. Vita}i6, ist. 122a. Ako hoces isprtiti tvoju 
dusu od tegote tvojili griha. A. d. Bella, razgov. 
60. Zapovide andelom da ju izprte od brimena. 
F. Lastric, svet. 147^. — c) u dva primjera 
s prijedlogom iz. Da onu starjesicu isprte iz bre- 
mena koje imase. M. Divkovic, zlam. 24a. i^idi 
drugi (Radnicev) primjer kod 3, b. 

b. rasprtiti, otprtiti, baciti sa (svojijeh) ramena 
breme (sto je objekat), takoder cesto u metafo- 
rickom smislu. Bisake s ramena isprti i vrze. 
M. Vetranic 2, 91. Neco brimena od griha iz- 
prtiti. S. Margitid, fal. 245. Dokle dusa ne iz- 
prti svog' brimena. V. Dosen 202t>. 

2. pasivno (vidi 1, a). Neka dusa bolnoga is- 
prdena i olahcana bude od bremena. S. Budinid, 
sum. 9Sa. 

l\. sa se. 

a. pasivno (vidi 1, b). Da mi se svrh pledi toj 
brime isprti. M. Vetranic 1, 468. 

b. refleksivno (vidi 1, a). — Izmedu rjecnika 
u StuUcevu (izprtiti se ,onus deponere, abjicere'). 
Grihov se isprti. M. Marulic 133. Ter se, mnim, 
isprti srce me brjemena, S. Mencetid 328. Boja 
se isprti. M. Vetranid 1, 136. Da se nas puk 
vas isprti od himbenijeh svojih zloba. M. Ve- 
tranid 1, 319. Kad se isprti od grijeha tkogodi. 
1, 407. Ja se isprtlh, za rijet istinu, teska bre- 
mena. M. Drzid 238. Da se tizijeh misli i briga 
izbavite i isprtite. B. Gradid , djev. 41. Izprti 
se iz toga brimena. M. Raduid 399a. Oni koji 
su priprtjeni velikijem bremenom zlata, srebra i 
stvari prilicnijeh ne mogu ikako prodi proz mjesto 
toliko usko, ako prije ne izprte se naj mane (ako 
ne inako, Jubavi). I. M. Mattel 188. Ja se jednog 
isprti belaja. Nar. pjes. juk. 106. 

r 

ISPRUDJETI, ispriidim, pf. vidi oprudjeti. — 
Slozeno: iz-prudjeti. — U jednoga pisca Dubrov- 
canina XVI vijeka. Nikodomu plac oci izprudi. 
Zborn. 105a. 

ISPRUZATI, ispruzam, impf. ispruziti. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (uz 
ispruziti). Svijetle luci zare i proz okna ispru- 
zaju ^are. Osvetn. 1, 64. 

iSPRUZENE, n. djelo kojijem se ispruzi (vidi 
ispruziti, 1, b). Ubio je sara sebe s jednim iz- 
pruzenem pistole. A. Tomikovid, ziv. 187. Na 
prvo izpruzeue pusaka. 193. S izpruzenem va- 
trenim sviju topova. 201. 

ISPRUZITI, ispruzim, |)/. slozeno: iz-pruziti. 
— Akc. je kao kod izgaziti. — (Moiebiti) od xvi 
vijeka. 

1. aktivno. 

a. posve pruziti. Izd§ rou ime Pariz, zac ra- 
ste.se kako i pariX ispruziv (u rukopisu iskruziv, 
ali va^a da treba citati ispruziv) siju. Pril. jag. 
ark. 9, 122. (1468). ,Ajmo u lad malo kosti is- 
pruziti'. J. Bogdanovid. 

b. izbaciti. — U StuUcevu rjeiniku: ,scoccare' 
.emittere, vibrare' (vidi i ispruzene). 

3. sa se, refleksivno (vidi 1, a). ,De jo Savo?' 
,Eno ga, isjiruzio so u ladu kao krepala mrcina'. 
J. Bogdanovid. 

^^ 

ISPRVA, adv. vidi prvi. 

ISPRVICE (isprvice), adv. isprva. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izprvice ,ab 



ISPRVICE 



11 



ISPUDITI 



initio' 585')), u Stulicevu (uz isprva), u Vukovu 
(uz isprva). Svaki fiovik metne isprvice dobro 
vino, a na svrsi ono koje . . . M. Eadnic ll'>. 
Tko ima za bliznika jednoga kovaca, ne dade 
mu izprvice spavati. 269''. Drza ga isprvice 
malo ostro. 305''. Tqj negovo izvrsnosti izprvice 
on okusa. J. Kavaiiin 384'''. Tko izprvice cu- 
venijem naukom podpuno se ne uvjo^ba, trijoba 
mu je iz nova z bojom svijesti na isti nauk po- 
vratit se. B. Zuzeri 5. Mandalijena liogfova }u- 
bjona ucenica, kad je greb iznasla prazan, nije 
li rekla izprvice: ,Tulerunt Dominura'? 61. Is- 
prvice ga, primise nehajem, a poslije bjesno6om. 
M. Pavlinovi6, rad. 59. 

ISPEVI(5, adv. isprva. — TJ jednoga pisca 
XVII vijeka. Isprvic bi vele mucno i mrsko sve- 
tomu Jobu. M. Divkovi6, bes. 114''. 

ISPR^INITI, isprzinim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku: izprziniti, izprzinivam ,nettar dalla sabbia' 
,e.^arenare'. — nepouzdano. 

ISPEZINIVATI, isprzinujem i isprzinivam, 
impf. isprziniti. — V Stulicevu rjecniku: praes. 
izprzinivam kod izprziniti. — nepouzdano. 

iSPEZITI, isprzim, pf. posve poprziti (cesto 
u metaforickom i prenesenom i u iperbolickom 
smislu). ■ — Slozeno: iz-prziti. — Akc. je kao kod 
izgaziti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
Vukovu: ,brennen, rosten' jfrig^o' (kavu, dijete). 

a. aktivno. Ka me 6e (misal) isprzit. S. Men- 
cetic 198. Ona sama (smrt) sve isprzi naucene 
i razumne. P. Baksid 219. Uzmi rastovo drvce, 
isprzi na vatri. Z. Orfelin, podr. 272. 

b. pasivno. U tavi isprzene soli. P. Bolid, 
vinodjel. 223. 

c. sa se, rejleksivno i pasivno. — Izmedu rjec- 
nika u Vukovu (,sich verbrennen' ,aduror'). Slama 
jecmena na vrucini se veoma i na tuliko isprzi. 
I. Jablanci 80. ,Na ovoj Bozijoj ze»i, i na ovom 
dugom danu sav sam se isprzio'. J. Bogdanovic. 

ISPSOVATI, ispsujem, pf. p>osve opsovati. — 
Slozeno: iz-psovati. — Akc. je kao kad iskjuvati. 
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(,ausschelten' ,objurgo'). Jere ce to nas gospodin 
cuti i gospoju pravo ispsovati. M. A. Kejkovid, 
sat. D5a. Izpsovao bi vas i s pogrdom svakom 
prozvao i izruzio. I. J. P. Lucie, razg. 96. Cur- 
cija ga ispsuje. Vuk, dan. 8, 202. 

ISPUCATI, ispucam, pf. puknuti (raspuknuti 
se) na mnogo mjesta. — Slozeno: iz-pucati. — 
Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika u Mika]inu (ispucati, kakoti 
jedan zid ,agere rimas'), u Voltigijinu (,crepare, 
scoppiare, disrompersi' ,auf8pringen, sich spalten'), 
u Stulicevu (,hiare, rimas agere'), u Vukovu (,ber- 
sten, aufspringen' ,rumpor' s primjeroni : Ispu- 
cale mu ruke, usnej. 

1. aktivno. 

a. neprelazno, sa znacenem sprijeda kazanijem. 
a) u pravom smislu. Kamenje ispuca. A. Gu- 
cetic, roz. jez. 226. Jer ob zimu (svica) ispuca 
okrugom. J. S. Eejkovic 392. Od jada mu usta 
ispucase. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Crna zem)a 
ispuca od suse. 2, 3. Hi su ti ruke ispucale od 
studena kreca i kamena? 2, 207. Od zede im 
usta ispucala. 4, 406. Oko pengora stoji kamene, 
i bijeli se, samo sto je desto ispucalo od vatre. 
Vuk, dan. 1, 17. — ft) u metaforickom, prene- 
senom smislu (iperbolicki). Kamenje da tada iz- 
puca od jada. IS. Boba}evi6 211. Komu ne6e srce 
ispucat, pazec Jezusa prikazana od Pilata? A. 
Kalic 203. Kako ne6e ne srce na sve strane is- 
pucat? 459. Ovce bleje, pogleduju na me, kad 



6u liima jagnad ispu§titi, a u mene srce ispu- 
calo. Nar. pjes. vuk. 4, 38. Od ze|e mi srce is- 
pucalo. Nar. pjes. petr. 1, 132. Zivo mi je srce 
ispucalo, bas ko jeti zemja od sunasca. 1, 284. 

b. prelazno, istrositi (prah) pucajuci (iz pu- 
saka, topova itd.). Dotice im praha puskodavna, 
hofe da ga ispucaju cijela. Osvetn. 5, 110. 

"l. pasivno, samo part, praet. pass, u ovako- 
vijem recenicama: Tko ima velik ogan poznaje 
so po ustima ispucanijem. M. Radnic 427''. Da 
namaze ispucane usne. Vuk, poslov. 55. 

\\. sa se, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kafinu (ispucati se, otvoriti so ,crepo, concrepo, 
percrepo, rumpor, dirumpor'), u Bjelostjencevu 
(vidi kod ispucavati) , u Vukovu : n. p. puske, 
topovi ,sich satt schiessen' ,satis tonuisse (de tor- 
mentis)'. 

a. znacene je isto kao kod 1, a. Stoji (zemja) 
neplodna i nevesela, pace ispuca so. F. Lastrid, 
ned. 251. Sto pazit va}a da se svide ne ispu- 
caju. J. S. Rejkovic 393. B'jelo ti je lice po- 
tavnelo, zivot ti se vele ispucao u zatvoru pase 
baba moga. Nar. pjes. vuk. 2, 614. 

b. (o puskama, topovima itd.) svrsiti pucane, 
posto se mnogo pucalo (vidi u Vukovu rjecniku). 
Juce su se puske ispucale. Nar. pjes. vuk. 4, 166. 

ISPUCAVATI, ispucavam, impf. ispucati. — 
Samo refteksivno u Bjelostjencevu rjecniku: iz- 
pucavam se, izpucati se, razlepjujem se , dirumpor, 
ago rimas'. 

ISPUCEI^fE, n. djelo kojijem se ispuci (vidi 1. 
ispuciti, b). — U Stulicevu rjecniku: izpucene 
, depopulation 

1. ISPUCITI, ispucim, p/. slozeno: iz-puciti 
(od piik, praslav. plk). 

a. urediti (vojsku), vidi i opuciti. — TJ knizi 
xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom (vidi i F. 
Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod ispl-Bciti). Ispltci 
voje svoje. Domentijan* 19. 

b. isharati. — Nacineno po lat. depopulari. — 
U Stulicevu rjecniku: izpuciti ,desolare, depo- 
pulari, popular!'. — sasma nepouzdano. 

2. ISPUCITI, ispucim, pf. okomiti, olustiti. — 
Slozeno: iz-puciti (vidi otpuciti). — U jednoga 
pisca xviii vijeka (samo sa se, pasivno). Sada 
kudnik k simenu prigleda, kam' is }uske ispucit 
se ne da. J. S. Re^kovid 308. Ispuci se po naj 
bo}e proso. 325. 

8. ISPUCITI, ispucim, pf. izatkati. — Postaje 
od iz i putka (potka) nastavkom i. — JJ jednom 
primjeru nasega vremena. Ako je i osnovano, jos 
nije izpuceuo. Nar. posl. stojan. 7. vidi i : Poslije 
uvode (osnov) u niti i u brdo, pak tkaju, putkom 
(poutkom, pucicom) utkava.ju. dakle, kad je natra, 
osnutak osnovan, jos nije platno (bez) otkano; 
bez putke ne moze se svrsiti posao. 8. 

ISPUClVATI, ispiicivam, impf. 1. ispuciti (kod 
b). — U Stulicevu rjecniku: izpucivati, izpucivam, 
froq. uz izpuciti. — sasma nepouzdano. 

ISPUCI, vidi ispuknuti. 

ISPUDITI, ispudim, pf. istjerati, izagnati. — 
— Slozeno: iz-puditi. — Od xiii vijeka (rijetko), 
a izmedu rjecnika u Danicicevu (,expellere'). Aste 
Bogt pomozetB svetomu ti cartstvu ispuditi vraga 
tvoga i nasega Urosa ist srsptske zemje. Mon. 
Serb. 36. (1258). A oni, ki nisu, izpujeui josu. 
Zak. vinod. 71. Izpudit ,scacciare'. S. Budmani 
421a. Nedu te izpudit nikad, ali du ti dosadit, 
te ces i sam poci ,non ti cacceri, ma far6 tanto 
die te ne andrai da per s^'. 428^. Ca ste mi 
miloga 'z veze van 'spudili? Jacke. 99. 'Spudi 
dicu va tujinu. 298. 



ISPUDATI 



12 



2. ISPUX, a. 



ISP"6dATI, ispudam, p/. posve opudati, obi- 
skati. — Slozeno: iz-pudati. — Akc. je kao kod 
ispitati. — Od xvni vijeka (vidi kod b). 

a. aktivno. — U Stulieevu rjecttiku: v. opu- 
dati. 

b. sa se, refleksivno. — IJ BeUnu rjecniku: 
izpudati se .spidocchiarsi, cioe torsi via i pidocchj' 
,pediculo8 legere' 699*, gdje se naj prije nahodi, 
i u Stulieevu: izpudati se ,pediculis se liberare'. 

U Dubrovniku i u nase vrijeme. P. Budmaui. 

ISPUDEVATI, ispudujem (?) i ispudevam, impf. 
ispuditi. — U Bjelostjenccvu rjecniku: (kajkavski) 
izpujevam, izpnjevati ,expello'. 

ISPUDiVATI, ispudujem t ispudivam, impf. 
ispuditi. — Samo u Stulieevu rjecniku: izpudi- 
vati, izpudivam .expellere, depellero' s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. 

ISPUHANE, n. djelo kojijem se ispuha. — 
Stariji je oblik ispuhanje. Ispuhanje, ucinenje 
od kriza. B. Kasic, rit. 17. 

ISPUHATI, i«pusem t ispuham, pf. slozeno: 
iz-puhati. — Akc. je kao kod ispisati i ispitati. 

— Od XVI vijeka, a izmedu rjecniku u Belinu 
(izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi' ,detumeo' 675^*), 
u Vvltigijinu (izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi, 
perdere la sgonfiatura' ,die geschwulst verlieren' ; 
i praes. izpusem kod izpobnuti), m Stulieevu (iz- 
puhati: 1. ^efflare', 2. ,detamere'), u Vukovu (vidi 
kod 3). 

1. aktivno. 

a. prelazno, puSuci izbaciti, izagnati (Hi iz 
svojijeh u.<ita Hi iz cega drugoga). u prvom pri- 
mjeru nije dosta razgovijetno znacene, a jamacno 
je u prenesenom smixlu. Er su Judi vas smijeh 
ispuhali. M. Drzid 399. Gdje obotnica ispuha 
pje§6inn na bjelavini. S. ^iubisa, pric. 55. 

b. neprelazno. vioze se sto vidjeti samo s toga 
sto je naduto Hi napeto jer je puno vazduha, te 
kad puiuci iz onoga vjetar izade, onoga nestane; 
po tome znaci u prenesenom smislu sto i nestati 
u nekijem slucajevima: a) o otoku. vidi u rjec- 
nicima. — b) uopce. u Dubrovniku. ,Sve sto je 
imo, sve mu je ispuhalo u sampas'. ,Sto mi je 
obeco sve je ispuhalo'. P. Budmani. 

2. pasivno, vidi 1, a. Da je duh pakleui sa 
svom svojom oblastju izpuhan i odagnan po Duhu 
Svetomu. A. Kanizlic, bogojubn. 266. 

•i. sa se, refieksivno, (n. p. o vjetru) svrsiti 
puhane {jer se vas istrosio). — U Vukovu rjec- 
niku: '.- ' se, ispuSem se, ispuhao se vjetar 
,8ich a, :• ,satis flavisse' s dodatkom da se 
govori u Dubrovniku. 

ISPUHA VATI, ispuhavam, impf. ispuhati. — 
U Bjt'.lo^tjenceiu rjecniku: vidi kod ispuhnuti, i 
u Voltigijinu: praes. izpuhavam kod izpuhnuti. 

ISPUHIVATI, ispuhtijem i ispiihivam, impf. 
ispuhati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjednika 
u Belinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Vol- 
tigijinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Stu- 
lieevu (izpuhivati, iz]'uhivam : 1. ,8ensim efflare'. 
2. jSensira detumere';. Ispuhujem tebe, sva vojsko 
sotonska. B. Kasi6, rit. 4Ul. 

ISPtlHNUTI, Lspuhnem, pf. jednom ispuhati. 

— Sloieno: izpuhnuti. — U BjrT '■ ru rjec- 
niku: izpuhnujem, izpuhnuti, iz; n ,efflo'; 
u Voltigijinu: izpuhnuti, izpuhnujem, izpuhavam, 
izpu§em ,soffiar via, o fuora' ,wegblaaen'; u Stu- 
lieevu: izpuhnuti, izpuhnujem t izpuhnivam, v. 
izpubati. 

ISPUHNIVATI , ispuhiiujem t ispubnivam, 
impf. ispuhnuti. — U lijelostjencevu rjecniku: 
vidi kod ispuhnuti; u Voltigijinu : praes. izpuh- 



nujem kod izpuhnuti; u Stulieevu: izpuhnivafi, 
izpuhnivam uz izpuhivati, a kod izpuhnuti praes. 
izpuhnujem i izpuhnivam. 

ISPUKATI, ispucem, impf. 2. ispuknuti. — U 
Bjelostjenccvu rjeiniku: praes. izpucem kod iz- 
puknuti. 

ISPUKAVATI, ispukavam, impf. 2. ispuknuti. 

— U Bjelostjenccvu rjecniku: praes. izpukavam 
kod izpuknuti, i u Jambresicevu : ispukavam 
,evello'. 

ISPUKIVATI, ispukujem i ispukivam, impf. 
2. ispuknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku: praes. 
izpukivam kod izpuknuti. 

1. ISPUKNUTI (ispuci 1, ispuknem, pf. slozeno: 
iz-piiknuti (puci). — Akc. je kao kod izbjegnuti. 

— U nase vrijeme. 

a jednom ispucati. Ovo je Hercegnovi, komu 
je brstan oblacio ispukle zidove. S. ^j^ubisa, prip. 
2. Gradu se vide i sad ispukle zidiue. 47. 

b. jako puknuti (o buci), ispustiti buku iz sebe. 

— U Vukovu rjecniku: ispuci i ispuknuti ,los- 
krachen' ,sonum emitto'. Top ispuce ka' da pro- 
grmjelo. Ogled, sr. 201. 

2. ISPUKNUTI, ispuknem, p/. iUupati. — Slo- 
zeno: iz-puknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku: 
izpuknuti, izpucem, izpukavam, izpukivam ,evello, 
extirpo', iu Stulieevu: izpuknuti ,evellere, extra- 
here'. 

ISPUKNENE, n. djelo kojijem se ispukne (vidi 
2. ispuknuti). — U Bjelostjencevu rjecniku: iz- 
puknene, izgulene ,evulsio, extirpatio'. 

ISPUJ^^ATI, ispujam, pf. vidi ispajati. M. Eu- 
zicic. — Slozeno: iz-pujati. — I u Sulekovu rjec- 
niku: ,ausschaufeln'. 

1. ISPUN, adj. pun. — Ke mijena se. — Bijec 
je stara, isporedi stslov. ispl-Bur.. — Nalazi se 
samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom, i 
to sa starijem oblikom ispltnt. — Fodaje od iz i 
pin nastavkom h. drugi dio va]a da treba shvatiti 
kao apstraktni supstantiv, isporedi stslov. razi.- 
nolict, sredov^ct, si.vr'i.stt itd. Miklosic (vergl. 
gramm. 2, 55; 4, 32) misli da nastavak b stoji 
mj. i. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (ispltnb 
,plenus'). Ispltnt bese premudrosti. Sava, sim. 
pam. saf. 6. Da se daje na vsako godiste odt mo- 
nastyirja hrana mertikt svrtsent ispltnt vsemt 
zivustiimt vt sijemt pirtgu. Mon. serb. 79. 
(1302—1321). Vinu da ima gospodtstvo mi odt 
monastira ispltnt sestt adrtfatt svobodneht. 570. 
(1411). Svett, svett, svett, gospodt savaott, 
ispltnt nebo i zemja slavy jego. 547. (1502). 

2 ISPUN, adj. potpun , do, kome nista ne 
manka (pisci cesto ovom rijeci prevode lat. ple- 
narius). — Nije ista rijec sto 1. ispun, nego su 
je pisci nacinili od glagola ispuniti. — Od xvi 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu dplenarius'). 

a. adj. — Komp. : ispuniji (ispunijom. V. An- 
drijasevic, dev. 178). Dobiva ispuno prostenje. 
A. Gucetic, roz. jez. 55. Izpun Bog, izpun clovik. 
M. Alberti 444. Ti sva rados ma ispuna. I. 
Gundulic 536. Papa dopusti prostenje izpuno. 
I. Drzic 376. Tebi sada ja naricem s blagosovom 
mir izpuni. I. V. Bunic, mand. 25. Isprosi mi 
ispunu boles od svijeh grijeha. V. Andrijasevii, 
put. 25. Uciuiti ispunu pokoru. 106. Da mi 
isprosis ispuno prostenje. 106. Tank i ispun 
razlog pridati. 135. G ije je prava i ispuna Jubav. 
329. S pomnom ispunijom. dev. 178. Dozivjeti 
u veselju on 6e ispunu. P. Kanavelic, iv. 470. 
Kusaju zdravje ispuno. B. Betera, cut. 34. Ufa'ud, 
dobri gospar place da izpune darovat ce. J. Ka- 
vadin 83». I od nega (Boga) svaka slava i iz- 



2. ISPUN, a. 



13 



ISPUNITI, 1, b. 



puni mir izhodi. S8^. Koji se izpunom kreposti 
naresivaju. I. Dordic, salt. xvii. Andeli buduci 
izpuni i cjeloviti dusi. 73. Svoju objavi srgbu 
izpunn 453. Sin slika izpuna cacka svoga. uzd. 
114. Povrativahu se na ispuno zdravje. S. Eosa 
96*>. Da mil se poda ispuna vjera. 120^. Da 
ispuno ucini se uzgojeiie vase. 148^. U ispuno 
podne sunce pomrca. 160*'. Dobar nauk, kre- 
posna obicaj, izpuno podlozone voji Bozijoj. D. 
Basid 183. Prostene izpuno mojijoh grijeha. L. 
Kadid 6. Kad budemo se sjedinili sa svetijem 
Jezusovijem srcom po izpunu darovanu sve )u- 
bavi. I. M. Mattei 172. Sto prastaju prostena 
izpuna? T. Ivanovic 88. Slika ispuna oca ne- 
beskoga. A. Kalid 161. Dobar glas vam nosim 
i pridavam, glas od ispune radosti. 184. Jedan 
cvijet, lijer pitomi, djevstvo ispuno duso i tijela. 
431. 

b. adv. ispuno, potpuno, posve. — Komp.: is- 
punije (V. Andrijasevic, dev. 35; S. Rosa 35^). 
Zakone liegove ispuno obsluzujuci. V. Andrija- 
sevic, put. 146. Cini da ja ispunije i izvrsnije 
budem na nebu odrijesen. dev. 35. Da mogu 
tebe ispuno Jubiti. 170. Tezijem miles tva sva- 
koja znam izpuno da 'e placeua. B. Betera, cut. 
11. Tebe izpuno i razlozno meni hvalit ne bi 
mozno. J. Kavaiiin 227. Ne bi sva ma grjesna 
dila tim se izpuno ocistila. 431^". Spoznam se 
nejaki za ispuno pohvaliti mudros. I. Dordic, 
ben. 145. Obsluziti izpuno ovu zapovijed. V. 
M. Gucetic 64. Ivatarina ispuno namirena. 194. i 
Koje Jezus Hrist poceo je i ispuno izvrsio. S. 
Eosa 15b. Ovi^ vijesci oliti za ispunije govoriti 
vijestci. 85a. Ce}ad istinito i ispuno zla u srcu. 
SO^. Ova molitva jest ispuno bozanstvena. 107^. 
Da je ispuno i zadovojno izreci u ispovidi . . . 
Ant. Kadcic 211. Ti same, srce moga Boga, 
jesi izpuno smirilo priveliku ovu djevu. I. M. 
Mattei 118. 

ISPUNISTE, n. u jednoga pisea xviii vijeJca 
(pisano ispunistje, t. J. ispunisce po cakavskom 
govoru) sa znacenem: ispunane. Zapovidit mu 
ispunistje stvari. Blago turl. 2, 19. Prava snaga 
Krstjanina ne uzdrzi (se) u ispunistju vlastitih 
dutjenja, dali u podnasanju uvridjenja. 2, 132. 
— nepouzdano. 

iSPUNIT, adj. vidi 2. ispun. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka (samo adv. ispunito). A izpu- 
nito Bog se stuje. J. Kavanin 361b. 

ISPUNITE;^, m. covjek koji ispuni. — Od 
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Belinu 
(.adempitore , colui che eseguisce' ,exequutor' 
34a; .essccutore' ,executor 293^), u Voltigijinu 
(,adempitore, esecutore' ,ausfiihrer, voUstrecker'), 
u Stulicevu (v. ispunaoc), u Danicicevu (isplt- 
nite|i. jcompletor'). Simi. vtsemi. isplbnite|b bystt. 
Sava, sim. pam. sat". 8. Ispltniteju svetyiht za- 
povedij jego. Domentijan* 246. Se sutb isplbni- 
tejije jevantdelija Hristova. 304. Deateji i is- 
plniteji zakona. S. Budinid, sum. 42''. Sluzbe- 
nici i ispuniteji Bozji. 129*. Ispuniteji i pod- 
ispuniteji zgoru recenih knig. ispr. 131. Djavli 
izpuniteji od tvoje pravde. V. Andrijasevic, dev. 
166. Dva redovnika odredise imenom od poho- 
ditejih, kakono izpuniteje od svetih naredbih. M. 
Bijankovic 164. Odredjujemo obrati od kapitula 
i klera poiioditeje i izpuni tejo od ovoga skupa. 
165. Ispuniteji zapovidi krajeve. Blago turl. 2, 130. 
Ispuniteje istih kniga i naredba. Ant. Kadcic 287. 
Djavao je tvorac grijeha pomankana i ispunite} 
pedopse. J. Matovic 522. 

ISPUNITE^jAN, ispunitejna, adj. ii Stulicevu 
rjecniku: ,perfuncturus'. — nepouzdano. 



ISPtlNITE^^ICA, /. zensko ce]ade koje ispuni. 

— U Belinu rjecniku: ,adempitrice' ,exequutris' 
34a. 

ISPUNITI, ispumm, pf. explere, slozeno : iz- 
puniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Ttijec je 
stara, isporedi stslov. isplxniti, rus. iicno.iHHTt. 

— Izmedu rjecnika u 3Iika(inu (ispuniti, nado- 
puniti ,repleo, compleo, adimpleo'; ispuniti, iz- 
vrsiti ,snppleo, expleo'), u Belinu (ispuniti, is- 
punam ili ispuiiujem ,adempii-e , cioe eseguire' 
,exequor' 33^), u Bjelostjencevu (ridi kod ispu- 
navati), u Voltigijinu (ispuniti, ispunim, ispu- 
nivam ,adempiere, soddisfare, eseguire' ,ausfuhren, 
vollziehen'; izpuniti, izpunim, izpunujem, izpu- 
navara ,adempire, compiere, far pieno, eseguire' 
,anfullen; vollziehen'), u Stulicevu (izpuniti i is- 
puniti, ispuiiam ,adimpIero, satisfacere, perficere, 
exequi, explere, supplere'), u Vukovu: 1. ,au3- 
fiillen (z. b. die stickerei nach innen zu)' ,expleo'. 
2. ,erfiillen (den befehl)' ,impleo, facio satis'; u 
Danicicevu (ispltniti ,implere'). 

1. aktivno. 

a. u pravom smislu , uciniti da sto (objekat) 
bade posve puno. objekat moze biti posve prazan, 
te se vas napuniti, ili nije posve prazan, te se 
nadopuni (kao n. p. u Gundulicevu primjeru); u 
primjerima se ne moze svagda poznati jeli prvo 
ili drugo znacene. Sbzdaht sbb hramb Spasovb i 
isplbuihi. kbnigami i zavesy i ikonami i sbsudi. 
Mon. serb. 66. (1302). Svak se obrni svud i svrni, 
na Krstjane Tnrke buni, dokli okolis mjesec krni 
u okolisu svijeta ispuni. I. G-undulic 480. Sad 
mi kazi koju imas fajdu, kad ti }udma ne ispunis 
kajdu. M. A. Eejkovic, sat. Fib. Jer ju (abaj- 
liju) nisam bila ispunila,^ sad sam ju ispunila 
zlatom (nar. pjes.). 18*. Niovo prazno misto is- 
puni nika odicena skerletua crjen. L5b. Eimjani 
nastojase, jest istina, da bi mogli izpuniti i za- 
suti (propast), ali sve bi zaludu. D. Eapic 238. 
Treci die nek ispuni voda. J. S. Eejkovic 370. 
Ja cu dati tvoju abajliju . . . pak ti nisam za nu 
kazivala, jer je nisam bila ispunila. Nar. pjes. 
vuk. 2, 635. — amo pripadaju i ovakovi pri- 
mjeri u kojima se shvaca ispunane u metafo- 
rickom suiislu. Kada budes ispunil desetinu voca 
tvojega. I. Bandulavic 39b. deuter. 26, 12. Da 
ispuni dvanaesti sto apostolski. F. Lastric, svet. 
13b. Ispunite miru otaca vasi. M. Zoricid, osm. 
21. Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira 
u vjeri. Vuk, pavl. rim}. 15, 13. 

b. u prenesenom smislu, kao izvrsiti, svrsiti. 
kod ovoga se vrsena misli svagda da ima neka 
potreba (n. p. vola onoga koji vrsi Hi koga dru- 
goga, ili duznost, Hi ocekivane itd.) da se ono 
izvrsi; ova se potreba shvaca kao neka praznina 
koja se napuhuje vrsenem onoga djela, te je po 
tome naj cesce objekat rijec sto pokazuje onu 
potrebu, rjede samo djelo. — potreba da se vrsi 
djelo moze biti: a) voja, zela onoga samoga koji 
vrsi djelo, n. }).: an) vo(a, zela uopce. Evo 
mnom ne osta ispuniti zeju. H. Lucid 278. Tko 
hode sve voje srcu svom ispunit. N. Dimitrovid 
12. Da ono das meni, kad ispunis zeju. N. Na- 
}eskovid 1, 190. Znam, sto si od vele vremena 
zeljela, izpuni sad zeje i budi vesela. 2, 70. U 
mlados da mi kugodi vo}u ispunit. M. Drzid 276. 
Bogatstvo nijo ino nog voju ispunit. 402. Kako 
bi svoju voju izpulnila. F. Vrancid, ziv. 75. Is- 
puni svojih ze|. D. Barakovid, jar. 97. Neka 
ispuni svu pozudu. Gr. Palmotid 2, 459. Daj mi 
ruku, i ne krati pustit obraz eelivati, neka is- 
punim srca zoju. 2, 476. Svak zeli svoju voju 
izpuniti. S. Margitid, fal. 245. Koji vrh liih 
mukom prikom svo'e su zeJe izpunjeli (sic). J. 



ISPUNITI, 1, b. 



Kavanin 343*. Ispuni tvoju vo}u. J. Banovac, 
pred. 29. I odredi tu ze}u ispuniti odma. F. 
Lastric, test. 148*. Svoju voju da izpuni. V. 
Dosen 184*. Ispunit nasu ozgor recenu zeju. M. 
Dobretic. predg. v. Tu sam svoju vo}u ispunio. 
Nar. pjes. vuk. 4, 44. Svom sam srcu ie]n is- 
punio. 4, 284. — hb) zla ze\a uopce. Da svoje 
zalo ispunil bi zejenjo. Transit. 27i>. Usilnu hot 
izpuuiti. P. Zoranic l^. Svoju z}itnu hot ispu- 
niti. 27'>. Htedi vazda izpuniti nepravednu svaku 
ieju. I. V. Bunic, mand. 11. — ccj bluJnost. 
Pojdi, bludnice, i neukrocenu voju ispuni tvoju. 
r. Glavinic, cvit. 24!"^. Ovako ces i Danicu, kad 
ispuniS ze|e ognene, ostaviti kako i mene. G. Pal- 
motic 1, 294. Prije neff s mojom vjerenicom svoju 
ispuni zeju priku. 2, 261. Da mogu ispuniti svoju 
putonu voju. A. Kanizlic, kam. 215. Ispunit 
8 riomo putena nashidei'ia. M. Dobretic 571. Is- 
puniti § nome svoje bludnosti. 574. - tld) glad. 
Hajto, braco, te ih poko)ite, te od mesa ze}u 
ispunite. Nar. pjes. vuk. 4, 428. — ee) sJcupost. 
Pride v Rim, isplnil da bi skupost. S. Kozicid 43^. 

— J'f) zc{a gospodovana. Ispuniti po/.udu svoju 
na gospodovane. A. Kanizli6, kam. 616. — go) 
gnev, zloha. Ispunise odhodeci vas jid prod put- 
niku. B. Kasic, in. 31. Tada na noj plam is- 
jiuni tvoga gniva. G. Palmotic 1, 377. Za mod 
srzbu ispuniti zoves muza. I. Ivanisevic 167. Oni 
bis i gniv, ke suprotiva nemu ispunise. P. Ra- 
dovcic nac. 416. Sluge pomamni jos ne ispu- 
ni§e po torn 2ede giiiva. F. Lastrid, test. 114a. 
Ispunidu razjideiie moje. M. Zoricic, osm. 34. 
Ispuniti svoj jid i nezauzdanu srditost. M. Do- 
bretid 204. — Da oni zlobu ne izpuni hu. F. Gla- 
vinid, cvit. 247''. Vid«?ci progonite| ov'liko mno- 
Stvo, pripade so, i za i.spuniti svoju opacinu, samo 
ji osam dini sazedi. J. Banovac, razg. 68. — hh) 
odluka, misao. Ali se uzdam, da cete ispuniti sto 
ste odludili. J. Banovac, pripov. 122. Da ono sto 
sam odiucio ispunim. P. Filipovic 57. Da ucinenu 
danas odluku ispunim. A. Kanizlid, bogojubn. 22. 

— Na uzdano cu sada tebi misli otajno moje od- 
kriti, nu mi je pomod tvoja trijebi da ih budem 
ispuniti. G. Palmotic 1, 292. Udi| nasu misa' is- 
punismo. Grgur iz VareSa 16. — 0) tuda vo(a. 
aa) vo(a, z€(a uopce. Da vzmogu isplniti tvoju 
voju. Transit. 158. Da se veseju ja i ti, ti moju 
•Hpuni, a ja zeju ispunit du tvoju. H. Lucid 196. 
Da budem tvoju voju i zapovijed ispuniti. N. 
Diriiitrovid 42. Visni Gospod, gospodicne, ce- 
stitijem vas vencem kruni i 2elinjo vaSe izpuni. 
A. Cubranovid 141. S istim trudom izpuuiti 
drazih voju drago i milo. M. Pelegrinovid 196. 
Kazp, ino da ne ieli nog' izpunit zeju moju. I. 
Gundulid 223. I ovako progovori, da zejenje 
carsko izpuni. 447. Isjiuni, Gospodine, negovo 
zudenje. I. Dr2id 84. Tim se uputi ispuniti mu 
poiiudu. G. Palmotic 1, 158. Nedu stedjet srebra 
i zlata za ispunit vai^e 2e]e. 1, 162. Joda ona 
joSter bude ispuniti me pozude. 1, 235. Ne6as- 
nika liimbonof^a priku voju ispunite. 1 , 381. 
Bivsi svako nase htjene on pospijesan ispuniti. 
2, 225. Er bih tvoga roditeja ispunio tezijem 
voju. 2, 248. Neka te blaga sreda pomaga i tve 
pozude ispunit bude! 2, 513. Tada Jezus svu 
ne ioju za izpunit... I. V. Bunid, mand. 37. Da 
Bog dopusti tu milost, za da mogu izpuuiti i 
obslu^iti liegovu svetu voju. M. Bijaukovid vi. 
Krsti mene, ja te moju, ter ispuni moju voju. 
P. Hektorovid (?; 143. Sto dakle fcini Isus za 
ispunit ne (sroje mntere) voju? J. Banovac, razg. 
8. Ispunit cu tvoju zeju. P. Kne2evic, muk. 43. 
Svaku negovu pozudu, svako pozejenje usiluje 
se ispuniti. F. Lastrid, tost. 71''. Ispuniti imam 



14 ISPUNITI, 1, b. 

voju oca nebeskoga. 102a. Da zeju srca moga 
ispunis. 150''. Da tvoju voju mogu ispuniti. I. 
A. Nenadid, nauk. 61. Ako on ispuni zoju cara, 
on de ispuniti zeju pape. A. Kanizld,^ kam. 384. 
Ispunio je obilato voju pape. 415. Nemu voju 
da izpuni. V. Dosen 95=i. Hodes da ti se Bog 
udij ozovno i da tvoju zeju ispuni. L. Vladmi- 
rovid 60. Ako bi Bozju voju ispunili. J. Matovid 
403. Zao mu je brata pogubiti, svojoj mladqj 
voju ispuniti. Nar. pjes. istr. 1, 51. — amo mozc 
pripadati i ova} primjer: Dvorkinice za izpunit 
noj tastine. I. V. Buuid, mand. 5. — bb) tra- 
zene, mojene itd. Ispltnsu vbsa prosenaja imt 
jemu. Stefan, sim. pam. saf. 5. Isplbniht vtse 
prosenije iht. Mon. serb. 66. (1302). Akire, sva 
ti prosena ispunih. Pril. jag. ark. 9, 137. (1468). 
Vitez mu obeca isplniti vse ca ta strasni clovik 
pitase. Mirakuli. 2. Bog otac ne krati se ispu- 
niti negove molbe. V. M. Gucetid 198. — cc) 
odluka. Cesarovu odluku ispuniti hotedi. Ziv. 
kat. star. ,1, 223. Nega moju, da on ispuni me 
odluke. G. Palmotic 1, 43. Ja du ispunit tvoje 
odluke. 2, 223. I izpunis po sve vrime me odluke. 
J. Kavanin 51*. — dd) savjet. Kad me tako 
svjetujete, grem ispunit vase svjete. G. Palmotic 
2, 266. — ee) zapovijed, naredba, poruka itd. 
Isplbniti zapovedt apostoltskuju. Danilo 131. Di- 
jelimo se mi veseli tvu zapovijed ispuniti. G. 
Palmotid 1, 149. Trijeba je nase zapovijedi da 
ispunit kderca bude. 2, 235. Izpunices ovu za- 
povijed lasno. M. Radnid 390*. Sto se zapovida 
umijeno i srcano ispunit. P. Filipovic 13. Da 
su ispunili zapovid crkvenu. F. Lastric, test. 187a'. 
Krvnicku ovu zapovid ispunise. A. Kanizlid, kam. 
18. Zapovid ovu z drage voje je izpunio. 36. 
Ne mogase zapovid pape ispuniti. 367. Jeli is- 
punio zapovid crkovnu s takom ispovidju. M. 
Dobretic 162. Zapovedi Bozije ispuniti. D. Obra- 
dovid, say. 11. — Ispunit svak leti sve sto nam 
naredi. G. Palmotid 2, 328. Vaja redi, da se 
nisu pravo ispovidili, ili da nisu naredbe ispo- 
vidnikove ispunili. J. Banovac, razg. 121. Po- 
kornici duzni su primit i ispuniti sto im se na- 
redi. F. Lastric, ned. 79. Odluci naredbe apo- 
stolske ispuniti. A. Kanizlid, kam. 257. Da ue 
dadu ispuniti naredene kniga apostolskih. Ant. 
Kadcid 287. Ispunio sam naredbu. N. Palikuda 
11. — Tvoju du oporuku sveto ispuniti S. ^u- 
bisa, prip. 68. Evo me da ispunim prvu po- 
ruku. 264. — amo pripadaju i ovakovi x^'>'i'>njeri: 
Ispuniti ca Bog govori. Kateh. 1561. E6a. I slu- 
§ajudi mloga je dragovojno izpunio. D. Rapid 
21. Brze pladaj mene i dru^inu: svakom drugu 
po tridest dukata, mene starcu stotinu punijeh. 
Ako 1' tako ispuniti nede§ . . . Nar. pjes. vuk. 
3, 303. — //) kao tuda zapovijed moze se shva- 
titi i zakon. Takoj ispunidete zakon Krstov. N. 
Ranina 157''. paul. gal.^ 5, 2. Zakon ispuniti od 
krajestva bosanskoga. G. Palmotid 1, 377. Dakle 
'e zakon stari u tomu s prvijem redom ispunio. 
A. Vitajid, ost. 40. Koji bo jubi iskriiega, zakon 
je ispunio. J. Banovac, razg. 39. Za ispuniti 
zakoniti nacin, neka Ignatija dode. A. Kanizlid, 
kam. 93. Zakon ispuniti blagujudi jaganca. 514. 
Izpuni vas zakon i izvrsi sve BoXije zapovijedi. 
D. Basic 25. — c) .sto je coijek duzan da uemi, 
pa ili se sam moralno vezao, ili mu duznost do- 
lazi od zakona. aa) covjek se moze sam moralno 
vezati i postati duzan da nesto ucini, i fo n. p. 
obecanem. Prizvav pisce isplni obetanaja. S. Ko- 
iicid 31». Za to hod' ufanja k moni s srcem 
punim, da ti obedanja sva virno izpunim. H. 
Lucid 199, Kako vam du izpuniti obedaje sve 
juvene. S. Bobajevid 233. Izpuuivsi costito obe- 



ISPUNITI, 1, b. 



15 



ISPUNITI, 2. c. 



6anje tvoje. A. Gu6eti6, roz. jez. 91. Verno is- 
pulnevsi obecanje svoje poslao jest duha. S. Bu- 
dini6, sum. 51*. Da Isukrst obedanje svoje is- 
puni i izvrsi. M. Divkovic, bes. 515at>. Nastojat 
cu izpunit obecane. B. Zuzeri 153. Sve sto je 
obecao ispuni. A. Bacic 74. (Bog) moze ispu- 
niti sve sto ode i sto je obedao. J. Banovac, 
razg. 10. I ovo svoje obedanje vazda je on is- 
punio. 17. Svoja obedana ispunise. A. Kanizlid, 
kam. 650. Ne bududi ispunio sto je obecao. 
Ant. Kadcid 251. Da je Bog ispunio obedanja. 
J. Matovid 326. Znas li, care, sto si obecao? 
sad ispuni, vrijeme je doslo. Ogled, sr. 4. Obe- 
dana svojega ne ispuni. Vuk, prav. sov. 73. Sto 
obcdasmo ispunidemo. S. ^ubisa, prip. 126. — 
rijecju. Ne izpuni rijeci koju im je bio zadao. 
M. Eadnid b06^. Vaja tvoju rijec da ispunis. 
Nar. pjes. vuk. 5, 530. Ispunide Gospod rijec 
svoju. Vuk, pavl. rimj. 9, 28. — zakletcom. Is- 
puniti zaklotvu ,osservare il giuraraento' ,jusju- 
randum conservare'. A. d. Bella, rjecn. 3.50a. 
Takvu zakletvu nijesi duzan ispuniti. A. Badid 
69. Ispunit zakletvu. Blago turl. 2, 90. Ispuni 
sto si se zakleo. Vuk, mat. 5, 33. — vjerom. Da 
ju vinca i viru s nom ispuni. Ant. Kadcid 407. 
Ispunit onu viru koju je noj zadao. M. Dobretid 
421. — zavjetom. Uciniti zavjet, ne hotit ga is- 
puniti, grijeh je. A. Komulovid 16. No ispuniti 
zavite. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1702. 16. Na- 
prav'te mu zgrade svete, ter u nima izpunite sve 
zavjete. I. V. Bunid , dubr. 5. Ckniti ispuniti 
zavjet, vazda jest grijeh. S Matijevid 51. Is- 
pune zavite svoje. A. Kanizlid, fran. 76. Ako 
si taki zavit ucinio, izpuni ga. And. Kacic, kor. 
131. Da virno ispune zavite poslua. I. J. P. 
Lucid, nar. 117. Hode junak zavjet da ispuni. 
Nar. pjes. vuk. 5, 832. Ako Drusko ne ispuni 
ovaj moj zavjet. S. ^ubisa, prip. 206. — ugo- 
vorom. Duzan si po ugovoru sve ispunit. A. Badid 
113. Ovo je niov ugovor na vincanu, koga ako 
ne ispune, sagrisuju ... J. Banovac, razg. 79. 
Dosli su da ucinen ugovor ispune. A. Kanizlid, 
kam. 754. — bbj uopce duznost, drzanstvo. Koja 
(bozicna noc) za Adama Bogu dug ispuni H. 
Lucid 279. Ako li ne ispune duznosti svoje H. 
Bonacid 118. Da razumimo nasu duznost, koju 
va}a ispuniti, ako zelimo nase spasene dostignuti. 
J. Banovac, razg. 72. Odma posluh ispuni. pred 
79. Ispuniti vlastita drzanstva svoja. I. A. Ne- 
nadic, nauk. 92. Ti nedes ukazati i ispuniti 
duznost sina. A. Kanizlid, utoc. 99. Da po noj 
moremo dvostruku duznost nasu ispuniti. bogo- 
Jubn. 58. Duznost svoju da izpune. V. Dosen 
217''. Ne mogu ispuniti djelo\ana i drzanstva 
Judi zdravijeh. J. Matovid 476. Ako bude posluh 
ispuniti. M. Dobretid 498. Ispunio si duznost. 
D. E. Bogdanid v. Kako ce ikad modi misnik 
zadovojuo ispuniti ovu svoju duznost. I. J. P. 
Lucid, bit. 66. Koji pomankali bi izpuniti ovu 
duznost. nar. 60. Ne mogu prignuti da ispune 
svoju duznost. Grgur iz Varesa lOci. I hrisdansku 
duznost ispunimo. Ogled, sr. 490. — amo pri- 
pada i ovaj primjer u kojemii je rijec o oso- 
bitoj duznosti: One legate i mise kojeno ne is- 
puniste. J. Banovac, pred. 4. — cc) i pukora 
se moze shvatiti kao osohita duznost. Ako bi 
umrl ispunivsi pokoru. Narucn. 913'. Pokoru za 
grihe ispuniti. A. Georgiceo, pril. 34. Ispuniti 
pokoru. H. Bonacid 102. Ako mi naredis po- 
koru koja se more podniti, ja du je ispuniti. M. 
Zoricid, zrc. 123. Ozalosti se mnogo, jer pokore 
ispunit ne more. 236. — dd) i u ovakovijem 
primjerima moze se shvatiti vrsene kao moralna 
duznost. Vse da vrtsite i isplunite. Mon. serb. 



417. (1442). Bududi isplnil delo svoje. Transit. 
14. Ne moze svrsiti ni ispulniti oficij. S. Bu- 
dinid, ispr. 158. Dobru rvaiiu rvah, tezanje is- 
punih. I. Bandulavic 17*. paul. 2tim. 4, 7. Koje 
vladane ispuni Mauro s neizrocenom pomnom. 
I. Dordid, ben. 31. Sin Bozi sva ova podpuno 
ispuni. J. Filipovid 1, S''. Hodu svaka pocisto 
izpuniti u ovim dilovani. M. Zoricid, osm. 2. Za 
podpuno izpuniti isti posa'. aritm. 7. Ne uvridi, 
dal' okruni milost, pravdu kad izpuni. V. Dosen 
224^. Murat dade oblast Mustapi. da ispuni sve. 
And. Kacid, razg. 97. Bi li ga (sakramenat) 
mogao ispuniti s perom oli s cistom sibicom? 
Ant. Kadcid 178. Ne biti vridan za ispuniti dilo 
od zenidbe. 455. Drugo je vincat se a drugo je 
posli ispunit vincane. M. Dobretid 476. Ispuniti 
sveto i spasovno oprarie u krsteiiu. J. Matovid 
154. — nesto je osobito u ovom primjeru: Koji 
su ime pastira nosili a nisu dili ispunili. D. 
Eapid 7. — d) rjede se upotreb^ava kad nije 
moralna duznost, i to kad je subjekat vec naumio 
da ono vrsi Hi ga poceo vrsiti itd. Prija nego 
himbu budu ispuniti u dilo. A. Vitajid, ist. 173. 
Ko izpunise dva Mehmeta, krvolije oba kleta. 
J. Kavanin 238b. Ispuni oncas sto zudjeni jos 
ti samo mir zabav|a. P. Sorkocevid 586^. — e) 
prorocanstvo, nada itd. K6 (ufanje), molim, an- 
jelska tva lipost ispuni, za da se nebeska uredba 
napuni. H. Lucid 187. Uze tri ucenike, da pismo 
ispuni. F. Glavinid, cvit. 83^. Ispuniti ono pro- 
rocanstvo Isaino. F. Lastrid, test. IIO^. 

e. kao dopuniti (vidi drugo znacene kod a), 
ali u prenesenom smislu. a) kao dopuniti (koje 
vidi pod b)), naknaditi uopce. Nedostattctnaja 
istpltnite. Mon. serb. 100. (1330). Ja nisam 
prisal razoriti zakon nego isplniti. Korizm. 91a. 
Oposteni ga u trudih i ispuni trude negove. 
I. Bandulavic 237*. sap. 10, 10. Da je covjek 
stvoren za ispunit i za nadomjerit rasap od 
anjelske naravi. M. Orbin 14. Cjelovito izpu- 
nide (Bog) sve ono sto bjese neizvrsno od na- 
ravi. 210. Hvala visnijem od nebesi, ki su danas 
ispunili sto ti... poceo jesi. G. Palmotid 2, 151. 
Ispuni ti moja pomankanja. L. Terzid 80. Jesam 
pripravan ispuniti joste sto ostaje. M. Lekusid 
46. Ucini zakon novi, ne za razrusiti stari nego 
za ispuniti. F. Lastrid, ned. 297. Ja du medu 
to ulisti k nemu, ter du potvrdit i ispuniti go- 
vorene tvoje. And. Kacid, kor. 218. Za one koji 
su pomrli viruje se da je crkva sveta za ni is- 
punila. M. Dobretid 80. Da ispunimo nedostatak 
vjere nase. Vuk, pavl. Isol. 3, 10. — u ovom 
primjeru stoji kao naknaditi s dativom: Da (covik) 
ispuni Bogu za uvrideiie ucineno protiva nemu. 
J. Banovac, razg. 241. — b) cesto o broju, vre- 
menu, godinama. Onde vidi se da zloba isplni 
vrst. Narucn. 59*. Malo dan ispuni narod prez 
Jubavi. D. Barakovic, jar. 32. Kad vrime ispuni. 
56. Kano da bi hotio ispuniti broj griha svojih. 
A. Kanizlid, kam. 141. Dokle god ne ispuni 
svoji godista. M. Dobretid 317. Zloda koja bi 
ispunila niovu dob i godine. 567. 

3. pasicno. 

a. vidi 1, a. Pokriva ju (vjecnicu) sa syih 
strana svila zlatom izpunena, na razlike slike 
tkana. I. Gundulid 432. Tu je tvoja vjerenica 
svakijem dobrom ispunena. Nar. pjes. vuk. 1, 53. 
Ispmiena zlatom zezenijem. 4, 62. 

b. vidi 1, b, a). Biti ce ispuiieno zudenje moje. 
M. Jerkovid 97. Da ostane ispunena slavna odluka 
ne. B. Betera, or. 17. Osvadivsi se od bludnosti 
brezakonito ispuiiene s zarucnicom. I. J. P. Lucid, 
razg. 46. Ispunena ze{a. Vuk, nar. pjes. 1, 432. 

c. vidi 1, b, b). Komu je iskana pravina i ne- 



ISPUNITI, 2, c. 



16 



ISPUNOST 



ispltnena mu bude, da stane i da ucini pravinu. 
Mon. Serb. 24. (1234—1240). Zapovid negova bi 
isplnena. Transit. 260. Sto jo odredjeno medu 
vi§nijem bogovima,, sila je, da je ispuneno i da 
svrhu 8V0JU ima. G. Palmotic 2, 80. Svagdi ova 
naredba nije ispunena. Ant. Kadcid 42. Ne- 
kako nai ova molba ostane onda neispunena. 
Vnk, nar. pjes. 1833. 4, 13. 

d. vidi 1, b, c) i d). Scijenu i Jubav neizro- 
6enu u djelijeh f-es izpunenu brzo vidjet. G. 
Palmotic 2, 301. Zenidba sastav)ena i ispunena 
medu liima tilesno. M. Dobrotic 428 

C. vidi 1, b, e). Kako je dobro 'splneno to pro- 
roSastvo. Korizm. 45*>, Tako bi stvorono i iz- 
puneno na glavi negovi proklectvo uciiieno od 
otca I'legova. Dukjanin 30. Ko su ispunena pro- 
ro6anstva tijeh proroka. G. Palmotid 2, 87. Koje 
obecanje izpuneno jest tilesno u apostoli. F. 
Lastric, test. 16*. Evo dakle ispuneno proro- 
ianstvo proroka. 6lt>. San nesridnoga Barde je 
ispunen. A. Kanizlid, kam. 142. Nije li ispu- 
neno ovo ofiitovarie? S28. 

f. vidi 1, c. Otb toga da ti ne udri.zimo vsega 
ni mala, nt da ti podamo vse isplbrieno. Mon. 
eerb. 23. (1234—1240). 06e se na isti nacin go- 
dine za mane redove da je sedam ispunito. A. 
Ba6ic 4o9. Da se ne ima posvetilisde ostaviti 
neispunnno. Ant. Kadcic 52. 

li. sa se. 

lU pasiv}io. — lemcdu rjecnika u Belinu (,adem- 
pirsi, effettuarsi' ,impleri' 34^) i u Vukovu: ,voll 
werden' ,impleor' (mjesec, covjek u obrazu). 

a) vidi 1, a. Myi ispltnihom se svetago duha 
blagodeti i veselija. Mon. serb. 140. (1348). Kada 
se (mjesec) ispuni. S. Mencetid 49. Planine de 
ee sravnati, a doline ispuniti. M. Divkovid, bes. 
28". Da se ne bi ispunila mjesta od raspa od 
anjela. M. Orbin 62. Neka ispune se prodoli. 
S. Rosa 4.5a. Kada se prazua pribivalista u ne- 
besih izpune. D. Rapid 5. 

b) vidi 1, a, n) i b). Na ti se nacin litjenje 
Bo/jo ispuni. A. Gucetid, roz. joz. 147. Vas kolik 
puk zavapi u sve glase, da so voja bozja izpuni, 
docim lijepu lijopa da se. I. Gundulid 170. Da, 
k'o u miru uz vil moju zejenje se me izpuni, 
tako vlas tva da u pokoju cestitijom nas vijencom 
kruni! 176. Zasto, ako tva vlas hajo, da im se 
ispuni zeja prika, taj cas samo carstvo ostaje 
bez uzdanijeh svojih svjetnika. 499. Da se is- 
puni sve sto u sebi mislim. G. Palmotic 1, 327. 
Kad se ispuni moja odluka. 1, 355. Ispunit de 
se ca godi zapovi§. B. Krnarutid 28. Nek se 
izpuni ne smiSjenje. J. Kavanin 254^. Da se iz- 
puni hotjene visne pravde. I. Dordid, salt. 86. 
Ko god svete zcje umije nebosima upraviti, sada 
poznam, da de mu se izpuniti. A. Boskovideva 
20. Da so ispuni odredene Boije. A. Kaniilid, 
kam. 19. Koji hotijau da se posli smrti niova 
voJa ispuni. 143. Da lie (duse) zudba ima se 
ispuniti. J. Matovid 110. Zakon . . . mogao bi se 
ispuniti. 322. Da bi se izpunila voJa istoga. 
474. Ispunile se sve nogove 2e)e. L. Radid 28. 
O da bi mi se ispunila molba! D. Danicid, jov. 
6, 8. 

c) vidi 1, b, c). Kako de se ispuniti obedanje 
oca Jova? G. Palmotid 2, 484. Vazda va|a da 
se ispuni (zakletva). A. Badid 70. Kad vrime 
pristupi, da se ispuno obetaria. I. J. P. Ludid, 
razg. 7. — nmo maze sjiadati i ovo: Ova prijetiia 
da se ispuni. G. Palmotid 2, 310. 

(I) vidi 1, b, d). Ako izgube, tve se osvete 
bez tve §tete ispunide. 1. Gundulid 502. Koja 
80 ostavo i ne ispuno. A. Badid 211. Da so ima 
ispuniti dilo. J. Banovac, blagosov. 345. Zarad 



kakva posla koji se bosim nogam ne moze is- 
punit. P. Filipovid 31. Budud da se isto upi- 
tarie more izpuniti i po upravnoj i po ukrivnoj 
trojici. M. Zoricid, aritm. 93. Koje se (odrisene) 
u svako vrime moze podiliti i ispuniti. Ant. 
Kadcid 18. Da se ta zonidba ne ispuni. M. Do- 
brctid 437. Pocese opisivati dogadaje koji se is- 
punise medu nama. Vuk, luk. 1, 1. 

e) vidi 1, b, e). Tada se ispuni ono ca bise 
V psalmu. Narucn. 27^. To se cini da se isplni 
pismo. Korizm. 93''. Podobase ispuniti se vsim 
ka pisana sut. 99''. Tada se svakolika zlamenja 
od staroga zakona izpuniso. A. Gucetid, roz. jez. 
94. Tada se ispuni Antona prorocanstvo. F. Gla- 
vinid, cvit. 183''. Neka bi se pismo ispunilo. L. 
Terzid 24. Dok so sva ispune prorocanstva. F. 
Lastrid , test. 104''. Bududi se ispunilo svido- 
canstvo s. Ivana. 332''. Izpuniti de se radosno 
prorocanstvo. A. Kanizlid, kam. vii. Ispunise 
se u nima one rici Davida. 834. Ispunise se 
rici one po Davidu recene. utoc. 15. Bududi 
do§lo vrime, da so izpuni prorocanstvo Akije pro- 
roka. And. Kacid, kor. 231. Dok se ne ispune 
tri navistena. M. Dobretid 576. 

/; vidi 1, c, a). Andeli nas cekaju neka se 
stota nih po nas ispuni. B. Gradid, duh. 82. Ne 
ima se posli iz nova krstiti. nego samo izpuniti 
ona okolostaiia. M. Dobretid 32. De je nuzno 
da se ispuno slogovi (u xyesmi). Vuk, nar. pjes. 
1824. 1, 24. Dodato je ,i' da se ispuni stih. 
nar. pjes. 1, 45. 

g) vidi 1, c, h). Ispltnivgu se jemu 37.momu 
letu. Sava, sim. pam. saf. 3. Isplnivsi se 30 let. 
Pril. jag. ark. 9, 94. (1468). I potle se ispunise 
dni od ocisdenja Marijo po zakonu Mojseovu. 
Postila. Z3a. Elizabeti tada ispuni se vrime da 
porodi sina. FflS'. Doklo se ispuni broj bratje 
vase. M. Divkovid, bes. 33^. Ispunili so jesu 
dni da porodi. 74*. Dokle se broj od izabra- 
nijeh ne bude izvrsiti i ispuniti. M. Orbin 192. 
Kada so vrime ispuni. A. Vitajid, ist. 242. Kako 
djavao bise rokao, da de dodi po lioga, kad so 
ovo vrime ispuni. J. Banovac, razg. 82. Kada 
se bise ispunilo 50 dana. A. Kanizlid, kam. 534. 
Kad se puna ispuni nodeja. Ogled, sr. 115. 

b. refleksivno. Svakom raskosom i bludom iz- 
punite so. F. Vrancid, ziv. 25. Ako zudis da se 
ispunis ovoga prislatkoga mlijoka bozanstvenoga 
razmisjanja. P. Baksid 4. J^ubav neizvrsna bjeso 
za ispuniti se s bozanstvenom ^ubavi. J. Ma- 
tovid 68. 

ISPUNIT;^IV, adj. koji se moze ispuniti. — 
Na jednom mjestu xvi vijeka. Procosi ispunitjivi 
to jest esekutorijali. S. Budinid, ispr. 130. 

ISPUNIV, adj. u Stulicevu rjecniku hod is- 
punjiv. — nepouzdano. 

ISPUN^^IV, adj. u Stulicevu rjecniku: (Ham- 
parskom grijeskom) ispunijiv, ispuniv ,exequens, 
replens'. — nepouzdano. 

ISPUNOST, /. osobina onoga §to je ispuno. — 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,plo- 
nitudo' 564a) gdje se naj prije nahodi, u Volti- 
gijinu (izpunost ,adompimonto' .anfiillung') , u 
Stulicevu (iplenitudo, perfectio'). Za vedu izpunos 
od razumjena. I. Dordid , salt. 11. Velicina od 
kreposti, izpunos od razbora. xix. Stedi ispunos 
od pravoga poniienstva. ben. 77. Stvorise se 
slicni rieniu u ispunosti od dobrociiiona. 150. 
Da ga Jubite bez pristaua 3 izpunosti od srca. 
D. Basid 162. U izpunosti pak vremena posla 
mu dadko nebeski iz svoga skuta sina jodinoga. 
298 — 299. Primio jo cijelu ispunost duha. S.Rosa 
55». U nemu sva ispunost bo^anstva pribiva. 



TSPUNOST 



17 



ISPUNATI, 3. 



941'. Srce sjedineno sa sobstvom rijeSi vjecne, 
boraviste izpunosti boXanstva ... I. M. Mattel 
131. Evo s cesa sad Boga uziva u velikoj iz 
punosti jubavi. 153. — U ovijem primjerima 
znaci: ispunane. Jakost koja nas slobodi suprod 
protivnosti na izpunost vo|e Bozje. T. Ivanovic 
9. Na izpunoat recenijeh drzanstva nasijeh. 66. 
Na izpunost iiegova hotjenstva. 93. 

ISPUNOVATI, ispunujem, impf. ispuniti. — 
Na jednom mjestii^ xvi vijeka. Koja isplnujuci 
svet matke svoje. S. Budinic, sum. 126*. 

ISPUNALAC, ispuiiaoca, m. covjek koji ispuna. 
— U Stulicevu rjecniku: ispunalac i grijeskotn 
ispunaoc ,exequens, satisfaciens, executor'. 

ISPUNALICA, /. zensko cejade koje ispuna. — 
U Stulicevu rjecniku (uz ispunalac). 

ISPUNANE, n. djelo kojijem se ispuna. — V 
Stulicevu rjecniku i u Vukovu. 

ISPUNATI, ispuham, impf. ispuniti. — Akc. 
je kao kod ispitati. — Mijec je stara, isporedi 
stslov. isplxnati, rus. Hcno.;iHHTb. — Izmedu rjec- 
nika u Belinu (,adempire, ciofe eseguire' ,exequor' 
33''), u Stulicevu (,adimplere, exequi'), u Vukovu 
(vide ispunavati s primjerima iz narodnijeh pje 
sama: I riscansku vjeru da ispunas. I riscansku 
vjeru ispunajte), u Danicicevu (ispltnati ,implere'). 

1. aktivno. 

a. vidi ispuniti, 1, a. Svetyj duht siloju svo- 
jeju bezmertnoju ispltnaase stkroviste blagyiht 
samemt Gospodemt stkrbveno Jubestiimt jego. 
Domentijana 133. Tuj spavaju tri mi sinka i 
tri kcerce koji cijelo majke srce i svu kucu is- 
puiiaju. P. Preradovid 84. 

b. vidi ispuniti, 1, b, a). Putevne pozude zejcm 
ispunaju. B. Gradii, djev. 98. U mladahna svoja 
lita svako od vas, lipe raoje, zeje ispunaj slatke 
svoje. I. Gundulid 382. Svaka je dpbit mila i 
draga s kom ispunas tve pozude. G. Palmotic 
1, 3o6. Izpunaju nihova ze}ena. M. Radnic 20LK 
Kada im pomai'ika jakost izpunati nihovu zlocu. 
232a. Ispunati svoje opake hoce odluke. A. Vi- 
tajic, ist. 149b. Nemojte ispunati pozude od 
tijela. I. Dordic, ben. 93. Ispunati opaku voju 
vasu u nenavidostma, u srcbam i osvetama. F. 
Lastric, ned. 17. Imaju svjetovni nasljednici raz- 
bluda, s kojijem neciste zeje izpunaju. D. Basic 
8. Izpunati moje gresne pozude. Misli. 11. 

c. vidi ispuniti, 1, b, b). Ispunati sve koliko 
ono sto ona prostenja nareduju. A. Gucetic, roz. 
mar. 22. Vo|u tvoju do smrti ispunati. roz. jez. 
205. Ne izpuiia nih testamente. I. Drzic 159. 
Mi negove svete odluke ispunamo svi naredno. 
P. Kanaveli6, iv. 139. Ispunaju u ovomu zapo- 
vijed. M. Radnic 27*. Izpuna hotene otca ne- 
beskoga. 403". Naredbe ispunati. B. Betera, cut. 
61. Pakao negovu pravednu voJu izpuna. I. Gr- 
licic 231. Zle ze}e gresnicima ne izpuna kr«>.' 
od rftb' "I. Dordic, %'alt. BBS. S,ado ispunam 
opdene pozude. ben. vii. Ne ispuna ono ca mu 
redovnik naredi. H. Bonacic 98. Obsluzujuci koja 
se u deset zapovidih uzdrze vo}u Bozju ispunamo. 
J. Filipovic 1, 400^. Dubra dila jesu cinena za- 
konita kojim ispunamo i obsluzujemo zakon i 
zapovidi Bozje. F. Lastric, od' 19. Koji cine i 
ispunaju vo}u Bozju. 249. Nisu niovi nauka is- 
punali. ned. 8. Ispunajudi uiove naredbe. 133. 
Ne ispuha ono sto mu ispovjednik naredi. I. A. 
Nenadic , nauk. 168. Zapovidi I'lihove svrseno 
ispunajuci. A. Kanizlic, fran. 121. Promisjao je 
da ispuna voju otca svoga. uzr. 111. Srameci 
se izpunat zakon Bozji. D. Basi6 172. Ufam da 
ce u naprijeda s vodom pomnom izpunati recenu 
zapovijed. 320. Dakle ne ispuna crkvenu za- 

IV 



povid koji u drugoj crkvi izvan zupne pricesti 
se? I. Velikanovi6, uput. 1, 534. S krepost6u 
ispunajudi rije6 negovu. J. Matovic 23. Ispu- 
najuci i zakone s prosenem i molbam zadovojnim. 
M. Dobretid 495. §to ti je pomankalo, cim si 
sluzila Boga i izpunala negove zapovijedi? Misli. 
59. Slu§aju ali ne ispunaju. A. Kalid 30. Vode, 
vjotri, ogni negovu rijec ispunaju. 573. Ispuna 
dobrim ze)o tvoje. D. Danicic, psal. 103, 5. Pop 
ispuna svakom tu zeju. S. ^jubisa, prip. 54 

d. vidi ispuniti, 1, b, c). Ufamo da i.aamt jo§tE 
boje ispltnate i tvorite nere se udrtzi u poveji. 
Spom. sr. 1, 92. (1408). Pokore svoje zadovojno 
ne ispuna ni svrsuje. A. Gucetic, roz. mar. 40. 
Ko ne ispuna zavite. H. Bonacic 67. Ovu duznost 
koju poznajete izpunate li? J. Filipovid 1, 40*. 
Kad pokoru ispunamo. 3, 186'>. §to su druge 
ucili ricma, nisu oni dilom ispunali ni obslu- 
2ivali. F. Lastrid, ned. 17. Nepomja juska ne 
bi nikada nasla vrimena ispunati ono sto nas 
zaduzuju dvi recene zapovidi. 124. Koji godi 
se ne usiluju svojije duznosti svrhu mladije is- 
punati. 132. Dili ne ispuna pram vama ono sto 
se pristoji sinovom. 200. Na vrime pokoru na- 
redenu ispunati. M. Zoricic, zrc. 227. S nima 
izpunate vasa drzanstva. D. Basid 298. Oni dakle 
ne ispunaju svoju duznost. Blago turl. 2, 29. Da 
bi ovo drzanstvo ispunali. J. Matovid 152. Is- 
puna stvari bozanstvene koje obedava. 155. Iz- 
punajudi obecana. 347. Pomnivo ispunamo, ako 
su kojagod od nih ostavjena po smrti. 371. Is- 
punamo ovo djelo od zafale zaradi svijeh svetijeh. 
440. Ako kad pomisli na stvari dobre, rijedko 
izpuna. 468. Niti ispuna svoje duznosti. M. Do- 
bretid 384. Koji izpunaju sluzbe i zabave kogagod 
obvjetovaiia. I. M. Mattei 218. Nek u nemu mi- 
slima i |ubavi ustarien budem izpunati sva naoja 
drzanstva. 292. Eeci kako to drzanstvo ispunas. 
A. Kalid 292. 

o. vidi ispuniti, 1, b, d). IsplBnajustu kra- 
JevBstvu mi prednuju |ubovt i obtdinu z gradomt 
Dubrovnikomt. Mon. serb. 188. (1378). Duzni 
smo takoder i one molitve ispunat koje se vodo 
puta naviscuju. J. Filipovid 1, 330". Zmije po- 
cese Bozju osvetu ispunati. V. M. Gucetic 9. 
Posao zarucnikov ispunajudi. F. Lastrid, test. 
372a. Koji posao mnogo posteno i lipo ispunase. 
M. Zoricid, zrc. 46. Ispovid kakovu crkva is- 
puna. I. J. P. Lucid, nar. 19. 

f. vidi ispuniti, 1, c. Nedostatky roditejb svojiht 
ispltnaje. Mon. serb. 49. (1261). Nedostattctnaja 
ispltnajuste. Dec. hris. 63. Izpunam one na tijelu 
momu koja mankaju muci Isukrstovoj. S. Mar- 
gitid, fal. 74. Svitlost pripovidana, p^rdpomagase 
i ispunase. F. Lastrid, test. 231''. Vjeru s dje- 
lima od Jubavi ispuhajGT J. Matovid 33. Rodi- 
toji niovi ispunaju ono, sto oni ne mogu po sebi 
-S'iovati. M. Dobretid 35. 

3. pasivno. Ovo prorocanstvo izpuneno jest 
isti dan duhova i sada se izpuna svaki dan u 
svih ucenicih Isukrstovih. I. Velikanovid, uput. 
1, 215. 

3. sa se, pasivno. Tolikyjo radosti isplbnaasta 
se duseju. Domentijana 120. Velika diva ispltna- 
justa se o nemt. 120. Da se isplbna i navrb§a 
jakoze jests ustav)eno. Mon. serb. 139. (1348). 
Jeda li ko rokom slovo se ispuna. S. Mencetid 
57. U kom vrimenu voja izpuna se jago. F. 
Glaviuid, cvit. 149b. Ovo se izpuna svaki dan. 
M. Radnid 65^. Ovo se ispuna u Jubavi svi- 
tovnoj. 378a. u nemu izpuna se voja Jubovnika. 
I. Dordid, salt. 325. Ovo pokaraiie ispuna se u 
svim ostalim (zenam). J. Filipovic 1, 80'». Druga 
je korist ovako Boga molit, zasto se ispuna ne 



ISPUl^ATI, 3. 



18 



ISPUNIVATI, a. 



samo svitovaiie nasega spasiteja nego joste i ne- 
gova zapovid. 1, 330a. Vo}a Bozja pe izpuna sc 
brez nas nego po nama. 1, 400*. Cinena zako- 
nita po kojim se ispunaju i obsluzuju zapovijedi. 
F. Lastri6, od' 56. Zasto ova dragovojno pri- 
majuci s ustrp]enem, ispunaju so zapovidi Bozjo. 
284. Da se svaki dan ispuna medu pravovirnim 
ono obeiane. test. IG''. S poniznim se posluom 
ispunaju i obsluzuju (zapovidi). 7Ua. Da se ne 
ispunase ze{a negova od mucenistva. ad. fi2b. 
Ispuna se u svemu voja tvoja. ned. 239. Vidi- 
6emo da se ispuna svrha Gospodinova. 272. Imaju 
znati, da se ova zapovid ispuna osobito virom. 
316. Sada se ispuna prorocanstvo. V. M. Gu- 
cetic 124. Iladuju6i se, da se u noj vrsi i iz- 
puna voja Bozja. A. Kanizlic, fran. 66. Proro- 
canstvo . . . poce se ispunati. S. Rosa 41^. Oni 
cine da se negovi odgovori vise puta ne izpunaju. 
L. Kadman 9. Od klanana Bozjega koje se is- 
puna s vjerom. J. Matovid xix^'. Ostali sakra- 
• menti ispunaju se sluzenem materije. 193. Ovo 
drzanstvo toliko se lijeno ispuna u crkvi. 155. 
Jere se sakramenat ispuna s posvedenem. 228. 

ISPUNA VANE, n. djelo kojijem se ispunava. 
— U Vukovu rjecniku. 

ISPUNA VATI, ispunavam, impf. ispuniti. — 
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka, 
a izmedti rjecnika u Bjelostjencevu (izpunavam, 
izpuniti, v. nadopunavam. 2. v. nadomescam) gdje 
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. izpu- 
navam kod izpuniti), u Vukovu (,erfullen' ,impleo', 
of. ispunati, ispunivati). Da se izpunava negovo 
zelene. A. J. Knezovid 51. Za koje nijedan da 
se nema protiviti, negol svaki zapovest izdatu 
da ima ispunavati. Glasnik. ii, 1, 103. (1808). 
Ispunavajte se dubom. Vuk, pavl. ef. 5, 18. Skiit 
mu ispunavase crkvu. D. Danicic, isai. 6, 1. Da 
se vasa ze}a ispunava. Osvetn. 5, 93. 

ISPUNENE, n. djelo kojijem se ispuni. — Sta- 
riji su oblici s -nije i -nje. — Izmedu rjecnika 
u Mikajinu (ispunenje), u Belinu (ispunenje ,exe- 
cutio' 33''. 293t>), u Voltigijinu, u Stulicevu, u 
Danicicevu (ispltncnije ,complementum'). Daje 
isplfcienije neoskudtno. Mon. serb. 9. (1222 — 1228). 
Vt nacetakt otbca, vt ispltnenje sina i svetago 
duba. 105. (1333) u poznijem prijepisu. Od iz- 
lizenja sega lista do ispunenja 10 let. Mon. croat. 
69. (1447j. Priseze da to s ispunenjem skoro 
skoro bude. M. Marulic 9. Konac ili isplnenje 
zakona. Postila. PS*. Ova Jubav jest ispunenje 
i izvrsenje zakona. §. Budinid, sum. 27''. Da- 
juci ispunenje tim osudom. ispr. 133. Ispunenje 
prorocaSstsia Mikee proroka. B. Kasi6, is. 5. Obe- 
cavaju6i bez ]s|rQHenja. zrc. 45. U ispuiienju od 
dobrijeh nadahnutja. T'Sftv U mjeri od izpuiienja 
od doba Isukrstova. M. Orbin 214. Ako hoces, 

Gospodine, pedipsati mene za ispunenje gribo^ medu rjecnika u Belinu (praes. ispunujem kod 
mojib. M. Jerkovid 100. Za boje ispunenje od '~ti*puniti), u VoUigijimi f«;: nes. ispuniy^m kod is- 



sodmi, tridesoti i ua ispunoiie godine. 239. Tri 
su dila u sakramentu pokore, t. j. skrusene, is- 
povid, i ispunene pokore od misnika naredjene. 
245. Zadovojno ispunene duga pravdi Bozjoj. 
J. Filipovic 3, 186^. Za ispunene onoga sto je 
prorokovano. F. Lastric, tost. 110*. Ispunene 
prve i drugo zapovidi Bozije visi doisto o ispu- 
nenu trece. ned. 124. Naredene pokore u dilu 
ispunene. svet. I'll^. Po ispuiienu duznosti svojo. 
138''. Ispunene pokore od ispovidnika naredene. 
A. Kanizlic, bogojubn. 114. Stari zakon imade 
zavrseiie i ispunene od spasiteja. Ant. Kadcic 
99. Jezivost od zla ispunena svoga bozanstvenoga 
posla. 229. Da grisnik otezati bude ispunene 
toga odriSena. 273. Priprostrano je ispunene ove 
zapovijedi. J. Matovic 366. U izpunenu i obslu- 
zenu onijeb zapovijedi. 485. Dilo prvo jest vin- 
cane a dilo poslidne jest ispunene zenidbom. M. 
Dobretic 476. Ako bi u ispunenu ove naredbe 
nepomnivi bili. I. J. P. Lucie, nar. 63. 

ISPUNEVANE, n. djelo kojijem se ispunuje 
(od ispunevati). — Stariji je ohlik s -nje. Koje 
stoji u ispuiievanju svega onoga. I. T. Mrnavic, 
ist. 156. 

ISPUNEVATI, ispunujem, impf. ispuniti. — 
Od XVI do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (v. ispuniti s dodatkom da se nahodi u 
pisca kajkavca Muliha). Ispuiiuje se prorocastvo. 
Anton Dalm,, nov. test. 19. Imamo tako svr- 
sevati i ispunevati. S. Budinic, sum. 28'>'. Ki 
ne ispunuje zavite svoje. Nauk brn. 64''. Ovo 
prorokovanje ispunevase se dio za dijelom. B. 
Kasic, fran. 148. Da se pocine ispunevati obja- 
vjenje. 156. Putovati pute Bozjo i izpunevati za- 
vite. A. Georgiceo, pril. 94. Ogaii bozanstvene 
Jubavi ispunevase u nib ono ... P. Baksic 169. 
Pocne to ispunevati. P. Radovcic, ist. 91. Odluci 
u sebi stanovito ispunevati . . . 188. Ke imaju 
ispunevati. 215. Da grisnici izpunuju svoju zlobu. 
nac. 47. Ispunujuci se dil riihove osude. 265. 
I sada vidimo da se to ispunuje. A. Vita}ic, ist. 
29. Ispunevati zavite ucinene. 191. Odluku svoju 
ispunuje. 361. Ispunevati uzroke smrtne velike. 
A. d. Costa 1, 39. Bi li moga misu govoriti oil 
drugi red ispunevati? Aut. Kadci6 26. Ispu- 
nevati svoju oblast. 35. Misnik ne ispunujuci 
ove prikladne vrste boje. 88. Ispunujuci smradnu 
bludnost. 250. Ispunujuci prvi put dilo od vin- 
cana t. j. sastajuci se u jmti. 409. Ispunevati 
svoju oblast. M. Dragicevic OS. 

ISPUNIVANE, n. djelo kojijem se ispunuje 
(od ispunivati). — U Vukovu rjecniku. 

ISPUNIVATI, ispunujem i ispunivam, impf. 
ispuniti. — isporedi ispunevati. — Akc. je kao 
kod iskazivati. — U nekijeh se pisaca nalazi 
grijeskom -n- mj. -n-. — Od xvii vijeka, a iz- 



moje pozude upisah ovo libarce. V. Andrijasevic, 
dev. V. U ispunenju od svijeb zeja. put. 232. 
Do ispunenja svoj pozudi. P. Kanavelid, iv. 567. 
Mnogi ne dopiru na izpunerie svetoga evandelija. 
M. Radnic 397''. Odlucena nece doci na izpu- 
nene. 422a. Pokle jos smo daleko od izpunenja 
od nase po2udo. M. Bijankovic 9. Ispunenjem 
od vrimena kazuc slavu. A. Vitajid, ist. 189*. 
U izpunenju svojib zeja. J. Kavanin 20''. I cinio 
si sto ti 'e drago na izpunenje tvojih svojvoja. 
399''. Koji bo jubi iskrnega zakon je ispunio; 
ispunene zakona jest jubav. J. Banovac, razg. 
39. Sve vrime uzdrzati se brez naslada tilosni, 
i ispunena nage voje i prignutja. 184. Ali se 
taka misa ne moze odluciti za mrtvo u dan treci, 



puniti ; praes. izpunujera kod izpuniti), u f^ukovu 
(ispunivati, ispunujem, vide ispunavati). 

a. aktivno. Ispunivati dobra nadahnutja. B. 
Kasic, zrc. 129. Svjete negove ispunivabu s po- 
sluhom. I. Dordic, ben. 31. Svoju zeju od do- 
biti ni svojijem trudom ni tudom krvi ne ispu- 
niva. B. Zuzeri 7. Da oces imati koju sluzbu 
koju znas da no mozes izpunivati. A. Ba6ic 228. 
Ne izpunuje zapovidi crkvene. 323. Isputiujudi 
ona koja su zapovidena u zakonu. 400. Ogan 
bozanstvene jubavi ispunivase u nib ono §to ne 
mogase naravno stvorenje. M. Lekusic, razm. 130. 
Ispunivajudi dilo zeuidbeno, ne ispuniva se dilo 
krstjansko. J. Banovac, razg. 80. Ako ne ob- 
sluzis zapovidi Bozije i s. majke crkve, cinedi 



ISPUNIVATI, a. 



19 



ISPUSTITI, a. 



dila krstjanska, i ispuuivajuci svitovana evan- 
delska, 100. Koji uskrsnu ispovid ucini i pri- 
cesti se u grihu, ne ispuAiva zapovidi crkvone. 
234. Rokavsi misu od svetoga onoga dneva is- 
puniva duziiost. 239. Ukazujo misnik, da ispu- 
niva onu oblast datu mu od Isukrsta. 246.^ Is- 
punivat dila milosrda. J. Filipovi6 3, 332a. Covik 
viran ispuniva svoje obedane. P. Knezevid, osm. 
385. Isukrsfc dobrovojno ispuniva svakn negovu 
zeju. V. M. Gucetic 107. Gelati zapovid krajevu 
izpunivaju. A. J. Knezovid 167. Putenu brigu 
ne ispunujte u pozolenu. M. A. Rejkovid, sat. 
A7a. Da vo}u negovu izpunujemo. B Leakovid, 
gov. 135. Evo vam ovom kniXicom ispunujem 
tu zeju. Viik, nar. prip. i. 

b. sa se, pasivno. Sva koja su u zakonu za- 
povidona ispuriuju so. A. Badid 1. Izpunuje se 
duznost. 342. Jer se ispuniva zapovid Bozja. 
J. Banovac, prod. 31. Nego se je u nami izpu- 
nivati pocelo ono. J. Filipovid 3, 43*. Nek se 
ne ispuniva neprijatejska vo|a. A. J. Knezovid 
XXIX. Poco se izpuiiivati svrhu Davida proro- 
canstvo Natana proroka. And. Kacic, kor. 199. 
Druga jo korist ovako Boga molit, zasto se is- 
puniva ne samo svitovane nasega spasiteja . . . 
L. Vladmirovid 72. Da so negova sveta vo|a 
svagdi i u svemu svrhu nas citavo izpuni na 
zemji kakono se od andela u nebesih izpunuje. 
B. Leakovid, nauk. 418. 

ISPUPCINA, /. mjesto ispupceno. — Ujednoga 
pisca nasega vremena. A preko kosfciju zategnuta 
koza, nezalozena punodom, pravjase ispupcine 
pune nesarazmernosti i rugobe. M. P. Sapcanin 
1, 126—127. 

iSPUPCITI SE, ispupcim se, pf. (o cejadetu) 
poloziti se fnauznak) taico da pupak ostane na 
visoku. — Akc. je kao kod izgaziti. — Postaje 
od iz i pupak nastavkom i. — U nase vrijeme i 
u Vukovu rjecniku (,sich so setzen odor legen 
dass dor nabel zu oberst kommt' ,umbilicum pro- 
tendo'). — U prenesenovi smislu kaze se i o dru- 
gome, kad stoji uzdignuto u vis kao da je na- 
duto. Kora mu tako rumena i ispupcila se, da 
kad ozgo dunes cisto se razlista. M. P. Sapcanin 
1, 34. — Fart, praet. pass, ispupcen upotreh]a- 
vaju pisei osobito kod kiparske i druge radne 
kad je sto prema ostalome uzdignuto. Ispod kraja 
negova bijahu ispupcone kao jabuke svuda u 
naokolo po deset na jedan lakat. D. Danicid, 
Icar. 7, 24. Ispupcen, bot. (pupcast), lat. ,um- 
bilicatus'; arch. ,erhaben, erhoben' ; ispupcena 
rezba ,basrelief, flachrelief , fro. ,bas-relief', egl. 
, low-relief ' , tal. ,bassorilievo' ; ispupcena slika, 
tal. ,cameo' ,erhobenes bild'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. ,Convesso', fis. ,bokat, izbocen, is- 
pupcen'. 176*. 

ISPUPITI SE, ispupim se, pf. u Vukovu rje6- 
niku: cf. pupa, a kod ovoga ima: (u Boci) ne- 
kaka trava u koje je korijen otisao u zemju doje 
upravo ; djeca ogledaju ovu travu koje do iscu- 
pati upravo s korijenom i vukudi je gore go- 
vore; ,Ispupi se, pupo, na majcino mlijeko'. 

ISPURAK, m. ime mjestu. — Prije nasega 
vremena. Ispurakt. S. Novakovid, pom. 134. 

ISPURGATI, ispurgam, pf. iscistiti. — Slo- 
zeno: iz-purgati (tal. purgare). — U rukopisu 
dubrovackom xvi vijeka. Da izpurga privarku i 
grijeh. Zborn. 44t>. 

ISPUSNIK, m. (ojarcu) nacineno po lat. ,emis- 
sarius', vidi lev. (3mojs.) 16, 20 — 28. — Nacineno 
od ispustiti nastavkom tn-iki.. — Na jcdnom 
mjestu XVIII vijeka. Posvetiliste jarca izpustnika 



koji jevrejskim imenom jarac Ilazazel zva§e se. 
I. Velikanovid, uput. 3, 317. 

ISPUST, m. uprav djelo kojijem se ispusti, 
upotreplava se u osobityem znacenima. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (1. marva 
nema ispusta ,hat keinen platz um dahin aus- 
gelassen zu werden' ,pascuum'. 2. dao mu ispust 
,gelegenheit verschaflfen zur flucht' ,fugae copiam 
fecit'). 

a. djelo kojijem se kome dopusti da izide, da 
pobjegne. No cekah ispusta. tako tqj od mono 
tko vidi, svak usta, jak da nas lav zdone. da nu 
sve upusti, a za mnom potece, tore glas izusti: 
,Utedi ned', re6o. §. Mencetid 33 — 34. u nase 
vrijeme cesto kao objekat s glagolom dati (vidi 
u Vukovu rjecniku). A na kuli vrata otvorila, te 
Arapu ispust ucinila. Nar. pjes. stojad. 2, 129. 

b. na jednom mjestu xvii vijeka prema lat. 
emissio. Izpusti tvoji nisu drugo nego vodke od 
rairisa. I. Ancid, vrat. 105 — 106. cant. 4, 13. 

c. mjesto kamo se ispusti stoka da pase (vidi 
u Vukovu rjecniku), pa i uopce pasiste, ispasiste, 
niva, ledina. — Od xviii vijeka. Oni su ispusti 
nam lipe plodove povracali. F. Lastrid, test. 396'>. 
Oni ispusti iliti nive neposijane. 396t>. Vididu 
mloge ispuste i ledine. 396^. Zemja na ispustu 
kod kuce. Sr. nov. 1868. 513. Nego de biti is- 
pust volovima. D. Danicid, isai. 7, 25. Ispust 
(u Srbiji) poje, prostorija gdje pase stoka. ,Ovom 
selu nezgoda za stoku jer nema ispusta'. M. Ru- 
zicid. 

d. rupa, jama, jarak kuda se izlijeva voda 
s po}a da se susi. — U jednoga pisca Slavonca 
xviii vijeka. Nacinajud nim ispuste duge. J. S. 
Rejkovid 42. Nit sa strana noj , ispuste tvore, 
kud bi vode oticale doli. 111. Nima (vodama) 
pravi s mekota ispuste. 418. — 7 u Sulekovu 
rjecniku: ,ableitungsgraben; ausflussloch'. 

ISPUSTI SE, ispiizem se, pf. vidi ispuznuti 
i izpuznuti se. — Slozeno: iz-pusti. — Akc. je 
kao kod ispresti. — U Dubrovniku od xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izpustit se 
,cader dalle mani, dalla borsa, o in simil modo' 
,decidore' 156t>) gdje se naj prije nahodi, i u 
Stulicevu (ispustiti se Hi ispustiti se ,scender 
sdrucciolando' ,labendo, dilabendo descendere' pri- 
pada amo a ne pod ispustiti : u Dubrovniku se 
grijeskom dodaje po drugi put ovakovijem gla- 
golima nastavak ti, vidi P. Budmani, dubr. dijal. 
rad. 65, 175 br. 114, pa je Stulli pomijesao is- 
pusti s ispustiti). Ispuze mu se iz ruka i pade. 
1. Dordic, ben. 198. Izpuze se na svijet. S. Rosa 
183b. 

ISPUSTITI, ispustim, pf. pustiti sto (objekat) 
iz mjesta (vise Hi mane zatvorena) gdje je ono 
do onda bilo. — Slozeno: iz-pustiti. — Akc. je 
kao kod iznositi. — Bijec je stara, isporedi stslov. 
ispustiti, rus. HcnycTiiTt. — Cesto se kaze i sa 
-st- mj. -st-: ispustiti, vidi kod pustiti. — Iz- 
medu rjecnika u Mikajinu (ispustiti, pustiti , fa- 
cere ut decidat, vol facere ut elabatur aliquid'), 
u Belinu (izpustiti ,mandar fuoi'a' ,emitto' 457=*; 
,lasciar in liberta' ,liberare' 437^), u Bjelostjen- 
cevu (vidi kod ispustati), u Voltigijinu (izpustiti 
,lasciar cadere , lasciar fuora, desistere' , fallen 
lassen, auslassen'), u Stulicevu (izpustiti i ispu- 
stiti, ispustam ,sinere aliquem egredi, sinerc ali- 
quid decidere, emittere, ejicere aliquid'), u Vu- 
kovu (ispustiti i ispustiti ,auslassen' ,dimitto'), u 
Danicicevu (, emittere'). 

a. aktivno. a) u naj uzem smislu, otvorivH 
ruku, pustiti ono sto se drzalo u ruci. Izpustit 
iz sake. (D). Poslov. danic. 36. Udi} ispusti 



ISPUSTITI, a. 



20 



ISPUSTITI, a. 



dukat a uzme jabuku. F. Lastric, ned. 331. U 
ruci mu casa vina bjese, od jada je casu is- 
pustio. Nar. pjes. bo». 287. Ne ispusti lov iz 
ruke. Ant. Kadcic 218. Zadrijema momce, pa 
ispusti gonge. Nar. pjes. vuk. 1, 492. U tome 
se mene zadrijema, te ja casu iz ruke ispustili. 

2, 101. Onda ona verige ispusti. Nar. prip. vuk. 
199. Stevan ispusti nesmisjeno oglav iz ruke. S. 
^iubisa, prip. 33. — i metaforicki, kad je objekat 
sto umno. ,Hotje visoke Kartagine vlas iz ruka 
ispustiti. Ct. Palmotic 2, 102. Izpusti iz svoje 
ruke Gospodin andele na nebesije i Judu u apo- 
stolstvu. M. Eadnic 475a. — if) subjekat moze 
biti i zivotina kad sto drzi u gubici, u k}unu, 
u pangama itd. Oral velik mimo lete i jajce is- 
pusti na krilo Filipovo. Aleks. jag. star. 3, 225. 
— amo pripada i ovo: AV je zmaju zeda do- 
dijala , ispod krila ispusti djevojku. Nar. pjes. 
vuk. 1, 163. — c) ce^ade (a i zivotina) moze is- 
pustiti sto je u nemu bilo, Hi sto se shvaca da 
je u nemu bilo jer iz nega izlazi; objekat moze 
biti i umno sto, te se moze kazati i metaforicki 
i u prenesenom smislu. tako se moze n. p. ispu- 
stiti: a(i) glas,rijec,uzdah,jauk itd. Razbojniki. 
malt glast ispusti, nt veliju veru obrete. Mon. 
Serb. 567. (1389 — 1405). I doli sad jedva glas 
ispustiv rece. Alek. jag. star. 3, 228. Ona uz- 
dahnuv glas izpusti : ,Mnokrat prikle mi'. J. Ka- 
vanin 61*'. Kad ispusti te glase. I. Dordid, ben. 
33. — Jos ne bjeh iz usti dobro ric ispustil. Gr. 
Driid 394. Ne bud', rece, zamireno da obslu- 
2njuc ric ne ispusti. I. Ivanisevid 203. Jedan 
besidi, i ispusti jednu ric. J. Banovac, razg. 64. 
Niti poslim ovog on izpusti rici. A. J. Knezovic 
179. I ne izpusti rijeci iz usta. D. Basi6 100. 
Iz dno srca s usdasima rijec je ovako ispustila. 
N. Mar6i 45. — Ispustiti ce beside mudrosti 
svoje. I. Bandulavid 2.50*. ecclesiastic. 39, 9. — 
Ako bi koju psovku i izjjustili, i to bi u ritko 
i 8 oprezom bivala. B. Leakovid, gov. 238. — 
Tko prode ovudaj, vruc uzdah izpusti, i reci : 
,Bog ti raj dusici dopusti." N. Najeskovic 2, 126. 
Cesar gorki uzdah tad ispusti. P. Bogasinovic 
19- A ja nijesam izpustio s moga srdca uzdah 
raili. A. Vitajid, ost. 112. Skrusen uzdah kad 
izpusti. J. Kavanin 312^'. Pak izpusti uzdah iz 
dno srca svoga. I. Dordic, uzd. 36. — Neto uz- 
dabne, vaj izpusti, mnokrat Bozju milost stice. 
J. Kavanin 64>'. Tim kad jedno vaj izpusti, tja 
iza dna srca svoga. 434^ — hh) dusa, duh 
(= umrijeti). vrlo cesto. Da predi. neju ispustu 
duhB moj. Sava, sim. 11. Da umre, tere duh 
izpusti. N. Najeskovic 2, 61. Por s kona upade 
.se, zlo dusu svoju i.spusti. Aleks. jag. star. 3, 295. 
Vincenco moledi duh svoj izpusti. F. Glavinic, 
cvit. 31a. Sudac cini ga palicami biti, dokle 
dusu ispusti. 95a. Car duh izpusti. B. Krnarutic 
35. Dusu izpustih, du§e drage. J. Kavanin 198=*. 
Nezin brat k materi po ognu dotrca i kod lie 
8 velikom radostju duh blazeni izpusti. J. Ba- 
novac, razg. 68. Usiluje me dusu ispustiti. A. 
Kani21i6, kam. 894. Isus prignuvgi glavu duh 
ispusti. utoc. 325. To izusti, dusicu izpusti. And. 
Kacic, razg. 47. Vaja da odmah ispusti dusu. 
M. A. Ee)kovic, sabr. 36. Da Jesus ispusti duh. 
J. Matovic 45. U petak ispusti duh na krizu. 
56. Ispusti svoj duh u ruke stvoriteja. I. J. P. 
Lu6i6, izk. 23. To izusti, a dusu ispusti. Nar. 
pjes. vuk. 1, 239. I dusu je, kudka, ispustila. 

3, 362. To izusti, dusicu ispusti. 3, 513. Isus 
opet povika iza glasa, i ispusti dusu. Vuk, mat. 
27, 50. — cc) vlaga, smrad. Vlagu svoju ispu- 
stise. I. Jablanci 84. — Ispusti is sobo 1 necist 
smrad. Korizm. 26*. — dd) ima se u misli 



objekat p.dac, te se upotrcbjava kao pristojnija 
rijec mj. p.dnuti. Kazali nekakome koji je neho- 
tice ispustio pa se stao vrdeti da bi }udi rekli, 
skripi stolica. Vuk, poslov. 216. Pripovijoda se 
kako je nekakva devojka nehotice ispustila pred 
proscima, pa prosci udarili natrag od prosena. 
179. — ^ee) pogled. Gdi ric i pogled jednaga is- 
pusti. S. Mencetid 67. — ff) suze (isporedi f)). 
Vruje od suz izpustivsi. P. Zoranic 2^. Koje 
uzdahe, suze koje on ispusti od veselja! P. Ka- 
navelid, iv. 211. Oni groznijeh ispustise rijeke 
od suza. 597. Hude zvijeri na te pjesni ispu- 
stise suze svoje. J. Palmotic 231. — d) u sirem 
smislu, kao izbaciti. Ispustiti trjeskove ,fulmen 
jacere'. A. d. Bella, rjecn. 333'^. Izpustiti stri- 
jelu jscoccare, si dice d' arco, o simile' ,emitto'. 
655^. Desnica ti usanula ruka iz koje si strole 
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Pa iz ruku kople 
ispustio. Nar. pjes. petr. 2, 542. Pa ispusti kopjo 
ubojito a kobili izmedu usiju. Nar. pjes. vil. 1867. 
362. — e) kad je objekat celade Hi zivotina a sub- 
jekat je celade, smisao je da ispustanem objekat 
dobiva slobodu koju do onda nije imao (n. p. 
jer je bio zatvoren). aa) objekat je ce]ade; naj 
usee je suzan Hi celade na kojiyod nacin za- 
tvoreno Hi liseno slobode. cesto se metaforicki 
kaze da je objekat bio u ruci Hi u rukama sub- 
jektu. Sego vt rukahb jemse, jedinemt. casomt 
ispustihomL. Domentijan^ 20. Nijesi dobro uci- 
nila, budud ziva iz desnico oca tvoga ispustila. 
Gr. Palmotic 2, 387. Kad izpusti duga iz robstva 
svo'e pradjede. I. Dordid, uzd. 132. Iz suzanstva 
(ga) gorka izpusti. salt. 357. Hotio bih djevice 
iz svetijeh svojijeh zatvora izpustiti. B. Zuzeri 
240. Da mi dades i tri kule blaga, ne bih tebe 
junak ispustio. Nar. pjes. vuk. 3, 344. Daj mi 
nadi od tavnice kjuce, da ispustim dvadeset su- 
zana. 3, 362. I trideset ispusti suzana. Nar. pjes. 
juk. 114. U koga bi staresine knezinu dosli i 
javili se, pak bi ih zive ispustio, izgubide zivot 
svaki takovi. Djelovod. prot. 160. On i lepo is- 
pusti s oruzjem i sa svim liiovim imaiiem. Vuk, 
grad. 113. Pasi nije nikako milo bilo da Milosa 
ispusti iz ruku. 120. — in sirem smislu. Koja 
drzi u kudi bludnika i nije ga izpustila. I. Drzid 
124. Blazen Adam, Maren, . . . kih izpusti van 
Dalmacija. J. Kavanin 314'^ Da ispovidnik ne 
ispusti pokornika, ako je pripravan barem koju 
malu pokoru primiti. Ant. Kadcid 354. — bb) 
objekat je zivotina. Kuda vlastite ovce ispusti, 
prjed riimi otide. N. Eanina 140i>. joann. 10, 4. 
Ne hti lava da izpusti, da inim loce krvi virne. 
J. Kavanin 216*. Izpusti starac Noo iz korabjo 
jednu golubicu. D. Basid 62. Ondi mogu se ovce 
na pasu ispustiti. I. Jablanci 140. Ovce bleje, 
pogleduju na mo, kad du nima jagiiad ispustiti. 
Nar. pjes. vuk. 4, 38. Pa opet ispusti golubicu 
iz kovcega. D. Danicid, Imojs. 8, 10. — /) objekat 
je sto zitko, §to se ucini da tece, otvoriosi mu 
put. Izpustiti vodu ,aquam remittore'. A. d. Bella, 
rjedn. 28*. Ispusti malo u dasu toga vina. Z. 
Orfelin, podr. 127. — tako se moze i drugome 
krv ispustiti. OH bi mu je (krv) tko nehote is- 
pustio. Ant. Kadcid 30. — (f) o sjemenu, drvetu 
itd. kaze se da ispusti klicu, mladicu itd. Posli 
klicu da ispusti rada, sime kvasi naj prije u 
vodi. J. S. B,e}kovid 45. Trisna baScom da no 
stoji sama, medem jedno na drugo promince, da 
sto brze ispusti mladice 14S. Sitno ori, podrjaj, 
ir zubi, po noj sime i na ridko gubi da ti more 
lozice ispustit. 173. — Ji) u prenesenom smislu 
(metaforicki, kao puatiti iz ruke). aa) o mate- 
rijalnom dobru, kao izgubiti. Zasto mi ne ktijudi 
izpustiti nista vrimenitoga, gubimo mlogo puta 



ISPUSTITF, a. 



21 



ISPU§TElSfE 



vici'ia. F. Lastric, od' 236. Za ne ispustiti blaga 
i bogastva, zatvore se vrata od Jubodija. ned. 
128. Zato se boji, da no ispusti sto 'e stekao. 
130. Da ga (dohodak crkveni) ispusti. Ant. Kadcid 
23. — bb) objekat je sreca. znacene je izgubiti, 
Hi se slivaca u metaforickom sntislu prema e) aa). 
Za ludos vodekrat ispuste srjfidu, koju kad lioce 
ne mogu iihitit. M. Dr^id 206. Ne ispusti srede 
tvoje. G. Palmotid 2, 18. — cc) ohjekat je vri- 
jeme. znacene je: jmstiti da vrijeme prode bez 
koristi. Vrimo u vitar ne ispustiti. P. Knezevid, 
muk. 4. Obedajrao, naj mani cas vrimena brez 
ploda ne izpustiti. D. Rapid 150. — amo moze 
pripadati i ovaj primjer (moze se shvatiti i kao 
da je u metaforickom smislu prema e) aa)): Is- 
pustiti prigodu ,occasionem praetermittore'. J. 
Stulli, rjecn. kod ispustiti. — nije posve isto u 
ovakovijem primjerima u kojima ispustiv znaci 
sto i: nakom. Ispustiv sedara dan. D. Barakovid, 
jar. 21. Ispustiv malo dan. 39. — i) ne uciniti, 
propustiti, izostaviti. Da nije tebi ni§ta trudno, 
nista tesko ^radi nega ucinit ali ispustit. A. 
Kalid 140. Cupaj, grecaj i sebi osvoji, jer ako 
to ispustis odvise, ono tvoje vede se ne pise. J. 
S. Ecjkovid 326. tako se kaze n. p. : ispustiti 
rijec itd. (u govoru), rijec, slovo itd. (u pismu). 

— k) u ovom primjeric s objektom vjera znaci: 
ostaviti. Eisdansku vjeru ispustiti. Pjev. crn. 14^. 

b. pasivno. Iz vedra neba svrveni trisk iz sina 
oblaka izpusden. P. Zoranic 35^. Iz svjetovne 
ove tamnice slobodni su izpusteni. B. Zuzeri .883. 
Strela iz luka ispustena. J. Rajid, pouc. 1, 5. 
Ispusteni posao srpna kolovozom nadomisda se. 
J. S. Eejkovid 824. 

e. sa se, refleksivno, cesto u osobitijem zna- 
cenima. 

il) izici, odijeliti se, ostaviti mjesto (koje stoji 
u gen. s iz). Iz vedra neba oral izpustiv so. P. 
Zoranic 28a'. u kolu de biti moja majka, stara 
de se ispustiti majka, pa de ulest u bijele dvore. 
Nar. pies. here. vuk. 8. 

b) kao iskaliti se. Ma zalos proz me usti u 
ovake se tuzbe izpusti. I. Dordid, uzd. 87. 

c) zaptistiti se, zanemariti sebe Hi svoj posao. 

— U Vukovu rjecniku: ,sich verwahrlosen' ,ne- 
gligo rem meam'. 

d) izmrsaviti (u lieu). — U Vukovu rjecniku: 
on se malo u lieu ispustio, t. j. izmrsavio. — 
moze biti da amo pripada i ovaj primjer: TJ 
kojoj sam tavnov'o tavnici, Bog ti ne d'o onde 
tavnovati ; podavno se jesam ispustio, te s' umio 
i kosu obrij'o. Nar. pjes. vuk. 3, 134. 

ISPUSTOSITI, ispustosim, pf. posve opiisto- 
siti. — Slozeno : iz-pustositi. ^- U Stulicevu rjec- 
niku: izpustositi, izpustosujem t izpustosivam, v. 
cdpustositi. 

ISPUSTOSIVATI, ispustosujem i ispustosivam, 
impf. ispustositi. — U Stulicevu rjecniku: praes. 
izpustosujem i izpustosivam kod izpustositi. 

ISPUSCA-, vidi ispusta-. 

ISPUSCEVATI, ispusdujem, impf. vidi kod 
ispustivati. 

ISPUSCiVATI, vidi ispustivati. 

ISPUSITI, ispusim, pf. slozeno: iz-pusiti. — 
Akc. je kao kod izgaziti. 

1. aktivno. 

a popusiti (n. p. lulu) do kraja. — U Vukovu 
rjecniku: n. p. lulu ,ausrauchen' ,fumando con- 
sumo', cf. popusiti. 

b. izagnati, istjerati. — U Dubrovniku od xviii 
vijeka. Ludi bezsvjesni Adam do je (priliku 
JBozju), ispusio je za jednu jabuku. A. Kalid 6. 



3. sa se, refleksivno, kao izvjetriti, ali u pre- 
nesenom smislu. Ispusila mu se je glava ,es hat 
in seinem kopfe ausgespuckt'. ti Sulekovu rjec- 
niku kod ,ausspucken'. 

ISPUSTANE (ispusdane), n. djelo kojijem se 
ispusta. — Stariji je oblik s -nje. — Tzmedu rjec- 
nika u Vukovu (ispustano i ispusdane). Mnozim 
naudi rici ispusdanje. M. Marulid 128. 

ISPUSTATI, ispustam, i/n^j/. ispustiti. — Akc. 
je kao kod ispitati. — I u stokavaca (ne samo 
u cakavaca) nalazi se sa -sd- mj. st: ispugdati. 
— Bijec je stara, isporcdi stslov. ispustati. — 
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (1. izpusdam, 
izpustiti, t. j. dole iz visine pusdam ,demitto, 
deorsum mitto'. 2. izpusdam, van pusdam ,Gmitto, 
dimitto'), u FoZi«<7j/mM (izpustati ,rilasciare; sva- 
porare, sfogare' ,auslassen ; ausrauchen'), u Stu- 
licevu (izpustati i ispustati ,sudare, liquorem 
quemcunque sensim emittere, efficere ut gutatim 
vel pedetentim effluat') , u Vukovu (ispustati i 
ispusdati ,auslassen', dimitto'), uDanicicevu (,emit- 
tore'). 

a. aktivno. Dobart glast ispustaj ott ustt 
svojihb. Phys. nov. star. 11, 198. Glas ispusta, 
zvat mene srdaccem. S. Moncetid 269. Vajmeh 
zavapivsi, duh ispusta kako ptica. M. Vetranid 

1, 322. I evo izpusta iz sebe on vrudi od ogna 
gorusta uzdah. H. Lucid 201. O ^oro ka pri- 
svijetlo ispusta sunacce nami van. N. Dimitrovid 
25. Koji na jedno uho slisaju a na drugo ispu- 
staju sto slisaju. M. Divkovid, bes. 2313'. Ne 
samo ne pozna me za Danicu gusar kleti, neg 
iz ruko ispusta me. G. Palmotid 1, 318. Smrtna 
zmija ijod ispusta, kad se pocne razgrijevati. 

2, 29. Vik nemojmo ove hvale ved iz ruka ispu- 
stati. 2, 386. Blagouhanije ispustaje. GJasnik. 
32, 264. (1634). Radi grdobna vona koji van is- 
pusdase. P. Radovcid, nac. 508. Sud kamenit 
uzdrzi vodu a izpusta vino. M. Radnic 320a. iz- 
pusta golubicu. S. Margitid, fal. 109. Glas is- 
pusda milostivi, ter mu ovako odgovara. A. Vi- 
tajid, ost. 279. Izpustah iz usta neke rijeci. D. 
Basid 216. Nitko ne moze izpusdati dobra cr- 
kovna. A. d. Costa 1, 267. S ovim ricima duh 
jedva izpusdajuci. I. J. P. Lucid, razg. 97. Sto 
na jedno uho primaju, to na drugo ispustaju. 
J. Rajid, pouc. 2, 120. Ne ispusta izpred ociju 
Boga. 2, 153. Ali nijesmo, brate, drijemali, ni 
iz ruku casa ispustali. Nar. pjes. vuk. 2, 100. 
Ode Mara prokletoj tavnici , pa ispusda suzne 
nevojnike. Nar. pjes. petr. 1, 245. Pa otvori na 
tamnici vrata, te ispusta brata rodenoga. Nar. 
pjes. srem. 9. Kako se savijaju, mlad svoju is- 
pustaju. D. Danicid, jov. 39, 6. Navlas ispustajte 
rukoveti. rut. 2, 16. 

b. sa se, refleksivno i pasivno. — Izmedu rjec- 
nika u Vukovu (ispustati se i ispusdati se, 1. ,sich 
verwahrlosen' ,negligo me'. 2. u lieu ,mager 
werden' ,macresco'). Ott rukt iht ispustajet se. 
Domentijanb 117. Nu taj rijec se ne ispusda da 
kraj sina nije Jubio. A. Vita|id, ost. 31. 

ISPUSTAVATI, ispu§tavam, impf. ispustiti. — 
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz ispuitati). Mno- 
zijeh zitna Batalide svoga iz krila ispustava. G. 
Palmotid 3, 57^. Od straha i bolesti jedva rijeci 
izpugtava. B. Zuzeri 126. Cijed psovaka koje 
cesto iz usta izpustavase. D. Basid 321. Ispu- 
stava iz sebe njeku vrhunaravnu krepos. A. Kalid 
190. 

ISPUSTElSrE, n. djelo kojijem se ispusti. Na 
krizu, u ispustenu duha. J. Banovac, blagosov. 
268. 



ISPUSTIVATI 



22 



ISEED 



ISPUSTIVATI, ispustujem i ispustivam, impf 
ispustiti. — Ake. je kao kod iskazivati. — Od 
XVIII vijeka (ali vidi i daje). Isukrsfc izpustuje 
Pavla, da utece kroz prozor. V. M. Guceti6 14S. 
Slu§o je on, ali kroz jedno uho je prime a kroz 
drugo ispustivo. A. Kalid 153. — Mogla bi amo 
pripadati i ova dva primjera (prvi iz xvii vijeka), 
ali je veca prilika da su od inf. ispuscevati. Is- 
pu§cajuci svoju prisvetu dusu. P. Eadovcic, nac. 
458. Dan dnevu ric ispusduje. A. Vita}i6, ist. 57". 

1. ISPUTAN, ispufcna, adj. kqji je izvan puta. 

— TJ Stulicevic rjecniku: ,fuor di strada' ,devius' 
8 dodatkom da je uzeto iz brevijara. 

2. ISPUTAN, isputna, adj. koji putujuc brzo 
smrsavi. J. Grupkovi6. 

1. ISPUTITI, ispiitim, p/. ukazati kome (objektu) 
put, dovesti ga na pravi put, i u prenesenom 
smislu: nauciti ga sto ce kod kakva posla raditi, 
da mu dobro uspije. — Slozeno: iz-putiti (vidi 
uputiti). — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nasc 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. Isputit koga, 
uvesti (,introducere') koga u sud, u kog velmoze 
itd. J. Grupkovid. 

2. ISPUTITI, isputim, pf. zaputiti, zamrsiti, 
u preneseyiom smislu: uraditi posao sto nista ne 
vrijedi, izgovoriti svasta bez smisla. — Slozeno: 
iz-piititi. — Ake. je kao kod izgaziti. — U nase 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

ISPUTNIK, m. u Stulicevu rjecniku: isputnik 
i izputnik ,digrediens, discedens', gdje ima i is- 
putovnik s istijem znacenem. — oboje nepouzdano. 

ISPUTOVNIK, m. vidi isputnik. 

ISPUZATI, ispuzem, pf. puzuci izici. — Slo- 
ieno: iz-puzati. — Akc. je kao kod izgrtati. — 
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: 
1. jhinauskriechen (wie die kinder)' ,erepo'. 2. 
,hinaufklettern' ,enitor, erepo'. Opaze da hote pi- 
lici iz luskina skoro ispuzati. I. Jablanci 155. 

— Sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao i 
aktivno. A ja sam se ispuzao na vrh duda,^ da 
me ni motkom nije mogla dohvatifci. M. P. Sap- 
canin 1, 49. 

ISPUZIV, adj. koji lako ispuzi. — Samo u Stu- 
licevu rjecniku: ,clie facilmente scorre o scappa' 
,dilabidus'. 

ISPUZIV ATI, ispuzujem i ispuzivam, impf. is- 
puzjeti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izpuzujem, 
izpuzeti ,prorepo, sensim in lucem prodeo', i u 
Stulicevu: praes. izpuzujem kod izpuzeti. 

ISPUZJETI, ispuzim, pf. vidi ispuzati. — Slo- 
ieno: iz-puzjeti. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (po istocnom govoru 
izpuzeti, vidi kod ispuzivati) gdje se naj prije 
nahodi, i u Stulicevu (izpuzeti, izpuzujem ,pro- 
ripere, oriri' 8 dodatkom da je uzeto iz Jlabde- 
liceva). Cudim se kak' ste me svezali : da sam 
tica, ne bih izletio, da sam zmija, ne bih ispuzio, 
da sam vila, ne b' se otrgao. Nar. pjes. kras. 
1, 17. 

I8PUZNUTI, ispuznem, pf. jednom ispuzati. 

— isporedi ispusti. — Slozeno: iz-puznuti. — 
Akc. je kao kod izginuti. — Od xvii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Mika^inu (ispuznuti, iskliznuti 
,elabor'), u Bjelostjencevu (izpuznujem, izpuznuti 
iz ruk ,elabor e manibus'), u Stulicevu (izpuznuti 
1 ispuznuti, ispuznujem i ispuznivam ,labi, eii'u- 
gere'). 

a. aktivno. Ispuzoge sva criva negova. I. Ban- 
dulavii 198a, act. ap. 1, 18. (visa je pjrilika da 
ovaj primjer pripada amo nego pod ispusti se). 
Ispuznut iz kucice. S. Rosa 184*. Obe o6i na 



dvor izpuznuse. M. A. Eejkovic, sat. I8'>. Izpuz- 
nuvsi izpod vladana dobrodjeteji. J. Rajic, pouc. 
1, 79. 

b. sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao 
i aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz- 
puznuti se ,cader dalle mani, dalla borsa o in 
simil modo' ,decidere' 156''; izpuznuti se, izpu- 
znivam se .sguizzare, proprio de' pesci' ,elabor' 
676^), u Voltigijinu (izpuznuti se. izpuznujem se, 
izpuznivam se ,s<;ivolare sdrucciolare, scapucciarn' 
,stolpern ; ausglitschen'), ii Stulicevu (ispuznuti 
se, ispuznujem se uz ispuznuti). Dona se voda 
svakolika izpuze. And. Kacic, kor. 106 (vidi sto 
je kazano kod Bandulaviceva primjera pod a). 

ISPUZNIVATI, ispuznujem i ispuznivam, impf. 
ispuznuti. — Aktivno samo u Stulicevu rjecniku: 
ispuznivati, ispuznivam, freq. uz ispuznuti; kod 
ovoga ima praes. ispuznujem i ispuznivam, a kod 
ispuznuti se praes. ispuznujem se. — Rejleksivno 
u Belinu rjecniku : praes. izpuznivam se kod iz- 
puznuti se, i u Voltigijinu: praes. izpuznujem 
se i izpuznivam se kod izpuznuti se. 

ISRAEL, m. vidi IsraiJ (jJO latinskom obliku). 

— Od XVII vijeka. Poslusaj, Israelu, Bog tvoj 
jedan jest. F. Glavinic, cvit. 433*'. Ovi jesu bo- 
govi tvoji, Israele. J. Matovic 33i. 

ISRAELEVIC, m. sin (potomak) Israelov. — 
Na jednom mjestu xvm vijeka. Evo jednoga 
Israelevica dobra. S. Rosa 50^. — Moze biti da 
treba eitati Israelovica Hi Israelevica. 

ISRAELSKI, adj. koji pripada Israelu (o na- 
rodu). — Od XVII vijeka. Gospodine svemogudi 
Boze israelski. F. Glavinic, cvit. 14*. Kako su 
u staromu zakonu misnici imali oblast suditi puk 
israelski. J. Banovac, razg. 249. Nikim od puka 
israelskoga. F. Lastric, tost. 309*. Posla Moj- 
sesa za izbav|eue puka israelskoga. J. Matovic 
130. Sinovima israelskijema. 166. 

ISRAIL, m. vidi Israi}. — Na jednom mjestu 
XV vijeka. Sinov Israila. M. Marulic 66. 

ISRAI^i, m. 'IffQarjk, Israel, ime biblicko (po 
grckom obliku). — Od prvijeh vremena u kni- 
gama pisanima crkvenijem jezikom, a Izmedu 
rjecnika u Danicicevu (Israilt. , Israel'). ^ludemL 
jego (Stefana Nemane), novomu Israiju. Domen- 
tijan'' 88. Israiju otcu nasemu kirt Simeonu. 
Okdz. pam. saf. 53. (1453). 

ISRAI^EV, adj. koji pripada Israiju. — Iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (Israijevt ,tov Israel'). 
Utohy Israijevi. Sava, sim. pam. saf. 4. 

ISRAI^ITA , m. Israijev potomak , corjek iz 
izraijskoga naroda, grc. 'IaQari}.Cxi]g. — U knizi 
XIII vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu 
rjecnika u Danicicevu (jlsraelita'). Ize sutt Israi- 
lite. Domentijan'' 142. 

ISRALIStITI se, israligtim se, pf. u Stuli- 
cevu rjecniku: izsralistiti se, iz sralista izaci ,1a- 
trinis exire, ogredi'. — Nacineno od iz i sraliste 
nastavkom i. — nepouzdano. 

ISRALISTIVATI SE, israli§tujem se i isra- 
li§tivam se, impf. isralistiti se. — U Stulicevu 
rjecniku: izsralistivati se, izsralistivani se, freq. 
uz izsralistiti se. — nepouzdano. 

ISREBRNITI, isrobrium, 2^f- posve posrebrniti. 

— Slozeno: iz-srebrniti. — Akc je kao kod iz- 
niStaviti. — U Stulicevu rjecniku: isrebrniti i iz- 
srebrniti, V. posrebrniti. 

ISRED, praep. s gen. znaci micane iz injesta 
koje se kazuje prijedlogom sred i genetivom. — 
Sastavjeno : iz-sred, a cesto se pise i razdijeleno. 

— Radi akccnta vidi ispod. — Od xvi vijeka 



ISEED 



23 



ISTACSTVO 



(vidi Jcod h)), a izmeitu rjecniJca u Stulidevu (iz 
sred i iz srjed ,e medio'), u Vukovu: isred (iz 
sred) , mitten aus' ,e medio': isred grada, isred 
vojske. a) micane je u jwavom smislu. moze se 
micati subjeJcat Hi objekat. Ugrabi ju on po sili 
isred skuta 6a6ka slijepa. I. Gundulii 391. No 
s tolikom zejom leti zlatna vojska drobnijeh cela 
isred cvijetja med izeti. G. Palmotid 2, 14. Ve- 
cekrat trijes pri|uti isred vedra neba udari. 2, 40. 
Silnom rukom isred dvora Zorku Jubi ugrabi mu. 
2, 176. Vrati jednoga misnika izsrid crkve. I. 
Anci6, svit. 30. Ostupite isrid nih i necisto ne- 
mojte ticati. P. Posilovid, nasi. 32^. Izvadi ga 
Boff izsrjed ovaca. M. Eadnic 134a. iz sred hu- 
dijeh silnika Izraela izveo je. I. Dordid, uzd. 203. 
Pobjesnimo izsrjed mnostva nesvijestnoga. I. M. 
Mattei 325. — b) metaforicki. Vracam ti milosti 
isred moga srca. I. Drzic 17. ~ c) glas se shvaca 
kao micane (kod subjekta). Zazva nega Gospodin 
isrjed magle. N. Eanina 44*^. exod. 24, 16. Go- 
vorio jest nami Gospodin izsred ogna. J. Ma- 
tovic 334. — amo pripada i ovaj primjer: K6 
ga upazi, isred tijeka viknu. I. Gundulic 542. 
-- d) gledane, razabirane moze se shvatiti kao 
micane (kod objekta). Ah, ja svaki stijeg po- 
nosni dobro poznam isred vode; nuti grcke voje- 
vode, ono je Tezeo nemilosni! I. Gunduli6 11. 

ISKEDINITI, isredinim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku : izsrediniti ,enucleare'. — nepouzdano. 

ISEEDINIVATI , isredinujem i isredinivam, 
impf. isrediniti. — U Stulicevu rjecniku: izsre- 
dinivati, izsredinivam, freq. uz izsrediniti. — ne- 
pouzdano. 

ISEKATI, isfcem (isfkam), pf. sve posrkati. 

— Slozeno : iz-srkati. — Ake. je kao kod ispi- 
sati i ispitati. — Od xviii vijeka, a izmectu rjec- 
nika u Belinu I'.exsorbeo' 6881') gcije se naj prije 
naJiodi, i u Stulicevu (,persorbere'). Tekudi iz 
rane gnoj izsrka. A. Kanizli6, fran. 159. 

ISEl^ATI, isr}am, p)f- ^^^^^ srjajuci. — Slo- 
zeno: iz-sr}ati. — Akc. je kao kod iskoncati. — 
U nase vrijeme u Liei. ,Zabasa u ovu maglu i 
ovaj mrak, pa nes ziv isrjati'. J. Bogdanovic. 

ISENUCE, n. djelo kojijem, se isrne. — TJ Vol- 
tigijinu rjecniku : (sa starijim oblikom) izsrnutje. 

ISENUTI, isfnem, pf. ishodeci nasrnuti. — 
Slozeno: iz-srnuti. — Akc. je kao kod izmahnuti. 

— f/ Belinu rjecniku : izsrnuti, izsrnivam ,sortire, 
termine militare, uscir da' ripari per assaltar 
r inimico' .eruptionem facere' 689^ ; izsrnuti ,ve- 
nire fuora con impeto' ,orumpo' 7581' j ^ Volti- 
gijinu: izsrnuti, izsrnem, izsrnivam ,sortire, assal- 
tare' ,ausfallen, iiberfallen'; tc Stulicevu: izsrnuti, 
izsrnujem i izsrnivam ,erumpere'. 

ISENIVATI, isrnujem i isrnivam, impf. isrnuti. 

— Akc. je kao kod iskazivati. — U Belinu rjec- 
niku : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Volti- 
gijinu : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Stuli- 
cevu: izsrnivati, izsrnivam, freq. uz izsrnuti; a 
kod ovoga ima praes. izsrnujem i izsrnivam. 

ISETATI, isfcem (isftam), impf. isrnuti. — 
Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — U Belinu 
rjecniku: izsrtati, izsrtam ,erumpo' 758^, i u Stu- 
licevu : izsrtati uz izsrnuti. 

ISTA, u pjesmi mj. od istoka: k je ispalo, pa 
se oa sazelo u a, ali je cudnovato da je izo- 
stavjeno od. — U Vukovu rjecniku: (stajada rijec) 
jdurch poetische licenz verkiirzt, statt' od istoka 
,vom aufgang' ,ab oriente sole' s primjerom iz 
narodne pjesme: Sjalo sunce ista do zapada, a 
ne sjalo de je moja majka. 



ISTABAI^E, n. djelo kojijem se istdba. — U 
Sulekovu rjecniku: ,austretung'. 

iSTABATI, istabam, pf. posve potabati. — 
Slozeno : iz-tabati. — Akc. je kao kod izgledati. 

— U Sulekovu rjecniku: ,ausstampfen'. 

ISTABOEITI SE, istaborira se, pf. izici iz ta- 
bora, ostaviti tabor. — Postaje od iz i tabor 
nastavkom i. — U Belinu rjecniku : iztaboriti 
se, iztaborivam se ,castra movere' 11^; u Volti- 
gijinu: iztaboriti se, iztaborim se, iztaborivam 
se ,disaccampare, decampare, levare campo' ,das 
lager auf heben ; u Stulicevu : izstaboriti se ,castra 
movere'. 

ISTABOEIvATI se, ist^borujem se i ista- 
b6rivam se, impf. istaboriti se. — U Belinu rjec- 
niku : praes. iztaborivam se kod iztaboriti se ; u 
Voltigijinu : praes. iztaborivam se kod iztaboriti 
so; u Stulicevu: izstaborivati se, izstaborivam se, 
freq. vz izstaboriti se. 

1. 1ST AC, istaca, m. onaj koji je isti (pravi, 
Hi koji je isti kao drugi). — isporedi 2. istac. 

— Od XVIII vijeka (vidi kod b). 

a. uopce. — U nase vrijeme u sjevernoj Dal- 
maciji, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,idem'). 
,Oni su istaci' (govored od dva ucenika) t. j. 
jednake vajastine. J. Grupkovid. 

b. u osobitom smislu, sin po zakonu. — U Be- 
linu rjecniku: istac, istaca ,filius legitimus' 315* 
gdje se naj prije nahodi; u Voltigijinu: istac, 
istaca ,figlio legittimo' ,ehelig geboren'; u Stu- 
licevu : istac, istaca ,filius legitimus'. 

2. ISTAC, isca, m. duznik, krivac. — Va^a da 
je (kao sto misli Danicic) prvo znadene: onaj 
koji je isti (isporedi 1. istac), te bi postalo od 
isti nastavkom Bct. — Od xiii do xv vijeka, a 
izmedu rjecnika u Danidicevu : istEct ,reus (sons 
ipse, debitor ipse)'. Da ne iztma na inago Serbjina 
ni na inago Vlaha lise na samoga istca. Mon. 
serb. 29. (1240). Ako je koji Dubrovcanint komu 
dltztUB, a ili dimt krivt, da se iste isttct, a da 
na inomt Dubrovcaninu ne vojni. pitati, ttkmo 
kto je dltztnt ili cimt krivt, ont da plaati i 
pati. 268. (1405). Da ne bude preuzamt jednomu 
za drugoga, nu istaci. koji bude duozant da 
Tp\&t(i) ih. 411. (1442). (u poznijem prijepisu). Da 
se najde po zakonu tko bude duzant, onaj istact 
da ima platiti. 487. (1461). 

ISTACAN, istacna, adj. koji je na isti nacin 
(kao drugi). — U Stulicevu rjecniku: samo adv. 
isstacuo ,eodem modo, eadem ratione'. — nepo 
uzdano. 

ISTAC ATI, istacam, impf. vidi istakati. — 
Bijec je stara, isporedi stslov. istacati. — Samo 
u knigama pisanima crkvenijem jezikom, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (,effundere'). Grozdje 
SBzrelyi, istacaje mtstb sladtkyj. Stefan, sim. 
pam. saf. 27. Zem}u istacajustu mleko i medb. 
Domentijana 95. Miromt istacaje. Domentijani) 
139. Neskudno dary cejenije obilno vsemt ista- 
cajustij. Glasnik. 24, 253. (oko 1380). Istocniku 
sladkomB ki istacjaje zivotnaa slovesa. Mon. serb. 
560. (1618). 

ISTACJE, n. izvor (mjesto odakle se sto zitko 
istace). — isporedi i-^tok. — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka. Jer (Nil) ne ima znano iztacje. J. 
Kavanin 117^. 

ISTA(5nOST, /. osobina onoga §to je istacno. 

— U Stulicevu rjecniku : isstacnost i istadnost 
,id quod res facit ejusdem naturae, conditionis, 
status'. — nepouzdano. 

ISTACSTVO, n. vidi istacnost. — U Stulicevu 



ISTACSTVO 



24 



ISTAKNUTI 



rjecniku: isstacstvo uz isstacnost. — sasma ne- 
poiizdnno. 

1ST ACE, n. mjesto u Crnoj Gori Hi pokraj 
Crne Gore. — V narodnoj pjesmi na^ega vre- 
niena. Izjegose na Istade ravno. Pjev. crn. 243''. 

ISTa6i, vidi istaknuti. 

ISTAHAN, istahna, adj. nejasna rijec, vafa da 
je dem. isti (u znacenu: pravi). — isporedi is- 
tahti. — TJ jednoga pisca Duhrovcanina xvi 
vijeka (samo o lubavi i to Bozjoj). Neka ja cvi- 
leci za }ubav istahnu tuj zalos dijeleci pri tebi 
(Jeziisu) izdahnu. M. Vetrani6 1, 393. I za syoj 
placni glas i jubav i-tahnu, kad kliSe u on cas 
prije ner izdahnu, na kriiu visedi vas racav i 
krvav. 1, -161. Suzice rone6i neka tuj izdahnu, 
pri tebi stojedi za Jubav istahnu. 2, 317. 

ISTAHTI, adj. bice isto sto istahan, koje vidi. 

— U jednoga pisca Duhrovcanina xvi vijeka. 
Ter mi daj tvoja (Isusova) moc istahti oni plam 
ki cini tebe oc nebeski dvor i kram. S. Men- 
cetic 339. 

iSTAJANE, n. djelo kojijem se istaje. — Sta- 
riji je oblik istajanije. — Izmedu rjecnika u Da- 
nicicevu (istajanije , tabes'). Za istajanije tela. 
Stefan, aim. pam. §af. 17. 

iSTAJATI, istajem, pf. sloieno : iz-tajati. — Rijec 
je stara, isporedi stslov. istajati, rus. HCTaHTi.. 

a. neprelazno, rastopiti se, iskapati, cesce ti 
prenesenom smislu: isceznuti, izginuti, nestati. — 
Do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(iztajati, grijeskom iztajam ,evanescere, dissolvi, 
dissipari' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i 
u Danicicevu (,extabescere'). Udrucennyje ista- 
javseje kosti postomi. tebe radi. Domentijanb 71. 
I toj reksi takoj istaja. M. Vetranic 2, 402. Zasto 
kao dim dni me, Boze, istajase u tamnosti. I. 
Gunduli6 202. — I u Sulekovu rjecniku sa zna- 
cenem: iskapati ,aussickern'. 

b. aktivno , sa znacenem kauzalnijem prema 
predasriemu. — U knizi xiii vijeka pisanoj cr- 
kvenijem jezikom. Istajavsaago telo postomt i 
vtzdrzanijemt i molitvami. Domentijana 186. 

ISTAKANE, n. djelo kojijem se istace. — U 
Vukovu rjecniku. 
ISTAKATI, istacem (istakam\ impf. istociti. 

— Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — Od xiv 
vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod 
istakati), a izmedu rjecnika u Stulicevu (istakati, 
freq. v. isto6iti ; iztakati, iztakam ,in effundendo 
esse') i u Vukovu (istakati, ista6em ,ausschenken, 
effundo'). 

ISTAKMEN, adj. koji se maze istakmiti. — 
vidi i takmen. — Na jednom mjestu xvii vijeka. 
O milosti neizre5ena, o milosrde neiztakmeno. 
M. Jerkovic 28. 

ISTAKMENE, vidi istakmjene. 

ISTA-KMITI, istikmim, pf. aequare, compa- 
rare, izjednaciti, isporediti. — Slozeno: iz-takmiti. 
— Eijec je stara, isporedi stslov. isttkuiiti. — 
Izmedu rjecnika u Belinu (iztakmiti, iztakmivara 
k tkomu ali tkoga ,agguagliare, far uguale' .parem 
facere' 52''; istakmiti, istakmivam ,paragonare, far 
comparaziono' .comparo' 539*'*), u VoUigijinu (iz- 
takmiti, iztakmim, iztakmivam ,adegiiare, aggua- 
gliare, paragonare' ,vergleichen, gleich machen'), 
M Stulicevu (istakmiti i iztakmiti aequare, exae- 
quare, adaequare, adsimilare'). 
1. aktivno. 

a. objekat je ono s cim subjekat hoce da iz- 
jednaci Sto (n. p. svoju radnu). Istakmit tko bi 
ktil pisanja tvoga trud ? P. Hektorovid 74. Stjepan 



mladi brat uz iiega kaze istakmit djelim ime. I. 
Gundulic 398. 

b. objekat je ono sto subjekat hoce izjednaciti 
Hi isporediti s cim drugijem. ovo zadne stoji: 
a) u instr. s prijedlogom s. Tim vece krat stah 
vapiti: ,Vec se bitje me rastvori, da mi je u 
raju iztakmiti Ijeposti ove s onijem gori !' I. 
Gundulic 259. — b) u dat. s prijedlogom k. Zasve 
da od ne, kad oholu glavu iztakmit k visnem 
prope, strmoglav se busi dolu tmastijeh ogan u 
potope. I. Gundulid 473. Nije moc moje plamo 
iztakmit s tvom Ijepotom. I. Dordic, uzd. 110. — 
I] nase vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem : 
Istakmiti St., mat. phys. (izjednaciti, ujednaciti, 
umjeriti tezinu), ,ins gleichgewicht bringen', tal. 
,equilibrare, mettere in equilibrio o bilico'; stil. 
tal. ,eguagliare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

c. u jednom primjeru xvi vijeka znaci : pore- 
diti. O stapu hodase, prid sobom nu takoj od 
zlata gonase mravaja velik broj, i u pored te 
mravi istakmila bjese, da slijede drum pravi, 
kud sama hotijese. M. Vetranic 2, 157. 

d. va}a da grijeskom u jednom primjeru xviii 
vijeka znaci sto istajati kod a. Naprtit cu te 
novim brimenima i dvostrucim trudma, take iz- 
takmivsi od glada, od zede, od vrucine i od zime, 
mislit ces o jizbini a ne o bludu. Blago turl. 
2, 166. 

2. sa se. 

a. refleksivno. U) vidi 1, b, a). Kad Jubav s li- 
potom bude se istakmit. S. Mencetic 103. Od 
Misira ki se ima s krajevstvima iztakmiti, toliko 
bo neizmernima miri okolo zemje obhiti. I. Gun- 
dulii 333. Nijedna nije narav na sviti, koja bi 
se mogla upriliciti ni mane iztakmiti s veli- 
canstvom tvojim. M. Jerkovic 51. A tko sa mnom 
u ovom mjesti da se istakmi? P. Kanavelic, iv. 
17. Zamisli se s previsocijem istakmiti. 552. 
Neistinito vijek ne istakmi so s istinitijem. (Z). 
Poslov. danic. 77. — b) vidi 1, b, b). Ako ja u 
tomacenju ne budem dopro istakmit se k iz- 
vrsnosti od ovijeh pjesnivaca. D. Zlataric viii. 
K tvojim mislima tko moze iztakmit se u hi- 
trini? I. Dordic, salt. 129. Tko iztakmit se moze 
k tebi ? 302. Iztakmit se k tkomu = prilikovat 
se. 503. 

b. pasivno, u jedinom primjeru kao da znaci: 
ispored:ivanem razaznati, razabrati. Eedovnici, 
pristite dio od vandeja. koji stite svaki dan na 
sv. otaru, neka se moze istakmiti, uce li, ili ne 
uce taki nacin od zivjenja. A. d. Bella, razgov. 
109. 

ISTAKM^jENE, n. djelo kojijem se istakmi. 
— Stariji je oblik s -nije i -nje. — -\- se nn- 
hodi samo u naj starijim primjerima (vidi F. 
Miklosi6, lex palaeoslov.''^ kod isti.kmlenije). — 
U Belinu rjecniku (iztakmenjo ,agguagliamento, 
ciofe 1' agguagliare* ,aequatio' 52*) i u Stulicevu 
(istakmene). 

ISTAKM^iVATI, istakinjujem i istakmjivam, 
impf. istakmiti. — xviii vijeka (svagda bez -J-, 
isporedi istakmjene), a izmedu rjecnika u Belinu 
(praes. istakmivam i iztakmivam kod istakmiti 
i iztakmiti) gdje se naj prije nahodi, u VoUi- 
gijinu {praes. iztakmivam kod iztakmim), u Stu- 
licevu (istakmivati uz istakmiti). Kojijem se ne 
6as istakmiva§e k casti gospodina. I. Dordic, 
ben. 71. 

ISTAKNUTI (istiii), istaknem, pf. slozeno: 
iz-taknuti(taci). — Akc. kaki je u praes. taki je 
u nom. sing. m. kracega oblika part, praet. act. 
istakao (ali istiknuo) i u part, praet. pass, is- 
taknut; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 



ISTAKNUTI 



25 



ISTANCIVATI 



inf., osim aor. 2 i 3 sing, istaknu (ali istico). 
— Rijec je stara, isporedi stslov. ist^kn^ti. 

a. aktivno. n) u prva je vreniena znacene hilo : 
inohiti, raniti, urezati, zabosti, vidi F. Miklosic, 
lex. palaeoslov." hod isttkn^ti. — h) sJcinuti 
nesto sto je viyelo, sto je hilo objeseno. — u 
nase vrijeme kod Danicica. I Elam uze tul, s ko- 
lima }udi i s koniciina, i Kir istace §tit. isai. 
22, (5. — cj kod kakve radne uciniti da sto 
(objekat) strsi prema ostalome. aii) u pravome 
smislu, — u nase vrijeme kod pisaca. Istaknuti, 
arch, (isticati) ,ausladen, auskrap:eri', tal. ,far spor- 
gere, risaltare, ^sportare', frc. ,encorbeller', egl. 
,to corbel'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. nidi i 
kod b. — bb) u prenesenom smislu, kod govora, 
pisma ltd. uciniti kakvijemgod nacinom da sc 
osobito pazi na koju misao, rijec itd. (vidi kod 
c, h)}. 

b. pasivno, vidi a, c). Istaknut, bot. lat. ,por- 
rectus, exsertus' ; math, istaknut kut, ugao ,aus- 
springender winkel', tal. ,angolo saliente'; arch. 
,vorgekragt*, frc. ,saillant', egl. ,saUent', frc. ,en- 
corbell«5', egl. , corbeled out'. B. Sulek, rjecn. 
znanstv. naz. 

e. sa se. 

a) refleksivno, prema a, c) u prenesenom smislu, 
kad ko izmedu mnoHva iskaze se, progovori, 
hoce da sam nesto uradi itd. — Izmedu rjecnika 
u Vukovu (istadi se i istaknuti se ,sich hervor- 
thun, erbieten zu einer unternehmung' ,exsisto' 
s primjerom iz narodne pjestne: Istace se silna 
poturica). Nu u propas propas donijet zaman 
icija moc se iztakla, uklouit se, ne poklonit oho- 
loga cud je pakla. I. Gundulic 476. Jedan fali 
drugcga, a drugi se istakne i govori : ,E ! da ti 
znas, sto ja znam!' J. Banovac, razg. 116. Jcdan 
od isti vojuika istace se i dignu ga na noge. 
M. Zoricic, zrc. 242. Jedna istace se i rece. N. 
Palikuca 34. Istace se Lakic Huseine: ,Pobra- 
time, od Horvata Mato! ja cu pasti za te u ta- 
mnicu, dok otides i opet se vratis'. Nar. pjes. vuk. 
3, 345. Kad s' istace junak za mejdana. Nar. 
pjes. juk. 510. 

b) pasivno, vidi a, c) bb). ovako Danicic upo- 
trebjava istaknuti se u ovom rjecnikn, n. p. Pa 
se hoce prema prednem da istakne drugo. I, 3». 
Kad se samo hode da drugi istakne. I, 3^. vidi 
i kod isticati. 

ISTALITI, istalim, pf. rastopiti. — Slozeno: 
iz-taliti. — U jednoga pisca xvi vijeka (u pre- 
nesenom smislu). Kadi slabosti naravi clovecje 
zezene, istajene i povinene. S. Budinid, sum. 108*. 

— U nase vrijeme kod pisaca (osobito o kovi- 
nama). Istaliti, tech. min.^ ,ausschraelzen', frc. 
,fondre', egl. ,to fuse'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

ISTA^jENE, n. djelo kojijem se istali. — Sta- 
riji je oblik istajenje. Ona pult podlozna jest 
istajenju ili smrti. S. Budinic, sum. IQ^. 

ISTAMNICITI, istamnicim,.2>/. izvaditi iz ta- 
mnice. — Nacineno od iz i tamnica nastavkom i. 

— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztamniciti ,scar- 
cerare, sprigionare' ,aus dem kerker befroyen', i 
u Stulicevii: istamniciti, istamnicujem i ista- 
mnicivam ,vinculis vel custodia educero'. 

ISTAMNICiVATI, istamnicujem i istamni- 
civam, impf. istamniciti. — Samo u Stulicevu 
rjecniku : istamnicivati , istamnicivam , freq. uz 
istamniciti, a kod ovoga ima praes. istamnicujem 
i istamnicivam. 

ISTANCATI, ist^ncam, pf. posve potancati, 
mnogo potancati (plesati). — Slozeno: iz-tancati. 

— XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu 



(iztancati ,satis superquo saltare'). Salome istanca 
voomi hrlo i hitro. S. Eosa 91*. — Sa so, re- 
fleksivno, potancati do mile voje, svr.Uti tancane. 

— I] Stulicevu rjecniku: uz iztancati. 

ISTANCANE, n. djelo kojijem se istanca. — 
U Bjclostjencevu rjecniku: kajkavski iztencano, 
i u Stulicevu. 

ISTANCATI, istincam, pf. slozeno: iz-tancati. 

— Akc. je kao kod iskoncati. 

1. neprelazno, istahiti se (i u prenesenom smislu, 
kad cega biva sve to mane). — Od xvni vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (I. ,diinn wordon' 
,oxtenuor'. 2. ,wenigor werden' ,exteuuor' s pri- 
mjerom: Ima li jos koliko rakije? Nema, vec je 
istancalo). Iztanca mala er snaga, ka ne more 
naplatiti. J. Kavanin SSo^. U taj co dan istau- 
cati slava Jakovjeva. D. Danicic, isai. 17, 4. 

3. prelazno, istaniti. — Bijec je stara, ispo- 
redi stslov. istbntcati. — Izmedu rjecnika u Bjc- 
lostjencevu (vidi kod istancavati), u Voltigijinu 
(iztancati, iztancam, iztancivam ,assottigliare, raf- 
finare, attenuare, far sottilo' ,verdiinnen'), u Stu- 
licevu (v. istanciti). 

a. aktivno. Cuvenje moje izbistri i istancaj. 
V. Andrijasevic, put. 342. 

b. sa se, pasivno. Podplat crevje, ako ce naj 
debji i naj jaci biti, iztanca se. M. Radnic 238*. 

ISTANCAVATI, istancavam, impf istancati. 

— Akc. je kao kod izgovarati. — Rijec je stara, 
isporedi stslov. isttntcavati. — Izmedu rjecnika 
u Bjclostjencevu (kajkavski iztencavam, iztencati, 
otancivam, otanciti, tenko kruto cinim ,attenuo, 
oxtenuo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu 
(uz istancati). Istancava zivot trudom. J. Rajic, 
pouc. 2, 26. 

ISTANCENE, n. djelo kojijem se istanci. —- 
Stariji je oblik istancenje. — U Blikafinu rjec- 
niku : istancenje, i « Stulicevu. 

ISTANCITI, istancim, pf. istaniti (i u pre- 
nesenom smislu). — Postaje od iz i tan(a)k na- 
stavkom i prcd kojijem se k mijena na c. — Bijec 
je stara, isporedi stslov. istsnbciti. — Izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (,extenuare') gdje se naj 
prije nahodi, u Mika]inu (istanciti, otanciti ,ex- 
tenuo, attenuo'), u Belinu (iztanciti, iztancivam 
,assottigliare , far sottile' ,tenuo' ; ,assottigliaro 
troppo' ,multum tonuare' 113*), u Stulicevu (iz- 
tanciti i istanciti, istancujem i istancivam ,exte- 
nuare, attenuare, imminuere'). 

a. aktivno. Nu sto ce biti od gumina trebuje 
da tadara redovnik trudi za istanciti ih, neka 
ona dusa od neufanja ne pogine. A. d. Bella, 
razgov. 18. 

b. pasivno. Ovo napastovane koje ste cekali, 
da 6e biti novo koje po sred pakla iztanceno na- 
misjeiie, moze biti da vam se cini veoma slabo. 
B. Zuzeri 40. Sve je puno hudoba necistijeh, 
starijeh kuna od nazad nekoliko tisuc godist u 
privarah iztancenijeh. 167. Oni koji bi imo pozor 
oci veoma iztancen i dohitan. 343. 

c. sa se, pasivno i refleksivno. Duh co se moj 
istanciti. B. Kasic, rit. 212. Istancile su so oci 
moje. 223. 

ISTANCIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,assotti- 
gliativo' ,extenuandi vim habens'. — nepouzdano. 

ISTANCIVATI, istancujem i istancivam, impf. 
istanciti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Belinu (praes. iztancivam kod iztanciti) gdje 
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. iztan- 
civam kod iztancati), u Stulicevu (istancivati, is- 
tancivam ,in extenuando esse'; a kod istanciti 
ima praes. istancujem i istancivam). Himbeni 



ISTANCIVATI 



26 



ISTA§TAVATI 



od pakla neprijate} drugo ne 6ini nego vedma 
sveder u penganu ovakomu iztancivati se. B. 
Zuzeri 155. Trije sata prjed podne poce se iz- 
tancivat vatra Brandiburska. I. Zanicic 170. 

ISTANOVA, adv. vidi istanovice. — Od xviii 
vijeka po zapadnijein krajevima. Bi istanova 
odabran za kanonika. I. J. P. Lucie, izk. 27. Pa 
ih je i mogla snaci ze|a, i po6i im za rukom, 
da se istanova sloze. M. Pavlinovic, razg. 8. 
Turci na Jajce navalise; al' ih istanova potukao 
(g. 1525) Krsto Frankopan. 40. 

ISTANOYICE, adv. iznova, iznovice. — Ne- 
jasva postana: prvi je dio iz, a drugi moze biti 
postao od stanovan, stanovit itd. nastavkom ice, 
Hi postaje od isti i nov? — Od xv vijeka po 
zapadnijein krajevima, a izmedu rjecnika u Mi- 
ka}inu (istanovice, iznova ,d6nuo, denovo, iterum'). 
I izstanovice rece otcu. Bernardin 42. gen. 27, 36. 
EazruSite tenpal ovi, i u tri dni izstanovice uz- 
dvignu noga. 53. joann. 2, 19. Ako toj bude 
prirazumnim tvojim sudom istanovice pohvajeno. 
H. Lucie 225. Pilat istanovice upita nega. I. 
Bandulavic 93*. marc. 15, 4. Dosvrsivsi devet- 
nadoste lit istanovice zavracaj se od pocela toga 
zrcala. M. Alberti xx. Vrze na tie sibku i obrati 
je u zmiju strahovitu, ali poslije obrati je izta- 
novice u sibku. A. d. Bella, razgov. 191. Vitezki 
ga obranise i opet istanovice na kona postavise. 
And. Kacic, razg. 128. Pace isti biskup koji 
redi, luogao bi istanovice iskusiti zakna. Ant. 
Kadcid 5. Nadoraecuci kosu)i novi rukav, va|alo 
Li ju istanovice blagosoviti. 87. Vajalo bi ista- 
novice krstiti. M. Dragi6evic 237. Zajodnica te 
kriine, iz koje nastaju istanovice dvije posebne 
krone. M. Pavlinovic, razg. 104. 

ISTANITI, istanim, pf. uciniti da sto postane 
posve tanko (i u prenesenom smislu). — Slozeno : 
iz-taniti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec 
je stara, isporedi stslov. istf-niti. — Izmedu rjec- 
nika u Vukovu (,verdiinnen' ,extenuo') i u Da- 
nicicevu (isttniti ,attenuaro'). 

a. aktivno Istnivt telo svoje udrbzanijemr>. 
Stefan, sim. pam. saf. 25. Isttiiivtsaago telo 
postomt. Domontijana 85. 

I), sa se, pasivno i refleksivno. Dub se moj iz- 
tanit, dni raoji skratet se. M. Alberti 279. 

ISTANIVANE, n. djelo kojijem se istanuje. — 
U Vukovu rjecniku. 

t t 

ISTANIVATI, istanujem i istanlvam, im,pf. 
istaniti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (ista- 
riivati, ihtanujem ,diinn machen, verdiinnen' ,ex- 
tenuo'). Zlato i srebro istanuje se. J. Kaji6, pouc. 
1, 11. 

LSTAR, Istra, m. later, latinsko ime rijeke Du- 
nava. — Izmedu rjecnika u Daniciceou (IstPL 
,Istor'). Germanoinf. i Istru. Okaz. pam. saf. 55. 
Ki. Dagoni blizi. Istra. 56. Travunije kh Istru. 
59. Kadi velike riko Istra, ka sad Dunaj zovc 
se. F. Glavinii, cvit. xv. (Sava) udira u Istar 
ill u Dunaj. xvi. 

ISTARATI SE, istaram se, j)f. dozivjcti do 
siarosti. — Sloieno: iz-starati. — Na jednom 
mjcstu xvi vijeka. Svakomu 6u jos dat jednu od 
mojih sestara, ku ce vik uzivat, s nom da se 
istara. M. Drzi6 120. 

iSTARKATI, istarkam, ;;/. (zube), vidi i.ifiac- 
kati. — SUizeno: iz-tarkati. — U Sulekovu rjec- 
niku: ,au8stochern'. 

1ST ARM ATI SE, istarmam se, j)f. izgristi se 
(od mojacn). — Slozeno: iz-tarmati. — Na je- 
dnom itijestu XV vijeka. Evo ti 6e se fsi kakono 



svita iztarmati (grijeskom iztrmati), i mo} jih ce 
izgristi. Bernardin 74. isai. 50, 9. 

ISTASAN, istasna, adj. vidi istahan. — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Tijelo Marije i zacece 
bi istasno po Isusu od razpada boli i tru'ece, 
kako istasnu ne hti 'oj dusu sluzbe od pakla, 
ko so umisti, gdi je cist on, grijeh necisti. J. 
Kavanin 519*. — U ovom primjeru radi slika 
stoji s mj. s: Samo Marija da bi istasna i u 
dobroti svakoj jasna. 519''. 

ISTASC-, vidi istast-. 

ISTASCENE, n. djelo kojijem se istasti. — U 
Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iztesdene ,exi- 
nanitio'. 

iSTASTANE (istascane) , n. djelo kojijem se 
istasta. — Stariji je uhlik s -nje. Tila iztascanje, 
posti ne tajase. I. T. Mrnavic, mand. 54. 

ISTAST ATI, istastam, pf. slozeno: iz-tastati. 
— Mijec. je stara, isporedi stdov. isti.stati. — 
Kod cakavaca i u zapadnom govoru stoji -s6- 
mj. -st-. 

1. prelazno. 

a. aktivno, uprnv isprazniti, ali gotovo u svijem 
primjeritrta stoji u prenesenom smislu prema lat. 
exinanire (vidi paul. phil. 2, 7). — Izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu (vidi kod istastavati). Ni 
pomislil silnim vazetjem da bi bil takmen Bogu, 
nego samoga sebe ponizi (istasca). Anton Dalm., 
ap. SB**. Samoga sebe istasca uzamsi oblicje 
sluge. I. Bandulavic 224*. paul. phil. 2, 7. Radi 
mono cini poniziti i po niki nacin iztasdati svoga 
sina i umriti na krizu. P. Radovcic, nac. 368. 
Da priliku vazme isti Bog od sluge, da istas6a 
svoju diku. A. Vitajid, ost. 98. Ja iztascah vas 
sam sebe da te slavom mom napunim. 332. Tko 
ne zna, da je onim nacinom Isukrst ostavio otoa 
koji buduci u priliki Bozjoj nlje scinio da jc oti- 
mane, sto je Bogu prilican, da samog sebe iz- 
tasca, priliku sluge uzamsi. I. Velikanovic, uput. 
1, 29. 

b pasivno, istastan kao unisten. Dostojno 6u 
pun nemoci kako iztascan na tie pasti. A. Vi- 
tajid, ist. 243'. Nihove zeje ostase iztasdane. 398. 
Videdi duse na.se unisteno i iztastane. M. Le- 
kusic, razm. 119. 

c. sa se, refleksivno Hi pasivno. Akoli se i so 
bude istascala, cim de se soliti? I. Bandulavid 
207''. luc. 14, 34. Zezinom htih se iztasdati i 
omlohaviti. A. Vitajid, ist. 340. Istina i mo- 
gudstvo vazda ista svakojako stoji nit kojomgodi 
dajinora al prohodenjem vrimena iztasca se. I. 
Ancid, vrat. 209. Isus se iztaSta i ponizi tja do 
smrti. svit. 140. 

3. neprelnzno (pasivno prema 1). — Izmedu 
rjecnika u Stulicevu (istascati ,evanescere, abro- 
gari, deficere'; iztasdati, v. iztajati). aj unistiti 
se, isdeznuti, nestati. Jer do laz istasdat. M. Ma- 
rulid 83. Nedo istasdati plada vasa. Nauk brn. 
4a. I noga videci naglo iztasdati. I. T. Mrnavic, 
mand. 47. U torn hvala svemogujstva bi izta- 
stala. J. Kavanin 535''. — h) oslabiti (?). Da 
bih ne izta§dal u svotoj tvoj viri. A. Georgiceo, 
nasi. 51. 

ISTA§TAVATI, istastavam (istaSddvati, iatk- 
sdavam), impf. istastati. — Rijec je stara, ispo- 
redi stilov. ist'fcstavati. — Izmedu rjecnika u Bje- 
lostjencevu (kajkavski iztesdavara, iztesdati, iz- 
praznujem ,exinanio') i u Danicicevu (istt§tavati 
,evacuare'). Noste bo VEse ott toli do pravil- 
naago casa istx^tavaaSe po gradu hode i tre- 
bujuSteje izyskujo. Glasnik. 11, 77. Za ludu u 
svojemu trudu iztaSdaje samoga sebe. A. Vitajid, 



istaStavati 



27 



1. iste6i 



ist. 304. Bdeci, posted, tijelo sasma iztastava. 
J. Kavanin 3081^. 

ISTAStJTI, istastim, ?i/. uprav isprazniti se, 
all se upotreb}ava u osohitom i u prenesenom 
sniislu. — Slozeno: iz-tastiti. — Akc. je kao kod 
izfi:aziti. — Rijec je stara, isporedi stslov. ist'i>- 
stiti. — Mjeste -st- u cakavaca i u znpadnijeh 
stokavaca stoji -s6-. — Izmedu rjecnika u Be- 
linn (iztastiti, iztagtivam ,svanire, mancare, per- 
dersi' ,evanesco' 715*), u Voltigijinu (iztaStitl, 
iztastim, iztastivam ,sma^riro, esalaro, aridar man- 
cando' ,abnehraen, mager werden'), it Stulicevii 
(istastiti ,penitus evanescere'; iztasciti, v. izta- 
jati s dodatkom da je uzcto iz brevijara), u Vu- 
kovu (vido izgladneti), u Daiiicicevu (istbstiti, cf. 
neisttstimt). 

a. aktivno. a) uopce isceznuti, poginuti, ne- 
stati Da v nas od mise korist ne istasdi. Narucn. 
41*. Umri srca moga ufanje i sva dobra ista- 
stise. D. Zlataric Id^. — b) izgladneti, vidi it 
Viikovu rjecniku. — c) otnrsaviti, vidi u Volti- 
gijinu rjecnikit. — amo mogii pripadati i ovi 
primjeri (moze biti i da pripadaju pod b): Nu 
ako li, ruso, u belu kopnis licce da t' se lasti, 
i torn zejom vik ne iztasti, savija' ga u rusii 
belu. A. Cubranovic 147. Nu ako li, ruzo, u 
belu kopnis lisce da t' se lasci, i jos k tomu vik 
ne iztasci, zavijaj ga u ruzu belu. N. Pelegri- 
novic 192. — d) a zemji, kao omrsaviti, izglad- 
neti, kad u noj ncstane gnoja. Ako zemja is- 
tasti nad nime (cvijetom), tad se kaze noj promine 
vrime: trulez drvnu, dubre od sinista, skot zi- 
vadni misa ruka vista. J. S. R6|kovi(i 90. 

b. sa so, refleksivno, znacene je kao kod aktio 
noga glagola. Cijec slave od obraza negova ka 
se istafsjti. N. Ranina 155^. paul. 2cor. 3, 7. 
Istocje . . . istasci se i uvrati se u nistar. P. Ea- 
dovcic, ist. 134. 

C. pasivno. Da je narav covicanska Isukrstova 
obuzeta i, da reknem, iztastena bila od naravi 
bozanstvene. I. Velikanovic, uput. 1, 277. 

ISTASTIVATI, istastujem i istastivam, impf. 
istastiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od. 
xviii vijeka, a izinedu rjecnika u Belinu (praes. 
iztastivam kod iztastiti), u Voltigijinu (praes. iz- 
tastivam kod iztastiti), u Stulicevu (istastivati nz 
istastiti; iztascivati, freq. v. iztajati s dodatkom 
da je itzeto iz brevijara). Tolika bude ne zalos, 
tolika nutariia boles i muka da sva prosasta na- 
slada istastiva. A. d. Bella, razgov. 15. 

ISTATI, istanem, pf. slozeno: iz-stati — JJ 
dva primjera xvi vijeka. 

a. neprelazno, izostati. To li gdi bude sam od 
druzbe istati. M. Vetranid, 2, 2(32. 

b. prelazno, ostaviti. Cin', da ne zabudu pri- 
svetu ovu nod (bozicnu), do koli ziv budu, sla- 
viti sa svu mod; ka da bi ne dala, Boze, tebe 
tada, no bi muk izstala ma dusa nikada. H. 
Lucid 278—279. 

ISTAVITI, istavim, pf. dignuvsi s mjesta sta- 
viti na drugo mjesto. — Slozeno: iz-staviti. — 
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka (vidi 
kod b), a moze biti i od prije (vidi kod istavjati), 
a izmedii rjecnika u Stulicevu: izstaviti ,expo 
nere'; u Vukovu: 1. n. p. lonac ,wegstellen' ,re- 
moveo'. 2. vrata ,auslieben (die thiir)' ,evello'; u 
Danicicevu : ,expon6re'. 

a. aktivno. Brze pod', lonac istavi, ter uzmi 
naj brze trpezu napravi. N. Na}eskovid 1, 232. 
Da izstavivsi i dignuvsi kanate, vrata visa i prc- 
stranija udi} se nacine. F. Lastrid, test. 227i>. 
Kako prije istavi ujista. J. S. Kejkovid 197. Ko- 
liko ga lako udarila, iz bojna ga sedla istavila. 



Nar. pjes. vuk. 3, 209. Nikoli iz Medveda da 
kaSu, da istavi ruku iz voda manastirska. Djo- 
lovod. prot. 65. Da istave iz svega ruke. 147. 
Hoce Slavjan da svijetu bijelom svoje svece na 
vidik istavi. P. Preradovid 149. — naj eesce s? 
kaze oyratima kad se smaknu bacjlame sa sto- 
zera. Cetvrtu je nod istavio podruinska vrata i 
slomio rezu i utekao iz zatvora. Glasnik. ii, 3, 88. 
(1708). Od avlije vrata istavio. Nar. pjes. juk, 
433. Nogom lupi o vrata tamnice, istavila deve- 
tera vrata. Nar. pjes. marj. 148. Dozovu seo- 
skoga drvode}u, te istavi vrata. Vuk, dan. 2, 135. 
I ono sta imadasmo vrata na kuci istavisino ill 
sami. M. D. Milidevid, zim. vec. 291. Opazim 
da neko navajuje da istavi vrata 316. 

b. pasivno. Nami ne stajeno ni istajeno nicijer 
dltgovanbje. u toj mi nikbda nesmo ulazili. Spom. 
sr. 1, 126. (1415). Grad ovi na pledi s vratmi 
istavjenijem i s miri nosedi na mjesta razbje- 
nijem. M. Bunid 55. Dode crkvenak crkvi ali 
zastane vrata crkvena istavjena polugom. M. D. 
Milidevid, zim. vec. 308. Devetera istocna vrata 
napokon istavjena. M. Pavlinovid, razl. spis. 100. 

c. sa se, pasivno. Ne s tijem da se i otvoriti 
tada zapovidaju vrata, a kamoli izstaviti i di- 
gnuti! F. Lastrid, test. 227*^. Kad se lonac istavi 
od vatre. M. D. Milidevid, ziv. 1, 115. Kapak 
(ce) se sam izstaviti. P. Bolid, vinodj. 2, 382. 

iSTAVJ^ANE, n. djelo kojijem se istavla. — 
Izmedii rjecnika u Vukovu. Pri istavjanu kotlova. 
P. Bolid, vinodj. 2, 376. 

iSTAV^iATI, istavjam, impf. istavi ti. — Akc. 
je kao kod izgledati. — Od xiv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Stulicevu (izstavjati uz izstaviti), u 
Vukovu (1. ,wegsetzen' ,removeo'. 2. ,a!isheben' 
,avello'), u Danicicevu (.amovere'). Igumeni da 
ne izbstavjajutb se bez dela otb crtkvi. Zak. dus. 
pam. saf. 30. Dok se zejer iz zemje istav|a. J. 
S. Rejkovid 263. Kad je bio na ulicu, vrata is- 
tav)a. Nar. pjes. vuk. 1, 522. Stadose istav}ati 
vrata. D. Danicid, Imojs. 19, 9. Ot vatre iz- 
stavjaj. P. Bolid, vinodjel. 2, 219. 

iSTAV^EiSIE, n. djelo kojijem se istavi. — Iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (izstav|ene). Izstavjenje 
kanata i dignutje vrata nebeskije. F. Lastrid, 
test. 231b. 

iSTAVORITI, istavorim, pf. posve pretavoriti. 
— Slozeno: iz-tavoriti. — Akc. je kao kod izni- 
staviti. — U Vukovu rjecniku: n. p. zimu, iz 
zime .miihselig zubringen' ,misere transigo', cf. 
pretavoriti. 

ISTECENE, n. djelo kojijem sto istece. — Sta- 
riji je oblik istecenje. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kafinu (istecenje, tecenje ,6ffluentia' ; istecenje 
sunca ,ortus, ortus soils'), u Belinu (istecenje 
,origine, principio' ,origo' 528^ ; iztecenje ,spun- 
tamento, cominciamento di nascere' ,apparitio' 
356b • istecenje sunca ,solis ortus' 436^), u Bje- 
lostjencevu (iztocene), u Voltigijinu (,origine, sor- 
gente' , quelle , ursprung'), m Stulicevu. VijaUu 
Isusa kako skoncana od stecenja krvi. Korizm. 
97a. Iztecenje krvi i vode. L Ancid, svit. 135. 
Iz koje (strane tijela) nemod izhodi kako iz vrutka 
i iz istecena. J. Matovid 280. 

1. ISTECI, istecem, pf. effluere, excurrere, 
oriri. — Slozeno: Iz-tedi. — Akc. je kao kod is- 
pedi. — Eijec je stara, isporedi stslov. istesti, 
rus. HCTciB. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (is- 
tedi, tedi ,effluo' ; istedi, kakoti sunce istico ,orior, 
nascor'; istedi iznenadi, nenadno iziti , repents 
prosilire' ; istedi naglo, silom iziti ,erumpo'), u 
Belinu (istedi iz tabora ,uscir dagl' accampa- 



1. ISTECI 



28 



1. ISTECI 



meuti, cio6 sloggiare' ,castra movere' 11*; isteci 
dan ,aggiornare, overo aggiornarsi , ciofe farsi 
giorno' .lucesco' 50*), u Bjelostjencevu (iztecem 
,effluo'. 2. ,nascor'. 3. v. izhajam. 4. iztocem naglo 
i znevarce ,repente prosilio'. 5. iztocem naglo 
z jednum kakti silutn ,erumpo', v. izviram), u 
Voltigijinu (isteci i grijeskom isteci ,scorrero, 
finir correre , uscire correndo' ,auslaufen ; aus- 
fliissen'), u Stuliccvu (isteci, istjecem ,effluendi 
finem facere; manare'; isteci sunce ,8olem oriri' ; 
isteci iznonadi .repento prosilire'; izteci, v. isteci), 
u Vukovu (,auslaufen' ,effluo'), u Danicicevu (is- 
testi jsflluere'). a) o cem zitku. Kako Lopacttiea 
isteco isL planine... Kako rybniki.isteceisi.pla- 
nine . . . Dec. hris. 48. Kri.vyju vladycneju jeze 
ottrebri. istekseju. Mon. serb. 262. (1389 — 1405). 
Krv IsusovR ka istece iz rebar desnih. Narucn. 
24>>. Iz kojih med i slas od cvitja istece. S. 
Mencetic 9.11. Probosti cu mu trbuh, da mu 
sve vino istece. M. Drzic 260. Krv mu co is- 
te<^i s vodicom mijesana. 457. Istece iz prsa 
Isukrstovijo vrutak i studenac krvi. M. Divkovi6, 
bes. 364''. Iz prsi probodenijch istekla je krv. 
B. Kasic, nac. 94. Da kad voda istece od ne- 
vo}e, ter sve ustopi , nih ne obujmi, ni pri- 
klopi, stojeii im na dalece. I. Gundulic 195. A 
u ime krvi mliko istece iz tela jego. F. Glavini6, 
cvit. 241*'. I tudije bistra i ugodna iztece voda. 
362*'. Da joj iz ociju suze toliko obilno istekose. 
F. Lastric, test. 255*'. Nek isteku drage pomasti 
negove. svot. 67a. Pomija ni kapi a oko valova 
zem]a suha, nisu istekle. Nar. prip. vuk. 104. — 
i metnforicki. Ova molitva istece '\(z) studenca 
od mudrosti. M. Divkovic, nauk. 98*. Od prio- 
bilata vrujka istekli su svi zakoni. P. Radovcid, 
ist. 1.09. Budu6i ona (istina) istekla iz vrila od 
istine. F. Lastric, test. ad. 11*'. Trazit studenca 
vode 2ive, koja je istekla iz prsa spasitejovije. 
ned. 359. Kqji bi nauk iz poganih vrila istekao? 
A. Kanizli6, kam. 188. — b) o cemii drugom sto 
(u pravom Hi u prenesenom smislu) tece kao stc 
zitko. A pak ce na svijeti toli porazeno u istoku 
izvrjeti jezero ogneno u kom ce isteci gorusti 
plamen taj. M. Vetranic 1, 290. Od kud je is- 
tekal prvoga grijeha smrad. 1, 297. Iztokose mu 
criva. I. An6id, ogl. 140. Nemoj da crijeva cuju, 
er sva iztekoie. (D). Poslov. danic. 78. Dusa i 
svijest nima iztece. J. Kavanin 565^. — c) kaze 
se sudu kad pukne, te iz nega izide tekuci sto 
zitko. Ako puce, ne istece. (Vaja da rece onaj 
koji pe6e jaje u pepelu, da ne bi jaje puklo, ili 
ako bi i puklo, da ne bi isteklo u pepeo). Nar. 
posl. vuk. 247. — amo pripadaju i ovi primjeri: 
Z6nici jego istekosta. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468). 
Gdi de o6i i zenice sve istedi. M. Vetranid 1,31. 
Komu je izteklo oko. A. Badid 203. — d) o vre- 
menu, kan prodi, minuti. vafa da je u metafo- 
rickom sniistu prema a). Jednomu misecu jedva 
istoksu. &. Kozicid 47''. Toj vidimo na§o tijelo 
skoro hodo biti giiilo, paki malo dni istedi, samo 
demo takoj iedi. Pril. jng. ark. 9, 78—79. (1520). 
Istekla bihu 325 (godiktn). B. Kasid, rit. 44. Is- 
toksi prigoda. nasi. 158. Jur broj istece dvaeset 
i tri lita. A. Vitajid, ost. 404. Ovi broj dana 
kad bude istedi. A. J. Knezovid 58. Vrijeme 
koje imalo jo istedi do dosasda Hrista. S. Rosa 
14''. Budnci isteklo ono doba. 28''. Istokli su 
malo man neg tisuca i sedam stotin godista. 42". 
Godine tvoje nede istedi. D. Danidid, psal. 102, 26. 
Isteklo dana i mjoseci. M. Pavlinovid, rad. 44. u 
Sulekovu rjecniku: ura je istekla kod ,ablaufen'. 
— €) cejadetu i o zivotini, trceci izici. Ilitit 
ja da van istece, isteksi ja vapit. M. Marulid 56. 
Junak s druzbom ponosito na Pojake prvi istece. 



I. Gundulid 325. Da slobodi rodna grada silni 
Cesar glavu odsijece, ki tu s pucim od zapada 
na domadi boj istece. 372. Nu Dilaver u to is- 
tece, ter ju ugrabi mladu silom. 536. (Apostoli) 
kako ono lavi tudije istekohu pripovidati. F. Gla- 
vinid, cvit. 161. Videdi to Eufemijan zasto jur papa 
i cesar blizu bihu, istece proti nim. 225*. Sto 
ste istekle izvan mira ? G. Palmotid 2, 98. Izvan 
vrata sredna grada na viteskom konu istece. P. 
Kanavelid, iv. 241. Al' iz cvijetja zmaj iztece. 
J. Kavanin 163*'. To izreco i iztece mlada. Nar. 
pjes. bog. 264. — f)o suncu, mjesecu, zvjezdama, 
zori, danu itd. (i u metaforickom smislu). o suncu. 
Sunce mi istece. M. Marulid 44. Kad zarko sunce 
istece. P. Zoranic 18*. Sunce isteci er zapada 
tebi hrli, svitla zoro, kojemu des velmi skoro 
nazvati se verna lada. M. Pelegrinovid 183. Kako 
sunce istece. M. Orbin 203. Pace on puta ne 
umije nadi u istok, kijem de podi, dokli istocno 
sunce prije no istece svojoj nodi. I. Gundulid 
395. Kako sunce u jutro iztece. F. Glavinid, cvit. 
436''. Ako bi poklonil se suncu u jutro kad iz- 
tece. svitl. 53. Izteklo je zarko sunce. I. T. Mr- 
navid, osm. 184. Dokle istece zrak suncani, po- 
cinusmo mi cuvani. G. Palmotid 1, 303. Cijem 
zarko sunce istece. 2, 15. Prije neg sunce is- 
tece. P. Kanavelid, iv. 197. Kada istece sunce. 
P. Radovcic, ist. 74. Prvo nego sunce isteklo 
bise. A. Vitajid, ist. 294. Kaono sunce, kad imase 
izted u vavjecnih Boga. J. Kavanin 519*. Isteci 
mi, sunasce moje. A. Kanizlid, utoc. 445. I meni 
de brzo sunce isted. (Z). Poslov. danic. 29. Bjese 
sunce isteklo. S. Rosa 166*'. Sunce istom iz- 
teklo bise. And. Kacic, kor. 332. U cas dobar 
sunce istece. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Isteklo je 
zarko sunce da iza gore. 1, 43. — mjesecu. 
Obraz misecni vas obal jednako isteksi. P. Zo- 
ranid 66*. Zarki mjesec, nocna svijeda, ki stoprva 
bjese isteko, kazaso mi nih daleko. G. Palmotid 
1, 18. Istece sjajan mjesece. Nar. pjes. here. vuk. 
278. — zcijezdi. Obraz neje danici s jutra is- 
teksoj protivjase se. Aleks. jag. star. 3, 249. A 
svijetla prem htijese danica istedi. N. Najeskovid 
1, 215. Zvizda nebeska nova istece u istoku. A. 
Gucetic, roz. mar. 301. Istedi de zvijezda od 
Jakova i divica do poroditi spasiteja. M. Div- 
kovid, bes. 139*'. Za nim (mjesecom) zvijezda ka 
istece. I. Gundulid 96. A zvijezdami svijem na- 
redi , da mi svaka blaga istece. 244. Kastor 
i Poluc jesu zvijezde svijem primorcim veoma 
sredne, er kad izteku, plahe vjetre promijene u 
blagu mlakajicu. B. Zuzeri 15. Bjehu vidjeli 
istedi jednu neobicnu zvijezdu. S. Rosa 35^^. Jo§ 
no bise iztekla danica. And. Kacid, razg. 118. 
Dok u jutru istokla danica. Ogled, sr. 405. Dok 
istece danica zvijezda. 425. I jutrona istekla 
danica. 476. — o zori. Lijopo vile, druge moje, 
eto iztece zora bijela. I. Gundulid 133. Bjese 
danica objavila jur svanutje dana bijela, i istekla 
zora mila s vijencem rusa oko cela. 362. Vas- 
kolik se svijet veseli, kad istede zora bila. G. 
Palmotid 2, 17. — o danu. Kada istece dan. M. 
Marulid 54. Zera}a u nebo obrati se, drag ti 
istede danak bijoli. I. Gundulid 72. Nahodi se, 
ti mi rece, doli, vajmeh, tvoja mila, gdje dan 
bijeli ne istede. 97. Kad pribili dan s nobesa 
zgar istcc de. 537. — o svjetlosti, zraku (ohicno 
metaforicki). Da je istekla druga nova sfjetlost. 
B. Gradid, duh. 48. Novijem kolom meni istede 
Ijepsa svjetlos neg suncana. P. Kanavelid, iv. 3. 
Tad mu izteku sve svitlosti. A. Vitajid, ist. 398*'. 
Od riega isted iraa svjetlos privelika crkvi. I. 
Dordid, ben. 15S. Pribivajucim u osinu smrti, 
svitlost istede nima. F. Lastric, test. 202*'. Svjet- 



1. ISTE^I 



29 



ISTEGI^IVATI 



lost istece im. S. Rosa 58^. Iztece takoder sunce 
i svitlost. And. Ka6ic, kor. 305. — m metafo- 
rickom Hi u irrenesenom smislu. Za toj istece, da 
kako sunce sja. S. Mencetic 207. Kada van rie 
lipos istece. 252. Pace bahtora vazda uzteci, 
kad god mozes, da ga vidis, ili^ lezis, ili sidis, 
ter mu sunce goru izteci. A. Cubranovi(S 155. 
S nim pjesan istece, i s Aimo zapade. D. Raiiina 
62a. Da in] 6u kako taj zvijozda istec. D. Zla- 
taric 2''. Sunce od razuma nije nam isteklo. M. 
Divkovid, bes. 490*. Iz tebe isteklo jest sunce 
pravde. F. Glavinid, cvit. 303*'. Od tebe isteklo 
jest sunce pravde. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1708. 
29. Kad Jerina na prozoru drugo sunce svijotu 
istece. P. Kanavelic, iv. 68. Slava Gospodna 
iztekla je svrliu tebe. I. Ancic, ogl. 22. Od tebe 
do istine izteklo je sunce pravde. svit. 111. Iz- 
teci ce pravda po svemu svitu. A. Vita}i6, ist. 
220. Zaziva SpasiteJ od istoka dicu iliti mladez, 
u kojim je istekla svitlost. F. Lastrid, od' 108. 
Istekla je neka svjetlost Jubavi Bozje prema nima. 
J. Matovid 453. — ff) u metaforickom ili u pre- 
nescnom smislu, o cemu mu clrago tjelesnom ili 
umnom, kao izniknuti, roditi se ili uopce postati. 
Zivi plana iz andela istece i sinu. M. Drzic 424. 
Od iscecenja staroga izteklo sve je to. A. Geor- 
giceo, nasi. 261. Koji je (grih) nikim nacinom 
iztekao od griha prvoga covika. I. Grlicic 95. 
Bolica, s Boleslava ki 'o izteko, jakno i cvijetje 
iz granica. J. Kavanin 13 Lb. Lav, s korena Da- 
vidova krajevskoga ki iztece. 337''. Iz istog drva 
odkud smrt istece, i zivot se nemu povrati. F. 
Lastric, test. 43''. Buduci ovo zabludene isteklo 
od krivoviraca. A. Kanizlic, kam. 188. Iz prsi 
Isukrsta istekose sakramenti. Ant. Kadcic 107. 
Ako je ta tupost od pameti istekla iz obicajnosti 
u sagrisenu. 247. Iz koje muke (Jezukrstove) 
iztece svaka krepost. J. Matid 501. Nema na 
nemu gdje ce list izit, cvijet istec, plod se za- 
nietnut. A. Kalic 350. Ta cvit s listom iz grana 
istece. J. S. Rejkovic 87. !^udi koji su od ruke 
siromaske istekli. M. Pavlinovic, rad. 15. 

2. ISTECI, istegnem, pf. vidi istegnuti. 

ISTEGLITI, isteglim, pf. vidi iztegnuti. — 
Slozeno: iz-tegliti. — Akc. je kao kod izgaziti. 
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(istegliti, isteglivam ,cavar di dontro' ,eruere') i 
u Vukovu (uz istegnuti). Isteglise listove od 
zlata. D. Daiiicic, 2mojs. 39, 3. Ne moze se lako 
izvlas istegliti. Magaz. 1868. 60. 

ISTEG^iVATI, istegjujem i istegjivam, impf. 
istegliti. — U Stulicevu rjecniku: praes. iste- 
glivam kod istegliti. 

ISTEGNUCE, n. djelo kojijem se istegne. — 
Stariji je oblik istegnutje. — Izmedu rjecnika a 
Mikajinu (istegnutje nadvor ,extractio'), u Be- 
linu (istegnutje 181*), u Voltigijinu (istegnutje), 
u Stulicevu (istegnutje). Istegnutje srca ostude- 
nuje milostu od Jubavi. M. Eadnic 154''. 

ISTEGNUTI (isteci), istegnem, pf. slozeno : iz- 
tegnuti (teci). — Akc. je kao kod izmahnuti. — 
Bijec je stara, isporedi stslov. istegn<|ti, 7'us. 
HCTHHyTt. — Izmedu rjecnika u Wlika}inu (isteg- 
nuti drijevo iz mora ,subducere navim' ; isteg- 
nuti sok ,trahere, extrahere succum'; istegnuti, 
potegnuti nadvor ,extraho'), u Belinu (iztegnuti, 
iztezem ,tirar fuori' ,educo' 732''; ,cacciare o trar 
fuori per forza' ,eruere' 154''; istegnuti, istezem 
i istegnivam ,cavar di dentro' ,eruo' 181*; isteg- 
nuti, istezem ,stirare' ,intendo' 709'' ; iztegnuti 
sidro ,salpare 1' ancora' solvere anchoram' 77''), 
u Bjelostjencevu (vidi kod istegnivati), u Volti- 
gijinu (istegnuti, istezem ,stirare, stiracchiare, 



stendere' ,ausbreiten, ausdehuen, erweitern' ; iz- 
tegnuti, iztegnem, iztezem ,trarre fuora, ostrarre, 
cavar fuora, attirare' ,herausziehen, herausschlep- 
pen'), u Stulicevu (iztegnuti i istegnuti, istezem 
,vi extrahere, eruere, eripere'), u Vukovu (,aus- 
ziehen, dehnen' ,6xtendo, protraho'). 
1. aktivno. 

a. potezuci izvaditi. Ter ga iztegna (Tondala) 
vanka iz poci. Tondal. star. 4, 114. Oka su u 
mrizi , ku kad iztegnu van. P. Hektorovic 7. 
Istegnnli bi ju (mrezu) punu riba. B. Kasic, 
fran. 171. U jednu skoci vodu, iz ke napol mrtva 
iztegnuhu ga. F. Glavinic, cvit. 283''. Korabju 
od kamika, na moru uzdrzecu istegni na kraj. 
312'i. Istegnuse ga iz tavnice. P. Baksic 79. 
Kako da bi hotil iztegnuti mu dusu dihanjem 
svojim. P. Radovcic, nac. 261. Uzajdo Simun 
Petar i istegnu mrize na kraj. L. Terzic 282. 
Blagoslovi rosom tvoje milosti nobeske ovu vodu, 
neka lasno na sluzbu tvoji virni mnostvo riba 
iz ne istegnuvsi, tebe samoga kraja, vladaoca i 
dariteja poznadu. 284. Zudije . . . istegose mu 
iznutrena za carat. M. Pavisic 25. Ribari jo 
istegose iz vode. 26. Ribe istegnuvsi na kraj. 
S. Rosa 87''. Kako hodes da mac sgrabi i na 
krivca da iztegne? V. Dosen 70''. Pelina prigaj, 
ter po mistu od uboja vise puta privijaj, izteg- 
nude od 50 godin uboj. J. Vladmirovic 9 — 10. 
Nek iztegne onu vodinu. 28. Prilipi neka iz- 
tegne oni otrov. 43. A od srca nasijeh izteg- 
nuti ne mozes ikakve harne izmjene. I. M. Mattei 
210. Ali od stvora tako lijepa koju bar primio 
si, koju li Jubav iztegnuo? 317. Tobija istegnu 
ribetinu na suvo. I. J. P. Lucie, razg. 42. Dusu 
tvoju iz tila tvoga hode iztegnuti i nevojno iz- 
vudi. D. Rapid 310. A dovati srcali durbina, 
istegnu mu cetiri kanata. Nar. pjes. vuk. 4, 453. 
A istegnu kopje iz zemjice. Nar. pjes. marj. 67. 
Neka ovo grebine (brod) istegnemo jutros na 
kraj. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 173. — 
amo pripadnju i ovi primjeri: On k oltaru Pri- 
jama istegnu. I. Zanotti, en. 37. StvoriteJ ricju 
,budi' istegnu iz nista svako stvorene. F. Lastric, 
test. 366*. Casu vinca deder tu iztegni. I. Za- 
nicic 248. 

b. protezanem produ(iti, vidi rastegnuti. ,Nemoj 
ga tako potezati, istegnudes mu ruku'. u Du- 
brovniku. P. Budmani. vidi i kod 2*3. — amo 
moze pripadati i ovaj x>rimjer: Istegnuvsi jezik 
kakono mrtva. Zborn. 4*. 

c. oteli, uzeti, dobiti, isporedi istezati. — U 
jednom primjeru xviu vijeka. Uza sto daklo 
nijesi dao pinez moj na dobit, da ja dosadsi 
budem ga s kamatom istegnuti? S. Rosa 129*. 

3. pasivno, vidi 1, b. Potezu mu ruke bile 
uzovitijem konopima , i tako ih istegnute tvr- 
dijem cavlim pi'ibijaju. G. Palmotid 3, 182*. — 
i u pnnesenom smislu o vremenu. Zabavjene is- 
tegnuto nosi sobom jedno nerazabrane voje. M. 
Radnic 154''. 

3. sa se, pasivno i rejieksivno, vidi 1, b. Negov 
prisveti vrat bijase se veoma istegnuo. P. Baksid 
127. Izteze se mani uznacice, a veci uzam isti 
noz raspara ga. F. Lastrid, ned. 405. 

ISTEGNUTSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz 
istegnutje. — nepouzdano. 

ISTEGNiVATI, istegnujem i istegnivam, impf. 
istegnuti. — Od xvi vijeka (vidi naj zadni pri- 
mjer), a izmedu rjecnika u Belinu (praes. isteg- 
nivam kod istegnuti 181*) i u Bjelostjencevu 
(1. iztegnujem, iztegnuti, iztezem, iztezati ,ex- 
traho'. 2. iztegnuti ladju iz vode etc. ,subducere 
navim'). Jedva mreze istegnivahu. S. Rosa 170*. 



ISTEGNIVATI 



30 



ISTEZATI, 1. a. 



— anio pripada po svoj prilici i ovaj primjer 
(radi znacena vidi istegnuti, 1, c): Duznike vase 
istegnujete. N. Eariina 39*. isai. 58, 3. 

iSTEKAR, kaze se na istekar, te znaci: nanovo, 
iznova, isporedi istanovico. — Postane nejasno; 
zar od iste cemu se dodalo ka-r? — U nase 
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,aufs neue, 
von vorne' ,denuo', cf. nanovo). Na istekar puske 
podasuse. Nar. pjes. vuk. 3, 92. 

ISTELEZNICA, m. govori se kao pogrda lijonu 
momku. u Lici. V. Arsenijevi6. 

ISTELIGATI, isteligam, pf. samo u Stulieevu 
rjecniku: izteligati ,finir di cicalare' ,garriendi 
finem imponere'. — Slozeno: iz-teligati (u (dome 
rjecniku ncma teligati nego tolikati). 

ISTELITI, istelim, pf. oteliti (mnogo telaca). 

— Slozeno: iz-teliti. — Akc. je kao kod iznositi. 

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika ii Vukovu: 
istoliti, isteli ,(eine menge) kalben' ,pario*. — Sa 
se, rejleksivno, oteliti se (o mnogijem kravama). 

— Izmedu rjecnika u Vukovu: isteliti se, istele 
se ,kalben (von mehreren kiihen)' ,pario'. Krave 
ti se istelile, sve volove vitoroge! Nar. pjes. vuk. 
1, 114. 

1. ISTEPATI, istepjem (istepam), impf. istepsti. 

— U Bjelostjencevu rjecniku: iztepjem, iztepsti, 
iztresam ,excutio', v. ,eliictor', i u Stulieevu: is- 
tepati, istepam, v. istepsti. 

2. ISTEPATI, istepam, pf. izgovoriti tepajuci. 

— Slozeno: iz-tepati. — Akc. je kao kod izgle- 
dati. — U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Bud- 
mani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abstammeln ; 
abstottern'. 

ISTEPENE, n. djelo kojijem se istepe. — U 
Stulieevu rjecniku. 

^ ISTEPSTI, istepem, pf. istresti, izbiti. — Slo- 
zeno: iz-tepsti. — Bijec je stara, isporedi stslov. 
isteti. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi 
kod istepati), u Stulieevu (iztepsti i istepsti ,ex- 
cutere, concutere, flagellare' s dodatkom da je 
uzeto iz misala). 

a. aktivno. Pokle ga z nikimi cini iztepsti bici. 
F. Glavinic, cvit. 109^. Mestri Ivana svetoga ni- 
kimi istepohu bici. 130'^. (Djaval) kriceci, da 
ga s. Jeronim istepe. 3.'iO^. 

b. pasivno. Nopravedno bi istepen. I. T. Mr- 
navii, ist. 18. 

e. sa se, pasivno. Dobro zene, vino pijte, al' so 
.s vinom ne opijte, jer, kada se zopijete, vridne 
da se iztepete. P. Vitezovid, cvit. 135. 

1 STERNA, /. vidi gustijerna t bistijerna. — 

U dvije khige pisane crkvenijem Hi mijesanijem 

jezikom: prva je xiii vijeka (vidi F. Miklo§i6, 

lox. palaeoslov.2 kod istorna). Bese obreli. Dari- 

jeva zlata 12 isterbnt plbnehb. Aleks. novak. 76. 

ISTERSUM, tur. isterse, ako hoce. — xviii 
vijeka u Slavoniji. Da i sada polak Slavonije 
,jok vala' im sluzi misto ,nije', a ,i8tersum' na 
misto ,ako 6e'. M. A. Rojkovid, sat. BSi*. 

ISTESANE, n. djelo kojijem se isteSe. — U 
Stulieevu rjecniku. 

ISTESATI, istesem, pf. tesanem izraditi, iz- 
djelati (o drvu, a i o kamenu). — Slozeno: iz- 
tesati. — Akc. je kao kod izorati. — Od xvi 
vijeka (vidi F. Miklosid, lex. palacosl.'-' kod iste- 
sati), a izmedu rjecnika u Mika(inu (istesati, iz- 
djelati .elaborare ligna, dolo, lovigo, polio'), u 
Jitlinu (iztesati, iztesujem ,lavorare ii legno' ,dolo' 
429*), u Voltigijinu (iztesati, v. tesati), u Stuli- 
eevu (istesati ,dolaro, laevigare, polire'; iztesati, 



iztesujem i iztesivam ,securi ligna complanare'), 
u Vukovu (.aushauen' ,edolo'). 

a. aktivno. Da tko vidi majstoru u ruku drvo 
neotesano i da mu rece: ,Baci to u vatru' ludo 
bi ucinio, zasto zna majstor ono istesati. S. Mar- 
gitic, fal. 254. Istesa sedam stupova, t. j. sedam 
ss. sakraraenata. F. Lastric , test. 301'*. Istesi 
sebi dvije ploce. D. Danicid, 2mojs. 34, 1. Is- 
tesi dvije place od kamena. 5mojs. 10, 1. 

b. pasivno. U dvor stavja se kamene izsareno, 
iztesano i cisto. M. Radnid 225=*. Pluzna daska 
jest iz bukovoga drva istesana. I. Jablanci 48. 

C. sa se, pasivno. Iz svakog pana no moze se 
svetac istesati. Nar. posl. vuk. 100. 

ISTESIVATI, istesujem i istesivam, impf. is- 
tesati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U rjec- 
nicima (grijeskom sa -s- mj. -s-) : u Belinu: praes. 
iztesujem kod iztesati, i u Stulieevu : iztesivati, 
iztesivam, freq. v. iztesati, a kod ovoga ima praes. 
iztesujem i iztesivam. 

ISTETURATI SE, isteturam se, pf. teturajuci 
izici. — Slozeno: iz-teturati. — U Sulekovu rjec- 
niku : ,ausscliwanken'. 

ISTEZALAC, ist^zaoca, m. covjek koji isteze. 
— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztezalac, izte- 
zalca ,scavatore, strappatore' ,herausreisser'. 

ISTEZALO, n sprava kojom se isteze lada na 
kraj. — isporedi argan. — IJ jednoga pisca na- 
sega vremena. Ovako vapijase proto Bozo s krme 
nekakva staroga brika, koji vec imajuci posta- 
vjeno svqje drveno orude s debelijem celom oba- 
vitijem oko istezala na skaru ukopana istezase 
se na suho. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 
173. 

ISTEZA^jKA, /. vidi puzdra. Kad ko radi sto 
kome, pa odmah pita sta ce dobiti za to, rekne 
mu se u sali: ,Dobices istezajku'. u Dobroselu. 
M. Medic. 

ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteie. — Iz- 
medu rjecnika u Stulieevu (istezane i iztezahe) i 
u Vukovu. U iskusivanu gradioca (zlamenovano 
je) istezane koje ima istezat sam iz sebe Hri- 
stjanin. S. Rosa 115*. 

ISTEZATI, istezem, impf. istegnuti. — Akc. 
je kao kod ispisati. — Bijec je stara, isporedi 
stslov. ist^zati, rus. HCTHsaTt. — Izmedu rjecnika 
u Belinu (praes. istezem i iztezem kod istegnuti 
i iztegnuti), u Bjelostjencevu (iztf>zem, v. izte- 
gujem; vidi i kod istegnivati), u Voltigijinu (iz- 
tezati ,scavare, estrarre, trarre fuor a forza' ,he- 
rausziehen' ; praes. istezem i iztezem kod isteg- 
nuti i iztegnuti), u Stulieevu (istexati, 1. v. su- 
diti s dodatkom da je uzeto iz misala. 2. ,exi- 
gere, repetere, reposcere, distendere' ; iztezati, v. 
istegnuti ; praes. istezem kod istegnuti), u Vu- 
kovu (,ausdehnen' ,exteudo'), u Danicicevu (,r6- 
quirere'j. 

1. aktivno. 

i\. vidi istegnuti, 1, a. Ovej tri (parke) bilizaju 
tri vrimena zivota nasega: vrime ko 6e biti, ku 
jest, ko je bilo. ko 6e biti, iztezo zicu; ko jest, 
vrti je ali suce; ko je bilo, jur smotanu 2icu pri- 
rizuje. M. Marulid 72. Ab jaob! ku ce krv ra- 
nama prolit na§e rad jubavi, ako isteze misao 
sama bez rane mu \>ot krvavi? G-. Palmotic 
3, 68''. Prazne mreze idtezahu. 3, 213^. Oni tada 
u dva dila razdijejeni jedva istezu iz morskoga 
plodna krila lijepa plijena punu mreXu. 3, 214^. 
Jezik moj izgorjeli iz usta iztezu. I. Grlicic 265. 
Iz nihovijeh cejusti silom isteXe vas plijen od 
dusa. I. Dordid, ben. 94. Prionu svojom rukoni 
mre2e istezati. 175. Pode§e ono plemenito tilo 



ISTEZATI, 1, a. 



31 



1. ISTI, 1, b. 



frustati, one gvozdene kuke za meso zapinahu, 
a kad ji oni iztozahu, sobom meso iznosahu. J. 
Banovac, razg;. 160. §to mi ti je §to? mrtav 
ziva iz gore izfceze ,il pettino'. S. Budmani 423a. 
Istezane koje ima istezat sam iz sebe Hristjanin. 
S. Kosa 115". Prispivsi tnte vojnici, pocese odfclc 
istezat koludro za smakiiut ih. Blago turl. 2, 71. 
Priistinito besidis i ve6e krat is.toze suze iz 
ociju svetih Bozjih. 2, 155. Da rmi se grisi silom 
istezu iz usti po upitovanu ispovidnika. Ant. 
Kadcic 206. Tu mu s lica vlase isteze. A. Kalic 
203. Istezimo iz blata Jepotu nasu Neretvu. M. 
Pavlinovic, razl. spis. 387. Rawlison razmrsnjo 
natpisG i isteze povjesnicu asirskn. rad. 18. 

b. vidi istegnuti, 1, b, vidi kod 3, b. 

C. isknti, vidi istegnuti, 1, c. Vt siju nostb 
dusu tvoju istezaju oth tebe. Stefan, sim. pam. 
saf. 9. Mogucstvom oli sti'ahom istezu nedo- 
stojne stvari svojih jjodloznika. Blago turl. 2, 175. 
— U Ichigama pisanima crkvenijem jezikom itna 
i drugijeh znacena slicnijeh ovome Hi koja sii 
od ovoga postala : ,scrutari, exquirere, exigere, 
captivum abducere , luere , contendere'. F. Mi- 
klosid, lex. palaeoslov.^ kod ist^zati. tako je i u 
ruskome jeziku. 

2. pasivno, vidi 1, c. jedinomt poslednemr. 
ovcoti otfc nacelnago pastyremt Hrista vt dtni. 
ont velikyj posledny javjenija jego istezemy 
budemt. Domentijan*) 141. 

3. sa se. 

a. pasivno, vidi 1, a. Iz uboske lade cesto 
me6u6 oble vr-se i mreze na obicajno ribno mjesto, 
gdi se dobar lov isteze. G-. Palmotid 3, 128*. 
(Brod) istezase se na suho. M. Vodopic, tuzn 
jel. dubrovn. 1868. 174. 

b. refleksivno, vidi 1, b. Jere se mi ne iste- 
zemo predaleko. Anton Dalm., nov. test. 2, 58. 
paul. 2cor. 10, 14. 

ISTEZAVICA, /. vrsta mreze. — Samo u Siu- 
licevic rjecniku: ,rete da pescare' ,sagena'. 

ISTEZOBROJNIK , m. u Stulicevu rjecniku: 
,exactor' s dodatkom da je iizeto iz hrevijara. 

ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteza. — U 
Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz 
hrevijara. 

ISTEZATI, istezam, pf. vidi isteziti. — Slo- 
zeno: iz-tezati. — U Stulicevu rjecniku: ,lavorare, 
coltivare' ,colere' s dodatkom da je uzeto iz hre- 
vijara. 

ISTEZITI, istezim, pf. izraditi (zemju kao 
tezak). — Slozeno: iz-teziti. — Ake. je kao kod 
izgaziti. — Na jednom mjestu xiv vijeka. Sto 
nzoru bedtborat, tozi da se bedtbomt istezi. Men. 
Serb. 98. (1330). Danicic je mislio da treba ci- 
tati i stezi (vidi u negovu rjecniku kod sttozati), 
all se kasnije premislio (kako sam nasao zahi- 
lezeno negovom rukom). 

ISTEZIV, adj. u Stulicevu rjecniku: .estrat- 
tivo' ,extrahendi vi praoditus'. — nepouzdano. 

1. ISTI, adj. verus, idem, ipse, uprav koji jest 
ono sto jest, dakle koji nije drugi. — Bijec je 
ne samo praslavenska, isporedi stslov. isti., rus. 
HCTWH, 6es. jisty, poj. ist, isty, nego i letska, is- 
poredi litv. iszczias, ociti, let. ists, pravi. — Po 
svoj prilici postaje od korijena jes glagola jesam, 
Hi has od trecega lica jednine jestt. — Noini- 
nalni se oblik nahodi rijetko i to samo u kni- 
gama pisanima crkvenijem jezikom i u jednom 
primjeru xviii vijeka: U svetistu templa ista lup 
je Durda i Dakova... J. Kavanin 329b. ali vidi 
i 2, b. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (ta jisti 
,idem'), u Mika^inu (,idem'; ja isti ,ego ipse'; 



ti isti ,tu ipse' itd.), u Belina (,idem' 467'^ ; 7031*), 
u Bjelostjencevu (,idom'; isti ja ,ipse ego', isti ti 
,ipse tu' ltd.), u Voltigijinu (,stesso, medosimo' 
,derselbe ec.'), u Stulicevu (nema napose, nego 
isti sam ,ipse' s dodatkom da je uzeto iz hre- 
vijara), u Vukovu (jselbsf ,ips6'), u Danicicevu 
(istb ,idem; ipse; certus'). 
1. adj. 

a. pravi, istiniti. — rijetko. Pokazati liodu cisto 
da ca pravis nije isto. M. Marulic 317. Ako bi 
prvo recenje isto bilo. Narucn. 2la. Joli to isto? 
— Je, gospodino. Korizm. 46''. Toj mi rece moja, 
spominam se cisto, sostra, vazda koja prorokuje 
isto. H. Lucie 194. Ako je to isto, cto pisan 
tva pravi. 267. Toj truilno virujem, nu isto ako 
jo, da svakom darujom hvalom te, pravo je. 268. 
Poznati ces stanovito, sto ti ve}u da je isto. M. 
Divkovic, kat. 158. Svijem josi rokla cisto i vi- 
di mo da je isto. 163. Ni surana ner isto. D. 
Barakovid, jar. 63. Drzati za isto habere cortum'. 
J. Mikaja , rjecn. kod di'zati. — radi znacena 
ovome slicnijeh sto se nalaze u khignma pisa- 
nima staroslovenskijem Hi crkvenijem jezikom vidi 
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'^ kod isti.. — Sredhi 
rod isto stoji u ace. s nekijem prijedlozima, te 
s nima Zajedno vrijedi kao adverab, radi zna- 
cena vidi doisto, doista, izaisto; osim prijedlnga 
do i za nahodi se i s prijedlogom u. On bo je 
u isto jistini janac. Bernardin 183. Jeli mu u 
isto nasasto. Stat. poj. ark. 5, 268. Prikrati zivofc 
moj, prav}u ti u isto. S. Mencetic — Gr. Drzic 479. 
U isto viruj sad i znaj stanovito. 486. U isto 
lagao jesi. N. Eanina 68^. dan. 13, 55. U isto 
sin Bozji jesi. 187^. mat. 14, 33. Od kojih u 
isto napokoiii nisi. I. Ivanisevic^ 279. J^ubi me 
u isto svoj vece nego ja. 295. Cudim se u isto 
i zamiram dosti. 309. Snom cu u isto pocinuti. 
A. Vita}ic, ist. 17''. Istinita stvar je u isto, da 
'e brez straha on Bozjega. ost. 4. t s prijedlogom 
pod. Mati mu je pod isto mislila, da je raomce 
poginulo. Nar. prip. vil. 1868. 653. 

b. idem, koji nije drugi, koji niji drukciji. a) 
kaze se da se ono ne razlikuje od necega sto se 
prije kazalo. I tu istu zemju prodah. Mon. croat. 
57. (1433). Da ima biti ovi isti zajamt za punu 
platia provizijuna za godisto. Mon. serb. 502. 
(1467). Za t' isti uzrok govore. Narucn. 5b. Te 
stvari nisu v zdrzaniju krsdenija zac prez tih 
istih more se dati krscenije. 13^. Ta isti sv. 
Tomas govori. 58a. Drzan je sopet spovidati 
one iste grihe. 821'. Pozna da bise to ona ista 
koludrica. Transit. 240. Ta isti Avgustin go- 
vorase. Korizm. 27^. Tlknu v rebra Petra anjel 
ta isti. 571'. Koju ja istu k6igu iz latinske odice 
svuksi. H. Lucie 185. U isto toj doba u srce 
od Jude uljeze hudoba. N. Na)eskovic 1, 120. 
Vidjot cete one iste prve prikazaoce. M. Drzic 
243. Ove sa mnom htjese doci od istijeh tijeh 
strana. Jedupka nezn. pjesn. 240. Subota po 
istoj toj nedjeji. A. Gucetic, roz. mar. 69. Ino- 
cencijo osmi knigami svojijom isto to krijepi. 77. 
Od tamnice Korevskoga straza je dana Rizvan- 
pasi, ki bi prije rob istoga slavna bana. I. Grun- 
dulic 311. Ali isti vecer ovi sultan Osman dozva 
pasu Husaina. 556. Qij®^ istoga jos uzroka do- 
zovite sve bojnike. G-. Palmotic 1, 174. Kad 
Isusa ove iste drage glase lijepo slusa. A. Vi- 
tajid, ost. 68. Prini on isti skup i sumu u nas 
jazik. J. Kavanin 126^. Ov potvrdjen zakon isti 
i vami je od koristi. 167b. Tako po isti nacin, 
dostojno je da . . . A. Badid 223. Isukrst bu- 
duci u isti dan vccerao po obicaju 2udinskomu. 
J. Banovac, razg. 223. I prosu na nega Petra 
ove iste rijeci. F. Lastrid, test. 150b. Sto isto 



1. ISTI, 1, b. 



32 



1. ISTI, 1, e. 



i David jos davno prorokova. ad. 126''. Toga 
istoga uzroka radi napisah recenog satira. M. 
A. Eejkovic, sat. AS*. Ovaj isti Sokrata uze 
otrove casu. sabr. 1. To isto cinimo. J. Rajic, 
pouo. 1, 13. Druga zivad to isto zaktiva. J. S. 
Eejkovic 386. Opet to isto. Vuk, nar. pjes. 1, 320. 
I na oni isti komadid hartije . . . Pravdonosa. 
18.52. 3. — b) sto nije drugo haze se u podloznoj 
rectnici s relativnom zamjenicom Hi s relativnijem 
adverhom. Ca mi v svitu jesmo cinili, ono isto 
najdemo v drugom zivotu. Transit. 90. One koje 
snizi , one iste i uzvisi. N. Eanina 135a. paul. 
eph. 4, 10. Ona ista tebi budi ka si driizira vazda 
bila. I. Gundulic 355. Oni isti dan, kad i sveti 
Nazor, prinainulm. F. Glavinic, cvit. 2421*. Ki 
one iste, ke i on, vere jesmo. 304l>. Danica sam 
ona istn, ka sam vazda tvoja bila. G. Palmotic 
1, 315. Sve sto zeli srce tvoje, iste zeje jesu i 
mf>ni. 2, 225. Ja sam ona ista bila, koja . . . 
ncmu sam so obecala. 2, 252. Molim te, da mi 
na misto raja dades pakao, sto je isto kolik i 
red zlu smrt. J. Banovac, razg. 134. Ne samo 
uvridujete ga, kad vam cini dobro, dali so slu- 
zite s isti dobrocinstvi, koja vam cini, uvridati 
ga. J. Banovac, razg. 155. Buduci da jo Isukrst 
od isloga kruha, koga je posvetio (za) ine, i ou 
io. 236. Isto ono tilo i ona ista krv koju onda 
prikaza i sada se prikazuje. J. Filipovii 1, 72*. 
,Isus' isto oce reci sto i ,spasitej'. F. Lastrid, 
test. SB^J. jAleluja' isto oce reci sto ,falite Boga'. 
180=^. On isti koga ce grihom pogrditi ima ga 
suditi. ned. 14. Vaja da izlijova vodu oni isti 
tkoji rijeci govori. I. A. Nenadic, nauk. 100. 
Jure mu odgovori da je ona ista (sahj,a), ali nije 
ista desnica, koja s iiome vlada. And. Kacic, razg. 
137. Na misi . . . cini se isto posvetiliste, koje 
bi prikazano na krizu. J. Matovic 229. Kako 
se ovdi no nahodi isti nacin mojena koji bi u 
prosastnijem prosenima? 495. Sto ocima udi, 
isto i srcu zlo cini. I. J. P. Lucie, razg. 74. — 
— c) Icod stfi'iri, djcld iid. u ostalome razlicitijeh, 
istice se da ima nesto sto je jedno. Prista slavni 
kraj ovdira i pasi se u cas isti s prva iivjeti 
gtiSe od mira. I. Gundulid 455. Lis pd gore mi 
smo iste, §to so na nas rasrciste? G. Palmotic 
1, 187. U isto smo se brijemo oba, u istom dvoru 
odhranili. 2, 195. Sude6i jedno isto djelo sad 
pravo sad krivo. I. Grlicic 190. Kad na istu 
hrpu mecus i koludra i opata. J. Kavanin 388*. 
Obadva isti dan iste godine u istom mistu Eimu 
od istog progoniteja Nerona za istu viru Isu- 
krstovu krv prolise. F. Lastric, svet. 101*. Nije 
nacina da isti covjek moze biti sasma blazen na 
ovemu i na drugomu svijetu. D. Basic 27. Za- 
rucnici u istoj kuci ne pribivaju. I. J. P. Lucid, 
nar. 47. Ja ucinih isto u vrime da gvozdeni 
zatvor lupi. P. Sorkocovid 586^. — cesto uz isti 
ima i jedan. Ova tri sobstvija jesu jedna ista 
rid. S. Budinic, sum. 5". Pristajanjo okolo jedno 
iste stvari. 52a. Da u jedan isti das mati i di- 
vojka narece so. F. Glavinid, cvit. 2". U jednom 
istom bitju tri jesu sobstva. 103^. U jedan isti 
dun prija krunu od nauditeja. 218*. Da i ti 
ukup z ovimi drugimi u jednoj istoj nahodiS se 
norciji. 304a. u jednu istu uru otac i kdi raz- 
liditu udiniLu svrhu. 399*. Blagujudi meso i 
ribu na jedan isti obrok. M. Eadnid 4191j. Da 
od du5e i od Boga jedna ista stvar se cini. J. 
Kavanin 514*. Tolikim nesridama obastrvsi Joba 
Zajedno i u jedan isti dan F. Lastrid, tost. 19a. 
Jedno i isto sunce svud jo cijelo. I. A. Nonadid, 
uauk. 190. Od svijeh jedne i iste vjere. J. Ma- 
tovic IX. Jedan i isti hip i sobstvo. 36. Sva 
ova primalista nijosu od jedno i iste vrsto. 54. 



Svi ufamo jednu stvar istu. 90. Bududi uda 
jednoga istoga tijela. 413. Sva tri (krstena) cine 
jedno isto krstene. M. Dobretid 24. — (I) kao 
kod c) ali s manom silom znacena, kao jednak. 
On je uzrasta moga istoga, iste rijeci, iste slike. 
G. Palmotic 1 , 129. Mi zdruzismo u pokoju 
lijepe mlade doba istoga. 1, 195. I iiase su )ubl 
mile na isti nacin nas pustile. 1, 193. Bog stvori 
dlovika, nega prava ista slika. P. Hektorovid (?) 
132. Ako pokore ne ucinite, svi dete po isti 
nacin izginuti. F. Lastrid, ned. 119. — e) znaci: 
koji sc tie mijena, koji je svagda jednak samu 
sebi, Vsa jako i riza obettsajutt, tyj ze istt josi. 
Mon. serb. 25. (1234 — 1240). Proz tvoj se obraz 
vedri vidi, kako proz cklo, srce cisto, i u misli 
i u besjedi jedno imas htjenje isto. I. Gundulid 
279. Tko u svemu isti nije. I. Ivanisevid 165. 

— uz isti ima i jedan. Bududi Gospodin Bog u 
svomu bitju jedan isti. A. Gucetic, roz. mar. 6. 

— f) ono, od cega se kaze da sto u necemu Hi 
u svemu nije drugo Hi drukcije, moze biti: aa) 
u instr. s prijedlogom s. Broja istoga s nim su 
i maci. G. Palmotid 2, 323. On jest iste naravl 
s nime. A. Kanizlid, kam. 759. Da je sin od 
iste naravi s ocem. J. Matovid 32. Duh sveti 
jest istoga mogujstva s ocem i sinom. 78. — 
amo pripadaju i ovi primjeri u kojima uz isti 
ima i jedan : I jest jedam Bog isti s otcem. I. 
T. Mrnavid, ist. 15. Sin Bozi po naravi s ocem 
jest jedan isti Bog. F. Lastrid, test. 148^. Jedne 
iste s liima nai'avi. A. Kanizlid, uzr. 159. Sin 
s riime jednu istu narav imade. kam. 178. — 
bb) u gen. s prijedlogom od. Svakomu je draze 
staviti manu zakrpu nego moze i samo onu koja 
je od potrebe i iste masti od svite, da se no 
poznade i cini toliko ruzna hajina. M. Kadnid 
419''. — g) gdjegdje znaci sto i zamjeniea on 
bez ikakoa isticana (kao nem. derselbe). Sve do- 
brocinstvo ucineno je istomu od Boga. F. Lastrid, 
test. 12^, Koji uzaslidi tija do svrhe isti de biti 
spasen. M. Zoricid, osm. 128. Ako li se tkogodir 
nasali, jal' liu isti prid nime pofali. M. A. Re}- 
kovid , sat. F8''. Odpustene griha istodnoga i 
oprano od istoga. M. Dobretid 3. Zaiskan (likar) 
od jedne zone, da bi napomenuo istoj likariju. 
I. J. P. Lucid, razg. 91. 

c. ipse, kao sam, istice osobitijem nacinom da 
nije dritgi, tako kao da bi lalcse bilo u onom 
slucaju promisliti na koga mu drago drugoga, 
Hi se ima u misli: a kamo li drugi. a) uopce. 
Upisahb ovb lists otvorent, kako je toj ista moja 
riject. Mon. serb. 329. (1423). Ima bit moja svis 
jaki no snig isti. S. Mencetid 307. Platu vijek 
jubav ne prosi u srobru i zlatu, ko vas svijet 
zanosi, nego li u takoj istoj Jubavi. N. Najes- 
kovid 1, 326 — 327. Ocima, ko gorude tako ima, 
er led isti nima uzize. 232. Koga ne mogu 
ista nebesa suuzoti. A. Gucetid, roz. mar. 131. 
Zvijer sred jame ka pribiva, zapanena i stra- 
ti va, jos se 8 jamam istijem trese. I. Gun- 
dulid 79. A mcni ma ista naravna lipos jes na- 
prava pridista i svijetli drag ures. 145. Jaoh, 
kod ogna Xudjonoga ti-optim, stinem sva kolika; 
ah, Jubavi ma volika, isti uzrok sama od toga. 
183. Za slijediti tvu Ijepotu, tvu Ijepotu, za kom 
cvili uebo, zomja, voda i more, i smrt ista, ka 
dan bill skrati tvoje jasno zore. 267. Tim sto 
istoS, ma besjoda da ti kaze stvari trudne? ista 
ih zemja pripovijeda svim putnikom u nod i u 
dno. 321. On carske vojovode, a ti razbi cara 
istoga. 371. Isti poganin obraz, za ne viditi krv 
toliku, pla§dem pokrivase svoj. F. Glavinid, cvit. 
2281^. Nici ga seine vede nego isti zivot. I. T. 
Mrnavid, ist. 106. Ko Ijepotom svijetla lica istom 



1. ISTI, 1, c. 



33 



1. ISTI, 1, c. 



suncu odsivaju. G. Palmoti6 1, 142. Kako isto 
o6i u glavi Jubim svaku tvu sestricu. 1, 127. 
Od istijeh si o6i u glavi i od zivota meni dra^a. 

1, 292. Tko nado darovo u ]udskoin narodu, 
nado isto okovo i dizo slobodu. 1, 370. Nasa 
ces je bila liuda i gora vole u sebi nego ista 
smrt. 2, 70. Koga isti s torn dikom noprijati^J 
pohvali. 2, 92. Ho6u da kra} isti trepti od mono. 

2, 94. Ista rnajka, ka mo rodi, smrtno me jo 
pogubila. 2, 139. Plahe zvijori ki tjoramo, pacek 
isto jos sjedino kacigami pokrivamo. 2, 1-17. Sva 
bjeso ma pozuda zivot isti podat za nu. 2, 191. 
Vlasti mi su mo mrzece, omrzo mi je zivot isti. 
2, 445. On koji jo ista dobrota. V. Andrijasevic, 
put. 389. Jor milos6a on jo ista. A. Vita)i6., ist. 
22'J. Nu i lavi isti |ubo; mohka a suza stijonu 
dubo. J. Ivavaiiin 40^. Pastri6a i Dordicea, ke 
isti Rim hti posvojiti. 97b. I jstu za nih krv 
proliti. 274a. Er na cast no nij' kratiti isti zivot 
izgubiti, 387*. Ruko, noge, usi, o6i dvoje. narav 
ista dado. 350^. Velicanstvu bezkoncanom i muka 
ista odgovara. 430'^. Istina jo daklo ista, sto 
Teresa i Kate od Sijono nam objavi. 452i>. Na 
krivca novojnoga isto zvijozde krupiti 6o. 559t>. 
Ista mojomuca prijubka je svomu porodu. I. 
Dordit!, uzd. vii. Pristupase, da mi istu krv po- 
piJG. salt. 80. Zema|ske vclicino ista zGm]a sa- 
tira. 150. Bog na krizu svoga sina jodlnoga 
izostav]a premda je u sebi svotina ista i pra- 
vodnos. B. Zuzeri 59. Isti jo Isukrst rekao. A. 
Badic 44. Negova ista mloliavost ima ga ciniti 
trepotati. I. P. Marki 42. Naci demo, da dusa 
sva ova svojom lipotom nadodi, i ista nebesa 
J. Banovac, razg. 97. Isti su neznabosci priju- 
bodivce pedipsavali. J. Banovac, razg. lOG. Koga 
ovako gledajuci smilovalo bi se isto kamene. 161. 
Koji si ista istina koja pomankat no moze. J. 
Filipovid 1, '63^. Osta joj od onda u ustih taka 
slatkost, da ista nezina })]uvaka bise kao mod 
slatka. 1, 115^. Ovo imamo tomejito virovat, 
buduci da svidoce proroci apostoli i isti Isukrst. 
1, 13ti''. Ovo je Isus isti cinio vidit mnogim pri 
likam. 1, 189'>. Kakva jo pak molitva onoga 
zalosnoga koji na istoj molitvi stojeci gloda ono 
sto mu misli nepostene u pamet donose? 1, 286^'. 
Ostavjam ja zakon od naravi, koji uci i usilujo 
nike zivine iste nerazlozito rodite]om svojim po- 
stene ciniti. F. Lastric, nod. 58. Koristan jo 
pak s. post ne samo dusi nego i tilu istomu. 
136. Bog otje, da ista narav prigiba covika na 
]ubav iskrnega. 290. Odkud godi dodo, il' mu 
s noba, il' od ]udi zlije, il' od zivina, il' od istoga 
djavla. 294. Da je ustrp}eno potribito bilo istom 
sinu Bozijem u puti covicanskoj. 296. Slobodno 
mi je reci, da je nenavidjivac ne samo prilicau 
djavlu nogo da jo isti djavao. 362. Isti nevjer- 
nici spovijedaju, da nase rane lijek imaju. V. M. 
Gucetic 11. Zacudise se gradani i ista kra|ica. 
A. J. Knezovid 223. Clanak vire jest nauk od 
istoga Boga. A. Kanizlid, kam. ii. Provodio bi 
iste nodi u stijenu kniga. 11. Ona je nikojo iz 
istih cojusti djavaoskih otela. utoc. 83. Kaza 
da do umrti na isti bozid. utoc. 165. Bozo, koji 
si Stanislava cistodom od istoga ditinstva ua- 
rosio. bogojubn. 432. Putnici kad putuju, istu 
majku zem|u psuju. V. Doson lot>. Draza im jo 
zlata kosa neg Bog isti od nebesa. 79*. Mrzjeli 
na rie vede, nego na isti pako. D. Basid 14. 
Spravan podnijot opot bice, draco, cavle, krix, 
ter smrt istu. 67. Ista dica verze pravo. M. A. 
Rejkovid , sat. AS^. Sada za naj manu stvar, 
pacG mlogo puta za istu laz bogmaju se. Bl'\ 
Natoco mi po pun korsov vina kojemu je po 
naj bo]a cina i kog isti moj gospodin pije. Do*. 

IV 



Ono isti vrag bijaso u covicoj kozi. sabr. 45. 
Koji jo (Isukrst) ista svetost. Ant. Kadcid 226. 
Od koji sastavitej drzi se da jest isti David. A. 
d. Costa 1, 187, Strah, grizodusje kroz isti tvoj 
obraz razglodam. I. J. P. Lucid, razg. 1. Na- 
redba s rukom istoga pape podpisana. nar. 58. 
Ista nas narav na veseje vuce. M. Katandid 61. 
Bozica je ista, drugo nije. 67. Ter krepko sam 
odredila ili noga sloboditi, ili bojna kroz ma 
dila isti zivot izgubiti. P. Sorkocovid 591*'. "Vidi 
do niz prozor nekaka zona spusta svoje kose 
zlatne... kad koje? ona ista devojka. Nar. prip. 
vuk. 118. — b) dodaje se Ucnijcm zamjenicama. 
— U(i) zamjenice su ja, ti, on itd. Sad cu izeti 
ovi noz, tor se du ubosti nim istim i ja. N. Najos- 
kovid 1, 193. Jucor sa mnom u razbludi sprav]av 
strijole svoje ogiione, rani ne hted istu mono, pak 
pobjezo. S. Bobajovid 228. Nu kako isti vi vidito, 
lice, uzras taki ima. 231. Kojom bjeh ja i.^ta no 
kosi zavila. D. Zlatarid 64^. No imamo potribu od 
svidokov, zasto mi isti josmo culi. A. Komulovid 
64. Ako je druzijom zao veoma ostaviti rodno 
misto, iz dadkova bjezed doma ; ja se bolira za to 
isto. I. Gundulid 246. Nu sto volim, care Osmane, 
i ti poznas isti opeta, da Vladislav zdrzi obrane 
od krstjanstva svega svijeta. 360. Pace i ona, 
vajmoh, ista, da nam kudu izkorijepi, vrlom caru 
na svjet prista. 388. Poznati jo, da cestitu tvu 
vlas ]ubi Bog istini i da on isti osobitu vrh kra- 
jeva strazu cini. G-. Palmotid 1, 15. Tako da se 
zgodit ima, kao rekose isti oni. 2, 87. Sad du, 
kra]u, obratiti me besjede na to istoga. 2, 109. 
Ti isti, svoti moj Ivane, ono uzivas pjesni iz- 
brane. P. Kanavelid, iv. 2. Ime tvoje istoj tebi 
tajala sam. 441. Sto su ucinili za jubav Bozju 
ubozijem, da su liemu istomu ucinili. P. Posi- 
lovid, cvijot. 66. Rijec istina jo, ku isti nam ti 
izusti. J. Kavanin 312''. Tvoja mati . . . bila 'e 
meni istom' robinica. 519^. Jer du to ja ista 
prikoriti i u obraz udriti prid Bogom. J. Ba- 
novac, razg. 189. Za one (grihc), koje je on 
isti ucinio. uboj. 24. Dosastjo Isukrstovo za sudit 
svit isti on jest navistio. J. Fjlipovid 1, 1471^. 
Da ti isti tako josi uredio, svidocis. F. Lastrid, 
tost. III. Kako vi isti iznenada izpovidato. 67'^. 
Ucini ukazati so liegov sjen, bas kao da je on 
isti. 186''. Evo ja isti trazidu ovaca moji. nod. 
IV. Isukrst niti 'e bio grisnik niti sagrisiti mogao, 
zasto dakle postit otje i pokoru ciniti? odgovara 
nam on isti: , Zasto priliku dao sam vama'. 135. 
Bududi ga Gospodin ozdravio tako, da udi} usta 
i odnose on isti posteju svoju. 386. On isti 
glavom suprot Bulgarom povede vojsku. A. Ka- 
nizlid, kam. 2. Kako se on isti dici. 5. Ja du 
ga isti s materom ubiti. 7. Vi isti raozeto ovo 
svjedocit. D. Basid 22. Jor koji su misto strazo, 
oni isti sidar traze. V. Dosen 61^. Jerbo je on 
isti istina. M. A. Ile|kovid, sabr. 25. Kako no 
ti ista dicis se u sveti pismi. A. d. Costa 1, iv. 
Zudijah ja isti biti proklet od Jesukrsta. J. Ma- 
tovid 502. Ovo istomaci on isti. M. Dobrotid 1. 
Ti isti cinis togotan tvoj jaram. L. Eadid 38. 
Odlucila jo da ona ista ide u manastir. A. To- 
mikovic, ziv. 57. — bb) uz refleksivne zamjenice 
sebo, sebi itd. i svoj. aaa) pridijeva se zatnjc- 
nici sobe, sebi itd. Na se man istoga zlu Jubav 
da stavi. D. Ranina 11^. Prokleti ili blasfemati 
druzih i sebo istoga u kolori. A. Komulovid 18. 
Bog ]ubi pravdu u sebi istomu. M. Divkovid, 
nauk. 271). Ja se snebivam i ostajem izvan sebe 
istoga. M. Orbin 27. Znanje, koga vlas kriposna 
sama gleda so, u sebi je, ter dim sebe istu pozna, 
sve u sobi razumijo. I. Gundulid 211. Drugu 
svitlos, izvan samo sebe istoga ne ima u sebi. 

3 



1. ISTI, 1, c. 



34 



1. ISTI, 2, c. 



211. Sebi se istoj sramua krije. I. V. Buuic, 
mand. 17. Da za uciniti dobro niraa, ne ucini 
zla sebi istomu. P. Posilovid, cvijet. 78. Koji 
fale sebe iste. M. Eadnic vii. Sebe istog za nu 
dade. J. Kavanin 369^. Toll izjubi sebe istoga. 
405b. Neka mores posijati spasni nauk sebi 
istom'. 434'>. Pogubiti sebe istoga. I. P. Marki 
36. Clovik od nijedne sbvari ne ima so tako bo- 
jati, koliko od sebe istoga. 42. I u malo re- 
kavsi, tko jubi Boga, nenavidi grih, ovi svit, i 
sebe istoga. J. Banovac, razg. 4<>. Vaja da mu 
svaka zeli i cini, kao sebi istom. 40. Ako su 
lipa, koja iz du5e izhode, kakva je ona u sebi 
istoj ? 97. ^iubi iskrnega kao sebe istoga. pripov. 
170. Za ucinit ovo, hode se rat zestoki sobom 
istim. J. Filipovid 1, 344*. Neka se nitko ne 
more tuziti na Boga, nego samo na sebe istoga. 
F. Lastrid, od' 279. Poce ovako razgovarati se 
s istim sobom ili ti sam sebi govoriti. ned. 292. 
Sebe iste prokleSe. A. Kanizlic, kam. 59. Oholo 
sebe istoga za veliko drzane. 161. Sad vidimo 
stetu koju cine zlijem govorenem sebi istijem. 
D. Basic 94. Svidocwci na iste sebe. M. A. Ee}- 
kovic, sabr. 46. Da }ubi svoga bliznega kako 
sebe istoga. 56. Vrijede i sebe istijeh i crkvu. 
J. Matovie 407. Za sve luke kraj zudeni zrak 
mu zore ocituje, da se topi, joste scijeni, i seb' 
istom ne vjeruje. P. Sorkocevi6 578b. — amo 
spadaju i ovaki primjeri u kojima grijeskom stoje 
druge zamjenice mjeste refleksivne: Nam istijem 
tri srao stvari duozni. M. Divkovic, bes. S^. 
Cuvaj tebe istoga. nauk. 7^. Nijesam ja drag 
meni istomu. G. Palmotic 1, 32. Da Boga imamo 
jubit svrhu svega, vece nego nas iste. J. Ba- 
novac, razg. 39. Da mi nas iste sudimo, doisto 
ne bismo bili sudeni. J. Filipovi6 1, 136*. Mi 
nas iste brezrazlozno Jubimo. 1, 344*. ^jubi is- 
krnega kako tebe istoga. V. M. Gucetic 48. Na6i 
dete, bojim se, u vama istim ... F. Lastric, test. 
115^. Al' sto se cudimo onizim? imamo se cu- 
diti vige nama istim. ned. 430. Prikazujemo u 
nas istijeh kojugod priliku. J. Matovie 42. — 
bhh) uz posesivnu zamjenicu svoj. To trati sebi 
na svoju istu sluzbu. M. Divkovid, nauk. 37*. 
Vece pojubi covjeka nego svoj isti zivot. 55^. 
Znas, vjerenik tvoj |ubjeni da tvoj zivot vece 
vele neg' svoj isti Jubi i scijeni. I. Gundulic 
356. Vaj, nevoje gdje su ove! svoju istu, jaoh, 
druzima djecu radat za robove. 364. Pridobita 
je svaka sama ne od protivne sile i snage, nu 
od istoga svoga srama. 408. Plahi obraca tijek 
nazada, svoja ista ga topi voda. 449. Dali tudi 
vitezovi hod krajevstvo tve da bjudu, kad izgubit 
i nim negovi i svoj isti zivot budu? 451—452. 
Pade od svoje iste hize uzida crikvu. F. Gla- 
vinid, cvit. 'ISlb. Ki so uzdoje vele vece u mu 
vjeru, neg u iste odi svoje. G. Palmotic 1, 272. 
Za draga se vele dini i svoj isti zivot dava. 
1, 295. Koje je hotio oprat svojom istom svetom 
krvju. I. Grlidid 11. Jedan drugomu veselide so 
zarad negove slave koliko zarad svoje iste. J. 
Filipovid 1, 231^. Mariju napuni svojim istim 
bozanstvom. F. Lastrid, test. 393''. Znam, da 
niki vole slavu nego istu svoju glavu. V. Do§en 
126a. Koji jost istomu sinu svomu ne oprosti. 
J. Matoyid 49. — amo spadaju i primjeri u ko- 
jima mj. svoj ima grijeskom druga posesivna za- 
wjenica: Kad bi ti i veliku stvar prorok naredio 
da za tvoje isto zdravje ucinis . . . B. Gradid, 
djev. 101. Budi ti sve sto hod u mome kra- 
Jestvu, jos istu moju mod pod vlas du stavit' tvu. 
I. (iundulid 119. Ja bin i isti moj zivot za nu 
dal. Nar. prip. mikul. 21. — err) u recenici u 
kojoj ima rejleksivna zamjenica isti je subjekat. 



Ako recemo da griha ne imaino, isti se varamo. 
A. Badid 215. Mlogi ima plemenitu zenu, al' ju 
sobom on isti pokvari. M. A. Kojkovid, sat. FS^. 
Koja de pastiri isti po sebi lastno dostignuti. J. 
Matovie 202. — cc) isti stoji uz posesivnu zamje- 
nicu (i uz dativ posesivni). I kon toga mnokrat 
mista bi mi od sumne sjen ma ista. I. Gundulic 
225. Dokle ista moja ruka zloga kraja ne ubije. 
G. Palmotid 1, 49. I od iste moje glave cas mi 
jo tvoja i hih draza. 1, 157. Da znam zivot iz- 
gubiti odi od iste tvoje ruke. 1, 266. David ga 
istijem negovijera macom posijece. I. Dordic, salt. 
IX. I riegovim istim macom glavu mu odsice. F. 
Lastrid. test. 20'>. Tvoju istu dusu mac ode pro- 
bosti. 100b. Komu ne bi na pamet pala riegova 
ista otacbina. M. A. Rejkovid, sat. A.2^. Izasla 
je svakolika vika od negove iste kuharice. Elb. 
Ako dakle hodes dobro dilo uciniti ko je Bogu 
milo i po tvoju istu dusu dobro . . . G2b. Pro- 
socili su ga isti mu sejani. S. ^ubisa, prip. 127. 

— dd) radi vece sile dodaje se i sam. Ont isti 
sami. mitropolitt. svojomt rukomb vlastitomt jest'> 
pisao. Spom. sr. 2, 128. (1466). Sama se prope 
ista. M. Marulid 51. U n te sam u isti (uhrus) 
voselo zavila. N. Najeskovid 1, 1.39. Isto samo 
slovo Bozje kara i osudjuje teh. S. Budinic, sum. 
47a. Sam isti ja prijam zled na me hotinje s mo- 
jome stetome zlo slidec zelinje. D. Ranina 91*. 
Ne mogu bez tebe ziviti, koliko sam isti bez 
sebe. 138b. Prosase izbavjenje od valova za sebo 
istoga i samoga. B. Kasic, fran. 163. Ali ti sam 
isti sada i vazda si bez promine. I. Gundulic 
205. Da vrh iste same sebe krajem sam te uci- 
nila. J. Palmotic 457. Sto je i same iste Judo 
za niovu r.'inu stvorio. D. Obradovid, basn. 162. 

3. adv. isto (ali vidi c). 

a. vidi 1, a. a) vere, u istinu, doista, uprav, 
zbija. — u dva primjera xv i xvi vijeka. I rece 
Ajaks : ,Isto jest mati moja is Troje'. Pril. jag. 
ark. 9, 124. (1468). Nabukodonozor kra} rece 
nim: ,Isto li vi, Sidrace, Mizace i Abdenago, 
boge moje ne ctujete?' N. Ranina 122b. dan. 3, 14. 

— b) kao bas. Onde Stojan jednu tetku ima, isto 
sestru svoga oca Janka. Nar. pjes. vuk. 3, 131. 
I negovu seku zarobio, isto |ubu Krcunovid-Pera. 
3, 276. No hajdomo u Done lugove, da cekamo 
Ceklinske trgovce, tu demo ih isto docekati. 4, 126. 

b. vidi 1, b. a) vidi 1, b, a). Isukrst ucini od 
vode vino, i Francisko tako isto. F. Glavinid, 
cvit. 338a. Ona nemu isto tako kaze. Nar. pjes. 
here. vuk. 87. Gevar ne znam sta je ; a tako 
isto ni ,sein'. Vuk, nar. pjes. 3, 45. — h) vidi 
1, b, h). Isto je koliko reci ... F. Lastrid, tost. 
248a. Koji bijase isto kao brat. Nar. prip. vuk. 
149. Druga kniga bide ovako isto velika kao i 
ova. Vuk, nar. pjes. 1, xiv. — c) na isti nacin, 
pa po tome kao jednako, ipak. Isto nam upi- 
§ite. Starine. 11, 78. (oko 1600—1602). Ivka veli : 
(Promisli se dobro, koji ti je nnj virniji pobro, i 
tko s tobom po nodi druguje, pak se isto tobom 
poruguje'. M. A. Rojkovid, sat. D2b. Hajte vi, 
deco, na sunce, pa pripecite nogo pram sunca; 
isto dote se ugrijati. Nar. prip. vrd. 159. 

c. kao samo, jodino (oidi istom), i akcenat moze 
biti da je prema istom: Isto. a) uopce. Ispr(o)- 
siv§i ga od kneza i sudac, ali isto od sudca. 
Stat. po}. ark. 5, 275. Budete stvorci od rijoci 
a ne isto slusaoci. N. Ranina 133b. jac. 1, 22. 
Isto ti, cid koje pravo je truditi, ne din' trude 
moje zamani sve biti. H. Lucid 190. Nemojte 
jih po nisto, druzino, razjagmiti, da isto jim 
vazmite jedno brime dobra vina. P. Hektorovid 
20. Virujemo, da je covik, ne isto kakav god, 
nego bas glava. F. Lastrid, test. 70a. Napuni 



1. ISTI, 2, c. 



35 



1. ISTICATI, 2, a. 



k6sti (vricu), pak isto takui u nu. 207*. Naj 
tvrde kule, isto taknuvsi, razru§aju. 278a. Niko 
ispovidi §to se fiine isto od nikoga obifiaja, ne 
samo nisu za ozdraviti, nego za otrovati dusu. 
od' 58. Odgovori Filip, da ni 200 ji;ro§a ne bi 
dosta bilo, za dati im isto po malo svakomu. 
202. Zasto se mlogi zlamenuju s. krizem isto 
od obicaja, brez nikakova devocijona. 234. Niki, 
Sto 'e jos f^ov&, isto se maskare misnikom, da im 
vade tokorse odri§ene. ned. 70. Ako li si ga 
prodao isto po stogod. 167. Blaznici jesu oni, 
koji hine fale6i drugoga navlastito na oci, vise 
nego je dostojan i to ne iz srca, nego isto da 
mu ugode i budu n milosti. 178. Mlogi su uz- 
roci, koji Covika zaduzuju Jubavju pram Bogom, 
promotrimo isto nike. 275. Dode mu vo}a, isto 
za cudo niko i isprazno znane a ne od bogo- 
Jubstva, da ga ido jednoc poslusati. 282. Laz^ivo 
prikazivane zdvora u ricma a u dill, navlastito 
dobrote, devocijona i }ubodi)a, koga u srcu ne 
ima, nego da se isto svitu taki ukaze. 301. Tako 
bo su se imala svaka otesati, ugladiti i napra- 
viti prije, da se u crkvi isto sastavjaju i slazu 
brez nikakove lupe. 320 Metnite ga u misto 
od muka, kojizije zestine mi dosegnut pametju 
ne moremo, a kamoli jezikom istomaciti, promo- 
tridemo dakle isto sjen uiov, kao kroz maglu. 
390. Jeda scinite dakle, da je zadosta poceti 
isto sagradivati dvor nebeski gradom od kriposti 
krstjanski ? 422. Om(h) prilika na seb' ne ci- 
nite s. kriza, nego isto promasete rukom. svet. 
58a. Nike (nive) isto osje pokazuju. 122''. Kojo 
isto jednu iskricu na taboru pokaza. 17 la. Isto 
se uzdrzaj u milosti Bozijoj. 203^. Toliku li mi 
milost cinis za jedan isto otcenas? A Kanizlic, 
uzr. 203. Da isto samoga tebe }ubim. 267. Cilu 
godinu dana provede o jednomu isto jajcu zi- 
vu6i. bogojnbn. 450. U more ko^ga se on isto 
nogom dotaknuvsi . . . fran. 53. Cinis molitvu, 
ali brez postovanja; jorbo ju trkom govoris, da 
ju isto dovrsis. 171. Tko li 6e toliko praporaca 
nasalivat da svakom isto po nikoliko dopasti 
moze. M. A. Rejkovic, sat. A6a. Ti si zivot, 
tkojim zivu svaka, sto isto zivu. Blago turl. 
2, 27. — radi vece site dodaje se i samo (ispo- 
redi 1, c, b) dd)). Ve6 cudenje pomankaje, isto 
samo greb mi ostaje. I. Ivanisevid 248. Koji 
slide pristupati na recene sakramente brez svako 
pripi'ave i promisjena isto samo od nikoga obi- 
caja. F. Lastric, ned. 87. Nistanemane po izbor 
i naj izvrsnitije ovu slavu ima s. Matije, za sto 
on za naslidovati Isukrsta nije samo isto nisto 
mriza ribarskije imao ostaviti, nego blago veliko 
i bogastvo. od' 142. — b) u podloznijem rece- 
nicama s nekijem konjunkcijama. act) s konjunk- 
cijom ako. Nas moze uslisati, ako isto hoce. M. 
Divkovic, nauk. 173*. Molice se za nas, isto ako 
so mi }ubodilno utecemo k nemu. F. Lastric, od' 
129. Zasto je bludnost otrov toliko tanakan i 
ostar, da koliko godi covik ima mo6i od duse i 
ocucena od tila, onoliko ima vrata na koja ovi 
otrov more unici isto ako mu se otvore k|ucem 
od privojena. ned. 148. Koji medu nima taka 
pocini cudesa, da nisu mogli ne poznati isto ako 
su otili. 176. A lasno je ovu imati u svakoj 
suprotivstini, bratjo, isto ako naj prvo promislis, 
da sva ona dila i rici, koja ti cinis po neustr- 
pleriu, nisu vridna tebi uciniti nikakova dobra. 
192. Svaku pozudu i pozejene usiluju se ispu- 
niti, isto ako mogu. 202. Ne ima griha smrt- 
noga, koji se u pjanstvu, isto ako 'e prigodba, 
ne ucini. 426. Ostavi ime svoje kojim bi stra- 
sili neprijateje, isto ako bi ga dostojnim jezikom 
udarali. svet. 7a. Lasno morete, isto ako o6ete. 



481). Obecajem ti istiuito, isto ako o6es. 202''. 
Ako nas isto glava, ali zub zaboli ... A. Ka- 
nizlid, fran. 198. — bb) s konjunkcijom da. La- 
komi se ne stide ni mare pristupati zapovijedi 
Bozije, isto da im je dobiti. M. Divkovi6, bes. 
3()9a. Bog vazda pripravan covjeku oprostiti, 
isto da se covjek pokaje. nauk. SO''. Prem ako 
je voda mutna, isto da nije ubah kao, moze se 
nom krstiti. 143'\ Isto Mustafina da je smrt 
gotova, tva je gosposcina, ti voc gospodova. I. 
T. Mrnavi6, o m. 128. Isto da mi ne uzkratil 
sve sto meni nigda obeda. I. Zanotti, en. 13. 
To je meni vele drago, isto da imam ja to blago. 
P. Hektorovid (?) 130. Ne marase od glada umrti, 
isto da vidi idolatre pokarane. S. Margitic, fal. 
40. Djavao malo mari sto grisnici idu na misu, 
cine lemozinu, isto da su vrata zatvorena, usta, 
da se ne izpovidi. S. Margitic, ispov. 90. Oni 
sto ne cini za imat ono gospostvo, ono ladane? 
Isto da ga mogu imat, ne gledaju po koji nacin. 
J. Filipovid 1, 263''. Ne6u ovu prominu ja cinit, 
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide 
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovid 
1, 267''. Neka muke djavaoske u mene dodu, 
neka me muce, isto da ja Isukrsta uzivam. 1, 393''. 
Zato ispovjdnici malane pokore nareduju, isto da 
s. sakr. od pokore iliti ispovid bude podpuno 
dovrsen. F. Lastric, ned. 80. O kad ce to biti! 
da isto san nije. A. Kanizlid, roz. 4. — cc) 
s konjunkcijom kad. Ja bi bio zadovojan u za- 
losti Jobove upasti, isto kad bi ona bila obra- 
nitejica. F. Lastric, od' 173. Isto kad bi ranio 
dusu svoju promisjanem. test. 329*. — dd) 
s konjunkcijom neka. Spasite} obedaje i u istinu 
potvrduje, da ako isto budemo iskati od Boga 
sto mu drago, isto neka je stvar postena, u ime 
negovo, dati co nam. F. Lastric, od' 224. Sve 
se ima izgubiti, isto neka se ova sarani. ned. 
355. — c) kao jedva, a u podloznoj recenici moze 
znaciti sto i netom. Isto zora bise jutro zabilila. 
I. T. Mrnavic, osm. 50. Isto se bijahu zore za- 
bilile. 62. Isto se s sultanom bihomo vrnuli, 
uhoda pripade tudje nam na stane. 163. Irud 
svu snagu stavi da umori Gospodina isto ro- 
dena. S. Margitid, fal. 186. Neka prode ijada 
godina, toliko im cini da dospiju one muke, ko- 
liko da nisu ni pocele ili koliko da su isto pn- 
cele. J. Filipovic 1, 237''. 
2. iSTI, vidi iti. 

1. iSTICANE, n. djelo kojijem se ko istice (vidi 

1. isticati). — V Vukovu rjecniku: vide istjecaiie, 
a kod ovoga ima: ,das hervorthun zu einer that' 
,adparitio, oblatio'. vidi 1. isticati, 2, a. 

2. ISTICANE, n. vidi istjecane. 

1. ISTICATI, isticem, impf. istaknuti. — Ake. 
je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka (vidi kod 

2, a), a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod 
2, a). 

1. aktivno. Sad visoko vrat istifie, medu pleda 
sad ga uzmice. N. Marci 60. Zvijeri isticu sise 
svoje i doje mlad svoju. D. Danicid, jer. plac. 
4, 3. 

2. sa se. 

a. rejieksivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu: 
isticati se, vide istjecati se; istjecati se ,sich her- 
vorthun zu etwas' ,exsisto' (kako se vidi, ovdje 
su pomijesana dva glagola posve razlicita i po 
postanu i po znacenu. ne znam jeli ovo Vukova 
pogreska ili je zbi^a narod pomijesao ove gla- 
gole). Zasto cijeca grijeha mnoga spravan ja 
sam podnijet bice, ter se boles moja istice sved 
prid obraz lica moga. I. Gundulid 198. Kazi mi 
tve ime, da mi te ne zabit; er du ti sve vrijeme 



1. ISTICATI, 2, a. 



36 



ISTINA 



zivotom drzan bit, za sve da istice oku se mom 
sade, da imas nalice od divje me lade. 166. Sa- 
vise je (on poklice) gdi car slavni zapovijeda, da 
se jedan rob iztice ulagati svih besjeda. 299. 

b. imsivno. vidi Danieiceve primjere u ovom 
rjccniku, n. p. Dvije rijeci . . . mogu imati medu 
sobom ovaj savez, te se druga istice prema prvoj. 
I, 4*». Jedna rijec . . . mozo imati pred sobom 
ovaj savez kojim se istice kao osobito sto prema 
onome cemu je privezana. I, 5^. 

2. ISTICATI, isti^em, impf. vidi istjecati. 

ISTICEISTE, n. vidi 2. isticane i istjecane. — 
Na jednom tnjestu xvii vijeka sa starijim oblikom 
isticenje. Od koga se isticenje ne zna. B. Kasic, 
rit. 30. — nepouzdano. 

ISTIFAN, istifana, m. nekakav nakit sto ienske 
nose 7ia glavi, tur. istifan (od grc. aTitpavog^ vi- 
jenac, kruna). — Akc. kaki je u gen. sing, taki 
je u ostalijetn padciima, osim nom. i ace. sing., 
i voc. : Istifane, Istifani. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu (,art kopfbedeckung der 
frauen' ,vittae genus' s primjerom iz narodne 
pjestne: A na glavu istifau od zlata). U Bosni 
gospoje i zenske glave ucine od srebra na pri- 
liku od krune malakne, i stav]aju oko glave vise 
cela za naresiti se i nakititi, i zovu turski istifan. 
S. Margitic, fal. 117. Jedna glava, tri su isti- 
fana. Nar. pjes. here. vuk. 13. Te joj snima sa 
glave diban i istifan. Pjev. crn. 96a. — J s -v- 
mj. -f-. Jedna glava a dva istivana. Nar. pjes. 
vuk. 3, 137. 

ISTIHA, adv. lente, submisse, polagahno. — 
Vprav su dvije rijeci: iz tiha, te se i tako na- 
hodi pisano (vidi kod iz i tih). — Od xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (istiha, po- 
lako, polagahno ,lonte, tarde'), ii Belinu (iztiha 
.cunctanter' 29b), u Bjelostjencevu (iz tiha, v. po- 
lahko), u VoUigijinu (istiha ,posatam6nte, adagio, 
a passi lenti' ,stiil, leise' ; iztiha ,adagio, plan 
pianino, di soppiatto' ,gemach'), u Stulicevu (,sub- 
missim, submisse, demissa voce, sensim, pede- 
tentim, mansuete, placide'), u Vukovu (istiha (iz 
tihaj ,langsam, leise' , lente'). Istiha, nemojte ne- 
govom bicu zaviditi, nemojte da vas oko vara. 
A. d. Bella, razgov. 15. Istiha, vi niste podlozni 
trudu vasi ruka. 78. Koji su istia na ognu pe- 
ceni. F. Laatri6, ned. 392. Zapovidje istia ze- 
ravicu podgrtati. svot. 1311). Krajestvo negovo 
iztiha i polako raslo jo. I. Velikanovic, uput. 
1, 119. Iztia peku se, da se no zakade. J. S. 
Eelkovi6 370. Istiha se pecenica pece. Nar. posl. 
vuk. 10.5. — U Belinu rjecnika iina i komp. : iz- 
ti§ega ,piu adagio' ,lentius' 29^. 

ISTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre- 
mena. S. Novakovic, pom. G8. 

ISTIJEKATI, istijekam, impf. vidi istjecati. 
— -ije- (ne znam za cijelo jeli tako Hi je -je-) 
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, a u 
istoinom o: istekati, u zapadnom i: istikati. — 
Rijec je stara, isporedi stslov. istekati. — U 
na§emu se jeziku jav{a do xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Danicicevu (istekati ,effluere'). Ott 
svetyihh mostej miro istekati ustroji Bogt. Do- 
mentijan'' 72. On since svoje 6ini istikati. Anton 
Dalm., nov. te§t. I, 7. Eprat iz grada istika&e. 
Aleks. jag. star. 3, 263. Gusti istocnici slatke 
vode od korenja driv tih istikahu. 282. 

ISTIJESKATI, istijeskam, pf. vidi istije§titi. 
-— Na jednom mjestu xviii vijeka. Pogodbe svoje 
i uvjete potvrdiva§e ne zakletvama ve6e s krvju 
koju obo strane iz paoca svojih istijeskase i pise. 
D. E. Bogdanic 54. — nepouzdano. 



ISTIJESTATI, istijestam, pf. vidi isfcijestiti. 
— Na jednom mjestu xvm vijeka (sa -Ic- mj. 
-§t-). Sto iz ove ripe ispresaju ili istijesdaju. I. 
Jablanci 166. — nije dosta pouzdano. 

ISTIJESTENE, n. djelo kojijem se istijesti. — 
Stariji je oblik istijestenje. — U Mikalinu rjec- 
niku: istigtenje; u Belinu: iztijostenje 155*; u 
Stulicevu. 

ISTIJESTITI, istijesti^m, pf. tijestenem izva- 
diti, uciniti da istece tijestenem. — Slozeno: iz- 

tije§titi. ije- stoji po juznom govoru mj. neg- 

dasnega e, a u istocnom e : istestiti, u zapadnom 
i: ististiti. — Akc. kaki je u praes. taki je m 
part, praet. pass, istijeston (istesten, ististen) ; 
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2 i 3 sing, istijesti (Istesti, istLsti). — Od 
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (is- 
tistiti, izazeti ,exprimo') gdje se naj prije na- 
hodi, u Belinu (iztijestiti ,cacciar fuori premendo 
con forza' ,comprimere' 155^), u Bjelostjencevu 
(iztesditi, vidi kod istjestivati), u VoUigijinu (is- 
tijestiti, ististiti, istijestim, istjestivam ,compri- 
mere ; assottigliare, smagrire' ,verdiinnen, mager 
werden') , u Stulicevu (,exprimore , bene expri- 
mere'), » Vukovu (s dodatkom da se govori u 
Boci: ,n. p. masline samjevene ,auspre3sen' ,ex- 
primo'). Tijes privrli istijesti tijelo skoncaao. D. 
Ba§i6 304. Voda ististena oliti izazeta iz vo6a. 
Ant. Kadcid 121. Nije dobro u utistenici iz- 
tisteno. I. Velikanovic, uput. 3, xii. Takve guli 
i sime ististi. J. S. R^Jkovic 331. Iz no (pliska- 
vice) u}e istijeste. L. Zore, rib. ark. 10, 366. 

ISTIMARITI, istimarira, pf. svrsiti timarene, 
posve potimariti. — Slozeno: iz-timariti. — Akc. 
je kao kod izjednaciti. — U tiase vrijeme. Isti- 
mare koiie. Vuk, dan. 2, 113. 

ISTIN, adj. vidi istinan. 

ISTINA, /. Veritas, uprav osohina onoga sto 
je isto (vidi 1. isti, 1, a), pa naj cesce u kon- 
kretnom smislu, ono sto jest; suprotno je laz. — 
Postaje od isti nastavkom ina. — Rijec je pra- 
slavenska, isporedi stslov. istina, rus. hcthhr, ces. 
jistina. — U svijem je rjecnicima: u Vrancicevu : 
jistina ,veritas'; u Mikajinu: istina, pravica ,ve- 
ritas, verum, veracitas'; istina je ,verum est'; u 
Belinu: ,veritas' 76 L^; u Bjelostjencevu: istina, 
istinost, pravnost ,veritas, verum'; u Jambre- 
sicevu: ,veritas, verum'; u VoUigijinu: ,verita' 
,wahrheit'; u Stulicevu: ,veritas, verum, ritus' ; 
u Vukovu : ,die wahrheit' ,veritas' ; m Danici- 
cevu: ,veritas'. a) kao prcdikat sa znacenem: 
pravo, istinito. Iztnaci jeli toj istina. Spom. sr. 
1, 35. (1401). Da to jo istina, da za torn Mandom 
ide ? M. Drzi6 167. To je stanovito istina. Katoh. 
1561. B3a. Nije istina ono sto je rekao od toga 
clovjeka. A. Komulovic 9. Jeli istina? jest. M. 
Divkovid, nauk. 7^. Za dobro imaj, o gospoje, 
ako re6em §to je istina. I. Gundulid 349. Sto 
ja velim, jeli istina? 530. No daj Bog, nije is- 
tina. I. Ancic, vrat. 8. Er je istina, Slavi i Goti 
da su puci svi sjevorski, jednoruci. J. Kavaiiin 
115a. To 'e istina. 405a. Tor ja sagri§it gdi me 
Bog vidi i ja prid o6imam moga Boga ovi grih 
ucinit? ovo node bit istina. J. Filipovid 1, 366*. 
Kad bi istina bila to §to govorite. F. Lastrid, 
od' 153. Poslusajte jel' ovo istina jedno i drugo. 
ned. 148. Istina jo, sestrice, §to govoris, sve- 
koliko. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Ali, zene, jeli 
to istina? M. A. Rojkovid, sat. Dl^. Neg du 
kazat onu tko noj kazo, jel' istina, il' moze bit 
laze. D4». Tezko fall koji cini tako, a ne gleda 
prije svakojako jel' istina §to mu se kazuje. Gl^. 
Nemoj sumjit, to je svo istina. G4'>. Govoriti 



TSTINA 



37 



ISTINA 



ono §to nije istina. sabr. 9. Doisto, da se dila 

izvanska po§tovanja, §to se prid prilikom cine, 

pridaju i dospivaju na tkoji nacin i u nima, 

inako ne bi istina bila, da bimo ih mi §tovali. 

Blago tnrl. 2, 81. To ne6e nigda istina biti. 

Ant. Kadcic 258. Istina jo §to kazuju |udi. Nar. 

pjes. vuk. 1, 201. Da ja znadom da je to istina. 

1,299. ,Jor istina sto tolal g^ovori?' ,Jost istina, 

a da zasto nije?' 1, 598. Nij' istina sto na dfite 

kazes. 2,161. Istina je kako sto govoris. 2,202. 

Kad videse da j' istina tako. 2, 548. To je bilo, 

istina je, kazu. 3, 72. Jel' istina da prevarit 

nodes ? 3, 146. Sve joj kaza sto j' istina bila. 

3, 222. Sve j' istina, dragi gospodare. 3, 429. 

Bismo rado kazat dobre glase, ma ne6emo no 

Sto je istina. 4, '690. Jel' istina sve sto obe- 

dajeS? Vuk, nar. pjes. 1, 82. I od jednoga i od 

drugoga moglo je nesto biti istina. 3, 445. Neka 

nasa da ovako nije sve istina. Pravdonosa. 1852. 

83. — moze se izostaviti kopula. ,To istina', ric 

joj uze Kata. M. A. Kojkovid, sat. D8^. AT istina 

sto su govorili. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Al' istina 

kako judi kazu. 1, 157. — h) cesto se pocine 

rijecima istina jo da . . ., kad se sto priznaje Hi 

dopusta namjerom da se za tijeni kaze nesto pro- 

tivno. Istina je da sveti otci pravo prikazujii, 

all se nahodi tako otvrdnuti grisnika, da . . . J. 

Banovac, razg. 131. Istina je, da mi nismo vridni 

izjednaciti se s Ivanom u ss. kripostma, nista 

nemane tko ga o6e imat milostivim pomodnikora, 

potribito je, da se usiluje naslidovati ga. F. 

Lastrid, od' 341. Istina jo da dvorani nebeski 

nikada ne pristaju slavit i faliti Boga, vapijudi : 

,Svet, svet, svet, Gospodin Bog sabaot'. i sa svim 

tizim ocitovano bi s. Ivanu Apos. da se ovi gla- 

sovi jednoc ustavise. nod. 226. Istina je, da se 

pise od apostola i ucenika Gospodinovi: po svoj 

zem)i izade zuk niov i u kra'eve zemjo rici 

niove; sa svim tizim neizbro'eni nevirnici imati 

de koji ti ogovor za oblaksati muke osudena 

svoga. 380. Istina je, to se znade, grad veliki 

da imade i gospode svitle dosti, al' i drugog' 

puka ima. V. Dosen 31^. Istina je da Bog zeli, 

da vas narod raj naseli; ali opet viso pazi... 222^. 

Istina je, Jubicice, da si cvijet nad cvjetov'ma, 

a i jolt bi lepsa bila da ti nije mala mana. Nar. 

pjes. vuk. 1, 227. Istina je, to ja dobro znadem, 

da ti lica u krajini noma, ali volim da u ognu 

gori, nego da me predaje u Turke. 3, 44. Istina 

je, cestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj 

sto si na ovoj karti potpisao. Nar. prip. vuk. 

135. i kod toga moze izostati kopula. Istina da 

ova pjesmica ne ide sa svijem medu ove gorne, 

ali mi so opet za sad cini da joj je uza nih naj 

prilicnije mjesto. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Istina, 

da se od onda u noj gdjesto i promijenilo, ali 

su opet naj vise od ovijeh ondasnijeh mojijeh 

rijeci vrijedne i danas da se procitaju. pism. 59. 

Istina da su ovo sitnico, ali se ovakove sitnice 

ni po sto ne mogu oprostiti spisate|u. 66. — u 

istoin znacenu moze biti na pocetku Hi umetnuto 

istina je bez gramatikalne sveze s ostalijem. Ra- 

dovahu se, istina je, Mesiji, ali hotijahu da . . . 

M. Radnid 2271^. Bozo, svaka si u mudrosti ucinio, 

istina je, ali porodjene sina tvoga u mudrosti to- 

liko visokoj da . . . J. Banovac, razg. 47. Pita 

kao otac istina je, ma li ocevo pitane jest zapo- 

vidane. 128. Svi su grisi zli, istina je, al' ne- 

uavidost naj gora. pripov. 23. Svi su grisi otrov 

duhovni, istina je, al' ostali bari tijolu daju niko 

zadovojstvo. F. Lastrid, nod. 110. Drag si mi, 

istina je, na§o bo si milost kod mene, sasvim 

tizim nodes modi viditi obraza moga. 296. Mogu 

ih ponukovat razlozno,_ istina je, aU kad vide da 



im srce ne more objubiti, niti imaju kleti ni pso- 
vati. 307. Na§e su muke zestoke, strahovite i 
gorke, istina jo, al' sa svim tizim jedan de put 
svrSiti. 403. Istina je, kadkad laju,^al' izgloda 
zla ne daju (psi). V. Doson 153a. Cuo sam da 
ko govori; ,Nijesu pjesni negove kako znanoga 
opata Inacija Dordi' ; istina je, ja se ne mogu 
ujednacit s nime u znanu, svijem tijem varaju 
se, erbo jo razliko djelo opata Dordi od ovega 
moga djeia. N. Marci 9. Jest istina sto ti }udi 
kazu, u men' ima derka na udaju, ali sam jo 
drugom poklonio. Nar. pjes. vuk. 3, 245. — kad 
se i u ovom zadnem slucaju izostavi kopula je, 
istina postane gotovo adverab Hi konjunkcija kao 
doista, lat. quidem. Mi se na tvoju milostt tu- 
zili nesmo ; istina pisali smo gospodbstvu ti mno- 
gosti i tuzili na vlasti gospodbstva ti. Spom. sr. 
1, 137. (1417). Istina, moglo bi se vedo rijeti, 
nista ne mane... M. Divkovid, nauk. 9''. Istina 
ne moremo svi biti kripostni, ali zato svi mo- 
remo ... F. Glavinid, cvit. xix. Sto su sjeverni 
krajevi crnogorski blize k Hercegovini, to se ,h' 
mane cuje; ali k istoku no gubi se tako odmah, 
nego so, istina sve slabedi, protozo preko Zeto . . . 
Vuk, poslov. XXII. Istina su Dubrovcani za co- 
vecanstvo pisali jezikom latinskim, ali su oni uz 
to negovali i svoj narodni jezik. M. D. Mili- 
devid, zlosel. 115. Istina vam ja ovaj izvostaj 
podnosim po duznosti ... ali bi mi bilo zao . . . 
313. — c) kao objekat s glagolima redi, govo- 
riti ltd. Da bih istino ne govorio i no }ubio. 
Pril. jag. ark. 9, 70. (1520). Ne roci mi nasoj 
majci istine po nistore. P. Hektorovid 19. Mande, 
za rit istinu, vole mi 'o zao. M. Drzid 170. Ja 
so isprtih, za rijet istinu, teska breraena. 238. 
Rec' istinu, da ti usi ne otegnemo. 412. Istinu 
govoru tebi, sto takovili poslati prod riim no 
mogu. Aloks. jag. star. 3, 310. Da istine tebi 
pravi. J. Kavanin ^\y>. Nede istinu da izusti. 
31^. Prama snaznoj nije vlasti smjet ulozit ni 
istinu. 81^. Govoriti istinu ,verum dicere'. A. 
d. Bella, rjecn. 761^. Ocete li da vam recem 
sada istinu? F. Lastrid, test. 12^. Da Bog istinu 
govori. 67t>. Kad istinu kazem linim. V. Dosen 
209a. Kad istinu staru recem. 255*. Parok po 
svaki put ima nemu prikazat istinu. M. Dobrotid 
75. Ispovedati sa Avramom jednim glasom is- 
tinu. J. Rajid, pouc. 1, 21. Jor jo vila istinu 
vidila, pa istinu i govori vijekom. Osvetn. 3, 160. 
Eh da, gosparu moj, kazem ti istinu. M. Pavli- 
novid, razg. 20. — amo pripada i ovaj primjer : 
Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju. 
Nar. posl. vuk. 139. — d) istina se moze znati, 
poznati, vidjeti. Svaki da znajott i vidi istinu. 
Mon. sorb. 107. (1333). Ima dobro izviditi istinu. 
Ant. Kadcid 551. Kad vide vila istinu. Nar. 
pjes. vuk. 1, 65. Glo same naslovo, da istinu ko 
dan vidis. M. Pavlinovid, razg. 93. — Kad jedan 
poznade istinu vire svete. M. Dobrotid 22. Moji 
reci istinu poznati. D. Obradovid, basn. 141. — 
iskati. Iziskujudi istinu. Ant. Kadcic 413. Samo 
iziskujo so istina, da su pravi katolici. M. Do- 
brotid 65. — naci, otkriti, razabrati. Iznade se 
istina. Zak. dus. pam. saf. 50. Ov clovik nasadsi 
istinu od toga mirakula. Mirakuli. 141. Za dig- 
nuti tu sumnu i nadi istinu. Ant. Kadcid 241. 
— Ima pomjivo izviditi i odkriti istinu. M. Do- 
brotid 484. — Ko CO da razabore istinu u toliko 
pjeve rijeci. S. ]^ubisa, prip. 135. — tumaciti. 
Otoci stlmaciti ovu istinu. Korizm. 82b. — e) 
moze se sto drzati, cijeniti, misliti ltd. za istinu. 
A to, er cijeni za istinu, promijenila na noj da 
bi Jubav dragu i jedinu. I. Gundulid 347. Da 
tko ih gleda, za istinu scijeni, da su zbijne i 



ISTINA 



38 



ISTINA 



prave. 434. Da se ovo ne moze znati za istinu. 
I. Drzic 49. Drzati za istinu; staviti za istinu 
,presuppore o supporre, cioe porre per certo' ,pro 
certo sumere'. A. d. Bella, rjecn. 583b. Laz ovu 
primivsi Lazar za istinu. And. Kacid, raz^, 54. 
Ni on sam ne drzi sve za samu istinu sto se 
pjeva. Vuk, nar. pjes. 2, 60. — f) istina se moze 
izvrnuti, sakriti, moze se ko protiviti^ istini ltd. 
Djavao je istinu izvrnuo. A. Kanizlic, kam. yi. 
Hotijase sakriti istinu. 731. Suprotiviti se istini 
,perfidiare, non voler cedere alia verita' ,veritati' 
contradicere'. A. d. Bella, rjecn. .555*. — g) moze 
se sto dati, prodati za istinu. On nemu proda 
za istinu sto je sam snijevao. S. ^iubisa, prip. 
101. — Ji) moze sto biti blizu, prikladno, pri- 
licno ltd. istini. Istini je prikladno. Narucn. 76^. 
Blizu je istini da verujet se. S. Kozicic 51b. Da 
je vede prilicno k istini, da... P. Hektorovic 55. 
Prilican istini ,verisimilis'. A. d. Bella, rjecn. 
761b. Nije prilicno istini, da bi se on prvi na- 
mirio. A. Kanizlic, kam. 8. Prilicnije istini jest 
da se je doo^odiio. 37. Istini prilicno jest, da je 
na ovi nacin bilo prikazivano kadkad posvetilisto 
od apostola. I. Velikanovic, uput. 3, 370. — i 
nasiiprot moze sto biti daleko itd. od istine. Da- 
leko je od istine, da jest bio odbacen. A. Ka- 
nizlid, kam. 663. — i) u apstraktnom smislu, oso- 
bina onoga sto je pravo, istinito, Hi onoga koji 
govori istinu. Kih na put j istine privesti hoces. 
Ziv. kat. star. 1, 221. Prisadsi istina, ima pro- 
stati prilika. Narucn. 28b. Istino brez rote, po- 
ctenje veliko. P. Hektorovic 61. Da istina himbom 
mnokrat se utoli. P. Zorani6 16*. Muz mudar 
nerazdilan je od istine. Aleks. jag^. star. 3, 281. 
Hodemo cetirimi puti istinu negovu (purgatorija) 
ukazati. F. Glavinic, cvit. 10b. Istina zlobu po- 
raja. 247b. Posaji, Isuse, svjetlost od tvoje istine 
u dusu moju. S. Matijevic 15. Nije 6ovjek od 
istine. I. Drzid 156. Slava ona prava puna is- 
tine. J. E. Gucetic 9. Mi koji ne imamo istine 
nego da smo gresnici, hocemo da zivemo u ras- 
ko§ima. M. Radnid 417*. Lazna baci, zva istinu. 
J. Kavanin 96b. i kad Bog je od istine. 500a. 
Za svedocanstvo istine uskrsnutja negova neka 
vide istinu ovi isti strazani zudinski. F. Lastric, 
od' 133. Da dode istina vire u Bulgariju. A. Ka- 
nizlic, kam. 170. Daleko ovi od istine zahode. 
245. Pisaoci koji prid ocima istinu gledaju. 254. 
Dajte slavn istini i kazite, jesu li ove prilike 
Ignatije. 261. Da de braniti istinu. 307. Od- 
stupih s puta istino. 434. On de istinu nauka 
crkve prigrliti. 614. Negovo pero s puta istine 
ne leti. 650. U komu ne sluSi (nauk od broja) 
za pricac od istine. M. Zoricid, aritm. predg. 9. 
Sablast griha ostrom istinom pokarana. V. Dosen 
I. I stvari su od istine kod neg' vrlo male cine. 
130b. Da bi ofiitovao i pokazao )udma istinu 
svoga uskrsnutja. I. Velikanovid, uput. 1, 194. 
Da upamti§ istinu moji reci. D. Obradovid, ziv. 
38. San je klapa, a Bog je istina. Nar. pjes. 
vuk. 2, 45. San je laZa, a Bog je istina. 2, 110. 
La2 se prede primi nego istina. Nar. posl. vuk. 
165. Pravda i istina imaju samo po jedan put. 
Vuk, pism. 29. Upozna istinu i odustane od ne- 
pravde. S. ^^iubisa, prip. 77. Ko sluKi istini i 
pravdi, no mre nikad. 77. On je na istini, a 
mi na laii. 147. Istina napokon procvjeta na 
suncu motrena. M. Pavlinovic, rad. 58. — h) 
radi vece sile dodaju se neke rijeci, te se kaze 
n. p. da je istina: aa) cijela. Ali je i to cijela 
istina da Sto je god vlada turska boja i 6o- 
vjednija, to je i bajduka u zem|i maiie. Vuk, 
ziv. 266. — hb) cista. Od fiiste i prave i.>itine. 
Korizm. 77b. _ cc) ista. Istina jc dakle ista, 



sto Teresa i Kate od Sijene nam objavi. J. Ka- 
vanin 452b. — (ifi^ istinska. Ovo je sve istinska 
istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On je kazao is- 
tinsku istinu. S. j^ubisa, prip. 214. — ee) go- 
tova. Istina gotova ,veritas certa'. A. d. Bella, 
rjecn. 761b. — ff) ocita. Onde priocitnu istinu 
ocima blazenimi razgledao si. L. Terzid (B. Pa- 
vlovid) 17. Istina je to ocita. V. Dosen 97*. — 
gg) prava. Dati na znanje vas put moj pravom 
istinom onako, kakov je bio. P. Hektorovid 54. 
Kad istinu skazes pravu, ned me uvrijedit' rijeci 
tvojom. I. Gundulic 386. Pisi od sgode ove neka 
prava istina vede leti. P. Kanavelid, dubrovn. 18. 
Laze covjek, al no more prava istina nam sla- 
gati. J. Kavanin 68b. Nj (ja od otca i od sina 
duh izhodi, prava istina. 456*. Prava istina , Ve- 
ritas certa'. A. d. Bella, rjecn. 761b. Da vam 
recem pravu istinu, i mcne puno smeta ova miso, 
kad god u nu zadubem se. B. Zuzeri 103. Re- 
cite mi pravu istinu. 380. To je istina prava, 
to se i svim svetim dogada'o. J. Banovac, razg. 
21. Da vi kao katolici ne drzite za pravu istinu. 
41. Istina je prava da svaka zgoda i srica od 
Boga dolazi. pripov. 101. Nejma tu sumne, prava 
je istina. A. Kanizlid, kam. 50. Imate znati da 
su one prava istina. D. Basic 257. Istina prava 
jest, da je ovo od apostola obsluzivano. I. Veli- 
kanovid, uput. 3, 370. Da ja tebi kazem jednu 
pravu istinu. Nar. prip. vuk. 202. — hh) sama. 
,To je sama istina'. — ii) sva. Oni niraa vsu 
istinu skazase. Aleks. jag. star. 3, 259. Govorim 
ti svu istinu. And. Kacid, razg. 17. — kk) ziva. 
To ti je ziva zivcata istina. V. Vrcevid, niz. 92. 
Kazevam da je to istina ziva. Pravdonola. 1852. 
1. Sto govoris istina je ziva. Osvetn. 2, 168. 
Istina je ziva, da je u nas navada, da se zenimo 
u domacijem plemenima. S. J^ubisa, prip. 42. 
Ziva zivcata je istina. M. Pavlinovid, rad. 29. 
Node se ganuti onkrat, kad ga sukobi ziva is- 
tina. 150. — II) Hi se dodaje rijecca bas. Istina 
je bas sto }udi kazu. Nar. pjes. vuk. 2, 234. Bas 
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. — I) otidi na istinu 
(k Bogu?) znaci: umrijeti. — u nase vrijeme. 
Otisao na istinu (umro). Nar. posl. vuk. 243. 
Oprostiv se svoga trudnoga zivota, otisao Bogu 
na istinu. M. P. Sapcanin 1, 130. — vidi i: Ivanu 
de Ristos Gospod platit, kada Ivan bude na 
istini. Nar. pjes. vuk. 4, 203. — in) u nase 
vrijeme upotreblava se u trgovaekom jeziku « 
znacenu: glavnica, imane, dug (ali u znacenu 
kod 2. dug, 2, a), i to po ceskom jeziku. Istina 
(cf. fiesko : jistina), mere. ,angelegtes kapital, 
aktive schuld, kapital'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. — n) u nekijem padezima i s nekijem pri- 
jedlozima stoji adverbijalno. aa) u ace. — samo 
u Vrancicevu rjecniku jistinu ,quidem'). — moze 
biti da je izostao prijedlog u Hi v (vidi kod cc)). 
— hb) u instr. — izmedu rjecnika u Mika]inu 
(istinom, istinito, zaisto ,sane, certo, sanequam 
certo, revera, vere, profecto, quidem, equidem, 
omnino, plane, sine dubio, procul dubio, porro'), 
u Bjelostjencevu (v. istinsko), u Voltigijinu (,in 
verita, davvero' ,in wahrheit'), u Stulicevu (v. 
istinito). uaa) vidi doisto, a. Istinom pristojaso 
se menje, tebe od grijeha ustezati. Zborn. 156b. 
Istinom lakomos je zlo sjeme. M. Drzid 220. O 
istinom blazoni Simuno! A. Gucetid, roz. mar. 
155. Istinom ovi fiovjek pravedan bje§e. roz. jez. 
119. Istinom stvori Bog svu -*vjetovnu Ijepost. 
B. Kasid kod M. Orbin, zrc. iii. Reko§e: ,Istinom 
je nas sin i slip se je rodio'. I. Andid, vrat. 117. 
Istinom de se smilovati svim kolicim jos na svitu 
ovomu. S. Margitid, fal. 143. — bhh) vidi doisto, 
b. Istinom no ima nog tu jednu kder. M. Drzid 



ISTINA 



39 



ISTINA 



405. !^ubav istinom slijepa jes. F. Lukarevid 71. 
Istinom da gdi je nevojnik ukopan ? D. Zlatarid 
28'J. Ako mi jesmo, kako istinom jesmo sinovi 
Boziji. A. Gufietic, roz. mar. 118. Kolici se imahu 
ufati od sveca jodnoga istinom apostolskoga. B. 
Kasid, fran. 63. Jere uskrsnuo jest istinom Go- 
spodin. nac. 81. Istinom se promini ona zemja 
od tada. is. 19. Istinom vi.-oke rijefii ne cine 
61ovjeka sveta. nasi. 2. Istinom diteta bozumna 
sude me. I. T. Mrnavid, osm. So. Sto godi od 
Boga prosimo istinom (^emo primiti. I. Ancid, 
vrat. 85. Ako budete ziviti kako tilo ode, istinom 
dete pomriti. 1 10. Da se pokorase naprav, is- 
tinom bi primio prostenje. svit. 35. Kad bi is- 
tinom se ne spomonuo od koga grij.a. 90. Istinom 
primidemo plade. 111. Koji jesu istinom plemidi. 
M. Eadnid 77'>. Jost istinom razlozito da jubis 
i stujes onoga. 387^. Nedes biti mjerotvoran ni 
istinom veseo. 481^. — i grijeskom s prijedlogom 
s. S istinom Pomet bje§e dosao a vi sasis ne 
htjeste slusat. M. Drzid 336. — ccc) vidi doisto, 
c. Uslisitejt vsemi. prizyvajnStimb te istinoju. 
Mon. serb. 99. (13:50). Mogu istinomt reti. Spom. 
sr. 1, 57. (1404). Istinom (,amen') govoru vam, 
N. Ranina 23^. mat. 23, 36. I sve poviditi istinom 
kad velis. P. Hektorovid 10. Takoj imamo od- 
luciti i istinom drzati da... A. Gucetid, roz. mar. 
102. Na kojijeh spasenje istinom se moze rijeti 
da . . . B. Kasid, in 86. Cija de biti, ne zna 
istinom. I. Gundulid 539. Istinom virujem, Isuse 
moj, da velike bihu tvoje muke. M. Jerkovid 64. 
Istinom ne moze prociniti toliko cisto svoja iz- 
nutrna. P. Radovdid, nac. 231. Istinom virujte 
da... I. Ancic, ogl. 104. Hode t' li mi djevojko 
sve istinom spovidjeti? Nar. pjes. bog. 118. — 
i grijeskom s prijedlogom s. Oni ne mogu s is- 
tinom redi : otce nas koji ... I. T. Mrnavid, ist. 
50. — (hlfl) vidi doisto, d. Istinom tva muka 
trudna je trpiti, gospoje, i zuka casa je taj piti ; 
danu ja takovu miste dara muku vazel bill za 
ovu kojoj sam u ruku. H. Lucid 245. Jeda sad 
ne zivem? istinom nevojno, nu dosta zadovojno. 
D. Zlatarid S^. — eee) u rukopisu xvi vijeka 
stoji za latinske rijecce autem, vero, enira : autem 
(kao a, ali). Narodi istinom svrhu milosrdja po- 
citaju Boga. N. Ranina IB^. paul. rom. 15, 9. 
Meni t' istinom za naj mane jest da od vas pro- 
cijenen jesam. 19^. paul. Icor. 4, 3. Josef istinom 
muz ne budude pravedan. 20a'. a at. 1, 19. Roditi 
de istinom sina. 20^. mat. 1, 21. Stjepan istinom 
pun milosti. act. ap. 6, 8. — vero (a, ali). Plav- 
cica ginijese od valov, on istinom spase. 32i^. 
mat. 8, 24. Korahu riega da muci. on istinom 
mnogo vedma upijase. 37*. luc. 18, 39. — enim 
fjer, bo). On istinom spasen ucinico puok svoj. 
20''. mat. 1,21. Djevci istinom jesu. 24^. apoc 
14, 4. — cc) u ace. s prijedlogom u: u istinu; 
u starijim p>rimjerima mjeste u ima i vh i v] a 
i u nase vrijeme cuje se va istinu po crkvenom 
jezikii (vidi zadne primjere kod aaa)). — izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (v jistinu ,profecto'), u 
JBelinu (,certo' 186''; ,in fatti' ,enim vero' 305b; 
,effettivamente' ,re ipsa' 284^ ; ,realmente, in re- 
alta' ,reapso' 609^). aaa) vidi doisto, a. Jegoze 
aste kto obretb vf. istinu blazent. Mon. serb. 9. 
(1222 — 1228). Ov v istinu bi on Izdrailitenanin, 
V kom ne bi griha. Transit. 24. U istinu i ti od nih 
jesi. N. Ranina 92*. mat. 26, 73. U istinu takog>ij 
hitarca iskah. Zborn. 29b. Er ka zena nije plodna, 
da okusi s nega vode, u istinu da t' se rode do 
dva sina a kcer jedna. Jedupka nezn. pjesn. 237. 
U istu istinu ne mozo ziv biti. I. T. Mrnavid, 
osm. 128. Audio, andio, covjek djev, u svu is- 
tinu, bez ikakve sumne. A. Kalid 426. Va istinu 



vaskrs! Nar. posl. vuk. 31. Kaludere, umrla ti 
mati. — Va istinu erne ne ponesoh. 128. Va 
istinu i ti si od nih. Vuk, mat. 20, 73. Va is- 
tinu si od i^ih. mar. 14, 70. Va istinu rodi. ziv. 
6. — bhh) vidi doisto, b. Tako v istinu hoti is- 
knsiti. Korizm. 13a. O v istinu potribni grih ! 
55a. u istinu pravu, kako bjeh zabila! N. Na- 
je§kovid 1, 257. U istinu nijesam dostojan tebo 
primiti. S. Matijevid 99. Mogadim u istinu i 
cudnovatim nacinom. P. Radovcid, nac. 22. Er 
u istinu kako mo2e srcano se razveselit tko 
spozna i spovijeda da je u Bogu svoje jedino 
dobro a od Boga sveder bjezi? B. Zuzori 29. 
Evo se u istinu ocito vidi. F. Lastrid, svet. 83a. 
U istinu nista nije bilo nego samo zastor. A. 
Kanizlid kam. 104. Kruh pravi i u istinu kruh. 
491. Nadose ga na posteji lezedega i u istinu 
nezdrava. 755. Obeda mu, da u istinu ova po- 
karana nede ji mimodi. E. Pavid, ogl. 350. Nije 
mi se u istinu ni u tome razalilo. Nar. pjes. 
bog. 124. On je u istinu bio naj svetiji. S. Rosa 
15^. Rusija u istinu je jos nihova starina. And. 
Kacid. razg. 3. U istinu ne mogu biti daleko. 
kor. 105. U istinu se razlog pametju ne moze 
razabrat judskom. Blago turl. 2, 201. Sto na- 
miriva gorudega svakoga Jubovnika? U istinu 
jedino |ubav izmjenita. I. M. Mattel 333, Stvar 
u istinu odvec cudna! I. J. P. Lucid, izk. 35. 
U istinu, daj mi covjeka koji moze doprijet na 
sve one, sto zudi. A. Kalid 413. Slovinci, toboz 
jedan jediti narod, ko sto uistinu jesu Francuzi. 
M. Pavlinovid, razg. 7. — ccc) vidi doisto, c. 
U istinu (,amen') govoru vam. N. Ranina 13^. 
luc. 21, 32. Da ga ni jedan v istinu pokarati ne 
more. Kateh. 1561. G8b. U istinu govoriin vam. 
M. Lekusid, razm. 35. U istinu ja govorim vami. 
M. A. Rejkovid, sat. E6a. — ddd) vidi doisto, 
d. Slisavsi to stari vitezi u istinu . . . M. Ma- 
rulid 10. Milost, milostiva coviku, otila bi u is- 
tinu da ne pogine, ali z drugu stranu, milostiva i 
Gospodinu nasem sinu Bozijemu, otila bi da ne 
trpi muke toliko zestoke. F. Lastrid, test. 113a. 
U istinu ako nije on, ko moze biti drugi ? D. 
Basid 9. Ne u istinu po djelu kojega covjeka, 
dali po kreposti ... J. Matovid 30. Jere u istinu 
sudac isti ne moze odagnati svjedoke. 407. — 
eee) na jednom mjestu xvi vijeka prema lat. 
vero (isporedi bb) eee)). Drugomu dva, a tre- 
tjemu u istinu jedan. N. Raiiina 27a. mat. 25, 15. 
— dd) do istine (vidi doisto i 1. do, 9, a). — 
izmedu rjecnika u Belinu (,certamente' ,cert6* 
186^; ,indubitatamente' ,sine dubio' 397''; ,infal- 
libilmente' .certe' 399*). Poznavse do istine, da 
taj carina nima biti. Mon. serb. 281. (1418). Cesar 
do istine zdvignut de se na nas. M. Marulid 185. 
Mogase taj biti pravo do istine. H. Lucid 291. 
Nas cestiti gospodine, bud' stanovit do istine, 
kako srce tvoje zeli. P. Hektorovid 81. !^ubis 
li je do istine sa svijem srcem ali nije? M. Div- 
kovid, kat. 130. Evo uzrok, gospodine, da ti 
kazu do istine. D. Barakovid, jar. 36. Neprija- 
te|a tko ne sudi za ono sto je do istine. I. Gun- 
dulid 424. ,Ke se cudo meni odkriva!' klice pasa 
,do istine krajevida vidim ziva'. 441 — 442. Do 
istine jest jedna velika kuga u Krstjanijeh. S. 
Matijevid 6. Prosvitjen do istine od duha sve- 
toga. P. Radovcid, nac. 4. Prides do istine prid 
obrazom Gospodnim. I. Ancid, svit. 96. Od tebe 
do istine izteklo je sunce. 111. Do istine malo 
more pomoci taka pokora. P. Posilovid, nasi. 3*. 
Koju bi mu milost ucinio cesar i kako bi mu 
bilo drago ovo negovo povradenje? do istine malo 
ali nista. 4'', Do istine tako je. 7^. Do istine 
tako jest, ovo jest vede nego istina. 47''. Ako 



ISTINA 



40 



ISTINAX, 1, a. 



ne odlucis se vrlo do istine sliditi sfcope onoga. 
M. Eadnid 6a. Stvoriti 6u, o Justine, ca ti hocps 
do istino. P. Hektorovi6 (?) 101. Ali ne znas, o 
Lucile? Lovrinac sam do istine. 118. A sada 
te do istino znamo. 151. I rodjenje priblazeno 
do istine obiiato nemu bise odkriveno. A. Vi- 
ta]i6, ist. 3\ Kako do istine jesu i ova na^o- 
varanja. ost. vii. Moze§ rijeti do istine. ost. 253 
Stvar je fiudna do istine kako pise Galeno . . . 
S. Margitid, fal. 69. Ali se ovo do istine pravo 
raoze reci od Bartola svetoga. 72. Kako mozo 
biti da 30 covik ufiini andeo? lasno je do istino. 
79. Do istine ti si Bog. 295. V'asa dila ne more 
izrec do istine nevjezbana moja vila. J. Kavanin 
119''. Djeva mati saje sina na tvu pomoc do 
istine. 270a. Ne, do istine. A. d. Bella, raz^ov. 
8. Sam Bog neizmijeran i bezkonciv, i pristojan 
svake casti od svih stvorenja, kako jest do istino. 
33. Sridno se do istine uputi ovi posao. S. Badric, 
ukaz. 17. Kazi meni, gavrano, te bilige do istino. 
Nar. pjes. mikl. beitr. 13. Blazene su do istino 
one dusp. I. M. Mattei 302. Ufali su se do is- 
tine osvojit ga. A. Tomikovic, ziv. 44. Ne bih 
do istine va nu ni pogleda). Nar. pjes. istr. 2, 13. 
I do istine svu borbu vode sami Hrvati i Bu- 
gari. M. Pavlinovic. razg. 33. — ee) za istinii, 
vidi doisto i zaisto. Za istinu se jure otescuje 
grih. Narucn. la. Za istinu mi verujte. Korizm. 
34a. Mi za istinu vidivsi zgora roceni list. Mon. 
Croat. 210. (1521). Sve kreposti u nas koje za 
istinu na6 imate. N. Naje.^kovic 1, 166. Ne bi 
rekia za istinu, majko, dobro mojo milo, da so 
more u planinu punu dubja obratilo? I. Gun- 
dulic 11. I odgovorit kad bi imali rijecma djela 
za istinu, car ti zivi, ja i ostali svikolici neka 
izginu. 497. Kada mo sveta slisati budes, za 
istinu Boga zahvaliti oces. F. Glavinic, cvit. ISl'^. 
Slavna Akila za istinu mi na6 como. G. Palmotic 
1, 118. Za istinu (^e ona vila nad sve ine srecna 
biti. 1, 236. Zla za istinu obicaj. M. Bijankovic 
88. Sve cu tcbi, raoj kraju, za istinu kazovati. 
Nar. pjes. mikl. boitr. 31. Za istinu volim vam... 
S. Rosa 82*1. On se za istinu ozenit otise. Nar. 
pjes. istr. 3, 20. I za istinu on ju je lubil. Nar. 
prip. mikul. 21. — //) u loc. s prijedlogom po, 
vidi doisto. Trtblazennago po istine. Sava, sim. 
pam. .saf. 1. Po istini san tvoj istinan je. Aleks. 
jag. star. 3, 225. Po istini vsaka sojka od ja- 
zika svoga pogiba. 287. Tvoji ti kazu po istini. 
J. Kavanin i:03'». Tako mladi stareSini mogu 
reci po istini. V. Do§on 249a. Buduci jedan za- 
pustio i po istini ostavio svoj stan. Ant. Kadcic 
467. Kazuj, bane, po istini. Nar. pjos. vuk. 1, 91. 
Sve mu §to jo po istini kaza. 2, 20. Oglasuje 
da je soko sivi, po istini vojvoda Todoro. 2, 96. 
Crnogorac po istini vuce. 5, 539. Koji ce mi 
po istini kazat. Ogled, sr. 429. Sletise se Turci 
k ciganinu : ,Mrije6e§, brate ! kaXi po istini'. 
Osvetn. 4, l.j. — f/f/) u ace. s prijedlogom po. 
— u jednom primjeru na^cga vremena. Ne salim 
sc, po istinu kaiom. Nar. pjes. vuk. 3, 175. — 
hh) od istine, vidi doisto. A od istino Split otca 
je izgubi', I. Ivanisovid 325. Sve 6u tobi kazat 
od i.stinc. Nar. pjos. vuk. 4, 279. I vojvodi od 
istine kaze. Ogled, sr. 442. I od istine, kad dode 
tre6a haja, udavi (ga) kao pile. Nar. prip. vil. 
1866. 816. — ii) pod istinu, vidi doisto, c. Kazud 
grije istinito pod istinu. I. An6i6, svit. 90. — 
kk) u istini. Vidjenjo umrtja ne depengano, da 
u dilu i u istini. P. Radovcid, na6. 21. 

ISTINAC, m. vidi istinik. — xvii i xviii vijeka. 
Trpedi i mnoga railosrdja i istinac. B. KaSic, rit. 
109. Upi.sao je s. Efrem pisalac istinac da . . . 
is. 74. S istinacom se veseli. nasi. 219. Kad 



je prav istinac. D. Barakovic, jar. 61. A ti, Go- 
spodine, dugo trpjiv i mnogo milostiv i istinac. 
A.„Kra}i6 16. 

ISTINAN, istina, adj. varus, vidi istinit. — 

Postaje od istina nastavkom tn. a- (negdasne 

h) ostaje samo u nominnhiom nam. sing , a u 
ostalijem oblicima od dim n izgovara se samo 
jediio, ali se nalaze pisann i obadoa. po osta- 
lijem je oblicima i nominalni nom. sing. m. cesto 
Istin, i to vec od xvi vijeka (istin glas. D. Zla- 
tarid 18i>); oblik istinan nalazi se jos xviii vijeka 
H pisca Matovica. — Rijec je stara, isporedi 
stslov. istinbU'B, rus. hctiihhmh. — Izmeda rjec- 
nika u Vranciceva (jistinan ,verus; certus'), u 
Belinu (istini ,vero' ,verns' 762a; ,reale, voro' 
,voius' 609a; ,certo e indubitato, cioe cosa certa* 
,indubitatus' 1S6'>; ,voridIco, e veritiero, che dice 
la verita' ,veridicu3' 76 la; istin ,infallibile' ,cortas' 
399a; ,veraco, veridico' ,verax' 759''), xi Bjelo-^ 
stjencevH (istini, v. istinski), u Voltigijinu (istini 
jCerto, vero, indubitato' .wahrhaft, ungezweifelt'), 
u Stulicevii (istin i istinan ,vorus, verax, sin- 
cerus'), H Viikova (istini ,wahrhaft' ,verax'), ii 
Daniciceva (istintnt ,verus'; koji istinu govori, 
kao i latinska ista rijec). 

1. adj. — Komp.: istiniji. A. Georgiceo, nasi. 8. 
a. rijecima, mislima itd. koje sa po istini, 
onako kako jest, a) iiopce. Da je vse to istino i 
pravo. Mon. croat. 15 J. (1492). A ovo je ric 
istina, da je ini oni ki sije, a ini ki zaiio. Ber- 
nardin 49. joann. 4, 37. Svidocastvo tvoje ni 
istino. 60. joann. 8, 13. Protiviti se tvojim svotioi 
i jistinim ricam i naukam. Ziv. kat. star: 1, 221. 
Ono istinno je govorenje. Narucn. Ad^. Istinno 
prod redovnikom grihov obocitovanjo. 70a. (Ig. 
povid) ima biti istinna. 80\ Nauk istinni. 99a. 
Ako su istinno vse one stvari , ke si govoril. 
Transit. 127. Ne bihu istinno rici one. Mirakuli. 
34. Ako jo istino ono ca so pise. Korizm. 51*. 
Prave i istine veri castite}. S. Kozicic 43*. Ti 
si ric istina razuma blagoga. M. Vetranic 1, 213. 
Jesu Ii istini ovi glasi. Mon. croat. 221. (1527). 
Sve strano nasoga jozika drze i seine bugarscicc 
za stvari istinno. P. Hektorovic 55. I da negov 
nauk i obecanje jest Boziji, istinan i stanovit. 
Postila. Ki**. Istina i prava roc jes da . . . S. 
Budinid, sum. ll**. To cisto istino slovo Bozjo. 
Kateh. 1561. Fia. Prisad k nam doni istin glas. 
D. Zlataric 18''. Ere istina jo stvar da . . . B. 
Kasic, fran. 111. Ako si obadio od stvari istino. 
zrc. 91. Da jo prilicnija fabulam ali pricicam, 
nego istinoj istoriji. M. Orbin 149. Sam si u 
pojskom pozuo macu istino ove mo govoro. I. 
Gundulic 309. Zato molim tvu dobrotu da mi 
odgovor istin poda. 319. Od junaka glasovitx 
podat ti cu glase istine. 462. Diko znana od 
Parnaza, spovijedati slijedi moni glase pravo i 
istine, sto ucini puk pak|eni. 480. A istina je 
rijec na sviti, da se zemja klotvom klela... 48 {. 
Silvester istinnu veni ukaza katolicansku. F. 
Glavinic, cvit. 150. Daj Bog... da govor Rizvana 
istinan so najde. I. T. Mrnavid, osm. 129. Poklo 
nas vjora istina i prijatelsko vez Jubavi skladno 
zdruzi. G. Palmotic 1, 250. Od besjedo ovo mojo 
da jo istina rijec naj maiia. 1, 331. Koja rijoli 
odavna, prorodanstva ma su istina. 2, 6. Da bi 
se pogani obratili k tobi i do§li na pravu i is- 
tinu viru tvoju. M. Jerkovic 82. Sto ima doci, 
nijo istino. M. Radnid 6'>. Prera razgovor ov 
istini Isus bjeSe jur dospio. A. Vita|id, ost. 133. 
I pradjeda na§o ruko vijorna i istina predavanja. 
J. Kavanin 116*. Uzvikao mu hvale istine. 123*. 
Tvojo obedanje bit de istino. I. Dordid, salt. 42 1. 
Kada nijo istino govorcno za koje se knnes, nego 



ISTINAN, 1, a. 



41 



ISTINAN, 1, b. 



je laz. F. Lastrid, ned. 115. Kifii bi Isusove bilo 
istino. 396. Da jest ovo isfcino to ja sam po- 
tvrditi moram. I. Jablanci 28. Istini mi glasi 
dopadose. O^led. sr. 475. S rijefiima jubaznijcra 
i istinijem. D. Dani6i6, josfc. 9, 30. — b) sudu, 
zalionu ltd. Sud moj istinan jest. Bernardin 60. 
joann. 8, 16. Istini sad radi posobito jubavi 
lasno gubimo. B. Kasid, nasi. 24. Moj sud jost 
istinan i istinan 6e stat. ^ A. Georgicoo, nasi. 231. 
Ako sudi ti su istini. Cr. Palmotid 1, 258. Su- 
dovi su negovi istini. D. Danicid, psal. 19, 9. — 
Sluzo istinnim zakonom. Narucn. 11'^. Istinnim 
zakonom postavjena dusa naSa v Kapernaume. 
Korizm. 5*. — c) o bi{cgu, znamenu, cudii itd 
Ki cudesi govor potvrdi istinni ka clovik, ki jo 
stvor, ne more da cini. H. Lucid 280. Biljog 
je istin i poznan. I. Drzid 143. To ti bijeg budi 
istini, da napredak tvoje slave na vrh moje drzim 
glave. Gr. Palmotid 2, 306. I tako ostala zla- 
mena i dila mogu biti svidocba, koja ako su 
istina, istino je i svidocanstvo. F. Lastrid, ned. 
177. — d) u srednem rodii stoji adverbijalnn 
s nekijem prijedlozima. aa) do istina, kao doisto 
Starijem (sinu) vlada pade do istina. Nadod. 189. 
— bf>) za istino kao za istinu. Po gradovima 
za istino se drzi da zeni bredoj na urn pane na 
kakvo jestivo. Nar. prip. vrc. 161. 

b. koji nije drugi, pravi, sam. Hi-istost Bogt. 
istyntna mudrostb otr.ca. Mon. serb. 9. (1222 — 
1228). Pravyj i istinbnt. ucenikf. tvoj jests. Do- 
mentijan^ 62. Stnaslednikb istini ott svetago 
iht korene. Mon. serb. 104. (1333). Jako pastyri, 
istinnyj vtsegda pekyj so o stadS svojemi.. Dec. 
hris. 3. Vt razumt istintnij priiti. 64. U pravomb 
i istinnomb prijatejstvu. Mon. serb. 355. (142-^). 
Ka istinomu pastiru Isusu. Mon croat. 66. (1440). 
Ot istinoga naturalnoga gospodina. 100^ (1486). 
Isukrst jost prava i jistina mudrost. Ziv. kat. 
stai\ 1, 221. Ti s' divica istina. M. Marulic 165. 
Istinno tolo Isusovo. Narucn. 31*. Istinni i mi- 
lostivi Samaritan slatki Isus. 46^. Spovid se 
ima uciniti istinnomu rodovniku. 74l>. Istinni 
redovnik jest redovnik od parokije. 75^. Po- 
cinom ozivjati istinira zivotora. Transit. 97. (Raj) 
jo nasa istina i dobra kuda. Korizm. 7''. Od 
istinnoga tela i krvi Isusovo. 22a. Ki dobudo 
jedno premozonje po istinoj kreposti i modi. 5i.^. 
Pit moja jest istinno brasno. 84*. Izbirajemo 
za istinago vikara Krstova Ildebranda. §. Ko- 
zicid 24a. Poklo ne imela bi§o crikav istinago 
pastira. Sl^^. Rimski arhijerej je istinni Petrov 
naslednik. 32*. Pokloni se Friderik jakoze isti- 
nomu arhijereju. 53*. Ovo jest jedno stanovito 
i istino znamenje na jednom cloveku. Postila. 
01''. Kto jest vlastitim i istinim nacinom Hri- 
stjanin? S. Budinid, sum. A2a. Pinezora slitim 
ne od istinoga zlata il' srebra. ispr. 67. Oj ma 
rajska visna diko, koju Bog objavi, da 'e ra- 
nonom srcu momu lik istini pravi. D. Raiiina 
lOS''. Kako istini i pravi sinovi i bastinici ne- 
govi. A. Gucetid, roz. mar. 8:^. Da budem pri- 
miti dostojno nega, istino i pravo posvetilisto 
od duse moje. 161. Uziva pravu i istinu slo- 
bodu. 275. Nadi de u nemu pravi drum istini. 
roz. jez. 11. Da so koje istino i casno dobro 
bude iznadi. 41. Danas bozi vsu istinnu voju 
tvoju svrsise. Aleks. jag. star. 3, 269. Tako u 
ostiji, kako u kalezu jest istinim nacinom Isukrst. 

A. Komulovic 57. Zato se pravi 1 istini poka- 
jani i pokoreni pravo i dostojno imaju veseliti. 
M. Divkovid, bes. 77". Dobro istino svega svita. 

B. Kasid, is. 9. Djela (moja) istina su tastina. 
nac. 30. Koje jest istino i korisno umstvo. nasi. 
3, Rvedi se dakle prod pohotjenostima nahodi 



so istini mir od srca. 11. U istinomu snizenstvu 
stahu. 30. Koliko si joa daleko od istino ju- 
bavi. 68. Nije istini ustrpjonik, koji node trpjeti. 
138. Jur izgubih, jaoh, ovako drag razgovor moj 
jedini, raoju rados, moj istini pokoj i me dobro 
svako. I. Gundulid 84. Smrt jo ono, sto istini 
vjecni od raja zivot di2o. 235. Ako zlato mojo 
istino pod zoni]om je zatvoreno. 351. Ah, moj 
cadko Ahmet nije li pravi istini vai car bio? 
564. Istiniji jest put k Bogu tvo poznanje nego 
li... A. Georgiceo, nasi. 8. Slavna djela, zgode 
istine ko do se odi dogadati. G. Palmotid 1, 72. 
S kijem se dobro stjeco istino. 1, 126. Od kre- 
posti put istini. 1, 132. Dadu mu lijeke istine 
prod otrovim. 2, 21. Mojijoh 2p|a ^esarico, mo- 
jijoh oci sunco istino! 2, 36. Vjerenico va§e is- 
tine ostavjate u nomiru. 2, 41. I jedini raj istini 
vrhu zemje uzivaju. 2, 126. Bivsi od^ tebe na- 
ucio sve od casti pute istine. 2, 287. Ze}ni diko 
istine. 2, 373. Ovo je istini, ovo jo pravi raj 
na zera}i od Jubavi. 2, 427. Ima jednoga sina 
istinoga. I. T. Mrnavid, ist. 12. Istini korijen 
od zivota duhovnoga. S. Matijevid 9. Molimo 
to da nam darujes istino skrusenje. 96. Pravo 
i istino ulisenje i skoncanje ovoga zivota. P. 
Radovcid, nac. 12. Krst istinim nacinom bi 
propet. ist. 47. Postavi se u jednu veliku i is- 
tinu pogibiju. P. Posilovid, cvijet. 105. Istinna 
dakle mudrost, jest misliti na smrt. nasi. 12*. 
Ovo jest istina plemenstina. M. Radnid 77''. Koji 
ima istinu mudrost. 158''. Ki je Bozji sin istini. 
P. Hoktorovic (?) 86. Tiha, umijena nauka vc- 
lika, u svakom cinenju istina vladika. Oliva. 12. 
I krv sveta tva istina. J. Kavanin 67''. Ukaza 
mi istino milosrdje. I. Dordid, salt. 183. Nejma 
vjeru istinu }ubi u vojnu. uzd. 10. Tako do vam 
biti ispovid dobra, odriseno istino i pricestono 
dostojno. F. Lastrid, ned. 90. Govori od istinije 
bogastvi i pravije. svet. 118*. Istino i pravo 
dobro tvoje. V. M. Gucetid 54. Prosim od tebe, 
da das meni istinu vjeru. I. A. Nenadic, nauk. 
229. Put istini izbrah. D. Danicid, psal. 119, 30. 
To ill pojube i u istinoj i nezazornoj jubavi 
cstave. Pravdonosa. 1852. 1. — cesto o Bogu (u 
kojem primjerii maze biti znacene kao kod a, 
vidi osobito neke primjere iz narodnijrh pjesama). 
Da, ti s' nada sve svet, istini Boze moj. M. Ma- 
rulid 7. Istinni Bog i istinni clovik. Narucn. 
25*. Istinni i vsemogudi Boze. Korizm. 5''. Nisu 
imili nigdar toliko znanjo istinnoga Boga. 40'^. 
Ize verovase tagda Krsta suda istinago Boga. 
S. Kozicid 12*. O Boze istini! M. Vetranid 1, 437. 
Ah! Bozo istini, molim te jedan cas daj mi put 
ter cini . . . N. Najeskovid 2, 57. Pravi istini 
Bog. Katoh. 1561. B3*. Viruje^u Isukrsta isti- 
noga Boga i istinoga clovika. S. Budinid, sum. 
2*. Istini Bog i pravi covjek. A. Gucetid, roz. 
mar. 189. Tvu vlas )ubi Bog istini. G. Pal- 
motid 1, 15. Jezus Bog istini u Simuna blago- 
vase. I. V. Bunid, mand. 18. Sina Boga jodinoga, 
zivoga i istinoga. M. Jerkovid 16. Drz' u ruke 
Hrista Boga istina. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Ti 
da krstis Hrista Boga istina. 1, 122. A tako 
mi Boga istinoga! 1, 553. Kunem ti se Bogom 
istinijem. 1,601. Pred samijem Bogom istinijem! 
2, 1. Molidemo Boga istinoga. 2, 2. Ako znades 
Boga istinoga. 2, 65 Jor so Marko ne boji ni- 
koga, razma jednog Boga istinoga. 2, 192. Nomoj, 
sine, govoriti krivo ni po babu, ni po stricevima, 
ved po pravdi Boga istinoga. 2, 193. Fala Bogu, 
fala istinome! 2, 238. Pa pomenu Boga istinoga. 
2, 272. Tvrda du ti jamca ostaviti, tvrda jamca, 
Boga istinoga. 2, 275. Kumim nega Bogom isti- 
nijem. 2, 380. 



ISTINAX, 1, c. 



42 



ISTINIT 



c. koji istinu govori. a) o ce]adetu (i o Bogu). 
Istinan u svemu. M. Marulic 213. Znamo jere 
istinan jesi N. Ranina 168^. mat. 22, J6. Spo- 
znanje jest to pravo da clovik ne listo zna, ra- 
zumi i veruje, da jrst Bog vsemogu6, mudar, 
pravedan, istinan i dobar... Postila. AaS*. Bog 
istinan jest. Anton Dalm., nov. test. 135a. jov. 
3, 83. Ki si svet i istinan. 2, 181. apoc. 6, 10 
Veran i istinan. 202. apoc. 19, IJ. Ivan bise u 
govorenje istinan. Ivan trog. 4. Da je on istinan, 
a ti laziva. Nauk. brn. 64*. Kakono ti je Bog 
istinan. M. Divkovic, nauk. 28b. Qni koji me 
je poslal istinan jest. I. Bandulavic 43*. joann. 
8, 2tj S istinim clovikom milost se vesoli. A. 
Georgiceo. nasi. 261. (Sudci) da su }udi pra- 
vedni, istini, neprijatoji od dobiti. I. Drzi6 278. 
Vec proroci nijesu istini, ako danas on pogine. 
G. Palmotid 2, i42. Koji buduci vece nego istinan 
ne moze drugako uciniti. A. Vitajic, ist. 296. 
Mestre, znamo da istinan jesi. S. Margiti6, fal. 
282. Bog istinan jest. J. Matovic 14. — b) o 
ustima, jeziku, ocima. Otvori istina usta svoja. 
A. Gueetic, roz. jez. 147. Lazjivi (jezik) u istini 
(prominili). F. Lastric, test. 257^. One oci su 
toliko istine, koliko pristale. D. Zlatarid 43a'. — 
c) u iweneseyiom snnslu, o snu. Jer sni zorni 
ve6 su istini. M. Pelegrinovic 186. San tvoj 
istinan je, ki v noc ovu vidil jesi. Aleks. jag. 
star. 3, 226. , Sni ki u zori nas pohode istini su 
vece krati. G. Palmotic 2, 179. 

(I. certus. a) u pasivnom smislu, koji se zna 
za cijcio, kome nije sumnc. Dobit je sumniva 
a pogib istina. D. Ranina &>. Da bojazan tasta 
broji a ufanje istino se. I. Gundulid 31. Umrla 
ufanja poprav su laziva, sumna i strah, vidu 
ja, istin se odkriva. 39. Kako znas da 6es ti 
zajutra imat dan, kad se ne moze red da je on 
istinan? A. Georgiceo, nasi. 56. Ah ludi ki 
mislis ovd' zivit mnogo dan, kada jedan nimas 
ki bi bil istinan I 59. — b) u aktivnom smislu, 
koji zna za cijelo. Jere sam istinan i stanovit, 
da takova spomina ho6e biti od kriposti. M. Jer- 
kovi6 65. Jesam istinan da ni smrt nece nas 
razdijeliti. M. Radnid 22.5^. Jerbo si istinan da 
ima§ umrijeti. 353=1. 

2. adv. istino, vidi istinit, 2. — Komp.: isti- 
nije (Silnik istinije bi! je neze nacelnik. S. Ko- 
zicid 41b). — Izmedu rjecnika u Vrancideou (ji- 
stino ,certe; equidem; scilicet; videlicet ; utique'), 
u Mikalmu (istino, pravo ,vere'), u Bjelostjen- 
cevu (istino, za istinu ,vero, certe, revera, omnino, 
verum'), u Voltigijinu (,veramento, realmente' 
jwahrhaftig'), u Stulicevu (v. istinito). Toj istino 
da ispitajott. Mon. serb. 15. (1222-1228). Po- 
vedet istinno. Mon. croat. 46. (1395). Jort vi 
moromo ovozi istino reci. Spom. sr. 1, 23. (1399). 
Da se niraa dopitati ne iznasadse istino, ako su 
prvi otdali. Mon. croat. 80. (1451). Tad bi jedan 
mogal redi istinno. Narucn. l()a. Ako bi se is- 
tino znala da jo (oStija) posvecena. 19b. Ako jo 
(ostija) istinno i pravadno posvedena. 20*. Ako 
se istinno skrusi. 5.5b. Istinno more prisedi da 
ne zna. 9J». Ako vi jeste istinno ubozi. Transit 
48. On je istino pravdan, koga je zivot svitu 
mrtav. 74. Va obrazu rioga istinno se cinase 
da bi bil mrtav. 58. Poznav papa istinno da 
mu Friderik zasadi postavjase. S. KoXicid 28a. 
Ter mi jos istino na pamet dohodi. S. Moncetid 
90. Ve}u ti istino. M. Vetranid 2, 245. Istino 
red mogu, da dito josce bih, gusu kada mnogu 
potukoh i pobih. H. Lucid 198. Neg da te is- 
tino i pravo pohvaju. 290. Govori istino. M. 
Drzid 430. Istino i stanovitu verujemo. Kateh. 
1561. B4''. Na to isto tvrdo se imanio nadijati 



i ufati, da nam hoce biti istino iskazano i dano. 
Ff2a. Za to se istinno radujem s vami. Anton 
Dalm., ap. 21b. Istino iskazati pripravan sam. 
P. Zoranid 19*. Krjepko i istino veruju. S. Bu- 
dinid, sura. A8b. Koji se otac noj istino mogu 
red. F. Lukarevid 23. Bog koji podpuno i istino 
jest prid nami. A. Gucetid, roz. jez. 72. Istinno 
car makaronski skaza mi. Aleks. jag. star. 3, 290. 
Koji bi se istino i srcano zagrlili. B. Kasid, is. 
11. Znaj istino, da . . . nasi. 4. Tijem istino 
mogu rijeti, da od mene bi zaceta. I. Gundulid 
2. Ali mi so vidjet cini, ali istino vidim vede 
onamo u onijeh sjena tmini na cas treptjet plam 
od svijede. 19. I bratja ti zivu istino; ali mati 
Mustafina, zona ohola, ne misli ino, neg' uzvisit' 
sebe i sina. 300. Ovdi umuca vec istino scijened, 
s ove zapovijedi da slijediti nede ino. 493. Da 
bi i istino i pravo poznali. A. Georgiceo, nasi. 
300. Neka smo cilovito i istino pravedni. I. T. 
Mrnavid, nauk krst. 1702. 18. To istino znaj. 
Mon. croat. 225. (1527). Koje istino udovice jesu. 
P. Baksid 211. Sada poznam ja istino, da mg- 
gustvo tve jedino sted dostoja raj blazeni. G. 
Palmotic 2, 472. Istino i verno ja te slidim i 
sluzim. M. Jerkovic 53. Bili su istino kraji. F. 
Lastrid, test. 61*. Koliko istino s crkvom od nega 
pjevamo. 3*. Premda istino uskrsnu (Lazar). 
187b. Zasto su se lazjivo ispovidali, iP ako is- 
tino, nisu niova svita i ponukovanja primali. nod. 
8. I u redu stojedi istino istinito izgubit de§ 
se. P. Knezevid, osm. 152. Istino istino govorim 
ti. S. Rosa 50*. Jesu li od Salamuna ali od 
drugi slozene i pisane, istino se ne zna. A. d. 
Costa 1, 188. Spovidjeh ti sve istino sgode moga 
od zivota. N. Marci 103. 

ISTINICI, m. pZ. u Danicicevu rjecniku: solo 
jlstinidi' koje je kra} Stefan Decanski dao De- 
canima, imalo jo planinu ,Pldst', i dopiralo do 
,streltci.ke' mode (Mon. scrb. 92 god. 1330). ,u 
Istinidihb' (96). 

ISTINIK, 7«. covjek koji govori istinu. — Od 
XV do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu 
(,verax' 759b) i u Stulicevu (,verax, veridicus'). 
Kako hinci i istinici. Bernardin 27. paul. 2cor. 
6, 8. Kako hinci i istinici. I. Bandulavid 33b. 
Vjeruj istiniku Isusu. M. Radnid 188b. Svijet 
je laz)iv u svojijem objecanma a Bog veoma 
istinik. M. Radnid 189b. Nauciteju plemeniti 
koga u svakoj strani slavno ime slovi, znamo 
da jesi istinik. A. d. Bella, razgov. 120. Od §ta 
se cijenu (ludi), da nijesu istinici. J. Matovid 
411. 

ISTINISLICAN, istinislicna, adj. samo u Stu- 
licevu rjecniku: ,verisimilis, similis vero, proba- 
bilis' gdje ima i komp.: istinislicniji, i adv. is- 
tinislicno ,verisimiliter'. — Uprav su dvije rijeci 
saslai'lene. 

ISTINISLICNOST, /. osobina onoga sto je 
istinislicno. — U Stulicevu rjecniku: ,similitudo 
veri'. — iiepouzdano. 

ISTINIT, adj. verus, koji pripada istini, koji 
je onako kako je istina. — Postaje od istina 
nastavkom it. — Od xiv vijeka (vidi kod 2, c), 
a izmedu rjecnika u Mikajinu (istiniti, koji istinu 
govori ,verax, veridicus' ; istiniti, pravi ,verus, 
vcrax'; istinit, sto ne pomamkaje , certus'; istinit, 
odit, sto svak zna , certus, exploratus, compertus, 
apertus, manifestus , ratus'), u Belinu (,verus' 
762*; jinfallibile' , certus' 399*; ,certo e indubi- 
tato, ciofe cosa certa' ,i .dubitatus' 186b; ,verace, 
veridico' ,verax' 759b; ,veridico, e veritiero, che 
dice la verit^' , veridicus' 761*), u Voltigijinu 
(istiniti ,un certo, taluno' ,ein gewisser'), u Stu- 



ISTINIT 



43 



ISTINIT, 1, e. 



licevu (,certus, exploratus, baud dubius, verus, 
sincerus, manifestus, notus, tutus, evidons'), u 
Vukovu (istiniti ,wahrhaft' ,verax'). 

1. adj. — Komp.: istinitiji (M. Eadni6 3311'; 
H. Bonacid 99; M. Zoricic, osm. 108; I. Velika- 
novic, uput. 3, 49; Vuk, kov6. 38, i u Belinu i 
u Stulicevu rjecniku). 

a. (o rijeci, misli itd.) koji je onako kao sto 
jest, te nije lai. a) o rijecima, (jlasu, pismti, 
obecanu itd. Kojino 6ine istinito obedanje od 
posluha Isukrstu. S. Matijevid 5. Jeli istinita 
ova besjeda ali nije? B. Zuzeri 243. Istinito 
rijeci naSo majke. V. M. Gufietic 190. Da jo 
istinita bosida sv. Jeronima. A. Kanizlid, kam. 
55. Istinita je ri6 spasite}a. 327. Virujudi, da 
je carska ri6 istinita. 414. Pisma ova istinita 
sva do slova. V. Dosen 50''. Jeli istinit glas 
sto se po puku prosuo? S. !l^ubisa, prip. 165. 
Radovan crta dogadaje po vjernom i istinitom 
predavanu. Osvetn. 4, viii. — i u srednemu rodu. 
Kada stogod za istinito obedajemo. J. Matovic 
345. Da ne bi za istinito potvrdili, sto . . . 41.-). 
Jos se za istinitije govori da su od Mlecida ima! i 
privilegije. Vuk, kovc. 38. — h) o cemu sto se 
pripovijeda. Ove dvije istinite zgode. V. M. Gu- 
detid 125. Vi cijenite da su darovi istiniti, a 
nisu nego lazivi. D. Basid 7. Narav nemu pravi 
komediju, i u litu kadkad tragediju, za koju on 
ni krajcare ne da, nego stane pak badavad gleda, 
i koje su barem istinite, od naravi same naci 
nite. M. A. Rejkovid, sat. L6a. Istiniti dogadaj. 
Vuk, nar. pjes. 4, 458. — amo moze pripadati i 
ovo: Ako^ je slava istinita, ko po svijetu svud 
slovete. Gr. Palmotid 1, 147. — c) o sudu. Pod- 
lagam istinitomu sudu. H. Bonacid 149. Ova 
sva podlagam istinitomu sudu svete matere crkvo. 
Ant. Kadcid 553. — d) o vjeri. Zlamen kriza 
od svetoga i s nim vjera istinita. J. Kavanin 
224^. Zasve da je ona (vjera) tamna, nistano- 
mane vele je vede istinita, nego je istinito ono 
sto gledamo ocima. D. Basid 129. — e) znanu. 
Doklem nemaju istinito znane. Ant. Kadcid 443. 
— amo hi mogao pripadati i ovaj primjer : 
S kojima se stvari i nihov istiniti naravni razum 
vise potamne. I. Jablanci 9. — f)o samoj istini. 
Bog jest istina istinita. I T. Mrnavid, ist. 147. 
Istina jest prem istinita da . . . A. d. Bella, razgov. 
233. Eajska istina nad istinom istinita. I. Dordic, 
salt. 423. Istinita istina Isukrst. Grgur iz Va- 
resa 37. — O) o znaku. Dajte mi znak istinit. 
D. Danicid, is. nav. 2, 12. — h) uopce o stvari, 
cemu. Osvaditi iskrnega od stvari istinito i 
prave. S. Matijevid 74. Ca nam se cini istini- 
tije. H. Bonacid 99. A virovati nije drugo, nego 
imat u pameti i drzati za istinitu jednu stvar, 
premda ju ne znas inacije nego samo po ocito- 
vanu. F. Lastrid, od' 116. Neistinito vijek ne 
istakmi se s istinitijem. (Z). Poslov. danic. 77. 
To je sve tako istinito, da nista istinitijega ne 
ima. I. Velikanovid, uput. 3, 49. 

b. koji nije drugi, pravi, sam. Isukrst uze 
tijelo covjecije i ucini se istiniti covjek. M. Div- 
kovid, bes. 5^. U Isukrstu su dvije stvari: istinito 
bozanstvo i istinito covjecanstvo. 241''. Kantar 
prav i istinit i detvrtak jednak i prav drzi. 702*'. 
Najde na prstu svomu istiniti prsten. B. Kasid, 
per. 166. Eici nosedi u sebi istinitu snagu stvari 
nimi zlamenovane. I. Bandulavic. predgcv. Pravo 
i istinito dobro. I. T. Mrnavid, nauk krst. 17(J8. 
40. Daj mi istinito skrusenje i bolest od mojijeh 
grijeha. S. Matijevid 14. Ti jesi istinita prilika 
temejite cistode. P. Posilovid, nasi. 67''. Po kojoj 
se dini misnik istiniti namisnik Isusa. I. Ancid, 
Bvit. 71. Koji je pravi i istiniti mudarac. A. 



Vitajid, ist. 383. Ostavi nam tilo i krv svoju 
istinitu. F. Pardid 58. Istinita sreda i blazenstvo. 
I. Dordid, salt. 478. Istiniti post jest od sviju 
zloda biti tudu. A. Badic 179. Ako tko rece da 
voda istinita i naravna nije potrebna za sakra- 
monat krstena . . . 280. Budi mi ovdje vazda 
vjerna pomodnica, na smrti mojoj istinita radost. 
Pisanica. 89. Ona sveta izbina jest naSe jedno 
duhovno vese)e, pokriveno s kruSnim oblicjem, 
pod kojim se uzadrzi pravi i istiniti Bog. J. Ba- 
novac, razg. 41. Da je covik istiniti, ali i pravi 
Bog. F. Lastrid, test. 63^. Ova crkva istinita 1 
jedina zarucnica Isusova jest zlamenovana po 
korabji Noevoj. ned. 99. Da je Isukrst put je- 
dini i istiniti za otidi u zivot vicni, to on isti 
naviStuje. 413. Nahodi li se jednako i u ostiji 
i u kalezu pravo, zivo i istinito tijelo, krv, dusa 
Jezukrsta? I. A. Nenadid, nauk. 188. Pravo i isti- 
nito bogo}ubstvo. A. Kanizlid, utoc. 116. Daklen 
je istinit poi'od 45 i ostanak 6. M. Zoricid, aritm. 
51. Va}a da so prvi i drugi broj naslona na 
stvar istinitu. 72. Jeli hineni prorok, istiniti 
aposto ... S. Rosa 80^. Bog^ i istiniti covik od 
Boga. L. Vladmirovid 31. Ne na istinitu fajdu 
uzeti. I. Jablanci 94. Jeli ova ali ona istinita 
voda. J. Matovid 147. Nebesa naresona s isti- 
nitijem i stavnijem kretanem. 459. Zelis li isti- 
nitu pokoru uciniti? I. J. P. Lucid, razg. 35. 
Sto ne zamisli se u istinitu i golemu zeju, kojom 
isti Jezus zeli vjecnu nasu costitost? I. M. Mattei 
51. H}eb istiniti s neba. Vuk, jov. 6, 32. 

c. kuji istinu govori. Kauo istiniti covik. I. 
Ancid, ogl. 2. Koliko je istinit Bog u obsluzenu 
onoga sto obeda. M. Radnid 190''. Da si ti pra- 
vodan, viran i istinit u ricih i u govorenju tvomu. 
A. Vitajid, ist. 158. Bududi (Bog) istinit; mi- 
lostiv, prav. I. Dordic. salt. 99. Ovoga ucini 
istinitim, a Boga lazcem. F. Lastrid, test. 42*. 
Mestre, znamo da istinit jesi, a put Bozi u istini 
ucis. ned. 413. Da je Niceta istiniti pisaoc. A. 
Kanizlid, kam. 55. (Papa) jest istinit u razdi- 
jenju pricanja vire. A. d. Costa 1, 22. Uciteju, 
znamo da si istinit. Vuk, mar. 12, 14. — amo 
pripada i ovaj primjer: Pravim i istinitim srdcem 
nastojati. A. Kanizlid, kam. 873. 

<[. certus, u pasivnom smislu, o kojem nema 
sumne, Ne imas istinite jedne ure zivota. M. 
Radnid 173^. Budud smrt toliko istinita, a vri- 
jeme kada imas umrijeti toliko neistinito, imas 
vazda bditi. 330*. Nitko nima jednu uru isti- 
nitu zivota. 33 la. Nijedna stvar nije istinitija 
nego smrt, ni neistinitija nego ura ne kada 
ima dodi. 331''. Zasto je smrt istinita, a vrime 
neistinito. J. Banovac, razg. 189. Jeli rodored 
stanovit i istinit? A. Kanizlid, utoc. 484. Mogu 
se zvati bogati po ufanu istinitu od bogastva. 
M. Zoricid, osm. 106. Ne mogudi se narediti 
istiniti broj onijeb... J. Matovic 196. Mi smo 
nasloneni na istinito ufane. 60. Neka bi se mogao 
obsluziti od pastira oni istiniti red u nihovu isto- 
macenu. 171. To godiste ne bi odluceno s isti- 
nitijem liekijem brojem od godista. 256. Komu 
istinita smrt nadstoji. 280. Ne moze se posta- 
viti istiniti nacin svjema. 222. Kad bi jedan 
ispovidio grih sumjivi za istiniti. M. Dobretid 
145. 

e. certus, u aktivnom smislu, koji zna za cijelo. 
Cini mene istinita brez dvostrucstva. M. Divkovid, 
nauk. 123=''. Ako bi se reklo tacijem nacinom, 
da bi se ucinili istiniti slisaoci od onoga sto on 
govori. S. Matijevid 73. Sa svim tim istiniti 
smo i stanoviti da je u tilu clovicjemu. P. Ra- 
dovcid, ist. 12. Budi istinit, da Bog ne dopu- 
stuje nijednu stvar ni zlu ni dobru brez velika 



ISTINIT, 1, o. 



U 



ISTINIT, 2, c. 



razloga. P. Posilovic, cvijet. 111. I da nije samo 
on priistinit umriti. nasi. 14^. I tko more biti 
istinit, kako on ima umriti? 14''. I jesam istinit, 
da s moje strane nisam ucinio nego neizbrojene 
grihe. ]23'>. Ja jesam istinit, da se ti nahodis 
malo strasiv od smrti. 130'^. Jesam istiniti da 
ni smrt ni zivot razdijeli nas od jubavi Bozje, 
M. Eadnid 237''. Istiniti smo da nas node nitko 
pridobiti. S. Margitic, fal. 115. Nismo nigda 
istiniti od smrti nagle. ispov. 8. Imas znat doisto, 
da si ti jedna od nih i neka stqjis istinita, evo 
ti u zalog moje srce. J. Filipovic 1, 155a. Qno 
bogastvo, ono volicanstvo, zarad koga toliko 
trudis, mozes li istinit biti, da ces ga za jedan 
dan uzivati? Doisto no moze§. 1, 479*. Tako 
da ste istiniti da kad mi divicu Mariju ovim po- 
zdravjenem pozdravjamo, ona nas pozdrav|a uti- 
sei'icm. 1, 509''. Ima biti siguran i istinit svi- 
docanstvom liegova dobra i krstjanskog zivota. 
M. Dobretic 90. 

'i. adv. Istinito. — Komp.: istinitije (I. T. Mr- 
navic, ist. 8; A. d. Bella, rjecn. 7(30*; A. Ka- 
nizlid, kam. 22. 80. 108. 870). — Izmedu rjecnika 
u Mika(inu (kod istinom\ u Belinu (,veramentG, 
veracemente, con verita' ,vere' 760*; ,fermamente' 
,indubitate' 309''; ,indubitatamente' ,siue dubio' 
397''; ,certamente' ,certe' 18t»'>; ,accertatamente' 
,asseveranter' 14^; ,sinceramente, con sincerita' 
,sincere' 678''), u Bjelostjencevu (kod istinsko, 
vidi kod istinski), ii VoUigijinu (,davvero, daddo- 
vero, certamente' ,wahrhaftig'), u Stulicevu (,certe, 
qnidem, vera, profecto, plane, baud dubie etc.'). 

a. w istinu, uprnv, bez sumne, vidi doisto, a. 
Oni je istinito kra} sam sebi. M. Divkovic, bes. 
8a. Gdi ce istinito isprositi Bozje milosti. B. 
Kasic, per. 193. Biti 6e jedan sud istinito iza- 
brani za priobraccnje od mnozijeli. in. 21. Co- 
vjeka istinito i sasma Bozjega. 83. Pokajavsi 
80 istinito od zlobe svoje. 88. Da je bio Sa- 
verio istinito ponizen u srcu. fran. 86. Bog . . . 
istinito jest otac. I. T. Mrnavid, ist. 9. Istinito 
zadovoji' bi za svih. ist. 22. Da se cine dobra 
djela istinito. J. Kavanin 16''. Da je istinito 
covik umrli. F. Lastric, test. 66*. Istinito sin 
Bo2i bija§e ovi covik. 1181^. Istinito uskrsnuli 
jesu na 2ivot. 187\ Gdi je steta dusi ondi isti- 
nito ne ima dobitka nikakva. P. Knezevic, osm. 
73. Ni platcaju kada istinito mogu. I. A. Ne- 
nadid, nauk krst. 185. Istinito slabosti nase on 
je ponio. S. Rosa 13*. Ovi je istinito spasite) 
svijetu. 57''. Premda istinito umriti ne more. 
Ant. Kadcic 62. Da istinito imas takovu misao. 
105. Kad je misnik istinito neumitan. 231. Jere 
istinito bise umro pripovidavac 242. Jeli ne- 
gova pomo6 i uzrokovala istinito izmet i pogi- 
nutje zamctku. .5.50. Da on istinito jest pravi 
6ovjok. J. Matovic 58. Da su oni istinito s Je- 
sukrstom uskrsnuli. 62. Koji god istinito jesu 
sveti. 91. Kada se istinito sluiimo s vodom za 
oprati kogagod. 144-145. Lijovaj prid nogama 
Jezusovijem siize istinito pokorno. I. M. Mattei 
23. Koji podobna svomu zivjenu istinito u2i- 
vajuci. I. J. P. Lucid, nar. 40. Sva obotana 
(Bozja) istinito dostignuti do§. razg. 20. Biskup 
area istinito apostolskoga. izk. 23. Koji se isti- 
nito knju. J. Kajid, pouc. 1,48. I to 2ivad isti- 
nito jaci. J. S. Rojkovid 197. Koji ga jo )ubio 
8 Jubavjom istinito sinovskom. A. Tomikovid, 
gov. 37. I Petar istinito apostol u Joruzolimu. 
G. Pestalic 63. Jor istinito imali bismo voliku 
pomod. Grgur iz Varesa 107. Naj cestiti car 
pod nebi istinito ja bih bio. P. Sorkocevic 592a. 
— Badi vece sile stoji istino istinito. I u redu 
stojodi istino istinito izgubit des se. P. Knezevid, 



osm. 152. — U ovijem primjerima ima i konjun- 
kcija da, kao da je iza istinito izostala kopula 
je: Istinito da red jest sdruzen vlastito k na- 
darju. A. d. Costa 1, 224. Zar su bili izvan 
svita? Istinito da ne. A. Tomikovid , gov. 68. 
Da bude Sihem zuao da ce morati umrti ako 
uzjubi Dinu, istinito da ju ne bi bio }ubio. 69. 

b. kao zbija, kad se istice kako sto jest prema 
onome, sto se moze pomisliti Hi reci, vidi doisto, 
b. Nepodnosna istinito stvar jest pakao, nista- 
nemaiie kad bi tko stavio i hijadu pakala, ne 
bi toliko rekao, koliko je zalostno bit odtiranu 
od uzivanja blazene one slave. P. Knezevid, osm. 
165. Dostojno jest istinito milovati ime Isusovo 
i Jubiti . . . zasto je slatkost nasa u gorkosti i u 
zalosti razgovor i utisenje ; al' je jos dostojnije 
klanati mu se jubeci ga i virno mu sluziti za to 
zasto je uzrok jedini od nasega spasenja. F. 
Lastrid, test. ad. 127—128. Ako se za maskaru 
nikoga ne uvridujudi stogod laze, ne kunudi se, 
gribota je istinito ali nije grih smrtni nego 
prostni. ned. 115. Nije istinito opceni svijema, 
ma jest samo vlaitit trijema. J. Matovic 140. 
A jur neka ne bi iko sudio, da je ispovijed isti- 
nito postavjena od Gospodina, ma pak na ta 
nacin, kako da nije zapovidio da je potrebno 
§ nom sluziti se. 255. 

e. s nekijem glagolima, osobito s onima koji 
znace misliti, govoriti, potvrduje ono sto se misli, 
govori itd., a ne da se misli, govori ltd. isporedi 
doisto, c. a) s glagolima koji znace govoriti, pi- 
sati itd. Pisanih istinito. Mon. croat. 44. (1379). 
Akior istinito poca govoriti. M. Marulic 22. Od 
istinitije (griha) istinito se izpovidajuc. I. Ancid, 
svit. 51. Ead bih mod rijet istinito, da se rvah 
brabrenito. J. Kavanin SSl^. Ako bi htjeli isti- 
nito odgovorit. B. Zuzori 126. Sad du reci isti- 
nito mome Bogu: ,Odpusti nama, kao i mi od- 
pustamo'. J. Banovac, razg. 56. Mozemo ju isti- 
nito nazvati smutnu veliku. A. Kanizlid, kam. 
VI. Ovu bludedu ovcu, istinitije govoredi, pi- 
toma vuka, primio jest u stado pravovirnih. 23. 
Poznavao je slabu , istinitije x'okavsi pohlepnu 
dud cara. 370. Hodu tebi istinito svekoliko po- 
vidjeti. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Mogu li rijetl 
istinito, da sam posobnijem nacinom posvetcen 
srcu ovomu bozaustvenomu? I. M. Mattei 122. 
Gdi se ovo troje naodi, istinito more se redi, da 
je ondi familija krstjanska. D. Rapid 83. — h) 
s glagolima koji znace misliti, suditi, vjerovati, 
ufati, znati itd. Iraamo istinito znati. M. Div- 
kovid, nauk. 4*. Istinito drzim da du . . . B. 
Kasic, per. 160. Za to viruju istinitije ove stvari 
nego li one. I. T. Mrnavid, ist. 8. Oni se more 
istinito uitati mudar, koji vazda misli, da ima 
umriti. P. Posilovic, nasi. 12*. Kad so istinito 
zna. I. Grlidid 41. Da bi ti istinito znao, da de 
se do nikoliko godina sye ove kude soriti. J. 
Banovac, razg. 90. Ti jur istinito poznajes, da 
du5e sarauiti ne mores, ako ne obsluzis zapo- 
vidi Bozijo. 100. Mi istinito zaamo i temejito 
virujemo. F. Lastric, test. 186*. §to se istinito 
moze vjerovati. S. Rosa vi. No zna se istinito. 
26''. Oli bi§e od istoga plemena oli cd drugoga, 
znati se istinito no more. And. Kacid, razg. 21. 
Samo ono gribe koje istinito poznajemo. Ant. 
Kadcic 203. Sudac ili ti oblast svitovna koja 
istinito poznajo. 287. Kad grisnik istinito sudi 
u svomu srcu i pameti. 312. Ako je imenovani 
misnik istinito oznanen od toga uzmaknutja oli 
ti dignutja oblasti dopustene mu. 472. Ma isti- 
nito ne mogu znati. J. Matovid 86. Kada isti- 
nito vjerujemo, da... 220. Vjerni imaju istinito 
ufati, da... 284. To istinito znaii nije mogude. 



ISTINIT, 2, c. 



45 



ISTINOSLTCAN 



I. J. P, Lucie, docfc. 26. Virujte mi isfcinito, 
kako god jeste sada drugovi griha, biti hocete 
i pokore. D. Eapi6 28. Prem ako istinito znas, 
da 6e ti neharnost biti pla6a. G. Pestali6 195. 
Poznadose istinito da od tobo izidoh. Vuk, jov. 
17, 8. — c) i s drugiiem glagolima kad se po- 
tvrduje da je istinito djelo sto se vrsi. Koji isti- 
nito tobe }ube. L. Kadi6 102. Sluzite rau isti- 
nito. D. Danicid, Isam. 12, 24. 

d. lead se sto tvrdi da se bole istakne nesto 
onome suprotno, vidi doisto, b. Zato ga nekolici 
sciniso naravi flomatike i studeno, bududi on isti- 
nito naravi srdite i ogneno. B. Kasic, in. 90. 
Kruscem od sinrti se istinitije branase nego li 
hranase. A. Kanizlid, kam. 108. Ne samo imamo 
moliti Boga, da bude ucinena vo)a liegova kada 
je zio ono sto zudimo, ma jost kada istinito nije 
zlo ; kakono kada voja slijedi ono prvo prignuce 
naravi... J. Matovi6 481. Stvari koje oni imadu 
u svomu misjeiiu mogu biti u liiovomu misjeiiu, 
ali nisu istinito na svitu. A. Tomikovic, gov. G8. 

— Is konjunkcijom da, isporedi a pri kraju. 
Istinito da je mogao to uciniti . . . nistanemane 
on . . . uzdrza kao stijesiienu slavu blazenstva 
svoga ... F. Lastric, test. GS^^. 

iSTINITI, istinim, i^npf. postaje od istina Hi 
od istin (istinan) nastavkom i. — isporedi do- 
istiniti. — xviii vijeka. 

1. aktivno. 

a. pokazivati, dokazivati daje sto istina (objekat 
je cejade). — U Stulicevu rjecniku : ,actu certiorem 
facere, reddere'. 

b. uvjeravati da je sto istina, svjedociti (objekat 
je ono cemu se govori). — U jednom primjeru 
XVII vijeka. Jer nas on sam istini po ustim Eze- 
kijela proroka da 6e prostit gi'isniku, netom se 
pokaje. Blago turl. 2, 275. 

3. sa se, pasivno (prema 1, a). — TJ dva pisca 
xviii vijeka. Da se moze istiniti ric. Ant. Kadcic 
54. S druge strane istine se rici. 189. Da so 
moze istiniti zlamene rici. 189. Triba je da su 
toliko blizu, da se moze istiniti ric. M. Dragi- 
cevid 105. Jere se ne bi tada mogao istiniti 
pridimak. 105. 

iSTINITOST, istinitosti, /. osobina onoga koji 
je istinit Hi onoga §to je istinito. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (istinitos ,vg- 
racita' ,veracitas' 759'^; ,sinceritas' 678'^), u Vol- 
tigijinu (,veracita, certezza, evidenza' ,gewisslieit'), 
u Stulicevu (,veritas'). Imaju istinitost da svijet 
govori istinu. M. Radnid 189». Veliko jest ne- 
govo milosrdje ne dati ti istinitost od naj po- 
slidne ure. 332*. Da mogu s istinitostja pa- 
meti ugoditi Bogu. P. Knezevic, osm. 136. Jost 
poznajemo istinitost crkve od pocetka. J. Ma- 
tovid 92. Naslonivsi se mi ovako na istinitost 
Bozju kakono na pritvrdu istinu, evo izpovi- 
damo . . . B. Leakovid, nauk. 30. Ako bi tko 
s istinitostju rekao. I. J. P. Lucid, nar. 6. 

ISTINITSTVO, n. vidi istinitost. — Samo u 
jednom primjeru xvii vijeka, i u Stulicevu rjec- 
niku (uz istinitost). Tko odkriva otajstva prija- 
teja gubi vjeru i istinitstvo. M. Eadnid 472*, 

ISTINIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,proba- 
bilis'. — nepouzdano. 

ISTINIVOST, /. osobina onoga sto je istinivo. 

— U Stulicevu rjecniku: ,verisimilitudo, proba- 
bilitas'. — nepouzdano. 

ISTINOCA, ■/. vidi istinost, istinitost. — U 
pisaca nasega vremena. Istinoda ,Gchtheit' ,ge- 
nuinita'; istinoda pisma ili podpisa ,echtheit der 
schrift Oder unterschrift' ,genuinita della scrit- 
tura'. B. Petranovid, rucn. knig. 37. 



ISTINOGLASAiSf , istinoglasna, adj. istinoga 
glasa (istinit). — Na jednom mjestu xviii vijeka. 
Sva nihova kazana nijesu bila istinoglasna. S. 
Rosa 11 la. 

ISTINOGLASJE, n. u Stulicevu rjecniku (kao 
glas pod e): ,nuovella, nuova' ,nuncius'. — U 
jednom primjeru xviii vijeka kao istina. ProsuSo 
po svijetu mnoga pIsma himbena pod imenom 
istinoglasja. S. Rosa iv. 

ISTINOGOVORAC, istinogovorca, m. covjek 
koji govori istinu. — U Stuliceou rjecniku: ,vo- 
ridicus, verax'. — nepouzdano. 

ISTINO^UB, adj. vidi istinojuban. — U Sa- 
lekovu rjecniku: jwahrheitsfreund'. 

ISTIN6^,UBAN, istinojubna, adj. koji {ubi 
istinu. — U jednom primjeru xviii vijeka. Svi- 
doci ovi jesu istinojubni. A. Kanizlid, kam. 52. 

ISTINONEPODOBAN, istinonepodobna, adj. 
koji nije podoban istini, isporedi istinopodoban. 

— U Stulicevu rjecniku: ,improbabilis'. — ne- 
pouzdano. 

ISTINONEPODOBNOST, /. osobina onoga sto 
je istinonepodobno. — U Stulicevu rjecniku: ,im- 
probabilita' ,res improbabilis'. — nepouzdano. 

ISTINONEPRILICAN, istinoneprilicna, adj. 
koji nije istini prilican, isporedi istinoprilican. 

— U Stulicevu rjecniku: v. istinonepodoban. — 
nepouzdano. 

ISTINONEPRILICNOST, /. osobina onoga sto 
je istinoneprilicno. — U Stuliceou rjecniku: v. 
istinonepudobnost. — nepouzdano. 

ISTINOPODOBAN, istinopodobna, adj. po- 
doban istini, vidi istinoprilican. — U Belinu 
rjecniku: istinopodobni ,probabile, che si pu6 
provare' ,probabiIis' 586^, i u Stulicevu: v. istini- 
slicau. 

ISTINOPODOBNOST, /. osobina onoga sto je 
istinopodobno. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. 
istinislicnost. 

ISTINOPRILICAN, istiuoprilicna, adj. yeri- 
similis, koji je 2)rilican istini. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (istinoprilicni ,veri- 
simile, somigliante al vero' ,verisimilis' 761''; 
,probabiIe, cho si pu6 provare' .probabilis' 586^) 
gdje se naj prije naliodi, u Voltigijinu (istino- 
prilidni ,verosimile, probabilo' ,wahrscheinlich'), 
u Stulicevu (v. istinislican). 

a. adj. — Komp. : istinoprilicniji. u Belinu 
rjecniku: .probabilior' 536^. Prikazati s liekijem 
razlogom istinoprilicnijem. J. Matovid 134. Aposto 
zaglavjuje s razlozenem istinoprilicnijem. 229. 

b. adv. istinoprilicno. — U Belinu rjecniku: 
iprobabilmente' ,probabilitGr' 586*. 

ISTINOPRILICNOST, /. verisimilitudo , oso- 
bina onoga sto je istinoprilicno. — U Belinu 
rjecniku: istinoprilicnos ,verisiinilitudine' ,simi- 
litudo veri' 761^; ,probabilita, I'astratto di pro- 
babile' ,probabilitas' 586* i u Voltigijinu: ,ve- 
rosimiglianza, probabilita' ,wahrscheinlichkGit'. 

ISTINOREK, adj. koji rece istinu. — U Stu- 
licevu rjecniku: v. istinogovorac. 

ISTINOSKLADAN, istin6skladna, adj. vidi 
istinoprilican. — U jednoga pisca xviii vijeka : 
samo adv. istiniskladno. Ne moze so niti ocito 
niti istinoskladno pokazati. D. E. Bogdanid 80. 

— i komp. : istinoskla Inije. Istinoskladnije jest 
pocetak umstva a Arabiju nego u Idumeju po- 
staviti. 17. 

ISTINOSLICAN, istin6slicna, adj. rtcZi istino- 
prilican. — Kao adj. samo u Stulicevu rjecniku 



ISTINOSLICAN 



46 



ISTISKATI, 1, b. 



V. istinislican. — Adv. istin6slicno u jednoga 
pisca XVIII vijeka, i to komp. : istinoslicnije. Ako 
bi pak obsluzivSi obicaje zaprika koja poslije 
nasla se, koju on istinoslicnije jest neznao, tada 
lasne nemu dopustene moze se dati. I. Velika- 
novic, uput. 3, 216. 

iSTINOST, istinosti, /. osobina onoga sto je 
istino ill onoga sto je istinan. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjccnika u Belinu (istinos ,verita' ,ve- 
ritas' 7611^; ,realta, cioe verita' ,vGritas' 609^; 
,certezza, I'astratto di certo' , certitude' 186*'; ,ve- 
racita' ,veracitas' 759b), u Bjeloatjencevu (kod 
istina), u Voltigijinu (Uamparskom grije§koni 
istinitost ,certezza, verita' ,wahrheit, gewissheit'). 
Da p;a. duhom i u istinosti klana. S. Kosa 57*. 
Tada ne iste se druge istinosti. A. d. Costa 2, 89. 
Da je on nas izvestio na koji se nacin k isti- 
nosti dospeva. D. Obradovic, basn. 442. 

ISTINOVAN, istinovna, adj. u Stulicevu rjec- 
niku: V. istinit, gdje ima i adv. istinovno, v. 
istinito. — nepouzdano. 

iSTINOVATI, istinujem, impf. vidi istiniti, 2- 
— XVII i XVIII vijeka. Kako se istinuje da treti 
dan Gospodin uskrsnu od mrtvih? I. T. Mrnavic, 
ist. 24. Ne govori se od imanja, koja ako se 
izgube s vrimonom mogu se steci, dali ne moze 
se to od duse istinovati. A. d. Bella, razgov. 159. 
Jer se ne bi istinovale one rici krstjena. Ant. 
Kadcic 122. Ako se ne istinuju (ugovori). 393. 
Razlog jest, jer se ne bi istinovale one rici kr- 
stena. M. Dragicevic 236. 

iSTINSKI, adj. vidi istinit (uprav koji pri- 
pada istini). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu (istinski, istini ,verus'. 2. 
istinski ili istini clovek koji istinu govori ,verax, 
veridicus, sincerus, rectus, candidus, indubitatae 
fidei, certa 1. firma fide'), u Jamhresieevu (,verax'), 
u Voltigijinu (,vero, certo, genuino' ,wahr, gewiss, 
acht'), u Stulicevu (v. istini), u Vukovu: n. p. 
istina ,-\vahr, wahrhaft' ,verissimus, ipsissimus' 
s primjerom : To je istinska laz (.scherzhaft'). 

a. adj. Otac nije tebe ostavio premda gresnika 
pravoga istinskoga. B. Zuzeri 59. (Bazgovori) 
istinske i navadne poboznosti. A. J. Knezovi(^. 
xvni. Od prinaucnoga i istinskoga pisaoca. A. 
Kanizli6, kam. 8. Priveliki redovnice i jistinski 
arhijereju. A. Kra}i6 25. Koje u istinskomu i 
istocnomu slavonskomu jeziku pisase. I. Jablanci 
8. Od istinske Jubavi k slavonskomu narodu. 9. 
Od toga istinski uzrok davati no znade. 19. Da 
bi mogao i istinska nikojima prid oci postaviti. 
A. T. Blagojevic, pjesn. v. Kako se treba nadi 
u raznim prilikama i neprilikama istinskoga rata. 
M. D. Milicevid, zim. voc. 59. Ima li izgleda za 
istinski napredak u vaSoj skoli ? zlosel. 138. Sve 
su utemcjene uredbe na istinskom uvjerenu, da 
je hotine slobodno. M. Pavlinovii, rad. 84. — 
('esto rodi vece site uz samu rijec istina. I rekao 
bi da mu je istinska istina. Nar. prip. vr6. viii. 
I moje mi duge to je istinska istina. 197. Ovo 
je sve istinska istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On 
je kazao istinaku istinu. S. ^ubi§a, prip. 214. 

b. adv. istinski Hstinsko). — U Bjelostjencevu 
rjecniku: istinsko, istinski, istinum, u istinu, isti- 
nito ,reapse', v. istino, i u Jambresicevu: istinski 
,revera'. 

ISTINSTVO, n. postaje od istin (istinan) na- 
stavkom bstvo. 

a. essentia, substantia, natura, ono sto nesto 
u sebi jest, narav. — U nekijeh pisaca xv, xvii, 
xviii vijeka. Ne u jedinstvi jednoga kipa, da u 
jedinstvi jednoga istinstva. Bernardin 18J. Boze 
ki na spasenje jutskoga naroda naj veksa svetl- 



li§ca u vodenom jistinstvu naredil si. 191. Sta- 
novito redes ovo jest istinstvo Isusovo. M. Div- 
kovic, kat. 159. Svako istinstvo kerubini (raz- 
mis{aju). J. Kavanin 508*'. 

b. vidi istina. — U Stulicevu rjecniku. 

ISTINSTVOVANE, n. djelo kojijem se istin- 
stvuje. — Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom 
da je uzeto iz misala. 

ISTINSTVOVATI, istinstvujem, impf. samo u 
Stulicevu rjecniku: ,bene, recte agere' s dodatkom 
da je uzeto iz misala. 

isTINUTI, istinem, pf. posve ostinuti. — Slo- 
zeno: iz-stinuti. — U JJanicicevu rjecniku: isti- 
nuti ,obrigescere' ; ,Umtrt i bezdusijemt istinuvt 
i ocepenevfc' (Domentijan*' 164). mislim da bi 
trebalo ,istynuti'. 

ISTINAK, m. vidi istinik. — Najednom mjestu 
xvii vijeka. Koji mu vjeruju i drze ga za isti- 
naka. M. Eadnid 189*. 

1. ISTIKATI, istiram (istirati, istirem), impf. 
istrti. — Od xv vijeka , a izmedu rjeenika u 
Vrancicevu (,exterminare') i u Stulicevu (istirati, 
istiram, v. istrti). 

a. u pravom smislu. Poca umivati noge uce- 
nikof sfojih i istirati je ubrusom. Bernardin 85. 
joann. 13, 5. Da istjera (grijeskom. mj. istira) 
mjesto koje je pomazano . . . pamukom. M. Div- 
kovic, nauk. 243^. E.ece ove rici Lovrinac, poce 
ubrusom istirati, i onim noge otirati. P. Hekto- 
rovic (?) 97. Koja i sinu toliko istira krvava 
znoja. F. Lastric, test. 107^. 

b. unistavati. vidi u Vrancicevu rjecniku. 

2. ISTIRATI, vidi istjerati. 

ISTIEUKANE, n. djelo kojijem se istiruka. — 
U Stulicevu rjecniku: ,levis fricatio' (vidi isti- 
rukati). 

ISTIRUKATI, istirukam, pf. dem. istrti. — U 
Stulicevu rjecniku ima samo verbalni supstantiv 
istirukane. 

ISTISAK, istiska, m. vidi otisak. — U nase 
vrijeme kod pisaca. Na stotine istisaka (svoje 
knizice) razasla pravnikom. M. Pavlinovid, rad. 
95. Istisak , exemplar (abdruck)'. Jur. pol. ter- 
minol. 200. 

ISTISKANE , n. djelo kojijem se istiska. — 
Stariji je oblik istiskanje. — U Belinu rjecniku: 
istiskanjo ,il cacciare' 155*; iztiskanje ,il cacciar 
fuori' 155a; ,lo spinger fuori- ,extrudere' 700*; 
,spinta, I'atto di spingere' ,impulsus' 700^. 

ISTISKATI, istiskam, pf. slohno: iz-tiskati. 

— Akc. je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka. 
1. aktivno. 

a. tiskanem uciniti da ko ili §to izide na po]e. 

— Izmedu rjeinika u Belinu (iztiskati ,spingere 
fuori' ,extrudo' 700* ; ,sbalzare. cacciar fuori con 
impeto' ,exturbo' 644^ ; , cacciar fuori' ,expellere' 
155^1), u Stulicevu (istiskati, istiskivam ,oxtrudere 
aliquem foras, aliquid foras expellore, prupellere, 
impellere'). Iz mrzeda sogaj tila ovu dusu isti- 
skate. (x. Palmotic 2, 68. Nevojno stane . . . 
istiska mu istinu na usta. E. Pavid, ogl. 448. 
Zatim Farizeji istiskaSe ga iz sinagoge. 567. 
Podbunise puk i istiskase ga na vrata crkvena. 
661. Istiskase ga na dvor. A. T. Blagojevid, 
khin. 48. Malo po malo ti§tili su ga sin i ne- 
vjesta, dokle su ga sasvijem istiskali iz kude. A. 
Kalid 359. 

b. vidi istijestiti. — Izmedu rjeenika u Belinu 
(iztiskati .cacciar fuori, premendo con forza' ,com- 
primere' 155*), u Bjelostjencevu (iztiskam, iz- 
tiscam, iztisnuti, iz^mikavam, zmeknuti ,exprim0; 



ISTISKATI, 1, b. 



47 



1. ISTJEOATI 



briso') , M Voltigijinu (istiskati , istiskam , isti- 
skivam ,stringero, compriraere' ,znsammendru- 
cken'). Opet i opet ozimo bi, dokle bi na dvor 
3ve iztisko do kapjice. B. Zuzori 13. II' za sirce 
istiskaju koma. J. S. E.e}kovi6 402. 

2. pnsivno. 

a. vidi 1, a. Ki Sovjeka jad ustrijeli, istiskana 
kad se duSa s bolnijem tijolom rve i dijoli. G. 
Palmotid 3, 17^. AT u drugoj onda strani van 
rodjene zem|e mile robovahu istiskani od oruzne 
prijoko sile. 48"'. Ali aiidolske no znas kore i 
boj nihov svud pjevani, s koga odmetni dusi 
gore u jaz pakljen istiskani? 71l>. 

b. vidi 1, h. moze hiti da amo pripada ovaj 
primjer (u prenesenom smislu): S dosad|ivim mol- 
bama istiskano (dopustene). Ant. Kadcic 329. 

3. sa se. 

a. pasivno, vidi 1, a. Ako se k6i iz kude iz- 
tiskala i u svom stanu namjestila, tu veseja i 
cestitaua. B. Zuzeri 231. 

b. refieksivno , tiskajuci se izici. Kroz vrata 
istiska se. N. Marci 60. 

ISTISKAV, adj. u Stulicevu rjeeniku : ,espul- 
sivo' ,extrudons'. — nepouzdano. 

ISTISKIVANE, w. djelo kojijem se istiskuje. 

— U Vukovu rjeeniku: ,das hinausdriicken' ,ex- 
trusio'. 

ISTISKIVATI, istiskujem i istiskivam, i^npf. 
istiskati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (praes 
istiskujem kod istisnuti, iztiskivam kod iztisnuti), 
u Voltigijinu (praes. istiskivam kod istiskati), u 
Stulicevu (istiskivati , v. izgnetati ; praes. isti- 
skivam kod istiskati), u Vukovu (istiskivati, isti- 
skujem , hinausdriicken' ,extrudo, urgeo foras') 
Koji pod oblicjem svoga svetoga posla s nacinom 
nedopustenim istiskuje pineze. Ant. Kadcic 297. 
Kako se iz ovih uje za sazgane istiskuje. J. S. 
Eejkovii 103. 

ISTISKNUTI, vidi istisnuti. 

ISTISNUCE, n. djelo kojijem se istisne. — Sta- 
riji je oblik istisnutje. — U Belinu rjeeniku: 
istisnutje ,il cacciare' ; ,il cacciar fuori' 155*. 

ISTISNUTI, istisnem, ^j/. jednom istiskati. — 
Slozeno: iz-tisnuti. — Akc. je kao kod izginuti. 

— Gdjegdje u starija vremena ostaje k medu s 
i n (vidi Vetranicev i Vrancicev primjer kod a); 
radi drugijeh osobitijeh oblika (n. p. aor. istiskoh, 
ististe) vidi kod tisnuti. — Od xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Belinu (iztisnuti, iztisnivam 
jsbalzare, cacciar fuori con impeto' ,exturbo' 641a ; 
istisnuti na dvor, istiskujem , cacciar fuori' ,ex- 
pellero' ; iztisnuti, iztiskivam ,cacciar fuori, pre- 
mendo con forza' ,comprimere' 155*), u Bjelo- 
stjencevu (vidi kod istiskati), u Stulicevu (v. is- 
tiskati), u Vukovu (,hinausdruckfiu' ,extrudo'). 

1. aktivno. Istisnuti odluku od srca. Zborn. 
9b. Iz driva me ce istisknut. M. Vetranid 2, 487. 
One jiste knizice cinih iztisknuti. F. Vrancid, 
ziv. 4. Ne moze nikakove rijeci istisnuti iz usta 
ne. M. Divkovic, zlam. 12^. Na Regepa kuk se 
obali, i ististe mu van utrobu. I. Gundulic 524. 
Ter tuj misal tja istisni. P. Hoktorovid (?) 155. 
Jeli od koga od vas iztisla kojugod suzu? A. d. 
Bella, razgov. 2()5. Nisi mogla samo jednu po- 
kornu suzicu, ili jedan samo skruseni uzdah iz 
otvrdnuta moga srdoa istisnuti ! A. Kanizlic, uzr. 
95. Imadu oli istirat i istisnut prokletoga iz 
crkve. M. Dobretic 401. I tako s vinom istisni 
dobro sok. Z. Orfelin, podr. 390. Gaspar istisne 
Kada iz sobe. S. J^ubisa, prip. 49. 

3. pasivno. Da svaki nocisti dub istisnut i 



smeten odtide. I. Bandulavic 277''. Iztisnut ,cac- 
ciato fuori, premuto con forza' ,compressus'. A. 
d. Bella, rjecn. 155'>. Uspi na tu istisnutu belinu 
opet hladnu vodu. Z. Orfelin, podr. 253. 
U. sa se. 

a. pasivno. S mladene a so mlogo vise zrna 
izvadi, uego se moze s vrsenem istisnuti. I. Ja- 
blanci 86. 

b. refleksivno. Iztisnuv§i se izmedu puka. A. 
Kanizlid, fran. 81. Naj posli ististe se jedan od 
nasi biskupa od inala znaiia, ali dobra zivota. 
M. Zoricid, zrc 110. Ististe se pusta bedevija. 
Pjev. crn. 275*. — (J Vukovu rjeeniku: vide is- 
tadi se. 

ISTISNIVATI, istisiiujem i istisnivam, iinpf. 
istisnuti. — U Belinu rjeeniku: praes. iztisnivam 
kod iztisnuti, i u Stulicevu: istisnivati, istisnivam, 
V. istiskati. 

ISTISTATI, ististim, pf. slozeno : iz-tistati. — 
Akc. se ne mijcna. — V nase vrijeme. 

a. posve pretistati. u nase vrijeme u Dubrov- 
niku. P. Budmani. 

I>. udariti, lupnuti. Ja pustih durana a neko 
ti me istista motkom preko leda: p}us! M. D. 
Milidevid, zim. vec. 279. 

c. dopeci. u Liei. V. Dorid. — U Vukovu rjee- 
niku im a samo ististati so bez znacena, ali s pri- 
mjerom: Ostavider je na pec (n. p. gibanicu) nek 
se ististi; i ovdje je ocito znacehe: dopeci se, a 
ne ohladiti se. 

ISTITAK, m. ispitdne (kod suda), arap. tur. 
istintak. — U nase vrijeme u Hercegovini i u 
Crnoj Gori. Istitak — ispit. V. Bogisid, zborn. 
540. 

ISTIVA (istiva), /. tur. istife, vrsta bijele zemje 
ili meka kamena, od kojega se nacinaju lule (nem. 
meerschaum, tal. schiuma di mare), pa i sama 
takova lula. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu: istiva (istiva) ,meerschaumene 
pfeife' , fistula fumatoria e spuma marina'. Istiva 
,der meerschaum' , spuma marina'. L. Lazid, ist. 
174. 

ISTJAHAN, istjahna, adj. isti (s vecom silom, 
bas isti). — Uprav bi po postanu bio deminutiv, 
ali takovi nije po znacenu. — isporedi istahan, 
istasan. — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (,ipsissimu3'). 

a. adj. Istjahne stvari ucenici kad bjehu doma 
dosli upitase Jczusa, a on im poda isti odgovor. 
S. Eosa 117a. 

b. adv. istjalmo. — Izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (,simillime'). Ako bi se moglo rijeti, da on 
u imenu Beel^ebuba tjera vragove, istjahno ta- 
kodjer moglo bi se rijeti o svijem Zudjelima koji 
u imenu Bozijemu tjerahu ih. S Kosa 85*. 

ISTJASAN, istjasna, adj. vidi istjahan. — 
Samo u Stulicevu rjeeniku: ,ipsissimus', gdje ima 
i adv. istjasno. 

iSTJECANE, n. djelo kojijem se istjece. — 
Stariji je oblik istjecanje. — U Belinu rjeeniku: 
iztjecanje ,spuntamento , cominciamento di na- 
scere' ,apparitio' 703^ ; u Voltigijinu : iztecane 
,sgorgo, sorgente' , quelle'; u Stulicevu: ,scatu- 
rigo, scatebra, effluvium'. 

1. iSTJECATI, istjecem, impf. istedi. — -je- 
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, lo is- 
tocnom o: istecati, u zapadnom i: isticati; ali 
se ovaj zadni oblik nalazi i u sva tri govora, 
te se kod isticati «e moze svagda znati jeli i po 
juznom govoru ili je uopce i postalo od e (od 
korijena tedi). — Kod obadva je oblika akc. kao 
kod izgrtati. — Obadva su oblika stara, ispo- 



1. ISTJECATI 



48 



1. ISTJECATI 



rcdi stshw. istecati i isticati. — Izmedu rjecnika 
u Vrandicevu (isticati ,oriri'), u Mikajinu (isti- 
cati, izvirati ,scateo, scaturio, emano, errumpo, 
efluo'; isticati sunce ,orior, nascor'), u Bdinu 
(iztjecati .scaturire, sorgere, uscir faori' ,scateo' 
6501"; ,scorrore, colare' ,fluo' 659a; ,spuntare, in- 
cominciar a nascero, o apparire' ,apparGo' 703b; 
jprocedere, derivare, o nascere' ,mano* oSG'^), u 
Vcltigijinu (iztecati ,correre fuora, sortir cor- 
rendo, finir di scorrere come liquidi_, sgocciaro' 
(herauslaufon ; herausrinen'), « Stulieevu (praes- 
istJGCom kod isteci ; isticati, v. istjecati ; istjecati 
,scaturirc, scatcre, omanare, exsilire, crumpere, 
offluere, surgere, oriri, nasci')) u Danicicevu (is- 
tecati i isticati ,offluere'). a) vidi 1. istodi, a), 
Miro svetoje isticati ustavi se. Domentijan^ 119. 
Gde istece blato izt Morave i upada u Moravu. 
Mon. serb. 198. (1381). Na gore uzhodi (more) 
timi supjinami, paka se slobodi izticuc rikami. 
P. Hoktorovid 12. Kako kad iztice vodica iz 
rike. 26. S otara krvav znoj iztjece. F. Luka- 
rovic 190. Iz sjeverne joste strane, odkli rijeka 
Don istjece, gospodicid mlad dotoce. I. Gundulic 
535. Iz koga tela ulje iztica. F. Glavinic, cvit. 
387a. Sava i Drava odkle ishodi, Yisla i Dunav 
odkle istjece. G. Palmotic 1, 21. Od lie rane 
krv istjece. 2, 111. Koja (krv) iz rana Jezusa 
Isukrsta obilno istjeces. V. Andrijasovic, dev. 
108. Iz hladenca svoga iztjece bistra voda. J. 
Kavariin 7^. Vino na sve strane iztice. A. Bacic 
308. No more se uzdrzat od placa, same mu 
suze istjecu i lice oblivaju. F. Lastric, ned. 369. 
Puuajevode rika koja iztice. A. Kanizlid, utoc. 
515. Eon suza iz oci joj od bolesti istjecase. S. 
Eosa 192a. Svaka voda naravska ili iztice iz 
zemje ili protice iz neba. Ant. Kadciti 121. — 
u metaforickom i prenesenom smislu. Bogu ,od 
koga sva dobra izviru i nam istjecu. E. Ga- 
manic A2''. Istijom redom moja istjece krv od 
kraja svijeh bogova. G. Palmotic 1, 212. Od 
kujih... izvjraju i iztjecu grisi smrtni. I. Grlicic 
2<J0. Ne iztjece li otole, rek bi iz vrela, svaka 
volicina? I. Dordid, salt. xix. Eijoke sladkijeh 
voda koje iztjecu iz Bozijega milosrdja. B. Zu- 
zeri 225. Eane iz kojih istice cina tvoga spa- 
sona. J. Banovac, pred. 21. Koja (dobra dila) 
inacijo ne bi isticala toliko obilato. F. Lastric, 
test. 249''. Kakvi pakleni plodovi istjecu iz ovoga 
vrila paklenoga. ned. 128. Od privrsonja ovo 
neurcdne i norazlozne srcbe i ]utine poradaju se 
mlogi grisi i istjecu, kako iz jodnog vrila otrov- 
noga i od matice priopake. 219. Niti ima griha 
koji no istjece iz ovoga vrila. 312. Svi darovi 
izticu iz Jubeznivoga nogovoga srdca. A. Ka- 
nizlid, lizr. 49. Zakon ovi nepisan od dvostruka 
vrila istice. A. d. Costa 1, 8. Iz toga priboga- 
toga vira iztjeSu sve one kreposti hristjanske. 
I. M. Mattei vi. Ko iz priobilnoga i neprisusnoga 
vrela izteko§e ter iztjecu priobilno i nepristano. 
XII. — b) vidi 1. isteci, ej. Odkole smrt iztje- 
caSe. A. Gucetid, roz. joz. 204. Sama istjeca iz 
tabcra i Osmanovoj glavi prijeti. I. Gundulic 
342. Na ncprijateja daleka s oruzjem van istje- 
cati. 1. Dordid, ben. 94. ~ c) vidi 1. isteci, fj. 
Da budote sinove otca vasega ki na nobosih jest, 
ki sunce svoje cini isticati vrhu dobrih i zalih. 
Bernardin 26. mat. 5, 45. Zvizdo nike ko istidu 
kad su naj vo6i krisi. M. Marulid 68. Svaki 
dan istife sunco ter zahodi. 223. Svitlija bigo 
ner sunce, kad istice. H. Lucid 216. Kad iztido 
sunce za goricom. 288. Prije de sunce zad ondjo 
gdje istjede. N. Dimitrovid 47. Kad vidim su- 
nasce gdi tiho iztjcf-o. N. Na)f>&kovid 2, 107. 
Ugledav§i isticudi zarko sunco. P. Zoranid 26*. 



Od onih smo, gospo, strana, od kud zarko sunce 
iztice. A. Cubranovid 141. S jutra kad iztjece 
^orome danica, zamuknu zuber tih od jetnih sla- 
vica. D. Eanina 139*. O svjetlosti ka dan stvaras 
kad istjeces. D. Zlatarid 3*. Gdi zapada, gdi 
istice (sunce), slijodit smo to pripravjeni. I. Gun- 
dulid 421. Kada sunce iztice. I. T. Mrnavid, ist. 
30. Odkli zarko sunce istice. G. Palmotid 1, 71. 
Sve drzave odkle zarko sunce istjece. 1, 314. 
Zarko sunce istjecase. P. Kauavolid, iv. 83. Sunco 
za me ne istjece. 25^. Zrak suncani odkle iz- 
tjece, gdi se skriva. B. Betera, or. 30. Ne zna 
od kud sunce istjece. (D). Poslov. danic. 77. U 
svakom mjestu sunce iztjece. (D). 142. Kada 
sunce iztice. A. Vitajic, ist. 308. Bog svomo- 
gudi ukazi velicanstvo cinedi izticati sunce svrhu 
pravedni i nepravedni. S. Marj^itic, fal. 93. S nim 
(suncem) zahodi i iztico (danica). J. Kavanin 
345a. Gdje istjece jasna ^ora. I. Dordid, salt. 
238. Kad iz morskijeh vala istjece (sunce). ben. 
202. Cini isticati sunce. S. Badrid, ukaz. 114. 
Cim iztjece sunce, tim razcina guste magle. V. 
M. Gucetid 155. Kad sunce istico. A. Kanizlid, 
roz. 70. Iz istoka sunce istjece. (Z). Poslov. 
danic. 34. Koji sunce istjecati cini svrhu do- 
brijeh ... J. Matovid 334. Bia jesam gdi istice 
sunco. Nar. pjes. istr. 1, 20. — u metaforickom 
i u prenessnom smislu Podi, vjerni, pod', mu- 
codi moj glasnice, prid oci one, s kijeh dan bili 
nodi mojoj sam istice. I. Gundulic 251. Svjetji 
od sunca njetko iztjece, mudar svijesti, mogud 
rukom. 277. Miri visoko obzidani, sred kijeh 
sunce me istjece. 352. Ali docim nije dalece 
namijoiieni tvojoj sredi, iz sjevera ter ti istjece 
sunce bijoli dan noseci. 375. U istoku od_ mla- 
dosti zora od slave jos mu istjece. 398. Noj iz 
bijelijeh prsi zora, sunce istjece iz obraza. 408. 
O dostojni ki ste goru mrklijeh tmina na dalece 
u rajskomu sidjet dvoru, odkli svjetlos vaia is- 
tjece. 479. Pokli mi s tve milosti toli svijetli 
zrak istjece. G. Palmotid 1, 316. Pokli tvoj nam 
zrak iztjece. P. Kanavelid, iv. 491. Izticu u dusi 
negovoj zdraci ovo svitlosti. A. Vita] id, ist. 3991^. 
Kad svijetli dan iztica. ost. 138. Odkle nauk 
nam cestiti izticati jur pocina. 211. Pohodi nas 
isticuci s visoka. J. Filipovid 1, 25''. Od istoka 
zaziva dicu iliti mladide u kojim to prvo izodi 
i istice svitlost od razuraa. F. Lastrid, ned. 144. 
S kojim se (porodenem) porodi iz utrobo vazda di- 
vice izticudi nami videnim nacinom. Ant. Kadcid 
84. Po razlicitim nacinim, po kojima vrhu ni 
isticu zraci bozanstvene dobrote. Grgur iz Va- 
resa 28. — fl) vidi 1. isteci, g). Koje (pricescenje) 
ishodi i istece od tud ... §. Budinid, sum. 81^. 
Ova opovid istice iz zakona. ispr. 152. Sfaka 
vlast i oblast zemajska dohodi i istice od Boga. 
B. Kasid, is. 60. Sloboda iz oholasti i bezocnosti 
istice. nasi. 36. Iz koga svako dobro istice i 
ishodi. 107. Milost s tebe nam istice. rit. 327. 
Istidu nosklade dost krat meu Judo. A. Georgiceo, 
nasi. 28. Od krive jubavi isticu srcena svaka 
primisconja. 190. S ovoga raira i sklada istjece 
nam vijok zlati. P. Kanavelid, iv. 294. Ova nasa 
jubav iztjece iz Jubavi na§ega otca. V. M. Gu- 
cetid 131. Svaki dar od Boga iztico. A. Ka- 
nizlid, utoc. 281. Tako i iz srdca takovoga co- 
vika jubav Bozja iztico. uzr. 195. Kako iz jed- 
noga busja tolike grano isticu, tako svo kriposti 
izlaze od Jubavi. Blago turl. 2, 12. Iz ovoga 
sjodinenja iztjece, osven inijeh, korist ova pri- 
velika. I. M. Mattei 112. Od misli isticu grisi. 
I. J. P. Lucid, razg. 55. Da iz oukaristije drugi 
plodi ne isticu. nar. 16. Od ovlek istjecu madi, 
strijole, koje probadaju srce. A. Kalid 222. Da- 



1. ISTJECATI 



49 



ISTJERATI, 1, a. 



rove dulia svetoga i prilicna, koja isticu i izode 
od milosti BoXje. M. Dragi6evi6 226. 

2. ISTJECATI, vidi 1. isticati, 2, a. 

iSTJECAN, istjecna, adj. Icoji istjeee. — Satno 
u jednoga pisca xvjii vijeka, i u Stulicevu rjec- 
nilcu (,scateiis, scaturiens'). Jakno ^ora istjecna. 
S. Eosa 175a. 

ISTJECENE, n. grijeskom mj. istecene u Be- 
linu rjecniku: iztjecenje ,scaturigin6' ,origo' 650^, 
i u Stulicevu: v. istjecane. 

ISTJERALAC, istjeraoca, m. covjek koji istjera. 

— U Belinu rjecniku : iztjoralac ,cacciatore, scac- 
ciatore, colui che manda via' ,expulsor' 155^. 

iSTJERANIK, m. istjeran covjek. — U pisaca 
nasega vremena. Istjeranik ,abgeschaffter' ,sfrat- 
tato'. B. Petranovid, rucn. kn. 79. 

ISTJERANE, n. djelo kojijem se istjera. — 
Stariji je oblik istjeranje. — Izinedu rjecnika u 
Mika^inu (istiranje), u Belinu (istjeranje 154ab. 
155a), u Bjelostjencevu (iztiraiie), u Jambresicevu 
(istiraAe), u Stulicevu. Ulitje milosti prvo jest 
nego iztiranje griha. F. Glavinid, posl. 80. Za- 
boravivsi se od stvarije sadasnega istirana. M. 
Radnic 68a. Ovaj 2ivot je jedno istjerane. 168a. 
Ti crv od zemje stojeii u ovomu istjeranu i do- 
lini od suza podizes se. 3!l6a. Iztiranje djavla. 
A. Vitajid, ist. 195. Istirane svakog dobra. M. 
Zoricic, osm. 51. Dobrota velika bi uzrok od 
negova iztirana. And. Kaci6, razg. 81. Istiranje 
hotnice. Ant. Kadcic 191. 

ISTJERATI, istjeram, pf. tjerajuci uciniti da 

objekat izicte. — Slozeno: iz-tjerati. tje- stoji 

u juznom govoru mjeste negdasnega -te- ; u is- 
tocnom govoru glasi isterati, u zapadnom isti- 
rati; u Hercegovini i u drugijem mjestima -tje- 
glasi -ce-, te se pred 6 s mijcna na s: is6erati. 

— Akc. je kao kod izgledati. — Mo^e biti stara 
rijec {vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.''' kod is- 
terjati). — Izmedu rjecnika u Vrancieevu (isti- 
rati ,expellere') , u Mikajinu (istirati , izagnati 
,ejicio, extrudo, expello, exturbo, depello, pello'), 
u Belinu (iztjerati ,cacciare, scacciare, mandar 
via' ,ejicio' 154a; istjerati ,cacciar fuori' ,expel- 
lere' 155a), ^ Bjelostjencevu (vidi kod istjeravati), 
u Voltigijinu (istirati ,cacciar fuora, discacciare, 
bandire' ,ausjagen, verbannen'; iztirati, iztjerati, 
V. istirati), u Stulicevu (istirati, v. tjerati ,pel- 
iere, expellere, depellere, ejicere ; exigere; expri- 
mere, distorquere'), u Vukovu: 1. ,hinausjagen' 
,expello'. 2. casu ,austrinken' ,ebibo' s primjerom 
iz narodne pjesme : Jednom naze Risnanin Ivane, 
a iscera Oblacicu Rade. 3. isderao gros zolotu, 
t. j. donio (u trgovini kad ko izgubi). 

1. aktivno. 

a. naj cesce je smisao, da se objekat odajuje 
od mjesta gdje je subjekat, Hi se dajbudi ne 
istice da se priblizuje subjektu. a) objekat je ce- 
]ade. aa) uopce. Tko iscera dobru zenu. V. Ma- 
garovi6 21. U spljetskoj smuci sitni puk mo- 
guci bjese iztjerao na prigode svo'e vlastele. J. 
Kavanin 183*. Istiravsi s pristoja svetoga Igna- 
ciju. A. Ba6i6 244. Ovoga zalosnoga oprosti i 
djavla istira. F. Lastric, od' 199. Jer da lazce 
svit iztira. V. Dosen 138a. Faleci se, da de nas 
iztirati. And. Kacid, kor. 88. Ako bi se kogod 
nasao, iztirajte ga, jer nije dostojan u nasoj pri- 
bivati crkvi. 261. Posli kako Turke istiraste. 
M. A. Rejkovic, sat. B8a. Dodose divji, istje- 
rase pitome. (F). Poslov. danic. 19. Bujubase 
pase isderase. Nar. pjes. vuk. 4, 434. Ako te na 
jedna vrata iscera, a ti na druga opet udi. Nar. 
posl. vuk. 8. Sama nahija sabacka ajduka iste- 

IV 



rati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8. (1807). 
Istjerati koga ,ab3chaffen' ,sfrattare'. B. Petra- 
novid, rudn. kn. 79. Istjerati koga ,jemand ver- 
treiben'. Jur. pol. terminol. 591. — bb) izrice 
se mjesto odakle izlazi objekat kad se istjera. 
Decio cesar Ivana istira iz Efesa. F. Glavinid, 
cvit. 33''. ^idovi . • . istirahu ga izvan grada. 
422*. Skanderbega Mohmed s Albanije iztjera. 
J. Kavanin 192a. Zvijeri afriske, Saracene izti- 
ravsi iz Italije. 210t>. Ranena cara iztira izpod 
svojih bijelih mira. 233a. Ter kad djavla iz ne 
iztira. 307*. I iz crkve zle trgo'ce ne iztira. 
379a. I istirat do tobe iz pribivalista tvoga. A. 
Badid 101. Mloge frustavsi istira iz vladana 
svoga. 250. Istira siromaf/iaj starca is kude. J. 
Banovac, pripov. 255. Prvoga roditeja nasega 
zena iztira iz raja. P. Filipovid 18. Koji nas 
je istirao s nebesa. F. Lastrid, svet. 39*. Grih 
prve nase roditeje iz raja iztira. P. Kne^evid, 
osm. 93. Da ga oni rad svoje nestanovitosti iz 
varosi istiraju. E. Pavid, ogl. 660. Grijeh iz- 
tjoro Adama iz raja. D. Ba§id 27. Sa svim tim 
car ga iztira iz dvora svoga. And. Kacid, razg. 
114. Iztira jib srdito iz prid sebe. kor. 69. Zato 
ga Bog ondi i pokara i iz raja zenia|skog istira. 
M. A. Rejkovid, sat. F7b. Da me lagje iz kude 
istira. sabr. 67. Ostale pribivaoce istjerao je iz 
sjedalista ocinijeb. J. Matovid 166. Da istira 
cejade iz kude. M. Dobretic 78. Istira divojku 
iz kude. 101. Da sto je noj Sara ucinila? Isde- 
ralaizkude? A. Kalid 392. Isderacu ispod Beca 
Turke. Nar. pjes. vuk. 3, 48. Ja iscerah sa ko- 
naka Turke. 4, 39. Nedes me poplasiti i plasiiom 
istjerati iz Klisure. Vuk, nar. pjes. 3, 31. — i 
u prenesenom Hi metaforickom sinislu. Stari tvoji 
tko su bili? jesu li oni gospodili, i iz gospostva 
ko ih istira? I. Gundulid 386. Iz misli ga (svoga 
drayoga) vede istjera. G. Palmotid 2, 57. Isderao 
ga iz koze (dosadio mu). Nar. posl. vuk. 170. — 
cc) izrice se mjesto katno dolazi objekat, kad je 
istjeran (u dva prva primjera i u naj zadnem 
rijecima vani, na dvor, na poje uprav se istice 
samo ishodene, te bi mogli pripadati i pod bb)). 
Koga od Zente tri Nemani iztirase silom vani. 
J. Kavanin 185*. Mene na dvor istira. J. Fili- 
povid 1, 572t>. pak isdera agu u druzinu. Nar. 
pjes. vuk. 3, 209. Jelicom ih gorom pocera§e, u 
Rtarsko poje istjerase. 4, 351. Kad vila po- 
bjegne vodi u dubine, on pusti dva ronca ju- 
naka, te jo istjeraju na suho. Vuk, nar. pjes. 

1, 183. Istjerase ga na po}e. Vuk, jov. 9, 34. — • 
b) objekat je zivotina. aa) uoj)ce (moze se izreci 
mjesto odakle i kamo izlazi zivotina). Istjerati 
na pasu ,menare il bestiame a pascere' ,ducere 
ad pascua'. A. d. Bella, rjecn. 480*. Zasto ne 
istira kono na onu istu laz. M. A. Rejkovid, 
sabr. 71. Iz obora isderajte svine, neka idu kuda 
kome drago. Nar. pjes. vuk. 4, 147. Isderao mu 
macku na ogak. (Dosadio mu, osiromasio ga. 
ugasio mu vatru u kudi da se macke mogu po 
ogaku pet\?). Nar. posl. vuk. 106—107. — bb) 
kad je objekat kon (Hi druga zivotina na kojoj 
se jase), a subjekat onaj sto jase, ima osobito 
znacene s toga sto subjekat ostaje na objektu u 
isto doba kad ga tjera. On pokupi dizgene ku- 
lasu, pa isdera nega iz^svatova. Nar. pjes. vuk. 

2, 140. Pak so skace Sarcu na ramena, iSdera 
ga na Stambol-carsiju. 2, 397. Prema nemu 
iscera vrancida. 4, 412. — c) objekat je sto ne- 
zivo, te moze biti n. p. aa) zrno iz puske. Nu 
gozdena cijev razdrije se, smrtno olovo cim is- 
tjera. I. Gundulid 544. — bb) sto se rada, nice 
na bUci. Tuliko vedma gusto i busasto budu 
strne i klase isderali. I. Jablanci 58. — d) objekat 

4 



ISTJEEATI, 1, a. 



50 



ISTJERIVATI 



je sto umno, te se glagol shvaca u prenesenom 
Hi u metaforickom smislu. aa) uopce. Po6i 6u 
ovi jad istjerat i tugti. N. Najeskovid 1, 181. 
Pogled tvoj juveni istjera u meni pakjene tam- 
nosti. M. Drzid 76. Cim mu dosnom (nogom) 
plese grlo, da mu silom dusu istira. I. Gundulii 
570. Otrov smrtnoga griha iztirali (bismo). F. 
Glavinic, cvit. 105*. Istiraj od sebe lude misli. 
M. Kadnic 34b. Take misli daleko istira od srca 
svoga. F. Lastrid, test. 276'^. Kada ta Jubav pu- 
tena u nima se ukorijeni, Boziju istira i isko- 
rijeni. ned. 306. Istirat iz sebe mlakost duha 
necistoga. M. Zoricid, osm. 51. Da se lazi ne 
da mira, dali da ju svit iztira. V. Dosen 139*'. 

— bb) vidi iskaliti. — u jednoga pisca Diibrov- 
canina xvii vijeka. Ter u sebi pun fiemera u 
zle misli zadubo se, istuc da gnov svoj isdera, 
Juto u komu naduo se. J. Palmotic 244. Samo 
nasem gradu prosti, da ne izgine }utu u vaju, 
na nem da sve nemilosti kleti Turci ne istjeraju. 
290. 

b. smisao je da se objekat ne odajuje od mjesta 
gdje je subjekat, dapace moze mu se i pribliziti, 
te glagol maze dobiti osobita znacena i u pre- 
nesenom smislu, n. p. : a) tjeranem uciniti da se 
pokaze neSto sto je bilo sakriveno, osobito Mvo- 
tina. Kada bi za cio misec tirao lisicu, naj posli 
istirao je vuka koji ga }uto ujide. A. Kanizlic, 
kam. 126. — tako se kaze: istjerati zeca, prepe- 
licu itd. — amo vaja da pripada i ovaj primjer 
u kojemu kao da je znacene uloviti: Nikad se 
cujase: ,Nut' ovoga, koga izterase, zubatca ve- 
loga." P. Hektorovi6 34. — b) uciniti da se po- 
javi sto nezivo, n. p.: Suze istira na oci veseje 
i radost. F. Lastrid, test. 205''. Pak iscera vatru 
na kresivo. Ogled, sr. 448. — amo moze pripa- 
dati i ovaj primjer u kojemu je uprav znacene 
izraditi: Tek sto su kopaci u vinogradu isterali 
po dva reda. M. D. Milicevic, jur. 44. — c) kao 
dobiti. Iz ne golemu fajdu istjeraju. I. Jablanci 
166. ISderao groS zolotu. (kad se izgubi na kakoj 
trgovini). Nar. posl. vuk. 106. — osobito od duz- 
nika, naplatiti se (ali se osobito kaze kad to 
biva s nekom mukom).JilQ moze svoje istirati ni 
stignuti od duznika. S. Budinid, ispr. 110. Is- 
tjerati, naplatiti dug, globu od koga ,eintreiben 
eine schuld, eine strafe'. Jur. pol. terminol. 160. 

— d) u osobitom smislu, ispiti. Iznesose jednu 
kupu vina, kupu vina od dvanaest oka; naze 
jednom Eisnanin Ivane, a iscera Oblacicu Hade. 
Nar. pjes. vuk. 3, 252. 

c. u jednom primjeru xviii vijeka neprelazno: 
izniknuti. Gdi de korijen niknuti i istjerati. I. 
Jablanci 170. 

Z. pasivno. 

a. vidi 1, a. Pace pazed (vrag) na veseja po- 
Jadkoga svega puka s istjerana neprijateja, jak 
uboden bivo muka. I. Gundulid 472. Slavu onu 
gorijia, is ke on (djavalj bi istiran. F. Glavinid, 
cvit. 4b. Dijomede svoje istjeran od ce}adi kod 
Adrije mora stoji. G. Palmotid 2, 104. Kad bi 
istiran iz svoga krajestva. J. Banovac, pred. 43. 
Kad bijahu istirani Zudije iz Jeruzolima. 89. Bi 
iz dvora istiran. J. Filipovid 1, 569*. 6oviku iz 
odinstva raja zemajskoga istiranu. F. Lastrid, 
test. 12. Filip hotijudi pridobiti Serdilajdu, bi 
pridobiven i iztiran iz zemje. And. Kadic, razg. 
4. Bit istiran iz crkve. A. d. Costa 1, 139. Ako 
je u malih redovih, istiran je i svucen iz odido 
crkvene. Ant. Kadcid 4. Iz nega isderati bise. 
I. Jablanci 16. Ima biti istiran iz crkve i iz 
puka. M. Dobretid 65. Odkle je zloba iztjerana. 
N. Mardi 21. Obje su mu odi i§derane. Pjev. 
cm. 140^. 



b. vidi 1, b. Zakletva po privari istirana. A. 
Badid 70. Da se mito uzet more ne po sili izti- 
rano. V. Dosen 62*. 

3. sa se. 

a. pasivno. 

a) vidi 1, a. Da se istira iz grada. B. Kasid, 
per. 78. I kako se izpod mira grada toga car 
oholi }uto ranen tad istira vede mrtav, ziv nego 
li. I. Gundulid 383. Da se ne istiraju iz puka 
pravovirniC/i^. F. Lastrid, test. 1873'. Koji se 
(grisi) imaju razciniti, pomrsiti, istirati iz duse. 
Ant. Kaddic 185. Tako se istjeraju iz sluzbe. 
Vuk, prav. sov. 78. 

b) vidi 1, b. Tak sred gora, kad iz gaja vepar 
divji van se istira. I. Gundulid 542. Sto tegne 
mira to vridno§cu novca se istira. J. S. Re|kovid 
437. 

b. refleksivno. Tjerao se i istjerao se. M. Drzid 
127. 

c. reciprocno. Po ravnu se po}u pocerase, na 
carku se zbija iscerase. Nar. pjes. vuk. 4, 233. 

ISTJERAV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,espul- 
sivo' ,exp6llens*. — nepouzdano. 

ISTJERA VAC, istjeravca, m. covjek koji istje- 
rava. — U Jambresicevu rjecniku: kajkavski isti- 
ravec ,expulsor'. 

ISTJERAV ATI, istjferavam, impf. istjerati. — 
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iztiravam, 
iztirati, izpujevam, gonim, pudim van, na dvor 
,exturbo, extrudo, depello, pello, expello') i u 
Jambresicevu (istiravam ,expello'). Istiravam vas 
zivine. J. Banovac, blagosov. 143. Ove grade, 
krupe istiravam. 277. 

ISTJERAVKA, /. zensko cejade koje istjerava. 

— U Jambresicevu rjecniku: istiravka ,expultrix'. 

ISTJERITI, istjerim, pf. vidi istjerati. — Slo- 
zeno : iz-tjeriti. — Bijetko xvi vijeka i u jednoga 
pisca XVIII. Kada ju (zvir) hrt istiri. S. Men- 
cetid 20. Neka od tamnosti istjeri kraja van. 
N. Dimitrovid 85. I istiri ga iz raja zemajskoga. 
F. Lastrid, ned. 288. — Amo pripada po svoj 
prilici i ovaj primjer, ako u nemu stoji istjere 
radi slika mj. istjeri: Tekudi svud {vila) jeda 
jeljenka istjere. N. Najeskovid 1, 236. 

ISTJERIVANE, n. djelo kojijem se istjeruje. 

— U Vukovu rjecniku. 

ISTJERIVATI, istjerujem i istj^rivam, impf. 
istjerati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od 
XVII vijeka, a izmedu, rjecnika u Belinu (istjeri- 
vati, istjerivara ,cacciare, scacciare, mandar via' 
,ejicio' 154ab), u Stulicevu (istjerivati, istjerivam, 
V. istjerati), u Vukovu (istjerivati, istjerujem, 1. 
,hinausjagen' ,expulso'. 2. ,austrinken' ,ebibo'). 
Iztjeruju se (danij i vode nas letedi k smrti. M. 
Radnid 164^. Istjerivase djavle. 218*. Koji iz- 
tjerivahu djavle iz tjelesa Judskije. 269'. Nemoj 
me iztjerivati od tebe uvijeke. 526t'. Koje (du- 
hove) istiruju sramotno iz tila covicjega... kako 
ih je istirivao i Gospodin Isukrat. I. Grlicid 5. 
Dobri gospari iztjeruju pse neraile. J. Kavaiiin 
31a. Istjerivati iz crkve nevirnike. A. Badid 404. 
Oblast svrhu duhova paklenih koje mlogi misnici 
iztjeruju iz tijela covjecjeg. Pisanica. 9. Zasto 
s ispovidju iztiruje iz usta onoga djavla. J. Ba- 
novac, pripov. 37. Koga Bog iz srca bogojubni 
iztiruje. E. Pavid, ogl. 689. SkruSene izvrsno 
po sebi istiruje grih smrtni. Ant. Kadcid 341. 
Za pladu dila koja od puka pri slobodna silom 
Egipdani iztirivali su. I. Velikanovid, uput. 1, 61. 
Koji buduci opdenih sluXba nastojnici, nepra- 
vedno istiruju novce od onih koji potribu imaju 



ISTJERIVATI 



51 



1. ISTOCAJ 



od Aiove sluzbe. 1, 451. Tko jo dao crkvi oblast 
da bi vragove iztirivala? 3, 466. Arendu i por- 
ciju iztirivati i kupiti. B. Leakovid, nauk. 306. 
Tako krave ne istiruj rano. J. S. ReJkovi6 228. 
Da imadu dug isterivati. Glasnik. ii, 1, 12. (1807). 
Svasto ne va}a na kraj i§6erivati. Nar. posl. vuk. 
279. Sluge su vezirove istjerivale kamile na pasu. 
M. Pavlinovi6, rad. 177. I da narod iz svijesti 
istjerivaju. razl. spis. 292. 

ISTJESTIvATI, isfcj^stujem i istjestivam, impf. 
isfcijestiti. — Mjeste -st- moze biti -s6- i u juznom 
i u istoenom govoru. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski iz- 
tescujem, iztesditi, ozim^em ,exprimo') gdje se naj 
prije nahodi. Suze koje kajane i pokora istje- 
stuju. S. Eosa 69a. 

ISTLACITI, istlacim, pf. posve potlaciti. — 
Slozeno: iz-tlaciti. — V Stulicevu rjecniku: v. 
grditi. 

ISTLITI, istlim, pf. iskvariti, unistiti. — Slo- 
zeno: iz-tliti. — Bijec je staroslovenska. — U 
Stulicevu rjecniku: jcorrumpere' s dodatkom da 
je uzeta iz brevijara. 

ISTLIV, adj. koji moze istfeti. — U Stulicevu 
rjecniku: v. istjeniv s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara. — nepouzdano. 

IST^iATI, istjam, impf. istliti, vidi hod istjeti 
Ma kraju. 

IST^iENIV, adj. koji moze istjeti. — U Stuli- 
cevu rjecniku : ,corruptioni obnoxius' s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. — nepouzdano. 

IST^jENE, n. djelo kojijem sto istli (od istjeti). 

— U Stulicevu rjecniku: ,mors, interitus, cor- 
ruptio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara. 

IST^jETI, istlim (?), pf. pokvariti se, istruhnuti. 

— Slozeno: iz-tjeti. — Bijec je staroslovenska: 
istleti, istlejq,. — Samo u knigama pisanima cr- 
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a izmedu rjec- 
nika u Danicicevu (istleti ,corrumpi'). Bogatstvo 
neistlejemo. Stefan, sim. pam. saf. 17. — U 
drugom primjeru (u Danicicevu rjecniku) ima 
ja mj. 6, te je Miklosic (lex. palaeoslov.^ kod 
istjati) mislio da je prelazni glagol istjati (impf. 
istliti), ali je u istom spomeniku (Mon. serb. xcii) 
nekolika puta pomijesano e i ja (nasljadnika, 
tjamze, medemi i medjami), te bi glagol mogao 
i amo pripadati kao sto misli Danicic; u ostalom 
smisao u primjeru nije dosta razgovijetan : Po- 
dobi.ni. byvt po vsemu razve greha sego istljavsa 
sbtvoriti. Mun. serb. 110. (1336—1347). 

ISTOBOCITI, ist6b6cim, pf. izvadiii iz toboea 
(novae), platiti, isprazniti tobolac. — U Stuli- 
cevu rjecniku: 1. ,sborsare' ,pecuniam numerare*. 
2. ,vuotar la borsa' ,crumenam evacuare'. — ne- 
pouzdano. 

ISTOBOCiVATI, istob6cujem i istob6civam, 
impf. istobociti. — U Stulicevu rjecniku: isto- 
bocivati, istobocivam uz istobociti. — nepouz- 
dano. 

ISTOBOJAN, istobojna, adj. iste boje. — Samo 
u Voltigijinu rjecniku : ,di stesso colore' ,von 
einerley farbe', i ii Stulicevu : ,concolor'. 

ISTOCi:^ITI, istocijim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku (s 1 mj.]): iztociliti i istociliti, istocilivam, 
1. ,assottigliar il taglio a ferri' ,acuere'. 2. ,dir 
il tutto, confessar il tutto' ,enarrare, traloqui, 
loquendo aliquid absolvere'. — Slozeno: iz-toci- 
Jiti. — Akc. je kao kod izjednaciti. — U nase 
vrijeme kaze se u Dubrovniku u prenesenom smislu 
(ne kao §to je u Stulicevu rjecniku) sa znacenem : 



kod cega svaku sitnicu istraziti, tako da se iz- 
nade sto drugome na urn ne bi palo; slicno je 
cjepidlaciti i cijepati dlaku (vidi dlaka, a, c) dd)), 
ali je istocijiti u bo]em smislu. ,0n je o temu 
sve mislio i mislio, dok je to sve istocilio'. P. 
Budmani. 

ISTOCIl^iVATI, istocijujem i istocijivam, impf. 
istocijiti. — U Stulicevu rjecniku: istocilivati, 
istocilivam uz istociliti. 

ISTOC, /. vidi istok. — Od xvi do xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (,levanto , oriente' 
,oriens' 435*>; ,oriente, o levante, parte del mondo, 
dove nasce il sole' ,oriens' 528*) i u Stulicevu 
(,oriens,^ortus'). U kom je s istoci od sunca vas 
poraz. S. Menfietid 7. Sunce s istoci. N. Dimi- 
trovi6 62. Ali pak s isto6i na sunce gledaje. 
N. Na}eskovi6 1, 112. Jak sunce s istoci da 
krepos imaju. 1, 202. Prosuze me oci kako no 
da gledam prod suncoj istoci. 1, 219. Jer slavne 
ne oci tuj krjepos imaju, suncane istoci dvas 
Ijepse da sjaju. 2, 78^. Zeledi (ja) tve lice, sun- 
cana istoci. 2, 90. Cemu su me oci, po koli 
vede ja ne rajske istodi ne vidim da mi sja ? 
2, 130. Jak zvizda s istodi. M. Drzid 5. Od 
zore do istoci i od istoci do zore. 240. Ne bi 

V 

umnije tebe bilo od iztoci do zapada. A. Cu- 
branovid 152. Tim vi, svijetu ki dvorite, cim 
vi 'e sunce na istoci, blago vami, ako oci za bre- 
mena otvorite. D. Ranina 150^. Zrak od sunca 
s istoci. D. Zlatarid 90''. Ne prije vele neg 
s istoci zorni zraci dan ukazu, otvorene drzah 
oci. I. Gundulid 40. Svijetla i draga sred istoci 
zrak u cvijetju zora kaze. 134. Zacu mlad car 
od istoci podunavsku zatocnicu. 342. Sto mi 
sunce od istoci s bijelijem danom mladoj siva? 
351. K6 dobitnik od istoci cu zapovijed oca svoga 
na brzoga kona skoci. 416. U krajestvu od is- 
toci zraci od sunca mane sjaju. Gr. Palmotid 
2, 25. Ne su oci, ke s istoci svijetlo ti se sunce 
cine. 2, 73. Ne su oci od istoci ponosite dvije 
danice. 2, 379. Od nebesa sve Ijeposti s pra- 
vijem suncem od istoci. I. V. Bunid, mand. 4. 
Krv od lica, suze od oci, pram od kosi vidjet 
jesu ko s korajem od istoci zlato i biser kad po- 
vezu. 10. Moje sunce od istoci. P. Kanavelid, 
iv. 68. Zrak od sunca u istoci. 96. U istoci 
jur bijase vjere dan se objavio. I. Drazid 14. 
U istoci rumenedi jasna zora. 16. Rajski obraz 
ki zamira, isto 'e sunce od istoci. J. KavaAin 
36^. Svijetlo sunce od istoci. 197*. Sunco koje 
iz iztoci se gizda. I. Dordid, salt. 54. Ki su u 
raju na iztoci vjecne sride. 158. Sunce rajske 
istoci. uzd. 64. Ter pazimo put istoci raju slican 
drum cestiti. ben. 209. 

1. iSTO^AJ, istocaja, m. uprav mjesto odakle 
sto istjece, pak se shvaca i u prenesenom smislu. 

— Postaje od istedi Hi od istok nastavkom jaj. 

— Od XV do xvni vijeka, a izmedu rjecnika u 
Belinu (iztocaj ,scaturigine' ,origo' 650b), u Vol' 
tigijinu (iztocaj ,fonte, sorgente, scaturigine' 
,quelle'), u Stulicevu (,fons, origo, tabula origi- 
nalis, scriptum originale'). a) mjesto odakle voda 
Hi drugo sto zitko tece, izvor, pa i u prenesenom 
smislu, pocetak, postanak. U istocaju nase smrt- 
sdine javil se je. Bernardin 183. Prikloni se 
k molitvam vasim i istocaju ovomu vodenomu. 
191. Tko de mojoj glavi dati ziv istocaj od su- 
zica? M. Vetranid 1, 323. Da vazda tebe zejat 
bude vrudka zivota istocaja mudrosti. P. Ra- 
dovcid, nac. 485. Od iztocaja i vrutka od po- 
ni2enstva. M. Radnid x. Tijelo mrtca govori 
istinu od svoga istocaja. 162a. Nesklad je kder 
oholosti i od ne rada se i ima istocaj. 243i>, Od 



1. ISTOCAJ 



52 



ISTOCAN, 1, a. 



izto6aja i vrutka od ponizenstva. SoOb. Bog jc 
istofiaj od svake lipote. 378i>, Srce je iztocaj 
od zala i od dobara. 433a. Premda bi u po- 
cetku od istocaja svoga tesko od protivnikov 
progonena (crikva). A. Vitajic, ist. 28. U prvomu 
istocaju crikve. 141. Kako od zile premda izajde 
ne istofiaj i vir prvi. ost. 67. Podzema}ski iz- 
tocaji. I. Dordic, salt. 52. (Crkva) koja od po- 
cela istocaja svoga jest obsluzivala zakon. A. 
Bacid 146. Od istocaja porodena svoga. 483. 
Od nega (Boga) zaboravjene jest istocaj svi zala. 
P. Knezevi6, osm. 63. Istocaj griha vazda je u 
nami sakriven. 113. Vrutak i istocaj od sva- 
koga dobra. A. Kanizlid, uzr. 14. Kaono je snig 
od istocaja svoga cist i bio, tako je i Marija u 
svomu zacecu cista. utoc. 364. Grih Adamov, 
koji u istocaju jedan jest. I. J. P. Lucid, nar. 
2. Plod jest ofiito zlamene i ukaz korina iliti 
iztocaja od koga izilazi i porada se. B. Leakovic, 
gov. 169. Koja nikad ni po istocaju nije bila 
oskvrnuta. Grgur iz Varesa 138. — b) istoh 
(sunca). Novom svjetlosti suncani istocaj obasja 
vas svijet saj. M. Vetranid 1, 301. — c) ele- 
mentum, ono od cega se misli da postaje ma- 
terija, a od drugoga ono ne postaje (sto se mi- 
slilo prije da inia cetiri takovijeh istocaja : zem}a, 
voda, vazduh, ogan). Pristani dobrostivo, Boze, 
k prizvanju nasemu , i istocaju ovomu vode- 
nomu... kripost tvoga ocistenja ulij. I. Bandu- 
lavid 2811'. Boze, koji zemju u pocetak istocaja 
ne ploditi zapovidio si. 297*. Da je Bog otio 
prvi dan stvoriti okolise nebeske i istoca,je. A. 
Badid 43. Od naravi istocaja iliti elemenata. 435. 
Elementi ili istocaji. 436. Cetiri su elemeuta 
iliti istocaja, od koji se svako tilo cini i sa- 
stavjeno je. F. Lastrid, ned. 91. Svi istocaji i 
druge stvari negovoj zapovidi poslusne bijahu. 

A. Kanizlid, fran. 52. Saverija uzvelican darom 
oblasti nad istocaji. 52. Podloga iliti istocaj 
ovoga sakramenta moze biti svaka naravna voda. 
E. Pavid, jezgr. 47. — i u drugome smislu (kao 
podetak) prema lat. elementum. Koliko su niki 
zaboravjivi, da ni prve stocaje slova uauciti nisu 
mogli. A. Badid 224. — d) archetypon, ono po 
iemuje nacinena slika, kao suprotno samoj slid 
— u jednoga pisca xviii vijeka. Kad klanajuci 
se castimo kojugodi svetu priliku, jeda li u ne 
prosimo dare? ne u istinu, nogo s ne podizemo 
miso k iztodaju, koji uziva u raju i krajuje. I. 
Mattei xv. Srce osvojeno svijem krepostima raz- 
licijem, kojijeh istocaj i ogledalo priizvrsno jest 
srce negovo. 10. Sved zudi imati prid ocima 
ono §to }ubi i ako ne moze razgledati istocaj, 
to jest |ubjeno cejade, daj hode mod zagledat se 
u priliku negovu. 143. 

2. ISTOCaJ, /. vidi 1. istodaj. — U Stulicevu 
rjecniku. — nepouzdano. 

ISTOCA JAN, istocajna, adj. koji pripada isto- 
iaju. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Od otca 
vidnega primila je iztocajnu plodnost. P. Kne- 
2evid, osm. 353. 

ISTOCAK, istocka, m. vidi istocaj, a). — xvii 
i XVIII vijeka, a izmedu rjefnika u Mika\inu (kod 
vrutak) gdje se naj prije nahodi, u Belinu (is- 
tocak ,vena della fontana o fiume' ,scaturigo' 323*; 
iztocak ,8caturigine' ,or go' 650^), u Bjelostjen- 
deyu ( ztocak, v. vir), u Stuliceim (v. istocnik). 
Rijeka stoprv rodena na put se stavja i mimogred 
primajuci sve harace manijeh istocaka, koje su- 
sreta prikupjiva jednu silu voda pridohodnijeh. 

B. Zuzeri 130. Koji je iztocak, odklo izviru ove 
tuge? 330. Ti budud istocak sve na§e radosti. 
P. Kneievid, pism. 168. 



ISTOCALO, n. vidi 1. istocaj, c). — xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.elemento, prin- 
cipio' ,olement'). Pristani dobrostivo k prizvanjem 
nasim i istocalu ovomu vodenomu mnogostrukim 
ocistenjem pripravjenu ... L. Terzic 365. Ce- 
tverima bje zamisen iztocali neprikladni (covjek). 
J. Kavanin 71*. Pristani k prizvanem nasim, i 
istocalu ovomu vodenomu... J. Banovac, blagosov. 
358. Nebesa velikom naglostju prode a istocala 
zestinom raztopide se. I. Velikanovid, uput. 1, 320. 
Sin Bozji . . . puSta se da svako iztocalo na nega 
navajiva jos u be§iki lezedega. A. Tomikovid, 
gov. 32. Ako su dakle krv ova i ova voda, kada 
su unisla, bila uzrok negove smrti, zasto onda 
kada su izisla iz negova srdca, bila su dva izto- 
cala nasega zivota? 82. S nime sam bila, kada 
su^^se razdi^vala krajestva iztocala. 366. 

ISTOCAN, istocna, adj. koji pripada istoku. 
— Postaje od istok nastavkom tn pred kojijem 
se k mijena na c. — Bijec je stara, isporedi 
stslov. istocbn-B. — Nominalni se oblik rijetko 
upotrebjava. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (is- 
tocni, od istoka ,orientalis'), u Belinu (istocni 
jlevantino' ,orientalis' 436^; ,orientale, d'oriente' 
,eous' 528a; ,originale, agg. che ha origine' ,ori- 
ginalis' 528''), u Bjelostjencevu (iztocni, od iztoka 
,orientalis'. 2. iztocni greh), u Voltigijinu (istocni 
,orientale, levant no' ,ostlich' ; iztocni ,originale ; 
orientale, levantino' ,6stlich, ursprunglich') , u 
Stulicevu (,orientis, qui est orientem versus, ori- 
undus, exhaustus'), u Vukovu (istocni ,ostlich' ,ab 
oriente sole'), u Danicicevu (istocBnt ,orientis'). 

1. adj. 

a. orientis, kojije sa strane (suncanoga) istoka. 
(z) mjestu, strani, kraju uopce, pa i napose o 
krajini, drzavi itd. Po zapadneht stranaht i po 
istocneht. Mon. serb. 363. (1430). Od carstva 
istocnoga. Korizm. 45*. Kamenje pridrago s is- 
tocnih jezera. G. Drzid 366. U strani istocnoj. 
M. Orbin 274. Gdi su istodna carstva stara? gdi 
gospodstvo od Rimjana? I. Gundulid 234. U 
pogubah za poginut sad se istocno carstvo krede. 
476 — 477. Iz istocne dode strane. G. Palmotid 
1, 24. Istocnijeh s nebesa jasna ^ora bio dan 
vrada. B. Bettera, or. 5. Mehmet bi postavjen 
na iztocne prijestol casti. J. Kavanin 215a. U 
istocnijeh strana svijeta. I. Dordic, uzd. 140. 
Pr'je neg sutra sunce bude na istocnoj ovoj 
strani. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 22. Abari vele 
zla ucinise u istocnim stranam. And. Kacid, razg. 
6. Puci od istocnih strana. kor. 124. Od istocne 
strane. M. A. Eejkovid, sat. L5l'. General in- 
spektoru istocnih krajina. J. S. Eejkovid iii. Sadi 
lozom bar istocne gore. 258. Eno Gospod na 
istocna vratal Nar. pjes. vuk. 1, 123. Po istocnim 
i sjevernim krajevima naroda nasega. Vuk, poslov. 
XV. Otide u zemju istocnu. D. Danicid, Imojs. 
29, 1. Na istocnu ulicu. 2dnev. 29, 4. — amo 
pripada i ovaj primjer u kojemu uz istocna ima 
se u misli strana : Plugo mu sirom gonilo, a ralo 
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se istocnom 
i zapadnom. (Zdraviea u Hercegovini). Nar. pjes. 
here. vuk. 352. — b) o ce(adetu, narodu, pa u 
osobitom smislu i o onome koji vlada nad is- 
tocnom stranom. S kojemt gospodartomB isto- 
dtnomt ili zapadtnemb. Mon. serb. 411. (1442 « 
poznijem prijepisu). Pripravi put krajem istoc- 
nim. Korizm. 65*. S procimi narodi istodnimi. 
S. Kozicid 36''. Istocna gospoda miluju ih dosti. 
M. DrXid 66. Istocni prisvitli krajevi. A. Gu- 
dotid, roz. jez. 106. Darij sa vsimi istocnimi stra- 
nami na riku Eprat dojde. Aleks. jag. star. 3, 259. 
Od istocnijeh Ingleza. B. Ka§id, per, 100. Kako 
istodnom caru mladu smrt vitezi nesmijeni daSe 



ISTO^AN, I, a. 



53 



ISTOCAN, 1, b. 



u svom Carigradu. I. Gunduli6 285. Ne, ne, 
istocni bojni puci, zaSeo sam djela veda. 294. 
Djedi mi su svi ocini cari istocni privisoci. 304. 
O istocni vojevoda, ti no bjo2a tad, neg' slidi 
tvoj plam slatki priko voda. 371. Da i iztocni 
car 6es biti. J. Kavanin 269a. Tada zovnu re- 
cene krajo ili mudrace istocne. F. Lastri6, od' 
296. Koptijani i drugi istocni puci. A. Kanizli6, 
utoc. 553. Kraji istocni otidose iz daleka. M. 
Zoricid, osm. 108. Dosta iztrudio u obratjenju 
svijeta istocnoga. D. Basi6 234. Svi istocni, sje- 
verni, poludni i zapadni narodi. A. Kalic 495. 
Zarucivsi se i jednom sestrom Basilija ccsara 
iztocnoga. A. Tomikovic, ziv. 6. — amo pripa- 
daju i ovi primjeri (vidi kod zmaj): Zaletje se 
iz sjevera na istocna |uta zmaja. I. Gunduli(5 
417. I ako sam jos oro sivi proc istocnom zmaju 
prsi, nabuneno jato krivi, komu ognena krila 
skrsi. 445. — c) o suncu, svjetlosti, zori, zvijezdi, 
vjetru ltd. Svitje dan ne stvori istocna taj zora. 
fe. Mencetic 64. Sama je sunacce svitlostju is- 
tocno. 73. Vas vri u pjeni od zore istccne. 88. 
Bdeci cekaju istocnu danicu. M. Vetrani6 1, 140. 
Da ce bit iztocne svitlosti sva puna. H. Luci6 
285. Dokli ga privede k istocnoj zraci. B. Gradic, 
dub. 68. Tva Ijepota rajska prosti, mala ptica 
s tanke hvoje ako istocnoj tvoj svjetlosti iz du- 
brave pjesni poje. I. Gundulic 375. Sve naj 
Ijepse gube ime prid uresom rie uresa, jak prid 
suncem istocnime jasne zvijezde od netesa. 380. 
Budi istocna ti danica. 536. O istocno sunce 
milo, ke na svako nase dilo svakdani nam svjedok 
jesi. G. Palmotic 2, 131. Kad no istocni dahne 
vitar. I. Zanotti, en. 29. Uz to vidib zvizdu is- 
tocnu. 51. Dokle vas zvijezda istocna ne do- 
vede do spile Betlemske. D. Basic 192. — d) 

cetnu sto se nalazi, rada u istodnijem Tcraje- 
vima, sto se donosi iz istocnijeh Jcrajeva. Ti s' ka- 
menje pridrago i zlato istocno. N. Dimitrovic 
45. Balsam ili istocni ili zapadni. B. Kasi6, per. 
102. Od bisera istocnoga. G. Palmotic 1, 163. 

1 ne ures drag istocni. P. Kanavelii, iv. 75. 
Iscuc mu po sve strane vina iztocna, smoke iz- 
brane. J. Kavanin 20^. Istocni biser oko ruka 
i oko vrata. B. Zuzeri 237. Istocnijem pomastima 
i mirisom krijepi od voda. P. Sorkocevic 590^. 
— e) hriscanskoj crkvi sto se inace zove pravo- 
slavna, grcka itd. (pa i o drugijem crkvama na 
istoku). jOtci Greci i Latini istocne i zapadne 
crikve. S. Budinic, sum 11a. "u svetoj crkvi ko- 
liko zapadnoj toliko istocnoj. A. Baci6 186. U 
nemu se bili skupili oci toliko istocne koliko za- 
padne crkve. 239. Ukazanje istine modu crkvom 
istocnom i zapadnom. S. Badric, ukaz. 1. Crkva 
istocna oli ti grcka. M. Dobretic 493. — pa i 
zakonu, o Judima, o duhovnieima itd. Polovica 
svib ziteja moze biti Srba iztocnog i zapadnog 
zakona. M. Pavlinovic, razg. 12. Od istocnih 
krstjana. B. Kasic, rit. 73. Istocni kaluderi. I. 
Bordic, ben.5161. — f)o jezicima (u Aziji, oso- 
bito semitskijem). Svi kolici, koji istocne je- 
zike znadose. A. Kanizlic, utoc. 620. — amo pri- 
pada i ovaj 2^fimjer (u kojemu je znacene : koji 
se bavi istocnijem jezicima): Kod ilirickog i is- 
tocnog stampara. I. Jablanci 1. — ff) cemu 
sto se dogada u istocnijem stranama, n. p. boju. 
Da tve carstvo |ubi pravu uzme, prije neg' se 
uputi boja istocna slijedit spravu. I. Gundulic 
304. — h) dobitniku (koji je dobio istocne 
strane). Ono je slika istocnoga dobitnika. I. Gun- 
dulic 442. — i) po svoj prilici.lpripada amo i 
ovaj primjer u kojem se istocni kaze velikom 
pethu: Petak se zove jos i ,istocni petak'. taj dan, 
pre zore, ide se na istocnik ili izvor koji je na 



istofinoj strani mesta u kome so 2ivi. M. D. Mi- 
Ii6evi6, 2iv. srb. 2, 9. 

b. originalis , ,istok' se slivaca u smislu kao 
izvor, pa i pocetak, rodene itd. ct) samome iz- 
vorii u pravom i u prenesenom, metaforiikom 
smislu, pa takoder i vodi. Ni sve uzvracamo 
u vrelo istocno. B. Kasic, nasi. 83. Bolestan 
bode istocuije voda. M. Kadnid 52*. Jordan vale 
k svomu vrilu obrati istocnomu. A. Vitajic, ist. 
403i>. Da se svak utice i crpe iz ovoga vrutka 
istocnoga slatkost milosti Bozje. And. Kadcid 
107. Viru iztocni sve milosti. A. Paoli u I. M. 
Mattel 372. — b) cesto teologidnom jeziku, 
Adamovu grijehii, i grijehu s kojijem se judi 
radi onoga radaju. Suproti grihu istocnomu. 
Korizm. 41'J. Cto je porodni ili istocni grih. 
Anton Dalm., nov. test, predgovor. Jeli nih 
bio istocni ali smrtni ali veniao mali grijeh? 
M. Orbin 69. Buduci on otrovan grihom is- 
tocnim. P. Radovcic, nac. 213. Koja opere di- 
jete od griha istocnoga. S. Margitid, ispov. 121. 
U krv mi opra grijeh iztocni. J. Kavanin 15*. 
Upast ne mogase u zlo grijeba iztocnoga. 519a. 
Oprati od griha istocnoga. A. Badid 283. Od 
slabosti nase naravi koja je po istocnom grihu 
ranena. J. Banovac, razg. 22. Likarija griha 
istocnoga. F. Lastrid, test. 35. Bududi ju izgu- 
bila po grihu istocnom. ned. 38. Sto je istocni 
grijeh? E. Pavid, jezgr. 136. Grih istocni u 
komu se radamo. F. Matid 51. Jesi li ti rekla 
na krstenu i istocnog griha oprostenu, da vi- 
rujes . . . ? M. A. Eejkovid, sat. D6'>. Po komu 
se odpusta grih istocni. M. Dobretid 21. Krstene 
cisti dusu od grijeba iztocnoga. T. Ivanovid 73. 
Ovdi se potpuno cisti dusa od istocnoga grijeba. 
A. Kalid 288. Od svake necisti grija istocnoga. 
Grgur iz Varesa 130. — a^no pripadaju i ovi 
primjeri: Istocnoj ja sam zacet bio u zlobi. A. 
Vitajid, ist. 156^. A krstnom je vodom stare 
tvoje istocne zlobe odnio. ost. 5. Oskvrnene is- 
tocno. S. Badric, prav. nac. 70. — c) prema b) 
kaze se i istocna pravda ili pravednost stane 
Adamovo prije grijeha. Eva za sve kolike izgubi 
pravdu istocnu. M. Divkovid, nauk. 61^. Izgu- 
bismo pravednost od milosti istocne. B. Kasid, 
nac. 43. Izvan da ima pravednost istocnu. M. 
Orbin 17. Pravicu izgubi istocnu, u koj bi stvoren. 

F. Glavinid, cvit. 60^. Pravdu iztocnu, Ijeta zlata, 
. . . slavu izgubi. J. Kavanin 25*. Stane naravi 
pravde istocne. A. Badid 453. U pocetak Bog 
stvori covika pravedna pravdom iztocnom. J. Fi- 
lipovid 1, 400^. Kada jednom prvi covjek izgubi 
pravetnost istocnu. J. Matovid 478. Dignutje 
oli izgubjenje povojno milosti i pravde istocne. 
M. Dobretid 195. — amo moze pripadati i ovo: 
Bijeg ne istocne cistoce. S. Rosa 174^. — d) 
koji je od rodena. Car Vasilija istocno svoje po- 
mankane, to jest rod tezacki, pokriti nastojase. 
A. Kanizlid, kam. 370. — e) rodni, mjestu. 
Kao da se od svoga istocnog mjesta nikada nije 
krenuo. I. Jablanci 193. — f) uopce koji je is- 
prva bio (moze znaciti i : pravi). Da se ova nova 
raz iz istocnoga kojena svojega odrodi i izopaci. 
I. Jablanci 71. Dok se ne iznajde istocni uzrok. 
82. — ff) izgledu (isporedi istocaj, e)). Da po- 
stanemo, koliko se vede moze, Jezusu, iztocnomu 
bozanstvenomu izgledu prilioni. I. M. Mattei xvi. 
— Ji) u dva primjera xvii vijeka nije dosta jasno 
znacene: u drugome kao da znaei: koji traje (jer 
je iitjecane suprotno zapadanu, propadanu). I 
na Judske jade i smede svrni pogled blag istocni. 

G. Palmotid 3, 96*. Zivot, ki uvijek uzdrzi se, 
ne kako ovi na sem svijeti, gdje kad covjek po- 
rodi se, u cas oni pocne mrijeti, nego zivot, koji 



TSTOCAN, 1, b. 



54 



ISTOCNIK, a. 



kad pocne, ne nahodi smrti ikada, jer se u nemu 
slave istocne nadu, kojijem nije zapada. P. Ka- 
navelic, iv. 465. 

2. adv. Istocno, isprva, iz pocetka, vidi 1, b, 
osobito pod f). Od koga istocno izlaze sva. B. 
Kasic, nasi. 219. Od kuda ove bolesti istocno 
dolaze. I. Jablanci 142. 

iSTOCANIN, m. covjek iz istocnijeh Jcrajeva. 

— Plur.: istocani. — Od xviii vijeka. To do- 
cuvsi }udi istocani, bas Ermeni a i Grci zvani, 
strah u vojsku veliki unide. Nadod. 133. — 1 
u Sulekovu rjectiiku: ,morgenlander'. 

ISTOCEIsrE, n. djelo kojijem se istoci. — Sta- 
riji je oblik istocenje. — Izmedu rjednika u Be- 
linu (iztocenje ,il cavar del vino' ,depromere' 
18la). Po istocenu vina. Z. Orfelin, podr. 291. 

IST6cIL0, n. cijev kroz koju istjece sto zitko. 

— U Sidekovu rjecniku znanstvenoga nazivja: 
Istocilo, phys. (to6ak), ,ausflussrolir', tal. ,tubo 
dello sgorgo'. 

ISToClSTE, n. mjesto odakle sto istjece, vidi 
istok. — Kod cakavaca i zapadnijeh ktokavaca 
mj. -st- ima -s6- (grije§kom pisano i -stj-). — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. 
istok). 

a. (o vodi), izvor. Na istociste od rijeka pojit 
6e nih. N. Eanina 79^. isai. 49, 10. — i meta- 
foricki. On jest naj stariji od sviju zakona i ka- 
kono istocistje i vrutak istih. Blago turl. 2, 20. 

b. (o suneu itd.), istok, ishod. I hoditi 6e na- 
rodi u svjetlosti tvojoj, i kra}evi u posijanju isto- 
6i§ta tvoga. N. Eanina 28b. isai. 60, 3. i u Su- 
lekovu rjecniku: ,morgenpunct ; ostpunct*. 

c. u prenesenom smislu, postanak, postane, po- 
cetak, uzrok. Da dusa moja na istocisce stvora 
svoga u kipu mom uzjigra. P. Zoranid 10*. Zarad 
griha image istociste gospodstva. M. Radnid 42b. 
BivSi bio istociste od smutne. 48b. Promisli 
dobro ovu tvoju svrhu od kuda ima iztociste, 
nadi 6e§ da izlazi od Jubavi vlastite. 325b. Da 
je vaie prvo isto6i§te od Boga. J. Banovac, pred. 
67. Kojijeh je istociste bojazan. S. Eosa 69*. 
Ako razmislimo negovo istocistje, ovi dolazi od 
Boga istoga. Blago turl. 2, 20. Sto pak jest od 
istocistja ovoga nacina meju krstjanima, istina 
jest, da nisu bili sami Zudije i krstjani to cinit. 
2, 39. 

ISTOClTI, istocim, pf. effundere, uciniti da 
8ve istece. — Slozeno: iz-tociti. — Akc. je kao 
kod iznositi. — Rijed je stara, isporedi stslov. 
istoSiti, rus. hctohhtb. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (iztociti , cavar vin dalla botte' ,depromere 
vinum' 180b— 181a), „ Voltigijinu (isto6iti ,ver- 
sare, spargere' ,ausgies8en' ; iztociti, iztocim, iz- 
takam ,8colare, versare, vuotare una botte' ,oin 
fass etc. ausleeren'), u Stulicevu (.effundere, spar- 
gere, consumere, conficere, evacuare'), u Vukovu 
(,zu ende schenken' ,effundo'), u Daniiicevu (,effun- 
dere'). 

1. aktivno. 

a. sa znaienem sprijeda kazanijem. Istoci raka 
jego miro. Stefan, sim. pam. gaf. 20. Istoci raka 
svetaago miro prSblagouhantnoje. Domentijana 
106. Udarivt kament izb kamene vodu istoci. 
320. BogL istocivyj iz suha kamene vodu. Do- 
mentijanb 88. Krv iz svoje puti proli i izto6i. 
V. Andrija§evi6, dev. 16.5. Isukrst krv prolivat 
po6e, i pak svu iztoSi. J. Kavanin .^16b. Bu- 
du6i ti radi mene svu tvoju krv iztocio. I. M. 
Mattei 321. Criva na zemju nesridan istoci. I. 
J. P. Lu6i6, razg. 7, I rujno nam vince isto- 
6ili. Nar. pjes. petr. 1, 54. Istofiige vino i ra- 



kiju. 3, 193. Hrvati istocise potoke krvi. M. 
Pavlinovid, razl. spis. 117. 

b. erodere, izgristi, unistiti (o crvima itd.), vidi 
kod tociti. Eja i mo} istoci. Anton Dalm., nov. 
tegt. 1, 8. ba (tjelesa mrtvijeh) ne istruhnu i 
da ih crvi ne istoce. M. Divkovid, bes. 143a. 
Gdi de crvi tijelo istociti. nauk. 271a. Jezik mu 
crvi istocise. J. Filipovid 1, 507b. Gdi ce ga 
crvi iztociti. B. Leakovic, nauk. 128. Grijeh toci 
mu i crvi dusevnost, dok je istoci. A. Kalid 25. 

2. pasivno. Krv istocena golubu izpod krejuta. 
Narucn. 24b. Buduci istoceno vrijeme. S. Eosa 
15b. Stresaju sa istocenib rukopisa prasinu. M. 
Pavlinovic, razl. spis. 393. 

3. sa se, pasivno (znaci sto i istedi). — Iz- 
medu rjecnika u Belinu (iztociti se ,finir di scor- 
rere' ,effluere' 659*) i u Stulicevu (,effundi, spargi, 
teredinibus consumi, effluere'). Da mi se iz oci 
zivi vir istoci od suza. M. Vetranid 1, 390. Da 
bi je (vode) sva bila poja puna i gore, jur bi se 
iztocila, svej tekuc u more. P. Hektorovid 12. 
Oto se is tebe Juska od jaja ne bi krvi istocila. 
M. Drzid 218. Eane rastvorene, iz kojijeh se to- 
lika krv istoci. D. Basid 68. Kad ugledate vode 
dode iztocit se. A. Kacid, kor. 106. Iz mene se 
krvca iztocila. Nar. pjes. juk. 534. — u prene- 
senom smislu, vremenu. Do ure mankade ova 
ura koju sad imamo, i tako jedna za drugom, 
dokle se ona naj posledna bude istociti. A. d. 
Bella, razg. 7. Godista koja su se istocila. I. 
Dordic, ben. 2. Kad se iztoci vrijeme od Boga 
odredjeno. D. Bagid 135. Istocit de se vrijeme 
od svijeta. 159. Kad se istoce dana §est. I. Ga- 
ranin 7. Sad dokle tece za vas vrijeme, prije 
neg se istoci ... A. Kalid 153. 

ISTOCJE, n. vidi istok, istocigte. — xvii i xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,origo, fons, 
principium'). a) u pravom smislu. Polak vrila i 
istocja vodenoga. A. Vita].ic, ist. 11. — b) u pre- 
nesenom (i metaforicnom) smislu. Bog jest istocje 
i pocetak svih stvari . . . istocje svoga sina . . . 
P. Eadovcid, ist. 14. Neka istocje clovicjega na- 
roda ne bi izaglo od zene. 25. Ki je duh pri- 
izudi i istocje od svetine. 85. Pocetka i istocja 
svakoga dobra. nac. 368. K tebi ki si istocje 
milosrdja uticen se. 477. Kojih otac i pocetak 
ili iztocje bil je Kam. A. Vitajid, ist. 253. 

ISTOCNIK, m. postaje od istoc(a)n nastavkom 
'ik'h. — isporedi istocnak. — Rijec je stara, is- 
poredi stslov. istocbnikt, rus. ncTOMHHKt, — U 
jednoga pisca xviii vijeka ima s inj. c (ispred 
n): istosnici. A. d. Costa 2, 12. — Izmedu rjec- 
nika u Mikajinu (istocnik, uzrok, pocetak ,origo, 
initium, causa, fons, caput'), u Belinu (,eurus' 
297b. 435b), u Voltigijinu (iztocnik ,euro, vento 
orientale, garbino (!)' ,ostwind'), u Stulicevu (,fon3, 
origo, scaturijjjo, effluvium, ourus'), u Vukovu (,dor 
ostwind' ,eurus', cf. ispodsuncanik, ustoka s do- 
datkom da se govori u Crnoj Gori), u Danici- 
cevu (istoctnikt ,fons'). 

ii. mjesto gdje istjece voda ili drugo Sto zitko. 
a) M pravom smislu. Na istocnikb i ott istocnika 
upravB delomb u dubravu. Mon. serb. 197. (1381). 
Kako jelen zeli istocnik vodni. Transit. 114. Is- 
tocnik zivi. Korizm. 69*. Drivo vsajeno na is- 
tocniceli vod. 85». Istocnik 2ivi izvirage. S. Ko- 
2icid 5a. Istocnik krvi preobilno potece. 21a. 
Istocnik zdrave vodi v krv obrati se. 23a. Eijeke 
i svi istocnici. Zborn. 161a. Gusti istocnici slatke 
vode istikahu. Aleks. jag. star. 3, 282. Blago.slo- 
vite, iztodnici, Gospodinu. M. Alberti 32. Kako 
2udit jelin na iztocnike vodene. 277. Ucini da 
vazda 2ejam tebe iztocnika vode 2ive. 414. Eika 



ISTOCNIK, a. 



55 



ISTOK, b. 



izvira iz jednoga iztofinika. I. T. Mrnavid, ist. 
33. Blagosivjajte , istocnici, Gospodina. J. Ba- 
novac, blaffosov. 339. Nimfe boerine nad vodama, 
rekama, istocnici i potoci. J. Kaji6, boj. 33. — 
h) u metaforickom smislu. Da no oskudejutb istoc- 
nici zivota tvojego. Sava, sim. pam. saf. 9. Hote 
starLca napojiti istocbnika besmrttbnago. Stefan, 
sim. paua. saf. 17. Istocniki. vtsakomu daniju 
neoskudnij. Mon. serb. 8-9. (1222—1228). Ty 
bo jesi dateji. blagihi, istocnikt. Dec. hris. 64. 
Milosti istocnik veliki. Mon. croat. 140. (1490). 
O istocnico zrace svitlos^ti. Narucn. 26*. Od dviju 
istocnikov i po^etki. S. Budinid, sum. 2^. On 
jest istocnik vsake svjetlosti. 5^. Ka, (zala) jesu. . . . 
vruja i istoSnek vsakoga zla. 21^. Ima ispovidnik 
pokazati pokornim svojim istocnici iz kojih imaju 
crpati milost. ispr. 43. Zato k meni kakono 
k svomu istocniku imaju se svaka privoditi. B. 
Kasii, nasi. 117. Ovo su dva istocnika od kojih 
izlazi svako dobro dilo. Ant. Kadcic 246. — c) 
metaforicki, i o celadetu. Osudujuci na smrt is- 
tocnika od zivota. M. Kadni6 46^. Istocnice sile 
i svetine. P. Petrovic, gor. vijen. 35. 

b. koji je s istocne strnne. a) o celadetu. Pre- 
mako se primlogi istocnici iznevirise. A. Ka- 
nizlic, kam. 76. Istosnici zabilizuju. A. d. Costa 
2, 12. — b) vjetru, vidi u Belinu, VoUigijinu, 
SfuUcevu, Vukovu rjecniku. 

c. celadetu koje odakle istjece (isliodi). a) u 
jednom primjeni xvii vijeka Jcao da znaci: koji 
je rodom. Ivanu Mecavicu istocniku Braskomu, 
redovniku hvarske crikve. I. Ivanisevic 130. — 
b) u jednom primjeru xvni vijeka odgovara lat. 
oriens (koji istjece, isliodi). Pohodio nas je is- 
tocnik s visina. S. Rosa 30i>. 

ISTOCNOKRAJAN, istocnokrajna, adj. u Stu- 
licevu rjecniku: v. istokokrajan. — nepouzdano. 

ISTOCNOST, /. postane, postanak (uprav oso- 
hina onoga sto je istocno). — Samo u jednoga 
pisca xviii vijeka. Cejad zametena po istocnosti 
Aihovijem grijehom. S. Rosa 3^. Tko je po na- 
ravi i istocnosti od zemje. 55*. 

ISTOClSrAK, »M. vidi istocnik, b. — Od xvii 
vijeka, a izmectu rjecnika u Mikajinu (istocnak, 
istocni vjetar ,eurus, subsolanus') gdje se naj 
prije nahodi, u Belinu (,eurus' 435'^), u Bjelo- 
stjencevu (iztocnak, iztocni veter ,eurus, subso- 
lanus, vulturnus'), u Stulicevu (uz istocnik s do- 
datkoin da je rijec ruska). a) vidi istocnik, b, 
b). Skoci istocnak, da sve ponese, a more uzavri. 
S. ^ubisa, prip. 267. i u Sulekovu rjecniku: 
,ostwind'. — b) vidi istocnik, b, a). S toga je 
pametno odredeno, da se vi pisete i zovete grcko- 
istocnaci. M. Pavlinovic, razg. 13. Nikad se ne 
jj^i'otivise istocnaci mojim zapovijedim. 92. i u 
Sulekovu rjecniku: ,orientale'. 

ISTOCNI, adj. vidi istocan. — xviii vijeka. 
Dva cesara: istocni i zapadni. And. Kacic, kor. 
401. Po istocnomu jeziku. I. Jablanci 10. 

ISTOCUDAN, ist6cudna, adj. koji je iste cudi. 
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem ingenii', 

ISTOCUTITEl^, m. covjek koji isto cuti. — U 
Stulicevu rjecniku: ,assensor, qui ejusdem senten- 
tiae est'. — nepouzdano. 

ISTODJELOVALAC, istodjelovaoca, »n. dovjek 
koji isto djeluje (kao i ko drugi). — Samo u 
VoUigijinu rjecniku: ,compagno di stesso lavoro, 
conserve, collega' ,von dem namliclien gewerbe', 
i u Stulicevu: grijeskom istodjelovaoc ,eandem 
artem exercens'. 

ISTODOBAN, ist6dobna, adj. aequalis, koji je 



iste dohi. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. isto- 
godan. 

ISTODVORAN, ist6dv6rna, adj. u Stulicevu 
rjecniku : ,della medesima curia' ,curialis'. — nC' 
pouzdano. 

ISTOGODAN, ist6godna, adj. koji je istijeh 
godina, vidi istodoban. — U Stulicevu rjecniku: 
, ejusdem aetatis'. — nepouzdano. 

ISTOGODIStAN, ist6godigna, adj. koji je is- 
tijeh godista, vidi istodoban. — U Stulicevu rje6- 
niku: istogodistan, istogodistni kod istogodan. — 
nepouzdano. 

ISTOHOTJEIs[E, n. vidi istohtjene. — U Stu- 
licevu rjecniku: uz istohtjene. — nepouzdano. 

ISTOHTJEI^E, n. u VoUigijinu rjecniku: ,il 
convolere, il voler lo stesso, 1' essere d' accordo' 
,das gleichgesinnt sein', i u Stulicevu : ,animorum 
conjunctio'. — nepouzdano. 

ISTOIMEN, adj. u kojega je isto itne. — Samo 
II Stulicevu rjecniku : ,che porta il medesimo 
nome, gentilizio' ,gentilis'. 

ISTOJAGATI, istojagam, pf. izlupati tojagom. 

— Samo u Stulicevu rjecniku : ,pertica valde per- 
cutere'. 

ISTOJEZICAN, istojfezicna, adj. u kojega je 
isti jezik. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem 
linguae (h. e. gentis)'. 

iSTOK, m. djelo kojijem §to istjece, Hi (cesce) 
mjesto gdje sto istjece. — Akc. je zabifezen po 
Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je drukciji: istok. 

— Bije6 je stara, isporedi stslov. istokt, rus. 
HCTOK'B. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,oriens ; 
origo; ortus'), u Mikajinu (istok, strana od kud 
sunce istice ,oriens, ortus solis' ; istok sunca ,sol 
oriens'), u Belinu (,levante, oriente' , oriens' 435i>; 
,oriente o levante, parte del mondo, dove nasce 
il sole' ,oriens' 5283'; istok sunca ,levata del sole' 
,solis ortus' 4361^), u Bjelostjencevu (,origo, oriens'), 
u VoUigijinu (istok ,origine ; levante, oriente* 
,ursprung; sonnenaufgang' ; iztok , oriente, levante* 
,ost, osten'), u Stulicevu (, oriens, ortus, origo'), 
u Vukovu (,der sonnenaufgang' ,sol oriens, ortus 
soils'), u Danicicevu (istoks , effluvium'). 

a. cemu zitkom. a) djelo kojijem se §to istoci. 
On mi dao vina na istok, na tocene. Zemjak. 
1871. br. 2. — b) mjesto odakle sto istjece, istace 
se. Miro vbsemi istoky zatvori se. Domentijan^J 
118. Od Krke rike i kud prohaja i od ne istoka. 
P, Zorani6 70'>. — i metaforicki. Vrutce i istoce 
Jubavi, Blago turl. 2, 7. Ova Jubav svoj istok 
jest imala iz studenca pricistoga. D. Rapi6 85. 

b. suncu osobito, pa i o mjesecu, zvjczdama, 
zori, danu itd. a) djelo kojijem sunce itd. istjece, 
pa i vrijeme kad istjece. Tko ovu vodu pije prije 
suncana istoka. M. Drzid 399. Na viku v sunac 
istok dojdoge. Aleks. jag. star. 3, 270. Od istoka 
do istoka suncanoga. B. Ka§ic, is. 12, Jedna 
lijepa djovojcica, od ke, ne znam, zora bila jell 
ikada objavila u istoku draza Uca. I. Gundulic 
38—39. Kazlar-aga u istok zore na korabju 
zlatnu uzide. 362. Narodi oni istok zvizde gle- 
daju6i one. F. Glavinic, cvit. 4^. Moleci istok 
pricekaso. 16b. Jutros u istok bijele zore zgodi 
mi se 6ega sresti. G. Palmotic 1, 353. S kolikom 
se pozudom istok suncani izgleda. V. Andrija- 
sevic, put. 270. Istok se ovoga sunca ne uka- 
zuje. F. Lastrid, test. 368*. Pocnemo istok sunca 
ovoga razgledati. 369^. Imamo Bogu zafaliti za 
istok zejnoga sunca. A. Kanizli6, uzr. 51. Prid 
primu oi' ti na sunac istok. M. Zoricic, osm. 153. 
Tijek dneva koji pocine od istoka suncenoga. J. 
Matovic 195. Prvo suncanoga istoka. M. Do- 



ISTOK, b. 



56 



ISTOK, c. 



bretic 398. A mala ti fala, mo.j jasni mjesece, 
na istoku zarka sunca. Nar. pjes. vuk. 1, 406. 
Turcinn bi od istoka ruka, od istoka obrnu ne- 
ruka, 4, 116. — i nietaforicki. O istoce i zrako 
svjetlosti vjecne. M. Divkovid, bes. 10''. Istok 
ali porojenje od pravog:a sunca od pravde, Isu- 
krsta. M. Orbin 274. U istoku od mladosti zora 
od slave jo§ mu istjece. T. Gunduli6 398. Ovi 
zivot kad zahodi da ne ima vede istoka. P. Ka- 
navelic, iv. 5. — moze hiti da znaci i svjetlost 
uopce. Obraz ne i glava istokom sve gori. S. 
Mencetic 68. — b) strana na nebu gdje sunce 
istjece, i uopce ona strana. Da znaju oni ki od 
istoka suncenoga i ki od zapada. Bernardin 6. 
isai. 45, 6. Sa strane istoka. M. Marulic 16. 
Dan i noc teku ka zapadu, i vracaju se ka is- 
toku. Ziv. kat. star. 1, 219. Ki govore veras, 
imaju se obratit na istok. Narucn. 37^. Kako 
muoria isbodi od istoka i javja se do zapadi. N. 
Ranina 170^. mfit. 24, 27. Gdi moze sunacce o 
istok zapadat? G. Drzic 372. Ke su (deiele) meu 
sunceni istok i zvizdu. P. Zoranid 8^. Povede 
me k suncu istoku. M. Divkovi6, bes. 185ab. Na 
istoku jos cim stoji bijela zora no6 goneci. I. 
Gundulic 34. I ostaju mu na siroku Ugrovlasi 
u zapadu, crni vali u istoku. 321. Grad ih bra- 
nase od istoka i brjegovi, kim nije mjera. 322. 
(Skandinavija) od istoka drzi se z gorami Krifi. 
F. Glavinid, cvit. xiv. Pol mi}e daleko od mora 
Andreanskoga, z ovu stran proti istoku. 139''. 
Jure sunce bise istok pozlatilo. I. T. Mrnavid, 
osm. 34. Put zapada tri§ mrkloga, tris na istok 
jasni pazim. G. Palmotid 1, 50. Da vas svijet 
posjedujem od istoka do zapada. 2, 274. (Netom) 
rumenom u istoku zorni pogled upazite. 2, 328. 
Sunce u istok vratit mogu, s neba dozvat daz 
krvavi. 2, 432. Granica u istok . . . Stat. po}. 
ark. 5, 313. (1665). Ogledalo sto gleda k istoku 
prikazuje kakono da gleda k zapadu. M. Radni6 
SlSb. Odkle j' svjetle iztok zore tja pak tamo 
do zapada. A. Vitajic, ost. 292. Ako je od is- 
toka ali od zapada, ali od sivera, ali od poludne. 
L. Terzic 242. Prostire se od istoka put zapada. 
J. Kavanin 194^. Svijetli kra} od dana iztok 
tracim svojim zlacase. 527*. Svijetli kra} od 
dana jasnijem kolom istok zlati. I. Dordi6, uzd. 
40. Galad je jordanskoj rijeci put iztoka. 197. 
Od istoka do zapada. F. Lastrid, svet. lOS''. Koga 
prisveto tilo odneso§e pod istok opet onarao. 
• 115». A bi§e ju zaskocio sjajni mjesec na istoku. 
Nar. pjes. mikl. beitr. 11. Jeli zv'jezda danica 
u istoku suntanomu? 19. XJ istoku jasna ^ora 
b'jelo lice rumonase. 35. Od iztoka sunca do 
zapada gospodin. And. Kaci6, razg. iv. Rasi- 
rideS se k zapadu, k istoku, k siveru i podnevu. 
kor. 29. Pram gradu Jeriku od istoka. 107. Od 
istoka Dunaj voda pliva, od zapada studena Ilova. 
M. A. Rejkovid, sat. B2a. Prama sunca istoku. 
sabr. 6. Skropi prstom sedam puta prama pri- 
8to}u milosti k istoku. I. Velikanovid, uput. 3, 317. 
Pram istoku lie sunca okreni. J, S. Rejkovid 163. 
S desnom stranom put istoka. Nar. pjes. vuk. 
1, 53. Pogled' s okom put istoka udno po|a. 

1, 192. Ja prehodim s istok' do zapada. 1, 555. 
I danica na istok izide. 1, 556. Jeli jasan mesec 
na zaodu, jel' danica na istoku zvezda? 2, 299. 
Okrenu se pravo ka istoku. 2, 325. Kad sam 
pro6'o zemju i gradovo, i obis'o istok do zapada. 

2, 440. Nek ustavi na istoku sunce, i bijeli mjesec 
na zapadu. 3, 62. Studen vjetar od istoka dunu. 

3, 75. On obide zem}u i gradove od istoka pake 
do zapada. 3, 515. Da mu puhne vijor od istoka. 

. 4, 7. Od istoka Ignat udario. 4, 284. Kad s' da- 
nica rodi od istoka. 4, 303. Kad se rada sunce 



od istoka. 4, 308. Vede prasna zora od istoka. 
4, 481. A pobjeze selom put istoka. Ogled, sr. 
203. I on gleda prot suncu iztoku. Nar. pjes. 
istr. 1, 64. Sunce na istok, a Bog na pomod! 
Nar. posl. vuk. 296. IT nasijem krajevima amo 
k istoku i sjeveru. Vuk, nar. pjes. 1, xiii. Prije 
neg se sunce na istok povrati. S. ^l^ubisa, prip. 
248. Crvenilo sinu, pa se stere od istoka ravna. 
Osvetn. 2, 88. Dubrovnik (6 sati na iztok Sa- 
rajevu). M. Pavlinovid, razg. 39. — c) vjetar sto 
duse 8 one strane, vidi istocnak. Duhne 1' istok, 
ko ito jako dise. Osvetn. 5, 2. — d) zemja, kra- 
jevi, drSave, narodi sto su na onoj strani. Prsi- 
jani vas istok protirahu. S. Kozicid 35^^. Carigrad 
naj veksi grad vsego istoka. 48''. Cemu je vas 
istok i zapad vladati? M. Vetranid 1, 39. Vi- 
djesmo zvijezdu negovu u istoku. N. Ranina 28''. 
mat. 2, 2. Prvi i drugi (sin) u iztoku, a po- 
slidni u zapadu sted de t', prije ner popadu, mnogo 
cudno blago i stoku. M. Pelegrinovid 184. Bjezi, 
kud znas, sto hod', cini ; zapad i istok vas ob- 
hodi. I. Gundulid 233. Carska blaga nebrojena 
u istok odnijet miso obraca. 294. Za to ako je 
vasa ze|a u istok s vojskom putovati, od Po|aka 
neprijateja utvrdit se prije ne krati. 307. Serse 
slavni, ki poda se stavi istok vas njekada. 335. 
Ne dalede od Priveze vali stoje, zapad i istok 
gdje dotece na pomorske dva krat boje. 370. 
Pod u istok spravan gdi je. 424. Ko car u istok 
vojsku vodi, da ju pogubi i posijece. 484. Ku 
(Ijepos) vas istok njegda slijedi. 549. On s nom 
(sabjomj naj prije u istoku slavu i kripos svoju 
uzmnozi. 565. Semu (Noe) odluci istok. F. Glsf- 
vinid, cvit. xiii. Ide ,Tomas u istok. 415''. Na- 
rodi istoka jasnoga. G. Palmotid 2, 479. Vojske 
morske u istoku pridostojnomu vojevodi. I. Za- 
notti, en. 1. Blagom koje u Ijetu istok i zapad 
liemu dijeli. J. Kavanin 192''. Dandol bi uz- 
vikan za cesara od iztoka. 206*. Otmanovid car 
iztoka. 214''. Da s istoka Mehumeta bacis. 269*. 
Istok . . . bijase se odvrgo svetoj crkvi. I. Dordid, 
ben. 3. Prije pet godina nego sam se iz istoka 
vratio. A. Badid 243. Ukaza se zvizda u istoku, 
i vodi kra}e. J. Banovac, razg. 48. Mnogi u is- 
toku ove otrovi primise. J. Filipovid 1, 507''. 
Za§to smo vidili zvizdu negovu u istoku. F. 
Lastrid, od' 296. Evo mudraci od istoka dodo§e. 
test. 59. Trima krajem koji su od istoka dosli. 
A. Kanizlid, bogojubn. 70. Posla ga u istok 
s naredbami. S. Rosa 40^. Mnozi dode iz istoka 
i iz zapada. 81''. Rodise se cetiri jednaka u iz- 
toku. And. Kacic, razg. 17. U Afriki naj prvo 
a potle i u istoku. A. d. Costa 1, 108. Podeti 
de kriz prisvitli u istoku i svrSiti de u zapadu. 
D. Rapid 15. Srbi, kao pravi junaci, nek se raz- 
micu u istok. M. Pavlinovid, razg. 57. 

e. u prenesenom smislu, postane, postanak, po- 
cetak, uzrok. Da neka nih rojstva kolino i istok 
poznaS. P. Zoranid 9''. Kada mene i rostva moga 
zeli§ istok znati. 19^. Greh Adamov istokom 
svojim jedan jest. S. Budinid, sum. 181'>. Svaka 
je na me kako na istok svoj triba privoditi. A. 
Georgiceo, nasi. 140. U^ istok lit razbora mo- 
jega. I. Ivani§evid 18. Ca s' mi sinka umorila 
prem u istok lipih dana? 320. U svojih dana 
istok prvi. A. Vitajid, ost. 39. Ter hti nazvat 
dva otoka od dvojega svoga iztoka. J. Kavanin 
141a. Sisto, na§eg ki po djedih iz Kruzeva iztok 
vodi. 271a. Odkle uze svoj istok kipoklanane? 
Blago turl. 2, 82. Premda zakletva jest dobra 
u sebi, ona jest ni§ta maA zla u svomu istoku. 
2, 89. Ono izvodi svoj istok od griha. 2, 195. 
Tkoja razlikost vrste uzima svoj istok od raz- 
likoga dila Bo2je izvrsnosti. 2, 323. Ali o pri- 



ISTOK. c. 



67 



ISTO\r, 1, a. 



pojubjeni Boze! koji si pocetak i svakoga dara 
podpuni iztok. D. Rapid 2. Niki su istok svoga 
velifianstva primili po kolinu priprostitomu. G. 
PeStalic 89. 

(1. ime rijeci (va]a da je prema znacenu Tcod 
a, h)) i selii uz nu. — Od xiv vijeka. Istok b, 
rijeka kod sola Sik}e naDrirau: ,U reku Istokt, 
i uz reku, kako istece Istokt, na Vranove pla- 
nine' (Glasnik. 15, 286 god. 1348?). i ,Gojnu' je 
i§la meda ,otb Istoka' (296). ,jedni> putt u Istokt 
a drugi u Gojno' (299). D. Danicic, rjecn. Istokt 
(selo). S. Novakovid, pom. ISi. Tako so u me- 
dama Sinainaca pominu Belo Po}e, Istok, Drago- 
|evci, Crnca (Glasnik. 15, 296. 299. 300) sola ko- 
jima mi danas polozaj znamo. oko 15 kilometara 
severoistocno od Pedi nalazimo na austr. den. 
karti sola Istok, Belo Poje, Crnfiu ... On (Milo- 
jevic) pomine jedne razvaline grada uz Kostrc, 
nista vise ne spominudi, a daje govori: ,Mali 
Istok. Medu Malim i Velikim Istokom stoje 
ogromne razvaline od grada, velo, nekakvog cara, 
koji so zvao Istok... Daje ide za jedno po casa 
(od Bolog Poja, zapadno od Ceko|esa) selo Ve- 
liki Istok, kroz kojo prolazi recica Veliki Istok; 
u ovu uleva se sa zapada dolazeci Mali Istok'. 
S. Novakovid, zem}. 65 — 66. 

e. ime musko (samo u prici, vidi i kod d). 

ISTOKA, /. vidi istok. — U dva primjera 
xvni vijeka. Ne ima'uc grijeha ni od iztoke (Isu- 
sovamajka). J. Kavanin 518''. Odedi onamo pod 
istoku. F. Lastric, svet. 183^. — i u Stdekovu 
rjecniku : ,ausfuhrungsgang'. 

ISTOKOKRAJAC, istokokrajca, m. covjek iz 
istocnoga kraja, vidi istocnik, b, a). — U Stu- 
licevu rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano. 

ISTOKOKRAJAN, istokokrajna, adj. koji je 
iz istocnoga kraja, vidi istocan, 1, a. — TJ Stu- 
licevu rjecniku: ,orientis, ex oriente'. — nepo- 
uzdano. 

ISTOKOKRAJANIN, m. vidi istokokrajac. — 
Plur.: istokokrajani. — U Stulicevu rjecniku: uz 
istokokrajan. — nepouzdano. 

ISTOKOKRAJKA, /. zensko cejade iz istocnoga 
kraja. — Gen. pi. : istokokrajaka. — U Stulicevu 
rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano. 

ISTOKOKRAJKirsTA, /. vidi istokokrajka. — 
JJ Stulicevu rjecniku : vz istokokrajan. — nepo- 
uzdano. 

ISTOKORACAN, istokoracna, adj. koji ide 
istijem korakom. — U Stulicevu rjecniku : ,che 
va del medesimo passo' ,ejusdeni gressus'. — ne- 
pouzdano. 

ISTOKOSUNCaN, adj. vidi istocan, 1, a. — 
U Stulicevu rjecniku: ,orientis' s dodatkom da 
je uzeto iz brevijara. 

ISTOKUCAN, istokudna, adj. od iste kuce. — 
Saino u Voltigijinu rjecniku : ,di stessa famiglia, 
gentilizio' ,vom geschleclite', i u Stulicevu : ,della 
medosima famiglia' ,gentilis'. 

ISTOLICITI, istolicim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku: V. istociliti, gdje ima i istoliciti se ,acui, 
exacui'. — Sasma nepouzdano (jamacno je Stulli 
rijec gdje zlo procitao). 

ISTOLICAN, istolidna, adj. istoga lica. — Samo 
u Voltigijinu rjecniku : ,rassomiglievolo , somi- 
gliante' ,gl6ichsehend', i u Stulicevu : ,ejusdem- 
modi'. 

ISTOLITI, istolim, pf. zbaciti s prijestoja (sa 
stola). — Nacineno od iz i stol nastavkom i. — 
U Stulicevu rjecniku: izstoliti ,do throno expel- 
lere'. — nepouzdano. 



ISTOLKOVAN, istolkovna, adj. koji istolkuje. 

— V Stulicevu rjedniku: ,ch' espone' ,exponens'. 

— sasma nepouzdano. 

ISTOLKOVAI^TE, n. djelo kojijem, se istolkuje. 

— JJ Stulicevu rjecniku: v. istomacene s do- 
datkom da je uzeto iz brevijara. 

ISTOLKOVATI, istolkujom, pf. vidi istuma- 
citi. — Rijec je ruska, iz crkvenijeh kniga. — U 
Stulicevu rjecniku: v. istomaciti s dodatkom da 
je uzeto iz misala, i u Vukovu: vide isturaaciti 
s dodatkom da se govori po namastirima i » 
vojvodstvu po varosima i s primjerom : Jos san 
Jela ne istolkovala. 

ISTOLMACENE, n. djelo kojijem se istohnaci, 
vidi istolmaciti. Na samo oviju iraena iztolma- 
cone pazim. D. Rapid 68. 

ISTOLMACITI, istolmacim, pf. vidi istuma- 
citi. — U nekijeh pisaca xvii i xviii vijeka koji 
su uzeli ovaj (ruski) oblik iz crkvenijeh kniga. 
Hodu ih boje istolmaciti. F. Glavinid, svitl. 23. 
Od nauciteja sv. crkve istolmaceno. F. Pavid, 
ogl. IV. Istolmacidu u ovomu poslu bojma 
s jednim prilikovanem. D. Rapid 92. Dokle god 
jim nije ovo pitane iztolmacio. A. Tomikovid, 
gov. 63. 

ISTOl^CA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu- 
jevackom. Niva na Istojci. Sr. nov. 1875. 146. 

ISTO^ENE, n. djelo kojijem se istoli. — U 
Stulicevu rjecniku: izstolene. — nepouzdano. 

ISTO^jETAN, istojetna, adj. koji je od istijeJi 
jeta, vidi istodoban. — Samo u Stulicevu rjec- 
)iiku: V. istogodan. 

ISTO^jIVATI, istojujem i istojivam, impf. isto- 
liti. — U Stulicevu rjecniku: izstolivati, izsto- 
livam us izstoliti. — nepouzdano. 

ISTOM, adv. i conj. postaje od isti, ah se ne 
zna kako; maze biti da je loc. sing, n bez pri- 
jedloga (isporedi jeti, zimi). — isporedi istom, 
listom. — Akc. je zabi^ezen kao sto je u Vu- 
kovu rjecniku; drukciji je u Dubrovniku (vidi 
istom). — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u 
Mika]inu (istom, samo ,solum, tantum, tantum- 
modo, duntaxat'; istom, daj , saltern, at certe ac 
saltern'; istom da ,modo, dummodo'), u Voltigi- 
jinu (,appena' ,kaum'), u Stulicevu (v. istom), u 
Vukovu (1. ,nur, nichts als' ,nonnisi' s primjerom: 
Dosao sam istom da vidim. 2. ,erst' ,primum, 
demum', cf. tek s primjerima: Istom oni u be- 
sjedi bjehu. Istom aga za veceru sio). 

1. adv. 

a. solum, tantum, modo, samo, vidi isto kod 
1. isti, 2, c. a) uopce. znacene u kojem primjeru 
moze biti kao kod jedva. Ne blagujte od ovogaj 
sirovo nistar ni kuhano u vodi, da istom toliko 
(prema lat. tantum) peceno na ognu. N. Ranina 
103a. 2naojs. 12, 9. Ka istom pozire, ter cini 
svu mlados da zejom umire. S. Mencetid 16. 
Vazme mi svu mod i krjepos, istom me ode 
ziva. 21. Ovo sam istom ziv ginudi za jubav. 
159. Istom mi zapovid a ne mol'. 215. Kroz 
toj se d' mnom, vilo, vrhu syih diciti, istom me 
jur milo htij k sebi primiti. G. Drzid 350. Umiru 
a ne znam, tko mi smrt zadava; istom me Juven 
plam po malo skoncava. 422. Riei, koje prostrih, 
na dobar broj kladi, jere jih istom rih milosde 
zaradi. P. Hektorovid 60. Ne istom, da znas, 
ja, da svih nas vedi dil. 71. Ako ne zna kripos 
sto je, nog li joj se istom cudi. N. Najeskovid 
1, 340. Slavu istom sad kratis. M. Drzid 16. 
Istom se spomeni od potrjebe moje vas ures 
Juveni. 59. Na ovo se bitje istom tako i ne 
dohodi. B. Gradid, djev. 112. Mene istom gle- 



ISTOM, 1, a. 



58 



ISTOM, 1, a. 



dajte. 167. Jo§ da se vik na stvor ne bude 
iziti, istom je divna stvar Jublen bit na sviti. 
D. Kanina 86''. I nidnu ne cini dub satvar 
s vridnosti, a istom se traju dni bez nijedne ko- 
risti. 142a. Istom budi barna Bogu, i milosna 
svomu sluzi. M. Pelegrinovic 18.5. Smrt tvoja 
ufanje ubi, kim istom zivjab ja. D. Zlatari6 19^. 
Mnim da ove casti su ne inib, neg istom negove. 
21a. Zlatocinje, ko istom jadne jude blazni. J. 
Kavanin 5o'\ Ku (zem]u) napunit kad odluci, 
istom rece (Bog): ,Prazna zemjo . . .' 72*. Ee- 
dovnika ne istom trudih, neg' krunenib zen. 295*. 
Dub tu ti je brabreniti, ne istom uda ali tijelo. 
350*. Ne istom glava i sredina, neg se i kuda 
posvecuje. 367*. Hotio sam istom sgrabit njeke, 
ki su ruke nase. 373*'. Zato govoredi istom pa- 
metju, ne izvrsuje se duznost. A. Baci6 89. Ovo 
pet sakramenata naredeno je od Isukrsta zaradi 
covika, zasto nemu istom korist cine. J. Ba- 
novac, razg. 200. Nije iz srdca govorio vede 
istom ustima. A. Kanizlid, kam. 56. Toliko nam 
se istom zivota dopusta, da nevoje na§e dutiti 
mozemo. 363. Ne svi nego istom nikoji. 483. 
Po nikoliko istom redaka. fran. 146. Tesko mu 
se je s nime rastati i istom cas brez nega biti. 
utoc. 442. Svaki dan jednim istom jajcem tilo 
svoje branase. uzr. 218. Da se tebi istom pusti 
vratit opet na ovi svit. M. Zoricic, osm. 3. A 
no tezi sto na zem]i istom lezi. V. Dosen 213*. 
Ja ne mislim da tog' zale; dal' mlim da se istom 
sale. 252*. Kqje (odice) za mloge novce nacine 
se pak istom jedan put obuku se. M. A. Rejkovic, 
sat. A7t>. Ja nisam obedao pisati historiju od 
Slavonije nego satira; ovo pak istom od Novo- 
gradiskog hocu da ti ukazem. B3''. To ni lipo 
nit' dostojno fale nego istom Sto se judi sale. 
Fl''. Ako ces me istom poslusati. HQ^. Ne6e 
zeti, nego istom drpa. 13''. Dosta bi bilo dicu 
istom gdi§to pripomagat. sabr. 18. Vi vidite da 
covik istom gdigod iznenada umre. 36. On za 
nime lino istom bode 1' nede 1' postupa. 49. 
Ah otfie, dobro govoris, ali je vrlo golema sra- 
mota istom pomisliti, da ga imam kazati. D. 
liapic 47. Promotri, da onoga Boga imas ne- 
prijate}a, koji Lucifera radi jedno istom obole 
misli jest bacio u muke paklene. 76. Koliki 
strah u nas utira istom jedna vatra, kada kudu 
zapali. 105. Istom so ukaze i udi} prode. 307. 
Istom 8 toga kod kude se vrza. J. S. E.e|kovid 
413. Po tebe me zmija zaklat hdase; a kod jube 
istom ne bodase. Nar. pjes. vuk. 1, 201. Za- 
natlije i mlade dargije . . . istom posli , da se 
Jebom rane. 2, 314. — b) stoji s nekijem kotijun- 
kcijama §to pokazuju uvjet, vrijeme, ce§ce pred 
nima nego za nima. an) s da. Ali istom tolikoj 
da jedan blagosov ima§? N. Eanina 58*. Imojs. 
27, 38. Poj, vazmi gostaru al' novu al' staru, 
istom cila da je. P. Hektorovid 14. Da je istom 
dijete zdravo. M. Dr2id 142. Ako je i star, istom 
da mu prdiju izmem iz ruka. 165. Ti meni budi 
gospodar, a ja du tebi sluga, istom da se isplije. 
303. Pomoc nede mar'ikati, istom da ju i§tu. B. 
Gradid, djev. 24. Ni' mi, znaj, Jivotom mudno 
se rastavit, istom da u tvome srcu ja na sviti, za 
kogodi brime mod budu ^iviti. D. Ranina 23''. 
Dobiti de sva pro§tonja, istom da toj ne bi udinio 
cijeda obolasti. A. Gudetid, roz. jez. 24. Cinase 
veoma dobro potradene sve svoje trude, istom 
da bi mogao ukloniti jib. B. Ka§id, iA. 86. Do 
carskoga istom stola, odkli pade, da uzrasti, no 
gleda oiia zlata, snage, vjere i casti. I. Gun- 
dulid 302. Nije je ie]& bijela dana, istom da 
sve sunce vidi. 471. Na visinu carski: istom 
da se uzide, svi razlozi neka ginu. 513. Carstvo 



i vas svijet da pogine, istom da se on osveti. 
515. Neka sve izgubim, istom da mi ostane 
tvoja sveta milost. I. Grlicid 153. ^jube drafiu 
i otrovi, istom da im je drag cvijet ovi. J. Ka- 
vanin 40^*. Mozemo i mi sliditi istom da bo- 
demo. A. d. Bella, razgov. 126. Koji istom da 
bode, mogu biti od ovoga blagodarni. 195. Slu2i 
se s nepravdom istom da to more imati. J. Ba- 
novac, pred. 100. Svakom vodom, istom da je 
naravska voda. I. A. Nenadid, nauk. 99. Pokli 
zudim da me ovdi pedepse, istom da mi ti oprostis. 
216. Svaka du dragovojno podniti, da istom mogu 
vas viditi. A. Kanizlid, kam. 319. Pivamo da 
nam istom vrime projde. fran. 181. Mladid rece, 
da de rad vid izgubiti, da bi ju istom mogao 
viditi. utod. 376. I kad vidim da tko k meni 
ide, pocmem kopat,^da me istom vide. M. A. Rej- 
kovid, sat. D3i). Cinase ovakova kripostna dila 
istom da bude posten covik. sabr. 7. Nit' grise 
oni, tkoji poradi jubavi pokore podlagaju svoje 
tilo i pedipsivaju ga bicima, istom da to prilikom 
diluju i svitom starisina. Blago turl. 2, 129. Istom 
da bi se dub uzdrzao u drzanstvu. J. Matovic 
504. Sve zlo dobrovojno trpedi radi Boga i dobro 
svako, istom da se moze, cinedi. T. Ivanovic 28. 
Prikaziva svoj zivot, istom da oslobodi zarucnicu 
svoju. I. J. P. Lucid, razg. 73. Ako bi tko rekao, 
da podilite}, naodedi se u griju, ne podaje sa- 
kramenat, istom da je ispunio sva, koja se pri- 
stoje . . . nar. 11. Sluziti mogu djaci ozeneni, 
istom da ne dvozenci. 33. Za taj posao kod nas 
su dubreta, istom linost da mloge ne smeta. J. 
S. Rejkovid 28. I pjevo je, ali zgode male, istom 
da bi ne ostale puste. Osvetn. 7, 1. — bb) s ako. 
Privara himbena ako istum papr§i, do malo bro- 
mena sramotno vrat skrsi. G. Palmotic 1, 97. 
Da svaki moze dobiti slavu nebesku, istom ako 
viruje u Isukrsta. A. Badid 143. Ako li se istom 
uzdostojis primiti srdce moje. A. Kanizlid, uzr. 
43. Divojko, ako je istom voja tvoja, ja te uzimam 
za druga moga. utoc. 55. Ako li istom bodes, 
nije moguce, da spasen ne budem. bogojubn. 520. 
Da ce se lasno naucit, ako istom bude hotio. I. 
Jablanci 12. Ako bi istom svaki pristavio pri 
sebi onu Ijekariju. J. Matovid 131. More se joste 
prositi svako drugo dobro, istom ako de biti za 
vecu slavu Bozju. I. J. P. Lucid, doct. 47. U 
svako vrime stoji Bog s rukama razkrilitima za 
prigrliti k sebi gri§nika, istom ako se pokaje. 
D. Rapid 58. Cesto se ugasi svitnak od sama 
sebe, istom ako se ne priliva u)e. 153. Ja sam 
ovim obiino zadovo}an, ako sam istom sto po- 
godio. J. S. Re|kovid xii. — cc) s nek, neka. 
I pisa da ce ga u svemu pomodi, istom neka on 
stoji u tvrdnosti vire. A. Bacic 253. Nego se 
skupe dubovnici od svake vrste, istom neka ih 
je vece. 256. Istom nek je kao oni bode. J. 
Banovac, pred. 81. Da dan za dan privrlazi, 
istom vrime nek prolazi. V. Dosen 210'>. Svaka 
je (voda) dobra, istom nek je naravna. M. Do- 
bretid 20. Istom neka u negov grib s vojom 
ne pristane. 470. Istom nek je de)ade svisno, 
dusevno i pametno. 484. Lasno je sada po misti 
skroviti, istom neka se suti, jurve se dilo uci- 
Aeno ne zna. D. Rapid 6. — eld) s kad, kada. 
Koje nam Bog obilato podijuje, istom kada ga 
molimo. A. Bacic 82. Kada bi se istom spo- 
menuo od propetoga spasiteja. A. Kanizlid, uzr. 
103. A tko je takvi, koji onome, od koga je 
jednu primio zausnicu, ne bi detiri vratio, istom 
kada bi mogao? D. Rapid 41. — c) radi ve6e 
sile stoji uz rijec istoga znacena. aa) samo. Da 
ga de 8 dobre voje primiti, istom samo da uzme 
sobom beiskota. B. KaSid, in. 23. Ako hodaS pe- 



ISTOM, 1, a. 



59 



ISTOMACENE 



dipsati meno, evo tuSni 2ivot moj, samo istom 
da me ne uhilis, o Bo2e moj, slavna u2ivanja. 
M. Jerkovic 100. Istom samo zapovidju stvori. 
P. Radovcic, ist. 24. Mislio sam pripraviti mene 
za ti cas neistini, istom samo neka mi Bo^ do- 
pusti vrime. P. Posilovi6, nasi. 102a. Pak istom 
samo za raskosje i nasladnost tezaka bivaju i 
dogadaju se. M. A. Rejkovii, sat. LT^. Supro- 
tivstine svitoviie rado jesu trpili istom samo, ne 
bi li obe6anu platju u nebu zadobili. B. Lea- 
kovi6, gov. 111. — bb) teke. Istom teke da do- 
taknem. V. Dosen 1611^. Pak akoli sto podmuce 
istom teke poizvu6e. 210^. — cc) toprv. Vazda 
im CO se mnjeti da su toprf istom poceli pjeti. 
B. Gradic, djev. 174. 

b. hod kaJcva djela i kod rijeci sto pokazuju 
vrijeme, znaei sto i jedva. Ditesce istom rodeno. 
J. Banovac, prisv. obit. 55. Ditesce od jedne 
istom godine. A. Kanizlic, utoc. 477. Dal' se 
s mirom kupac ceka, dok novaca stane zveka; 
pak se istom tad otvori. V. Dosen 40^. Kad me 
pita: ,Jesi 1' ga cesao?' ,Nisam', velim, ,neg istom 
posao'. M. A. Ii6|kovi6, sat. D3a. Tada istom 
tovari na kola. hi^. Jedna mlada istom udata 
grofica. sabr. 11. Jedni istom Savu prelazahu, 
drugi toprv na Savu dolaze. Nar. pjes. vuk. 4, 280. 
Op6ina Risanska istom u 1648 godini silom se 
otela od zavisnosti turske. Pravdonosa. 1852. 5. 
— U jednoga pisca xvm vijeka istom nego znaci 
sto i netom. Vina od loze i malo vode, koje se 
priobraca istom nego su izrecene rici posvecena. 
I. J. P. Lucie, doct. 34. Istom nego zapocmu 
dovrsuju. razg. 11. Istom nego na vrata stu- 
pimo, pogledajte. 29. Istom nego se povrati u 
svoju otacbinu, zapoce prikupjati. izk. 4. 

c. H nekijem primjerima kao da znaci: odinah 
Hi iznenada. Vode ne umihu komu posluh dati, 
istom se pocnihu put neba penati. P. Hekto- 
rovic 72. Srebro, zlato, blago svako, koje uzmoz' 
pozeliti, istom ti ce u stan pliti. A. Cubranovic 
151. Plav morska svaki cas po moru koja gre, 
istom je jedan dan val morski prozdere. D. Ra- 
nina 97^. A u vino dok nalije vode, istom vidis 
neg u arest vode. M. A. Rejkovic, sat. D8a. Da 
se prenes, srcan Milovane, istom kruna upala bi 
na te. Osvetn. 5, 1. Kad se krvi okusili erne, 
istom su se smamili Travnani. 7, 64. 

(1. u nekijem primjerima kao da stoji samo da 
vece istakne neke rijeci, kao bas. I da ugrize 
tude pjesni, na mjesec se istom bijesni. J. Ka- 
vanin 78b. Qni (grih) od nepravedna stecena i 
kriva priuzetja ne more se pomrsiti ne povra- 
tivsi istom cije je. J. Banovac, razg. 33. Cudna 
se stvar okrunenu proroku fiinijase, da priveliki 
Gospodin Bog od nas se istom si6a i spomina. 
A. Kanizlic , uzr. 36. Kako ce dusa prokleta 
svoje tilo pozdraviti, kakvom li Jubavju istom 
ho6o na nega pogledati ? D. Rapid 3. Istom ti 
ce s jaukom vika ustati: proklet sat u kome 
sam redovnik postao. 7. I istom bio je da iz- 
vrsi ovo odredene, kada evo Bog zvao ga je na 
drugi zivot. A. Tomikovic, ziv. 24. 

e. saltem, dajbudi, barem. — TJ jednom pri- 
mjeru xvii vijeka i u Mika(inu rjecniku. Pomi- 
lujte mene istom vi , prijate|i moji. B. Ka§i6, 
rit. 214. 

3. conj. vix, simulac, dum, netom (odmah posto 
se svrsi ono sto se kaze podloznom recenieom u 
kojoj je istom. Hi dok se jos vrsi). u glavnoj re- 
ceniei moze biti konjunkcija kojom se istice ono 
sto se u noj pripovijeda. 

a. u glavnoj recenici nema ovakve konjunkeije. 
latom Izak govorenjo dosvrsi i izljezi Jakob na- 
dvor, dode Hesau. N. Ranina 57^. Imojs. 27,30. 



Lot izide izvan grada u jutru, istom sunce bi- 
ja§e izteklo. S. Margitid, fal. 86. Istom lice Je- 
zusovo vidi, ponovjena osta. I. Dordid, uzd. 3. 
Ilija prorok istom izusti, da sade ogan svrku 
vojske kra}a Okozije, odma bi poslu§an. J. Ba- 
novac, razg. 25. Koji istom bududi od grada 
odstupili, po6o strahovito u nebu pucati. And. 
Kacid, kor. 19. Istom care u besjedi bjese, Milos 
ide a kulasa vodi. Nar. pjes. vuk. 2, 144. Istom 
kneze naredio vojsku, na Kosovo udari§o Turci. 
2, 296 — 297. Istom oni u rijeci bili, povika§e 
kiceni cau§i. 3, 251. Pa je jedno jutro uranio, 
istom svanu i ogranu sunce. Nar. pjes. vil. 1866. 
647. 

^ b. u glavnoj je recenici konjunkcija : a) a, ali. 
Cuse se istom odgovori, ke podase znanci sijedi, 
a Daut se dize gori. I. Gundulid 515. Istom 
Grujo sjede za trpezu, a povika s bedena La- 
tince. Nar. pjes. vuk. 2, 476. — Istom Adam i 
Eva pocese rasko§je raja zemajskoga uzivati, ali 
evo pristupi nenavidjivi duh. E. Pavid, ogl. 6. 
Istom Izak ove rici izusti, ali eto Ezau. 61. 
Istom baba jos jezikom mice, al' eto ti kuharica 
vice. M. A. Rejkovic, sat. Do^. Istom oni tako 
besjedahu, al' eto ti sluge Milutina. 2, 293. Istom 
uze Zmaj-Despote Vuce, istom uze da popije vino, 
al' dotrca jedan od svatova. Nar. pjos. vuk. 2, 584. 
Istom oni u rijeci bili, al' eto ti Hasan -pase 
s vojskom. 3, 73. — b) eto, nuti (nuto). Istom 
to izusti, nuto! prid sobom vidi drugu. A. Ka- 
nizlid, utoc. 70. vidi i primjere kod a) u kojima 
uz ali ima eto. — c) kad. Istom Abundancija 
postavi na svijet Benedikta i Skolastiku, kad 
pode s svijeta. I. Dordic, ben. 11. — d) pa, pak. 
Istom Stjepan iz tazbine dode, pa je bratu Duri 
besjedio. Nar. pjes. vuk. 3, 93. Istom on to rece 
i ne rece, pak on sari dade ogan zivi. 3, 423. 

— e) dok. Istom oni u besjedi bjehu, dok se 
pramen zapodede tame. Nar, pjes. vuk. 2, 220. 

ISTOMACAN, istomacna, adj. koji se moze 
istomaciti. — Kao adj. samo ti Stulicevu rjec- 
niku: ,explicabilis'. — Kao ado. u jednoga pisca 
XVIII vijeka, u kojega kao da znaci jasno, raz- 
govijetno. Istomacno znajudi svaki clanak na po 
se. F. Lastric, svet. 73^. Imate, reko, znati, da 
su recene stvari potribite za saraniti se i potri- 
bito je, da ih svaki Krstjanin zna ocito i isto- 
macno, to jest, kada se upita, da zna odgovoriti 
i iskazati, kako izgovorismo sada. od' 23. 

ISTOMACATI, ist6macam, impf. istomaciti. — 
U dva pisca xvii vijeka. Sto istomaca sveti Grgur. 
P. Posilovid, nasi. 7*. Obicaj ima toliku jakost 
(kako ga istomaca naravni). 32'^. Od kolike jest 
zlode istomaca mudri, kada liimi rece . . . 33^. 
Istomacajudi govorenje. cvijet. 21. Ovo isto du- 
dase prorok Mikea, kadno rece: ,Jao meni koji 
sam kakono oni koji uzbira grozdice grozdja u 
jesen poslije vinotrga, kadno se jurve ne nahodi 
grozdova' i dovodedi ovo prilikovane na nacin i 
iztomadajudi se refie udije . . . M. Radnic 441^. 

ISTOMACENE, n. djelo kojijem se istomaci. 

— Radi drukcijega akcenta ist6macene vidi kod 
istomaciti. — Stariji je oblik istomacenje. — Iz- 
medlii rjecnika u Mikajinu (istomadenje), u Be- 
linu (istomacenje ,interpretatio 413b; ,declaratio" 
292a; ,descriptio' 251^), u VoUigijinu, u Stuli- 
cevu. Artikuli prave vere s kratkim istomacenjem. 
Kateb. 1561. Al*. Dobro spozna iz Bozje zapo- 
vedi i istomacenja Isusova. G8a. Istomacenje 
besjeda tvojije prosvjotjuje. M. Divkovid, bes. 
210*. Istomacenje tabule vise recene. nauk. xvii. 
U istomacenju od ovije clanak. 53b. Cekajudi 

I od nega istomacenje i raspletenje. B. Kasid, in.' 



ISTOMA^ENE 



GO 



ISTOMACITI, 3. 



70. Zudim od nega uzaznati iatomacenje. nasi. 
2. Zivot svetaca jest istomacenje svetijoh pisama. 
per. V. Sva ova iztomacenja su dobra. I. Anci6, 
svit. 127. Crkva sveta, zeledi da nozini sinovi 
istomaceriem otajstva od s. vire nauba mlikom 
cesto se hrane. J. Banovac, razg. 66. U dovr- 
senu iztomacena vire. izkaz. 28. Ima za svoje 
istomacene osobitu svotkovinu. F. Lastrid, test. 
eO''. U istomacenu od ovi otajstvi. 201*. S. 
crkva u oficiju, ss. nau6itp}i u svoji istomaceni . . . 
349^. Ako 6omo po istomacenu drugi nauciteja 
recene rifii razumiti. 350^. Po istomacenu s. 
Petra. svet. 13*. Zasto joj dolazirao na kraj po 
iztomacenu. M. Zorifi'C, osm. 5. Faraunu sasvim 
bi drago ovo iztomacenje. And. Kaci6, kor. 42. 
Istomacene gornega clana. J. Matovid 95. Ovo 
se isto izvada iz istomacena istoga uskrstnuca. 
109. Ovo razlozene iste duze istomacene. 231. 
Koje istomacene imaju ove rijeci negoono? 394. 
S. jerolim u istomacenu u Mateu zove ovu rijec . . . 
524. 

ISTOMACILAC, istomacioca, m. covjek koji 
istomaci. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Mikalinu (istoma6ilac, izgovorilac .explanator, 
interprcs') qdje se vaj prijc nahodi, i u Stuli- 
cevii (grijeskoin istomacioc nz istomacite]). Koji 
istomafioci i naucite]i Boga neumrloga. J. Ma- 
tovid 30. 

ISTOMACITE^j, m. vidi istomacilac. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (isto- 
macite} jinterprete , glossatore' ,ausleger'; izto- 
macitel .interprete' ,dolmetscher, ausleger') i u 
Stulicevu (.explanator, declarator, interpres, ex- 
plicator'V Zivot iztoma6ite]a naredbe tvoga reda. 
M. Zoricic , osm. 146. IstomaciteJ i strazanin 
katolicanske istine. J. Matovid 200. 

ISTOMA^ITEl^iAN, istomacitejna, adj. koji 
trebn da se istomaci. — U Stulicevu rjecniku: 
,explicandus, exponendus'. — nepouzdano. 

TSTOMICiTEX^ICA, /. zensko cejade koje isto- 
maci. — U Stulicevu rjecniku: ,quae explanat, 
exponit, explicatn'x'. 

ISTOMACITI, ist6macrm. pf. vidi istumaciti. 
— Slozeno: iz-tomaciti. — Akc je zahilezen prema 
istumaditi, u Dubrovniku je drukiiji: ist6maciti, 
istdmacim. — Radi -o- vidi kod tomaciti. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isto- 
maciti, izrijeti ,explano, planum facio, dolucido, 
explico, evolvo, vorto, converto, interpraetor, 
reddo, declaro, expono'; istomaciti u opdenski 
jezik ,vulgariter reddere, vulgari sermone expo- 
nero'), u Jielinu (iztomaciti, iztomacivam , explico' 
699'»; .oxpono' 292a; iztomaciti. iztomacujem ,de- 
finio' 256*; istomaciti, istomacivam ,interpretor' 
413''; .doscribo' 251a), u Voltigijinu (iztomaciti, 
iztomacim, iztomacujem ,interpretare, spiegare, 
sviluppare' .auslegen, erklaren'), u Stulicevu (,ex- 
ponere, declarare, aperire, explicare, explanare, 
interpretari'). 

1. aktivno. Sve iztomadi. Zborn. 115a. Tu- 
tako ga (liharce) odlucih u nas jezik istumacit. 
B. Gradid, duh. 4. Tko do modi dostojnimi be- 
sidami istomaciti volicanstvo? B. Kasid, is. 29. 
Iz kojega jih je (jezikn) on istomacio u grcki. 
36. Istomaci nam priliku ovu. I. Bandulavid 
(1665) 50''. mat. 15, 15. Da sni si toliko lasno 
sve istomacio i ukazao. M. Orbin 13. Dvimi 
hodu iztomaciti prilikami. F. Glavinid, svitl. 8. 
Alesandro vii iztomaci, da raeda)e ... no mogu 
se zaimiti. I. Ancic, svit. 11. Iztomadi mu san. 
S. Margitid, fal. 36. Mnoge su knige stampali 
i iztomacili u jezik bosanski. ispov. iii. Nede 
•rijed covjoska otajnosti te visinu iztomadit. J. 



Kavadin 528^. Na isti nacin va)a istomaciti, 
ako je psost bila protiva svetijem. A. Badid 78. 
Premda je pokornik duzan sve svoje grihe isto- 
maciti. 379. S dubocinom bogoslovskom isto- 
macise ostali. H. Bonacid 8. Da niti ga (otajstvo) 
jezik moze istomacit, ni pamet dokuciti. J. Ba- 
novac, razg. 47. Jer koliko je ovo drugo mucno 
istomacit s jezikom, toliko je prvo mucnije s pa- 
metju dokuciti. 47. Dali je potribito iztomaciti, 
kako se imamo Bogu klanati. 73. Metnimo drvo 
u kruh negov, t. j. metnimo kriz na tilo negovo, 
kako istomaci s. Jerolim. 227. Premda je po- 
kornik duzan sve svoje grihe istomaciti i pod- 
puno ispovidniku kazati. 250. Apostoli u prvora 
clanku prvo sobstvo trojstva prisvetoga iztoma- 
cise. J. Filipovid 1, 160*. Prvo nego istomacimo 
ove likarije. F. Lastrid, test. 37t>. SkroviSte od 
obrizovana istomacismo 44''. Istomacite gorcinu 
srca Marina na ovoj promini. 118*. O vese}a! 
koga ne mogudi ja istomaciti, mucanem ga ce- 
stitujem bbranim. ned. 17. Zato demo danas isto- 
maciti, sto je svijest. 49. Istomadio sam vam 
takoder onda sto su vrste i okolostana od griha. 
88. Ucenici ga upitase, da im istomaci ovu pri- 
liku. 118. Istomacite mi, §to zlamenuje moj 
san. ned. 154. Nut' istomacimo , sto se razu- 
mije u crkvi katolicanskoj po prokliAanu. 322. 
Metnite ga u misto od muka, kojizije zestine 
mi dosegnut pametju ne moremo, a kamo li je- 
zikom istomaciti. 390. Kiiigu ovu istomacio jo 
Teodor Balsamon. A. Kanizlid, kam. 13. O tko 
de smutnu koja od malo rici izajde istoma- 
diti? 21. Istomacivsi one redke nadostavja. 92. 
To je vele mucno u nas jezik istomaciti. 176. 
Koju pismicu lipo je istomacio mudri Idiota. 
utoc. 234. Mlogi su bogojubno istomacili otajsva 
sv. mise. bogojubn. 62. Poce tomaciti san, i isto- 
maci ga. M. Zoricid, zrc. 154. Zapovijeda da se 
dovedu gonetoci, da iztomace pismo. D. Basic 
52. U spavanu bise mu Bog san iztomacio. And. 
Kacid, kor. 288. Da mu iztomace, sto san zla- 
menuje. 288. Odgovorise mu, da oni san izto- 
maciti ne mogu, ako im ga no kaze. 288. Koji 
bi receno pismo prostio ni iztomacio. 296. Isto- 
maciti u nasemu jeziku katekizm. J. Matovid iv. 
Istomaciti de parok ova od muke Jesukrstove. 
47. Oci istomacili jesu s imenom boljesti onu 
mrzost grijdha. 244. Ovo istomaci on isti, go- 
voredi. M. Dobretid 1. Iztomaciti podpuno zlodu 
i tegotu svoga griha. 152. Ovo sveto pismo 
uci, i crkva sveta vede puta jest istomacila. I. 
Velikanovid, uput. 1, 17. Ti vidis siromastvo 
moje duse a osobito koliko sam potroban kre- 
posti (istomaci krepost koju zudis). I. M. Mattel 
.300. Nut' budi uza me ovi dan da iztomacim... 
D. Rapid 11. Iztomaci nami priliku od kuko}a. 
B. Leakovid, gov. 43. Svu slavu, gospodstvo i 
zadovolstinu, koja se Bogu pristoji, evo ju isti 
sin negov iztomaci, kad rede: ,Sveti se ime tvoje'. 
nauk. 413. 

2. pasivno. Pistole i evandeja novo istomacena. 
I. Bandulavid (1665) i. Koje rijeci ovako su iz- 
toraadene od svetijeh teologa. M. Orbin 8. Ene- 
jide kniga druga novo u slovinski jezik isto- 
madena. I. Zanotti, en. 1. Nauk krstjanski isto- 
macen u jezik bosanski. I. Grlicid i. Za§to je 
u nemu istomacena vira. J. Banovac, izkaz.H9. 
O dudnovata dostojanstva! o oblasti neistoma- 
cene! F. Lastrid, nod. 348. Koja stvar obilatije 
bila je istomacena u ,vjerovanju'. J. Matovid 471. 
Katekizm rimski istomacen u slavinskomu jeziku. 
528. Potajno, neistomaceno i iz daleka odkriti 
ispovid. M. Dobretid 122. 

J{. sa se. 



ISTOMACITI, 3, a. 



a. pasivno. Ima se istomaciti kako i vise re- 
6eni grijeh. S. Matijevid 64. Mlogi nauci... ne 
mogu se lasno puku nihovim rifima zadovo|no 
istomacit. I. Grlicid xviii. Nezina lipota i ne- 
zino velicanstvo nit' se more iztomacit, ni iz- 
re6i. J. Banovac, razg. 97. Lipota B. D. ni- 
kakvom gizdom stvorenom ne more se istomacit. 
F. Lastrid, test. SSOb. Hotijuoi, da mu se san 
iztomaci. And. Kaci6, kor. 288. Koja se imaju 
istomaciti od pastira okolo sakramenta krizrae. 
J. Matovid 189. Da se zlamenem izvanskim lipo 
i pravo istomace. M. Dobreti6 518. 

b. rejleksivno, znaci: istumaciti svoje rnisU, Hi 
OHO sto se prije reklo. — Bice po talijanskom 
spiegarsi. Zasto Sergio nije se istomacio od sta 
pise. A. Ba6i6 243. Ako li nisi ocito ugovorio 
i istomacio se svrhu oviziju, zenidba je dobra. 
J. Banovac, razg. 270. 06u se bistrije istoma- 
citi, da me cilovito razumijete. F. Lastric, od' 
100. Odkud i race Gospodin za istomaciti se 
bistro: ,Naucite Sto je, milosrdje odu a ne po- 
svetiliste'. ned. 372. Bistrije iztomacit se. M. 
Zoricid, osm. 4. Za istomaciti se lipse, mecem 
prilike. aritm. 49. Svrhu toga misnik ima se 
istomacit s onim od koga prima mise. M. Do- 
bretid 384. 

ISTOMACIV, adj. koji se moze istomaciti. — 
U Stulicevu rjecniku: v. istomacan. 

ISTOMACiVANE, n. djelo kojijem se istoma- 
cuje. — Stariji je oblik istomacivanje. Projdimo 
sad na istomacivanje desetice oli deset zapovidi 
Bozjih. Blago turl. 2, 23. 

ISTOMACiVATI, istomacujem i istomacivam, 
itnpf. istomaciti. — Od xvii vijeka, a izmeCtu 
rjecnika u Belinu (,interpretor' 413^; vidi i kod 
istomaciti), i u VoUigijinu (praes. iztomacujem 
kod iztomaciti). 

a. aktivno. Iztomacuj djela tvoga iskrnega na 
bo}i dio. M. Eadnid 444*. Na tri nacina izto- 
macivam. I. Dordid, salt. 187. Istomacuju jednu 
po jednu sve uprave. A. d. Costa 1, vi. Eici 
zapletene bistro istomacuje. 1, 16. Aposto Ko- 
rintijanima istomacuje ... J. Matovic 78. S. 
Ambroz istomacivajudi ova, ovako rece : . . . 
108. Koja istomacivaju narav i bide istoga sa- 
kramenta. 182. Stvar modi ce paroki uciti isto- 
macivajudi razloge. 494. 

b. sa se, pasivno. Privedose ga na misto Gol- 
gote, koje se istomacuje Kalvarije misto. I. Ban- 
dulavid 93''. marc. 15, 22. Sanson istomacuje se 
naski sunce. P. Baksid 201. Hrist ime grcko slo- 
vinski istomacuje se pomazanik. S. Rosa viii. 
Istomacuje se u kratko prvi clan. J. Matovid 
11. Zasto se istomacuje s ovijem rijecima. 43. 
Koje rijeci istomacivaju se od izvrstitoga uskrst- 
nuda. 58. 

ISTOMAC^ilV, adj. koji se (lako) moze isto- 
maciti. — isporedi istomaciv, istomacan. — U 
dva pisca xviii vijeka. Cetvrta (odluka) zove so 
iztomacjiva zasto joj dolazimo na kraj po izto- 
macenu. M. Zoricid, osm. 5. Isto je nami ktio 
narediti s rijecima istomacjivijema i ocitnijema. 
J. Matovic 341. 

ISTOMAHALAN, istomahalna, adj. iz iste ma- 
Jiale. — U Stulicevu rjecniku: ,dello stesso quar- 
tiere' ,ejusdem regionis'. — nepouzdano. 

ISTOMITI, istomiti, pf. izmuciti. — Slozeno: 
iz-tomiti. — Same u knigama pisanima crkve- 
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu 
(,vexare'). Toliko me istomi svojimt tastenijemt, 
jako va male mi ne umreti. Glasnik. 10, 228. 

ISTONARODAN, istonarodna, adj. koji je od 



61 ISTOPRVA 

istoga naroda. — Sumo u Stulicevu rjecniku: 
,della medesima gente' ,gentilis'. 

ISTONASJEDBAN, adj.u Stulicevu rjecniku: 
,ejusdem factionis'. — nepouzdano. 

ISTONOVICE, adv. vidi istanovice. — Od xvi 
do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(,denuo, iterum, rursus'). A istonovice se u ovi 
gnus brlog umete. B. Gradid, djev. 15. On so 
je vazda istonovice na ne povratio. dub. 17. 
Opeta pocne istonovice u iste (grijehe) upadati. 
A. Gucetid, roz. mar. 40. Obeda istonovice dodi. 
roz. jez. 6. Opeta se vrati i istonovice red od 
svetoga Dominika pita. 68. Grijesi nasi tebe 
istonovice raspinaju. 207. Da istonovice budes 
mi nanijeti na pamet recene stvari. M. Orbin 
2. Nauk duhovni sada istonovice istomacen. I. 
Drzid 111. Da Dominik istonovice stavi u ogaii 
svoja pisma. V. M. Gucetid 121. Opeta se isto- 
novice povraca na iste muke. 190. 

ISTONUTI, istonem, pf. izici na vrh (vode), 
isplutati. — Slozeno: iz-tonuti. — Na jednom 
mjestu XVIII vijeka. Metnuti u morsku pucinu 
sve nase zlobe kako jednu pritesku stinu, koja ne 
moze nigdar opeta iztonuti. A. d. Bella, razgov. 
104. 

ISTOOBITElt^AN, istoobitejna, adj. iz iste obi- 
teji. — U Stulicevu rjecniku: istoobitilan, v. isto- 
kudan. — nepouzdano. 

ISTOOBLICAN, istooblicna, adj. istoga ohlika. 

— Na jednom mjestu xviii vijeka. Opet nazrise 
ta dva djavla istooblicna. Blago turl. 2, 101. 

ISTOOBRAZAN, istoobrazna, adj. istoga obraza. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican. 
IST6pITI, istopim, pf. slozeno: iz-topiti. — 

Akc. je kao kod iznositi. 

1. posve utopiti. — Eijec je stara, isporedi 
stslov. istopiti. — Izmedu rjecnika u Danicicevu 
(,demergere'). 

a. aktivno. — U knigama pisanima crkcenijem 
Hi mljesanijem jezikom. (Rijeka) udavi vraga 
Bozija i izbranyje jego i istopi je. Domentijan* 
20. Tako po srede pristaniSta nadezdu nasu is- 
topihomt. Glasnik. 11, 114. 

b. sa se, pasivno. — U narodnoj pjesini xviu 
vijeka. lifesto ih sam pogubio a nesto se istopilo. 
Nar. pjes. bog. 9. 

3. posve rastopiti. — U Vukovu rjecniku: 
,sclimelzen' ,liqaefacic'. 

ISTOPJETI, istopim, pf. (o mnogijem) utopiti 
se. — isporedi istopiti, i. — U knizi pisanoj cr- 
kvenijem jezikom xvii vijeka. Begu jese se i mnozi 
VB vode istopese. Glasnik. 22, 223. 

ISTOPLEMEN, adj. od istoga plemena. — Samo 
u VoUigijinu rjecniku: ,gentilizio, ugualmente no- 
bile' ,gleichadolich', i u Stulicevu: jdell'istessa fa- 
miglia' ,gentilitius'. 

ISTOPLEMENSTVO, n. osobina onijeh koji 
su istoga plemena. — Samo u VoUigijinu rjec- 
niku: ,lignaggio, parentado' ,gesclilecht, abstam- 
mung'. 

IST6pXjE1S[E, n. djelo kojijem se istopi. — Sta- 
riji su obiici istopjenije i istopjenje. — Izmedu 
rjecnika u Danicicevu (istopjenije ,demersio'). O 
Jutago istopjenija! Glasnik. 11, 114. 

ISTOPONAVJ^ATI , istop6nav}am , impf po- 
navjati. — U Stulicevu rjecniku: ,repetere'. — 
nepouzdano. 

ISTOPRILICAN, istoprilicna, adj. iste prilike. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istoslitan. 
ISTOPRVA, adv. na jednom mjestu xvi vijeka 



ISTOPRVA 



62 



ISTOSTADAN 



znaci sto opet, iznovice, istonovice. Reco nim 
istoprva (,iterum'). N. Eanina 140^. joanu. 10, 7. 
iSTOE, adv. vidi istom, 1. — Sastavjeno od 
isto i r (ze). — Od xvi vijeka (dosta rijetko), a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (istor ako ,modo, 
dummodo'). Sile ni istor nada mnom vcinene 
nego i na ostale. Mon. croat. 309. (1598). Istor 
ako mi ne odstupimo od nega. F. Lastric, test. 
68a. Istor ako mogu. 71^. Ja sam pripravan, 
istor ako je vo}a tvoja. 149^. Istor one u rijeci 
bile. Nar. pjes. juk. 409. Ali sad su istor muke 
prijeke. Osvetn. 3, 124. Pocem spanu nokti s crna 
mesa, istor sudac na milost se stresa. 4, 12. Oj 
junaci ! zavjet daste, al' ga ne drzaste, s tog vas 
istor gone tuzbe grube. 4, 56. U selu su muzi 
prelovali i od svasta trudni jadovali, istor neki 
upade medu ne. 5, 18. Tu se rujna napojili piva, 
i medu se bojci svjetovali kud bi koju okrenuli 
vojsku, ko bi kojoj bio komandare, istor pade 
vijest blagojavna. 5, 94. Istor srgba sa Jamaka 
sinu pa imenom ocitijem zinu. 6, 47. Smion 
vodi drhtne pratioce, istor jadu sjetio se svomu, 
kide dijku sa ramena bojnu. 6, 78. 

ISTOEBITI, istorbim, pf. izvaditi iz torbe. — 
Postaje od iz i torba nastavkom i. — Samo u 
Stulicevu rjecniku: iztorbiti, v. izulagati. 

iSTORICA, vidi istorijica. 

ISTORIJA, /. bistoria, pripovijedane prosUjeh 
(istinitijeh) dogadaja, Hi uopce Hi nekijeh oso- 
bitijeh, i djelo (kniga) gdje se pripovijeda, pa i 
znane proslijeh dogadaja, i sam dogadaj kad se 
istice da je istinit. — isporedi istorija. — Od 
latinske rijeci; po latinskoj ortografiji nalazi se 
pisano i historija. — Od xv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikajinu (istorija, pismo od stvari 
prosasti, od starine , bistoria, annales, monumenta 
temporum') i u Danicicevu (,bistoria'). Istorija 
svete udovice Judit. M. Marulic 1. Namirih se 
na bistoriju udovice Judite. 3. Istorija o srtb- 
skybt carej. Okaz. pam. saf. 55. Lega so u 
istorijab rimscijeh. Pril. jag. ark. 77. (1520). La- 
tin! drze bistoriju za ric istinu. P. Hektorovic 
55. Takovib eksemplov imamo dosta va svetom 
pismu i va drugib istorijab. Postila. 'Ki^. Eu- 
zebio u svojoj istoriji veli . . . B. Gradic, djev. 
fj9. Ona u razumnu govorenju i bistorijab bi 
dobro naucena. F. Vrancic, ziv. 70. U dijoj isto- 
riji od iiegova zivota. B. Kasid, fran. 133. U 
svojoj istoriji crkovnoj. per. 53. Nedu nista na 
ovo mjesto redi od istorija. rit. 17. Prikazuje 
istoriju od stvari otajne. nac. 7. Da je prilicnija 
fabulam ili pricicam, nego istinoj istoriji. M. 
Orbin 149. Historija od drugoga blagdana s. 
Agneze. F. Glavinid, cvit. 40*. Kako ono u An- 
tiohenskoj stemo bistoriji. 104''. Kako u nasib 
latinskib rokosmo bistorijab. 327^. Ne pisom pre- 
dike nego samo bistorije svetib. 409**. (u svijem 
prinijerima Glavinicevijem nezna se, jeli s ili 
s). Sto se lega u njecijeb istorijab crkovnijeh. 
1. Driid 238. Ne mogase svaki iskati stara pisma 
i bistorije. P. Radovdid, ist. 46. Zad mi istorija 
od toga ne pravi. Oliva. 26. Prividimo sve s. 
pismo i istorije crkvene i svitovne i nad demo 
Boga ne samo dobroga, dali i pravednoga. J. 
Banovac, razg. 28. Kako se stijo u istorijab. 
prcd. 35. Historije bo, iliti iskazana sveta iska- 
zuju. F. Lastrid, test. 62*. Ne nabodi se u isto- 
riji. A. Kanizlid, kam. 550. Metnuo sam (u knigu) 
mnogo razliditib bistorija ili dogadaja. uto£. xxv. 
Historijami iliti pripovistma. xxvi. Niki pi§u 
bistorije. M. A. Re^kovid, sat. Bl^. Ja nisam 
obedao pisati bistoriju od Slavonije. BS**. Histo- 
rija od Jefrema. sabr. 57. Istomaciti istoriju, to 



jest povijedane puka izraelskoga. J. Matovid 324. 
Istorija evangelska. J. Rajid, pouc. 1, 26. Pace 
imao bi redi, da misto dostojne i pravedne plade 
daje zalosti, uvridena, gorcinu, kako se vidi u 
svima bistorijama. D. Rapid 170. Bududi da se 
mloge stiju bistorije. 254. Tko je knige od bi- 
storija iliti dogadaja stio. 373. Ili je ovo kakva 
crkvena istorija, ili samo narodna pripovijetka. 
Vuk, nar. prip. 1, 128. U ostalijem crnogorskijem 
pjesmama vise je istorije nego poezije. 4, 127. 

ISTORIJATI, istorijam, impf. saliti se, igrati 
se. — Fostaje od istorija. — U nase vrijeme u 
okolici dubrovackoj. ,Sto je ona vika?' ,Nista, 
djeca istorijaju'. P. Budmani. 

ISTORIJICA (i istorica), /. dem. istorija. — 
Od xviii vijeka. Al' pri sudu istorice, strasila su 
toj djecice. J. Kavanin 559''. Poslusajde jednu 
istorijicu. D. Obradovic, sav. 47. One razne bi- 
storice. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 2. 

ISTORIK, m. lat. bistorlcus, covjek koji pise 
ili je napisao istoriju. — Nalazi se pisano i hi- 
storik (isporedi istorija). — Od xvii vijeka, a 
izmedu rjecnika u 3Iikajinu (istorik, koji pise 
istorije ,bistoricus') gdje se naj prije nahodi. 
Sto pak od ovoga bi, istorik ne stavja. J. Fili- 
povid 1, 98b. Niti se mislim radi toga slaviti 
pod imenom od bistorika. And. Kacid, razg. 317. 

ISTOROD, vidi istorodan. 

ISTORODAO, istoroca, m. ioxjek od istoga roda. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,couterraneus'. 

ISTORODAN, ist6rodna, adj. koji je istoga 
roda (iste vrste). — V Sulekovu rjecniku: ,bo- 
mogen', i u negovu rjecniku znanstvenoga na- 
zivja: Istorod(an), matb. pbil. tal. ,omogeneo', 
(bomogen , (gleicbartig)'. cf. istovrst ; istorodni 
brojevi, matb. lat. ,numeri bomogenei', ,gleicb- 
artige zablen'. 

ISTORODNOST, /. osobina onoga sto je isto- 
rodno. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga na- 
zivja: Istorodnost, matb. ,bomogenitat', tal. ,omo- 
geneita'. cf. istovrsnost. 

ISTOSKATI, istoskam, pf. u Vukovu rjeiniku : 
kola natraske isturati ,riicklings binausstossen' 
,retrorsum extrudo'. cf. toz. — Akc. je kao kod 
izgledati. — Postaje od glasa toz ili tos sto se 
vice konu da ide natrag. 

ISTOSLICAN, ist6slicna, adj. iste slike. — 
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican. 

ISTOSMJER, vidi istosmjeran. 

ISTOSMJERAN, istosmjerna, adj. u kojega je 
isti smjer. — U nase vrijeme kod pisaca: Isto- 
smjer(an), matb. ,gleicber ricbtung'; istosmjerne 
crte, matb. ,gleicbgericbtete linien', tal. ,linee 
della stessa direzione, linee d' eguale direzione'. 
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

ISTOSREDAN, istosredna, adj. u kojega je 
ista sredina, isto srediste. — U pisaca nascga vre- 
mena. Istosrjed(an), mat. susrjed ,concentriscb' ; 
istosrjedni kruzi ,concentriscbe kreise', tal. ,cerchi 
concentric!'. 

ISTOST, /. identitas, osobina onoga §to je isto. 

— Na jednom mjestu xviii vijeka: Stvar svaka 
sebi samoj u istosti svoga bida sjodiniva po- 
boznos nerazdionu svom visnemu gospodaru. B. 
Zuzeri 82. i u pisaca nasega vremena: Istost, 
si., pbil. gr. min. ,einerleibeit', tal. ,medesimezza'. 
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

ISTOSTADAN, istostadna, adj. iz istoga stada. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem gregis' 



ISTOSTADBEN 



63 



ISTEACITI SE 



ISTOSTADBEN, adj. vidi istostadan. — U 
Stulicevu rjecniku: istostadan. — nepouzdano. 

ISTOSTRAN, adj. iz iste strane. — U Stuli- 
cevu rjedniku: ,ejusdem curiae, tribus, regionis'. 

ISTOSTUPAN, istostupna, adj. ti Stulicevu 
rjecniku: v. istokorafian. — nepouzdano. 

ISTOTECAN, istotecna, adj. koji istijem smjerom 
tece, vidi istosmjeran. — Samo adv. ist6tecno u 
knizi nasega vreinena. Kod oranica obicno rasta- 
vjaju zemje razlicnih gospodara ,mede', gdje se 
oru istote6no ; a gdje se jedua drugoj u porebar 
ore, tako da meda opstati ne moze, dijeli karacn 
takve zemje. V. Bogisi6, zborn. 433. 

ISTOV, adj. isti, pravi, istinit. — Postaje od 
isti nastavkom ov. — Rijec je stara, isporedi 
stslov. istovB. — Samo u knigama pisanima er- 
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danici- 
cevu (istovt ,verus'). Istovuju dedinu svoju. Stefan, 
sim. pam. saf. 8. Jemu po istine istovy gra- 
zdaninf. bystt. 10. Na istovoje sltntce, Hrista 
Jubiteja tvojego. Domentijana 132. 

ISTOVARAVANE, n. djelo kojijem se istova- 
rava. — U Vukovu rjecniku. 

ISTOVARAVATI, istovaravam, impf. istova- 
riti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 
pi. istovaravaju, u aor. istovarivah, u ger. praes. 
istovaravajuci, u ger. praet. istovarAvavsi, u part, 
praet. act. istovaravao; u ostalijem je ohlicima 
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec- 
niku: ,abladen' ,deonero, exonero'. 

ISTOVARITI, ist6varim,p/. oteti, dignuti tovar, 
teret s cejadeta, kona, lade, kola itd. sto ga nose: 
kod toga moze hiti objekat: a) tovar, n. p. ,isto- 
variti breme s kona' ; b) ono sto nosi, n. p. ,isto- 
variti kona, ladu' itd. — Slozeno: iz-tovariti. — 
Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu (iztovariti, v. iz- 
prtiti) i u Vukovu: 1. ,abladen (die waare)' ,deo- 
nero'. 2. ,abladen (den wagen)' , exonero'. i u pre- 
nesenom smislu (isporedi isprtiti, 1, b). Pritne 
istovariSe na drugina. N. Paliku6a 25. — Sa se, 
pasivno. Gdi se proja istovari. I. Jablanci 65. 

ISTOVARIVANE, n. djelo kojijem se istova- 
ruje. — JJ Vukovu rjecniku. 

ISTO 7ARIVATI , istovarujem i istovarivam, 
impf. istovariti. — Akc. kaki je u inf. taki je 
u praes. 3 pi. istovarivaju (ali istovaruju), u aor. 
istovarivah, ii ger. praes. istovarivaju6i (ali isto- 
viruju6i) , u ger. praet. istovarivavSi , u part, 
praet. act. istovarivao; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u praes. 1 sing. (impt. istovaruj i 
istovirivaj). — U Vukovu rjecniku: istovarivati, 
istovarujem, vide istovaravati. 

ISTOVET, adj. vidi istovetan. — U nase vri- 
jeme. Tako smo nasli za pravo, sto je krmacu 
ubio, da vrati opet krmacu istovetu. Glasnik. 
II, 1, 40. (1808). — U jednoga pisca s je mj. e 
(vidi kod istovetan). Bra6a ce se poznat isto- 
vjeta. Osvetn. 5, 110. 

ISTOVETAN, ist6votna, adj. ipsissimus, posve 
isti, bas isti. — Kao da je augmentativ od isti ; 
nejasan je nastavak vet (moglo bi se pomisliti 
da postaje od istov i da je nastavak et; ali is- 
poredi ciglovetan). — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu: ,ganz derselbe' , ipsissimus' 
s primjerom : Isti istovetni otac (za dijeto koje 
je nalik na oca). Istovetan ,identisch' ,identico'. 
B. Petranovic, rucn. knig. 40. — Neki su pisci 
shvatili da je e postalo od e po istocnom go- 
voru, te mj. e pisu je i ije (vaja da prema raz- 
govijetan). Ali nije, ve6 svakoga pazara narod 



parba istovjetna para! Osvetn. 4, 10. Slijedom 
slijede nodi strasnoliko i dne prate istovijetne 
slike. 4, 68. Istovijetan, math. phil. etc. ,iden- 
tisch', tal. ,identico' ; istovijetna jednagba ,iden- 
tische gleichung'; istovijetni kupovi,sujmovi,iden- 
tische complexionen'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. — U jednoga pisca ima i adv. istovjetno: 
A to bi nam istovjetno bilo. Osvetn. 2, 51. 

ISTOVETITI, istovetiir), impf. nacineno « na§e 
vrijeme s ije mj. e, vidi istovetan. Istovijetiti, 
phil. ,identificiren'. cf. poistovijetiti. B. Sulek, 
rjefin. znanstv. naz. 

ISTOVETNOST, iatovotnosti, /. osobina onoga 
sto je istovetno. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika « Vukovu (,die identitat' ,eadem vis'). 
Istovetnost ,identitat' ,identita'. B. Petranovii, 
rucn. knig. 40. — J w Sulekovu rjecniku: ,nam- 
lichkeit'. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga 
nazivia ima ije mj. e (vidi istovetan): Istovi- 
jetnost, phil. ,identitas', ,identitat', ravTdrtjg. 

ISTOVETOVATI, istovetujem, impf. vidi isto- 
vetiti. — U jednoga pisca nasega vremena (s je 
mj. e, vidi istovetan). Ne istovjetuju mrtve li- 
stine sa zivim narodom. M. Pavlinovic, razl. spis. 
164. Narodno srpstvo istovjetuje se sa srpstvom 
vjersko-narodnim. razg. 72. 

ISTOVIJET-, vidi istovet-. 

ISTOVJERAC, istivjerca, m. covjek iste vjere. 

— Nacineno u nase vrijeme. Istoyjerci (pi.), hist, 
stat. (glaubensgenossen', taL ,correligionari, com- 
pagni nella religione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

ISTOVJET-, vidi istovet-. 

ISTOVREMENIT, adj. u Stulicevu rjecniku: 
,contemporaneo' ,ejusdem temporis (pp. qui eodera 
tempore vivunt)'. — nepouzdano. 

ISTOVRSNOST, /. osobina onoga sto je isto- 
vrsno. — Nacineno u nase vrijeme. Istovrsnost, 
math. ,homogonitat, gleichartigkeit', tal. ,omo- 
geneiti'. cf. istorodnost. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

IST6vRST, adj. vidi istovrstan. ~ I u Stu- 
licevu rjecniku: v. istolican. 

ISTOVRSTAN, istovrsna, adj. kojije iste vrste. 

— isporedi istorodan. — Nacineno u nase vri- 
jeme. Istovrst, istovrstan, math. phil. ,homogen, 
gleichartig', tal. ,omogeneo'; cf. istorodan; isto- 
vrsni izrazi ,homogene ausdriicke', tal. ,espressioni 
omogenee' ; istovrsna jednagba crte, tal. ,equa- 
zione omogenea d'una linea', ,homogene gleichung 
einer linie'; istovrsno svjetlo ,homogene3 licht' 
,luce omogenea'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz, 

ISTOZLAMENE, n. u Stulicevu rjecniku: ,idem 
significare'. — sasma nepouzdano. 

ISTOZNACAN, istoznacna, adj. koji isto znaci 
(0 rijeci). — Nacineno u nase vrijeme. Istoznacni, 
gr. ,synonymisch', tal. ,sinonimo' ; istoznacna rijec, 
gr. ,synonymum'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

ISTOZNACNOST, /. osobina istoznacne rijeci. 

— U Sulekovu rjecniku: ,synonymie'. 

ISTOZ VEGAN, istozvecna, adj. u kojega je 
isti zvek. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,del me- 
desimo tuono' ,syntonus (idest ejusdem soni)'. 

iSTRA, /. Istria, ime kraju. — Od latinskoga 
imena. — Od xiv vijeka. Istra. Mon. croat. 46. 
(1395). 

ISTRACITI SE, istracim se, pf. uniUiti se, 
izumrijeti (o porodici, kuci, plemenu, pa i o 
jednom ce]adetu kad umre ne ostavivsi poroda, 
kao sto je u naj zadnem primjeru). vidi istra- 



ISTKACITI SE 



64 



ISTRATITI, a. 



ziti se kod 2. istraziti. — Postaje od iz i trak 
nastavlcom i (kao uciniti da od cega ne bude ni 
traka); vioze biti da je ista rijee sto istraziti, 
te se po puckoj etimologiji jiomislilo na trak mj. 
na trag. — U nase vrijeme u Boci kotoi'skoj. 
Djevojke nikako ne mogu imati dijola od ocinstva 
ali materinstva, doklen je muske glave, van da 
bi se istracila kuca od muskijeh glava. Pravdo- 
nosa. 1851. 28. Istraciti se, istrijobiti se. 28. 
Mnoge su se porodice istrafiile ili tudinstvo pri- 
Jubile. S. !][jubisa, prip. 46. Priluci se da se is- 
traci jedan bogati Zecaniu, koji ne imavsi od 
srca poroda ostavi sve Zlatiji. pric. 45. 

1. iSTRAGA, /. postupane (na sudu) kojijem 
se trazi ko je cemu kriv itd. — U na§e vrijeme 
nacineno od 1. istraziti. Sharp zametnu istragu 
na otmicara i dobi pravdu. M. Pavlinovic, rad. 
95. Istraga ,untersuchuug' ,inquisizione'. B. Pe- 
tranovic, rucn. knig. 44. Istraga, istrazivane 
,untersuchung'. Jur. pol. terminol. 539. u Su- 
lekovu rjecniku: ,untersuchung'. — I u sirem 
sinislu. Istraga, hist. ,untersuchung', tal. ,ricerca, 
disquisizione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

2. ISTRAGA, /. unistene (da ne ostane traga). 
— Postaje od 2. istraziti. — U nase vrijeme u 
Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu (vide iskop s dodatkom da se 
govori u Crnoj Gori i s primjerom: Ove ce go- 
dine biti istraga svemu). Boja je istraga nego 
rdava natraga. (Bo)e je da se coeku ko|eno satrc, 
nego da zao porod iza sobe ostavi. U Crnoj Gori). 
Nar. posl. vuk. 21. Borbi nasoj kraja biti nece 
do istrage tursko ali nase. P. Potrovid, gor. vijen. 
5. Boja postona istraga nego sramotna natraga. 
S. ^iubisa, prip. 17. Pasuje Stanisa i negov trag 
do istrago. 170. Istraga, iskorijenene. Slovinac. 
1889. 144. 

iSTRAGBINA, /. vidi: Novonasejeni }udi kad 
dodu da zive na zonino imuce (domazetstvo) plate 
crkvi hijadu asprih (cetiri talijera u srebru) is- 
ti'agbino, za imati pravo u crkvi, u ukopalistu, 
u crkvenoj zajednici; pak opet toliko natragbine 
selu za vodu, za goru, za pasnake, sto je seocka 
zajednica. S. l^ubisa, pric. 56. — Jamacno po- 
staje od 2. istraga, te bice 2)0 tome sto se is- 
tragbina placa za ,tikopaliste' (dakle poslije sinrti, 
istrage), dok se natragbina placa za uzivane cega 
za iivota (i potomaka, natrage). Platite crkvi 
istragbinu u selu uatragbinu. S. i^ubisa, pric. 
53. Ne mozemo platiti istragbinu tudoj crkvi, 
a natragbinu nemamo je komu podmiriti. 54. 

iSTRAJATI, istrajem, ^>/. consumere, trajanem 
syrSiti, proci (obicno je objekat vrijeme). — Slo- 
zeno: iz-trajati. — Akc. je kao kod iskajati. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (iz- 
trajati ,consumare, sprogare' ,consumo' 221"), u 
Stidicevu (.perdore il tempo' ,tempus torere'), u 
Vukovu (.verbringen' ,transigo, consumo' s pri- 
mjerom: Kamo moji jetni danci sto ja istraja). 

1. prelazno. 
^ a. aktivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda. 
Zivot svoj istraj, slaveci lie mlados. S. MenSetic 
62. Istrajah svu mlados sluzedi tuj vilu. 158. 
Istrajah moje dni sve trudno ziveci. 313. Ko- 
lika godista na sluzbi ujeke vil' iztrajah u nista, 
s ke stekoh plac i evil? N. Na|e§kovi6 2, 37. 
S tobom 6u istrajat na sluibi do konca zivot 
moj. M. Dr2i6 435. Kolike dni bez druga zaman 
sam istrajala! D. Zlatari6 3'Jb. Koji (zivot)... 
u tastinam i nepomstvu ti si istrajao. V. An- 
drijasevic, dev. 17. Koji si ti dio od zivota . . . 
u sluzbi od svijeta istrajala. put. 262. Sred spila 
oStar zivot istrajo si, P. Kanavelic, iv. 103. I 



zakono, bez krivine, mime dnevi § nom iztraje. 
J. Kavanin 47^. Ah ke iztrajah vrijeme! koja 
blaga! I. Dordic, uzd. 39. Da bi u istijeh be- 
sjedah hotio s nome i no6 istrajati. ben. 47. 
Odluci sve sto mu zivota ostajase u bi6u po- 
kornomu istrajati. 166. Tuj vas dan istraja. 194. 
Buduci on za u nemu se (u slovinskom jeziku) 
stanovitije utome}iti od prve mladosti istrajo 
mnoga }ota u pripomnivu nauku izvr^na govo- 
rona. B. Zuzeri iv. O cemu sva }eta svoja is- 
traja? I. M. Mattel 46. U zabitju iztraja Jezus 
zivot svoj. 121. Zivjeti u srcu svetosvetomu Je- 
zusova, u nemu boraviti i danke svojo iztrajati. 
182. Iztraj vas dan u crkvi prid svet. sakra- 
mentom. 265. Pcslo ga je da u trudu i pacenu 
rad covjeka zivot istraje. A. Kali6 240. — b) u 
ovom primjeru kao da znaci uopce istrositi, is- 
tratiti: Jesam li moje stril' istrajal ja zaman? 
S. Mencotic 215. 

b. pasivno. Jedan dan istrajan na Bozjoj sluzbi. 
I. Dordid, ben. 53. 

c. sa se, pasivno. Mlados se i vrime u zejah 
istraja. S. Mencetic 160. Da mi se istraju ovako 
danci avi, zivil bih u raju, 234. Koliko se jur 
bjese vremena istrajalo. I. Dordic, ben. 142. 

2. neprelazno, nestati. — Samo ujednoga pisca 
Dubrovcanina xvi vijeka. Umri srca moga ufanje 
i sva dobra istastise, istrajavsi tko uzdanje i sva 
rados moja bi§e. D. Zlatarid 19^. Toll on hrlo 
tecijese, da brzo istraja prida mnom. 70*. I cim 
ga htijah ja zagrlit, on u toj prida mnom istraja. 
92a. yve moje istraja veselje sad s tobom. 95^. 

ISTRAPITI, istrapim, pf. trapeci (vidi trapiti) 
naciniti od zem^e, ledine trap (koje vidi) i vi- 
nograd. — Slozeno ; iz-trapiti. — Akc. je kao kod 
izgaziti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Belinu (iztrapiti ,scassare, lavorare un terreno 
a fondo' , solum alte pastinare' 6501") i u Stuli- 
cevu (iztrapiti ,terram profunde fodere'). Ne samo 
nespravne i neistrapjene ledine. B. Kasid, fran. 
33. Kakono u svojoj liivi od nega istrapjenoj. 
68. Ako ona bastina orana ili kopana ili is- 
trapjena moze ciniti ploda. 83. Kad radilac is- 
trapi, prekopa i posadi zemju. V. Bogisid, zborn. 
476. u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

ISTRATITI, istratim, pf. sve potratiti. — Slo- 
zeno: iz-tratiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu 
(iztratiti ,scialacquare, dilapidare' ,verachwenden, 
verfchun'). 

a. aktivno. a) objekat je blago, imane, novae 
itd. Istrati dio svoj zivudi bludno. I potom kada 
istrati sve, ucinen bi glad velik. N. Raiiina 58^. 
luc. 15, 13 — 14. Templo, za ke sazidati muogi 
otide trud i snaga, i starina nasa istrati u n 
noizbrojna liogda blaga. G. Palmotid 3, 160^. 
Hodu da mi reces u sto si ih (moja dobra) iz- 
tratio. D. Basid 113. Sveti otci sabore cinise, 
a Latini blago iztratise. And. Kacid, razg. 153. 
— h) objekat je §to drugo tjelesno. A od svin 
zakon jest, da je duzno glavom, kada je na zitu 
dokle nije niklo; tada ga je oni cigovo je zito 
vojan ubiti . . . i onde ga ojti ; ako li je zito u 
travu, voJan ga je ubiv istratiti za se. Stat. po}. 
ark. 5, 268. Sve vrhu nas istratite strijele ognene. 
G. Palmotid 2, 40. — c) objekat je vrijetne. Ah 
blazenih sedam Ijeta, koja istratih idud ovdi. G. 
Palmotid 2, 152. Lastovicam, koje vas zivot svoj 
istrate u letdenju. K. Magarovic 81. Iztratih 
u tastiuah danke mlade. I. Dordid, uzd. 100. Da 
iztrate dobrovojno stogodi vremena. A. Bosko- 
viceva vi. Ako vi ovo vrijeme ne iztratite u 
sluzbi Bozijoj. D. Basid 74. U sto si iztratio 



ISTRATITI, a. 



65 



ISTRAZIVATI 



tolike dni? ll.'J. A Bobadi|a ostaje u Europi i 
za koris Dubrovnika u komu iztrati cijela dva 
g^odista. 232. Toliko ura iztratis na igri. 247. 
Ko mi do povratit ono vi'ijemo, kojo iztrabih 
prid zrcalom. 248. Istrati noci u molitvi. J. 
Matovid 447. Pisma, u kojijom si tvoj zivot iz- 
tratio. A. Kalid 123. — d) objekat je rijec, mo- 
litva Hd. Hi sto umno. Za drugo srce iztrati 
ogan vas. F. Lukarevid 15. U jubav svu koji 
toliko iztrati rijeci, uzdah, mojonja. I. Gundulic 
155. Kad je jakos istratio na sluzbi svijeta. I. 
Dordid, ben. 20. Koliko molitava pomnivo is- 
tratio je na tu svrhu? Misli. 31. 

b. pasivno. Tisudui vijeci istradeni za posvo- 
jiti vas svijet. I. Dordid, ben. 53. 

C. sa SG, pasivno. Da virno sluzedi svi se dni 
iztrato. H. Lucid 247. Koje se socivo i u}e is- 
trati, ja nedu, nu Give toj vas ce pitati. N. Na- 
Jeskovid 1, 244. Bijahu se jur po smrti Bene- 
diktovoj istratili tridesti i pet godista. I. Dordid, 
ben. 117. 

ISTRAVITI, istraviuQ, pf. na dva mjesta xvi 
i XVIII vijeka: kao da znaci sto i istrovati. — 
Slozeno: iz-traviti. Zasto de istravit Juveno svu 
inlados. S. Mencetid 42. Tac nesramni iztra- 
vjeni, da u zlobi bi vam dika ... J. Kavanin 
565b. 

iSTRAZAN, istrazna, adj. koji pripada is- 
trazi (vidi 1. istraga). — U pisaca nasega vre- 
mena. Istrazni zatvor, nem. ,untersuchungshaft', 
tal. ,arresto inquisizionale'. B. Petranovid, rucn. 
knig. G. Istrazni spisi, nem. ,untersuchungsacten', 
tal. ,atti processuali'. 7. Istrazni ,inquisitorisch'. 
Jur. pol. terminol. 287. Istrazno postupane ,un- 
tersuchungsprozess (verfahren)'. 539. Istrazni sud 
juntersuchungsgericht'. 539. Istrazni sudac ,un- 
tersuchungs-richter'. 539. Istrazni troSkovi ,un- 
tersuchungs-kosten'. 539. Istrazni zatvor ,unter- 
suchungs-haft (gefangniss)'. 539. 

ISTRAZATI, istrazara, impf. 1. istraziti. — 
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istraziti s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. 

ISTRAZBA, /. djelo kojijem se istrazuje. — 
Nacineno u nase vrijeme. Istrazba, phil. hist, 
(istrazivane) ,forschung, untersuchung', tal. ,inda- 
gazione, investigazione, ricerca'; istrazba povi- 
jesti, hist. ,geschichtsforschung', tal. ,indagamento 
della storia'. B. Sulok, rjecn. znanstv. naz. 

iSTRAZENIK, m. covjek koji je pod istragom 
(vidi 1. istraga). — Nacineno u nase vrijeme. 
Istrazenik, nem. ,der untersuchte', tal. ,iiiquisito'. 
B. Petranovid, rucn. knig. 2. Istrazenik ,inquisit'. 
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku: 
,inquisit'. 

ISTRAZENE, n. djelo kojijem se istrazi (vidi 
1. istraziti). — Izniedu rjecniku u Stulicevu (,in- 
vestigatio, pervestigatio, inventio, perquisitio, in- 
quisitio'). Jedno pomjivo istrazene, promotreue 
i izvidene sviju kolici misli , rici i djela. F. 
Lastrid, ned. 87. 

ISTRAZITE:^, w. covjek koji istrazi (vidi 1. 
istraziti). — Od xviii vijeka. Pride grih, turi 
svit na stranu, zauzda onoga iztraziteja od opde- 
noga duga. A. Tomikovid, gov. 367. Ostroumni 
istrazite}. M. Pavlinovid, rad. 25. Istrazite} ,nn- 
tersucher, inquirent' ,inquirent6*. B. Petranovid, 
rucn. knig. 44. 

1. ISTrAzITI, istrazim, pf. potraziti sve, do 
kraja (moze se kod toga i pomisliti da se nade 
ono sto se trazi). — Slozeno: iz-traziti. — Akc. 
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Stulicevu (iztraziti i istraziti, istra- 

IV 



zujem i istrazivam ,investigai'e, inquirere, per- 
vestigare, invenire'). Svaki cini straze, da ga ne 
iztraze kakono zvirenje. B. Krnarutid 21. Nek 
i broj istih griha pomnivo iztrazi. B. Leakovic, 
nauk. 206. !l^ubav bolczjiva trudit de svaki cas 
s vede zejnijem brinutjem, da iztraXi nove na- 
cine, kako ga sladko razgovoriti. I. M. Mattel 
71. Tada istrazi i raspitaj i izvidi dobro. D. 
Danicic, 5mojs. 13, 14. — U nase vrijeme i u 
osobitom smislu: Istraziti ,untersuchen' ,inqui- 
sire'. B. Petranovid, rucn. knig. 44. Istraziti, 
hist. etc. (ispitati, islijediti) ,erforscl)en', tal. ,in- 
vestigare, scrutinare, indagare'. of. istrazivati; is- 
traziti do dna (prouciti, prokopati) ,ergriinden', 
tal. ,approfondare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

2. ISTRAZITI, istrazim, pf. uni§titi, iskopati 
da ne ostane ni traga (osobito porodicu, pleme, 
narod. itd.). — Fostaje od iz i trag nastavkom 
i. — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nase vri- 
jeme u Crnoj Gori, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(,ausrotten' ,extermino', of. zatrti, istrijebiti, is- 
kopati s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i 
s primjerom: Crnogorce istraziti listom). 

a. aktivno. Jal' du svoju izgubiti glasu, jal' 
Brdane istraziti listom. Nar. pjes. vuk. 4, 71. 
Istrazimo nihovo kojeno. 5, 58. Da si Crnu Baru 
istrazio. 5, 490. Da i toga vraga istrazimo, da 
od liega ne ostane traga. Ogled, sr. 67. Ako 
Goru Crnu ne primite, ne primite i ne istrazite. 
164. 

b. pasivno. Tako je jedan od Pa|etaka presao 
na ulaz u gotovo istrazenu kucu Cupida. V. Bo- 
gisid, zborn. 19. 

c. sa se, pasivno. No se nima kor'jen istrazio. 
Nar. pjes. vuk. 5, 523. Tako mi se trag ne is- 
trazio ! Nar. posl. vuk. 305. Govore da je to 
gnev Boziji ili prokletstvo, kad se covjeku kuda 
istrazi. V. Bogisic, zborn. 303. Ako se zadruga 
istrazi, nasjeduju blizni rodstvenici. 356. 

ISTRAZfVALAC, istrazivaoca, m. covjek koji 
istrazuje. — U jedno g a pisca xviii vijeka. Tko iz- 
trazivalac jest isprazan od velicanstva. F. Lastrid, 
test. 325a. Tko je istrazivalac velicanstva Bo- 
zijega. ned. 257. — U nase vrijeme u osobitom 
smislu : Istrazivalac, phil. hist, (ispitivalac) ,for- 
scher', tal. ,indagatore, investigatore'; istrazivalac 
povijesti jgeschichtsforscher', tal. ,indagatore di 
storia'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

ISTRAZIVANAG, istrazivanca, m. vidi istra- 
zenik. — Na jednom mjestu u nase vrijeme. Istra- 
zivanac zatvoreni ,untersuchungsgefangener'. Jur. 
pol. terminol. 539. 

ISTRAZIVANE, n. djelo kojijem se istrazuje. 
— Izmedu rjecnika u Vukova. Morete ovo istra- 
zivane ciniti pametju samom. F. Lastrid, ned. 
310. Ovo dovdi k iztrazivanu , a istrazivane 
k poznavanu i k istini. D. Obradovid, basn. 257. 
Misle ovakvi da Bog ne ima svoga iztrazivana. 

A. Tomikovid, gov. 15. Neumoran je bio u is- 
trazivanu cihenica. M. Pavlinovid, rad. 30. Is- 
trazivane opet poduzeti ,den prozess wiedor auf- 
nehmen' ,riassumere il processo'. B. Petranovid, 
rucn. knig. 72. Istrazivane ,untersuchungs-sache'. 
Jur. pol. terminol. 539. Istrazivane, hist. , unter- 
suchung', tal. ,disquisizione'; stil. ,vornahme einer 
untersuchung'; istrazivane povijesti, hist. ,ge- 
schichtsforschung', tal. ,indagamento della storia'. 

B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 
ISTRAZIVATI, istrazujem i istrazivam, impf. 

1. istraziti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od 
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is- 
trazivati, istrazivam ,quaeritare', a kod istraziti 
ima praes. istrazujem i istrazivam) i u Vukovu 

5 



ISTRAZIVATI 



66 



ISTREB]^A.VATI 



(istrazivati , istrazujem ,zusainmensuchen' ,coii- 
quiro'). 

a. aktivno. Ovoga porcjivo istrazuju (kraji od 
istoka). F. Lastrid, test. 327*. A od Ivana sto 
istrazujes? test. ad. 33b. Ondi pitace za dila 
vasa i misli istrazivati. ned. 6. Ovdi sada nije 
ni potribe istrazivati izdajnika. 127. Varaju se 
mlogi istrazujuci uzroke. 213. Ovog otajstva 
nije slobodno nam istrazivati. 2.54. Ovizijem na- 
vi§tuje i prijeti, da ce i s tolikom pomjoin is- 
trazivati, ne odicu ovciju na nima nego iznu- 
tarna niova u srcu i dusi. 300. Istrazuj prigodu, 
gdi to bi, s kijem, kako... 310. Svaki kra| obi- 
caje na svoja vrimena stavjati i iztrazivati razlog 
od podloznika svoji. 406. Ima biti osobiti uzrok, 
zato cemo ga iztrazivati. A. Kanizlic, kam. 617. 
Iztrazivahu uega medu rodaci i znanci. utoc. 545. 
Svi sveti uskrsnutje Isukrstovo za veliko otajstvo 
drzali jesu tako, da svi ispovidase, da je boje 
pokloniti mu se nego ga istrazivati. E. Pavic, 
ogl. 630. Iztrazivati iskrnih poslove, koji se nas 
ne doticu. I. Velikanovic, uput. 1, 335. Istra- 
zivati prave znake ciste istine. D. Obradovic, ziv. 
32. Nikad se posten covek ne srdi sto drugi 
istrazuju da ga dobro poznadu. basn. 34. Sve 
vise i na dije iztrazivaso. B. Leakovic, gov. 38. 
Od nas spasitej nas iztrazuje, da smo od svake 
zloce daleko. 162. Imamo virovati a ne iztra- 
zivati kako to moze biti nauk. 33. Imaoio iz- 
trazivati, §to ce reci Isus, sto li Krst. 38. Nije 
ni od potribe, da vi cvo naravnim razumom iz- 
trazujete. 51. Koji knda izgubjeue stvari najdu 
ne vracaju gospodarom, niti iztrazuju ni pitaju 
cije su. 344. Tada more i od ne (druzinc) posao 
istrazivati. J. S. Eejkovid 367. Ne istrazuj li- 
stopadu ime. 372. Joste Luko puta istrazuje. 
Nar. pjes. vuk. 4, 266. Istrazuje Markove ko- 
nake (kojekake stare stvari i besposlice). Nar. 
posl. vuk. 105. Uzme pun 6up dukata i pode 
veseo kuci, ne istrazujuci vise neznane svetsko. 
Nar. prip. vil. 1868. 356. Ne iztrazujudi mnogo 
kako to bija§e, pocese kucati. Nar. prip. bos. 
1, 143. Stanu istrazivati ruo i oruzje. Vuk, grad. 
68. Niko da vas ne vara istrazujudi sto ne vide, 
pavl. kor. 2, 18. Kad ko sto do naj posjedne 
sitnice istrazuje. Vuk, poslov. 59. Istrazivati, 
kako je i za sto je to bilo. odg. na lazi i opad. 
10. Jezik nas va}a cistiti i pravila negova is- 
trai^ivati i utvrdivati. pism. 34. Istrazuje i do- 
kazuje kakijem su jezikom govorili zemjaci i 
vrsnici Eema i Eomula. nar. prip. iii. Istra- 
zujes moje bezakorie. D. Danicid, jov. 10, 6. Is- 
trazivati slavu nije slavno. pric. 25, 27. Zato 
mlada ima duznosti koje samo od ne istrazuju. 
M. £). Milicevid, ziv. srb. 1, 6'». Ovako su istra- 
givali ve§tice, opst. 10. Istrazivati koga u slo- 
bodi ,auf freiem fusse untersuchen' ,inquisire 
qualcuno a piede liboro'. B. Petranovii, rucn. 
knig. 60. Istrazivati §to ,eine untersuchung 
pflegen'. Jur. pol. termini. 1. 388. Istrazivati .un- 
tersuchen'. 538. Istrazivati okrivjonika .unter- 
suchen einen beschuldigten'. 538. Istrazivati, 
phil. hist. ,forschen', tal. ,indagare, investigare, 
ricercare'. cf. istraZiti. B. Sulek, rjecn. znanstv. 
naz. 

b. sa se, pasivno. Istrazuje se uzrok obrizo- 
vana Isusova. F. Lastrid, test. 35. Gdi se istra- 
2ivase koja je stvar naj jaca. svet. 49a. Kako 
se mogu grisi iztrazivati i poznati. B. Leakovid, 
gov. 78. Kad se poslije stane istrazivati i ispi- 
tivati otkud i kako, dozna se da je od one glave. 
yik) 2iv. 232. Mi se kaluderi za to ne pitamo 
niti istraznjemo. S. l^ubisa, prip. 252. 

l.ISTRAZNIK, 7)1. covjek koji istrazuje. — 



Nacineno u nase vrijeme. Istraznik ,inquirent'. 
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku: 
,aussucher'. 

2. ISTEAZNIK, m. covjek kojemu se istrazila 
(vidi 2. istraziti) kuca, koji je naj pos]edni od 
svoje kuce. — U nase vrijeme u jednoga pisca 
iz Boko kotorske. Kao da si samoran i istraznik, 
a ne na krdu djece i u dugu do usiju. S. ^u- 
bisa, prip. 265. 

ISTEBUSITI, istrbusim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku: iztrbusiti, v. raztrbusiti. — nepouzdnno. 

1. ISTECATI, istrcam, pf. u Vuknvu rjecniku: 
vide iskrzati, gdje ima i sa se : istfcati se, vide 
iskrzati se. — Slozeno: iz-trcati. — Akc. je kao 
kod ispitati. 

2. ISTECATI, istrcam, p/. vidi istrcati. — Slo- 
zeno: iz-strcati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus- 
spritzen'. 

iSTECKATI, istrckam,^ 29/. dem. istrcati. — 
Slozeno: iz-strckati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus- 
spritzeln'. 

ISTECATI, istrcim, pf. izici trceci. — Slo- 
zeno: iz-trcati. — Akc. se mijena tc praes. 1 i 
2 pi. istrcimo, istrcite, u aor. 2 i 3 sing, istrca, 
u impt. istrci (i istrci), u part, praet. act. istrcao, 
istrcala. — Od xviii oijeka, a izmedu rjecnika 
u Belinu (iztrcati ,exire currens' 230'^), u Stuli- 
cevu (istrcati i iztrcati ,cursim egredi, praeci- 
pitem abire'), u Vukovu (,hinauslaufen' ,excurro'). 
Sad de bratja moja prema meni iztrcati. P. Vu- 
letid 6. Iztrcite na pro^ore. B. Zuzeri 175. Kad 
se vratio, ona je za sresti ga iztrcala. 320. Ugleda 
ga otac, prida n iztrca. J. Filipovid 1, 356*. Hrlo 
iztrca van iz spile. V. M. Gucetic 216. Istrcase 
suprod Jezusu dva covjeka. S. Eosa 88*. Kada 
neprijatej zakuca na vrata, iztrcis li oncas na 
proi^or za videt ga? D. Basid 14. Nijesu iztr- 
cali medvjedi iz svojijeh jama. 49. Brat iztrca 
na dvor. And. Kacid, kor. 24. Smijuce sunce 
istrci opet na poje. M. A. Eejkovid, sat. LS*. 
Pa istrca na sokak na vrata. Nar. pjes. vuk. 
1, 247. On istrca na cardake gorne. 1, 544. U 
susret mu majka istrcala. 1, 547. Pa istrca kuli 
na pengere. 3, 21. Pa istrca na bijelu kulu. 
3, 415. Pred nega je Anda istrcala. 3, 485. Pa 
istrca pred bijelu kulu. Ogled, sr. 475. Upla- 
sivsi se istrcase preda n. D. Danicid, Isam. lb, 5. 
Istrcim na jodan brezujak. Pravdonosa. 1851. 30. 

— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre- 
mena stoji (s objektom kon) kao prelazni glagol 
u znacenu: uciniti, pustiti da istrci. Ved da kone 
sjutra istrcimo. Pjev. crn. 125*. Istrcase kone 
na kosiju. 125*. — Sa se, rejleksivno, svrsiti tr- 
dane posto je subjekat do mile vofe trcno. u nase 
vrijeme u Dubrovniku. ,Jesi li se istrco? sad po- 
cini'. jPusti neka se dijeto istrci'. P. Budmaui. 

ISTECAVANE, n. djelo kojijem se istrcava. 

— U Vukovu rjecniku. 

ISTECAVATI, istrcavam, impf. istrcati. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,hi- 
nauslaufen' ,excurso'). Istrcaje (2^0 crnogorskom 
govoru mj. istrcava) na bedem od grada. Pjev. 
crn. 197b. 

ISTEEBAK, istrepka, m. ono sto se izhaci kad 
se sto otrijebi. — Na jednom mjestu xvi vijeka. 
Ucineni jesmo kako istrebki sega svita. Anton 
Dalm., nov. test. 2, 4. paul. Icor. 4, 13. 

ISTEEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: v. pogubitej s dodatkom 
da je rijec ruska. 

ISTEEBJ^AVATI, istrfebjavam, impf. istrijebiti. 



ISTEEB^jAVATI 



67 



ISTRGATI 



— Akc. je Jcao kod izgovarati. — Od xviii vijeka. 
Tada ce se naj pre poceti istreb}avati. D. Obra- 
dovi6, basn. 110. Zlobu mrziti i zlobu iztrebjavati. 
sav. 92. Malo po malo istrebjava se. J. Eajic, 
pouc. 1, 11. Kad bi ono 6oko6e istrebjavao. P. 
Boli6, vinod. 1, 6. 

ISTEEB]^iVATI, istrebjujem i istr^bjivam, 
impf. istrijebiti. — Akc. je kao kod iskazivati. 

— Od XVIII vijeka, a izmedii rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (iztrebjujem, iztrobiti, cistim ,secerno, 
mundo, purgo', v. izbiram) i u Voltigijinu (praes. 
iztrebjujem kod iztrebiti). Iztrebjujmo iz roda 
naseg take obicaje. D. Obradovic, basn. 109. 
Pozar sve istrebjuje bez izbirana. J. Raj id, pou6. 
2, 34. Ako mi se do urecenog vremena ne is- 
trebe, da ce vojska u nahiju doci, da onakove 
ajduke istrebjuje. Glasnik. ii, 1, 76. (1808). Zu- 
lumdare bije i istrebjuje. Vuk, dan. 5, 36 — 37. 
Postavjam te danas nad narodima i carstvima 
da istrebjuje§ i obaras. D. Danicid, jer. 1, 10. 

ISTREMENITI SE, istremonim se, pf. samo 
u Stulicevu rjecniku: izstremeniti se, noge iz stre- 
meni izvuci ,e stapia pedem educere'. 

ISTREMENIVATI SE, istremenujem se i is- 
tremenivam se, impf. istremeniti se. — Samo u 
Stulicevu rjecniku: izstremenivati se, izstreme- 
nivam se uz izstremeniti se. 

iSTREIsTE, n. djelo kojijem se istre (istare). 

— Stariji je ohlik istrenje. — TJ Mikalinu rjec- 
niku: istrenje, protrenje ,frictio, fricatus, fri- 
catio'; u Belinu: istrenje ,frictio' 329^; u Stu- 
licevu. 

iSTRESAK, istreska, m. sto ostane kad se sto 
istrese, Hi sto se naj zadne istrese (n. p. iz vrece). 

— isporedi istresine. — xviii vijeka. Istresak 
,rimasuglio, avvanzo'. S. Budmani 422*. 

ISTRESALAC, istr^saoca, »«. covjek koji is- 
tresa. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitej. 

ISTRESALICA, /. zensko ce}ade koje istresa. 

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitejica. 

ISTRESAlsTE, n. djelo kojijem se istresa. — U 
Stulicevu i u Vukovu rjecniku. 

ISTRESATI, istresam, impf. istresti. — Akc. 
je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (iztresam, iztresti, iz- 
tepjem ,excutio'), u Voltigijinu (iztresati uz iz- 
tresti), u Stulicevu (v. istresti), u Vukovu (,aus- 
beuteln' ,excutio'). (Bolest) istresa i dize iz ha- 
}ine nase duse, koja jest tijelo, zla prignutja i 
gibanja: M. Radnid 146^^. Istresas hajine i dizes 
prah i vadis. M. Radnid 388^. Druge ciste i 
istresaju prah iz ni (vitrovi). F. Lastrid, test. 
250*. Sto sada na ova govorite vi, koji u mo- 
hani . . . na kvak i na nokat iztresate manlike? 
D. Rapid 266. 

ISTRESENE, n. djelo kojijem se istrese. — U 
Stulicevu rjecniku. 

ISTRESINE, /. pi. u Vukovu rjecniku: 1. ono 
sto se naj poslije istrese, n. p. brasno iz vrede 
(kad ved brasna nestane) ,das letzte iiberbleibsel' 
,reliquum'. 2. posjedni snijeg (osobito malo smrzao 
kao cigaui) koji u pro|ede na posjetku udara (kao 
ved nestalo snijega, pa se istresa nebo od Aega). 

ISTRESITE:^, m. covjek koji istrese. — Samo 
u Stulicevu rjecniku : ,concussor'. 

ISTRESITE^ICA, /. zensko cejade koje istrese. 
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,quae concutit'. 

ISTRESiVATI, istresujem i istresivam,, impf. 
istresti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Na 
jednom mjestu xviii vijeka (sa se, pasivno). Prug 



po niki nadin iztresuje se vanka od onoga mista. 
A. Vitajid, ist. 392. 

ISTRESTI, istrdsem, pf. excutio, concutio, slo- 
zeno: iz-tresti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 8 
sing, istrese, i u part, praet. act. m. istresao {ali 
istrdsla itd.). — Od xvi vijeka (vidi 1, a, b)), a 
izmedu rjecnika u Mikajinu (istresti, strosti. smla- 
titi , excutio' ; istresti prah ,pulverem excutere'), u 
Bjelostjencevu (vidi kod istresati), u Voltigijinu 
(istresti i iztresti ,scuotere , sbattere , abbatta- 
gliaro' ,scliiitteln, riitteln'), u Stulicevu (,quatere, 
quassare, concutere, succutere'), u Vukovu: ,aus- 
beuteln' ,excutio' (u dodatku). 

1. aktivno. 

a. tresuci cim, uciniti da iz onoga sto ispadne. 
a) ohjekat je ono cim se trese. Vajalo bi ju 
(travu) s vilama dobro istresti, da se od praha 
odcisti. I. Jablanci 110. Da onu lulu istrese, i 
nanovo da je napuni. Vuk, poslov. 76. IstresoU 
nedra svoja. D. Danicic, nemij. 5, 73. — amo 
pripada i ovaj primjer gdje je istresti kao is- 
prazniti: Istrest trbu na zemju. N. Palikuda 44. 

— i u prenesenom smislu. Od sadane tegote i 
lotrosti tebe istresi. B. Kasid, nasi. 272. Uze 
Bog Asirijanina za sipku za istresti i frustati 
svoj puok. M. Radnid 388*. — b) objekat je ono 
sto isjyada. Iz tikvice malo soli istresose. M. 
Vetranid 1, 20. Da imas jedan ug|en gorud u 
krilu, ne bi li ga istresao udije od sebe? M. 
Radnid 275*. Da iztresu prah s nogu. 3091'. Poce 
mu glavom o zid mlatit, dok mu ne istrese iz 
ne mozdane. J. Banovac, pripov. 183. Pavao is- 
trese prah svojih nogu protiva istima. E. Pavid, 
ogl. 659. A kada mu on iz kese sve do novca 
ved iztrese. V. Dosen 120^. I iz cabra prid nega 
istresu (vodu). M. A. Rejkovid, sat. K7a. Kako 
da bi mlostvo oraha na zemJu istresao. L8a. Pa 
on stere zelenu mavlutu , i istrese tri demera 
zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 345. Istrese (iz zobnice) 
svoje brace glave. Pjev. crn. 131 ». Izvadi fisek 
iz kese, istrese prah u kesu. Pravdonosa. 1852. 
3. — u prenesenom smislu. Kih mlohavstva on 
je izstresal iz suzanstva. A. Vitajid, ist. 461''. 
Samo tuzbe da iztresu. V. Dosen 249^. — atno 
moze pripadati i ovo osobito znacene: Kadgod 
opasno bude, da jedro oduska nosi i tad mor- 
narski zanat uci okrenut ladom suprod vjetru, 
da malo iz jedra odusi, i to vele ,istresti' a za- 
povijed ,istre:ii'. L, Zore, rib. ark. 10, 227. 

b. vrlo potresti (vidi kod 3, b). 

Z. pasivno (vidi kod 1, a, b)). Tako i ja iz- 
tresen, prognan i izagnan jesam s ovoga svita. 
A. Vitajid, ist. 392. Koji su iztreseni iz su- 
zanstva. 463. 

3. sa se, pasivno. 

a. vidi 1, a, b). Nek se u smet zajedno istresu. 
J. S. Rejkovic 203. 

b. vidi 1, b. Tako mi se srce istrese. M. Drzid 
135. 

ISTRESTITI, istrestim, pf. izbujiti, izbuciti- 

— Slozeno : iz-trestiti. — U nase vrijeme u Crnoj 
Gori i Boci kotorskoj. 

a. aktivno. Istrestili oci kao tenci. P. Petrovid, 
gor. vijen. 61. 

b. pasivno. Pop odvrati istrestenijem ocima. 
S. J^ubisa, prip. 171. Upita Mijat istrestenijeh 
ociju. 204. 

iSTRGANE, n. djelo kojijem se istrga. — Sta- 
riji je oblik istrganje. — U Belinu rjecniku: i_z- 
trganje ,rompimento, il rompere delle funi, o in 
senso simile' 631^, i u Stulicevu. 

iSTRGATI, istrgam, pf. slozeno: iz-trgati. — 
Akc. je kao kod izgledati. — Bijec je stara, is- 



ISTRGATI 



68 



ISTRIJANIN 



poredi stslov. istrxgati. — Izmedu rjecnika u Bt- 
linu (iztrgati ,roinpere, spezzare come funi ecc' 
jdisrumpo' 631^), u Voltigijinu (istrgati ,strap- 
pare, spezzare, stracciare' ,zerbreclien, zerroissen' ; 
iztrgati ,stracciare, lacerare, strapparo' j'weo;- 
reissen'), u Stulicevii (istrgati i iztrgati ,avellere, 
extorquere'), u Vukovu (,entzwei reisson' ,rumpo'). 

1. aktivno. 

a. tia silu izvaditi, izvuci. Bude li ka ina ruka 
ga (voce) utrgat, smrtna 6e gorcina zivot moj 
iztrgat. H. Lucie 217., Scijenim, da si vlase zlato 
od zalosti istrgala. Gr. Palmotic 1, 284. Nad 
mrtvijem 6u I'lime vlase istrgat, lice izgrdit. 2, 141. 
Zlatne kose istrgala. Nar. pjos. here. vuk. 329. 

b. iskidati (na komade). Okreni sjajno ogle- 
dalo s drugu stranu te istrgaj sinzir. F. Lastric, 
ned. 167. Za satrti dakle ovi ocalin pakleni i 
sinzir istrgati , dacu vam jedno ogledalo. 167. 
Matije sve ove sinzire i konopee istrga u oka 
trenntje. svet. 149*. Milosa cu s konma istrgati. 
Nar. pjes. vuk. 4, 239. Singirli ga zrna udarila, 
u Osmanu srce istrgala. 4, 270. Istrga joj biser 
i derdane. Nar. pjes. here. vuk. 15. Ne bi li mi 
istrgali tijelo. Nar. pjes. petr. 2, 61. Tu bi nega 
zvjerke istrgale. 3, 293. Oba 6e vas ziva istr- 
gati. 3, 333. 

c. s objektom oci nije dosta jasno znacene (pri- 
pada li pod a Hi j)od b) ; svakako je iperbolicki, 
i vaja da je znacene: izmoriti. — U jednoga 
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, i u narodnoj 
pjesmi nasega vremena (ispgredi 2, b). Za kojom 
me oci istrgah svaki cas. S. Mencetic 194. Oci 
istrgah zrceci ne dvore. 252. Svoje erne oci 
istrgala dok je nase dvore ugledala. Nar. pjes. 
petr. 1, 259. 

2. pasivno. 

a. vidi 1, b. Razgledaj iztrgano tijelo tvoga 
Boga. I. M. Mattel 321. 

b. izmoren, vidi 3, b. — ?7 Belinu rjecniku: 
iztrgan ,enervatus'. A. d. Bella, rjecn. 681a. 

3. sa se. 

a. pasivno. Koji u vik no moze se iztrgati. I 
T. Mrnavic, ist. 125. 

b. refleksivno, izmoriti se. — Tzmedu rjecnika 
u Stulicevu (iztrgati se ,se enervare'). 

ISTRGNUCE, n. djelo kojijem se istrgne. — 
Stariji je oblik istrgnutje. — U Stulicevu rjec- 
niku: istrgnutje. 

ISTRGNUTI, istrgnem, i^f- eripere, jednom is- 
trgati (vidi istrgati, 1, a). — Ake. je kao kod 
izginuti. — Radi kracijeh oblika u aor., ger. 
praet., part, praet. act. vidi kod trgnuti. — Rijec 
je stara, isporcdi stslov. istn>gnati. — Izmedu 
rjecnika u Belinu (iztrgnuti, iztrgnivam ,cacciare 
o trar fuori per forza' .eruere' 154*^ ; iztrgnuti, 
iztrgnivam ,radicibus extirpare' 705^), u Volti- 
gijinu (istrgnuti ,strappare, staccai-e' ,abbreclien, 
ausreissen'; iztrgnuti, iztrgnem, iztrgnivam , strap- 
paro, cavare a forza, sradicare' ,horausreissen'), 
u Stulicevu (istrgnuti, istrgnujem i istrgnivam 
,extrahere, educere, evellere, divellero, oradicare, 
extirpare'), u Vukovu (.ausreissen' ,oripio'). 

a. aktivno. Videci gdi vlase zlate sam iztrgla. 
H. Lucie 237. Vihar so zavrzo, tor oni lijepi bor 
zilami istrSe. N. Najeskovic 1, 316. Kad me taj 
vil uze, srce mi iztrze. 2, 22. Boledi zub tri- 
buje skoro izvridi ; ne istrg bo mnogo stradati 
imas od nega. Aleks. jag. star. 3, 237. Kuku 
opet mu istr2e iz usta. M. Divkovid, zlam. 48*. 
Na vrata od klostra koludric. jeda bi ju van iz- 
trgnuli, dotekohu. F. Glavinic, evit. 274a. Hiti 
djaval Antijobom, tor dusu istrgnuvsi mu u 
pakal odnese. 282''. Istrgnu moc tor polovicu 



plasca razriza. 307*. Qtae iz ruk hahara istrgnu 
mec. 399a. Petar pun srcanosti iztrze noz. P. 
Baksic 59. Vid od ociju svojih bise voce istrgal. 
A. Vitajid, ist. 205. A Petar iztrze mac i udri 
slugu biskupova. M. Lekusic 53. Iztrze angar 
i zadi ga u srdee Amurata. A. Kanizlic, kam. 
643. Smrt, iz kojo cejusti toliki plin, toliko 
mrtvaca iztrze. frau. 63. Svaki britki mac iz- 
trze. V. Dosen 193''. Neg istrgoh iz ruku da- 
masak. M. A. Rejkovic, sat. E2a. Ja sam no- 
mo6nog iztrgao iz ruku silnoga. J. Rajic, pouc. 
1, 25. Iz davolskih cojusti istrgnuti. 1, 83. Istrze 
mu glavu iz ramena. Nar. pjes. vuk. 3, 362. Noz 
istrze, pos'jece mu glavu. 4, 522. Istrgne sabju 
te osece sluzi glavu. Nar. prip. vuk. 23. Istrgne 
jednu srebrnu talpu. 110. Istrgno kaluderu vosak 
iz ruku. Vuk, poslov. 3. Covjek veleumnik pri- 
rodi je istrgao tajnu. M. Pavlinovic, rad. 24. 

b. sa se, refleksivno. Istrgnuo se iz pakla ogau. 
A. d. Bella, razgov. 20. On istrgnuvsi se iz ruku. 
E. Pavic, ogl. 81. Pak se evo istrgnut ne dadu 
(obicaji). M. A. Re|kovi6, sat. B8a. Razjuti so 
Jovanova seka, iz kola se mlada istrgnula. Nar. 
pjes. vuk. 3, 492. 

ISTRGNIVATI, isti-gnujem i istrgnivam, impf. 
istrgnuti. — U Belinu rjecniku : vidi kod is- 
trgnuti ; u Voltigijinu: praes. iztrgnivam kod 
iztrgnuti; ii Stulicevu: istrgnivati, istrgnivam, 
V. istrgnuti. 

ISTRGOVATI, istrgujem, pf. dobiti trgovanem. 
— Slozeno: iz-trgovati. — Na jednom mjestu 

XVI vijeka. Koliko jo vsaki od nih istrgoval. 
Anton Dalm., nov. test. 117. lue. 19, 15. 

ISTRI, m. pi. judi iz Istre. — Na dva mjesta 

XVII i XVIII vijeka. Imenovahu se Istri cida rike 
Istra. F. Glavinic, evit. xv. Istri brode 'u, or 
moguda, i sipju ju okol kuda. J. Kavanin 331*. 

ISTRICKATI, istrickam, pf. dem. istrici. — 
Slozeno: iz-strickati. — U nase vrijeme. Ustave 
izasarano istrickanom svitom. S. J^ubisa, pric. 
125. 

ISTRICI, istrizem, pf. svrsiti strizene, posve 
postrici. — Slozeno: iz-stridi. — Akc. je kao kod 
ispresti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Stulicevu (,detondere') i u Vukovu: ,zusammen- 
schnitzeln (mit dor scheere)' ,concido'. Bijeli velak 
i koprena ne snjezane prsi odijeva, tako je hitro 
istrizena. I. V. Bunid, mand. 5. 

iSTRIJA, /. vidi Istra. — Od lat. Hi od tal. 
rijeci. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Mi- 
kajinu (Istrija, zomja ,Japidia, Histria'), u Be- 
linu 421a, u Voltigijinu. Kapitan Frijula, Istrije. 
Mon. Croat. 4. (1325). Montana v stranah od 
Istrije. Korizm. 43*. Bududi iz Glamoca pre- 
neson u Istriju. F. Glavinid, evit. xvi. U Rovin 
od Istrijo. 311a. Slisajudi to od sve Istrije na- 
rodi. 312i> (u Glavinicevijem primjerima moze 
se citati i § in}, s). Mimodose dugu Istriju. P. 
Kanavelid, iv. 581. Krajom Istrijo. J. Kavanin 
248a. Uoprijot du do Istrije. 3lOa. Svu Istriju 
i svu Dalmaciju. Pjev. crn. lOB'i. 

ISTRIJA N, m. vidi Istri janin. — Kao prezime 
XVI vijeka. Stipau Istrijan. Postila. (hrv. po- 
svota 6). 

ISTRIJANIN, m. covjek iz Istrije. — ^^Zwr. : 
Istrijani. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Voltigijinu (.Istriano' ,ein Is trier'). Po o. f. 
Francisku Glaviniru Istrijaninu ... F. Glavinid, 
evit. I. posl. I (u obadva primjera moze se citati 
i § mj. s). KraJ Dimitar, Istrijano ki podjarmi. 
J. Kavanin 2'13'». Ki se dosle opiraso Istrijanom. 



ISTRIJANIN 



09 



ISTRNIVATr 



375*. Istrijani stari nagi, Bog ib pozivi! Nar. 
pjes. istr. 3, 11. 

iSTRIJANSKI, adj. Jcoji pripada Istriji. — U 
nase vrijeme. Vrhu istrijansko zemje. Nar. pjes. 
istr. 3, 12.^ 

ISTEIJEBITI, istrijebim, pf. slozeno : iz-trije- 
biti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Rijec je 
stara, isporedi stsloo. istrobifcl, rus. isterebitt, is- 
trebitb. — Izmedii rjecnika u Mikalinii (istribiti 
,purgo, mundo, secerno'), u Voltigijinu (istribiti 
,vagliare, crivellare, stacciare' ,durchsieben'; iz- 
trebiti, iztrfibiin, iztrebjujera ,nettare, sventare, 
purgare come grani ec' ,reinigen wie die kerner'), 
u Bjeloatjencevu (vidi kod istrebjivati), u Stuli- 
cevu (istrijebiti i iztrijebiti, 1. ,purgare, depur- 
gare, mundare, emundare'. 2. ,exterminare, fun- 
ditus evellere'), u Vukovu (,ausrotten' ,extermino'), 
u Danicicevu (istrebiti ,perdere'). 

1. trijebeci iscistiti (vidi u rjecnicima). 

a. aktivno. Istrijebice svoje guvno. S. Eosa 

b. pasivno. Da istina bude istrijebjena od lazi. 
S. Eosa 54b. 

c. sa se, pasivno. Ulice se pred nim iztrijo- 
bise. Nar. pjes. juk. 286. 

3. unistiti, iskopati (objekat moSe hiti sto zivo 
Hi nezivo). 

a. aktivno. Grtcbskoje ime istrebivt. Stefan, 
sim. pam. saf. 8. Sto je god obicaj uveo, to ce 
obicaj i istrebiti. D. Obradovic, ziv. 56. Ajduka 
isterati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8. 
(1807). Da istrebi one lopove, koji haraju siro- 
tinu. Djelovod. prot. 207. Turci mnogo }udi tako 
istrebe. Vuk, grad. 69. Za koga se (Nasradin- 
hogu) prica kako je zapalio kudu da istrijebi 
mise. Vuk, poslov. 342. Da ih istrijebi kao i 
Ilija sto ucini. luk. 9, 54, Gledajte da jedan 
drugoga ne istrijebite. pavl. gal. 5, 15. Istrije- 
bide ih ruka moja. D. Danicic, 2mojs. 15, 9. Ali 
ill sinovi Isavovi istjerase i istrijebise ispred 
sebe. 5mojs. 2, 12. Smrdjivo udarane istrebiti 
treba. P. Bolic, vinodj. 2, 327. Napisace tvrdu, 
istrijebiti gubu, pa da zivimo bratski. S. !^ubisa, 
prip. 158. — moze se istaknuti i mjesto iz kojega 
se istrebluje. Istrijebimo ga iz zomje zivudijeh. 
S. Eosa 11^. Istrijebide zlocince izmedu pra- 
vednika. 87^. Da ih istrijebi sa zem|e. D. Da- 
nicid, 2mojs. 32, 12. Udrise da istrijebe iz Bosnc 
Turke. M Pavlinovid, razg. 37. 

b. sa se, pasivno. Milice nase, kao se je istri- 
jebila! M. Drzic 275. Sada bude istrijebiti se 
pristupjenje. S. Eosa 15^. Sami su se davno i 
predavno istrebili. D. Obradovic, ziv. 63. Duha 
nasega tezene sa svim istrebiti se ne moze. J. 
Eajic, pouc. 1, 5. Zlo istrebilo se. 1, 72. Idi 
bjezi, Brankovo kojeno, i da bi se iz nas istre- 
bilo! Pjev. cm. 291b. Pisano u sve cetiri kne- 
zine da se ajduci istrebe do 10 dana. Glasnik. 
II, 1, 76. (1808). Taj covjok da se istrijebi iz 
naroda svojega. D. Danicic, 3mojs. 17,9. Nedete 
biti dugo u Doj, nego dete se istrijebiti. 5mojs. 
4, 26. 

ISTEIJEBl^ENE, n. djelo kojijem se istrijebi. 
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (istrijebjene i 
istrijeb|ene). Do istriebjena i konca. S. Eosa 15*. 

ISTEIJELITI, istrijelim, j^f- po sve (vas objekat, 
na sva mjesta) prostrijeliti. — Slozeno: iz-strije- 
liti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Na jednom 
mjestu XVIII vijeka. Istrijeli s tvojijem ranam 
moje srce. L. Eadid 28. — I u Sulekovu rjec- 
niku: ,ausschiessen', 

ISTEIJEl^ATI, istrijejam, impf. istrijeliti. — 
Akc. je kao kod isijecati. — U jednoga insca 



xviii vijeka. Noka strilami istrija vas. J. Ba- 
novac, blagosov. 267. Isukrsta koji bi strilami 
istrijan. 151. 

ISTEIj£:SKATI, istrijeskam, pf. vidi rastri- 
jeskati. — Slozeno : iz-trije.skati. — Akc. je kao 
kod isijecati. — Od xvii vijeka. Istrijeskani lezo 
doli posred plama ognenoga. G. Palmotic 2, 460. 
Sviona ruha izgorjese, istrijeska se drag! kami. 
J. Palmotid 265. 

ISTEIJEZNITI, istrijeznim, pf. vidi rastrijez- 
niti. — Slozeno: iz-trijezniti. — Akc. je kao kod 
istijestiti. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Kada 
so istrijeznio. I. Jablanci 155. 

ISTEINITI, istrinim, pf. izmrviti. — Slozeno: 
iz-triniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U Vu- 
kovu rjecnika : ,zerbr6ckeln' ,confrio'. 

ISTEINSKI (uprav istrijnski), adj. vidi istri- 
janski. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Ubijen 
bi kraj istrinski. Dukjanin 4. 

ISTEIZANICA, /. vidi ostrizak. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Sprediii kraji zubuna na- 
reseni su istrizanicama od svite razlicne boje. 
S. l^ubisa, pric. 125. 

ISTEIZATI, istrizam, impf. istridi. — Akc. je 
kao kod ispitati. — U Stulicevu rjecniku: ,actu 
tondere, in tondendo esse'. 

ISTEIZAK, istriska, m. vidi ostrizak. — U Su- 
lekovu rjecniku : ,ausschnitt (mittelst der schere)'. 

iSTEJEBINA, /. vidi istrebak. — U Stulicevu 
rjecniku: ,purgamentum'. 

ISTEJEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — U 
Stulicevu rjecniku : ,mondans, purgans', i u nase 
vrijeme u Sulekovu: ,ausrotter'. 

ISTEJEBIV, adj. ii Stulicevu rjecniku: ,pur- 
gans'. — nepouzdano. 

ISTEKATI, istfcem, pf. slozeno: iz-trkati. — 
Akc. je kao kod ispisati. 

1. neprelazno, vidi istrcati. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (iztrkati, istrkujem 
,exire currens' 230^) gdje se naj prije naliodi, u 
Stulicevu (istrkati i iztrkati, v. istrcati), u Vu- 
kovu (istrkah pred kudu ,hinauslaufen' ,excurro'). 
Istrka prid nega otac zenin. E. Pavic, ogl. 199. 
Vec istrka na gorne cardake. Nar. pjes. petr. 
1, 333. 

2i. prelazno, uciniti da se ko Hi sto (n. p. kon) 
istrci. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (1. kona ,laufen lassen' ,currere jubeo (?)'). 

a. aktivno. Da istrces hata krilatoga. P. Pe- 
trovid, gor. vijen. 71. 

b. sa se, refieksivno, istrcati se, zatrcati se. On 
s' istrka malo u natrage. Nar. pjes. marjan. 20. 

ISTEKIVATI, istirkujem i istrkivam, impf. is- 
trkati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (praes. iz- 
trkujem kod iztrkati i iztrkivam kod iztrcati) 
gdje se naj prije nahodi. Svaki dan istrkujudi 
razgledase sve pute. F. Lastric, test. 205*. Mater 
mu cvijase veoma i istrkivase na sokak. E. Pavid, 
ogl. 369. 

ISTEKNUTI, istrknem, pf. jednom istrkati. — 
Od XVIII vijeka. Iztrknu prema nemu. D. BaSid 
289. 

ISTENITI, istrnim, pf. u Stulicevu rjecniku: 
iztrniti, iztrnivam, trne dignuti ,8entes demere'. 
— nepouzdano. 

iSTENUTI, istrnem, pf. u Vukovu rjecniku: 
vide utrnuti. — Slozeno: iz-trnuti. — Akc. je 
kao kod izmetnuti. 

ISTENIVATI, istrnujom i istrnivam, impf. is- 



ISTRNIVATI 



ro 



ISTRUDITI, b. 



trniti. — U Stulicevu rjecniku: pracs. iztrnivam 
kod iztrniti. — nepouzdano. 

ISTROSENOST, /. osohina onoga sto je istro- 
seno (u osobitom smislu cejadeta sto se istrosilo). 
— Sulekovu rjecniku: ,abgelebtheit'. 

ISTROSENE, n. djelo kojijem se istrosi. — le- 
medu rjecnika u Stulicevu. Po istrosenju od jaspri. 
A. d. Costa 2, 137. 

ISTROSITI, istrosim, pf. slozeno: iz-trositi. — 
Akc. je kao kod iz^aziti. — Bijec je stara, ispo- 
redi stslov. istrositi. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (,impendere, sumptus facere, numerare') i 
u Vukovu (1. vide istriniti. 2. ,nach einander 
verzehren' ,expendo unum ex alio'). 

a. sve potrositi. Mi smo mlogo istrosili blaga. 
Nar. pjes. vuk. 3, 171. To sve neni prosci is- 
trosise. Nar. pjes. stojad. 1, 147. — I u prene- 
senom smislu. !l^udi naprasiti brzo istrose zivotnu 
mo6. M. Pavlinovic, rad. 151. 

b. istriniti, izmrviti, vidi u Vukovu rjecniku, 
ISTROVATI, istrujem, pf. sve otrovati (u pravom 

i u prenesenom stnislu). — Slozeno : iz-trovati. - 
Akc. je kao kod iskjuvati. — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika u Stulicevu (.plures veneno ex- 

tinguere')- 

a. aktivno. Ova od gospoj Juveno istrova Ije- 
potom vas si svit. S. Menceti6 36. Travu opali, 
vode istrova. G. Palmotic 1, 24. Jos vam ga ne 
istrovase. M. Pavlinovic. razl. spis. 319. 

b. sa 86, pasivno Hi refieksivno. Dok se grad 
citav istruje. S. ^jubisa, pric. 50. A ti se Bano 
cudi§, s cega su se Mleci istrovali! 81. 

ISTRPJETI, istfpim, pf. sve pretrpjeti. — Slo- 
zeno : iz-trpjeti. — Akc. se ne mijena. — ZJ Stu- 
licevu rjecniku: iztrpjeti ,perferre, sustinere la- 
bores'. 

iSTRSKI, adj. koji pripada Istri. — Na jednom 
mjestu xvi vijeka Istrska (zemja) kao supstantiv. 
Ta jest 8 tim drugim delom pogal v Istrsku i 
slovenske strane. Anton Dalm., ap. 62^. 

iSTRTATI, istrtam, pf. izici trtajuci. — Slo- 
zeno : iz-trtati. — Akc. je kao kod izgledati. — 
U Stulicevu rjecniku: iztrtati ,e tenebris eva- 
ders', i u Sulekovu: ,austaumeln'. 

ISTRTI, istrem (istarem, isterem), pf. slozeno : 
iz-trti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 
istarem (istorem), u aor. istrh, u impt. istri, u 
ger. praet. istf v§i, u part, praet. pass, istren (alt 
istrfena, istr^no); drukciji je u praes. Istrem, u 
impt. istari (ist4ri), m part, praet. act. Istro (i 
istro), u part, praet. pass. Jstrt, istrven (istrvena, 
istrvfeno). — Od xvi vijeka (vidi kod 3, b), a iz- 
medu rjecnika u Mika}inu (istrti, protrti ,frico, 
confrico'; istrti pilom ,8eco, exseco'; istrti, istru- 
gati, kako ti sir istrti ,terere, conterere, disterere 
caseum'; istrti, izatrti ,tero, contero, distero'), u 
Belinu (istrti .fregare bene' ,perfrico' 32d^] ,net- 
tare, forbire, far notto' ,tergo' 510^; pilom iztrti 
jseco' 664*>), u Voltigijinu (istrti ,nettare, sfre- 
gare , stropicciare' ,ausreiben , abroiben' ; iztrti 
,8fregare, strofinare, stropicciare; stritolare' ,ab- 
■wischen; abreiben'), u Stulicevu (,fricare, perfri- 
care , defricare, secare'), u Vukovu (,zerreiben' 
,contero'). 
1. aktivno. 

a. sve protrti, iscistiti trvenem. Svako mjesto 
ima napose svojijem pamukom istrti. M. Div- 
kovi6, nauk. 243*. Hrli, hrli, ko god zeli, da 
sve duse gnusobu istre, na hladenac na veseli 
od pokorne vode bistre, (i. Palmotid 3, 126*. 
Istari prija uvo. J. Vladmirovid 40. Istrti ,ra- 
diren' ,radere'. B. Petranovid, rucn. knig. 69. 



b. ciniti da sto izade trvenem, izvaditi trvenem. 
Sto istres iz klasova. D. Danicic, 3mojs. 2, 14. 

c. trvenem izlomiti, izrazbijati, unistiti. Stade 
igrat zmija Lastavicu (kona), u Prizrenu istrla 
kaldrmu. Nar. pjes. vuk. 2, 58. 

2. pasivno. Istrt ,fregato bene' ,perfricatus'. 
A. d. Bella, riecn. 339*); ,nettato, polito' ,abs- 
tersus' 510a. Zejase biti iz kniga zivota iztrven. 
E. Pavid, ogl. 127. 

3. sa se, pasivno. Svi kako svita isteru se. N. 
Ranina 95*. Ja se cu limom od skru^enja is- 
cistit, istrti i isprati. B. Gradic, duh. 15. Nasoj 
dusi uglav^eno zlamene koje se nigda ne moze 
istrti. E. Pavic, jezgr. 45. Neka se istre i vodom 
opere. D Danicic, 3mojs. 6, 28. 

ISTRUBITI, istriibim, pf. uz trubjene progla- 
siti (obicno se kaze u prenesenom smislu i iro- 
nicki kad ko proglasi nesto sto bi trebalo da 
ostane tajno). — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 
sing, istriibi. — U nase vrijeme u Dubrovniku. 
P. Budmani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abtrom- 
peten'. 

ISTRUDITI, istrudim, pf slozeno: iz-truditi. 
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (iztruditi, iztrudujem 
,faticare cioe stancare o straccare' ,fatigo' 305a; 
,straccare e stancare' ,defatigo' 7101^; istruditi 
snagu ,abbattere le forze' ,frangere vires' 326b), 
u Voltigijinu (,a£faticare, spossare' ,ermiiden'), u 
Stulicevu (affaticarsi molto, sudar grandemente' 
,desudare'). 

a izmoriti (u pravom i u prenesenom smislu). 

a) aktivno. Toj me san iztrudi, ter nebog 
umirah, kada me probudi taj zalos, plac i strah. 
N. Na}eskovic 2, 110. Iztrudi nesrecni zivot moj 
lazivim rijecima. F. Lukarevic 112. Bivsi svu 
snagu istrudili kroz negovo dugo iskanje. G. Pal- 
motid 3, 115^. Ostom |utijem. ti negova usta is- 
trudi. 3, 191b. 

b) pasivno. Ne kazuci se on nikadar ni umoren 
ni od liih istrudjen. B. Kasid, fran. 183. , Nego 
istrudjen, izmucen nepristavne trpi vaje. G. Pal- 
motic 3, 168a. Jezus svoju istrudjenu priklo- 
nivsi glavu izdase. 3, 193b. jj grijesim istru- 
dena i izmorena. V. Andrijasevid, put. 403 Is- 
trudena do umora. P. Kanavelid, iv. 325. 

c) sa se, refieksivno. — Izmed:u rjecnika u Be- 
linu (iztruditi se ,stancarsi molto' ,defatigor' 706b), 
i u Stulicevu (uz istruditi). Sedmerica se na iz- 
minicu istrudise. B. Ka§id, per. 2. Bjehu se is- 
trudili mucenjem krvnici. 52. Bivsi se istrudili 
mnozi zaludo. in. 89. Doli ju poteze pokle se 
istrudi. D. Barakovid, jar. 76. Pomorci se istru- 
dise. P. Kanavelid, iv. 498. Nu zaludu svak se 
istrudi. 547. Koji brzo se istrude dobro ciniti. 
P. Radovcid, nag. 17G. Jur sva 'e ceta )udih 
kleti izmjenom se istrudila. A. Vitajid, ost. 167. 

b. bez objekta Hi mj. objekta s adverbom mnogo, 
toliko ltd. znaci sto i istruditi se (vidi a, c)). Ti 
cijeda nas vele istrudi i podnese teska djela. G. 
Palmotid 3, 201b. Po pucini sineg mora buduc 
vas dan istrudili. P. Kanavelid, iv. 353. Meni 
vi§ni tako osudi, ki me uze k svomu raju, da 
ma dusa za te istrudi, i da druzi te uzivaju. J. 
Palmotid 151. Neka vidjet budu oni suprcd 
turskoj ko su sili i hrabreni i smioni s dobrom 
cesti istrudili. 375. Mnogo istrudi i ucini ter 
je jedva tu povrati. 398. Istrudi sve sto mo2e 
dokle ... I. Dordid, ben. 53. Koliko bi istrudio 
kraj Ecekija, koji bi strah podnio...! D. Ba§id 
78. Bog, za slavu koga toliko iztrudi i vojeva 
sveti Vlasi. 198. Toliko si iztrudio za spasehe 
puka istocnoga. 234. Zato se raduj , er imaS 



/C_^ Ui^zr 



r 



^ 



ISTRUDITI, b. 71 

cemu , u koliko si dosta iztrudio u obi'atjonu 
svijota istofinoga. 234. Toliko se blagi Boziji 
sin snizi, toliko iztrudi, toliko podnije, da bi te 
izbavio. I. M. Mattei 286. 

ISTKUDENE, n. djelo kojijem se istrudi (i ono 
sto se istrudi). — U Stulicevu rjeeniku: istru- 
djene ,exsudati labores'. 

ISTEUDIVATI, istrudujem i istrudivam, impf. 
istruditi. — U Belinu rjeeniku: praes. iztrudujem 
kod izti'uditi. 

ISTRUGATI, istruzem, pf. posve ostrugati. — 
Slozeno: iz-strugati. — Akc. je kao kod ispisati. 

— Od XVI 1 1 vijeka, a izmcdu rjecnika u Bjelo- 
stjencevu (vidi kod istrugavati) , u Voltigijinu 
(istrugati, istrugam, istrugavam i iztrugati, iz- 
truzem, izti'ugavam ,radere, raschiare, cancellare' 
(Schaben, auskratzen'), u Stulicevu (1. ,deradere'. 
2. .perfecte dolare'), u Vukovu (.ausschaben' 
,orado'). Bijase nozem istrugao dva slova. S. 
Badric, ukaz. 66. Koren iztruzi na sitno. J. Vlad- 
mirovic 6. Istrugati ,radiren''. Jur. pel. terminol. 
407. 

ISTEUGAVATI, istrugavam, imi)f. istrugati. 

— Samo u Bjelostjencevu rjeeniku: iztrugavam, 
iztrugati ,erado'. 

iSTRUHLITI, istruhlim, pf. yidi istruhnuti. 

— Slozeno: iz-truhliti. — Akc. je kao kod izga- 
ziti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu- 
kovu (uz istruhnuti). §ta istruliti ne moze ? Nar. 
zag. nov. 261. 

ISTRUHNITI, istruhnim, pf. vidi istruhnuti. 

— Postalo je po svoj prilici mijesanem oblika 
istruhnuti i istruhliti. — Od xviii vijeka. Jer ti 
nece istruniti lasno. J. S. E,e}kovic 399. Vise 
naroda istruhnilo je na zem|i dalmatinskoj. M. 
Pavlinovi6, razl. spis. 122. 

ISTKUHNUCE, n. djelo kojijem sto istruhne. 

— Stariji je ohlik istruhnutje. Iztrunutje od 
jedne stvari jest porodjenje druge. S. Margiti6, 
fal. 11. 

ISTRUHNUTI, istruhnem, pf. potrtthnuti (posve, 
Hi kad inia vise subjekata). — Slozeno: iz-truh- 
nuti. — Akc. je kao kod izginuti. — Badi kra- 
cijeh oblika u aor. i part, praet. act. vidi kod 
truhnuti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
?< Vukovu (,verfaulen' ,putrefio'). Dragom se po- 
mastju pomazuju tjelesa mrtvijeh, i ona jih po- 
mast sahraniije da ne istruhnu. M. Divkovid, 
bes. 143*. Voce . . . u tri ure iztrune i pokvari 
se. M. Eadnid 21a. Evo izkvari se i iztrunu 
jedna stvar. S. Margitic, fal. 11. Ajme, tuzan 
vas iztrunu. ispov. 256. Sakriven pra tilesa is- 
trunutije. F. Lastri6, od' 148. Koji nikad za ni- 
kada istrunuti ne more. svet. 157*. Istrunuo je 
od nebogojubnih rici jezik moj. A. Kanizlic, bo- 
gojubn. 330. Drva koja ne mogu iztrunuti. utoc. 
580. U ovoj zem}i dubre cijelo istrunuti i za- 
vrijeti ne moze. I. Jablanci 20. Sijeno ili is- 
trulo ili se uzeglo. 107. bto biva medu to od 
tilesa ? Razpadu se, istrunu i izgnile u grobovih. 
I. Velikanovic, uput. 1, 311. Tilesa nasa umiru 
i iztrunu kada duse iz liih izidu. B. Leakovic, 
nauk. 127. Od trisca istrula. J. S. Eejkovic 44. 
Da ti zimom ne iztrune zito. 66. Istrunu mi 
jagluk i marama: u marami grozde odnoseci, a 
jaglukom suze utirudi. Nar. pjes. vuk. 1, 441. 
Mene vode kosti istrunuse u tamnici Azackoj 
prokletoj. 2, 382. Bogastvo vase istruhnu. Vuk, 
jak. 5, 2. Nasjedstvo koje nede istruhnuti. Ipetr. 
1, 4. 

ISTRUHOVJETEITI, istruhovjetrim, pf. iz- 
vjetriti (eesto u prenesenom smislu o pameti kad 



ISTu6l 



oslabi). — Slozeno: iz-truhovjetriti: posledna rijed 
kao da je slozena od korijena truh (kod truhnuti) 
i od vjetriti. — Akc. je kao kod izvitoperiti. — 
Od XVII vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika 
u Stulicevu (,evanescere, evanidum fieri, evapo- 
rare'). Da mi pamet pomanka i istruhovjetri. I. 
Akvilini 328. — I pasivno: Ako su tvoje oci 
zlocestne i iztruhovjetrene. S. Eosa 109'>. — Sad 
se cesto govori u Dubrovniku s oblikom istuho- 
vjetriti i to u prenesenom smislu. P. Budmani. 

ISTRUHOVJETRIV, adj. u Stulicevu rjeeniku : 
,qui per vaporem discedit'. — nepouzdano. 

ISTKUHOVJETEIVATI, istruhovjetrujem i is- 
truhovjfetrivam, impf. istruhovjetriti. — U Stu- 
licevu rjeeniku: freq. v. istruhovjetriti. 

ISTRUMENAT , istrumenta, m. vidi instru- 
menat, tql. istrumento. — Na jednom mjestu xvi 
vijeka. Ciniti istrumente ili pisma. S. Budinid, 
ispr. 122. 

ISTEUNITI, istrunim, pf. slozeno: iz-truniti. 

— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka 
(vidi kod 2), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. 
otruniti) i u Vukovu: n. p. us iz glave ,heraus- 
stobern (mit dem kamm)' ,expurgo'. 

1. aktivno. 

a. posve okruniti, obruniti. Da srida istruni 
Zudijem s krune cvit. D. Barakovic, jar. 79. 

b. ces}cm izvaditi (us) iz glave. — vidi u Vu- 
kovu rjeeniku. 

3. sa se, refleksivno ili pasivno, izdrobiti se, 
izmrviti se, pa i izgubiti se (o sitnijem stvarima). 

— Izmedu rjecnika u Vukovu: ,verloren gehen* 
,perdor' (,von kleinen dingen', cf. trun). Prstenak 

, komu se istruni pridragi kamenak. S. Mencetic 85. 

ISTEZATI, istrzam, impf. istrgnuti, ali u ne- 
kijem primjerima kao da je perfektivni glagol i 
da znaci sto i istrgnuti. — U prvom slueaju 
postaje od istrgnuti kao trzati od trgnuti, u dru- 
gome je slozeno : iz-trzati. — Od xvi vijeka (vidi 
kod b). 

a. itnpf. Ne samo su brijali nego dlake iz 
brade iztrzali. A. Kanizlid, kam. 225. Na vjeru 
ga prikucuju Turci, ter mu nove muke udaraju, 
na kolac mu dusu istrzaju. Nar. pjes. vuk. 4, 153. 

b. maze biti perfektivni glagol. Ki mi je z zi- 
votom svu snagu iztrzal. H. Lucid 248. Iz zuba 
mu istrzah grabez. D. Danicid, jov. 29, 17. I 
jo§ se samo rvalo s dusom, dokle se sasma iz- 
trza. M. Pavlinovid, razl. spis. 117. 

ISTUCATI, istucam, impf. istudi. u Voltigijinu 
rjeeniku: praes. istucam kod istudi. — U ovijem 
primjerima moze biti da je perfektivni glagol, a 
po znacenu kao da je dem. istudi. Istucavsi ga 
na sitno. D. Danicid, 2mojs. 30, 36. Pune pre- 
grsti kada mirisnoga istucanoga. 3mojs. 16, 12. 
List od loze belog vinograda istucaju u prah. 
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 32. 

ISTUCENE, n. djelo kojijem se istuce. — Sta- 
riji je oblik istucenje. — U Mikajinu rjeeniku: 
istucenje ; u Belinu: istucenje 558''; u Stulicevu. 

ISTUCI, istucem, pf. slozeno: iz-tudi. — Akc. 
je kao kod istresti. — Rijec je stara, isporedi 
stslov. istlesti. — Izmedu rjecnika u Mikalinu 
(istudi , satrti , skrusiti ,tundo , contundo , tero, 
contero'; istudi u stupi ,pinso'), u Belinu (,pe- 
stare, ammaccare col pestello o altro simile' ,pinso' 
558b; , ammaccare come herbe e simili' 72'>; is- 
tudi u prah (Sfarinare, ridurre in polvere, a guisa 
di farina' ,tundere in farinam vel terere' 673* ; 
istudi tkoga ,batt6re rompendo 1' ossa' ,verberibus 
ossa comminuere' 133a), u Voltigijinu (istudi, is- 
tucem, istucam ,sbattere, pestare, ammaccare, ba- 



ISTUCI 



7-2 



ISTUMACLTI, 1. 



stonar ben bene' ,stampfen, derbe schlagen'; iz- 
tu6i ipestare , stritolare ; bastonar bene' ,z6r- 
stossen; zerpriigeln'), u Stulicevu (jtuudere, con- 
tundere, conterere'), u Vukovu (1. .zersclilagen' 
,contundo'. 2. ,zerstossen' ,contundo'). 

1. aktivno. 

a. tukuci sto tvrdo izmrviti, uciniti da postane 
prah, Hi sto meko uciniti da postane jos mekse. 
I uzam nih (kipove), istuce ih. Zborn. 38*. Ako 
bi tko jedno tijelo izegao paker istuokao naj si- 
tnije, i istuoksi na vjetar izvijao. M. Divkovic, 
bes. 400*. A zlato istuce i sveti oltari. D. Ba- 
rakovic, jar. 65. Da se tijesto ucini od zemjo il' 
od kamena istukavsi. F. Lastrid, ned. 95. Iz- 
tuci trave rosopasti. J. Vladmirovid 7. Iztukavsi 
&ve u pra. 2S. Krec u sitni prah istudi. I. Ja- 
blanci 'JO. To toga dana osusiti i u prah istuci. 
M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 108. — Amo mogu 
pripadati i ovi primjeri : Oni oblaci gradom 
tezcim istukli bi tvoju baltinu. A. d. Bella, 
razgov. 30. Velika krupa istuce Rim pristrasuim 
gradom. M. Pavisic 21. 

b. izbiti, izmlatiti, isprebijati (koga, iperbolicki 
po predasnemu znacenu). (Isus) bi 'stucen i po- 
rugan. Narucn. 27*^. Hoteci ga zlo istuci. B. 
Kasic, fran. 167. Ter mu kosti sve iztuc'te pali- 
cami gvozdenimi. P. Hektorovic (?) 136. Ugarske 
pak posade Bog iztuce bez milosti, cijec ponostva 
i zavade, bicem Tatar jutijeh. J. Kavanin 230*. 
Ispribija ju i istuce nemilo. E. Pavic, ogl. 162. 
I on sam ju na srdbu navede pak ju opet on 
zato istuce. M. A. Kejkovic, sat. Gl*. Dobro 
ga istuku. N. Palikuca 22. Veselicu se, ako to 
ostro iztuce, kako si i zasluzila. I. Velikanovic, 
prik. 13. Gdje ga 'e ona mnoz nemila svega is- 
tukla i pribila. N. Marci 52. Te zenu smrti- 
micke istuce. Nar. prip. vrc. 174. Kad koga is- 
tuku ili mu se drugo kako zlo dogodi. Vuk, 
poslov. 357. 

c. tucenem izvaditi, tucenem uciniti da sto 
izide, isporedi izbiti. S kamikom ucini im sve 
zube istudi. F. Glavinic, cvit. 211*5. Iztuko bi 
mjedenicu iz kamena. (D). Poslov. danic. 36. — 
I u prenesenom sniislu. Luka ipak nije mogao 
svojim zanatom istudi cijeloga hjepca. M. Pavli- 
novid, rad. 21. Skott je tvrdo drzao, da mu je 
istud hranu slu^bom. 46. 

2. pasivno. 

a. vidi 1, a. Lardica okolo nazadijevana, a ga- 
rofalidi neistuceni nakidena. M. Drzic 271. Od 
grada istucena i satrta jesu. I. Jablanci 76. 

b. vidi 1, b. Vaskolik bje§e modar, ranen i 
istucen. M. Divkovid, bes. 12*. Ja sam vas skrsen 
i istuden. P. Macukat 66. Kad uhiden i iztucen 
svih hti odkupiti. J. Kavanin 49*. Da palicami 
istuceni budete. J. Banovac, blagosov. '240. 

c. vidi I, c. Zubi istuceni. F. Pardid 56. 

3. sa se. 

a. pasivno. Seme se od bosijka i dubra istuce 
i pomeSa s komovom ili Sjivovom rakijom. M. 
D. Milidovid, Ziv. srb. 2, 40. 

b. reciprocno, vidi 1, b. Taj du se dan opiti 
i 8 kimgod iztudi. D. Obradovid, sav. .59. 

ISTUHOVJETRITI, i8tuh6vjetrim, pf. vidi 
istruhovjetriti. 

ISTUKALAC, istukaoca, m. covjelt koji istuka. 
— Sumo II Stulicevu rjedniku: v. istukaoc (a 
ovoga nema napose). 

ISTUKAN, vidi kod istukati. 

ISTUKANE, n. djelo kojijem se istuka, i u 
konkretnom smislu §to je istukano. — Savio u 
knigama pisanima crkvenijem jezikom (u starom 
obliku istukanije), a izniedu rjednika u Stulicevu 



(,incisio, sculptura') i ti Danicicevu (istukanije 
,offigies'). Vtsa vesomt istukanija stkrusi. Do- 
mcntijan^ 135. 

ISTUKATI, istukam, pf. istesati iz kamena ili 
drva ltd., urezati (n. p. sliku). — Slozeno: iz- 
tukati (koje, kao sto misli Miklosic, postaje od 
korijena t'f.k, vidi taknuti). — Samo u knigama 
pisanima staroslovenskijem i crkvenijem jezikom 
(vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod istukati), 
a izmedu rjednika u Voltigijinu (istukati, istu- 
kavam ,scolpire, intagliare' ,stechen, aushauen') 
i u Stulicevu dsculpero, in^culpore, caolaro, in- 
cidere'). — desce se nahodi part, praet. pass. 
istuknn, te ga Miklosic i Danicic shvncaju kao 
da je aJjektio, vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ 
kod istukan'L i u Danicicevu rjecniku: istukant, 
adj. , effigies; idolum'. Nacett primesati se istu- 
kanimt. Glasnik. 10, 215. Crtkov jaze za 16 
letb s&zda se mramorijemb izvanijami razlicnyht 
vidovt istukannyhb. Okaz. pam. saf. 61. — U 
jednoga pisca xvi vijeka (koji pise mjesovitijcm 
jezikom) stoji ul mj. u, kao da je mislio da je 
od istoga korijena od kojega je i istudi. Er se 
mi ne klaiiamo istulkanem ili izdeUnem drvom. 
S. Budinid, sum. 32^. 

ISTUKAVATI, istukavam, impf. istukati. — 
Samo u Voltigijinu rjecniku: praes. istukavam 
kod istukati. 

ISTUMACENE, n. djelo kojijem se istumaci. 
— Stariji su oblici s -nije i -nje. Istlmacenije 
od vzdrzanija. Korizm. 2^. Doktori cine ovo is- 
tulmacenije. Korizm. 60*. Jedno lepo isturaa- 
cenje od vere imate. Anton Dalm., ap. e3'>. Istu- 
macenje takoder i druge stvari od sveto mise. 
A. Komulovic 4. Istumacenje obilnije nauka 
krstjanskoga. I. T. Mrnavid, ist. iii. Istuma- 
cenje simbola apostolskoga. P. Radovcid, ist. i. 
Istumacenje pisnih Daviiovih. A. Vita|id, ist. i. 
Virujudi stanovito svu dvauadeste clanih vire, 
ku su naucili sveti apostoli s istumacenji i ra- 
zuminjem, koje je ucinila svrhu liih svota crkva. 
L. Terzid 65. Bogojubnomu stiocu istumacenje. 
F. Parcid 7. Da u istumacenju hrvaskomu bude 
mi pomodnik. A. d. Costa 1, vi. 

ISTUMACEVATI, istumacujem, impf. istuma- 
citi. — U jednoga pisca xviii vijeka. Izvrsevati 
a ne za isturaacevati zakone. A. d. Costa 1, 5. 
Istumacevali su stvari pristojne viri. 2, 2. 

ISTUMACITE]^-, m. covjek koji istumaci. — Od 
XVII vijeka. Nasliduje pridgovor istumaciteja. P. 
Radovcid, nac. 4. Sluzil sam se s bogojubnim 
istumacitejem. A. Vitajid, ist. 9. Pridgovor stiocu 
istumaciteja. L. Terzid vi. Obicaj jest jedini is- 
tumacite} zakona. A. d. Costa 1, 16. 

ISTUMAcITI, istumacim, pf. posve, sve pro- 
tumaciti, rastumaciti. — vidi i istomaciti. — 
Slozeno: iz-tumaciti. — Akc. je kao kod izjodna- 
citi. — Od XVI vijeka (vidi 2, b)), a izmedu rjec- 
nika u Mikalinu (kod izgovarati, a napose ima 
.samo istomaciti), u Stulicevu (v. istomaciti), u 
Vukovu (,au.slegen , erkliiren' ,interpreto' .<? do- 
datkom da se govori po zapadnijem krajevima). 

1. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem. 
Ove naj boje i potribneje nauko i utigenja po- 
kazali tere na kratko istumacili (jesmo). Postila. 
Ala. u dobar konac jih (sane) istumacise. P. 
Zoranid 35''. Zelim da mi istumacis sto jest oni 
nauk. I. T. Mrnavid, ist. 1. Da je stvar neuz- 
moZna istumaciti. P. Radovcid, nac. 115. Kada 
dica dojdu na svitlost od razloga, da nima tada 
naspomenu od svetih ceremonij i pripovidajudi 
zlamenja nihova i sto hode iztumaciti. M. Bi- 



ISTUMACITI, 1. 



73 



ISTUPljilVANE 



jankovi6 33. Neka istumaue ceremonije. 44. Al' 
da mu koje istumacis misto svetoga pisma. A. 
Vitajif", ost. 413. Primite dakle, bogomili stioci, 
ovi moj ubogi trud, koji koliko mogoh boje i 
umido istumacih, skupi i nadostavi sa sii-omasnim 
besidami i irneni. L. Terzi6 viii. Virujuci svo 
ono sto ista crkva naucila je, odlurila i istuma- 
cila. 65. Ko bi rnoga istuinacit sada ? T. Babic, 
pism. 12. Lipo nam je Gospodin Isukrst istn- 
iiiacio sto CG redi posluh. J. Banovac, pred. 7;). 
Ako inako Petar ne istumaci svojn voju. Ant. 
Kadric 70. U ovomu prvomu iziskovanu s Bozjim 
nadarenjem u kratko como istumaciti. 107. Da 
istumacis razlucno i broj od sagrisona u svakoj 
slici griha smrtnoga. 19G. Istumaciti u malo 
isti sakramenat od zonidbe. 488. Kako naprid 
istumacismo od posluziteja. M. Dragicevi6 87. 
Posvetiliste izvansko kojo gori istumacismo. 120. 
Naj prvo je iskao istumaciti evandeje. Grgur iz 
Varosa 13. Nu iztumaci mi malo boje. M. Pavli- 
novic, razg. 67. — b) prevesti (s jednoga na 
drugi jezik). S cirulicskimi slovi hrvatskim je- 
zikom istumaciti. Anton Dalm., nov. test. 1, po- 
sveta. Kad smo evangelija istumacili. predgovor. 
Istumaci evanjelja i sve pistulo crikveno. Du- 
kjanin 12. U jezik rodjeni istumaciti vandelje. 
M. Bijankovic 16. Nauk od iste uzdrzen u je- 
dnomu listu, koje josde istumacivsi u jezik slo- 
vinski dati demo na svitlo. 94. Da me drugo 
nije ganulo za istumaciti iz talijanskoga u nar. 
jezik. P. Macukat 3. Dovedose tumacnika, da 
te rici istumaci. P. Vuletic 48. Opomni dobro 
da iz knizic djackih istumacih. F. Krajid 3. 

2. pasivno. a) vidi i, a). Istumaceni lupezi 
ne upadaju u proklestvo. Ant. Kadcid 283. Jer 
se ispovidaju bez istumacene odluke. 342. Nauk 
bogoslovja bistro istumacen. Grgur iz Vai'esa 17. 

— b) vidi 1, b). ,Eli eli lema zabatani' ke rici 
nasim jezikom jesu istlmacene: ,Bozo moj, Boze 
moj, zac si mene ostavil?' Korizm. 97'\ Iz kni- 
zice koja bi iztumacena u jezik slovinski. M. 
Bijankovic 10. Kniga istumacena u nas jezik. 
A. d. Costa 1, V. 

3. sa se, pasivno. Ako se ne bi inako istuma- 
cilo od sidalisda apostolskoga. I. J. P. Lucid, 
nar. 81. 

ISTUMACIVATI, istumacujem i istumacivam, 
impf. istumaciti. — Akc. je kao kod iskazivati. 

— Od XVI vijeka {?). Jeda svi iztumacuju. Ber- 
nardin (1586) 96(?). Pisan istumacuje sto prilika 
zlamenuje. A. Georgiceo, pril. 8. A istumaci- 
vamo da na post nas je puk samo u ove dni 
drzan. M. Bijankovic 20. 

ISTUMACKA, /. tumacene, prijevod. — Na 
jednom mjestu xviii vijeka (sa s 77ij. c). Kara- 
manid iztumaske latinske je ucinia vrhu pjesni 
Ovidija. J. Kavanin 160*. 

ISTUP, m. djelo kojijem se istupi (vidi 2. is- 
tupiti). — U rukopisu xvi vijeka (vidi kod 2. 
istupiti). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku : 
,austritt'. 

ISTUPANE, n. djelo kojijem se istiipa. — U 
Vtikcvu rjecniku. 

ISTUPATI, istupam, impf. 2. istupiti. — Od 
xviii vijeka, a izinedu rjecnika n Vukovu (,zu- 
riicktreten' ,recedo'). Kraja nema, al pristanja, 
vrati, kim bi trka izstupa'. J. Kavaiiin 439*. 

1. ISTUPITI, istupim, pf. uciniti da sto (ostro) 
bude posve tupo. — Slozeno: iz-tupiti. — Akc. 
je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi kod 
b), a izmedu rjecnika u Mikalinu (istupiti, na- 
tupiti ,retundo, obtundo, liebeto'), u Beiinu (is- 
tupiti, istupjivam ,rintuzzare' ,retundo' 623^'; iz- 



tupiti rat, iztupivam .spuntare, rintuzzare' ,ho- 
beto' 703b), u Voltigijinti (istupiti, istupjivam 
,spuntai-e, rintuzzare, torre taglio' ,stumpf ma- 
chen' ; iztupiti, iztupim, iztupivam ,spuntare, rin- 
tuzzare' ,abstumpfen, stumpf machen'), u Stuli- 
cevu (istupiti, istupjujem i istupjivam ,hebetare, 
retundere , aciem retundere') , u Vukovu (noz, 
britvu , stumpf machen' ,obtundo'). 

11. aktivno. Istupi mnokrat o ne (prsi) sve 
stril' svoje. D. Zlatarid 1^^. 

b. pasivno. Maher do sada nije gore prije bio 
istupjen. M. Vetranid 2, 239. 

c. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kalinu (,hebetesco') i u Stulicevu (,retundi etc.'). 
'Stupi mi so zelesce. Jacke. 223. A sto vrijedi 
zarubiti nado, zarubide, istupit se nede. Osvetn. 

2, 72. 

2. ISTUPITI, istupim. pf. slozeno: iz-stupiti. 
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec je stara, 
isporedi stslov. ist;ipiti. 

1. neprelazno, stupiti na poje, s mjesta, iz 
mjesta, ostaviti mjesto. — Izmed^u rjecnika u Vu- 
kovu (,zuriicktreten' ,recedo' s primjerom: Istupi 
na stranu) i u Danicieevu (,excedere ; procedere'). 
Predb sudije istupi Radoje. Spom. sr. 2, 118. 
(1462 Hi kasnije). — Naj cesce se upotreh^ava n 
prenesenom smislu kad ko ostav^a sto wnno (n. 
p. cast, sluzbu, Hi nece da slusa zakon, zapo- 
vijed itd.). Ize istupitb st ustavjenago mnoju. 
Sava, sim. pam. saf. 11. Istupiti iz ui'eda ,vom 
amto abtreten'. Jur. pol. tei'minol. 9. Istupiti 
iz sluzbe ,den dienst quittiren'. 406. — m ovome 
primjeru stoji s genetivom bez prijedloga : Za ta- 
kovaago jemu razgrtdenija istupi sana antgelt- 
skaago. Danilo 208. — takod:er u prenesenom 
smislu lead ce^ade izguhi pamet, side s uma. Is- 
tupivsi umomb. Glasnik. 11, 116. Ali si pameti 
istupil sada van. Oliva. 5. 

3. prelazno. 

a. aktivno. a) uciniti da ko (objekat) istupi. 
Svoju vojsku natrag istupise. Nar. pjes. petr. 

3, 124. — b) nije mi jasno znacene na ovom 
mjestu: Kapitul od izstupa. — I volant je covikt 
covika izbstupiti ; tako ca je o plemensdinu, kako 
od stvari gibude, kako i od krvi ali od svake 
ine rici more se izstupiti, dali je zakont stari, 
da istupb ne ima odstupa. I toj se razumi ovakoj : 
tribuje da bude izbstupt taki i u takovu mistu, 
kako ga more ovi suparizi. s pravdomb stisnuti 
onoga ki izbstupi; i zatoj se govori da istupb 
ne ima imiti odstupa, jere od neuzmoznoga 
nitkorb nije duzanb. Stat. po|. ark. 5, 269. — c) 
na ovom. mjestu kao da znaci zastupiti, braniti: 
Da ih odemo braniti, iskupiti, istupiti proti vsa- 
komu. Mon. Croat. 173. (1499). 

b. sa se, refleksivno, znacene je kao kod ne- 
prelaznoga glagola (kod 1). Ruke previ, natrag 
se istupi. Nar. pjes. petr. 2, 274. Pak se onda 
natrag istupise. 3, 37. Pridemo skutu i istu- 
pimo se natrag. P. M. Nenadovid, mem. 38. 

ISTUPJETI, istupim, pf. postati posve tup — 
Slozeno: iz-tupjeti. — Akc. se ne mijena. — Na 
jednom mjestu xvi vijeka (s i mj. je) u prene- 
senom smislu. Istupila je (moja glava) duSom 
mojom. M. Drzid 133. 

ISTUP^jEJSTE, n. djelo kojijem se istupi (vidi 
1. istupiti). — Stariji je oblik istupjenje. — Iz- 
medu rjecnika u M.ika\inu (istupjenje), u Beiinu 
(istupjenje ,il rintuzzare' ,retnndere' 6231'; iztu- 
pjenje ,spuntamento, rintuzzamento di punta' ,mu- 
cronis hebetatio' 703^), u Stulicevu (istupjene). 

1ST UPJ^I VANE, n. djelo kojijem se istupjuje. 
— U Sulekovu rjecniku: ,abstumpfung'. 



^ t! 



ISTUP:^IVATI 74 

ISTUP^jIVATI, istupjujem i istupjivam, impf. 
]. istupiti. — U Belinu rjecniku: praes. istu- 
pjivam kod istupiti ; u Voltigijinu : praes. istu- 
pjivam kod istupiti; u Stulicevu: freq. v. istu- 
piti, a kod ovoga ima praes. istupjujem i istu- 
pjivam. 

ISTUPNIK, m. covjek koji istupa. — U §u- 
lekovu rjecniku: ,austreter'. 

ISTUPNINA, /. novae (gloha) sto se placa kad 
se istupa s kakve sluzbe. — Nacmeno u nase 
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,austrittsgeld'. 

ISTUEANE, «. djelo kojijem se istura. — U 
Vukovu rjecniku. 

ISTUEATI, isturam, impf. isturiti. — Akc. je 
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka (istina u 
ohadva primjera toga vijeka moze se slivatiti kao 
perfektivni glagol, te hi bilo slozeno: iz-turati), 
a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,ausstossen' ,ex- 
trudo'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen, 
abfeuern (die flinte ' ,ejaculor (glandes)'. 4. ,aus- 
schlagen' ,calcitro' s primjerom: Istura nogama 
kao kulasica u vrsaju (Nar. posl. vuk. 105). Mi- 
snici ga zatim isturase na dvor. E. Pavid, ogl. 
338. Ovi ga prosibase s sibama i naj posli is- 
turase iz crkve. 432. Odvede ga u more debelo ; 
ona tura, more ga istura. Nar. pjes. vil. 1866. 
485. 

iSTUECITI, isturcim, pf. sve (kad je mnogo 
objekata) poturciti. — Slozeno: iz-turciti. — Akc. 
je kao kod izgaziti. — Od xvm vijeka (vidi kod 
3), a izmedu rjecnika u Vukovu (,nach einander 
tiirkisch machen' ,facio esse Turcam alium ox 
alio'). 

1. aktivno. Sve cu ti ih mlade isturciti. Nar. 
pjes. vuk. 3, 61. Sinove joj i kceri i nu samu 
zarobiti i isturciti. Vuk, nar. pjes. 3, 84. Vjerne 
Jube osramili sramom, i djetide isturcili lude. 
Osvetn. 2, 169. 

2. pasivno. Da glavare brade isturcene. P. 
Petrovic, gor. vijen. 26. 

15. sa se, rejleksivno, poturciti se (o svima). — 
Izmedu rjecnika u Vukovu (isturciti se, isturcimo 
se ,insgesammt Tiirken werden' ,fidem turcicam 
amplector unus ex alio'). Koji se ne ktise iztur- 
citi, cini jih pogubiti. And. Kacic, razg. 182. 
Nihovo se rob}e isturcilo. Nar. pjes. vuk. 3, 87. 
Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iz 
naj prije isturcila gospoda. Vuk, kovc. 5. Is- 
turci se plahi i lakomi. P. Petrovid, gor. vijen. 
10. E se zemja sva isturci, Bog je kleo! 79. 

ISTUEITI, isturim, pf. tureci (bacajuci Hi 
tiskajuci) uciniti da sto (objekat) izide. — Slo- 
zeno: iz-turiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — 
Od xvm vijeka (vidi a, b)), a izmedu rjecnika u 
Vukovu (I. ,au8st08sen' .extrudo'. 2. ,ausschiessen' 
,rejicio'. .3. , abfeuern' ,ejaculor (glandes)', cf. iz- 
baciti. 4. ,binausthun' ,oxsero'). 

j«. aktivno. a) izbaciti. Nade starac sanduk od 
olova, isturila voda pod obalu. Nar, posl. vuk. 

2, 64. Na prsi mu tokn oStotiSe, a na leda srce 
isturise. Ogled, sr. 79. — b) istiskati. O Hirodu 
kratko pripovidase, da za ruku izvode ili nogom 
iztuii zenu brata svoga. D. Eapid 21. — c) 
izagnati (objekat je zivotina). Iz avlije kone is- 
turise. Nar. pjes. juk. 258. — d) kad je objekat 
puska, tnp itd , ispaliti, izbaciti. Doke duge puSko 
isturi§e. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Sve isturi od 
boja topove. 2, 607. Ne daso im pu§ke isturiti. 

3, 11. A isturi dvije pugke male. 3, 194. I 
isturi puSke babernika. 3, 329. Tanke pu«ke 
isturise. Pjev. cm. 97'>. Tobo2 hodu topa na- 
puniti, na Maltiju isturiti grada. Nar. pjes. vil. 



ISUHEIST 



1867. 646. — e) s ohjektom rijec, glas, u prene- 
senom smislu, kao izreci, izgovoriti (mozebiti i 
rnzglasiti). I ovaku rijec isturio. Nar. pjes. here, 
vuk. 23. On ovaku rijec isturio. 170. Da se 
onom s vukom nanapase, ko je take isturio glase! 
Osvetn. 6, 64. — f) bez prave site uciniti da 
sto izide. aa) objekat je ce}ade. Ti isturi liijadu 
Latina, nek mi sretu u po|e svatove. Nar. pjes. 
vuk. 2, 525. Otale mi Iva ispratlse i na more 
vodu naturise, iz demija nega isturise, ode Ivan 
zdravo i veselo. 2, 526. Pa isturi vojsku u Vra- 
cara. 4, 356. A isturi po medama Turke, neka 
Turci pale kuburlije. 4, 497. Na lade silu na- 
turio, pod b'jelu je Varnu isturio. Pjev. cm. 
88''. — bb) objekat je sto nezivo. Ostavi mi prozor 
pred dojkama, isturi mi moje b'jelo dojke. Nar. 
pjes. vuk. 2, 123. 

b. sa se, refleksivno. Dva se k kraju isturila 
druga. Osvetn. 2, 139. U po toga krvavoga jada 
isturi se delija neznana. 3, 138. 

ISTUSTEN, adj. (Hi part, praet. pass.?) ne- 
jasna rijec (tust?) ujednom primjeru xvii vijeka. 
Daje svojijem slugami plodove istustene i lijepe 
s dvora, bududi iznutra puni crvi i gneli. M. 
Eadnid 184a. 

ISTUZITI, istuzim, pf. posve potuziti. — Slo- 
zeno: iz-tuziti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — 
Od XVI vijeka (vidi kod b). 

a. aktivno. Da tuge neka ti sve moje iztuzim. 
H. Lucid 195. I sve jade sinu istuzila. Nar. 
pjes. petr. 2, 332. — In Sulekovu rjecniku: ,ab- 
klagen'. 

b. sa se, rejleksivno, posve se potuziti (cesce 
nego aktivno). — Izmedu rjecnika u Belinu (,la- 
mentarsi molto' ,dequeror' 423'^) i u Stulicevu 
(,deplorare, conqueri'). Da se istuzu, malo odahnem. 
M. Vetranid 2, 399. Mod se istuzit ... 2, 443. 
Plac boles odlaga i kad se istuze meu sobom 
dva draga od tuge ku druze. N. Dimitrovid 18. 
Pod' dokle s' tej vo}e, ter im se istuzi. N. Na- 
Jeskovid 1, 252. Boje mod se sam istnzit kroz 
boles, ka ko|e srce me na svit saj. D. Eanina 
74a. Podu moj cvilit vaj kim skrovno sve sahnem, 
jeda se kako daj iztuziv odahnem. 129i>. Govori 
za istuziti se. B. Kasid. zrc. 97. Po tuge od- 
lozi tko se srcanu iztuzi. (D). Poslov. danic. 96. 
Ne umijem pocetka zametnut, za prikazat }epost, 
plemenitost duse nase, ako se ne istuzim prije 
na nas istijeh, ne izjadim. A. Kalid 2. Grde su 
i gore istuzile se, izgovorile kceri na oca, neg 
li zet na tasta. 342. Prije nede se stavit za 
ucinit koji peso, ako se prije ne izrevaju toliko, 
ne istuze. 390. Faunu te istuzi kako jo po- 
stradao. J. Eajid, boj. 111. — I u iSulekovu rjec- 
niku: ,ausklagen'. 

ISTUZiVATI SE, istuzujom se i istuzivam se, 
impf. istuziti se. — Akc. je kao kod iskazivati. 

— U Stulicevu rjecniku: istuzivati se, istuzivam 
se uz istu2.iti se. 

ISTVOE, m. u Stulicevu rjecniku: ,effectus'. 

— nepouzdano. 

ISTVOEATI, istvoram, impf. istvoriti. — Samo 
u Stulicevu rjecniku (uz istvoriti). 

ISTVOEITI, istvorim, pf. stvoriti (uprav iz 
cega). — Na jednom mjestu xvni vijeka (sa se, 
rejleksivno), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,creare, 
procreare, efficere, conficere aliquid ex nihilo'). 
Dokle se ne prilikuje Isukrst u nami i ne iz- 
stvori se zivo u dusi slika negovoga zivota. A. 
Kanizlid, uzr. 167. 

ISUHEIST (Isuhrst), m. vidi Isukrst. — Samo 
u jednoga pisca xvi vijeka, ali je svagda skra- 



ISUHRIST 



75 



ISUKRSTOV 



6eno, te sc ne mo£e znati treba U citati -ri- ili 
-T-. vidi i Isuhristov. — Itadi oblika Isuhrist 
vidi kod Isus, a i Isuhrtsti. se nahodi u staroslo- 
venskom jeziku (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-' 
kod ove rijeci). Ispovedamo Isuha. S. Budinic, 
sum. 7^. Nasljedujmo Isuha. 8a. Veruju u 
Isuha. 8^. 

ISUHRISTOV, adj. koji pripada Isuhristu. — 
Na jednom mjestu xviii vijeka. Na koris vjere 
Isuhristove. S. Rosa 111*. 

ISTJKANE, «. djelo kojijem se isuce. — U Stii- 
liievu rjecnikii: issukane. 

ISUKATI, isucem (isukam), pf. slozeno: iz- 
sukati. — • Akc. je kao kod ispisati (i ispitati). 
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika- 
jimc (izsukati i issukati, sukati ,torquoo, contor- 
queo, convolvo') gdje se naj prije naliodi, u Volti- 
gijinu (izsukati, izsukam .contorcoro, attortigliare' 
,zusainmendrehen'), u Stulicevu (isukati i issu- 
kati ,torquere, contorquere'), « Vukovu (isukati, 
isucem ,herauswinden' ,evolvo , extraho', n. p. 
crijeva, cf. isnovati, iskantati). 

1. izvaditi sucuci. 

ji. aktivno. Amo: mile, lala, simsirove grane; 
a tamo bi crijeva jedan drugomu isukali. M. 
Pavlinovid, razg. 18. — 1 u prenesenom smislu, 
kao izvaditi uopce. Dr6e, sumi, zvoni soba, dok 
izsucu igru dugu. J. Krmpotid, katar. 122. oso- 
bito nozu, sahjt itd. kad se vadi iz noznice. 
Ali u onoj velikoj brzini ne isuka gola noza, 
nego ga istrze zajedno s noznicama. M. D. Mili- 
cevic, zim. vec. 230. Isucem noz i udarim dva 
tri puta. 230. Momci isukase sab]e. jur. 82. 
Usjede na kona i isuka sab)u. zlosel. 154. 

b. pasivno. Istina, da su ono, §to se u Nije- 
maca pod imenom ,krezl' prodaje i jode, teleca 
crijeva ne isukana nego isporena onako, kao 5to 
stoje u teletu. Vuk, pism. 25. — I u prenesenom 
smislu. Ali to mi se cini odve6 isukano. M. 
Pavlinovic, razg. 68. 

c. sa se, refleksivno, u prenesenom smislu : do- 
goditi se, zgoditi se. — U Sulekovii rjecniku: 
,vorfallen'. 

3. svrsiti sukane, sve zasukati. — U Mikajinu, 
VoUigijinu, Stulicevu rjecniku. 

ISUKAVATI, isukavam, impf. isukati. — U 
BJelostjencevu rjecniku: izsukavam, v. sucem. 

ISUKIVATI, isukujem i isiikivam, impf. isu- 
kati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Stuli- 
cevu rjecniku: issukivati, issukivam ,in contor- 
quendo esse'. 

ISUKRIST, m. vidi Isukrst. — U dva pisca 
XVI i XVII vijeka. Zaradi Isukrista. F. Vrancid', 
ziv. 47. Mudrost koju Isukrist ukaziva. M. Radni6 
IS?!^. Smrt Isusa Isukrista. 159*. 

ISUKRISTOV, adj. koji pripada Jsukristu. Od 
visine mudrosti Isukristove. M. Radni6 156^. Svo- 
tije cinena Isukristovije. 157^. 

ISUKRST, m. Jesus Christus, sastav(eno : Isu- 
Krst. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Be 
linu (Isukrs , Christus' 191 a). Muka Gospodina 
Isukrsta. Mon. croat. 91. (1461). Hip u kom 
Isukrst od mrtvih uskrsnu. Bernardin 92. Ode- 
dimo se Gospodinom Isukrstom. N. Ranina 13a. 
paul. rom. 18, 14. Govori Isukrst u vandelju. 
Zborn. 17^. Tko ho6e biti moj? Isukrs veli ti. 
N. Dimitrovi6 22. Koliko da ih isti Isukrst bude 
ciniti. A. Guceti6, roz. jez. 4. Priblagi Isukrste. 
108. Po pustinah nag docime Isukrsta naga slidi. 
I. Gundulid 437. Vjerujem u Isukrsta. I. T. Mr- 
navid, nauk. 1702. 6. Blag Isukrs tuj spovijeda 
sve zakone. I. V. Bunic, maud. 8. Isukrste kra)u 



od slave. J. R. Gucetid 12. Isukrsta spasiteja. 
P. Posilovid, nasi. 4''. Porodjonje Gospodina na- 
sega Isukrsta. L. Terzid xxv. Isukrst Gospodin 
nas. K. Magarovid 44. Isukrste, ki ostavi sebe 
na svijet svejer ziva. J. Kavaiiin 69i>. Ne raoz' bit 
drag Isukrstu. 99*. Gospodin Isukrs. I. Dordid, 
salt. 20. Gospodin nas Isukrst. M. LekuSic, razm. 
11. Ti si Isukrst sin Boga zivoga. A. Badid 9. 
Isus ali Isukrst. H. Bonacid 37. Prem bi^pod- 
lozan i poslusan sfetomu Jozefu Isukrst. Cesti- 
tosti. 16. l^ubavi ove dade nam izgled isti Go- 
spodin Isukrst. A. Kanizlic, fran. 216. Isukrst 
ukaza se ucenikom. bogo}ubn. 105. Isukrst bo 
hoti ... E. Pavid, ogl. 476. Upudone i smrt Go- 
spodina Isukrsta. F. Matid 5. Imademo krajestvo 
nebesko, jere je ovo Isukrst rekao. 8. Ovo ime 
, Isukrst' jest od dva sastavjeno to jest ,Isus Krst'. 
34. Moledi Boga i Bogorodicu, da se svi sjedi- 
nimo u jedinstvu duhovnomu pravovirstva i }u- 
bavi nasega Isukrsta. And. Kacid, razg. 1.56. 
Drzedi stanovito, da se u prisvetqj ostiji oni isti 
zivi Isukrst nahodi. I. J. P. Lucid, doct. 39. — 
Kod katolika cesto odgovara grc. Xqktto.,- i lat. 
Christus. tako moze biti da je i u nekoliko pre- 
dasnijeh primjcra, ali je bez sumne u ovima: 
Poctovanomu u Isusu Isukrstu gospodinu Dom 
Jakofu Milicidu. Bernardin (1543). vn. Otajnosti 
od nauka Jezusa Isukrsta. A. Gucetid, roz. jez. 
3. Prislavno ime Jezusa Isukrsta. 15. Po go- 
spodinu nasemu Isusu Isukrstu. I. Ancid, svit. 
119. Isukrste, slisi nas. Isukrste, uslisi nas. P. 
Posilovid, nasi. 81a. Drzase Isusa Isukrsta . . . 
M. Radnic 3^. ^jubedi vrh svijeh stvari Gospo- 
dina nasega Jezusa Isukrsta. I Akvilini 54. Sa- 
kramenat od tila Isukrstova, u komu Gospodin 
nas Isus Isukrst uzdrzi se. M. Bijankovid 36. 
S prilipom pripravon, koja cini priugodnu crikvu 
ocima od vicnpga, zarucnika Isusa Isukrsta. 118. 
Isukrste, uslisi nas. S. Margitid, ispov. 276. O 
pridragi i Jubeznivi Sinu Bozji, Isuse Isukrste. 
L. Terzid 3. Gospodine Isuse Isukrste. J. Ba- 
novac, blagosov. 3 12. Muka Isusa Isukrsta. razg. 
156. Gospodin nas Isus Isukrst. B. Pavlovid 15. 
Prisvoti sakramenat tila i krvi Gospodina nasega 
Isusa Isukrsta. 18. Molitva spasiteju Isusu Isu- 
krstu. 50. Po Isusu Isukrstu. F. Lastrid, test. 
186^. Nas ovo uci Isus Isukrst. 248a. Ako tko 
ne lubi Isusa Isukrsta. 333a. Isukrste, cuj na.s. 

A. Kanizlid , fran. 239. Ja sam zaludni sluga 
Isusa Isukrsta. M. Zoricid, zrc. 4. 

iSUKRSTI, adj. koji pripada Isukrstu, vidi 
Isakrstov. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Pak 
kriz ize Isukrsti. J. Kavanin 2931^. Jaram vjere 
Isukrste vrhu pledi ravnu nose. 384*'. 

ISUKRSTORODICA , /. Isukrstova mati. ~ 
Nacineno prema bogorodica. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Divica Marija ne more se zvati Bo- 
gorodica, nego Isukrstorodica. A. Badid 11. 

isUKRSTOV, adj. koji pripada Isukrstu. Pre- 
sveto ime Isukrstovo. Korizm. 79**. Vidivsi djela 
Isukrstova. N. Ranina 14*. mat. 11, 2. Sluga 
Isukrstov Pavao. 2Ua. paul. rom^ 1, 1. Naslido- 
vati spasonosni nauk Isukrstov. S. Budinid, sum. 
2a. Djela Isukrstova. A. Gucetid, i-oz. mar. 21. 
Po porodjenju Isukrstovu. M. Divkovic, nauk. 
la. Da se ima Isukrstovijem ubozijem dati bo}o. 

B. Kasid, in. 15. Umri leta Isukrstova 107. F. 
Glavinid, cvit. 10*. Petru namistniku Isukrsto- 
vomu na zemji. 20b. Ze}ahu radi jubavi umriti 
Isukrstove. ISOa. Majko Isukrstova! I. T. Mr- 
navid, nauk. krst. 1708. 29. Papa vikar Isukrstov. 
I. Ancid, ogl. 109. Prislatko ime Isukrstovo. P. 
Posilovid, nasi. 147^. Ispovida zakon i viru Isa- 



ISUKESTOV 



76 



ISUSOV 



krstovu. Azbukv. 1690. 1. Koji prorokovase do- 
§asce Isukrstovo. P. Macukat 27. Isukrstov dadko 
mnini. J. Kavanin 521i>. Zakon Isukrstov. A. 
BacJc 146. Koji su na ovom svitu svake nevoje 
za ]ubav Isukrstovu podnosili. J. Banovac, razg. 
2. Zudije mormorahu za dili Isukrstovi. 116. 
Sveta Marija de Pacis no poznada druge Jubavi 
izvan Isukrstove. 133. Zarad dostojanstvi dila 
Isukrstovi. J. Filipovid 1, 25^. Kada se dusa 
Isukrstova rasta s tijelom. F. Lastric, od' 133. 
Yiru Isukrstovu zagrlise. A. Kanizlic, fran. 43. 
Da budemo dostojni obecana Isukrstovih. 239. 
Uskrsnutje Isukrstovo. E. Pavic, ogl. 628. Kada 
ono godine Isukrstove 33 . . . M. A. Eejkovic, 
sabr. 82. 

iSUKESTOVAC, Isukrstovca, m. Isukrstov 
covjek. — Na dva mjesta xvii vijeka (na prvome 
se upotrehjava prema grc. /oiaTog = pomazanik). 
Mi se zovemo Isukrstovci aliti pomazanici. M. 
Divkovic, nauk. 15''. Uzmi moj svit, o Isukr- 
stovce. M. Eadnic 12^'. 

ISUl^KA, /. u narodnoj zagoneci nasega vre- 
mena. Visujcica visi , a isujka gleda ; govori 
isujka: ,Damiteje, visujcice, dohvatiti, siju bih 
ti kosijom drala'. odgonet]aj : koza. Nar. zag. 
nov. 92. 

iSUMNITI, isumnim, pf. u Stulicevu rjecniku: 
izsumniti, v. odsumiiiti, gdje ima i sa se, re- 
fleksivno: izsumniti se, izsumnivam se ,a se su- 
spicionem depellere'. 

ISUMNIVATI, isumnujem i isumnivam, impf. 
isumniti. — Samo u Stulicevu rjecniku: praes. 
izsumnivam se kod izsumniti so. 

ISUNITI, isnnim, pf. u Stulicevu rjecniku: 
,effundore' s dodatkom da je uzeto iz brevijara. 
— Rijec je nepouzdana ; po svoj je prilici Stulli 
zlo procitao mj. isunuti. 

ISUNUTI, isunem (isunuti, isunem), pf. sunuti 
na poje. — Slozeno: iz-sunuti. — Rijec je stara, 
isporedi stslov. isunuti. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (izsunuti ,Gxtrahere' s primjerom: izsuni 
oruzje ,efifunde frameam'). Iztsuni oruzije. Do- 
mentijana 209. — Sa se, refleksivno. Iztsunu se 
na suho. Aleks. nov. 91. 

1. ISUNIVATI, isunujem i isiinivam, impf. 
isunuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: izsuni- 
vati, izsunivam, freq. uz izsunuti. 

2. ISUNIVATI, isunujem i isunivam, impf. 
isuniti. — U Stulicevu rjecniku: isunivati, freq. 
uz isuniti. — nepouzdano. 

ISUS, m. 'Jr,aovg, Jesus. — Rijec postaje od gre- 
koga ohlika vec u staroslovenskom jeziku (Isus'i.), 
te je u obicaju ne samo kod istocnoga nego i kod 
zapadnoga dijela nn§ega naroda (kod ovoga po 
svoj prilici iz glagolske knizevnostij ; kasnije se 
kod juznijeh katolika ptrimio iz latinskoga jezika 
oblik Jezus i Jesus (vidi oboje). — Izmedu rjec- 
nika u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (Isust). 
Isusa Hrista. Stefan, sim. para. saf. 5. Mon. sorb. 
11.(1222-1228). Vselubtzny Isuse. 120.(1336- 
1347). I zvati ce so jime negovo Isus. Bernardin 
4. luc. 1, 31. Eefie Isus ucenikom svojijem. N. Ea- 
nina 13^. luc. 21, 2.5. Nikogare ne vidjeSe negli 
samoga Isusa. 50*. mat. 17, 8. Milostivi Isuse. 
Zborn. 178'*. Blagoslovjon plod od utrobo tvojo 
Isus Krst. F. Vranci6, rjecn. 128. Ime negovo 
Isus. M. Alberti 111. Ki drSahu Isusa. 493. 
Blagoslovjen plod utrobe tvoje Isus. I. T. Mr- 
navic, nauk. krst. 1702. 13. Sluziti Isusu Krstu. 
M. Eadnid 514^. Isus govori Davidu. S. Mar- 
gitic , ispov. 219. O Isuse, spasiteju moj ! L. 
Terzid 37. Da Isus smiri ga. P. Macukat 27. 



Bice mu ime Isus. 28. Isusa Nazaranina. 30. 
Kad za n Isus svu krv toci. J. Kavanin 9*. I 
Isus za svijeh umrijet hoti. 16a. Tebe, Isuse, 
imat 6u sada u pameti. 33^. Dobri Isuse! 445a. 
Isus ali Isukrst. H. Bonacic 37. Buduci se po- 
vratio prislatki Isus u Betaniju. M. Lekusid, 
razm. 11. Node vicnost nigdar dovrsiti, nego 6e 
ili u vike muciti, jer je Isus tako svidocio. L. 
i^ubuski, pism. 19. Vam ce Isus grihe odpu- 
stiti. 39. Krv, koja bijase izisla iz prisvetoga 
tila ne prislavnoga sinka Isusa Krsta. razm. 
129. Sto je nami i tebi, Isuse, sinu Boziji? J. 
Banovac, razg. 71. Ah moj Isuse slatki! 163. 
Gospodine Isuse Isukrste! blagosov. 312. Gle- 
dati Isusa onako frustana. pripov. 80. Izvodeci 
iznova kriva svidocanstva suprot Isusu. 80. Ah 
po|ubJeni Isuse! 216. Posav Isus, osta Frane. 
P. Knezevid, ziv. 12. Eto t' Isus u svoj sliki. 
12. Isuse primilosrdni ! F. Lastrid, test. iv. Isuse 
sladki ! 98a. Zatajujete Isusa i odricete se. ned. 
4. Visi Isus propet. A. Kanizlic, roz. 43. Za- 
zivanje prisveti imena Isusa i Marije. bogo^ubn. 
499. Bijase dakle Isus priminuo. E. Pavic, ogl. 
628. U cem bi Isus mucan. F. Matid b7. Ja 
du poci s Turci bojak biti, za Isusa moju krv 
proliti. And. Kacid, razg. 143. Kamo vira, kamo 
dusa tvoja? gdi je Isus lipa dika tvoja? 148. 
Na bozid se sve ovo dogodi, kad no gospa Isusa 
porodi. 300. Svako svita stvorene sada ima ve- 
seje za Isusa rodene. F. Eadman 49. Tebe, Isuse, 
falimo. 54. Tko ode dobro zivit u Isusu. L. 
Vladmirovic 11. Isusu propetomu klanaju se. 20. 
Jest pak ime Isus ric evrejska koja spasiteja zla- 
menuje. I. Velikanovid, uput. 1, 484. Odlucit 
imade, da Isusa zeli prijati. I. J. P. Lucid, doct. 
39. Jezus ili Isus. T. Ivanovid 21. Sto de redi 
Isus, sto li Krst? B. Leakovid, nauk. 38. Ali 
evo zalosti, jer so ovo samomu Isusu ne dogodi. 
61. Od Krsta Isusa. A. Tomikovid, ziv. 302. 
Sina svoga Isusa Hristosa. Nar. pjes. vuk. 1, 122. 
Pomogo nas Isus i Marija! Nar. pjes. juk. 212. 
Fajen Isus! Nar. posl. vuk. 31. Va ime Isusa 
Eista, amin. Pravdonosa. 1852. 30. Suzni okr- 
sdene glave, liemu brada po Isusu draga. Osvetn. 
3, 93. — Kad poslije Isus ima Hristos ili Hrist, 
siivaca se gdjegdje kao da je jedna rijec, te se 
Isus ne mijena po padezima. Isust Hristo. Stefan, 
sim. pam. saf. 21. Isus Hrista. 25. Mon. serb. 
1.5. (1222—1228). Isusb Hrista. 31. (1247). — U 
takom se slucaju moze okrniti na oblik Isu koji se 
nigda ne mijena (vidi osobito Isukrst). Isu Hrista. 
Mon. serb. 5. (1198-1199). 22. (1234-1240). 28. 
(1240). Isu Hristo. 9. (1222—1228). Isu Hristb. 
103. (1333). 

ISUSA K, isuska, m. dem. Isus (mali Isus). — 
isporedi Isusid. — Na jednom mjestu xviii vijeka. 
Hotijudi zagrliti gospu i Isuska. A. Kanizlid, 
roz. 115. 

iSUSl6, m. vidi Isusak. — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka. OdilazaSe s svojim Isusidem. E. 
Pavic, ogl. 497. 

iSUSOV, adj. koji pripada Isusu. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu. Mati Isusova. N. Eanina 20*. 
mat. 1, 18. Anton Dalm., nov. test. 1, 1''. Telo 
pokopano leta Isusova 373. F. Glavinid, cvit. 8'^. 
Umri po rojstvu Isusovom 343. I2a. Kih ni smrt 
ne moga§e od jubavi razdiliti Isusove. 332*. 
DruSbe Isusove. J. Mika)a, rjecn. 1. Od Petra 
Kanizija drustva imena Isusova. Azbukv. 1690. i. 
Prava istina Isusovijeh slavnijeh usti. J. Ka- 
vanin 75''. Kriz Isusov da podnose. 298a. Qd 
sakramenta tila Isusova. A. Badid 295. Ucenici 
Isusovi. M. Lekusid, razm. 134. Da djotcu od- 



ISUSOV 



77 



ISVLACITI 



hrane u Isusovoj vjeri. Pisanica. 4. Promisjaiia 
muke Isusove. B. Pavlovid 56. Krv pi'oliti za 
jubav Isusovu. F. Lastrid, test. ad. 62*. Koji 6e 
pripovidati nauko lazjive suprotne viri Isusovoj. 
od' 290. Zarucnica Isusova. ned. 99. Vojuj kako 
dobar vojnik Isusov. 295. Druzbo Isusove mladid. 
A. Kanizlic, fran. 92. Poradi imona Isusova. M. 
Zoricid, zrc. 4. Zafajujte od Sina junaci brez 
pristanka Isusovoj majci. And. Kacic, razg'. 257. 
Isusove drage zarucnico. M. A. E.e}kovic, sat. 
C6a, Na uspomenu muka i smrti Isusove. I. J. 
P. Lu6ie, doct. 39. Krstene, krizmane, tilo Isu- 
sovo, pokora ... B. Loakovic, nauk. 152. Ovi 
sakramenat . . . zove se tilo Isusovo. 185. U pre- 
sveto ime Isusovo. Nar. pjes. vuk. 2, 303. A 
spomen'te ime Isusovo. Nar. pjes. juk. 149. 

ISUSOVAC, Isusovca, m. Jesuita (societatis 
Jesu), redovnik druzbe Isusove, Jezuit. — Na 
dva mjesta xvi i xvni vijeka. Ovo niki i od 
Isusovac scijeue. I. Ancic, o»l. 164. Bit 6e dobro 
i u scini, Isusovac (Dellabelle) sto ucini. J. Ka- 
vanin 157^'. 

ISUSATI, isusam, impf. isusiti — Samo u kni- 
gama pisanima crkvenijem jezikom. Vtzrenijem 
isusajusta bezdi.ny. Danilo 330. 

ISUSAVATI, isusavam, impf. isu§iti. — Na 
jcdnom mjestu xvni vijeka. (Vino) imade silu 
izsusavati. Z. Orfelin, podr. 50. 

ISIISITI, isusim, pf. posve osusiti. — Slozeno : 
iz-susiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec 
je stara, isporedi stslov. isusiti. — Izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (izsusiti, v. osusiti s dodatkom 
daje uzeto 12 hrevijara) i u Danidicevu (,siccare'). 

a. aktivno. Boleznt jaze be vtse telo jego isu- 
sila. Danilo 266. Odri kozu ter isusi. J. Vlad- 
mirovic, lik. 33. Ditejiua koju covik misli isu- 
siti. I. Jablanci 105. jer ga zima od soka isusi. 
J. S. Rejkovic 89. Dokle sunce ne ograne i rosu 
ne isusi. 228. Isusi sam stopama svojim sve 
potoke. D. Danicic, 2car. 19, 24. Isusicu rijeke. 
jozek. 30, 12. 

b. pasivno. Izsusena trava. J. Rajic, pouc. 
1, 117. Nine nive tako su ostale isusene od pre- 
velike jetosne prepeke. Nov. sr. 1834. 189. 

C. sa se, rejieksivno. Kada se drva sirova ili 
u vodu stop}ena stave i na ogan nalozo, ne mogu 
se nikako po nijedan nacin uze6i dokle godi se 
ne isuse. M. Divkovi6, bes. 550a. Eazlucimo u 
nama istim dila dobra od zlije, neka mogu dobra 
rasti za dobro i korist nasu a izguliti se zla i 
izsusiti, da nam ne budu na stetu. F. Lastric, 
od' 180. Neka se izsusi na suncu korijene sviju 
trava. ned. 199. U litu se ove zemje od vru- 
cine tako isuse. I. Jablanci 18. Prije nek se 
samaluk isusi. J. S. Eejkovic 301. 

ISU&iVANE, n. djelo knjijem se isusuje. — U 
Sulekovu rjecniku : ,ausdorrung'. 

ISUSIVATI, isusujem i isusivam, impf. isusiti. 
— Akc. je kao kod iskazivati. — U nase vrijeme. 
Prijetnom svojom isusujem more. D. Danicic, 
isai. 50, 2. Zaprecuje moru i isusuje ga. naum. 

isUSNI, adj. vidi Isusov. — U jednoga pisca 
xviii vijeka. Sumna Tome, s kim Isusne rane 
pipa. J. Kavanin 316a. 

iSUTI, ispem, pf. vidi izasuti. — Slozeno: iz- 
suti, iz-spem. — U Voltigijinu rjecniku: izsuti, 
V. izasuti. 

. iSUZlTI, isuzim (isuziti, isuzim), pf. zapla- 
kati se, proliti suze. — Slozeno: iz-suziti. — U 
jednoga pisca xvi vijeka. Kolikrat isuzi srdacco 



me za toj ! S. Mencetic 105. Toliko isuzi srdacce 
me za toj. 276. 

ISUZIsflTI, isuznim, j^f- osloboditi od suzanstva. 
— Nacineno od iz i suzan nantaokoin i. — U 
Stulicevu rjecniku : izsuzniti koga ,captivitato 
aliquem liborare', gdje ima i rejieksivno izsuzniti 
se ,captivitate se liberare'. — nepouzdano. 

ISUZNIVATI , isuznujem i isu2nivam , impf. 
isuzniti. — U Stulicevu rjecniku : izsuznivati, iz- 
suznivam, freq. uz izsuzniti. — nepouzdano. 

ISVEVOJ^ITI, isvevojim, pf. u Stulicevu rjec- 
niku : izsvevo|iti, izsvovojivam ,propriao volun- 
tati morem gerere'. — Slozeno: iz-svevojiti. — 
ne2)Ouzdano. 

ISVEVO^IVATI, isvevojujem i isvevojivam, 
impf. isvevojiti. — U Stulicevu rjecniku: praes. 
izsvevo}ivam kod izsvevojiti. — nepouzdano. 

ISVIJESTAN, isvijesna, adj. u Voltigijinu rjec- 
niku samo adv. ,izsvjestno' ,fedolmente, con fo- 
delta' ,getreu'. — nepouzdano. 

ISVIJESTITI, isvijestim, pf. uciniti da se ko 
(objekat) posve osvijesti. — Slozeno: iz-svijestitl 
(vidi kod osvijesfciti). — Samo na jednom mjestu 
xviii vijeka (part, praet. pass, isvijescen). Mis^ase 
nega ispravjena i isvijescena otpustiti. S. Rosa 
158a. 

ISVIJETLITI, isvijetlim, pf. uciniti da sto 
(objekat) bude posve svijetlo (i u prenesenom 
smislu). — Slozeno: iz-svijetliti. — Akc. je kao 
kod istijestiti. — U Stulicevu rjecniku: izsvije- 
tliti, izsvjet}ujem i izsvjetjivam ,expolire, perpo- 
lire, met. decorare, declarare, explicare'. 

ISVIJETJ^EIsfE, n. djelo kojijem se isvijetU. — 
U Stulicevu rjecniku: izsvijetjene. 

ISVILATI, isvilara, p/. u Vukovu rjecniku: 
isvilali kukuruzi, t. j. ubradali ,bart bekommen' 
,spica aristarum vallo munita est' s dodatkom da 
se govori u Crnoj Gori. — Postaje od iz i svila 
nastavkom a. — Akc. je kao kod iskoncati. 

ISVJETLITE^, m. covjek koji isvijetU. — U 
Stulicevu rjecniku: ,qui expolit, mot. decorat, de- 
clarat, explicat'. 

ISVJETLIV, adj. u Stulicevu rjecniku: iz- 
svjetliv ,expoliens'. — nepouzdano. 

ISVJET:^ATI, isvjet)am, pf. vidi isvijetliti. — 
Slozeno: iz-svjetjati, — Akc. je kao kod iskon- 
cati. — U Stulicevu rjecniku: izsvjetjati, v. iz- 
svijetliti. — Sa se, rejieksivno (u prenesenom 
smislu: ocistiti se, opravdati se). u Voltigijinu 
rjecniku : izsvetjati se, izsvetjam se ,schiararsi, 
scolparsi, scusarsi' ,sich erklaren, entschuldigen'. 

ISVJETJ^AVATI, isvjetjavam, impf. isyjetjati 
i isvijetliti. — Akc. je kao kod izgovarati. — U 
Stulicevu rjecniku: izsvjetjavati, freq. «^ izsvjet- 
}ati. 

ISVJETl^iVATI, isvjetJTijem i isvjetjivam, impf. 
isvijetliti. — U Stulicevu rjecniku: izsvjotlivati, 
izsvjetlivam, freq. v. izsvijetliti, a kod izsvijetliti 
ima praes. izsvjetjujem i izsvjetjivam. 

iSVJETOVATI, isvjetujem, pf. posve, do kraja 
posvjetovati. — Slozeno: iz-svjetovati. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: izsvjetovati koga ,rep6titi3- 
conslliis aliquem juvare'. 

ISVLACITI, isvlacim, pf. vidi isvu6i. — Slo- 
zeno: iz-svlaciti. — S kajkavskijem oblikom isla- 
citi samo u Bjelosfjencevu rjecniku : izslacim 
,exuo', V. izvlaSim, i u Voltigijinu: izslaciti, iz- 
slafiim, izslacivam ,svestire, spogliare' ,entkleiden, 
ausziehen'. 



ISVLACIVATI 



78 



I§CAZNUTr 



ISVLACIVATI, isvlacujem i isvlacivam, impf. 
isvlaciti. — U Voltigijinu rjecniku : praes. izsla- 
civam kod izslaciti, 

ISVUCI, isvucem, pf. posve svuci. — Slozeno : 
iz-svuci. — Akc. je kao kod istresti. — Od xv 
do XVII vijeka. Gola ga isvuii naj prvo hotise. 
M. Marulic 186. Zapovidi ju nagu isvuci. Ziv. 
kat. star. 1, 222. Imamo isvuldi vethoga clo- 
veka, a obulci se u novoga. S. Budinic, sum. 
1141^. Izsfukose ga iz one hajetine. Michelangelo. 
36. Trikrat bi izsfucen. 33. 

ISVUKIVATI, isvilkujem i isvukivatn, impf. 
isvudi. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Izsfu- 
kujuci ga iz one crjene hajine, osta nag. Mi- 
chelangelo. 37. 

IS, interj. glas kojijem se tjerajii kokosi a i 
druge (osobito domace krilate) zivotine. — Od 
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is iS 
,vox qua lUyrii gallinas etc. expellunt') i u Vii- 
kovu (,der laut um die huhner zu vertreiben' 
jsonus pellendis gallinis' s primjerom: Is, t ida, 
is!). Kokosi se hitaju s ,ciku rade', a ne s ,is, 
is'. (D). Poslov. danic. 47. Is, kokote balabane! 
Nar. pjes. vuk. 1, 193. Is, o koke, kokorajko! 
1, 194. Is otole, pust' ostala! Nar. pjes. here. 
vuk. 238. Is otole, kosutice! 247. Is, paune 
zlatopere ! 347. Pocne cerati kokosi govoredi: 
,Is amo tamo !' Nar. prip. vrc. 21. Is ! orao to 
odnio ! Nar. prip. vuk. 163. Is, ne prasi. (kad 
ko sto slazc ili se hvali. kao da se govori ko- 
kosi). Nar. posl. vuk. 106. 

I&-, vidi kod iti. 

V 

ISA, vidi is. Isa, vrani, obiJeXje grdno ! Ogled, 
sr. 393. 

ISALABAZATI, isalabazam, j)f. reku u sali: 
,De Iiija?' ,Isabalaza tamo nekud u nive'. — U 
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

ISALITI SE, isalim se, pf. posaliti se mnogo, 
do mile vole. — Slozeno: iz-sallti. — jlkc. je kao 
kod izgaziti. — U nase vrijeme. ,Nocas smo se 
na prelu siti isalili i isegali'. u Lici. J. Bogda- 
novic. — I u Sulekovu rjecniku: ,ausscherzen'. 

ISANTATI, isantam, pf. izici santajudi. — Slo- 
zeno: iz-santati. — U nase vrijeme u Lici. ,01azi, 
vratri santesa, ti ga uz ovu glavicu isantas!' J. 
Bogdanovid. — U Dubrovniku je drukciji akcenat: 
i.santati, isantam. P. Budmani. 

ISARABATATI, isarabatam, pf. izmijesati, sta- 
viti u nered, iskvariti. — Slozeno : iz-sarabatati (?). 

— P jednoga pisca nasega vremena. Sve su moje 
knige bile jsarabatane ; svaki naslov isatiran, za- 
mrjan. M. D. Milidevic, des. par, 60. 

ISARATI, isaram, pf. udiniti da sto (ohjekat) 
bade posve sareno. — Slozeno: iz-sarati — Akc. 
je kao kod ispitati. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (,bunt machen' .variego'). — 
1 sa se, refleksivno : uciniti se sareno, pokazati 
se Sareno. Ispod ruke glednu po ordiji, al' se 
turska vojska isarala. Nar. pjes. vuk. 4, 196. 

ISARET, m. mig, arap. isare, tur. isaret. — 
U Vukovu rjecniku: ,-wink' ,nutus' s primjerom: 
Kazao mu isaretom, t. j. namigne na nega. 

ISASCE, n. djelo kojijem se ide (vidi kod iti). 

— Stariji je oblik isastje. — xvii i xviii vijeka 
(rijetko). Trudan i umoren od toliko nagla i 
brza isastja. M. Divkovic, bes. 370^. I po isasdu 
od ovoga svita spasenje molim. F. Glavinid, svitl. 
129. Od isasca Ivanova. S. Rosa 47*. 

ISATIRATI, isatiram, 2>f zamr}ati{?), izbri- 
sati (?). — Slozeno : iz-satirati (?). — U jednoga 
pisca nakga vremena (vidi kod iSarabatati). 



IsAVATI, isavam, impf. cesto ici (vidi kod 
iti). — U nase vrijeme u Vukovaru. On je isavao 
u Bee (2esto isao). Zemjak. 1871. 2. 

isCACKATI, iscackam, pf. posve procackati. 

— Slozeno: iz-cackati. — U nase vrijeme. P. 
Budmani. 

ISCADRKNUTI, iscadrknem, pf. izmamiti. — 
Slozeno: iz-cadrknuti (?). — U nase vrijeme u 
Lici. ,E ! da 'e meni kako to od nega iscadrknuti'. 
,Aia, moj brte, ne iscadrknu od nega, da si jo§ 
toliki'. J. Bogdanovid. 

ISCAKATI, iscakam, pf. iskfuvati, isk]ueati. 

— Slozeno: iz-cakati. — U nase vrijeme u Lici. 
,Zatvoraj kokosi, sav mi kupus iscakase'. ,Isca- 
kase kokosi i svu salatu'. J. Bogdanovid, 

ISCAKNUTI, iscaknem, pf. jednom iskjuvati. — 
V nase vrijeme u Lici. ,Aja, brte, ko i od iega 
sto iscakne, vesela mu majka'. J, Bogdanovid. 

ISCA-KTATI, iscaktam, pf. posve pccaktati. — 
Slozeno: iz-caktati. — U Stulicevu rjecniku: iz- 
caktati, izcaktjem ,ex commissuris, rimis aliquid 
extrahere', — U nase vrijeme u Dubrovniku same 
zubima. P. Budmani. 

ISCAMITI, iscamim, pf. izginuti, isceznuti ca- 
meci. — Slozeno: iz-camiti. — U Stulicevu rjec- 
niku: izdamiti ,consumi, confici'. 

ISCAMIVATI, iscamujem i iscamivam, impf. 
iscamiti. — U Stulicevu rjecniku : izcamivati, iz- 
camivam ,sensim consumi'. 

iSCASITI, vidi iscasiti, 

ISCASTITI, iscastim, pf. posve ili svakoga po- 
castiti. — Slozeno : iz-castiti. — Akc. je kao kod 
iznositi. — TJ nase vrijeme. J. Bogdanovid. P. 
Budmani. 

ISCASITI, iscasim, pf. uganuti, navinuti. — 
Akc. je kao kod izgaziti. — Slozeno: iz-casiti 
(isporedi ucasiti); ovome se glagolu ne zna po- 
statie ; maze se pomisliti na ,casicu^ u kolenu, all 
mu je u starija vremena bez sumne bio oblik 
casiti. 

1. iscasiti. — xvii i xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikajinu (izcasiti, navinuti udo ,luxo, 
eluxo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu 
(izcasiti ,dislogare un membro, muover di luogo' 
,luxare'). Sto pomaze onomu koji je izcasio jednu 
ruku stavit mu na prste mnoge prstene od zlata? 
M. Radnid 374*. Kada pod Pampelonom gradom 
nogu izcasi . . . dade si nogu namistiti , . . Volim 
dati iznova izcasiti, pak po dobru majstoru opet 
dati namistiti . . . Kada si sebi iznova dao nogu 
izcasiti ... D. Rapid 176. 

3. iscasiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu (n. p. nogu, ruku ,ausrenken' 
,luxo'). Konic mu je nogu isdasio. Pjev. cm. 
220a. — J ga se, 2^csivno. Te se Jakovu iscasi 
stegno. D. Danicic, Imojs. 32, 25. 

ISCASiVATI, isc^sujem i iscisivam, impf. 
iscasiti (i iscasiti). — Samo u Stulicevu rjecniku: 
izdasivati, izcasivam ,luxare'. 

iSCAVLITI, iscavlim, pf. u StuliSevu rjecniku: 
izcavliti, cavlo izvaditi ,clavos refigere'. — Na- 
cineno od iz i cavao nastavkom i. — nepouzdano. 

ISCAVJ^IVATI, iscavjujem i iscavjivam, impf. 
iscavliti. — U Stulicevu rjecniku: izcavlivati, iz- 
davlivam, freq. uz izdavliti. — nepouzdano. 

tSCAZNUTI, iscaznem, pf. vidi isceznuti. — 
Slozeno : iz-caznuti. — TJ nekijeh pisaca xvii i 
xviii vijeka. Izcazne izprazna cestitost umrlije. 
M. Radnid 231^. Izcaznuse u nihovijem mislima. 
451a, Izcazne tasta slava. 522^. Ovo rekavsi, 



ISCAZNUTT 



79 



ISCEPUSATT, 2, b. 



izcaznu. J. Bauovac, razg. 37. Oskropivsi ga, 
is5aznu. pred. 154. Ovo izrckavsi izcaznu. pripov. 
146. Iscaznu iz prid ociju, prisv. obit. 74. Iz- 
caznu u tebi jubav prama Bogu. M. Zoricic, 
osm. 24. Ovo rekavsi izcaznu videne. zrc. 8. 
Onda izcaznu ona skupstina djavolska. 15. Pri- 
lipi mu ga, pak onda izcaznu. 50. Izcasnu s ociju. 
9.S. I take izcaznuse strahovita videna. 104. 

ISCAZNIVATI, iscaznujem i iscaznivam, impf. 
iscaznuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka (sum- 
nivo). All netom otvori oci, snivano blago iz- 
cazniva. A. d. Bella, razgov. 166. jamacno je 
pisac iiapisao izcezniva. 

ISCEGETATI, iscegrcem, pf. istrugati. — Slo- 
zeno: iz-cegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iz- 
cegrtati i iscegrtati, iscegrtjujem i iscegrtivam 
i grijeskom iscegrdati, iscegrcujom i iscegrcivam 
,deradere, abradere'. — 1 u nase vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

ISCEGETIVATI , iscegrtujem _ i iscegrtivam, 
impf. iscegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iscegr- 
tivati i grijeskom iscegrdivati, a kod iscegrtati 
ima praes. iscegrtivam, kod iscegrcati praes. 
iscegrcujem. 

ISCEKATI, iscekam, pf. docekati (ali se moze 
isticati da se dugo vrijeme Hi sa ze}om ceka). — 
Slozeno: iz-cekati. — Akc. je kao kod izgledati. 
— Od xvii vijeka, a izviedu rjecnika u Stulicevu 
(izcekati ,usqu6 in finem cum taedio exspectare') 
i u Vukovu (,abwarten' ,exspecto'). 

1. aktivno. I Lehi posteno juris izcekase. I. 
T. Mrnavii, osm. 51. Isceka dakle na vrutiti od 
templa Simuna proroka. P. Parcic 46. Ja cu 
tebe, brate, iscekati. Nar. pjes. vuk. 4, 47. Kceri 
moja, jer se ne udajes? koga cekas? ne iscekala 
ga! Nar. pjes. bos. prij. 1, 41. Sve vojvoda is- 
cekao druge. Osvetn. 2, 162. 

3. sa se. 

a. refleksivno, kao nacekati se. — U nase vri- 
jeme u Dubrovniku. ,Na svrhu si do§o, bas sam 
te se isceko'. P. Budmani. 

b. reciprocno, kad se dvoje Hi nekoliko celadi 
cekaju jedno drugo na odredenom mjestu dok se 
sastanu. — U nase vrijeme, a izmeda rjecnika 
u Vukovu (iscekati se, iscekamo se ,einander 
erwarten' ,exspectare se loco dicto' s primjerom : 
Ondje da se iscekamo). U Eunanim' iscekat se 
hoce. Nar. pjes. vuk. 4, 253. I tu stanu tri bijela 
dana, dok se silna iscekala vojska. Pjev. crn. 
10515. Daleko je Novak izostao, pa svog brata 
bio dozivao . . . dok se oni amo iscekali. 1'63^. 

ISCEKA VANE, n. djelo kojijem se iscekava. 
J. Bogdanovic. 

ISCEKAVATI, iscekavam, impf. vidi isceki- 
vati. — U nase vrijeme u Ltd. J. Bogdanovic. 

ISCEKIVALAC, iscekivaoca, m. covjek koji 
iscekuje. — U Stulicevu rjecniku: izcekivalac i 
grijeskom izcekivaoc ,qui cum taedio exspectat'. 

ISCEKIVALICA, /. zensko decade koje iscekuje. 
— U Stulicevu rjecniku: izcekivalica ,quae cum 
taedio exspectat'. 

ISCEKIVANE, n. djelo kojijem se iscekuje. — 
Stariji je oblik iscekivanjo. — Izmedu rjecnika 
u Belinu (izcekivanje ,anxia expectatio' 108'), u 
Stulicevu (izcekivane), u Vukovu. Cekajucih ne- 
beskoga grada iscekivanje. B. Kasic, nt. 291. 

ISCEKIVATI, iscekujem i iscekivam, i/n/)/. isce- 
kati (moze znaciti i: ze}no cekati). — Od xvi vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izcekivati ,diu 
expectare' 1081j), u Voltigijinu (izcekivati, izce- 
kivam ,attendere, stare aspottando' ,erwarten'), 
u Stulicevu (izcekivati ,cum taedio exspectare'), 



u Vukovu (iscekivati, iicekujem koga ,sammeln, 
erwarten bis alio beisammen sind' ,exspecto dum 
conveniant'). 

a. aktivno. Sto iscekujei^ na vratijeh, da ja 
izidem? M. Drzi6 192. Izcekujos da se i tebi 
rece. V. Andrijasevid, dev. 12. Koja od tebe 
iscekujem. put. 23. Milosrdje tvoje iscekivati. 
39. Mene si na pokoru iscokivo. 78. Ah jaoh! 
i ovo mene iscekuje? 129. Koja mene iscokiva. 
253. Koja te muka iscokuje. 281. Kojom silom 
Sotona podize se za rvati stavnu tvrdu od Jo- 
bova ustrpjenstva, bijuci ga nezgodam tako te- 
skijem, da jedna drugu ne izcekivase. B. Zuzori 
121). Eodjaci nega izcekivase. E. Pavid, ogl. 654. 
Koga iscokivaije nai-od. S. Rosa 5''. Koji isce- 
kivase dosaSce spasiteja. 36*. Iscekivahu ceo- 
nika. ISd^. Ne bududi mi dostojni modi se na- 
dati tolikoj milosti ni nu izcekivati. 1. M. Mattei 
173. Izcekivo sam, jeda bi kogod, boledi se 
mojoj bolesti, doso utjesit me. 204. Jer on toplo 
izcekuje vrime. J. S. Rojkovid 200. Koja od 
nih iscekuju roda. 225. Sta on ovdje radi i 
iscekuje. Nar. prip. vuk.'"' 271. On je iscekivao 
bode ii mu gospodar poslati rucak. Nar. prip. 
bos. 1, 3. Iscekujte jedan drugog. Vuk, pavl. 
Ikor. 11, 33. 

b. sa se, reciprocno, vidi iscekati, 2, h. ^ U 
Vukovu rjecniku: iscekivati se, iscekujemo se 
,sich sammeln' jex'^pectare se invicem loco certo'- 

iSCENKATI, iscenkam, pf. vidi iscinkati. — 
Slozeno: iz-cenkati. — U Mikajinu rjecnika: 
iscenkati i izcenkati ,sfilacciare' ,decorpere lina- 
mentum ex linteo', i u Stulicevu: iscenkati i iz- 
cenkati, V. iscinkati. — Moze biti (kao sto misli 
Danicic, vidi kod cenkati) da bi trebalo^ citati 
i mj. e, ali je istina da se u Mika^inu rjecniku 
nalazi ovako pisano na dva mjesta, a ne na 
jednome. 

ISCEPITI, iscepim, pf. vidi ocepiti. -- Slo- 
zeno: iz-cepiti (vidi kod zadepiti, ocepiti). — U 
Stulicevu rjecniku: izcepiti, v. odcepiti. — nije 
dosta pouzdano. 

ISCEPEKATI, isceprkam, pf. slozeno: iz-cepr- 
kati. — Akc. je kao kod izresetati. — Od xvui 
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,aus- 
scharren (wie die henne)' ,erado'. 2. ,zerscharren' 
,radendo corrumpo'. 

a. ceprkanem izvaditi. Sve na niov vred iz- 
ceprkaju i pozobju. D. Obradovid, basn. 302. 

b. ceprkanem pokvariti, unistiti, vidi u Vukovu 
rjecniku. 

ISCEPR^ANE, n. djelo kojijem se isceprja. — 
Stariji je oblik sa nje. — U Belinu rjecniku: 
izceprjanje 354'>, i u Stulicevu: izceprjane. 

ISCEPIll^ATI, ii^cepi-jam, pf. vidi isceprkati. 

— Slozeno: iz-ceprjati. — U Belinu rjecniku: 
izceprjati ,graffiare, sgraffiare' 351^, i u Stuli- 
cevu: isceprjati i izceprjati ,scalpturire, unguibus 
lacerare'. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. 
Budmani. 

ISCEPIJSATI, iscepusam, pf. iscupati. — Slo- 
zeno : iz- cepusati. — Akc. je kao kod izresetati. 

— U nase vrijeme u Lici. 

1. aktivno. ,Nemoj precinati, jer ako te uvatim, 
zivo cu ti usi natrti i iscepusati'. 
3. sa se. 

a. refleksivno. ,Ova se guska sama sva i§ce- 
pusala'. 

b. reciprocno. ,Esi li vidio, borne se ni dva 
zivo pocepusase i iscepusase'. talco je i u ovom 
primjeru, u kojem je znacene: svrsiti cepusane: 
,Ovo se dvoje vavije cepusa, nikad se pravo no 
mogu iscepusati'. J. Bogdanovic. 



ISCERECITI 



80 



ISCEZATI 



ISCERECITI, iscerecim, pf. vidi iscevekati. — 
Postaje od iz i cerek nastavkom i pred kojijem 
se k mijena na c. — U nase vrijeme. Meso isce- 
reci i obesi o gradsku kapiju. Nar. prip. vil. 
1868.^479. 

ISCEREKATI, iscerfekam, pf. stogod na krupne 
komade isjeci ili rasjeci. — Postaje od iz i cerek 
nastavkom a. — U nase vrijeme u Lici. ,Taj ce 
brze vola ubiti, odrijeti i iscerekati, negoli ti 
jane odrijeti'. J. Bogdanovi6. 

ISCERUPATI, iscerupam, /)/. 2J0sve ocerupati, 
isciipati. — Slozerio: iz-cerupati (sto ja mislim 
da je tuda rijec i to od nem. zerrupfon, a ne 
od tal. scerpare). — U Vukovu rjecniku: ,zer- 
rupfen' ,convGllo'. 

ISCESA, /. u Stulicevu rjecniku: izcesa i is- 
cesa ,materia' s dodatkom da je uzeto iz misala. 

— Sastavjeno: iz-cesa. — nepouzdano. 

ISCESAN, iscesna, adj. koji je sastavlan od 
iscese, koji pripada iscesi (suprotno : dubovan). 

— U jednoga pisca xvni vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (iscesan ,materialis' ; izcesan ,ex 
materia, vel ad materiam spectans' gdje ima i 
adv. iscesno ,materialiter' i izcesno ,rudi modo'). 
Eazgleda se na to osobito i naj lise uprav srce 
bozanstveno ko zamjerak izcesni, telesni, cutjivi 
ovoga obvjetovana. I. M. Mattel xii. — nepo- 
uzdano. 

1. ISCESATI, iscesem, pf. slozeno: iz-cesati. 

— Akc. je kao kod izorati. — U nase vrijeme 
ohicnije je sa s mj. s u inf. i u proslijem vre- 
menima (vidi cesatij. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (iscesati, 1. n. p. us iz glave 
jberauskratzen' ,eifrico'. 2. kona ,striegeln' ,stri- 
gili radere'). 

a. posve pocesati, dosta pocesati. Svrab izcesat 
komugodi. (D). Poslov. danic. 120. Tuda ruka 
svraba ne iscese. (D). 138. Kona onoga svezi, 
izce§i ga. J. Filipovi6 1, 351*. Tuda ruka ne 
iiscese svraba. Osvetn. 2, 68. — Sa se, reflek- 
sivno. Posli izcesati so, oprati se. H. Bonacic 
113. 

b. izvaditi cesancm, vidi u Vukovu rjecniku. 

2. ISCESATI, vidi iscezati, 

1. ISCESNUCE, n. djelo kojijem se iscesne (vidi 
1. ibcesnuti). — U Mikalinu rjecniku: (sa sta- 
rijim oblikom) iscesnutje, nav.nenje ,luxatio, elu- 
xatio'. 

2. ISCESNUCE, n. vidi isceznude. 

1. iSCESNUTI, iscesnem, pf. vidi iscasiti. — 
Slozeno: iz-cosnuti. — V Mikalinu rjecniku: is- 
cesnuti kojo udo, navinuti udo ,luxo, oluxo', i u 
Bjelostjencevu: ,eluxo'. 

2. iScESNUTI, vidi isceznuti. 
ISCESNUTSTVO, n. vidi isceznutstvo. 
ISCEST, /. vidi i§cez, isceznu6e. — Postaje 

od osnove iz-coz nastavkom tL pred kojijem se 
z mijena na s. — U jednoga pisca xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu (izcest, v. iz- 
cesnutjo). Kolik puta htje podnijoti za nas strabo 
ter izceski? A. Boskovicova u 1. M. Mattei 35y. 
ISC&SATI, vidi 1. is6esati. 

ISCES6eNE, n. u Stulicevu rjecniku: izfiestjene 
jscomunica' ,apud catbolicos est sacrorum pri- 
vatio, cui addunt etiam interdictioueai commu- 
nionis civilis'. — nepouzdano. 

ISCES^ATI, iscesjam, p/. posve zaces]ati, 
oces}ati. — Slozeno: iz-cesjati. — Akc. je kao 
kod izigrati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (izces]ati ,pecto' 559a), « Volti- 
gijinu (izceh-jati, izfceslivam, izcesjam ,spottiuare' 



,auskammen'), u Stulicevu (izcesjati ,pectere, de- 
pectere, carminare'), u Vukovu (1. ,auskamrRen' 
,pectino', cf. ocesjati. 2. ,durcbbecbeln, scharf ta- 
deln' ,perstringo'. 3. n. p. vunu ,rupfen' ,carpo'). 
1. aktivno. 

a. ti pravom smislu. Ljenos glavu ne mije; i 
ako je izmije, ne izcesja je. (D). Poslov. danic. 
55. Do korizme nikada kosa ne iscesjaj. F. 
Lastric, ned. 197. 

b. u j)renesenom smislu, tcsko prekoriti, is2)so- 
vati (vidi u Vukovu rjecniku). u ovom primjeru 
maze biti da znaci: izhiti, udariti: Da tko i vise 
puta pristupi zakon i zapovijodi kra)evske ili 
iscesja i udari potesko jednog podleznika negova. 
F. Lastric, nod. 270. 

3. pasivno. A crn percin isces{an. Nar. pjes. 
berc. vuk. 254. Zuti percin izcesjan. 268. 

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (izcesjati se , caput pectere' 559^) i u Stu- 
licevu (izcesjati so ,capillos, comain, caesariem 
pectere'). Kada se hoce izcesjati, boli ga od 
cesja. M. Radnid 472*'. Sejani se izcesjaju. 559*. 
Izceslja' se, blizu je Lopud. (Z). Poslov. danic. 
35. Kad se devojka obuce i iscesja. V. Bogisi6, 
zborn. 227. 

ISCES^AVATI, iscesjavam, impf. isces}ati._ — 
Akc. je kao kod izgovarati. — U Stulicevu rjec- 
niku: izcesjavati ,in pectendo etc. esse'. 

ISCESl^iVATI, iscesjujem i iscesjivam, impf 
iscesjati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: praes. 
izceslivam kod izcesjati. 

ISCETATI, iscetam, pf. posve ocetaii, iscistiti 
cetajuci. — Slozeno: iz-cetati. — Akc. je kao kod 
iskoncati. — U Belinu rjecniku: izcetati, izce- 
tavam ,scopettaro, nettare con scopetta' ,scopulis 
emundare' 658a, { « Stulicevu: izcetati ,scopet- 
tare, nettare colla scopetta' ,peniculis mundare'. 
— / u nase vrijeme u Dubrovniku: iscetati ha- 
jine, iscetati prab iz bajina. P. Budmani. 

ISCETAVATI, iscfetavam, imjjf. iscetati. _ — 
Akc. je kao kod izgovarati. — U Belinu rjec- 
niku: praes. izcetavam kod izcetati, i u Stuli- 
cevu: izcetavati, freq. uz izcetati. 

ISCETITI, iscetim, pf. u Stulicevu rjecniku: 
izcetiti ,discbiarare' ,aciem solvere'. — Nacineno 
od iz i cota naatavkom i. — nepouzdano. 

ISCETIVATI, iscetivam, impf. iscetiti. — U 
Stulicevu rjecniku : izcetivati, izcetivam, freq. uz 
izcetiti. — sasma nepouzdano. 

ISCEVI^ITI, iscevijim, pf. vidi iscasiti. — 
Slozeno: iz-cevijiti. Z. Eadonid. 

ISCEVRKATI SE, iscevrkam so, i>/. izbrbjati 
se. — Slozeno : iz-cevrkati. — U nase vrijeme u 
Lici. ,Taj se covrkalo ne6e nikad sit i§cevrkati'. 
J. Bogdanovi6. 

ISCEZ, /. vidi ceznude, isceznude. — U Stu- 
licevu rjecniku: izcez ,languor' s dodatkom da 
se nalazi u pisca Dordica. 

ISCEZATI, iscozam, impf. i§ceznuti. — Mj. -sc- 
nalazi se -st- (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'- 
kod istezati) i -c-. — Samo u knigama pisanima 
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (iscezati ,deficere' ; izdezati ,dissipari, ova- 
nescere, aufugore' s dodatkom da je uzeto iz bre- 
vijara) i u Dani6icevu (icezati ,evanoscere'). No 
vtziraj krasotb mirtskybb, joze vb skore icezajutb. 
Stefan, siin. pam. saf. 11. Naucavaase syny svojo 
prezirati plbtbskaja, skoro bo iscezajutb. Domen- 
tijana 153. Neduzi izcezabu. Domentijan'' 137. — 
U Stulicevu rjecniku i (grijeskom, vidi kod coz- 
nuti) sa -s- mj. -z-: iscesati ,deficere' s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara (?). 



iSCEZAVATsTE 



81 



ISCEZNUTI, 1, b. 



ISCEZAVANE, n. djelo kojijem se iscezava. — 
U Sulekovu rjecniku: ,verschwindon'. 

ISCEZAVATI, iscezavam, impf. isceznuti. — 
Od xvin vijeka kod pisaca. Mladost i lepota 
vene i iscezava. D. Obradovid, basn. 216. Vreme 
zivota nase^ prolazi i iscezava. 359. Koja (para) 
taki izcezava. J. E.aji6, pouc. 1, 20. Povr.sno sti- 
vone iscezava iz paiueti. M. Pavlinovic, rad. 144. 

1SCEZNu6e, 71. djelo kojijem se iscezne. — 
Stariji je oblik s -tje. — Izmedu rjecnika u Be- 
li)iu (izcoznutjo ,virium defectus' 455^) i u Stu- 
licevii (grijeskom iz6esnutje, vidi kod ceznuti ,de- 
liquium, virium defectio'). Bez rijeci, ko smrt- 
nijom izceznucem da je zahitjen. B. Zuzeri 381. 
Isceznuce i rasciiiene zf fcva. S. E,osa 20^. Ne bi 
li ti do vo}e, sto se spusti smrtnomu onomu iz- 
ceznutju? I. M. Mattel 41. Zrtva tvojoj dusi, 
zudeii podnijeti sve ne bolesti, zapustena, iz- 
ceznutja. 288. 

ISCEZNUTI, isceznem, pf. slozeno: iz-ceznuti. 
— isporedi iscaznuti. — Akc. je kao kod izgi- 
nuti. — Nalaze se gdjegdje i kraci ohlici za 
aorist iscezoh, isceze itd. i za part, praet. act. 
iscezao, iscezla. — Prije se mijenalo -sc- u -st- 
(u staroslovenskom jeziku, ali prema tome i u 
-s6- kod cakavaca, istina samo u knigama pisa- 
nima mijesanijem jezikom, n. p. isdeznu. Mira- 
kuli. 4 ; isceze. 12), kasnije u c (vidi F. Miklosic, 
lex. palaeoslov.- kod isteznc^ti i iceznq,ti). — 
Gdjegdje se nalazi grijeskom pisano i sa s mj. 
z : iscesnuti (vidi kod ceznuti). — Rijec je stara, 
isporedi stslov. isteznq;ti. — Izmediu rjecnika u 
Belina (izcesnuti, izcesnivam ,.sparire' ,abire ab 
oculis, aspectu' 6941); izceznuti, izceznivam ,per- 
dersi d'auimo' ,animo deficere' 554a), u Stulicevu 
(izceznuti ,deficere, defici viribus, linqui animo ; 
iscesnuti, v. izcesnuti ; izcesnuti ,deficere, deli- 
quium pati, linqui animo, destitui viribus, dissi- 
pari, horrescere, perhorrescere'), u Vukovu (,ver- 
schwinden' ,evanesco', cf. iSciJeti s dodatkom da 
se govori u vojvodstvu). 
1. aktivno. 

a. nestati. a) iznenada nestati kome ispred 
ociju, to jest kad se sto imalo pred ocima i vi- 
djf.lo, a u jedan se niah vec ne vidi (obicno kao 
cudo). subjckat moze hiti cejade Hi sto se kao 
celade misli (n. p. dull, andeo, vrag, vila itd.), 
videne, prikaza, san itd. Vtsi demoni iztceznuso. 
Domentijana 301. One bluzeno videnje izfieznu 
od ociju nega. Transit. 138. Keksi te rici is- 
ceznu. 237. On duh necisti ostavi ga i izceznu 
kako dim. 249. Eeksi to izceznu spred ociju 
mojeju. 253. On cas izceze od ociju nihoveh. 
§. Budini6, sum. 82a. Qna tad tudihtaj izceznu. 
P. Zoranid 10'>. Ove rijeci rek.si Marija tudije 
isceznu. M. Divkovii, nauk. 223*. Probode ga 
(drakuna) ki tudije izcesnu. P. Glavinic, cvit. 
101a. Izceznuse mu iz ociju konik i kon. I. Ancic, 
svit. 17. Izceznu s ociju djavao. ogl. 16. Poput 
vitra izceznu tja iz ruk meni. I. Zanotti, en. 51. 
Izceznu osudjena. S. Margitid, ispov. 89. I 
rekavsi ovo majka Bozja izceznu. P. Lastric, od' 
49. Al' u isti cas on izceznu izprid ociju niovih. 
817. Izceznu opet izmedu nib. 319. UdiJ iz- 
ceznu san. ned. 23. Onda ga misnik pokara za 
toliku hoUist i on (vrag) izceznu. 48. I tako 
izceznu ostavivsi tetku vise mrtvu od zalosti 
nego zivu. 156. Odgovori mu : ,Ja sam Isukrst' 
pak isceznu . . . 180. Ovo rekavsi ditesce iz- 
ceznu. 255. Zajauka vicudi tako, da se cu glas 
po svem manastiru, i tako izceznu. 411. Za tim 
videne izceznu. svet. 147'\ Izprid negovih ociju 
izceznu. A. Kanizlid, utoc. 59. Primilim ga okom 

IV 



pogledavsi izceznu. uzr. 203. Prikaza tog raja 
izceznu. roz. 117. Na to izceznu Samuel. E. 
Pavid, ogl. 257. Na to izceznu angeo. 474. To 
rekavsi izceznu iz ociju nihovih. And. Kacid, kor. 
278. Hotijudi ga kamenovati, iz ruku niovih iz- 
deznuo je. I. Velikanovid, uput. 1, 150. Vrag iz- 
fiezne, ucudi od Jutine. prik. 89. Isceznude kao 
nocna utvara. D. Danicid, jov. 20, 8. I bijela 
isceznula vila. Osvetn. 2, 178. — h) (o cejadetii) 
unpce ne ostati na istom mjcstu, udajiti se. Vole, 
da je on izceznuo a podmetuuo drugoga covika 
aebi prilicna, te su ga propel i. P. Lastrid, od' 
129. U zrak se dignuvsi iz ociju izceznu. A. 
Kanizlid, uzr. 39. Bistra iscezne, da je pop ne 
vidi. S. l^ubisa, prip. 150. A nitko se sjetit no 
umije tko bi prislac; kuda li otide, kad isceznu. 
Osvetn. 1, 51. Toli plahnut od ijeda Luka, uza 
lomuu isceznuo stranu. 3, 83. — amo moze pri- 
padati i ovaj primjer: Kako ne izgoris ognem 
i kako duh tvoj od tebe ne izcezne? Pril. jag. 
ark. 9, 87. — c) (o cemu nezivom Hi umnom) 
kao nestati uopce. Vse ono blago isceznu. Mira- 
kuli. 4. Tudije ova zvijezda izceznu i sakri se 
od nih ociju. M. Divkovid, bes. 140b. Bog ne 
hti, da ufanje iscesne nihovo. P. Grlavinic, cvit. 
81'\ Iskra laskne, rasvitli ter izcesne. posl. 9. 
Kad svrsi rici od posvedenja, kruha bistvo iz- 
cezne krusno. I. Ancid, svit. 183. Sva stvorena 
izceznu, sva pomankaju u naj bo}e vrijeme. M. 
Radnid 375^. Kriposti izceznuti bote iz crkve. 
I. Zanotti, i ned. pris. 21. Tako izceznu svaki 
mir. S. Badrid, ukaz. 53. Da smudene ajera iz- 
ceznuti ucinite. J. Banovac, blagosov. 226. Da 
sasvim izceznu zla. P. Lastrid, ned. 175. Izceznu 
ufario od sjedinena. A. Kanizlid, kam. 597. Iz- 
ceznu careva na sjodinene briga. 606. Svi pro- 
tivni razlozi izceznuti de, kada se ova stvar ocito 
pokaze. 861. Zloda de se tvoja kanoti jedna 
magla razidi i izceznuti. utoc. 219. Da ne is- 
cezne vjera tvoja. S. Eosa 145^. Nestalo, pro- 
palo, izcezlo, da mu ni traga nema. D. Obra- 
dovie, basn. 400. Uzdanica je opda i zajmna is- 
cezla. S. ^jubisa, prip. 184. U primorju vjera i 
strah Bozji isceznuse. 230. — amo mozepripa- 
dati i ovaj primjer u kojemii uprav znaci izvje- 
triti: Ako sol izcezne, s cim de se soliti? A. J. 
Knezovic xl. — d) (o jednom cejadetu) umrijeti. 
Gladomh i zezdeju isceznesi. Danijo 200. (Car) 
oghem i bolezniju glave isceznu. S. Kozicid 48'^ 
Skacudi Aurelijan od nagle izcesnu smrti. P. Gla- 
vinid, cvit. 143a. Tudije Simon pade doli, i malo 
poslija izcesnu. 204a. Herud od crvov raztocen 
iscesnu. 252a. Tudije iz vedra neba trisnu va jn 
i taki izcesnu. 399a. Eecena zena od nagle i 
nepripravne izcesnu smrti. 405^. Sam svoj gri- 
zudi jezik izcesnu. 407a. Herud sam sebe ubivsi 
izcesnu. 428a. i tako bivsi od 120 godina tiho 
izceznu ovi sv. covik. E. Pavid, ogl. 165. — e) 
kao izginuti, poginuti uopce. Da zemja izcezne 
od jada. M. Vetranic 1, 85. Prije du iscezuut 
od tuge i vaja. 2, 125. Brodovi izceznuse proti 
Saracenom otisavsi. A. Kanizlid, kam. 414. Pri- 
tvori me svega srcem, da tc vaskolik budem Ju- 
biti, ter izceznuti ter se sprziti po sred tvojijeh 
zestocijeh gorudstva. I. M. Mattei 40. Izceznula 
put nasa i naso srce pri tebi. 304. Da kojeno 
nase ne isdezne. Nar. pjes. vuk. 5, 452. 

b. oslabiti, iznemoci (radi kakva zla dusemoga), 
vidi kod ceznuti. a) od straha. Ukazi mi se, er 
iscezoh od straha. M. Drzid 153. Er mi isceznu 
srce od straha. 403. Sjetna Dijana od straha 
de izceznut. 411. I on uzdisud s placom rece: 
,Cadko!' i da vede izusti svoj grijeh, treptje i 
izceznu, rijec mu umrijo posred usti. I. Gun- 

6 



ISCEZNUTI, 1, b. 



82 



dulic 239. Nu su Turci izceznuli, sjeverne im 
zvijezde prijete. 421. Da stane mnoztvo vojske 
protiv meni, ne bi moje srce izceznulo. I. Dordid, 
salt. 81. — h) oil ze(e. Kajsko stable, ziva zo}o, 
za tobom sam izceznula. And. Kaci6, razg. 17. 
2. pasivno, premda je igceznuti neprelazni 
glagol, nalazi se dosta cesto u pisaca part, praet. 
pass, isceznut (koji je isceznuo). 

a. sa znacenem kao kod 1, a (kojega je ne- 
stalo). Izcesnut ,sparito dagli occhi' ,dilapsus ab 
oculis'. A. d. Bella, rjecn. 694''. Svokolike go- 
dine mojo kanoti jedno nisto izceznute. G. Pe- 
stalic 70. 

b. (cesce) sa znadenem kao kod 1, b (koji je 
oslabio, iznemogao). Ah, moj liste izceznuti ! gdi 
je proljetje mojijeh lita, uputi se, vede uputi: 
hod', smjej, moli, ufa', pita'. I. Griindulic 256. 
Suncanica s prva od straha ucini se mrazna stijena, 
izceznuta, zapanena. 392. Kosuta ga slidom slidi, 
Jubovnica izceznuta. 554. Prptivnikom svijem 
od straha isceznuto srce trne. G-. Paltnotic 3, 62^. 
Mladca iznadose izceznutim ki jim rece. I. V. 
Bunid, mand. 36. Izceznut ,svenito, e svenuto' 
,defectus'. A. d. Bella, rjecn. 716a, ,perduto 
d'animo' ,animo defectus'. 554a. ,consumato di 
dolore' ,dolore confectus'. 221^. Ivan blijed, iz- 
ceznut van pameti. I. Dordic, uzd. 78. Kad dode 
na smrt iznenadne, vas izceznut i licem strasno 
promijenenijem uze prstom kazat jednu stranu 
od svoga stana. B. Zuzeri 95. Na nezgoda to- 
likijeh pristupjene pade na tie Job vas izceznut. 
126. A ti pripaden i izceznut sto ces tadar uci- 
niti? 153. Kra} vas izceznut ugleda je. 183. 
U koliko izcesnut lasno bi se putom prinemogo. 
S. Rosa 97''. Isceznut u snazi s truda i muka. 
159''. Da su pali ko mrtvi, izceznuti. A. Kalid 
147. I izceznuta zemji nica pade slicna mrtvu 
tilu. P. Sorkocevic 580''. Izceznutu prid nogami 
cim je pazi, ve6 boli se neg' sto u teskijem ve- 
rigami on zakovan nahodi se. 581*. 

iSCEZNUTSTVO, n. vidi isceznuce. -- U Stit- 
licevu rjecniku (sa -s- nij. -z-, vidi kod ceznuti): 
izcesnutstvo uz izcesnutje. — nepouzdano. 

ISCeZNIVATI, isc^znujem i isceznivam, impf. 
iSceznuti. — U nekijeh pisaca xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Belinu (praes. izceznivam kod 
izceznuti, i izcesnivam kod izcesnuti) gdje se naj 
prije nahodi. Na ove rijeci mladid tuzni prem 
da u snu izcezniva i u ovem ceznudu polumrtav 
od sna odskace. B. Zuzeri 107. Cijem on lijeva 
krv, prinemaga se i izcezniva. 377. Izceznujudi 
pomankaje. G. Pestalid 106. 

ISCIBIKATI, iscibikam, pf. vidi i§cibukati. — 
Bice postalo mijesanem dviju oblika iscibukati 
i isibikati. — U na§e vrijeme u Dubrovniku. P. 
Budmani. 

ISCIBUKATI, iScibukam, pf. cibukanem iUi- 
stiti od praha. — Slozeno: izcibukati. — Akc. 
je kao kod izreSetati. — U Vukovu rjecniku: 
,ausklopfen (z. b. ein kleid)' ,excutere pulverem 
e vests'. 

l&CIGATI, iScigam, pf. u Stulicevu rjecniku: 
izdigati, v. istegnuti s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara. — Slozeno: iz-cigati (?). — nepouzdano. 

iSClJATI, i§cijam, pf. svrSiti dijane. — Slo- 
ieno: iz-cijati. — Akc. je kao kod izigrati. — U 
nase vrijeme u Lici. ,Eto, djeco, cijajte to perje, 
i ako mi sve to veceras i§cijate, svakom du u 
jutru kolac ukuvati'. — Sa se, pasivno. ,Ovo se 
veceras, pa da do dana sjedimo iScijati ne more'. 
J. Bogdanovid. 

iScIkANE, n. djelo kojijem se i§6ika. — Sta- 



IsfilNKATI 

riji je oblik iscikanje. Izcikanje stvorenja obja- 
vjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl. 2, 40. 

ISCIKATI, iscikam, iynpf. iscekati, vidi isce- 
kivati. — Postaje od iscekati tijem sto se u ko- 
rijenu o mijena^ na i. — xviii vijeka. 

a. aktivno. Cim trgovci ti projdose, ke po- 
mnivo izcikahu. P. Vuletid 10. Izcikanje stvo- 
renja objavjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl. 
2, 40. Da zato ne imadijau izcikat nogov sud, 
dali Bozji. 119. Izeikajud smrt toga biskupa. 
127. Iscikajud il' godove blizne. J. S. Relkovic 
120. Koja kupea na poju iscika. 232. Red jo 
suca izcikati. M. Pavlinovic, razl. spis. 103. 

b. sa se, pasivno. Tkoji se plod nede imat iz- 
cikat od posvetivanja jaganaca Bozjih. Blago 
turl. 2, 51. Nit se ima izcikat, da mala zmija 
lezuda veda ucini se. 159. 

ISCIK^IV, adj. (vala da) koji se moze isci- 
kati. — Samo na jednom mjcstu xviii vijeka. 
Milosti koje se zovu izcikjive. I. J. P. Lucid, 
nar. 109! 

ISCil^ETI, iscilim, pf. izginuti, nestati. — Slo- 
zeno : iz-ci|eti. — Akc. se ne mijena. — U nase 
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ausgehen, 
sein ende erreichen (vom wein u. dgl.)' .deficio, 
extabesco'. Oci de bezboznicima iscijeti. D. Da- 
nicid, jov. 11, 20. Iscije u zalosti zivot moj i 
godine moje u uzdisanu. psal. 31, 10. Kao puz 
koji se rascina neka iscile. 58, 8. Iscije li mudrost 
nihova? jer. 49, 7. 

ISCIN, m. eifectus, sto postaje s kojega uzroka. 
— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Ako lii- 
hovo ubostvo povojno je . . . ne razbojno, niti je 
iscin lotrojstva ... S. Rosa 69*. 

ISCINCI, iscinaka, m. pi. vidi cinci. — U Mi- 
kajinu rjecniku kod cinci. 

ISCINITI, iscinim, pf. posve uciniti (cesto se 
istice da ima mnogo objekata). — Slozeno: iz- 
ciniti. — Akc. je kao kod iznositi. — Od xv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isciniti, svrsit 
ciniti ,absolvo'), u Belinu (izciniti, izcinam ,far 
tutto, compir 1' opera' ,perago' 302''), u Bjelo- 
stjencevu (vidi kod iscinati), u Voltigijinu (izciniti, 
izcinim, izcinivam ,terminare, compire un' opera' 
,vollenden'), u Stulicevu (isciniti ,opus perficere'), 
u Danicicevu (iciniti ,facore'). 

a. aktivno. Velike naamb stete iscinise. Spom. 
sr. 1, 82. (1406). Svake blude izcinih. F. Vrancic, 
ziv. 106. Koje je grihe iscinio. B. Ka§id, rit. 
139. Stetu bi mu Daut }utu od zitija iscinio. 
J. Palmotid 109. Jedna lada od Novjana . . . u 
jakinskom bjese kraju mnoge §tete iscinila. 356. 
Ovijem samijem vi mozete sacuvat se od sve 
tuge ... da vam djece jos do male u kolijevci 
ne isijoku i ne iscine jade ostale ki se u boju 
cine prijeku. 407. Tako dospije Ksaverijo od ce- 
tresti i sos gcdista od kojijeh deset stratio jo u 
Indijah, u koje vrijeme tolike je izcinio pute, da 
svi ujedno prikupjeni peterokrat bi vas saj svijet 
obkruzili. B. Zuzeri 407. Nijesmo li cudesa is- 
cinili? S. Rosa 79''. Vajmeh! koliko sam bijedan 
grijeha izcinio! I. M. Mattei 290. Perom umo- 
tvore u naj manem obliku isciniv. M. Pavlinovid, 
rad. 71. 

b. "pasivno. Cesme kroz kamena iscinene. M. 
Pavlinovid, razl. spis. 411. Bogojubnost divnim 
dlitom iscineua. 419. 

c. sa se, pasivno. Ova se iscinivsi, govori se 
misa. B. Kasid, rit. 283. 

ISCINKATI, iScinkam, pf. svriiti cinkane. — 
isporedi i§cenkati. — Slozeno: iz-cinkati. — Od 
xvii vijeka, a izmedu rjednika u Mikajinu (iz- 



ISCINKATI 



83 



V V V i 

ISCISCATI 



cinkati kod cinkati) gdje se naj prije nahodi, i 
u Sfuliccvu (iscinkati i izcinkati ,sfilacciare, far 
]e filaccia' ,fila ducore, vellere')- Dijete je cvijet 
izcinkalo kojijem so htjela okorunat. B. Zuzeri 
347. 

ISCINANE, n. djelo kojijem se iscinn. U isci- 
rianu narodnosti hode djela sva ta razlika. M. 
Pavlinovic, razl. spis. 184. Naj mane stvarce tegle 
u i§(;idanu znacaja }udskoga. 161. 

ISCINATI, iscinam, imi)f. isfiiniti. — Akc. je 
kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedii 
rjccnika u Belinii (praes. izcinam kod izciniti) i 
u Stulicevu (uz isciniti). 

a. uopce. Tko vele posla ima, nijednoga no 
izcina. (D). Poslov. danic. 135. 

b. It osobitom smislu, vijati (zito). — Izmedu 
rjccnika u Bjelostjencevu (izcinam, izciniti, re- 
setam ,excerno , secerno , discerno , purgo fru- 
montum a paleis et stimulis, expurgo, cribro, 
evanno , vanni motu eventilo , vanno, evallo'). 
Iscinaju zito. Dubrovnik. 1870. 18. — I sa se, 
pasivno. — izmedu rjecnika n Bjelostjencevu (iz- 
cinam se ,evannor'). Tilio i mirno javno se mnene 
sada iscina (u prenesenom smislu). M. Pavlinovi6, 
razl. spis. 217. 

ISCINENE, n. djelo kojijem se iscini. — U 
Stulicevu rjecniku: iscinene. 

ISCINIVATI, iscinivam, impf. isciniti. — U 
Voltigijinu rjecniku: praes. izcinivam kod izci- 
niti. 

ISCiSTITE]^, m. onaj koji iscisti. — V jed- 
noga pisca xvm vijeka. On vas krstide i izaprat 
duhom svetijem iscistitejem svake gresne gnu- 
sobe. S. Eosa 4.5'J. 

^ iSciSTITI, iscistim, pf. posve ocistiti. — Slo- 
zeno: iz-cistiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — 
Bijec je stara (u oblicima ististiti i icistiti, vidi 
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod iscistiti i ici- 
stiti). — Izmedu rjecnika u Mikajinu (iscistiti i 
izcistiti ,purgo, expurgo' ; izcistiti, izatrti ,abstergo, 
abstergeo'), u Belinu (izcistiti, izcistivam ,pur- 
gare bene o del tutto' ,expurgo' 596^; izcistiti 
,mondar bene, o tutto' ,depurgo' 494^^ ; ,affinare, 
raffinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu- 
rifico' 44^1), u Bjelostjencevu (vidi kod isciscivati), 
u Voltigijinu (izcistiti, izcistim, izcistivam ,net- 
tare, spurgare' ,reinigen, ausputzen'), n Stulicevu 
(iscistiti i izcistiti ,pui-gare, depurgare, expurgare, 
mundare, emundare, polire, tergere'), u Vukovu 
(,reinigen' ,expurgo'). 

1. aktivno. 

a. objekat je ono Ho postane cisto. osim objekta 
gdjegdje se izrice sto se ukloni da objekat bude 
cist, i to obicno genetivom s prijedlogom od. a) 
u pravom smislu. No nastoji izcistit ih (halina). 
I. Drzi6 141. Pustare vaja od korjena iscistiti. 
I. Jablanci 42. Pritrci jedan momak te im primi 
duge puske, iscisti ih . . . Vuk, kovc. 65. — h) 
u prenesenom Hi u metaforickom smislu. Komu 
ih (pjevana Hi 15) smrt dospjet ne dade, ni 
ova, sto su, izcistit i ponacinit. I. Gunduli6 482. 
Keceni tempal izcisti, idole razmrvi. F. Glavinic, 
cvit. 356^. Molitva za srce ovdi izcistiti. A. Ge- 
orgiceo, nasi. 188. Iscistit ih od zlijeh zona. I. 
Drzic 267. Bivsi ti kladencim od suza tvojijeh 
mene iscistio. V. Andrijasevid, put, 19. Iscistiti 
te od grijeha. 63. Podpuno iscisti sadara od 
svake naj marie made. 133. Boze, ti srca i pa- 
meti svacije iscisti i prosvijetli. 317. Iscisti srce 
grjesno moje od svake zlobe. dev. 172. Dostojides 
u svakoj stvari sto godi uzcinis ko da izcistivsi 
tvoje srco od svake Jubavi ovoga vijeka stavis 



ga samo u Isukrsta. M. Radnid 510''. Noka dusu 
podpuno izfiiste. M. Bijankovid 39. Iscisti tvojom 
jubavju srce moje grilno od svake zlobe i griha. 
L. Terzid 57. Izcistiti istu dusu od draca oho- 
losti. A. d. Bella, razgov. 61. Izcisti tvoju 
dusu od svake griusobe. V. M. Gucetid 22. Is- 
cistit zakon od tijeh stranputnijeh zavijotina. S. 
Rosa 73'*. !]^ubav je iscistila i zamamila sva unu- 
trria raoja. L. Radio 25. Da izcisti od pro- 
sastijeh grijeha srce svoje. Misli. 5. Izcistiti 
ovu moju dusu od svakoga sagrijesona. 35. Ne- 
gova dostojanstva neizmijerna sve vedma de mojo 
srce izcistiti. I. M. Mattoi 89. Moli se s. Ber- 
nardo Hristu Jezusu, da ga od svake ckvrne iz- 
cisti. 184. Smiluj se moje srce izcistiti i otrti 
s nega svaku krivinu. 269. Izcisti, moj Jezuse, 
moje srce od svakoga zlobnoga uzjubjena. 306. 
Srce pitas u mene, moj Jezuse, evo ti ga, ti ga 
izcisti od svake gnusode. 307. 

b. objekat je ono sto se ukloni da nesto bude 
cisto. u svijem je primjerima u prenesenom Hi 
u metaforickom smislu. Izcisti dake unutrrii gnus 
od svuda. B. Gradid, djev. 47. Svekolike zle 
misli izcisti i odreni od srca tvoga. M. Divkovic, 
bes. 499ab. Izcistite stari kvas. I. Bandulavid 
137''. paul. Icor. 5, 7. Za njeke grijehe, koje jo§ 
ne bjese izcistio. M. Orbin 125. Za njeke nih 
grijehe otajne koje jo§ nijesu izcistili. 149. Sve 
made i gnusobe od grijeha izcistiti i oprati. V. 
Andrijasevid, prav. 17. Izcistite stari kvas. A. 
Badid 302. Iscistite stari kvas. J. Matovid 196. 

2. pasivno. part. j)raet. pass, moze imati: a) 
(stariji) oblik iscisten. U kladenac dobro iscisten 
(iscisten). B. Kasid, rit. 5. Iscisten od istocnoga 
grijeha. S. Rosa 44''. — b) (mladi) oblik iscisden. 
Zlato ostano iscisdeno u mekina. M. Radnid 31*. 
Bududi vrlo izcisdena nihova srca. 84*. Tutako 
osta iscisden od gube. S. Rosa 62*. ovaj se na- 
lazi i grijeskom pisan iscistjen. Kadar bi ih 
(duse) visni Gospar zazvo k sebi na vjecnu slavu, 
cijem nijesu jostor izcistjone, molile bi ga one, 
da ih pusti. B. Zuzeri 144. Neka izcistjen po 
tebi pricistomu mobudem pristupiti. I. M. Mattei 
15. Uvedi me u to srce, nek u nemu budem iz- 
cistjen. 17. Blagujemo negovo tijelo , negovu 
krv s dusom i bozanstvom svojijem, neka bi od 
negovijeh dutjenstva bila nasa izcistjena, 25. 

3. sa se. 

a. pasivno. Onoj mjesto izcisti se. Zborn. 101*. 
Rana zatvorena smrt cloviku navisduje, otvorena 
zato izcistit so more. F. Glavinid, cvit. 450*. Do 
godi se ne iscisti krv unutra pokvarena. F. Lastric, 
svet. 43''. Izlit du svrh vas vodu cistu i izfiistit 
dete se od sviju gnusoba vasih. Blago turl. 2, 217. 
Da mu se je narav izcistila po tomu prolitju. 
Ant. Kadcic 570. Ono se mora odmah lijepo i 
sa svim iscistiti. I. Jablanci 66, 

b. rejleksivno. Boje je sada se iscistiti od gri- 
jeha. B. Kasid, nasi. 51. Iscisti se naj brze, iz- 
vrzi hitno otrovi. 272. Ako li si se izcistio, . . , 
izpovidio ... V, Andrijasevid, dev, 9, Zudim se 
svrseno od svake ckvrne izcistiti, I. M. Mattei 
278. Pcele u naj vedu zimu izilaze na po)e da 
se isciste, F. Dordevid, pcelar. 39. 

ISGISTIV, adj. 

a. koji cisti, koji moze iscistiti. — Samo u 
Voltigijinu rjecniku : ,purgativo' ,abfiihrend', i 
u Stulicevu: ,purgans, expians, lustrans, piacu- 
laris'. 

b. koji se moze iscistiti. — U jednom primjeru 
XVII vijeka. Sada je boljezan zadovojiva i isci- 
stiva. B. Kasid, nasi. 50. 

I&Cis^ATI, igcisdam, impf. iscistiti. — U 



TSCISCATI 



84 



ISCUPATI, 3, a. 



jednom primjeru xvm vijeka. Bog izcistja Jusu 
od griha. Blago turl. 2, 198. 

ISCISCAVATI, isciscavam, impf. iscistiti. — 
Ujednoga pisca nasega vremena. U prolece pcele 
se iscisdavaju. F. Dordevic, pcelar. 50. 

ISCISCENE, n. djelo kojijem se iscisti. — ispo- 
redi iscistene. — Stariji je oblik iscisceuje. — 
Grijeskoin se nalazi pisano i sa -stj- mj. -s6-. 

— Jzmedu rjecnika u Belinu (izcistjenje ,1'affi- 
nare, il raffinare' ,purificatio' 44^; izcistjenje 
,purga totale' ,expurgatio' 596'') i u Stulicevu 
(izcistjene). Svukoliku pomnu na iscisceuje od 
pameti postavite. B. Gradic, djev. 108. Put od 
isciscenja. duh. 7. Od zloba izvrsno izciscenje. 
V. Andrijasevid, dev. 109. Kakono ti uzimas 
jedno izcis6enJ6 ne za nasladenje nego za po- 
trebu, tako imas platiti ovi harac zlovolno. M. 
Eadnic 418b. 

ISCISCIVATI, iscis6ujem i isciscivam, impf. 
iscistiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Nalazi 
se i sa -st- (i jos cesce grijeskom sa -st-) wj. -sc-. 

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(piraes. izcistivam kod izcistiti 596^) gdje se naj 
prije nahodi, u Bjelostjencevu (izciscnjem, izci- 
stiti ,mundo, purge, expurgo'), u Voltigijiyiu(pracs. 
izcistivam kod izcistiti), u Stulicevu (izcistivati, 
izcistivam ,purgitare'). Iscis6ujem tebe, ajere. J. 
Banovac, blagosov. 129. Gubavci iscistivahu se. 
S. Eosa 82a. Da gubavijeh iscistuju. 90*. 

ISCIStENE, n. vidi isciscene (-sc- se promi- 
jenilo 7ia -st-), — Stariji je oblik sa -nje. — Iz- 
medu rjecnika u Mikajinu: izcistenje (izcistenje). 
Iscistenje (iscistenje) od mista. B. Kasid, rit. 410. 
Da budes ocistenje i iscistenje (iscistenje). 425. 
Da budes iscistene. J. Banovac, blagosov. 206. 
Iscistehe i oprane svoje duse. S. Rosa 44''. Vrime 
od iscistena (iscistena) naravi. J. S. Eelkovi6 
251. 

ISClSTIVATI, vidi iscisdivati. 

V V » 

ISCITATI, iscitam, pf. procitati do kraja. — 
Slozeno : iz-citati. — Akc. je kao kod iskoncati. 
-;- Rijec je stara, isporedi stslov. istitati (izbro- 
jiti). O cteni sego tipika, na vi>sak mesect i 
skoncavase jego, pace ze i na pamett htitorovi 
iscitati jego. Sava, tip. stud, glasn. 40, 180. 
Lijepu ni iscita prediku. P. Petrovid, gor. vijen. 35. 

ISGLANATl, isclanara, pf. u Stulicevu rjec- 
niku: izclanati ,membra distrahero, dissolvere'. 

— nepouzdano. 

^ ISCLANITI, i§clanim, pf. vidi isclanati. — U 
Stulicevu rjecniku: izdlaniti uz izclanati. — ne- 
pouzdano. 

ISCLANIVATI, isclanivara, impf. isclanati. — 
U Stulicevu rjecniku: izclanivati, izclanivam, freq. 
uz izclanati. — nepouzdano. 

ISCOVJECITI SE, isc6vjecim se, pf. postati 
necovjekom (kad ko ucini nesto Ho sc covjeku ne 
pristoji, te s toga kao da nije dale iovjek). — 
Nacineno od iz i covjek nastavkom i. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: izcovjeciti se, izdovjedujem 
se i IzdovJHcivam se ,humanitatom exuere, elfae- 
rari', i u Sulekovu: ,die meuschheit ablegen'. 

ISCOVJECiVATI SE, i§covjfecujem se i isco- 
■vj^divam se, impf. iscovjeciti se. — Samo u Stu- 
licevu rjecniku: izcovjecivati se, izcovjecivam se, 
froq. uz izdovjeciti se, a kod ovoga ima praes. 
izcovjecujem se i izcovjecivam se. 

ISCKPATI, iscrpam, pf. vidi iscrpati. — U 
jednoga pisca xvm vijeka. Ne more se svako 
livo, ko je u moru izcrpati (izcarpati). J. Ka- 
vanin 509''. Er spasenje de izcrpati (izcarpati). 



520^. More bi i ovo izcrpano bilo. 538^'. — nije 
dosta poHzdano. 

ISCUDITI SE, iscudim se, pf. vidi nacuditi 
se. — Slozeno: iz-cuditi. — Akc. je kao kod iz- 
gaziti. — Od XV vijeka. Jer se izcuditi dilu ne 
ne mogu. M. Marulic 59. Stvar ka im se uprav 
ne da da se mogu izcuditi. J. Palmotid 388. Ne 
mogu so iscuditi, kako sto se sada smeli. 403. 
Ja se ne mogu izcuditi nasemu narodu. J. Ba- 
novac, pripov. 37. O slipode moje! kojoj se za- 
dosta ne mogu izcuditi. A. Kanizlid, bogojubu. 
515. Ne mogu se dosta iscuditi sv. oci ovomii 
dogadaju. E. Pavic , ogl. 513. Al' kad ne da 
mira Bogu, izcudit se tom ne mogu. V. Dosen 
140^. I tomu se izcudit ne mogu, tko odoli caru 
silenomu. And. Kacid, razgov. 287. Glavom krede, 
izcudit se nece. J. Krmpotid, mal. 11. Nek se 
iscudi, nek se isnebiva Zlatousnik. A. Kalid 473. 
Ma se cudu ne iscudih. Vuk, kovc. 112. Ja se 
cudim i ne mogu se iscuditi, sto vi taj vas gost 
prijeci. S. ]^ubisa, prip. 111. 

ISCUMIJEHATI, iscuraijeham, pf. izvjetriti. 
— Slozeno: izcumijeliati. — Od xvm vijeka u 
Dubrovniku. Ako so iscumijeha, cijem de se solit? 
S. Eosa list-. 

ISCUPATI, iscupam, pf. slozeno: izcupati. — 
Akc. je kao kod iskoncati (u Dubrovniku je druk- 
ciji: iscupati, iscupam, kao kod izgledati). — Od 
XVII vijeka (vidi kod 1, b), a izmedu rjecnika u 
VoUigijinu (izcupati ,strappare, staccare, sfilac- 
ciare' ,herausreissen, zupfen'), u Stulicevu (izcu- 
pati ,extirpare, avellere, evellere'), u Vukovu (1. 
.ausraufen' ,ev6llo'. 2. ,zerraufen' ,divello , vel- 
lendo solvo'). 

1. aktivno. 

a. izoaditi cupajuci (u pravom Hi u metafo- 
rickom i u prenesenom smislu). Nek svekrva pazi 
oupa, da nih snasa ne izcupa. V. Dosen 157''. 
Nemojte da izbirajuci kuko} ne izcupate more- 
biti Zajedno s liim i psenicu. B. Leakovic, gov. 
47. Svog ti Muja za grlo uvati, u nokti mu 
grlo iscupao. Nar. pjes. vuk. 1, 546. Manu glavom 
i ostalom snagom, iz glave je kose iscupala, osta- 
viia kose na direku. 2, 112. Meiie zivoj srce 
iscupase. 8, 457. Iscupaj komarcu nogu, i cri- 
jeva su mu na dvoru. Nar. posl. vuk. 107. Kad 
kurjaku sto u grkjan upadne, tesko je iscupati. 
118. Kuko} vaja iz korijena iscupati. 163. Ako 
tu bukvu mozes iscupati iz zem}e. Nar. prip. 
vuk. 1. Te mu noktima iz tabana u druge noge 
iscupa veliki komad mesa. 115. Iscupa iz zem}e 
jednu travku. 183. Nije mi bilo mogude iscu- 
pati ni jedno slovo od liega. G. Zelid 412. Iscu- 
pade Izraija iz ove dobre zemje. D. Danicid, Icar. 
14, 15. Da mi neprijatej ne iscupa duse kao lav. 
psal. 7, 2. Da mi iscupas jezik iz vilica. M. D. 
Milidevid, zlosel. 128. Napinu se na svo nacine, 
da bi iscupali iz duse puku svijest hrvatsku. M. 
Pavlinovid, razg. 67. Mrznu koju nije modi ni- 
kako iscupati. 95. 

b. nije, kao kod a, ohjekat ono sto se vadi cu- 
pajuci, nego ono iz cega se vadi, te znacene moze 
biti: unistiti cupajuci (vidi u Vukovu rjecniku) 
Hi muciti cupajuci (n. p. dlake, kad je objekat 
ce(ade Hi drugo sto zivo). Cini Bog s gresnicima 
kakono berberin s sojanima, da ih cini da se 
sami izces|aju napre, za sto on, ako ih uzme 
modu ruke, napre izcupade ih zlijem nacinom. 
M. Eadnid 559*. 

"i. pasivno. Ono (konople) prve vrste iscupato. 
I. Jablanci 104. 
'.\. sa so. 
ji. pasivno. Kojo so moraju izmod zita ispliti 



ISCUPATT, 3, a. 85 

il' isSupati. I. Jablanci 16. Bezakonici 6e se iscu- 
pati iz ne. D. Dani6i6, sol. 2, 22. 

b. rejleksivno. Pa se luk sam iScupao iz zemje. 
Vuk, poslov. 82. — U prenesenom smislu, kao 
izvaditi se, iskopati se. Milo§ jo gledao kako ce 
so iscupati odande. Vuk, grad. 120. 

iSCESMATI, isc^smam, pf. naciniti cesme. — 
Slozenn: iz-6esmati. — Akc. je kao kod iskon- 
cafci. — U Vukovu rjecniku: ,durchIocliern (art 
stickerei)' ,opus perforatum facio'. 

ISCETATI, iscetara, pf. u Ilercegovini i u oko- 
lici diihrovackoj knze se mj. iscvjetati. vidi kod 
cvjetati. — Hi je slozeno: iz-cetati, Hi je postalo 
od iscvjetati kao sto je 6etati od cvjetati. — U 
Vukovu rjecniku gdje ima i primjer iz narodne 
pjesme: Garanfio ua prozoru, sino6 sam ga usa- 
dila, do pono6i propupcao, a do zore isoetao. 

i§6ETITI, vidi istetiti. 

IbCIL, m. araji. tur. iskil, sumna. — Upo- 
trebfava se kad se igra prstena. — U Vukovu 
rjecniku: of. prsten, a kod prston (GlTb): Pitaju 
jedan drugoga: ,Do je tvoj iscil?' (t. j. gdje misli 
da je prsten). 

ISCUCATI, iscucim, pf. izvjetriti. — Slozeno: 
iz-6ucati(?). — Akc. se ne mijena. — U Vukovu 
rjfcniku: vide izvjetriti s dodatkom da se go- 
vori u Crnoj Gori. 

ISCUKATI, is6ukam, pf. poktipiti pilice Hi 
kokosi cukojuci. — Slozeno: iz-cukati. - Prema 
ciikati trebalo bi da je akc. iscukati, iscukam ; 
va^a da se u Lid kaze ciikati i u ovom znacenu 
(a tako mislim da je i u Dubrovniku). — U nase 
vrijeme u Lici. ,Majo, majo! eno odnese orlina 
kvocku'. ,Kakvu kvocku? Bog to posjeka', a de 
su pilidi?' , Borne ja ne znam'. ,A do si ti bio? 
la! ko 6e sad pilice iscukati?' J. Bogdanovic. 

ISCULATI, isculam, pf. izagnati, istjerati bi- 
juci nogama (jer se tako radi kod igre culana, 
vidi cularie). — Slozeno: iz-culati. — U nase 
vrijeme u Lici. ,Sve ga 'e, brte, na nogu iz kuce 
iscula'. jNemoj mi cudo brbjati, jer 6u to sad 
na nogami isculati van'. — Sa se, refleksivno, 
svrsiti culane (posto su se igraci culali do mile 
voje). jlsculali smo se siti, ajmo se sad krivati'. 
J. Bogdanovic. 

ISCTJRLIKATI, iscurlicem, p/. slozeno: iz-cur- 
likati. — V nase vrijeme u Lici. 

1. aktivno. 

a. dobiti curlikanem (u soli Hi u rugu). ,Ostav' 
de se u kuci curlikana, jer ces, bojim se, curliku 
pro leda iscurlikati, kod blaga se curlika'. 

b. u jyrenesenom smislu, izagnati, istjerati. 
,Bome ga brzo isdurlika van'. 

2. sa so, rejleksivno, svrsiti curlikane (posto 
se do mile voje curlikalo). ,Vavije mu 'e 6urlika 
u zubima, ma i kad lezi, pod glavom mu 'e, on 
se ziv iscui'likati node'. J. Bogdanovic. 

1. ISCUSKATI, iscuskam, pf. izbaciti cuska- 
juci (ako i ne nogom). — Slozeno: iz-cuskati. — 

U nase vrijeme u Lici. ,Eno goveda svu slamu 
iz jasala iscuskala, node da 'e se vate'. ,Ode li 
tvoja goveda slame da jedu? nece, brate, da 'e 
se vato; dok im motuem odma iscuskaju van'. 
jVaja da je za vede zlo stode, ma dodija mi niovo 
iscuSkavane'. J. Bogdanovid. 

2. ISCUSKATI, iscuskam, pf. davati kome 
(objektu) mnogo cusaka (zausnicah — Postaje 
od iz i cuska nastavkom a. — U Sulekovu rjec- 
niku : ,abohrfeigen'. 

ISCUSKAVANE, n. djelo kojijem se iscuskava. 
— Vidi zadni primjer kod 1. isduskati. 



ISIBATI, b. 



ISCUSkAVATI, isduskavam, impf 1. isduskati. 

— U nase vrijeme u Lici. ,Vide ti, §ta su se 
ona goveda namocila iscuSkavati slamu iz jasala, 
vaja da bi rada, da im se sijeno mece'. J. Bog- 
danovic. 

ISCUTJETI, isdiitim, pf. mnogo pomilovati. — 
Slozeno: iz-dutjeti. — Akc. se ne mijena. — U 
Belinu rjecniku: izdutjeti ,accarezzaro' ,blandior' 
111', i u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Sved ga 
iscuti kako svoje dijete'. ,Kad sam mu doso, is- 
dutio me u veliko'. P. Budmani. 

ISE, rijec, mozebiti bez smisla, sto se pjeva u 
poskocici radi slika. ~ U Vukovu rjecniku: ise, 
u ovoj poskocici: Ise, i§e, bide kise. 

ISERLIJA, TO. prezime u narodnijem pjesmama 
nasega vremena. — Rijec je turska. Kupi svate 
Iserlija Jova. Nar. pjes. vuk. 537. Iserlija Jova. 
Nar. pjes. srem. 15. 

ISETATI, isetam i isedem, pf. izici setajuci. 

— Slozeno: iz-setati. — Akc. je kao kod ispitati 
i ispisati. — U nase se vrijeme cuje gotovo samo 
u pjesmama. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec- 
niku u Stulicevu (izsetati, izsetivam ,exire, egredi' 
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Vu- 
kovu: isetati , isetam (isedem) ,herausspazieren' 
,prodeo'. a) u pravom smislu, kad je subjekat 
cejade. Suzana izseta po travi. M. Vetranid 2, 346. 
I stedi tako stvar malo, pak po tome iseta go- 
spodar. H. Lucid 251. Budud iseto prid crkvu. 

1. Dordid, ben. 185. Jutrom rano isetala sestra 
kraja budimskoga. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31. 
Iz§etase gospoda prid dvore. J. Krmpotid, mal. 
20. On iseta pred kulu b'jelu. Nar. pjes. vuk. 
I, 51. Kad to zacu sestra Andelija, isetala na 
gorne cardake. 1, 534. Kada sjutra bijel dan 
osvane, ti isetaj gradu na kapiju. 2, 289. Po- 
vecera i napi so vina, pa iseta pred gospodskog 
dvora, i pogleda cistom vedrom nebu. 2, 299. 
Pa iseta iz bijele crkve, to on sjodo u srebrna 
stola. 2, 383. On iseta na vrata od grada. Pjev. 
crn. 67^. Ima trista i vise godina, od kako sto 
krsu susjednici, a na nega isetali niste. Osvetn. 
3, 44. — cesto kad se izide kome na susret da 
se doceka, priceka. Prida ne des isetat, I'jepo im 
se pokloniti. Nar. pjes. bog. 68. Daleko ga majka 
ugledala, malo blize pred lieg' isetala. Nar. pjes. 
vuk. 1, 540. Kad su dosli dvoru devojackom, 
isetala devojacka majka. 1, 582. Dva su brata 
pred neg' isetala, a za nima ostarjela majka. 

2, 137. A iseta Leka kapetane, u avliji tri voj- 
vode srete. 2, 231. — b) u prenesenom smislu, 
cem nezivom. Dokli opeta na istocna vrata 
bijela jasnijem stupom zora iseta sva rumona. 
I. Gundulid 423. Na iztocnom trijemu bilu nova 
zora hrlo izseta svijetla u jasnom rumenilu. J. 
Kavanin 495^1. Kad danica proz perivoj ^orni 
izseta. I. Dordid, salt. 210. 

ISETIVATI, isetujem i isetivam, impf. isetati. 

— U Stulicevu rjecniku: izsetivati, izsetivam u2 
izsetati. 

ISIBANE, n. djelo kojijem se iSiba. — Stariji 
je oblik isibanje. — U Belinu rjecniku: izsibanje 
133a. 

ISIBATI, isibam, pf. izbiti sibom Hi sibama. 

— Slozeno: iz-sibati. — Akc. je kao kod izgle- 
dati. — Od xviii vijeka. 

a. aktivno. — V Belinu rjecniku : izsibati ,virga 
caedere' 123^'; u Voltigijinu: izsibati ,vergare, 
sbacchettare' ,ausklopfen' ; u Stulicevu: izsibati 
koga ,virgis aliquem dilaniaro'; u Vukovu: ,mit 
ruthen zerpeitscben' ,virgi3 caedo'. 

b. pasivno. ,Nijo on nikada ka' va}a bio isiban'. 



ISIBATI, b. 



86 



ISPOTATI 



,E, da 'e on ikad bio pravo isiban, isa' bi on 
onda rado u §kolu'. J. Bogdanovi6. 

c. sa se, pasivno. Da se za prvi put ima prid 
pukom i§ibati. J. Banovac, pripov. 63. 

ISIBIKATI, isibikam, pf. vidi iscibukati. — 
Slozeno: iz-§ibikati. — Akc. je kao hod izrese- 
tati. — U StuUcevu rjecniku: ,-virgis excutere, 
caedere, verberare, percutere', gdje je znacene 
kao kod isibati, ali se u nase vrijeme u Diibrov- 
niku govori sa znacenem: iscibukati. P. Budmani. 

iSlBIKOVATI, isibikujem, pf. slozeno: iz-si- 
bikovati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: izsi- 
bikovati ,vcrgheggiare , percuoter con verghe' 
,mit ruthen schlagen', i u StuUcevu: uz izsibikati. 

ISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Ivko lsi6. 
Eat. 332. 

ISISaTI, iSisam, pf. posve oSisati. — Slozeno: 
iz-sisati. — Akc. je kao kod ispitati. — U nase 
vrijeme u Lici. ,Nos'te amo, djeco, svi glave, da 
vas sviju i§isam, eto su vam kosurine do ociju 
narasle'. J. Bogdanovic. i u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

ISKAK^jATI, iskaklam, pf. svrsiti skakjane, 
posto se mnogo skakjalo. — Slozeno: iz-skakjati. 

— U Sulekovu rjecniku: ,abkitzeln'. 

iSKANE, n, djelo kojijem se iska. — U Vu- 
kovu rjeiniku. 

ISKAEIOT, m. vidi Iskariot. — xviii vijeka. 
Juda Iskariot. F. Lastric, ned. 127. 

ISKATI, Iskam, impf. vikati ,is' (vidi is). — 
Akc. se ne mijena. — Postaje od is nastavkom 
ka. — U Vukovu rjecniku: is! rufen, um hiihner 
zu vertreiben' ,pellere gallinas voce is!' 

ISKI6IC, 7». prezime. — xvi vijeka. Antol 
Iskicid. Mon. croat. 835. (1579). 

ISK16, m. prezime. — xvi vijeka. Selo Tomice 
Iskica. Mon. croat. 271. (1572). 

ISKOPITI, iSkopim, pf. sve uskopiti (had ima 
mnogo objekata). — Slozeno: iz-skopiti. — Akc. 
je kao kod iznositi. — U StuUcevu rjecniku: iz- 
gkopiti, V. uskopiti s dodatkom da je uzcto iz 
Ilahdeliceva rjecnika. 

ISKRBATI, i§krbam, pf. uciniti da sto (objekat, 
n. p. noz, sjekira) bude posve skrbavo. — Postaje 
od iz i osnove §krb nastavkom a. — U Vukovu 
rjecniku: ,scharten anbringen' ,serratim scindere' 
s primjerom: Noi mi sav i§krban. 

I§LINGATI, i§lingam, 2^f svrsiti slingane. ■ — 
Slozeno: iz-glingati. — JJ nase vrijeme u Lici. 
,Ko ti 'e god taj rubac slinga', vala ga maj- 
storski islingalo'. ,Ovu si kik|u lijepo iSlingala'. 
J. Bogdanovid. 

iSMRDATI, i§mrdam, pf. naci Smrdajuci. — 
Slozeno : iz-smrdati. — Akc. je kao kod izgledati. 

— U StuUcevu rjecniku: izsmrdati ,ritrovar fiu- 
tando' ,olfaciendo invenire', i u nase vrijeme u 
Dubrovniku (kaSe se gotovo samo u sali). ,Sve 
je Smrdo, Smrdo, dokle je neSto iSmrdo'. P. Bud- 
mani. — I u Sulekovu rjeiniku : ,ausspahen'. 

ISNO, adv. iole. — Moze biti da je postalo od 
i§ta nastavkom tno; a kod ovoga da se misli na 
deminutivne oblike koliSno, malasno itd. — U 
nase vrijeme u Boci kotorskoj. Posto mu se po- 
vrati i§no duba, pofine da se kune. S. J^ubisa, 
prip. 215. Vi ste se iSno ugrijali. 256. Da 60 
mi pruzati po isno platice mjesecno. pric. 7, 
Kad se isno uti§maju. 31. Opet orac zigne o§nem 
vola u kusove a i§no i teiaka u debelo meso. 
145. 

iSNUTI, I§nem, pf jednom zavikati ,is' (koje 



vidi). — TJ Vukovu rjecniku : ,einmal is rufen' 
,dico is'. 

ISNUHATI, isnuham, pf. slohno: iz-snubati. 
— JJ StuUcevu rjecniku: izsnuhati, izsnubam 
,procurar d' investigare, scoprir indagando' ,in- 
vestigando episcari'. — Hijec je nepouzdana, jer 
znacene kod Stulica ne odgovara znacenu gla- 
gola snuhati ; cini se i da Stulli shvaea kao da 
je imperfektivni glagol. 

iSnURITI, isnurim, pf. naci snureci. — Slo- 
zeno: iz-snuriti. — Akc. je kao kod izgaziti. — 
U StuUcevu rjecniku : izsnuriti i isnuriti, isnu- 
rivam i isnurujem ,ritrovar andando in caccia 
(propriamente de' cani)' ,venando invenire, dis- 
quirendo invenire, metaph.' ; i u nase vrijeme u 
Dubrovniku gdje se kaze ne samo u pravom smislu 
psu, nego i u prenesenom ce]adetu, kad nesto 
nade, ugonene, izmisli itd. posto je svuda Hi 
tanko po tanko trazio. 

ISNURIVATI, isnurujem i i§nurivam, impf. 
isnuriti. — U StuUcevu rjecniku: praes. isnu- 
rivam i isnurujem kod isnuriti. 

ISOKCITI, isokcim, pf. uciniti da svi (kad je 
mnogo objekata) budu Sokci. — Akc. je kao kod 
iznositi. — Postaje od iz i osnove soke nastavkom 
i, pred kojijem se c mvjena na c^ — U Vukovu 
rjecniku: ,nach^ einander zum Sokac machen' 
jfacio esse rdi/ Sokac unum ex alio'. — Sa se, 
refleksivno (kad je mnogo subjekata). — U Vu- 
kovu rjecniku: isokciti se,^isokcimo se ,nacb 
einander Sokci werden' ,fio Sokac unus ex alio'. 

ISPAN, ispana, m. eovjek koji nadzire radnike 
Hi sluge. — Od mag. ispan, a ovo je od slaven- 
skoga zupan'b. — V Vukovu rjecniku (s dodatkom 
da se govori u vojvodstvu): ,der aufseher der 
arbeiter (der span, zupan in Krain, Covnuvog im 
Konstantin)' ,praefectus agram colentium aut 
aliorum servorum'. 

iSPANIJA, /. Hispania, Spanolska. — Od la- 
tinske rijeci. — U jednoga pisca xvi vijeka. Po- 
sadsi na put od Ispanije priti cu k vam. Anton 
Dalm., ap. 2015. 

ISPANKA, /. ime sto ga mlada pridijeva 
mladem zenskom. Skoroteca. 1814. 249. V. Arse- 
nijevi6. 

ISPAnOV, adj. koji pripada ispanii. — U 
Vukovu rjecniku. 

ISPANOVICA, /. ispanova hna. — TJ Vukovu 
rjecniku. 

iSPANSKI, adj. hispanicus, koji pripada Ispa- 
niji, spanolski. — xvii i xviii vijeka. Kra} ispanski. 
Gr. Palmotid 2, 4. Kad porobi ispanske strane. 
Ant. Kadci6 91. 

ISPAETATI, isp^rtam, pf spartanem zabije- 
ziti. — Slozeno : iz-spartati. — Akc. je kao kod 
iskoncati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (,liniren' ,lineas duco'). Isti u cara na 
kom 6e mestu da bude vinograd pa neka ti ispar- 
taju . . . Da mu se isparta gde 6e biti brazde. 
Nar. prip. vuk. 83. 

ISPICATI, iSpicam, pf. (volove), izvu6i spicu 
iz te}iga i pustiti volove. 1i^. Stojanovii. 

tSPI^A, /. u Vukovu rjecniku (s dodatkom da 
se govori u Srijemu i « Backoj): drven silak 
kojim so pribodu dva kraja u. p. na sati'i ili u 
6ebetu kad se u n sto zavije ,art grosser liol- 
zerner nagel' ,cunei genus'. 

I§POTATI, ispotam, pf. izrugati se home 
(objektu). — Slozeno: iz-spotati. — JJ StuUcevu 
rjeiniku: ,molto burlare, molto beffeggiare' ,ad 



ISPOTATI 



87 



I&TETITI, 1, a. 



satietatem jocari, illudere, deridere'. — S dru- 
gijeni znacenem u Hrvatskoj : izruziti, ispsovati 
(vidi Icod spotati). 

i§TA, vidi 1. isto. 

1ST AH, istdha, m. zeja za hranom (ne baS ve- 
lilca kao sto je glad), tek, Uir. istah. — isporedi 
istal. — Od xvin vijeka. Digno mu ista iliti vo}u 
jisti. F. Lastric, od' 63. Digne mu ista iliti voju 
i zeju jisti. 100. 1 ko Bosnu Omer pasa svlada 
liemu osta nosto na istahu. Osvetn. 3, 67. 

iSTAL, istila, m. vidi istah. — U Vukovu 
rjecniku: ,der appetlt' ,cibi appotentia' s pri- 
mjerorn: Ovo otvoia istal. 

I&TALI, adj. u kojega je istal, koji hi rado 
io. — Ne mijena se po padezima. — U Vukovu 
rjecniku: ,bei appetit* ,appetens cibi'. 

iStAMPATI, istampam, pf. nastampati sve 
do kraja. — Slozeno: iz-stampati. — U jednoga 
pisca xviii vijeka. Niti bi mogao zivot izstanpati. 
A. J. Knezovid 260. 

ISTAPATI, istapam, pf. izhiti stapom. — Slo- 
zeno: iz-stapati. — Samo u VoUigijinu rjecniku: 
iz§tapati ,bastonare, percuotere con bastone' ,mit 
ruthen schlagen', i u Stulicevu: izstapati ,baculo 
multum percutere'. 

iSTAEE, vidi 1. isto. 

i&TE^ElNlE, n. djelo kojijem se isteti. — Sta- 
riji je ohlik sa -nje. -- Badi -s6- mj. -st- vidi 
kod istetiti. — GrijeSkom se nahodi pisano mj. 
-6- ne samo -tj- nego i -t- (vidi istetiti, 2). — 
Izmedu rjecnika u Mika(inu (istecenje), u Be- 
Zmw (istetjenje 3631); istetenje 232b. 250b), u fol- 
tigijinu (istetjene), u Stulicevu. Triba spustit se 
na nizna radi is6e6enja od griha istocna. A. 
Geoi'giceo, nasi. 251. Istecenje ter ne krije djela 
vrijedna. P. Kanaveli6, iv. 356. Ovo iscetjenje 
pastiri od dus neka nastoje ispraviti. M. Bijan- 
kovid 23. Toliko se gleda u Krstjanih izcetjenje 
od ziv|enja. 24. Rasap od puka krstjanskoga i 
izcetjenje od zivjenja izlazi od pomankanja od 
dobra naucenja od dice. 14'2. Od nasega iz§te- 
cenja rada se u cas. J. Kavanin 48^. Druge 
vrste istedena vina. Ant. Kadcid 53. Karod, koji 
se je nahodio u izstetenu. A. Tomikovid, ziv. 79. 

ISTECiVATI, iste6ivam i iste6ujem, iinpf. iste- 
titi. — U VoUigijinu rjecniku: praes. (grijeskom) 
istetujem kod istetiti. 

ISTEKTATI, istekdem, pf. (o psu) stektanem 
izloviti. — Slozeno: iz-Stektati. — If nase vri- 
jeme u Lici. ,Ors biza u glavicu stektati, ne bi 
11 zeca istektala'. J. Bogdanovid. 

ISTENITI, istenim, pf. osteniti (o kudki, kad 
je mnogo stenadi). — Slozeno: iz-steniti. — Akc. 
je kao kod iznositi. — U Vukovu rjecniku: ,(eine 
menge) werfen (von der hiindin)* ,pario catulos'. 

— Sa se, rejieksivno, kao isteniti, ali o mnogijem 
kuckama. — u Vukovu rjecniku: isteniti se, istene 
se jsammtlich junge werfen (von hiindinen)' ,pario' 
s primjcrom : Istenile se sve kucke. 

l&TETITEl^^, m. covjek koji isteti, — U jednoga 
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(,corruptor' 300b) ( u Stulicevu (,corruptor'). Neka 
is6u u svojih 2upah jeli isdetitejih od zivjenja. 
M. Bijankovid 100. 

ISTETITE]^ICA, /. zensko cejade koje isteti. 

— U Stulicevu rjecniku: ,corruptrix'. 

ISTETITI, istetim, pf. iskvariti. — SloSeno: 
iz-stetiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U 6a- 
kavaca a i u zapadnijeh stokavaca mj. -st- stoji 
-§6- (vidi kod Steta). — Od xvi vijeka, a izmedu 



rjednika u Vrandicevu (iscetiti ,corrumpere, ; iz- 
sdetiti ,depravare, vitiare'), u Mikajinu (istetiti, 
iskvariti ,corrumpo, vitio, depravo, disturbo, vasto, 
everto, dissipo, turbo'; istetiti kogagod, uciniti 
ga zla ,depravo, vitio, corrumpo), u Belinu (,gua- 
stare, far doteriore' , corrumpo' 363b j ,imbastar- 
dire in significato att. allontanare con peggio- 
ramento una cosa dal proprio essere' ,degenero' 
376b; , depravo' 250b; ,invitiare' ,vitiis imbuere' 
418b; ,viziare, cio^ corrompere' ,vitio' 771*; ,in- 
fettare, corrompere, guastare' ,inficere contagio' 
400b j ciniti izagiieti, istetiti ,far divenir marcio' 
,putrefacio' 462b; ,falsare, falsificare' ,adultero' 
300b J istetiti tkoga ,guastare uno, cioe depravare' 
, depravo' 363b; ,attaccare ad uno qualclie vitio' 
, vitio aliquem inficere' 115^; istetiti bludjenjem 
,accarezzare troppo, cio^ render insolentaccio un 
giovine con le carezze' ,blanditiis corrumpere' 
12a; istetiti dudi , corrompere i costumi' ,mores 
corrumpere' 232b), u VoUigijinu (istetiti, istetim, 
istetujem ,denigrare, guastare, depravare, corrom- 
pere' ,verderben, verfalschen'), u Stulicevu (iste- 
titi i izstetiti , corrumpere, depravare, contami- 
nare, inficere, deturpare, subornare etc.'), u Vu- 
kovu : 1. ,beschadigen , verderben' , corrumpo, 
laedo', cf. pokvariti. 2. vide iskilaviti. 3. (osobito 
po juznijem krajevima) koga, vide pogubiti. 

1. aktivno. 

a. uciniti da sto (objekat) bude mane dobro 
nego je prije bilo, da mane vrijedi nego je prije 
vrijedilo, ili da postane posve zlo, rdavo, i da 
nista ne vrijedi. a) uopce. objekat moze biti sto 
tjelesno ili umno, a moze se ne izreci jcr se ima 
u misli. Nu ve joj lijepo svar', ne istet' u prjesi. 
N. Najeskovid 1, 266. Nu narav u tome cinenju 
na svit saj prem stvari malome isteti vas stvor 
taj. D. Eanina 7b. ^Svu bi spravu istetio, da se 
vladat hod inako. G. Palmotid 2, 325. I istetit 
da ne bude svijet^ kreposne moje trude. P. Ka- 
navelid, iv. 161. Zivjenje de pak liegovo istetiti 
tamnom dudi. 470. Isteti vase znanje. 510. Ako 
ne nacinis, ne isteti. (D). Poslov. danic. 3. &to 
staros isteti, nijedna stvar ne napravi. (D). 124. 
Isteti mu skrovne odluke. I. Dordid, salt. 469. 
Dobar je sakramenat, niti ga zloda sluge moze 
istetiti, premda sluzi sakramente u grihu. J. 
Banovac, razg. 208. Kisa dvista kuda izsteti, 
a osamdeset razrusi. A. Kanizlid, utoc. 50. Erbo 
kako on (kvas) kad je^prikisnuo issteti sve ostalo 
tijesto. £). Basid 19. Sto si ti sada s tvojim go- 
vorenem sve istetio. F. Eadman 13. Istetiti stvar 
ukradjenu. A. d. Costa 2, 143. Da svetoga raz- 
mis^ana nauke zlo zivudi jest izscetiti. I. Ga- 
ranin 23. Cim bijase izstetio svetinu Davidovu, 
ucinivsi nega prijubodincem? D. Eapid 137. — 
liesto je osobito u ovijem primjerima iz narod- 
nijeh pjesama (u svima je glagol bez objekta): 
znadene je slabije nego biva uopce, te se glagol 
upotreb]ava kao u iperbolickom smislu, dapace 
mislim da osobito u prvom primjeru znacene nije 
iskvariti nego uraditi nesto nenadno. Na pohodu 
Marko istetio: viknu sluge, trci podrumgija, 
medu sobom vino donijese. Nar. pjes. vuk. 2, 225, 
Kako bih te, brate, upitao, kad si, Marko, davno 
istetio, sto pocesde k mene ne ideto? 2, 233. U 
to doba bane pristasao, mudar bane, pak je iste- 
tio: na jutru mu ne zva dobro jutro. 2, 281. 
No isteti Ivan na pohodu : ide mudro, progovori 
ludo. 2, 525. — b) kad je objekat {udsko tijelo 
ili koje udo, znacene moze biti : ozlediti, nagrditi, 
raniti, i§ca§iti, slomiti itd. Stropijat i istetit ti- 
jolo. I. Dr2id 264. Istetise me zarasle rane. I. 
Dordid, salt. 121. Jedna divojcic.a malena isteti 
nogu u bedri. J. Banovac, pred, 151. Car sinu 



ISTETITI, 1, a. 



88 



I§TETITI, 3. 



svomu isteti oci. A. Kanizli6, kam. 642. Baci 
ga na zemju i u isto vrime bise izstetio desnu 
ruku. And. Kacic, raz*. 128. Ne da Turcin g:lavu 
ukinuti, ne da svoje ruke istetiti. Nar. pjes. vuk. 
2, 28.S. Ako su ga kraste istetile. 2, 532. S konem 
6e nas, bra6o, pogaziti, a sa sabjom glave iste- 
titi. 3, 306. — i u prenesenom smislu. Pri|ubota 
kojoj izsteti svijetla muza crni obraz J. Kavanin 
257'>, Ti si balju obraz istetila asikujuc s Obla- 
cica Eadom. Nar. pjes. vuk, rjefin. kod istetiti. 

— c) kaze se kao pristojnija rijee mj. iskilaviti. 

— vidi u Vnkovu rjecniku. — cl) uciniti (n. p. 
zlijem savjetima, zlijem izgledom, mazenem itd.) 
da ko hude gori u moralnom smislu. objekat moze 
hiti cejade, puk, svijet, zem]a itd., dusa, cud, 
srce, pamet itd. Ovo djetone nitko neg mati iste- 
tila. M. Drzi6 407. Od velike bludnice koja is(5eti 
zem]u u bludu svojemu. I. Bandulavii 241*. apoc. 
19, 2. Ispraznostim da hudoba negov dragi puk 
ne isteti. P. Kanaveli6, iv. 210. Ne daj omraza 
da me isteti. 409. Ah! prokleta da bi bila uvijek, 
slijepa lakomosti, ka si vas svijet istetila tvom 
paklenom usilnosti! J. Palmotii 65. Da ne iscete 
ni ognuse tamne cudi dusu moju. P. Radovcic, 
nac. 446. Saul bise dobar ali ga is<5eti gospostvo. 
I. Ancid, vrat. 238*'. Izprazne knige izstete duh. 
M. Eadnic 124i>. Druzbi koja bi ji' izstetila. J. 
Kavanin 76». Lucifer ognometi, vrazki narod ki 
izsteti. 412l>. Necistoca i opacina nepristojnijeh 
djela istetila je puk nesrecni. B. Zuzeri 6. Sve 
su to lijepe stvari, ali ovo samo i§teti nas, da 
smrt gledamo krivijem okom. 378. Oni (gresnici) 
zlijem izgledom isstete ne jednoga, nego tisu6u 
pravednijeh. D. Basi6 19. Kako se imaju cuvat 
dobri od zlijeh da ih ne istete, i ne privedu na 
zlo. 106. Koji odlucise i§tetiti pameti vjernijeh. 
J. Matovid 3. Ko mi ga zanije, ko li ga izsteti ? 
I. M. Mattei 318. Ako ce andelsko srce imati, 
prinuzden je izstetiti ga i pokvariti. D. Obra- 
dovic, basn. 228. 

b. uciniti da objekta posve nestane. a) uni- 
stiti uopce, Hi upropastiti. Kim putom isteti ne- 
virno poganstvo. I. T. Mrnavid, osm. 85. Slatka 
voda bosil goji, isdetit ga slana bode. I. Ivani- 
sevid 217. Nisi isdetio divicanstva materina. I. 
Ancid, ogl. 12. Prosao je do petdeset mija zem]e 
svekoliko gvozdjem i vatrom izstetivsi. A. To- 
mikovid, ziv. 385. — b) kad je objekat cejade, 
uhiti. Ostav' sabju, da je Bog ubije ! bi 1' ovakog 
brata istetio, koji nas je krasno docekao? Nar. 
pjes. vuk. 2, 240. Mo's ti mene danas kidisati, 
i mo's puskom mene istetiti. Nar. pjes. vuk, 
rjecn. kod istetiti. — c) istrositi, istratiti. Istetio 
nekolike simsije duhana. Pravdonosa. 1851. 31. 

c. uiiniti da sto bude drukcije nego bi trebalo 
u istinu da je. U tvojijem rijecima uenaredbe- 
nijem vidi se koliko si i§tetio vijest. M. Eadnid 
427>'. 

2. pasivno. — Part, praet. pass. i§teden na- 
lazi se grijeskom pisan ne samo istetjen nego i 
igteten. — Izmedu rjednika u Vrancicevn (,isde- 
cen' jvitiosus'), u Mikalinu (i§tedeni pinezi 
al' ina taka stvar ,adulterinu3, adulteratus, cor- 
ruptus'), u Belinu (igteden ili iSteten ,infectus' 
40()ij; istetjen ,dopravato' ,depravatus' 250*'; ,in- 
vitiato' ,vitio imbutus* 418''; ,magagnato, guasto, 
corrotto' ,vitiatus' 451''; igteten ,guastato, futto 
deteriore' ,corruptu3' 363''; ,gua8tato, iuvitiato' 
,dppravatu8' 363''; ,incattivito' ,corruptus' 391a; 
,marcio, corrotto' ,putridus' 462''; ,slogato' ,lu- 
xatus' Ql^^; ,viziato' ,vitiatus' 77la), u Vukovu 
(isteden, vide kilav). a) uopce, vidi 1, a, a). Ne bi 
mrje2a izgtedena ni razdrta. Zborn. 1 19''. Maher . . . 
i§teden jur je vas. M. Vetranid 2, 239. Ako si 



podavao stvari istetene. B. Kasid, zrc. 70. Ako 
pokriva trgovine istedene. I. Drzid 308. Ure, 
ako su istedene unutra, smeta'u zvecane zvona 
izvanka. M. Eadnid 427''. Zasto kruh u kvas 
nije svrsen, nego isteden, kako pise apostol. J. 
Banovac, razg. 224. Juha pogrijevana na pola 
istedena. (Z). Poslov. danic. 40. Nacinite plug 
izstotjen i ralo slomjeno. D. Basic 143. Vino 
iStedeno. Ant. Kadcid 53. Nasa dobra ne budu 
od ikoga odnesena ali izstedena. J. Matovid 394. 
Ponovi u nemu, primilostivi otce, sto god je ze- 
ma}skom slabosti istedeno. T. Ivanovid 112. — 
b) vidi 1, a, b). Kako smradni, isteteni i izvS- 
nuti udi. S. Budinid, sum. Idi^. (moze pripadati 
i pod e)). vidi i u BeUnu rjecniku — c) iSteden 
vinom znaci pijan Amon isteden vinom bi ubijen. 
M. Eadnic 416*. — d) isteden (kao pristojnija 
rijec) moze znaciti kilav. vidi 1, a, c). — u Vukovu 
rjecniku. — e) isteden moze znaciti sto i gnio, 
vidi u Belinu rjecniku. — amo mogu spadati i 
ovi primjeri u kojima se zove ,istecenom' rana 
sto se ognojila: Cule su se u gnusnosti, jaob, 
smrdede na sve strane, istedene moje rane i me 
nepomne bezumnosti. I. Gundulid 197. Tako i 
Ijekar s prva od svudi istedenu ranu odkrije; ni 
ga smuda, ni ga trudi, §to necisti crv izije. 218. 

— vidi i u Belinu rjecniku. — isporedi 3, d). 

— f) u moralnom smislu, vidi 1, a, d). Zemja 
je istecena. Zborn. 78''. Sto jest godir u nemu 
istedeno zomajskijem pomankanjem. P. Posilovid, 
nasi. 157b. (Saniaritani) bijahu jedan narod iste- 
den. M. Radnid 1''. Ah krstjanstvo istedeno! 
A. d. Bella, razgov. 108. Narav po grihu istoc- 
nomu istedena. J. Banovac, pred. 8. Slobodno 
voJG otene po grihu istocnomu jest izstedeno. 
uboj. 27. Pripovijoda Tomas Kantipratanin, da 
jedan negov drug u pocetak dobar, a pak isstetjea 
od jednoga zla susjeda umrije. D. Basid 20. 
Covjek izhodi iz boka Adamova s naravi iste- 
tjenom. 121. Jer je srce nase obastrto i iste- 
deno od kapule edipske. Ant. Kadcid 166. Dusa 
istedena s ovakijem pozudaraa. J. Matovid 338. 
Bududi mi prignuti na zlo, istedeni s naravskom 
slabosti. 432. U bidu naravi istedene kolika je 
nemod Judska za uciniti dobro. 476. — amo mogu 
pripadati i ovi primjeri: Vidi, koliko moze ob- 
lubjeiie izstedeno. M. Radnid 243*. Tako sada 
nose ova istetena vrimena. Ant. Kadcid 362. — 
g) vidi I, b, a). Konrado videdi istetenu svoju 
vojsku. A. Kanizlid, kam. 590. — h) vidi 1, c. 
Dubjem kitno i raskosno koje nijestoce, sto mi 
rijeci istetjenom ,lontan' zovemo. B. Zuzeri 155. 
U ovim mojim kiiigam mnoge se rici istedene 
naode. J. Filipovid 1, 581. vidi osobito u Mika- 
jinu rjecniku. 

3. sa se, obicno refleksivno. — Izmedu rjec- 
nika u Mika^inu (istetiti se, iskvariti se ,tabesco, 
extabesco' ; istetiti se, nauciti se zlu ,vitior, vitio 
depravari vel corrumpi' ; istetiti se, izvrdi dijeto 
,aborior, aborto, facere abortum'), u Belinu (,gua- 
starsi, invitiarsi' ,vitior' 363''; ,incattivire' ,cor- 
rumpor' 390''; ,invitiarsi' ,vitiosum fieri' 418''; 
(Putrefarsi, divenir o farsi putrido' ,putresco' 597* ; 
,far marcia, convertirsi in marcia' ,suppuro' 462'' ; 
i§tetiti se rana ,rinovarsi la piaga' ,recrudesco' 
623*), u Stulicevu (,depravari, corrumpi, putres- 
cere, vitiosum fieri'), u Vukovu (,ein6n bruch be- 
kommen' .raraicosum esse', cf. iskilaviti se). it) 
uopce, vidi 1, a, a). Ako se vino istetilo. M. 
Divkovid, nauk. 154''. Da se cinenje slijededo 
isteti. B. Kasid, nasi. 167. Pelinku se mac u ruci 
i zatupi i isteti. P. Kanavelid, iv. 195. Kada se 
isdeti sakramenat. I. An6id, svit. 183. Onde nije 
dobar sakramenat, kada se bistvo isteti od ove 



ISTETITI, 3. 



89 



2. I§TO 



tri stvari za sakramenat potribite. J. Baiiovac, 
razg. 204. Ono vino ako se je istetilo, ti si ga 
pod zdravo platio. J. Filipovic 1, 484a. Da so 
)6 kruh isdetio. Ant. Kadcic 52. — h) kao obo- 
Jeti, u jednom primjeru xvi vijelca. Dobre, ti se 
ces istetit, docna lezeS. M. Drzid 213. — c) 
vremenu, had, po§to je lijepo bilo, postane oblacno, 
kisovito ltd. — u Diibrovniku. ,Sunce je zaslo u 
oblake, strah me je da se nocas ne isteti vri- 
jeme'. P. Budmani. — vec od xvi vijeka (u me- 
taforickom smislu). Ne zna jer se moze brijeme 
istetit, i dobra srjeia promijenit se u zlu. M. 
Drzi6 276. — d) istruhnuti, izagniti. Ako se ne 
bude unutri'ii clovik istetio i razrusio. B. Kasi6, 
nasi. 126. Tijelo Isukrstovo nije podlozno da se 
izsteti i razcini. B. Zuzeri 175. Da se ne iz- 
sdete, ni usmrde. I. Garanin 24. amo moze pri- 
padati i ovaj primjer: Zub, ako se usmrdi i iz- 
steti, izvadis ga iz usta. M. Radnic 43^'. — i o 
rani kad se oynoji. Da se rana noj ne isteti. P. 
Kanavelid, iv. 305. — isporedi 2, e). — e) iski- 
laviti se, kao pristojnija rijec, vidi 1, a, c). — 
u Viikovu rjecniku. — /) izvrci, izhaciti, izmet- 
nuti (dijete). — u Mikalinu rjecniku. — ff) u 
moralnom smislu, vidi 1, a, d). A i djevojke so 
isteti§e. M. Drzi6 138. Tko se u ovizijeh raz- 
kosah ne bi istetio? 250. Pomankav jedna (stvar) 
sva se vira izsceti. I. Ancid, vrat. 201. Gdi ne 
ima tko vlada izstetide se puk. M. Eadnid 48i>. 
Izstetise se oni starci s lipotom. 72*. Da se ne 
izsteti§, ponizuje te. 1493'. I ta zemja isceti so 
s krvi ka se j' tot prolila. A. Vitajic, ist. 368^. 
Upravan u Judmi nije ; jerbo su se istetili i is- 
krivili svojim opacinam. J. Banovac, pripov. 200. 
Jeli se koja dusa . . . po vasemu zlu izgledu is- 
stetila, ali izgubila? D. Basic 20. Slidi li da so 
isti nauk nije mogao kako izopaciti ili privarom 
istetiti? I. Velikanovi6, uput. I, 243. — h) pro- 
pasti, unistiti se, vidi 1, b, a). Krajevstvo ne- 
govo je koje nece se istetiti. S. Rosa 10*. Neka 
stvar naopako izide, nek se isteti, nek pogine. 
A. Kali6 396. 

ISTETIV, adj. koji se maze istetiti. — U Stu- 
licevu rjecniku: ,corruptioni obnoxius'. — nepo- 
uzdano. 

ISTI PANE, n. djelo kojijem se istipa. — U 
Stulicevu rjecniku. 

ISTIPATI, istipam i istipjem, pf. svrsiti sti- 
pane (posto se mnogo stipalo). — Slozeno: iz- 
stipati. — Akc. je kao hod ispitati i ispisati. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu 
(,multum vellicare'), u Stulicevu (,sat vellicare'), u 
Viikovu (istipati, istipam ,zerkneipen, zerzwicken' 
,convello'). Kad ga nadem, manenstina tako me 
isstipje. M. Drzic 406. 

ISTITI, istijem, pf. vidi iscitati. — Slozeno : iz- 
stiti. — U jednoga pisca nasega vremena. Mnogu 
knigu istiti. M. Pavlinovic, rad. 143. 

1. ISTO, n. quicquam, makar sto, vidi sto t 
2. i pod 4, f, c). — Cesto se i u nominativu i 
u akuzativu Jcaze ista (po genetivu, vidi kod sto 
i nista) ; u ostalijem se padeiima mijena kao sto, 
n. p. gen. ista, icega, icesa, dat. icemu, instr. 
icim itd. — kad je s prijedlogom, ovaj dijeli i od 
zamjenice: i u cem. M. Drzic 187, ili ne dijeli: 
u icemu. A. Boskovideva 36; B. Zuzeri 149. — 
U starijih se pisaca dodaje katkad na kraju ro 
ili r{=z&): istore. N. Eanina 155*; I. Gundulic 
78; istare. D. Eaiiina lO^; istor. B. Gradic, duh. 
13. — Od XVI vijeka, a izmectu rjecnika u Stu- 
licevu (,nil, nihil'!). 

a. uopce. Ne da smo modni misliti istore. N. 



Eanina 155^. paul. 2cor. 3, 5. Nu ni munita ni 
koja druga stvar i u cem moze ikad pridobit. 
M. Dr2i6 187. Ni ga <Se itkor mod podmitit, ni 
privarit, (ni) od iega istor sakriti. B. Gradic, 
duh. 13. Triba je da skiisi§ nisto, ako zelis bit! 
isto. P. Vitezovid, cvit. 21. Prije neg' ista recem, 
prosim u visnega Spasiteja, da razgrije srce moje. 
B. Zuzeri 3. Ako vide ga u icemu sakriviti, da 
mu za Jubav Boziju svo prikazu. 149. Ja boz 
ista sve du prostit. 184. A to svak znade, da 
se ne more virovati u onoga sama, ni ufati, ako 
se ne }ubi vise neg isto drugo. F. Lastrid, od' 
69. Da se moze u icemu raj stanovit uzivati. 
A. Boskovideva 36. Dokle isto u kog' vidi. V. 
Dosen 57a. Misli , jeli isto gore. 58a. Kod 
mudri je to za rugo vise, nego isto drugo. 72*. 
Tako medi u lonac il' isto. J. S. Eejkovid 325. 
Slada je }ubav od ista. Nar. pjes. petr. 1, 131. 
Kad umirase, vide li ista? Nar. prip. vrc. 5. 
Prestanu mu ista davati. Vuk, nar. pjes. 4; 458. 
Pa ako ista lazno recem. Pravdonosa. 1852. 23. 
— Grijeskom s negativnijem glagolom mj. nista. 
Nedu drugog ista igda uciniti. A. J. Knezovid, 
nep. 44. Do sada niste prosili ista. J. Matovid 
xxiv^. Da se maloman ne moze zejeti ista. 8. 
Nece ista biti neuzmnozno vami. 21. Da ne raz- 
likuje ista medu prorokovanima. 28, U koju ne 
ulazi ista ockvrneno. 54. Da malo, oli ne imaju 
ista stavno i potvrdno. 305. Da s cesa ne ra- 
zumije ista? I. M. Mattei 13. Gijed er cijeni, 
da je sve ludost, ter ne moze ista razumjeti. 13. 
Tako ista mu ne ugada vede koliko srce, koje . . . 
stvori mu se na kojigod nacin sobrazeno i pri- 
licno. 111. Nije ista u meni s cesa bib ti mogo 
omiliti. 282. Sud od koga nije isto strasnije. 
T. Ivanovid 9. Pako od koga nije ista teze. 9. 
Nede da ista ostave. I. J. P. Lucid, nar. 19. 
Virujte temejito, da se nede isto brez voje Bozje 
vama dogoditi. D. Rapid 33. Znaj da ti nede 
isto drugo na tvojoj nivi poniknuti. 304. Vec 
ga ista ne ustavi svoju davnu smirit' ze]n. P. 
Sorkocevid 594''. 

b. adverbijalno, kao ikoliko, iole. Ko god je 
pace bil vik vridan istare, svakoji jes dutil . . . 
D. Ranina 10^ (moglo bi pripadati i pod a). Na 
ovomu tvom govoru, liste, kad ga bude cuti, ako 
u lijepom svom pozoru vidis ista da se smuti, ti 
zamukni mramorkome. I. Gundulid /257. Koji se 
isto u dobro pisanje razumiju. R. Gamanid AS*. 
Tko godi ima ista razboristva. B4a (moze pri- 
padati i pod a). Bratjo grisnici, vi ova slisa- 
judi, jeda isto ovi strah u vase srce stupi? jeda 
isto u vasu pamet kojasi se? J. Filipovid 1, 131^. 
Strasi li vas isto ovo proklestvo? 1, 155t> (ova 
dva Filipoviceva primjera moze biti da pripa- 
daju pod 2. isto). Niti srecan bi pozroti saraj 
ista uresnije. P. Sorkocevid 575i>. Radij' bismo 
glave izgubiti no nevjeru nima uciniti ali liima 
ista nauditi. Nar. pjes. vuk. 4, 50. Anto gleda 
svuda oko grada, jesu 1' Turci isto uzmakuuli. 
4, 245. Nit' mu isto jur pomaze zlato. Osvetn. 
2, 147. — Grijeskom s negativnijem glagolom mj. 
nista. Ne strasi me ista mane Bog djetesce u 
povoju, neg Bog sudao u svojoj slavi. B. Zu- 
zeri 95. 

2. ISTO, vidi istom * istom. — U nekijeJi pi- 
saca xviii vijeka. I sa svim tizim, isto dosli ovi 
sveti dnevi od veseja, zaborave se od svoga obe- 
dana. J. Banovac, razg. 168. Sve svoje ufaiie 
stavjaju u likarije po znanu Judskomu nasaste, 
ne gledajudi jesu li uciiiene po carih i po vragu, 
isto da mogu ozdraviti. J. Filipovid 1, 499''. Tako 
nevojno obuceni da i§to golodu svoga tila pokri- 
vaju. 3, 825b. 



ISTOK 



90 



iStorija 



iStOK, w. ime muSko. — xviii vijeJca. Istok 
Valaic. Glasnik. ii, 3,80. (1706—1707). 228. (171U). 

ISTOK ATI, istocem, pf. svrsiti stokane (poUo 
se vmogo istokalo). — Slozeno: iz-Stokati. — Akc. 
je kao kod ispisati. — U nase vrijeme u Lici. 
,Sta ti vavije stokas i ukas?' ,Bome sam istoka' 
i izuka', kako nemam ni u kotarini ni u ambaru, 
pa mi ne pomaze ni stokane ni ukane'. — I sa 
se, refleksivno. ,Mudrac je on, i stisnig^uz veliki, 
kad svega dosta ima, on i onda tobos pred svi- 
jetom Stoce i uce, pomaze nanii siromasima pla- 
kati, tobos da mu ne dodijavamo; stok i' i uka' 
Boze daj tako do smrti, i nikada so ne istoka' i 
ne izuka'!' ,0n za ziva sebe nikada se ne6e isto- 
kati i izukati'. J. Bogdanovic. 

iSTOM, adv. i con.h vidi istom. — isporedi 2. 
isto. — Po svoj prilici postaje od istom tijem 
sto se mislilo na isto. — U Dubrovniku je druk- 
ciji akc: istom. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (,solamente, soltanto, aw. limi- 
tativo' ,tantum' 335^; ,superficlalmonte, cioe leg- 
giermente' ,leviter' 718^; istom, istom da ,purche, 
ha forza di se' ,dum, dummodo*; istom da ne 
,purch6 non' ,dum ne' b^&>\ istom ,apena, cioe 
allora, appunto' ,vixdum' 89a), « Voltigijinii 
(, soltanto, solamente' ,nur'), u Stulicevu (,uti, ubi, 
solum, tantummodo, vixdum'; istom ako, istom 
da ,modo, dummodo'; istom da, 1. ,saltem', 2. 
, dummodo'). 

1. adv. 

». vidi istom, 1, a. a) uopce. Istom cin' da 
dusu pri tebi sahranim. M. Vetrani6 2, 256. Ei- 
joci, ke se vam govore, sve vam za smijeh istom 
lazu. N. Najeskovic 1, 156. Ako li hodes sad 
da ti ga (zub) izmu tja, i.stom mi rec'. 1, 186. 
Hoc li se smiriti, ter istom pamotuj, sto ti cu 
riti. 1, 188. Ja ju cu ostavit', istom me riemojte 
ugiiavit! 1, 211. Istom rec' sada ti : ,Ja ho6u 
onoga'. 1,232. Nut' istom ti cini kako ti velim 
ja. 1, 268. Jer vece ne zeli me srce na sviti, 
neg istom veseli tvoj ures sluziti. 2, 18. Da 
poznas, ja u toj jesam li odluci, nut' istom za- 
povid, sto godi bodes. 2, 42. Nijosu prave misli 
tvoje, istom radis s nih upasti u krvave smede 
i boje. G. Palmotid 1, 266. I mudrijeh besjeda 
slusaj istom kriposti. 2, 476. Koje kako cvijet 
istom za malo zene a s presom zvene. V. An- 
drijasevid, put. 295. Mladi istom slijode priliku 
uihovijo stari. M. Kadnid 46'^. Zovi me lopizom, 
istom me ne razbi! (D). Poslov. danic. 159. Neka 
ido, neka se pomoXe istom posteno, ere potroba 
ne ima zakona. A. d. Bella, razgov. 170. IJ zlatu, 
u srebru, u mramoru utjestivaju se i udjejivaju 
i imena i prilike istom za mod 2ivjet u pameti 
od naroda. B. Zuzeri 8. Koji su ga u kude do- 
cekivali i koji su se istom odide nogove doti- 
civali. J. Banovac, razg. 230. Trga istom pru- 
dijeso. (Z). Poslov. danic. 137. O komu istom 
to poglavno stvari zarekoh. S. Eosa viii. Ogri- 
jesi ne istom sam sebe nego i vas narod. 3^. 
Ne boj se, istom yjeruj i ona bide zdrava. 89a. 
Kazgorjet ih u toj Jubavi po razgledanu pomnivu 
ne istom izvanijeh cina i besjeda all muka Jozu- 
sovijeli, nu poglavito razgledanem srca negova 
bozanstvenoga. I. M. Mnttei xi. Ne razgledahii 
u sobstvu Hrista Jozusa nego istom .sto z dvora 
bijase. 80. — ft) s konjiinkcijama, vidi istom, 
1, a, b). act) s da. Ako bi bil mahnit, istom 
da je bogat. N. Dimitrnvid 6. Ne branim zi- 
vota od smrti naj prede, istom tva Ijepota jednu 
rijec da rece. N. Najeskovid 1, 179. Neka Tezeo 
od sve pode pogrdene vjerenice, istom da vlas 
tve desnico noj na pomod blaga dode. I. Gun- 



dulid 9. Dvorit te du, ma Jubavi, ah jaoh, istom 
da Ijepotu mirnu gledam, ka me travi. 17. Istom 
da sam tebe blizu, o Jubavi ma jedina, mirna 
bidu sred planina. 19. Pisati istom da se moze 
razumjeti. B. Gamanid A4''. Sve sto imate da- 
jete i ne budud dosta, zaduzujete se istom da 
ga mozete od onih nevirnika oslobodit. J. Ba- 
novac, pripov. 51. Uzmi i oberi stranu koju ti 
drago, a ja du uzeti koja ostane, i§tom da smo 
u miru. 117, Ne marim, rece, ako de me i ubiti, 
istom da je cesar. 250. Umriti neka ti jedna 
sala bude, istom da prided u cestiti broj. P. Kne- 
zevid, osm. 155. Docekade gosta,^ istom da dobro 
ustoji. (Z). Poslov. danid. 18. Sto se bode, sve 
se moze, i§tom da nije zlo. (Z). 123. Prima do- 
brovojno gresnike, i§tom da poprav pokajani su. 
S. Rosa 116a. Na dan svih svetih. mogn se go- 
voriti 8 vratima otvorenim i zvonedi, istom da 
ne pridu oni, radi kojih opovid jest postavjena. 
M. Dragidevid 43. Moze odrisiti od svakoga griha 
i zaveze, iStom da ima pravu misao. 111. Istom 
da mi zapovije tva vlas, svako djelo uzedu. P. 
Sorkocevid 587^. — bb) s ako. Dusi su (bici) 
vode ozdravno, i§tom ako se s vo}om Bozijom 
dobrovojno budes ti ugoditi. V. Andrijasevic, dev. 
3. — cc) s nek. Tko je soko, nek se stavi i po- 
rodi sokolida, istom nek se Pa§kal slavi. P. Kne- 
zevid, ziv. 63. Lipo de sve biti, istom nek bude 
za vecu slavu Bozju. muk. 5. — dd) s li. Istom 
odemo li mi, s nasom vojom moXemo na puno 
nacina pridobit ovoga neprijateja. J. Banovac, 
razg. 114. — c) us rijec istoga znacena (samo), 
vidi istom, 1, a, c). Na put od s. pokore, koju 
Gospodin Bog prima, iStom samo da je pravedno 
ucinena. L. Vladmirovic 10. 

b. vidi istom, 1, b. Jer tko mre, moj druze, 
pak bude pocinut, razdijeli od duse kad mu se 
istom put. N. Najeskovid 2, 81. Dim koji se 
istom vidi, a udije pogine. V. AndrijaSevid, put. 
234. Bjese ovi pustinak istom od sedamnes go- 
dista. I. Dordid, ben. 26. Ah, ti istom odrisen 
opet se zaveza iznova. J. Banovac, pripov. 31. 
Bio je istom ujezo u tridesto godiste. S. Rosa 
47a. Marija jos istom ditesce. Grgur iz Varesa 
119. 

c. vidi istom, 1, d. Jedno mu se srdce umorilo, 
a drugo se istom razigralo. Nar. pjes. bog. 268. 

2. conj. vidi istom, 2. 

a. vidi istom, 2, a. I§tom ti toj svrnu put mene 
da ide, tuj mi put sva strnu a strah me obide. 
N. Najeskovid 1, 216. Kojega igtom odutje, taj 
cas ga navali koriti. I. Dordid, ben. 188. Istom 
svoje govorenje svrsi, pode mu idi iz krila plamen. 
M. Zoricid, zrc. 155. Istom se stavi blazena Gospa, 
da je dala na svijet sina Bozijega, pokloni mu 
so. D. Bagid 291. 

b. u glavnoj je recenici konjunkeija: a) a. 
Istom ja bjeh Niku zaspati stavila, a zacuh tuj 
viku. N. Najeskovid 1, 265. Nu igtom na put dobar 
tako kronu stupaj od pameti, a otac ga blagi 
srete pun dobrote vjecno. I. Gundulid 251. Igtom 
prvi kami vrze, a strasivi trup na tie obori. G. 
Palmotid 3, SO**. Igtom se ukloni napas, a Be- 
nedik poce dutjet u pameti misli bludne. I. Dordid, 
ben. 25. Istom k nima taj glasnik pride a zid 
gruhnu. 110. Igtom prista s molitvom, a dje- 
tine tijelo jur zivo zatreso se. 140. — b) kad. 
U njoko pak doba dosad (sic) istom bjeh do 
Mijkova groba, prid sobom kad vidjeh . . . N. 
Najeskovid 1, 216. Istom doprije dvanaes jeta, 
kad je tegnu plam juveni. N. Mardi 16. Igtom 
bjeliu nodue tmine u okolo svijet prikrile, kad 
mrak naglo s' svud prostere. 19. 

iSTORIJA, /. vidi istorija. — Od xvi vijeka, 



iStorija 



91 



ITALIJAN 



a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu. Cte se va 
istorijali crikvenih. Korizm. 27a. Istorija je pi- 
sana od toga. 46'>. Kako imas v nih istorijah. 
751^. V pocetki ceske istorije. §. Kozifiid 19i>. 
Pisal je cesku istoriju. 33a. Da zna i veruje 
vsu istoriju ili dijanje od Bozjega sina. Anton 
Dalm., ap. C2. Naucite} od istorija. M. Div- 
kovic, bes. 326a. Koji su onoga vrimena histo- 
rijo pisali. S. Badric, ukaz. 46. Stije se u isto- 
rija od Majole, da se jednom' poganinu obrati 
zena. J. Banovac, razg. 170. Dobro §tijuci isto- 
rije. izkaz. 12. Uzmimo istoriju od Cira kraja 
od Persije. J. Filipovi6 1, 478''. Po jednoj hi- 
storiji iliti izkazanu. F. Lastric, test. ad. IB^. 
Vadi se iz istorija sto imade svak znati. Norini 
8. Kako se na vise mista stije u kazavicam 
il' ti istorijam. M. Dobretid 574. 

iSTORIK, m. vidi istorik. — U Bjelostjencevu 
rjedniku : ,historicus' . 

iStOVA, /. mjesto u Srbiji u olcrugu poiare- 
vackotn. Zem|a kod Istove. Sr. nov. 1861. 167. 

ISTRAPATI, istrapjem ili istrapam, pf. posve 
postrapati. — Sloseno: iz-strapati. — U nase 
vrijcme u Dubrovniku. ,Polijevala sam cvijece, 
pa sam se sva istrapala'. P. Budmani. 

ISTRCATI, istrcam, pf.isteci strcanem; posve 
zastrcati. — Slozeno : iz-strcati. — U nase vri- 
jeme u Dubrovniku. ,Puko je mijeh, pa je vino 
sve istrcalo nadvor'. ,Istrco me je svega vodom 
iz strcalice'. P. Budmani. 

iSTRIJA, /. vidi Istra, Istrija. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku. 

ISTRIJAN, m. vidi Istrijanin. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku. 

ISTRIJANSKI, adj. vidi istrijanski, — U Bje- 
lostjencevu rjecniku. 

I§TRK^iATI SE, istrk|am se, pf. (o govedima) 
razbjegnuti se. — Slozeno: iz-strk^ati. — U nase 
vrijeme u Liei. ,Ne znam ko'e vas je Jesu od 
pritorka otkucilo, pa se goveda sva nekud istr- 
kjala'. ,Danas je rano sunco upeklo, pa su se 
goveda cio dan ka' va}a i§trk|ala'. J. Bogdanovid. 

ISTRIJMENAT, istrumenta, w. vidi instru- 
menat. — xv vijeka. Kako ocemo istrumenti ve- 
rovanimi pokazat. Mon. croat. 181. (1500). 

ISTUVATI, istuvam, pf. ugasiti. — Slozeno: 
iz-stuvati (sto je tal. mlet. rijec stuar, ugasiti). 

— U nase vrijeme u Boci kotorskoj, a iztnedu 
rjecnika u Vukovu: (u Boci) n. p. svijecu ,aus- 
losclien' ,exstinguo', cf. udesiti (?), obeseliti (?), 
ocito su ove zadne rijeci grijeskom napisane, jer 
nijesu ni u kakvoj svezi s istuvati. Da istuva u 
drustvu svijedu. V. Vrcevid, igr. 20. — Sa se, 
pasivno ili rejieksivno. A macka baci svijecu te 
se istuva. Nar. prip. vrc. 1, U cijoj se ruci 
istuva vatra. V. Vrcevid, igr, 6. 

ISTVAN, m. mag. Istvan, Stjepan, Stefan. — 
Od XVI vijeka. Hrvat Istvan. Mon. croat. 250. 
(1550). Kneza Istvana Mokrovsdaka, 290. (1588). 
Za Istvana bana Slankamenska, Nar, pjes. vuk. 
2, 487. 

ISTVANOVIC, m. prezime (po ocu Istvanu). 

— U nase vrijeme. Schem, diak. 1877. 64. 

ISIJ;^ATI, isiijam, pf. ispotezati, ismucati. — 
Sloseno: iz-su}ati. — U nase vrijeme ti Lici. 

a, aktivno. ,Ajme meni, zaboravila ono saku 
konopaja po podu oblaziti, pa mi eno mis sve i 
jednu isuja'. ,0d nekud pojavili mi se ove zime 
mi§i na podu, pa mi ono zita sve isujase. 

b. pasivno. ,Nesto ono senice na podu u onom 
malom vrslazidu, pa ozgo sva iSuJana od misa'. 



,Sve su mi, rodo, konopje i§u]ane od misa, pod 
Bogom no znam, sto du ovog projeda za ko- 
nopjano sjeme'. 

c. sa se, rejieksivno. ,Sve ti ja nekako polako 
su}, pa sujaj so, pa ti se na jedan put isuja' van'. 
,Niko od nas ne opazi, kada se je on isuja' van', 
J. Bogdauovid. 

iSUNATI, isunara, pf. izvuci. — Slozeno: iz- 
sunati. — U nase vrijeme u Lici. ,§ta ti ne znam 
vavije po toj skriiii sunas, vaj da mi e znati sta 
des iz ne isunati'. J. Bogdanovid. 

ISUPi^RKATI SE, i§uperkam se, pf. nasaptati 
se. — Slozeno: iz-superkati. — U nase vrijeme 
u Lici. ,Vas se dvije nedete nigda nasuperkati 
i isuperkati'. ,'Est6 li se ved igda isuperkale?' 
J, Bogdanovid. 

ISUPJ^ITI, isupjim, pf. posve prosupjiti (na 
mnogo mjesta). — Slohno: iz-sup|iti (vidi pro- 
supjiti). — U nase vrijeme u Dubrovniku. — Sa 
se, pasivno s osobitijem znacenem: izgristi se u 
Belinu rjecniku: isupjiti se, isupjivam se ,tar- 
lare, consumarsi dal tarlo' ,cariem sentire' 723a, 
i u Stulicevu: isup(iti se, igupjivam se ,teredi- 
nibus consumi' ; izsupjiti se, v. izgristi se. 

ISUP^IKATI, isupjikam, pf. kao dem. isupjiti. 

— Slozeno: iz-supjikati. — Pasivno u jednom 
primjeru xvii vijeka. U sudu izsupjikanu. M. 
Radnid 94a, 

ISUPl^iVATI, isiipjujem i isupjivam, impf. 
isupjiti. — U Belinu i u Stulicevu rjecniku: 
praes. isup|ivam se kod isupjiti se, 

iSUSKATI, isuskam, pf. dobiti suskanem. — 
Slozeno: iz-suskati. — fj nase vrijeme u Lici. 
,Nesto ti odavuo oko one cure suskas, ja ne 
znam, odes li sta isuskati?' ,Ode borne, jer de 
pravi coko sto suska, tu i isuska', J. Bogda- 
novid. 

ISVAGATI, isvagam, pf. doci svagajuei se. — 
Slozeno: iz-svagati, — U nase vrijeme u Lici. 
,Ajte vi gore, ja du vas ode cekati, ja sam slab, 
pa i zadusjiv, nijesam kadar gore isvagati', J, 
Bogdanovid. 

ITAHIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre- 
mena : Vezir sa}e zlatnu itahiju. Nar. pjes. here, 
vuk. 121, Itahija, zlatna hauterija, 357, — Ja- 
macno turska rijec. 

ITAKO, adv. i bez toga, i da toga nije. — 
Uprav su dvije rijeci: i tako, te se cesce i na- 
laze razdije(ene, vidi kod 2, i pod 4, c. — U 
nekijeh pisaca xviii vijeka. Ako Bog uzktije, Ma- 
letijo itako postati de episkopom, zato nije triba 
slati poklisare. A. Kanizlid, kam. 84, Skitjive 
zene itako su nepostene, V, Dosen 94a. Jer itako 
to se znade. V. Dosen 242a. Jer do cekat itako 
do kise, J, S, Rejkovid 217. Jer vrudinom krv 
itako vi'ije. 296. 

ITALICKI, adj. vidi talijanski i italijanski, — 
Od lat. italicus. — Samo u Stulicevu rjecniku: 
,italicus' s dodatkom da je xizeto iz brevijara. 

ItALIJA, /. Italia, od lat. ili od tal. rijeci. 

— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu, 
t( Belinu 421a, u Danicicevu. Prisbdsu mi vt 
strany Italije. Mon. serb. 530. (1485). Lijepa 
Italija. P. Kanavelid, iv. 392. Kih Bog vjecni 
za bid spravi Italije i Ilirika, J. Kavanin 115a. 
Sveti Inacijo osta u Italijfi). F. Lastrid, test. ad. 
Ilia. XJ ItaliCit;. svet. 138a, 

ITALIJAN, Italijana, m. covjek iz Italije, vidi 
Talijanac, tal. Italiano. — xvi i (mozebiti) xvii 
vijeka. Pij Vlah ili Italijan rodom. §. Kozicid 
6b. Imamo rijedi koje se izricaju i izgovaraju 



ITALTJAN 



92 



ITI, I, 1, b. 



izricanjem feoga Latini i Italijarii u svomu je- 
ziku no imaju. R. Gamafiic AS^. Toliko Latini, 
koliko Italijani ovo slovo ,g' inako izgovaraju. 
B5''. zadna hi clva primjera mogla pripadati pod 
Italijanin. 

ITALIJANAC, Italijanca, m. vidi Talijanac. — 
Od XVII vijeka. Buduci rodom Italijanac. A. Ka- 
nizlic, kam. 464. Prida n dolaze Francezi, Ita- 
IJjanci. A. Kalid 543. 

ITALIJANAS, italijanijasa, m. covjeJc koji pri- 
pada tcdijanskoj jwlitickoj strand. — U nase 
vrijeme nacineno u Dalniaciji. Italijanasi zaveli 
puk. M. Pavlinovic, razg. 60. 

ITALIJANIN, m. vidi Talijanac i Italijan. — 
Plur.: Italijani. — U Belinu rjecnikii: ,Italus' 
421a. — j^fnQ mogu pripadati i dva zadna pri- 
mjera kod Italijan. 

ITALIJANSKI, adj. koji pripada Italijanima 
i Italiji, vidi talijanski. — Od xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Belinu (,italus' 421a) i u Stu- 
licevu: .italicus'. 

a. adj. Koji su se tako na italijainsku naucili 
pisati. B. Kasic, nac. 110. Na italijauski na6in. 
K. Gamanic 621^. Ne razumiju jezika djackoga 
ni italijanskoga. I. Grlicic xviii. Slu2ase se 
kadgod kojom rijpci italijanskom. B. Zuzeri iv. 

X&.tinski pisci i italijanski. J. Filipovic 1, xii. 
Iz jezika italijanskoara. A. Boskoviceva ti I. M. 
Mattei 352. Italijanske cete stotinik. A. Kanizlic, 
kam. 554. Broje se oko sto i dvadesti mija ita- 
lijanskijeh. S. Rosa 180^. 

b. adv. italijanski (o jcziku). Dica uce latinski 
i italijanski. A. Kanizlic, kam. 55. 

ITEBEJ, »«. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 
97. V. Arsenijevic. — Od prije nasega vremena. 
Itebej. S. Novakovic, pom. 134. 

ITEBEJAC, Itebejca, m. covjeh iz Iteheja. V. 
Arsenijevic. 

ITEBEJKINA, /. zensko cejade iz Itebeja. V. 
Arseniievic. 

ITEBEJSKI, adj. koji pripada selu Itebeju. V. 
Arsenijevic. 

iTI (ici, isti), Idem (idem), impf. ire. — Akc. 
vidi kod I. — Rijec je praslavenska, isporedi 
Stslov. iti, idj^, rus. uttii, hath, haj, ces. jlti, jdu, 
po^. isc, (negda id), id^. — Korijen je indoevropski 
oi (i), isporedi lit. eimi, idem, snskrt. emi, grc. 
il/ii, lat. ire, got. iddja (,ivit'). Miklosic (etymol. 
■worterb. 94'') misli da je slavenski korijen i po- 
stao od jt (t od indoevropskoga i), a ne od ei 
(kao sto je u litavskom jeziku). — U svijem je 
rjecnicima: u Vrancicevu: iti j-pertagore; vadere'; 
u Mikalinu: iti, otiti, poci ,eo, pergo, vado, con- 
tendo, proficiscor, iter facio, iter contendo' 150'' ; 
idem, grem ,eo, pergo, vado, iter habeo, iter 
facio, contendo, proficiscor' 137*; u Belinu: iti, 
idem, iSo sam ,andare, movcrsi con moto pro- 
gressive' ,eo' 77i>; ,caminare, far viaggio' ,am- 
bulo' 162a; u Bjelustjencevu: idem ,eo, badizo, 
proficiscor, pergo, vado, procedo, progrodior, iter 
facio, viam lego, contendo'; u Jambresicevu: idem 
,e(>, vado, proficiscor, progredior'; u Voltigijinu: 
iti, idem, hodim, isao ,andare, camminare' ,gehon'; 
idem ,io vo' ,ich gebo'; u Stulicevu: iti, idem, 
idem, iso sam, v. hoditi; u Vukovu: idi (iti, isti), 
idem (po zapadnijem krajevima i: idem), isao, 
isla: 1. .gohon' ,eo'. 2. idu novci .eoursiren, im 
umlaufe stin' ,valore' s priwjerima: ,Kako idu 
sad dukati ?' ,U Turskoj ne idu banke' (na ovo 
se u sali rece: ,No idu ni u Nemackoj, nego ih 
nose }udi'). 3. ,kommen' ,venio' s primjerima: 
,Ide zima, ]eto, bozid'. ,Ide vreme, nosi breme'. 



,Ide zima kao ostra sabja'. 4. ,rinnGn' .manare' 
s primjerima: ,Ide vino kao iz bureta*. ,Ide krv 
iz nosa' ,die nase blutet ihm'. 5. ide kisa ,e3 
regnet' ,pluit', ide snijeg ,es schneiet' ,ningit'; 
u Danicicevu: iti, idu ,ire'; sbdt, sslt, part, praet. 
act. I i II, kojima se naknaduju te forme gla- 
golu ,iti'. 

I. oblici. ne postaju svi oblici od korijena i; 
dva (ger. praet. i part, praet. act.) postaju od 
posve drugoga korijena std. 

1. od korijena i. — u oblicima kod kojijeh 
nastavak pocine vokalom (dakle u svima, osim 
infinitiva) umece se d poslije i, te je osnova id. 
vala da je to po analogiji prema dadem (ispo- 
redi zna.dem, imadem; Miklosic isporeduje stslov. 
praes. jadfj, od kor. ja). — Kad je ovaj glagol 
slozen s prijedlozima u kojijeh je zndne slovo 
vokal (vidi dodi, I) osnove se it i id mijenaju 
na jt i jd i kasnije na d i d. po ovijem su osno- 
vama postale pak i kod neslozenoga glagola osnove 
id za infinitiv, i id za ostale oblike, osim ger. 
praet. i part, praet. act. 

». inf. a) stariji se ohlik iti uzdrzao sve do 
nasega vremena, ako i ne kod velike vecine. b) 
idi. — od XVII vijeka (M. Radnid 47. 88). — u 
nase je vrijeme (osobito po srednijem i istocnijem 
krajevima) naj obicniji oblik. c) isti. — postaje 
od osnove id po analogiji prema sjesti, presti 
ltd. — samo u nase vrijeme. Nar. pjes. 2, 464; 
Pjev. crn 229b; p. M. Nenadovic, mem. 338. 

b. ostali oblici, osim ger. praet. i part, praet. 
act. a) osnova se id uzdrzala sve do danasnega 
vremena kod vecine naroda. aa) praes. idem, 
ides ltd. — XVI vijeka ima jos stariji oblik 1 
sing. idu. N. Ranina 139*. Zborn. 38*. D. Ranina 
95^. — u spomeniku xv vijeka ima i stslov. oblik 
3 pi. idutt. Mon. serb. 475. (1456). — bh) impt.: 
idi, idimo, idite. • — oblik kod 2 sing, (u pjesmama, 
a pred vokalom i u ohicnom govoru) moze biti 
okrnen, n. p. id' odatle. Nar. pjes. vuk. 1, 172; 
ne id' amo. 2, 187; id', Turcine. 2, 348. — tako 
i kod 2 pi. moze biti okrnen oblik izgubivsi i u 
srijedi, Hi osim toga i krajne e, n. p. id'te. 2, 40. 
494; i'te. 1, 60; id't' od meue. 1, 615; id't' odatle. 
2, 365. 374. — stslov. oblik 2 plur. idete nalazi 
se u spomenicima xiv vijeka pisanima mijesa- 
nijem jezikom: Mon. serb. 160. 164. (1357); idete. 
179. (1370). — mjeste idi, idimo, idite cesto se 
kaze i hajde, hajdemo, hajdete (vidi bajde). — 
cc) ger. praes. acta) stariji oblik ide. N. Na- 
leskovid 1, 183. — bbb) iduci. — od xvi vijeka. 
Zborn. 7b. A. Gucetid, roz. mar. 280; idud. D. 
Ranina 58^. 125b. — ima i part, praes. act. idudi : 
idudega. N. Ranina 22b. i Vuk ga upotrebjava 
u nase vrijeme: Namislim, to da kazem u iducoj 
sjednici. Vuk, pism. 24. — dd) aor.: idoh, ide, 
idosmo itd. — ee) impf. aaa) stslov. oblik ideaht 
itd. nalazi se samo u knigama pisanima crkve- 
nij em jezikom, n. p. idease. Stefan, sim. pam. saf. 
6. — hitb) od jjredasnega oblika postao je naj 
obicniji kod vecine naroda: idah, idase, idasmo 
(prije idahomo) itd. od xvi vijeka: idahu. N. 
Ranina 265b. Zborn. 81b. io2b. I07a. M. Vetranid 
2, 216. B. Gradid, djev. 27. D. Zlatarid 53b; 
idase. Zborn. 13*. 45a. 48a. M. Vetranid 2, 417. 
N. Naleskovid 1, 138. D. Ranina 91a. D. Zla- 
tarid 17b. 87b. lOOb. A. Gucetid, roz. jez. 157. 
173. 206; idah. N. Dimitrovid 58. D. Ranina 48*. 
71b. 92*. — u pisaca cakavaca mj. d ima j : ijahu. 
M. Orbin 171; ijase. M. Jerkovid 40. — ccc) u 
na§e se vrijeme cuje gdjegdje i idah, idRse itd., 
n p. idahu. Nar. pjes. vuk. 3, 410. Nar. pjes. 
here. vuk. 146. i sam je Vuk isprva cesto vpo- 
treblavao ovaj oblik, ali ga je kasnije ostavio za 



ITI, I, 1, b. 



93 



ITI, II, 1, a. 



oblik kod bbb). — ddd) od starinskoga ideh^., 
idese itd. postao je oblik Idijeh, Jdijese ltd. po 
juznoni govoru, po zapadnom idih, "idise itd. — 
kod pisaca xv i xvi vijeka. idijeh. S. Mencotid 
54. G. Drzid 488; idih. G. Drzi6 406. N. Dimi- 
trovi6 59; idijo§e. N. Ranina 29*. 5S'>. 70^. l()2i>, 
113a. i5(ib. Zborn. 13*. 70'^ D. Zlatari6 17*. 43*. 
45^'. 68''; idise. M. Marulid 23. Aleks. jag. star. 
3, 243. 202. 279; idijehomo. N. Ranina 08*; idi- 
jehu. N. Ranina 21*. 153*. Zborn. 31''. 99*. D. 
Zlatarid 17*. 48*. 80''; idihn. M. Marulic 79*. P. 
Hektorovic 8. — b) od csnove id postnju isti 
oblici samo po zapadnijem krajeviina, i to od 
XVII vijeka (all vidi kod aa)). an) praes. Mom, 
Ides ltd. idem. P. Posilovic, nasi. 201*; ides. P. 
Po9ilovi6, nasi. 28*'. M. Radnic 5. 7. 25; ide. S. 
Matijevic 69. P. Posilovid, nasi. 9''. 14''. M. 
Radnid 28*; idemo. S. Matijevic 97. M. Radni6 
43 ; idu. I. Ancic, svit. 42. M. Radnic 45. — istina 
ima za 1 sing, oblik idu u jednoga pisca Du- 
brovcanina xvi vijeka, all je to jamacno naci- 
neno prema vidu samo radi slika, jcr inako u 
pisaca Dubrovcana svi oblici postaju od id a ne 
od id: Izid', izid', da te vidu od sunacca na svit- 
losti, k tebi tuzna majka idu da t' navijestim 
sve gorkosti. M. Vetranii 2, 411. — bh) impt. 
idi, idimo, idite. idi. M. Radnic 36. 68. — cc) 
ger. praes. iduci. P. Posilovid, nasi. 16''. — dd) 
aor. idoh, ide, idostDO itd. idoh. M. Radnic 5. 

3. od korijena std. — Ooaj vec u praslavensko 
doba zamjenuje kor. i n ger. praet. i u part, 
pract. pass., isporedi stslov. stdi., stli,, rus. ine.n,, 
ces. sel, po^. szedl. — Bez sumtie je isti korijen 
sto je i hod kod hoditi, te se h promijenilo na 
s ispred h (Hi, kako Miklosic misli, ispred e, te 
bi stariji oblik bio hed). — Po Miklosicu bi bed 
bio indoevropski kor. sed (sjesti), isporedi snskr. 
a-sad, doci, grc. d(^6g (od kor. id), put, ali se jos 
ne zna, zasto bi se na pocetkii rijeci indoevr. s 
promijenilo u praslavenskom na h. 

a. od nepromijenena korijena std (t. j. bez i 
sprijeda, vidi b). — Ne samo u knigama pisa- 
nima crkvenijem jezikom, nego i u narodnom go- 
voru uzdrsali su se ovi oblici do dana danasnega 
kod nekijeh cakavaca (vidi kod b)). a) ger. praet. 
§edt. Mon. serb. 41. (1253). jamacno treba citati 
stdt, jer se u istom spomeniku vise puta mijena 
B s e, n. p. ne (nt) prede, nt (ne) sodb, nt (ne) 
davt, nt sedLsimt (ne stdtsimt). — part, praet. 
act. stdLsi. sedbsimt (vidi sprijeda). Mon. serb. 
41. (1253); si-dtsu. 125. (1347). — b) part, praet. 
act. stlt, kasnije (kod cakavaca) sal. sli. Spom. 
sr. 1, 23. (1399). 1, 104. (1411). Mon. croat. 215. 
(1526). B. Krnarutii 22; sla. Mon. croat. 55. 
(1428); sal, sla itd. u nase vrijeme na Rijeci. P. 
Pilepic. 

b. po analogiji prema ostalijem oblicima prima 
i sprijeda. — Kod slozenijeh glagola od xiv vi- 
jeka (vidi kod izidi), ali kod prostoga samo od 
xvi: istina vec -^.v vijeka ima primjer: Komt su 
bill ovoisli isb Srtbajb. Spom. sr. 1, 75. (1406), 
gdje Danicic (ist. obi. 387) misli da isli stoji mj. 
izbsli, ali po svoj prilici treba citati ovoj sli, 
vidi: Jert su sli nasi trbgovoi izt Srbbajb. Spom. 
sr. 1, 104. (1411). — ovi su oblici sad jedini kod 
stokavaca, a mozcbiti i kod vecine cakavaca. a) 
ger. praet. aa) isad. N. Ranina 167''. M. Alberfi 
484. — bb) u nase vrijeme isavsi i isav. — b) 
part, praet. act. isao, isla itd. naj stariji je 
primjer isli. D. Ranina 98*. 

II. znacene je uopce pomicati se s mjesta na 
mjesto (u pravom naj uzem smislu samo o ce(a- 
detu i zivotinama sto mijenaju mjesto micuci 
nogama i to obicnijem nacinom, ni trceci, ni ska- 



cuci itd., ali se cesto upotrebjava u sir em smislu 
cemu drugome i o drugom nadinu pomicana). 
isporedi hoditi. 

1. aktivno. 

a. i.stice se smjer kojijem se ide, isporedi ho- 
diti, I, b. a) izrice se mjesto ka kojemu se ide. 
aa) cejadetii (Hi zivotini), u pravom smislu 
(ali ne samo o micanu nogama nego o primicanu 
uopce). Ako si bote iti u tudu zemju. Mon. serb. 
41. (1253). Nb sedbsimb (ne sbdbsimb) na trbge. 
41. (1253). Sbdbsu mi vb Svetuju Goru. 125. 
(1347). Na judehb kra}evbstva ti koji su isli u 
Dubrovnikb. Spom. sr. 1, 23. (1399). Potom idoh 
va Aleksandriju. Transit. 2*. Ter kako slijep 
idih k nevojnoj dubravi. N. Uimitrovi6 59. On 
jo sal u Klis. Mon. croat. 222. (1527). Vapod 
mlada ne pristaje: ,Kud sam tako ides sada?' 
I. Gundulid 339. Da od prije put drzava tijeh 
ne idu, dokli od blizno Arbanijo mjesto svako 
ne obidii. o73. Protiva Jerusolimu putujudi idohu 
(tri kra^a). F. Glavinid, cvit. 5*. S palicicom u 
ruki ide protiva goriioj Tebaidi (s. Anton). 18''. 
Put. po kom pojubleni od Gospodina Benedikt 
na nebo ide. 78''. Ide Isus na nebo. 159*. Petar 
i Diego idohu u Rim, a ostali dva na dva po 
latinskih idohu zemjah. 249''. It du u crkvu, 
grjesnik bijedan, J. Kavanin 67''. Po trudnijem 
putom time u krajestvo svo'e hti iti. 338*. Da 
na nebo iso nije. 457*. Ja idem u crkvu. J. 
Banovac, pripov. 139. Idudi dakle danas s. apo- 
stoli u Jerusolim. F. Lastrid, ned. 127. One idu 
u ogan. A. Kanizlid, kam. 653. Idi kuci. fran. 
61. Kako ste vidjeli nega idudi u nebo. J. Ma- 
tovid 72. Kad u crkvu ide, zubori mu brada. 
Nar. pjos. vuk. 1, 106. Idi, majko, u goru ze- 
lenu. 1, 124. Pa idite ka dvoru bogatoga Ga- 
vana. 1, 132. Stan' pocekaj, sine Petre, da ja 
s tobom u raj idem. 1, 133. Ide ona gori u 
cardake. 1, 243. Pa on ide Merimi na pengor. 

1, 253. Kuda ides, siroma? 1, 515. Ustan', Ale, 
doma da idemo. 2, 49. Pa ti idi ka Prizrenu 
gradu. 2, 54. Dizi vojsku, idi pod planinu. 2, 87. 
Oni idu Nisu i Vidinu. 2, 324. Vi idite bijelu 
Kosturu. 2, 370. Da ja idem do Prilipa grada. 

2, 380. A ja idem u krsne Kotare. 3, 483. Da 
idemo dvoru bijelomu. Nar. pjes. juk. 68. Da 
idemo bijelu Budimu. 149. Pak neka idu svaki 
svojoj kuci. Vuk, dan. 8, 210. Kad }udi idu ma- 
nastiru. ziv. 86. Moradu oni napoje iri. S. Te- 
kelija. let. 119. 11. — i metaforicki. Sal jo va 
Kalikut, t. j. umro jo. na Rijeci. F. Pilepic. — 
bb) subjekat je cejade; glagol je u prenesenom 
smislu, jer x>omicane nije put pravoga mjesta 
nego put necega umnoga. Ka pogibi svojoj idu. 
J. Kavanin 15*. A sad mi je u plac idi, da ne 
mogu imat tiso. 374''. Kad bi isao Izvan plota 
svoje vjere. 505. Kad prema dobru mi opdimo 
iti. I. Dordid, uzd. 98. U napast ide koji na 
molitvu ne ide. J. Filipovid 1, 307*. — cc) objekat 

je Sto nezivo, sto se moze pomicati (n. p. lada^ 
kola itd.). Obrete korabjb idustb vb Anatoliju. 
Domentijan* 326. — dd) o cejadetu u §irem 
smislu, kad ne ide svojijem nogama, nego jase 
Hi se vozi itd. U ki (brod) ubrodivsi se, ide pro- 
tiva istoku. F. Glavinid, cvit. 223''. Daj ti mene 
tvojega dogata, da ja idem u svijet bijeli. Nar. 
pjes. vuk. 2, 66. — ee) kao protezati se, pru- 
zati se, o cemu nezivu, kao o putu, brasdi, pla- 
nini itd. Putb koji ide preko slatintske sume. 
Mon. serb. 86—87. (1327). Ako brazda gori ide. 
I. Jablanci 52. Jedna (grana planine) ide na, 
lijevo. Vuk, dan. 2, 31. — amo moze pripadati 
i ovaj primjer (premda se voda u rijeci uprav 
pomice): Tako ide (Ibar) u zapadnu Moravu. 



ITI, n, 1, a. 



94 



ITI, II, 1, a. 



Vuk, dan. 2, 39. — //; subjekat je sto umno, 
glagol je u prenesenom smislu. Kako bi sluzba 
Bozja sla na cast devi Mariji. Mon. croat. 55. 
(1428). A u nemiru i u zavadi i velike na tleh 
idu (stvari). J. Kavanin 266t>. Tvoja put raz- 
loo-a da svijest ide. SiB^. Ne ide pod noge ni 
nezino postene. M. Dobrotic 144. — h) smjer se 
pokazuje adverbima naprijed, da}e, natrag itd. 
No liti s vojskom napred iti. J. Kavanin 182'>. 
Ide daje. Vuk, nar. pjes. 1, 128. Al' ce isti natrag 
al' naprijed. Pjev. cm. 229^. Ide naguske kao rak. 
Ide natrasko kao rak. Ide naprijed ka' i komad u 
isaci (u nazadak). Nar. posl. vuk. 96. — amo bi 
mogao spadati i ovaj primjer, u kojemu nema 
adverba, ali se po smislu razumije do onoga 
mjesta Hi takovo sto: I isad najdose kako rece 
im Isus. M. Albert! 484. — c) kraj je micanu 
cejade Hi sto se misli kao celade. Kamene je duse 
u sobi tko ostaje u zivotu, ter ne ide tijekom 
k tebi, za slijediti tvu Ijepotu. I. Gundulic 267. 
Da k nem' ne idu zli dusmani. J. Kavanin 315*. 
Ki ne otido od svojega, k Bogu ide. 342^'. K liemu 
kako k Bogu Jubavju idau. J. Filipovic 1, 160^. 
Niki idu na caratarice ili nauce bajati. F. Lastric, 
ned. 324. Idite k gospi. A. Kanizlic, utoc. 43. 
Nitko od neznabozaca ne bi se razbolio koji ne bi 
odmah k Saveriji isao. fran. 59. K nemu idu 
age i spahije. Nar. pjes. vuk. 1, 563. Ve6 on 
ide Dul-kaduni mladoj. 1, 567. Pak ti idi caru 
gospodinu. 1, 626. Ona ide svojoj staroj majci. 
2, 165. Pak mu ides, nosis svadbarinu. 2, 420. 
Da ide prcmudrome. Nar. prip. vuk. 174. amo 
tnogu pripadati i ovi primjeri: A kad moje sestre 
u rodbinu idu. Nar. pjes. vuk. 1, 412. Ili rodi 
ili u rod idi. 1, 619. i ovaj: Nasi dobodci u vasu 
ruku idu. Glasnik. ii, 3, 90. (1708). — uz cejade 
se mozc izreci i mjesto kao kraj micanu. Da mi 
ides bijelu Ledanu mome tastu, kra)u Mijailu. 
Nar. pjes. vuk. 2, 132. — osobiti je smisao u 
ovijem primjerima (a pravdi, pravdanu itd.) 
Predt krajevtstvo mi da idu za neveru. Mon. 
Serb. 52. (1240—1272). Da ide vfcsaky predt svo- 
jega sudiju. Zak. dus. pam. §af. 48. Kako dusa 
iz tila izade , udi) prid strasni sud Isukrstov 
ide. J. Banovac, razg. 91. — d) s nekijem pri- 
jedlozima kao sto su na, protiva, suprot itd. 
smisao je da se ide u neprijatelskom smislu, is- 
porcdi hoditi, 1, b, a) cc). ail) kraj je micanu 
cejade. Idejase st drfcznovenijemt protivu lieu 
mnogymi. jezykomt. Stefan, sim. pam. saf. 6. 
Marta jedan kriz u ruki noseci ide protiva nemu 
(drakunu). F. Glavinic, cvit. 244*. Filisteji idaliu 
na n. J. Banovac, pred. 21. Idem suprot nima. 
F. Lastri6, test. 20*. Nagovarajuci nih i slobo- 
deci, da na nevirnike idu i udare. A. Kanizlic, 
fran. 32. — i u prenesenom smislu. Vasa okri- 
vjena idu samo suprod meni. S. Kosa 85*. — 
hh) kraj je micanu mjesto. Ido^e Turci na Zadarb. 
Okdz. pam. saf. 85. Idi s vojskom na zemju je- 
vrejsku. Nar. pjes. vuk. 2, 85. — e) kraj je mi- 
canu radna, te se kod glagola istice ne samo po- 
micane nego i namjera (gdjegdje ova sama) da 
se radna izvrsi. da) radna se izriie supstan- 
tivom s kojijem prijedlogom (naj cesce na, u). uz 
radnu se maze imati u misli i mjesto. Da su 
prez vsakoga reda k boju §li. Mon. croat, 215. 
(1526). Lijepe djevojke i .se]ani mladi 5 nima 
na ne (igre) idu. I. Gundulid 379. Dobrovojno 
na kriz igo. J. Kavanin 445''. Koji bi dobro- 
vojnije isli na muke i na smrt nego na cast i 
na igre. J. Filipovi6 1, 27''. Oni je prosastu no6 
isao s lupezi u kradu. F. Lastric, od' 291. Nije 
dopuSteno u lov idi. A. Kanizlid, kam. 151. Epi- 
skopi u Latina na vojsku idu. 566. Vaja na 



misu i prediku s bogojubstvom idi i pri nima 
obstajati. F- Pavic, jezgr. 93. Kad na bal idu. 
M. A. Ke|kovid, sat. A6b. Skoro je u lov isao. 
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Pozdravio te tvoj dragi, 
da mu ti ides na svadbu. 1, 408. Kad muz ido 
na orane, zena u krcmu. 1, 512. Dode ferman 
od cara turskoga Mustaf-agi, da ide na vojsku. 
2, 342. Da na svadbu idu pobratimu. Nar. pjes. 
petr. 2, 381. Koji na patrolu nisu hoteli idi. 
Glasnik. ii, 1, 88. (1807). — uz radnu se moie 
izreci i mjesto. Da idemo u lov u planinu. Nar. 
pjes. vuk. 2, 45. Da ja idem na mejdan u poje. 
2, 144. Da ne ides na boj na Kosovo. 2, 290. 
i cejade. Tanka ga kniga dopade, da ide duzdu 
na vojsku. 1, 74. Idu Turci caru na parnicu. 
2, 430. Hocu isti Arapu na mejdan, hodu isti, 
ako dodi nedu. 2, 464. — amo pripadaju i ovi 
primjeri u kojima sto bi kod glagola bio objekat, 
to kod ovakovoga supstantiva stoji obicno u da- 
tivu: Ade Ii ne uzmozemo iti na pomodt ti. Mon. 
serb. 23. (1234—1240). Vojnici povicu, da se knezu 
Stefanu ide u pomod. Vuk, dan. 4, 23. Idi v sre- 
tenije jemu. Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). i ovo: 
Te za nima ide u potragu. Nar. pjes. vuk. 2, 619. 
— bb) radna se izrice injinitivom. Idijohu svi 
napisati se svaki u svoj grad. N. Ranina 21=^. 
luc. 2, 3. Djaval... ide ga (clovika) napastovat, 
F. Glavinid, cvit. 4''. Ide k nemu krstiti se. 8''. 
Proti Napoli ide brzeci za soldata upisat se. 334*. 
Ne idjahomo stanove robiti. I. T. Mrnavid, osm. 
170. Kada idu spavati. ist. 6. Idudi ti u vecer 
spati. P. Posilovid, nasi. 16*. UdiJ od toga glas 
ide litati po svitu ovomu. A. Vitajid, ost. 413. 
Evo otvarat zora ide vrata. J. Kavanin 853*. 
Idoh klanat tempao sveti. 542''. It de castifc 
Boga. I. Dordid, uzd. 49. Podize ureda tri ti- 
sude junaka snaznijeh po izboru, da oncas idu 
onu prodol obkruziti. B. Zuzeri 124. Va}a zacet 
u pameti s kim ide,s besidit. J. Filipovic 1, 337*. 
Ma sto idem dogadaje brojiti? F. Lastrid, svet. 
154''. Kada djakon ide evandeje pivati. A. Ka- 
nizlid, bogojubn. 74. Ide Busid Stjepane Jubi 
svoju rano budit. Nar. pjes. bog. 3. Ali ide Bar- 
bara Ognen-Vuka odgovarat. 50. Ide Ivan Caj- 
kovid staroj majci govoriti. 133. Kad bi godi 
isa spavati. M. Zoricid, zrc. 78. Idu blagovati. 

1. J. P. Lucid, izk. 20. Idem so za n Bogu po- 
moliti. Nar. pjes. vuk. 1, 243. Evo t' idem po- 
ginuti, duso. 2, 317. Da ja idem prositi do- 
vojku. 2, 331. Da on ide grdne rane vidat. 

2, 368. A ja idem sanak boraviti. 2, 507. Ide 
jaran obidi jarana. Nar. pjes. here. vuk. 18. Idem 
otid na poje Petrovo. Nar. pjes. juk. 242. Ides 
s nime mejdan dijeliti. Nar. pjes. petr. 2, 431. 
Da ide orati pokraj puta kuda de pasati car. 
Nar. prip. vuk. 133. Idem ledi u kuci. 215. — 
u jednoga pisca xvi vijeka iti stoji u infinitivu, 
a glagol koji bi trebalo da je u inf. stoji u obliku 
u kojemu bi trebalo da je iti (isporedi ciniti, I, 
2, d) cc), vidi Stari pisci hrvatski, 18, xvii). 
Znan lupez it dize pjencze svaki dan, a ogan 
uzize od dvora nasijeh stan. D. Ranina 43*. 
Cim platu it prosu sluzenja za moja. 46''. Hod' 
ona svakih tih ki tebo it ctuju. 48*. Ter se ved 
ne bojim ni strasim nesrece, ka svoj jad na 
vridnih cestokrat it medo. 95''. Kao riba ne- 
vi.sta, u moru ka plije, it opdi za gvozdjem, ko 
pica zakrije. 103''. — cc) s infinitivom ima (gri- 
jeskom) prijedlog za. Iso sam cesto za slusati 
rijec Boziju. B. Zuzeri 207. — (Id) radna se 
izrice glagolom u praes. s konjunkcijom da. Jedno 
nosi zlatnu arfu, ide da svira; drugo nosi zute 
cizme, ide da igra. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Mi 
idemo, snahu da vidimo. 1, 481. Da idemo da 



ITI, II, 1, a. 



je sestrimimo. 1, 620. Da ja idem braca da po- 
trazim. 2, 77. Jako idem da ti jade kazem. Nar. 
pjes. vil. 186G. 485. Idemo da vidimo. (Videcemo 
sta 6e biti od toga). Nar. posl. vuk. 96. — ee) 
radna se izrice drugijem glagolom sto je u istom 
obliku u JcojeniH je i iti, a vezan je s ovijem kon- 
junkcijom i. I u srdcu svomu Jie miruje dok nc 
ide i Au ne izbije. M. A. Rojkovic, sat. F8''. — 
ff) kad je iti u imperativu, radna se izrice dru- 
gijem glagolom sto je takoder u impt. znacene kod 
iti mose se shvatiti da je kao kod m) cc). and) 
dva su imperativa vezana niedu sobom konjunk- 
cijom te. Idi, sine, ^jutica Bogdane, te polazi se- 
stricu Jelicu. Nar. pjes. vuk. 1, 541. Idi, sinko, 
te se napij vina. 2, 147. Idi, slugo, te poznaj 
devojku. 2, 149. Idi, slugo, Balacko vojvoda, 
te mi otmi curu od Srba)a. 2, 153. — bftb) im- 
perativi nijesu vezani medu sobom nijednom ri- 
je^ju. Idi napre pomiri se s bratom tvojim. F. 
Lastric, ned. 290. Idi reci, jadna, tvojoj majci. 
1, 339. Idi ti kazi mom dragom. 1, 408. Idi 
posli Pavla u tazbinu. 1, 616. Idi poznaj, koje 
je Roksanda. 2, 149. Idi, Marko, napij mi se 
vina. 2, 344. Idi jasi zdrala visokoga. 2, 207. 
Idi uzmi dora debeloga. 2, 4G3. — fj kao smjer 
moze se izreci nesto radi cega se ide da se ono 
dobavi, donese, dovede. to moze biti: aa) u ace. 
s prijedlogom po. Idu svati po lipu divojku. Nar. 
pjes. vuk. 1, 242. Treci ide kuci po uzinu. 1,501. 
Donesu crkveni barjak, te s nime idu po dje- 
vojku. Vuk, nar. pjes. 1, 10. — bb) u ace. s pri- 
jedlogom za. Ne mogu m\a.di(hj poslat, jer idu 
za ono zivotine. J. Filipovid 1, 5*. Kada svati 
za Maru idahu. Nar. pjes. vuk. 1, 39. Kad svati 
za nu idahu. 1, 304. — cc) amo bi mogao spa- 
dati i ovaj primjer s prijedlogom na i ace, all 
se ovdje moze shvatiti na vodu i kao kraj mi- 
canu H pravom smislu: Paka ide za goru na 
vodu. Nar. pjes. vuk. 1, 594. — g) u prenesenom 
smislu, kao pripadati. aa) kad subjekat pripada 
ce(adetu, ovo moze biti: aaa) u dat. Njekomu 
Givu kniga ide (moze pripadati i pod a)). M. 
Drzid 343. Po razlogu ka (kruna) za ocem tebi 
ide. I. Gunduli6 497. Za nim ide po zakonu 
sinu tvemu, da na dundov sto uzide. 512. Sto 
li ide cara koji, mjeste robin u saraju, tri }u- 
bovce prave osvoji? 515. Jeli odvise uzeo nego 
mu po pravdi ide? A. Bacic 125. Uzimjudi sto 
mu po pravdi ne ide. J. Banovac, razg. 239. Po- 
vrativsi komu ide ili pristoji stvar tuda. pripov. 
177. Sudac izusti ono sto komu po zakonu i po 
negovi dili ide. J. Filipovic 1, 153^. Ako mu 
i ide bastina po krvi, moze je izgubit po ne- 
pomji. 1, 389t. Tkomu ide kruna od Aragone. 
V. M. Guceti6 176. Kojim zakonito idu (dese- 
tine). I. J. P. Lucie, nar. 134. Glava glavi i 
ide. Nar. prip. vuk. 207. — bbb) u ace. Uze 
svoju polovicu sto idase nega. B. Zuzeri 158. — 
bb) amo pripadaju i primjeri u kojima se kaze 
da subjekat treba da bude negdje. to se izrice 
prijedloztma medu ili u. radi znacena isporedi 
i kod d. Ova pjesmica ne ide sa svijem medu 
ove gorne. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Ova pjesma i 
sve tri za nom idu medu pjesme junacke. 1, 240. 
Sto ide vise u odijelo, nego u obranu. dan. 2, 106. 
Grdne i poruge, koje nikako ne idu u posao, o 
kome se pocelo govoriti. odg. na lazi. 10. — h) 
s prijedlogom se u kaze, kad se sto gradi, koliko 
treba ovome materijala (radi znacena isporedi 
n)). Toliko litar konaca u te trake ide. M. Drzic 
133. — i) kao smjerati, u prenesenom smislu. 
Znajuci poklisari kuda to ide, rekose ... A. Ka- 
nizli6, kam. 304. — amo moke pripadati i ovaj 
primjer: Koja (dila) ne idu na zivot vicni. I. 



95 ITI, II, 1, a. 

An6i6, svit. 42. — h) u preneaenom smislu, pre- 
laziti s jednoga stana na drugo, mijenati se. aa) 
s prijedlogom u i ace. Vidjeh u prah Troju iti. 
M. Vetranic 2, 406. Nesrecna ma mlados ide u 
zalos, u koj 6e stojati. N. Na}eskovi6 2, 80. I 
sfa vesol ide u dresel. M GazarovicS 101'>. Tad 
6e kako dim u nista iti. A. Vita}ic, ist. 11 la. 
Sve u dobro ve6 nam ide. 198'>. Zlim sve u 
dobro vide6 iti. 224''. Grijesu i s ovoga mnozi 
u zlo idu. I. A. Nenadid, nauk. 138. Ko ne ide 
na pazar, ide mu para u dinar. (Koji sam ne 
ide te svojijeh stvari ne prodaje i sto mu treba 
ne kupuje, nego to preporucuje drugome, on 
gubi. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 149. — bb) 
s prijedlogom na i ace. Grad ide svak cas na 
gore. M. Drzi6 219. Na gore i hudije iti. S. 
Budinic, sum. 178*. Nemoc idjase sved na gore. 
B. Zuzeri 56. Vino, ako nije po sve izgubilo 
svoju narav, nego samo uzostilo, oli islo na ocat. 
M. Dragi6evic 102. — I) venire, primicati se ce- 
ladetu koje govori ili onome o kome se govori, 
isporedi dohoditi, dolaziti (vidi n Vukovu rjec- 
niku). aa) subjekat je decade ili sto se misli kao 
cejade, ili zivotina. Raduj mi se, vojinova majko! 
ide vojno i vodi devojku. Nar. pjes. vuk. 1, 45. 
Sanak ide uz ulicu. 1, 192. Dul mirise, ido moje 
drago. 1, 251. Ona ide da mi kona prima. 1, 300. 
Evo ide sva careva vojska. 1, 600. Kad ja idem 
iz zem}e Indije. 2, 1. Ne id' amo, mlada Pavlo- 
vice. 2, 18. Evo ide dijete Jo vane. 2, 31. Otknd 
idos, mladano Bugarce? 2, 139. Idu k mene tri 
srpske vojvode. 2, 230. Ne ides li sa po}a Ko- 
sova? 2, 307. — mislim da amo pripadaju i 
ovaki primjeri kakvijeh ima cesto u narodnijem 
pjesmama: Ustaj gore, mlad vojvoda, otud ide 
cudno cudo, straota je pogledati, a kamo li do- 
cekati. Nar. pjes. vuk. 1, 116. Otud ide stado. 
1, 171. Otud ide neznan dobar junak. 1, 372. 

— bb) subjekat je sto nezivo, umno. Ide vreme, 
nosi breme. Nar. posl. vuk. 95. Ide zima kao 
ostra sabja. (Vaja priprav|ati hranu za stoku i 
ostalo sto treba). 96. — ni) smjer se pokazuje 
na pocetku pomicana, tijem sto se izrijekom kaze 
ili se u misli ima da se subjekat odnekle uda- 
juje. znacene je kao kod odlaziti. glagol nije 
svagda u pravom smislu, jer subjekat moze biti 
ne samo cejade ili zivotina nego i sto nezivo ili 
umno. aa) izrice se mjesto odakle, ili cejade od 
kojega se uda^uje subjekat. Mnis, jubav da ide 
iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. Kad 
iz erkve ido, mirise mu dusa. Nar. pjes. vuk. 
1, 106. Susreto je mili dever s vojske iduci. 
1, 296. Kad muz ide sa orana, zena u krevet. 
1, 512. Alil-aga iz meane ide. 1, 621. Knige 
idu od Prizrena grada, od srpskoga silna car- 
Stjepana. 2, 168. Te susrete tridest dece ludo, 
de idahu mlada iz gamije. 3, 410. Nego jednom 
kad s vojske idase. Nar. pjes. here. vuk. 146, 

— bb) nije izreceno mjesto ni ce]ade, nego se 
ima u misli. Duka Leka sprema kona da ide. 
Nar. pjes. vuk. 1, 208. Pustaj me, duso, da idem. 
1, 346. — cc) subjekat se udajuje od celadeta 
koje govori. cesto u impt. ne samo kad se ko sa]e 
ili tjera, nego i kad mu se hoce pokazati pre- 
zirane osobito posto je nesto uradio ili rekao. 
Idi od tole, idi tja, idi mi sprida, bjeXi otole 
,apage, apage sis, abi hinc'. Idi po zlu, k vragu 
,abi in malam rem'. J. Mikaja, rjecn. 137*. I'te 
odatle, sivo golubje! Nar. pjes. vuk. 1, 60. Id' 
odatle, mladi cobanine! 1, 172. Eto ti brata, 
idi s nim. 1, 180. Idite odatle, prekupci trgovci ! 
1,279. Idi s Bogom! 1,294. Druga veli : ,Neka 
ide'; treca veli: ,Ne dosao." 1, 523. Id't' od 
mene, sestre Jeminove! 1, 615. Kad moj dika 



ITI, IT, 1, a. 



96 



ITI, II, 1, c. 



ide od meneka. 1, 640, Idi tamo sa zem}e ne- 
pravdo! 2, 167. Neka ide, vrag je odnesao! 
2, 270. Id't' odatle, jedan }ucki gade! 2, 365. 
Idi bedo, aratos te bilo ! 2, 358. Id't' odatle, 
deco Arapcadi, da ja o vas ne ogresim duse. 
2, 374. Idi s Bogom , carev tatarine! 2, 390. 
Idi natrag, carev tatarine! 2, 391. Id'te, deco, 
posli u dobri cas! 2,494. Idi, bane, jedna luda 
glavo ! sto ce mene za Janu dukati? 2, 642. Idi 
jade i cemere! Nar. posl. vuk. 96. — u) u pre- 
nesenom smislu, nestajati, propadati. Opade mi 
bnida, idose dlake tja. M. Drzic 51. Zivot mi 
ide, Munuo, ko]u me. 201. Premda nam ide 
zivot. B. Kasid, zrc. 37. Neka idu ovnovi i ovce 
naj boje ; stadu me ne zovi, ni mi je pasti od 
vojo. I. Gundulic 157. Kamo idose vase gizde? 
A. Vitaji6, ost. 136. U posjodijeh danci idahu. 
I. Dordic, uzd. 31. Necu ovu prominu ja cinit, 
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide 
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovic 
1, 2671'. Ter ja sagrisit gdi me Bog vidi? ovo 
nece bit istina. neka ide posteue, neka ide zivot, 
neka ide jos sto ako jos sto imam, isto da ja 
prid Bogom ne sagrisim, ne mari. 1, 366*. — 
o) smjer se pokazuje tijem sto je naznacen i po- 
cetak i kraj pomicanu (u pravom i u jyrenesenom 
smislu). Idudi sa zla zivota na gori. A. Gucetic, 
roz. mar. 280. S kopja iduc na ostane. J. Ka- 
vanin 382*. Idem od vas k onorau. F. Lastric, 
test. 224^. Obala ide s juga na zapad. S. ^u- 
bi.sa, prip. 79. 

b. samom pomicanu hez ohzira na smjer. a) 
uopce. De idase patka potkovana. Nar. pjes. vuk. 
], 529. Iduc' hodu nega svjetovati. Nar. pjes. 
juk. 404. — h) istice se nacin pomicana. aa) 
adverbom. aaa) o nacinu samoga pomicana ?< 
uzem smislu. Iti tiho ,andar sul grave' ,incedo'. 
A. d. Bella, rjecn. 78^. Iti tresice ,caminare a 
traverse' , oblique procedere'. 16 i*. Iti jedva ,ca- 
minare con pena e stento' ,gradu laborioso in- 
cedere'. 162^. Hitro idu kako koji moze. Nar. 
pjes. vuk. 2, 187. Brzo ide, daleko odmice. 2, 427. 
— metaforicki. Pedipsanje neba koli polagje ide 
teze pade. J. Kavanin 525^. — hbb) nacinom 
pomicana moze se j)okazati i dusevno stane. A 
ovi cic vire oholo it more. S. Mencetic 56. Nu 
6u ja smeteno svud s misli mojom it. F. Luka- 
revid 156. Iti gizdavo ,andar alia bizzarra' ,in- 
cedere superbe'. A. d. Bella, rjecn. 78^. Slobodno 
ide prvi brat. I. J. P. Lucid, razg. 93. Ide mudro, 
progovori ludo. Nar. pjes. vuk. 2, 525. — bb) 
adjcktivom kojijem se moze pokazati Hi tjelesno 
Hi dusevno stane onoga koji ide. glagol nije 
svagda u pravom smislu, nego se moze gdjegdje 
shvatiti u vrlo sirem smislu, kao n. p. hiti Hi 
zivjeti itd. I ohol sto idah, umijen sada grem. 
N. Dimitrovid 58. Nemoj ti toga mnit, er ja sad 
tuzan grem, da des ti veseo it. F. Lukarevid 
225. Udovac do prije iti Titon, sgubiv dobro 
svojo. S. Bobajevic 221. K nebu zvana, tu ide 
krvju krimezana. J. Kavanin 302*. Iti bos ,andar 
scalzo' ,nudis pedibus ire'. A. d. Bella, rjecn. 78*. 
Ide vas odrpan. I. J. P. Lucid, razg. 4. Da ne 
i^dcm grdna mod' dovere. Nar. pjes. vuk. 1, 536. 
Sto mu sluge idu gologlave? 2, 575. — cc) nacin 
se pomicana izrice advcrbijalno Hi supstantivima 
u nckijem j)adezima i s nekijem prijedlozima Hi 
cijelom recenicom. znacene moze biti u sirem 
smislu kao kod bb). Ja sam covjck ki s galan- 
tcrijom idem. M. Drzid 315. Da ide obliodom 
u negovu govorenju. M. Orbin 286. Iti tijekom 
,curro'. A. d. Bella, rjecn. 230b. Ide kao bez 
glavo. Ide kao da vuce kola za eobom. Ide kao 
da jaja na glavi nosi. Ide kao kolo bez naplatka. 



Ide kao nakalamjen. Ide kao sapeta kvocka. Ide 
na cekrk. (ide gospodski, koci se). Idu kao raz- 
bijena vojska. Nar. posl. vuk. 96. — del) izrice 
se mjesto, preko kojega Hi kroz koje Hi mimo 
koje itd. biva pomicane. aaa) uopce adverbom 
kud. Kud god ide, on zamece kavgu. Nar. pjes. 
vuk. 1,215. Kud god ide, do Prilipa side. Nar. 
pjes. vil. 1867. 330. — bbb) instrumentalom. Koji 
druzijem putom idu. A. Gucetic, roz. jez. 153. 
Centaur pustinom ide tekudi. F. Glavinid, cvit. 
10'>. Putuj, ili drumom ili stazom isla. A. Ka- 
nizlid, roz. 1. Ide li glavicom, ide li mi lugom ? 
3. Gorom idu Jovovi svatovi. Nar. pjes. vuk. 
1, 41. Putem idud' grozne suze roni. 1, 124. 
Tud' se dala tanka staza, nome idu tri djevojke. 

1, 327. Momcic ide strancicom. 1, 344. Putem 
idem. 1, 441. A ti ides, sinko, planinama. 2, 29. 
Cija lada morem ide? ko je u ladi? Nar. pjes. 
petr. 1, 137. — metaforicki. Iti svojijem putom 
,andar pel fatto suo' ,viam suam abire*. A. d. 
Bella, rjecn. 78a. Uvjegbat krotke i smjerne ko 
do cistijem drumom iti. I. Dordic, salt. 75. — 
ccc) s prijedlogom kroz. Kad ja idah kroz Ko- 
sovo ravno. Nar. pjes. vuk. 2, 321. Ja sam idem 
kroz zemju arapsku. 2, 621. — ddd) s prijed- 
logom po i lokativom. Po kom (putu) nas cini 
it. N. Dimitrovid 35. Po putu idudi pivase pismu. 
F. Radman 15. Ide bane po poju Kosovu. Nar. 
pjes. vuk. 2, 27. Ide ni po zemji ni po nebu. 
(Kad se ko vrlo ponosi). Nar. posl. vuk. 96. 
Mogle bi po noj (rijeci) idi lade. Vuk, dan. 2, 38. 
— eee) s prijedlogom preko. Idudi priko plota. 
A. Kanizlid, utoc. xix. Ali ide jagiiesce preko 
poja blejeci. Nar. pjes. vuk. 1, 131. Ved ti idi 
preko gore carne. 2, 98. Idi, sine, preko b'jela 
sv'jeta. 2, 116. Sad ja idem preko Carigrada. 

2, 357. Stanu djevojke u kolo, a pruze ruke od 
sebe, pa dignu musko dijete, te ide preko ruku. 
Vuk, nar. pjes. 1, 119. — fff) s prijedlozima uz, 
niz, pokraj itd. Iti uzbrdo i nizbrdo ,andar in 
su e in giu' ,sursum, deorsum ire'. A. d. Bella, 
rjecn. 79*. Junak ide uz brdo. Nar. pjes. vuk. 
1, 453. Uz brdo mu bese idi kao uz dlan. Nar. 
prip. vil. 1867. 288. Pak ne idi pokraj mora 
sina. Nar. pjes. vuk. 2, 98. — ffOU) <f»*o pri- 
padaju i ovi primjeri: Iti u kolo ,andar in giro' 
,in orbem ire'. A. d. Bella, rjecn. 79*. Ide kolo 
naokolo. (I zlo i dobro dolazi redom na }ude). 
Nar. posl. vuk. 96. — hhh) put moze biti i u 
ace. (rijetko). Pustivsi pravi put, isli su oni put, 
ki gresnici traze. B. Krnarutid 37. — ee) moze 
se izreci drustvo s kojijem se ide. aaa) s pri- 
jedlogom s, uopce. Tor da idose s nom. P. Zo- 
ranid 3*. Ucenici, koji s tobom svud idau. P. 
Knezevid, muk. 18. Kulas ide s konma care- 
vijem. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Sa nim ide pet 
stotina svata. 2, 833. — bbb) s prijedlozima 
prod, za itd. Tko je oni, gospodine, ki id© prvi 
prida svime? I. Gundulid 436 — 437. Eobje bi 
ialo prid liim u nevolnoj odidi. F. Lastric, tost. 
223*. Naredi misnikom, da prid vojskora idu. 
And. Kacid, kor. 247. Prod nom idu dvorkine, 
a za nomo sluskine. Nar. pje*. vuk. 1, 129. Za 
nom ide od Mletaka Marko. 1, 534. Za nim 
ide Kosancid Ivane. 2, 317. — Vt sledt mene 
ne idetb. Mon. serb. 3. (1197). — i u metafo- 
rickom smislu. Za mogudstvom vas svijet ide, a 
svak bjozi od nesrede. G. Palmotid 1, 20. Hasna 
uvik za trudom ide. M. A. Kejkovid, sat. H5*. 

c. cemu iitkome, teci. a) uopce. Idu niz lica 
vrjola i tocci od suza. A. Gutetid, roz. mar. 154. 
Iti krv ,scorrere in qualcbe luogo, come il sangue, 
sudore eoc' ,diffluo'. A. d. Bella, rjecn. 309*. Iz 
prsiju idase mu mnogo krvi. J. Filipovid 1, 171*. 



ITI, II, 1, c. 



97 



ITI, IT, 2. 



Krv komu ide na nos. J. Vladmirovid 20. Al' 
detetu onde ide rdna. Nar. pjes. vuk. 2, 124. 
Zar iz Aega mlijeko ide (a ne ide krv)? (ne vaja 
ga se bojafci, nego Cekati i braiiiti se). Nar. posl. 
vuk. 86. Hi bi islo sjeme od nega. D. Danici6, 
3mojs. 22, 4. — b) subjekat je kisa, snijeg itd. 
Kisa ide. A. Kanizlid, roz. 01. Kisa ide, javo- 
rina trune. Nar. pjes. vuk. 1, 288. Ki§a ide i 
pomalo sn'jega. 1, 463. Kisa ide, gon^e rume- 
niJG. Nar. pjes. petr. 1, 264. Snijeg ne ide, kisa 
ne pada. Nar. pjes. vil. 1867. 716. Ide kisa i 
iz neba i iz zemje. Ide kisa kao iz rukava. Ide 
snijeg kako je milom Bogu drago. Nar. posl. 
vuk. 96. Sunce grije, ki§a ide, davoli se legu. 
296. Isla kisa i snijeg i cigani. Vuk, poslov. 
134. — c) mislitn da bi nmo mogli pripadati i 
ovi primjeri u kojima je subjekat plam, dim itd. 
Komu (drokunu) idabu plami ogneni iz cejusti 
i iz pozora. G. Palmoti6 1, 23. Sve kom idu 
plasni carni iz cejusti i iz pozora. J. Kavanin 
413a. Na lijepoga dim ide. Nar. posl. vuk. 188. 
d. u prenesenom smislu. a) kaze se o novcima 
(i bankama) kad se u kojem mjestu primaju kao 
vrijedni. Po nemackim novcima, kao sto oni 
danas idu u Turskoj. Vuk, dan. 1, 10. vidi i u 
Vtikovu rjecniku. — b) kao trebati, pristojati se, 
isporedi i znacene kod a, g) bb). aa) imperso- 
nalno, uopce kao trebati. Ne, ne ide tako. B. 
Zuzeri 198. Eazumjet, kako ide, tegotu onijeh 
muka. D. Basic 158. — bb) s adverbom Hi s dru- 
gijem rijecima sto stoje adverbijalno, ide znaci 
gotovo sto i treba da bude (na neki nacin). Mlogo 
bi 86 otilo za ubavistiti vas, kako ovo ide. F. 
Lastric, ned. 234. Mnogijeh glagola koji cijeli 
idu po prvome sprezanu. Vuk, nar. pjes. 1, 81. 
— cc) kao kod bb), alt se adverbom Hi drugijem 
rijecima pokazuje ne nacin nego mjesto na kojem 
treba da bude subjekat (isporedi a, g) bb)). Ide 
sada molitva od priprave. B. Kasic, nac. 7. Pjesme 
ove ja sam so starao da namjestim u red, kako 
koja za kojom ide. Vuk, nar. pjes. 1, vii. U 
jednoj ovoj pjesmi iz Uzicke nahije za ovijem 
stibom ide : ,A majke mu doma ne bijase . . .' 
2, 573. Za ovijem ide moje pismo kn. Milosu. 
odg. na lazi. 7. — c) s adverbima sto pokazuju 
nacin kao sto su dobro, zlo itd., i uopce kako, 
znacene je kao biti, napredovati. subjekat je 
obicno sto nezivo. Dobro stvar ide dosli. M. Drzic 
216. Ako nade Ancicu svoju morozu, Ancica zlo 
ide, bogme ju pjersa. 364. Pun nenavidosti gle- 
dase svoga susida, komu sva dobro idjahu. A. 
d. Bella, razg. 12. Kako idu trgovine. 151. Sve 
mu idaju (idahu) stvari dobro. M. Zoricid, zrc. 
207. Upita ga, ide li dobro zanat. A. T. Bla- 
gojevi6, khin. 61. Ne treba gledati sto kakav 
posao iz pocetka dobro ili zlo ide. Vuk, poslov. 
260. — u ovom primjeru, u kojemu je subjekat 
cejade, znacene je u moralnom smislu : I ktij me 
naputit' (Boze!) pri' nego utonu, kako 6u dobro 
it po tvomu zakonu. D. Eanina 146'>. — amo 
pripadaju i ovi 2Jfimjeri: Idem sada po zlu. P. 
Posilovic, nasi. 2013'. gve po zlu ide. A. Ka- 
nizli6, roz. 17. De nema ograde, po zlu ide ba- 
stina. Nar. posl. vuk. 75. — i ovi : Ide mu na- 
zadak ka' i orjatskom detetu. Ide mu posao kao 
carapin pocetak (ruzno). 96. — (I) s istijem ad- 
verbima dobro, zlo itd. i s dativom, znaci da sto 
kome dobro Hi zlo stoji, dolikuje itd. Da obiduju 
sve devojke, boce li kojoj oni prsten dobro ici. 
Nar. prip. vuk. 144. — e) neka ide kaze se kad 
se sto dopusta kod razlozena, kao da ono ne 
kvari ostale razloge, kao ne marim itd. Neka i 
to ide, neka je istina, sto pise Menijata. A. Ka- 
ni21i6, kam. 63. Ma dokle bi bio (grisnik) ne- 

IV 



prijate^ sebe istoga, neka ide! J. Banovac, razg. 
148. — f)s rijeci ruka s nekijem prijedlozima 
znaci gotovo sto i uspijevati (vidi i kod ruka). 
subjekat je infinitiv ili eijela reienica ili sup- 
stantiv (i drugo) sto znaci posao, djelo. aa) od 
ruke, Veni foras, ako ti ide sto od ruke. M. 
Drzic 158. Kako vam ide od ruke mojijema slu- 
gami ijedno zlo ciniti? A. Gucetic, roz. mar. 290. 
Jos kad bi mi moglo biti poznat ine sredne puke, 
kira je caru odoliti od junacke islo ruke. I. Gun- 
duli6 435. Ako ti ne ide od ruke. K. Magarovid 
56. Kad ki posli idu ti od ruke. A. d. Bella, 
razg. 7. Ide li mi od znana i od ruke protisnut 
se naprijeda. I. Dordi6, salt. i. Kada te fale, 
da ti sto od ruke ide. A. Kanizli6, utoc. 227. 
Djelo ide mi od ruke kako vjetar = radim hitro. 
na Rijeci. F. Pilepic. — bb) na ruku, Pak jim 
sada sva na ruku idu. A. T. Blagojevid, khin. 
X. — cc) za rukom. Ne ide mu posao za rukom. 
Vuk, poslov. 205. — g) iti po cudi u pisaca Du- 
broviana znaci: biti ugodan, militi se (moze biti 
prema tal. andare a genio), vidi dud, b). Nije se 
stavila ikad za priblaznit k sebi covjeka ijed- 
noga, koji joj jo iso po dudi. B. Zuzeri 85. Obvje- 
tovanje, koje ne bi nim islo po dudi. I. M. Mattei 
12. Sto Jubi moje srce, ide li po cudi srcu sve- 
tomu Jezusovu? 166. S jedne rijecce koja mi 
ne ide po dudi ne mirim se, srcim se, tuzim se. 
291. — amo moze pripadati i ovaj primjer: Go- 
lijat pozivajudi na mac, ako bi im islo od srca, 
viteze Saulove. I. Dordid, salt. ix. — h) u Bje- 
lostjencevu rjecniku: idem radi sebe ,pergo de- 
positum onus ventris, eo dejectum alvum', i u 
Stulicevu: iti porad sebe ,ventrem exonerare'. 

e. znacene je frekventativno kao kod hoditi, 
1, c. moze biti da bi amo pripadali i koji pri- 
mjeri kod a i b. U Dubrovniki. olovo, svila, 
crfcvact i vosakt da ne ide, ino da ide. Mon. 
Serb. 475. (1456). U Dubrovnikt svila, olovo, 
vosakt i crfcvact, ove cetiri stvari da ne idutt, 
druge trtgovine da idutt. 475. (1456). Vijek 
nejma jezik tvoj na govor brz iti. N. Dimitrovid 
14. Prije misli jezik it nikakor ne ima. 19. Ni- 
jedan vase (vas se) it ne mori oko vrata zlijeh 
gradana, ni oko dvorna toga stana, gdi se pravda 
huda tvori. D. Eanina 50*. Idu mlogi u crkvu, 
al' s kojom postidnostju u noj stoje? F. Lastrid, 
ned. 262. Zasto ides na misu? 291. Idudi po 
svemu svitu pripovidajte evandeje. A. Kanizlid, 
bogojubn. 74. A ja idem od mista do mista. F. 
Radman 43. Jesi 1' is'o kad u krcmu? Nar. pjes. 
vuk. 1, 825. Pjesma ide od usta do usta . . . 
kniga ide od ruke do ruke. 1, 404. Pak ti idi 
od grada do grada. 2, 72. I dosad si na vojsku 
isao. 2, 367. Tude idu zmije i jakrepi. 2, 379. 
Ceste knige idu za knigama. 2, 502. Ko de klanat', 
nek ide u gamiju. 2, 513. Dok vidimo, ko je i 
otkud je, sto li ide tako po svijetu. 3, 484. Ko 
ide u mlin, taj se i omuci. Nar. posl. vuk. 139. 
Cega radi ide po svijetu. Vuk, nar. pjes. 2, 69. 
Kad sam isao u skolu. poslov. 152. Jer samo 
pokazuje, da nijesam isao u skolu onoliko go- 
dina, koliko on. odg. na utuk. 24. 

2. sa se, pasivno, ali samo impersonalno. Moa 
bratjo, zlo se ide. M. Drzid 100. Gdje se ide, 
Radmile, ako se more znat, jeda pir uzivat? F. 
Lukarevid 203. U covjeku poharanu i satrenu 
onoliko ku ste ufat mogli obranu, gdi na bijenje 
se ide priko? I. Gundulid 437. Cim se ide u 
grad slavni. J. Kavanin 480t>. Od smrtnoga griha 
za koji se ide u pakao. L. l^ubuski, pism. 12. 
Milosrdje je skala po kojoj se ide na nebesa. J. 
Banovac, pripov. 48. Kako se ide ovim putem 
ocisdenja? Ide se poznavsi svoje grihe. — Kako 



ITI, II, 2. 



98 



3. IVA 



se ide po putu prosvitjenja? Ide se kriposti za- 
grjajudi. J. Filipovid 1, 346b. Prosimo i kra- 
Jestvo milosti i krajestvo nebesko buduci da se 
iz onoga u ovo ide. 1, 384a. Na ss. sakramente 
od ispovidi i pricestena il' se ne ide, il' ako idu 
tesko us korizmu. F. Lastrid, ned. 306. Cudan 
obicaj ! ne zvoni se na nega, pak se virno ide. 
M. A. Eejkovic, sat. A6'\ U svate se ide na ve- 
seje, na kumstvo se ide po zakonu, na vojsku se 
ide od nevoje. Nar. pjes. vuk. 2, 363. 

ITKO, ikoga, j^ron. viakar ko. — Sastav(eno: 
i tko, vidi 2. i pod f, c) i tko. — Od xviii vijeka 
u norn. i iko (B. Zuzeri 7; J. Matovid xi, 6. 21. 
69. 231. 299. 401; I. M. Mattei 181; T. Ivanovic 
135) ; a grijeskom se prenosi gdjegdje opet t is 
nominativa u druge oblike: itkoga. N. Naleskovic 
1, 186; itkomu. 1, 210 (oboje u dva rukopisa); 
itkomu. I. Dordic, uzd. vii. — U starija se vre- 
mena dodaje cedo na kraju re Hi r (£e). — 
S ovijem oblikom javla se od xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (iko i itko i itkcre 
,ullus') i u Vukovu : iko (i ko) ,irgend wer' ,quis- 
quam' s primjerom : ako iko dode (doci cu i ja) 
,8i quis'; itko (i tko), vide iko. Lele! jesu li ikoga 
bolesti sapelo neg mene neboga? N. Na}eskovi6 

1, 186. Isukrst je u istinu . . . mudriji i razum- 
niji bio ncgo li je itko drugi na svijetu. M. Div- 
kovic, bes. 6*'. Ma besjeda sad ne pita, da itko 
uzdise 8 mene u sebi. I. Gundulic 6. Ali je 
zaman, da itko sada no Ijepotu dvori mnogu, za- 
sto djevstvo ona mlada zavjetova visnem Bogu. 
379. Da itko zive na svem sviti, prid nim prostrt 
na tie pade. 572. Ja komu ve6ma nego ikomu 
drugomu cic strabote moji griha krv mi stine. 
A. d. Bella, razgov. 174. Mandalijeni, ako itkomu, 
podoba se. I. Dordic, uzd. vii. Hoce li se daklen 
itko naci, da u ovom nece ga poslusati ? J. Ba- 
novac, pripov. 87. Ako se itko najde ranen. F. 
Lastric, test. 1451'. Mucno 6e itko od satrena 
ovoga ute6i. ad. 80". Pameti ni prodaj ni u 
zajam ikom daj. (Z . Poslov. danic. 93. O! i to 
li itko |ubi, po cem saraog sebe gubi ? V. Dosen 
23b. Nit' ugleda. nit' napipa ikad itko Bozjeg' 
kipa. 268a. Kod ne snaha mora suzan biti, nit' 
jpj moze itko ugoditi. M. A. Rolkovic, sat. D2a. 
Cemu se dakle ima itko stra.sit kriza? L. Radid 
37. Bojis li se do Boga i koga ? Nar. pjes. vuk. 

2, 29. lmade§ li ikoga od roda? Nar. pjes. berc. 
vuk. 180. — prijedlog se umece medu i i zamje- 
nieu kao kod nitko. Ni mislira tuj Jubav stavit 
i u koga, neg samo u Boga. N. Najeskovid 1, 323. 
Od koji se je vise, nego i od koga bojao. A. To- 
mikovid, ziv. 27. — ali u mnogijem primjerima 
stoji prijedlog pred i. Sam ja danas bez ikoga 
otecu ju. (i. Palmotid 2, 308. Kad ostavjon dne 
i noci bez ikoga nabodi se. A. BoSkoviceva u 
I. M. Mattei 339. Imali bismo se uzdat u nega 
vele neg u ikoga drugoga. D. Basid 10. — Kod 
pisaca se nalazi grijeskom i u negativnoj rece- 
nici mj. nitko. U tomu nije bila ikomu vik slava. 
N. Najoskovid 1, 210. Tor vede sad nije na saj 
svijet gospostvo ikomu milije. 2, 20. Nije sumne, 
itko u sebi ne misli ino. I. Gundulid 499. Svak 
na svom nijestu skladno i mirno, iko se ne krece 
i ne mide. B. Zuzeri 7. Sto vidit ne zeli ovo 
igda itko. A. J. Knezovic 154. Da ne bi po- 
mankala ikomu drianstva nase pomiie. J. Ma- 
tovic IX. Izvan koje no moze iko biti spasen. 
XI. Da ne bude iko zaveden. 21. Nije iko koji 
bi ostavio dom. 401. Kad iznadoJ, da iko za 
tebe ne mari. I. M. Mattei 181. Priblagostivi 
Boze koji nedes da iko pogine vjerujudi u te. 
T. Ivanovid 135. — S re Hi r na kraju. Ne jere 
otca (jOtaz') vidi itkor. N. Eanina 141^. joann. 



6, 46. Krajieo od nobes, jel' itkor na saj svit? 
N. Dimitrovid 43. Jel' itkor na svijeti, da moze 
ovo me izrijeti veselje? 59. Jeli gdje itkor sad, 
tugu tko pati? N. Najeskovic 1, 180. I reksi 
itkore : boz grijeha ja jesam, taj cas bi jos gore 
usudil sebe sam. 1, 118. I mislit, cuj, nemoj da 
de toj znat itkor. 1, 276. Jaoh, ali ikadar jeli 
bil itkore, od sebe dragu stvar odijelit da more? 
2, 117. ^Jubavi er ni mod da itkor odoli. M. 
Drzid 104. Ter vede itkore u kudi od pokore za 
sfijetom uzdiSi, ili telesne ra.skose isti. B. Gradid, 
djev. 14. Ni ga de itkor mod podmitit. dub. 13. 
Da koliko de itkor modi misli svojom dosegnuti. 
A. Gucetid, roz. jez. 284. Ne imase ikogare tko 
bi ju pomogao. B. Kasid, per. 78. Jaoh, gdje 
tuzna nijesam bila? otukla sam poja i gore, nit' 
mi umije rijet itkore, gdi je moja kderca mila. 

1. Gundulid 83. Ab neizmirna o Jubavi koju iz- 
redi nede itkore. A. Vitajid, ost. 10. 

ITKOR, ITKORE, vidi itko. 

ITLAK, ar. tur. itlag, oslobodene, pustane na 
slobodu. — U nase vrijeme u narodnoj pjesmi 
pred rijeci burjuntija, kao da je sastav}eno u 
jednu rijec, te se ne mijena po padezima. I brez 
moje itlak burjuntije. Nar. pjes. juk. 491. 

1. IVA, /. ime nekijem vrstama vrbe i nekijem 
drugijem bi(kama. — Bijec je praslavenska, ispo- 
redi stslov. iva, rus. hbr, ces. jiva, poj. iwa. — 
Nalazi se i u letskijem, germanskijem, keltickijem 
jezicima, isporedi lit. iva, jeva, let. ive, eva, 
stprus. inwis, stvnein. iwa, novoonem. eibe, anglo- 
saks. iw, eow, engl. yew, staroir. do, kimr. yw. 
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (iva, vrba ,salix'), 
u Stulicevu (,salix' iz Mikajina; iva crjena, trava 
,artefila, erba' ,herbae genus'), u Vukovu (,die 
bachweide' ,Salix helix Linn.'), u Danicicevu 
(,salix'). ,Ad arborem yva idest salix'. Mon. ep. 
zagr. tkalc. 1, 96. (1252). Meda Srpcima ,na ivu' 
(Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Danicid, 
rjecn. kod iva. A sto je trava iva. M Vetranid 

2, 268. Ive trave, artetica. J. Vladmirovid 14. 
Trave ive, ajuga. 35. Iva nomu tiho odgovara: 
,Kad sam rasla ja gledala nisam ni na bora ni 
na vitu jelu'. Nar. pjes. vii. 1866. 832. Iva ,die 
bachweide' ,Salix helix'. G. Lazid 161. Iva, Teu- 
crium montanum. Cas. des. muz. 1852. 2, 50. Iva, 
Salix cinerea L. J. Pancid, glasn. 30, 267. Iva, 
cslav. iva, ivina, ivka, rus. hbr, nsHHa, HBHuiKa, 
HBHi^a, ces. jiva, hyva, yva, po}. iwa (Salix ca- 
prana), 1. artetica, artefiUa (u rukopisu proHoga 
vijeka), camepitio (Sin, i u rukopisu xvi vijeka), 
Ajuga iva L. 2. salix (Mika}a), Salix helix (Lazid, 
Vuk), Sal. eapraea, grandifolia, cinerea, aurita 
(Pancid, Sab)ar, Perusid, u krizevaikoj okolini). 
Iva prava, Salix capraca L. (Sabjar, Lika). Iva 
cr{ena, Ly thrum salicaria L. (Alschinger). B. 
Sulek, im. 114. — / kao ime mjestima u Srbiji: 
u Vukovu rjedniku: planina u Srbiji. 'injesto u 
okrugu smederevskom. Livada u Ivi. Sr. nov. 1874. 
133. 

2. IVA, /. vidi 2. ivica. — U nase vrijeme u 
Lici. J. Bogdanovid. 

^ 3. IVA, JH. vidi Ivo. — Akc. se mijena u voc. 
Ivo. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vu- 
kovu s dodatkom daje po istocnom govoru. Gospa 
poce Ivu zagrjati. M. Divkovid, plac. 7. Svoju 
majku ostavi Ivi za mater. I. Ancid, svit. 251. 
Dakle nijedan vas ne kasni uzeti s. Ivu za za- 
stititeja. F. Lastrid, od' 129. Porodeiio s. Ive. 
340. Ucenika svoga Ivu pripojubjenoga. test. 
104*. Obogati Ivu Krstiteja. svet. 91». Danak 
svetog Ive Krstiteja nam donese blagog prija- 
teja. Nadod. 28. Pored Jele Ivu ukopaje. Nar. 



3. IVA 



99 



IVANAC 



pjes. vuk. 1, 244. U onoga Senanina Ive. 1, 533. 
Onda skoci Senanine Iva . . . Da moj brate, Se- 
lianine Ivo. 1, 535. A ne Ivu brata rodenoga. 
1, 579. Nosi, brate, Ivi bracu moine. 2, 569. 
Al' besedi Carnojevi6 Iva. 12, 570. U dvorove 
Senanina Ive, i sa snima Sijeiianin Iva . . . Bas 
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. To je Ive (po re- 
savskom govoru) vrlo milo bilo ... Da me cujes, 
Sijenanin-Ivo! 3. 211. Vino pije Sijenanin Iva. 
3, 212. Preko gleda Sijenanin- Ivu. 3, 212. Pa 
do Ive sab}n doterao. 3, 216. Po6e aga Ivu bra- 
timiti : ,Bogom brate, Senkovidu Ivo !' 3, 399. Pa 
kazuju usarinu Ivi: ,Gospodaru, usarine Ivo!' 
3, 5U4. A na ruke Crnogorac-Ivi. Nar. pjes. 
juk. 130. — Po sjevcrnoj Dalmaciji nom. je Ive 
a voc. Ive, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i 
u VoUigijinu (kod Ivan). Mene prosi Ive dite 
mlado. Nar. pjes. vuk. 1, 241. A kad vidi Ive 
dite mlado. 1, 580. I roka' je Ive dite mlado. 
3, 513. Jos je nima Ive govorio. Nar. pjes. 
marjan. 44. Ive jase kroz orasje. 187. 

4. IVA, /. Injp. Ivana. — Akc. se mijena u 
voc. Ivo. — U nase vrijeme. Z. Eadonid. moze 
biti i prije nasega vremena, vidi: Iva. S. Nova- 
kovi6, pom. 64, ako ovo ne pripada pod 3. Iva. 

IVACA, m. augm. Iva, Ivan. — Potvrdeno je 
samo u latinskom spomcniku xi vijeka, ali vala 
da se upotrebjavalo i kasnije (vidi Ivacic). ,I)e 
Iuua9a consobrino cuiusdam Ualentini'. Doc. hist 
rac. 170. (1070—1078). 

IVACEV DO, Ivaceva dola, m. planina u Crnoj 
Gori. Glasnik. 40, 27. 

IVACIC, m. prezime (po ocu Ivaci). — U nase 
vrijeme u Dalmaciji. Schem. spal. 1862. 28. Pop 
Ivacic, Aleksidu Eade. Osvetn. 5, 48. 

IVACICI, 7)1. pi. selo vaja da nedaleko od Ko- 
sina u gornoj krajini. — xv vijeka. Naj prija 
im darovasmo selo Stanicu, drugo selo Ivaci6e 
(moze se citati i Ivacisde). Mon. croat. 137. (1489). 

IVAClSCE, n. vidi Ivacidi. 

V t 

IVACKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. prav. 1878. 21. 

IVAHAN, Ivahna, m. dem. (?) Ivan. — Drugo 
a stoji mj. negdasnega h. — V spomeniku xiv 
vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku : IvahtUB. 
Ivahant Prtbilovidb. Mon. serb. 102. (1332). 

IVAHNIC, m. prezime (po ocu Ivahnu). — U 
spomeniku xiv vijeka i otale u Danicicevu rjec- 
niku (Ivahtnicfc). Tvrttko Ivahnicb. Mon. serb. 
107. (1333). 

1. IVAK, m. ime musko (Ivan). — xvi vijeka. 
Ivak Skrlac. Mon. croat. 284. (1581). 

2. IVAK, Ivaka, m. ime mjestima u Srbiji (od 
1. iva). a) u okrugu cuprijskom. Livada u Ivaku. 
Sr. nov. 1875. 583. — b) u okrugu podrinskom. 
\(. V. Stojanovic. — c) u okrugu smederevskom. 
Niva u Ivaku. Sr. nov. 1863. 61. — d) u okrugu 
§abackom. Zemja Ivak. Sr. nov. 1872. 262. 

IVAKO^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu cu- 
prijskom. — isporedi 2. Ivak. Livada u Ivakoju. 
Sr. nov. 1875. 162. 

IVAKUSA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji liko 
krbavskoj. Kazdije}. hrv. 38. 

IVA^^ICAR, m. Chrysomitris spinus Boie, neka 
pticica, zelencica, isporedi cajzic, cajzl, ciz, ciz, 
cizak. — U jednoga pisca nasega vremena. Iva- 
Jicar, Fringilla spinus L. K. Crnogorac, zool. 92. 

IVAN, m. Joannes, ime musko. — Postalo je 
od grc. 'liadvuijg (a ovo od jevr. Johanan = Bog 
daje) dok je grc. i jos glasilo posve kao vokal, 



te je od loan preslo na Ivan; kasnije je postao 
oblik Jovan (koji vidi) tijem sto se grc. i izgo- 
varalo kao j. — Rijec je stara, isporedi stslov. 
Ivant, rus. HnaHT.. — Kod pravoslavnijeh Hris- 
cana cesce se upotrebjava Jovan (i za krstiteja 
i za apostola), a Ivan samo za krstite]a koji se 
svetkuje 2i.oga junija (Jovan za krstitela l.oga 
januara), vidi u Vukovu rjecniku, kod katolika 
se samo cuje Ivan (ali vidi kod Ivo i Janko). — 
Izmedu rjecnika u Mikalinu (,Joannes'), u Belinu 
(.Joannes' 347*), u Bjelostjencevu (Ivan, Ive, Ivica, 
Joan, Jovica , Joannes Baptista'), u VoUigijinu 
(Ivan, Ivica, Ive , Giovanni' ,Johann') ; m Vukovu ; 

1. u krscana (kao i u Rusa) ,Ivan' znaci , Jo van'. 

2. u hriscana ,Ivan' i ,Jovan' dva su razlicna 
imena, kao i ,Ivana' i ,Jovana' (u Trsi6u su bilo 
u jednoga covjeka, Jovana Starcevida, dvije kieri 
, Ivana' i , Jovana'; tako se u nih razlikuje i , Jovan 
dan' (7 jan.) od , Ivana dne' (24 jun.); u Dani- 
cicevu (Ivanb jJoannes'). ,Iuuano filio (Uilcane) 
bravaro'. Doc. hist. ra6. 98. (1065—1074). ,Assi- 
sterunt eciam Iwan . . .' Mon. ep. zagr. tkalc. 
1, 83. (1245). ,Ivan, filius Iruzlo'. 1, 118. (1258). 
SlavB i zett mu Ivant. Mon. serb. 62. (1293—1302). 
Ceonikt hlapi. IvanB Budisajict. 102. (1332). 
Dhjakt. Ivanb. 388. (1437). Knezb Ivant Vardict. 
468. (1454). Gospodarb zetsky Ivanb Crtnojevicb. 
534. (1485). Uzam Petra i Ivana i Jakoba sobom. 
N. Ranina 97a. marc. 14, 33. Ivan je njekada 
krstio krstenjem od pokore. 138^. act. ap. 19, 4. 
Od svetoga Ivana Zlatousnika. Zborn. 46a. Evan- 
gelije po sv. Ivanu. Anton Dalm., nov. test. 130^. 
Ivan KrstiteJ. Kateh. 1561. F7a. Sveti Ivan Da- 
masken. §. Budinic, .sum. 45l>. Ne hoteci vjero- 
vati zacetje sina svoga Ivana krstiteja. A. Gu- 
ceti6, roz. jez. 101. Ivan Ghrysostom. F. Gla- 
vinic, cvit. xxi. Ivan apostol i evangelista. xxvi. 
Po Ivanisu ali ti Ivanu. I. T. Mrnavic, osm. 4, 
Blazenoga Ivana krstiteja. P. Posilovic, nasi. 
107b. Ako 'e Ivan, zaisto nije drugi Ivan van- 
delista, al' svet Ivan. J. Kavanin 117*. Da nam 
Ivana od Trogira jos cudesa on objavi. 160i>. 
Paleolog cesar Ivan. 191*. Isukrst je nas obra- 
nite}, veli s. Ivan. J. Banovac, razg. 9. Sveti 
Ivane krstiteju. blagosov. 208. Ivandelista s. 
Ivan. F. Lastric, test. 64*. Veli s. Ivan zlato- 
usti. 70a. Zivot svetog Ivana od Nepomuka. A. 
J. Knezovid i. Blazenomu Ivanu krstite|u. I. 
A. Nenadid, nauk. 35. Neg za dragu sestricu 
Ivana Hrva6anina. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 53. 
Ivan Senanin. And. Kacic, kor. 485. Manastir 
posveien s. Ivanu krstiteju. Norini 37. Bi mejdan 
vojvode Ivana Senanina. 43. Sveti Ivan Ka- 
pistran. 32. Svakomu po malo iliti predike ne- 
dijne po P. f. Duri Rapic Gradiscaninu, reda 
male bratje S. O. Franceska od obsluzena pro- 
vincije S. Ivana Kapistrana. D. Rapic i. Drugu 
Ivan (Crnojevic) knigu opravio na sestrica Jovan- 
kapetana. Nar. pjes. vuk. 2, 534. Te nacini knigu 
na kojenu svom draganu od Sena Ivanu : ,0 Ivane, 
prva sre6o raoja!...' 3, 193. A na ruke od Sena 
Ivanu. Nar. pjes. juk. 129. Mili Boze, da mi ni 
Ivana! Nar. pjes. mikul. 162. Primi, kume, Boga 
i sv. Ivana. Pravdonosa. 1851. 21. 

IVANA, /. ime zensko od muskoga Ivan. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. 
Unuk krajice Ivane od Napuje. I. Ancid, ogl. 
186. Ivana. S. Novakovid, pom. 64. Al' hotimo 
Ane, Ivane, Jezabile. J. Kavanin 258*. Ivana 
krajica. A. J. Knezovid xxviii. 

IVANAC, Ivanca, m. dan. Ivan. — Postaje 
nastavkom tcb, te se prvo b u nom. (i u ace 
kod 2) sing, mijena na &, a u ostalijem pade- 



IVANAC 



ICO 



IVANDELE 



zima ispada; u naj starijim spomenicima xiii i 
XIV vijeka (vidi hod 1) i. ostaje Hi se (u latinskom 
jeziku) zamjenuje slovom e. 

1 . ime inu§ko. . Johanne, filio Iwanech de Sernow'. 
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 114. (1256). Ivantct. Dec. 
hris. 48. 54. 100. Ivanac satnik. Zak. vinod. 55. 
Ivanca z Rodce-vsi. Mon. Croat. 58. (1434). Sinom 
Ivanca Zrcida. 133. (1487). Knez Ivanac Pose- 
darski. 229. (1527). Da bi v onom danju udrzali 
Ivanca Dragovanica. 267. (1572). Gotica Helia 
i Ivanca. J. Kavanin 178a. Brat negov Ivanac 
s delijami vino pije. Nar. pjes. bog. 133. 

3. ime injestima. a) u Hrvatskoj. aa) u zu- 
paniji varazdinskoj. RazdijeJ. hiv. 97. (kajkavski) 
Ivanec. 92. 96. — bft) u zupaniji bjelovarsko- 
krizevackoj. 118. — cc) (kajkavski) Ivanec u zu- 
paniji zagrebackoj. 84. — b) pusta u Slavoniji 
u zupaniji virovitickoj . ^ — c) mjesto u Srbiji u 
okrugu jagodinskom. Niva u Ivancu. Sr. nov. 
1868. 262. 

IVANBEGr, VI. Ivan Crnojevic. — vidi Ivan- 
begovica, Ivanbegovic, Ivanbegovina. — Po nemu 
Hi po zetu Durda Kastrijotica zove se neka kula 
u Ilercegovini. Schem. here. 1873. 151 — 152. 

iVANBEGOVICA, /. loanbegova (t. j. Ivana 
Crnojevica) zena, vidi Ivanbeg. — U jednoga 

pisca naSega vremena. Prokle mati od nevoje 
sina, te knegina Ivanbegovica, prokle Mara svog 

sina Stanisu. P. Petrovic, gor. vijen. 26. 

« t 

IVANBEGOVIC, m. prezime po ocu Ivanbegu 
(Ivanu Crnojevicu). — U narodnoj pjesmi na- 
sega vremena. A Maksimu ime nadedose : Skender- 
beze Ivanbegovicu. Nar. pjes. vuk. 2, 567. Po 
pjesmama se govori da su danasne Busatlije od 
Ivanbegovica. Vuk, nar. pjes. 2, 567. 

iVANBEGOVINA,/. drzava Ivqnbegova (loan a 
Crnojevica). — U nase vrijeme. Sto 1' mi zem].u 
Skenderiju kazes, to je moja zemja od starinah, 
to je bila Ivan-begovina. Pjev. crn. 300*). I sve 
traze Ivanbegovinu. Nar. pjes. vuk. 5, 174. Pa 
ce biti vlaska krajevina, sto je bila Ivanbego- 
vina! Osvetn. 2, 74. 

IVANBEIJEG, m. (nem. Johannesberg) selo u 
Slavoniji u zupaniji virovitickoj. Eazdijel. hrv. 
139. 

IVANCI, m. pi. ime injestima: a) selo u Hr- 
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 
hrv. 51. — b) pusta u Slavoniji u zupaniji sri- 
jemskoj. 149. 

IVAN-CVIJET, m. ime nekijem bilkama. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (ne- 
kaka trava s dodatkom da se govori u Pastro- 
vicima). Ivan-cvijet, rus. iiBaH-TpaBa, 1. Chry- 
santhemum leucanthemum L. (Lika, Istra); 2. 
Salvia sclarea L. (Vodopid) ; 3. (Vodopid) v. Iva- 
novo cvijede. B. Sulek, im. 114. 

IVANCA, /. ime mjestima. a) dva sela u Sr- 
biji u okrugu hiogradskom. Ivanca velika. K. Jo- 
vanovid 96. IvanSa mala. 98. — b) zaselak u 
Hrvatskoj u zupaniji liko-krbavskoj. Razdijel. 
hrv. 39. 

IVANCAC, m. dem. Ivanac. — (i) ime inusko. 
— XV vijeka (vidi kod Ivanfiacev). — b) selo u 
Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. (kajkavski) 
Ivancec. Razdije). hrv. 97. 

IVANCA6eV, adj. koji pripada Ivancacu. — 
XV vijeka. Sin Ivancacev. Mon. croat. 59. (1434). 

IVANCANf, m. pi. selo u Hrvatskoj u hipa- 
niji bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. hrv. 106. 

IVANCe, ivanceta, n. dem. Ivan. — U nase 



vrijeme. No ih vide cobance Ivance. Nar. pjes. 
vuk. 3, 333. A moj sine, cobance Ivance ! 3, 337. 

iVANCEVA ZEZNICA, /. mjesto u Srbiji u 
okrugu hiogradskom. Glasnik. 19, 159. 

iVANCEVIG, m. prezime po ocu loancu. — 
Od xvni vijeka. Ivancevid i Gijanid. J. Kavaiiin 
135a. Ivancevic. And. Kacic, kor. 487. Ivan- 
cevid. D. Avramovid 273. 

IVANCICA,/. 1. Chrysanthemum leucanthemum 
L. (Karlovac, Istra) ; 2. suvrst jabuke (Kalnik). 
B. Sulek, im. 114. 

1. IVANCIC, m. dem. Ivan, Ivanko. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

2. IVANCI6, m. prezime, isporedi Ivancevid. 

— Od XVI vijeka. Jantol Ivancid. Mon. croat. 
238. (1535). Hci Ivana Ivancica. 277. (1576). 
Ivancid. Schem. segn. 1871. 107. 

IVANCICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u 
Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8. — 
b) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. 
RazdijeJ. hrv. 71. 75. 

1. IVANDA, m. augm. Ivan. M. Medic. 

2. IVANDA, /. selo u Banatu. Sem. prav. 

1878. 88. 

IVANDIC, m. prezime po ocu Ivandi. — U 
nase vrijeme. Schem. siben. 1875. 26. Sinovi 
Ivandini (po ocu) tako se zovu. u Dobroselu. M. 
Medic. 

IVANDIJA, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1875. 262. 

IVANDOL, m. ime injestima. a) selo u Her- 
cegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 226. 

— b) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Raz- 
dije). hiv. 129. 

IVANDOLAC, Ivandoca, m. selo u Dahnaciji 
na otoku Hvaru. Report, dalm. 1872. 41. 

IVANDANIN, m. covjek iz Ivande. V. Arse- 
nijevic. — ^jZ^r. ; Ivandani. 

IVANDANKA, /. zensko cejade iz Ivande. V. 

Arseuijevic. 

IVANDANSKI, adj. koji pripada selu Ivandi. 
V. Arsenijevid. 

IVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — U jed- 
noga pisca XVIII vijeka koji pise i ivandelista a 
na jednom mjestu i ivandelist (vidi oboje). Ivan- 
delista i virni pisar djela Sina Bozjega. F. 
Lastrid, od' 143. Jednoga od 4 ivandeliste. 321. 
Ako ji ivandelista i naziva samo mudraci. test. 
60*^. Sada se osicam skrovistu ivandeliste. svet. 9^. 

IVANDELIST, m. vidi ivandelista. Imadu druga 
dva ivandelista. F. Lastrid, test. ad. 128''. 

IVANDELISTA, m. vidi ivandelista. Veli ivan- 
delista s. Marko. F. Lastrid, test. lOG'*. Ivan- 
deliste ovo muce. 204*. Ivandelista sveti Ivan. 
svet. 100a. Ivandeligta s. Matije. 14oi>. 

IVANDELSKI, adj. vidi ivande6ski. Naslido- 
vati gubavca i kapitana ivandelskoga. F. Lastrid, 
od' 176. 

IVANDE^iE, n. vidi jevande)e. — Od xvii vi- 
jeka (i sa starijim ohlikom ivandelje), a izmedu 
rjecnika u Vukovu (s primjerom : Pa uzima kiiigu 
ivande)e). U svomu svetomi ivandelju, i u za- 
konu novomu. M. Divkovid, nauk. 11*. Za ivan- 
deljem se govori vjerovanje. 168*. Sto ivandelje 
govori. I. Ancid, vrat. 125. Istomacenje s. ivan- 
deja. F. Lastrid, od' 14. Svatko ne more s. ivan- 
delja ni pisama^ imati. 33. U pripovidanju s. 
ivandeja. 115. Stije se u ivande)u. 131. Cuv§i 
one ridi iz ivandelja. 164. Zarada pripovidaua 



IVANDEI^E 



101 



IVANOS16 



s. ivandeja. 220. Imate pripovidat ivandeje. 222. 
Imadijahu pripovidati ivandelje. 228. Ako i ne 
veil ivandeljo latinski pisano. test. 59. Kako 
svidoci s. ivandelje. GO^*. Toliko svido6i s. ivan- 
delje. loTb. U ogledalu s. ivandelja. 163''. Da- 
nasno s. ivandelje priuzima rici iste od ivandelja 
ned. prosaste. ned. 29. Vidimo u prosvitjenu s. 
ivandelja. 46. Ivandelje govori od crkve prave. 
98. U danasnera ivandeju. 231. To nas uci i 
potvrduje spasitej u ivandeljn. 315. Kako za- 
biliza s. Luka na poglavju dvanaestomu svoga 
ivandelja. 381. I dariva sveto ivande}e. Nar. 
pjes. vuk. 4, 16. Ne verujem ti dok mi se no 
zakunes na ivandeje. Nar. prip. vil. 1868. 21. Jest, 
tako mi ovog ivandeja. 21. 

IVANDEOSKI, a(^). koji pripada ivandeju. — 
U jednoga pisca xviii vijeka u kojega ima na 
jednom mjestu i ivandelski (koje vidi). Orao sam 
ivandeoski s. Ivan. F. Lastric, test. 323^. Do- 
stojanstvo misnika ivandeoski('Aj. ad. IS*). Kako 
pise pror. ivandeoski. ned. 8. Odranio mlikom 
nauka ivandooskoga. 387. Prorok ivandeoski. 
svet. 79''. 

IVANE, /. pi. tnjesto u Srbiji u okrugu rud- 
nickom. Niva u Ivanama. Sr. nov. 1861. 766. 

V f 

IVANESIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula 
Ivanesi6. Mon. croat. 304. (1597). 

iVANGRAD, m.ruzvaline uBosni blizu Ivanske. 
F. Jukic, zemjop. 47. 

IVANGA, /. selo u Ugarskoj blizu Adona. Sem. 
prav. 1878. 35. 

IVANIC, m. dem,. Ivan. — Prije nasega vre- 
mena. Ivanict. S. Novakovic, pom. 64. 

1. IVANIC A, /. dent. Ivana. — Od xviii vijeka 
(i mozebiti od prije, vidi prvi primjer), a izmcdu 
rjecnika u Vukovu. Ivanica. S. Novakovic, pom. 
64. Blazene Ivanice od Andela. J. Banovac, 
prisv. obit. 85. Pokornice Joane ili Ivanice. A. 
J. Knezovic i. Ivanica Barbieri Splitkina. I. J. 
P. Lucie, izk. 35. Ispovidi riegove zaiucnice Iva- 
nice. ^razg. 45. Pristupi pred nama Ivanica udo- 
vica Scepca. Pravdonosa. 1852. 30. 

2. IVANICA, /. It Daniciceim rjecniku: , Iva- 
nica', rijeka u Svetoj Gori: meda je zemii hi- 
landarskoj isla ,na reku Ivanicu' (Mon. serb. 130 
god. 1348). 

IVANICI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: selo 
monastira Treskovca. Glasnik. 13, 372. 

IVANICIN, adj. koji pripada Ivanici. Drug) 
Ivanicin sin Niko. Pravdonosa. J 852. 30. 

1. IVANIC, m. prezime po ocu Ivanu. — Od 
XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Iva- 
nict). VoItkasB Ivanict (vlastelin dubrovacki). 
Mon. serb. 39. (1253). Vele sfitloiou i izvrsitomu 
nauciteju gospod. Gabretu Ivanicu momu pridra- 
gomu. M. Gazarovic 138''. Divnic, Dujmic i 
Ivanic. J. Kavanin 89''. Jerolima Ivanica, Ta- 
sanica mucat nije. \4.Q^. Ivan Ivanic. Glasnik. 
II, 1, 1. (1808). 

2. IVANIC, m. ime mjestima u Hrvatskoj. a) 
Ivanic grad, grad u zupaniji bjelovarsko-krize- 
vackoj. Eazdije}. hrv. 119. — b) Ivanic klostar, 
trgoviste u istoj zupaniji. 114. — c) Ivanic kos- 
nicki, Ivanic desinicki, Ivanic gorni, sela u zu- 
paniji varazdinskoj. 100. 94. — Prije su se ova 
nijesta (ili dajbudi dva prva) zvala Ivanici, koje 
vidi. 

IVANICI, m. pi. ime mjestima. a) u Hrvatskoj, 
vidi kod Ivanic. — od xvi vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu (1. Ivanici, vulgo Kloster, 
mesto nize Zagroba ,Ivanichium'. 2. Ivanici tvrda, 



vulgo Festunga ,praesidium Ivanichense'). Pisan 
v Ivanicib. Mon. croat. 232. (1527). — b) selo 
u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8. 
IVANiS, in. ime musko, Ivan. — Od xiv vijeka 
(u naj starijem primjeru, po svoj prilici gri- 
jeSkom, stoji y mj. drugoga i), a izmedu rjecnika 
u Vukovu i u Danicicevu (Ivanist). Ivanysb. Dec. 
hris. 99. Despotb Ivanist. Glasnik 15, 301—302. 
(1318?). Ivanisa Grgurida. Mon. croat. 56. (1431). 
Ivanisb Pavlovicb. Mon. sorb. 428. (1414). Kneza 
Ivanisa Blagajskoga. Mon. croat. 66. (1446). IvaniS 
Fabjanid. 69. (1447). Ivanisb Vlatkoovidt. Mon. 
serb. 468. (1454). Ivanisa Ohmuievica. 537. (1487). 
Ivanis Delisina. Stat. po). ark. 5, 311. Skan- 
derbeg bi unuk Vukasina kraja po Ivanisu aliti 
Ivanu. I. T. Mrnavic, ostn. 4. Slavni Ivanis So- 
bjeski. J. Kavanin 264a. Kmet Ivanig dubro- 
vaski. 276''. Nasem zetu, knozu Ivanisu. Nar. 
pjes. vuk. 3, 462. Posjekose knoza Ivanisa. 3, 464. 

IVANISA, /. ime zensko (prema musk. Ivani§). 
— Prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 64. 

IVANISEV, adj. koji pripada Ivanisu. — Iz- 
medu rjecnika u Danicicevu. Na molbu Ivani- 
sevu. Mon. serb. 537. (1487). 

IVANISEVIC, m. prezime po ocu Ivanisu. — 
Od XVII vijeka. Luka Ivanisevi6. Stat. poj. ark. 
5, 303. (1605). Kita cvitja razlikova gosp. Ivana 
Ivanisevica vlast. braskoga. I. Ivanisevic 3. Luka 
Ivanisevic. Rat. 418. 

IVANKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega 
vremena. Ivanbka. S. Novakovic, pom. 133. 

IVANKO, m. dem. Ivan^ — Od xiv vijeka, a 
izmedu rjecnika u Danicicevu (Ivantko). Ivanuko. 
Dec. bris. 22. 29 i jos na nekoliko mjesta. Iz- 
medu }udi koje car Stefan dade crkvi arhande- 
lovoj u Prizrenu cetvorici bjese tako ime (Glasnik. 
15. 289. 295. 2^8. 309 god. 1348?). jednom ,Ivanku 
tbkacu' dade isti car zamjenu za vinograd koji pri- 
lozi istoj crkvi (271). D. Danicic, rjecn. 3, 595 — 596. 
Ivanko, Lesevb bratb. Mon. serb. 264. (1389 — 1405). 
Ivanko Petrinid. Mon. croat. 134. (1487). Ranko 
Milinkovic prejavio svoga brata Ivanka. Glasnik. 
II, 1,^186. (1808). 

IVANKO VAC, ivanko vca, wt selo u Srbiji u 
okrugu cuprljskom. K. Jovanovic 180. 

IVANKOVACKI, adj. koji pripada selu Ivan- 
kovcu. Ivankovacka (opstina). K. Jovanovic 180. 

iVANKOVIC, m. prezime po ocu Ivanku. — 
Od prije nasega vremena. Ivankovidi. Stat. poj. 
ark. 5, 302. Ispod Bisca dva Ivankovida. Nar. 
pjes. vuk. 3, 263. Ivankovic. D. Avramovic 185. 
Nikodije Ivankovic. Rat. 18 J. Nikola Ivankovi6. 
364. — I kao ime mjestima : a) selo u Bosni u 
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 36. — 0) Ivan- 
kovid selo, selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. Razdijej. brv. 60. 

IVANKOVO, M. selo u Slavoniji u zupaniji 
srijemskoj. Razdijej. hrv. 149. — Pontine se xviii 
vijeka. Od oaud na Ivankovo ... M. A. Rejkovid, 
sat. 112''. 

IVANOL, m. ime musko (Ivan). — isporedi 
Ivanola. — Na jednom mjestu xiii vijeka. Od 
mojib sini, Mavra, Krsevana i Ivanola. Mon. 
croat. 316. (1230). 

IVANOLA, m. vidi Ivanol. — Na jednom mjestu 
XV vijeka. Satnik Ivanola. Mon. croat. 47. (1413). 

IVANOLIC, tn. prezime po ocu Ivanolu Hi Iva- 
noli. — XV vijeka. Simun Ivanolid. Mon. croat. 
140. (1490). 

IVANOSIC, m prezime. — U nase vrijetne. 
Schem. segn. 1871. 107. 



IVANOV 



102 



IVANCICA 



IVANOV, adj. koji pripada Ivanu. Ivanovo 
krstenje. N. Ranina 138*. act. ap. 19, 3, Ukroti 
uspregnutje Ivanovo. A. Gucetid, roz. jez. 137. 
Misica Ivanova nu uzdrzi. J. Kavanin 316^^. Kud 
ce proci svati Ivanovi. Nar. pjes. vnk. 1, 213. 
I otesG sestru Ivanovu. 1, 535. Od Maksima sina 
Ivanova. 2, 528. Izlazila Juba Ivanova. Nar. 
pjes. juk. 102, — i sa slozenijem oblikom {ii ca- 
kavskoj jyesmi iz Istre). Zajde vanka Ivanovi 
cako. Nar. pjes. istr. 2, 126. — Ivanovo cvijece, 
vidi cvijece, h) gg). — Ivanovo grozde, E,ibes 
rubrum L. (Bakar), v. Ivansko grozde. B. Sulek, 
im. 115. — Ivanova trava, rus. iiBaH-Tpaua (Chry- 
santhemnm leucanthemum), cos. bylina svat^ho 
Jana, Hypericum perforatum L. (Sabjar). B, Sulek, 
im. 115. — Ivanovo zeje, vidi kod ze}e. 

IVANOVAC, Ivanovca, m. selo u Medumurju. 
(kajkavski) Ivanovec. Schem. zagr. 1875. 140. 

iVANOVACKI POTOK, m. potok u Srbiji u 
okrugu cacanskom. I. Pavlovic. 

iVANOVA KULA, /. selo (i start gradic) u 
Srbiji u okrugu tcplickom. M. D. MilicoviC; kra]. 
srb. 353. 391. 

IVANOVA LIVADA, /. granica izmedu Srhije 
(u okrugu pirotskom) i Bugarske. M. D. Mili- 
cevic, kra). srb. 165. 

iVANOVCI, ivanovaca, m. pi. ime mjestima. 
a) u Slavoniji. aa) u zupaniji pozeskoj. Razdije]. 
hrv. 128. — bb) u zupaniji viruvitickoj. 133. ]3«. 
— b) u Srbiji. aa) selo u okrugu rudnickom. 
K. Jovanovic 145. — bb) mjesto u okrugu ca- 
canskom. I. Pavlovic. 

IVANOVCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu- 
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 108. 

iVANOVlC, m. prezime po ocu Ivanu. — Iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (IvanovicB). Obradt 
Ivanovidfc. Mon. serb. 45. (1254). Hvaloje Iva- 
novidt. Dec. hris. 5. Milost Ivanovict. 8 i jos 
na nckoliko mjesta. Krasojo Ivanovidt. Mon. 
serb. 281. (1418). Slavni Juraj Ivanovid nazvan 
Skanderbeg. I. T. Mrnavid, osm. 4. Trikrat upita 
Petra, Jubi li ga, koji se zovise §imun Ivanovid, 
jer mu ocu bise ime Ivan. I. Ancid, ogl. 66. 
Ivanovic pop don Krste. J. Kavanin 132^. Mato 
Ivanovid. And. Kacid, kor. 490. Barjaktar je 
Ivanovid Marko. Nar. pjes. vuk. 5, 12. — I kao 
ime mjestima (isporedi Ivanovidi). ,Predium Iva- 
novich'. Mon. ep. zagr. tkalc. 2, 62. Ivanovicb. 
S. Novakovid, pom. 133. 

IVANOVICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu 
tdickom. K. Jovanovid 161. 

IVANOVO PO^jE, n. selo u Slavoniji u Zupa- 
niji pozeskoj. Razdijej. hrv. 123. — Zove se i 
Ivanpo|e. Schem. zagr. 1875. 48. 

IVANOVO SilLO, n. selo u Hrvatskoj u zu- 
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 112. 

IVANOV POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu 
hiogradskom. Glasnik. 19, 159. 

iVAN-PLANINA, /. gora u Bosni. F. Jukid, 
zemjop. 2. Hajdemo u Ivan planine. Pjev. cm. 
184*. Oticemo u Ivan planinu. Nar. pjes. juk. 
589. 

IVANPOl^E, n. vidi Ivanovo po)e. 

IVANSKA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje- 
lovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 107. 

IVANSKI, adj. (boje Ivanski), vidi Ivanov, 
Ivan. — U dva pisca xvi i xvii vijeka. Ko so 
(sime) samo na Ivansku nod sabrati more. P. 
Zoranid Sy**. Ivanski dan sjase. I. T, Mrnavid, 
osm. 43. 



IVANSA, m. ime musko (Ivan). — Na jednom 
mjestu XIV vijeka. Ivantsa zb detiju. Dec. hris. 57. 

IVANSCICA, /. (bo],e Ivanscica), gora u Hr- 
vatskoj. — IJ Bjelostjencevu rjecniku: Ivanscica 
gora jivantius mons'. 

IVANUS, m. ime musko (Ivan). — xiii, xv i 
XVI vijeka. ,Paul et Iwanus'. Mon. ep. zagr. tkalc. 
1, 142. (1269). Gospodinu Ivanusu. Mon. croat. 
48.(1413) Ivanus Racacevid. 117. (1478). Ivanus 
Miserid. 167. (1497). Ivanus Krestonovid. 185. 
(1504). — I kao prezime. Vuk Ivanus. Mon. croat. 
306. (1598). 

IVANUSA, m. ime mu§ko, vidi Ivanus — U 
nase vrijeme u Istri. Moja mati ga je Ivanusom 
zvala. Nar. pjes. istr. 2, 111. 

IVANVECE, Ivanvedera, n. vecer u oci svetoga 
Ivana. — U jednoga pisca nasega vremena. Kada 
senicu sijete na Ivanvece. S. ^ubisa, prip. 26. 

IVAI^, adj. vidi Ivanov. — Postaje od Ivan 
nastavkom jb. — U nase vrijeme (mozebiti vec 
od XVI vijeka) upotrebjava se samo uz dan i kod 
imena mjesta i bijaka. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kalinu (Ivan dan ,dies sancti Joannis'), u Belinu 
(Ivan dan ,dies divo Joanni Baptistae sacer' 312a), 
u Vukovu (I van dan, Ivana dne ,fest des h. Johann 
des taufers, den 24 juni' ,dies festus st. Joannis 
Baptistae'), u Danicicevu (Ivant). Slamodrazi, 
Dobrodo)anima, Neprobistima, Momusi i Bijeloj 
Crkvi, selima koja kra) Stefan Decanski dade 
Hilandaru, ilia je meda ,u Ivant dubt' (Mon. 
serb. 87 god. 1327). D. Danicid, rjecn. kod Ivani.. 
Na 24 juna na Ivant dant. Spom. sr. 2, 109. 
(1445). Dodoh na Ivan dan u ovi grad. M. 
Drzid 50. Ivan dan, treti dan po bozidu. M. 
Divkovic, nauk. 131^. Na Ivan dan. I. Ancid, 
svit. 9. Sjutra dan po latinskomu vodokrstju, u 
koji dan dolazi riscanski Ivan dan. And. Kacid, 
razg. 209. Srbi pripovijedaju da je Ivaii dan tako 
veliki svetac da sunce na nebu tri put od straha 
stane. Vuk, ziv. 67. Ivan dan je na po godine 
posle bozica. M. D. Milidevid, ziv. srb. 2, 5. — 
Kod imena bijaka: U) Ivana trava, rus. HBan- 
Tpaea (Chrysanthemum leucanthemum) , hormi- 
num (Durante), Salvia sclarea L., v. Ivane ze)e. 
B. Sulek, im. 114. — b) Ivane ze)e. Ivane zeje, 
centrum galli (Pizzelli), baccara, gallitrico, scla- 
rea (Bartulovid), orminium (Dellabolla), Salvia 
sclarea L. (Vuk, Sab)ar), v. Ivana trava. B. Sulek, 
im. 115. i u Vukovu rjecniku: ivane ze)e ,art 
kraut' ,herbae genus' s dodatkom da se govori 
u Dulirovniku. 

1. iVAISTA, /. vidi Ivane. — Od xvi vijeka. 
V petak prvi pred Ivanom. Mon. croat. 268.(1572). 
U Ivani voliki su dani. Nar. pjes. istr. 1, 19. 

2. IVANA, /. ime mjestima. — U Vukovu rjec- 
niku: zidine od manastira u sabackoj nahiji na- 
kraj Cera pod Vidojevicora, i u Danicicevu: u 
Zatonu dva sela koja je kra) Stefan Prvovjen- 
cani dao Zici : ,obe Ivani st zaselijemt' (Mon. 
serb. 11 god. 1222 — 1228). nema potvrde kako se 
jedno zvalo. 

IVANAC, Ivanca, m. prezime. — U nase vri- 
jeme. Nikoli Ivancu. Nov. sr. 1835. 74. 

iVANACA, /. u Vukovu rjecniku: jabuka koja 
o Ivanu dne dospijeva ,Johannis-apfel' ,pomum 
circa diem festum st. Joannis maturans'. 

IVANA RIJEKA, vidi Ivanorijoka. 

IVANCICA, /. ime nekijem hilkama. Ivancica, 
1. Hypericum perforatum L.^ (Sladovid) ; 2. Jo- 
hannisapfel (Stojanovid). B. Sulek, im. 114. 



IVAl^-DORDA 



103 



2. IYER A K 



IVAI^-DORDA, /. selo u Ugarskoj. §em. prav. 
1878. 42. 

iVANE, n. sto pripada (svetome) Tvanii. 

1. Ivan dan. — Od xviii vijeka, a izuiedu 
rjeinika u Bjelostjendevu (,dies s. Joannis Bap- 
tistae, festivitas natalis diei praecursoris Domini') 
i u Voltigijinu (jfestivita di s, Giambattista' ,Jo- 
hannis feyerlichkeit'). Tako drvu do Ivana dvori. 
J. S. Rejkovic 185. Od Ivana brinu se kucani. 
307. 

3. ime mjestima u Srbiji. a) selo u okrugu 
toplickom. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 386. — b) 
zaselak u okrugu cacanskom. K. Jovanovii 174. 

— c) nijesto u okrugu smederevskom. Livada u 
mestu Ivanu. Sr. nov. 1872. 113. 

1. iVANICA; /. varosica u Srbiji u okrugu 
uziikom. K. Jovanovid 151. — Izmedu rjecnika 
u Vukovu (varosica u Srbiji iza Uzica), 

2. iVAI^ICA, /. neka hi]ka. Ivanica, Hype- 
ricum perforatum L. (Sladovic), v. ivanSica. B. 
Sulek, im. 115, 

iVANICKI, adj. koji pripada selu Ivanici. 
Ivanicka (opstina). K. Jovanovic 151. 

IVANORIJEKA, /. selo u Hrvatskoj u zupa- 
niji zagrebaekoj. Razdije}. hrv. 64. — Na drugom 
je mjestu pisano Ivana rijeka. Schem. zagr. 
1875. 71. 

IVANOVACA, /. brijeg u hataru sela Dojana 
(u Lid). M. Medid. 

IVANSKA, /. ime selima u Bosni: a) u okrugu 
banoluckom. Statist, bosn. 72. — b) u okrugu 
bihackom. 110. — Isporedi Ivanska. 

iVANSKI, adj. koji pripada Ivanu (Hi Ivani). 

— Samo kod imena mjesta i hijaka. a) kod imena 
mjesta. aa) u narodnoj pjesmi nasega vremena 
Ivanske strane vala da je mjesto u Crnoj Gori 
Hi u Hercegovini. Rasderase uz Ivanske strane. 
Nar. pjes. vuk. 4, 445. — bb) Ivaiiski Bok, selo 
u Hrvatskoj u zupaniji zagrebaekoj. Razdije}. 
hrv. 78. — cc) Ivansko poje, mjesto u Srbiji u 
okrugu sabadkom. Zem|a u Ivanskom po)u. Sr. 
nov. 1871. 579. — b) kod bijaka. aa) Ivansko 
cvijede, — izmedu rjecnika u Vukovu: ivansko 
cvijede (zuto i bijelo) ,das labkraut (waldstroh, 
unser Frauon bettstroh)' ,Galium verum Linti.' 
Ivansko cvede (cvijede Sab)ar), Galium verum L. 
(Pancid). B. Sulek, im. 115. — bb) Ivansko g'rozde 
(prema nem.), Ribes rubrutn L. (Sab}ar). B. Sulek, 
im. 115. 

IVAR, m. ime mjestima u Srbiji. — isporedi 
Ivara. — Postaje po svoj prilici od 1. iva. a) u 
okrugu biogradskom. Livada u Ivaru. Sr. nov. 
1875. 123. — b) u okrugu pozarevackom. Cair u 
Ivaru. Sr. nov. 1861. 7. 

IVARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom. 

— vidi Ivar. Livada u Ivari. Sr. nov. 1868. 109. 

iVASOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. spal. 1862. 28. Schem. rag. 1876. 64. 

IVAZOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 160. 

IV6aK, m. ime musko (Ivan), vidi Ivcakov. 

IVCAKOV, adj. koji pripada Ivcaku. — xv 
vijeka. Antol Ivcakov vnuk. Mon. croat. 96. 
(1465). 

IVCE, Ivceta, n. dem. Ivan, Ivo. — Prije na- 
sega vremena. Ivi.ce. S. Novakovid, pom. 65. 

IV6eVIC, m. prezime. — Unase vrijeme. Schem. 
spal. 1862. 28. Schem. jad. 1876. 52. 

IVCIC, m. prezime po ocu Icci. — xvi vijeka. 
Frank© Ivcid. Mon. croat. 233. (1527). 



IVCIN, m. ime musko. — xv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Daniiieevu (Ivtdini.). Ivtfiint. Spom. 
sr. 1, 74. (1405). Ivtdint Hodanovidt, 2, 44. 
(1407). 

1. iVE, m. vidi 3. Iva. 

2. IVE, /. pi. ime mjestima u Srbiji. — Uprav 
plur. 1. iva. — a) u okrugu biogradskom. Li- 
vada u Ivama. Sr. nov. 1861. 311. — b) u okrugu 
kragujevackom. Vinograd u Ivama. 1863. 388. — 
c) u okrugu j)odrinskom. Zemja u Ivama. 1871. 
236. — fl) u okrugu va^evskom. Livada u Ivama. 
1870. 235. 

IVEKA , m. prezime. — xviii vijeka. ,Mat- 
thaeus Iveka'. Schem. bosn. 1864. 99. (17S6). 

IVEKIC, prezime. — U nase vrijeme. Schem. 
bosn. 1864. xix. 

IVEKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1.S75. 262. 

iVELIC, m. prezime. — Od xviii vijeka. Ce- 
rinidi, Ivelidi. J. Kavanin 150*. Jure i Jero Ive- 
lida. 151a. I suprotan Ivelidu prvo mjesto uz- 
drzase. 152*. . f. ^ A^-^^-.-nU--^ . ' 

IVE^iA, m. ime musko. — Prije ndSega vre- 
mena. Iveja Omudevid. And. Kacid, kor. 461. 

1. iVER, Ivera, m. komad sto otpada kad se 
djeja drvo. — Akc. kaki je u nom. sing, taki je 
i u ace. sing.; u ostalijem je padezima onaki 
kaki je u gen. sing., osim loc. sing, gdje misUm 
da je akc. ivferu. — Kao mnozina obicno sc iipo- 
treb^ava coll. iverje koje vidi. — Bijec je pra- 
slavcnska, isporedi rus. HBepent, scpcHb (malorus. 
HBept, iiBept), ces. ivera, jivera, poj. wior. — 
Miklosic misH da i ne pripada korijenu nego da 
je kasnije doslo pred rijec. — Izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (iver, plur. iverje, t. j. trcsde 
koje odskakuje, gda se drevo scce ,segmen, seg- 
mentum, assula, schidia, ramentum'. 2. ivor na 
kolenu .patella') ; u Stuliccvu (,assula'), u Vu- 
kovu (,der holzspann beim zimmermann' ,sar- 
mentum'). 

a. M pravom smislu. Vazda iver sto odpada, 
mane va}a nego klada. V. Dosen 208*>. Maj- 
storski su dvori skoro sazidani : kamen na ka- 
menu, iver po iveru. Nar. pjrs. vuk. 1, 105. Iver 
ne ide daleko od klade. Nar. posl. vuk. 94. Kud 
de iver od klade? (Od kakva je ko roda onaki 
je). 163. Prvi iver uzmu, donesu kudi, te ga 
planinka mede pod karlice mlijeka. M. D. Mili- 
devid, ziv. srb. 2, 21. 

b. u prenesenom smislu ea§ica na kojenu. u 
nase vrijeme u Lid (vidi i u Bjelostjencevu rjec- 
niku). ,Juce sijekud drva posjoko se sikirom ma 
po vr vrce ivera'. ,Guvaj iver od sikire kao odnu 
zenicu'. J. Bogdanovid. 

2. IVER, m. manastir twv '//3/Jpwj' u Svetoj 
Gori, vidi kod 2. Iverje. 

1. IVERAK, ivdrka, m. dem. 1. iver. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. 

a. u pravom smislu. OJusti na tanke iverke. 
Z. Orfelin, podr. 225. 

b. u prenesenom smislu, riba sto se zove i list, 
Pleuronectes italicus. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (,passera pesce' , passer' 546a) i u Stulicevu 
(iverak, riba , passer'). Iverak ,Pleuronectes ita- 
licus'. D. Ivolombatovid, pesci. 19. — I u Sule- 
kovu rjecnika : ,platteisse' (,Pleuronectes pla- 
tessa'), jschollo'. 

2. IVERAK, iverka, m. gora u Srbiji u okrugu 
podrinskom. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,ge- 
birge zwischen dem flusse Jadar und dom bergo 
Cer'). Uporedo s Cerom pru2a se, samo malko 



2. lYERAK 



104 



IVIN 



juznije od nega, kosa Iverak. M. D. Milicevic, 
srb. 520. 

IVER6iC, m. dem. 1. iverak. — TJ Vukovu 
rjecniku. 

IVERICA, /. razvaline staroga manastira u 
Srbiji u okrugu niskom. Od Sicerfskog manastira 
1 cas na vise, na desnoj strani Nisave, pod brdom 
Visegradom, razvale su od staroga manastira 
koji se zove ,Trnova Petka'. Neki taj manastir 
zovu Jverica'. M. D. Milidevic, kra). srb. 23. 

IVERIC, m. dem. 1. iver. u Lici. V. Arseni- 
jevic. 

1. iVERJE, n. coll. 1. iver. — Izmedu rjec- 
nika u Mikajinu (iverje, koje odskace kad se 
sice ,schidia, assula'), u Bjelostjencevu (vidi kod 
iver), u Jambresicevu (iverje, ali troske kojo od- 
skakaju, gda se drevo sece , assula'), u Stulicevu 
(,assulae'), u Vukovu (,die spanne, holzabfalle' 
,sarmenta'). Pod gradom zakopasmo se u iverje, 
te tako prenocismo. Glasnik. 31, 308. (1704). Da 
iverje poodskoci od svog' pana kamo da}e. V. 
Dosen SS'^. Uzmi leskovog iverja. Z. Orfelin, 
podr. 81. Metni u bure bukova iverja. 114. 
Metni naj pre u akovce iverja leskova. 314. U 
sobi tese, a na po}u iverje pada. (odgonetjaj 
govor). Nar. zag. nov. 30. 

2. IVERJE, 71. It Danicicevu rjecniku: ,Iverije', 
kaluderi iz manastira Ivera (vidi 2. Iver) u Svetoj 
Gori: .Iverije'. Sava, sim. pam. saf. 12. Glasnik. 
4, 339 (?). 

IVER^IV, adj. uprav pun iverja, ali se upo- 
trehlava u osobitom smislu. — U nase vrijeme 
u Lici. U koje je krave tvrdo vime i puno zli- 
jezda, reku: ,Ovoj je kravi vime iverjivo'. ,Pazi 
kada kupujes kravu, dobro joj vime ispipaj, da 
nije iverjivo'. ,Ovaj je trupac iverjiv, ne's ga 
s mukom razbiti'. J. Bogdauovic. 

IVEKSKI, adj. koji pripada manastiru Iveru. 
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (ivertskyj). Vt 
iverskomt i vb prociiht monastyreht. Domen- 
tijanb 43. Obyteji iverfcskije igument. Mon. serb. 
127. (1347). 

IVETA, 7)1. dem. Ivo (Ive). — xvi vijeka. Selo 
Ivete Bedeca. Mon. croat 263. (1569). — Kao 
prezime u naSe vrijeme u Duhrovniku. P. Bud- 
mani. 

IVETIC, m. prezime po ocu Iveti. — xvii vijeka. 
Rodom plemenita ku6e Ivetida. D. Barakovic, 
vil. 245. Osip Ivetic. u B. Barakovic, vil. 359. 

IVETICI, m. pi. zaselak u Hroatskoj u zupa- 
niji licko-krbavskoj. RazdijeJ. hrv. 40. 

IVEZIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Od 
g. Vasilija Ivezica. Nar. pjes. petr. 1, 355. {medu 
predbrojnicima). 

1. IVICA, /. uprav dem. 1. iva, ali se kaze i za 
neke druge bilke. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (dem. iva). Ivica, rus. iiBKa, 
ces.jiva, yva, poj. iwa, iwinka: \v& (u mletackom 
rukopisu), camepitio (u Siiiskom rukopisu), aiuga 
(u rukopisu xviii vijeka, Durante), iva artretica 
(Durante), 1. Ajuga iva L. (Lambl), v. iva; 2. 
Teucrium chamaepitys L. (Petter, Lambl); 3. 
suvrst slatke jabuke (Veselid). B. Sulek, im. 115. 

2. IVICA, /. ime mjestima (moze biti isto sto 
1. ivica). a) ime selima: aa) u Bosni u okrugu 
travnickom. Statist, bosn. 180. — hb) u Herce- 
govini u okrugu mostarskom. 240. — 0) mjesto 
u Hrvatskoj. — xvi vijeka. K petoj meji ka se 
zove u Ivice. Mon. croat. 204. (1513). — c) pla- 
nina u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 30. Sa Ivice 
visoke planine. Nar. pjes. vuk. 4, 500. Pa ujeze 



u Ivicu vojska. Ogled, sr. 442. Da Ivicom ne 
uteku Turci. 443. Uz Ivicu zelenu planinu. 445. 
— (I) gora u Srbiji u okrugu uzickom. M. D. 
Milicevid, srb. 578. — e) rijeka na granici Sr- 
bije. Nov. sr. 1834. 35. 

3. IVICA, /. kraj na platnu, suknu itd. — 
isporedi bug. ivica, trak, pojas. — Nepoznata 
postana. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,da3 
ende (am tuch, an der leinwand)' ,latus panni'. 
Vitlale se zice na ivice. Osvetn. 6, 18. — I (vaja 
da u prenesenom smislu) kraj na cemu drugome. 
Sekretari su duzni dole na ivici svakoga cistoga 
pisma ime svoje podpisavati za dokazatejstvo, da 
je prepis srodan originalu. Nov. sr. 1835. 80. 
Na taj nacin sa svakoga tasa sliva se voda u 
obliku kluboka, dokle se naj posle ne slije na 
pod u naj siru jednu siniju, iz koje se tek preko 
ivica nenih preliva u vade. M. D. Milidevic, zim. 
vec. 136. Isto tako i ivica kola visoka je. s dun. 
71. Ivica ,margo palpebrarum' nem. ,augenli- 
derrand'. A. Ostojid (cue od ucenika Jekarstva 
iz Uzica). 

4. IVICA, m. dem. Iva (Ivan). — Od prije na- 
sega vremena, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
(kod Ivan) i u Voltigijinu (kod Ivan). Ivica 
(moze biti da pripada pod 5. Ivica). S. Nova- 
kovi6, pom. 65. 

5. IVICA, /. dem. Iva (Ivana). — U nase vri- 
jeme (ali vidi i 4. Ivica). I Ivicu, pod kosom 
djevojku. Nar. pjes. juk. 413. 

1. iviCICA, /. dem. 1. ivica. — U nase vri- 
jeme. Divojka je ivicicu brala. (Nar. pjes.) A. 
Ostojic. 

2. IVICICA, /. suvrst slatke Jetne jabuke (u 
Vuci). B. Sulek, im. 115. 

V t 

IVICIC, m. prezime po ocu Ivici. — U nase 
vrijeme. Sem. prav. 1878. 42. 

IVICIN, m. prezime (Hi adj. posesivni?) po 
ocu Ivici. — XV vijeka. Ivan Ivicin ,de Myrane'. 
Mon. croat. 170. (1500). 

IVICITI, ivicim, impf. nacinati cemu (objektu) 
ivicu (vidi 3. ivica). — U jednoga pisca nasega 
vremena. Isto tako i ivica kola visoka je, kao 
da je je neko marjivo ivicio. M. D. Milicevifi, 
s dun. 71. Samo je ovaj odsek ovde onde na- 
saran po kojim zelenim zaravankom (terasom) 
koji se i sam ivici novom sunovratnom str- 
menu. 33. 

IVICKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu 
rudniikom. Cuprija preko Ivickog potoka. Sr. 
nov. 1807. 351. 

1. IVIC, m. vidi 1. iva. Ivid, ivovina, Salix 
capraea L. (Sabjar). B. Sulek, im. 115. 

2. IVIC, ?H. dem. Ivo. — Od xviii vijeka. Od 
Jakova (isliodi) Ivid, od Ivida Stipan. And. Kacic, 
kor. 469. 

3. IVIC, m. prezime po ocu Ivi. — Od xviii 
vijeka. Ivan Ivid. Norini 60. Anta Ivid. Rat. 
183. 

IVICEVIC, m. prezime po ocu Ivicu. — U nase 
vrijeme. Schem. spal. 1862. 29. 

IVICI, m. pi. zaselak u Slavoniji u zupaniji 
pozeskoj. Razdije). hrv. 121. 

IVIK, ivika, m. §uma od samijeh iva. — Akc. 
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, 
osim nom. i ace. sing. — U Vukovu rjecniku: 
,ein bachweidenwald' ,salicetum', cf. ivjak. 

IVIN, adj. koji pripada Ivi (Ivanu). I ceka 
Jelu Ivinu. Nar. pjes. vuk. 1, 590. Vodi me 
sestri Ivinoj. 1, 592. Majka derku zakopala, vise 



IVIN 



105 



2. TVOV16 



ne je darak iznijela i jo§ onu Ivinu koSuJu. Nar. 
pjes. kras. 1, 107. 

I VINA BAR A, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
smederevskorn. Niva u Ivinoj bari. Sr. nov. 1870. 
336. ^ 

1. IVKA, /. vidi 1. iva. — Na jednom mjestu 
xviii vijeka. Budi jasen, drijen zestoki, ivka bijela. 
J. Kavanin 195*. 

2. ivKA, in. vidi Ivko. — Na jednom mjestu 
XVI vijeka. Ivka ]^ubkovi6. Mon. croafc. 272. (1573). 

3. IVKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega 
vremena, a izmedu rjeinika u Vukovu. Ivtka. 
S. Novakovid, pom. G5. Ja sam cula ba§ od jedne 
zene, da je nala Ivka isprosena. M. A. Rejkovid, 
sat. Dib. Cura Ivka. S. ^ubisa, pric. 117. 

IVKO, m. dem Ivan. — isporedi 2. Ivka. — 
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu i u 
Danicicevu (Ivtko) Ivku. Spom. si*. 2, 61. (1414) 
S vojevodomb IvtkomB. Mon. serb. 305. (1420). 
Ivko dijakt. 511. (1470). Ivko Zorici6. Mon. 
Croat. 202. (1512). Stavja redom jednog do dru- 
goga . . . a do sebe od Konica Ivka, a do Ivka 
od Omoja Zivka. Nai\ pjes. vuk. 2, 202. Ivko 
Milosevid. Rat. 360. Ivko Misi6. D. Avramovic 
186, 

IVKOJE, m. vidi kod Ivkojevid. 

IVKOJEVIC, m. preeime. — Vaja da je ocevo 
ime bilo Ivkoje, ali mu nema potvrde. — Prije 
nasega vremena. Ivfckojevidb. S. Novakovic, pom. 
133. 

IVKO VAC, Ivkovca, m. ime mjestima u Srbiji. 
a) u okrugu biogradskom. Livada u Ivkovcu. Sr. 
nov. 1863. 162. — b) u okrugu knezevackom. 
Branik u Ivkovcu. 1867. 308. 

iVKOVACKI PRNAVOR, m. selo u Srbiji n 
okrugu jagodinskom. K. Jovanovid 107. 

IVKOVA VODA, /. izvor u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Glasnik. 19, 159. 

IVKOVIC, m. prezime po ocu Ivku. — Od xv 
vijeka. Grgura Ivkovida. Mon. croat. 95. (1464). 
Ivkovic je za time vladao. Nadod. 53. Hija 
Ivkovid. Norini 54. I bogatu kucu Ivkovida. 
Nar. pjes. vuk. 3, 474. Dosla zena Bojana iz 
Jalovika, Radisina 6i, na Lazu Ivkovida. Glasnik. 
II, 1, 22. (1808). Milovan Ivkovid. Rat. 139. 

iV^iAK, ivjAka, m. vidi ivik (i radi akcenta). 

— U Vukovu rjecniku : ,em bachweidenwald' ,sa- 
licetum', cf. ivik. — I kao ime mjestima u Sr- 
biji. a) u okrugu kragujevackom. I^fiva u Iv}aku. 
Sr. nov. 1875. 481. — b) u okrugu §abackom. 
Zem}a Iv}ak. 1872. 596. 

IV]^ANSKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu 
krusevackom. M. D. Milicevid, srb. 706. 

IV^jE, n. ime mjestima u Srbiji. — Uprav je 
coll. 1. iva. a) u okrugu kragujevackom. Livada 
u Iv}u. Sr. nov. 1870. 451. — b) u okrugu rud- 
nickom. Livada u Ivju. 1872. 440. 

IVNICA, /. ime mjestima. a) u Vukovu rjec- 
niku: planina u Hercegovini (u Drobnacima) 
s primjerom iz narodne pjesme : San usnila }uba 
vojvodina, Andelija Stoja Karagica, de vas Drob- 
nak magla pritisnula sa Ivnice visoke planine. 

— b) selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist. 
bosn. 56. 

IVO, m. hyp. Ivan. — isporedi 3. Iva. — Akc. 
se mijena u voc. Ivo. — U Dubrovniku se obieno 
kaze Ivo za Ivana apostola, a Givo za krstiteja, 
ali se desto na to i ne pazi. — U narodnijem se 
pjesmama nalazi i okrneno : I zapade na Iv' Mi- 
letida. Nar. pjes. vuk. 4, 129. — Od xvii vijeka, 



a izmedu rjecnika u Voltigijinu i u Vukovu (s do- 
datkom da je po juznom govoru). Moj Ivo. M. 
Divkovid, zlam. 60. S. Hugolin, s. Ivo. F. Gla- 
vinid, cvit. 339*. Mojen sam bio od plemenitoga 
gospodina Iva tvoga zadruzenika. B. Kasid, in. 

4. Djela Iva Frana Gundulida. I. Gundulid in. 
Gundulid Ivo hrabren. J. Kavanin 182*'. Eto, 
Ivo pojubjeni, majka tvoja! F. Lastrid, od' 130. 

5. Ivo krstitej. test. 185a. Turcin dvorbu dvo- 
rase u Iva Hrvadanina. Nar. pjes. mikl. beitr. 

1, 53. I dvoje mu djece zarobise, sinka Iva i 
kdercu Jelenu. Nar. pjes. bog. 252. Podize se 
Crnojevid Ivo. Nar. pjes. vuk. 2, 524. Otale mi 
Iva ispratise. 2, 526. Pade na um Crnojevic- 
Ivu. 2, 528. Prijatelu, Crnojevid- Ivo! 2, 531. 
Popi Ivo i ne skvasi brka. 3, 95. Prosi, Ivo, u 
koga ti drago. 3, 95. Mrko bjese Golotrbu Ivu. 
3, 96. Kako srete Golotrba Iva. 3, 100. Otkuda 
si? sta r za Iva pitas? 8, 203. Pa kazuje Se- 
naninu Ivu. 3, 203. Ali dati Iva Kvadratina. 
Nar. pjes. istr. 1, 40. Sestrica Iva Karlovida, 

2, 24. Vjerna suputnika savjetnika Iva Rako- 
voga. Osvetn. 3, 161. 

IVOJE, m. ime musko (Ivan). — xiv vijeka, 
a izmedu rjecnika u Daniiicevu. Ivoje. Dec. hris. 
5. 71. 

IVOJEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 160. 

IVOJNO, m. ime musko (Ivan, Ivoje?). — Na 
jednom mjestu xviii vijeka. I Ivojno i Vojisav. 
J. Kavanin 183*. 

IVOR, m. ime nekakvoj vodi. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Doderase na Ivor na 
vodu. Nar. pjes. petr. 1, 324. Ostala je na Ivor 
na vodi. 1, 326. 

IVOS, m. prezime. — (J nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 228. 

IVOSEVAC, Ivosevca, m. pusta u Slavoniji u 
zupaniji virovitickoj . Razdijej. hrv. 132. 

IVOSEVCI, Iv6sevaca, m. pi. selo u Dalmaciji 
u kotaru benkovackom. Report, dalm. 1872. 41. 

IVOSeVIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini. 
V. Arsenijevid. Milan Ivosevid. Rat. 35. — I 
kao ime mjestu: Ivosevic-selo (Utina), selo u Hr- 
vatskoj u hipaniji modrusko-rijeckoj. Razdijej. 
hrv. 60. 

1. ivOV, adj. koji pripada ivi Hi ivama (vidi 
1. iva). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,von bach- 
weiden' ,salicis helicis'). Ivova pruda. P. Bolic, 
vinodj. 2, 436. 

2. iVOV, adj. koji pripada Ivu. 

iVOVA BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
smederevskom. Viuograd u Ivovoj bari. Sr. nov. 
1868. 412. 

IVOVAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud- 
nickom, — Postaje od 1. iva. Livada u mestii 
Ivovaku. Sr. nov. 1875. 775. 

iVOVA rAvNA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Niva na Ivovoj Ravni. Sr. nov. 1873. 
567. 

IVOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio- 
gradskom. — Postaje od 1. iva. Niva u Ivovici. 
Sr. nov. 1875. 390. 

1. IVO VIC, m. prezime po ocu Ivu. — U na- 
rodnoj pjesmi nasega vremena. Veli Maksim Ivo- 
vicu. Pjev. crn. 120*. 

2. IVOVI6, m. ime mjestima. a) u Danicicevu 
rjecniku : ,Ivovidi.', meda je ,Gojnu' isla ,na stu- 
denbCB Ivovidb i otb Ivovida u Vranu StSnu* 
(Glasnik. 15, 296 god. 1348?). — b) Ivovid (Gri- 



2. iyoYi6 



106 



IZ, 1, a, a). 



vidi), selo u Bosni u okrugu Done Tiizle. Statist, 
bosn. 124. — vidi Grivice. 

IVOVIK, m. planina u Crnoj Gori. Glasnik. 
40, 36. 

ivoVINA, /. "ivovo drvo. — U Vukovu rjec- 
niku : ,das bachweidenholz' ,lignum salicis he- 
licis'. Ivic, ivovina, Salix capraea L. (Sabjar). 
B. Sulek, im. 115. 

IVOVITA BARA, /. nijesto u Srbiji u okrugu 
volevskom. Zabran u Ivovitoj Bari. Sr. nov. 1872. 
583. 

IVSA, m. dem. Ivan. — Od xvi vijeka. Ivsa 
is Prisike. Mon. croat. 237. (1535). i u nase vri- 
jeme u Zagreb a. 

ivSl6, m. prezime po ocu Ivsi. — Od xvii 
vijeka. Ivsic Jakup. Starine. 11, 84. (oko 1648). 
Ivsid. Schem. segn. 1871. 108. 

IVULIC, m. prezime. — xviii vijeka. Anticu 
Ivuli6a morase bolest. I. J. P. Lucid, izk. 31. 

IZ, praep. ex, s genetivom, pokazuje udajivane 
kao i od i s, ali s razlikom da se kod iz istice 
da je ono sto se uda^uje prije bilo u onome 
(unutra) od cega se udajuje (s ovim predlogom 
u drugom padezu rec pokazuje da je mesto s ko- 
jega se sto mice opkojeno onim sto znaci ona 
sama. D. Danicic, sint. 170). korelatlvno je u. 
— Obicno nema akcenta, nego se izgovnra s rijeci 
sto slijedi kao jedna rijec, n. p. iz glave, iz ociju 
izgovara se izglave, iz6ciju, ali ako je u ovoj 
rijeci jaki akc. C ^ ')> g^bi ga, a iz dobiva 
kratki akc. (' Hi '), n. p. iz majke, iz kuce, iz 
grada, iz nosa izgovara se izmajke, iskuce, iz- 
grada, iznosa. — Rijec je praslavenska, isporedi 
stslov. izT., rus. nai.; u zapadnijem je jezicima 
otpalo I, te glasi u ces. i po^. z (i ze); to se do- 
godilo djelomice i u novoslovenskom jeziku i u 
kajkavskom govoru a gdjegdje i u cakavskom, te 
se cesce tad ne moze razlikovati od prijedloga s 
(s gen.), vidi s i z. — Isia je rijec i u letskijem 
jezicima, isporedi lit. isz (mj. iz), let. iz, stprus. 
esse, da bi mogla biti i indoevropska rijec, cini 
se po grc. i^. ix i po lat. ex, i i moglo bi postati 
u praslavennkom jeziku od jb; samo prema lit. 
z a slavenskom z trebalo bi da je indoevropsko 
g Hi gh (grc. y Hi /). — Po fonetickijem zako- 
nima z se mijena u izgovoru prema glasu kojijem 
pocine rijec sto za nim dolazi; tako n. p. ispred 
bezglasnijeh slova k, p, t, c itd. mijena se na a, 
ispred d, g (a i ] i ii) na z, ispred c, 6 na s, 
te se tako nalazi gdjegdje i pisano, n. p. ist 
Kablicb. Glasnik. 23, 51.(1400); is knige. Mon. 
serb. 105; is Cernice. 263. (1389—1405); iz nega. 
M. Divkovid, nauk. 70*. — kad rijei sto je po- 
slije iz ima na pocetku vi§e od jednoga konso- 
nanta, iz moie dobiti a na kraju: iza (sto ne 
treba pomijesati s 2. iza); radi akcenta kod iza 
isti je zakon kao kod iz, samo §to treba dodati 
da slabi akc. " dolazi na a, a jaki " na i, n. p. 
iza svega, iza dna, iz4 sna, iza glasa itd. maze 
biti da u jednom primjeru xvii vijeka stoji iza 
jutra vij. iz jutra (M. Divkovid, plad. 41); a u 
jednoga pisca xviii vijeka nekoliko puta iza mala 
mj. iz mala (F. Lastric, od* 16. 166. 201; ned. 
305. 40.^). — U svijem je rjecnicima. 

1. s glagolom koji znaci micaiie. 

a. sam se subjekat mice. 

a) kod pravoga micana. aa) mjesto od kojega 
se udaluje subjekat takovo je da je cio subjekat u 
nemu bio prije udajivana. aaa) mjesto je odasvud 
Hi od nekoliko strana zatvoreno Hi ogradeno. radi 
nekijeh varoskijeh imena vidi kod s (s gen.), a, 
na. Na puti koji pobodi izh Orahovicidt u brtdo. 



Dec. hris. 11. Koji bjehu dosli iza svakoga ka- 
stjela od Galilee. N. Ranina 142'>. luc. 5, 17. 
Izisavsi iz doma. I. DrXid 52. Kad bi komu 
sama krv udrila iz tila. Ant. Kadcid 80. PJu- 
vaka od usti koja slazi iz glave. 168. Koje iz- 
bigivaju iz svojih manastiri. 295. Kad iz crkve 
ide , mirise mu dnsa. Nar. pjes. vuk. 1, 106. 
Suzan de se oprostiti, iz tavnice izoditi. 1, 140. 
Na Balacku jesu do tri glave: iz jedne mu modar 
plamen bije, a iz druge ladan vjetar duva. 2, 152. 
Podize se srpski car Stepane iz Prizrena mosta 
ubavoga. 2, 155. To izrece, iz kule utece. 2, 260. 
Da ti s' zdravo iz tabora vratim. 2, 317. Ved 
on ide iz krcme u krcmu. 2, 368. Sva se }uja 
iz teme}a kula, i prosu se iz kule kamene. 2, 478. 
Zar iz nega mlijeko ide (a ne ido krv) ? Nar. 
posl. vuk. 86. Iz vrane sto ispane, tesko soko 
postane. 97. Ja poslah sina u Rim da promijeni 
turin, a on kad dode iz Rima, donese dva tu- 
rina. 109. Kad su se moji iz skole vracali, tvoji 
su u skolu isli. 121. Lije kisa kao iz kabla. 
169. Namrgodio se kao da de mu kisa iz dela 
udariti. 189. Pobegue iz Bogovade u Studenicu. 
Vuk, dan. 4, 9. Izisavsi iz grobova udose u sveti 
grad. mat. 27, 53. Kao sto para izide iz mje- 
sine kad se probode. poslov. 318. Jer iz koze 
zivi poskakasmo. P. Petrovic, sdep. 87. — amo 
moze pripadati i ovo: Tudije iz nega izide duh. 
M. Divkovid, nauk. 70*. — i ovo (gdje mj. iz 
moze stajati i s) : Skoci care iz svoje stolice. Nar. 
pjes. vuk. 2, 33. — metaforicki. Mnis, }ubav da 
ide iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. — 
hbb) mjesto je veca Hi mana prostorija (n. p. 
zemja, poje, nebo itd.) koja moze i ne biti oso- 
bito ogranicena. u nekijem slucajevima moze mj. 
iz stajati i prijedlog s s gen. (koje vidi), i to 
s nekom razlikom u znacenu, a i bez toga. Dodo 
kako sijun iz neba. M. Drzid 225. Aleksandar 
iz otoka izide. Aleks. jag. star. 3, 281. U letu 
poce im mana iz noba padati. F. Glavinid, cvit. 
64^. Isus iz gore Maslinske u nebesa . . . vrati 
se. 173a. Pasti de zvijezde iz tvrdine. M. Orbin 
199. Bjezi iz ovoga huda otoka. G. Palmotic 

1, 177. Da so ne bih iz po puta vratio. J. Ka- 
vanin 492*. Bo)e so i iz po puta vratiti. (Z). 
Poslov. danic. 9. Svaka voda naravska ili istice 
iz zem}e ili protice iz neba. Ant. Kadcid 121. 
Sinu muna iz neba vedroga. Nar. pjes. vuk. 1, 126. 
Sitno drago kamene iz neba jo padalo. 1, 175. 
Skocih jadna iz duseka. 1, 308. Dok s haberom 
iz livade dode. 1, 474. Otkud Jovo iz carsije 
seta. 1, 566. Al izide mesec iz gorice. 1, 573. 
Jer iz po}a u goru unide. 1, 595. Kad ja idem 
iz zemje Indije. 2, 1. Iz svijeta cole pobjegose. 

2, 6. Jasi doga, bjezi iz Kosova. 2, 277. Da 
iz neba plaba kisa padne. 2, 313. Kada dode 
ozgo iz pianino. 2, 351. Iz daleke zemJe pu- 
tujudi. 2, 492. Nebo bi so vedro rastvorilo, a 
iz neba padnulo kamene. 2, 615. Ali Mitar iz 
pianino dodo. 2, 630. Ide kisa i iz neba i iz 
zimjo. Nar. posl. vuk. 96. l^oskovina je iz raja 
izi§la. 172. Iz sviju brda teku nobrojoni poto- 
cidi na svo strane. Vuk, dan. 2, 27. Da bi otisao 
iz nihova kraja. mat. 8, 34. Kad dode iz poja. 
luk. 17, 7. Koje jo onoga }eta bilo utoklo iz 
Grcko. poslov. 187. Kad jo muz dosavsi iz car- 
sije nasao je u postoji. 257. — amo pripada i 
ovaj primjer: Djevojcicu doslu iz mjesta iz tu- 
dega. I. Gundulid 23. — ccc) kao mjesto se 
shvaca voda (a i sto drugo zitko ili sto kao zitko 
opkojuje sa svake strane, kao ogan, vazduh, oblak 
itd). Voda koja izL blattca potece. Dec. bris. 11. 
Kad sunce izade iz oblaka. F. Lastrid, svet. 2011'. 
Iz oblaka prston pade. Nar. pjes. vuk. 1, 114. 



IZ, 1, a, a). 



107 



IZ, 1, b, a). 



I isplovi iz vode Cetine. 1, 571. Pa se zagna 
moru iz dubine. 2, 83. Kad moj topuz iz mora 
izis'o, onda 'vaki deti6 postanuo! 2, 442. Iz mora 
se zdravo izvezose. 2, 547. Rakija iz koje skacu 
iskre kad se utoci u fiasu. Vuk, poslov. 285. — 
amo maze pripadati i ovo: Vi skocite iz zelene 
trave. Nar. pjes. vuk. '6, 1)2. — ddd) kao mjesto 
se moze shvatiti i nesto §to nije suple. Iz zubah 
mu zivi ogai'i skace. Nar. pjos. vuk. 2, 63. Iz 
direka krvca pokapala. 2, 197. Prste drvo na 
dvoje na troje, al' iz hega voda ne udari. 2, 405. 
Da ti padne vatra iz nebesa, i potece voda iz 
kamena. 3, 58. Iz ruke mu crna krvca pode. 
3, 174. Iz kamena bi suza udarila. Nar. posl. 
vuk. 99. — eeej it gen. s iz stoji ne uprav mjesto 
u kojemu je bio subjekat nego ono kroz koje pro- 
lazi izlazeci, n. p. vratn, usta, nos itcl. Tuj ruho, 
vil, bijelo s uzome od zlata poci s nom nije 
htjelo ni izit iz vrata. N. Najeskovid 2, 54. Iz 
usta mu zivi ogan sipa, a iz nosa modar plamen 
suce. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Iz nozdrva modar 
plamen lize. 2, 421. Sto izide iz usta to se ne 
povr6e u usta. Nar. posl. vuk. 355. Dok ne udari 
krv iz nosa. Vuk, poslov. 266. Vidjoh gdje mu 
krv iz ozicice kut}a. Pravdonosa. 1851. 30. — 
fff) kao mjesto se moze shvatiti i mnostvo koje 
se izrice kolektivnijem supstantivom Hi mnozinom. 
Por iz vojske protu nemu pojaha. Aleks. jag. 
star. 3, 295. Istom Stjepan iz tazbine dode. Nar. 
pjes. vuk. 3, 93. Dok Milos izide iz Turaka i 
dode medu ni. Vuk, grad. 73. Vracala se iz 
roda u dom. S. l^ubisa, prip. 34. — amo moze 
pripadati i ovaj primjer: Dode u Srbiju kao iz 
mrtvi. Vuk, grad. 121. — ff(/Cf) kao mjesto shvaca 
se u prenesenom smislu i kakva radna. Prvo nego 
on iz molitve usta se. F. Glavini6, cvit. 400''. 
Sad 6e sluge iz lova mi doci. Nar. pjes. vuk. 1, 399. 
Kad mi deca iz igre dodoso. 2, 14. Ide Sima iz 
lova itroga. 2, 73. — hhh) u prenesenom se smislu 
shvaca kao mjesto i tjelesno Hi duscvno stane. 
Izide izb robstva. Okaz. pam. saf. 87. — Ako bi 
izasao iz te pogibili. Ant. Kadci6 201. — A ja 
neboga mislim kako nijesam iz pameti izisla. M. 
Drzic 134. Kako je iz pameti izisao. 412. Iz 
pameti, rekoste, izido. A. Kanizlic, roz. 26. Da 
izide covjek iz svijesti. P. Petrovic, seep. 30. 
(drugo je u ovom primjeru: Iz pameti izidi iz 
tvoje toj sto te uvridi bratac tvoj. M. Bunid 22). 

— Koji bi is posluha iztlezli. Mon. serb. 455. 
(1452). Ako li bi koji izasao roditeju svomu iz 
vo}e i izb posluha. 462. (1453). Da no bude usi- 
lovant odb nikogart iziti izt vere koju veruje. 
478. (1455). Iz kriposti na kripost se grede. I. 
Ancic, svit. 127. Da se povrati iz grija. 167. 

— Izlazeci iz mire, kako ubivsi . . . Ant. Kadcic 
300. — bb) ono gdje je bio subjekat prije izla- 
zena takovo je da nije potrebno pomisliti da je 
cio subjekat bio u onome. Ispadsi mu iz ruko 
oruzje. M. Drzic 76. Iskoci mu iz ruku dijete. 
Nar. pjes. vuk. 2, 20. Gledahu da ga uhvate, 
all se izmace iz ruku. Vuk, jov. 10, 30. 

0) micane subjekta nije posve u pravom smislu. 
aa) s glagolima roditi se, niknuti, cvasti itd. 
djevice, ti si ona zemja iz ke Bog se rodi. J. 
R. Guceti6 22. Iz momka je zelen bor nikao, 
iz divojke vinova lozica. Nar. pjes. vuk. 1, 244. 
Iz drace ruza se rada. Nar. posl. vuk. 98. — 
i metaforicki. Strah me, iz ove svetkovine da 
ne nikne nasa steta. G. Palmotic 1, 10. Iz koje 
Qubavi Bozje) ovate svako dostojanstvo. Ant. 
Kadci6 10. — bO) s glagolima sto znace umri- 
jeti, poginuti itd. On jure iz svita ovoga na 
drugo stanje priminul bise. Ziv. kat. star. 1, 218. 
Dusa, koja ne ozalosti se, poginuce iz puka svoga. 



F. Lastri6, tost. 99*. — cc) s glagolima uskrsnuti, 
ustati (u istom smislu) itd. Iz mrttvyibb vbskrtse. 
Mon. serb. 77. (1302—1321). Vbskrtsb izb mrb- 
tbvyhb. Dec. hris. 1. Ustade iz mrtvijeh. Vuk, 
mat. 14, 2. — dd) s glagolom udati se. Kad se 
udala iz Brusnice u Dobrinu. Vuk, grad. 43. — 
ee) tiz iza sna s glagolima probuditi se, trgnuti 
se, ustati itd. Probud' se iza sna. M. Vetranic 
1, 79. Probudirao se jur, o sinko, i razbudimo 
se iza sna od grijeha. M. Orbin 13. Iza sna se 
hte6 ustati. M. Gazarovic 35. Za tim se kano 
probudi iza sna. I. Anci6, svit. 245. Ne preza 
li iza slatka sanka? Nar. pjes. vuk. 1, 574. A 
Marko se trze iza sanka. 2, 216. Kad ustanem, 
ujko, iza sanka. 2, 508. — ff) s glagolima koji 
pokazuju kakav glas, kao §to su n. p. govoriti, 
vikati, zvati, grmjeti itd. shvaca se kao da qlas 
izlazi. Promisli ko to iz tebe govori. M. Zorici6, 
osm. 15. Progovara Konda iz zemjice. Nar. pjes. 
vuk. 1, 272. Progovara iz kola Nikola. 1, 405. 
A grom puce iz vedroga neba. 2, 45. No besedi 
zmija iz duvara. 2, 55. Pa dozivje iz planine 
vila. 2, 117. Al' iz crkve ne§to progovara. 2,197. 
Javi mu se iz oblaka vila. 2, 409. Govori kao 
iz badha. Nar. posl. vuk. 4.^. Iz oblaka grmi. 
100. — amo moze pripadati i ovo: Puce puska 
iz gore zelene. Nar. pjes. vuk. 1, 406. — gg) 
s glagolom viriti. Ruka ili prst koji viri iz utrobe 
materine. Ant. Kadcic 128. Viri kao mi§ iz trica. 
Viri kao spuz iz }uske. Nar. posl. vuk. 35. — 
hh) kao micane se shvaca i von, smrad. Udara 
iz nega vino kao iz mjesine. Nar. posl. vuk. 326. 
— ii) videne i cuvene shvaca se kao micane 
s mjesta gdje je onaj sto vidi ili cuje. l^ubovca 
ih gleda iz stada. I. Gundulid 538. Bolan baba 
iz dvora gledao. Nar. pjes. vuk. 1, 552. A ja, 
heie, gledim iz prikrajka. 2, 356. — Skroveni 
iz luga slusajmo sto veli. I. Gundulid 84. To 
iz kule nitko ne cujase. Nar. pjes. vuk. 2, 292. 
Kad to zacu zmija iz duvara. 2, 57. — kk) iz 
ociju, iz vida u prenesenom smislu stoji s gla- 
golima sto znace: nestati. Izceznu im iz ociju. 
F. Lastri6, svet. 5Q^. U tom se macka ukrade 
mededu iz ociju. Nar. prip. vuk. 222. I gledahu 
me^sve, dokle god se iz vida ne izgubismo. M. 
P. Sapcanin 1, 96. — II) genetiv s iz pokazuje 
sto je nesto bilo prije nego je postalo Sto drugo. 
Takav bi iz neprijatoja prijate} postao. A. Ka- 
nizli6, uzr. 147. Iz volara vojnik postade. utoc. 
133. Sta 6e biti iz ovoga djeteta. Vuk, luk. 1, 66. 
On je tupi tupan i nikad iz nega umjetnika. M. 
Pavlinovi6, rad. 70. — mm) genetiv s iz poka- 
zuje od cega je sto nacineno, zgradeno, ali samo 
kad se misli da je ovo (n. p. tesanem) kao izva- 
deno iz onoga. Iz jodnoga drveta ikona i lopata 
(biva). Nar. posl. vuk. 99. Iz svakog pana ne 
moze se svetac istesati. 100. 
b. uz glagol koji je kauzalni prema glagolima 

kojima se govori kod a, t.j. koji znaci: ciniti 
da sto (objekat) izide. recenice, u kojima je ova- 
kovi glagol pasivan, mogle bi pripadati i pod a. 

a) uopce. aa) vidi a, a) aa) aaa). Ki me 
progone iz moga doma van. M. Vetranic 1, 433. 
Izmace mi srdacce is tijela. M. Drzic 437. Koga 
brat izagna iz doma iz svoga. M. Bunic 12. 

1 iz supja gvozdja tiste zrno ogneno. I. Gun- 
dulid 544. Da m' izvadis zmiju iz nedarah. Nar. 
pjes. vuk. 1, 200. Te izvadi iz gepova strelicu. 

1, 351. Prosu seme iz vre6e. 1, 512. Iz gepova 
vadi ti kolace. 1, 540. On izliva vodu iz ci- 
zama. 1, 599. Pavle uze zlacene nozeve, pa ih 
vadi iz srebrnih kora. 2, 16. Digose ga iz meka 
duseka. 2, 131. Pa prosipa bradu iz jagluka. 

2, 338. Nek me pusti iz tamnice klete. 2, 380. 



IZ, 1, b, a). 



108 



IZ, 1, b, I). 



Majka vadi dojke iz nedara. 2, 435. Pa izvadi 
singir iz egbeta. 2, 413. Iz demija zdravo istu- 
rise. 2, 552. Iscerao ga iz koze (dosadio mu). 
Nar. posl. vuk. 106. Mrtva coeka cetvorica iz 
negove kuce nose. 183. Trgne iz potajo dvije 
spagarice. S. l^ubisa, prip. 186. — metaforicki. 
Ni s cetiri kona ne bi mu iz glave izvukao. Nar. 
posl. vuk. 223. — bb) vidi a, a) an) hbb). Gdi 
iz po svijeta mnoz sagnanu ma6 po}acki na tie 
obori. I. Gunduli6 320. Od krstjanskijeh igda 
kraja ako se ovo jedno ocijepi, iz prostora svijeh 
zemaja tursko se imo iskorijepi. 478. Kako bi 
mogal .sve poganstvo iz vladanja zdignuti svoga. 
F. Glavinic, cvit. 286a. Izved' mene iz zemje 
bugarske. Nar. pjes. vuk. 1, 126. Glad i ku- 
rjaka iz sume is6era. Nar. posl. vuk. 41. — cc) 
vidi a, a) an) ccc). Izvadi mi iz vode dje- 
vojku. Nar. pjes. vuk. 1, 461. Aferim je ma- 
garcu, kad iz blata iznese. Nar. posl. vuk. 10 
Ja pseto iz bunara vadim, a ono me ujeda. 109. 
— (Id) vidi a, a) aa) ddd). Vodu izazetu iz 
cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda po mestriji iz- 
vadena iz cvita. 121. Pustiti krv iz ruke oli iz 
noge. 545. Sav bi pelon po gori pobrala, iz 
nega bi vodu iscedila. Nar. pjes. vuk. 1, 290. — 
ee) vidi a, a) aa) eee). Izbijajudi medu sobom 
jedan diugomu krv n. p. iz nosa. Ant. Kadcid 
80. — ff) vidi a, a) aa) fff). Tko ti me do- 
vede iz Vlaha? M. Drzic 364. Izagnan je iz 
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Pa is6era nega 
iz svatova. Nar. pjes. vuk. 2, 140. — gg) vidi 
a, a) aa) hhh). Nit' ga je po svomu osudenu jos 
digao iz te 2upe. Ant. Kadci6 470. — hh) u pre- 
nesenom smislu. Da ibt izbavi izt greha. Mon. 
serb. 366. (1432). Neka narod clovicaski iz uze 
djavolske iznemes, dostoja' si se s nebes slisti. 
Ziv. kat. star. 1, 223. Izagnite inoranciju iz vas. 
M. Drzic 224. Pomagati iza vsake tuge. Kateh 
1561. F3l>. Napokojne pomazai'ie koje dize iz du§e 
ostanke griha. Ant. Kadcic 113. — ii) vidi a, 
a) bb). Desnica ti usanula ruka, iz koje si strele 
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Al' nijesmo, brate, 
drijomali, ni iz ruku casa ispustali. 2, 100. Iz 
glave je kose iscupala. 2, 112. Sluge nega iz 
stola digose. 2, 130. Koliko ga lako udario, iz 
bojna ga sedla izbacio. 2, 153. Iz sedla ga maci 
ne mogase. 2, 282. I izbi mu sabju iz balcaka. 
2, 408. Iskide mu iz ramena glavu. 2, 424. 

b) s gJagolom dati, vracatl itd. Lud i mahnit 
bih dat dinare iz ruka. M. Drzi6 253. Daj ti 
nama tvoje musko cedo, musko cedo iz kolevke 
zlatne. Nar. pjes. vuk. 2, 9. A ja ti se ne bih 
povratio, ni iz ruke krstas barjak dao. 2, 290. 
Tesko onomu kom se iz plijcna vi-ada! Nar. posl. 
vuk. 316. No careve mi kupimo dade, i iz nase 
predajemo ruke. Osvetn. 3, 80. -- amo pripada 
i ovaj primjer: Krajica mu sluzi iz zlatna kon- 
dira. Nar. pjes. vuk. 1, 98. — Dosta cesto do- 
lazi a pisaca dati iz sebe u znaienu: ispustiti. 
Dubja iz stabra iz svoga todahu rajsku slas. M. 
Vetranid 1, 8. Oni (ogan) dava na dvor iz sebe 
odvede velik smrad. M. Orbin 1.58. Dati iz sebe 
ol' ti poroditi dobro vode. M. Zoricid, osm. 10. 
Davati iz sebe miris dobra glasa. Ant. Kadcid 
139. 

c) s glagolima Ho znade: uzimati, primati, gra- 
biti itd. Pojeti. mene grestnago izt> Vatopeda. 
Mon. serb. 4. (1197). Koje si je izi. Grtkb dovelt. 
59. (1293—1302). Ne mo2e priti ni se kojimt 
uzrokomt izeti izi. nasiliL ruku. 338. (1427). Jeda 
Sto lavu iz nokata izmem. M. Driid 324. Iz 
ovoga (blaga) zagrabiv§i placaju dug. F. Lastric, 
svet. 99». Malu dicu izdirahu materam iz ruku. 
And. Kacid, razg. 7. Iskup' me, brate, iz turski 



ruku. Nar. pjes. vuk. 1, 214. Zlatan ibrik iz 
ruku mu uze. 2, 130. Uze mene iz krvi junacke. 
2, 329. Iz riznice pokupise blago. 2, 450. Tko 
odvede kone iz arova? tko odnese blago iz riz- 
nica? 2, 621. Iz ociju krasti (sa osobitom vje- 
stinom). (isporedi a, b) kk)). Nar. posl. vuk. 100. 
No bi mu ni oraba iz ruku uzeo. 193. — amo 
711026 pripadati i ovo (metaforicki): Nijesam ja 
to iz prsta isisao. 217. 

d) s glagolima sto znace: zvati, iskati, mamiti 
itd. Ako nocas sudac Isukrst iza sna mene na 
sud zovne, sto de bit od mene? J. Filipovid 

1, 324i>. Krvi Gospodinove koja de biti pitana 
iz ruka nihovih. Ant. Kadcid 107. Iskati svete 
sakramente iz ruku jednoga huda redovnika. 112. 
Iz jalove bi krave tele izmaraio. Nar. posl. vuk. 
98. Turci na vjeru izraaino iz naroda 360 oda- 
branih glava. M. Pavlinovid, rad. 99. — moze 
amo pripadati i ovo: Da vas iza sna probudim 
(isporedi a, b) ee)). M. Vetranid 2, 64. 

e) s glagolima sto znace piti i jesti. u gene- 
tivu s iz stoji sud. On ne pije vina ni rakije, 
vede kavu iz zlatna iilgana. Nar. pjes. vuk. 1, 468. 
Volim s Jovom s lista vodu piti, nego s tobom 
slatku nialvasiju, medovinu iz kondira zlatna. 

2, 642. Iz prazna canka niti se ije ni pije. 
Iz prepuna canka nije grjehote odsrknuti. Nar. 
posl. vuk. 100. Srkne malo vina iz case Vuk, 
nar. pjes. 1, xi. — amo moze pripadati i ovo: 
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. Nar. posl. vuk. 
100. 

f) s glagolima sto znace prepisivati. Ovoj sve 
ispisabt, is knige kraJa Stepana. Mon. serb. 105. 
(xiv vijek?). 

g) s glagolima koji znace prevesti, prenositi 
itd. genetivom s iz pokazuje se jezik (ovi primeri 
ne mogu se potvrditi narodnim govorom. D. Da- 
nicid, sint. 176). Niki pak iz drugih jezika na 
svoj materinski jezik mloga i mloga prinesose. 
M. A. Kejkovid, sat. A2l>. Pjcsme iz nemackog 
jezika prevedene. L. Milovanov 71. 

h) s glagolima vidjeti i cuti, ali drukcije nego 
hod a, b) ii), genetiv s iz pokazuje mjesto gdje 
je ono sto se vidi Hi cuje (objekat). Glas iz luga 
jedan zacu, gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun- 
dulid 352. Da iz mora ter iz kopna vidit se mo- 
gase. F. Glavinid, cvit. 140^^. Iz vode se nista 
ne vidase do zladene toke Ivanove. Nar. pjes. 
vuk. 1, 465. — mogao bi amo pripadati i ovaj 
primjer: Izgledati se iz Isukrsta . . . da se iz- 
gledam ja iz tvoga zivota. I. Drzid 83. 

i) genetivom s iz pokazuje se sto je bio objekat 
prije nego se promijenio (isporedi a, b) U)). Iz 
lajka udij episkopa uciniti. A. Kanizlid, kam. 122. 

k) s glagolima sto znace: ciniti da sto postane 
(isporedi a, b) mm)). Kad svijet i nebesa Bog 
stvori iz nicesa. I. Dordid, salt. 143. U pocelu 
svi godista stvori stvari Bog iz nista. V. Dosen 
185. i ovo : Kad bi pravitejstvo odredilo komisiju 
iz bespristranijeh i u ovome poslu vjestijeh judi. 
Vuk, odgovor ulaku. 26. ^ amo mogu pripadati 
i ovi primjeri (u kojijem se kaze u prenesenom 
smislu). Bog sam iz zle stvari i hude umije dobro 
izvaditi. I. V. Bunid, mand. 6. Bog vadi dobro 
iza zla. M. Radnid 352*. 

I) s rijecima iz puske, iz topa itd. pokazuje se 
pocetak micanu, premda glagol moze i ne zna- 
citi micane (isporedi 3). Bi udren iz lumbarde 
u nogu desnu. F. Glavinid, cvit. 246'>. Poce biti 
Kroju sa svi strana iz svojizi silni lumbarada. 
And. Kacid, razg. 134. Ubise mu kona iz pu- 
§aka. 201. Kad se dva bite u tuda vola zajodno 
iz pubke. Ant. Kadcic 396. Iz pu«aka ubiti. V. 
Bogisid, zborn. 584. 



IZ, 2. 



109 



IZ, 5, a. 



2. nema glagola Hi je glagol takovi da ne 
gnaci tidnfivane. 

a. ima se u misli micane u pravom smislu. Iz 
neba glas. M. Dr2i6 118. Naj otrovnija strijol 
iz luka rek bi }ucu dat' ne moze. S. Bobajevic 
207. Sve je, sto svijet gleda i dvori, snijear na 
suncu, san o zori, trenutje oka, strila iz luka, 
kijera potogne snazna ruka. I. Gundulic 232—233. 
Hukahu u telo negovo strile, kako ono grad iz 
neba. F. Glavinid, cvit. 27*. ,Nuto, majko, iz 
mede mededa', ili: ,Nuto iz knpusa zeca'. Nar. 
pjes. vuk. 1, 380. Sta jo vasa crkva Dimitrija? 
ja 6u vam je sada preturiti a iz ruke teskim 
buzdovanom. 2, 212. Na barjaku od zlata ja- 
buka, iz jabuke od zlata krstovi. 2, 290. Treca 
rana iz ruke kamena. Nar. pjes. vil. 1866. 501. 
Iz kese, pa preda se. Nar. posl. vuk. 99. Iz oka 
iz boka. (makar otkud, otkud ti drago, n. p. nadi 
sto, sastaviti). Iz ove koze nema se kud. ili: Iz 
ove koze nikud ni kamo. ili : Iz ovc koze nikud 
se ne moze. (Kad je cook u kakoj nevoji a ne 
moze da se pomogne). Iz ropstva ikad a iz groba 
nikad. Iz tvojih usta u Bozje usi ! Iz usta ti u 
nedra (a iz nedara oko rebara) ! (Kad ko kune 
koga, ovo mu se rece). 100. Ja tikvu u vodu, 
a tikva iz vode. 110. Jedno kolo iz blata a 
drugo u blato. 113. Kamen iz ruke a rijoc iz 
usta. 128. Ni mi je (to) u kesu, ni iz kese. 221. 
Prije kadija iz Stambola nego hoga iz Kotora. 
262. Stojan se kreco a iz doma ne6o. 295. U 
grad kad hoces, a iz grada kad to pu.ste. 326. 
y sud vrata siroka, ali su iz suda uska. 337. 
Suna se kao pas iz grozda. 361. Na glas gromki, 
ko grad iz oblaka. Osvetn. 4, 45. 

b. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje obicno 
stoji ono cem se govori, te moze stajati ondje 
i u doba kad se o onome govori, ali se kod toga 
misli da h\ odande moglo izici ili da bi trebalo 
da izide. Ca se rece: jij ribu iz mora, a meso 
iz koze. P. Hektorovi6 49. Reci cedu izokola 
}udi. Nar. pjes. vuk. 1, 354. Pozna svoga doga 
iz podruma. 2, 69. Do su tebe guje iz potaje ? 
2, 409. Ikcnija, srce iz nedara! 2, 601. Meso 
vaja iz koze, a riba iz vode. Nar. posl. vuk. 177. 
— amo mogu pripadati i ovi primjeri: Pjesan 
treca iz jezika italijanskoga (isporedi 1, b, gj. A. 
Boskoviceva u I. M. Mattei 352. Nu kmetujte 
mono i Milosu za nasega dara iz Latina. 2, 555. 
U kakijeni knigama iz xvii vijeka. Vuk, nar. 
pjes. 3, 173. 

c. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje je 
sto postalo. a) kod eeladeta rodno mjesto. Bogdani. 
is Cernice. 263. (1389—1405). Cvitimirt ist Ka- 
blicB. Glasnik. 23, 51. (1400). Jeli vil iz gore? 
S. Mencetic 10. S. Jakov Alfej bi iz Kane. P. 
Glavinic, cvit. 117''. Recena zena bi iz Milana. 
191b. Blazen Andrija iz Bribira. J. Kavanin 
309^. Od Josipa iz Arimatee. F. Lastric, test. 
201*. Kodom iz otoka Eubee. A. Kanizli6, kam. 
656. Cesari iz Rima Slavoniju dobise. M. A. 
E.ejkovic, sat. BS^. Cija je vojska? iz koga grada? 
Nar. pjes. vuk. 1, 277. Marka zali i otac i majka, 
a Andriju ni otac ni majka, nego jedna iz sola 
djevojka. 1, 404. Iz svijeta srete ciri^ije. 2, 30. 
Molim vi se, brado iz svijeta. 2, 30. Pijo junak 
crveniku vino, sluzi mu ga iz gorice vila. 2, 518. 
Doista sam mestom iz Budima. 2, 641. — b) 
takoder kod zivotine i bijke mjesto gdje se ro- 
dila. Pa on kupi gospodu svatove: kuma svraku 
dugackoga repa, starog svata iz osoja zunu. Nar. 
pjes. vuk. 1, 532. Soko iz vranega gnijezda. Nar. 
posl. vuk. 291. — Ovo je ona, ka jest cedar iz 
Libana. F. Glavinic, cvit. 280*. Nego iste grozda 
bimberova iz careva nova vinograda. Nar. pjes. 



vuk. 1, 286. Iz tude nive i vagan prge zauvar 
je. Nar. posl. vuk. 100. Jedi ze}e iz svoga vrts. 
113. — c) u prenesenom smislu kod cega dm- 
goga. Velec pla6u6: ,0 valovi, iz vas li su moji 
porazi?' I. Gundulii 42. 

d. genetivom s iz pokazuje se mnostvo u ko- 
jemu se istice jedno ili neki mani broj sto pri- 
pada k onome. A dusa iz broja 6e od izabranijeh 
u tminam cviliti. V. Andrijasevid, put. 229. Oni 
su doisto iz broja obranije Bozif/i). F. Lastrid; 
svet. 178*. Ova dakle prilika istine s razlogora 
se jest jodna postavila iz dvanaest cklanah vjero 
krstcanske. J. Matovic 71. Mnogi iz nas. J. 
Rajic, pouc. 1, 16. 

:i. ima glagol koji moze znaciti i pravo mi- 
cane subjekta, ali ne pokazuje i sam pocetah 
micana, kao kod 1, nego samo micane sto postajc 
kasnije. Er na svijetu nije toga mjesta otajna i 
skrovita, gdi iz luka Juvenoga zlatna strijela r;3 
dohita. I. Gundulic 460. Ko li jace tu se vlada, 
kad ih Mavri srise iz grada. J. Kavanin 350''. 
Kada im iz otoka ^Kio stigose 4 broda. A. Ka- 
nizlid, kam. 820. Sto 6u junak, ustreli mi strela, 
duso Jeco, iz tvog belog lica? Nar. pjes. vuk. 

1, 351. Sad 6e pasti buzdovan prod kucu cak 
iz drugoga hatara. Nar. prip. vuk. 39. — amo 
moze pripadati i ovo (u prenesenom smislu) : Kao 
iz knige (n. p. govori, t j. lijepo po redu). Nar. 
posl. vuk. 131. i ovo: On se od mene cesto ukrada, 
ter se u vase krije kosi, kim' se gizda i ponosi, 
i iz kojih vas svijet vlada. S. Boba}evic 228. 
Leverinsku tvrdu uzese, da iz ne budu gospoditi. 
J. Palmotic 3. 

4. ne samo kod micana nego i kod stajana 
upotrebjuje se iz, kad se hoce izredi da nesto nije 
u onome sto pokazuje genetiv s iz. 

a. s glagolom izbivati. Ne izbiva kao kuga iz 
Sarajeva. Nar posl. vuk. 200. 

b. s adverbima vani, van itd. Ka zemja jest 
vani Jz grada. Mon. croat. 281. (1577). Sudac 
zapovida van iz Rima glave im odsidi. F. Gla- 
vinic, cvit. 95a. Klostar bise blizu porta van iz 
grada. 340*. Vnoge (crikve) toliko u Rimu, ko- 
liko van iz Rima sveti cesar ugradi. 374*. 

5. u prenesenom smislu moze iz pokazati po- 
cetak kakva djelovana, jer se shvaca kao da ovo 
izlazi iz onoga poeetka. 

a. vremenu kad je sto pocelo. a) iz poeetka, 
iz pocela, iz nacela itd. vidi isprva, isprvico, 
isprvic, iskoni. Sto je bilo izb nacela. Mon. serb. 
570. (1411). Iz pocela zemJa zaradi griha Ada- 
mova bi prokleta. F. Lastric, svet. 173*. Kako 
smo iz pocela rekli. Ant. Kadcic 213. Redom 
dok se svi ne izrede, pa onda opet iz poeetka. 
Vuk, poslov. 85. — b) iz davna. Ist davna zIb- 
dajuste. Mon. serb. 35. (1253). — c) iz malahna, 
iz mala (iza mala), iz mlada, iz mladosti, iz po- 
vitka itd. Syna izt mlada Bogomt vtzjubjenago. 
Mon. serb. 89. (1330). Kad djeca iz mlada za- 
lude. M. Drzic 142. Izbran iz mlada javjase so 
i krastn. Aleks. jag. star. 3, 218. Dobro 6e biti 
mladicu, ako iz mladosti jaram uzbude nositi. 
A. Gucetid, roz. joz. 67. Ovo je potreba da poc- 
nemo rano, to jest od mladosti, joste iza mala 
(iz zamala). M. Divkovic, bes. 211^. Bez milosti 
se i bez reda grabi, dere, ... do iz povitka mala 
ceda rastrgnuta po tleh leze. I. Gundulic 559. 
Naucen iz mlada lijepo se on vlada. G. Palmotic 

2, 91. Neka se nauce jos iz malahna tako ciniti. 
M. Bijankovic 48. Kad se iz mlada muci i jaram 
na se klada. J. Kavanin 76*. Porodi se u po- 
jati, ter iz mala hti drhtati. 338a. Nego je od 
potribe iz mala dobro ih prigibati. A. Ba6i6 183, 
I da lupez moli sudca, da mu prosti, jer da so 



IZ, 5, a. 



110 



IZ, 6, a. 



naucio iz malana krasti. J. Banovac, pripov. 60. 
U krstjanstvu imaju skule i mestri te jos iza 
mala dicica nauce potribita otajstva. F. Lastrid, 
od' 16. Viditi ditesce svoje jos iza mala napri- 
dovat u mudrosti. 166. Dicicu nauciti iza mala. 
204. Da vi sinove vase i kceri iza malana dr- 
zite u strahu Bozijemu i svomu. ned. 305. Iz 
malahna va}a dicicu u ovorau uvicbati. Ant. 
Kadcic 24.5. Da bi so iz malahna uvjezbali na 
pravo bogojubstvo. J. Matovid 158. Ako ne pocnu 
iz detinstva razumno misliti, poslo nece mo6i. 
D. Obradovi6, basn. 273. Dvoje mili u milosti 
raslo, iz malena od tri godinice. Nar. pjos. vuk. 
1, 252. Dva se draga iz mala gledala. 1, 290. 
Oni su se iz malena gledali. 1, 401. Da nijesam 
jos iz djetinstva znao od svojijeh starijoh. Vuk, 
odgovor ulaku. 30. Dijete je iz malasna svoju 
teznu na slikane ukazalo. M. Pavlinovi6, rad. 
70. Iz djetinstva im se priuciti rucnom poslo- 
vanu. 136. 

b. genetiv s iz stoji gotovo adverhijahio, jer 
pokazujuci da djclo pocine iz naj krajne strane, 
istice da se potpuno izvrsuje. a) iz korijena, iz 
temeja ltd. Vrtara ne }ub]u ki is korena zelje 
iskida. Aleks. jag. star. 3, 320. Koji misleci iz 
korijena privratiti vjeru katolicansku. J. Matovic 
251. Koliko je lako udario, vitu jelu iz korena 
krenu. Nar. pjes. vuk. 3, 37. Kuko) vaja iz ko- 
rijena iscupati. Nar. posl. vuk. 163. — Sav se 
cardak iz temeja trese. Nar. pjes. vuk. 2, 372 
Sva se Juja iz temeja kula. 2, 478. Bog ce vas 
iz temeja srusiti. S. J^ubisa, prip. 76. — Da su 
pcsli brda poru.siti, sve bi sedam makli iz stijena. 
Osvetn. 2, 79. — b) iz (iza) glasa, iza svega glasa 
itd. stoji uz glagole sto poknzuju vikane, pjevane 
itd., te istice da ovo biva s naj vecom silom (vidi 
glas, a, f) ee)). Neka se proslavi ne Ijepos iz 
glasa. S. Mencetic 82. Ne moj to se pripadnuti, 
da iz glasa poklikni brajena Andrijasa. P. Hek- 
torovic 19. Ter iz glasa vice, tuj skodu zaledi. 
65. Iz glasa vapismo s placem od za]o.?ti. 72 
KokoS hvala mnoz iz glasa krekaje. N. Dimi- 
trovi6 12. Ter sina svcjega iz glasa plakase. 
N. Najeskovid 1, 139. Zacnimo svi pjesan iz 
glasa do nebi. 1, 226. Zove ga iz glasa. M. 
DrXic 85. Kliknite iz glasa, da se Bog proslavi. 
479. Pjevajudi iz glasa rece ovo. A. Gucetid, 
roz. mar. 132. Neka jezik moj slaviti bude iz 
glasa pravdu tvoju. I. Gundulic 201. Iz svijeh 
glasa on ovako ne zavapi, neg' zagrmi. 475 
Pigmeji iz svega glasa poju. Gr. Palraotid 2, 255. 
Vapijudi iza svega glasa. P. Eadovcid, nac. 260. 
Zavapi iz glasa. I. Ancid, svit. 224. Viknu iz 
glasa, tere klide. J. Kavanin 434b. Poce§e iza 
svega glasa rugati se Turkom. A. Kanizlid, kam. 
825. Pak povika iza svega glasa. And. Kacid, 
razg. 86. ZajaukaSe iz glasa. L. Vladmirovid 
18. On povika iza svega glasa. Nar. pjes. vuk. 
1, 580. Od radosti pjeva iza glasa. Pjev. crn. 
12a. Zove Nikac iza svega glasa. 34l>. Zaupila 
iza svega glasa. Nar. pjos. istr. 1, 60. Vice iza 
glasa. Vuk, rjecn. kod iza. Vicu ho^o iza svega 
glasa. Osvetn. 6, 29. Vikne Buza iza svega glasa. 
S. ;^ubisa, prip. 79. Podne iz glasa da tuzi. 177. 
Na umrlom casu iz glasa je zavapio. M. Pavli- 
uovid, rad. 128. u ovijem primjerima va^a da 
znaci Sto i na glas, u glas, glasom (vidi glas, a, 
f) aa)): Podirud od duse iz glasa uzdah moj. 
N. Dimitrovid 69. Da iz glasa govore mu , credo'. 
M. Orbin 82. drugo je iz jednoga glasa, vidi 
glas, a, g). Povika§e iz jednoga glasa. S. ^u- 
bisa, prip. 145. Svi grknusto iz jednoga glasa. 
Osvetn. 3, 27. — slicno je ovome i iz grla: Viknu 
Milos iz grla bijela. Nar, pjes. vuk. 2, 153. Ona 



ode svom bijelu dvoru kukajudi iz bijela grla. 
2, 319. Vide Marko, pa iz grla viknu. 2, 240. 
vidi drugijeh primjera kod grlo, b, a), i iz vrata. 
Lasno je iz puna vrata pjovati. Nar. posl. vuk. 
166. — c) metaforicki : Iz petnih zila (n. p. tru- 
diti se oko sta, t. j. iz sve snage, sto se god 
vise moze). Nar. posl. vuk. lOT Borio sam se 
i prijecio iz petnijeh zila. S. ^jubisa, prip. 15. 
Udri Todosije da se prijedi iz petnijeh zila. 113. 

— d) slicno se kaze u dusevnom smislu iz srca, 
iza svega srca, iz duse itd. Ako iza svega srca 
cijeca Boga sebe ne podloze. B. Kasid, nasi. 14. 
Da bi i ti Jubil noga iz tvojoga srca svega. A. 
Goorgiceo, pril. 11. Izpovide se z bolestju iz 
srca. I. Ancid, svit. 93. Iz svega srca moga 
budem bolit neprestano. J. Kavanin 555^". Ako 
je budemo iz draga srca objubili. B. Zuzeri 55. 
Ako se pokajes iza svega srca. Bog ce ti opro- 
stiti. J. Banovac, pripov. 36. ^jubiti Boga iz 
svega srca, iza sve duse. F. Lastrid, od' 263. 
Iz sveg srdca ni Jubedi. P. Knezevid, ziv. 28. 
Koji bi bogojubno i iz srca prosili bozanstvenu 
pomod. J. Matovid 434. ^ubides Boga iz svega 
srdca i iz sve duse. I. Velikanovid, uput. 1, 384. 
Da on vene iz srdakca svoga. Nar. pjes. vuk. 

1, 385. Oprasdam iz svega srca. S. l^ubisa, prip. 
148. — Ijiubiti Boga iz svega srca, iza sve 
duse. F. Lastrid, od' 263. — Slavite ga iz sve 
modi. P. Knezevid, pism. 60. Kra)em . . . dajemo 
niko svitovne postene s prignutjem tila, a Boga 
iz sve pameti, voje i jakosti s dusom i tilom 
klanamo se. J. Banovac, razg. 77. — Truditi se 
oko sta iz sve snage. Vuk, poslov. 10). 

e. u prenesenom smislu genetiv s iz pokazuje 
pocetak, izvor misjenu ili govorenu. a) kod mi- 
slena, poznavana itd. Ovo mozemo prociniti iz 
zivota tilesnoga, koji jest prilika zivota duhov- 
noi^a. J. Banovac, razg. 199. Iz zore je viditi 
dan oni vazdan kakvi ima biti. A. J. Knezovid 
10. Dobro se projede iz rana poznaje. Nar. posl. 
vuk. 61. Iz jutra se vidi kakav ce dan biti. 99. 

— b) kod govorena itd. I iz ovi re kniga sudao 
suditi. J. Banovac, razg. 5. Imam vam redi iz 
usta sv. oca Grgura Nazianz. F. Lastrid, test. 
208^. Kako gori rekosmo iz nauka tridentin- 
skoga. Ant. Kadcic 7. U potribi mogla bi se 
misa redi iz rukopisa. 92. Pokazi mi ta broj 
(sakramenata) iz svetoga pisma. 112. — moglo 
hi amo pripadati i ovo: Zarucnica govorase tada 
iz prilike i kipa s. crkve. F. Lastrid, svet. 67*. 

«1. amo mogu pripadati i ovaki primjeri. On 
poteze rukam' i nogama, popucuju ruke iz ra- 
mena, popucuju noge iz kojena. Nar. pjes. vuk. 

2, 416. — Sjekni ka' zmija iz kruga. Nar. posl. 
vuk. 287. - Zlo je mene izelo iz leba, a gore 
me iz vina popilo. Nar. pjes. vuk. 2, 434. — 
Pade zemla ne strese se, neg uzdahnu iz dubine, 
milos Bozja da gane se. P. Kanavelic, dubrovn. 
14. Kad no sijeva iz dna greba. J. Kavanin 30''. 
Tim kad jedno vaj izpusti tja iza dna srca svoga. 
434*1. Kruto iza dna krenuse se svi temeli gora. 
I. Dordid, salt. 45. Zakucenu (djevojku) iza dna 
potognu i izvadi. A. Kanizlid, utoc. xxir. On 
iz kotla izvadi vriloga bas iza dna golom rukom 
svitu. Nadod. 36. — Jedan iz visoka sokol zavijav 
-se odagna ju. P. Zoranid 27''. Faraun de od iz- 
toka jadno bubnut iz visoka. J. Kavanin 215''. 

(>. i uzrok se moze shvatiti kao pocetak djelo- 
vanu, te se zato u nekijem slucajima izrice ge- 
netivom s iz. 

a. kod nekijeh imena apstraktnijeh shvaca se 
kao da je uzrok isto sto postane, izvor. Srodstvo 
iz bratstvenosti. V. Bogisid, zborn. 203. Kumstvo 
iz berme. 387. 



IZ, 6, b. 



Ill 



IZ, 8, b. 



b. kod same rijeci uzrok. Plate krajica iz dva 
uzroka. A. J. Knczovid 250. Iz uzroka, koji bi 
86 lasno mogli opravdati, sami dovojno ne po- 
znaju ono u comu su duzni druge upudivati. 
Vuk, pism. 20. — amo pripada i ovo: Pogledaj 
rane nogu Isusovi, i iziskuj od tvoga spasiteja, 
zarad koga uzroka zlamona od rana ostavi u 
slavni iiogu svoji. Slusaj pak sto ti odgovara: 
,Ostavio sam i, da noka znas, da ne istem osvetu 
proti mojim neprijatojem; drugo, da usadim u 
srce tvoje biligo muke moje; trede, da ti gle- 
daju6i ovako nomilosrdno ranene noge moje, po- 
znade§ da nije nacina spasiti se brez kriza i 
rana od pokore'. Iz ovi se smuti, grisnice, i za- 
stidi. M. Zoricic, osm. 116. 

c. uzrok je u dusevnom stanu, mislenu, osje- 
canu savioga subjekta. (u prenesenom znacenu 
moze drugi padez s ovim predlogoin znaciti uzrok 
radni kakvoj ili ono §to koga na nu nameri ; ali 
po prostome znacenu nihovu treba da je pocetak 
takovoj radni opkojen onim sto znaci rec sama 
koja stoji u drugom padezu, a buduci da je 
radna pre nego se u delu prkaze u onome ko je 
radi, za to treba u nemu da je i ono cim mu 
je radni pocetak opkojen, t. j. receni uzrok. D. 
Danicic, sint. 181). Iz slabosti clovifiaske pade 
V grih. Kateh. 1561. G7b. Boze Isuse, koji iz 
privelike Jubavi svrhu nas, tvoje prisveto tilo 
za hranu i posve6enije duse nase josi ostavio u 
svetomu sakramentu svete ostije. Azbukv. 1690. 
25. Nisam iz oholosti ova postavio. A. J. Kno- 
zovi6 II, Od kojih se (griha) iz Jubavi tvojo sa 
svim srdcem kajem. A. Kanizlic, bogojubn. 110. 
Iz ove Jubavi kajem se. 532. Iz sale smo odavde 
le6eli bez nevo]e, tok od obijesti, a danas mi po- 
le(^eti nedes? Nar. pjes. vuk. 2, 111. Da su ga 
braca iz zavisti ostavila na ovome cardaku. Nar. 
prip. vuk. 12. Tudi pisateji koje iz neznana, 
koje iz zavisti, ili iz Jubavi k svomo narodu naj 
slavnije i naj znatnije dogadaje izostave ili na- 
opako pisu Vuk, grad. predgovor. Druge ai-am- 
base mozebiti iz zavisti stanu govoriti. dan. 3, 181. 
Znam da iz neznana ovo uciniste djel. ap. 3, 17. 
Ja ovo cinim samo iz Jubavi k nasemu narodnom 
jeziku. pism. 22. Oni iz zavisti i iz pakosti ro- 
cenziraju. 63. Da ogledaju, cini li to dijete iz 
ludosti ili od svoje vo'e. ziv. 233. Ovo su sve 
ovako u mojoj ku6i preda mnom govorkali, a 
ko iz sale. S. Milutinovic, ist. 23i. Mleci su iz 
lukavstva omotali Turcina u ovu rat. S. ^jubisa, 
prip. 119. Mi se siromasi iz Jubavi bratimimo. 
137. — amo pripadaju i ovaki primjeri u kojima 
ne radi gramatikalni subjekat, nego se on shvaca 
pasivno (kao objekat) prema drugome (logicnome) 
subjektu koji se ne izriee. Po visoj casti iz sa- 
moga zla obicaja biva. D. Obradovic, basn. 131. 
Iz sale i proso nikne. Nar. posl. vuk. 100. Iz 
sale se i deca radaju. 101. (Drukciji uzrok stoji 
rogobatno u ovom padezu s ovim predlogom, 
n. p. Iz razlicni tadasni opstojatejstva naj poslije 
pristanu svi da se posju poslanici. V. S. Karagid, 
dan. 3, 219. u poslovici: Iz sale proso nikne. 
Posl.; istina, drugo je sto nikne a drugi sto se 
sali; ali je uzrok opet dobro kazan, jer joj je 
potpun smisao: iz sale se ucini te proso nikne. 
D. Danicid, sint. 184—185). 

7. nekijem genetivima s iz (kao n. p. iz jutra, 
iz rana, iz pocetka) pokazuje se ne samo vrijeme 
kad sto pocine (vidi 5, a) nego i uopce vrijeme 
kad sto biva, ali isticuci soagda da ovo biva 
prije cega drugoga, ili uopce da biva rano. Dtn- 
nica izt utra sijajuStii. Okaz. pam. saf. 61. A 
krv ova od gustora sve nemodi goni iznutra, 
tko se maze nome iz jutra do tri krati, il' s ve- 



cera. Jedupka nezn. pjesn. 238. Da podemo iz 
jutra rano teiati u negovu vinogradu. M. Div- 
kovid, bes. 211'>. Iza jutra drugi danak k majci 
dode Isus sinak. plac. 41. Koju si (odluku) bio 
iz jutra ucinio. P. Knezevid, osm. 48. Cesto u 
vece place koji se iz jutra smijao. Nar. posl. 
vuk. 346. Obidno iz jutra idu. Pravdonosa. 1851. 
27. — S Marijom pospije§i se mrakom hodod 
veomi iz rana. I. V. Bunid, mand. 36. — Oni su 
iz pocetka pisali gotovo vise slavenski nego ruski. 
Vuk, pism. 21. Iz pocetka svak svoj posao radi 
dobro. poslov. 266. Kome iz pocetka sroda ide 
u naprodak. 260. — i od vremena prenosi se na 
mjesto. Iz pocetka ima protiv ovoga pogrjesaka. 
Vuk, nar. pjes. 1, vii. 

8. u nekijem slucajeviina stoji gen. s iz adver- 
bijalno, te kod toga iz gubi vise ili mane svoje 
pravo znacene. 

». u genetivu su supstantivi. ft) iz podmukla, 
iz potaje znaci sto i podmuklo, potajno. Sad pro- 
goniti ga iz podmukla, sad mu uzrokovati stetu 
ocitu. F. Lastrid, od' 245. Da me ovde iz po- 
taje truju. S. ^lubisa, prip. 68. — tako i iz prl- 
jevare znaci Sto na prijevaru, varkom. Da glo- 
daju kako iz prijevare obojicu u jedno vrijeme 
da ubiju. Vuk, dan. 3, 206. Kako bi Isusa iz 
prijevare uhvatili i ubili. mat. 26, 4. — b) iz 
ubaha, iz nenada, vidi iznenada. Vojska rupi iz 
ubaha. S. l^ubiSa, prip. 117. Ako pasa udari iz 
ubaha, iskopade nas. 180. Smrt iz ubaha ukrade 
mi mater. 218. — c) iz vara, vidi kod var. — - 
d) iz strane, iz strana, kao na strani. Za cetami 
bosanskime junaci opet stahu iz strana. I. Gun- 
dulid 326. Nize Kladova znadu se na suhu oso- 
bito iz Vl-iske strane zidine od Trojanova mosta. 
Vuk, rjecn. kod krajina. — e) iz okola, kao na 
okolo. iz okola stoje i gledaju (radi gledaju moze 
se pomisliti i na znacene kod 1, a, b) it)). Vuk, 
rjecn. kod pirnik. i u prenesenom smislu. Govori 
se zlo na sedmi nacin, ne pravijem putom, nu 
kako iz okola. D. Basid 93. S nekijem se od 
ovijeh dize oncas, a s nekijem iz okola. 93. — 
/; iza zada, kao ozada, straga. Dilaveru poda 
prijeki smrt i udorac iza zada. I. Gundulid 546. 
vidi i izazad. — g) iz usta kazati, govoriti istice 
se kao suprotno drugome nacinu govorena (n. p. 
pismom). Nego de vi kazati gospodar Duka i iz 
usta svake poslove. Glasnik. ii, 3, 127. (1708). 
Neka vam iz usta kaze, sto je vidio. Glasnik. 
II, 3, 203. (1717). Do sad smo nikoliko pata iz 
usta govorili gospodaru birovu. 257. (1720). — 
h) iz casti, kao na cast, za cast, u casti. Ovo 
se i danas drzi iz dasti. Pravdonosa. 1851. 25. 

— i) iz polovine, iz tredine itd. upotreb^ava se 
kod ogranicena u nekijem slucajevima. Kod te 
vrsti zakupa su naj obicniji iz polovine ili tre- 
dine i rijetko iz cetvrtine. V. Bogisid, zborn. 475. 

— k) iz tri puta kao do tri puta. Iz tri puta 
semluk ucinise. Ogled, sr. 473. — I) nije dosta 
jasno iz uzde, iz dizgina sto se nalazi u narodnoj 
pjesmi i u poslovici: u prvoj kao da znaci: za- 
tegnuvsi dizgin, ali u drugoj moglo bi na protiv 
znaciti: popustivsi uzdu. Pa je Krla prve su- 
stigao, pa on s nima iz dizgina ide. Nar. pjes. 
vuk. 3, 240. Malo zeki dizgin popustioj^ pa on 
goni Ivan-kapetana ; malo goni, al' ga stize brzo, 
na spram nega ustavja zelenka, te mu zeko ide 
iz dizgina. 3, 241. Iz uzde u Budim. (Kad ko 
ono sto je tesko voli da je lako uciniti. ^^iz uzde' 
vaja da se misli: uzjahavsi kona i uzevsi uzdu 
u ruke otidi ne odmorivsi se). Nar. posl. vuk. 
100. 

b. u genetivu su adjektivi. a) iz laka, iz go- 
to va, kao lako, gotovo. Iz lahka se uzge sama 



IZ, 8, b. 



112 



2. IZA, 1, a. 



grdi je blizu ogna slama. P. Vitezovid, cvit. 7. 
Cesa clovik ne kupuje to iz lahka i daruje. 49. 
Niki pak iz drugih jezika iz got ova mloga i 
mloga prinesose. M. A. Ee}kovic, sat. A2*'. — 
b) iz duboka kao duboko. Zasto ktje spat iz du- 
boka. I. Drzid 121. — c) vidi iznova, istiha, iz- 
bliza, izdaleka itd. 

9. u jednoga pisca cakavea xvii vijeka stoji 
iz 7nj. s (s gen.) mozehiti s toga sto je jedno i 
drugo izgovarao z. Glavar mestarski iz zida vi- 
sokoga pade doli. F. Glavinid, cvit. 13*. Her- 
deran iz jednoga pade turna napol mrtav. 13*. 
Iz kona ga vrze. Sl^. Kozu, s kom bise obucen, 
zvrze iz sebe. 77*. Niki iz kriza osloboditi ga 
nastojahu. 117^. 

10. u Crnoj Gori se Tcaze iz mj. od u ova- 
kovijem primjerima (jamacno jer se misli: iz Jo- 
vanove kuce). Donesi iz Jovana sjekiru (u Crnoj 
Gori i po Zeti). Vuk, rjecn. kod iz. 

11. u ovoj recenici: Iz dan u dan, t. j. svaki 
dan. Vuk, rjecn. stoji dan poslije iz nepromije- 
neno po svoj prilici prema drugome dan. — ispo- 
redi i izazad, izdalec. 

12. sastavla se iz i s drugijem prijedlozima, 
vidi iskraj, ispod, ispred, isred, iza, izdno, iz- 
medu, iznad, izradi, izvan. 

13. iz se slaze s glagolima. treba dodati da 
to hiva obicno jos i u staroslovenskom, u novo- 
slovenskom, u bugarskom jeziku; n ostalijem sla- 
venskijem jezicima ohicnije je mj. iz rijecca vy, 
te se u ceskom, po(skom, gornetn i donem lu- 
zickom iz (u obliku z) vrlo rijetko slaze s gla- 
golima. 

a. iz moze uzdrzati svoje pravo znacene kod 
neprelaznijeh glagola, te iiticati da se subjekat 
uda^ujt od mjesta u kojemu je bio (vidi 1, a), 
n. p. kod izici, izletjeti, ispasti, istedi itd. 

h. i kod prelaznijeh glagola sto znaee: ciniti 
da se sto udaluje od mjesta u kojem je bilo (vidi 
1, b) iz moze uzdrzati pravo znacene isticuci 
micane objekta, n. p. kod izvaditi, iznijeti, izba- 
viti, izabrati, istjerati itd. 

c. i s glagolima prelaznijem, kojijem nije zna- 
cene kao kod b, iz moze uzdrzati pravo znacene, 
jer glagol slozen s iz moie znaciti: dobiti (t. j. 
uciniti da objekat dode k subjektu iz nekog mjesta) 
radeci ono sto znaii glagol neslo£en, n. p. kod 
izmoliti, izdvoriti, isluziti itd. 

d. znacene se kod iz moze prenijeti od pra- 
voga mjesnoga na takovo da znaci da vee ne 
ostaje ni§ta na cemu bi se mogla vrsiti radna 
koju znaii glagol. s toga iz moze pokazati i 
uopce da je ova radna savrsena, ali svagda 
vecom silom nego drugi prijedlozi, tako n. p. iz- 
jesti znadi ne samo savrsene jedena kao pojesti 
i dojesti, nego istice da vec nema sto bi se moglo 
jos jesti, tako je i istrositi prema potrositi, iza- 
gniti prema sagniti itd. a) neprelaznijem gla- 
golima koji znace unistavati se, ill propadati, 
ill uopce mijenati se na gore iz dava silnije zna- 
cene, n. p. kod izginuti, izgorjeti, izvjetriti, iza- 
gniti, izgladneti itd. — b) tako je i kod pre- 
laznijeh glagola Sto znace unistavane, n. p. kod 
izjeati, istrositi, iskvariti itd, a i kod drugijeh, 
n. p. kod isprati, iscistiti, ispuniti, iskoriti, iz- 
lijetiti itd. znacene je da nema ni jednoga dijela 
od objekta na kojemu se ne vrsi radna. radi sa- 
moga iz moze gdjegdje glagol dobiti znacene uni- 
stavana, ako ga i po sehi nema, vidi n. p. 2. 
istra^iti. — c) s refleksivnijem glagolima moze 
znaciti da subjekat izvr§uje radtiu (koju bi po- 
kazao aktivni glagol) koliko se moie, n. p. iz- 
bjuvati se, izigrati se, izlagati se, isplakati se 
itd. — d) silnije znacene moze biti i s toga sto 



se istice da kod prelaznoga glagola ima mnogo 
objekata, n. p. kod izroditi, izvarati itd.. Hi kod 
neprelaznoga Hi pasivnoga (sa se) ima mnogo 
subjekata, n. p. kod izumrijeti, izginuti, izroditi 
se itd. — kod glagola sto su vec slozeni s po, 
pre, pri, pro tnoze se istieati da dijelovane pre- 
lazi s jednoga objekta Hi subjekta redom na 
ostale, n. p. kod ispogibati, isporazbolijevati, is- 
prekidati, ispribijati, isprosijecati itd. 

1. IZA., vidi iz. 

2. IZA, praep. s genetivom, sastavleno: iz-za, 
pokazuje uprav micane s mjesta pred kojijem je 
ono sto je u genetivu (s ovim predlogom drugi 
padez pokazuje micane s mesta koje se kazuje 
predlogom ,za' i sestim padezem. D. Danici6, 
sint. 18.5). — Akc. je kao kod ispod. — Od xv 
vijeka (vidi kod 2, a), a izmedu rjecnika u Be- 
linu (,post' 278a), n Voltigijinu: ,dopo' ,nach' 
(kod iz), u Stulicevu Gpost, postea, doinceps etc.'), 
u Vukovu: 1. ,von der hintern seite, von jonseits' 
,a parte postica' s primjerima: dode iza kuce; 
lasno je iza grada strijejati. 2. ,nacb' ,post' ,(in 
der zeit)' s primjerima: iza toga; iza zime toplo ; 
iza kise sunce; dodose jedan iza drugoga. 

1. mjestu. 

a. znacene je kao sto je sprijeda kazano, mi- 
cane moze biti kod subjekta Hi kod objekta (ispo- 
redi iz, 1, a i b). a) kod pravog micana. Ovo 
ovi iz daloka dodu, i ovo ovi iza mora. N. Ra- 
nina 79*. isai. 49, 12. Iza otoka od Teneda crni 
se aga u to izvaza. I. Gundalid 364. Crnac skide 
zlatnu mahramu iza pasa. 390. Iza pasa sabju 
trze. 538. Da ga je izvadio iza ovaca i izbavio 
od Saula. M. Radnic 282*. Mjesec blidi iza gora 
da ga ugljeda van izide. A. Vitajic, ost. 2.57. 
Usta iza trpeze. J. Filipovid 1, 14''. Rad te 
smutne ustade iza trpeze. E. Pavid, ogl. 383. 
Dignu se taj cas iza trpeze, ter ga slijedi. D. 
Basi6 193. Sve spavase kano i poklano, a izade 
misec iza gore. And. Kaci6, razg. 139. Iza cr- 
noga mora opet niki slovinski narod dode. kor. 
413. Da misniku utece iza zuba mrvica kruba 
oli mesa. Ant. Kadcid 75. Da bi komu hodila 
krv iza zubah. I. A. Nenadic, nauk. 184. Isteklo 
je zarko sunce ca iza gore. Nar. pjes. vuk. 1, 43. 
Donesi mi vode iza gore. 1, 593. Ako t' trunim 
biser iza glave, ja sam tebi biser kupovao. Nar. 
pjes. vil. 1868. 446. I on vadi noze iza pasa. 
Nar. pjes. istr. 1, 24. Potrze kao kebu iza po- 
jasa. (Kad ko cesto cim prijeti ili onako sto go- 
vori). Nar. posl. vuk. 257. Dok se iza brda po- 
moli brk. Nar. prip. vuk. 5. Skoci zee iza grma. 
54. Izvadi noz iza pojasa. Vuk, dan. 4, 33. Kad 
hoce da ustane iza trpeze. rjecn. kod moliti so. 
Scepa malu pusku iza pasa pa u nega pu§kom: 
zvek! Pravdonosa. 1851. 30. — b) i u ovijem 
primjerima ima se pravo micane u misli, ako i 
nije izreceno. Zorome raneci jak ptice iza gor. 
S. Mencetic 144. Djevsto mjesec, djevstvo }ubi 
vedro sunce iza gora. I. Dordic, uzd. 183. — 
amo spadaju i ovi primjeri, u kojima ima i glagol, 
ali ovaj nije u uzoj svezi s iza i genetivom, tako 
u prvom primjeru nije smisao, da ,pastiri iza 
stada udarajti', nego da ,pastiri koji su negda 
bili za stadom ili isli za stadom sad udaraju 
itd.' Tim pastijerl iza stada vojevodam pod ovacim 
kako ho6e§ da ikada udriti se smiju s junacim ? 
I. Gundulid 293—294. I gorani iza stada suproc 
carskom stolu sada propinu se skupni u sili? 
488. Pastijeri de iza stada na tvu pomod s pra- 
dam dodi. 503. S}o Davida iza ovaca pastjerida 
da rve Goliju gorostasnoga. B. Zuzeri 63. — c) 
s glagolima koji ne zna6e micane u posve pravom 



2. IZA, 1, a. 



113 



2. IZA, 2, c. 



smislu. aa) o pajenu (iz pusaka), strlje]anii itd. 
Lasno je iza grma strijejati. Nar. posl. vuk. 166. 
Iza kamena opale na lii. Vuk, grad. 92. — hh) 
govoru itd. Dva, tri plota proskofii, iza tredeg 
govori. Nar. pjes. vuk. 1, 521. Iza jele noga 
zapituje. 2, 80. Devojka je momka dozivala, do- 
zivala iza vinograda. Nar. pjes. vil. 1866. 645. 
— cc) ^anu, svijetjenu itd. Jakno sunce iza 
oblaka draze objavi sve svjetlosti , iza oruzja 
8vi6u taka dva sunca ova od Ijeposti. I. Gun- 
dulid 316. Dan je, ali iza oblaka od kamenja 
ledenoga pro6 goru6a na dvor zraka vik ne moze 
sunca moga. 351. Nu ko sunce svjetje sine iza 
crna van oblaka. I. V. Bunid, mand. 3. Iza 
oblaka sunce sinu. (Z). Poslov. danic. 31. Sinu 
Milos u po}u zelenu, kao jarko iza gore sunce. 
Nar. pjes. vuk. 2, 150. — dd) gledanu, virenu. 
Te pogleda iza tanke jele. Nar. pjes. vuk. 3, 289. 
Viri iza vrata. Vuk, rjecn. kod viriti. 

b. kao za s instr. moze znaciti i bavjene, sta- 
jane na vijestu pred kojijem je ono sto se izrice 
genetivom. — Od xviii vijeka. Gospari iza trpeze 
u radosnu medu sobom drugovanju zadrzali su 
se. B. Zuzeri 205. Kad su bili malo iza grada. 
Nar. pjes. vuk. 2, 151. Okide mu iza sake rukn. 
4, 88. Vuk' os'jece iza noza ruku. 4, 431. Ni 
koliko crno iza nokta. Nar. posl. vuk. 220. Ne- 
zinc dvije ruke osjecene do iza saka da joj do- 
nesu. Nar. prip. vuk. 165. Pocne ih divjan pi- 
pati iza vrata da vidi koji je pretji. 187. 

c. kao za s ace. viose znaciti primicane k mjestu 
pred kojijem je ono sto se izrice genetivom. — 

U nase vrijeme. Kako izide iza grada. Nar. prip. 
vuk. 54. Idi opet iza sola. 84. On otide iza 
sela. 86. Koji nece s nama pristati na ovo, oni 
danas neka izidu iza varosi pred nas. Vuk, dan. 
3, 194. Srbin nega drzalicom iza vrata. poslov. 
199. 

Z. vremcnu, iza moze znaciti gotovo sto i 
poslije, tijem sto se pravo znacene prenosi od 
mjesta na vrijeme. 

a. uopce. u genetivuje rijec sto pohazuje stane, 
dogadaj, vrijeme itd. Brez razbora sule kakono 
iza sna. M. Marulic 9. Jaki no iza sna reco 
ric. &. Mencetic 282. Kad cu iza sna skuceci i 
pomoc prosedi Jagicu svoju. P. Zoranid 28*. Eto 
iza zore bijele sunce svijetli zrak pomi}a. I. Gun- 
dulic 134. Dan miran sine iza dazda plaha i 
duga. G. Palmotic 2, 17. Cestita je tuga i muka, 
iza kratke ka bolesti covjoku je od nauka. 2, 70. 
Osip opet iza toga na okolo pogledase. P. Vu- 
letic 64. Iza tri dni ve6e se o nima ue govori. 
B, Zuzeri 10. Iza uskrsenja i rusaja i prostenja 
sveder isti. 67. Da mu bude pomocnik za zi- 
vota a zasljednik iza smrti. 145. Koji iza svo- 
jijeh ispovijesti sved u istom bidu nabode se. 152. 
Iza toga pako dignuto je ovo dopustene. A. Ka- 
nizlic, kam. 237. Cara iza vecere napita odne- 
sose na posteju. 253. Iza toga se za plemenitu 
gospodu udadose. utoc. 52. Povrativsi se pak 
iza mlogo vrimena gospodar. E. Pavic, ogl. 599. 
Iza tega bijase malo br'jeme postojalo. Nar. pjes. 
mikl. beitr. 1, 37. Iza boja kopje u trnje. (Z). 
Iza dazda bit ce i sunca. (Z). Poslov. danic. 34. 
Iza zime ceka se Ijeto. (Z). Iza zime je prima- 
Ijetje. (Z). 35. U nedjeju tre6u iza vodokrsta. 
D. Basic 10. Koji de iza ovega zivota umrloga 
sted zivot vjekuvjedni u raju. 26. U nedjeju de- 
vetu iza rusaja ali duhova. 116. Iza krsteua 
odpustaju se grijesi u crkvi po kreposti kjuceva. 
J. Matovid 99. Sto je cinio Isukrst udi| iza pri- 
obrazena? I. Velikanovid, uput. 1, 149. Tegote 
i ne duti tko god iza truda svoga iste u tebi po- 
cinuti. I. M. Mattei 287. Ovi blagosov ima se 

IV 



dati iza i.spovijesti, pricesdena i u}ana onijem 
koji ga budu pitati. T. Ivanovid 133. Iza tega 
rimske boje pjeti uze§e. N. Marci 35. I rados 
je sved naj veda, iza suza ka dohodi. P. Sorko- 
cevid 583''. Nu iza tmina sja vedrije (sunce). 
5851'. Lakse, sinko, da ga ne probudis, jer je 
Marko iza sna zlovojan. Nar. pjes. vuk. 2, 443. 
Na Maksima ki'aste napanule, iza krasta lice po- 
crnelo. 2, 528. Iza gladne godine dode i sita. 
Nar. posl. vuk. 97. Iza zime toplo, iza kise sunce 
(biva). 97. Iza toga malo docnije dode mu ne- 
kakav Turcin. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Iza naj 
vedega zla moze biti gore, poslov. 183. Iza tuce 
vedrije je nebo, iza tuge bistrija je dusa. P. Pe- 
trovid, gor. vijen. 29. Iz lonca se redom nama- 
zemo, iza toga budemo vje§tice. 87. A kad bilo 
iza pola dana. Osvetn. 3, 92. 

b. u ovom primjeru iza istice da je vec nestalo 
onoga sto je u gen. Kako del se obiknuti iza 
svakog dobra tvoga bez svjedice, bez strazice? 
Nar. pjes. vuk. 1, 93. 

c. kad je u gen. ce^ade Hi uopce sto zivo, zna- 
cene moze biti razlicno. a) kod ce}adeta iza s gen. 
moze znaciti: posto je umrlo. Ako vi ubozi iza 
mene ostanete. B. Zuzeri 158. Udovica osta iza 
muza. J. Banovac, pred. 55. Ostavsi jedna udo- 
vica s malanom derju iza muza. pripov. 178. Bu- 
dudi ostao iza oca i matere dosta mlad. F. Lastrid, 
od' 298. Nije tu srode, dok iza devetoga (brata) 
desotom ne ostane. Nar. posl. vuk, 219. Car se 
razboli i umre. iza cara ostane carica trudna. 
Nar. prip. vuk. 33. Bo|e je da se coeku kojeno 
zatre, nego da zao porod iza sebe ostavi. Vuk, 
poslov. 21. Jeli kako dete iza nega ostalo. dan. 
4, 81. amo mogu pripadati i ovi primjeri u ko- 
jijem iza (ziva) muza stoji po analogiji prema 
iza (mrtva) muza: Ali me ukori savijest da udo- 
vujem iza ziva muza. Pravdonosa. 1852. 23. Da 
se Ture ozeniti node ni devojkom, a ne udo- 
vicom , no nevjestom iza muza mlada. Pjev. 
crn. 110^ — b) maze se pokazati i udajivane 
Hi nestajane uopce. On pak hoti prvje ostati 
iza druzine. M. Zoricid, zrc. 202. Da si osta' 
iza ostali i tako zakasnio. 234. Medu krila Jure 
ulizao, iza sebe strazu ostavio. And. Kacic, razg. 
91. I ostalih mnogo rici vise iza sebe Turci 
ostavise. M. A. Rejkovid, sat. B8b. Davno Ivan 
dvore ostavio, iza nega bolest udarila. Nar. pjes. 
vuk. 2, 528. S vama demo idi kud god vi po- 
dete, a iza vas nedemo sami nigde ostati. Vuk, 
dan. 3, 170. — c) pokazuje se da jedno radi isto 
sto je driigo (a ovo je u gen. s iz) radilo, posto 
ovo prestane raditi. tieki primjeri mogli bi pri- 
padati i pod a) (osobito n. p. Zuzericev i Zori- 
cieev) Hi pod h). A ptice prem htijahu iza nih 
(sturaka) poceti po dubju nih pjesan. N. Na- 
jeskovid 1, 215. Iza vuka se i psi najedu. (D). 
Poslov. danic. 35. Oni koji ce iza mene moja 
dobra posjedovat. B. Zuzeri 178. Iza nega vla- 
dase negov sin. E. Pavid, ogl. 311. Iza vuka i 
lisica se naije. Nar. posl. vuk. 97. — amo pri- 
padaju i ovi primjeri: Da sad uzme ove vode 
iza nas (t. j. posto smo se mi u noj okupale) i 
da je nome okupje, u dan i nod ostala bi zdrava. 
Nar. prip. vuk. 108. Sto pretece iza onijeh sto 
su jcli. Vuk, jov. 6, 13. — d) pokazuje se uopce 
red, kako jedno poslije drugoga biva. Tere smeda 
iza smede neskladom se zlime plodi. M. Bunid 
53, Iza glasa glasi jos pripadajudi. I. T. Mrnavic, 
osm. 62. Sve godina iza godine dolazi gora, J. 
Banovac, pripov. 140. Svi casu iza case spuScaju. 
F. Lastrid, ned. 332. Darove iza darova saju. 
A. Kanizlid, kam. 163. Uzmnozavabu se ze}e 
jedna iza druge. uzr. 182. Knigu pi§e care iza 

8 



2. IZA, 2, c. 



114 



IZABRATI, a. 



knige. Nar. pjes. vuk. 1, 626. Dodose jedan iza 
dnigoga. Vuk, rjecn. kod iza. — amo pripadaju 
i ova dva primjera u kojima se moze shvacati 
red u vremenu Hi u wjestu: Iza. nega metnimo 
brcij. M. Zoricic, aritm. 37. Tako bi i pjesmi 
613 bilo prilicnije mjesto iza 484. Vuk, nar. pjes. 
1, Tii. — e) red moze hiti kao kod d), ali u pre- 
nesenom smislu. Naj prije one (rijeci) zlamenuju 
jednu pomo6 Boziju . . . zlamenuju iza toga uz- 
danu njeku od sahrane temejitos. B. Zuzeri 121. 
Tkoja je naj boja molitva iza otcenasa? I. A. 
Nenadic, nauk. 83. A iza nega poklanam ga 
vami. J. Matovid iv. Nu iza Boga sto Jubi to 
srce? l^ubi narod Judski. I. M. Mattei 214. 

d. u nekijch pisaca Dubrovcana xviii vijeka 
(a i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani) 
iza kako stoji pred recenicom kao konjunkcija sa 
znaccnem : posto. — Izmedu rjeenika u Stulicevu 
(,postquam, posteaquam'). Iza kako svrze s sebe 
onu uvadu ali odjecu od judnosti i od jubavi, 
iza kako pozeze Rimske dvore, iza kako proli 
toliku krv pravednu, nade se ko mu se pokloni 
po negovoj smrti. D. Basic 41. Ali je trijeba 
da se uzdrzis sa svom pomnom iza kako si pri- 
mila svetotajstvo. L. Radic 13. Kad budes stogod 
pomankala, iza kako se podnizis, otit 6es uzeti 
u Jezusovu srcu krepost. I. M. Mattei 113. Sto 
su tad ucinili, iza kako Jozefa spremise? A. 
Kalic 300. Iza kako se dotoci, nadopuni, ustegne 
milostivu svoju ruku. 330. Putnik, iza kako bjese 
vazdan sve ravnom planinom hodio, na kraj mora 
dohodoc, na sve inu prostranos i pucinu nastupa. 
538. — U jednom primjeru mj. ksko ima kad. 
Prijubezjivo ono srce kako mogase stati na da- 
leko od Jubjenijeh Judscijeh sinova iza kad uzide 
Jezus Hrist na nebo? I. M. Mattei 326. 

IZABERITE;^, m. covjck koji izabere. — Samo 
u jednoga pisca xvni vijeka u kojega ima oso- 
bito znacene : jedan od velikasa u nemackom cc- 
sarstvu sto su imali pravo izabirali cesara (nem. 
kurfiirst). Svi svetoga rimskoga Cesarstva iza- 
beriteji. I. Zanicic x. Kod izaberiteja od Sak- 
sonije. 2. IzaberiteJ od Moguncije. 12. 

IZABIRANE (izabirane) , n. djelo kojijem se 

izabire. Moze vam sluzit za vladat se u izabi- 

ranu. D. Ba§i6 29. ,Ostavi se, moj sinko, iza- 

. birana i probirana, van tra2i i nadi sto curice 

pored sebe'. u Lici. J. Bogdanovic. 

IZABIRATI , izabiram (izabirati, izabirem), 
impf. izabrati, vidi izbirati. — Kod izabirati akc. 
je kao kod izgovdrati, a kod izabirati ne mijena 
se. — Uprav su doa glagola od kojijeh je prvi 
iteratioan preina drugome; ali ima krajeva gdje 
se upotreb^ava samo jedan od nih, a u pisaca 
se ne mozn (za inf. i prosla vremena) znati koji 
je od nih dva. — Od xvii vijeka, a izmedu rjee- 
nika u Bjelostjencevu (kajkavski izobiram, ize- 
brati, v. izbrati) i u Stulicevu (v. izbirati). 

n. aktivno. Iz svijeh strana izabiri Ijepos, ku 
ti srce zudi. I. Gunduii,(^ 306. Vrijeme od boja 
kraj sa mnome izabira. G. Palmotid 1, 224. Duso, 
u tvom drugom porodenu trijeba ti se sjcdiniti 
ili 8 onijem andelom ili s onom hudobom . . . 
§to izabires? B. Zuzeri 78. Pripovijedalac iza- 
bire podobne i modne iiacine. V. M. Gucetid 4. 
Izabire i obire red sv. Dominika. 142. Prima 
u broj svoji prijateja one kojei izabire. Grgur iz 
Vare§a 133. Sama sebe ime izabira. Nar. pjes. 
here. vuk. 36. ,E, izabira momak cure, nede on 
tokakve cure da uzme, a ne zna da izbiralo uprav 
tuka na istiralo'. u Lici. J. Bogdanovid. 

b. sa se, pasivno. Ako li se gospar riima iste 
od kude izabira. G. Palmotid 1, 213. Kod se 



izabira po zubi a covjek po dudi. (Z). Poslov. 
danic. 49. 

IZABRALAG, izabraoca, m. covjek koji iza- 
bere. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Nije Bog 
izabralac od judi. I. Drzid 130. 

IZABRANICA, /. izabrano zensko ce]ade. — 
U Stulicevu rjecniku: ,electa etc' 

IZABRANIK, m. postaje od part, praet. pass. 
izabran nastavkom ikx. 

a. covjek koji je izabran (obicno u teologickom 
smislu). — Od xvi vijeka, a izmedu rjeenika u 
Belinu (izabranici ,olecti' 236^) i u Stulicevu 
(,eloctus etc.'). Tomo, izabranice moj, ne boj se. 
Starine. 5, 97. (1520). Ne bojte se, Petre, Tomo 
izabranice moj, nijesam daleko od vas. 98. Staro 
pismo odkriva izabranike. D. Basid 24. Medu 
izabranicim i blazenicim u raju. 26. Na ovoj 
zemji pribivaju zajedno i izabranici i odvrzenici. 
175. On te od svijeh grijeha tvojijeh odrijesio, 
i ob desnu svoju medu izabranika svojijeh sredu 
postavio. T. Ivanovid 114. 

I), covjek koji izabere. — Samo u Mika]inu 
rjecniku : izabranik, tko izbira , elector', i u Vol- 
tigijinu: izabranici, pi. ,elettori' ,wahler'. 

IZABRANE, n. djelo kojijem se izabere. — 
Stariji je oblik izabranje. — Izmedu rjeenika u 
Mikajitiu (izabranje), u Belinu (izabranje 286*), 
u Bjelostjencevu (kajkaoski izebrane), u Volti- 
gijlnu, u Stulicevu. Da po izabranju Bozjem 
tvrdo obetovanje ostano. Anton Dalm., ap. 12^. 
U izabranju od kniga. B. Kasid, iii. 76. Udini 
Gospodin izabranje od dvanadeste ucenika. is. 
25. Stoj bez izabranja i sve vlastitosti, A. Ge- 
orgiceo, nasi. 210. Od oruzja izabrane sve pu- 
stavam, kao suditi bude bistro tvoje znane. G. 
Palmotid 2, 1.^0. Pretvoriti lasno ti je u sud 
tvoga izabranja. I. V. Bunic, mand. 15. Kod 
Boga nije zlobe ni izabranja od persona. I. Drzid 
279. Gospodstvo jest jedno izabranje vlastito 
Bozje. M. Radnic 42a. Bojnicar izabranja bez 
bojazni i predanja. J. Kavanin 125''. 

IZABRATI, izaberem, pf. eligere, izmedu kakva 
mnostva uzeti ili samo odijcliti (ili uprav ili u 
misli) jedno Hi nekoliko stvari (a i ce^adi ili 
zivotina), obicno isticuci da je ono sto se uzimle 
ili odje(uje nnj boje, naj vrednije ili naj ugod- 
nije. — vidi i izbrati, isporedi izibrati i zibrati. 
— Slozeno: iz(a)-brati. — Ake. se mijena u aor. 
2 i 3 sing, izabra, u part, praet. art. izabrao, 
izabrala itd., u part, praet. pass, izabran, — Od 
XV vijeka (vidi b, b)), a izmedu rjeenika u Vran- 
cicevu (.seligere'), m Mikajinu (izabrati, obrati 
,eligo, deligo, seligo, lego, delectum habeo, ad- 
hibeo vel teneo'), u Belinu (,deligo' 286*), u Bje- 
lostjencevu (vidi kod izabirati), u Voltigijinu (iza- 
brati, izbirem ,scegliere, trascegliere' ,auswahlen, 
aussuchen'), u Stulicevu (izabrati, izabirom ,eli- 
gere, deligere, seligere, decernere'), u Vukovu 
(,erwa.hlen' ,eligo'). 

a. aktivno. a) uopce. Mores izabrati spovid- 
nika dostojna. Narucn. 77b. Izabra on dobri del. 
Transit. 153. Pokazi koga (grijeskom koja) si 
izabrao. N. Ranina 177a. act. ap. 1, 24. Niste 
vi meno izabrali, nego ja vas izabrah. Anton 
Dalm., nov. test. 157t>. jov. 15, 16. Zapovidje 
mu, da bude izabrati sedamdeset staraca. A. Gu- 
cetid, roz. jez. 264. Da . . . ki uzmoze skup naj 
vedi od junaka izabere. 1. Gundulic 294., Lje- 
pahna sam vjerenika izabrala ja za meno. G. Pal- 
motid 1, 96. Ko me bude izabrati da sam nomu 
vjerenica. 1, 93. Svaka od vas izabori sto ho- 
dete. 1, 162. Rajskom dudi svijetlu i dicnu vje- 
I renicu izaberi. 2, 219. Ki u svom dvoru bjeSe 



IZABEATI, a. 



115 



IZADIJEVATI 



izabra' za svo'e lijepe hceri dvije dva viteza. J. 
Kavanin 233''. Izaberimo onu vrst od ^ivota... 
A. d. Bella, razgov. 78. Kad se inriza napuni 
riba i zlih i dobrih, izvadi se na dvor i ribari 
izabrase dobre u sudove a zle bacise na dvor. 
J. Filipovii 1, 190a. Er je care izabr'o tri sta 
Turak janicara. Nar. pjes. mikl. beitr. 1,37. Iza- 
berite ili krunu od draca za malo dana, ili krunu 
od zlata po sve vijeke. D. Basi6 29. Da izabere 
sedamdeset mudrih staraca. And. Kacic, kor. 85. 
Izabravsi pet stincica oblih. 163. Ljeple od mene 
izaberi u ovem skupu djevojcice. P. Sorkocevi6 
577'^. Ona bira poredom junake; izabrala voje- 
vodu Pavla, izabrala, i sama mu dosla. Nar. pjes. 
vuk. 1, 467 — 468. Dok su divno ime izabrali, 
divno ime, Materino zlato. 1, 471. Kad sam 
sama ne^a izabrala, izabrala, pak se pokajala. 
1, 637. Jos dva hata za se izabrali. 2, 616. Nego 
ude u moje volove, te izabra bojeg i bodega. 
3, 449. On izabra trideset katana. 3, 558. A 
karoo vi da se bule hvale, kako kojoj kmetovica 
prala i po zrnce senu izabrala. Osvetn. 2, 49. 

— h) ako se izrice mnostvo iz kojega se uzhnje 
ili odjeluje, to stoji u gen. s prijedlogom iz. Izabra 
iz mnostva devet mladaca. B. Kasi6, in. 47. Nego 
sam iz sviju nib ove (pjesDie) izabrao. Vuk, nar. 
pjes. 1, 629. — i u instr. s prijedlogom medu. 
Izaber'mo medu nami strane po pet, ki se imamo 
za svijeh inijeh udrit sami. G-. Palmotic 2, 401. 

— c) moze se izreci kao sto se izabire objekat; 
to se obicno pokazuje prijedlogom za i akuza- 
tivom. Ti, vidimo gdje poplesa sve bozanstvo 
slavno tvoje, i da za raj i nebesa grob izabra 
sej gospoje. I. Gunduli6 271. Izabra je za majku. 
I. Drzic 403. O djevice, cacko izabra za jedinu 
kcercu tebe. J. R. Gucetid 18. Da ste liega osta- 
vili, a izabrali za prijateja jednoga lupeza. D. 
Basi6 12. Koga da izaberu za kadiju. Nar. prip. 
bos. 1, 32. Sva ga Gora Crna izabrala za svo- 
jega gospodara. Osvetn. 3, 64. — d) mjeste ob- 
jekta moze biti podlozna recenica ili infinitiv. 
Prije bi covjek izabrao uljesti u jednu gorucu 
pe6. M. Orbin 77. Da sam moze izabrati, kako 
voli umirati. V. Dosen 89*. On je sebi izabrao 
da povrati fajdu i od danas ortak ga nije vise. 
Glasnik. ii, 1, 61. (1808). 

b. pasivno. — part, praet. pass, izabran (i 
izabrat) upotrebjava se i kao adj. a) uopce. Ka 
bi izabrana za Bozjega sina. M. Marulid 165. 
(Ime) izabrano i od Boga vecnim zakonom obrano. 
Korizm. 79*. Mnozi jesu zvani, a mali izabrani. 
N. Ranina 34*^. mat. 20, 16. Sa izabranijem papom. 
113*. Srecni oni se mogu zvati, buduci izabrani 
za pribivaoce. A. Gucetid, roz. jez. 306. Buduci 
jur nad tolikimi izabran opat. F. Glavinic, cvit. 
18b. Nijesmo mi zamani, za naj bojijeh izabrani 
od trojanske krajevine. G. Palmotic 1, 235. Dva 
od vije6a izabrata. P. Kanaveli6, iv. 150. Er pro- 
goni, ere tlace puk sad Bogu izabrani. J. Ka- 
vanin 215*). Ostaste na ne vladane izabrani. I. 
Dordi6, ben. v. Jedna bude po nediju dana od 
kucana na to izabrana. M. A. Eejkovic, sat. 14*. 
— u teologiekom smislu (isporedi prvi primjer 
N. Banine). Uzdiluj u meni Isuse onako kako 
si uzdiloval vazda u tvojih izabranih. M. Jer- 
kovi6 34. Izabran ,predestinato, eletto alia gloria' 
,in coelum destinatus'. A. d. Bella, rjecn. 580*. 
O kolika ce onda biti slava i vese'e, kada se iza- 
brani dignu u slavi velikoj. D. Rapid 9. — nije 
jasno znacene u ovom primjeru (maze biti da je 
u svezi s jizabranijem', t.j. ,umolenijem vijecem', 
vidi kod vijede). Pisano va izabranoj polace i 
vednice bogo^ubimago grada Dubrovnika. Mon. 
Serb. 241. (1399 u poznijem prijepisu). — bj kao 



adj., moze znaciti u sirem smislu: koji je bo(i 
od ostalijeh, vrijedan, izvrstan. — vidi u Vran- 
cicevu rjecniku : izabran ,egr6gius ; eximius'. V z- 
moSna i izabrana i plemenita gospoja. Mon. croat. 
66. (1446). Pisci izabrani toriteji. 155. (1493). 
Svak zeli na svijeti, izabrani cvijete moj, u mjestu 
zivjeti. N. Na|eSkovi6 2, 26. Plemenitomu, iza- 
branomu i svake fale dostojnomu gospodinu. Mon. 
croat. 240. (1540). Gizdavomu svim mladidu, slavi 
druzbe izabrane, Maroju Mazibradidu. S. Boba- 
Jevid 210. Nu darivam ja ga (dar) sada iza- 
branom' tvom' uresu. Jedupka nezn. pjesn. 240. 
Tako izabrana divojka zejase umriti. F. Vrancid, 
ziv. 28. Da ima sobom priizabrana i pridraga 
tri prijateja Bozja. M. Divkovid, bes. 266^. Ona 
u malo skupi dana vele zlata, vele blaga i ka- 
menja izabrana. I. Gundulid 357. Nu je tva 
vojska izabrata od vojevoda i gospode., 422. Iza- 
brane sej bozice na moru je crkva. G. Palmotid 
1, 143. Ja sam, blag pastiru, ovcica ona izgu- 
bjena tvoga stada izabrana. I. V. Bunid, mand. 
21. Trudi se za iznadi vjestije Ijekare s izabra- 
nijem lijeci. S. Matijevic 6. I Bakovom iza- 
branom slasti bacve nalijevati. P. Kanavelid, iv. 
28. Pide ugodne i izabrane. 463. I primite iza- 
branu krunu vama obedanu. J. Kavanin 384'>. 
Glas od vasijeb izabranijeh i uzmoznijeb kreposti. 
I. Dordid, uzd. iv. Ti danas spravjas sebi je- 
stojske izabrane. ben. 24. Nega toliko ne resi 
izabrano kamenje u razlike zamijernosti izdjejano. 
40. Utjera u mreze toliku obilnos od ribe iza- 
brane. 185. Izabran ,scelto, elegante'. S. Bud- 
mani 421*. Izabrana svjetovna dobra. S. Rosa 
8b. Jestvine izabrane, kamo mnogo blaga stane. 
V. Dosen 66^. Cetvrti je ruza izabrana. And. 
Kacid, razg. 18. One izabrane boje od naj ple- 
menitije cr}eni. M. A. Rejkovid, sat. L5b. Ne 
prosimo jezbinu razliku i izabranu. J. Matovid 
490. Iz velikih i izabranih bogoslovaca. M. Do- 
bretid v. Ko li de ih svjetovati? ko li mudru 
r'jec izredi pred gospodom izabranom ? Nar. pjes. 
vuk. 1, 91. Bez druzine izabrane. 1, 93. Na 
vijedu vezir sakupio svu gospodu tursku iza- 
branu. 4, 68. Cupidevi lavi izabrani. 4, 254. 
,Eno u Petra prave i zor-djevojke, e, ono je, 
moj brte, izabrana i prava djevojka'. ,Izabrani 
je to, moj junace, i desni momak'. u Lid. J. 
Bogdanovid. 

C. sa se. 

a) pasivno. Neka se naj dostojniji za patri- 
jarhu izabere. A. Kanizlid, kam. 42. Izabra se 
dvanajest mudraca. And. Kacid, razg. 155. 

h) refleksivno, s osobitijem znacenem: izbaviti 
se, osloboditi se. — U Stulicevu rjecniku : ,eximi, 
immunem fieri'. — nepouzdano. 

IZACAVTJETI, izacavtim, pf. vidi iscvjetati. 
— Slozeno : iz(a)-cavtjeti. — Na jednom mjestu 
XVII vijeka. Kakono cvit od po|a tako de iza- 
cavtiti. B. Kasic, rit. 352. 

IZACiC, m. 

a. prezime. — xvi vijeka. Frane Izacid. Mon, 
Croat. 257. (1556). Ivan Izacid. 275. (1575). 

b. ime mjestimu u Bosni u okrugu bihackom. 
a) Izacid grad, grad. -- b) Izacic-kula, selo, — 
c) Izacid Prnavor, selo. 

IZACUDITI SE, izacudim se, pf. vidi igcuditi 
se. — Slozeno: iz(a)-cuditi. — U Stulicevu rjec- 
niku: izacuditi se ,demirari'. 

IZACI, vidi izidi. 

IZADA, adv. ozada, straga. — Sastav]eno : iz- 
zada. — V Stulicevu rjecniku: (v. iza zada). 

IZADIJEVATI, izadijevam, impf. izadjesti, aii 

* 



IZADIJEVATI 



116 



IZA.GNAT1, I, 1, b, c). 



se nalnzi s osohitijem znacenein : ujamcivati (vidi 
in»vazdavati). — U Belinu rjecniku: izadijovati 
svitu, ha)inu etc. ,imbastiro' ,rudi coagmentationo 
vestem componere' 376''; u V(jltigijinu: izade- 
vat:, izadijevati .imbastire, fare punti luno^hi' ,mit 
woiten stichen heften'; u Stuliceou: izadijovati 
svitu, hajinu etc. ,vostiura partes crasso filo tra- 
jccto conjungere, ut indo melius acu consuantur'. 

IZADIMATI, izadimjem, inipf. izaduti. — U 
Stulicevu rjecniku: praes. izadimjem se kod iza- 
duti se. 

IZADIRANE, n. djelo kojijem se izadire. — 
JJ Stulicevu i u Vukovu rjecniku. 

IZADIRATI, izadirem, iinpf. izadrijeti. 

a. aktivno. — U Vukovu rjedniku: izadirati, 
izadirem, 1. ,ausrei8sen' ,evollo'. 2. ,reissau3 neh- 
men' ,fugio'. 

b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku: 
izadirati se, izadirem se, v. izadrijeti so. 

IZADJEXUTI, IZADJESTI, IZADJETI, vidi 
izdjeti. 

IZADNA, adv. sastavjeno: iz(a)-dna. — vidi i 
izdno. — U Mikalinu rjecniku: izadna, odadna 
,funditus' ; u Bjelostjencevu: v. izdna; u Volti- 
gijinu: izadna, izdna ,radicalm6nte, da fondo' 
,von grunde au?'; u Stulicevu: ,funditus, a fun- 
damentis'. 

IZADNITI, izadnim, pf. vidi odadniti. — Slo- 
zeno: iz(a)-dniti (vidi kod odadniti, zadniti). — 
Samo u Stulicevu rjecniku: ,fundum adimere'. 

IZADNIVATI, iz^dnivam, impf. izadniti. — 
Samo u Stulicevu rjecniku (uz izadniti). 

IZADNENE, n. djelo kojijem se izadni. — 
Samo u Stulicevu rjecniku. 

IZADRATI, IZADRIJETI, vidi izdrijeti. 

IZAGXALAC, izagnaoca, m. covjek koji iza- 
£ene. — U Stulicevu rjecniku: izagnalac i gri- 
jeskom izagnaoc ,expulsor'. 

IZAGNALICA, /. zensko cejade koje izazene. 

— U Stulicevu rjecniku: .expultrix'. 

IZAGNANICA, /. izagnano zensko ce]ade. — 
U Stulicevu rjecniku: ,mulier expulsa'. 

IZAGNANIK, m. izagnan covjek. — U Stuli- 
cevu rjecniku: ,vir expulsus'. 

IZAGNANISTE, n. u Stulicevu rjecniku: ,locus 
exilii, exilium'. — nepouzdano. 

IZAGNANI§TVO, n. n Stulicevu rjecniku uz 
izagnaniSte. — sasma nepouzdano. 

IZAGNANSTVO, n.stane onoga kojije izagnan. 

— U jednoga jnsca xviii vijeka. Drugi su pro- 
tirani u izagnanstvo. A. Tomikovic, ziv. 58, 

IZAGNANE, n. djelo kojijem se izazene. — 
Stariji je oblik izagnanje. — Izmedu rjecnika u 
Mikalinu (izagnanje), u Belinu (izagnanje 154^. 
29 V>), u Stulicevu. 

a. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem. Od 
izagnanja ne iz ku6e Bozije. A. Gucetic, roz. 
mar. 144. Ispovijed je izagnanje djavaosko. M. 
Divkovid, nauk. 190*. Izagnanje ili iztiranje 
djavla. A. Vitajic, ist. 195. Misleci da ce Igna- 
tija biti u Terebintu u izagiiahu patrijarha. A. 
Kani^lid, kam. 43. 

b. pasivno, staiie u komeje ona^j ito je izagnan. 
Ne boje se ni odb kogart zla ni izagnanja. Mon. 
Serb. 258. (1405 u poznijem prijepisu). Od ovoga 
86 vedma ima bjeiati, nego li od objeSenja, nego 
li od izagnanja. M. Divkovi6, bes. 124a. Koji 
izagnanje svoje razmisjuje. A. Georgiceo, nasi. 
48. Pedipsanje svoga izagnanja vele ve6e reste. 
110. Da 6u pojti od ovoga izagnanja u blazeno 



ocinstvo obranih. P. Radovci6, nac. 271. I po- 
slije ovoga izagnanja ukazi meni blagosovjeni 
plod od utrobe tvoje Isusa. P. Posilovid, nasi. 
75*. Hotiti biti ikakov u ovomu izagnanu. M. 
Radnic 50=*. Nihove oci bijahu vrucci vode u 
ovomu izagnanu. IDS'*. Stoje6i u izagnanu od 
raja. 120^. Da uzmemo ovo izagnane za otacbinu 
nasu. 296''. I Isusa blagosovjeni plod utrobe 
tvoje nama posli ovoga izagnana ukazi. J. Fili- 
povid 1, 552a. Nepravedno je u izagnane pro- 
tiran. A. Kanizlid, kam. 62. Episkopi u iza- 
gnane poslani. 63. Ivana je car u izagnane 
poslao. 616. Dokle smo u ovomu putovanu i 
izagnanu. J. Matovic 470. U izagnanu jesmo 
izvan domovine. I. Velikanovic , uput. 3, 524. 
Dokle god tabe s pomo6ju Bozjom ne metnem 
u tavnicu vicnega izagnana. D. Rapic 145. U 
izagnane saje dobrotu. G. Pestalid 205. 

IZAGNATI, izazenem, pf. zenuci uciniti da ko 
ili sto izide. — Slozeno: iz(a)-gnati. — Moze se 
sloiiti i iz (bez a) sa gnati: izgnati (vidi da]e 
kod I). — vidi i izignati, zignati. — Akc. vidi 
kod I. — Rijec je stara, isporedi stslov. izgnati, 
rus. HsorHRTt, HsrHaTb. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kalinu (izagnati, istirati ,pello, expello, depello, 
exturbo, extrudo, ejicio, discutio, dispello'; iza- 
gnati iz grada, prognati ,relego, ablego, amando, 
mittere, pellere, ejicere in exilium'; izagnati iz 
z-3m}e, iz meda, iz hatara ,extermino' ; izagnati 
zedu, ugasiti zedu ,pellere sitim, explere sitim'), 
u Belinu (izagnati, izgonim ,cacciaro, scacciare, 
mandar via' , ejicio' 154''; izagnati, gonioi ,spin- 
gere fuori' ,extrudo' 700^; izagnati, izagnavam 
,esiliare' ,relego' 291''), u Voltigijinu (izagnati, 
izagnavam, izagnam ,discacciare, spinger fuora, 
bandire' ,ausjagen, verbannen'), u Stulicevu (iza- 
gnati i izgnati , pellere, expellere, depoUere, eji- 
cere, in exilium pellere'), u Viikovu: izagnati, 
izagnam (izazenem) ,austreiben' ,ejicio, exturbo*; 
izgnati, izgnam (izenem, izdenem) ,austreiben' ,ex- 
turbo'; u Danicicevu (izgnati ,expellere'). 

I. oblici. 

1. izgnati. 

a oblici sadasnega vremena. 

a) kod osnove izzen, zz mijena se na zd: praes. 
izdenem, impt izd^ni. — Ovo su naj stariji oblici 
koji se vec u stslovenskom jeziku nalaze (praes. 
izden^). 

b) kod osnove izzen z ispada ispred z: praes. 
izenem, impt. izeni. — Od xvii vijeka: izene. M. 
Divkovi6, bes. 120''; nauk. 33''; izenemo. nauk. 
148'', i u Vukovu rjecniku. 

c) kod osnove izzen z se mijena na r (vidi 
gnati, a, b)) : praes. iizrenem, impt. izrfeni. — Od 
XIV vijeka: izbrene. Spom. sr. 1, 32. (1400). 1, 64. 
(1405). Stat. po}. ark. 5, 299. Korizm. 52''; (s crk- 
venijem oblikom) izrenet. Korizm. 42*; izrenut. 
Bernardin 17; izreni. Narucn. 48^. N. Ranina 
7Ua. M. Vetranid 2, 213; izrenu. H. Lucie 243. 

d) od osnove izgua (vidi gnati, a, f)) : praes. 
Izgnam, izgnas, izgna, izgndmo, izgndte, izgnaju ; 
impt. izgnaj. — U Vukovu rjedniku. 

b. oblici proSloga vremena i inf. postaju: 

a) od osnove izgna: aor. izgnah, izgna itd.; 
ger. praet. izgnav^i; part, praet. act. izgnao, iz- 
gnala; part, praet. pass, izgnan (Izgnat); inf. 
izgnati. 

b) (grijcskom) od osnove sadaSnega vremena 
iMen s nastavkom nu (n^) : iMenuti, izdenem, v. 
izagnati. Vuk, rjecn. 

c) (grijeskom) kao kod b) od osnove sadaSnega 
vremena izren : izrenuti itd. — Nalazi se u Vu- 
kovu rjecniku (izrenuti, izrenem s dodatkom da 
se govori po jugozapadnijem krajevima) i u ne- 



IZAGNATT, T, 1, b, c). 



117 



IZAGNATI, II, a. 



kijeh pisaca nasega vremena, all moSe hiti da 
nije niqdje narodni oblik, nego da su pisei i Vuk 
nacinili inf. i oblike prosloga vremena od oblika 
sadasnega vremena. — U Stulicevu rjecnikii imo 
i ivf. izreniti sto je sasma nepomdano. 

2. iza^nati. u tvf. t u proslijem rrememma 

obicniji su ovi oblici od predaSnijeh, ali su pre- 

dasni opet obicniji u sadasnem vremenu. — a 

je pocelo zamijenivati negdasne t mohbiti xiv 

vijeka, svakako ne kasnije. 

a. oblici sadasnega vremena. 

a) od osnove izaZen: praes. izaXenem, impt. 
izaihm. — Potvrdeno samo u Vukovu rjecniku. 

b) prema osnovi izden (vidi 1, a, b)) nacinila 
se grijeskom osnova izazden. — U jednoga pisca 
nasega vremena: iza2d6ni (impt. 2. sing.). S. ^ju- 
bisa, prip. 147, i u Vukovu rjecniku (vidi kod 
b, b)). 

c) oblicima od osnove izaren (isporedi I, a, c)) 
nema potvrde. 

(I) od Oftnove izagn (vidi e^nati, a, d)): praes 
izaffnem, impt. iza2:ni. — Od xvi do xviii vijeka 
kod pisaca iz zapadnijeh krajeva: izasfnem. M. 
Dr2i6 194. S. Rosa 78t>; izagnite. M. Drzic 224. 
A. d. Bella, raz^ov. 207 ; izagni. B. Kasi6, rit. 
11. 29. nasi. 280. G. Palmotid 3, lolK L. Terzi('' 
167. J. Dordi6, salt. 11. Misli. 14. I. J. P. Lucid, 
razsr. 51; izagnu. T. Gundulic 28. G. Palmotic 
3, 124b; izaffne. I. Gundulic 327 519. I. Drzic 
201. G. Palmotic 3, 9b (grijeskom, izagna); iza^nes. 
A. Georgiceo. nasi. 348. I. Drzic 124. V. Andri- 
jagevi6, put. 110. dev. 29. F. Parcid 80; iza»nemo 
S. Rosa 104a. L. Vladrairovic 12. 

e) od osnove izasna (isporedi 1, a, c)): praes. 
izagnam, izagnas, izagna, izagnamo, izag^nate, 
iz^gnajii; impt. izasrnaj. — Od xviii vijeka: iza- 
gnam. D. Rapic 145, vidi i u Vukovu rjecniku. 

h. oblici prosloga vremena i infinitiva. 

a) od osnoi:e izagna: aor. izagnah, izagna itd.; 
ger. praet. iz^gnavsi ; part, praet. act. izagnao, 
izaenala; part, praet. pass, izagnan (izagnat). 

b) (grijeskom) od osnove izazden (isporedi a, 
b)) s nastavkom nu (na). — U Vukovu rjecniku: 
izaSdenuti, izazdenem, vide izagnati. 

3. iz osnove sadasnega vremena izaren prelazi 
r i u oblike infinitiva i proslijeli vremena te za- 
mjenuje g: izarnati, a od ovoga se oblika nacina 
opet praes. izarnem kao kod 2. a, d) (vidi i gnati, 
a, e) i b, b)). — Od xvii vijeka u nekijeh pisaca 
iz Dalmacije i Bosne. 

a. osnova je sadasnega vremena izarn: praes. 
izarnem, impt. izarni. izarne. I. Bandulavic 225^. 
P. Posilovid, cvijet. 35 ; izarni. P. Posilovic, nasi. 
72a. 76a. 901'. 133b. L. Terzic 14; izarnem. And. 
Kacic, razg. 241. 

b. kod proslijeh vremena i inf. osnova je izarna: 
aor. izarnah itd. izarnati. I. Bandulavic 17fi». I. 
Ancic, ogl. 83. 172. P. Posilovic, nasi. 21''. And. 
Kaci6, kor. 98; izarna. B. Armolusic 48. I. Ancic, 
svit. 31. ogl. 4. P. Posilovic, nasi. 121*. 148*; 
izarnao. I. Ancic, vrat. 5; izarnat (part, praet. 
pass.). I. Anci6, svit. 20. 45. 53. P. Posilovic, 
nasi. 46b. cvijet. 54. 182 ; izarnao. P. Posilovic, 
nasi. 108a. 

II. znacene je kao sto je sprijeda kazano. 

a. aktivno. a) objekat je cejade Hi sto se misli 
kao cejade (u nekoliko primjera vrag). Imenemi. 
mojimi. besi izdenutt. Domentijanb 137. Ako li 
bi doslo do togaj vremena, tere ne uzmoze go- 
spodint Vlki. drtzati zem}u srtpsku, nu ga iz- 
denu Ugri ili Turci. Mon. serb. 215. (1390). Upi- 
sasmo listb nasemu knozu u Stont, ako je koji 
61ovekt dobegalt da ga izi,reno. Spom. sr. 1, 64. 
(1405). Izreni nih is crikve. Narucn. 48a. Djavle 



izagnati ima. 99*. Izagna Adama iz raja. Korizm. 
9b. Izrene te iz hi2e. 52b. Izdeni, izdeni, po- 
doban nije za nas. M. Vetranic 2, 213. Neka 
me vratari od raja no iSdenu. 2, 217. Cepimir 
Nimce pod mac obrati i izgna ih. Dukjanin 25. 
I hoti pak po tom Adama i 2enu iz raja s sra- 
motom gole da izrenu. H. Luci6 243. I5deni 
ovo tri. N. Na}eskovic 1, 273. Ako ju izagnem, 
strah mo je, da no propovije. M. Dr5i6 194. I 
trgovce iz templa izagna. Postila. h3b. Nekte- 
naba iz carsbva izagnavsi, da blago svoje k sebi 
vazmemo. Aleks. jag. star. 3, 220. Za ovo ga * 
Bog izagna iz raja. M. Divkovic, nauk. 9b. Izene 
ga iz svoga dvora. 33b. Koga li ti izreneS iz 
crkve. 263a. Izagna hudobu. B. Ka§ic, in. 54. 
Hotijahu ga oci izagnati. 71. ZaSto mi ne mo- 
gosmo izarnati nega? I. Bandulavic 176*. mar. 
9, 27. Od nafina za izagnati hudobe. M. Orbin 
6. Oruzjem bo tijom porazi Ugre, i izagna priko 
gora. I. Gundulic 427. Er s 6e§koga za sve 
Praga da je izagn'o odmetnike. 451. Ako ti 
izagnes, ko ce mene prijat? A. Georgiceo, nasi. 
348. Sto ffa prije ne izagnes od tebe? I. Drzic 124. 
Nede nas izagnat od sebe. 315. Iz nijesta pakje- 
noga jos me hodes izagnati. G. Palmotic 2, 456. 
Boj nam gorki sprav^ opeta, da izagne pun si- 
losti nas iz tamna joster svijeta. 3, 9b. Ali cejad 
da sumniva ne izagnu ga rodne iz strane. 3, 124b. 
Ni me izagnal od sebe. P. Radovcid, nac. 229. 
Iz koje izarna Isus sedara vragova. 1. Ancid, 
ogl. 4. Mi ne mogosmo izarnati dijavla... apo- 
stoli ne mogose djavla izagnati. 172. Za to ga 
izarna iz reda. svit. 31. Ako me ti izagnes, ko 
me de primiti? V. AndriiaseA'id, dev. 29. Izagnat 
svekoliko vojstvo ugarsko ispod mira. P. Kana- 
velid, iv. 236. Jer mu izagnati vojsku bude sila 
prika. 474. Ne izarni mene na svrsi. P. Posi- 
lovic, nasi. 90b. 2a neposlu izarna oca Adama 
i mater Evu iz raja. 121^. Nemoj mene izar- 
nati. 148a. Tko izarne dobru zenu izgoni svako 
dobro od sebe. cvijet. 35. Da ne bi stavio pro- 
klestva na nega i iz puka izagna'. S. Margitid, 
ispov. 114. Naj posli iz kude ga izrene. fal. 141. 
Ter vas ne izrenu na dvor. 145. Izagnavsi nih 
po boju iz Ravene. J. Kavanin 210b. Majku 
izagna s Smederova, cadka s stola despotova. 
234b. Sarazenske vojske smine ki izagna iz Ita- 
lije. 241a. Izagni )udi klete. I. Dordid, salt. 11. 
Iz ne Gospodin Isukrst sedam djavola izagna. 
J. Filipovid 1, 249a. Hotedi ga oni izagnati iz 
spile, v. M. Gucetid 210. Kad nas spasitej izagna 
iz crkve one. Ant. Kadcic 33. Da se ne bi po- 
nukovali muzevi izagnati zene. J. Matovic 423. 
Izagnati iliti otirati vragove iz tilesa koja su 
oni osvojili. I. Velikanovid, uput. 3, 466. Izagni, 
Xazaranine, davla. I. J. P. Lucid, razg. 51. Kada 
je i nih pridvojstrucitim konopcem sve kolike 
na dvor izagnao. D. Rapid 4. A nevjesta za nim 
potrupacko, iz b'jele g'a izagnala kule. Nar. pjes. 
vuk. 3, 353. Izagna' bi Kolasinske Turke. 4, 315. 
Izagnase base i subase. 4, 433. I izagnali neke 
Crnogorce. 5, 536. Ude Isus u crkvu Boziju i 
izgna sve koji prodavahu. Vuk, mat. 21, 12. Izaz- 
deni narod patrijaru, a mene postavi mjesto nega. 
S. Ijjubisa, prip. 147. Ne mogase odoliti Turkom, 
nit' iz tijesna izagnati klanca. Osvetn. 3, 112. 
Svi pamtimo, kad Srb izgna Turke. 6, 24. — « 
ovijem se primjerima shvaca metaforidki : Gresnik 
Boga koji ga je stvorio i odkupio izrene iz svoje 
duse. M. Divkovid, bes. 19b. u oni cas iz sebo 
Isukrsta izene. 120b. — b) objekat je zivotina. 
Pastijer izagne i izvrzo iz stada jednu ovcu gu- 
bavu. I. Drzid 201. Volove izagna. S. Rosa 53a. 
Pocekaj me, jedna poturice, dok izarnem vole 



IZAGNATI, II, a. 



118 



IZAGNITI 



na uvrate. And. Kaci6, razgov. 241. Svi u goru 

stoku izagnase. Pjev. cm. 70b. Kazemo mu da 

izrenu receno syoje blago iz steta manastirskije. 

G. Zeli6 272. Cobanica mlada na popasak ovce 

izagnala. Osvetn. 1, 52. — u ovom je primjeru 

iivotina i subjekat. Izagnala su§a rogusu. Nar. 

posl. vuk. 97. — c) objekat je sto nezivo, ali tje- 

lesno. — samo u jednom primjeru. Pusti da 

izagnem trun iz oka tvoga. S. Rosa 78^. — d) 

objekat je sto dusevno Hi umno. — aa) objekat 

je duh (izagnati duh iz tijela = ubiti). Izgonis 

^ er mene iz doma ti sada, — I duh cii joste tvoj 

izagnat iz tijela. M. Bunic 32. — bb) objekat 

je svjetlost, tama, sjena itd. (qlagol je u prene- 

senom smislu). Hotiju6i uljesti tamnost, od po- 

trebe je da na prvo izrene svjetlost. M. Div- 

kovi6, bes. 287^. Jer docim sred mraka tmastu 

sjen studenu od zlatnijeh od zraka strijelanja 

iidenu. I. Gundulid 15. Noci slijepa, gluha noci, 

ah, da mi je ufat mo6i, da smrknute tvoje sjeni 

nede izgnat zora bijela! 241. — amo moze pri- 

padati i ovaj primjer: Bog suncani jur iz mora 

zrake svoje mece i k nebu put uzima, da sne 

izagnu tamne svima. I. Gundulic 28. — cc) objekat 

je tjelesno Hi dusevno stane, osjecane, te subjekat 

cini da ono nestane kod drugoga koga: Izagni 

iz nega svu slipodu od srca. B. Kasi6, rit. 11. 

Izagni svu slipodu od srca negova. 29. Da iza- 

gnes od mene svu mod meni suprotivnu. V. An- 

drija§evi6, put. 110. Koja ne mogu izarnati nase 

ubostvo. P. Posilovid, nasi. 21t>. Izarni tminu 

od moga 2ivota. 72*. Izarni tavnosti unutrine 

duse moje. 76*. Bolesti sve pameti i tila od nega 

izarni. L. Terzid 14. Izagni iz liega svu slipodu 

srdca. 167. Ki s ufanjem i zezinom izagno je 

kugu svojim Kotorinom. J. Kavanin 308*. Moli 

ga, da i2dene iz srcah nasijeh svaku oholost. I. 

A. Nenadid, nauk. 241. Kako izagnemo oblast 

djavla iz diteta. L. Vladmirovid 12. Mrak ne- 

znana i zlobe izmedu brade vase izagnati. D. 

Obradovic, 2iv. 51. Jere danas jesam se privario, 

da dangubu milostju Bozjom uzezon, s ovoga 

svita sasvim izkorenim i izagnam. D. Rapid 145. 

— dd) objekat je kao kod cc), ali subjekat cini 

da kod nega satna nestane objekta. Molim te, 

izdeni, gospoje, vas jed taj naj br2e na meni, i 

s Bogom ostavaj ! N. Najeskovid 2, 94. Izagnite 

inoranciju iz vas. M. Dr2ic 224. Ispuni svak 

voju i misal i2deni. 427. Ako si malo nepomniv 

izagnati tu misal. A. Komulovid 10. Molitva za 

izagnat zle misli. B. Kasid, nac. 97. Ostavit me, 

da zvir prika svoj na meni glad izdene (vidi i 

u Mikajinu rjecniku). I. Gundulid 46. Izreni svi- 

tovna i svaku prigrihu. A. Georgiceo, nasi. 326. 

Izagnade iz svoje duse zlobe i grijehe. I. Drzid 

125. Tvoju mlados razveseli i izdeni zle nemire, 

ki su tvoje srce smeli. G. Palmotid 1, 32. Tja 

lakomos svak prokletu iz svojega srca izagni. 

3, 151^. Ako nisam uput izarnao od mene svaku 

tastu slavu. P. Posilovid, nasi. 108*. Izarni one 

misli i reci . . . 133b. Otarite vase suze, izagnite 

va§ plad. A. d. Bella, razgov. 207. Ako mrzi- 

jenstvo na iskrnega ne izagnemo sa svijem iz 

nasega srca. S. Rosa 104a. Zdravje na dvor dok 

izrene (prozdor). V. Dosen 174a. — e) u jednom 

primjeru xvin vijeka stoji metaforicki : izagnati 

na rt od igle saznacenem: sve ili posve istuma- 

citi. Sada se vladaj po zlameni koja ti ozgor 

ka,za,(hj, niti mogu svaka na rt od igle izagnat. 

M. Zoricid, aritm. 47. — f)u jednom primjeru 

XVI vijeka stoji neprelazno impt. izdeni sa zna- 

cenem: idi ca! Ne vala nista, izdeni. M. Drzic 

272. 

b. pasivno. Iz raja tada izagnani bismo. M. 



Marulid 102. Za svoju oholost izagnan bi iz raja. 
Narucn. 89b. Ki su s nebes izagnani. P. Hekto- 
rovid 132. Huda smrt izagnana s nebes. M. Drzic 
15. I kad bi izagnano mnoztvo, vlize Isus. Po- 
stila. r4a. Ostah i bez kderce i bez sina, iza- 
gnana jos iz grada. F. Lukarevid 230. On s ma- 
terom bi bez dijela izagnan iz kude i iz dobara 
oca svoga. A. Gucetid, roz. mar. 144. Izagnan 
,exul'. F. Vrancid, rjecn. Bude na dvor izagnan. 
B. Kasid, nac. 31. Bivsi izagnan isprid lijeca 
Bozjega. zrc. 28. Kada bi izagnan covjek od 
anjela izvan ovoga raja. M. Orbin 22. A Je- 
rina iz bijeloga Smedereva izagnana, put ugr- 
skijeh pode strana. I. Gundulid 387. Izagnate 
protira ih. F. Glavinid, cvit. 4b. Van bil bi 
izagnan. 202*. Koje su bile izagnane s pira ne- 
beskoga. I. Drzic 268. Iz svojih stani da bi 
ostali izagnani. I. Ivanisevid 113. Bi izagnan 
iz Rima. P. Radovcid, ist. 53. Da bi nevojan 
izarnat iz raja zemajskoga. I. Ancid, svit. 20. 
Za to bise izarnati od Boga. 45. Da su na sudu 
od nih u vijek izarnati. 53. Izagnanu iz svjet- 
losti on de vojsku rasprsati. P. Kanavelid, iv. 
142. Izarnat jest post sveti iz kuda bogatije. 
P. Posilovid, nasi. 46b, Q covicanstvo izarnato ! 
cvijet. 54. Izarnat od svoga otacastva. 182. Ple- 
mide izagnane opet u grad cini priti. J. Ka- 
vanin 183a. Ne hted gledat izagnate i sinovce 
van iz Rima. 381*. Svaka necas izagnana bit 
de. 5l4a. A ovi (Adam) bi izagnan iz raja ze- 
majskoga u nevoje. J. Banovac, razg. 96. I 
k tebi vapijemo izagnani sinovi Evini. 143. Iza- 
gnani ste vanka. S. Rosa 113b. Izagnan je iz 
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Poglavica ovoga 
svijeta izagnat bi izvan. J. Matovid 322. Daklo 
mi izagnani sinovi Eve. 440. Sto po dvoru mrzla 
stoka vreci iz svojijeh staja izagnana. Osvetn. 
1, 20. 

C. sa se, pasivno. Duhovnici, kojiht nesutt po- 
stavili duhovnike, da izdenutt se. Zak. dus. pam. 
saf. 30. Ako se koji clovekb prislact najde, da 
se izbrene vant. Spom. sr. 1, 32. (1400). Da iz- 
renet se necestiti. Korizm. 42a. Pace bi se imale 
izagnati izmeu Judi one mladice. B. Kasid, per. 
92. Poglavica ovoga svita izarne se vanka. I. 
Bandulavid 225b. joann. 12, 31. Ali otrovna huda 
zloba, ka za tudim raspom smagne, nade varku 
u to doba, da iz svijeta on se izagne. I Gun- 
dulid 327. Hrle naglo svi kolici, da prije car se 
s stola izagne. 519. Sinovi od krajestva izar- 
nace se u tmine izvanske. I. Ancid, ogl. 83. Da 
se izrene svaka izpraznost. M. Radnid 123*. Iz 
grma, iz koga se je jednom kuna izagnala, i opet 
de se izgnat. (D). Poslov. danic. 34. Docim se 
dva covika ne izrenu iz Persije. S. Margitid, fal. 
92. Ignatija skinut s patrijarske stolice izagnati 
se imade. A. Kanizlid, kam. 36. Sad poglavica 
ovoga svijeta izagnati de se izvan. J. Matovid 51. 

IZAGNAVATl, izagnavam, impf. izagnati. — 
Na jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (praes. izagnavam kod izagnati 
291b), u Voltigijinu (praes. izagnavam kod iza- 
gnati), « Stulicevu (uz izagnati). Vragove napa- 
dene u telesa izagnavase. S. Rosa 165a. 

IZAGNETI, vidi izagniti. 

IZAGNEVATI, izagnevam, impf. vidi izagni- 
vati. — Samo u Belinu rjecniku: praes. iza- 
gnevam kod izagneti 597*. 

IZAGNIO, vidi kod izagniti. 

IZAGNITI (izagneti), izagnijem (izagnim, iza- 
gnem), j;i/. istruhnuti. — Slozeno: iz(a)-gniti (koje 
vidi). — Akc. je u .svijem oblicima onaki kaki je 
u inf., osim praes. izagnijem. — Rijec je star a, 



IZAGNITI 



119 



IZAM 



isporedi stslov. izgniti , rus. narHHTB. — Part, 
praet. act. izagnio upotrebjava se i kao adj. — 
Izmedii rjecnika u Mikalinu (,putreo, putrosco, 
fraceo, fracesco'), u Belimi (izagi'ieti, izagnivara 
,marcesco' 4G2'' ; izagneti, izagnovam ,pvitresco' 
597a), u Voltigijinu (izagniti, izagnim, izagriivara 
,marcire, putrofarsi' ,verfaulen, schimmoln'), u 
Stulicevu (izagnoti, v. izgnoti), u Vukovu: (po 
jugozapadnijera krajevima) .verfaulen' ,putrefio', 
cf. istruhliti. Pokli sam izagnio i pogiriuo. B. 
Kasic, nasi. 119. U gnusobi bi izagnili. I. Drzic 
145. U grobovijoh su izagnile. 291. Sama bi 
u seb' izagnila. I. Ivanisovid 221. Ne bi li u 
sebi kripost izagnila. 289. I obraz cica tvoje 
milosti u vike nece izagiiiti. P. Posilovic, nasi. 
791'. Drvo izagnilo. M. Eadnid 187t>. Jela iza- 
gnije veoma brzo. 257'*. Tijelo ima izagniti u 
grobnici. 408''. Prilasno su razasuti i izagnili 
od rasutja nihovije grijeha. 479^. (Ova trava) 
izagne, usaline i izgine. A. Vita}i6, ist. 467. Ja- 
buka kad izagne izgubi lipotu. S. Margitic, fal. 
182. I cini izagniti svo kosti nihove. 273. Me- 
sencijo iznade da budu zivi s mrcirna svezani 
dokle bi zajedno izagnili. A. d. Bella, razgov. 33. 
Kako Lazar smrde6i izagnije. 73. Izvida ramo 
izagnilo Alderadu. I. Dordic, ben. ol. Jesi li 
gresnik od naj vecijeh u staroj zloci jur pokopan 
i izagnio? B. Zuzeri 172. Crjivo vode i izagnilo. 
119. Neka izagnem. 234. A ti 6es ziv izagnet 
u ovoj tamnici. 234. U kojim ste od toliko vri- 
mena izagnili. J. Banovac, pred. 117. Od lako- 
mije izagnili. pripov. 69. Mana niti im izagni, 
niti se crvi zalegose u noj. E. Pavic, ogl. 117. 
Onog', kome vece tilo u zemji je izagnilo. V. 
Dosen 129''. Davno bi ti trulo tile ne micud se 
izagnilo. 2063. Easpastit ce se moje tijelo, izagnet 
CO moje kosti. D. Basid 62. Sveti Jakov govori, 
da ce bogatac izagniti u puti svojoj. L. Vlad- 
mirovic 32. Jur i ona po opacinam je izagnela 
A. Kalic 585. Vas bjese vec pocrnio, ajine na 
nemu izagnile. Nar. prip. vuk.'"' 252. 

IZAGNIVATI, izagni vara, irupf. izagniti. — 
U Belinu rjecniku: praes. izagnivam kod izag- 
neti 426^^, i u Voltigijinu: praes. izagnivam kod 
izagniti. 

IZAHODITI, izahodim, impf. vidi ishoditi — 
Slozeno: iz(a)-hoditi. — xvii i xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (v. ishoditi). Operi 
mene u vodi koja iz nih izahodi. I. Ivanisevic 
100. Sunce u jutro gdi izahodi. A. Vitajic, ist. 
189*'. Kako iz zemje travica izahodi. 282. Za 
osvetiti pogrdu ucihenu Bogu, izahodi goruc, Jut 
i veoma rasrden. A. d. Bella, razgov. 521. 

IZAHVA^IVATI, izahvajujem j izahvajivam, 
pf. posve (mnogijem rijecima) zalivaliti. — Slo- 
zeno: iz zahvajivati. — U Stulicevu rjecniku: iz- 
zahvajivati, izzahvajivam ,singularibus verbis gra- 
tias agere', i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. 
Budmani. 

IZAIJA, m. vidi Isaija. U dni one rece Izaija 
prorok. Bernardin 3. Rastrze Izaiju. M. Marulic 
87. S. prorok Izaija. E. Pavic, ogl. 342. 

IZAIJIN, adj. koji pripada Izaiji. Prorocanstvo 
Izaijino. I. Drzid 8. 

IZAK, m. vidi Isak, I vaspet rece Izak sinu 
svomu. Bernardin 41. gen. 27, 20. Ter srce ti 
riegovo pravedno u mjesto Izaka prija mu pod 
jedno N. Dimitrovi6 68. Po noj ima Izak od 
Eobeke neplodne Jakoba oca. A. Gucetic, roz. 
mar. 4. Izak sin Abrama. roz. jez. 115. Svoza 
Izaka. F. Lastric, ned. 211. Nauciti mozemo od 
Izaka cisto6u. E. Pavic, ogl. xni. Kada se sin 



stariji Izaka prvorodite|a vrati iz po]a. D. Basid 
39. Taj cas usto je Abram, zazvo Izaka. A. Kalid 
370. 

IZAKLATl, izakojem, pf. posve zaklnti. — Slo- 
zetio: iz-zaklati. — Od xviii vijeka. Svega zubi 
izaklase. S. Margitid, ispov. 263. (Vojska) sto 
je )uto zaostrila zube, dok krajinu izaklala jutu. 
Osvetn. 7, 76. Ne ostala niz Dunaj palanka, na 
kojoj se niste izaklali. 6, 44. — U nase vrijeme 
M Lici s drugijem znacenem : kojuci se (u pre- 
nesenom sinislu: rveci se, trudeci se) dohiti. ,Edva 
sam, brate, to ja od noga i to iz zive muke 
izakla". ,Ma edva evo od planinke uz kruv nesto 
i sira izakla'. ,Nu, ako ti to od nega izakojos, 
vala si onda junak'. J. Bogdanovid. 

IZAKl^ESTIVATI, izak|est«jetn i izaklestivam, 
impf. vidi iskjestivati. — Snmo u Belinu rjec- 
niku : izakljestivati , izakljcstivam ,forcipe tor- 
quere' 115'', i u Stulicevu: izakjestivati, izak)e- 
stivam ,forcipe torquere' ; izzak[estivati , v. iz- 
kliJGstiti. 

IZALAZAK, izalaska, m. vidi izlazak. — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Na izalazku cinio je 
uzoti u svoju armadu nike vojnike. A. Tomikovid, 
ziv. 233. 

IZALAZITl, izalazim, pf. vidi izlaziti. — Slo- 
zeno: iz(a)-laziti. — U Vukovu rjecniku. 

IZALAZENE, n. djelo kojijem se izalazi. — 
U Vukovu rjecniku. 

IZA^EPIVATI, izajepivam, pf. samo u Stu- 
licevu rjecniku: izajepivati, izajepivam, sve za- 
lijepiti ,omnia glutinaro''. — Slozeno: iz-za}e- 
pivati. 

IZAM, izma, m. postaje od iste osnove od koje 
je i glagol izeti (koji vidi), te bi pravo znacene 
bilo: djelo kojijem se izimje, ali je cesto drukcije 
i nije jasno. — -a- stoji u nom. i ace. sing. mj. 
negdasnega b. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Danicicevu (izLmt ,sumptio, exactio; ex- 
ccptio'). a) u ovijem naj starijim primjerima kao 
da znaci uzimane, otimane. Ako veruje Vlaht 
Srbb|ina, da se pri predt. banomt, a inomu Vlahu 
da ne bude izma. Mon serb. 25. (1234—1240). 
(5to se ucinilo pree ili (po)sle, da se pri,^ a da 
ne izma, nt da je pravtda. 30. (1240). Sto se 
cinilo pre i posle, da se pri, i da ne iztma . . . 
Jako veruje Vlaht Serbjina, da se pri predt 
banomt; i inomu Vlahu i inomu Serbjinu da ne 
istma. 33. (1249). — b) u ovima kao da znaci 
sto i izuzetak, ali moze biti u kojemu znacene 
kao kod c). Vse imL tozi zapisa cartstvo mi bezt 
izma, vse sto se obreta na tojzi zemJi, da si ima 
i drtzi gradt Dubrovnikt. Mon. serb. 165. (1357). 
Nih blago s zivinom prcz izma porubiv. M. Ma- 
rulid 16. Iz licca gdi joj vri bez izma sva slados. 
S. Mencetid 61. Vapiju bez izma sve me dni. 
310. Prcz izma bi pobijena strana krstjanska. 
Dukjanin 4. Sad rasuta prez izma vidjahu se. 
P. Zoranic 71*. Kih zaskocise prez izma pobise. 
B. Krnarutid 31. Hote prez izma, bez vere blago 
da pozere. 37. — c) bez izma i preko izma ja- 
macno znace u ovijem primjerima : bez mjere i 
preko mjere. nije jasno kako je ova rijec dobila 
ovako znacene. Misli izpi'azne i rici, lazi od sale, 
i smiji brez izma. J. Banovac, uboj. 18. Bijase 
jedna divica, koja brez izma pedipsavase svoje 
tilo. M. Zoricic, zrc. 124. Sticudi ga muce ga 
brez izma. L. Vladmirovid 32. On je bio mukao 
i stidjiv preko izma. M. Pavlinovic , rad. 73. 
Nikad mu nije bilo preko izma radne. 107. I 
sto age preko izma traze. Osvetn. 2, 114. — d) 
u jednoga pisca xvii vijeka ne razumije se zna- 



IZAM 



120 



IZASIPATI 



cene, u drugom primjeru moglo bi biti kao Jiod 
b) ill Jcod c); ali u prvom i trecem jamaino nije 
tako. (Rika) stotino stablenje s izmom podrjiije. 
I. T. Mrnavic, osm. 106. Brez izma podrise odoru 
bogatu. 127. Svi zmaji }uti s izmom zagubismo. 
174. 

IZAMLACENE, n. djelo kojijem se izmnlati 
(vidi izamlatiti). Samo se uzdrzi u izamlatjenju. 
A. d. Costa 1, 173. 

IZAMLACIVATI, izamladujem i izamladivam, 
pf. posve zamlatiti (zamlacivanem izbiti). — Slo- 
zeno: iz-zamla6ivati. — U jednoga pisca xviii 
vijeka. Lice izamladivano, izap|uvano. A. Kalid 
461. i u na§e vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

IZAMLATITI, izamlatim, pf. izmlatiti. — Slo- 
ieno: iz(a)-mlatiti. — Nema potvrde glagolu nego 
samo verbalnom supstantivu izamladene (koje vidi) 
u jednoga pisca xviii vijeka. 

IZAM^ETI, izimejem, pf. posve saw]eti. — 
Slozeno: iz(a)-m)eti. — U nase vrijeme. Evo ce 
se moje sad izamjeti. Nar. prip. vuk. 201. Kad 
se 6osino izameje. 201. Dok se sve izameje. 202. 
, Since je veliko zito u mlin nagnato; vaj jeli 
no6as sve izmjeveno?' J. Bogdanovic. 

IZANCITI, izancim, pf. samo u Stulicevu rjec- 
iiiku: izzanciti, v. odzanciti. — Postaje od iz i 
zamka nastavkom i. 

IZANDATI, izandam, pf. pokvariti se (o suknu 
kad dugo lezi). — Bice slozeno: iz-andati, ali sc 
ne moze znati postane ovome glagolu; jamacno 
je tuda rijed. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vtikovu: ,sich verliegen' .jacendo cor- 
rumpor (de panno)'. Minderluk jako izbledeo i 
izandao. M. D. Milicevic, zim. vec. 52. 

IZAPIEATI, izapiram (izapirati, izapirem), 
impf. izaprati, vidi 1. i 2. ispirati. — Od xvin 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu: izapirati, 
izapirem, v. izaprati (ali ovoga nema). Izapirem 
tebe, ajere. J. Banovac, blagosov. 264. Kako 
voda izapira gnusobe s tijela. S. Eosa 54^. U 
nem utrobe zakolnica . . . izapirahu se. 64^. 

IZAPLAKATI, izaplacem, pf. vidi 1. isplakati. 

— Slozeno: iz(a)-plAkati. — Samo part, praet. 
pass, izaplakan u Belinu rjecniku: ,elutus' 428^^. 

IZAPJ^UVATI, izapjuvSm, pf. posve popjuvati. 

— Slozeno: iz-zapjuvati. — V jednoga pisca xvni 
vijeka. Lice izamlacivano, izapjuvano. A. Kalid 
461. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

IZAPEANE, n. djelo kojijem se izapere. — 
Stariji je oblik izapranje. — Izmedu rjecnika u 
Stulicevu. Bude grihov mojih odpusdenje i krivin 
puno izapranje. M. Alberti 401. Imas nasle- 
dovati s 6estijem izapranjem. V. Andrijasevi6, 
put. 47. 

IZAPEATI, iziperem, pf. vidi isprati. — Slo- 
zeno: iz(a)-prati. — Akc. je kao kod izabrati. — 
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.proluoro'), u Be- 
linu (,eluo' 428a), u Vukovu (vide isprati). 

a. aktivno. BiSe ju izaprala. P. Vranci6, ziv. 
92. Izapravsi grihe prednega zivota. B. Ka§i6, 
rit. 48. Eijekom od suza moje gnusobe izaprati. 
V. Andrijaievid, put. 26. Mo'e sam zaman s nimi 
ruke izapral. A. Vitajid, ist. 225a. Izaperi sto 
se godir smradna nahodi. P. Knozevid, pism. 164. 
Izaprati od svako greSne gnusobe dusu. S. Eosa 
45a. Koji de vas krstit i izaprati duhom. 46a. 
Izaprati prste od svetoga u)a. Ant. Kadcid 179. 
Va}a kace s studenom vodom zdravo izaprati. I. 
Jablanci 209. Ja du tvoje izaprati platno. Nar. 
pjes. vuk. 2, 121. 

b. pasivno. Svetim krstom izaprana. M. Ma- 



rulid 314. Burad izaprana. P. Bolid, vinodjel. 
2, 260. 

c. sa se. 

(i) pasivno. Na dno se slegne tezak pra§ak 
koji se posle izapere. D. Popovic, poznav. rob. 
84. Talog se izapere. 126. 

h) rejleksivno. Izaperi se u krvi. V. Andrija- 
sevid, put. 45. Na kladencu se bistre vode iza- 
prati. 280. Da so mogu nima podpuno izaprati 
od svijeh nepomstva. 406. U krvi se izapra 
svojih necistih zrtva. Blago turl. 2, 35. 

IZAPSOVALAC, izaps6vaoca, ?». covjek koji 
izapsuje. — U Belinu rjecniku: ,injuriator' 404a, 
i u Stulicevu: ,conviciator'. 

IZAPSOVALICA, /. zensko cefade koje izap- 
suje. — U Stulicevu rjecniku: ,quae conviciatur'. 

IZ APS O VANE, n. djelo kojijem se izapsuje. 

— Stariji je oblik izapsovanje. — U Belinu rjec- 
niku : izapsovanje ,convicium' 403^ ; ,conculcatio' 
711b, i u Stulicevu. 

IZAPSOVATI, izapsujem, pf. vidi ispsovati. 

— Slozeno: iz(a)-psovati. — Akc. kaki je u praes. 
taki je u impt. izapsuj ; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, iza- 
psova i part, praet. pass, izapsovan. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,strapazzare 
con parole' 71 1^), u Voltigijinu (,ingiuriare, oltrag- 
giare, sgridare, aflfrontare' ,bescliimpfen, schma- 
hen'), u Stulicevu (.maledicta in aliquem conge- 
rere'). Tko bi ga izapsovao. B. Kasid, fran. 97. 
Ja bi rada da vas izapsuju. M. A. Eejkovid, sat. 
E3'>. Sad ga izapsuj. I. J. P. Lucid, razg. 125. 
Izapsovat roditeje. A. Kalid 341. 

IZAEAMENICA, /. vidi -poramemca.. — U nase 
vrijeme. Ako se dobro izaramenica ne potegne. 
Magaz. 1868. 60. 

IZAENANE, n. djelo kojijem se izdene (vidi 
izagnati, I, 3). — Stariji je oblik izarnanje. Mis- 
nika z\i(h) vicne izarnanje. I. Ancid, ogl. xxv. 

IZAENATI, vidi izagnati. 

IZASATI, izasem, pf. isisati. — Slozeno: iz(a)- 
sati. — U nase vrijeme u Lid. ,Luci to tele! 
izasalo bi ved, da 'e vime ko bunar'. J. Bog- 
danovid. 

IZASEBICE, adv. vidi izasobice. — Od xviii 
vijeka. Tri jutra izasebice prinese na grob. I. 
J. P. Lucid, izk. 37. Da si ne jednoga muza, 
nego sedam izasebice umorila. A. Kalid 391. 
Vidjet prvi vecer ne jednoga muza, nego sedam 
izasebice na svojijem rukama izdahnut. 391. 

IZASIJEVATI, izasijevam, impf. izasjati, vidi 
2. isijevati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — 
U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjeinika 
u Belinu (praes. izasivam kod izasjati) i u Stu- 
licevu (kod' izasjati). Svej to vedma u nemu 
mudros izasivase. S. Eosa 189b. 

IZASIPALAC, izisipaoca, m. covjek koji iza- 
sipje. — U Stulicevu rjedniku: ,evacuans'. 

IZASIPALICA, /. zensko cejade koje izasiple. 

— U Stulicevu rjecniku: ,evacuans'. 
IZASIPANE, n. djelo kojijem se izasipje. — 

U Stulicevu i u Vukovu rjeiniku. 

IZASIPATI, izasipjem i izasipam, impf. iza- 
suti, vidi isipati. — Kao kod isipati treba raz- 
likovati dva glagola: izasipati, izasipjem (i iza- 
sipam) kod kojega se akc. mijena samo u aor. 2 
i 3 sing, izasipa, i izasipati, izasipam kod kojega 
je akc. kao Jcod izgovarati. — U obliku isipati 
bila bi stara rijec, isporedi stslov. isypati, rus. 
HacMiiaxB; izasipati se javja od xvii vijeka, a 



IZASIPATI 



121 



IZASUTI 



izmedu rjecnika u Mika]inu (izasipati, izasuti 
,6vacuo') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (iza- 
sipati, izasipjem ,spar^pre, di cose non liquids' 
,spargo* 694*> ; ,votare da un sacco grano e simili' 
,effundo' 779*), u VoUigijinu (izasipati, izasipjem 
jVotare, evacuare, disaccare grano' ,ausleeren, als 
getreide), u Stulicevu (izasipati, izasip|em i iza- 
sipam jVacuare, evacuare, deplere, in evacuando 
esse'), u Vukovu: izasipati, izasipam (izasipjem) 
,ausschiitten' ,effundo'. 

a. aktivno. Jurve sam poceo biser krvi moje 
prolijevati i izasipati. F. Lastric, test. 158''. Koji 
naCin molena izgovaraju sveta pisma s rijecju 
,izasipati' (,effnndere'). J. Matovii 434. Izasipam 
prid obrazom negovijem molitvu moju. 434. Kako 
koji izasipa blago. Nar. pjes. vuk. 2, 76. Izasi- 
padete staro kad dode eovo. D. Danici6, 3mojs. 
26, 10. 

b. sa se, refleksivno. — U prenesenom smislv 
(n. p. krastama po Ujelu). — U Vukovu rjec- 
niku: ,ausschlagen' ,erumpo' s primjerom: Iza- 
sipaju se ve6 kraste po nemu. 

IZASJATI, izasjam, pf. zasjati is kojega mjesta. 
— Slozevo: iz(a)-sjati. — Akc. je kao kod iskon- 
6ati. — desto i metaforicki, tako jc u naj sta- 
rijim primjerima. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (izasjati sunce, izasivam ,na- 
scere del sole' ,diesco' 504'J) i u Stulicevu (iza- 
sjati ili izasivati sunce, v. svanuti). Istina od 
zemje izasja i pravda s nebes pozri. M. Alberti 
49. Kako da vas puk ufase u visoj ga vidjet 
cesti, ka mu izasjat svjetja imase iza mraka zle 
bolesti. J. Palmotic 39. Ke ti sunce izasjat ce 
mene u brizi ostaviti. 159. Vrata zdrava s kijeh 
zrak svijetu izasjo je. B. Betera, cut. 116. Taj 
cas odizgar izasja svjetlos. I. Dordid, ben. 49. 
Kako sunce bjese izasjalo. S. Eosa 86*. Kad 
zlamenje sina medu oblacima izasja. 137^. 

IZASJAVATI, izasjavam, impf. izasjati. — Akc. 
je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka. Odkle 
sunce izasjava. I. Dordic, salt. 369. 

IZASJECI, izasijecem, pf. isjeci. — Slozeno: 
iz(a)-sje6i. — Akc. kaki je u praes. taki je i u 
impt. izasijeci ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki 
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izasijece (u istocnom 
govoru izaseci, izasdcem, izasece ; u zapadnom 
izasidi, izasicem, izasice). — U nase vrijeme. Te 
mi moju izasijece vojsku. Nar. pjes. vuk. 5, 398. 
Da te svu na komade izasijeku. Nar. prip. vrc. 
79. Turci ih sve izasijeku. S. ^ubisa, prip. 186. 
Dok ga Turci na komade izasijeku. pric. 11. 

IZASLANAC, izaslanca, m. izaslan covjek (i u 
osobitom smislu). — isporedi izaslanik. — U nase 
vrijeme kod pisaca. Izaslanac ,aussendling'. Jur. 
pol. terminol. 51. Izaslanac ,emmissar'. 164. Iza- 
slanac ,aussendling'. B. Sulek, rjecn. 

IZASLANIK, izaslanika, tn kao izaslanac (ali 
u osohitom smislu: covjek koji je od kojega ce- 
{adeta ili druslva poslan kamogod da opravi 
kakav posao). — U nase vrijeme kod pisaca. Iza- 
slanik ,abgeordneter' , delegate'. B. Petranovid, 
rucn. knig. 23. i u Sulekovu rjecniku: ,abge- 
ordnete'. 

IZASLAIsTE, n. djelo kojijem se izasaje. Iza- 
slano ,aussendung'. Jur. pol. terminol. 51. ,emmis- 
sion (,aussendung)'. 164. 

IZASLATI, izasjem (izasajem), pf. poslati iz 
kojega mjesta. — Slozeno: iz(a)-slati. — Akc. kaki 
je u praes. 1 sing, izasjem taki je u ostalijem 
oblicima istoga vremena, osim 1 i 2 pi.: izasj^mo, 
izas}ete, i u part, praet. pass, izaslan; u osta- 
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. (i u cijelom 



praes. iz^§a}em), osim impt. izasaji. — Od xvi 
vijeka. Pravda nih van izaslavsi. Mon. croat. 
337. (1585). A naprijed su zorora izaslani custi 
Judi. Osvetn. 4, 24. Izaslati ,aussenden'. Jur. 
pol. terminol. 51. Izaslati ,abordnen'. B. §ulek, 
rjedn. 

IZASMIJATI SE, izasmijem se, pf. ismijati 
se. — Slozeno : iz(a)-smijati. — Akc. se mijena 
u aor. 2 i 3 sing, izasmija, i u part, praet. act. 
izasmijao, izasmijala. — U nase vrijeme. Barem 
da se dobro izasmijem. Nar. pjes. vuk. 5, 516. 
Kad se svi tako izasmiju i nagovore. V. Vrcevid, 
igr. 17. Knez se nim izruga i izasmije. S. ;^u- 
bisa, prip. '205. 

IZASNITI SE, izisnim so, pf. (kao posve) sniti 
se. — Slozeno: iz(a) sniti. — U narodnoj pjesmi 
XVIII vijeka. Ovo mi se nocaske trudan sanak 
izasnio. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 20. 

IZASOB, adv. vidi izasobice. — U nase vri- 
jeme u Dubrovniku. U Dubrovniku se kaze izasob 
i izasobice. V. Bogisid u Nar. pjes. bog. 363. 

IZASOBICE, adv. vidi zasobice i zasopce. — 
isporedi izasob i izasebice. — U Dubrovniku od 
XVIII vijeka. Ti si uprav u malo doba kuso iza- 
sobice dva bica Bozja. A. Kalid 563. Ko ore 
tudu nivu deset godina izasobice. V. Bogi§id, 
zborn. 403. 

IZASPATI SE, izaspim se, pf. vidi naspati se. 

— U nase vrijeme. Ako se izaspim, sve cu ti 
kazati. S. j^ubisa, prip. 145. 

IZASKANE, n. djelo kojijem ko izasere Hi se 
izasere. — U Stulicevu rjecniku. 

IZASRATI, izaserem, pf. seruci ispustiti sto 
iz sebe. — nepristojna rijec. — Slozeno: iz(a)- 
srati. — Akc. je kao kod izagnati, izazeuem. — 

— Od XVIII vijeka (vidi kod b). 

a. aktivno. — U Vukovu rjecniku: ,heraus- 
scheissen' ,procaco' s primjerom: Koji negovu 
iglu izjede, onaj treba cuvalduz da izasere ,wer 
seine (des bosen machtigen) nahnadel frisst, muss 
dafiir wenigstens eine packnadel sch ' 

b. sa se, refleksivno, posrati se (do voJ,e, mnogo). 

— U Belinu rjecniku : izasrati se na tkoga ,scon- 
cacare, ciofe cacare addosso' ,concaco' 657*; u Stu- 
licevu : ,ventrem cum voluptate quadam exone- 
rare' ; u Vukovu : ,laxieren' .evacuari'. 

iZASEED, praep. vidi isred. — Sastavleno: 
iz(a)-sred. — jednoga pisca xvii vijeka. Izva- 
djeni po nemu izasred smrada od bludnosti. B. 
Kasid, fran. 109. 

IZASTOJATI SE, izastojim se, pf. odijeliti sc, 
razdijeliti se, razluciti se (?). — Slozeno: iz(a)- 
stojati. — U jednom primjeru xviii vijeka. Po- 
topi (slaninu) u vodu neka se izastoji od soli. 
J. Vladmirovid 42. 

IZASTRIJELITI, izastrijelim , pfistrijeliti, 
vidi izastrijejati. — Slozeno: iz(a)-strijeliti. 

IZASTEIJE:^ATI, izastrijejam, impf. vidi istri- 
jelati. — Postaje od izastrijeliti (kojeinu obliku 
nema potvrde) kao istrijejati od istrijeliti. — U 
jednoga pisca xvi vijeka. Dokle izastrijana duh 
svoj izpusti. F. Vrancid, ziv. 57. 

IZASU6e, w. djelo kojijem se tzaspe. — U 
Stulicevu rjecniku : (sa starijim oblikom) izasutje. 

IZASUTI, izaspem (izaspem), pf. sipajuci uci- 
niti da sto (sitno ili zitko) iz cega izide. — ispo- 
redi isuti. — Slozeno: iz(a)-suti. — Akc. je u 
praes. kod Vuka i Danicica izaspem, ali je u 
Dubrovniku izaspem sto bo}e odgovara akcentu 
prijedloga iza (vidi kod iz); taki je i u aor. 2 i 
3 sing, izasu, u part, praet. act. Izasuo, izasula (u 



IZASUTl 



122 



IZATKATI, b. 



Duhrovniku izasula), u part, praet. pass. Iz&sut; 
u ostalijem je oblieima onaki Tcaki je u inf. (impt. 
izaspi). — Po svoj je prilici (u obliku isuti) stara 
rijeCj vidi kod izasipati (vidi i isuti. F. Miklosid, 
lex. palaeoslov.2). u nasemu se jeziku ,jav]a od 
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod 
izasipati) gdje se naj prije naliodi, u Belinu (,vo- 
tare da un sacco ^rano e simili' jeffundo' 779a), 
u Voltigijinu (izasuti, izasipjem ttz izasipati), u 
Stulicevu: .saccum (frumento, fabis etc. plenum) 
evacuare, deplere, exhaurire'; u Vukovu (izasuti, 
izaspem ,ausschutten' ,effundo'). 

a. aktivno. a) ohjekat je sto tvrdo i sitno. A 
kad Nenad svoj' izasu blag-o. Nar. pjes. vuk. 2, 76. 
— h) ohjekat je sto zitko. Odadni (bure) i zejtin 
iz nega izaspi. Z. Orfelin, podr. 208. Vodu izaspi 
u zemjane cinije. P. Bolic, vinodjel. 2, 32. — c) 
u prenesenom smislu. Izaspu toliko mlostvo griha. 
F. Lastric, svet. 127*. Izaspite, to jest ocitujte 
prid nim srca vasa. J. Matovid 435. Da bi svaka 
izasuo, to jest ocitovao. 434. Izasucu vam duh 
svoj. D. Danicic, sol. 1, 23. Narav de izasuti 
dobre vo}e i zadovojstva. M. Pavlinovic, rad. 172. 
Krsne serdar cim izasu rijeci. Osvetn. 3, 71. 

b. pasivno. Izasut ,gettato, come fuori dal seno' 
,excu8sus'. A. d. Bella, rjecn. 342'>. Izasut ,vo- 
tato da un sacco, o altro vaso, grano, e simile' 
,eflFusus'. 779a. 

e. sa se, refleksivno. a) u opcem smislu. Kada 
se pcele na dasku izaspu. J. S. Eejkovic 240. — 
b) u osobitom smislu, o koznoj bolesti, o kakvijem 
ospama. — izmedu rjecnika u Vukovu : ,aus- 
schlagen (aus der haut)' ,erumpo, prodeo' s pri- 
mjerom : Ve6 su se izasule kraste. Ako li se guba 
izaspe. D. Danicid, 3mojs. 13, 12. Ruzici se iza- 
suse (bogine) po snazi, a po lieu ne bese ni jedne 
jedine. M. B. Milicevid, let. vec. 226. 11' se na 
vam kuge izasule. Osvetn. 2, 181. Izasulo mi 
se nesto po tijelu ,ich bekam einen ausschlag'. 
B. Sulek, rjecn. kod ausschlag. 

IZASALAC, izasaoca, m. covjek koji izade. — 
TJ Stulicevu rjecniku: ,digrediens'. 

IZASASNIK, m. covjek koji izade (u osobitom, 
prenesenom smislu: koji ostavi svoju vjeru). — 
U jednoga pisca xvii vijeka. Oni nisu izasastnici 
ill apostati vire. I. Zanotti, upit. 16. 

IZASA§CE, n. vidi ishod. — Stariji je ohlik 
izasastje. — Postaje od osnove izasast (vidi kod 
iziti) nastavkom ije. — Od xv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Stulicevu (izasastje, v. izsastje). Po 
izasastju tih 10 let. Mon. croat. 69. (1447). Ka- 
kono zora pripravno je izasastje negovo. Ber- 
nardin 86. ose. 6, 3. Ki su blizu od izasastja 
sega zivota. Narucn. ^57b. Izvan sebe izasastje. 
B. Gradid, duh. 66. Cekahu dosastje Isukrstovo 
i izasastje ove zvijezde. M. Divkovid, bes. 139''. 
Molim te, smiluj se dusi mojoj na izasastju ne 
iz tijela svoga. nauk. 110a. Ne ostavivsi ni- 
jednoga zlamena svojega izasastja. I. T. Mr- 
navic, ist. 17. Oni clanak od Bozijega izasastja 
duha svetoga. I. Ancid, vrat. 214. Ulizene jest 
vrlo veselo i vrlo neveselo izasastje. M. Radnid 
10|i. Vjetar od laskana koji stoji zatvoren u 
spijah od zem|e, koji jesu dvori poglavica i kude 
goleme, s iskaiiem izasastja (stamparskom gri- 
jeskom izastastja), i hotiti izadi na postonai'dn- 
stojanstva, jest uzrok od tresne svijeta. M. Eadnid 
194a. Kada dode smrt, izasastje od ovoga svijeta 
biti de'veoma tu2no. 303a. Neka oni imaju za- 
pisanja od ulazisca i iza§asda. M. Bijankovid 141. 
Iziskovanja i !_izasa§ce od pinez. 142. Sahrani 
dusu negovu u ovi cas od izasasca I'legova. L. 
Terzic 33. Govoredi od izasastja duha svetoga 



iz obodvojice. F. Lastrid, svet. 82^. Smiluj se 
dusi mojoj na izasastju nezinu iz tila svoga. A. 
Kanizlid, laogojubn. .o24. Kuda dosli su nakon 
cetrdeset i sedam dana, od izasastja iz Egipta. 
I. Velikaaxjvid, uput. 1, 63. 

IZATASTITI, izatastim, pf. vidi istastiti — 
Slozeno: iz(a)-tastiti. — Na jednom mjestu xvi 
vijeka. Nije drzal za plin biti prikladan ka Bogu 
nego se jest izatascil vazamsi na sebe kip sluz- 
beni. F. Vrancid, ziv. 16 

IZATIRANE (izatirarie) , n. djelo kojijem se 
izatire (izatira). — U Stulicevu rjecniku. 

IZATIRATI, izatiram (izatirati, izatirem), impf. 
izatrti, vidi istirati. — U Stulicevu rjecniku: iza- 
tirati, izatiram ,actu tergere', a kod izatrti ima 
praes. izatirem. 

IZATISKIVATI, izatiskujem i izatiskivam, pf. 
zatisnuti jedno za drugijem (o mnogijem objek- 
tima). — isporedi izatisnivati. — Slozeno : iz- 
zatiskivati. — U Stulicevu rjecniku: izatiskivati, 
izatiskivam ,lagenas ac similia plura vasa obtu- 
rare'. 

IZATISNIVATI, izatisnujem i izatisnivam, pf. 
vidi izatiskivati. — Slozeno: iz-zatisnivati. — U 
Stulicevu rjecniku: izatisnivati, izatisnivam uz 
izatiskivati ; supjotine izatisnivati ,rimas explere'. 

IZATKANE, n. djelo kojije^n se izace (Hi kon- 
kretno : ono sto se izace). Imas od zlata izatkana. 
M. Eadnid 374^. 

IZATKATI, izacem (izatkam), pf. svrsiti tkane 
(objekat maze biti ne samo tkane nego i slika 
sto se nacini tkanem). — Slozeno: iz(a)-tkati. — 
Akc. kod praes. zabilezen je u Vuka i u Dani- 
cica izacem, ali vidi kod izasuti; kaki je u praes. 
izaoem, taki je u aor. 2 i 3 sing, izatka, u part, 
praet. act. izatkao, izatkala, u part, praet. pass. 
izatkan ; u ostalijem je oblieima onaki kaki je u 
inf., osim praes. 1 i 2 pi. izatkamo, izatkate. — 
S oblikom istkati bila bi stara rijec, isporedi 
stslov. isttkati; u nasemu je jeziku izatkati po- 
tvrdeno od xvii vijeka. — Izmedu rjecnika u 
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izatkan ,tes- 
suto' ,gewebt, gewirkt'), u Stulicevu (,texere, con- 
texere, textum perficere'), u Vukovu: izatkati, 
izacem (izatkam) ,fertig weben' .pertexo', u Da- 
nicicevu (isttkati ,contexer6'). 

!i. aktivno. Gospodine Boze sfemogudi, koji si 
Mqjzesa naucio uciniti uresenja i ubruse cetrdesti 
dana, koja je joster i Marija izatkala i ucinila. 
B. Kasid, rit. 269. Priprosta ga sukna odijeva 
ku mu izatka jos djetetu draga majka, slavna 
djeva. G. Palmotid 3, IB^. Kada izatkaju liihovo 
platno. M. Radnic 294a. Taku kosuju koja Ce- 
cilija zena Tarkvinija Priska prva izatka. S. Rosa 
lilda. Muze izatkaju jednu odezdu. D. Obradovid, 
basn. 447. — metaforicki. Tko ono, tko ovo, na- 
stoji svak za se, a svak, sto jo osnovo, izatkat 
uzda se. I. Gundulid 148. Zlo osnuj, a vrag ce 
izatkat. (D). Poslov. danid. 158. 

1). pasivno. Odejanija dobrodeteliju zitija svojego 
izbtkanaa. Glasnik. il, 117. Darova mu sfe sfoje 
ha]ine, pake se on obuce u jednu kako vrecu od 
kanavca priprosta i ostra tako da mnozi scinise 
da bise izatkana od struna grive konske. B. 
Kasid, in. 12. Suknicu ne rukom izatkanu i za- 
svenu veselo obuce. per. 58. I toli su po na- 
cinu izatkane sej drzave, da tko ih gleda, za 
istinu scijeni, da su zbijne i prave. I. Gundulid 
434. Altanskoga kneza oblicje ondi je ono izat- 
kano. 444. Jur knez dospje, cim na kraju od 
vijednice s jedne strane vede i cete dospijevaju 
s lijepijem redom izatkane. 444 — 445. Odiveni 



IZATKATI, b. 



123 



IZAZAVATI 



odidom izatkanom od vlasi. M. Radni6 73=*. Nosi 
hajinu izatkanu od prediva. 233". Ruho oblacim, 
koje izatkanijem sja fiudesim. I. Dordid, uzd. 41. 
Svijetlo ruho ne suhijom zlatom, nee^o sve 6iatom 
slavom izatkano. B. Zuzeri 318. Pas Jzatkan s ni- 
hovijem rukama. V. M. Gudetid 146. A bijase 
ostao nadkosujak ne sasven neg izatkan u cijelu. 
S. Rosa leOa. Tvoje ruho noka srebrom i zlatom 
izatkano pokriva Jute rane. A. Kalic 96. Vrata 
bila su nakiceua i obastrta svilom i izatkanim 
vezom od svakovrstnih prilika. A. Tomikovid, 
2iv. 130. Dolama ne bjese §ivena nego izatkana 
sva s vrha do dna. Vuk, jov. 19, 23. 

IZATKAVATI, izatkavam, ivipf. izatkati. — Od 
XIV vijeka, a izmedii rjecnika u Stulicevu (uz 
izatkati) i u Danicicevu (istbkavati). Pohvaly 
jego ventcB blazenej togo glav§ slovom izttka- 
vaju. Glasnik. 11, 113. 

IZATOVCI, Izatovaca, m. pi. selo u Srbiji n 
okrugu pirotskom. Sr. nov. 1879. 175. M. B. Mi- 
lidevid, s dun. 37. 

IZATRENE, M. djelo kojijnn se izatre. — Sta- 
riji je oblik izatrenje. — U Mikajinu rjecniku 
(izatrenje) i u Stulicevu. 

IZATRTI, izatrem (izatarem, izaterem), pf. vidi 
istrti. — Slozenu: iz(a)-trti. — Od xvii vijeka, a 
izmectu rjecnika u Mika\inu (izatrti, ocistiti ,abs- 
tergo, detergo, detergeo' ; izatrti, protrti ,frico' ; 
izatrti pilom ,seco, exseco') i u Stulicevu (izatrti, 
izatirem ,tergere, extergere, detergere, polire, ex- 
polire, perpolire, perfricare, secare'). Kada po- 
maze i izatre. M. Divkovic, nauk. 243a. Svu bi 
zalost izatrli. B. Kasid, nasi, xviii. Krivinu iza- 
trvsi. rit. 48. Izatrti prste. 76. Izatren ujem 
od cesvine. (Z). Poslov. danic. 35. 

IZATVARATI, izatvaram, impf. izatvorati. — 
Akc. je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. 

IZATVORATI, izatvoram, pf. zatvoriti sve (o 
mnogijem objektirna) jedno po jedno. — Slozeno : 
iz-zatvorati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. 
izatvora. — JJ Stulicevu rjecniku : , omnia clau- 
dere vel occludere', i u nase vrijeme u Dubrov- 
niku. P. Budmani. 

IZAUSITI, izausim, pf. vidi kod izausivati. 

IZAUSIVATI, izaiisujem i izausivam, i^npf. 
udarati zausnicama. — Uprav je impf. izausiti 
(slozeno: iz-zausiti), ali ovome glagolu nema po- 
tvrde. — U jednoqa pisca xviii vijeka. Podan 
jest mi ostan pati moje, anjel satane, tkoji bi 
me izausivao. Blago turl. 2, 162. — I pasivno. 
U obrazu bi se zaprazio, kakono da bi bio iza- 
usivan. 2, 141. 

IZAUZLAVATI, izauzlavam, pf. sve (o mno- 
gijem objektima) zauzlati. — Slozeno: iz-zauzla- 
vati. — Same u Stulicevu rjecniku: ,nodos con- 
nectere'. 

IZAVEZATI, izavezem, pf. vaja da znaci: ze- 
nuti Hi procvasti. — Slozeno: iz-zavezati (?). — 
U rukopisu (po svoj prilici) xvii vijeka pisanorn 
crkvenijem jezikom. Vt leto 7160 (= 1652) me- 
seca nojemrija 21 obrete se cvetije glagojema }u- 
bicica, i togda be trava jakoze o Georgijevu dne, 
i vsa ovostija izavezase. Rad. 1, 177. 

1. IZAVIRATI, izavirem, imp/, izavreti. — Akc. 
se mijena u aor. 2 i 3 sing, izavira. — Od xvu 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izvirati). 
Odkli voda izavire. I. Ivanisevic 95. On cini da 
obilne rike na udarac od sipke iz tvrda kamena 
izaviru. A. d. Bella, razgov. 229. Pedepse . . . 
koje iz grijeha istocnoga izaviru. S. Rosa 1731". 



2. IZAVIRATI, iz&virem, impf. izavrijeti. — U 
na§e vrijeme u Lid. ,Podne je, izaviri volove'. 
J. Bogdanovid. 

IZAVRENE, n. djelo knjijem se izavri (vidi 
izavreti). — Stariji je oblik izavrenje. — IJ Be- 
linu rjecniku (izavrenje 144b) i u titulicevu. 

IZAVRETI, izivrim, pf. slozeno: iz(a)-vreti. — 
Akc. se ne mijena. — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikalinu (izavriti ,consumi forvore'), 
u Belinu (,finir di bollire o consumarsi bol- 
lendo' 144^), u Stulicevu (izavreti, izavirem ,con- 
sumi, diminui ebulliendo, fervendo, decoqui' ; iza- 
vrjeti, izavirem ,scaturire, scatere, emanare, exi- 
lire, erumpere'), u Vukovu (izavreti, izavri ,her- 
vorsprudeln' ,scaturio'). 

ai. vruci isteci (o vodi Hi o drugom cemu zitkom, 
n. p. kod izvora). a) u pravom smislu. Ako vidis 
(u snu) da ti studenac izavri u kudi, toj prili- 
kuje veselje. Zborn. 13 1^. U kojoj svjetlosti od 
nasijeh sabaja izavrje zadosti krvavijeh kapaja. 
M. Vetranid 1, 60. Izavrje iz kamena mnoga 
obilnost od voda. A. Gucetid, roz. mar. 248. Tu- 
tako kladenac cudnovat i velicak izavri. B. Kasid, 
per. 151. Dokli iz svoga tijela trudna izavrjela 
kiv bi cudna. P. Kanavelid, iv. 26. Studenci vo- 
deni srdito izavrise. S. Margitid, fal. 109. Zasto 
su nodas studenci od u}a izavrili. 113. Izavrio 
je studenac vode zive. 114. Potocid iz visoke 
planine izavrivsi. F. Lastrid, test. ad. 102''. Iza- 
vrela je bila ziva voda. S. Rosa 185^. — b) u 
metaforickom Hi u prenesenom smislu. Ali jo pri- 
slavan i gizdav ures taj iz morscijeh dubin van 
izavril na suh kraj ? M. Vetranid 2, 57. Da iz 
moje glave budu izavrjeti obilne vode. A. Gu- 
cetid, roz. mar. 278. Od onoga studenca koji je 
iz prsi tvoji izavrio. S. Margitid, ispov. 75. U 
dusi pravednoga izavret ce jedan kladenac bistre 
vode. B. Zuzeri 130. Iz koga bi (vrila) izavrila 
neg iz mita? V. Dosen 70a. Stvar ijedna brez 
svog' vrila kako b' ikad izavrila? 263*. Odo- 
vuda neznanost i pozelene nevoje zivota i ista 
smrt izavri. I. Velikanovid, uput. 1, 3. Ona ista 
nagleda se zamijernijeh koristi, koje iz toga obvje- 
tovanja izavrjese na posvetjenje svojijeb sestara 
dumana. I. M. Mattei 8. 

b. istrositi se vruci. 1 vrilo od kada mojih suz 
poca vrit ko, ne znam ja, kada bode li izavrit. 
H. Lucid 207. 

IZAVRIJETI, izavrem, pf. vidi ispregnuti. — 
Slozeno: iz-zavrijeti. — U nase vrijeme u Lici. 
,Izavro se vo". J. Bogdanovid. 

IZAVRTATI, izavrdem i izavrtam, pf. (?) slo- 
zeno : iz-zavrtati (?). — Samo u Stulicevu rjec- 
niku: izavrtati, izavrdem i izavrtam ,ad dolorem 
usque aliquem stringere'. 

IZAZAD, adv. vidi izazada, od cega postaje 
izgubivsi zadne a. — U jednoga pisca xvn vijeka. 
Nu mu iza zad ruke stiste dvijesti ruka i uzom 
sveza. 1. Gundulid 341. 

IZAZADA, adv. straga, ozada. — Sastavleno : 
iz(a)-zada. — U Voltigijinu rjecniku : ,da dietro, 
di dietro' ,riikwarts', i u Stulicevu: ,a tergo, retro'. 

— Moze izgubiti i krajne a, vidi izazad. 
IZAZAVANE, n. djelo kojijem se izazava. — 

Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) ize- 
zavaiie, izezvane. 

IZAZAVATI, izazavam, impf. vidi izazivati. 

— Nacineno od praes. izazovem glagola izazvati. 

— Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) 
izezavam , izezvati, izezivam (i izzezavam itd.) 
,evoco, ex aedibus 1. loco interiori foras voco". 
2. izezavam na boj etc. ,voco seu evoco ad cer- 



IZAZAVATI 



124 



IZAZDITI 



tamen laedendi aut ludendi gratia, provoco ad 
pugnam, irrito et lacesso armis, provoco, incito, 
excito', u kojemti rjecniku ima i sa se, pasivno: 
,provocor, irritor, lacessor'. 

IZAZIV, m. djelo kojijem se izazivje (na megdan). 

— TJ pisaca nasega vremena. Mejdan, razboj, 
izaziv. Nar. pjcs. petr. 1, 345. 

IZAZIV ALAC, izazivaoca. m. covjck koji iza- 
ziva (n. p. na megdan). — U pisaca nasega vre- 
mena. Izazivalac .herausforderer' ,sfidatore'. B. 
Petranovi6, ru6n. knig. 79. 

IZAZlVAlSrE, n. djelo kojijem se izaziva. — U 
Vukovii rjecniku. 

IZAZIVATI, izazivarn (izazivati, izazivjem), 
impf. izazvati. — Vprav su dva glagola od ko- 
jijeh je izazivati, izizivjem (akc. se mijena samo 
u aor. 2 i 3 sing, izaziva) uprav imperfektivan 
prema izazvati, a izazivati, izazivam {s akcentom 
kac izgovarati) iterativni glagol prema izazivati, 
all se cesto oblici i akcenti ohiju glagola mije- 
Saju, te n. p. u Vukovu rjecniku ima samo iza- 
zivati, izazivam (izaziviem). — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iza- 
zavati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu 
(praes. izazivam kod izazvati), « Stulicevu (iza- 
zivati, izazivjem, v. izivati), u Vukovu (.heraus- 
rufen' .evocoj). Izaziv]u cara Virauna. Nar. pjes. 
kras. 1, 75. Zalim, da me i na to poje izazivjes. 
M. Pavlinovid, razg. 89. 

IZAZLITI, izazlim, pf. slozeno: iz(a)-zliti (vidi 
kod pozliti). — U Stulicevu rjecniku: .depravari, 
pravum fieri', all mislim da se u Duhrovniku 
upotrebjava sa znacenem : uciniti da ko hude 
posve zao, n. p. izazliti dijete frdavijem odga- 
janem), te hi prema ovome znacene u Stulica hilo 
pasivno Hi refleksivno. i doista u istom rjecniku 
ima i izazliti se s istijem znacenem kao izazliti. 

IZAZLIVATI, izazlivam, impf. izazliti. — Samo 
u Stulicevu rjecniku: nz izazliti. 

IzAzNAl^E, n. djelo kojijem se izazna. — Sta- 
riji je oblik izaznanje. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu. I to i to da ne zudim istom cica iza- 
znanja. J. Kavanin 4933'. Iskusenje jest sud ili 
izaznanje jubavi. P. Bak§i6 42. 

IZAZNATI, izaznam, pf. saznati, doznati, oba- 
znati (all vidi kod a, a)). — Slozeno: iz(a)-znati. 

— Akc. se mijena u praes. plur. izaznamo, iza- 
zndte, izaznaju i u part, praet. pass, izaznan ili 
izaznat; u impt. je izaznaj ; ako se upotreb],ava 
u ohlicima sadasnega vremena osnova znad (vidi 
kod znati), tad hi akc. u praes. bio izaznadem, 
a u imj)t. izaznadi. — Od xv vijeka, a izmedu 
rjecnika u Selinu (izaznati, izaznavam ,informarsi' 
(Cognitionem capere' 401^; izaznati, izaznajem ,ri- 
sapere' .rescisco' 624^), u Voltigijinu (izaznati, 
izaznajem .risapere, rilevare' ,erfahren, entdecken'), 
u Stulicevu (,rescire, de aliqua re instrui'). 

a. aktivno. a) sto se izazna izrice se akuza- 
tivom, u cemu se ovaj glagol razlikuje od saznati, 
doznati, obaznati kod kojijeh glagola to biva rjede. 
Ti sam buduci putnik u Jeruzalem, i nisi izaznal 
ona ka sii u6ihena u nem sih dan? Bernardin 
104. luc. 24, 18. Kih jest prvo izaznal. Anton 
Dalm., nov. te§t. 2, lib. paul. rom. 8, 29. Ne 
mogud pravi uzrok izaznati. P. Zoranid 2b. Izazna 
opatica svit Eterije. F. VranSic, 2iv. 55. Od vo)e 
ili knrijozitati za izaznati tude stvari. A. Komu- 
lovid 37. I tako des srca i ze)e bimbu i viru 
izaznati. I. Ivanisevid 220. §to izaznavsi, osta- 
dose krivci pedipsani. M. PaviSid 34. Izaznavsi 
ta dogadjaj, svi so pristrasise. Blago turl. 2, fiS. 
To on izaznade i toliko se ne pristrasi. 2, 149. 



Ali se ne maris to izaznati. Ant. KadSid 15. 
Izaznati grihe svoje 2ene. 331. — u ovijem pri- 
mjerima znaci: poznati. Grem sva mista izaznati 
gdi se morske ribe gnizde. D. Barakovid, vil. 3. 
Iziskal si i izaznal si vele dobro mene svega. 
A. Vitajid, ist. 497*. Pokle cisto sve slijesali i 
ocito jesu od mene i lijep zakon izaznali. ost. 
123. — h) mjeste ohjekta ima recenica s konjunk- 
cijom da. Pokle Sara izazna da joj jest umriti. 
F. Glavinid, posl. 15. Kurat ima izaznati , da 
nije koja zaprika meu mladozenami. L. Terzid 
175. Paka izazna da nije muska nego zenska 
glava. Ant. Kadcic 129. — c) mjeste ohjekta ima. 
interogativna recenica. Ki ranam lik je mojim 
ocito du izaznati. A. Vitajid, ist. 19a. Zelis li 
izaznati ca 'e to blago? llQa. — cl) genetivom 
s od pokazuje se ko je onaj sto kaze ono sto se 
izazna. Ufajudi, kada izaznas istinu od mene, da 
mi des sve prijati za dobro. P. Hektorovid 54. 
Ako li mi ne reces istine a da je izaznam od 
tvoje druzine. P. Macukat 13. 

b. sa se, pasivno. Da se ne izaznade da je zena. 
F. Vrancid, ziv. 100. A da se ne bi mogao iza- 
znati gospodar. Blago turl. 2, 171. Ako bi se 
dakle izaznalo. Ant. Kadcid 214. 

IZAZNAVATI, izaznajem (izaznavam), impf. 
izaznati. — TJ Belinu rjecniku: praes. izaznavam 
i izaznajem kod izaznati; ii Voltigijinu: praes. 
izaznajem kod izaznati; u Stulicevu: izaznavati, 
izaznavam, freq. uz izaznati. 

IZAZVANIK, m. izazvan covjek. — U nase 
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,geforderte'. 

IZAZVAjSfli, n. djelo kojijem se izazove. — 
Stariji je oblik izazvanje. — U Belinu rjecniku : 
izazvanje 188^, i u Bjelostjencevu: vidi kod iza- 
zavane, i napose izzezvane. 

IZAZVATI, izaz6vem, pf. evocare, pozvati na- 
poje, nadvor. — Slozeno: iz(a)-zvati. — Akc. kaki 
je u praes 1 sing, taki je n ostalijem licima u 
praes. (osim 1 i 2 pi. izazov^mo, izazovdte) i u 
impt. izaz6vi ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki 
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izazva, part, praet. 
act. izazvao, izazvala, part, praet. pass, izazvan. 
— Rijec je stara, jer se potvrduje stslovenskom 
izyvati, i ruskom HssBaxt. — Izmedu rjecnika u 
Belinu (izazvati, izazivam .chiamar nno fiiori' 
,evoco' 188b), u Bjelostjencevu (vidi kod izaza- 
vati), « Voltigijinu (izazvati, izazivam ,sfidare, 
chiamar fuora, provocare' ,herausrufen, horaus- 
fodern'), u Stulicevu (v. izivati), u Vukovu (,he- 
rausrufen' ,evoco'). 

a. aktivno. Izazvase Polinestora kraja i pride 
k nim. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468). Radi Ja- 
kova sluge moga Izraela obranoga moga izazval 
sam tebe imenom tvojim. I. Bandulavid 6b. isai. 
45, 4. Morao bi izazvati iz propasti, gdi se muci, 
tamnog duha. V. Dosen 144b. Zasto si me uzne- 
mirio i izazvao? D. Danicid, Isam. 28, 15. i u 
prenesenom, du§evnom smislu. Jedua samo po- 
misao izazva tako naprasnu promenu. M. P. Sap- 
danin 1, 126. — U osohitom znacenu: pozvati na 
megdan. Jedni pjevaju, da Maksim nije Milosa 
iznenada ubio, nego da ga je na mejdan izazvao. 
Vuk, nar. pjes. 2, 359. Izazvati ,herausfordern 
,sfidare'. B. Petranovid, rucn. k6ig. 79. i u Su- 
lekovu rjecniku: izazvati koga (na mejdan ili boj) 
jherausfordern'. 

b. pasivno. Rek bi da je glas izazvanih dusa. 
M. Pavlinovid, razl. spis. 424. 

IZAZDITI, izazdim, pf. vidi izazedi. — Slo- 
zeno: iz(a)-zditi (vidi kod uzditi). — U jednoga 
pisca nasega vremena. Jedva jedne (puske) iza- 
zdise puste. Osvetn. 3, 35. 



iza2e6e 



125 



IZBA 



IZAZE6e, n. djelo kojijem se izaznie. — Stariji 
je ohlik izazetje. — U Mikajinu rjecniku: izazetje; 
u Belinu: izazetje 702^; u Voltigijinu: izazetje; 
M Stulicevu ; izazetje. — U konkretnom smislu otto 
sto se izazme. Iz drugih vo6a izazedo ne zove 
se vino nego pravednijo sok. Ant. Kadcic 52. 

IZAZe6i, izazozom, pf. posve uzeci. — Slo- 
zeno: iz(a)-ze6i. — U Belinu rjecniku: iza&e6i, 
izazizem ,abbruciar affatto' ,douro' d^, i u Stu- 
licevu : ,dourere'. 

1. IZAZETI , izazmem , pf. stiskivanem cega 
uciniti da sue sto je zitko u onome iscuri, istece, 
vidi istijestiti. — Slozeno: iz(a)-zeti (zmem). — 
isporedi i^eti (dva naj starija primjera ne zna 
se pripadaju li amo Hi pod izeti). — Moze hiti 
stara rijec, vidi kod izeti. — Akc. je kao kod 
izasuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka ima 
praes. 3 sing, izazma jamacno grijeskom (moze- 
hiti stamparskom) : Krajica ulize kraju, kad naj 
slade spavaso, i odrisivsi mu ranu prinese usta, 
izazma svu otrov smrtnu iz rane. J. Banovac, 
razg. 152. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (iza- 
zeti, ozimati ,exprimo'), u Belinu (izazeti, iza- 
zimjem ,exprimf>' 7U2b), u Voltigijinu (izazeti, 
izazimjem ,spremere, struccare' ,auspressen'), u 
Stulicevu (;exprimere'), u Vukovu (,auspressen' 
,exprimo', cf. izeti, iscijeiiti s dodatkom da se 
govori u Dubrovtiiku). 

a. aktivno. Strugotine tikve zelene izbzmi. Sta- 
rovjecn. iijek. jag. star. 10, 109. Sipbkt kiselt 
izbzmi. xiii. Sve ovo procijodi vrlo, sve izaztni 
s obje ruke sa svom snagom. B. Zuzeri 18. Kad 
likar metne pijavicu, da izazme krv, tako se jako 
ufati, ter sa svom lakomostju sasne onu krv. J. 
Banovac, razg. 90. Pak izaze vino u casu. And. 
Kaci6, kor. 40. Izazmi iz ne polak soka. J. Vlad- 
mirovic 12. Izazmi kroz krpu. 41. Svrhu glave 
ditetje izazet vodu. M. Dobretid 27. Tako bo 
djavo kruto tvrdokori grisaike, da bi lasne (i 
danas) iz pritvrdoga kamena vodu izazeo ... D. 
Eapic 160. Izazeti iz kraja smocena. M. Dra- 
gicevi6 236. — u metaforickom Hi u prenesenom 
smislu. Ovi znoj moj, koji mi ce smrt blizna iza- 
zeti. P. Eadovcid, nac. 393. Ispovidnik natoze 
se 1 muci, dok izazme iz nega, da koliko godi 
zna svrhu sta ce dati odrisene. F. Lastric, ned. 

198. Da bi mogli izazeti gnilad i strz smrtnoga 
grijeha. J. Matovic 245. Jere ruke vase jesu 
pune krvi, koju ste iz vasega iskrnega izazeli i 
izpresali. D. Eapic 371. 

b. pasivno. Kada je jost u grozdju i nije iza- 
2eto. A. Badic 309. Ali ne va}a (voda) od ru- 
zica, corbe, ni od cvida i trave izazeta. J. Ba- 
novac, razg. 213. Olovom krvi siromaske nepra- 
vedno izazete. F. Lastrid, test. 332*. Naranca 
izazeta na koso se mece. (Z). Poslov, danic. 69. 
Vodu izazetu iz cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda 
ististena oliti izazeta iz voda. 121. Vino izazeto 
od ploda lozaoga. J. Matovid 196. Sokom iza- 
zetim iz trava. M. Dobretid 9. Voda izazeta iz 
blata. 24. 

C. sa se , pasivno. Kada se izazme vino iz 
grozdja nezrila. A. Badid 309. Da se izazeti 
more. J. S. Rejkovid 344. 

2. IZAZETI, izaznem (izazanem), pf. dohiti za- 
nuci. — Slozeno: iz(a)-zeti. — U nase vrijeme u 
Lid. jKoliko si ti, sejo, ovog |eta izazela no- 
vaca?' ,Imas li ti, sejo, koju soldu? Nemam ni 
aolde, dok ne izazanem'. J. Bogdanovid. 

IZAZGANE, n. djelo kojijem se izazde. — Iz- 
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski izze- 
zgane). S izazganem zita, tamnana i prilicna. 
Ant. Kadcid 62. 



IZAZGrATI, izazdem, pf. vidi iza^edi. — Slo- 
zeno: iz(a)-zgati (vidi kod uXgati). — Kod 6a- 
kavaca ima u osnovi za sadasne vrijeme zg mj. 
zd: izazgem, izazgi. — Akc. je kao kod izatrti. 

— Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Vranci- 
cevu (,comburere') gdje se naj prije nahodi, u 
Bjelostjencevu (vidi kod izazizati), u Voltigijinu 
(izazgati, izazizem ,abbruciare, infuocare, inceno- 
rire' ,verbrennen'). Da ognem Jubavi tvoje jih 
izazges. A. Georgiceo, nasi. 312. S kojim (ognem) 
do lahta mu se izazga^e i u lug obratise (ruke). 
P. Radovcid, nac. 509. Tko prisveto tvoje tilo 
izazgal je tac nemilo? P. Hektorovid (?) 169. 

IZAZIMANE (izazimaue), n. djelo kojijem se 
izazima Hi izazimle. — Stariji je oblik izazimanje. 

— U Belinu rjecniku: izazimanje 702^; u Stu- 
licevu, u Vukovu (izazimano). 

IZAZIMATI, izazimam (izazimati, izazimjem), 
imj)f. 1. izazeti. — vidi i izimati. — Uprav su 
dva glagola od kojijeh je izazimati, izazimjem 
uprav imperfektivan prema izazeti, a izazimati, 
izazimam iterativni je glagol prema prvome. — 
Akc. je kod izazimati kao kod izgovarati, a kod 
izazimati kao kod izgamizati. — Od xviii vijeka 
(ali vidi izimati), a izmedu rjeinika u Belinu 
(izazimati, izazimam ,exprimo' 792^ ; a kod iza- 
zeti ima i praes. izazimjem), u Voltigijinu (kod 
izazeti praes. izazimjem, a napose izazimati, iza- 
zimam, V. izazeti), u Stulicevu (izazimati, iza- 
zimjem i izazimam ,sensim exprimere, in expri- 
mendo esse'), u Vukovu (izazimati, izazimam ,aus- 
pressen' ,exprimo', cf. izimati, izvijati s dodatkom 
da se govori u Dubrovniku ; ali jamacno Vuk 
nije cuo u Dubrovniku praes. izazimam, nego Hi 
izazimam Hi izazimjem). 

u. aktivno. Od onoga grozdja vino izazimah u 
sud zlati. P. Vulotid 29. Kada ona tre§na, koja 
vami i danasni dan suze iz oci izazimje, porazi 
sa svim gradom svoje gradane. A. d. Bella, razgov. 
158. Eutezine ispire, . . . izazimje. M. Pavlinovid, 
razl. spis. 422. 

b. pasivno. Vino nam prikazuje krv iz loze 
Isukrsta po muki izazimata. A. Kanizlid, bogo- 
jubn. 76. 

c. sa se, pasivno. Jer se niko (vino) izazima 
iz voda. A. Badid 307. Niko se (vino) izazimje 
od voda. J. Banovac, razg. 226. Tiskom, kojim 
se krv Isukrstova izazimje. blagosov. 309. Sime, 
koje je ujato, alatom izazima se. J. S. Eejkovid 
103. 

IZAZIZATI, izazizem, impf. izazodi. — Akc. 
je kao kod izgamizati. — U Belinu rjecniku: 
praes. izazizem kod izazedi ; u Bjelostjencevu: 
kajkavski izzezizem, izzezgati ,comburo, exuro, 
concremo, igne prorsus consumo'; u Voltigijinu: 
praes. izazizem kod izazgati; u Stulicevu: izazi- 
zati, freq. v. izazedi. 

IZBA, /. soba (ali naj cesee pod zem]om, dakle 
podrum, pivnica itd.). — Isprva je glasilo ist'bba 
(vidi da]e), te posto je ti. ispalo, s promijenilo 
se pred h na z. — Bijec je praslavenska, ispo- 
redi stslov. isttba, izba, rus. Hcxoa, iiBoa, 6es. 
jistba, jizba, poj. izba, a i let. istaba. — Po svoj 
je prilici doslo iz nemackijeh jezika, isporedi 
stvnem. stuba, novovnem. stube, odakle je i u ro- 
manske jezike proslo, isporedi tal. stufa, pec, 
franc, dtuve itd. — Izmedu rjecnika u Mikajinu 
(izba, pivnica, konoba, straii ,cella vinaria, cel- 
larium, horreum vinarium'; izba gdi se blaguje 
,sala di sotto' ,coenaculum', i kod podrum), u Be- 
linu (,cantina, luogo sotterraneo da tenere il 
vino' ,cella vinaria' 167a • ,cellaro, stanza terrena 
da tener vino' ,cellarium' 183^; ,bettola, luogo 



IZBA 



126 



IZBACrVATT 



dove si vende il vino' ,OGnopolium' 139^), u Vol- 
tigijinu (,betola, taverna' ,schenke, garkiictie'), 
tc Stulicevu (jcella vinaria, collarium'), u Vukovu 
(vide soba s dodatkom da se govori po Herce- 
govini i po Srhiji oka Novog Fazara). a) u naj 
starijem primjeru kao da znaci kuca. Izbi pa- 
dose prahom na zemju. Starine. 5, 101. (1520). 

— h) naj cesce: soba pod eewjom, podrum, pa 
po tome i pivnica. Izbe vinom a skriiie zlatom 
napuiiene. B. Zuzeri 161. Trijeba mi je dakle 
nove izbe i nove mline sag^raditi. 186. Ako je 
u izbi stogod vina da se steti. 286. U jednoj 
izbi ili podrumu. F. Lastric, ned. 384. I davjahu 
u naracnim izbama. P. Petrovic, gor. vijen. 58. 
Narede mucitejima da ga prenesu u jednu mracnu 
izbu. S. ^ubisa, prip. 214. Ja se sakrij u jednoj 
izbi (na str. 13 tumaceno : podrum), pric. 11. — 
od znaeena: pivnica prelazi i na znacene: krcina, 
tako je mozebiti u ovom primjeru (a vidi u Be- 
linu i u Voltigijinu rjecniku): Ako se vino u 
izbah ne prodava. B. Zuzeri 231. — c) soba gdje 
se blaguje (razumije se jamacno soba pod podom), 
vidi u Mika}inu rjecniku. — d) u Vukovu rjec- 
niku stoji u znacenu: soba uopce, ali u Herce- 
qovini (kao sto sam nasao znbijezeno od nepo- 
znate ruke) znaci samo podrum. 

IZBACANE (izbacane), n. djelo kojijem se iz- 
baca. — Izmedu rjecnika u Stulicevu. Da pak 
u izbacanu jednakost obdrzavati moze. I. Ja- 
blanci 69. 

1. IZBACATI, izbacam, im])/. izbaciti. — Po- 
staje od izbaciti kao bacati od baciti. — Ake. 
je zabifezen prema nabacati, ali je u Dubrovniku 
drukciji: izbacati, izbacam (vidi kod bacati kakav 
je akc. u Belinu i u Stulicevu rjecniku); kod iz- 
bacati je akc. kao kod iskoncati, a kod izbAcati 
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Voltigijinu (v. izbaciti) i u Stulicevu 
(uz izbaciti). Xad must neprestano drozdinu iz 
sebe izbaca. Z. Orfelin, podr. 141. Divjan . . . 
otvori jedan kraj od vrata i poena stoku vabiti 
da jedno po jedno izbaca. Nar. prip. vuk. 188. 

2. IZBACATI, izbacam, pf. po malo izbosti. — 
Slozeno: iz-bacati. — U nase vrijeme u Sulekovu 
rjecniku: .zersticheln'. 

IZBACITE^j, m. covjek koji izbaei. — U nase 
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,auswerfer'. 

IZBACITI, izbacim, pf. baciti napole, nadvor. 

— isporedi izbaciti. — Slozeno: iz-baciti. — Akc. 
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka (vidi kod 
a, b)), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.gittar 
fuora, spingere' ,hinauswerfen'), u Stulicevu (iz- 
baciti, izbacivam ,ejicere, projicere'), u Vukovu : 
1. jheraoswerfen' ,ejicio'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio': 
izbacio mu desetoro svina (trgovac koji ih ku- 
puje — naSao da ovo desetoro nije dobro kao 
sto 8u ostali, i za to ih nije htio u redu s osta- 
lima da kupi; tako se izbacuju i goveda i koze 
i ostale ovake stvari u trgovini). 3. pusku, top 
,abfeuern (die flinte)' ,ejaculor (glandes)'. 

a. nktivno. a) uopce. Zasto drzi vodu za to- 
liko i ne izbaei onog smrada? F. Lastrid, ned. 
36. Kako 6ete vi izbaciti jednu otrovnu zmiju 
iz ku6e. 145. Usmrdi se toliko, da ga iz dvora 
izbacise na buniste. 411. Iz bojna ga sedla iz- 
bacio. Nar. pjes. vuk. 2, 153. Rukama izbacismo 
alat ladarski. Vuk, djel. ap. 27, 19. — h) u me- 
taforickom ili u prenesenom smislu, kad je objekat 
sto umno, du§evno. Izbaei vanka poze]ene ovoga 
svijeta M. Radnid 3b. Ter ne more da iz sebe 
udij izbaei svoga gniva na dvor. J. Banovac, 
pripov. 55. Ima§ je izbaciti iz kuce srca i du§e 
tvoje. F. Lastrid, od' 105. Zato ga i izbaei iz 



gnizda milosti svoje. ned. 42. Zmije otrovne u 
dusi krstenoj, koje se skrusenem pobiju a ispo- 
vidju izbace. 89. Ako ti se cini neujudan nas 
jezik, zasto ga iz dvora i iz crkve ne izbaeis ? 
A. Kanizlic, kam. 133. Ako li oni nadostavak 
ne izbacite iz simbola. 662. Izbaei iz pameti 
napast. uto6. 764. Nastojedi receno videne iz 
pameti izbaciti. fran. 83. Izpraznosti izbacio jest 
iz srdca svoga. 122. Pokornik izbaei oncas iz 
svoga srca sve one grihe. Ant. Kadcid 217. — 
c) kad je objekat celade, cesto je u nepravom 
smislu: isfjerati (iz kakva drustva). Sto drugo 
cini nego ga izbaei iz opdine, ne ktijudi s nim 
opditi? F. Lastric, ned. 322. Izbacio ga je iz 
skupstine pravovirnih. A. Kanizlic, kam. 23. Ho- 
tijuci ga ne samo dignuti s misnistva, nego jost 
i iz opcenstva crkvenoga izbaciti. I. Velikanovic, 
uput. 1, 267. Izbacice te i objesice. D. Danicic, 
Imojs. 4'>, 19. Izbaciti koga iz ureda ,jemanden 
vom amte absetzen'. Jur. pol. terminol. 7. — d) 
u osobitom smislu, izb^uvati. Sto je bio izbacio, 
opet izjede (lav). F. Lastric, test. 187'>. Cida 
jednoga ognojka u grlu izbaei puno sukrvice. I. 
J. P. Lucid, izk. 36. Pocne bjuvati te i ono srce 
izbaei. Nar. prip. vuk. 139. i metaforicki. I iz- 
bacit druge, koje je do sad bila prozdrla (smrt). 
F. Lastric, test. 184'>. Onda de pakao u jedno tre- 
nutje oka toliko i toliko milijona dusa prokleti 
iz sebe izbaciti. D. Rapid 2. Jerbo su cinili bas 
kako zmija, koja premda kozu skine, ali jid ne 
izbaei. 7. — e) izvrci, izmetnuti dijete prije vre- 
mena. Zovnu krijimiee jednu starieu, koja joj 
pomoze izbaciti dite. M. Zoricid, zrc. 128. — /} 
roditi (o bijci). Da lazive cvijet masline plod iz 
sebe ne izbaei. J. Kavanin 171a. Mladika sto 
izbaei staro stablo. S. I^jubisa, pric. 56. — g) kod 
trgovine. vidi u Vukovu rjecniku pod 2. — 7i) 
s objektom puska, top itd., ispaliti. Cinio je iz- 
baciti nikoliko topova. A. Tomikovid, ziv. 99. 
Niki su izbacili puske. 196. Te izbaei dvije puske 
male. Nar. pjes. vuk. 2, 596. To izbaei pusku 
habernika. 3, 126. Izbaei pu§ku na divju macku. 
Vuk, dan. 3, 191. Pa de se on vratiti natrag ne 
izbacivsi ni puske. 5, 37, Izbace po nekolike 
puske. ziv. 4. 

\i. pasivno. Koje od valova na kraj izbacene, 
F. Lastric, test. 180^. Oni bi istiran iz raja ne- 
beskoga i ovi bise izbaceni iz zemajskoga. ned, 
162. I bi izbacen na buniste. 210. Da ovi pri- 
jubnik ne bi bio izbacen iz krila crkve. A, Ka- 
nizlic, kam. 101. Iz drustva covicanskog bi iz- 
bacen. E. Pavid, ogl. 405. Bi izbacen izmedu 
Judi. And. Kacid, kor. 293. — nalazi se part, 
praet. pass, pisan grije§kom s c mj. c. Izbaceni 
bijau kao lazei iz sinoda. A. Kanizlid, kam. 307, 
Na§i su misnici pogrdno iz Bulgarije izbaceni, 
361. 

c. sa se, pasivno. I iz pruta prem izuda plod 
se izud cesto izbaei. J. Kavanin 148^. Sud kad 
posve ved zasmrdi, izbaei se i razbijo. V. Dosen 
89a. Izbaei se Miloje jo§ u jesen na skupstini 
u Asanpasinoj palanei sa svim iz sluzbe, Vuk, 
dan. 4, 24. 

IZBA CIV, adj. koji se moze izbaciti. — U Stu- 
licevu rjecniku: v. izvrziv, i u na§e vrijeme u 
Sulekovu : ,auswerf bar'. 

IZBACiVANE, n. djelo kojijem se izbaeuje. — 
U Vukovu rjecniku. 

IZBACIVATI, iibacujem i izbacivam, impf. iz- 
baciti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbacivati, 
izbacivam, freq. v. izbaciti) i u Vukovu (izbaci- 
vati, izbacujem 1. .herauewerfen' ,ejicio'. 2. ,au3- 



TZBACIVATI 



127 



IZBAV 



schiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen, abfeuern' ,eja- 
culor'). Ima se ocistiti zemja izbacujuc stine i 
izkorenivSi drace. A. d. Bella, razgov. 61. Iz 
sebe mnogi ogaii izbacivati. J. Banovac, pred. 
107. Koji izbacuju zalogaje. 118. Izbacujuci na 
dvor srditost uzganu. pripov. 5.5. Iz opcona crkve 
jesu izbacivali. A Kanizlid, kam. 448. Konanici 
na niksan strile izbacivase. E. Pavic, ogl. 434. 
Isus one nemilo iz iste tira i izbacuje. 595. I 
bludnike takve ruzne (crkva) izbacuje. V. Dosen 
llQi^. Grih mali ne izbacuje covika iz milosti 
Bozje. B. Leakovic, nauk. 452. ZemJa te pro- 
gonila, a more te izbacivalo! (Kletva u primorju). 
Nar. posl. vuk. 90. Sjutradan izbacivahu tovare. 
Vuk, djel. ap. 27, It-l. Kolovoda vodi napred, 
nazad, zabaca glavu, savija se, gleda u opanke, 
pa zavrti nogama, izbacuje ih i zaplece kao po- 
maman. M. P. Sapcaniu 1, 105. Cesto izbacuju 
djecu prije vremeua mrtvu. V. Bogisic, zborn. 
602. 

IZBACENE, n. djch kojijem se izbaci. — U 
jedinom primjeru (xviii vijeka) stoji grijeskom c 
mj. 6 (isporedi izbacen kod izbaciti). Izbacene 
iz zenske utrobe zametka covicanskoga ili nedu- 
hata ili duhata. Ant. Kadcic 542. 

IZBACITI, izbacim, pf. vidi izbaciti. — Slo- 
zeno: iz-baciti (koje vidi). — U nase vrijeme u 
Crnoj Gori. Pa ujeze pod sator Sekula, sve iz- 
baci Turke i banove, izbaci ih nasred Kosovoga. 
Nar. pjes. vuk. 3, 220. 

IZBADAK, izbatka, m. u Stulicevu rjecniku: 

izbadak, to jest stavjeiie nabadak na pismo ,il 

puntare' ,punctis notare, subst.' — nepouzdano. 

IZBADANE, n. djelo kojijem se izbada. — V 

Vukovu rjecniku. 

IZBADATI, izbadam, impf. izbosti. — Akc. je 
kao kod ispitati. — Bijec je starn, isporedi stslov. 
izbadati. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iz- 
badam, izbadati, izbosti, prebadam, probadam, 
izprobadam ,compungo, extimulo, aculeis, sti- 
•mulis, calcaribus, gladio etc. corapungo, vel etiam 
pungo acie gladii, porfodio'. 2. izbadam, izpe- 
hnujem, v. g. oci ,eruo, effodio, exclude oculos'), 
u Voltigijinu (,stimolare, punzicchiare, sollecitare' 
,mit dem stachel stechen'), u Stulicevu (,actu pun- 
gere'; izbadati, to jest nadstaviti nabodke na pismo 
,puntare, apporre i punti' ,punctis notare'), u Vu- 
kovu (jausstechen* ,effodio, exciilo'). Svijem oci 
izbada. M. Vetrani6 1, 51. Izbadat oci. (D). 
Poslov. danic. 35. Oci jim izbada. A. Kanizlic, 
roz. 94. Iglam sva uda mu izbadau. M. Pa- 
visic 42. 

IZBAHNUTI, izbahnem, pf. u jedan put ne- 
stati. — Slozeno: iz-bahnuti. — Najednom mjeshi 
XVII vijeka. Za tim nakaz strasna izbahnu. I. 
Zanotti, en. 41. 

IZBALITI, izbalim, pf. izmr]ati halama. — 
Slozeno: iz-baliti. — Akc. je kao kod izgaziti. — 
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(,scombavare, imbrattar di bava' ,saliva conspur- 
care') i u Vukovu (,rotzig macben' ,muco ma- 
culo'). Kad snasica u dom dode, va}a nikog da 
ne prode i Jubjena ne omali, dok svakoga ne 
obali : svakog }ubi, svakog craoka, pcd obadva 
triput oka, a kad druge vec izbali, na svekrvu 
tad navali. V. Dosen 157''. 

iZBALOZITI, izbalozim, pf. slozeno: iz-balo- 
ziti. — U Stulicevu rjecniku: ,alvum vel ventrem 
exonerare (Illyrii referunt ad equos, boves)'. — 
nije dosta pouzdano. 

IZBALOZiVATI, izbal6zujem i izbal6zivam, 
- impf. izbalo2iti. — U Stulicevu rjecniku : izba- 



lozivati, izbalozivam, freq. uz izbaloziti. — nije 
dosta pouzdano. 

IZBA^^IVATI, izbijujem i izbajivam, impf. iz- 
baliti. — [J Stulicevu rjecniku: izbalivati, izba- 
livam, freq. uz izbaliti. 

IZBAR, m. u Voltigijinu rjecniku: ,dispensiere, 



maggiordomo' ,hausverwalter'. 



Nacineno od 



izba nastavkom ar. — nepouzdano. 

IZBAS ATI, izbasam, pf. basajuci izici. — Slo- 
zeno: iz-basati. — Akc. je kao kod iskoncati. — 
U nase vrijeme u Lici. ,Zado u ovu maglu, pa 
ncs iz ne ziv izbasati'. ,Tadaj i tadaj bi magla 
gusta ka' tijesto, pa ti svrzem s puta i zabasam, 
te edva nekako Xiv s mukom izbasam'. J. Bog- 
danovic. 

IZBA&AN, izbasna, adj. kao da znaci: Oslo- 
boden, Slobodan. — Jamacno je slozeno od iz i 
korijena bah (vidi 1. basiti i 1. basiti se) na- 
stavkom tn-B. — Samo u nekijeh pisaca xvi, xvii, 
XVIII vijeka (u naj prvome primjeru izbasno va^a 
da je adverab). (Jjubav) dode s krjepostju ter 
me da gospoji, koja me Ijepostju nesmjernom 
opoji ... da kad je navlasno gdi medu gospojam, 
cini se izbasno ter gleda drugojam. S. Mencetic 
35. Duso duse moje, ne hod' vreda priko mora, 
jer izbasne (jamacno treba citati izbasna) ne6 
bit smrce. M. Pelegrinovi6 192. Da se muci, vaj, 
do vika a izbasan nigdar truda. D. Barakovic, 
jar. 22. I toga brimena izbasni ne bise. 29. Ne- 
izbasni teskoga brimena ni muke. 76. Jeda Bozi 
na dan strasan putem svetih od pokora bio bi 
grjesnik jad izbasan paklenoga tma ponora. J. 
Kavanin 53^. 

IZBASTINITI, izbastinim, pf. ne ostaviti kome 
bastinu kojoj se nada ili na koju ima pravo. — 
Nije slozeno: iz-bastiniti, nego od iz i bastina 
nastavkom i. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (.exhaeredo' 260h), u Voltigijinu 
(,diserpdare ,enterben'), u Stulicevu (izbastiuiti, 
izbastinivam, v. odbastiniti). Da svoju dicu i 
ostalu rodbinu brez uzroka ne cine izbastiniti. 
I. Velikanovi6, uput. H, 143. Mogu nih roditeji 
izbastiniti iliti otcinstva neostaviti. 3, 219. — U 
ovom primjeru kao da znaci: istjerati iz bastine 
(vidi bastina, 2) : S kojom bi pravdom izbastinio 
i istirao siromahe iz vinograda. A. d. Bella, 
razgov. 82. 

IZBASTINIVATI, izbastinujem i izbastinivam, 
impf izbastiniti. — Samo u Stulicevu rjecniku: 
izbastinivati, freq. uz izbastiniti, a kod ovoga 
ima praes. izbastinivam. 

iZBASTINENE, n. djelo kojijem se izbastini. 

— U Voltigijinu rjecniku. 

IZ BAT ATI, izbatam, pf. vaja da znaci dobiti 
batajuci. — Slozeno : iz-batati. Srecna ti su i ce- 
stita stara zlatna bila lita, . . . svijet ne bijase 
jos izbata' (grijeskom iz bata) rude od gvozdja i 
od zlata. J. Kavanin 257a. 

IZBATINATI, izbatinam, pf. izlupati batinom. 

— Slozeno: iz-batinati. — U nase vrijeme u Lici. 
,Treba liega batinom cvrsto izbatinati, pa 6e on 
bo}i i poslusniji biti'. ,Aja, brte, batina nije vec 
ni za vola, a kamo li za cojka, izbatinaie se on 
sam'. J. Bogdanovic. 

IZBATii:^ATI, izbatrjam, pf. izici trudom, is- 
kopati se. — Slozeno: iz-batr|ati (?). — U nase 
vrijeme u Lici. ,Nes iz ovog blata ziv izbatrjati'. 
,Izbatr}acu vala i ja nekako iz ovog zla, pa makar 
sve na glavi'. ,Ako Bog da izbatrjaiu i ja ne- 
kako iz ove nestasice'. J. Bogdanovi6. 

IZBAV, /. privatio, lisene (vidi izbaviti, 1, b) 



IZBAV 



128 



IZBAVITI, 1, a. 



— TJ jednoga pisca cakavca xvii vijeha. filovik 
pokle svrsi grih u ka zla upade? U cetiri: naj 
prvo u truhu s kom rani dusu ; drugo u izbav 
milosti . . . Truha ona griha ca jest u dusi ? Drugo 
ni nego izbav milosti Bozje. F. Glavinic, svitl. 
15. Deset osobitih muk jest u paklu: prva, izbav 
videnja Bozjega . . . posl. 48. 

IZBAVA, /. uprav isto sto izbav)ane Hi iz- 
bavjeno, ali je u rjecnicima i u jedinom pri- 
mjeru s osobitijem znacenem: oprastane poreza 
Hi kakve druge poteskoce sto se kome podaje kao 
izuzttak (povlastica). — Bijec je stara (sa si- 
rijem znacenem), isporedi stslov. izbava. — Iz- 
viedu rjecnika u Belinu (izbava crkovna ,immn- 
nitas ecclosiastica' 381a), u Voltigijinu (,esenzione, 
immunita' ,ausnahme, befreyung'), u Stulicevu (v. 
izbav|ene). Koji crkovnu slobod, izbavu i oblast 
smetaju. I. J. P. Lucid, nar. 133. 

IZBAVAK, izbavka, m. vidi izbavjene. — U 
jednoga pisca naSega vremena. Ja kakva je silna 
bila straza, prez izbavka svakog bijela danka! 
Osvetn. 2, 37. Suprot }udi on bi upro snagu, 
al ju ne sme protistavit vragu, hvata miru za 
izbavak blagu! 4, 69. 

TZBAVAN, izbavna, adj. izbav(en, osloboden, 
Slobodan; lisen. — U nekijeh pisaca xvn i xviii 
vijeka. Sto godi nom (sola) takne se ali potrusi 
so, da bude izbavno svake necistoce. I. Bandu- 
lavic 284a. Prez nijednoga straha biti izbavna 
nigdare od onoga dobra. P. Eadovcic, nac. 326. 
Tko je izbavan od pomna zemajskije moci co 
razmisjati otajstva nebeska. M. Eadnic 364*. Pri- 
kazi tvoju voju Bogu koju on hoce, zasto je naj 
plemenitije mogudstvo od duse i koja zapovijeda 
ostalijem mogudstvami, a ona ostaje izbavna na 
ti nacin da sve ono §to je po voji ni po jedan 
nije potrebno, zasto se ne mo2e razumjeti, da je 
voja vojom i da nije vazda izbavna i slobodna. 
398b. Znades sedam majstorija izbavnije. 408*>. 
Ne6e§ doci na podpuuo razmisjane, ako tvoje 
objubjene ne bude izbavno od svije stvari. 415''. 
Poslije uskrsnutja biti demo izbavni od plade 
ovoga baraca. 418*. Svako stvoreue jest pod- 
lozno ispraznosti, ali de biti izbavno od sluzbe 
rasutja u izbavjenu i slobodi od slave sinova Bo- 
zijo. 418a. Imas zeliti viditi se izbavnu od ta- 
kovoga pecajena. 419a. §to godi nom takne se 
ali potrusi se, da bude izbavno svake necistode. 
L. Terzic 364. Sto godi nom takne se, da bude 
izbavno od svako necistode. J. Banovac, blagosov. 
357. 

IZBAVICA, /. dem. izbava. — Samo u Stuli- 
cevu rjecniku: ,exceptiuncula'. 

IZBAVILAC, izbavioca, m. vidi izbavito}. — 
U Stulicevu rjedniku: grijeikom izbavioc uz iz- 
ba vite}. 

IZBAVITE^i, m. redemptor, servator, onaj koji 
izbavi. — Itijci je stara, isporedi stslov. izba- 
vitejfc, rus. naoaBHTe.ifc. — Izmedu rjecnika u Bje- 
lostjencevu (vidi kod b), u Stulicevu (.servator, 
liberator'), u Danicicevu (izbavitejt ,8ervator'). 

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Izbaviteji. 
na§t. Stefan, sim. pam. §af. 1. Hvaledi svoga iz- 
baviteja. Narucn. 371^. Sinu izbaviteju mira Bo2e, 
pomiluj nas. Korizm. H^. Izbavite} moj zivet. 
99*. Ako de§ da on bude izbavitej, potriba je da ti 
budes osvadite}. M. Eadnid 39''. Ti si pomodnik 
i izbavite). S. Margitid, fal. 162. Slavni izba- 
vitej puka izraelskoga Mojsije. test. 181)''. Uto- 
fiiste moje i izbaviteju moj ! A. Kanizlid, uzr. 
251. Da je nega Bog obrao za osloboditeja i iz- 
baviteja puka svoga. And. Kacid, kor. 124. Uzme 



pod krilo carevu derku, zenu negova izbaviteja. 
Nar. prip. vuk.- 196. Da se momu izbaviteju 
zeja izvrsi. Nar. prip. bos. 1, 20. Bog za kneza 
i izbavite|a posla rukom andela. Vuk, djel. ap. 
7, 35. Dodi de od Siona izbavitej. pavl. rimj. 
11, 26. Dodi de izbavitej u Sion. D. Danicid, 
isai. 59, 20. Davao si im izbaviteje , koji ih 
izbavjase iz ruku neprijateja nihovijeh. nemij. 
9, 27. 

b. u Bjelostjenievu rjecniku ima drugo zna- 
cene: (kajkavski) izbavitel, t. j. koji obavja letne 
dohodke ,pensitor proventuum annualium'. 

IZBAVITE^^ICA, /. zensko cejade koje izbavi. 

— U Stulicevu rjecniku: ,servatrix'. 

IZBAVITI, izbavim, pf. slozeno: iz-baviti. — 
Akc. je kao kod izgaziti. — Bijec je stara, ispo- 
redi stslov. izbaviti, rus. iiaoaBHTt. — Izmedu rjec- 
nika u Mikalinu (izbaviti, osloboditi ,libero, ab- 
solvo'; izbaviti, odbaciti od koje stvari, uzeti, 
cinit ostati bez koje stvari ,privo, orbo, spolio'), 
u Belinu (izbaviti od sta ,liberare cioe mettere 
in liberta' .libertatem dare' 436'' — 437*; izbaviti, 
izbavjam ,liberar da qualche male' ,eximo' 437a; 
,esentionare' ,immunitatem dare' 291ai) ; izbaviti 
od posla jdisoccupare' ,otiosum reddere' 266*), u 
Bjelostjencevu (vidi kod izbavjati), u Voltigijinu 
(samo izbaviti se), u Stulicevu (,absolvere aliquem 
a debito, labore etc., donare aliquem libortate; 
auferre'; od druzbo ili prijatejstva izbaviti koga 
,abalienare aliquem') , u Vukovu (,befreien' ,li- 
bero'), u Danicicevu (,liberare'). 

1. aktivno. 

a. liberare, redimere, uciniti da ko ne bude 
vece a kakvu zlu Hi da ne upane u zlo, spasti, 
osloboditi. a) uopce, zlo od kojega se spasava 
objekat nije izreceno, ali se ima u misli. aa) 
objekat je celade, ili sto se misli kao ce^ade (pa 
i grad) i du§a. cesto u teologicnom smislu. Vri- 
jedna mladca sad izbavi. G. Palmotid 2, 29. Iz- 
bavi me, Gospodine! F. Lastrid, test. 13''. Zato 
se usilovase sudac Pilat izbaviti ga. ned. 110. 
Izbaviti oni grad. svet. 117''. Kad izbavi 6o- 
vika. Ant. Kaddid 35. Da ja dodem kroz raj u 
pakao, da ja vidu ostaralu majku, ne bih li joj 
dusu izbavila! Nar. pjes. vuk. 2, 11. Tu li si 
mi, bolan , dopadnuo! al' tako mi moje vjere 
tvrde, hoce tebe pobro izbaviti jal' za blago, jali 
na junastvo. 2, 247. Tamnica je kuda neobicna, 
izbavi me, ako Boga znades! 2, 383. I mi smo 
se i uzdali u te, da des ti nas kadgod izbaviti. 
3, 358. Bogom brate, Sibiiianin Janko, teske 
sam ti muke dopanuo, teske muke a u turske 
ruke, izbavi me, ako Boga znades. Nar. pjes. 
kras. 1, 17. Ona mu kaze sve po redu kako je 
bio opkolio pozar i kako je coban izbavio. Nar. 
prip. vuk. 14. Boje vojsku ka nasem Trebiiiu, 
da careva izbavimo grada. Osvetn. 2, 76. — amo 
spadaju i primjeri u kojima je objekat zivot, 
glava. Izbavit svoj zivot. M. Dobretid 12. Ne 
bi 1' svoju izbavio glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 457. 

— bb) objekat moze biti i §to nezivo. Kad je 
care krste izbavio. Nar. pjes. vuk. 2, 88. Da im 
ne damo od plijena, koji izbavismo. D. Danicid, 
Isam. 30, 22. — b) kad je izreceno ono (zlo) 
u ceniu se radi da vec ne bude objekat, ono moie 
biti u gen. : aa) bez prijedloga. Precistaja moja 
zastupbnica i blagodetelnica hilantdarska, mo- 
gustii me izbaviti vecnyje muky. Mon. serb. 79. 
(1302—1321). Smrti nas izbavi. M. Marulid 102. 
Srida te izbavi brimena i znoja. 156. Sta te Bog 
izbavi! S. Mencetid 284. Da me izbavi§ vjecne 
tuzbe. M. Vetranid 1, 25. Da ih Bog izbavi tur- 
skoga poraza. 1, 131. Jer na pospjeh nas izbavi 



IZBAVITI, 1, a. 



129 



IZBAVITI, 1, c. 



vjecuo tu^o i zalusti. N. DimiLrovic 'IG. Kroz 
toj me izvidaj i zlcdi izbavi. 55. ]jjubavi koja 
me gorkosti pakjone izbavi. 58. I zla me iz- 
bavi milosti tvoje dil. 78. Izbavi te i uze i strila. 
M. Drzic 12. Ncka me juvone nemodi daj malo 
izbave (ove tri case). D. Eanina 75*. Izbavi mo 
djavla mame. M. Divkovi6, nauk. 95''. I srarti 
izbavi umria grisnika. D. Barakovid, jar. 91. Sinka 
moga jar izbavi zla smrtnoga. G. Palmotid 2, 348. 
Zato boli mo izbavi. P. Hektorovid (?) 95. Dakle 
me izbav' ruk zlobnika. A. Vitajid, ist. 214''. Zla 
te izbavih. 264''. Izbavi me ove muke. S. Mar- 
gitid, ispov. 2G4. Ter ga izbavi silne ognice u 
krjeposti svo'e de.snice. J. Kavanin 186''. Da ga 
lasnije zla izbavi. 533''. Izbavi me sej nesrede. 
I. Dordid, salt. 14. On de moj zivot izbavit sile. 
178. Da nas svakoga zla izbavi. A. Badid 88. 
Da nas jo izbavio suzanstva. 339. Da nas pakla 
vod izbavis. V. Dosen 209''. Samo srce Bozije 
moze ih utjesiti i svakoga zla izbaviti. I. M. 
Mattei 25. Nas jo Bog izbavio Turaka. D. Obra- 
dovid, ziv. 65. — hb) s prijedlogom od. Ott vtsehi. 
izbavi me Gospodt. Mon. serb. 332. (1405 — 1427). 
Isus djavla dobi i nas od negove vhisti izbavi. 
Narucn. 37''. Da ju (Bog) izbavi od iskusenja. 
76''. Molimo da ih (duse u purgatoriju) izbavi 
od te muke. Korizm. 20^. Bog izbavi plk svoj 
od ruk Faraonovih. 95''. Od sta Bog izbavi. S. 
Mencetid 99. I od svih nevoja i tuga sve vrime 
izbavi srco me. N. Dimitrovid 39. Sedro izbavi 
korabju od potopjenja. S. Budinid, sum. 26*. Ka 
(smrt) ima tuj silu u sebi i tu vlas svakoga na 
saj svit od truda izbavit. S. Boba}ovid 210. Ti 
si dosao na saj svijet, da izbavis nas od razli- 
cijeh nemodi. A. Gucetid, roz. jez. 150. Bog tri 
mladide od ognene pedi Nabukdonosora obrani i 
izbavi. Ziv. kat. star. 1, 222. Bog izbavi to od 
zla. Aleks. jag. star. 3, 273. Izbavi od rati jur 
tvoje stvorenje D. Barakovic, jar. 84. I ne uvedi 
nas u napast, da izbavi nas od zla. M. Alborti 
XLTii. Da Bog osujene izbavi od nih bitja i da 
ih obrati u nista. M. Orbin 164. Nega izbavih 
neprijatejskijoh od zasjoda. G. Palmotid 1, 305. 
Od napasti mene izbavi. I. Ivanisevic 35. Iz- 
bavi nas oda zla. I. Ancid, svit. 112. P. Posi- 
lovic, nasi. 82*. Gospodine, izbavi ga od muka. 
P. Posilovid, nasi. 145''. Ter izbav'te za to mone 
od sumniva toga suda. A. Vitajid, ost. 154. A 
ti si sad jur saranen i od pakla vod izbavjen. 
S. Margitid, ispov. 215. Od grijeha me ti izbavi. 
J. Kavanin 8^. Da od suzanstva djavolskoga nas 
izbavi. 14''. Svih od zla Bog izbavi! 105'', Koji 
brodom prjoko mora Rim izbavi od pomora. 194''. 
Grad izbavi od vazeti. 203*. Da bi i on izbavi' 
grad od inijeh suprotiva. 330''. Puk izabrani, 
koga od robstva tvrda izbavi. 452''. Vi od mor- 
skih sijoh dubijona izbav'te me, pomodnici. 526''. 
Od kojih zala hoce nas izbaviti Sin Bozji? A. 
d. Bella, razgov. 11. Izbavi nas od pakla. H. 
Bonacid, nauk. 58. Molimo ovde Boga da nas 
od ovoga duga izbavi. J. Filipovid 1, 442a. iz- 
baviti vas od vlasti I'liove i suzanstva. F. Lastrid, 
test. 114''. Usiluje se Pilat s ovom prigodbom 
ga izbaviti od smrti . . . 159b. Od ruku smrti 
izbavidu ni. 184''. Izbavi od sulice dusu moju. 
200''. Kojo oto i izbavi od jasfcrijeba paklenoga. 
222a. Duzni smo dakle osobito zafajivati Bogu, 
da je postavio ovu zapovijed judem, i po noj iz- 
bavio nas od tolike brige, predana i stra svrhu 
nasega zivota. ned. 139. Od zgode nas izbavi, 
gdi se more otruuuti. P. Knezevid, ziv. 33. Da 
i(h) od sile izbavimo. A. Kanizlid, kam. 171. Iz- 
bavi mo od tolikih zasida. bogo}ubn. 522. Da 
bi gospodara svoga od smrti izbavio. uzr. 89. 

IV 



O Gospodino Bozo nas, i/bavi nas od Aogove 
ruke. E. Pavid, ogl. 345. Zeledi izbaviti od bica 
BoSijega dva mladida. And. Kadid, kor. 19. Da 
ga dor kra]eva od smrti ne izbavi. 62. Moze li 
vas Bog vas izbaviti od ruke moje? 291. Grad 
izbavi od velika jada. F. Radraan 27. Ne bi li 
ti u pomodi bio, od nomila zmaja izbavio? 31. 
Josefa izbavi od privelike pogibli. J. Matovid 
515. Kolike je Bog izbavio od cejusti zjajudijeh 
sotcne. 515. Izbavi ga Bog od nezgode. I. J. 
P. Lucid, izk. 11. Bog da zivi Krajevida Marka 
koji zom(u od zla izbavio! Nar. pjos. vuk. 2, 425. 
On je srpsku zem)u osvojio, od zuluma turskog 
izbavio. 4, 529. Od sviju me izbavi Gospod. 
Vuk, pavl. 2tim. 3, 11. Samo mladez moze iz- 
baviti nas od ove sramote. pism. 94. — cc) 
s prijedlogom iz (svagda kad se kao zlo shvaea 
koje mjesto, all i bez toga). Da iht izbavi iz 
greha. Mon. serb. 366. (1432). Jezuse koji nas 
iz uze djavoje izbavi. N. Dimitrovid 24. Muku 
koja nas izbavi hudobi iz ruku. N. Najeskovid 
1, 109. ^Dragoga gospodara iz grabode ruke iz- 
bavih. G. Palmotid 1, 302. Kunem ti so visnijem 
Bogom, da du tvrdu pomnu stavit iz tezijeh te 
tuga izbavit. 2, 39. Koji de vas modi izbaviti 
iz mojije ruku? M. Radnid 249*. I ni iz pogi- 
bili izbavi. S. Margitid, fal. 107. Da to iz te 
nevoje izbavim. 232. Izbavi ga on iz te nevo|e. 
I. Dordid, ben. 116. Skoci u Rim, tor ga izbavi 
iz ruke od Gota. 122. Tko te izbavio iz su- 
zanstva. F. Lastrid, test. lU**. Suzno mu izbavi 
iz tavnice i ote. 223 — 224. Izbavi oca iz muka 
od ocisfcena. nod. 286. Ti des ga prutom udriti 
i du§u negovu iz pakla izbaviti. 403. Molim te, 
drag! poocime, da izbavis iz nevoje mene. And. 
Kacid, razgov. 121. Izbavit du to iz to tuge. 
M. A. Rejkovid, sabr. 20. Izbavi me iz ruka 
moga brata. A. Kalid 81. Korevskoga ako bana, 
u suzanstvu ki boravi, iz mrkloga taj cas stana 
tva zapovijed modna izbavi. P. Sorkocevid 583''. 
A i naj lise gosposkoga volicina srca sjaje, kad 
iz tuga nevojnoga izbaviti prignuta jo. 585''. Da 
izbavim tebe iz tavnice. Nar. pjes. vuk. 2, 377. 
Izbavi nas iz dusmanske ruke. 4, 344. A kad 
so Sabac preda, onda i mater izbavi iz ropstva. 
Vuk, dan. 4, 29. Koji li je u novoji, Bozo ga iz 
nevoje izbavi. ziv. 79. — amo mogii pripadati i 
ovi primjeri s prijedlogom ispod: Izbavi nas iz 
pod oljlasti tmina. J. Filipovid 1, 193''. Izbavivsi 
ga iz pod oblasti tmina. F. Lastrid, tost. 368^. 

b. privare, oteti home (objektu) sto, lisiti koga 
cega. — U pisaca xvi i xvii vijeka, a u nase 
vrijeme u pjesmi ugarskijeh Hrvata. a) ono sto 
se otme stoji u gen. bez prijedloga. Koja me 
(lubao) izbavi ne samo pokoja. S. Moncotid 35. 
Nesrido ka svoga dobra me izbavi. H. Lucid 236. 
Ako sluzba smrt dostoja, zivota ga, gospo, iz- 
bavi, to r podoba ko Jubavi, skazi mu ju milos 
tvoja. A. Cubranovid 155. Tva uza i tvoj stril 
i tvoja tonota izbavi, izbavi tuzna me zivota. D. 
Ranina 82*. Tko me dobra moga izbavi? I. Iva- 
nisevid 57. Tvoje ako s' rao milosti izbavi'. 299. 
Ki je mene 'zbavil venca zelenoga, lica crjonoga, 
srca veseloga. Jacke. 55. — h) s^ prijedlogom 
od. Jer kad nas koji cas izbavis od nega (kruha). 
N. Dimitrovid 8rj>. Da me del koji dan od nega 
(h(eba) izbavit. 91. Pavla i naslidnike prokle 
jego (papa), i od dohodkov izbavi crikvenih. F. 
Glavinid, cvit. 371''. 

c. oripere, oteti (objekat je ono sto se otme). 
Neka grijoh izbavi covjoka prvoga. N. Dimitrovid 
66. Ko ona dvijo zvijezde a nebesa izbavi, za 
rajsko no gizdo na lice ke stavi. N. Najeskovid 
2, 11. Te ko je visncmu smrtno porazne bide 

9 



IZBAVITI, 1, c. 130 

iz ruka izbavio, ugrabio? A. Kalic 508. — moze 
hiti da amo pripadaju i ova dva primjera iz 
narodnijeh pjesama nasega vremena (ako nije 
znacene kao kod a) : Ja sam cuo i kazu mi Judi, 
da imade Turkina devojka a u vasoj bijeloj Ud- 
bini u vasega age Sinan-age, po imonu Zlatija 
devojka, da je take u svijotu noma; cini mi se, 
za mene bi bila; ve6 mo sjetuj, moja tetka mila, 
kako bih je junak izbavio. Nar. pjes. vuk. 3, 132. 
Ko ce poci u tursku Udbinu, da izbavi odidar 
Hajkunu milu sestru Gojena Alila, da pokloni 
mene za Jubovcu? 3, 145. 

d. kao obaviti. — U jednom primjeru xvi vi- 
jeka. Ako li bi on to ne izbavil. Mon. croat. 
244. (1544). 

2. pasivno. 

a. vidi 1, a. Duh puti tamnice izbavjen. M. 
MaruU6 64. Tim jo tilo tvojo djavla izbavjono. 
200. Izbavjen od muk paklonih. S. Budinic, ispr. 
5. Od svih pogibili morskih i neprijatejskih iz- 
bavjeni. L. Tcrzic 27!j. Sada sam izbavjen od 
golome brige. A. Kanizlic, kam. 307. Ali bi od 
liihovo sabjo izbavjena Raab. And. Kaci6, kor. 
108. Puk israelski bi izbavjen od suzanstva. J. 
Matovic 355. Izbavjena od mora sud Bozij ne 
ostavi da zivi. Vuk, djel. ap. 28, 4. Bosansku 
Posavinn, priznanu u istom ugovoru kao zemju 
izbavjenu. M. Pavlinovic, razg. 42, 

b. vidi 1, b. Duso i tijela izbavjen. D. Zla- 
taric 71a. Zasto su izbavjene od vidjenja Bo- 
zjega. M. Orbin 137. Kada se vide izbavjen i u 
vijeke od sladosti od raja. 162. Ako od ovo 
kreposti nadu se izbavjoni. I. Drzic 283. Iz- 
bavjen ,privato, inteso a chi k stata tolta qualche 
cosa' ,privatus'. A. d. Bella, rjecn. 586^. 

3. sa se. — Izmedu rjecnika ti Mikalinu (iz- 
baviti se koje stvari, ostati bez koje stvari ,pri- 
yaro se'; izbavit se, oslobodit se ,expedire se'; 
izbavit se od posala ,expedire se ab cccupatio- 
nibus'; izbaviti se truda .perfungi labore, exant- 
lare laborem'; izbaviti se pogibili ,defungi peri- 
culis'), u Belinii (.liberarsi' ,eximere se, evadere' 
437a; jsbrigarsi da qualche cosa' ,expedire se' 
645^; izbaviti se truda ,uscir dalle fatiche' , per- 
fungi laboribus' 7801^), u VoUigijinu (izbaviti se, 
izbavi m so, izbavjam se ,liberarsi, esentarsi' ,sich 
befreyen, losmachen'), u Stulicevu (izbaviti so 
koje stvari ,aliqua re so privare'; izbaviti se po- 
sala ,negotiis se oxpediro'). 

a. prcma znacenu kod 1, a, refleksimo Hi pa- 
sivno. a) vidi ], a, a). Zapovjedi, da se izbavi Vla- 
dimiro. J. Kavanin 254*. Sve nacine trazi, po 
kojim so moze izbaviti i osloboditi. A. Ba6i6 221. 
Teske ti si muko dopadnuo! bez jada so izbaviti 
nec^cs. Nar. pjes. juk. 2, 383. — b) s genetivom, 
vidi 1, a, b) aa). Cto prinosu k tebe, velikj'j arhi- 
jer§ju Hristovi,, imtzo se byht izbavi! t vecnyje 
Diuky? Mon. serb. 26.(1234—1210). Zasto se u 
vijeke muka ne mogu izbaviti. Zborn. 154''. Jor 
po noj (smrti) ^alosti covjok se izbavi. N. Di- 
mitrovid 29. Svjetovne boljezui da so prijo iz- 
bavjg. 106. Ni moze zivot moj da se zla izbavi. 
D. Eanina 76a. Ovi se dan sa svim izbavih zla 
svega. D. Zlataric ISi*. Glada se izbavi. D. Ba- 
rakovid, jar. 20. Izbavivsi so tavnica tilosnijo. P. 
Posilovic, nasi. 158a. Tor se izbavih ja muk ovih. 
P. Hektorovid (?) 141. Da so tmina ti izbavis. 
S. Margitid, ispov. 215. Jor so pakla izbaviSe. 
246. Ako de§ se malo po malo izbaviti zla obi- 
5aja. J. Banovac, prod. 11, Da so izbavim ove 
muke, 12. Otde, rad bi ostavit ovi zli obicaj, 
ali mi so toliko ukorenuo, da ga so ne mogu izba- 
viti. razg. 174. Izbavit so one nccistoce. pripov. 
188. Izbavivsi se car ovo brige. A. Kanizlid, 



IZBAV^AIsTE 



kam. 629. Zato va)a nastojati izbaviti se ovoga 
suzanstva. E. Pavic, ogl. 179. On se izbavi tu- 
dinaca krajeva. 342. Mogu izbaviti se podepsa. 
A. Kanizlic, kam. 118. Zapovjed' i opravi, ter 
se misli izbavi, (D). Poslov. danic. 156. I robstva 
se ne izbavi. V. Doson 14a. Posla du se izba- 
viti. 181a. Ako so zeli izbaviti tezka jarma. 
And. Kacic, kor. 145. Bez zla se ne mogu zla 
izbaviti, D, Obradovid, basn. 266. Idi sad kuci, 
kad si so smrti izbavio. Nar. prip. vuk.- 203. 
Onda cu so izbaviti velike brige. Vuk, nar. pjes. 
1, XIII. Kad ko gledajudi da se izbavi manoga 
zla udari na vedo. poslov. 324. Da bi so Srbi 
izbavili ove dosade. prav. sov. 72. A mrko mn 
lisce osvanulo; kan da jarma izbavi so teska. 
Osvetn. 2, 94. Jal' pomozi moni jal' Turcinu, da 
se prije muke izbavimo. 2, 143. — c) s prijed- 
logom od, vidi \, a, b) bb). Da se je od pogi- 
beli griha izbavil, Narucn. 50a. Jzbavi se od 
velike tuge i straha zostokoga. A. Komulovid 
35. I ti tako izbavi se od zlo druzino. P, Po- 
silovid, cvijot, 22. Da se od tijeh tuga izbavis, 
V, Andrijasevid, dev. 3. Izbaviti se od svakoga 
straha. P. Posilovic, nasi, 3^. I no mores se od 
mojije ruku izbaviti. 39'>. Da se izbavis od osu- 
dena. M. Radnid 9'*. Jor se ne moze od griha 
izbaviti. J. Banovac, prod. 8. Neka so izbavo 
od suzanstva. F. Lastrid, tost. 150''. Zasto se 
covik izbaviti no more od ovoga duga, dokle god 
je ziv? ned, 78. Ako mislo izbaviti se od stra- 
hovitijo muka. 80, Da se vi od pogibili izba- 
vite, A. Kanizlid, kam. .89. Izbaviti so od ve- 
dega zla. 43. Ako se je nemodnik izbavio od 
prvane nemodi. Ant. Kadcid 178, Da od vicne 
podipse izbavo so, I. J. P. Lucid, nar. 60. Unidi 
u ovu korabju spasenja tvoga ako se zolis izb.a- 
viti od potopa. bit. 72. Srbija, Bosna i Erce- 
govina izbavido so s vromonom od Turaka. D. 
Obradovid, basn. 306. Da se izbavimo od bos- 
putnijeh i zlijeli judi. Vuk, pavl. 2. sol. 3, 2. 
Izbavih so od usta lavovijeh. pavl. 3tim. 4, 17. 
Da se negova zeraja i raja izbavi od ovi zulura- 
dara. dan. 3, 187. — d) s prijedlogom iz, vidi 
1, a, b) cc). Donosodi nam na um (djavao), da 
demo se lako izbaviti iz negovi mriza. J. Ba- 
novac, razg. 184. Izbaviti se iz teske bolesti, iz 
tezka suzanstva. M. Dobretid 212. 

h. rtfleksivno i pasivno, prema znacenu kod 
1, b, znaci: lisiti se, biti lisen, proci se. No daj 
da so izbavi milih sinak rrati. M. Marulid 20. 
Toga dara izbavi se sam. Narucn. 53a, I ti ako 
d' biti u comu sudac prav, al' ku stvar prozriti, 
istinu razabrav, vesolja se izbavi, a strahu so no 
daj. P. Hektorovid 70. Ovdi tko kosti i zivot 
ostavi, daj u pretilosti svijeta so izbavi. N. Di- 
mitrovid 104. Sve sto je ostavil cuvala sam i 
nisam so nicesar izbavila. F. Vrancid, ziv. 47. 
Sladosti se izbavi. I. T. Mrnavid, osm. 150. I 
ka so izbavi svako slasti svita. mand. 38. Prija 
se zivota izbaviti. Michelangelo. 31. — amo pri- 
pada i ovaj primjer u kojemu mj. genetiva ima 
inf.: Nemo' da so ja izbavim poznat tebe, ma 
jubavi. I. Akvilini 301. 

c. pasivno, prema 1, c, ali tako da onaj kojemu 
se sto otimfe stoji u genetivu. — Samo u jednoga 
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Daj sva tuzba i 
zalos da me se izbavi. M. Votranid 1, 436. Slo- 
bodno mogu rod: ttud mo so izbavi, ter milos 
mogoh sted pri tvojoj jubavi. 2, 41, Da me se 
izbavi _taj tuga i zalos. 2, 187. 

IZBAVIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz- 
bayjiv. — vepouzdano. 

IZBAV!^ANE, n. djelo kojijem se izbav(a. — 
U Vukovu rjecniku. 



JZBAYl^ATl 



131 



IZBAV^IVATI 



iZBAVJ^ATl, izbavjfim, iitipf. izbaviti. — Akc. 
je Jcao kod izgledati. — Eijed je stara, isporedi 
stslov. izbavjati, rus. !i36aB.uiTi.. — Izmedu rjec- 
nika u Belinii (praes. izbavjam kod izbaviti), m 
Bjdostjencevu (izbavjam, izbaviti, za dosta cinim, 
ili dajem lotne dohodke ,censum, redditum do, 
solvo annuum consum, obventionem exolvo, pen- 
sito'. 2. izbavjam od pogiboli, v. oslobadam. 3. 
izbavjam koga kakve stvari ,orbo, privo, spolio 
aliquom quapiam ro vel pensione'), u Voltigijinu 
(samo izbavjam se kod izbaviti se), u Stulicevn 
(,in liberando esse'), u Vukovu (.befreien' ,libe- 
rare'). 

1. aktivno. 

a. vidi izbaviti, \, a. a) vidi izbaviti, 1, a, a). 
(Isiis) narod filovicaski izbavjaju6i. Narucn. 40'*. 
Izbavjaj me, pobratimo Marko. Nar. pjos. vuk. 
2, 246. Izbavjaj nas kako godi znades. 4, 198. 

— 0) vidi izbaviti, 1, a, b) aa). Ki zalosti dru- 
goga izT)av|a. M. Marulic 273. Jere to on iz- 
bavja zla. Zborn. lr>S^. Ovo neznai'ie ne izbavja 
grijeha. M. Radnic 23'. — c) vidi izbaviti, 1, 
a, b) bb). Skrusenje cisti dusu i izbavja od muke. 
Narucn. 55^. Da ga za svoju milostivu dobrotu 
izbavjase od tolikoga zla. P. Posilovi6, nasi. 23^. 
Koga toliko da izbavja od griha. 135^. Ona is- 
povijed ne izbavja i(h) od muke. M. Radnid 180^ 
Izbavjase ga Bog od negovije neprijateja. 272^. 
Molitva izbavja te od zla. 529*. Gdje od djavla 
jude izbavja. A. Vitajid, ost. 49. Ozdravja i od 
svake pedipse izbavja. A. d. Bella, razgov. 32. 
Po koliko nacina nas Bog izbavja od zla? J. 
Filipovid 1, 504=*. Od onih muka one koji su liu 
stovali izbavja. 1, 519*. Rozario od svakoga zla 
izbavja. A. Kanizlic, utoc. 2fi5. Zakon crkveni 
ove (zenske) cida nih mlohavosti izbavja od pu- 
tovana. Ant. Kadcic 277. Izbavjat sinove Iz- 
raelske od ruku filistejskih. And. Kacid, kor. 133. 
Kako izbavja od opcenite tego6e davana. 462. 
Izbavja li jos od cesa drugoga sveto krstene? 
Ant. Kadcic 137. Da se svi izbavjarao od zala. 
J. Matovic 167. Prognate izbavja od jezivosti. 
Grgur iz Varesa 10. Izbavjajte te srbinske duse 
a od turske od neciste ruke. Nar. pjes. vuk. 
4, 201. Andeo, koji me je izbavjao od svakoga 
zla. D. Danicic, Imojs. 48, 16. Koji mo izbavja 
od neprijateja. psal. 18, 47. — d) vidi izbaviti, 
1, a, b) cc). Jerbo (duse) izbavjaju iz muka. M. 
Radnic 163*. Marija salazi u purgatorije, i mnoge 
duse iz oni muka izbavja. J. Banovac, razg. 12. 
A srbinske izbavjati duso od Turaka iz neciste 
ruke. Nar. pjes. vuk. 4, 250. Davao si im izba- 
viteje koji ih izbavjase iz ruku neprijateja lii- 
hovijeh. D. Danicic, nemij. 9, 27. 

b. vidi izbaviti, 1, b. a) s genetivom. Smrt ve- 
sele vesolja izbavja. G. Drzid 383. Jeda scijenis 
da dos dobrostive imati na sudu koje izbavjas 
tolikoga i tako ufanoga vesolja? M. Divkovid, 
bes. 418''. Jere izbavjaju covika zivota vicnega. 
I. T. Mrnavic, ist. 104. Koja nas izbavja molitav 
sveto crikve. 137. Izbavja nas milosti Bozjo. 165. 

— b) s prijedlogom od. Od milosti clovika iz- 
bavja Bozjo. P. Glavinid, svitl. 25. Onada iz- 
bavja prisveto trojsfcvo od slave i hvale, andele 
od voselja. I. Drzid 369. Ki me izbavja od zi- 
vota. I. Ivanisevid 48. — c) u jednom primjeru 
XVII vijeka ono sto se otimle stoji u instr. Tko 
posvaja stvari obdene izbavja drugove uzivanem 
onih stvarih. I. T. Mrnavid, ist. 103. 

c. vidi izbaviti, 1, c. Proklestvo crkveno, koje 
izbavja dilovanje dila i beneficija crikvenoga. I. 
Zanotti, upit. 11. 

d. obavjati (?), vidi 1, d, ili placati(?), vidi u 
Bjelostjencevu rjecniku. — Na jednom mjestu xvi 



vijeka. Ter bi ga (dohodak) pravo ne izbavlali. 
Mon. Croat. 301. (1596). 

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (,sbrigarsi da qualche cosa' ,expediro so' 
645'j), u Bjelostjencevu (izbavjam se, izbaviti se 
od koje stvari ,privo me re quapiam, nempo 
equo etc. vel expedio mo a certa re, ut expodio 
mo ab occasionibus, laboribus etc' 2. izbavjam 
se truda ,perfungor labore, exantlo laborem'. 3. 
izbavjam so pogibeli ,defungor periculo'), u Vol- 
tigijinu (praes. izbavjam so kod izbaviti so, i na- 
pose izbavjati se uz izbaviti so). Rajsko se no 
lice starosti izbavja. G. Drzid 356. Izbavjaju se 
od milosti. I. Drzid 227. Izbavjaju se ruku dja- 
vaoskije. P. Posilovid, nasi. 80*. I izbavja so 
od utopa. J. Kavanin 64*. Tko se ne boji Boga 
ne izbavja se griha. J. Banovac, prod. 95. Po 
tomu ne izbavja se on od duznosti ni postovati 
sluzbom. F. Lastrid, nod. 134. Izbavjajudi so po 
liku od nomodi. Ant. Kadcid 113. Boz lika du- 
hovnoga nisu so mogla izbavjati dicica malahna 
od griha istocnoga. 114. 

IZBAV:]^AVATI, izbavjavam, inip>f. izhn.vit\ (ite- 
rativno prema izbavjati). — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka. Izbavjava so mnogog zla. D. Obra- 
dovic, basn. 77. 

IZBAV^ENE, n. djelo kojijem se izbavi. — 
Stariji su oblici izbavjenije i izbavjonje. — Iz- 
medu rjecnika u Mikajinu, u Belinu (izbavjenje 
,liberatio' 437''; ,osentiono' ,immunitas' 291''; iz- 
bavjonje od sta ,privatio' 586*), u Bjelostjencevu 
(kajkavski izbavleno), u Stulicevu, u Danicicevu 
(izbavjenije). 

a. vidi izbaviti 1, a. Priti na izbavjenije. Stefan, 
sim. pam. saf. 5. Milost i pomod i izbavjonje. 
Mon. Croat. 141. (1490). Izbavjenije od bolezni 
zub. Korizm. 6''. Na vspomenutije izbavjonlja. 
82*. Spravjenije francoskojo izbavjenija radi sveto 
zemje. S. Kozicid 47*. I u nom (Bogu) vazda 
jes vejo izbavjenje. N. Dimitrovid 77. U izba- 
vjonju i odkupjenju istoga naroda. S. Budinid, 
sum. 22^. Jere bise ona bila pomocnica od nih 
izbavjenja. B. Kasid, is. 102. Prosaso izbavjenje 
od valova. fran. 163. Lito izbavjonja nasega 
1633. A. Georgiceo, pril. i. Da za no izbavjonjo 
prikazes Bogu ... I. Dordid, ben. 80. Posli toga 
boja i od neprijateja izbavjena. And. Kacid, kor. 
126. Izbavjenje od oblasti svitovno. A. d. Costa 
1, 118. Blazenstvo u rastavjonu i u izbavjenu 
od svijoh zala. J. Matovid 117. Posla Mojsesa 
za izbavjene puka izraelskoga. 130. S ufanem 
izbavjena od onijeh nevoja. 518. Izbavjene jodno 
dubo iz receni muka. M. Dobretid 386. Jer se 
priblizuje izbavjene vase. Vuk, luk. 21, 28. U 
komo imamo izbavjene krvju nogovom. pavl. of. 
1, 7. No ozalosdavajte svotoga duha Bozijega, 
kojijem ste zapocadeni za dan izbavjena. 4, 30. 
(Vuk, nov. zav. 1847. VII broji ovu rijec medu 
one sto je sam nacinio). Nego du im sada dati 
izbavjene. D. Danicid, 2dnev. 12, 7. Dusa sluti, 
da cas izbavjena tvoga nije daleko. Osvotn. 1, ii. 

b. vidi izbaviti, 1, b. Tmine jesu izbavjenje 
jedno od svjetlosti. M. Orbin 39. (Grih je istoini) 
izbavjenje milosti negove. I. T. Mrnavid, ist. 163. 
Izbavjenje, jaoh, smrtno je ko prez tebe jesam 
kusa'. I. Ivanisevid 249. 

IZBAV^ilV, adj. koji se mose izbaviti. — Samo 
u Stulicevu rjecniku (gdje je zlo tumaceno): ,li- 
berans, absolutorius'. 

IZBAV^iVATI, izbavjujem i izbavJivRm, imp/, 
izbaviti (uprav iterativno prema izbavjati). — 
Na dva tnjesta xvi i xvii vijeka. (Isus) izbavjujo 



IZBAV];iIVATI 



132 



IZBICEVATI 



od neprijate]. Korizm. 79*. I kruha i ruha on 
SG izbavjuje. I. T. Mrnavic, osm. 161. 

iZBAVNICA, /. (ladica), lada Jcojom se spasa- 
vaju (izbavjaju)^ utopjenaci. — Nacineno u nase 
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ladica (izbav- 
nica) ,rettungsboot'. 

iZBAVNIK, ?n. vidi izbavite). — U knigama 
pisanima erkvenijem jezikom. Obidimyimt iz- 
bavtniki.. Danilo 367. vidi i F. Miklosic, lex. 
palaeoslov.- kod izbavtnik'B. 

IZBAVNINA, /. rijec nacinena od pisaca u 
nase vrijeme. Izbavnina (sto se pla6a onom, koji 
je izbavio komu zivot) ,rettungstaglia'. Jur. pol. 
terminol. 499. 

IZBAZDJETI, izbazdim, pf. u Vukovu rjec- 
niku : izbazdeti, vide isprdjeti s dodatkom da se 
govori u Crnoj Gori. — Slozeno: iz-bazdjeti. 

IZBECATI, izbecam, impf. izbeciti. — U jed- 
noga pisca xvm vijeka (part, praet. pass, iz- 
becan) i u Stulicevu rjecniku (sa se, refleksivno) : 
(jamacno stamparsko77i grijeskom) izbecati se, v. 
izbeciti se. Pasom praga vani danih i obrazima 
izbecanih. J. Kavanin 48ll>. 

IZBECENE, n. djelo kojijem ko izheci (oci ltd) 
Hi se izheci. — U Stulicevu rjecniku: ,torvus, 
truculentus adspectus'. 

IZBECITI, izbecim, pf. slozeno: iz-beciti. — 
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi 
kod c), a izmedu rjecnika u Belinu (izbeciti oci 
na tkoga ,guardar con mal occhio' ,limi3 aspi- 
cere oculis' 362^'; izbeciti razrok pogled, izbe- 
civam ,guardar a traverso' ,limis oculis aspicere' 
862a), u Voltigijinu (izbeciti oci, izbecim, izbe- 
cujem ,8tralunare occhi, guardare biecatnente' ,die 
augen verdrehen, schielen'), u Stulicevu (izbeciti 
oci Hi razrok pogled na koga ,truculenter vel 
torvis oculis aliquem adspicere'), u Vuku (t. j. 
oil jStiere augen machen' ,oculis rigidis tueor'). 

ii. aktivno. a) objekat je obraz Hi koji dio od 
obraza (u jedinom primjeru cejust), znaeene je: 
iskriviti (kao od tjelesne boli Hi za rug). Kad 
rece pet rijeci (starac), para se on ruga gdi ce}us 
izbeti. N. Naje§kovic 1, 342. — b) objekat su 
oci, te je znaeene : izvaliti. Krvave silnik oci tad 
izbeci. N. Marci 59. Vezir izbecio oci. Nar. pjes. 
vuk. 5, 485. Put nekoga izbeci oko. V. Vrcevic, 
igr. 11. Vis, kako je izbecio oci! M. D. Mili- 
6evi6, zim. vec. 337. amo moze pripadati i ovaj 
primjer (vidi i u Belinu i u Stulicevu rjecniku): 
Izpod cela vitoroga razrok pogled krivo izbeci. 

1. Gundulic 475. 

b. pasivno. u jedinom primjeru part, praet. 
pass, izbecen znaci sto i iskrivjen (o {udskom 
tijelu). Upravio je izopacene i izbecene. B. Kasic, 
fran. 122. 

c. sa se, refleksivno. kao da u svijem primje- 
rima (osim naj zadnega) maze znaciti: iskriviti 
lice (vidi a, a)), te je tako i u nase vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. — Izmedu rjecnika u 
Stulicevu (izbe6iti se na koga uz izbeciti oci). 
Ner se jo§ izbeti zlosrdo na mene. M. Vetranid 

2, 156. Izbe6iv se mene ostavi. 2, 402. Kom 
k nemu dodoh na mene se izbefii. M. Drzic 334. 
1 tako se rasrSona na me izbeci. V. Moncetit. 
app. not. 2, 27tj. Ter se izbece s prirocima, kad 
nas pece (mnostvo zlih duhova?). J. Kavanin 
411*>. Po torn se toga ognevito izbeci na seja- 
nina. I. Dordid, ben. 167. — u ovom je primjeru 
znaeene: izvaliti oci (vidi a, b)). Be6u grade, ne 
beci se na me, tri se vraga izbecila na te! Nar. 
pjes. kras. 1, 76. 

* r 

IZBECIVATI, izbecujem * izbecivam, impf. iz- 



beciti. — Na jednom mjestu xvii vijeka, a iz- 
medu rjednika u Belinu (praes. izbecivam kod 
izbeciti) i u Voltigijinu (praes. izbecujem kod 
izbeciti). Oci strasne izbecuju. V. Andrijasevi6, 
put. 376. 

IZBEKE^ilTI SE, izbekSJim se, pf iskriviti 
usta, vidi izbeciti. — Slozeno: iz-bekejiti. — U 
nase vrijeme. I. Filipovid, rjecn. : ,das maul 
fletsehen'. 

IZBE]^ITI, izbejim, pf. vidi izbeciti. — Slo- 
zeno: iz-bejiti. — U naSe vrijeme u Lici. ,Vide 
ga! kako e isprnio i izbejio one gubicine, da mu 
'e poda lii podmetnuti kvartu prosa, svu bi e na 
nima digao'. ,Sta si se tako izbejio?' J. Bog- 
danovic. 

IZBENICA, /. selo u Srhiji u okrugu jago- 
dinskom. K. Jovanovid 109. 

IZBENICKI, adj. koji pripada Izbenici. Zem)a 
u Izbenickom Potoku. Sr. nov. 1871. 568. Izbe- 
nicka (opstina). K. Jovanovic 109. 

iZBER, m. vidi izbor. — U pjesmi istranskoj 
nasega vremena. Svi od Punta grada na izber 
mladici. Nar. pjes. istr. 2, 99. 

IZBERITE]^, m. uprav covjek koji tzbere, alt 
u osobitom smislu: jedan od velikasa koji iza- 
biru nemackoga cesara (nem. kurfiirst). — U jed- 
noga pisca xvi vijeka. Cesarovih izberite}. Anton 
Dalm., nov. test. 1. predgovor. Polak ostalih 
krstjanskih krajev, izberitejev i hrcegov. Postila. 
hrv. posveta 4*^. 

IZBEEIV, adj. koji se moze izabrati. — Saino 
u Stulicevu rjecniku: ,qui eligi potest', i u pisaca 
nasega vremena (u Sulekovu rjecniku: ,wahlbar'). 

IZBERIVOST, /. osobina onoga koji je izberiv. 

— U Sulekovu rjecniku: ,wahlbarkeit'. 
IZBEZUMITI, izbezumim, pf. posve obezumiti. 

— Slozeno: iz-bezumiti. — Akc. je kao kod iz- 
dangubiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (koga, vide obezumiti). 

a. aktivno. Pa ga ono pasce Corovica izbezumi 
nekako na bratsku. P. Petrovic, gor. vijen. 81. 

b. sa se, refleksivno Hi pasivno. — Izmedu rjec- 
nika u Vukovu (vide obezumiti se). I ludo se iz- 
bezumi Pero. Nar. pjes. vuk. 5, 5. 

IZBICA, /. dem. izba. Ako je i u zitnici, jos 
nije u izbici. Nar. posl. stojan. 7. — U nase vri- 
jeme kod pisaca s osobitijem znacenima. Izbica, 
arch. hist, (celija), ,zelle, klosterzelle', tal. ,colla' ; 
, cabinet (kleines gemach)', tal. ,camerino', frc. 
,celle, cellule', egl. ,cell, box'; zool. lat. ,ventri- 
culus cerebri' ,hirnh6hle, hirnkammer'. B. Sulek, 
rjecn. znanstv. naz. 

IZBICANE, n. djelo kojijem se izbica. — Sta- 
riji je oblik izbicanje. Posli ispovidi izbicavase 
(se) prinemilo za uspomenu izbicanja Isukrstova. 
Blago turl. 2, 203. Prognanje od otacbine oli 
izbicanje. A. d. Costa 2, 170. 

IZBiCATI, izbicam, pf. vidi izbicevati. — Slo- 
zeno: iz-bicati. — xviii vijeka. Izbicala vas neiz- 
mirnost Bozja! J. Banovac, blagosov. 278. Imadu 
se postavit u tamnicu, izbidat i izagnat. Blago 
turl. 2, 171. Virujes li, da Gospodin nas za te 
bi izbican? 2, 280. 

IZBICAVATI, izblcavam, impf. izbicati. — xviii 
vijeka. Posli ispovidi izbicavase (se) prinemilo 
za uspomenu izbicanja Isukrstova. Blago turl. 
2, 203. 

IZBI6eVATI, izbifiujf'm, pf. izbiti, izmlatiti 
bicem Hi bicevima. — Slozeno: iz-bicevati. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbi- 



IZBieEVATI 



133 



IZBIRAO 



fievati, izbi^evam (sic) ,flagellis caedere'). Videdi 
se ^idovin tako 'zbifievau i izbijen. Mirakuli. 121. 
Okoli§i vas, da vas izbicuje. J. Banovac, blagosov. 
92. Od cara Teofila Juto izbicevan. A. Kani2,lic, 
kam. 16. 

IZBI6nO, n. selo u Hercegovini u okrugu sa- 
rajevskom. Statist, bosn. 26. 

IZBICE, n. djelo kojijem se izhije. — Stariji 
je ohlik izbitje. — U Bjelostjendevu rjecniku : iz- 
bitje ,verberatio, vapulatio'; u Voltigijinu: izbitje 
,percossa, bastonatura' ,das priigeln, schlagen' ; u 
Stulicevu: izbitje. 

IZBIJAC, izbijaga, m. gvozde (poluga) kojijem 
se sto izbija. — U nase vrijeme u Sulekovu rjec- 
niku: ,stosseiseu'. 

IZBIJANE, n. djelo kojijem se izbija. — U 
Stulicevu rjecniku: ,propulsatio, pulsus, ejectio' 
i u Vukovu. 

IZBIJATI, izbijam, impf. 1. izbiti. — Akc. je 
kao kod ispitati. — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mika^inu (izbijati, izbiti nadvor ,ex- 
cutio' ; izbijati zube ,oxcutere dentes'), u Bjelo- 
stjencevii (1. izbijam, izbiti ,plagas alicui infligo', 
V. bijem. 2. izbijam, iztresam ,excutio'. 8. izbijam 
klin klinom .excutio clavum clavo, clavum clavo 
expello, extrudo, ejicio etc.'), u Jambresicevu (iz- 
bijam , excutio'), u Voltigijinu (praes. izbijam kod 
izbiti), u Stulicevu (,propellere, pellere, ejicere'), 
u Vukovu: 1. ,herausschlagen' ,extundo'. 2. iz- 
bijaju sahati .schlagen' ,pulso'. 3. izbija kjuc 
(n. p. u vodi kad izvire) ,hervorschiessen, her- 
vorsprudeln' ,scateo, prosilio'. 

1. prelazno. 

jl. vidi 1. izbiti, I, 1, a. Kjin kjina izbija. P. Zo- 
rani6 1''. Ogiiilo is kremena izbija ognene iskre. 
M. Divkovic, bes. 549^. Cesar cini z jodnim ka- 
mikom zubi izbijati negovi. F. Glavinii, cvit. 
276a. Izbijat sam sebi oci. (D). Poslov. danic. 
85. Klin klin izbija. (D). 46. Zapoce ga odki- 
vati, tupe cavle izbijati. P. Knezevi6, muk. 50. 
Izbijajuci medu sobom jedan drugomu krv n. p. 
iz nosa. Ant. Kadci6 80. Iz kaldrme izbija ka- 
mene. Pjev. crn. 293". U koje se Jute zmije legu 
te Turcima oci izbijaju. Ogled, sr. 165. Klin 
klin izbija, a sjekira oba. Nar. posl. vuk. 134. 
Vrana vrani oci izbija. V. Bogisic, zborn. 551. 
i pasivno. Nikim zubi izbijani. F. Glavinid, cvit. 
XVIII. — amo mogu pripndati i ovi primjeri u 
kojima je znacene metaforicko Hi preneseno : Ti 
izbijas ohologa i silnoga s prestola. Transit. 131. 
Ako drugu (kucu) kupuje i drugomu izbija iz 
ruke. M. Divkovic, nauk. 20^. Koji drugomu 
izbija koju dobit iz ruku. 46^. Premda svaki 
dan udarajuci u oci bogojubnih du§a grozne suze 
izbija. A. Kanizlic, uzr. 15. Koja bi nemu ve6 
srce ranila, iz ociju suze izbijala. Nar. pjes. bog. 
345. 

b. vidi 1. izbiti, I, 1, d. (Turci) prestarih izbija- 
ju6e oruzijem . . . Mon. croat. 155. (1498). Sad 
se ova (simena) pak izbijat primi. J. S. E.e}- 
kovic 103. 

2. neprelazno. 

a. vidi 1. izbiti, II, a. Izbijaju sahati. u Vukovu 
rjecniku. 

b. vodi, kjucu ltd., vidi biti (bijem), II, 2, 
c). Izvire izvor Savinac, i tako izbija kjuc da bi 
mogla mala vodenicica mjoti. Vuk, dan. 1, 86. 
Ilava izbija kod bezdanog jezerca kod Zagubice. 
Glasnik. 43, 270. 

f. udarati (radati, o bi]kama). — TJ Sulekovu 
rjecniku: ,ausschlagen (von baumen)'. 

IZBIJEGATI, izbijegam, impf. izbjoci. — ispo- 



redi izbjegavati. ije- stoji po juinom govoru 

mje§te negdasnega e, po istocnom bi govoru gla- 
silo izb(5gati, izbogam, a po zapadnom izbigati, 
izbigam. — Mijec je stara, isporedi stslov. izb§- 
gati i rus. naohraTt, ali po svoj prilici nije na- 
rodna. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (uz iz- 
bjeci), u Stulicevu (uz izbje6i i izbjegnuti .s do- 
datkom da je rijec ruska; a kod ovoga dvoga 
ima praes. izbijegam), u Danicicevu (izbegati 
,effugere'). Smeha bezgodnago izbegaje. Domen- 
tijan'J 5. Mu2 kad govori o zeni, izbijega kad 
god moze nazvati je upravo zena. V. Bogisic, 
zborn. 268. 

IZBIJELITI, izbijelim, pf. udiniti da sto 
(objekat) bude posve bijelo. — Slozeno : iz-bijeliti. 

— Akc. je kao kod istijestiti. — U Belinu rjec- 
niku (jdealbo' 8771'), u Voltigijinu (izbeliti, iz- 
belim, izbejujem ,imbiancare' ,weissen'), u Stu- 
licevu (izbijeliti, izbjejujem i izbjejivam ,deal- 
bare'). — I u Sulekovu rjedniku: ,w6gbleichen'. 

— I sa se, pasivno Hi refleksivno. — izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (,doalbari'). Na na6in sniga iz- 
biliti se. G. Pegtalic 64. 

IZBIJE^ENE, n. djelo kojijem se IzbijeU. — 
U Stulicevu rjecniku (.actus dealbandi'). 
IZBIJE^ETI, izbijMim, pf. postati posve bio. 

— Slozeno: iz-bije}eti. — Akc. se ne mijena. — 
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu 
(izbijejeti i grijeskom izbijeliti, izbijelim ,w6iss 
werden' ,albesco'). Ako budu cr}eni, na nacin 
sniga izbiliti 6e. I. J. P. Lucie, razg. 20. 

IZBIJENE, n. djelo kojijem se izbije. — Sta- 
riji je oblik izbijenje. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kajinu (izbijenje, istisnutje nadvor ,excussio' ; bi- 
jenje ,verberatio, verberatus'), u Belinu (izbijenje 
,il cacciare' 155a; izbijenje zuba ,dent'um ex- 
cussio' 312a), u Stulicevu. Namis(eno izbijenje . . . 
obrati so u pocastenje. B. Kasic, in. 46, Od bo- 
lizniva izbijenja kada bi privezan koloni. P- Ra- 
dovcid, nac. 455. Po izbijenu covika. A. Ba6ic 66. 

IZBIlfiA, adv. vidi zbija. — Na dva mjesta 
xviii vijeka. Udi{ zalosni covik oni ne samo iz- 
bija oslijepi nego joster zajauka od velike bo- 
lesti. F. Lastric, od' 141, Ako se bude hotio 
djela iz bija primiti. I. Jablanci 87, 

IZBI^EM, u jednom primjeru xvi vijeka moze 
biti da znadi sto i zbi}a, ali je veca prilika da 
treba citati: i s gijem, Euzica rumena izbijem 
zazire od hvale imena tvojega i vire. S. Men- 
cetid 87. 

IZBIl^EZITI, izbijezim, pf. posve zabijeziti. — 
Slozeno: iz-bijeziti, — Na jednom mjestu xviii 
vijeka. Koju vam je izbilizio papa Grgur. I. 
Garanin 24. 

IZBIRAC, izbiraca, m. dovjek koji izbira. — 
Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u ostalijem 
padezima, osim nom. sing, i voc. izbiracu, izbi- 
raci, — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u 
Stulicevu (.elector') i u Vukovu (,der wahler, der 
viel ausklaubt' ,difficilis'). — Upotrebjava se cesto 
u osobitom znacenu (vidi u Vukovu rjecniku): 
covjek koji se lako ne zadovoluje nego jednako 
trazi Ho misli da je boje (naj cesce kod zenidbe). 
Izbirac nade otirac. (Osobito se govori o zenidbi 
i o udaji). Nar. posl. vuk. 97. U oyoj se igri 
gleda ko je kome naj miliji, i ono naj zadne kad 
s naj zadnom igraju zovu igraci: , izbirac' i ,otirac', 
kao bajagi da su se jepsi momci i devojke prije 
po^enili i poudavali od nih dvoje. V. Vrcevi6, 
igr. 30. — U ovoj poslovici, posto jeakuzativ 
jednak s nominativom, vidi se da znaci sto ne- 
zivo, te bi znacene moglo biti: ono sto je izbratio' 



IZPJRAC 



134 



IZBISTRAVATI 



dakle 7taj ho]e (Vuk ne shvaca da je snacene 
ovdje drukcije od predasnega , vidi i obirac i 
prebirac) : Ko trazi izbirac naci ce podlogac. 
Nar. posl. vuk. 157. 

IZBIRACICA, /. zensko celade sto izbire (vidi 
izbirac). — U Stulicevu rjecniku : ,electrix'. — 
Ovako se zove i komedija Trifkoviceva pisana u 
nase vrijeme, te je osobito znacene kao kod iz- 
birac. 

IZBIRAK, izbirka, m. ono sto ostaje od dega 
kad se vec naj bole izabralo (dakle naj gore). — 
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa- 
dezima, ositn nom. sing, i gen. pi. izbiraka. — 
U Stulicevu rjecniku: ,rimasu»lio, scegliticcio, 
avanzo, cosa che resta dopo essersi scelto il 
meglio o consumato il piii' ,rosiduum, reliquiae, 
reliquum, pars reliqua', i u Vukovu: ,das iiber- 
bleibsel, der rest' ,residuum, reliquiae'. 

IZBIRALAC, izbxraoca, m. vtdi izbirac. — U 
Stulicevu rjecniku. 

IZBIRALICA, /. vidi izbiracica. — U Stuli- 
cevu rjecniku. 

IZBIRALO, m. vidi izbirac. — U nase vrijeme 
u Lici (vidi kod izabirati, a na kraju). 

IZBIRAIsE, ti. djelo kojijem se izbira. — Sta- 
rijije oblik izbiranje. — Izmedu rjecnika u Vran- 
cicevu (izbiranje , delectus'), u Mika^inu (izbi- 
ranje), M Stulicevu, u Vukovu. Malo made bez 
reda i izbiranja nijednoga. B. Kasi6, in. 93. Sva- 
koga prima brez izbiranja kipova. M. Radnid 
899^. Jedne je cine prid tobom brez izbirana 
sobstva kra} i prosjak. G. Pestalid 172. Pozar 
sve istrebjuje bez izbirana. J. Rajid, pouc. 2, 34. 

IZBIRAONICA, /. soba gdje se izbira. — Na- 
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku : 
jwahlzimmer'. 

IZBIRATE]^, m. vidi izbirac. — U Stulicevu 
rjecniku : , elector'. 

IZBlRATEj^AN, izbiratejna, adj. koji treba 
izabrati, koji se izabira. — U Stulicevu rjec- 
niku : ,elettivo' ,oligendus, qui eligitur'. — sasma 
nepouzdano. 

IZBIRATE^ICA, /. vidi izbiracica. — U Stu- 
licevu rjecniku: ,olectrix'. 

IZBIRATI, izbiram (izbirati, izbirGm), impf. 
izbrati, vidi izal>irati. — Akc. je kod izbirati kao 
kod ispitati, a kod izbirati kao kod izgrtati. — 
Rijec je stara, isporedi stsloo. izbirati, rus. na- 
6npaTt. — U jednoga pisca cakaoca xvii vijeka 
ima jedan put za imperfekat oblik izbirih: Od- 
lucih da jim gospoju izberu . . . pokle ju izbinh 
da mi je pogodna . . . D. Barakovid, vil. 271. — 
V jednoga pisca Bo^naka xvii vijeka mjeste i u 
osnovi ima ije: Da izbijeramo boje lozje i sadimo 
u vinogradu. M. Divkovid, bes. 210t>. Ako ce- 
sari, kraji, bani i ercezi obijeraju i izbijeraju 
vjestiJG . . . poglavice. 213*. — Izmedu rjecnika u 
Vrancicevu (.eligere'), u Mika\inu (izbirati, iza- 
brati ,eligo, deligo, seligo, delectum tenoo, habeo, 
vel adhil)eo, lego etc.'), u Belinu (izbirati, iz- 
biram ,eleggore, capare, scegliere' , deligo' 286*; 
izbirati vojnike ,arrollaro, scrivere a roUo' ,con- 
scribo' 104b)^ ^ Bjelostjenievu (izbiram, izbrati, 
obiram, probiram ,eligo, seligo, deligo, electionem 
facio'), u Jambresicevu (izbiram .deligo, eligo, se- 
ligo'), u Voltigijinu ^izbirati, izbiram ,sceglioro, 
trascegliere' ,auswalilen', a kod izabrati ima i 
prats, izbirem), u Stulidevu (izbirati, izbiram ,eli- 
gere, seligere, deligere'), u Vukovu (izbirati, iz- 
biram ,auslesen, wahlen' ,eligo'), u Danicicevu 
(.eligere'). 

Jl. akticno. Da izbirajesi. ikonomb i klisijarht 



odt bratije. Sava, tip. hil. glasn. 24, 198. Izbi- 
rajuci svoje ovce. Transit. 33. Da Lodovik car 
arhijereju semu slobodnu vlast izbirati biskupe. 
S. Kozicid 18''. Izbirajemo za istinago vikara 
Krstova Ildebranda. 24*. Pokoj izbiramo vcrikov. 
Mon. Croat. 266. (1572). More li on sam meni 
Jude namitati i izbirati. 283. (1581). Svak sebi 
izbire bogate drzave. D. Barakovii, jar. 27. Da 
i mi po ovoj lijepoj strani, ko mladahne vile 
Sine, izbiramo sred zeleni cvijetak bijeli i ru- 
meui. I. Gundulic 70. Dokli cuje, ne ima mira, 
Kazlar-aga u kom mistu gospode mu lijepe iz- 
bira. 361. Bili i prosli mi smo vede, car ju- 
nake nove izbira, a nas starijeh sijece i mece. 
485. Videdi ga roditeji spodobna k knigi po- 
slahu ga u Atenu dubje izbirati nauke. F. Gla- 
vinid, cvit. 185b. Nav ima metlu s kom smeti 
izbira. 452*. Stjepan Jubo izbira pak se s netkom 
Dandulovom srjedno viri. J. Kavanin 244*. Ako 
kraj pak ne izbire svo'e svjetnike od vrijednosti. 
359I'. Izbirajudi }u). J. Be novae, blagosov. 101. 
Nega izbiram za mog izpovidnika. A. J. Kne- 
zovid 81. Izgubi se izbiruci po svojoj dudi is- 
povidnike. M. Zoricid, zrc. 146. Skocio se na 
noge vitezke ter izbire po vojsci junake. And. 
Kacid, razg. 98. Pak su od nih izbirali kraje. 
M. A. Rejkovid, sat. GS*. Dok mu ovce pasu 
izbirase. G8b. Za cedene treba izbirati grozde. 
Z. Orfelin, podr. 102. Za neg divje nek izbira 
vode. J. S. Rejkovid 123. Medu marvom izbi- 
rati znadu. 192. Pak s nih (gusaka) perje iz- 
biraj. 195. Topi biju za nedeju dana, de se caru 
rodila devojka; za dvije joj ime izbirali, dok su 
divno ime izabrali. Nar. pjes. vuk. 1, 470. Iz- 
bira mu kona po izboru, a izbira pusat po iz- 
boru. 2, 510. Lijepo joj ime izbirao. 3, 142. I 
po Macvi izbiraj druzinu. 4, 274. Robi pasa 
mlade i devojke, a izbira po izboru momke. 4, 344. 
Izbirade svijetlo oruzje. Nar. pjes. istr. 1, 11, 
Da izbirem sarane marame. 1, 15. Da otac sam 
djevojku trazi i izbira. Vuk, ziv. 98. Djevojka 
izbira momka. nar. pjes. 1, 378. Blago onome 
koga izbiras i prima?. D. Danicid, psal. 65, 4. 
b. sa se, pasivno. Ott inude startcb hotej pro- 
byvati vb semb pirtgu da se ne stavii, tbkmo 
otb monastyrja da so izbiraa obbstioib sbvotomb. 
Mon. serb. 75. (1302 — 1321). Sve gospode da se 
izbiru svijetle krvi, rajske slike. I. Gundulic 310. 
Sfako dobro tot s' izbira. M. Gazarovid 61. 

IZBIRAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz- 
beriv. — nepouzdano. 

IZBIRAVAC, izbiravca, m. vidi izbirac. — V 
jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Bjelostjenievu (kajkavski izbiravec ,eloctor'), u 
Voltigijinu (.sceglitore' ,auswahler'), u Stulicevu 
(izbiravec s dodatkom da je uzcto iz Habdeliccva). 
Spravivsi se ,olectores' ili izbiravci cesarastva u 
Francfordiju od Alemanije. F. Glavinid, cvit. 138a. 

IZBIKAVKA, /. vidi izbiracica. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku: ,electrix', i u Stulicevu (iz 
Bjelostjenceva). 

iZBIRKATI, izbirkara, pf. deni. izbrati. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Hafiz pasa glava 
izbirkana. Osvetn. 6, 53. 

IZBISERITI SE, izbisorim se, pf. kad se ja- 
godo na grozdu prorijede. Slovinac. 1884. 30. — 
Postaje od iz i biser nastavkom i. 

IZBISTRAVANE, n. djelo kojim se izbistrava. 
P. Bolid, vinodjel. 2, 277. 

IZBISTRAVATI, izbistravam, impf. izbistriti. 
— Od xviii vijeka. I popeo od cokota i loze iz- 
bistrava vino. Z. OrfoUti, podr. 236. 



IZBISTRENE 



135 



1. IZBITI, I, 1, a. 



IZBISTEENE, n. djelo kojijem se izbistri. — 
Stariji je oblik izbistrenje. — U Mikalinu rjec- 
niku: izbistrenje, bistrost ,limpitudo , claritas, 
uitor, nitidltas'; izbistrenje kako ti vrjemena ,se- 
renitas'; ii Bjelostjencevu ; u Stulicevu. 

IZBISTRITI, izbistritu, pf. udiniti da §to 
(ohjekat) bude sasma bistro, razbistriti. — Slo- 
zeno: iz-bistriti. — Akc. je kao kod iznositi. — 
Od XVI vijeka, vidi kod c, a), a izmedu rjeinika 
u Mikajinu (,clarifico'), u Belinii (,schiarire, far 
cliiaro, come di liquori' ,clarifico' 652'>; ,affinare, 
raflinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu- 
rifico' 44i>), u BjcJostjencevu (vidi kod izbistri- 
vati), u Voltigijinu (izbistriti, izbistrujem ,8chia- 
rire, rischiarare, rasserenare' ,hellmachen, auf- 
klaren'), u iStulicevu (izbistriti, izbistrujem i 
izbistrivam ,clarificare'), n Vukovu (samo izbi- 
striti se). 

a. aktivno. a) u pravom smisla. Kad je mutnu 
vodu izbistrio. Nar. pjes. petr. 3, 108. Vino iz- 
bistriti. P. Bolic, vinodjel. 2, 219. — aino bi 
mogla pripadati i ova dva primjera: Oci moje 
telesne^ ,da meni izbistri. V. Andrijasevi6, put. 
160. Cuvenje meni izbistri. 312. — b) u pre- 
nesenom smishi. (Koji je moju) pamet izbistrio. 
V. Andrijasevi6, put. 102. Ti dusu nasu, srco i 
voju izbistri. 289. Izbistriti teske posle. H. Bo- 
naci6 91. Da mi razdri^ite jedan uzao, iliti jednu 
sumju izbistrite. F. Lastric, test. ad. 79^. Odimo 
u napridak za izbistriti ovu istinu. ned. 315. Iz- 
bistri mo ovo govoreiie. 383. Koja bi raogla na- 
resiti i izbistriti pamet. J. Matovid v. Dogadaj 
koji 6e istomacit i izbistrit svaka. M. Dobretii 
559. Sto za bo}e izbistriti, u kratko izvidimo, 
sto David jest razumio. I. J. P. Lucie, razg. 40. 
Izbistriti i razaznati izmedu toliki misli, koje su 
grisne. 53. 

b. pasivno. a) u pravom smislu. Gdisto piju 
izbistrito sire. J. S. Kejkovic 351. — b) u pre- 
nesenom smislu. Vojom izbistrenom. V. Andrija- 
sevid, dev. 119. Koji imade oko prave vire iz- 
bistrito velikim skrusenem i dobrom odlukom 
ocisdeno. F. Lastri6, nod. 42. U komu je istu- 
macen nauk oli izbistren i razmrsen koji do- 
godaj. Ant. Kadcid iii. U ovima knigama jesu 
naj zapletenija mista pisma svetoga izbistrita. 
A. Tomikovid, gov. 340. 

c. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu rjec- 
nika u Mikalinu (,clar6sco, clarus fio, limpidus 
fio*; izbistriti se vrijeme ,sereno'), u Belinu (iz- 
bistriti se, izbistrivam se ,schiarirsi, farsi chiaro, 
dicesi de' liquori' ,claresco' 652^) , %i Stulicevu 
(,defaecari, clarum fieri'), u Vukovu : ,klar, hell 
werden (von fliissigkeiten)' ,claror, limpidus fio'. 
a) u jjravom smislu. Ufajudi da de se voda iz- 
bistriti. Pril. jag. ark. 9, 76. (1520). Cekajudi 
da bi se voda izbistrila. P. Posilovid, cvijet. 179. 
Voda mutna, ako se stavi na stranu, izbistri se. 
M. Radnid 420i>. Dokle voda izbistri se. K. Ma- 
garovid 94. Nije se izbistrilo (vino) nego je 
mutno. A. Badid 309. Dok se raliko povrati i 
izbistri. M. Dobretid 511. Ne bi li se voda iz- 
bistrila. Nar. pjes. petr. 3, 108. Ne bi 1' nam 
se izbistrilo more, i lagans pokrenule sajke. Nar. 
pjes. vil. 1868. 624. Pa da Savu zaplovimo mutnu, 
koja nigda izbistrit se nece. Osvetn. 7, 8. i o 
vremenu (ncbu), vidi u Mika(inu rjecniku. — b) 
u prenesenom smislu. Da se pamot moja izbistri. 
V. Andrijasevic, put. 130. Strasna smutna iz- 
bistri se. J. Palmotid 430. 

IZBISTRIVATI, izbistrujem i izbistrivam, 
impf. izbistriti. — U Belinu rjecniku: praes. iz- 
bistrivam se kod izbistriti se; u Bjelostjencevu: 



1. izbistrujem, izbistrim, izbistriti ,clarifico'. 2. 
razvedrivam, bistro ili vedro dinim ,sereno' ; ra- 
zasjam, razasjati ; izbistrujem se kot voda ,cla- 
resco, clarus 1. limpidus fio'; kakti izbistrue se 
vreme, vedri se ,serenat 1. serenatur' ; u Volti- 
gijinu: praes. izbistrujem kod izbistriti; u Stu- 
licevu: izbistrivati, izbistrivam, froq. uz izbistriti, 
a kod ovoga ima i praes. izbistrujem. 

IZBISTE, n. selo u Ugarskoj u protopresvite- 
ratu vrsackom. &em. prav. 1878. 46. 

IZBITAK, izbitka, m. suvisak. — Od iz-biti 
(budem) nastavkom i.k'B. — Bijec je stara, ispo- 
redi stslov. izbyt'Bki., rus. h36htok'b. — Nalazi 
se samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom, 
i to u starijem obliku: izbyttkt. Po6e zo ne 
ttstno bud(e) pone i otb izbyttkb. Sava, tip. stud, 
glasn. 40, 176. Ottvrbgtse vtsaku gorestt i iz- 
bytbkt ztlobtnyj. Domentijana 255. 

IZBITAN, izbitna, adj. suvisni. — Postaje kao 
izbitak nastavkom tnt. — U Stulicevu rjecniku: 
.superfluus, supervacaneus, inutilis' s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. 

1. IZBITI, izbijem, pf. slozeno : iz-biti (bijem). 
— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet. 
pass, izbit (ali izbijen, izbij^na i izbjen, izbjena), 
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. (impt. 
izbij, ger. praet. izbivsi). — Bijec je stara, ispo- 
redi stslov. izbiti, rus. n36HTi.. — Izmedu rjec- 
nika u Vrancicevu (,aboriri ; elidere'), u Mikajinu 
(izbiti, namlatiti ,verbero, pulso'), u Belinu (,cac- 
ciare o trar fuori per forza' ,eruere' 155^; ,cavar 
fuori battendo' ,extrahere repercutiendo' 181^; 
izbiti oko ,cacciare, cavare o trarre un' occhio' 
,oculum cffodere' 155^; izbiti oci ,oculos eruero' 
181^; izbiti iz sebe ali iz zene dijete (izbila je 
dijete) jCagionar 1' aborto' ,abortum causare' 10* ; 
izbiti bicem ,battere uno con la frusta' ,verbe- 
rare' 133"), u Bjelostjencevu (vidi kod izbijati), 
u Voltigiji7iu (izbiti, izbijam ,cavare battendo, 
sbattere, bastonaro' ,herausschlagen, prilgeln'), u 
Stulicevu (,verberare, pulsare, tundere, fustibus 
vel fuste caedere' ; zube komu izbiti ,dentes alicui 
excutere, frangere'; bravu izbiti ,vi seram eruere'; 
oci tkomu izbiti, v. izbodsti), u Vukovu (1. ,he- 
rausschlagen' ,eHdo, extundo'. 2. ,zerschlagen, 
zerblauen' ,contundo' s primjerom : Izbili ga na 
sudu. 3. izbila dijete, t. j. pobacila s dodatkom 
da se govori u Bod. 4. ,sclilagen' ,pulsare' s pri- 
mjerom: Sad su izbila dva sahata), u Danicicevu 
,occidere'). 

I. prelazno. 

1 . aktivno. 

a. bijuci uciniti da sto (objekat) izide. a) u 
pravom smislu. Izbi mu sve zube. M. Vetranid 

2, 140. Ku (vodu) kon izbi kopitom perasti. H. 
Lucid 266. Drivodelac z jednim klinom zna i 
drugi klin izbiti. F. Glavinid, cvit. 84l». (Strila) 
oko izbi mu negovo. 239''. Izbi mu mac iz ruke. 
J. Banovac, pred. 30. S krilimi izbi mu oni sud 
iz ruku. 35. Udarajudi u castno lice svetoga 
patrijarhe dva mu je zuba izbio. A. Kanizlic, 
kam. 57. Vran vranicu oko ne izbi- A. d. Bella, 
rjecn. 155a. i nemu bi izbila zadnom nogom 
spredne zube. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17. Iz 
lanenoga sjemena u}e izbiti. I. .Tablanci 168. 
Al' podbaci topuzinu Marko i izbi mu sabju iz 
balcaka. Nar. pjes. vuk. 2, 408. Ako izbije zub 
robu svojemu. D. Danicid, 2mojs. 21, 27. Izbidu 
ti luk tvoj iz lijeve ruke. jezek. 39, 3. — meta- 
foricki. Ku (sabju) sred rati leska izbit mu vlas 
ne moze. I. Gundulic 565. Kako bi Osmanu 
vladastvo iz ruke izbio. I. T. Mrnavid, osm. 78. 
Nesride nas malime s stolca ne izbise. 163. Da 



1. IZBITI, I, 1, fi. 



13'J 



1. IZBITI, I, 3, a, c). 



mu tko iz ruke ne izbije pero besidom svetoga 
Jeronima. A. Kanizlio. kam. 53. — moze subjekat 
i sam sebi sto izbiti. Nije cudo da posrnu i iz- 
biju oci. M. Eadnic 300a. Izbi' zube, ter u ko- 
lijepku. (D). Poslov. danic. 35. — b) u prene- 
senom smislu. aa) uopce, objekat je §to dusevno. 
Izbij sve napastovanje. A. Georgiceo, nasi. 179. 
Izbiti iz nega duha necistoga. I. Dordic, ben. 
189. — bb) cesto izbiti iz glave, iz pameti: aaa) 
drugome, uciniti da vec o cemu Hi nekakn ne 
)nisli. Izbiti im pak za vrimena oholost iz glave 
E. Pavid, ogl. 557. Hotio je Isukrst iz pameti 
ucenika ovu misao izbiti i daleko otirati. 1. Ve- 
likanovic, uput. 3, 46. — bbb) sebi, iz svoje glace, 
da\e cem Hi nekako ne misliti, proci se cega. 
Da iz glave izbije ono pozivade. A. Kanizlic, 
fran. 82. David sve osvetne misli iz glave izbi. 
E. Pavic, ogl. 251. Samo da izbije sebi iz glave. . . 
Vuk, odg. na utuk. 32. — cc) dobiti (novae) ve- 
likijem trudom, iperholicki. Izbiti dinar iz ka- 
mena. A. d. Bella, rjecn. 155a. lladimo danu 
ralom i motikom, a nocu veslom i mrezom, da 
izbijemo iz zemje i iz mora koru h)eba. S. \\x- 
bisa, prip. 248. Izbiti glavnicu, u trgovini kad 
nit' se izgubi, nit' so dobije. ,Jedva jedvice sam 
izbio glavnicu'. A. Ostojid. 

b. roditi (o bijci). Pusti grane i izbi odvode. 
D. Danicic, jezek. 17, 6. 

c. pobaciti, izvrci, izmetnuti (dijete prije vre- 
mena). Ah da nas mile mati na zacetju budu 
izbile! J. Kavanin 570*. Da ju ciui izbiti porod. 
Ant. Kadcic 501. Izbiti zametak ako i nije jos 
dusevit. 543. Izbi dijete musko mrtvo i lakom 
glavom ne dade. Nar. prip. vuk.^ 213. Po gra- 
dovima za istino se drzi da zeni bredoj na um 
pane na kakovo jestivo, pa ako joj se no doneso, 
da moze izbiti dijete. Nar. prip. vrc. 161. A 
bila je (hna) breda, pa reco muzu, ako mi ne 
doneses bukove mezgre, izbiti cu ovo dijete sto 
je u meni. 173. Zena izbila zmiju krilaticu. S. 
l^ubisa, prip. 150. To ne bi moglo izbiti dijete 
kakvim picem otrovnim. V. Bogisic, zborn. 605. 
Odmah bi izbila mrtvo dijete. 622. 

d. iz ne stoji u rnjesnom smislu kao kod a, b, 
c, nego podaje jace znacene glagolu biti (vidi 
iz, 13, d). a) znocene je: svrsiti bijene (bijuci 
dok se ne umori subjekat, Hi koliko objekat moze 
podnijeti). Obraz tvoj pjuskami izbise. M. Ma- 
rulid 169. Pojde k tomu vlhvu i vze ga i izbi 
ga }uto. Transit. 249. Otrezavsi devici nozdri 
izbi ju, §. Kozicid 48^. Sada 6u poc ustat, ter 
ih cu svijeh izbit. N. Na|e§kovic 1, 272. Hod'mo 
nu oteti a svijeh nih izbiti. 1, 228. Pilato bici 
izbivsi sina tvoga. A. Gucetic, roz. mar. 190. 
Ter su ga na smrt izbili. Mon. croat. 309. (15i)8). 
Majka kadno ne izbije sina, buduci se zaklola 
da do ga izbiti, ne sagrisuje. A. Komulovic 17. 
Dojdo§e druzi koji gore izbise Isukrsta. 63. Go- 
spodina bez krivine bicimi izbiju. B. KaSid, is. 
56. Jednom ga hti§e opdeno u kolegiju izbiti. 
in. 46. Da de sina ili kcer izbiti. zrc. 47. Zo- 
stoko on sam izbivsi ju. per. 101. Zgrabihu ga, 
ter 8 palicami izbivsi na kri2 propehu. F. Gla- 
vinic, cvit. 56**. Otac kada izbije sinka mala. I. 
Ivanisevid 28. I bicima ostrijem dosti sama sobe 
izbio bi. P. Kanavelic, iv. 26. Koji izbi zene- 
tinu koja ga napastova... pasom. I. Ancid, ogl. 
128. Ere su te zlobe mojo kruto izbile veru- 
gami. J. Kavanin 52^. Kada poStena dovika iz- 
bije§. A. Badid 131. Zasto za pokarati zenu iz- 
bivSi 3 prilikom ne moze biti uzrok rastavjena. 
J. Banovac, razg. 267. Izbit mladega za nauk 
i pokarane. F. Lastrid, nod. 141. Varaoca |uto 
izbise. A. Kanizlid, kam. 126. Izbiso mo s ogi'ie- 



vitimi sibama. 755. I u srdcu svomu ne miruje, 
dok ne ido i nu ne izbije. M. A. Eejkovid, sat. 
'F&>. Da su izmlatili i izbili crkovnaka. A. d. 
Costa 1, 69. Svaka uzme po stap i da ga dobro 
izbiju. N. Palikuda 23. Majka de nas karati, 
karajudi izbiti. Nar. pjes. vuk. 1, 433. Dva losa 
izbise Milosa. Nar. posl. vuk. 56. Car ga upita, 
da mu kaze sto onako mator covjck place, a on 
mu kaze da ga je ono jutro izbio otac. Nar. 
prip. vrc. 2. Kojemu je vazda prijetio da do ga 
zestoko izbiti. 12. Vikne na momko te ga jos 
i izbiju. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ali bi ga ro- 
diteji poslije karali i mozebiti izbili. poslov. 152. 
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi. 344. 
— objekat moze biti i sto nezivo. Maslo izbij i 
k zimi postavi. J. S. Eajkovid 294. Slamu koju 
mlatila izbiju. 411. — Gdjegdje se kaze u po 
nesto prenesenom smislu, kao izmuciti, izmoriti. 
Vjetar me izbio. M. Divkovid, zlam. 66''. Izbila 
je (momu) sitna rosa kao letnu prepelicu. Nar. 
pjes. vuk. 1, 330. tako se i u Dubrovniku cesto 
cuje: , Izbio me vjetar (izbila me bura), vas sam 
slom}en'. P. Budmani. — b) ubiti sve (kad je 
mnogo objekata), poubijati. Izbi Irod car 7 ti- 
suda mladjenac. Pril. jag. ark. 9, 121. (1520). 
Knez razsrdi se, izbi sve sest sinova. Starine. 
5, 106. (1520). Sa svih strau gradu rvanu za- 
povida i prad sto okolo postavi grada i sa svimi 
u grad metase i mnogo Judi u gradu izbi. Aleks. 
jag. star. 3, 258. Gdi Latine sad izbise, od nih 
mosti ucinise. I. Zanotti, skaz. 8. 
'i. pasivno. 

a. vidi 1, a. Zubi ti biso izbijeni i izvadeni. 
V. Andrijasevid, put. 161. Ne gledaj me izbijena 
oka, ved puna boka. (Kazao nekakav kom su za 
rucak koji nije imao cim platiti oko izvadili bill). 
Nar. posi. vuk. 196. 

b. vidi 1, d, a). Videdi se Zidovin tako zbi- 
cevan i izbijen. Mirakuli. 121. Od Isukrsta mii- 
cena i izbijena od Zidov. Korizm. 99'^ Pilato 
Jezusa izbjena kad vidje. N. Naleskovid 1, 131. 
Cinit du da za to izbijen zlo bude. 1, 135. Ovako 
tebe gledali izbijena. M. Drzid 195. Nu ko zacu 
dikla, da si izbijen vas bicima. I. V. Bunid, maud. 
31. S bici bihu izbijeni. P. Radovcic, ist. 49. 
Palicami ja sam izbjen. P. Hektorovid (?) 137. 
Cocani (grijeskom kocani) vazmu poluge, ter biju 
Lovrinca, a on izbijen zahvajuje Bogu. 138. Iz- 
bijena vrzo u more. I. Dordid, ben. 175. Vidi 
tada negova (Isusova) dusa svoje tilo sve bicima 
izbijeno. J. Banovac, razg. 157. Zausnicami i 
sakami izbijen i izgrden. A. Kauizlid, kam. (i3. 
Svekoliko tijelo bicima izbijeno bi. J. Matovid 
50. Izbijeno nas ocito postavise u tamnicu. 412. 
Bojo jo biti i izbijenu nego posve ubijenu. Nar. 
posl. vuk. 22. — po nesto u prenesenom smislu, 
isporedi 1, d, a) pri kraju. Odahlo srce jo, nu 
zivot izbjen jes, or u nem zdravja nije, trudi ga 
zla boles. F. Lukarevid 296. Jaoh, izbijen sam u 
Xivotu kako slama suha jedna. I. Gundulid 203. 

c. vidi 1, d, b). Ukazem indo, kako rodi se 
Hiistos i kako mladenci jogo radi izbijeni biso. 
Pril. jag. ark. 9, 97. (1468). Izbijeni budete od 
jezika ovoga i zlo umriti hodete. Aloks. jag. star. 
3, 291. 

;j. sa se. 
a. pasivno. 

a) vidi 1, a. Izbije mu so oko livo. A. d. Costa 
2, 166. Ondi so sjomo iz mohuna izbije. I. Ja- 
blanci 166. 

b) vidi 1, d, a). Dado zapovid da so episkopi 
bici izbiju. A. Kanizlic, kam. 57. 

c) ubiti se, isporedi 1, d, b). Upado so u jamu, 
izbi 80 i izeso ga mrtva. Dukjanin 22. 



1. IZBITI, I, B, b. 



J 37 



IZRJErJNUTr, a. 



b, reciprocno, potuci se, pouhijati se, vidi 1, d. 
Izbbise so Kojane na Dltmni i uciniso meju 
sobomb 7 mrttvihL ki'txij na viri gospodtskoj. 
Mon. serb. 22(5. (1395). U to ce iziti i mlaci 
oni tuj, ter se ce izbiti s satirim za vil tuj. N. 
Najeskovic 1, 223. K6 se prvi put izbismo. G. 
Palmotic 1, 21G. S nima jace udarise i bojnici 
svi ostali, s vodom silom ter se izbiso, ueg su 
do tad vojevali. J. Palmotid 363. Izbile se ptice 
a o tude proso. (D). Poslov. dauic. 35. 

II. neprelazno. 

a. erumpere, silovito izici. Izbi planii ogiieni 
iz pe6i. N. Rauina 18a. Izbi plam od ogna iz 
peci. 49*^. Sunce kad izbije iza crna oblaka, iz- 
hodi sfitlije. M. Gazarovic lll^'. Iz svatova na 
stranu izbi§e. Nar. pjes. juk. 233. Kad izbiso 
drumu na planinu. Nar. pjes. petr. 3, 293. Tu 
no smije izbiti demija. 3, 401. Oklen izbi na 
konu kulasu. Nar. pjes. borm. 2, 331. Za tijem 
prvijem hajdukoni izbi iz borjana pojanicu glavom 
harambasa Marinko. M. D. Milidevic, zim. vec. 
229. 

b. svrsiti udarane, kucane (o sohatima), vidi 
w Vukovu rjecniku. 

2. IZBITI, izbudem, pf. slozeno : iz-biti(budem). 

— Eijec je stara, isporedi stslov. izbyti, rus. 
iiaoHTt. — Javja se samo do xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevii (izbyti ,superesse; 
liberari'). 

1. aktivno. 

a. izbaviti se, osloboditi se. Izbbyvtse preltsti 
jereticbskyije slavetb vt Trojici jedinogo Boga. 
Stefan, sim. pam. saf. 25. 

b. izostati, preostaii. a) izostati izmed^u osta- 
lijeh, ne hiti medu ostalima. Vsi proroci i apo- 
stoli i mucenici i svetite]ijo i carijo smrttiju 
skoncase se, i ni jedinb ze iht ne izbbystb, vtsi 
vb grobb viselise se. Mon. serb. 90. (1330). — 
h) izostati, ne hiti, ne zbiti se, ne dogoditi se. 
O gospode, zdrava budi, nigdar togaj ne izbudi. 
Zborn. 178*'. — c) preostati, pa po tome biti 
mnoyo, obilno. Ako no izbudo pravde vase vece 
nego kniznika i farizeja. N. Ranina ISO**, mat. 
5, 20. 

2. sa se. 

a. s genetivom, biti daleko od cega. Hi ostati 
bez cega. Ja se tac ozirem prid vilom kad budu, a 
zejom umiru, kom se je izbudu. S. Mencetic 159. 

b. zbiti se, ispuniti se (o snu). Haj ! izbi mi 
36 san, ki prisnih prid zorom. P. Zoranid 4^. 
Da se sane obiju nas izbiso. 29=*. 

IZBIVALAC, izbivaoca, 7n. covjck koji izbiva 
(koji nije na mjestu/jdje hi trebalo da bude). — 
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: Placa iz- 
bivaoca (sto so dijeli medu nazocne) ,absonz- 
geldor'. 

IZBIVANE, n. djelo kojijem se izbiva (vidi 1. 
izbivati). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: 
,ausbleiben'. 

1. IZBIVATI, izbivam, impf. 2. izbiti. — Eijec 
je stara, isporedi stslov. izbyvati, rus. HautiBaTt. 

— Izmedu rjecnika u Vukovu (,in dor redensart' 
ne izbiva ,er ist nie abwesend, ist immer daheim' 
,semper ibi moratur'). 

a. preostajati, biti suvisno, obilno, isporedi 2. 
izbiti, 1, b, c). — Do xvi vijeka. Otb krtmi vase 
izbyvajusto. Sava, tip. stud, glasn. 40, 176. Nakon 
tvG starosti ako t' ca izbiva, no daj lakomosti 
da u te pribiva. M. Marulic 139. Onoj vrime, 
ko t' izbiva, da to praznost ne dobiva. 266. Ca 
koli takovu 'zbiva, ima stratiti na potribe cri- 
kvone. Narucn. 94^, Nijedno spricanje imamo 
od imenja, ko nam izbiva. Transit. 78. 



b. ne biti (u nekom mjestu); kod naroda samo 
negativno, sto znadi: svagda prebivati (vidi u 
Vukovu rjecniku). — U nase vrijeme. Ne izbiva 
kao kuga iz Sarajeva. Nar. posl. vuk. 200. Gdo 
je zadruga, tamo so i dragom Bogu mili, to iz 
no nikad ne izbiva, M. P. Sapfianiu 1, 91. — / 
u Sulekovu rjecniku: ,ausbleiben'. 

2. IZBIVATI, izbivam, impf. vidi izbijati. — 
Samo na jednooi mjestu xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (praes. izbivam kod izbiti 154b). 
Ako djeli on to izbiva, miso i rijoc bi milostiva. 
J. Kavanin 52^. 

IZBIVENE, n. djelo kojijem se izbije. — U 
jednoga pisca xv\n vijeka. Od izbivena dice. Ant. 
Kadcic 494. Izbiveno ditesca jest izbacene iz 
zensko utrobe zamotka covicanskoga ili neduhata 
ili duliata. 542. 

IZBJECI, vidi izbjognuti. 

IZBJEG, w?. mjesto kuda se izbjegne. — U] 
knizi pisnnoj crkvcnijem jezikom (sa starijem \ 
ohlikom izbegt), a izmedu rjecnika u Danicicevu I ." ,^ 
(izbegb ,refugium'). Primi oarb Ostrbvicu i pleni | Cy'Ay'- 
do Smedereva izbegb omolsky. Okaz. pam. saf. ■ 
78. — V nase vrijeme n Sulekovu rjecniku: ,aus- i /ff,^, 



flucht 

IZBJEGAVANE, n. djelo kojijem se izbjegava. 
Cuvane od brze premjene vozduha; izbjogavano 
da se marva vrlo rano ne isteruje. Nov. sr. 
1835. 39. 

IZBJEGAVATI, izbjegavam, impf. izbjegnuti 
(kod b, b)). — U nase vrijeme. Glavni konac 
ovoga plana jest izbjegavati dosadasni obieaj. 
Nov. sr. 1834. 91. Sve ono da izbjogavaju, sto 
bi im povod k tuzbama dati moglo. 1834. 102. 
Tako i zena izbjegava nazvati muza tim imenom. 
V. Bogisi6, zborn. 268. Nije so nikako gledao 
sa ocem popora, te s toga izbegavase i negovu 
sluzbu. M. P. Sapcanin 1, 25. ,Ako nes ti sam 
izbjegavati lopove i svako zlo, neie oni tebe'. 
J. Bogdanovic. — 31oze biti da nije posve na- 
rodna rije.c. 

IZBJEGIVATI, izbjegujem i izbjegivam, impf. 
izbjognuti. — Od xvii vijeka. Zasto ona izbje- 
gujo toliko kra}e tore psuje. M. Divkovic, kat. 
121. Protiva koludricam koje izbigivaju iz svojih 
manastiri. Ant. Kadcic 295. 

IZBJEGNOVATI, izbjegnujem, impf. izbjeg^ 
nuti. — Samo na jednom mjestu xvi vijeka. Ea- 
dostan izbignujem iz ovoga svita. Ivan trog. 9^. 

iZBJEGNUTI (izbjedi), izbjoguem, pf. offu- 
gere, pobjegnuti. — Slozeno: iz-bjegnuti (bje6i). 

— Oblici sadasnega vremena postaju svi od osnove 
bjegn: izbjegnem, impt. izhjegni; u proslom vre- 
menu i u inf. osnova moze biti bjeg i bjognu : 
aor. izbjegoh i izbjegnuh, ger. praet. izbjogavsi 
i izbjegnuvsi, i^ort. praet. pass, izbjogao, izbjegla 
i izbjegnuo. — Akc. sc mijeiia samo u aor. 2 i 
3 sing, izbjegnu (ali izbjeze). — Bijec je stara, 
isporedi stslov. izbegnij;ti, rus. iiaoKrHyTb i Hsotib. 

— Izmedu rjecnika u Belinu (izbjegnuti iz 6i- 
govih ruka ,scampar dalle mani d' alcuno' ,ali- 
cujus mauus evitare' 648^), u Voltigijinu (izbeg- 
nuti ,scapparo, fuggire' ,entweichen', izbjedi, iz- 
bjezem (!) , fuggire' ,durchgehen'), u Stulicevu (iz- 
bjeii i izbjegnuti, izbijegam ,aufugere'), u Vukovu 
(izbjegnuti i izbjodi ,hinausfliehen, zerfliehon'), u 
Danicicevu (izbegnuti ,eifugere'). 

a. pobjegnuti uopce. Po Boziju smotroniju iz- 
beze jedinb otb nihb. Domontijan^ 136 — 137. Vbsi 
koji behu letosb odb togaj stralia izbbegli. Spom. 
sr. 1, 170. (1422). Jore su izbignuli vanka. I. 
T. Mrnavi6, ist. 40. Kud bi mogao izbignuti. 



(■--■ 



^-, 



■i? <• 



/. 




C^^ 



7 



'1 



IZBJEGNUTI, a. 



138 



1. izb:^uvati, a. 



M. Eadnid d^. Al' ne da se izbjegnuti natrag. 
J. Kavanin 463'\ Zastidi se, izbize na dvor. J. 
Banovac, pred. 64. Zna gdi i kako va]a na ne- 
prijatoja udariti, toliko gdi .I'e potreba razumno 
ukloniti se i izbegnuti. D. Obradovid, basn. 244. 
Vuk izbjeze na vrata od grada. Pjev. crn. 187*. 
Nego zenski natrag izbjegnuti. Nar. pjes. juk. 
315. — Mjesto odakle se hjezi obicno stoji u ge- 
tietivu s prijedlogom iz. Izbjeze van iz hrama. 
Pril. jag. ark. 9, 120. (1520). Da je car iz grada 
izbigal skrovito. I. T. Mrnavic, osm. 160. Nije 
dnzan izbignuti iz kuce. Ant. Kadcic 253. Po 
onim mjestima iz koji su Srbi izbjegli. Vuk, dan. 

2, 99. Izbjegoh iz negovijeh ruku. pavl. 2kor. 
11, 32. u prva vremena (u knigama pisanima 
cricvenijem jezikom) stoji genetiv bez prijedloga. 
Dusu porabostajustago mira izbegt. Mon. serb. 

3. (1197). vidi drugijeh primjera u F. Miklosid, 
lex. palaeoslov.'^ kod izbegnati. 

b. kao sacuvati se, spasti se. — U nase vri- 
jeme. — Ono od cega se suhjekat sacuva stoji: 
a) u dat. Da izbjegnem zlobi, dadem se u bje- 
gane. S. ]^ubisa, prip. 95. Izbjegao jo kao po 
cudu turskom kocu. 253. — b) u akuzativu (va(a 
da je ovo prema tal. sfuggire). Ja 6u rijot pa 
stalo ne bilo, da izbjedi ne mozemo vojnu. Osvetn. 
3, 70. 

IZBJELITEl^, m. covjek koji izhijeli. — V Stu- 
licevu rjecniku: ,dealbator'. 

IZBJEl^iVATl, izbjelujem i izbjejivam, impf. 
izbijeliti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. iz- 
bejujem kod izbeliti, i u Stulicevu: izbje}ivati, 
izbjejivam ,in dealbando esse', a kod izbijeliti 
ima i praes. izbjejujem. 

IZBJEZAN, izbjezna, adj. u Stulicevu rjec- 
niku: V. ubjezan. — nije dosta pouzdano. 

IZBJEZATI, izbjezim, pf. vidi izbjegnuti. — 
Slozeno: iz-bjezati. — Akc. se ne inijena. — Rijec 
je stara, isporedi stslov. izbezati, rus. HsoiacaTt. 

— Izmedu rjecniku u Stulicevu (v. izbijetjati iz 
ccga se vidi da je Stulli krivo shvatio kao da 
je imperfektivni glagol), u Vukovu (vide izbjo6i 
s primjerom iz narodne pjesine: Te izbjeza iz 
bijele kule), u Danicicevu (izbezati ,effugere'). 
Kako mira izbezati. Domentijant> 6. I hocase 
izbjezat na vrata. Nar. pjes. vuk. 3, 447. 

IZBJEZAVATI, izbjfezavam, impf. izbjezati. — 
Na jednom mjestu xviii vijeka. Ko mrzi na kavgu 
izbjegava i izbavjavava se mnogog zla. D. Obra- 
dovic, basn. 77. 

IZBLAGOVANE, n. djelo kojijem se izhlaguje. 

— Stariji je oblik izblagovanje. Izblagovanje 
jaganca. N. Eanina 107b. exod. 12, 4. 

^ IZBLAGOVATI, izblagujem, pf. izjesti. — Slo- 
zeno: izblagovati. — Akc. je kao kod iskupovati. 

— Od XVI vijeka, a izmedu rjccnika u Stulicevu 
(,rem familiarem in commessationibus effundere, 
consumere'). Nigda no da menje kozli(ia, da s pri- 
jateli mojijemi izblaguju. N. Eanina 59*. luc. 
15, 29. Da bi izblagovali jaganca. exod. 12, 4. 
Glavu 8 noiicami i s bodrami izblagujto. 108'>. 
exod. 12, 9. Sto cemo izblagovati i popiti. M. 
Divkovid, nauk. 46a. 'fko stanovito strati i iz- 
blngujo jodan dan, o cemu bi mogao mnoge dni 
zivjeti. 91a. Skoncali su i umorili, paSo po niki 
put izblagovali, pojili. A. Vitajid, ist. 257. Ni 
dosta jisbinu izblagovat. F. Parcid 7. — meta- 
foricki. Ki no zlamonuju jizbinu stajonu, mnokrat 
izblaguju nopravdu paklonu. P. Hoktorovic II. 
Koji izblagovaso moso puoka moga. M. Divkovid, 
bos. 731''. tako se inoze shvatiti i znacene u Stu- 
licevu rjecniku: istrositi imane jeduci i pijuci. 



IZBLANATI, izblanam, pf. vidi isplanati. — 
Slozeno: iz-blanati. — U nase vrijeme u §ule- 
kovu rjecniku : ,ausliobeln'. 

iZBLATITI, izblatim, pf. iskajati. — Slozeno: 
iz-blatiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izblatiti, 
izkajati ,oblimo, deluto') gdje se naj prije nahodi, 
u Stulicevu (v. iskaliti). Dade otac sinu lijepu 
ajinu, ne da u noj holost provodi, ali da izblati, 
nego da posteno hodi. S. Margitic 252. Izblati 
se i ukaja (svina). V. Dosen 87*. 

IZBLEBETATI, izblebedem, pf. izgovoriti 
svasta (luda). — Slozeno: iz-blebetati. — Akc. 
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim 
prezenta i aor. 2 i 3 sing, izblebeta. — U na§e 
vrijeme u Lici. ,'Esi li cuo sta ga onaj svasta 
izblebeta?' ,'Eli ti sad lakse, ka' si se tako iz- 
blebeta?'. J. Bogdanovid. 

IZBLEJATI SE, izbldjim se, pf. slozeno: iz- 
blejati. . — Akc. se ne mijena. — U nase vrijeme, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (izgovoriti sto ludo 
.ausscliwatzen' ,effutio'). a) u p)ravom smislu, a 
ovci, svrsiti blejane (posto je do vofe blejala). 
, Borne su mu se ovce izblejale u zatvoru'. ,Ne 
pustaj mi ovaca u kvar, jer ako ti zatvorim, 
bome ce se izblejati'. J. Bogdanovid. — b) u 
prenesenom smislu, o cejadetu, izgovoriti ludo 
(vidi u Vukovu rjecniku). Dok se nije sto iz- 
bleja'. P. Petrovid, gor. vijen. 51. 

IZBLIJEDJETI, izblijfedim, pf. posve poblije- 
djeti, isplavjeti. — Slozeno: iz-blijedjeti. — Akc. 
se ne mijena. — U nase vrijeme. Minderluk jako 
izbledeo i izandao. M. D. Milicevid, zim. vec. 52. 

IZBLIZA (izbliza), vidi blizo, 1, b). — Bijetko 
s istijem znacenem ima i izblizu (iz-blizu): iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (s dodatkom da je 
rijec ruska). Da se dotakne izblizu. M. Dobretic 
320. Izblizu i sa svi strana gledati. D. Obra- 
dovid, ziv. 57. 

IZBLIZU, vidi izbliza. 

IZB^jAN, m. mjesto u Srbiji u okrugu po- 
zarevackom. Udeonica pod Izbjanom. Sr. nov. 
1870. 42. 

IZBl^UNUTI, izb}unem, p/. jedan put izbju- 
vati. — Slozeno: iz-bjunuti. — • Na jednom mjestu 
XV vijeka (gdje je neprelazni glagol s instrumen- 
talom, vidi bjunuti, 2, a)). Tad udren posrnu i 
krvju izbjunu. M. Marulid 254. 

IZB^UVANE, n. djelo kojijem se izb}uje. — 
U Bjelostjencevu rjecniku : (kajkavski) izbluvano, 
i u Stulicevu. 

1. IZB^UVATI, izbjujem, pf. bjujuci izbaciti. 
— Slozeno: iz-bjuvati. — Akc. je kao kod iskju- 
vati. — Bijec je stara, isporedi stslov. izbjuvati, 
(rus. iia6^TCBaTi>). — Pisac liadnic (xvii vijeka) 
mj. v 2^^se h: izbjuhati (vidi i izbjuvivati), a 
Lastric (xviii vijeka) izostav^a gdjegdje v: iz- 
bjuati, vidi bjuvati, 4. — Izmedu rjecnika u Be- 
linu (jOvomo' 778''; ,rovomo' 629'^), u Bjelostjen- 
cevu (izb|ujem, kajkavski izbluvam, izbluvati, 
zmedem, zvrdi, zmetati, odlazom, rigati ,evomo'), 
u Voltigijinu (izbjuvati, izbjujem, izbjuvam ,vo- 
mitare' ,sich erbrechon und iibergeben'), u Stu- 
licevu (jvomere, evomero'), u Vukovu (.ausspeion' 
,oxpuo'). 

SI. aktivno. a) u pravom smislu. Ako bi gdo 
sv. telo izbjuval. Narucn. 43a. Ako li bi se zgo- 
dalo cida nemodi 'z bjuvati. 43a. Da nedo ispju- 
vati aliti izbjuvati. M. Divkovid, nauk. 2it6''. Da 
tko izbjuje sakramenat. I. Ancid, svit. 183. Kada 
3vr§is sasvijem ostudeuivati te i ja ,izbluhacu' 



1. IZB^UVATl, a. 



139 



IZBOJEVAT[ 



te. M. Radnid 504^. Rece Bog mlakomu da 6e 
ga ,izb{uhati'. 5()5*». Jeda je sramota prid li- 
karom, koji ti likariju daje da izb|ujes jid, po- 
bjuvati 86? F. Lastrid, ned. 155. Usilovana bi 
izbjuvati. svet. 35^. Pupak na nos da izblujem. 
V. Dosen 269*. Izb|uva6u to iz usta svojijeh. 
Vuk, otkr. jov. 3, 16. Zalogaj sto pojedes iz- 
bjuvades. D. Danici6, pric. 23, 8. Kanda ga je 
vrana na prudu izbjuvala (ruzan). Nar. posl. vuk. 
128. — h) u metaforickom Hi prenesenom smislu. 
Koji na ispovijedi izbjuje grijehe svoje. M. Div- 
kovic, bes. 416*^ Psosti nedostojne kimi ti ta- 
kovi grisnici izbjuju oni gniv i srzbu protiva 
Gospodinu Bogu. P. Radovcid, nac. 205. More 
izbjuvat ce iz sebe sve 2ivine vodene. I. Grlicic 
2l)2. Da suprot vami izbjuju bis. J. Banovac, 
blagosov. 273. ,IzbJuavsi' i kazavsi grihe s po- 
stidnostju svetom. F. Lastrid, od' 105. Imade 
,izb}uati' i sluge. test. 184*. Usilovana bi (smrt) 
izbjuvati i povratiti i druge. 183*>. Izbjuvavsi 
oni jid progonstva. E. Pavid, ogl. 199. Dokle 
ona svoj jid na nega ne izbjuje. 512. Blago sto 
je prozdro izbjuvade. D. Danicid, jov. 20, 15. 
b. sa se. 

a) pasivno. Koji se iz usta Bozjili ima§ izbju- 
vati. P. Knezevid, osm. 243. Dok se godi ne iz- 
b}uje (otrov). V. Dosen 731'. 

b) refleksitmo, svrsiti hluvane (posto se sve iz- 
bacilo). — Izmedu rjecnika u VuJcovu (,sich aus- 
speien' ,satis spuisse'). Ja nos drzim svagda u 
rukama, da ne drzim bih se izbjuvao. P. Pe- 
trovid, gor. vijen. 48. 

2. IZB^iUVATI, izbjiivam, impf. 1. izbjuvati. 

— Mislim da ovako treba shvatiti ovaj glagol u 
jednom primjeru xvii vijeka : Pocet du te ,izblu- 
hati' (vidi kod 1. izb}uvati). M. Radnid oOla; { 
mozchiti praes. izbjuvam kod izbjuvati m Bjelo- 
stjenccvu i u Voltigijinu rjecniku. 

IZBl^UVi-VATI, izbjuvavam, iinpf. izbjuvati. 

— U nase vrijeme. Sto zive jude zdero, zive iz- 
bjuvava? Nar. zag. nov. 269. 

IZB^iUVIVATI, izbjuvujem i izbjuvivam, impf. 
izb}uvati. — Samo u jednoga pisca xvii vijeka 
(koji pise izbjuhivati i izbluhivati, vidi kod iz- 
bjuvati i bjuvati pod 4). Pocedu te ,izbjuhivati' 
iz mojije usta. M. Radnid 501^. Govorim da du 
poceti ,izbluhivati' se. 504^. 

iZBOCKATI, izbockam, pf. dem. izbosti. — 
Slozeno: iz-bockati. — U nase vrijeme. Lice je 
lisda okom nevidjivima oduscicama izbockano. 
P. Bolid, vinod. 1, 75. i u Sulekovu rjecniku: 
,auspunktiren ; zersticheln'. 

IZBOC, / vidi izbocenost. — Nacineno u nase 
vrijeme. Izboc (f.), mere. art. ,ausbauchung', tal. 
,rigoufiameuto, ventre, gonfio, entasi', frc. ,reu- 
fleraent', egl. ,8welling'. B. Sulek, rjecu. znaustv. 
naz. 

IZBOCENOST, /. osobina onoga sto je izbo- 
ceno, i (konkretno) samo izboccno mjesto. — Na- 
cineno u nase vrijeme. Izbocenost, arch, (bo- 
katost), ,bauch (an einer Mauer)', frc. ,bombement', 
tal. ,corpo'. B. Sulek, rjecu. znanstv. uaz. 

IZBOCITI, izbocim, (moze biti da bi bo]e bilo: 
izbociti se), pif. kad na cemu sto bi trebalo da 
je ravno Hi sto je bilo ravno (n. p. na zidu) 
jedan dio (obicno ne na krajii) pruzi se, istrsi 
tako da ostane prema ostalome uzdignut i zaoblen 
kao guka. — isporedi ispupciti. — Slozeno: iz- 
bociti. — Nacineno u nase vrijeme. Izbociti, 
arch. tech. ,ausbauchen', tal. ,far corpo', frc. ,for- 
jeter', egl. ,to batter, to belly'. — Part, praet. 
pass, izbodeu upotreb^ava se kao adj. (vidi is- 



pupcen kod ispupciti se). Izbocen, math, (bokat), 
jConvexus' , convex', cf. ,erhaben', tal. ,convesso' ; 
izbocen ugao, math. ,erhabener, erhobener winkel, 
convoxwinkel', tal. ,angolo convesso'. B. Sulek, 
rjecn. znanstv. naz. i vec u Stulicevu rjecniku: 
,convexus'. 

IZBOCIVATI, izb6cujem i izbocivam, impf. iz- 
bociti. — U Sulekovu rjecniku: ,ausbauchen'. 

1. IZBOD, ?n. selo u Bosni u okrugu sara- 
jevskom. Statist, bosn. 54. 

2. IZBOD, vidi kod izbodan. 

IZBODAN, adj. samo adv. izbodno u rukopisu 
XVII vijeka, gdje se moze nagadati znacene po 
smislu. (Hod)e zakon stari, da svako zvire stqji 
(zav)odnika ki ga uzreiio; odloze ako bi zavodnik 
poupio togaj ali ovogaj, tada mu ima dio dati. 
Kako je receno, svako zvire jest onogaj ki ga 
uzrene, nego samo medvid ter lisica, tim je zakon, 
tko ill ubije ; da pake i o nih, ki prispiju, ima 
im se nikoliko pocteno uciniti, ca se zove po- 
tocno. I koje se zvire ubije na cijoj zemji, ima 
se dati po pravdi na zemju ocestte cetvrto. I 
potocno ima biti razliko kako i diono ; jere ako 
bi tko od lovac vedi trud prijao ali vedi rizik, 
kako u vodi ali inako, ima mu biti izbodno ali 
boji dio ; ako li je potocnik, boje pocteno. Stat, 
poj. ark. 5, 296 — 297. — JJ dva rukopisa xviii 
vijeka mj. izbodno pisano je izbod. 

IZBODENE, n. djelo kojijem se izbode. — Sta- 
riji je ohlik izbodenje. — Izmedu rjecnika u Mi- 
kajinu (izbodenje), u Belinu (izbodenje 323*^), u 
Stulicevu. 

I^BODOVATI (Hi izbodivati ?), izb6dujem, 
impf. izbosti, vidi izbadati. — Samo praes. u 
jednom primjeru xvii vijeka. Neka joj put ost.ro 
mrvice izboduju. B. Kasid, per. 42. 

IZBOJ, m. mladica, mladika. — Od 1. izbiti. 

— Od XVIII vijeka. Krvarice iz korena (trsja) 
ne daj, nit' izboja da imaju glave . . . Krvarica 
jest loza iz zemje od korena, nu grozdi ne zeje, 
kako niti izboja na glavi koji jakom na panu 
se pravi. J. S. Rejkovid 306. i u Sulekovu rjec- 
niku: ,schossling; trieb'. 

iZBOJAK, izbojka, m. bilijar, bijarda (igra). 

— U Belinu rjecniku: izbdjak ,trucco, giuoco 
noto' jludus trudicularis' ; ruciea 6d izb6jka ,maglio 
di trucco' ,trudes' ; vrata 6d izbojka ,porta del 
trncco' , fornix trudicularis' ; zrno od izb6jka ,palla 
del trucco' ,pila trusatilis'; igrati na izbojke ,giuo- 
care al trucco' ,ludere trudiculis' 747'' ; u Volti- 
gijinu: , trucco, bigliardo' ,billard'; u Stulicevu: 
,trucco, giuoco noto' ,ludus (quo lignei globuli 
per ferreum anulum truduntur)' s dodatkom da 
je uzeto iz Belinn. — U Belinu je rjecniku opi- 
sana igra kao sto je bila prije nasega vijeka: 
s vracima od gvozda Hi od bijele kosti kroz koja 
je trebalo da 2}'>'ode lopta, s baticem (kao tan- 
kijem topuzom) kojijem se gurala lopta (Stulli 
ne poznajuci igru zlo je tumacio) ; jamacno je i 
Voltiggi uzeo rijec iz Belina rjecnika. — B,ijec 

postaje od 1. izbiti, po svoj prilici jer se udarcem 
lopta gurila kroz vraca. — Mislim da Dellabella 
nije umio sam izmisliti rijec, nego je cuo (vaja 
da je u Dubrovniku bila p)oznata igra). — Akc. 
je zabifezen po Belinu rjecniku; u gen. plur. 
svakako bi bio izbojaka. — Po primjeru igrati 
na izbojke kao da se upotreb]avala mnozina iz- 
bojci za igru, a mozebiti jednina izbojak za loptu. 

IZBOJEVATI, )zb6jujem, vidi izvojevati. — 
Slozeno: iz-bojevati. — U Stulicevu rjecniku (sa 
znacenem svrsiti boj) gdje (mozebiti stamparskom) 



IZBOJEVATI 



140 



IZBOEAN 



grijeskom stoji izbojovati: ,a pugnando cessare, 
puguae finem imponere'. 

IZBOLOVATI, izbolujem, j)f. vidi izbojeti, a. 

— Slozeno: iz-bolovati. — Akc. je kao kod isku- 
povati. — U nase vrijeme, a izmedu rjeinika u 
Vukovu (vide izbojeti). Kazuju, kako je bio jako 
izbolovao, . . . kako se mucio s dusom na samrti. 
M. D. Mili6ovi6, let. vec. 304. 

IZBO^iETI, izb61im, pf. slozeno: iz-bojeti. — 
Akc. je kao kod izgorjeti. — Vaja da je stara 
rijec, isporedi stslov. izboleti, rus. Mauo.iiTb, alt 
se u nasem jeziku javla istom ovoga vijeka. — 
Izmedu rjeenika u Vukovu: ,abmagern (durch 
krankheit)' ,morbo macresco'. 

a. od (duge) bolesti oslabiti i omrsaviti (vidi u 
Vukovu rjecniku). isporedi izbolovati. Mol' Boga, 
devojko, gde sam izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121. 

b. preboleti, ozdravjeti. Posto je nesretni Mijat 
nesto izbolio i zivotom objacao. S. J^ub sa, prip. 
221. Ko ne umre taj ua dugo kr}a dok se okri- 
jepi, a ko izboli i preboli, nade se samobrau. 
pric. 51. Pusti Jelku da Lima lijeci u podrumu 
dok izboli i preboli. 75. 

iZBOR, m. djelo kojijem se izhire. — Postaje 
od osnove izber (praes. od izbrati) nastavkom i> 
i promjenom glasa e na o. — Rijec je stara, is- 
poredi stslov. izborrb, rus. iiaoopi.. — Izmedu rjee- 
nika u Vrancicevu (,optio'), u Belinu (,electio' 
286a; (delectus' 65 la), u Bjelostjencevu (,electio, 
optio', V. izebrane. 2. izbor, zbor cirkveni. crkovni 
skup, t. j. spravis6e cirkveneb }udih , concilium'), 
u Voltigijinu (.concilio, assemblea',versammlung'), 
u Stulicevu (,electio, selectio, delectio'; po izboru, 
na izboru ,cum delectu'), u Vukovu (,die ausivahl' 
, delectus'), a) sa znacenem sprijeda kazanijem 
(apstraktno). aa) uopce. Tri stvari na izbor modu 
sve da menje. §. Mencetid 136. Evo t' svaka 
na izbor daju. M. Polegrinovid 177. Roditejom 
nije na izbor dati, imati ili ovoga ili onoga sina. 
A. Kanizlic, utoc. 29. Kojoj da bude Bog na 
izbor dao, volila bi odabrati cistocu nego ma- 
terinstvo. 428. Izbor djevojcin. Vuk, nar. pjes. 
1, 635. Tako dakle i u sadasne vrijeaie ostatak 
bi po izboru blagodati. pavl. rimj. 11, 5. Zua- 
ju6i, braco^jubazna, od Boga izbor vas. pavl. 
Isol. 1, 4. Sto se pak tice srpske terminologije, 
koju jo drustvo za sad izabralo za posao svoj, 
ja bib rekno, da to nije naj bo)i izbor. pism. 14. 
u nose vrijeme kod pisaca u politickome smislu. 
Pravo izbora, stat. ,"wahlrath', tal. ,diritto di ele- 
zione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod izbor. 

— bb) s prijedlozima po i ?;ia (drukiije je u pri- 
mjerima kod aa) u kojima ima na izbor i po 
izboru) stoji adverhijalno, dapace kao atribut uz 
kakvo ime, te znaci: kojije naj boji, naj izvrsniji 
s jednoga ili sa svakoga obzira. aaa) s prijed- 
logom po u lokativu. Di2o se iskat u svom dvoru 
Lazar despot od Servije dva junaka po izboru, 
da uda za nib kieri dvije. I. Gundulic 386. Mlad 
krajevic i po izboru § nim gospoda ina tada pod- 
ranili bjohu u zoru lov loviti izvan grada. 397. 
Lijepa kita od hrabrenijeh sva junaka po izboru 
skladno svita. 434. Sred gospode po izboru on 
na konu jezdi bijelu. 442. Podize ureda tri ti- 
8u6e junaka snainijeh po izboru. B. Zuzeri 124. 
Jedni se6u po dvoru u zboru, jedni piju slasti 
po izboru. J. Krmpoti6, mal. 17. Izbira mu kona 
po izboru, a izbira pusat po izboru. Nar. pjes. 
vuk. 2, 510. Danas kupi i hijade dvije, po iz- 
boru kone i junake. 2, 533. Kiipi svata dva- 
naest stotina po izboru bojeg od bo}oga. 2, 579. 
I za liime tridest Cetinana, po izboru dobrih ko- 
I'lanika. 3, 150. IzgiboSe turske poglavice, po 



izboru bo}i od bojega. 4, 206. A izbira po iz- 
boru momke. 4, 344. — bbb) s prijcdlogom po 
u akuzativu (tako ce biti, a ne kako je i Vuk 
inislio gdje je u pjesmama zabijezio po izbor', u 
okrnenom lokativu). Bio (je) po izbor mufienik 
izvrsnitiji od sviju. F. Lastric, svet. 193^. Petsto 
po izbor kriposnib vojnika. A. Kanizlic, kam. 
818. Silenu je vojsku sakupio, Dalmatine po 
izbor vojnike. And. Kacic, razg. 25. Tu udari 
konik na konika, sve po izbor junak na junaka. 
28. Otidose svati po divojku, Vukosavu po izbor 
kotarku. 30. Hode srebro da se pozladuje ; nece 
zlato srebro svakojako, vece hoce po izbor' ko- 
vato. Nar. pjes. vuk. 1, 451. Skup' der, brate, 
pod barjak junake, sve po izbor' koga bojeg 
znades. 3, 297. Te sakupi sezdeset junaka, sve 
po izbor' bojeg od bo}oga. 3, 298. Visoka pia- 
nino, va tebi se goje po izbor divojke. Nar, pjes. 
istr. 2, 81. Oko 400 konika sve po izbor junaka 
bojeg od bojega. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ima 
s nime. druga tisucnijeh sve po izbor Jutih kra- 
jisnika. Osvetn. 7, 70. Kita po izbor radnika. 
M. Pavlinovic, rad. 31. — u ovijem primjerima 
stoji adverbijalno a ne atributivno. NiStanemane 
po izbor i naj izvrsnitije ovu slavu ima S. Ma- 
tije. F. Lastrid , od' 142. Vidje medu mlogim 
stolovim jedan po izbor nakicen i sjajan svrhu 
ostali. ned. 163. Da je Ivana Jubio po izbor i 
osobito. svet. 192^. Govorio je po izbor, al je 
znao navinuti po vrsti svojib slusaoca, M, Pavli- 
novic, rad. 16. — ccc) s prijedlogom na u ace. 
— znacene moze biti u kojem primjeru adver- 
bijalno: gdje se moze izabrati. Ter su se na izbor 
ovdi sve (vile) skupile. S. Mencetic 83. Za sve 
da smrt moja tebi je od ruga, er mozes bez broja 
na izbor sted sliiga. N. Najeskovid 2, 97. Do- 
pusdeno modi uzivat na izbor. D. Barakovid, jar. 
127. Pisi na izbor sve bojnike. P. Kanavelid, 
iv. 113. l^udi u nemu na izbor vojaci. E. Pavid, 
ogl. 175. Gdi su pase na izbor i voda. J. S. 
Rejkovid 189. On zakupi po Senu Senane sve 
na izbor ki je boji junak. Nar. pjes. istr. 1, 64. 
Ima u nasomu selu cura na izbor i po rodu i 
po djelu. S. J^ubisa, prip. 35. — dild) s prijed- 
logom na u lokativu. — samo u Stulicevu rjec- 
niku. — nije dosta pouzdano. — b) konkretno, 
skup onoga sto je izabrano, naj bole. 6esto o (u- 
dima, po tome u Bjelostjencevu i u Voltigijinu 
rjecniku znaci sto i zbor; ako nije s toga sto su 
ova dva pisca pomijesala po kajkavskom govoru 
prijedloge iz i s (z). Gdi gora sva gori izborom 
od cvitja. §. Mencetid 220. Pak s izborom od 
junaka misli udrit na Pojaka, I. Gundulid 359. 
U zastavi od junacke vojske on jase naj poslije, 
nijemske zemje i franacke za nim izbor brabreni 
je. 444. Gdje od kona svega istoka izbor i cvijet 
vas boravi. 532. Plemenitijeb izbor }udi na iz- 
mjenu taj grad vlada. G. Palmotid 1, 65. Go- 
spode i vojvoda izbori se bjehu stall. I. Dordid, 
salt. 220. Da su oni izbor odijojeni od ostaloga 
naroda. S. Rosa 42*. Vojsku glodajudi, triest 
puta sto bijada sve viteza izbor mlada. V. Dosen 
227a. Kdori, izbor su ke gizdavi od plemena i 
od mladosti. P. Sorkocovic 575*. 

IZBORAK, izborka, m. na jednom mjestu u 
pisca xvjii vijeka stoji kao suprotno ,pravome 
sjemenu' (sinovima, potomcima), te znaci sto i 
izboj? ili izbirak? Sforci, ki su od bdna od Mi- 
lana pravo sjeme, ne izborci ki se izmedu van 
pojana. J. Kavanin 148*. 

iZBORAN, izborna, adj. izbran, izabran (koji 
je naj boli, naj izvrsniji). — Postaje od izbor 
nastavkom tn. — Bijcc je stara, isporedi stslov. 



IZBORAN 



141 



IZBOSTI, 3, b. 



izbortni., rus. iiaoopHwii. — Izmedu rjecnika u 
Stulicevu (,electus, seloctus' s dodatkom da je 
uzeto iz brevijara). 

a. adj. a) sa znacenem sprijeda kazanijem. 
— komp.: izb6rniji (M. Pavlinovic, rad. 144; razl. 
spis. 271). Gizdava Dejidamija od izborno te mla- 
dosti. G. Palmotid 1, 144. Iz izbornijeh toma- 
citeja od pisma. I. Bordid, salt. xvi. Ti s' do- 
stojan slavjen biti cije6 izborno velicine. 482. 
Lijep broj izbornijeh sluzba na cas prisvetoga 
srca. I. M. Mattel xviii. Ti si siromaska kdi, 
sa svijem tijem sja§ u napravam, k8 da si iz- 
borna roda. A. Kali6 98. I psenicia izbornu iz- 
vodit. J. S. Rejkovid 39. Sladoustcem na iz- 
bornu (h)r&im. 317. Neka izbornija vrsta ugodne 
jenosti. M. Pavlinovi6, rad. 144. Izborniji i vi- 
deniji }udi. razl. spis. 271. I ubraja se u kitu 
onih izbornih )udi. 283. — b) n pisaca nascga 
vremena : koji pripada izhorii, koji postaje iz- 
horom (u politickom smislu). Izborni, stat. ,wahl- 
(in zus.)', tal. ,eIettivo' ; izborna inovlada, monar- 
kija, hist. stat. ,wahlmonarchie', tal. ,monarchia 
elettiva'; izborna drzaya, hist. stat. ,wahlreich', 
tal. jstato elettivo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

b. adv. izborno (previa znacenu kod a, a)). — 
Komp.: izb6rnije. — Izmedu rjecnika u Stulicevu 
(v. po izboru; izbornije ,meliori delectu'). S Gun- 
dulicem deneralom ki izborno vrhu bojnijem sjase 
vicem. J. Kavanin 187^. Jezik mu iz usta iz- 
virase izbornije i otresitije nego ikojemu spisa- 
toju. M. Pavlinovic, rad. 48. 

IZBORIT, adj. vidi izboran. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Stulicevu. Biser izborit na- 
nizamsi. P. Zoranii 17^. Izboritijeh rcnoz vi- 
teza na pomoc mu od svud tece. I. Gundulic 
523. Nije izborito i plemenito govorenje. I. Ban- 
dulavid, predgovor. Vide6 cete izborite zabusi 
se. J. Kavanin 235''. Tu izborita blagoshranja 
zlata puna su i bisera. 368^. Novu i pjesan iz- 
boritu same u kolu svom pjevaju. 523^. Ukaza 
svoju izboritu snagu. I. Dordid, salt. ix. I sva- 
kijem vrstama izborita skladnopjevana. xiii. Sta- 
v}aju se izboriti izgledi na poucene dusa malo 
vjestijeh. I. M. Mattel 302. Zapovijeda, da ga 
uzjubis, da ga uzprimas ko hranu tvoju izboritu 
u svetomu sakramentu. 328. Bud kakove izbo- 
rite i vanredne vrstnode. M. Pavlinovid, razl. 
spis. 192. 

IZBORITE^AN, izborite}na, adj. u Stulicevu 
rjecniku uz izboriv, s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara (?). — tiije dosta pouzdano. 

IZBORIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,expugna- 
bilis'. — Rijec bi postala od izboriti, ali ovome 
glagolu nema potvrde. — nije dosta pouzdano. 

IZBORNICA, /. vidi bjelojka. Izbornica, Can- 
nabis sativa L. mas (u Srijemu). B. Sulek, im. 
115. Izbornica, konop}a belojka koja nema se- 
mena: belojke i crnojke konopje zovu se u uzickom 
okrugu ,izbornice 1 semenace'. M. Durovid. 

iZBORNIK, m. vidi izbirac. — Od xvn vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. izbiravec), 
u Voltigijinu (,elettore* ,auswahler'), ii Stulicevu 
(v. izbiratej). Preporucl elektorom aliti izbornikom 
svoga sina. P. Vitezovic, kron. 135. Maurlc voj- 
voda saksonski i izbornik. 148. 

IZBORNOST, /. osobina onoga koji je izboran 
Hi onoga sto je izborno. 

a. vidi izboran, a. — xvm vijeka. Veoma su 
se zacudili izbornosti ove knige. E. Pavid, ogl. 
671. 

b. u nase vrijeme kod pisaca, (u politickom 
smislu) osobina Hi pravo po kojemu ko moze biti 



izabran. Izbornost, stat. ,wahlbarkeit' ; prayo iz- 
bornosti , stat. ,passives wahlrecht'. B. Sulek, 
rjecn. znanstv. naz. 

IZBOSTI, izb6dera, pf. na mnogo mjesta ubosti. 
— Slozeno: iz })osti. — Akc. je kao kod ispedi 
(part, praet. act. m. tzbo). — Rijec je stara, is- 
poredi stslov. izbosti, rus. HauocTH. — Izmedu 
rjecnika u Mika]inu (izbosti, nabosti, izprobadati 
,perforo, perterebro, extorebro, perfodio'; izbosti 
oci ,6ruere oculos'; izbosti, ranitl koga ,sancio, 
vulnero, vulneribus afiicio'), u Belinu (,foro' 323'>; 
izbosti oci ,oculos eruere' 181*), u Bjelostjencevu 
(vidi kod izbadati), u Voltigijinu (izbosti, iz- 
bodem , izbadam ,forare, bucare, pertuggiaro' 
,durchlochern'), u Stulicevu (grijeskom izljodsti i 
izbosti ,pluries pungere'; izbodsti, to jest staviti 
nabadke u pismu, v. nabadati; oci komu izbosti 
joculos alicui eruere'), u Vukovu (1. ,ausstechen' 
,expungo', n. p. kome oci. 2. ,zorstechen' ,com- 
pungo', n. p. izbosti kozu). 

1. aktivno. 

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Gdjo sam 
podplate od noga na drace izbola. M. Vetranid 
2, 93. Vazda ih dracje toj zlo sasma izbode. D. 
Ranina 8''. Dracu izkubsti nije muko mladu, nu 
kad odebeli, sve izbode sobi ruke izkorijepit tko 
ju zell. I. V. Bunic, mand. 8. Vi izbodosto glavu 
Gospodina moga. Michelangelo. 39. Koja (kruna) 
svu tvoju glavu prisvetu izbode. V. Andrijasevic, 
dev. 142. Izbode sam sebe nozem i izrani. M. 
Radnid 383^. Kuliko lemez izbosti moze. I. Ja- 
blanci 50. Roji cola s otrovnim zvalom izbodose 
vojnika. I. J. P. Lucid, razg. 58. Tu nek zemju 
lopatom izbodu. J. S. Rejkovid 291. Vaja da je 
negda lisica videdi kako se slpak lijepo crveni, 
dela da ga jede, pa je izbo po ustlma. Vuk, 
poslov. 104. Izbosce te macovima. D. Danicid, 
jezek. 16, 40. Izbodimo Mijatu drobusinu. S, 
^ubisa, prip. 241. 

b. (s objektom oko, oci) boduci izvaditi. Izbola 
bih ti oci. M. Drzid 182. Sam sebi nemio iz- 
bode pozore. M. Bunid 8. Sam sobi on oci iz- 
bode. 42. Mnedi se covjek prikrstit oko izbode. 
(D). Poslov. danic. 62. Zlotvori mu nemilo oci 
izbodose. A. Kanizlid, utoc. 298. I ovo (oko) mi 
ti izbodi, ako skoro ne porodi. V. Doson 119i>. 
Ako te oko tvoje sablaznava, izbodi ga. S. ^^u- 
bisa, prip. 255. 

2. pasivno. 

a. vidi 1, a. 6elo trnjem izbodeno. M. Div- 
kovic, plac. 44. Glavu gusto Izbodenu pod tr- 
novim krovom. I. T. Mrnavid, ist. 182. Od svijeh 
strana sveta 'o glava izbodena. A. Vita]id, ost. 
170. Izide vas izboden. I. Dordid, ben. 2<). Usta 
od zedo osusena, ruke i noge s cavil izbodene. 
J. Banovac, razg. 158. Gledajte, kako jo ova 
zlatna glava izbodena ostrim trnem. pripov. 88. 
Izboden od toliko noza. I. J. P. Lucid, razg. 7. 
Glava s trnem izparana i izbodena. 107. 

b. vidi 1, b. Ovoj da su izbodene oci. P. Kne- 
zevid, plsm. 128. Izbodene su mu oci. A. Ka- 
nizlid, kam. 428. 

3. sa se. 

a. pasivno. Da se Ignatiji obadva oka izbodu. 
A. Kanizlid, kam. 108. Da so ovomu oko izbode. 
252. Ako bl ko od puka ugrabio vlasteocko lice, 
da mu se oci izbodu. S. ;^ubisa, prip. 48. 

b. refleksivno, s osobitijem znacenem kao istak- 
nuti se (vidi istaknuti, c, a), isporedi istaknuti, 
a, a)). — U jednoga pisca xvm vijeka. All se 
po svemu tomu izbode Momus i Nesmir Ku- 
dllovid, koji branise stare sliparije, govoredi 
Momus:... M. A. Rejkovid, sat. A8a. Sva skup- 
stina posvldoci da ovaj pravo ima. jedan Turcin 



IZBOSTr, 3, b. 



142 



IZBRATI, b. 



trgovac iz Carigrada izbode se pa rece : ,Ne ima 
gorje stvari na svemu svitu sto je zla cud', 
sabr. 10. 

e. reciprocno, raniti jedno drugo. — xvi vijekn. 
Da se boj razluci prije ner se izbodu. M. Ve- 
tranic 1, 8.5. Ova se cejad izbode i zakla. M. 
Drzic 217. 

IZBRADVATI, izbradvam, pf. izraditi bradvom. 

— Slozeno : iz-bradvati. — U nase vrijeme u Lici. 
,Kud on svojoin rukom i bradvom prode, i sto 
on bradvom izbradva, tn onda kasiio netreba 
blane'. J. Bogdanovi6. 

IZ BRA JANE, n. djelo kojijtm se izhraja. — 
U Voltigijinu rjecniku (s osobitijem znacenem) : 
,censo, rendita, entrata' ,zin8, einkunft', i u Stu- 
licevu. 

IZBRA.TATI, izbrajam, impf. izbrojiti. — Akc. 
je kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedii 
rjecnika u Bjtlostjencevu (izbrajam, prebrajam, 
prebrojiti ,dinumero, pernumero') i u Stulicevit 
(.nnirerare, in numerando se occupare'). David 
izbraja milosti koje bjese s nebesa primio. I. 
Dordic, salt. 44. David izbraja vremenite i vjecne 
ccstitosti. ci87. Izbraja mnostvo zvijezda i sve 
ih zove imenom. D. Danicic, psal. 147, 4. 

IZBRANIK, izbranika, m. izhran covjek. — 
Rijec je stara, isporedi stslov. izbranikt. — Iz- 
mectu rjecnika u Stulicevu (plur. izbranici ,eletti' 
jdesignati'). Razlucide izbranike od otpravjenika. 
S. Rosa 139t>. Ti koji s izbranicima tvojijem 
svestano bivas, nemoj me pustiti. I. M. Mattel 
295. Ako je on Hristos izbranik Bozij. Vuk, luk. 
23, 3.5. (Vuk broji medu rijeci sto je sam na- 
cinio. nov. zav. 1847. vii). Evo sluge mojega 
kojega podupirem, izbranika mojega koji je mio 
dusi mojoj. D. Danicid, isai. 42, 1. 

IZBRANITI, izbramm, pf. vidi obraniti. — 
Slozeno: iz-braniti. — Na jednom mjestu xvi 
vijeka. Moj sin izbrani pusti duh, da vas svijeh 
od smrti izbrani. N. Najeskovic 1, 118. 

IZBRANE, n. djelo kojijem se izbere. — Stariji 
su oblici izbranije i izbranje. — Izmedu rjecnika 
u Stulicevu i u Danicicevu (izbranije). Ne ottricaj 
se apostolfcskago nami izbranija. Domentijan'' 
127. Od izbranja zla i dobra. Korizm. 69^. Da 
izbranije biskupa od klera kupno i ot plka tvorit 
se. S. Kozicid 14:^. Narecen bisi cesarom go- 
spodskim izbranjem. 54*. Nit' se dajo pozivanje 
na ko drugo suza izbranje. J. Kavanin 569*. 

IZBRASKATI, izbraskam, pf. ocistiti od bra- 
saka (vrasaka), uciniti da vec ne bade na objektu 
brasaka. — Slozeno: iz-braskati. — U Voltigijinu 
rjecniku: ,levare crospe, grinze, disgrinzare' ,aus- 
glatten', i u Stulicevu: ,cacciar o levar via le 
crespe' ,erugaro'. — nije dosta pouzdano. 

IZBRASNITI, izbrasnim, pf. posve posuti 
brasnom, omuciti. — Slozeno: iz-brasniti. — U 
jednoga pisca xviii vijeka (sa se), a izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (v. obrasniii). Ko ode da se ne 
izbrasni, neka u mlin ne ide. N. Palikuca 47. 

IZBRATI, izberem, pf. vidi izabrati. — Slo- 
zeno: iz-brati. — Akc. se mijcna u impt. izberi, 
u aor. 2 I 3 sing, izbra, u part, praet. act. Izbrao, 
izbrala, u part, praet. pass, izbran, u ostalijem 
je oblicima onaki kaki je u inf., osim prezenta. 

— Rijec je stara, isporedi stslov. izbrati, rus. 
HsopaxB. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
(samo part, praet. pass, izbran), u Voltigijinu 
(,8cegliere, eleggere' ,auserwahlen'), u Stulicevu 
(v. izabrati), u Vukovu (vide izabrati), u Dani- 
cicevu (.eligere'). 

a. aktivno. Ine Vlahe iztbrahi. ott cri.kvniht 



Vlaht, da pasu kobile crtkovne. Mon. serb. 61. 
(1293 — 1302). Mene ubo iztbravt domu ottca 
mojego byti mi na(me)stBniku stola ottca mo- 
jego. 9. (1222 — 1228). Da izbere razumna sudca. 
Narucn. SI**. Da bi ne mogli izbrati sebi na- 
slednika. S. Kozicid 12''. Rim}ane izbrali bebu 
preje Leona. 21*'. Da prije izberes svaku muku... 
B. Gradic, djev. 48. Naj prvo cu Jubovnika da 
izberes pak objubis. M. Pelegrinovic 171. Tijem 
s razlogom izbrala je trajat vas vijek svojijeh 
dana u istom grobu gdi ostaje rajska dikla uko- 
pana. I. Gundulid 265. Izberi boje vojnike. I. 
Ancid, ogl. 125. Izberi s kijem imas hoditi. M. 
Radnic 315*. Odkuda dakle ima }uj? Hoces li 
da pojdemo i izberemo ga? L. Terzic 303. Iz- 
berite naj prije }u} i svezite ga u snope na saz- 
ganje. 303. Zivina sebi hranu izbere. V. Dosen 
vn. Ondi kuda izbere jednoga. M. A. Rejkovid, 
sat. Kla. Nek sva kuda izbere glavara. Kli>. 
Izber' kona koga tebi drago. Nar. pjes. vuk. 
4, 302. Svu izberi Bosuu po tefteru. Pjev. crn. 
86*. Sad izberi dvanajst tisud vojske. Nar. pjes. 
istr. 1, 30. Kad kone izbere. Nar. prip. vuk. 153. 
Od oniJG (pistoja) on naj bo)e izbere za sebe. 
Vuk, dan. 1, 74. Ako se dogodi da koji starje- 
sina ne upravja dobro kudom, onda kucani iz- 
beru drugoga. ziv. 249. U Crnoj Gori kmetovi 
se zovu sudije koje parci izberu da im sto pre- 
sude. 254. 

b. pasivno. — U Spom. sr. 2 cesto se nalazi 
oblik izebran (obicno: izebrana vednica u Du- 
brovniku) sto je tesko tumaciti. Danicic ovako 
tnisli : Dosta cesto dolazi ,izebrani.' (Spom. sr. 
2, 74 god. 1420). tu je ,e' dodatak predlogu na 
kraju kao u ,nome'. D. Danicid, rjecn. kod iz- 
brati. a) uopce. Izbran bisi arhijerej. S. Kozicid 
8a. Izmedu svijeh narod samo ti izbrana bi sinka 
roditi. N. Dimitrovid 44. Ufa' u Gospodina, o 
puce izbrani! 77. Jesi bila dostojna za bit iz- 
brana za majku. A. Gucetid, roz. mar. 24. Ri- 
mjanim da bi on krajem bio izbranim. J. Kavanin 
242''. Bog bjese izbranom puku zapovidio. I. 
Sordid, salt. 53. Sastali bi se ona tri i drugih 
12 izbranih. Pravdonosa. 1852. 5. Izbrani sud 
,schiedsgericht'. Jur. pol. terminol. 445. Izbrani 
sudac ,schiGdsrichter'. 445. — b) kao adj., vidi 
izabrati, b, b). — komp. : izbranijx (S. Kozicid 
IS''). Sb izbrantnimi vlasteli kra|evbstva mi. Mon. 
serb. 189. (1378). O Marije, lipa kako misec, iz- 
brana kako since. Korizm. 28''. Ne imejte no- 
siti dragocenije ili izbranije rizi. S. Kozicid 18^. 
Gdi brani obazrit ocima svoj ures izbrani. S. 
Mencetid 8. Tvoj obraz izbrani. 17. Polace 
bjehu toj i dvori izbrani. M. Vetranid 1 , 7. 
Otvora visni dvor slavan kriz izbrani. 1, 385. 
Sjahu Ijopotom izbranom. 2, 109. Od zgar je 
nam dana dika izbrana. 2, 154. Velik sam jur 
dio, deklice izbrana, time zlom bolio. H. Lucie 
245. Od Dama§ka strane doni ga znanac moj 
meu stvari izbrane kojim ne bise broj. P. Hek- 
torovid 26. Ter moledi moju tvoj razum izbrani, 
da mi ispuni voju. 58. Izbrani moj cvite, sto 
muce lezis tac? N. Najeskovid 1, 193. Gospode 
izbrane, priklono molim vas. 1, 213. Kuda ka 
bez broja |udi da izbranih. 1, 338. KraJ se de 
on zvati gospodin izbrani. M. Drzic 433. O 
kruno izbrana! 445. Krv pridraga i velmi iz- 
brana. 457. Izbrana mladosti ku rajem svak 
zove. D. Ranina 6^. Izvidat moz' rane lijecima 
od tvoje milosti izbrane. 14''. Za toj zudi srce 
moje, i veliku duti zeju, moj izbrani prijateju. 
M. Polegrinovid 194. Ku rados izbranu, ku demo 
cuti slas, oruzjo na stranu kad stavi svaki nas ! 
I. Gundulid 14. Pomorci su vje§ti i znani, tvojim 



IZRRATI, b. 



143 



IZBRISIVATI 



plavim ki vladaju, spravni, samo sto cekaju tve 
dosastjo, kraju izbrani! 2G. Cererina kdorce iz- 
brana, nut' . . . slavic poje u dubravi, da taj ti 
si cvijet gizdavi. 71. Bozica je oiia sjoni, Plu- 
tonova Jubi izbrana. 94. Kako, brace, svijetle 
strane ovo li su od nobesa, f!;di ja cijeAah tvoga 
uresa vijok uSivat dike izbrano? 108. Vjerenici 
obrani dostojno nad svo ino kroz ures izbrani 
Ijepote istine. 173. Tim probirah sa svih strana 
pido izvrsnc, vina izbrana. 226. Cvijet izbrani 
od Ijeposti smrt pepeloin eto stvara. 264. A od 
zlata case izbrane, slatko pice u kih stojo, ruke 
bijole i snjeXane milostive kderce svoje. 377. 
Zapovidje, sa svili strana da vojvode sve naj vece, 
i gospoda ina izbrana u varsovsko dodu vije6e. 
416. Dobrovojno tvoj milosti ja cu kazat, pasa 
izbrani, narode one. 436. Cfsto donije dare iz- 
brane. 460. Svak tri pukse izbrano za kopje 
imise. I. T. Mrnavi6, osm. 53. Gdi u luvezni 
ne vode se tanci izbrani. Gr. Palmotic 1, 30. Da 
sloboda nasa izbrana ockvrnena bude § nimi. 
1, 65. O krajice moja izbrana! 1, 180. On jo 
izbrana nada moja. 2, 144. Jos nasega brani- 
teja sveta Vlasi, glavu izbranu. I. V. Bunic, 
dubr. 4. Nijedno blago izbrano nijo oruzju cijena 
ovomu. P. Kanaveli6, iv. 6. Dohodi6e podlagati 
sebe pod tvu mod izbranu. 16. Casti uzmozne, 
hvale izbrane. 22. Znaju6 rajske ruze izbrane 
da ne ubira, ne uziva. 25. U veselju gdje iz- 
branu sva se dobra uzivaju. 55, Nije mogla 
dikla izbrana ni udarca uciniti. 69. Pacek je 
ono sreca izbrana. 157. Davaju mu lijeke iz- 
brane. 193. Cutjet ono slasti izbrane 214. Kako 
ces na prostrana klast so dila ti prez liega, da 
su izbrana, da su ugodna nemu i mila? A. Vi- 
ta]ic, ist. l**. Iscuc mu po sve strane vina iz- 
tocna, smoke izbrane. J. Kavanin 20''. Zdrijeb 
cestiti, sreca izbrana. 73a'. U kom djelu kad iz- 
branu predobise na mejdanu. 278*>. Artimisije 
}ube izbrane mausolej. 486a'. Jedan velit rijeci 
izbrane. 532'\ Pjesni pojuc izbrane I. Dordid, 
salt. 236. Vadec drage masti, vode izbrane. uzd. 
40. Jestojske izbrane nigda ne okusi. ben. 35. 
Meti unutra izbrane ciste psenice dvo ili tri sake. 
Z. Orfelin, podr. 203. Sve sto izbranijeh jes na- 
prava dariva im. P. Sorkocevid 5791^. Kopjanika, 
izbrani junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 496. Pa dok 
mi je slugu odbranijeh, odbranijeh, lava izbra- 
nijeb. 4, 290. Izbrana, plur. ,res pretiosae, rarae 
gemmae' (s dodatkom da je uzeto iz hrevijara). 
J. Stulli, rjecn. Znate da su izuceni Turci ko- 
nanici izbrani vojnici. Osvetn. 2, 121. 

e. sa se, pasivno. Svo bjelode da prid oci iz- 
boru se i sjedine, drobni biser od istoci, jasno 
srebro, . . . kon biloce mile i drage bojnijeh diklic 
tamne ostaju. I. Gundulid 405. Kako Julka iz 
psenice izbere se. F. Glavinic, cvit. 396''. Da 
se mudar izbere ispovidnik. A. Bacid 387. 

IZBRAZDITI, izbrazdim, pf. sve ohrazditi. — 
Slozeno: iz-brazditi. — Akc.je kao kod ishvaliti. — 
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku : ,ausfurchen'. 

IZBRB^ATI, izbrbjam, pf. svrsiti hrh],ane, sve 
zabrblati, izgovoriti brb]ajuci. — Slozeno: iz- 
brbjati. — Od xviii vijeka. S necistim jezikom 
izbrbjati molitvice. A. Kanizlid, utoc. 71. — Maze 
znaciti i: dobiti brblanem. ,BrbJaj ti, brbjaj, 
vidices sta 's izbrbjati'. J. Bogdanovic. — Sa se, 
refleksivno, svrsiti brbjane, posto se brbjalo do 
vo^e. ,Vala si se i ti ved izbrbja' do mjere, mislim 
da ti je ved i jezik susta". J. Bogdanovid. 

IZBRCkANE, n. djelo kojijem se izbrcka. — 
U 3Iikajinu rjecniku: (sa starijim oblikom) iz- 
brckanje. 



iZBRCKATI, izbrckam, pf. sve pobrckati; svr- 
siti brckane. — Slozeno: iz-brckati. — Akc. je 
kao kod Izgledati. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikajinu (izbrdkati, pobrckati, izmesti 
,turpo, doformo, maculis asporgo, foedo, conta- 
mino, inqulno') gdje se naj prije nahodi, i u Stu- 
lidevu (v. pobrckati). Zamislite, da bi zarkora 
suncu bilo vole prilicnije sto, hotodi ga upongatl 
ngjenom crnijem, jedan slijepac izbrcko bi, nogo 
li je raJH prilicno svo §to moze umrli jezik iz- 
govoriti. B. Zuzori 324. 

IZBREZAK, isbreSka, m. vidi brezujak. — Slo- 
zeno od iz i breg (vidi brijeg) nastackom i.k7>. 

— V zapadnom bi govoru glasilo izbrizak. — U 
nase vrijeme, a izmedu rjecnika n Vukovu (,die 
.arihohe' ,c]ivu3', cf. brezujak). Na kakvom iz- 
brosku nacini cardak. M. D. Milidovid, zim. vec. 
63. Popov je Kolac medu Cigotom i Tornikom, 
to jo jedan posirok izbrozak na juznora kraju 
pravoga Zlatibora. 208. 

IZBRIJATl (izbrijati), izbrijem, pf. posve obri- 
jati. — Slozeno: iz-brijati. — Akc. je kao kod 
iskjuvati ili kod izgrtati. — Od xviii vijeka, a 
izmedu rjecnika ti Bjclostjencevu (samo part, 
praet. pass, izbrijan, v. zbriven) gdje se naj prije 
nahodi, u Voltigijinu (.sbarbare, radero barba' 
,barbieren'), u Vukovu (.nachrasiren' ,erado'). ^ 
U nase vrijeme i u prenesenom smislu: iskoriti, 
ispsovati. ,Uvatim ti ga, moj junace, pa znas, 
onako ti ga zivo izbrijem (rijecima); mislim, da 
mu se nede vise raciti prkositi'. ,Molim te, ka' 
ti onde do ruke dode, nude ga zivo iskevaj i 
izbrij, jer se tebe nesto bojo stidi i srami'. , Iz- 
brijan je Jucki, ne maris misliti'. J. Bogdanovid. 

IZBRIJAVANE, n. djelo kojijem se izbrijava. 

— U Vukovu rjecniku. 

IZBRIJAVATI, izbrljavam, impf. izbrijati. ^ 
Akc. je kao kod izgovarati. — U Vukovu rjec- 
niku: ,nachrasiren' ,orado'. 

IZBRIS, m. vidi izbrisane (u konkretnom smislu: 
ono sto^ se izbrise). — Nacineno u nase vrijeme. 

— U Sulekovu rjecniku: ,ausloschung'. 

IZBRISANE, n. djelo kojijem se izbrise. — U 
Bjclostjencevu rjecniku. 

IZBRIS ATI, izbrisem, pf. istrti (u osobitom 
smislu kod pisma: uciniti da se koja slova Hi 
rijeci ne mogu citati). — Slozeno : iz-brisati. — 
Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod izbri- 
sivati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu 
(izbrisati, izbrisujem ,n6ttare, forbire, asciugare' 
,abwischen, abreiben'), u Stulicevu (v. smrsiti s do- 
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), u Vukovu 
(,verwisch6n' ,deleo'). 

». aktivno. Na tvrdoj slova mudra stini izbrisa 
(vrime). M. Katancid 62. Tako mi izbrisasmo 
iz Damjanova teftera goreimenovati 231 gros. 
Glasnik. ii, 1, 165. (1803). Ozivjeo je s riim iz- 
brisavsi pismo uredbe koja bjese protiv nas. 
Vuk, pavl. kol. 2, 14. Nedu izbrisati imena ne- 
gova iz kdige zivota. ot. jov. 3, 5. Izbrisi me 
iz knige svoje. D. Danicid, 2mojs. 32, 32. Iz- 
brisem dobro svoje suzne oci. M. P. Sapcanin 
1, 54. 

b. sa se, pasivno. Moze se ovi zakon potavniti 
u srdcih judskih, izbrkati se i pomrsiti ne moze. 
I. Velikanovid, uput. 1, 337. Neka se izbrisu iz 
knige zivijeh. D. Danicid, psal. 69, 28. 

IZBRISiVANE, n. djelo kojijem se izbrisuje. 

— U Sulekovu rjecniku: ,ausl6schung'. 

IZBRISiVATI, izbrisujem i izbrlsivam, impf. 
izbrisati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbri- 



IZBRISIVATI 



144 



IZBRO.TITI, a. 



sujem, izbrisati, smrsivam ,deleo, expungo'. 2. iz- 
brisujom pisma, otirem, otirivam, otrti , absterge, 
aboleo, dcleo, oblitero, erado, cancello', v. zbrivam, 
i u Voltigijinu: praes. izbrisujem hod izbrisati. 

IZBRIS^IV, adj. koji se nwze izbrisati. — Na- 
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: 
,ausloschlich'. 

IZBRIZGATI, izbrizgam, pf. sv)'siti hrizqane 
(ne hrizgati vece, haze se o hravi itd. sto ne dajc 
mlijeha, Hi ga daje malo i nedobra). — Slozeno: 
iz-brizgati. — U nase vrijeme u Lici. ,'Ne vaja 
ova krava ni supja boba, izbrizgala 'e'. J. Bog- 
danovic. 

IZBR^iANE, n. djelo hojijem se izbrja. — Sta- 
riji je oblik izbrjanje. — Izmedu rjecniha u Mi- 
halinu (izbrjanjo) i u Stulicevu. Oprane od niki 
ostanaka i izbrjana griha smrtni. M. Dobretic 
268. 

IZBE^jATI, izbrjam, pf. slozeno: iz-br}ati. — 
Akc. je kao kod ispitati. 

1. izmrfati, izgnusiti, vidi br}ati, 2. — Od xvii 
vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika u Mika- 
linu (izbrjati, ognusiti ,contamino, inquino, foedo, 
turpo, doformo') i u Stulicevu (,inquinare, foe- 
daro, maculare'). 

a. aktivno. Kada covik svijedu prsti usekne iz- 
brja prste. S. Margiti6, fal. 234. Andeo opra 
jednoga misnika prvje mise, a posli izbrja. M. 
Zoricic, zrc. 187. 

b. pasivno. Zacto prem sam izbrjan i necist 
mo2es me ocistiti. M. Alberti 396. Ruke izbr- 
]ane krvju. M. Radni6 b3i^. Ni plemenit cvit 
iiije lip u izbrjanu sudu. J. Banovac, pred. 53. 
Negovi obrazi rumeni bijahu zudinskom pjuvakom 
izbrjani. razg. 158. Sakramenat tila Isusova ne 
ulazi dobrovo|no u dusu izbrjanu z grijom. M. 
Zoricic, zrc. 180. 

c. sa se, piasivno Hi refleksivno. Jedan vlastelin 
susrite s. sakramenat u mistu blatnu, i udij 
kleknu u blato, pokloni mu se, i ustavsi ne bise 
so izbrjao. J. Banovac, razg. 45. Kad vam se 
dusa izbrja od griha, nista ne marite. pripov. 21. 

2. ispremetati (po canku), vidi brjati, 1. — U 
Vukovu rjecniku: po canku ,verwirren' ,conturbo'. 

IZBRl^AVATr, izbrjavam, impf. izbr|ati. — U 
Stulicevu rjecniku: ,identidem inquinare etc' 

IZBROCINE, /, 2jI ono sto ostaje od broca 
had se vet jedan put bojadisalo. — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der nachkrapp' 
,rubia tinctorum secunda' ,(der satz der farben- 
rothe, nachdem sie einmal gebraucht worden). 
Man braucht ihn z. b. zum farben der ostereier, 
wie das' varzilo. Kad so brocem ved jedarod 
bojadisG, onda se u Fraccuskoj prodaju i izbro- 
6ine i kaZa francuski: ,garanceux'. jD. Popovic, 
poznav. rob. 190. 

IZBRODITI, izbrodim, pf. slozeno: iz-broditi 
(Hi uprav slozeno od iz i brod nastavkom i). — 
Akc. je kao kod iznositi (ali vidi i kod 2). — 
Od xviii vijeka (vidi kod 1, b'. 

1. prelazno, iznijeti iz broda (na kraj). 

a. aktivno. Izbrodivsi sriino svekolike. A. To- 
mikovic, 2iv. 260. 

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (v. iskrcati se). I ondi izbrodi se. F. Gla- 
vinii, cvit. 224*. 

2. neprelazno, izici iz broda (s ovijcm zna- 
cenem cini mi se da bi akc. u praes. bio izbrddim, 
plur. 1 i 2 izbrodimo, izbrodite). Noe kad na 
suvo izbrodi. A. J. Knezovid, nep. 131. Izbro- 
divsi, udarili su na grad. A. Tomikovi6, ziv. 186. 
Izbrodivsi svikolici, prosli su slavodobitnu obluku. 



265. Kada bi kra} svecki izbrodio u Englesku 
8 doset hijada pusaka. 234. 

IZBRODENE, n. djelo kojijem se izbrodi. Cekao 
izbrodene vojske. A. Tomikovic, ziv. 281. 

IZBROJ, m. vidi izbrajane — U Stulicevu 
rjecniku : ,ratio, calculus, computatio'. — U nase 
vrijeme u Sulekovu : ,abzHhlung; auszahlung'. 

IZBROJAN, izbrojna, adj. u Stulicevu rjec- 
niku: V. izbrojiv, gdje ima i adv. izbrojno ,a con- 
tante, a numero' ,numerato'. — nije dosta po- 
uzdano. 

IZBROJENOST, /. u Stulicevu rjecniku uz iz- 
brojene. — nepouzdano. 

IZBROJENSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz 
izbrojene. — nepouzdano. 

IZBROJENE, n. dtelo kojijem se izbroji. — 
Stariji je oblik izbrojenje. — Izmedu rjecnika u 
Mikalinu (izbrojenje, izbrojenje vojnika ,recensus') 
i u Stulicevu. Od uzvi.senja pribivalisnoga do iz- 
brojenja Izraelskoga. A. d. Costa 1, 184. Ako 
ne imde mogao imati receno izbrojenje. 1, 271. 
Aposto prilozi poslije duga izbrojenja od grijeha. 
J. Matovic 162. 

IZBROJITE^, m. covjeh koji izbroji. — U Stu- 
licevu rjecniku : ,numerans'. 

IZBROJITI, izbrojim, pf. sve j)obrojiti. — iS?o- 
zeno: iz brojiti. — Akc. je kao kod iznositi. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inu (iz- 
brojiti, pobrojiti , numero, computo'), u Belinu 
(,finir di contare' ,numGrarG' 222^), tc Voltigijinu 
(.scontare, computare, numerare' ,eine rechnung 
durchsehen, aufzahlen'), u Stulicevu (, numerare, 
adnumerare, dinumerare, recensere'), m Vukovu 
(,auszahlen' ,onumero'). 

a. aktivno. a) uopce. Ku (lipos) clovik do vika 
izbrojit ne moze. S. Menceti6 60. Ko mu vase 
slavno dike i pradjede vrijedne izbroji. Gr. Pal- 
motic 1, 44. Izbrojiti mod ni opaka dila moja. 
I. Ivanisevic 47. Tko bi mogao izbrojiti poraz 
cudni ono noci! I. Zanotti, en. 25. Clovik nijedan 
izbrojiti jib ne moze. A. Vitajid, ist. 494. Da 
de mu se (Davidu) za grijoli primiti sto puk iz- 
broji. S. Margitid, fal. 133. Izbrojih mudroznano 
nauciteje. I. Dordid, salt. ii. Izbrojivsi zla koja 
cini. A. Badid 133. Po koliko se nacina ovi grih 
cini, tko de izbrojit? J. Filipovid 1, 2021^. Tko 
bi igdar izbrojio sve pokore? P. Knezevid, ziv. 
18. Ja bi otio, da sada promislis ti sam, gris- 
nice, i da izbrojis, ako mores, sve misli zivota 
tvoga. F. Lastrid, ned. 384. I druga prilicna 
zabludena izbroji. A. Kanizlid, fran. 41. Koliko 
je pako nemodnika cudnovato pomogao, tko bi 
ih izbrojiti mogao? 58. Tko de druge tvoje da- 
rove izbrojiti? A. Kanizlid, utoc. x. Da ja brojim 
nedijicu dana od Kotora mlade vitezove. ne bi ti 
jih mogo izbrojiti. And. Kacid, razg. 298. Nije 
mogude izbrojiti koliko zanata il' ti nacina ima 
davo pakleni. M. Dobretic 566. Da ti izbrojim 
pisma u kojijem je tvoje ime pozlatio. A. Kalid 
497, Varsovskoga joste grada Ali pasa tvrde 
izbroji. P. Sorkocevid 584*. Doklo Vuce svate 
izbrojio. Nar. pjes. vuk. 2, 586. Tri hijade iz- 
brojiie vojske. 4, 47. Dok izbroji dvanaest Tu- 
raka. Ogled, sr. 130. A kamoli izbrojiti koliko 
je u noj vodenih izvora bilo. Nar. prip. vrc. 3. 
Tako ih izbroji u pustini. D. Danicid, 4mojs. 
1, 19. IzbrojivSi svezivahu novce. 2car. 12, 10. 
Ja sam ti rijec jednu po jednu izbrojio, ali mi 
jedna omade, ili si jo zameo. S. !]^ubisa, prip. 
106. I nih same pobrojit je tesko, kamo li bi 
izbrojio vojsku. Osvetn. 3, 95. — h) inplatiti. 
Koliko smo vece blago za koju stvar izbrojili, 



IZBROJITI, a. 



145 



IZBUHATI 



toliko drzimo da smo ve6e od lie gospodari. J. 
Filipovi6 1, TS''. Pogodbu mu izbrojise. P. Kne- 
2evi6, muk. 10. Cetrdeset forinti i viSe fiini mi 
se da joj izbrojise. M. A. Rejkovid, sat. H3'\ 
Da za pedipsu izbroji 6etrdeset cekina. I. J. P. 
Lucid, razg. 117. Izbrojiti pladu me§trima. nar. 
76. Ne zaledi onijeh sto cekina Sto je za ticu iz- 
brojio. Nar. prip. vuk. 137. — c) u osobitom 
smislu, svrSiti hrojene (isticuci da se nema Ho 
daje hrojiti). Eto vidim da si ostario, izbrojio 
danke i godine. And. Kacic, razg. 47. 

b. pasivno. Vasi vlasi glave svi izbrojeni jesu. 
I. Bandulavic 238'>. mat. 10, 30. ,Daj vola, ka' 
sto ti reko i obeda, ovo je ved novae izbrojen'. 
,lzbrojeni su negovi dani'. J. Bogdanovid. — 
Part, praet. pass, izbrojen shvaca se kao adj., te 
s rijeccom ne znaci ne samo koji se nije izbrojio 
nego i koji se ne maze izbrojiti. Vidje svrhu onoga 
manastijera neizbrojeno mnostvo djavala. M. Div- 
kovid, bes. 258a. Podnese neisbrojene muke. P. 
Posilovid, cvijet. IG. Popova neizbrojeno mloztvo. 
A. Kanizlid, kam. 106. Nakupio je suproti nemu 
neizbrojene lazi. 298. Niki ostali raztezu do broja 
neizbrojena. Ant. Kadcid 430. Zarad razlicitih 
i neizbrojenih stvari. M. Dobretid vi. Daje mu 
druge neizbrojene milosti. 67. Drugi neizbro- 
jeni Daucite|i. 115. 

c. sa se, pasivno. a) uopce. Ako se od vazma 
nedi|e na zad izbroje. B. Kasid, rit. 12*. Svud 
se crkve sagradise, izbrojit se ne mogose. S. 
Margitid, ispov. 181. Pisak morski koji se radi 
mnostva izbrojiti ne more. L. Terzid 307, Da 
mu se sva rebra mogadijahu izbrojiti. F. Lastrid, 
svet. 29a. Nebeski bitja redovi od nas izbrojiti 
se ne mogu. Grgur iz Varesa 27. Medu neko- 
liko spisate|a, koji se za jedan cas mogu u prste 
izbrojiti, lasno je biti naj bo}i. Vuk, pism. 62. 
Da se no mogase od mnostva ni izbrojiti ni pro- 
racuniti. D. Danicid, 2dnev. 5, 6. — b) vidi a, 
b). Neka se cijena odkupjeiia prije izbroji. F. 
Lastrid, test. 158^. Iskao je, da mu se obedan 
trosak izbroji. A. Kanizlid, kam. 798. — c) vidi 
a, c). Izbrojili su se dnovi tvoga krajevana. And. 
Kadid, kor. 297. 

IZBROJIV, adj. koji se moze izbrojiti. — U 
Mikalinu rjecniku: izbrojivi, sto se mozo pri- 
brojiti ,numerabilis'; neizbrojivi ,innumerabilis', 
t u Stuliceoii: ,numerabilis'. 

IZBROJIVOST, /. osobina onoga sto je izbro- 
jivo. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: 
jzahlbarkeit'. 

IZBROJNOST, /. u Stulicevu rjecniku : v. iz- 
brojene. — nepouzdano. 

IZBROJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. iz- 
brojene. — nepouzdano. 

IZBRIJ&ENE, n. djelo kojijem se izbrusi. — 
U Stulicevu rjecniku: grijeskom izbrusene. 

IZBRUSITI, izbrusim, pf. posve nabrusiti. — 
Slozeno: iz-brusiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. 
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stuli- 
cevu (,cote acuere'). — Govori se i u prenesenom 
metaforickom smislu sa znacenem: iskarati, ispso- 
vati. 

IZ BUB ATI, izbubam, pf. izbiti, istuci, izmla- 
titi. — Slozeno: iz-bubati. — Akc. je kao kod 
ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Bjelostjencevu (izbubam, izbubati, iztucem, iztuci, 
izbijam, izbiti ,pertundo, enormitor verbero, gra- 
viter diverbero') gdje se naj prije nahodi, u Vol- 
tigijinu (,s' attere, sbattacchiare, flagellare' ,ab- 
priigeln'), u Stuliievu (,vehementer aliquem cae- 
dere'), u Vukovu: (onomatop.) ,zerb]auen' ,con- 

IV 



tundo'. Izbuba^e ih stapima, ruztozase kouopima. 
Blago turl, 2, 71. 

IZBUCITI, izbudim, pf. vidi iz ujiti. — Slo- 
zeno: iz-buditi (?). — Akc. je kao kod ishvaliti. 
— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. 
Madak cuci na prekladhu, otegao repetinu, iz- 
budio (jamadno stamparskom Hi pisarskom gri- 
jeskom mj. izbudio) ocetine. Vuk (?), 2iv. 10. 

IZBUDITE]^, 7n. covjek koji izbudi. — U Bje- 
lostjen6(vu rjecniku (kod buditej). 

IZBUDITI, izbudim, pf. slozeno: iz-buditi. — 
Akc. je kao kod ishvaliti. 

1. probuditi posve (i o jednom objektu); cesto 
i n metaforickom smislu. — Od xv vijeka (vidi 
kod 1, c), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (iz- 
buditi, izbudujem ,scuotere, svegliare, destare' 
,aufwecken') i u Stulicevu (v. probuditi 8 do- 
datkom da je useto iz misala). 

a. aktivno. Glas jednoga rozka umido tulika- 
judi izbudi me. P. Zoranid 20^, Izbuditi bolest 
griha. S. Budinid, ispr. 35. Ima izbuditi po- 
kornoga da se rve. 40. Izbudi dusu, da ovi zivot 
trizmeno prohodi. P. Radovcid, nad. 23. Posli 
toga izbudi ga na pravo skrusene od svih griha. 
Ant. Kaddid 218. Koja bi mogla izbuditi u nemu 
ogan Jubavi svitovne. 243. 

b. pasivno. Kako clovik usilno od tvrda sna 
izbujen. P. Zoranid 64*. Ovo ufanje ima uz- 
drzano i izbudjeno biti razmisjanjem. S. Budinid, 
sum. 17a. 

e. sa se, refleksivno Hi pasivno. Izbudivsi se 
gospoja poveda to muzu svojemu. Pril. jag. ark. 
9, 122. (1468). Al' se izbudit tko spi node. A. 
Vitajid, ist. 125b. 

'Z. probuditi sve (kad je vise objekata). — U 
nase vrijeme (ali moze biti da amo pripadaju i 
prva dva primjera iz prosloga vijeka), a izmedu 
rjecnika u Vukovu (,nach der reihe wecken' ,ex- 
cito alium ex alio'). Snom pritisnute izbudio je. 
I. Velikanovid, uput. 1, 160. Koji istom lasnodom 
tilesa nasa izbudide i izvesti iz grobova, kojora 
ucinio je ista iz nista. 1, 318. I odose, drustvo 
izbudise. Nar. pjes. vuk. 3, 159. A kad dode, 
cobane izbudi. 4, 147. On izbudi sve po svome 
dvoru. Nar. pjes. petr. 2, 225. Tad glavari na 
noge usta§e, svaki svoje drustvo izbudise. Nar. 
pjes. kras. 1, 183. Onda on bradu izbudi. Nar. 
prip. vuk.^ 191. Oni podipaju, izbude i druge 
}ude. M. D. Milidevid, zim. ved. 317. — Sa se, 
refleksivno Hi pasivno (kad je vise subjekata). 
^udi se izbudise i poustajaie. M. D. Milidevid, 
let. vec. 192. 

IZBUDAvATI, izbudavam, impf. vidi izbudi- 
vati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbudavam, 
v. zbudavam. 

IZBUDI VATI, izbudujem i izbiidivam, impf. 
izbuditi, 1. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika 
u Voltigijinu (praes. izbudujem kod izbuditi) i 
u Stulicevu (izbudivati, v. probuditi). Izbudjujudi 
sebe i ineh na necistotu. S. Budinid, sum. 37^, 
Koje zapovedi uskrSsaju, izbudjuju i dvizu dobri 
nauk. 55a. Recju svojom izbudjujudi i zovudi 
nas. 172*. Koja izbudjuju ufanje u Boga. ispr. 
44. Izbuduju se (Krstjani) na moJeAe za ne. 
Ant. Kadcid 372. 

IZBUHATI, izbuham, pf. ispitdati od buha. 
— Slozeno: iz-buhati. — U nase vrijeme u Lici. 
Prvo nego podu djeca u vece spavati, rece im 
mati: ,Amo da vas izbuvam, da mi ne nosite 
buva u krevet', t. j. svuce svakom kosuju, te 
ispremedo i trazi buhe, pa ih pobije. J. Bogda- 
novid. — I sa se, refleksivno. ,Izbuvajte se prvo, 
pa onda ajte spavati'. J. Bogdanovid. 

10 



IZBUJATI 



IIG 



IZDAHNUTI, 1. 



IZBUJATI, izbujam, pf. izici (o suncu, zori). 

— Slozeno: iz-bujati. — Od xvii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Voltigijinu (,aggiornare, spun- 
tare del sole ec' ,das aufgehen der sonne') i u 
Stulicevu (v. granuti s dodatkom da je uzeto iz 
pisca Gundulica). Kad zora iza gor izbuja i 
tmine srid mora svitli zrak obuja. E). Barakovi6, 
vil. 92. — Na jcdnom mjestu xvii vijeka nije 
rijec suncu ni o zori. Mudar kako guja van 
ku6e izbuja. B. Krnarutid 25. 

IZBULATI, izbulam, pf. vidi iskokati. — Slo- 
zeno: iz-bulati. — U naSe vrijeme u Lici. Izbu- 
lati, iskokati (kukuruz) ; izbulati se, iskokati se. 
,Svi su se kukuruzi izbulali'. u Lici. V. Arse- 
nijevic. ,Nude i meni izbulaj kukuruza'. J, Bog- 
danovii. 

IZBU^ITI, izbujim, pf. (objekat je samo oci 
Hi oko), izvaliti. — Slozeno: iz-bujiti. — Akc. 
je kao kod ishvaliti. — U nase vrijeme, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu (oci ,die augen hervor- 
strecken' ,exsero oculos'). Izbujio oci kao varen 
zee. Nar. posl. vuk. 97. Doista bese tako iz- 
bujio oci. M. D. Milielievid, des. par. 45. ,IzbuJio, 
brate, one volike ocerine na me, reka' bi, sad 
CO me s nima 2iva prozdrijeti'. J. Bogdanovic. 

— Pasivno. Od debjine izbujeno im je oko. D. 
Danicid, psal. 73, 7. 

IZBuSlTI, izbusim, pf. posve probusiti. — Slo- 
zeno: iz busiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — 
U Vukovu rjecnika: ,zerlochern' ,perforo, per- 
tundo'. 

IZDA, adv. jos (samo kod kajkavaca). — U 
Bjelostjencevu rjecniku: izda, isce, josde, jostere, 
jos ,adhuc, v, etiamnum'. 2. izda li? ,adhuc ne?' 
jos li?; M Jambresicevu : ,adhuc, etiamnum, eti- 
amdum'; u Voltigijinu: ,ancora, pure' ,auch' ; u 
Stulicevu: ,adhuc' s dodatkom da je uzeto iz 
Habdeliceva. 

IZDAC, izdaca, in. proditor, covjek koji izda. 

— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Zloglas 
izdac 8 tamne busi. J. Kavaiiin 123'>. 

IZDACE, n. vidi izdane. — Samo u jednoga 
pisca XVII vijeka sa starijim oblikom izdatje. 
Grcko izdatje u daru tom nek se utopi. I. Za- 
notti, en. 7. A izdatje ne zna gdi je. 19. 

IZDADBA, /. djelo kojijem se izda, vidi iz- 
dane, izdaja. — U Stulicevu rjecniku: ,proditio'. — 
U na§e vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem: 
Izdadba, mere. ,au8stellung (eines wechsols)', tal. 
,emissione'. B. Suiek, rjocn. znanstv. naz. 

IZDAH, m. vidi izdahnu6e. — U nase vrijeme 
kod pisaca. Mufienik nevojan pomaze sa smrt- 
nijem boravec izdahom. Osvetn. 2, 137. Neki 
kune na izdahu majku. 3, 107. Puska pusci iz- 
daha ne dava, a top topu daje zalogaje. 5, 86. 

1. IZDAHAJ, m. u Stulicevu rjecniku: ,efflatio 
animi, expiratio'. — nepouedano. 

2. IZDAHAJ, /. u Stulicevu rjecniku uz 1. iz- 
dahaj. — sasma nepouzdano. 

IZDAHAJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz 
izdahaj. — sasma nepouzdano. 

IZDAH ATI, izdasem, impf. vidi izdihati. — 
Samo u jednoga pisca naSega vremena, a izmedu 
rjednika u Stulicevu (v. izdahnuti s dodatkom da 
je uzeto iz brevijara). I komore da bi poskapale 
i sva raja da bi izdahala. Osvetn. 3, 62. 

IZDAHNUdlE, n. djelo kojijem se izdahne. — 
Stariji je oblik izdahnutje. — Izmedu rjecnika 
u Mikafitiu (izdahnutje), u Belinu (izdahnutje 
,lo spirare, per morire' ,oxpiratio' 701a), u Stu- 
licevu (izdahnutje, v. izdahaj ; na izdahnutju koga 



sluziti, dvoriti ,alicujus extremum spiritum exci- 
pere'), u Vukovu (sarartni cas ,das sterben' ,obitns' 
s primjerom: Tako mi moga izdahnuca!). a) vidi 
izdahnuti, 1, a). Ove stvari reksi, izdahnu; i 
ovijem izdahnutjem pokaza, da je istiniti covjek. 
M. Divkovi6, bes. 389*. Na 6as od izdahnutja 
moga. B. Kasic, nac. 83. Bududi jur blizu iz- 
dahnutja rece: ... is. 70. Cudna i cudnovata 
cuda zgodise se u izdahnutju tvomu. M. Jerkovi6 
69. Imam u izvrsnosti do izdahnutja slijediti. V. 
Andrijasevid, put. 29. Negovo arce trpi iznutra 
izdahnutje mrtvije. M. Radni6 5Ib, Kad nemani 
na te pusu do tvojega izdahnutja. J. Kavanin 
5003'. Koji je na izdahnu6u. I. Dordi6, salt. 502. 
Povrati zivot jednomu slomjenu crkovnaku jur 
na izdahnudu. ben. 31. Na izdahnudu pristupi 
na sveti otar. 60. Vi scijenits, da tadara samo 
umiremo, kad izdahnucem zaglavimo. B. Zuzeri 
213. U skoncanu od izdanuca. J. Banovac, pred. 
23. Da je bolesnik na izdanucu. 152. Od pri- 
strasnoga izdahnutja Isukrstova. blagosov. 68. 
Sada se spomenite od onoga sto de vam se do- 
goditi na cas izdanutja vasega na rastanku dule 
s tijelom. F. Lastric, od' 286. Koje imadijaSe 
podniti na Kalvariji tja do izdanutja. test. 154^. 
Nevojni bolesnik na izdanutju svomu. ad. 16*. 
Od porodena do izdanutja na krizu. ned. 204. 
Po izdahnudu Jczasovu. S. Eosa 166*. U naj 
bli2nemu izdahnucu duse. J. Matovic xvii*. Kad 
bi jedan bio na izdanutju. M. Dobretic 84. Da 
negova dusa na cas izdahnuda svoga iznade tebe 
sudca blagostiva. T. Ivanovic 135. Moga mi iz- 
dahnuca! M. D. Milidevic, let. vec. 150. — b) 
djelo kojijem se ispusti doh, hak (glas h). — u 
jednoga pisca xvii vijeka. ,H' izdanutja bilig. I. 
Anci6,^svit. vii. vrat. xi. 
IZDAHNUTI, izdahnem,p/. slozeno: iz-dahnuti. 

— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet. 
pass, izdahnut; u ostalijem je oblicima onaki kaki 
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izdahnii. — Rijec 
je stara, isporedi stslov. izd-hhn^ti, rus. Hs^oxHyTt. 

— AoriH i i)art. praet. act. mogu postati bez 
nastavka nu : izdahoh, izdase itd. ; izdahao, iz- 
dahla; moze biti da bi i gcr. praet. bio i izda- 
havsi, ali ovome obliku nema potvrde (pravo nema 
potvrde ni za aor., osim 2 i 3 sing, izdase sto 
se i cesce nahodi nego izdahnu). — Izmedu rjec- 
nika u Mika^inu (izdahnuti, izdihnuti, pustiti duh 
,expiro, exhalare spiritum'), u Belinu (izdahnuti, 
izdahnivam , spirare, per morire' ,expiro' 701*), u 
Voltigijinu (izdahnuti, izdahnivam ,respirare, fia- 
tare; morire' ,athmen; sterben'), u Stulicevu (,ex- 
pirare, animam exhalare'), u Vukovu (.ausathmen' 
,exspiro'), u Danicicevu (izdthnuti ,exspirare') 

1. neprelazno, pravo je znacene : ispustiti 
jednom dah, ali se upotreb^ava naj cesce u oso- 
bitom smislu: a) ispustiti duh, umrijeti. Izdi.se 
posredi naroda zloju stmrLtiju. Stefan, sim. pam. 
saf. 23. Vas se oslabi pak izdase. M. Marulid 51. 
Na kriJu izdase. 102. To reksi izdase. Korizm. 
y?**. Jezus ispustiv glas izdahnu. N.^Ranina 100*. 
mar. 15, 37. Kad ja izdahnem. G. Drzic 359. 
Jezuse, kad (ti) izdase. M. Vetranid 1, 322. Ne- 
vidom da izdahnem. 1, 449. Ne bi pri, gospoje, 
uzal se razmaknul od jubavi tvoje, nego bih iz- 
dahnul. H. Lucid 189. Kad Jezus izda§e. N. 
Najoskovid 1, 142. Prije bi izdahao neg bi se 
zalozio. M. Drzid 135. Sin Boiji izdase na krizu 
za grijehe na§e. 457. Ima§ vojna, ki ti kaze, 
da bi u te dusu udahal i sam umrl al' izdahal 
i da nima nigtor dra2e. M. Pelegrinovid 181. 
Padsi na zemju izdahnu. F. Vrandid, ziv. 65. 
Dospivsi izdahnu. B. KaSid, per. 190. PrignuvSi 
glavu izdahnu. is. 70. Na deveto vrime Isukrst 



IZDAHNUTI, 1. 



147 



IZDAJA 



izdase. M. Albert! 870. Isua ispustiv glaa velik 
izdase. 480. Ah, jeli da mi duh susrete kogodi? 
od glada izdahnuh, zivot mi izhodi. I. Gunduli6 
151. Ovi mramor vil zatvora rajske dike i Ije- 
posti ; tko nije srca od mramora, odi izdahni od 
ialosti. 273. Bjese izdaho prije tega. 546. Dokli 
car mu pod nogami s prva streptje, pak izdase. 
570. Zasve da bjese izdahao. I. Drzic 340. 
Dokle izdase na krizu. 368. Bog svemogu6i iz- 
dahnu u tolicih tugah. M. Jerkovi6 69. Hudi 
zlotvor izdaho je. 6. Palmotid 1, 396. Da to li 
6u u ovoj }uti izdahnuti? P. Kanaveli6, iv. 70. 
I scijenase izdahnuti na videnju nevo|nomu. 71. 
Vapijuci izdahnu. P. Eadovcid, ist. 51. Izdanu 
na kriin. I. Anci6, svit. 211. Koji na kriz iz- 
dahal je. P. Hektorovid (?) 86. Dospivsi anjel 
govorenje, ima Lovrinac izdahnuti. 166. Eece 
prvo nego izdase: ,Svaka jesu jur svrsena'. A. 
Vita}i6, ost. 315. Da ga ne kti pustiti docim i 
ona ne izdanu. S. Margitid, fal. 85. U kojim 
6e izdisat a nemoc nigda izdahnut. I. Grlicic 
129. Da ne izdahnes zlo na kraju. J. Kavanin 
390a. Vec u tebi da izdahnu (ja). 402b. Iz- 
dahlo je blago moje. I. Dordi6, uzd. 87. Malo 
prije neg je izdahla. B. Zuzeri 119. Kaze da je 
jur izdaho. 252. Mrtac cijem je izdaho, poso je 
dusom medu Jute muke. 377. Dosta je, siro- 
mase, da ga ti ugledas, udij ces otit od stra iz- 
danuti. J. Banovac, razg. 91. Da od velike slat- 
kosti pomankavase da hotise izdanuti. 98. I 
s ovim izdanu nesri6no, i pripade duhu djavlu. 
120 Medu to se odvezo zavoj od zile, poce teci 
krv, da izdanu ne probudivsi se. 150. Ovo re- 
kavsi, izdanu. F. Lastric, od' 377. Kako da ce 
izdanuti i umrit od zalosti. test. 107*. Da ce 
skoro pod bici Isus izdanuti. US''. Gospodin 
ranu na boku u srco otje primiti kad izdanu. 
ned. 205. Bojeci se da ne izdahne. A. Kanizlic, 
kam. 106. Videdi mati da ce izdahnuti. utoc. 
XXI. Dodi prije neg bude izdaho sin moj. S. 
Eosa 60a. Da ce ondi taki izdahnuti. M. A. Ke|- 
kovic, sat. L2a. Premda bi mati bila na cas od 
smrti i da je ocito sasvim da do malo vrimena 
ima izdahnut. M. Dobretic ^26. Ako ne bi medu 
to izdanuo (bolesnik). 49. Zedajuci izdahnu spa- 
sitej svita. I. J. P. Luci6, razg. 4. Cinilo mi 
se, kao da 6u izdanuti. D. Obradovic, ziv. 78. 
Tolika je krv iztekla iz ovijeh rana, da nije u 
fiemu duha, samo za izdahnut. A. Kalic 273. 
Izdaho je, umro je. 533. Al' je jadan nocas iz- 
danuo od zalosti za tobom djevojkom. Nar. pjes. 
vuk. 1, 258. Kad vidje kapetan, da s takom 
vikom izdahnu, rece. Vuk, mar. 15, 39. — u ovom 
smislu stoji i part, praet. act. izdahnuo Hi iz- 
dahao (umro), kao adj. Iznadose ga ved iz- 
dahnula. I. Dordic, ben. 168. S hiadnom sijom 
sa izdahla tijela. Osvetn. 2, 69. i grijeskom part, 
praet. 2J«ss. Ostaviti izdahnutu. P. Kanavelic, 
iv. 72. Zovnuse ispovidnika, ma zaludu, jer ne 
prispi, vece ga nade izdanuta. J. Banovac, razg. 
186. Grobi drze u sebi tilesa izdanuta. pripov. 
149. — b) znacene je umrijeti, i kad je subjekat 
dusa Hi duh. Da dusica tuj izdahne. M. Vetranic 
1, 15. Malim ne izdase duh moj od veseja. D. 
Barakovid, vil. 149. Dusa kad izdahne. B. Zu- 
zeri 101. — c) od zivota preneseno na ogan: uga- 
siti se. Kad vidi da ogan bode da izdahne. V. 
Vrcevid, igr. 7. — d) u jednoga pisca nasega 
vremena (samo part, praet. act.) o pusci u pre- 
nesenom smislu: puknuti. A vitez je za percin 
mu mahnu, pa izdahloj besjedio zijevci. Osvetn. 
3, 51. Vile harnu sredu nima navijestale: da im 
zgodno u cij pusko pale! ne izdahle bez da na 
tie svale! 4, 30. — m ovom primjeru kao da je 



drugo znacene: odahnuti, pocinuti: A ispod neg 
popraSile dijke, pa prastile do sutona danu pa 
ni pro nod ne izdahle sjajne, da je vidno pa§i 
nodevane. 5, 99. 

"i. prelazno, objekat je dusa Hi duh, te je zna- 
cene kao^kod 1, a) umrijeti. Nevojno dusu iz- 
dahnu. S. Kozicid 52^. Med rukami nihovimi 
kako da bi zaspala dusu izdahnu stvoriteju svomu. 
F. Glavinid, cvit. 376''. Na komu je svoj sveti 
duh izdahnuo. I. Grlicid 11. Izdahnu, ko da je 
zaspo, srednu dusu. B. Zuzeri 16. Izdahnu dulu 
utrudjenu. 55. Svoju dusu bogojubno izdahnu. 
V. M. Gucetid 125. A na svrhu u pokoju da 
izdahnem dusu moju. A. Boskovideva u I. M. 
Mattei 347. Izdahnuh dusu moju. L. Kadid 2. 
Ucini, dobri Jezuse, da izdahnem moju dusu u 
tvoje srce. I. M. Mattei 306. Gdje si stao, nijesi 
izdao, dok nijesi dusicu izdaho. Osvetn. 3, 106. 
— atno pripada i ovaj primjer: Dominik svoj 
zivot izdahnu. V. M. Gucetid 107. 

IZDAHNIVANE, n. djelo kojijem se izdahnuje. 
Ogan koji iz izdahnivanjih plamenitih vidi se u 
ajeru radjati. A. Vitajid, ist. 529. 

IZDAHNIVATI, izdahnujem i izdahni vam, impf. 
izdahnuti. — U Belinu rjecniku i u Voltigijinu: 
praes. izdahnivam kod izdahnuti. 

IZDAJA, /. proditio, djelo kojijem se ko izda 
(na prijevaru, u naj gorem smislu). — Postaje 
od izdati nastavkom ja. — Od xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Belinu (,proditio' 738^), u Vol- 
tigijinu (jtradimento' ,verratherey'), u Stulicevu 
(v. izdadba), u Vukovu (,der verrath' ,proditio'). 
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. Ceda ova 
prehude matere jesu izdaja, laz, himba . . . S. 
Budinid, sum. 121l>. Koji objavi izdaju ili iz- 
dajicu. ispr. 162. Samokrese tamno oruzje od 
izdaje nose uza se. I. Gundulid 325. Pocamsi 
taku izdaju sto mu^ ucini opaki Juda. P. Posi- 
lovid, nasi. 134''. Sto poklana (svijet) jest iz- 
daja. M. Radnid 1911^. Da mu radjase o izdaji. 
S. Margitic, fal. 267. Izdaja koja obisi Asalona. 
A. d. Bella, razgov. 75. Ne moze naudit nam 
Judska izda,ja. I. Dordid, salt. 31. Ovi izdajom 
pogubi Odoakra. ben. 120. Ova mu se (Isusu) 
izdaja veoma mucna ukazala. J. Banovac, razg. 
159. Poznajudi tvoje izdaje i privare. pripov. 
169. Kapitan od Ungarije odkrivsi izdaju i ne- 
virnost svojih vojnika. 210. Ako pak zelite ne 
samo cuti, neg i ocima viditi izdaje od prokle- 
toga griha. F. Lastrid, ned. 84. Da ne bi po- 
sumnio od izdaje i dogovora s carom. A. Ka- 
nizlid, kam. 268. Da David ne uzradi o izdaji. 
E. Pavid, ogl. 255. Necu tebi izdaje na Kosovu 
uciniti. Nar. pjes. bog. 7. N'jesam ti izdaje ni- 
kadara ucinio. 51. Zakline se Bogom gospo- 
darom, da izdaje nede uciniti. And. Kacid, razgov. 
57. Zavika govoredi: ,Izdaja, izdaja!' kor. 263. 
Da prikazo vladaocu od grada izdaju. M. Do- 
bretid 137. Tada se ne cini napravda ni izdaja 
ni usilovane manastiru. M. Dobretid 383. Lica 
puna himbe i izdaje. L. Radid 52. Od izdaje 
Brankovica Vuka. Nar. pjes. vuk. 4, 72. I izdaju 
caru ucinio. 5, 74. Zavist kleta, izdaja domaca. 
5, 534. To mu prvi za izdaju dari. Pjev. crn. 
288a. Crna izdaja Brankovide%'a upropasti nase 
mucenike. M. Pavlinovid, razg. 87. — kaze se 
na izdaju, po izdaji kao : izdajom, izdajno, iz- 
dajnicki. Na izdaju ,a tradimento' ,per insidias'. 
A. d. Bella, rjecn. 738*'. Od koga bi na izdaju 
zadavjena. I. Dordic, ben. 121. Osyoji mnoge 
gradove i varose po izdaji. And. Kacid, razgov. 
9. — b) u jednoga pisca xviii vijeka kao da 
ima posve drugo (konkretno) znacene: sto se izda 



IZDAJA 



148 



IZDAJNIK 



(rodi, porodi). Izdaja ozujka i prolitja. J. S. 
Rejkovic 107. Drngi buba da red ide mladih, 
koje cekaj dan i nod iz jaja, drugi bit ce red, 
druga izdaja. 202. 

IZDAJAN, izdajna, adj. koji pripada izdaji 

— isporedi izdavan. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (vidi hod izdavan). 

a. adj. a) koji izdaje. Ja izdajna i obijesna 
Jubovnica. V. Andrijasevic, put. 329. Kada ce 
do6i vojska protiva svijetu odmetnomu, iz'lajnomu. 
M. Radnid 559b. jer se po svojoj izdajnoj vo}i 
pusta privariti. Ant. Kadcid 535. Zudi osvojiti 
i srca izdajna i svetogrdna. I. M. Mattel 70. 
Kako bi ih jubko nasvjetovo, da ved igda ne 
pouzdaju se u izdajnu pudinu. 332. Izdajni, 
otrovni neprijatej. A. Kalid 86. S jedne strane 
liimbe i privare izdajnoga svijeta, a s druge na- 
pasti. 13"). Rad nepomne i nehajstva izdajne 
sluzbe. 396. Pak izdajni san pritisne misli i 
pamet s ocim stisne. N. Marci 20ab. (^uted tamne 
sred propasti da je izdajni pasa ostavi. P. Sor- 
kocevid 579b. Da ne cuju izdajni Piperi. Nar. 
pjes. vuk. 5, 15y. — b) kojijem se izdaje. Spanske 
judi vi zovete, da izdajnu u nacinu pridati im 
grad budete. J. Palmotid 128. Marku vaze zivot 
Osinanin , ki mu izdajnu stera varku. J. Ka- 
vaiin 94b. Ova izdajna govoreria podigose An- 
tijoha na Judu. E. Pavid, ogl. 450. Posli ovoga 
izdajnog pojubjena. 611. Car Mehmed lipo ga 
zagrli i pohvali dilo izdajno. And. Kacid, razgov. 
117. Uzimajudi izdajnim nacinom sakramente. 
M. Dobretic 144. Ispovid bi bila kradjiva i iz- 
dajna. 157. Zonidba bi bila izdajna, privarna i 
grisna. 520. Bi prizvan s izdajnom privarom. 
I. J. P. Lucid, izk. 9. Cemu odjecu svu promi- 
jeni, ter uzrodi, Rizvan pasa varke izdajne da u 
noj scijeni. P. Sorkocevid 591*. — c) kad se iz- 
rice kome je izdaja na stetu, to stoji u dat. Ova 
bi priporuka bila izdajna dusi iskusiteja. Ant. 
Kadcid 5. 

b. adv. izdajno, izdajom, izdajnicki. — Izmedu 
rjednika u Belinu (,a tradimento' ,per insidias' 
738b), n Bjelostjencevu (vidi kod izdavane), it 
Voltigijinu (,traditoriamento' ,verratherisch'), u 
Stulicevu (.instar proditoris, proditorum more'). 
Ako od svake strane uzcekas ju (stnrt), nede te 
podkinuti izdajno. M. Eadnid 334*. Ubi Andronik 
misnika Oniju izdajno. 336b. Tko z drugim di- 
luje lazjivo, privarno i izdajno. M. Dobretic 526. 

IZDA.TANE, n. vidi izdavane. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku: izdajane, izdava, izdajnost, iz- 
dajstvo ,proditio, traditio'; u Jambresicevu: iz- 
dajane, izdavane; u Stulicevu. 

IZDAjaTI, vidi izdavati. 

IZDAJAVAC, izdajavca, m. vidi izdavalac. — 
U Jambresicevu rjecniku: (kajkavski) izdajavoc, 
izdavavec ,proditor, traditor'. 

IZDAJCINA, m. augm. izdajica. — U Stuli- 
cevu rjecniku: ,traditoraccio' ,infamts proditor'. 

— nije dosta pouzdano. 

IZDAJICA, m. proditor, covjek koji izdaje dm- 
goga (u naj gorem smislu). — U mnozini je zen- 
skoga roda: I sa snima mloge izdajico. Nar. 
pjes. yuk. 5, 263. gdjegdje se nahodi istoga roda 
i u jednini: Izdajice zala! D. Barakovid, jar. 
100. O izdajico jedna! A. Kanizlid, utod. 46. po 
Stulicevu rjecniku moglo bi se kazati i zenskom 
ie}adetu (isporedi izdajnica). — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iz- 
davac), u Voltigijinu (.traditore' ,verrather'), u 
Stulicevu (,proditor, quae prodit'), u Vukovu (,der 
verrather' ,proditor'). Brani nih od iziajic nih. 



Transit. 107. Budud da si sam sebi izdajica. M. 
Zoricic 41*. Koji objavi izdaju ili izdajicu. S. 
Budinid, ispr. 162. Proklet da je, ki hrani grac- 
koga izdajicu. Aleks. jag. star. 3, 275. Ki bi se 
nasao neviran ali izdajica mista. Stat. po}. ark. 
5, 257. Srca moga izdajice jes podjamna ti du- 
sice. M. Gazarovid ll8b. Od Jude izdajice ce- 
lovan. P. Radovcid, nac. 432. Suprod Judi iz- 
dajici. A. Vitajid, ist. 386. Eto ugljeda cete nike 
s izdajicora klotim drugom. ost 99. Tamni Judi, 
izdajicam ste vjerovali. J. Kavanin 415*. Koji 
jo to neharni izdajica od nas, koji de uciniti to- 
liko veliko zlo? M. Lekusid 35. Kako himbeni 
izdajica pride s mnostvom oruznikov. 147. Iz- 
dade ga Juda izdajica. T. Babid, pism. 36. Za 
onu Jubav s kojom si cd Jude izdajice himbenim 
celovom pozdravjen. A. Kanizlid, bogojubn. 93. 
Da je Ivan cosarov izdajica. M. Zoridid, zrc. 52. 
Vi poste6a izdajice! V. Dosen l()8b. Al' se nade 
jedan izdajica. And. Kacid, razgov. 104. I Juda 
koji bi izdajica. kor. 362. Juda Iskarijot, koji 
je bio izdajica. I. Velikanovid, uput. 1, 142. Iz- 
dajica Boga svoga. I. J. P. Lucid, razg. 123. 
^jubav jost bila osobiti izdajica, koja je sina 
Bozjega na^ muke i smrt pridala. B. Leakovid, 
nauk. 57. Cuvaj se gubavaca izdajica. M. Pav- 
linovid, razl. spis. 322. 

IZDAJNICA, /. zensko ce}ade koje izda, ispo- 
redi izdajnik. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (,traditrice' ,proditrix' 768''), « 
Bjelostjencevu (izdajnica, zona ka izdava ,pro- 
ditrix, traditrix'), u Jambresicevu (izdajnica, iz- 
davavica ,prcditrix'), u Stulicevu (,quae prodit'), 
u Vukovu (,die verriitherin' ,proditrix'). S Bogom, 
nasa izdajnica! (x. Palmotid 2, 141. Krvnici 
tamni pogane iziajnice. I. Dordid, uzd. 15. Sad 
poznajem, da je zena opaka i da sije Jul ne- 
sklade i jedne izdajnice. N. Palikuca 18. Svak 
se cudi Sansunu, da je postavio svoju snagu, 
svoj zivot u ruke jedne potistene izdajnice. A. 
Kalid 167. Nazvao ju je nevjernicu i iziajnicu. 
A. Tomikovid, ziv. 53. 

IZDAJNICKI, adj. (koji pripada izdajnicima), 
vidi izdajan. — Od xvm vijeka. 

a. adj. Nisu li noge Jude one noge izdajnicke, 
koje de mu sluziti za vodu tvojih neprijatoja? 
A. Tomikovid, gov. 81. Ni predasne ni sadasne 
vladane negovo ne zasluzuje izdajnicka ona okri- 
vjenija. Nov. sr. 1834. 201. Dogovori se s vla- 
stelom, kako de to izdajnicko djelo svrsiti. S. 
i^ubisa, prip. 51. Brodani popalise Sarajevo, da 
osvete izdajnicku smrt. M. Pavlinovid, razg. 42. 

b. adv. izdajnicki, izdajnickijcm nacinom, iz- 
dajom. Pa je i on izdajnicki ubijen. M. Pavli- 
novid, razg. 80. 

iZDAJNIK, m. proditor, covjek koji izda (u 
naj gorem smislu), izdajica. — OS xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikalinu (, proditor'; izdajnik 
od grada svoga ,proditor patriae'), u Belinu (,tra- 
ditore' ,proditor' 738b), ^ Bjelostjencevu (vidi kod 
izdavac), u Voltigijinu (kod izlavac), u Stulicevu 
(.proditor'), m Vukovu (uz izdajica). Njegda vele; 
kurvaru, a njegda: ubojico, a njegda: izdajnide. 
M. Divkovid, bes. 177b. Puk govorase: ,Ne mis- 
nice, nego izdajnice'. M. Divkovid, zlam. 61. Izdan 
celovom Judo izdajnika. B. Kasid, rit. 131. No 
ustavja'te misao priku, kad mi zivoj nije modi, 
k nemilosrdnom izdajniku, neka mrtva budem 
podi. I. Gundulid 42. Izdajnice, ti dostoji§, ne 
pod zemjom tu da 8toji§. 468. A ne moze od 
silnika imenom se car nazvati, ki vrh kletijeh 
izdajnika od osvete sabju obrati. 495. Cim g;a 
ucini zlotvor kleti bez krivine izdajnikom. G, 



IZDAJNIK 



149 



IZDAJSTVO 



Palmoti6 1, 207. Hod'mo spravit nasu vojsku 
svukoliku suproc kletom izdajniku. 2, 137. Od 
potajnijeh izdajnika. P. Kanavoli6, iv. 174. Iz- 
dajnice, ti izdajstvo nemu spravi. P. Bogasinovid 
18. U Judo apostola izdajnika. I. Anci6, svit. 
35. Gledaj kako gfovori ovi izdajnik. P. Posi- 
]o\i6, cvijet. 160. Koliko mudrija bi ova zena 
ffretnica nego ucenik izdajnik. M. Eadnic 273^. 
Prema Judi izdajiiiku. B. Betera, cut. 165. Boje 
da ni u vijek ko je hud izdajnik. (D). Poslov. 
danic. 7. Krijo izdajnik svo'e podjame. J. Ka- 
vanin 256*. Jedan himbenik, jedan izdajnik pod 
kopienom od prijate|stva. A. d. Bella, razojov. 23. 
Od hnda izdajnika odstupifc 6es. I. Dordid, salt. 
10. Bi od izdajnika uvoden unutra. ben. 123. 
Meu to vrlme oni zli i neharni izdajnik Juda 
ugovarase s poglavicami. M. Lekusi6 40. Iz- 
dajnika u utrobi nosim. J. Banovac , pred. 4. 
Kod bjuotino drustva apo§tolsko^a, Jude pro- 
kletoga izdajnika. F. Lastric, ned. 7. Taki 'e iz- 
dajnik i grih smrtni. 82. Ovdi sada nije mi po- 
tribe istrazivati izdajnika. 127. Kako sam ja 
|ubio ne samo prijateje i dostojne, neg;o i nedo- 
stojne ili ti neprijateje kako Judu izdajnika. 297. 
Ti se srdis suprotiva Judi izdajniku. V. M. Gu- 
cetic 35. I kakono izdajnika svakim mukam lieg 
mufiase. P. Knezevid, ziv. 39. Pogodba Jude iz- 
dajnika. A. Kanizlic, kam. 525. Sumnedi da medu 
nima imade izdajnika. E. Pavid, ogl. 324. Jeda 
li sam ja taj izdajnik? 606. Ovi nesridni iz- 
dajnik dade im za zlamene. 610. Koji nam od- 
krijo izdajnika, neka se mozemo od nega cuvat. 
D. Basid 7. Sa svijera napastovanima svijeta iz- 
dajnika i pakjenoga neprijateja. 241. Sva Jurina 
vojska osta izvan sobe, promisjajuci slobod Muso 
izdajnika. And. Kacic, razgov. 113. Da mu ob- 
javi n. p. izdajnike, koji su ga hotili otrovati. 
Ant. Kadcid 324. Imam li ga svijetu darovati, 
ovem neharniku, ovem izdajniku, ovem nemiocu? 
I. M. Mattei 151. Dokle mi je u cesu novaca, 
a u Crnu Goru izdajnika. Nar. pjes. vuk. 4, 79. 
Nigda u nas izdajnika nejma. Pjev. crn. 299^. 
Pak ja joste imam izdajnika. Ogled, sr. 24. De 
izdajnik boji od viteza. P. Petrovid, gor. vijen. 
14. Otle demo na Grahovo sidi , po Grahovu 
srazit izdajnike. Osvetn. 2, 76. — Ko je izdan 
moze se izreci qenetivom. Zasto su oci izdajnici 
duse nase. F. Lastric, od' 322. Vapiju da je do- 
stojan smrti, kako izdajnik cesarstva. M. Zoricic, 
zrc. 52. Jer bi inako bio lazac i izdajnik duse 
tvoje. Ant. Kadcid 37. Dva neprijateja i izdaj- 
nika duse. I. J. P. Lucid, razg. 66. Mnostvo ne- 
izbrojno upisnika vrvi vojevati svijetu, prera da 
jo himbeni izdajnik svojijeh podloznika. I. M. 
Mattei 335. (amo pripadaju i ovi primjeri u 
kojima nije izdano celade: Vi dete biti izdajnici 
blaga Bozjega. J. Banovao, pripov. 248. Vi 
daklen , zlo uzdizudi vasu dicu, jeste izdajnici 
blaga Bozjega. 250. Mi nasega spasena jesmo 
izdajnici. J. Filipovid 1, 454*. PodiliteJ sakra- 
menta ima biti viran, a ne izdajnik i razaspite} 
blaga noprocinenog muke i krvi Isukrstove. M. 
Dobretic, bogosl. 12). — ili adjektivom posesiv- 
nijem, Koji tvoga izdajnika zoves prijatejem. M. 
Divkovid, bes. 368*. Umuknite, Bozji izdajnici. 
T. Babid, pism. 20. Neharnici su Bozji izdajnici. 
J. Banovac, pred 33. O Boze! sve se svitu daje, 
koji no je nas ociti neprijatej, puti, koja je nas 
izdajnik. J. Banovac, razg. 151. Da ne bi iko 
bio izdajnik i odmetnik negov. J. Matovid 474. 
Hotio si slijedit izdajnika tvoga. L. Eadid 1. 
Nije za drugo uzvisio Mardokea na dostojanstvo 
krajevsko, nego sto mu ocitova dva kudna iz- 
dajnika. D. Eapid 161. Volio bih spustiti dusu 



na kocu, nego se nazvati bratskijem izdajnikom. 
S. ^ubisa, prip. 175. — Hi genetivoiii s prijed- 
loyoni od. Izdajnice od naroda. W. Kasid, rit. .366. 
Kakono izdajnika od cesarstva. P. Posilovid, nasi. 
134i>. Da de pobiti izdajnike od grada. M, Radnic 
227a. — ili dativom. Izdajnik bio bi kraju oni. 
M. Radnid 61''. Jesu mu izdajnici. 361*>. 

IZDAJNISTVO, n. (osohina onoga koji je iz- 
dajnik), vidi izdaja. — Od xviii vijeka. Judia 
se pocetak fali, ali se svrha izdajnistvom osu- 
dujc. D. Rapid 341. Vrazji rozi znace izdaj- 
ni§tvo, mrzost i ocajane. S. ]^ubisa, prip. 272. 

IZDAJNOST, /. (osohina onoga koji je iz- 
dajan), vidi izdaja. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mika(inu (izdajnost, izdajstvo ,pro- 
ditio') gdje se naj prije nahodi, u Bjelosfjencevu 
(kod izdajane), n Stulicevu (v. izdadba). NiSta 
mu toliko zestocije srce ne probada, koliko pri- 
jatejska izdajnost. A. d. Bella, razgov. 201. Pod- 
laze svoju voju tvomu hotenu, svqju sluzbu tvojoj 
izdajnosti. J. Banovac, pripov. 169. Jeda bi se 
ne ostavia od griha izdajnosti. J. Banovac, pred. 
117. Zasto je (ispovid) cini u privaru i izdajnost 
oblasti staresine od svoga reda. M. Dobretid 151. 

IZDAJSKI, adj. vidi izdajnicki. — Na jednom 
mjestu xviii vijeka. Satrt des skup izdajski ki me 
ruzi. I. Dordid, salt. 470. 

IZDAJSTVO, n. vidi izdaja. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod izdajnost), 
u Belinii (,tradimento' ,proditio' 738''), u Bjelo- 
stjencevu (kod izdajane), u Stulicevu (v. izdadba). 
Gospodin zna§e negovo izdajstvo. B. Kasid, is. 
49. Izdajstvo od grada. zrc 104. U sto obraza 
priobraza i privraca sto besjeda, varka, izdajstva, 
sumna, laza. I. Gundulid 479. Ko kad pukne 
grom, iz koga s urnebesom trijesi udare, omraza 
i gniv srca svoga riga izdajstva i privare. 515. 
Jos de vitez vuhoviti ^nemilosno izgubiti po iz- 
dajstvu glavu svoju. G. Palmotid 2, 58. S kijem 
izdajstvo, s kijem privara, s kijem zla stoje sva- 
kolika. 2, 115. Kleto izdajstvo i nevjera ka to 
snade. 2, 286. Sva je izdajstvo, u svem hini. I. 
V. Bunid, mand. 6. Od izdajstva grijeh prokleti. 
P. Kanavelid, iv. 224. Bez nijedne himbenosti i 
izdajstva. V. Andrijasevid, put. 239. Ti izdajstvo 
nemu spravi. P. Bogasinovid 18. Izdajstvo jest, 
kada jedan izdaje dovika koji se usda u nega. 
P. Posilovid, cvijet. 121. Kijedna stvar more biti 
gora na svijetu nego li ,izdastvo'. 124. Oruzjem 
a no izdajstvom. 145. Marijo koja izdajstvo Ju- 
dino s velikom bolesti odutila si. nasi. 182''. Cini 
izdajstvo kraJu. M. Radnid 47''. Elizeo odkri- 
vase izdajstva neprijatejska. 489''. Koga po iz- 
dajstvu dobivsi. P. Vitezovid, kron. 135. Bi od 
Joaba Davidova vojvode po izdajstvu ubijen. A. 
d. Bella, razgov. 98. Koji se iznevjeri i na tako 
izdajstvo popuze. I. Dordid, salt. xv. Jozef opaka 
od izdajstva prodan robom. 356. Sila, izdajstvo, 
plijenstvo mori. uzd. 10. Niti bijase hudovjernos 
ni izdajstvo. B. Zuzeri 185. A na mlade smrt 
dohodi po izdajstvu iza pleda nevidena. 294. 
Grih i opacina izdajstva negova. F. Lastrid, test. 
155*. S kojega se izdajstvom privicni hoti slu- 
ziti. E. Pavic, ogl. 617. A vi se od negova iz- 
dajstva ne stavjate. D. Basid 7. Ucinit izdajstvo. 
M. Dobretid 69. Ovdi ulazi nevirstvo i izdajstvo 
istih roditeja. 573. Odkri izdajstvo nenadano. 
Zgode. 7. Nemilo i na izdajstvu odvalise glavu 
hegovu. I. J. P. Lucid, razg. 61. Juda s iz- 
dajstvom svojim razbojstvo izvrsi. 98. Izdajstvo 
je upropastilo mnogo narode. S. l^ubisa, prip. 
273. Nit' je kogod tvorio izdajstva. Osvetn. 
3, 114. 



IZDALA 



150 



IZDATEi;. 



IZDALA, vidi odizdala. 

iZDALAC, izdacca, m. covjek koji izda.^ — Na 
jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjecnika u 
StuUcevu (izdalac i grijeskom izdaoc, v. izdajnik). 
Najde u svojti izdaoca. J. Kavanin 254^. 

IZDALEC, IZDALECE, IZDALEK, IZDA- 
LEKA, adv. vidi dalek, 2, b. 

iZDALICA, /. ze7isko cejade koje izda. — Samo 
u StuUcevu rjecniku: v. izdajnica. 

IZDALKA, adv. vidi izdaleka (kod dalek, 2, 
a). — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izdalka, 
izdaleka, od daleka ,eminus, a longinquo, de, e, 
ex longinquo, a procul, a longe', v. izdaleka; u 
Jambresicevu : ,eminus'; u Voltigijinu kod izda- 
leka; u StuUcevu. 

iZDAN, ?n. u Vukovu rjecniku: 1. mjesto gdje 
voda iz zemje pisti ,ort wo das wasser aus der 
erde hervorsprudelt' .scatebra'. 2. (u Macvi) vide 
izvor. — Slozeno od iz i korijena rijeci dno (sio 
ishodi iz dna). — isporedi izdanak. 

iZDANAK, izdanka, m. mladica sto udari dr- 
vetu (naj ce§ce lozi) bUzu korijena. — Postaje 
kao izdan nastavkom 'tk-E. — U nose vrijeme, a 
izmedu rjecnika u Vukovu (,ein kniittel von einer 
staude die am boden abgehauen ist' ,fustis genus' 
s primjerom: Udario ga izdankom). Neka se is- 
korijene izdanci. D. Danicic, jov. 31, 8. Izdanak 
iz korijena negova izniknuie. isai. 11, 1. Vino- 
djelac loze s nepotrebnim izdancima uz tacku 
veze. P. Bolic, vinod. 1, 179. Izdanak, mlaz sto 
izbije lozi ispod cokota (iz ,vrata'). na Bracu. A. 
Ostoji6. 

IZDANGUBATI, izdangubam, impf. izdangu- 
biti. — U StuUcevu rjecniku (uz izdangubiti). — 
nepouzdano. 

IZDANGUBITE4< , m. covjek koji izdanguhi. 

— Samo u VoUigijinu rjecniku: ,perditempo, 
perdigiornata' ,tagdieb'. 

IZDANGUBITI, izdangubim, pf. istrositi (vri- 
jeme) dangubeci, obicno s objektom sto znaci vri- 
jeme, aU se moze objekat i ne izreci (vidi naj 
zadni primjer kod a). — Slozeno: iz-dangubiti. 

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, 'izdangubi. 

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti- 
gijinu (,perdere giornata, fatica' ,faullenzen'), u 
StuUcevu (,tempus terere'), u Vukovu (,an zeit 
verlieren' ,pessumdo tempus' s primjerom: Iz- 
dangubio tri dana). 

a. aktivno. Ako bi sto izdangubio i potrosio 
lice6i se. F. Lastric, ned. 141. Izdangubih dane 
i godine. Nar. pjes. here. vuk. 205. Lovac iz- 
dangubi. Vuk, poslov. 133. 

b. pasivno. Nakon toliko dana izdangubjenih. 
M. Pavlinovid, razl. ^spis. 356. 

c. sa se, pasivno. Sto se dana izdangubilo. M. 
Pavlinovid, razl. spis. 41. 

IZDANKATI, izdankam, pf. probuditi covjeka 
iz tvrda sna. ,Jedva sam ga izdankao'. P. Brantner. 

— Moze biti da postaje kao izdan i izdanak. 

iZDANE, n. djelo kojijem se izda. — Stariji 
su oblici izdanije i izdanje ; Vuk upotreblava (po 
crkvenome Hi po ruskom jeziku) izdanije (vidi 
kod c)). — Izmedu rjednika ti Belinu (izdanje 
,proditio' 738''), u StuUcevu, u Danicicevu (izda- 
nije, gledaj izdava: O izdaniji. (Zak. dui. pam. 
saf. 88). samo u natpisu nad clankom, a u clanku 
se samom ureduje ,izdava' koju vidi). (I) vidi 
izdati, I, I, a. Blagoslov stola i izdanije hvale. 
Kateh. 1561. CG^. — b) vidi izdati, I, 1, e. U vas 
hinbe ter izdanja. M. Marulic 304. Vede izdanje 
ne mozes uiSiniti nego li propovidjeti ga (otajstvo, 



t. j. tajnu) druzijem. Zborn. 22a. Zac je zvat 
potribno takuj stvar izdanje. S. Mencetic 134. 
Da bill ja razmisjao veceru s ucenicim, . . . pri- 
recenje izdanja i izdavaoca. B. Gradid, duh. 56. 
Slatko je izdanje prijateju s kim se ima od srca 
poznanje (,0 dolce coll' amante esser tradita!*). 
F. Lukarevid 129. Izdanje od ucenika. A. Gu- 
cetic, roz. jez. 5. Ako vi me ne osvetite od 
ovega prika izdana. G. Palmotid 2, 56. Plahi 
mladac i grabeci na izdane se kleto stavi i silnom 
rukom isred dvora Zorku |ubi ugrabi mu. 2, 176. 
I zlo izdanje ke gotovi suproc nemu krvni Juda. 
3, 65a. Izdanje od Jude. P. Radovcid, nac. 416. 
Ne znaliu se otme, odire, himbe, izdanja. J. Ka- 
vanin 257a. Al' mu prini to izdanje Ijepse i 
dugje krajevanje. 301^'. Juda celov . . . izgledom 
ga 'e ucinio od izdanja krvnik pravi, 454''. U 
polaci nih stitimo od izdanji. 505''. Iz lako- 
mosti izhode izdanja, privare. A. Bacid 229. Pokle 
bodes, pridragi dadko, da trpim izdane moga uce- 
nika, progonstvo 2idovsko. D. Basid 54. Prije 
nego ja bih kroz izdane toli liudo ostavio Ijepos 
tvoju. P. Sorkocevid 582''. — c) vidi izdati, I, 
1, g. Predgovor k ovome izdaniju nasih narod- 
nijeh pjesama. Vuk, nar. pjes. 1, v. Izdane 
,auflage (ausgabe)' ,edizione'. B. Petranovid, rucn. 
knig. 30. 

IZDARIVATI, izd^rivam, impf. izdarovati. — 
Na jednom mjestu xvii vijeka. Koliko je iz blaga 
i tezora nogovijoh izdarivo meni. B. Kasic, nac. 
17. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

IZDAROVATI, izd^rujem, pf. darovati sve. — 
Slozeno: iz-darovati. — U nase vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. — U §ulekovu rjecniku 
s drugijem znacenem (svrsiti darivane): ,aus- 
schenken (aufhoren geschenke zu maclien)'. 

iZDASAN, izdasna, adj. koji mnogo daje (iz- 
daje). — U nase vrijeme. a) o cejadetu, koji rado 
daje, podatliv, podasan, darezliv. — izmedu rjec- 
nika u Vukovu (,freigebig' ,liberalis'). Izdasan i 
cazben bio je za cudo. Vuk, prav. sov. 76. — 
b) cemu nezivu (n. p. o zemli, zetvi,^ poslu, 
radni ltd.), sto mnogo daje. Vidi se iz nega, u 
koliko je zetva vise^ ili mane izdasna bila. Nov. 
sr. 1835. 92. i u Sulekovu rjecniku: ,ergiebig'. 
IZDASnOST, /. osobina onoga koji je izdasan. 
Hi onoga sto je izdasno. — U Sulekovu rjecniku: 
,ergiebigkeit'. 

1. iZDAT,