Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic

RJECNIK

J^^TV

=^

RJECNIK

HRVATSKOGA ILl SRP8K0GA JEZIKA

NA SVIJET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA

ZNANOSTI I UMJETNOSTI

OBRADUJE

P. BUDMANI

DIO IV

ISPREKRIZATI- KIPAC

U ZAGREBU 1892—1897

IT KNI2ARNI0I JUGOSLAVENSKE AKADEMIJK (DIONICKB TISKARK)
TISAKDIONICKE TISKARE.

ISPREKRIZATI

ISPRESIJECATI

ISPREKRIzATI, isprekrizam, pf. vidi ispre-
krstati. — Slozeno: iz-prekri?.ati. — V jednoga
pisca nasega vremena. Tesko je pokidati lance
koji nas' odavna isprekrizase. M. Pavlinovid, rad.
109.

ISPREKR§6aTI, vidi isprekr§tati.

ISPREKRSTATI, isprfekfstam, pf. sve unakrst
sloziti jedno po jedno. — Mjeste st moze hiti i
g(i. ._ Slozeno: iz-prekrstati (prekrs6ati). — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (isprekrstati i ispre-
krscati ,nach einander ins kreuz Ipgen' ,decusso').
Pokazati kako su se planine isprekrstale. Vuk,
dan. 2, 29.

ISPRELAMAlSfE, n. djelo kojijem se isprelama.

— Stariji je oblik isprelamanje. — U Mika]inu
rjecniku: isprilamanje; u Bjelostjencevu: izpre-
lamane; u Stidicevu: isprilamane.

ISPRELAmATI, isprelamam, pf. preloniiti sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-
prelamati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od
XVII vijeka, a izmectu rjecnika u Mikalinu (ispri-
lamati ,comminuo, perfringo, diffringo') gdje se
naj prije nahodi, u Belinu (izprilamati ,perfringo'
861a), u Bjelostjencevu (izprelamam ,eommiuuo,
diflfringo, confringo'), ii Voltigijinu (izprelamati
i izprilamati ,sminuzzare, stritolare, spezzare'
,zerstucken'), u Stidicevu (izprelamati i isprila-
mati ,in frusta redigere, comminuere'), u Vukovu
(,nach einander zerbrechen' ,confringo')- Mandala
gvozdena izprilamao. F. Lastric, svet. 39^. Prude
jedan za drugim izprelamali. J. Rajic, pouc. 1, 133.

— Sa se, pasivno Hi refleksivno. u Belinu rjec-
niku: izprilamati se ,perfringor' 631^.

ISPRELIJEVATI, isprelijevam, pf. preliti sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prelijevati. — TJ
nase vrijeme u Lid.

ISPREMA, praep. s gen. sastavjeno: iz-prema,
enaci sto i prema. — U jednoga pisca nasega
vremena. Lepo je isprema sebe gledati ove buk-
tine na vedroj no6i. M. D. Milicevi6, ziv. srb.
2, 14.
) ISPREMETATI, ispremecem, pf. premetnuti
sve jedno pto jedno. — Slozeno: iz-premetati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima,
osim praes., i aor. 2 i 3 sing, ispremeta. — U
nase vrijeme. Ispremeta trpeze onijeh sto mije-
nahu novce. Vuk, mat. 21, 12. Mjenacima prosu
novce i stolove ispremeta. jov. 2, 15. Ispremeta
ih i popadose satori. D. Danicic, sud. 7, 13. ,Svu
smo mu ku6u ispremetali, ali nijesmo nista mogli
na6i'. ,Sve mu ispreme6ite, mozda se de nade'.
J. Bogdanovid.

ISPREMETAVANE, n. djelo kojijem se ispre-
metava. ,0n se ne boji vaseg premetavana i is-
premetavana'. J. Bogdanovic.

ISPREMETA VATI, ispremetavam, impf. is-
premetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Sve mu
je u kuci zivo i mrtvo ispremetavano, i aja Boze
nista se ne moze nadi'. J. Bogdanovid.

ISPREMICATI, ispremicem, pf. premaknuti
sve jedno po jedno. — Slozeno : iz-premicati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Onako on dode, pa svake
godine ispremice mede'. J. Bogdanovid.

ISPREORAvATI, ispreiravam, pf preorati
sve malo po malo. — Slozeno: iz-preoravati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Ti samo de ne ores,
onde ne preores, a de god ores, onde ispreoravas'.
J. Bogdanovic.

ISPREPASTI SE, isprepadem se (isprepadnem
se, ispr^panem se), pf. prepasti se (o mnostvu

IV

Hi 0 cijelome subjekiu). — Slozeno: iz-prepasti.

— U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka.
Kad plemici i gospoda koji bjehu izostali ispod
smrtnijeh tezijeh zgoda, s kijeh se bjehu ispri-
pali. J. Palmotid 2. Strahovitijem kada jadom
sve se bjese ispripalo. 268. Ter vided ga tac
smetena, sred srca se pripadena vele vedma iz-
pripade. 422. — I pasivno. Nu crkovni na§ vla-
dika ispripaden u pameti, take odluke ne htje
cuti. 273. S prikazanja toll huda ispripaden
car trese se. 417.

ISPREREZANE, n. djelo kojijem se isprereze.

— Stai-iji je oblik isprerezanje. — U Mikalinu
rjecniku: ispririzanje, isprisicanje ,concisio'; u
Belinu: izprirjezanje ,minutatim concidere' 720'^;
u Bjelostjencevu: izprerezane; uStulicevu: ispri-
rezane.

ISPREREZATI, isprerezem, pf. sve prerezati
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-prerezati. — U Mikalimi rjecniku: ispririzati,
isprisicati ,caedo, concido'; u Belinu: izprirezati
,minutatim concidere' 720^; u Bjelostjencevu (vidi
kod isprerezivati) ; u Voltigijinu: izprerezati, iz-
prerezujem ,stagliare, stagliuzzare , sminuzzare'
,zerschneiden'; u Stulicevu: izprerezati i izpri-
rezati i isprirezati, isprirezujem i isprirezivam
,frustatim, minutatim concidere'.

ISPREREZIVATI, isprerezujem i isprerfezivam,
impf. isprerezati. — Nalazi se pisano (grijeskom)
i sa z mj. z. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (izprerezujem, izprerezati
, concido') gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(praes. izprerezujem kod izprerezati), u Stidicevu
(isprirezivati uz isprirezati, a kod ovoga ima
praes. isprii'ezujem i isprirezivam). ,Tije peta}a
i uzala ti ne razrijesi ka' ide, nego uzmi noz,
pa to sve isprerezuj'. ,Ne bi i ne mos drugojacije »
ni odrijesiti ni odvezati van nozem isprerezivati'.
J. Bogdanovid.

ISPRESADIVATI, ispresadujem i ispresadivam,
pf. presadUi sve jedno po jedno Hi malo po malo.

— Slozeno : iz-presadivati. ,Ona nam je repa pre-
gusto nikla, aj ti nu lijepo razrijedi i ispresa-
divaj'. ,Tvoje su vocke pregusto posadene, sve ti
ono lijepo na rede ispresadivaj'. J. Bogdanovid.

ISPRESIJECANE, n. djelo kojijem se ispre-
sijeea. — Stariji je oblik ispresijecanje. — U
Mikalinu rjecniku: isprisicanje kod ispririzanje,
i u Belinu : isprisijecanje 720^.

ISPRESIJECATI, ispresijecam, pf. presjeci sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-presijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(isprisicati kod ispririzati) gdje se na) prije na-
hodi, u Belinu (izprisijecati , minutatim conci-
dere' 680'' ; ,scheggiare, far scheggie, o ridurre
in scheggie' 652*; izprisijecati, izprisjecivam , smi-
nuzzare, tagliar in pezzetti minuti' ,minutatini
concidere' 720''), u Voltigijinu (isprisecati i iz-
prisecati, izprisijecati, izpz'isijecam, izprisjecivam
, sminuzzare tagliando, stagliuzzare' ,zerstiicken'),
u Stulicevu (isprisijecati us isprirezati), u Vu-
kovu (,nach einander zerhauen' ,disseco unum ex
alio'). Ode se sikire za izprisicati drvje. F. Lastrid,
ned. 35. Ispresecaj na komadke. Z. Orfelin, podr.
350. Udare mu glogovo trne pod nokte i nozem
crnijeh kora ispresijecaju zile izpod kojena, da
ne bi mogao izlaziti iz groba. Vuk, ziv. 215.
Konma nihovijem ispresijecaj zile. D. Danicid,
is. nav. 11, 6. Asana Hota sa druzinom mu is-
presijecaju i opkole. Magaz. 1868. 78. Turci bi
ga jataganima izpresijecali. S. ^j^ubisa, prip. 157.

ISPRESIJECATI

— Pasivno. Planine potocima odrte i ispresije-
cane. S. J^ubisa, prip. 6. Brda potocima ispre-
secana. P. Bolic, viuod. 1, 5.

ISPEESIJEKATI, ispresijekam, pf. vidi ispre-
sijecati. — Slozeno : iz-presijekati. — Samo u
Bjelostjencevu rjecniku: izpresekam ,idem quod'
izprerezujem.

ISPRESJECiVATI, ispresjfecujem i ispresjfe-

civam, impf. ispresijecati. — U Belinu rjecniku:

praes. izprisjecivam kod izprisijecati TiO^J, i u

Voltigijinu: praes. izprisjecivam kod izprisecati.

ISPRESKAKATI, ispreskacem , j)/. pravo bi
bilo znacene: see preskociti malo po malo, ali sc
kaie u prenesenom sinislu sa znacenem: nadgo-
voriti. — Slozeno: iz-preskakati. — U Vtikovu
rjecniku: koga ,einpn (im g^esprache) besiegen,
zu schandeu reden, iiborreden' ,supero sermone'.

iSPEESTI, ispr(5dem, pf. slozeno: iz-presti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impt. ispr^di; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 t 3 sing, isprede.

a. aktivtio.

a) svrsiti predene (kad se nema sto da]e presti).

— Od xvn vijeka, a izmedu rjecnikn u Mika-
jinu (ispresti, opresti ,perneo, totum neo') gdje
ae naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (vidi kod
ispredati), u Stulicevu (grijeskom ispredsti , filar
tutto, finir di filare' ,nere, pornere'). Nek svaku
naredi sto 6e isprest. J. S. Eejkovi6 412. Ti im
ispredi malu kosuju. Vuk, ziv. 15. — U tneta-
furickom smislu. Da je on sve to ispreo. M. Pav-
linovic, razl. spis. 334.

b) dobiti predenem. — U Vukovu rjecniku:
,erspinnen' ,uendo acquire'.

b. sa se, refleksivno. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (vidi kod ispredati).

ISPRESTIRATI, isprestiram, pf. vidi ispro-
stirati. — Slozeno: iz-prestirati. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: izprestiram, izprestreti, izprostiram
,extendo, explico', v. prestiram.

ISPEESTEIJETI, isprestrem, pf. vidi ispre-
stirati. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku (vidi
kod ispreatirati), i u Stulicevu: izprestrijeti, v.
isprostrijeti.

ISPEESTEIZATI, isprfestrizam , pf. presfrici
sve jedno po jedno Hi malo po vialo. — Slozeno:
iz-prestrizati. — Akc. je kao kod izgovarati. —
U Vukovu rjecniku : ,(mit scheeren) nach einander
zerschneiden' ,disseco unum ex alio'.

ISPEESANE, n. djclo kojijem se ispresa. Is-
pre§ane grozda. I. Jablanci 209.

ISPEE8ATI, ispregam, pf. istijestiti. — Slo-
ieno: iz-presati. — U dva pisca Slavonca xviii
vijeka. Iz koga se u|e ispresalo. I. Jablanci 31.
Uje iz nega ispredati. 1H2. Jere ruke vase jesu
pune krvi, koju ate iz vaSega iskrAega izazeli i
izpresali. D. Eapid '671.

ISPEESIVATI, isprfeSivam, pf. prcHti sve jedno
po jedno tli malo po malo. — Slozeno: iz-pre-
6ivati. — Akc. je kao kod izgovarati. — U Fm-
kovu rjecniku: ,nach einander zusammen nahen'
jConsuo aliud ex alio'.

ISPEETATI, isprecom, jj/. izvaditi (iz ogna).

— Sloieno: iz-pretati. — Akc. je kao kod izo-
rati. — U na§e vrijeme. A da sto je ovaj mjesef.
erven kako da je iz ogna ispretan ? P. Petrovid,
gor. vijen. 91.

ISPEETI, jsprem, pf. vidi ispravdati, 1, a. —
Slozeno: iz-preti. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Smrt pak svu kolikii vasu ugodnost jest prav-
dajudi se izprila i dobila. D. Eapid 415.

I ISPEEZIVATI

ISPEETKIvATI, ispretkivam, pf. sve pretkati.
— Slozeno: iz - pretkivati. — U jednoga pisca
nasega vremena. Al' nema sup}ika, nije crvenim
ispretkivana kao moja. M. P. Sapcanin 1, 48.

ISPEETRESATI, ispretresam, pf. sve pretresti
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-pretresati. — U nase vrijeme u Lici. ,Kad
slamu vadite iz vrsaja, samo 'e dobro na vila(7tj
ispretresajte'. J. Bogdanovic.

ISPEEVADATI, isprevadam, jj/. vidi sprova-
dati. — Slozeno: iz-prevadati. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: kajkavski izprevsijam., v. zpre-
vajam.

ISPEEVAlriiVATI, isprt'vajujem i isprevajivam,
pf. sve prevaliti jedno po jedno. — Slozeno : iz-
prevajivati. — Od xviii vijeka. Biti ce taki vi-
trovi, da ce stabla sva i drvja poguliti iz zila i
izprivajivati. F. Lastric, ned. 11. Kada je tr-
peze izprivajivao. D. Eapic 4. ,Punu na edan
put odnekle vjetar, pa nam sve navijke ispre-
vajiva'. ,Kad nam je on to pripovijeda, svi smo
se od velikog smija isprevajivali. J. Bogdanovid.

ISPEEVEACATI, isprevracain, pf. sve prevra-
titi jedno po jedno Hi malo po malo. — ispo-
redi isprevrtati. — Slozeno : iz - prevradati. —
Od XVIII vijeka. Kipove idolske izprivradali. F.
Lastric, svet. I63b. Jer dok lemes isprivrada
grude. J. S. Rejkovid 22. Pak da strmo ispri-
vrada glave. 355.

ISPEEVEATITI, isprevratim, pf. posve pre-
vratiti (s osobitijem znacenem: izgovoriti, ispso-
vati). — Slozeno : iz-prevratiti. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. Meni isprevratide svasta. Du-
brovnik. 1870, 16.

ISPREVRTATI, isprfevrdem, pf. vidi isprevra-
dati. — Slozeno: iz prevrtati. — U nase vrijeme.
Ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrdu
zemju. D. Danicic, jov. 12, 15.

ISPREZANE, n. djelo kojijem se ispreze. —
U Vukovu rjecniku.

ISPREZATI, isprezem, impf. ispregnuti. —
Akc. je kao kod ispisati. — U Vukovu rjecniku:
,ausspannen' ,solvo jugo'.

ISPREZANE, n. djelo kojijem se isprezi. — U
Stu licev u rjecn ik u .

ISPREZATI, isprdzim (isprezam), pf. svrsiti
prezane tijem sto se ugleda Hi nade Hi ulovi ono
sto se prezi. — Slozeno: iz-prezati. — Radi pre-
zenta vidi prezati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika{inu (,depraehendo'), u Voltigijinu
(izprezati, izprezam ,assaltare, fermare, attrap-
paro' ,uborfallGii'), u Stulicevu (isprezati i izpre-
zati ,aliquem in re ipsa vel in ipso crimine de-
prehendere, invenire, expectando venturum prae-
stolari ac depreheudere'). Potulih se u njekom
grmedu, jeda ju isprezira. M. Drzid 415. Sad
se na plav uklonimo, za ne stedi sej nehvaie,
dokle vrijeme izprezimo za mod brodit morske
vale. Gr. Palmotic 2, 395. Isprezana tac ko§uta
u zelenu gustu gaju, dim ju sa svijeh strana i
puta lovni u mrezu psi tjeraju . . . trepti od
straha, dezne od truda, ter udorac smrtni deka.
3, 29'>. Ulazim raojom misli u svacije srce za
izprozat sto tko ccka. B. Zuzeri 114. Vid je
svrnula za sve izprezat na okoio. 224. Bivsi
prigodu novu izprozo, stavi se tredu pitat. 410.

ISPREZIVATI, isprezujem i isprfezivam, imjif.
isprezati. — U Belinu rjecniku: izprezivati, iz-
prezivam i izprezujera ,aspottare per assalire uno
o in senso simile' ,expecto' lOBi', i u Stulicevu :
isprezivati, isprezivam uz isprezati.

TSPRIBADATI

isprijeCati

ISPRIBADATI, ispribadam, pf. pribosti sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-pribadati. — Akc. je Jcao hod izgovarati. — U
StuUcevu rjecniku: ispribadati loze ,jus:are vi-
ueam (id est vites palis alligare)', i u Vukovu:
,nach einander anstecken' ,adfigo unum ex alio'.

ISPRIBIJATI, ispribijam, pf. pribiti sve jedno
po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-pri-
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii
vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (,nach^ ei-
nander anschlagen' .adfigo unum ex alio'). Cini
na svako kolo ostre pile i cavli izpribijati. F.
Vrancic, ziv. 13.

ISPRICANE, n. djelo kojijem ho isprica Hi
se isprica. — Stariji je oblik ispricanje. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricane), u Vol-
tigijinu (izpricane), u StuUcevu (izpricaiie). Ni
jedno ispritcanje ne mores imiti. Transit. 73.
Moze ga uhititi, vsaki uzrok i izpricanje na n
izlozivsi. Mon. croat. 245. (1544). Ne moze ni-
jedno izpricanje ili odvitovanje najti. A. Geor-
giceo, pril. 94. Ispricane ,entschuldigung' ,dis-
colpa'. B. Petranovi6, racn. knig. 27.

ISPEICATI, ispricam, pf. slozeno: iz-pricati.

— Akc. je kao kod ispitati. — Od xv vijeka
(vidi kod 3, b), a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (vidi kod ispricavati), u Voltigijinu (izpri-
cati , izpricam, izpricavam ,scusare, discolpare,
giustificare' ,entschuldigen, rechtfertigen'), u Stu-
Ucevu (izpricati, v. ogovoriti), u Vukovu: 1. ,vor-
erzahlen' ,enarro' s primjerom: Ispricaj mi jednu
pricu. 2. ,auserzahlen' ,enarro' s primjerom : Cekaj
dok ispricam ovu pricu sto sam poceo. 3. (po
zapadnijem krajevima) ,eiitschuldigen' ,excuso',
cf. opravdati, izgovoriti.

1. aktivno.

a. u pravom smislu (pricati = pripovijedati).

— U nase vrijeme, a izmectu rjecnika u Vukovu
(vidi sprijeda). a) pripovidjeti sve, potpuno. Is-
pricati svu slavu negovu. D. Danici6, psal. 106, 2.

— bj svrsiti pripovijedane. vidi u Vukovu rjec-
niku.

b. excusare, opravdati, izgovoriti. Jure te ni-
jedno neznanje nede ispricati od griha. Nauk
brn. 71l>. Ona, ku prid fai-iseom izprica razumno
(Isukrst). F. Glavinid, cvit. 231b.

3. pasivno (znacene je u svijem primjerima kao
kod 1, b). Ne bi 'spritcan imil biti od prijatija
krscenja. Narucn. 5''. Da Zidovi ^izpricani ne
mogu biti. F. Glavini6, cvit. 5'". Cistoda tvoja
ucini izpricanu pri liemu i pokrivenu krivinu
nase necistoie. P. Eadovcic, nac. 430.

3. sa se, refleksivno.

a. pripovidjeti do voje, do sita. — U Vukovu
rjecniku: ,sich auserzahlen' ,sat narrasse'.

b. vidi 1, h. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
,sicli eutschuldigen' ,excuso me'. Tko se casto
pri, bo}e se isprica. M. Marulic 145. Od zla
poni ko hti obrati, tko se more ispricati. 294.
Nigdor se od toga sakrij ili osmini se ispritcati.
Transit. 150*. Odgovore zali ote6 se ispricati.
Korizm. 17^. Ne more se 'spritcati pastir, ako
vlk koze poji. 66i>. Izprical bi se pravedno gluh,
govorec da ne cuje. A. Georgiceo, pril. 94. Ne
pamtim kako smo se izpricali. D. Obradovid,
basn. 322—323.

ISPRICAVATI, ispricavam, impf. ispricati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (izpricavam,
izpricati, ogovaram, osvetjavam ,excuso, purgo,
excusationem afFero') gdje se naj prije nahodi,
u Voltigijinu (praes. izpricavam kod izpricati),
u StuUcevu (izpricavati uz izpricati). Ispricava-

judi so da on nije bio nakarien osvojiti ga. D.
Obradovid, ziv. 22. Jana sa svoje strane ispri-
cava se i pravda. 64.

ISPRICEScE, n. u StuUcevu rjecniku: izpri-
cestje ,excommunicatio'. — nepouzdano.

ISPRICEs6iVATI, ispricfesdujem i ispricfe-
sdivam, pf. pricestiti sve jedno po jedno. — Slo-
zeno: iz-pricesdivati. — U nase vrijeme u Lici.
La! .sta ga je pop naroda danas naispovijeda',
borne de popo cepati dok nas sviju ispricesduje.
J. Bogdanovid.

ISPRICEVATI, ispricujem, impf. ispricati. —
U dva pisca cakavca xvi i xvii vijeka. Zastupa
vlasda svoja pomankanja ili jih ispricuje. S. Bu-
dinid, ispr. 6'J. Ona se izpricevase. F. Vrancid,
ziv. 74.

iSPRIGANE, n. djelo kojijem se ispriga. —
XJ Mika^inu rijecniku sa starijim oblikom ispri-
ganje.

iSPRIGATI, isprigam, pf. posve poprigati;
svrsiti prigane. vidi isprziti. — Slozeno: iz-pri-
gati. — Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi
vijeka po zapadnijem krajevima, a izmediu rjei-
nika u Mika(inu (isprigati, poprigati, pofrigati
,frigo'), u Belinu (izprigati ,friggere e cuocere
nelia padella' ,frigo' 331a; isprigati ,finir di frig-
gere' 331a), u StuUcevu (isprigati i izprigati ,fri-
gere'), u Vukovu (vide poprigati s primjerom iz
narodne pjesme: M'jesila mu pogacicu, isprigala
prosujicu, natocila bokaricu). Sad vam du Ijepsu
ja isprigat fritaju. N. Najeskovid 274. Gledah,
ali je isprigan kapun, ali je pecen. M. Drzid
271. Naredi zeni da ispriga slaninu. Nar. prip.
vrc. 169. Isprigaj mi koje jaje. S. ^jubisa, prip.
266. — I s i mj. p (vidi kod prigati). — U Bje-
lostjencevu rjecniku: part, praet. pass, izfrigan,
frigan; u Voltigijinu: izfrigati ,friggere' ,backen';
u StuUcevu: izfrigati, v. izprigati.

ISPRIGOVARATI, isprig6varam, pf. posve ili
malo po malo prigovoriti. — Slozeno: iz-prigo-
varati. — Akc. je kao kod istovaravati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Bome sam mu znas za ono
po vratriju isprigovara'. ,Nudo mu znas za ono,
onako ka' izdaleka dobro isprigovaraj'. J. Bog-
danovid.

ISPRIHVACATI (isprihvatati) , isprihvadam
(isprihvatam), pf. posve Hi malo po malo pri-
hvatiti. — Slozeno: iz-prihvadati (prihvatati). —
Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, isprihvada. —
U nase vrijeme u Lici. ,Isprivadaj mi onu a|in-
cinu, da mi ne vise od ne palamari'. ,Uzmi
igletinu i kakvije urimcina, pa mi ove benevre-
cine isprivataj, da se ne raspadaju, zuvar je, da
i' jos koji dan ponesem'. J. Bogdanovid.

ISPRIJE, adv. otprije, vidi kod prije. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (isprije,
isprije toga, v. odprije). Izprija uego sam se rodio,
bio sam svet. A. d. Bella, razgov. 142. Manda-
lina svu }ubav svoju, koju izprija bijase razasula
na nasladena svitovna, skupi. F. Lastrid, od' 347.
Isprije cesto pojedinci zamjeduju pojedince. M.
Pavlinovid, razl. spis. 4.

ISPRIJECANE, n. djelo kojijem se isprijeca.

— Stariji je obltk isprijecanje. — U 3Iika(inu

rjecniku : isprijecanje ; u Belinu : izprijecanje
,transversatio* 4 15 a; u StuUcevu.

ISPRIJECaTI, isprijecam, pf. poloziti neko-
liko stvari jednu preko druge, naj cesce u oso-
bitom smislu: izrediti ^ice, trakove jedno preko
drugoga kao pletuci (n. p. kaze se isprijecati
opanke, kad se utvrde zaplecuci ih oputom). —

ISPEIJECATI

ISPRIPEOSTITI SE

Slozeno: iz-prijecati. — -ije- stoji po juznom
govoru mj. negdasnega e, a po istodnom gcvoru
glasi ispreiati, po zapadnom ispricati. — Akc.
je kao kod isijecati. — Od xvii vijeka, a izmeSu
rjecnika u 31ikalinu {,in transversum pono'), u
Belinu (samo part, praet. pass, izprijecan ,trans-
versus' 415*), u StuUcevu (isprijecati i izprijecati
jtransversim ponere, jacero'), u Vitkovu (n. p.
opanke ,kreuzweise mit' oputa ,befestigen' ,de-
cusso lora')- Sveti Antun vidje gdi vas svijet
bjese zamcicami popleten i isprijecan. M. Div-
kovic, bes. 207''.

ISPKIJECEXE, n. djelo kojijem se ko isprijedi.

— Stariji je oblik isprijccenje. — U Mika\inu
rjecniktf isprijecenje ,objurgatio' ; u Belinu: is-
prijeccjije ,objurgatio' 670*; u StuUcevu: ,objur-
gatio, excusatio, purgatio'.

ISPRIJECITI, isprijecim, pf. poloziti, pasta-
viti paprijcko, isprijeka. — Slozeno: iz-prijeciti,
Hi postaje od isprijeka nastavkom i pred kojijem
se k mijena na c. — Akc. je kao kod istijestiti.

— Od XVI vijeka (vidi kod 2, c).

1. aktivno.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rjecniku:
n. p. pu§ku na vratima ,schief anlehnen (das
gowehr z. b.)' ,adclino'.

b. s ohjektom o6i, pogledati poprijeko. Na rieg
Tale oci isprijeci. Nar. pjes. horm. 2, 372. Kad
divojku Niko ugledao na divojku oci isprijeci.
(Nar. pjes.) A. Ostojid.

t'. neprelazno, udariti prijekim putem. Zemjak.
1871. 2.

2. sa 86, refleksivno.

a. M pravom smislu. Hotijuci porodifci, isprici
joj se dite naopako. J. Banovac, pred. 139.

h. rtnsloniti se na koga , uprijeti se (da ne
moze dale icij, i u prenesenom smislu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,8ich anstemmen gegen
jemand' ,adnitor in aliquom'). A kad se kako
pseto ili dijete, makar bilo naj mane i naj slabije,
isprijefii i stane da se brani . . . Nar. prip. vuk.-
311. Neki niski deram, gde se isprecio ba§ nad
samim putem. M. P. Sapcanin 1, 78.

c*. (na koga), rnzvikati se, izdrijeti se, opso-
vati, iskarati (vidi kod prijeciti). — Izmedu rjec-
nika u Mika(inu (,objurgo, asperius repraohendo'),
u Belinu (isprijefeiti se na tkoga ,sbravare, fare
ad alcuno una bravata' ,objurgo' 147''; izprije-
citi so ,rabbuffare, riprender bravando' ,objurgo';
izprijefciti so, izprjecivam se ,rabbuffarsi contro
qaalche d' uno' ,irasci alicui' 602* ; ,sgridare, ri-
prendere con gridi' ,objurgo' 676*), u Voltigijinu
(izpreSiti se t izpriciti se ,rabbuirarsi contro ta-
luno, sbravaro, sgridare, riprendere* ,sich zer-
sauaon, ausscholten'), u StuUcevu (isprijeciti se
na koga ili prcma komu, isprjefiujem se ili is-
prjfc'iivam se ,in aliquom irruere, impetum fa-
coro, aliquem aggredi'). Jedan so isprijeci: ,Ubru3
nam daj sjomol' N. Najeskovid 1, 139. Nut' §to
80 isprijoti I D. Zlatarid 41^. Ne poda im zavr6
rijeCi, nog kad htjese da govoro, oholo se na Ae
isprijeri, voleci im . . . J. Palniotid 24.5. A lioki
se za tijcm isprijeti: ,Bolan brate! ni tu zala
ne ima'. Osvotn. 1, 46.

d. vidi isprifiati, '6, h. — U StuUcevu rjedniku:
isprijediti se komu .se excusaro, purgare apud
aliquem'. — nepouzdano (vidi kod isprika).

ISPRI.JEKA, adv. sa strane. — Sastavjeno:
iz-prijoka (vidi prijeko). — U nase vrijcme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,von dor soite' ,a la-
tere', of. izrebar). Maksim gleda jade isprijeka,
isprijeka, all poprijeko. Nar. pjes. vuk. 2, 552.
Ali stade jeka isprijeka. 3, 111. Pa potrze zla-

dena kubura, te da gada sa leda junaka, al' ne
moze od Hajke devojke, vec zalazi nemu ispri-
jeka. 3, 185.

ISPEIJETITI, isprijetim, pf. vrlo zaprijetiti.
— Slozeno: iz-prijetiti. — Akc. je kao kod isti-
jestiti. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUcevu (isprijetiti i izprijetiti ,minacciar molto'
,saevis minis aliquem prosequi'). On je iiocas
strahovito isprijetio stapom moni. J. Palmotid
423.

ISPEIKA, /. izgovor, izpricavane. — Po svoj
prilici zlo nacineno od ispricati, kao da je kod
ovoga osnova isprik. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Fratar najde ispriku k povracenju. Transit.
26S. — kasnije u dva rjecnika s je mj. i: u Vol-
tigijinu: izprjeka ,scusa, pretesto' ,vorwand', iu
StuUcevu : ,excusatio, purgatio'.

ISPRIKIVATI, isprikivam, pf. prikovati sve
jedno x>o jedno. — Slozeno : iz-prikivati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,insgesammt anschmie-
den' ,accudo'). Cujudi, da se carski fermani cate
i da su desto isprikivani po zbjegovima . . . Vuk,
dan. 3, 177.

ISPRILIKOVATI, isprilikujom, impf.(?) na-
likovati. — Slozeno: iz-prilikovati. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. To jes da budemo izpri-
likovati blagoga Jezusa u nasemu srcu. I. M.
Mattel 82.

ISPRI^iEPl^IVATI, ispri}fep}ujem i isprijfe-
pjivam, pf. prilijepiti sve jedno po jedno. — Slo-
zeno: iz-j)ri|ep}ivati. — tf nase vrijeme u Lici.
,Pazi, da ti se samo list za list ne isprij6p|uje'.
,Tebi se eto sve i jedan list jedan za drugi is-
prijepjiva'. J. Bogdanovic.

ISPRIMATI, isprimam, pf. primiti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-primati. — Akc. je kao
kod ispitati. — U nase vrijeme. Sve svatovske
korie isprimase. Nar. pjes. juk. 230. Svatovski
se koiii isprimase. 87.

ISPRIPOVIJEDATI, ispripovijedam, pf. pri-
povidjeti sve. — Slozeno: iz-pripovijedati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 j;;/. ispripovije-
daju (ispripov^daju, ispripovidaju), u aor. ispripo-
vijedah (ispripov^dab, ispripovidah), u ger. praet.
ispripovijedavsi (ispripov^davsi , ispripovidavsi),
u part, praet. act. ispripovijedao (ispripov^dao,
ispripovidao) ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u praes. 1 sing. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u StuUcevu (, satis ac diligenter narrare').

a. aktivno. Eod nogov tko da ispripovijeda ?
S. Eosa lla. On im je sve po tanko svoju ne-
sredu ispripovijedao. Nar. prip. bos. 1, 144.

b. pasivno. Oni su pod odgovorom da je sve
ono sto je napisano i ispripovedano istinito • . .
Nov. sr. 1835. 68.

c. sa se, rejleksivno, pripovidjeti do mile voje,
do sita. ,Vala si so i ti sino6 i nocas sit ispri-
povijeda i napripovijeda'. J. Bogdanovic.

ISPEIPEOSTITI SE, ispriprostim se, pf. Oslo-
boditi se. — Nahodi se samo u zapadnijch pi-
saca, te bi pri moglo biti po zapadnom govoru
mj. pro, ali je veea prilika da je pri. — Slo-
zeno: iz-priprostiti. — Od xviii vijeka. Bududi
se smrti izpriprostio, pobize. And. Kacid, kor.
169. Da bi u srcu imao tkojugod otrov oli zmiju,
ne bi li udij nastojao ispriprostit se? Blago turl.
2, 296. Da po drugomu putu ne moze to zlo od
sebe otisnuti i od I'lega so ispriprostiti. Ant.
Kadcid 446. Nastojane za izpriprostiti se od zla
obicaja. I. J. P. Lucid, razg. 117. On se nakon

ISPEIPKOSTITI SE

dvijo godine ispriprosti svih tih pekjanija. M.
Pavlinovid, rad. 66.

ISPEISLONATI, isprislonam, pf. prisloniti sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-prislonati. — V
na§e vrijeme u Lici. ,Uzmi ti ove cjepanice i
cetvrti pa i sviju ovde isprislonaj, jer tu mi
smetaju'. J. Bogdanovi6.

ISPKISCENE, n. djelo Icojijem se ispristi. —
Moglo hi glasiti i isprigtene. — JJ Bjelostjen-
cevu rjecniku: izpriScene, izranene ,cxulceratio'.

ISPRISCITI, ISPEI§6iVATI, vidi ispristiti,
ispristivati.

ISPEIsiVATI, isprisivam, pf. prisiti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-prisivati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovti (,insgesammt annahen' ,adsuo').
Coroje je imao ha)inu ciipavu, po kojoj su bili
isprisivani kojekakvi repovi. Vuk, pism. 32.

ISPEISTATI SE, ispristam se, pf. posve se
potpristiti. — isporedi ispristiti. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Sav mi se jezik isprista'. J. Bog-
danovid.

ISPEISTENE, vidi ispriscene.

ISPEISTITI, ispristim, pf. vidi ispristati se.

— U rjecnicima (u svjema po cakavskom govoru
sa sc mj. st) ; u Vrancicevu : ispris6iti ,exulce-
rare', u Bjelostjencevu: izpris6ujem, izprisditi, iz-
ranivam ,exulcero' ; u Stulicevu : izprisditi, v. iz-
raniti.

ISPEISTIVATI, ispristujem i ispristivam, itnpf.
ispristiti. — U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod
ispristiti).

ISPEIUSATI, ispriusam, pf. izbiti zausnicama.

— Slozeno: iz-priusati. — U jednoga pisca xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ispriusati
i izpriusati ,colaphis caedere , colaphos impin-
gere'). Sluge ga ispriusase, popjuase. F. Lastric,
test. 11 lb.

ISPEIUSAVATI, ispriusavam, impf. ispriusati.

— U Stulicevu rjecniku (uz ispriusati).

ISPEJECIVATI , isprjecujem i isprjecivam,
impf. isprijeciti. — U Belinu rjecniku: prnes.
izprjedivam se 602^, i u Stulicevu: isprjecivati
se, isprjecivam se ,actu se apud aliquem pur-
gare', a kod isprijeciti se ima praes. isprjecujem
se i isprjecivam se.

ISPEKONITI SE, ispfkonim se, pf. namrgo-
diti se. — Slozeno: iz-prkoniti. — tl nase vrijeme
u Lici. ,Sta si se ti vavije naprkonio i isprkonio?'
J. Bogdanovi6.

ISPEKOSITI, ispi-kosim, pf. dohiti prkoSenem.

— Slozeno : iz-prkositi. — U nase vrijeme u Lici.
,Vidim ja, nijesam ja corav, odavno ti meni u
svacem prkosis, ma prkosio ne prkosio, nes ni§ta
isprkositi'. J. Bogdanovi6.

ISPELITI, ispflim, pf. posve oprliti, ozeci. —
Slozeno: iz-prliti. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(isprliti, oprliti, ozeci ,aduro, amburo, circumuro'),
M Belinu (izprliti ,scottare molto' 660^), u Stu-
licevu (,urere, adurere'). K ognu ne hrli, inako
ogan taj svu ti put isprli. D. Eanina 44*. Poli
iz magle crna dima goru6 katram i sve isprli.
I. Gundulid 521. Trijes naj blizdega Juto izprli.
I. Dordic, uzd. 26. Ukazo bi svemu puku ne
drugo neg rupice izpr|ene tuznijeh oci izgubje-
nijeh. B. Zuzeri 417. Dat u ruke djetetu og^an,
da se isprli. A. Kalic 107.

1. ISPEl^ATI, ispf|am, pf. izgnusiti, izmr]ati.

— Slozeno: iz-pf}ati. — Akc. je kao kod ispitati.

i ISPEODAVANE

— U nase vrijeme. Sto su vama gace izprjane i
crvenim vinom polivene? Nar. pjes. stojad. 1, 1U7.

2. ISPEJ^ATI, isprjam, pf. izvaditi {iz vatre).

— Slozeno: iz-prjati. — Akc. je kao kod iskon-
cati. — U nase vrijeme u Lici. ,Evo ti Bozo
sve krumpijere izprja iz vatre'. ,Isprjaj sve to ze-
ravice van'. J. Bogdanovid.

ISPEl^ENE, n. djelo kojijem se isprli. — Sta-
riji je oblik isprjenjo. — U ilikajinu rjecniku
(isprjenje), i u Stulicevu.

ISPEJ^OTINA, /. vidi prjotina. — Postaje od
isprliti. — U Stulicevu rjecniku (,ambustum, exu-
stio'), i u nase vrijem,e u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

ISPENDECATI, isprndecam, pf vidi isprde-
Juskati. — isporedi isprndekati. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.

ISPENDEKATI, isprndekam, pf. vidi isprde-
luskati. — isporedi isprndecati. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.

ISPEOBADANE, w. djelo kojijem se isprobada.

— Stariji je oblik isprobadanje. — U Mikajiitu
rjecniku (isprobadanje) i u Stulicevu.

ISPEObIdATI, ispribadam, pf. sve probosti
malo po malo Hi jedno po jedno. — Sloieno:
iz-probadati. — Akc. je kao kod izgovarati. —
Od XVII vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika
u Mika(inu (isprobadati, izbosti ,perfodio, exte-
rebro, perterebro'), u Belinu (izprobadati ,forac-
chiare, far fori o buchi' ,perforo' 323^; ,perfo-
rare, traforare, cioe forare da banda a banda'
,perforo' 555*), u Bjelostjencevu (izprobadam, v.
izprebadam) , u Voltigijinu (izprobadati ,forac-
chiare, bucare, traforare' ,durchbohren'), u Stu-
licevu (jCrebro et undique perforare, confodere' ;
kolce u zemju isprobadati ,palos in terram defi-
gere'), u Vukovu (,zerstecben' ,compungo').

a. aktivno. Eanam ga je po svem tijelu izpro-
bado, izreseto i ubio. B. Zuzeri 261. Dracam i
sulicam gvozdenijem zivo meso izorali su, raz-
drpili, izprobadali. 333. Isprobadase ih nozima.
M. Pavisic 31. NaskociSe ga pcele a pak obkru-
zivsi ga nemilo izranise, nit' ga se ktidose ostavit,
dokle tirajud ga i isprobadajud ga pojde past
prid noge s. Medarda. Blago turl. 2, 170.

b. pasivno. Eazgledajudi glavu isprobadanu
dracami. B. Kasid, is. 75. Noge od draca i stina
sve isprobadane. fran. 73. Glava ranami krva-
vimi isprobadana. nad. 39. Glavu svu izproba-
danu s dracami od trna. P. Eadovcid, nac. 421.

ISPEOBIJATI, ispr6bijam, pf. sve probiti malo
po malo Hi jedno po jedno. — Slozeno : iz-pro-
bijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii
vijeka. Svega du te cinit isprobijat. N. Palikuda
30. Mene grad isprobija glavu, drugo nikome.
Nar. prip. vrc. 85.

ISPEOBOSTI, isprob6dem, pf. samo u Stuli-
cevu rjecniku (grijeskom isprobodsti) : v. ispro-
badati.

ISPE6dANE, n. djelo kojijem se isproda. —
U Bjelostjencevu rjecniku (izprodane).

ISPEODATI, ispr6dam (isprodadem), pf. sve
prodati. — Slozeno: iz-prodati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (isprodati, ispro-
davati ,divendo, vendere totum') gdje se naj prije
nahodi, u Bjelostjencevu (izprodati kod izpro-
dajem), u Stulicevu (v. isprodavati). ,D6 je god
sto mogao zakinuti i u kudi i izvan kude sve je
proda' i isproda', ved nema sta prodati, nogoli
oko kude nekolike brazde zemje'. J. Bogdanovid.

ISPEOdAvANE, n. djelo kojijem se isprodaje.

ISPRODAVANE

6

ISPROSITI

— Stariji je oblik isprodavanje. — Izme^u rjec-
nika uBelinu: izprodavanje 757'', i u Stulicevu.
Zalosno mu i kukavo liogovo prodavane i ispro-
davane! J. Boe:danovi6.

ISPRODAYATI, ispridajem (ispridavam), impf.
isprodati. — Od xvi vijeka, a izmectu rjecnika u
J\Itka(i}iu (kod isprodati), u Belinti (snmo part,
praet. pass.: izprodavan ,venduto a diversi' ,di-
vonditus' 757''), u Bjelostjeticevu (izprodajem, iz-
prodati ,divendo , totum vendo'), u Stulicevu
(,cuncta vendere'), u Vukovu (isprodavati, ispro-
dajem ,ffanz verkaufen' ,divendo'). Kada sve bihu
izprodavali. F. Vran6i6, ziv. 48.

ISPRf >KLETI, isprokunem, pf. samo u Stuli-
cevu rjecnika: izprokleti, izproklinem uz izpro-
klinati.

I.SPROKLINATI, isproklinam (isproklinati, is-
pr6klinem), pf. vmogijem 2i^'>klcstvima prokleti.

— Slozeno: iz-proklinati (proklinati). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje je
shvnceno kao imperfektivni glacfol: izproklinati,
izproklinam ,diris, nialedictis aliquem ag:ere, affi-
cere', a kod izprokleti ima praes. izproklineta).
I evo ti ovaj raneni, potlain kako dosta izpro-
klina Geiarda, o6ito ispovidi, da je Hierlanda
prava. D. Rapi6 183. — I u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmaiii.

ISPROMETATI, ispr6mecem, pf. prometnuti
sve jedno po jedno Hi mala po malo. — ispo-
redi ispromitati. — Slozeno: iz-prometati. — U
Stulicevu rjedniku: praes. ispromecem kod is-
prometnuti (gdje je shvadeno kao imperfektivni
glagol).

IS PROMETNUTI, ispr6mGtnem, pf. vidi ispro-
metati. — Samo u Stulicevu rjecniku: ispromet-
nuti, ispromedem, v. isprovrdi.

ISPROMISLITI, ispromislim, pf. promisUti. —
Slozeno: iz-promisliti. — U knizi xui vijeka pi-
sanoj crkvenijem jezikom. Izpromislivt vt sebe.
Sava, tip. hil. glasu. 24, 223.

ISPROMITATI, ispr6niitam, pf. vidi isprome-
tati. — XVIII vijeka. IV je ovo od stvoreha svita,
il' opcenski potop ispromita. J. S. Rejkovi6 27.

ISPROMJENIVATI, ispromjfenujem i ispro-
mjenivam, pf posve promijeniti, Hi sve promije-
niti jedno po jedno, malo jjo malo. — Slozeno:
iz-promjenivati. — Akc. je kao kod istovarivati.

— Od XVIII vijeka. Imena izprominivana. S. Mar-
giti6, ispov. V. VII.

ISPROPADATI, i8pr6pad£m, pf. propasti sve
jedno po jedno. — Sloieno: iz-propadati. — V
nase vrijeme. Dokle ne ispropadaju tjelesa vasa
u pustini. D. Danicid, 4inoJ8. 14, 33.

ISPROPOVIJEDATI, i8prop6vijedam, pf samo
u Stulicevu rjecniku: v. ispripovijedati.

ISPRORESETATI, isproresetam, pf posve pro-
rehetati. — Sloieno : iz-proregetati. — Akc. je kao
kod izrukovfidati. ,Uzmi reSeto, pa samo §tog;od
nekolike vrodo zobi i.sproroSetaj za prodaju'. ,Ne-
gova jo kabanica u torn i u torn boju sva bila
brate od balota (olova) isproreSetana, i to nega
nije niSta strasilo'. J. Bogdanovid. — i u prene-
senom smislu, izlupati. ,Djeco, ciivajte .se, ostav'te
ciganiju, jer ako uzmom Isrezu, 2ivo du vas ispro-
reSetati'. J. Bogdanovid.

ISPROREZIVATI, isprorozujem i isprorezivam,

pf. sve prorezati jedno po jedno. — Slozeno: iz-

prorezivati. — Akc. je kao kod istovarivati. — U

Vukovu rjecniku: isprorezivati, isprorezujem ,ins-

gesammt durchschneiden' ,discindo'.

iSPROS, »i. proSene (kad se prosi djevojka).

— Fostaje od isprositi. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Nedemo piti, dok ne potvrdimo
djevqjcin ispros. S. ^.ubisa, prip. 42. Odmaknu
isprosom dok se macuha doma povrati. pric. 118.

iSPROSAN, isprosna, adj. postaje od isprositi
nastavkom tn.

u. isprosen, dobiven prosnom, molitvom. — V
Vukovu rjecniku: isprosni ,erbeten' ,precibus im-
petratus'. Srbji pripovijedaju da samo cetiri pa-
trijara treba da budu iia zemji, i da se srpski
patrijar zvao ,peti isprosni', jer su ga Srbji is-
prosili od one cetvorice.

b. u jednoga pisca xviii vijeka znaci (prema
lat. impetratorius) Hi uopce: koji pripada prosni,
molitvi, Hi: kojijem se sto isprosi. Ne mogu ni
ovi primit drugoga ploda (od mise) izvan is-
prosnoga. M. Dobretid 873. Misnik ne more ni
po sto naminit mise za onoga koji mu prvi bude
dat placu oliti lemozinu ; more uistanemane na-
minit plod isprosni mise za dosaste potribe, po-
modi i dobra koja zelimo primiti od Boga, . . .
al' ne more ovoga ploda, kako reko, naminit ni
po sto za onoga koji mu prvi bude dat pladu.
, Licet fructus missae meritorius et satisfactorius
applicari non possit pro futuris, ut superius di-
ximus; potest tamen impetratorius, sed non po-
test applicari pro eo qui primus daturus fuerit
stipendium'. 374. vidi i : Misa uzdrzi u sebi
medu ostalim tri osobite kriposti oliti svrsenosti
i tvora, to jest dostojnjivu, isprosujudu i izvr-
sujudu . . . ,Effectus sacrificii missae triplex est,
nimirum meritorius, impetratorius et satisfac-
torius'. 368—369.

c. koji se moze isprositi. — U Stulicevu rjec-
niku: isprosan, v. isprosjiv; izprosan ,quod im-
petrari potest'.

ISPROSIJECATI, ispr6sijecam, i)f. prosjeci sve

jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno: iz-

prosijecati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — U

Vukovu rjecniku: ,nachoinander durchschneiden'

,unum ex alio disseco'.

ISPROSILAC, isprosioca, m. vidi isprosite}. —
U Stulicevu rjecniku: isprosilac i grijeskom is-
prosioc ,impetrans'.

ISPROSILICA, /. vidi isprosite|ica. — U Stu-
licevu rjecniku: ,impetrans'.

ISPROSIPATI, ispr6sip]om, pf. prosuti sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prosipati. — Akc.
je kao kod izgamizati. — U nase vrijeme. ,Va}a
da se nekom kirijasa vreda u kolima razvezala,
kad se onliko zito po cesti vidi isprosipano'. J.
Bogdanovid.

ISPROSITE]^, m. covjek koji isprosi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,impe-
trator' 385* ; ,cxorator' 5321') g^jg gg ^aj prije
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilac). Evo kod
Boga isprositej od nasi potriba. F. Lastric, test.
ad. lOliJ. Povarkao bi isprositeje. A. d. Costa
1, 74.

ISPROSITElfiICA, /. iensko celade koje isprosi.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(izprositejica ,exoratrix' 532'') gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (v. isprosilica). Utodi se
k molitvi, izprositejici od onijeh ... J. Matovid
428.

ISPROSITI, isprosim, pf. dobiti proSenem, mo-
lenem. — Slozeno: iz-prositi. — Akc. je kao kod
iznositi. — Rijec je stara, isporedi stslov. ispro-
siti, rus. nciipocHTB. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,exorare'), u Mika{inu (isprositi, izmoliti
,impetro, exoro'), u Belinu (isprositi ,deprecor'
276a; izprositi ,impetro' 385*), u Bjelostjencevu

ISPROSITI

ISPROSITI, 1, a.

(izprositi Tcod izprasam), %i Voltigijinu (isprositi
,ottenere, conse^uire pregando' ,auf bogehren er-
halton'; izprositi ,impGtrare, ottener pregando'
,durch bitten erhalten'), u Stulicevu (.mendicare,
mendicari, ostiatim victum quaeritare, impetraie,
exorare, obtinere, consequi, adsequi'), u Vukovu
(1. ,erbetteln' ,emendico'. 2. djevojku ,erbitten,
erfreien' .impetro'), w Banicicevu (.petere')-

1. aktivno. — objehat moze biti sto mu draffo,
tjelesno Hi umnn, zivo Hi nezivo; mjeste objekta
moze biti i podlozna recenica s da.

a. u sirem smislu. a) uopce. Prositi i isprositi
one milosti. S. Budinic, sum. 19^. Sto godi od
Aega s putem i s razlogora iste i prosi, svekoliko
moXe isprositi i imati. M. Divkovic, bes. 6*. Da
bi mi isprosili po hihovi molba vicne pocinude.
L. Terzic 42. Sto prose, isprose. 204. Izpros'
milost, gospo draga! J. Kavanin 312a. Za to da
ona koja la ovoj molitvi od Boga prosimo lasne
isprosimo, hotio je naj pri stavit ove rici : ,otce
nas'. J. Filipovic 1, 355b. sto godi bude na
postene negovo i vase spasene, isprosicete. F.
Lastrid, od' 227.^ Ona prosi sto isprosit nije mo-
gu6e. ned. 39. Cinase lemozine, molitve, postove
i druga dobra dila za isprositi sina. 211. Kad
zaprosise nika vrimenita, ne samo ne isprosise,
nego bise pokarani. 234. Casu koju sam na ne-
besi pomjivo proseci isprosio. test. 150t>. Da
mogu sto od Boga prose isprositi. A. Kanizlid,
kam. 211. Ve6e mozemo isprositi dar od pokore.
bogojubn. 59. Sto godi je zaprosila sv. Terezija,
vazda je isprosila. 387. Ono sto zejase isprosi.
fran. 92. Ako bi se pako dogodilo da ono ne
isprosimo, sto prosimo. 108. Zakoje onega je-
dinoga sina koga nakon toliko godista izprosi
s tolicijem uzdasima. D. Basid 99. Sliditi svoje
poslo oli milosti isprositi. Ant. Kadci6 287. Js-
prositi oprostene od grijeha. J. Matovi6 243. Sto
god steku il' isprose. M. Dobretic 538. — mjeste
objekta stoji podlozna recenica. Sotona isprosio
jest vas da vas proreseta kakono psenicu. I.
Bandulavic 97*. luc. 22, 31. — b) prosenem se
moze dobiti sto ne samo za sebe nego i za drii-
goga. kad je izreceno za koga se dobije, to se
kaze: aci) dativom. Da ti bude ugodno isprositi
mi milost. Transit. 170. Da je milost isprosila
tomu popu. Korizm. Gl^. Zito nam je domin
Stipan isprosil. Mon. croat. 229. (1527). Svaka
izpr6si dobra svima. A. Komulovi6 75. Isprosi
zdravje siromahu. B. Kasic, in. 52. Nasoj ta-
stinosti prostenje isprosi. nac. 83. Isprosi svemu
puku zdravje. is. 116. Petru milos isprosise. P.
Kanaveli6, iv. 131. Izprosite mi prostenje. I.
Ancic, svit. 99. I obilatu izprosi mi Bozju milost.
J. Kavanin 476*. Ah majko moja, sto ucini?
isprosi Eimu dobitje, a meni uzrokova smrt. J.
Banovac, razg. 10. Sveti na nebesi isprose jim
one milosti koje pitaju za svoje bogojubne. 128.
Hoce grisnikom isprositi ono sto jim je od po-
tribe za niovo spasene. J. Filipovic 1, 570^. More
biti da bi mu za druge krivice krajeva zarucuica
milost isprosila. F. Lastric, ued. 320. Majko
Bozja, koja mi si isprosila milost. I. A. Neuadic,
nauk. 227. Nami neizbrojena dobra i milosti po
nemu (posvetilistu) isprosi. M. Dobretic 342. Ter
nam izprosi odalecene porazne nemoci od naso
drzave. Stit. 29. Izprosi mi srce novo , cisto.
31. — bb) akiizativom (Hi genetivom) s prije-
dlogom za. Po putu od kojijeh molitava izprose
za zivijeh dobra. M. Orbin 141. Za nas milos
isprosite. P. Kanaveli6, iv. 102. Da za me is-
prosil oprostene griha. J. Banovac, prisv. ob. 50.
— c) kad se izriee cejade Hi drugo koje se moli,
koje daje, u kojega se dobiva, to biva : aa) u ge-

netivu s prijedlogom od. Isprosi ott svetogortct
ot vBsego sbbora manastirt svetyihb ispovedtnikb.
Domentijan^i 167 — 168. Pristupivse prid nas, is-
prosise govorenije od nas. Mon. croat. 147. (1492).
Tu ona isprosi od pogauov malahno vrimena.
Ziv. kat. star. 1, 228. Isprosi milost od sudca.
Transit. 207. 'Sprosi od Foki cesara crikav. S.
Kozicii 14''. I prosnom ga izprosi od kneza.
Mon. croat. 258. (1556). Sami zivot svoj od nega
isprosi(v)se v Macedoniju bizati liotihu. Aleks.
jag. star. 3, 290. Isprosi ga molitvami od Go-
spodina. B. Kasi6, per. 14. Isprosi bolnu lik od
otca na nebi. D. Barakovid, jar. 121. Molim vas,
da isprosite od Isusa spasenje ovoj dusi. L. Terzii
84. Moze jedan pravovirni za drugoga izprositi
od Boga milosti. A. Ba6ic 194. Izprosivsi od
oca dio svoj pode u zemju daleku. S. Badric,
ukaz. 3. Isprosit pomo6 od Boga. prav. nac. 6.
Izprosi mi od nega sveti blagosov. Pisanica. 82.
Neka znamo, da svaka po noj od Boga mozemo
izprosit. J. Banovac, razg. 11. Isprosi mi od
tvoga sina pravu bolest u srcu. prisv. obit. 49.
Moguca je s. Ana isprositi svaku milost svojim
devotim od Gospodina. F. Lastrid, od' 350. Od
oca isprosi i posla nam duha sv. F. Lastric, test.
247!*. Ovaka molitva ima snagu isprositi svaku
milost od Boga. ned. 242. Da ce nam isprositi
od Boga milosti. I. A. Nenadic, nauk. 79. Sto
ja ni po jedan nacin nisam vrstan od tebe is-
prositi. A. Kanizlid, bogojubn. 202. Zato ona
od Boga isprosi ono sto od Iruda ne bi mogla
izmoliti. E. Pavi6, ogl. 658. Da za nas Boga
moli i od nega milost izprosi. And. Kacid, kor.
251. Isprositi od Boga darove i dobrocina to-
liko duhovna koliko tilesna. Ant. Kadcic 65. Da
pokornik umoli se i izprosi od milosrda Bozjega
pravo skrusene. 226. Oli (je) isprosio odpustene
od onoga kojega je uvridio. 379. Kad hocemo
stogod isprositi s molitvama od Boga. J. Ma-
tovic 20. Sveti samo mogu isprosit od Boga mi-
losti za nas. M. Dobretic 408. Isprositi oblast
od starisina. I. J. P. Lucie, nar. 30. Dobra pa-
stira od Boga mogli budu isprositi. 52. Da bi
oni nami izprosili od nega ono Sto zelimo. B.
Leakovic, nauk. 280. Al' besedi Senkovicu Iva:
,Rodite}u, Senkovicu Dui-dn ! ako s', babo, ostario
vrlo, te ne mozes na mejdan izici, od Boga si
mene isprosio. Bog je mene tebi poklonio, ja cu,
babo, na mejdan izidi'. Nar. pjes. vuk. 3, 391.
— s podloznom recenicom. On je od pape is-
prosio da se moze sv. misa u slavinski jezik go-
voriti. A. Kanizlic, kam. 31. Od Boga isprosi
da joj prisveti sakramenat posaje. M. Zoricic,
zrc. 186. — bb) u genetivu s prijedlogom u. Is-
prosi u cara mesto sije pustoje. Mon. serb. 4.
(1197). Isprosit u djevojke pas. Zborn. 48^. Iz-
prosi u kra)a vojske za osvetiti tolike Ugre. Du-
k|anin 30. Da mi lik izprose u tebe j^ubeni. H.
Lucie 194 Dobrote zadosti u sebi ki nosi, lahko
ti milosti u Boga isprosi. P. Hektorovic 42. Milos
tvii veliku isprosi u tebe. N. Dimitrovi6 94. Go-
spoda te Sara u Boga isprosi. M. Drzic 469. Da
u negova cacka slavna zudeni ti mir isprosi. I.
Gundulic 360. Tvrdo mu sam sad oklopje u
Vulkana isprosila. G. Palmotic 1, 181. To li je
majka Akilova isprosila u bogova sinu svijetle
sej naprave. 1, 220. Ki je stvar tolike od kri-
posti u bogova isprosio. 2, 455. Vi ste, bistri
viri suza, prostenje u Jezusa Mandalijeni izpro-
sili. I. V. Bunic, mand. 27. Neka bi u nega
isprosili kojigod broj od redovnika. I. Dordid,
ben. 44. Ni milosti, koju u vasega sinka ispro-
siti ne mozete. H. Bonacid 139. Izprosi mi milos
u Gospodina. D. Basid 227. Pojska kruna u mene

ISPEOSITI, 1, a.

8

ispkoSak

te je isprosila. P. SorkoSevid 592*. — s podlosnom
recenicom. Raja isprosi u pase, da joj povrati
glavu od zakona (patrijara). S. !]^ubisa, prip. 113.
— cc) u genetivu s prijedlogom kod. Isprositi
devotim svojim milost kod zarucnika. F. Lastric,
test. ad. 88'\ — dd) prijedlogom pri. Pri Ea§kom
kraju Urosi Bren i Sumet pak izprosi. J. Ka-
variin ISSiJ. — ee) u instrumentahi s prijedlogom
pred (uprav samo o viofenu, a ne o dobivanu).
Neka nas Dubrovnik pred Bosrom od vojska u
slavi toliko objubjena sina odvjet nade, obranu
atigne, §tit isprosi osobitom vladanju. I. Gun-
dulic 216. — ffj rijecima iz ruka. Isprosi nam
kruha iz ruk otca Boga. D. Barakovid, jar. 122.

b. u osobitom smislu , dobiti prosenem kno
proijak, prosjacenem. Gdi demo ga. (brasno) nadi
i isprositi. F. Lastric, test. 99*. Komadid kruha
te^ko isprosit je mogao. ad. 60*. Isprosi ko-
madid kruba. svet. ISSb. Krusca isprosi. A. Ka-
nizlid, fran. 194. Kao da si isprosio. (Kad ko
§to ,maIo' donese). Nar. posl. vuk. 130.

e. u osobitom smislu, dobiti prosenem djevojku
za zentt (sebi Hi drugome). Za tim ju isprosi u
Jakoba. M. Marulid 69. Misli dir u tebi: tko
de se zeniti, lipu 1' ima sebi zenu isprositi? P.
Hektorovic 3U. Izprosio sam Felacicu, vele Ijepsu
vlabinicu. N. Najeskovid 1, 242. Podu u grad
djevojku isprosit. M. Drzic 33. Ja du maji rijet,
da te isprosi. 128. Moze Krstjanin zaruciti i
isprositi nevjernicu. M. Divkovid, nauk. 259''.
Franciska 2eni§e u rodu veliku, kadi sam hotise,
isprosi vladiku. D. Barakovid, vil. 9. Valerijan
8. Ceciliju od otca po zakonu isprosi za zenu.

F. Glavinid, cvit. 94*. Sva negova bi pozuda u
tebe ju (tvoju kcer) isprositi. G. Palmotid 1, 3(54.
Kad izprosi i zaglavi za nevjestu da Antu prima.
J. Kavanin 112*'. Ki od Bne§koga vedra vida
sinu izprosi i ostavi Erica Ante hder djevicu za
dostojnu zarucnicu. 233''. Kada je idi trazit i
isprosit divojku za ozeniti se. F. Lastrid, od' 236.
Da de Marjan Ivku isprositi. M. A. Eejkovid,
sat. Dl**. Treda ludost, kada isprosite, vi toliki
trosak udinite. Fl*. Matatija isprosio je i prste-
novao za se divojku. M. Dobretid 105. Falila
86 zvijezda danica: ,Ozenidu sjajnoga mjeseca,
iaprosidu muiiu od oblaka'. Nar. pjes. vuk. 1, 155.
Ne de majka prositi Merimu, ved mu prosi Atla-
gida zlato, isprosi mu i prstenova mu. 1, 253.
Ode junak, i.sprosi divojku, i odoge svati po di-
vojku. 1, 622. Kad se zeni Eadanovid Lazo, on
isprosi lepotu devojku. 2, 21. Car isprosi po
kfiigam' devojku. 2, 132. Da isprosim u Leke
devojku. 2, 224. Je.si 1' mene suahu isprosio?
mene snahu, sobo vjernu )ubu. 2, 332. Jerina
je jeste isprosila za TomaSa braca rodenoga.
2, 491. O Jerina, luda zenska glavo! zaludu si
snau isprosila. 2, 493. Nijesam se joste o^enio,
ni devojke za se isprosio. 2, 592. Dok je Nuko
curu isprosio i na curu prston udario. 3, 228.
On me isprosi u oca i matore. PravdonoSa. 1852.
23. Poslao nas Durad da mu isprosimo nevjestu
za negovijem sinom. S. l^ubisa, prip. 42.

2. pasivno. — u primjerima samo u osobitom
smislu.

a. vidi 1, b. Jedenje isproseno za jubav Bozju.
B. Kasid, fran. 51. I ovo malijem i isprosonijem
kruhom. in. 14. Onda bi se s komadicem ispro-
sena kru§ca i vodicom pokripio. A. Kanizlid,
fran. 160. Zive o kruhu isprosenu od vrata do
vrata. A. Kalid 476.

b. vidi 1, c. Isprosena bihB po zakonu bra-
fibnomu ott. ottca mojego. Stefan, sim. pam. taf.
7. Vjerenica isproSena od vjefine jo dike i slave.

G. Palmotid 1, 286. Tada ne va)a 2enidba, zaSto

je ispro§ena Kata, a ne Jela. J. Banovac, razg.
269—270. Mnoga biva mnogim zena prije neg'
je izprosena. V. Dosen 91*. Dok ved mlada iz-
prosena ne postane stara zena. 153'». Ja sam
cula bas od jodne zene, da je nasa Ivka ispro-
sena prsten dala. M. A. Eejkovid, sat. Dlb. Je-
lina bududi isprosena i prstenovaua za Ivana.
M. Dobretid 156. Ja sam mlada davno isprosena
za knezeva sina naj mladoga. Nar. pjes. vuk.
1, 2.38. Odveo mi snau isprosenu, isprosenu i
prstenovanu. 2, 493. O devojke sade isprosene
i neveste skoro dovedene! 2, 639. K djevojci
isprosonoj za muza. Vuk, luk. 1, 27.
3. sa se.

a. pasivno.

o) vidi 1, a. Toj se ti roci mogu po zakonu
isi.prositi. Stat. po}. ark. 5, 270. Ja du molit
sved vi§nega, da vam srede da podpune, ke se
isprosit mogu od nega. G. Palmotid 2, 274. Dokle
se ne izprosi sto se zeli. I. Grlicid 20.

b) vidi .1, c. Kad se divojka isprosi. J. Fili-
povid 3, 242a. Kada sam so isprosila za te. Nar.
pjes. here. vuk. 23. Mlada sestra ne smije pustiti
kose dok se starija ne isprosi. Vuk, poslov. 86.

b. refleksiono, dobiti dopustene za odlazak, vidi
1. iskati, 3, b, a). Izprosivsi se od nih da mo2e
pojti. F. Vrancid, ziv. 60. Od koga isprosi se
na receni otok pojti pripovidati. F. Glavinid,
cvit. 73=1. Napokon sesti dan isprosi se Juda iz-
vaditi . . . 12 4t>.

ISPEOSIV, adj.

a. vidi isprosan, c. — U Belinu rjecniku: iz-
prosiv jimpetrabilis' 385", i u Stulicevu: v. is-
pro§).iv.

b. vidi isprosan, b. — U nekijeh pisaca xviii
vijeka. Isprosivi (plod) koji cini ispi-ositi od Boga
darove. Ant. Kadcid 65. Drugo bijase posvetiliste
bogocastena, drugo zafalona, drugo izprosi vo,
drugo mirivo iliti tisivo. I. Velikanovic, uput.
3, 319.

ISPEOSiVATI, vidi 2. isprosivati.

ISPEOSJACITI, isprosjacim, p/. dobiti p)ro-
sjacenem. — Slozetio: iz-prosjaciti. — Akc.je kao
kod izjednaciti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,quaestuando colligere, compa-
rare'). ,Nema ni cim da misa otruje, nego sto is-
prosjaci'. u Lici. J. Bogdanovid.

ISPEOSNOST, /. u Stulicevu rjecniku: ,satis-
factio, volujitas, oblectamentum' s dodatkom da
se nahodi u Palmotica. — nepouzdano.

ISPEOSTIRATI, isprostiram (ispr6stirati, is-
pr6stirem), pf. prostrijeti sve jedno po jedno Hi
malo po malo. — Slozeno : iz-prostirati (prosti-
rati). — U Stulicevu rjecniku : isprostirati, ispro-
stiram ,actu oxtendere, in extendendo esse', a
kod isprostrijeti i isprostrti ima praes. ispro-
stirem.

ISPROSTITI, isprostim, pf. oprostiti (koga
6ega). — Slozeno: iz-prostiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — U Stulicevu rjecniku: ,liberare, ser-
vare'. — Rejleksivno , u jednoga pisca nasega
vremena. Ne bi 1' ga se kako isprostila. M. Pa-
vlinovid, rad. 158.

ISPE6sTRIJETI, isprostrem, p/. vidi ispro-
stirati. — isporedi isprostrti. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: isprostrijeti, isprostirem ,exten-
dere, pandere, expandore'.

ISPEOSTRTI, Isprostrem, pf. vidi isprostrijeti.
— Samo u Stulicevu rjecniku: isprostrti, ispro-
stirem, V. isprostrijeti.

ISPEOSAK, ispro§ka, m. u Stulicevu rjecniku :
,loci (sedes omnium argumentorum quibus ora-

isproSak

ISPRSITI SE

tores utuntur, sive fontes ipsi ex quibus argu-
menta deducimt)'. — nepouzdano.

IS PROS ATI, ispro§am, impf. vidi isprasati. —
U knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom,
i otale u Danicicevu rjecniku: ,petere'. Otb cara
isprosase. Domentijan'> 171.

isPRO&ENICA, /. isprosena djevojka. — U
jednoga pisca nasega vremena. Neki Zaka iz Ka-
^iL ludre daruje devojku, pa je posle ne htene uzet.
^ kmetovi su ga za to toliko tukli da so posle boja
nije mogao s mesta dici. zadovojua time ispro-
senica rekla je: ,To su ti, Zako, bele carape!'
M. D. Mili6evic, opst. 22.

ISPROSENE, n. djelo kojijem se isprosi. —
Staryi su oblici isprosenije i isprosonje. — U
pisaca cesto stoji grijeskom s mj. s. — Izmediu
rjecnika u Mikalinu (isprosenje), u Belinu (iz-
prosenje 385a; 532'j), u Bjelostjencevu (izproseiie),
ti Stulicevu. Isprosenije od milosti. Korizm. G2a.
Ufanje imamo tako u mojenju kako i v ispro-
senju onoga, sto molimo. S. Budinic, sum. 20''.
Na dostezenje i isprosenje dobra. 78b. Budi is-
prosenje pravoga oprostenja. M. Divkovi6, nauk.
10(3'\ Radi negovijeh dostojanstva i isprosenja.
B. Kasi6, in. 93. Po ne isprosenju daruje nam
milost. per. 90. Kada i (dobra) uze Jobu na
izproseiie liegova neprijateja. M. Radnic 81'\
Kra}estvo nebesko, koje vam po isprosenu istoga
dopustio Bog. F. Lastrii, test. ad. 64b. po is-
prosenu svetoga Jakova. svet. 117''. Ovi mogu
po izprosenju biti odpus6eni. A. d. Costa 1, 73.
Jeli isprosenje pristojno istini? 1, 240. Ovo iz-
prosene i izmolene oblasti. Ant. Kadci6 269. Da
je sasma mucno isproseiie prosteiia. J. Matovic
241. Da bi smirila Boga s nami svojijem izpro-
senem. 440. Koliku krepost spasovnijeh darova
dostizemo od izprosena negova. 474. ,Sacrificium
impetratorium' to jest posvetiliste od isprosena
milosti. M. Dobretic 342. A molitvu koju posli
govore da nije drugo nego jedno isprosene. 365.
Od isprosena, zarucena i prstenovaiia. 558.

ISPROSEVATI, isprosujem, impf. vidi ispra-
sati i 2. isprosivati. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Kako se imau izprosevati. A. d. Costa

1, XII.

1. ISPROSIVATI, isprosivam, pf. prosivati sve
malo po malo. — Slozeno: iz-prosivati. — Akc.
je kao kod izgovarati. ,Uzmi iglu i konca, pa
stogod na nekolika mjesta to isprosivaj samo da
se ne rastavi'. J. Bogdanovid.

2. ISPROSiVATI, ispr6sujein i isprosivam,
im})/. vidi isprasati. — desto stoji grijeskom s
mj. s: isprosivati. — V nekijeh pisaca xviii vi-
jeka, a izmcdu rjecnika u Bjelostjencevu (izpro-
sujem ,expeto, v. emendico'; izprosivam, v. iz-
prasam). Ter izprosiva prid Bogom onu milost.
A. d. Bella, razgov. 31. Obilnije isprosivaju da-
rove. Ant. Kadcic 65. Izprosivamo nami da bi . . .
J. Matovid 429. Misa uzdrzi u sebi tri kriposti,
to jest dostojn|ivu, isprosujucu i izvrsujudu. M.
Dobretic 368. Obilnije isprosivaju darove i do-
brocina. M. Dragicevid 127.

ISPROS^iIV, adj. vidi isprosiv, a. — U Be-
linu rjecniku (izprosjiv ,impetrabilis' 385*), i u
Stulicevu: ,impetrabilis, exorabilis'.

ISPROTAKATI, ispr6tacem, pf. sve protoeiti
malo po malo. — Slozeno: iz-protakati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme. ,Este
li vi taj karisik vec isprotakali?' J. Bogdanovid.

ISPROTISKIVATI , isprotiskujem i isproti-
skivam, pf. vidi protisnuti. — Slo£eno : iz-proti-
skivati. — U na§e vrijeme u Lici. ,Ma ne mogu

(ne budi tebi van crnoj zemji potuXeno) pare po-
vratiti, kako me ispod rebara isprotiskivalo'. ,Ja
samo dok se ledeno vode napijem, odma me is-
protiskuje'. J. Bogdanovid.

ISPROUTljiATI, isproutjam, pf. prohusiti, pro-
supliti (prontliti) sve malo po malo Hi jedno po
jedno. — Slozeno: iz-prout|ati. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Nade jedno tijelo mrtvo, koje
svekoliko bjese isproutjano i iz svake se utlinice
crv poma}ase. M. Divkovid, bes. 772b.

ISPROVAJ^IVATI, isprov%jem i isprovi-
}ivam, pf. provaliti sve jedno po jedno Hi malo
po malo. — Slozeno: iz-prova|ivati. — Akc.je kao
kod istovarivati. — U nase vrijeme. ti) objekat
moze biti ono §to postane (mjesto prazno) kad
se sto probije, prodere. Turke iz crkve ne mogu
isterati, jer su bill naokolo puskarnice isprova-
|ivali. Vuk, grada. 109. Oko namastira da po-
grade busije i da isprovajuju puskarnice. dan.
3, 182. — fj) objekat je ono cega nestane kad se
provali. Kao sto se ulazi u grad isprovajivan.
D. Danicid, jezek. 26, 10.

ISPROVLACITI, ispr6vlacim, pf. provuci sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-provlaciti. — Akc.
je kao kod izjednaciti. — U Vukovu rjecniku:
,nacb eiuander durcbziehen (die faden, riemen,
heftel)' ,trajicio'.

ISPROVODITI, ispr6vod£m, pf. vidi sprovo-
diti. — Slozeno: iz-provoditi. — U cakavskom
rukopisu xv vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (izprovodim , v. sprevajam) , u Volti-
gijinu (izprovoditi ,accompagnare, guidare' ,be-
gleiten'), u Stulicevu (izprovoditi, v. sprovoditi
s dodatkom da se nahodi u kajkavca Muliha).
Kada mrtvaca placu i sam proplaci i do groba
isprovodi. Pril. jag. ark. 9, 140. (1468).

ISPROVODNIK, m. covjek koji isprovodi. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izprovodnik, v. spre-
vodnik, i u Voltigijinu: izprovodnik ,accompa-
gnatore, guida' ,begleiter'.

ISPROVRCI (isprivrgnuti), isprovrgnem, pf.
posve oboriti, posve obaliti. — Slozeno: iz-pro-
vrdi. — Bijec je stara, isporedi stslov. ispro-
vresti, rus. HcnpoBeprnyTi. — U knizi xiii vijeka
pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izprovrzen
,sconvolto, rovinato, atterrato' ,umgeworfen, nie-
dergeschlagen'), u Stulicevu (,evertere, subver-
tere, vastare, devastare, humi sternere' s dodatkom
da je rijec ruska), u Danicicevu (isprovrtgnuti
i isprovresti ,evertere'). Grade isprovrtze. Stefan,
sim. pam. saf. 8.

ISPROVRCI VATIjisprovi-dujem i isprovi-divam,
pf. provrtjeti sve jedno po jedno. — Slozeno : iz-
provrdivati. — Akc. je kao kod istovarivati. —
U Vukovu rjecniku: isprovrdivati, isprovrdujem
,nach einander durchbohren, durchlochern' ,per-
foro unum ex alio'.

ISPROVRGNUTI, vidi isprovrdi.

ISPROVRZENE, n. djelo kojijem se isprovrgne.

— Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom da je
rijec ruska.

ISPROZEBATI, isprozebam, pf. prozepsti (o
mnogijem subjektima, kad svi prozebu). — <S7o-
zeno: iz-prozebati. — Akc. je kao kod izgovarati.

— U Vukovu rjecniku : isprozebati, isprozebamo
,sic]i erkuhlen (von einer menge)' ,refrigeror'.

ISPRSITI SE, isprsim se, pf. uciniti da is-
koce prsi, te tako stajati Hi hoditi, pa i razme-
tati se, baniti se, sepiriti se. — Slozeno od iz i
prsi s nastavkom i. — U nase vrijeme, a izmedu

ISPKSITI SE

10

ISPRVICE

rjecnika u Voltigijinu (izprsiti se jpaoneggiarsi,
pavoue^ffiarsi , millantarsi , stare in sulle sue'
,sich briisten'), u StuUcevu: isprsiti se i izprsiti
86 (Superbire, (quasi caput toUendo) sese circum-
spectare'. Isprsiti se, kosiriti se (znaci) u odu
sa uzdi^nutom glavom isprseno uvijati se. Po-
dnnavka. 1848. 58. Isprsiti se, prsa naprvo is-
pupciti. Vide, kako se isprsio. u Dobroselu. M.
Medi6.

ISPRSiVATI SE, isprsujem se i isprsivam se,
impf. isprsiti se. — Samo u StuUcevu rjecniku:
izprsivati se, izprsivam se uz izprsiti se.

1. ISPKSKATI, isprskam, ;>/. sve popfskati.

— Slozeno: iz-prskati. - Akc. je kao kod ispi-
tati. — U Belitiu rjecniku (1785): izprskati, iz-
prskavam ,insppro:ere ore' 2, 294a; u Voltigijinu:
izprskati, izprskam, izprskavam ,spruzzare, sbruf-
fare' .besprudeln'; u StuUcevu: v. poprskati.

2. iSPESKATI, isprskam, pf. posve prsniiti,
ispucati. izlomiti se. — Slozeno: iz-pr.skati. —
Akc. je kao kod izgledati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,zerspringen , zer-
brechen' ,dirrumpor'). Kad stadose dijelit' oruzje,
§6epan uze novo i svijetlo, Mitru daje staro is-
prskalo. Nar. pjes. vuk. 2, 631.

ISPESKAVATI, isprskavam, impf. 1. isprskati.

— U Belinu rjecniku, i u Voltigijinu (u obadva
praes. izprskavam kod izprskati).

isPESNUTI, isprsnem, pf. prsnuvsi izici, is-
pasti, izletjeti. — Slozeno: iz-prsnuti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (isprsnuti,
iziti na dvor ,uscir fuori, spargersi fuori come
le viscere escono' ,eftundor') gdje se naj jjrije
nahodi, u Belinu 1785 (izprsnuti, izprsnivam
,8chizzare, proprio di un liquore alquanto dense'
202'' — 20.3a), u Voltigijinu (izprstene oci ,occhi
che sporgono' ,hervorragende augen'), u StuU-
cevu (isprsnuti, isprsnujem i isprsnivam ,effundi').
Na vodokrSte zimi oko isprSte, a na poklade i
drugo joj ispade. (D). Poslov. danic. 67. — Moglo
hi hiti na nekijem mjestima znadane kao pasivno
kod 1. isprskati, te bi onda bio akc. isprsnuti,
ispfsnr'm (sloieno: iz-prsnuti).

ISPK§ATI, ispfsim, pf. rasprSati se. — Slo-
ieno: iz-pr.^ati. — U jednoga Dubrovcanina xviii
vijeka. Mlados mi je ko jedno sinuco isprsala.
B. Zuzeri 242. Neka izprsi ova mlados. 358.

ISPRSkIVATI, ispi-gnujem i isprsnivam, inqjf.
isprsnuti. — U Belinu rjecniku: praes. isprsnivam
kod i.sprsnuti, i u StuUcevu: isprsnivati, freq. v.
isprsnuti, a kod isprsnuti ima praes. isprsnujem
i isprsnivam.

ISPRSTATI, isprgtam, pf. vidi 2. isprskati i
isprsnuti. — Slozeno: iz-prstati. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Ispr.stala 'e mina, slabo smo na-
bili'. J. Bogdanovic.

ISPETITI, isprtim, pf. slozeno: iz-prtiti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjeinika u StuUcevu (izprtiti, izprtujem i
izprtivam ,oxonerare').

1 . aktivno.

H. otcti, dignuti koine hrcme, teret s ramrnd;
objekat je ono (zivo, u svijcm primjerima ce^adej
Sto nasi breme; znadene je cesto u metaforickom,
a i u prenesenom, sirem smislu, kao osloboditi
(vidi osobito Vetranici've jjrimjere); breme moze
biti u genetivu : a) hez prijcdloga. ^.ubav ku ti
nosih griha te isprti. M. ilaruli6 Vdi). Ter ju
trud krvavi svijoh truda isprti. M. Vetranic
2, 275. Cim konac od smrti svih truda i jada
mrtvu me isprti. 2, 294. Boze ki isprti tej ghile
lupeia. H. Lucid 281. Eto i smrt mnozi iele,

da sijeh tuga nili izprti. M. Bunio 51. — b)
s prijedlogom od. Da me isprti od bijesnoga
lava. M. Vetranic 1, 450. Da te stril od smrti
na pokon isprti i svjetovne sluzbe. 2, 25. Uze
tegotu od zakona vrhu sebe za izprtiti nas od
priteskoga bremena od zakona. A. Gucetic, roz.
jez. 117. Od smrti ma smrt narod grisni isprti.
A. Vita}i6, ist. 122a. Ako hoces isprtiti tvoju
dusu od tegote tvojili griha. A. d. Bella, razgov.
60. Zapovide andelom da ju izprte od brimena.
F. Lastric, svet. 147^. — c) u dva primjera
s prijedlogom iz. Da onu starjesicu isprte iz bre-
mena koje imase. M. Divkovic, zlam. 24a. i^idi
drugi (Radnicev) primjer kod 3, b.

b. rasprtiti, otprtiti, baciti sa (svojijeh) ramena
breme (sto je objekat), takoder cesto u metafo-
rickom smislu. Bisake s ramena isprti i vrze.
M. Vetranic 2, 91. Neco brimena od griha iz-
prtiti. S. Margitid, fal. 245. Dokle dusa ne iz-
prti svog' brimena. V. Dosen 202t>.

2. pasivno (vidi 1, a). Neka dusa bolnoga is-
prdena i olahcana bude od bremena. S. Budinid,
sum. 9Sa.

l\. sa se.

a. pasivno (vidi 1, b). Da mi se svrh pledi toj
brime isprti. M. Vetranic 1, 468.

b. refleksivno (vidi 1, a). — Izmedu rjecnika
u StuUcevu (izprtiti se ,onus deponere, abjicere').
Grihov se isprti. M. Marulic 133. Ter se, mnim,
isprti srce me brjemena, S. Mencetid 328. Boja
se isprti. M. Vetranid 1, 136. Da se nas puk
vas isprti od himbenijeh svojih zloba. M. Ve-
tranid 1, 319. Kad se isprti od grijeha tkogodi.
1, 407. Ja se isprtlh, za rijet istinu, teska bre-
mena. M. Drzid 238. Da se tizijeh misli i briga
izbavite i isprtite. B. Gradid , djev. 41. Izprti
se iz toga brimena. M. Raduid 399a. Oni koji
su priprtjeni velikijem bremenom zlata, srebra i
stvari prilicnijeh ne mogu ikako prodi proz mjesto
toliko usko, ako prije ne izprte se naj mane (ako
ne inako, Jubavi). I. M. Mattel 188. Ja se jednog
isprti belaja. Nar. pjes. juk. 106.

r

ISPRUDJETI, ispriidim, pf. vidi oprudjeti. —
Slozeno: iz-prudjeti. — U jednoga pisca Dubrov-
canina XVI vijeka. Nikodomu plac oci izprudi.
Zborn. 105a.

ISPRUZATI, ispruzam, impf. ispruziti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (uz
ispruziti). Svijetle luci zare i proz okna ispru-
zaju ^are. Osvetn. 1, 64.

iSPRUZENE, n. djelo kojijem se ispruzi (vidi
ispruziti, 1, b). Ubio je sara sebe s jednim iz-
pruzenem pistole. A. Tomikovid, ziv. 187. Na
prvo izpruzeue pusaka. 193. S izpruzenem va-
trenim sviju topova. 201.

ISPRUZITI, ispruzim, |)/. slozeno: iz-pruziti.
— Akc. je kao kod izgaziti. — (Moiebiti) od xvi
vijeka.

1. aktivno.

a. posve pruziti. Izd§ rou ime Pariz, zac ra-
ste.se kako i pariX ispruziv (u rukopisu iskruziv,
ali va^a da treba citati ispruziv) siju. Pril. jag.
ark. 9, 122. (1468). ,Ajmo u lad malo kosti is-
pruziti'. J. Bogdanovid.

b. izbaciti. — U StuUcevu rjeiniku: ,scoccare'
.emittere, vibrare' (vidi i ispruzene).

3. sa se, refleksivno (vidi 1, a). ,De jo Savo?'
,Eno ga, isjiruzio so u ladu kao krepala mrcina'.
J. Bogdanovid.

^^

ISPRVA, adv. vidi prvi.

ISPRVICE (isprvice), adv. isprva. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izprvice ,ab

ISPRVICE

11

ISPUDITI

initio' 585')), u Stulicevu (uz isprva), u Vukovu
(uz isprva). Svaki fiovik metne isprvice dobro
vino, a na svrsi ono koje . . . M. Eadnic ll'>.
Tko ima za bliznika jednoga kovaca, ne dade
mu izprvice spavati. 269''. Drza ga isprvice
malo ostro. 305''. Tqj negovo izvrsnosti izprvice
on okusa. J. Kavaiiin 384'''. Tko izprvice cu-
venijem naukom podpuno se ne uvjo^ba, trijoba
mu je iz nova z bojom svijesti na isti nauk po-
vratit se. B. Zuzeri 5. Mandalijena liogfova }u-
bjona ucenica, kad je greb iznasla prazan, nije
li rekla izprvice: ,Tulerunt Dominura'? 61. Is-
prvice ga, primise nehajem, a poslije bjesno6om.
M. Pavlinovi6, rad. 59.

ISPEVI(5, adv. isprva. — TJ jednoga pisca
XVII vijeka. Isprvic bi vele mucno i mrsko sve-
tomu Jobu. M. Divkovi6, bes. 114''.

ISPR^INITI, isprzinim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izprziniti, izprzinivam ,nettar dalla sabbia'
,e.^arenare'. — nepouzdano.

ISPEZINIVATI, isprzinujem i isprzinivam,
impf. isprziniti. — V Stulicevu rjecniku: praes.
izprzinivam kod izprziniti. — nepouzdano.

iSPEZITI, isprzim, pf. posve poprziti (cesto
u metaforickom i prenesenom i u iperbolickom
smislu). ■ — Slozeno: iz-prziti. — Akc. je kao kod
izgaziti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu: ,brennen, rosten' jfrig^o' (kavu, dijete).

a. aktivno. Ka me 6e (misal) isprzit. S. Men-
cetic 198. Ona sama (smrt) sve isprzi naucene
i razumne. P. Baksid 219. Uzmi rastovo drvce,
isprzi na vatri. Z. Orfelin, podr. 272.

b. pasivno. U tavi isprzene soli. P. Bolid,
vinodjel. 223.

c. sa se, rejleksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,sich verbrennen' ,aduror'). Slama
jecmena na vrucini se veoma i na tuliko isprzi.
I. Jablanci 80. ,Na ovoj Bozijoj ze»i, i na ovom
dugom danu sav sam se isprzio'. J. Bogdanovic.

ISPSOVATI, ispsujem, pf. p>osve opsovati. —
Slozeno: iz-psovati. — Akc. je kao kad iskjuvati.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ausschelten' ,objurgo'). Jere ce to nas gospodin
cuti i gospoju pravo ispsovati. M. A. Kejkovid,
sat. D5a. Izpsovao bi vas i s pogrdom svakom
prozvao i izruzio. I. J. P. Lucie, razg. 96. Cur-
cija ga ispsuje. Vuk, dan. 8, 202.

ISPUCATI, ispucam, pf. puknuti (raspuknuti
se) na mnogo mjesta. — Slozeno: iz-pucati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika]inu (ispucati, kakoti
jedan zid ,agere rimas'), u Voltigijinu (,crepare,
scoppiare, disrompersi' ,auf8pringen, sich spalten'),
u Stulicevu (,hiare, rimas agere'), u Vukovu (,ber-
sten, aufspringen' ,rumpor' s primjeroni : Ispu-
cale mu ruke, usnej.

1. aktivno.

a. neprelazno, sa znacenem sprijeda kazanijem.
a) u pravom smislu. Kamenje ispuca. A. Gu-
cetic, roz. jez. 226. Jer ob zimu (svica) ispuca
okrugom. J. S. Eejkovic 392. Od jada mu usta
ispucase. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Crna zem)a
ispuca od suse. 2, 3. Hi su ti ruke ispucale od
studena kreca i kamena? 2, 207. Od zede im
usta ispucala. 4, 406. Oko pengora stoji kamene,
i bijeli se, samo sto je desto ispucalo od vatre.
Vuk, dan. 1, 17. — ft) u metaforickom, prene-
senom smislu (iperbolicki). Kamenje da tada iz-
puca od jada. IS. Boba}evi6 211. Komu ne6e srce
ispucat, pazec Jezusa prikazana od Pilata? A.
Kalic 203. Kako ne6e ne srce na sve strane is-
pucat? 459. Ovce bleje, pogleduju na me, kad

6u liima jagnad ispu§titi, a u mene srce ispu-
calo. Nar. pjes. vuk. 4, 38. Od ze|e mi srce is-
pucalo. Nar. pjes. petr. 1, 132. Zivo mi je srce
ispucalo, bas ko jeti zemja od sunasca. 1, 284.

b. prelazno, istrositi (prah) pucajuci (iz pu-
saka, topova itd.). Dotice im praha puskodavna,
hofe da ga ispucaju cijela. Osvetn. 5, 110.

"l. pasivno, samo part, praet. pass, u ovako-
vijem recenicama: Tko ima velik ogan poznaje
so po ustima ispucanijem. M. Radnic 427''. Da
namaze ispucane usne. Vuk, poslov. 55.

\\. sa se, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (ispucati se, otvoriti so ,crepo, concrepo,
percrepo, rumpor, dirumpor'), u Bjelostjencevu
(vidi kod ispucavati) , u Vukovu : n. p. puske,
topovi ,sich satt schiessen' ,satis tonuisse (de tor-
mentis)'.

a. znacene je isto kao kod 1, a. Stoji (zemja)
neplodna i nevesela, pace ispuca so. F. Lastrid,
ned. 251. Sto pazit va}a da se svide ne ispu-
caju. J. S. Rejkovic 393. B'jelo ti je lice po-
tavnelo, zivot ti se vele ispucao u zatvoru pase
baba moga. Nar. pjes. vuk. 2, 614.

b. (o puskama, topovima itd.) svrsiti pucane,
posto se mnogo pucalo (vidi u Vukovu rjecniku).
Juce su se puske ispucale. Nar. pjes. vuk. 4, 166.

ISPUCAVATI, ispucavam, impf. ispucati. —
Samo refteksivno u Bjelostjencevu rjecniku: iz-
pucavam se, izpucati se, razlepjujem se , dirumpor,
ago rimas'.

ISPUCEI^fE, n. djelo kojijem se ispuci (vidi 1.
ispuciti, b). — U Stulicevu rjecniku: izpucene
, depopulation

1. ISPUCITI, ispucim, p/. slozeno: iz-puciti
(od piik, praslav. plk).

a. urediti (vojsku), vidi i opuciti. — TJ knizi
xiii vijeka pisanoj crkvenijem jezikom (vidi i F.
Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod ispl-Bciti). Ispltci
voje svoje. Domentijan* 19.

b. isharati. — Nacineno po lat. depopulari. —
U Stulicevu rjecniku: izpuciti ,desolare, depo-
pulari, popular!'. — sasma nepouzdano.

2. ISPUCITI, ispucim, pf. okomiti, olustiti. —
Slozeno: iz-puciti (vidi otpuciti). — U jednoga
pisca xviii vijeka (samo sa se, pasivno). Sada
kudnik k simenu prigleda, kam' is }uske ispucit
se ne da. J. S. Re^kovid 308. Ispuci se po naj
bo}e proso. 325.

8. ISPUCITI, ispucim, pf. izatkati. — Postaje
od iz i putka (potka) nastavkom i. — JJ jednom
primjeru nasega vremena. Ako je i osnovano, jos
nije izpuceuo. Nar. posl. stojan. 7. vidi i : Poslije
uvode (osnov) u niti i u brdo, pak tkaju, putkom
(poutkom, pucicom) utkava.ju. dakle, kad je natra,
osnutak osnovan, jos nije platno (bez) otkano;
bez putke ne moze se svrsiti posao. 8.

ISPUClVATI, ispiicivam, impf. 1. ispuciti (kod
b). — U Stulicevu rjecniku: izpucivati, izpucivam,
froq. uz izpuciti. — sasma nepouzdano.

ISPUCI, vidi ispuknuti.

ISPUDITI, ispudim, pf. istjerati, izagnati. —
— Slozeno: iz-puditi. — Od xiii vijeka (rijetko),
a izmedu rjecnika u Danicicevu (,expellere'). Aste
Bogt pomozetB svetomu ti cartstvu ispuditi vraga
tvoga i nasega Urosa ist srsptske zemje. Mon.
Serb. 36. (1258). A oni, ki nisu, izpujeui josu.
Zak. vinod. 71. Izpudit ,scacciare'. S. Budmani
421a. Nedu te izpudit nikad, ali du ti dosadit,
te ces i sam poci ,non ti cacceri, ma far6 tanto
die te ne andrai da per s^'. 428^. Ca ste mi
miloga 'z veze van 'spudili? Jacke. 99. 'Spudi
dicu va tujinu. 298.

ISPUDATI

12

2. ISPUX, a.

ISP"6dATI, ispudam, p/. posve opudati, obi-
skati. — Slozeno: iz-pudati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xvni vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. — U Stulieevu rjecttiku: v. opu-
dati.

b. sa se, refleksivno. — IJ BeUnu rjecniku:
izpudati se .spidocchiarsi, cioe torsi via i pidocchj'
,pediculo8 legere' 699*, gdje se naj prije nahodi,
i u Stulieevu: izpudati se ,pediculis se liberare'.

U Dubrovniku i u nase vrijeme. P. Budmaui.

ISPUDEVATI, ispudujem (?) i ispudevam, impf.
ispuditi. — U Bjelostjenccvu rjecniku: (kajkavski)
izpujevam, izpnjevati ,expello'.

ISPUDiVATI, ispudujem t ispudivam, impf.
ispuditi. — Samo u Stulieevu rjecniku: izpudi-
vati, izpudivam .expellere, depellero' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.

ISPUHANE, n. djelo kojijem se ispuha. —
Stariji je oblik ispuhanje. Ispuhanje, ucinenje
od kriza. B. Kasic, rit. 17.

ISPUHATI, i«pusem t ispuham, pf. slozeno:
iz-puhati. — Akc. je kao kod ispisati i ispitati.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjecniku u Belinu
(izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi' ,detumeo' 675^*),
u Vvltigijinu (izpubati, izpuhivam ,sgonfiarsi,
perdere la sgonfiatura' ,die geschwulst verlieren' ;
i praes. izpusem kod izpobnuti), m Stulieevu (iz-
puhati: 1. ^efflare', 2. ,detamere'), u Vukovu (vidi
kod 3).

1. aktivno.

a. prelazno, puSuci izbaciti, izagnati (Hi iz
svojijeh u.<ita Hi iz cega drugoga). u prvom pri-
mjeru nije dosta razgovijetno znacene, a jamacno
je u prenesenom smixlu. Er su Judi vas smijeh
ispuhali. M. Drzid 399. Gdje obotnica ispuha
pje§6inn na bjelavini. S. ^iubisa, pric. 55.

b. neprelazno. vioze se sto vidjeti samo s toga
sto je naduto Hi napeto jer je puno vazduha, te
kad puiuci iz onoga vjetar izade, onoga nestane;
po tome znaci u prenesenom smislu sto i nestati
u nekijem slucajevima: a) o otoku. vidi u rjec-
nicima. — b) uopce. u Dubrovniku. ,Sve sto je
imo, sve mu je ispuhalo u sampas'. ,Sto mi je
obeco sve je ispuhalo'. P. Budmani.

2. pasivno, vidi 1, a. Da je duh pakleui sa
svom svojom oblastju izpuhan i odagnan po Duhu
Svetomu. A. Kanizlic, bogojubn. 266.

•i. sa se, refieksivno, (n. p. o vjetru) svrsiti
puhane {jer se vas istrosio). — U Vukovu rjec-
niku: '.- ' se, ispuSem se, ispuhao se vjetar
,8ich a, :• ,satis flavisse' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku.

ISPUHA VATI, ispuhavam, impf. ispuhati. —
U Bjt'.lo^tjenceiu rjecniku: vidi kod ispuhnuti, i
u Voltigijinu: praes. izpuhavam kod izpuhnuti.

ISPUHIVATI, ispuhtijem i ispiihivam, impf.
ispuhati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjednika
u Belinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Vol-
tigijinu (praes. izpuhivam kod izpubati), u Stu-
lieevu (izpuhivati, iz]'uhivam : 1. ,8ensim efflare'.
2. jSensira detumere';. Ispuhujem tebe, sva vojsko
sotonska. B. Kasi6, rit. 4Ul.

ISPtlHNUTI, Lspuhnem, pf. jednom ispuhati.

— Sloieno: izpuhnuti. — U BjrT '■ ru rjec-
niku: izpuhnujem, izpuhnuti, iz; n ,efflo';
u Voltigijinu: izpuhnuti, izpuhnujem, izpuhavam,
izpu§em ,soffiar via, o fuora' ,wegblaaen'; u Stu-
lieevu: izpuhnuti, izpuhnujem t izpuhnivam, v.
izpubati.

ISPUHNIVATI , ispuhiiujem t ispubnivam,
impf. ispuhnuti. — U lijelostjencevu rjecniku:
vidi kod ispuhnuti; u Voltigijinu : praes. izpuh-

nujem kod izpuhnuti; u Stulieevu: izpuhnivafi,
izpuhnivam uz izpuhivati, a kod izpuhnuti praes.
izpuhnujem i izpuhnivam.

ISPUKATI, ispucem, impf. 2. ispuknuti. — U
Bjelostjenccvu rjeiniku: praes. izpucem kod iz-
puknuti.

ISPUKAVATI, ispukavam, impf. 2. ispuknuti.

— U Bjelostjenccvu rjecniku: praes. izpukavam
kod izpuknuti, i u Jambresicevu : ispukavam
,evello'.

ISPUKIVATI, ispukujem i ispukivam, impf.
2. ispuknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku: praes.
izpukivam kod izpuknuti.

1. ISPUKNUTI (ispuci 1, ispuknem, pf. slozeno:
iz-piiknuti (puci). — Akc. je kao kod izbjegnuti.

— U nase vrijeme.

a jednom ispucati. Ovo je Hercegnovi, komu
je brstan oblacio ispukle zidove. S. ^j^ubisa, prip.
2. Gradu se vide i sad ispukle zidiue. 47.

b. jako puknuti (o buci), ispustiti buku iz sebe.

— U Vukovu rjecniku: ispuci i ispuknuti ,los-
krachen' ,sonum emitto'. Top ispuce ka' da pro-
grmjelo. Ogled, sr. 201.

2. ISPUKNUTI, ispuknem, p/. iUupati. — Slo-
zeno: iz-puknuti. — U Bjelostjencevu rjecniku:
izpuknuti, izpucem, izpukavam, izpukivam ,evello,
extirpo', iu Stulieevu: izpuknuti ,evellere, extra-
here'.

ISPUKNENE, n. djelo kojijem se ispukne (vidi
2. ispuknuti). — U Bjelostjencevu rjecniku: iz-
puknene, izgulene ,evulsio, extirpatio'.

ISPUJ^^ATI, ispujam, pf. vidi ispajati. M. Eu-
zicic. — Slozeno: iz-pujati. — I u Sulekovu rjec-
niku: ,ausschaufeln'.

1. ISPUN, adj. pun. — Ke mijena se. — Bijec
je stara, isporedi stslov. ispl-Bur.. — Nalazi se
samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom, i
to sa starijem oblikom ispltnt. — Fodaje od iz i
pin nastavkom h. drugi dio va]a da treba shvatiti
kao apstraktni supstantiv, isporedi stslov. razi.-
nolict, sredov^ct, si.vr'i.stt itd. Miklosic (vergl.
gramm. 2, 55; 4, 32) misli da nastavak b stoji
mj. i. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (ispltnb
,plenus'). Ispltnt bese premudrosti. Sava, sim.
pam. saf. 6. Da se daje na vsako godiste odt mo-
nastyirja hrana mertikt svrtsent ispltnt vsemt
zivustiimt vt sijemt pirtgu. Mon. serb. 79.
(1302—1321). Vinu da ima gospodtstvo mi odt
monastira ispltnt sestt adrtfatt svobodneht. 570.
(1411). Svett, svett, svett, gospodt savaott,
ispltnt nebo i zemja slavy jego. 547. (1502).

2 ISPUN, adj. potpun , do, kome nista ne
manka (pisci cesto ovom rijeci prevode lat. ple-
narius). — Nije ista rijec sto 1. ispun, nego su
je pisci nacinili od glagola ispuniti. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu dplenarius').

a. adj. — Komp. : ispuniji (ispunijom. V. An-
drijasevic, dev. 178). Dobiva ispuno prostenje.
A. Gucetic, roz. jez. 55. Izpun Bog, izpun clovik.
M. Alberti 444. Ti sva rados ma ispuna. I.
Gundulic 536. Papa dopusti prostenje izpuno.
I. Drzic 376. Tebi sada ja naricem s blagosovom
mir izpuni. I. V. Bunic, mand. 25. Isprosi mi
ispunu boles od svijeh grijeha. V. Andrijasevii,
put. 25. Uciuiti ispunu pokoru. 106. Da mi
isprosis ispuno prostenje. 106. Tank i ispun
razlog pridati. 135. G ije je prava i ispuna Jubav.
329. S pomnom ispunijom. dev. 178. Dozivjeti
u veselju on 6e ispunu. P. Kanavelic, iv. 470.
Kusaju zdravje ispuno. B. Betera, cut. 34. Ufa'ud,
dobri gospar place da izpune darovat ce. J. Ka-
vadin 83». I od nega (Boga) svaka slava i iz-

2. ISPUN, a.

13

ISPUNITI, 1, b.

puni mir izhodi. S8^. Koji se izpunom kreposti
naresivaju. I. Dordic, salt. xvii. Andeli buduci
izpuni i cjeloviti dusi. 73. Svoju objavi srgbu
izpunn 453. Sin slika izpuna cacka svoga. uzd.
114. Povrativahu se na ispuno zdravje. S. Eosa
96*>. Da mil se poda ispuna vjera. 120^. Da
ispuno ucini se uzgojeiie vase. 148^. U ispuno
podne sunce pomrca. 160*'. Dobar nauk, kre-
posna obicaj, izpuno podlozone voji Bozijoj. D.
Basid 183. Prostene izpuno mojijoh grijeha. L.
Kadid 6. Kad budemo se sjedinili sa svetijem
Jezusovijem srcom po izpunu darovanu sve )u-
bavi. I. M. Mattei 172. Sto prastaju prostena
izpuna? T. Ivanovic 88. Slika ispuna oca ne-
beskoga. A. Kalid 161. Dobar glas vam nosim
i pridavam, glas od ispune radosti. 184. Jedan
cvijet, lijer pitomi, djevstvo ispuno duso i tijela.
431.

b. adv. ispuno, potpuno, posve. — Komp.: is-
punije (V. Andrijasevic, dev. 35; S. Rosa 35^).
Zakone liegove ispuno obsluzujuci. V. Andrija-
sevic, put. 146. Cini da ja ispunije i izvrsnije
budem na nebu odrijesen. dev. 35. Da mogu
tebe ispuno Jubiti. 170. Tezijem miles tva sva-
koja znam izpuno da 'e placeua. B. Betera, cut.
11. Tebe izpuno i razlozno meni hvalit ne bi
mozno. J. Kavaiiin 227. Ne bi sva ma grjesna
dila tim se izpuno ocistila. 431^". Spoznam se
nejaki za ispuno pohvaliti mudros. I. Dordic,
ben. 145. Obsluziti izpuno ovu zapovijed. V.
M. Gucetic 64. Ivatarina ispuno namirena. 194. i
Koje Jezus Hrist poceo je i ispuno izvrsio. S.
Eosa 15b. Ovi^ vijesci oliti za ispunije govoriti
vijestci. 85a. Ce}ad istinito i ispuno zla u srcu.
SO^. Ova molitva jest ispuno bozanstvena. 107^.
Da je ispuno i zadovojno izreci u ispovidi . . .
Ant. Kadcic 211. Ti same, srce moga Boga,
jesi izpuno smirilo priveliku ovu djevu. I. M.
Mattei 118.

ISPUNISTE, n. u jednoga pisea xviii vijeJca
(pisano ispunistje, t. J. ispunisce po cakavskom
govoru) sa znacenem: ispunane. Zapovidit mu
ispunistje stvari. Blago turl. 2, 19. Prava snaga
Krstjanina ne uzdrzi (se) u ispunistju vlastitih
dutjenja, dali u podnasanju uvridjenja. 2, 132.
— nepouzdano.

iSPUNIT, adj. vidi 2. ispun. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (samo adv. ispunito). A izpu-
nito Bog se stuje. J. Kavanin 361b.

ISPUNITE;^, m. covjek koji ispuni. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Belinu
(.adempitore , colui che eseguisce' ,exequutor'
34a; .essccutore' ,executor 293^), u Voltigijinu
(,adempitore, esecutore' ,ausfiihrer, voUstrecker'),
u Stulicevu (v. ispunaoc), u Danicicevu (isplt-
nite|i. jcompletor'). Simi. vtsemi. isplbnite|b bystt.
Sava, sim. pam. sat". 8. Ispltniteju svetyiht za-
povedij jego. Domentijan* 246. Se sutb isplbni-
tejije jevantdelija Hristova. 304. Deateji i is-
plniteji zakona. S. Budinid, sum. 42''. Sluzbe-
nici i ispuniteji Bozji. 129*. Ispuniteji i pod-
ispuniteji zgoru recenih knig. ispr. 131. Djavli
izpuniteji od tvoje pravde. V. Andrijasevic, dev.
166. Dva redovnika odredise imenom od poho-
ditejih, kakono izpuniteje od svetih naredbih. M.
Bijankovic 164. Odredjujemo obrati od kapitula
i klera poiioditeje i izpuni tejo od ovoga skupa.
165. Ispuniteji zapovidi krajeve. Blago turl. 2, 130.
Ispuniteje istih kniga i naredba. Ant. Kadcic 287.
Djavao je tvorac grijeha pomankana i ispunite}
pedopse. J. Matovic 522.

ISPUNITE^jAN, ispunitejna, adj. ii Stulicevu
rjecniku: ,perfuncturus'. — nepouzdano.

ISPtlNITE^^ICA, /. zensko ce]ade koje ispuni.

— U Belinu rjecniku: ,adempitrice' ,exequutris'
34a.

ISPUNITI, ispumm, pf. explere, slozeno : iz-
puniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Ttijec je
stara, isporedi stslov. isplxniti, rus. iicno.iHHTt.

— Izmedu rjecnika u 3Iika(inu (ispuniti, nado-
puniti ,repleo, compleo, adimpleo'; ispuniti, iz-
vrsiti ,snppleo, expleo'), u Belinu (ispuniti, is-
punam ili ispuiiujem ,adempii-e , cioe eseguire'
,exequor' 33^), u Bjelostjencevu (ridi kod ispu-
navati), u Voltigijinu (ispuniti, ispunim, ispu-
nivam ,adempiere, soddisfare, eseguire' ,ausfuhren,
vollziehen'; izpuniti, izpunim, izpunujem, izpu-
navara ,adempire, compiere, far pieno, eseguire'
,anfullen; vollziehen'), u Stulicevu (izpuniti i is-
puniti, ispuiiam ,adimpIero, satisfacere, perficere,
exequi, explere, supplere'), u Vukovu: 1. ,au3-
fiillen (z. b. die stickerei nach innen zu)' ,expleo'.
2. ,erfiillen (den befehl)' ,impleo, facio satis'; u
Danicicevu (ispltniti ,implere').

1. aktivno.

a. u pravom smislu , uciniti da sto (objekat)
bade posve puno. objekat moze biti posve prazan,
te se vas napuniti, ili nije posve prazan, te se
nadopuni (kao n. p. u Gundulicevu primjeru); u
primjerima se ne moze svagda poznati jeli prvo
ili drugo znacene. Sbzdaht sbb hramb Spasovb i
isplbuihi. kbnigami i zavesy i ikonami i sbsudi.
Mon. serb. 66. (1302). Svak se obrni svud i svrni,
na Krstjane Tnrke buni, dokli okolis mjesec krni
u okolisu svijeta ispuni. I. G-undulic 480. Sad
mi kazi koju imas fajdu, kad ti }udma ne ispunis
kajdu. M. A. Eejkovic, sat. Fib. Jer ju (abaj-
liju) nisam bila ispunila,^ sad sam ju ispunila
zlatom (nar. pjes.). 18*. Niovo prazno misto is-
puni nika odicena skerletua crjen. L5b. Eimjani
nastojase, jest istina, da bi mogli izpuniti i za-
suti (propast), ali sve bi zaludu. D. Eapic 238.
Treci die nek ispuni voda. J. S. Eejkovic 370.
Ja cu dati tvoju abajliju . . . pak ti nisam za nu
kazivala, jer je nisam bila ispunila. Nar. pjes.
vuk. 2, 635. — amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri u kojima se shvaca ispunane u metafo-
rickom suiislu. Kada budes ispunil desetinu voca
tvojega. I. Bandulavic 39b. deuter. 26, 12. Da
ispuni dvanaesti sto apostolski. F. Lastric, svet.
13b. Ispunite miru otaca vasi. M. Zoricid, osm.
21. Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira
u vjeri. Vuk, pavl. rim}. 15, 13.

b. u prenesenom smislu, kao izvrsiti, svrsiti.
kod ovoga se vrsena misli svagda da ima neka
potreba (n. p. vola onoga koji vrsi Hi koga dru-
goga, ili duznost, Hi ocekivane itd.) da se ono
izvrsi; ova se potreba shvaca kao neka praznina
koja se napuhuje vrsenem onoga djela, te je po
tome naj cesce objekat rijec sto pokazuje onu
potrebu, rjede samo djelo. — potreba da se vrsi
djelo moze biti: a) voja, zela onoga samoga koji
vrsi djelo, n. }).: an) vo(a, zela uopce. Evo
mnom ne osta ispuniti zeju. H. Lucid 278. Tko
hode sve voje srcu svom ispunit. N. Dimitrovid
12. Da ono das meni, kad ispunis zeju. N. Na-
}eskovid 1, 190. Znam, sto si od vele vremena
zeljela, izpuni sad zeje i budi vesela. 2, 70. U
mlados da mi kugodi vo}u ispunit. M. Drzid 276.
Bogatstvo nijo ino nog voju ispunit. 402. Kako
bi svoju voju izpulnila. F. Vrancid, ziv. 75. Is-
puni svojih ze|. D. Barakovid, jar. 97. Neka
ispuni svu pozudu. Gr. Palmotid 2, 459. Daj mi
ruku, i ne krati pustit obraz eelivati, neka is-
punim srca zoju. 2, 476. Svak zeli svoju voju
izpuniti. S. Margitid, fal. 245. Koji vrh liih
mukom prikom svo'e su zeJe izpunjeli (sic). J.

ISPUNITI, 1, b.

Kavanin 343*. Ispuni tvoju vo}u. J. Banovac,
pred. 29. I odredi tu ze}u ispuniti odma. F.
Lastric, test. 148*. Svoju voju da izpuni. V.
Dosen 184*. Ispunit nasu ozgor recenu zeju. M.
Dobretic. predg. v. Tu sam svoju vo}u ispunio.
Nar. pjes. vuk. 4, 44. Svom sam srcu ie]n is-
punio. 4, 284. — hb) zla ze\a uopce. Da svoje
zalo ispunil bi zejenjo. Transit. 27i>. Usilnu hot
izpuuiti. P. Zoranic l^. Svoju z}itnu hot ispu-
niti. 27'>. Htedi vazda izpuniti nepravednu svaku
ieju. I. V. Bunic, mand. 11. — ccj bluJnost.
Pojdi, bludnice, i neukrocenu voju ispuni tvoju.
r. Glavinic, cvit. 24!"^. Ovako ces i Danicu, kad
ispuniS ze|e ognene, ostaviti kako i mene. G. Pal-
motic 1, 294. Prije neff s mojom vjerenicom svoju
ispuni zeju priku. 2, 261. Da mogu ispuniti svoju
putonu voju. A. Kanizlic, kam. 215. Ispunit
8 riomo putena nashidei'ia. M. Dobretic 571. Is-
puniti § nome svoje bludnosti. 574. - tld) glad.
Hajto, braco, te ih poko)ite, te od mesa ze}u
ispunite. Nar. pjes. vuk. 4, 428. — ee) sJcupost.
Pride v Rim, isplnil da bi skupost. S. Kozicid 43^.

— J'f) zc{a gospodovana. Ispuniti po/.udu svoju
na gospodovane. A. Kanizli6, kam. 616. — go)
gnev, zloha. Ispunise odhodeci vas jid prod put-
niku. B. Kasic, in. 31. Tada na noj plam is-
jiuni tvoga gniva. G. Palmotic 1, 377. Za mod
srzbu ispuniti zoves muza. I. Ivanisevic 167. Oni
bis i gniv, ke suprotiva nemu ispunise. P. Ra-
dovcic nac. 416. Sluge pomamni jos ne ispu-
ni§e po torn 2ede giiiva. F. Lastrid, test. 114a.
Ispunidu razjideiie moje. M. Zoricic, osm. 34.
Ispuniti svoj jid i nezauzdanu srditost. M. Do-
bretid 204. — Da oni zlobu ne izpuni hu. F. Gla-
vinid, cvit. 247''. Vid«?ci progonite| ov'liko mno-
Stvo, pripade so, i za i.spuniti svoju opacinu, samo
ji osam dini sazedi. J. Banovac, razg. 68. — hh)
odluka, misao. Ali se uzdam, da cete ispuniti sto
ste odludili. J. Banovac, pripov. 122. Da ono sto
sam odiucio ispunim. P. Filipovic 57. Da ucinenu
danas odluku ispunim. A. Kanizlid, bogojubn. 22.

— Na uzdano cu sada tebi misli otajno moje od-
kriti, nu mi je pomod tvoja trijebi da ih budem
ispuniti. G. Palmotic 1, 292. Udi| nasu misa' is-
punismo. Grgur iz VareSa 16. — 0) tuda vo(a.
aa) vo(a, z€(a uopce. Da vzmogu isplniti tvoju
voju. Transit. 158. Da se veseju ja i ti, ti moju
•Hpuni, a ja zeju ispunit du tvoju. H. Lucid 196.
Da budem tvoju voju i zapovijed ispuniti. N.
Diriiitrovid 42. Visni Gospod, gospodicne, ce-
stitijem vas vencem kruni i 2elinjo vaSe izpuni.
A. Cubranovid 141. S istim trudom izpuuiti
drazih voju drago i milo. M. Pelegrinovid 196.
Kazp, ino da ne ieli nog' izpunit zeju moju. I.
Gundulid 223. I ovako progovori, da zejenje
carsko izpuni. 447. Isjiuni, Gospodine, negovo
zudenje. I. Dr2id 84. Tim se uputi ispuniti mu
poiiudu. G. Palmotic 1, 158. Nedu stedjet srebra
i zlata za ispunit vai^e 2e]e. 1, 162. Joda ona
joSter bude ispuniti me pozude. 1, 235. Ne6as-
nika liimbonof^a priku voju ispunite. 1 , 381.
Bivsi svako nase htjene on pospijesan ispuniti.
2, 225. Er bih tvoga roditeja ispunio tezijem
voju. 2, 248. Neka te blaga sreda pomaga i tve
pozude ispunit bude! 2, 513. Tada Jezus svu
ne ioju za izpunit... I. V. Bunid, mand. 37. Da
Bog dopusti tu milost, za da mogu izpuuiti i
obslu^iti liegovu svetu voju. M. Bijaukovid vi.
Krsti mene, ja te moju, ter ispuni moju voju.
P. Hektorovid (?; 143. Sto dakle fcini Isus za
ispunit ne (sroje mntere) voju? J. Banovac, razg.
8. Ispunit cu tvoju zeju. P. Kne2evic, muk. 43.
Svaku negovu pozudu, svako pozejenje usiluje
se ispuniti. F. Lastrid, tost. 71''. Ispuniti imam

14 ISPUNITI, 1, b.

voju oca nebeskoga. 102a. Da zeju srca moga
ispunis. 150''. Da tvoju voju mogu ispuniti. I.
A. Nenadid, nauk. 61. Ako on ispuni zoju cara,
on de ispuniti zeju pape. A. Kanizld,^ kam. 384.
Ispunio je obilato voju pape. 415. Nemu voju
da izpuni. V. Dosen 95=i. Hodes da ti se Bog
udij ozovno i da tvoju zeju ispuni. L. Vladmi-
rovid 60. Ako bi Bozju voju ispunili. J. Matovid
403. Zao mu je brata pogubiti, svojoj mladqj
voju ispuniti. Nar. pjes. istr. 1, 51. — amo mozc
pripadati i ova} primjer: Dvorkinice za izpunit
noj tastine. I. V. Buuid, mand. 5. — bb) tra-
zene, mojene itd. Ispltnsu vbsa prosenaja imt
jemu. Stefan, sim. pam. saf. 5. Isplbniht vtse
prosenije iht. Mon. serb. 66. (1302). Akire, sva
ti prosena ispunih. Pril. jag. ark. 9, 137. (1468).
Vitez mu obeca isplniti vse ca ta strasni clovik
pitase. Mirakuli. 2. Bog otac ne krati se ispu-
niti negove molbe. V. M. Gucetid 198. — cc)
odluka. Cesarovu odluku ispuniti hotedi. Ziv.
kat. star. ,1, 223. Nega moju, da on ispuni me
odluke. G. Palmotic 1, 43. Ja du ispunit tvoje
odluke. 2, 223. I izpunis po sve vrime me odluke.
J. Kavanin 51*. — dd) savjet. Kad me tako
svjetujete, grem ispunit vase svjete. G. Palmotic
2, 266. — ee) zapovijed, naredba, poruka itd.
Isplbniti zapovedt apostoltskuju. Danilo 131. Di-
jelimo se mi veseli tvu zapovijed ispuniti. G.
Palmotid 1, 149. Trijeba je nase zapovijedi da
ispunit kderca bude. 2, 235. Izpunices ovu za-
povijed lasno. M. Radnid 390*. Sto se zapovida
umijeno i srcano ispunit. P. Filipovic 13. Da
su ispunili zapovid crkvenu. F. Lastric, test. 187a'.
Krvnicku ovu zapovid ispunise. A. Kanizlid, kam.
18. Zapovid ovu z drage voje je izpunio. 36.
Ne mogase zapovid pape ispuniti. 367. Jeli is-
punio zapovid crkovnu s takom ispovidju. M.
Dobretic 162. Zapovedi Bozije ispuniti. D. Obra-
dovid, say. 11. — Ispunit svak leti sve sto nam
naredi. G. Palmotid 2, 328. Vaja redi, da se
nisu pravo ispovidili, ili da nisu naredbe ispo-
vidnikove ispunili. J. Banovac, razg. 121. Po-
kornici duzni su primit i ispuniti sto im se na-
redi. F. Lastric, ned. 79. Odluci naredbe apo-
stolske ispuniti. A. Kanizlid, kam. 257. Da ue
dadu ispuniti naredene kniga apostolskih. Ant.
Kadcid 287. Ispunio sam naredbu. N. Palikuda
11. — Tvoju du oporuku sveto ispuniti S. ^u-
bisa, prip. 68. Evo me da ispunim prvu po-
ruku. 264. — amo pripadaju i ovakovi x^'>'i'>njeri:
Ispuniti ca Bog govori. Kateh. 1561. E6a. I slu-
§ajudi mloga je dragovojno izpunio. D. Rapid
21. Brze pladaj mene i dru^inu: svakom drugu
po tridest dukata, mene starcu stotinu punijeh.
Ako 1' tako ispuniti nede§ . . . Nar. pjes. vuk.
3, 303. — //) kao tuda zapovijed moze se shva-
titi i zakon. Takoj ispunidete zakon Krstov. N.
Ranina 157''. paul. gal.^ 5, 2. Zakon ispuniti od
krajestva bosanskoga. G. Palmotid 1, 377. Dakle
'e zakon stari u tomu s prvijem redom ispunio.
A. Vitajid, ost. 40. Koji bo jubi iskriiega, zakon
je ispunio. J. Banovac, razg. 39. Za ispuniti
zakoniti nacin, neka Ignatija dode. A. Kanizlid,
kam. 93. Zakon ispuniti blagujudi jaganca. 514.
Izpuni vas zakon i izvrsi sve BoXije zapovijedi.
D. Basic 25. — c) .sto je coijek duzan da uemi,
pa ili se sam moralno vezao, ili mu duznost do-
lazi od zakona. aa) covjek se moze sam moralno
vezati i postati duzan da nesto ucini, i fo n. p.
obecanem. Prizvav pisce isplni obetanaja. S. Ko-
iicid 31». Za to hod' ufanja k moni s srcem
punim, da ti obedanja sva virno izpunim. H.
Lucid 199, Kako vam du izpuniti obedaje sve
juvene. S. Bobajevid 233. Izpuuivsi costito obe-

ISPUNITI, 1, b.

15

ISPUNITI, 2. c.

6anje tvoje. A. Gu6eti6, roz. jez. 91. Verno is-
pulnevsi obecanje svoje poslao jest duha. S. Bu-
dini6, sum. 51*. Da Isukrst obedanje svoje is-
puni i izvrsi. M. Divkovic, bes. 515at>. Nastojat
cu izpunit obecane. B. Zuzeri 153. Sve sto je
obecao ispuni. A. Bacic 74. (Bog) moze ispu-
niti sve sto ode i sto je obedao. J. Banovac,
razg. 10. I ovo svoje obedanje vazda je on is-
punio. 17. Svoja obedana ispunise. A. Kanizlid,
kam. 650. Ne bududi ispunio sto je obecao.
Ant. Kadcid 251. Da je Bog ispunio obedanja.
J. Matovid 326. Znas li, care, sto si obecao?
sad ispuni, vrijeme je doslo. Ogled, sr. 4. Obe-
dana svojega ne ispuni. Vuk, prav. sov. 73. Sto
obcdasmo ispunidemo. S. ^ubisa, prip. 126. —
rijecju. Ne izpuni rijeci koju im je bio zadao.
M. Eadnid b06^. Vaja tvoju rijec da ispunis.
Nar. pjes. vuk. 5, 530. Ispunide Gospod rijec
svoju. Vuk, pavl. rimj. 9, 28. — zakletcom. Is-
puniti zaklotvu ,osservare il giuraraento' ,jusju-
randum conservare'. A. d. Bella, rjecn. 3.50a.
Takvu zakletvu nijesi duzan ispuniti. A. Badid
69. Ispunit zakletvu. Blago turl. 2, 90. Ispuni
sto si se zakleo. Vuk, mat. 5, 33. — vjerom. Da
ju vinca i viru s nom ispuni. Ant. Kadcid 407.
Ispunit onu viru koju je noj zadao. M. Dobretid
421. — zavjetom. Uciniti zavjet, ne hotit ga is-
puniti, grijeh je. A. Komulovid 16. No ispuniti
zavite. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1702. 16. Na-
prav'te mu zgrade svete, ter u nima izpunite sve
zavjete. I. V. Bunid , dubr. 5. Ckniti ispuniti
zavjet, vazda jest grijeh. S Matijevid 51. Is-
pune zavite svoje. A. Kanizlid, fran. 76. Ako
si taki zavit ucinio, izpuni ga. And. Kacic, kor.
131. Da virno ispune zavite poslua. I. J. P.
Lucid, nar. 117. Hode junak zavjet da ispuni.
Nar. pjes. vuk. 5, 832. Ako Drusko ne ispuni
ovaj moj zavjet. S. ^ubisa, prip. 206. — ugo-
vorom. Duzan si po ugovoru sve ispunit. A. Badid
113. Ovo je niov ugovor na vincanu, koga ako
ne ispune, sagrisuju ... J. Banovac, razg. 79.
Dosli su da ucinen ugovor ispune. A. Kanizlid,
kam. 754. — bbj uopce duznost, drzanstvo. Koja
(bozicna noc) za Adama Bogu dug ispuni H.
Lucid 279. Ako li ne ispune duznosti svoje H.
Bonacid 118. Da razumimo nasu duznost, koju
va}a ispuniti, ako zelimo nase spasene dostignuti.
J. Banovac, razg. 72. Odma posluh ispuni. pred
79. Ispuniti vlastita drzanstva svoja. I. A. Ne-
nadic, nauk. 92. Ti nedes ukazati i ispuniti
duznost sina. A. Kanizlid, utoc. 99. Da po noj
moremo dvostruku duznost nasu ispuniti. bogo-
Jubn. 58. Duznost svoju da izpune. V. Dosen
217''. Ne mogu ispuniti djelo\ana i drzanstva
Judi zdravijeh. J. Matovid 476. Ako bude posluh
ispuniti. M. Dobretid 498. Ispunio si duznost.
D. E. Bogdanid v. Kako ce ikad modi misnik
zadovojuo ispuniti ovu svoju duznost. I. J. P.
Lucid, bit. 66. Koji pomankali bi izpuniti ovu
duznost. nar. 60. Ne mogu prignuti da ispune
svoju duznost. Grgur iz Varesa lOci. I hrisdansku
duznost ispunimo. Ogled, sr. 490. — amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemii je rijec o oso-
bitoj duznosti: One legate i mise kojeno ne is-
puniste. J. Banovac, pred. 4. — cc) i pukora
se moze shvatiti kao osohita duznost. Ako bi
umrl ispunivsi pokoru. Narucn. 913'. Pokoru za
grihe ispuniti. A. Georgiceo, pril. 34. Ispuniti
pokoru. H. Bonacid 102. Ako mi naredis po-
koru koja se more podniti, ja du je ispuniti. M.
Zoricid, zrc. 123. Ozalosti se mnogo, jer pokore
ispunit ne more. 236. — dd) i u ovakovijem
primjerima moze se shvatiti vrsene kao moralna
duznost. Vse da vrtsite i isplunite. Mon. serb.

417. (1442). Bududi isplnil delo svoje. Transit.
14. Ne moze svrsiti ni ispulniti oficij. S. Bu-
dinid, ispr. 158. Dobru rvaiiu rvah, tezanje is-
punih. I. Bandulavic 17*. paul. 2tim. 4, 7. Koje
vladane ispuni Mauro s neizrocenom pomnom.
I. Dordid, ben. 31. Sin Bozi sva ova podpuno
ispuni. J. Filipovid 1, S''. Hodu svaka pocisto
izpuniti u ovim dilovani. M. Zoricid, osm. 2. Za
podpuno izpuniti isti posa'. aritm. 7. Ne uvridi,
dal' okruni milost, pravdu kad izpuni. V. Dosen
224^. Murat dade oblast Mustapi. da ispuni sve.
And. Kacid, razg. 97. Bi li ga (sakramenat)
mogao ispuniti s perom oli s cistom sibicom?
Ant. Kadcid 178. Ne biti vridan za ispuniti dilo
od zenidbe. 455. Drugo je vincat se a drugo je
posli ispunit vincane. M. Dobretid 476. Ispuniti
sveto i spasovno oprarie u krsteiiu. J. Matovid
154. — nesto je osobito u ovom primjeru: Koji
su ime pastira nosili a nisu dili ispunili. D.
Eapid 7. — d) rjede se upotreb^ava kad nije
moralna duznost, i to kad je subjekat vec naumio
da ono vrsi Hi ga poceo vrsiti itd. Prija nego
himbu budu ispuniti u dilo. A. Vitajid, ist. 173.
Ko izpunise dva Mehmeta, krvolije oba kleta.
J. Kavanin 238b. Ispuni oncas sto zudjeni jos
ti samo mir zabav|a. P. Sorkocevid 586^. — e)
prorocanstvo, nada itd. K6 (ufanje), molim, an-
jelska tva lipost ispuni, za da se nebeska uredba
napuni. H. Lucid 187. Uze tri ucenike, da pismo
ispuni. F. Glavinid, cvit. 83^. Ispuniti ono pro-
rocanstvo Isaino. F. Lastrid, test. IIO^.

e. kao dopuniti (vidi drugo znacene kod a),
ali u prenesenom smislu. a) kao dopuniti (koje
vidi pod b)), naknaditi uopce. Nedostattctnaja
istpltnite. Mon. serb. 100. (1330). Ja nisam
prisal razoriti zakon nego isplniti. Korizm. 91a.
Oposteni ga u trudih i ispuni trude negove.
I. Bandulavic 237*. sap. 10, 10. Da je covjek
stvoren za ispunit i za nadomjerit rasap od
anjelske naravi. M. Orbin 14. Cjelovito izpu-
nide (Bog) sve ono sto bjese neizvrsno od na-
ravi. 210. Hvala visnijem od nebesi, ki su danas
ispunili sto ti... poceo jesi. G. Palmotid 2, 151.
Ispuni ti moja pomankanja. L. Terzid 80. Jesam
pripravan ispuniti joste sto ostaje. M. Lekusid
46. Ucini zakon novi, ne za razrusiti stari nego
za ispuniti. F. Lastrid, ned. 297. Ja du medu
to ulisti k nemu, ter du potvrdit i ispuniti go-
vorene tvoje. And. Kacid, kor. 218. Za one koji
su pomrli viruje se da je crkva sveta za ni is-
punila. M. Dobretid 80. Da ispunimo nedostatak
vjere nase. Vuk, pavl. Isol. 3, 10. — u ovom
primjeru stoji kao naknaditi s dativom: Da (covik)
ispuni Bogu za uvrideiie ucineno protiva nemu.
J. Banovac, razg. 241. — b) cesto o broju, vre-
menu, godinama. Onde vidi se da zloba isplni
vrst. Narucn. 59*. Malo dan ispuni narod prez
Jubavi. D. Barakovic, jar. 32. Kad vrime ispuni.
56. Kano da bi hotio ispuniti broj griha svojih.
A. Kanizlid, kam. 141. Dokle god ne ispuni
svoji godista. M. Dobretid 317. Zloda koja bi
ispunila niovu dob i godine. 567.

3. pasicno.

a. vidi 1, a. Pokriva ju (vjecnicu) sa syih
strana svila zlatom izpunena, na razlike slike
tkana. I. Gundulid 432. Tu je tvoja vjerenica
svakijem dobrom ispunena. Nar. pjes. vuk. 1, 53.
Ispmiena zlatom zezenijem. 4, 62.

b. vidi 1, b, a). Biti ce ispuiieno zudenje moje.
M. Jerkovid 97. Da ostane ispunena slavna odluka
ne. B. Betera, or. 17. Osvadivsi se od bludnosti
brezakonito ispuiiene s zarucnicom. I. J. P. Lucid,
razg. 46. Ispunena ze{a. Vuk, nar. pjes. 1, 432.

c. vidi 1, b, b). Komu je iskana pravina i ne-

ISPUNITI, 2, c.

16

ISPUNOST

ispltnena mu bude, da stane i da ucini pravinu.
Mon. Serb. 24. (1234—1240). Zapovid negova bi
isplnena. Transit. 260. Sto jo odredjeno medu
vi§nijem bogovima,, sila je, da je ispuneno i da
svrhu 8V0JU ima. G. Palmotic 2, 80. Svagdi ova
naredba nije ispunena. Ant. Kadcid 42. Ne-
kako nai ova molba ostane onda neispunena.
Vnk, nar. pjes. 1833. 4, 13.

d. vidi 1, b, c) i d). Scijenu i Jubav neizro-
6enu u djelijeh f-es izpunenu brzo vidjet. G.
Palmotic 2, 301. Zenidba sastav)ena i ispunena
medu liima tilesno. M. Dobrotic 428

C. vidi 1, b, e). Kako je dobro 'splneno to pro-
roSastvo. Korizm. 45*>, Tako bi stvorono i iz-
puneno na glavi negovi proklectvo uciiieno od
otca I'legova. Dukjanin 30. Ko su ispunena pro-
ro6anstva tijeh proroka. G. Palmotid 2, 87. Koje
obecanje izpuneno jest tilesno u apostoli. F.
Lastric, test. 16*. Evo dakle ispuneno proro-
ianstvo proroka. 6lt>. San nesridnoga Barde je
ispunen. A. Kanizlid, kam. 142. Nije li ispu-
neno ovo ofiitovarie? S28.

f. vidi 1, c. Otb toga da ti ne udri.zimo vsega
ni mala, nt da ti podamo vse isplbrieno. Mon.
eerb. 23. (1234—1240). 06e se na isti nacin go-
dine za mane redove da je sedam ispunito. A.
Ba6ic 4o9. Da se ne ima posvetilisde ostaviti
neispunnno. Ant. Kadcic 52.

li. sa se.

lU pasiv}io. — lemcdu rjecnika u Belinu (,adem-
pirsi, effettuarsi' ,impleri' 34^) i u Vukovu: ,voll
werden' ,impleor' (mjesec, covjek u obrazu).

a) vidi 1, a. Myi ispltnihom se svetago duha
blagodeti i veselija. Mon. serb. 140. (1348). Kada
se (mjesec) ispuni. S. Mencetid 49. Planine de
ee sravnati, a doline ispuniti. M. Divkovid, bes.
28". Da se ne bi ispunila mjesta od raspa od
anjela. M. Orbin 62. Neka ispune se prodoli.
S. Rosa 4.5a. Kada se prazua pribivalista u ne-
besih izpune. D. Rapid 5.

b) vidi 1, a, n) i b). Na ti se nacin litjenje
Bo/jo ispuni. A. Gucetid, roz. joz. 147. Vas kolik
puk zavapi u sve glase, da so voja bozja izpuni,
docim lijepu lijopa da se. I. Gundulid 170. Da,
k'o u miru uz vil moju zejenje se me izpuni,
tako vlas tva da u pokoju cestitijom nas vijencom
kruni! 176. Zasto, ako tva vlas hajo, da im se
ispuni zeja prika, taj cas samo carstvo ostaje
bez uzdanijeh svojih svjetnika. 499. Da se is-
puni sve sto u sebi mislim. G. Palmotic 1, 327.
Kad se ispuni moja odluka. 1, 355. Ispunit de
se ca godi zapovi§. B. Krnarutid 28. Nek se
izpuni ne smiSjenje. J. Kavanin 254^. Da se iz-
puni hotjene visne pravde. I. Dordid, salt. 86.
Ko god svete zcje umije nebosima upraviti, sada
poznam, da de mu se izpuniti. A. Boskovideva
20. Da so ispuni odredene Boije. A. Kaniilid,
kam. 19. Koji hotijau da se posli smrti niova
voJa ispuni. 143. Da lie (duse) zudba ima se
ispuniti. J. Matovid 110. Zakon . . . mogao bi se
ispuniti. 322. Da bi se izpunila voJa istoga.
474. Ispunile se sve nogove 2e)e. L. Radid 28.
O da bi mi se ispunila molba! D. Danicid, jov.
6, 8.

c) vidi 1, b, c). Kako de se ispuniti obedanje
oca Jova? G. Palmotid 2, 484. Vazda va|a da
se ispuni (zakletva). A. Badid 70. Kad vrime
pristupi, da se ispuno obetaria. I. J. P. Ludid,
razg. 7. — nmo maze sjiadati i ovo: Ova prijetiia
da se ispuni. G. Palmotid 2, 310.

(I) vidi 1, b, d). Ako izgube, tve se osvete
bez tve §tete ispunide. 1. Gundulid 502. Koja
80 ostavo i ne ispuno. A. Badid 211. Da so ima
ispuniti dilo. J. Banovac, blagosov. 345. Zarad

kakva posla koji se bosim nogam ne moze is-
punit. P. Filipovid 31. Budud da se isto upi-
tarie more izpuniti i po upravnoj i po ukrivnoj
trojici. M. Zoricid, aritm. 93. Koje se (odrisene)
u svako vrime moze podiliti i ispuniti. Ant.
Kadcid 18. Da se ta zonidba ne ispuni. M. Do-
brctid 437. Pocese opisivati dogadaje koji se is-
punise medu nama. Vuk, luk. 1, 1.

e) vidi 1, b, e). Tada se ispuni ono ca bise
V psalmu. Narucn. 27^. To se cini da se isplni
pismo. Korizm. 93''. Podobase ispuniti se vsim
ka pisana sut. 99''. Tada se svakolika zlamenja
od staroga zakona izpuniso. A. Gucetid, roz. jez.
94. Tada se ispuni Antona prorocanstvo. F. Gla-
vinid, cvit. 183''. Neka bi se pismo ispunilo. L.
Terzid 24. Dok so sva ispune prorocanstva. F.
Lastrid , test. 104''. Bududi se ispunilo svido-
canstvo s. Ivana. 332''. Izpuniti de se radosno
prorocanstvo. A. Kanizlid, kam. vii. Ispunise
se u nima one rici Davida. 834. Ispunise se
rici one po Davidu recene. utoc. 15. Bududi
do§lo vrime, da so izpuni prorocanstvo Akije pro-
roka. And. Kacid, kor. 231. Dok se ne ispune
tri navistena. M. Dobretid 576.

/; vidi 1, c, a). Andeli nas cekaju neka se
stota nih po nas ispuni. B. Gradid, duh. 82. Ne
ima se posli iz nova krstiti. nego samo izpuniti
ona okolostaiia. M. Dobretid 32. De je nuzno
da se ispuno slogovi (u xyesmi). Vuk, nar. pjes.
1824. 1, 24. Dodato je ,i' da se ispuni stih.
nar. pjes. 1, 45.

g) vidi 1, c, h). Ispltnivgu se jemu 37.momu
letu. Sava, sim. pam. saf. 3. Isplnivsi se 30 let.
Pril. jag. ark. 9, 94. (1468). I potle se ispunise
dni od ocisdenja Marijo po zakonu Mojseovu.
Postila. Z3a. Elizabeti tada ispuni se vrime da
porodi sina. FflS'. Doklo se ispuni broj bratje
vase. M. Divkovid, bes. 33^. Ispunili so jesu
dni da porodi. 74*. Dokle se broj od izabra-
nijeh ne bude izvrsiti i ispuniti. M. Orbin 192.
Kada so vrime ispuni. A. Vitajid, ist. 242. Kako
djavao bise rokao, da de dodi po lioga, kad so
ovo vrime ispuni. J. Banovac, razg. 82. Kada
se bise ispunilo 50 dana. A. Kanizlid, kam. 534.
Kad se puna ispuni nodeja. Ogled, sr. 115.

b. refleksivno. Svakom raskosom i bludom iz-
punite so. F. Vrancid, ziv. 25. Ako zudis da se
ispunis ovoga prislatkoga mlijoka bozanstvenoga
razmisjanja. P. Baksid 4. J^ubav neizvrsna bjeso
za ispuniti se s bozanstvenom ^ubavi. J. Ma-
tovid 68.

ISPUNIT;^IV, adj. koji se moze ispuniti. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. Procosi ispunitjivi
to jest esekutorijali. S. Budinid, ispr. 130.

ISPUNIV, adj. u Stulicevu rjecniku hod is-
punjiv. — nepouzdano.

ISPUN^^IV, adj. u Stulicevu rjecniku: (Ham-
parskom grijeskom) ispunijiv, ispuniv ,exequens,
replens'. — nepouzdano.

ISPUNOST, /. osobina onoga §to je ispuno. —
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,plo-
nitudo' 564a) gdje se naj prije nahodi, u Volti-
gijinu (izpunost ,adompimonto' .anfiillung') , u
Stulicevu (iplenitudo, perfectio'). Za vedu izpunos
od razumjena. I. Dordid , salt. 11. Velicina od
kreposti, izpunos od razbora. xix. Stedi ispunos
od pravoga poniienstva. ben. 77. Stvorise se
slicni rieniu u ispunosti od dobrociiiona. 150.
Da ga Jubite bez pristaua 3 izpunosti od srca.
D. Basid 162. U izpunosti pak vremena posla
mu dadko nebeski iz svoga skuta sina jodinoga.
298 — 299. Primio jo cijelu ispunost duha. S.Rosa
55». U nemu sva ispunost bo^anstva pribiva.

TSPUNOST

17

ISPUNATI, 3.

941'. Srce sjedineno sa sobstvom rijeSi vjecne,
boraviste izpunosti boXanstva ... I. M. Mattel
131. Evo s cesa sad Boga uziva u velikoj iz
punosti jubavi. 153. — U ovijem primjerima
znaci: ispunane. Jakost koja nas slobodi suprod
protivnosti na izpunost vo|e Bozje. T. Ivanovic
9. Na izpunoat recenijeh drzanstva nasijeh. 66.
Na izpunost iiegova hotjenstva. 93.

ISPUNOVATI, ispunujem, impf. ispuniti. —
Na jednom mjestii^ xvi vijeka. Koja isplnujuci
svet matke svoje. S. Budinic, sum. 126*.

ISPUNALAC, ispuiiaoca, m. covjek koji ispuna.
— U Stulicevu rjecniku: ispunalac i grijeskotn
ispunaoc ,exequens, satisfaciens, executor'.

ISPUNALICA, /. zensko cejade koje ispuna. —
U Stulicevu rjecniku (uz ispunalac).

ISPUNANE, n. djelo kojijem se ispuna. — V
Stulicevu rjecniku i u Vukovu.

ISPUNATI, ispuham, impf. ispuniti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Mijec je stara, isporedi
stslov. isplxnati, rus. Hcno.;iHHTb. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,adempire, ciofe eseguire' ,exequor'
33''), u Stulicevu (,adimplere, exequi'), u Vukovu
(vide ispunavati s primjerima iz narodnijeh pje
sama: I riscansku vjeru da ispunas. I riscansku
vjeru ispunajte), u Danicicevu (ispltnati ,implere').

1. aktivno.

a. vidi ispuniti, 1, a. Svetyj duht siloju svo-
jeju bezmertnoju ispltnaase stkroviste blagyiht
samemt Gospodemt stkrbveno Jubestiimt jego.
Domentijana 133. Tuj spavaju tri mi sinka i
tri kcerce koji cijelo majke srce i svu kucu is-
puiiaju. P. Preradovid 84.

b. vidi ispuniti, 1, b, a). Putevne pozude zejcm
ispunaju. B. Gradii, djev. 98. U mladahna svoja
lita svako od vas, lipe raoje, zeje ispunaj slatke
svoje. I. Gundulid 382. Svaka je dpbit mila i
draga s kom ispunas tve pozude. G. Palmotic
1, 3o6. Izpunaju nihova ze}ena. M. Radnic 20LK
Kada im pomai'ika jakost izpunati nihovu zlocu.
232a. Ispunati svoje opake hoce odluke. A. Vi-
tajic, ist. 149b. Nemojte ispunati pozude od
tijela. I. Dordic, ben. 93. Ispunati opaku voju
vasu u nenavidostma, u srcbam i osvetama. F.
Lastric, ned. 17. Imaju svjetovni nasljednici raz-
bluda, s kojijem neciste zeje izpunaju. D. Basic
8. Izpunati moje gresne pozude. Misli. 11.

c. vidi ispuniti, 1, b, b). Ispunati sve koliko
ono sto ona prostenja nareduju. A. Gucetic, roz.
mar. 22. Vo|u tvoju do smrti ispunati. roz. jez.
205. Ne izpuiia nih testamente. I. Drzic 159.
Mi negove svete odluke ispunamo svi naredno.
P. Kanaveli6, iv. 139. Ispunaju u ovomu zapo-
vijed. M. Radnic 27*. Izpuna hotene otca ne-
beskoga. 403". Naredbe ispunati. B. Betera, cut.
61. Pakao negovu pravednu voJu izpuna. I. Gr-
licic 231. Zle ze}e gresnicima ne izpuna kr«>.'
od rftb' "I. Dordic, %'alt. BBS. S,ado ispunam
opdene pozude. ben. vii. Ne ispuna ono ca mu
redovnik naredi. H. Bonacic 98. Obsluzujuci koja
se u deset zapovidih uzdrze vo}u Bozju ispunamo.
J. Filipovic 1, 400^. Dubra dila jesu cinena za-
konita kojim ispunamo i obsluzujemo zakon i
zapovidi Bozje. F. Lastric, od' 19. Koji cine i
ispunaju vo}u Bozju. 249. Nisu niovi nauka is-
punali. ned. 8. Ispunajudi uiove naredbe. 133.
Ne ispuha ono sto mu ispovjednik naredi. I. A.
Nenadic , nauk. 168. Zapovidi I'lihove svrseno
ispunajuci. A. Kanizlic, fran. 121. Promisjao je
da ispuna voju otca svoga. uzr. 111. Srameci
se izpunat zakon Bozji. D. Basi6 172. Ufam da
ce u naprijeda s vodom pomnom izpunati recenu
zapovijed. 320. Dakle ne ispuna crkvenu za-

IV

povid koji u drugoj crkvi izvan zupne pricesti
se? I. Velikanovi6, uput. 1, 534. S krepost6u
ispunajudi rije6 negovu. J. Matovic 23. Ispu-
najuci i zakone s prosenem i molbam zadovojnim.
M. Dobretid 495. §to ti je pomankalo, cim si
sluzila Boga i izpunala negove zapovijedi? Misli.
59. Slu§aju ali ne ispunaju. A. Kalid 30. Vode,
vjotri, ogni negovu rijec ispunaju. 573. Ispuna
dobrim ze)o tvoje. D. Danicic, psal. 103, 5. Pop
ispuna svakom tu zeju. S. ^jubisa, prip. 54

d. vidi ispuniti, 1, b, c). Ufamo da i.aamt jo§tE
boje ispltnate i tvorite nere se udrtzi u poveji.
Spom. sr. 1, 92. (1408). Pokore svoje zadovojno
ne ispuna ni svrsuje. A. Gucetic, roz. mar. 40.
Ko ne ispuna zavite. H. Bonacic 67. Ovu duznost
koju poznajete izpunate li? J. Filipovid 1, 40*.
Kad pokoru ispunamo. 3, 186'>. §to su druge
ucili ricma, nisu oni dilom ispunali ni obslu-
2ivali. F. Lastrid, ned. 17. Nepomja juska ne
bi nikada nasla vrimena ispunati ono sto nas
zaduzuju dvi recene zapovidi. 124. Koji godi
se ne usiluju svojije duznosti svrhu mladije is-
punati. 132. Dili ne ispuna pram vama ono sto
se pristoji sinovom. 200. Na vrime pokoru na-
redenu ispunati. M. Zoricic, zrc. 227. S nima
izpunate vasa drzanstva. D. Basid 298. Oni dakle
ne ispunaju svoju duznost. Blago turl. 2, 29. Da
bi ovo drzanstvo ispunali. J. Matovid 152. Is-
puna stvari bozanstvene koje obedava. 155. Iz-
punajudi obecana. 347. Pomnivo ispunamo, ako
su kojagod od nih ostavjena po smrti. 371. Is-
punamo ovo djelo od zafale zaradi svijeh svetijeh.
440. Ako kad pomisli na stvari dobre, rijedko
izpuna. 468. Niti ispuna svoje duznosti. M. Do-
bretid 384. Koji izpunaju sluzbe i zabave kogagod
obvjetovaiia. I. M. Mattei 218. Nek u nemu mi-
slima i |ubavi ustarien budem izpunati sva naoja
drzanstva. 292. Eeci kako to drzanstvo ispunas.
A. Kalid 292.

o. vidi ispuniti, 1, b, d). IsplBnajustu kra-
JevBstvu mi prednuju |ubovt i obtdinu z gradomt
Dubrovnikomt. Mon. serb. 188. (1378). Duzni
smo takoder i one molitve ispunat koje se vodo
puta naviscuju. J. Filipovid 1, 330". Zmije po-
cese Bozju osvetu ispunati. V. M. Gucetic 9.
Posao zarucnikov ispunajudi. F. Lastrid, test.
372a. Koji posao mnogo posteno i lipo ispunase.
M. Zoricid, zrc. 46. Ispovid kakovu crkva is-
puna. I. J. P. Lucid, nar. 19.

f. vidi ispuniti, 1, c. Nedostatky roditejb svojiht
ispltnaje. Mon. serb. 49. (1261). Nedostattctnaja
ispltnajuste. Dec. hris. 63. Izpunam one na tijelu
momu koja mankaju muci Isukrstovoj. S. Mar-
gitid, fal. 74. Svitlost pripovidana, p^rdpomagase
i ispunase. F. Lastrid, test. 231''. Vjeru s dje-
lima od Jubavi ispuhajGT J. Matovid 33. Rodi-
toji niovi ispunaju ono, sto oni ne mogu po sebi
-S'iovati. M. Dobretid 35.

3. pasivno. Ovo prorocanstvo izpuneno jest
isti dan duhova i sada se izpuna svaki dan u
svih ucenicih Isukrstovih. I. Velikanovid, uput.
1, 215.

3. sa se, pasivno. Tolikyjo radosti isplbnaasta
se duseju. Domentijana 120. Velika diva ispltna-
justa se o nemt. 120. Da se isplbna i navrb§a
jakoze jests ustav)eno. Mon. serb. 139. (1348).
Jeda li ko rokom slovo se ispuna. S. Mencetid
57. U kom vrimenu voja izpuna se jago. F.
Glaviuid, cvit. 149b. Ovo se izpuna svaki dan.
M. Radnid 65^. Ovo se ispuna u Jubavi svi-
tovnoj. 378a. u nemu izpuna se voja Jubovnika.
I. Dordid, salt. 325. Ovo pokaraiie ispuna se u
svim ostalim (zenam). J. Filipovic 1, 80'». Druga
je korist ovako Boga molit, zasto se ispuna ne

ISPUl^ATI, 3.

18

ISPUNIVATI, a.

samo svitovaiie nasega spasiteja nego joste i ne-
gova zapovid. 1, 330a. Vo}a Bozja pe izpuna sc
brez nas nego po nama. 1, 400*. Cinena zako-
nita po kojim se ispunaju i obsluzuju zapovijedi.
F. Lastri6, od' 56. Zasto ova dragovojno pri-
majuci s ustrp]enem, ispunaju so zapovidi Bozjo.
284. Da se svaki dan ispuna medu pravovirnim
ono obeiane. test. IG''. S poniznim se posluom
ispunaju i obsluzuju (zapovidi). 7Ua. Da se ne
ispunase ze{a negova od mucenistva. ad. fi2b.
Ispuna se u svemu voja tvoja. ned. 239. Vidi-
6emo da se ispuna svrha Gospodinova. 272. Imaju
znati, da se ova zapovid ispuna osobito virom.
316. Sada se ispuna prorocanstvo. V. M. Gu-
cetic 124. Iladuju6i se, da se u noj vrsi i iz-
puna voja Bozja. A. Kanizlic, fran. 66. Proro-
canstvo . . . poce se ispunati. S. Rosa 41^. Oni
cine da se negovi odgovori vise puta ne izpunaju.
L. Kadman 9. Od klanana Bozjega koje se is-
puna s vjerom. J. Matovid xix^'. Ostali sakra-
• menti ispunaju se sluzenem materije. 193. Ovo
drzanstvo toliko se lijeno ispuna u crkvi. 155.
Jere se sakramenat ispuna s posvedenem. 228.

ISPUNA VANE, n. djelo kojijem se ispunava.
— U Vukovu rjecniku.

ISPUNA VATI, ispunavam, impf. ispuniti. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedti rjecnika u Bjelostjencevu (izpunavam,
izpuniti, v. nadopunavam. 2. v. nadomescam) gdje
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. izpu-
navam kod izpuniti), u Vukovu (,erfullen' ,impleo',
of. ispunati, ispunivati). Da se izpunava negovo
zelene. A. J. Knezovid 51. Za koje nijedan da
se nema protiviti, negol svaki zapovest izdatu
da ima ispunavati. Glasnik. ii, 1, 103. (1808).
Ispunavajte se dubom. Vuk, pavl. ef. 5, 18. Skiit
mu ispunavase crkvu. D. Danicic, isai. 6, 1. Da
se vasa ze}a ispunava. Osvetn. 5, 93.

ISPUNENE, n. djelo kojijem se ispuni. — Sta-
riji su oblici s -nije i -nje. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu (ispunenje), u Belinu (ispunenje ,exe-
cutio' 33''. 293t>), u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Danicicevu (ispltncnije ,complementum'). Daje
isplfcienije neoskudtno. Mon. serb. 9. (1222 — 1228).
Vt nacetakt otbca, vt ispltnenje sina i svetago
duba. 105. (1333) u poznijem prijepisu. Od iz-
lizenja sega lista do ispunenja 10 let. Mon. croat.
69. (1447j. Priseze da to s ispunenjem skoro
skoro bude. M. Marulic 9. Konac ili isplnenje
zakona. Postila. PS*. Ova Jubav jest ispunenje
i izvrsenje zakona. §. Budinid, sum. 27''. Da-
juci ispunenje tim osudom. ispr. 133. Ispunenje
prorocaSstsia Mikee proroka. B. Kasi6, is. 5. Obe-
cavaju6i bez ]s|rQHenja. zrc. 45. U ispuiienju od
dobrijeh nadahnutja. T'Sftv U mjeri od izpuiienja
od doba Isukrstova. M. Orbin 214. Ako hoces,

Gospodine, pedipsati mene za ispunenje gribo^ medu rjecnika u Belinu (praes. ispunujem kod
mojib. M. Jerkovid 100. Za boje ispunenje od '~ti*puniti), u VoUigijimi f«;: nes. ispuniy^m kod is-

sodmi, tridesoti i ua ispunoiie godine. 239. Tri
su dila u sakramentu pokore, t. j. skrusene, is-
povid, i ispunene pokore od misnika naredjene.
245. Zadovojno ispunene duga pravdi Bozjoj.
J. Filipovic 3, 186^. Za ispunene onoga sto je
prorokovano. F. Lastric, tost. 110*. Ispunene
prve i drugo zapovidi Bozije visi doisto o ispu-
nenu trece. ned. 124. Naredene pokore u dilu
ispunene. svet. I'll^. Po ispuiienu duznosti svojo.
138''. Ispunene pokore od ispovidnika naredene.
A. Kanizlic, bogojubn. 114. Stari zakon imade
zavrseiie i ispunene od spasiteja. Ant. Kadcic
99. Jezivost od zla ispunena svoga bozanstvenoga
posla. 229. Da grisnik otezati bude ispunene
toga odriSena. 273. Priprostrano je ispunene ove
zapovijedi. J. Matovic 366. U izpunenu i obslu-
zenu onijeb zapovijedi. 485. Dilo prvo jest vin-
cane a dilo poslidne jest ispunene zenidbom. M.
Dobretic 476. Ako bi u ispunenu ove naredbe
nepomnivi bili. I. J. P. Lucie, nar. 63.

ISPUNEVANE, n. djelo kojijem se ispunuje
(od ispunevati). — Stariji je ohlik s -nje. Koje
stoji u ispuiievanju svega onoga. I. T. Mrnavic,
ist. 156.

ISPUNEVATI, ispunujem, impf. ispuniti. —
Od XVI do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. ispuniti s dodatkom da se nahodi u
pisca kajkavca Muliha). Ispuiiuje se prorocastvo.
Anton Dalm,, nov. test. 19. Imamo tako svr-
sevati i ispunevati. S. Budinic, sum. 28'>'. Ki
ne ispunuje zavite svoje. Nauk brn. 64''. Ovo
prorokovanje ispunevase se dio za dijelom. B.
Kasic, fran. 148. Da se pocine ispunevati obja-
vjenje. 156. Putovati pute Bozjo i izpunevati za-
vite. A. Georgiceo, pril. 94. Ogaii bozanstvene
Jubavi ispunevase u nib ono ... P. Baksic 169.
Pocne to ispunevati. P. Radovcic, ist. 91. Odluci
u sebi stanovito ispunevati . . . 188. Ke imaju
ispunevati. 215. Da grisnici izpunuju svoju zlobu.
nac. 47. Ispunujuci se dil riihove osude. 265.
I sada vidimo da se to ispunuje. A. Vita}ic, ist.
29. Ispunevati zavite ucinene. 191. Odluku svoju
ispunuje. 361. Ispunevati uzroke smrtne velike.
A. d. Costa 1, 39. Bi li moga misu govoriti oil
drugi red ispunevati? Aut. Kadci6 26. Ispu-
nevati svoju oblast. 35. Misnik ne ispunujuci
ove prikladne vrste boje. 88. Ispunujuci smradnu
bludnost. 250. Ispunujuci prvi put dilo od vin-
cana t. j. sastajuci se u jmti. 409. Ispunevati
svoju oblast. M. Dragicevic OS.

ISPUNIVANE, n. djelo kojijem se ispunuje
(od ispunivati). — U Vukovu rjecniku.

ISPUNIVATI, ispunujem i ispunivam, impf.
ispuniti. — isporedi ispunevati. — Akc. je kao
kod iskazivati. — U nekijeh se pisaca nalazi
grijeskom -n- mj. -n-. — Od xvii vijeka, a iz-

moje pozude upisah ovo libarce. V. Andrijasevic,
dev. V. U ispunenju od svijeb zeja. put. 232.
Do ispunenja svoj pozudi. P. Kanavelid, iv. 567.
Mnogi ne dopiru na izpunerie svetoga evandelija.
M. Radnic 397''. Odlucena nece doci na izpu-
nene. 422a. Pokle jos smo daleko od izpunenja
od nase po2udo. M. Bijankovic 9. Ispunenjem
od vrimena kazuc slavu. A. Vitajid, ist. 189*.
U izpunenju svojib zeja. J. Kavanin 20''. I cinio
si sto ti 'e drago na izpunenje tvojih svojvoja.
399''. Koji bo jubi iskrnega zakon je ispunio;
ispunene zakona jest jubav. J. Banovac, razg.
39. Sve vrime uzdrzati se brez naslada tilosni,
i ispunena nage voje i prignutja. 184. Ali se
taka misa ne moze odluciti za mrtvo u dan treci,

puniti ; praes. izpunujera kod izpuniti), u f^ukovu
(ispunivati, ispunujem, vide ispunavati).

a. aktivno. Ispunivati dobra nadahnutja. B.
Kasic, zrc. 129. Svjete negove ispunivabu s po-
sluhom. I. Dordic, ben. 31. Svoju zeju od do-
biti ni svojijem trudom ni tudom krvi ne ispu-
niva. B. Zuzeri 7. Da oces imati koju sluzbu
koju znas da no mozes izpunivati. A. Ba6ic 228.
Ne izpunuje zapovidi crkvene. 323. Isputiujudi
ona koja su zapovidena u zakonu. 400. Ogan
bozanstvene jubavi ispunivase u nib ono §to ne
mogase naravno stvorenje. M. Lekusic, razm. 130.
Ispunivajudi dilo zeuidbeno, ne ispuniva se dilo
krstjansko. J. Banovac, razg. 80. Ako ne ob-
sluzis zapovidi Bozije i s. majke crkve, cinedi

ISPUNIVATI, a.

19

ISPUSTITI, a.

dila krstjanska, i ispuuivajuci svitovana evan-
delska, 100. Koji uskrsnu ispovid ucini i pri-
cesti se u grihu, ne ispuAiva zapovidi crkvone.
234. Rokavsi misu od svetoga onoga dneva is-
puniva duziiost. 239. Ukazujo misnik, da ispu-
niva onu oblast datu mu od Isukrsta. 246.^ Is-
punivat dila milosrda. J. Filipovi6 3, 332a. Covik
viran ispuniva svoje obedane. P. Knezevid, osm.
385. Isukrsfc dobrovojno ispuniva svakn negovu
zeju. V. M. Gucetic 107. Gelati zapovid krajevu
izpunivaju. A. J. Knezovid 167. Putenu brigu
ne ispunujte u pozolenu. M. A. Rejkovid, sat.
A7a. Da vo}u negovu izpunujemo. B Leakovid,
gov. 135. Evo vam ovom kniXicom ispunujem
tu zeju. Viik, nar. prip. i.

b. sa se, pasivno. Sva koja su u zakonu za-
povidona ispuriuju so. A. Badid 1. Izpunuje se
duznost. 342. Jer se ispuniva zapovid Bozja.
J. Banovac, prod. 31. Nego se je u nami izpu-
nivati pocelo ono. J. Filipovid 3, 43*. Nek se
ne ispuniva neprijatejska vo|a. A. J. Knezovid
XXIX. Poco se izpuiiivati svrhu Davida proro-
canstvo Natana proroka. And. Kacic, kor. 199.
Druga jo korist ovako Boga molit, zasto se is-
puniva ne samo svitovane nasega spasiteja . . .
L. Vladmirovid 72. Da so negova sveta vo|a
svagdi i u svemu svrhu nas citavo izpuni na
zemji kakono se od andela u nebesih izpunuje.
B. Leakovid, nauk. 418.

ISPUPCINA, /. mjesto ispupceno. — Ujednoga
pisca nasega vremena. A preko kosfciju zategnuta
koza, nezalozena punodom, pravjase ispupcine
pune nesarazmernosti i rugobe. M. P. Sapcanin
1, 126—127.

iSPUPCITI SE, ispupcim se, pf. (o cejadetu)
poloziti se fnauznak) taico da pupak ostane na
visoku. — Akc. je kao kod izgaziti. — Postaje
od iz i pupak nastavkom i. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku (,sich so setzen odor legen
dass dor nabel zu oberst kommt' ,umbilicum pro-
tendo'). — U prenesenovi smislu kaze se i o dru-
gome, kad stoji uzdignuto u vis kao da je na-
duto. Kora mu tako rumena i ispupcila se, da
kad ozgo dunes cisto se razlista. M. P. Sapcanin
1, 34. — Fart, praet. pass, ispupcen upotreh]a-
vaju pisei osobito kod kiparske i druge radne
kad je sto prema ostalome uzdignuto. Ispod kraja
negova bijahu ispupcone kao jabuke svuda u
naokolo po deset na jedan lakat. D. Danicid,
Icar. 7, 24. Ispupcen, bot. (pupcast), lat. ,um-
bilicatus'; arch. ,erhaben, erhoben' ; ispupcena
rezba ,basrelief, flachrelief , fro. ,bas-relief', egl.
, low-relief ' , tal. ,bassorilievo' ; ispupcena slika,
tal. ,cameo' ,erhobenes bild'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. ,Convesso', fis. ,bokat, izbocen, is-
pupcen'. 176*.

ISPUPITI SE, ispupim se, pf. u Vukovu rje6-
niku: cf. pupa, a kod ovoga ima: (u Boci) ne-
kaka trava u koje je korijen otisao u zemju doje
upravo ; djeca ogledaju ovu travu koje do iscu-
pati upravo s korijenom i vukudi je gore go-
vore; ,Ispupi se, pupo, na majcino mlijeko'.

ISPURAK, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Ispurakt. S. Novakovid, pom. 134.

ISPURGATI, ispurgam, pf. iscistiti. — Slo-
zeno: iz-purgati (tal. purgare). — U rukopisu
dubrovackom xvi vijeka. Da izpurga privarku i
grijeh. Zborn. 44t>.

ISPUSNIK, m. (ojarcu) nacineno po lat. ,emis-
sarius', vidi lev. (3mojs.) 16, 20 — 28. — Nacineno
od ispustiti nastavkom tn-iki.. — Na jcdnom
mjestu XVIII vijeka. Posvetiliste jarca izpustnika

koji jevrejskim imenom jarac Ilazazel zva§e se.
I. Velikanovid, uput. 3, 317.

ISPUST, m. uprav djelo kojijem se ispusti,
upotreplava se u osobityem znacenima. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (1. marva
nema ispusta ,hat keinen platz um dahin aus-
gelassen zu werden' ,pascuum'. 2. dao mu ispust
,gelegenheit verschaflfen zur flucht' ,fugae copiam
fecit').

a. djelo kojijem se kome dopusti da izide, da
pobjegne. No cekah ispusta. tako tqj od mono
tko vidi, svak usta, jak da nas lav zdone. da nu
sve upusti, a za mnom potece, tore glas izusti:
,Utedi ned', re6o. §. Mencetid 33 — 34. u nase
vrijeme cesto kao objekat s glagolom dati (vidi
u Vukovu rjecniku). A na kuli vrata otvorila, te
Arapu ispust ucinila. Nar. pjes. stojad. 2, 129.

b. na jednom mjestu xvii vijeka prema lat.
emissio. Izpusti tvoji nisu drugo nego vodke od
rairisa. I. Ancid, vrat. 105 — 106. cant. 4, 13.

c. mjesto kamo se ispusti stoka da pase (vidi
u Vukovu rjecniku), pa i uopce pasiste, ispasiste,
niva, ledina. — Od xviii vijeka. Oni su ispusti
nam lipe plodove povracali. F. Lastrid, test. 396'>.
Oni ispusti iliti nive neposijane. 396t>. Vididu
mloge ispuste i ledine. 396^. Zemja na ispustu
kod kuce. Sr. nov. 1868. 513. Nego de biti is-
pust volovima. D. Danicid, isai. 7, 25. Ispust
(u Srbiji) poje, prostorija gdje pase stoka. ,Ovom
selu nezgoda za stoku jer nema ispusta'. M. Ru-
zicid.

d. rupa, jama, jarak kuda se izlijeva voda
s po}a da se susi. — U jednoga pisca Slavonca
xviii vijeka. Nacinajud nim ispuste duge. J. S.
Rejkovid 42. Nit sa strana noj , ispuste tvore,
kud bi vode oticale doli. 111. Nima (vodama)
pravi s mekota ispuste. 418. — 7 u Sulekovu
rjecniku: ,ableitungsgraben; ausflussloch'.

ISPUSTI SE, ispiizem se, pf. vidi ispuznuti
i izpuznuti se. — Slozeno: iz-pusti. — Akc. je
kao kod ispresti. — U Dubrovniku od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izpustit se
,cader dalle mani, dalla borsa, o in simil modo'
,decidore' 156t>) gdje se naj prije nahodi, i u
Stulicevu (ispustiti se Hi ispustiti se ,scender
sdrucciolando' ,labendo, dilabendo descendere' pri-
pada amo a ne pod ispustiti : u Dubrovniku se
grijeskom dodaje po drugi put ovakovijem gla-
golima nastavak ti, vidi P. Budmani, dubr. dijal.
rad. 65, 175 br. 114, pa je Stulli pomijesao is-
pusti s ispustiti). Ispuze mu se iz ruka i pade.
1. Dordic, ben. 198. Izpuze se na svijet. S. Rosa
183b.

ISPUSTITI, ispustim, pf. pustiti sto (objekat)
iz mjesta (vise Hi mane zatvorena) gdje je ono
do onda bilo. — Slozeno: iz-pustiti. — Akc. je
kao kod iznositi. — Bijec je stara, isporedi stslov.
ispustiti, rus. HcnycTiiTt. — Cesto se kaze i sa
-st- mj. -st-: ispustiti, vidi kod pustiti. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu (ispustiti, pustiti , fa-
cere ut decidat, vol facere ut elabatur aliquid'),
u Belinu (izpustiti ,mandar fuoi'a' ,emitto' 457=*;
,lasciar in liberta' ,liberare' 437^), u Bjelostjen-
cevu (vidi kod ispustati), u Voltigijinu (izpustiti
,lasciar cadere , lasciar fuora, desistere' , fallen
lassen, auslassen'), u Stulicevu (izpustiti i ispu-
stiti, ispustam ,sinere aliquem egredi, sinerc ali-
quid decidere, emittere, ejicere aliquid'), u Vu-
kovu (ispustiti i ispustiti ,auslassen' ,dimitto'), u
Danicicevu (, emittere').

a. aktivno. a) u naj uzem smislu, otvorivH
ruku, pustiti ono sto se drzalo u ruci. Izpustit
iz sake. (D). Poslov. danic. 36. Udi} ispusti

ISPUSTITI, a.

20

ISPUSTITI, a.

dukat a uzme jabuku. F. Lastric, ned. 331. U
ruci mu casa vina bjese, od jada je casu is-
pustio. Nar. pjes. bo». 287. Ne ispusti lov iz
ruke. Ant. Kadcic 218. Zadrijema momce, pa
ispusti gonge. Nar. pjes. vuk. 1, 492. U tome
se mene zadrijema, te ja casu iz ruke ispustili.

2, 101. Onda ona verige ispusti. Nar. prip. vuk.
199. Stevan ispusti nesmisjeno oglav iz ruke. S.
^iubisa, prip. 33. — i metaforicki, kad je objekat
sto umno. ,Hotje visoke Kartagine vlas iz ruka
ispustiti. Ct. Palmotic 2, 102. Izpusti iz svoje
ruke Gospodin andele na nebesije i Judu u apo-
stolstvu. M. Eadnic 475a. — if) subjekat moze
biti i zivotina kad sto drzi u gubici, u k}unu,
u pangama itd. Oral velik mimo lete i jajce is-
pusti na krilo Filipovo. Aleks. jag. star. 3, 225.
— amo pripada i ovo: AV je zmaju zeda do-
dijala , ispod krila ispusti djevojku. Nar. pjes.
vuk. 1, 163. — c) ce^ade (a i zivotina) moze is-
pustiti sto je u nemu bilo, Hi sto se shvaca da
je u nemu bilo jer iz nega izlazi; objekat moze
biti i umno sto, te se moze kazati i metaforicki
i u prenesenom smislu. tako se moze n. p. ispu-
stiti: a(i) glas,rijec,uzdah,jauk itd. Razbojniki.
malt glast ispusti, nt veliju veru obrete. Mon.
Serb. 567. (1389 — 1405). I doli sad jedva glas
ispustiv rece. Alek. jag. star. 3, 228. Ona uz-
dahnuv glas izpusti : ,Mnokrat prikle mi'. J. Ka-
vanin 61*'. Kad ispusti te glase. I. Dordid, ben.
33. — Jos ne bjeh iz usti dobro ric ispustil. Gr.
Driid 394. Ne bud', rece, zamireno da obslu-
2njuc ric ne ispusti. I. Ivanisevid 203. Jedan
besidi, i ispusti jednu ric. J. Banovac, razg. 64.
Niti poslim ovog on izpusti rici. A. J. Knezovic
179. I ne izpusti rijeci iz usta. D. Basi6 100.
Iz dno srca s usdasima rijec je ovako ispustila.
N. Mar6i 45. — Ispustiti ce beside mudrosti
svoje. I. Bandulavid 2.50*. ecclesiastic. 39, 9. —
Ako bi koju psovku i izjjustili, i to bi u ritko
i 8 oprezom bivala. B. Leakovid, gov. 238. —
Tko prode ovudaj, vruc uzdah izpusti, i reci :
,Bog ti raj dusici dopusti." N. Najeskovic 2, 126.
Cesar gorki uzdah tad ispusti. P. Bogasinovic
19- A ja nijesam izpustio s moga srdca uzdah
raili. A. Vitajid, ost. 112. Skrusen uzdah kad
izpusti. J. Kavanin 312^'. Pak izpusti uzdah iz
dno srca svoga. I. Dordic, uzd. 36. — Neto uz-
dabne, vaj izpusti, mnokrat Bozju milost stice.
J. Kavanin 64>'. Tim kad jedno vaj izpusti, tja
iza dna srca svoga. 434^ — hh) dusa, duh
(= umrijeti). vrlo cesto. Da predi. neju ispustu
duhB moj. Sava, sim. 11. Da umre, tere duh
izpusti. N. Najeskovic 2, 61. Por s kona upade
.se, zlo dusu svoju i.spusti. Aleks. jag. star. 3, 295.
Vincenco moledi duh svoj izpusti. F. Glavinic,
cvit. 31a. Sudac cini ga palicami biti, dokle
dusu ispusti. 95a. Car duh izpusti. B. Krnarutic
35. Dusu izpustih, du§e drage. J. Kavanin 198=*.
Nezin brat k materi po ognu dotrca i kod lie
8 velikom radostju duh blazeni izpusti. J. Ba-
novac, razg. 68. Usiluje me dusu ispustiti. A.
Kani21i6, kam. 894. Isus prignuvgi glavu duh
ispusti. utoc. 325. To izusti, dusicu izpusti. And.
Kacic, razg. 47. Vaja da odmah ispusti dusu.
M. A. Ee)kovic, sabr. 36. Da Jesus ispusti duh.
J. Matovic 45. U petak ispusti duh na krizu.
56. Ispusti svoj duh u ruke stvoriteja. I. J. P.
Lu6i6, izk. 23. To izusti, a dusu ispusti. Nar.
pjes. vuk. 1, 239. I dusu je, kudka, ispustila.

3, 362. To izusti, dusicu ispusti. 3, 513. Isus
opet povika iza glasa, i ispusti dusu. Vuk, mat.
27, 50. — cc) vlaga, smrad. Vlagu svoju ispu-
stise. I. Jablanci 84. — Ispusti is sobo 1 necist
smrad. Korizm. 26*. — dd) ima se u misli

objekat p.dac, te se upotrcbjava kao pristojnija
rijec mj. p.dnuti. Kazali nekakome koji je neho-
tice ispustio pa se stao vrdeti da bi }udi rekli,
skripi stolica. Vuk, poslov. 216. Pripovijoda se
kako je nekakva devojka nehotice ispustila pred
proscima, pa prosci udarili natrag od prosena.
179. — ^ee) pogled. Gdi ric i pogled jednaga is-
pusti. S. Mencetid 67. — ff) suze (isporedi f)).
Vruje od suz izpustivsi. P. Zoranic 2^. Koje
uzdahe, suze koje on ispusti od veselja! P. Ka-
navelid, iv. 211. Oni groznijeh ispustise rijeke
od suza. 597. Hude zvijeri na te pjesni ispu-
stise suze svoje. J. Palmotic 231. — d) u sirem
smislu, kao izbaciti. Ispustiti trjeskove ,fulmen
jacere'. A. d. Bella, rjecn. 333'^. Izpustiti stri-
jelu jscoccare, si dice d' arco, o simile' ,emitto'.
655^. Desnica ti usanula ruka iz koje si strole
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Pa iz ruku kople
ispustio. Nar. pjes. petr. 2, 542. Pa ispusti kopjo
ubojito a kobili izmedu usiju. Nar. pjes. vil. 1867.
362. — e) kad je objekat celade Hi zivotina a sub-
jekat je celade, smisao je da ispustanem objekat
dobiva slobodu koju do onda nije imao (n. p.
jer je bio zatvoren). aa) objekat je ce]ade; naj
usee je suzan Hi celade na kojiyod nacin za-
tvoreno Hi liseno slobode. cesto se metaforicki
kaze da je objekat bio u ruci Hi u rukama sub-
jektu. Sego vt rukahb jemse, jedinemt. casomt
ispustihomL. Domentijan^ 20. Nijesi dobro uci-
nila, budud ziva iz desnico oca tvoga ispustila.
Gr. Palmotic 2, 387. Kad izpusti duga iz robstva
svo'e pradjede. I. Dordid, uzd. 132. Iz suzanstva
(ga) gorka izpusti. salt. 357. Hotio bih djevice
iz svetijeh svojijeh zatvora izpustiti. B. Zuzeri
240. Da mi dades i tri kule blaga, ne bih tebe
junak ispustio. Nar. pjes. vuk. 3, 344. Daj mi
nadi od tavnice kjuce, da ispustim dvadeset su-
zana. 3, 362. I trideset ispusti suzana. Nar. pjes.
juk. 114. U koga bi staresine knezinu dosli i
javili se, pak bi ih zive ispustio, izgubide zivot
svaki takovi. Djelovod. prot. 160. On i lepo is-
pusti s oruzjem i sa svim liiovim imaiiem. Vuk,
grad. 113. Pasi nije nikako milo bilo da Milosa
ispusti iz ruku. 120. — in sirem smislu. Koja
drzi u kudi bludnika i nije ga izpustila. I. Drzid
124. Blazen Adam, Maren, . . . kih izpusti van
Dalmacija. J. Kavanin 314'^ Da ispovidnik ne
ispusti pokornika, ako je pripravan barem koju
malu pokoru primiti. Ant. Kadcid 354. — bb)
objekat je zivotina. Kuda vlastite ovce ispusti,
prjed riimi otide. N. Eanina 140i>. joann. 10, 4.
Ne hti lava da izpusti, da inim loce krvi virne.
J. Kavanin 216*. Izpusti starac Noo iz korabjo
jednu golubicu. D. Basid 62. Ondi mogu se ovce
na pasu ispustiti. I. Jablanci 140. Ovce bleje,
pogleduju na mo, kad du nima jagiiad ispustiti.
Nar. pjes. vuk. 4, 38. Pa opet ispusti golubicu
iz kovcega. D. Danicid, Imojs. 8, 10. — /) objekat
je sto zitko, §to se ucini da tece, otvoriosi mu
put. Izpustiti vodu ,aquam remittore'. A. d. Bella,
rjedn. 28*. Ispusti malo u dasu toga vina. Z.
Orfelin, podr. 127. — tako se moze i drugome
krv ispustiti. OH bi mu je (krv) tko nehote is-
pustio. Ant. Kadcid 30. — (f) o sjemenu, drvetu
itd. kaze se da ispusti klicu, mladicu itd. Posli
klicu da ispusti rada, sime kvasi naj prije u
vodi. J. S. B,e}kovid 45. Trisna baScom da no
stoji sama, medem jedno na drugo promince, da
sto brze ispusti mladice 14S. Sitno ori, podrjaj,
ir zubi, po noj sime i na ridko gubi da ti more
lozice ispustit. 173. — Ji) u prenesenom smislu
(metaforicki, kao puatiti iz ruke). aa) o mate-
rijalnom dobru, kao izgubiti. Zasto mi ne ktijudi
izpustiti nista vrimenitoga, gubimo mlogo puta

ISPUSTITF, a.

21

ISPU§TElSfE

vici'ia. F. Lastric, od' 236. Za ne ispustiti blaga
i bogastva, zatvore se vrata od Jubodija. ned.
128. Zato se boji, da no ispusti sto 'e stekao.
130. Da ga (dohodak crkveni) ispusti. Ant. Kadcid
23. — bb) objekat je sreca. znacene je izgubiti,
Hi se slivaca u metaforickom sntislu prema e) aa).
Za ludos vodekrat ispuste srjfidu, koju kad lioce
ne mogu iihitit. M. Dr^id 206. Ne ispusti srede
tvoje. G. Palmotid 2, 18. — cc) ohjekat je vri-
jeme. znacene je: jmstiti da vrijeme prode bez
koristi. Vrimo u vitar ne ispustiti. P. Knezevid,
muk. 4. Obedajrao, naj mani cas vrimena brez
ploda ne izpustiti. D. Rapid 150. — amo moze
pripadati i ovaj primjer (moze se shvatiti i kao
da je u metaforickom smislu prema e) aa)): Is-
pustiti prigodu ,occasionem praetermittore'. J.
Stulli, rjecn. kod ispustiti. — nije posve isto u
ovakovijem primjerima u kojima ispustiv znaci
sto i: nakom. Ispustiv sedara dan. D. Barakovid,
jar. 21. Ispustiv malo dan. 39. — i) ne uciniti,
propustiti, izostaviti. Da nije tebi ni§ta trudno,
nista tesko ^radi nega ucinit ali ispustit. A.
Kalid 140. Cupaj, grecaj i sebi osvoji, jer ako
to ispustis odvise, ono tvoje vede se ne pise. J.
S. Ecjkovid 326. tako se kaze n. p. : ispustiti
rijec itd. (u govoru), rijec, slovo itd. (u pismu).

— k) u ovom primjeric s objektom vjera znaci:
ostaviti. Eisdansku vjeru ispustiti. Pjev. crn. 14^.

b. pasivno. Iz vedra neba svrveni trisk iz sina
oblaka izpusden. P. Zoranic 35^. Iz svjetovne
ove tamnice slobodni su izpusteni. B. Zuzeri .883.
Strela iz luka ispustena. J. Rajid, pouc. 1, 5.
Ispusteni posao srpna kolovozom nadomisda se.
J. S. Eejkovid 824.

e. sa se, refleksivno, cesto u osobitijem zna-
cenima.

il) izici, odijeliti se, ostaviti mjesto (koje stoji
u gen. s iz). Iz vedra neba oral izpustiv so. P.
Zoranic 28a'. u kolu de biti moja majka, stara
de se ispustiti majka, pa de ulest u bijele dvore.
Nar. pies. here. vuk. 8.

b) kao iskaliti se. Ma zalos proz me usti u
ovake se tuzbe izpusti. I. Dordid, uzd. 87.

c) zaptistiti se, zanemariti sebe Hi svoj posao.

— U Vukovu rjecniku: ,sich verwahrlosen' ,ne-
gligo rem meam'.

d) izmrsaviti (u lieu). — U Vukovu rjecniku:
on se malo u lieu ispustio, t. j. izmrsavio. —
moze biti da amo pripada i ovaj primjer: TJ
kojoj sam tavnov'o tavnici, Bog ti ne d'o onde
tavnovati ; podavno se jesam ispustio, te s' umio
i kosu obrij'o. Nar. pjes. vuk. 3, 134.

ISPUSTOSITI, ispustosim, pf. posve opiisto-
siti. — Slozeno : iz-pustositi. ^- U Stulicevu rjec-
niku: izpustositi, izpustosujem t izpustosivam, v.
cdpustositi.

ISPUSTOSIVATI, ispustosujem i ispustosivam,
impf. ispustositi. — U Stulicevu rjecniku: praes.
izpustosujem i izpustosivam kod izpustositi.

ISPUSCA-, vidi ispusta-.

ISPUSCEVATI, ispusdujem, impf. vidi kod
ispustivati.

ISPUSCiVATI, vidi ispustivati.

ISPUSITI, ispusim, pf. slozeno: iz-pusiti. —
Akc. je kao kod izgaziti.

1. aktivno.

a popusiti (n. p. lulu) do kraja. — U Vukovu
rjecniku: n. p. lulu ,ausrauchen' ,fumando con-
sumo', cf. popusiti.

b. izagnati, istjerati. — U Dubrovniku od xviii
vijeka. Ludi bezsvjesni Adam do je (priliku
JBozju), ispusio je za jednu jabuku. A. Kalid 6.

3. sa se, refleksivno, kao izvjetriti, ali u pre-
nesenom smislu. Ispusila mu se je glava ,es hat
in seinem kopfe ausgespuckt'. ti Sulekovu rjec-
niku kod ,ausspucken'.

ISPUSTANE (ispusdane), n. djelo kojijem se
ispusta. — Stariji je oblik s -nje. — Tzmedu rjec-
nika u Vukovu (ispustano i ispusdane). Mnozim
naudi rici ispusdanje. M. Marulid 128.

ISPUSTATI, ispustam, i/n^j/. ispustiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — I u stokavaca (ne samo
u cakavaca) nalazi se sa -sd- mj. st: ispugdati.
— Bijec je stara, isporcdi stslov. ispustati. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (1. izpusdam,
izpustiti, t. j. dole iz visine pusdam ,demitto,
deorsum mitto'. 2. izpusdam, van pusdam ,Gmitto,
dimitto'), u FoZi«<7j/mM (izpustati ,rilasciare; sva-
porare, sfogare' ,auslassen ; ausrauchen'), u Stu-
licevu (izpustati i ispustati ,sudare, liquorem
quemcunque sensim emittere, efficere ut gutatim
vel pedetentim effluat') , u Vukovu (ispustati i
ispusdati ,auslassen', dimitto'), uDanicicevu (,emit-
tore').

a. aktivno. Dobart glast ispustaj ott ustt
svojihb. Phys. nov. star. 11, 198. Glas ispusta,
zvat mene srdaccem. S. Moncetid 269. Vajmeh
zavapivsi, duh ispusta kako ptica. M. Vetranid

1, 322. I evo izpusta iz sebe on vrudi od ogna
gorusta uzdah. H. Lucid 201. O ^oro ka pri-
svijetlo ispusta sunacce nami van. N. Dimitrovid
25. Koji na jedno uho slisaju a na drugo ispu-
staju sto slisaju. M. Divkovid, bes. 2313'. Ne
samo ne pozna me za Danicu gusar kleti, neg
iz ruko ispusta me. G. Palmotid 1, 318. Smrtna
zmija ijod ispusta, kad se pocne razgrijevati.

2, 29. Vik nemojmo ove hvale ved iz ruka ispu-
stati. 2, 386. Blagouhanije ispustaje. GJasnik.
32, 264. (1634). Radi grdobna vona koji van is-
pusdase. P. Radovcid, nac. 508. Sud kamenit
uzdrzi vodu a izpusta vino. M. Radnic 320a. iz-
pusta golubicu. S. Margitid, fal. 109. Glas is-
pusda milostivi, ter mu ovako odgovara. A. Vi-
tajid, ost. 279. Izpustah iz usta neke rijeci. D.
Basid 216. Nitko ne moze izpusdati dobra cr-
kovna. A. d. Costa 1, 267. S ovim ricima duh
jedva izpusdajuci. I. J. P. Lucid, razg. 97. Sto
na jedno uho primaju, to na drugo ispustaju.
J. Rajid, pouc. 2, 120. Ne ispusta izpred ociju
Boga. 2, 153. Ali nijesmo, brate, drijemali, ni
iz ruku casa ispustali. Nar. pjes. vuk. 2, 100.
Ode Mara prokletoj tavnici , pa ispusda suzne
nevojnike. Nar. pjes. petr. 1, 245. Pa otvori na
tamnici vrata, te ispusta brata rodenoga. Nar.
pjes. srem. 9. Kako se savijaju, mlad svoju is-
pustaju. D. Danicid, jov. 39, 6. Navlas ispustajte
rukoveti. rut. 2, 16.

b. sa se, refleksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (ispustati se i ispusdati se, 1. ,sich
verwahrlosen' ,negligo me'. 2. u lieu ,mager
werden' ,macresco'). Ott rukt iht ispustajet se.
Domentijanb 117. Nu taj rijec se ne ispusda da
kraj sina nije Jubio. A. Vita|id, ost. 31.

ISPUSTAVATI, ispu§tavam, impf. ispustiti. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz ispuitati). Mno-
zijeh zitna Batalide svoga iz krila ispustava. G.
Palmotid 3, 57^. Od straha i bolesti jedva rijeci
izpugtava. B. Zuzeri 126. Cijed psovaka koje
cesto iz usta izpustavase. D. Basid 321. Ispu-
stava iz sebe njeku vrhunaravnu krepos. A. Kalid
190.

ISPUSTElSrE, n. djelo kojijem se ispusti. Na
krizu, u ispustenu duha. J. Banovac, blagosov.
268.

ISPUSTIVATI

22

ISEED

ISPUSTIVATI, ispustujem i ispustivam, impf
ispustiti. — Ake. je kao kod iskazivati. — Od
XVIII vijeka (ali vidi i daje). Isukrsfc izpustuje
Pavla, da utece kroz prozor. V. M. Guceti6 14S.
Slu§o je on, ali kroz jedno uho je prime a kroz
drugo ispustivo. A. Kalid 153. — Mogla bi amo
pripadati i ova dva primjera (prvi iz xvii vijeka),
ali je veca prilika da su od inf. ispuscevati. Is-
pu§cajuci svoju prisvetu dusu. P. Eadovcic, nac.
458. Dan dnevu ric ispusduje. A. Vita}i6, ist. 57".

1. ISPUTAN, ispufcna, adj. kqji je izvan puta.

— TJ Stulicevic rjecniku: ,fuor di strada' ,devius'
8 dodatkom da je uzeto iz brevijara.

2. ISPUTAN, isputna, adj. koji putujuc brzo
smrsavi. J. Grupkovi6.

1. ISPUTITI, ispiitim, p/. ukazati kome (objektu)
put, dovesti ga na pravi put, i u prenesenom
smislu: nauciti ga sto ce kod kakva posla raditi,
da mu dobro uspije. — Slozeno: iz-putiti (vidi
uputiti). — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nasc
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. Isputit koga,
uvesti (,introducere') koga u sud, u kog velmoze
itd. J. Grupkovid.

2. ISPUTITI, isputim, pf. zaputiti, zamrsiti,
u preneseyiom smislu: uraditi posao sto nista ne
vrijedi, izgovoriti svasta bez smisla. — Slozeno:
iz-piititi. — Ake. je kao kod izgaziti. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

ISPUTNIK, m. u Stulicevu rjecniku: isputnik
i izputnik ,digrediens, discedens', gdje ima i is-
putovnik s istijem znacenem. — oboje nepouzdano.

ISPUTOVNIK, m. vidi isputnik.

ISPUZATI, ispuzem, pf. puzuci izici. — Slo-
ieno: iz-puzati. — Akc. je kao kod izgrtati. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
1. jhinauskriechen (wie die kinder)' ,erepo'. 2.
,hinaufklettern' ,enitor, erepo'. Opaze da hote pi-
lici iz luskina skoro ispuzati. I. Jablanci 155.

— Sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao i
aktivno. A ja sam se ispuzao na vrh duda,^ da
me ni motkom nije mogla dohvatifci. M. P. Sap-
canin 1, 49.

ISPUZIV, adj. koji lako ispuzi. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,clie facilmente scorre o scappa'
,dilabidus'.

ISPUZIV ATI, ispuzujem i ispuzivam, impf. is-
puzjeti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izpuzujem,
izpuzeti ,prorepo, sensim in lucem prodeo', i u
Stulicevu: praes. izpuzujem kod izpuzeti.

ISPUZJETI, ispuzim, pf. vidi ispuzati. — Slo-
ieno: iz-puzjeti. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (po istocnom govoru
izpuzeti, vidi kod ispuzivati) gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (izpuzeti, izpuzujem ,pro-
ripere, oriri' 8 dodatkom da je uzeto iz Jlabde-
liceva). Cudim se kak' ste me svezali : da sam
tica, ne bih izletio, da sam zmija, ne bih ispuzio,
da sam vila, ne b' se otrgao. Nar. pjes. kras.
1, 17.

I8PUZNUTI, ispuznem, pf. jednom ispuzati.

— isporedi ispusti. — Slozeno: iz-puznuti. —
Akc. je kao kod izginuti. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (ispuznuti, iskliznuti
,elabor'), u Bjelostjencevu (izpuznujem, izpuznuti
iz ruk ,elabor e manibus'), u Stulicevu (izpuznuti
1 ispuznuti, ispuznujem i ispuznivam ,labi, eii'u-
gere').

a. aktivno. Ispuzoge sva criva negova. I. Ban-
dulavii 198a, act. ap. 1, 18. (visa je pjrilika da
ovaj primjer pripada amo nego pod ispusti se).
Ispuznut iz kucice. S. Rosa 184*. Obe o6i na

dvor izpuznuse. M. A. Eejkovic, sat. I8'>. Izpuz-
nuvsi izpod vladana dobrodjeteji. J. Rajic, pouc.
1, 79.

b. sa se, rejleksivno, s istijem znacenem kao
i aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
puznuti se ,cader dalle mani, dalla borsa o in
simil modo' ,decidere' 156''; izpuznuti se, izpu-
znivam se .sguizzare, proprio de' pesci' ,elabor'
676^), u Voltigijinu (izpuznuti se. izpuznujem se,
izpuznivam se ,s<;ivolare sdrucciolare, scapucciarn'
,stolpern ; ausglitschen'), ii Stulicevu (ispuznuti
se, ispuznujem se uz ispuznuti). Dona se voda
svakolika izpuze. And. Kacic, kor. 106 (vidi sto
je kazano kod Bandulaviceva primjera pod a).

ISPUZNIVATI, ispuznujem i ispuznivam, impf.
ispuznuti. — Aktivno samo u Stulicevu rjecniku:
ispuznivati, ispuznivam, freq. uz ispuznuti; kod
ovoga ima praes. ispuznujem i ispuznivam, a kod
ispuznuti se praes. ispuznujem se. — Rejleksivno
u Belinu rjecniku : praes. izpuznivam se kod iz-
puznuti se, i u Voltigijinu: praes. izpuznujem
se i izpuznivam se kod izpuznuti se.

ISRAEL, m. vidi IsraiJ (jJO latinskom obliku).

— Od XVII vijeka. Poslusaj, Israelu, Bog tvoj
jedan jest. F. Glavinic, cvit. 433*'. Ovi jesu bo-
govi tvoji, Israele. J. Matovic 33i.

ISRAELEVIC, m. sin (potomak) Israelov. —
Na jednom mjestu xvm vijeka. Evo jednoga
Israelevica dobra. S. Rosa 50^. — Moze biti da
treba eitati Israelovica Hi Israelevica.

ISRAELSKI, adj. koji pripada Israelu (o na-
rodu). — Od XVII vijeka. Gospodine svemogudi
Boze israelski. F. Glavinic, cvit. 14*. Kako su
u staromu zakonu misnici imali oblast suditi puk
israelski. J. Banovac, razg. 249. Nikim od puka
israelskoga. F. Lastric, tost. 309*. Posla Moj-
sesa za izbav|eue puka israelskoga. J. Matovic
130. Sinovima israelskijema. 166.

ISRAIL, m. vidi Israi}. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Sinov Israila. M. Marulic 66.

ISRAI^i, m. 'IffQarjk, Israel, ime biblicko (po
grckom obliku). — Od prvijeh vremena u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Israilt. , Israel'). ^ludemL
jego (Stefana Nemane), novomu Israiju. Domen-
tijan'' 88. Israiju otcu nasemu kirt Simeonu.
Okdz. pam. saf. 53. (1453).

ISRAI^EV, adj. koji pripada Israiju. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Israijevt ,tov Israel').
Utohy Israijevi. Sava, sim. pam. saf. 4.

ISRAI^ITA , m. Israijev potomak , corjek iz
izraijskoga naroda, grc. 'IaQari}.Cxi]g. — U knizi
XIII vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (jlsraelita'). Ize sutt Israi-
lite. Domentijan'' 142.

ISRALIStITI se, israligtim se, pf. u Stuli-
cevu rjecniku: izsralistiti se, iz sralista izaci ,1a-
trinis exire, ogredi'. — Nacineno od iz i sraliste
nastavkom i. — nepouzdano.

ISRALISTIVATI SE, israli§tujem se i isra-
li§tivam se, impf. isralistiti se. — U Stulicevu
rjecniku: izsralistivati se, izsralistivani se, freq.
uz izsralistiti se. — nepouzdano.

ISREBRNITI, isrobrium, 2^f- posve posrebrniti.

— Slozeno: iz-srebrniti. — Akc je kao kod iz-
niStaviti. — U Stulicevu rjecniku: isrebrniti i iz-
srebrniti, V. posrebrniti.

ISRED, praep. s gen. znaci micane iz injesta
koje se kazuje prijedlogom sred i genetivom. —
Sastavjeno : iz-sred, a cesto se pise i razdijeleno.

— Radi akccnta vidi ispod. — Od xvi vijeka

ISEED

23

ISTACSTVO

(vidi Jcod h)), a izmeitu rjecniJca u Stulidevu (iz
sred i iz srjed ,e medio'), u Vukovu: isred (iz
sred) , mitten aus' ,e medio': isred grada, isred
vojske. a) micane je u jwavom smislu. moze se
micati subjeJcat Hi objekat. Ugrabi ju on po sili
isred skuta 6a6ka slijepa. I. Gundulii 391. No
s tolikom zejom leti zlatna vojska drobnijeh cela
isred cvijetja med izeti. G. Palmotid 2, 14. Ve-
cekrat trijes pri|uti isred vedra neba udari. 2, 40.
Silnom rukom isred dvora Zorku Jubi ugrabi mu.
2, 176. Vrati jednoga misnika izsrid crkve. I.
Anci6, svit. 30. Ostupite isrid nih i necisto ne-
mojte ticati. P. Posilovid, nasi. 32^. Izvadi ga
Boff izsrjed ovaca. M. Eadnic 134a. iz sred hu-
dijeh silnika Izraela izveo je. I. Dordid, uzd. 203.
Pobjesnimo izsrjed mnostva nesvijestnoga. I. M.
Mattei 325. — b) metaforicki. Vracam ti milosti
isred moga srca. I. Drzic 17. ~ c) glas se shvaca
kao micane (kod subjekta). Zazva nega Gospodin
isrjed magle. N. Eanina 44*^. exod. 24, 16. Go-
vorio jest nami Gospodin izsred ogna. J. Ma-
tovic 334. — amo pripada i ovaj primjer: K6
ga upazi, isred tijeka viknu. I. Gundulic 542.
-- d) gledane, razabirane moze se shvatiti kao
micane (kod objekta). Ah, ja svaki stijeg po-
nosni dobro poznam isred vode; nuti grcke voje-
vode, ono je Tezeo nemilosni! I. Gunduli6 11.

ISKEDINITI, isredinim, pf. u Stulicevu rjec-
niku : izsrediniti ,enucleare'. — nepouzdano.

ISEEDINIVATI , isredinujem i isredinivam,
impf. isrediniti. — U Stulicevu rjecniku: izsre-
dinivati, izsredinivam, freq. uz izsrediniti. — ne-
pouzdano.

ISEKATI, isfcem (isfkam), pf. sve posrkati.

— Slozeno : iz-srkati. — Ake. je kao kod ispi-
sati i ispitati. — Od xviii vijeka, a izmectu rjec-
nika u Belinu I'.exsorbeo' 6881') gcije se naj prije
naJiodi, i u Stulicevu (,persorbere'). Tekudi iz
rane gnoj izsrka. A. Kanizli6, fran. 159.

ISEl^ATI, isr}am, p)f- ^^^^^ srjajuci. — Slo-
zeno: iz-sr}ati. — Akc. je kao kod iskoncati. —
U nase vrijeme u Liei. ,Zabasa u ovu maglu i
ovaj mrak, pa nes ziv isrjati'. J. Bogdanovic.

ISENUCE, n. djelo kojijem, se isrne. — TJ Vol-
tigijinu rjecniku : (sa starijim oblikom) izsrnutje.

ISENUTI, isfnem, pf. ishodeci nasrnuti. —
Slozeno: iz-srnuti. — Akc. je kao kod izmahnuti.

— f/ Belinu rjecniku : izsrnuti, izsrnivam ,sortire,
termine militare, uscir da' ripari per assaltar
r inimico' .eruptionem facere' 689^ ; izsrnuti ,ve-
nire fuora con impeto' ,orumpo' 7581' j ^ Volti-
gijinu: izsrnuti, izsrnem, izsrnivam ,sortire, assal-
tare' ,ausfallen, iiberfallen'; tc Stulicevu: izsrnuti,
izsrnujem i izsrnivam ,erumpere'.

ISENIVATI, isrnujem i isrnivam, impf. isrnuti.

— Akc. je kao kod iskazivati. — U Belinu rjec-
niku : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Volti-
gijinu : praes. izsrnivam kod izsrnuti ; u Stuli-
cevu: izsrnivati, izsrnivam, freq. uz izsrnuti; a
kod ovoga ima praes. izsrnujem i izsrnivam.

ISETATI, isfcem (isftam), impf. isrnuti. —
Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — U Belinu
rjecniku: izsrtati, izsrtam ,erumpo' 758^, i u Stu-
licevu : izsrtati uz izsrnuti.

ISTA, u pjesmi mj. od istoka: k je ispalo, pa
se oa sazelo u a, ali je cudnovato da je izo-
stavjeno od. — U Vukovu rjecniku: (stajada rijec)
jdurch poetische licenz verkiirzt, statt' od istoka
,vom aufgang' ,ab oriente sole' s primjerom iz
narodne pjesme: Sjalo sunce ista do zapada, a
ne sjalo de je moja majka.

ISTABAI^E, n. djelo kojijem se istdba. — U
Sulekovu rjecniku: ,austretung'.

iSTABATI, istabam, pf. posve potabati. —
Slozeno : iz-tabati. — Akc. je kao kod izgledati.

— U Sulekovu rjecniku: ,ausstampfen'.

ISTABOEITI SE, istaborira se, pf. izici iz ta-
bora, ostaviti tabor. — Postaje od iz i tabor
nastavkom i. — U Belinu rjecniku : iztaboriti
se, iztaborivam se ,castra movere' 11^; u Volti-
gijinu: iztaboriti se, iztaborim se, iztaborivam
se ,disaccampare, decampare, levare campo' ,das
lager auf heben ; u Stulicevu : izstaboriti se ,castra
movere'.

ISTABOEIvATI se, ist^borujem se i ista-
b6rivam se, impf. istaboriti se. — U Belinu rjec-
niku : praes. iztaborivam se kod iztaboriti se ; u
Voltigijinu : praes. iztaborivam se kod iztaboriti
so; u Stulicevu: izstaborivati se, izstaborivam se,
freq. vz izstaboriti se.

1. 1ST AC, istaca, m. onaj koji je isti (pravi,
Hi koji je isti kao drugi). — isporedi 2. istac.

— Od XVIII vijeka (vidi kod b).

a. uopce. — U nase vrijeme u sjevernoj Dal-
maciji, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,idem').
,Oni su istaci' (govored od dva ucenika) t. j.
jednake vajastine. J. Grupkovid.

b. u osobitom smislu, sin po zakonu. — U Be-
linu rjecniku: istac, istaca ,filius legitimus' 315*
gdje se naj prije nahodi; u Voltigijinu: istac,
istaca ,figlio legittimo' ,ehelig geboren'; u Stu-
licevu : istac, istaca ,filius legitimus'.

2. ISTAC, isca, m. duznik, krivac. — Va^a da
je (kao sto misli Danicic) prvo znadene: onaj
koji je isti (isporedi 1. istac), te bi postalo od
isti nastavkom Bct. — Od xiii do xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danidicevu : istEct ,reus (sons
ipse, debitor ipse)'. Da ne iztma na inago Serbjina
ni na inago Vlaha lise na samoga istca. Mon.
serb. 29. (1240). Ako je koji Dubrovcanint komu
dltztUB, a ili dimt krivt, da se iste isttct, a da
na inomt Dubrovcaninu ne vojni. pitati, ttkmo
kto je dltztnt ili cimt krivt, ont da plaati i
pati. 268. (1405). Da ne bude preuzamt jednomu
za drugoga, nu istaci. koji bude duozant da
Tp\&t(i) ih. 411. (1442). (u poznijem prijepisu). Da
se najde po zakonu tko bude duzant, onaj istact
da ima platiti. 487. (1461).

ISTACAN, istacna, adj. koji je na isti nacin
(kao drugi). — U Stulicevu rjecniku: samo adv.
isstacuo ,eodem modo, eadem ratione'. — nepo
uzdano.

ISTAC ATI, istacam, impf. vidi istakati. —
Bijec je stara, isporedi stslov. istacati. — Samo
u knigama pisanima crkvenijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (,effundere'). Grozdje
SBzrelyi, istacaje mtstb sladtkyj. Stefan, sim.
pam. saf. 27. Zem}u istacajustu mleko i medb.
Domentijana 95. Miromt istacaje. Domentijani)
139. Neskudno dary cejenije obilno vsemt ista-
cajustij. Glasnik. 24, 253. (oko 1380). Istocniku
sladkomB ki istacjaje zivotnaa slovesa. Mon. serb.
560. (1618).

ISTACJE, n. izvor (mjesto odakle se sto zitko
istace). — isporedi i-^tok. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Jer (Nil) ne ima znano iztacje. J.
Kavanin 117^.

ISTA(5nOST, /. osobina onoga §to je istacno.

— U Stulicevu rjecniku : isstacnost i istadnost
,id quod res facit ejusdem naturae, conditionis,
status'. — nepouzdano.

ISTACSTVO, n. vidi istacnost. — U Stulicevu

ISTACSTVO

24

ISTAKNUTI

rjecniku: isstacstvo uz isstacnost. — sasma ne-
poiizdnno.

1ST ACE, n. mjesto u Crnoj Gori Hi pokraj
Crne Gore. — V narodnoj pjesmi na^ega vre-
niena. Izjegose na Istade ravno. Pjev. crn. 243''.

ISTa6i, vidi istaknuti.

ISTAHAN, istahna, adj. nejasna rijec, vafa da
je dem. isti (u znacenu: pravi). — isporedi is-
tahti. — TJ jednoga pisca Duhrovcanina xvi
vijeka (samo o lubavi i to Bozjoj). Neka ja cvi-
leci za }ubav istahnu tuj zalos dijeleci pri tebi
(Jeziisu) izdahnu. M. Vetrani6 1, 393. I za syoj
placni glas i jubav i-tahnu, kad kliSe u on cas
prije ner izdahnu, na kriiu visedi vas racav i
krvav. 1, -161. Suzice rone6i neka tuj izdahnu,
pri tebi stojedi za Jubav istahnu. 2, 317.

ISTAHTI, adj. bice isto sto istahan, koje vidi.

— U jednoga pisca Duhrovcanina xvi vijeka.
Ter mi daj tvoja (Isusova) moc istahti oni plam
ki cini tebe oc nebeski dvor i kram. S. Men-
cetic 339.

iSTAJANE, n. djelo kojijem se istaje. — Sta-
riji je oblik istajanije. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (istajanije , tabes'). Za istajanije tela.
Stefan, aim. pam. §af. 17.

iSTAJATI, istajem, pf. sloieno : iz-tajati. — Rijec
je stara, isporedi stslov. istajati, rus. HCTaHTi..

a. neprelazno, rastopiti se, iskapati, cesce ti
prenesenom smislu: isceznuti, izginuti, nestati. —
Do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(iztajati, grijeskom iztajam ,evanescere, dissolvi,
dissipari' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i
u Danicicevu (,extabescere'). Udrucennyje ista-
javseje kosti postomi. tebe radi. Domentijanb 71.
I toj reksi takoj istaja. M. Vetranic 2, 402. Zasto
kao dim dni me, Boze, istajase u tamnosti. I.
Gunduli6 202. — I u Sulekovu rjecniku sa zna-
cenem: iskapati ,aussickern'.

b. aktivno , sa znacenem kauzalnijem prema
predasriemu. — U knizi xiii vijeka pisanoj cr-
kvenijem jezikom. Istajavsaago telo postomt i
vtzdrzanijemt i molitvami. Domentijana 186.

ISTAKANE, n. djelo kojijem se istace. — U
Vukovu rjecniku.
ISTAKATI, istacem (istakam\ impf. istociti.

— Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — Od xiv
vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod
istakati), a izmedu rjecnika u Stulicevu (istakati,
freq. v. isto6iti ; iztakati, iztakam ,in effundendo
esse') i u Vukovu (istakati, ista6em ,ausschenken,
effundo').

ISTAKMEN, adj. koji se maze istakmiti. —
vidi i takmen. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
O milosti neizre5ena, o milosrde neiztakmeno.
M. Jerkovic 28.

ISTAKMENE, vidi istakmjene.

ISTA-KMITI, istikmim, pf. aequare, compa-
rare, izjednaciti, isporediti. — Slozeno: iz-takmiti.
— Eijec je stara, isporedi stslov. isttkuiiti. —
Izmedu rjecnika u Belinu (iztakmiti, iztakmivara
k tkomu ali tkoga ,agguagliare, far uguale' .parem
facere' 52''; istakmiti, istakmivam ,paragonare, far
comparaziono' .comparo' 539*'*), u VoUigijinu (iz-
takmiti, iztakmim, iztakmivam ,adegiiare, aggua-
gliare, paragonare' ,vergleichen, gleich machen'),
M Stulicevu (istakmiti i iztakmiti aequare, exae-
quare, adaequare, adsimilare').
1. aktivno.

a. objekat je ono s cim subjekat hoce da iz-
jednaci Sto (n. p. svoju radnu). Istakmit tko bi
ktil pisanja tvoga trud ? P. Hektorovid 74. Stjepan

mladi brat uz iiega kaze istakmit djelim ime. I.
Gundulic 398.

b. objekat je ono sto subjekat hoce izjednaciti
Hi isporediti s cim drugijem. ovo zadne stoji:
a) u instr. s prijedlogom s. Tim vece krat stah
vapiti: ,Vec se bitje me rastvori, da mi je u
raju iztakmiti Ijeposti ove s onijem gori !' I.
Gundulic 259. — b) u dat. s prijedlogom k. Zasve
da od ne, kad oholu glavu iztakmit k visnem
prope, strmoglav se busi dolu tmastijeh ogan u
potope. I. Gundulid 473. Nije moc moje plamo
iztakmit s tvom Ijepotom. I. Dordic, uzd. 110. —
I] nase vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem :
Istakmiti St., mat. phys. (izjednaciti, ujednaciti,
umjeriti tezinu), ,ins gleichgewicht bringen', tal.
,equilibrare, mettere in equilibrio o bilico'; stil.
tal. ,eguagliare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

c. u jednom primjeru xvi vijeka znaci : pore-
diti. O stapu hodase, prid sobom nu takoj od
zlata gonase mravaja velik broj, i u pored te
mravi istakmila bjese, da slijede drum pravi,
kud sama hotijese. M. Vetranic 2, 157.

d. va}a da grijeskom u jednom primjeru xviii
vijeka znaci sto istajati kod a. Naprtit cu te
novim brimenima i dvostrucim trudma, take iz-
takmivsi od glada, od zede, od vrucine i od zime,
mislit ces o jizbini a ne o bludu. Blago turl.
2, 166.

2. sa se.

a. refleksivno. U) vidi 1, b, a). Kad Jubav s li-
potom bude se istakmit. S. Mencetic 103. Od
Misira ki se ima s krajevstvima iztakmiti, toliko
bo neizmernima miri okolo zemje obhiti. I. Gun-
dulii 333. Nijedna nije narav na sviti, koja bi
se mogla upriliciti ni mane iztakmiti s veli-
canstvom tvojim. M. Jerkovic 51. A tko sa mnom
u ovom mjesti da se istakmi? P. Kanavelic, iv.
17. Zamisli se s previsocijem istakmiti. 552.
Neistinito vijek ne istakmi so s istinitijem. (Z).
Poslov. danic. 77. — b) vidi 1, b, b). Ako ja u
tomacenju ne budem dopro istakmit se k iz-
vrsnosti od ovijeh pjesnivaca. D. Zlataric viii.
K tvojim mislima tko moze iztakmit se u hi-
trini? I. Dordic, salt. 129. Tko iztakmit se moze
k tebi ? 302. Iztakmit se k tkomu = prilikovat
se. 503.

b. pasivno, u jedinom primjeru kao da znaci:
ispored:ivanem razaznati, razabrati. Eedovnici,
pristite dio od vandeja. koji stite svaki dan na
sv. otaru, neka se moze istakmiti, uce li, ili ne
uce taki nacin od zivjenja. A. d. Bella, razgov.
109.

ISTAKM^jENE, n. djelo kojijem se istakmi.
— Stariji je oblik s -nije i -nje. — -\- se nn-
hodi samo u naj starijim primjerima (vidi F.
Miklosi6, lex palaeoslov.''^ kod isti.kmlenije). —
U Belinu rjecniku (iztakmenjo ,agguagliamento,
ciofe 1' agguagliare* ,aequatio' 52*) i u Stulicevu
(istakmene).

ISTAKM^iVATI, istakinjujem i istakmjivam,
impf. istakmiti. — xviii vijeka (svagda bez -J-,
isporedi istakmjene), a izmedu rjecnika u Belinu
(praes. istakmivam i iztakmivam kod istakmiti
i iztakmiti) gdje se naj prije nahodi, u VoUi-
gijinu {praes. iztakmivam kod iztakmim), u Stu-
licevu (istakmivati uz istakmiti). Kojijem se ne
6as istakmiva§e k casti gospodina. I. Dordic,
ben. 71.

ISTAKNUTI (istiii), istaknem, pf. slozeno:
iz-taknuti(taci). — Akc. kaki je u praes. taki je
u nom. sing. m. kracega oblika part, praet. act.
istakao (ali istiknuo) i u part, praet. pass, is-
taknut; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u

ISTAKNUTI

25

ISTANCIVATI

inf., osim aor. 2 i 3 sing, istaknu (ali istico).
— Rijec je stara, isporedi stslov. ist^kn^ti.

a. aktivno. n) u prva je vreniena znacene hilo :
inohiti, raniti, urezati, zabosti, vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov." hod isttkn^ti. — h) sJcinuti
nesto sto je viyelo, sto je hilo objeseno. — u
nase vrijeme kod Danicica. I Elam uze tul, s ko-
lima }udi i s koniciina, i Kir istace §tit. isai.
22, (5. — cj kod kakve radne uciniti da sto
(objekat) strsi prema ostalome. aii) u pravome
smislu, — u nase vrijeme kod pisaca. Istaknuti,
arch, (isticati) ,ausladen, auskrap:eri', tal. ,far spor-
gere, risaltare, ^sportare', frc. ,encorbeller', egl.
,to corbel'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. nidi i
kod b. — bb) u prenesenom smislu, kod govora,
pisma ltd. uciniti kakvijemgod nacinom da sc
osobito pazi na koju misao, rijec itd. (vidi kod
c, h)}.

b. pasivno, vidi a, c). Istaknut, bot. lat. ,por-
rectus, exsertus' ; math, istaknut kut, ugao ,aus-
springender winkel', tal. ,angolo saliente'; arch.
,vorgekragt*, frc. ,saillant', egl. ,saUent', frc. ,en-
corbell«5', egl. , corbeled out'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

e. sa se.

a) refleksivno, prema a, c) u prenesenom smislu,
kad ko izmedu mnoHva iskaze se, progovori,
hoce da sam nesto uradi itd. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (istadi se i istaknuti se ,sich hervor-
thun, erbieten zu einer unternehmung' ,exsisto'
s primjerom iz narodne pjestne: Istace se silna
poturica). Nu u propas propas donijet zaman
icija moc se iztakla, uklouit se, ne poklonit oho-
loga cud je pakla. I. Gundulic 476. Jedan fali
drugcga, a drugi se istakne i govori : ,E ! da ti
znas, sto ja znam!' J. Banovac, razg. 116. Jcdan
od isti vojuika istace se i dignu ga na noge.
M. Zoricic, zrc. 242. Jedna istace se i rece. N.
Palikuca 34. Istace se Lakic Huseine: ,Pobra-
time, od Horvata Mato! ja cu pasti za te u ta-
mnicu, dok otides i opet se vratis'. Nar. pjes. vuk.
3, 345. Kad s' istace junak za mejdana. Nar.
pjes. juk. 510.

b) pasivno, vidi a, c) bb). ovako Danicic upo-
trebjava istaknuti se u ovom rjecnikn, n. p. Pa
se hoce prema prednem da istakne drugo. I, 3».
Kad se samo hode da drugi istakne. I, 3^. vidi
i kod isticati.

ISTALITI, istalim, pf. rastopiti. — Slozeno:
iz-taliti. — U jednoga pisca xvi vijeka (u pre-
nesenom smislu). Kadi slabosti naravi clovecje
zezene, istajene i povinene. S. Budinid, sum. 108*.

— U nase vrijeme kod pisaca (osobito o kovi-
nama). Istaliti, tech. min.^ ,ausschraelzen', frc.
,fondre', egl. ,to fuse'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

ISTA^jENE, n. djelo kojijem se istali. — Sta-
riji je oblik istajenje. Ona pult podlozna jest
istajenju ili smrti. S. Budinic, sum. IQ^.

ISTAMNICITI, istamnicim,.2>/. izvaditi iz ta-
mnice. — Nacineno od iz i tamnica nastavkom i.

— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztamniciti ,scar-
cerare, sprigionare' ,aus dem kerker befroyen', i
u Stulicevii: istamniciti, istamnicujem i ista-
mnicivam ,vinculis vel custodia educero'.

ISTAMNICiVATI, istamnicujem i istamni-
civam, impf. istamniciti. — Samo u Stulicevu
rjecniku : istamnicivati , istamnicivam , freq. uz
istamniciti, a kod ovoga ima praes. istamnicujem
i istamnicivam.

ISTANCATI, ist^ncam, pf. posve potancati,
mnogo potancati (plesati). — Slozeno: iz-tancati.

— XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu

(iztancati ,satis superquo saltare'). Salome istanca
voomi hrlo i hitro. S. Eosa 91*. — Sa so, re-
fleksivno, potancati do mile voje, svr.Uti tancane.

— I] Stulicevu rjecniku: uz iztancati.

ISTANCANE, n. djelo kojijem se istanca. —
U Bjclostjencevu rjecniku: kajkavski iztencano,
i u Stulicevu.

ISTANCATI, istincam, pf. slozeno: iz-tancati.

— Akc. je kao kod iskoncati.

1. neprelazno, istahiti se (i u prenesenom smislu,
kad cega biva sve to mane). — Od xvni vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (I. ,diinn wordon'
,oxtenuor'. 2. ,wenigor werden' ,exteuuor' s pri-
mjerom: Ima li jos koliko rakije? Nema, vec je
istancalo). Iztanca mala er snaga, ka ne more
naplatiti. J. Kavanin SSo^. U taj co dan istau-
cati slava Jakovjeva. D. Danicic, isai. 17, 4.

3. prelazno, istaniti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. istbntcati. — Izmedu rjecnika u Bjc-
lostjencevu (vidi kod istancavati), u Voltigijinu
(iztancati, iztancam, iztancivam ,assottigliare, raf-
finare, attenuare, far sottilo' ,verdiinnen'), u Stu-
licevu (v. istanciti).

a. aktivno. Cuvenje moje izbistri i istancaj.
V. Andrijasevic, put. 342.

b. sa se, pasivno. Podplat crevje, ako ce naj
debji i naj jaci biti, iztanca se. M. Radnic 238*.

ISTANCAVATI, istancavam, impf istancati.

— Akc. je kao kod izgovarati. — Rijec je stara,
isporedi stslov. isttntcavati. — Izmedu rjecnika
u Bjclostjencevu (kajkavski iztencavam, iztencati,
otancivam, otanciti, tenko kruto cinim ,attenuo,
oxtenuo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(uz istancati). Istancava zivot trudom. J. Rajic,
pouc. 2, 26.

ISTANCENE, n. djelo kojijem se istanci. —-
Stariji je oblik istancenje. — U Blikafinu rjec-
niku : istancenje, i « Stulicevu.

ISTANCITI, istancim, pf. istaniti (i u pre-
nesenom smislu). — Postaje od iz i tan(a)k na-
stavkom i prcd kojijem se k mijena na c. — Bijec
je stara, isporedi stslov. istsnbciti. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,extenuare') gdje se naj
prije nahodi, u Mika]inu (istanciti, otanciti ,ex-
tenuo, attenuo'), u Belinu (iztanciti, iztancivam
,assottigliare , far sottile' ,tenuo' ; ,assottigliaro
troppo' ,multum tonuare' 113*), u Stulicevu (iz-
tanciti i istanciti, istancujem i istancivam ,exte-
nuare, attenuare, imminuere').

a. aktivno. Nu sto ce biti od gumina trebuje
da tadara redovnik trudi za istanciti ih, neka
ona dusa od neufanja ne pogine. A. d. Bella,
razgov. 18.

b. pasivno. Ovo napastovane koje ste cekali,
da 6e biti novo koje po sred pakla iztanceno na-
misjeiie, moze biti da vam se cini veoma slabo.
B. Zuzeri 40. Sve je puno hudoba necistijeh,
starijeh kuna od nazad nekoliko tisuc godist u
privarah iztancenijeh. 167. Oni koji bi imo pozor
oci veoma iztancen i dohitan. 343.

c. sa se, pasivno i refleksivno. Duh co se moj
istanciti. B. Kasic, rit. 212. Istancile su so oci
moje. 223.

ISTANCIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,assotti-
gliativo' ,extenuandi vim habens'. — nepouzdano.

ISTANCIVATI, istancujem i istancivam, impf.
istanciti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (praes. iztancivam kod iztanciti) gdje
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (praes. iztan-
civam kod iztancati), u Stulicevu (istancivati, is-
tancivam ,in extenuando esse'; a kod istanciti
ima praes. istancujem i istancivam). Himbeni

ISTANCIVATI

26

ISTA§TAVATI

od pakla neprijate} drugo ne 6ini nego vedma
sveder u penganu ovakomu iztancivati se. B.
Zuzeri 155. Trije sata prjed podne poce se iz-
tancivat vatra Brandiburska. I. Zanicic 170.

ISTANOVA, adv. vidi istanovice. — Od xviii
vijeka po zapadnijein krajevima. Bi istanova
odabran za kanonika. I. J. P. Lucie, izk. 27. Pa
ih je i mogla snaci ze|a, i po6i im za rukom,
da se istanova sloze. M. Pavlinovic, razg. 8.
Turci na Jajce navalise; al' ih istanova potukao
(g. 1525) Krsto Frankopan. 40.

ISTANOYICE, adv. iznova, iznovice. — Ne-
jasva postana: prvi je dio iz, a drugi moze biti
postao od stanovan, stanovit itd. nastavkom ice,
Hi postaje od isti i nov? — Od xv vijeka po
zapadnijein krajevima, a izmedu rjecnika u Mi-
ka}inu (istanovice, iznova ,d6nuo, denovo, iterum').
I izstanovice rece otcu. Bernardin 42. gen. 27, 36.
EazruSite tenpal ovi, i u tri dni izstanovice uz-
dvignu noga. 53. joann. 2, 19. Ako toj bude
prirazumnim tvojim sudom istanovice pohvajeno.
H. Lucie 225. Pilat istanovice upita nega. I.
Bandulavic 93*. marc. 15, 4. Dosvrsivsi devet-
nadoste lit istanovice zavracaj se od pocela toga
zrcala. M. Alberti xx. Vrze na tie sibku i obrati
je u zmiju strahovitu, ali poslije obrati je izta-
novice u sibku. A. d. Bella, razgov. 191. Vitezki
ga obranise i opet istanovice na kona postavise.
And. Kacic, razg. 128. Pace isti biskup koji
redi, luogao bi istanovice iskusiti zakna. Ant.
Kadcid 5. Nadoraecuci kosu)i novi rukav, va|alo
Li ju istanovice blagosoviti. 87. Vajalo bi ista-
novice krstiti. M. Dragi6evic 237. Zajodnica te
kriine, iz koje nastaju istanovice dvije posebne
krone. M. Pavlinovic, razg. 104.

ISTANITI, istanim, pf. uciniti da sto postane
posve tanko (i u prenesenom smislu). — Slozeno :
iz-taniti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. istf-niti. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,verdiinnen' ,extenuo') i u Da-
nicicevu (isttniti ,attenuaro').

a. aktivno Istnivt telo svoje udrbzanijemr>.
Stefan, sim. pam. saf. 25. Isttiiivtsaago telo
postomt. Domontijana 85.

I), sa se, pasivno i refleksivno. Dub se moj iz-
tanit, dni raoji skratet se. M. Alberti 279.

ISTANIVANE, n. djelo kojijem se istanuje. —
U Vukovu rjecniku.

t t

ISTANIVATI, istanujem i istanlvam, im,pf.
istaniti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (ista-
riivati, ihtanujem ,diinn machen, verdiinnen' ,ex-
tenuo'). Zlato i srebro istanuje se. J. Kaji6, pouc.
1, 11.

LSTAR, Istra, m. later, latinsko ime rijeke Du-
nava. — Izmedu rjecnika u Daniciceou (IstPL
,Istor'). Germanoinf. i Istru. Okaz. pam. saf. 55.
Ki. Dagoni blizi. Istra. 56. Travunije kh Istru.
59. Kadi velike riko Istra, ka sad Dunaj zovc
se. F. Glavinii, cvit. xv. (Sava) udira u Istar
ill u Dunaj. xvi.

ISTARATI SE, istaram se, j)f. dozivjcti do
siarosti. — Sloieno: iz-starati. — Na jednom
mjcstu xvi vijeka. Svakomu 6u jos dat jednu od
mojih sestara, ku ce vik uzivat, s nom da se
istara. M. Drzi6 120.

iSTARKATI, istarkam, ;;/. (zube), vidi i.ifiac-
kati. — SUizeno: iz-tarkati. — U Sulekovu rjec-
niku: ,au8stochern'.

1ST ARM ATI SE, istarmam se, j)f. izgristi se
(od mojacn). — Slozeno: iz-tarmati. — Na je-
dnom itijestu XV vijeka. Evo ti 6e se fsi kakono

svita iztarmati (grijeskom iztrmati), i mo} jih ce
izgristi. Bernardin 74. isai. 50, 9.

ISTASAN, istasna, adj. vidi istahan. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Tijelo Marije i zacece
bi istasno po Isusu od razpada boli i tru'ece,
kako istasnu ne hti 'oj dusu sluzbe od pakla,
ko so umisti, gdi je cist on, grijeh necisti. J.
Kavanin 519*. — U ovom primjeru radi slika
stoji s mj. s: Samo Marija da bi istasna i u
dobroti svakoj jasna. 519''.

ISTASC-, vidi istast-.

ISTASCENE, n. djelo kojijem se istasti. — U
Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iztesdene ,exi-
nanitio'.

iSTASTANE (istascane) , n. djelo kojijem se
istasta. — Stariji je uhlik s -nje. Tila iztascanje,
posti ne tajase. I. T. Mrnavic, mand. 54.

ISTAST ATI, istastam, pf. slozeno: iz-tastati.
— Mijec. je stara, isporedi stdov. isti.stati. —
Kod cakavaca i u zapadnom govoru stoji -s6-
mj. -st-.

1. prelazno.

a. aktivno, uprnv isprazniti, ali gotovo u svijem
primjeritrta stoji u prenesenom smislu prema lat.
exinanire (vidi paul. phil. 2, 7). — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (vidi kod istastavati). Ni
pomislil silnim vazetjem da bi bil takmen Bogu,
nego samoga sebe ponizi (istasca). Anton Dalm.,
ap. SB**. Samoga sebe istasca uzamsi oblicje
sluge. I. Bandulavic 224*. paul. phil. 2, 7. Radi
mono cini poniziti i po niki nacin iztasdati svoga
sina i umriti na krizu. P. Radovcic, nac. 368.
Da priliku vazme isti Bog od sluge, da istas6a
svoju diku. A. Vitajid, ost. 98. Ja iztascah vas
sam sebe da te slavom mom napunim. 332. Tko
ne zna, da je onim nacinom Isukrst ostavio otoa
koji buduci u priliki Bozjoj nlje scinio da jc oti-
mane, sto je Bogu prilican, da samog sebe iz-
tasca, priliku sluge uzamsi. I. Velikanovic, uput.
1, 29.

b pasivno, istastan kao unisten. Dostojno 6u
pun nemoci kako iztascan na tie pasti. A. Vi-
tajid, ist. 243'. Nihove zeje ostase iztasdane. 398.
Videdi duse na.se unisteno i iztastane. M. Le-
kusic, razm. 119.

c. sa se, refleksivno Hi pasivno. Akoli se i so
bude istascala, cim de se soliti? I. Bandulavid
207''. luc. 14, 34. Zezinom htih se iztasdati i
omlohaviti. A. Vitajid, ist. 340. Istina i mo-
gudstvo vazda ista svakojako stoji nit kojomgodi
dajinora al prohodenjem vrimena iztasca se. I.
Ancid, vrat. 209. Isus se iztaSta i ponizi tja do
smrti. svit. 140.

3. neprelnzno (pasivno prema 1). — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (istascati ,evanescere, abro-
gari, deficere'; iztasdati, v. iztajati). aj unistiti
se, isdeznuti, nestati. Jer do laz istasdat. M. Ma-
rulid 83. Nedo istasdati plada vasa. Nauk brn.
4a. I noga videci naglo iztasdati. I. T. Mrnavic,
mand. 47. U torn hvala svemogujstva bi izta-
stala. J. Kavanin 535''. — h) oslabiti (?). Da
bih ne izta§dal u svotoj tvoj viri. A. Georgiceo,
nasi. 51.

ISTA§TAVATI, istastavam (istaSddvati, iatk-
sdavam), impf. istastati. — Rijec je stara, ispo-
redi stilov. ist'fcstavati. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (kajkavski iztesdavara, iztesdati, iz-
praznujem ,exinanio') i u Danicicevu (istt§tavati
,evacuare'). Noste bo VEse ott toli do pravil-
naago casa istx^tavaaSe po gradu hode i tre-
bujuSteje izyskujo. Glasnik. 11, 77. Za ludu u
svojemu trudu iztaSdaje samoga sebe. A. Vitajid,

istaStavati

27

1. iste6i

ist. 304. Bdeci, posted, tijelo sasma iztastava.
J. Kavanin 3081^.

ISTAStJTI, istastim, ?i/. uprav isprazniti se,
all se upotreb}ava u osohitom i u prenesenom
sniislu. — Slozeno: iz-tastiti. — Akc. je kao kod
izfi:aziti. — Rijec je stara, isporedi stslov. ist'i>-
stiti. — Mjeste -st- u cakavaca i u znpadnijeh
stokavaca stoji -s6-. — Izmedu rjecnika u Be-
linn (iztastiti, iztagtivam ,svanire, mancare, per-
dersi' ,evanesco' 715*), u Voltigijinu (iztaStitl,
iztastim, iztastivam ,sma^riro, esalaro, aridar man-
cando' ,abnehraen, mager werden'), it Stulicevii
(istastiti ,penitus evanescere'; iztasciti, v. izta-
jati s dodatkom da je uzcto iz brevijara), u Vu-
kovu (vido izgladneti), u Daiiicicevu (istbstiti, cf.
neisttstimt).

a. aktivno. a) uopce isceznuti, poginuti, ne-
stati Da v nas od mise korist ne istasdi. Narucn.
41*. Umri srca moga ufanje i sva dobra ista-
stise. D. Zlataric Id^. — b) izgladneti, vidi it
Viikovu rjecniku. — c) otnrsaviti, vidi u Volti-
gijinu rjecnikit. — amo mogii pripadati i ovi
primjeri (moze biti i da pripadaju pod b): Nu
ako li, ruso, u belu kopnis licce da t' se lasti,
i torn zejom vik ne iztasti, savija' ga u rusii
belu. A. Cubranovic 147. Nu ako li, ruzo, u
belu kopnis lisce da t' se lasci, i jos k tomu vik
ne iztasci, zavijaj ga u ruzu belu. N. Pelegri-
novic 192. — d) a zemji, kao omrsaviti, izglad-
neti, kad u noj ncstane gnoja. Ako zemja is-
tasti nad nime (cvijetom), tad se kaze noj promine
vrime: trulez drvnu, dubre od sinista, skot zi-
vadni misa ruka vista. J. S. R6|kovi(i 90.

b. sa so, refleksivno, znacene je kao kod aktio
noga glagola. Cijec slave od obraza negova ka
se istafsjti. N. Ranina 155^. paul. 2cor. 3, 7.
Istocje . . . istasci se i uvrati se u nistar. P. Ea-
dovcic, ist. 134.

C. pasivno. Da je narav covicanska Isukrstova
obuzeta i, da reknem, iztastena bila od naravi
bozanstvene. I. Velikanovic, uput. 1, 277.

ISTASTIVATI, istastujem i istastivam, impf.
istastiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od.
xviii vijeka, a izinedu rjecnika u Belinu (praes.
iztastivam kod iztastiti), u Voltigijinu (praes. iz-
tastivam kod iztastiti), u Stulicevu (istastivati nz
istastiti; iztascivati, freq. v. iztajati s dodatkom
da je itzeto iz brevijara). Tolika bude ne zalos,
tolika nutariia boles i muka da sva prosasta na-
slada istastiva. A. d. Bella, razgov. 15.

ISTATI, istanem, pf. slozeno: iz-stati — JJ
dva primjera xvi vijeka.

a. neprelazno, izostati. To li gdi bude sam od
druzbe istati. M. Vetranid, 2, 2(32.

b. prelazno, ostaviti. Cin', da ne zabudu pri-
svetu ovu nod (bozicnu), do koli ziv budu, sla-
viti sa svu mod; ka da bi ne dala, Boze, tebe
tada, no bi muk izstala ma dusa nikada. H.
Lucid 278—279.

ISTAVITI, istavim, pf. dignuvsi s mjesta sta-
viti na drugo mjesto. — Slozeno: iz-staviti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Od xv vijeka (vidi
kod b), a moze biti i od prije (vidi kod istavjati),
a izmedii rjecnika u Stulicevu: izstaviti ,expo
nere'; u Vukovu: 1. n. p. lonac ,wegstellen' ,re-
moveo'. 2. vrata ,auslieben (die thiir)' ,evello'; u
Danicicevu : ,expon6re'.

a. aktivno. Brze pod', lonac istavi, ter uzmi
naj brze trpezu napravi. N. Na}eskovid 1, 232.
Da izstavivsi i dignuvsi kanate, vrata visa i prc-
stranija udi} se nacine. F. Lastrid, test. 227i>.
Kako prije istavi ujista. J. S. Kejkovid 197. Ko-
liko ga lako udarila, iz bojna ga sedla istavila.

Nar. pjes. vuk. 3, 209. Nikoli iz Medveda da
kaSu, da istavi ruku iz voda manastirska. Djo-
lovod. prot. 65. Da istave iz svega ruke. 147.
Hoce Slavjan da svijetu bijelom svoje svece na
vidik istavi. P. Preradovid 149. — naj eesce s?
kaze oyratima kad se smaknu bacjlame sa sto-
zera. Cetvrtu je nod istavio podruinska vrata i
slomio rezu i utekao iz zatvora. Glasnik. ii, 3, 88.
(1708). Od avlije vrata istavio. Nar. pjes. juk,
433. Nogom lupi o vrata tamnice, istavila deve-
tera vrata. Nar. pjes. marj. 148. Dozovu seo-
skoga drvode}u, te istavi vrata. Vuk, dan. 2, 135.
I ono sta imadasmo vrata na kuci istavisino ill
sami. M. D. Milidevid, zim. vec. 291. Opazim
da neko navajuje da istavi vrata 316.

b. pasivno. Nami ne stajeno ni istajeno nicijer
dltgovanbje. u toj mi nikbda nesmo ulazili. Spom.
sr. 1, 126. (1415). Grad ovi na pledi s vratmi
istavjenijem i s miri nosedi na mjesta razbje-
nijem. M. Bunid 55. Dode crkvenak crkvi ali
zastane vrata crkvena istavjena polugom. M. D.
Milidevid, zim. vec. 308. Devetera istocna vrata
napokon istavjena. M. Pavlinovid, razl. spis. 100.

c. sa se, pasivno. Ne s tijem da se i otvoriti
tada zapovidaju vrata, a kamoli izstaviti i di-
gnuti! F. Lastrid, test. 227*^. Kad se lonac istavi
od vatre. M. D. Milidevid, ziv. 1, 115. Kapak
(ce) se sam izstaviti. P. Bolid, vinodj. 2, 382.

iSTAVJ^ANE, n. djelo kojijem se istavla. —
Izmedii rjecnika u Vukovu. Pri istavjanu kotlova.
P. Bolid, vinodj. 2, 376.

iSTAV^iATI, istavjam, impf. istavi ti. — Akc.
je kao kod izgledati. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (izstavjati uz izstaviti), u
Vukovu (1. ,wegsetzen' ,removeo'. 2. ,a!isheben'
,avello'), u Danicicevu (.amovere'). Igumeni da
ne izbstavjajutb se bez dela otb crtkvi. Zak. dus.
pam. saf. 30. Dok se zejer iz zemje istav|a. J.
S. Rejkovid 263. Kad je bio na ulicu, vrata is-
tav)a. Nar. pjes. vuk. 1, 522. Stadose istav}ati
vrata. D. Danicid, Imojs. 19, 9. Ot vatre iz-
stavjaj. P. Bolid, vinodjel. 2, 219.

iSTAV^EiSIE, n. djelo kojijem se istavi. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (izstav|ene). Izstavjenje
kanata i dignutje vrata nebeskije. F. Lastrid,
test. 231b.

iSTAVORITI, istavorim, pf. posve pretavoriti.
— Slozeno: iz-tavoriti. — Akc. je kao kod izni-
staviti. — U Vukovu rjecniku: n. p. zimu, iz
zime .miihselig zubringen' ,misere transigo', cf.
pretavoriti.

ISTECENE, n. djelo kojijem sto istece. — Sta-
riji je oblik istecenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (istecenje, tecenje ,6ffluentia' ; istecenje
sunca ,ortus, ortus soils'), u Belinu (istecenje
,origine, principio' ,origo' 528^ ; iztecenje ,spun-
tamento, cominciamento di nascere' ,apparitio'
356b • istecenje sunca ,solis ortus' 436^), u Bje-
lostjencevu (iztocene), u Voltigijinu (,origine, sor-
gente' , quelle , ursprung'), m Stulicevu. VijaUu
Isusa kako skoncana od stecenja krvi. Korizm.
97a. Iztecenje krvi i vode. L Ancid, svit. 135.
Iz koje (strane tijela) nemod izhodi kako iz vrutka
i iz istecena. J. Matovid 280.

1. ISTECI, istecem, pf. effluere, excurrere,
oriri. — Slozeno: Iz-tedi. — Akc. je kao kod is-
pedi. — Eijec je stara, isporedi stslov. istesti,
rus. HCTciB. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (is-
tedi, tedi ,effluo' ; istedi, kakoti sunce istico ,orior,
nascor'; istedi iznenadi, nenadno iziti , repents
prosilire' ; istedi naglo, silom iziti ,erumpo'), u
Belinu (istedi iz tabora ,uscir dagl' accampa-

1. ISTECI

28

1. ISTECI

meuti, cio6 sloggiare' ,castra movere' 11*; isteci
dan ,aggiornare, overo aggiornarsi , ciofe farsi
giorno' .lucesco' 50*), u Bjelostjencevu (iztecem
,effluo'. 2. ,nascor'. 3. v. izhajam. 4. iztocem naglo
i znevarce ,repente prosilio'. 5. iztocem naglo
z jednum kakti silutn ,erumpo', v. izviram), u
Voltigijinu (isteci i grijeskom isteci ,scorrero,
finir correre , uscire correndo' ,auslaufen ; aus-
fliissen'), u Stuliccvu (isteci, istjecem ,effluendi
finem facere; manare'; isteci sunce ,8olem oriri' ;
isteci iznonadi .repento prosilire'; izteci, v. isteci),
u Vukovu (,auslaufen' ,effluo'), u Danicicevu (is-
testi jsflluere'). a) o cem zitku. Kako Lopacttiea
isteco isL planine... Kako rybniki.isteceisi.pla-
nine . . . Dec. hris. 48. Kri.vyju vladycneju jeze
ottrebri. istekseju. Mon. serb. 262. (1389 — 1405).
Krv IsusovR ka istece iz rebar desnih. Narucn.
24>>. Iz kojih med i slas od cvitja istece. S.
Mencetic 9.11. Probosti cu mu trbuh, da mu
sve vino istece. M. Drzic 260. Krv mu co is-
te<^i s vodicom mijesana. 457. Istece iz prsa
Isukrstovijo vrutak i studenac krvi. M. Divkovi6,
bes. 364''. Iz prsi probodenijch istekla je krv.
B. Kasic, nac. 94. Da kad voda istece od ne-
vo}e, ter sve ustopi , nih ne obujmi, ni pri-
klopi, stojeii im na dalece. I. Gundulic 195. A
u ime krvi mliko istece iz tela jego. F. Glavini6,
cvit. 241*'. I tudije bistra i ugodna iztece voda.
362*'. Da joj iz ociju suze toliko obilno istekose.
F. Lastric, test. 255*'. Nek isteku drage pomasti
negove. svot. 67a. Pomija ni kapi a oko valova
zem]a suha, nisu istekle. Nar. prip. vuk. 104. —
i metnforicki. Ova molitva istece '\(z) studenca
od mudrosti. M. Divkovic, nauk. 98*. Od prio-
bilata vrujka istekli su svi zakoni. P. Radovcid,
ist. 1.09. Budu6i ona (istina) istekla iz vrila od
istine. F. Lastric, test. ad. 11*'. Trazit studenca
vode 2ive, koja je istekla iz prsa spasitejovije.
ned. 359. Kqji bi nauk iz poganih vrila istekao?
A. Kanizli6, kam. 188. — b) o cemii drugom sto
(u pravom Hi u prenesenom smislu) tece kao stc
zitko. A pak ce na svijeti toli porazeno u istoku
izvrjeti jezero ogneno u kom ce isteci gorusti
plamen taj. M. Vetranic 1, 290. Od kud je is-
tekal prvoga grijeha smrad. 1, 297. Iztokose mu
criva. I. An6id, ogl. 140. Nemoj da crijeva cuju,
er sva iztekoie. (D). Poslov. danic. 78. Dusa i
svijest nima iztece. J. Kavanin 565^. — c) kaze
se 0 sudu kad pukne, te iz nega izide tekuci sto
zitko. Ako puce, ne istece. (Vaja da rece onaj
koji pe6e jaje u pepelu, da ne bi jaje puklo, ili
ako bi i puklo, da ne bi isteklo u pepeo). Nar.
posl. vuk. 247. — amo pripadaju i ovi primjeri:
Z6nici jego istekosta. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468).
Gdi de o6i i zenice sve istedi. M. Vetranid 1,31.
Komu je izteklo oko. A. Badid 203. — d) o vre-
menu, kan prodi, minuti. vafa da je u metafo-
rickom sniistu prema a). Jednomu misecu jedva
istoksu. &. Kozicid 47''. Toj vidimo na§o tijelo
skoro hodo biti giiilo, paki malo dni istedi, samo
demo takoj iedi. Pril. jng. ark. 9, 78—79. (1520).
Istekla bihu 325 (godiktn). B. Kasid, rit. 44. Is-
toksi prigoda. nasi. 158. Jur broj istece dvaeset
i tri lita. A. Vitajid, ost. 404. Ovi broj dana
kad bude istedi. A. J. Knezovid 58. Vrijeme
koje imalo jo istedi do dosasda Hrista. S. Rosa
14''. Budnci isteklo ono doba. 28''. Istokli su
malo man neg tisuca i sedam stotin godista. 42".
Godine tvoje nede istedi. D. Danidid, psal. 102, 26.
Isteklo dana i mjoseci. M. Pavlinovid, rad. 44. u
Sulekovu rjecniku: ura je istekla kod ,ablaufen'.
— €) 0 cejadetu i o zivotini, trceci izici. Ilitit
ja da van istece, isteksi ja vapit. M. Marulid 56.
Junak s druzbom ponosito na Pojake prvi istece.

I. Gundulid 325. Da slobodi rodna grada silni
Cesar glavu odsijece, ki tu s pucim od zapada
na domadi boj istece. 372. Nu Dilaver u to is-
tece, ter ju ugrabi mladu silom. 536. (Apostoli)
kako ono lavi tudije istekohu pripovidati. F. Gla-
vinid, cvit. 161. Videdi to Eufemijan zasto jur papa
i cesar blizu bihu, istece proti nim. 225*. Sto
ste istekle izvan mira ? G. Palmotid 2, 98. Izvan
vrata sredna grada na viteskom konu istece. P.
Kanavelid, iv. 241. Al' iz cvijetja zmaj iztece.
J. Kavanin 163*'. To izreco i iztece mlada. Nar.
pjes. bog. 264. — f)o suncu, mjesecu, zvjezdama,
zori, danu itd. (i u metaforickom smislu). o suncu.
Sunce mi istece. M. Marulid 44. Kad zarko sunce
istece. P. Zoranic 18*. Sunce isteci er zapada
tebi hrli, svitla zoro, kojemu des velmi skoro
nazvati se verna lada. M. Pelegrinovid 183. Kako
sunce istece. M. Orbin 203. Pace on puta ne
umije nadi u istok, kijem de podi, dokli istocno
sunce prije no istece svojoj nodi. I. Gundulid
395. Kako sunce u jutro iztece. F. Glavinid, cvit.
436''. Ako bi poklonil se suncu u jutro kad iz-
tece. svitl. 53. Izteklo je zarko sunce. I. T. Mr-
navid, osm. 184. Dokle istece zrak suncani, po-
cinusmo mi cuvani. G. Palmotid 1, 303. Cijem
zarko sunce istece. 2, 15. Prije neg sunce is-
tece. P. Kanavelid, iv. 197. Kada istece sunce.
P. Radovcic, ist. 74. Prvo nego sunce isteklo
bise. A. Vitajid, ist. 294. Kaono sunce, kad imase
izted u vavjecnih Boga. J. Kavanin 519*. Isteci
mi, sunasce moje. A. Kanizlid, utoc. 445. I meni
de brzo sunce isted. (Z). Poslov. danic. 29. Bjese
sunce isteklo. S. Rosa 166*'. Sunce istom iz-
teklo bise. And. Kacic, kor. 332. U cas dobar
sunce istece. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Isteklo je
zarko sunce da iza gore. 1, 43. — 0 mjesecu.
Obraz misecni vas obal jednako isteksi. P. Zo-
ranid 66*. Zarki mjesec, nocna svijeda, ki stoprva
bjese isteko, kazaso mi nih daleko. G. Palmotid
1, 18. Istece sjajan mjesece. Nar. pjes. here. vuk.
278. — 0 zcijezdi. Obraz neje danici s jutra is-
teksoj protivjase se. Aleks. jag. star. 3, 249. A
svijetla prem htijese danica istedi. N. Najeskovid
1, 215. Zvizda nebeska nova istece u istoku. A.
Gucetic, roz. mar. 301. Istedi de zvijezda od
Jakova i divica do poroditi spasiteja. M. Div-
kovid, bes. 139*'. Za nim (mjesecom) zvijezda ka
istece. I. Gundulid 96. A zvijezdami svijem na-
redi , da mi svaka blaga istece. 244. Kastor
i Poluc jesu zvijezde svijem primorcim veoma
sredne, er kad izteku, plahe vjetre promijene u
blagu mlakajicu. B. Zuzeri 15. Bjehu vidjeli
istedi jednu neobicnu zvijezdu. S. Rosa 35^^. Jo§
no bise iztekla danica. And. Kacid, razg. 118.
Dok u jutru istokla danica. Ogled, sr. 405. Dok
istece danica zvijezda. 425. I jutrona istekla
danica. 476. — o zori. Lijopo vile, druge moje,
eto iztece zora bijela. I. Gundulid 133. Bjese
danica objavila jur svanutje dana bijela, i istekla
zora mila s vijencem rusa oko cela. 362. Vas-
kolik se svijet veseli, kad istede zora bila. G.
Palmotid 2, 17. — o danu. Kada istece dan. M.
Marulid 54. Zera}a u nebo obrati se, drag ti
istede danak bijoli. I. Gundulid 72. Nahodi se,
ti mi rece, doli, vajmeh, tvoja mila, gdje dan
bijeli ne istede. 97. Kad pribili dan s nobesa
zgar istcc de. 537. — o svjetlosti, zraku (ohicno
metaforicki). Da je istekla druga nova sfjetlost.
B. Gradid, duh. 48. Novijem kolom meni istede
Ijepsa svjetlos neg suncana. P. Kanavelid, iv. 3.
Tad mu izteku sve svitlosti. A. Vitajid, ist. 398*'.
Od riega isted iraa svjetlos privelika crkvi. I.
Dordid, ben. 15S. Pribivajucim u osinu smrti,
svitlost istede nima. F. Lastric, test. 202*'. Svjet-

1. ISTE^I

29

ISTEGI^IVATI

lost istece im. S. Rosa 58^. Iztece takoder sunce
i svitlost. And. Ka6ic, kor. 305. — m metafo-
rickom Hi u irrenesenom smislu. Za toj istece, da
kako sunce sja. S. Mencetic 207. Kada van rie
lipos istece. 252. Pace bahtora vazda uzteci,
kad god mozes, da ga vidis, ili^ lezis, ili sidis,
ter mu sunce goru izteci. A. Cubranovi(S 155.
S nim pjesan istece, i s Aimo zapade. D. Raiiina
62a. Da in] 6u kako taj zvijozda istec. D. Zla-
taric 2''. Sunce od razuma nije nam isteklo. M.
Divkovid, bes. 490*. Iz tebe isteklo jest sunce
pravde. F. Glavinid, cvit. 303*'. Od tebe isteklo
jest sunce pravde. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1708.
29. Kad Jerina na prozoru drugo sunce svijotu
istece. P. Kanavelic, iv. 68. Slava Gospodna
iztekla je svrliu tebe. I. Ancic, ogl. 22. Od tebe
do istine izteklo je sunce pravde. svit. 111. Iz-
teci ce pravda po svemu svitu. A. Vita}i6, ist.
220. Zaziva SpasiteJ od istoka dicu iliti mladez,
u kojim je istekla svitlost. F. Lastrid, od' 108.
Istekla je neka svjetlost Jubavi Bozje prema nima.
J. Matovid 453. — ff) u metaforickom ili u pre-
nescnom smislu, o cemu mu clrago tjelesnom ili
umnom, kao izniknuti, roditi se ili uopce postati.
Zivi plana iz andela istece i sinu. M. Drzic 424.
Od iscecenja staroga izteklo sve je to. A. Geor-
giceo, nasi. 261. Koji je (grih) nikim nacinom
iztekao od griha prvoga covika. I. Grlicic 95.
Bolica, s Boleslava ki 'o izteko, jakno i cvijetje
iz granica. J. Kavanin 13 Lb. Lav, s korena Da-
vidova krajevskoga ki iztece. 337''. Iz istog drva
odkud smrt istece, i zivot se nemu povrati. F.
Lastric, test. 43''. Buduci ovo zabludene isteklo
od krivoviraca. A. Kanizlic, kam. 188. Iz prsi
Isukrsta istekose sakramenti. Ant. Kadcic 107.
Ako je ta tupost od pameti istekla iz obicajnosti
u sagrisenu. 247. Iz koje muke (Jezukrstove)
iztece svaka krepost. J. Matid 501. Nema na
nemu gdje ce list izit, cvijet istec, plod se za-
nietnut. A. Kalic 350. Ta cvit s listom iz grana
istece. J. S. Rejkovic 87. !^udi koji su od ruke
siromaske istekli. M. Pavlinovic, rad. 15.

2. ISTECI, istegnem, pf. vidi istegnuti.

ISTEGLITI, isteglim, pf. vidi iztegnuti. —
Slozeno: iz-tegliti. — Akc. je kao kod izgaziti.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(istegliti, isteglivam ,cavar di dontro' ,eruere') i
u Vukovu (uz istegnuti). Isteglise listove od
zlata. D. Daiiicic, 2mojs. 39, 3. Ne moze se lako
izvlas istegliti. Magaz. 1868. 60.

ISTEG^iVATI, istegjujem i istegjivam, impf.
istegliti. — U Stulicevu rjecniku: praes. iste-
glivam kod istegliti.

ISTEGNUCE, n. djelo kojijem se istegne. —
Stariji je oblik istegnutje. — Izmedu rjecnika a
Mikajinu (istegnutje nadvor ,extractio'), u Be-
linu (istegnutje 181*), u Voltigijinu (istegnutje),
u Stulicevu (istegnutje). Istegnutje srca ostude-
nuje milostu od Jubavi. M. Eadnic 154''.

ISTEGNUTI (isteci), istegnem, pf. slozeno : iz-
tegnuti (teci). — Akc. je kao kod izmahnuti. —
Bijec je stara, isporedi stslov. istegn<|ti, 7'us.
HCTHHyTt. — Izmedu rjecnika u Wlika}inu (isteg-
nuti drijevo iz mora ,subducere navim' ; isteg-
nuti sok ,trahere, extrahere succum'; istegnuti,
potegnuti nadvor ,extraho'), u Belinu (iztegnuti,
iztezem ,tirar fuori' ,educo' 732''; ,cacciare o trar
fuori per forza' ,eruere' 154''; istegnuti, istezem
i istegnivam ,cavar di dentro' ,eruo' 181*; isteg-
nuti, istezem ,stirare' ,intendo' 709'' ; iztegnuti
sidro ,salpare 1' ancora' solvere anchoram' 77''),
u Bjelostjencevu (vidi kod istegnivati), u Volti-
gijinu (istegnuti, istezem ,stirare, stiracchiare,

stendere' ,ausbreiten, ausdehuen, erweitern' ; iz-
tegnuti, iztegnem, iztezem ,trarre fuora, ostrarre,
cavar fuora, attirare' ,herausziehen, herausschlep-
pen'), u Stulicevu (iztegnuti i istegnuti, istezem
,vi extrahere, eruere, eripere'), u Vukovu (,aus-
ziehen, dehnen' ,6xtendo, protraho').
1. aktivno.

a. potezuci izvaditi. Ter ga iztegna (Tondala)
vanka iz poci. Tondal. star. 4, 114. Oka su u
mrizi , ku kad iztegnu van. P. Hektorovic 7.
Istegnnli bi ju (mrezu) punu riba. B. Kasic,
fran. 171. U jednu skoci vodu, iz ke napol mrtva
iztegnuhu ga. F. Glavinic, cvit. 283''. Korabju
od kamika, na moru uzdrzecu istegni na kraj.
312'i. Istegnuse ga iz tavnice. P. Baksic 79.
Kako da bi hotil iztegnuti mu dusu dihanjem
svojim. P. Radovcic, nac. 261. Uzajdo Simun
Petar i istegnu mrize na kraj. L. Terzic 282.
Blagoslovi rosom tvoje milosti nobeske ovu vodu,
neka lasno na sluzbu tvoji virni mnostvo riba
iz ne istegnuvsi, tebe samoga kraja, vladaoca i
dariteja poznadu. 284. Zudije . . . istegose mu
iznutrena za carat. M. Pavisic 25. Ribari jo
istegose iz vode. 26. Ribe istegnuvsi na kraj.
S. Rosa 87''. Kako hodes da mac sgrabi i na
krivca da iztegne? V. Dosen 70''. Pelina prigaj,
ter po mistu od uboja vise puta privijaj, izteg-
nude od 50 godin uboj. J. Vladmirovic 9 — 10.
Nek iztegne onu vodinu. 28. Prilipi neka iz-
tegne oni otrov. 43. A od srca nasijeh izteg-
nuti ne mozes ikakve harne izmjene. I. M. Mattei
210. Ali od stvora tako lijepa koju bar primio
si, koju li Jubav iztegnuo? 317. Tobija istegnu
ribetinu na suvo. I. J. P. Lucie, razg. 42. Dusu
tvoju iz tila tvoga hode iztegnuti i nevojno iz-
vudi. D. Rapid 310. A dovati srcali durbina,
istegnu mu cetiri kanata. Nar. pjes. vuk. 4, 453.
A istegnu kopje iz zemjice. Nar. pjes. marj. 67.
Neka ovo grebine (brod) istegnemo jutros na
kraj. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 173. —
amo pripadnju i ovi primjeri: On k oltaru Pri-
jama istegnu. I. Zanotti, en. 37. StvoriteJ ricju
,budi' istegnu iz nista svako stvorene. F. Lastric,
test. 366*. Casu vinca deder tu iztegni. I. Za-
nicic 248.

b. protezanem produ(iti, vidi rastegnuti. ,Nemoj
ga tako potezati, istegnudes mu ruku'. u Du-
brovniku. P. Budmani. vidi i kod 2*3. — amo
moze pripadati i ovaj x>rimjer: Istegnuvsi jezik
kakono mrtva. Zborn. 4*.

c. oteli, uzeti, dobiti, isporedi istezati. — U
jednom primjeru xviu vijeka. Uza sto daklo
nijesi dao pinez moj na dobit, da ja dosadsi
budem ga s kamatom istegnuti? S. Rosa 129*.

3. pasivno, vidi 1, b. Potezu mu ruke bile
uzovitijem konopima , i tako ih istegnute tvr-
dijem cavlim pi'ibijaju. G. Palmotid 3, 182*. —
i u pnnesenom smislu o vremenu. Zabavjene is-
tegnuto nosi sobom jedno nerazabrane voje. M.
Radnic 154''.

3. sa se, pasivno i rejieksivno, vidi 1, b. Negov
prisveti vrat bijase se veoma istegnuo. P. Baksid
127. Izteze se mani uznacice, a veci uzam isti
noz raspara ga. F. Lastrid, ned. 405.

ISTEGNUTSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz
istegnutje. — nepouzdano.

ISTEGNiVATI, istegnujem i istegnivam, impf.
istegnuti. — Od xvi vijeka (vidi naj zadni pri-
mjer), a izmedu rjecnika u Belinu (praes. isteg-
nivam kod istegnuti 181*) i u Bjelostjencevu
(1. iztegnujem, iztegnuti, iztezem, iztezati ,ex-
traho'. 2. iztegnuti ladju iz vode etc. ,subducere
navim'). Jedva mreze istegnivahu. S. Rosa 170*.

ISTEGNIVATI

30

ISTEZATI, 1. a.

— anio pripada po svoj prilici i ovaj primjer
(radi znacena vidi istegnuti, 1, c): Duznike vase
istegnujete. N. Eariina 39*. isai. 58, 3.

iSTEKAR, kaze se na istekar, te znaci: nanovo,
iznova, isporedi istanovico. — Postane nejasno;
zar od iste cemu se dodalo ka-r? — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,aufs neue,
von vorne' ,denuo', cf. nanovo). Na istekar puske
podasuse. Nar. pjes. vuk. 3, 92.

ISTELEZNICA, m. govori se kao pogrda lijonu
momku. u Lici. V. Arsenijevi6.

ISTELIGATI, isteligam, pf. samo u Stulieevu
rjecniku: izteligati ,finir di cicalare' ,garriendi
finem imponere'. — Slozeno: iz-teligati (u (dome
rjecniku ncma teligati nego tolikati).

ISTELITI, istelim, pf. oteliti (mnogo telaca).

— Slozeno: iz-teliti. — Akc. je kao kod iznositi.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika ii Vukovu:
istoliti, isteli ,(eine menge) kalben' ,pario*. — Sa
se, rejleksivno, oteliti se (o mnogijem kravama).

— Izmedu rjecnika u Vukovu: isteliti se, istele
se ,kalben (von mehreren kiihen)' ,pario'. Krave
ti se istelile, sve volove vitoroge! Nar. pjes. vuk.
1, 114.

1. ISTEPATI, istepjem (istepam), impf. istepsti.

— U Bjelostjencevu rjecniku: iztepjem, iztepsti,
iztresam ,excutio', v. ,eliictor', i u Stulieevu: is-
tepati, istepam, v. istepsti.

2. ISTEPATI, istepam, pf. izgovoriti tepajuci.

— Slozeno: iz-tepati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Bud-
mani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abstammeln ;
abstottern'.

ISTEPENE, n. djelo kojijem se istepe. — U
Stulieevu rjecniku.

^ ISTEPSTI, istepem, pf. istresti, izbiti. — Slo-
zeno: iz-tepsti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
isteti. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi
kod istepati), u Stulieevu (iztepsti i istepsti ,ex-
cutere, concutere, flagellare' s dodatkom da je
uzeto iz misala).

a. aktivno. Pokle ga z nikimi cini iztepsti bici.
F. Glavinic, cvit. 109^. Mestri Ivana svetoga ni-
kimi istepohu bici. 130'^. (Djaval) kriceci, da
ga s. Jeronim istepe. 3.'iO^.

b. pasivno. Nopravedno bi istepen. I. T. Mr-
navii, ist. 18.

e. sa se, pasivno. Dobro zene, vino pijte, al' so
.s vinom ne opijte, jer, kada se zopijete, vridne
da se iztepete. P. Vitezovid, cvit. 135.

1 STERNA, /. vidi gustijerna t bistijerna. —

U dvije khige pisane crkvenijem Hi mijesanijem

jezikom: prva je xiii vijeka (vidi F. Miklo§i6,

lox. palaeoslov.2 kod istorna). Bese obreli. Dari-

jeva zlata 12 isterbnt plbnehb. Aleks. novak. 76.

ISTERSUM, tur. isterse, ako hoce. — xviii
vijeka u Slavoniji. Da i sada polak Slavonije
,jok vala' im sluzi misto ,nije', a ,i8tersum' na
misto ,ako 6e'. M. A. Rojkovid, sat. BSi*.

ISTESANE, n. djelo kojijem se isteSe. — U
Stulieevu rjecniku.

ISTESATI, istesem, pf. tesanem izraditi, iz-
djelati (o drvu, a i o kamenu). — Slozeno: iz-
tesati. — Akc. je kao kod izorati. — Od xvi
vijeka (vidi F. Miklosid, lex. palacosl.'-' kod iste-
sati), a izmedu rjecnika u Mika(inu (istesati, iz-
djelati .elaborare ligna, dolo, lovigo, polio'), u
Jitlinu (iztesati, iztesujem ,lavorare ii legno' ,dolo'
429*), u Voltigijinu (iztesati, v. tesati), u Stuli-
eevu (istesati ,dolaro, laevigare, polire'; iztesati,

iztesujem i iztesivam ,securi ligna complanare'),
u Vukovu (.aushauen' ,edolo').

a. aktivno. Da tko vidi majstoru u ruku drvo
neotesano i da mu rece: ,Baci to u vatru' ludo
bi ucinio, zasto zna majstor ono istesati. S. Mar-
gitic, fal. 254. Istesa sedam stupova, t. j. sedam
ss. sakraraenata. F. Lastric , test. 301'*. Istesi
sebi dvije ploce. D. Danicid, 2mojs. 34, 1. Is-
tesi dvije place od kamena. 5mojs. 10, 1.

b. pasivno. U dvor stavja se kamene izsareno,
iztesano i cisto. M. Radnid 225=*. Pluzna daska
jest iz bukovoga drva istesana. I. Jablanci 48.

C. sa se, pasivno. Iz svakog pana no moze se
svetac istesati. Nar. posl. vuk. 100.

ISTESIVATI, istesujem i istesivam, impf. is-
tesati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U rjec-
nicima (grijeskom sa -s- mj. -s-) : u Belinu: praes.
iztesujem kod iztesati, i u Stulieevu : iztesivati,
iztesivam, freq. v. iztesati, a kod ovoga ima praes.
iztesujem i iztesivam.

ISTETURATI SE, isteturam se, pf. teturajuci
izici. — Slozeno: iz-teturati. — U Sulekovu rjec-
niku : ,ausscliwanken'.

ISTEZALAC, ist^zaoca, m. covjek koji isteze.
— Samo u Voltigijinu rjecniku: iztezalac, izte-
zalca ,scavatore, strappatore' ,herausreisser'.

ISTEZALO, n sprava kojom se isteze lada na
kraj. — isporedi argan. — IJ jednoga pisca na-
sega vremena. Ovako vapijase proto Bozo s krme
nekakva staroga brika, koji vec imajuci posta-
vjeno svqje drveno orude s debelijem celom oba-
vitijem oko istezala na skaru ukopana istezase
se na suho. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868.
173.

ISTEZA^jKA, /. vidi puzdra. Kad ko radi sto
kome, pa odmah pita sta ce dobiti za to, rekne
mu se u sali: ,Dobices istezajku'. u Dobroselu.
M. Medic.

ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteie. — Iz-
medu rjecnika u Stulieevu (istezane i iztezahe) i
u Vukovu. U iskusivanu gradioca (zlamenovano
je) istezane koje ima istezat sam iz sebe Hri-
stjanin. S. Rosa 115*.

ISTEZATI, istezem, impf. istegnuti. — Akc.
je kao kod ispisati. — Bijec je stara, isporedi
stslov. ist^zati, rus. HCTHsaTt. — Izmedu rjecnika
u Belinu (praes. istezem i iztezem kod istegnuti
i iztegnuti), u Bjelostjencevu (iztf>zem, v. izte-
gujem; vidi i kod istegnivati), u Voltigijinu (iz-
tezati ,scavare, estrarre, trarre fuor a forza' ,he-
rausziehen' ; praes. istezem i iztezem kod isteg-
nuti i iztegnuti), u Stulieevu (istexati, 1. v. su-
diti s dodatkom da je uzeto iz misala. 2. ,exi-
gere, repetere, reposcere, distendere' ; iztezati, v.
istegnuti ; praes. istezem kod istegnuti), u Vu-
kovu (,ausdehnen' ,exteudo'), u Danicicevu (,r6-
quirere'j.

1. aktivno.

i\. vidi istegnuti, 1, a. Ovej tri (parke) bilizaju
tri vrimena zivota nasega: vrime ko 6e biti, ku
jest, ko je bilo. ko 6e biti, iztezo zicu; ko jest,
vrti je ali suce; ko je bilo, jur smotanu 2icu pri-
rizuje. M. Marulid 72. Ab jaob! ku ce krv ra-
nama prolit na§e rad jubavi, ako isteze misao
sama bez rane mu \>ot krvavi? G-. Palmotic
3, 68''. Prazne mreze idtezahu. 3, 213^. Oni tada
u dva dila razdijejeni jedva istezu iz morskoga
plodna krila lijepa plijena punu mreXu. 3, 214^.
Jezik moj izgorjeli iz usta iztezu. I. Grlicic 265.
Iz nihovijeh cejusti silom isteXe vas plijen od
dusa. I. Dordid, ben. 94. Prionu svojom rukoni
mre2e istezati. 175. Pode§e ono plemenito tilo

ISTEZATI, 1, a.

31

1. ISTI, 1, b.

frustati, one gvozdene kuke za meso zapinahu,
a kad ji oni iztozahu, sobom meso iznosahu. J.
Banovac, razg;. 160. §to mi ti je §to? mrtav
ziva iz gore izfceze ,il pettino'. S. Budmani 423a.
Istezane koje ima istezat sam iz sebe Hristjanin.
S. Kosa 115". Prispivsi tnte vojnici, pocese odfclc
istezat koludro za smakiiut ih. Blago turl. 2, 71.
Priistinito besidis i ve6e krat is.toze suze iz
ociju svetih Bozjih. 2, 155. Da rmi se grisi silom
istezu iz usti po upitovanu ispovidnika. Ant.
Kadcic 206. Tu mu s lica vlase isteze. A. Kalic
203. Istezimo iz blata Jepotu nasu Neretvu. M.
Pavlinovic, razl. spis. 387. Rawlison razmrsnjo
natpisG i isteze povjesnicu asirskn. rad. 18.

b. vidi istegnuti, 1, b, vidi kod 3, b.

C. isknti, vidi istegnuti, 1, c. Vt siju nostb
dusu tvoju istezaju oth tebe. Stefan, sim. pam.
saf. 9. Mogucstvom oli sti'ahom istezu nedo-
stojne stvari svojih jjodloznika. Blago turl. 2, 175.
— U Ichigama pisanima crkvenijem jezikom itna
i drugijeh znacena slicnijeh ovome Hi koja sii
od ovoga postala : ,scrutari, exquirere, exigere,
captivum abducere , luere , contendere'. F. Mi-
klosid, lex. palaeoslov.^ kod ist^zati. tako je i u
ruskome jeziku.

2. pasivno, vidi 1, c. 0 jedinomt poslednemr.
ovcoti otfc nacelnago pastyremt Hrista vt dtni.
ont velikyj posledny javjenija jego istezemy
budemt. Domentijan*) 141.

3. sa se.

a. pasivno, vidi 1, a. Iz uboske lade cesto
me6u6 oble vr-se i mreze na obicajno ribno mjesto,
gdi se dobar lov isteze. G-. Palmotid 3, 128*.
(Brod) istezase se na suho. M. Vodopic, tuzn
jel. dubrovn. 1868. 174.

b. refleksivno, vidi 1, b. Jere se mi ne iste-
zemo predaleko. Anton Dalm., nov. test. 2, 58.
paul. 2cor. 10, 14.

ISTEZAVICA, /. vrsta mreze. — Samo u Siu-
licevic rjecniku: ,rete da pescare' ,sagena'.

ISTEZOBROJNIK , m. u Stulicevu rjecniku:
,exactor' s dodatkom da je iizeto iz hrevijara.

ISTEZANE, n. djelo kojijem se isteza. — U
Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz
hrevijara.

ISTEZATI, istezam, pf. vidi isteziti. — Slo-
zeno: iz-tezati. — U Stulicevu rjecniku: ,lavorare,
coltivare' ,colere' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara.

ISTEZITI, istezim, pf. izraditi (zemju kao
tezak). — Slozeno: iz-teziti. — Ake. je kao kod
izgaziti. — Na jednom mjestu xiv vijeka. Sto
nzoru bedtborat, tozi da se bedtbomt istezi. Men.
Serb. 98. (1330). Danicic je mislio da treba ci-
tati i stezi (vidi u negovu rjecniku kod sttozati),
all se kasnije premislio (kako sam nasao zahi-
lezeno negovom rukom).

ISTEZIV, adj. u Stulicevu rjecniku: .estrat-
tivo' ,extrahendi vi praoditus'. — nepouzdano.

1. ISTI, adj. verus, idem, ipse, uprav koji jest
ono sto jest, dakle koji nije drugi. — Bijec je
ne samo praslavenska, isporedi stslov. isti., rus.
HCTWH, 6es. jisty, poj. ist, isty, nego i letska, is-
poredi litv. iszczias, ociti, let. ists, pravi. — Po
svoj prilici postaje od korijena jes glagola jesam,
Hi has od trecega lica jednine jestt. — Noini-
nalni se oblik nahodi rijetko i to samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom i u jednom
primjeru xviii vijeka: U svetistu templa ista lup
je Durda i Dakova... J. Kavanin 329b. ali vidi
i 2, b. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (ta jisti
,idem'), u Mika^inu (,idem'; ja isti ,ego ipse';

ti isti ,tu ipse' itd.), u Belina (,idem' 467'^ ; 7031*),
u Bjelostjencevu (,idom'; isti ja ,ipse ego', isti ti
,ipse tu' ltd.), u Voltigijinu (,stesso, medosimo'
,derselbe ec.'), u Stulicevu (nema napose, nego
isti sam ,ipse' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara), u Vukovu (jselbsf ,ips6'), u Danicicevu
(istb ,idem; ipse; certus').
1. adj.

a. pravi, istiniti. — rijetko. Pokazati liodu cisto
da ca pravis nije isto. M. Marulic 317. Ako bi
prvo recenje isto bilo. Narucn. 2la. Joli to isto?
— Je, gospodino. Korizm. 46''. Toj mi rece moja,
spominam se cisto, sostra, vazda koja prorokuje
isto. H. Lucie 194. Ako je to isto, cto pisan
tva pravi. 267. Toj truilno virujem, nu isto ako
jo, da svakom darujom hvalom te, pravo je. 268.
Poznati ces stanovito, sto ti ve}u da je isto. M.
Divkovic, kat. 158. Svijem josi rokla cisto i vi-
di mo da je isto. 163. Ni surana ner isto. D.
Barakovid, jar. 63. Drzati za isto habere cortum'.
J. Mikaja , rjecn. kod di'zati. — radi znacena
ovome slicnijeh sto se nalaze u khignma pisa-
nima staroslovenskijem Hi crkvenijem jezikom vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'^ kod isti.. — Sredhi
rod isto stoji u ace. s nekijem prijedlozima, te
s nima Zajedno vrijedi kao adverab, radi zna-
cena vidi doisto, doista, izaisto; osim prijedlnga
do i za nahodi se i s prijedlogom u. On bo je
u isto jistini janac. Bernardin 183. Jeli mu u
isto nasasto. Stat. poj. ark. 5, 268. Prikrati zivofc
moj, prav}u ti u isto. S. Mencetic — Gr. Drzic 479.
U isto viruj sad i znaj stanovito. 486. U isto
lagao jesi. N. Eanina 68^. dan. 13, 55. U isto
sin Bozji jesi. 187^. mat. 14, 33. Od kojih u
isto napokoiii nisi. I. Ivanisevic^ 279. J^ubi me
u isto svoj vece nego ja. 295. Cudim se u isto
i zamiram dosti. 309. Snom cu u isto pocinuti.
A. Vita}ic, ist. 17''. Istinita stvar je u isto, da
'e brez straha on Bozjega. ost. 4. t s prijedlogom
pod. Mati mu je pod isto mislila, da je raomce
poginulo. Nar. prip. vil. 1868. 653.

b. idem, koji nije drugi, koji niji drukciji. a)
kaze se da se ono ne razlikuje od necega sto se
prije kazalo. I tu istu zemju prodah. Mon. croat.
57. (1433). Da ima biti ovi isti zajamt za punu
platia provizijuna za godisto. Mon. serb. 502.
(1467). Za t' isti uzrok govore. Narucn. 5b. Te
stvari nisu v zdrzaniju krsdenija zac prez tih
istih more se dati krscenije. 13^. Ta isti sv.
Tomas govori. 58a. Drzan je sopet spovidati
one iste grihe. 821'. Pozna da bise to ona ista
koludrica. Transit. 240. Ta isti Avgustin go-
vorase. Korizm. 27^. Tlknu v rebra Petra anjel
ta isti. 571'. Koju ja istu k6igu iz latinske odice
svuksi. H. Lucie 185. U isto toj doba u srce
od Jude uljeze hudoba. N. Na)eskovic 1, 120.
Vidjot cete one iste prve prikazaoce. M. Drzic
243. Ove sa mnom htjese doci od istijeh tijeh
strana. Jedupka nezn. pjesn. 240. Subota po
istoj toj nedjeji. A. Gucetic, roz. mar. 69. Ino-
cencijo osmi knigami svojijom isto to krijepi. 77.
Od tamnice Korevskoga straza je dana Rizvan-
pasi, ki bi prije rob istoga slavna bana. I. Grun-
dulic 311. Ali isti vecer ovi sultan Osman dozva
pasu Husaina. 556. Qij®^ istoga jos uzroka do-
zovite sve bojnike. G-. Palmotic 1, 174. Kad
Isusa ove iste drage glase lijepo slusa. A. Vi-
tajid, ost. 68. Prini on isti skup i sumu u nas
jazik. J. Kavanin 126^. Ov potvrdjen zakon isti
i vami je od koristi. 167b. Tako po isti nacin,
dostojno je da . . . A. Badid 223. Isukrst bu-
duci u isti dan vccerao po obicaju 2udinskomu.
J. Banovac, razg. 223. I prosu na nega Petra
ove iste rijeci. F. Lastrid, test. 150b. Sto isto

1. ISTI, 1, b.

32

1. ISTI, 1, e.

i David jos davno prorokova. ad. 126''. Toga
istoga uzroka radi napisah recenog satira. M.
A. Eejkovic, sat. AS*. Ovaj isti Sokrata uze
otrove casu. sabr. 1. To isto cinimo. J. Rajic,
pouo. 1, 13. Druga zivad to isto zaktiva. J. S.
Eejkovic 386. Opet to isto. Vuk, nar. pjes. 1, 320.
I na oni isti komadid hartije . . . Pravdonosa.
18.52. 3. — b) sto nije drugo haze se u podloznoj
rectnici s relativnom zamjenicom Hi s relativnijem
adverhom. Ca mi v svitu jesmo cinili, ono isto
najdemo v drugom zivotu. Transit. 90. One koje
snizi , one iste i uzvisi. N. Eanina 135a. paul.
eph. 4, 10. Ona ista tebi budi ka si driizira vazda
bila. I. Gundulic 355. Oni isti dan, kad i sveti
Nazor, prinainulm. F. Glavinic, cvit. 2421*. Ki
one iste, ke i on, vere jesmo. 304l>. Danica sam
ona istn, ka sam vazda tvoja bila. G. Palmotic
1, 315. Sve sto zeli srce tvoje, iste zeje jesu i
mf>ni. 2, 225. Ja sam ona ista bila, koja . . .
ncmu sam so obecala. 2, 252. Molim te, da mi
na misto raja dades pakao, sto je isto kolik i
red zlu smrt. J. Banovac, razg. 134. Ne samo
uvridujete ga, kad vam cini dobro, dali so slu-
zite s isti dobrocinstvi, koja vam cini, uvridati
ga. J. Banovac, razg. 155. Buduci da jo Isukrst
od isloga kruha, koga je posvetio (za) ine, i ou
io. 236. Isto ono tilo i ona ista krv koju onda
prikaza i sada se prikazuje. J. Filipovii 1, 72*.
,Isus' isto oce reci sto i ,spasitej'. F. Lastrid,
test. SB^J. jAleluja' isto oce reci sto ,falite Boga'.
180=^. On isti koga ce grihom pogrditi ima ga
suditi. ned. 14. Vaja da izlijova vodu oni isti
tkoji rijeci govori. I. A. Nenadic, nauk. 100.
Jure mu odgovori da je ona ista (sahj,a), ali nije
ista desnica, koja s iiome vlada. And. Kacic, razg.
137. Na misi . . . cini se isto posvetiliste, koje
bi prikazano na krizu. J. Matovic 229. Kako
se ovdi no nahodi isti nacin mojena koji bi u
prosastnijem prosenima? 495. Sto ocima udi,
isto i srcu zlo cini. I. J. P. Lucie, razg. 74. —
— c) Icod stfi'iri, djcld iid. u ostalome razlicitijeh,
istice se da ima nesto sto je jedno. Prista slavni
kraj ovdira i pasi se u cas isti s prva iivjeti
gtiSe od mira. I. Gundulid 455. Lis pd gore mi
smo iste, §to so na nas rasrciste? G. Palmotic
1, 187. U isto smo se brijemo oba, u istom dvoru
odhranili. 2, 195. Sude6i jedno isto djelo sad
pravo sad krivo. I. Grlicic 190. Kad na istu
hrpu mecus i koludra i opata. J. Kavanin 388*.
Obadva isti dan iste godine u istom mistu Eimu
od istog progoniteja Nerona za istu viru Isu-
krstovu krv prolise. F. Lastric, svet. 101*. Nije
nacina da isti covjek moze biti sasma blazen na
ovemu i na drugomu svijetu. D. Basic 27. Za-
rucnici u istoj kuci ne pribivaju. I. J. P. Lucid,
nar. 47. Ja ucinih isto u vrime da gvozdeni
zatvor lupi. P. Sorkocovid 586^. — cesto uz isti
ima i jedan. Ova tri sobstvija jesu jedna ista
rid. S. Budinic, sum. 5". Pristajanjo okolo jedno
iste stvari. 52a. Da u jedan isti das mati i di-
vojka narece so. F. Glavinid, cvit. 2". U jednom
istom bitju tri jesu sobstva. 103^. U jedan isti
dun prija krunu od nauditeja. 218*. Da i ti
ukup z ovimi drugimi u jednoj istoj nahodiS se
norciji. 304a. u jednu istu uru otac i kdi raz-
liditu udiniLu svrhu. 399*. Blagujudi meso i
ribu na jedan isti obrok. M. Eadnid 4191j. Da
od du5e i od Boga jedna ista stvar se cini. J.
Kavanin 514*. Tolikim nesridama obastrvsi Joba
Zajedno i u jedan isti dan F. Lastrid, tost. 19a.
Jedno i isto sunce svud jo cijelo. I. A. Nonadid,
uauk. 190. Od svijeh jedne i iste vjere. J. Ma-
tovic IX. Jedan i isti hip i sobstvo. 36. Sva
ova primalista nijosu od jedno i iste vrsto. 54.

Svi ufamo jednu stvar istu. 90. Bududi uda
jednoga istoga tijela. 413. Sva tri (krstena) cine
jedno isto krstene. M. Dobretid 24. — (I) kao
kod c) ali s manom silom znacena, kao jednak.
On je uzrasta moga istoga, iste rijeci, iste slike.
G. Palmotic 1 , 129. Mi zdruzismo u pokoju
lijepe mlade doba istoga. 1, 195. I iiase su )ubl
mile na isti nacin nas pustile. 1, 193. Bog stvori
dlovika, nega prava ista slika. P. Hektorovid (?)
132. Ako pokore ne ucinite, svi dete po isti
nacin izginuti. F. Lastrid, ned. 119. — e) znaci:
koji sc tie mijena, koji je svagda jednak samu
sebi, Vsa jako i riza obettsajutt, tyj ze istt josi.
Mon. serb. 25. (1234 — 1240). Proz tvoj se obraz
vedri vidi, kako proz cklo, srce cisto, i u misli
i u besjedi jedno imas htjenje isto. I. Gundulid
279. Tko u svemu isti nije. I. Ivanisevid 165.

— uz isti ima i jedan. Bududi Gospodin Bog u
svomu bitju jedan isti. A. Gucetic, roz. mar. 6.

— f) ono, od cega se kaze da sto u necemu Hi
u svemu nije drugo Hi drukcije, moze biti: aa)
u instr. s prijedlogom s. Broja istoga s nim su
i maci. G. Palmotid 2, 323. On jest iste naravl
s nime. A. Kanizlid, kam. 759. Da je sin od
iste naravi s ocem. J. Matovid 32. Duh sveti
jest istoga mogujstva s ocem i sinom. 78. —
amo pripadaju i ovi primjeri u kojima uz isti
ima i jedan : I jest jedam Bog isti s otcem. I.
T. Mrnavid, ist. 15. Sin Bozi po naravi s ocem
jest jedan isti Bog. F. Lastrid, test. 148^. Jedne
iste s liima nai'avi. A. Kanizlid, uzr. 159. Sin
s riime jednu istu narav imade. kam. 178. —
bb) u gen. s prijedlogom od. Svakomu je draze
staviti manu zakrpu nego moze i samo onu koja
je od potrebe i iste masti od svite, da se no
poznade i cini toliko ruzna hajina. M. Kadnid
419''. — g) gdjegdje znaci sto i zamjeniea on
bez ikakoa isticana (kao nem. derselbe). Sve do-
brocinstvo ucineno je istomu od Boga. F. Lastrid,
test. 12^, Koji uzaslidi tija do svrhe isti de biti
spasen. M. Zoricid, osm. 128. Ako li se tkogodir
nasali, jal' liu isti prid nime pofali. M. A. Re}-
kovid , sat. F8''. Odpustene griha istodnoga i
oprano od istoga. M. Dobretid 3. Zaiskan (likar)
od jedne zone, da bi napomenuo istoj likariju.
I. J. P. Lucid, razg. 91.

c. ipse, kao sam, istice osobitijem nacinom da
nije dritgi, tako kao da bi lalcse bilo u onom
slucaju promisliti na koga mu drago drugoga,
Hi se ima u misli: a kamo li drugi. a) uopce.
Upisahb ovb lists otvorent, kako je toj ista moja
riject. Mon. serb. 329. (1423). Ima bit moja svis
jaki no snig isti. S. Mencetid 307. Platu vijek
jubav ne prosi u srobru i zlatu, ko vas svijet
zanosi, nego li u takoj istoj Jubavi. N. Najes-
kovid 1, 326 — 327. Ocima, ko gorude tako ima,
er led isti nima uzize. 232. Koga ne mogu
ista nebesa suuzoti. A. Gucetid, roz. mar. 131.
Zvijer sred jame ka pribiva, zapanena i stra-
ti va, jos se 8 jamam istijem trese. I. Gun-
dulid 79. A mcni ma ista naravna lipos jes na-
prava pridista i svijetli drag ures. 145. Jaoh,
kod ogna Xudjonoga ti-optim, stinem sva kolika;
ah, Jubavi ma volika, isti uzrok sama od toga.
183. Za slijediti tvu Ijepotu, tvu Ijepotu, za kom
cvili uebo, zomja, voda i more, i smrt ista, ka
dan bill skrati tvoje jasno zore. 267. Tim sto
istoS, ma besjoda da ti kaze stvari trudne? ista
ih zemja pripovijeda svim putnikom u nod i u
dno. 321. On carske vojovode, a ti razbi cara
istoga. 371. Isti poganin obraz, za ne viditi krv
toliku, pla§dem pokrivase svoj. F. Glavinid, cvit.
2281^. Nici ga seine vede nego isti zivot. I. T.
Mrnavid, ist. 106. Ko Ijepotom svijetla lica istom

1. ISTI, 1, c.

33

1. ISTI, 1, c.

suncu odsivaju. G. Palmoti6 1, 142. Kako isto
o6i u glavi Jubim svaku tvu sestricu. 1, 127.
Od istijeh si o6i u glavi i od zivota meni dra^a.

1, 292. Tko nado darovo u ]udskoin narodu,
nado isto okovo i dizo slobodu. 1, 370. Nasa
ces je bila liuda i gora vole u sebi nego ista
smrt. 2, 70. Koga isti s torn dikom noprijati^J
pohvali. 2, 92. Ho6u da kra} isti trepti od mono.

2, 94. Ista rnajka, ka mo rodi, smrtno me jo
pogubila. 2, 139. Plahe zvijori ki tjoramo, pacek
isto jos sjedino kacigami pokrivamo. 2, 1-17. Sva
bjeso ma pozuda zivot isti podat za nu. 2, 191.
Vlasti mi su mo mrzece, omrzo mi je zivot isti.
2, 445. On koji jo ista dobrota. V. Andrijasevic,
put. 389. Jor milos6a on jo ista. A. Vita)i6., ist.
22'J. Nu i lavi isti |ubo; mohka a suza stijonu
dubo. J. Ivavaiiin 40^. Pastri6a i Dordicea, ke
isti Rim hti posvojiti. 97b. I jstu za nih krv
proliti. 274a. Er na cast no nij' kratiti isti zivot
izgubiti, 387*. Ruko, noge, usi, o6i dvoje. narav
ista dado. 350^. Velicanstvu bezkoncanom i muka
ista odgovara. 430'^. Istina jo daklo ista, sto
Teresa i Kate od Sijono nam objavi. 452i>. Na
krivca novojnoga isto zvijozde krupiti 6o. 559t>.
Ista mojomuca prijubka je svomu porodu. I.
Dordit!, uzd. vii. Pristupase, da mi istu krv po-
piJG. salt. 80. Zema|ske vclicino ista zGm]a sa-
tira. 150. Bog na krizu svoga sina jodlnoga
izostav]a premda je u sebi svotina ista i pra-
vodnos. B. Zuzeri 59. Isti jo Isukrst rekao. A.
Badic 44. Negova ista mloliavost ima ga ciniti
trepotati. I. P. Marki 42. Naci demo, da dusa
sva ova svojom lipotom nadodi, i ista nebesa
J. Banovac, razg. 97. Isti su neznabosci priju-
bodivce pedipsavali. J. Banovac, razg. lOG. Koga
ovako gledajuci smilovalo bi se isto kamene. 161.
Koji si ista istina koja pomankat no moze. J.
Filipovid 1, '63^. Osta joj od onda u ustih taka
slatkost, da ista nezina })]uvaka bise kao mod
slatka. 1, 115^. Ovo imamo tomejito virovat,
buduci da svidoce proroci apostoli i isti Isukrst.
1, 13ti''. Ovo je Isus isti cinio vidit mnogim pri
likam. 1, 189'>. Kakva jo pak molitva onoga
zalosnoga koji na istoj molitvi stojeci gloda ono
sto mu misli nepostene u pamet donose? 1, 286^'.
Ostavjam ja zakon od naravi, koji uci i usilujo
nike zivine iste nerazlozito rodite]om svojim po-
stene ciniti. F. Lastric, nod. 58. Koristan jo
pak s. post ne samo dusi nego i tilu istomu.
136. Bog otje, da ista narav prigiba covika na
]ubav iskrnega. 290. Odkud godi dodo, il' mu
s noba, il' od ]udi zlije, il' od zivina, il' od istoga
djavla. 294. Da je ustrp}eno potribito bilo istom
sinu Bozijem u puti covicanskoj. 296. Slobodno
mi je reci, da je nenavidjivac ne samo prilicau
djavlu nogo da jo isti djavao. 362. Isti nevjer-
nici spovijedaju, da nase rane lijek imaju. V. M.
Gucetic 11. Zacudise se gradani i ista kra|ica.
A. J. Knezovid 223. Clanak vire jest nauk od
istoga Boga. A. Kanizlid, kam. ii. Provodio bi
iste nodi u stijenu kniga. 11. Ona je nikojo iz
istih cojusti djavaoskih otela. utoc. 83. Kaza
da do umrti na isti bozid. utoc. 165. Bozo, koji
si Stanislava cistodom od istoga ditinstva ua-
rosio. bogojubn. 432. Putnici kad putuju, istu
majku zem|u psuju. V. Doson lot>. Draza im jo
zlata kosa neg Bog isti od nebesa. 79*. Mrzjeli
na rie vede, nego na isti pako. D. Basid 14.
Spravan podnijot opot bice, draco, cavle, krix,
ter smrt istu. 67. Ista dica verze pravo. M. A.
Rejkovid , sat. AS^. Sada za naj manu stvar,
pacG mlogo puta za istu laz bogmaju se. Bl'\
Natoco mi po pun korsov vina kojemu je po
naj bo]a cina i kog isti moj gospodin pije. Do*.

IV

Ono isti vrag bijaso u covicoj kozi. sabr. 45.
Koji jo (Isukrst) ista svetost. Ant. Kadcid 226.
Od koji sastavitej drzi se da jest isti David. A.
d. Costa 1, 187, Strah, grizodusje kroz isti tvoj
obraz razglodam. I. J. P. Lucid, razg. 1. Na-
redba s rukom istoga pape podpisana. nar. 58.
Ista nas narav na veseje vuce. M. Katandid 61.
Bozica je ista, drugo nije. 67. Ter krepko sam
odredila ili noga sloboditi, ili bojna kroz ma
dila isti zivot izgubiti. P. Sorkocovid 591*'. "Vidi
do niz prozor nekaka zona spusta svoje kose
zlatne... kad koje? ona ista devojka. Nar. prip.
vuk. 118. — b) dodaje se Ucnijcm zamjenicama.
— U(i) zamjenice su ja, ti, on itd. Sad cu izeti
ovi noz, tor se du ubosti nim istim i ja. N. Najos-
kovid 1, 193. Jucor sa mnom u razbludi sprav]av
strijole svoje ogiione, rani ne hted istu mono, pak
pobjezo. S. Bobajovid 228. Nu kako isti vi vidito,
lice, uzras taki ima. 231. Kojom bjeh ja i.^ta no
kosi zavila. D. Zlatarid 64^. No imamo potribu od
svidokov, zasto mi isti josmo culi. A. Komulovid
64. Ako je druzijom zao veoma ostaviti rodno
misto, iz dadkova bjezed doma ; ja se bolira za to
isto. I. Gundulid 246. Nu sto volim, care Osmane,
i ti poznas isti opeta, da Vladislav zdrzi obrane
od krstjanstva svega svijeta. 360. Pace i ona,
vajmoh, ista, da nam kudu izkorijepi, vrlom caru
na svjet prista. 388. Poznati jo, da cestitu tvu
vlas ]ubi Bog istini i da on isti osobitu vrh kra-
jeva strazu cini. G-. Palmotid 1, 15. Tako da se
zgodit ima, kao rekose isti oni. 2, 87. Sad du,
kra]u, obratiti me besjede na to istoga. 2, 109.
Ti isti, svoti moj Ivane, ono uzivas pjesni iz-
brane. P. Kanavelid, iv. 2. Ime tvoje istoj tebi
tajala sam. 441. Sto su ucinili za jubav Bozju
ubozijem, da su liemu istomu ucinili. P. Posi-
lovid, cvijot. 66. Rijec istina jo, ku isti nam ti
izusti. J. Kavanin 312''. Tvoja mati . . . bila 'e
meni istom' robinica. 519^. Jer du to ja ista
prikoriti i u obraz udriti prid Bogom. J. Ba-
novac, razg. 189. Za one (grihc), koje je on
isti ucinio. uboj. 24. Dosastjo Isukrstovo za sudit
svit isti on jest navistio. J. Fjlipovid 1, 1471^.
Da ti isti tako josi uredio, svidocis. F. Lastrid,
tost. III. Kako vi isti iznenada izpovidato. 67'^.
Ucini ukazati so liegov sjen, bas kao da je on
isti. 186''. Evo ja isti trazidu ovaca moji. nod.
IV. Isukrst niti 'e bio grisnik niti sagrisiti mogao,
zasto dakle postit otje i pokoru ciniti? odgovara
nam on isti: , Zasto priliku dao sam vama'. 135.
Bududi ga Gospodin ozdravio tako, da udi} usta
i odnose on isti posteju svoju. 386. On isti
glavom suprot Bulgarom povede vojsku. A. Ka-
nizlid, kam. 2. Kako se on isti dici. 5. Ja du
ga isti s materom ubiti. 7. Vi isti raozeto ovo
svjedocit. D. Basid 22. Jor koji su misto strazo,
oni isti sidar traze. V. Dosen 61^. Jerbo je on
isti istina. M. A. Ile|kovid, sabr. 25. Kako no
ti ista dicis se u sveti pismi. A. d. Costa 1, iv.
Zudijah ja isti biti proklet od Jesukrsta. J. Ma-
tovid 502. Ovo istomaci on isti. M. Dobrotid 1.
Ti isti cinis togotan tvoj jaram. L. Eadid 38.
Odlucila jo da ona ista ide u manastir. A. To-
mikovic, ziv. 57. — bb) uz refleksivne zamjenice
sebo, sebi itd. i svoj. aaa) pridijeva se zatnjc-
nici sobe, sebi itd. Na se man istoga zlu Jubav
da stavi. D. Ranina 11^. Prokleti ili blasfemati
druzih i sebo istoga u kolori. A. Komulovid 18.
Bog ]ubi pravdu u sebi istomu. M. Divkovid,
nauk. 271). Ja se snebivam i ostajem izvan sebe
istoga. M. Orbin 27. Znanje, koga vlas kriposna
sama gleda so, u sebi je, ter dim sebe istu pozna,
sve u sobi razumijo. I. Gundulid 211. Drugu
svitlos, izvan samo sebe istoga ne ima u sebi.

3

1. ISTI, 1, c.

34

1. ISTI, 2, c.

211. Sebi se istoj sramua krije. I. V. Buuic,
mand. 17. Da za uciniti dobro niraa, ne ucini
zla sebi istomu. P. Posilovid, cvijet. 78. Koji
fale sebe iste. M. Eadnic vii. Sebe istog za nu
dade. J. Kavanin 369^. Toll izjubi sebe istoga.
405b. Neka mores posijati spasni nauk sebi
istom'. 434'>. Pogubiti sebe istoga. I. P. Marki
36. Clovik od nijedne sbvari ne ima so tako bo-
jati, koliko od sebe istoga. 42. I u malo re-
kavsi, tko jubi Boga, nenavidi grih, ovi svit, i
sebe istoga. J. Banovac, razg. 4<>. Vaja da mu
svaka zeli i cini, kao sebi istom. 40. Ako su
lipa, koja iz du5e izhode, kakva je ona u sebi
istoj ? 97. ^iubi iskrnega kao sebe istoga. pripov.
170. Za ucinit ovo, hode se rat zestoki sobom
istim. J. Filipovid 1, 344*. Neka se nitko ne
more tuziti na Boga, nego samo na sebe istoga.
F. Lastrid, od' 279. Poce ovako razgovarati se
s istim sobom ili ti sam sebi govoriti. ned. 292.
Sebe iste prokleSe. A. Kanizlic, kam. 59. Oholo
sebe istoga za veliko drzane. 161. Sad vidimo
stetu koju cine zlijem govorenem sebi istijem.
D. Basic 94. Svidocwci na iste sebe. M. A. Ee}-
kovic, sabr. 46. Da }ubi svoga bliznega kako
sebe istoga. 56. Vrijede i sebe istijeh i crkvu.
J. Matovie 407. Za sve luke kraj zudeni zrak
mu zore ocituje, da se topi, joste scijeni, i seb'
istom ne vjeruje. P. Sorkocevi6 578b. — amo
spadaju i ovaki primjeri u kojima grijeskom stoje
druge zamjenice mjeste refleksivne: Nam istijem
tri srao stvari duozni. M. Divkovic, bes. S^.
Cuvaj tebe istoga. nauk. 7^. Nijesam ja drag
meni istomu. G. Palmotic 1, 32. Da Boga imamo
jubit svrhu svega, vece nego nas iste. J. Ba-
novac, razg. 39. Da mi nas iste sudimo, doisto
ne bismo bili sudeni. J. Filipovi6 1, 136*. Mi
nas iste brezrazlozno Jubimo. 1, 344*. ^jubi is-
krnega kako tebe istoga. V. M. Gucetic 48. Na6i
dete, bojim se, u vama istim ... F. Lastric, test.
115^. Al' sto se cudimo onizim? imamo se cu-
diti vige nama istim. ned. 430. Prikazujemo u
nas istijeh kojugod priliku. J. Matovie 42. —
bhh) uz posesivnu zamjenicu svoj. To trati sebi
na svoju istu sluzbu. M. Divkovid, nauk. 37*.
Vece pojubi covjeka nego svoj isti zivot. 55^.
Znas, vjerenik tvoj |ubjeni da tvoj zivot vece
vele neg' svoj isti Jubi i scijeni. I. Gundulic
356. Vaj, nevoje gdje su ove! svoju istu, jaoh,
druzima djecu radat za robove. 364. Pridobita
je svaka sama ne od protivne sile i snage, nu
od istoga svoga srama. 408. Plahi obraca tijek
nazada, svoja ista ga topi voda. 449. Dali tudi
vitezovi hod krajevstvo tve da bjudu, kad izgubit
i nim negovi i svoj isti zivot budu? 451—452.
Pade od svoje iste hize uzida crikvu. F. Gla-
vinid, cvit. 'ISlb. Ki so uzdoje vele vece u mu
vjeru, neg u iste odi svoje. G. Palmotic 1, 272.
Za draga se vele dini i svoj isti zivot dava.
1, 295. Koje je hotio oprat svojom istom svetom
krvju. I. Grlidid 11. Jedan drugomu veselide so
zarad negove slave koliko zarad svoje iste. J.
Filipovid 1, 231^. Mariju napuni svojim istim
bozanstvom. F. Lastrid, test. 393''. Znam, da
niki vole slavu nego istu svoju glavu. V. Do§en
126a. Koji jost istomu sinu svomu ne oprosti.
J. Matoyid 49. — amo spadaju i primjeri u ko-
jima mj. svoj ima grijeskom druga posesivna za-
wjenica: Kad bi ti i veliku stvar prorok naredio
da za tvoje isto zdravje ucinis . . . B. Gradid,
djev. 101. Budi ti sve sto hod u mome kra-
Jestvu, jos istu moju mod pod vlas du stavit' tvu.
I. (iundulid 119. Ja bin i isti moj zivot za nu
dal. Nar. prip. mikul. 21. — err) u recenici u
kojoj ima rejleksivna zamjenica isti je subjekat.

Ako recemo da griha ne imaino, isti se varamo.
A. Badid 215. Mlogi ima plemenitu zenu, al' ju
sobom on isti pokvari. M. A. Kojkovid, sat. FS^.
Koja de pastiri isti po sebi lastno dostignuti. J.
Matovie 202. — cc) isti stoji uz posesivnu zamje-
nicu (i uz dativ posesivni). I kon toga mnokrat
mista bi mi od sumne sjen ma ista. I. Gundulic
225. Dokle ista moja ruka zloga kraja ne ubije.
G. Palmotid 1, 49. I od iste moje glave cas mi
jo tvoja i hih draza. 1, 157. Da znam zivot iz-
gubiti odi od iste tvoje ruke. 1, 266. David ga
istijem negovijera macom posijece. I. Dordic, salt.
IX. I riegovim istim macom glavu mu odsice. F.
Lastrid. test. 20'>. Tvoju istu dusu mac ode pro-
bosti. 100b. Komu ne bi na pamet pala riegova
ista otacbina. M. A. Rejkovid, sat. A.2^. Izasla
je svakolika vika od negove iste kuharice. Elb.
Ako dakle hodes dobro dilo uciniti ko je Bogu
milo i po tvoju istu dusu dobro . . . G2b. Pro-
socili su ga isti mu sejani. S. ^ubisa, prip. 127.

— dd) radi vece sile dodaje se i sam. Ont isti
sami. mitropolitt. svojomt rukomb vlastitomt jest'>
pisao. Spom. sr. 2, 128. (1466). Sama se prope
ista. M. Marulid 51. U n te sam u isti (uhrus)
voselo zavila. N. Najeskovid 1, 1.39. Isto samo
slovo Bozje kara i osudjuje teh. S. Budinic, sum.
47a. Sam isti ja prijam zled na me hotinje s mo-
jome stetome zlo slidec zelinje. D. Ranina 91*.
Ne mogu bez tebe ziviti, koliko sam isti bez
sebe. 138b. Prosase izbavjenje od valova za sebo
istoga i samoga. B. Kasic, fran. 163. Ali ti sam
isti sada i vazda si bez promine. I. Gundulic
205. Da vrh iste same sebe krajem sam te uci-
nila. J. Palmotic 457. Sto je i same iste Judo
za niovu r.'inu stvorio. D. Obradovid, basn. 162.

3. adv. isto (ali vidi c).

a. vidi 1, a. a) vere, u istinu, doista, uprav,
zbija. — u dva primjera xv i xvi vijeka. I rece
Ajaks : ,Isto jest mati moja is Troje'. Pril. jag.
ark. 9, 124. (1468). Nabukodonozor kra} rece
nim: ,Isto li vi, Sidrace, Mizace i Abdenago,
boge moje ne ctujete?' N. Ranina 122b. dan. 3, 14.

— b) kao bas. Onde Stojan jednu tetku ima, isto
sestru svoga oca Janka. Nar. pjes. vuk. 3, 131.
I negovu seku zarobio, isto |ubu Krcunovid-Pera.
3, 276. No hajdomo u Done lugove, da cekamo
Ceklinske trgovce, tu demo ih isto docekati. 4, 126.

b. vidi 1, b. a) vidi 1, b, a). Isukrst ucini od
vode vino, i Francisko tako isto. F. Glavinid,
cvit. 338a. Ona nemu isto tako kaze. Nar. pjes.
here. vuk. 87. Gevar ne znam sta je ; a tako
isto ni ,sein'. Vuk, nar. pjes. 3, 45. — h) vidi
1, b, h). Isto je koliko reci ... F. Lastrid, tost.
248a. Koji bijase isto kao brat. Nar. prip. vuk.
149. Druga kniga bide ovako isto velika kao i
ova. Vuk, nar. pjes. 1, xiv. — c) na isti nacin,
pa po tome kao jednako, ipak. Isto nam upi-
§ite. Starine. 11, 78. (oko 1600—1602). Ivka veli :
(Promisli se dobro, koji ti je nnj virniji pobro, i
tko s tobom po nodi druguje, pak se isto tobom
poruguje'. M. A. Rojkovid, sat. D2b. Hajte vi,
deco, na sunce, pa pripecite nogo pram sunca;
isto dote se ugrijati. Nar. prip. vrd. 159.

c. kao samo, jodino (oidi istom), i akcenat moze
biti da je prema istom: Isto. a) uopce. Ispr(o)-
siv§i ga od kneza i sudac, ali isto od sudca.
Stat. po}. ark. 5, 275. Budete stvorci od rijoci
a ne isto slusaoci. N. Ranina 133b. jac. 1, 22.
Isto ti, cid koje pravo je truditi, ne din' trude
moje zamani sve biti. H. Lucid 190. Nemojte
jih po nisto, druzino, razjagmiti, da isto jim
vazmite jedno brime dobra vina. P. Hektorovid
20. Virujemo, da je covik, ne isto kakav god,
nego bas glava. F. Lastrid, test. 70a. Napuni

1. ISTI, 2, c.

35

1. ISTICATI, 2, a.

k6sti (vricu), pak isto takui u nu. 207*. Naj
tvrde kule, isto taknuvsi, razru§aju. 278a. Niko
ispovidi §to se fiine isto od nikoga obifiaja, ne
samo nisu za ozdraviti, nego za otrovati dusu.
od' 58. Odgovori Filip, da ni 200 ji;ro§a ne bi
dosta bilo, za dati im isto po malo svakomu.
202. Zasto se mlogi zlamenuju s. krizem isto
od obicaja, brez nikakova devocijona. 234. Niki,
Sto 'e jos f^ov&, isto se maskare misnikom, da im
vade tokorse odri§ene. ned. 70. Ako li si ga
prodao isto po stogod. 167. Blaznici jesu oni,
koji hine fale6i drugoga navlastito na oci, vise
nego je dostojan i to ne iz srca, nego isto da
mu ugode i budu n milosti. 178. Mlogi su uz-
roci, koji Covika zaduzuju Jubavju pram Bogom,
promotrimo isto nike. 275. Dode mu vo}a, isto
za cudo niko i isprazno znane a ne od bogo-
Jubstva, da ga ido jednoc poslusati. 282. Laz^ivo
prikazivane zdvora u ricma a u dill, navlastito
dobrote, devocijona i }ubodi)a, koga u srcu ne
ima, nego da se isto svitu taki ukaze. 301. Tako
bo su se imala svaka otesati, ugladiti i napra-
viti prije, da se u crkvi isto sastavjaju i slazu
brez nikakove lupe. 320 Metnite ga u misto
od muka, kojizije zestine mi dosegnut pametju
ne moremo, a kamoli jezikom istomaciti, promo-
tridemo dakle isto sjen uiov, kao kroz maglu.
390. Jeda scinite dakle, da je zadosta poceti
isto sagradivati dvor nebeski gradom od kriposti
krstjanski ? 422. Om(h) prilika na seb' ne ci-
nite s. kriza, nego isto promasete rukom. svet.
58a. Nike (nive) isto osje pokazuju. 122''. Kojo
isto jednu iskricu na taboru pokaza. 17 la. Isto
se uzdrzaj u milosti Bozijoj. 203^. Toliku li mi
milost cinis za jedan isto otcenas? A Kanizlic,
uzr. 203. Da isto samoga tebe }ubim. 267. Cilu
godinu dana provede o jednomu isto jajcu zi-
vu6i. bogojnbn. 450. U more ko^ga se on isto
nogom dotaknuvsi . . . fran. 53. Cinis molitvu,
ali brez postovanja; jorbo ju trkom govoris, da
ju isto dovrsis. 171. Tko li 6e toliko praporaca
nasalivat da svakom isto po nikoliko dopasti
moze. M. A. Rejkovic, sat. A6a. Ti si zivot,
tkojim zivu svaka, sto isto zivu. Blago turl.
2, 27. — radi vece site dodaje se i samo (ispo-
redi 1, c, b) dd)). Ve6 cudenje pomankaje, isto
samo greb mi ostaje. I. Ivanisevid 248. Koji
slide pristupati na recene sakramente brez svako
pripi'ave i promisjena isto samo od nikoga obi-
caja. F. Lastric, ned. 87. Nistanemane po izbor
i naj izvrsnitije ovu slavu ima s. Matije, za sto
on za naslidovati Isukrsta nije samo isto nisto
mriza ribarskije imao ostaviti, nego blago veliko
i bogastvo. od' 142. — b) u podloznijem rece-
nicama s nekijem konjunkcijama. act) s konjunk-
cijom ako. Nas moze uslisati, ako isto hoce. M.
Divkovic, nauk. 173*. Molice se za nas, isto ako
so mi }ubodilno utecemo k nemu. F. Lastric, od'
129. Zasto je bludnost otrov toliko tanakan i
ostar, da koliko godi covik ima mo6i od duse i
ocucena od tila, onoliko ima vrata na koja ovi
otrov more unici isto ako mu se otvore k|ucem
od privojena. ned. 148. Koji medu nima taka
pocini cudesa, da nisu mogli ne poznati isto ako
su otili. 176. A lasno je ovu imati u svakoj
suprotivstini, bratjo, isto ako naj prvo promislis,
da sva ona dila i rici, koja ti cinis po neustr-
pleriu, nisu vridna tebi uciniti nikakova dobra.
192. Svaku pozudu i pozejene usiluju se ispu-
niti, isto ako mogu. 202. Ne ima griha smrt-
noga, koji se u pjanstvu, isto ako 'e prigodba,
ne ucini. 426. Ostavi ime svoje kojim bi stra-
sili neprijateje, isto ako bi ga dostojnim jezikom
udarali. svet. 7a. Lasno morete, isto ako o6ete.

481). Obecajem ti istiuito, isto ako o6es. 202''.
Ako nas isto glava, ali zub zaboli ... A. Ka-
nizlid, fran. 198. — bb) s konjunkcijom da. La-
komi se ne stide ni mare pristupati zapovijedi
Bozije, isto da im je dobiti. M. Divkovi6, bes.
3()9a. Bog vazda pripravan covjeku oprostiti,
isto da se covjek pokaje. nauk. SO''. Prem ako
je voda mutna, isto da nije ubah kao, moze se
nom krstiti. 143'\ Isto Mustafina da je smrt
gotova, tva je gosposcina, ti voc gospodova. I.
T. Mrnavi6, o m. 128. Isto da mi ne uzkratil
sve sto meni nigda obeda. I. Zanotti, en. 13.
To je meni vele drago, isto da imam ja to blago.
P. Hektorovid (?) 130. Ne marase od glada umrti,
isto da vidi idolatre pokarane. S. Margitic, fal.
40. Djavao malo mari sto grisnici idu na misu,
cine lemozinu, isto da su vrata zatvorena, usta,
da se ne izpovidi. S. Margitic, ispov. 90. Oni
sto ne cini za imat ono gospostvo, ono ladane?
Isto da ga mogu imat, ne gledaju po koji nacin.
J. Filipovid 1, 263''. Ne6u ovu prominu ja cinit,
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovid
1, 267''. Neka muke djavaoske u mene dodu,
neka me muce, isto da ja Isukrsta uzivam. 1, 393''.
Zato ispovjdnici malane pokore nareduju, isto da
s. sakr. od pokore iliti ispovid bude podpuno
dovrsen. F. Lastric, ned. 80. O kad ce to biti!
da isto san nije. A. Kanizlid, roz. 4. — cc)
s konjunkcijom kad. Ja bi bio zadovojan u za-
losti Jobove upasti, isto kad bi ona bila obra-
nitejica. F. Lastric, od' 173. Isto kad bi ranio
dusu svoju promisjanem. test. 329*. — dd)
s konjunkcijom neka. Spasite} obedaje i u istinu
potvrduje, da ako isto budemo iskati od Boga
sto mu drago, isto neka je stvar postena, u ime
negovo, dati co nam. F. Lastric, od' 224. Sve
se ima izgubiti, isto neka se ova sarani. ned.
355. — c) kao jedva, a u podloznoj recenici moze
znaciti sto i netom. Isto zora bise jutro zabilila.
I. T. Mrnavic, osm. 50. Isto se bijahu zore za-
bilile. 62. Isto se s sultanom bihomo vrnuli,
uhoda pripade tudje nam na stane. 163. Irud
svu snagu stavi da umori Gospodina isto ro-
dena. S. Margitid, fal. 186. Neka prode ijada
godina, toliko im cini da dospiju one muke, ko-
liko da nisu ni pocele ili koliko da su isto pn-
cele. J. Filipovic 1, 237''.
2. iSTI, vidi iti.

1. iSTICANE, n. djelo kojijem se ko istice (vidi

1. isticati). — V Vukovu rjecniku: vide istjecaiie,
a kod ovoga ima: ,das hervorthun zu einer that'
,adparitio, oblatio'. vidi 1. isticati, 2, a.

2. ISTICANE, n. vidi istjecane.

1. ISTICATI, isticem, impf. istaknuti. — Ake.
je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka (vidi kod

2, a), a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod
2, a).

1. aktivno. Sad visoko vrat istifie, medu pleda
sad ga uzmice. N. Marci 60. Zvijeri isticu sise
svoje i doje mlad svoju. D. Danicid, jer. plac.
4, 3.

2. sa se.

a. rejieksivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
isticati se, vide istjecati se; istjecati se ,sich her-
vorthun zu etwas' ,exsisto' (kako se vidi, ovdje
su pomijesana dva glagola posve razlicita i po
postanu i po znacenu. ne znam jeli ovo Vukova
pogreska ili je zbi^a narod pomijesao ove gla-
gole). Zasto cijeca grijeha mnoga spravan ja
sam podnijet bice, ter se boles moja istice sved
prid obraz lica moga. I. Gundulid 198. Kazi mi
tve ime, da mi te ne zabit; er du ti sve vrijeme

1. ISTICATI, 2, a.

36

ISTINA

zivotom drzan bit, za sve da istice oku se mom
sade, da imas nalice od divje me lade. 166. Sa-
vise je (on poklice) gdi car slavni zapovijeda, da
se jedan rob iztice ulagati svih besjeda. 299.

b. imsivno. vidi Danieiceve primjere u ovom
rjccniku, n. p. Dvije rijeci . . . mogu imati medu
sobom ovaj savez, te se druga istice prema prvoj.
I, 4*». Jedna rijec . . . mozo imati pred sobom
ovaj savez kojim se istice kao osobito sto prema
onome cemu je privezana. I, 5^.

2. ISTICATI, isti^em, impf. vidi istjecati.

ISTICEISTE, n. vidi 2. isticane i istjecane. —
Na jednom tnjestu xvii vijeka sa starijim oblikom
isticenje. Od koga se isticenje ne zna. B. Kasic,
rit. 30. — nepouzdano.

ISTIFAN, istifana, m. nekakav nakit sto ienske
nose 7ia glavi, tur. istifan (od grc. aTitpavog^ vi-
jenac, kruna). — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijetn padciima, osim nom. i ace. sing.,
i voc. : Istifane, Istifani. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,art kopfbedeckung der
frauen' ,vittae genus' s primjerom iz narodne
pjestne: A na glavu istifau od zlata). U Bosni
gospoje i zenske glave ucine od srebra na pri-
liku od krune malakne, i stav]aju oko glave vise
cela za naresiti se i nakititi, i zovu turski istifan.
S. Margitic, fal. 117. Jedna glava, tri su isti-
fana. Nar. pjes. here. vuk. 13. Te joj snima sa
glave diban i istifan. Pjev. crn. 96a. — J s -v-
mj. -f-. Jedna glava a dva istivana. Nar. pjes.
vuk. 3, 137.

ISTIHA, adv. lente, submisse, polagahno. —
Vprav su dvije rijeci: iz tiha, te se i tako na-
hodi pisano (vidi kod iz i tih). — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (istiha, po-
lako, polagahno ,lonte, tarde'), ii Belinu (iztiha
.cunctanter' 29b), u Bjelostjencevu (iz tiha, v. po-
lahko), u VoUigijinu (istiha ,posatam6nte, adagio,
a passi lenti' ,stiil, leise' ; iztiha ,adagio, plan
pianino, di soppiatto' ,gemach'), u Stulicevu (,sub-
missim, submisse, demissa voce, sensim, pede-
tentim, mansuete, placide'), u Vukovu (istiha (iz
tihaj ,langsam, leise' , lente'). Istiha, nemojte ne-
govom bicu zaviditi, nemojte da vas oko vara.
A. d. Bella, razgov. 15. Istiha, vi niste podlozni
trudu vasi ruka. 78. Koji su istia na ognu pe-
ceni. F. Laatri6, ned. 392. Zapovidje istia ze-
ravicu podgrtati. svot. 1311). Krajestvo negovo
iztiha i polako raslo jo. I. Velikanovic, uput.
1, 119. Iztia peku se, da se no zakade. J. S.
Eelkovi6 370. Istiha se pecenica pece. Nar. posl.
vuk. 10.5. — U Belinu rjecnika iina i komp. : iz-
ti§ega ,piu adagio' ,lentius' 29^.

ISTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. G8.

ISTIJEKATI, istijekam, impf. vidi istjecati.
— -ije- (ne znam za cijelo jeli tako Hi je -je-)
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, a u
istoinom o: istekati, u zapadnom i: istikati. —
Rijec je stara, isporedi stslov. istekati. — U
na§emu se jeziku jav{a do xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (istekati ,effluere'). Ott
svetyihh mostej miro istekati ustroji Bogt. Do-
mentijan'' 72. On since svoje 6ini istikati. Anton
Dalm., nov. te§t. I, 7. Eprat iz grada istika&e.
Aleks. jag. star. 3, 263. Gusti istocnici slatke
vode od korenja driv tih istikahu. 282.

ISTIJESKATI, istijeskam, pf. vidi istije§titi.
-— Na jednom mjestu xviii vijeka. Pogodbe svoje
i uvjete potvrdiva§e ne zakletvama ve6e s krvju
koju obo strane iz paoca svojih istijeskase i pise.
D. E. Bogdanic 54. — nepouzdano.

ISTIJESTATI, istijestam, pf. vidi isfcijestiti.
— Na jednom mjestu xvm vijeka (sa -Ic- mj.
-§t-). Sto iz ove ripe ispresaju ili istijesdaju. I.
Jablanci 166. — nije dosta pouzdano.

ISTIJESTENE, n. djelo kojijem se istijesti. —
Stariji je oblik istijestenje. — U Mikalinu rjec-
niku: istigtenje; u Belinu: iztijostenje 155*; u
Stulicevu.

ISTIJESTITI, istijesti^m, pf. tijestenem izva-
diti, uciniti da istece tijestenem. — Slozeno: iz-

tije§titi. ije- stoji po juznom govoru mj. neg-

dasnega e, a u istocnom e : istestiti, u zapadnom
i: ististiti. — Akc. kaki je u praes. taki je m
part, praet. pass, istijeston (istesten, ististen) ;
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing, istijesti (Istesti, istLsti). — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (is-
tistiti, izazeti ,exprimo') gdje se naj prije na-
hodi, u Belinu (iztijestiti ,cacciar fuori premendo
con forza' ,comprimere' 155^), u Bjelostjencevu
(iztesditi, vidi kod istjestivati), u VoUigijinu (is-
tijestiti, ististiti, istijestim, istjestivam ,compri-
mere ; assottigliare, smagrire' ,verdiinnen, mager
werden') , u Stulicevu (,exprimore , bene expri-
mere'), » Vukovu (s dodatkom da se govori u
Boci: ,n. p. masline samjevene ,auspre3sen' ,ex-
primo'). Tijes privrli istijesti tijelo skoncaao. D.
Ba§i6 304. Voda ististena oliti izazeta iz vo6a.
Ant. Kadcid 121. Nije dobro u utistenici iz-
tisteno. I. Velikanovic, uput. 3, xii. Takve guli
i sime ististi. J. S. R^Jkovic 331. Iz no (pliska-
vice) u}e istijeste. L. Zore, rib. ark. 10, 366.

ISTIMARITI, istimarira, pf. svrsiti timarene,
posve potimariti. — Slozeno: iz-timariti. — Akc.
je kao kod izjednaciti. — U tiase vrijeme. Isti-
mare koiie. Vuk, dan. 2, 113.

ISTIN, adj. vidi istinan.

ISTINA, /. Veritas, uprav osohina onoga sto
je isto (vidi 1. isti, 1, a), pa naj cesce u kon-
kretnom smislu, ono sto jest; suprotno je laz. —
Postaje od isti nastavkom ina. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. istina, rus. hcthhr, ces.
jistina. — U svijem je rjecnicima: u Vrancicevu :
jistina ,veritas'; u Mikajinu: istina, pravica ,ve-
ritas, verum, veracitas'; istina je ,verum est'; u
Belinu: ,veritas' 76 L^; u Bjelostjencevu: istina,
istinost, pravnost ,veritas, verum'; u Jambre-
sicevu: ,veritas, verum'; u VoUigijinu: ,verita'
,wahrheit'; u Stulicevu: ,veritas, verum, ritus' ;
u Vukovu : ,die wahrheit' ,veritas' ; m Danici-
cevu: ,veritas'. a) kao prcdikat sa znacenem:
pravo, istinito. Iztnaci jeli toj istina. Spom. sr.
1, 35. (1401). Da to jo istina, da za torn Mandom
ide ? M. Drzi6 167. To je stanovito istina. Katoh.
1561. B3a. Nije istina ono sto je rekao od toga
clovjeka. A. Komulovic 9. Jeli istina? jest. M.
Divkovid, nauk. 7^. Za dobro imaj, o gospoje,
ako re6em §to je istina. I. Gundulid 349. Sto
ja velim, jeli istina? 530. No daj Bog, nije is-
tina. I. Ancic, vrat. 8. Er je istina, Slavi i Goti
da su puci svi sjevorski, jednoruci. J. Kavaiiin
115a. To 'e istina. 405a. Tor ja sagri§it gdi me
Bog vidi i ja prid o6imam moga Boga ovi grih
ucinit? ovo node bit istina. J. Filipovid 1, 366*.
Kad bi istina bila to §to govorite. F. Lastrid,
od' 153. Poslusajte jel' ovo istina jedno i drugo.
ned. 148. Istina jo, sestrice, §to govoris, sve-
koliko. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Ali, zene, jeli
to istina? M. A. Rojkovid, sat. Dl^. Neg du
kazat onu tko noj kazo, jel' istina, il' moze bit
laze. D4». Tezko fall koji cini tako, a ne gleda
prije svakojako jel' istina §to mu se kazuje. Gl^.
Nemoj sumjit, to je svo istina. G4'>. Govoriti

TSTINA

37

ISTINA

ono §to nije istina. sabr. 9. Doisto, da se dila

izvanska po§tovanja, §to se prid prilikom cine,

pridaju i dospivaju na tkoji nacin i u nima,

inako ne bi istina bila, da bimo ih mi §tovali.

Blago tnrl. 2, 81. To ne6e nigda istina biti.

Ant. Kadcic 258. Istina jo §to kazuju |udi. Nar.

pjes. vuk. 1, 201. Da ja znadom da je to istina.

1,299. ,Jor istina sto tolal g^ovori?' ,Jost istina,

a da zasto nije?' 1, 598. Nij' istina sto na dfite

kazes. 2,161. Istina je kako sto govoris. 2,202.

Kad videse da j' istina tako. 2, 548. To je bilo,

istina je, kazu. 3, 72. Jel' istina da prevarit

nodes ? 3, 146. Sve joj kaza sto j' istina bila.

3, 222. Sve j' istina, dragi gospodare. 3, 429.

Bismo rado kazat dobre glase, ma ne6emo no

Sto je istina. 4, '690. Jel' istina sve sto obe-

dajeS? Vuk, nar. pjes. 1, 82. I od jednoga i od

drugoga moglo je nesto biti istina. 3, 445. Neka

nasa da ovako nije sve istina. Pravdonosa. 1852.

83. — moze se izostaviti kopula. ,To istina', ric

joj uze Kata. M. A. Kojkovid, sat. D8^. AT istina

sto su govorili. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Al' istina

kako judi kazu. 1, 157. — h) cesto se pocine

rijecima istina jo da . . ., kad se sto priznaje Hi

dopusta namjerom da se za tijeni kaze nesto pro-

tivno. Istina je da sveti otci pravo prikazujii,

all se nahodi tako otvrdnuti grisnika, da . . . J.

Banovac, razg. 131. Istina je, da mi nismo vridni

izjednaciti se s Ivanom u ss. kripostma, nista

nemane tko ga o6e imat milostivim pomodnikora,

potribito je, da se usiluje naslidovati ga. F.

Lastrid, od' 341. Istina jo da dvorani nebeski

nikada ne pristaju slavit i faliti Boga, vapijudi :

,Svet, svet, svet, Gospodin Bog sabaot'. i sa svim

tizim ocitovano bi s. Ivanu Apos. da se ovi gla-

sovi jednoc ustavise. nod. 226. Istina je, da se

pise od apostola i ucenika Gospodinovi: po svoj

zem)i izade zuk niov i u kra'eve zemjo rici

niove; sa svim tizim neizbro'eni nevirnici imati

de koji ti ogovor za oblaksati muke osudena

svoga. 380. Istina je, to se znade, grad veliki

da imade i gospode svitle dosti, al' i drugog'

puka ima. V. Dosen 31^. Istina je da Bog zeli,

da vas narod raj naseli; ali opet viso pazi... 222^.

Istina je, Jubicice, da si cvijet nad cvjetov'ma,

a i jolt bi lepsa bila da ti nije mala mana. Nar.

pjes. vuk. 1, 227. Istina je, to ja dobro znadem,

da ti lica u krajini noma, ali volim da u ognu

gori, nego da me predaje u Turke. 3, 44. Istina

je, cestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj

sto si na ovoj karti potpisao. Nar. prip. vuk.

135. i kod toga moze izostati kopula. Istina da

ova pjesmica ne ide sa svijem medu ove gorne,

ali mi so opet za sad cini da joj je uza nih naj

prilicnije mjesto. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Istina,

da se od onda u noj gdjesto i promijenilo, ali

su opet naj vise od ovijeh ondasnijeh mojijeh

rijeci vrijedne i danas da se procitaju. pism. 59.

Istina da su ovo sitnico, ali se ovakove sitnice

ni po sto ne mogu oprostiti spisate|u. 66. — u

istoin znacenu moze biti na pocetku Hi umetnuto

istina je bez gramatikalne sveze s ostalijem. Ra-

dovahu se, istina je, Mesiji, ali hotijahu da . . .

M. Radnid 2271^. Bozo, svaka si u mudrosti ucinio,

istina je, ali porodjene sina tvoga u mudrosti to-

liko visokoj da . . . J. Banovac, razg. 47. Pita

kao otac istina je, ma li ocevo pitane jest zapo-

vidane. 128. Svi su grisi zli, istina je, al' ne-

uavidost naj gora. pripov. 23. Svi su grisi otrov

duhovni, istina je, al' ostali bari tijolu daju niko

zadovojstvo. F. Lastrid, nod. 110. Drag si mi,

istina je, na§o bo si milost kod mene, sasvim

tizim nodes modi viditi obraza moga. 296. Mogu

ih ponukovat razlozno,_ istina je, aU kad vide da

im srce ne more objubiti, niti imaju kleti ni pso-
vati. 307. Na§e su muke zestoke, strahovite i
gorke, istina jo, al' sa svim tizim jedan de put
svrSiti. 403. Istina je, kadkad laju,^al' izgloda
zla ne daju (psi). V. Doson 153a. Cuo sam da
ko govori; ,Nijesu pjesni negove kako znanoga
opata Inacija Dordi' ; istina je, ja se ne mogu
ujednacit s nime u znanu, svijem tijem varaju
se, erbo jo razliko djelo opata Dordi od ovega
moga djeia. N. Marci 9. Jest istina sto ti }udi
kazu, u men' ima derka na udaju, ali sam jo
drugom poklonio. Nar. pjes. vuk. 3, 245. — kad
se i u ovom zadnem slucaju izostavi kopula je,
istina postane gotovo adverab Hi konjunkcija kao
doista, lat. quidem. Mi se na tvoju milostt tu-
zili nesmo ; istina pisali smo gospodbstvu ti mno-
gosti i tuzili na vlasti gospodbstva ti. Spom. sr.
1, 137. (1417). Istina, moglo bi se vedo rijeti,
nista ne mane... M. Divkovid, nauk. 9''. Istina
ne moremo svi biti kripostni, ali zato svi mo-
remo ... F. Glavinid, cvit. xix. Sto su sjeverni
krajevi crnogorski blize k Hercegovini, to se ,h'
mane cuje; ali k istoku no gubi se tako odmah,
nego so, istina sve slabedi, protozo preko Zeto . . .
Vuk, poslov. XXII. Istina su Dubrovcani za co-
vecanstvo pisali jezikom latinskim, ali su oni uz
to negovali i svoj narodni jezik. M. D. Mili-
devid, zlosel. 115. Istina vam ja ovaj izvostaj
podnosim po duznosti ... ali bi mi bilo zao . . .
313. — c) kao objekat s glagolima redi, govo-
riti ltd. Da bih istino ne govorio i no }ubio.
Pril. jag. ark. 9, 70. (1520). Ne roci mi nasoj
majci istine po nistore. P. Hektorovid 19. Mande,
za rit istinu, vole mi 'o zao. M. Drzid 170. Ja
so isprtih, za rijet istinu, teska breraena. 238.
Rec' istinu, da ti usi ne otegnemo. 412. Istinu
govoru tebi, sto takovili poslati prod riim no
mogu. Aloks. jag. star. 3, 310. Da istine tebi
pravi. J. Kavanin ^\y>. Nede istinu da izusti.
31^. Prama snaznoj nije vlasti smjet ulozit ni
istinu. 81^. Govoriti istinu ,verum dicere'. A.
d. Bella, rjecn. 761^. Ocete li da vam recem
sada istinu? F. Lastrid, test. 12^. Da Bog istinu
govori. 67t>. Kad istinu kazem linim. V. Dosen
209a. Kad istinu staru recem. 255*. Parok po
svaki put ima nemu prikazat istinu. M. Dobrotid
75. Ispovedati sa Avramom jednim glasom is-
tinu. J. Rajid, pouc. 1, 21. Jor jo vila istinu
vidila, pa istinu i govori vijekom. Osvetn. 3, 160.
Eh da, gosparu moj, kazem ti istinu. M. Pavli-
novid, razg. 20. — amo pripada i ovaj primjer :
Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.
Nar. posl. vuk. 139. — d) istina se moze znati,
poznati, vidjeti. Svaki da znajott i vidi istinu.
Mon. sorb. 107. (1333). Ima dobro izviditi istinu.
Ant. Kadcid 551. Kad vide vila istinu. Nar.
pjes. vuk. 1, 65. Glo same naslovo, da istinu ko
dan vidis. M. Pavlinovid, razg. 93. — Kad jedan
poznade istinu vire svete. M. Dobrotid 22. Moji
reci istinu poznati. D. Obradovid, basn. 141. —
iskati. Iziskujudi istinu. Ant. Kadcic 413. Samo
iziskujo so istina, da su pravi katolici. M. Do-
brotid 65. — naci, otkriti, razabrati. Iznade se
istina. Zak. dus. pam. saf. 50. Ov clovik nasadsi
istinu od toga mirakula. Mirakuli. 141. Za dig-
nuti tu sumnu i nadi istinu. Ant. Kadcid 241.
— Ima pomjivo izviditi i odkriti istinu. M. Do-
brotid 484. — Ko CO da razabore istinu u toliko
pjeve rijeci. S. ]^ubisa, prip. 135. — tumaciti.
Otoci stlmaciti ovu istinu. Korizm. 82b. — e)
moze se sto drzati, cijeniti, misliti ltd. za istinu.
A to, er cijeni za istinu, promijenila na noj da
bi Jubav dragu i jedinu. I. Gundulid 347. Da
tko ih gleda, za istinu scijeni, da su zbijne i

ISTINA

38

ISTINA

prave. 434. Da se ovo ne moze znati za istinu.
I. Drzic 49. Drzati za istinu; staviti za istinu
,presuppore o supporre, cioe porre per certo' ,pro
certo sumere'. A. d. Bella, rjecn. 583b. Laz ovu
primivsi Lazar za istinu. And. Kacid, raz^, 54.
Ni on sam ne drzi sve za samu istinu sto se
pjeva. Vuk, nar. pjes. 2, 60. — f) istina se moze
izvrnuti, sakriti, moze se ko protiviti^ istini ltd.
Djavao je istinu izvrnuo. A. Kanizlic, kam. yi.
Hotijase sakriti istinu. 731. Suprotiviti se istini
,perfidiare, non voler cedere alia verita' ,veritati'
contradicere'. A. d. Bella, rjecn. .555*. — g) moze
se sto dati, prodati za istinu. On nemu proda
za istinu sto je sam snijevao. S. ^iubisa, prip.
101. — Ji) moze sto biti blizu, prikladno, pri-
licno ltd. istini. Istini je prikladno. Narucn. 76^.
Blizu je istini da verujet se. S. Kozicic 51b. Da
je vede prilicno k istini, da... P. Hektorovic 55.
Prilican istini ,verisimilis'. A. d. Bella, rjecn.
761b. Nije prilicno istini, da bi se on prvi na-
mirio. A. Kanizlic, kam. 8. Prilicnije istini jest
da se je doo^odiio. 37. Istini prilicno jest, da je
na ovi nacin bilo prikazivano kadkad posvetilisto
od apostola. I. Velikanovic, uput. 3, 370. — i
nasiiprot moze sto biti daleko itd. od istine. Da-
leko je od istine, da jest bio odbacen. A. Ka-
nizlid, kam. 663. — i) u apstraktnom smislu, oso-
bina onoga sto je pravo, istinito, Hi onoga koji
govori istinu. Kih na put j istine privesti hoces.
Ziv. kat. star. 1, 221. Prisadsi istina, ima pro-
stati prilika. Narucn. 28b. Istino brez rote, po-
ctenje veliko. P. Hektorovic 61. Da istina himbom
mnokrat se utoli. P. Zorani6 16*. Muz mudar
nerazdilan je od istine. Aleks. jag^. star. 3, 281.
Hodemo cetirimi puti istinu negovu (purgatorija)
ukazati. F. Glavinic, cvit. 10b. Istina zlobu po-
raja. 247b. Posaji, Isuse, svjetlost od tvoje istine
u dusu moju. S. Matijevic 15. Nije 6ovjek od
istine. I. Drzid 156. Slava ona prava puna is-
tine. J. E. Gucetic 9. Mi koji ne imamo istine
nego da smo gresnici, hocemo da zivemo u ras-
ko§ima. M. Radnid 417*. Lazna baci, zva istinu.
J. Kavanin 96b. i kad Bog je od istine. 500a.
Za svedocanstvo istine uskrsnutja negova neka
vide istinu ovi isti strazani zudinski. F. Lastric,
od' 133. Da dode istina vire u Bulgariju. A. Ka-
nizlic, kam. 170. Daleko ovi od istine zahode.
245. Pisaoci koji prid ocima istinu gledaju. 254.
Dajte slavn istini i kazite, jesu li ove prilike
Ignatije. 261. Da de braniti istinu. 307. Od-
stupih s puta istino. 434. On de istinu nauka
crkve prigrliti. 614. Negovo pero s puta istine
ne leti. 650. U komu ne sluSi (nauk od broja)
za pricac od istine. M. Zoricid, aritm. predg. 9.
Sablast griha ostrom istinom pokarana. V. Dosen
I. I stvari su od istine kod neg' vrlo male cine.
130b. Da bi ofiitovao i pokazao )udma istinu
svoga uskrsnutja. I. Velikanovid, uput. 1, 194.
Da upamti§ istinu moji reci. D. Obradovid, ziv.
38. San je klapa, a Bog je istina. Nar. pjes.
vuk. 2, 45. San je laZa, a Bog je istina. 2, 110.
La2 se prede primi nego istina. Nar. posl. vuk.
165. Pravda i istina imaju samo po jedan put.
Vuk, pism. 29. Upozna istinu i odustane od ne-
pravde. S. ^^iubisa, prip. 77. Ko sluKi istini i
pravdi, no mre nikad. 77. On je na istini, a
mi na laii. 147. Istina napokon procvjeta na
suncu motrena. M. Pavlinovic, rad. 58. — h)
radi vece sile dodaju se neke rijeci, te se kaze
n. p. da je istina: aa) cijela. Ali je i to cijela
istina da Sto je god vlada turska boja i 6o-
vjednija, to je i bajduka u zem|i maiie. Vuk,
ziv. 266. — hb) cista. Od fiiste i prave i.>itine.
Korizm. 77b. _ cc) ista. Istina jc dakle ista,

sto Teresa i Kate od Sijene nam objavi. J. Ka-
vanin 452b. — (ifi^ istinska. Ovo je sve istinska
istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On je kazao is-
tinsku istinu. S. j^ubisa, prip. 214. — ee) go-
tova. Istina gotova ,veritas certa'. A. d. Bella,
rjecn. 761b. — ff) ocita. Onde priocitnu istinu
ocima blazenimi razgledao si. L. Terzid (B. Pa-
vlovid) 17. Istina je to ocita. V. Dosen 97*. —
gg) prava. Dati na znanje vas put moj pravom
istinom onako, kakov je bio. P. Hektorovid 54.
Kad istinu skazes pravu, ned me uvrijedit' rijeci
tvojom. I. Gundulic 386. Pisi od sgode ove neka
prava istina vede leti. P. Kanavelid, dubrovn. 18.
Laze covjek, al no more prava istina nam sla-
gati. J. Kavanin 68b. Nj (ja od otca i od sina
duh izhodi, prava istina. 456*. Prava istina , Ve-
ritas certa'. A. d. Bella, rjecn. 761b. Da vam
recem pravu istinu, i mcne puno smeta ova miso,
kad god u nu zadubem se. B. Zuzeri 103. Re-
cite mi pravu istinu. 380. To je istina prava,
to se i svim svetim dogada'o. J. Banovac, razg.
21. Da vi kao katolici ne drzite za pravu istinu.
41. Istina je prava da svaka zgoda i srica od
Boga dolazi. pripov. 101. Nejma tu sumne, prava
je istina. A. Kanizlid, kam. 50. Imate znati da
su one prava istina. D. Basic 257. Istina prava
jest, da je ovo od apostola obsluzivano. I. Veli-
kanovid, uput. 3, 370. Da ja tebi kazem jednu
pravu istinu. Nar. prip. vuk. 202. — hh) sama.
,To je sama istina'. — ii) sva. Oni niraa vsu
istinu skazase. Aleks. jag. star. 3, 259. Govorim
ti svu istinu. And. Kacid, razg. 17. — kk) ziva.
To ti je ziva zivcata istina. V. Vrcevid, niz. 92.
Kazevam da je to istina ziva. Pravdonola. 1852.
1. Sto govoris istina je ziva. Osvetn. 2, 168.
Istina je ziva, da je u nas navada, da se zenimo
u domacijem plemenima. S. J^ubisa, prip. 42.
Ziva zivcata je istina. M. Pavlinovid, rad. 29.
Node se ganuti onkrat, kad ga sukobi ziva is-
tina. 150. — II) Hi se dodaje rijecca bas. Istina
je bas sto }udi kazu. Nar. pjes. vuk. 2, 234. Bas
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. — I) otidi na istinu
(k Bogu?) znaci: umrijeti. — u nase vrijeme.
Otisao na istinu (umro). Nar. posl. vuk. 243.
Oprostiv se svoga trudnoga zivota, otisao Bogu
na istinu. M. P. Sapcanin 1, 130. — vidi i: Ivanu
de Ristos Gospod platit, kada Ivan bude na
istini. Nar. pjes. vuk. 4, 203. — in) u nase
vrijeme upotreblava se u trgovaekom jeziku «
znacenu: glavnica, imane, dug (ali u znacenu
kod 2. dug, 2, a), i to po ceskom jeziku. Istina
(cf. fiesko : jistina), mere. ,angelegtes kapital,
aktive schuld, kapital'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — n) u nekijem padezima i s nekijem pri-
jedlozima stoji adverbijalno. aa) u ace. — samo
u Vrancicevu rjecniku jistinu ,quidem'). — moze
biti da je izostao prijedlog u Hi v (vidi kod cc)).
— hb) u instr. — izmedu rjecnika u Mika]inu
(istinom, istinito, zaisto ,sane, certo, sanequam
certo, revera, vere, profecto, quidem, equidem,
omnino, plane, sine dubio, procul dubio, porro'),
u Bjelostjencevu (v. istinsko), u Voltigijinu (,in
verita, davvero' ,in wahrheit'), u Stulicevu (v.
istinito). uaa) vidi doisto, a. Istinom pristojaso
se menje, tebe od grijeha ustezati. Zborn. 156b.
Istinom lakomos je zlo sjeme. M. Drzid 220. O
istinom blazoni Simuno! A. Gucetid, roz. mar.
155. Istinom ovi fiovjek pravedan bje§e. roz. jez.
119. Istinom stvori Bog svu -*vjetovnu Ijepost.
B. Kasid kod M. Orbin, zrc. iii. Reko§e: ,Istinom
je nas sin i slip se je rodio'. I. Andid, vrat. 117.
Istinom de se smilovati svim kolicim jos na svitu
ovomu. S. Margitid, fal. 143. — bhh) vidi doisto,
b. Istinom no ima nog tu jednu kder. M. Drzid

ISTINA

39

ISTINA

405. !^ubav istinom slijepa jes. F. Lukarevid 71.
Istinom da gdi je nevojnik ukopan ? D. Zlatarid
28'J. Ako mi jesmo, kako istinom jesmo sinovi
Boziji. A. Gufietic, roz. mar. 118. Kolici se imahu
ufati od sveca jodnoga istinom apostolskoga. B.
Kasid, fran. 63. Jere uskrsnuo jest istinom Go-
spodin. nac. 81. Istinom se promini ona zemja
od tada. is. 19. Istinom vi.-oke rijefii ne cine
61ovjeka sveta. nasi. 2. Istinom diteta bozumna
sude me. I. T. Mrnavid, osm. So. Sto godi od
Boga prosimo istinom (^emo primiti. I. Ancid,
vrat. 85. Ako budete ziviti kako tilo ode, istinom
dete pomriti. 1 10. Da se pokorase naprav, is-
tinom bi primio prostenje. svit. 35. Kad bi is-
tinom se ne spomonuo od koga grij.a. 90. Istinom
primidemo plade. 111. Koji jesu istinom plemidi.
M. Eadnid 77'>. Jost istinom razlozito da jubis
i stujes onoga. 387^. Nedes biti mjerotvoran ni
istinom veseo. 481^. — i grijeskom s prijedlogom
s. S istinom Pomet bje§e dosao a vi sasis ne
htjeste slusat. M. Drzid 336. — ccc) vidi doisto,
c. Uslisitejt vsemi. prizyvajnStimb te istinoju.
Mon. serb. 99. (13:50). Mogu istinomt reti. Spom.
sr. 1, 57. (1404). Istinom (,amen') govoru vam,
N. Ranina 23^. mat. 23, 36. I sve poviditi istinom
kad velis. P. Hektorovid 10. Takoj imamo od-
luciti i istinom drzati da... A. Gucetid, roz. mar.
102. Na kojijeh spasenje istinom se moze rijeti
da . . . B. Kasid, in 86. Cija de biti, ne zna
istinom. I. Gundulid 539. Istinom virujem, Isuse
moj, da velike bihu tvoje muke. M. Jerkovid 64.
Istinom ne moze prociniti toliko cisto svoja iz-
nutrna. P. Radovdid, nac. 231. Istinom virujte
da... I. Ancic, ogl. 104. Hode t' li mi djevojko
sve istinom spovidjeti? Nar. pjes. bog. 118. —
i grijeskom s prijedlogom s. Oni ne mogu s is-
tinom redi : otce nas koji ... I. T. Mrnavid, ist.
50. — (hlfl) vidi doisto, d. Istinom tva muka
trudna je trpiti, gospoje, i zuka casa je taj piti ;
danu ja takovu miste dara muku vazel bill za
ovu kojoj sam u ruku. H. Lucid 245. Jeda sad
ne zivem? istinom nevojno, nu dosta zadovojno.
D. Zlatarid S^. — eee) u rukopisu xvi vijeka
stoji za latinske rijecce autem, vero, enira : autem
(kao a, ali). Narodi istinom svrhu milosrdja po-
citaju Boga. N. Ranina IB^. paul. rom. 15, 9.
Meni t' istinom za naj mane jest da od vas pro-
cijenen jesam. 19^. paul. Icor. 4, 3. Josef istinom
muz ne budude pravedan. 20a'. a at. 1, 19. Roditi
de istinom sina. 20^. mat. 1, 21. Stjepan istinom
pun milosti. act. ap. 6, 8. — vero (a, ali). Plav-
cica ginijese od valov, on istinom spase. 32i^.
mat. 8, 24. Korahu riega da muci. on istinom
mnogo vedma upijase. 37*. luc. 18, 39. — enim
fjer, bo). On istinom spasen ucinico puok svoj.
20''. mat. 1,21. Djevci istinom jesu. 24^. apoc
14, 4. — cc) u ace. s prijedlogom u: u istinu;
u starijim p>rimjerima mjeste u ima i vh i v] a
i u nase vrijeme cuje se va istinu po crkvenom
jezikii (vidi zadne primjere kod aaa)). — izmedu
rjecnika u Vrancicevu (v jistinu ,profecto'), u
JBelinu (,certo' 186''; ,in fatti' ,enim vero' 305b;
,effettivamente' ,re ipsa' 284^ ; ,realmente, in re-
alta' ,reapso' 609^). aaa) vidi doisto, a. Jegoze
aste kto obretb vf. istinu blazent. Mon. serb. 9.
(1222 — 1228). Ov v istinu bi on Izdrailitenanin,
V kom ne bi griha. Transit. 24. U istinu i ti od nih
jesi. N. Ranina 92*. mat. 26, 73. U istinu takog>ij
hitarca iskah. Zborn. 29b. Er ka zena nije plodna,
da okusi s nega vode, u istinu da t' se rode do
dva sina a kcer jedna. Jedupka nezn. pjesn. 237.
U istu istinu ne mozo ziv biti. I. T. Mrnavid,
osm. 128. Audio, andio, covjek djev, u svu is-
tinu, bez ikakve sumne. A. Kalid 426. Va istinu

vaskrs! Nar. posl. vuk. 31. Kaludere, umrla ti
mati. — Va istinu erne ne ponesoh. 128. Va
istinu i ti si od nih. Vuk, mat. 20, 73. Va is-
tinu si od i^ih. mar. 14, 70. Va istinu rodi. ziv.
6. — bhh) vidi doisto, b. Tako v istinu hoti is-
knsiti. Korizm. 13a. O v istinu potribni grih !
55a. u istinu pravu, kako bjeh zabila! N. Na-
je§kovid 1, 257. U istinu nijesam dostojan tebo
primiti. S. Matijevid 99. Mogadim u istinu i
cudnovatim nacinom. P. Radovcid, nac. 22. Er
u istinu kako mo2e srcano se razveselit tko
spozna i spovijeda da je u Bogu svoje jedino
dobro a od Boga sveder bjezi? B. Zuzori 29.
Evo se u istinu ocito vidi. F. Lastrid, svet. 83a.
U istinu nista nije bilo nego samo zastor. A.
Kanizlid kam. 104. Kruh pravi i u istinu kruh.
491. Nadose ga na posteji lezedega i u istinu
nezdrava. 755. Obeda mu, da u istinu ova po-
karana nede ji mimodi. E. Pavid, ogl. 350. Nije
mi se u istinu ni u tome razalilo. Nar. pjes.
bog. 124. On je u istinu bio naj svetiji. S. Rosa
15^. Rusija u istinu je jos nihova starina. And.
Kacid. razg. 3. U istinu ne mogu biti daleko.
kor. 105. U istinu se razlog pametju ne moze
razabrat judskom. Blago turl. 2, 201. Sto na-
miriva gorudega svakoga Jubovnika? U istinu
jedino |ubav izmjenita. I. M. Mattel 333, Stvar
u istinu odvec cudna! I. J. P. Lucid, izk. 35.
U istinu, daj mi covjeka koji moze doprijet na
sve one, sto zudi. A. Kalid 413. Slovinci, toboz
jedan jediti narod, ko sto uistinu jesu Francuzi.
M. Pavlinovid, razg. 7. — ccc) vidi doisto, c.
U istinu (,amen') govoru vam. N. Ranina 13^.
luc. 21, 32. Da ga ni jedan v istinu pokarati ne
more. Kateh. 1561. G8b. U istinu govoriin vam.
M. Lekusid, razm. 35. U istinu ja govorim vami.
M. A. Rejkovid, sat. E6a. — ddd) vidi doisto,
d. Slisavsi to stari vitezi u istinu . . . M. Ma-
rulid 10. Milost, milostiva coviku, otila bi u is-
tinu da ne pogine, ali z drugu stranu, milostiva i
Gospodinu nasem sinu Bozijemu, otila bi da ne
trpi muke toliko zestoke. F. Lastrid, test. 113a.
U istinu ako nije on, ko moze biti drugi ? D.
Basid 9. Ne u istinu po djelu kojega covjeka,
dali po kreposti ... J. Matovid 30. Jere u istinu
sudac isti ne moze odagnati svjedoke. 407. —
eee) na jednom mjestu xvi vijeka prema lat.
vero (isporedi bb) eee)). Drugomu dva, a tre-
tjemu u istinu jedan. N. Raiiina 27a. mat. 25, 15.
— dd) do istine (vidi doisto i 1. do, 9, a). —
izmedu rjecnika u Belinu (,certamente' ,cert6*
186^; ,indubitatamente' ,sine dubio' 397''; ,infal-
libilmente' .certe' 399*). Poznavse do istine, da
taj carina nima biti. Mon. serb. 281. (1418). Cesar
do istine zdvignut de se na nas. M. Marulid 185.
Mogase taj biti pravo do istine. H. Lucid 291.
Nas cestiti gospodine, bud' stanovit do istine,
kako srce tvoje zeli. P. Hektorovid 81. !^ubis
li je do istine sa svijem srcem ali nije? M. Div-
kovid, kat. 130. Evo uzrok, gospodine, da ti
kazu do istine. D. Barakovid, jar. 36. Neprija-
te|a tko ne sudi za ono sto je do istine. I. Gun-
dulid 424. ,Ke se cudo meni odkriva!' klice pasa
,do istine krajevida vidim ziva'. 441 — 442. Do
istine jest jedna velika kuga u Krstjanijeh. S.
Matijevid 6. Prosvitjen do istine od duha sve-
toga. P. Radovcid, nac. 4. Prides do istine prid
obrazom Gospodnim. I. Ancid, svit. 96. Od tebe
do istine izteklo je sunce. 111. Do istine malo
more pomoci taka pokora. P. Posilovid, nasi. 3*.
Koju bi mu milost ucinio cesar i kako bi mu
bilo drago ovo negovo povradenje? do istine malo
ali nista. 4'', Do istine tako je. 7^. Do istine
tako jest, ovo jest vede nego istina. 47''. Ako

ISTINA

40

ISTINAX, 1, a.

ne odlucis se vrlo do istine sliditi sfcope onoga.
M. Eadnid 6a. Stvoriti 6u, o Justine, ca ti hocps
do istino. P. Hektorovi6 (?) 101. Ali ne znas, o
Lucile? Lovrinac sam do istine. 118. A sada
te do istino znamo. 151. I rodjenje priblazeno
do istine obiiato nemu bise odkriveno. A. Vi-
ta]i6, ist. 3\ Kako do istine jesu i ova na^o-
varanja. ost. vii. Moze§ rijeti do istine. ost. 253
Stvar je fiudna do istine kako pise Galeno . . .
S. Margitid, fal. 69. Ali se ovo do istine pravo
raoze reci od Bartola svetoga. 72. Kako mozo
biti da 30 covik ufiini andeo? lasno je do istino.
79. Do istine ti si Bog. 295. V'asa dila ne more
izrec do istine nevjezbana moja vila. J. Kavanin
119''. Djeva mati saje sina na tvu pomoc do
istine. 270a. Ne, do istine. A. d. Bella, raz^ov.
8. Sam Bog neizmijeran i bezkonciv, i pristojan
svake casti od svih stvorenja, kako jest do istino.
33. Sridno se do istine uputi ovi posao. S. Badric,
ukaz. 17. Kazi meni, gavrano, te bilige do istino.
Nar. pjes. mikl. beitr. 13. Blazene su do istino
one dusp. I. M. Mattei 302. Ufali su se do is-
tine osvojit ga. A. Tomikovic, ziv. 44. Ne bih
do istine va nu ni pogleda). Nar. pjes. istr. 2, 13.
I do istine svu borbu vode sami Hrvati i Bu-
gari. M. Pavlinovic. razg. 33. — ee) za istinii,
vidi doisto i zaisto. Za istinu se jure otescuje
grih. Narucn. la. Za istinu mi verujte. Korizm.
34a. Mi za istinu vidivsi zgora roceni list. Mon.
Croat. 210. (1521). Sve kreposti u nas koje za
istinu na6 imate. N. Naje.^kovic 1, 166. Ne bi
rekia za istinu, majko, dobro mojo milo, da so
more u planinu punu dubja obratilo? I. Gun-
dulic 11. I odgovorit kad bi imali rijecma djela
za istinu, car ti zivi, ja i ostali svikolici neka
izginu. 497. Kada mo sveta slisati budes, za
istinu Boga zahvaliti oces. F. Glavinic, cvit. ISl'^.
Slavna Akila za istinu mi na6 como. G. Palmotic
1, 118. Za istinu (^e ona vila nad sve ine srecna
biti. 1, 236. Zla za istinu obicaj. M. Bijankovic
88. Sve cu tcbi, raoj kraju, za istinu kazovati.
Nar. pjes. mikl. boitr. 31. Za istinu volim vam...
S. Rosa 82*1. On se za istinu ozenit otise. Nar.
pjes. istr. 3, 20. I za istinu on ju je lubil. Nar.
prip. mikul. 21. — //) u loc. s prijedlogom po,
vidi doisto. Trtblazennago po istine. Sava, sim.
pam. .saf. 1. Po istini san tvoj istinan je. Aleks.
jag. star. 3, 225. Po istini vsaka sojka od ja-
zika svoga pogiba. 287. Tvoji ti kazu po istini.
J. Kavanin i:03'». Tako mladi stareSini mogu
reci po istini. V. Do§on 249a. Buduci jedan za-
pustio i po istini ostavio svoj stan. Ant. Kadcic
467. Kazuj, bane, po istini. Nar. pjos. vuk. 1, 91.
Sve mu §to jo po istini kaza. 2, 20. Oglasuje
da je soko sivi, po istini vojvoda Todoro. 2, 96.
Crnogorac po istini vuce. 5, 539. Koji ce mi
po istini kazat. Ogled, sr. 429. Sletise se Turci
k ciganinu : ,Mrije6e§, brate ! kaXi po istini'.
Osvetn. 4, l.j. — f/f/) u ace. s prijedlogom po.
— u jednom primjeru na^cga vremena. Ne salim
sc, po istinu kaiom. Nar. pjes. vuk. 3, 175. —
hh) od istine, vidi doisto. A od istino Split otca
je izgubi', I. Ivanisovid 325. Sve 6u tobi kazat
od i.stinc. Nar. pjos. vuk. 4, 279. I vojvodi od
istine kaze. Ogled, sr. 442. I od istine, kad dode
tre6a haja, udavi (ga) kao pile. Nar. prip. vil.
1866. 816. — ii) pod istinu, vidi doisto, c. Kazud
grije istinito pod istinu. I. An6i6, svit. 90. —
kk) u istini. Vidjenjo umrtja ne depengano, da
u dilu i u istini. P. Radovcid, na6. 21.

ISTINAC, m. vidi istinik. — xvii i xviii vijeka.
Trpedi i mnoga railosrdja i istinac. B. KaSic, rit.
109. Upi.sao je s. Efrem pisalac istinac da . . .
is. 74. S istinacom se veseli. nasi. 219. Kad

je prav istinac. D. Barakovic, jar. 61. A ti, Go-
spodine, dugo trpjiv i mnogo milostiv i istinac.
A.„Kra}i6 16.

ISTINAN, istina, adj. varus, vidi istinit. —

Postaje od istina nastavkom tn. a- (negdasne

h) ostaje samo u nominnhiom nam. sing , a u
ostalijem oblicima od dim n izgovara se samo
jediio, ali se nalaze pisann i obadoa. po osta-
lijem je oblicima i nominalni nom. sing. m. cesto
Istin, i to vec od xvi vijeka (istin glas. D. Zla-
tarid 18i>); oblik istinan nalazi se jos xviii vijeka
H pisca Matovica. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istinbU'B, rus. hctiihhmh. — Izmeda rjec-
nika u Vranciceva (jistinan ,verus; certus'), u
Belinu (istini ,vero' ,verns' 762a; ,reale, voro'
,voius' 609a; ,certo e indubitato, cioe cosa certa*
,indubitatus' 1S6'>; ,voridIco, e veritiero, che dice
la verita' ,veridicu3' 76 la; istin ,infallibile' ,cortas'
399a; ,veraco, veridico' ,verax' 759''), xi Bjelo-^
stjencevH (istini, v. istinski), u Voltigijinu (istini
jCerto, vero, indubitato' .wahrhaft, ungezweifelt'),
u Stulicevii (istin i istinan ,vorus, verax, sin-
cerus'), H Viikova (istini ,wahrhaft' ,verax'), ii
Daniciceva (istintnt ,verus'; koji istinu govori,
kao i latinska ista rijec).

1. adj. — Komp.: istiniji. A. Georgiceo, nasi. 8.
a. 0 rijecima, mislima itd. koje sa po istini,
onako kako jest, a) iiopce. Da je vse to istino i
pravo. Mon. croat. 15 J. (1492). A ovo je ric
istina, da je ini oni ki sije, a ini ki zaiio. Ber-
nardin 49. joann. 4, 37. Svidocastvo tvoje ni
istino. 60. joann. 8, 13. Protiviti se tvojim svotioi
i jistinim ricam i naukam. Ziv. kat. star: 1, 221.
Ono istinno je govorenje. Narucn. Ad^. Istinno
prod redovnikom grihov obocitovanjo. 70a. (Ig.
povid) ima biti istinna. 80\ Nauk istinni. 99a.
Ako su istinno vse one stvari , ke si govoril.
Transit. 127. Ne bihu istinno rici one. Mirakuli.
34. Ako jo istino ono ca so pise. Korizm. 51*.
Prave i istine veri castite}. S. Kozicic 43*. Ti
si ric istina razuma blagoga. M. Vetranic 1, 213.
Jesu Ii istini ovi glasi. Mon. croat. 221. (1527).
Sve strano nasoga jozika drze i seine bugarscicc
za stvari istinno. P. Hektorovic 55. I da negov
nauk i obecanje jest Boziji, istinan i stanovit.
Postila. Ki**. Istina i prava roc jes da . . . S.
Budinid, sum. ll**. To cisto istino slovo Bozjo.
Kateh. 1561. Fia. Prisad k nam doni istin glas.
D. Zlataric 18''. Ere istina jo stvar da . . . B.
Kasic, fran. 111. Ako si obadio od stvari istino.
zrc. 91. Da jo prilicnija fabulam ali pricicam,
nego istinoj istoriji. M. Orbin 149. Sam si u
pojskom pozuo macu istino ove mo govoro. I.
Gundulic 309. Zato molim tvu dobrotu da mi
odgovor istin poda. 319. Od junaka glasovitx
podat ti cu glase istine. 462. Diko znana od
Parnaza, spovijedati slijedi moni glase pravo i
istine, sto ucini puk pak|eni. 480. A istina je
rijec na sviti, da se zemja klotvom klela... 48 {.
Silvester istinnu veni ukaza katolicansku. F.
Glavinic, cvit. 150. Daj Bog... da govor Rizvana
istinan so najde. I. T. Mrnavid, osm. 129. Poklo
nas vjora istina i prijatelsko vez Jubavi skladno
zdruzi. G. Palmotic 1, 250. Od besjedo ovo mojo
da jo istina rijec naj maiia. 1, 331. Koja rijoli
odavna, prorodanstva ma su istina. 2, 6. Da bi
se pogani obratili k tobi i do§li na pravu i is-
tinu viru tvoju. M. Jerkovic 82. Sto ima doci,
nijo istino. M. Radnid 6'>. Prera razgovor ov
istini Isus bjeSe jur dospio. A. Vita|id, ost. 133.
I pradjeda na§o ruko vijorna i istina predavanja.
J. Kavanin 116*. Uzvikao mu hvale istine. 123*.
Tvojo obedanje bit de istino. I. Dordid, salt. 42 1.
Kada nijo istino govorcno za koje se knnes, nego

ISTINAN, 1, a.

41

ISTINAN, 1, b.

je laz. F. Lastrid, ned. 115. Kifii bi Isusove bilo
istino. 396. Da jest ovo isfcino to ja sam po-
tvrditi moram. I. Jablanci 28. Istini mi glasi
dopadose. O^led. sr. 475. S rijefiima jubaznijcra
i istinijem. D. Dani6i6, josfc. 9, 30. — b) 0 sudu,
zalionu ltd. Sud moj istinan jest. Bernardin 60.
joann. 8, 16. Istini sad radi posobito jubavi
lasno gubimo. B. Kasid, nasi. 24. Moj sud jost
istinan i istinan 6e stat. ^ A. Georgicoo, nasi. 231.
Ako sudi ti su istini. Cr. Palmotid 1, 258. Su-
dovi su negovi istini. D. Danicid, psal. 19, 9. —
Sluzo istinnim zakonom. Narucn. 11'^. Istinnim
zakonom postavjena dusa naSa v Kapernaume.
Korizm. 5*. — c) o bi{cgu, znamenu, cudii itd
Ki cudesi govor potvrdi istinni ka clovik, ki jo
stvor, ne more da cini. H. Lucid 280. Biljog
je istin i poznan. I. Drzid 143. To ti bijeg budi
istini, da napredak tvoje slave na vrh moje drzim
glave. Gr. Palmotid 2, 306. I tako ostala zla-
mena i dila mogu biti svidocba, koja ako su
istina, istino je i svidocanstvo. F. Lastrid, ned.
177. — d) u srednem rodii stoji adverbijalnn
s nekijem prijedlozima. aa) do istina, kao doisto
Starijem (sinu) vlada pade do istina. Nadod. 189.
— bf>) za istino kao za istinu. Po gradovima
za istino se drzi da zeni bredoj na urn pane na
kakvo jestivo. Nar. prip. vrc. 161.

b. koji nije drugi, pravi, sam. Hi-istost Bogt.
istyntna mudrostb otr.ca. Mon. serb. 9. (1222 —
1228). Pravyj i istinbnt. ucenikf. tvoj jests. Do-
mentijan^ 62. Stnaslednikb istini ott svetago
iht korene. Mon. serb. 104. (1333). Jako pastyri,
istinnyj vtsegda pekyj so o stadS svojemi.. Dec.
hris. 3. Vt razumt istintnij priiti. 64. U pravomb
i istinnomb prijatejstvu. Mon. serb. 355. (142-^).
Ka istinomu pastiru Isusu. Mon croat. 66. (1440).
Ot istinoga naturalnoga gospodina. 100^ (1486).
Isukrst jost prava i jistina mudrost. Ziv. kat.
stai\ 1, 221. Ti s' divica istina. M. Marulic 165.
Istinno tolo Isusovo. Narucn. 31*. Istinni i mi-
lostivi Samaritan slatki Isus. 46^. Spovid se
ima uciniti istinnomu rodovniku. 74l>. Istinni
redovnik jest redovnik od parokije. 75^. Po-
cinom ozivjati istinira zivotora. Transit. 97. (Raj)
jo nasa istina i dobra kuda. Korizm. 7''. Od
istinnoga tela i krvi Isusovo. 22a. Ki dobudo
jedno premozonje po istinoj kreposti i modi. 5i.^.
Pit moja jest istinno brasno. 84*. Izbirajemo
za istinago vikara Krstova Ildebranda. §. Ko-
zicid 24a. Poklo ne imela bi§o crikav istinago
pastira. Sl^^. Rimski arhijerej je istinni Petrov
naslednik. 32*. Pokloni se Friderik jakoze isti-
nomu arhijereju. 53*. Ovo jest jedno stanovito
i istino znamenje na jednom cloveku. Postila.
01''. Kto jest vlastitim i istinim nacinom Hri-
stjanin? S. Budinid, sum. A2a. Pinezora slitim
ne od istinoga zlata il' srebra. ispr. 67. Oj ma
rajska visna diko, koju Bog objavi, da 'e ra-
nonom srcu momu lik istini pravi. D. Raiiina
lOS''. Kako istini i pravi sinovi i bastinici ne-
govi. A. Gucetid, roz. mar. 8:^. Da budem pri-
miti dostojno nega, istino i pravo posvetilisto
od duse moje. 161. Uziva pravu i istinu slo-
bodu. 275. Nadi de u nemu pravi drum istini.
roz. jez. 11. Da so koje istino i casno dobro
bude iznadi. 41. Danas bozi vsu istinnu voju
tvoju svrsise. Aleks. jag. star. 3, 269. Tako u
ostiji, kako u kalezu jest istinim nacinom Isukrst.

A. Komulovic 57. Zato se pravi 1 istini poka-
jani i pokoreni pravo i dostojno imaju veseliti.
M. Divkovid, bes. 77". Dobro istino svega svita.

B. Kasid, is. 9. Djela (moja) istina su tastina.
nac. 30. Koje jest istino i korisno umstvo. nasi.
3, Rvedi se dakle prod pohotjenostima nahodi

so istini mir od srca. 11. U istinomu snizenstvu
stahu. 30. Koliko si joa daleko od istino ju-
bavi. 68. Nije istini ustrpjonik, koji node trpjeti.
138. Jur izgubih, jaoh, ovako drag razgovor moj
jedini, raoju rados, moj istini pokoj i me dobro
svako. I. Gundulid 84. Smrt jo ono, sto istini
vjecni od raja zivot di2o. 235. Ako zlato mojo
istino pod zoni]om je zatvoreno. 351. Ah, moj
cadko Ahmet nije li pravi istini vai car bio?
564. Istiniji jest put k Bogu tvo poznanje nego
li... A. Georgiceo, nasi. 8. Slavna djela, zgode
istine ko do se odi dogadati. G. Palmotid 1, 72.
S kijem se dobro stjeco istino. 1, 126. Od kre-
posti put istini. 1, 132. Dadu mu lijeke istine
prod otrovim. 2, 21. Mojijoh 2p|a ^esarico, mo-
jijoh oci sunco istino! 2, 36. Vjerenico va§e is-
tine ostavjate u nomiru. 2, 41. I jedini raj istini
vrhu zemje uzivaju. 2, 126. Bivsi od^ tebe na-
ucio sve od casti pute istine. 2, 287. Ze}ni diko
istine. 2, 373. Ovo je istini, ovo jo pravi raj
na zera}i od Jubavi. 2, 427. Ima jednoga sina
istinoga. I. T. Mrnavid, ist. 12. Istini korijen
od zivota duhovnoga. S. Matijevid 9. Molimo
to da nam darujes istino skrusenje. 96. Pravo
i istino ulisenje i skoncanje ovoga zivota. P.
Radovcid, nac. 12. Krst istinim nacinom bi
propet. ist. 47. Postavi se u jednu veliku i is-
tinu pogibiju. P. Posilovid, cvijet. 105. Istinna
dakle mudrost, jest misliti na smrt. nasi. 12*.
Ovo jest istina plemenstina. M. Radnid 77''. Koji
ima istinu mudrost. 158''. Ki je Bozji sin istini.
P. Hoktorovic (?) 86. Tiha, umijena nauka vc-
lika, u svakom cinenju istina vladika. Oliva. 12.
I krv sveta tva istina. J. Kavanin 67''. Ukaza
mi istino milosrdje. I. Dordid, salt. 183. Nejma
vjeru istinu }ubi u vojnu. uzd. 10. Tako do vam
biti ispovid dobra, odriseno istino i pricestono
dostojno. F. Lastrid, ned. 90. Govori od istinije
bogastvi i pravije. svet. 118*. Istino i pravo
dobro tvoje. V. M. Gucetid 54. Prosim od tebe,
da das meni istinu vjeru. I. A. Nenadic, nauk.
229. Put istini izbrah. D. Danicid, psal. 119, 30.
To ill pojube i u istinoj i nezazornoj jubavi
cstave. Pravdonosa. 1852. 1. — cesto o Bogu (u
kojem primjerii maze biti znacene kao kod a,
vidi osobito neke primjere iz narodnijrh pjesama).
Da, ti s' nada sve svet, istini Boze moj. M. Ma-
rulid 7. Istinni Bog i istinni clovik. Narucn.
25*. Istinni i vsemogudi Boze. Korizm. 5''. Nisu
imili nigdar toliko znanjo istinnoga Boga. 40'^.
Ize verovase tagda Krsta suda istinago Boga.
S. Kozicid 12*. O Boze istini! M. Vetranid 1, 437.
Ah! Bozo istini, molim te jedan cas daj mi put
ter cini . . . N. Najeskovid 2, 57. Pravi istini
Bog. Katoh. 1561. B3*. Viruje^u Isukrsta isti-
noga Boga i istinoga clovika. S. Budinid, sum.
2*. Istini Bog i pravi covjek. A. Gucetid, roz.
mar. 189. Tvu vlas )ubi Bog istini. G. Pal-
motid 1, 15. Jezus Bog istini u Simuna blago-
vase. I. V. Bunid, mand. 18. Sina Boga jodinoga,
zivoga i istinoga. M. Jerkovid 16. Drz' u ruke
Hrista Boga istina. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Ti
da krstis Hrista Boga istina. 1, 122. A tako
mi Boga istinoga! 1, 553. Kunem ti se Bogom
istinijem. 1,601. Pred samijem Bogom istinijem!
2, 1. Molidemo Boga istinoga. 2, 2. Ako znades
Boga istinoga. 2, 65 Jor so Marko ne boji ni-
koga, razma jednog Boga istinoga. 2, 192. Nomoj,
sine, govoriti krivo ni po babu, ni po stricevima,
ved po pravdi Boga istinoga. 2, 193. Fala Bogu,
fala istinome! 2, 238. Pa pomenu Boga istinoga.
2, 272. Tvrda du ti jamca ostaviti, tvrda jamca,
Boga istinoga. 2, 275. Kumim nega Bogom isti-
nijem. 2, 380.

ISTINAX, 1, c.

42

ISTINIT

c. koji istinu govori. a) o ce]adetu (i o Bogu).
Istinan u svemu. M. Marulic 213. Znamo jere
istinan jesi N. Ranina 168^. mat. 22, J6. Spo-
znanje jest to pravo da clovik ne listo zna, ra-
zumi i veruje, da jrst Bog vsemogu6, mudar,
pravedan, istinan i dobar... Postila. AaS*. Bog
istinan jest. Anton Dalm., nov. test. 135a. jov.
3, 83. Ki si svet i istinan. 2, 181. apoc. 6, 10
Veran i istinan. 202. apoc. 19, IJ. Ivan bise u
govorenje istinan. Ivan trog. 4. Da je on istinan,
a ti laziva. Nauk. brn. 64*. Kakono ti je Bog
istinan. M. Divkovic, nauk. 28b. Qni koji me
je poslal istinan jest. I. Bandulavic 43*. joann.
8, 2tj S istinim clovikom milost se vesoli. A.
Georgiceo. nasi. 261. (Sudci) da su }udi pra-
vedni, istini, neprijatoji od dobiti. I. Drzi6 278.
Vec proroci nijesu istini, ako danas on pogine.
G. Palmotid 2, i42. Koji buduci vece nego istinan
ne moze drugako uciniti. A. Vitajic, ist. 296.
Mestre, znamo da istinan jesi. S. Margiti6, fal.
282. Bog istinan jest. J. Matovic 14. — b) o
ustima, jeziku, ocima. Otvori istina usta svoja.
A. Gueetic, roz. jez. 147. Lazjivi (jezik) u istini
(prominili). F. Lastric, test. 257^. One oci su
toliko istine, koliko pristale. D. Zlatarid 43a'. —
c) u iweneseyiom snnslu, o snu. Jer sni zorni
ve6 su istini. M. Pelegrinovic 186. San tvoj
istinan je, ki v noc ovu vidil jesi. Aleks. jag.
star. 3, 226. , Sni ki u zori nas pohode istini su
vece krati. G. Palmotic 2, 179.

(I. certus. a) u pasivnom smislu, koji se zna
za cijcio, 0 kome nije sumnc. Dobit je sumniva
a pogib istina. D. Ranina &>. Da bojazan tasta
broji a ufanje istino se. I. Gundulid 31. Umrla
ufanja poprav su laziva, sumna i strah, vidu
ja, istin se odkriva. 39. Kako znas da 6es ti
zajutra imat dan, kad se ne moze red da je on
istinan? A. Georgiceo, nasi. 56. Ah ludi ki
mislis ovd' zivit mnogo dan, kada jedan nimas
ki bi bil istinan I 59. — b) u aktivnom smislu,
koji zna za cijelo. Jere sam istinan i stanovit,
da takova spomina ho6e biti od kriposti. M. Jer-
kovi6 65. Jesam istinan da ni smrt nece nas
razdijeliti. M. Radnid 22.5^. Jerbo si istinan da
ima§ umrijeti. 353=1.

2. adv. istino, vidi istinit, 2. — Komp.: isti-
nije (Silnik istinije bi! je neze nacelnik. S. Ko-
zicid 41b). — Izmedu rjecnika u Vrancideou (ji-
stino ,certe; equidem; scilicet; videlicet ; utique'),
u Mikalmu (istino, pravo ,vere'), u Bjelostjen-
cevu (istino, za istinu ,vero, certe, revera, omnino,
verum'), u Voltigijinu (,veramento, realmente'
jwahrhaftig'), u Stulicevu (v. istinito). Toj istino
da ispitajott. Mon. serb. 15. (1222-1228). Po-
vedet istinno. Mon. croat. 46. (1395). Jort vi
moromo ovozi istino reci. Spom. sr. 1, 23. (1399).
Da se niraa dopitati ne iznasadse istino, ako su
prvi otdali. Mon. croat. 80. (1451). Tad bi jedan
mogal redi istinno. Narucn. l()a. Ako bi se is-
tino znala da jo (oStija) posvecena. 19b. Ako jo
(ostija) istinno i pravadno posvedena. 20*. Ako
se istinno skrusi. 5.5b. Istinno more prisedi da
ne zna. 9J». Ako vi jeste istinno ubozi. Transit
48. On je istino pravdan, koga je zivot svitu
mrtav. 74. Va obrazu rioga istinno se cinase
da bi bil mrtav. 58. Poznav papa istinno da
mu Friderik zasadi postavjase. S. KoXicid 28a.
Ter mi jos istino na pamet dohodi. S. Moncetid
90. Ve}u ti istino. M. Vetranid 2, 245. Istino
red mogu, da dito josce bih, gusu kada mnogu
potukoh i pobih. H. Lucid 198. Neg da te is-
tino i pravo pohvaju. 290. Govori istino. M.
Drzid 430. Istino i stanovitu verujemo. Kateh.
1561. B4''. Na to isto tvrdo se imanio nadijati

i ufati, da nam hoce biti istino iskazano i dano.
Ff2a. Za to se istinno radujem s vami. Anton
Dalm., ap. 21b. Istino iskazati pripravan sam.
P. Zoranid 19*. Krjepko i istino veruju. S. Bu-
dinid, sura. A8b. Koji se otac noj istino mogu
red. F. Lukarevid 23. Bog koji podpuno i istino
jest prid nami. A. Gucetid, roz. jez. 72. Istinno
car makaronski skaza mi. Aleks. jag. star. 3, 290.
Koji bi se istino i srcano zagrlili. B. Kasid, is.
11. Znaj istino, da . . . nasi. 4. Tijem istino
mogu rijeti, da od mene bi zaceta. I. Gundulid
2. Ali mi so vidjet cini, ali istino vidim vede
onamo u onijeh sjena tmini na cas treptjet plam
od svijede. 19. I bratja ti zivu istino; ali mati
Mustafina, zona ohola, ne misli ino, neg' uzvisit'
sebe i sina. 300. Ovdi umuca vec istino scijened,
s ove zapovijedi da slijediti nede ino. 493. Da
bi i istino i pravo poznali. A. Georgiceo, nasi.
300. Neka smo cilovito i istino pravedni. I. T.
Mrnavid, nauk krst. 1702. 18. To istino znaj.
Mon. croat. 225. (1527). Koje istino udovice jesu.
P. Baksid 211. Sada poznam ja istino, da mg-
gustvo tve jedino sted dostoja raj blazeni. G.
Palmotic 2, 472. Istino i verno ja te slidim i
sluzim. M. Jerkovic 53. Bili su istino kraji. F.
Lastrid, test. 61*. Koliko istino s crkvom od nega
pjevamo. 3*. Premda istino uskrsnu (Lazar).
187b. Zasto su se lazjivo ispovidali, iP ako is-
tino, nisu niova svita i ponukovanja primali. nod.
8. I u redu stojedi istino istinito izgubit de§
se. P. Knezevid, osm. 152. Istino istino govorim
ti. S. Rosa 50*. Jesu li od Salamuna ali od
drugi slozene i pisane, istino se ne zna. A. d.
Costa 1, 188. Spovidjeh ti sve istino sgode moga
od zivota. N. Marci 103.

ISTINICI, m. pZ. u Danicicevu rjecniku: solo
jlstinidi' koje je kra} Stefan Decanski dao De-
canima, imalo jo planinu ,Pldst', i dopiralo do
,streltci.ke' mode (Mon. scrb. 92 god. 1330). ,u
Istinidihb' (96).

ISTINIK, 7«. covjek koji govori istinu. — Od
XV do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu
(,verax' 759b) i u Stulicevu (,verax, veridicus').
Kako hinci i istinici. Bernardin 27. paul. 2cor.
6, 8. Kako hinci i istinici. I. Bandulavid 33b.
Vjeruj istiniku Isusu. M. Radnid 188b. Svijet
je laz)iv u svojijem objecanma a Bog veoma
istinik. M. Radnid 189b. Nauciteju plemeniti
koga u svakoj strani slavno ime slovi, znamo
da jesi istinik. A. d. Bella, razgov. 120. Od §ta
se cijenu (ludi), da nijesu istinici. J. Matovid
411.

ISTINISLICAN, istinislicna, adj. samo u Stu-
licevu rjecniku: ,verisimilis, similis vero, proba-
bilis' gdje ima i komp.: istinislicniji, i adv. is-
tinislicno ,verisimiliter'. — Uprav su dvije rijeci
saslai'lene.

ISTINISLICNOST, /. osobina onoga sto je
istinislicno. — U Stulicevu rjecniku: ,similitudo
veri'. — iiepouzdano.

ISTINIT, adj. verus, koji pripada istini, koji
je onako kako je istina. — Postaje od istina
nastavkom it. — Od xiv vijeka (vidi kod 2, c),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (istiniti, koji istinu
govori ,verax, veridicus' ; istiniti, pravi ,verus,
vcrax'; istinit, sto ne pomamkaje , certus'; istinit,
odit, sto svak zna , certus, exploratus, compertus,
apertus, manifestus , ratus'), u Belinu (,verus'
762*; jinfallibile' , certus' 399*; ,certo e indubi-
tato, ciofe cosa certa' ,i .dubitatus' 186b; ,verace,
veridico' ,verax' 759b; ,veridico, e veritiero, che
dice la verit^' , veridicus' 761*), u Voltigijinu
(istiniti ,un certo, taluno' ,ein gewisser'), u Stu-

ISTINIT

43

ISTINIT, 1, e.

licevu (,certus, exploratus, baud dubius, verus,
sincerus, manifestus, notus, tutus, evidons'), u
Vukovu (istiniti ,wahrhaft' ,verax').

1. adj. — Komp.: istinitiji (M. Eadni6 3311';
H. Bonacid 99; M. Zoricic, osm. 108; I. Velika-
novic, uput. 3, 49; Vuk, kov6. 38, i u Belinu i
u Stulicevu rjecniku).

a. (o rijeci, misli itd.) koji je onako kao sto
jest, te nije lai. a) o rijecima, (jlasu, pismti,
obecanu itd. Kojino 6ine istinito obedanje od
posluha Isukrstu. S. Matijevid 5. Jeli istinita
ova besjeda ali nije? B. Zuzeri 243. Istinito
rijeci naSo majke. V. M. Gufietic 190. Da jo
istinita bosida sv. Jeronima. A. Kanizlid, kam.
55. Istinita je ri6 spasite}a. 327. Virujudi, da
je carska ri6 istinita. 414. Pisma ova istinita
sva do slova. V. Dosen 50''. Jeli istinit glas
sto se po puku prosuo? S. !l^ubisa, prip. 165.
Radovan crta dogadaje po vjernom i istinitom
predavanu. Osvetn. 4, viii. — i u srednemu rodu.
Kada stogod za istinito obedajemo. J. Matovic
345. Da ne bi za istinito potvrdili, sto . . . 41.-).
Jos se za istinitije govori da su od Mlecida ima! i
privilegije. Vuk, kovc. 38. — h) o cemu sto se
pripovijeda. Ove dvije istinite zgode. V. M. Gu-
detid 125. Vi cijenite da su darovi istiniti, a
nisu nego lazivi. D. Basid 7. Narav nemu pravi
komediju, i u litu kadkad tragediju, za koju on
ni krajcare ne da, nego stane pak badavad gleda,
i koje su barem istinite, od naravi same naci
nite. M. A. Rejkovid, sat. L6a. Istiniti dogadaj.
Vuk, nar. pjes. 4, 458. — amo moze pripadati i
ovo: Ako^ je slava istinita, ko po svijetu svud
slovete. Gr. Palmotid 1, 147. — c) o sudu. Pod-
lagam istinitomu sudu. H. Bonacid 149. Ova
sva podlagam istinitomu sudu svete matere crkvo.
Ant. Kadcid 553. — d) o vjeri. Zlamen kriza
od svetoga i s nim vjera istinita. J. Kavanin
224^. Zasve da je ona (vjera) tamna, nistano-
mane vele je vede istinita, nego je istinito ono
sto gledamo ocima. D. Basid 129. — e) 0 znanu.
Doklem nemaju istinito znane. Ant. Kadcid 443.
— amo hi mogao pripadati i ovaj primjer :
S kojima se stvari i nihov istiniti naravni razum
vise potamne. I. Jablanci 9. — f)o samoj istini.
Bog jest istina istinita. I T. Mrnavid, ist. 147.
Istina jest prem istinita da . . . A. d. Bella, razgov.
233. Eajska istina nad istinom istinita. I. Dordic,
salt. 423. Istinita istina Isukrst. Grgur iz Va-
resa 37. — O) o znaku. Dajte mi znak istinit.
D. Danicid, is. nav. 2, 12. — h) uopce o stvari,
0 cemu. Osvaditi iskrnega od stvari istinito i
prave. S. Matijevid 74. Ca nam se cini istini-
tije. H. Bonacid 99. A virovati nije drugo, nego
imat u pameti i drzati za istinitu jednu stvar,
premda ju ne znas inacije nego samo po ocito-
vanu. F. Lastrid, od' 116. Neistinito vijek ne
istakmi se s istinitijem. (Z). Poslov. danic. 77.
To je sve tako istinito, da nista istinitijega ne
ima. I. Velikanovid, uput. 3, 49.

b. koji nije drugi, pravi, sam. Isukrst uze
tijelo covjecije i ucini se istiniti covjek. M. Div-
kovid, bes. 5^. U Isukrstu su dvije stvari: istinito
bozanstvo i istinito covjecanstvo. 241''. Kantar
prav i istinit i detvrtak jednak i prav drzi. 702*'.
Najde na prstu svomu istiniti prsten. B. Kasid,
per. 166. Eici nosedi u sebi istinitu snagu stvari
nimi zlamenovane. I. Bandulavic. predgcv. Pravo
i istinito dobro. I. T. Mrnavid, nauk krst. 17(J8.
40. Daj mi istinito skrusenje i bolest od mojijeh
grijeha. S. Matijevid 14. Ti jesi istinita prilika
temejite cistode. P. Posilovid, nasi. 67''. Po kojoj
se dini misnik istiniti namisnik Isusa. I. Ancid,
Bvit. 71. Koji je pravi i istiniti mudarac. A.

Vitajid, ist. 383. Ostavi nam tilo i krv svoju
istinitu. F. Pardid 58. Istinita sreda i blazenstvo.
I. Dordid, salt. 478. Istiniti post jest od sviju
zloda biti tudu. A. Badic 179. Ako tko rece da
voda istinita i naravna nije potrebna za sakra-
monat krstena . . . 280. Budi mi ovdje vazda
vjerna pomodnica, na smrti mojoj istinita radost.
Pisanica. 89. Ona sveta izbina jest naSe jedno
duhovno vese)e, pokriveno s kruSnim oblicjem,
pod kojim se uzadrzi pravi i istiniti Bog. J. Ba-
novac, razg. 41. Da je covik istiniti, ali i pravi
Bog. F. Lastrid, test. 63^. Ova crkva istinita 1
jedina zarucnica Isusova jest zlamenovana po
korabji Noevoj. ned. 99. Da je Isukrst put je-
dini i istiniti za otidi u zivot vicni, to on isti
naviStuje. 413. Nahodi li se jednako i u ostiji
i u kalezu pravo, zivo i istinito tijelo, krv, dusa
Jezukrsta? I. A. Nenadid, nauk. 188. Pravo i isti-
nito bogo}ubstvo. A. Kanizlid, utoc. 116. Daklen
je istinit poi'od 45 i ostanak 6. M. Zoricid, aritm.
51. Va}a da so prvi i drugi broj naslona na
stvar istinitu. 72. Jeli hineni prorok, istiniti
aposto ... S. Rosa 80^. Bog^ i istiniti covik od
Boga. L. Vladmirovid 31. Ne na istinitu fajdu
uzeti. I. Jablanci 94. Jeli ova ali ona istinita
voda. J. Matovid 147. Nebesa naresona s isti-
nitijem i stavnijem kretanem. 459. Zelis li isti-
nitu pokoru uciniti? I. J. P. Lucid, razg. 35.
Sto ne zamisli se u istinitu i golemu zeju, kojom
isti Jezus zeli vjecnu nasu costitost? I. M. Mattei
51. H}eb istiniti s neba. Vuk, jov. 6, 32.

c. kuji istinu govori. Kauo istiniti covik. I.
Ancid, ogl. 2. Koliko je istinit Bog u obsluzenu
onoga sto obeda. M. Radnid 190''. Da si ti pra-
vodan, viran i istinit u ricih i u govorenju tvomu.
A. Vitajid, ist. 158. Bududi (Bog) istinit; mi-
lostiv, prav. I. Dordic. salt. 99. Ovoga ucini
istinitim, a Boga lazcem. F. Lastrid, test. 42*.
Mestre, znamo da istinit jesi, a put Bozi u istini
ucis. ned. 413. Da je Niceta istiniti pisaoc. A.
Kanizlid, kam. 55. (Papa) jest istinit u razdi-
jenju pricanja vire. A. d. Costa 1, 22. Uciteju,
znamo da si istinit. Vuk, mar. 12, 14. — amo
pripada i ovaj primjer: Pravim i istinitim srdcem
nastojati. A. Kanizlid, kam. 873.

<[. certus, u pasivnom smislu, o kojem nema
sumne, Ne imas istinite jedne ure zivota. M.
Radnid 173^. Budud smrt toliko istinita, a vri-
jeme kada imas umrijeti toliko neistinito, imas
vazda bditi. 330*. Nitko nima jednu uru isti-
nitu zivota. 33 la. Nijedna stvar nije istinitija
nego smrt, ni neistinitija nego ura ne kada
ima dodi. 331''. Zasto je smrt istinita, a vrime
neistinito. J. Banovac, razg. 189. Jeli rodored
stanovit i istinit? A. Kanizlid, utoc. 484. Mogu
se zvati bogati po ufanu istinitu od bogastva.
M. Zoricid, osm. 106. Ne mogudi se narediti
istiniti broj onijeb... J. Matovic 196. Mi smo
nasloneni na istinito ufane. 60. Neka bi se mogao
obsluziti od pastira oni istiniti red u nihovu isto-
macenu. 171. To godiste ne bi odluceno s isti-
nitijem liekijem brojem od godista. 256. Komu
istinita smrt nadstoji. 280. Ne moze se posta-
viti istiniti nacin svjema. 222. Kad bi jedan
ispovidio grih sumjivi za istiniti. M. Dobretid
145.

e. certus, u aktivnom smislu, koji zna za cijelo.
Cini mene istinita brez dvostrucstva. M. Divkovid,
nauk. 123=''. Ako bi se reklo tacijem nacinom,
da bi se ucinili istiniti slisaoci od onoga sto on
govori. S. Matijevid 73. Sa svim tim istiniti
smo i stanoviti da je u tilu clovicjemu. P. Ra-
dovcid, ist. 12. Budi istinit, da Bog ne dopu-
stuje nijednu stvar ni zlu ni dobru brez velika

ISTINIT, 1, o.

U

ISTINIT, 2, c.

razloga. P. Posilovic, cvijet. 111. I da nije samo
on priistinit umriti. nasi. 14^. I tko more biti
istinit, kako on ima umriti? 14''. I jesam istinit,
da s moje strane nisam ucinio nego neizbrojene
grihe. ]23'>. Ja jesam istinit, da se ti nahodis
malo strasiv od smrti. 130'^. Jesam istiniti da
ni smrt ni zivot razdijeli nas od jubavi Bozje,
M. Eadnid 237''. Istiniti smo da nas node nitko
pridobiti. S. Margitic, fal. 115. Nismo nigda
istiniti od smrti nagle. ispov. 8. Imas znat doisto,
da si ti jedna od nih i neka stqjis istinita, evo
ti u zalog moje srce. J. Filipovic 1, 155a. Qno
bogastvo, ono volicanstvo, zarad koga toliko
trudis, mozes li istinit biti, da ces ga za jedan
dan uzivati? Doisto no moze§. 1, 479*. Tako
da ste istiniti da kad mi divicu Mariju ovim po-
zdravjenem pozdravjamo, ona nas pozdrav|a uti-
sei'icm. 1, 509''. Ima biti siguran i istinit svi-
docanstvom liegova dobra i krstjanskog zivota.
M. Dobretic 90.

'i. adv. Istinito. — Komp.: istinitije (I. T. Mr-
navic, ist. 8; A. d. Bella, rjecn. 7(30*; A. Ka-
nizlid, kam. 22. 80. 108. 870). — Izmedu rjecnika
u Mika(inu (kod istinom\ u Belinu (,veramentG,
veracemente, con verita' ,vere' 760*; ,fermamente'
,indubitate' 309''; ,indubitatamente' ,siue dubio'
397''; ,certamente' ,certe' 18t»'>; ,accertatamente'
,asseveranter' 14^; ,sinceramente, con sincerita'
,sincere' 678''), u Bjelostjencevu (kod istinsko,
vidi kod istinski), ii VoUigijinu (,davvero, daddo-
vero, certamente' ,wahrhaftig'), u Stulicevu (,certe,
qnidem, vera, profecto, plane, baud dubie etc.').

a. w istinu, uprnv, bez sumne, vidi doisto, a.
Oni je istinito kra} sam sebi. M. Divkovic, bes.
8a. Gdi ce istinito isprositi Bozje milosti. B.
Kasic, per. 193. Biti 6e jedan sud istinito iza-
brani za priobraccnje od mnozijeli. in. 21. Co-
vjeka istinito i sasma Bozjega. 83. Pokajavsi
80 istinito od zlobe svoje. 88. Da je bio Sa-
verio istinito ponizen u srcu. fran. 86. Bog . . .
istinito jest otac. I. T. Mrnavid, ist. 9. Istinito
zadovoji' bi za svih. ist. 22. Da se cine dobra
djela istinito. J. Kavanin 16''. Da je istinito
covik umrli. F. Lastric, test. 66*. Istinito sin
Bo2i bija§e ovi covik. 1181^. Istinito uskrsnuli
jesu na 2ivot. 187\ Gdi je steta dusi ondi isti-
nito ne ima dobitka nikakva. P. Knezevic, osm.
73. Ni platcaju kada istinito mogu. I. A. Ne-
nadid, nauk krst. 185. Istinito slabosti nase on
je ponio. S. Rosa 13*. Ovi je istinito spasite)
svijetu. 57''. Premda istinito umriti ne more.
Ant. Kadcic 62. Da istinito imas takovu misao.
105. Kad je misnik istinito neumitan. 231. Jere
istinito bise umro pripovidavac 242. Jeli ne-
gova pomo6 i uzrokovala istinito izmet i pogi-
nutje zamctku. .5.50. Da on istinito jest pravi
6ovjok. J. Matovic 58. Da su oni istinito s Je-
sukrstom uskrsnuli. 62. Koji god istinito jesu
sveti. 91. Kada se istinito sluiimo s vodom za
oprati kogagod. 144-145. Lijovaj prid nogama
Jezusovijem siize istinito pokorno. I. M. Mattei
23. Koji podobna svomu zivjenu istinito u2i-
vajuci. I. J. P. Lucid, nar. 40. Sva obotana
(Bozja) istinito dostignuti do§. razg. 20. Biskup
area istinito apostolskoga. izk. 23. Koji se isti-
nito knju. J. Kajid, pouc. 1,48. I to 2ivad isti-
nito jaci. J. S. Rojkovid 197. Koji ga jo )ubio
8 Jubavjom istinito sinovskom. A. Tomikovid,
gov. 37. I Petar istinito apostol u Joruzolimu.
G. Pestalic 63. Jor istinito imali bismo voliku
pomod. Grgur iz Varesa 107. Naj cestiti car
pod nebi istinito ja bih bio. P. Sorkocevic 592a.
— Badi vece sile stoji istino istinito. I u redu
stojodi istino istinito izgubit des se. P. Knezevid,

osm. 152. — U ovijem primjerima ima i konjun-
kcija da, kao da je iza istinito izostala kopula
je: Istinito da red jest sdruzen vlastito k na-
darju. A. d. Costa 1, 224. Zar su bili izvan
svita? Istinito da ne. A. Tomikovid , gov. 68.
Da bude Sihem zuao da ce morati umrti ako
uzjubi Dinu, istinito da ju ne bi bio }ubio. 69.

b. kao zbija, kad se istice kako sto jest prema
onome, sto se moze pomisliti Hi reci, vidi doisto,
b. Nepodnosna istinito stvar jest pakao, nista-
nemaiie kad bi tko stavio i hijadu pakala, ne
bi toliko rekao, koliko je zalostno bit odtiranu
od uzivanja blazene one slave. P. Knezevid, osm.
165. Dostojno jest istinito milovati ime Isusovo
i Jubiti . . . zasto je slatkost nasa u gorkosti i u
zalosti razgovor i utisenje ; al' je jos dostojnije
klanati mu se jubeci ga i virno mu sluziti za to
zasto je uzrok jedini od nasega spasenja. F.
Lastrid, test. ad. 127—128. Ako se za maskaru
nikoga ne uvridujudi stogod laze, ne kunudi se,
gribota je istinito ali nije grih smrtni nego
prostni. ned. 115. Nije istinito opceni svijema,
ma jest samo vlaitit trijema. J. Matovic 140.
A jur neka ne bi iko sudio, da je ispovijed isti-
nito postavjena od Gospodina, ma pak na ta
nacin, kako da nije zapovidio da je potrebno
§ nom sluziti se. 255.

e. s nekijem glagolima, osobito s onima koji
znace misliti, govoriti, potvrduje ono sto se misli,
govori itd., a ne da se misli, govori ltd. isporedi
doisto, c. a) s glagolima koji znace govoriti, pi-
sati itd. Pisanih istinito. Mon. croat. 44. (1379).
Akior istinito poca govoriti. M. Marulic 22. Od
istinitije (griha) istinito se izpovidajuc. I. Ancid,
svit. 51. Ead bih mod rijet istinito, da se rvah
brabrenito. J. Kavanin SSl^. Ako bi htjeli isti-
nito odgovorit. B. Zuzori 126. Sad du reci isti-
nito mome Bogu: ,Odpusti nama, kao i mi od-
pustamo'. J. Banovac, razg. 56. Mozemo ju isti-
nito nazvati smutnu veliku. A. Kanizlid, kam.
VI. Ovu bludedu ovcu, istinitije govoredi, pi-
toma vuka, primio jest u stado pravovirnih. 23.
Poznavao je slabu , istinitije x'okavsi pohlepnu
dud cara. 370. Hodu tebi istinito svekoliko po-
vidjeti. Nar. pjes. mikl. beitr. 18. Mogu li rijetl
istinito, da sam posobnijem nacinom posvetcen
srcu ovomu bozaustvenomu? I. M. Mattei 122.
Gdi se ovo troje naodi, istinito more se redi, da
je ondi familija krstjanska. D. Rapid 83. — h)
s glagolima koji znace misliti, suditi, vjerovati,
ufati, znati itd. Iraamo istinito znati. M. Div-
kovid, nauk. 4*. Istinito drzim da du . . . B.
Kasic, per. 160. Za to viruju istinitije ove stvari
nego li one. I. T. Mrnavid, ist. 8. Oni se more
istinito uitati mudar, koji vazda misli, da ima
umriti. P. Posilovic, nasi. 12*. Kad so istinito
zna. I. Grlidid 41. Da bi ti istinito znao, da de
se do nikoliko godina sye ove kude soriti. J.
Banovac, razg. 90. Ti jur istinito poznajes, da
du5e sarauiti ne mores, ako ne obsluzis zapo-
vidi Bozijo. 100. Mi istinito zaamo i temejito
virujemo. F. Lastric, test. 186*. §to se istinito
moze vjerovati. S. Rosa vi. No zna se istinito.
26''. Oli bi§e od istoga plemena oli cd drugoga,
znati se istinito no more. And. Kacid, razg. 21.
Samo ono gribe koje istinito poznajemo. Ant.
Kadcic 203. Sudac ili ti oblast svitovna koja
istinito poznajo. 287. Kad grisnik istinito sudi
u svomu srcu i pameti. 312. Ako je imenovani
misnik istinito oznanen od toga uzmaknutja oli
ti dignutja oblasti dopustene mu. 472. Ma isti-
nito ne mogu znati. J. Matovid 86. Kada isti-
nito vjerujemo, da... 220. Vjerni imaju istinito
ufati, da... 284. To istinito znaii nije mogude.

ISTINIT, 2, c.

45

ISTINOSLTCAN

I. J. P, Lucie, docfc. 26. Virujte mi isfcinito,
kako god jeste sada drugovi griha, biti hocete
i pokore. D. Eapi6 28. Prem ako istinito znas,
da 6e ti neharnost biti pla6a. G. Pestali6 195.
Poznadose istinito da od tobo izidoh. Vuk, jov.
17, 8. — c) i s drugiiem glagolima kad se po-
tvrduje da je istinito djelo sto se vrsi. Koji isti-
nito tobe }ube. L. Kadi6 102. Sluzite rau isti-
nito. D. Danicid, Isam. 12, 24.

d. lead se sto tvrdi da se bole istakne nesto
onome suprotno, vidi doisto, b. Zato ga nekolici
sciniso naravi flomatike i studeno, bududi on isti-
nito naravi srdite i ogneno. B. Kasic, in. 90.
Kruscem od sinrti se istinitije branase nego li
hranase. A. Kanizlid, kam. 108. Ne samo imamo
moliti Boga, da bude ucinena vo)a liegova kada
je zio ono sto zudimo, ma jost kada istinito nije
zlo ; kakono kada voja slijedi ono prvo prignuce
naravi... J. Matovi6 481. Stvari koje oni imadu
u svomu misjeiiu mogu biti u liiovomu misjeiiu,
ali nisu istinito na svitu. A. Tomikovic, gov. G8.

— Is konjunkcijom da, isporedi a pri kraju.
Istinito da je mogao to uciniti . . . nistanemane
on . . . uzdrza kao stijesiienu slavu blazenstva
svoga ... F. Lastric, test. GS^^.

iSTINITI, istinim, i^npf. postaje od istina Hi
od istin (istinan) nastavkom i. — isporedi do-
istiniti. — xviii vijeka.

1. aktivno.

a. pokazivati, dokazivati daje sto istina (objekat
je cejade). — U Stulicevu rjecniku : ,actu certiorem
facere, reddere'.

b. uvjeravati da je sto istina, svjedociti (objekat
je ono 0 cemu se govori). — U jednom primjeru
XVII vijeka. Jer nas on sam istini po ustim Eze-
kijela proroka da 6e prostit gi'isniku, netom se
pokaje. Blago turl. 2, 275.

3. sa se, pasivno (prema 1, a). — TJ dva pisca
xviii vijeka. Da se moze istiniti ric. Ant. Kadcic
54. S druge strane istine se rici. 189. Da so
moze istiniti zlamene rici. 189. Triba je da su
toliko blizu, da se moze istiniti ric. M. Dragi-
cevid 105. Jere se ne bi tada mogao istiniti
pridimak. 105.

iSTINITOST, istinitosti, /. osobina onoga koji
je istinit Hi onoga §to je istinito. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (istinitos ,vg-
racita' ,veracitas' 759'^; ,sinceritas' 678'^), u Vol-
tigijinu (,veracita, certezza, evidenza' ,gewisslieit'),
u Stulicevu (,veritas'). Imaju istinitost da svijet
govori istinu. M. Radnid 189». Veliko jest ne-
govo milosrdje ne dati ti istinitost od naj po-
slidne ure. 332*. Da mogu s istinitostja pa-
meti ugoditi Bogu. P. Knezevic, osm. 136. Jost
poznajemo istinitost crkve od pocetka. J. Ma-
tovid 92. Naslonivsi se mi ovako na istinitost
Bozju kakono na pritvrdu istinu, evo izpovi-
damo . . . B. Leakovid, nauk. 30. Ako bi tko
s istinitostju rekao. I. J. P. Lucid, nar. 6.

ISTINITSTVO, n. vidi istinitost. — Samo u
jednom primjeru xvii vijeka, i u Stulicevu rjec-
niku (uz istinitost). Tko odkriva otajstva prija-
teja gubi vjeru i istinitstvo. M. Eadnid 472*,

ISTINIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,proba-
bilis'. — nepouzdano.

ISTINIVOST, /. osobina onoga sto je istinivo.

— U Stulicevu rjecniku: ,verisimilitudo, proba-
bilitas'. — nepouzdano.

ISTINOCA, ■/. vidi istinost, istinitost. — U
pisaca nasega vremena. Istinoda ,Gchtheit' ,ge-
nuinita'; istinoda pisma ili podpisa ,echtheit der
schrift Oder unterschrift' ,genuinita della scrit-
tura'. B. Petranovid, rucn. knig. 37.

ISTINOGLASAiSf , istinoglasna, adj. istinoga
glasa (istinit). — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Sva nihova kazana nijesu bila istinoglasna. S.
Rosa 11 la.

ISTINOGLASJE, n. u Stulicevu rjecniku (kao
glas pod e): ,nuovella, nuova' ,nuncius'. — U
jednom primjeru xviii vijeka kao istina. ProsuSo
po svijetu mnoga pIsma himbena pod imenom
istinoglasja. S. Rosa iv.

ISTINOGOVORAC, istinogovorca, m. covjek
koji govori istinu. — U Stuliceou rjecniku: ,vo-
ridicus, verax'. — nepouzdano.

ISTINO^UB, adj. vidi istinojuban. — U Sa-
lekovu rjecniku: jwahrheitsfreund'.

ISTIN6^,UBAN, istinojubna, adj. koji {ubi
istinu. — U jednom primjeru xviii vijeka. Svi-
doci ovi jesu istinojubni. A. Kanizlid, kam. 52.

ISTINONEPODOBAN, istinonepodobna, adj.
koji nije podoban istini, isporedi istinopodoban.

— U Stulicevu rjecniku: ,improbabilis'. — ne-
pouzdano.

ISTINONEPODOBNOST, /. osobina onoga sto
je istinonepodobno. — U Stulicevu rjecniku: ,im-
probabilita' ,res improbabilis'. — nepouzdano.

ISTINONEPRILICAN, istinoneprilicna, adj.
koji nije istini prilican, isporedi istinoprilican.

— U Stulicevu rjecniku: v. istinonepodoban. —
nepouzdano.

ISTINONEPRILICNOST, /. osobina onoga sto
je istinoneprilicno. — U Stuliceou rjecniku: v.
istinonepudobnost. — nepouzdano.

ISTINOPODOBAN, istinopodobna, adj. po-
doban istini, vidi istinoprilican. — U Belinu
rjecniku: istinopodobni ,probabile, che si pu6
provare' ,probabiIis' 586^, i u Stulicevu: v. istini-
slicau.

ISTINOPODOBNOST, /. osobina onoga sto je
istinopodobno. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
istinislicnost.

ISTINOPRILICAN, istiuoprilicna, adj. yeri-
similis, koji je 2)rilican istini. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (istinoprilicni ,veri-
simile, somigliante al vero' ,verisimilis' 761'';
,probabiIe, cho si pu6 provare' .probabilis' 586^)
gdje se naj prije naliodi, u Voltigijinu (istino-
prilidni ,verosimile, probabilo' ,wahrscheinlich'),
u Stulicevu (v. istinislican).

a. adj. — Komp. : istinoprilicniji. u Belinu
rjecniku: .probabilior' 536^. Prikazati s liekijem
razlogom istinoprilicnijem. J. Matovid 134. Aposto
zaglavjuje s razlozenem istinoprilicnijem. 229.

b. adv. istinoprilicno. — U Belinu rjecniku:
iprobabilmente' ,probabilitGr' 586*.

ISTINOPRILICNOST, /. verisimilitudo , oso-
bina onoga sto je istinoprilicno. — U Belinu
rjecniku: istinoprilicnos ,verisiinilitudine' ,simi-
litudo veri' 761^; ,probabilita, I'astratto di pro-
babile' ,probabilitas' 586* i u Voltigijinu: ,ve-
rosimiglianza, probabilita' ,wahrscheinlichkGit'.

ISTINOREK, adj. koji rece istinu. — U Stu-
licevu rjecniku: v. istinogovorac.

ISTINOSKLADAN, istin6skladna, adj. vidi
istinoprilican. — U jednoga pisca xviii vijeka :
samo adv. istiniskladno. Ne moze so niti ocito
niti istinoskladno pokazati. D. E. Bogdanid 80.

— i komp. : istinoskla Inije. Istinoskladnije jest
pocetak umstva a Arabiju nego u Idumeju po-
staviti. 17.

ISTINOSLICAN, istin6slicna, adj. rtcZi istino-
prilican. — Kao adj. samo u Stulicevu rjecniku

ISTINOSLICAN

46

ISTISKATI, 1, b.

V. istinislican. — Adv. istin6slicno u jednoga
pisca XVIII vijeka, i to komp. : istinoslicnije. Ako
bi pak obsluzivSi obicaje zaprika koja poslije
nasla se, koju on istinoslicnije jest neznao, tada
lasne nemu dopustene moze se dati. I. Velika-
novic, uput. 3, 216.

iSTINOST, istinosti, /. osobina onoga sto je
istino ill onoga sto je istinan. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjccnika u Belinu (istinos ,verita' ,ve-
ritas' 7611^; ,realta, cioe verita' ,vGritas' 609^;
,certezza, I'astratto di certo' , certitude' 186*'; ,ve-
racita' ,veracitas' 759b), u Bjeloatjencevu (kod
istina), u Voltigijinu (Uamparskom grije§koni
istinitost ,certezza, verita' ,wahrheit, gewissheit').
Da p;a. duhom i u istinosti klana. S. Kosa 57*.
Tada ne iste se druge istinosti. A. d. Costa 2, 89.
Da je on nas izvestio na koji se nacin k isti-
nosti dospeva. D. Obradovic, basn. 442.

ISTINOVAN, istinovna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. istinit, gdje ima i adv. istinovno, v.
istinito. — nepouzdano.

iSTINOVATI, istinujem, impf. vidi istiniti, 2-
— XVII i XVIII vijeka. Kako se istinuje da treti
dan Gospodin uskrsnu od mrtvih? I. T. Mrnavic,
ist. 24. Ne govori se od imanja, koja ako se
izgube s vrimonom mogu se steci, dali ne moze
se to od duse istinovati. A. d. Bella, razgov. 159.
Jer se ne bi istinovale one rici krstjena. Ant.
Kadcic 122. Ako se ne istinuju (ugovori). 393.
Razlog jest, jer se ne bi istinovale one rici kr-
stena. M. Dragicevic 236.

iSTINSKI, adj. vidi istinit (uprav koji pri-
pada istini). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (istinski, istini ,verus'. 2.
istinski ili istini clovek koji istinu govori ,verax,
veridicus, sincerus, rectus, candidus, indubitatae
fidei, certa 1. firma fide'), u Jamhresieevu (,verax'),
u Voltigijinu (,vero, certo, genuino' ,wahr, gewiss,
acht'), u Stulicevu (v. istini), u Vukovu: n. p.
istina ,-\vahr, wahrhaft' ,verissimus, ipsissimus'
s primjerom : To je istinska laz (.scherzhaft').

a. adj. Otac nije tebe ostavio premda gresnika
pravoga istinskoga. B. Zuzeri 59. (Bazgovori)
istinske i navadne poboznosti. A. J. Knezovi(^.
xvni. Od prinaucnoga i istinskoga pisaoca. A.
Kanizli6, kam. 8. Priveliki redovnice i jistinski
arhijereju. A. Kra}i6 25. Koje u istinskomu i
istocnomu slavonskomu jeziku pisase. I. Jablanci
8. Od istinske Jubavi k slavonskomu narodu. 9.
Od toga istinski uzrok davati no znade. 19. Da
bi mogao i istinska nikojima prid oci postaviti.
A. T. Blagojevic, pjesn. v. Kako se treba nadi
u raznim prilikama i neprilikama istinskoga rata.
M. D. Milicevid, zim. voc. 59. Ima li izgleda za
istinski napredak u vaSoj skoli ? zlosel. 138. Sve
su utemcjene uredbe na istinskom uvjerenu, da
je hotine slobodno. M. Pavlinovii, rad. 84. —
('esto rodi vece site uz samu rijec istina. I rekao
bi da mu je istinska istina. Nar. prip. vr6. viii.
I moje mi duge to je istinska istina. 197. Ovo
je sve istinska istina. Vuk, nar. pjes. 4, 127. On
je kazao istinaku istinu. S. ^ubi§a, prip. 214.

b. adv. istinski Hstinsko). — U Bjelostjencevu
rjecniku: istinsko, istinski, istinum, u istinu, isti-
nito ,reapse', v. istino, i u Jambresicevu: istinski
,revera'.

ISTINSTVO, n. postaje od istin (istinan) na-
stavkom bstvo.

a. essentia, substantia, natura, ono sto nesto
u sebi jest, narav. — U nekijeh pisaca xv, xvii,
xviii vijeka. Ne u jedinstvi jednoga kipa, da u
jedinstvi jednoga istinstva. Bernardin 18J. Boze
ki na spasenje jutskoga naroda naj veksa svetl-

li§ca u vodenom jistinstvu naredil si. 191. Sta-
novito redes ovo jest istinstvo Isusovo. M. Div-
kovic, kat. 159. Svako istinstvo kerubini (raz-
mis{aju). J. Kavanin 508*'.

b. vidi istina. — U Stulicevu rjecniku.

ISTINSTVOVANE, n. djelo kojijem se istin-
stvuje. — Samo u Stulicevu rjecniku s dodatkom
da je uzeto iz misala.

ISTINSTVOVATI, istinstvujem, impf. samo u
Stulicevu rjecniku: ,bene, recte agere' s dodatkom
da je uzeto iz misala.

isTINUTI, istinem, pf. posve ostinuti. — Slo-
zeno: iz-stinuti. — U JJanicicevu rjecniku: isti-
nuti ,obrigescere' ; ,Umtrt i bezdusijemt istinuvt
i ocepenevfc' (Domentijan*' 164). mislim da bi
trebalo ,istynuti'.

ISTINAK, m. vidi istinik. — Najednom mjestu
xvii vijeka. Koji mu vjeruju i drze ga za isti-
naka. M. Eadnid 189*.

1. ISTIKATI, istiram (istirati, istirem), impf.
istrti. — Od xv vijeka , a izmedu rjeenika u
Vrancicevu (,exterminare') i u Stulicevu (istirati,
istiram, v. istrti).

a. u pravom smislu. Poca umivati noge uce-
nikof sfojih i istirati je ubrusom. Bernardin 85.
joann. 13, 5. Da istjera (grijeskom. mj. istira)
mjesto koje je pomazano . . . pamukom. M. Div-
kovic, nauk. 243^. E.ece ove rici Lovrinac, poce
ubrusom istirati, i onim noge otirati. P. Hekto-
rovic (?) 97. Koja i sinu toliko istira krvava
znoja. F. Lastric, test. 107^.

b. unistavati. vidi u Vrancicevu rjecniku.

2. ISTIRATI, vidi istjerati.

ISTIEUKANE, n. djelo kojijem se istiruka. —
U Stulicevu rjecniku: ,levis fricatio' (vidi isti-
rukati).

ISTIRUKATI, istirukam, pf. dem. istrti. — U
Stulicevu rjecniku ima samo verbalni supstantiv
istirukane.

ISTISAK, istiska, m. vidi otisak. — U nase
vrijeme kod pisaca. Na stotine istisaka (svoje
knizice) razasla pravnikom. M. Pavlinovid, rad.
95. Istisak , exemplar (abdruck)'. Jur. pol. ter-
minol. 200.

ISTISKANE , n. djelo kojijem se istiska. —
Stariji je oblik istiskanje. — U Belinu rjecniku:
istiskanjo ,il cacciare' 155*; iztiskanje ,il cacciar
fuori' 155a; ,lo spinger fuori- ,extrudere' 700*;
,spinta, I'atto di spingere' ,impulsus' 700^.

ISTISKATI, istiskam, pf. slohno: iz-tiskati.

— Akc. je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka.
1. aktivno.

a. tiskanem uciniti da ko ili §to izide na po]e.

— Izmedu rjeinika u Belinu (iztiskati ,spingere
fuori' ,extrudo' 700* ; ,sbalzare. cacciar fuori con
impeto' ,exturbo' 644^ ; , cacciar fuori' ,expellere'
155^1), u Stulicevu (istiskati, istiskivam ,oxtrudere
aliquem foras, aliquid foras expellore, prupellere,
impellere'). Iz mrzeda sogaj tila ovu dusu isti-
skate. (x. Palmotic 2, 68. Nevojno stane . . .
istiska mu istinu na usta. E. Pavid, ogl. 448.
Zatim Farizeji istiskaSe ga iz sinagoge. 567.
Podbunise puk i istiskase ga na vrata crkvena.
661. Istiskase ga na dvor. A. T. Blagojevid,
khin. 48. Malo po malo ti§tili su ga sin i ne-
vjesta, dokle su ga sasvijem istiskali iz kude. A.
Kalid 359.

b. vidi istijestiti. — Izmedu rjeenika u Belinu
(iztiskati .cacciar fuori, premendo con forza' ,com-
primere' 155*), u Bjelostjencevu (iztiskam, iz-
tiscam, iztisnuti, iz^mikavam, zmeknuti ,exprim0;

ISTISKATI, 1, b.

47

1. ISTJEOATI

briso') , M Voltigijinu (istiskati , istiskam , isti-
skivam ,stringero, compriraere' ,znsammendru-
cken'). Opet i opet ozimo bi, dokle bi na dvor
3ve iztisko do kapjice. B. Zuzori 13. II' za sirce
istiskaju koma. J. S. E.e}kovi6 402.

2. pnsivno.

a. vidi 1, a. Ki Sovjeka jad ustrijeli, istiskana
kad se duSa s bolnijem tijolom rve i dijoli. G.
Palmotid 3, 17^. AT u drugoj onda strani van
rodjene zem|e mile robovahu istiskani od oruzne
prijoko sile. 48"'. Ali aiidolske no znas kore i
boj nihov svud pjevani, s koga odmetni dusi
gore u jaz pakljen istiskani? 71l>.

b. vidi 1, h. moze hiti da amo pripada ovaj
primjer (u prenesenom smislu): S dosad|ivim mol-
bama istiskano (dopustene). Ant. Kadcic 329.

3. sa se.

a. pasivno, vidi 1, a. Ako se k6i iz kude iz-
tiskala i u svom stanu namjestila, tu veseja i
cestitaua. B. Zuzeri 231.

b. refieksivno , tiskajuci se izici. Kroz vrata
istiska se. N. Marci 60.

ISTISKAV, adj. u Stulicevu rjeeniku : ,espul-
sivo' ,extrudons'. — nepouzdano.

ISTISKIVANE, w. djelo kojijem se istiskuje.

— U Vukovu rjeeniku: ,das hinausdriicken' ,ex-
trusio'.

ISTISKIVATI, istiskujem i istiskivam, i^npf.
istiskati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (praes
istiskujem kod istisnuti, iztiskivam kod iztisnuti),
u Voltigijinu (praes. istiskivam kod istiskati), u
Stulicevu (istiskivati , v. izgnetati ; praes. isti-
skivam kod istiskati), u Vukovu (istiskivati, isti-
skujem , hinausdriicken' ,extrudo, urgeo foras')
Koji pod oblicjem svoga svetoga posla s nacinom
nedopustenim istiskuje pineze. Ant. Kadcic 297.
Kako se iz ovih uje za sazgane istiskuje. J. S.
Eejkovii 103.

ISTISKNUTI, vidi istisnuti.

ISTISNUCE, n. djelo kojijem se istisne. — Sta-
riji je oblik istisnutje. — U Belinu rjeeniku:
istisnutje ,il cacciare' ; ,il cacciar fuori' 155*.

ISTISNUTI, istisnem, ^j/. jednom istiskati. —
Slozeno: iz-tisnuti. — Akc. je kao kod izginuti.

— Gdjegdje u starija vremena ostaje k medu s
i n (vidi Vetranicev i Vrancicev primjer kod a);
radi drugijeh osobitijeh oblika (n. p. aor. istiskoh,
ististe) vidi kod tisnuti. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (iztisnuti, iztisnivam
jsbalzare, cacciar fuori con impeto' ,exturbo' 641a ;
istisnuti na dvor, istiskujem , cacciar fuori' ,ex-
pellero' ; iztisnuti, iztiskivam ,cacciar fuori, pre-
mendo con forza' ,comprimere' 155*), u Bjelo-
stjencevu (vidi kod istiskati), u Stulicevu (v. is-
tiskati), u Vukovu (,hinausdruckfiu' ,extrudo').

1. aktivno. Istisnuti odluku od srca. Zborn.
9b. Iz driva me ce istisknut. M. Vetranid 2, 487.
One jiste knizice cinih iztisknuti. F. Vrancid,
ziv. 4. Ne moze nikakove rijeci istisnuti iz usta
ne. M. Divkovic, zlam. 12^. Na Regepa kuk se
obali, i ististe mu van utrobu. I. Gundulic 524.
Ter tuj misal tja istisni. P. Hoktorovid (?) 155.
Jeli od koga od vas iztisla kojugod suzu? A. d.
Bella, razgov. 2()5. Nisi mogla samo jednu po-
kornu suzicu, ili jedan samo skruseni uzdah iz
otvrdnuta moga srdoa istisnuti ! A. Kanizlic, uzr.
95. Imadu oli istirat i istisnut prokletoga iz
crkve. M. Dobretic 401. I tako s vinom istisni
dobro sok. Z. Orfelin, podr. 390. Gaspar istisne
Kada iz sobe. S. J^ubisa, prip. 49.

3. pasivno. Da svaki nocisti dub istisnut i

smeten odtide. I. Bandulavic 277''. Iztisnut ,cac-
ciato fuori, premuto con forza' ,compressus'. A.
d. Bella, rjecn. 155'>. Uspi na tu istisnutu belinu
opet hladnu vodu. Z. Orfelin, podr. 253.
U. sa se.

a. pasivno. S mladene a so mlogo vise zrna
izvadi, uego se moze s vrsenem istisnuti. I. Ja-
blanci 86.

b. refleksivno. Iztisnuv§i se izmedu puka. A.
Kanizlid, fran. 81. Naj posli ististe se jedan od
nasi biskupa od inala znaiia, ali dobra zivota.
M. Zoricid, zrc 110. Ististe se pusta bedevija.
Pjev. crn. 275*. — (J Vukovu rjeeniku: vide is-
tadi se.

ISTISNIVATI, istisiiujem i istisnivam, iinpf.
istisnuti. — U Belinu rjeeniku: praes. iztisnivam
kod iztisnuti, i u Stulicevu: istisnivati, istisnivam,
V. istiskati.

ISTISTATI, ististim, pf. slozeno : iz-tistati. —
Akc. se ne mijcna. — V nase vrijeme.

a. posve pretistati. u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

I>. udariti, lupnuti. Ja pustih durana a neko
ti me istista motkom preko leda: p}us! M. D.
Milidevid, zim. vec. 279.

c. dopeci. u Liei. V. Dorid. — U Vukovu rjee-
niku im a samo ististati so bez znacena, ali s pri-
mjerom: Ostavider je na pec (n. p. gibanicu) nek
se ististi; i ovdje je ocito znacehe: dopeci se, a
ne ohladiti se.

ISTITAK, m. ispitdne (kod suda), arap. tur.
istintak. — U nase vrijeme u Hercegovini i u
Crnoj Gori. Istitak — ispit. V. Bogisid, zborn.
540.

ISTIVA (istiva), /. tur. istife, vrsta bijele zemje
ili meka kamena, od kojega se nacinaju lule (nem.
meerschaum, tal. schiuma di mare), pa i sama
takova lula. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: istiva (istiva) ,meerschaumene
pfeife' , fistula fumatoria e spuma marina'. Istiva
,der meerschaum' , spuma marina'. L. Lazid, ist.
174.

ISTJAHAN, istjahna, adj. isti (s vecom silom,
bas isti). — Uprav bi po postanu bio deminutiv,
ali takovi nije po znacenu. — isporedi istahan,
istasan. — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,ipsissimu3').

a. adj. Istjahne stvari ucenici kad bjehu doma
dosli upitase Jczusa, a on im poda isti odgovor.
S. Eosa 117a.

b. adv. istjalmo. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,simillime'). Ako bi se moglo rijeti, da on
u imenu Beel^ebuba tjera vragove, istjahno ta-
kodjer moglo bi se rijeti o svijem Zudjelima koji
u imenu Bozijemu tjerahu ih. S Kosa 85*.

ISTJASAN, istjasna, adj. vidi istjahan. —
Samo u Stulicevu rjeeniku: ,ipsissimus', gdje ima
i adv. istjasno.

iSTJECANE, n. djelo kojijem se istjece. —
Stariji je oblik istjecanje. — U Belinu rjeeniku:
iztjecanje ,spuntamento , cominciamento di na-
scere' ,apparitio' 703^ ; u Voltigijinu : iztecane
,sgorgo, sorgente' , quelle'; u Stulicevu: ,scatu-
rigo, scatebra, effluvium'.

1. iSTJECATI, istjecem, impf. istedi. — -je-
stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, lo is-
tocnom o: istecati, u zapadnom i: isticati; ali
se ovaj zadni oblik nalazi i u sva tri govora,
te se kod isticati «e moze svagda znati jeli i po
juznom govoru ili je uopce i postalo od e (od
korijena tedi). — Kod obadva je oblika akc. kao
kod izgrtati. — Obadva su oblika stara, ispo-

1. ISTJECATI

48

1. ISTJECATI

rcdi stshw. istecati i isticati. — Izmedu rjecnika
u Vrandicevu (isticati ,oriri'), u Mikajinu (isti-
cati, izvirati ,scateo, scaturio, emano, errumpo,
efluo'; isticati sunce ,orior, nascor'), u Bdinu
(iztjecati .scaturire, sorgere, uscir faori' ,scateo'
6501"; ,scorrore, colare' ,fluo' 659a; ,spuntare, in-
cominciar a nascero, o apparire' ,apparGo' 703b;
jprocedere, derivare, o nascere' ,mano* oSG'^), u
Vcltigijinu (iztecati ,correre fuora, sortir cor-
rendo, finir di scorrere come liquidi_, sgocciaro'
(herauslaufon ; herausrinen'), « Stulieevu (praes-
istJGCom kod isteci ; isticati, v. istjecati ; istjecati
,scaturirc, scatcre, omanare, exsilire, crumpere,
offluere, surgere, oriri, nasci')) u Danicicevu (is-
tecati i isticati ,offluere'). a) vidi 1. istodi, a),
Miro svetoje isticati ustavi se. Domentijan^ 119.
Gde istece blato izt Morave i upada u Moravu.
Mon. serb. 198. (1381). Na gore uzhodi (more)
timi supjinami, paka se slobodi izticuc rikami.
P. Hoktorovid 12. Kako kad iztice vodica iz
rike. 26. S otara krvav znoj iztjece. F. Luka-
rovic 190. Iz sjeverne joste strane, odkli rijeka
Don istjece, gospodicid mlad dotoce. I. Gundulic
535. Iz koga tela ulje iztica. F. Glavinic, cvit.
387a. Sava i Drava odkle ishodi, Yisla i Dunav
odkle istjece. G. Palmotic 1, 21. Od lie rane
krv istjece. 2, 111. Koja (krv) iz rana Jezusa
Isukrsta obilno istjeces. V. Andrijasovic, dev.
108. Iz hladenca svoga iztjece bistra voda. J.
Kavariin 7^. Vino na sve strane iztice. A. Bacic
308. No more se uzdrzat od placa, same mu
suze istjecu i lice oblivaju. F. Lastric, ned. 369.
Puuajevode rika koja iztice. A. Kanizlid, utoc.
515. Eon suza iz oci joj od bolesti istjecase. S.
Eosa 192a. Svaka voda naravska ili iztice iz
zemje ili protice iz neba. Ant. Kadciti 121. —
u metaforickom i prenesenom smislu. Bogu ,od
koga sva dobra izviru i nam istjecu. E. Ga-
manic A2''. Istijom redom moja istjece krv od
kraja svijeh bogova. G. Palmotic 1, 212. Od
kujih... izvjraju i iztjecu grisi smrtni. I. Grlicic
2<J0. Ne iztjece li otole, rek bi iz vrela, svaka
volicina? I. Dordid, salt. xix. Eijoke sladkijeh
voda koje iztjecu iz Bozijega milosrdja. B. Zu-
zeri 225. Eane iz kojih istice cina tvoga spa-
sona. J. Banovac, pred. 21. Koja (dobra dila)
inacijo ne bi isticala toliko obilato. F. Lastric,
test. 249''. Kakvi pakleni plodovi istjecu iz ovoga
vrila paklenoga. ned. 128. Od privrsonja ovo
neurcdne i norazlozne srcbe i ]utine poradaju se
mlogi grisi i istjecu, kako iz jodnog vrila otrov-
noga i od matice priopake. 219. Niti ima griha
koji no istjece iz ovoga vrila. 312. Svi darovi
izticu iz Jubeznivoga nogovoga srdca. A. Ka-
nizlid, lizr. 49. Zakon ovi nepisan od dvostruka
vrila istice. A. d. Costa 1, 8. Iz toga priboga-
toga vira iztjeSu sve one kreposti hristjanske.
I. M. Mattei vi. Ko iz priobilnoga i neprisusnoga
vrela izteko§e ter iztjecu priobilno i nepristano.
XII. — b) vidi 1. isteci, ej. Odkole smrt iztje-
caSe. A. Gucetid, roz. joz. 204. Sama istjeca iz
tabcra i Osmanovoj glavi prijeti. I. Gundulic
342. Na ncprijateja daleka s oruzjem van istje-
cati. 1. Dordid, ben. 94. ~ c) vidi 1. isteci, fj.
Da budote sinove otca vasega ki na nobosih jest,
ki sunce svoje cini isticati vrhu dobrih i zalih.
Bernardin 26. mat. 5, 45. Zvizdo nike ko istidu
kad su naj vo6i krisi. M. Marulid 68. Svaki
dan istife sunco ter zahodi. 223. Svitlija bigo
ner sunce, kad istice. H. Lucid 216. Kad iztido
sunce za goricom. 288. Prije de sunce zad ondjo
gdje istjede. N. Dimitrovid 47. Kad vidim su-
nasce gdi tiho iztjcf-o. N. Na)f>&kovid 2, 107.
Ugledav§i isticudi zarko sunco. P. Zoranid 26*.

Od onih smo, gospo, strana, od kud zarko sunce
iztice. A. Cubranovid 141. S jutra kad iztjece
^orome danica, zamuknu zuber tih od jetnih sla-
vica. D. Eanina 139*. O svjetlosti ka dan stvaras
kad istjeces. D. Zlatarid 3*. Gdi zapada, gdi
istice (sunce), slijodit smo to pripravjeni. I. Gun-
dulid 421. Kada sunce iztice. I. T. Mrnavid, ist.
30. Odkli zarko sunce istice. G. Palmotid 1, 71.
Sve drzave odkle zarko sunce istjece. 1, 314.
Zarko sunce istjecase. P. Kauavolid, iv. 83. Sunco
za me ne istjece. 25^. Zrak suncani odkle iz-
tjece, gdi se skriva. B. Betera, or. 30. Ne zna
od kud sunce istjece. (D). Poslov. danic. 77. U
svakom mjestu sunce iztjece. (D). 142. Kada
sunce iztice. A. Vitajic, ist. 308. Bog svomo-
gudi ukazi velicanstvo cinedi izticati sunce svrhu
pravedni i nepravedni. S. Marj^itic, fal. 93. S nim
(suncem) zahodi i iztico (danica). J. Kavanin
345a. Gdje istjece jasna ^ora. I. Dordid, salt.
238. Kad iz morskijeh vala istjece (sunce). ben.
202. Cini isticati sunce. S. Badrid, ukaz. 114.
Cim iztjece sunce, tim razcina guste magle. V.
M. Gucetid 155. Kad sunce istico. A. Kanizlid,
roz. 70. Iz istoka sunce istjece. (Z). Poslov.
danic. 34. Koji sunce istjecati cini svrhu do-
brijeh ... J. Matovid 334. Bia jesam gdi istice
sunco. Nar. pjes. istr. 1, 20. — u metaforickom
i u prenessnom smislu Podi, vjerni, pod', mu-
codi moj glasnice, prid oci one, s kijeh dan bili
nodi mojoj sam istice. I. Gundulic 251. Svjetji
od sunca njetko iztjece, mudar svijesti, mogud
rukom. 277. Miri visoko obzidani, sred kijeh
sunce me istjece. 352. Ali docim nije dalece
namijoiieni tvojoj sredi, iz sjevera ter ti istjece
sunce bijoli dan noseci. 375. U istoku od_ mla-
dosti zora od slave jos mu istjece. 398. Noj iz
bijelijeh prsi zora, sunce istjece iz obraza. 408.
O dostojni ki ste goru mrklijeh tmina na dalece
u rajskomu sidjet dvoru, odkli svjetlos vaia is-
tjece. 479. Pokli mi s tve milosti toli svijetli
zrak istjece. G. Palmotid 1, 316. Pokli tvoj nam
zrak iztjece. P. Kanavelid, iv. 491. Izticu u dusi
negovoj zdraci ovo svitlosti. A. Vita] id, ist. 3991^.
Kad svijetli dan iztica. ost. 138. Odkle nauk
nam cestiti izticati jur pocina. 211. Pohodi nas
isticuci s visoka. J. Filipovid 1, 25''. Od istoka
zaziva dicu iliti mladide u kojim to prvo izodi
i istice svitlost od razuraa. F. Lastrid, ned. 144.
S kojim se (porodenem) porodi iz utrobo vazda di-
vice izticudi nami videnim nacinom. Ant. Kadcid
84. Po razlicitim nacinim, po kojima vrhu ni
isticu zraci bozanstvene dobrote. Grgur iz Va-
resa 28. — fl) vidi 1. isteci, g). Koje (pricescenje)
ishodi i istece od tud ... §. Budinid, sum. 81^.
Ova opovid istice iz zakona. ispr. 152. Sfaka
vlast i oblast zemajska dohodi i istice od Boga.
B. Kasid, is. 60. Sloboda iz oholasti i bezocnosti
istice. nasi. 36. Iz koga svako dobro istice i
ishodi. 107. Milost s tebe nam istice. rit. 327.
Istidu nosklade dost krat meu Judo. A. Georgiceo,
nasi. 28. Od krive jubavi isticu srcena svaka
primisconja. 190. S ovoga raira i sklada istjece
nam vijok zlati. P. Kanavelid, iv. 294. Ova nasa
jubav iztjece iz Jubavi na§ega otca. V. M. Gu-
cetid 131. Svaki dar od Boga iztico. A. Ka-
nizlid, utoc. 281. Tako i iz srdca takovoga co-
vika jubav Bozja iztico. uzr. 195. Kako iz jed-
noga busja tolike grano isticu, tako svo kriposti
izlaze od Jubavi. Blago turl. 2, 12. Iz ovoga
sjodinenja iztjece, osven inijeh, korist ova pri-
velika. I. M. Mattei 112. Od misli isticu grisi.
I. J. P. Lucid, razg. 55. Da iz oukaristije drugi
plodi ne isticu. nar. 16. Od ovlek istjecu madi,
strijole, koje probadaju srce. A. Kalid 222. Da-

1. ISTJECATI

49

ISTJERATI, 1, a.

rove dulia svetoga i prilicna, koja isticu i izode
od milosti BoXje. M. Dragi6evi6 226.

2. ISTJECATI, vidi 1. isticati, 2, a.

iSTJECAN, istjecna, adj. Icoji istjeee. — Satno
u jednoga pisca xvjii vijeka, i u Stulicevu rjec-
nilcu (,scateiis, scaturiens'). Jakno ^ora istjecna.
S. Eosa 175a.

ISTJECENE, n. grijeskom mj. istecene u Be-
linu rjecniku: iztjecenje ,scaturigin6' ,origo' 650^,
i u Stulicevu: v. istjecane.

ISTJERALAC, istjeraoca, m. covjek koji istjera.

— U Belinu rjecniku : iztjoralac ,cacciatore, scac-
ciatore, colui che manda via' ,expulsor' 155^.

iSTJERANIK, m. istjeran covjek. — U pisaca
nasega vremena. Istjeranik ,abgeschaffter' ,sfrat-
tato'. B. Petranovid, rucn. kn. 79.

ISTJERANE, n. djelo kojijem se istjera. —
Stariji je oblik istjeranje. — Izinedu rjecnika u
Mika^inu (istiranje), u Belinu (istjeranje 154ab.
155a), u Bjelostjencevu (iztiraiie), u Jambresicevu
(istiraAe), u Stulicevu. Ulitje milosti prvo jest
nego iztiranje griha. F. Glavinid, posl. 80. Za-
boravivsi se od stvarije sadasnega istirana. M.
Radnic 68a. Ovaj 2ivot je jedno istjerane. 168a.
Ti crv od zemje stojeii u ovomu istjeranu i do-
lini od suza podizes se. 3!l6a. Iztiranje djavla.
A. Vitajid, ist. 195. Istirane svakog dobra. M.
Zoricic, osm. 51. Dobrota velika bi uzrok od
negova iztirana. And. Kaci6, razg. 81. Istiranje
hotnice. Ant. Kadcic 191.

ISTJERATI, istjeram, pf. tjerajuci uciniti da

objekat izicte. — Slozeno: iz-tjerati. tje- stoji

u juznom govoru mjeste negdasnega -te- ; u is-
tocnom govoru glasi isterati, u zapadnom isti-
rati; u Hercegovini i u drugijem mjestima -tje-
glasi -ce-, te se pred 6 s mijcna na s: is6erati.

— Akc. je kao kod izgledati. — Mo^e biti stara
rijec {vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.''' kod is-
terjati). — Izmedu rjecnika u Vrancieevu (isti-
rati ,expellere') , u Mikajinu (istirati , izagnati
,ejicio, extrudo, expello, exturbo, depello, pello'),
u Belinu (iztjerati ,cacciare, scacciare, mandar
via' ,ejicio' 154a; istjerati ,cacciar fuori' ,expel-
lere' 155a), ^ Bjelostjencevu (vidi kod istjeravati),
u Voltigijinu (istirati ,cacciar fuora, discacciare,
bandire' ,ausjagen, verbannen'; iztirati, iztjerati,
V. istirati), u Stulicevu (istirati, v. tjerati ,pel-
iere, expellere, depellere, ejicere ; exigere; expri-
mere, distorquere'), u Vukovu: 1. ,hinausjagen'
,expello'. 2. casu ,austrinken' ,ebibo' s primjerom
iz narodne pjesme : Jednom naze Risnanin Ivane,
a iscera Oblacicu Rade. 3. isderao gros zolotu,
t. j. donio (u trgovini kad ko izgubi).

1. aktivno.

a. naj cesce je smisao, da se objekat odajuje
od mjesta gdje je subjekat, Hi se dajbudi ne
istice da se priblizuje subjektu. a) objekat je ce-
]ade. aa) uopce. Tko iscera dobru zenu. V. Ma-
garovi6 21. U spljetskoj smuci sitni puk mo-
guci bjese iztjerao na prigode svo'e vlastele. J.
Kavanin 183*. Istiravsi s pristoja svetoga Igna-
ciju. A. Ba6i6 244. Ovoga zalosnoga oprosti i
djavla istira. F. Lastric, od' 199. Jer da lazce
svit iztira. V. Dosen 138a. Faleci se, da de nas
iztirati. And. Kacid, kor. 88. Ako bi se kogod
nasao, iztirajte ga, jer nije dostojan u nasoj pri-
bivati crkvi. 261. Posli kako Turke istiraste.
M. A. Rejkovic, sat. B8a. Dodose divji, istje-
rase pitome. (F). Poslov. danic. 19. Bujubase
pase isderase. Nar. pjes. vuk. 4, 434. Ako te na
jedna vrata iscera, a ti na druga opet udi. Nar.
posl. vuk. 8. Sama nahija sabacka ajduka iste-

IV

rati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8. (1807).
Istjerati koga ,ab3chaffen' ,sfrattare'. B. Petra-
novid, rudn. kn. 79. Istjerati koga ,jemand ver-
treiben'. Jur. pol. terminol. 591. — bb) izrice
se mjesto odakle izlazi objekat kad se istjera.
Decio cesar Ivana istira iz Efesa. F. Glavinid,
cvit. 33''. ^idovi . • . istirahu ga izvan grada.
422*. Skanderbega Mohmed s Albanije iztjera.
J. Kavanin 192a. Zvijeri afriske, Saracene izti-
ravsi iz Italije. 210t>. Ranena cara iztira izpod
svojih bijelih mira. 233a. Ter kad djavla iz ne
iztira. 307*. I iz crkve zle trgo'ce ne iztira.
379a. I istirat do tobe iz pribivalista tvoga. A.
Badid 101. Mloge frustavsi istira iz vladana
svoga. 250. Istira siromaf/iaj starca is kude. J.
Banovac, pripov. 255. Prvoga roditeja nasega
zena iztira iz raja. P. Filipovid 18. Koji nas
je istirao s nebesa. F. Lastrid, svet. 39*. Grih
prve nase roditeje iz raja iztira. P. Kne^evid,
osm. 93. Da ga oni rad svoje nestanovitosti iz
varosi istiraju. E. Pavid, ogl. 660. Grijeh iz-
tjoro Adama iz raja. D. Ba§id 27. Sa svim tim
car ga iztira iz dvora svoga. And. Kacid, razg.
114. Iztira jib srdito iz prid sebe. kor. 69. Zato
ga Bog ondi i pokara i iz raja zenia|skog istira.
M. A. Rejkovid, sat. F7b. Da me lagje iz kude
istira. sabr. 67. Ostale pribivaoce istjerao je iz
sjedalista ocinijeb. J. Matovid 166. Da istira
cejade iz kude. M. Dobretic 78. Istira divojku
iz kude. 101. Da sto je noj Sara ucinila? Isde-
ralaizkude? A. Kalid 392. Isderacu ispod Beca
Turke. Nar. pjes. vuk. 3, 48. Ja iscerah sa ko-
naka Turke. 4, 39. Nedes me poplasiti i plasiiom
istjerati iz Klisure. Vuk, nar. pjes. 3, 31. — i
u prenesenom Hi metaforickom sinislu. Stari tvoji
tko su bili? jesu li oni gospodili, i iz gospostva
ko ih istira? I. Gundulid 386. Iz misli ga (svoga
drayoga) vede istjera. G. Palmotid 2, 57. Isderao
ga iz koze (dosadio mu). Nar. posl. vuk. 170. —
cc) izrice se mjesto katno dolazi objekat, kad je
istjeran (u dva prva primjera i u naj zadnem
rijecima vani, na dvor, na poje uprav se istice
samo ishodene, te bi mogli pripadati i pod bb)).
Koga od Zente tri Nemani iztirase silom vani.
J. Kavanin 185*. Mene na dvor istira. J. Fili-
povid 1, 572t>. pak isdera agu u druzinu. Nar.
pjes. vuk. 3, 209. Jelicom ih gorom pocera§e, u
Rtarsko poje istjerase. 4, 351. Kad vila po-
bjegne vodi u dubine, on pusti dva ronca ju-
naka, te jo istjeraju na suho. Vuk, nar. pjes.

1, 183. Istjerase ga na po}e. Vuk, jov. 9, 34. — •
b) objekat je zivotina. aa) uoj)ce (moze se izreci
mjesto odakle i kamo izlazi zivotina). Istjerati
na pasu ,menare il bestiame a pascere' ,ducere
ad pascua'. A. d. Bella, rjecn. 480*. Zasto ne
istira kono na onu istu laz. M. A. Rejkovid,
sabr. 71. Iz obora isderajte svine, neka idu kuda
kome drago. Nar. pjes. vuk. 4, 147. Isderao mu
macku na ogak. (Dosadio mu, osiromasio ga.
ugasio mu vatru u kudi da se macke mogu po
ogaku pet\?). Nar. posl. vuk. 106—107. — bb)
kad je objekat kon (Hi druga zivotina na kojoj
se jase), a subjekat onaj sto jase, ima osobito
znacene s toga sto subjekat ostaje na objektu u
isto doba kad ga tjera. On pokupi dizgene ku-
lasu, pa isdera nega iz^svatova. Nar. pjes. vuk.

2, 140. Pak so skace Sarcu na ramena, iSdera
ga na Stambol-carsiju. 2, 397. Prema nemu
iscera vrancida. 4, 412. — c) objekat je sto ne-
zivo, te moze biti n. p. aa) zrno iz puske. Nu
gozdena cijev razdrije se, smrtno olovo cim is-
tjera. I. Gundulid 544. — bb) sto se rada, nice
na bUci. Tuliko vedma gusto i busasto budu
strne i klase isderali. I. Jablanci 58. — d) objekat

4

ISTJEEATI, 1, a.

50

ISTJERIVATI

je sto umno, te se glagol shvaca u prenesenom
Hi u metaforickom smislu. aa) uopce. Po6i 6u
ovi jad istjerat i tugti. N. Najeskovid 1, 181.
Pogled tvoj juveni istjera u meni pakjene tam-
nosti. M. Drzid 76. Cim mu dosnom (nogom)
plese grlo, da mu silom dusu istira. I. Gundulii
570. Otrov smrtnoga griha iztirali (bismo). F.
Glavinic, cvit. 105*. Istiraj od sebe lude misli.
M. Kadnic 34b. Take misli daleko istira od srca
svoga. F. Lastrid, test. 276'^. Kada ta Jubav pu-
tena u nima se ukorijeni, Boziju istira i isko-
rijeni. ned. 306. Istirat iz sebe mlakost duha
necistoga. M. Zoricid, osm. 51. Da se lazi ne
da mira, dali da ju svit iztira. V. Dosen 139*'.

— bb) vidi iskaliti. — u jednoga pisca Diibrov-
canina xvii vijeka. Ter u sebi pun fiemera u
zle misli zadubo se, istuc da gnov svoj isdera,
Juto u komu naduo se. J. Palmotic 244. Samo
nasem gradu prosti, da ne izgine }utu u vaju,
na nem da sve nemilosti kleti Turci ne istjeraju.
290.

b. smisao je da se objekat ne odajuje od mjesta
gdje je subjekat, dapace moze mu se i pribliziti,
te glagol maze dobiti osobita znacena i u pre-
nesenom smislu, n. p. : a) tjeranem uciniti da se
pokaze neSto sto je bilo sakriveno, osobito Mvo-
tina. Kada bi za cio misec tirao lisicu, naj posli
istirao je vuka koji ga }uto ujide. A. Kanizlic,
kam. 126. — tako se kaze: istjerati zeca, prepe-
licu itd. — amo vaja da pripada i ovaj primjer
u kojemu kao da je znacene uloviti: Nikad se
cujase: ,Nut' ovoga, koga izterase, zubatca ve-
loga." P. Hektorovi6 34. — b) uciniti da se po-
javi sto nezivo, n. p.: Suze istira na oci veseje
i radost. F. Lastrid, test. 205''. Pak iscera vatru
na kresivo. Ogled, sr. 448. — amo moze pripa-
dati i ovaj primjer u kojemu je uprav znacene
izraditi: Tek sto su kopaci u vinogradu isterali
po dva reda. M. D. Milicevic, jur. 44. — c) kao
dobiti. Iz ne golemu fajdu istjeraju. I. Jablanci
166. ISderao groS zolotu. (kad se izgubi na kakoj
trgovini). Nar. posl. vuk. 106. — osobito od duz-
nika, naplatiti se (ali se osobito kaze kad to
biva s nekom mukom).JilQ moze svoje istirati ni
stignuti od duznika. S. Budinid, ispr. 110. Is-
tjerati, naplatiti dug, globu od koga ,eintreiben
eine schuld, eine strafe'. Jur. pol. terminol. 160.

— d) u osobitom smislu, ispiti. Iznesose jednu
kupu vina, kupu vina od dvanaest oka; naze
jednom Eisnanin Ivane, a iscera Oblacicu Hade.
Nar. pjes. vuk. 3, 252.

c. u jednom primjeru xviii vijeka neprelazno:
izniknuti. Gdi de korijen niknuti i istjerati. I.
Jablanci 170.

Z. pasivno.

a. vidi 1, a. Pace pazed (vrag) na veseja po-
Jadkoga svega puka s istjerana neprijateja, jak
uboden bivo muka. I. Gundulid 472. Slavu onu
gorijia, is ke on (djavalj bi istiran. F. Glavinid,
cvit. 4b. Dijomede svoje istjeran od ce}adi kod
Adrije mora stoji. G. Palmotid 2, 104. Kad bi
istiran iz svoga krajestva. J. Banovac, pred. 43.
Kad bijahu istirani Zudije iz Jeruzolima. 89. Bi
iz dvora istiran. J. Filipovid 1, 569*. 6oviku iz
odinstva raja zemajskoga istiranu. F. Lastrid,
test. 12. Filip hotijudi pridobiti Serdilajdu, bi
pridobiven i iztiran iz zemje. And. Kadic, razg.
4. Bit istiran iz crkve. A. d. Costa 1, 139. Ako
je u malih redovih, istiran je i svucen iz odido
crkvene. Ant. Kadcid 4. Iz nega isderati bise.
I. Jablanci 16. Ima biti istiran iz crkve i iz
puka. M. Dobretid 65. Odkle je zloba iztjerana.
N. Mardi 21. Obje su mu odi i§derane. Pjev.
cm. 140^.

b. vidi 1, b. Zakletva po privari istirana. A.
Badid 70. Da se mito uzet more ne po sili izti-
rano. V. Dosen 62*.

3. sa se.

a. pasivno.

a) vidi 1, a. Da se istira iz grada. B. Kasid,
per. 78. I kako se izpod mira grada toga car
oholi }uto ranen tad istira vede mrtav, ziv nego
li. I. Gundulid 383. Da se ne istiraju iz puka
pravovirniC/i^. F. Lastrid, test. 1873'. Koji se
(grisi) imaju razciniti, pomrsiti, istirati iz duse.
Ant. Kaddic 185. Tako se istjeraju iz sluzbe.
Vuk, prav. sov. 78.

b) vidi 1, b. Tak sred gora, kad iz gaja vepar
divji van se istira. I. Gundulid 542. Sto tegne
mira to vridno§cu novca se istira. J. S. Re|kovid
437.

b. refleksivno. Tjerao se i istjerao se. M. Drzid
127.

c. reciprocno. Po ravnu se po}u pocerase, na
carku se zbija iscerase. Nar. pjes. vuk. 4, 233.

ISTJERAV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,espul-
sivo' ,exp6llens*. — nepouzdano.

ISTJERA VAC, istjeravca, m. covjek koji istje-
rava. — U Jambresicevu rjecniku: kajkavski isti-
ravec ,expulsor'.

ISTJERAV ATI, istjferavam, impf. istjerati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iztiravam,
iztirati, izpujevam, gonim, pudim van, na dvor
,exturbo, extrudo, depello, pello, expello') i u
Jambresicevu (istiravam ,expello'). Istiravam vas
zivine. J. Banovac, blagosov. 143. Ove grade,
krupe istiravam. 277.

ISTJERAVKA, /. zensko cejade koje istjerava.

— U Jambresicevu rjecniku: istiravka ,expultrix'.

ISTJERITI, istjerim, pf. vidi istjerati. — Slo-
zeno : iz-tjeriti. — Bijetko xvi vijeka i u jednoga
pisca XVIII. Kada ju (zvir) hrt istiri. S. Men-
cetid 20. Neka od tamnosti istjeri kraja van.
N. Dimitrovid 85. I istiri ga iz raja zemajskoga.
F. Lastrid, ned. 288. — Amo pripada po svoj
prilici i ovaj primjer, ako u nemu stoji istjere
radi slika mj. istjeri: Tekudi svud {vila) jeda
jeljenka istjere. N. Najeskovid 1, 236.

ISTJERIVANE, n. djelo kojijem se istjeruje.

— U Vukovu rjecniku.

ISTJERIVATI, istjerujem i istj^rivam, impf.
istjerati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
XVII vijeka, a izmedu, rjecnika u Belinu (istjeri-
vati, istjerivara ,cacciare, scacciare, mandar via'
,ejicio' 154ab), u Stulicevu (istjerivati, istjerivam,
V. istjerati), u Vukovu (istjerivati, istjerujem, 1.
,hinausjagen' ,expulso'. 2. ,austrinken' ,ebibo').
Iztjeruju se (danij i vode nas letedi k smrti. M.
Radnid 164^. Istjerivase djavle. 218*. Koji iz-
tjerivahu djavle iz tjelesa Judskije. 269'. Nemoj
me iztjerivati od tebe uvijeke. 526t'. Koje (du-
hove) istiruju sramotno iz tila covicjega... kako
ih je istirivao i Gospodin Isukrat. I. Grlicid 5.
Dobri gospari iztjeruju pse neraile. J. Kavaiiin
31a. Istjerivati iz crkve nevirnike. A. Badid 404.
Oblast svrhu duhova paklenih koje mlogi misnici
iztjeruju iz tijela covjecjeg. Pisanica. 9. Zasto
s ispovidju iztiruje iz usta onoga djavla. J. Ba-
novac, pripov. 37. Koga Bog iz srca bogojubni
iztiruje. E. Pavid, ogl. 689. SkruSene izvrsno
po sebi istiruje grih smrtni. Ant. Kadcid 341.
Za pladu dila koja od puka pri slobodna silom
Egipdani iztirivali su. I. Velikanovid, uput. 1, 61.
Koji buduci opdenih sluXba nastojnici, nepra-
vedno istiruju novce od onih koji potribu imaju

ISTJERIVATI

51

1. ISTOCAJ

od Aiove sluzbe. 1, 451. Tko jo dao crkvi oblast
da bi vragove iztirivala? 3, 466. Arendu i por-
ciju iztirivati i kupiti. B. Leakovid, nauk. 306.
Tako krave ne istiruj rano. J. S. ReJkovi6 228.
Da imadu dug isterivati. Glasnik. ii, 1, 12. (1807).
Svasto ne va}a na kraj i§6erivati. Nar. posl. vuk.
279. Sluge su vezirove istjerivale kamile na pasu.
M. Pavlinovi6, rad. 177. I da narod iz svijesti
istjerivaju. razl. spis. 292.

ISTJESTIvATI, isfcj^stujem i istjestivam, impf.
isfcijestiti. — Mjeste -st- moze biti -s6- i u juznom
i u istoenom govoru. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski iz-
tescujem, iztesditi, ozim^em ,exprimo') gdje se naj
prije nahodi. Suze koje kajane i pokora istje-
stuju. S. Eosa 69a.

ISTLACITI, istlacim, pf. posve potlaciti. —
Slozeno: iz-tlaciti. — V Stulicevu rjecniku: v.
grditi.

ISTLITI, istlim, pf. iskvariti, unistiti. — Slo-
zeno: iz-tliti. — Bijec je staroslovenska. — U
Stulicevu rjecniku: jcorrumpere' s dodatkom da
je uzeta iz brevijara.

ISTLIV, adj. koji moze istfeti. — U Stulicevu
rjecniku: v. istjeniv s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — nepouzdano.

IST^iATI, istjam, impf. istliti, vidi hod istjeti
Ma kraju.

IST^iENIV, adj. koji moze istjeti. — U Stuli-
cevu rjecniku : ,corruptioni obnoxius' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara. — nepouzdano.

IST^jENE, n. djelo kojijem sto istli (od istjeti).

— U Stulicevu rjecniku: ,mors, interitus, cor-
ruptio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

IST^jETI, istlim (?), pf. pokvariti se, istruhnuti.

— Slozeno: iz-tjeti. — Bijec je staroslovenska:
istleti, istlejq,. — Samo u knigama pisanima cr-
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (istleti ,corrumpi'). Bogatstvo
neistlejemo. Stefan, sim. pam. saf. 17. — U
drugom primjeru (u Danicicevu rjecniku) ima
ja mj. 6, te je Miklosic (lex. palaeoslov.^ kod
istjati) mislio da je prelazni glagol istjati (impf.
istliti), ali je u istom spomeniku (Mon. serb. xcii)
nekolika puta pomijesano e i ja (nasljadnika,
tjamze, medemi i medjami), te bi glagol mogao
i amo pripadati kao sto misli Danicic; u ostalom
smisao u primjeru nije dosta razgovijetan : Po-
dobi.ni. byvt po vsemu razve greha sego istljavsa
sbtvoriti. Mun. serb. 110. (1336—1347).

ISTOBOCITI, ist6b6cim, pf. izvadiii iz toboea
(novae), platiti, isprazniti tobolac. — U Stuli-
cevu rjecniku: 1. ,sborsare' ,pecuniam numerare*.
2. ,vuotar la borsa' ,crumenam evacuare'. — ne-
pouzdano.

ISTOBOCiVATI, istob6cujem i istob6civam,
impf. istobociti. — U Stulicevu rjecniku: isto-
bocivati, istobocivam uz istobociti. — nepouz-
dano.

ISTOBOJAN, istobojna, adj. iste boje. — Samo
u Voltigijinu rjecniku : ,di stesso colore' ,von
einerley farbe', i ii Stulicevu : ,concolor'.

ISTOCi:^ITI, istocijim, pf. u Stulicevu rjec-
niku (s 1 mj.]): iztociliti i istociliti, istocilivam,
1. ,assottigliar il taglio a ferri' ,acuere'. 2. ,dir
il tutto, confessar il tutto' ,enarrare, traloqui,
loquendo aliquid absolvere'. — Slozeno: iz-toci-
Jiti. — Akc. je kao kod izjednaciti. — U nase
vrijeme kaze se u Dubrovniku u prenesenom smislu
(ne kao §to je u Stulicevu rjecniku) sa znacenem :

kod cega svaku sitnicu istraziti, tako da se iz-
nade sto drugome na urn ne bi palo; slicno je
cjepidlaciti i cijepati dlaku (vidi dlaka, a, c) dd)),
ali je istocijiti u bo]em smislu. ,0n je o temu
sve mislio i mislio, dok je to sve istocilio'. P.
Budmani.

ISTOCIl^iVATI, istocijujem i istocijivam, impf.
istocijiti. — U Stulicevu rjecniku: istocilivati,
istocilivam uz istociliti.

ISTOC, /. vidi istok. — Od xvi do xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,levanto , oriente'
,oriens' 435*>; ,oriente, o levante, parte del mondo,
dove nasce il sole' ,oriens' 528*) i u Stulicevu
(,oriens,^ortus'). U kom je s istoci od sunca vas
poraz. S. Menfietid 7. Sunce s istoci. N. Dimi-
trovi6 62. Ali pak s isto6i na sunce gledaje.
N. Na}eskovi6 1, 112. Jak sunce s istoci da
krepos imaju. 1, 202. Prosuze me oci kako no
da gledam prod suncoj istoci. 1, 219. Jer slavne
ne oci tuj krjepos imaju, suncane istoci dvas
Ijepse da sjaju. 2, 78^. Zeledi (ja) tve lice, sun-
cana istoci. 2, 90. Cemu su me oci, po koli
vede ja ne rajske istodi ne vidim da mi sja ?
2, 130. Jak zvizda s istodi. M. Drzid 5. Od
zore do istoci i od istoci do zore. 240. Ne bi

V

umnije tebe bilo od iztoci do zapada. A. Cu-
branovid 152. Tim vi, svijetu ki dvorite, cim
vi 'e sunce na istoci, blago vami, ako oci za bre-
mena otvorite. D. Ranina 150^. Zrak od sunca
s istoci. D. Zlatarid 90''. Ne prije vele neg
s istoci zorni zraci dan ukazu, otvorene drzah
oci. I. Gundulid 40. Svijetla i draga sred istoci
zrak u cvijetju zora kaze. 134. Zacu mlad car
od istoci podunavsku zatocnicu. 342. Sto mi
sunce od istoci s bijelijem danom mladoj siva?
351. K6 dobitnik od istoci cu zapovijed oca svoga
na brzoga kona skoci. 416. U krajestvu od is-
toci zraci od sunca mane sjaju. Gr. Palmotid
2, 25. Ne su oci, ke s istoci svijetlo ti se sunce
cine. 2, 73. Ne su oci od istoci ponosite dvije
danice. 2, 379. Od nebesa sve Ijeposti s pra-
vijem suncem od istoci. I. V. Bunid, mand. 4.
Krv od lica, suze od oci, pram od kosi vidjet
jesu ko s korajem od istoci zlato i biser kad po-
vezu. 10. Moje sunce od istoci. P. Kanavelid,
iv. 68. Zrak od sunca u istoci. 96. U istoci
jur bijase vjere dan se objavio. I. Drazid 14.
U istoci rumenedi jasna zora. 16. Rajski obraz
ki zamira, isto 'e sunce od istoci. J. KavaAin
36^. Svijetlo sunce od istoci. 197*. Sunco koje
iz iztoci se gizda. I. Dordid, salt. 54. Ki su u
raju na iztoci vjecne sride. 158. Sunce rajske
istoci. uzd. 64. Ter pazimo put istoci raju slican
drum cestiti. ben. 209.

1. iSTO^AJ, istocaja, m. uprav mjesto odakle
sto istjece, pak se shvaca i u prenesenom smislu.

— Postaje od istedi Hi od istok nastavkom jaj.

— Od XV do xvni vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (iztocaj ,scaturigine' ,origo' 650b), u Vol'
tigijinu (iztocaj ,fonte, sorgente, scaturigine'
,quelle'), u Stulicevu (,fons, origo, tabula origi-
nalis, scriptum originale'). a) mjesto odakle voda
Hi drugo sto zitko tece, izvor, pa i u prenesenom
smislu, pocetak, postanak. U istocaju nase smrt-
sdine javil se je. Bernardin 183. Prikloni se
k molitvam vasim i istocaju ovomu vodenomu.
191. Tko de mojoj glavi dati ziv istocaj od su-
zica? M. Vetranid 1, 323. Da vazda tebe zejat
bude vrudka zivota istocaja mudrosti. P. Ra-
dovcid, nac. 485. Od iztocaja i vrutka od po-
ni2enstva. M. Radnid x. Tijelo mrtca govori
istinu od svoga istocaja. 162a. Nesklad je kder
oholosti i od ne rada se i ima istocaj. 243i>, Od

1. ISTOCAJ

52

ISTOCAN, 1, a.

izto6aja i vrutka od ponizenstva. SoOb. Bog jc
istofiaj od svake lipote. 378i>, Srce je iztocaj
od zala i od dobara. 433a. Premda bi u po-
cetku od istocaja svoga tesko od protivnikov
progonena (crikva). A. Vitajic, ist. 28. U prvomu
istocaju crikve. 141. Kako od zile premda izajde
ne istofiaj i vir prvi. ost. 67. Podzema}ski iz-
tocaji. I. Dordic, salt. 52. (Crkva) koja od po-
cela istocaja svoga jest obsluzivala zakon. A.
Bacid 146. Od istocaja porodena svoga. 483.
Od nega (Boga) zaboravjene jest istocaj svi zala.
P. Knezevi6, osm. 63. Istocaj griha vazda je u
nami sakriven. 113. Vrutak i istocaj od sva-
koga dobra. A. Kanizlid, uzr. 14. Kaono je snig
od istocaja svoga cist i bio, tako je i Marija u
svomu zacecu cista. utoc. 364. Grih Adamov,
koji u istocaju jedan jest. I. J. P. Lucid, nar.
2. Plod jest ofiito zlamene i ukaz korina iliti
iztocaja od koga izilazi i porada se. B. Leakovic,
gov. 169. Koja nikad ni po istocaju nije bila
oskvrnuta. Grgur iz Varesa 138. — b) istoh
(sunca). Novom svjetlosti suncani istocaj obasja
vas svijet saj. M. Vetranid 1, 301. — c) ele-
mentum, ono od cega se misli da postaje ma-
terija, a od drugoga ono ne postaje (sto se mi-
slilo prije da inia cetiri takovijeh istocaja : zem}a,
voda, vazduh, ogan). Pristani dobrostivo, Boze,
k prizvanju nasemu , i istocaju ovomu vode-
nomu... kripost tvoga ocistenja ulij. I. Bandu-
lavid 2811'. Boze, koji zemju u pocetak istocaja
ne ploditi zapovidio si. 297*. Da je Bog otio
prvi dan stvoriti okolise nebeske i istoca,je. A.
Badid 43. Od naravi istocaja iliti elemenata. 435.
Elementi ili istocaji. 436. Cetiri su elemeuta
iliti istocaja, od koji se svako tilo cini i sa-
stavjeno je. F. Lastrid, ned. 91. Svi istocaji i
druge stvari negovoj zapovidi poslusne bijahu.

A. Kanizlid, fran. 52. Saverija uzvelican darom
oblasti nad istocaji. 52. Podloga iliti istocaj
ovoga sakramenta moze biti svaka naravna voda.
E. Pavid, jezgr. 47. — i u drugome smislu (kao
podetak) prema lat. elementum. Koliko su niki
zaboravjivi, da ni prve stocaje slova uauciti nisu
mogli. A. Badid 224. — d) archetypon, ono po
iemuje nacinena slika, kao suprotno samoj slid
— u jednoga pisca xviii vijeka. Kad klanajuci
se castimo kojugodi svetu priliku, jeda li u ne
prosimo dare? ne u istinu, nogo s ne podizemo
miso k iztodaju, koji uziva u raju i krajuje. I.
Mattei xv. Srce osvojeno svijem krepostima raz-
licijem, kojijeh istocaj i ogledalo priizvrsno jest
srce negovo. 10. Sved zudi imati prid ocima
ono §to }ubi i ako ne moze razgledati istocaj,
to jest |ubjeno cejade, daj hode mod zagledat se
u priliku negovu. 143.

2. ISTOCaJ, /. vidi 1. istodaj. — U Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.

ISTOCA JAN, istocajna, adj. koji pripada isto-
iaju. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Od otca
vidnega primila je iztocajnu plodnost. P. Kne-
2evid, osm. 353.

ISTOCAK, istocka, m. vidi istocaj, a). — xvii
i XVIII vijeka, a izmedu rjefnika u Mika\inu (kod
vrutak) gdje se naj prije nahodi, u Belinu (is-
tocak ,vena della fontana o fiume' ,scaturigo' 323*;
iztocak ,8caturigine' ,or go' 650^), u Bjelostjen-
deyu ( ztocak, v. vir), u Stuliceim (v. istocnik).
Rijeka stoprv rodena na put se stavja i mimogred
primajuci sve harace manijeh istocaka, koje su-
sreta prikupjiva jednu silu voda pridohodnijeh.

B. Zuzeri 130. Koji je iztocak, odklo izviru ove
tuge? 330. Ti budud istocak sve na§e radosti.
P. Kneievid, pism. 168.

ISTOCALO, n. vidi 1. istocaj, c). — xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.elemento, prin-
cipio' ,olement'). Pristani dobrostivo k prizvanjem
nasim i istocalu ovomu vodenomu mnogostrukim
ocistenjem pripravjenu ... L. Terzic 365. Ce-
tverima bje zamisen iztocali neprikladni (covjek).
J. Kavanin 71*. Pristani k prizvanem nasim, i
istocalu ovomu vodenomu... J. Banovac, blagosov.
358. Nebesa velikom naglostju prode a istocala
zestinom raztopide se. I. Velikanovid, uput. 1, 320.
Sin Bozji . . . puSta se da svako iztocalo na nega
navajiva jos u be§iki lezedega. A. Tomikovid,
gov. 32. Ako su dakle krv ova i ova voda, kada
su unisla, bila uzrok negove smrti, zasto onda
kada su izisla iz negova srdca, bila su dva izto-
cala nasega zivota? 82. S nime sam bila, kada
su^^se razdi^vala krajestva iztocala. 366.

ISTOCAN, istocna, adj. koji pripada istoku.
— Postaje od istok nastavkom tn pred kojijem
se k mijena na c. — Bijec je stara, isporedi
stslov. istocbn-B. — Nominalni se oblik rijetko
upotrebjava. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (is-
tocni, od istoka ,orientalis'), u Belinu (istocni
jlevantino' ,orientalis' 436^; ,orientale, d'oriente'
,eous' 528a; ,originale, agg. che ha origine' ,ori-
ginalis' 528''), u Bjelostjencevu (iztocni, od iztoka
,orientalis'. 2. iztocni greh), u Voltigijinu (istocni
,orientale, levant no' ,ostlich' ; iztocni ,originale ;
orientale, levantino' ,6stlich, ursprunglich') , u
Stulicevu (,orientis, qui est orientem versus, ori-
undus, exhaustus'), u Vukovu (istocni ,ostlich' ,ab
oriente sole'), u Danicicevu (istocBnt ,orientis').

1. adj.

a. orientis, kojije sa strane (suncanoga) istoka.
(z) 0 mjestu, strani, kraju uopce, pa i napose o
krajini, drzavi itd. Po zapadneht stranaht i po
istocneht. Mon. serb. 363. (1430). Od carstva
istocnoga. Korizm. 45*. Kamenje pridrago s is-
tocnih jezera. G. Drzid 366. U strani istocnoj.
M. Orbin 274. Gdi su istodna carstva stara? gdi
gospodstvo od Rimjana? I. Gundulid 234. U
pogubah za poginut sad se istocno carstvo krede.
476 — 477. Iz istocne dode strane. G. Palmotid
1, 24. Istocnijeh s nebesa jasna ^ora bio dan
vrada. B. Bettera, or. 5. Mehmet bi postavjen
na iztocne prijestol casti. J. Kavanin 215a. U
istocnijeh strana svijeta. I. Dordic, uzd. 140.
Pr'je neg sutra sunce bude na istocnoj ovoj
strani. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 22. Abari vele
zla ucinise u istocnim stranam. And. Kacid, razg.
6. Puci od istocnih strana. kor. 124. Od istocne
strane. M. A. Eejkovid, sat. L5l'. General in-
spektoru istocnih krajina. J. S. Eejkovid iii. Sadi
lozom bar istocne gore. 258. Eno Gospod na
istocna vratal Nar. pjes. vuk. 1, 123. Po istocnim
i sjevernim krajevima naroda nasega. Vuk, poslov.
XV. Otide u zemju istocnu. D. Danicid, Imojs.
29, 1. Na istocnu ulicu. 2dnev. 29, 4. — amo
pripada i ovaj primjer u kojemu uz istocna ima
se u misli strana : Plugo mu sirom gonilo, a ralo
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se istocnom
i zapadnom. (Zdraviea u Hercegovini). Nar. pjes.
here. vuk. 352. — b) o ce(adetu, narodu, pa u
osobitom smislu i o onome koji vlada nad is-
tocnom stranom. S kojemt gospodartomB isto-
dtnomt ili zapadtnemb. Mon. serb. 411. (1442 «
poznijem prijepisu). Pripravi put krajem istoc-
nim. Korizm. 65*. S procimi narodi istodnimi.
S. Kozicid 36''. Istocna gospoda miluju ih dosti.
M. DrXid 66. Istocni prisvitli krajevi. A. Gu-
dotid, roz. jez. 106. Darij sa vsimi istocnimi stra-
nami na riku Eprat dojde. Aleks. jag. star. 3, 259.
Od istocnijeh Ingleza. B. Ka§id, per, 100. Kako
istodnom caru mladu smrt vitezi nesmijeni daSe

ISTO^AN, I, a.

53

ISTOCAN, 1, b.

u svom Carigradu. I. Gunduli6 285. Ne, ne,
istocni bojni puci, zaSeo sam djela veda. 294.
Djedi mi su svi ocini cari istocni privisoci. 304.
O istocni vojevoda, ti no bjo2a tad, neg' slidi
tvoj plam slatki priko voda. 371. Da i iztocni
car 6es biti. J. Kavanin 269a. Tada zovnu re-
cene krajo ili mudrace istocne. F. Lastri6, od'
296. Koptijani i drugi istocni puci. A. Kanizli6,
utoc. 553. Kraji istocni otidose iz daleka. M.
Zoricid, osm. 108. Dosta iztrudio u obratjenju
svijeta istocnoga. D. Basi6 234. Svi istocni, sje-
verni, poludni i zapadni narodi. A. Kalic 495.
Zarucivsi se i jednom sestrom Basilija ccsara
iztocnoga. A. Tomikovic, ziv. 6. — amo pripa-
daju i ovi primjeri (vidi kod zmaj): Zaletje se
iz sjevera na istocna |uta zmaja. I. Gunduli(5
417. I ako sam jos oro sivi proc istocnom zmaju
prsi, nabuneno jato krivi, komu ognena krila
skrsi. 445. — c) o suncu, svjetlosti, zori, zvijezdi,
vjetru ltd. Svitje dan ne stvori istocna taj zora.
fe. Mencetic 64. Sama je sunacce svitlostju is-
tocno. 73. Vas vri u pjeni od zore istccne. 88.
Bdeci cekaju istocnu danicu. M. Vetrani6 1, 140.
Da ce bit iztocne svitlosti sva puna. H. Luci6
285. Dokli ga privede k istocnoj zraci. B. Gradic,
dub. 68. Tva Ijepota rajska prosti, mala ptica
s tanke hvoje ako istocnoj tvoj svjetlosti iz du-
brave pjesni poje. I. Gundulic 375. Sve naj
Ijepse gube ime prid uresom rie uresa, jak prid
suncem istocnime jasne zvijezde od netesa. 380.
Budi istocna ti danica. 536. O istocno sunce
milo, ke na svako nase dilo svakdani nam svjedok
jesi. G. Palmotic 2, 131. Kad no istocni dahne
vitar. I. Zanotti, en. 29. Uz to vidib zvizdu is-
tocnu. 51. Dokle vas zvijezda istocna ne do-
vede do spile Betlemske. D. Basic 192. — d)

0 cetnu sto se nalazi, rada u istodnijem Tcraje-
vima, sto se donosi iz istocnijeh Jcrajeva. Ti s' ka-
menje pridrago i zlato istocno. N. Dimitrovic
45. Balsam ili istocni ili zapadni. B. Kasi6, per.
102. Od bisera istocnoga. G. Palmotic 1, 163.

1 ne ures drag istocni. P. Kanavelii, iv. 75.
Iscuc mu po sve strane vina iztocna, smoke iz-
brane. J. Kavanin 20^. Istocni biser oko ruka
i oko vrata. B. Zuzeri 237. Istocnijem pomastima
i mirisom krijepi od voda. P. Sorkocevic 590^.
— e) 0 hriscanskoj crkvi sto se inace zove pravo-
slavna, grcka itd. (pa i o drugijem crkvama na
istoku). jOtci Greci i Latini istocne i zapadne
crikve. S. Budinic, sum 11a. "u svetoj crkvi ko-
liko zapadnoj toliko istocnoj. A. Baci6 186. U
nemu se bili skupili oci toliko istocne koliko za-
padne crkve. 239. Ukazanje istine modu crkvom
istocnom i zapadnom. S. Badric, ukaz. 1. Crkva
istocna oli ti grcka. M. Dobretic 493. — pa i
0 zakonu, o Judima, o duhovnieima itd. Polovica
svib ziteja moze biti Srba iztocnog i zapadnog
zakona. M. Pavlinovic, razg. 12. Od istocnih
krstjana. B. Kasic, rit. 73. Istocni kaluderi. I.
Bordic, ben.5161. — f)o jezicima (u Aziji, oso-
bito 0 semitskijem). Svi kolici, koji istocne je-
zike znadose. A. Kanizlic, utoc. 620. — amo pri-
pada i ovaj 2^fimjer (u kojemu je znacene : koji
se bavi istocnijem jezicima): Kod ilirickog i is-
tocnog stampara. I. Jablanci 1. — ff) 0 cemu
sto se dogada u istocnijem stranama, n. p. 0 boju.
Da tve carstvo |ubi pravu uzme, prije neg' se
uputi boja istocna slijedit spravu. I. Gundulic
304. — h) 0 dobitniku (koji je dobio istocne
strane). Ono je slika istocnoga dobitnika. I. Gun-
dulic 442. — i) po svoj prilici.lpripada amo i
ovaj primjer u kojem se istocni kaze 0 velikom
pethu: Petak se zove jos i ,istocni petak'. taj dan,
pre zore, ide se na istocnik ili izvor koji je na

istofinoj strani mesta u kome so 2ivi. M. D. Mi-
Ii6evi6, 2iv. srb. 2, 9.

b. originalis , ,istok' se slivaca u smislu kao
izvor, pa i pocetak, rodene itd. ct) 0 samome iz-
vorii u pravom i u prenesenom, metaforiikom
smislu, pa takoder i 0 vodi. Ni sve uzvracamo
u vrelo istocno. B. Kasic, nasi. 83. Bolestan
bode istocuije voda. M. Kadnid 52*. Jordan vale
k svomu vrilu obrati istocnomu. A. Vitajic, ist.
403i>. Da se svak utice i crpe iz ovoga vrutka
istocnoga slatkost milosti Bozje. And. Kadcid
107. Viru iztocni sve milosti. A. Paoli u I. M.
Mattel 372. — b) cesto 0 teologidnom jeziku, 0
Adamovu grijehii, i 0 grijehu s kojijem se judi
radi onoga radaju. Suproti grihu istocnomu.
Korizm. 41'J. Cto je porodni ili istocni grih.
Anton Dalm., nov. test, predgovor. Jeli nih
bio istocni ali smrtni ali veniao mali grijeh?
M. Orbin 69. Buduci on otrovan grihom is-
tocnim. P. Radovcic, nac. 213. Koja opere di-
jete od griha istocnoga. S. Margitid, ispov. 121.
U krv mi opra grijeh iztocni. J. Kavanin 15*.
Upast ne mogase u zlo grijeba iztocnoga. 519a.
Oprati od griha istocnoga. A. Badid 283. Od
slabosti nase naravi koja je po istocnom grihu
ranena. J. Banovac, razg. 22. Likarija griha
istocnoga. F. Lastrid, test. 35. Bududi ju izgu-
bila po grihu istocnom. ned. 38. Sto je istocni
grijeh? E. Pavid, jezgr. 136. Grih istocni u
komu se radamo. F. Matid 51. Jesi li ti rekla
na krstenu i istocnog griha oprostenu, da vi-
rujes . . . ? M. A. Eejkovid, sat. D6'>. Po komu
se odpusta grih istocni. M. Dobretid 21. Krstene
cisti dusu od grijeba iztocnoga. T. Ivanovid 73.
Ovdi se potpuno cisti dusa od istocnoga grijeba.
A. Kalid 288. Od svake necisti grija istocnoga.
Grgur iz Varesa 130. — a^no pripadaju i ovi
primjeri: Istocnoj ja sam zacet bio u zlobi. A.
Vitajid, ist. 156^. A krstnom je vodom stare
tvoje istocne zlobe odnio. ost. 5. Oskvrnene is-
tocno. S. Badric, prav. nac. 70. — c) prema b)
kaze se i istocna pravda ili pravednost stane
Adamovo prije grijeha. Eva za sve kolike izgubi
pravdu istocnu. M. Divkovid, nauk. 61^. Izgu-
bismo pravednost od milosti istocne. B. Kasid,
nac. 43. Izvan da ima pravednost istocnu. M.
Orbin 17. Pravicu izgubi istocnu, u koj bi stvoren.

F. Glavinid, cvit. 60^. Pravdu iztocnu, Ijeta zlata,
. . . slavu izgubi. J. Kavanin 25*. Stane naravi
pravde istocne. A. Badid 453. U pocetak Bog
stvori covika pravedna pravdom iztocnom. J. Fi-
lipovid 1, 400^. Kada jednom prvi covjek izgubi
pravetnost istocnu. J. Matovid 478. Dignutje
oli izgubjenje povojno milosti i pravde istocne.
M. Dobretid 195. — amo moze pripadati i ovo:
Bijeg ne istocne cistoce. S. Rosa 174^. — d)
koji je od rodena. Car Vasilija istocno svoje po-
mankane, to jest rod tezacki, pokriti nastojase.
A. Kanizlid, kam. 370. — e) rodni, 0 mjestu.
Kao da se od svoga istocnog mjesta nikada nije
krenuo. I. Jablanci 193. — f) uopce koji je is-
prva bio (moze znaciti i : pravi). Da se ova nova
raz iz istocnoga kojena svojega odrodi i izopaci.
I. Jablanci 71. Dok se ne iznajde istocni uzrok.
82. — ff) 0 izgledu (isporedi istocaj, e)). Da po-
stanemo, koliko se vede moze, Jezusu, iztocnomu
bozanstvenomu izgledu prilioni. I. M. Mattei xvi.
— Ji) u dva primjera xvii vijeka nije dosta jasno
znacene: u drugome kao da znaei: koji traje (jer
je iitjecane suprotno zapadanu, propadanu). I
na Judske jade i smede svrni pogled blag istocni.

G. Palmotid 3, 96*. Zivot, ki uvijek uzdrzi se,
ne kako ovi na sem svijeti, gdje kad covjek po-
rodi se, u cas oni pocne mrijeti, nego zivot, koji

TSTOCAN, 1, b.

54

ISTOCNIK, a.

kad pocne, ne nahodi smrti ikada, jer se u nemu
slave istocne nadu, kojijem nije zapada. P. Ka-
navelic, iv. 465.

2. adv. Istocno, isprva, iz pocetka, vidi 1, b,
osobito pod f). Od koga istocno izlaze sva. B.
Kasic, nasi. 219. Od kuda ove bolesti istocno
dolaze. I. Jablanci 142.

iSTOCANIN, m. covjek iz istocnijeh Jcrajeva.

— Plur.: istocani. — Od xviii vijeka. To do-
cuvsi }udi istocani, bas Ermeni a i Grci zvani,
strah u vojsku veliki unide. Nadod. 133. — 1
u Sulekovu rjectiiku: ,morgenlander'.

ISTOCEIsrE, n. djelo kojijem se istoci. — Sta-
riji je oblik istocenje. — Izmedu rjednika u Be-
linu (iztocenje ,il cavar del vino' ,depromere'
18la). Po istocenu vina. Z. Orfelin, podr. 291.

IST6cIL0, n. cijev kroz koju istjece sto zitko.

— U Sidekovu rjecniku znanstvenoga nazivja:
Istocilo, phys. (to6ak), ,ausflussrolir', tal. ,tubo
dello sgorgo'.

ISToClSTE, n. mjesto odakle sto istjece, vidi
istok. — Kod cakavaca i zapadnijeh ktokavaca
mj. -st- ima -s6- (grije§kom pisano i -stj-). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
istok).

a. (o vodi), izvor. Na istociste od rijeka pojit
6e nih. N. Eanina 79^. isai. 49, 10. — i meta-
foricki. On jest naj stariji od sviju zakona i ka-
kono istocistje i vrutak istih. Blago turl. 2, 20.

b. (o suneu itd.), istok, ishod. I hoditi 6e na-
rodi u svjetlosti tvojoj, i kra}evi u posijanju isto-
6i§ta tvoga. N. Eanina 28b. isai. 60, 3. i u Su-
lekovu rjecniku: ,morgenpunct ; ostpunct*.

c. u prenesenom smislu, postanak, postane, po-
cetak, uzrok. Da dusa moja na istocisce stvora
svoga u kipu mom uzjigra. P. Zoranid 10*. Zarad
griha image istociste gospodstva. M. Radnid 42b.
BivSi bio istociste od smutne. 48b. Promisli
dobro ovu tvoju svrhu od kuda ima iztociste,
nadi 6e§ da izlazi od Jubavi vlastite. 325b. Da
je vaie prvo isto6i§te od Boga. J. Banovac, pred.
67. Kojijeh je istociste bojazan. S. Eosa 69*.
Ako razmislimo negovo istocistje, ovi dolazi od
Boga istoga. Blago turl. 2, 20. Sto pak jest od
istocistja ovoga nacina meju krstjanima, istina
jest, da nisu bili sami Zudije i krstjani to cinit.
2, 39.

ISTOClTI, istocim, pf. effundere, uciniti da
8ve istece. — Slozeno: iz-tociti. — Akc. je kao
kod iznositi. — Rijed je stara, isporedi stslov.
istoSiti, rus. hctohhtb. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (iztociti , cavar vin dalla botte' ,depromere
vinum' 180b— 181a), „ Voltigijinu (isto6iti ,ver-
sare, spargere' ,ausgies8en' ; iztociti, iztocim, iz-
takam ,8colare, versare, vuotare una botte' ,oin
fass etc. ausleeren'), u Stulicevu (.effundere, spar-
gere, consumere, conficere, evacuare'), u Vukovu
(,zu ende schenken' ,effundo'), u Daniiicevu (,effun-
dere').

1. aktivno.

a. sa znaienem sprijeda kazanijem. Istoci raka
jego miro. Stefan, sim. pam. gaf. 20. Istoci raka
svetaago miro prSblagouhantnoje. Domentijana
106. Udarivt kament izb kamene vodu istoci.
320. BogL istocivyj iz suha kamene vodu. Do-
mentijanb 88. Krv iz svoje puti proli i izto6i.
V. Andrija§evi6, dev. 16.5. Isukrst krv prolivat
po6e, i pak svu iztoSi. J. Kavanin .^16b. Bu-
du6i ti radi mene svu tvoju krv iztocio. I. M.
Mattei 321. Criva na zemju nesridan istoci. I.
J. P. Lu6i6, razg. 7, I rujno nam vince isto-
6ili. Nar. pjes. petr. 1, 54. Istofiige vino i ra-

kiju. 3, 193. Hrvati istocise potoke krvi. M.
Pavlinovid, razl. spis. 117.

b. erodere, izgristi, unistiti (o crvima itd.), vidi
kod tociti. Eja i mo} istoci. Anton Dalm., nov.
tegt. 1, 8. ba (tjelesa mrtvijeh) ne istruhnu i
da ih crvi ne istoce. M. Divkovid, bes. 143a.
Gdi de crvi tijelo istociti. nauk. 271a. Jezik mu
crvi istocise. J. Filipovid 1, 507b. Gdi ce ga
crvi iztociti. B. Leakovic, nauk. 128. Grijeh toci
mu i crvi dusevnost, dok je istoci. A. Kalid 25.

2. pasivno. Krv istocena golubu izpod krejuta.
Narucn. 24b. Buduci istoceno vrijeme. S. Eosa
15b. Stresaju sa istocenib rukopisa prasinu. M.
Pavlinovic, razl. spis. 393.

3. sa se, pasivno (znaci sto i istedi). — Iz-
medu rjecnika u Belinu (iztociti se ,finir di scor-
rere' ,effluere' 659*) i u Stulicevu (,effundi, spargi,
teredinibus consumi, effluere'). Da mi se iz oci
zivi vir istoci od suza. M. Vetranid 1, 390. Da
bi je (vode) sva bila poja puna i gore, jur bi se
iztocila, svej tekuc u more. P. Hektorovid 12.
Oto se is tebe Juska od jaja ne bi krvi istocila.
M. Drzid 218. Eane rastvorene, iz kojijeh se to-
lika krv istoci. D. Basid 68. Kad ugledate vode
dode iztocit se. A. Kacid, kor. 106. Iz mene se
krvca iztocila. Nar. pjes. juk. 534. — u prene-
senom smislu, 0 vremenu. Do ure mankade ova
ura koju sad imamo, i tako jedna za drugom,
dokle se ona naj posledna bude istociti. A. d.
Bella, razg. 7. Godista koja su se istocila. I.
Dordic, ben. 2. Kad se iztoci vrijeme od Boga
odredjeno. D. Bagid 135. Istocit de se vrijeme
od svijeta. 159. Kad se istoce dana §est. I. Ga-
ranin 7. Sad dokle tece za vas vrijeme, prije
neg se istoci ... A. Kalid 153.

ISTOCJE, n. vidi istok, istocigte. — xvii i xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,origo, fons,
principium'). a) u pravom smislu. Polak vrila i
istocja vodenoga. A. Vita].ic, ist. 11. — b) u pre-
nesenom (i metaforicnom) smislu. Bog jest istocje
i pocetak svih stvari . . . istocje svoga sina . . .
P. Eadovcid, ist. 14. Neka istocje clovicjega na-
roda ne bi izaglo od zene. 25. Ki je duh pri-
izudi i istocje od svetine. 85. Pocetka i istocja
svakoga dobra. nac. 368. K tebi ki si istocje
milosrdja uticen se. 477. Kojih otac i pocetak
ili iztocje bil je Kam. A. Vitajid, ist. 253.

ISTOCNIK, m. postaje od istoc(a)n nastavkom
'ik'h. — isporedi istocnak. — Rijec je stara, is-
poredi stslov. istocbnikt, rus. ncTOMHHKt, — U
jednoga pisca xviii vijeka ima s inj. c (ispred
n): istosnici. A. d. Costa 2, 12. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (istocnik, uzrok, pocetak ,origo,
initium, causa, fons, caput'), u Belinu (,eurus'
297b. 435b), u Voltigijinu (iztocnik ,euro, vento
orientale, garbino (!)' ,ostwind'), u Stulicevu (,fon3,
origo, scaturijjjo, effluvium, ourus'), u Vukovu (,dor
ostwind' ,eurus', cf. ispodsuncanik, ustoka s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori), u Danici-
cevu (istoctnikt ,fons').

ii. mjesto gdje istjece voda ili drugo Sto zitko.
a) M pravom smislu. Na istocnikb i ott istocnika
upravB delomb u dubravu. Mon. serb. 197. (1381).
Kako jelen zeli istocnik vodni. Transit. 114. Is-
tocnik zivi. Korizm. 69*. Drivo vsajeno na is-
tocniceli vod. 85». Istocnik 2ivi izvirage. S. Ko-
2icid 5a. Istocnik krvi preobilno potece. 21a.
Istocnik zdrave vodi v krv obrati se. 23a. Eijeke
i svi istocnici. Zborn. 161a. Gusti istocnici slatke
vode istikahu. Aleks. jag. star. 3, 282. Blago.slo-
vite, iztodnici, Gospodinu. M. Alberti 32. Kako
2udit jelin na iztocnike vodene. 277. Ucini da
vazda 2ejam tebe iztocnika vode 2ive. 414. Eika

ISTOCNIK, a.

55

ISTOK, b.

izvira iz jednoga iztofinika. I. T. Mrnavid, ist.
33. Blagosivjajte , istocnici, Gospodina. J. Ba-
novac, blaffosov. 339. Nimfe boerine nad vodama,
rekama, istocnici i potoci. J. Kaji6, boj. 33. —
h) u metaforickom smislu. Da no oskudejutb istoc-
nici zivota tvojego. Sava, sim. pam. saf. 9. Hote
starLca napojiti istocbnika besmrttbnago. Stefan,
sim. paua. saf. 17. Istocniki. vtsakomu daniju
neoskudnij. Mon. serb. 8-9. (1222—1228). Ty
bo jesi dateji. blagihi, istocnikt. Dec. hris. 64.
Milosti istocnik veliki. Mon. croat. 140. (1490).
O istocnico zrace svitlos^ti. Narucn. 26*. Od dviju
istocnikov i po^etki. S. Budinid, sum. 2^. On
jest istocnik vsake svjetlosti. 5^. Ka, (zala) jesu. . . .
vruja i istoSnek vsakoga zla. 21^. Ima ispovidnik
pokazati pokornim svojim istocnici iz kojih imaju
crpati milost. ispr. 43. Zato k meni kakono
k svomu istocniku imaju se svaka privoditi. B.
Kasii, nasi. 117. Ovo su dva istocnika od kojih
izlazi svako dobro dilo. Ant. Kadcic 246. — c)
metaforicki, i o celadetu. Osudujuci na smrt is-
tocnika od zivota. M. Kadni6 46^. Istocnice sile
i svetine. P. Petrovic, gor. vijen. 35.

b. koji je s istocne strnne. a) o celadetu. Pre-
mako se primlogi istocnici iznevirise. A. Ka-
nizlic, kam. 76. Istosnici zabilizuju. A. d. Costa
2, 12. — b) 0 vjetru, vidi u Belinu, VoUigijinu,
SfuUcevu, Vukovu rjecniku.

c. 0 celadetu koje odakle istjece (isliodi). a) u
jednom primjeni xvii vijeka Jcao da znaci: koji
je rodom. Ivanu Mecavicu istocniku Braskomu,
redovniku hvarske crikve. I. Ivanisevic 130. —
b) u jednom primjeru xvni vijeka odgovara lat.
oriens (koji istjece, isliodi). Pohodio nas je is-
tocnik s visina. S. Rosa 30i>.

ISTOCNOKRAJAN, istocnokrajna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. istokokrajan. — nepouzdano.

ISTOCNOST, /. postane, postanak (uprav oso-
hina onoga sto je istocno). — Samo u jednoga
pisca xviii vijeka. Cejad zametena po istocnosti
Aihovijem grijehom. S. Rosa 3^. Tko je po na-
ravi i istocnosti od zemje. 55*.

ISTOClSrAK, »M. vidi istocnik, b. — Od xvii
vijeka, a izmectu rjecnika u Mikajinu (istocnak,
istocni vjetar ,eurus, subsolanus') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,eurus' 435'^), u Bjelo-
stjencevu (iztocnak, iztocni veter ,eurus, subso-
lanus, vulturnus'), u Stulicevu (uz istocnik s do-
datkoin da je rijec ruska). a) vidi istocnik, b,
b). Skoci istocnak, da sve ponese, a more uzavri.
S. ^ubisa, prip. 267. i u Sulekovu rjecniku:
,ostwind'. — b) vidi istocnik, b, a). S toga je
pametno odredeno, da se vi pisete i zovete grcko-
istocnaci. M. Pavlinovic, razg. 13. Nikad se ne
jj^i'otivise istocnaci mojim zapovijedim. 92. i u
Sulekovu rjecniku: ,orientale'.

ISTOCNI, adj. vidi istocan. — xviii vijeka.
Dva cesara: istocni i zapadni. And. Kacic, kor.
401. Po istocnomu jeziku. I. Jablanci 10.

ISTOCUDAN, ist6cudna, adj. koji je iste cudi.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem ingenii',

ISTOCUTITEl^, m. covjek koji isto cuti. — U
Stulicevu rjecniku: ,assensor, qui ejusdem senten-
tiae est'. — nepouzdano.

ISTODJELOVALAC, istodjelovaoca, »n. dovjek
koji isto djeluje (kao i ko drugi). — Samo u
VoUigijinu rjecniku: ,compagno di stesso lavoro,
conserve, collega' ,von dem namliclien gewerbe',
i u Stulicevu: grijeskom istodjelovaoc ,eandem
artem exercens'.

ISTODOBAN, ist6dobna, adj. aequalis, koji je

iste dohi. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. isto-
godan.

ISTODVORAN, ist6dv6rna, adj. u Stulicevu
rjecniku : ,della medesima curia' ,curialis'. — nC'
pouzdano.

ISTOGODAN, ist6godna, adj. koji je istijeh
godina, vidi istodoban. — U Stulicevu rjecniku:
, ejusdem aetatis'. — nepouzdano.

ISTOGODIStAN, ist6godigna, adj. koji je is-
tijeh godista, vidi istodoban. — U Stulicevu rje6-
niku: istogodistan, istogodistni kod istogodan. —
nepouzdano.

ISTOHOTJEIs[E, n. vidi istohtjene. — U Stu-
licevu rjecniku: uz istohtjene. — nepouzdano.

ISTOHTJEI^E, n. u VoUigijinu rjecniku: ,il
convolere, il voler lo stesso, 1' essere d' accordo'
,das gleichgesinnt sein', i u Stulicevu : ,animorum
conjunctio'. — nepouzdano.

ISTOIMEN, adj. u kojega je isto itne. — Samo
II Stulicevu rjecniku : ,che porta il medesimo
nome, gentilizio' ,gentilis'.

ISTOJAGATI, istojagam, pf. izlupati tojagom.

— Samo u Stulicevu rjecniku : ,pertica valde per-
cutere'.

ISTOJEZICAN, istojfezicna, adj. u kojega je
isti jezik. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem
linguae (h. e. gentis)'.

iSTOK, m. djelo kojijem §to istjece, Hi (cesce)
mjesto gdje sto istjece. — Akc. je zabifezen po
Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je drukciji: istok.

— Bije6 je stara, isporedi stslov. istokt, rus.
HCTOK'B. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,oriens ;
origo; ortus'), u Mikajinu (istok, strana od kud
sunce istice ,oriens, ortus solis' ; istok sunca ,sol
oriens'), u Belinu (,levante, oriente' , oriens' 435i>;
,oriente o levante, parte del mondo, dove nasce
il sole' ,oriens' 5283'; istok sunca ,levata del sole'
,solis ortus' 4361^), u Bjelostjencevu (,origo, oriens'),
u VoUigijinu (istok ,origine ; levante, oriente*
,ursprung; sonnenaufgang' ; iztok , oriente, levante*
,ost, osten'), u Stulicevu (, oriens, ortus, origo'),
u Vukovu (,der sonnenaufgang' ,sol oriens, ortus
soils'), u Danicicevu (istoks , effluvium').

a. 0 cemu zitkom. a) djelo kojijem se §to istoci.
On mi dao vina na istok, na tocene. Zemjak.
1871. br. 2. — b) mjesto odakle sto istjece, istace
se. Miro vbsemi istoky zatvori se. Domentijan^J
118. Od Krke rike i kud prohaja i od ne istoka.
P, Zorani6 70'>. — i metaforicki. Vrutce i istoce
Jubavi, Blago turl. 2, 7. Ova Jubav svoj istok
jest imala iz studenca pricistoga. D. Rapi6 85.

b. 0 suncu osobito, pa i o mjesecu, zvjczdama,
zori, danu itd. a) djelo kojijem sunce itd. istjece,
pa i vrijeme kad istjece. Tko ovu vodu pije prije
suncana istoka. M. Drzid 399. Na viku v sunac
istok dojdoge. Aleks. jag. star. 3, 270. Od istoka
do istoka suncanoga. B. Ka§ic, is. 12, Jedna
lijepa djovojcica, od ke, ne znam, zora bila jell
ikada objavila u istoku draza Uca. I. Gundulic
38—39. Kazlar-aga u istok zore na korabju
zlatnu uzide. 362. Narodi oni istok zvizde gle-
daju6i one. F. Glavinic, cvit. 4^. Moleci istok
pricekaso. 16b. Jutros u istok bijele zore zgodi
mi se 6ega sresti. G. Palmotic 1, 353. S kolikom
se pozudom istok suncani izgleda. V. Andrija-
sevic, put. 270. Istok se ovoga sunca ne uka-
zuje. F. Lastrid, test. 368*. Pocnemo istok sunca
ovoga razgledati. 369^. Imamo Bogu zafaliti za
istok zejnoga sunca. A. Kanizli6, uzr. 51. Prid
primu oi' ti na sunac istok. M. Zoricic, osm. 153.
Tijek dneva koji pocine od istoka suncenoga. J.
Matovic 195. Prvo suncanoga istoka. M. Do-

ISTOK, b.

56

ISTOK, c.

bretic 398. A mala ti fala, mo.j jasni mjesece,
na istoku zarka sunca. Nar. pjes. vuk. 1, 406.
Turcinn bi od istoka ruka, od istoka obrnu ne-
ruka, 4, 116. — i nietaforicki. O istoce i zrako
svjetlosti vjecne. M. Divkovid, bes. 10''. Istok
ali porojenje od pravog:a sunca od pravde, Isu-
krsta. M. Orbin 274. U istoku od mladosti zora
od slave jo§ mu istjece. T. Gunduli6 398. Ovi
zivot kad zahodi da ne ima vede istoka. P. Ka-
navelic, iv. 5. — moze hiti da znaci i svjetlost
uopce. Obraz ne i glava istokom sve gori. S.
Mencetic 68. — b) strana na nebu gdje sunce
istjece, i uopce ona strana. Da znaju oni ki od
istoka suncenoga i ki od zapada. Bernardin 6.
isai. 45, 6. Sa strane istoka. M. Marulic 16.
Dan i noc teku ka zapadu, i vracaju se ka is-
toku. Ziv. kat. star. 1, 219. Ki govore veras,
imaju se obratit na istok. Narucn. 37^. Kako
muoria isbodi od istoka i javja se do zapadi. N.
Ranina 170^. mfit. 24, 27. Gdi moze sunacce o
istok zapadat? G. Drzic 372. Ke su (deiele) meu
sunceni istok i zvizdu. P. Zoranid 8^. Povede
me k suncu istoku. M. Divkovi6, bes. 185ab. Na
istoku jos cim stoji bijela zora no6 goneci. I.
Gundulic 34. I ostaju mu na siroku Ugrovlasi
u zapadu, crni vali u istoku. 321. Grad ih bra-
nase od istoka i brjegovi, kim nije mjera. 322.
(Skandinavija) od istoka drzi se z gorami Krifi.
F. Glavinid, cvit. xiv. Pol mi}e daleko od mora
Andreanskoga, z ovu stran proti istoku. 139''.
Jure sunce bise istok pozlatilo. I. T. Mrnavid,
osm. 34. Put zapada tri§ mrkloga, tris na istok
jasni pazim. G. Palmotid 1, 50. Da vas svijet
posjedujem od istoka do zapada. 2, 274. (Netom)
rumenom u istoku zorni pogled upazite. 2, 328.
Sunce u istok vratit mogu, s neba dozvat daz
krvavi. 2, 432. Granica u istok . . . Stat. po}.
ark. 5, 313. (1665). Ogledalo sto gleda k istoku
prikazuje kakono da gleda k zapadu. M. Radni6
SlSb. Odkle j' svjetle iztok zore tja pak tamo
do zapada. A. Vitajic, ost. 292. Ako je od is-
toka ali od zapada, ali od sivera, ali od poludne.
L. Terzic 242. Prostire se od istoka put zapada.
J. Kavanin 194^. Svijetli kra} od dana iztok
tracim svojim zlacase. 527*. Svijetli kra} od
dana jasnijem kolom istok zlati. I. Dordi6, uzd.
40. Galad je jordanskoj rijeci put iztoka. 197.
Od istoka do zapada. F. Lastrid, svet. lOS''. Koga
prisveto tilo odneso§e pod istok opet onarao.
• 115». A bi§e ju zaskocio sjajni mjesec na istoku.
Nar. pjes. mikl. beitr. 11. Jeli zv'jezda danica
u istoku suntanomu? 19. XJ istoku jasna ^ora
b'jelo lice rumonase. 35. Od iztoka sunca do
zapada gospodin. And. Kaci6, razg. iv. Rasi-
rideS se k zapadu, k istoku, k siveru i podnevu.
kor. 29. Pram gradu Jeriku od istoka. 107. Od
istoka Dunaj voda pliva, od zapada studena Ilova.
M. A. Rejkovid, sat. B2a. Prama sunca istoku.
sabr. 6. Skropi prstom sedam puta prama pri-
8to}u milosti k istoku. I. Velikanovid, uput. 3, 317.
Pram istoku lie sunca okreni. J, S. Rejkovid 163.
S desnom stranom put istoka. Nar. pjes. vuk.
1, 53. Pogled' s okom put istoka udno po|a.

1, 192. Ja prehodim s istok' do zapada. 1, 555.
I danica na istok izide. 1, 556. Jeli jasan mesec
na zaodu, jel' danica na istoku zvezda? 2, 299.
Okrenu se pravo ka istoku. 2, 325. Kad sam
pro6'o zemju i gradovo, i obis'o istok do zapada.

2, 440. Nek ustavi na istoku sunce, i bijeli mjesec
na zapadu. 3, 62. Studen vjetar od istoka dunu.

3, 75. On obide zem}u i gradove od istoka pake
do zapada. 3, 515. Da mu puhne vijor od istoka.

. 4, 7. Od istoka Ignat udario. 4, 284. Kad s' da-
nica rodi od istoka. 4, 303. Kad se rada sunce

od istoka. 4, 308. Vede prasna zora od istoka.
4, 481. A pobjeze selom put istoka. Ogled, sr.
203. I on gleda prot suncu iztoku. Nar. pjes.
istr. 1, 64. Sunce na istok, a Bog na pomod!
Nar. posl. vuk. 296. IT nasijem krajevima amo
k istoku i sjeveru. Vuk, nar. pjes. 1, xiii. Prije
neg se sunce na istok povrati. S. ^l^ubisa, prip.
248. Crvenilo sinu, pa se stere od istoka ravna.
Osvetn. 2, 88. Dubrovnik (6 sati na iztok Sa-
rajevu). M. Pavlinovid, razg. 39. — c) vjetar sto
duse 8 one strane, vidi istocnak. Duhne 1' istok,
ko ito jako dise. Osvetn. 5, 2. — d) zemja, kra-
jevi, drSave, narodi sto su na onoj strani. Prsi-
jani vas istok protirahu. S. Kozicid 35^^. Carigrad
naj veksi grad vsego istoka. 48''. Cemu je vas
istok i zapad vladati? M. Vetranid 1, 39. Vi-
djesmo zvijezdu negovu u istoku. N. Ranina 28''.
mat. 2, 2. Prvi i drugi (sin) u iztoku, a po-
slidni u zapadu sted de t', prije ner popadu, mnogo
cudno blago i stoku. M. Pelegrinovid 184. Bjezi,
kud znas, sto hod', cini ; zapad i istok vas ob-
hodi. I. Gundulid 233. Carska blaga nebrojena
u istok odnijet miso obraca. 294. Za to ako je
vasa ze|a u istok s vojskom putovati, od Po|aka
neprijateja utvrdit se prije ne krati. 307. Serse
slavni, ki poda se stavi istok vas njekada. 335.
Ne dalede od Priveze vali stoje, zapad i istok
gdje dotece na pomorske dva krat boje. 370.
Pod u istok spravan gdi je. 424. Ko car u istok
vojsku vodi, da ju pogubi i posijece. 484. Ku
(Ijepos) vas istok njegda slijedi. 549. On s nom
(sabjomj naj prije u istoku slavu i kripos svoju
uzmnozi. 565. Semu (Noe) odluci istok. F. Glsf-
vinid, cvit. xiii. Ide ,Tomas u istok. 415''. Na-
rodi istoka jasnoga. G. Palmotid 2, 479. Vojske
morske u istoku pridostojnomu vojevodi. I. Za-
notti, en. 1. Blagom koje u Ijetu istok i zapad
liemu dijeli. J. Kavanin 192''. Dandol bi uz-
vikan za cesara od iztoka. 206*. Otmanovid car
iztoka. 214''. Da s istoka Mehumeta bacis. 269*.
Istok . . . bijase se odvrgo svetoj crkvi. I. Dordid,
ben. 3. Prije pet godina nego sam se iz istoka
vratio. A. Badid 243. Ukaza se zvizda u istoku,
i vodi kra}e. J. Banovac, razg. 48. Mnogi u is-
toku ove otrovi primise. J. Filipovid 1, 507''.
Za§to smo vidili zvizdu negovu u istoku. F.
Lastrid, od' 296. Evo mudraci od istoka dodo§e.
test. 59. Trima krajem koji su od istoka dosli.
A. Kanizlid, bogojubn. 70. Posla ga u istok
s naredbami. S. Rosa 40^. Mnozi dode iz istoka
i iz zapada. 81''. Rodise se cetiri jednaka u iz-
toku. And. Kacic, razg. 17. U Afriki naj prvo
a potle i u istoku. A. d. Costa 1, 108. Podeti
de kriz prisvitli u istoku i svrSiti de u zapadu.
D. Rapid 15. Srbi, kao pravi junaci, nek se raz-
micu u istok. M. Pavlinovid, razg. 57.

e. u prenesenom smislu, postane, postanak, po-
cetak, uzrok. Da neka nih rojstva kolino i istok
poznaS. P. Zoranid 9''. Kada mene i rostva moga
zeli§ istok znati. 19^. Greh Adamov istokom
svojim jedan jest. S. Budinid, sum. 181'>. Svaka
je na me kako na istok svoj triba privoditi. A.
Georgiceo, nasi. 140. U^ istok lit razbora mo-
jega. I. Ivani§evid 18. Ca s' mi sinka umorila
prem u istok lipih dana? 320. U svojih dana
istok prvi. A. Vitajid, ost. 39. Ter hti nazvat
dva otoka od dvojega svoga iztoka. J. Kavanin
141a. Sisto, na§eg ki po djedih iz Kruzeva iztok
vodi. 271a. Odkle uze svoj istok kipoklanane?
Blago turl. 2, 82. Premda zakletva jest dobra
u sebi, ona jest ni§ta maA zla u svomu istoku.
2, 89. Ono izvodi svoj istok od griha. 2, 195.
Tkoja razlikost vrste uzima svoj istok od raz-
likoga dila Bo2je izvrsnosti. 2, 323. Ali o pri-

ISTOK. c.

67

ISTO\r, 1, a.

pojubjeni Boze! koji si pocetak i svakoga dara
podpuni iztok. D. Rapid 2. Niki su istok svoga
velifianstva primili po kolinu priprostitomu. G.
PeStalic 89.

(1. ime rijeci (va]a da je prema znacenu Tcod
a, h)) i selii uz nu. — Od xiv vijeka. Istok b,
rijeka kod sola Sik}e naDrirau: ,U reku Istokt,
i uz reku, kako istece Istokt, na Vranove pla-
nine' (Glasnik. 15, 286 god. 1348?). i ,Gojnu' je
i§la meda ,otb Istoka' (296). ,jedni> putt u Istokt
a drugi u Gojno' (299). D. Danicic, rjecn. Istokt
(selo). S. Novakovid, pom. ISi. Tako so u me-
dama Sinainaca pominu Belo Po}e, Istok, Drago-
|evci, Crnca (Glasnik. 15, 296. 299. 300) sola ko-
jima mi danas polozaj znamo. oko 15 kilometara
severoistocno od Pedi nalazimo na austr. den.
karti sola Istok, Belo Poje, Crnfiu ... On (Milo-
jevic) pomine jedne razvaline grada uz Kostrc,
nista vise ne spominudi, a daje govori: ,Mali
Istok. Medu Malim i Velikim Istokom stoje
ogromne razvaline od grada, velo, nekakvog cara,
koji so zvao Istok... Daje ide za jedno po casa
(od Bolog Poja, zapadno od Ceko|esa) selo Ve-
liki Istok, kroz kojo prolazi recica Veliki Istok;
u ovu uleva se sa zapada dolazeci Mali Istok'.
S. Novakovid, zem}. 65 — 66.

e. ime musko (samo u prici, vidi i kod d).

ISTOKA, /. vidi istok. — U dva primjera
xvni vijeka. Ne ima'uc grijeha ni od iztoke (Isu-
sovamajka). J. Kavanin 518''. Odedi onamo pod
istoku. F. Lastric, svet. 183^. — i u Stdekovu
rjecniku : ,ausfuhrungsgang'.

ISTOKOKRAJAC, istokokrajca, m. covjek iz
istocnoga kraja, vidi istocnik, b, a). — U Stu-
licevu rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano.

ISTOKOKRAJAN, istokokrajna, adj. koji je
iz istocnoga kraja, vidi istocan, 1, a. — TJ Stu-
licevu rjecniku: ,orientis, ex oriente'. — nepo-
uzdano.

ISTOKOKRAJANIN, m. vidi istokokrajac. —
Plur.: istokokrajani. — U Stulicevu rjecniku: uz
istokokrajan. — nepouzdano.

ISTOKOKRAJKA, /. zensko cejade iz istocnoga
kraja. — Gen. pi. : istokokrajaka. — U Stulicevu
rjecniku: uz istokokrajan. — nepouzdano.

ISTOKOKRAJKirsTA, /. vidi istokokrajka. —
JJ Stulicevu rjecniku : vz istokokrajan. — nepo-
uzdano.

ISTOKORACAN, istokoracna, adj. koji ide
istijem korakom. — U Stulicevu rjecniku : ,che
va del medesimo passo' ,ejusdeni gressus'. — ne-
pouzdano.

ISTOKOSUNCaN, adj. vidi istocan, 1, a. —
U Stulicevu rjecniku: ,orientis' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara.

ISTOKUCAN, istokudna, adj. od iste kuce. —
Saino u Voltigijinu rjecniku : ,di stessa famiglia,
gentilizio' ,vom geschleclite', i u Stulicevu : ,della
medosima famiglia' ,gentilis'.

ISTOLICITI, istolicim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: V. istociliti, gdje ima i istoliciti se ,acui,
exacui'. — Sasma nepouzdano (jamacno je Stulli
rijec gdje zlo procitao).

ISTOLICAN, istolidna, adj. istoga lica. — Samo
u Voltigijinu rjecniku : ,rassomiglievolo , somi-
gliante' ,gl6ichsehend', i u Stulicevu : ,ejusdem-
modi'.

ISTOLITI, istolim, pf. zbaciti s prijestoja (sa
stola). — Nacineno od iz i stol nastavkom i. —
U Stulicevu rjecniku: izstoliti ,do throno expel-
lere'. — nepouzdano.

ISTOLKOVAN, istolkovna, adj. koji istolkuje.

— V Stulicevu rjedniku: ,ch' espone' ,exponens'.

— sasma nepouzdano.

ISTOLKOVAI^TE, n. djelo kojijem, se istolkuje.

— JJ Stulicevu rjecniku: v. istomacene s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.

ISTOLKOVATI, istolkujom, pf. vidi istuma-
citi. — Rijec je ruska, iz crkvenijeh kniga. — U
Stulicevu rjecniku: v. istomaciti s dodatkom da
je uzeto iz misala, i u Vukovu: vide isturaaciti
s dodatkom da se govori po namastirima i »
vojvodstvu po varosima i s primjerom : Jos san
Jela ne istolkovala.

ISTOLMACENE, n. djelo kojijem se istohnaci,
vidi istolmaciti. Na samo oviju iraena iztolma-
cone pazim. D. Rapid 68.

ISTOLMACITI, istolmacim, pf. vidi istuma-
citi. — U nekijeh pisaca xvii i xviii vijeka koji
su uzeli ovaj (ruski) oblik iz crkvenijeh kniga.
Hodu ih boje istolmaciti. F. Glavinid, svitl. 23.
Od nauciteja sv. crkve istolmaceno. F. Pavid,
ogl. IV. Istolmacidu u ovomu poslu bojma
s jednim prilikovanem. D. Rapid 92. Dokle god
jim nije ovo pitane iztolmacio. A. Tomikovid,
gov. 63.

ISTOl^CA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva na Istojci. Sr. nov. 1875. 146.

ISTO^ENE, n. djelo kojijem se istoli. — U
Stulicevu rjecniku: izstolene. — nepouzdano.

ISTO^jETAN, istojetna, adj. koji je od istijeJi
jeta, vidi istodoban. — Samo u Stulicevu rjec-
)iiku: V. istogodan.

ISTO^jIVATI, istojujem i istojivam, impf. isto-
liti. — U Stulicevu rjecniku: izstolivati, izsto-
livam us izstoliti. — nepouzdano.

ISTOM, adv. i conj. postaje od isti, ah se ne
zna kako; maze biti da je loc. sing, n bez pri-
jedloga (isporedi jeti, zimi). — isporedi istom,
listom. — Akc. je zabi^ezen kao sto je u Vu-
kovu rjecniku; drukciji je u Dubrovniku (vidi
istom). — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika]inu (istom, samo ,solum, tantum, tantum-
modo, duntaxat'; istom, daj , saltern, at certe ac
saltern'; istom da ,modo, dummodo'), u Voltigi-
jinu (,appena' ,kaum'), u Stulicevu (v. istom), u
Vukovu (1. ,nur, nichts als' ,nonnisi' s primjerom:
Dosao sam istom da vidim. 2. ,erst' ,primum,
demum', cf. tek s primjerima: Istom oni u be-
sjedi bjehu. Istom aga za veceru sio).

1. adv.

a. solum, tantum, modo, samo, vidi isto kod
1. isti, 2, c. a) uopce. znacene u kojem primjeru
moze biti kao kod jedva. Ne blagujte od ovogaj
sirovo nistar ni kuhano u vodi, da istom toliko
(prema lat. tantum) peceno na ognu. N. Ranina
103a. 2naojs. 12, 9. Ka istom pozire, ter cini
svu mlados da zejom umire. S. Mencetid 16.
Vazme mi svu mod i krjepos, istom me ode
ziva. 21. Ovo sam istom ziv ginudi za jubav.
159. Istom mi zapovid a ne mol'. 215. Kroz
toj se d' mnom, vilo, vrhu syih diciti, istom me
jur milo htij k sebi primiti. G. Drzid 350. Umiru
a ne znam, tko mi smrt zadava; istom me Juven
plam po malo skoncava. 422. Riei, koje prostrih,
na dobar broj kladi, jere jih istom rih milosde
zaradi. P. Hektorovid 60. Ne istom, da znas,
ja, da svih nas vedi dil. 71. Ako ne zna kripos
sto je, nog li joj se istom cudi. N. Najeskovid
1, 340. Slavu istom sad kratis. M. Drzid 16.
Istom se spomeni od potrjebe moje vas ures
Juveni. 59. Na ovo se bitje istom tako i ne
dohodi. B. Gradid, djev. 112. Mene istom gle-

ISTOM, 1, a.

58

ISTOM, 1, a.

dajte. 167. Jo§ da se vik na stvor ne bude
iziti, istom je divna stvar Jublen bit na sviti.
D. Kanina 86''. I nidnu ne cini dub satvar
s vridnosti, a istom se traju dni bez nijedne ko-
risti. 142a. Istom budi barna Bogu, i milosna
svomu sluzi. M. Pelegrinovic 18.5. Smrt tvoja
ufanje ubi, kim istom zivjab ja. D. Zlatari6 19^.
Mnim da ove casti su ne inib, neg istom negove.
21a. Zlatocinje, ko istom jadne jude blazni. J.
Kavanin 5o'\ Ku (zem]u) napunit kad odluci,
istom rece (Bog): ,Prazna zemjo . . .' 72*. Ee-
dovnika ne istom trudih, neg' krunenib zen. 295*.
Dub tu ti je brabreniti, ne istom uda ali tijelo.
350*. Ne istom glava i sredina, neg se i kuda
posvecuje. 367*. Hotio sam istom sgrabit njeke,
ki su ruke nase. 373*'. Zato govoredi istom pa-
metju, ne izvrsuje se duznost. A. Baci6 89. Ovo
pet sakramenata naredeno je od Isukrsta zaradi
covika, zasto nemu istom korist cine. J. Ba-
novac, razg. 200. Nije iz srdca govorio vede
istom ustima. A. Kanizlid, kam. 56. Toliko nam
se istom zivota dopusta, da nevoje na§e dutiti
mozemo. 363. Ne svi nego istom nikoji. 483.
Po nikoliko istom redaka. fran. 146. Tesko mu
se je s nime rastati i istom cas brez nega biti.
utoc. 442. Svaki dan jednim istom jajcem tilo
svoje branase. uzr. 218. Da se tebi istom pusti
vratit opet na ovi svit. M. Zoricic, osm. 3. A
no tezi sto na zem]i istom lezi. V. Dosen 213*.
Ja ne mislim da tog' zale; dal' mlim da se istom
sale. 252*. Kqje (odice) za mloge novce nacine
se pak istom jedan put obuku se. M. A. Rejkovic,
sat. A7t>. Ja nisam obedao pisati historiju od
Slavonije nego satira; ovo pak istom od Novo-
gradiskog hocu da ti ukazem. B3''. To ni lipo
nit' dostojno fale nego istom Sto se judi sale.
Fl''. Ako ces me istom poslusati. HQ^. Ne6e
zeti, nego istom drpa. 13''. Dosta bi bilo dicu
istom gdi§to pripomagat. sabr. 18. Vi vidite da
covik istom gdigod iznenada umre. 36. On za
nime lino istom bode 1' nede 1' postupa. 49.
Ah otfie, dobro govoris, ali je vrlo golema sra-
mota istom pomisliti, da ga imam kazati. D.
liapic 47. Promotri, da onoga Boga imas ne-
prijate}a, koji Lucifera radi jedno istom obole
misli jest bacio u muke paklene. 76. Koliki
strah u nas utira istom jedna vatra, kada kudu
zapali. 105. Istom so ukaze i udi} prode. 307.
Istom 8 toga kod kude se vrza. J. S. E.e|kovid
413. Po tebe me zmija zaklat hdase; a kod jube
istom ne bodase. Nar. pjes. vuk. 1, 201. Za-
natlije i mlade dargije . . . istom posli , da se
Jebom rane. 2, 314. — b) stoji s nekijem kotijun-
kcijama §to pokazuju uvjet, vrijeme, ce§ce pred
nima nego za nima. an) s da. Ali istom tolikoj
da jedan blagosov ima§? N. Eanina 58*. Imojs.
27, 38. Poj, vazmi gostaru al' novu al' staru,
istom cila da je. P. Hektorovid 14. Da je istom
dijete zdravo. M. Dr2id 142. Ako je i star, istom
da mu prdiju izmem iz ruka. 165. Ti meni budi
gospodar, a ja du tebi sluga, istom da se isplije.
303. Pomoc nede mar'ikati, istom da ju i§tu. B.
Gradid, djev. 24. Ni' mi, znaj, Jivotom mudno
se rastavit, istom da u tvome srcu ja na sviti, za
kogodi brime mod budu ^iviti. D. Ranina 23''.
Dobiti de sva pro§tonja, istom da toj ne bi udinio
cijeda obolasti. A. Gudetid, roz. jez. 24. Cinase
veoma dobro potradene sve svoje trude, istom
da bi mogao ukloniti jib. B. Ka§id, iA. 86. Do
carskoga istom stola, odkli pade, da uzrasti, no
gleda oiia zlata, snage, vjere i casti. I. Gun-
dulid 302. Nije je ie]& bijela dana, istom da
sve sunce vidi. 471. Na visinu carski: istom
da se uzide, svi razlozi neka ginu. 513. Carstvo

i vas svijet da pogine, istom da se on osveti.
515. Neka sve izgubim, istom da mi ostane
tvoja sveta milost. I. Grlicid 153. ^jube drafiu
i otrovi, istom da im je drag cvijet ovi. J. Ka-
vanin 40^*. Mozemo i mi sliditi istom da bo-
demo. A. d. Bella, razgov. 126. Koji istom da
bode, mogu biti od ovoga blagodarni. 195. Slu2i
se s nepravdom istom da to more imati. J. Ba-
novac, pred. 100. Svakom vodom, istom da je
naravska voda. I. A. Nenadid, nauk. 99. Pokli
zudim da me ovdi pedepse, istom da mi ti oprostis.
216. Svaka du dragovojno podniti, da istom mogu
vas viditi. A. Kanizlid, kam. 319. Pivamo da
nam istom vrime projde. fran. 181. Mladid rece,
da de rad vid izgubiti, da bi ju istom mogao
viditi. utod. 376. I kad vidim da tko k meni
ide, pocmem kopat,^da me istom vide. M. A. Rej-
kovid, sat. D3i). Cinase ovakova kripostna dila
istom da bude posten covik. sabr. 7. Nit' grise
oni, tkoji poradi jubavi pokore podlagaju svoje
tilo i pedipsivaju ga bicima, istom da to prilikom
diluju i svitom starisina. Blago turl. 2, 129. Istom
da bi se dub uzdrzao u drzanstvu. J. Matovic
504. Sve zlo dobrovojno trpedi radi Boga i dobro
svako, istom da se moze, cinedi. T. Ivanovic 28.
Prikaziva svoj zivot, istom da oslobodi zarucnicu
svoju. I. J. P. Lucid, razg. 73. Ako bi tko rekao,
da podilite}, naodedi se u griju, ne podaje sa-
kramenat, istom da je ispunio sva, koja se pri-
stoje . . . nar. 11. Sluziti mogu djaci ozeneni,
istom da ne dvozenci. 33. Za taj posao kod nas
su dubreta, istom linost da mloge ne smeta. J.
S. Rejkovid 28. I pjevo je, ali zgode male, istom
da bi ne ostale puste. Osvetn. 7, 1. — bb) s ako.
Privara himbena ako istum papr§i, do malo bro-
mena sramotno vrat skrsi. G. Palmotic 1, 97.
Da svaki moze dobiti slavu nebesku, istom ako
viruje u Isukrsta. A. Badid 143. Ako li se istom
uzdostojis primiti srdce moje. A. Kanizlid, uzr.
43. Divojko, ako je istom voja tvoja, ja te uzimam
za druga moga. utoc. 55. Ako li istom bodes,
nije moguce, da spasen ne budem. bogojubn. 520.
Da ce se lasno naucit, ako istom bude hotio. I.
Jablanci 12. Ako bi istom svaki pristavio pri
sebi onu Ijekariju. J. Matovid 131. More se joste
prositi svako drugo dobro, istom ako de biti za
vecu slavu Bozju. I. J. P. Lucid, doct. 47. U
svako vrime stoji Bog s rukama razkrilitima za
prigrliti k sebi gri§nika, istom ako se pokaje.
D. Rapid 58. Cesto se ugasi svitnak od sama
sebe, istom ako se ne priliva u)e. 153. Ja sam
ovim obiino zadovo}an, ako sam istom sto po-
godio. J. S. Re|kovid xii. — cc) s nek, neka.
I pisa da ce ga u svemu pomodi, istom neka on
stoji u tvrdnosti vire. A. Bacic 253. Nego se
skupe dubovnici od svake vrste, istom neka ih
je vece. 256. Istom nek je kao oni bode. J.
Banovac, pred. 81. Da dan za dan privrlazi,
istom vrime nek prolazi. V. Dosen 210'>. Svaka
je (voda) dobra, istom nek je naravna. M. Do-
bretid 20. Istom neka u negov grib s vojom
ne pristane. 470. Istom nek je de)ade svisno,
dusevno i pametno. 484. Lasno je sada po misti
skroviti, istom neka se suti, jurve se dilo uci-
Aeno ne zna. D. Rapid 6. — eld) s kad, kada.
Koje nam Bog obilato podijuje, istom kada ga
molimo. A. Bacic 82. Kada bi se istom spo-
menuo od propetoga spasiteja. A. Kanizlid, uzr.
103. A tko je takvi, koji onome, od koga je
jednu primio zausnicu, ne bi detiri vratio, istom
kada bi mogao? D. Rapid 41. — c) radi ve6e
sile stoji uz rijec istoga znacena. aa) samo. Da
ga de 8 dobre voje primiti, istom samo da uzme
sobom beiskota. B. KaSid, in. 23. Ako hodaS pe-

ISTOM, 1, a.

59

ISTOMACENE

dipsati meno, evo tuSni 2ivot moj, samo istom
da me ne uhilis, o Bo2e moj, slavna u2ivanja.
M. Jerkovic 100. Istom samo zapovidju stvori.
P. Radovcic, ist. 24. Mislio sam pripraviti mene
za ti cas neistini, istom samo neka mi Bo^ do-
pusti vrime. P. Posilovi6, nasi. 102a. Pak istom
samo za raskosje i nasladnost tezaka bivaju i
dogadaju se. M. A. Rejkovii, sat. LT^. Supro-
tivstine svitoviie rado jesu trpili istom samo, ne
bi li obe6anu platju u nebu zadobili. B. Lea-
kovi6, gov. 111. — bb) teke. Istom teke da do-
taknem. V. Dosen 1611^. Pak akoli sto podmuce
istom teke poizvu6e. 210^. — cc) toprv. Vazda
im CO se mnjeti da su toprf istom poceli pjeti.
B. Gradic, djev. 174.

b. hod kaJcva djela i kod rijeci sto pokazuju
vrijeme, znaei sto i jedva. Ditesce istom rodeno.
J. Banovac, prisv. obit. 55. Ditesce od jedne
istom godine. A. Kanizlic, utoc. 477. Dal' se
s mirom kupac ceka, dok novaca stane zveka;
pak se istom tad otvori. V. Dosen 40^. Kad me
pita: ,Jesi 1' ga cesao?' ,Nisam', velim, ,neg istom
posao'. M. A. Ii6|kovi6, sat. D3a. Tada istom
tovari na kola. hi^. Jedna mlada istom udata
grofica. sabr. 11. Jedni istom Savu prelazahu,
drugi toprv na Savu dolaze. Nar. pjes. vuk. 4, 280.
Op6ina Risanska istom u 1648 godini silom se
otela od zavisnosti turske. Pravdonosa. 1852. 5.
— U jednoga pisca xvm vijeka istom nego znaci
sto i netom. Vina od loze i malo vode, koje se
priobraca istom nego su izrecene rici posvecena.
I. J. P. Lucie, doct. 34. Istom nego zapocmu
dovrsuju. razg. 11. Istom nego na vrata stu-
pimo, pogledajte. 29. Istom nego se povrati u
svoju otacbinu, zapoce prikupjati. izk. 4.

c. H nekijem primjerima kao da znaci: odinah
Hi iznenada. Vode ne umihu komu posluh dati,
istom se pocnihu put neba penati. P. Hekto-
rovic 72. Srebro, zlato, blago svako, koje uzmoz'
pozeliti, istom ti ce u stan pliti. A. Cubranovic
151. Plav morska svaki cas po moru koja gre,
istom je jedan dan val morski prozdere. D. Ra-
nina 97^. A u vino dok nalije vode, istom vidis
neg u arest vode. M. A. Rejkovic, sat. D8a. Da
se prenes, srcan Milovane, istom kruna upala bi
na te. Osvetn. 5, 1. Kad se krvi okusili erne,
istom su se smamili Travnani. 7, 64.

(1. u nekijem primjerima kao da stoji samo da
vece istakne neke rijeci, kao bas. I da ugrize
tude pjesni, na mjesec se istom bijesni. J. Ka-
vanin 78b. Qni (grih) od nepravedna stecena i
kriva priuzetja ne more se pomrsiti ne povra-
tivsi istom cije je. J. Banovac, razg. 33. Cudna
se stvar okrunenu proroku fiinijase, da priveliki
Gospodin Bog od nas se istom si6a i spomina.
A. Kanizlic , uzr. 36. Kako ce dusa prokleta
svoje tilo pozdraviti, kakvom li Jubavju istom
ho6o na nega pogledati ? D. Rapid 3. Istom ti
ce s jaukom vika ustati: proklet sat u kome
sam redovnik postao. 7. I istom bio je da iz-
vrsi ovo odredene, kada evo Bog zvao ga je na
drugi zivot. A. Tomikovic, ziv. 24.

e. saltem, dajbudi, barem. — TJ jednom pri-
mjeru xvii vijeka i u Mika(inu rjecniku. Pomi-
lujte mene istom vi , prijate|i moji. B. Ka§i6,
rit. 214.

3. conj. vix, simulac, dum, netom (odmah posto
se svrsi ono sto se kaze podloznom recenieom u
kojoj je istom. Hi dok se jos vrsi). u glavnoj re-
ceniei moze biti konjunkcija kojom se istice ono
sto se u noj pripovijeda.

a. u glavnoj recenici nema ovakve konjunkeije.
latom Izak govorenjo dosvrsi i izljezi Jakob na-
dvor, dode Hesau. N. Ranina 57^. Imojs. 27,30.

Lot izide izvan grada u jutru, istom sunce bi-
ja§e izteklo. S. Margitid, fal. 86. Istom lice Je-
zusovo vidi, ponovjena osta. I. Dordid, uzd. 3.
Ilija prorok istom izusti, da sade ogan svrku
vojske kra}a Okozije, odma bi poslu§an. J. Ba-
novac, razg. 25. Koji istom bududi od grada
odstupili, po6o strahovito u nebu pucati. And.
Kacid, kor. 19. Istom care u besjedi bjese, Milos
ide a kulasa vodi. Nar. pjes. vuk. 2, 144. Istom
kneze naredio vojsku, na Kosovo udari§o Turci.
2, 296 — 297. Istom oni u rijeci bili, povika§e
kiceni cau§i. 3, 251. Pa je jedno jutro uranio,
istom svanu i ogranu sunce. Nar. pjes. vil. 1866.
647.

^ b. u glavnoj je recenici konjunkcija : a) a, ali.
Cuse se istom odgovori, ke podase znanci sijedi,
a Daut se dize gori. I. Gundulid 515. Istom
Grujo sjede za trpezu, a povika s bedena La-
tince. Nar. pjes. vuk. 2, 476. — Istom Adam i
Eva pocese rasko§je raja zemajskoga uzivati, ali
evo pristupi nenavidjivi duh. E. Pavid, ogl. 6.
Istom Izak ove rici izusti, ali eto Ezau. 61.
Istom baba jos jezikom mice, al' eto ti kuharica
vice. M. A. Rejkovic, sat. Do^. Istom oni tako
besjedahu, al' eto ti sluge Milutina. 2, 293. Istom
uze Zmaj-Despote Vuce, istom uze da popije vino,
al' dotrca jedan od svatova. Nar. pjos. vuk. 2, 584.
Istom oni u rijeci bili, al' eto ti Hasan -pase
s vojskom. 3, 73. — b) eto, nuti (nuto). Istom
to izusti, nuto! prid sobom vidi drugu. A. Ka-
nizlid, utoc. 70. vidi i primjere kod a) u kojima
uz ali ima eto. — c) kad. Istom Abundancija
postavi na svijet Benedikta i Skolastiku, kad
pode s svijeta. I. Dordic, ben. 11. — d) pa, pak.
Istom Stjepan iz tazbine dode, pa je bratu Duri
besjedio. Nar. pjes. vuk. 3, 93. Istom on to rece
i ne rece, pak on sari dade ogan zivi. 3, 423.

— e) dok. Istom oni u besjedi bjehu, dok se
pramen zapodede tame. Nar, pjes. vuk. 2, 220.

ISTOMACAN, istomacna, adj. koji se moze
istomaciti. — Kao adj. samo ti Stulicevu rjec-
niku: ,explicabilis'. — Kao ado. u jednoga pisca
XVIII vijeka, u kojega kao da znaci jasno, raz-
govijetno. Istomacno znajudi svaki clanak na po
se. F. Lastric, svet. 73^. Imate, reko, znati, da
su recene stvari potribite za saraniti se i potri-
bito je, da ih svaki Krstjanin zna ocito i isto-
macno, to jest, kada se upita, da zna odgovoriti
i iskazati, kako izgovorismo sada. od' 23.

ISTOMACATI, ist6macam, impf. istomaciti. —
U dva pisca xvii vijeka. Sto istomaca sveti Grgur.
P. Posilovid, nasi. 7*. Obicaj ima toliku jakost
(kako ga istomaca naravni). 32'^. Od kolike jest
zlode istomaca mudri, kada liimi rece . . . 33^.
Istomacajudi govorenje. cvijet. 21. Ovo isto du-
dase prorok Mikea, kadno rece: ,Jao meni koji
sam kakono oni koji uzbira grozdice grozdja u
jesen poslije vinotrga, kadno se jurve ne nahodi
grozdova' i dovodedi ovo prilikovane na nacin i
iztomadajudi se refie udije . . . M. Radnic 441^.

ISTOMACENE, n. djelo kojijem se istomaci.

— Radi drukcijega akcenta ist6macene vidi kod
istomaciti. — Stariji je oblik istomacenje. — Iz-
medlii rjecnika u Mikajinu (istomadenje), u Be-
linu (istomacenje ,interpretatio 413b; ,declaratio"
292a; ,descriptio' 251^), u VoUigijinu, u Stuli-
cevu. Artikuli prave vere s kratkim istomacenjem.
Kateb. 1561. Al*. Dobro spozna iz Bozje zapo-
vedi i istomacenja Isusova. G8a. Istomacenje
besjeda tvojije prosvjotjuje. M. Divkovid, bes.
210*. Istomacenje tabule vise recene. nauk. xvii.
U istomacenju od ovije clanak. 53b. Cekajudi

I od nega istomacenje i raspletenje. B. Kasid, in.'

ISTOMA^ENE

GO

ISTOMACITI, 3.

70. Zudim od nega uzaznati iatomacenje. nasi.
2. Zivot svetaca jest istomacenje svetijoh pisama.
per. V. Sva ova iztomacenja su dobra. I. Anci6,
svit. 127. Crkva sveta, zeledi da nozini sinovi
istomaceriem otajstva od s. vire nauba mlikom
cesto se hrane. J. Banovac, razg. 66. U dovr-
senu iztomacena vire. izkaz. 28. Ima za svoje
istomacene osobitu svotkovinu. F. Lastrid, test.
eO''. U istomacenu od ovi otajstvi. 201*. S.
crkva u oficiju, ss. nau6itp}i u svoji istomaceni . . .
349^. Ako 6omo po istomacenu drugi nauciteja
recene rifii razumiti. 350^. Po istomacenu s.
Petra. svet. 13*. Zasto joj dolazirao na kraj po
iztomacenu. M. Zorifi'C, osm. 5. Faraunu sasvim
bi drago ovo iztomacenje. And. Kaci6, kor. 42.
Istomacene gornega clana. J. Matovid 95. Ovo
se isto izvada iz istomacena istoga uskrstnuca.
109. Ovo razlozene iste duze istomacene. 231.
Koje istomacene imaju ove rijeci negoono? 394.
S. jerolim u istomacenu u Mateu zove ovu rijec . . .
524.

ISTOMACILAC, istomacioca, m. covjek koji
istomaci. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikalinu (istoma6ilac, izgovorilac .explanator,
interprcs') qdje se vaj prijc nahodi, i u Stuli-
cevii (grijeskoin istomacioc nz istomacite]). Koji
istomafioci i naucite]i Boga neumrloga. J. Ma-
tovid 30.

ISTOMACITE^j, m. vidi istomacilac. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (isto-
macite} jinterprete , glossatore' ,ausleger'; izto-
macitel .interprete' ,dolmetscher, ausleger') i u
Stulicevu (.explanator, declarator, interpres, ex-
plicator'V Zivot iztoma6ite]a naredbe tvoga reda.
M. Zoricic , osm. 146. IstomaciteJ i strazanin
katolicanske istine. J. Matovid 200.

ISTOMA^ITEl^iAN, istomacitejna, adj. koji
trebn da se istomaci. — U Stulicevu rjecniku:
,explicandus, exponendus'. — nepouzdano.

TSTOMICiTEX^ICA, /. zensko cejade koje isto-
maci. — U Stulicevu rjecniku: ,quae explanat,
exponit, explicatn'x'.

ISTOMACITI, ist6macrm. pf. vidi istumaciti.
— Slozeno: iz-tomaciti. — Akc je zahilezen prema
istumaditi, u Dubrovniku je drukiiji: ist6maciti,
istdmacim. — Radi -o- vidi kod tomaciti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isto-
maciti, izrijeti ,explano, planum facio, dolucido,
explico, evolvo, vorto, converto, interpraetor,
reddo, declaro, expono'; istomaciti u opdenski
jezik ,vulgariter reddere, vulgari sermone expo-
nero'), u Jielinu (iztomaciti, iztomacivam , explico'
699'»; .oxpono' 292a; iztomaciti. iztomacujem ,de-
finio' 256*; istomaciti, istomacivam ,interpretor'
413''; .doscribo' 251a), u Voltigijinu (iztomaciti,
iztomacim, iztomacujem ,interpretare, spiegare,
sviluppare' .auslegen, erklaren'), u Stulicevu (,ex-
ponere, declarare, aperire, explicare, explanare,
interpretari').

1. aktivno. Sve iztomadi. Zborn. 115a. Tu-
tako ga (liharce) odlucih u nas jezik istumacit.
B. Gradid, duh. 4. Tko do modi dostojnimi be-
sidami istomaciti volicanstvo? B. Kasid, is. 29.
Iz kojega jih je (jezikn) on istomacio u grcki.
36. Istomaci nam priliku ovu. I. Bandulavid
(1665) 50''. mat. 15, 15. Da sni si toliko lasno
sve istomacio i ukazao. M. Orbin 13. Dvimi
hodu iztomaciti prilikami. F. Glavinid, svitl. 8.
Alesandro vii iztomaci, da raeda)e ... no mogu
se zaimiti. I. Ancic, svit. 11. Iztomadi mu san.
S. Margitid, fal. 36. Mnoge su knige stampali
i iztomacili u jezik bosanski. ispov. iii. Nede
•rijed covjoska otajnosti te visinu iztomadit. J.

Kavadin 528^. Na isti nacin va)a istomaciti,
ako je psost bila protiva svetijem. A. Badid 78.
Premda je pokornik duzan sve svoje grihe isto-
maciti. 379. S dubocinom bogoslovskom isto-
macise ostali. H. Bonacid 8. Da niti ga (otajstvo)
jezik moze istomacit, ni pamet dokuciti. J. Ba-
novac, razg. 47. Jer koliko je ovo drugo mucno
istomacit s jezikom, toliko je prvo mucnije s pa-
metju dokuciti. 47. Dali je potribito iztomaciti,
kako se imamo Bogu klanati. 73. Metnimo drvo
u kruh negov, t. j. metnimo kriz na tilo negovo,
kako istomaci s. Jerolim. 227. Premda je po-
kornik duzan sve svoje grihe istomaciti i pod-
puno ispovidniku kazati. 250. Apostoli u prvora
clanku prvo sobstvo trojstva prisvetoga iztoma-
cise. J. Filipovid 1, 160*. Prvo nego istomacimo
ove likarije. F. Lastrid, test. 37t>. SkroviSte od
obrizovana istomacismo 44''. Istomacite gorcinu
srca Marina na ovoj promini. 118*. O vese}a!
koga ne mogudi ja istomaciti, mucanem ga ce-
stitujem bbranim. ned. 17. Zato demo danas isto-
maciti, sto je svijest. 49. Istomadio sam vam
takoder onda sto su vrste i okolostana od griha.
88. Ucenici ga upitase, da im istomaci ovu pri-
liku. 118. Istomacite mi, §to zlamenuje moj
san. ned. 154. Nut' istomacimo , sto se razu-
mije u crkvi katolicanskoj po prokliAanu. 322.
Metnite ga u misto od muka, kojizije zestine
mi dosegnut pametju ne moremo, a kamo li je-
zikom istomaciti. 390. Kiiigu ovu istomacio jo
Teodor Balsamon. A. Kanizlid, kam. 13. O tko
de smutnu koja od malo rici izajde istoma-
diti? 21. Istomacivsi one redke nadostavja. 92.
To je vele mucno u nas jezik istomaciti. 176.
Koju pismicu lipo je istomacio mudri Idiota.
utoc. 234. Mlogi su bogojubno istomacili otajsva
sv. mise. bogojubn. 62. Poce tomaciti san, i isto-
maci ga. M. Zoricid, zrc. 154. Zapovijeda da se
dovedu gonetoci, da iztomace pismo. D. Basic
52. U spavanu bise mu Bog san iztomacio. And.
Kacid, kor. 288. Da mu iztomace, sto san zla-
menuje. 288. Odgovorise mu, da oni san izto-
maciti ne mogu, ako im ga no kaze. 288. Koji
bi receno pismo prostio ni iztomacio. 296. Isto-
maciti u nasemu jeziku katekizm. J. Matovid iv.
Istomaciti de parok ova od muke Jesukrstove.
47. Oci istomacili jesu s imenom boljesti onu
mrzost grijdha. 244. Ovo istomaci on isti, go-
voredi. M. Dobretid 1. Iztomaciti podpuno zlodu
i tegotu svoga griha. 152. Ovo sveto pismo
uci, i crkva sveta vede puta jest istomacila. I.
Velikanovid, uput. 1, 17. Ti vidis siromastvo
moje duse a osobito koliko sam potroban kre-
posti (istomaci krepost koju zudis). I. M. Mattel
.300. Nut' budi uza me ovi dan da iztomacim...
D. Rapid 11. Iztomaci nami priliku od kuko}a.
B. Leakovid, gov. 43. Svu slavu, gospodstvo i
zadovolstinu, koja se Bogu pristoji, evo ju isti
sin negov iztomaci, kad rede: ,Sveti se ime tvoje'.
nauk. 413.

2. pasivno. Pistole i evandeja novo istomacena.
I. Bandulavid (1665) i. Koje rijeci ovako su iz-
toraadene od svetijeh teologa. M. Orbin 8. Ene-
jide kniga druga novo u slovinski jezik isto-
madena. I. Zanotti, en. 1. Nauk krstjanski isto-
macen u jezik bosanski. I. Grlicid i. Za§to je
u nemu istomacena vira. J. Banovac, izkaz.H9.
O dudnovata dostojanstva! o oblasti neistoma-
cene! F. Lastrid, nod. 348. Koja stvar obilatije
bila je istomacena u ,vjerovanju'. J. Matovid 471.
Katekizm rimski istomacen u slavinskomu jeziku.
528. Potajno, neistomaceno i iz daleka odkriti
ispovid. M. Dobretid 122.

J{. sa se.

ISTOMACITI, 3, a.

a. pasivno. Ima se istomaciti kako i vise re-
6eni grijeh. S. Matijevid 64. Mlogi nauci... ne
mogu se lasno puku nihovim rifima zadovo|no
istomacit. I. Grlicid xviii. Nezina lipota i ne-
zino velicanstvo nit' se more iztomacit, ni iz-
re6i. J. Banovac, razg. 97. Lipota B. D. ni-
kakvom gizdom stvorenom ne more se istomacit.
F. Lastrid, test. SSOb. Hotijuoi, da mu se san
iztomaci. And. Kaci6, kor. 288. Koja se imaju
istomaciti od pastira okolo sakramenta krizrae.
J. Matovid 189. Da se zlamenem izvanskim lipo
i pravo istomace. M. Dobreti6 518.

b. rejleksivno, znaci: istumaciti svoje rnisU, Hi
OHO sto se prije reklo. — Bice po talijanskom
spiegarsi. Zasto Sergio nije se istomacio od sta
pise. A. Ba6i6 243. Ako li nisi ocito ugovorio
i istomacio se svrhu oviziju, zenidba je dobra.
J. Banovac, razg. 270. 06u se bistrije istoma-
citi, da me cilovito razumijete. F. Lastric, od'
100. Odkud i race Gospodin za istomaciti se
bistro: ,Naucite Sto je, milosrdje odu a ne po-
svetiliste'. ned. 372. Bistrije iztomacit se. M.
Zoricid, osm. 4. Za istomaciti se lipse, mecem
prilike. aritm. 49. Svrhu toga misnik ima se
istomacit s onim od koga prima mise. M. Do-
bretid 384.

ISTOMACIV, adj. koji se moze istomaciti. —
U Stulicevu rjecniku: v. istomacan.

ISTOMACiVANE, n. djelo kojijem se istoma-
cuje. — Stariji je oblik istomacivanje. Projdimo
sad na istomacivanje desetice oli deset zapovidi
Bozjih. Blago turl. 2, 23.

ISTOMACiVATI, istomacujem i istomacivam,
itnpf. istomaciti. — Od xvii vijeka, a izmeCtu
rjecnika u Belinu (,interpretor' 413^; vidi i kod
istomaciti), i u VoUigijinu (praes. iztomacujem
kod iztomaciti).

a. aktivno. Iztomacuj djela tvoga iskrnega na
bo}i dio. M. Eadnid 444*. Na tri nacina izto-
macivam. I. Dordid, salt. 187. Istomacuju jednu
po jednu sve uprave. A. d. Costa 1, vi. Eici
zapletene bistro istomacuje. 1, 16. Aposto Ko-
rintijanima istomacuje ... J. Matovic 78. S.
Ambroz istomacivajudi ova, ovako rece : . . .
108. Koja istomacivaju narav i bide istoga sa-
kramenta. 182. Stvar modi ce paroki uciti isto-
macivajudi razloge. 494.

b. sa se, pasivno. Privedose ga na misto Gol-
gote, koje se istomacuje Kalvarije misto. I. Ban-
dulavid 93''. marc. 15, 22. Sanson istomacuje se
naski sunce. P. Baksid 201. Hrist ime grcko slo-
vinski istomacuje se pomazanik. S. Rosa viii.
Istomacuje se u kratko prvi clan. J. Matovid
11. Zasto se istomacuje s ovijem rijecima. 43.
Koje rijeci istomacivaju se od izvrstitoga uskrst-
nuda. 58.

ISTOMAC^ilV, adj. koji se (lako) moze isto-
maciti. — isporedi istomaciv, istomacan. — U
dva pisca xviii vijeka. Cetvrta (odluka) zove so
iztomacjiva zasto joj dolazimo na kraj po izto-
macenu. M. Zoricid, osm. 5. Isto je nami ktio
narediti s rijecima istomacjivijema i ocitnijema.
J. Matovic 341.

ISTOMAHALAN, istomahalna, adj. iz iste ma-
Jiale. — U Stulicevu rjecniku: ,dello stesso quar-
tiere' ,ejusdem regionis'. — nepouzdano.

ISTOMITI, istomiti, pf. izmuciti. — Slozeno:
iz-tomiti. — Same u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(,vexare'). Toliko me istomi svojimt tastenijemt,
jako va male mi ne umreti. Glasnik. 10, 228.

ISTONARODAN, istonarodna, adj. koji je od

61 ISTOPRVA

istoga naroda. — Sumo u Stulicevu rjecniku:
,della medesima gente' ,gentilis'.

ISTONASJEDBAN, adj.u Stulicevu rjecniku:
,ejusdem factionis'. — nepouzdano.

ISTONOVICE, adv. vidi istanovice. — Od xvi
do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,denuo, iterum, rursus'). A istonovice se u ovi
gnus brlog umete. B. Gradid, djev. 15. On so
je vazda istonovice na ne povratio. dub. 17.
Opeta pocne istonovice u iste (grijehe) upadati.
A. Gucetid, roz. mar. 40. Obeda istonovice dodi.
roz. jez. 6. Opeta se vrati i istonovice red od
svetoga Dominika pita. 68. Grijesi nasi tebe
istonovice raspinaju. 207. Da istonovice budes
mi nanijeti na pamet recene stvari. M. Orbin
2. Nauk duhovni sada istonovice istomacen. I.
Drzid 111. Da Dominik istonovice stavi u ogaii
svoja pisma. V. M. Gucetid 121. Opeta se isto-
novice povraca na iste muke. 190.

ISTONUTI, istonem, pf. izici na vrh (vode),
isplutati. — Slozeno: iz-tonuti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Metnuti u morsku pucinu
sve nase zlobe kako jednu pritesku stinu, koja ne
moze nigdar opeta iztonuti. A. d. Bella, razgov.
104.

ISTOOBITElt^AN, istoobitejna, adj. iz iste obi-
teji. — U Stulicevu rjecniku: istoobitilan, v. isto-
kudan. — nepouzdano.

ISTOOBLICAN, istooblicna, adj. istoga ohlika.

— Na jednom mjestu xviii vijeka. Opet nazrise
ta dva djavla istooblicna. Blago turl. 2, 101.

ISTOOBRAZAN, istoobrazna, adj. istoga obraza.

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican.
IST6pITI, istopim, pf. slozeno: iz-topiti. —

Akc. je kao kod iznositi.

1. posve utopiti. — Eijec je stara, isporedi
stslov. istopiti. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(,demergere').

a. aktivno. — U knigama pisanima crkcenijem
Hi mljesanijem jezikom. (Rijeka) udavi vraga
Bozija i izbranyje jego i istopi je. Domentijan*
20. Tako po srede pristaniSta nadezdu nasu is-
topihomt. Glasnik. 11, 114.

b. sa se, pasivno. — U narodnoj pjesini xviu
vijeka. lifesto ih sam pogubio a nesto se istopilo.
Nar. pjes. bog. 9.

3. posve rastopiti. — U Vukovu rjecniku:
,sclimelzen' ,liqaefacic'.

ISTOPJETI, istopim, pf. (o mnogijem) utopiti
se. — isporedi istopiti, i. — U knizi pisanoj cr-
kvenijem jezikom xvii vijeka. Begu jese se i mnozi
VB vode istopese. Glasnik. 22, 223.

ISTOPLEMEN, adj. od istoga plemena. — Samo
u VoUigijinu rjecniku: ,gentilizio, ugualmente no-
bile' ,gleichadolich', i u Stulicevu: jdell'istessa fa-
miglia' ,gentilitius'.

ISTOPLEMENSTVO, n. osobina onijeh koji
su istoga plemena. — Samo u VoUigijinu rjec-
niku: ,lignaggio, parentado' ,gesclilecht, abstam-
mung'.

IST6pXjE1S[E, n. djelo kojijem se istopi. — Sta-
riji su obiici istopjenije i istopjenje. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (istopjenije ,demersio'). O
Jutago istopjenija! Glasnik. 11, 114.

ISTOPONAVJ^ATI , istop6nav}am , impf po-
navjati. — U Stulicevu rjecniku: ,repetere'. —
nepouzdano.

ISTOPRILICAN, istoprilicna, adj. iste prilike.

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istoslitan.
ISTOPRVA, adv. na jednom mjestu xvi vijeka

ISTOPRVA

62

ISTOSTADAN

znaci sto opet, iznovice, istonovice. Reco nim
istoprva (,iterum'). N. Eanina 140^. joanu. 10, 7.
iSTOE, adv. vidi istom, 1. — Sastavjeno od
isto i r (ze). — Od xvi vijeka (dosta rijetko), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (istor ako ,modo,
dummodo'). Sile ni istor nada mnom vcinene
nego i na ostale. Mon. croat. 309. (1598). Istor
ako mi ne odstupimo od nega. F. Lastric, test.
68a. Istor ako mogu. 71^. Ja sam pripravan,
istor ako je vo}a tvoja. 149^. Istor one u rijeci
bile. Nar. pjes. juk. 409. Ali sad su istor muke
prijeke. Osvetn. 3, 124. Pocem spanu nokti s crna
mesa, istor sudac na milost se stresa. 4, 12. Oj
junaci ! zavjet daste, al' ga ne drzaste, s tog vas
istor gone tuzbe grube. 4, 56. U selu su muzi
prelovali i od svasta trudni jadovali, istor neki
upade medu ne. 5, 18. Tu se rujna napojili piva,
i medu se bojci svjetovali kud bi koju okrenuli
vojsku, ko bi kojoj bio komandare, istor pade
vijest blagojavna. 5, 94. Istor srgba sa Jamaka
sinu pa imenom ocitijem zinu. 6, 47. Smion
vodi drhtne pratioce, istor jadu sjetio se svomu,
kide dijku sa ramena bojnu. 6, 78.

ISTOEBITI, istorbim, pf. izvaditi iz torbe. —
Postaje od iz i torba nastavkom i. — Samo u
Stulicevu rjecniku: iztorbiti, v. izulagati.

iSTORICA, vidi istorijica.

ISTORIJA, /. bistoria, pripovijedane prosUjeh
(istinitijeh) dogadaja, Hi uopce Hi nekijeh oso-
bitijeh, i djelo (kniga) gdje se pripovijeda, pa i
znane proslijeh dogadaja, i sam dogadaj kad se
istice da je istinit. — isporedi istorija. — Od
latinske rijeci; po latinskoj ortografiji nalazi se
pisano i historija. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (istorija, pismo od stvari
prosasti, od starine , bistoria, annales, monumenta
temporum') i u Danicicevu (,bistoria'). Istorija
svete udovice Judit. M. Marulic 1. Namirih se
na bistoriju udovice Judite. 3. Istorija o srtb-
skybt carej. Okaz. pam. saf. 55. Lega so u
istorijab rimscijeh. Pril. jag. ark. 77. (1520). La-
tin! drze bistoriju za ric istinu. P. Hektorovic
55. Takovib eksemplov imamo dosta va svetom
pismu i va drugib istorijab. Postila. 'Ki^. Eu-
zebio u svojoj istoriji veli . . . B. Gradic, djev.
fj9. Ona u razumnu govorenju i bistorijab bi
dobro naucena. F. Vrancic, ziv. 70. U dijoj isto-
riji od iiegova zivota. B. Kasid, fran. 133. U
svojoj istoriji crkovnoj. per. 53. Nedu nista na
ovo mjesto redi od istorija. rit. 17. Prikazuje
istoriju od stvari otajne. nac. 7. Da je prilicnija
fabulam ili pricicam, nego istinoj istoriji. M.
Orbin 149. Historija od drugoga blagdana s.
Agneze. F. Glavinid, cvit. 40*. Kako ono u An-
tiohenskoj stemo bistoriji. 104''. Kako u nasib
latinskib rokosmo bistorijab. 327^. Ne pisom pre-
dike nego samo bistorije svetib. 409**. (u svijem
prinijerima Glavinicevijem nezna se, jeli s ili
s). Sto se lega u njecijeb istorijab crkovnijeh.
1. Driid 238. Ne mogase svaki iskati stara pisma
i bistorije. P. Radovdid, ist. 46. Zad mi istorija
od toga ne pravi. Oliva. 26. Prividimo sve s.
pismo i istorije crkvene i svitovne i nad demo
Boga ne samo dobroga, dali i pravednoga. J.
Banovac, razg. 28. Kako se stijo u istorijab.
prcd. 35. Historije bo, iliti iskazana sveta iska-
zuju. F. Lastrid, test. 62*. Ne nabodi se u isto-
riji. A. Kanizlid, kam. 550. Metnuo sam (u knigu)
mnogo razliditib bistorija ili dogadaja. uto£. xxv.
Historijami iliti pripovistma. xxvi. Niki pi§u
bistorije. M. A. Re^kovid, sat. Bl^. Ja nisam
obedao pisati bistoriju od Slavonije. BS**. Histo-
rija od Jefrema. sabr. 57. Istomaciti istoriju, to

jest povijedane puka izraelskoga. J. Matovid 324.
Istorija evangelska. J. Rajid, pouc. 1, 26. Pace
imao bi redi, da misto dostojne i pravedne plade
daje zalosti, uvridena, gorcinu, kako se vidi u
svima bistorijama. D. Rapid 170. Bududi da se
mloge stiju bistorije. 254. Tko je knige od bi-
storija iliti dogadaja stio. 373. Ili je ovo kakva
crkvena istorija, ili samo narodna pripovijetka.
Vuk, nar. prip. 1, 128. U ostalijem crnogorskijem
pjesmama vise je istorije nego poezije. 4, 127.

ISTORIJATI, istorijam, impf. saliti se, igrati
se. — Fostaje od istorija. — U nase vrijeme u
okolici dubrovackoj. ,Sto je ona vika?' ,Nista,
djeca istorijaju'. P. Budmani.

ISTORIJICA (i istorica), /. dem. istorija. —
Od xviii vijeka. Al' pri sudu istorice, strasila su
toj djecice. J. Kavanin 559''. Poslusajde jednu
istorijicu. D. Obradovic, sav. 47. One razne bi-
storice. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 2.

ISTORIK, m. lat. bistorlcus, covjek koji pise
ili je napisao istoriju. — Nalazi se pisano i hi-
storik (isporedi istorija). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u 3Iikajinu (istorik, koji pise
istorije ,bistoricus') gdje se naj prije nahodi.
Sto pak od ovoga bi, istorik ne stavja. J. Fili-
povid 1, 98b. Niti se mislim radi toga slaviti
pod imenom od bistorika. And. Kacid, razg. 317.

ISTOROD, vidi istorodan.

ISTORODAO, istoroca, m. ioxjek od istoga roda.

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,couterraneus'.

ISTORODAN, ist6rodna, adj. koji je istoga
roda (iste vrste). — V Sulekovu rjecniku: ,bo-
mogen', i u negovu rjecniku znanstvenoga na-
zivja: Istorod(an), matb. pbil. tal. ,omogeneo',
(bomogen , (gleicbartig)'. cf. istovrst ; istorodni
brojevi, matb. lat. ,numeri bomogenei', ,gleicb-
artige zablen'.

ISTORODNOST, /. osobina onoga sto je isto-
rodno. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga na-
zivja: Istorodnost, matb. ,bomogenitat', tal. ,omo-
geneita'. cf. istovrsnost.

ISTOSKATI, istoskam, pf. u Vukovu rjeiniku :
kola natraske isturati ,riicklings binausstossen'
,retrorsum extrudo'. cf. toz. — Akc. je kao kod
izgledati. — Postaje od glasa toz ili tos sto se
vice konu da ide natrag.

ISTOSLICAN, ist6slicna, adj. iste slike. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istolican.

ISTOSMJER, vidi istosmjeran.

ISTOSMJERAN, istosmjerna, adj. u kojega je
isti smjer. — U nase vrijeme kod pisaca: Isto-
smjer(an), matb. ,gleicber ricbtung'; istosmjerne
crte, matb. ,gleicbgericbtete linien', tal. ,linee
della stessa direzione, linee d' eguale direzione'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

ISTOSREDAN, istosredna, adj. u kojega je
ista sredina, isto srediste. — U pisaca nascga vre-
mena. Istosrjed(an), mat. susrjed ,concentriscb' ;
istosrjedni kruzi ,concentriscbe kreise', tal. ,cerchi
concentric!'.

ISTOST, /. identitas, osobina onoga §to je isto.

— Na jednom mjestu xviii vijeka: Stvar svaka
sebi samoj u istosti svoga bida sjodiniva po-
boznos nerazdionu svom visnemu gospodaru. B.
Zuzeri 82. i u pisaca nasega vremena: Istost,
si., pbil. gr. min. ,einerleibeit', tal. ,medesimezza'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

ISTOSTADAN, istostadna, adj. iz istoga stada.

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,ejusdem gregis'

ISTOSTADBEN

63

ISTEACITI SE

ISTOSTADBEN, adj. vidi istostadan. — U
Stulicevu rjecniku: istostadan. — nepouzdano.

ISTOSTRAN, adj. iz iste strane. — U Stuli-
cevu rjedniku: ,ejusdem curiae, tribus, regionis'.

ISTOSTUPAN, istostupna, adj. ti Stulicevu
rjecniku: v. istokorafian. — nepouzdano.

ISTOTECAN, istotecna, adj. koji istijem smjerom
tece, vidi istosmjeran. — Samo adv. ist6tecno u
knizi nasega vreinena. Kod oranica obicno rasta-
vjaju zemje razlicnih gospodara ,mede', gdje se
oru istote6no ; a gdje se jedua drugoj u porebar
ore, tako da meda opstati ne moze, dijeli karacn
takve zemje. V. Bogisi6, zborn. 433.

ISTOV, adj. isti, pravi, istinit. — Postaje od
isti nastavkom ov. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istovB. — Samo u knigama pisanima er-
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (istovt ,verus'). Istovuju dedinu svoju. Stefan,
sim. pam. saf. 8. Jemu po istine istovy gra-
zdaninf. bystt. 10. Na istovoje sltntce, Hrista
Jubiteja tvojego. Domentijana 132.

ISTOVARAVANE, n. djelo kojijem se istova-
rava. — U Vukovu rjecniku.

ISTOVARAVATI, istovaravam, impf. istova-
riti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3
pi. istovaravaju, u aor. istovarivah, u ger. praes.
istovaravajuci, u ger. praet. istovarAvavsi, u part,
praet. act. istovaravao; u ostalijem je ohlicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec-
niku: ,abladen' ,deonero, exonero'.

ISTOVARITI, ist6varim,p/. oteti, dignuti tovar,
teret s cejadeta, kona, lade, kola itd. sto ga nose:
kod toga moze hiti objekat: a) tovar, n. p. ,isto-
variti breme s kona' ; b) ono sto nosi, n. p. ,isto-
variti kona, ladu' itd. — Slozeno: iz-tovariti. —
Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (iztovariti, v. iz-
prtiti) i u Vukovu: 1. ,abladen (die waare)' ,deo-
nero'. 2. ,abladen (den wagen)' , exonero'. i u pre-
nesenom smislu (isporedi isprtiti, 1, b). Pritne
istovariSe na drugina. N. Paliku6a 25. — Sa se,
pasivno. Gdi se proja istovari. I. Jablanci 65.

ISTOVARIVANE, n. djelo kojijem se istova-
ruje. — JJ Vukovu rjecniku.

ISTO 7ARIVATI , istovarujem i istovarivam,
impf. istovariti. — Akc. kaki je u inf. taki je
u praes. 3 pi. istovarivaju (ali istovaruju), u aor.
istovarivah, ii ger. praes. istovarivaju6i (ali isto-
viruju6i) , u ger. praet. istovarivavSi , u part,
praet. act. istovarivao; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. (impt. istovaruj i
istovirivaj). — U Vukovu rjecniku: istovarivati,
istovarujem, vide istovaravati.

ISTOVET, adj. vidi istovetan. — U nase vri-
jeme. Tako smo nasli za pravo, sto je krmacu
ubio, da vrati opet krmacu istovetu. Glasnik.
II, 1, 40. (1808). — U jednoga pisca s je mj. e
(vidi kod istovetan). Bra6a ce se poznat isto-
vjeta. Osvetn. 5, 110.

ISTOVETAN, ist6votna, adj. ipsissimus, posve
isti, bas isti. — Kao da je augmentativ od isti ;
nejasan je nastavak vet (moglo bi se pomisliti
da postaje od istov i da je nastavak et; ali is-
poredi ciglovetan). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,ganz derselbe' , ipsissimus'
s primjerom : Isti istovetni otac (za dijeto koje
je nalik na oca). Istovetan ,identisch' ,identico'.
B. Petranovic, rucn. knig. 40. — Neki su pisci
shvatili da je e postalo od e po istocnom go-
voru, te mj. e pisu je i ije (vaja da prema raz-
govijetan). Ali nije, ve6 svakoga pazara narod

parba istovjetna para! Osvetn. 4, 10. Slijedom
slijede nodi strasnoliko i dne prate istovijetne
slike. 4, 68. Istovijetan, math. phil. etc. ,iden-
tisch', tal. ,identico' ; istovijetna jednagba ,iden-
tische gleichung'; istovijetni kupovi,sujmovi,iden-
tische complexionen'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — U jednoga pisca ima i adv. istovjetno:
A to bi nam istovjetno bilo. Osvetn. 2, 51.

ISTOVETITI, istovetiir), impf. nacineno « na§e
vrijeme s ije mj. e, vidi istovetan. Istovijetiti,
phil. ,identificiren'. cf. poistovijetiti. B. Sulek,
rjefin. znanstv. naz.

ISTOVETNOST, iatovotnosti, /. osobina onoga
sto je istovetno. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika « Vukovu (,die identitat' ,eadem vis').
Istovetnost ,identitat' ,identita'. B. Petranovii,
rucn. knig. 40. — J w Sulekovu rjecniku: ,nam-
lichkeit'. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga
nazivia ima ije mj. e (vidi istovetan): Istovi-
jetnost, phil. ,identitas', ,identitat', ravTdrtjg.

ISTOVETOVATI, istovetujem, impf. vidi isto-
vetiti. — U jednoga pisca nasega vremena (s je
mj. e, vidi istovetan). Ne istovjetuju mrtve li-
stine sa zivim narodom. M. Pavlinovic, razl. spis.
164. Narodno srpstvo istovjetuje se sa srpstvom
vjersko-narodnim. razg. 72.

ISTOVIJET-, vidi istovet-.

ISTOVJERAC, istivjerca, m. covjek iste vjere.

— Nacineno u nase vrijeme. Istoyjerci (pi.), hist,
stat. (glaubensgenossen', taL ,correligionari, com-
pagni nella religione'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

ISTOVJET-, vidi istovet-.

ISTOVREMENIT, adj. u Stulicevu rjecniku:
,contemporaneo' ,ejusdem temporis (pp. qui eodera
tempore vivunt)'. — nepouzdano.

ISTOVRSNOST, /. osobina onoga sto je isto-
vrsno. — Nacineno u nase vrijeme. Istovrsnost,
math. ,homogonitat, gleichartigkeit', tal. ,omo-
geneiti'. cf. istorodnost. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

IST6vRST, adj. vidi istovrstan. ~ I u Stu-
licevu rjecniku: v. istolican.

ISTOVRSTAN, istovrsna, adj. kojije iste vrste.

— isporedi istorodan. — Nacineno u nase vri-
jeme. Istovrst, istovrstan, math. phil. ,homogen,
gleichartig', tal. ,omogeneo'; cf. istorodan; isto-
vrsni izrazi ,homogene ausdriicke', tal. ,espressioni
omogenee' ; istovrsna jednagba crte, tal. ,equa-
zione omogenea d'una linea', ,homogene gleichung
einer linie'; istovrsno svjetlo ,homogene3 licht'
,luce omogenea'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz,

ISTOZLAMENE, n. u Stulicevu rjecniku: ,idem
significare'. — sasma nepouzdano.

ISTOZNACAN, istoznacna, adj. koji isto znaci
(0 rijeci). — Nacineno u nase vrijeme. Istoznacni,
gr. ,synonymisch', tal. ,sinonimo' ; istoznacna rijec,
gr. ,synonymum'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

ISTOZNACNOST, /. osobina istoznacne rijeci.

— U Sulekovu rjecniku: ,synonymie'.

ISTOZ VEGAN, istozvecna, adj. u kojega je
isti zvek. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,del me-
desimo tuono' ,syntonus (idest ejusdem soni)'.

iSTRA, /. Istria, ime kraju. — Od latinskoga
imena. — Od xiv vijeka. Istra. Mon. croat. 46.
(1395).

ISTRACITI SE, istracim se, pf. uniUiti se,
izumrijeti (o porodici, kuci, plemenu, pa i o
jednom ce]adetu kad umre ne ostavivsi poroda,
kao sto je u naj zadnem primjeru). vidi istra-

ISTKACITI SE

64

ISTRATITI, a.

ziti se kod 2. istraziti. — Postaje od iz i trak
nastavlcom i (kao uciniti da od cega ne bude ni
traka); vioze biti da je ista rijee sto istraziti,
te se po puckoj etimologiji jiomislilo na trak mj.
na trag. — U nase vrijeme u Boci kotoi'skoj.
Djevojke nikako ne mogu imati dijola od ocinstva
ali materinstva, doklen je muske glave, van da
bi se istracila kuca od muskijeh glava. Pravdo-
nosa. 1851. 28. Istraciti se, istrijobiti se. 28.
Mnoge su se porodice istrafiile ili tudinstvo pri-
Jubile. S. !][jubisa, prip. 46. Priluci se da se is-
traci jedan bogati Zecaniu, koji ne imavsi od
srca poroda ostavi sve Zlatiji. pric. 45.

1. iSTRAGA, /. postupane (na sudu) kojijem
se trazi ko je cemu kriv itd. — U na§e vrijeme
nacineno od 1. istraziti. Sharp zametnu istragu
na otmicara i dobi pravdu. M. Pavlinovic, rad.
95. Istraga ,untersuchuug' ,inquisizione'. B. Pe-
tranovic, rucn. knig. 44. Istraga, istrazivane
,untersuchung'. Jur. pol. terminol. 539. u Su-
lekovu rjecniku: ,untersuchung'. — I u sirem
sinislu. Istraga, hist. ,untersuchung', tal. ,ricerca,
disquisizione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. ISTRAGA, /. unistene (da ne ostane traga).
— Postaje od 2. istraziti. — U nase vrijeme u
Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide iskop s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori i s primjerom: Ove ce go-
dine biti istraga svemu). Boja je istraga nego
rdava natraga. (Bo)e je da se coeku ko|eno satrc,
nego da zao porod iza sobe ostavi. U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 21. Borbi nasoj kraja biti nece
do istrage tursko ali nase. P. Potrovid, gor. vijen.
5. Boja postona istraga nego sramotna natraga.
S. ^iubisa, prip. 17. Pasuje Stanisa i negov trag
do istrago. 170. Istraga, iskorijenene. Slovinac.
1889. 144.

iSTRAGBINA, /. vidi: Novonasejeni }udi kad
dodu da zive na zonino imuce (domazetstvo) plate
crkvi hijadu asprih (cetiri talijera u srebru) is-
ti'agbino, za imati pravo u crkvi, u ukopalistu,
u crkvenoj zajednici; pak opet toliko natragbine
selu za vodu, za goru, za pasnake, sto je seocka
zajednica. S. l^ubisa, pric. 56. — Jamacno po-
staje od 2. istraga, te bice 2)0 tome sto se is-
tragbina placa za ,tikopaliste' (dakle poslije sinrti,
istrage), dok se natragbina placa za uzivane cega
za iivota (i potomaka, natrage). Platite crkvi
istragbinu u selu uatragbinu. S. i^ubisa, pric.
53. Ne mozemo platiti istragbinu tudoj crkvi,
a natragbinu nemamo je komu podmiriti. 54.

iSTRAJATI, istrajem, ^>/. consumere, trajanem
syrSiti, proci (obicno je objekat vrijeme). — Slo-
zeno: iz-trajati. — Akc. je kao kod iskajati. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (iz-
trajati ,consumare, sprogare' ,consumo' 221"), u
Stidicevu (.perdore il tempo' ,tempus torere'), u
Vukovu (.verbringen' ,transigo, consumo' s pri-
mjerom: Kamo moji jetni danci sto ja istraja).

1. prelazno.
^ a. aktivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
Zivot svoj istraj, slaveci lie mlados. S. MenSetic
62. Istrajah svu mlados sluzedi tuj vilu. 158.
Istrajah moje dni sve trudno ziveci. 313. Ko-
lika godista na sluzbi ujeke vil' iztrajah u nista,
s ke stekoh plac i evil? N. Na|e§kovi6 2, 37.
S tobom 6u istrajat na sluibi do konca zivot
moj. M. Dr2i6 435. Kolike dni bez druga zaman
sam istrajala! D. Zlatari6 3'Jb. Koji (zivot)...
u tastinam i nepomstvu ti si istrajao. V. An-
drijasevic, dev. 17. Koji si ti dio od zivota . . .
u sluzbi od svijeta istrajala. put. 262. Sred spila
oStar zivot istrajo si, P. Kanavelic, iv. 103. I

zakono, bez krivine, mime dnevi § nom iztraje.
J. Kavanin 47^. Ah ke iztrajah vrijeme! koja
blaga! I. Dordic, uzd. 39. Da bi u istijeh be-
sjedah hotio s nome i no6 istrajati. ben. 47.
Odluci sve sto mu zivota ostajase u bi6u po-
kornomu istrajati. 166. Tuj vas dan istraja. 194.
Buduci on za u nemu se (u slovinskom jeziku)
stanovitije utome}iti od prve mladosti istrajo
mnoga }ota u pripomnivu nauku izvr^na govo-
rona. B. Zuzeri iv. O cemu sva }eta svoja is-
traja? I. M. Mattel 46. U zabitju iztraja Jezus
zivot svoj. 121. Zivjeti u srcu svetosvetomu Je-
zusova, u nemu boraviti i danke svojo iztrajati.
182. Iztraj vas dan u crkvi prid svet. sakra-
mentom. 265. Pcslo ga je da u trudu i pacenu
rad covjeka zivot istraje. A. Kali6 240. — b) u
ovom primjeru kao da znaci uopce istrositi, is-
tratiti: Jesam li moje stril' istrajal ja zaman?
S. Mencotic 215.

b. pasivno. Jedan dan istrajan na Bozjoj sluzbi.
I. Dordid, ben. 53.

c. sa se, pasivno. Mlados se i vrime u zejah
istraja. S. Mencetic 160. Da mi se istraju ovako
danci avi, zivil bih u raju, 234. Koliko se jur
bjese vremena istrajalo. I. Dordic, ben. 142.

2. neprelazno, nestati. — Samo ujednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka. Umri srca moga ufanje
i sva dobra istastise, istrajavsi tko uzdanje i sva
rados moja bi§e. D. Zlatarid 19^. Toll on hrlo
tecijese, da brzo istraja prida mnom. 70*. I cim
ga htijah ja zagrlit, on u toj prida mnom istraja.
92a. yve moje istraja veselje sad s tobom. 95^.

ISTRAPITI, istrapim, pf. trapeci (vidi trapiti)
naciniti od zem^e, ledine trap (koje vidi) i vi-
nograd. — Slozeno ; iz-trapiti. — Akc. je kao kod
izgaziti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (iztrapiti ,scassare, lavorare un terreno
a fondo' , solum alte pastinare' 6501") i u Stuli-
cevu (iztrapiti ,terram profunde fodere'). Ne samo
nespravne i neistrapjene ledine. B. Kasid, fran.
33. Kakono u svojoj liivi od nega istrapjenoj.
68. Ako ona bastina orana ili kopana ili is-
trapjena moze ciniti ploda. 83. Kad radilac is-
trapi, prekopa i posadi zemju. V. Bogisid, zborn.
476. u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

ISTRATITI, istratim, pf. sve potratiti. — Slo-
zeno: iz-tratiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(iztratiti ,scialacquare, dilapidare' ,verachwenden,
verfchun').

a. aktivno. a) objekat je blago, imane, novae
itd. Istrati dio svoj zivudi bludno. I potom kada
istrati sve, ucinen bi glad velik. N. Raiiina 58^.
luc. 15, 13 — 14. Templo, za ke sazidati muogi
otide trud i snaga, i starina nasa istrati u n
noizbrojna liogda blaga. G. Palmotid 3, 160^.
Hodu da mi reces u sto si ih (moja dobra) iz-
tratio. D. Basid 113. Sveti otci sabore cinise,
a Latini blago iztratise. And. Kacid, razg. 153.
— h) objekat je §to drugo tjelesno. A od svin
zakon jest, da je duzno glavom, kada je na zitu
dokle nije niklo; tada ga je oni cigovo je zito
vojan ubiti . . . i onde ga ojti ; ako li je zito u
travu, voJan ga je ubiv istratiti za se. Stat. po}.
ark. 5, 268. Sve vrhu nas istratite strijele ognene.
G. Palmotid 2, 40. — c) objekat je vrijetne. Ah
blazenih sedam Ijeta, koja istratih idud ovdi. G.
Palmotid 2, 152. Lastovicam, koje vas zivot svoj
istrate u letdenju. K. Magarovic 81. Iztratih
u tastiuah danke mlade. I. Dordid, uzd. 100. Da
iztrate dobrovojno stogodi vremena. A. Bosko-
viceva vi. Ako vi ovo vrijeme ne iztratite u
sluzbi Bozijoj. D. Basid 74. U sto si iztratio

ISTRATITI, a.

65

ISTRAZIVATI

tolike dni? ll.'J. A Bobadi|a ostaje u Europi i
za koris Dubrovnika u komu iztrati cijela dva
g^odista. 232. Toliko ura iztratis na igri. 247.
Ko mi do povratit ono vi'ijemo, kojo iztrabih
prid zrcalom. 248. Istrati noci u molitvi. J.
Matovid 447. Pisma, u kojijom si tvoj zivot iz-
tratio. A. Kalid 123. — d) objekat je rijec, mo-
litva Hd. Hi sto umno. Za drugo srce iztrati
ogan vas. F. Lukarevid 15. U jubav svu koji
toliko iztrati rijeci, uzdah, mojonja. I. Gundulic
155. Kad je jakos istratio na sluzbi svijeta. I.
Dordid, ben. 20. Koliko molitava pomnivo is-
tratio je na tu svrhu? Misli. 31.

b. pasivno. Tisudui vijeci istradeni za posvo-
jiti vas svijet. I. Dordid, ben. 53.

C. sa SG, pasivno. Da virno sluzedi svi se dni
iztrato. H. Lucid 247. Koje se socivo i u}e is-
trati, ja nedu, nu Give toj vas ce pitati. N. Na-
Jeskovid 1, 244. Bijahu se jur po smrti Bene-
diktovoj istratili tridesti i pet godista. I. Dordid,
ben. 117.

ISTRAVITI, istraviuQ, pf. na dva mjesta xvi
i XVIII vijeka: kao da znaci sto i istrovati. —
Slozeno: iz-traviti. Zasto de istravit Juveno svu
inlados. S. Mencetid 42. Tac nesramni iztra-
vjeni, da u zlobi bi vam dika ... J. Kavanin
565b.

iSTRAZAN, istrazna, adj. koji pripada is-
trazi (vidi 1. istraga). — U pisaca nasega vre-
mena. Istrazni zatvor, nem. ,untersuchungshaft',
tal. ,arresto inquisizionale'. B. Petranovid, rucn.
knig. G. Istrazni spisi, nem. ,untersuchungsacten',
tal. ,atti processuali'. 7. Istrazni ,inquisitorisch'.
Jur. pol. terminol. 287. Istrazno postupane ,un-
tersuchungsprozess (verfahren)'. 539. Istrazni sud
juntersuchungsgericht'. 539. Istrazni sudac ,un-
tersuchungs-richter'. 539. Istrazni troSkovi ,un-
tersuchungs-kosten'. 539. Istrazni zatvor ,unter-
suchungs-haft (gefangniss)'. 539.

ISTRAZATI, istrazara, impf. 1. istraziti. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. istraziti s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.

ISTRAZBA, /. djelo kojijem se istrazuje. —
Nacineno u nase vrijeme. Istrazba, phil. hist,
(istrazivane) ,forschung, untersuchung', tal. ,inda-
gazione, investigazione, ricerca'; istrazba povi-
jesti, hist. ,geschichtsforschung', tal. ,indagamento
della storia'. B. Sulok, rjecn. znanstv. naz.

iSTRAZENIK, m. covjek koji je pod istragom
(vidi 1. istraga). — Nacineno u nase vrijeme.
Istrazenik, nem. ,der untersuchte', tal. ,iiiquisito'.
B. Petranovid, rucn. knig. 2. Istrazenik ,inquisit'.
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku:
,inquisit'.

ISTRAZENE, n. djelo kojijem se istrazi (vidi
1. istraziti). — Izniedu rjecniku u Stulicevu (,in-
vestigatio, pervestigatio, inventio, perquisitio, in-
quisitio'). Jedno pomjivo istrazene, promotreue
i izvidene sviju kolici misli , rici i djela. F.
Lastrid, ned. 87.

ISTRAZITE:^, w. covjek koji istrazi (vidi 1.
istraziti). — Od xviii vijeka. Pride grih, turi
svit na stranu, zauzda onoga iztraziteja od opde-
noga duga. A. Tomikovid, gov. 367. Ostroumni
istrazite}. M. Pavlinovid, rad. 25. Istrazite} ,nn-
tersucher, inquirent' ,inquirent6*. B. Petranovid,
rucn. knig. 44.

1. ISTrAzITI, istrazim, pf. potraziti sve, do
kraja (moze se kod toga i pomisliti da se nade
ono sto se trazi). — Slozeno: iz-traziti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (iztraziti i istraziti, istra-

IV

zujem i istrazivam ,investigai'e, inquirere, per-
vestigare, invenire'). Svaki cini straze, da ga ne
iztraze kakono zvirenje. B. Krnarutid 21. Nek
i broj istih griha pomnivo iztrazi. B. Leakovic,
nauk. 206. !l^ubav bolczjiva trudit de svaki cas
s vede zejnijem brinutjem, da iztraXi nove na-
cine, kako ga sladko razgovoriti. I. M. Mattel
71. Tada istrazi i raspitaj i izvidi dobro. D.
Danicic, 5mojs. 13, 14. — U nase vrijeme i u
osobitom smislu: Istraziti ,untersuchen' ,inqui-
sire'. B. Petranovid, rucn. knig. 44. Istraziti,
hist. etc. (ispitati, islijediti) ,erforscl)en', tal. ,in-
vestigare, scrutinare, indagare'. of. istrazivati; is-
traziti do dna (prouciti, prokopati) ,ergriinden',
tal. ,approfondare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. ISTRAZITI, istrazim, pf. uni§titi, iskopati
da ne ostane ni traga (osobito porodicu, pleme,
narod. itd.). — Fostaje od iz i trag nastavkom
i. — Akc. je kao kod ishvaliti. — U nase vri-
jeme u Crnoj Gori, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ausrotten' ,extermino', of. zatrti, istrijebiti, is-
kopati s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i
s primjerom: Crnogorce istraziti listom).

a. aktivno. Jal' du svoju izgubiti glasu, jal'
Brdane istraziti listom. Nar. pjes. vuk. 4, 71.
Istrazimo nihovo kojeno. 5, 58. Da si Crnu Baru
istrazio. 5, 490. Da i toga vraga istrazimo, da
od liega ne ostane traga. Ogled, sr. 67. Ako
Goru Crnu ne primite, ne primite i ne istrazite.
164.

b. pasivno. Tako je jedan od Pa|etaka presao
na ulaz u gotovo istrazenu kucu Cupida. V. Bo-
gisid, zborn. 19.

c. sa se, pasivno. No se nima kor'jen istrazio.
Nar. pjes. vuk. 5, 523. Tako mi se trag ne is-
trazio ! Nar. posl. vuk. 305. Govore da je to
gnev Boziji ili prokletstvo, kad se covjeku kuda
istrazi. V. Bogisic, zborn. 303. Ako se zadruga
istrazi, nasjeduju blizni rodstvenici. 356.

ISTRAZfVALAC, istrazivaoca, m. covjek koji
istrazuje. — U jedno g a pisca xviii vijeka. Tko iz-
trazivalac jest isprazan od velicanstva. F. Lastrid,
test. 325a. Tko je istrazivalac velicanstva Bo-
zijega. ned. 257. — U nase vrijeme u osobitom
smislu : Istrazivalac, phil. hist, (ispitivalac) ,for-
scher', tal. ,indagatore, investigatore'; istrazivalac
povijesti jgeschichtsforscher', tal. ,indagatore di
storia'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

ISTRAZIVANAG, istrazivanca, m. vidi istra-
zenik. — Na jednom mjestu u nase vrijeme. Istra-
zivanac zatvoreni ,untersuchungsgefangener'. Jur.
pol. terminol. 539.

ISTRAZIVANE, n. djelo kojijem se istrazuje.
— Izmedu rjecnika u Vukova. Morete ovo istra-
zivane ciniti pametju samom. F. Lastrid, ned.
310. Ovo dovdi k iztrazivanu , a istrazivane
k poznavanu i k istini. D. Obradovid, basn. 257.
Misle ovakvi da Bog ne ima svoga iztrazivana.

A. Tomikovid, gov. 15. Neumoran je bio u is-
trazivanu cihenica. M. Pavlinovid, rad. 30. Is-
trazivane opet poduzeti ,den prozess wiedor auf-
nehmen' ,riassumere il processo'. B. Petranovid,
rucn. knig. 72. Istrazivane ,untersuchungs-sache'.
Jur. pol. terminol. 539. Istrazivane, hist. , unter-
suchung', tal. ,disquisizione'; stil. ,vornahme einer
untersuchung'; istrazivane povijesti, hist. ,ge-
schichtsforschung', tal. ,indagamento della storia'.

B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISTRAZIVATI, istrazujem i istrazivam, impf.

1. istraziti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is-
trazivati, istrazivam ,quaeritare', a kod istraziti
ima praes. istrazujem i istrazivam) i u Vukovu

5

ISTRAZIVATI

66

ISTREB]^A.VATI

(istrazivati , istrazujem ,zusainmensuchen' ,coii-
quiro').

a. aktivno. Ovoga porcjivo istrazuju (kraji od
istoka). F. Lastrid, test. 327*. A od Ivana sto
istrazujes? test. ad. 33b. Ondi pitace za dila
vasa i misli istrazivati. ned. 6. Ovdi sada nije
ni potribe istrazivati izdajnika. 127. Varaju se
mlogi istrazujuci uzroke. 213. Ovog otajstva
nije slobodno nam istrazivati. 2.54. Ovizijem na-
vi§tuje i prijeti, da ce i s tolikom pomjoin is-
trazivati, ne odicu ovciju na nima nego iznu-
tarna niova u srcu i dusi. 300. Istrazuj prigodu,
gdi to bi, s kijem, kako... 310. Svaki kra| obi-
caje na svoja vrimena stavjati i iztrazivati razlog
od podloznika svoji. 406. Ima biti osobiti uzrok,
zato cemo ga iztrazivati. A. Kanizlic, kam. 617.
Iztrazivahu uega medu rodaci i znanci. utoc. 545.
Svi sveti uskrsnutje Isukrstovo za veliko otajstvo
drzali jesu tako, da svi ispovidase, da je boje
pokloniti mu se nego ga istrazivati. E. Pavic,
ogl. 630. Iztrazivati iskrnih poslove, koji se nas
ne doticu. I. Velikanovic, uput. 1, 335. Istra-
zivati prave znake ciste istine. D. Obradovic, ziv.
32. Nikad se posten covek ne srdi sto drugi
istrazuju da ga dobro poznadu. basn. 34. Sve
vise i na dije iztrazivaso. B. Leakovic, gov. 38.
Od nas spasitej nas iztrazuje, da smo od svake
zloce daleko. 162. Imamo virovati a ne iztra-
zivati kako to moze biti nauk. 33. Imaoio iz-
trazivati, §to ce reci Isus, sto li Krst. 38. Nije
ni od potribe, da vi cvo naravnim razumom iz-
trazujete. 51. Koji knda izgubjeue stvari najdu
ne vracaju gospodarom, niti iztrazuju ni pitaju
cije su. 344. Tada more i od ne (druzinc) posao
istrazivati. J. S. Eejkovid 367. Ne istrazuj li-
stopadu ime. 372. Joste Luko puta istrazuje.
Nar. pjes. vuk. 4, 266. Istrazuje Markove ko-
nake (kojekake stare stvari i besposlice). Nar.
posl. vuk. 105. Uzme pun 6up dukata i pode
veseo kuci, ne istrazujuci vise neznane svetsko.
Nar. prip. vil. 1868. 356. Ne iztrazujudi mnogo
kako to bija§e, pocese kucati. Nar. prip. bos.
1, 143. Stanu istrazivati ruo i oruzje. Vuk, grad.
68. Niko da vas ne vara istrazujudi sto ne vide,
pavl. kor. 2, 18. Kad ko sto do naj posjedne
sitnice istrazuje. Vuk, poslov. 59. Istrazivati,
kako je i za sto je to bilo. odg. na lazi i opad.
10. Jezik nas va}a cistiti i pravila negova is-
trai^ivati i utvrdivati. pism. 34. Istrazuje i do-
kazuje kakijem su jezikom govorili zemjaci i
vrsnici Eema i Eomula. nar. prip. iii. Istra-
zujes moje bezakorie. D. Danicid, jov. 10, 6. Is-
trazivati slavu nije slavno. pric. 25, 27. Zato
mlada ima duznosti koje samo od ne istrazuju.
M. £). Milicevid, ziv. srb. 1, 6'». Ovako su istra-
givali ve§tice, opst. 10. Istrazivati koga u slo-
bodi ,auf freiem fusse untersuchen' ,inquisire
qualcuno a piede liboro'. B. Petranovii, rucn.
knig. 60. Istrazivati §to ,eine untersuchung
pflegen'. Jur. pol. termini. 1. 388. Istrazivati .un-
tersuchen'. 538. Istrazivati okrivjonika .unter-
suchen einen beschuldigten'. 538. Istrazivati,
phil. hist. ,forschen', tal. ,indagare, investigare,
ricercare'. cf. istraZiti. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

b. sa se, pasivno. Istrazuje se uzrok obrizo-
vana Isusova. F. Lastrid, test. 35. Gdi se istra-
2ivase koja je stvar naj jaca. svet. 49a. Kako
se mogu grisi iztrazivati i poznati. B. Leakovid,
gov. 78. Kad se poslije stane istrazivati i ispi-
tivati otkud i kako, dozna se da je od one glave.
yik) 2iv. 232. Mi se kaluderi za to ne pitamo
niti istraznjemo. S. l^ubisa, prip. 252.

l.ISTRAZNIK, 7)1. covjek koji istrazuje. —

Nacineno u nase vrijeme. Istraznik ,inquirent'.
Jur. pol. terminol. 287. i u Sulekovu rjecniku:
,aussucher'.

2. ISTEAZNIK, m. covjek kojemu se istrazila
(vidi 2. istraziti) kuca, koji je naj pos]edni od
svoje kuce. — U nase vrijeme u jednoga pisca
iz Boko kotorske. Kao da si samoran i istraznik,
a ne na krdu djece i u dugu do usiju. S. ^u-
bisa, prip. 265.

ISTEBUSITI, istrbusim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: iztrbusiti, v. raztrbusiti. — nepouzdnno.

1. ISTECATI, istrcam, pf. u Vuknvu rjecniku:
vide iskrzati, gdje ima i sa se : istfcati se, vide
iskrzati se. — Slozeno: iz-trcati. — Akc. je kao
kod ispitati.

2. ISTECATI, istrcam, p/. vidi istrcati. — Slo-
zeno: iz-strcati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus-
spritzen'.

iSTECKATI, istrckam,^ 29/. dem. istrcati. —
Slozeno: iz-strckati. — U Sulekovu rjecniku: ,aus-
spritzeln'.

ISTECATI, istrcim, pf. izici trceci. — Slo-
zeno: iz-trcati. — Akc. se mijena tc praes. 1 i
2 pi. istrcimo, istrcite, u aor. 2 i 3 sing, istrca,
u impt. istrci (i istrci), u part, praet. act. istrcao,
istrcala. — Od xviii oijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (iztrcati ,exire currens' 230'^), u Stuli-
cevu (istrcati i iztrcati ,cursim egredi, praeci-
pitem abire'), u Vukovu (,hinauslaufen' ,excurro').
Sad de bratja moja prema meni iztrcati. P. Vu-
letid 6. Iztrcite na pro^ore. B. Zuzeri 175. Kad
se vratio, ona je za sresti ga iztrcala. 320. Ugleda
ga otac, prida n iztrca. J. Filipovid 1, 356*. Hrlo
iztrca van iz spile. V. M. Gucetic 216. Istrcase
suprod Jezusu dva covjeka. S. Eosa 88*. Kada
neprijatej zakuca na vrata, iztrcis li oncas na
proi^or za videt ga? D. Basid 14. Nijesu iztr-
cali medvjedi iz svojijeh jama. 49. Brat iztrca
na dvor. And. Kacid, kor. 24. Smijuce sunce
istrci opet na poje. M. A. Eejkovid, sat. LS*.
Pa istrca na sokak na vrata. Nar. pjes. vuk.
1, 247. On istrca na cardake gorne. 1, 544. U
susret mu majka istrcala. 1, 547. Pa istrca kuli
na pengere. 3, 21. Pa istrca na bijelu kulu.
3, 415. Pred nega je Anda istrcala. 3, 485. Pa
istrca pred bijelu kulu. Ogled, sr. 475. Upla-
sivsi se istrcase preda n. D. Danicid, Isam. lb, 5.
Istrcim na jodan brezujak. Pravdonosa. 1851. 30.

— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena stoji (s objektom kon) kao prelazni glagol
u znacenu: uciniti, pustiti da istrci. Ved da kone
sjutra istrcimo. Pjev. crn. 125*. Istrcase kone
na kosiju. 125*. — Sa se, rejleksivno, svrsiti tr-
dane posto je subjekat do mile vofe trcno. u nase
vrijeme u Dubrovniku. ,Jesi li se istrco? sad po-
cini'. jPusti neka se dijeto istrci'. P. Budmaui.

ISTECAVANE, n. djelo kojijem se istrcava.

— U Vukovu rjecniku.

ISTECAVATI, istrcavam, impf. istrcati. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,hi-
nauslaufen' ,excurso'). Istrcaje (2^0 crnogorskom
govoru mj. istrcava) na bedem od grada. Pjev.
crn. 197b.

ISTEEBAK, istrepka, m. ono sto se izhaci kad
se sto otrijebi. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Ucineni jesmo kako istrebki sega svita. Anton
Dalm., nov. test. 2, 4. paul. Icor. 4, 13.

ISTEEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. pogubitej s dodatkom
da je rijec ruska.

ISTEEBJ^AVATI, istrfebjavam, impf. istrijebiti.

ISTEEB^jAVATI

67

ISTRGATI

— Akc. je Jcao kod izgovarati. — Od xviii vijeka.
Tada ce se naj pre poceti istreb}avati. D. Obra-
dovi6, basn. 110. Zlobu mrziti i zlobu iztrebjavati.
sav. 92. Malo po malo istrebjava se. J. Eajic,
pouc. 1, 11. Kad bi ono 6oko6e istrebjavao. P.
Boli6, vinod. 1, 6.

ISTEEB]^iVATI, istrebjujem i istr^bjivam,
impf. istrijebiti. — Akc. je kao kod iskazivati.

— Od XVIII vijeka, a izmedii rjecnika u Bjelo-
stjencevu (iztrebjujem, iztrobiti, cistim ,secerno,
mundo, purgo', v. izbiram) i u Voltigijinu (praes.
iztrebjujem kod iztrebiti). Iztrebjujmo iz roda
naseg take obicaje. D. Obradovic, basn. 109.
Pozar sve istrebjuje bez izbirana. J. Raj id, pou6.
2, 34. Ako mi se do urecenog vremena ne is-
trebe, da ce vojska u nahiju doci, da onakove
ajduke istrebjuje. Glasnik. ii, 1, 76. (1808). Zu-
lumdare bije i istrebjuje. Vuk, dan. 5, 36 — 37.
Postavjam te danas nad narodima i carstvima
da istrebjuje§ i obaras. D. Danicid, jer. 1, 10.

ISTREMENITI SE, istremonim se, pf. samo
u Stulicevu rjecniku: izstremeniti se, noge iz stre-
meni izvuci ,e stapia pedem educere'.

ISTREMENIVATI SE, istremenujem se i is-
tremenivam se, impf. istremeniti se. — Samo u
Stulicevu rjecniku: izstremenivati se, izstreme-
nivam se uz izstremeniti se.

iSTREIsTE, n. djelo kojijem se istre (istare).

— Stariji je ohlik istrenje. — TJ Mikalinu rjec-
niku: istrenje, protrenje ,frictio, fricatus, fri-
catio'; u Belinu: istrenje ,frictio' 329^; u Stu-
licevu.

iSTRESAK, istreska, m. sto ostane kad se sto
istrese, Hi sto se naj zadne istrese (n. p. iz vrece).

— isporedi istresine. — xviii vijeka. Istresak
,rimasuglio, avvanzo'. S. Budmani 422*.

ISTRESALAC, istr^saoca, »«. covjek koji is-
tresa. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitej.

ISTRESALICA, /. zensko ce}ade koje istresa.

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. istresitejica.

ISTRESAlsTE, n. djelo kojijem se istresa. — U
Stulicevu i u Vukovu rjecniku.

ISTRESATI, istresam, impf. istresti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (iztresam, iztresti, iz-
tepjem ,excutio'), u Voltigijinu (iztresati uz iz-
tresti), u Stulicevu (v. istresti), u Vukovu (,aus-
beuteln' ,excutio'). (Bolest) istresa i dize iz ha-
}ine nase duse, koja jest tijelo, zla prignutja i
gibanja: M. Radnid 146^^. Istresas hajine i dizes
prah i vadis. M. Radnid 388^. Druge ciste i
istresaju prah iz ni (vitrovi). F. Lastrid, test.
250*. Sto sada na ova govorite vi, koji u mo-
hani . . . na kvak i na nokat iztresate manlike?
D. Rapid 266.

ISTRESENE, n. djelo kojijem se istrese. — U
Stulicevu rjecniku.

ISTRESINE, /. pi. u Vukovu rjecniku: 1. ono
sto se naj poslije istrese, n. p. brasno iz vrede
(kad ved brasna nestane) ,das letzte iiberbleibsel'
,reliquum'. 2. posjedni snijeg (osobito malo smrzao
kao cigaui) koji u pro|ede na posjetku udara (kao
ved nestalo snijega, pa se istresa nebo od Aega).

ISTRESITE:^, m. covjek koji istrese. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,concussor'.

ISTRESITE^ICA, /. zensko cejade koje istrese.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,quae concutit'.

ISTRESiVATI, istresujem i istresivam,, impf.
istresti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (sa se, pasivno). Prug

po niki nadin iztresuje se vanka od onoga mista.
A. Vitajid, ist. 392.

ISTRESTI, istrdsem, pf. excutio, concutio, slo-
zeno: iz-tresti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 8
sing, istrese, i u part, praet. act. m. istresao {ali
istrdsla itd.). — Od xvi vijeka (vidi 1, a, b)), a
izmedu rjecnika u Mikajinu (istresti, strosti. smla-
titi , excutio' ; istresti prah ,pulverem excutere'), u
Bjelostjencevu (vidi kod istresati), u Voltigijinu
(istresti i iztresti ,scuotere , sbattere , abbatta-
gliaro' ,scliiitteln, riitteln'), u Stulicevu (,quatere,
quassare, concutere, succutere'), u Vukovu: ,aus-
beuteln' ,excutio' (u dodatku).

1. aktivno.

a. tresuci cim, uciniti da iz onoga sto ispadne.
a) ohjekat je ono cim se trese. Vajalo bi ju
(travu) s vilama dobro istresti, da se od praha
odcisti. I. Jablanci 110. Da onu lulu istrese, i
nanovo da je napuni. Vuk, poslov. 76. IstresoU
nedra svoja. D. Danicic, nemij. 5, 73. — amo
pripada i ovaj primjer gdje je istresti kao is-
prazniti: Istrest trbu na zemju. N. Palikuda 44.

— i u prenesenom smislu. Od sadane tegote i
lotrosti tebe istresi. B. Kasid, nasi. 272. Uze
Bog Asirijanina za sipku za istresti i frustati
svoj puok. M. Radnid 388*. — b) objekat je ono
sto isjyada. Iz tikvice malo soli istresose. M.
Vetranid 1, 20. Da imas jedan ug|en gorud u
krilu, ne bi li ga istresao udije od sebe? M.
Radnid 275*. Da iztresu prah s nogu. 3091'. Poce
mu glavom o zid mlatit, dok mu ne istrese iz
ne mozdane. J. Banovac, pripov. 183. Pavao is-
trese prah svojih nogu protiva istima. E. Pavid,
ogl. 659. A kada mu on iz kese sve do novca
ved iztrese. V. Dosen 120^. I iz cabra prid nega
istresu (vodu). M. A. Rejkovid, sat. K7a. Kako
da bi mlostvo oraha na zemJu istresao. L8a. Pa
on stere zelenu mavlutu , i istrese tri demera
zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 345. Istrese (iz zobnice)
svoje brace glave. Pjev. crn. 131 ». Izvadi fisek
iz kese, istrese prah u kesu. Pravdonosa. 1852.
3. — u prenesenom smislu. Kih mlohavstva on
je izstresal iz suzanstva. A. Vitajid, ist. 461''.
Samo tuzbe da iztresu. V. Dosen 249^. — atno
moze pripadati i ovo osobito znacene: Kadgod
opasno bude, da jedro oduska nosi i tad mor-
narski zanat uci okrenut ladom suprod vjetru,
da malo iz jedra odusi, i to vele ,istresti' a za-
povijed ,istre:ii'. L, Zore, rib. ark. 10, 227.

b. vrlo potresti (vidi kod 3, b).

Z. pasivno (vidi kod 1, a, b)). Tako i ja iz-
tresen, prognan i izagnan jesam s ovoga svita.
A. Vitajid, ist. 392. Koji su iztreseni iz su-
zanstva. 463.

3. sa se, pasivno.

a. vidi 1, a, b). Nek se u smet zajedno istresu.
J. S. Rejkovic 203.

b. vidi 1, b. Tako mi se srce istrese. M. Drzid
135.

ISTRESTITI, istrestim, pf. izbujiti, izbuciti-

— Slozeno : iz-trestiti. — U nase vrijeme u Crnoj
Gori i Boci kotorskoj.

a. aktivno. Istrestili oci kao tenci. P. Petrovid,
gor. vijen. 61.

b. pasivno. Pop odvrati istrestenijem ocima.
S. J^ubisa, prip. 171. Upita Mijat istrestenijeh
ociju. 204.

iSTRGANE, n. djelo kojijem se istrga. — Sta-
riji je oblik istrganje. — U Belinu rjecniku: i_z-
trganje ,rompimento, il rompere delle funi, o in
senso simile' 631^, i u Stulicevu.

iSTRGATI, istrgam, pf. slozeno: iz-trgati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Bijec je stara, is-

ISTRGATI

68

ISTRIJANIN

poredi stslov. istrxgati. — Izmedu rjecnika u Bt-
linu (iztrgati ,roinpere, spezzare come funi ecc'
jdisrumpo' 631^), u Voltigijinu (istrgati ,strap-
pare, spezzare, stracciare' ,zerbreclien, zerroissen' ;
iztrgati ,stracciare, lacerare, strapparo' j'weo;-
reissen'), u Stulicevii (istrgati i iztrgati ,avellere,
extorquere'), u Vukovu (,entzwei reisson' ,rumpo').

1. aktivno.

a. tia silu izvaditi, izvuci. Bude li ka ina ruka
ga (voce) utrgat, smrtna 6e gorcina zivot moj
iztrgat. H. Lucie 217., Scijenim, da si vlase zlato
od zalosti istrgala. Gr. Palmotic 1, 284. Nad
mrtvijem 6u I'lime vlase istrgat, lice izgrdit. 2, 141.
Zlatne kose istrgala. Nar. pjos. here. vuk. 329.

b. iskidati (na komade). Okreni sjajno ogle-
dalo s drugu stranu te istrgaj sinzir. F. Lastric,
ned. 167. Za satrti dakle ovi ocalin pakleni i
sinzir istrgati , dacu vam jedno ogledalo. 167.
Matije sve ove sinzire i konopee istrga u oka
trenntje. svet. 149*. Milosa cu s konma istrgati.
Nar. pjes. vuk. 4, 239. Singirli ga zrna udarila,
u Osmanu srce istrgala. 4, 270. Istrga joj biser
i derdane. Nar. pjes. here. vuk. 15. Ne bi li mi
istrgali tijelo. Nar. pjes. petr. 2, 61. Tu bi nega
zvjerke istrgale. 3, 293. Oba 6e vas ziva istr-
gati. 3, 333.

c. s objektom oci nije dosta jasno znacene (pri-
pada li pod a Hi j)od b) ; svakako je iperbolicki,
i vaja da je znacene: izmoriti. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, i u narodnoj
pjesmi nasega vremena (ispgredi 2, b). Za kojom
me oci istrgah svaki cas. S. Mencetic 194. Oci
istrgah zrceci ne dvore. 252. Svoje erne oci
istrgala dok je nase dvore ugledala. Nar. pjes.
petr. 1, 259.

2. pasivno.

a. vidi 1, b. Razgledaj iztrgano tijelo tvoga
Boga. I. M. Mattel 321.

b. izmoren, vidi 3, b. — ?7 Belinu rjecniku:
iztrgan ,enervatus'. A. d. Bella, rjecn. 681a.

3. sa se.

a. pasivno. Koji u vik no moze se iztrgati. I
T. Mrnavic, ist. 125.

b. refleksivno, izmoriti se. — Tzmedu rjecnika
u Stulicevu (iztrgati se ,se enervare').

ISTRGNUCE, n. djelo kojijem se istrgne. —
Stariji je oblik istrgnutje. — U Stulicevu rjec-
niku: istrgnutje.

ISTRGNUTI, istrgnem, i^f- eripere, jednom is-
trgati (vidi istrgati, 1, a). — Ake. je kao kod
izginuti. — Radi kracijeh oblika u aor., ger.
praet., part, praet. act. vidi kod trgnuti. — Rijec
je stara, isporcdi stslov. istn>gnati. — Izmedu
rjecnika u Belinu (iztrgnuti, iztrgnivam ,cacciare
o trar fuori per forza' .eruere' 154*^ ; iztrgnuti,
iztrgnivam ,radicibus extirpare' 705^), u Volti-
gijinu (istrgnuti ,strappare, staccai-e' ,abbreclien,
ausreissen'; iztrgnuti, iztrgnem, iztrgnivam , strap-
paro, cavare a forza, sradicare' ,horausreissen'),
u Stulicevu (istrgnuti, istrgnujem i istrgnivam
,extrahere, educere, evellere, divellero, oradicare,
extirpare'), u Vukovu (.ausreissen' ,oripio').

a. aktivno. Videci gdi vlase zlate sam iztrgla.
H. Lucie 237. Vihar so zavrzo, tor oni lijepi bor
zilami istrSe. N. Najeskovic 1, 316. Kad me taj
vil uze, srce mi iztrze. 2, 22. Boledi zub tri-
buje skoro izvridi ; ne istrg bo mnogo stradati
imas od nega. Aleks. jag. star. 3, 237. Kuku
opet mu istr2e iz usta. M. Divkovid, zlam. 48*.
Na vrata od klostra koludric. jeda bi ju van iz-
trgnuli, dotekohu. F. Glavinic, evit. 274a. Hiti
djaval Antijobom, tor dusu istrgnuvsi mu u
pakal odnese. 282''. Istrgnu moc tor polovicu

plasca razriza. 307*. Qtae iz ruk hahara istrgnu
mec. 399a. Petar pun srcanosti iztrze noz. P.
Baksic 59. Vid od ociju svojih bise voce istrgal.
A. Vitajid, ist. 205. A Petar iztrze mac i udri
slugu biskupova. M. Lekusic 53. Iztrze angar
i zadi ga u srdee Amurata. A. Kanizlic, kam.
643. Smrt, iz kojo cejusti toliki plin, toliko
mrtvaca iztrze. frau. 63. Svaki britki mac iz-
trze. V. Dosen 193''. Neg istrgoh iz ruku da-
masak. M. A. Rejkovic, sat. E2a. Ja sam no-
mo6nog iztrgao iz ruku silnoga. J. Rajic, pouc.
1, 25. Iz davolskih cojusti istrgnuti. 1, 83. Istrze
mu glavu iz ramena. Nar. pjes. vuk. 3, 362. Noz
istrze, pos'jece mu glavu. 4, 522. Istrgne sabju
te osece sluzi glavu. Nar. prip. vuk. 23. Istrgne
jednu srebrnu talpu. 110. Istrgno kaluderu vosak
iz ruku. Vuk, poslov. 3. Covjek veleumnik pri-
rodi je istrgao tajnu. M. Pavlinovic, rad. 24.

b. sa se, refleksivno. Istrgnuo se iz pakla ogau.
A. d. Bella, razgov. 20. On istrgnuvsi se iz ruku.
E. Pavic, ogl. 81. Pak se evo istrgnut ne dadu
(obicaji). M. A. Re|kovi6, sat. B8a. Razjuti so
Jovanova seka, iz kola se mlada istrgnula. Nar.
pjes. vuk. 3, 492.

ISTRGNIVATI, isti-gnujem i istrgnivam, impf.
istrgnuti. — U Belinu rjecniku : vidi kod is-
trgnuti ; u Voltigijinu: praes. iztrgnivam kod
iztrgnuti; ii Stulicevu: istrgnivati, istrgnivam,
V. istrgnuti.

ISTRGOVATI, istrgujem, pf. dobiti trgovanem.
— Slozeno: iz-trgovati. — Na jednom mjestu

XVI vijeka. Koliko jo vsaki od nih istrgoval.
Anton Dalm., nov. test. 117. lue. 19, 15.

ISTRI, m. pi. judi iz Istre. — Na dva mjesta

XVII i XVIII vijeka. Imenovahu se Istri cida rike
Istra. F. Glavinic, evit. xv. Istri brode 'u, or
moguda, i sipju ju okol kuda. J. Kavanin 331*.

ISTRICKATI, istrickam, pf. dem. istrici. —
Slozeno: iz-strickati. — U nase vrijeme. Ustave
izasarano istrickanom svitom. S. J^ubisa, pric.
125.

ISTRICI, istrizem, pf. svrsiti strizene, posve
postrici. — Slozeno: iz-stridi. — Akc. je kao kod
ispresti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,detondere') i u Vukovu: ,zusammen-
schnitzeln (mit dor scheere)' ,concido'. Bijeli velak
i koprena ne snjezane prsi odijeva, tako je hitro
istrizena. I. V. Bunid, mand. 5.

iSTRIJA, /. vidi Istra. — Od lat. Hi od tal.
rijeci. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (Istrija, zomja ,Japidia, Histria'), u Be-
linu 421a, u Voltigijinu. Kapitan Frijula, Istrije.
Mon. Croat. 4. (1325). Montana v stranah od
Istrije. Korizm. 43*. Bududi iz Glamoca pre-
neson u Istriju. F. Glavinid, evit. xvi. U Rovin
od Istrijo. 311a. Slisajudi to od sve Istrije na-
rodi. 312i> (u Glavinicevijem primjerima moze
se citati i § in}, s). Mimodose dugu Istriju. P.
Kanavelid, iv. 581. Krajom Istrijo. J. Kavanin
248a. Uoprijot du do Istrije. 3lOa. Svu Istriju
i svu Dalmaciju. Pjev. crn. lOB'i.

ISTRIJA N, m. vidi Istri janin. — Kao prezime
XVI vijeka. Stipau Istrijan. Postila. (hrv. po-
svota 6).

ISTRIJANIN, m. covjek iz Istrije. — ^^Zwr. :
Istrijani. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (.Istriano' ,ein Is trier'). Po o. f.
Francisku Glaviniru Istrijaninu ... F. Glavinid,
evit. I. posl. I (u obadva primjera moze se citati
i § mj. s). KraJ Dimitar, Istrijano ki podjarmi.
J. Kavanin 2'13'». Ki se dosle opiraso Istrijanom.

ISTRIJANIN

09

ISTRNIVATr

375*. Istrijani stari nagi, Bog ib pozivi! Nar.
pjes. istr. 3, 11.

iSTRIJANSKI, adj. Jcoji pripada Istriji. — U
nase vrijeme. Vrhu istrijansko zemje. Nar. pjes.
istr. 3, 12.^

ISTEIJEBITI, istrijebim, pf. slozeno : iz-trije-
biti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Rijec je
stara, isporedi stsloo. istrobifcl, rus. isterebitt, is-
trebitb. — Izmedii rjecnika u Mikalinii (istribiti
,purgo, mundo, secerno'), u Voltigijinu (istribiti
,vagliare, crivellare, stacciare' ,durchsieben'; iz-
trebiti, iztrfibiin, iztrebjujera ,nettare, sventare,
purgare come grani ec' ,reinigen wie die kerner'),
u Bjeloatjencevu (vidi kod istrebjivati), u Stuli-
cevu (istrijebiti i iztrijebiti, 1. ,purgare, depur-
gare, mundare, emundare'. 2. ,exterminare, fun-
ditus evellere'), u Vukovu (,ausrotten' ,extermino'),
u Danicicevu (istrebiti ,perdere').

1. trijebeci iscistiti (vidi u rjecnicima).

a. aktivno. Istrijebice svoje guvno. S. Eosa

b. pasivno. Da istina bude istrijebjena od lazi.
S. Eosa 54b.

c. sa se, pasivno. Ulice se pred nim iztrijo-
bise. Nar. pjes. juk. 286.

3. unistiti, iskopati (objekat moSe hiti sto zivo
Hi nezivo).

a. aktivno. Grtcbskoje ime istrebivt. Stefan,
sim. pam. saf. 8. Sto je god obicaj uveo, to ce
obicaj i istrebiti. D. Obradovic, ziv. 56. Ajduka
isterati ne moze niti istrebiti. Glasnik. ii, 1, 8.
(1807). Da istrebi one lopove, koji haraju siro-
tinu. Djelovod. prot. 207. Turci mnogo }udi tako
istrebe. Vuk, grad. 69. Za koga se (Nasradin-
hogu) prica kako je zapalio kudu da istrijebi
mise. Vuk, poslov. 342. Da ih istrijebi kao i
Ilija sto ucini. luk. 9, 54, Gledajte da jedan
drugoga ne istrijebite. pavl. gal. 5, 15. Istrije-
bide ih ruka moja. D. Danicic, 2mojs. 15, 9. Ali
ill sinovi Isavovi istjerase i istrijebise ispred
sebe. 5mojs. 2, 12. Smrdjivo udarane istrebiti
treba. P. Bolic, vinodj. 2, 327. Napisace tvrdu,
istrijebiti gubu, pa da zivimo bratski. S. !^ubisa,
prip. 158. — moze se istaknuti i mjesto iz kojega
se istrebluje. Istrijebimo ga iz zomje zivudijeh.
S. Eosa 11^. Istrijebide zlocince izmedu pra-
vednika. 87^. Da ih istrijebi sa zem|e. D. Da-
nicid, 2mojs. 32, 12. Udrise da istrijebe iz Bosnc
Turke. M Pavlinovid, razg. 37.

b. sa se, pasivno. Milice nase, kao se je istri-
jebila! M. Drzic 275. Sada bude istrijebiti se
pristupjenje. S. Eosa 15^. Sami su se davno i
predavno istrebili. D. Obradovic, ziv. 63. Duha
nasega tezene sa svim istrebiti se ne moze. J.
Eajic, pouc. 1, 5. Zlo istrebilo se. 1, 72. Idi
bjezi, Brankovo kojeno, i da bi se iz nas istre-
bilo! Pjev. cm. 291b. Pisano u sve cetiri kne-
zine da se ajduci istrebe do 10 dana. Glasnik.
II, 1, 76. (1808). Taj covjok da se istrijebi iz
naroda svojega. D. Danicic, 3mojs. 17,9. Nedete
biti dugo u Doj, nego dete se istrijebiti. 5mojs.
4, 26.

ISTEIJEBl^ENE, n. djelo kojijem se istrijebi.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (istrijebjene i
istrijeb|ene). Do istriebjena i konca. S. Eosa 15*.

ISTEIJELITI, istrijelim, j^f- po sve (vas objekat,
na sva mjesta) prostrijeliti. — Slozeno: iz-strije-
liti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Istrijeli s tvojijem ranam
moje srce. L. Eadid 28. — I u Sulekovu rjec-
niku: ,ausschiessen',

ISTEIJEl^ATI, istrijejam, impf. istrijeliti. —
Akc. je kao kod isijecati. — U jednoga insca

xviii vijeka. Noka strilami istrija vas. J. Ba-
novac, blagosov. 267. Isukrsta koji bi strilami
istrijan. 151.

ISTEIj£:SKATI, istrijeskam, pf. vidi rastri-
jeskati. — Slozeno : iz-trije.skati. — Akc. je kao
kod isijecati. — Od xvii vijeka. Istrijeskani lezo
doli posred plama ognenoga. G. Palmotic 2, 460.
Sviona ruha izgorjese, istrijeska se drag! kami.
J. Palmotid 265.

ISTEIJEZNITI, istrijeznim, pf. vidi rastrijez-
niti. — Slozeno: iz-trijezniti. — Akc. je kao kod
istijestiti. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Kada
so istrijeznio. I. Jablanci 155.

ISTEINITI, istrinim, pf. izmrviti. — Slozeno:
iz-triniti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U Vu-
kovu rjecnika : ,zerbr6ckeln' ,confrio'.

ISTEINSKI (uprav istrijnski), adj. vidi istri-
janski. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Ubijen
bi kraj istrinski. Dukjanin 4.

ISTEIZANICA, /. vidi ostrizak. — U jednoga
pisca nasega vremena. Sprediii kraji zubuna na-
reseni su istrizanicama od svite razlicne boje.
S. l^ubisa, pric. 125.

ISTEIZATI, istrizam, impf. istridi. — Akc. je
kao kod ispitati. — U Stulicevu rjecniku: ,actu
tondere, in tondendo esse'.

ISTEIZAK, istriska, m. vidi ostrizak. — U Su-
lekovu rjecniku : ,ausschnitt (mittelst der schere)'.

iSTEJEBINA, /. vidi istrebak. — U Stulicevu
rjecniku: ,purgamentum'.

ISTEJEBITEl^, m. covjek koji istrijebi. — U
Stulicevu rjecniku : ,mondans, purgans', i u nase
vrijeme u Sulekovu: ,ausrotter'.

ISTEJEBIV, adj. ii Stulicevu rjecniku: ,pur-
gans'. — nepouzdano.

ISTEKATI, istfcem, pf. slozeno: iz-trkati. —
Akc. je kao kod ispisati.

1. neprelazno, vidi istrcati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (iztrkati, istrkujem
,exire currens' 230^) gdje se naj prije naliodi, u
Stulicevu (istrkati i iztrkati, v. istrcati), u Vu-
kovu (istrkah pred kudu ,hinauslaufen' ,excurro').
Istrka prid nega otac zenin. E. Pavic, ogl. 199.
Vec istrka na gorne cardake. Nar. pjes. petr.
1, 333.

2i. prelazno, uciniti da se ko Hi sto (n. p. kon)
istrci. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. kona ,laufen lassen' ,currere jubeo (?)').

a. aktivno. Da istrces hata krilatoga. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 71.

b. sa se, refieksivno, istrcati se, zatrcati se. On
s' istrka malo u natrage. Nar. pjes. marjan. 20.

ISTEKIVATI, istirkujem i istrkivam, impf. is-
trkati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (praes. iz-
trkujem kod iztrkati i iztrkivam kod iztrcati)
gdje se naj prije nahodi. Svaki dan istrkujudi
razgledase sve pute. F. Lastric, test. 205*. Mater
mu cvijase veoma i istrkivase na sokak. E. Pavid,
ogl. 369.

ISTEKNUTI, istrknem, pf. jednom istrkati. —
Od XVIII vijeka. Iztrknu prema nemu. D. BaSid
289.

ISTENITI, istrnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
iztrniti, iztrnivam, trne dignuti ,8entes demere'.
— nepouzdano.

iSTENUTI, istrnem, pf. u Vukovu rjecniku:
vide utrnuti. — Slozeno: iz-trnuti. — Akc. je
kao kod izmetnuti.

ISTENIVATI, istrnujom i istrnivam, impf. is-

ISTRNIVATI

ro

ISTRUDITI, b.

trniti. — U Stulicevu rjecniku: pracs. iztrnivam
kod iztrniti. — nepouzdano.

ISTROSENOST, /. osohina onoga sto je istro-
seno (u osobitom smislu cejadeta sto se istrosilo).
— 0 Sulekovu rjecniku: ,abgelebtheit'.

ISTROSENE, n. djelo kojijem se istrosi. — le-
medu rjecnika u Stulicevu. Po istrosenju od jaspri.
A. d. Costa 2, 137.

ISTROSITI, istrosim, pf. slozeno: iz-trositi. —
Akc. je kao kod iz^aziti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. istrositi. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,impendere, sumptus facere, numerare') i
u Vukovu (1. vide istriniti. 2. ,nach einander
verzehren' ,expendo unum ex alio').

a. sve potrositi. Mi smo mlogo istrosili blaga.
Nar. pjes. vuk. 3, 171. To sve neni prosci is-
trosise. Nar. pjes. stojad. 1, 147. — I u prene-
senom smislu. !l^udi naprasiti brzo istrose zivotnu
mo6. M. Pavlinovic, rad. 151.

b. istriniti, izmrviti, vidi u Vukovu rjecniku,
ISTROVATI, istrujem, pf. sve otrovati (u pravom

i u prenesenom stnislu). — Slozeno : iz-trovati. -
Akc. je kao kod iskjuvati. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (.plures veneno ex-

tinguere')-

a. aktivno. Ova od gospoj Juveno istrova Ije-
potom vas si svit. S. Menceti6 36. Travu opali,
vode istrova. G. Palmotic 1, 24. Jos vam ga ne
istrovase. M. Pavlinovic. razl. spis. 319.

b. sa 86, pasivno Hi refieksivno. Dok se grad
citav istruje. S. ^jubisa, pric. 50. A ti se Bano
cudi§, s cega su se Mleci istrovali! 81.

ISTRPJETI, istfpim, pf. sve pretrpjeti. — Slo-
zeno : iz-trpjeti. — Akc. se ne mijena. — ZJ Stu-
licevu rjecniku: iztrpjeti ,perferre, sustinere la-
bores'.

iSTRSKI, adj. koji pripada Istri. — Na jednom
mjestu xvi vijeka Istrska (zemja) kao supstantiv.
Ta jest 8 tim drugim delom pogal v Istrsku i
slovenske strane. Anton Dalm., ap. 62^.

iSTRTATI, istrtam, pf. izici trtajuci. — Slo-
zeno : iz-trtati. — Akc. je kao kod izgledati. —
U Stulicevu rjecniku: iztrtati ,e tenebris eva-
ders', i u Sulekovu: ,austaumeln'.

ISTRTI, istrem (istarem, isterem), pf. slozeno :
iz-trti. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
istarem (istorem), u aor. istrh, u impt. istri, u
ger. praet. istf v§i, u part, praet. pass, istren (alt
istrfena, istr^no); drukciji je u praes. Istrem, u
impt. istari (ist4ri), m part, praet. act. Istro (i
istro), u part, praet. pass. Jstrt, istrven (istrvena,
istrvfeno). — Od xvi vijeka (vidi kod 3, b), a iz-
medu rjecnika u Mika}inu (istrti, protrti ,frico,
confrico'; istrti pilom ,8eco, exseco'; istrti, istru-
gati, kako ti sir istrti ,terere, conterere, disterere
caseum'; istrti, izatrti ,tero, contero, distero'), u
Belinu (istrti .fregare bene' ,perfrico' 32d^] ,net-
tare, forbire, far notto' ,tergo' 510^; pilom iztrti
jseco' 664*>), u Voltigijinu (istrti ,nettare, sfre-
gare , stropicciare' ,ausreiben , abroiben' ; iztrti
,8fregare, strofinare, stropicciare; stritolare' ,ab-
■wischen; abreiben'), u Stulicevu (,fricare, perfri-
care , defricare, secare'), u Vukovu (,zerreiben'
,contero').
1. aktivno.

a. sve protrti, iscistiti trvenem. Svako mjesto
ima napose svojijem pamukom istrti. M. Div-
kovi6, nauk. 243*. Hrli, hrli, ko god zeli, da
sve duse gnusobu istre, na hladenac na veseli
od pokorne vode bistre, (i. Palmotid 3, 126*.
Istari prija uvo. J. Vladmirovid 40. Istrti ,ra-
diren' ,radere'. B. Petranovid, rucn. knig. 69.

b. ciniti da sto izade trvenem, izvaditi trvenem.
Sto istres iz klasova. D. Danicic, 3mojs. 2, 14.

c. trvenem izlomiti, izrazbijati, unistiti. Stade
igrat zmija Lastavicu (kona), u Prizrenu istrla
kaldrmu. Nar. pjes. vuk. 2, 58.

2. pasivno. Istrt ,fregato bene' ,perfricatus'.
A. d. Bella, riecn. 339*); ,nettato, polito' ,abs-
tersus' 510a. Zejase biti iz kniga zivota iztrven.
E. Pavid, ogl. 127.

3. sa se, pasivno. Svi kako svita isteru se. N.
Ranina 95*. Ja se cu limom od skru^enja is-
cistit, istrti i isprati. B. Gradic, duh. 15. Nasoj
dusi uglav^eno zlamene koje se nigda ne moze
istrti. E. Pavic, jezgr. 45. Neka se istre i vodom
opere. D Danicic, 3mojs. 6, 28.

ISTRUBITI, istriibim, pf. uz trubjene progla-
siti (obicno se kaze u prenesenom smislu i iro-
nicki kad ko proglasi nesto sto bi trebalo da
ostane tajno). — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, istriibi. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani. — I u Sulekovu rjecniku: ,abtrom-
peten'.

ISTRUDITI, istrudim, pf slozeno: iz-truditi.
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (iztruditi, iztrudujem
,faticare cioe stancare o straccare' ,fatigo' 305a;
,straccare e stancare' ,defatigo' 7101^; istruditi
snagu ,abbattere le forze' ,frangere vires' 326b),
u Voltigijinu (,a£faticare, spossare' ,ermiiden'), u
Stulicevu (affaticarsi molto, sudar grandemente'
,desudare').

a izmoriti (u pravom i u prenesenom smislu).

a) aktivno. Toj me san iztrudi, ter nebog
umirah, kada me probudi taj zalos, plac i strah.
N. Na}eskovic 2, 110. Iztrudi nesrecni zivot moj
lazivim rijecima. F. Lukarevic 112. Bivsi svu
snagu istrudili kroz negovo dugo iskanje. G. Pal-
motid 3, 115^. Ostom |utijem. ti negova usta is-
trudi. 3, 191b.

b) pasivno. Ne kazuci se on nikadar ni umoren
ni od liih istrudjen. B. Kasid, fran. 183. , Nego
istrudjen, izmucen nepristavne trpi vaje. G. Pal-
motic 3, 168a. Jezus svoju istrudjenu priklo-
nivsi glavu izdase. 3, 193b. jj grijesim istru-
dena i izmorena. V. Andrijasevid, put. 403 Is-
trudena do umora. P. Kanavelid, iv. 325.

c) sa se, refieksivno. — Izmed:u rjecnika u Be-
linu (iztruditi se ,stancarsi molto' ,defatigor' 706b),
i u Stulicevu (uz istruditi). Sedmerica se na iz-
minicu istrudise. B. Ka§id, per. 2. Bjehu se is-
trudili mucenjem krvnici. 52. Bivsi se istrudili
mnozi zaludo. in. 89. Doli ju poteze pokle se
istrudi. D. Barakovid, jar. 76. Pomorci se istru-
dise. P. Kanavelid, iv. 498. Nu zaludu svak se
istrudi. 547. Koji brzo se istrude dobro ciniti.
P. Radovcid, nag. 17G. Jur sva 'e ceta )udih
kleti izmjenom se istrudila. A. Vitajid, ost. 167.

b. bez objekta Hi mj. objekta s adverbom mnogo,
toliko ltd. znaci sto i istruditi se (vidi a, c)). Ti
cijeda nas vele istrudi i podnese teska djela. G.
Palmotid 3, 201b. Po pucini sineg mora buduc
vas dan istrudili. P. Kanavelid, iv. 353. Meni
vi§ni tako osudi, ki me uze k svomu raju, da
ma dusa za te istrudi, i da druzi te uzivaju. J.
Palmotid 151. Neka vidjet budu oni suprcd
turskoj ko su sili i hrabreni i smioni s dobrom
cesti istrudili. 375. Mnogo istrudi i ucini ter
je jedva tu povrati. 398. Istrudi sve sto mo2e
dokle ... I. Dordid, ben. 53. Koliko bi istrudio
kraj Ecekija, koji bi strah podnio...! D. Ba§id
78. Bog, za slavu koga toliko iztrudi i vojeva
sveti Vlasi. 198. Toliko si iztrudio za spasehe
puka istocnoga. 234. Zato se raduj , er imaS

/C_^ Ui^zr

r

^

ISTRUDITI, b. 71

cemu , u koliko si dosta iztrudio u obi'atjonu
svijota istofinoga. 234. Toliko se blagi Boziji
sin snizi, toliko iztrudi, toliko podnije, da bi te
izbavio. I. M. Mattei 286.

ISTKUDENE, n. djelo kojijem se istrudi (i ono
sto se istrudi). — U Stulicevu rjeeniku: istru-
djene ,exsudati labores'.

ISTEUDIVATI, istrudujem i istrudivam, impf.
istruditi. — U Belinu rjeeniku: praes. iztrudujem
kod izti'uditi.

ISTRUGATI, istruzem, pf. posve ostrugati. —
Slozeno: iz-strugati. — Akc. je kao kod ispisati.

— Od XVI 1 1 vijeka, a izmcdu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (vidi kod istrugavati) , u Voltigijinu
(istrugati, istrugam, istrugavam i iztrugati, iz-
truzem, izti'ugavam ,radere, raschiare, cancellare'
(Schaben, auskratzen'), u Stulicevu (1. ,deradere'.
2. .perfecte dolare'), u Vukovu (.ausschaben'
,orado'). Bijase nozem istrugao dva slova. S.
Badric, ukaz. 66. Koren iztruzi na sitno. J. Vlad-
mirovic 6. Istrugati ,radiren''. Jur. pel. terminol.
407.

ISTEUGAVATI, istrugavam, imi)f. istrugati.

— Samo u Bjelostjencevu rjeeniku: iztrugavam,
iztrugati ,erado'.

iSTRUHLITI, istruhlim, pf. yidi istruhnuti.

— Slozeno: iz-truhliti. — Akc. je kao kod izga-
ziti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (uz istruhnuti). §ta istruliti ne moze ? Nar.
zag. nov. 261.

ISTRUHNITI, istruhnim, pf. vidi istruhnuti.

— Postalo je po svoj prilici mijesanem oblika
istruhnuti i istruhliti. — Od xviii vijeka. Jer ti
nece istruniti lasno. J. S. E,e}kovic 399. Vise
naroda istruhnilo je na zem|i dalmatinskoj. M.
Pavlinovi6, razl. spis. 122.

ISTKUHNUCE, n. djelo kojijem sto istruhne.

— Stariji je ohlik istruhnutje. Iztrunutje od
jedne stvari jest porodjenje druge. S. Margiti6,
fal. 11.

ISTRUHNUTI, istruhnem, pf. potrtthnuti (posve,
Hi kad inia vise subjekata). — Slozeno: iz-truh-
nuti. — Akc. je kao kod izginuti. — Badi kra-
cijeh oblika u aor. i part, praet. act. vidi kod
truhnuti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
?< Vukovu (,verfaulen' ,putrefio'). Dragom se po-
mastju pomazuju tjelesa mrtvijeh, i ona jih po-
mast sahraniije da ne istruhnu. M. Divkovid,
bes. 143*. Voce . . . u tri ure iztrune i pokvari
se. M. Eadnid 21a. Evo izkvari se i iztrunu
jedna stvar. S. Margitic, fal. 11. Ajme, tuzan
vas iztrunu. ispov. 256. Sakriven pra tilesa is-
trunutije. F. Lastri6, od' 148. Koji nikad za ni-
kada istrunuti ne more. svet. 157*. Istrunuo je
od nebogojubnih rici jezik moj. A. Kanizlic, bo-
gojubn. 330. Drva koja ne mogu iztrunuti. utoc.
580. U ovoj zem}i dubre cijelo istrunuti i za-
vrijeti ne moze. I. Jablanci 20. Sijeno ili is-
trulo ili se uzeglo. 107. bto biva medu to od
tilesa ? Razpadu se, istrunu i izgnile u grobovih.
I. Velikanovic, uput. 1, 311. Tilesa nasa umiru
i iztrunu kada duse iz liih izidu. B. Leakovic,
nauk. 127. Od trisca istrula. J. S. Eejkovic 44.
Da ti zimom ne iztrune zito. 66. Istrunu mi
jagluk i marama: u marami grozde odnoseci, a
jaglukom suze utirudi. Nar. pjes. vuk. 1, 441.
Mene vode kosti istrunuse u tamnici Azackoj
prokletoj. 2, 382. Bogastvo vase istruhnu. Vuk,
jak. 5, 2. Nasjedstvo koje nede istruhnuti. Ipetr.
1, 4.

ISTRUHOVJETEITI, istruhovjetrim, pf. iz-
vjetriti (eesto u prenesenom smislu o pameti kad

ISTu6l

oslabi). — Slozeno: iz-truhovjetriti: posledna rijed
kao da je slozena od korijena truh (kod truhnuti)
i od vjetriti. — Akc. je kao kod izvitoperiti. —
Od XVII vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,evanescere, evanidum fieri, evapo-
rare'). Da mi pamet pomanka i istruhovjetri. I.
Akvilini 328. — I pasivno: Ako su tvoje oci
zlocestne i iztruhovjetrene. S. Eosa 109'>. — Sad
se cesto govori u Dubrovniku s oblikom istuho-
vjetriti i to u prenesenom smislu. P. Budmani.

ISTRUHOVJETRIV, adj. u Stulicevu rjeeniku :
,qui per vaporem discedit'. — nepouzdano.

ISTKUHOVJETEIVATI, istruhovjetrujem i is-
truhovjfetrivam, impf. istruhovjetriti. — U Stu-
licevu rjeeniku: freq. v. istruhovjetriti.

ISTRUMENAT , istrumenta, m. vidi instru-
menat, tql. istrumento. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Ciniti istrumente ili pisma. S. Budinid,
ispr. 122.

ISTEUNITI, istrunim, pf. slozeno: iz-truniti.

— Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka
(vidi kod 2), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
otruniti) i u Vukovu: n. p. us iz glave ,heraus-
stobern (mit dem kamm)' ,expurgo'.

1. aktivno.

a. posve okruniti, obruniti. Da srida istruni
Zudijem s krune cvit. D. Barakovic, jar. 79.

b. ces}cm izvaditi (us) iz glave. — vidi u Vu-
kovu rjeeniku.

3. sa se, refleksivno ili pasivno, izdrobiti se,
izmrviti se, pa i izgubiti se (o sitnijem stvarima).

— Izmedu rjecnika u Vukovu: ,verloren gehen*
,perdor' (,von kleinen dingen', cf. trun). Prstenak

, komu se istruni pridragi kamenak. S. Mencetic 85.

ISTEZATI, istrzam, impf. istrgnuti, ali u ne-
kijem primjerima kao da je perfektivni glagol i
da znaci sto i istrgnuti. — U prvom slueaju
postaje od istrgnuti kao trzati od trgnuti, u dru-
gome je slozeno : iz-trzati. — Od xvi vijeka (vidi
kod b).

a. itnpf. Ne samo su brijali nego dlake iz
brade iztrzali. A. Kanizlid, kam. 225. Na vjeru
ga prikucuju Turci, ter mu nove muke udaraju,
na kolac mu dusu istrzaju. Nar. pjes. vuk. 4, 153.

b. maze biti perfektivni glagol. Ki mi je z zi-
votom svu snagu iztrzal. H. Lucid 248. Iz zuba
mu istrzah grabez. D. Danicid, jov. 29, 17. I
jo§ se samo rvalo s dusom, dokle se sasma iz-
trza. M. Pavlinovid, razl. spis. 117.

ISTUCATI, istucam, impf. istudi. u Voltigijinu
rjeeniku: praes. istucam kod istudi. — U ovijem
primjerima moze biti da je perfektivni glagol, a
po znacenu kao da je dem. istudi. Istucavsi ga
na sitno. D. Danicid, 2mojs. 30, 36. Pune pre-
grsti kada mirisnoga istucanoga. 3mojs. 16, 12.
List od loze belog vinograda istucaju u prah.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 32.

ISTUCENE, n. djelo kojijem se istuce. — Sta-
riji je oblik istucenje. — U Mikajinu rjeeniku:
istucenje ; u Belinu: istucenje 558''; u Stulicevu.

ISTUCI, istucem, pf. slozeno: iz-tudi. — Akc.
je kao kod istresti. — Rijec je stara, isporedi
stslov. istlesti. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(istudi , satrti , skrusiti ,tundo , contundo , tero,
contero'; istudi u stupi ,pinso'), u Belinu (,pe-
stare, ammaccare col pestello o altro simile' ,pinso'
558b; , ammaccare come herbe e simili' 72'>; is-
tudi u prah (Sfarinare, ridurre in polvere, a guisa
di farina' ,tundere in farinam vel terere' 673* ;
istudi tkoga ,batt6re rompendo 1' ossa' ,verberibus
ossa comminuere' 133a), u Voltigijinu (istudi, is-
tucem, istucam ,sbattere, pestare, ammaccare, ba-

ISTUCI

7-2

ISTUMACLTI, 1.

stonar ben bene' ,stampfen, derbe schlagen'; iz-
tu6i ipestare , stritolare ; bastonar bene' ,z6r-
stossen; zerpriigeln'), u Stulicevu (jtuudere, con-
tundere, conterere'), u Vukovu (1. .zersclilagen'
,contundo'. 2. ,zerstossen' ,contundo').

1. aktivno.

a. tukuci sto tvrdo izmrviti, uciniti da postane
prah, Hi sto meko uciniti da postane jos mekse.
I uzam nih (kipove), istuce ih. Zborn. 38*. Ako
bi tko jedno tijelo izegao paker istuokao naj si-
tnije, i istuoksi na vjetar izvijao. M. Divkovic,
bes. 400*. A zlato istuce i sveti oltari. D. Ba-
rakovic, jar. 65. Da se tijesto ucini od zemjo il'
od kamena istukavsi. F. Lastrid, ned. 95. Iz-
tuci trave rosopasti. J. Vladmirovid 7. Iztukavsi
&ve u pra. 2S. Krec u sitni prah istudi. I. Ja-
blanci 'JO. To toga dana osusiti i u prah istuci.
M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 108. — Amo mogu
pripadati i ovi primjeri : Oni oblaci gradom
tezcim istukli bi tvoju baltinu. A. d. Bella,
razgov. 30. Velika krupa istuce Rim pristrasuim
gradom. M. Pavisic 21.

b. izbiti, izmlatiti, isprebijati (koga, iperbolicki
po predasnemu znacenu). (Isus) bi 'stucen i po-
rugan. Narucn. 27*^. Hoteci ga zlo istuci. B.
Kasic, fran. 167. Ter mu kosti sve iztuc'te pali-
cami gvozdenimi. P. Hektorovic (?) 136. Ugarske
pak posade Bog iztuce bez milosti, cijec ponostva
i zavade, bicem Tatar jutijeh. J. Kavanin 230*.
Ispribija ju i istuce nemilo. E. Pavic, ogl. 162.
I on sam ju na srdbu navede pak ju opet on
zato istuce. M. A. Kejkovic, sat. Gl*. Dobro
ga istuku. N. Palikuca 22. Veselicu se, ako to
ostro iztuce, kako si i zasluzila. I. Velikanovic,
prik. 13. Gdje ga 'e ona mnoz nemila svega is-
tukla i pribila. N. Marci 52. Te zenu smrti-
micke istuce. Nar. prip. vrc. 174. Kad koga is-
tuku ili mu se drugo kako zlo dogodi. Vuk,
poslov. 357.

c. tucenem izvaditi, tucenem uciniti da sto
izide, isporedi izbiti. S kamikom ucini im sve
zube istudi. F. Glavinic, cvit. 211*5. Iztuko bi
mjedenicu iz kamena. (D). Poslov. danic. 36. —
I u prenesenom sniislu. Luka ipak nije mogao
svojim zanatom istudi cijeloga hjepca. M. Pavli-
novid, rad. 21. Skott je tvrdo drzao, da mu je
istud hranu slu^bom. 46.

2. pasivno.

a. vidi 1, a. Lardica okolo nazadijevana, a ga-
rofalidi neistuceni nakidena. M. Drzic 271. Od
grada istucena i satrta jesu. I. Jablanci 76.

b. vidi 1, b. Vaskolik bje§e modar, ranen i
istucen. M. Divkovid, bes. 12*. Ja sam vas skrsen
i istuden. P. Macukat 66. Kad uhiden i iztucen
svih hti odkupiti. J. Kavanin 49*. Da palicami
istuceni budete. J. Banovac, blagosov. '240.

c. vidi I, c. Zubi istuceni. F. Pardid 56.

3. sa se.

a. pasivno. Seme se od bosijka i dubra istuce
i pomeSa s komovom ili Sjivovom rakijom. M.
D. Milidovid, Ziv. srb. 2, 40.

b. reciprocno, vidi 1, b. Taj du se dan opiti
i 8 kimgod iztudi. D. Obradovid, sav. .59.

ISTUHOVJETRITI, i8tuh6vjetrim, pf. vidi
istruhovjetriti.

ISTUKALAC, istukaoca, m. covjelt koji istuka.
— Sumo II Stulicevu rjedniku: v. istukaoc (a
ovoga nema napose).

ISTUKAN, vidi kod istukati.

ISTUKANE, n. djelo kojijem se istuka, i u
konkretnom smislu §to je istukano. — Savio u
knigama pisanima crkvenijem jezikom (u starom
obliku istukanije), a izniedu rjednika u Stulicevu

(,incisio, sculptura') i ti Danicicevu (istukanije
,offigies'). Vtsa vesomt istukanija stkrusi. Do-
mcntijan^ 135.

ISTUKATI, istukam, pf. istesati iz kamena ili
drva ltd., urezati (n. p. sliku). — Slozeno: iz-
tukati (koje, kao sto misli Miklosic, postaje od
korijena t'f.k, vidi taknuti). — Samo u knigama
pisanima staroslovenskijem i crkvenijem jezikom
(vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod istukati),
a izmedu rjednika u Voltigijinu (istukati, istu-
kavam ,scolpire, intagliare' ,stechen, aushauen')
i u Stulicevu dsculpero, in^culpore, caolaro, in-
cidere'). — desce se nahodi part, praet. pass.
istuknn, te ga Miklosic i Danicic shvncaju kao
da je aJjektio, vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.^
kod istukan'L i u Danicicevu rjecniku: istukant,
adj. , effigies; idolum'. Nacett primesati se istu-
kanimt. Glasnik. 10, 215. Crtkov jaze za 16
letb s&zda se mramorijemb izvanijami razlicnyht
vidovt istukannyhb. Okaz. pam. saf. 61. — U
jednoga pisca xvi vijeka (koji pise mjesovitijcm
jezikom) stoji ul mj. u, kao da je mislio da je
od istoga korijena od kojega je i istudi. Er se
mi ne klaiiamo istulkanem ili izdeUnem drvom.
S. Budinid, sum. 32^.

ISTUKAVATI, istukavam, impf. istukati. —
Samo u Voltigijinu rjecniku: praes. istukavam
kod istukati.

ISTUMACENE, n. djelo kojijem se istumaci.
— Stariji su oblici s -nije i -nje. Istlmacenije
od vzdrzanija. Korizm. 2^. Doktori cine ovo is-
tulmacenije. Korizm. 60*. Jedno lepo isturaa-
cenje od vere imate. Anton Dalm., ap. e3'>. Istu-
macenje takoder i druge stvari od sveto mise.
A. Komulovic 4. Istumacenje obilnije nauka
krstjanskoga. I. T. Mrnavid, ist. iii. Istuma-
cenje simbola apostolskoga. P. Radovcid, ist. i.
Istumacenje pisnih Daviiovih. A. Vita|id, ist. i.
Virujudi stanovito svu dvauadeste clanih vire,
ku su naucili sveti apostoli s istumacenji i ra-
zuminjem, koje je ucinila svrhu liih svota crkva.
L. Terzid 65. Bogojubnomu stiocu istumacenje.
F. Parcid 7. Da u istumacenju hrvaskomu bude
mi pomodnik. A. d. Costa 1, vi.

ISTUMACEVATI, istumacujem, impf. istuma-
citi. — U jednoga pisca xviii vijeka. Izvrsevati
a ne za isturaacevati zakone. A. d. Costa 1, 5.
Istumacevali su stvari pristojne viri. 2, 2.

ISTUMACITE]^-, m. covjek koji istumaci. — Od
XVII vijeka. Nasliduje pridgovor istumaciteja. P.
Radovcid, nac. 4. Sluzil sam se s bogojubnim
istumacitejem. A. Vitajid, ist. 9. Pridgovor stiocu
istumaciteja. L. Terzid vi. Obicaj jest jedini is-
tumacite} zakona. A. d. Costa 1, 16.

ISTUMAcITI, istumacim, pf. posve, sve pro-
tumaciti, rastumaciti. — vidi i istomaciti. —
Slozeno: iz-tumaciti. — Akc. je kao kod izjodna-
citi. — Od XVI vijeka (vidi 2, b)), a izmedu rjec-
nika u Mikalinu (kod izgovarati, a napose ima
.samo istomaciti), u Stulicevu (v. istomaciti), u
Vukovu (,au.slegen , erkliiren' ,interpreto' .<? do-
datkom da se govori po zapadnijem krajevima).

1. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Ove naj boje i potribneje nauko i utigenja po-
kazali tere na kratko istumacili (jesmo). Postila.
Ala. u dobar konac jih (sane) istumacise. P.
Zoranid 35''. Zelim da mi istumacis sto jest oni
nauk. I. T. Mrnavid, ist. 1. Da je stvar neuz-
moZna istumaciti. P. Radovcid, nac. 115. Kada
dica dojdu na svitlost od razloga, da nima tada
naspomenu od svetih ceremonij i pripovidajudi
zlamenja nihova i sto hode iztumaciti. M. Bi-

ISTUMACITI, 1.

73

ISTUPljilVANE

jankovi6 33. Neka istumaue ceremonije. 44. Al'
da mu koje istumacis misto svetoga pisma. A.
Vitajif", ost. 413. Primite dakle, bogomili stioci,
ovi moj ubogi trud, koji koliko mogoh boje i
umido istumacih, skupi i nadostavi sa sii-omasnim
besidami i irneni. L. Terzi6 viii. Virujuci svo
ono sto ista crkva naucila je, odlurila i istuma-
cila. 65. Ko bi rnoga istuinacit sada ? T. Babic,
pism. 12. Lipo nam je Gospodin Isukrst istn-
iiiacio sto CG redi posluh. J. Banovac, pred. 7;).
Ako inako Petar ne istumaci svojn voju. Ant.
Kadric 70. U ovomu prvomu iziskovanu s Bozjim
nadarenjem u kratko como istumaciti. 107. Da
istumacis razlucno i broj od sagrisona u svakoj
slici griha smrtnoga. 19G. Istumaciti u malo
isti sakramenat od zonidbe. 488. Kako naprid
istumacismo od posluziteja. M. Dragicevi6 87.
Posvetiliste izvansko kojo gori istumacismo. 120.
Naj prvo je iskao istumaciti evandeje. Grgur iz
Varosa 13. Nu iztumaci mi malo boje. M. Pavli-
novic, razg. 67. — b) prevesti (s jednoga na
drugi jezik). S cirulicskimi slovi hrvatskim je-
zikom istumaciti. Anton Dalm., nov. test. 1, po-
sveta. Kad smo evangelija istumacili. predgovor.
Istumaci evanjelja i sve pistulo crikveno. Du-
kjanin 12. U jezik rodjeni istumaciti vandelje.
M. Bijankovic 16. Nauk od iste uzdrzen u je-
dnomu listu, koje josde istumacivsi u jezik slo-
vinski dati demo na svitlo. 94. Da me drugo
nije ganulo za istumaciti iz talijanskoga u nar.
jezik. P. Macukat 3. Dovedose tumacnika, da
te rici istumaci. P. Vuletic 48. Opomni dobro
da iz knizic djackih istumacih. F. Krajid 3.

2. pasivno. a) vidi i, a). Istumaceni lupezi
ne upadaju u proklestvo. Ant. Kadcid 283. Jer
se ispovidaju bez istumacene odluke. 342. Nauk
bogoslovja bistro istumacen. Grgur iz Vai'esa 17.

— b) vidi 1, b). ,Eli eli lema zabatani' ke rici
nasim jezikom jesu istlmacene: ,Bozo moj, Boze
moj, zac si mene ostavil?' Korizm. 97'\ Iz kni-
zice koja bi iztumacena u jezik slovinski. M.
Bijankovic 10. Kniga istumacena u nas jezik.
A. d. Costa 1, V.

3. sa se, pasivno. Ako se ne bi inako istuma-
cilo od sidalisda apostolskoga. I. J. P. Lucid,
nar. 81.

ISTUMACIVATI, istumacujem i istumacivam,
impf. istumaciti. — Akc. je kao kod iskazivati.

— Od XVI vijeka {?). Jeda svi iztumacuju. Ber-
nardin (1586) 96(?). Pisan istumacuje sto prilika
zlamenuje. A. Georgiceo, pril. 8. A istumaci-
vamo da na post nas je puk samo u ove dni
drzan. M. Bijankovic 20.

ISTUMACKA, /. tumacene, prijevod. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (sa s 77ij. c). Kara-
manid iztumaske latinske je ucinia vrhu pjesni
Ovidija. J. Kavanin 160*.

ISTUP, m. djelo kojijem se istupi (vidi 2. is-
tupiti). — U rukopisu xvi vijeka (vidi kod 2.
istupiti). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku :
,austritt'.

ISTUPANE, n. djelo kojijem se istiipa. — U
Vtikcvu rjecniku.

ISTUPATI, istupam, impf. 2. istupiti. — Od
xviii vijeka, a izinedu rjecnika n Vukovu (,zu-
riicktreten' ,recedo'). Kraja nema, al pristanja,
vrati, kim bi trka izstupa'. J. Kavaiiin 439*.

1. ISTUPITI, istupim, pf. uciniti da sto (ostro)
bude posve tupo. — Slozeno: iz-tupiti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi kod
b), a izmedu rjecnika u Mikalinu (istupiti, na-
tupiti ,retundo, obtundo, liebeto'), u Beiinu (is-
tupiti, istupjivam ,rintuzzare' ,retundo' 623^'; iz-

tupiti rat, iztupivam .spuntare, rintuzzare' ,ho-
beto' 703b), u Voltigijinti (istupiti, istupjivam
,spuntai-e, rintuzzare, torre taglio' ,stumpf ma-
chen' ; iztupiti, iztupim, iztupivam ,spuntare, rin-
tuzzare' ,abstumpfen, stumpf machen'), u Stuli-
cevu (istupiti, istupjujem i istupjivam ,hebetare,
retundere , aciem retundere') , u Vukovu (noz,
britvu , stumpf machen' ,obtundo').

11. aktivno. Istupi mnokrat o ne (prsi) sve
stril' svoje. D. Zlatarid 1^^.

b. pasivno. Maher do sada nije gore prije bio
istupjen. M. Vetranid 2, 239.

c. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (,hebetesco') i u Stulicevu (,retundi etc.').
'Stupi mi so zelesce. Jacke. 223. A sto vrijedi
zarubiti nado, zarubide, istupit se nede. Osvetn.

2, 72.

2. ISTUPITI, istupim. pf. slozeno: iz-stupiti.
— Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec je stara,
isporedi stslov. ist;ipiti.

1. neprelazno, stupiti na poje, s mjesta, iz
mjesta, ostaviti mjesto. — Izmed^u rjecnika u Vu-
kovu (,zuriicktreten' ,recedo' s primjerom: Istupi
na stranu) i u Danicieevu (,excedere ; procedere').
Predb sudije istupi Radoje. Spom. sr. 2, 118.
(1462 Hi kasnije). — Naj cesce se upotreh^ava n
prenesenom smislu kad ko ostav^a sto wnno (n.
p. cast, sluzbu, Hi nece da slusa zakon, zapo-
vijed itd.). Ize istupitb st ustavjenago mnoju.
Sava, sim. pam. saf. 11. Istupiti iz ui'eda ,vom
amto abtreten'. Jur. pol. tei'minol. 9. Istupiti
iz sluzbe ,den dienst quittiren'. 406. — m ovome
primjeru stoji s genetivom bez prijedloga : Za ta-
kovaago jemu razgrtdenija istupi sana antgelt-
skaago. Danilo 208. — takod:er u prenesenom
smislu lead ce^ade izguhi pamet, side s uma. Is-
tupivsi umomb. Glasnik. 11, 116. Ali si pameti
istupil sada van. Oliva. 5.

3. prelazno.

a. aktivno. a) uciniti da ko (objekat) istupi.
Svoju vojsku natrag istupise. Nar. pjes. petr.

3, 124. — b) nije mi jasno znacene na ovom
mjestu: Kapitul od izstupa. — I volant je covikt
covika izbstupiti ; tako ca je o plemensdinu, kako
od stvari gibude, kako i od krvi ali od svake
ine rici more se izstupiti, dali je zakont stari,
da istupb ne ima odstupa. I toj se razumi ovakoj :
tribuje da bude izbstupt taki i u takovu mistu,
kako ga more ovi suparizi. s pravdomb stisnuti
onoga ki izbstupi; i zatoj se govori da istupb
ne ima imiti odstupa, jere od neuzmoznoga
nitkorb nije duzanb. Stat. po|. ark. 5, 269. — c)
na ovom. mjestu kao da znaci zastupiti, braniti:
Da ih odemo braniti, iskupiti, istupiti proti vsa-
komu. Mon. Croat. 173. (1499).

b. sa se, refleksivno, znacene je kao kod ne-
prelaznoga glagola (kod 1). Ruke previ, natrag
se istupi. Nar. pjes. petr. 2, 274. Pak se onda
natrag istupise. 3, 37. Pridemo skutu i istu-
pimo se natrag. P. M. Nenadovid, mem. 38.

ISTUPJETI, istupim, pf. postati posve tup —
Slozeno: iz-tupjeti. — Akc. se ne mijena. — Na
jednom mjestu xvi vijeka (s i mj. je) u prene-
senom smislu. Istupila je (moja glava) duSom
mojom. M. Drzid 133.

ISTUP^jEJSTE, n. djelo kojijem se istupi (vidi
1. istupiti). — Stariji je oblik istupjenje. — Iz-
medu rjecnika u M.ika\inu (istupjenje), u Beiinu
(istupjenje ,il rintuzzare' ,retnndere' 6231'; iztu-
pjenje ,spuntamento, rintuzzamento di punta' ,mu-
cronis hebetatio' 703^), u Stulicevu (istupjene).

1ST UPJ^I VANE, n. djelo kojijem se istupjuje.
— U Sulekovu rjecniku: ,abstumpfung'.

^ t!

ISTUP:^IVATI 74

ISTUP^jIVATI, istupjujem i istupjivam, impf.
]. istupiti. — U Belinu rjecniku: praes. istu-
pjivam kod istupiti ; u Voltigijinu : praes. istu-
pjivam kod istupiti; u Stulicevu: freq. v. istu-
piti, a kod ovoga ima praes. istupjujem i istu-
pjivam.

ISTUPNIK, m. covjek koji istupa. — U §u-
lekovu rjecniku: ,austreter'.

ISTUPNINA, /. novae (gloha) sto se placa kad
se istupa s kakve sluzbe. — Nacmeno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,austrittsgeld'.

ISTUEANE, «. djelo kojijem se istura. — U
Vukovu rjecniku.

ISTUEATI, isturam, impf. isturiti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka (istina u
ohadva primjera toga vijeka moze se slivatiti kao
perfektivni glagol, te hi bilo slozeno: iz-turati),
a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,ausstossen' ,ex-
trudo'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen,
abfeuern (die flinte ' ,ejaculor (glandes)'. 4. ,aus-
schlagen' ,calcitro' s primjerom: Istura nogama
kao kulasica u vrsaju (Nar. posl. vuk. 105). Mi-
snici ga zatim isturase na dvor. E. Pavid, ogl.
338. Ovi ga prosibase s sibama i naj posli is-
turase iz crkve. 432. Odvede ga u more debelo ;
ona tura, more ga istura. Nar. pjes. vil. 1866.
485.

iSTUECITI, isturcim, pf. sve (kad je mnogo
objekata) poturciti. — Slozeno: iz-turciti. — Akc.
je kao kod izgaziti. — Od xvm vijeka (vidi kod
3), a izmedu rjecnika u Vukovu (,nach einander
tiirkisch machen' ,facio esse Turcam alium ox
alio').

1. aktivno. Sve cu ti ih mlade isturciti. Nar.
pjes. vuk. 3, 61. Sinove joj i kceri i nu samu
zarobiti i isturciti. Vuk, nar. pjes. 3, 84. Vjerne
Jube osramili sramom, i djetide isturcili lude.
Osvetn. 2, 169.

2. pasivno. Da glavare brade isturcene. P.
Petrovic, gor. vijen. 26.

15. sa se, rejleksivno, poturciti se (o svima). —
Izmedu rjecnika u Vukovu (isturciti se, isturcimo
se ,insgesammt Tiirken werden' ,fidem turcicam
amplector unus ex alio'). Koji se ne ktise iztur-
citi, cini jih pogubiti. And. Kacic, razg. 182.
Nihovo se rob}e isturcilo. Nar. pjes. vuk. 3, 87.
Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iz
naj prije isturcila gospoda. Vuk, kovc. 5. Is-
turci se plahi i lakomi. P. Petrovid, gor. vijen.
10. E se zemja sva isturci, Bog je kleo! 79.

ISTUEITI, isturim, pf. tureci (bacajuci Hi
tiskajuci) uciniti da sto (objekat) izide. — Slo-
zeno: iz-turiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od xvm vijeka (vidi a, b)), a izmedu rjecnika u
Vukovu (I. ,au8st08sen' .extrudo'. 2. ,ausschiessen'
,rejicio'. .3. , abfeuern' ,ejaculor (glandes)', cf. iz-
baciti. 4. ,binausthun' ,oxsero').

j«. aktivno. a) izbaciti. Nade starac sanduk od
olova, isturila voda pod obalu. Nar, posl. vuk.

2, 64. Na prsi mu tokn oStotiSe, a na leda srce
isturise. Ogled, sr. 79. — b) istiskati. O Hirodu
kratko pripovidase, da za ruku izvode ili nogom
iztuii zenu brata svoga. D. Eapid 21. — c)
izagnati (objekat je zivotina). Iz avlije kone is-
turise. Nar. pjes. juk. 258. — d) kad je objekat
puska, tnp itd , ispaliti, izbaciti. Doke duge puSko
isturi§e. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Sve isturi od
boja topove. 2, 607. Ne daso im pu§ke isturiti.

3, 11. A isturi dvije pugke male. 3, 194. I
isturi puSke babernika. 3, 329. Tanke pu«ke
isturise. Pjev. cm. 97'>. Tobo2 hodu topa na-
puniti, na Maltiju isturiti grada. Nar. pjes. vil.

ISUHEIST

1867. 646. — e) s ohjektom rijec, glas, u prene-
senom smislu, kao izreci, izgovoriti (mozebiti i
rnzglasiti). I ovaku rijec isturio. Nar. pjes. here,
vuk. 23. On ovaku rijec isturio. 170. Da se
onom s vukom nanapase, ko je take isturio glase!
Osvetn. 6, 64. — f) bez prave site uciniti da
sto izide. aa) objekat je ce}ade. Ti isturi liijadu
Latina, nek mi sretu u po|e svatove. Nar. pjes.
vuk. 2, 525. Otale mi Iva ispratlse i na more
vodu naturise, iz demija nega isturise, ode Ivan
zdravo i veselo. 2, 526. Pa isturi vojsku u Vra-
cara. 4, 356. A isturi po medama Turke, neka
Turci pale kuburlije. 4, 497. Na lade silu na-
turio, pod b'jelu je Varnu isturio. Pjev. cm.
88''. — bb) objekat je sto nezivo. Ostavi mi prozor
pred dojkama, isturi mi moje b'jelo dojke. Nar.
pjes. vuk. 2, 123.

b. sa se, refleksivno. Dva se k kraju isturila
druga. Osvetn. 2, 139. U po toga krvavoga jada
isturi se delija neznana. 3, 138.

ISTUSTEN, adj. (Hi part, praet. pass.?) ne-
jasna rijec (tust?) ujednom primjeru xvii vijeka.
Daje svojijem slugami plodove istustene i lijepe
s dvora, bududi iznutra puni crvi i gneli. M.
Eadnid 184a.

ISTUZITI, istuzim, pf. posve potuziti. — Slo-
zeno: iz-tuziti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
Od XVI vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. Da tuge neka ti sve moje iztuzim.
H. Lucid 195. I sve jade sinu istuzila. Nar.
pjes. petr. 2, 332. — In Sulekovu rjecniku: ,ab-
klagen'.

b. sa se, rejleksivno, posve se potuziti (cesce
nego aktivno). — Izmedu rjecnika u Belinu (,la-
mentarsi molto' ,dequeror' 423'^) i u Stulicevu
(,deplorare, conqueri'). Da se istuzu, malo odahnem.
M. Vetranid 2, 399. Mod se istuzit ... 2, 443.
Plac boles odlaga i kad se istuze meu sobom
dva draga od tuge ku druze. N. Dimitrovid 18.
Pod' dokle s' tej vo}e, ter im se istuzi. N. Na-
Jeskovid 1, 252. Boje mod se sam istnzit kroz
boles, ka ko|e srce me na svit saj. D. Eanina
74a. Podu moj cvilit vaj kim skrovno sve sahnem,
jeda se kako daj iztuziv odahnem. 129i>. Govori
za istuziti se. B. Kasid. zrc. 97. Po tuge od-
lozi tko se srcanu iztuzi. (D). Poslov. danic. 96.
Ne umijem pocetka zametnut, za prikazat }epost,
plemenitost duse nase, ako se ne istuzim prije
na nas istijeh, ne izjadim. A. Kalid 2. Grde su
i gore istuzile se, izgovorile kceri na oca, neg
li zet na tasta. 342. Prije nede se stavit za
ucinit koji peso, ako se prije ne izrevaju toliko,
ne istuze. 390. Faunu te istuzi kako jo po-
stradao. J. Eajid, boj. 111. — I u iSulekovu rjec-
niku: ,ausklagen'.

ISTUZiVATI SE, istuzujom se i istuzivam se,
impf. istuziti se. — Akc. je kao kod iskazivati.

— U Stulicevu rjecniku: istuzivati se, istuzivam
se uz istu2.iti se.

ISTVOE, m. u Stulicevu rjecniku: ,effectus'.

— nepouzdano.

ISTVOEATI, istvoram, impf. istvoriti. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz istvoriti).

ISTVOEITI, istvorim, pf. stvoriti (uprav iz
cega). — Na jednom mjestu xvni vijeka (sa se,
rejleksivno), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,creare,
procreare, efficere, conficere aliquid ex nihilo').
Dokle se ne prilikuje Isukrst u nami i ne iz-
stvori se zivo u dusi slika negovoga zivota. A.
Kanizlid, uzr. 167.

ISUHEIST (Isuhrst), m. vidi Isukrst. — Samo
u jednoga pisca xvi vijeka, ali je svagda skra-

ISUHRIST

75

ISUKRSTOV

6eno, te sc ne mo£e znati treba U citati -ri- ili
-T-. vidi i Isuhristov. — Itadi oblika Isuhrist
vidi kod Isus, a i Isuhrtsti. se nahodi u staroslo-
venskom jeziku (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-'
kod ove rijeci). Ispovedamo Isuha. S. Budinic,
sum. 7^. Nasljedujmo Isuha. 8a. Veruju u
Isuha. 8^.

ISUHRISTOV, adj. koji pripada Isuhristu. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Na koris vjere
Isuhristove. S. Rosa 111*.

ISTJKANE, «. djelo kojijem se isuce. — U Stii-
liievu rjecnikii: issukane.

ISUKATI, isucem (isukam), pf. slozeno: iz-
sukati. — • Akc. je kao kod ispisati (i ispitati).
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jimc (izsukati i issukati, sukati ,torquoo, contor-
queo, convolvo') gdje se naj prije naliodi, u Volti-
gijinu (izsukati, izsukam .contorcoro, attortigliare'
,zusainmendrehen'), u Stulicevu (isukati i issu-
kati ,torquere, contorquere'), « Vukovu (isukati,
isucem ,herauswinden' ,evolvo , extraho', n. p.
crijeva, cf. isnovati, iskantati).

1. izvaditi sucuci.

ji. aktivno. Amo: mile, lala, simsirove grane;
a tamo bi crijeva jedan drugomu isukali. M.
Pavlinovid, razg. 18. — 1 u prenesenom smislu,
kao izvaditi uopce. Dr6e, sumi, zvoni soba, dok
izsucu igru dugu. J. Krmpotid, katar. 122. oso-
bito 0 nozu, sahjt itd. kad se vadi iz noznice.
Ali u onoj velikoj brzini ne isuka gola noza,
nego ga istrze zajedno s noznicama. M. D. Mili-
cevic, zim. vec. 230. Isucem noz i udarim dva
tri puta. 230. Momci isukase sab]e. jur. 82.
Usjede na kona i isuka sab)u. zlosel. 154.

b. pasivno. Istina, da su ono, §to se u Nije-
maca pod imenom ,krezl' prodaje i jode, teleca
crijeva ne isukana nego isporena onako, kao 5to
stoje u teletu. Vuk, pism. 25. — I u prenesenom
smislu. Ali to mi se cini odve6 isukano. M.
Pavlinovic, razg. 68.

c. sa se, refleksivno, u prenesenom smislu : do-
goditi se, zgoditi se. — U Sulekovii rjecniku:
,vorfallen'.

3. svrsiti sukane, sve zasukati. — U Mikajinu,
VoUigijinu, Stulicevu rjecniku.

ISUKAVATI, isukavam, impf. isukati. — U
BJelostjencevu rjecniku: izsukavam, v. sucem.

ISUKIVATI, isukujem i isiikivam, impf. isu-
kati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Stuli-
cevu rjecniku: issukivati, issukivam ,in contor-
quendo esse'.

ISUKRIST, m. vidi Isukrst. — U dva pisca
XVI i XVII vijeka. Zaradi Isukrista. F. Vrancid',
ziv. 47. Mudrost koju Isukrist ukaziva. M. Radni6
IS?!^. Smrt Isusa Isukrista. 159*.

ISUKRISTOV, adj. koji pripada Jsukristu. Od
visine mudrosti Isukristove. M. Radni6 156^. Svo-
tije cinena Isukristovije. 157^.

ISUKRST, m. Jesus Christus, sastav(eno : Isu-
Krst. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Be
linu (Isukrs , Christus' 191 a). Muka Gospodina
Isukrsta. Mon. croat. 91. (1461). Hip u kom
Isukrst od mrtvih uskrsnu. Bernardin 92. Ode-
dimo se Gospodinom Isukrstom. N. Ranina 13a.
paul. rom. 18, 14. Govori Isukrst u vandelju.
Zborn. 17^. Tko ho6e biti moj? Isukrs veli ti.
N. Dimitrovi6 22. Koliko da ih isti Isukrst bude
ciniti. A. Guceti6, roz. jez. 4. Priblagi Isukrste.
108. Po pustinah nag docime Isukrsta naga slidi.
I. Gundulid 437. Vjerujem u Isukrsta. I. T. Mr-
navid, nauk. 1702. 6. Blag Isukrs tuj spovijeda
sve zakone. I. V. Bunic, maud. 8. Isukrste kra)u

od slave. J. R. Gucetid 12. Isukrsta spasiteja.
P. Posilovid, nasi. 4''. Porodjonje Gospodina na-
sega Isukrsta. L. Terzid xxv. Isukrst Gospodin
nas. K. Magarovid 44. Isukrste, ki ostavi sebe
na svijet svejer ziva. J. Kavaiiin 69i>. Ne raoz' bit
drag Isukrstu. 99*. Gospodin Isukrs. I. Dordid,
salt. 20. Gospodin nas Isukrst. M. LekuSic, razm.
11. Ti si Isukrst sin Boga zivoga. A. Badid 9.
Isus ali Isukrst. H. Bonacid 37. Prem bi^pod-
lozan i poslusan sfetomu Jozefu Isukrst. Cesti-
tosti. 16. l^ubavi ove dade nam izgled isti Go-
spodin Isukrst. A. Kanizlic, fran. 216. Isukrst
ukaza se ucenikom. bogo}ubn. 105. Isukrst bo
hoti ... E. Pavid, ogl. 476. Upudone i smrt Go-
spodina Isukrsta. F. Matid 5. Imademo krajestvo
nebesko, jere je ovo Isukrst rekao. 8. Ovo ime
, Isukrst' jest od dva sastavjeno to jest ,Isus Krst'.
34. Moledi Boga i Bogorodicu, da se svi sjedi-
nimo u jedinstvu duhovnomu pravovirstva i }u-
bavi nasega Isukrsta. And. Kacid, razg. 1.56.
Drzedi stanovito, da se u prisvetqj ostiji oni isti
zivi Isukrst nahodi. I. J. P. Lucid, doct. 39. —
Kod katolika cesto odgovara grc. Xqktto.,- i lat.
Christus. tako moze biti da je i u nekoliko pre-
dasnijeh primjcra, ali je bez sumne u ovima:
Poctovanomu u Isusu Isukrstu gospodinu Dom
Jakofu Milicidu. Bernardin (1543). vn. Otajnosti
od nauka Jezusa Isukrsta. A. Gucetid, roz. jez.
3. Prislavno ime Jezusa Isukrsta. 15. Po go-
spodinu nasemu Isusu Isukrstu. I. Ancid, svit.
119. Isukrste, slisi nas. Isukrste, uslisi nas. P.
Posilovid, nasi. 81a. Drzase Isusa Isukrsta . . .
M. Radnic 3^. ^jubedi vrh svijeh stvari Gospo-
dina nasega Jezusa Isukrsta. I Akvilini 54. Sa-
kramenat od tila Isukrstova, u komu Gospodin
nas Isus Isukrst uzdrzi se. M. Bijankovid 36.
S prilipom pripravon, koja cini priugodnu crikvu
ocima od vicnpga, zarucnika Isusa Isukrsta. 118.
Isukrste, uslisi nas. S. Margitid, ispov. 276. O
pridragi i Jubeznivi Sinu Bozji, Isuse Isukrste.
L. Terzid 3. Gospodine Isuse Isukrste. J. Ba-
novac, blagosov. 3 12. Muka Isusa Isukrsta. razg.
156. Gospodin nas Isus Isukrst. B. Pavlovid 15.
Prisvoti sakramenat tila i krvi Gospodina nasega
Isusa Isukrsta. 18. Molitva spasiteju Isusu Isu-
krstu. 50. Po Isusu Isukrstu. F. Lastrid, test.
186^. Nas ovo uci Isus Isukrst. 248a. Ako tko
ne lubi Isusa Isukrsta. 333a. Isukrste, cuj na.s.

A. Kanizlid , fran. 239. Ja sam zaludni sluga
Isusa Isukrsta. M. Zoricid, zrc. 4.

iSUKRSTI, adj. koji pripada Isukrstu, vidi
Isakrstov. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Pak
kriz ize Isukrsti. J. Kavanin 2931^. Jaram vjere
Isukrste vrhu pledi ravnu nose. 384*'.

ISUKRSTORODICA , /. Isukrstova mati. ~
Nacineno prema bogorodica. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Divica Marija ne more se zvati Bo-
gorodica, nego Isukrstorodica. A. Badid 11.

isUKRSTOV, adj. koji pripada Isukrstu. Pre-
sveto ime Isukrstovo. Korizm. 79**. Vidivsi djela
Isukrstova. N. Ranina 14*. mat. 11, 2. Sluga
Isukrstov Pavao. 2Ua. paul. rom^ 1, 1. Naslido-
vati spasonosni nauk Isukrstov. S. Budinid, sum.
2a. Djela Isukrstova. A. Gucetid, i-oz. mar. 21.
Po porodjenju Isukrstovu. M. Divkovic, nauk.
la. Da se ima Isukrstovijem ubozijem dati bo}o.

B. Kasid, in. 15. Umri leta Isukrstova 107. F.
Glavinid, cvit. 10*. Petru namistniku Isukrsto-
vomu na zemji. 20b. Ze}ahu radi jubavi umriti
Isukrstove. ISOa. Majko Isukrstova! I. T. Mr-
navid, nauk. krst. 1708. 29. Papa vikar Isukrstov.
I. Ancid, ogl. 109. Prislatko ime Isukrstovo. P.
Posilovid, nasi. 147^. Ispovida zakon i viru Isa-

ISUKESTOV

76

ISUSOV

krstovu. Azbukv. 1690. 1. Koji prorokovase do-
§asce Isukrstovo. P. Macukat 27. Isukrstov dadko
mnini. J. Kavanin 521i>. Zakon Isukrstov. A.
BacJc 146. Koji su na ovom svitu svake nevoje
za ]ubav Isukrstovu podnosili. J. Banovac, razg.
2. Zudije mormorahu za dili Isukrstovi. 116.
Sveta Marija de Pacis no poznada druge Jubavi
izvan Isukrstove. 133. Zarad dostojanstvi dila
Isukrstovi. J. Filipovid 1, 25^. Kada se dusa
Isukrstova rasta s tijelom. F. Lastric, od' 133.
Yiru Isukrstovu zagrlise. A. Kanizlic, fran. 43.
Da budemo dostojni obecana Isukrstovih. 239.
Uskrsnutje Isukrstovo. E. Pavic, ogl. 628. Kada
ono godine Isukrstove 33 . . . M. A. Eejkovic,
sabr. 82.

iSUKESTOVAC, Isukrstovca, m. Isukrstov
covjek. — Na dva mjesta xvii vijeka (na prvome
se upotrehjava prema grc. /oiaTog = pomazanik).
Mi se zovemo Isukrstovci aliti pomazanici. M.
Divkovic, nauk. 15''. Uzmi moj svit, o Isukr-
stovce. M. Eadnic 12^'.

ISUl^KA, /. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena. Visujcica visi , a isujka gleda ; govori
isujka: ,Damiteje, visujcice, dohvatiti, siju bih
ti kosijom drala'. odgonet]aj : koza. Nar. zag.
nov. 92.

iSUMNITI, isumnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izsumniti, v. odsumiiiti, gdje ima i sa se, re-
fleksivno: izsumniti se, izsumnivam se ,a se su-
spicionem depellere'.

ISUMNIVATI, isumnujem i isumnivam, impf.
isumniti. — Samo u Stulicevu rjecniku: praes.
izsumnivam se kod izsumniti so.

ISUNITI, isnnim, pf. u Stulicevu rjecniku:
,effundore' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
— Rijec je nepouzdana ; po svoj je prilici Stulli
zlo procitao mj. isunuti.

ISUNUTI, isunem (isunuti, isunem), pf. sunuti
na poje. — Slozeno: iz-sunuti. — Rijec je stara,
isporedi stslov. isunuti. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izsunuti ,Gxtrahere' s primjerom: izsuni
oruzje ,efifunde frameam'). Iztsuni oruzije. Do-
mentijana 209. — Sa se, refleksivno. Iztsunu se
na suho. Aleks. nov. 91.

1. ISUNIVATI, isunujem i isiinivam, impf.
isunuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: izsuni-
vati, izsunivam, freq. uz izsunuti.

2. ISUNIVATI, isunujem i isunivam, impf.
isuniti. — U Stulicevu rjecniku: isunivati, freq.
uz isuniti. — nepouzdano.

ISUS, m. 'Jr,aovg, Jesus. — Rijec postaje od gre-
koga ohlika vec u staroslovenskom jeziku (Isus'i.),
te je u obicaju ne samo kod istocnoga nego i kod
zapadnoga dijela nn§ega naroda (kod ovoga po
svoj prilici iz glagolske knizevnostij ; kasnije se
kod juznijeh katolika ptrimio iz latinskoga jezika
oblik Jezus i Jesus (vidi oboje). — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (Isust).
Isusa Hrista. Stefan, sim. para. saf. 5. Mon. sorb.
11.(1222-1228). Vselubtzny Isuse. 120.(1336-
1347). I zvati ce so jime negovo Isus. Bernardin
4. luc. 1, 31. Eefie Isus ucenikom svojijem. N. Ea-
nina 13^. luc. 21, 2.5. Nikogare ne vidjeSe negli
samoga Isusa. 50*. mat. 17, 8. Milostivi Isuse.
Zborn. 178'*. Blagoslovjon plod od utrobo tvojo
Isus Krst. F. Vranci6, rjecn. 128. Ime negovo
Isus. M. Alberti 111. Ki drSahu Isusa. 493.
Blagoslovjen plod utrobe tvoje Isus. I. T. Mr-
navic, nauk. krst. 1702. 13. Sluziti Isusu Krstu.
M. Eadnid 514^. Isus govori Davidu. S. Mar-
gitic , ispov. 219. O Isuse, spasiteju moj ! L.
Terzid 37. Da Isus smiri ga. P. Macukat 27.

Bice mu ime Isus. 28. Isusa Nazaranina. 30.
Kad za n Isus svu krv toci. J. Kavanin 9*. I
Isus za svijeh umrijet hoti. 16a. Tebe, Isuse,
imat 6u sada u pameti. 33^. Dobri Isuse! 445a.
Isus ali Isukrst. H. Bonacic 37. Buduci se po-
vratio prislatki Isus u Betaniju. M. Lekusid,
razm. 11. Node vicnost nigdar dovrsiti, nego 6e
ili u vike muciti, jer je Isus tako svidocio. L.
i^ubuski, pism. 19. Vam ce Isus grihe odpu-
stiti. 39. Krv, koja bijase izisla iz prisvetoga
tila ne prislavnoga sinka Isusa Krsta. razm.
129. Sto je nami i tebi, Isuse, sinu Boziji? J.
Banovac, razg. 71. Ah moj Isuse slatki! 163.
Gospodine Isuse Isukrste! blagosov. 312. Gle-
dati Isusa onako frustana. pripov. 80. Izvodeci
iznova kriva svidocanstva suprot Isusu. 80. Ah
po|ubJeni Isuse! 216. Posav Isus, osta Frane.
P. Knezevid, ziv. 12. Eto t' Isus u svoj sliki.
12. Isuse primilosrdni ! F. Lastrid, test. iv. Isuse
sladki ! 98a. Zatajujete Isusa i odricete se. ned.
4. Visi Isus propet. A. Kanizlic, roz. 43. Za-
zivanje prisveti imena Isusa i Marije. bogo^ubn.
499. Bijase dakle Isus priminuo. E. Pavic, ogl.
628. U cem bi Isus mucan. F. Matid b7. Ja
du poci s Turci bojak biti, za Isusa moju krv
proliti. And. Kacid, razg. 143. Kamo vira, kamo
dusa tvoja? gdi je Isus lipa dika tvoja? 148.
Na bozid se sve ovo dogodi, kad no gospa Isusa
porodi. 300. Svako svita stvorene sada ima ve-
seje za Isusa rodene. F. Eadman 49. Tebe, Isuse,
falimo. 54. Tko ode dobro zivit u Isusu. L.
Vladmirovic 11. Isusu propetomu klanaju se. 20.
Jest pak ime Isus ric evrejska koja spasiteja zla-
menuje. I. Velikanovid, uput. 1, 484. Odlucit
imade, da Isusa zeli prijati. I. J. P. Lucid, doct.
39. Jezus ili Isus. T. Ivanovid 21. Sto de redi
Isus, sto li Krst? B. Leakovid, nauk. 38. Ali
evo zalosti, jer so ovo samomu Isusu ne dogodi.
61. Od Krsta Isusa. A. Tomikovid, ziv. 302.
Sina svoga Isusa Hristosa. Nar. pjes. vuk. 1, 122.
Pomogo nas Isus i Marija! Nar. pjes. juk. 212.
Fajen Isus! Nar. posl. vuk. 31. Va ime Isusa
Eista, amin. Pravdonosa. 1852. 30. Suzni okr-
sdene glave, liemu brada po Isusu draga. Osvetn.
3, 93. — Kad poslije Isus ima Hristos ili Hrist,
siivaca se gdjegdje kao da je jedna rijec, te se
Isus ne mijena po padezima. Isust Hristo. Stefan,
sim. pam. saf. 21. Isus Hrista. 25. Mon. serb.
1.5. (1222—1228). Isusb Hrista. 31. (1247). — U
takom se slucaju moze okrniti na oblik Isu koji se
nigda ne mijena (vidi osobito Isukrst). Isu Hrista.
Mon. serb. 5. (1198-1199). 22. (1234-1240). 28.
(1240). Isu Hristo. 9. (1222—1228). Isu Hristb.
103. (1333).

ISUSA K, isuska, m. dem. Isus (mali Isus). —
isporedi Isusid. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Hotijudi zagrliti gospu i Isuska. A. Kanizlid,
roz. 115.

iSUSl6, m. vidi Isusak. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. OdilazaSe s svojim Isusidem. E.
Pavic, ogl. 497.

iSUSOV, adj. koji pripada Isusu. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Mati Isusova. N. Eanina 20*.
mat. 1, 18. Anton Dalm., nov. test. 1, 1''. Telo
pokopano leta Isusova 373. F. Glavinid, cvit. 8'^.
Umri po rojstvu Isusovom 343. I2a. Kih ni smrt
ne moga§e od jubavi razdiliti Isusove. 332*.
DruSbe Isusove. J. Mika)a, rjecn. 1. Od Petra
Kanizija drustva imena Isusova. Azbukv. 1690. i.
Prava istina Isusovijeh slavnijeh usti. J. Ka-
vanin 75''. Kriz Isusov da podnose. 298a. Qd
sakramenta tila Isusova. A. Badid 295. Ucenici
Isusovi. M. Lekusid, razm. 134. Da djotcu od-

ISUSOV

77

ISVLACITI

hrane u Isusovoj vjeri. Pisanica. 4. Promisjaiia
muke Isusove. B. Pavlovid 56. Krv pi'oliti za
jubav Isusovu. F. Lastrid, test. ad. 62*. Koji 6e
pripovidati nauko lazjive suprotne viri Isusovoj.
od' 290. Zarucnica Isusova. ned. 99. Vojuj kako
dobar vojnik Isusov. 295. Druzbo Isusove mladid.
A. Kanizlic, fran. 92. Poradi imona Isusova. M.
Zoricid, zrc. 4. Zafajujte od Sina junaci brez
pristanka Isusovoj majci. And. Kacic, razg'. 257.
Isusove drage zarucnico. M. A. E.e}kovic, sat.
C6a, Na uspomenu muka i smrti Isusove. I. J.
P. Lu6ie, doct. 39. Krstene, krizmane, tilo Isu-
sovo, pokora ... B. Loakovic, nauk. 152. Ovi
sakramenat . . . zove se tilo Isusovo. 185. U pre-
sveto ime Isusovo. Nar. pjes. vuk. 2, 303. A
spomen'te ime Isusovo. Nar. pjes. juk. 149.

ISUSOVAC, Isusovca, m. Jesuita (societatis
Jesu), redovnik druzbe Isusove, Jezuit. — Na
dva mjesta xvi i xvni vijeka. Ovo niki i od
Isusovac scijeue. I. Ancic, o»l. 164. Bit 6e dobro
i u scini, Isusovac (Dellabelle) sto ucini. J. Ka-
vanin 157^'.

ISUSATI, isusam, impf. isusiti — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom. Vtzrenijem
isusajusta bezdi.ny. Danilo 330.

ISUSAVATI, isusavam, impf. isu§iti. — Na
jcdnom mjestu xvni vijeka. (Vino) imade silu
izsusavati. Z. Orfelin, podr. 50.

ISIISITI, isusim, pf. posve osusiti. — Slozeno :
iz-susiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. isusiti. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (izsusiti, v. osusiti s dodatkom
daje uzeto 12 hrevijara) i u Danidicevu (,siccare').

a. aktivno. Boleznt jaze be vtse telo jego isu-
sila. Danilo 266. Odri kozu ter isusi. J. Vlad-
mirovic, lik. 33. Ditejiua koju covik misli isu-
siti. I. Jablanci 105. jer ga zima od soka isusi.
J. S. Rejkovic 89. Dokle sunce ne ograne i rosu
ne isusi. 228. Isusi sam stopama svojim sve
potoke. D. Danicic, 2car. 19, 24. Isusicu rijeke.
jozek. 30, 12.

b. pasivno. Izsusena trava. J. Rajic, pouc.
1, 117. Nine nive tako su ostale isusene od pre-
velike jetosne prepeke. Nov. sr. 1834. 189.

C. sa se, rejieksivno. Kada se drva sirova ili
u vodu stop}ena stave i na ogan nalozo, ne mogu
se nikako po nijedan nacin uze6i dokle godi se
ne isuse. M. Divkovi6, bes. 550a. Eazlucimo u
nama istim dila dobra od zlije, neka mogu dobra
rasti za dobro i korist nasu a izguliti se zla i
izsusiti, da nam ne budu na stetu. F. Lastric,
od' 180. Neka se izsusi na suncu korijene sviju
trava. ned. 199. U litu se ove zemje od vru-
cine tako isuse. I. Jablanci 18. Prije nek se
samaluk isusi. J. S. Eejkovic 301.

ISU&iVANE, n. djelo knjijem se isusuje. — U
Sulekovu rjecniku : ,ausdorrung'.

ISUSIVATI, isusujem i isusivam, impf. isusiti.
— Akc. je kao kod iskazivati. — U nase vrijeme.
Prijetnom svojom isusujem more. D. Danicic,
isai. 50, 2. Zaprecuje moru i isusuje ga. naum.

isUSNI, adj. vidi Isusov. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Sumna Tome, s kim Isusne rane
pipa. J. Kavanin 316a.

iSUTI, ispem, pf. vidi izasuti. — Slozeno: iz-
suti, iz-spem. — U Voltigijinu rjecniku: izsuti,
V. izasuti.

. iSUZlTI, isuzim (isuziti, isuzim), pf. zapla-
kati se, proliti suze. — Slozeno: iz-suziti. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Kolikrat isuzi srdacco

me za toj ! S. Mencetic 105. Toliko isuzi srdacce
me za toj. 276.

ISUZIsflTI, isuznim, j^f- osloboditi od suzanstva.
— Nacineno od iz i suzan nantaokoin i. — U
Stulicevu rjecniku : izsuzniti koga ,captivitato
aliquem liborare', gdje ima i rejieksivno izsuzniti
se ,captivitate se liberare'. — nepouzdano.

ISUZNIVATI , isuznujem i isu2nivam , impf.
isuzniti. — U Stulicevu rjecniku : izsuznivati, iz-
suznivam, freq. uz izsuzniti. — nepouzdano.

ISVEVOJ^ITI, isvevojim, pf. u Stulicevu rjec-
niku : izsvevo|iti, izsvovojivam ,propriao volun-
tati morem gerere'. — Slozeno: iz-svevojiti. —
ne2)Ouzdano.

ISVEVO^IVATI, isvevojujem i isvevojivam,
impf. isvevojiti. — U Stulicevu rjecniku: praes.
izsvevo}ivam kod izsvevojiti. — nepouzdano.

ISVIJESTAN, isvijesna, adj. u Voltigijinu rjec-
niku samo adv. ,izsvjestno' ,fedolmente, con fo-
delta' ,getreu'. — nepouzdano.

ISVIJESTITI, isvijestim, pf. uciniti da se ko
(objekat) posve osvijesti. — Slozeno: iz-svijestitl
(vidi kod osvijesfciti). — Samo na jednom mjestu
xviii vijeka (part, praet. pass, isvijescen). Mis^ase
nega ispravjena i isvijescena otpustiti. S. Rosa
158a.

ISVIJETLITI, isvijetlim, pf. uciniti da sto
(objekat) bude posve svijetlo (i u prenesenom
smislu). — Slozeno: iz-svijetliti. — Akc. je kao
kod istijestiti. — U Stulicevu rjecniku: izsvije-
tliti, izsvjet}ujem i izsvjetjivam ,expolire, perpo-
lire, met. decorare, declarare, explicare'.

ISVIJETJ^EIsfE, n. djelo kojijem se isvijetU. —
U Stulicevu rjecniku: izsvijetjene.

ISVILATI, isvilara, p/. u Vukovu rjecniku:
isvilali kukuruzi, t. j. ubradali ,bart bekommen'
,spica aristarum vallo munita est' s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori. — Postaje od iz i svila
nastavkom a. — Akc. je kao kod iskoncati.

ISVJETLITE^, m. covjek koji isvijetU. — U
Stulicevu rjecniku: ,qui expolit, mot. decorat, de-
clarat, explicat'.

ISVJETLIV, adj. u Stulicevu rjecniku: iz-
svjetliv ,expoliens'. — nepouzdano.

ISVJET:^ATI, isvjet)am, pf. vidi isvijetliti. —
Slozeno: iz-svjetjati, — Akc. je kao kod iskon-
cati. — U Stulicevu rjecniku: izsvjetjati, v. iz-
svijetliti. — Sa se, rejieksivno (u prenesenom
smislu: ocistiti se, opravdati se). u Voltigijinu
rjecniku : izsvetjati se, izsvetjam se ,schiararsi,
scolparsi, scusarsi' ,sich erklaren, entschuldigen'.

ISVJETJ^AVATI, isvjetjavam, impf. isyjetjati
i isvijetliti. — Akc. je kao kod izgovarati. — U
Stulicevu rjecniku: izsvjetjavati, freq. «^ izsvjet-
}ati.

ISVJETl^iVATI, isvjetJTijem i isvjetjivam, impf.
isvijetliti. — U Stulicevu rjecniku: izsvjotlivati,
izsvjetlivam, freq. v. izsvijetliti, a kod izsvijetliti
ima praes. izsvjetjujem i izsvjetjivam.

iSVJETOVATI, isvjetujem, pf. posve, do kraja
posvjetovati. — Slozeno: iz-svjetovati. — Samo
u Stulicevu rjecniku: izsvjetovati koga ,rep6titi3-
conslliis aliquem juvare'.

ISVLACITI, isvlacim, pf. vidi isvu6i. — Slo-
zeno: iz-svlaciti. — S kajkavskijem oblikom isla-
citi samo u Bjelosfjencevu rjecniku : izslacim
,exuo', V. izvlaSim, i u Voltigijinu: izslaciti, iz-
slafiim, izslacivam ,svestire, spogliare' ,entkleiden,
ausziehen'.

ISVLACIVATI

78

I§CAZNUTr

ISVLACIVATI, isvlacujem i isvlacivam, impf.
isvlaciti. — U Voltigijinu rjecniku : praes. izsla-
civam kod izslaciti,

ISVUCI, isvucem, pf. posve svuci. — Slozeno :
iz-svuci. — Akc. je kao kod istresti. — Od xv
do XVII vijeka. Gola ga isvuii naj prvo hotise.
M. Marulic 186. Zapovidi ju nagu isvuci. Ziv.
kat. star. 1, 222. Imamo isvuldi vethoga clo-
veka, a obulci se u novoga. S. Budinic, sum.
1141^. Izsfukose ga iz one hajetine. Michelangelo.
36. Trikrat bi izsfucen. 33.

ISVUKIVATI, isvilkujem i isvukivatn, impf.
isvudi. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Izsfu-
kujuci ga iz one crjene hajine, osta nag. Mi-
chelangelo. 37.

IS, interj. glas kojijem se tjerajii kokosi a i
druge (osobito domace krilate) zivotine. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (is iS
,vox qua lUyrii gallinas etc. expellunt') i u Vii-
kovu (,der laut um die huhner zu vertreiben'
jsonus pellendis gallinis' s primjerom: Is, t ida,
is!). Kokosi se hitaju s ,ciku rade', a ne s ,is,
is'. (D). Poslov. danic. 47. Is, kokote balabane!
Nar. pjes. vuk. 1, 193. Is, o koke, kokorajko!
1, 194. Is otole, pust' ostala! Nar. pjes. here.
vuk. 238. Is otole, kosutice! 247. Is, paune
zlatopere ! 347. Pocne cerati kokosi govoredi:
,Is amo tamo !' Nar. prip. vrc. 21. Is ! orao to
odnio ! Nar. prip. vuk. 163. Is, ne prasi. (kad
ko sto slazc ili se hvali. kao da se govori ko-
kosi). Nar. posl. vuk. 106.

I&-, vidi kod iti.

V

ISA, vidi is. Isa, vrani, obiJeXje grdno ! Ogled,
sr. 393.

ISALABAZATI, isalabazam, j)f. reku u sali:
,De Iiija?' ,Isabalaza tamo nekud u nive'. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.

ISALITI SE, isalim se, pf. posaliti se mnogo,
do mile vole. — Slozeno: iz-sallti. — jlkc. je kao
kod izgaziti. — U nase vrijeme. ,Nocas smo se
na prelu siti isalili i isegali'. u Lici. J. Bogda-
novic. — I u Sulekovu rjecniku: ,ausscherzen'.

ISANTATI, isantam, pf. izici santajudi. — Slo-
zeno: iz-santati. — U nase vrijeme u Lici. ,01azi,
vratri santesa, ti ga uz ovu glavicu isantas!' J.
Bogdanovid. — U Dubrovniku je drukciji akcenat:
i.santati, isantam. P. Budmani.

ISARABATATI, isarabatam, pf. izmijesati, sta-
viti u nered, iskvariti. — Slozeno : iz-sarabatati (?).

— P jednoga pisca nasega vremena. Sve su moje
knige bile jsarabatane ; svaki naslov isatiran, za-
mrjan. M. D. Milidevic, des. par, 60.

ISARATI, isaram, pf. udiniti da sto (ohjekat)
bade posve sareno. — Slozeno: iz-sarati — Akc.
je kao kod ispitati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,bunt machen' .variego'). —
1 sa se, refleksivno : uciniti se sareno, pokazati
se Sareno. Ispod ruke glednu po ordiji, al' se
turska vojska isarala. Nar. pjes. vuk. 4, 196.

ISARET, m. mig, arap. isare, tur. isaret. —
U Vukovu rjecniku: ,-wink' ,nutus' s primjerom:
Kazao mu isaretom, t. j. namigne na nega.

ISASCE, n. djelo kojijem se ide (vidi kod iti).

— Stariji je oblik isastje. — xvii i xviii vijeka
(rijetko). Trudan i umoren od toliko nagla i
brza isastja. M. Divkovic, bes. 370^. I po isasdu
od ovoga svita spasenje molim. F. Glavinid, svitl.
129. Od isasca Ivanova. S. Rosa 47*.

ISATIRATI, isatiram, 2>f zamr}ati{?), izbri-
sati (?). — Slozeno : iz-satirati (?). — U jednoga
pisca nakga vremena (vidi kod iSarabatati).

IsAVATI, isavam, impf. cesto ici (vidi kod
iti). — U nase vrijeme u Vukovaru. On je isavao
u Bee (2esto isao). Zemjak. 1871. 2.

isCACKATI, iscackam, pf. posve procackati.

— Slozeno: iz-cackati. — U nase vrijeme. P.
Budmani.

ISCADRKNUTI, iscadrknem, pf. izmamiti. —
Slozeno: iz-cadrknuti (?). — U nase vrijeme u
Lici. ,E ! da 'e meni kako to od nega iscadrknuti'.
,Aia, moj brte, ne iscadrknu od nega, da si jo§
toliki'. J. Bogdanovid.

ISCAKATI, iscakam, pf. iskfuvati, isk]ueati.

— Slozeno: iz-cakati. — U nase vrijeme u Lici.
,Zatvoraj kokosi, sav mi kupus iscakase'. ,Isca-
kase kokosi i svu salatu'. J. Bogdanovid,

ISCAKNUTI, iscaknem, pf. jednom iskjuvati. —
V nase vrijeme u Lici. ,Aja, brte, ko i od iega
sto iscakne, vesela mu majka'. J, Bogdanovid.

ISCA-KTATI, iscaktam, pf. posve pccaktati. —
Slozeno: iz-caktati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
caktati, izcaktjem ,ex commissuris, rimis aliquid
extrahere', — U nase vrijeme u Dubrovniku same
0 zubima. P. Budmani.

ISCAMITI, iscamim, pf. izginuti, isceznuti ca-
meci. — Slozeno: iz-camiti. — U Stulicevu rjec-
niku: izdamiti ,consumi, confici'.

ISCAMIVATI, iscamujem i iscamivam, impf.
iscamiti. — U Stulicevu rjecniku : izcamivati, iz-
camivam ,sensim consumi'.

iSCASITI, vidi iscasiti,

ISCASTITI, iscastim, pf. posve ili svakoga po-
castiti. — Slozeno : iz-castiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — TJ nase vrijeme. J. Bogdanovid. P.
Budmani.

ISCASITI, iscasim, pf. uganuti, navinuti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Slozeno: iz-casiti
(isporedi ucasiti); ovome se glagolu ne zna po-
statie ; maze se pomisliti na ,casicu^ u kolenu, all
mu je u starija vremena bez sumne bio oblik
casiti.

1. iscasiti. — xvii i xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izcasiti, navinuti udo ,luxo,
eluxo') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(izcasiti ,dislogare un membro, muover di luogo'
,luxare'). Sto pomaze onomu koji je izcasio jednu
ruku stavit mu na prste mnoge prstene od zlata?
M. Radnid 374*. Kada pod Pampelonom gradom
nogu izcasi . . . dade si nogu namistiti , . . Volim
dati iznova izcasiti, pak po dobru majstoru opet
dati namistiti . . . Kada si sebi iznova dao nogu
izcasiti ... D. Rapid 176.

3. iscasiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (n. p. nogu, ruku ,ausrenken'
,luxo'). Konic mu je nogu isdasio. Pjev. cm.
220a. — J ga se, 2^csivno. Te se Jakovu iscasi
stegno. D. Danicic, Imojs. 32, 25.

ISCASiVATI, isc^sujem i iscisivam, impf.
iscasiti (i iscasiti). — Samo u Stulicevu rjecniku:
izdasivati, izcasivam ,luxare'.

iSCAVLITI, iscavlim, pf. u StuliSevu rjecniku:
izcavliti, cavlo izvaditi ,clavos refigere'. — Na-
cineno od iz i cavao nastavkom i. — nepouzdano.

ISCAVJ^IVATI, iscavjujem i iscavjivam, impf.
iscavliti. — U Stulicevu rjecniku: izcavlivati, iz-
davlivam, freq. uz izdavliti. — nepouzdano.

tSCAZNUTI, iscaznem, pf. vidi isceznuti. —
Slozeno : iz-caznuti. — TJ nekijeh pisaca xvii i
xviii vijeka. Izcazne izprazna cestitost umrlije.
M. Radnid 231^. Izcaznuse u nihovijem mislima.
451a, Izcazne tasta slava. 522^. Ovo rekavsi,

ISCAZNUTT

79

ISCEPUSATT, 2, b.

izcaznu. J. Bauovac, razg. 37. Oskropivsi ga,
is5aznu. pred. 154. Ovo izrckavsi izcaznu. pripov.
146. Iscaznu iz prid ociju, prisv. obit. 74. Iz-
caznu u tebi jubav prama Bogu. M. Zoricic,
osm. 24. Ovo rekavsi izcaznu videne. zrc. 8.
Onda izcaznu ona skupstina djavolska. 15. Pri-
lipi mu ga, pak onda izcaznu. 50. Izcasnu s ociju.
9.S. I take izcaznuse strahovita videna. 104.

ISCAZNIVATI, iscaznujem i iscaznivam, impf.
iscaznuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka (sum-
nivo). All netom otvori oci, snivano blago iz-
cazniva. A. d. Bella, razgov. 166. jamacno je
pisac iiapisao izcezniva.

ISCEGETATI, iscegrcem, pf. istrugati. — Slo-
zeno: iz-cegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
cegrtati i iscegrtati, iscegrtjujem i iscegrtivam
i grijeskom iscegrdati, iscegrcujom i iscegrcivam
,deradere, abradere'. — 1 u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

ISCEGETIVATI , iscegrtujem _ i iscegrtivam,
impf. iscegrtati. — U Stulicevu rjecniku: iscegr-
tivati i grijeskom iscegrdivati, a kod iscegrtati
ima praes. iscegrtivam, kod iscegrcati praes.
iscegrcujem.

ISCEKATI, iscekam, pf. docekati (ali se moze
isticati da se dugo vrijeme Hi sa ze}om ceka). —
Slozeno: iz-cekati. — Akc. je kao kod izgledati.
— Od xvii vijeka, a izviedu rjecnika u Stulicevu
(izcekati ,usqu6 in finem cum taedio exspectare')
i u Vukovu (,abwarten' ,exspecto').

1. aktivno. I Lehi posteno juris izcekase. I.
T. Mrnavii, osm. 51. Isceka dakle na vrutiti od
templa Simuna proroka. P. Parcic 46. Ja cu
tebe, brate, iscekati. Nar. pjes. vuk. 4, 47. Kceri
moja, jer se ne udajes? koga cekas? ne iscekala
ga! Nar. pjes. bos. prij. 1, 41. Sve vojvoda is-
cekao druge. Osvetn. 2, 162.

3. sa se.

a. refleksivno, kao nacekati se. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. ,Na svrhu si do§o, bas sam
te se isceko'. P. Budmani.

b. reciprocno, kad se dvoje Hi nekoliko celadi
cekaju jedno drugo na odredenom mjestu dok se
sastanu. — U nase vrijeme, a izmeda rjecnika
u Vukovu (iscekati se, iscekamo se ,einander
erwarten' ,exspectare se loco dicto' s primjerom :
Ondje da se iscekamo). U Eunanim' iscekat se
hoce. Nar. pjes. vuk. 4, 253. I tu stanu tri bijela
dana, dok se silna iscekala vojska. Pjev. crn.
10515. Daleko je Novak izostao, pa svog brata
bio dozivao . . . dok se oni amo iscekali. 1'63^.

ISCEKA VANE, n. djelo kojijem se iscekava.
J. Bogdanovic.

ISCEKAVATI, iscekavam, impf. vidi isceki-
vati. — U nase vrijeme u Ltd. J. Bogdanovic.

ISCEKIVALAC, iscekivaoca, m. covjek koji
iscekuje. — U Stulicevu rjecniku: izcekivalac i
grijeskom izcekivaoc ,qui cum taedio exspectat'.

ISCEKIVALICA, /. zensko decade koje iscekuje.
— U Stulicevu rjecniku: izcekivalica ,quae cum
taedio exspectat'.

ISCEKIVANE, n. djelo kojijem se iscekuje. —
Stariji je oblik iscekivanjo. — Izmedu rjecnika
u Belinu (izcekivanje ,anxia expectatio' 108'), u
Stulicevu (izcekivane), u Vukovu. Cekajucih ne-
beskoga grada iscekivanje. B. Kasic, nt. 291.

ISCEKIVATI, iscekujem i iscekivam, i/n/)/. isce-
kati (moze znaciti i: ze}no cekati). — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izcekivati ,diu
expectare' 1081j), u Voltigijinu (izcekivati, izce-
kivam ,attendere, stare aspottando' ,erwarten'),
u Stulicevu (izcekivati ,cum taedio exspectare'),

u Vukovu (iscekivati, iicekujem koga ,sammeln,
erwarten bis alio beisammen sind' ,exspecto dum
conveniant').

a. aktivno. Sto iscekujei^ na vratijeh, da ja
izidem? M. Drzi6 192. Izcekujos da se i tebi
rece. V. Andrijasevid, dev. 12. Koja od tebe
iscekujem. put. 23. Milosrdje tvoje iscekivati.
39. Mene si na pokoru iscokivo. 78. Ah jaoh!
i ovo mene iscekuje? 129. Koja mene iscokiva.
253. Koja te muka iscokuje. 281. Kojom silom
Sotona podize se za rvati stavnu tvrdu od Jo-
bova ustrpjenstva, bijuci ga nezgodam tako te-
skijem, da jedna drugu ne izcekivase. B. Zuzori
121). Eodjaci nega izcekivase. E. Pavid, ogl. 654.
Koga iscokivaije nai-od. S. Rosa 5''. Koji isce-
kivase dosaSce spasiteja. 36*. Iscekivahu ceo-
nika. ISd^. Ne bududi mi dostojni modi se na-
dati tolikoj milosti ni nu izcekivati. 1. M. Mattei
173. Izcekivo sam, jeda bi kogod, boledi se
mojoj bolesti, doso utjesit me. 204. Jer on toplo
izcekuje vrime. J. S. Rojkovid 200. Koja od
nih iscekuju roda. 225. Sta on ovdje radi i
iscekuje. Nar. prip. vuk.'"' 271. On je iscekivao
bode ii mu gospodar poslati rucak. Nar. prip.
bos. 1, 3. Iscekujte jedan drugog. Vuk, pavl.
Ikor. 11, 33.

b. sa se, reciprocno, vidi iscekati, 2, h. ^ U
Vukovu rjecniku: iscekivati se, iscekujemo se
,sich sammeln' jex'^pectare se invicem loco certo'-

iSCENKATI, iscenkam, pf. vidi iscinkati. —
Slozeno: iz-cenkati. — U Mikajinu rjecnika:
iscenkati i izcenkati ,sfilacciare' ,decorpere lina-
mentum ex linteo', i u Stulicevu: iscenkati i iz-
cenkati, V. iscinkati. — Moze biti (kao sto misli
Danicic, vidi kod cenkati) da bi trebalo^ citati
i mj. e, ali je istina da se u Mika^inu rjecniku
nalazi ovako pisano na dva mjesta, a ne na
jednome.

ISCEPITI, iscepim, pf. vidi ocepiti. -- Slo-
zeno: iz-cepiti (vidi kod zadepiti, ocepiti). — U
Stulicevu rjecniku: izcepiti, v. odcepiti. — nije
dosta pouzdano.

ISCEPEKATI, isceprkam, pf. slozeno: iz-cepr-
kati. — Akc. je kao kod izresetati. — Od xvui
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,aus-
scharren (wie die henne)' ,erado'. 2. ,zerscharren'
,radendo corrumpo'.

a. ceprkanem izvaditi. Sve na niov vred iz-
ceprkaju i pozobju. D. Obradovid, basn. 302.

b. ceprkanem pokvariti, unistiti, vidi u Vukovu
rjecniku.

ISCEPR^ANE, n. djelo kojijem se isceprja. —
Stariji je oblik sa nje. — U Belinu rjecniku:
izceprjanje 354'>, i u Stulicevu: izceprjane.

ISCEPIll^ATI, ii^cepi-jam, pf. vidi isceprkati.

— Slozeno: iz-ceprjati. — U Belinu rjecniku:
izceprjati ,graffiare, sgraffiare' 351^, i u Stuli-
cevu: isceprjati i izceprjati ,scalpturire, unguibus
lacerare'. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

ISCEPIJSATI, iscepusam, pf. iscupati. — Slo-
zeno : iz- cepusati. — Akc. je kao kod izresetati.

— U nase vrijeme u Lici.

1. aktivno. ,Nemoj precinati, jer ako te uvatim,
zivo cu ti usi natrti i iscepusati'.
3. sa se.

a. refleksivno. ,Ova se guska sama sva i§ce-
pusala'.

b. reciprocno. ,Esi li vidio, borne se ni dva
zivo pocepusase i iscepusase'. talco je i u ovom
primjeru, u kojem je znacene: svrsiti cepusane:
,Ovo se dvoje vavije cepusa, nikad se pravo no
mogu iscepusati'. J. Bogdanovic.

ISCERECITI

80

ISCEZATI

ISCERECITI, iscerecim, pf. vidi iscevekati. —
Postaje od iz i cerek nastavkom i pred kojijem
se k mijena na c. — U nase vrijeme. Meso isce-
reci i obesi o gradsku kapiju. Nar. prip. vil.
1868.^479.

ISCEREKATI, iscerfekam, pf. stogod na krupne
komade isjeci ili rasjeci. — Postaje od iz i cerek
nastavkom a. — U nase vrijeme u Lici. ,Taj ce
brze vola ubiti, odrijeti i iscerekati, negoli ti
jane odrijeti'. J. Bogdanovi6.

ISCERUPATI, iscerupam, /)/. 2J0sve ocerupati,
isciipati. — Slozerio: iz-cerupati (sto ja mislim
da je tuda rijec i to od nem. zerrupfon, a ne
od tal. scerpare). — U Vukovu rjecniku: ,zer-
rupfen' ,convGllo'.

ISCESA, /. u Stulicevu rjecniku: izcesa i is-
cesa ,materia' s dodatkom da je uzeto iz misala.

— Sastavjeno: iz-cesa. — nepouzdano.

ISCESAN, iscesna, adj. koji je sastavlan od
iscese, koji pripada iscesi (suprotno : dubovan).

— U jednoga pisca xvni vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (iscesan ,materialis' ; izcesan ,ex
materia, vel ad materiam spectans' gdje ima i
adv. iscesno ,materialiter' i izcesno ,rudi modo').
Eazgleda se na to osobito i naj lise uprav srce
bozanstveno ko zamjerak izcesni, telesni, cutjivi
ovoga obvjetovana. I. M. Mattel xii. — nepo-
uzdano.

1. ISCESATI, iscesem, pf. slozeno: iz-cesati.

— Akc. je kao kod izorati. — U nase vrijeme
ohicnije je sa s mj. s u inf. i u proslijem vre-
menima (vidi cesatij. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (iscesati, 1. n. p. us iz glave
jberauskratzen' ,eifrico'. 2. kona ,striegeln' ,stri-
gili radere').

a. posve pocesati, dosta pocesati. Svrab izcesat
komugodi. (D). Poslov. danic. 120. Tuda ruka
svraba ne iscese. (D). 138. Kona onoga svezi,
izce§i ga. J. Filipovi6 1, 351*. Tuda ruka ne
iiscese svraba. Osvetn. 2, 68. — Sa se, reflek-
sivno. Posli izcesati so, oprati se. H. Bonacic
113.

b. izvaditi cesancm, vidi u Vukovu rjecniku.

2. ISCESATI, vidi iscezati,

1. ISCESNUCE, n. djelo kojijem se iscesne (vidi
1. ibcesnuti). — U Mikalinu rjecniku: (sa sta-
rijim oblikom) iscesnutje, nav.nenje ,luxatio, elu-
xatio'.

2. ISCESNUCE, n. vidi isceznude.

1. iSCESNUTI, iscesnem, pf. vidi iscasiti. —
Slozeno: iz-cosnuti. — V Mikalinu rjecniku: is-
cesnuti kojo udo, navinuti udo ,luxo, oluxo', i u
Bjelostjencevu: ,eluxo'.

2. iScESNUTI, vidi isceznuti.
ISCESNUTSTVO, n. vidi isceznutstvo.
ISCEST, /. vidi i§cez, isceznu6e. — Postaje

od osnove iz-coz nastavkom tL pred kojijem se
z mijena na s. — U jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (izcest, v. iz-
cesnutjo). Kolik puta htje podnijoti za nas strabo
ter izceski? A. Boskovicova u 1. M. Mattei 35y.
ISC&SATI, vidi 1. is6esati.

ISCES6eNE, n. u Stulicevu rjecniku: izfiestjene
jscomunica' ,apud catbolicos est sacrorum pri-
vatio, cui addunt etiam interdictioueai commu-
nionis civilis'. — nepouzdano.

ISCES^ATI, iscesjam, p/. posve zaces]ati,
oces}ati. — Slozeno: iz-cesjati. — Akc. je kao
kod izigrati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (izces]ati ,pecto' 559a), « Volti-
gijinu (izceh-jati, izfceslivam, izcesjam ,spottiuare'

,auskammen'), u Stulicevu (izcesjati ,pectere, de-
pectere, carminare'), u Vukovu (1. ,auskamrRen'
,pectino', cf. ocesjati. 2. ,durcbbecbeln, scharf ta-
deln' ,perstringo'. 3. n. p. vunu ,rupfen' ,carpo').
1. aktivno.

a. ti pravom smislu. Ljenos glavu ne mije; i
ako je izmije, ne izcesja je. (D). Poslov. danic.
55. Do korizme nikada kosa ne iscesjaj. F.
Lastric, ned. 197.

b. u j)renesenom smislu, tcsko prekoriti, is2)so-
vati (vidi u Vukovu rjecniku). u ovom primjeru
maze biti da znaci: izhiti, udariti: Da tko i vise
puta pristupi zakon i zapovijodi kra)evske ili
iscesja i udari potesko jednog podleznika negova.
F. Lastric, nod. 270.

3. pasivno. A crn percin isces{an. Nar. pjes.
berc. vuk. 254. Zuti percin izcesjan. 268.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izcesjati se , caput pectere' 559^) i u Stu-
licevu (izcesjati so ,capillos, comain, caesariem
pectere'). Kada se hoce izcesjati, boli ga od
cesja. M. Radnid 472*'. Sejani se izcesjaju. 559*.
Izceslja' se, blizu je Lopud. (Z). Poslov. danic.
35. Kad se devojka obuce i iscesja. V. Bogisi6,
zborn. 227.

ISCES^AVATI, iscesjavam, impf. isces}ati._ —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Stulicevu rjec-
niku: izcesjavati ,in pectendo etc. esse'.

ISCESl^iVATI, iscesjujem i iscesjivam, impf
iscesjati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: praes.
izceslivam kod izcesjati.

ISCETATI, iscetam, pf. posve ocetaii, iscistiti
cetajuci. — Slozeno: iz-cetati. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U Belinu rjecniku: izcetati, izce-
tavam ,scopettaro, nettare con scopetta' ,scopulis
emundare' 658a, { « Stulicevu: izcetati ,scopet-
tare, nettare colla scopetta' ,peniculis mundare'.
— / u nase vrijeme u Dubrovniku: iscetati ha-
jine, iscetati prab iz bajina. P. Budmani.

ISCETAVATI, iscfetavam, imjjf. iscetati. _ —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Belinu rjec-
niku: praes. izcetavam kod izcetati, i u Stuli-
cevu: izcetavati, freq. uz izcetati.

ISCETITI, iscetim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izcetiti ,discbiarare' ,aciem solvere'. — Nacineno
od iz i cota naatavkom i. — nepouzdano.

ISCETIVATI, iscetivam, impf. iscetiti. — U
Stulicevu rjecniku : izcetivati, izcetivam, freq. uz
izcetiti. — sasma nepouzdano.

ISCEVI^ITI, iscevijim, pf. vidi iscasiti. —
Slozeno: iz-cevijiti. Z. Eadonid.

ISCEVRKATI SE, iscevrkam so, i>/. izbrbjati
se. — Slozeno : iz-cevrkati. — U nase vrijeme u
Lici. ,Taj se covrkalo ne6e nikad sit i§cevrkati'.
J. Bogdanovi6.

ISCEZ, /. vidi ceznude, isceznude. — U Stu-
licevu rjecniku: izcez ,languor' s dodatkom da
se nalazi u pisca Dordica.

ISCEZATI, iscozam, impf. i§ceznuti. — Mj. -sc-
nalazi se -st- (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-
kod istezati) i -c-. — Samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (iscezati ,deficere' ; izdezati ,dissipari, ova-
nescere, aufugore' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara) i u Dani6icevu (icezati ,evanoscere'). No
vtziraj krasotb mirtskybb, joze vb skore icezajutb.
Stefan, siin. pam. saf. 11. Naucavaase syny svojo
prezirati plbtbskaja, skoro bo iscezajutb. Domen-
tijana 153. Neduzi izcezabu. Domentijan'' 137. —
U Stulicevu rjecniku i (grijeskom, vidi kod coz-
nuti) sa -s- mj. -z-: iscesati ,deficere' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara (?).

iSCEZAVATsTE

81

ISCEZNUTI, 1, b.

ISCEZAVANE, n. djelo kojijem se iscezava. —
U Sulekovu rjecniku: ,verschwindon'.

ISCEZAVATI, iscezavam, impf. isceznuti. —
Od xvin vijeka kod pisaca. Mladost i lepota
vene i iscezava. D. Obradovid, basn. 216. Vreme
zivota nase^ prolazi i iscezava. 359. Koja (para)
taki izcezava. J. E.aji6, pouc. 1, 20. Povr.sno sti-
vone iscezava iz paiueti. M. Pavlinovic, rad. 144.

1SCEZNu6e, 71. djelo kojijem se iscezne. —
Stariji je oblik s -tje. — Izmedu rjecnika u Be-
li)iu (izcoznutjo ,virium defectus' 455^) i u Stu-
licevii (grijeskom iz6esnutje, vidi kod ceznuti ,de-
liquium, virium defectio'). Bez rijeci, ko smrt-
nijom izceznucem da je zahitjen. B. Zuzeri 381.
Isceznuce i rasciiiene zf fcva. S. E,osa 20^. Ne bi
li ti do vo}e, sto se spusti smrtnomu onomu iz-
ceznutju? I. M. Mattel 41. Zrtva tvojoj dusi,
zudeii podnijeti sve ne bolesti, zapustena, iz-
ceznutja. 288.

ISCEZNUTI, isceznem, pf. slozeno: iz-ceznuti.
— isporedi iscaznuti. — Akc. je kao kod izgi-
nuti. — Nalaze se gdjegdje i kraci ohlici za
aorist iscezoh, isceze itd. i za part, praet. act.
iscezao, iscezla. — Prije se mijenalo -sc- u -st-
(u staroslovenskom jeziku, ali prema tome i u
-s6- kod cakavaca, istina samo u knigama pisa-
nima mijesanijem jezikom, n. p. isdeznu. Mira-
kuli. 4 ; isceze. 12), kasnije u c (vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov.- kod isteznc^ti i iceznq,ti). —
Gdjegdje se nalazi grijeskom pisano i sa s mj.
z : iscesnuti (vidi kod ceznuti). — Rijec je stara,
isporedi stslov. isteznq;ti. — Izmediu rjecnika u
Belina (izcesnuti, izcesnivam ,.sparire' ,abire ab
oculis, aspectu' 6941); izceznuti, izceznivam ,per-
dersi d'auimo' ,animo deficere' 554a), u Stulicevu
(izceznuti ,deficere, defici viribus, linqui animo ;
iscesnuti, v. izcesnuti ; izcesnuti ,deficere, deli-
quium pati, linqui animo, destitui viribus, dissi-
pari, horrescere, perhorrescere'), u Vukovu (,ver-
schwinden' ,evanesco', cf. iSciJeti s dodatkom da
se govori u vojvodstvu).
1. aktivno.

a. nestati. a) iznenada nestati kome ispred
ociju, to jest kad se sto imalo pred ocima i vi-
djf.lo, a u jedan se niah vec ne vidi (obicno kao
cudo). subjckat moze hiti cejade Hi sto se kao
celade misli (n. p. dull, andeo, vrag, vila itd.),
videne, prikaza, san itd. Vtsi demoni iztceznuso.
Domentijana 301. One bluzeno videnje izfieznu
od ociju nega. Transit. 138. Keksi te rici is-
ceznu. 237. On duh necisti ostavi ga i izceznu
kako dim. 249. Eeksi to izceznu spred ociju
mojeju. 253. On cas izceze od ociju nihoveh.
§. Budini6, sum. 82a. Qna tad tudihtaj izceznu.
P. Zoranid 10'>. Ove rijeci rek.si Marija tudije
isceznu. M. Divkovii, nauk. 223*. Probode ga
(drakuna) ki tudije izcesnu. P. Glavinic, cvit.
101a. Izceznuse mu iz ociju konik i kon. I. Ancic,
svit. 17. Izceznu s ociju djavao. ogl. 16. Poput
vitra izceznu tja iz ruk meni. I. Zanotti, en. 51.
Izceznu osudjena. S. Margitid, ispov. 89. I
rekavsi ovo majka Bozja izceznu. P. Lastric, od'
49. Al' u isti cas on izceznu izprid ociju niovih.
817. Izceznu opet izmedu nib. 319. UdiJ iz-
ceznu san. ned. 23. Onda ga misnik pokara za
toliku hoUist i on (vrag) izceznu. 48. I tako
izceznu ostavivsi tetku vise mrtvu od zalosti
nego zivu. 156. Odgovori mu : ,Ja sam Isukrst'
pak isceznu . . . 180. Ovo rekavsi ditesce iz-
ceznu. 255. Zajauka vicudi tako, da se cu glas
po svem manastiru, i tako izceznu. 411. Za tim
videne izceznu. svet. 147'\ Izprid negovih ociju
izceznu. A. Kanizlid, utoc. 59. Primilim ga okom

IV

pogledavsi izceznu. uzr. 203. Prikaza tog raja
izceznu. roz. 117. Na to izceznu Samuel. E.
Pavid, ogl. 257. Na to izceznu angeo. 474. To
rekavsi izceznu iz ociju nihovih. And. Kacid, kor.
278. Hotijudi ga kamenovati, iz ruku niovih iz-
deznuo je. I. Velikanovid, uput. 1, 150. Vrag iz-
fiezne, ucudi od Jutine. prik. 89. Isceznude kao
nocna utvara. D. Danicid, jov. 20, 8. I bijela
isceznula vila. Osvetn. 2, 178. — h) (o cejadetii)
unpce ne ostati na istom mjcstu, udajiti se. Vole,
da je on izceznuo a podmetuuo drugoga covika
aebi prilicna, te su ga propel i. P. Lastrid, od'
129. U zrak se dignuvsi iz ociju izceznu. A.
Kanizlid, uzr. 39. Bistra iscezne, da je pop ne
vidi. S. l^ubisa, prip. 150. A nitko se sjetit no
umije tko bi prislac; kuda li otide, kad isceznu.
Osvetn. 1, 51. Toli plahnut od ijeda Luka, uza
lomuu isceznuo stranu. 3, 83. — amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Kako ne izgoris ognem
i kako duh tvoj od tebe ne izcezne? Pril. jag.
ark. 9, 87. — c) (o cemu nezivom Hi umnom)
kao nestati uopce. Vse ono blago isceznu. Mira-
kuli. 4. Tudije ova zvijezda izceznu i sakri se
od nih ociju. M. Divkovid, bes. 140b. Bog ne
hti, da ufanje iscesne nihovo. P. Grlavinic, cvit.
81'\ Iskra laskne, rasvitli ter izcesne. posl. 9.
Kad svrsi rici od posvedenja, kruha bistvo iz-
cezne krusno. I. Ancid, svit. 183. Sva stvorena
izceznu, sva pomankaju u naj bo}e vrijeme. M.
Radnid 375^. Kriposti izceznuti bote iz crkve.
I. Zanotti, i ned. pris. 21. Tako izceznu svaki
mir. S. Badrid, ukaz. 53. Da smudene ajera iz-
ceznuti ucinite. J. Banovac, blagosov. 226. Da
sasvim izceznu zla. P. Lastrid, ned. 175. Izceznu
ufario od sjedinena. A. Kanizlid, kam. 597. Iz-
ceznu careva na sjodinene briga. 606. Svi pro-
tivni razlozi izceznuti de, kada se ova stvar ocito
pokaze. 861. Zloda de se tvoja kanoti jedna
magla razidi i izceznuti. utoc. 219. Da ne is-
cezne vjera tvoja. S. Eosa 145^. Nestalo, pro-
palo, izcezlo, da mu ni traga nema. D. Obra-
dovie, basn. 400. Uzdanica je opda i zajmna is-
cezla. S. ^jubisa, prip. 184. U primorju vjera i
strah Bozji isceznuse. 230. — amo mozepripa-
dati i ovaj primjer u kojemii uprav znaci izvje-
triti: Ako sol izcezne, s cim de se soliti? A. J.
Knezovic xl. — d) (o jednom cejadetu) umrijeti.
Gladomh i zezdeju isceznesi. Danijo 200. (Car)
oghem i bolezniju glave isceznu. S. Kozicid 48'^
Skacudi Aurelijan od nagle izcesnu smrti. P. Gla-
vinid, cvit. 143a. Tudije Simon pade doli, i malo
poslija izcesnu. 204a. Herud od crvov raztocen
iscesnu. 252a. Tudije iz vedra neba trisnu va jn
i taki izcesnu. 399a. Eecena zena od nagle i
nepripravne izcesnu smrti. 405^. Sam svoj gri-
zudi jezik izcesnu. 407a. Herud sam sebe ubivsi
izcesnu. 428a. i tako bivsi od 120 godina tiho
izceznu ovi sv. covik. E. Pavid, ogl. 165. — e)
kao izginuti, poginuti uopce. Da zemja izcezne
od jada. M. Vetranic 1, 85. Prije du iscezuut
od tuge i vaja. 2, 125. Brodovi izceznuse proti
Saracenom otisavsi. A. Kanizlid, kam. 414. Pri-
tvori me svega srcem, da tc vaskolik budem Ju-
biti, ter izceznuti ter se sprziti po sred tvojijeh
zestocijeh gorudstva. I. M. Mattei 40. Izceznula
put nasa i naso srce pri tebi. 304. Da kojeno
nase ne isdezne. Nar. pjes. vuk. 5, 452.

b. oslabiti, iznemoci (radi kakva zla dusemoga),
vidi kod ceznuti. a) od straha. Ukazi mi se, er
iscezoh od straha. M. Drzid 153. Er mi isceznu
srce od straha. 403. Sjetna Dijana od straha
de izceznut. 411. I on uzdisud s placom rece:
,Cadko!' i da vede izusti svoj grijeh, treptje i
izceznu, rijec mu umrijo posred usti. I. Gun-

6

ISCEZNUTI, 1, b.

82

dulic 239. Nu su Turci izceznuli, sjeverne im
zvijezde prijete. 421. Da stane mnoztvo vojske
protiv meni, ne bi moje srce izceznulo. I. Dordid,
salt. 81. — h) oil ze(e. Kajsko stable, ziva zo}o,
za tobom sam izceznula. And. Kaci6, razg. 17.
2. pasivno, premda je igceznuti neprelazni
glagol, nalazi se dosta cesto u pisaca part, praet.
pass, isceznut (koji je isceznuo).

a. sa znacenem kao kod 1, a (kojega je ne-
stalo). Izcesnut ,sparito dagli occhi' ,dilapsus ab
oculis'. A. d. Bella, rjecn. 694''. Svokolike go-
dine mojo kanoti jedno nisto izceznute. G. Pe-
stalic 70.

b. (cesce) sa znadenem kao kod 1, b (koji je
oslabio, iznemogao). Ah, moj liste izceznuti ! gdi
je proljetje mojijeh lita, uputi se, vede uputi:
hod', smjej, moli, ufa', pita'. I. Griindulic 256.
Suncanica s prva od straha ucini se mrazna stijena,
izceznuta, zapanena. 392. Kosuta ga slidom slidi,
Jubovnica izceznuta. 554. Prptivnikom svijem
od straha isceznuto srce trne. G-. Paltnotic 3, 62^.
Mladca iznadose izceznutim ki jim rece. I. V.
Bunid, mand. 36. Izceznut ,svenito, e svenuto'
,defectus'. A. d. Bella, rjecn. 716a, ,perduto
d'animo' ,animo defectus'. 554a. ,consumato di
dolore' ,dolore confectus'. 221^. Ivan blijed, iz-
ceznut van pameti. I. Dordic, uzd. 78. Kad dode
na smrt iznenadne, vas izceznut i licem strasno
promijenenijem uze prstom kazat jednu stranu
od svoga stana. B. Zuzeri 95. Na nezgoda to-
likijeh pristupjene pade na tie Job vas izceznut.
126. A ti pripaden i izceznut sto ces tadar uci-
niti? 153. Kra} vas izceznut ugleda je. 183.
U koliko izcesnut lasno bi se putom prinemogo.
S. Rosa 97''. Isceznut u snazi s truda i muka.
159''. Da su pali ko mrtvi, izceznuti. A. Kalid
147. I izceznuta zemji nica pade slicna mrtvu
tilu. P. Sorkocevic 580''. Izceznutu prid nogami
cim je pazi, ve6 boli se neg' sto u teskijem ve-
rigami on zakovan nahodi se. 581*.

iSCEZNUTSTVO, n. vidi isceznuce. -- U Stit-
licevu rjecniku (sa -s- nij. -z-, vidi kod ceznuti):
izcesnutstvo uz izcesnutje. — nepouzdano.

ISCeZNIVATI, isc^znujem i isceznivam, impf.
iSceznuti. — U nekijeh pisaca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (praes. izceznivam kod
izceznuti, i izcesnivam kod izcesnuti) gdje se naj
prije nahodi. Na ove rijeci mladid tuzni prem
da u snu izcezniva i u ovem ceznudu polumrtav
od sna odskace. B. Zuzeri 107. Cijem on lijeva
krv, prinemaga se i izcezniva. 377. Izceznujudi
pomankaje. G. Pestalid 106.

ISCIBIKATI, iscibikam, pf. vidi i§cibukati. —
Bice postalo mijesanem dviju oblika iscibukati
i isibikati. — U na§e vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

ISCIBUKATI, iScibukam, pf. cibukanem iUi-
stiti od praha. — Slozeno: izcibukati. — Akc.
je kao kod izreSetati. — U Vukovu rjecniku:
,ausklopfen (z. b. ein kleid)' ,excutere pulverem
e vests'.

l&CIGATI, iScigam, pf. u Stulicevu rjecniku:
izdigati, v. istegnuti s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — Slozeno: iz-cigati (?). — nepouzdano.

iSClJATI, i§cijam, pf. svrSiti dijane. — Slo-
ieno: iz-cijati. — Akc. je kao kod izigrati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Eto, djeco, cijajte to perje,
i ako mi sve to veceras i§cijate, svakom du u
jutru kolac ukuvati'. — Sa se, pasivno. ,Ovo se
veceras, pa da do dana sjedimo iScijati ne more'.
J. Bogdanovid.

iScIkANE, n. djelo kojijem se i§6ika. — Sta-

IsfilNKATI

riji je oblik iscikanje. Izcikanje stvorenja obja-
vjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl. 2, 40.

ISCIKATI, iscikam, iynpf. iscekati, vidi isce-
kivati. — Postaje od iscekati tijem sto se u ko-
rijenu o mijena^ na i. — xviii vijeka.

a. aktivno. Cim trgovci ti projdose, ke po-
mnivo izcikahu. P. Vuletid 10. Izcikanje stvo-
renja objavjenje sinova Bozjih izcika. Blago turl.
2, 40. Da zato ne imadijau izcikat nogov sud,
dali Bozji. 119. Izeikajud smrt toga biskupa.
127. Iscikajud il' godove blizne. J. S. Relkovic
120. Koja kupea na poju iscika. 232. Red jo
suca izcikati. M. Pavlinovic, razl. spis. 103.

b. sa se, pasivno. Tkoji se plod nede imat iz-
cikat od posvetivanja jaganaca Bozjih. Blago
turl. 2, 51. Nit se ima izcikat, da mala zmija
lezuda veda ucini se. 159.

ISCIK^IV, adj. (vala da) koji se moze isci-
kati. — Samo na jednom mjcstu xviii vijeka.
Milosti koje se zovu izcikjive. I. J. P. Lucid,
nar. 109!

ISCil^ETI, iscilim, pf. izginuti, nestati. — Slo-
zeno : iz-ci|eti. — Akc. se ne mijena. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ausgehen,
sein ende erreichen (vom wein u. dgl.)' .deficio,
extabesco'. Oci de bezboznicima iscijeti. D. Da-
nicid, jov. 11, 20. Iscije u zalosti zivot moj i
godine moje u uzdisanu. psal. 31, 10. Kao puz
koji se rascina neka iscile. 58, 8. Iscije li mudrost
nihova? jer. 49, 7.

ISCIN, m. eifectus, sto postaje s kojega uzroka.
— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Ako lii-
hovo ubostvo povojno je . . . ne razbojno, niti je
iscin lotrojstva ... S. Rosa 69*.

ISCINCI, iscinaka, m. pi. vidi cinci. — U Mi-
kajinu rjecniku kod cinci.

ISCINITI, iscinim, pf. posve uciniti (cesto se
istice da ima mnogo objekata). — Slozeno: iz-
ciniti. — Akc. je kao kod iznositi. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (isciniti, svrsit
ciniti ,absolvo'), u Belinu (izciniti, izcinam ,far
tutto, compir 1' opera' ,perago' 302''), u Bjelo-
stjencevu (vidi kod iscinati), u Voltigijinu (izciniti,
izcinim, izcinivam ,terminare, compire un' opera'
,vollenden'), u Stulicevu (isciniti ,opus perficere'),
u Danicicevu (iciniti ,facore').

a. aktivno. Velike naamb stete iscinise. Spom.
sr. 1, 82. (1406). Svake blude izcinih. F. Vrancic,
ziv. 106. Koje je grihe iscinio. B. Ka§id, rit.
139. Stetu bi mu Daut }utu od zitija iscinio.
J. Palmotid 109. Jedna lada od Novjana . . . u
jakinskom bjese kraju mnoge §tete iscinila. 356.
Ovijem samijem vi mozete sacuvat se od sve
tuge ... da vam djece jos do male u kolijevci
ne isijoku i ne iscine jade ostale ki se u boju
cine prijeku. 407. Tako dospije Ksaverijo od ce-
tresti i sos gcdista od kojijeh deset stratio jo u
Indijah, u koje vrijeme tolike je izcinio pute, da
svi ujedno prikupjeni peterokrat bi vas saj svijet
obkruzili. B. Zuzeri 407. Nijesmo li cudesa is-
cinili? S. Rosa 79''. Vajmeh! koliko sam bijedan
grijeha izcinio! I. M. Mattei 290. Perom umo-
tvore u naj manem obliku isciniv. M. Pavlinovid,
rad. 71.

b. "pasivno. Cesme kroz kamena iscinene. M.
Pavlinovid, razl. spis. 411. Bogojubnost divnim
dlitom iscineua. 419.

c. sa se, pasivno. Ova se iscinivsi, govori se
misa. B. Kasid, rit. 283.

ISCINKATI, iScinkam, pf. svriiti cinkane. —
isporedi i§cenkati. — Slozeno: iz-cinkati. — Od
xvii vijeka, a izmedu rjednika u Mikajinu (iz-

ISCINKATI

83

V V V i

ISCISCATI

cinkati kod cinkati) gdje se naj prije nahodi, i
u Sfuliccvu (iscinkati i izcinkati ,sfilacciare, far
]e filaccia' ,fila ducore, vellere')- Dijete je cvijet
izcinkalo kojijem so htjela okorunat. B. Zuzeri
347.

ISCINANE, n. djelo kojijem se iscinn. U isci-
rianu narodnosti hode djela sva ta razlika. M.
Pavlinovic, razl. spis. 184. Naj mane stvarce tegle
u i§(;idanu znacaja }udskoga. 161.

ISCINATI, iscinam, imi)f. isfiiniti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedii
rjccnika u Belinii (praes. izcinam kod izciniti) i
u Stulicevu (uz isciniti).

a. uopce. Tko vele posla ima, nijednoga no
izcina. (D). Poslov. danic. 135.

b. It osobitom smislu, vijati (zito). — Izmedu
rjccnika u Bjelostjencevu (izcinam, izciniti, re-
setam ,excerno , secerno , discerno , purgo fru-
montum a paleis et stimulis, expurgo, cribro,
evanno , vanni motu eventilo , vanno, evallo').
Iscinaju zito. Dubrovnik. 1870. 18. — I sa se,
pasivno. — izmedu rjecnika n Bjelostjencevu (iz-
cinam se ,evannor'). Tilio i mirno javno se mnene
sada iscina (u prenesenom smislu). M. Pavlinovi6,
razl. spis. 217.

ISCINENE, n. djelo kojijem se iscini. — U
Stulicevu rjecniku: iscinene.

ISCINIVATI, iscinivam, impf. isciniti. — U
Voltigijinu rjecniku: praes. izcinivam kod izci-
niti.

ISCiSTITE]^, m. onaj koji iscisti. — V jed-
noga pisca xvm vijeka. On vas krstide i izaprat
duhom svetijem iscistitejem svake gresne gnu-
sobe. S. Eosa 4.5'J.

^ iSciSTITI, iscistim, pf. posve ocistiti. — Slo-
zeno: iz-cistiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Bijec je stara (u oblicima ististiti i icistiti, vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod iscistiti i ici-
stiti). — Izmedu rjecnika u Mikajinu (iscistiti i
izcistiti ,purgo, expurgo' ; izcistiti, izatrti ,abstergo,
abstergeo'), u Belinu (izcistiti, izcistivam ,pur-
gare bene o del tutto' ,expurgo' 596^; izcistiti
,mondar bene, o tutto' ,depurgo' 494^^ ; ,affinare,
raffinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu-
rifico' 44^1), u Bjelostjencevu (vidi kod isciscivati),
u Voltigijinu (izcistiti, izcistim, izcistivam ,net-
tare, spurgare' ,reinigen, ausputzen'), n Stulicevu
(iscistiti i izcistiti ,pui-gare, depurgare, expurgare,
mundare, emundare, polire, tergere'), u Vukovu
(,reinigen' ,expurgo').

1. aktivno.

a. objekat je ono Ho postane cisto. osim objekta
gdjegdje se izrice sto se ukloni da objekat bude
cist, i to obicno genetivom s prijedlogom od. a)
u pravom smislu. No nastoji izcistit ih (halina).
I. Drzi6 141. Pustare vaja od korjena iscistiti.
I. Jablanci 42. Pritrci jedan momak te im primi
duge puske, iscisti ih . . . Vuk, kovc. 65. — h)
u prenesenom Hi u metaforickom smislu. Komu
ih (pjevana Hi 15) smrt dospjet ne dade, ni
ova, sto su, izcistit i ponacinit. I. Gunduli6 482.
Keceni tempal izcisti, idole razmrvi. F. Glavinic,
cvit. 356^. Molitva za srce ovdi izcistiti. A. Ge-
orgiceo, nasi. 188. Iscistit ih od zlijeh zona. I.
Drzic 267. Bivsi ti kladencim od suza tvojijeh
mene iscistio. V. Andrijasevid, put, 19. Iscistiti
te od grijeha. 63. Podpuno iscisti sadara od
svake naj marie made. 133. Boze, ti srca i pa-
meti svacije iscisti i prosvijetli. 317. Iscisti srce
grjesno moje od svake zlobe. dev. 172. Dostojides
u svakoj stvari sto godi uzcinis ko da izcistivsi
tvoje srco od svake Jubavi ovoga vijeka stavis

ga samo u Isukrsta. M. Radnid 510''. Noka dusu
podpuno izfiiste. M. Bijankovid 39. Iscisti tvojom
jubavju srce moje grilno od svake zlobe i griha.
L. Terzid 57. Izcistiti istu dusu od draca oho-
losti. A. d. Bella, razgov. 61. Izcisti tvoju
dusu od svake griusobe. V. M. Gucetid 22. Is-
cistit zakon od tijeh stranputnijeh zavijotina. S.
Rosa 73'*. !]^ubav je iscistila i zamamila sva unu-
trria raoja. L. Radio 25. Da izcisti od pro-
sastijeh grijeha srce svoje. Misli. 5. Izcistiti
ovu moju dusu od svakoga sagrijesona. 35. Ne-
gova dostojanstva neizmijerna sve vedma de mojo
srce izcistiti. I. M. Mattoi 89. Moli se s. Ber-
nardo Hristu Jezusu, da ga od svake ckvrne iz-
cisti. 184. Smiluj se moje srce izcistiti i otrti
s nega svaku krivinu. 269. Izcisti, moj Jezuse,
moje srce od svakoga zlobnoga uzjubjena. 306.
Srce pitas u mene, moj Jezuse, evo ti ga, ti ga
izcisti od svake gnusode. 307.

b. objekat je ono sto se ukloni da nesto bude
cisto. u svijem je primjerima u prenesenom Hi
u metaforickom smislu. Izcisti dake unutrrii gnus
od svuda. B. Gradid, djev. 47. Svekolike zle
misli izcisti i odreni od srca tvoga. M. Divkovic,
bes. 499ab. Izcistite stari kvas. I. Bandulavid
137''. paul. Icor. 5, 7. Za njeke grijehe, koje jo§
ne bjese izcistio. M. Orbin 125. Za njeke nih
grijehe otajne koje jo§ nijesu izcistili. 149. Sve
made i gnusobe od grijeha izcistiti i oprati. V.
Andrijasevid, prav. 17. Izcistite stari kvas. A.
Badid 302. Iscistite stari kvas. J. Matovid 196.

2. pasivno. part. j)raet. pass, moze imati: a)
(stariji) oblik iscisten. U kladenac dobro iscisten
(iscisten). B. Kasid, rit. 5. Iscisten od istocnoga
grijeha. S. Rosa 44''. — b) (mladi) oblik iscisden.
Zlato ostano iscisdeno u mekina. M. Radnid 31*.
Bududi vrlo izcisdena nihova srca. 84*. Tutako
osta iscisden od gube. S. Rosa 62*. ovaj se na-
lazi i grijeskom pisan iscistjen. Kadar bi ih
(duse) visni Gospar zazvo k sebi na vjecnu slavu,
cijem nijesu jostor izcistjone, molile bi ga one,
da ih pusti. B. Zuzeri 144. Neka izcistjen po
tebi pricistomu mobudem pristupiti. I. M. Mattei
15. Uvedi me u to srce, nek u nemu budem iz-
cistjen. 17. Blagujemo negovo tijelo , negovu
krv s dusom i bozanstvom svojijem, neka bi od
negovijeh dutjenstva bila nasa izcistjena, 25.

3. sa se.

a. pasivno. Onoj mjesto izcisti se. Zborn. 101*.
Rana zatvorena smrt cloviku navisduje, otvorena
zato izcistit so more. F. Glavinid, cvit. 450*. Do
godi se ne iscisti krv unutra pokvarena. F. Lastric,
svet. 43''. Izlit du svrh vas vodu cistu i izfiistit
dete se od sviju gnusoba vasih. Blago turl. 2, 217.
Da mu se je narav izcistila po tomu prolitju.
Ant. Kadcic 570. Ono se mora odmah lijepo i
sa svim iscistiti. I. Jablanci 66,

b. rejleksivno. Boje je sada se iscistiti od gri-
jeha. B. Kasid, nasi. 51. Iscisti se naj brze, iz-
vrzi hitno otrovi. 272. Ako li si se izcistio, . . ,
izpovidio ... V, Andrijasevid, dev, 9, Zudim se
svrseno od svake ckvrne izcistiti, I. M. Mattei
278. Pcele u naj vedu zimu izilaze na po)e da
se isciste, F. Dordevid, pcelar. 39.

ISGISTIV, adj.

a. koji cisti, koji moze iscistiti. — Samo u
Voltigijinu rjecniku : ,purgativo' ,abfiihrend', i
u Stulicevu: ,purgans, expians, lustrans, piacu-
laris'.

b. koji se moze iscistiti. — U jednom primjeru
XVII vijeka. Sada je boljezan zadovojiva i isci-
stiva. B. Kasid, nasi. 50.

I&Cis^ATI, igcisdam, impf. iscistiti. — U

TSCISCATI

84

ISCUPATI, 3, a.

jednom primjeru xvm vijeka. Bog izcistja Jusu
od griha. Blago turl. 2, 198.

ISCISCAVATI, isciscavam, impf. iscistiti. —
Ujednoga pisca nasega vremena. U prolece pcele
se iscisdavaju. F. Dordevic, pcelar. 50.

ISCISCENE, n. djelo kojijem se iscisti. — ispo-
redi iscistene. — Stariji je oblik iscisceuje. —
Grijeskoin se nalazi pisano i sa -stj- mj. -s6-.

— Jzmedu rjecnika u Belinu (izcistjenje ,1'affi-
nare, il raffinare' ,purificatio' 44^; izcistjenje
,purga totale' ,expurgatio' 596'') i u Stulicevu
(izcistjene). Svukoliku pomnu na iscisceuje od
pameti postavite. B. Gradic, djev. 108. Put od
isciscenja. duh. 7. Od zloba izvrsno izciscenje.
V. Andrijasevid, dev. 109. Kakono ti uzimas
jedno izcis6enJ6 ne za nasladenje nego za po-
trebu, tako imas platiti ovi harac zlovolno. M.
Eadnic 418b.

ISCISCIVATI, iscis6ujem i isciscivam, impf.
iscistiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Nalazi
se i sa -st- (i jos cesce grijeskom sa -st-) wj. -sc-.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(piraes. izcistivam kod izcistiti 596^) gdje se naj
prije nahodi, u Bjelostjencevu (izciscnjem, izci-
stiti ,mundo, purge, expurgo'), u Voltigijiyiu(pracs.
izcistivam kod izcistiti), u Stulicevu (izcistivati,
izcistivam ,purgitare'). Iscis6ujem tebe, ajere. J.
Banovac, blagosov. 129. Gubavci iscistivahu se.
S. Eosa 82a. Da gubavijeh iscistuju. 90*.

ISCIStENE, n. vidi isciscene (-sc- se promi-
jenilo 7ia -st-), — Stariji je oblik sa -nje. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu: izcistenje (izcistenje).
Iscistenje (iscistenje) od mista. B. Kasid, rit. 410.
Da budes ocistenje i iscistenje (iscistenje). 425.
Da budes iscistene. J. Banovac, blagosov. 206.
Iscistehe i oprane svoje duse. S. Rosa 44''. Vrime
od iscistena (iscistena) naravi. J. S. Eelkovi6
251.

ISClSTIVATI, vidi iscisdivati.

V V »

ISCITATI, iscitam, pf. procitati do kraja. —
Slozeno : iz-citati. — Akc. je kao kod iskoncati.
-;- Rijec je stara, isporedi stslov. istitati (izbro-
jiti). O cteni sego tipika, na vi>sak mesect i
skoncavase jego, pace ze i na pamett htitorovi
iscitati jego. Sava, tip. stud, glasn. 40, 180.
Lijepu ni iscita prediku. P. Petrovid, gor. vijen. 35.

ISGLANATl, isclanara, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izclanati ,membra distrahero, dissolvere'.

— nepouzdano.

^ ISCLANITI, i§clanim, pf. vidi isclanati. — U
Stulicevu rjecniku: izdlaniti uz izclanati. — ne-
pouzdano.

ISCLANIVATI, isclanivara, impf. isclanati. —
U Stulicevu rjecniku: izclanivati, izclanivam, freq.
uz izclanati. — nepouzdano.

ISCOVJECITI SE, isc6vjecim se, pf. postati
necovjekom (kad ko ucini nesto Ho sc covjeku ne
pristoji, te s toga kao da nije dale iovjek). —
Nacineno od iz i covjek nastavkom i. — Samo
u Stulicevu rjecniku: izcovjeciti se, izdovjedujem
se i IzdovJHcivam se ,humanitatom exuere, elfae-
rari', i u Sulekovu: ,die meuschheit ablegen'.

ISCOVJECiVATI SE, i§covjfecujem se i isco-
■vj^divam se, impf. iscovjeciti se. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: izcovjecivati se, izcovjecivam se,
froq. uz izdovjeciti se, a kod ovoga ima praes.
izcovjecujem se i izcovjecivam se.

ISCKPATI, iscrpam, pf. vidi iscrpati. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Ne more se svako
livo, ko je u moru izcrpati (izcarpati). J. Ka-
vanin 509''. Er spasenje de izcrpati (izcarpati).

520^. More bi i ovo izcrpano bilo. 538^'. — nije
dosta poHzdano.

ISCUDITI SE, iscudim se, pf. vidi nacuditi
se. — Slozeno: iz-cuditi. — Akc. je kao kod iz-
gaziti. — Od XV vijeka. Jer se izcuditi dilu ne
ne mogu. M. Marulic 59. Stvar ka im se uprav
ne da da se mogu izcuditi. J. Palmotid 388. Ne
mogu so iscuditi, kako sto se sada smeli. 403.
Ja se ne mogu izcuditi nasemu narodu. J. Ba-
novac, pripov. 37. O slipode moje! kojoj se za-
dosta ne mogu izcuditi. A. Kanizlid, bogojubu.
515. Ne mogu se dosta iscuditi sv. oci ovomii
dogadaju. E. Pavic , ogl. 513. Al' kad ne da
mira Bogu, izcudit se tom ne mogu. V. Dosen
140^. I tomu se izcudit ne mogu, tko odoli caru
silenomu. And. Kacid, razgov. 287. Glavom krede,
izcudit se nece. J. Krmpotid, mal. 11. Nek se
iscudi, nek se isnebiva Zlatousnik. A. Kalid 473.
Ma se cudu ne iscudih. Vuk, kovc. 112. Ja se
cudim i ne mogu se iscuditi, sto vi taj vas gost
prijeci. S. ]^ubisa, prip. 111.

ISCUMIJEHATI, iscuraijeham, pf. izvjetriti.
— Slozeno: izcumijeliati. — Od xvm vijeka u
Dubrovniku. Ako so iscumijeha, cijem de se solit?
S. Eosa list-.

ISCUPATI, iscupam, pf. slozeno: izcupati. —
Akc. je kao kod iskoncati (u Dubrovniku je druk-
ciji: iscupati, iscupam, kao kod izgledati). — Od
XVII vijeka (vidi kod 1, b), a izmedu rjecnika u
VoUigijinu (izcupati ,strappare, staccare, sfilac-
ciare' ,herausreissen, zupfen'), u Stulicevu (izcu-
pati ,extirpare, avellere, evellere'), u Vukovu (1.
.ausraufen' ,ev6llo'. 2. ,zerraufen' ,divello , vel-
lendo solvo').

1. aktivno.

a. izoaditi cupajuci (u pravom Hi u metafo-
rickom i u prenesenom smislu). Nek svekrva pazi
oupa, da nih snasa ne izcupa. V. Dosen 157''.
Nemojte da izbirajuci kuko} ne izcupate more-
biti Zajedno s liim i psenicu. B. Leakovic, gov.
47. Svog ti Muja za grlo uvati, u nokti mu
grlo iscupao. Nar. pjes. vuk. 1, 546. Manu glavom
i ostalom snagom, iz glave je kose iscupala, osta-
viia kose na direku. 2, 112. Meiie zivoj srce
iscupase. 8, 457. Iscupaj komarcu nogu, i cri-
jeva su mu na dvoru. Nar. posl. vuk. 107. Kad
kurjaku sto u grkjan upadne, tesko je iscupati.
118. Kuko} vaja iz korijena iscupati. 163. Ako
tu bukvu mozes iscupati iz zem}e. Nar. prip.
vuk. 1. Te mu noktima iz tabana u druge noge
iscupa veliki komad mesa. 115. Iscupa iz zem}e
jednu travku. 183. Nije mi bilo mogude iscu-
pati ni jedno slovo od liega. G. Zelid 412. Iscu-
pade Izraija iz ove dobre zemje. D. Danicid, Icar.
14, 15. Da mi neprijatej ne iscupa duse kao lav.
psal. 7, 2. Da mi iscupas jezik iz vilica. M. D.
Milidevid, zlosel. 128. Napinu se na svo nacine,
da bi iscupali iz duse puku svijest hrvatsku. M.
Pavlinovid, razg. 67. Mrznu koju nije modi ni-
kako iscupati. 95.

b. nije, kao kod a, ohjekat ono sto se vadi cu-
pajuci, nego ono iz cega se vadi, te znacene moze
biti: unistiti cupajuci (vidi u Vukovu rjecniku)
Hi muciti cupajuci (n. p. dlake, kad je objekat
ce(ade Hi drugo sto zivo). Cini Bog s gresnicima
kakono berberin s sojanima, da ih cini da se
sami izces|aju napre, za sto on, ako ih uzme
modu ruke, napre izcupade ih zlijem nacinom.
M. Eadnid 559*.

"i. pasivno. Ono (konople) prve vrste iscupato.
I. Jablanci 104.
'.\. sa so.
ji. pasivno. Kojo so moraju izmod zita ispliti

ISCUPATT, 3, a. 85

il' isSupati. I. Jablanci 16. Bezakonici 6e se iscu-
pati iz ne. D. Dani6i6, sol. 2, 22.

b. rejleksivno. Pa se luk sam iScupao iz zemje.
Vuk, poslov. 82. — U prenesenom smislu, kao
izvaditi se, iskopati se. Milo§ jo gledao kako ce
so iscupati odande. Vuk, grad. 120.

iSCESMATI, isc^smam, pf. naciniti cesme. —
Slozenn: iz-6esmati. — Akc. je kao kod iskon-
cafci. — U Vukovu rjecniku: ,durchIocliern (art
stickerei)' ,opus perforatum facio'.

ISCETATI, iscetara, pf. u Ilercegovini i u oko-
lici diihrovackoj knze se mj. iscvjetati. vidi kod
cvjetati. — Hi je slozeno: iz-cetati, Hi je postalo
od iscvjetati kao sto je 6etati od cvjetati. — U
Vukovu rjecniku gdje ima i primjer iz narodne
pjesme: Garanfio ua prozoru, sino6 sam ga usa-
dila, do pono6i propupcao, a do zore isoetao.

i§6ETITI, vidi istetiti.

IbCIL, m. araji. tur. iskil, sumna. — Upo-
trebfava se kad se igra prstena. — U Vukovu
rjecniku: of. prsten, a kod prston (GlTb): Pitaju
jedan drugoga: ,Do je tvoj iscil?' (t. j. gdje misli
da je prsten).

ISCUCATI, iscucim, pf. izvjetriti. — Slozeno:
iz-6ucati(?). — Akc. se ne mijena. — U Vukovu
rjfcniku: vide izvjetriti s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori.

ISCUKATI, is6ukam, pf. poktipiti pilice Hi
kokosi cukojuci. — Slozeno: iz-cukati. - Prema
ciikati trebalo bi da je akc. iscukati, iscukam ;
va^a da se u Lid kaze ciikati i u ovom znacenu
(a tako mislim da je i u Dubrovniku). — U nase
vrijeme u Lici. ,Majo, majo! eno odnese orlina
kvocku'. ,Kakvu kvocku? Bog to posjeka', a de
su pilidi?' , Borne ja ne znam'. ,A do si ti bio?
la! ko 6e sad pilice iscukati?' J. Bogdanovic.

ISCULATI, isculam, pf. izagnati, istjerati bi-
juci nogama (jer se tako radi kod igre culana,
vidi cularie). — Slozeno: iz-culati. — U nase
vrijeme u Lici. ,Sve ga 'e, brte, na nogu iz kuce
iscula'. jNemoj mi cudo brbjati, jer 6u to sad
na nogami isculati van'. — Sa se, refleksivno,
svrsiti culane (posto su se igraci culali do mile
voje). jlsculali smo se siti, ajmo se sad krivati'.
J. Bogdanovic.

ISCTJRLIKATI, iscurlicem, p/. slozeno: iz-cur-
likati. — V nase vrijeme u Lici.

1. aktivno.

a. dobiti curlikanem (u soli Hi u rugu). ,Ostav'
de se u kuci curlikana, jer ces, bojim se, curliku
pro leda iscurlikati, kod blaga se curlika'.

b. u jyrenesenom smislu, izagnati, istjerati.
,Bome ga brzo isdurlika van'.

2. sa so, rejleksivno, svrsiti curlikane (posto
se do mile voje curlikalo). ,Vavije mu 'e 6urlika
u zubima, ma i kad lezi, pod glavom mu 'e, on
se ziv iscui'likati node'. J. Bogdanovic.

1. ISCUSKATI, iscuskam, pf. izbaciti cuska-
juci (ako i ne nogom). — Slozeno: iz-cuskati. —

U nase vrijeme u Lici. ,Eno goveda svu slamu
iz jasala iscuskala, node da 'e se vate'. ,Ode li
tvoja goveda slame da jedu? nece, brate, da 'e
se vato; dok im motuem odma iscuskaju van'.
jVaja da je za vede zlo stode, ma dodija mi niovo
iscuSkavane'. J. Bogdanovid.

2. ISCUSKATI, iscuskam, pf. davati kome
(objektu) mnogo cusaka (zausnicah — Postaje
od iz i cuska nastavkom a. — U Sulekovu rjec-
niku : ,abohrfeigen'.

ISCUSKAVANE, n. djelo kojijem se iscuskava.
— Vidi zadni primjer kod 1. isduskati.

ISIBATI, b.

ISCUSkAVATI, isduskavam, impf 1. isduskati.

— U nase vrijeme u Lici. ,Vide ti, §ta su se
ona goveda namocila iscuSkavati slamu iz jasala,
vaja da bi rada, da im se sijeno mece'. J. Bog-
danovic.

ISCUTJETI, isdiitim, pf. mnogo pomilovati. —
Slozeno: iz-dutjeti. — Akc. se ne mijena. — U
Belinu rjecniku: izdutjeti ,accarezzaro' ,blandior'
111', i u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Sved ga
iscuti kako svoje dijete'. ,Kad sam mu doso, is-
dutio me u veliko'. P. Budmani.

ISE, rijec, mozebiti bez smisla, sto se pjeva u
poskocici radi slika. ~ U Vukovu rjecniku: ise,
u ovoj poskocici: Ise, i§e, bide kise.

ISERLIJA, TO. prezime u narodnijem pjesmama
nasega vremena. — Rijec je turska. Kupi svate
Iserlija Jova. Nar. pjes. vuk. 537. Iserlija Jova.
Nar. pjes. srem. 15.

ISETATI, isetam i isedem, pf. izici setajuci.

— Slozeno: iz-setati. — Akc. je kao kod ispitati
i ispisati. — U nase se vrijeme cuje gotovo samo
u pjesmama. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
niku u Stulicevu (izsetati, izsetivam ,exire, egredi'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Vu-
kovu: isetati , isetam (isedem) ,herausspazieren'
,prodeo'. a) u pravom smislu, kad je subjekat
cejade. Suzana izseta po travi. M. Vetranid 2, 346.
I stedi tako stvar malo, pak po tome iseta go-
spodar. H. Lucid 251. Budud iseto prid crkvu.

1. Dordid, ben. 185. Jutrom rano isetala sestra
kraja budimskoga. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31.
Iz§etase gospoda prid dvore. J. Krmpotid, mal.
20. On iseta pred kulu b'jelu. Nar. pjes. vuk.
I, 51. Kad to zacu sestra Andelija, isetala na
gorne cardake. 1, 534. Kada sjutra bijel dan
osvane, ti isetaj gradu na kapiju. 2, 289. Po-
vecera i napi so vina, pa iseta pred gospodskog
dvora, i pogleda cistom vedrom nebu. 2, 299.
Pa iseta iz bijele crkve, to on sjodo u srebrna
stola. 2, 383. On iseta na vrata od grada. Pjev.
crn. 67^. Ima trista i vise godina, od kako sto
krsu susjednici, a na nega isetali niste. Osvetn.
3, 44. — cesto kad se izide kome na susret da
se doceka, priceka. Prida ne des isetat, I'jepo im
se pokloniti. Nar. pjes. bog. 68. Daleko ga majka
ugledala, malo blize pred lieg' isetala. Nar. pjes.
vuk. 1, 540. Kad su dosli dvoru devojackom,
isetala devojacka majka. 1, 582. Dva su brata
pred neg' isetala, a za nima ostarjela majka.

2, 137. A iseta Leka kapetane, u avliji tri voj-
vode srete. 2, 231. — b) u prenesenom smislu,
0 cem nezivom. Dokli opeta na istocna vrata
bijela jasnijem stupom zora iseta sva rumona.
I. Gundulid 423. Na iztocnom trijemu bilu nova
zora hrlo izseta svijetla u jasnom rumenilu. J.
Kavanin 495^1. Kad danica proz perivoj ^orni
izseta. I. Dordid, salt. 210.

ISETIVATI, isetujem i isetivam, impf. isetati.

— U Stulicevu rjecniku: izsetivati, izsetivam u2
izsetati.

ISIBANE, n. djelo kojijem se iSiba. — Stariji
je oblik isibanje. — U Belinu rjecniku: izsibanje
133a.

ISIBATI, isibam, pf. izbiti sibom Hi sibama.

— Slozeno: iz-sibati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — Od xviii vijeka.

a. aktivno. — V Belinu rjecniku : izsibati ,virga
caedere' 123^'; u Voltigijinu: izsibati ,vergare,
sbacchettare' ,ausklopfen' ; u Stulicevu: izsibati
koga ,virgis aliquem dilaniaro'; u Vukovu: ,mit
ruthen zerpeitscben' ,virgi3 caedo'.

b. pasivno. ,Nijo on nikada ka' va}a bio isiban'.

ISIBATI, b.

86

ISPOTATI

,E, da 'e on ikad bio pravo isiban, isa' bi on
onda rado u §kolu'. J. Bogdanovi6.

c. sa se, pasivno. Da se za prvi put ima prid
pukom i§ibati. J. Banovac, pripov. 63.

ISIBIKATI, isibikam, pf. vidi iscibukati. —
Slozeno: iz-§ibikati. — Akc. je kao hod izrese-
tati. — U StuUcevu rjecniku: ,-virgis excutere,
caedere, verberare, percutere', gdje je znacene
kao kod isibati, ali se u nase vrijeme u Diibrov-
niku govori sa znacenem: iscibukati. P. Budmani.

iSlBIKOVATI, isibikujem, pf. slozeno: iz-si-
bikovati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: izsi-
bikovati ,vcrgheggiare , percuoter con verghe'
,mit ruthen schlagen', i u StuUcevu: uz izsibikati.

ISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Ivko lsi6.
Eat. 332.

ISISaTI, iSisam, pf. posve oSisati. — Slozeno:
iz-sisati. — Akc. je kao kod ispitati. — U nase
vrijeme u Lici. ,Nos'te amo, djeco, svi glave, da
vas sviju i§isam, eto su vam kosurine do ociju
narasle'. J. Bogdanovic. i u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

ISKAK^jATI, iskaklam, pf. svrsiti skakjane,
posto se mnogo skakjalo. — Slozeno: iz-skakjati.

— U Sulekovu rjecniku: ,abkitzeln'.

iSKANE, n, djelo kojijem se iska. — U Vu-
kovu rjeiniku.

ISKAEIOT, m. vidi Iskariot. — xviii vijeka.
Juda Iskariot. F. Lastric, ned. 127.

ISKATI, Iskam, impf. vikati ,is' (vidi is). —
Akc. se ne mijena. — Postaje od is nastavkom
ka. — U Vukovu rjecniku: is! rufen, um hiihner
zu vertreiben' ,pellere gallinas voce is!'

ISKI6IC, 7». prezime. — xvi vijeka. Antol
Iskicid. Mon. croat. 835. (1579).

ISK16, m. prezime. — xvi vijeka. Selo Tomice
Iskica. Mon. croat. 271. (1572).

ISKOPITI, iSkopim, pf. sve uskopiti (had ima
mnogo objekata). — Slozeno: iz-skopiti. — Akc.
je kao kod iznositi. — U StuUcevu rjecniku: iz-
gkopiti, V. uskopiti s dodatkom da je uzcto iz
Ilahdeliceva rjecnika.

ISKRBATI, i§krbam, pf. uciniti da sto (objekat,
n. p. noz, sjekira) bude posve skrbavo. — Postaje
od iz i osnove §krb nastavkom a. — U Vukovu
rjecniku: ,scharten anbringen' ,serratim scindere'
s primjerom: Noi mi sav i§krban.

I§LINGATI, i§lingam, 2^f svrsiti slingane. ■ —
Slozeno: iz-glingati. — JJ nase vrijeme u Lici.
,Ko ti 'e god taj rubac slinga', vala ga maj-
storski islingalo'. ,Ovu si kik|u lijepo iSlingala'.
J. Bogdanovid.

iSMRDATI, i§mrdam, pf. naci Smrdajuci. —
Slozeno : iz-smrdati. — Akc. je kao kod izgledati.

— U StuUcevu rjecniku: izsmrdati ,ritrovar fiu-
tando' ,olfaciendo invenire', i u nase vrijeme u
Dubrovniku (kaSe se gotovo samo u sali). ,Sve
je Smrdo, Smrdo, dokle je neSto iSmrdo'. P. Bud-
mani. — I u Sulekovu rjeiniku : ,ausspahen'.

ISNO, adv. iole. — Moze biti da je postalo od
i§ta nastavkom tno; a kod ovoga da se misli na
deminutivne oblike koliSno, malasno itd. — U
nase vrijeme u Boci kotorskoj. Posto mu se po-
vrati i§no duba, pofine da se kune. S. J^ubisa,
prip. 215. Vi ste se iSno ugrijali. 256. Da 60
mi pruzati po isno platice mjesecno. pric. 7,
Kad se isno uti§maju. 31. Opet orac zigne o§nem
vola u kusove a i§no i teiaka u debelo meso.
145.

iSNUTI, I§nem, pf jednom zavikati ,is' (koje

vidi). — TJ Vukovu rjecniku : ,einmal is rufen'
,dico is'.

ISNUHATI, isnuham, pf. slohno: iz-snubati.
— JJ StuUcevu rjecniku: izsnuhati, izsnubam
,procurar d' investigare, scoprir indagando' ,in-
vestigando episcari'. — Hijec je nepouzdana, jer
znacene kod Stulica ne odgovara znacenu gla-
gola snuhati ; cini se i da Stulli shvaea kao da
je imperfektivni glagol.

iSnURITI, isnurim, pf. naci snureci. — Slo-
zeno: iz-snuriti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
U StuUcevu rjecniku : izsnuriti i isnuriti, isnu-
rivam i isnurujem ,ritrovar andando in caccia
(propriamente de' cani)' ,venando invenire, dis-
quirendo invenire, metaph.' ; i u nase vrijeme u
Dubrovniku gdje se kaze ne samo u pravom smislu
0 psu, nego i u prenesenom 0 ce]adetu, kad nesto
nade, ugonene, izmisli itd. posto je svuda Hi
tanko po tanko trazio.

ISNURIVATI, isnurujem i i§nurivam, impf.
isnuriti. — U StuUcevu rjecniku: praes. isnu-
rivam i isnurujem kod isnuriti.

ISOKCITI, isokcim, pf. uciniti da svi (kad je
mnogo objekata) budu Sokci. — Akc. je kao kod
iznositi. — Postaje od iz i osnove soke nastavkom
i, pred kojijem se c mvjena na c^ — U Vukovu
rjecniku: ,nach^ einander zum Sokac machen'
jfacio esse rdi/ Sokac unum ex alio'. — Sa se,
refleksivno (kad je mnogo subjekata). — U Vu-
kovu rjecniku: isokciti se,^isokcimo se ,nacb
einander Sokci werden' ,fio Sokac unus ex alio'.

ISPAN, ispana, m. eovjek koji nadzire radnike
Hi sluge. — Od mag. ispan, a ovo je od slaven-
skoga zupan'b. — V Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u vojvodstvu): ,der aufseher der
arbeiter (der span, zupan in Krain, Covnuvog im
Konstantin)' ,praefectus agram colentium aut
aliorum servorum'.

iSPANIJA, /. Hispania, Spanolska. — Od la-
tinske rijeci. — U jednoga pisca xvi vijeka. Po-
sadsi na put od Ispanije priti cu k vam. Anton
Dalm., ap. 2015.

ISPANKA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1814. 249. V. Arse-
nijevi6.

ISPAnOV, adj. koji pripada ispanii. — U
Vukovu rjecniku.

ISPANOVICA, /. ispanova hna. — TJ Vukovu
rjecniku.

iSPANSKI, adj. hispanicus, koji pripada Ispa-
niji, spanolski. — xvii i xviii vijeka. Kra} ispanski.
Gr. Palmotid 2, 4. Kad porobi ispanske strane.
Ant. Kadci6 91.

ISPAETATI, isp^rtam, pf spartanem zabije-
ziti. — Slozeno : iz-spartati. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,liniren' ,lineas duco'). Isti u cara na
kom 6e mestu da bude vinograd pa neka ti ispar-
taju . . . Da mu se isparta gde 6e biti brazde.
Nar. prip. vuk. 83.

ISPICATI, iSpicam, pf. (volove), izvu6i spicu
iz te}iga i pustiti volove. 1i^. Stojanovii.

tSPI^A, /. u Vukovu rjecniku (s dodatkom da
se govori u Srijemu i « Backoj): drven silak
kojim so pribodu dva kraja u. p. na sati'i ili u
6ebetu kad se u n sto zavije ,art grosser liol-
zerner nagel' ,cunei genus'.

I§POTATI, ispotam, pf. izrugati se home
(objektu). — Slozeno: iz-spotati. — JJ StuUcevu
rjeiniku: ,molto burlare, molto beffeggiare' ,ad

ISPOTATI

87

I&TETITI, 1, a.

satietatem jocari, illudere, deridere'. — S dru-
gijeni znacenem u Hrvatskoj : izruziti, ispsovati
(vidi Icod spotati).

i§TA, vidi 1. isto.

1ST AH, istdha, m. zeja za hranom (ne baS ve-
lilca kao sto je glad), tek, Uir. istah. — isporedi
istal. — Od xvin vijeka. Digno mu ista iliti vo}u
jisti. F. Lastric, od' 63. Digne mu ista iliti voju
i zeju jisti. 100. 1 ko Bosnu Omer pasa svlada
liemu osta nosto na istahu. Osvetn. 3, 67.

iSTAL, istila, m. vidi istah. — U Vukovu
rjecniku: ,der appetlt' ,cibi appotentia' s pri-
mjerorn: Ovo otvoia istal.

I&TALI, adj. u kojega je istal, koji hi rado
io. — Ne mijena se po padezima. — U Vukovu
rjecniku: ,bei appetit* ,appetens cibi'.

iStAMPATI, istampam, pf. nastampati sve
do kraja. — Slozeno: iz-stampati. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Niti bi mogao zivot izstanpati.
A. J. Knezovid 260.

ISTAPATI, istapam, pf. izhiti stapom. — Slo-
zeno: iz-stapati. — Samo u VoUigijinu rjecniku:
iz§tapati ,bastonare, percuotere con bastone' ,mit
ruthen schlagen', i u Stulicevu: izstapati ,baculo
multum percutere'.

iSTAEE, vidi 1. isto.

i&TE^ElNlE, n. djelo kojijem se isteti. — Sta-
riji je ohlik sa -nje. -- Badi -s6- mj. -st- vidi
kod istetiti. — GrijeSkom se nahodi pisano mj.
-6- ne samo -tj- nego i -t- (vidi istetiti, 2). —
Izmedu rjecnika u Mika(inu (istecenje), u Be-
Zmw (istetjenje 3631); istetenje 232b. 250b), u fol-
tigijinu (istetjene), u Stulicevu. Triba spustit se
na nizna radi is6e6enja od griha istocna. A.
Geoi'giceo, nasi. 251. Istecenje ter ne krije djela
vrijedna. P. Kanaveli6, iv. 356. Ovo iscetjenje
pastiri od dus neka nastoje ispraviti. M. Bijan-
kovid 23. Toliko se gleda u Krstjanih izcetjenje
od ziv|enja. 24. Rasap od puka krstjanskoga i
izcetjenje od zivjenja izlazi od pomankanja od
dobra naucenja od dice. 14'2. Od nasega iz§te-
cenja rada se u cas. J. Kavanin 48^. Druge
vrste istedena vina. Ant. Kadcid 53. Karod, koji
se je nahodio u izstetenu. A. Tomikovid, ziv. 79.

ISTECiVATI, iste6ivam i iste6ujem, iinpf. iste-
titi. — U VoUigijinu rjecniku: praes. (grijeskom)
istetujem kod istetiti.

ISTEKTATI, istekdem, pf. (o psu) stektanem
izloviti. — Slozeno: iz-Stektati. — If nase vri-
jeme u Lici. ,Ors biza u glavicu stektati, ne bi
11 zeca istektala'. J. Bogdanovid.

ISTENITI, istenim, pf. osteniti (o kudki, kad
je mnogo stenadi). — Slozeno: iz-steniti. — Akc.
je kao kod iznositi. — U Vukovu rjecniku: ,(eine
menge) werfen (von der hiindin)* ,pario catulos'.

— Sa se, rejieksivno, kao isteniti, ali o mnogijem
kuckama. — u Vukovu rjecniku: isteniti se, istene
se jsammtlich junge werfen (von hiindinen)' ,pario'
s primjcrom : Istenile se sve kucke.

l&TETITEl^^, m. covjek koji isteti, — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,corruptor' 300b) ( u Stulicevu (,corruptor'). Neka
is6u u svojih 2upah jeli isdetitejih od zivjenja.
M. Bijankovid 100.

ISTETITE]^ICA, /. zensko cejade koje isteti.

— U Stulicevu rjecniku: ,corruptrix'.

ISTETITI, istetim, pf. iskvariti. — SloSeno:
iz-stetiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — U 6a-
kavaca a i u zapadnijeh stokavaca mj. -st- stoji
-§6- (vidi kod Steta). — Od xvi vijeka, a izmedu

rjednika u Vrandicevu (iscetiti ,corrumpere, ; iz-
sdetiti ,depravare, vitiare'), u Mikajinu (istetiti,
iskvariti ,corrumpo, vitio, depravo, disturbo, vasto,
everto, dissipo, turbo'; istetiti kogagod, uciniti
ga zla ,depravo, vitio, corrumpo), u Belinu (,gua-
stare, far doteriore' , corrumpo' 363b j ,imbastar-
dire in significato att. allontanare con peggio-
ramento una cosa dal proprio essere' ,degenero'
376b; , depravo' 250b; ,invitiare' ,vitiis imbuere'
418b; ,viziare, cio^ corrompere' ,vitio' 771*; ,in-
fettare, corrompere, guastare' ,inficere contagio'
400b j ciniti izagiieti, istetiti ,far divenir marcio'
,putrefacio' 462b; ,falsare, falsificare' ,adultero'
300b J istetiti tkoga ,guastare uno, cioe depravare'
, depravo' 363b; ,attaccare ad uno qualclie vitio'
, vitio aliquem inficere' 115^; istetiti bludjenjem
,accarezzare troppo, cio^ render insolentaccio un
giovine con le carezze' ,blanditiis corrumpere'
12a; istetiti dudi , corrompere i costumi' ,mores
corrumpere' 232b), u VoUigijinu (istetiti, istetim,
istetujem ,denigrare, guastare, depravare, corrom-
pere' ,verderben, verfalschen'), u Stulicevu (iste-
titi i izstetiti , corrumpere, depravare, contami-
nare, inficere, deturpare, subornare etc.'), u Vu-
kovu : 1. ,beschadigen , verderben' , corrumpo,
laedo', cf. pokvariti. 2. vide iskilaviti. 3. (osobito
po juznijem krajevima) koga, vide pogubiti.

1. aktivno.

a. uciniti da sto (objekat) bude mane dobro
nego je prije bilo, da mane vrijedi nego je prije
vrijedilo, ili da postane posve zlo, rdavo, i da
nista ne vrijedi. a) uopce. objekat moze biti sto
tjelesno ili umno, a moze se ne izreci jcr se ima
u misli. Nu ve joj lijepo svar', ne istet' u prjesi.
N. Najeskovid 1, 266. Nu narav u tome cinenju
na svit saj prem stvari malome isteti vas stvor
taj. D. Eanina 7b. ^Svu bi spravu istetio, da se
vladat hod inako. G. Palmotid 2, 325. I istetit
da ne bude svijet^ kreposne moje trude. P. Ka-
navelid, iv. 161. Zivjenje de pak liegovo istetiti
tamnom dudi. 470. Isteti vase znanje. 510. Ako
ne nacinis, ne isteti. (D). Poslov. danic. 3. &to
staros isteti, nijedna stvar ne napravi. (D). 124.
Isteti mu skrovne odluke. I. Dordid, salt. 469.
Dobar je sakramenat, niti ga zloda sluge moze
istetiti, premda sluzi sakramente u grihu. J.
Banovac, razg. 208. Kisa dvista kuda izsteti,
a osamdeset razrusi. A. Kanizlid, utoc. 50. Erbo
kako on (kvas) kad je^prikisnuo issteti sve ostalo
tijesto. £). Basid 19. Sto si ti sada s tvojim go-
vorenem sve istetio. F. Eadman 13. Istetiti stvar
ukradjenu. A. d. Costa 2, 143. Da svetoga raz-
mis^ana nauke zlo zivudi jest izscetiti. I. Ga-
ranin 23. Cim bijase izstetio svetinu Davidovu,
ucinivsi nega prijubodincem? D. Eapid 137. —
liesto je osobito u ovijem primjerima iz narod-
nijeh pjesama (u svima je glagol bez objekta):
znadene je slabije nego biva uopce, te se glagol
upotreb]ava kao u iperbolickom smislu, dapace
mislim da osobito u prvom primjeru znacene nije
iskvariti nego uraditi nesto nenadno. Na pohodu
Marko istetio: viknu sluge, trci podrumgija,
medu sobom vino donijese. Nar. pjes. vuk. 2, 225,
Kako bih te, brate, upitao, kad si, Marko, davno
istetio, sto pocesde k mene ne ideto? 2, 233. U
to doba bane pristasao, mudar bane, pak je iste-
tio: na jutru mu ne zva dobro jutro. 2, 281.
No isteti Ivan na pohodu : ide mudro, progovori
ludo. 2, 525. — b) kad je objekat {udsko tijelo
ili koje udo, znacene moze biti : ozlediti, nagrditi,
raniti, i§ca§iti, slomiti itd. Stropijat i istetit ti-
jolo. I. Dr2id 264. Istetise me zarasle rane. I.
Dordid, salt. 121. Jedna divojcic.a malena isteti
nogu u bedri. J. Banovac, pred, 151. Car sinu

ISTETITI, 1, a.

88

I§TETITI, 3.

svomu isteti oci. A. Kanizli6, kam. 642. Baci
ga na zemju i u isto vrime bise izstetio desnu
ruku. And. Kacic, raz*. 128. Ne da Turcin g:lavu
ukinuti, ne da svoje ruke istetiti. Nar. pjes. vuk.
2, 28.S. Ako su ga kraste istetile. 2, 532. S konem
6e nas, bra6o, pogaziti, a sa sabjom glave iste-
titi. 3, 306. — i u prenesenom smislu. Pri|ubota
kojoj izsteti svijetla muza crni obraz J. Kavanin
257'>, Ti si balju obraz istetila asikujuc s Obla-
cica Eadom. Nar. pjes. vuk, rjefin. kod istetiti.

— c) kaze se kao pristojnija rijee mj. iskilaviti.

— vidi u Vnkovu rjecniku. — cl) uciniti (n. p.
zlijem savjetima, zlijem izgledom, mazenem itd.)
da ko hude gori u moralnom smislu. objekat moze
hiti cejade, puk, svijet, zem]a itd., dusa, cud,
srce, pamet itd. Ovo djetone nitko neg mati iste-
tila. M. Drzi6 407. Od velike bludnice koja is(5eti
zem]u u bludu svojemu. I. Bandulavii 241*. apoc.
19, 2. Ispraznostim da hudoba negov dragi puk
ne isteti. P. Kanaveli6, iv. 210. Ne daj omraza
da me isteti. 409. Ah! prokleta da bi bila uvijek,
slijepa lakomosti, ka si vas svijet istetila tvom
paklenom usilnosti! J. Palmotii 65. Da ne iscete
ni ognuse tamne cudi dusu moju. P. Radovcic,
nac. 446. Saul bise dobar ali ga is<5eti gospostvo.
I. Ancid, vrat. 238*'. Izprazne knige izstete duh.
M. Eadnic 124i>. Druzbi koja bi ji' izstetila. J.
Kavanin 76». Lucifer ognometi, vrazki narod ki
izsteti. 412l>. Necistoca i opacina nepristojnijeh
djela istetila je puk nesrecni. B. Zuzeri 6. Sve
su to lijepe stvari, ali ovo samo i§teti nas, da
smrt gledamo krivijem okom. 378. Oni (gresnici)
zlijem izgledom isstete ne jednoga, nego tisu6u
pravednijeh. D. Basi6 19. Kako se imaju cuvat
dobri od zlijeh da ih ne istete, i ne privedu na
zlo. 106. Koji odlucise i§tetiti pameti vjernijeh.
J. Matovid 3. Ko mi ga zanije, ko li ga izsteti ?
I. M. Mattei 318. Ako ce andelsko srce imati,
prinuzden je izstetiti ga i pokvariti. D. Obra-
dovic, basn. 228.

b. uciniti da objekta posve nestane. a) uni-
stiti uopce, Hi upropastiti. Kim putom isteti ne-
virno poganstvo. I. T. Mrnavid, osm. 85. Slatka
voda bosil goji, isdetit ga slana bode. I. Ivani-
sevid 217. Nisi isdetio divicanstva materina. I.
Ancid, ogl. 12. Prosao je do petdeset mija zem]e
svekoliko gvozdjem i vatrom izstetivsi. A. To-
mikovid, ziv. 385. — b) kad je objekat cejade,
uhiti. Ostav' sabju, da je Bog ubije ! bi 1' ovakog
brata istetio, koji nas je krasno docekao? Nar.
pjes. vuk. 2, 240. Mo's ti mene danas kidisati,
i mo's puskom mene istetiti. Nar. pjes. vuk,
rjecn. kod istetiti. — c) istrositi, istratiti. Istetio
nekolike simsije duhana. Pravdonosa. 1851. 31.

c. uiiniti da sto bude drukcije nego bi trebalo
u istinu da je. U tvojijem rijecima uenaredbe-
nijem vidi se koliko si i§tetio vijest. M. Eadnid
427>'.

2. pasivno. — Part, praet. pass. i§teden na-
lazi se grijeskom pisan ne samo istetjen nego i
igteten. — Izmedu rjednika u Vrancicevn (,isde-
cen' jvitiosus'), u Mikalinu (i§tedeni pinezi
al' ina taka stvar ,adulterinu3, adulteratus, cor-
ruptus'), u Belinu (igteden ili iSteten ,infectus'
40()ij; istetjen ,dopravato' ,depravatus' 250*'; ,in-
vitiato' ,vitio imbutus* 418''; ,magagnato, guasto,
corrotto' ,vitiatus' 451''; igteten ,guastato, futto
deteriore' ,corruptu3' 363''; ,gua8tato, iuvitiato'
,dppravatu8' 363''; ,incattivito' ,corruptus' 391a;
,marcio, corrotto' ,putridus' 462''; ,slogato' ,lu-
xatus' Ql^^; ,viziato' ,vitiatus' 77la), u Vukovu
(isteden, vide kilav). a) uopce, vidi 1, a, a). Ne bi
mrje2a izgtedena ni razdrta. Zborn. 1 19''. Maher . . .
i§teden jur je vas. M. Vetranid 2, 239. Ako si

podavao stvari istetene. B. Kasid, zrc. 70. Ako
pokriva trgovine istedene. I. Drzid 308. Ure,
ako su istedene unutra, smeta'u zvecane zvona
izvanka. M. Eadnid 427''. Zasto kruh u kvas
nije svrsen, nego isteden, kako pise apostol. J.
Banovac, razg. 224. Juha pogrijevana na pola
istedena. (Z). Poslov. danic. 40. Nacinite plug
izstotjen i ralo slomjeno. D. Basic 143. Vino
iStedeno. Ant. Kadcid 53. Nasa dobra ne budu
od ikoga odnesena ali izstedena. J. Matovid 394.
Ponovi u nemu, primilostivi otce, sto god je ze-
ma}skom slabosti istedeno. T. Ivanovid 112. —
b) vidi 1, a, b). Kako smradni, isteteni i izvS-
nuti udi. S. Budinid, sum. Idi^. (moze pripadati
i pod e)). vidi i u BeUnu rjecniku — c) iSteden
vinom znaci pijan Amon isteden vinom bi ubijen.
M. Eadnic 416*. — d) isteden (kao pristojnija
rijec) moze znaciti kilav. vidi 1, a, c). — u Vukovu
rjecniku. — e) isteden moze znaciti sto i gnio,
vidi u Belinu rjecniku. — amo mogu spadati i
ovi primjeri u kojima se zove ,istecenom' rana
sto se ognojila: Cule su se u gnusnosti, jaob,
smrdede na sve strane, istedene moje rane i me
nepomne bezumnosti. I. Gundulid 197. Tako i
Ijekar s prva od svudi istedenu ranu odkrije; ni
ga smuda, ni ga trudi, §to necisti crv izije. 218.

— vidi i u Belinu rjecniku. — isporedi 3, d).

— f) u moralnom smislu, vidi 1, a, d). Zemja
je istecena. Zborn. 78''. Sto jest godir u nemu
istedeno zomajskijem pomankanjem. P. Posilovid,
nasi. 157b. (Saniaritani) bijahu jedan narod iste-
den. M. Radnid 1''. Ah krstjanstvo istedeno!
A. d. Bella, razgov. 108. Narav po grihu istoc-
nomu istedena. J. Banovac, pred. 8. Slobodno
voJG otene po grihu istocnomu jest izstedeno.
uboj. 27. Pripovijoda Tomas Kantipratanin, da
jedan negov drug u pocetak dobar, a pak isstetjea
od jednoga zla susjeda umrije. D. Basid 20.
Covjek izhodi iz boka Adamova s naravi iste-
tjenom. 121. Jer je srce nase obastrto i iste-
deno od kapule edipske. Ant. Kadcid 166. Dusa
istedena s ovakijem pozudaraa. J. Matovid 338.
Bududi mi prignuti na zlo, istedeni s naravskom
slabosti. 432. U bidu naravi istedene kolika je
nemod Judska za uciniti dobro. 476. — amo mogu
pripadati i ovi primjeri: Vidi, koliko moze ob-
lubjeiie izstedeno. M. Radnid 243*. Tako sada
nose ova istetena vrimena. Ant. Kadcid 362. —
g) vidi I, b, a). Konrado videdi istetenu svoju
vojsku. A. Kanizlid, kam. 590. — h) vidi 1, c.
Dubjem kitno i raskosno koje nijestoce, sto mi
rijeci istetjenom ,lontan' zovemo. B. Zuzeri 155.
U ovim mojim kiiigam mnoge se rici istedene
naode. J. Filipovid 1, 581. vidi osobito u Mika-
jinu rjecniku.

3. sa se, obicno refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mika^inu (istetiti se, iskvariti se ,tabesco,
extabesco' ; istetiti se, nauciti se zlu ,vitior, vitio
depravari vel corrumpi' ; istetiti se, izvrdi dijeto
,aborior, aborto, facere abortum'), u Belinu (,gua-
starsi, invitiarsi' ,vitior' 363''; ,incattivire' ,cor-
rumpor' 390''; ,invitiarsi' ,vitiosum fieri' 418'';
(Putrefarsi, divenir o farsi putrido' ,putresco' 597* ;
,far marcia, convertirsi in marcia' ,suppuro' 462'' ;
i§tetiti se rana ,rinovarsi la piaga' ,recrudesco'
623*), u Stulicevu (,depravari, corrumpi, putres-
cere, vitiosum fieri'), u Vukovu (,ein6n bruch be-
kommen' .raraicosum esse', cf. iskilaviti se). it)
uopce, vidi 1, a, a). Ako se vino istetilo. M.
Divkovid, nauk. 154''. Da se cinenje slijededo
isteti. B. Kasid, nasi. 167. Pelinku se mac u ruci
i zatupi i isteti. P. Kanavelid, iv. 195. Kada se
isdeti sakramenat. I. An6id, svit. 183. Onde nije
dobar sakramenat, kada se bistvo isteti od ove

ISTETITI, 3.

89

2. I§TO

tri stvari za sakramenat potribite. J. Baiiovac,
razg. 204. Ono vino ako se je istetilo, ti si ga
pod zdravo platio. J. Filipovic 1, 484a. Da so
)6 kruh isdetio. Ant. Kadcic 52. — h) kao obo-
Jeti, u jednom primjeru xvi vijelca. Dobre, ti se
ces istetit, docna lezeS. M. Drzid 213. — c) 0
vremenu, had, po§to je lijepo bilo, postane oblacno,
kisovito ltd. — u Diibrovniku. ,Sunce je zaslo u
oblake, strah me je da se nocas ne isteti vri-
jeme'. P. Budmani. — vec od xvi vijeka (u me-
taforickom smislu). Ne zna jer se moze brijeme
istetit, i dobra srjeia promijenit se u zlu. M.
Drzi6 276. — d) istruhnuti, izagniti. Ako se ne
bude unutri'ii clovik istetio i razrusio. B. Kasi6,
nasi. 126. Tijelo Isukrstovo nije podlozno da se
izsteti i razcini. B. Zuzeri 175. Da se ne iz-
sdete, ni usmrde. I. Garanin 24. amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Zub, ako se usmrdi i iz-
steti, izvadis ga iz usta. M. Radnic 43^'. — i o
rani kad se oynoji. Da se rana noj ne isteti. P.
Kanavelid, iv. 305. — isporedi 2, e). — e) iski-
laviti se, kao pristojnija rijec, vidi 1, a, c). —
u Viikovu rjecniku. — /) izvrci, izhaciti, izmet-
nuti (dijete). — u Mikalinu rjecniku. — ff) u
moralnom smislu, vidi 1, a, d). A i djevojke so
isteti§e. M. Drzi6 138. Tko se u ovizijeh raz-
kosah ne bi istetio? 250. Pomankav jedna (stvar)
sva se vira izsceti. I. Ancid, vrat. 201. Gdi ne
ima tko vlada izstetide se puk. M. Eadnid 48i>.
Izstetise se oni starci s lipotom. 72*. Da se ne
izsteti§, ponizuje te. 1493'. I ta zemja isceti so
s krvi ka se j' tot prolila. A. Vitajic, ist. 368^.
Upravan u Judmi nije ; jerbo su se istetili i is-
krivili svojim opacinam. J. Banovac, pripov. 200.
Jeli se koja dusa . . . po vasemu zlu izgledu is-
stetila, ali izgubila? D. Basic 20. Slidi li da so
isti nauk nije mogao kako izopaciti ili privarom
istetiti? I. Velikanovi6, uput. I, 243. — h) pro-
pasti, unistiti se, vidi 1, b, a). Krajevstvo ne-
govo je koje nece se istetiti. S. Rosa 10*. Neka
stvar naopako izide, nek se isteti, nek pogine.
A. Kali6 396.

ISTETIV, adj. koji se maze istetiti. — U Stu-
licevu rjecniku: ,corruptioni obnoxius'. — nepo-
uzdano.

ISTI PANE, n. djelo kojijem se istipa. — U
Stulicevu rjecniku.

ISTIPATI, istipam i istipjem, pf. svrsiti sti-
pane (posto se mnogo stipalo). — Slozeno: iz-
stipati. — Akc. je kao hod ispitati i ispisati. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(,multum vellicare'), u Stulicevu (,sat vellicare'), u
Viikovu (istipati, istipam ,zerkneipen, zerzwicken'
,convello'). Kad ga nadem, manenstina tako me
isstipje. M. Drzic 406.

ISTITI, istijem, pf. vidi iscitati. — Slozeno : iz-
stiti. — U jednoga pisca nasega vremena. Mnogu
knigu istiti. M. Pavlinovic, rad. 143.

1. ISTO, n. quicquam, makar sto, vidi sto t
2. i pod 4, f, c). — Cesto se i u nominativu i
u akuzativu Jcaze ista (po genetivu, vidi kod sto
i nista) ; u ostalijem se padeiima mijena kao sto,
n. p. gen. ista, icega, icesa, dat. icemu, instr.
icim itd. — kad je s prijedlogom, ovaj dijeli i od
zamjenice: i u cem. M. Drzic 187, ili ne dijeli:
u icemu. A. Boskovideva 36; B. Zuzeri 149. —
U starijih se pisaca dodaje katkad na kraju ro
ili r{=z&): istore. N. Eanina 155*; I. Gundulic
78; istare. D. Eaiiina lO^; istor. B. Gradic, duh.
13. — Od XVI vijeka, a izmectu rjecnika u Stu-
licevu (,nil, nihil'!).

a. uopce. Ne da smo modni misliti istore. N.

Eanina 155^. paul. 2cor. 3, 5. Nu ni munita ni
koja druga stvar i u cem moze ikad pridobit.
M. Dr2i6 187. Ni ga <Se itkor mod podmitit, ni
privarit, (ni) od iega istor sakriti. B. Gradic,
duh. 13. Triba je da skiisi§ nisto, ako zelis bit!
isto. P. Vitezovid, cvit. 21. Prije neg' ista recem,
prosim u visnega Spasiteja, da razgrije srce moje.
B. Zuzeri 3. Ako vide ga u icemu sakriviti, da
mu za Jubav Boziju svo prikazu. 149. Ja boz
ista sve du prostit. 184. A to svak znade, da
se ne more virovati u onoga sama, ni ufati, ako
se ne }ubi vise neg isto drugo. F. Lastrid, od'
69. Da se moze u icemu raj stanovit uzivati.
A. Boskovideva 36. Dokle isto u kog' vidi. V.
Dosen 57a. Misli , jeli isto gore. 58a. Kod
mudri je to za rugo vise, nego isto drugo. 72*.
Tako medi u lonac il' isto. J. S. Eejkovid 325.
Slada je }ubav od ista. Nar. pjes. petr. 1, 131.
Kad umirase, vide li ista? Nar. prip. vrc. 5.
Prestanu mu ista davati. Vuk, nar. pjes. 4; 458.
Pa ako ista lazno recem. Pravdonosa. 1852. 23.
— Grijeskom s negativnijem glagolom mj. nista.
Nedu drugog ista igda uciniti. A. J. Knezovid,
nep. 44. Do sada niste prosili ista. J. Matovid
xxiv^. Da se maloman ne moze zejeti ista. 8.
Nece ista biti neuzmnozno vami. 21. Da ne raz-
likuje ista medu prorokovanima. 28, U koju ne
ulazi ista ockvrneno. 54. Da malo, oli ne imaju
ista stavno i potvrdno. 305. Da s cesa ne ra-
zumije ista? I. M. Mattei 13. Gijed er cijeni,
da je sve ludost, ter ne moze ista razumjeti. 13.
Tako ista mu ne ugada vede koliko srce, koje . . .
stvori mu se na kojigod nacin sobrazeno i pri-
licno. 111. Nije ista u meni s cesa bib ti mogo
omiliti. 282. Sud od koga nije isto strasnije.
T. Ivanovid 9. Pako od koga nije ista teze. 9.
Nede da ista ostave. I. J. P. Lucid, nar. 19.
Virujte temejito, da se nede isto brez voje Bozje
vama dogoditi. D. Rapid 33. Znaj da ti nede
isto drugo na tvojoj nivi poniknuti. 304. Vec
ga ista ne ustavi svoju davnu smirit' ze]n. P.
Sorkocevid 594''.

b. adverbijalno, kao ikoliko, iole. Ko god je
pace bil vik vridan istare, svakoji jes dutil . . .
D. Ranina 10^ (moglo bi pripadati i pod a). Na
ovomu tvom govoru, liste, kad ga bude cuti, ako
u lijepom svom pozoru vidis ista da se smuti, ti
zamukni mramorkome. I. Gundulid /257. Koji se
isto u dobro pisanje razumiju. R. Gamanid AS*.
Tko godi ima ista razboristva. B4a (moze pri-
padati i pod a). Bratjo grisnici, vi ova slisa-
judi, jeda isto ovi strah u vase srce stupi? jeda
isto u vasu pamet kojasi se? J. Filipovid 1, 131^.
Strasi li vas isto ovo proklestvo? 1, 155t> (ova
dva Filipoviceva primjera moze biti da pripa-
daju pod 2. isto). Niti srecan bi pozroti saraj
ista uresnije. P. Sorkocevid 575i>. Radij' bismo
glave izgubiti no nevjeru nima uciniti ali liima
ista nauditi. Nar. pjes. vuk. 4, 50. Anto gleda
svuda oko grada, jesu 1' Turci isto uzmakuuli.
4, 245. Nit' mu isto jur pomaze zlato. Osvetn.
2, 147. — Grijeskom s negativnijem glagolom mj.
nista. Ne strasi me ista mane Bog djetesce u
povoju, neg Bog sudao u svojoj slavi. B. Zu-
zeri 95.

2. ISTO, vidi istom * istom. — U nekijeJi pi-
saca xviii vijeka. I sa svim tizim, isto dosli ovi
sveti dnevi od veseja, zaborave se od svoga obe-
dana. J. Banovac, razg. 168. Sve svoje ufaiie
stavjaju u likarije po znanu Judskomu nasaste,
ne gledajudi jesu li uciiiene po carih i po vragu,
isto da mogu ozdraviti. J. Filipovid 1, 499''. Tako
nevojno obuceni da i§to golodu svoga tila pokri-
vaju. 3, 825b.

ISTOK

90

iStorija

iStOK, w. ime muSko. — xviii vijeJca. Istok
Valaic. Glasnik. ii, 3,80. (1706—1707). 228. (171U).

ISTOK ATI, istocem, pf. svrsiti stokane (poUo
se vmogo istokalo). — Slozeno: iz-Stokati. — Akc.
je kao kod ispisati. — U nase vrijeme u Lici.
,Sta ti vavije stokas i ukas?' ,Bome sam istoka'
i izuka', kako nemam ni u kotarini ni u ambaru,
pa mi ne pomaze ni stokane ni ukane'. — I sa
se, refleksivno. ,Mudrac je on, i stisnig^uz veliki,
kad svega dosta ima, on i onda tobos pred svi-
jetom Stoce i uce, pomaze nanii siromasima pla-
kati, tobos da mu ne dodijavamo; stok i' i uka'
Boze daj tako do smrti, i nikada so ne istoka' i
ne izuka'!' ,0n za ziva sebe nikada se ne6e isto-
kati i izukati'. J. Bogdanovic.

iSTOM, adv. i con.h vidi istom. — isporedi 2.
isto. — Po svoj prilici postaje od istom tijem
sto se mislilo na isto. — U Dubrovniku je druk-
ciji akc: istom. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,solamente, soltanto, aw. limi-
tativo' ,tantum' 335^; ,superficlalmonte, cioe leg-
giermente' ,leviter' 718^; istom, istom da ,purche,
ha forza di se' ,dum, dummodo*; istom da ne
,purch6 non' ,dum ne' b^&>\ istom ,apena, cioe
allora, appunto' ,vixdum' 89a), « Voltigijinii
(, soltanto, solamente' ,nur'), u Stulicevu (,uti, ubi,
solum, tantummodo, vixdum'; istom ako, istom
da ,modo, dummodo'; istom da, 1. ,saltem', 2.
, dummodo').

1. adv.

». vidi istom, 1, a. a) uopce. Istom cin' da
dusu pri tebi sahranim. M. Vetrani6 2, 256. Ei-
joci, ke se vam govore, sve vam za smijeh istom
lazu. N. Najeskovic 1, 156. Ako li hodes sad
da ti ga (zub) izmu tja, i.stom mi rec'. 1, 186.
Hoc li se smiriti, ter istom pamotuj, sto ti cu
riti. 1, 188. Ja ju cu ostavit', istom me riemojte
ugiiavit! 1, 211. Istom rec' sada ti : ,Ja ho6u
onoga'. 1,232. Nut' istom ti cini kako ti velim
ja. 1, 268. Jer vece ne zeli me srce na sviti,
neg istom veseli tvoj ures sluziti. 2, 18. Da
poznas, ja u toj jesam li odluci, nut' istom za-
povid, sto godi bodes. 2, 42. Nijosu prave misli
tvoje, istom radis s nih upasti u krvave smede
i boje. G. Palmotid 1, 266. I mudrijeh besjeda
slusaj istom kriposti. 2, 476. Koje kako cvijet
istom za malo zene a s presom zvene. V. An-
drijasevid, put. 295. Mladi istom slijode priliku
uihovijo stari. M. Kadnid 46'^. Zovi me lopizom,
istom me ne razbi! (D). Poslov. danic. 159. Neka
ido, neka se pomoXe istom posteno, ere potroba
ne ima zakona. A. d. Bella, razgov. 170. IJ zlatu,
u srebru, u mramoru utjestivaju se i udjejivaju
i imena i prilike istom za mod 2ivjet u pameti
od naroda. B. Zuzeri 8. Koji su ga u kude do-
cekivali i koji su se istom odide nogove doti-
civali. J. Banovac, razg. 230. Trga istom pru-
dijeso. (Z). Poslov. danic. 137. O komu istom
to poglavno stvari zarekoh. S. Eosa viii. Ogri-
jesi ne istom sam sebe nego i vas narod. 3^.
Ne boj se, istom yjeruj i ona bide zdrava. 89a.
Kazgorjet ih u toj Jubavi po razgledanu pomnivu
ne istom izvanijeh cina i besjeda all muka Jozu-
sovijeli, nu poglavito razgledanem srca negova
bozanstvenoga. I. M. Mnttei xi. Ne razgledahii
u sobstvu Hrista Jozusa nego istom .sto z dvora
bijase. 80. — ft) s konjiinkcijama, vidi istom,
1, a, b). act) s da. Ako bi bil mahnit, istom
da je bogat. N. Dimitrnvid 6. Ne branim zi-
vota od smrti naj prede, istom tva Ijepota jednu
rijec da rece. N. Najeskovid 1, 179. Neka Tezeo
od sve pode pogrdene vjerenice, istom da vlas
tve desnico noj na pomod blaga dode. I. Gun-

dulid 9. Dvorit te du, ma Jubavi, ah jaoh, istom
da Ijepotu mirnu gledam, ka me travi. 17. Istom
da sam tebe blizu, o Jubavi ma jedina, mirna
bidu sred planina. 19. Pisati istom da se moze
razumjeti. B. Gamanid A4''. Sve sto imate da-
jete i ne budud dosta, zaduzujete se istom da
ga mozete od onih nevirnika oslobodit. J. Ba-
novac, pripov. 51. Uzmi i oberi stranu koju ti
drago, a ja du uzeti koja ostane, i§tom da smo
u miru. 117, Ne marim, rece, ako de me i ubiti,
istom da je cesar. 250. Umriti neka ti jedna
sala bude, istom da prided u cestiti broj. P. Kne-
zevid, osm. 155. Docekade gosta,^ istom da dobro
ustoji. (Z). Poslov. danid. 18. Sto se bode, sve
se moze, i§tom da nije zlo. (Z). 123. Prima do-
brovojno gresnike, i§tom da poprav pokajani su.
S. Rosa 116a. Na dan svih svetih. mogn se go-
voriti 8 vratima otvorenim i zvonedi, istom da
ne pridu oni, radi kojih opovid jest postavjena.
M. Dragidevid 43. Moze odrisiti od svakoga griha
i zaveze, iStom da ima pravu misao. 111. Istom
da mi zapovije tva vlas, svako djelo uzedu. P.
Sorkocevid 587^. — bb) s ako. Dusi su (bici)
vode ozdravno, i§tom ako se s vo}om Bozijom
dobrovojno budes ti ugoditi. V. Andrijasevic, dev.
3. — cc) s nek. Tko je soko, nek se stavi i po-
rodi sokolida, istom nek se Pa§kal slavi. P. Kne-
zevid, ziv. 63. Lipo de sve biti, istom nek bude
za vecu slavu Bozju. muk. 5. — dd) s li. Istom
odemo li mi, s nasom vojom moXemo na puno
nacina pridobit ovoga neprijateja. J. Banovac,
razg. 114. — c) us rijec istoga znacena (samo),
vidi istom, 1, a, c). Na put od s. pokore, koju
Gospodin Bog prima, iStom samo da je pravedno
ucinena. L. Vladmirovic 10.

b. vidi istom, 1, b. Jer tko mre, moj druze,
pak bude pocinut, razdijeli od duse kad mu se
istom put. N. Najeskovid 2, 81. Dim koji se
istom vidi, a udije pogine. V. AndrijaSevid, put.
234. Bjese ovi pustinak istom od sedamnes go-
dista. I. Dordid, ben. 26. Ah, ti istom odrisen
opet se zaveza iznova. J. Banovac, pripov. 31.
Bio je istom ujezo u tridesto godiste. S. Rosa
47a. Marija jos istom ditesce. Grgur iz Varesa
119.

c. vidi istom, 1, d. Jedno mu se srdce umorilo,
a drugo se istom razigralo. Nar. pjes. bog. 268.

2. conj. vidi istom, 2.

a. vidi istom, 2, a. I§tom ti toj svrnu put mene
da ide, tuj mi put sva strnu a strah me obide.
N. Najeskovid 1, 216. Kojega igtom odutje, taj
cas ga navali koriti. I. Dordid, ben. 188. Istom
svoje govorenje svrsi, pode mu idi iz krila plamen.
M. Zoricid, zrc. 155. Istom se stavi blazena Gospa,
da je dala na svijet sina Bozijega, pokloni mu
so. D. Bagid 291.

b. u glavnoj je recenici konjunkeija: a) a.
Istom ja bjeh Niku zaspati stavila, a zacuh tuj
viku. N. Najeskovid 1, 265. Nu igtom na put dobar
tako kronu stupaj od pameti, a otac ga blagi
srete pun dobrote vjecno. I. Gundulid 251. Igtom
prvi kami vrze, a strasivi trup na tie obori. G.
Palmotid 3, SO**. Igtom se ukloni napas, a Be-
nedik poce dutjet u pameti misli bludne. I. Dordid,
ben. 25. Istom k nima taj glasnik pride a zid
gruhnu. 110. Igtom prista s molitvom, a dje-
tine tijelo jur zivo zatreso se. 140. — b) kad.
U njoko pak doba dosad (sic) istom bjeh do
Mijkova groba, prid sobom kad vidjeh . . . N.
Najeskovid 1, 216. Istom doprije dvanaes jeta,
kad je tegnu plam juveni. N. Mardi 16. Igtom
bjeliu nodue tmine u okolo svijet prikrile, kad
mrak naglo s' svud prostere. 19.

iSTORIJA, /. vidi istorija. — Od xvi vijeka,

iStorija

91

ITALIJAN

a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu. Cte se va
istorijali crikvenih. Korizm. 27a. Istorija je pi-
sana od toga. 46'>. Kako imas v nih istorijah.
751^. V pocetki ceske istorije. §. Kozifiid 19i>.
Pisal je cesku istoriju. 33a. Da zna i veruje
vsu istoriju ili dijanje od Bozjega sina. Anton
Dalm., ap. C2. Naucite} od istorija. M. Div-
kovic, bes. 326a. Koji su onoga vrimena histo-
rijo pisali. S. Badric, ukaz. 46. Stije se u isto-
rija od Majole, da se jednom' poganinu obrati
zena. J. Banovac, razg. 170. Dobro §tijuci isto-
rije. izkaz. 12. Uzmimo istoriju od Cira kraja
od Persije. J. Filipovi6 1, 478''. Po jednoj hi-
storiji iliti izkazanu. F. Lastric, test. ad. IB^.
Vadi se iz istorija sto imade svak znati. Norini
8. Kako se na vise mista stije u kazavicam
il' ti istorijam. M. Dobretid 574.

iSTORIK, m. vidi istorik. — U Bjelostjencevu
rjedniku : ,historicus' .

iStOVA, /. mjesto u Srbiji u olcrugu poiare-
vackotn. Zem|a kod Istove. Sr. nov. 1861. 167.

ISTRAPATI, istrapjem ili istrapam, pf. posve
postrapati. — Sloseno: iz-strapati. — U nase
vrijcme u Dubrovniku. ,Polijevala sam cvijece,
pa sam se sva istrapala'. P. Budmani.

ISTRCATI, istrcam, pf.isteci strcanem; posve
zastrcati. — Slozeno : iz-strcati. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. ,Puko je mijeh, pa je vino
sve istrcalo nadvor'. ,Istrco me je svega vodom
iz strcalice'. P. Budmani.

iSTRIJA, /. vidi Istra, Istrija. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku.

ISTRIJAN, m. vidi Istrijanin. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku.

ISTRIJANSKI, adj. vidi istrijanski, — U Bje-
lostjencevu rjecniku.

I§TRK^iATI SE, istrk|am se, pf. (o govedima)
razbjegnuti se. — Slozeno: iz-strk^ati. — U nase
vrijeme u Liei. ,Ne znam ko'e vas je Jesu od
pritorka otkucilo, pa se goveda sva nekud istr-
kjala'. ,Danas je rano sunco upeklo, pa su se
goveda cio dan ka' va}a i§trk|ala'. J. Bogdanovid.

ISTRIJMENAT, istrumenta, w. vidi instru-
menat. — xv vijeka. Kako ocemo istrumenti ve-
rovanimi pokazat. Mon. croat. 181. (1500).

ISTUVATI, istuvam, pf. ugasiti. — Slozeno:
iz-stuvati (sto je tal. mlet. rijec stuar, ugasiti).

— U nase vrijeme u Boci kotorskoj, a iztnedu
rjecnika u Vukovu: (u Boci) n. p. svijecu ,aus-
losclien' ,exstinguo', cf. udesiti (?), obeseliti (?),
ocito su ove zadne rijeci grijeskom napisane, jer
nijesu ni u kakvoj svezi s istuvati. Da istuva u
drustvu svijedu. V. Vrcevid, igr. 20. — Sa se,
pasivno ili rejieksivno. A macka baci svijecu te
se istuva. Nar. prip. vrc. 1, U cijoj se ruci
istuva vatra. V. Vrcevid, igr, 6.

ISTVAN, m. mag. Istvan, Stjepan, Stefan. —
Od XVI vijeka. Hrvat Istvan. Mon. croat. 250.
(1550). Kneza Istvana Mokrovsdaka, 290. (1588).
Za Istvana bana Slankamenska, Nar, pjes. vuk.
2, 487.

ISTVANOVIC, m. prezime (po ocu Istvanu).

— U nase vrijeme. Schem, diak. 1877. 64.

ISIJ;^ATI, isiijam, pf. ispotezati, ismucati. —
Sloseno: iz-su}ati. — U nase vrijeme ti Lici.

a, aktivno. ,Ajme meni, zaboravila ono saku
konopaja po podu oblaziti, pa mi eno mis sve i
jednu isuja'. ,0d nekud pojavili mi se ove zime
mi§i na podu, pa mi ono zita sve isujase.

b. pasivno. ,Nesto ono senice na podu u onom
malom vrslazidu, pa ozgo sva iSuJana od misa'.

,Sve su mi, rodo, konopje i§u]ane od misa, pod
Bogom no znam, sto du ovog projeda za ko-
nopjano sjeme'.

c. sa se, rejieksivno. ,Sve ti ja nekako polako
su}, pa sujaj so, pa ti se na jedan put isuja' van'.
,Niko od nas ne opazi, kada se je on isuja' van',
J. Bogdauovid.

iSUNATI, isunara, pf. izvuci. — Slozeno: iz-
sunati. — U nase vrijeme u Lici. ,§ta ti ne znam
vavije po toj skriiii sunas, vaj da mi e znati sta
des iz ne isunati'. J. Bogdanovid.

ISUPi^RKATI SE, i§uperkam se, pf. nasaptati
se. — Slozeno: iz-superkati. — U nase vrijeme
u Lici. ,Vas se dvije nedete nigda nasuperkati
i isuperkati'. ,'Est6 li se ved igda isuperkale?'
J, Bogdanovid.

ISUPJ^ITI, isupjim, pf. posve prosupjiti (na
mnogo mjesta). — Slohno: iz-sup|iti (vidi pro-
supjiti). — U nase vrijeme u Dubrovniku. — Sa
se, pasivno s osobitijem znacenem: izgristi se u
Belinu rjecniku: isupjiti se, isupjivam se ,tar-
lare, consumarsi dal tarlo' ,cariem sentire' 723a,
i u Stulicevu: isup(iti se, igupjivam se ,teredi-
nibus consumi' ; izsupjiti se, v. izgristi se.

ISUP^IKATI, isupjikam, pf. kao dem. isupjiti.

— Slozeno: iz-supjikati. — Pasivno u jednom
primjeru xvii vijeka. U sudu izsupjikanu. M.
Radnid 94a,

ISUPl^iVATI, isiipjujem i isupjivam, impf.
isupjiti. — U Belinu i u Stulicevu rjecniku:
praes. isup|ivam se kod isupjiti se,

iSUSKATI, isuskam, pf. dobiti suskanem. —
Slozeno: iz-suskati. — fj nase vrijeme u Lici.
,Nesto ti odavuo oko one cure suskas, ja ne
znam, odes li sta isuskati?' ,Ode borne, jer de
pravi coko sto suska, tu i isuska', J. Bogda-
novid.

ISVAGATI, isvagam, pf. doci svagajuei se. —
Slozeno: iz-svagati, — U nase vrijeme u Lici.
,Ajte vi gore, ja du vas ode cekati, ja sam slab,
pa i zadusjiv, nijesam kadar gore isvagati', J,
Bogdanovid.

ITAHIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena : Vezir sa}e zlatnu itahiju. Nar. pjes. here,
vuk. 121, Itahija, zlatna hauterija, 357, — Ja-
macno turska rijec.

ITAKO, adv. i bez toga, i da toga nije. —
Uprav su dvije rijeci: i tako, te se cesce i na-
laze razdije(ene, vidi kod 2, i pod 4, c. — U
nekijeh pisaca xviii vijeka. Ako Bog uzktije, Ma-
letijo itako postati de episkopom, zato nije triba
slati poklisare. A. Kanizlid, kam. 84, Skitjive
zene itako su nepostene, V, Dosen 94a. Jer itako
to se znade. V. Dosen 242a. Jer do cekat itako
do kise, J, S, Rejkovid 217. Jer vrudinom krv
itako vi'ije. 296.

ITALICKI, adj. vidi talijanski i italijanski, —
Od lat. italicus. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,italicus' s dodatkom da je xizeto iz brevijara.

ItALIJA, /. Italia, od lat. ili od tal. rijeci.

— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu,
t( Belinu 421a, u Danicicevu. Prisbdsu mi vt
strany Italije. Mon. serb. 530. (1485). Lijepa
Italija. P. Kanavelid, iv. 392. Kih Bog vjecni
za bid spravi Italije i Ilirika, J. Kavanin 115a.
Sveti Inacijo osta u Italijfi). F. Lastrid, test. ad.
Ilia. XJ ItaliCit;. svet. 138a,

ITALIJAN, Italijana, m. covjek iz Italije, vidi
Talijanac, tal. Italiano. — xvi i (mozebiti) xvii
vijeka. Pij Vlah ili Italijan rodom. §. Kozicid
6b. Imamo rijedi koje se izricaju i izgovaraju

ITALTJAN

92

ITI, I, 1, b.

izricanjem feoga Latini i Italijarii u svomu je-
ziku no imaju. R. Gamafiic AS^. Toliko Latini,
koliko Italijani ovo slovo ,g' inako izgovaraju.
B5''. zadna hi clva primjera mogla pripadati pod
Italijanin.

ITALIJANAC, Italijanca, m. vidi Talijanac. —
Od XVII vijeka. Buduci rodom Italijanac. A. Ka-
nizlic, kam. 464. Prida n dolaze Francezi, Ita-
IJjanci. A. Kalid 543.

ITALIJANAS, italijanijasa, m. covjeJc koji pri-
pada tcdijanskoj jwlitickoj strand. — U nase
vrijeme nacineno u Dalniaciji. Italijanasi zaveli
puk. M. Pavlinovic, razg. 60.

ITALIJANIN, m. vidi Talijanac i Italijan. —
Plur.: Italijani. — U Belinu rjecnikii: ,Italus'
421a. — j^fnQ mogu pripadati i dva zadna pri-
mjera kod Italijan.

ITALIJANSKI, adj. koji pripada Italijanima
i Italiji, vidi talijanski. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,italus' 421a) i u Stu-
licevu: .italicus'.

a. adj. Koji su se tako na italijainsku naucili
pisati. B. Kasic, nac. 110. Na italijauski na6in.
K. Gamanic 621^. Ne razumiju jezika djackoga
ni italijanskoga. I. Grlicic xviii. Slu2ase se
kadgod kojom rijpci italijanskom. B. Zuzeri iv.

X&.tinski pisci i italijanski. J. Filipovic 1, xii.
Iz jezika italijanskoara. A. Boskoviceva ti I. M.
Mattei 352. Italijanske cete stotinik. A. Kanizlic,
kam. 554. Broje se oko sto i dvadesti mija ita-
lijanskijeh. S. Rosa 180^.

b. adv. italijanski (o jcziku). Dica uce latinski
i italijanski. A. Kanizlic, kam. 55.

ITEBEJ, »«. selo u Banatu. Sem. prav. 1878.
97. V. Arsenijevic. — Od prije nasega vremena.
Itebej. S. Novakovic, pom. 134.

ITEBEJAC, Itebejca, m. covjeh iz Iteheja. V.
Arsenijevic.

ITEBEJKINA, /. zensko cejade iz Itebeja. V.
Arseniievic.

ITEBEJSKI, adj. koji pripada selu Itebeju. V.
Arsenijevic.

iTI (ici, isti), Idem (idem), impf. ire. — Akc.
vidi kod I. — Rijec je praslavenska, isporedi
Stslov. iti, idj^, rus. uttii, hath, haj, ces. jlti, jdu,
po^. isc, (negda id), id^. — Korijen je indoevropski
oi (i), isporedi lit. eimi, idem, snskrt. emi, grc.
il/ii, lat. ire, got. iddja (,ivit'). Miklosic (etymol.
■worterb. 94'') misli da je slavenski korijen i po-
stao od jt (t od indoevropskoga i), a ne od ei
(kao sto je u litavskom jeziku). — U svijem je
rjecnicima: u Vrancicevu: iti j-pertagore; vadere';
u Mikalinu: iti, otiti, poci ,eo, pergo, vado, con-
tendo, proficiscor, iter facio, iter contendo' 150'' ;
idem, grem ,eo, pergo, vado, iter habeo, iter
facio, contendo, proficiscor' 137*; u Belinu: iti,
idem, iSo sam ,andare, movcrsi con moto pro-
gressive' ,eo' 77i>; ,caminare, far viaggio' ,am-
bulo' 162a; u Bjelustjencevu: idem ,eo, badizo,
proficiscor, pergo, vado, procedo, progrodior, iter
facio, viam lego, contendo'; u Jambresicevu: idem
,e(>, vado, proficiscor, progredior'; u Voltigijinu:
iti, idem, hodim, isao ,andare, camminare' ,gehon';
idem ,io vo' ,ich gebo'; u Stulicevu: iti, idem,
idem, iso sam, v. hoditi; u Vukovu: idi (iti, isti),
idem (po zapadnijem krajevima i: idem), isao,
isla: 1. .gohon' ,eo'. 2. idu novci .eoursiren, im
umlaufe stin' ,valore' s priwjerima: ,Kako idu
sad dukati ?' ,U Turskoj ne idu banke' (na ovo
se u sali rece: ,No idu ni u Nemackoj, nego ih
nose }udi'). 3. ,kommen' ,venio' s primjerima:
,Ide zima, ]eto, bozid'. ,Ide vreme, nosi breme'.

,Ide zima kao ostra sabja'. 4. ,rinnGn' .manare'
s primjerima: ,Ide vino kao iz bureta*. ,Ide krv
iz nosa' ,die nase blutet ihm'. 5. ide kisa ,e3
regnet' ,pluit', ide snijeg ,es schneiet' ,ningit';
u Danicicevu: iti, idu ,ire'; sbdt, sslt, part, praet.
act. I i II, kojima se naknaduju te forme gla-
golu ,iti'.

I. oblici. ne postaju svi oblici od korijena i;
dva (ger. praet. i part, praet. act.) postaju od
posve drugoga korijena std.

1. od korijena i. — u oblicima kod kojijeh
nastavak pocine vokalom (dakle u svima, osim
infinitiva) umece se d poslije i, te je osnova id.
vala da je to po analogiji prema dadem (ispo-
redi zna.dem, imadem; Miklosic isporeduje stslov.
praes. jadfj, od kor. ja). — Kad je ovaj glagol
slozen s prijedlozima u kojijeh je zndne slovo
vokal (vidi dodi, I) osnove se it i id mijenaju
na jt i jd i kasnije na d i d. po ovijem su osno-
vama postale pak i kod neslozenoga glagola osnove
id za infinitiv, i id za ostale oblike, osim ger.
praet. i part, praet. act.

». inf. a) stariji se ohlik iti uzdrzao sve do
nasega vremena, ako i ne kod velike vecine. b)
idi. — od XVII vijeka (M. Radnid 47. 88). — u
nase je vrijeme (osobito po srednijem i istocnijem
krajevima) naj obicniji oblik. c) isti. — postaje
od osnove id po analogiji prema sjesti, presti
ltd. — samo u nase vrijeme. Nar. pjes. 2, 464;
Pjev. crn 229b; p. M. Nenadovic, mem. 338.

b. ostali oblici, osim ger. praet. i part, praet.
act. a) osnova se id uzdrzala sve do danasnega
vremena kod vecine naroda. aa) praes. idem,
ides ltd. — XVI vijeka ima jos stariji oblik 1
sing. idu. N. Ranina 139*. Zborn. 38*. D. Ranina
95^. — u spomeniku xv vijeka ima i stslov. oblik
3 pi. idutt. Mon. serb. 475. (1456). — bh) impt.:
idi, idimo, idite. • — oblik kod 2 sing, (u pjesmama,
a pred vokalom i u ohicnom govoru) moze biti
okrnen, n. p. id' odatle. Nar. pjes. vuk. 1, 172;
ne id' amo. 2, 187; id', Turcine. 2, 348. — tako
i kod 2 pi. moze biti okrnen oblik izgubivsi i u
srijedi, Hi osim toga i krajne e, n. p. id'te. 2, 40.
494; i'te. 1, 60; id't' od meue. 1, 615; id't' odatle.
2, 365. 374. — stslov. oblik 2 plur. idete nalazi
se u spomenicima xiv vijeka pisanima mijesa-
nijem jezikom: Mon. serb. 160. 164. (1357); idete.
179. (1370). — mjeste idi, idimo, idite cesto se
kaze i hajde, hajdemo, hajdete (vidi bajde). —
cc) ger. praes. acta) stariji oblik ide. N. Na-
leskovid 1, 183. — bbb) iduci. — od xvi vijeka.
Zborn. 7b. A. Gucetid, roz. mar. 280; idud. D.
Ranina 58^. 125b. — ima i part, praes. act. idudi :
idudega. N. Ranina 22b. i Vuk ga upotrebjava
u nase vrijeme: Namislim, to da kazem u iducoj
sjednici. Vuk, pism. 24. — dd) aor.: idoh, ide,
idosmo itd. — ee) impf. aaa) stslov. oblik ideaht
itd. nalazi se samo u knigama pisanima crkve-
nij em jezikom, n. p. idease. Stefan, sim. pam. saf.
6. — hitb) od jjredasnega oblika postao je naj
obicniji kod vecine naroda: idah, idase, idasmo
(prije idahomo) itd. od xvi vijeka: idahu. N.
Ranina 265b. Zborn. 81b. io2b. I07a. M. Vetranid
2, 216. B. Gradid, djev. 27. D. Zlatarid 53b;
idase. Zborn. 13*. 45a. 48a. M. Vetranid 2, 417.
N. Naleskovid 1, 138. D. Ranina 91a. D. Zla-
tarid 17b. 87b. lOOb. A. Gucetid, roz. jez. 157.
173. 206; idah. N. Dimitrovid 58. D. Ranina 48*.
71b. 92*. — u pisaca cakavaca mj. d ima j : ijahu.
M. Orbin 171; ijase. M. Jerkovid 40. — ccc) u
na§e se vrijeme cuje gdjegdje i idah, idRse itd.,
n p. idahu. Nar. pjes. vuk. 3, 410. Nar. pjes.
here. vuk. 146. i sam je Vuk isprva cesto vpo-
treblavao ovaj oblik, ali ga je kasnije ostavio za

ITI, I, 1, b.

93

ITI, II, 1, a.

oblik kod bbb). — ddd) od starinskoga ideh^.,
idese itd. postao je oblik Idijeh, Jdijese ltd. po
juznoni govoru, po zapadnom idih, "idise itd. —
kod pisaca xv i xvi vijeka. idijeh. S. Mencotid
54. G. Drzid 488; idih. G. Drzi6 406. N. Dimi-
trovi6 59; idijo§e. N. Ranina 29*. 5S'>. 70^. l()2i>,
113a. i5(ib. Zborn. 13*. 70'^ D. Zlatari6 17*. 43*.
45^'. 68''; idise. M. Marulid 23. Aleks. jag. star.
3, 243. 202. 279; idijehomo. N. Ranina 08*; idi-
jehu. N. Ranina 21*. 153*. Zborn. 31''. 99*. D.
Zlatarid 17*. 48*. 80''; idihn. M. Marulic 79*. P.
Hektorovic 8. — b) od csnove id postnju isti
oblici samo po zapadnijem krajeviina, i to od
XVII vijeka (all vidi kod aa)). an) praes. Mom,
Ides ltd. idem. P. Posilovic, nasi. 201*; ides. P.
Po9ilovi6, nasi. 28*'. M. Radnic 5. 7. 25; ide. S.
Matijevic 69. P. Posilovid, nasi. 9''. 14''. M.
Radnid 28*; idemo. S. Matijevic 97. M. Radni6
43 ; idu. I. Ancic, svit. 42. M. Radnic 45. — istina
ima za 1 sing, oblik idu u jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka, all je to jamacno naci-
neno prema vidu samo radi slika, jcr inako u
pisaca Dubrovcana svi oblici postaju od id a ne
od id: Izid', izid', da te vidu od sunacca na svit-
losti, k tebi tuzna majka idu da t' navijestim
sve gorkosti. M. Vetranii 2, 411. — bh) impt.
idi, idimo, idite. idi. M. Radnic 36. 68. — cc)
ger. praes. iduci. P. Posilovid, nasi. 16''. — dd)
aor. idoh, ide, idostDO itd. idoh. M. Radnic 5.

3. od korijena std. — Ooaj vec u praslavensko
doba zamjenuje kor. i n ger. praet. i u part,
pract. pass., isporedi stslov. stdi., stli,, rus. ine.n,,
ces. sel, po^. szedl. — Bez sumtie je isti korijen
sto je i hod kod hoditi, te se h promijenilo na
s ispred h (Hi, kako Miklosic misli, ispred e, te
bi stariji oblik bio hed). — Po Miklosicu bi bed
bio indoevropski kor. sed (sjesti), isporedi snskr.
a-sad, doci, grc. d(^6g (od kor. id), put, ali se jos
ne zna, zasto bi se na pocetkii rijeci indoevr. s
promijenilo u praslavenskom na h.

a. od nepromijenena korijena std (t. j. bez i
sprijeda, vidi b). — Ne samo u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom, nego i u narodnom go-
voru uzdrsali su se ovi oblici do dana danasnega
kod nekijeh cakavaca (vidi kod b)). a) ger. praet.
§edt. Mon. serb. 41. (1253). jamacno treba citati
stdt, jer se u istom spomeniku vise puta mijena
B s e, n. p. ne (nt) prede, nt (ne) sodb, nt (ne)
davt, nt sedLsimt (ne stdtsimt). — part, praet.
act. stdLsi. sedbsimt (vidi sprijeda). Mon. serb.
41. (1253); si-dtsu. 125. (1347). — b) part, praet.
act. stlt, kasnije (kod cakavaca) sal. sli. Spom.
sr. 1, 23. (1399). 1, 104. (1411). Mon. croat. 215.
(1526). B. Krnarutii 22; sla. Mon. croat. 55.
(1428); sal, sla itd. u nase vrijeme na Rijeci. P.
Pilepic.

b. po analogiji prema ostalijem oblicima prima
i sprijeda. — Kod slozenijeh glagola od xiv vi-
jeka (vidi kod izidi), ali kod prostoga samo od
xvi: istina vec -^.v vijeka ima primjer: Komt su
bill ovoisli isb Srtbajb. Spom. sr. 1, 75. (1406),
gdje Danicic (ist. obi. 387) misli da isli stoji mj.
izbsli, ali po svoj prilici treba citati ovoj sli,
vidi: Jert su sli nasi trbgovoi izt Srbbajb. Spom.
sr. 1, 104. (1411). — ovi su oblici sad jedini kod
stokavaca, a mozcbiti i kod vecine cakavaca. a)
ger. praet. aa) isad. N. Ranina 167''. M. Alberfi
484. — bb) u nase vrijeme isavsi i isav. — b)
part, praet. act. isao, isla itd. naj stariji je
primjer isli. D. Ranina 98*.

II. znacene je uopce pomicati se s mjesta na
mjesto (u pravom naj uzem smislu samo o ce(a-
detu i zivotinama sto mijenaju mjesto micuci
nogama i to obicnijem nacinom, ni trceci, ni ska-

cuci itd., ali se cesto upotrebjava u sir em smislu
0 cemu drugome i o drugom nadinu pomicana).
isporedi hoditi.

1. aktivno.

a. i.stice se smjer kojijem se ide, isporedi ho-
diti, I, b. a) izrice se mjesto ka kojemu se ide.
aa) 0 cejadetii (Hi zivotini), u pravom smislu
(ali ne samo o micanu nogama nego o primicanu
uopce). Ako si bote iti u tudu zemju. Mon. serb.
41. (1253). Nb sedbsimb (ne sbdbsimb) na trbge.
41. (1253). Sbdbsu mi vb Svetuju Goru. 125.
(1347). Na judehb kra}evbstva ti koji su isli u
Dubrovnikb. Spom. sr. 1, 23. (1399). Potom idoh
va Aleksandriju. Transit. 2*. Ter kako slijep
idih k nevojnoj dubravi. N. Uimitrovi6 59. On
jo sal u Klis. Mon. croat. 222. (1527). Vapod
mlada ne pristaje: ,Kud sam tako ides sada?'
I. Gundulid 339. Da od prije put drzava tijeh
ne idu, dokli od blizno Arbanijo mjesto svako
ne obidii. o73. Protiva Jerusolimu putujudi idohu
(tri kra^a). F. Glavinid, cvit. 5*. S palicicom u
ruki ide protiva goriioj Tebaidi (s. Anton). 18''.
Put. po kom pojubleni od Gospodina Benedikt
na nebo ide. 78''. Ide Isus na nebo. 159*. Petar
i Diego idohu u Rim, a ostali dva na dva po
latinskih idohu zemjah. 249''. It du u crkvu,
grjesnik bijedan, J. Kavanin 67''. Po trudnijem
putom time u krajestvo svo'e hti iti. 338*. Da
na nebo iso nije. 457*. Ja idem u crkvu. J.
Banovac, pripov. 139. Idudi dakle danas s. apo-
stoli u Jerusolim. F. Lastrid, ned. 127. One idu
u ogan. A. Kanizlid, kam. 653. Idi kuci. fran.
61. Kako ste vidjeli nega idudi u nebo. J. Ma-
tovid 72. Kad u crkvu ide, zubori mu brada.
Nar. pjos. vuk. 1, 106. Idi, majko, u goru ze-
lenu. 1, 124. Pa idite ka dvoru bogatoga Ga-
vana. 1, 132. Stan' pocekaj, sine Petre, da ja
s tobom u raj idem. 1, 133. Ide ona gori u
cardake. 1, 243. Pa on ide Merimi na pengor.

1, 253. Kuda ides, siroma? 1, 515. Ustan', Ale,
doma da idemo. 2, 49. Pa ti idi ka Prizrenu
gradu. 2, 54. Dizi vojsku, idi pod planinu. 2, 87.
Oni idu Nisu i Vidinu. 2, 324. Vi idite bijelu
Kosturu. 2, 370. Da ja idem do Prilipa grada.

2, 380. A ja idem u krsne Kotare. 3, 483. Da
idemo dvoru bijelomu. Nar. pjes. juk. 68. Da
idemo bijelu Budimu. 149. Pak neka idu svaki
svojoj kuci. Vuk, dan. 8, 210. Kad }udi idu ma-
nastiru. ziv. 86. Moradu oni napoje iri. S. Te-
kelija. let. 119. 11. — i metaforicki. Sal jo va
Kalikut, t. j. umro jo. na Rijeci. F. Pilepic. —
bb) subjekat je cejade; glagol je u prenesenom
smislu, jer x>omicane nije put pravoga mjesta
nego put necega umnoga. Ka pogibi svojoj idu.
J. Kavanin 15*. A sad mi je u plac idi, da ne
mogu imat tiso. 374''. Kad bi isao Izvan plota
svoje vjere. 505. Kad prema dobru mi opdimo
iti. I. Dordid, uzd. 98. U napast ide koji na
molitvu ne ide. J. Filipovid 1, 307*. — cc) objekat

je Sto nezivo, sto se moze pomicati (n. p. lada^
kola itd.). Obrete korabjb idustb vb Anatoliju.
Domentijan* 326. — dd) o cejadetu u §irem
smislu, kad ne ide svojijem nogama, nego jase
Hi se vozi itd. U ki (brod) ubrodivsi se, ide pro-
tiva istoku. F. Glavinid, cvit. 223''. Daj ti mene
tvojega dogata, da ja idem u svijet bijeli. Nar.
pjes. vuk. 2, 66. — ee) kao protezati se, pru-
zati se, o cemu nezivu, kao o putu, brasdi, pla-
nini itd. Putb koji ide preko slatintske sume.
Mon. serb. 86—87. (1327). Ako brazda gori ide.
I. Jablanci 52. Jedna (grana planine) ide na,
lijevo. Vuk, dan. 2, 31. — amo moze pripadati
i ovaj primjer (premda se voda u rijeci uprav
pomice): Tako ide (Ibar) u zapadnu Moravu.

ITI, n, 1, a.

94

ITI, II, 1, a.

Vuk, dan. 2, 39. — //; subjekat je sto umno,
glagol je u prenesenom smislu. Kako bi sluzba
Bozja sla na cast devi Mariji. Mon. croat. 55.
(1428). A u nemiru i u zavadi i velike na tleh
idu (stvari). J. Kavanin 266t>. Tvoja put raz-
loo-a da svijest ide. SiB^. Ne ide pod noge ni
nezino postene. M. Dobrotic 144. — h) smjer se
pokazuje adverbima naprijed, da}e, natrag itd.
No liti s vojskom napred iti. J. Kavanin 182'>.
Ide daje. Vuk, nar. pjes. 1, 128. Al' ce isti natrag
al' naprijed. Pjev. cm. 229^. Ide naguske kao rak.
Ide natrasko kao rak. Ide naprijed ka' i komad u
isaci (u nazadak). Nar. posl. vuk. 96. — amo bi
mogao spadati i ovaj primjer, u kojemu nema
adverba, ali se po smislu razumije do onoga
mjesta Hi takovo sto: I isad najdose kako rece
im Isus. M. Albert! 484. — c) kraj je micanu
cejade Hi sto se misli kao celade. Kamene je duse
u sobi tko ostaje u zivotu, ter ne ide tijekom
k tebi, za slijediti tvu Ijepotu. I. Gundulic 267.
Da k nem' ne idu zli dusmani. J. Kavanin 315*.
Ki ne otido od svojega, k Bogu ide. 342^'. K liemu
kako k Bogu Jubavju idau. J. Filipovic 1, 160^.
Niki idu na caratarice ili nauce bajati. F. Lastric,
ned. 324. Idite k gospi. A. Kanizlic, utoc. 43.
Nitko od neznabozaca ne bi se razbolio koji ne bi
odmah k Saveriji isao. fran. 59. K nemu idu
age i spahije. Nar. pjes. vuk. 1, 563. Ve6 on
ide Dul-kaduni mladoj. 1, 567. Pak ti idi caru
gospodinu. 1, 626. Ona ide svojoj staroj majci.
2, 165. Pak mu ides, nosis svadbarinu. 2, 420.
Da ide prcmudrome. Nar. prip. vuk. 174. amo
tnogu pripadati i ovi primjeri: A kad moje sestre
u rodbinu idu. Nar. pjes. vuk. 1, 412. Ili rodi
ili u rod idi. 1, 619. i ovaj: Nasi dobodci u vasu
ruku idu. Glasnik. ii, 3, 90. (1708). — uz cejade
se mozc izreci i mjesto kao kraj micanu. Da mi
ides bijelu Ledanu mome tastu, kra)u Mijailu.
Nar. pjes. vuk. 2, 132. — osobiti je smisao u
ovijem primjerima (a pravdi, pravdanu itd.)
Predt krajevtstvo mi da idu za neveru. Mon.
Serb. 52. (1240—1272). Da ide vfcsaky predt svo-
jega sudiju. Zak. dus. pam. §af. 48. Kako dusa
iz tila izade , udi) prid strasni sud Isukrstov
ide. J. Banovac, razg. 91. — d) s nekijem pri-
jedlozima kao sto su na, protiva, suprot itd.
smisao je da se ide u neprijatelskom smislu, is-
porcdi hoditi, 1, b, a) cc). ail) kraj je micanu
cejade. Idejase st drfcznovenijemt protivu lieu
mnogymi. jezykomt. Stefan, sim. pam. saf. 6.
Marta jedan kriz u ruki noseci ide protiva nemu
(drakunu). F. Glavinic, cvit. 244*. Filisteji idaliu
na n. J. Banovac, pred. 21. Idem suprot nima.
F. Lastri6, test. 20*. Nagovarajuci nih i slobo-
deci, da na nevirnike idu i udare. A. Kanizlic,
fran. 32. — i u prenesenom smislu. Vasa okri-
vjena idu samo suprod meni. S. Kosa 85*. —
hh) kraj je micanu mjesto. Ido^e Turci na Zadarb.
Okdz. pam. saf. 85. Idi s vojskom na zemju je-
vrejsku. Nar. pjes. vuk. 2, 85. — e) kraj je mi-
canu radna, te se kod glagola istice ne samo po-
micane nego i namjera (gdjegdje ova sama) da
se radna izvrsi. da) radna se izriie supstan-
tivom s kojijem prijedlogom (naj cesce na, u). uz
radnu se maze imati u misli i mjesto. Da su
prez vsakoga reda k boju §li. Mon. croat, 215.
(1526). Lijepe djevojke i .se]ani mladi 5 nima
na ne (igre) idu. I. Gundulid 379. Dobrovojno
na kriz igo. J. Kavanin 445''. Koji bi dobro-
vojnije isli na muke i na smrt nego na cast i
na igre. J. Filipovi6 1, 27''. Oni je prosastu no6
isao s lupezi u kradu. F. Lastric, od' 291. Nije
dopuSteno u lov idi. A. Kanizlid, kam. 151. Epi-
skopi u Latina na vojsku idu. 566. Vaja na

misu i prediku s bogojubstvom idi i pri nima
obstajati. F- Pavic, jezgr. 93. Kad na bal idu.
M. A. Ke|kovid, sat. A6b. Skoro je u lov isao.
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Pozdravio te tvoj dragi,
da mu ti ides na svadbu. 1, 408. Kad muz ido
na orane, zena u krcmu. 1, 512. Dode ferman
od cara turskoga Mustaf-agi, da ide na vojsku.
2, 342. Da na svadbu idu pobratimu. Nar. pjes.
petr. 2, 381. Koji na patrolu nisu hoteli idi.
Glasnik. ii, 1, 88. (1807). — uz radnu se moie
izreci i mjesto. Da idemo u lov u planinu. Nar.
pjes. vuk. 2, 45. Da ja idem na mejdan u poje.
2, 144. Da ne ides na boj na Kosovo. 2, 290.
i cejade. Tanka ga kniga dopade, da ide duzdu
na vojsku. 1, 74. Idu Turci caru na parnicu.
2, 430. Hocu isti Arapu na mejdan, hodu isti,
ako dodi nedu. 2, 464. — amo pripadaju i ovi
primjeri u kojima sto bi kod glagola bio objekat,
to kod ovakovoga supstantiva stoji obicno u da-
tivu: Ade Ii ne uzmozemo iti na pomodt ti. Mon.
serb. 23. (1234—1240). Vojnici povicu, da se knezu
Stefanu ide u pomod. Vuk, dan. 4, 23. Idi v sre-
tenije jemu. Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). i ovo:
Te za nima ide u potragu. Nar. pjes. vuk. 2, 619.
— bb) radna se izrice injinitivom. Idijohu svi
napisati se svaki u svoj grad. N. Ranina 21=^.
luc. 2, 3. Djaval... ide ga (clovika) napastovat,
F. Glavinid, cvit. 4''. Ide k nemu krstiti se. 8''.
Proti Napoli ide brzeci za soldata upisat se. 334*.
Ne idjahomo stanove robiti. I. T. Mrnavid, osm.
170. Kada idu spavati. ist. 6. Idudi ti u vecer
spati. P. Posilovid, nasi. 16*. UdiJ od toga glas
ide litati po svitu ovomu. A. Vitajid, ost. 413.
Evo otvarat zora ide vrata. J. Kavanin 853*.
Idoh klanat tempao sveti. 542''. It de castifc
Boga. I. Dordid, uzd. 49. Podize ureda tri ti-
sude junaka snaznijeh po izboru, da oncas idu
onu prodol obkruziti. B. Zuzeri 124. Va}a zacet
u pameti s kim ide,s besidit. J. Filipovic 1, 337*.
Ma sto idem dogadaje brojiti? F. Lastrid, svet.
154''. Kada djakon ide evandeje pivati. A. Ka-
nizlid, bogojubn. 74. Ide Busid Stjepane Jubi
svoju rano budit. Nar. pjes. bog. 3. Ali ide Bar-
bara Ognen-Vuka odgovarat. 50. Ide Ivan Caj-
kovid staroj majci govoriti. 133. Kad bi godi
isa spavati. M. Zoricid, zrc. 78. Idu blagovati.

1. J. P. Lucid, izk. 20. Idem so za n Bogu po-
moliti. Nar. pjes. vuk. 1, 243. Evo t' idem po-
ginuti, duso. 2, 317. Da ja idem prositi do-
vojku. 2, 331. Da on ide grdne rane vidat.

2, 368. A ja idem sanak boraviti. 2, 507. Ide
jaran obidi jarana. Nar. pjes. here. vuk. 18. Idem
otid na poje Petrovo. Nar. pjes. juk. 242. Ides
s nime mejdan dijeliti. Nar. pjes. petr. 2, 431.
Da ide orati pokraj puta kuda de pasati car.
Nar. prip. vuk. 133. Idem ledi u kuci. 215. —
u jednoga pisca xvi vijeka iti stoji u infinitivu,
a glagol koji bi trebalo da je u inf. stoji u obliku
u kojemu bi trebalo da je iti (isporedi ciniti, I,
2, d) cc), vidi Stari pisci hrvatski, 18, xvii).
Znan lupez it dize pjencze svaki dan, a ogan
uzize od dvora nasijeh stan. D. Ranina 43*.
Cim platu it prosu sluzenja za moja. 46''. Hod'
ona svakih tih ki tebo it ctuju. 48*. Ter se ved
ne bojim ni strasim nesrece, ka svoj jad na
vridnih cestokrat it medo. 95''. Kao riba ne-
vi.sta, u moru ka plije, it opdi za gvozdjem, ko
pica zakrije. 103''. — cc) s infinitivom ima (gri-
jeskom) prijedlog za. Iso sam cesto za slusati
rijec Boziju. B. Zuzeri 207. — (Id) radna se
izrice glagolom u praes. s konjunkcijom da. Jedno
nosi zlatnu arfu, ide da svira; drugo nosi zute
cizme, ide da igra. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Mi
idemo, snahu da vidimo. 1, 481. Da idemo da

ITI, II, 1, a.

je sestrimimo. 1, 620. Da ja idem braca da po-
trazim. 2, 77. Jako idem da ti jade kazem. Nar.
pjes. vil. 186G. 485. Idemo da vidimo. (Videcemo
sta 6e biti od toga). Nar. posl. vuk. 96. — ee)
radna se izrice drugijem glagolom sto je u istom
obliku u JcojeniH je i iti, a vezan je s ovijem kon-
junkcijom i. I u srdcu svomu Jie miruje dok nc
ide i Au ne izbije. M. A. Rojkovic, sat. F8''. —
ff) kad je iti u imperativu, radna se izrice dru-
gijem glagolom sto je takoder u impt. znacene kod
iti mose se shvatiti da je kao kod m) cc). and)
dva su imperativa vezana niedu sobom konjunk-
cijom te. Idi, sine, ^jutica Bogdane, te polazi se-
stricu Jelicu. Nar. pjes. vuk. 1, 541. Idi, sinko,
te se napij vina. 2, 147. Idi, slugo, te poznaj
devojku. 2, 149. Idi, slugo, Balacko vojvoda,
te mi otmi curu od Srba)a. 2, 153. — bftb) im-
perativi nijesu vezani medu sobom nijednom ri-
je^ju. Idi napre pomiri se s bratom tvojim. F.
Lastric, ned. 290. Idi reci, jadna, tvojoj majci.
1, 339. Idi ti kazi mom dragom. 1, 408. Idi
posli Pavla u tazbinu. 1, 616. Idi poznaj, koje
je Roksanda. 2, 149. Idi, Marko, napij mi se
vina. 2, 344. Idi jasi zdrala visokoga. 2, 207.
Idi uzmi dora debeloga. 2, 4G3. — fj kao smjer
moze se izreci nesto radi cega se ide da se ono
dobavi, donese, dovede. to moze biti: aa) u ace.
s prijedlogom po. Idu svati po lipu divojku. Nar.
pjes. vuk. 1, 242. Treci ide kuci po uzinu. 1,501.
Donesu crkveni barjak, te s nime idu po dje-
vojku. Vuk, nar. pjes. 1, 10. — bb) u ace. s pri-
jedlogom za. Ne mogu m\a.di(hj poslat, jer idu
za ono zivotine. J. Filipovid 1, 5*. Kada svati
za Maru idahu. Nar. pjes. vuk. 1, 39. Kad svati
za nu idahu. 1, 304. — cc) amo bi mogao spa-
dati i ovaj primjer s prijedlogom na i ace, all
se ovdje moze shvatiti na vodu i kao kraj mi-
canu H pravom smislu: Paka ide za goru na
vodu. Nar. pjes. vuk. 1, 594. — g) u prenesenom
smislu, kao pripadati. aa) kad subjekat pripada
ce(adetu, ovo moze biti: aaa) u dat. Njekomu
Givu kniga ide (moze pripadati i pod a)). M.
Drzid 343. Po razlogu ka (kruna) za ocem tebi
ide. I. Gunduli6 497. Za nim ide po zakonu
sinu tvemu, da na dundov sto uzide. 512. Sto
li ide cara koji, mjeste robin u saraju, tri }u-
bovce prave osvoji? 515. Jeli odvise uzeo nego
mu po pravdi ide? A. Bacic 125. Uzimjudi sto
mu po pravdi ne ide. J. Banovac, razg. 239. Po-
vrativsi komu ide ili pristoji stvar tuda. pripov.
177. Sudac izusti ono sto komu po zakonu i po
negovi dili ide. J. Filipovic 1, 153^. Ako mu
i ide bastina po krvi, moze je izgubit po ne-
pomji. 1, 389t. Tkomu ide kruna od Aragone.
V. M. Guceti6 176. Kojim zakonito idu (dese-
tine). I. J. P. Lucie, nar. 134. Glava glavi i
ide. Nar. prip. vuk. 207. — bbb) u ace. Uze
svoju polovicu sto idase nega. B. Zuzeri 158. —
bb) amo pripadaju i primjeri u kojima se kaze
da subjekat treba da bude negdje. to se izrice
prijedloztma medu ili u. radi znacena isporedi
i kod d. Ova pjesmica ne ide sa svijem medu
ove gorne. Vuk, nar. pjes. 1, 195. Ova pjesma i
sve tri za nom idu medu pjesme junacke. 1, 240.
Sto ide vise u odijelo, nego u obranu. dan. 2, 106.
Grdne i poruge, koje nikako ne idu u posao, o
kome se pocelo govoriti. odg. na lazi. 10. — h)
s prijedlogom se u kaze, kad se sto gradi, koliko
treba ovome materijala (radi znacena isporedi
n)). Toliko litar konaca u te trake ide. M. Drzic
133. — i) kao smjerati, u prenesenom smislu.
Znajuci poklisari kuda to ide, rekose ... A. Ka-
nizli6, kam. 304. — amo moke pripadati i ovaj
primjer: Koja (dila) ne idu na zivot vicni. I.

95 ITI, II, 1, a.

An6i6, svit. 42. — h) u preneaenom smislu, pre-
laziti s jednoga stana na drugo, mijenati se. aa)
s prijedlogom u i ace. Vidjeh u prah Troju iti.
M. Vetranic 2, 406. Nesrecna ma mlados ide u
zalos, u koj 6e stojati. N. Na}eskovi6 2, 80. I
sfa vesol ide u dresel. M GazarovicS 101'>. Tad
6e kako dim u nista iti. A. Vita}ic, ist. 11 la.
Sve u dobro ve6 nam ide. 198'>. Zlim sve u
dobro vide6 iti. 224''. Grijesu i s ovoga mnozi
u zlo idu. I. A. Nenadid, nauk. 138. Ko ne ide
na pazar, ide mu para u dinar. (Koji sam ne
ide te svojijeh stvari ne prodaje i sto mu treba
ne kupuje, nego to preporucuje drugome, on
gubi. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 149. — bb)
s prijedlogom na i ace. Grad ide svak cas na
gore. M. Drzi6 219. Na gore i hudije iti. S.
Budinic, sum. 178*. Nemoc idjase sved na gore.
B. Zuzeri 56. Vino, ako nije po sve izgubilo
svoju narav, nego samo uzostilo, oli islo na ocat.
M. Dragi6evic 102. — I) venire, primicati se ce-
ladetu koje govori ili onome o kome se govori,
isporedi dohoditi, dolaziti (vidi n Vukovu rjec-
niku). aa) subjekat je decade ili sto se misli kao
cejade, ili zivotina. Raduj mi se, vojinova majko!
ide vojno i vodi devojku. Nar. pjes. vuk. 1, 45.
Sanak ide uz ulicu. 1, 192. Dul mirise, ido moje
drago. 1, 251. Ona ide da mi kona prima. 1, 300.
Evo ide sva careva vojska. 1, 600. Kad ja idem
iz zem}e Indije. 2, 1. Ne id' amo, mlada Pavlo-
vice. 2, 18. Evo ide dijete Jo vane. 2, 31. Otknd
idos, mladano Bugarce? 2, 139. Idu k mene tri
srpske vojvode. 2, 230. Ne ides li sa po}a Ko-
sova? 2, 307. — mislim da amo pripadaju i
ovaki primjeri kakvijeh ima cesto u narodnijem
pjesmama: Ustaj gore, mlad vojvoda, otud ide
cudno cudo, straota je pogledati, a kamo li do-
cekati. Nar. pjes. vuk. 1, 116. Otud ide stado.
1, 171. Otud ide neznan dobar junak. 1, 372.

— bb) subjekat je sto nezivo, umno. Ide vreme,
nosi breme. Nar. posl. vuk. 95. Ide zima kao
ostra sabja. (Vaja priprav|ati hranu za stoku i
ostalo sto treba). 96. — ni) smjer se pokazuje
na pocetku pomicana, tijem sto se izrijekom kaze
ili se u misli ima da se subjekat odnekle uda-
juje. znacene je kao kod odlaziti. glagol nije
svagda u pravom smislu, jer subjekat moze biti
ne samo cejade ili zivotina nego i sto nezivo ili
umno. aa) izrice se mjesto odakle, ili cejade od
kojega se uda^uje subjekat. Mnis, jubav da ide
iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. Kad
iz erkve ido, mirise mu dusa. Nar. pjes. vuk.
1, 106. Susreto je mili dever s vojske iduci.
1, 296. Kad muz ide sa orana, zena u krevet.
1, 512. Alil-aga iz meane ide. 1, 621. Knige
idu od Prizrena grada, od srpskoga silna car-
Stjepana. 2, 168. Te susrete tridest dece ludo,
de idahu mlada iz gamije. 3, 410. Nego jednom
kad s vojske idase. Nar. pjes. here. vuk. 146,

— bb) nije izreceno mjesto ni ce]ade, nego se
ima u misli. Duka Leka sprema kona da ide.
Nar. pjes. vuk. 1, 208. Pustaj me, duso, da idem.
1, 346. — cc) subjekat se udajuje od celadeta
koje govori. cesto u impt. ne samo kad se ko sa]e
ili tjera, nego i kad mu se hoce pokazati pre-
zirane osobito posto je nesto uradio ili rekao.
Idi od tole, idi tja, idi mi sprida, bjeXi otole
,apage, apage sis, abi hinc'. Idi po zlu, k vragu
,abi in malam rem'. J. Mikaja, rjecn. 137*. I'te
odatle, sivo golubje! Nar. pjes. vuk. 1, 60. Id'
odatle, mladi cobanine! 1, 172. Eto ti brata,
idi s nim. 1, 180. Idite odatle, prekupci trgovci !
1,279. Idi s Bogom! 1,294. Druga veli : ,Neka
ide'; treca veli: ,Ne dosao." 1, 523. Id't' od
mene, sestre Jeminove! 1, 615. Kad moj dika

ITI, IT, 1, a.

96

ITI, II, 1, c.

ide od meneka. 1, 640, Idi tamo sa zem}e ne-
pravdo! 2, 167. Neka ide, vrag je odnesao!
2, 270. Id't' odatle, jedan }ucki gade! 2, 365.
Idi bedo, aratos te bilo ! 2, 358. Id't' odatle,
deco Arapcadi, da ja o vas ne ogresim duse.
2, 374. Idi s Bogom , carev tatarine! 2, 390.
Idi natrag, carev tatarine! 2, 391. Id'te, deco,
posli u dobri cas! 2,494. Idi, bane, jedna luda
glavo ! sto ce mene za Janu dukati? 2, 642. Idi
jade i cemere! Nar. posl. vuk. 96. — u) u pre-
nesenom smislu, nestajati, propadati. Opade mi
bnida, idose dlake tja. M. Drzic 51. Zivot mi
ide, Munuo, ko]u me. 201. Premda nam ide
zivot. B. Kasid, zrc. 37. Neka idu ovnovi i ovce
naj boje ; stadu me ne zovi, ni mi je pasti od
vojo. I. Gundulic 157. Kamo idose vase gizde?
A. Vitaji6, ost. 136. U posjodijeh danci idahu.
I. Dordic, uzd. 31. Necu ovu prominu ja cinit,
neka idu bogastva, neka idu svaka, neka ide
zivot isti, isto da zivot vicni imam. J. Filipovic
1, 2671'. Ter ja sagrisit gdi me Bog vidi? ovo
nece bit istina. neka ide posteue, neka ide zivot,
neka ide jos sto ako jos sto imam, isto da ja
prid Bogom ne sagrisim, ne mari. 1, 366*. —
o) smjer se pokazuje tijem sto je naznacen i po-
cetak i kraj pomicanu (u pravom i u jyrenesenom
smislu). Idudi sa zla zivota na gori. A. Gucetic,
roz. mar. 280. S kopja iduc na ostane. J. Ka-
vanin 382*. Idem od vas k onorau. F. Lastric,
test. 224^. Obala ide s juga na zapad. S. ^u-
bi.sa, prip. 79.

b. 0 samom pomicanu hez ohzira na smjer. a)
uopce. De idase patka potkovana. Nar. pjes. vuk.
], 529. Iduc' hodu nega svjetovati. Nar. pjes.
juk. 404. — h) istice se nacin pomicana. aa)
adverbom. aaa) o nacinu samoga pomicana ?<
uzem smislu. Iti tiho ,andar sul grave' ,incedo'.
A. d. Bella, rjecn. 78^. Iti tresice ,caminare a
traverse' , oblique procedere'. 16 i*. Iti jedva ,ca-
minare con pena e stento' ,gradu laborioso in-
cedere'. 162^. Hitro idu kako koji moze. Nar.
pjes. vuk. 2, 187. Brzo ide, daleko odmice. 2, 427.
— metaforicki. Pedipsanje neba koli polagje ide
teze pade. J. Kavanin 525^. — hbb) nacinom
pomicana moze se j)okazati i dusevno stane. A
ovi cic vire oholo it more. S. Mencetic 56. Nu
6u ja smeteno svud s misli mojom it. F. Luka-
revid 156. Iti gizdavo ,andar alia bizzarra' ,in-
cedere superbe'. A. d. Bella, rjecn. 78^. Slobodno
ide prvi brat. I. J. P. Lucid, razg. 93. Ide mudro,
progovori ludo. Nar. pjes. vuk. 2, 525. — bb)
adjcktivom kojijem se moze pokazati Hi tjelesno
Hi dusevno stane onoga koji ide. glagol nije
svagda u pravom smislu, nego se moze gdjegdje
shvatiti u vrlo sirem smislu, kao n. p. hiti Hi
zivjeti itd. I ohol sto idah, umijen sada grem.
N. Dimitrovid 58. Nemoj ti toga mnit, er ja sad
tuzan grem, da des ti veseo it. F. Lukarevid
225. Udovac do prije iti Titon, sgubiv dobro
svojo. S. Bobajevic 221. K nebu zvana, tu ide
krvju krimezana. J. Kavanin 302*. Iti bos ,andar
scalzo' ,nudis pedibus ire'. A. d. Bella, rjecn. 78*.
Ide vas odrpan. I. J. P. Lucid, razg. 4. Da ne
i^dcm grdna mod' dovere. Nar. pjes. vuk. 1, 536.
Sto mu sluge idu gologlave? 2, 575. — cc) nacin
se pomicana izrice advcrbijalno Hi supstantivima
u nckijem j)adezima i s nekijem prijedlozima Hi
cijelom recenicom. znacene moze biti u sirem
smislu kao kod bb). Ja sam covjck ki s galan-
tcrijom idem. M. Drzid 315. Da ide obliodom
u negovu govorenju. M. Orbin 286. Iti tijekom
,curro'. A. d. Bella, rjecn. 230b. Ide kao bez
glavo. Ide kao da vuce kola za eobom. Ide kao
da jaja na glavi nosi. Ide kao kolo bez naplatka.

Ide kao nakalamjen. Ide kao sapeta kvocka. Ide
na cekrk. (ide gospodski, koci se). Idu kao raz-
bijena vojska. Nar. posl. vuk. 96. — del) izrice
se mjesto, preko kojega Hi kroz koje Hi mimo
koje itd. biva pomicane. aaa) uopce adverbom
kud. Kud god ide, on zamece kavgu. Nar. pjes.
vuk. 1,215. Kud god ide, do Prilipa side. Nar.
pjes. vil. 1867. 330. — bbb) instrumentalom. Koji
druzijem putom idu. A. Gucetic, roz. jez. 153.
Centaur pustinom ide tekudi. F. Glavinid, cvit.
10'>. Putuj, ili drumom ili stazom isla. A. Ka-
nizlid, roz. 1. Ide li glavicom, ide li mi lugom ?
3. Gorom idu Jovovi svatovi. Nar. pjes. vuk.
1, 41. Putem idud' grozne suze roni. 1, 124.
Tud' se dala tanka staza, nome idu tri djevojke.

1, 327. Momcic ide strancicom. 1, 344. Putem
idem. 1, 441. A ti ides, sinko, planinama. 2, 29.
Cija lada morem ide? ko je u ladi? Nar. pjes.
petr. 1, 137. — metaforicki. Iti svojijem putom
,andar pel fatto suo' ,viam suam abire*. A. d.
Bella, rjecn. 78a. Uvjegbat krotke i smjerne ko
do cistijem drumom iti. I. Dordic, salt. 75. —
ccc) s prijedlogom kroz. Kad ja idah kroz Ko-
sovo ravno. Nar. pjes. vuk. 2, 321. Ja sam idem
kroz zemju arapsku. 2, 621. — ddd) s prijed-
logom po i lokativom. Po kom (putu) nas cini
it. N. Dimitrovid 35. Po putu idudi pivase pismu.
F. Radman 15. Ide bane po poju Kosovu. Nar.
pjes. vuk. 2, 27. Ide ni po zemji ni po nebu.
(Kad se ko vrlo ponosi). Nar. posl. vuk. 96.
Mogle bi po noj (rijeci) idi lade. Vuk, dan. 2, 38.
— eee) s prijedlogom preko. Idudi priko plota.
A. Kanizlid, utoc. xix. Ali ide jagiiesce preko
poja blejeci. Nar. pjes. vuk. 1, 131. Ved ti idi
preko gore carne. 2, 98. Idi, sine, preko b'jela
sv'jeta. 2, 116. Sad ja idem preko Carigrada.

2, 357. Stanu djevojke u kolo, a pruze ruke od
sebe, pa dignu musko dijete, te ide preko ruku.
Vuk, nar. pjes. 1, 119. — fff) s prijedlozima uz,
niz, pokraj itd. Iti uzbrdo i nizbrdo ,andar in
su e in giu' ,sursum, deorsum ire'. A. d. Bella,
rjecn. 79*. Junak ide uz brdo. Nar. pjes. vuk.
1, 453. Uz brdo mu bese idi kao uz dlan. Nar.
prip. vil. 1867. 288. Pak ne idi pokraj mora
sina. Nar. pjes. vuk. 2, 98. — ffOU) <f»*o pri-
padaju i ovi primjeri: Iti u kolo ,andar in giro'
,in orbem ire'. A. d. Bella, rjecn. 79*. Ide kolo
naokolo. (I zlo i dobro dolazi redom na }ude).
Nar. posl. vuk. 96. — hhh) put moze biti i u
ace. (rijetko). Pustivsi pravi put, isli su oni put,
ki gresnici traze. B. Krnarutid 37. — ee) moze
se izreci drustvo s kojijem se ide. aaa) s pri-
jedlogom s, uopce. Tor da idose s nom. P. Zo-
ranid 3*. Ucenici, koji s tobom svud idau. P.
Knezevid, muk. 18. Kulas ide s konma care-
vijem. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Sa nim ide pet
stotina svata. 2, 833. — bbb) s prijedlozima
prod, za itd. Tko je oni, gospodine, ki id© prvi
prida svime? I. Gundulid 436 — 437. Eobje bi
ialo prid liim u nevolnoj odidi. F. Lastric, tost.
223*. Naredi misnikom, da prid vojskora idu.
And. Kacid, kor. 247. Prod nom idu dvorkine,
a za nomo sluskine. Nar. pje*. vuk. 1, 129. Za
nom ide od Mletaka Marko. 1, 534. Za nim
ide Kosancid Ivane. 2, 317. — Vt sledt mene
ne idetb. Mon. serb. 3. (1197). — i u metafo-
rickom smislu. Za mogudstvom vas svijet ide, a
svak bjozi od nesrede. G. Palmotid 1, 20. Hasna
uvik za trudom ide. M. A. Kejkovid, sat. H5*.

c. 0 cemu iitkome, teci. a) uopce. Idu niz lica
vrjola i tocci od suza. A. Gutetid, roz. mar. 154.
Iti krv ,scorrere in qualcbe luogo, come il sangue,
sudore eoc' ,diffluo'. A. d. Bella, rjecn. 309*. Iz
prsiju idase mu mnogo krvi. J. Filipovid 1, 171*.

ITI, II, 1, c.

97

ITI, IT, 2.

Krv komu ide na nos. J. Vladmirovid 20. Al'
detetu onde ide rdna. Nar. pjes. vuk. 2, 124.
Zar iz Aega mlijeko ide (a ne ide krv)? (ne vaja
ga se bojafci, nego Cekati i braiiiti se). Nar. posl.
vuk. 86. Hi bi islo sjeme od nega. D. Danici6,
3mojs. 22, 4. — b) subjekat je kisa, snijeg itd.
Kisa ide. A. Kanizlid, roz. 01. Kisa ide, javo-
rina trune. Nar. pjes. vuk. 1, 288. Ki§a ide i
pomalo sn'jega. 1, 463. Kisa ide, gon^e rume-
niJG. Nar. pjes. petr. 1, 264. Snijeg ne ide, kisa
ne pada. Nar. pjes. vil. 1867. 716. Ide kisa i
iz neba i iz zemje. Ide kisa kao iz rukava. Ide
snijeg kako je milom Bogu drago. Nar. posl.
vuk. 96. Sunce grije, ki§a ide, davoli se legu.
296. Isla kisa i snijeg i cigani. Vuk, poslov.
134. — c) mislitn da bi nmo mogli pripadati i
ovi primjeri u kojima je subjekat plam, dim itd.
Komu (drokunu) idabu plami ogneni iz cejusti
i iz pozora. G. Palmoti6 1, 23. Sve kom idu
plasni carni iz cejusti i iz pozora. J. Kavanin
413a. Na lijepoga dim ide. Nar. posl. vuk. 188.
d. u prenesenom smislu. a) kaze se o novcima
(i bankama) kad se u kojem mjestu primaju kao
vrijedni. Po nemackim novcima, kao sto oni
danas idu u Turskoj. Vuk, dan. 1, 10. vidi i u
Vtikovu rjecniku. — b) kao trebati, pristojati se,
isporedi i znacene kod a, g) bb). aa) imperso-
nalno, uopce kao trebati. Ne, ne ide tako. B.
Zuzeri 198. Eazumjet, kako ide, tegotu onijeh
muka. D. Basic 158. — bb) s adverbom Hi s dru-
gijem rijecima sto stoje adverbijalno, ide znaci
gotovo sto i treba da bude (na neki nacin). Mlogo
bi 86 otilo za ubavistiti vas, kako ovo ide. F.
Lastric, ned. 234. Mnogijeh glagola koji cijeli
idu po prvome sprezanu. Vuk, nar. pjes. 1, 81.
— cc) kao kod bb), alt se adverbom Hi drugijem
rijecima pokazuje ne nacin nego mjesto na kojem
treba da bude subjekat (isporedi a, g) bb)). Ide
sada molitva od priprave. B. Kasic, nac. 7. Pjesme
ove ja sam so starao da namjestim u red, kako
koja za kojom ide. Vuk, nar. pjes. 1, vii. U
jednoj ovoj pjesmi iz Uzicke nahije za ovijem
stibom ide : ,A majke mu doma ne bijase . . .'
2, 573. Za ovijem ide moje pismo kn. Milosu.
odg. na lazi. 7. — c) s adverbima sto pokazuju
nacin kao sto su dobro, zlo itd., i uopce kako,
znacene je kao biti, napredovati. subjekat je
obicno sto nezivo. Dobro stvar ide dosli. M. Drzic
216. Ako nade Ancicu svoju morozu, Ancica zlo
ide, bogme ju pjersa. 364. Pun nenavidosti gle-
dase svoga susida, komu sva dobro idjahu. A.
d. Bella, razg. 12. Kako idu trgovine. 151. Sve
mu idaju (idahu) stvari dobro. M. Zoricid, zrc.
207. Upita ga, ide li dobro zanat. A. T. Bla-
gojevi6, khin. 61. Ne treba gledati sto kakav
posao iz pocetka dobro ili zlo ide. Vuk, poslov.
260. — u ovom primjeru, u kojemu je subjekat
cejade, znacene je u moralnom smislu : I ktij me
naputit' (Boze!) pri' nego utonu, kako 6u dobro
it po tvomu zakonu. D. Eanina 146'>. — amo
pripadaju i ovi 2Jfimjeri: Idem sada po zlu. P.
Posilovic, nasi. 2013'. gve po zlu ide. A. Ka-
nizli6, roz. 17. De nema ograde, po zlu ide ba-
stina. Nar. posl. vuk. 75. — i ovi : Ide mu na-
zadak ka' i orjatskom detetu. Ide mu posao kao
carapin pocetak (ruzno). 96. — (I) s istijem ad-
verbima dobro, zlo itd. i s dativom, znaci da sto
kome dobro Hi zlo stoji, dolikuje itd. Da obiduju
sve devojke, boce li kojoj oni prsten dobro ici.
Nar. prip. vuk. 144. — e) neka ide kaze se kad
se sto dopusta kod razlozena, kao da ono ne
kvari ostale razloge, kao ne marim itd. Neka i
to ide, neka je istina, sto pise Menijata. A. Ka-
ni21i6, kam. 63. Ma dokle bi bio (grisnik) ne-

IV

prijate^ sebe istoga, neka ide! J. Banovac, razg.
148. — f)s rijeci ruka s nekijem prijedlozima
znaci gotovo sto i uspijevati (vidi i kod ruka).
subjekat je infinitiv ili eijela reienica ili sup-
stantiv (i drugo) sto znaci posao, djelo. aa) od
ruke, Veni foras, ako ti ide sto od ruke. M.
Drzic 158. Kako vam ide od ruke mojijema slu-
gami ijedno zlo ciniti? A. Gucetic, roz. mar. 290.
Jos kad bi mi moglo biti poznat ine sredne puke,
kira je caru odoliti od junacke islo ruke. I. Gun-
duli6 435. Ako ti ne ide od ruke. K. Magarovid
56. Kad ki posli idu ti od ruke. A. d. Bella,
razg. 7. Ide li mi od znana i od ruke protisnut
se naprijeda. I. Dordi6, salt. i. Kada te fale,
da ti sto od ruke ide. A. Kanizli6, utoc. 227.
Djelo ide mi od ruke kako vjetar = radim hitro.
na Rijeci. F. Pilepic. — bb) na ruku, Pak jim
sada sva na ruku idu. A. T. Blagojevid, khin.
X. — cc) za rukom. Ne ide mu posao za rukom.
Vuk, poslov. 205. — g) iti po cudi u pisaca Du-
broviana znaci: biti ugodan, militi se (moze biti
prema tal. andare a genio), vidi dud, b). Nije se
stavila ikad za priblaznit k sebi covjeka ijed-
noga, koji joj jo iso po dudi. B. Zuzeri 85. Obvje-
tovanje, koje ne bi nim islo po dudi. I. M. Mattei
12. Sto Jubi moje srce, ide li po cudi srcu sve-
tomu Jezusovu? 166. S jedne rijecce koja mi
ne ide po dudi ne mirim se, srcim se, tuzim se.
291. — amo moze pripadati i ovaj primjer: Go-
lijat pozivajudi na mac, ako bi im islo od srca,
viteze Saulove. I. Dordid, salt. ix. — h) u Bje-
lostjencevu rjecniku: idem radi sebe ,pergo de-
positum onus ventris, eo dejectum alvum', i u
Stulicevu: iti porad sebe ,ventrem exonerare'.

e. znacene je frekventativno kao kod hoditi,
1, c. moze biti da bi amo pripadali i koji pri-
mjeri kod a i b. U Dubrovniki. olovo, svila,
crfcvact i vosakt da ne ide, ino da ide. Mon.
Serb. 475. (1456). U Dubrovnikt svila, olovo,
vosakt i crfcvact, ove cetiri stvari da ne idutt,
druge trtgovine da idutt. 475. (1456). Vijek
nejma jezik tvoj na govor brz iti. N. Dimitrovid
14. Prije misli jezik it nikakor ne ima. 19. Ni-
jedan vase (vas se) it ne mori oko vrata zlijeh
gradana, ni oko dvorna toga stana, gdi se pravda
huda tvori. D. Eanina 50*. Idu mlogi u crkvu,
al' s kojom postidnostju u noj stoje? F. Lastrid,
ned. 262. Zasto ides na misu? 291. Idudi po
svemu svitu pripovidajte evandeje. A. Kanizlid,
bogojubn. 74. A ja idem od mista do mista. F.
Radman 43. Jesi 1' is'o kad u krcmu? Nar. pjes.
vuk. 1, 825. Pjesma ide od usta do usta . . .
kniga ide od ruke do ruke. 1, 404. Pak ti idi
od grada do grada. 2, 72. I dosad si na vojsku
isao. 2, 367. Tude idu zmije i jakrepi. 2, 379.
Ceste knige idu za knigama. 2, 502. Ko de klanat',
nek ide u gamiju. 2, 513. Dok vidimo, ko je i
otkud je, sto li ide tako po svijetu. 3, 484. Ko
ide u mlin, taj se i omuci. Nar. posl. vuk. 139.
Cega radi ide po svijetu. Vuk, nar. pjes. 2, 69.
Kad sam isao u skolu. poslov. 152. Jer samo
pokazuje, da nijesam isao u skolu onoliko go-
dina, koliko on. odg. na utuk. 24.

2. sa se, pasivno, ali samo impersonalno. Moa
bratjo, zlo se ide. M. Drzid 100. Gdje se ide,
Radmile, ako se more znat, jeda pir uzivat? F.
Lukarevid 203. U covjeku poharanu i satrenu
onoliko ku ste ufat mogli obranu, gdi na bijenje
se ide priko? I. Gundulid 437. Cim se ide u
grad slavni. J. Kavanin 480t>. Od smrtnoga griha
za koji se ide u pakao. L. l^ubuski, pism. 12.
Milosrdje je skala po kojoj se ide na nebesa. J.
Banovac, pripov. 48. Kako se ide ovim putem
ocisdenja? Ide se poznavsi svoje grihe. — Kako

ITI, II, 2.

98

3. IVA

se ide po putu prosvitjenja? Ide se kriposti za-
grjajudi. J. Filipovid 1, 346b. Prosimo i kra-
Jestvo milosti i krajestvo nebesko buduci da se
iz onoga u ovo ide. 1, 384a. Na ss. sakramente
od ispovidi i pricestena il' se ne ide, il' ako idu
tesko us korizmu. F. Lastrid, ned. 306. Cudan
obicaj ! ne zvoni se na nega, pak se virno ide.
M. A. Eejkovic, sat. A6'\ U svate se ide na ve-
seje, na kumstvo se ide po zakonu, na vojsku se
ide od nevoje. Nar. pjes. vuk. 2, 363.

ITKO, ikoga, j^ron. viakar ko. — Sastav(eno:
i tko, vidi 2. i pod f, c) i tko. — Od xviii vijeka
u norn. i iko (B. Zuzeri 7; J. Matovid xi, 6. 21.
69. 231. 299. 401; I. M. Mattei 181; T. Ivanovic
135) ; a grijeskom se prenosi gdjegdje opet t is
nominativa u druge oblike: itkoga. N. Naleskovic
1, 186; itkomu. 1, 210 (oboje u dva rukopisa);
itkomu. I. Dordic, uzd. vii. — U starija se vre-
mena dodaje cedo na kraju re Hi r (£e). —
S ovijem oblikom javla se od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (iko i itko i itkcre
,ullus') i u Vukovu : iko (i ko) ,irgend wer' ,quis-
quam' s primjerom : ako iko dode (doci cu i ja)
,8i quis'; itko (i tko), vide iko. Lele! jesu li ikoga
bolesti sapelo neg mene neboga? N. Na}eskovi6

1, 186. Isukrst je u istinu . . . mudriji i razum-
niji bio ncgo li je itko drugi na svijetu. M. Div-
kovic, bes. 6*'. Ma besjeda sad ne pita, da itko
uzdise 8 mene u sebi. I. Gundulic 6. Ali je
zaman, da itko sada no Ijepotu dvori mnogu, za-
sto djevstvo ona mlada zavjetova visnem Bogu.
379. Da itko zive na svem sviti, prid nim prostrt
na tie pade. 572. Ja komu ve6ma nego ikomu
drugomu cic strabote moji griha krv mi stine.
A. d. Bella, razgov. 174. Mandalijeni, ako itkomu,
podoba se. I. Dordic, uzd. vii. Hoce li se daklen
itko naci, da u ovom nece ga poslusati ? J. Ba-
novac, pripov. 87. Ako se itko najde ranen. F.
Lastric, test. 1451'. Mucno 6e itko od satrena
ovoga ute6i. ad. 80". Pameti ni prodaj ni u
zajam ikom daj. (Z . Poslov. danic. 93. O! i to
li itko |ubi, po cem saraog sebe gubi ? V. Dosen
23b. Nit' ugleda. nit' napipa ikad itko Bozjeg'
kipa. 268a. Kod ne snaha mora suzan biti, nit'
jpj moze itko ugoditi. M. A. Rolkovic, sat. D2a.
Cemu se dakle ima itko stra.sit kriza? L. Radid
37. Bojis li se do Boga i koga ? Nar. pjes. vuk.

2, 29. lmade§ li ikoga od roda? Nar. pjes. berc.
vuk. 180. — prijedlog se umece medu i i zamje-
nieu kao kod nitko. Ni mislira tuj Jubav stavit
i u koga, neg samo u Boga. N. Najeskovid 1, 323.
Od koji se je vise, nego i od koga bojao. A. To-
mikovid, ziv. 27. — ali u mnogijem primjerima
stoji prijedlog pred i. Sam ja danas bez ikoga
otecu ju. (i. Palmotid 2, 308. Kad ostavjon dne
i noci bez ikoga nabodi se. A. BoSkoviceva u
I. M. Mattei 339. Imali bismo se uzdat u nega
vele neg u ikoga drugoga. D. Basid 10. — Kod
pisaca se nalazi grijeskom i u negativnoj rece-
nici mj. nitko. U tomu nije bila ikomu vik slava.
N. Najoskovid 1, 210. Tor vede sad nije na saj
svijet gospostvo ikomu milije. 2, 20. Nije sumne,
itko u sebi ne misli ino. I. Gundulid 499. Svak
na svom nijestu skladno i mirno, iko se ne krece
i ne mide. B. Zuzeri 7. Sto vidit ne zeli ovo
igda itko. A. J. Knezovic 154. Da ne bi po-
mankala ikomu drianstva nase pomiie. J. Ma-
tovic IX. Izvan koje no moze iko biti spasen.
XI. Da ne bude iko zaveden. 21. Nije iko koji
bi ostavio dom. 401. Kad iznadoJ, da iko za
tebe ne mari. I. M. Mattei 181. Priblagostivi
Boze koji nedes da iko pogine vjerujudi u te.
T. Ivanovid 135. — S re Hi r na kraju. Ne jere
otca (jOtaz') vidi itkor. N. Eanina 141^. joann.

6, 46. Krajieo od nobes, jel' itkor na saj svit?
N. Dimitrovid 43. Jel' itkor na svijeti, da moze
ovo me izrijeti veselje? 59. Jeli gdje itkor sad,
tugu tko pati? N. Najeskovic 1, 180. I reksi
itkore : boz grijeha ja jesam, taj cas bi jos gore
usudil sebe sam. 1, 118. I mislit, cuj, nemoj da
de toj znat itkor. 1, 276. Jaoh, ali ikadar jeli
bil itkore, od sebe dragu stvar odijelit da more?
2, 117. ^Jubavi er ni mod da itkor odoli. M.
Drzid 104. Ter vede itkore u kudi od pokore za
sfijetom uzdiSi, ili telesne ra.skose isti. B. Gradid,
djev. 14. Ni ga de itkor mod podmitit. dub. 13.
Da koliko de itkor modi misli svojom dosegnuti.
A. Gucetid, roz. jez. 284. Ne imase ikogare tko
bi ju pomogao. B. Kasid, per. 78. Jaoh, gdje
tuzna nijesam bila? otukla sam poja i gore, nit'
mi umije rijet itkore, gdi je moja kderca mila.

1. Gundulid 83. Ab neizmirna o Jubavi koju iz-
redi nede itkore. A. Vitajid, ost. 10.

ITKOR, ITKORE, vidi itko.

ITLAK, ar. tur. itlag, oslobodene, pustane na
slobodu. — U nase vrijeme u narodnoj pjesmi
pred rijeci burjuntija, kao da je sastav}eno u
jednu rijec, te se ne mijena po padezima. I brez
moje itlak burjuntije. Nar. pjes. juk. 491.

1. IVA, /. ime nekijem vrstama vrbe i nekijem
drugijem bi(kama. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. iva, rus. hbr, ces. jiva, poj. iwa. —
Nalazi se i u letskijem, germanskijem, keltickijem
jezicima, isporedi lit. iva, jeva, let. ive, eva,
stprus. inwis, stvnein. iwa, novoonem. eibe, anglo-
saks. iw, eow, engl. yew, staroir. do, kimr. yw.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (iva, vrba ,salix'),
u Stulicevu (,salix' iz Mikajina; iva crjena, trava
,artefila, erba' ,herbae genus'), u Vukovu (,die
bachweide' ,Salix helix Linn.'), u Danicicevu
(,salix'). ,Ad arborem yva idest salix'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 96. (1252). Meda Srpcima ,na ivu'
(Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Danicid,
rjecn. kod iva. A sto je trava iva. M Vetranid

2, 268. Ive trave, artetica. J. Vladmirovid 14.
Trave ive, ajuga. 35. Iva nomu tiho odgovara:
,Kad sam rasla ja gledala nisam ni na bora ni
na vitu jelu'. Nar. pjes. vii. 1866. 832. Iva ,die
bachweide' ,Salix helix'. G. Lazid 161. Iva, Teu-
crium montanum. Cas. des. muz. 1852. 2, 50. Iva,
Salix cinerea L. J. Pancid, glasn. 30, 267. Iva,
cslav. iva, ivina, ivka, rus. hbr, nsHHa, HBHuiKa,
HBHi^a, ces. jiva, hyva, yva, po}. iwa (Salix ca-
prana), 1. artetica, artefiUa (u rukopisu proHoga
vijeka), camepitio (Sin, i u rukopisu xvi vijeka),
Ajuga iva L. 2. salix (Mika}a), Salix helix (Lazid,
Vuk), Sal. eapraea, grandifolia, cinerea, aurita
(Pancid, Sab)ar, Perusid, u krizevaikoj okolini).
Iva prava, Salix capraca L. (Sabjar, Lika). Iva
cr{ena, Ly thrum salicaria L. (Alschinger). B.
Sulek, im. 114. — / kao ime mjestima u Srbiji:
u Vukovu rjedniku: planina u Srbiji. 'injesto u
okrugu smederevskom. Livada u Ivi. Sr. nov. 1874.
133.

2. IVA, /. vidi 2. ivica. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovid.

^ 3. IVA, JH. vidi Ivo. — Akc. se mijena u voc.
Ivo. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu s dodatkom daje po istocnom govoru. Gospa
poce Ivu zagrjati. M. Divkovid, plac. 7. Svoju
majku ostavi Ivi za mater. I. Ancid, svit. 251.
Dakle nijedan vas ne kasni uzeti s. Ivu za za-
stititeja. F. Lastrid, od' 129. Porodeiio s. Ive.
340. Ucenika svoga Ivu pripojubjenoga. test.
104*. Obogati Ivu Krstiteja. svet. 91». Danak
svetog Ive Krstiteja nam donese blagog prija-
teja. Nadod. 28. Pored Jele Ivu ukopaje. Nar.

3. IVA

99

IVANAC

pjes. vuk. 1, 244. U onoga Senanina Ive. 1, 533.
Onda skoci Senanine Iva . . . Da moj brate, Se-
lianine Ivo. 1, 535. A ne Ivu brata rodenoga.
1, 579. Nosi, brate, Ivi bracu moine. 2, 569.
Al' besedi Carnojevi6 Iva. 12, 570. U dvorove
Senanina Ive, i sa snima Sijeiianin Iva . . . Bas
istina, Sijenanin-Ivo! 3, 173. To je Ive (po re-
savskom govoru) vrlo milo bilo ... Da me cujes,
Sijenanin-Ivo! 3. 211. Vino pije Sijenanin Iva.
3, 212. Preko gleda Sijenanin- Ivu. 3, 212. Pa
do Ive sab}n doterao. 3, 216. Po6e aga Ivu bra-
timiti : ,Bogom brate, Senkovidu Ivo !' 3, 399. Pa
kazuju usarinu Ivi: ,Gospodaru, usarine Ivo!'
3, 5U4. A na ruke Crnogorac-Ivi. Nar. pjes.
juk. 130. — Po sjevcrnoj Dalmaciji nom. je Ive
a voc. Ive, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i
u VoUigijinu (kod Ivan). Mene prosi Ive dite
mlado. Nar. pjes. vuk. 1, 241. A kad vidi Ive
dite mlado. 1, 580. I roka' je Ive dite mlado.
3, 513. Jos je nima Ive govorio. Nar. pjes.
marjan. 44. Ive jase kroz orasje. 187.

4. IVA, /. Injp. Ivana. — Akc. se mijena u
voc. Ivo. — U nase vrijeme. Z. Eadonid. moze
biti i prije nasega vremena, vidi: Iva. S. Nova-
kovi6, pom. 64, ako ovo ne pripada pod 3. Iva.

IVACA, m. augm. Iva, Ivan. — Potvrdeno je
samo u latinskom spomcniku xi vijeka, ali vala
da se upotrebjavalo i kasnije (vidi Ivacic). ,I)e
Iuua9a consobrino cuiusdam Ualentini'. Doc. hist
rac. 170. (1070—1078).

IVACEV DO, Ivaceva dola, m. planina u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 27.

IVACIC, m. prezime (po ocu Ivaci). — U nase
vrijeme u Dalmaciji. Schem. spal. 1862. 28. Pop
Ivacic, Aleksidu Eade. Osvetn. 5, 48.

IVACICI, 7)1. pi. selo vaja da nedaleko od Ko-
sina u gornoj krajini. — xv vijeka. Naj prija
im darovasmo selo Stanicu, drugo selo Ivaci6e
(moze se citati i Ivacisde). Mon. croat. 137. (1489).

IVAClSCE, n. vidi Ivacidi.

V t

IVACKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 21.

IVAHAN, Ivahna, m. dem. (?) Ivan. — Drugo
a stoji mj. negdasnega h. — V spomeniku xiv
vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku : IvahtUB.
Ivahant Prtbilovidb. Mon. serb. 102. (1332).

IVAHNIC, m. prezime (po ocu Ivahnu). — U
spomeniku xiv vijeka i otale u Danicicevu rjec-
niku (Ivahtnicfc). Tvrttko Ivahnicb. Mon. serb.
107. (1333).

1. IVAK, m. ime musko (Ivan). — xvi vijeka.
Ivak Skrlac. Mon. croat. 284. (1581).

2. IVAK, Ivaka, m. ime mjestima u Srbiji (od
1. iva). a) u okrugu cuprijskom. Livada u Ivaku.
Sr. nov. 1875. 583. — b) u okrugu podrinskom.
\(. V. Stojanovic. — c) u okrugu smederevskom.
Niva u Ivaku. Sr. nov. 1863. 61. — d) u okrugu
§abackom. Zemja Ivak. Sr. nov. 1872. 262.

IVAKO^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. — isporedi 2. Ivak. Livada u Ivakoju.
Sr. nov. 1875. 162.

IVAKUSA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji liko
krbavskoj. Kazdije}. hrv. 38.

IVA^^ICAR, m. Chrysomitris spinus Boie, neka
pticica, zelencica, isporedi cajzic, cajzl, ciz, ciz,
cizak. — U jednoga pisca nasega vremena. Iva-
Jicar, Fringilla spinus L. K. Crnogorac, zool. 92.

IVAN, m. Joannes, ime musko. — Postalo je
od grc. 'liadvuijg (a ovo od jevr. Johanan = Bog
daje) dok je grc. i jos glasilo posve kao vokal,

te je od loan preslo na Ivan; kasnije je postao
oblik Jovan (koji vidi) tijem sto se grc. i izgo-
varalo kao j. — Rijec je stara, isporedi stslov.
Ivant, rus. HnaHT.. — Kod pravoslavnijeh Hris-
cana cesce se upotrebjava Jovan (i za krstiteja
i za apostola), a Ivan samo za krstite]a koji se
svetkuje 2i.oga junija (Jovan za krstitela l.oga
januara), vidi u Vukovu rjecniku, kod katolika
se samo cuje Ivan (ali vidi kod Ivo i Janko). —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (,Joannes'), u Belinu
(.Joannes' 347*), u Bjelostjencevu (Ivan, Ive, Ivica,
Joan, Jovica , Joannes Baptista'), u VoUigijinu
(Ivan, Ivica, Ive , Giovanni' ,Johann') ; m Vukovu ;

1. u krscana (kao i u Rusa) ,Ivan' znaci , Jo van'.

2. u hriscana ,Ivan' i ,Jovan' dva su razlicna
imena, kao i ,Ivana' i ,Jovana' (u Trsi6u su bilo
u jednoga covjeka, Jovana Starcevida, dvije kieri
, Ivana' i , Jovana'; tako se u nih razlikuje i , Jovan
dan' (7 jan.) od , Ivana dne' (24 jun.); u Dani-
cicevu (Ivanb jJoannes'). ,Iuuano filio (Uilcane)
bravaro'. Doc. hist. ra6. 98. (1065—1074). ,Assi-
sterunt eciam Iwan . . .' Mon. ep. zagr. tkalc.
1, 83. (1245). ,Ivan, filius Iruzlo'. 1, 118. (1258).
SlavB i zett mu Ivant. Mon. serb. 62. (1293—1302).
Ceonikt hlapi. IvanB Budisajict. 102. (1332).
Dhjakt. Ivanb. 388. (1437). Knezb Ivant Vardict.
468. (1454). Gospodarb zetsky Ivanb Crtnojevicb.
534. (1485). Uzam Petra i Ivana i Jakoba sobom.
N. Ranina 97a. marc. 14, 33. Ivan je njekada
krstio krstenjem od pokore. 138^. act. ap. 19, 4.
Od svetoga Ivana Zlatousnika. Zborn. 46a. Evan-
gelije po sv. Ivanu. Anton Dalm., nov. test. 130^.
Ivan KrstiteJ. Kateh. 1561. F7a. Sveti Ivan Da-
masken. §. Budinic, .sum. 45l>. Ne hoteci vjero-
vati zacetje sina svoga Ivana krstiteja. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 101. Ivan Ghrysostom. F. Gla-
vinic, cvit. xxi. Ivan apostol i evangelista. xxvi.
Po Ivanisu ali ti Ivanu. I. T. Mrnavic, osm. 4,
Blazenoga Ivana krstiteja. P. Posilovic, nasi.
107b. Ako 'e Ivan, zaisto nije drugi Ivan van-
delista, al' svet Ivan. J. Kavanin 117*. Da nam
Ivana od Trogira jos cudesa on objavi. 160i>.
Paleolog cesar Ivan. 191*. Isukrst je nas obra-
nite}, veli s. Ivan. J. Banovac, razg. 9. Sveti
Ivane krstiteju. blagosov. 208. Ivandelista s.
Ivan. F. Lastric, test. 64*. Veli s. Ivan zlato-
usti. 70a. Zivot svetog Ivana od Nepomuka. A.
J. Knezovid i. Blazenomu Ivanu krstite|u. I.
A. Nenadid, nauk. 35. Neg za dragu sestricu
Ivana Hrva6anina. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 53.
Ivan Senanin. And. Kacic, kor. 485. Manastir
posveien s. Ivanu krstiteju. Norini 37. Bi mejdan
vojvode Ivana Senanina. 43. Sveti Ivan Ka-
pistran. 32. Svakomu po malo iliti predike ne-
dijne po P. f. Duri Rapic Gradiscaninu, reda
male bratje S. O. Franceska od obsluzena pro-
vincije S. Ivana Kapistrana. D. Rapic i. Drugu
Ivan (Crnojevic) knigu opravio na sestrica Jovan-
kapetana. Nar. pjes. vuk. 2, 534. Te nacini knigu
na kojenu svom draganu od Sena Ivanu : ,0 Ivane,
prva sre6o raoja!...' 3, 193. A na ruke od Sena
Ivanu. Nar. pjes. juk. 129. Mili Boze, da mi ni
Ivana! Nar. pjes. mikul. 162. Primi, kume, Boga
i sv. Ivana. Pravdonosa. 1851. 21.

IVANA, /. ime zensko od muskoga Ivan. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Unuk krajice Ivane od Napuje. I. Ancid, ogl.
186. Ivana. S. Novakovid, pom. 64. Al' hotimo
Ane, Ivane, Jezabile. J. Kavanin 258*. Ivana
krajica. A. J. Knezovid xxviii.

IVANAC, Ivanca, m. dan. Ivan. — Postaje
nastavkom tcb, te se prvo b u nom. (i u ace
kod 2) sing, mijena na &, a u ostalijem pade-

IVANAC

ICO

IVANDELE

zima ispada; u naj starijim spomenicima xiii i
XIV vijeka (vidi hod 1) i. ostaje Hi se (u latinskom
jeziku) zamjenuje slovom e.

1 . ime inu§ko. . Johanne, filio Iwanech de Sernow'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 114. (1256). Ivantct. Dec.
hris. 48. 54. 100. Ivanac satnik. Zak. vinod. 55.
Ivanca z Rodce-vsi. Mon. Croat. 58. (1434). Sinom
Ivanca Zrcida. 133. (1487). Knez Ivanac Pose-
darski. 229. (1527). Da bi v onom danju udrzali
Ivanca Dragovanica. 267. (1572). Gotica Helia
i Ivanca. J. Kavanin 178a. Brat negov Ivanac
s delijami vino pije. Nar. pjes. bog. 133.

3. ime injestima. a) u Hrvatskoj. aa) u zu-
paniji varazdinskoj. RazdijeJ. hiv. 97. (kajkavski)
Ivanec. 92. 96. — bft) u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. 118. — cc) (kajkavski) Ivanec u zu-
paniji zagrebackoj. 84. — b) pusta u Slavoniji
u zupaniji virovitickoj . ^ — c) mjesto u Srbiji u
okrugu jagodinskom. Niva u Ivancu. Sr. nov.
1868. 262.

IVANBEGr, VI. Ivan Crnojevic. — vidi Ivan-
begovica, Ivanbegovic, Ivanbegovina. — Po nemu
Hi po zetu Durda Kastrijotica zove se neka kula
u Ilercegovini. Schem. here. 1873. 151 — 152.

iVANBEGOVICA, /. loanbegova (t. j. Ivana
Crnojevica) zena, vidi Ivanbeg. — U jednoga

pisca naSega vremena. Prokle mati od nevoje
sina, te knegina Ivanbegovica, prokle Mara svog

sina Stanisu. P. Petrovic, gor. vijen. 26.

« t

IVANBEGOVIC, m. prezime po ocu Ivanbegu
(Ivanu Crnojevicu). — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. A Maksimu ime nadedose : Skender-
beze Ivanbegovicu. Nar. pjes. vuk. 2, 567. Po
pjesmama se govori da su danasne Busatlije od
Ivanbegovica. Vuk, nar. pjes. 2, 567.

iVANBEGOVINA,/. drzava Ivqnbegova (loan a
Crnojevica). — U nase vrijeme. Sto 1' mi zem].u
Skenderiju kazes, to je moja zemja od starinah,
to je bila Ivan-begovina. Pjev. crn. 300*). I sve
traze Ivanbegovinu. Nar. pjes. vuk. 5, 174. Pa
ce biti vlaska krajevina, sto je bila Ivanbego-
vina! Osvetn. 2, 74.

IVANBEIJEG, m. (nem. Johannesberg) selo u
Slavoniji u zupaniji virovitickoj. Eazdijel. hrv.
139.

IVANCI, m. pi. ime injestima: a) selo u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}.
hrv. 51. — b) pusta u Slavoniji u zupaniji sri-
jemskoj. 149.

IVAN-CVIJET, m. ime nekijem bilkama. — U
nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (ne-
kaka trava s dodatkom da se govori u Pastro-
vicima). Ivan-cvijet, rus. iiBaH-TpaBa, 1. Chry-
santhemum leucanthemum L. (Lika, Istra); 2.
Salvia sclarea L. (Vodopid) ; 3. (Vodopid) v. Iva-
novo cvijede. B. Sulek, im. 114.

IVANCA, /. ime mjestima. a) dva sela u Sr-
biji u okrugu hiogradskom. Ivanca velika. K. Jo-
vanovid 96. IvanSa mala. 98. — b) zaselak u
Hrvatskoj u zupaniji liko-krbavskoj. Razdijel.
hrv. 39.

IVANCAC, m. dem. Ivanac. — (i) ime inusko.
— XV vijeka (vidi kod Ivanfiacev). — b) selo u
Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. (kajkavski)
Ivancec. Razdije). hrv. 97.

IVANCA6eV, adj. koji pripada Ivancacu. —
XV vijeka. Sin Ivancacev. Mon. croat. 59. (1434).

IVANCANf, m. pi. selo u Hrvatskoj u hipa-
niji bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. hrv. 106.

IVANCe, ivanceta, n. dem. Ivan. — U nase

vrijeme. No ih vide cobance Ivance. Nar. pjes.
vuk. 3, 333. A moj sine, cobance Ivance ! 3, 337.

iVANCEVA ZEZNICA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu hiogradskom. Glasnik. 19, 159.

iVANCEVIG, m. prezime po ocu loancu. —
Od xvni vijeka. Ivancevid i Gijanid. J. Kavaiiin
135a. Ivancevic. And. Kacic, kor. 487. Ivan-
cevid. D. Avramovid 273.

IVANCICA,/. 1. Chrysanthemum leucanthemum
L. (Karlovac, Istra) ; 2. suvrst jabuke (Kalnik).
B. Sulek, im. 114.

1. IVANCIC, m. dem. Ivan, Ivanko. — U Vu-
kovu rjecniku.

2. IVANCI6, m. prezime, isporedi Ivancevid.

— Od XVI vijeka. Jantol Ivancid. Mon. croat.
238. (1535). Hci Ivana Ivancica. 277. (1576).
Ivancid. Schem. segn. 1871. 107.

IVANCICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u
Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8. —
b) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
RazdijeJ. hrv. 71. 75.

1. IVANDA, m. augm. Ivan. M. Medic.

2. IVANDA, /. selo u Banatu. Sem. prav.

1878. 88.

IVANDIC, m. prezime po ocu Ivandi. — U
nase vrijeme. Schem. siben. 1875. 26. Sinovi
Ivandini (po ocu) tako se zovu. u Dobroselu. M.
Medic.

IVANDIJA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 262.

IVANDOL, m. ime injestima. a) selo u Her-
cegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 226.

— b) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Raz-
dije). hiv. 129.

IVANDOLAC, Ivandoca, m. selo u Dahnaciji
na otoku Hvaru. Report, dalm. 1872. 41.

IVANDANIN, m. covjek iz Ivande. V. Arse-
nijevic. — ^jZ^r. ; Ivandani.

IVANDANKA, /. zensko cejade iz Ivande. V.

Arseuijevic.

IVANDANSKI, adj. koji pripada selu Ivandi.
V. Arsenijevid.

IVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka koji pise i ivandelista a
na jednom mjestu i ivandelist (vidi oboje). Ivan-
delista i virni pisar djela Sina Bozjega. F.
Lastrid, od' 143. Jednoga od 4 ivandeliste. 321.
Ako ji ivandelista i naziva samo mudraci. test.
60*^. Sada se osicam skrovistu ivandeliste. svet. 9^.

IVANDELIST, m. vidi ivandelista. Imadu druga
dva ivandelista. F. Lastrid, test. ad. 128''.

IVANDELISTA, m. vidi ivandelista. Veli ivan-
delista s. Marko. F. Lastrid, test. lOG'*. Ivan-
deliste ovo muce. 204*. Ivandelista sveti Ivan.
svet. 100a. Ivandeligta s. Matije. 14oi>.

IVANDELSKI, adj. vidi ivande6ski. Naslido-
vati gubavca i kapitana ivandelskoga. F. Lastrid,
od' 176.

IVANDE^iE, n. vidi jevande)e. — Od xvii vi-
jeka (i sa starijim ohlikom ivandelje), a izmedu
rjecnika u Vukovu (s primjerom : Pa uzima kiiigu
ivande)e). U svomu svetomi ivandelju, i u za-
konu novomu. M. Divkovid, nauk. 11*. Za ivan-
deljem se govori vjerovanje. 168*. Sto ivandelje
govori. I. Ancid, vrat. 125. Istomacenje s. ivan-
deja. F. Lastrid, od' 14. Svatko ne more s. ivan-
delja ni pisama^ imati. 33. U pripovidanju s.
ivandeja. 115. Stije se u ivande)u. 131. Cuv§i
one ridi iz ivandelja. 164. Zarada pripovidaua

IVANDEI^E

101

IVANOS16

s. ivandeja. 220. Imate pripovidat ivandeje. 222.
Imadijahu pripovidati ivandelje. 228. Ako i ne
veil ivandeljo latinski pisano. test. 59. Kako
svidoci s. ivandelje. GO^*. Toliko svido6i s. ivan-
delje. loTb. U ogledalu s. ivandelja. 163''. Da-
nasno s. ivandelje priuzima rici iste od ivandelja
ned. prosaste. ned. 29. Vidimo u prosvitjenu s.
ivandelja. 46. Ivandelje govori od crkve prave.
98. U danasnera ivandeju. 231. To nas uci i
potvrduje spasitej u ivandeljn. 315. Kako za-
biliza s. Luka na poglavju dvanaestomu svoga
ivandelja. 381. I dariva sveto ivande}e. Nar.
pjes. vuk. 4, 16. Ne verujem ti dok mi se no
zakunes na ivandeje. Nar. prip. vil. 1868. 21. Jest,
tako mi ovog ivandeja. 21.

IVANDEOSKI, a(^). koji pripada ivandeju. —
U jednoga pisca xviii vijeka u kojega ima na
jednom mjestu i ivandelski (koje vidi). Orao sam
ivandeoski s. Ivan. F. Lastric, test. 323^. Do-
stojanstvo misnika ivandeoski('Aj. ad. IS*). Kako
pise pror. ivandeoski. ned. 8. Odranio mlikom
nauka ivandooskoga. 387. Prorok ivandeoski.
svet. 79''.

IVANE, /. pi. tnjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Niva u Ivanama. Sr. nov. 1861. 766.

V f

IVANESIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula
Ivanesi6. Mon. croat. 304. (1597).

iVANGRAD, m.ruzvaline uBosni blizu Ivanske.
F. Jukic, zemjop. 47.

IVANGA, /. selo u Ugarskoj blizu Adona. Sem.
prav. 1878. 35.

IVANIC, m. dem,. Ivan. — Prije nasega vre-
mena. Ivanict. S. Novakovic, pom. 64.

1. IVANIC A, /. dent. Ivana. — Od xviii vijeka
(i mozebiti od prije, vidi prvi primjer), a izmcdu
rjecnika u Vukovu. Ivanica. S. Novakovic, pom.
64. Blazene Ivanice od Andela. J. Banovac,
prisv. obit. 85. Pokornice Joane ili Ivanice. A.
J. Knezovic i. Ivanica Barbieri Splitkina. I. J.
P. Lucie, izk. 35. Ispovidi riegove zaiucnice Iva-
nice. ^razg. 45. Pristupi pred nama Ivanica udo-
vica Scepca. Pravdonosa. 1852. 30.

2. IVANICA, /. It Daniciceim rjecniku: , Iva-
nica', rijeka u Svetoj Gori: meda je zemii hi-
landarskoj isla ,na reku Ivanicu' (Mon. serb. 130
god. 1348).

IVANICI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: selo
monastira Treskovca. Glasnik. 13, 372.

IVANICIN, adj. koji pripada Ivanici. Drug)
Ivanicin sin Niko. Pravdonosa. J 852. 30.

1. IVANIC, m. prezime po ocu Ivanu. — Od
XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Iva-
nict). VoItkasB Ivanict (vlastelin dubrovacki).
Mon. serb. 39. (1253). Vele sfitloiou i izvrsitomu
nauciteju gospod. Gabretu Ivanicu momu pridra-
gomu. M. Gazarovic 138''. Divnic, Dujmic i
Ivanic. J. Kavanin 89''. Jerolima Ivanica, Ta-
sanica mucat nije. \4.Q^. Ivan Ivanic. Glasnik.
II, 1, 1. (1808).

2. IVANIC, m. ime mjestima u Hrvatskoj. a)
Ivanic grad, grad u zupaniji bjelovarsko-krize-
vackoj. Eazdije}. hrv. 119. — b) Ivanic klostar,
trgoviste u istoj zupaniji. 114. — c) Ivanic kos-
nicki, Ivanic desinicki, Ivanic gorni, sela u zu-
paniji varazdinskoj. 100. 94. — Prije su se ova
nijesta (ili dajbudi dva prva) zvala Ivanici, koje
vidi.

IVANICI, m. pi. ime mjestima. a) u Hrvatskoj,
vidi kod Ivanic. — od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (1. Ivanici, vulgo Kloster,
mesto nize Zagroba ,Ivanichium'. 2. Ivanici tvrda,

vulgo Festunga ,praesidium Ivanichense'). Pisan
v Ivanicib. Mon. croat. 232. (1527). — b) selo
u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 8.
IVANiS, in. ime musko, Ivan. — Od xiv vijeka
(u naj starijem primjeru, po svoj prilici gri-
jeSkom, stoji y mj. drugoga i), a izmedu rjecnika
u Vukovu i u Danicicevu (Ivanist). Ivanysb. Dec.
hris. 99. Despotb Ivanist. Glasnik 15, 301—302.
(1318?). Ivanisa Grgurida. Mon. croat. 56. (1431).
Ivanisb Pavlovicb. Mon. sorb. 428. (1414). Kneza
Ivanisa Blagajskoga. Mon. croat. 66. (1446). IvaniS
Fabjanid. 69. (1447). Ivanisb Vlatkoovidt. Mon.
serb. 468. (1454). Ivanisa Ohmuievica. 537. (1487).
Ivanis Delisina. Stat. po). ark. 5, 311. Skan-
derbeg bi unuk Vukasina kraja po Ivanisu aliti
Ivanu. I. T. Mrnavic, ostn. 4. Slavni Ivanis So-
bjeski. J. Kavanin 264a. Kmet Ivanig dubro-
vaski. 276''. Nasem zetu, knozu Ivanisu. Nar.
pjes. vuk. 3, 462. Posjekose knoza Ivanisa. 3, 464.

IVANISA, /. ime zensko (prema musk. Ivani§).
— Prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 64.

IVANISEV, adj. koji pripada Ivanisu. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu. Na molbu Ivani-
sevu. Mon. serb. 537. (1487).

IVANISEVIC, m. prezime po ocu Ivanisu. —
Od XVII vijeka. Luka Ivanisevi6. Stat. poj. ark.
5, 303. (1605). Kita cvitja razlikova gosp. Ivana
Ivanisevica vlast. braskoga. I. Ivanisevic 3. Luka
Ivanisevic. Rat. 418.

IVANKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega
vremena. Ivanbka. S. Novakovic, pom. 133.

IVANKO, m. dem. Ivan^ — Od xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Ivantko). Ivanuko.
Dec. bris. 22. 29 i jos na nekoliko mjesta. Iz-
medu }udi koje car Stefan dade crkvi arhande-
lovoj u Prizrenu cetvorici bjese tako ime (Glasnik.
15. 289. 295. 2^8. 309 god. 1348?). jednom ,Ivanku
tbkacu' dade isti car zamjenu za vinograd koji pri-
lozi istoj crkvi (271). D. Danicic, rjecn. 3, 595 — 596.
Ivanko, Lesevb bratb. Mon. serb. 264. (1389 — 1405).
Ivanko Petrinid. Mon. croat. 134. (1487). Ranko
Milinkovic prejavio svoga brata Ivanka. Glasnik.
II, 1,^186. (1808).

IVANKO VAC, ivanko vca, wt selo u Srbiji u
okrugu cuprljskom. K. Jovanovic 180.

IVANKOVACKI, adj. koji pripada selu Ivan-
kovcu. Ivankovacka (opstina). K. Jovanovic 180.

iVANKOVIC, m. prezime po ocu Ivanku. —
Od prije nasega vremena. Ivankovidi. Stat. poj.
ark. 5, 302. Ispod Bisca dva Ivankovida. Nar.
pjes. vuk. 3, 263. Ivankovic. D. Avramovic 185.
Nikodije Ivankovic. Rat. 18 J. Nikola Ivankovi6.
364. — I kao ime mjestima : a) selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 36. — 0) Ivan-
kovid selo, selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Razdijej. brv. 60.

IVANKOVO, M. selo u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. Razdijej. hrv. 149. — Pontine se xviii
vijeka. Od oaud na Ivankovo ... M. A. Rejkovid,
sat. 112''.

IVANOL, m. ime musko (Ivan). — isporedi
Ivanola. — Na jednom mjestu xiii vijeka. Od
mojib sini, Mavra, Krsevana i Ivanola. Mon.
croat. 316. (1230).

IVANOLA, m. vidi Ivanol. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Satnik Ivanola. Mon. croat. 47. (1413).

IVANOLIC, tn. prezime po ocu Ivanolu Hi Iva-
noli. — XV vijeka. Simun Ivanolid. Mon. croat.
140. (1490).

IVANOSIC, m prezime. — U nase vrijetne.
Schem. segn. 1871. 107.

IVANOV

102

IVANCICA

IVANOV, adj. koji pripada Ivanu. Ivanovo
krstenje. N. Ranina 138*. act. ap. 19, 3, Ukroti
uspregnutje Ivanovo. A. Gucetid, roz. jez. 137.
Misica Ivanova nu uzdrzi. J. Kavanin 316^^. Kud
ce proci svati Ivanovi. Nar. pjes. vnk. 1, 213.
I otesG sestru Ivanovu. 1, 535. Od Maksima sina
Ivanova. 2, 528. Izlazila Juba Ivanova. Nar.
pjes. juk. 102, — i sa slozenijem oblikom {ii ca-
kavskoj jyesmi iz Istre). Zajde vanka Ivanovi
cako. Nar. pjes. istr. 2, 126. — Ivanovo cvijece,
vidi cvijece, h) gg). — Ivanovo grozde, E,ibes
rubrum L. (Bakar), v. Ivansko grozde. B. Sulek,
im. 115. — Ivanova trava, rus. iiBaH-Tpaua (Chry-
santhemnm leucanthemum), cos. bylina svat^ho
Jana, Hypericum perforatum L. (Sabjar). B, Sulek,
im. 115. — Ivanovo zeje, vidi kod ze}e.

IVANOVAC, Ivanovca, m. selo u Medumurju.
(kajkavski) Ivanovec. Schem. zagr. 1875. 140.

iVANOVACKI POTOK, m. potok u Srbiji u
okrugu cacanskom. I. Pavlovic.

iVANOVA KULA, /. selo (i start gradic) u
Srbiji u okrugu tcplickom. M. D. MilicoviC; kra].
srb. 353. 391.

IVANOVA LIVADA, /. granica izmedu Srhije
(u okrugu pirotskom) i Bugarske. M. D. Mili-
cevic, kra). srb. 165.

iVANOVCI, ivanovaca, m. pi. ime mjestima.
a) u Slavoniji. aa) u zupaniji pozeskoj. Razdije].
hrv. 128. — bb) u zupaniji viruvitickoj. 133. ]3«.
— b) u Srbiji. aa) selo u okrugu rudnickom.
K. Jovanovic 145. — bb) mjesto u okrugu ca-
canskom. I. Pavlovic.

IVANOVCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 108.

iVANOVlC, m. prezime po ocu Ivanu. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (IvanovicB). Obradt
Ivanovidfc. Mon. serb. 45. (1254). Hvaloje Iva-
novidt. Dec. hris. 5. Milost Ivanovict. 8 i jos
na nckoliko mjesta. Krasojo Ivanovidt. Mon.
serb. 281. (1418). Slavni Juraj Ivanovid nazvan
Skanderbeg. I. T. Mrnavid, osm. 4. Trikrat upita
Petra, Jubi li ga, koji se zovise §imun Ivanovid,
jer mu ocu bise ime Ivan. I. Ancid, ogl. 66.
Ivanovic pop don Krste. J. Kavanin 132^. Mato
Ivanovid. And. Kacid, kor. 490. Barjaktar je
Ivanovid Marko. Nar. pjes. vuk. 5, 12. — I kao
ime mjestima (isporedi Ivanovidi). ,Predium Iva-
novich'. Mon. ep. zagr. tkalc. 2, 62. Ivanovicb.
S. Novakovid, pom. 133.

IVANOVICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
tdickom. K. Jovanovid 161.

IVANOVO PO^jE, n. selo u Slavoniji u Zupa-
niji pozeskoj. Razdijej. hrv. 123. — Zove se i
Ivanpo|e. Schem. zagr. 1875. 48.

IVANOVO SilLO, n. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 112.

IVANOV POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
hiogradskom. Glasnik. 19, 159.

iVAN-PLANINA, /. gora u Bosni. F. Jukid,
zemjop. 2. Hajdemo u Ivan planine. Pjev. cm.
184*. Oticemo u Ivan planinu. Nar. pjes. juk.
589.

IVANPOl^E, n. vidi Ivanovo po)e.

IVANSKA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdije). hrv. 107.

IVANSKI, adj. (boje Ivanski), vidi Ivanov,
Ivan. — U dva pisca xvi i xvii vijeka. Ko so
(sime) samo na Ivansku nod sabrati more. P.
Zoranid Sy**. Ivanski dan sjase. I. T, Mrnavid,
osm. 43.

IVANSA, m. ime musko (Ivan). — Na jednom
mjestu XIV vijeka. Ivantsa zb detiju. Dec. hris. 57.

IVANSCICA, /. (bo],e Ivanscica), gora u Hr-
vatskoj. — IJ Bjelostjencevu rjecniku: Ivanscica
gora jivantius mons'.

IVANUS, m. ime musko (Ivan). — xiii, xv i
XVI vijeka. ,Paul et Iwanus'. Mon. ep. zagr. tkalc.
1, 142. (1269). Gospodinu Ivanusu. Mon. croat.
48.(1413) Ivanus Racacevid. 117. (1478). Ivanus
Miserid. 167. (1497). Ivanus Krestonovid. 185.
(1504). — I kao prezime. Vuk Ivanus. Mon. croat.
306. (1598).

IVANUSA, m. ime mu§ko, vidi Ivanus — U
nase vrijeme u Istri. Moja mati ga je Ivanusom
zvala. Nar. pjes. istr. 2, 111.

IVANVECE, Ivanvedera, n. vecer u oci svetoga
Ivana. — U jednoga pisca nasega vremena. Kada
senicu sijete na Ivanvece. S. ^ubisa, prip. 26.

IVAI^, adj. vidi Ivanov. — Postaje od Ivan
nastavkom jb. — U nase vrijeme (mozebiti vec
od XVI vijeka) upotrebjava se samo uz dan i kod
imena mjesta i bijaka. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (Ivan dan ,dies sancti Joannis'), u Belinu
(Ivan dan ,dies divo Joanni Baptistae sacer' 312a),
u Vukovu (I van dan, Ivana dne ,fest des h. Johann
des taufers, den 24 juni' ,dies festus st. Joannis
Baptistae'), u Danicicevu (Ivant). Slamodrazi,
Dobrodo)anima, Neprobistima, Momusi i Bijeloj
Crkvi, selima koja kra) Stefan Decanski dade
Hilandaru, ilia je meda ,u Ivant dubt' (Mon.
serb. 87 god. 1327). D. Danicid, rjecn. kod Ivani..
Na 24 juna na Ivant dant. Spom. sr. 2, 109.
(1445). Dodoh na Ivan dan u ovi grad. M.
Drzid 50. Ivan dan, treti dan po bozidu. M.
Divkovic, nauk. 131^. Na Ivan dan. I. Ancid,
svit. 9. Sjutra dan po latinskomu vodokrstju, u
koji dan dolazi riscanski Ivan dan. And. Kacid,
razg. 209. Srbi pripovijedaju da je Ivaii dan tako
veliki svetac da sunce na nebu tri put od straha
stane. Vuk, ziv. 67. Ivan dan je na po godine
posle bozica. M. D. Milidevid, ziv. srb. 2, 5. —
Kod imena bijaka: U) Ivana trava, rus. HBan-
Tpaea (Chrysanthemum leucanthemum) , hormi-
num (Durante), Salvia sclarea L., v. Ivane ze)e.
B. Sulek, im. 114. — b) Ivane ze)e. Ivane zeje,
centrum galli (Pizzelli), baccara, gallitrico, scla-
rea (Bartulovid), orminium (Dellabolla), Salvia
sclarea L. (Vuk, Sab)ar), v. Ivana trava. B. Sulek,
im. 115. i u Vukovu rjecniku: ivane ze)e ,art
kraut' ,herbae genus' s dodatkom da se govori
u Dulirovniku.

1. iVAISTA, /. vidi Ivane. — Od xvi vijeka.
V petak prvi pred Ivanom. Mon. croat. 268.(1572).
U Ivani voliki su dani. Nar. pjes. istr. 1, 19.

2. IVANA, /. ime mjestima. — U Vukovu rjec-
niku: zidine od manastira u sabackoj nahiji na-
kraj Cera pod Vidojevicora, i u Danicicevu: u
Zatonu dva sela koja je kra) Stefan Prvovjen-
cani dao Zici : ,obe Ivani st zaselijemt' (Mon.
serb. 11 god. 1222 — 1228). nema potvrde kako se
jedno zvalo.

IVANAC, Ivanca, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Nikoli Ivancu. Nov. sr. 1835. 74.

iVANACA, /. u Vukovu rjecniku: jabuka koja
o Ivanu dne dospijeva ,Johannis-apfel' ,pomum
circa diem festum st. Joannis maturans'.

IVANA RIJEKA, vidi Ivanorijoka.

IVANCICA, /. ime nekijem hilkama. Ivancica,
1. Hypericum perforatum L.^ (Sladovid) ; 2. Jo-
hannisapfel (Stojanovid). B. Sulek, im. 114.

IVAl^-DORDA

103

2. IYER A K

IVAI^-DORDA, /. selo u Ugarskoj. §em. prav.
1878. 42.

iVANE, n. sto pripada (svetome) Tvanii.

1. Ivan dan. — Od xviii vijeka, a izuiedu
rjeinika u Bjelostjendevu (,dies s. Joannis Bap-
tistae, festivitas natalis diei praecursoris Domini')
i u Voltigijinu (jfestivita di s, Giambattista' ,Jo-
hannis feyerlichkeit'). Tako drvu do Ivana dvori.
J. S. Rejkovic 185. Od Ivana brinu se kucani.
307.

3. ime mjestima u Srbiji. a) selo u okrugu
toplickom. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 386. — b)
zaselak u okrugu cacanskom. K. Jovanovii 174.

— c) nijesto u okrugu smederevskom. Livada u
mestu Ivanu. Sr. nov. 1872. 113.

1. iVANICA; /. varosica u Srbiji u okrugu
uziikom. K. Jovanovid 151. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (varosica u Srbiji iza Uzica),

2. iVAI^ICA, /. neka hi]ka. Ivanica, Hype-
ricum perforatum L. (Sladovic), v. ivanSica. B.
Sulek, im. 115,

iVANICKI, adj. koji pripada selu Ivanici.
Ivanicka (opstina). K. Jovanovic 151.

IVANORIJEKA, /. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebaekoj. Razdije}. hrv. 64. — Na drugom
je mjestu pisano Ivana rijeka. Schem. zagr.
1875. 71.

IVANOVACA, /. brijeg u hataru sela Dojana
(u Lid). M. Medid.

IVANSKA, /. ime selima u Bosni: a) u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 72. — b) u okrugu
bihackom. 110. — Isporedi Ivanska.

iVANSKI, adj. koji pripada Ivanu (Hi Ivani).

— Samo kod imena mjesta i hijaka. a) kod imena
mjesta. aa) u narodnoj pjesmi nasega vremena
Ivanske strane vala da je mjesto u Crnoj Gori
Hi u Hercegovini. Rasderase uz Ivanske strane.
Nar. pjes. vuk. 4, 445. — bb) Ivaiiski Bok, selo
u Hrvatskoj u zupaniji zagrebaekoj. Razdije}.
hrv. 78. — cc) Ivansko poje, mjesto u Srbiji u
okrugu sabadkom. Zem|a u Ivanskom po)u. Sr.
nov. 1871. 579. — b) kod bijaka. aa) Ivansko
cvijede, — izmedu rjecnika u Vukovu: ivansko
cvijede (zuto i bijelo) ,das labkraut (waldstroh,
unser Frauon bettstroh)' ,Galium verum Linti.'
Ivansko cvede (cvijede Sab)ar), Galium verum L.
(Pancid). B. Sulek, im. 115. — bb) Ivansko g'rozde
(prema nem.), Ribes rubrutn L. (Sab}ar). B. Sulek,
im. 115.

IVAR, m. ime mjestima u Srbiji. — isporedi
Ivara. — Postaje po svoj prilici od 1. iva. a) u
okrugu biogradskom. Livada u Ivaru. Sr. nov.
1875. 123. — b) u okrugu pozarevackom. Cair u
Ivaru. Sr. nov. 1861. 7.

IVARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom.

— vidi Ivar. Livada u Ivari. Sr. nov. 1868. 109.

iVASOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. spal. 1862. 28. Schem. rag. 1876. 64.

IVAZOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 160.

IV6aK, m. ime musko (Ivan), vidi Ivcakov.

IVCAKOV, adj. koji pripada Ivcaku. — xv
vijeka. Antol Ivcakov vnuk. Mon. croat. 96.
(1465).

IVCE, Ivceta, n. dem. Ivan, Ivo. — Prije na-
sega vremena. Ivi.ce. S. Novakovid, pom. 65.

IV6eVIC, m. prezime. — Unase vrijeme. Schem.
spal. 1862. 28. Schem. jad. 1876. 52.

IVCIC, m. prezime po ocu Icci. — xvi vijeka.
Frank© Ivcid. Mon. croat. 233. (1527).

IVCIN, m. ime musko. — xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Daniiieevu (Ivtdini.). Ivtfiint. Spom.
sr. 1, 74. (1405). Ivtdint Hodanovidt, 2, 44.
(1407).

1. iVE, m. vidi 3. Iva.

2. IVE, /. pi. ime mjestima u Srbiji. — Uprav
plur. 1. iva. — a) u okrugu biogradskom. Li-
vada u Ivama. Sr. nov. 1861. 311. — b) u okrugu
kragujevackom. Vinograd u Ivama. 1863. 388. —
c) u okrugu j)odrinskom. Zemja u Ivama. 1871.
236. — fl) u okrugu va^evskom. Livada u Ivama.
1870. 235.

IVEKA , m. prezime. — xviii vijeka. ,Mat-
thaeus Iveka'. Schem. bosn. 1864. 99. (17S6).

IVEKIC, prezime. — U nase vrijeme. Schem.
bosn. 1864. xix.

IVEKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1.S75. 262.

iVELIC, m. prezime. — Od xviii vijeka. Ce-
rinidi, Ivelidi. J. Kavanin 150*. Jure i Jero Ive-
lida. 151a. I suprotan Ivelidu prvo mjesto uz-
drzase. 152*. . f. ^ A^-^^-.-nU--^ . '

IVE^iA, m. ime musko. — Prije ndSega vre-
mena. Iveja Omudevid. And. Kacid, kor. 461.

1. iVER, Ivera, m. komad sto otpada kad se
djeja drvo. — Akc. kaki je u nom. sing, taki je
i u ace. sing.; u ostalijem je padezima onaki
kaki je u gen. sing., osim loc. sing, gdje misUm
da je akc. ivferu. — Kao mnozina obicno sc iipo-
treb^ava coll. iverje koje vidi. — Bijec je pra-
slavcnska, isporedi rus. HBepent, scpcHb (malorus.
HBept, iiBept), ces. ivera, jivera, poj. wior. —
Miklosic misH da i ne pripada korijenu nego da
je kasnije doslo pred rijec. — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (iver, plur. iverje, t. j. trcsde
koje odskakuje, gda se drevo scce ,segmen, seg-
mentum, assula, schidia, ramentum'. 2. ivor na
kolenu .patella') ; u Stuliccvu (,assula'), u Vu-
kovu (,der holzspann beim zimmermann' ,sar-
mentum').

a. M pravom smislu. Vazda iver sto odpada,
mane va}a nego klada. V. Dosen 208*>. Maj-
storski su dvori skoro sazidani : kamen na ka-
menu, iver po iveru. Nar. pjrs. vuk. 1, 105. Iver
ne ide daleko od klade. Nar. posl. vuk. 94. Kud
de iver od klade? (Od kakva je ko roda onaki
je). 163. Prvi iver uzmu, donesu kudi, te ga
planinka mede pod karlice mlijeka. M. D. Mili-
devid, ziv. srb. 2, 21.

b. u prenesenom smislu ea§ica na kojenu. u
nase vrijeme u Lid (vidi i u Bjelostjencevu rjec-
niku). ,Juce sijekud drva posjoko se sikirom ma
po vr vrce ivera'. ,Guvaj iver od sikire kao odnu
zenicu'. J. Bogdanovid.

2. IVER, m. manastir twv '//3/Jpwj' u Svetoj
Gori, vidi kod 2. Iverje.

1. IVERAK, ivdrka, m. dem. 1. iver. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.

a. u pravom smislu. OJusti na tanke iverke.
Z. Orfelin, podr. 225.

b. u prenesenom smislu, riba sto se zove i list,
Pleuronectes italicus. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,passera pesce' , passer' 546a) i u Stulicevu
(iverak, riba , passer'). Iverak ,Pleuronectes ita-
licus'. D. Ivolombatovid, pesci. 19. — I u Sule-
kovu rjecnika : ,platteisse' (,Pleuronectes pla-
tessa'), jschollo'.

2. IVERAK, iverka, m. gora u Srbiji u okrugu
podrinskom. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,ge-
birge zwischen dem flusse Jadar und dom bergo
Cer'). Uporedo s Cerom pru2a se, samo malko

2. lYERAK

104

IVIN

juznije od nega, kosa Iverak. M. D. Milicevic,
srb. 520.

IVER6iC, m. dem. 1. iverak. — TJ Vukovu
rjecniku.

IVERICA, /. razvaline staroga manastira u
Srbiji u okrugu niskom. Od Sicerfskog manastira
1 cas na vise, na desnoj strani Nisave, pod brdom
Visegradom, razvale su od staroga manastira
koji se zove ,Trnova Petka'. Neki taj manastir
zovu Jverica'. M. D. Milidevic, kra). srb. 23.

IVERIC, m. dem. 1. iver. u Lici. V. Arseni-
jevic.

1. iVERJE, n. coll. 1. iver. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (iverje, koje odskace kad se
sice ,schidia, assula'), u Bjelostjencevu (vidi kod
iver), u Jambresicevu (iverje, ali troske kojo od-
skakaju, gda se drevo sece , assula'), u Stulicevu
(,assulae'), u Vukovu (,die spanne, holzabfalle'
,sarmenta'). Pod gradom zakopasmo se u iverje,
te tako prenocismo. Glasnik. 31, 308. (1704). Da
iverje poodskoci od svog' pana kamo da}e. V.
Dosen SS'^. Uzmi leskovog iverja. Z. Orfelin,
podr. 81. Metni u bure bukova iverja. 114.
Metni naj pre u akovce iverja leskova. 314. U
sobi tese, a na po}u iverje pada. (odgonetjaj
govor). Nar. zag. nov. 30.

2. IVERJE, 71. It Danicicevu rjecniku: ,Iverije',
kaluderi iz manastira Ivera (vidi 2. Iver) u Svetoj
Gori: .Iverije'. Sava, sim. pam. saf. 12. Glasnik.
4, 339 (?).

IVER^IV, adj. uprav pun iverja, ali se upo-
trehlava u osobitom smislu. — U nase vrijeme
u Lici. U koje je krave tvrdo vime i puno zli-
jezda, reku: ,Ovoj je kravi vime iverjivo'. ,Pazi
kada kupujes kravu, dobro joj vime ispipaj, da
nije iverjivo'. ,Ovaj je trupac iverjiv, ne's ga
s mukom razbiti'. J. Bogdauovic.

IVEKSKI, adj. koji pripada manastiru Iveru.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (ivertskyj). Vt
iverskomt i vb prociiht monastyreht. Domen-
tijanb 43. Obyteji iverfcskije igument. Mon. serb.
127. (1347).

IVETA, 7)1. dem. Ivo (Ive). — xvi vijeka. Selo
Ivete Bedeca. Mon. croat 263. (1569). — Kao
prezime u naSe vrijeme u Duhrovniku. P. Bud-
mani.

IVETIC, m. prezime po ocu Iveti. — xvii vijeka.
Rodom plemenita ku6e Ivetida. D. Barakovic,
vil. 245. Osip Ivetic. u B. Barakovic, vil. 359.

IVETICI, m. pi. zaselak u Hroatskoj u zupa-
niji licko-krbavskoj. RazdijeJ. hrv. 40.

IVEZIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Od
g. Vasilija Ivezica. Nar. pjes. petr. 1, 355. {medu
predbrojnicima).

1. IVICA, /. uprav dem. 1. iva, ali se kaze i za
neke druge bilke. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (dem. iva). Ivica, rus. iiBKa,
ces.jiva, yva, poj. iwa, iwinka: \v& (u mletackom
rukopisu), camepitio (u Siiiskom rukopisu), aiuga
(u rukopisu xviii vijeka, Durante), iva artretica
(Durante), 1. Ajuga iva L. (Lambl), v. iva; 2.
Teucrium chamaepitys L. (Petter, Lambl); 3.
suvrst slatke jabuke (Veselid). B. Sulek, im. 115.

2. IVICA, /. ime mjestima (moze biti isto sto
1. ivica). a) ime selima: aa) u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 180. — hb) u Herce-
govini u okrugu mostarskom. 240. — 0) mjesto
u Hrvatskoj. — xvi vijeka. K petoj meji ka se
zove u Ivice. Mon. croat. 204. (1513). — c) pla-
nina u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 30. Sa Ivice
visoke planine. Nar. pjes. vuk. 4, 500. Pa ujeze

u Ivicu vojska. Ogled, sr. 442. Da Ivicom ne
uteku Turci. 443. Uz Ivicu zelenu planinu. 445.
— (I) gora u Srbiji u okrugu uzickom. M. D.
Milicevid, srb. 578. — e) rijeka na granici Sr-
bije. Nov. sr. 1834. 35.

3. IVICA, /. kraj na platnu, suknu itd. —
isporedi bug. ivica, trak, pojas. — Nepoznata
postana. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,da3
ende (am tuch, an der leinwand)' ,latus panni'.
Vitlale se zice na ivice. Osvetn. 6, 18. — I (vaja
da u prenesenom smislu) kraj na cemu drugome.
Sekretari su duzni dole na ivici svakoga cistoga
pisma ime svoje podpisavati za dokazatejstvo, da
je prepis srodan originalu. Nov. sr. 1835. 80.
Na taj nacin sa svakoga tasa sliva se voda u
obliku kluboka, dokle se naj posle ne slije na
pod u naj siru jednu siniju, iz koje se tek preko
ivica nenih preliva u vade. M. D. Milidevic, zim.
vec. 136. Isto tako i ivica kola visoka je. s dun.
71. Ivica ,margo palpebrarum' nem. ,augenli-
derrand'. A. Ostojid (cue od ucenika Jekarstva
iz Uzica).

4. IVICA, m. dem. Iva (Ivan). — Od prije na-
sega vremena, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod Ivan) i u Voltigijinu (kod Ivan). Ivica
(moze biti da pripada pod 5. Ivica). S. Nova-
kovi6, pom. 65.

5. IVICA, /. dem. Iva (Ivana). — U nase vri-
jeme (ali vidi i 4. Ivica). I Ivicu, pod kosom
djevojku. Nar. pjes. juk. 413.

1. iviCICA, /. dem. 1. ivica. — U nase vri-
jeme. Divojka je ivicicu brala. (Nar. pjes.) A.
Ostojic.

2. IVICICA, /. suvrst slatke Jetne jabuke (u
Vuci). B. Sulek, im. 115.

V t

IVICIC, m. prezime po ocu Ivici. — U nase
vrijeme. Sem. prav. 1878. 42.

IVICIN, m. prezime (Hi adj. posesivni?) po
ocu Ivici. — XV vijeka. Ivan Ivicin ,de Myrane'.
Mon. croat. 170. (1500).

IVICITI, ivicim, impf. nacinati cemu (objektu)
ivicu (vidi 3. ivica). — U jednoga pisca nasega
vremena. Isto tako i ivica kola visoka je, kao
da je je neko marjivo ivicio. M. D. Milicevifi,
s dun. 71. Samo je ovaj odsek ovde onde na-
saran po kojim zelenim zaravankom (terasom)
koji se i sam ivici novom sunovratnom str-
menu. 33.

IVICKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
rudniikom. Cuprija preko Ivickog potoka. Sr.
nov. 1807. 351.

1. IVIC, m. vidi 1. iva. Ivid, ivovina, Salix
capraea L. (Sabjar). B. Sulek, im. 115.

2. IVIC, ?H. dem. Ivo. — Od xviii vijeka. Od
Jakova (isliodi) Ivid, od Ivida Stipan. And. Kacic,
kor. 469.

3. IVIC, m. prezime po ocu Ivi. — Od xviii
vijeka. Ivan Ivid. Norini 60. Anta Ivid. Rat.
183.

IVICEVIC, m. prezime po ocu Ivicu. — U nase
vrijeme. Schem. spal. 1862. 29.

IVICI, m. pi. zaselak u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Razdije). hrv. 121.

IVIK, ivika, m. §uma od samijeh iva. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing. — U Vukovu rjecniku:
,ein bachweidenwald' ,salicetum', cf. ivjak.

IVIN, adj. koji pripada Ivi (Ivanu). I ceka
Jelu Ivinu. Nar. pjes. vuk. 1, 590. Vodi me
sestri Ivinoj. 1, 592. Majka derku zakopala, vise

IVIN

105

2. TVOV16

ne je darak iznijela i jo§ onu Ivinu koSuJu. Nar.
pjes. kras. 1, 107.

I VINA BAR A, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskorn. Niva u Ivinoj bari. Sr. nov. 1870.
336. ^

1. IVKA, /. vidi 1. iva. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Budi jasen, drijen zestoki, ivka bijela.
J. Kavanin 195*.

2. ivKA, in. vidi Ivko. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Ivka ]^ubkovi6. Mon. croafc. 272. (1573).

3. IVKA, /. dem. Ivana. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjeinika u Vukovu. Ivtka.
S. Novakovid, pom. G5. Ja sam cula ba§ od jedne
zene, da je nala Ivka isprosena. M. A. Rejkovid,
sat. Dib. Cura Ivka. S. ^ubisa, pric. 117.

IVKO, m. dem Ivan. — isporedi 2. Ivka. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu i u
Danicicevu (Ivtko) Ivku. Spom. si*. 2, 61. (1414)
S vojevodomb IvtkomB. Mon. serb. 305. (1420).
Ivko dijakt. 511. (1470). Ivko Zorici6. Mon.
Croat. 202. (1512). Stavja redom jednog do dru-
goga . . . a do sebe od Konica Ivka, a do Ivka
od Omoja Zivka. Nai\ pjes. vuk. 2, 202. Ivko
Milosevid. Rat. 360. Ivko Misi6. D. Avramovic
186,

IVKOJE, m. vidi kod Ivkojevid.

IVKOJEVIC, m. preeime. — Vaja da je ocevo
ime bilo Ivkoje, ali mu nema potvrde. — Prije
nasega vremena. Ivfckojevidb. S. Novakovic, pom.
133.

IVKO VAC, Ivkovca, m. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu biogradskom. Livada u Ivkovcu. Sr.
nov. 1863. 162. — b) u okrugu knezevackom.
Branik u Ivkovcu. 1867. 308.

iVKOVACKI PRNAVOR, m. selo u Srbiji n
okrugu jagodinskom. K. Jovanovid 107.

IVKOVA VODA, /. izvor u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 159.

IVKOVIC, m. prezime po ocu Ivku. — Od xv
vijeka. Grgura Ivkovida. Mon. croat. 95. (1464).
Ivkovic je za time vladao. Nadod. 53. Hija
Ivkovid. Norini 54. I bogatu kucu Ivkovida.
Nar. pjes. vuk. 3, 474. Dosla zena Bojana iz
Jalovika, Radisina 6i, na Lazu Ivkovida. Glasnik.
II, 1, 22. (1808). Milovan Ivkovid. Rat. 139.

iV^iAK, ivjAka, m. vidi ivik (i radi akcenta).

— U Vukovu rjecniku : ,em bachweidenwald' ,sa-
licetum', cf. ivik. — I kao ime mjestima u Sr-
biji. a) u okrugu kragujevackom. I^fiva u Iv}aku.
Sr. nov. 1875. 481. — b) u okrugu §abackom.
Zem}a Iv}ak. 1872. 596.

IV]^ANSKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
krusevackom. M. D. Milicevid, srb. 706.

IV^jE, n. ime mjestima u Srbiji. — Uprav je
coll. 1. iva. a) u okrugu kragujevackom. Livada
u Iv}u. Sr. nov. 1870. 451. — b) u okrugu rud-
nickom. Livada u Ivju. 1872. 440.

IVNICA, /. ime mjestima. a) u Vukovu rjec-
niku: planina u Hercegovini (u Drobnacima)
s primjerom iz narodne pjesme : San usnila }uba
vojvodina, Andelija Stoja Karagica, de vas Drob-
nak magla pritisnula sa Ivnice visoke planine.

— b) selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn. 56.

IVO, m. hyp. Ivan. — isporedi 3. Iva. — Akc.
se mijena u voc. Ivo. — U Dubrovniku se obieno
kaze Ivo za Ivana apostola, a Givo za krstiteja,
ali se desto na to i ne pazi. — U narodnijem se
pjesmama nalazi i okrneno : I zapade na Iv' Mi-
letida. Nar. pjes. vuk. 4, 129. — Od xvii vijeka,

a izmedu rjecnika u Voltigijinu i u Vukovu (s do-
datkom da je po juznom govoru). Moj Ivo. M.
Divkovid, zlam. 60. S. Hugolin, s. Ivo. F. Gla-
vinid, cvit. 339*. Mojen sam bio od plemenitoga
gospodina Iva tvoga zadruzenika. B. Kasid, in.

4. Djela Iva Frana Gundulida. I. Gundulid in.
Gundulid Ivo hrabren. J. Kavanin 182*'. Eto,
Ivo pojubjeni, majka tvoja! F. Lastrid, od' 130.

5. Ivo krstitej. test. 185a. Turcin dvorbu dvo-
rase u Iva Hrvadanina. Nar. pjes. mikl. beitr.

1, 53. I dvoje mu djece zarobise, sinka Iva i
kdercu Jelenu. Nar. pjes. bog. 252. Podize se
Crnojevid Ivo. Nar. pjes. vuk. 2, 524. Otale mi
Iva ispratise. 2, 526. Pade na um Crnojevic-
Ivu. 2, 528. Prijatelu, Crnojevid- Ivo! 2, 531.
Popi Ivo i ne skvasi brka. 3, 95. Prosi, Ivo, u
koga ti drago. 3, 95. Mrko bjese Golotrbu Ivu.
3, 96. Kako srete Golotrba Iva. 3, 100. Otkuda
si? sta r za Iva pitas? 8, 203. Pa kazuje Se-
naninu Ivu. 3, 203. Ali dati Iva Kvadratina.
Nar. pjes. istr. 1, 40. Sestrica Iva Karlovida,

2, 24. Vjerna suputnika savjetnika Iva Rako-
voga. Osvetn. 3, 161.

IVOJE, m. ime musko (Ivan). — xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Daniiicevu. Ivoje. Dec. hris.
5. 71.

IVOJEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 160.

IVOJNO, m. ime musko (Ivan, Ivoje?). — Na
jednom mjestu xviii vijeka. I Ivojno i Vojisav.
J. Kavanin 183*.

IVOR, m. ime nekakvoj vodi. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Doderase na Ivor na
vodu. Nar. pjes. petr. 1, 324. Ostala je na Ivor
na vodi. 1, 326.

IVOS, m. prezime. — (J nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 228.

IVOSEVAC, Ivosevca, m. pusta u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj . Razdijej. hrv. 132.

IVOSEVCI, Iv6sevaca, m. pi. selo u Dalmaciji
u kotaru benkovackom. Report, dalm. 1872. 41.

IVOSeVIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevid. Milan Ivosevid. Rat. 35. — I
kao ime mjestu: Ivosevic-selo (Utina), selo u Hr-
vatskoj u hipaniji modrusko-rijeckoj. Razdijej.
hrv. 60.

1. ivOV, adj. koji pripada ivi Hi ivama (vidi
1. iva). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,von bach-
weiden' ,salicis helicis'). Ivova pruda. P. Bolic,
vinodj. 2, 436.

2. iVOV, adj. koji pripada Ivu.

iVOVA BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Viuograd u Ivovoj bari. Sr. nov.
1868. 412.

IVOVAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom, — Postaje od 1. iva. Livada u mestii
Ivovaku. Sr. nov. 1875. 775.

iVOVA rAvNA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva na Ivovoj Ravni. Sr. nov. 1873.
567.

IVOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. — Postaje od 1. iva. Niva u Ivovici.
Sr. nov. 1875. 390.

1. IVO VIC, m. prezime po ocu Ivu. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Veli Maksim Ivo-
vicu. Pjev. crn. 120*.

2. IVOVI6, m. ime mjestima. a) u Danicicevu
rjecniku : ,Ivovidi.', meda je ,Gojnu' isla ,na stu-
denbCB Ivovidb i otb Ivovida u Vranu StSnu*
(Glasnik. 15, 296 god. 1348?). — b) Ivovid (Gri-

2. iyoYi6

106

IZ, 1, a, a).

vidi), selo u Bosni u okrugu Done Tiizle. Statist,
bosn. 124. — vidi Grivice.

IVOVIK, m. planina u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 36.

ivoVINA, /. "ivovo drvo. — U Vukovu rjec-
niku : ,das bachweidenholz' ,lignum salicis he-
licis'. Ivic, ivovina, Salix capraea L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 115.

IVOVITA BARA, /. nijesto u Srbiji u okrugu
volevskom. Zabran u Ivovitoj Bari. Sr. nov. 1872.
583.

IVSA, m. dem. Ivan. — Od xvi vijeka. Ivsa
is Prisike. Mon. croat. 237. (1535). i u nase vri-
jeme u Zagreb a.

ivSl6, m. prezime po ocu Ivsi. — Od xvii
vijeka. Ivsic Jakup. Starine. 11, 84. (oko 1648).
Ivsid. Schem. segn. 1871. 108.

IVULIC, m. prezime. — xviii vijeka. Anticu
Ivuli6a morase bolest. I. J. P. Lucid, izk. 31.

IZ, praep. ex, s genetivom, pokazuje udajivane
kao i od i s, ali s razlikom da se kod iz istice
da je ono sto se uda^uje prije bilo u onome
(unutra) od cega se udajuje (s ovim predlogom
u drugom padezu rec pokazuje da je mesto s ko-
jega se sto mice opkojeno onim sto znaci ona
sama. D. Danicic, sint. 170). korelatlvno je u.
— Obicno nema akcenta, nego se izgovnra s rijeci
sto slijedi kao jedna rijec, n. p. iz glave, iz ociju
izgovara se izglave, iz6ciju, ali ako je u ovoj
rijeci jaki akc. C ^ ')> g^bi ga, a iz dobiva
kratki akc. (' Hi '), n. p. iz majke, iz kuce, iz
grada, iz nosa izgovara se izmajke, iskuce, iz-
grada, iznosa. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. izT., rus. nai.; u zapadnijem je jezicima
otpalo I, te glasi u ces. i po^. z (i ze); to se do-
godilo djelomice i u novoslovenskom jeziku i u
kajkavskom govoru a gdjegdje i u cakavskom, te
se cesce tad ne moze razlikovati od prijedloga s
(s gen.), vidi s i z. — Isia je rijec i u letskijem
jezicima, isporedi lit. isz (mj. iz), let. iz, stprus.
esse, da bi mogla biti i indoevropska rijec, cini
se po grc. i^. ix i po lat. ex, i i moglo bi postati
u praslavennkom jeziku od jb; samo prema lit.
z a slavenskom z trebalo bi da je indoevropsko
g Hi gh (grc. y Hi /). — Po fonetickijem zako-
nima z se mijena u izgovoru prema glasu kojijem
pocine rijec sto za nim dolazi; tako n. p. ispred
bezglasnijeh slova k, p, t, c itd. mijena se na a,
ispred d, g (a i ] i ii) na z, ispred c, 6 na s,
te se tako nalazi gdjegdje i pisano, n. p. ist
Kablicb. Glasnik. 23, 51.(1400); is knige. Mon.
serb. 105; is Cernice. 263. (1389—1405); iz nega.
M. Divkovid, nauk. 70*. — kad rijei sto je po-
slije iz ima na pocetku vi§e od jednoga konso-
nanta, iz moie dobiti a na kraju: iza (sto ne
treba pomijesati s 2. iza); radi akcenta kod iza
isti je zakon kao kod iz, samo §to treba dodati
da slabi akc. " dolazi na a, a jaki " na i, n. p.
iza svega, iza dna, iz4 sna, iza glasa itd. maze
biti da u jednom primjeru xvii vijeka stoji iza
jutra vij. iz jutra (M. Divkovid, plad. 41); a u
jednoga pisca xviii vijeka nekoliko puta iza mala
mj. iz mala (F. Lastric, od* 16. 166. 201; ned.
305. 40.^). — U svijem je rjecnicima.

1. s glagolom koji znaci micaiie.

a. sam se subjekat mice.

a) kod pravoga micana. aa) mjesto od kojega
se udaluje subjekat takovo je da je cio subjekat u
nemu bio prije udajivana. aaa) mjesto je odasvud
Hi od nekoliko strana zatvoreno Hi ogradeno. radi
nekijeh varoskijeh imena vidi kod s (s gen.), a,
na. Na puti koji pobodi izh Orahovicidt u brtdo.

Dec. hris. 11. Koji bjehu dosli iza svakoga ka-
stjela od Galilee. N. Ranina 142'>. luc. 5, 17.
Izisavsi iz doma. I. DrXid 52. Kad bi komu
sama krv udrila iz tila. Ant. Kadcid 80. PJu-
vaka od usti koja slazi iz glave. 168. Koje iz-
bigivaju iz svojih manastiri. 295. Kad iz crkve
ide , mirise mu dnsa. Nar. pjes. vuk. 1, 106.
Suzan de se oprostiti, iz tavnice izoditi. 1, 140.
Na Balacku jesu do tri glave: iz jedne mu modar
plamen bije, a iz druge ladan vjetar duva. 2, 152.
Podize se srpski car Stepane iz Prizrena mosta
ubavoga. 2, 155. To izrece, iz kule utece. 2, 260.
Da ti s' zdravo iz tabora vratim. 2, 317. Ved
on ide iz krcme u krcmu. 2, 368. Sva se }uja
iz teme}a kula, i prosu se iz kule kamene. 2, 478.
Zar iz nega mlijeko ide (a ne ido krv) ? Nar.
posl. vuk. 86. Iz vrane sto ispane, tesko soko
postane. 97. Ja poslah sina u Rim da promijeni
turin, a on kad dode iz Rima, donese dva tu-
rina. 109. Kad su se moji iz skole vracali, tvoji
su u skolu isli. 121. Lije kisa kao iz kabla.
169. Namrgodio se kao da de mu kisa iz dela
udariti. 189. Pobegue iz Bogovade u Studenicu.
Vuk, dan. 4, 9. Izisavsi iz grobova udose u sveti
grad. mat. 27, 53. Kao sto para izide iz mje-
sine kad se probode. poslov. 318. Jer iz koze
zivi poskakasmo. P. Petrovic, sdep. 87. — amo
moze pripadati i ovo: Tudije iz nega izide duh.
M. Divkovid, nauk. 70*. — i ovo (gdje mj. iz
moze stajati i s) : Skoci care iz svoje stolice. Nar.
pjes. vuk. 2, 33. — metaforicki. Mnis, }ubav da
ide iz srca moga van? N. Najeskovid 2, 62. —
hbb) mjesto je veca Hi mana prostorija (n. p.
zemja, poje, nebo itd.) koja moze i ne biti oso-
bito ogranicena. u nekijem slucajevima moze mj.
iz stajati i prijedlog s s gen. (koje vidi), i to
s nekom razlikom u znacenu, a i bez toga. Dodo
kako sijun iz neba. M. Drzid 225. Aleksandar
iz otoka izide. Aleks. jag. star. 3, 281. U letu
poce im mana iz noba padati. F. Glavinid, cvit.
64^. Isus iz gore Maslinske u nebesa . . . vrati
se. 173a. Pasti de zvijezde iz tvrdine. M. Orbin
199. Bjezi iz ovoga huda otoka. G. Palmotic

1, 177. Da so ne bih iz po puta vratio. J. Ka-
vanin 492*. Bo)e so i iz po puta vratiti. (Z).
Poslov. danic. 9. Svaka voda naravska ili istice
iz zem}e ili protice iz neba. Ant. Kadcid 121.
Sinu muna iz neba vedroga. Nar. pjes. vuk. 1, 126.
Sitno drago kamene iz neba jo padalo. 1, 175.
Skocih jadna iz duseka. 1, 308. Dok s haberom
iz livade dode. 1, 474. Otkud Jovo iz carsije
seta. 1, 566. Al izide mesec iz gorice. 1, 573.
Jer iz po}a u goru unide. 1, 595. Kad ja idem
iz zemje Indije. 2, 1. Iz svijeta cole pobjegose.

2, 6. Jasi doga, bjezi iz Kosova. 2, 277. Da
iz neba plaba kisa padne. 2, 313. Kada dode
ozgo iz pianino. 2, 351. Iz daleke zemJe pu-
tujudi. 2, 492. Nebo bi so vedro rastvorilo, a
iz neba padnulo kamene. 2, 615. Ali Mitar iz
pianino dodo. 2, 630. Ide kisa i iz neba i iz
zimjo. Nar. posl. vuk. 96. l^oskovina je iz raja
izi§la. 172. Iz sviju brda teku nobrojoni poto-
cidi na svo strane. Vuk, dan. 2, 27. Da bi otisao
iz nihova kraja. mat. 8, 34. Kad dode iz poja.
luk. 17, 7. Koje jo onoga }eta bilo utoklo iz
Grcko. poslov. 187. Kad jo muz dosavsi iz car-
sije nasao je u postoji. 257. — amo pripada i
ovaj primjer: Djevojcicu doslu iz mjesta iz tu-
dega. I. Gundulid 23. — ccc) kao mjesto se
shvaca voda (a i sto drugo zitko ili sto kao zitko
opkojuje sa svake strane, kao ogan, vazduh, oblak
itd). Voda koja izL blattca potece. Dec. bris. 11.
Kad sunce izade iz oblaka. F. Lastrid, svet. 2011'.
Iz oblaka prston pade. Nar. pjes. vuk. 1, 114.

IZ, 1, a, a).

107

IZ, 1, b, a).

I isplovi iz vode Cetine. 1, 571. Pa se zagna
moru iz dubine. 2, 83. Kad moj topuz iz mora
izis'o, onda 'vaki deti6 postanuo! 2, 442. Iz mora
se zdravo izvezose. 2, 547. Rakija iz koje skacu
iskre kad se utoci u fiasu. Vuk, poslov. 285. —
amo maze pripadati i ovo: Vi skocite iz zelene
trave. Nar. pjes. vuk. '6, 1)2. — ddd) kao mjesto
se moze shvatiti i nesto §to nije suple. Iz zubah
mu zivi ogai'i skace. Nar. pjos. vuk. 2, 63. Iz
direka krvca pokapala. 2, 197. Prste drvo na
dvoje na troje, al' iz hega voda ne udari. 2, 405.
Da ti padne vatra iz nebesa, i potece voda iz
kamena. 3, 58. Iz ruke mu crna krvca pode.
3, 174. Iz kamena bi suza udarila. Nar. posl.
vuk. 99. — eeej it gen. s iz stoji ne uprav mjesto
u kojemu je bio subjekat nego ono kroz koje pro-
lazi izlazeci, n. p. vratn, usta, nos itcl. Tuj ruho,
vil, bijelo s uzome od zlata poci s nom nije
htjelo ni izit iz vrata. N. Najeskovid 2, 54. Iz
usta mu zivi ogan sipa, a iz nosa modar plamen
suce. Nar. pjes. vuk. 2, 140. Iz nozdrva modar
plamen lize. 2, 421. Sto izide iz usta to se ne
povr6e u usta. Nar. posl. vuk. 355. Dok ne udari
krv iz nosa. Vuk, poslov. 266. Vidjoh gdje mu
krv iz ozicice kut}a. Pravdonosa. 1851. 30. —
fff) kao mjesto se moze shvatiti i mnostvo koje
se izrice kolektivnijem supstantivom Hi mnozinom.
Por iz vojske protu nemu pojaha. Aleks. jag.
star. 3, 295. Istom Stjepan iz tazbine dode. Nar.
pjes. vuk. 3, 93. Dok Milos izide iz Turaka i
dode medu ni. Vuk, grad. 73. Vracala se iz
roda u dom. S. l^ubisa, prip. 34. — amo moze
pripadati i ovaj primjer: Dode u Srbiju kao iz
mrtvi. Vuk, grad. 121. — ff(/Cf) kao mjesto shvaca
se u prenesenom smislu i kakva radna. Prvo nego
on iz molitve usta se. F. Glavini6, cvit. 400''.
Sad 6e sluge iz lova mi doci. Nar. pjes. vuk. 1, 399.
Kad mi deca iz igre dodoso. 2, 14. Ide Sima iz
lova itroga. 2, 73. — hhh) u prenesenom se smislu
shvaca kao mjesto i tjelesno Hi duscvno stane.
Izide izb robstva. Okaz. pam. saf. 87. — Ako bi
izasao iz te pogibili. Ant. Kadci6 201. — A ja
neboga mislim kako nijesam iz pameti izisla. M.
Drzic 134. Kako je iz pameti izisao. 412. Iz
pameti, rekoste, izido. A. Kanizlic, roz. 26. Da
izide covjek iz svijesti. P. Petrovic, seep. 30.
(drugo je u ovom primjeru: Iz pameti izidi iz
tvoje toj sto te uvridi bratac tvoj. M. Bunid 22).

— Koji bi is posluha iztlezli. Mon. serb. 455.
(1452). Ako li bi koji izasao roditeju svomu iz
vo}e i izb posluha. 462. (1453). Da no bude usi-
lovant odb nikogart iziti izt vere koju veruje.
478. (1455). Iz kriposti na kripost se grede. I.
Ancic, svit. 127. Da se povrati iz grija. 167.

— Izlazeci iz mire, kako ubivsi . . . Ant. Kadcic
300. — bb) ono gdje je bio subjekat prije izla-
zena takovo je da nije potrebno pomisliti da je
cio subjekat bio u onome. Ispadsi mu iz ruko
oruzje. M. Drzic 76. Iskoci mu iz ruku dijete.
Nar. pjes. vuk. 2, 20. Gledahu da ga uhvate,
all se izmace iz ruku. Vuk, jov. 10, 30.

0) micane subjekta nije posve u pravom smislu.
aa) s glagolima roditi se, niknuti, cvasti itd. 0
djevice, ti si ona zemja iz ke Bog se rodi. J.
R. Guceti6 22. Iz momka je zelen bor nikao,
iz divojke vinova lozica. Nar. pjes. vuk. 1, 244.
Iz drace ruza se rada. Nar. posl. vuk. 98. —
i metaforicki. Strah me, iz ove svetkovine da
ne nikne nasa steta. G. Palmotic 1, 10. Iz koje
Qubavi Bozje) ovate svako dostojanstvo. Ant.
Kadci6 10. — bO) s glagolima sto znace umri-
jeti, poginuti itd. On jure iz svita ovoga na
drugo stanje priminul bise. Ziv. kat. star. 1, 218.
Dusa, koja ne ozalosti se, poginuce iz puka svoga.

F. Lastri6, tost. 99*. — cc) s glagolima uskrsnuti,
ustati (u istom smislu) itd. Iz mrttvyibb vbskrtse.
Mon. serb. 77. (1302—1321). Vbskrtsb izb mrb-
tbvyhb. Dec. hris. 1. Ustade iz mrtvijeh. Vuk,
mat. 14, 2. — dd) s glagolom udati se. Kad se
udala iz Brusnice u Dobrinu. Vuk, grad. 43. —
ee) tiz iza sna s glagolima probuditi se, trgnuti
se, ustati itd. Probud' se iza sna. M. Vetranic
1, 79. Probudirao se jur, o sinko, i razbudimo
se iza sna od grijeha. M. Orbin 13. Iza sna se
hte6 ustati. M. Gazarovic 35. Za tim se kano
probudi iza sna. I. Anci6, svit. 245. Ne preza
li iza slatka sanka? Nar. pjes. vuk. 1, 574. A
Marko se trze iza sanka. 2, 216. Kad ustanem,
ujko, iza sanka. 2, 508. — ff) s glagolima koji
pokazuju kakav glas, kao §to su n. p. govoriti,
vikati, zvati, grmjeti itd. shvaca se kao da qlas
izlazi. Promisli ko to iz tebe govori. M. Zorici6,
osm. 15. Progovara Konda iz zemjice. Nar. pjes.
vuk. 1, 272. Progovara iz kola Nikola. 1, 405.
A grom puce iz vedroga neba. 2, 45. No besedi
zmija iz duvara. 2, 55. Pa dozivje iz planine
vila. 2, 117. Al' iz crkve ne§to progovara. 2,197.
Javi mu se iz oblaka vila. 2, 409. Govori kao
iz badha. Nar. posl. vuk. 4.^. Iz oblaka grmi.
100. — amo moze pripadati i ovo: Puce puska
iz gore zelene. Nar. pjes. vuk. 1, 406. — gg)
s glagolom viriti. Ruka ili prst koji viri iz utrobe
materine. Ant. Kadcic 128. Viri kao mi§ iz trica.
Viri kao spuz iz }uske. Nar. posl. vuk. 35. —
hh) kao micane se shvaca i von, smrad. Udara
iz nega vino kao iz mjesine. Nar. posl. vuk. 326.
— ii) videne i cuvene shvaca se kao micane
s mjesta gdje je onaj sto vidi ili cuje. l^ubovca
ih gleda iz stada. I. Gundulid 538. Bolan baba
iz dvora gledao. Nar. pjes. vuk. 1, 552. A ja,
heie, gledim iz prikrajka. 2, 356. — Skroveni
iz luga slusajmo sto veli. I. Gundulid 84. To
iz kule nitko ne cujase. Nar. pjes. vuk. 2, 292.
Kad to zacu zmija iz duvara. 2, 57. — kk) iz
ociju, iz vida u prenesenom smislu stoji s gla-
golima sto znace: nestati. Izceznu im iz ociju.
F. Lastri6, svet. 5Q^. U tom se macka ukrade
mededu iz ociju. Nar. prip. vuk. 222. I gledahu
me^sve, dokle god se iz vida ne izgubismo. M.
P. Sapcanin 1, 96. — II) genetiv s iz pokazuje
sto je nesto bilo prije nego je postalo Sto drugo.
Takav bi iz neprijatoja prijate} postao. A. Ka-
nizli6, uzr. 147. Iz volara vojnik postade. utoc.
133. Sta 6e biti iz ovoga djeteta. Vuk, luk. 1, 66.
On je tupi tupan i nikad iz nega umjetnika. M.
Pavlinovi6, rad. 70. — mm) genetiv s iz poka-
zuje od cega je sto nacineno, zgradeno, ali samo
kad se misli da je ovo (n. p. tesanem) kao izva-
deno iz onoga. Iz jodnoga drveta ikona i lopata
(biva). Nar. posl. vuk. 99. Iz svakog pana ne
moze se svetac istesati. 100.
b. uz glagol koji je kauzalni prema glagolima

0 kojima se govori kod a, t.j. koji znaci: ciniti
da sto (objekat) izide. recenice, u kojima je ova-
kovi glagol pasivan, mogle bi pripadati i pod a.

a) uopce. aa) vidi a, a) aa) aaa). Ki me
progone iz moga doma van. M. Vetranic 1, 433.
Izmace mi srdacce is tijela. M. Drzic 437. Koga
brat izagna iz doma iz svoga. M. Bunic 12.

1 iz supja gvozdja tiste zrno ogneno. I. Gun-
dulid 544. Da m' izvadis zmiju iz nedarah. Nar.
pjes. vuk. 1, 200. Te izvadi iz gepova strelicu.

1, 351. Prosu seme iz vre6e. 1, 512. Iz gepova
vadi ti kolace. 1, 540. On izliva vodu iz ci-
zama. 1, 599. Pavle uze zlacene nozeve, pa ih
vadi iz srebrnih kora. 2, 16. Digose ga iz meka
duseka. 2, 131. Pa prosipa bradu iz jagluka.

2, 338. Nek me pusti iz tamnice klete. 2, 380.

IZ, 1, b, a).

108

IZ, 1, b, I).

Majka vadi dojke iz nedara. 2, 435. Pa izvadi
singir iz egbeta. 2, 413. Iz demija zdravo istu-
rise. 2, 552. Iscerao ga iz koze (dosadio mu).
Nar. posl. vuk. 106. Mrtva coeka cetvorica iz
negove kuce nose. 183. Trgne iz potajo dvije
spagarice. S. l^ubisa, prip. 186. — metaforicki.
Ni s cetiri kona ne bi mu iz glave izvukao. Nar.
posl. vuk. 223. — bb) vidi a, a) an) hbb). Gdi
iz po svijeta mnoz sagnanu ma6 po}acki na tie
obori. I. Gunduli6 320. Od krstjanskijeh igda
kraja ako se ovo jedno ocijepi, iz prostora svijeh
zemaja tursko se imo iskorijepi. 478. Kako bi
mogal .sve poganstvo iz vladanja zdignuti svoga.
F. Glavinic, cvit. 286a. Izved' mene iz zemje
bugarske. Nar. pjes. vuk. 1, 126. Glad i ku-
rjaka iz sume is6era. Nar. posl. vuk. 41. — cc)
vidi a, a) an) ccc). Izvadi mi iz vode dje-
vojku. Nar. pjes. vuk. 1, 461. Aferim je ma-
garcu, kad iz blata iznese. Nar. posl. vuk. 10
Ja pseto iz bunara vadim, a ono me ujeda. 109.
— (Id) vidi a, a) aa) ddd). Vodu izazetu iz
cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda po mestriji iz-
vadena iz cvita. 121. Pustiti krv iz ruke oli iz
noge. 545. Sav bi pelon po gori pobrala, iz
nega bi vodu iscedila. Nar. pjes. vuk. 1, 290. —
ee) vidi a, a) aa) eee). Izbijajudi medu sobom
jedan diugomu krv n. p. iz nosa. Ant. Kadcid
80. — ff) vidi a, a) aa) fff). Tko ti me do-
vede iz Vlaha? M. Drzic 364. Izagnan je iz
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Pa is6era nega
iz svatova. Nar. pjes. vuk. 2, 140. — gg) vidi
a, a) aa) hhh). Nit' ga je po svomu osudenu jos
digao iz te 2upe. Ant. Kadci6 470. — hh) u pre-
nesenom smislu. Da ibt izbavi izt greha. Mon.
serb. 366. (1432). Neka narod clovicaski iz uze
djavolske iznemes, dostoja' si se s nebes slisti.
Ziv. kat. star. 1, 223. Izagnite inoranciju iz vas.
M. Drzic 224. Pomagati iza vsake tuge. Kateh
1561. F3l>. Napokojne pomazai'ie koje dize iz du§e
ostanke griha. Ant. Kadcic 113. — ii) vidi a,
a) bb). Desnica ti usanula ruka, iz koje si strele
ispustio! Nar. pjes. vuk. 2, 80. Al' nijesmo, brate,
drijomali, ni iz ruku casa ispustali. 2, 100. Iz
glave je kose iscupala. 2, 112. Sluge nega iz
stola digose. 2, 130. Koliko ga lako udario, iz
bojna ga sedla izbacio. 2, 153. Iz sedla ga maci
ne mogase. 2, 282. I izbi mu sabju iz balcaka.
2, 408. Iskide mu iz ramena glavu. 2, 424.

b) s gJagolom dati, vracatl itd. Lud i mahnit
bih dat dinare iz ruka. M. Drzi6 253. Daj ti
nama tvoje musko cedo, musko cedo iz kolevke
zlatne. Nar. pjes. vuk. 2, 9. A ja ti se ne bih
povratio, ni iz ruke krstas barjak dao. 2, 290.
Tesko onomu kom se iz plijcna vi-ada! Nar. posl.
vuk. 316. No careve mi kupimo dade, i iz nase
predajemo ruke. Osvetn. 3, 80. -- amo pripada
i ovaj primjer: Krajica mu sluzi iz zlatna kon-
dira. Nar. pjes. vuk. 1, 98. — Dosta cesto do-
lazi a pisaca dati iz sebe u znaienu: ispustiti.
Dubja iz stabra iz svoga todahu rajsku slas. M.
Vetranid 1, 8. Oni (ogan) dava na dvor iz sebe
odvede velik smrad. M. Orbin 1.58. Dati iz sebe
ol' ti poroditi dobro vode. M. Zoricid, osm. 10.
Davati iz sebe miris dobra glasa. Ant. Kadcid
139.

c) s glagolima Ho znade: uzimati, primati, gra-
biti itd. Pojeti. mene grestnago izt> Vatopeda.
Mon. serb. 4. (1197). Koje si je izi. Grtkb dovelt.
59. (1293—1302). Ne mo2e priti ni se kojimt
uzrokomt izeti izi. nasiliL ruku. 338. (1427). Jeda
Sto lavu iz nokata izmem. M. Driid 324. Iz
ovoga (blaga) zagrabiv§i placaju dug. F. Lastric,
svet. 99». Malu dicu izdirahu materam iz ruku.
And. Kacid, razg. 7. Iskup' me, brate, iz turski

ruku. Nar. pjes. vuk. 1, 214. Zlatan ibrik iz
ruku mu uze. 2, 130. Uze mene iz krvi junacke.
2, 329. Iz riznice pokupise blago. 2, 450. Tko
odvede kone iz arova? tko odnese blago iz riz-
nica? 2, 621. Iz ociju krasti (sa osobitom vje-
stinom). (isporedi a, b) kk)). Nar. posl. vuk. 100.
No bi mu ni oraba iz ruku uzeo. 193. — amo
711026 pripadati i ovo (metaforicki): Nijesam ja
to iz prsta isisao. 217.

d) s glagolima sto znace: zvati, iskati, mamiti
itd. Ako nocas sudac Isukrst iza sna mene na
sud zovne, sto de bit od mene? J. Filipovid

1, 324i>. Krvi Gospodinove koja de biti pitana
iz ruka nihovih. Ant. Kadcid 107. Iskati svete
sakramente iz ruku jednoga huda redovnika. 112.
Iz jalove bi krave tele izmaraio. Nar. posl. vuk.
98. Turci na vjeru izraaino iz naroda 360 oda-
branih glava. M. Pavlinovid, rad. 99. — moze
amo pripadati i ovo: Da vas iza sna probudim
(isporedi a, b) ee)). M. Vetranid 2, 64.

e) s glagolima sto znace piti i jesti. u gene-
tivu s iz stoji sud. On ne pije vina ni rakije,
vede kavu iz zlatna iilgana. Nar. pjes. vuk. 1, 468.
Volim s Jovom s lista vodu piti, nego s tobom
slatku nialvasiju, medovinu iz kondira zlatna.

2, 642. Iz prazna canka niti se ije ni pije.
Iz prepuna canka nije grjehote odsrknuti. Nar.
posl. vuk. 100. Srkne malo vina iz case Vuk,
nar. pjes. 1, xi. — amo moze pripadati i ovo:
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. Nar. posl. vuk.
100.

f) s glagolima sto znace prepisivati. Ovoj sve
ispisabt, is knige kraJa Stepana. Mon. serb. 105.
(xiv vijek?).

g) s glagolima koji znace prevesti, prenositi
itd. genetivom s iz pokazuje se jezik (ovi primeri
ne mogu se potvrditi narodnim govorom. D. Da-
nicid, sint. 176). Niki pak iz drugih jezika na
svoj materinski jezik mloga i mloga prinesose.
M. A. Kejkovid, sat. A2l>. Pjcsme iz nemackog
jezika prevedene. L. Milovanov 71.

h) s glagolima vidjeti i cuti, ali drukcije nego
hod a, b) ii), genetiv s iz pokazuje mjesto gdje
je ono sto se vidi Hi cuje (objekat). Glas iz luga
jedan zacu, gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun-
dulid 352. Da iz mora ter iz kopna vidit se mo-
gase. F. Glavinid, cvit. 140^^. Iz vode se nista
ne vidase do zladene toke Ivanove. Nar. pjes.
vuk. 1, 465. — mogao bi amo pripadati i ovaj
primjer: Izgledati se iz Isukrsta . . . da se iz-
gledam ja iz tvoga zivota. I. Drzid 83.

i) genetivom s iz pokazuje se sto je bio objekat
prije nego se promijenio (isporedi a, b) U)). Iz
lajka udij episkopa uciniti. A. Kanizlid, kam. 122.

k) s glagolima sto znace: ciniti da sto postane
(isporedi a, b) mm)). Kad svijet i nebesa Bog
stvori iz nicesa. I. Dordid, salt. 143. U pocelu
svi godista stvori stvari Bog iz nista. V. Dosen
185. i ovo : Kad bi pravitejstvo odredilo komisiju
iz bespristranijeh i u ovome poslu vjestijeh judi.
Vuk, odgovor ulaku. 26. ^ amo mogu pripadati
i ovi primjeri (u kojijem se kaze u prenesenom
smislu). Bog sam iz zle stvari i hude umije dobro
izvaditi. I. V. Bunid, mand. 6. Bog vadi dobro
iza zla. M. Radnid 352*.

I) s rijecima iz puske, iz topa itd. pokazuje se
pocetak micanu, premda glagol moze i ne zna-
citi micane (isporedi 3). Bi udren iz lumbarde
u nogu desnu. F. Glavinid, cvit. 246'>. Poce biti
Kroju sa svi strana iz svojizi silni lumbarada.
And. Kacid, razg. 134. Ubise mu kona iz pu-
§aka. 201. Kad se dva bite u tuda vola zajodno
iz pubke. Ant. Kadcic 396. Iz pu«aka ubiti. V.
Bogisid, zborn. 584.

IZ, 2.

109

IZ, 5, a.

2. nema glagola Hi je glagol takovi da ne
gnaci tidnfivane.

a. ima se u misli micane u pravom smislu. Iz
neba glas. M. Dr2i6 118. Naj otrovnija strijol
iz luka rek bi }ucu dat' ne moze. S. Bobajevic
207. Sve je, sto svijet gleda i dvori, snijear na
suncu, san o zori, trenutje oka, strila iz luka,
kijera potogne snazna ruka. I. Gundulic 232—233.
Hukahu u telo negovo strile, kako ono grad iz
neba. F. Glavinid, cvit. 27*. ,Nuto, majko, iz
mede mededa', ili: ,Nuto iz knpusa zeca'. Nar.
pjes. vuk. 1, 380. Sta jo vasa crkva Dimitrija?
ja 6u vam je sada preturiti a iz ruke teskim
buzdovanom. 2, 212. Na barjaku od zlata ja-
buka, iz jabuke od zlata krstovi. 2, 290. Treca
rana iz ruke kamena. Nar. pjes. vil. 1866. 501.
Iz kese, pa preda se. Nar. posl. vuk. 99. Iz oka
iz boka. (makar otkud, otkud ti drago, n. p. nadi
sto, sastaviti). Iz ove koze nema se kud. ili: Iz
ove koze nikud ni kamo. ili : Iz ovc koze nikud
se ne moze. (Kad je cook u kakoj nevoji a ne
moze da se pomogne). Iz ropstva ikad a iz groba
nikad. Iz tvojih usta u Bozje usi ! Iz usta ti u
nedra (a iz nedara oko rebara) ! (Kad ko kune
koga, ovo mu se rece). 100. Ja tikvu u vodu,
a tikva iz vode. 110. Jedno kolo iz blata a
drugo u blato. 113. Kamen iz ruke a rijoc iz
usta. 128. Ni mi je (to) u kesu, ni iz kese. 221.
Prije kadija iz Stambola nego hoga iz Kotora.
262. Stojan se kreco a iz doma ne6o. 295. U
grad kad hoces, a iz grada kad to pu.ste. 326.
y sud vrata siroka, ali su iz suda uska. 337.
Suna se kao pas iz grozda. 361. Na glas gromki,
ko grad iz oblaka. Osvetn. 4, 45.

b. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje obicno
stoji ono 0 cem se govori, te moze stajati ondje
i u doba kad se o onome govori, ali se kod toga
misli da h\ odande moglo izici ili da bi trebalo
da izide. Ca se rece: jij ribu iz mora, a meso
iz koze. P. Hektorovi6 49. Reci cedu izokola
}udi. Nar. pjes. vuk. 1, 354. Pozna svoga doga
iz podruma. 2, 69. Do su tebe guje iz potaje ?
2, 409. Ikcnija, srce iz nedara! 2, 601. Meso
vaja iz koze, a riba iz vode. Nar. posl. vuk. 177.
— amo mogu pripadati i ovi primjeri: Pjesan
treca iz jezika italijanskoga (isporedi 1, b, gj. A.
Boskoviceva u I. M. Mattei 352. Nu kmetujte
mono i Milosu za nasega dara iz Latina. 2, 555.
U kakijeni knigama iz xvii vijeka. Vuk, nar.
pjes. 3, 173.

c. genetivom s iz pokazuje se mjesto gdje je
sto postalo. a) kod eeladeta rodno mjesto. Bogdani.
is Cernice. 263. (1389—1405). Cvitimirt ist Ka-
blicB. Glasnik. 23, 51. (1400). Jeli vil iz gore?
S. Mencetic 10. S. Jakov Alfej bi iz Kane. P.
Glavinic, cvit. 117''. Recena zena bi iz Milana.
191b. Blazen Andrija iz Bribira. J. Kavanin
309^. Od Josipa iz Arimatee. F. Lastric, test.
201*. Kodom iz otoka Eubee. A. Kanizli6, kam.
656. Cesari iz Rima Slavoniju dobise. M. A.
E.ejkovic, sat. BS^. Cija je vojska? iz koga grada?
Nar. pjes. vuk. 1, 277. Marka zali i otac i majka,
a Andriju ni otac ni majka, nego jedna iz sola
djevojka. 1, 404. Iz svijeta srete ciri^ije. 2, 30.
Molim vi se, brado iz svijeta. 2, 30. Pijo junak
crveniku vino, sluzi mu ga iz gorice vila. 2, 518.
Doista sam mestom iz Budima. 2, 641. — b)
takoder kod zivotine i bijke mjesto gdje se ro-
dila. Pa on kupi gospodu svatove: kuma svraku
dugackoga repa, starog svata iz osoja zunu. Nar.
pjes. vuk. 1, 532. Soko iz vranega gnijezda. Nar.
posl. vuk. 291. — Ovo je ona, ka jest cedar iz
Libana. F. Glavinic, cvit. 280*. Nego iste grozda
bimberova iz careva nova vinograda. Nar. pjes.

vuk. 1, 286. Iz tude nive i vagan prge zauvar
je. Nar. posl. vuk. 100. Jedi ze}e iz svoga vrts.
113. — c) u prenesenom smislu kod cega dm-
goga. Velec pla6u6: ,0 valovi, iz vas li su moji
porazi?' I. Gundulii 42.

d. genetivom s iz pokazuje se mnostvo u ko-
jemu se istice jedno ili neki mani broj sto pri-
pada k onome. A dusa iz broja 6e od izabranijeh
u tminam cviliti. V. Andrijasevid, put. 229. Oni
su doisto iz broja obranije Bozif/i). F. Lastrid;
svet. 178*. Ova dakle prilika istine s razlogora
se jest jodna postavila iz dvanaest cklanah vjero
krstcanske. J. Matovic 71. Mnogi iz nas. J.
Rajic, pouc. 1, 16.

:i. ima glagol koji moze znaciti i pravo mi-
cane subjekta, ali ne pokazuje i sam pocetah
micana, kao kod 1, nego samo micane sto postajc
kasnije. Er na svijetu nije toga mjesta otajna i
skrovita, gdi iz luka Juvenoga zlatna strijela r;3
dohita. I. Gundulic 460. Ko li jace tu se vlada,
kad ih Mavri srise iz grada. J. Kavanin 350''.
Kada im iz otoka ^Kio stigose 4 broda. A. Ka-
nizlid, kam. 820. Sto 6u junak, ustreli mi strela,
duso Jeco, iz tvog belog lica? Nar. pjes. vuk.

1, 351. Sad 6e pasti buzdovan prod kucu cak
iz drugoga hatara. Nar. prip. vuk. 39. — amo
moze pripadati i ovo (u prenesenom smislu) : Kao
iz knige (n. p. govori, t j. lijepo po redu). Nar.
posl. vuk. 131. i ovo: On se od mene cesto ukrada,
ter se u vase krije kosi, kim' se gizda i ponosi,
i iz kojih vas svijet vlada. S. Boba}evic 228.
Leverinsku tvrdu uzese, da iz ne budu gospoditi.
J. Palmotic 3.

4. ne samo kod micana nego i kod stajana
upotrebjuje se iz, kad se hoce izredi da nesto nije
u onome sto pokazuje genetiv s iz.

a. s glagolom izbivati. Ne izbiva kao kuga iz
Sarajeva. Nar posl. vuk. 200.

b. s adverbima vani, van itd. Ka zemja jest
vani Jz grada. Mon. croat. 281. (1577). Sudac
zapovida van iz Rima glave im odsidi. F. Gla-
vinic, cvit. 95a. Klostar bise blizu porta van iz
grada. 340*. Vnoge (crikve) toliko u Rimu, ko-
liko van iz Rima sveti cesar ugradi. 374*.

5. u prenesenom smislu moze iz pokazati po-
cetak kakva djelovana, jer se shvaca kao da ovo
izlazi iz onoga poeetka.

a. 0 vremenu kad je sto pocelo. a) iz poeetka,
iz pocela, iz nacela itd. vidi isprva, isprvico,
isprvic, iskoni. Sto je bilo izb nacela. Mon. serb.
570. (1411). Iz pocela zemJa zaradi griha Ada-
mova bi prokleta. F. Lastric, svet. 173*. Kako
smo iz pocela rekli. Ant. Kadcic 213. Redom
dok se svi ne izrede, pa onda opet iz poeetka.
Vuk, poslov. 85. — b) iz davna. Ist davna zIb-
dajuste. Mon. serb. 35. (1253). — c) iz malahna,
iz mala (iza mala), iz mlada, iz mladosti, iz po-
vitka itd. Syna izt mlada Bogomt vtzjubjenago.
Mon. serb. 89. (1330). Kad djeca iz mlada za-
lude. M. Drzic 142. Izbran iz mlada javjase so
i krastn. Aleks. jag. star. 3, 218. Dobro 6e biti
mladicu, ako iz mladosti jaram uzbude nositi.
A. Gucetid, roz. joz. 67. Ovo je potreba da poc-
nemo rano, to jest od mladosti, joste iza mala
(iz zamala). M. Divkovic, bes. 211^. Bez milosti
se i bez reda grabi, dere, ... do iz povitka mala
ceda rastrgnuta po tleh leze. I. Gundulic 559.
Naucen iz mlada lijepo se on vlada. G. Palmotic

2, 91. Neka se nauce jos iz malahna tako ciniti.
M. Bijankovic 48. Kad se iz mlada muci i jaram
na se klada. J. Kavanin 76*. Porodi se u po-
jati, ter iz mala hti drhtati. 338a. Nego je od
potribe iz mala dobro ih prigibati. A. Ba6i6 183,
I da lupez moli sudca, da mu prosti, jer da so

IZ, 5, a.

110

IZ, 6, a.

naucio iz malana krasti. J. Banovac, pripov. 60.
U krstjanstvu imaju skule i mestri te jos iza
mala dicica nauce potribita otajstva. F. Lastrid,
od' 16. Viditi ditesce svoje jos iza mala napri-
dovat u mudrosti. 166. Dicicu nauciti iza mala.
204. Da vi sinove vase i kceri iza malana dr-
zite u strahu Bozijemu i svomu. ned. 305. Iz
malahna va}a dicicu u ovorau uvicbati. Ant.
Kadcic 24.5. Da bi so iz malahna uvjezbali na
pravo bogojubstvo. J. Matovid 158. Ako ne pocnu
iz detinstva razumno misliti, poslo nece mo6i.
D. Obradovi6, basn. 273. Dvoje mili u milosti
raslo, iz malena od tri godinice. Nar. pjos. vuk.
1, 252. Dva se draga iz mala gledala. 1, 290.
Oni su se iz malena gledali. 1, 401. Da nijesam
jos iz djetinstva znao od svojijeh starijoh. Vuk,
odgovor ulaku. 30. Dijete je iz malasna svoju
teznu na slikane ukazalo. M. Pavlinovi6, rad.
70. Iz djetinstva im se priuciti rucnom poslo-
vanu. 136.

b. genetiv s iz stoji gotovo adverhijahio, jer
pokazujuci da djclo pocine iz naj krajne strane,
istice da se potpuno izvrsuje. a) iz korijena, iz
temeja ltd. Vrtara ne }ub]u ki is korena zelje
iskida. Aleks. jag. star. 3, 320. Koji misleci iz
korijena privratiti vjeru katolicansku. J. Matovic
251. Koliko je lako udario, vitu jelu iz korena
krenu. Nar. pjes. vuk. 3, 37. Kuko) vaja iz ko-
rijena iscupati. Nar. posl. vuk. 163. — Sav se
cardak iz temeja trese. Nar. pjes. vuk. 2, 372
Sva se Juja iz temeja kula. 2, 478. Bog ce vas
iz temeja srusiti. S. J^ubisa, prip. 76. — Da su
pcsli brda poru.siti, sve bi sedam makli iz stijena.
Osvetn. 2, 79. — b) iz (iza) glasa, iza svega glasa
itd. stoji uz glagole sto poknzuju vikane, pjevane
itd., te istice da ovo biva s naj vecom silom (vidi
glas, a, f) ee)). Neka se proslavi ne Ijepos iz
glasa. S. Mencetic 82. Ne moj to se pripadnuti,
da iz glasa poklikni brajena Andrijasa. P. Hek-
torovic 19. Ter iz glasa vice, tuj skodu zaledi.
65. Iz glasa vapismo s placem od za]o.?ti. 72
KokoS hvala mnoz iz glasa krekaje. N. Dimi-
trovi6 12. Ter sina svcjega iz glasa plakase.
N. Najeskovid 1, 139. Zacnimo svi pjesan iz
glasa do nebi. 1, 226. Zove ga iz glasa. M.
DrXic 85. Kliknite iz glasa, da se Bog proslavi.
479. Pjevajudi iz glasa rece ovo. A. Gucetid,
roz. mar. 132. Neka jezik moj slaviti bude iz
glasa pravdu tvoju. I. Gundulic 201. Iz svijeh
glasa on ovako ne zavapi, neg' zagrmi. 475
Pigmeji iz svega glasa poju. Gr. Palraotid 2, 255.
Vapijudi iza svega glasa. P. Eadovcid, nac. 260.
Zavapi iz glasa. I. Ancid, svit. 224. Viknu iz
glasa, tere klide. J. Kavanin 434b. Poce§e iza
svega glasa rugati se Turkom. A. Kanizlid, kam.
825. Pak povika iza svega glasa. And. Kacid,
razg. 86. ZajaukaSe iz glasa. L. Vladmirovid
18. On povika iza svega glasa. Nar. pjes. vuk.
1, 580. Od radosti pjeva iza glasa. Pjev. crn.
12a. Zove Nikac iza svega glasa. 34l>. Zaupila
iza svega glasa. Nar. pjos. istr. 1, 60. Vice iza
glasa. Vuk, rjecn. kod iza. Vicu ho^o iza svega
glasa. Osvetn. 6, 29. Vikne Buza iza svega glasa.
S. ;^ubisa, prip. 79. Podne iz glasa da tuzi. 177.
Na umrlom casu iz glasa je zavapio. M. Pavli-
uovid, rad. 128. u ovijem primjerima va^a da
znaci Sto i na glas, u glas, glasom (vidi glas, a,
f) aa)): Podirud od duse iz glasa uzdah moj.
N. Dimitrovid 69. Da iz glasa govore mu , credo'.
M. Orbin 82. drugo je iz jednoga glasa, vidi
glas, a, g). Povika§e iz jednoga glasa. S. ^u-
bisa, prip. 145. Svi grknusto iz jednoga glasa.
Osvetn. 3, 27. — slicno je ovome i iz grla: Viknu
Milos iz grla bijela. Nar, pjes. vuk. 2, 153. Ona

ode svom bijelu dvoru kukajudi iz bijela grla.
2, 319. Vide Marko, pa iz grla viknu. 2, 240.
vidi drugijeh primjera kod grlo, b, a), i iz vrata.
Lasno je iz puna vrata pjovati. Nar. posl. vuk.
166. — c) metaforicki : Iz petnih zila (n. p. tru-
diti se oko sta, t. j. iz sve snage, sto se god
vise moze). Nar. posl. vuk. lOT Borio sam se
i prijecio iz petnijeh zila. S. ^jubisa, prip. 15.
Udri Todosije da se prijedi iz petnijeh zila. 113.

— d) slicno se kaze u dusevnom smislu iz srca,
iza svega srca, iz duse itd. Ako iza svega srca
cijeca Boga sebe ne podloze. B. Kasid, nasi. 14.
Da bi i ti Jubil noga iz tvojoga srca svega. A.
Goorgiceo, pril. 11. Izpovide se z bolestju iz
srca. I. Ancid, svit. 93. Iz svega srca moga
budem bolit neprestano. J. Kavanin 555^". Ako
je budemo iz draga srca objubili. B. Zuzeri 55.
Ako se pokajes iza svega srca. Bog ce ti opro-
stiti. J. Banovac, pripov. 36. ^jubiti Boga iz
svega srca, iza sve duse. F. Lastrid, od' 263.
Iz sveg srdca ni Jubedi. P. Knezevid, ziv. 28.
Koji bi bogojubno i iz srca prosili bozanstvenu
pomod. J. Matovid 434. ^ubides Boga iz svega
srdca i iz sve duse. I. Velikanovid, uput. 1, 384.
Da on vene iz srdakca svoga. Nar. pjes. vuk.

1, 385. Oprasdam iz svega srca. S. l^ubisa, prip.
148. — Ijiubiti Boga iz svega srca, iza sve
duse. F. Lastrid, od' 263. — Slavite ga iz sve
modi. P. Knezevid, pism. 60. Kra)em . . . dajemo
niko svitovne postene s prignutjem tila, a Boga
iz sve pameti, voje i jakosti s dusom i tilom
klanamo se. J. Banovac, razg. 77. — Truditi se
oko sta iz sve snage. Vuk, poslov. 10).

e. u prenesenom smislu genetiv s iz pokazuje
pocetak, izvor misjenu ili govorenu. a) kod mi-
slena, poznavana itd. Ovo mozemo prociniti iz
zivota tilesnoga, koji jest prilika zivota duhov-
noi^a. J. Banovac, razg. 199. Iz zore je viditi
dan oni vazdan kakvi ima biti. A. J. Knezovid
10. Dobro se projede iz rana poznaje. Nar. posl.
vuk. 61. Iz jutra se vidi kakav ce dan biti. 99.

— b) kod govorena itd. I iz ovi re kniga sudao
suditi. J. Banovac, razg. 5. Imam vam redi iz
usta sv. oca Grgura Nazianz. F. Lastrid, test.
208^. Kako gori rekosmo iz nauka tridentin-
skoga. Ant. Kadcic 7. U potribi mogla bi se
misa redi iz rukopisa. 92. Pokazi mi ta broj
(sakramenata) iz svetoga pisma. 112. — moglo
hi amo pripadati i ovo: Zarucnica govorase tada
iz prilike i kipa s. crkve. F. Lastrid, svet. 67*.

«1. amo mogu pripadati i ovaki primjeri. On
poteze rukam' i nogama, popucuju ruke iz ra-
mena, popucuju noge iz kojena. Nar. pjes. vuk.

2, 416. — Sjekni ka' zmija iz kruga. Nar. posl.
vuk. 287. - Zlo je mene izelo iz leba, a gore
me iz vina popilo. Nar. pjes. vuk. 2, 434. —
Pade zemla ne strese se, neg uzdahnu iz dubine,
milos Bozja da gane se. P. Kanavelic, dubrovn.
14. Kad no sijeva iz dna greba. J. Kavanin 30''.
Tim kad jedno vaj izpusti tja iza dna srca svoga.
434*1. Kruto iza dna krenuse se svi temeli gora.
I. Dordid, salt. 45. Zakucenu (djevojku) iza dna
potognu i izvadi. A. Kanizlid, utoc. xxir. On
iz kotla izvadi vriloga bas iza dna golom rukom
svitu. Nadod. 36. — Jedan iz visoka sokol zavijav
-se odagna ju. P. Zoranid 27''. Faraun de od iz-
toka jadno bubnut iz visoka. J. Kavanin 215''.

(>. i uzrok se moze shvatiti kao pocetak djelo-
vanu, te se zato u nekijem slucajima izrice ge-
netivom s iz.

a. kod nekijeh imena apstraktnijeh shvaca se
kao da je uzrok isto sto postane, izvor. Srodstvo
iz bratstvenosti. V. Bogisid, zborn. 203. Kumstvo
iz berme. 387.

IZ, 6, b.

Ill

IZ, 8, b.

b. kod same rijeci uzrok. Plate krajica iz dva
uzroka. A. J. Knczovid 250. Iz uzroka, koji bi
86 lasno mogli opravdati, sami dovojno ne po-
znaju ono u comu su duzni druge upudivati.
Vuk, pism. 20. — amo pripada i ovo: Pogledaj
rane nogu Isusovi, i iziskuj od tvoga spasiteja,
zarad koga uzroka zlamona od rana ostavi u
slavni iiogu svoji. Slusaj pak sto ti odgovara:
,Ostavio sam i, da noka znas, da ne istem osvetu
proti mojim neprijatojem; drugo, da usadim u
srce tvoje biligo muke moje; trede, da ti gle-
daju6i ovako nomilosrdno ranene noge moje, po-
znade§ da nije nacina spasiti se brez kriza i
rana od pokore'. Iz ovi se smuti, grisnice, i za-
stidi. M. Zoricic, osm. 116.

c. uzrok je u dusevnom stanu, mislenu, osje-
canu savioga subjekta. (u prenesenom znacenu
moze drugi padez s ovim predlogoin znaciti uzrok
radni kakvoj ili ono §to koga na nu nameri ; ali
po prostome znacenu nihovu treba da je pocetak
takovoj radni opkojen onim sto znaci rec sama
koja stoji u drugom padezu, a buduci da je
radna pre nego se u delu prkaze u onome ko je
radi, za to treba u nemu da je i ono cim mu
je radni pocetak opkojen, t. j. receni uzrok. D.
Danicic, sint. 181). Iz slabosti clovifiaske pade
V grih. Kateh. 1561. G7b. Boze Isuse, koji iz
privelike Jubavi svrhu nas, tvoje prisveto tilo
za hranu i posve6enije duse nase josi ostavio u
svetomu sakramentu svete ostije. Azbukv. 1690.
25. Nisam iz oholosti ova postavio. A. J. Kno-
zovi6 II, Od kojih se (griha) iz Jubavi tvojo sa
svim srdcem kajem. A. Kanizlic, bogojubn. 110.
Iz ove Jubavi kajem se. 532. Iz sale smo odavde
le6eli bez nevo]e, tok od obijesti, a danas mi po-
le(^eti nedes? Nar. pjes. vuk. 2, 111. Da su ga
braca iz zavisti ostavila na ovome cardaku. Nar.
prip. vuk. 12. Tudi pisateji koje iz neznana,
koje iz zavisti, ili iz Jubavi k svomo narodu naj
slavnije i naj znatnije dogadaje izostave ili na-
opako pisu Vuk, grad. predgovor. Druge ai-am-
base mozebiti iz zavisti stanu govoriti. dan. 3, 181.
Znam da iz neznana ovo uciniste djel. ap. 3, 17.
Ja ovo cinim samo iz Jubavi k nasemu narodnom
jeziku. pism. 22. Oni iz zavisti i iz pakosti ro-
cenziraju. 63. Da ogledaju, cini li to dijete iz
ludosti ili od svoje vo'e. ziv. 233. Ovo su sve
ovako u mojoj ku6i preda mnom govorkali, a
ko iz sale. S. Milutinovic, ist. 23i. Mleci su iz
lukavstva omotali Turcina u ovu rat. S. ^jubisa,
prip. 119. Mi se siromasi iz Jubavi bratimimo.
137. — amo pripadaju i ovaki primjeri u kojima
ne radi gramatikalni subjekat, nego se on shvaca
pasivno (kao objekat) prema drugome (logicnome)
subjektu koji se ne izriee. Po visoj casti iz sa-
moga zla obicaja biva. D. Obradovic, basn. 131.
Iz sale i proso nikne. Nar. posl. vuk. 100. Iz
sale se i deca radaju. 101. (Drukciji uzrok stoji
rogobatno u ovom padezu s ovim predlogom,
n. p. Iz razlicni tadasni opstojatejstva naj poslije
pristanu svi da se posju poslanici. V. S. Karagid,
dan. 3, 219. u poslovici: Iz sale proso nikne.
Posl.; istina, drugo je sto nikne a drugi sto se
sali; ali je uzrok opet dobro kazan, jer joj je
potpun smisao: iz sale se ucini te proso nikne.
D. Danicid, sint. 184—185).

7. nekijem genetivima s iz (kao n. p. iz jutra,
iz rana, iz pocetka) pokazuje se ne samo vrijeme
kad sto pocine (vidi 5, a) nego i uopce vrijeme
kad sto biva, ali isticuci soagda da ovo biva
prije cega drugoga, ili uopce da biva rano. Dtn-
nica izt utra sijajuStii. Okaz. pam. saf. 61. A
krv ova od gustora sve nemodi goni iznutra,
tko se maze nome iz jutra do tri krati, il' s ve-

cera. Jedupka nezn. pjesn. 238. Da podemo iz
jutra rano teiati u negovu vinogradu. M. Div-
kovid, bes. 211'>. Iza jutra drugi danak k majci
dode Isus sinak. plac. 41. Koju si (odluku) bio
iz jutra ucinio. P. Knezevid, osm. 48. Cesto u
vece place koji se iz jutra smijao. Nar. posl.
vuk. 346. Obidno iz jutra idu. Pravdonosa. 1851.
27. — S Marijom pospije§i se mrakom hodod
veomi iz rana. I. V. Bunid, mand. 36. — Oni su
iz pocetka pisali gotovo vise slavenski nego ruski.
Vuk, pism. 21. Iz pocetka svak svoj posao radi
dobro. poslov. 266. Kome iz pocetka sroda ide
u naprodak. 260. — i od vremena prenosi se na
mjesto. Iz pocetka ima protiv ovoga pogrjesaka.
Vuk, nar. pjes. 1, vii.

8. u nekijem slucajeviina stoji gen. s iz adver-
bijalno, te kod toga iz gubi vise ili mane svoje
pravo znacene.

». u genetivu su supstantivi. ft) iz podmukla,
iz potaje znaci sto i podmuklo, potajno. Sad pro-
goniti ga iz podmukla, sad mu uzrokovati stetu
ocitu. F. Lastrid, od' 245. Da me ovde iz po-
taje truju. S. ^lubisa, prip. 68. — tako i iz prl-
jevare znaci Sto na prijevaru, varkom. Da glo-
daju kako iz prijevare obojicu u jedno vrijeme
da ubiju. Vuk, dan. 3, 206. Kako bi Isusa iz
prijevare uhvatili i ubili. mat. 26, 4. — b) iz
ubaha, iz nenada, vidi iznenada. Vojska rupi iz
ubaha. S. l^ubiSa, prip. 117. Ako pasa udari iz
ubaha, iskopade nas. 180. Smrt iz ubaha ukrade
mi mater. 218. — c) iz vara, vidi kod var. — -
d) iz strane, iz strana, kao na strani. Za cetami
bosanskime junaci opet stahu iz strana. I. Gun-
dulid 326. Nize Kladova znadu se na suhu oso-
bito iz Vl-iske strane zidine od Trojanova mosta.
Vuk, rjecn. kod krajina. — e) iz okola, kao na
okolo. iz okola stoje i gledaju (radi gledaju moze
se pomisliti i na znacene kod 1, a, b) it)). Vuk,
rjecn. kod pirnik. i u prenesenom smislu. Govori
se zlo na sedmi nacin, ne pravijem putom, nu
kako iz okola. D. Basid 93. S nekijem se od
ovijeh dize oncas, a s nekijem iz okola. 93. —
/; iza zada, kao ozada, straga. Dilaveru poda
prijeki smrt i udorac iza zada. I. Gundulid 546.
vidi i izazad. — g) iz usta kazati, govoriti istice
se kao suprotno drugome nacinu govorena (n. p.
pismom). Nego de vi kazati gospodar Duka i iz
usta svake poslove. Glasnik. ii, 3, 127. (1708).
Neka vam iz usta kaze, sto je vidio. Glasnik.
II, 3, 203. (1717). Do sad smo nikoliko pata iz
usta govorili gospodaru birovu. 257. (1720). —
h) iz casti, kao na cast, za cast, u casti. Ovo
se i danas drzi iz dasti. Pravdonosa. 1851. 25.

— i) iz polovine, iz tredine itd. upotreb^ava se
kod ogranicena u nekijem slucajevima. Kod te
vrsti zakupa su naj obicniji iz polovine ili tre-
dine i rijetko iz cetvrtine. V. Bogisid, zborn. 475.

— k) iz tri puta kao do tri puta. Iz tri puta
semluk ucinise. Ogled, sr. 473. — I) nije dosta
jasno iz uzde, iz dizgina sto se nalazi u narodnoj
pjesmi i u poslovici: u prvoj kao da znaci: za-
tegnuvsi dizgin, ali u drugoj moglo bi na protiv
znaciti: popustivsi uzdu. Pa je Krla prve su-
stigao, pa on s nima iz dizgina ide. Nar. pjes.
vuk. 3, 240. Malo zeki dizgin popustioj^ pa on
goni Ivan-kapetana ; malo goni, al' ga stize brzo,
na spram nega ustavja zelenka, te mu zeko ide
iz dizgina. 3, 241. Iz uzde u Budim. (Kad ko
ono sto je tesko voli da je lako uciniti. ^^iz uzde'
vaja da se misli: uzjahavsi kona i uzevsi uzdu
u ruke otidi ne odmorivsi se). Nar. posl. vuk.
100.

b. u genetivu su adjektivi. a) iz laka, iz go-
to va, kao lako, gotovo. Iz lahka se uzge sama

IZ, 8, b.

112

2. IZA, 1, a.

grdi je blizu ogna slama. P. Vitezovid, cvit. 7.
Cesa clovik ne kupuje to iz lahka i daruje. 49.
Niki pak iz drugih jezika iz got ova mloga i
mloga prinesose. M. A. Ee}kovic, sat. A2*'. —
b) iz duboka kao duboko. Zasto ktje spat iz du-
boka. I. Drzid 121. — c) vidi iznova, istiha, iz-
bliza, izdaleka itd.

9. u jednoga pisca cakavea xvii vijeka stoji
iz 7nj. s (s gen.) mozehiti s toga sto je jedno i
drugo izgovarao z. Glavar mestarski iz zida vi-
sokoga pade doli. F. Glavinid, cvit. 13*. Her-
deran iz jednoga pade turna napol mrtav. 13*.
Iz kona ga vrze. Sl^. Kozu, s kom bise obucen,
zvrze iz sebe. 77*. Niki iz kriza osloboditi ga
nastojahu. 117^.

10. u Crnoj Gori se Tcaze iz mj. od u ova-
kovijem primjerima (jamacno jer se misli: iz Jo-
vanove kuce). Donesi iz Jovana sjekiru (u Crnoj
Gori i po Zeti). Vuk, rjecn. kod iz.

11. u ovoj recenici: Iz dan u dan, t. j. svaki
dan. Vuk, rjecn. stoji dan poslije iz nepromije-
neno po svoj prilici prema drugome dan. — ispo-
redi i izazad, izdalec.

12. sastavla se iz i s drugijem prijedlozima,
vidi iskraj, ispod, ispred, isred, iza, izdno, iz-
medu, iznad, izradi, izvan.

13. iz se slaze s glagolima. treba dodati da
to hiva obicno jos i u staroslovenskom, u novo-
slovenskom, u bugarskom jeziku; n ostalijem sla-
venskijem jezicima ohicnije je mj. iz rijecca vy,
te se u ceskom, po(skom, gornetn i donem lu-
zickom iz (u obliku z) vrlo rijetko slaze s gla-
golima.

a. iz moze uzdrzati svoje pravo znacene kod
neprelaznijeh glagola, te iiticati da se subjekat
uda^ujt od mjesta u kojemu je bio (vidi 1, a),
n. p. kod izici, izletjeti, ispasti, istedi itd.

h. i kod prelaznijeh glagola sto znaee: ciniti
da se sto udaluje od mjesta u kojem je bilo (vidi
1, b) iz moze uzdrzati pravo znacene isticuci
micane objekta, n. p. kod izvaditi, iznijeti, izba-
viti, izabrati, istjerati itd.

c. i s glagolima prelaznijem, kojijem nije zna-
cene kao kod b, iz moze uzdrzati pravo znacene,
jer glagol slozen s iz moie znaciti: dobiti (t. j.
uciniti da objekat dode k subjektu iz nekog mjesta)
radeci ono sto znaii glagol neslo£en, n. p. kod
izmoliti, izdvoriti, isluziti itd.

d. znacene se kod iz moze prenijeti od pra-
voga mjesnoga na takovo da znaci da vee ne
ostaje ni§ta na cemu bi se mogla vrsiti radna
koju znaii glagol. s toga iz moze pokazati i
uopce da je ova radna savrsena, ali svagda
vecom silom nego drugi prijedlozi, tako n. p. iz-
jesti znadi ne samo savrsene jedena kao pojesti
i dojesti, nego istice da vec nema sto bi se moglo
jos jesti, tako je i istrositi prema potrositi, iza-
gniti prema sagniti itd. a) neprelaznijem gla-
golima koji znace unistavati se, ill propadati,
ill uopce mijenati se na gore iz dava silnije zna-
cene, n. p. kod izginuti, izgorjeti, izvjetriti, iza-
gniti, izgladneti itd. — b) tako je i kod pre-
laznijeh glagola Sto znace unistavane, n. p. kod
izjeati, istrositi, iskvariti itd, a i kod drugijeh,
n. p. kod isprati, iscistiti, ispuniti, iskoriti, iz-
lijetiti itd. znacene je da nema ni jednoga dijela
od objekta na kojemu se ne vrsi radna. radi sa-
moga iz moze gdjegdje glagol dobiti znacene uni-
stavana, ako ga i po sehi nema, vidi n. p. 2.
istra^iti. — c) s refleksivnijem glagolima moze
znaciti da subjekat izvr§uje radtiu (koju bi po-
kazao aktivni glagol) koliko se moie, n. p. iz-
bjuvati se, izigrati se, izlagati se, isplakati se
itd. — d) silnije znacene moze biti i s toga sto

se istice da kod prelaznoga glagola ima mnogo
objekata, n. p. kod izroditi, izvarati itd.. Hi kod
neprelaznoga Hi pasivnoga (sa se) ima mnogo
subjekata, n. p. kod izumrijeti, izginuti, izroditi
se itd. — kod glagola sto su vec slozeni s po,
pre, pri, pro tnoze se istieati da dijelovane pre-
lazi s jednoga objekta Hi subjekta redom na
ostale, n. p. kod ispogibati, isporazbolijevati, is-
prekidati, ispribijati, isprosijecati itd.

1. IZA., vidi iz.

2. IZA, praep. s genetivom, sastavleno: iz-za,
pokazuje uprav micane s mjesta pred kojijem je
ono sto je u genetivu (s ovim predlogom drugi
padez pokazuje micane s mesta koje se kazuje
predlogom ,za' i sestim padezem. D. Danici6,
sint. 18.5). — Akc. je kao kod ispod. — Od xv
vijeka (vidi kod 2, a), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,post' 278a), n Voltigijinu: ,dopo' ,nach'
(kod iz), u Stulicevu Gpost, postea, doinceps etc.'),
u Vukovu: 1. ,von der hintern seite, von jonseits'
,a parte postica' s primjerima: dode iza kuce;
lasno je iza grada strijejati. 2. ,nacb' ,post' ,(in
der zeit)' s primjerima: iza toga; iza zime toplo ;
iza kise sunce; dodose jedan iza drugoga.

1. 0 mjestu.

a. znacene je kao sto je sprijeda kazano, mi-
cane moze biti kod subjekta Hi kod objekta (ispo-
redi iz, 1, a i b). a) kod pravog micana. Ovo
ovi iz daloka dodu, i ovo ovi iza mora. N. Ra-
nina 79*. isai. 49, 12. Iza otoka od Teneda crni
se aga u to izvaza. I. Gundalid 364. Crnac skide
zlatnu mahramu iza pasa. 390. Iza pasa sabju
trze. 538. Da ga je izvadio iza ovaca i izbavio
od Saula. M. Radnic 282*. Mjesec blidi iza gora
da ga ugljeda van izide. A. Vitajic, ost. 2.57.
Usta iza trpeze. J. Filipovid 1, 14''. Rad te
smutne ustade iza trpeze. E. Pavid, ogl. 383.
Dignu se taj cas iza trpeze, ter ga slijedi. D.
Basi6 193. Sve spavase kano i poklano, a izade
misec iza gore. And. Kaci6, razg. 139. Iza cr-
noga mora opet niki slovinski narod dode. kor.
413. Da misniku utece iza zuba mrvica kruba
oli mesa. Ant. Kadcid 75. Da bi komu hodila
krv iza zubah. I. A. Nenadic, nauk. 184. Isteklo
je zarko sunce ca iza gore. Nar. pjes. vuk. 1, 43.
Donesi mi vode iza gore. 1, 593. Ako t' trunim
biser iza glave, ja sam tebi biser kupovao. Nar.
pjes. vil. 1868. 446. I on vadi noze iza pasa.
Nar. pjes. istr. 1, 24. Potrze kao kebu iza po-
jasa. (Kad ko cesto cim prijeti ili onako sto go-
vori). Nar. posl. vuk. 257. Dok se iza brda po-
moli brk. Nar. prip. vuk. 5. Skoci zee iza grma.
54. Izvadi noz iza pojasa. Vuk, dan. 4, 33. Kad
hoce da ustane iza trpeze. rjecn. kod moliti so.
Scepa malu pusku iza pasa pa u nega pu§kom:
zvek! Pravdonosa. 1851. 30. — b) i u ovijem
primjerima ima se pravo micane u misli, ako i
nije izreceno. Zorome raneci jak ptice iza gor.
S. Mencetic 144. Djevsto mjesec, djevstvo }ubi
vedro sunce iza gora. I. Dordic, uzd. 183. —
amo spadaju i ovi primjeri, u kojima ima i glagol,
ali ovaj nije u uzoj svezi s iza i genetivom, tako
u prvom primjeru nije smisao, da ,pastiri iza
stada udarajti', nego da ,pastiri koji su negda
bili za stadom ili isli za stadom sad udaraju
itd.' Tim pastijerl iza stada vojevodam pod ovacim
kako ho6e§ da ikada udriti se smiju s junacim ?
I. Gundulid 293—294. I gorani iza stada suproc
carskom stolu sada propinu se skupni u sili?
488. Pastijeri de iza stada na tvu pomod s pra-
dam dodi. 503. S}o Davida iza ovaca pastjerida
da rve Goliju gorostasnoga. B. Zuzeri 63. — c)
s glagolima koji ne zna6e micane u posve pravom

2. IZA, 1, a.

113

2. IZA, 2, c.

smislu. aa) o pajenu (iz pusaka), strlje]anii itd.
Lasno je iza grma strijejati. Nar. posl. vuk. 166.
Iza kamena opale na lii. Vuk, grad. 92. — hh)
0 govoru itd. Dva, tri plota proskofii, iza tredeg
govori. Nar. pjes. vuk. 1, 521. Iza jele noga
zapituje. 2, 80. Devojka je momka dozivala, do-
zivala iza vinograda. Nar. pjes. vil. 1866. 645.
— cc) 0 ^anu, svijetjenu itd. Jakno sunce iza
oblaka draze objavi sve svjetlosti , iza oruzja
8vi6u taka dva sunca ova od Ijeposti. I. Gun-
dulid 316. Dan je, ali iza oblaka od kamenja
ledenoga pro6 goru6a na dvor zraka vik ne moze
sunca moga. 351. Nu ko sunce svjetje sine iza
crna van oblaka. I. V. Bunid, mand. 3. Iza
oblaka sunce sinu. (Z). Poslov. danic. 31. Sinu
Milos u po}u zelenu, kao jarko iza gore sunce.
Nar. pjes. vuk. 2, 150. — dd) 0 gledanu, virenu.
Te pogleda iza tanke jele. Nar. pjes. vuk. 3, 289.
Viri iza vrata. Vuk, rjecn. kod viriti.

b. kao za s instr. moze znaciti i bavjene, sta-
jane na vijestu pred kojijem je ono sto se izrice
genetivom. — Od xviii vijeka. Gospari iza trpeze
u radosnu medu sobom drugovanju zadrzali su
se. B. Zuzeri 205. Kad su bili malo iza grada.
Nar. pjes. vuk. 2, 151. Okide mu iza sake rukn.
4, 88. Vuk' os'jece iza noza ruku. 4, 431. Ni
koliko crno iza nokta. Nar. posl. vuk. 220. Ne-
zinc dvije ruke osjecene do iza saka da joj do-
nesu. Nar. prip. vuk. 165. Pocne ih divjan pi-
pati iza vrata da vidi koji je pretji. 187.

c. kao za s ace. viose znaciti primicane k mjestu
pred kojijem je ono sto se izrice genetivom. —

U nase vrijeme. Kako izide iza grada. Nar. prip.
vuk. 54. Idi opet iza sola. 84. On otide iza
sela. 86. Koji nece s nama pristati na ovo, oni
danas neka izidu iza varosi pred nas. Vuk, dan.
3, 194. Srbin nega drzalicom iza vrata. poslov.
199.

Z. 0 vremcnu, iza moze znaciti gotovo sto i
poslije, tijem sto se pravo znacene prenosi od
mjesta na vrijeme.

a. uopce. u genetivuje rijec sto pohazuje stane,
dogadaj, vrijeme itd. Brez razbora sule kakono
iza sna. M. Marulic 9. Jaki no iza sna reco
ric. &. Mencetic 282. Kad cu iza sna skuceci i
pomoc prosedi Jagicu svoju. P. Zoranid 28*. Eto
iza zore bijele sunce svijetli zrak pomi}a. I. Gun-
dulic 134. Dan miran sine iza dazda plaha i
duga. G. Palmotic 2, 17. Cestita je tuga i muka,
iza kratke ka bolesti covjoku je od nauka. 2, 70.
Osip opet iza toga na okolo pogledase. P. Vu-
letic 64. Iza tri dni ve6e se o nima ue govori.
B, Zuzeri 10. Iza uskrsenja i rusaja i prostenja
sveder isti. 67. Da mu bude pomocnik za zi-
vota a zasljednik iza smrti. 145. Koji iza svo-
jijeh ispovijesti sved u istom bidu nabode se. 152.
Iza toga pako dignuto je ovo dopustene. A. Ka-
nizlic, kam. 237. Cara iza vecere napita odne-
sose na posteju. 253. Iza toga se za plemenitu
gospodu udadose. utoc. 52. Povrativsi se pak
iza mlogo vrimena gospodar. E. Pavic, ogl. 599.
Iza tega bijase malo br'jeme postojalo. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 37. Iza boja kopje u trnje. (Z).
Iza dazda bit ce i sunca. (Z). Poslov. danic. 34.
Iza zime ceka se Ijeto. (Z). Iza zime je prima-
Ijetje. (Z). 35. U nedjeju tre6u iza vodokrsta.
D. Basic 10. Koji de iza ovega zivota umrloga
sted zivot vjekuvjedni u raju. 26. U nedjeju de-
vetu iza rusaja ali duhova. 116. Iza krsteua
odpustaju se grijesi u crkvi po kreposti kjuceva.
J. Matovid 99. Sto je cinio Isukrst udi| iza pri-
obrazena? I. Velikanovid, uput. 1, 149. Tegote
i ne duti tko god iza truda svoga iste u tebi po-
cinuti. I. M. Mattei 287. Ovi blagosov ima se

IV

dati iza i.spovijesti, pricesdena i u}ana onijem
koji ga budu pitati. T. Ivanovid 133. Iza tega
rimske boje pjeti uze§e. N. Marci 35. I rados
je sved naj veda, iza suza ka dohodi. P. Sorko-
cevid 583''. Nu iza tmina sja vedrije (sunce).
5851'. Lakse, sinko, da ga ne probudis, jer je
Marko iza sna zlovojan. Nar. pjes. vuk. 2, 443.
Na Maksima ki'aste napanule, iza krasta lice po-
crnelo. 2, 528. Iza gladne godine dode i sita.
Nar. posl. vuk. 97. Iza zime toplo, iza kise sunce
(biva). 97. Iza toga malo docnije dode mu ne-
kakav Turcin. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Iza naj
vedega zla moze biti gore, poslov. 183. Iza tuce
vedrije je nebo, iza tuge bistrija je dusa. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 29. Iz lonca se redom nama-
zemo, iza toga budemo vje§tice. 87. A kad bilo
iza pola dana. Osvetn. 3, 92.

b. u ovom primjeru iza istice da je vec nestalo
onoga sto je u gen. Kako del se obiknuti iza
svakog dobra tvoga bez svjedice, bez strazice?
Nar. pjes. vuk. 1, 93.

c. kad je u gen. ce^ade Hi uopce sto zivo, zna-
cene moze biti razlicno. a) kod ce}adeta iza s gen.
moze znaciti: posto je umrlo. Ako vi ubozi iza
mene ostanete. B. Zuzeri 158. Udovica osta iza
muza. J. Banovac, pred. 55. Ostavsi jedna udo-
vica s malanom derju iza muza. pripov. 178. Bu-
dudi ostao iza oca i matere dosta mlad. F. Lastrid,
od' 298. Nije tu srode, dok iza devetoga (brata)
desotom ne ostane. Nar. posl. vuk, 219. Car se
razboli i umre. iza cara ostane carica trudna.
Nar. prip. vuk. 33. Bo|e je da se coeku kojeno
zatre, nego da zao porod iza sebe ostavi. Vuk,
poslov. 21. Jeli kako dete iza nega ostalo. dan.
4, 81. amo mogu pripadati i ovi primjeri u ko-
jijem iza (ziva) muza stoji po analogiji prema
iza (mrtva) muza: Ali me ukori savijest da udo-
vujem iza ziva muza. Pravdonosa. 1852. 23. Da
se Ture ozeniti node ni devojkom, a ne udo-
vicom , no nevjestom iza muza mlada. Pjev.
crn. 110^ — b) maze se pokazati i udajivane
Hi nestajane uopce. On pak hoti prvje ostati
iza druzine. M. Zoricid, zrc. 202. Da si osta'
iza ostali i tako zakasnio. 234. Medu krila Jure
ulizao, iza sebe strazu ostavio. And. Kacic, razg.
91. I ostalih mnogo rici vise iza sebe Turci
ostavise. M. A. Rejkovid, sat. B8b. Davno Ivan
dvore ostavio, iza nega bolest udarila. Nar. pjes.
vuk. 2, 528. S vama demo idi kud god vi po-
dete, a iza vas nedemo sami nigde ostati. Vuk,
dan. 3, 170. — c) pokazuje se da jedno radi isto
sto je driigo (a ovo je u gen. s iz) radilo, posto
ovo prestane raditi. tieki primjeri mogli bi pri-
padati i pod a) (osobito n. p. Zuzericev i Zori-
cieev) Hi pod h). A ptice prem htijahu iza nih
(sturaka) poceti po dubju nih pjesan. N. Na-
jeskovid 1, 215. Iza vuka se i psi najedu. (D).
Poslov. danic. 35. Oni koji ce iza mene moja
dobra posjedovat. B. Zuzeri 178. Iza nega vla-
dase negov sin. E. Pavid, ogl. 311. Iza vuka i
lisica se naije. Nar. posl. vuk. 97. — amo pri-
padaju i ovi primjeri: Da sad uzme ove vode
iza nas (t. j. posto smo se mi u noj okupale) i
da je nome okupje, u dan i nod ostala bi zdrava.
Nar. prip. vuk. 108. Sto pretece iza onijeh sto
su jcli. Vuk, jov. 6, 13. — d) pokazuje se uopce
red, kako jedno poslije drugoga biva. Tere smeda
iza smede neskladom se zlime plodi. M. Bunid
53, Iza glasa glasi jos pripadajudi. I. T. Mrnavic,
osm. 62. Sve godina iza godine dolazi gora, J.
Banovac, pripov. 140. Svi casu iza case spuScaju.
F. Lastrid, ned. 332. Darove iza darova saju.
A. Kanizlid, kam. 163. Uzmnozavabu se ze}e
jedna iza druge. uzr. 182. Knigu pi§e care iza

8

2. IZA, 2, c.

114

IZABRATI, a.

knige. Nar. pjes. vuk. 1, 626. Dodose jedan iza
dnigoga. Vuk, rjecn. kod iza. — amo pripadaju
i ova dva primjera u kojima se moze shvacati
red u vremenu Hi u wjestu: Iza. nega metnimo
brcij. M. Zoricic, aritm. 37. Tako bi i pjesmi
613 bilo prilicnije mjesto iza 484. Vuk, nar. pjes.
1, Tii. — e) red moze hiti kao kod d), ali u pre-
nesenom smislu. Naj prije one (rijeci) zlamenuju
jednu pomo6 Boziju . . . zlamenuju iza toga uz-
danu njeku od sahrane temejitos. B. Zuzeri 121.
Tkoja je naj boja molitva iza otcenasa? I. A.
Nenadic, nauk. 83. A iza nega poklanam ga
vami. J. Matovid iv. Nu iza Boga sto Jubi to
srce? l^ubi narod Judski. I. M. Mattei 214.

d. u nekijch pisaca Dubrovcana xviii vijeka
(a i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani)
iza kako stoji pred recenicom kao konjunkcija sa
znaccnem : posto. — Izmedu rjeenika u Stulicevu
(,postquam, posteaquam'). Iza kako svrze s sebe
onu uvadu ali odjecu od judnosti i od jubavi,
iza kako pozeze Rimske dvore, iza kako proli
toliku krv pravednu, nade se ko mu se pokloni
po negovoj smrti. D. Basic 41. Ali je trijeba
da se uzdrzis sa svom pomnom iza kako si pri-
mila svetotajstvo. L. Radic 13. Kad budes stogod
pomankala, iza kako se podnizis, otit 6es uzeti
u Jezusovu srcu krepost. I. M. Mattei 113. Sto
su tad ucinili, iza kako Jozefa spremise? A.
Kalic 300. Iza kako se dotoci, nadopuni, ustegne
milostivu svoju ruku. 330. Putnik, iza kako bjese
vazdan sve ravnom planinom hodio, na kraj mora
dohodoc, na sve inu prostranos i pucinu nastupa.
538. — U jednom primjeru mj. ksko ima kad.
Prijubezjivo ono srce kako mogase stati na da-
leko od Jubjenijeh Judscijeh sinova iza kad uzide
Jezus Hrist na nebo? I. M. Mattei 326.

IZABERITE;^, m. covjck koji izabere. — Samo
u jednoga pisca xvni vijeka u kojega ima oso-
bito znacene : jedan od velikasa u nemackom cc-
sarstvu sto su imali pravo izabirali cesara (nem.
kurfiirst). Svi svetoga rimskoga Cesarstva iza-
beriteji. I. Zanicic x. Kod izaberiteja od Sak-
sonije. 2. IzaberiteJ od Moguncije. 12.

IZABIRANE (izabirane) , n. djelo kojijem se

izabire. Moze vam sluzit za vladat se u izabi-

ranu. D. Ba§i6 29. ,Ostavi se, moj sinko, iza-

. birana i probirana, van tra2i i nadi sto curice

pored sebe'. u Lici. J. Bogdanovic.

IZABIRATI , izabiram (izabirati, izabirem),
impf. izabrati, vidi izbirati. — Kod izabirati akc.
je kao kod izgovdrati, a kod izabirati ne mijena
se. — Uprav su doa glagola od kojijeh je prvi
iteratioan preina drugome; ali ima krajeva gdje
se upotreb^ava samo jedan od nih, a u pisaca
se ne mozn (za inf. i prosla vremena) znati koji
je od nih dva. — Od xvii vijeka, a izmedu rjee-
nika u Bjelostjencevu (kajkavski izobiram, ize-
brati, v. izbrati) i u Stulicevu (v. izbirati).

n. aktivno. Iz svijeh strana izabiri Ijepos, ku
ti srce zudi. I. Gunduii,(^ 306. Vrijeme od boja
kraj sa mnome izabira. G. Palmotid 1, 224. Duso,
u tvom drugom porodenu trijeba ti se sjcdiniti
ili 8 onijem andelom ili s onom hudobom . . .
§to izabires? B. Zuzeri 78. Pripovijedalac iza-
bire podobne i modne iiacine. V. M. Gucetid 4.
Izabire i obire red sv. Dominika. 142. Prima
u broj svoji prijateja one kojei izabire. Grgur iz
Vare§a 133. Sama sebe ime izabira. Nar. pjes.
here. vuk. 36. ,E, izabira momak cure, nede on
tokakve cure da uzme, a ne zna da izbiralo uprav
tuka na istiralo'. u Lici. J. Bogdanovid.

b. sa se, pasivno. Ako li se gospar riima iste
od kude izabira. G. Palmotid 1, 213. Kod se

izabira po zubi a covjek po dudi. (Z). Poslov.
danic. 49.

IZABRALAG, izabraoca, m. covjek koji iza-
bere. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Nije Bog
izabralac od judi. I. Drzid 130.

IZABRANICA, /. izabrano zensko ce]ade. —
U Stulicevu rjecniku: ,electa etc'

IZABRANIK, m. postaje od part, praet. pass.
izabran nastavkom ikx.

a. covjek koji je izabran (obicno u teologickom
smislu). — Od xvi vijeka, a izmedu rjeenika u
Belinu (izabranici ,olecti' 236^) i u Stulicevu
(,eloctus etc.'). Tomo, izabranice moj, ne boj se.
Starine. 5, 97. (1520). Ne bojte se, Petre, Tomo
izabranice moj, nijesam daleko od vas. 98. Staro
pismo odkriva izabranike. D. Basid 24. Medu
izabranicim i blazenicim u raju. 26. Na ovoj
zemji pribivaju zajedno i izabranici i odvrzenici.
175. On te od svijeh grijeha tvojijeh odrijesio,
i ob desnu svoju medu izabranika svojijeh sredu
postavio. T. Ivanovid 114.

I), covjek koji izabere. — Samo u Mika]inu
rjecniku : izabranik, tko izbira , elector', i u Vol-
tigijinu: izabranici, pi. ,elettori' ,wahler'.

IZABRANE, n. djelo kojijem se izabere. —
Stariji je oblik izabranje. — Izmedu rjeenika u
Mikajitiu (izabranje), u Belinu (izabranje 286*),
u Bjelostjencevu (kajkaoski izebrane), u Volti-
gijlnu, u Stulicevu. Da po izabranju Bozjem
tvrdo obetovanje ostano. Anton Dalm., ap. 12^.
U izabranju od kniga. B. Kasid, iii. 76. Udini
Gospodin izabranje od dvanadeste ucenika. is.
25. Stoj bez izabranja i sve vlastitosti, A. Ge-
orgiceo, nasi. 210. Od oruzja izabrane sve pu-
stavam, kao suditi bude bistro tvoje znane. G.
Palmotid 2, 1.^0. Pretvoriti lasno ti je u sud
tvoga izabranja. I. V. Bunic, mand. 15. Kod
Boga nije zlobe ni izabranja od persona. I. Drzid
279. Gospodstvo jest jedno izabranje vlastito
Bozje. M. Radnic 42a. Bojnicar izabranja bez
bojazni i predanja. J. Kavanin 125''.

IZABRATI, izaberem, pf. eligere, izmedu kakva
mnostva uzeti ili samo odijcliti (ili uprav ili u
misli) jedno Hi nekoliko stvari (a i ce^adi ili
zivotina), obicno isticuci da je ono sto se uzimle
ili odje(uje nnj boje, naj vrednije ili naj ugod-
nije. — vidi i izbrati, isporedi izibrati i zibrati.
— Slozeno: iz(a)-brati. — Ake. se mijena u aor.
2 i 3 sing, izabra, u part, praet. art. izabrao,
izabrala itd., u part, praet. pass, izabran, — Od
XV vijeka (vidi b, b)), a izmedu rjeenika u Vran-
cicevu (.seligere'), m Mikajinu (izabrati, obrati
,eligo, deligo, seligo, lego, delectum habeo, ad-
hibeo vel teneo'), u Belinu (,deligo' 286*), u Bje-
lostjencevu (vidi kod izabirati), u Voltigijinu (iza-
brati, izbirem ,scegliere, trascegliere' ,auswahlen,
aussuchen'), u Stulicevu (izabrati, izabirom ,eli-
gere, deligere, seligere, decernere'), u Vukovu
(,erwa.hlen' ,eligo').

a. aktivno. a) uopce. Mores izabrati spovid-
nika dostojna. Narucn. 77b. Izabra on dobri del.
Transit. 153. Pokazi koga (grijeskom koja) si
izabrao. N. Ranina 177a. act. ap. 1, 24. Niste
vi meno izabrali, nego ja vas izabrah. Anton
Dalm., nov. test. 157t>. jov. 15, 16. Zapovidje
mu, da bude izabrati sedamdeset staraca. A. Gu-
cetid, roz. jez. 264. Da . . . ki uzmoze skup naj
vedi od junaka izabere. 1. Gundulic 294., Lje-
pahna sam vjerenika izabrala ja za meno. G. Pal-
motid 1, 96. Ko me bude izabrati da sam nomu
vjerenica. 1, 93. Svaka od vas izabori sto ho-
dete. 1, 162. Rajskom dudi svijetlu i dicnu vje-
I renicu izaberi. 2, 219. Ki u svom dvoru bjeSe

IZABEATI, a.

115

IZADIJEVATI

izabra' za svo'e lijepe hceri dvije dva viteza. J.
Kavanin 233''. Izaberimo onu vrst od ^ivota...
A. d. Bella, razgov. 78. Kad se inriza napuni
riba i zlih i dobrih, izvadi se na dvor i ribari
izabrase dobre u sudove a zle bacise na dvor.
J. Filipovii 1, 190a. Er je care izabr'o tri sta
Turak janicara. Nar. pjes. mikl. beitr. 1,37. Iza-
berite ili krunu od draca za malo dana, ili krunu
od zlata po sve vijeke. D. Basi6 29. Da izabere
sedamdeset mudrih staraca. And. Kacic, kor. 85.
Izabravsi pet stincica oblih. 163. Ljeple od mene
izaberi u ovem skupu djevojcice. P. Sorkocevi6
577'^. Ona bira poredom junake; izabrala voje-
vodu Pavla, izabrala, i sama mu dosla. Nar. pjes.
vuk. 1, 467 — 468. Dok su divno ime izabrali,
divno ime, Materino zlato. 1, 471. Kad sam
sama ne^a izabrala, izabrala, pak se pokajala.
1, 637. Jos dva hata za se izabrali. 2, 616. Nego
ude u moje volove, te izabra bojeg i bodega.
3, 449. On izabra trideset katana. 3, 558. A
karoo vi da se bule hvale, kako kojoj kmetovica
prala i po zrnce senu izabrala. Osvetn. 2, 49.

— h) ako se izrice mnostvo iz kojega se uzhnje
ili odjeluje, to stoji u gen. s prijedlogom iz. Izabra
iz mnostva devet mladaca. B. Kasi6, in. 47. Nego
sam iz sviju nib ove (pjesDie) izabrao. Vuk, nar.
pjes. 1, 629. — i u instr. s prijedlogom medu.
Izaber'mo medu nami strane po pet, ki se imamo
za svijeh inijeh udrit sami. G-. Palmotic 2, 401.

— c) moze se izreci kao sto se izabire objekat;
to se obicno pokazuje prijedlogom za i akuza-
tivom. Ti, vidimo gdje poplesa sve bozanstvo
slavno tvoje, i da za raj i nebesa grob izabra
sej gospoje. I. Gunduli6 271. Izabra je za majku.
I. Drzic 403. O djevice, cacko izabra za jedinu
kcercu tebe. J. R. Gucetid 18. Da ste liega osta-
vili, a izabrali za prijateja jednoga lupeza. D.
Basi6 12. Koga da izaberu za kadiju. Nar. prip.
bos. 1, 32. Sva ga Gora Crna izabrala za svo-
jega gospodara. Osvetn. 3, 64. — d) mjeste ob-
jekta moze biti podlozna recenica ili infinitiv.
Prije bi covjek izabrao uljesti u jednu gorucu
pe6. M. Orbin 77. Da sam moze izabrati, kako
voli umirati. V. Dosen 89*. On je sebi izabrao
da povrati fajdu i od danas ortak ga nije vise.
Glasnik. ii, 1, 61. (1808).

b. pasivno. — part, praet. pass, izabran (i
izabrat) upotrebjava se i kao adj. a) uopce. Ka
bi izabrana za Bozjega sina. M. Marulid 165.
(Ime) izabrano i od Boga vecnim zakonom obrano.
Korizm. 79*. Mnozi jesu zvani, a mali izabrani.
N. Ranina 34*^. mat. 20, 16. Sa izabranijem papom.
113*. Srecni oni se mogu zvati, buduci izabrani
za pribivaoce. A. Gucetid, roz. jez. 306. Buduci
jur nad tolikimi izabran opat. F. Glavinic, cvit.
18b. Nijesmo mi zamani, za naj bojijeh izabrani
od trojanske krajevine. G. Palmotic 1, 235. Dva
od vije6a izabrata. P. Kanaveli6, iv. 150. Er pro-
goni, ere tlace puk sad Bogu izabrani. J. Ka-
vanin 215*). Ostaste na ne vladane izabrani. I.
Dordi6, ben. v. Jedna bude po nediju dana od
kucana na to izabrana. M. A. Eejkovic, sat. 14*.
— u teologiekom smislu (isporedi prvi primjer
N. Banine). Uzdiluj u meni Isuse onako kako
si uzdiloval vazda u tvojih izabranih. M. Jer-
kovi6 34. Izabran ,predestinato, eletto alia gloria'
,in coelum destinatus'. A. d. Bella, rjecn. 580*.
O kolika ce onda biti slava i vese'e, kada se iza-
brani dignu u slavi velikoj. D. Rapid 9. — nije
jasno znacene u ovom primjeru (maze biti da je
u svezi s jizabranijem', t.j. ,umolenijem vijecem',
vidi kod vijede). Pisano va izabranoj polace i
vednice bogo^ubimago grada Dubrovnika. Mon.
Serb. 241. (1399 u poznijem prijepisu). — bj kao

adj., moze znaciti u sirem smislu: koji je bo(i
od ostalijeh, vrijedan, izvrstan. — vidi u Vran-
cicevu rjecniku : izabran ,egr6gius ; eximius'. V z-
moSna i izabrana i plemenita gospoja. Mon. croat.
66. (1446). Pisci izabrani toriteji. 155. (1493).
Svak zeli na svijeti, izabrani cvijete moj, u mjestu
zivjeti. N. Na|eSkovi6 2, 26. Plemenitomu, iza-
branomu i svake fale dostojnomu gospodinu. Mon.
croat. 240. (1540). Gizdavomu svim mladidu, slavi
druzbe izabrane, Maroju Mazibradidu. S. Boba-
Jevid 210. Nu darivam ja ga (dar) sada iza-
branom' tvom' uresu. Jedupka nezn. pjesn. 240.
Tako izabrana divojka zejase umriti. F. Vrancid,
ziv. 28. Da ima sobom priizabrana i pridraga
tri prijateja Bozja. M. Divkovid, bes. 266^. Ona
u malo skupi dana vele zlata, vele blaga i ka-
menja izabrana. I. Gundulid 357. Nu je tva
vojska izabrata od vojevoda i gospode., 422. Iza-
brane sej bozice na moru je crkva. G. Palmotid
1, 143. Ja sam, blag pastiru, ovcica ona izgu-
bjena tvoga stada izabrana. I. V. Bunid, mand.
21. Trudi se za iznadi vjestije Ijekare s izabra-
nijem lijeci. S. Matijevic 6. I Bakovom iza-
branom slasti bacve nalijevati. P. Kanavelid, iv.
28. Pide ugodne i izabrane. 463. I primite iza-
branu krunu vama obedanu. J. Kavanin 384'>.
Glas od vasijeb izabranijeh i uzmoznijeb kreposti.
I. Dordid, uzd. iv. Ti danas spravjas sebi je-
stojske izabrane. ben. 24. Nega toliko ne resi
izabrano kamenje u razlike zamijernosti izdjejano.
40. Utjera u mreze toliku obilnos od ribe iza-
brane. 185. Izabran ,scelto, elegante'. S. Bud-
mani 421*. Izabrana svjetovna dobra. S. Rosa
8b. Jestvine izabrane, kamo mnogo blaga stane.
V. Dosen 66^. Cetvrti je ruza izabrana. And.
Kacid, razg. 18. One izabrane boje od naj ple-
menitije cr}eni. M. A. Rejkovid, sat. L5b. Ne
prosimo jezbinu razliku i izabranu. J. Matovid
490. Iz velikih i izabranih bogoslovaca. M. Do-
bretid v. Ko li de ih svjetovati? ko li mudru
r'jec izredi pred gospodom izabranom ? Nar. pjes.
vuk. 1, 91. Bez druzine izabrane. 1, 93. Na
vijedu vezir sakupio svu gospodu tursku iza-
branu. 4, 68. Cupidevi lavi izabrani. 4, 254.
,Eno u Petra prave i zor-djevojke, e, ono je,
moj brte, izabrana i prava djevojka'. ,Izabrani
je to, moj junace, i desni momak'. u Lid. J.
Bogdanovid.

C. sa se.

a) pasivno. Neka se naj dostojniji za patri-
jarhu izabere. A. Kanizlid, kam. 42. Izabra se
dvanajest mudraca. And. Kacid, razg. 155.

h) refleksivno, s osobitijem znacenem: izbaviti
se, osloboditi se. — U Stulicevu rjecniku : ,eximi,
immunem fieri'. — nepouzdano.

IZACAVTJETI, izacavtim, pf. vidi iscvjetati.
— Slozeno : iz(a)-cavtjeti. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Kakono cvit od po|a tako de iza-
cavtiti. B. Kasic, rit. 352.

IZACiC, m.

a. prezime. — xvi vijeka. Frane Izacid. Mon,
Croat. 257. (1556). Ivan Izacid. 275. (1575).

b. ime mjestimu u Bosni u okrugu bihackom.
a) Izacid grad, grad. -- b) Izacic-kula, selo, —
c) Izacid Prnavor, selo.

IZACUDITI SE, izacudim se, pf. vidi igcuditi
se. — Slozeno: iz(a)-cuditi. — U Stulicevu rjec-
niku: izacuditi se ,demirari'.

IZACI, vidi izidi.

IZADA, adv. ozada, straga. — Sastav]eno : iz-
zada. — V Stulicevu rjecniku: (v. iza zada).

IZADIJEVATI, izadijevam, impf. izadjesti, aii

*

IZADIJEVATI

116

IZA.GNAT1, I, 1, b, c).

se nalnzi s osohitijem znacenein : ujamcivati (vidi
in»vazdavati). — U Belinu rjecniku: izadijovati
svitu, ha)inu etc. ,imbastiro' ,rudi coagmentationo
vestem componere' 376''; u V(jltigijinu: izade-
vat:, izadijevati .imbastire, fare punti luno^hi' ,mit
woiten stichen heften'; u Stuliceou: izadijovati
svitu, hajinu etc. ,vostiura partes crasso filo tra-
jccto conjungere, ut indo melius acu consuantur'.

IZADIMATI, izadimjem, inipf. izaduti. — U
Stulicevu rjecniku: praes. izadimjem se kod iza-
duti se.

IZADIRANE, n. djelo kojijem se izadire. —
JJ Stulicevu i u Vukovu rjecniku.

IZADIRATI, izadirem, iinpf. izadrijeti.

a. aktivno. — U Vukovu rjedniku: izadirati,
izadirem, 1. ,ausrei8sen' ,evollo'. 2. ,reissau3 neh-
men' ,fugio'.

b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku:
izadirati se, izadirem se, v. izadrijeti so.

IZADJEXUTI, IZADJESTI, IZADJETI, vidi
izdjeti.

IZADNA, adv. sastavjeno: iz(a)-dna. — vidi i
izdno. — U Mikalinu rjecniku: izadna, odadna
,funditus' ; u Bjelostjencevu: v. izdna; u Volti-
gijinu: izadna, izdna ,radicalm6nte, da fondo'
,von grunde au?'; u Stulicevu: ,funditus, a fun-
damentis'.

IZADNITI, izadnim, pf. vidi odadniti. — Slo-
zeno: iz(a)-dniti (vidi kod odadniti, zadniti). —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,fundum adimere'.

IZADNIVATI, iz^dnivam, impf. izadniti. —
Samo u Stulicevu rjecniku (uz izadniti).

IZADNENE, n. djelo kojijem se izadni. —
Samo u Stulicevu rjecniku.

IZADRATI, IZADRIJETI, vidi izdrijeti.

IZAGXALAC, izagnaoca, m. covjek koji iza-
£ene. — U Stulicevu rjecniku: izagnalac i gri-
jeskom izagnaoc ,expulsor'.

IZAGNALICA, /. zensko cejade koje izazene.

— U Stulicevu rjecniku: .expultrix'.

IZAGNANICA, /. izagnano zensko ce]ade. —
U Stulicevu rjecniku: ,mulier expulsa'.

IZAGNANIK, m. izagnan covjek. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,vir expulsus'.

IZAGNANISTE, n. u Stulicevu rjecniku: ,locus
exilii, exilium'. — nepouzdano.

IZAGNANI§TVO, n. n Stulicevu rjecniku uz
izagnaniSte. — sasma nepouzdano.

IZAGNANSTVO, n.stane onoga kojije izagnan.

— U jednoga jnsca xviii vijeka. Drugi su pro-
tirani u izagnanstvo. A. Tomikovic, ziv. 58,

IZAGNANE, n. djelo kojijem se izazene. —
Stariji je oblik izagnanje. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (izagnanje), u Belinu (izagnanje 154^.
29 V>), u Stulicevu.

a. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem. Od
izagnanja ne iz ku6e Bozije. A. Gucetic, roz.
mar. 144. Ispovijed je izagnanje djavaosko. M.
Divkovid, nauk. 190*. Izagnanje ili iztiranje
djavla. A. Vitajic, ist. 195. Misleci da ce Igna-
tija biti u Terebintu u izagiiahu patrijarha. A.
Kani^lid, kam. 43.

b. pasivno, staiie u komeje ona^j ito je izagnan.
Ne boje se ni odb kogart zla ni izagnanja. Mon.
Serb. 258. (1405 u poznijem prijepisu). Od ovoga
86 vedma ima bjeiati, nego li od objeSenja, nego
li od izagnanja. M. Divkovi6, bes. 124a. Koji
izagnanje svoje razmisjuje. A. Georgiceo, nasi.
48. Pedipsanje svoga izagnanja vele ve6e reste.
110. Da 6u pojti od ovoga izagnanja u blazeno

ocinstvo obranih. P. Radovci6, nac. 271. I po-
slije ovoga izagnanja ukazi meni blagosovjeni
plod od utrobe tvoje Isusa. P. Posilovid, nasi.
75*. Hotiti biti ikakov u ovomu izagnanu. M.
Radnic 50=*. Nihove oci bijahu vrucci vode u
ovomu izagnanu. IDS'*. Stoje6i u izagnanu od
raja. 120^. Da uzmemo ovo izagnane za otacbinu
nasu. 296''. I Isusa blagosovjeni plod utrobe
tvoje nama posli ovoga izagnana ukazi. J. Fili-
povid 1, 552a. Nepravedno je u izagnane pro-
tiran. A. Kanizlid, kam. 62. Episkopi u iza-
gnane poslani. 63. Ivana je car u izagnane
poslao. 616. Dokle smo u ovomu putovanu i
izagnanu. J. Matovic 470. U izagnanu jesmo
izvan domovine. I. Velikanovic , uput. 3, 524.
Dokle god tabe s pomo6ju Bozjom ne metnem
u tavnicu vicnega izagnana. D. Rapic 145. U
izagnane saje dobrotu. G. Pestalid 205.

IZAGNATI, izazenem, pf. zenuci uciniti da ko
ili sto izide. — Slozeno: iz(a)-gnati. — Moze se
sloiiti i iz (bez a) sa gnati: izgnati (vidi da]e
kod I). — vidi i izignati, zignati. — Akc. vidi
kod I. — Rijec je stara, isporedi stslov. izgnati,
rus. HsorHRTt, HsrHaTb. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (izagnati, istirati ,pello, expello, depello,
exturbo, extrudo, ejicio, discutio, dispello'; iza-
gnati iz grada, prognati ,relego, ablego, amando,
mittere, pellere, ejicere in exilium'; izagnati iz
z-3m}e, iz meda, iz hatara ,extermino' ; izagnati
zedu, ugasiti zedu ,pellere sitim, explere sitim'),
u Belinu (izagnati, izgonim ,cacciaro, scacciare,
mandar via' , ejicio' 154''; izagnati, gonioi ,spin-
gere fuori' ,extrudo' 700^; izagnati, izagnavam
,esiliare' ,relego' 291''), u Voltigijinu (izagnati,
izagnavam, izagnam ,discacciare, spinger fuora,
bandire' ,ausjagen, verbannen'), u Stulicevu (iza-
gnati i izgnati , pellere, expellere, depoUere, eji-
cere, in exilium pellere'), u Viikovu: izagnati,
izagnam (izazenem) ,austreiben' ,ejicio, exturbo*;
izgnati, izgnam (izenem, izdenem) ,austreiben' ,ex-
turbo'; u Danicicevu (izgnati ,expellere').

I. oblici.

1. izgnati.

a oblici sadasnega vremena.

a) kod osnove izzen, zz mijena se na zd: praes.
izdenem, impt izd^ni. — Ovo su naj stariji oblici
koji se vec u stslovenskom jeziku nalaze (praes.
izden^).

b) kod osnove izzen z ispada ispred z: praes.
izenem, impt. izeni. — Od xvii vijeka: izene. M.
Divkovi6, bes. 120''; nauk. 33''; izenemo. nauk.
148'', i u Vukovu rjecniku.

c) kod osnove izzen z se mijena na r (vidi
gnati, a, b)) : praes. iizrenem, impt. izrfeni. — Od
XIV vijeka: izbrene. Spom. sr. 1, 32. (1400). 1, 64.
(1405). Stat. po}. ark. 5, 299. Korizm. 52''; (s crk-
venijem oblikom) izrenet. Korizm. 42*; izrenut.
Bernardin 17; izreni. Narucn. 48^. N. Ranina
7Ua. M. Vetranid 2, 213; izrenu. H. Lucie 243.

d) od osnove izgua (vidi gnati, a, f)) : praes.
Izgnam, izgnas, izgna, izgndmo, izgndte, izgnaju ;
impt. izgnaj. — U Vukovu rjedniku.

b. oblici proSloga vremena i inf. postaju:

a) od osnove izgna: aor. izgnah, izgna itd.;
ger. praet. izgnav^i; part, praet. act. izgnao, iz-
gnala; part, praet. pass, izgnan (Izgnat); inf.
izgnati.

b) (grijcskom) od osnove sadaSnega vremena
iMen s nastavkom nu (n^) : iMenuti, izdenem, v.
izagnati. Vuk, rjecn.

c) (grijeskom) kao kod b) od osnove sadaSnega
vremena izren : izrenuti itd. — Nalazi se u Vu-
kovu rjecniku (izrenuti, izrenem s dodatkom da
se govori po jugozapadnijem krajevima) i u ne-

IZAGNATT, T, 1, b, c).

117

IZAGNATI, II, a.

kijeh pisaca nasega vremena, all moSe hiti da
nije niqdje narodni oblik, nego da su pisei i Vuk
nacinili inf. i oblike prosloga vremena od oblika
sadasnega vremena. — U Stulicevu rjecnikii imo
i ivf. izreniti sto je sasma nepomdano.

2. iza^nati. u tvf. t u proslijem rrememma

obicniji su ovi oblici od predaSnijeh, ali su pre-

dasni opet obicniji u sadasnem vremenu. — a

je pocelo zamijenivati negdasne t mohbiti xiv

vijeka, svakako ne kasnije.

a. oblici sadasnega vremena.

a) od osnove izaZen: praes. izaXenem, impt.
izaihm. — Potvrdeno samo u Vukovu rjecniku.

b) prema osnovi izden (vidi 1, a, b)) nacinila
se grijeskom osnova izazden. — U jednoga pisca
nasega vremena: iza2d6ni (impt. 2. sing.). S. ^ju-
bisa, prip. 147, i u Vukovu rjecniku (vidi kod
b, b)).

c) oblicima od osnove izaren (isporedi I, a, c))
nema potvrde.

(I) od Oftnove izagn (vidi e^nati, a, d)): praes
izaffnem, impt. iza2:ni. — Od xvi do xviii vijeka
kod pisaca iz zapadnijeh krajeva: izasfnem. M.
Dr2i6 194. S. Rosa 78t>; izagnite. M. Drzic 224.
A. d. Bella, raz^ov. 207 ; izagni. B. Kasi6, rit.
11. 29. nasi. 280. G. Palmotid 3, lolK L. Terzi(''
167. J. Dordi6, salt. 11. Misli. 14. I. J. P. Lucid,
razsr. 51; izagnu. T. Gundulic 28. G. Palmotic
3, 124b; izaffne. I. Gundulic 327 519. I. Drzic
201. G. Palmotic 3, 9b (grijeskom, izagna); iza^nes.
A. Georgiceo. nasi. 348. I. Drzic 124. V. Andri-
jagevi6, put. 110. dev. 29. F. Parcid 80; iza»nemo
S. Rosa 104a. L. Vladrairovic 12.

e) od osnove izasna (isporedi 1, a, c)): praes.
izagnam, izagnas, izagna, izagnamo, izag^nate,
iz^gnajii; impt. izasrnaj. — Od xviii vijeka: iza-
gnam. D. Rapic 145, vidi i u Vukovu rjecniku.

h. oblici prosloga vremena i infinitiva.

a) od osnoi:e izagna: aor. izagnah, izagna itd.;
ger. praet. iz^gnavsi ; part, praet. act. izagnao,
izaenala; part, praet. pass, izagnan (izagnat).

b) (grijeskom) od osnove izazden (isporedi a,
b)) s nastavkom nu (na). — U Vukovu rjecniku:
izaSdenuti, izazdenem, vide izagnati.

3. iz osnove sadasnega vremena izaren prelazi
r i u oblike infinitiva i proslijeli vremena te za-
mjenuje g: izarnati, a od ovoga se oblika nacina
opet praes. izarnem kao kod 2. a, d) (vidi i gnati,
a, e) i b, b)). — Od xvii vijeka u nekijeh pisaca
iz Dalmacije i Bosne.

a. osnova je sadasnega vremena izarn: praes.
izarnem, impt. izarni. izarne. I. Bandulavic 225^.
P. Posilovid, cvijet. 35 ; izarni. P. Posilovic, nasi.
72a. 76a. 901'. 133b. L. Terzic 14; izarnem. And.
Kacic, razg. 241.

b. kod proslijeh vremena i inf. osnova je izarna:
aor. izarnah itd. izarnati. I. Bandulavic 17fi». I.
Ancic, ogl. 83. 172. P. Posilovic, nasi. 21''. And.
Kaci6, kor. 98; izarna. B. Armolusic 48. I. Ancic,
svit. 31. ogl. 4. P. Posilovic, nasi. 121*. 148*;
izarnao. I. Ancic, vrat. 5; izarnat (part, praet.
pass.). I. Anci6, svit. 20. 45. 53. P. Posilovic,
nasi. 46b. cvijet. 54. 182 ; izarnao. P. Posilovic,
nasi. 108a.

II. znacene je kao sto je sprijeda kazano.

a. aktivno. a) objekat je cejade Hi sto se misli
kao cejade (u nekoliko primjera vrag). Imenemi.
mojimi. besi izdenutt. Domentijanb 137. Ako li
bi doslo do togaj vremena, tere ne uzmoze go-
spodint Vlki. drtzati zem}u srtpsku, nu ga iz-
denu Ugri ili Turci. Mon. serb. 215. (1390). Upi-
sasmo listb nasemu knozu u Stont, ako je koji
61ovekt dobegalt da ga izi,reno. Spom. sr. 1, 64.
(1405). Izreni nih is crikve. Narucn. 48a. Djavle

izagnati ima. 99*. Izagna Adama iz raja. Korizm.
9b. Izrene te iz hi2e. 52b. Izdeni, izdeni, po-
doban nije za nas. M. Vetranic 2, 213. Neka
me vratari od raja no iSdenu. 2, 217. Cepimir
Nimce pod mac obrati i izgna ih. Dukjanin 25.
I hoti pak po tom Adama i 2enu iz raja s sra-
motom gole da izrenu. H. Luci6 243. I5deni
ovo tri. N. Na}eskovic 1, 273. Ako ju izagnem,
strah mo je, da no propovije. M. Dr5i6 194. I
trgovce iz templa izagna. Postila. h3b. Nekte-
naba iz carsbva izagnavsi, da blago svoje k sebi
vazmemo. Aleks. jag. star. 3, 220. Za ovo ga *
Bog izagna iz raja. M. Divkovic, nauk. 9b. Izene
ga iz svoga dvora. 33b. Koga li ti izreneS iz
crkve. 263a. Izagna hudobu. B. Ka§ic, in. 54.
Hotijahu ga oci izagnati. 71. ZaSto mi ne mo-
gosmo izarnati nega? I. Bandulavic 176*. mar.
9, 27. Od nafina za izagnati hudobe. M. Orbin
6. Oruzjem bo tijom porazi Ugre, i izagna priko
gora. I. Gundulic 427. Er s 6e§koga za sve
Praga da je izagn'o odmetnike. 451. Ako ti
izagnes, ko ce mene prijat? A. Georgiceo, nasi.
348. Sto ffa prije ne izagnes od tebe? I. Drzic 124.
Nede nas izagnat od sebe. 315. Iz nijesta pakje-
noga jos me hodes izagnati. G. Palmotic 2, 456.
Boj nam gorki sprav^ opeta, da izagne pun si-
losti nas iz tamna joster svijeta. 3, 9b. Ali cejad
da sumniva ne izagnu ga rodne iz strane. 3, 124b.
Ni me izagnal od sebe. P. Radovcid, nac. 229.
Iz koje izarna Isus sedara vragova. 1. Ancid,
ogl. 4. Mi ne mogosmo izarnati dijavla... apo-
stoli ne mogose djavla izagnati. 172. Za to ga
izarna iz reda. svit. 31. Ako me ti izagnes, ko
me de primiti? V. AndriiaseA'id, dev. 29. Izagnat
svekoliko vojstvo ugarsko ispod mira. P. Kana-
velid, iv. 236. Jer mu izagnati vojsku bude sila
prika. 474. Ne izarni mene na svrsi. P. Posi-
lovic, nasi. 90b. 2a neposlu izarna oca Adama
i mater Evu iz raja. 121^. Nemoj mene izar-
nati. 148a. Tko izarne dobru zenu izgoni svako
dobro od sebe. cvijet. 35. Da ne bi stavio pro-
klestva na nega i iz puka izagna'. S. Margitid,
ispov. 114. Naj posli iz kude ga izrene. fal. 141.
Ter vas ne izrenu na dvor. 145. Izagnavsi nih
po boju iz Ravene. J. Kavanin 210b. Majku
izagna s Smederova, cadka s stola despotova.
234b. Sarazenske vojske smine ki izagna iz Ita-
lije. 241a. Izagni )udi klete. I. Dordid, salt. 11.
Iz ne Gospodin Isukrst sedam djavola izagna.
J. Filipovid 1, 249a. Hotedi ga oni izagnati iz
spile, v. M. Gucetid 210. Kad nas spasitej izagna
iz crkve one. Ant. Kadcic 33. Da se ne bi po-
nukovali muzevi izagnati zene. J. Matovic 423.
Izagnati iliti otirati vragove iz tilesa koja su
oni osvojili. I. Velikanovid, uput. 3, 466. Izagni,
Xazaranine, davla. I. J. P. Lucid, razg. 51. Kada
je i nih pridvojstrucitim konopcem sve kolike
na dvor izagnao. D. Rapid 4. A nevjesta za nim
potrupacko, iz b'jele g'a izagnala kule. Nar. pjes.
vuk. 3, 353. Izagna' bi Kolasinske Turke. 4, 315.
Izagnase base i subase. 4, 433. I izagnali neke
Crnogorce. 5, 536. Ude Isus u crkvu Boziju i
izgna sve koji prodavahu. Vuk, mat. 21, 12. Izaz-
deni narod patrijaru, a mene postavi mjesto nega.
S. Ijjubisa, prip. 147. Ne mogase odoliti Turkom,
nit' iz tijesna izagnati klanca. Osvetn. 3, 112.
Svi pamtimo, kad Srb izgna Turke. 6, 24. — «
ovijem se primjerima shvaca metaforidki : Gresnik
Boga koji ga je stvorio i odkupio izrene iz svoje
duse. M. Divkovid, bes. 19b. u oni cas iz sebo
Isukrsta izene. 120b. — b) objekat je zivotina.
Pastijer izagne i izvrzo iz stada jednu ovcu gu-
bavu. I. Drzid 201. Volove izagna. S. Rosa 53a.
Pocekaj me, jedna poturice, dok izarnem vole

IZAGNATI, II, a.

118

IZAGNITI

na uvrate. And. Kaci6, razgov. 241. Svi u goru

stoku izagnase. Pjev. cm. 70b. Kazemo mu da

izrenu receno syoje blago iz steta manastirskije.

G. Zeli6 272. Cobanica mlada na popasak ovce

izagnala. Osvetn. 1, 52. — u ovom je primjeru

iivotina i subjekat. Izagnala su§a rogusu. Nar.

posl. vuk. 97. — c) objekat je sto nezivo, ali tje-

lesno. — samo u jednom primjeru. Pusti da

izagnem trun iz oka tvoga. S. Rosa 78^. — d)

objekat je sto dusevno Hi umno. — aa) objekat

je duh (izagnati duh iz tijela = ubiti). Izgonis

^ er mene iz doma ti sada, — I duh cii joste tvoj

izagnat iz tijela. M. Bunic 32. — bb) objekat

je svjetlost, tama, sjena itd. (qlagol je u prene-

senom smislu). Hotiju6i uljesti tamnost, od po-

trebe je da na prvo izrene svjetlost. M. Div-

kovi6, bes. 287^. Jer docim sred mraka tmastu

sjen studenu od zlatnijeh od zraka strijelanja

iidenu. I. Gundulid 15. Noci slijepa, gluha noci,

ah, da mi je ufat mo6i, da smrknute tvoje sjeni

nede izgnat zora bijela! 241. — amo moze pri-

padati i ovaj primjer: Bog suncani jur iz mora

zrake svoje mece i k nebu put uzima, da sne

izagnu tamne svima. I. Gundulic 28. — cc) objekat

je tjelesno Hi dusevno stane, osjecane, te subjekat

cini da ono nestane kod drugoga koga: Izagni

iz nega svu slipodu od srca. B. Kasi6, rit. 11.

Izagni svu slipodu od srca negova. 29. Da iza-

gnes od mene svu mod meni suprotivnu. V. An-

drija§evi6, put. 110. Koja ne mogu izarnati nase

ubostvo. P. Posilovid, nasi. 21t>. Izarni tminu

od moga 2ivota. 72*. Izarni tavnosti unutrine

duse moje. 76*. Bolesti sve pameti i tila od nega

izarni. L. Terzid 14. Izagni iz liega svu slipodu

srdca. 167. Ki s ufanjem i zezinom izagno je

kugu svojim Kotorinom. J. Kavanin 308*. Moli

ga, da i2dene iz srcah nasijeh svaku oholost. I.

A. Nenadid, nauk. 241. Kako izagnemo oblast

djavla iz diteta. L. Vladmirovid 12. Mrak ne-

znana i zlobe izmedu brade vase izagnati. D.

Obradovic, 2iv. 51. Jere danas jesam se privario,

da dangubu milostju Bozjom uzezon, s ovoga

svita sasvim izkorenim i izagnam. D. Rapid 145.

— dd) objekat je kao kod cc), ali subjekat cini

da kod nega satna nestane objekta. Molim te,

izdeni, gospoje, vas jed taj naj br2e na meni, i

s Bogom ostavaj ! N. Najeskovid 2, 94. Izagnite

inoranciju iz vas. M. Dr2ic 224. Ispuni svak

voju i misal i2deni. 427. Ako si malo nepomniv

izagnati tu misal. A. Komulovid 10. Molitva za

izagnat zle misli. B. Kasid, nac. 97. Ostavit me,

da zvir prika svoj na meni glad izdene (vidi i

u Mikajinu rjecniku). I. Gundulid 46. Izreni svi-

tovna i svaku prigrihu. A. Georgiceo, nasi. 326.

Izagnade iz svoje duse zlobe i grijehe. I. Drzid

125. Tvoju mlados razveseli i izdeni zle nemire,

ki su tvoje srce smeli. G. Palmotid 1, 32. Tja

lakomos svak prokletu iz svojega srca izagni.

3, 151^. Ako nisam uput izarnao od mene svaku

tastu slavu. P. Posilovid, nasi. 108*. Izarni one

misli i reci . . . 133b. Otarite vase suze, izagnite

va§ plad. A. d. Bella, razgov. 207. Ako mrzi-

jenstvo na iskrnega ne izagnemo sa svijem iz

nasega srca. S. Rosa 104a. Zdravje na dvor dok

izrene (prozdor). V. Dosen 174a. — e) u jednom

primjeru xvin vijeka stoji metaforicki : izagnati

na rt od igle saznacenem: sve ili posve istuma-

citi. Sada se vladaj po zlameni koja ti ozgor

ka,za,(hj, niti mogu svaka na rt od igle izagnat.

M. Zoricid, aritm. 47. — f)u jednom primjeru

XVI vijeka stoji neprelazno impt. izdeni sa zna-

cenem: idi ca! Ne vala nista, izdeni. M. Drzic

272.

b. pasivno. Iz raja tada izagnani bismo. M.

Marulid 102. Za svoju oholost izagnan bi iz raja.
Narucn. 89b. Ki su s nebes izagnani. P. Hekto-
rovid 132. Huda smrt izagnana s nebes. M. Drzic
15. I kad bi izagnano mnoztvo, vlize Isus. Po-
stila. r4a. Ostah i bez kderce i bez sina, iza-
gnana jos iz grada. F. Lukarevid 230. On s ma-
terom bi bez dijela izagnan iz kude i iz dobara
oca svoga. A. Gucetid, roz. mar. 144. Izagnan
,exul'. F. Vrancid, rjecn. Bude na dvor izagnan.
B. Kasid, nac. 31. Bivsi izagnan isprid lijeca
Bozjega. zrc. 28. Kada bi izagnan covjek od
anjela izvan ovoga raja. M. Orbin 22. A Je-
rina iz bijeloga Smedereva izagnana, put ugr-
skijeh pode strana. I. Gundulid 387. Izagnate
protira ih. F. Glavinid, cvit. 4b. Van bil bi
izagnan. 202*. Koje su bile izagnane s pira ne-
beskoga. I. Drzic 268. Iz svojih stani da bi
ostali izagnani. I. Ivanisevid 113. Bi izagnan
iz Rima. P. Radovcid, ist. 53. Da bi nevojan
izarnat iz raja zemajskoga. I. Ancid, svit. 20.
Za to bise izarnati od Boga. 45. Da su na sudu
od nih u vijek izarnati. 53. Izagnanu iz svjet-
losti on de vojsku rasprsati. P. Kanavelid, iv.
142. Izarnat jest post sveti iz kuda bogatije.
P. Posilovid, nasi. 46b, Q covicanstvo izarnato !
cvijet. 54. Izarnat od svoga otacastva. 182. Ple-
mide izagnane opet u grad cini priti. J. Ka-
vanin 183a. Ne hted gledat izagnate i sinovce
van iz Rima. 381*. Svaka necas izagnana bit
de. 5l4a. A ovi (Adam) bi izagnan iz raja ze-
majskoga u nevoje. J. Banovac, razg. 96. I
k tebi vapijemo izagnani sinovi Evini. 143. Iza-
gnani ste vanka. S. Rosa 113b. Izagnan je iz
skupa virnika. Ant. Kadcid 16. Poglavica ovoga
svijeta izagnat bi izvan. J. Matovid 322. Daklo
mi izagnani sinovi Eve. 440. Sto po dvoru mrzla
stoka vreci iz svojijeh staja izagnana. Osvetn.
1, 20.

C. sa se, pasivno. Duhovnici, kojiht nesutt po-
stavili duhovnike, da izdenutt se. Zak. dus. pam.
saf. 30. Ako se koji clovekb prislact najde, da
se izbrene vant. Spom. sr. 1, 32. (1400). Da iz-
renet se necestiti. Korizm. 42a. Pace bi se imale
izagnati izmeu Judi one mladice. B. Kasid, per.
92. Poglavica ovoga svita izarne se vanka. I.
Bandulavid 225b. joann. 12, 31. Ali otrovna huda
zloba, ka za tudim raspom smagne, nade varku
u to doba, da iz svijeta on se izagne. I Gun-
dulid 327. Hrle naglo svi kolici, da prije car se
s stola izagne. 519. Sinovi od krajestva izar-
nace se u tmine izvanske. I. Ancid, ogl. 83. Da
se izrene svaka izpraznost. M. Radnid 123*. Iz
grma, iz koga se je jednom kuna izagnala, i opet
de se izgnat. (D). Poslov. danic. 34. Docim se
dva covika ne izrenu iz Persije. S. Margitid, fal.
92. Ignatija skinut s patrijarske stolice izagnati
se imade. A. Kanizlid, kam. 36. Sad poglavica
ovoga svijeta izagnati de se izvan. J. Matovid 51.

IZAGNAVATl, izagnavam, impf. izagnati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (praes. izagnavam kod izagnati
291b), u Voltigijinu (praes. izagnavam kod iza-
gnati), « Stulicevu (uz izagnati). Vragove napa-
dene u telesa izagnavase. S. Rosa 165a.

IZAGNETI, vidi izagniti.

IZAGNEVATI, izagnevam, impf. vidi izagni-
vati. — Samo u Belinu rjecniku: praes. iza-
gnevam kod izagneti 597*.

IZAGNIO, vidi kod izagniti.

IZAGNITI (izagneti), izagnijem (izagnim, iza-
gnem), j;i/. istruhnuti. — Slozeno: iz(a)-gniti (koje
vidi). — Akc. je u .svijem oblicima onaki kaki je
u inf., osim praes. izagnijem. — Rijec je star a,

IZAGNITI

119

IZAM

isporedi stslov. izgniti , rus. narHHTB. — Part,
praet. act. izagnio upotrebjava se i kao adj. —
Izmedii rjecnika u Mikalinu (,putreo, putrosco,
fraceo, fracesco'), u Belimi (izagi'ieti, izagnivara
,marcesco' 4G2'' ; izagneti, izagnovam ,pvitresco'
597a), u Voltigijinu (izagniti, izagnim, izagriivara
,marcire, putrofarsi' ,verfaulen, schimmoln'), u
Stulicevu (izagnoti, v. izgnoti), u Vukovu: (po
jugozapadnijera krajevima) .verfaulen' ,putrefio',
cf. istruhliti. Pokli sam izagnio i pogiriuo. B.
Kasic, nasi. 119. U gnusobi bi izagnili. I. Drzic
145. U grobovijoh su izagnile. 291. Sama bi
u seb' izagnila. I. Ivanisovid 221. Ne bi li u
sebi kripost izagnila. 289. I obraz cica tvoje
milosti u vike nece izagiiiti. P. Posilovic, nasi.
791'. Drvo izagnilo. M. Eadnid 187t>. Jela iza-
gnije veoma brzo. 257'*. Tijelo ima izagniti u
grobnici. 408''. Prilasno su razasuti i izagnili
od rasutja nihovije grijeha. 479^. (Ova trava)
izagne, usaline i izgine. A. Vita}i6, ist. 467. Ja-
buka kad izagne izgubi lipotu. S. Margitic, fal.
182. I cini izagniti svo kosti nihove. 273. Me-
sencijo iznade da budu zivi s mrcirna svezani
dokle bi zajedno izagnili. A. d. Bella, razgov. 33.
Kako Lazar smrde6i izagnije. 73. Izvida ramo
izagnilo Alderadu. I. Dordic, ben. ol. Jesi li
gresnik od naj vecijeh u staroj zloci jur pokopan
i izagnio? B. Zuzeri 172. Crjivo vode i izagnilo.
119. Neka izagnem. 234. A ti 6es ziv izagnet
u ovoj tamnici. 234. U kojim ste od toliko vri-
mena izagnili. J. Banovac, pred. 117. Od lako-
mije izagnili. pripov. 69. Mana niti im izagni,
niti se crvi zalegose u noj. E. Pavic, ogl. 117.
Onog', kome vece tilo u zemji je izagnilo. V.
Dosen 129''. Davno bi ti trulo tile ne micud se
izagnilo. 2063. Easpastit ce se moje tijelo, izagnet
CO moje kosti. D. Basid 62. Sveti Jakov govori,
da ce bogatac izagniti u puti svojoj. L. Vlad-
mirovic 32. Jur i ona po opacinam je izagnela
A. Kalic 585. Vas bjese vec pocrnio, ajine na
nemu izagnile. Nar. prip. vuk.'"' 252.

IZAGNIVATI, izagni vara, irupf. izagniti. —
U Belinu rjecniku: praes. izagnivam kod izag-
neti 426^^, i u Voltigijinu: praes. izagnivam kod
izagniti.

IZAHODITI, izahodim, impf. vidi ishoditi —
Slozeno: iz(a)-hoditi. — xvii i xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. ishoditi). Operi
mene u vodi koja iz nih izahodi. I. Ivanisevic
100. Sunce u jutro gdi izahodi. A. Vitajic, ist.
189*'. Kako iz zemje travica izahodi. 282. Za
osvetiti pogrdu ucihenu Bogu, izahodi goruc, Jut
i veoma rasrden. A. d. Bella, razgov. 521.

IZAHVA^IVATI, izahvajujem j izahvajivam,
pf. posve (mnogijem rijecima) zalivaliti. — Slo-
zeno: iz zahvajivati. — U Stulicevu rjecniku: iz-
zahvajivati, izzahvajivam ,singularibus verbis gra-
tias agere', i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

IZAIJA, m. vidi Isaija. U dni one rece Izaija
prorok. Bernardin 3. Rastrze Izaiju. M. Marulic
87. S. prorok Izaija. E. Pavic, ogl. 342.

IZAIJIN, adj. koji pripada Izaiji. Prorocanstvo
Izaijino. I. Drzid 8.

IZAK, m. vidi Isak, I vaspet rece Izak sinu
svomu. Bernardin 41. gen. 27, 20. Ter srce ti
riegovo pravedno u mjesto Izaka prija mu pod
jedno N. Dimitrovi6 68. Po noj ima Izak od
Eobeke neplodne Jakoba oca. A. Gucetic, roz.
mar. 4. Izak sin Abrama. roz. jez. 115. Svoza
Izaka. F. Lastric, ned. 211. Nauciti mozemo od
Izaka cisto6u. E. Pavic, ogl. xni. Kada se sin

stariji Izaka prvorodite|a vrati iz po]a. D. Basid
39. Taj cas usto je Abram, zazvo Izaka. A. Kalid
370.

IZAKLATl, izakojem, pf. posve zaklnti. — Slo-
zetio: iz-zaklati. — Od xviii vijeka. Svega zubi
izaklase. S. Margitid, ispov. 263. (Vojska) sto
je )uto zaostrila zube, dok krajinu izaklala jutu.
Osvetn. 7, 76. Ne ostala niz Dunaj palanka, na
kojoj se niste izaklali. 6, 44. — U nase vrijeme
M Lici s drugijem znacenem : kojuci se (u pre-
nesenom sinislu: rveci se, trudeci se) dohiti. ,Edva
sam, brate, to ja od noga i to iz zive muke
izakla". ,Ma edva evo od planinke uz kruv nesto
i sira izakla'. ,Nu, ako ti to od nega izakojos,
vala si onda junak'. J. Bogdanovid.

IZAKl^ESTIVATI, izak|est«jetn i izaklestivam,
impf. vidi iskjestivati. — Snmo u Belinu rjec-
niku : izakljestivati , izakljcstivam ,forcipe tor-
quere' 115'', i u Stulicevu: izakjestivati, izak)e-
stivam ,forcipe torquere' ; izzak[estivati , v. iz-
kliJGstiti.

IZALAZAK, izalaska, m. vidi izlazak. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Na izalazku cinio je
uzoti u svoju armadu nike vojnike. A. Tomikovid,
ziv. 233.

IZALAZITl, izalazim, pf. vidi izlaziti. — Slo-
zeno: iz(a)-laziti. — U Vukovu rjecniku.

IZALAZENE, n. djelo kojijem se izalazi. —
U Vukovu rjecniku.

IZA^EPIVATI, izajepivam, pf. samo u Stu-
licevu rjecniku: izajepivati, izajepivam, sve za-
lijepiti ,omnia glutinaro''. — Slozeno: iz-za}e-
pivati.

IZAM, izma, m. postaje od iste osnove od koje
je i glagol izeti (koji vidi), te bi pravo znacene
bilo: djelo kojijem se izimje, ali je cesto drukcije
i nije jasno. — -a- stoji u nom. i ace. sing. mj.
negdasnega b. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (izLmt ,sumptio, exactio; ex-
ccptio'). a) u ovijem naj starijim primjerima kao
da znaci uzimane, otimane. Ako veruje Vlaht
Srbb|ina, da se pri predt. banomt, a inomu Vlahu
da ne bude izma. Mon serb. 25. (1234—1240).
(5to se ucinilo pree ili (po)sle, da se pri,^ a da
ne izma, nt da je pravtda. 30. (1240). Sto se
cinilo pre i posle, da se pri, i da ne iztma . . .
Jako veruje Vlaht Serbjina, da se pri predt
banomt; i inomu Vlahu i inomu Serbjinu da ne
istma. 33. (1249). — b) u ovima kao da znaci
sto i izuzetak, ali moze biti u kojemu znacene
kao kod c). Vse imL tozi zapisa cartstvo mi bezt
izma, vse sto se obreta na tojzi zemJi, da si ima
i drtzi gradt Dubrovnikt. Mon. serb. 165. (1357).
Nih blago s zivinom prcz izma porubiv. M. Ma-
rulid 16. Iz licca gdi joj vri bez izma sva slados.
S. Mencetid 61. Vapiju bez izma sve me dni.
310. Prcz izma bi pobijena strana krstjanska.
Dukjanin 4. Sad rasuta prez izma vidjahu se.
P. Zoranic 71*. Kih zaskocise prez izma pobise.
B. Krnarutid 31. Hote prez izma, bez vere blago
da pozere. 37. — c) bez izma i preko izma ja-
macno znace u ovijem primjerima : bez mjere i
preko mjere. nije jasno kako je ova rijec dobila
ovako znacene. Misli izpi'azne i rici, lazi od sale,
i smiji brez izma. J. Banovac, uboj. 18. Bijase
jedna divica, koja brez izma pedipsavase svoje
tilo. M. Zoricic, zrc. 124. Sticudi ga muce ga
brez izma. L. Vladmirovid 32. On je bio mukao
i stidjiv preko izma. M. Pavlinovic , rad. 73.
Nikad mu nije bilo preko izma radne. 107. I
sto age preko izma traze. Osvetn. 2, 114. — d)
u jednoga pisca xvii vijeka ne razumije se zna-

IZAM

120

IZASIPATI

cene, u drugom primjeru moglo bi biti kao Jiod
b) ill Jcod c); ali u prvom i trecem jamaino nije
tako. (Rika) stotino stablenje s izmom podrjiije.
I. T. Mrnavic, osm. 106. Brez izma podrise odoru
bogatu. 127. Svi zmaji }uti s izmom zagubismo.
174.

IZAMLACENE, n. djelo kojijem se izmnlati
(vidi izamlatiti). Samo se uzdrzi u izamlatjenju.
A. d. Costa 1, 173.

IZAMLACIVATI, izamladujem i izamladivam,
pf. posve zamlatiti (zamlacivanem izbiti). — Slo-
zeno: iz-zamla6ivati. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Lice izamladivano, izap|uvano. A. Kalid
461. i u na§e vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZAMLATITI, izamlatim, pf. izmlatiti. — Slo-
ieno: iz(a)-mlatiti. — Nema potvrde glagolu nego
samo verbalnom supstantivu izamladene (koje vidi)
u jednoga pisca xviii vijeka.

IZAM^ETI, izimejem, pf. posve saw]eti. —
Slozeno: iz(a)-m)eti. — U nase vrijeme. Evo ce
se moje sad izamjeti. Nar. prip. vuk. 201. Kad
se 6osino izameje. 201. Dok se sve izameje. 202.
, Since je veliko zito u mlin nagnato; vaj jeli
no6as sve izmjeveno?' J. Bogdanovic.

IZANCITI, izancim, pf. samo u Stulicevu rjec-
iiiku: izzanciti, v. odzanciti. — Postaje od iz i
zamka nastavkom i.

IZANDATI, izandam, pf. pokvariti se (o suknu
kad dugo lezi). — Bice slozeno: iz-andati, ali sc
ne moze znati postane ovome glagolu; jamacno
je tuda rijed. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vtikovu: ,sich verliegen' .jacendo cor-
rumpor (de panno)'. Minderluk jako izbledeo i
izandao. M. D. Milicevic, zim. vec. 52.

IZAPIEATI, izapiram (izapirati, izapirem),
impf. izaprati, vidi 1. i 2. ispirati. — Od xvin
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu: izapirati,
izapirem, v. izaprati (ali ovoga nema). Izapirem
tebe, ajere. J. Banovac, blagosov. 264. Kako
voda izapira gnusobe s tijela. S. Eosa 54^. U
nem utrobe zakolnica . . . izapirahu se. 64^.

IZAPLAKATI, izaplacem, pf. vidi 1. isplakati.

— Slozeno: iz(a)-plAkati. — Samo part, praet.
pass, izaplakan u Belinu rjecniku: ,elutus' 428^^.

IZAPJ^UVATI, izapjuvSm, pf. posve popjuvati.

— Slozeno: iz-zapjuvati. — V jednoga pisca xvni
vijeka. Lice izamlacivano, izapjuvano. A. Kalid
461. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZAPEANE, n. djelo kojijem se izapere. —
Stariji je oblik izapranje. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu. Bude grihov mojih odpusdenje i krivin
puno izapranje. M. Alberti 401. Imas nasle-
dovati s 6estijem izapranjem. V. Andrijasevi6,
put. 47.

IZAPEATI, iziperem, pf. vidi isprati. — Slo-
zeno: iz(a)-prati. — Akc. je kao kod izabrati. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.proluoro'), u Be-
linu (,eluo' 428a), u Vukovu (vide isprati).

a. aktivno. BiSe ju izaprala. P. Vranci6, ziv.
92. Izapravsi grihe prednega zivota. B. Ka§i6,
rit. 48. Eijekom od suza moje gnusobe izaprati.
V. Andrijaievid, put. 26. Mo'e sam zaman s nimi
ruke izapral. A. Vitajid, ist. 225a. Izaperi sto
se godir smradna nahodi. P. Knozevid, pism. 164.
Izaprati od svako greSne gnusobe dusu. S. Eosa
45a. Koji de vas krstit i izaprati duhom. 46a.
Izaprati prste od svetoga u)a. Ant. Kadcid 179.
Va}a kace s studenom vodom zdravo izaprati. I.
Jablanci 209. Ja du tvoje izaprati platno. Nar.
pjes. vuk. 2, 121.

b. pasivno. Svetim krstom izaprana. M. Ma-

rulid 314. Burad izaprana. P. Bolid, vinodjel.
2, 260.

c. sa se.

(i) pasivno. Na dno se slegne tezak pra§ak
koji se posle izapere. D. Popovic, poznav. rob.
84. Talog se izapere. 126.

h) rejleksivno. Izaperi se u krvi. V. Andrija-
sevid, put. 45. Na kladencu se bistre vode iza-
prati. 280. Da so mogu nima podpuno izaprati
od svijeh nepomstva. 406. U krvi se izapra
svojih necistih zrtva. Blago turl. 2, 35.

IZAPSOVALAC, izaps6vaoca, ?». covjek koji
izapsuje. — U Belinu rjecniku: ,injuriator' 404a,
i u Stulicevu: ,conviciator'.

IZAPSOVALICA, /. zensko cefade koje izap-
suje. — U Stulicevu rjecniku: ,quae conviciatur'.

IZ APS O VANE, n. djelo kojijem se izapsuje.

— Stariji je oblik izapsovanje. — U Belinu rjec-
niku : izapsovanje ,convicium' 403^ ; ,conculcatio'
711b, i u Stulicevu.

IZAPSOVATI, izapsujem, pf. vidi ispsovati.

— Slozeno: iz(a)-psovati. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impt. izapsuj ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, iza-
psova i part, praet. pass, izapsovan. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,strapazzare
con parole' 71 1^), u Voltigijinu (,ingiuriare, oltrag-
giare, sgridare, aflfrontare' ,bescliimpfen, schma-
hen'), u Stulicevu (.maledicta in aliquem conge-
rere'). Tko bi ga izapsovao. B. Kasid, fran. 97.
Ja bi rada da vas izapsuju. M. A. Eejkovid, sat.
E3'>. Sad ga izapsuj. I. J. P. Lucid, razg. 125.
Izapsovat roditeje. A. Kalid 341.

IZAEAMENICA, /. vidi -poramemca.. — U nase
vrijeme. Ako se dobro izaramenica ne potegne.
Magaz. 1868. 60.

IZAENANE, n. djelo kojijem se izdene (vidi
izagnati, I, 3). — Stariji je oblik izarnanje. Mis-
nika z\i(h) vicne izarnanje. I. Ancid, ogl. xxv.

IZAENATI, vidi izagnati.

IZASATI, izasem, pf. isisati. — Slozeno: iz(a)-
sati. — U nase vrijeme u Lid. ,Luci to tele!
izasalo bi ved, da 'e vime ko bunar'. J. Bog-
danovid.

IZASEBICE, adv. vidi izasobice. — Od xviii
vijeka. Tri jutra izasebice prinese na grob. I.
J. P. Lucid, izk. 37. Da si ne jednoga muza,
nego sedam izasebice umorila. A. Kalid 391.
Vidjet prvi vecer ne jednoga muza, nego sedam
izasebice na svojijem rukama izdahnut. 391.

IZASIJEVATI, izasijevam, impf. izasjati, vidi
2. isijevati. — Akc. je kao kod ispovijedati. —
U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjeinika
u Belinu (praes. izasivam kod izasjati) i u Stu-
licevu (kod' izasjati). Svej to vedma u nemu
mudros izasivase. S. Eosa 189b.

IZASIPALAC, izisipaoca, m. covjek koji iza-
sipje. — U Stulicevu rjedniku: ,evacuans'.

IZASIPALICA, /. zensko cejade koje izasiple.

— U Stulicevu rjecniku: ,evacuans'.
IZASIPANE, n. djelo kojijem se izasipje. —

U Stulicevu i u Vukovu rjeiniku.

IZASIPATI, izasipjem i izasipam, impf. iza-
suti, vidi isipati. — Kao kod isipati treba raz-
likovati dva glagola: izasipati, izasipjem (i iza-
sipam) kod kojega se akc. mijena samo u aor. 2
i 3 sing, izasipa, i izasipati, izasipam kod kojega
je akc. kao Jcod izgovarati. — U obliku isipati
bila bi stara rijec, isporedi stslov. isypati, rus.
HacMiiaxB; izasipati se javja od xvii vijeka, a

IZASIPATI

121

IZASUTI

izmedu rjecnika u Mika]inu (izasipati, izasuti
,6vacuo') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (iza-
sipati, izasipjem ,spar^pre, di cose non liquids'
,spargo* 694*> ; ,votare da un sacco grano e simili'
,effundo' 779*), u VoUigijinu (izasipati, izasipjem
jVotare, evacuare, disaccare grano' ,ausleeren, als
getreide), u Stulicevu (izasipati, izasip|em i iza-
sipam jVacuare, evacuare, deplere, in evacuando
esse'), u Vukovu: izasipati, izasipam (izasipjem)
,ausschiitten' ,effundo'.

a. aktivno. Jurve sam poceo biser krvi moje
prolijevati i izasipati. F. Lastric, test. 158''. Koji
naCin molena izgovaraju sveta pisma s rijecju
,izasipati' (,effnndere'). J. Matovii 434. Izasipam
prid obrazom negovijem molitvu moju. 434. Kako
koji izasipa blago. Nar. pjes. vuk. 2, 76. Izasi-
padete staro kad dode eovo. D. Danici6, 3mojs.
26, 10.

b. sa se, refleksivno. — U prenesenom smislv
(n. p. 0 krastama po Ujelu). — U Vukovu rjec-
niku: ,ausschlagen' ,erumpo' s primjerom: Iza-
sipaju se ve6 kraste po nemu.

IZASJATI, izasjam, pf. zasjati is kojega mjesta.
— Slozevo: iz(a)-sjati. — Akc. je kao kod iskon-
6ati. — desto i metaforicki, tako jc u naj sta-
rijim primjerima. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (izasjati sunce, izasivam ,na-
scere del sole' ,diesco' 504'J) i u Stulicevu (iza-
sjati ili izasivati sunce, v. svanuti). Istina od
zemje izasja i pravda s nebes pozri. M. Alberti
49. Kako da vas puk ufase u visoj ga vidjet
cesti, ka mu izasjat svjetja imase iza mraka zle
bolesti. J. Palmotic 39. Ke ti sunce izasjat ce
mene u brizi ostaviti. 159. Vrata zdrava s kijeh
zrak svijetu izasjo je. B. Betera, cut. 116. Taj
cas odizgar izasja svjetlos. I. Dordid, ben. 49.
Kako sunce bjese izasjalo. S. Eosa 86*. Kad
zlamenje sina medu oblacima izasja. 137^.

IZASJAVATI, izasjavam, impf. izasjati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka. Odkle
sunce izasjava. I. Dordic, salt. 369.

IZASJECI, izasijecem, pf. isjeci. — Slozeno:
iz(a)-sje6i. — Akc. kaki je u praes. taki je i u
impt. izasijeci ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izasijece (u istocnom
govoru izaseci, izasdcem, izasece ; u zapadnom
izasidi, izasicem, izasice). — U nase vrijeme. Te
mi moju izasijece vojsku. Nar. pjes. vuk. 5, 398.
Da te svu na komade izasijeku. Nar. prip. vrc.
79. Turci ih sve izasijeku. S. ^ubisa, prip. 186.
Dok ga Turci na komade izasijeku. pric. 11.

IZASLANAC, izaslanca, m. izaslan covjek (i u
osobitom smislu). — isporedi izaslanik. — U nase
vrijeme kod pisaca. Izaslanac ,aussendling'. Jur.
pol. terminol. 51. Izaslanac ,emmissar'. 164. Iza-
slanac ,aussendling'. B. Sulek, rjecn.

IZASLANIK, izaslanika, tn kao izaslanac (ali
u osohitom smislu: covjek koji je od kojega ce-
{adeta ili druslva poslan kamogod da opravi
kakav posao). — U nase vrijeme kod pisaca. Iza-
slanik ,abgeordneter' , delegate'. B. Petranovid,
rucn. knig. 23. i u Sulekovu rjecniku: ,abge-
ordnete'.

IZASLAIsTE, n. djelo kojijem se izasaje. Iza-
slano ,aussendung'. Jur. pol. terminol. 51. ,emmis-
sion (,aussendung)'. 164.

IZASLATI, izasjem (izasajem), pf. poslati iz
kojega mjesta. — Slozeno: iz(a)-slati. — Akc. kaki
je u praes. 1 sing, izasjem taki je u ostalijem
oblicima istoga vremena, osim 1 i 2 pi.: izasj^mo,
izas}ete, i u part, praet. pass, izaslan; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. (i u cijelom

praes. iz^§a}em), osim impt. izasaji. — Od xvi
vijeka. Pravda nih van izaslavsi. Mon. croat.
337. (1585). A naprijed su zorora izaslani custi
Judi. Osvetn. 4, 24. Izaslati ,aussenden'. Jur.
pol. terminol. 51. Izaslati ,abordnen'. B. §ulek,
rjedn.

IZASMIJATI SE, izasmijem se, pf. ismijati
se. — Slozeno : iz(a)-smijati. — Akc. se mijena
u aor. 2 i 3 sing, izasmija, i u part, praet. act.
izasmijao, izasmijala. — U nase vrijeme. Barem
da se dobro izasmijem. Nar. pjes. vuk. 5, 516.
Kad se svi tako izasmiju i nagovore. V. Vrcevid,
igr. 17. Knez se nim izruga i izasmije. S. ;^u-
bisa, prip. '205.

IZASNITI SE, izisnim so, pf. (kao posve) sniti
se. — Slozeno: iz(a) sniti. — U narodnoj pjesmi
XVIII vijeka. Ovo mi se nocaske trudan sanak
izasnio. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 20.

IZASOB, adv. vidi izasobice. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. U Dubrovniku se kaze izasob
i izasobice. V. Bogisid u Nar. pjes. bog. 363.

IZASOBICE, adv. vidi zasobice i zasopce. —
isporedi izasob i izasebice. — U Dubrovniku od
XVIII vijeka. Ti si uprav u malo doba kuso iza-
sobice dva bica Bozja. A. Kalid 563. Ko ore
tudu nivu deset godina izasobice. V. Bogi§id,
zborn. 403.

IZASPATI SE, izaspim se, pf. vidi naspati se.

— U nase vrijeme. Ako se izaspim, sve cu ti
kazati. S. j^ubisa, prip. 145.

IZASKANE, n. djelo kojijem ko izasere Hi se
izasere. — U Stulicevu rjecniku.

IZASRATI, izaserem, pf. seruci ispustiti sto
iz sebe. — nepristojna rijec. — Slozeno: iz(a)-
srati. — Akc. je kao kod izagnati, izazeuem. —

— Od XVIII vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. — U Vukovu rjecniku: ,heraus-
scheissen' ,procaco' s primjerom: Koji negovu
iglu izjede, onaj treba cuvalduz da izasere ,wer
seine (des bosen machtigen) nahnadel frisst, muss
dafiir wenigstens eine packnadel sch '

b. sa se, refleksivno, posrati se (do voJ,e, mnogo).

— U Belinu rjecniku : izasrati se na tkoga ,scon-
cacare, ciofe cacare addosso' ,concaco' 657*; u Stu-
licevu : ,ventrem cum voluptate quadam exone-
rare' ; u Vukovu : ,laxieren' .evacuari'.

iZASEED, praep. vidi isred. — Sastavleno:
iz(a)-sred. — 0 jednoga pisca xvii vijeka. Izva-
djeni po nemu izasred smrada od bludnosti. B.
Kasid, fran. 109.

IZASTOJATI SE, izastojim se, pf. odijeliti sc,
razdijeliti se, razluciti se (?). — Slozeno: iz(a)-
stojati. — U jednom primjeru xviii vijeka. Po-
topi (slaninu) u vodu neka se izastoji od soli.
J. Vladmirovid 42.

IZASTRIJELITI, izastrijelim , pfistrijeliti,
vidi izastrijejati. — Slozeno: iz(a)-strijeliti.

IZASTEIJE:^ATI, izastrijejam, impf. vidi istri-
jelati. — Postaje od izastrijeliti (kojeinu obliku
nema potvrde) kao istrijejati od istrijeliti. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Dokle izastrijana duh
svoj izpusti. F. Vrancid, ziv. 57.

IZASU6e, w. djelo kojijem se tzaspe. — U
Stulicevu rjecniku : (sa starijim oblikom) izasutje.

IZASUTI, izaspem (izaspem), pf. sipajuci uci-
niti da sto (sitno ili zitko) iz cega izide. — ispo-
redi isuti. — Slozeno: iz(a)-suti. — Akc. je u
praes. kod Vuka i Danicica izaspem, ali je u
Dubrovniku izaspem sto bo}e odgovara akcentu
prijedloga iza (vidi kod iz); taki je i u aor. 2 i
3 sing, izasu, u part, praet. act. Izasuo, izasula (u

IZASUTl

122

IZATKATI, b.

Duhrovniku izasula), u part, praet. pass. Iz&sut;
u ostalijem je oblieima onaki Tcaki je u inf. (impt.
izaspi). — Po svoj je prilici (u obliku isuti) stara
rijeCj vidi kod izasipati (vidi i isuti. F. Miklosid,
lex. palaeoslov.2). u nasemu se jeziku ,jav]a od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod
izasipati) gdje se naj prije naliodi, u Belinu (,vo-
tare da un sacco ^rano e simili' jeffundo' 779a),
u Voltigijinu (izasuti, izasipjem ttz izasipati), u
Stulicevu: .saccum (frumento, fabis etc. plenum)
evacuare, deplere, exhaurire'; u Vukovu (izasuti,
izaspem ,ausschutten' ,effundo').

a. aktivno. a) ohjekat je sto tvrdo i sitno. A
kad Nenad svoj' izasu blag-o. Nar. pjes. vuk. 2, 76.
— h) ohjekat je sto zitko. Odadni (bure) i zejtin
iz nega izaspi. Z. Orfelin, podr. 208. Vodu izaspi
u zemjane cinije. P. Bolic, vinodjel. 2, 32. — c)
u prenesenom smislu. Izaspu toliko mlostvo griha.
F. Lastric, svet. 127*. Izaspite, to jest ocitujte
prid nim srca vasa. J. Matovid 435. Da bi svaka
izasuo, to jest ocitovao. 434. Izasucu vam duh
svoj. D. Danicic, sol. 1, 23. Narav de izasuti
dobre vo}e i zadovojstva. M. Pavlinovic, rad. 172.
Krsne serdar cim izasu rijeci. Osvetn. 3, 71.

b. pasivno. Izasut ,gettato, come fuori dal seno'
,excu8sus'. A. d. Bella, rjecn. 342'>. Izasut ,vo-
tato da un sacco, o altro vaso, grano, e simile'
,eflFusus'. 779a.

e. sa se, refleksivno. a) u opcem smislu. Kada
se pcele na dasku izaspu. J. S. Eejkovic 240. —
b) u osobitom smislu, o koznoj bolesti, o kakvijem
ospama. — izmedu rjecnika u Vukovu : ,aus-
schlagen (aus der haut)' ,erumpo, prodeo' s pri-
mjerom : Ve6 su se izasule kraste. Ako li se guba
izaspe. D. Danicid, 3mojs. 13, 12. Ruzici se iza-
suse (bogine) po snazi, a po lieu ne bese ni jedne
jedine. M. B. Milicevid, let. vec. 226. 11' se na
vam kuge izasule. Osvetn. 2, 181. Izasulo mi
se nesto po tijelu ,ich bekam einen ausschlag'.
B. Sulek, rjecn. kod ausschlag.

IZASALAC, izasaoca, m. covjek koji izade. —
TJ Stulicevu rjecniku: ,digrediens'.

IZASASNIK, m. covjek koji izade (u osobitom,
prenesenom smislu: koji ostavi svoju vjeru). —
U jednoga pisca xvii vijeka. Oni nisu izasastnici
ill apostati vire. I. Zanotti, upit. 16.

IZASA§CE, n. vidi ishod. — Stariji je ohlik
izasastje. — Postaje od osnove izasast (vidi kod
iziti) nastavkom ije. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (izasastje, v. izsastje). Po
izasastju tih 10 let. Mon. croat. 69. (1447). Ka-
kono zora pripravno je izasastje negovo. Ber-
nardin 86. ose. 6, 3. Ki su blizu od izasastja
sega zivota. Narucn. ^57b. Izvan sebe izasastje.
B. Gradid, duh. 66. Cekahu dosastje Isukrstovo
i izasastje ove zvijezde. M. Divkovid, bes. 139''.
Molim te, smiluj se dusi mojoj na izasastju ne
iz tijela svoga. nauk. 110a. Ne ostavivsi ni-
jednoga zlamena svojega izasastja. I. T. Mr-
navic, ist. 17. Oni clanak od Bozijega izasastja
duha svetoga. I. Ancid, vrat. 214. Ulizene jest
vrlo veselo i vrlo neveselo izasastje. M. Radnid
10|i. Vjetar od laskana koji stoji zatvoren u
spijah od zem|e, koji jesu dvori poglavica i kude
goleme, s iskaiiem izasastja (stamparskom gri-
jeskom izastastja), i hotiti izadi na postonai'dn-
stojanstva, jest uzrok od tresne svijeta. M. Eadnid
194a. Kada dode smrt, izasastje od ovoga svijeta
biti de'veoma tu2no. 303a. Neka oni imaju za-
pisanja od ulazisca i iza§asda. M. Bijankovid 141.
Iziskovanja i !_izasa§ce od pinez. 142. Sahrani
dusu negovu u ovi cas od izasasca I'legova. L.
Terzic 33. Govoredi od izasastja duha svetoga

iz obodvojice. F. Lastrid, svet. 82^. Smiluj se
dusi mojoj na izasastju nezinu iz tila svoga. A.
Kanizlid, laogojubn. .o24. Kuda dosli su nakon
cetrdeset i sedam dana, od izasastja iz Egipta.
I. Velikaaxjvid, uput. 1, 63.

IZATASTITI, izatastim, pf. vidi istastiti —
Slozeno: iz(a)-tastiti. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Nije drzal za plin biti prikladan ka Bogu
nego se jest izatascil vazamsi na sebe kip sluz-
beni. F. Vrancid, ziv. 16

IZATIRANE (izatirarie) , n. djelo kojijem se
izatire (izatira). — U Stulicevu rjecniku.

IZATIRATI, izatiram (izatirati, izatirem), impf.
izatrti, vidi istirati. — U Stulicevu rjecniku: iza-
tirati, izatiram ,actu tergere', a kod izatrti ima
praes. izatirem.

IZATISKIVATI, izatiskujem i izatiskivam, pf.
zatisnuti jedno za drugijem (o mnogijem objek-
tima). — isporedi izatisnivati. — Slozeno : iz-
zatiskivati. — U Stulicevu rjecniku: izatiskivati,
izatiskivam ,lagenas ac similia plura vasa obtu-
rare'.

IZATISNIVATI, izatisnujem i izatisnivam, pf.
vidi izatiskivati. — Slozeno: iz-zatisnivati. — U
Stulicevu rjecniku: izatisnivati, izatisnivam uz
izatiskivati ; supjotine izatisnivati ,rimas explere'.

IZATKANE, n. djelo kojije^n se izace (Hi kon-
kretno : ono sto se izace). Imas od zlata izatkana.
M. Eadnid 374^.

IZATKATI, izacem (izatkam), pf. svrsiti tkane
(objekat maze biti ne samo tkane nego i slika
sto se nacini tkanem). — Slozeno: iz(a)-tkati. —
Akc. kod praes. zabilezen je u Vuka i u Dani-
cica izacem, ali vidi kod izasuti; kaki je u praes.
izaoem, taki je u aor. 2 i 3 sing, izatka, u part,
praet. act. izatkao, izatkala, u part, praet. pass.
izatkan ; u ostalijem je oblieima onaki kaki je u
inf., osim praes. 1 i 2 pi. izatkamo, izatkate. —
S oblikom istkati bila bi stara rijec, isporedi
stslov. isttkati; u nasemu je jeziku izatkati po-
tvrdeno od xvii vijeka. — Izmedu rjecnika u
Voltigijinu (samo part, praet. pass, izatkan ,tes-
suto' ,gewebt, gewirkt'), u Stulicevu (,texere, con-
texere, textum perficere'), u Vukovu: izatkati,
izacem (izatkam) ,fertig weben' .pertexo', u Da-
nicicevu (isttkati ,contexer6').

!i. aktivno. Gospodine Boze sfemogudi, koji si
Mqjzesa naucio uciniti uresenja i ubruse cetrdesti
dana, koja je joster i Marija izatkala i ucinila.
B. Kasid, rit. 269. Priprosta ga sukna odijeva
ku mu izatka jos djetetu draga majka, slavna
djeva. G. Palmotid 3, IB^. Kada izatkaju liihovo
platno. M. Radnic 294a. Taku kosuju koja Ce-
cilija zena Tarkvinija Priska prva izatka. S. Rosa
lilda. Muze izatkaju jednu odezdu. D. Obradovid,
basn. 447. — metaforicki. Tko ono, tko ovo, na-
stoji svak za se, a svak, sto jo osnovo, izatkat
uzda se. I. Gundulid 148. Zlo osnuj, a vrag ce
izatkat. (D). Poslov. danid. 158.

1). pasivno. Odejanija dobrodeteliju zitija svojego
izbtkanaa. Glasnik. il, 117. Darova mu sfe sfoje
ha]ine, pake se on obuce u jednu kako vrecu od
kanavca priprosta i ostra tako da mnozi scinise
da bise izatkana od struna grive konske. B.
Kasid, in. 12. Suknicu ne rukom izatkanu i za-
svenu veselo obuce. per. 58. I toli su po na-
cinu izatkane sej drzave, da tko ih gleda, za
istinu scijeni, da su zbijne i prave. I. Gundulid
434. Altanskoga kneza oblicje ondi je ono izat-
kano. 444. Jur knez dospje, cim na kraju od
vijednice s jedne strane vede i cete dospijevaju
s lijepijem redom izatkane. 444 — 445. Odiveni

IZATKATI, b.

123

IZAZAVATI

odidom izatkanom od vlasi. M. Radni6 73=*. Nosi
hajinu izatkanu od prediva. 233". Ruho oblacim,
koje izatkanijem sja fiudesim. I. Dordid, uzd. 41.
Svijetlo ruho ne suhijom zlatom, nee^o sve 6iatom
slavom izatkano. B. Zuzeri 318. Pas Jzatkan s ni-
hovijem rukama. V. M. Gudetid 146. A bijase
ostao nadkosujak ne sasven neg izatkan u cijelu.
S. Rosa leOa. Tvoje ruho noka srebrom i zlatom
izatkano pokriva Jute rane. A. Kalic 96. Vrata
bila su nakiceua i obastrta svilom i izatkanim
vezom od svakovrstnih prilika. A. Tomikovid,
2iv. 130. Dolama ne bjese §ivena nego izatkana
sva s vrha do dna. Vuk, jov. 19, 23.

IZATKAVATI, izatkavam, ivipf. izatkati. — Od
XIV vijeka, a izmedii rjecnika u Stulicevu (uz
izatkati) i u Danicicevu (istbkavati). Pohvaly
jego ventcB blazenej togo glav§ slovom izttka-
vaju. Glasnik. 11, 113.

IZATOVCI, Izatovaca, m. pi. selo u Srbiji n
okrugu pirotskom. Sr. nov. 1879. 175. M. B. Mi-
lidevid, s dun. 37.

IZATRENE, M. djelo kojijnn se izatre. — Sta-
riji je oblik izatrenje. — U Mikajinu rjecniku
(izatrenje) i u Stulicevu.

IZATRTI, izatrem (izatarem, izaterem), pf. vidi
istrti. — Slozenu: iz(a)-trti. — Od xvii vijeka, a
izmectu rjecnika u Mika\inu (izatrti, ocistiti ,abs-
tergo, detergo, detergeo' ; izatrti, protrti ,frico' ;
izatrti pilom ,seco, exseco') i u Stulicevu (izatrti,
izatirem ,tergere, extergere, detergere, polire, ex-
polire, perpolire, perfricare, secare'). Kada po-
maze i izatre. M. Divkovic, nauk. 243a. Svu bi
zalost izatrli. B. Kasid, nasi, xviii. Krivinu iza-
trvsi. rit. 48. Izatrti prste. 76. Izatren ujem
od cesvine. (Z). Poslov. danic. 35.

IZATVARATI, izatvaram, impf. izatvorati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

IZATVORATI, izatvoram, pf. zatvoriti sve (o
mnogijem objektirna) jedno po jedno. — Slozeno :
iz-zatvorati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing.
izatvora. — JJ Stulicevu rjecniku : , omnia clau-
dere vel occludere', i u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

IZAUSITI, izausim, pf. vidi kod izausivati.

IZAUSIVATI, izaiisujem i izausivam, i^npf.
udarati zausnicama. — Uprav je impf. izausiti
(slozeno: iz-zausiti), ali ovome glagolu nema po-
tvrde. — U jednoqa pisca xviii vijeka. Podan
jest mi ostan pati moje, anjel satane, tkoji bi
me izausivao. Blago turl. 2, 162. — I pasivno.
U obrazu bi se zaprazio, kakono da bi bio iza-
usivan. 2, 141.

IZAUZLAVATI, izauzlavam, pf. sve (o mno-
gijem objektima) zauzlati. — Slozeno: iz-zauzla-
vati. — Same u Stulicevu rjecniku: ,nodos con-
nectere'.

IZAVEZATI, izavezem, pf. vaja da znaci: ze-
nuti Hi procvasti. — Slozeno: iz-zavezati (?). —
U rukopisu (po svoj prilici) xvii vijeka pisanorn
crkvenijem jezikom. Vt leto 7160 (= 1652) me-
seca nojemrija 21 obrete se cvetije glagojema }u-
bicica, i togda be trava jakoze o Georgijevu dne,
i vsa ovostija izavezase. Rad. 1, 177.

1. IZAVIRATI, izavirem, imp/, izavreti. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing, izavira. — Od xvu
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izvirati).
Odkli voda izavire. I. Ivanisevic 95. On cini da
obilne rike na udarac od sipke iz tvrda kamena
izaviru. A. d. Bella, razgov. 229. Pedepse . . .
koje iz grijeha istocnoga izaviru. S. Rosa 1731".

2. IZAVIRATI, iz&virem, impf. izavrijeti. — U
na§e vrijeme u Lid. ,Podne je, izaviri volove'.
J. Bogdanovid.

IZAVRENE, n. djelo knjijem se izavri (vidi
izavreti). — Stariji je oblik izavrenje. — IJ Be-
linu rjecniku (izavrenje 144b) i u titulicevu.

IZAVRETI, izivrim, pf. slozeno: iz(a)-vreti. —
Akc. se ne mijena. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (izavriti ,consumi forvore'),
u Belinu (,finir di bollire o consumarsi bol-
lendo' 144^), u Stulicevu (izavreti, izavirem ,con-
sumi, diminui ebulliendo, fervendo, decoqui' ; iza-
vrjeti, izavirem ,scaturire, scatere, emanare, exi-
lire, erumpere'), u Vukovu (izavreti, izavri ,her-
vorsprudeln' ,scaturio').

ai. vruci isteci (o vodi Hi o drugom cemu zitkom,
n. p. kod izvora). a) u pravom smislu. Ako vidis
(u snu) da ti studenac izavri u kudi, toj prili-
kuje veselje. Zborn. 13 1^. U kojoj svjetlosti od
nasijeh sabaja izavrje zadosti krvavijeh kapaja.
M. Vetranid 1, 60. Izavrje iz kamena mnoga
obilnost od voda. A. Gucetid, roz. mar. 248. Tu-
tako kladenac cudnovat i velicak izavri. B. Kasid,
per. 151. Dokli iz svoga tijela trudna izavrjela
kiv bi cudna. P. Kanavelid, iv. 26. Studenci vo-
deni srdito izavrise. S. Margitid, fal. 109. Zasto
su nodas studenci od u}a izavrili. 113. Izavrio
je studenac vode zive. 114. Potocid iz visoke
planine izavrivsi. F. Lastrid, test. ad. 102''. Iza-
vrela je bila ziva voda. S. Rosa 185^. — b) u
metaforickom Hi u prenesenom smislu. Ali jo pri-
slavan i gizdav ures taj iz morscijeh dubin van
izavril na suh kraj ? M. Vetranid 2, 57. Da iz
moje glave budu izavrjeti obilne vode. A. Gu-
cetid, roz. mar. 278. Od onoga studenca koji je
iz prsi tvoji izavrio. S. Margitid, ispov. 75. U
dusi pravednoga izavret ce jedan kladenac bistre
vode. B. Zuzeri 130. Iz koga bi (vrila) izavrila
neg iz mita? V. Dosen 70a. Stvar ijedna brez
svog' vrila kako b' ikad izavrila? 263*. Odo-
vuda neznanost i pozelene nevoje zivota i ista
smrt izavri. I. Velikanovid, uput. 1, 3. Ona ista
nagleda se zamijernijeh koristi, koje iz toga obvje-
tovanja izavrjese na posvetjenje svojijeb sestara
dumana. I. M. Mattei 8.

b. istrositi se vruci. 1 vrilo od kada mojih suz
poca vrit ko, ne znam ja, kada bode li izavrit.
H. Lucid 207.

IZAVRIJETI, izavrem, pf. vidi ispregnuti. —
Slozeno: iz-zavrijeti. — U nase vrijeme u Lici.
,Izavro se vo". J. Bogdanovid.

IZAVRTATI, izavrdem i izavrtam, pf. (?) slo-
zeno : iz-zavrtati (?). — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izavrtati, izavrdem i izavrtam ,ad dolorem
usque aliquem stringere'.

IZAZAD, adv. vidi izazada, od cega postaje
izgubivsi zadne a. — U jednoga pisca xvn vijeka.
Nu mu iza zad ruke stiste dvijesti ruka i uzom
sveza. 1. Gundulid 341.

IZAZADA, adv. straga, ozada. — Sastavleno :
iz(a)-zada. — U Voltigijinu rjecniku : ,da dietro,
di dietro' ,riikwarts', i u Stulicevu: ,a tergo, retro'.

— Moze izgubiti i krajne a, vidi izazad.
IZAZAVANE, n. djelo kojijem se izazava. —

Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) ize-
zavaiie, izezvane.

IZAZAVATI, izazavam, impf. vidi izazivati.

— Nacineno od praes. izazovem glagola izazvati.

— Samo u Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski)
izezavam , izezvati, izezivam (i izzezavam itd.)
,evoco, ex aedibus 1. loco interiori foras voco".
2. izezavam na boj etc. ,voco seu evoco ad cer-

IZAZAVATI

124

IZAZDITI

tamen laedendi aut ludendi gratia, provoco ad
pugnam, irrito et lacesso armis, provoco, incito,
excito', u kojemti rjecniku ima i sa se, pasivno:
,provocor, irritor, lacessor'.

IZAZIV, m. djelo kojijem se izazivje (na megdan).

— TJ pisaca nasega vremena. Mejdan, razboj,
izaziv. Nar. pjcs. petr. 1, 345.

IZAZIV ALAC, izazivaoca. m. covjck koji iza-
ziva (n. p. na megdan). — U pisaca nasega vre-
mena. Izazivalac .herausforderer' ,sfidatore'. B.
Petranovi6, ru6n. knig. 79.

IZAZlVAlSrE, n. djelo kojijem se izaziva. — U
Vukovii rjecniku.

IZAZIVATI, izazivarn (izazivati, izazivjem),
impf. izazvati. — Vprav su dva glagola od ko-
jijeh je izazivati, izizivjem (akc. se mijena samo
u aor. 2 i 3 sing, izaziva) uprav imperfektivan
prema izazvati, a izazivati, izazivam {s akcentom
kac izgovarati) iterativni glagol prema izazivati,
all se cesto oblici i akcenti ohiju glagola mije-
Saju, te n. p. u Vukovu rjecniku ima samo iza-
zivati, izazivam (izaziviem). — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iza-
zavati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(praes. izazivam kod izazvati), « Stulicevu (iza-
zivati, izazivjem, v. izivati), u Vukovu (.heraus-
rufen' .evocoj). Izaziv]u cara Virauna. Nar. pjes.
kras. 1, 75. Zalim, da me i na to poje izazivjes.
M. Pavlinovid, razg. 89.

IZAZLITI, izazlim, pf. slozeno: iz(a)-zliti (vidi
kod pozliti). — U Stulicevu rjecniku: .depravari,
pravum fieri', all mislim da se u Duhrovniku
upotrebjava sa znacenem : uciniti da ko hude
posve zao, n. p. izazliti dijete frdavijem odga-
janem), te hi prema ovome znacene u Stulica hilo
pasivno Hi refleksivno. i doista u istom rjecniku
ima i izazliti se s istijem znacenem kao izazliti.

IZAZLIVATI, izazlivam, impf. izazliti. — Samo
u Stulicevu rjecniku: nz izazliti.

IzAzNAl^E, n. djelo kojijem se izazna. — Sta-
riji je oblik izaznanje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu. I to i to da ne zudim istom cica iza-
znanja. J. Kavanin 4933'. Iskusenje jest sud ili
izaznanje jubavi. P. Bak§i6 42.

IZAZNATI, izaznam, pf. saznati, doznati, oba-
znati (all vidi kod a, a)). — Slozeno: iz(a)-znati.

— Akc. se mijena u praes. plur. izaznamo, iza-
zndte, izaznaju i u part, praet. pass, izaznan ili
izaznat; u impt. je izaznaj ; ako se upotreb],ava
u ohlicima sadasnega vremena osnova znad (vidi
kod znati), tad hi akc. u praes. bio izaznadem,
a u imj)t. izaznadi. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Selinu (izaznati, izaznavam ,informarsi'
(Cognitionem capere' 401^; izaznati, izaznajem ,ri-
sapere' .rescisco' 624^), u Voltigijinu (izaznati,
izaznajem .risapere, rilevare' ,erfahren, entdecken'),
u Stulicevu (,rescire, de aliqua re instrui').

a. aktivno. a) sto se izazna izrice se akuza-
tivom, u cemu se ovaj glagol razlikuje od saznati,
doznati, obaznati kod kojijeh glagola to biva rjede.
Ti sam buduci putnik u Jeruzalem, i nisi izaznal
ona ka sii u6ihena u nem sih dan? Bernardin
104. luc. 24, 18. Kih jest prvo izaznal. Anton
Dalm., nov. te§t. 2, lib. paul. rom. 8, 29. Ne
mogud pravi uzrok izaznati. P. Zoranid 2b. Izazna
opatica svit Eterije. F. VranSic, 2iv. 55. Od vo)e
ili knrijozitati za izaznati tude stvari. A. Komu-
lovid 37. I tako des srca i ze)e bimbu i viru
izaznati. I. Ivanisevid 220. §to izaznavsi, osta-
dose krivci pedipsani. M. PaviSid 34. Izaznavsi
ta dogadjaj, svi so pristrasise. Blago turl. 2, fiS.
To on izaznade i toliko se ne pristrasi. 2, 149.

Ali se ne maris to izaznati. Ant. KadSid 15.
Izaznati grihe svoje 2ene. 331. — u ovijem pri-
mjerima znaci: poznati. Grem sva mista izaznati
gdi se morske ribe gnizde. D. Barakovid, vil. 3.
Iziskal si i izaznal si vele dobro mene svega.
A. Vitajid, ist. 497*. Pokle cisto sve slijesali i
ocito jesu od mene i lijep zakon izaznali. ost.
123. — h) mjeste ohjekta ima recenica s konjunk-
cijom da. Pokle Sara izazna da joj jest umriti.
F. Glavinid, posl. 15. Kurat ima izaznati , da
nije koja zaprika meu mladozenami. L. Terzid
175. Paka izazna da nije muska nego zenska
glava. Ant. Kadcic 129. — c) mjeste ohjekta ima.
interogativna recenica. Ki ranam lik je mojim
ocito du izaznati. A. Vitajid, ist. 19a. Zelis li
izaznati ca 'e to blago? llQa. — cl) genetivom
s od pokazuje se ko je onaj sto kaze ono sto se
izazna. Ufajudi, kada izaznas istinu od mene, da
mi des sve prijati za dobro. P. Hektorovid 54.
Ako li mi ne reces istine a da je izaznam od
tvoje druzine. P. Macukat 13.

b. sa se, pasivno. Da se ne izaznade da je zena.
F. Vrancid, ziv. 100. A da se ne bi mogao iza-
znati gospodar. Blago turl. 2, 171. Ako bi se
dakle izaznalo. Ant. Kadcid 214.

IZAZNAVATI, izaznajem (izaznavam), impf.
izaznati. — TJ Belinu rjecniku: praes. izaznavam
i izaznajem kod izaznati; ii Voltigijinu: praes.
izaznajem kod izaznati; u Stulicevu: izaznavati,
izaznavam, freq. uz izaznati.

IZAZVANIK, m. izazvan covjek. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,geforderte'.

IZAZVAjSfli, n. djelo kojijem se izazove. —
Stariji je oblik izazvanje. — U Belinu rjecniku :
izazvanje 188^, i u Bjelostjencevu: vidi kod iza-
zavane, i napose izzezvane.

IZAZVATI, izaz6vem, pf. evocare, pozvati na-
poje, nadvor. — Slozeno: iz(a)-zvati. — Akc. kaki
je u praes 1 sing, taki je n ostalijem licima u
praes. (osim 1 i 2 pi. izazov^mo, izazovdte) i u
impt. izaz6vi ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izazva, part, praet.
act. izazvao, izazvala, part, praet. pass, izazvan.
— Rijec je stara, jer se potvrduje stslovenskom
izyvati, i ruskom HssBaxt. — Izmedu rjecnika u
Belinu (izazvati, izazivam .chiamar nno fiiori'
,evoco' 188b), u Bjelostjencevu (vidi kod izaza-
vati), « Voltigijinu (izazvati, izazivam ,sfidare,
chiamar fuora, provocare' ,herausrufen, horaus-
fodern'), u Stulicevu (v. izivati), u Vukovu (,he-
rausrufen' ,evoco').

a. aktivno. Izazvase Polinestora kraja i pride
k nim. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468). Radi Ja-
kova sluge moga Izraela obranoga moga izazval
sam tebe imenom tvojim. I. Bandulavid 6b. isai.
45, 4. Morao bi izazvati iz propasti, gdi se muci,
tamnog duha. V. Dosen 144b. Zasto si me uzne-
mirio i izazvao? D. Danicid, Isam. 28, 15. i u
prenesenom, du§evnom smislu. Jedua samo po-
misao izazva tako naprasnu promenu. M. P. Sap-
danin 1, 126. — U osohitom znacenu: pozvati na
megdan. Jedni pjevaju, da Maksim nije Milosa
iznenada ubio, nego da ga je na mejdan izazvao.
Vuk, nar. pjes. 2, 359. Izazvati ,herausfordern
,sfidare'. B. Petranovid, rucn. k6ig. 79. i u Su-
lekovu rjecniku: izazvati koga (na mejdan ili boj)
jherausfordern'.

b. pasivno. Rek bi da je glas izazvanih dusa.
M. Pavlinovid, razl. spis. 424.

IZAZDITI, izazdim, pf. vidi izazedi. — Slo-
zeno: iz(a)-zditi (vidi kod uzditi). — U jednoga
pisca nasega vremena. Jedva jedne (puske) iza-
zdise puste. Osvetn. 3, 35.

iza2e6e

125

IZBA

IZAZE6e, n. djelo kojijem se izaznie. — Stariji
je ohlik izazetje. — U Mikajinu rjecniku: izazetje;
u Belinu: izazetje 702^; u Voltigijinu: izazetje;
M Stulicevu ; izazetje. — U konkretnom smislu otto
sto se izazme. Iz drugih vo6a izazedo ne zove
se vino nego pravednijo sok. Ant. Kadcic 52.

IZAZe6i, izazozom, pf. posve uzeci. — Slo-
zeno: iz(a)-ze6i. — U Belinu rjecniku: iza&e6i,
izazizem ,abbruciar affatto' ,douro' d^, i u Stu-
licevu : ,dourere'.

1. IZAZETI , izazmem , pf. stiskivanem cega
uciniti da sue sto je zitko u onome iscuri, istece,
vidi istijestiti. — Slozeno: iz(a)-zeti (zmem). —
isporedi i^eti (dva naj starija primjera ne zna
se pripadaju li amo Hi pod izeti). — Moze hiti
stara rijec, vidi kod izeti. — Akc. je kao kod
izasuti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka ima
praes. 3 sing, izazma jamacno grijeskom (moze-
hiti stamparskom) : Krajica ulize kraju, kad naj
slade spavaso, i odrisivsi mu ranu prinese usta,
izazma svu otrov smrtnu iz rane. J. Banovac,
razg. 152. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (iza-
zeti, ozimati ,exprimo'), u Belinu (izazeti, iza-
zimjem ,exprimf>' 7U2b), u Voltigijinu (izazeti,
izazimjem ,spremere, struccare' ,auspressen'), u
Stulicevu (;exprimere'), u Vukovu (,auspressen'
,exprimo', cf. izeti, iscijeiiti s dodatkom da se
govori u Dubrovtiiku).

a. aktivno. Strugotine tikve zelene izbzmi. Sta-
rovjecn. iijek. jag. star. 10, 109. Sipbkt kiselt
izbzmi. xiii. Sve ovo procijodi vrlo, sve izaztni
s obje ruke sa svom snagom. B. Zuzeri 18. Kad
likar metne pijavicu, da izazme krv, tako se jako
ufati, ter sa svom lakomostju sasne onu krv. J.
Banovac, razg. 90. Pak izaze vino u casu. And.
Kaci6, kor. 40. Izazmi iz ne polak soka. J. Vlad-
mirovic 12. Izazmi kroz krpu. 41. Svrhu glave
ditetje izazet vodu. M. Dobretid 27. Tako bo
djavo kruto tvrdokori grisaike, da bi lasne (i
danas) iz pritvrdoga kamena vodu izazeo ... D.
Eapic 160. Izazeti iz kraja smocena. M. Dra-
gicevi6 236. — u metaforickom Hi u prenesenom
smislu. Ovi znoj moj, koji mi ce smrt blizna iza-
zeti. P. Eadovcid, nac. 393. Ispovidnik natoze
se 1 muci, dok izazme iz nega, da koliko godi
zna svrhu sta ce dati odrisene. F. Lastric, ned.

198. Da bi mogli izazeti gnilad i strz smrtnoga
grijeha. J. Matovic 245. Jere ruke vase jesu
pune krvi, koju ste iz vasega iskrnega izazeli i
izpresali. D. Eapic 371.

b. pasivno. Kada je jost u grozdju i nije iza-
2eto. A. Badic 309. Ali ne va}a (voda) od ru-
zica, corbe, ni od cvida i trave izazeta. J. Ba-
novac, razg. 213. Olovom krvi siromaske nepra-
vedno izazete. F. Lastrid, test. 332*. Naranca
izazeta na koso se mece. (Z). Poslov, danic. 69.
Vodu izazetu iz cvitja. Ant. Kadcic 111. Voda
ististena oliti izazeta iz voda. 121. Vino izazeto
od ploda lozaoga. J. Matovid 196. Sokom iza-
zetim iz trava. M. Dobretid 9. Voda izazeta iz
blata. 24.

C. sa se , pasivno. Kada se izazme vino iz
grozdja nezrila. A. Badid 309. Da se izazeti
more. J. S. Rejkovid 344.

2. IZAZETI, izaznem (izazanem), pf. dohiti za-
nuci. — Slozeno: iz(a)-zeti. — U nase vrijeme u
Lid. jKoliko si ti, sejo, ovog |eta izazela no-
vaca?' ,Imas li ti, sejo, koju soldu? Nemam ni
aolde, dok ne izazanem'. J. Bogdanovid.

IZAZGANE, n. djelo kojijem se izazde. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski izze-
zgane). S izazganem zita, tamnana i prilicna.
Ant. Kadcid 62.

IZAZGrATI, izazdem, pf. vidi iza^edi. — Slo-
zeno: iz(a)-zgati (vidi kod uXgati). — Kod 6a-
kavaca ima u osnovi za sadasne vrijeme zg mj.
zd: izazgem, izazgi. — Akc. je kao kod izatrti.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Vranci-
cevu (,comburere') gdje se naj prije nahodi, u
Bjelostjencevu (vidi kod izazizati), u Voltigijinu
(izazgati, izazizem ,abbruciare, infuocare, inceno-
rire' ,verbrennen'). Da ognem Jubavi tvoje jih
izazges. A. Georgiceo, nasi. 312. S kojim (ognem)
do lahta mu se izazga^e i u lug obratise (ruke).
P. Radovcid, nac. 509. Tko prisveto tvoje tilo
izazgal je tac nemilo? P. Hektorovid (?) 169.

IZAZIMANE (izazimaue), n. djelo kojijem se
izazima Hi izazimle. — Stariji je oblik izazimanje.

— U Belinu rjecniku: izazimanje 702^; u Stu-
licevu, u Vukovu (izazimano).

IZAZIMATI, izazimam (izazimati, izazimjem),
imj)f. 1. izazeti. — vidi i izimati. — Uprav su
dva glagola od kojijeh je izazimati, izazimjem
uprav imperfektivan prema izazeti, a izazimati,
izazimam iterativni je glagol prema prvome. —
Akc. je kod izazimati kao kod izgovarati, a kod
izazimati kao kod izgamizati. — Od xviii vijeka
(ali vidi izimati), a izmedu rjeinika u Belinu
(izazimati, izazimam ,exprimo' 792^ ; a kod iza-
zeti ima i praes. izazimjem), u Voltigijinu (kod
izazeti praes. izazimjem, a napose izazimati, iza-
zimam, V. izazeti), u Stulicevu (izazimati, iza-
zimjem i izazimam ,sensim exprimere, in expri-
mendo esse'), u Vukovu (izazimati, izazimam ,aus-
pressen' ,exprimo', cf. izimati, izvijati s dodatkom
da se govori u Dubrovniku ; ali jamacno Vuk
nije cuo u Dubrovniku praes. izazimam, nego Hi
izazimam Hi izazimjem).

u. aktivno. Od onoga grozdja vino izazimah u
sud zlati. P. Vulotid 29. Kada ona tre§na, koja
vami i danasni dan suze iz oci izazimje, porazi
sa svim gradom svoje gradane. A. d. Bella, razgov.
158. Eutezine ispire, . . . izazimje. M. Pavlinovid,
razl. spis. 422.

b. pasivno. Vino nam prikazuje krv iz loze
Isukrsta po muki izazimata. A. Kanizlid, bogo-
jubn. 76.

c. sa se, pasivno. Jer se niko (vino) izazima
iz voda. A. Badid 307. Niko se (vino) izazimje
od voda. J. Banovac, razg. 226. Tiskom, kojim
se krv Isukrstova izazimje. blagosov. 309. Sime,
koje je ujato, alatom izazima se. J. S. Eejkovid
103.

IZAZIZATI, izazizem, impf. izazodi. — Akc.
je kao kod izgamizati. — U Belinu rjecniku:
praes. izazizem kod izazedi ; u Bjelostjencevu:
kajkavski izzezizem, izzezgati ,comburo, exuro,
concremo, igne prorsus consumo'; u Voltigijinu:
praes. izazizem kod izazgati; u Stulicevu: izazi-
zati, freq. v. izazedi.

IZBA, /. soba (ali naj cesee pod zem]om, dakle
podrum, pivnica itd.). — Isprva je glasilo ist'bba
(vidi da]e), te posto je ti. ispalo, s promijenilo
se pred h na z. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. isttba, izba, rus. Hcxoa, iiBoa, 6es.
jistba, jizba, poj. izba, a i let. istaba. — Po svoj
je prilici doslo iz nemackijeh jezika, isporedi
stvnem. stuba, novovnem. stube, odakle je i u ro-
manske jezike proslo, isporedi tal. stufa, pec,
franc, dtuve itd. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(izba, pivnica, konoba, straii ,cella vinaria, cel-
larium, horreum vinarium'; izba gdi se blaguje
,sala di sotto' ,coenaculum', i kod podrum), u Be-
linu (,cantina, luogo sotterraneo da tenere il
vino' ,cella vinaria' 167a • ,cellaro, stanza terrena
da tener vino' ,cellarium' 183^; ,bettola, luogo

IZBA

126

IZBACrVATT

dove si vende il vino' ,OGnopolium' 139^), u Vol-
tigijinu (,betola, taverna' ,schenke, garkiictie'),
tc Stulicevu (jcella vinaria, collarium'), u Vukovu
(vide soba s dodatkom da se govori po Herce-
govini i po Srhiji oka Novog Fazara). a) u naj
starijem primjeru kao da znaci kuca. Izbi pa-
dose prahom na zemju. Starine. 5, 101. (1520).

— h) naj cesce: soba pod eewjom, podrum, pa
po tome i pivnica. Izbe vinom a skriiie zlatom
napuiiene. B. Zuzeri 161. Trijeba mi je dakle
nove izbe i nove mline sag^raditi. 186. Ako je
u izbi stogod vina da se steti. 286. U jednoj
izbi ili podrumu. F. Lastric, ned. 384. I davjahu
u naracnim izbama. P. Petrovic, gor. vijen. 58.
Narede mucitejima da ga prenesu u jednu mracnu
izbu. S. ^ubisa, prip. 214. Ja se sakrij u jednoj
izbi (na str. 13 tumaceno : podrum), pric. 11. —
od znaeena: pivnica prelazi i na znacene: krcina,
tako je mozebiti u ovom primjeru (a vidi u Be-
linu i u Voltigijinu rjecniku): Ako se vino u
izbah ne prodava. B. Zuzeri 231. — c) soba gdje
se blaguje (razumije se jamacno soba pod podom),
vidi u Mika}inu rjecniku. — d) u Vukovu rjec-
niku stoji u znacenu: soba uopce, ali u Herce-
qovini (kao sto sam nasao znbijezeno od nepo-
znate ruke) znaci samo podrum.

IZBACANE (izbacane), n. djelo kojijem se iz-
baca. — Izmedu rjecnika u Stulicevu. Da pak
u izbacanu jednakost obdrzavati moze. I. Ja-
blanci 69.

1. IZBACATI, izbacam, im])/. izbaciti. — Po-
staje od izbaciti kao bacati od baciti. — Ake.
je zabifezen prema nabacati, ali je u Dubrovniku
drukciji: izbacati, izbacam (vidi kod bacati kakav
je akc. u Belinu i u Stulicevu rjecniku); kod iz-
bacati je akc. kao kod iskoncati, a kod izbAcati
kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (v. izbaciti) i u Stulicevu
(uz izbaciti). Xad must neprestano drozdinu iz
sebe izbaca. Z. Orfelin, podr. 141. Divjan . . .
otvori jedan kraj od vrata i poena stoku vabiti
da jedno po jedno izbaca. Nar. prip. vuk. 188.

2. IZBACATI, izbacam, pf. po malo izbosti. —
Slozeno: iz-bacati. — U nase vrijeme u Sulekovu
rjecniku: .zersticheln'.

IZBACITE^j, m. covjek koji izbaei. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,auswerfer'.

IZBACITI, izbacim, pf. baciti napole, nadvor.

— isporedi izbaciti. — Slozeno: iz-baciti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka (vidi kod
a, b)), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (.gittar
fuora, spingere' ,hinauswerfen'), u Stulicevu (iz-
baciti, izbacivam ,ejicere, projicere'), u Vukovu :
1. jheraoswerfen' ,ejicio'. 2. ,ausschiessen' ,rejicio':
izbacio mu desetoro svina (trgovac koji ih ku-
puje — naSao da ovo desetoro nije dobro kao
sto 8u ostali, i za to ih nije htio u redu s osta-
lima da kupi; tako se izbacuju i goveda i koze
i ostale ovake stvari u trgovini). 3. pusku, top
,abfeuern (die flinte)' ,ejaculor (glandes)'.

a. nktivno. a) uopce. Zasto drzi vodu za to-
liko i ne izbaei onog smrada? F. Lastrid, ned.
36. Kako 6ete vi izbaciti jednu otrovnu zmiju
iz ku6e. 145. Usmrdi se toliko, da ga iz dvora
izbacise na buniste. 411. Iz bojna ga sedla iz-
bacio. Nar. pjes. vuk. 2, 153. Rukama izbacismo
alat ladarski. Vuk, djel. ap. 27, 19. — h) u me-
taforickom ili u prenesenom smislu, kad je objekat
sto umno, du§evno. Izbaei vanka poze]ene ovoga
svijeta M. Radnid 3b. Ter ne more da iz sebe
udij izbaei svoga gniva na dvor. J. Banovac,
pripov. 55. Ima§ je izbaciti iz kuce srca i du§e
tvoje. F. Lastrid, od' 105. Zato ga i izbaei iz

gnizda milosti svoje. ned. 42. Zmije otrovne u
dusi krstenoj, koje se skrusenem pobiju a ispo-
vidju izbace. 89. Ako ti se cini neujudan nas
jezik, zasto ga iz dvora i iz crkve ne izbaeis ?
A. Kanizlic, kam. 133. Ako li oni nadostavak
ne izbacite iz simbola. 662. Izbaei iz pameti
napast. uto6. 764. Nastojedi receno videne iz
pameti izbaciti. fran. 83. Izpraznosti izbacio jest
iz srdca svoga. 122. Pokornik izbaei oncas iz
svoga srca sve one grihe. Ant. Kadcid 217. —
c) kad je objekat celade, cesto je u nepravom
smislu: isfjerati (iz kakva drustva). Sto drugo
cini nego ga izbaei iz opdine, ne ktijudi s nim
opditi? F. Lastric, ned. 322. Izbacio ga je iz
skupstine pravovirnih. A. Kanizlic, kam. 23. Ho-
tijuci ga ne samo dignuti s misnistva, nego jost
i iz opcenstva crkvenoga izbaciti. I. Velikanovic,
uput. 1, 267. Izbacice te i objesice. D. Danicic,
Imojs. 4'>, 19. Izbaciti koga iz ureda ,jemanden
vom amte absetzen'. Jur. pol. terminol. 7. — d)
u osobitom smislu, izb^uvati. Sto je bio izbacio,
opet izjede (lav). F. Lastric, test. 187'>. Cida
jednoga ognojka u grlu izbaei puno sukrvice. I.
J. P. Lucid, izk. 36. Pocne bjuvati te i ono srce
izbaei. Nar. prip. vuk. 139. i metaforicki. I iz-
bacit druge, koje je do sad bila prozdrla (smrt).
F. Lastric, test. 184'>. Onda de pakao u jedno tre-
nutje oka toliko i toliko milijona dusa prokleti
iz sebe izbaciti. D. Rapid 2. Jerbo su cinili bas
kako zmija, koja premda kozu skine, ali jid ne
izbaei. 7. — e) izvrci, izmetnuti dijete prije vre-
mena. Zovnu krijimiee jednu starieu, koja joj
pomoze izbaciti dite. M. Zoricid, zrc. 128. — /}
roditi (o bijci). Da lazive cvijet masline plod iz
sebe ne izbaei. J. Kavanin 171a. Mladika sto
izbaei staro stablo. S. I^jubisa, pric. 56. — g) kod
trgovine. vidi u Vukovu rjecniku pod 2. — 7i)
s objektom puska, top itd., ispaliti. Cinio je iz-
baciti nikoliko topova. A. Tomikovid, ziv. 99.
Niki su izbacili puske. 196. Te izbaei dvije puske
male. Nar. pjes. vuk. 2, 596. To izbaei pusku
habernika. 3, 126. Izbaei pu§ku na divju macku.
Vuk, dan. 3, 191. Pa de se on vratiti natrag ne
izbacivsi ni puske. 5, 37, Izbace po nekolike
puske. ziv. 4.

\i. pasivno. Koje od valova na kraj izbacene,
F. Lastric, test. 180^. Oni bi istiran iz raja ne-
beskoga i ovi bise izbaceni iz zemajskoga. ned,
162. I bi izbacen na buniste. 210. Da ovi pri-
jubnik ne bi bio izbacen iz krila crkve. A, Ka-
nizlic, kam. 101. Iz drustva covicanskog bi iz-
bacen. E. Pavid, ogl. 405. Bi izbacen izmedu
Judi. And. Kacid, kor. 293. — nalazi se part,
praet. pass, pisan grije§kom s c mj. c. Izbaceni
bijau kao lazei iz sinoda. A. Kanizlid, kam. 307,
Na§i su misnici pogrdno iz Bulgarije izbaceni,
361.

c. sa se, pasivno. I iz pruta prem izuda plod
se izud cesto izbaei. J. Kavanin 148^. Sud kad
posve ved zasmrdi, izbaei se i razbijo. V. Dosen
89a. Izbaei se Miloje jo§ u jesen na skupstini
u Asanpasinoj palanei sa svim iz sluzbe, Vuk,
dan. 4, 24.

IZBA CIV, adj. koji se moze izbaciti. — U Stu-
licevu rjecniku: v. izvrziv, i u na§e vrijeme u
Sulekovu : ,auswerf bar'.

IZBACiVANE, n. djelo kojijem se izbaeuje. —
U Vukovu rjecniku.

IZBACIVATI, iibacujem i izbacivam, impf. iz-
baciti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbacivati,
izbacivam, freq. v. izbaciti) i u Vukovu (izbaci-
vati, izbacujem 1. .herauewerfen' ,ejicio'. 2. ,au3-

TZBACIVATI

127

IZBAV

schiessen' ,rejicio'. 3. .losschiessen, abfeuern' ,eja-
culor'). Ima se ocistiti zemja izbacujuc stine i
izkorenivSi drace. A. d. Bella, razgov. 61. Iz
sebe mnogi ogaii izbacivati. J. Banovac, pred.
107. Koji izbacuju zalogaje. 118. Izbacujuci na
dvor srditost uzganu. pripov. 5.5. Iz opcona crkve
jesu izbacivali. A Kanizlid, kam. 448. Konanici
na niksan strile izbacivase. E. Pavic, ogl. 434.
Isus one nemilo iz iste tira i izbacuje. 595. I
bludnike takve ruzne (crkva) izbacuje. V. Dosen
llQi^. Grih mali ne izbacuje covika iz milosti
Bozje. B. Leakovic, nauk. 452. ZemJa te pro-
gonila, a more te izbacivalo! (Kletva u primorju).
Nar. posl. vuk. 90. Sjutradan izbacivahu tovare.
Vuk, djel. ap. 27, It-l. Kolovoda vodi napred,
nazad, zabaca glavu, savija se, gleda u opanke,
pa zavrti nogama, izbacuje ih i zaplece kao po-
maman. M. P. Sapcaniu 1, 105. Cesto izbacuju
djecu prije vremeua mrtvu. V. Bogisic, zborn.
602.

IZBACENE, n. djch kojijem se izbaci. — U
jedinom primjeru (xviii vijeka) stoji grijeskom c
mj. 6 (isporedi izbacen kod izbaciti). Izbacene
iz zenske utrobe zametka covicanskoga ili nedu-
hata ili duhata. Ant. Kadcic 542.

IZBACITI, izbacim, pf. vidi izbaciti. — Slo-
zeno: iz-baciti (koje vidi). — U nase vrijeme u
Crnoj Gori. Pa ujeze pod sator Sekula, sve iz-
baci Turke i banove, izbaci ih nasred Kosovoga.
Nar. pjes. vuk. 3, 220.

IZBADAK, izbatka, m. u Stulicevu rjecniku:

izbadak, to jest stavjeiie nabadak na pismo ,il

puntare' ,punctis notare, subst.' — nepouzdano.

IZBADANE, n. djelo kojijem se izbada. — V

Vukovu rjecniku.

IZBADATI, izbadam, impf. izbosti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Bijec je starn, isporedi stslov.
izbadati. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iz-
badam, izbadati, izbosti, prebadam, probadam,
izprobadam ,compungo, extimulo, aculeis, sti-
•mulis, calcaribus, gladio etc. corapungo, vel etiam
pungo acie gladii, porfodio'. 2. izbadam, izpe-
hnujem, v. g. oci ,eruo, effodio, exclude oculos'),
u Voltigijinu (,stimolare, punzicchiare, sollecitare'
,mit dem stachel stechen'), u Stulicevu (,actu pun-
gere'; izbadati, to jest nadstaviti nabodke na pismo
,puntare, apporre i punti' ,punctis notare'), u Vu-
kovu (jausstechen* ,effodio, exciilo'). Svijem oci
izbada. M. Vetrani6 1, 51. Izbadat oci. (D).
Poslov. danic. 35. Oci jim izbada. A. Kanizlic,
roz. 94. Iglam sva uda mu izbadau. M. Pa-
visic 42.

IZBAHNUTI, izbahnem, pf. u jedan put ne-
stati. — Slozeno: iz-bahnuti. — Najednom mjeshi
XVII vijeka. Za tim nakaz strasna izbahnu. I.
Zanotti, en. 41.

IZBALITI, izbalim, pf. izmr]ati halama. —
Slozeno: iz-baliti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,scombavare, imbrattar di bava' ,saliva conspur-
care') i u Vukovu (,rotzig macben' ,muco ma-
culo'). Kad snasica u dom dode, va}a nikog da
ne prode i Jubjena ne omali, dok svakoga ne
obali : svakog }ubi, svakog craoka, pcd obadva
triput oka, a kad druge vec izbali, na svekrvu
tad navali. V. Dosen 157''.

iZBALOZITI, izbalozim, pf. slozeno: iz-balo-
ziti. — U Stulicevu rjecniku: ,alvum vel ventrem
exonerare (Illyrii referunt ad equos, boves)'. —
nije dosta pouzdano.

IZBALOZiVATI, izbal6zujem i izbal6zivam,
- impf. izbalo2iti. — U Stulicevu rjecniku : izba-

lozivati, izbalozivam, freq. uz izbaloziti. — nije
dosta pouzdano.

IZBA^^IVATI, izbijujem i izbajivam, impf. iz-
baliti. — [J Stulicevu rjecniku: izbalivati, izba-
livam, freq. uz izbaliti.

IZBAR, m. u Voltigijinu rjecniku: ,dispensiere,

maggiordomo' ,hausverwalter'.

Nacineno od

izba nastavkom ar. — nepouzdano.

IZBAS ATI, izbasam, pf. basajuci izici. — Slo-
zeno: iz-basati. — Akc. je kao kod iskoncati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Zado u ovu maglu, pa
ncs iz ne ziv izbasati'. ,Tadaj i tadaj bi magla
gusta ka' tijesto, pa ti svrzem s puta i zabasam,
te edva nekako Xiv s mukom izbasam'. J. Bog-
danovic.

IZBA&AN, izbasna, adj. kao da znaci: Oslo-
boden, Slobodan. — Jamacno je slozeno od iz i
korijena bah (vidi 1. basiti i 1. basiti se) na-
stavkom tn-B. — Samo u nekijeh pisaca xvi, xvii,
XVIII vijeka (u naj prvome primjeru izbasno va^a
da je adverab). (Jjubav) dode s krjepostju ter
me da gospoji, koja me Ijepostju nesmjernom
opoji ... da kad je navlasno gdi medu gospojam,
cini se izbasno ter gleda drugojam. S. Mencetic
35. Duso duse moje, ne hod' vreda priko mora,
jer izbasne (jamacno treba citati izbasna) ne6
bit smrce. M. Pelegrinovi6 192. Da se muci, vaj,
do vika a izbasan nigdar truda. D. Barakovic,
jar. 22. I toga brimena izbasni ne bise. 29. Ne-
izbasni teskoga brimena ni muke. 76. Jeda Bozi
na dan strasan putem svetih od pokora bio bi
grjesnik jad izbasan paklenoga tma ponora. J.
Kavanin 53^.

IZBASTINITI, izbastinim, pf. ne ostaviti kome
bastinu kojoj se nada ili na koju ima pravo. —
Nije slozeno: iz-bastiniti, nego od iz i bastina
nastavkom i. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (.exhaeredo' 260h), u Voltigijinu
(,diserpdare ,enterben'), u Stulicevu (izbastiuiti,
izbastinivam, v. odbastiniti). Da svoju dicu i
ostalu rodbinu brez uzroka ne cine izbastiniti.
I. Velikanovi6, uput. H, 143. Mogu nih roditeji
izbastiniti iliti otcinstva neostaviti. 3, 219. — U
ovom primjeru kao da znaci: istjerati iz bastine
(vidi bastina, 2) : S kojom bi pravdom izbastinio
i istirao siromahe iz vinograda. A. d. Bella,
razgov. 82.

IZBASTINIVATI, izbastinujem i izbastinivam,
impf izbastiniti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izbastinivati, freq. uz izbastiniti, a kod ovoga
ima praes. izbastinivam.

iZBASTINENE, n. djelo kojijem se izbastini.

— U Voltigijinu rjecniku.

IZ BAT ATI, izbatam, pf. vaja da znaci dobiti
batajuci. — Slozeno : iz-batati. Srecna ti su i ce-
stita stara zlatna bila lita, . . . svijet ne bijase
jos izbata' (grijeskom iz bata) rude od gvozdja i
od zlata. J. Kavanin 257a.

IZBATINATI, izbatinam, pf. izlupati batinom.

— Slozeno: iz-batinati. — U nase vrijeme u Lici.
,Treba liega batinom cvrsto izbatinati, pa 6e on
bo}i i poslusniji biti'. ,Aja, brte, batina nije vec
ni za vola, a kamo li za cojka, izbatinaie se on
sam'. J. Bogdanovic.

IZBATii:^ATI, izbatrjam, pf. izici trudom, is-
kopati se. — Slozeno: iz-batr|ati (?). — U nase
vrijeme u Lici. ,Nes iz ovog blata ziv izbatrjati'.
,Izbatr}acu vala i ja nekako iz ovog zla, pa makar
sve na glavi'. ,Ako Bog da izbatrjaiu i ja ne-
kako iz ove nestasice'. J. Bogdanovi6.

IZBAV, /. privatio, lisene (vidi izbaviti, 1, b)

IZBAV

128

IZBAVITI, 1, a.

— TJ jednoga pisca cakavca xvii vijeha. filovik
pokle svrsi grih u ka zla upade? U cetiri: naj
prvo u truhu s kom rani dusu ; drugo u izbav
milosti . . . Truha ona griha ca jest u dusi ? Drugo
ni nego izbav milosti Bozje. F. Glavinic, svitl.
15. Deset osobitih muk jest u paklu: prva, izbav
videnja Bozjega . . . posl. 48.

IZBAVA, /. uprav isto sto izbav)ane Hi iz-
bavjeno, ali je u rjecnicima i u jedinom pri-
mjeru s osobitijem znacenem: oprastane poreza
Hi kakve druge poteskoce sto se kome podaje kao
izuzttak (povlastica). — Bijec je stara (sa si-
rijem znacenem), isporedi stslov. izbava. — Iz-
viedu rjecnika u Belinu (izbava crkovna ,immn-
nitas ecclosiastica' 381a), u Voltigijinu (,esenzione,
immunita' ,ausnahme, befreyung'), u Stulicevu (v.
izbav|ene). Koji crkovnu slobod, izbavu i oblast
smetaju. I. J. P. Lucid, nar. 133.

IZBAVAK, izbavka, m. vidi izbavjene. — U
jednoga pisca naSega vremena. Ja kakva je silna
bila straza, prez izbavka svakog bijela danka!
Osvetn. 2, 37. Suprot }udi on bi upro snagu,
al ju ne sme protistavit vragu, hvata miru za
izbavak blagu! 4, 69.

TZBAVAN, izbavna, adj. izbav(en, osloboden,
Slobodan; lisen. — U nekijeh pisaca xvn i xviii
vijeka. Sto godi nom (sola) takne se ali potrusi
so, da bude izbavno svake necistoce. I. Bandu-
lavic 284a. Prez nijednoga straha biti izbavna
nigdare od onoga dobra. P. Eadovcic, nac. 326.
Tko je izbavan od pomna zemajskije moci co
razmisjati otajstva nebeska. M. Eadnic 364*. Pri-
kazi tvoju voju Bogu koju on hoce, zasto je naj
plemenitije mogudstvo od duse i koja zapovijeda
ostalijem mogudstvami, a ona ostaje izbavna na
ti nacin da sve ono §to je po voji ni po jedan
nije potrebno, zasto se ne mo2e razumjeti, da je
voja vojom i da nije vazda izbavna i slobodna.
398b. Znades sedam majstorija izbavnije. 408*>.
Ne6e§ doci na podpuuo razmisjane, ako tvoje
objubjene ne bude izbavno od svije stvari. 415''.
Poslije uskrsnutja biti demo izbavni od plade
ovoga baraca. 418*. Svako stvoreue jest pod-
lozno ispraznosti, ali de biti izbavno od sluzbe
rasutja u izbavjenu i slobodi od slave sinova Bo-
zijo. 418a. Imas zeliti viditi se izbavnu od ta-
kovoga pecajena. 419a. §to godi nom takne se
ali potrusi se, da bude izbavno svake necistode.
L. Terzic 364. Sto godi nom takne se, da bude
izbavno od svako necistode. J. Banovac, blagosov.
357.

IZBAVICA, /. dem. izbava. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,exceptiuncula'.

IZBAVILAC, izbavioca, m. vidi izbavito}. —
U Stulicevu rjedniku: grijeikom izbavioc uz iz-
ba vite}.

IZBAVITE^i, m. redemptor, servator, onaj koji
izbavi. — Itijci je stara, isporedi stslov. izba-
vitejfc, rus. naoaBHTe.ifc. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (vidi kod b), u Stulicevu (.servator,
liberator'), u Danicicevu (izbavitejt ,8ervator').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Izbaviteji.
na§t. Stefan, sim. pam. §af. 1. Hvaledi svoga iz-
baviteja. Narucn. 371^. Sinu izbaviteju mira Bo2e,
pomiluj nas. Korizm. H^. Izbavite} moj zivet.
99*. Ako de§ da on bude izbavitej, potriba je da ti
budes osvadite}. M. Eadnid 39''. Ti si pomodnik
i izbavite). S. Margitid, fal. 162. Slavni izba-
vitej puka izraelskoga Mojsije. test. 181)''. Uto-
fiiste moje i izbaviteju moj ! A. Kanizlid, uzr.
251. Da je nega Bog obrao za osloboditeja i iz-
baviteja puka svoga. And. Kacid, kor. 124. Uzme

pod krilo carevu derku, zenu negova izbaviteja.
Nar. prip. vuk.- 196. Da se momu izbaviteju
zeja izvrsi. Nar. prip. bos. 1, 20. Bog za kneza
i izbavite|a posla rukom andela. Vuk, djel. ap.
7, 35. Dodi de od Siona izbavitej. pavl. rimj.
11, 26. Dodi de izbavitej u Sion. D. Danicid,
isai. 59, 20. Davao si im izbaviteje , koji ih
izbavjase iz ruku neprijateja nihovijeh. nemij.
9, 27.

b. u Bjelostjenievu rjecniku ima drugo zna-
cene: (kajkavski) izbavitel, t. j. koji obavja letne
dohodke ,pensitor proventuum annualium'.

IZBAVITE^^ICA, /. zensko cejade koje izbavi.

— U Stulicevu rjecniku: ,servatrix'.

IZBAVITI, izbavim, pf. slozeno: iz-baviti. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbaviti, rus. iiaoaBHTt. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (izbaviti, osloboditi ,libero, ab-
solvo'; izbaviti, odbaciti od koje stvari, uzeti,
cinit ostati bez koje stvari ,privo, orbo, spolio'),
u Belinu (izbaviti od sta ,liberare cioe mettere
in liberta' .libertatem dare' 436'' — 437*; izbaviti,
izbavjam ,liberar da qualche male' ,eximo' 437a;
,esentionare' ,immunitatem dare' 291ai) ; izbaviti
od posla jdisoccupare' ,otiosum reddere' 266*), u
Bjelostjencevu (vidi kod izbavjati), u Voltigijinu
(samo izbaviti se), u Stulicevu (,absolvere aliquem
a debito, labore etc., donare aliquem libortate;
auferre'; od druzbo ili prijatejstva izbaviti koga
,abalienare aliquem') , u Vukovu (,befreien' ,li-
bero'), u Danicicevu (,liberare').

1. aktivno.

a. liberare, redimere, uciniti da ko ne bude
vece a kakvu zlu Hi da ne upane u zlo, spasti,
osloboditi. a) uopce, zlo od kojega se spasava
objekat nije izreceno, ali se ima u misli. aa)
objekat je celade, ili sto se misli kao ce^ade (pa
i grad) i du§a. cesto u teologicnom smislu. Vri-
jedna mladca sad izbavi. G. Palmotid 2, 29. Iz-
bavi me, Gospodine! F. Lastrid, test. 13''. Zato
se usilovase sudac Pilat izbaviti ga. ned. 110.
Izbaviti oni grad. svet. 117''. Kad izbavi 6o-
vika. Ant. Kaddid 35. Da ja dodem kroz raj u
pakao, da ja vidu ostaralu majku, ne bih li joj
dusu izbavila! Nar. pjes. vuk. 2, 11. Tu li si
mi, bolan , dopadnuo! al' tako mi moje vjere
tvrde, hoce tebe pobro izbaviti jal' za blago, jali
na junastvo. 2, 247. Tamnica je kuda neobicna,
izbavi me, ako Boga znades! 2, 383. I mi smo
se i uzdali u te, da des ti nas kadgod izbaviti.
3, 358. Bogom brate, Sibiiianin Janko, teske
sam ti muke dopanuo, teske muke a u turske
ruke, izbavi me, ako Boga znades. Nar. pjes.
kras. 1, 17. Ona mu kaze sve po redu kako je
bio opkolio pozar i kako je coban izbavio. Nar.
prip. vuk. 14. Boje vojsku ka nasem Trebiiiu,
da careva izbavimo grada. Osvetn. 2, 76. — amo
spadaju i primjeri u kojima je objekat zivot,
glava. Izbavit svoj zivot. M. Dobretid 12. Ne
bi 1' svoju izbavio glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 457.

— bb) objekat moze biti i §to nezivo. Kad je
care krste izbavio. Nar. pjes. vuk. 2, 88. Da im
ne damo od plijena, koji izbavismo. D. Danicid,
Isam. 30, 22. — b) kad je izreceno ono (zlo)
u ceniu se radi da vec ne bude objekat, ono moie
biti u gen. : aa) bez prijedloga. Precistaja moja
zastupbnica i blagodetelnica hilantdarska, mo-
gustii me izbaviti vecnyje muky. Mon. serb. 79.
(1302—1321). Smrti nas izbavi. M. Marulid 102.
Srida te izbavi brimena i znoja. 156. Sta te Bog
izbavi! S. Mencetid 284. Da me izbavi§ vjecne
tuzbe. M. Vetranid 1, 25. Da ih Bog izbavi tur-
skoga poraza. 1, 131. Jer na pospjeh nas izbavi

IZBAVITI, 1, a.

129

IZBAVITI, 1, c.

vjecuo tu^o i zalusti. N. DimiLrovic 'IG. Kroz
toj me izvidaj i zlcdi izbavi. 55. ]jjubavi koja
me gorkosti pakjone izbavi. 58. I zla me iz-
bavi milosti tvoje dil. 78. Izbavi te i uze i strila.
M. Drzic 12. Ncka me juvone nemodi daj malo
izbave (ove tri case). D. Eanina 75*. Izbavi mo
djavla mame. M. Divkovi6, nauk. 95''. I srarti
izbavi umria grisnika. D. Barakovid, jar. 91. Sinka
moga jar izbavi zla smrtnoga. G. Palmotid 2, 348.
Zato boli mo izbavi. P. Hektorovid (?) 95. Dakle
me izbav' ruk zlobnika. A. Vitajid, ist. 214''. Zla
te izbavih. 264''. Izbavi me ove muke. S. Mar-
gitid, ispov. 2G4. Ter ga izbavi silne ognice u
krjeposti svo'e de.snice. J. Kavanin 186''. Da ga
lasnije zla izbavi. 533''. Izbavi me sej nesrede.
I. Dordid, salt. 14. On de moj zivot izbavit sile.
178. Da nas svakoga zla izbavi. A. Badid 88.
Da nas jo izbavio suzanstva. 339. Da nas pakla
vod izbavis. V. Dosen 209''. Samo srce Bozije
moze ih utjesiti i svakoga zla izbaviti. I. M.
Mattei 25. Nas jo Bog izbavio Turaka. D. Obra-
dovid, ziv. 65. — hb) s prijedlogom od. Ott vtsehi.
izbavi me Gospodt. Mon. serb. 332. (1405 — 1427).
Isus djavla dobi i nas od negove vhisti izbavi.
Narucn. 37''. Da ju (Bog) izbavi od iskusenja.
76''. Molimo da ih (duse u purgatoriju) izbavi
od te muke. Korizm. 20^. Bog izbavi plk svoj
od ruk Faraonovih. 95''. Od sta Bog izbavi. S.
Mencetid 99. I od svih nevoja i tuga sve vrime
izbavi srco me. N. Dimitrovid 39. Sedro izbavi
korabju od potopjenja. S. Budinid, sum. 26*. Ka
(smrt) ima tuj silu u sebi i tu vlas svakoga na
saj svit od truda izbavit. S. Boba}ovid 210. Ti
si dosao na saj svijet, da izbavis nas od razli-
cijeh nemodi. A. Gucetid, roz. jez. 150. Bog tri
mladide od ognene pedi Nabukdonosora obrani i
izbavi. Ziv. kat. star. 1, 222. Bog izbavi to od
zla. Aleks. jag. star. 3, 273. Izbavi od rati jur
tvoje stvorenje D. Barakovic, jar. 84. I ne uvedi
nas u napast, da izbavi nas od zla. M. Alborti
XLTii. Da Bog osujene izbavi od nih bitja i da
ih obrati u nista. M. Orbin 164. Nega izbavih
neprijatejskijoh od zasjoda. G. Palmotid 1, 305.
Od napasti mene izbavi. I. Ivanisevic 35. Iz-
bavi nas oda zla. I. Ancid, svit. 112. P. Posi-
lovic, nasi. 82*. Gospodine, izbavi ga od muka.
P. Posilovid, nasi. 145''. Ter izbav'te za to mone
od sumniva toga suda. A. Vitajid, ost. 154. A
ti si sad jur saranen i od pakla vod izbavjen.
S. Margitid, ispov. 215. Od grijeha me ti izbavi.
J. Kavanin 8^. Da od suzanstva djavolskoga nas
izbavi. 14''. Svih od zla Bog izbavi! 105'', Koji
brodom prjoko mora Rim izbavi od pomora. 194''.
Grad izbavi od vazeti. 203*. Da bi i on izbavi'
grad od inijeh suprotiva. 330''. Puk izabrani,
koga od robstva tvrda izbavi. 452''. Vi od mor-
skih sijoh dubijona izbav'te me, pomodnici. 526''.
Od kojih zala hoce nas izbaviti Sin Bozji? A.
d. Bella, razgov. 11. Izbavi nas od pakla. H.
Bonacid, nauk. 58. Molimo ovde Boga da nas
od ovoga duga izbavi. J. Filipovid 1, 442a. iz-
baviti vas od vlasti I'liove i suzanstva. F. Lastrid,
test. 114''. Usiluje se Pilat s ovom prigodbom
ga izbaviti od smrti . . . 159b. Od ruku smrti
izbavidu ni. 184''. Izbavi od sulice dusu moju.
200''. Kojo oto i izbavi od jasfcrijeba paklenoga.
222a. Duzni smo dakle osobito zafajivati Bogu,
da je postavio ovu zapovijed judem, i po noj iz-
bavio nas od tolike brige, predana i stra svrhu
nasega zivota. ned. 139. Od zgode nas izbavi,
gdi se more otruuuti. P. Knezevid, ziv. 33. Da
i(h) od sile izbavimo. A. Kanizlid, kam. 171. Iz-
bavi mo od tolikih zasida. bogo}ubn. 522. Da
bi gospodara svoga od smrti izbavio. uzr. 89.

IV

O Gospodino Bozo nas, i/bavi nas od Aogove
ruke. E. Pavid, ogl. 345. Zeledi izbaviti od bica
BoSijega dva mladida. And. Kadid, kor. 19. Da
ga dor kra]eva od smrti ne izbavi. 62. Moze li
vas Bog vas izbaviti od ruke moje? 291. Grad
izbavi od velika jada. F. Radraan 27. Ne bi li
ti u pomodi bio, od nomila zmaja izbavio? 31.
Josefa izbavi od privelike pogibli. J. Matovid
515. Kolike je Bog izbavio od cejusti zjajudijeh
sotcne. 515. Izbavi ga Bog od nezgode. I. J.
P. Lucid, izk. 11. Bog da zivi Krajevida Marka
koji zom(u od zla izbavio! Nar. pjos. vuk. 2, 425.
On je srpsku zem)u osvojio, od zuluma turskog
izbavio. 4, 529. Od sviju me izbavi Gospod.
Vuk, pavl. 2tim. 3, 11. Samo mladez moze iz-
baviti nas od ove sramote. pism. 94. — cc)
s prijedlogom iz (svagda kad se kao zlo shvaea
koje mjesto, all i bez toga). Da iht izbavi iz
greha. Mon. serb. 366. (1432). Jezuse koji nas
iz uze djavoje izbavi. N. Dimitrovid 24. Muku
koja nas izbavi hudobi iz ruku. N. Najeskovid
1, 109. ^Dragoga gospodara iz grabode ruke iz-
bavih. G. Palmotid 1, 302. Kunem ti so visnijem
Bogom, da du tvrdu pomnu stavit iz tezijeh te
tuga izbavit. 2, 39. Koji de vas modi izbaviti
iz mojije ruku? M. Radnid 249*. I ni iz pogi-
bili izbavi. S. Margitid, fal. 107. Da to iz te
nevoje izbavim. 232. Izbavi ga on iz te nevo|e.
I. Dordid, ben. 116. Skoci u Rim, tor ga izbavi
iz ruke od Gota. 122. Tko te izbavio iz su-
zanstva. F. Lastrid, test. lU**. Suzno mu izbavi
iz tavnice i ote. 223 — 224. Izbavi oca iz muka
od ocisfcena. nod. 286. Ti des ga prutom udriti
i du§u negovu iz pakla izbaviti. 403. Molim te,
drag! poocime, da izbavis iz nevoje mene. And.
Kacid, razgov. 121. Izbavit du to iz to tuge.
M. A. Rejkovid, sabr. 20. Izbavi me iz ruka
moga brata. A. Kalid 81. Korevskoga ako bana,
u suzanstvu ki boravi, iz mrkloga taj cas stana
tva zapovijed modna izbavi. P. Sorkocevid 583''.
A i naj lise gosposkoga volicina srca sjaje, kad
iz tuga nevojnoga izbaviti prignuta jo. 585''. Da
izbavim tebe iz tavnice. Nar. pjes. vuk. 2, 377.
Izbavi nas iz dusmanske ruke. 4, 344. A kad
so Sabac preda, onda i mater izbavi iz ropstva.
Vuk, dan. 4, 29. Koji li je u novoji, Bozo ga iz
nevoje izbavi. ziv. 79. — amo mogii pripadati i
ovi primjeri s prijedlogom ispod: Izbavi nas iz
pod oljlasti tmina. J. Filipovid 1, 193''. Izbavivsi
ga iz pod oblasti tmina. F. Lastrid, tost. 368^.

b. privare, oteti home (objektu) sto, lisiti koga
cega. — U pisaca xvi i xvii vijeka, a u nase
vrijeme u pjesmi ugarskijeh Hrvata. a) ono sto
se otme stoji u gen. bez prijedloga. Koja me
(lubao) izbavi ne samo pokoja. S. Moncotid 35.
Nesrido ka svoga dobra me izbavi. H. Lucid 236.
Ako sluzba smrt dostoja, zivota ga, gospo, iz-
bavi, to r podoba ko Jubavi, skazi mu ju milos
tvoja. A. Cubranovid 155. Tva uza i tvoj stril
i tvoja tonota izbavi, izbavi tuzna me zivota. D.
Ranina 82*. Tko me dobra moga izbavi? I. Iva-
nisevid 57. Tvoje ako s' rao milosti izbavi'. 299.
Ki je mene 'zbavil venca zelenoga, lica crjonoga,
srca veseloga. Jacke. 55. — h) s^ prijedlogom
od. Jer kad nas koji cas izbavis od nega (kruha).
N. Dimitrovid 8rj>. Da me del koji dan od nega
(h(eba) izbavit. 91. Pavla i naslidnike prokle
jego (papa), i od dohodkov izbavi crikvenih. F.
Glavinid, cvit. 371''.

c. oripere, oteti (objekat je ono sto se otme).
Neka grijoh izbavi covjoka prvoga. N. Dimitrovid
66. Ko ona dvijo zvijezde a nebesa izbavi, za
rajsko no gizdo na lice ke stavi. N. Najeskovid
2, 11. Te ko je visncmu smrtno porazne bide

9

IZBAVITI, 1, c. 130

iz ruka izbavio, ugrabio? A. Kalic 508. — moze
hiti da amo pripadaju i ova dva primjera iz
narodnijeh pjesama nasega vremena (ako nije
znacene kao kod a) : Ja sam cuo i kazu mi Judi,
da imade Turkina devojka a u vasoj bijeloj Ud-
bini u vasega age Sinan-age, po imonu Zlatija
devojka, da je take u svijotu noma; cini mi se,
za mene bi bila; ve6 mo sjetuj, moja tetka mila,
kako bih je junak izbavio. Nar. pjes. vuk. 3, 132.
Ko ce poci u tursku Udbinu, da izbavi odidar
Hajkunu milu sestru Gojena Alila, da pokloni
mene za Jubovcu? 3, 145.

d. kao obaviti. — U jednom primjeru xvi vi-
jeka. Ako li bi on to ne izbavil. Mon. croat.
244. (1544).

2. pasivno.

a. vidi 1, a. Duh puti tamnice izbavjen. M.
MaruU6 64. Tim jo tilo tvojo djavla izbavjono.
200. Izbavjen od muk paklonih. S. Budinic, ispr.
5. Od svih pogibili morskih i neprijatejskih iz-
bavjeni. L. Tcrzic 27!j. Sada sam izbavjen od
golome brige. A. Kanizlic, kam. 307. Ali bi od
liihovo sabjo izbavjena Raab. And. Kaci6, kor.
108. Puk israelski bi izbavjen od suzanstva. J.
Matovic 355. Izbavjena od mora sud Bozij ne
ostavi da zivi. Vuk, djel. ap. 28, 4. Bosansku
Posavinn, priznanu u istom ugovoru kao zemju
izbavjenu. M. Pavlinovic, razg. 42,

b. vidi 1, b. Duso i tijela izbavjen. D. Zla-
taric 71a. Zasto su izbavjene od vidjenja Bo-
zjega. M. Orbin 137. Kada se vide izbavjen i u
vijeke od sladosti od raja. 162. Ako od ovo
kreposti nadu se izbavjoni. I. Drzic 283. Iz-
bavjen ,privato, inteso a chi k stata tolta qualche
cosa' ,privatus'. A. d. Bella, rjecn. 586^.

3. sa se. — Izmedu rjecnika ti Mikalinu (iz-
baviti se koje stvari, ostati bez koje stvari ,pri-
yaro se'; izbavit se, oslobodit se ,expedire se';
izbavit se od posala ,expedire se ab cccupatio-
nibus'; izbaviti se truda .perfungi labore, exant-
lare laborem'; izbaviti se pogibili ,defungi peri-
culis'), u Belinii (.liberarsi' ,eximere se, evadere'
437a; jsbrigarsi da qualche cosa' ,expedire se'
645^; izbaviti se truda ,uscir dalle fatiche' , per-
fungi laboribus' 7801^), u VoUigijinu (izbaviti se,
izbavi m so, izbavjam se ,liberarsi, esentarsi' ,sich
befreyen, losmachen'), u Stulicevu (izbaviti so
koje stvari ,aliqua re so privare'; izbaviti se po-
sala ,negotiis se oxpediro').

a. prcma znacenu kod 1, a, refleksimo Hi pa-
sivno. a) vidi ], a, a). Zapovjedi, da se izbavi Vla-
dimiro. J. Kavanin 254*. Sve nacine trazi, po
kojim so moze izbaviti i osloboditi. A. Ba6i6 221.
Teske ti si muko dopadnuo! bez jada so izbaviti
nec^cs. Nar. pjes. juk. 2, 383. — b) s genetivom,
vidi 1, a, b) aa). Cto prinosu k tebe, velikj'j arhi-
jer§ju Hristovi,, imtzo se byht izbavi! t vecnyje
Diuky? Mon. serb. 26.(1234—1210). Zasto se u
vijeke muka ne mogu izbaviti. Zborn. 154''. Jor
po noj (smrti) ^alosti covjok se izbavi. N. Di-
mitrovid 29. Svjetovne boljezui da so prijo iz-
bavjg. 106. Ni moze zivot moj da se zla izbavi.
D. Eanina 76a. Ovi se dan sa svim izbavih zla
svega. D. Zlataric ISi*. Glada se izbavi. D. Ba-
rakovid, jar. 20. Izbavivsi so tavnica tilosnijo. P.
Posilovic, nasi. 158a. Tor se izbavih ja muk ovih.
P. Hektorovid (?) 141. Da so tmina ti izbavis.
S. Margitid, ispov. 215. Jor so pakla izbaviSe.
246. Ako de§ se malo po malo izbaviti zla obi-
5aja. J. Banovac, prod. 11, Da so izbavim ove
muke, 12. Otde, rad bi ostavit ovi zli obicaj,
ali mi so toliko ukorenuo, da ga so ne mogu izba-
viti. razg. 174. Izbavit so one nccistoce. pripov.
188. Izbavivsi se car ovo brige. A. Kanizlid,

IZBAV^AIsTE

kam. 629. Zato va)a nastojati izbaviti se ovoga
suzanstva. E. Pavic, ogl. 179. On se izbavi tu-
dinaca krajeva. 342. Mogu izbaviti se podepsa.
A. Kanizlic, kam. 118. Zapovjed' i opravi, ter
se misli izbavi, (D). Poslov. danic. 156. I robstva
se ne izbavi. V. Doson 14a. Posla du se izba-
viti. 181a. Ako so zeli izbaviti tezka jarma.
And. Kacic, kor. 145. Bez zla se ne mogu zla
izbaviti, D, Obradovid, basn. 266. Idi sad kuci,
kad si so smrti izbavio. Nar. prip. vuk.- 203.
Onda cu so izbaviti velike brige. Vuk, nar. pjes.
1, XIII. Kad ko gledajudi da se izbavi manoga
zla udari na vedo. poslov. 324. Da bi so Srbi
izbavili ove dosade. prav. sov. 72. A mrko mn
lisce osvanulo; kan da jarma izbavi so teska.
Osvetn. 2, 94. Jal' pomozi moni jal' Turcinu, da
se prije muke izbavimo. 2, 143. — c) s prijed-
logom od, vidi \, a, b) bb). Da se je od pogi-
beli griha izbavil, Narucn. 50a. Jzbavi se od
velike tuge i straha zostokoga. A. Komulovid
35. I ti tako izbavi se od zlo druzino. P, Po-
silovid, cvijot, 22. Da se od tijeh tuga izbavis,
V, Andrijasevid, dev. 3. Izbaviti se od svakoga
straha. P. Posilovic, nasi, 3^. I no mores se od
mojije ruku izbaviti. 39'>. Da se izbavis od osu-
dena. M. Radnid 9'*. Jor se ne moze od griha
izbaviti. J. Banovac, prod. 8. Neka so izbavo
od suzanstva. F. Lastrid, tost. 150''. Zasto se
covik izbaviti no more od ovoga duga, dokle god
je ziv? ned, 78. Ako mislo izbaviti se od stra-
hovitijo muka. 80, Da se vi od pogibili izba-
vite, A. Kanizlid, kam. .89. Izbaviti so od ve-
dega zla. 43. Ako se je nemodnik izbavio od
prvane nemodi. Ant. Kadcid 178, Da od vicne
podipse izbavo so, I. J. P. Lucid, nar. 60. Unidi
u ovu korabju spasenja tvoga ako se zolis izb.a-
viti od potopa. bit. 72. Srbija, Bosna i Erce-
govina izbavido so s vromonom od Turaka. D.
Obradovid, basn. 306. Da se izbavimo od bos-
putnijeh i zlijeli judi. Vuk, pavl. 2. sol. 3, 2.
Izbavih so od usta lavovijeh. pavl. 3tim. 4, 17.
Da se negova zeraja i raja izbavi od ovi zulura-
dara. dan. 3, 187. — d) s prijedlogom iz, vidi
1, a, b) cc). Donosodi nam na um (djavao), da
demo se lako izbaviti iz negovi mriza. J. Ba-
novac, razg. 184. Izbaviti se iz teske bolesti, iz
tezka suzanstva. M. Dobretid 212.

h. rtfleksivno i pasivno, prema znacenu kod
1, b, znaci: lisiti se, biti lisen, proci se. No daj
da so izbavi milih sinak rrati. M. Marulid 20.
Toga dara izbavi se sam. Narucn. 53a, I ti ako
d' biti u comu sudac prav, al' ku stvar prozriti,
istinu razabrav, vesolja se izbavi, a strahu so no
daj. P. Hektorovid 70. Ovdi tko kosti i zivot
ostavi, daj u pretilosti svijeta so izbavi. N. Di-
mitrovid 104. Sve sto je ostavil cuvala sam i
nisam so nicesar izbavila. F. Vrancid, ziv. 47.
Sladosti se izbavi. I. T. Mrnavid, osm. 150. I
ka so izbavi svako slasti svita. mand. 38. Prija
se zivota izbaviti. Michelangelo. 31. — amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemu mj. genetiva ima
inf.: Nemo' da so ja izbavim poznat tebe, ma
jubavi. I. Akvilini 301.

c. pasivno, prema 1, c, ali tako da onaj kojemu
se sto otimfe stoji u genetivu. — Samo u jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Daj sva tuzba i
zalos da me se izbavi. M. Votranid 1, 436. Slo-
bodno mogu rod: ttud mo so izbavi, ter milos
mogoh sted pri tvojoj jubavi. 2, 41, Da me se
izbavi _taj tuga i zalos. 2, 187.

IZBAVIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
bayjiv. — vepouzdano.

IZBAV!^ANE, n. djelo kojijem se izbav(a. —
U Vukovu rjecniku.

JZBAYl^ATl

131

IZBAV^IVATI

iZBAVJ^ATl, izbavjfim, iitipf. izbaviti. — Akc.
je Jcao kod izgledati. — Eijed je stara, isporedi
stslov. izbavjati, rus. !i36aB.uiTi.. — Izmedu rjec-
nika u Belinii (praes. izbavjam kod izbaviti), m
Bjdostjencevu (izbavjam, izbaviti, za dosta cinim,
ili dajem lotne dohodke ,censum, redditum do,
solvo annuum consum, obventionem exolvo, pen-
sito'. 2. izbavjam od pogiboli, v. oslobadam. 3.
izbavjam koga kakve stvari ,orbo, privo, spolio
aliquom quapiam ro vel pensione'), u Voltigijinu
(samo izbavjam se kod izbaviti se), u Stulicevn
(,in liberando esse'), u Vukovu (.befreien' ,libe-
rare').

1. aktivno.

a. vidi izbaviti, \, a. a) vidi izbaviti, 1, a, a).
(Isiis) narod filovicaski izbavjaju6i. Narucn. 40'*.
Izbavjaj me, pobratimo Marko. Nar. pjos. vuk.
2, 246. Izbavjaj nas kako godi znades. 4, 198.

— 0) vidi izbaviti, 1, a, b) aa). Ki zalosti dru-
goga izT)av|a. M. Marulic 273. Jere to on iz-
bavja zla. Zborn. lr>S^. Ovo neznai'ie ne izbavja
grijeha. M. Radnic 23'. — c) vidi izbaviti, 1,
a, b) bb). Skrusenje cisti dusu i izbavja od muke.
Narucn. 55^. Da ga za svoju milostivu dobrotu
izbavjase od tolikoga zla. P. Posilovi6, nasi. 23^.
Koga toliko da izbavja od griha. 135^. Ona is-
povijed ne izbavja i(h) od muke. M. Radnid 180^
Izbavjase ga Bog od negovije neprijateja. 272^.
Molitva izbavja te od zla. 529*. Gdje od djavla
jude izbavja. A. Vitajid, ost. 49. Ozdravja i od
svake pedipse izbavja. A. d. Bella, razgov. 32.
Po koliko nacina nas Bog izbavja od zla? J.
Filipovid 1, 504=*. Od onih muka one koji su liu
stovali izbavja. 1, 519*. Rozario od svakoga zla
izbavja. A. Kanizlic, utoc. 2fi5. Zakon crkveni
ove (zenske) cida nih mlohavosti izbavja od pu-
tovana. Ant. Kadcic 277. Izbavjat sinove Iz-
raelske od ruku filistejskih. And. Kacid, kor. 133.
Kako izbavja od opcenite tego6e davana. 462.
Izbavja li jos od cesa drugoga sveto krstene?
Ant. Kadcic 137. Da se svi izbavjarao od zala.
J. Matovic 167. Prognate izbavja od jezivosti.
Grgur iz Varesa 10. Izbavjajte te srbinske duse
a od turske od neciste ruke. Nar. pjes. vuk.
4, 201. Andeo, koji me je izbavjao od svakoga
zla. D. Danicic, Imojs. 48, 16. Koji mo izbavja
od neprijateja. psal. 18, 47. — d) vidi izbaviti,
1, a, b) cc). Jerbo (duse) izbavjaju iz muka. M.
Radnic 163*. Marija salazi u purgatorije, i mnoge
duse iz oni muka izbavja. J. Banovac, razg. 12.
A srbinske izbavjati duso od Turaka iz neciste
ruke. Nar. pjes. vuk. 4, 250. Davao si im izba-
viteje koji ih izbavjase iz ruku neprijateja lii-
hovijeh. D. Danicic, nemij. 9, 27.

b. vidi izbaviti, 1, b. a) s genetivom. Smrt ve-
sele vesolja izbavja. G. Drzid 383. Jeda scijenis
da dos dobrostive imati na sudu koje izbavjas
tolikoga i tako ufanoga vesolja? M. Divkovid,
bes. 418''. Jere izbavjaju covika zivota vicnega.
I. T. Mrnavic, ist. 104. Koja nas izbavja molitav
sveto crikve. 137. Izbavja nas milosti Bozjo. 165.

— b) s prijedlogom od. Od milosti clovika iz-
bavja Bozjo. P. Glavinid, svitl. 25. Onada iz-
bavja prisveto trojsfcvo od slave i hvale, andele
od voselja. I. Drzid 369. Ki me izbavja od zi-
vota. I. Ivanisevid 48. — c) u jednom primjeru
XVII vijeka ono sto se otimle stoji u instr. Tko
posvaja stvari obdene izbavja drugove uzivanem
onih stvarih. I. T. Mrnavid, ist. 103.

c. vidi izbaviti, 1, c. Proklestvo crkveno, koje
izbavja dilovanje dila i beneficija crikvenoga. I.
Zanotti, upit. 11.

d. obavjati (?), vidi 1, d, ili placati(?), vidi u
Bjelostjencevu rjecniku. — Na jednom mjestu xvi

vijeka. Ter bi ga (dohodak) pravo ne izbavlali.
Mon. Croat. 301. (1596).

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,sbrigarsi da qualche cosa' ,expediro so'
645'j), u Bjelostjencevu (izbavjam se, izbaviti se
od koje stvari ,privo me re quapiam, nempo
equo etc. vel expedio mo a certa re, ut expodio
mo ab occasionibus, laboribus etc' 2. izbavjam
se truda ,perfungor labore, exantlo laborem'. 3.
izbavjam so pogibeli ,defungor periculo'), u Vol-
tigijinu (praes. izbavjam so kod izbaviti so, i na-
pose izbavjati se uz izbaviti so). Rajsko se no
lice starosti izbavja. G. Drzid 356. Izbavjaju se
od milosti. I. Drzid 227. Izbavjaju se ruku dja-
vaoskije. P. Posilovid, nasi. 80*. I izbavja so
od utopa. J. Kavanin 64*. Tko se ne boji Boga
ne izbavja se griha. J. Banovac, prod. 95. Po
tomu ne izbavja se on od duznosti ni postovati
sluzbom. F. Lastrid, nod. 134. Izbavjajudi so po
liku od nomodi. Ant. Kadcid 113. Boz lika du-
hovnoga nisu so mogla izbavjati dicica malahna
od griha istocnoga. 114.

IZBAV:]^AVATI, izbavjavam, inip>f. izhn.vit\ (ite-
rativno prema izbavjati). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Izbavjava so mnogog zla. D. Obra-
dovic, basn. 77.

IZBAV^ENE, n. djelo kojijem se izbavi. —
Stariji su oblici izbavjenije i izbavjonje. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu, u Belinu (izbavjenje
,liberatio' 437''; ,osentiono' ,immunitas' 291''; iz-
bavjonje od sta ,privatio' 586*), u Bjelostjencevu
(kajkavski izbavleno), u Stulicevu, u Danicicevu
(izbavjenije).

a. vidi izbaviti 1, a. Priti na izbavjenije. Stefan,
sim. pam. saf. 5. Milost i pomod i izbavjonje.
Mon. Croat. 141. (1490). Izbavjenije od bolezni
zub. Korizm. 6''. Na vspomenutije izbavjonlja.
82*. Spravjenije francoskojo izbavjenija radi sveto
zemje. S. Kozicid 47*. I u nom (Bogu) vazda
jes vejo izbavjenje. N. Dimitrovid 77. U izba-
vjonju i odkupjenju istoga naroda. S. Budinid,
sum. 22^. Jere bise ona bila pomocnica od nih
izbavjenja. B. Kasid, is. 102. Prosaso izbavjenje
od valova. fran. 163. Lito izbavjonja nasega
1633. A. Georgiceo, pril. i. Da za no izbavjonjo
prikazes Bogu ... I. Dordid, ben. 80. Posli toga
boja i od neprijateja izbavjena. And. Kacid, kor.
126. Izbavjenje od oblasti svitovno. A. d. Costa
1, 118. Blazenstvo u rastavjonu i u izbavjenu
od svijoh zala. J. Matovid 117. Posla Mojsesa
za izbavjene puka izraelskoga. 130. S ufanem
izbavjena od onijeh nevoja. 518. Izbavjene jodno
dubo iz receni muka. M. Dobretid 386. Jer se
priblizuje izbavjene vase. Vuk, luk. 21, 28. U
komo imamo izbavjene krvju nogovom. pavl. of.
1, 7. No ozalosdavajte svotoga duha Bozijega,
kojijem ste zapocadeni za dan izbavjena. 4, 30.
(Vuk, nov. zav. 1847. VII broji ovu rijec medu
one sto je sam nacinio). Nego du im sada dati
izbavjene. D. Danicid, 2dnev. 12, 7. Dusa sluti,
da cas izbavjena tvoga nije daleko. Osvotn. 1, ii.

b. vidi izbaviti, 1, b. Tmine jesu izbavjenje
jedno od svjetlosti. M. Orbin 39. (Grih je istoini)
izbavjenje milosti negove. I. T. Mrnavid, ist. 163.
Izbavjenje, jaoh, smrtno je ko prez tebe jesam
kusa'. I. Ivanisevid 249.

IZBAV^ilV, adj. koji se mose izbaviti. — Samo
u Stulicevu rjecniku (gdje je zlo tumaceno): ,li-
berans, absolutorius'.

IZBAV^iVATI, izbavjujem i izbavJivRm, imp/,
izbaviti (uprav iterativno prema izbavjati). —
Na dva tnjesta xvi i xvii vijeka. (Isus) izbavjujo

IZBAV];iIVATI

132

IZBICEVATI

od neprijate]. Korizm. 79*. I kruha i ruha on
SG izbavjuje. I. T. Mrnavic, osm. 161.

iZBAVNICA, /. (ladica), lada Jcojom se spasa-
vaju (izbavjaju)^ utopjenaci. — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ladica (izbav-
nica) ,rettungsboot'.

iZBAVNIK, ?n. vidi izbavite). — U knigama
pisanima erkvenijem jezikom. Obidimyimt iz-
bavtniki.. Danilo 367. vidi i F. Miklosic, lex.
palaeoslov.- kod izbavtnik'B.

IZBAVNINA, /. rijec nacinena od pisaca u
nase vrijeme. Izbavnina (sto se pla6a onom, koji
je izbavio komu zivot) ,rettungstaglia'. Jur. pol.
terminol. 499.

IZBAZDJETI, izbazdim, pf. u Vukovu rjec-
niku : izbazdeti, vide isprdjeti s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori. — Slozeno: iz-bazdjeti.

IZBECATI, izbecam, impf. izbeciti. — U jed-
noga pisca xvm vijeka (part, praet. pass, iz-
becan) i u Stulicevu rjecniku (sa se, refleksivno) :
(jamacno stamparsko77i grijeskom) izbecati se, v.
izbeciti se. Pasom praga vani danih i obrazima
izbecanih. J. Kavanin 48ll>.

IZBECENE, n. djelo kojijem ko izheci (oci ltd)
Hi se izheci. — U Stulicevu rjecniku: ,torvus,
truculentus adspectus'.

IZBECITI, izbecim, pf. slozeno: iz-beciti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi
kod c), a izmedu rjecnika u Belinu (izbeciti oci
na tkoga ,guardar con mal occhio' ,limi3 aspi-
cere oculis' 362^'; izbeciti razrok pogled, izbe-
civam ,guardar a traverso' ,limis oculis aspicere'
862a), u Voltigijinu (izbeciti oci, izbecim, izbe-
cujem ,8tralunare occhi, guardare biecatnente' ,die
augen verdrehen, schielen'), u Stulicevu (izbeciti
oci Hi razrok pogled na koga ,truculenter vel
torvis oculis aliquem adspicere'), u Vuku (t. j.
oil jStiere augen machen' ,oculis rigidis tueor').

ii. aktivno. a) objekat je obraz Hi koji dio od
obraza (u jedinom primjeru cejust), znaeene je:
iskriviti (kao od tjelesne boli Hi za rug). Kad
rece pet rijeci (starac), para se on ruga gdi ce}us
izbeti. N. Naje§kovic 1, 342. — b) objekat su
oci, te je znaeene : izvaliti. Krvave silnik oci tad
izbeci. N. Marci 59. Vezir izbecio oci. Nar. pjes.
vuk. 5, 485. Put nekoga izbeci oko. V. Vrcevic,
igr. 11. Vis, kako je izbecio oci! M. D. Mili-
6evi6, zim. vec. 337. amo moze pripadati i ovaj
primjer (vidi i u Belinu i u Stulicevu rjecniku):
Izpod cela vitoroga razrok pogled krivo izbeci.

1. Gundulic 475.

b. pasivno. u jedinom primjeru part, praet.
pass, izbecen znaci sto i iskrivjen (o {udskom
tijelu). Upravio je izopacene i izbecene. B. Kasic,
fran. 122.

c. sa se, refleksivno. kao da u svijem primje-
rima (osim naj zadnega) maze znaciti: iskriviti
lice (vidi a, a)), te je tako i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (izbe6iti se na koga uz izbeciti oci).
Ner se jo§ izbeti zlosrdo na mene. M. Vetranid

2, 156. Izbe6iv se mene ostavi. 2, 402. Kom
k nemu dodoh na mene se izbefii. M. Drzic 334.
1 tako se rasrSona na me izbeci. V. Moncetit.
app. not. 2, 27tj. Ter se izbece s prirocima, kad
nas pece (mnostvo zlih duhova?). J. Kavanin
411*>. Po torn se toga ognevito izbeci na seja-
nina. I. Dordid, ben. 167. — u ovom je primjeru
znaeene: izvaliti oci (vidi a, b)). Be6u grade, ne
beci se na me, tri se vraga izbecila na te! Nar.
pjes. kras. 1, 76.

* r

IZBECIVATI, izbecujem * izbecivam, impf. iz-

beciti. — Na jednom mjestu xvii vijeka, a iz-
medu rjednika u Belinu (praes. izbecivam kod
izbeciti) i u Voltigijinu (praes. izbecujem kod
izbeciti). Oci strasne izbecuju. V. Andrijasevi6,
put. 376.

IZBEKE^ilTI SE, izbekSJim se, pf iskriviti
usta, vidi izbeciti. — Slozeno: iz-bekejiti. — U
nase vrijeme. I. Filipovid, rjecn. : ,das maul
fletsehen'.

IZBE]^ITI, izbejim, pf. vidi izbeciti. — Slo-
zeno: iz-bejiti. — U naSe vrijeme u Lici. ,Vide
ga! kako e isprnio i izbejio one gubicine, da mu
'e poda lii podmetnuti kvartu prosa, svu bi e na
nima digao'. ,Sta si se tako izbejio?' J. Bog-
danovic.

IZBENICA, /. selo u Srhiji u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovid 109.

IZBENICKI, adj. koji pripada Izbenici. Zem)a
u Izbenickom Potoku. Sr. nov. 1871. 568. Izbe-
nicka (opstina). K. Jovanovic 109.

iZBER, m. vidi izbor. — U pjesmi istranskoj
nasega vremena. Svi od Punta grada na izber
mladici. Nar. pjes. istr. 2, 99.

IZBERITE]^, m. uprav covjek koji tzbere, alt
u osobitom smislu: jedan od velikasa koji iza-
biru nemackoga cesara (nem. kurfiirst). — U jed-
noga pisca xvi vijeka. Cesarovih izberite}. Anton
Dalm., nov. test. 1. predgovor. Polak ostalih
krstjanskih krajev, izberitejev i hrcegov. Postila.
hrv. posveta 4*^.

IZBEEIV, adj. koji se moze izabrati. — Saino
u Stulicevu rjecniku: ,qui eligi potest', i u pisaca
nasega vremena (u Sulekovu rjecniku: ,wahlbar').

IZBERIVOST, /. osobina onoga koji je izberiv.

— U Sulekovu rjecniku: ,wahlbarkeit'.
IZBEZUMITI, izbezumim, pf. posve obezumiti.

— Slozeno: iz-bezumiti. — Akc. je kao kod iz-
dangubiti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (koga, vide obezumiti).

a. aktivno. Pa ga ono pasce Corovica izbezumi
nekako na bratsku. P. Petrovic, gor. vijen. 81.

b. sa se, refleksivno Hi pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide obezumiti se). I ludo se iz-
bezumi Pero. Nar. pjes. vuk. 5, 5.

IZBICA, /. dem. izba. Ako je i u zitnici, jos
nije u izbici. Nar. posl. stojan. 7. — U nase vri-
jeme kod pisaca s osobitijem znacenima. Izbica,
arch. hist, (celija), ,zelle, klosterzelle', tal. ,colla' ;
, cabinet (kleines gemach)', tal. ,camerino', frc.
,celle, cellule', egl. ,cell, box'; zool. lat. ,ventri-
culus cerebri' ,hirnh6hle, hirnkammer'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

IZBICANE, n. djelo kojijem se izbica. — Sta-
riji je oblik izbicanje. Posli ispovidi izbicavase
(se) prinemilo za uspomenu izbicanja Isukrstova.
Blago turl. 2, 203. Prognanje od otacbine oli
izbicanje. A. d. Costa 2, 170.

IZBiCATI, izbicam, pf. vidi izbicevati. — Slo-
zeno: iz-bicati. — xviii vijeka. Izbicala vas neiz-
mirnost Bozja! J. Banovac, blagosov. 278. Imadu
se postavit u tamnicu, izbidat i izagnat. Blago
turl. 2, 171. Virujes li, da Gospodin nas za te
bi izbican? 2, 280.

IZBICAVATI, izblcavam, impf. izbicati. — xviii
vijeka. Posli ispovidi izbicavase (se) prinemilo
za uspomenu izbicanja Isukrstova. Blago turl.
2, 203.

IZBI6eVATI, izbifiujf'm, pf. izbiti, izmlatiti
bicem Hi bicevima. — Slozeno: iz-bicevati. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izbi-

IZBieEVATI

133

IZBIRAO

fievati, izbi^evam (sic) ,flagellis caedere'). Videdi
se ^idovin tako 'zbifievau i izbijen. Mirakuli. 121.
Okoli§i vas, da vas izbicuje. J. Banovac, blagosov.
92. Od cara Teofila Juto izbicevan. A. Kani2,lic,
kam. 16.

IZBI6nO, n. selo u Hercegovini u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 26.

IZBICE, n. djelo kojijem se izhije. — Stariji
je ohlik izbitje. — U Bjelostjendevu rjecniku : iz-
bitje ,verberatio, vapulatio'; u Voltigijinu: izbitje
,percossa, bastonatura' ,das priigeln, schlagen' ; u
Stulicevu: izbitje.

IZBIJAC, izbijaga, m. gvozde (poluga) kojijem
se sto izbija. — U nase vrijeme u Sulekovu rjec-
niku: ,stosseiseu'.

IZBIJANE, n. djelo kojijem se izbija. — U
Stulicevu rjecniku: ,propulsatio, pulsus, ejectio'
i u Vukovu.

IZBIJATI, izbijam, impf. 1. izbiti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (izbijati, izbiti nadvor ,ex-
cutio' ; izbijati zube ,oxcutere dentes'), u Bjelo-
stjencevii (1. izbijam, izbiti ,plagas alicui infligo',
V. bijem. 2. izbijam, iztresam ,excutio'. 8. izbijam
klin klinom .excutio clavum clavo, clavum clavo
expello, extrudo, ejicio etc.'), u Jambresicevu (iz-
bijam , excutio'), u Voltigijinu (praes. izbijam kod
izbiti), u Stulicevu (,propellere, pellere, ejicere'),
u Vukovu: 1. ,herausschlagen' ,extundo'. 2. iz-
bijaju sahati .schlagen' ,pulso'. 3. izbija kjuc
(n. p. u vodi kad izvire) ,hervorschiessen, her-
vorsprudeln' ,scateo, prosilio'.

1. prelazno.

jl. vidi 1. izbiti, I, 1, a. Kjin kjina izbija. P. Zo-
rani6 1''. Ogiiilo is kremena izbija ognene iskre.
M. Divkovic, bes. 549^. Cesar cini z jodnim ka-
mikom zubi izbijati negovi. F. Glavinii, cvit.
276a. Izbijat sam sebi oci. (D). Poslov. danic.
85. Klin klin izbija. (D). 46. Zapoce ga odki-
vati, tupe cavle izbijati. P. Knezevi6, muk. 50.
Izbijajuci medu sobom jedan drugomu krv n. p.
iz nosa. Ant. Kadci6 80. Iz kaldrme izbija ka-
mene. Pjev. crn. 293". U koje se Jute zmije legu
te Turcima oci izbijaju. Ogled, sr. 165. Klin
klin izbija, a sjekira oba. Nar. posl. vuk. 134.
Vrana vrani oci izbija. V. Bogisic, zborn. 551.
i pasivno. Nikim zubi izbijani. F. Glavinid, cvit.
XVIII. — amo mogu pripndati i ovi primjeri u
kojima je znacene metaforicko Hi preneseno : Ti
izbijas ohologa i silnoga s prestola. Transit. 131.
Ako drugu (kucu) kupuje i drugomu izbija iz
ruke. M. Divkovic, nauk. 20^. Koji drugomu
izbija koju dobit iz ruku. 46^. Premda svaki
dan udarajuci u oci bogojubnih du§a grozne suze
izbija. A. Kanizlic, uzr. 15. Koja bi nemu ve6
srce ranila, iz ociju suze izbijala. Nar. pjes. bog.
345.

b. vidi 1. izbiti, I, 1, d. (Turci) prestarih izbija-
ju6e oruzijem . . . Mon. croat. 155. (1498). Sad
se ova (simena) pak izbijat primi. J. S. E.e}-
kovic 103.

2. neprelazno.

a. vidi 1. izbiti, II, a. Izbijaju sahati. u Vukovu
rjecniku.

b. 0 vodi, kjucu ltd., vidi biti (bijem), II, 2,
c). Izvire izvor Savinac, i tako izbija kjuc da bi
mogla mala vodenicica mjoti. Vuk, dan. 1, 86.
Ilava izbija kod bezdanog jezerca kod Zagubice.
Glasnik. 43, 270.

f. udarati (radati, o bi]kama). — TJ Sulekovu
rjecniku: ,ausschlagen (von baumen)'.

IZBIJEGATI, izbijegam, impf. izbjoci. — ispo-

redi izbjegavati. ije- stoji po juinom govoru

mje§te negdasnega e, po istocnom bi govoru gla-
silo izb(5gati, izbogam, a po zapadnom izbigati,
izbigam. — Mijec je stara, isporedi stslov. izb§-
gati i rus. naohraTt, ali po svoj prilici nije na-
rodna. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (uz iz-
bjeci), u Stulicevu (uz izbje6i i izbjegnuti .s do-
datkom da je rijec ruska; a kod ovoga dvoga
ima praes. izbijegam), u Danicicevu (izbegati
,effugere'). Smeha bezgodnago izbegaje. Domen-
tijan'J 5. Mu2 kad govori o zeni, izbijega kad
god moze nazvati je upravo zena. V. Bogisic,
zborn. 268.

IZBIJELITI, izbijelim, pf. udiniti da sto
(objekat) bude posve bijelo. — Slozeno : iz-bijeliti.

— Akc. je kao kod istijestiti. — U Belinu rjec-
niku (jdealbo' 8771'), u Voltigijinu (izbeliti, iz-
belim, izbejujem ,imbiancare' ,weissen'), u Stu-
licevu (izbijeliti, izbjejujem i izbjejivam ,deal-
bare'). — I u Sulekovu rjedniku: ,w6gbleichen'.

— I sa se, pasivno Hi refleksivno. — izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,doalbari'). Na na6in sniga iz-
biliti se. G. Pegtalic 64.

IZBIJE^ENE, n. djelo kojijem se IzbijeU. —
U Stulicevu rjecniku (.actus dealbandi').
IZBIJE^ETI, izbijMim, pf. postati posve bio.

— Slozeno: iz-bije}eti. — Akc. se ne mijena. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(izbijejeti i grijeskom izbijeliti, izbijelim ,w6iss
werden' ,albesco'). Ako budu cr}eni, na nacin
sniga izbiliti 6e. I. J. P. Lucie, razg. 20.

IZBIJENE, n. djelo kojijem se izbije. — Sta-
riji je oblik izbijenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izbijenje, istisnutje nadvor ,excussio' ; bi-
jenje ,verberatio, verberatus'), u Belinu (izbijenje
,il cacciare' 155a; izbijenje zuba ,dent'um ex-
cussio' 312a), u Stulicevu. Namis(eno izbijenje . . .
obrati so u pocastenje. B. Kasic, in. 46, Od bo-
lizniva izbijenja kada bi privezan koloni. P- Ra-
dovcid, nac. 455. Po izbijenu covika. A. Ba6ic 66.

IZBIlfiA, adv. vidi zbija. — Na dva mjesta
xviii vijeka. Udi{ zalosni covik oni ne samo iz-
bija oslijepi nego joster zajauka od velike bo-
lesti. F. Lastric, od' 141, Ako se bude hotio
djela iz bija primiti. I. Jablanci 87,

IZBI^EM, u jednom primjeru xvi vijeka moze
biti da znadi sto i zbi}a, ali je veca prilika da
treba citati: i s gijem, Euzica rumena izbijem
zazire od hvale imena tvojega i vire. S. Men-
cetid 87.

IZBIl^EZITI, izbijezim, pf. posve zabijeziti. —
Slozeno: iz-bijeziti, — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Koju vam je izbilizio papa Grgur. I.
Garanin 24.

IZBIRAC, izbiraca, m. dovjek koji izbira. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u ostalijem
padezima, osim nom. sing, i voc. izbiracu, izbi-
raci, — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.elector') i u Vukovu (,der wahler, der
viel ausklaubt' ,difficilis'). — Upotrebjava se cesto
u osobitom znacenu (vidi u Vukovu rjecniku):
covjek koji se lako ne zadovoluje nego jednako
trazi Ho misli da je boje (naj cesce kod zenidbe).
Izbirac nade otirac. (Osobito se govori o zenidbi
i o udaji). Nar. posl. vuk. 97. U oyoj se igri
gleda ko je kome naj miliji, i ono naj zadne kad
s naj zadnom igraju zovu igraci: , izbirac' i ,otirac',
kao bajagi da su se jepsi momci i devojke prije
po^enili i poudavali od nih dvoje. V. Vrcevi6,
igr. 30. — U ovoj poslovici, posto jeakuzativ
jednak s nominativom, vidi se da znaci sto ne-
zivo, te bi znacene moglo biti: ono sto je izbratio'

IZPJRAC

134

IZBISTRAVATI

dakle 7taj ho]e (Vuk ne shvaca da je snacene
ovdje drukcije od predasnega , vidi i obirac i
prebirac) : Ko trazi izbirac naci ce podlogac.
Nar. posl. vuk. 157.

IZBIRACICA, /. zensko celade sto izbire (vidi
izbirac). — U Stulicevu rjecniku : ,electrix'. —
Ovako se zove i komedija Trifkoviceva pisana u
nase vrijeme, te je osobito znacene kao kod iz-
birac.

IZBIRAK, izbirka, m. ono sto ostaje od dega
kad se vec naj bole izabralo (dakle naj gore). —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, ositn nom. sing, i gen. pi. izbiraka. —
U Stulicevu rjecniku: ,rimasu»lio, scegliticcio,
avanzo, cosa che resta dopo essersi scelto il
meglio o consumato il piii' ,rosiduum, reliquiae,
reliquum, pars reliqua', i u Vukovu: ,das iiber-
bleibsel, der rest' ,residuum, reliquiae'.

IZBIRALAC, izbxraoca, m. vtdi izbirac. — U
Stulicevu rjecniku.

IZBIRALICA, /. vidi izbiracica. — U Stuli-
cevu rjecniku.

IZBIRALO, m. vidi izbirac. — U nase vrijeme
u Lici (vidi kod izabirati, a na kraju).

IZBIRAIsE, ti. djelo kojijem se izbira. — Sta-
rijije oblik izbiranje. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (izbiranje , delectus'), u Mika^inu (izbi-
ranje), M Stulicevu, u Vukovu. Malo made bez
reda i izbiranja nijednoga. B. Kasi6, in. 93. Sva-
koga prima brez izbiranja kipova. M. Radnid
899^. Jedne je cine prid tobom brez izbirana
sobstva kra} i prosjak. G. Pestalid 172. Pozar
sve istrebjuje bez izbirana. J. Rajid, pouc. 2, 34.

IZBIRAONICA, /. soba gdje se izbira. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku :
jwahlzimmer'.

IZBIRATE]^, m. vidi izbirac. — U Stulicevu
rjecniku : , elector'.

IZBlRATEj^AN, izbiratejna, adj. koji treba
izabrati, koji se izabira. — U Stulicevu rjec-
niku : ,elettivo' ,oligendus, qui eligitur'. — sasma
nepouzdano.

IZBIRATE^ICA, /. vidi izbiracica. — U Stu-
licevu rjecniku: ,olectrix'.

IZBIRATI, izbiram (izbirati, izbirGm), impf.
izbrati, vidi izal>irati. — Akc. je kod izbirati kao
kod ispitati, a kod izbirati kao kod izgrtati. —
Rijec je stara, isporedi stsloo. izbirati, rus. na-
6npaTt. — U jednoga pisca cakaoca xvii vijeka
ima jedan put za imperfekat oblik izbirih: Od-
lucih da jim gospoju izberu . . . pokle ju izbinh
da mi je pogodna . . . D. Barakovid, vil. 271. —
V jednoga pisca Bo^naka xvii vijeka mjeste i u
osnovi ima ije: Da izbijeramo boje lozje i sadimo
u vinogradu. M. Divkovid, bes. 210t>. Ako ce-
sari, kraji, bani i ercezi obijeraju i izbijeraju
vjestiJG . . . poglavice. 213*. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (.eligere'), u Mika\inu (izbirati, iza-
brati ,eligo, deligo, seligo, delectum tenoo, habeo,
vel adhil)eo, lego etc.'), u Belinu (izbirati, iz-
biram ,eleggore, capare, scegliere' , deligo' 286*;
izbirati vojnike ,arrollaro, scrivere a roUo' ,con-
scribo' 104b)^ ^ Bjelostjenievu (izbiram, izbrati,
obiram, probiram ,eligo, seligo, deligo, electionem
facio'), u Jambresicevu (izbiram .deligo, eligo, se-
ligo'), u Voltigijinu ^izbirati, izbiram ,sceglioro,
trascegliere' ,auswalilen', a kod izabrati ima i
prats, izbirem), u Stulidevu (izbirati, izbiram ,eli-
gere, seligere, deligere'), u Vukovu (izbirati, iz-
biram ,auslesen, wahlen' ,eligo'), u Danicicevu
(.eligere').

Jl. akticno. Da izbirajesi. ikonomb i klisijarht

odt bratije. Sava, tip. hil. glasn. 24, 198. Izbi-
rajuci svoje ovce. Transit. 33. Da Lodovik car
arhijereju semu slobodnu vlast izbirati biskupe.
S. Kozicid 18''. Izbirajemo za istinago vikara
Krstova Ildebranda. 24*. Pokoj izbiramo vcrikov.
Mon. Croat. 266. (1572). More li on sam meni
Jude namitati i izbirati. 283. (1581). Svak sebi
izbire bogate drzave. D. Barakovii, jar. 27. Da
i mi po ovoj lijepoj strani, ko mladahne vile
Sine, izbiramo sred zeleni cvijetak bijeli i ru-
meui. I. Gundulic 70. Dokli cuje, ne ima mira,
Kazlar-aga u kom mistu gospode mu lijepe iz-
bira. 361. Bili i prosli mi smo vede, car ju-
nake nove izbira, a nas starijeh sijece i mece.
485. Videdi ga roditeji spodobna k knigi po-
slahu ga u Atenu dubje izbirati nauke. F. Gla-
vinid, cvit. 185b. Nav ima metlu s kom smeti
izbira. 452*. Stjepan Jubo izbira pak se s netkom
Dandulovom srjedno viri. J. Kavanin 244*. Ako
kraj pak ne izbire svo'e svjetnike od vrijednosti.
359I'. Izbirajudi }u). J. Be novae, blagosov. 101.
Nega izbiram za mog izpovidnika. A. J. Kne-
zovid 81. Izgubi se izbiruci po svojoj dudi is-
povidnike. M. Zoricid, zrc. 146. Skocio se na
noge vitezke ter izbire po vojsci junake. And.
Kacid, razg. 98. Pak su od nih izbirali kraje.
M. A. Rejkovid, sat. GS*. Dok mu ovce pasu
izbirase. G8b. Za cedene treba izbirati grozde.
Z. Orfelin, podr. 102. Za neg divje nek izbira
vode. J. S. Rejkovid 123. Medu marvom izbi-
rati znadu. 192. Pak s nih (gusaka) perje iz-
biraj. 195. Topi biju za nedeju dana, de se caru
rodila devojka; za dvije joj ime izbirali, dok su
divno ime izabrali. Nar. pjes. vuk. 1, 470. Iz-
bira mu kona po izboru, a izbira pusat po iz-
boru. 2, 510. Lijepo joj ime izbirao. 3, 142. I
po Macvi izbiraj druzinu. 4, 274. Robi pasa
mlade i devojke, a izbira po izboru momke. 4, 344.
Izbirade svijetlo oruzje. Nar. pjes. istr. 1, 11,
Da izbirem sarane marame. 1, 15. Da otac sam
djevojku trazi i izbira. Vuk, ziv. 98. Djevojka
izbira momka. nar. pjes. 1, 378. Blago onome
koga izbiras i prima?. D. Danicid, psal. 65, 4.
b. sa se, pasivno. Ott inude startcb hotej pro-
byvati vb semb pirtgu da se ne stavii, tbkmo
otb monastyrja da so izbiraa obbstioib sbvotomb.
Mon. serb. 75. (1302 — 1321). Sve gospode da se
izbiru svijetle krvi, rajske slike. I. Gundulic 310.
Sfako dobro tot s' izbira. M. Gazarovid 61.

IZBIRAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
beriv. — nepouzdano.

IZBIRAVAC, izbiravca, m. vidi izbirac. — V
jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjenievu (kajkavski izbiravec ,eloctor'), u
Voltigijinu (.sceglitore' ,auswahler'), u Stulicevu
(izbiravec s dodatkom da je uzcto iz Habdeliccva).
Spravivsi se ,olectores' ili izbiravci cesarastva u
Francfordiju od Alemanije. F. Glavinid, cvit. 138a.

IZBIKAVKA, /. vidi izbiracica. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: ,electrix', i u Stulicevu (iz
Bjelostjenceva).

iZBIRKATI, izbirkara, pf. deni. izbrati. — U
jednoga pisca nasega vremena. Hafiz pasa glava
izbirkana. Osvetn. 6, 53.

IZBISERITI SE, izbisorim se, pf. kad se ja-
godo na grozdu prorijede. Slovinac. 1884. 30. —
Postaje od iz i biser nastavkom i.

IZBISTRAVANE, n. djelo kojim se izbistrava.
P. Bolid, vinodjel. 2, 277.

IZBISTRAVATI, izbistravam, impf. izbistriti.
— Od xviii vijeka. I popeo od cokota i loze iz-
bistrava vino. Z. OrfoUti, podr. 236.

IZBISTRENE

135

1. IZBITI, I, 1, a.

IZBISTEENE, n. djelo kojijem se izbistri. —
Stariji je oblik izbistrenje. — U Mikalinu rjec-
niku: izbistrenje, bistrost ,limpitudo , claritas,
uitor, nitidltas'; izbistrenje kako ti vrjemena ,se-
renitas'; ii Bjelostjencevu ; u Stulicevu.

IZBISTRITI, izbistritu, pf. udiniti da §to
(ohjekat) bude sasma bistro, razbistriti. — Slo-
zeno: iz-bistriti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVI vijeka, vidi kod c, a), a izmedu rjeinika
u Mikajinu (,clarifico'), u Belinii (,schiarire, far
cliiaro, come di liquori' ,clarifico' 652'>; ,affinare,
raflinare, purificare, come vino e cose simili' ,pu-
rifico' 44i>), u BjcJostjencevu (vidi kod izbistri-
vati), u Voltigijinu (izbistriti, izbistrujem ,8chia-
rire, rischiarare, rasserenare' ,hellmachen, auf-
klaren'), u iStulicevu (izbistriti, izbistrujem i
izbistrivam ,clarificare'), n Vukovu (samo izbi-
striti se).

a. aktivno. a) u pravom smisla. Kad je mutnu
vodu izbistrio. Nar. pjes. petr. 3, 108. Vino iz-
bistriti. P. Bolic, vinodjel. 2, 219. — aino bi
mogla pripadati i ova dva primjera: Oci moje
telesne^ ,da meni izbistri. V. Andrijasevi6, put.
160. Cuvenje meni izbistri. 312. — b) u pre-
nesenom smishi. (Koji je moju) pamet izbistrio.
V. Andrijasevi6, put. 102. Ti dusu nasu, srco i
voju izbistri. 289. Izbistriti teske posle. H. Bo-
naci6 91. Da mi razdri^ite jedan uzao, iliti jednu
sumju izbistrite. F. Lastric, test. ad. 79^. Odimo
u napridak za izbistriti ovu istinu. ned. 315. Iz-
bistri mo ovo govoreiie. 383. Koja bi raogla na-
resiti i izbistriti pamet. J. Matovid v. Dogadaj
koji 6e istomacit i izbistrit svaka. M. Dobretii
559. Sto za bo}e izbistriti, u kratko izvidimo,
sto David jest razumio. I. J. P. Lucie, razg. 40.
Izbistriti i razaznati izmedu toliki misli, koje su
grisne. 53.

b. pasivno. a) u pravom smislu. Gdisto piju
izbistrito sire. J. S. Kejkovic 351. — b) u pre-
nesenom smislu. Vojom izbistrenom. V. Andrija-
sevid, dev. 119. Koji imade oko prave vire iz-
bistrito velikim skrusenem i dobrom odlukom
ocisdeno. F. Lastri6, nod. 42. U komu je istu-
macen nauk oli izbistren i razmrsen koji do-
godaj. Ant. Kadcid iii. U ovima knigama jesu
naj zapletenija mista pisma svetoga izbistrita.
A. Tomikovid, gov. 340.

c. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (,clar6sco, clarus fio, limpidus
fio*; izbistriti se vrijeme ,sereno'), u Belinu (iz-
bistriti se, izbistrivam se ,schiarirsi, farsi chiaro,
dicesi de' liquori' ,claresco' 652^) , %i Stulicevu
(,defaecari, clarum fieri'), u Vukovu : ,klar, hell
werden (von fliissigkeiten)' ,claror, limpidus fio'.
a) u jjravom smislu. Ufajudi da de se voda iz-
bistriti. Pril. jag. ark. 9, 76. (1520). Cekajudi
da bi se voda izbistrila. P. Posilovid, cvijet. 179.
Voda mutna, ako se stavi na stranu, izbistri se.
M. Radnid 420i>. Dokle voda izbistri se. K. Ma-
garovid 94. Nije se izbistrilo (vino) nego je
mutno. A. Badid 309. Dok se raliko povrati i
izbistri. M. Dobretid 511. Ne bi li se voda iz-
bistrila. Nar. pjes. petr. 3, 108. Ne bi 1' nam
se izbistrilo more, i lagans pokrenule sajke. Nar.
pjes. vil. 1868. 624. Pa da Savu zaplovimo mutnu,
koja nigda izbistrit se nece. Osvetn. 7, 8. i o
vremenu (ncbu), vidi u Mika(inu rjecniku. — b)
u prenesenom smislu. Da se pamot moja izbistri.
V. Andrijasevic, put. 130. Strasna smutna iz-
bistri se. J. Palmotid 430.

IZBISTRIVATI, izbistrujem i izbistrivam,
impf. izbistriti. — U Belinu rjecniku: praes. iz-
bistrivam se kod izbistriti se; u Bjelostjencevu:

1. izbistrujem, izbistrim, izbistriti ,clarifico'. 2.
razvedrivam, bistro ili vedro dinim ,sereno' ; ra-
zasjam, razasjati ; izbistrujem se kot voda ,cla-
resco, clarus 1. limpidus fio'; kakti izbistrue se
vreme, vedri se ,serenat 1. serenatur' ; u Volti-
gijinu: praes. izbistrujem kod izbistriti; u Stu-
licevu: izbistrivati, izbistrivam, froq. uz izbistriti,
a kod ovoga ima i praes. izbistrujem.

IZBISTE, n. selo u Ugarskoj u protopresvite-
ratu vrsackom. &em. prav. 1878. 46.

IZBITAK, izbitka, m. suvisak. — Od iz-biti
(budem) nastavkom i.k'B. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbyt'Bki., rus. h36htok'b. — Nalazi
se samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom,
i to u starijem obliku: izbyttkt. Po6e zo ne
ttstno bud(e) pone i otb izbyttkb. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 176. Ottvrbgtse vtsaku gorestt i iz-
bytbkt ztlobtnyj. Domentijana 255.

IZBITAN, izbitna, adj. suvisni. — Postaje kao
izbitak nastavkom tnt. — U Stulicevu rjecniku:
.superfluus, supervacaneus, inutilis' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.

1. IZBITI, izbijem, pf. slozeno : iz-biti (bijem).
— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet.
pass, izbit (ali izbijen, izbij^na i izbjen, izbjena),
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. (impt.
izbij, ger. praet. izbivsi). — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izbiti, rus. n36HTi.. — Izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,aboriri ; elidere'), u Mikajinu
(izbiti, namlatiti ,verbero, pulso'), u Belinu (,cac-
ciare o trar fuori per forza' ,eruere' 155^; ,cavar
fuori battendo' ,extrahere repercutiendo' 181^;
izbiti oko ,cacciare, cavare o trarre un' occhio'
,oculum cffodere' 155^; izbiti oci ,oculos eruero'
181^; izbiti iz sebe ali iz zene dijete (izbila je
dijete) jCagionar 1' aborto' ,abortum causare' 10* ;
izbiti bicem ,battere uno con la frusta' ,verbe-
rare' 133"), u Bjelostjencevu (vidi kod izbijati),
u Voltigiji7iu (izbiti, izbijam ,cavare battendo,
sbattere, bastonaro' ,herausschlagen, prilgeln'), u
Stulicevu (,verberare, pulsare, tundere, fustibus
vel fuste caedere' ; zube komu izbiti ,dentes alicui
excutere, frangere'; bravu izbiti ,vi seram eruere';
oci tkomu izbiti, v. izbodsti), u Vukovu (1. ,he-
rausschlagen' ,eHdo, extundo'. 2. ,zerschlagen,
zerblauen' ,contundo' s primjerom : Izbili ga na
sudu. 3. izbila dijete, t. j. pobacila s dodatkom
da se govori u Bod. 4. ,sclilagen' ,pulsare' s pri-
mjerom: Sad su izbila dva sahata), u Danicicevu
,occidere').

I. prelazno.

1 . aktivno.

a. bijuci uciniti da sto (objekat) izide. a) u
pravom smislu. Izbi mu sve zube. M. Vetranid

2, 140. Ku (vodu) kon izbi kopitom perasti. H.
Lucid 266. Drivodelac z jednim klinom zna i
drugi klin izbiti. F. Glavinid, cvit. 84l». (Strila)
oko izbi mu negovo. 239''. Izbi mu mac iz ruke.
J. Banovac, pred. 30. S krilimi izbi mu oni sud
iz ruku. 35. Udarajudi u castno lice svetoga
patrijarhe dva mu je zuba izbio. A. Kanizlic,
kam. 57. Vran vranicu oko ne izbi- A. d. Bella,
rjecn. 155a. i nemu bi izbila zadnom nogom
spredne zube. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17. Iz
lanenoga sjemena u}e izbiti. I. .Tablanci 168.
Al' podbaci topuzinu Marko i izbi mu sabju iz
balcaka. Nar. pjes. vuk. 2, 408. Ako izbije zub
robu svojemu. D. Danicid, 2mojs. 21, 27. Izbidu
ti luk tvoj iz lijeve ruke. jezek. 39, 3. — meta-
foricki. Ku (sabju) sred rati leska izbit mu vlas
ne moze. I. Gundulic 565. Kako bi Osmanu
vladastvo iz ruke izbio. I. T. Mrnavid, osm. 78.
Nesride nas malime s stolca ne izbise. 163. Da

1. IZBITI, I, 1, fi.

13'J

1. IZBITI, I, 3, a, c).

mu tko iz ruke ne izbije pero besidom svetoga
Jeronima. A. Kanizlio. kam. 53. — moze subjekat
i sam sebi sto izbiti. Nije cudo da posrnu i iz-
biju oci. M. Eadnic 300a. Izbi' zube, ter u ko-
lijepku. (D). Poslov. danic. 35. — b) u prene-
senom smislu. aa) uopce, objekat je §to dusevno.
Izbij sve napastovanje. A. Georgiceo, nasi. 179.
Izbiti iz nega duha necistoga. I. Dordic, ben.
189. — bb) cesto izbiti iz glave, iz pameti: aaa)
drugome, uciniti da vec o cemu Hi nekakn ne
)nisli. Izbiti im pak za vrimena oholost iz glave
E. Pavid, ogl. 557. Hotio je Isukrst iz pameti
ucenika ovu misao izbiti i daleko otirati. 1. Ve-
likanovic, uput. 3, 46. — bbb) sebi, iz svoje glace,
da\e 0 cem Hi nekako ne misliti, proci se cega.
Da iz glave izbije ono pozivade. A. Kanizlic,
fran. 82. David sve osvetne misli iz glave izbi.
E. Pavic, ogl. 251. Samo da izbije sebi iz glave. . .
Vuk, odg. na utuk. 32. — cc) dobiti (novae) ve-
likijem trudom, iperholicki. Izbiti dinar iz ka-
mena. A. d. Bella, rjecn. 155a. lladimo danu
ralom i motikom, a nocu veslom i mrezom, da
izbijemo iz zemje i iz mora koru h)eba. S. \\x-
bisa, prip. 248. Izbiti glavnicu, u trgovini kad
nit' se izgubi, nit' so dobije. ,Jedva jedvice sam
izbio glavnicu'. A. Ostojid.

b. roditi (o bijci). Pusti grane i izbi odvode.
D. Danicic, jezek. 17, 6.

c. pobaciti, izvrci, izmetnuti (dijete prije vre-
mena). Ah da nas mile mati na zacetju budu
izbile! J. Kavanin 570*. Da ju ciui izbiti porod.
Ant. Kadcic 501. Izbiti zametak ako i nije jos
dusevit. 543. Izbi dijete musko mrtvo i lakom
glavom ne dade. Nar. prip. vuk.^ 213. Po gra-
dovima za istino se drzi da zeni bredoj na um
pane na kakovo jestivo, pa ako joj se no doneso,
da moze izbiti dijete. Nar. prip. vrc. 161. A
bila je (hna) breda, pa reco muzu, ako mi ne
doneses bukove mezgre, izbiti cu ovo dijete sto
je u meni. 173. Zena izbila zmiju krilaticu. S.
l^ubisa, prip. 150. To ne bi moglo izbiti dijete
kakvim picem otrovnim. V. Bogisic, zborn. 605.
Odmah bi izbila mrtvo dijete. 622.

d. iz ne stoji u rnjesnom smislu kao kod a, b,
c, nego podaje jace znacene glagolu biti (vidi
iz, 13, d). a) znocene je: svrsiti bijene (bijuci
dok se ne umori subjekat, Hi koliko objekat moze
podnijeti). Obraz tvoj pjuskami izbise. M. Ma-
rulid 169. Pojde k tomu vlhvu i vze ga i izbi
ga }uto. Transit. 249. Otrezavsi devici nozdri
izbi ju, §. Kozicid 48^. Sada 6u poc ustat, ter
ih cu svijeh izbit. N. Na|e§kovic 1, 272. Hod'mo
nu oteti a svijeh nih izbiti. 1, 228. Pilato bici
izbivsi sina tvoga. A. Gucetic, roz. mar. 190.
Ter su ga na smrt izbili. Mon. croat. 309. (15i)8).
Majka kadno ne izbije sina, buduci se zaklola
da do ga izbiti, ne sagrisuje. A. Komulovic 17.
Dojdo§e druzi koji gore izbise Isukrsta. 63. Go-
spodina bez krivine bicimi izbiju. B. KaSid, is.
56. Jednom ga hti§e opdeno u kolegiju izbiti.
in. 46. Da de sina ili kcer izbiti. zrc. 47. Zo-
stoko on sam izbivsi ju. per. 101. Zgrabihu ga,
ter 8 palicami izbivsi na kri2 propehu. F. Gla-
vinic, cvit. 56**. Otac kada izbije sinka mala. I.
Ivanisevid 28. I bicima ostrijem dosti sama sobe
izbio bi. P. Kanavelic, iv. 26. Koji izbi zene-
tinu koja ga napastova... pasom. I. Ancid, ogl.
128. Ere su te zlobe mojo kruto izbile veru-
gami. J. Kavanin 52^. Kada poStena dovika iz-
bije§. A. Badid 131. Zasto za pokarati zenu iz-
bivSi 3 prilikom ne moze biti uzrok rastavjena.
J. Banovac, razg. 267. Izbit mladega za nauk
i pokarane. F. Lastrid, nod. 141. Varaoca |uto
izbise. A. Kanizlid, kam. 126. Izbiso mo s ogi'ie-

vitimi sibama. 755. I u srdcu svomu ne miruje,
dok ne ido i nu ne izbije. M. A. Eejkovid, sat.
'F&>. Da su izmlatili i izbili crkovnaka. A. d.
Costa 1, 69. Svaka uzme po stap i da ga dobro
izbiju. N. Palikuda 23. Majka de nas karati,
karajudi izbiti. Nar. pjes. vuk. 1, 433. Dva losa
izbise Milosa. Nar. posl. vuk. 56. Car ga upita,
da mu kaze sto onako mator covjck place, a on
mu kaze da ga je ono jutro izbio otac. Nar.
prip. vrc. 2. Kojemu je vazda prijetio da do ga
zestoko izbiti. 12. Vikne na momko te ga jos
i izbiju. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ali bi ga ro-
diteji poslije karali i mozebiti izbili. poslov. 152.
Ciganin izbio sina, da mu tikvu ne slomi. 344.
— objekat moze biti i sto nezivo. Maslo izbij i
k zimi postavi. J. S. Eajkovid 294. Slamu koju
mlatila izbiju. 411. — Gdjegdje se kaze u po
nesto prenesenom smislu, kao izmuciti, izmoriti.
Vjetar me izbio. M. Divkovid, zlam. 66''. Izbila
je (momu) sitna rosa kao letnu prepelicu. Nar.
pjes. vuk. 1, 330. tako se i u Dubrovniku cesto
cuje: , Izbio me vjetar (izbila me bura), vas sam
slom}en'. P. Budmani. — b) ubiti sve (kad je
mnogo objekata), poubijati. Izbi Irod car 7 ti-
suda mladjenac. Pril. jag. ark. 9, 121. (1520).
Knez razsrdi se, izbi sve sest sinova. Starine.
5, 106. (1520). Sa svih strau gradu rvanu za-
povida i prad sto okolo postavi grada i sa svimi
u grad metase i mnogo Judi u gradu izbi. Aleks.
jag. star. 3, 258. Gdi Latine sad izbise, od nih
mosti ucinise. I. Zanotti, skaz. 8.
'i. pasivno.

a. vidi 1, a. Zubi ti biso izbijeni i izvadeni.
V. Andrijasevid, put. 161. Ne gledaj me izbijena
oka, ved puna boka. (Kazao nekakav kom su za
rucak koji nije imao cim platiti oko izvadili bill).
Nar. posi. vuk. 196.

b. vidi 1, d, a). Videdi se Zidovin tako zbi-
cevan i izbijen. Mirakuli. 121. Od Isukrsta mii-
cena i izbijena od Zidov. Korizm. 99'^ Pilato
Jezusa izbjena kad vidje. N. Naleskovid 1, 131.
Cinit du da za to izbijen zlo bude. 1, 135. Ovako
tebe gledali izbijena. M. Drzid 195. Nu ko zacu
dikla, da si izbijen vas bicima. I. V. Bunid, maud.
31. S bici bihu izbijeni. P. Radovcic, ist. 49.
Palicami ja sam izbjen. P. Hektorovid (?) 137.
Cocani (grijeskom kocani) vazmu poluge, ter biju
Lovrinca, a on izbijen zahvajuje Bogu. 138. Iz-
bijena vrzo u more. I. Dordid, ben. 175. Vidi
tada negova (Isusova) dusa svoje tilo sve bicima
izbijeno. J. Banovac, razg. 157. Zausnicami i
sakami izbijen i izgrden. A. Kauizlid, kam. (i3.
Svekoliko tijelo bicima izbijeno bi. J. Matovid
50. Izbijeno nas ocito postavise u tamnicu. 412.
Bojo jo biti i izbijenu nego posve ubijenu. Nar.
posl. vuk. 22. — po nesto u prenesenom smislu,
isporedi 1, d, a) pri kraju. Odahlo srce jo, nu
zivot izbjen jes, or u nem zdravja nije, trudi ga
zla boles. F. Lukarevid 296. Jaoh, izbijen sam u
Xivotu kako slama suha jedna. I. Gundulid 203.

c. vidi 1, d, b). Ukazem indo, kako rodi se
Hiistos i kako mladenci jogo radi izbijeni biso.
Pril. jag. ark. 9, 97. (1468). Izbijeni budete od
jezika ovoga i zlo umriti hodete. Aloks. jag. star.
3, 291.

;j. sa se.
a. pasivno.

a) vidi 1, a. Izbije mu so oko livo. A. d. Costa
2, 166. Ondi so sjomo iz mohuna izbije. I. Ja-
blanci 166.

b) vidi 1, d, a). Dado zapovid da so episkopi
bici izbiju. A. Kanizlic, kam. 57.

c) ubiti se, isporedi 1, d, b). Upado so u jamu,
izbi 80 i izeso ga mrtva. Dukjanin 22.

1. IZBITI, I, B, b.

J 37

IZRJErJNUTr, a.

b, reciprocno, potuci se, pouhijati se, vidi 1, d.
Izbbise so Kojane na Dltmni i uciniso meju
sobomb 7 mrttvihL ki'txij na viri gospodtskoj.
Mon. serb. 22(5. (1395). U to ce iziti i mlaci
oni tuj, ter se ce izbiti s satirim za vil tuj. N.
Najeskovic 1, 223. K6 se prvi put izbismo. G.
Palmotic 1, 21G. S nima jace udarise i bojnici
svi ostali, s vodom silom ter se izbiso, ueg su
do tad vojevali. J. Palmotid 363. Izbile se ptice
a o tude proso. (D). Poslov. dauic. 35.

II. neprelazno.

a. erumpere, silovito izici. Izbi planii ogiieni
iz pe6i. N. Rauina 18a. Izbi plam od ogna iz
peci. 49*^. Sunce kad izbije iza crna oblaka, iz-
hodi sfitlije. M. Gazarovic lll^'. Iz svatova na
stranu izbi§e. Nar. pjes. juk. 233. Kad izbiso
drumu na planinu. Nar. pjes. petr. 3, 293. Tu
no smije izbiti demija. 3, 401. Oklen izbi na
konu kulasu. Nar. pjes. borm. 2, 331. Za tijem
prvijem hajdukoni izbi iz borjana pojanicu glavom
harambasa Marinko. M. D. Milidevic, zim. vec.
229.

b. svrsiti udarane, kucane (o sohatima), vidi
w Vukovu rjecniku.

2. IZBITI, izbudem, pf. slozeno : iz-biti(budem).

— Eijec je stara, isporedi stslov. izbyti, rus.
iiaoHTt. — Javja se samo do xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevii (izbyti ,superesse;
liberari').

1. aktivno.

a. izbaviti se, osloboditi se. Izbbyvtse preltsti
jereticbskyije slavetb vt Trojici jedinogo Boga.
Stefan, sim. pam. saf. 25.

b. izostati, preostaii. a) izostati izmed^u osta-
lijeh, ne hiti medu ostalima. Vsi proroci i apo-
stoli i mucenici i svetite]ijo i carijo smrttiju
skoncase se, i ni jedinb ze iht ne izbbystb, vtsi
vb grobb viselise se. Mon. serb. 90. (1330). —
h) izostati, ne hiti, ne zbiti se, ne dogoditi se.
O gospode, zdrava budi, nigdar togaj ne izbudi.
Zborn. 178*'. — c) preostati, pa po tome biti
mnoyo, obilno. Ako no izbudo pravde vase vece
nego kniznika i farizeja. N. Ranina ISO**, mat.
5, 20.

2. sa se.

a. s genetivom, biti daleko od cega. Hi ostati
bez cega. Ja se tac ozirem prid vilom kad budu, a
zejom umiru, kom se je izbudu. S. Mencetic 159.

b. zbiti se, ispuniti se (o snu). Haj ! izbi mi
36 san, ki prisnih prid zorom. P. Zoranid 4^.
Da se sane obiju nas izbiso. 29=*.

IZBIVALAC, izbivaoca, 7n. covjck koji izbiva
(koji nije na mjestu/jdje hi trebalo da bude). —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: Placa iz-
bivaoca (sto so dijeli medu nazocne) ,absonz-
geldor'.

IZBIVANE, n. djelo kojijem se izbiva (vidi 1.
izbivati). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,ausbleiben'.

1. IZBIVATI, izbivam, impf. 2. izbiti. — Eijec
je stara, isporedi stslov. izbyvati, rus. HautiBaTt.

— Izmedu rjecnika u Vukovu (,in dor redensart'
ne izbiva ,er ist nie abwesend, ist immer daheim'
,semper ibi moratur').

a. preostajati, biti suvisno, obilno, isporedi 2.
izbiti, 1, b, c). — Do xvi vijeka. Otb krtmi vase
izbyvajusto. Sava, tip. stud, glasn. 40, 176. Nakon
tvG starosti ako t' ca izbiva, no daj lakomosti
da u te pribiva. M. Marulic 139. Onoj vrime,
ko t' izbiva, da to praznost ne dobiva. 266. Ca
koli takovu 'zbiva, ima stratiti na potribe cri-
kvone. Narucn. 94^, Nijedno spricanje imamo
od imenja, ko nam izbiva. Transit. 78.

b. ne biti (u nekom mjestu); kod naroda samo
negativno, sto znadi: svagda prebivati (vidi u
Vukovu rjecniku). — U nase vrijeme. Ne izbiva
kao kuga iz Sarajeva. Nar. posl. vuk. 200. Gdo
je zadruga, tamo so i dragom Bogu mili, to iz
no nikad ne izbiva, M. P. Sapfianiu 1, 91. — /
u Sulekovu rjecniku: ,ausbleiben'.

2. IZBIVATI, izbivam, impf. vidi izbijati. —
Samo na jednooi mjestu xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (praes. izbivam kod izbiti 154b).
Ako djeli on to izbiva, miso i rijoc bi milostiva.
J. Kavanin 52^.

IZBIVENE, n. djelo kojijem se izbije. — U
jednoga pisca xv\n vijeka. Od izbivena dice. Ant.
Kadcic 494. Izbiveno ditesca jest izbacene iz
zensko utrobe zamotka covicanskoga ili neduhata
ili duliata. 542.

IZBJECI, vidi izbjognuti.

IZBJEG, w?. mjesto kuda se izbjegne. — U]
knizi pisnnoj crkvcnijem jezikom (sa starijem \
ohlikom izbegt), a izmedu rjecnika u Danicicevu I ." ,^
(izbegb ,refugium'). Primi oarb Ostrbvicu i pleni | Cy'Ay'-
do Smedereva izbegb omolsky. Okaz. pam. saf. ■
78. — V nase vrijeme n Sulekovu rjecniku: ,aus- i /ff,^,

flucht

IZBJEGAVANE, n. djelo kojijem se izbjegava.
Cuvane od brze premjene vozduha; izbjogavano
da se marva vrlo rano ne isteruje. Nov. sr.
1835. 39.

IZBJEGAVATI, izbjegavam, impf. izbjegnuti
(kod b, b)). — U nase vrijeme. Glavni konac
ovoga plana jest izbjegavati dosadasni obieaj.
Nov. sr. 1834. 91. Sve ono da izbjogavaju, sto
bi im povod k tuzbama dati moglo. 1834. 102.
Tako i zena izbjegava nazvati muza tim imenom.
V. Bogisi6, zborn. 268. Nije so nikako gledao
sa ocem popora, te s toga izbegavase i negovu
sluzbu. M. P. Sapcanin 1, 25. ,Ako nes ti sam
izbjegavati lopove i svako zlo, neie oni tebe'.
J. Bogdanovic. — 31oze biti da nije posve na-
rodna rije.c.

IZBJEGIVATI, izbjegujem i izbjegivam, impf.
izbjognuti. — Od xvii vijeka. Zasto ona izbje-
gujo toliko kra}e tore psuje. M. Divkovic, kat.
121. Protiva koludricam koje izbigivaju iz svojih
manastiri. Ant. Kadcic 295.

IZBJEGNOVATI, izbjegnujem, impf. izbjeg^
nuti. — Samo na jednom mjestu xvi vijeka. Ea-
dostan izbignujem iz ovoga svita. Ivan trog. 9^.

iZBJEGNUTI (izbjedi), izbjoguem, pf. offu-
gere, pobjegnuti. — Slozeno: iz-bjegnuti (bje6i).

— Oblici sadasnega vremena postaju svi od osnove
bjegn: izbjegnem, impt. izhjegni; u proslom vre-
menu i u inf. osnova moze biti bjeg i bjognu :
aor. izbjegoh i izbjegnuh, ger. praet. izbjogavsi
i izbjegnuvsi, i^ort. praet. pass, izbjogao, izbjegla
i izbjegnuo. — Akc. sc mijeiia samo u aor. 2 i
3 sing, izbjegnu (ali izbjeze). — Bijec je stara,
isporedi stslov. izbegnij;ti, rus. iiaoKrHyTb i Hsotib.

— Izmedu rjecnika u Belinu (izbjegnuti iz 6i-
govih ruka ,scampar dalle mani d' alcuno' ,ali-
cujus mauus evitare' 648^), u Voltigijinu (izbeg-
nuti ,scapparo, fuggire' ,entweichen', izbjedi, iz-
bjezem (!) , fuggire' ,durchgehen'), u Stulicevu (iz-
bjeii i izbjegnuti, izbijegam ,aufugere'), u Vukovu
(izbjegnuti i izbjodi ,hinausfliehen, zerfliehon'), u
Danicicevu (izbegnuti ,eifugere').

a. pobjegnuti uopce. Po Boziju smotroniju iz-
beze jedinb otb nihb. Domontijan^ 136 — 137. Vbsi
koji behu letosb odb togaj stralia izbbegli. Spom.
sr. 1, 170. (1422). Jore su izbignuli vanka. I.
T. Mrnavi6, ist. 40. Kud bi mogao izbignuti.

(■--■

^-,

■i? <•

/.

C^^

7

'1

IZBJEGNUTI, a.

138

1. izb:^uvati, a.

M. Eadnid d^. Al' ne da se izbjegnuti natrag.
J. Kavanin 463'\ Zastidi se, izbize na dvor. J.
Banovac, pred. 64. Zna gdi i kako va]a na ne-
prijatoja udariti, toliko gdi .I'e potreba razumno
ukloniti se i izbegnuti. D. Obradovid, basn. 244.
Vuk izbjeze na vrata od grada. Pjev. crn. 187*.
Nego zenski natrag izbjegnuti. Nar. pjes. juk.
315. — Mjesto odakle se hjezi obicno stoji u ge-
tietivu s prijedlogom iz. Izbjeze van iz hrama.
Pril. jag. ark. 9, 120. (1520). Da je car iz grada
izbigal skrovito. I. T. Mrnavic, osm. 160. Nije
dnzan izbignuti iz kuce. Ant. Kadcic 253. Po
onim mjestima iz koji su Srbi izbjegli. Vuk, dan.

2, 99. Izbjegoh iz negovijeh ruku. pavl. 2kor.
11, 32. u prva vremena (u knigama pisanima
cricvenijem jezikom) stoji genetiv bez prijedloga.
Dusu porabostajustago mira izbegt. Mon. serb.

3. (1197). vidi drugijeh primjera u F. Miklosid,
lex. palaeoslov.'^ kod izbegnati.

b. kao sacuvati se, spasti se. — U nase vri-
jeme. — Ono od cega se suhjekat sacuva stoji:
a) u dat. Da izbjegnem zlobi, dadem se u bje-
gane. S. ]^ubisa, prip. 95. Izbjegao jo kao po
cudu turskom kocu. 253. — b) u akuzativu (va(a
da je ovo prema tal. sfuggire). Ja 6u rijot pa
stalo ne bilo, da izbjedi ne mozemo vojnu. Osvetn.
3, 70.

IZBJELITEl^, m. covjek koji izhijeli. — V Stu-
licevu rjecniku: ,dealbator'.

IZBJEl^iVATl, izbjelujem i izbjejivam, impf.
izbijeliti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. iz-
bejujem kod izbeliti, i u Stulicevu: izbje}ivati,
izbjejivam ,in dealbando esse', a kod izbijeliti
ima i praes. izbjejujem.

IZBJEZAN, izbjezna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. ubjezan. — nije dosta pouzdano.

IZBJEZATI, izbjezim, pf. vidi izbjegnuti. —
Slozeno: iz-bjezati. — Akc. se ne inijena. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izbezati, rus. HsoiacaTt.

— Izmedu rjecniku u Stulicevu (v. izbijetjati iz
ccga se vidi da je Stulli krivo shvatio kao da
je imperfektivni glagol), u Vukovu (vide izbjo6i
s primjerom iz narodne pjesine: Te izbjeza iz
bijele kule), u Danicicevu (izbezati ,effugere').
Kako mira izbezati. Domentijant> 6. I hocase
izbjezat na vrata. Nar. pjes. vuk. 3, 447.

IZBJEZAVATI, izbjfezavam, impf. izbjezati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Ko mrzi na kavgu
izbjegava i izbavjavava se mnogog zla. D. Obra-
dovic, basn. 77.

IZBLAGOVANE, n. djelo kojijem se izhlaguje.

— Stariji je oblik izblagovanje. Izblagovanje
jaganca. N. Eanina 107b. exod. 12, 4.

^ IZBLAGOVATI, izblagujem, pf. izjesti. — Slo-
zeno: izblagovati. — Akc. je kao kod iskupovati.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjccnika u Stulicevu
(,rem familiarem in commessationibus effundere,
consumere'). Nigda no da menje kozli(ia, da s pri-
jateli mojijemi izblaguju. N. Eanina 59*. luc.
15, 29. Da bi izblagovali jaganca. exod. 12, 4.
Glavu 8 noiicami i s bodrami izblagujto. 108'>.
exod. 12, 9. Sto cemo izblagovati i popiti. M.
Divkovid, nauk. 46a. 'fko stanovito strati i iz-
blngujo jodan dan, o cemu bi mogao mnoge dni
zivjeti. 91a. Skoncali su i umorili, paSo po niki
put izblagovali, pojili. A. Vitajid, ist. 257. Ni
dosta jisbinu izblagovat. F. Parcid 7. — meta-
foricki. Ki no zlamonuju jizbinu stajonu, mnokrat
izblaguju nopravdu paklonu. P. Hoktorovic II.
Koji izblagovaso moso puoka moga. M. Divkovid,
bos. 731''. tako se inoze shvatiti i znacene u Stu-
licevu rjecniku: istrositi imane jeduci i pijuci.

IZBLANATI, izblanam, pf. vidi isplanati. —
Slozeno: iz-blanati. — U nase vrijeme u §ule-
kovu rjecniku : ,ausliobeln'.

iZBLATITI, izblatim, pf. iskajati. — Slozeno:
iz-blatiti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izblatiti,
izkajati ,oblimo, deluto') gdje se naj prije nahodi,
u Stulicevu (v. iskaliti). Dade otac sinu lijepu
ajinu, ne da u noj holost provodi, ali da izblati,
nego da posteno hodi. S. Margitic 252. Izblati
se i ukaja (svina). V. Dosen 87*.

IZBLEBETATI, izblebedem, pf. izgovoriti
svasta (luda). — Slozeno: iz-blebetati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
prezenta i aor. 2 i 3 sing, izblebeta. — U na§e
vrijeme u Lici. ,'Esi li cuo sta ga onaj svasta
izblebeta?' ,'Eli ti sad lakse, ka' si se tako iz-
blebeta?'. J. Bogdanovid.

IZBLEJATI SE, izbldjim se, pf. slozeno: iz-
blejati. . — Akc. se ne mijena. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (izgovoriti sto ludo
.ausscliwatzen' ,effutio'). a) u p)ravom smislu, a
ovci, svrsiti blejane (posto je do vofe blejala).
, Borne su mu se ovce izblejale u zatvoru'. ,Ne
pustaj mi ovaca u kvar, jer ako ti zatvorim,
bome ce se izblejati'. J. Bogdanovid. — b) u
prenesenom smislu, o cejadetu, izgovoriti ludo
(vidi u Vukovu rjecniku). Dok se nije sto iz-
bleja'. P. Petrovid, gor. vijen. 51.

IZBLIJEDJETI, izblijfedim, pf. posve poblije-
djeti, isplavjeti. — Slozeno: iz-blijedjeti. — Akc.
se ne mijena. — U nase vrijeme. Minderluk jako
izbledeo i izandao. M. D. Milicevid, zim. vec. 52.

IZBLIZA (izbliza), vidi blizo, 1, b). — Bijetko
s istijem znacenem ima i izblizu (iz-blizu): iz-
medu rjecnika u Stulicevu (s dodatkom da je
rijec ruska). Da se dotakne izblizu. M. Dobretic
320. Izblizu i sa svi strana gledati. D. Obra-
dovid, ziv. 57.

IZBLIZU, vidi izbliza.

IZB^jAN, m. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Udeonica pod Izbjanom. Sr. nov.
1870. 42.

IZBl^UNUTI, izb}unem, p/. jedan put izbju-
vati. — Slozeno: iz-bjunuti. — • Na jednom mjestu
XV vijeka (gdje je neprelazni glagol s instrumen-
talom, vidi bjunuti, 2, a)). Tad udren posrnu i
krvju izbjunu. M. Marulid 254.

IZB^UVANE, n. djelo kojijem se izb}uje. —
U Bjelostjencevu rjecniku : (kajkavski) izbluvano,
i u Stulicevu.

1. IZB^UVATI, izbjujem, pf. bjujuci izbaciti.
— Slozeno: iz-bjuvati. — Akc. je kao kod iskju-
vati. — Bijec je stara, isporedi stslov. izbjuvati,
(rus. iia6^TCBaTi>). — Pisac liadnic (xvii vijeka)
mj. v 2^^se h: izbjuhati (vidi i izbjuvivati), a
Lastric (xviii vijeka) izostav^a gdjegdje v: iz-
bjuati, vidi bjuvati, 4. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (jOvomo' 778''; ,rovomo' 629'^), u Bjelostjen-
cevu (izb|ujem, kajkavski izbluvam, izbluvati,
zmedem, zvrdi, zmetati, odlazom, rigati ,evomo'),
u Voltigijinu (izbjuvati, izbjujem, izbjuvam ,vo-
mitare' ,sich erbrechon und iibergeben'), u Stu-
licevu (jvomere, evomero'), u Vukovu (.ausspeion'
,oxpuo').

SI. aktivno. a) u pravom smislu. Ako bi gdo
sv. telo izbjuval. Narucn. 43a. Ako li bi se zgo-
dalo cida nemodi 'z bjuvati. 43a. Da nedo ispju-
vati aliti izbjuvati. M. Divkovid, nauk. 2it6''. Da
tko izbjuje sakramenat. I. Ancid, svit. 183. Kada
3vr§is sasvijem ostudeuivati te i ja ,izbluhacu'

1. IZB^UVATl, a.

139

IZBOJEVAT[

te. M. Radnid 504^. Rece Bog mlakomu da 6e
ga ,izb{uhati'. 5()5*». Jeda je sramota prid li-
karom, koji ti likariju daje da izb|ujes jid, po-
bjuvati 86? F. Lastrid, ned. 155. Usilovana bi
izbjuvati. svet. 35^. Pupak na nos da izblujem.
V. Dosen 269*. Izb|uva6u to iz usta svojijeh.
Vuk, otkr. jov. 3, 16. Zalogaj sto pojedes iz-
bjuvades. D. Danici6, pric. 23, 8. Kanda ga je
vrana na prudu izbjuvala (ruzan). Nar. posl. vuk.
128. — h) u metaforickom Hi prenesenom smislu.
Koji na ispovijedi izbjuje grijehe svoje. M. Div-
kovic, bes. 416*^ Psosti nedostojne kimi ti ta-
kovi grisnici izbjuju oni gniv i srzbu protiva
Gospodinu Bogu. P. Radovcid, nac. 205. More
izbjuvat ce iz sebe sve 2ivine vodene. I. Grlicic
2l)2. Da suprot vami izbjuju bis. J. Banovac,
blagosov. 273. ,IzbJuavsi' i kazavsi grihe s po-
stidnostju svetom. F. Lastrid, od' 105. Imade
,izb}uati' i sluge. test. 184*. Usilovana bi (smrt)
izbjuvati i povratiti i druge. 183*>. Izbjuvavsi
oni jid progonstva. E. Pavid, ogl. 199. Dokle
ona svoj jid na nega ne izbjuje. 512. Blago sto
je prozdro izbjuvade. D. Danicid, jov. 20, 15.
b. sa se.

a) pasivno. Koji se iz usta Bozjili ima§ izbju-
vati. P. Knezevid, osm. 243. Dok se godi ne iz-
b}uje (otrov). V. Dosen 731'.

b) refleksitmo, svrsiti hluvane (posto se sve iz-
bacilo). — Izmedu rjecnika u VuJcovu (,sich aus-
speien' ,satis spuisse'). Ja nos drzim svagda u
rukama, da ne drzim bih se izbjuvao. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 48.

2. IZB^iUVATI, izbjiivam, impf. 1. izbjuvati.

— Mislim da ovako treba shvatiti ovaj glagol u
jednom primjeru xvii vijeka : Pocet du te ,izblu-
hati' (vidi kod 1. izb}uvati). M. Radnid oOla; {
mozchiti praes. izbjuvam kod izbjuvati m Bjelo-
stjenccvu i u Voltigijinu rjecniku.

IZBl^UVi-VATI, izbjuvavam, iinpf. izbjuvati.

— U nase vrijeme. Sto zive jude zdero, zive iz-
bjuvava? Nar. zag. nov. 269.

IZB^iUVIVATI, izbjuvujem i izbjuvivam, impf.
izb}uvati. — Samo u jednoga pisca xvii vijeka
(koji pise izbjuhivati i izbluhivati, vidi kod iz-
bjuvati i bjuvati pod 4). Pocedu te ,izbjuhivati'
iz mojije usta. M. Radnid 501^. Govorim da du
poceti ,izbluhivati' se. 504^.

iZBOCKATI, izbockam, pf. dem. izbosti. —
Slozeno: iz-bockati. — U nase vrijeme. Lice je
lisda okom nevidjivima oduscicama izbockano.
P. Bolid, vinod. 1, 75. i u Sulekovu rjecniku:
,auspunktiren ; zersticheln'.

IZBOC, / vidi izbocenost. — Nacineno u nase
vrijeme. Izboc (f.), mere. art. ,ausbauchung', tal.
,rigoufiameuto, ventre, gonfio, entasi', frc. ,reu-
fleraent', egl. ,8welling'. B. Sulek, rjecu. znaustv.
naz.

IZBOCENOST, /. osobina onoga sto je izbo-
ceno, i (konkretno) samo izboccno mjesto. — Na-
cineno u nase vrijeme. Izbocenost, arch, (bo-
katost), ,bauch (an einer Mauer)', frc. ,bombement',
tal. ,corpo'. B. Sulek, rjecu. znanstv. uaz.

IZBOCITI, izbocim, (moze biti da bi bo]e bilo:
izbociti se), pif. kad na cemu sto bi trebalo da
je ravno Hi sto je bilo ravno (n. p. na zidu)
jedan dio (obicno ne na krajii) pruzi se, istrsi
tako da ostane prema ostalome uzdignut i zaoblen
kao guka. — isporedi ispupciti. — Slozeno: iz-
bociti. — Nacineno u nase vrijeme. Izbociti,
arch. tech. ,ausbauchen', tal. ,far corpo', frc. ,for-
jeter', egl. ,to batter, to belly'. — Part, praet.
pass, izbodeu upotreb^ava se kao adj. (vidi is-

pupcen kod ispupciti se). Izbocen, math, (bokat),
jConvexus' , convex', cf. ,erhaben', tal. ,convesso' ;
izbocen ugao, math. ,erhabener, erhobener winkel,
convoxwinkel', tal. ,angolo convesso'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. i vec u Stulicevu rjecniku:
,convexus'.

IZBOCIVATI, izb6cujem i izbocivam, impf. iz-
bociti. — U Sulekovu rjecniku: ,ausbauchen'.

1. IZBOD, ?n. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 54.

2. IZBOD, vidi kod izbodan.

IZBODAN, adj. samo adv. izbodno u rukopisu
XVII vijeka, gdje se moze nagadati znacene po
smislu. (Hod)e zakon stari, da svako zvire stqji
(zav)odnika ki ga uzreiio; odloze ako bi zavodnik
poupio togaj ali ovogaj, tada mu ima dio dati.
Kako je receno, svako zvire jest onogaj ki ga
uzrene, nego samo medvid ter lisica, tim je zakon,
tko ill ubije ; da pake i o nih, ki prispiju, ima
im se nikoliko pocteno uciniti, ca se zove po-
tocno. I koje se zvire ubije na cijoj zemji, ima
se dati po pravdi na zemju ocestte cetvrto. I
potocno ima biti razliko kako i diono ; jere ako
bi tko od lovac vedi trud prijao ali vedi rizik,
kako u vodi ali inako, ima mu biti izbodno ali
boji dio ; ako li je potocnik, boje pocteno. Stat,
poj. ark. 5, 296 — 297. — JJ dva rukopisa xviii
vijeka mj. izbodno pisano je izbod.

IZBODENE, n. djelo kojijem se izbode. — Sta-
riji je ohlik izbodenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izbodenje), u Belinu (izbodenje 323*^), u
Stulicevu.

I^BODOVATI (Hi izbodivati ?), izb6dujem,
impf. izbosti, vidi izbadati. — Samo praes. u
jednom primjeru xvii vijeka. Neka joj put ost.ro
mrvice izboduju. B. Kasid, per. 42.

IZBOJ, m. mladica, mladika. — Od 1. izbiti.

— Od XVIII vijeka. Krvarice iz korena (trsja)
ne daj, nit' izboja da imaju glave . . . Krvarica
jest loza iz zemje od korena, nu grozdi ne zeje,
kako niti izboja na glavi koji jakom na panu
se pravi. J. S. Rejkovid 306. i u Sulekovu rjec-
niku: ,schossling; trieb'.

iZBOJAK, izbojka, m. bilijar, bijarda (igra).

— U Belinu rjecniku: izbdjak ,trucco, giuoco
noto' jludus trudicularis' ; ruciea 6d izb6jka ,maglio
di trucco' ,trudes' ; vrata 6d izbojka ,porta del
trncco' , fornix trudicularis' ; zrno od izb6jka ,palla
del trucco' ,pila trusatilis'; igrati na izbojke ,giuo-
care al trucco' ,ludere trudiculis' 747'' ; u Volti-
gijinu: , trucco, bigliardo' ,billard'; u Stulicevu:
,trucco, giuoco noto' ,ludus (quo lignei globuli
per ferreum anulum truduntur)' s dodatkom da
je uzeto iz Belinn. — U Belinu je rjecniku opi-
sana igra kao sto je bila prije nasega vijeka:
s vracima od gvozda Hi od bijele kosti kroz koja
je trebalo da 2}'>'ode lopta, s baticem (kao tan-
kijem topuzom) kojijem se gurala lopta (Stulli
ne poznajuci igru zlo je tumacio) ; jamacno je i
Voltiggi uzeo rijec iz Belina rjecnika. — B,ijec

postaje od 1. izbiti, po svoj prilici jer se udarcem
lopta gurila kroz vraca. — Mislim da Dellabella
nije umio sam izmisliti rijec, nego je cuo (vaja
da je u Dubrovniku bila p)oznata igra). — Akc.
je zabifezen po Belinu rjecniku; u gen. plur.
svakako bi bio izbojaka. — Po primjeru igrati
na izbojke kao da se upotreb]avala mnozina iz-
bojci za igru, a mozebiti jednina izbojak za loptu.

IZBOJEVATI, )zb6jujem, vidi izvojevati. —
Slozeno: iz-bojevati. — U Stulicevu rjecniku (sa
znacenem svrsiti boj) gdje (mozebiti stamparskom)

IZBOJEVATI

140

IZBOEAN

grijeskom stoji izbojovati: ,a pugnando cessare,
puguae finem imponere'.

IZBOLOVATI, izbolujem, j)f. vidi izbojeti, a.

— Slozeno: iz-bolovati. — Akc. je kao kod isku-
povati. — U nase vrijeme, a izmedu rjeinika u
Vukovu (vide izbojeti). Kazuju, kako je bio jako
izbolovao, . . . kako se mucio s dusom na samrti.
M. D. Mili6ovi6, let. vec. 304.

IZBO^iETI, izb61im, pf. slozeno: iz-bojeti. —
Akc. je kao kod izgorjeti. — Vaja da je stara
rijec, isporedi stslov. izboleti, rus. Mauo.iiTb, alt
se u nasem jeziku javla istom ovoga vijeka. —
Izmedu rjeenika u Vukovu: ,abmagern (durch
krankheit)' ,morbo macresco'.

a. od (duge) bolesti oslabiti i omrsaviti (vidi u
Vukovu rjecniku). isporedi izbolovati. Mol' Boga,
devojko, gde sam izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121.

b. preboleti, ozdravjeti. Posto je nesretni Mijat
nesto izbolio i zivotom objacao. S. J^ub sa, prip.
221. Ko ne umre taj ua dugo kr}a dok se okri-
jepi, a ko izboli i preboli, nade se samobrau.
pric. 51. Pusti Jelku da Lima lijeci u podrumu
dok izboli i preboli. 75.

iZBOR, m. djelo kojijem se izhire. — Postaje
od osnove izber (praes. od izbrati) nastavkom i>
i promjenom glasa e na o. — Rijec je stara, is-
poredi stslov. izborrb, rus. iiaoopi.. — Izmedu rjee-
nika u Vrancicevu (,optio'), u Belinu (,electio'
286a; (delectus' 65 la), u Bjelostjencevu (,electio,
optio', V. izebrane. 2. izbor, zbor cirkveni. crkovni
skup, t. j. spravis6e cirkveneb }udih , concilium'),
u Voltigijinu (.concilio, assemblea',versammlung'),
u Stulicevu (,electio, selectio, delectio'; po izboru,
na izboru ,cum delectu'), u Vukovu (,die ausivahl'
, delectus'), a) sa znacenem sprijeda kazanijem
(apstraktno). aa) uopce. Tri stvari na izbor modu
sve da menje. §. Mencetid 136. Evo t' svaka
na izbor daju. M. Polegrinovid 177. Roditejom
nije na izbor dati, imati ili ovoga ili onoga sina.
A. Kanizlic, utoc. 29. Kojoj da bude Bog na
izbor dao, volila bi odabrati cistocu nego ma-
terinstvo. 428. Izbor djevojcin. Vuk, nar. pjes.
1, 635. Tako dakle i u sadasne vrijeaie ostatak
bi po izboru blagodati. pavl. rimj. 11, 5. Zua-
ju6i, braco^jubazna, od Boga izbor vas. pavl.
Isol. 1, 4. Sto se pak tice srpske terminologije,
koju jo drustvo za sad izabralo za posao svoj,
ja bib rekno, da to nije naj bo)i izbor. pism. 14.
u nose vrijeme kod pisaca u politickome smislu.
Pravo izbora, stat. ,"wahlrath', tal. ,diritto di ele-
zione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod izbor.

— bb) s prijedlozima po i ?;ia (drukiije je u pri-
mjerima kod aa) u kojima ima na izbor i po
izboru) stoji adverhijalno, dapace kao atribut uz
kakvo ime, te znaci: kojije naj boji, naj izvrsniji
s jednoga ili sa svakoga obzira. aaa) s prijed-
logom po u lokativu. Di2o se iskat u svom dvoru
Lazar despot od Servije dva junaka po izboru,
da uda za nib kieri dvije. I. Gundulic 386. Mlad
krajevic i po izboru § nim gospoda ina tada pod-
ranili bjohu u zoru lov loviti izvan grada. 397.
Lijepa kita od hrabrenijeh sva junaka po izboru
skladno svita. 434. Sred gospode po izboru on
na konu jezdi bijelu. 442. Podize ureda tri ti-
8u6e junaka snainijeh po izboru. B. Zuzeri 124.
Jedni se6u po dvoru u zboru, jedni piju slasti
po izboru. J. Krmpoti6, mal. 17. Izbira mu kona
po izboru, a izbira pusat po izboru. Nar. pjes.
vuk. 2, 510. Danas kupi i hijade dvije, po iz-
boru kone i junake. 2, 533. Kiipi svata dva-
naest stotina po izboru bojeg od bo}oga. 2, 579.
I za liime tridest Cetinana, po izboru dobrih ko-
I'lanika. 3, 150. IzgiboSe turske poglavice, po

izboru bo}i od bojega. 4, 206. A izbira po iz-
boru momke. 4, 344. — bbb) s prijcdlogom po
u akuzativu (tako ce biti, a ne kako je i Vuk
inislio gdje je u pjesmama zabijezio po izbor', u
okrnenom lokativu). Bio (je) po izbor mufienik
izvrsnitiji od sviju. F. Lastric, svet. 193^. Petsto
po izbor kriposnib vojnika. A. Kanizlic, kam.
818. Silenu je vojsku sakupio, Dalmatine po
izbor vojnike. And. Kacic, razg. 25. Tu udari
konik na konika, sve po izbor junak na junaka.
28. Otidose svati po divojku, Vukosavu po izbor
kotarku. 30. Hode srebro da se pozladuje ; nece
zlato srebro svakojako, vece hoce po izbor' ko-
vato. Nar. pjes. vuk. 1, 451. Skup' der, brate,
pod barjak junake, sve po izbor' koga bojeg
znades. 3, 297. Te sakupi sezdeset junaka, sve
po izbor' bojeg od bo}oga. 3, 298. Visoka pia-
nino, va tebi se goje po izbor divojke. Nar, pjes.
istr. 2, 81. Oko 400 konika sve po izbor junaka
bojeg od bojega. Vuk, nar. pjes. 4, 461. Ima
s nime. druga tisucnijeh sve po izbor Jutih kra-
jisnika. Osvetn. 7, 70. Kita po izbor radnika.
M. Pavlinovic, rad. 31. — u ovijem primjerima
stoji adverbijalno a ne atributivno. NiStanemane
po izbor i naj izvrsnitije ovu slavu ima S. Ma-
tije. F. Lastrid , od' 142. Vidje medu mlogim
stolovim jedan po izbor nakicen i sjajan svrhu
ostali. ned. 163. Da je Ivana Jubio po izbor i
osobito. svet. 192^. Govorio je po izbor, al je
znao navinuti po vrsti svojib slusaoca, M, Pavli-
novic, rad. 16. — ccc) s prijedlogom na u ace.
— znacene moze biti u kojem primjeru adver-
bijalno: gdje se moze izabrati. Ter su se na izbor
ovdi sve (vile) skupile. S. Mencetic 83. Za sve
da smrt moja tebi je od ruga, er mozes bez broja
na izbor sted sliiga. N. Najeskovid 2, 97. Do-
pusdeno modi uzivat na izbor. D. Barakovid, jar.
127. Pisi na izbor sve bojnike. P. Kanavelid,
iv. 113. l^udi u nemu na izbor vojaci. E. Pavid,
ogl. 175. Gdi su pase na izbor i voda. J. S.
Rejkovid 189. On zakupi po Senu Senane sve
na izbor ki je boji junak. Nar. pjes. istr. 1, 64.
Ima u nasomu selu cura na izbor i po rodu i
po djelu. S. J^ubisa, prip. 35. — dild) s prijed-
logom na u lokativu. — samo u Stulicevu rjec-
niku. — nije dosta pouzdano. — b) konkretno,
skup onoga sto je izabrano, naj bole. 6esto o (u-
dima, po tome u Bjelostjencevu i u Voltigijinu
rjecniku znaci sto i zbor; ako nije s toga sto su
ova dva pisca pomijesala po kajkavskom govoru
prijedloge iz i s (z). Gdi gora sva gori izborom
od cvitja. §. Mencetid 220. Pak s izborom od
junaka misli udrit na Pojaka, I. Gundulid 359.
U zastavi od junacke vojske on jase naj poslije,
nijemske zemje i franacke za nim izbor brabreni
je. 444. Gdje od kona svega istoka izbor i cvijet
vas boravi. 532. Plemenitijeb izbor }udi na iz-
mjenu taj grad vlada. G. Palmotid 1, 65. Go-
spode i vojvoda izbori se bjehu stall. I. Dordid,
salt. 220. Da su oni izbor odijojeni od ostaloga
naroda. S. Rosa 42*. Vojsku glodajudi, triest
puta sto bijada sve viteza izbor mlada. V. Dosen
227a. Kdori, izbor su ke gizdavi od plemena i
od mladosti. P. Sorkocovic 575*.

IZBORAK, izborka, m. na jednom mjestu u
pisca xvjii vijeka stoji kao suprotno ,pravome
sjemenu' (sinovima, potomcima), te znaci sto i
izboj? ili izbirak? Sforci, ki su od bdna od Mi-
lana pravo sjeme, ne izborci ki se izmedu van
pojana. J. Kavanin 148*.

iZBORAN, izborna, adj. izbran, izabran (koji
je naj boli, naj izvrsniji). — Postaje od izbor
nastavkom tn. — Bijcc je stara, isporedi stslov.

IZBORAN

141

IZBOSTI, 3, b.

izbortni., rus. iiaoopHwii. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,electus, seloctus' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara).

a. adj. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
— komp.: izb6rniji (M. Pavlinovic, rad. 144; razl.
spis. 271). Gizdava Dejidamija od izborno te mla-
dosti. G. Palmotid 1, 144. Iz izbornijeh toma-
citeja od pisma. I. Bordid, salt. xvi. Ti s' do-
stojan slavjen biti cije6 izborno velicine. 482.
Lijep broj izbornijeh sluzba na cas prisvetoga
srca. I. M. Mattel xviii. Ti si siromaska kdi,
sa svijem tijem sja§ u napravam, k8 da si iz-
borna roda. A. Kali6 98. I psenicia izbornu iz-
vodit. J. S. Rejkovid 39. Sladoustcem na iz-
bornu (h)r&im. 317. Neka izbornija vrsta ugodne
jenosti. M. Pavlinovi6, rad. 144. Izborniji i vi-
deniji }udi. razl. spis. 271. I ubraja se u kitu
onih izbornih )udi. 283. — b) n pisaca nascga
vremena : koji pripada izhorii, koji postaje iz-
horom (u politickom smislu). Izborni, stat. ,wahl-
(in zus.)', tal. ,eIettivo' ; izborna inovlada, monar-
kija, hist. stat. ,wahlmonarchie', tal. ,monarchia
elettiva'; izborna drzaya, hist. stat. ,wahlreich',
tal. jstato elettivo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b. adv. izborno (previa znacenu kod a, a)). —
Komp.: izb6rnije. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. po izboru; izbornije ,meliori delectu'). S Gun-
dulicem deneralom ki izborno vrhu bojnijem sjase
vicem. J. Kavanin 187^. Jezik mu iz usta iz-
virase izbornije i otresitije nego ikojemu spisa-
toju. M. Pavlinovic, rad. 48.

IZBORIT, adj. vidi izboran. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu. Biser izborit na-
nizamsi. P. Zoranii 17^. Izboritijeh rcnoz vi-
teza na pomoc mu od svud tece. I. Gundulic
523. Nije izborito i plemenito govorenje. I. Ban-
dulavid, predgovor. Vide6 cete izborite zabusi
se. J. Kavanin 235''. Tu izborita blagoshranja
zlata puna su i bisera. 368^. Novu i pjesan iz-
boritu same u kolu svom pjevaju. 523^. Ukaza
svoju izboritu snagu. I. Dordid, salt. ix. I sva-
kijem vrstama izborita skladnopjevana. xiii. Sta-
v}aju se izboriti izgledi na poucene dusa malo
vjestijeh. I. M. Mattel 302. Zapovijeda, da ga
uzjubis, da ga uzprimas ko hranu tvoju izboritu
u svetomu sakramentu. 328. Bud kakove izbo-
rite i vanredne vrstnode. M. Pavlinovid, razl.
spis. 192.

IZBORITE^AN, izborite}na, adj. u Stulicevu
rjecniku uz izboriv, s dodatkom da je uzeto iz
brevijara (?). — tiije dosta pouzdano.

IZBORIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,expugna-
bilis'. — Rijec bi postala od izboriti, ali ovome
glagolu nema potvrde. — nije dosta pouzdano.

IZBORNICA, /. vidi bjelojka. Izbornica, Can-
nabis sativa L. mas (u Srijemu). B. Sulek, im.
115. Izbornica, konop}a belojka koja nema se-
mena: belojke i crnojke konopje zovu se u uzickom
okrugu ,izbornice 1 semenace'. M. Durovid.

iZBORNIK, m. vidi izbirac. — Od xvn vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. izbiravec),
u Voltigijinu (,elettore* ,auswahler'), ii Stulicevu
(v. izbiratej). Preporucl elektorom aliti izbornikom
svoga sina. P. Vitezovic, kron. 135. Maurlc voj-
voda saksonski i izbornik. 148.

IZBORNOST, /. osobina onoga koji je izboran
Hi onoga sto je izborno.

a. vidi izboran, a. — xvm vijeka. Veoma su
se zacudili izbornosti ove knige. E. Pavid, ogl.
671.

b. u nase vrijeme kod pisaca, (u politickom
smislu) osobina Hi pravo po kojemu ko moze biti

izabran. Izbornost, stat. ,wahlbarkeit' ; prayo iz-
bornosti , stat. ,passives wahlrecht'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

IZBOSTI, izb6dera, pf. na mnogo mjesta ubosti.
— Slozeno: iz })osti. — Akc. je kao kod ispedi
(part, praet. act. m. tzbo). — Rijec je stara, is-
poredi stslov. izbosti, rus. HauocTH. — Izmedu
rjecnika u Mika]inu (izbosti, nabosti, izprobadati
,perforo, perterebro, extorebro, perfodio'; izbosti
oci ,6ruere oculos'; izbosti, ranitl koga ,sancio,
vulnero, vulneribus afiicio'), u Belinu (,foro' 323'>;
izbosti oci ,oculos eruere' 181*), u Bjelostjencevu
(vidi kod izbadati), u Voltigijinu (izbosti, iz-
bodem , izbadam ,forare, bucare, pertuggiaro'
,durchlochern'), u Stulicevu (grijeskom izljodsti i
izbosti ,pluries pungere'; izbodsti, to jest staviti
nabadke u pismu, v. nabadati; oci komu izbosti
joculos alicui eruere'), u Vukovu (1. ,ausstechen'
,expungo', n. p. kome oci. 2. ,zorstechen' ,com-
pungo', n. p. izbosti kozu).

1. aktivno.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Gdjo sam
podplate od noga na drace izbola. M. Vetranid
2, 93. Vazda ih dracje toj zlo sasma izbode. D.
Ranina 8''. Dracu izkubsti nije muko mladu, nu
kad odebeli, sve izbode sobi ruke izkorijepit tko
ju zell. I. V. Bunic, mand. 8. Vi izbodosto glavu
Gospodina moga. Michelangelo. 39. Koja (kruna)
svu tvoju glavu prisvetu izbode. V. Andrijasevic,
dev. 142. Izbode sam sebe nozem i izrani. M.
Radnid 383^. Kuliko lemez izbosti moze. I. Ja-
blanci 50. Roji cola s otrovnim zvalom izbodose
vojnika. I. J. P. Lucid, razg. 58. Tu nek zemju
lopatom izbodu. J. S. Rejkovid 291. Vaja da je
negda lisica videdi kako se slpak lijepo crveni,
dela da ga jede, pa je izbo po ustlma. Vuk,
poslov. 104. Izbosce te macovima. D. Danicid,
jezek. 16, 40. Izbodimo Mijatu drobusinu. S,
^ubisa, prip. 241.

b. (s objektom oko, oci) boduci izvaditi. Izbola
bih ti oci. M. Drzid 182. Sam sebi nemio iz-
bode pozore. M. Bunid 8. Sam sobi on oci iz-
bode. 42. Mnedi se covjek prikrstit oko izbode.
(D). Poslov. danic. 62. Zlotvori mu nemilo oci
izbodose. A. Kanizlid, utoc. 298. I ovo (oko) mi
ti izbodi, ako skoro ne porodi. V. Doson 119i>.
Ako te oko tvoje sablaznava, izbodi ga. S. ^^u-
bisa, prip. 255.

2. pasivno.

a. vidi 1, a. 6elo trnjem izbodeno. M. Div-
kovic, plac. 44. Glavu gusto Izbodenu pod tr-
novim krovom. I. T. Mrnavid, ist. 182. Od svijeh
strana sveta 'o glava izbodena. A. Vita]id, ost.
170. Izide vas izboden. I. Dordid, ben. 2<). Usta
od zedo osusena, ruke i noge s cavil izbodene.
J. Banovac, razg. 158. Gledajte, kako jo ova
zlatna glava izbodena ostrim trnem. pripov. 88.
Izboden od toliko noza. I. J. P. Lucid, razg. 7.
Glava s trnem izparana i izbodena. 107.

b. vidi 1, b. Ovoj da su izbodene oci. P. Kne-
zevid, plsm. 128. Izbodene su mu oci. A. Ka-
nizlid, kam. 428.

3. sa se.

a. pasivno. Da se Ignatiji obadva oka izbodu.
A. Kanizlid, kam. 108. Da so ovomu oko izbode.
252. Ako bl ko od puka ugrabio vlasteocko lice,
da mu se oci izbodu. S. ;^ubisa, prip. 48.

b. refleksivno, s osobitijem znacenem kao istak-
nuti se (vidi istaknuti, c, a), isporedi istaknuti,
a, a)). — U jednoga pisca xvm vijeka. All se
po svemu tomu izbode Momus i Nesmir Ku-
dllovid, koji branise stare sliparije, govoredi
Momus:... M. A. Rejkovid, sat. A8a. Sva skup-
stina posvldoci da ovaj pravo ima. jedan Turcin

IZBOSTr, 3, b.

142

IZBRATI, b.

trgovac iz Carigrada izbode se pa rece : ,Ne ima
gorje stvari na svemu svitu sto je zla cud',
sabr. 10.

e. reciprocno, raniti jedno drugo. — xvi vijekn.
Da se boj razluci prije ner se izbodu. M. Ve-
tranic 1, 8.5. Ova se cejad izbode i zakla. M.
Drzic 217.

IZBRADVATI, izbradvam, pf. izraditi bradvom.

— Slozeno : iz-bradvati. — U nase vrijeme u Lici.
,Kud on svojoin rukom i bradvom prode, i sto
on bradvom izbradva, tn onda kasiio netreba
blane'. J. Bogdanovi6.

IZ BRA JANE, n. djelo kojijtm se izhraja. —
U Voltigijinu rjecniku (s osobitijem znacenem) :
,censo, rendita, entrata' ,zin8, einkunft', i u Stu-
licevu.

IZBRA.TATI, izbrajam, impf. izbrojiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedii
rjecnika u Bjtlostjencevu (izbrajam, prebrajam,
prebrojiti ,dinumero, pernumero') i u Stulicevit
(.nnirerare, in numerando se occupare'). David
izbraja milosti koje bjese s nebesa primio. I.
Dordic, salt. 44. David izbraja vremenite i vjecne
ccstitosti. ci87. Izbraja mnostvo zvijezda i sve
ih zove imenom. D. Danicic, psal. 147, 4.

IZBRANIK, izbranika, m. izhran covjek. —
Rijec je stara, isporedi stslov. izbranikt. — Iz-
mectu rjecnika u Stulicevu (plur. izbranici ,eletti'
jdesignati'). Razlucide izbranike od otpravjenika.
S. Rosa 139t>. Ti koji s izbranicima tvojijem
svestano bivas, nemoj me pustiti. I. M. Mattel
295. Ako je on Hristos izbranik Bozij. Vuk, luk.
23, 3.5. (Vuk broji medu rijeci sto je sam na-
cinio. nov. zav. 1847. vii). Evo sluge mojega
kojega podupirem, izbranika mojega koji je mio
dusi mojoj. D. Danicid, isai. 42, 1.

IZBRANITI, izbramm, pf. vidi obraniti. —
Slozeno: iz-braniti. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Moj sin izbrani pusti duh, da vas svijeh
od smrti izbrani. N. Najeskovic 1, 118.

IZBRANE, n. djelo kojijem se izbere. — Stariji
su oblici izbranije i izbranje. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu i u Danicicevu (izbranije). Ne ottricaj
se apostolfcskago nami izbranija. Domentijan''
127. Od izbranja zla i dobra. Korizm. 69^. Da
izbranije biskupa od klera kupno i ot plka tvorit
se. S. Kozicid 14:^. Narecen bisi cesarom go-
spodskim izbranjem. 54*. Nit' se dajo pozivanje
na ko drugo suza izbranje. J. Kavanin 569*.

IZBRASKATI, izbraskam, pf. ocistiti od bra-
saka (vrasaka), uciniti da vec ne bade na objektu
brasaka. — Slozeno: iz-braskati. — U Voltigijinu
rjecniku: ,levare crospe, grinze, disgrinzare' ,aus-
glatten', i u Stulicevu: ,cacciar o levar via le
crespe' ,erugaro'. — nije dosta pouzdano.

IZBRASNITI, izbrasnim, pf. posve posuti
brasnom, omuciti. — Slozeno: iz-brasniti. — U
jednoga pisca xviii vijeka (sa se), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. obrasniii). Ko ode da se ne
izbrasni, neka u mlin ne ide. N. Palikuca 47.

IZBRATI, izberem, pf. vidi izabrati. — Slo-
zeno: iz-brati. — Akc. se mijcna u impt. izberi,
u aor. 2 I 3 sing, izbra, u part, praet. act. Izbrao,
izbrala, u part, praet. pass, izbran, u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf., osim prezenta.

— Rijec je stara, isporedi stslov. izbrati, rus.
HsopaxB. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(samo part, praet. pass, izbran), u Voltigijinu
(,8cegliere, eleggere' ,auserwahlen'), u Stulicevu
(v. izabrati), u Vukovu (vide izabrati), u Dani-
cicevu (.eligere').

a. aktivno. Ine Vlahe iztbrahi. ott cri.kvniht

Vlaht, da pasu kobile crtkovne. Mon. serb. 61.
(1293 — 1302). Mene ubo iztbravt domu ottca
mojego byti mi na(me)stBniku stola ottca mo-
jego. 9. (1222 — 1228). Da izbere razumna sudca.
Narucn. SI**. Da bi ne mogli izbrati sebi na-
slednika. S. Kozicid 12''. Rim}ane izbrali bebu
preje Leona. 21*'. Da prije izberes svaku muku...
B. Gradic, djev. 48. Naj prvo cu Jubovnika da
izberes pak objubis. M. Pelegrinovic 171. Tijem
s razlogom izbrala je trajat vas vijek svojijeh
dana u istom grobu gdi ostaje rajska dikla uko-
pana. I. Gundulid 265. Izberi boje vojnike. I.
Ancid, ogl. 125. Izberi s kijem imas hoditi. M.
Radnic 315*. Odkuda dakle ima }uj? Hoces li
da pojdemo i izberemo ga? L. Terzic 303. Iz-
berite naj prije }u} i svezite ga u snope na saz-
ganje. 303. Zivina sebi hranu izbere. V. Dosen
vn. Ondi kuda izbere jednoga. M. A. Rejkovid,
sat. Kla. Nek sva kuda izbere glavara. Kli>.
Izber' kona koga tebi drago. Nar. pjes. vuk.
4, 302. Svu izberi Bosuu po tefteru. Pjev. crn.
86*. Sad izberi dvanajst tisud vojske. Nar. pjes.
istr. 1, 30. Kad kone izbere. Nar. prip. vuk. 153.
Od oniJG (pistoja) on naj bo)e izbere za sebe.
Vuk, dan. 1, 74. Ako se dogodi da koji starje-
sina ne upravja dobro kudom, onda kucani iz-
beru drugoga. ziv. 249. U Crnoj Gori kmetovi
se zovu sudije koje parci izberu da im sto pre-
sude. 254.

b. pasivno. — U Spom. sr. 2 cesto se nalazi
oblik izebran (obicno: izebrana vednica u Du-
brovniku) sto je tesko tumaciti. Danicic ovako
tnisli : Dosta cesto dolazi ,izebrani.' (Spom. sr.
2, 74 god. 1420). tu je ,e' dodatak predlogu na
kraju kao u ,nome'. D. Danicid, rjecn. kod iz-
brati. a) uopce. Izbran bisi arhijerej. S. Kozicid
8a. Izmedu svijeh narod samo ti izbrana bi sinka
roditi. N. Dimitrovid 44. Ufa' u Gospodina, o
puce izbrani! 77. Jesi bila dostojna za bit iz-
brana za majku. A. Gucetid, roz. mar. 24. Ri-
mjanim da bi on krajem bio izbranim. J. Kavanin
242''. Bog bjese izbranom puku zapovidio. I.
Sordid, salt. 53. Sastali bi se ona tri i drugih
12 izbranih. Pravdonosa. 1852. 5. Izbrani sud
,schiedsgericht'. Jur. pol. terminol. 445. Izbrani
sudac ,schiGdsrichter'. 445. — b) kao adj., vidi
izabrati, b, b). — komp. : izbranijx (S. Kozicid
IS''). Sb izbrantnimi vlasteli kra|evbstva mi. Mon.
serb. 189. (1378). O Marije, lipa kako misec, iz-
brana kako since. Korizm. 28''. Ne imejte no-
siti dragocenije ili izbranije rizi. S. Kozicid 18^.
Gdi brani obazrit ocima svoj ures izbrani. S.
Mencetid 8. Tvoj obraz izbrani. 17. Polace
bjehu toj i dvori izbrani. M. Vetranid 1 , 7.
Otvora visni dvor slavan kriz izbrani. 1, 385.
Sjahu Ijopotom izbranom. 2, 109. Od zgar je
nam dana dika izbrana. 2, 154. Velik sam jur
dio, deklice izbrana, time zlom bolio. H. Lucie
245. Od Dama§ka strane doni ga znanac moj
meu stvari izbrane kojim ne bise broj. P. Hek-
torovid 26. Ter moledi moju tvoj razum izbrani,
da mi ispuni voju. 58. Izbrani moj cvite, sto
muce lezis tac? N. Najeskovid 1, 193. Gospode
izbrane, priklono molim vas. 1, 213. Kuda ka
bez broja |udi da izbranih. 1, 338. KraJ se de
on zvati gospodin izbrani. M. Drzic 433. O
kruno izbrana! 445. Krv pridraga i velmi iz-
brana. 457. Izbrana mladosti ku rajem svak
zove. D. Ranina 6^. Izvidat moz' rane lijecima
od tvoje milosti izbrane. 14''. Za toj zudi srce
moje, i veliku duti zeju, moj izbrani prijateju.
M. Polegrinovid 194. Ku rados izbranu, ku demo
cuti slas, oruzjo na stranu kad stavi svaki nas !
I. Gundulid 14. Pomorci su vje§ti i znani, tvojim

IZRRATI, b.

143

IZBRISIVATI

plavim ki vladaju, spravni, samo sto cekaju tve
dosastjo, kraju izbrani! 2G. Cererina kdorce iz-
brana, nut' . . . slavic poje u dubravi, da taj ti
si cvijet gizdavi. 71. Bozica je oiia sjoni, Plu-
tonova Jubi izbrana. 94. Kako, brace, svijetle
strane ovo li su od nobesa, f!;di ja cijeAah tvoga
uresa vijok uSivat dike izbrano? 108. Vjerenici
obrani dostojno nad svo ino kroz ures izbrani
Ijepote istine. 173. Tim probirah sa svih strana
pido izvrsnc, vina izbrana. 226. Cvijet izbrani
od Ijeposti smrt pepeloin eto stvara. 264. A od
zlata case izbrane, slatko pice u kih stojo, ruke
bijole i snjeXane milostive kderce svoje. 377.
Zapovidje, sa svili strana da vojvode sve naj vece,
i gospoda ina izbrana u varsovsko dodu vije6e.
416. Dobrovojno tvoj milosti ja cu kazat, pasa
izbrani, narode one. 436. Cfsto donije dare iz-
brane. 460. Svak tri pukse izbrano za kopje
imise. I. T. Mrnavi6, osm. 53. Gdi u luvezni
ne vode se tanci izbrani. Gr. Palmotic 1, 30. Da
sloboda nasa izbrana ockvrnena bude § nimi.
1, 65. O krajice moja izbrana! 1, 180. On jo
izbrana nada moja. 2, 144. Jos nasega brani-
teja sveta Vlasi, glavu izbranu. I. V. Bunic,
dubr. 4. Nijedno blago izbrano nijo oruzju cijena
ovomu. P. Kanaveli6, iv. 6. Dohodi6e podlagati
sebe pod tvu mod izbranu. 16. Casti uzmozne,
hvale izbrane. 22. Znaju6 rajske ruze izbrane
da ne ubira, ne uziva. 25. U veselju gdje iz-
branu sva se dobra uzivaju. 55, Nije mogla
dikla izbrana ni udarca uciniti. 69. Pacek je
ono sreca izbrana. 157. Davaju mu lijeke iz-
brane. 193. Cutjet ono slasti izbrane 214. Kako
ces na prostrana klast so dila ti prez liega, da
su izbrana, da su ugodna nemu i mila? A. Vi-
ta]ic, ist. l**. Iscuc mu po sve strane vina iz-
tocna, smoke izbrane. J. Kavanin 20''. Zdrijeb
cestiti, sreca izbrana. 73a'. U kom djelu kad iz-
branu predobise na mejdanu. 278*>. Artimisije
}ube izbrane mausolej. 486a'. Jedan velit rijeci
izbrane. 532'\ Pjesni pojuc izbrane I. Dordid,
salt. 236. Vadec drage masti, vode izbrane. uzd.
40. Jestojske izbrane nigda ne okusi. ben. 35.
Meti unutra izbrane ciste psenice dvo ili tri sake.
Z. Orfelin, podr. 203. Sve sto izbranijeh jes na-
prava dariva im. P. Sorkocevid 5791^. Kopjanika,
izbrani junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 496. Pa dok
mi je slugu odbranijeh, odbranijeh, lava izbra-
nijeb. 4, 290. Izbrana, plur. ,res pretiosae, rarae
gemmae' (s dodatkom da je uzeto iz hrevijara).
J. Stulli, rjecn. Znate da su izuceni Turci ko-
nanici izbrani vojnici. Osvetn. 2, 121.

e. sa se, pasivno. Svo bjelode da prid oci iz-
boru se i sjedine, drobni biser od istoci, jasno
srebro, . . . kon biloce mile i drage bojnijeh diklic
tamne ostaju. I. Gundulid 405. Kako Julka iz
psenice izbere se. F. Glavinic, cvit. 396''. Da
se mudar izbere ispovidnik. A. Bacid 387.

IZBRAZDITI, izbrazdim, pf. sve ohrazditi. —
Slozeno: iz-brazditi. — Akc.je kao kod ishvaliti. —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku : ,ausfurchen'.

IZBRB^ATI, izbrbjam, pf. svrsiti hrh],ane, sve
zabrblati, izgovoriti brb]ajuci. — Slozeno: iz-
brbjati. — Od xviii vijeka. S necistim jezikom
izbrbjati molitvice. A. Kanizlid, utoc. 71. — Maze
znaciti i: dobiti brblanem. ,BrbJaj ti, brbjaj,
vidices sta 's izbrbjati'. J. Bogdanovic. — Sa se,
refleksivno, svrsiti brbjane, posto se brbjalo do
vo^e. ,Vala si se i ti ved izbrbja' do mjere, mislim
da ti je ved i jezik susta". J. Bogdanovid.

IZBRCkANE, n. djelo kojijem se izbrcka. —
U 3Iikajinu rjecniku: (sa starijim oblikom) iz-
brckanje.

iZBRCKATI, izbrckam, pf. sve pobrckati; svr-
siti brckane. — Slozeno: iz-brckati. — Akc. je
kao kod Izgledati. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izbrdkati, pobrckati, izmesti
,turpo, doformo, maculis asporgo, foedo, conta-
mino, inqulno') gdje se naj prije nahodi, i u Stu-
lidevu (v. pobrckati). Zamislite, da bi zarkora
suncu bilo vole prilicnije sto, hotodi ga upongatl
ngjenom crnijem, jedan slijepac izbrcko bi, nogo
li je raJH prilicno svo §to moze umrli jezik iz-
govoriti. B. Zuzori 324.

IZBREZAK, isbreSka, m. vidi brezujak. — Slo-
zeno od iz i breg (vidi brijeg) nastackom i.k7>.

— V zapadnom bi govoru glasilo izbrizak. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika n Vukovu (,die
.arihohe' ,c]ivu3', cf. brezujak). Na kakvom iz-
brosku nacini cardak. M. D. Milidovid, zim. vec.
63. Popov je Kolac medu Cigotom i Tornikom,
to jo jedan posirok izbrozak na juznora kraju
pravoga Zlatibora. 208.

IZBRIJATl (izbrijati), izbrijem, pf. posve obri-
jati. — Slozeno: iz-brijati. — Akc. je kao kod
iskjuvati ili kod izgrtati. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika ti Bjclostjencevu (samo part,
praet. pass, izbrijan, v. zbriven) gdje se naj prije
nahodi, u Voltigijinu (.sbarbare, radero barba'
,barbieren'), u Vukovu (.nachrasiren' ,erado'). ^
U nase vrijeme i u prenesenom smislu: iskoriti,
ispsovati. ,Uvatim ti ga, moj junace, pa znas,
onako ti ga zivo izbrijem (rijecima); mislim, da
mu se nede vise raciti prkositi'. ,Molim te, ka'
ti onde do ruke dode, nude ga zivo iskevaj i
izbrij, jer se tebe nesto bojo stidi i srami'. , Iz-
brijan je Jucki, ne maris misliti'. J. Bogdanovid.

IZBRIJAVANE, n. djelo kojijem se izbrijava.

— U Vukovu rjecniku.

IZBRIJAVATI, izbrljavam, impf. izbrijati. ^
Akc. je kao kod izgovarati. — U Vukovu rjec-
niku: ,nachrasiren' ,orado'.

IZBRIS, m. vidi izbrisane (u konkretnom smislu:
ono sto^ se izbrise). — Nacineno u nase vrijeme.

— U Sulekovu rjecniku: ,ausloschung'.

IZBRISANE, n. djelo kojijem se izbrise. — U
Bjclostjencevu rjecniku.

IZBRIS ATI, izbrisem, pf. istrti (u osobitom
smislu kod pisma: uciniti da se koja slova Hi
rijeci ne mogu citati). — Slozeno : iz-brisati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod izbri-
sivati) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(izbrisati, izbrisujem ,n6ttare, forbire, asciugare'
,abwischen, abreiben'), u Stulicevu (v. smrsiti s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), u Vukovu
(,verwisch6n' ,deleo').

». aktivno. Na tvrdoj slova mudra stini izbrisa
(vrime). M. Katancid 62. Tako mi izbrisasmo
iz Damjanova teftera goreimenovati 231 gros.
Glasnik. ii, 1, 165. (1803). Ozivjeo je s riim iz-
brisavsi pismo uredbe koja bjese protiv nas.
Vuk, pavl. kol. 2, 14. Nedu izbrisati imena ne-
gova iz kdige zivota. ot. jov. 3, 5. Izbrisi me
iz knige svoje. D. Danicid, 2mojs. 32, 32. Iz-
brisem dobro svoje suzne oci. M. P. Sapcanin
1, 54.

b. sa se, pasivno. Moze se ovi zakon potavniti
u srdcih judskih, izbrkati se i pomrsiti ne moze.
I. Velikanovid, uput. 1, 337. Neka se izbrisu iz
knige zivijeh. D. Danicid, psal. 69, 28.

IZBRISiVANE, n. djelo kojijem se izbrisuje.

— U Sulekovu rjecniku: ,ausl6schung'.

IZBRISiVATI, izbrisujem i izbrlsivam, impf.
izbrisati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbri-

IZBRISIVATI

144

IZBRO.TITI, a.

sujem, izbrisati, smrsivam ,deleo, expungo'. 2. iz-
brisujom pisma, otirem, otirivam, otrti , absterge,
aboleo, dcleo, oblitero, erado, cancello', v. zbrivam,
i u Voltigijinu: praes. izbrisujem hod izbrisati.

IZBRIS^IV, adj. koji se nwze izbrisati. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,ausloschlich'.

IZBRIZGATI, izbrizgam, pf. sv)'siti hrizqane
(ne hrizgati vece, haze se o hravi itd. sto ne dajc
mlijeha, Hi ga daje malo i nedobra). — Slozeno:
iz-brizgati. — U nase vrijeme u Lici. ,'Ne vaja
ova krava ni supja boba, izbrizgala 'e'. J. Bog-
danovic.

IZBR^iANE, n. djelo hojijem se izbrja. — Sta-
riji je oblik izbrjanje. — Izmedu rjecniha u Mi-
halinu (izbrjanjo) i u Stulicevu. Oprane od niki
ostanaka i izbrjana griha smrtni. M. Dobretic
268.

IZBE^jATI, izbrjam, pf. slozeno: iz-br}ati. —
Akc. je kao kod ispitati.

1. izmrfati, izgnusiti, vidi br}ati, 2. — Od xvii
vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika u Mika-
linu (izbrjati, ognusiti ,contamino, inquino, foedo,
turpo, doformo') i u Stulicevu (,inquinare, foe-
daro, maculare').

a. aktivno. Kada covik svijedu prsti usekne iz-
brja prste. S. Margiti6, fal. 234. Andeo opra
jednoga misnika prvje mise, a posli izbrja. M.
Zoricic, zrc. 187.

b. pasivno. Zacto prem sam izbrjan i necist
mo2es me ocistiti. M. Alberti 396. Ruke izbr-
]ane krvju. M. Radni6 b3i^. Ni plemenit cvit
iiije lip u izbrjanu sudu. J. Banovac, pred. 53.
Negovi obrazi rumeni bijahu zudinskom pjuvakom
izbrjani. razg. 158. Sakramenat tila Isusova ne
ulazi dobrovo|no u dusu izbrjanu z grijom. M.
Zoricic, zrc. 180.

c. sa se, piasivno Hi refleksivno. Jedan vlastelin
susrite s. sakramenat u mistu blatnu, i udij
kleknu u blato, pokloni mu se, i ustavsi ne bise
so izbrjao. J. Banovac, razg. 45. Kad vam se
dusa izbrja od griha, nista ne marite. pripov. 21.

2. ispremetati (po canku), vidi brjati, 1. — U
Vukovu rjecniku: po canku ,verwirren' ,conturbo'.

IZBRl^AVATr, izbrjavam, impf. izbr|ati. — U
Stulicevu rjecniku: ,identidem inquinare etc'

IZBROCINE, /, 2jI ono sto ostaje od broca
had se vet jedan put bojadisalo. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der nachkrapp'
,rubia tinctorum secunda' ,(der satz der farben-
rothe, nachdem sie einmal gebraucht worden).
Man braucht ihn z. b. zum farben der ostereier,
wie das' varzilo. Kad so brocem ved jedarod
bojadisG, onda se u Fraccuskoj prodaju i izbro-
6ine i kaZa francuski: ,garanceux'. jD. Popovic,
poznav. rob. 190.

IZBRODITI, izbrodim, pf. slozeno: iz-broditi
(Hi uprav slozeno od iz i brod nastavkom i). —
Akc. je kao kod iznositi (ali vidi i kod 2). —
Od xviii vijeka (vidi kod 1, b'.

1. prelazno, iznijeti iz broda (na kraj).

a. aktivno. Izbrodivsi sriino svekolike. A. To-
mikovic, 2iv. 260.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. iskrcati se). I ondi izbrodi se. F. Gla-
vinii, cvit. 224*.

2. neprelazno, izici iz broda (s ovijcm zna-
cenem cini mi se da bi akc. u praes. bio izbrddim,
plur. 1 i 2 izbrodimo, izbrodite). Noe kad na
suvo izbrodi. A. J. Knezovid, nep. 131. Izbro-
divsi, udarili su na grad. A. Tomikovi6, ziv. 186.
Izbrodivsi svikolici, prosli su slavodobitnu obluku.

265. Kada bi kra} svecki izbrodio u Englesku
8 doset hijada pusaka. 234.

IZBRODENE, n. djelo kojijem se izbrodi. Cekao
izbrodene vojske. A. Tomikovic, ziv. 281.

IZBROJ, m. vidi izbrajane — U Stulicevu
rjecniku : ,ratio, calculus, computatio'. — U nase
vrijeme u Sulekovu : ,abzHhlung; auszahlung'.

IZBROJAN, izbrojna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. izbrojiv, gdje ima i adv. izbrojno ,a con-
tante, a numero' ,numerato'. — nije dosta po-
uzdano.

IZBROJENOST, /. u Stulicevu rjecniku uz iz-
brojene. — nepouzdano.

IZBROJENSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
izbrojene. — nepouzdano.

IZBROJENE, n. dtelo kojijem se izbroji. —
Stariji je oblik izbrojenje. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (izbrojenje, izbrojenje vojnika ,recensus')
i u Stulicevu. Od uzvi.senja pribivalisnoga do iz-
brojenja Izraelskoga. A. d. Costa 1, 184. Ako
ne imde mogao imati receno izbrojenje. 1, 271.
Aposto prilozi poslije duga izbrojenja od grijeha.
J. Matovic 162.

IZBROJITE^, m. covjeh koji izbroji. — U Stu-
licevu rjecniku : ,numerans'.

IZBROJITI, izbrojim, pf. sve j)obrojiti. — iS?o-
zeno: iz brojiti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inu (iz-
brojiti, pobrojiti , numero, computo'), u Belinu
(,finir di contare' ,numGrarG' 222^), tc Voltigijinu
(.scontare, computare, numerare' ,eine rechnung
durchsehen, aufzahlen'), u Stulicevu (, numerare,
adnumerare, dinumerare, recensere'), m Vukovu
(,auszahlen' ,onumero').

a. aktivno. a) uopce. Ku (lipos) clovik do vika
izbrojit ne moze. S. Menceti6 60. Ko mu vase
slavno dike i pradjede vrijedne izbroji. Gr. Pal-
motic 1, 44. Izbrojiti mod ni opaka dila moja.
I. Ivanisevic 47. Tko bi mogao izbrojiti poraz
cudni ono noci! I. Zanotti, en. 25. Clovik nijedan
izbrojiti jib ne moze. A. Vitajid, ist. 494. Da
de mu se (Davidu) za grijoli primiti sto puk iz-
broji. S. Margitid, fal. 133. Izbrojih mudroznano
nauciteje. I. Dordid, salt. ii. Izbrojivsi zla koja
cini. A. Badid 133. Po koliko se nacina ovi grih
cini, tko de izbrojit? J. Filipovid 1, 2021^. Tko
bi igdar izbrojio sve pokore? P. Knezevid, ziv.
18. Ja bi otio, da sada promislis ti sam, gris-
nice, i da izbrojis, ako mores, sve misli zivota
tvoga. F. Lastrid, ned. 384. I druga prilicna
zabludena izbroji. A. Kanizlid, fran. 41. Koliko
je pako nemodnika cudnovato pomogao, tko bi
ih izbrojiti mogao? 58. Tko de druge tvoje da-
rove izbrojiti? A. Kanizlid, utoc. x. Da ja brojim
nedijicu dana od Kotora mlade vitezove. ne bi ti
jih mogo izbrojiti. And. Kacid, razg. 298. Nije
mogude izbrojiti koliko zanata il' ti nacina ima
davo pakleni. M. Dobretic 566. Da ti izbrojim
pisma u kojijem je tvoje ime pozlatio. A. Kalid
497, Varsovskoga joste grada Ali pasa tvrde
izbroji. P. Sorkocevid 584*. Doklo Vuce svate
izbrojio. Nar. pjes. vuk. 2, 586. Tri hijade iz-
brojiie vojske. 4, 47. Dok izbroji dvanaest Tu-
raka. Ogled, sr. 130. A kamoli izbrojiti koliko
je u noj vodenih izvora bilo. Nar. prip. vrc. 3.
Tako ih izbroji u pustini. D. Danicid, 4mojs.
1, 19. IzbrojivSi svezivahu novce. 2car. 12, 10.
Ja sam ti rijec jednu po jednu izbrojio, ali mi
jedna omade, ili si jo zameo. S. !]^ubisa, prip.
106. I nih same pobrojit je tesko, kamo li bi
izbrojio vojsku. Osvetn. 3, 95. — h) inplatiti.
Koliko smo vece blago za koju stvar izbrojili,

IZBROJITI, a.

145

IZBUHATI

toliko drzimo da smo ve6e od lie gospodari. J.
Filipovi6 1, TS''. Pogodbu mu izbrojise. P. Kne-
2evi6, muk. 10. Cetrdeset forinti i viSe fiini mi
se da joj izbrojise. M. A. Rejkovid, sat. H3'\
Da za pedipsu izbroji 6etrdeset cekina. I. J. P.
Lucid, razg. 117. Izbrojiti pladu me§trima. nar.
76. Ne zaledi onijeh sto cekina Sto je za ticu iz-
brojio. Nar. prip. vuk. 137. — c) u osobitom
smislu, svrSiti hrojene (isticuci da se nema Ho
daje hrojiti). Eto vidim da si ostario, izbrojio
danke i godine. And. Kacic, razg. 47.

b. pasivno. Vasi vlasi glave svi izbrojeni jesu.
I. Bandulavic 238'>. mat. 10, 30. ,Daj vola, ka'
sto ti reko i obeda, ovo je ved novae izbrojen'.
,lzbrojeni su negovi dani'. J. Bogdanovid. —
Part, praet. pass, izbrojen shvaca se kao adj., te
s rijeccom ne znaci ne samo koji se nije izbrojio
nego i koji se ne maze izbrojiti. Vidje svrhu onoga
manastijera neizbrojeno mnostvo djavala. M. Div-
kovid, bes. 258a. Podnese neisbrojene muke. P.
Posilovid, cvijet. IG. Popova neizbrojeno mloztvo.
A. Kanizlid, kam. 106. Nakupio je suproti nemu
neizbrojene lazi. 298. Niki ostali raztezu do broja
neizbrojena. Ant. Kadcid 430. Zarad razlicitih
i neizbrojenih stvari. M. Dobretid vi. Daje mu
druge neizbrojene milosti. 67. Drugi neizbro-
jeni Daucite|i. 115.

c. sa se, pasivno. a) uopce. Ako se od vazma
nedi|e na zad izbroje. B. Kasid, rit. 12*. Svud
se crkve sagradise, izbrojit se ne mogose. S.
Margitid, ispov. 181. Pisak morski koji se radi
mnostva izbrojiti ne more. L. Terzid 307, Da
mu se sva rebra mogadijahu izbrojiti. F. Lastrid,
svet. 29a. Nebeski bitja redovi od nas izbrojiti
se ne mogu. Grgur iz Varesa 27. Medu neko-
liko spisate|a, koji se za jedan cas mogu u prste
izbrojiti, lasno je biti naj bo}i. Vuk, pism. 62.
Da se no mogase od mnostva ni izbrojiti ni pro-
racuniti. D. Danicid, 2dnev. 5, 6. — b) vidi a,
b). Neka se cijena odkupjeiia prije izbroji. F.
Lastrid, test. 158^. Iskao je, da mu se obedan
trosak izbroji. A. Kanizlid, kam. 798. — c) vidi
a, c). Izbrojili su se dnovi tvoga krajevana. And.
Kadid, kor. 297.

IZBROJIV, adj. koji se moze izbrojiti. — U
Mikalinu rjecniku: izbrojivi, sto se mozo pri-
brojiti ,numerabilis'; neizbrojivi ,innumerabilis',
t u Stuliceoii: ,numerabilis'.

IZBROJIVOST, /. osobina onoga sto je izbro-
jivo. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
jzahlbarkeit'.

IZBROJNOST, /. u Stulicevu rjecniku : v. iz-
brojene. — nepouzdano.

IZBROJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
brojene. — nepouzdano.

IZBRIJ&ENE, n. djelo kojijem se izbrusi. —
U Stulicevu rjecniku: grijeskom izbrusene.

IZBRUSITI, izbrusim, pf. posve nabrusiti. —
Slozeno: iz-brusiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,cote acuere'). — Govori se i u prenesenom
metaforickom smislu sa znacenem: iskarati, ispso-
vati.

IZ BUB ATI, izbubam, pf. izbiti, istuci, izmla-
titi. — Slozeno: iz-bubati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (izbubam, izbubati, iztucem, iztuci,
izbijam, izbiti ,pertundo, enormitor verbero, gra-
viter diverbero') gdje se naj prije nahodi, u Vol-
tigijinu (,s' attere, sbattacchiare, flagellare' ,ab-
priigeln'), u Stuliievu (,vehementer aliquem cae-
dere'), u Vukovu: (onomatop.) ,zerb]auen' ,con-

IV

tundo'. Izbuba^e ih stapima, ruztozase kouopima.
Blago turl, 2, 71.

IZBUCITI, izbudim, pf. vidi iz ujiti. — Slo-
zeno: iz-buditi (?). — Akc. je kao kod ishvaliti.
— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Madak cuci na prekladhu, otegao repetinu, iz-
budio (jamadno stamparskom Hi pisarskom gri-
jeskom mj. izbudio) ocetine. Vuk (?), 2iv. 10.

IZBUDITE]^, 7n. covjek koji izbudi. — U Bje-
lostjen6(vu rjecniku (kod buditej).

IZBUDITI, izbudim, pf. slozeno: iz-buditi. —
Akc. je kao kod ishvaliti.

1. probuditi posve (i o jednom objektu); cesto
i n metaforickom smislu. — Od xv vijeka (vidi
kod 1, c), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (iz-
buditi, izbudujem ,scuotere, svegliare, destare'
,aufwecken') i u Stulicevu (v. probuditi 8 do-
datkom da je useto iz misala).

a. aktivno. Glas jednoga rozka umido tulika-
judi izbudi me. P. Zoranid 20^, Izbuditi bolest
griha. S. Budinid, ispr. 35. Ima izbuditi po-
kornoga da se rve. 40. Izbudi dusu, da ovi zivot
trizmeno prohodi. P. Radovcid, nad. 23. Posli
toga izbudi ga na pravo skrusene od svih griha.
Ant. Kaddid 218. Koja bi mogla izbuditi u nemu
ogan Jubavi svitovne. 243.

b. pasivno. Kako clovik usilno od tvrda sna
izbujen. P. Zoranid 64*. Ovo ufanje ima uz-
drzano i izbudjeno biti razmisjanjem. S. Budinid,
sum. 17a.

e. sa se, refleksivno Hi pasivno. Izbudivsi se
gospoja poveda to muzu svojemu. Pril. jag. ark.
9, 122. (1468). Al' se izbudit tko spi node. A.
Vitajid, ist. 125b.

'Z. probuditi sve (kad je vise objekata). — U
nase vrijeme (ali moze biti da amo pripadaju i
prva dva primjera iz prosloga vijeka), a izmedu
rjecnika u Vukovu (,nach der reihe wecken' ,ex-
cito alium ex alio'). Snom pritisnute izbudio je.
I. Velikanovid, uput. 1, 160. Koji istom lasnodom
tilesa nasa izbudide i izvesti iz grobova, kojora
ucinio je ista iz nista. 1, 318. I odose, drustvo
izbudise. Nar. pjes. vuk. 3, 159. A kad dode,
cobane izbudi. 4, 147. On izbudi sve po svome
dvoru. Nar. pjes. petr. 2, 225. Tad glavari na
noge usta§e, svaki svoje drustvo izbudise. Nar.
pjes. kras. 1, 183. Onda on bradu izbudi. Nar.
prip. vuk.^ 191. Oni podipaju, izbude i druge
}ude. M. D. Milidevid, zim. ved. 317. — Sa se,
refleksivno Hi pasivno (kad je vise subjekata).
^udi se izbudise i poustajaie. M. D. Milidevid,
let. vec. 192.

IZBUDAvATI, izbudavam, impf. vidi izbudi-
vati. — U Bjelostjencevu rjecniku: izbudavam,
v. zbudavam.

IZBUDI VATI, izbudujem i izbiidivam, impf.
izbuditi, 1. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (praes. izbudujem kod izbuditi) i
u Stulicevu (izbudivati, v. probuditi). Izbudjujudi
sebe i ineh na necistotu. S. Budinid, sum. 37^,
Koje zapovedi uskrSsaju, izbudjuju i dvizu dobri
nauk. 55a. Recju svojom izbudjujudi i zovudi
nas. 172*. Koja izbudjuju ufanje u Boga. ispr.
44. Izbuduju se (Krstjani) na moJeAe za ne.
Ant. Kadcid 372.

IZBUHATI, izbuham, pf. ispitdati od buha.
— Slozeno: iz-buhati. — U nase vrijeme u Lici.
Prvo nego podu djeca u vece spavati, rece im
mati: ,Amo da vas izbuvam, da mi ne nosite
buva u krevet', t. j. svuce svakom kosuju, te
ispremedo i trazi buhe, pa ih pobije. J. Bogda-
novid. — I sa se, refleksivno. ,Izbuvajte se prvo,
pa onda ajte spavati'. J. Bogdanovid.

10

IZBUJATI

IIG

IZDAHNUTI, 1.

IZBUJATI, izbujam, pf. izici (o suncu, zori).

— Slozeno: iz-bujati. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (,aggiornare, spun-
tare del sole ec' ,das aufgehen der sonne') i u
Stulicevu (v. granuti s dodatkom da je uzeto iz
pisca Gundulica). Kad zora iza gor izbuja i
tmine srid mora svitli zrak obuja. E). Barakovi6,
vil. 92. — Na jcdnom mjestu xvii vijeka nije
rijec 0 suncu ni o zori. Mudar kako guja van
ku6e izbuja. B. Krnarutid 25.

IZBULATI, izbulam, pf. vidi iskokati. — Slo-
zeno: iz-bulati. — U naSe vrijeme u Lici. Izbu-
lati, iskokati (kukuruz) ; izbulati se, iskokati se.
,Svi su se kukuruzi izbulali'. u Lici. V. Arse-
nijevic. ,Nude i meni izbulaj kukuruza'. J, Bog-
danovii.

IZBU^ITI, izbujim, pf. (objekat je samo oci
Hi oko), izvaliti. — Slozeno: iz-bujiti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (oci ,die augen hervor-
strecken' ,exsero oculos'). Izbujio oci kao varen
zee. Nar. posl. vuk. 97. Doista bese tako iz-
bujio oci. M. D. Milielievid, des. par. 45. ,IzbuJio,
brate, one volike ocerine na me, reka' bi, sad
CO me s nima 2iva prozdrijeti'. J. Bogdanovic.

— Pasivno. Od debjine izbujeno im je oko. D.
Danicid, psal. 73, 7.

IZBuSlTI, izbusim, pf. posve probusiti. — Slo-
zeno: iz busiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U Vukovu rjecnika: ,zerlochern' ,perforo, per-
tundo'.

IZDA, adv. jos (samo kod kajkavaca). — U
Bjelostjencevu rjecniku: izda, isce, josde, jostere,
jos ,adhuc, v, etiamnum'. 2. izda li? ,adhuc ne?'
jos li?; M Jambresicevu : ,adhuc, etiamnum, eti-
amdum'; u Voltigijinu: ,ancora, pure' ,auch' ; u
Stulicevu: ,adhuc' s dodatkom da je uzeto iz
Habdeliceva.

IZDAC, izdaca, in. proditor, covjek koji izda.

— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Zloglas
izdac 8 tamne busi. J. Kavaiiin 123'>.

IZDACE, n. vidi izdane. — Samo u jednoga
pisca XVII vijeka sa starijim oblikom izdatje.
Grcko izdatje u daru tom nek se utopi. I. Za-
notti, en. 7. A izdatje ne zna gdi je. 19.

IZDADBA, /. djelo kojijem se izda, vidi iz-
dane, izdaja. — U Stulicevu rjecniku: ,proditio'. —
U na§e vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem:
Izdadba, mere. ,au8stellung (eines wechsols)', tal.
,emissione'. B. Suiek, rjocn. znanstv. naz.

IZDAH, m. vidi izdahnu6e. — U nase vrijeme
kod pisaca. Mufienik nevojan pomaze sa smrt-
nijem boravec izdahom. Osvetn. 2, 137. Neki
kune na izdahu majku. 3, 107. Puska pusci iz-
daha ne dava, a top topu daje zalogaje. 5, 86.

1. IZDAHAJ, m. u Stulicevu rjecniku: ,efflatio
animi, expiratio'. — nepouedano.

2. IZDAHAJ, /. u Stulicevu rjecniku uz 1. iz-
dahaj. — sasma nepouzdano.

IZDAHAJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
izdahaj. — sasma nepouzdano.

IZDAH ATI, izdasem, impf. vidi izdihati. —
Samo u jednoga pisca naSega vremena, a izmedu
rjednika u Stulicevu (v. izdahnuti s dodatkom da
je uzeto iz brevijara). I komore da bi poskapale
i sva raja da bi izdahala. Osvetn. 3, 62.

IZDAHNUdlE, n. djelo kojijem se izdahne. —
Stariji je oblik izdahnutje. — Izmedu rjecnika
u Mikafitiu (izdahnutje), u Belinu (izdahnutje
,lo spirare, per morire' ,oxpiratio' 701a), u Stu-
licevu (izdahnutje, v. izdahaj ; na izdahnutju koga

sluziti, dvoriti ,alicujus extremum spiritum exci-
pere'), u Vukovu (sarartni cas ,das sterben' ,obitns'
s primjerom: Tako mi moga izdahnuca!). a) vidi
izdahnuti, 1, a). Ove stvari reksi, izdahnu; i
ovijem izdahnutjem pokaza, da je istiniti covjek.
M. Divkovi6, bes. 389*. Na 6as od izdahnutja
moga. B. Kasic, nac. 83. Bududi jur blizu iz-
dahnutja rece: ... is. 70. Cudna i cudnovata
cuda zgodise se u izdahnutju tvomu. M. Jerkovi6
69. Imam u izvrsnosti do izdahnutja slijediti. V.
Andrijasevid, put. 29. Negovo arce trpi iznutra
izdahnutje mrtvije. M. Radni6 5Ib, Kad nemani
na te pusu do tvojega izdahnutja. J. Kavanin
5003'. Koji je na izdahnu6u. I. Dordi6, salt. 502.
Povrati zivot jednomu slomjenu crkovnaku jur
na izdahnudu. ben. 31. Na izdahnudu pristupi
na sveti otar. 60. Vi scijenits, da tadara samo
umiremo, kad izdahnucem zaglavimo. B. Zuzeri
213. U skoncanu od izdanuca. J. Banovac, pred.
23. Da je bolesnik na izdanucu. 152. Od pri-
strasnoga izdahnutja Isukrstova. blagosov. 68.
Sada se spomenite od onoga sto de vam se do-
goditi na cas izdanutja vasega na rastanku dule
s tijelom. F. Lastric, od' 286. Koje imadijaSe
podniti na Kalvariji tja do izdanutja. test. 154^.
Nevojni bolesnik na izdanutju svomu. ad. 16*.
Od porodena do izdanutja na krizu. ned. 204.
Po izdahnudu Jczasovu. S. Eosa 166*. U naj
bli2nemu izdahnucu duse. J. Matovic xvii*. Kad
bi jedan bio na izdanutju. M. Dobretic 84. Da
negova dusa na cas izdahnuda svoga iznade tebe
sudca blagostiva. T. Ivanovic 135. Moga mi iz-
dahnuca! M. D. Milidevic, let. vec. 150. — b)
djelo kojijem se ispusti doh, hak (glas h). — u
jednoga pisca xvii vijeka. ,H' izdanutja bilig. I.
Anci6,^svit. vii. vrat. xi.
IZDAHNUTI, izdahnem,p/. slozeno: iz-dahnuti.

— Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet.
pass, izdahnut; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, izdahnii. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izd-hhn^ti, rus. Hs^oxHyTt.

— AoriH i i)art. praet. act. mogu postati bez
nastavka nu : izdahoh, izdase itd. ; izdahao, iz-
dahla; moze biti da bi i gcr. praet. bio i izda-
havsi, ali ovome obliku nema potvrde (pravo nema
potvrde ni za aor., osim 2 i 3 sing, izdase sto
se i cesce nahodi nego izdahnu). — Izmedu rjec-
nika u Mika^inu (izdahnuti, izdihnuti, pustiti duh
,expiro, exhalare spiritum'), u Belinu (izdahnuti,
izdahnivam , spirare, per morire' ,expiro' 701*), u
Voltigijinu (izdahnuti, izdahnivam ,respirare, fia-
tare; morire' ,athmen; sterben'), u Stulicevu (,ex-
pirare, animam exhalare'), u Vukovu (.ausathmen'
,exspiro'), u Danicicevu (izdthnuti ,exspirare')

1. neprelazno, pravo je znacene : ispustiti
jednom dah, ali se upotreb^ava naj cesce u oso-
bitom smislu: a) ispustiti duh, umrijeti. Izdi.se
posredi naroda zloju stmrLtiju. Stefan, sim. pam.
saf. 23. Vas se oslabi pak izdase. M. Marulid 51.
Na kriJu izdase. 102. To reksi izdase. Korizm.
y?**. Jezus ispustiv glas izdahnu. N.^Ranina 100*.
mar. 15, 37. Kad ja izdahnem. G. Drzic 359.
Jezuse, kad (ti) izdase. M. Vetranid 1, 322. Ne-
vidom da izdahnem. 1, 449. Ne bi pri, gospoje,
uzal se razmaknul od jubavi tvoje, nego bih iz-
dahnul. H. Lucid 189. Kad Jezus izda§e. N.
Najoskovid 1, 142. Prije bi izdahao neg bi se
zalozio. M. Drzid 135. Sin Boiji izdase na krizu
za grijehe na§e. 457. Ima§ vojna, ki ti kaze,
da bi u te dusu udahal i sam umrl al' izdahal
i da nima nigtor dra2e. M. Pelegrinovid 181.
Padsi na zemju izdahnu. F. Vrandid, ziv. 65.
Dospivsi izdahnu. B. KaSid, per. 190. PrignuvSi
glavu izdahnu. is. 70. Na deveto vrime Isukrst

IZDAHNUTI, 1.

147

IZDAJA

izdase. M. Albert! 870. Isua ispustiv glaa velik
izdase. 480. Ah, jeli da mi duh susrete kogodi?
od glada izdahnuh, zivot mi izhodi. I. Gunduli6
151. Ovi mramor vil zatvora rajske dike i Ije-
posti ; tko nije srca od mramora, odi izdahni od
ialosti. 273. Bjese izdaho prije tega. 546. Dokli
car mu pod nogami s prva streptje, pak izdase.
570. Zasve da bjese izdahao. I. Drzic 340.
Dokle izdase na krizu. 368. Bog svemogu6i iz-
dahnu u tolicih tugah. M. Jerkovi6 69. Hudi
zlotvor izdaho je. 6. Palmotid 1, 396. Da to li
6u u ovoj }uti izdahnuti? P. Kanaveli6, iv. 70.
I scijenase izdahnuti na videnju nevo|nomu. 71.
Vapijuci izdahnu. P. Eadovcid, ist. 51. Izdanu
na kriin. I. Anci6, svit. 211. Koji na kriz iz-
dahal je. P. Hektorovid (?) 86. Dospivsi anjel
govorenje, ima Lovrinac izdahnuti. 166. Eece
prvo nego izdase: ,Svaka jesu jur svrsena'. A.
Vita}i6, ost. 315. Da ga ne kti pustiti docim i
ona ne izdanu. S. Margitid, fal. 85. U kojim
6e izdisat a nemoc nigda izdahnut. I. Grlicic
129. Da ne izdahnes zlo na kraju. J. Kavanin
390a. Vec u tebi da izdahnu (ja). 402b. Iz-
dahlo je blago moje. I. Dordi6, uzd. 87. Malo
prije neg je izdahla. B. Zuzeri 119. Kaze da je
jur izdaho. 252. Mrtac cijem je izdaho, poso je
dusom medu Jute muke. 377. Dosta je, siro-
mase, da ga ti ugledas, udij ces otit od stra iz-
danuti. J. Banovac, razg. 91. Da od velike slat-
kosti pomankavase da hotise izdanuti. 98. I
s ovim izdanu nesri6no, i pripade duhu djavlu.
120 Medu to se odvezo zavoj od zile, poce teci
krv, da izdanu ne probudivsi se. 150. Ovo re-
kavsi, izdanu. F. Lastric, od' 377. Kako da ce
izdanuti i umrit od zalosti. test. 107*. Da ce
skoro pod bici Isus izdanuti. US''. Gospodin
ranu na boku u srco otje primiti kad izdanu.
ned. 205. Bojeci se da ne izdahne. A. Kanizlic,
kam. 106. Videdi mati da ce izdahnuti. utoc.
XXI. Dodi prije neg bude izdaho sin moj. S.
Eosa 60a. Da ce ondi taki izdahnuti. M. A. Ke|-
kovic, sat. L2a. Premda bi mati bila na cas od
smrti i da je ocito sasvim da do malo vrimena
ima izdahnut. M. Dobretic ^26. Ako ne bi medu
to izdanuo (bolesnik). 49. Zedajuci izdahnu spa-
sitej svita. I. J. P. Luci6, razg. 4. Cinilo mi
se, kao da 6u izdanuti. D. Obradovic, ziv. 78.
Tolika je krv iztekla iz ovijeh rana, da nije u
fiemu duha, samo za izdahnut. A. Kalic 273.
Izdaho je, umro je. 533. Al' je jadan nocas iz-
danuo od zalosti za tobom djevojkom. Nar. pjes.
vuk. 1, 258. Kad vidje kapetan, da s takom
vikom izdahnu, rece. Vuk, mar. 15, 39. — u ovom
smislu stoji i part, praet. act. izdahnuo Hi iz-
dahao (umro), kao adj. Iznadose ga ved iz-
dahnula. I. Dordic, ben. 168. S hiadnom sijom
sa izdahla tijela. Osvetn. 2, 69. i grijeskom part,
praet. 2J«ss. Ostaviti izdahnutu. P. Kanavelic,
iv. 72. Zovnuse ispovidnika, ma zaludu, jer ne
prispi, vece ga nade izdanuta. J. Banovac, razg.
186. Grobi drze u sebi tilesa izdanuta. pripov.
149. — b) znacene je umrijeti, i kad je subjekat
dusa Hi duh. Da dusica tuj izdahne. M. Vetranic
1, 15. Malim ne izdase duh moj od veseja. D.
Barakovid, vil. 149. Dusa kad izdahne. B. Zu-
zeri 101. — c) od zivota preneseno na ogan: uga-
siti se. Kad vidi da ogan bode da izdahne. V.
Vrcevid, igr. 7. — d) u jednoga pisca nasega
vremena (samo part, praet. act.) o pusci u pre-
nesenom smislu: puknuti. A vitez je za percin
mu mahnu, pa izdahloj besjedio zijevci. Osvetn.
3, 51. Vile harnu sredu nima navijestale: da im
zgodno u cij pusko pale! ne izdahle bez da na
tie svale! 4, 30. — m ovom primjeru kao da je

drugo znacene: odahnuti, pocinuti: A ispod neg
popraSile dijke, pa prastile do sutona danu pa
ni pro nod ne izdahle sjajne, da je vidno pa§i
nodevane. 5, 99.

"i. prelazno, objekat je dusa Hi duh, te je zna-
cene kao^kod 1, a) umrijeti. Nevojno dusu iz-
dahnu. S. Kozicid 52^. Med rukami nihovimi
kako da bi zaspala dusu izdahnu stvoriteju svomu.
F. Glavinid, cvit. 376''. Na komu je svoj sveti
duh izdahnuo. I. Grlicid 11. Izdahnu, ko da je
zaspo, srednu dusu. B. Zuzeri 16. Izdahnu dulu
utrudjenu. 55. Svoju dusu bogojubno izdahnu.
V. M. Gucetid 125. A na svrhu u pokoju da
izdahnem dusu moju. A. Boskovideva u I. M.
Mattei 347. Izdahnuh dusu moju. L. Kadid 2.
Ucini, dobri Jezuse, da izdahnem moju dusu u
tvoje srce. I. M. Mattei 306. Gdje si stao, nijesi
izdao, dok nijesi dusicu izdaho. Osvetn. 3, 106.
— atno pripada i ovaj primjer: Dominik svoj
zivot izdahnu. V. M. Gucetid 107.

IZDAHNIVANE, n. djelo kojijem se izdahnuje.
Ogan koji iz izdahnivanjih plamenitih vidi se u
ajeru radjati. A. Vitajid, ist. 529.

IZDAHNIVATI, izdahnujem i izdahni vam, impf.
izdahnuti. — U Belinu rjecniku i u Voltigijinu:
praes. izdahnivam kod izdahnuti.

IZDAJA, /. proditio, djelo kojijem se ko izda
(na prijevaru, u naj gorem smislu). — Postaje
od izdati nastavkom ja. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,proditio' 738^), u Vol-
tigijinu (jtradimento' ,verratherey'), u Stulicevu
(v. izdadba), u Vukovu (,der verrath' ,proditio').
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. Ceda ova
prehude matere jesu izdaja, laz, himba . . . S.
Budinid, sum. 121l>. Koji objavi izdaju ili iz-
dajicu. ispr. 162. Samokrese tamno oruzje od
izdaje nose uza se. I. Gundulid 325. Pocamsi
taku izdaju sto mu^ ucini opaki Juda. P. Posi-
lovid, nasi. 134''. Sto poklana (svijet) jest iz-
daja. M. Radnid 1911^. Da mu radjase o izdaji.
S. Margitic, fal. 267. Izdaja koja obisi Asalona.
A. d. Bella, razgov. 75. Ne moze naudit nam
Judska izda,ja. I. Dordid, salt. 31. Ovi izdajom
pogubi Odoakra. ben. 120. Ova mu se (Isusu)
izdaja veoma mucna ukazala. J. Banovac, razg.
159. Poznajudi tvoje izdaje i privare. pripov.
169. Kapitan od Ungarije odkrivsi izdaju i ne-
virnost svojih vojnika. 210. Ako pak zelite ne
samo cuti, neg i ocima viditi izdaje od prokle-
toga griha. F. Lastrid, ned. 84. Da ne bi po-
sumnio od izdaje i dogovora s carom. A. Ka-
nizlid, kam. 268. Da David ne uzradi o izdaji.
E. Pavid, ogl. 255. Necu tebi izdaje na Kosovu
uciniti. Nar. pjes. bog. 7. N'jesam ti izdaje ni-
kadara ucinio. 51. Zakline se Bogom gospo-
darom, da izdaje nede uciniti. And. Kacid, razgov.
57. Zavika govoredi: ,Izdaja, izdaja!' kor. 263.
Da prikazo vladaocu od grada izdaju. M. Do-
bretid 137. Tada se ne cini napravda ni izdaja
ni usilovane manastiru. M. Dobretid 383. Lica
puna himbe i izdaje. L. Radid 52. Od izdaje
Brankovica Vuka. Nar. pjes. vuk. 4, 72. I izdaju
caru ucinio. 5, 74. Zavist kleta, izdaja domaca.
5, 534. To mu prvi za izdaju dari. Pjev. crn.
288a. Crna izdaja Brankovide%'a upropasti nase
mucenike. M. Pavlinovid, razg. 87. — kaze se
na izdaju, po izdaji kao : izdajom, izdajno, iz-
dajnicki. Na izdaju ,a tradimento' ,per insidias'.
A. d. Bella, rjecn. 738*'. Od koga bi na izdaju
zadavjena. I. Dordic, ben. 121. Osyoji mnoge
gradove i varose po izdaji. And. Kacid, razgov.
9. — b) u jednoga pisca xviii vijeka kao da
ima posve drugo (konkretno) znacene: sto se izda

IZDAJA

148

IZDAJNIK

(rodi, porodi). Izdaja ozujka i prolitja. J. S.
Rejkovic 107. Drngi buba da red ide mladih,
koje cekaj dan i nod iz jaja, drugi bit ce red,
druga izdaja. 202.

IZDAJAN, izdajna, adj. koji pripada izdaji

— isporedi izdavan. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (vidi hod izdavan).

a. adj. a) koji izdaje. Ja izdajna i obijesna
Jubovnica. V. Andrijasevic, put. 329. Kada ce
do6i vojska protiva svijetu odmetnomu, iz'lajnomu.
M. Radnid 559b. jer se po svojoj izdajnoj vo}i
pusta privariti. Ant. Kadcid 535. Zudi osvojiti
i srca izdajna i svetogrdna. I. M. Mattel 70.
Kako bi ih jubko nasvjetovo, da ved igda ne
pouzdaju se u izdajnu pudinu. 332. Izdajni,
otrovni neprijatej. A. Kalid 86. S jedne strane
liimbe i privare izdajnoga svijeta, a s druge na-
pasti. 13"). Rad nepomne i nehajstva izdajne
sluzbe. 396. Pak izdajni san pritisne misli i
pamet s ocim stisne. N. Marci 20ab. (^uted tamne
sred propasti da je izdajni pasa ostavi. P. Sor-
kocevid 579b. Da ne cuju izdajni Piperi. Nar.
pjes. vuk. 5, 15y. — b) kojijem se izdaje. Spanske
judi vi zovete, da izdajnu u nacinu pridati im
grad budete. J. Palmotid 128. Marku vaze zivot
Osinanin , ki mu izdajnu stera varku. J. Ka-
vaiin 94b. Ova izdajna govoreria podigose An-
tijoha na Judu. E. Pavid, ogl. 450. Posli ovoga
izdajnog pojubjena. 611. Car Mehmed lipo ga
zagrli i pohvali dilo izdajno. And. Kacid, razgov.
117. Uzimajudi izdajnim nacinom sakramente.
M. Dobretic 144. Ispovid bi bila kradjiva i iz-
dajna. 157. Zonidba bi bila izdajna, privarna i
grisna. 520. Bi prizvan s izdajnom privarom.
I. J. P. Lucid, izk. 9. Cemu odjecu svu promi-
jeni, ter uzrodi, Rizvan pasa varke izdajne da u
noj scijeni. P. Sorkocevid 591*. — c) kad se iz-
rice kome je izdaja na stetu, to stoji u dat. Ova
bi priporuka bila izdajna dusi iskusiteja. Ant.
Kadcid 5.

b. adv. izdajno, izdajom, izdajnicki. — Izmedu
rjednika u Belinu (,a tradimento' ,per insidias'
738b), n Bjelostjencevu (vidi kod izdavane), it
Voltigijinu (,traditoriamento' ,verratherisch'), u
Stulicevu (.instar proditoris, proditorum more').
Ako od svake strane uzcekas ju (stnrt), nede te
podkinuti izdajno. M. Eadnid 334*. Ubi Andronik
misnika Oniju izdajno. 336b. Tko z drugim di-
luje lazjivo, privarno i izdajno. M. Dobretic 526.

IZDA.TANE, n. vidi izdavane. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: izdajane, izdava, izdajnost, iz-
dajstvo ,proditio, traditio'; u Jambresicevu: iz-
dajane, izdavane; u Stulicevu.

IZDAjaTI, vidi izdavati.

IZDAJAVAC, izdajavca, m. vidi izdavalac. —
U Jambresicevu rjecniku: (kajkavski) izdajavoc,
izdavavec ,proditor, traditor'.

IZDAJCINA, m. augm. izdajica. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,traditoraccio' ,infamts proditor'.

— nije dosta pouzdano.

IZDAJICA, m. proditor, covjek koji izdaje dm-
goga (u naj gorem smislu). — U mnozini je zen-
skoga roda: I sa snima mloge izdajico. Nar.
pjes. yuk. 5, 263. gdjegdje se nahodi istoga roda
i u jednini: Izdajice zala! D. Barakovid, jar.
100. O izdajico jedna! A. Kanizlid, utod. 46. po
Stulicevu rjecniku moglo bi se kazati i 0 zenskom
ie}adetu (isporedi izdajnica). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iz-
davac), u Voltigijinu (.traditore' ,verrather'), u
Stulicevu (,proditor, quae prodit'), u Vukovu (,der
verrather' ,proditor'). Brani nih od iziajic nih.

Transit. 107. Budud da si sam sebi izdajica. M.
Zoricic 41*. Koji objavi izdaju ili izdajicu. S.
Budinid, ispr. 162. Proklet da je, ki hrani grac-
koga izdajicu. Aleks. jag. star. 3, 275. Ki bi se
nasao neviran ali izdajica mista. Stat. po}. ark.
5, 257. Srca moga izdajice jes podjamna ti du-
sice. M. Gazarovid ll8b. Od Jude izdajice ce-
lovan. P. Radovcid, nac. 432. Suprod Judi iz-
dajici. A. Vitajid, ist. 386. Eto ugljeda cete nike
s izdajicora klotim drugom. ost 99. Tamni Judi,
izdajicam ste vjerovali. J. Kavanin 415*. Koji
jo to neharni izdajica od nas, koji de uciniti to-
liko veliko zlo? M. Lekusid 35. Kako himbeni
izdajica pride s mnostvom oruznikov. 147. Iz-
dade ga Juda izdajica. T. Babid, pism. 36. Za
onu Jubav s kojom si cd Jude izdajice himbenim
celovom pozdravjen. A. Kanizlid, bogojubn. 93.
Da je Ivan cosarov izdajica. M. Zoridid, zrc. 52.
Vi poste6a izdajice! V. Dosen l()8b. Al' se nade
jedan izdajica. And. Kacid, razgov. 104. I Juda
koji bi izdajica. kor. 362. Juda Iskarijot, koji
je bio izdajica. I. Velikanovid, uput. 1, 142. Iz-
dajica Boga svoga. I. J. P. Lucid, razg. 123.
^jubav jost bila osobiti izdajica, koja je sina
Bozjega na^ muke i smrt pridala. B. Leakovid,
nauk. 57. Cuvaj se gubavaca izdajica. M. Pav-
linovid, razl. spis. 322.

IZDAJNICA, /. zensko ce}ade koje izda, ispo-
redi izdajnik. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,traditrice' ,proditrix' 768''), «
Bjelostjencevu (izdajnica, zona ka izdava ,pro-
ditrix, traditrix'), u Jambresicevu (izdajnica, iz-
davavica ,prcditrix'), u Stulicevu (,quae prodit'),
u Vukovu (,die verriitherin' ,proditrix'). S Bogom,
nasa izdajnica! (x. Palmotid 2, 141. Krvnici
tamni pogane iziajnice. I. Dordid, uzd. 15. Sad
poznajem, da je zena opaka i da sije Jul ne-
sklade i jedne izdajnice. N. Palikuca 18. Svak
se cudi Sansunu, da je postavio svoju snagu,
svoj zivot u ruke jedne potistene izdajnice. A.
Kalid 167. Nazvao ju je nevjernicu i iziajnicu.
A. Tomikovid, ziv. 53.

IZDAJNICKI, adj. (koji pripada izdajnicima),
vidi izdajan. — Od xvm vijeka.

a. adj. Nisu li noge Jude one noge izdajnicke,
koje de mu sluziti za vodu tvojih neprijatoja?
A. Tomikovid, gov. 81. Ni predasne ni sadasne
vladane negovo ne zasluzuje izdajnicka ona okri-
vjenija. Nov. sr. 1834. 201. Dogovori se s vla-
stelom, kako de to izdajnicko djelo svrsiti. S.
i^ubisa, prip. 51. Brodani popalise Sarajevo, da
osvete izdajnicku smrt. M. Pavlinovid, razg. 42.

b. adv. izdajnicki, izdajnickijcm nacinom, iz-
dajom. Pa je i on izdajnicki ubijen. M. Pavli-
novid, razg. 80.

iZDAJNIK, m. proditor, covjek koji izda (u
naj gorem smislu), izdajica. — OS xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (, proditor'; izdajnik
od grada svoga ,proditor patriae'), u Belinu (,tra-
ditore' ,proditor' 738b), ^ Bjelostjencevu (vidi kod
izdavac), u Voltigijinu (kod izlavac), u Stulicevu
(.proditor'), m Vukovu (uz izdajica). Njegda vele;
kurvaru, a njegda: ubojico, a njegda: izdajnide.
M. Divkovid, bes. 177b. Puk govorase: ,Ne mis-
nice, nego izdajnice'. M. Divkovid, zlam. 61. Izdan
celovom Judo izdajnika. B. Kasid, rit. 131. No
ustavja'te misao priku, kad mi zivoj nije modi,
k nemilosrdnom izdajniku, neka mrtva budem
podi. I. Gundulid 42. Izdajnice, ti dostoji§, ne
pod zemjom tu da 8toji§. 468. A ne moze od
silnika imenom se car nazvati, ki vrh kletijeh
izdajnika od osvete sabju obrati. 495. Cim g;a
ucini zlotvor kleti bez krivine izdajnikom. G,

IZDAJNIK

149

IZDAJSTVO

Palmoti6 1, 207. Hod'mo spravit nasu vojsku
svukoliku suproc kletom izdajniku. 2, 137. Od
potajnijeh izdajnika. P. Kanavoli6, iv. 174. Iz-
dajnice, ti izdajstvo nemu spravi. P. Bogasinovid
18. U Judo apostola izdajnika. I. Anci6, svit.
35. Gledaj kako gfovori ovi izdajnik. P. Posi-
]o\i6, cvijet. 160. Koliko mudrija bi ova zena
ffretnica nego ucenik izdajnik. M. Eadnic 273^.
Prema Judi izdajiiiku. B. Betera, cut. 165. Boje
da ni u vijek ko je hud izdajnik. (D). Poslov.
danic. 7. Krijo izdajnik svo'e podjame. J. Ka-
vanin 256*. Jedan himbenik, jedan izdajnik pod
kopienom od prijate|stva. A. d. Bella, razojov. 23.
Od hnda izdajnika odstupifc 6es. I. Dordid, salt.
10. Bi od izdajnika uvoden unutra. ben. 123.
Meu to vrlme oni zli i neharni izdajnik Juda
ugovarase s poglavicami. M. Lekusi6 40. Iz-
dajnika u utrobi nosim. J. Banovac , pred. 4.
Kod bjuotino drustva apo§tolsko^a, Jude pro-
kletoga izdajnika. F. Lastric, ned. 7. Taki 'e iz-
dajnik i grih smrtni. 82. Ovdi sada nije mi po-
tribe istrazivati izdajnika. 127. Kako sam ja
|ubio ne samo prijateje i dostojne, neg;o i nedo-
stojne ili ti neprijateje kako Judu izdajnika. 297.
Ti se srdis suprotiva Judi izdajniku. V. M. Gu-
cetic 35. I kakono izdajnika svakim mukam lieg
mufiase. P. Knezevid, ziv. 39. Pogodba Jude iz-
dajnika. A. Kanizlic, kam. 525. Sumnedi da medu
nima imade izdajnika. E. Pavid, ogl. 324. Jeda
li sam ja taj izdajnik? 606. Ovi nesridni iz-
dajnik dade im za zlamene. 610. Koji nam od-
krijo izdajnika, neka se mozemo od nega cuvat.
D. Basid 7. Sa svijera napastovanima svijeta iz-
dajnika i pakjenoga neprijateja. 241. Sva Jurina
vojska osta izvan sobe, promisjajuci slobod Muso
izdajnika. And. Kacic, razgov. 113. Da mu ob-
javi n. p. izdajnike, koji su ga hotili otrovati.
Ant. Kadcid 324. Imam li ga svijetu darovati,
ovem neharniku, ovem izdajniku, ovem nemiocu?
I. M. Mattei 151. Dokle mi je u cesu novaca,
a u Crnu Goru izdajnika. Nar. pjes. vuk. 4, 79.
Nigda u nas izdajnika nejma. Pjev. crn. 299^.
Pak ja joste imam izdajnika. Ogled, sr. 24. De
izdajnik boji od viteza. P. Petrovid, gor. vijen.
14. Otle demo na Grahovo sidi , po Grahovu
srazit izdajnike. Osvetn. 2, 76. — Ko je izdan
moze se izreci qenetivom. Zasto su oci izdajnici
duse nase. F. Lastric, od' 322. Vapiju da je do-
stojan smrti, kako izdajnik cesarstva. M. Zoricic,
zrc. 52. Jer bi inako bio lazac i izdajnik duse
tvoje. Ant. Kadcid 37. Dva neprijateja i izdaj-
nika duse. I. J. P. Lucid, razg. 66. Mnostvo ne-
izbrojno upisnika vrvi vojevati svijetu, prera da
jo himbeni izdajnik svojijeh podloznika. I. M.
Mattei 335. (amo pripadaju i ovi primjeri u
kojima nije izdano celade: Vi dete biti izdajnici
blaga Bozjega. J. Banovao, pripov. 248. Vi
daklen , zlo uzdizudi vasu dicu, jeste izdajnici
blaga Bozjega. 250. Mi nasega spasena jesmo
izdajnici. J. Filipovid 1, 454*. PodiliteJ sakra-
menta ima biti viran, a ne izdajnik i razaspite}
blaga noprocinenog muke i krvi Isukrstove. M.
Dobretic, bogosl. 12). — ili adjektivom posesiv-
nijem, Koji tvoga izdajnika zoves prijatejem. M.
Divkovid, bes. 368*. Umuknite, Bozji izdajnici.
T. Babid, pism. 20. Neharnici su Bozji izdajnici.
J. Banovac, pred 33. O Boze! sve se svitu daje,
koji no je nas ociti neprijatej, puti, koja je nas
izdajnik. J. Banovac, razg. 151. Da ne bi iko
bio izdajnik i odmetnik negov. J. Matovid 474.
Hotio si slijedit izdajnika tvoga. L. Eadid 1.
Nije za drugo uzvisio Mardokea na dostojanstvo
krajevsko, nego sto mu ocitova dva kudna iz-
dajnika. D. Eapid 161. Volio bih spustiti dusu

na kocu, nego se nazvati bratskijem izdajnikom.
S. ^ubisa, prip. 175. — Hi genetivoiii s prijed-
loyoni od. Izdajnice od naroda. W. Kasid, rit. .366.
Kakono izdajnika od cesarstva. P. Posilovid, nasi.
134i>. Da de pobiti izdajnike od grada. M, Radnic
227a. — ili dativom. Izdajnik bio bi kraju oni.
M. Radnid 61''. Jesu mu izdajnici. 361*>.

IZDAJNISTVO, n. (osohina onoga koji je iz-
dajnik), vidi izdaja. — Od xviii vijeka. Judia
se pocetak fali, ali se svrha izdajnistvom osu-
dujc. D. Rapid 341. Vrazji rozi znace izdaj-
ni§tvo, mrzost i ocajane. S. ]^ubisa, prip. 272.

IZDAJNOST, /. (osohina onoga koji je iz-
dajan), vidi izdaja. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (izdajnost, izdajstvo ,pro-
ditio') gdje se naj prije nahodi, u Bjelosfjencevu
(kod izdajane), n Stulicevu (v. izdadba). NiSta
mu toliko zestocije srce ne probada, koliko pri-
jatejska izdajnost. A. d. Bella, razgov. 201. Pod-
laze svoju voju tvomu hotenu, svqju sluzbu tvojoj
izdajnosti. J. Banovac, pripov. 169. Jeda bi se
ne ostavia od griha izdajnosti. J. Banovac, pred.
117. Zasto je (ispovid) cini u privaru i izdajnost
oblasti staresine od svoga reda. M. Dobretid 151.

IZDAJSKI, adj. vidi izdajnicki. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Satrt des skup izdajski ki me
ruzi. I. Dordid, salt. 470.

IZDAJSTVO, n. vidi izdaja. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod izdajnost),
u Belinii (,tradimento' ,proditio' 738''), u Bjelo-
stjencevu (kod izdajane), u Stulicevu (v. izdadba).
Gospodin zna§e negovo izdajstvo. B. Kasid, is.
49. Izdajstvo od grada. zrc 104. U sto obraza
priobraza i privraca sto besjeda, varka, izdajstva,
sumna, laza. I. Gundulid 479. Ko kad pukne
grom, iz koga s urnebesom trijesi udare, omraza
i gniv srca svoga riga izdajstva i privare. 515.
Jos de vitez vuhoviti ^nemilosno izgubiti po iz-
dajstvu glavu svoju. G. Palmotid 2, 58. S kijem
izdajstvo, s kijem privara, s kijem zla stoje sva-
kolika. 2, 115. Kleto izdajstvo i nevjera ka to
snade. 2, 286. Sva je izdajstvo, u svem hini. I.
V. Bunid, mand. 6. Od izdajstva grijeh prokleti.
P. Kanavelid, iv. 224. Bez nijedne himbenosti i
izdajstva. V. Andrijasevid, put. 239. Ti izdajstvo
nemu spravi. P. Bogasinovid 18. Izdajstvo jest,
kada jedan izdaje dovika koji se usda u nega.
P. Posilovid, cvijet. 121. Kijedna stvar more biti
gora na svijetu nego li ,izdastvo'. 124. Oruzjem
a no izdajstvom. 145. Marijo koja izdajstvo Ju-
dino s velikom bolesti odutila si. nasi. 182''. Cini
izdajstvo kraJu. M. Radnid 47''. Elizeo odkri-
vase izdajstva neprijatejska. 489''. Koga po iz-
dajstvu dobivsi. P. Vitezovid, kron. 135. Bi od
Joaba Davidova vojvode po izdajstvu ubijen. A.
d. Bella, razgov. 98. Koji se iznevjeri i na tako
izdajstvo popuze. I. Dordid, salt. xv. Jozef opaka
od izdajstva prodan robom. 356. Sila, izdajstvo,
plijenstvo mori. uzd. 10. Niti bijase hudovjernos
ni izdajstvo. B. Zuzeri 185. A na mlade smrt
dohodi po izdajstvu iza pleda nevidena. 294.
Grih i opacina izdajstva negova. F. Lastrid, test.
155*. S kojega se izdajstvom privicni hoti slu-
ziti. E. Pavic, ogl. 617. A vi se od negova iz-
dajstva ne stavjate. D. Basid 7. Ucinit izdajstvo.
M. Dobretid 69. Ovdi ulazi nevirstvo i izdajstvo
istih roditeja. 573. Odkri izdajstvo nenadano.
Zgode. 7. Nemilo i na izdajstvu odvalise glavu
hegovu. I. J. P. Lucid, razg. 61. Juda s iz-
dajstvom svojim razbojstvo izvrsi. 98. Izdajstvo
je upropastilo mnogo narode. S. l^ubisa, prip.
273. Nit' je kogod tvorio izdajstva. Osvetn.
3, 114.

IZDALA

150

IZDATEi;.

IZDALA, vidi odizdala.

iZDALAC, izdacca, m. covjek koji izda.^ — Na
jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUcevu (izdalac i grijeskom izdaoc, v. izdajnik).
Najde u svojti izdaoca. J. Kavanin 254^.

IZDALEC, IZDALECE, IZDALEK, IZDA-
LEKA, adv. vidi dalek, 2, b.

iZDALICA, /. ze7isko cejade koje izda. — Samo
u StuUcevu rjecniku: v. izdajnica.

IZDALKA, adv. vidi izdaleka (kod dalek, 2,
a). — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izdalka,
izdaleka, od daleka ,eminus, a longinquo, de, e,
ex longinquo, a procul, a longe', v. izdaleka; u
Jambresicevu : ,eminus'; u Voltigijinu kod izda-
leka; u StuUcevu.

iZDAN, ?n. u Vukovu rjecniku: 1. mjesto gdje
voda iz zemje pisti ,ort wo das wasser aus der
erde hervorsprudelt' .scatebra'. 2. (u Macvi) vide
izvor. — Slozeno od iz i korijena rijeci dno (sio
ishodi iz dna). — isporedi izdanak.

iZDANAK, izdanka, m. mladica sto udari dr-
vetu (naj ce§ce lozi) bUzu korijena. — Postaje
kao izdan nastavkom 'tk-E. — U nose vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,ein kniittel von einer
staude die am boden abgehauen ist' ,fustis genus'
s primjerom: Udario ga izdankom). Neka se is-
korijene izdanci. D. Danicic, jov. 31, 8. Izdanak
iz korijena negova izniknuie. isai. 11, 1. Vino-
djelac loze s nepotrebnim izdancima uz tacku
veze. P. Bolic, vinod. 1, 179. Izdanak, mlaz sto
izbije lozi ispod cokota (iz ,vrata'). na Bracu. A.
Ostoji6.

IZDANGUBATI, izdangubam, impf. izdangu-
biti. — U StuUcevu rjecniku (uz izdangubiti). —
nepouzdano.

IZDANGUBITE4< , m. covjek koji izdanguhi.

— Samo u VoUigijinu rjecniku: ,perditempo,
perdigiornata' ,tagdieb'.

IZDANGUBITI, izdangubim, pf. istrositi (vri-
jeme) dangubeci, obicno s objektom sto znaci vri-
jeme, aU se moze objekat i ne izreci (vidi naj
zadni primjer kod a). — Slozeno: iz-dangubiti.

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, 'izdangubi.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (,perdere giornata, fatica' ,faullenzen'), u
StuUcevu (,tempus terere'), u Vukovu (,an zeit
verlieren' ,pessumdo tempus' s primjerom: Iz-
dangubio tri dana).

a. aktivno. Ako bi sto izdangubio i potrosio
lice6i se. F. Lastric, ned. 141. Izdangubih dane
i godine. Nar. pjes. here. vuk. 205. Lovac iz-
dangubi. Vuk, poslov. 133.

b. pasivno. Nakon toliko dana izdangubjenih.
M. Pavlinovid, razl. ^spis. 356.

c. sa se, pasivno. Sto se dana izdangubilo. M.
Pavlinovid, razl. spis. 41.

IZDANKATI, izdankam, pf. probuditi covjeka
iz tvrda sna. ,Jedva sam ga izdankao'. P. Brantner.

— Moze biti da postaje kao izdan i izdanak.

iZDANE, n. djelo kojijem se izda. — Stariji
su oblici izdanije i izdanje ; Vuk upotreblava (po
crkvenome Hi po ruskom jeziku) izdanije (vidi
kod c)). — Izmedu rjednika ti Belinu (izdanje
,proditio' 738''), u StuUcevu, u Danicicevu (izda-
nije, gledaj izdava: O izdaniji. (Zak. dui. pam.
saf. 88). samo u natpisu nad clankom, a u clanku
se samom ureduje ,izdava' koju vidi). (I) vidi
izdati, I, I, a. Blagoslov stola i izdanije hvale.
Kateh. 1561. CG^. — b) vidi izdati, I, 1, e. U vas
hinbe ter izdanja. M. Marulic 304. Vede izdanje
ne mozes uiSiniti nego li propovidjeti ga (otajstvo,

t. j. tajnu) druzijem. Zborn. 22a. Zac je zvat
potribno takuj stvar izdanje. S. Mencetic 134.
Da bill ja razmisjao veceru s ucenicim, . . . pri-
recenje izdanja i izdavaoca. B. Gradid, duh. 56.
Slatko je izdanje prijateju s kim se ima od srca
poznanje (,0 dolce coll' amante esser tradita!*).
F. Lukarevid 129. Izdanje od ucenika. A. Gu-
cetic, roz. jez. 5. Ako vi me ne osvetite od
ovega prika izdana. G. Palmotid 2, 56. Plahi
mladac i grabeci na izdane se kleto stavi i silnom
rukom isred dvora Zorku |ubi ugrabi mu. 2, 176.
I zlo izdanje ke gotovi suproc nemu krvni Juda.
3, 65a. Izdanje od Jude. P. Radovcid, nac. 416.
Ne znaliu se otme, odire, himbe, izdanja. J. Ka-
vanin 257a. Al' mu prini to izdanje Ijepse i
dugje krajevanje. 301^'. Juda celov . . . izgledom
ga 'e ucinio od izdanja krvnik pravi, 454''. U
polaci nih stitimo od izdanji. 505''. Iz lako-
mosti izhode izdanja, privare. A. Bacid 229. Pokle
bodes, pridragi dadko, da trpim izdane moga uce-
nika, progonstvo 2idovsko. D. Basid 54. Prije
nego ja bih kroz izdane toli liudo ostavio Ijepos
tvoju. P. Sorkocevid 582''. — c) vidi izdati, I,
1, g. Predgovor k ovome izdaniju nasih narod-
nijeh pjesama. Vuk, nar. pjes. 1, v. Izdane
,auflage (ausgabe)' ,edizione'. B. Petranovid, rucn.
knig. 30.

IZDARIVATI, izd^rivam, impf. izdarovati. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Koliko je iz blaga
i tezora nogovijoh izdarivo meni. B. Kasic, nac.
17. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

IZDAROVATI, izd^rujem, pf. darovati sve. —
Slozeno: iz-darovati. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani. — U §ulekovu rjecniku
s drugijem znacenem (svrsiti darivane): ,aus-
schenken (aufhoren geschenke zu maclien)'.

iZDASAN, izdasna, adj. koji mnogo daje (iz-
daje). — U nase vrijeme. a) o cejadetu, koji rado
daje, podatliv, podasan, darezliv. — izmedu rjec-
nika u Vukovu (,freigebig' ,liberalis'). Izdasan i
cazben bio je za cudo. Vuk, prav. sov. 76. —
b) 0 cemu nezivu (n. p. o zemli, zetvi,^ poslu,
radni ltd.), sto mnogo daje. Vidi se iz nega, u
koliko je zetva vise^ ili mane izdasna bila. Nov.
sr. 1835. 92. i u Sulekovu rjecniku: ,ergiebig'.
IZDASnOST, /. osobina onoga koji je izdasan.
Hi onoga sto je izdasno. — U Sulekovu rjecniku:
,ergiebigkeit'.

1. iZDAT, izdati, pf. vidi izdaja. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Krije pod sobom izdat mnogu.
J. Kavanin 258''.

2 iZDAT, Izdati, /. vidi: Od izdati, trboboje,
nastupa. — Kad kome dusmani preko davola
ucine da ga strasno zaboli na stomaku zove se u
Prokomoravju ,izdat'. Da se od toga sacuvaju u
Krajini nose usivena tamjana, vrstolove like i
,trave od izdati'. Ako koga snade izdat, ovako
ga vidaju ... M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 101,
Izdat, m. grc u stomaku, od arapske reci ,iz-
dirab', bol u opste, posebice muka u stomaku.
D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 94.

IZDATAK, izdatka, m. djelo kojijem se izda
(vidi izdati osobito kod I, 1, f. — Naiineno u
nase vrijeme. Izdatak zakona ,erlassung eines
gesetzes'. Jur. pol. terminol. 186. Izdatak na-
redbo ,erlass (einer verordnung)'. 186. — u Su-
lekovu rjeiniku: .ausgabe'.

iZDATE^j, m. covjek koji izda. a) vidi izdati,
I, 1, g. w StuUcevu rjecniku: ,chi pubblica, chi
da fuori, autore' ,auctor'. — b) vidi izdati, I,
1, m. M Sulekovu rjecniku: ,ausfertiger'.

IZDATI

151

IZDATI, 1, 1, e.

IZDATI, izdam (izdadem), pf. slozeno : iz-dati.
— Akc. kaki je u praes. izdadem taki je i u
impt. izdddi (all izdaj); u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 siny. izda
(ali izdade), part, praet. act. izdao, izdala, part,
pract. pass. Izdan i izdat. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izdati, rus. ii3,viti>. — Izmedu rjecnika
u Vranciccvu (.eroo^are; prodere'), u Mikalinu
(,prodo'), w Bdinu (izdati, izdajera ,prodo' TSSi"),
u Bjclostjencevu (cidi kod izdavati), u Voltigijinu
(izdati, izdajem .traiiire, dcnunziare' ,verrathen'),
u Stulicevu (izdati koga ,prodore'; izdati komu,
to jest dati svo ,cuncta dare, orogare' ; izdati
stogod ,edere in lucem, producore, dare, facere,
assignare, reddere'), u Vukovu: izdati, izdam (iz-
dadem) 1. ,geben* ,do' s primjerom: Obojici izdao
za dusu. 2. ,Aveggeben heimlich vom hause, ver-
untreuon' ,interverto'. 3. ,verrathGii' ,prodo' s pri-
mjcrima: Izdale me noge, oci; izdala snaga, go-
dina; Ko te izda, izdalo ga Joto!; u Danicicevu:
,edere; tradere'.

I. aktivno.

1. znacene je uopce: dati nadvor, napole, ali
se upotrcHava s osobitijem znace.nima.

i\. uopce dati, predati. objekat nioze biti sto
nczivo Hi zivo, tjelesno Hi umno. Tiij ku6u iz-
dajte gospodiiiu protovostijaru. Spom. sr. 2, 33.
(1889). Mne izda gradb Sokoo. Men. serb. 301.
(1420). Vidit (?e toj kruni Ijepos ku Bog izda.
S. Mencetii 60. Ovdi nam u koli niku vil Bog
izda. 77. Milos svu na puno tad svitu Bog izda.
G. Drzic 3.50. A raeni da izda (Bog) ociju to-
likoj, koliko jur zvizda kriposti nebeskoj. D. Ra-
iiina vn\^. Pjesni tej, pravo jes, uzdignut do
zvizda, pokli u nih taku ces visni nam Bog izda.
139t.

b. HZ davane se istice da je subjekat duzan
dati, jer je obecao. Kako ju je bili. obreklt Hi-
landaru, i u hrisovult npisalt, a ne izdalt. Mon.
serb. 568. (1403 — 14:05). Budi Bogu viran izdat
ca obe6a. M. Marulic 117. I ki s« obecase ci-
stoii i redu, zavit ne izdase. 117. Ncmu obitanja
izda, istinan u svemu. 213. Obeca mi, a malo
izda. M. Drzic 279. Obe6alo a ne izdalo. (D).
Poslov. danic. 87. — amo bi mogao pripadati i
ovaj primjer: I sve ono sto sam ja donela, kad
sam za te dosla iz pocela moraju nam na poje
izdati, ako te jim nista ne ostati. M. A. Rej-
kovi6, sat. 16*.

c. objekat je racun. Svi Judi imaju od del svojih
racun izdati. Kateh. 1561. ES*. Koji racun za
vas izdati imaju. D2i*.

(]. objekat je cefade; znacene je: predati na
Slid. Ako se obrete clovekb zemje krajevtstva
mi osudent vasemu cloveku, da mu moje sudsce
izdaju dobittke; ako li mu dobittka ne stece, a
oni da podaju krivfcca samoga do uroka do koje
sudtce ureku; ako li ga sudbce ne istdade, da
gdo mi pravda ukaze uzeti te dbltgb, da ga
uzme krajevbstvo mi, i da ga postavi gde ^ga
bude pravo postaviti. Mon. serb. 46. (1254). Sto
se obrete krivb, da dastb kraJevbstvo mi, cloveka
da izdastb. 52. (1240 — 1272). Vijecrj ucinise sve
star jesine popovske i starci puoka suprotiva Isusu
da nega na smrt izdade (3 plur.). N. Ranina 92^.
mat. 27, 1. Ako ne bi bio krivac, ne bismo iz-
dali nega tebje. 109a. joann. 18, 30. Ki mene
na tvu vlas izda. G. Drzi6 398.

e. prodere, u naj gorem smislu , prijevarom
upropastiti (uprav. predati neprijatelu) onoga
koji se uzda Hi kojega je subjekat osobito duzan
cuvati od zla Hi od neprijatcja. a) u pravom
smislu; objekat jc cefade Hi sto se misli kao ce-
]ade (moze biti i kolektivno ime: dom, domovina.

grad, drzava itd.). aa) subjekat je Pelade Hi sto
se misli kao ielade. aaa) uopce, objekat se moze
i ne izreci, ali se ima u misli. Jedan od vas
mene ce izdati. N. Ranina 90*. mat. 26, 21. Juda
ki ga izda. 92i>. mat. 27, 3. Isukrsta izda ucenik
negov nevijerni. Zborn. 6.^a. Tvoju zled ja ne
znab, da me cos izdati. S. Moncetic - G. Drzi6
488. Zac ga ce (Klis) izdati zli Judi. M. Vo-
ti-anic 1, 46. On izda hizu kako Juda Boga.
Mon. Croat. 242. (1543). Da iskrnoga nasega
krivo ne oblazemo, ne izdamo, ne raznasamo.
Kateh. 1561. BI*. Isus umiva noge Judi, koji
ga imase izdati. A. Komulovi6 61. Tko je taj
koga nijes' izdala? koga nijesi privarila? I. Gun-
dulic 220. Zatajati ne ima istine, tko u svijetu
izdat ne6e. 303. Izdati bliznega. F. Glavinic,
svitl. 21. Ki ce ucinit sud od tebe, kada, izda§
tvoga vojna. Atone, Argo, Kreta i Tebe? G. Pal-
motic 1, 271. To t' da tobo ja ostavim, ma raz-
bludo, moj zivotu, to t' da izdam tvu Jepotu?
2, 13. Jostor se rves, zli gusare, da me izdas,
da me ranis? 2, 358. Na srebru ovi i na zlatu
opak izda grad rodjeni. 2, •161. Temejito im
obeda izdati Isusa. P. Baksic 25. Juda izda Go-
spodina. P. Radovci6, ist. 54. Spravan izdat
Ti'oju. I. Zanotti, en. 8. Judi se prilikuje, koji
po]ubiv izda Isukrsta. S. Margitid, ispov. 43.
Silih, izdah, morih, kuzih ... J. Kavahin 45».
Ako bi otili izdati grad. A. Badid 93. Nikada
se nitko sprijatejio nije s nim i zdruzio, koga
on nije izdao. F. Lastric, ned. 82. Izdade ucenik
svcga mestra. A. Kanizlid, kam. 17. Naj poslije
izda svoga bozanstvenoga nauciteja. D. Ba§ic 16o.
Namislio si me sjutra izdati, kano Juda svoga
mestra. And. Kacic, razgov. 54. Jer tko godir
opdinu izdade. M. A. Rejkovic, sat. L5''. Izdati
svoju otasbinu. Ant. Kadcic 29. Juda izdajnik
koji u vrtlu s pojubjenem izvanskim izdade srcem
sina Bozjega. M. Dobretic 405. Nije lasno iz-
dati Momcila, ni izdati, niti otrovati. Nar. pjes.
vuk. 2, 106. Ne izdadoh ni dodadoh tebe. 2, 277.
Bog ubio Vuka Brankovica ! on izdade tasta na
Kosovu. 2, 309. Da brat brata u boju ne izda.
4, 166. Izdadose bega Busatliju. Ogled, sr. 469.
Tako me brada ne izdala! Nar. posl. vuk. 298.
I tko izda u nevo}i druga. Osvetn. 1, 51. A
vjeru ti mogu dati tvrdu, da ve izdat nede Gora
Crna. 3, 38. — bbb) moze se izreci kome se kod
izdavana predaje objekat. to se naj cesce kaze
dativom. Juda Skarijot, jedan od dvanadesete,
pode ka vladaocem da ga izda iiim. N. Raniaa
96b. mar. 14, 10. Misal zlu niku pomislise, Alek-
sandra Poru izdati rekose. Aleks. jag. star. 3, 290.
W ga otruj, ili mi ga izdaj. Nar. pjes. vuk. 2, 105.
Ti si mene izdala Lazaru. 2, 260. ali se moze
kazati i drugijem nacinom, n. p. u ruke (kome,
cije). Budim smo izdali poganom u ruke. M. Ve-
tranid 1, 58. (Juda) hrli izdati me u ruke zi-
dovske. P. Baksid 50. u koga. Danas mene u
tebe izdala, a sjutra de tebe u drugoga. Nar.
pjes. vuk. 2, 113. u mjesto. Bratja prodadose tr-
govcem i u Egipat izdadose Jozipa. F. Lastrid,
test. 178a. ria sto (na koju svrhu). Judi koji
Boga izda na krbstb. Mon. serb. 447. (1451). u
cemu. Da do ga ona izdati u virnosti. M. Do-
bretic 431. — bb) metaforicki se shvaca t sto
drugo kao cejade, n. p. sreca. Zasto me pak,
srico, zlo izda ovakoj, cined mi sluzit man u
muci juvenoj ? D. Ranina 98''. Junacka te sreda
ne izdala ! Osvetn. 2, 157. — svijet. Bog na ovom
je svijetu bio, i svijet stvoreu bi od nega, a
svijet zato nije hotio stvoriteja znat svojega; jos
mane ce vas poznati, nu hoce vas svijeh izdati.
A. Vitajid, ost. 118. — grijeh. Kako je grih one

IZDATI, I, 1, G.

152

IZDATI, II, c.

izdao, onako ce i vas, ako zivota ne prominite.
J. Banovac, razg, 150. — b) objekat je dejade,
all je subjekat sto drugo; glagol je u prenesenom
sniislu. aa) smisao je da od subjekta nema ko-
risti kojoj bi se moglo nadati Hi koja je prije
bila. takovi subjekat moze biti: aaa) snaga, kad
je cejade slabije nego inisli da je Hi nego je prije
bilo. Na stremeci su obje stale, i ako ne izda
sila mnoga, udarcom se jednim hvale svrhu do-
nijet bijenja toga. I. Gundulid 346. I ako ne
izda sila mnoga, udorconi bi jednijem htio ne-
prijateja svrsit svoga. 539. Snaga neg izdade.
P. Knezevic, muk. 38. Niti ga snaga izdala. D.
Danicic, 5mojs. 34, 7. — hbb) koje udo Hi dio
tijela kad oslabi (od starosti Hi od drugoga uz-
roka). Noge su me izdale. S. ]^ubisa, prip. 244.
Umirismo se, nqge izdadose, a oci se same za-
klapahu. M. P. Sapcanin 1, 105—106. vidi i u
Vukovu rjecniku. — ccc) oruzje (naj cesce puska).
A kad sirom si6i stade, mac ga britki tad iz-
dade. V. Do§en 124"*. Skoro sam se puske do-
bavio, cini mi se izdati me nece. And. Kacid,
razgov. 254. Tako me oruzje ne izdalo kad mi
naj -veia, potreba bila! Nar. posl. vuk. 299. Pras-
nici se prospu, a puske izdadu. S. ^^ubisa, prip.
186. — ddd) um, pamet. Nega ti iznosi slavan
glas do zvizda umom kim ponosi toko se i gizda ;
on ti ga ne izda, il' poje il' pise. H. Lucie 277.

— eee) vrijeme (ii smislu da iznenada nestane
vremena za kakav posao). Ispovidamo da smo
imali zeju i odluku da 6emo se na duje pruziti
onda kad smo se poceli zabav|ati o ovomu pcslu ;
al' nas izdade vrime u naj lipso doba, jer bismo
odredeni na vladane provincije i to za vise i
vise godina, gdi se nije imalo kada ni zagledat
ni o tomu mislit. M. Dobretic v. — fff) zemja
(u smislu da ne rodi). Nive zema]ske izdati mogu.
A. Kanizlic, fran. 257. Ako zemja jedna te iz-
dade, druga barem izdati te nede. J. S. Ee}kovi6
304. — ggg) rod, Jetina, ]eto, godina, hrana ltd.
(u smislu kao kod fff)). Da te nikad ta (}i)rana.
ne izda. J. S. Eejkovid 128. Ko izdao, izdalo
ga |eto! Nar. pjes. vuk. 4, 252. No izdase, }eto
ih izdalo! 4,424. Izdao rod, trgo vine nije, stoka
polipsala. S. ]^ubisa, prip. 247. Kad Jetina izda
zbog suse. V. Bogisid, zborn. 475. vidi i u Vu-
kovu rjecniku. — u jednom primjeru s dativom
mjeste objekta: Ko bi nocas izd'o na Mletidku,
izdalo mu }eto i godina! Nar. pjes. vuk. 4, 479.

— Iihh) zivotina. (Bogo) gospodara na ledinu
splasti ; a nebi ga izdo do vijoka. Osvetn.
2, 147. — Hi) drugo sto. Al' posluze i izdati
nece (takve cigle). J. S. Rejkovic 247. Ako
canak ne izda, kaSika nede. (Dok u canku ima,
i malom so kasikora moze coek najesti). Nar.
posl. vuk. 9. — bb) smisao moze biti: otkriti
(koga sto je htio biti sakriven Hi da se za n
ne zna), n. p. Abisaj sa svijem opipom da ga
ne izda bahat noga ni klonude od oruzja, na
prstijeb predajudi uvladi se za privirit. B. Zu-
zeri 124. — c) subjekat je cejade, a objekat
je sto umno: vjera, dostojanstvo ltd. smisao je:
ne raditi daje po duznosti koja se pokazuje
objektom. Nijes' li savezaj vjere ti nepravo iz-
dala? F. Lukarevid 126. Ma Danica da je iz-
dala Jubav, slu2bu, vjeru moju. 6. Palmotid
1, 334. I koju si drzan vjeru kraju tvomu hoc
izdati. 2, 33. Ti nevjerna izdala si moju viru.
J. Palmotid 450. Poklisari dostojanstvo pokli-
sarstva izdadose i osramotise. A. Kanizlid, kam.
96. Da izdadu dostojanstvo svoje, da proti grizo-
du§ju osude Ignatiju. 131. Kada parac s pri-
yarom izdade pravdu. A. d. Costa 2, 178. Ne
izdajte cisto Hristovo ucenije! D. Obradovid, 2iv.

91. Jer sam Turcin, vjeru izdat nedu. Osvetn.
2, 119. — d) javiti kao nehotice sto tajno sto
bi sam subjekat htio da ostane sakriveno. Uzganu
svoju pohlepu izdade tada. A. Kanizlid, kam. 30.
On isti izdade svoju nevirnost. 413. Da se
mnoga zena stidi, bludnost svoju da izdade, dok
dud drugom ne saznade. V. Dosen 98 — 99. — i
ova dva primjera pripadaju amo, ako ne pod
f: Vrh od graua koliuce imade kojim svoje go-
dine izdade. J. S. Re'kovid 143. Vaja izdat i
kazat istinu. 285.

f. javiti, izreci. a) uopce. Pripovida so evan-
gelije od deset gubavac, od kojih neg jedan
hvalu izda. Postila. 12*. Ako bi izdali razlo^ita
uzroka. S. Budinid, ispr. 22. — b) javiti^ pred
svijetom, proglasiti. Izrece i izda ovi sud. S. Bu-
dinid, sum. 116l>. Navisti i izda odsud. ispr. 138.
Sto jim Noje zapovid izdade. M. A. Eejkovid,
sat. K8*. Zakon objaviti jest, koga je Bog ob-
javio i Judma izdao. B. Leakovic, nauk. viii. Bog
izdade i ostavi ovu zapovid. gov. 222. Fariseji
izdase zapovijest. Vuk, jov. 11, 57.

g". (stampati i) dati na rasprodaju (kriizevno
djelo). — Mogu se dodati i rijeci na svijet, u
tisku itd. — Od xviii vijeka. U tisku izdati. J.
S. Eejkovid v. Namjeravam izdati na tip trista
ovi kniga. D. Obradovid, ziv. 16. Da su je kaki
jeretici pisali i na svijet izdali. Vuk, dan. 1, 45.
Na svijet izdao. nar. pjes. i. Izdati knigu o
svojem trosku ,ein bucli in verlag nehmen'. Jur.
pol. terminol. 567. Izdati knigu o svom trosku
,ein buch verlegen'. 569.

h. uopce, dati nadvor, napo]e, iz sebe. Sto ob
zimu u sobi imade sve ved travnem na poJe iz-
dade. J. S. Eejkovid 187. Svako oko izdati ce
klicu. 215. Pusnica vajade kad toplinu nikud
ne izdade. 369.

i. dati sto iz kuce (o mlademu) bez znana i
dopustena starijega. — vidi u Vukovu rjecniku.

k. dati kome (mrtvome) za dusu. — U nase
vrijeme. Pa Bogdana onda saranio, braca svoga
dvoru odnesao, te i nega saranio lepo, obojici
izdao za du§u, kako carski vaJa i trebuje, kako
j' zakon u veri risdanskoj. Nar. pjes. vuk. 2, 454.
Nemu jeste izdao za dusu, kako j' zakon u veri
riscanskoj. 3, 299. Ako covek udovac bode da
se zeni, mora naj pre izdati godinu svojoj prvoj
zeni, pa tek onda drugu uzeti; to jest on mora
sva podusja, koja se daju za godinu dana umr-
lome, izdati za krade vreme. M. D. Milidevid,
ziv. srb. 2, 65.

I. potrositi. — TJ nase vrijeme kod pisaca
prema nem. ausgeben. Izdati, potrositi sto ,ver-
wendeu'. Jur. pol. terminol. 596.

m. (kod trgovine) potpisati i dati nadoor mje-
nieu. — U nase vrijeme kod pisaca. Izdati (dati
od sebe) mjenicu ,einen wechsel ausstellen', tal.
,dare, fornire, emettere una cambiale'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

'i. dati sve. Vi>.se svoje imenije vt zaimt izda.
Sava, sim. pam. saf. 1. Iztece li, kad pristade
(poplav) i poslidnu kap izdade? V. Dosen 47».

II. pasivno.

a. vidi I, 1, a. Grad Sokoo u Konavlaht i po
zupo Konavli s Obodomb i Captatomt . . . too
sto jo niht bilo i pride u nase ruke, zapisano i
utvrtdeno i vojevodomt Isakomb izdano namb
drbiati i obladati. Mon. serb. 301. (1420).

b. vidi I, 1, b. Ca t' je obitano, druzim ne
obitaj, dokla t' ni izdano, i stvar u rukah taj.
M. Marulid 128.

c. vidi I, 1, e. Amfijarao skriv se izdan bi od
zene. D. Zlatarid lO**. Sanson bududi objubio
Dalidu, bi od ne izdan. A. Gucetic, roz. jez.

IZDATI, II, c.

153

IZDAVATEl^SKI

188. Sin clovicanski biti de izdan u ruke od
grisnika. B. Kasi6, is. 49. Cujte, izdana Jubo-
vnica u pustome sama kraju kako nzdise. I. Guu-
dulic 5. Obrati se, nevjerni5o, jaoh, k izdanoj
moj mladosti ! 41. Ah, novojna jos li dajem
mjesto ufanju izdanomu. 48. Da pod vjerom od
Jubavi srce izdano na sem sviti visni umiju po-
vi-atiti na vesoli Sivot pravi, 01. Vjcruj, o ma
vjero izdana, cas tvoju 6es ockvrniti, kad u slavi
tvoj hoditi ne uzbudem ja svezana. 188. Ova
hvala tvoga imena naj veda co bit' svudije, zona,
izdana ka bi prije, da je sad silom uhidena. 188.
U noj (Dobruii) t^zak mukom dugom od truda
izdan vik ne osta. 318. O moj njegda drag po-
koju, sad izdana ma Jubavi, Krunoslavu da li
tvoju pri Turkini ti ostavi ? 467. Ah moje zeje
privarene, ah ufana moja izdana! G. Palmotid
2, 32. Kad zacujes, ko je od mene tva dobrota
rajska izdana. 2, 35. Na vrime jutn'ie slatki
Isukrst bi izdan. Michelangelo. 10. Nu izdane
cijed Jubavi sved des kusat gorko smece. P. Sor-
kocevic 582*.

d. vidi I, 1, f, h). Kalendarom kako su izdane.
J. S. Eejkovid 11.

III. sa se.

1. pasivno Hi refleksivno.

a. vidi I, 1, a. O slava i gizda svakomu clo-
viku, koja se nam izda za milos i diku. S. Men-
cetid 65.

b. vidi I, J, e. Ona se nije htela izdati. Nar.
prip. vuk. 66.

e. kao javiti se, vidi I, 1, f. Da se bolest izda
na vidilo. J. S. Eejkovid 207. I cvide kada so
izdade trga te. 267.

d. u jednom primjerii na§ega vremena: Diva-
nana ili doska koja se izdala unutra u basbu. M.
D. Milidevid, let. vec. 158, kao da znaci strsiti.

2. reciprocno, vidi I, 1, e. Dete, brado, da se
ne izdamo! Nar. pjes. vuk. 4, 252.

IZDAT^ilVICA, /. nekakva trava (trava od iz-
dati). — U nase vrijeme. Neki opet uzmu travu
jizdatjivicu' i noz crnokorac . . . On se (bolestan
od izdati) nakadi tamjanom i travom izdatjivicom.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 102.

IZDATNIK, m. (mjenice), vidi kod izdavalac.
— Nacineno u nase vrijeme. Izdatnik mjenice
,aussteller des wechsels' ,emittente la cambiale'.
B. Petranovid, rucn. kiiig. 31.

IZDAVA, /. vidi izdaja. — U jednom primjeru
XIV vijeka gdje znaci: predaja (vidi izdati, I, 1,
a i d) i §to se za predaju placa. a izmedii rjec-
nika u Bjelostjencevu (kod izdajane), u Stulicevu
(v. izdadba), u Danicicevii (,traditio ejusquo pro-
tium'). O izdave sice da budett: izdava otb zemje
pristavu 3 pertpere, ott sela 3 pertpere, ott
mlina 3 pertpere, ott grada kont i svite, ott
vinograda 3 pertpere, ott kona pertpera, ott go-
veda 4 dinari. Zak. dus. pam. saf. 38. 50.

IZDAVAC, izdavca, m. vidi izdavalac. a) iz-
dajica, izdajnik. — od xvii vijeka, a izmedii rjec-
nika u Bjelostjencevu (kajkavski izdavec, izdajnik,
izdajica, izdavica, izdavnik ,proditor, traditor',
t. j. koji izdaje 2. izdavec domovine ,proditor
patriae') i u Voltigijinu (izdavac, izdavica, iz-
dajnik ,traditore' ,verrather'). A Judi (hi pri-
divak) Tadej, zavoj Judo Skarijota izdavca. F.
Glavinid, cvit. 349^. Muci, himbenice, izdavce,
lazivce, muci ! A. d. Bella, razgov. 246. — 0)
vidi izdavalac, h).

IZDAVAC, izdavaca, m. tzdajmk. Zemjak.
1871. 2.

IZDAVALAC, izdavaoca, m. covjek koji izdaje.

a) izdajica, izdajnik. — na jednom mjestu xvi
vijeka. Samomu (Ivanu) Gospodin izdavaoca
(Jiidii) povijeda. B. Gradid, djev. 161. — ft)
covjek koji izdaje wjenicii (vidi izdati, I, 1, m).

— u nase vrijeme kod pisaca. Izdavac, izdavalac
(mere.) mjenice ,aussteller (einos wechsels, einer
urkunde)', tal. ,Gmittente'. B. Sulek, rjecn. znaustv.
naz. — c) covjek koji izdaje (naj cesce tiida) kni-
zevna djela (vidi izdati, I, 1, g). — u na§e vri-
jeme kod pisaca. Izdavalac (knige), typ. ,heraus-
geber', frc. ,dditeur', tal. ,editore', egl. ,pub]i3hor'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZDAVAN, Izdavna, adj. vidi izdajan. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izdavni
,proditoriu3' 738''), u Bjelostjencevu (izdavni, iz-
dajni ,proditorius, traditorius'), u Stulicevu (,moro
proditoris').

a. rtd;'. ,Ko Dolona nejakoga, kako izdavna Reza
uraori. G. Palmotid 1, 209. Pod' so uzda' u tro-
janski skup izdavni, u bezocna nevjernika. 1, 280.
S nevjernici izdavnimi. 1, 284. Himbenoga Hr-
voja izdavna je varka smela. 1, 394. S izdavnom
nemilosti posla zaklat i Jerinu. 1, 395. Pokli
pade ban izdavni. 1, 401. Tko vjeruje toj tisini,
ter izdavnoj i nestavnoj u ruke se da pucini.
2, 72. Tej sramote tac neprave, ova izdavna
kleta dila. 2, 247. Vidio sam izdavno varke
opako. P. Kanavelid, iv. 161. Hudijem naukom
izdavnoga svjetnika. 221. Izdavnom tac hitrinora
sto prigrabit. 226. Sredo izdavna i mrzeda. 278.
Ovo zagrjenje izdavno slide i sada Judiui uce-
nici. I. Ancid, svit. 79. Po Judinu celovanju iz-
davnoma. 258. Sijudi nepristavne smede, stete,
varke izdavne. I. Dordid, salt. 11. Pun gresnik
hiuibe izdavne. 23. Isus tuzi se na Judu svoga
izdavnoga ucenika. 175. Da ne uzbude jaka iz-
davnom svjotu utedi. uzd. 197. Ondi cu, da nije
drugo ona ravnica, nego od voda jodno blato
priduboko i veoma izdavno, er bi u zimu smrz-
nulo se na razlicne ploce od leda. B. Zuzeri 19.
Tebe celovom do izdavnijem u ruke pridat ne-
prijatejom. 127. Videdi blizu izdavnoga nepri-
jateja. 156. Tree no po putu Bozijemu, nog po
ravnini sved izdavnoj od raskosja svjetovnijoh.
279. Cklo izdavno za drago kamene drzati. S.
Eosa V.

b. adv. Izdavno. On u tebe pomod pita, izdavno
mu ti se ukrade. G. Palmotid 1, 207. Na vjeru
gosto svoje tac izdavno privariti, toj izdavstvo
pakjeno je. 2, 248.

IZDAVANE, n. djclo kojijem sfi izdaje. — ispo-
redi izdajane. — Stariji su oblici izdavauije i
izdavanje. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod izdavni, vidi izdavan: po izdavauu, izdajno
,per insidias, proditorie, traditorie'), u Jambre-
sicevu (vidi kod izdajane), n Stulicevu, u Vukovu.
Za pogrdu Judina izdavanja. I. Ancid, svit. 258.
Povidajudi otcu prizlobno nogovo izdavanje. A.
Vitajid, ist. 124. Pocetak skupjana i izdavana
ovi narodni pjesama bio je u Becu. Vuk, nar.
pjes. 1824. 1, 62. Moni je vrlo drago, sto mi je
pjesnik i vlasnik izdavane ovoga sveska povjerio.
Osvetn. 4, viii.

IZDAVAONICA, /. prodaja kniga u kojoj se
izdaju knizevna djela. — Nacineno u nase vrijeme.

— U Sulekovu rjecniku: ,verlagsbuchhandlung,
verlagshandlung'.

IZDAVATE^j, m. vidi izdavalac, c). — U nase
vrijeme kod pisaca. Spisate}, stisnut od izdava-
te}a, posla po svoj rukopis. M. Pavlinovid, rad.
44. IzdavateJ .herausgeber' ,editore'. B. Petra-
novid, rucn. kiiig. 30.

IZDAVATEJ^SKI, adj. koji pripada izdava-

IZDAVATE];.SKI

154

IZDAVITI

teju, izdavatejima. — U Sulekovu rjecniku: iz-
davatejsko pravo ,verlagsrecht'.

IZDAVATI, izdajem i izdavam, imiif. izdati.

— Badi oblikd vidi davati, I. — AJcc. je kao kod
glagola davati, samo u oblicima u kojijeh davati
ima akc. ", slog ostaje dug a iz dohiva akc. \

— Bijec je stara, isporedi stslov. izdajati i iz-
davati, rus. H3;\aBaTi.. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (vidi izdati; izdavati, dati sve ,totum dare,
tribuere, vel erogare'; praes. izdajem ,tradisc.o'
tc gramatici talijanskoj pred rjecnikutn 43i>), u
Belinu (izdavati svaka ,dare tutto' ,totum ero-
gare' 245a; praes. izdajem kod izdati), u Bjelo-
stjencevu (izdajem, izdati, predajem ,prodo, trado'.

2. izdajem vse ,totum do, erogo'), u Jambresicevu
(izdajem, izdavam ,probo, trado'), u VoUigijinu
(praes. izdajem kod izdati), u Stulicevu (izdavati,
izdavam .cuncta dare, erogare' ; izdajati, v. iz-
dati), u Vukovu (izdavati, izdajem, 1. ,weggeben'
,interverto': izdaje iz kuce n. p. sluga ili drugi
ko od mladijeh. 2. ,verrathen' ,prodo'), u Dani-
cicevu (izdavati ,edere; tradere'; izdajati ,edere').

I. aklitno.

1. davati nadvor, napoje, od sibe, iz sebe.

a. vidi izdati, I, 1, a. Ako so obrete clovekb
zemje krajevtstva mi usudent vasemu cloveku,
da mu moje sudLce izdaju dobittke; ako li mu
dobittka no steco, a oni da podaju krivica sa-
moga do uroka. Mon. sorb. 46. (1254). Nemili
krvnici odrezase noj djevicanske siso, izkidase
iiohte, izbise zube, ruke i noge odsjekose, i tako
iia nebo dusa lie slavna odleti djevica i muce-
nica, uresena tolirijemi i toliko vrijednijemi bi-
serima i dragijem kamenjem koliko noj muka
izdavase. B. Kasic, per. 206.

b. vidi izdati, I, 1, b. Svrsujemo i izdajemo
ono cto so zakleli jesmo. S. Budinic, sum. 33''.

C. vidi izdati, I, 1, d. Da ga Zudeji za nena-
vidost izdavahu. P. Bak§ic 82.

«l. vidi izdati, I, 1, e. Tko okvasi sa mnom
ruku u zdjelu, taj me izdaje. N. Ranina 90*. mat.
26, 23. Odgovori tadaj Juda, ki ga izdavase. 90*.
mat. 26, 25. Celovom sina clovjecanskoga iz-
dajes? 103a. luc. 22, 48. Koji hitro izdava ce-
sarstvo krstjansko. M. Vetranic 1, 131. Jer izvan
lazivi moj ga smih izdaje. H. Lucid 201. Trbuli
me nikada ne izdava na dobru obroku. M. Drzic
272. Juda koji ga izdavase. B. Kasi6, rit. 125.
Kad se smije (svijct), plac uzroci, a kad blazni,
tad izdaje. I. Gunduli6 232. Juda izdavajuci nega
(Isusa). F. Glavinid, cvit. 118a. Ovo li se kletva
i vjora ,i junastvo moze zvati ovako nas izda-
vati ? Gr. Palmotic 2, 137. On se je izdavat na-
ucio. 1, 335. Kad a novjerom toli opakom svoje
vjerne izdavaju. 1, 349. A tko vara i tko iz-
dava, hocu s nime smrtno bijene. 1, 393. I na
vjeru da naj draze prijateje svoje izdava. 2, 235.
Koga izdava, sad cjeliva. I. V. BunIA, mand. 20.
Ako izdava, ako vara. P. Kanavelid, iv. 448. Iz-
davade vas bratja. I. Ancic, vrat. 127. Od Jude
su naucili izdavati svoje starije. 79. Kojim me
prodajes, pridajes i izdajes. 159. Izdajstvo jest,
kada jedan izdaje covika, koji se usda u nega.
P. Posilovic, cvijet. 121. A hud ^ovjek sam
ostaje, dobrotvorca sam izdava. A. Vitajid, ost.

3. Oko 'u svadi, lico izdaje. J. Kavanin 253*.
Ki jezikom izdava, laze i hini. I. Dordid, salt.
36. Miso moja mene izdava. uzd. 55. Svijet
nigda ne izdava pogubnije neg kad kaze lice
dvorno. ben. 13. Kad vid pocme izdavati ovog
tila umrloga. P. Kno2ovid, pism. 192. Izdaju
te ofi. A. Kanizlid, roz. 31. Izdavade na smrt
brat brata. S. Rosa 90b. Vara, laze i izdaje. V.
Dosen 232''. Nek sam drugi ako te izdajem.

And. Kacid, razg. 153. Nu ako pocne zem}a iz-
davat, imanjo hodit nazada, djeca mrijet ... A.
Kalid 416. IP izdaju vlastito neznane. J. S. ReJ-
kovid 14. Od Boga je velika grijota, a od }udi
ukor i sramota izdavati Brdane junake. Nar. pjes.
vuk. 4, 72. Kad se hrsuzi svade , onda jedan
drugog izdaju. Nar. po.sl. vuk. 121. Jer te i
govor tvoj izdaje. Vuk, mat. 26, 73. Noge klonu
a oci izdaju. P. Petrovid, gor. vijen. 38. Kad
me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. D.
Danicid, psal. 71, 9. I nod smrce, i mjesec iz-
dava. Osvetn. 1, 70. Vjera u kumova koja do-
slije izdavala nije. 2, 10. Grede Luka proz hi-
Jadu muka, a dobri ga ne izdaju druzi. 2, 130.
Davno junak pola sabro vijeka, al' ga mrci jos
izdaju brci. 3, 64.

C. vidi izdati, I, 1, f. One bi (zapovidi) i ka-
pitanom svaki u svojoj krajini izdavali. M. A.
Rcjkovid, sat. BS**. Sto je u staro vrime Judma
po prorocima i andelima govorio i svoje nauke
izdavao. B. Leakovic, gov. 105.

f. vidi izdati, I, 1, g. Izdavadu ove moje slu-
caje. D. Obradovic, ziv. 15.

^. vidi izdati, I, 1, h. Jako rukama zemja be
izdavajusti hranimoje. Domentijan^ 60. Miro iz-
daju§te svetyje mosti. 174. Instrument koji pri-
tiskivan izdaje glas kukavico. J. Rajid, boj. 111.
Kada zdribad izdaju kobilo. J. S. Re|kovId 232.
A soldati stojo u paradi, i zalosne svirko izda-
vahu. Nar. pjes. vuk. 5, 443. Kad pocnu svi-
rati, svirala izdaje glas: U cara Trojana kozje
usi. Nar. prip. vuk. 191. U kome .se (kamenu)
zraci prelamaju te svakakve boje izdavaju. Pjev.
crn. 208'\ Izdavati, mere. ,extradiren, ausfolgen'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

Ii. vidi izdati, I, 1, i (u Vukovu rjecniku).

i. vidi izdati, I, 1, 1. Jeze vtnositt ili izdajetb
potreby radi manastyrbskyje. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 164. Da za kona no izdaje novca. J.
S. Re]kovid 233. Da se istinito podmirio jest
sa stricevicem svojim Pantelijom Trzicidem za
sumu novaca 534 grosa, koji Stevan u robi i
parama izdavao jest. Glesnik. ii, 1, 102. (1808).

3. davati sve. — amo bi mogao pripadati i
ovaj priinjer: Po torn davahu gotove novce onima
koji upravjahu poslom i starahu se za dom Go-
spodni, a oni ih izdavahu drvodje|ama i posle-
nicima. B. Danicid, 2car. 12, 11.

II. pasivno. On de biti progorjen, izdavan, tren.
S. Rosa 22b. Qd svakoga bidete izdavani. 137*.

III. sa se.

1. pasivno. Ovo jest tijelo moje, koje se za
vas izdaje. M. Divkovic, bes. 603*>. U dosastomu
vrimenu se obedaje a u sadanemu obedanje iz-
daje. I. Ancid, vrat. 115.

3. rcfleksivno. Da se i sam u tomu izdaje. M.
A. Rejkovic, sat. 1^31". Pocole su naj prvo go-
vorit, da to ni nis istina, ale se naj zada 'zdaju.
Nar. prip. mikul. 140. — U ovijeni primjerima
znaci gotovo sto i postajati. Tad bo zob se na
slamu izdaje. J. S. Rejkovid 112. Jer s no {vru-
cine) frisko plisaA se izdaje. 320.

IZDAvAVAC, izdavavca, m. vidi izdavalac. —
U Jambresicevu rjeCniku: vidi kod izdajavac.

IZDAVA VICA, /. vidi izdavalica. — U Jam-
bresicevu rjecniku: vidi kod izdajnica.

IZDAVClNA, tn. u Stulicevu rjecniku : v. iz-
dajcina. — nepouzdano.

IZDAVICA, 7H. vidi izdajica. — U Bjelostjen-
ievu rjedniku (vidi kod izdavac) i u VoUigijinu
(kod izdavac).

IZDAVITI, izdavim, pf. posve zadaviti. — Slo-
zeno: iz-daviti. — U jednoga pisca xvi vijeka.

IZDAVITI

155

IZDEEIVATI

A poslije im bude zao, kad nas pako taj izdavi.
N. Na]e§kovic 1, 156. Er nas pakli ti izdave.
1, 157.^

iZDAVNA, ado. vidi davan kod 2, b). — I u
nase vrijeme. — Izmedu rjecnika ii Voltigijinu:
,da lungo tempo' ,von langer zeit her'; u Stuli-
cevu: V. odavna; u Vukovii: izdavna (iz davna)
,von langst her' ,pridem'.

iZDAVNICA, /. vidi izdajnica. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.proditrix'
738'') i u Voltigijinu (.traditrice' ,v6rr;itherinn').
Ah, na ovo li bludnos tvoja dovela me, izdav-
nice! I. Gunduli6 220. Izdavnico, )ubit slijedi
ti novoga Jubovnika. A. Gledevi6 224*. S moje
duse izdavnice. I. Dordi6, salt. 166. Sanson mece
se u ruke od Dalile svoje Jubjene izdavnice. B.
Zuzeri 48. Himbena izdavnico! 86.

iZDAVNIK, m. vidi izdajnik. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,proditor' 738''), u
Bjelostjencevu (vidi kod izdavac), u Stulicevu (v.
izdajnik). Tako li si, izdavnice, moju kcercu
ti branio? Gr. Palmoti6 1, 173. ZIobni i pro-
klcti nad sve ine izdavniko. 1 , 281. Er ne
samo da sve lazes, ukazadu s macem tebi, neg
izdavnik da se kaXes. 1, 331. Od prokleta, od
neprava, od krvnoga izdavnika. 1, 379. I ratit
se pristat necu s izdavnikora zlijem, prokletim.

1, 387. Progonen 6e biti od mene hudi izdavnik.

2, 444. O izdavnice nepravodni! P. Baksid 25.
Sno, od umrlih izdavnice! P. Kanavolid, iv. 73.
Da izdavnik zlobni i hudi naglom smrti svoj
grijeh plati. 226. No (h)t\ kazati izdavnika. I.
Ancid, svit. 84. Ne (h)ti jim ocitovati izdavnika.
65. Izdavnice sasma hudi, obedana gdi mi je
vjera? A. Gledevid 132^. Krvnici i izdavnici. I.
Dordid, salt. 179. O tmasti izdavnice kleti ! uzd.
80. Kad grledi prodava ga prikorni izdavnik.
B. Zuzeri 32. Od Jude izdavnika. S. Eosa 144^.
Koji bi izdavnik Jezusov. 194*. Ucinio bi se
prilican Judi izdavniku. D. Basid 325.

IZDAVNOST, /. vidi izdajnost i izdaja (od iz-
davan). — Na jednom mjestu xvii vijeka. Iz-
davnosti sve su ocite. P. Kanavelid, iv. 73.

IZDAVNA, adv. izdavna. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku : izdavna, odavna ,jam dudum,
a longo tempore'.

iZDAVSTVO, n. vidi izdajstvo. — xvii i xviii
vijeka. Na vjeru goste svoje tac izdavno priva-
riti, toj izdavstvo pakjeno je. G. Palmotid 2, 248.
Ti znades izdavstva ,koja su pripravjena suprod
tebi. P. Baksid 6. Ne izdavstva satri klota. P.
Kanavelid, iv. 400. Koga izdavstvo K6torana u
crkvi ubi na sto rana. J. Kavanin 251a'. Eadi
Judina izdavstva. A. d. Bella, razgov. 102.

IZDAVSTINA, /. sto se placa onome koji vrsi
osudu nad duznikom (isporedi izdati, I, 1, d i
izdavati, I, 1, c). — U Danicicevu rjecniku: iz-
davbStina ,pretium traditionis', u spomeniku la-
tinski pisanom : ,(Quia Sclavi) nolunt mandare
sententias executioni sine aliquo pretio quod di-
citur isdavsctina, (damus licentiam creditori, quod
possit dare illo Sclavo vel officiali qui faciet ei
jus super debitorem de debito sententiato usque
ad summam X pro centenario debiti sententiati
et non ultra)' (Spom. sr. 2, 160 iz knige zclene).

IZDAZDIJEVATI, izdazdijovam, impf. izdaz-
djeti. — U Stulicevu rjecniku: freq. uz izdazdjeti.

IZDAZDJETI, izdazdl, pf. mnogo podazdjeti.

— Slozeno: iz-dazdjeti. — (j Stulicevu rjecniku:
izdazdjeti, izdazdijeva ,multum, abundanter pluere'.

— Sa se, refleksivno: kad se svrsi dazd, posto
je mnogo dazdjelo. — U Stulicevu rjecniku (uz

izdazdjeti) i u Vukovu : ,genug regnen' ,sati3
pluisso' s dodatkom da se govori u Dubrovniku.

iZDER, m. djelo kojijem se izdere. — Upo-
treb^ava se u nase vrijeme u osobitom znacenu,
kazuci 0 platnu Hi o suknu itd. da je ,za izder'
kad se lako ne dere, te se moze mnogo vremena
nositi prije nego se izdere (isporedi naj zadni
primjer kod 1. derane). — U Vukovu rjecniku:
dobro platno, sukno za izder ,leinwand, tuch, so
strapatze aushiilt' ,pannus aut linteus laboris pa-
tiens'.

IZDERATI, izderem, pf. posve poderati, odri-
jeti, svrsiti derane, unistiti deranem. — ispo-
redi izdrijeti. — Slozeno: iz-derati. — Akc. je
kao kod izorati. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (izderati, izderivam ,logorare assai'
,pertero' 442''), u Voltigijinu (izderati, izderivam
,stracciare, lacerare' ,zerreissen'), u Stulicevu (iz-
derati, izderam (sic) ,nimium consuiuere, lace-
rare'), u Fm^ovm (1. jzerreissen' ,lacero'. 2. ,durch-
priigeln' ,verberibus impleo' s primjerom: Dobro
su ga izdorali).

a. aktivno. a) deruci (znacene moze biti kao
kod derati, 1, a, b) bb), Hi, kao sto je u svijcm
primjerima, kod derati, 1, a, c)) unistiti tkane,
odijelo itd. Bojudi se da ne izdere suknu. M.
Marulid 260. yfo sam lia}o ovo izdera'. M. Ga-
zarovid 68. Namamidu koga hodu nek izdere je-
menije ; koga necu, i vedma dn, nek izdere i cet-
vere. Nar. pjes. vuk. 1, 367. No se cudim zecu
dimijama: kud se vere, kako ne izdere! 1, 529.
Zdrav mi, brate, kalpak izderao! 1, 550. Sto
dijete izdere i pijan izjede (propalo je). Nar. posl.
vuk. 355. Pokianao mu atove i durkove, no on
toga nista nije ceo primiti, govoreci da ni svo-
jije izderati ne moze. Vuk, nar. pjes. 1824. n. —
b) vidi derati, 1, a, b) cc). Kod onih hendeci
kojo voda izdorala. I. Jablanci 33. — c) izlu-
pati, izmlatiti, izbiti (koga), vidi derati, 1, a, d).
— u Vukovu rjecniku.

b. pasivno. a) izderan, odrt, na kojemuje ogu-
lena koza (o cejadetu, tijelu, udu itd.), vidi 1.
derati, 1, a, a)). Pleda izorana i izderana bicimi.
B. Kasid, is. 46. Pogledajudi Boga uclovidena,
svoga izderana nepraveduo. 57. Stavise mu raz-
bojuici drvo prizesfcoko na izderane pledi i rame.
61. Spomeni se od uda tijela tvoga tako izde-
ranijeh i izranenijeh. V. Andrijasevic, dov. 145.
Kada vidim svu put svetu izderanu. A. Kanizlid,
fran. 143. — b) vidi a, a). Da se izderanom i
iskrpjenom (odicom) odijevas. F. Lastric, test. ad.
56''. Odica bijase odvec izderana. I. J. P. Lucid,
izk. 13. Odida izderana, ruzna. A. Tomikovic,
gov. 169. Zenu i izderanu kapu lasno je stedi.
Nar. posl. vuk. 80. — to cejadetu na knjemu je
izderano odijelo. Ubogi idu izderani i izkrpjeni.
M. Eadnid 419^.

c. sa se, pasivno Hi rejleksivno, vidi a, a). Ako
bih te u rukave vezla, rukav de so odmah izde-
rati, pa ce tvoje ime poginuti. Nar. pjes. vuk.
1, 404.

IZDEEECITI SE, izderecim se, p/. vidi izdre-
citi se. — U nase vrijeme u Dubrovniku. Po-
gleda ga poprijeko Miho, pak mu so izdereci:
,Argan de ti izletjet!' M. Vodopic, tuzn. jel. dubr.
1868. 175.

IZDEEILIJESKA, /. vrlo zdrava i jaka lu-
deskara (u sali: na kojoj se moze izlomiti, izde-
rati jeskova batina). — U Vukovu rjecniku: ,ein
kerngesunder kerl' ,homo robustus'.

IZDEEIVATI, izderujem i izderivam, impf. iz-
derati. — Samo u Belinu i u Voltigijinu rjed-
niku (praes. izderivam kod izderati).

IZDEVETATI

156

IZDIJELITI, 2, b.

IZDEVETATI, izdevetam, 'pf. cvrsto izlupati,
izmlatiti, izhiti (koga). — Slozeno: iz-devetati.

— Akc. je kao kod izresetati. — U nase vrijeme,
a izmcdu rjecnika u Viikovu (izlupati koga ,zer-
blauen' ,contundo'). Idi odmrth i izdevetaj ga kao
birov kucku! M. D. Milicevic, jur. 5.

IZDiClTI, izdicim, pf. u Stulicevu rjecniku :
izdiciti koga, izdicujem Hi izdicivam, v. izhva-
liti. — nepouzdano.

IZDICIVATI, izdifiujem * izdicivam, impf. iz-
diciti. — U Stulicevu rjecniku: praes. izdicujem
i izdicivam kod izdiciti. — nepouzdano.

IZDICI, vidi izdignuti.

IZDIGAVANE, n. djelo kojijem se izdigava. —
U Bjelostjencevu rjecniku i u Stulicevu: ,elevatio'.

IZDIGAVATI, izdlgavam, impf. izdignuti
(uprav iterativni glacjol). — U Voltigijinu rjec-
niku: ,alzare, innalzare, sollevare adagio' ,er-
heben'.

IZDIGNUTI (izdidi), izdignem, pf. uprav dig-
nuti iznutra (vidi prvi primjer kod 1, a), ali
obicno znaci uopce: podignuti, uzdignuti. — Slo-
zeno: iz-dignuti (di6i). — Radi oblikd vidi dig-
nuti (samo u dva primjera ima stariji ohlik iz-
dvignuti). — Akc. se mijena u aor. 2 i B sing.
Izdignu. — Od xvi vijeka (vidi 1, c), a izmedu
rjecnika ?* Vukovu: izdignuti i izdidi ,aufrichten,
aufheben, erbeben' ,erigo'.

1. prelazno, sa znacenem sprijeda kazanijem.

a. aktivno. Glasa ne izdvignu. M. Marulic 50.
Iz jame izdici. I. Jablanci 193. Na siniji ople-
tena guja, povisoko glavu izdignula. Nar. pjes.
vuk. 2, 392. "Vise sebe izdignuo glavu. Nar.
pjes. petr. 2, 330. Pored nega izdignuo glavu.
2, 473.

b. pasivno. Tko zna, dali nisi za tu svrhu na
pristoje izdignuta? E. Pavic, ogl. 380. Raja iz-
dizena nad mrtvom zemjom. M. Pavlinovic, razl.
spis. 425. — U ovom priwjeru kao da znaci oteti
ili unistiti (o zapovijedi) prema lat. tollere : Koja
zapovid crkovna moze biti od pape izdignuta.
A. d. Costa 1, 208.

c. sa se.

a) rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(,sich aufrichten' ,erigor'). Priklouise se po ka-
menje i no mogose se opet izdvignuti. Stariue.
5, 1U8. (1520). Tako se lasno u grib upadne a
mucuo se izdigne. J. Banovac, pred. 125. Kad
vqjvoda procijenio glavu, na noge se izdize ju-
nacke. Osvetn. 2, 152. Krenuv uzbrdicom iz-
digosmo se. M. Pavlinovid, razl. spis. 423.

b) pasivno. A gdi zdila izdigne se rosna. J.
S. Rejkovic 291.

2. neprelazno, o ovcama kad se izdenu na paiu.

— U nase vrijeme u Crnoj Gori a izmedu rjec-
nika u Vukovu: (u Crnoj Gori) ,austr6ibon' ,ex-
pello' s primjer ima iz narodnijeh pjesama: Iz-
dignuli ovce u Stospude. Mene b'jele ovce izdi-
gose. Vuk tumaci: izagnati, kao da je prelazni
glagol, i tako i jest u prcom negovu primjeru,
ali je u svijem ostalijem primjerima znacene ne-
prelazno kao sto se gore kazalo, tc je tako i u
drugom negovu primjeru (isporedi naj zadni
primjer iz Ogled, sr.) ; po svoj je prilici dakle
izdignuli pogreska mj. izdignule. isporedi i izdi-
zati. E s' izdigla (E su izdigle) crnogorske ovce.
Ogled, sr. 44. Sto se turski drumi otvorise, otvo-
rise drumi i karvani ? u Rudine ovce izdigose?
87. Izdigle su Baletida ovce prostranome dolu
Studcnskome. 156. I §i6ar sam jedan uhodio,
jesu b'jele ovce izdignule. 387. Mene b'jele ovce
izdigose, izdigose ovce u Brestice, na ovce mi

Turci udarise. 427. — Moze suhjekat biti i ce-
jade, te se tad dodaje s ovcama. Da izdignem
s ovcam' u Eudine, da zajedno ovce popasemo.
Nar. pjes. vuk. 4, 518. Da izdignu s ovcam u
Rudine. Ogled, sr. 231.

IZDIH, m. uprav isto sto izdihane; u jedinom
primjeru (xvii vijeka) znaci uzdah. Koliko iz-
disi, jauci i cviji tor milostivih skuci jesi izustio.
P. Baksid 123.

IZDiHAI^^E, n. djelo kojijem se izdiha, vidi i
izdisane. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,expi-
ratio, spiritus emissio') i u Danicicevu (izdyha-
nije , spiritus extremus'; da je , extremus' suvisiie,
vidi se po Stefanovu primjeru iz kojega je primio
Danicic ovu rijec). Posluzu ti do poslednago iz-
dyhanija mojego. Stefan, sim. pam. saf. 5. — U
svijem ostalijem primjerima stoji konkretno u
prenesenom smislu te znaci gotovo sto t para.
Izdihana zemajska i vodena. A. Badid 434. Od
izdibaiia zemje. 436. Da se vitri cine od izdi-
baha zemjenoga. 445. Snig nije drugo nego iz-
dibane zemJe ... A. Kanizlid, utoc. 366. Da jo
zemja slala k nebesom maglu§tine i svoja izdi-
hana koja su se gore obradala u gromove i daz-
dove. A. Tomikovid, gov. 110.

IZDIHA TI, izdibam i izdisera, pf. vidi izdi-
sati. — Slozeno: iz-dihati (koje vidi). — Bijec
je stara, isporedi stslov. izdyhati, rus. iia^ti.xari,.

— Ovdjc su samo primjeri u kojima b ostaje
nepromijeneno ; primjere ti kojima (u oblicima
sadasnega vremena) h mijena se na § vidi kod.
izdisati. — Oblici s b potvrdeni su samo do xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izdibati,
izdisem ili izdibam ,animam efflare, cum morto
luctari'). Jako i skott travu zuby trtzajuste iz-
dybaabu. Danilo 341. Britke je rane trpiti, i
muce izdibati. H. Lucid 214. Od nemodnika iz-
dibajudega. B. Kasid, rit. 133.

IZDIHNUTI, izdihnem, pf. vidi izdabnuti. —
Slozeno: iz-dihnuti. — Samo u Mikajinu rjec-
niku (kod izdabnuti) t u Stulicevu: izdibnuti, iz-
dibnivam ili izdihuujem ,expirare, mori'.

IZDIHNIVATI, izdihiiujem i izdihmvam, impf.
izdibnuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: izdihni-
vati, izdihnivam, freq. uz izdibnuti, a kod ovoga
ima i praes. izdibnivam i izdihnujem.

IZDIJELITI, izdijelim, pf. sve podijeliti. —
Slozeno: iz-dijeliti. — Akc. je kao kod istijestiii.

— Moze biti stara rijec, isporedi rus. iiBuh.uvrh ;
u nasem se jeziku javja od xvii vijeka (vidi
2, a).

1. aktivno.

a. sa znadenem sprijeda kazanijem. — U rjec-
nicima: u Bjelostjencevu (vidi kod izdijejati), u
Voltigijinu (izdiliti ,spartiro, distribuire' ,aus-
tbeilen'), u Stulicevu (izdijeliti sto, izdjelujem ili
izdjelivam ,dividere intieramente una cosa' ,ex
toto aliquid distribuere'), u Vukovu (,austheilen,
vertbeilen' ,distribuo')-

b. ostaviti bez dijela (isporedi 2, c). — Izmedu
rjeinika u Stulicevu (izdijeliti koga od koje stvari
.frustrare aliquem re cujus particeps esse de-
beret'). Tko dijeli, sebe ne izdijeli. (D). Poslov.
danic. 127. Dostojno bi bilo, da se i ti od mene
zaboraviS, da me od sebe odgonis, da me od
tvoje Jubavi u vijeke izdijelis. I. M. Mattei 252.
vidi i u Bjelostjcnievu rjecniku kod izdijejati.

2. sa se.

a. rejleksivno, kao odijeliti se. Izvan zbora tac
brabrena ti se sam hod izdijeliti. G. Palmotid
1, 166.

b. znacene je drukcije nego kod a s toga sto

IZDIJELITI, 2, b.

157

IZDISATI

je reciprocno, te je subjekat sve ono iz cega se
sastojalo nesto cijelo. — Izmedu rjecnika u Vu-
Jcovu (izdijeliti se, izdijelimo se ,sich zertheilen,
auseinander tommen' .distribui')- Samo da se je-
sonas ne izdelismo. M. P. Sapcanin 1, 85. U
jednim varosima iive jedno ili dva plemena koja
su samo jednu ku6u ili dvije sacinavala i samo
se vremenom izdljelili. V. Bo»isi6, zborn. 13. ^

e. ostati bez dijela, vidi 1, b. — Izmeda rjec-
nika u Stulicevu (izdijeliti se od koje stvari ,ali-
cujus rei participem propria culpa baud esse')-
Tko dijeli, kadgodi se izdijeli. (Dj. Poslov. danic.
127. Tko se sam izdijeli, na nikoga se ne tuzi.
(D). 133.

IZDIJE^jATI, izdijejam, imj)f. izdijeliti. — V
Bjelostjencevu rjecniku: izdejam, izdelujem, iz-
deliti ,erogo, juxta commune illud adagium': Ne
izdeli sam sebe ,ita eroga, ne te tamen erogando
et distribuendo portione prives'.

IZDIJEVANE, n. djelo kojijem se izdijeva. —
U Vukovu rjecniku.

IZDIJEVATI. izdijevam, impf. izdjeti. — Akc.
je kao kod isijecati. — Moze biti stara rijed, is-
poredi stslov. izdevati, rus. na^^-kBaTbca ; u nasemu
se jcziku jav(a od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (izdevam, izdeti ime ,indo, im-
pono nomen'. 2. izdevam, izmisjavam ime ,effingo
nomen, appingo alicui nomen'), u Voltigijinu
(praes. izdevam kod izdeti), u Stulicevu (izdije-
vati ime, freq. uz izdjeti, a kod izditi ima praes.
izdivam ; izdijevati se ,sensim labi, dilabi'), M Vu-
kovu: n. p. ime kome ,aufbringen (einen spitz-
namen)' ,indere scomma'. Ime za imenom sada
mi izdivas. M. Marulid 187. Kad so ko tjesi sto
mu se ime izdijeva. Vuk, poslov. 200.

IZdImaNE, n. djelo kojijem se izdimje. — U
Stulicevu rjecniku.

IZDIMATI, izdimam i izdimjem, impf. izduti.
— U Mikajinu rjecniku: izdimati, izduti ,sgon-
fiare' ,detumefacio', i u Stulicevu: ,far sgonfiare'
,tumorem dissipare'. — U oba rjecnika ima i sa
se, pasivno ili refleksivno: u Mikajinu: izdimati
se, izduti se ,sgonfiarsi' ,detumeo, deturgeo, de-
turgesco' ; u Stulicevu : ,detumescere, detumere,
deturgere'.

iZDIMITI, izdimim, pf. svrsiti dimjene, nestati
u dimu; alt se upotrebjava u prenesenom smislu,
te znaci: nestati kao dim (n. p. o cemu sto se
ufalo). — Slozeno: iz-dimiti. — Akc. je kao kod
izgaziti, — U Voltigijinu rjecniku: ,sfumare, di-
leguarsi' ,verrauchen, ausdampfen', i u Stulicevu:
,andar in fumo, met.' ,evanescere, spem abire,
spe falli'. — In nase vrijeme u Dubrovniku.
,Izdimilo je sve sto sam ufo'. P. Budmani.

IZDIMl^IVATI, izdimjujem i izdimjivam, impf.
izdimiti. — Samo u Stulicevu rjedniku: izdimi-
vati, freq. uz izdimiti.

IZDIRAK, izdirka, m. komad (uprav ono sto je
izderano). — U jednoga pisca xvi vijeka (prema
lat. fragmentum). Cile biblije va ovom jaziku
nimate, listo nike izdirke tere kusi. Anton Dalm.,
nov. test. 1. predgovor.

IZDIRALA, interj. kad se hoce pokazati brzo
hjezane. — Nejasna rijec, jamacno sastavlena:
prvi je dio impt. izdiri okrnen, a drugi maze biti
tur. Allah, Bog. — U na.se vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,auf und davon!' ,aufugit'
s primjerom: Kad on to 6u, a on onda izdirala,
t. j. pobjeze). Izdirala! (Bjezi! Nokat u ledinu!).
Nar. posl. vuk. 98.

1. IZDIRALO, m. covjek koji se trudi i muci

(izdire). — U Vukovu rjecniku: koji izdire ,der
sich abmiihet' ,qui laborat'. cf. izdirsa.

2. IZDIRALO, n. u Vukovu rjedniku: trud
onoga koji izdire ,die bemtihung' , labor', i u nase
vrijeme: Jednoga nazivalo, a drugoga izdiralo.
(Kad se jedan oko cega trudi i muci, a za dru-
goga se misli da to radi). Nar. posl. vuk. 112.
Negovo nazivalo, a drugoga izdiralo. 227.

IZDIRANE, n. djelo kojijem se iedire. — U
Vukovu rjecniku.

1. iZDlRATI, izdirem, impf. izdrijeti i izde-
rati. — isporedi 2. izdirati. — Akc. je kao kod
izgrtati. — Moie biti stara rijec, isporedi rus.
H3;^npaTt; u nasemu sejeziku jav{a od xvi vijeka.

— U pisca Divkovica glasi izdjerati.

1. prelazno.

a. aktivno, silom grabiti (i metaforicki). Srce
me tuzno izdire iz prsi. S. Menceti6 — G. Drzi6
464. Da joj tuzno i raneno vadahu i izdjerahu
srdacce. M. Divkovi6, bes. SQOl*. Gospi srce iz-
djerahu. plac. 27. Malu dicu izdirahu materam
iz ruku. And. Kacid, kor. 412.

b. sa se, refleksivno, vikati (na koga) iza svega
glasa. — Izmedu rjecnika u Vukovu (na koga
, stark schreien' ,clamo'). Vukasin se na neg iz-
dirase. And. Kaci6, razgov. 52. Poce se na nega
izdirati. kor. 58.

2. neprclazno. — U nase vrijeme, a izmeda
rjecnika u Vukovu (1. ,sich abmiihon' ,laboro'.
2. ,reissau3 nehmen' ,aufugio').

a. vrlo se trudiii, muciti. Izdire kao revka na
uvratinama. Nar. posl. vak. 98. Onda su vredne
zene izdirale a lene gospodovale. M. D. Mili-
devii, zlosel. 281.

b. na vas mah bjezati. A.V to Turcin nista ne
slusase, no sve boje pojem izdirase. Nar. pjes.
vuk. 3, 310. Izdirite na dvor iz moje ku6e ! V.
Vrcevi6, niz. 188. Izdirite jutros bez svatova!
311.

2. IZDIRATI, izdiram, impf izdrijeti, izderati
(uprav iterativni glagol prema 1. izdirati). — Na
dva mjesta xvi i xvii vijeka. Nego takajse z ne-
govim zivotom i smrtju svoje ovce lavu, to jest,
dijavlu is grla izdira i odrisa. Postila. V3'>. Po-
plavica dubrave cijele izdira. J. Palmotic 366.

IZDIRSa, m. vidi 1. izdiralo. — U Vukovu
rjecniku.

iZDISALAC, izdisaoca, m. covjek koji izdise.

— U Stulicevu rjecniku: ,spirans, moribundus'.
iZDISALICA, /. zensko de}ade koje izdise. —

U Stulicevu rjecniku (uz izdisalac).

iZDISAIsTE, n. djelo kojijem se izdise. — Sta-
riji je oblik izdisanje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izdisanje ,agonia, angoscia di persona mori-
bonda' ,agonia' ; ,agonizamento, 1' agonizare' ,cum
morte conflictus' 54*; ,lo spirare per morire' ,ex-
piratio' 701a), u Voltigijinu (.agonia' ,todesangst'),
u Stulicevu (v. izdihane), u Vukovu: ,da3 aus-
athmen (sterben)' ,exspiratio'. Koji nahodeci se
jur u naj zadhemu izdisanu. J. Matovid 411.
Propinane i na krizu izdisane. B. Leakovi6, nauk.
446. 6ulo se jest slozno izdisane mirisa. I. J. P.
Lucid, izk. 25. Isti blagosov ponavja se na naj
poslednem izdisanu. T. Ivanovid 108. Postavjen
u koncaAe iliti smrtno izdisane. I. Velikanovid,
uput. 1, 159. Do naj pokonega izdisana. Grgur
iz Varesa 73. Nadane de im biti izdisane. D.
Danicid, jov. 11, 20. Izdisane ,exspiratio'. J.
Pancic, zoolog. 38.

IZDISATI, izdisem, impf izdahnuti. — vidi i
izdihati i dihati. — Akc. je kao kod izgrtati. —
Od xvi vijeka (vidi kod 1, bj), a izmedu rjec-

IZDISATI

158

IZDJELATI, b, 6;.

nika u Mikajinu (izdisati, umirati ,agere animain,
esse in agonia, agonizo'), u Belinu (,agonizare,
star morendo' ,animam agere' 54^; ,spirare per
morire' ,expiro' 701*), u Voltigijinu (.agonizzare'
,in den letzten ziigen liegen'), u Stulicevu (izdi-
sati, izdisem Hi izdisam! v. izdihati), u Vukovu
(,ausathmen' ,exspiro')-

1. neprelazno. a) uopce disuci pustati dah iz
sebe. Nccu pristati nigdar izdisat i usdisati, to
jest slati na dvor duh i opet liega poimati u se.
P. Posilovic, nasi. I74a. (Mandalijena) liim
(Isusom) odise, nim izdise. I. Dordid, uzd. 3.
Kad to cuje Koruna vojvoda, pokaja se i izdise
tesko. Nar. pjos. istr. 1, 61. — b) ispustati duh,
umirati, vidi izdahnuti, 1, a). Od suza izdisem
jak trava od mraza. S. Mencetic — G. Drzic 49-5.
Taj (riha) jedva pridise, taj da}o ne more, ta
jure izdise. P. Hektorovic 34. Drugo ti ne pise,
u mjesto nego li od pisma izdise, jak smrtno tko
boli. N. Najeskovic 2, 74. Za onom ka meni
prika je savise zivot moj stravjeni uzdisuc izdise.
I. Gundulic 131. Ali imamo bez radosti uzdi-
suci izdisati i pogubnoj u zalosti bez pristanka
umirati. 265. I tako ju boles cijepa, da ne uz-
dise neg' izdise. 350. Cvili, place, pace rika, ne
uzdise, neg izdise. I. V. Bunic, mand. 9. Vec
umiru, vece izdisu. I. Ivanisevi6 218. Izdise
stokrat na dan slijedec tebe. P. Kanavelid, iv.
67. Izdisuc duh predava. 346. Na ne uzdah iz-
disuci i on place i umire. J. Palmotic 160. Koji
izdi.suci moli se cadku. V. Andrija§evi6, put. 121.
Isus dobri jur izdise. A. Vitajic, ost. 204. U
kojim ce izdisat a ne moc nigda izdahnut. I.
Grlicid 129. Cekat dokle bolesnik pocne izdisat.
160. Za tvoje zloce izdise na drvu od kriza. A.
d. Bella, razgov. 205. Svak da izdise, i svakorau
sve to blize smrt pristupa. J. Kavanin 2^. Od
ne na dalece ceznemo, venemo, izdisemo. I.
Dordid, ben. 65. Ovako cini izdisati strah. J.
Banovac, pred. 4. Od zede izdisa§e. razg. 162.
Vidila si izdisati tvoga sina. prisv. obit. 58.
Isukrst na krizu izdisase. J. Filipovid 1, 329^.
Sin na krizu od muke izdise. F. Lastrid, test.
97a. Grisnik za koga izdises. 98'>. Blizu izdise
pod zestokim bici. 114*. Uzdise, pace blizu od
zalosti izdise. 116^. Smisja tko je ne sin bio,
vided da joj jur izdise. P. Knezevid, muk. 45.
Priporucajuci dusu svoju otcu neboskomu izdise.
1. A. Nenadic, nauk. 256. Dok bolesnik pocme
izdisati. A. Kanizlid, bogojubn. 490. Bolna vec
izdisase. S. Rosa 88^. Koji vidivsi ga tako iz-
disudi, ostavi ga mrtva. M. Dobretid 89. Da po-
kornik izdise oli gine oli se topi. 257. Visedi
na krizu placno izdise. I. J. P. Lucid, razg. 90.
Da bi gledali, kako on izdise na krizu za }ubav
nasu. B. Loakovid, nauk. 442. — nije jasno zna-
cene u ovom primjeru (zar izdisati = umirati, pak
hitina kraju, na koncu uopce? j: Izdisase bacva,
nestajudi vina. F. Lastrid, ned. 65. — c) subjekat
je viiris. — u jednom j^rimjeru xvm vijeka. —
isporedi 2. U nasim manastirima neka sveder iz-
dise miris divicanski )i|ana. Grgur iz Varosa 128.

2. prelazno, objekat je miris, smrad itd. Tvoja
usta izdisu miris. L. Radid 103. Ovi biskup iz-
dise miris velike svetine. I. J. P. Lufiid, izk, 13.
Nevridna i nocista u srcu pribiros koja strahoviti
smrad izdisu i uznose pred oci Gospodne. bit.
64. Ona koja izdiso miris pomasti naj dragociniji.
Grgur iz "Varesa 138

IZDIVJ^ACITI, izdiv]a.cim, pf. slozeno: iz-dlv)a-
5iti.

SI. uciniti da sto (objekat) podivla. — Saino
pasivno sa znacenem podiv^ati u jednom primjeru
XVIII vijeka. Sve sto je dobra bilo u covjeku,

sve je grijeli otrovo, sve je pokratio, sve istetio,
ali nije sa svijera smrsio, iskorijepio. Ostalo je,
ostalo sto u nemu, nu ko ono izdivjaceno. A.
Kalid 363.
b. uciniti da sto (objekat) ne bude vec div]e.

— U Stulicevu rjecniku: izdivjaciti, v. oddivja-
citi, gdje ima i refieksivno izdivjaciti se, izdivja-
civam se ,inurbanitatem, ruditatem deponere'. —
nepouzdano.

IZDlV:^ACiVATr, izdivjacujem i izdivjaclvam,
impf. izdivjaciti. — Samo praes. izdivjacivam u
Stulicevu rjecniku (oidi kod izdivjaciti, b).

IZDIZANE, n. djelo kojijem se izdize. — U
Vukovu rjecniku ; ,das aufrichten' ,erectio'.

IZDIZATI, izlizem, impf. izdignuti. — Akc.
je kao kod izgrtati. — Od xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu: 1. ,in die ho he heben' ,tollo,
erigo'. 2. (u Crnoj Gori) izdizu s ovcama u pla-
ninu, t. j. kredu se ,sicli begeben' ,exeo'.

1. prelazno.

a. aktivno. Pluga iz brazde na djesnu stran
izdize. I. Jablanci 51.

b. sa se, refieksivno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,sich erheben, aufrichten' ,erigor'). To se
korabja vedma gori izdizase. E. Pavid, ogl. 17.

Z. neprelazno (u Crnoj Gori). Da izdizu mirno
u Rudine. P. Petrovid, gor. vijen. 13. Kad Jeti
izdizu cejad na planinu s ajvanom. V. Bogisid,
zborn. 8.

IZDJEDINITI, izdjodinim, pf. vidi izbastiniti.

— Slozeno: iz-djediniti. — Samo u Belinu rjec-
niku: izdjediniti, izdjedinivam ,exhaeredo' 260*^,
i u Stulicevu : v. odbastiniti.

IZDJEDINIVATI, izdjedinujem i izdjedinivam,
impf. izdjediniti. — U Belinu rjecniku: praes.
izdjedinivam kod izdjediniti.

IZDJELANE, n. djelo kojijem se izdjela. —
Stariji je oblik izdjelanje. — U Mika]inu rjec-
niku: izdjelanje, izdubenje ,caelatura'; izdjelanje,
djelanje ,elaboratio', i u Bjelostjencevu: izdelane
na brazde, brazdane ,striatura'.

IZDJELATI, izdjelam, pf. slozeno: iz-djelati.

— Akc. je kao kod izgledati. — Bijec je stara,
isporedi stslov. izdelati, rus. aaj^iAHTb. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,sculpere'), it Mika\inu
(izdjelati drvo al' inu stvar taku ,lavorar legno
o cosa simile' ,elaboro' ; izdjelati u drvo al' iz-
dubsti u kamen .intagliare' ,coelo, incido, in-
sculpo, exculpo, sculpo, scalpo'), u Bjelostjencevu
(vidi kod izdjelavati), u Voltigijinu (izdilati, iz-
djelati i izdilati, izdilavam ,finire un lavoro' ,eine
arbeit vorfertigen').

a. izraditi. — U Voltigijinu rjecniku (vidi i
izdjelane u Mikalinu).

b. vidi izdjejati.

a) aktivno. Sviraocu izdjolah. M. Vetranid
2, 121. Vulkan me izdjela. 2, 122. Tko grlo
iz bila mramora i ruke i prsi izdila z dvi drage
jabuke? H. Lucid 208. Niki zlice, niki kutlide
dubuci pripivase i izdilase. P. Zoranid 18'^. Cini
na negovu grebu izdilati pticu. F. Vrancid, ziv.
28. Niki u kamiku idola izdila. D. Barakovid,
jar. .33. Majka narav nu izdjela. P. Kanavelid,
iv. 116. Izdjelao si bat za tvoj hrbat. (D). Poslov.
danic. 35. Boze, koji svetaca tvoji prilike ali
slike izdilati ili upengati dopu§das. L. Terzid
216.

b) pasivno. Figura slavne deve Marije vele de-
vota i lipa izdelana sa sinom svojim. Mirakuli.
113. O duse, izdelana od prilike bozje! Korizm.
69''. Na klondah razliko tezanimi i umlde izdi-
lanimi. P. Zoranid 72*. Ne ucinisi tebi izde-

IZDJELATI, b, h).

159

IZDJETI, 1, b.

lano da mu se poklonisi. S. Budinic, sum. 28".
Er se mi ne klanamo istulkanem ili izdelanem
drvom ili kamenom. 32'^. Kako da bile tada iz-
djelana. B. KaSic, per. 163. Postidite se svi ki
se kJanaju izdilanim i ki se dice idoli svojimi.
M. Alberti 106. U dva reda izdjelanijeh broj so
kipa starijeh telkijeh kraja gleda. I. Gunduli6
427. Stupi urosno izdjelani trijem uzdrze vas
okolo. 532. Niti zlato clovicanskim o6ima i ze)i
tako dopada samo, da je naj lipso izdelano i
osvitlaiio, kako kada drago kamenjo po Aem se
razigrava. P. Vitezovid, cvit. ix. U grob novi
i u zivu kamenu izdilan. F. Parcid 59. Moje
tilo da pogrebe Osip milo u izdjelane svoje grebe.
J. Kavanin 49''. Ima ikone gospojine uznesena
srjeil otara a izdjelana vrhu stine. 318*. Drazi
kamen u razkosne skrije izdilan. 484^'. Onim
ricim koje imao bi svak drzati upisane u pa-
meti, u srcu izdilane. A. d. Bella, razgov. 233.
Kamen izsicen, izdilan i ugladen. I. Velikanovid,
uput. 1, 87.

c) sa se, pasivno. Kamene kada se izsico i iz-
dila. I. Volikanovid, uput. 1, 88.

IZDJELAVATI, iz Ijelavam, impf. izdjelati. —
U Bjelostjencevu rjecniku : izdelavam, izdelati
,elaboro, laevigo, edolo, polio, perfecte dolo, de-
dolo, dolabra seu ascia quae scabra sunt atque
impolita laevigo et levia facio, complano*. 2. iz-
rezavam ,coelo, dolio, coelo seu celte sive scalpro
sculpo, strio, incido, exculpo, insculpo', i u Vol-
tigijinu: praes. izdilavam Uod izdilati.

IZDJELITEl^AN, izdjelitejna, adj. koji treba
da ostane hez dijela (vidi izdijeliti, 1, b i 2, c).

— U Stidicevu rjecniku: ,re aliqua frustrandus,
privandus'. — nepouzdano.

IZDJE^ALAC, izdjejaoca, m. covjek koji iz-
djela. — U Mikalinu rjecniku: izdjejalac, koji
izdjela u kamen al' drvo ,intagliatore' ,caelator,
sculptor, vascularius' (treba opaziti da u Mikaje
neina glagola izdjejati nego samo izdjelati, ali
ima djejati), i u Stulicevu: ,caelator, sculptor'.

IZDJEJ^ANE, «. djelo kojijem se izdjela. —
Stariji je oblik izdjejanje. — Izmedu rjecnika u
Belinu (izdjejanje izvedeno, izneseno; izdijanje
ua odskoke ,rilevo, e rilievo, lavoro di scultura
o d' intaglio' ,opus anaglypticum' 620^; izdjejanje
na brazde ,scanalatura, scanalamento' ,striatura'
648a) i u Stidicevu. Ovu, molimo, priliku ili iz-
dijanje poctovati. B. Kasic, rit. 272.

TZDJElfiATI, izdjejam, pf. izraditi djejanem.

— isporedi izdjelati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (,lavorare' ,operor' 429*) i u Stulicevu (,cae-
lare, incidere, insculpere').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. u primje-
rima se ne maze svagda poznati, pokazuje li iz
samo da je svrsena radna ili istice da se dje-
janem §to (n. p. kip) is cega (na pr. drva, ka-
mena) vadi.

a) aktivno. O krizu prisveti, tko ve te iz-
dje}a? N. Najeskovid 1, 139. Od svetaca tvojih
priiike ili slike izdifati. B. Kasid, rit. 271. Red
bi, kipe sve da izdija kamenarska svijetla diva.
J. Kavanin 489*. Drugi mak}om izdijaju vile.
J. S. Ee|kovid 428. — metaforicki. Ucini da
jubav tvoja izdjeja moje srce i da ga stvori
tvorau sasma slicna. I. M. Mattei 222.

b) pasivno. Kipu od Boga izdijani ! B. Kasid,
is. 87. Kipom vrazjim izdijanim rukami }ud-
skimi. 96. Treda (slika) uz ovu izdjejana sjedi
uzmnozna. I. Gundulid 430. Izdjejane u kamenu
dudne slike kazat sjede, 6. Palmotid 3, 231^. Gdi
izdje|an na grob s zdraci, i gdi obzidan strahom

tlaci. J. Kavanin 308*. U ploci su izdjejani na
uspomen vjckoviti mali slovi. 357*'. Izdjejan na
odskoke ,fatto o lavorato di rilievo' ,anaglyptus*.
A. d. Bella, rjecn. 620*'. Izdjejan na brazde ,sca-
nalato' ,striatus'. 648*. Ki izdjejane slike Stuju.
I. Dordid, salt. 330. Kamen hitro izdjejan i ujud-
niji za viditi. 404. Pod nogami pako izdjejan u
mramoru. uzd. 49. Kamene u razlike zarajer-
nosti izdjejano. ben. 40. Sluzise izdijanim bo-
govom iiovim. P. Knezevid, osm. 239. Uzidana
bise od stina zivica lipo ukresanih i od mudrih
mestara izdijanih. And. Kacic, kor. 225.

b. izraditi. — Samo u Belinu rjecnika gdje
ima i pasivno: izdjejan , lavorato' ,eIaboratus'
429b.

IZDJE^ilV, adj. (u matematici) broj ili drugo
sto se dade dijcliti. — Nacineno u nase vrijeme.
Izdjejiv, math, (razdjejiv), lat. ,commensurabilis'
,commensurabcl'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZDJE^jIVATI, izdjejujem i izdjejivam, impf.
izdijeliti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (gdje se na} prije nalazi): praes.
izdelujem (kajkavski) , vidi kod izdijejati, i u
Stulicevu (izdjejivati, izdjejivam, freq. v. izdije-
liti, a kod ovoga ima praes. izdjelujem i izdje-
livam). I od naravnijeh prignutja ikoga no iz-
djoliva, svakomu inokupno govori. I. M. Mattei
163.

IZDJEtilVOST, /. osobina onoga sto je izdje-
]ivo. — Nacineno u nase vrijeme. Izdjejivost,
math, (razdjejivost) ,commensurabilitat', tal. ,com-
mensurabilita'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZDJEl^UKANE, n. djelo kojijem se izdjejuka.

— Samo u Stulicevu rjecniku.
IZDJE^UKATI, izdjejukam, pf. dem. izdjejati.

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,leviter sculpere,
caelare'.

iZDJENUTI, vidi izdjoti.

iZDJESTI, vidi izdjeti.

IZDJETI (izdjesti, izdjenuti), izdjenem, pf. slo-
ieno: iz-djet'. — Eadi oblika vidi djeti, ali treba
jos dodati da mj. iz moze biti i iza, dim se udva-
jaju oblici (izadjeti, izadjesti, izadjenuti, iza-
djenem itd.). — Akc. se mijena samo (mislim) u
aor. 2 i 3 sing, izdjenu i izadjenu, i u part,
praet. pass, izdjeven, izdjevena i izadjeven, iza-
djevena. — Bijec je stara (samo za neke oblike,
vidi kod djeti), isporedi stslov. izdeti. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (izditi imo ,imponere nomen,
appellare, indere noraen'), u Bjelostjencevu (vidi
kod izdijevati), u Voltigijinu (izdeti imo, izdevam
,fingere, apporre nome' ,einen spitznamen geben),
u Stulicevu: izditi ime, izdivam ,nomen indore,
imponere'; izdjeti ime, v. prozvati; izdjesti, iz-
dijevam ,levar via (si dice del nastro)' ,detrahere
(vittam)'; u Vukovu : izdjesti i izdjenuti ime
,oinen spitznamen geben, aufbringen' ,impono
nomen irrisorium'. 2. iglu ,ausfadeln' ,filum ex
acu eximere'; izadjesti, izadjonem, v. izdjesti;
izadjeti, izadjonem, vide izdjeti (ali ovoga nema
napose).

1. aktivno.

a. nadjesti (ime, i to pravo ili krsteno ime, ili
nadimak). Izde mu ime Pariz. Pril. jag. ark.
9, 122. (1468). Ditidu izdili bihu ime Svetolik.
Dukjanin 21. Ime joj izdise od one svetice. I.
T. Mrnavid, mand. 40. Lijopo joj ime izadjeo.
Nar. pjes. vuk, rjecn. kod izadjeti.

b. izvaditi ono sto je udjeveno (n. p. konac iz
igle, pleticu iglu iz bjecve), vidi u Stulicevu rjec-
niku (gdje nije dosta jasno tumaceno) i u Vu-
kovu.

IZDJETI, 2.

160

IZDRAEL

2. sa so, pasivno Hi rcfleksiono.

a. vidi 1, b. — U Stulicevu rjecniku: ,scap-
pare, cadere (detto di cose attaccate o infilzate)'
,labi, dilabi', i u Vukovii: izdjenuti se, n. p. igla
,sich ausfadeln' ,filuai ex acu eximero'.

b. nije dosta jasno znacene u ovom primjeru :
Jednu sam kugu pribolio, a druga mi se je iz-
djela. (D). Poslov. danic. 39.

IZDJEVENE, n. djelo kojijem se izdjene. —
Stariji je oblik izdjevenje. — U Mikaliyiu rjec-
niku: izdivenje imena ,nominis impositio'; u Bje-
lostjencevu: izdevene imena ,impositio nominis';
u Stulicevu: izdivene imena.

iZDLACITI, izdlacim, pf. slozeno: iz i dlaka
nastavkom i.

a. prelasno, posve posuti dlakama. — U Be-
linu rjecniku: izdlaciti, izdlacivam ,impelaro' ,pilis
aliquem spargere' 384*, i u Stulicevu: .impelare',
,attaccar peli a qualcuno' ,pilos in aliquem im-
pingere, injicere'. — U Stulicevu rjecniku ima i
refliksivno : izdlaciti se ,impelarsi' ,pilis se infi-
cere'.

b. neprelaeno, postati dlakav. — U Voltigijinu
rjecniku : izdlaciti, izdlacivam ,impelare, mettere
peli' jhaaricht warden'. — nepouzdano.

IZDLACiVATI, izdlacujem i izdlacivam, impf.
izdlaciti.

a. vidi izdlaciti, a. — U Belinu rjecniku: praes.
izdlacivam kod izdlaciti, i u Stulicevu: freq. v.
izdlaciti, a kod ovoga ima praes. izdlacivam.

b. vidi izdlaciti, b. — U Voltigijinu rjecniku:
praes. izdlacivam kod izdlaciti. — nepouzdano.

IZDLAKAVITI, izdlakavim, pf. vidi izdlaciti,
a. — Slozeno: iz dlakaviti. — U Belinu rjecniku:
izdlakaviti, izdlakivam .impelare' ,pilis aliqaem
spargere' 381*, i u Stulicevu: v. izdlaciti. — /
?t nase vrijeme u Lici. ,Sisajuc ovliku drcurliju,
sav sam se izdlakavio'. J. Bogdanovid.

IZDLAKIVATI, izdlakivam, impf. izdlakaviti.
— U Belinu rjecniku: praes. izdlakivam kod iz-
dlakaviti. — sasma nepouzdano.

IZDLANITI, izdlanim, pf. dobiti, zadobiti, steel
(vala da kao tukuci dlanom). — Slozeno: iz-dla-
niti. — IJ nase vrijeme u Srbiji. ,0d oca mi nista
nije ostalo, a sto imam sve sam ja sobom iz-
dlanio'. ,Ako Bog ne da, na silu nista se ne moze
izdlaniti'. Zivojin.

IZDLANENE, n. djelo kojijem se izdlani. Zi-
vojin.

IZDLIJESTI, vidi izdupsti.

IZDNA (iz dna), adv. vidi izadna. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: izdna, izadna, od dna ,fun-
ditus', i u Stulicevu: iz dna ,dal fondo, da' fon-
damenti' ,funditU8'.

IZ DNESVIJETA, vidi iz dnezora.

IZ DNEZOEA, adv. u prozorje, na osvitak. —
U jednoga pisca Duhrovcanina xviii vijeka (u
kojega mj. z stoji ^ po duhrovackom govoru), i
u Stulicevu rjecniku (iz dne zora ,primo mane,
summo mane'). Nu jos vole vece ono srcano bo-
gojubstvo, kojijem izdne^ora tvoga vijeka po-
8pijesi§e razgorjeti te pripomniva g. Mara tvoja
roditejica i milohotno prignutje k svakoj du-
hovnoj zabavi. I. M. Mattel vi. Zabavi se iz-
dne:5ora u razmiSJanje. 259. — Mislim da treba
shvatiti dnezora kao slozenu rijei, u kojoj je
prvi dio osnova od dan (a ni po sto od dno). —
U Stulicevu rjecniku ima i iz dne svijeta s istijem
znacenem; i ovdje ee biti dnesvijet rijec slozena
kao i dnezora.

IZ DNO, praep. vidi 2. dno, 3, b.

iZDOBILA, ado. vidi izobila (od cega postaje
puckom etimologijom, jer se misli na dobiti). —
U nase vrijeme (u Vukovu rjecniku nema napose,
ali kod izobila ima cf. izdobila). Dosta bjese vina
izdobila. Nar. pjes. vuk. 2, 232. Da nam dosta
izdobila vina-. 2, 539. Deno rodi izdobila vina.
2, 567.

IZDOBRITI, izdobrim, pf. uiiniti da sto
(objekat) bude posve dobro. — Slozeno : iz-dobriti,
Hi postaje od iz i dobar nastavkom i. — U Be-
linu rjecniku: izdobriti, izdobrivam ,bonificare,
ridurre a miglior stato' ,in meliorem statum re-
digere' 144^; u Voltigijinu: izdobriti, izdobrivam
,bonificare, compensare' ,vergolten' (gdje je oso-
bito znacene: naknaditi); u Stulicevu: ,in me-
liorem statum redigere'.

IZDOBRIVATI, izdibrivam, impf. izdobriti.

— U Belinu rjecniku: praes. izdobrivam kod iz-
dobriti, u Voltigijinu: praes. izdobrivam kod iz-
dobriti, u Stulicevu: freq. uz izdobriti.

IZDOJITI, izd6jim, pf. slozeno: iz-dojiti, u
svijem primjerima znaci izmusti (vidi dojiti, b).

— U jednoga pisca Slavonca xvii vijeka.

a. aktivno. Odmah kako zene ga (mliko) iz-
doje. J. S. Rejkovic 250.

b. sa se, pasivno. I pusti se izdojit do kapi.
J. S. Eejkovid 57. Krava nek se do kapi iz-
doji. 94.

IZDOLA, adv. vidi 3. dola i odizdola.

IZDOMOVITI, izdomovim, pf. istjerati, prog-
nati iz domovine. — U Stulicevu rjeiniku: izdo-
movlti koga ,patria aliquem ejicero, expellere',
gdje ima i rejieksivno: izdomoviti se ,patrium
solum derelinquere'. — nepouzdano.

IZDOMOVl^IVATI , izdomovjujem i izdoino-
vjivam, impf. izdomoviti. — JJ Stulicevu rjec-
niku: izdomovivati, izdomovivam, freq. v. izdo-
moviti. — nepouzdano.

IZDONASATI, izdinasam, pf (?) donijeti (kad
je mnogo objekata). — Slozeno: iz-donasati. —
Samo u jednom primjeru xvin vijeka (pasivno).
Medu to toliki pokloni izdona§ani bijau. E. Pavi6,
ogl. 132.

IZDOPUSTIVATI, izdopustujem i izdopii-
§tivam, pf. dopustiti (kod mnogo objekata). —
Slozeno : iz - dopustivati. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Mnogo se prostenje dobiva, sto su
sveti otci pape izdopustivali. M. Divkovic, nauk.
224t'.

iZDOR, m. vidi izder. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ova moja ajina ili benevreci ili opanci ne-
maju izdora'. J. Bogdanovic.

IZDOSTOJANSTVOVATI, izdostojanstvujem,
pf. u Stulicevu rjecniku: v. oddostojanstvovati.

— nepouzdano.

IZDOVOl^ilTI, izd6vo}rm, pf. posve zadovojiti.

— Slozeno: iz-dovo}iti. — U na§e vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (n. p. svoje srce ,be-
friedigen' ,satisfacere'). Dokle se zemja ne izdo-
voji subotama svojim. D. Danicid, 2dnev. 36, 21.
Izdovojidu se na protivnicima svojim. isai. 1, 24.

IZDRACITI, izdracim, pf. o6i sa strogosdu iz-
beciti popreko. — rejieksivno: izdraciti se, strogo
i popreko na koga u nepovojnom govoru pogle-
dati. Podunavka. 1848. 57. — isporedi izdrediti.

IZDRAEL, m. vidi Izdrai} i Izrael. — xvi
vijeka. A mi se nadijahomo, da hode biti on koji
odkupiti ima Izdraela. Postila. Cc2a. Ne najdoh
toliko vere va Izdraelu. Anton Dalm., nov. te§t.
1, 10b.

IZDRAELITA

161

IZDRIJETI, 1, a.

IZDKAELITA, w». Israelita, IzraHac. — J'o-
staje od latinskoga oblika (racli d vidi Izdrai}).

— U jednoga pisca xvi vijeka. I ja jesam Iz-
draelita. Anton Dalm., nov. test. 2, l-!''. paul.
rom. 11, 1. Jere i ja jesam Izdraelita od Abra-
amova semena. ap. 14''.

IZDRAELITANIN, m. vidi Izdraelita. — U
jednoga pisca xvi vijeka (nom. pi. u starijem
obliku). Ki su blizika moja po plte, ki jesu Iz-
draelitano. Anton Dalm., ap. 12*.

IZDRAELSKI, adj. koji pripada Izdraelu. —
XVI vijeka. U gorah izdraelscijeh. N. Ranina 42*.
ezech. 34, 13. Krajevstvo izdraelsko. 136*. act.
ap. 1, 6. Hoce vladati pukom mojim izdraelskim.
Anton Dalm., nov. test. 1, 2.

IZDRAILITENANIN, m. vidi Izdraelita i Iz-
draelitanin. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Ov
V istinu bi on Izdrailitenanin, v kom ne bi griha.
Transit. 24*.

IZDRAILSKI, vidi izdraijski.

IZDRAI]^, m. vidi IzraiJ. — -d- je umetnuto
medu z i r (isporedi zdreti). — Rijec je stara,
isporedi ststov- Izdraijt, ali je u nasem jeziku
potvrden samo adj. Izdraijev koji vidi.

IZDRAHjEV, adj. koji pripada Izdrailu. —
U spomeniku pisanom crkvcnijem jezikom i otale
u Danicicevii rjecniku: Izdraijevt, tov 'IaQur]l.
Pogibose ovce domu Izdraijeva. Mon. serb. 235.
(1399).

IZDRAILSKI, adj. koji pripada Izdrailu. —
Na jednom mjestu xvi vijeka (moze se citati ] i 1).
Boga izdrai jskoga. Anton Dalm., nov. test. 23^.

IZDRAJEL, m. vidi Izdrael. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Jere nisu vsi Izdraelitane ki
jesu ot Izdrajela. Anton Dalm., ap. 12*.

IZDRAJELSKI, adj. koji pripada Izdrajelu.
Muzi izdrajelski. Anton Dalm , nov. test. 172''.
act. ap. 2, 22.

IZDRANCITI, izdraucim, pf. vidi izdr}anciti.

— Slozeno: iz-dranciti. — U nase vrijeme u Lici.
,Ciganka s praga ne ide, dok ma sto ne izdranci'.
,Taj bi od davola sto izdrancio'. J. Bogdanovic.

IZDRANE, n. djelo kojijem se izdere (vidi kod
izdrijeti). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,actus
excoriandi'.

IZDRAPATI, izdrapam (izdrap|em), pf. vidi
izdrpati. — Slozeno: iz-drapati. — TJ nase vrijeme.
Pa te moze svu izdrapati. Nar. prip. vuk. 72.
,Tdu6 cio dan za ovijem vrazijem blagom (ko-
sama) po sikari, sav sam se izdrapao, ne bi da
je na meni gvozdena roba, ziva ostala'. ,Sva je
roba na meni izdrapana'. ,Ti ces biti vavije iz-
drapan, pa da ti svako jutro osvice nova roba'.
,Va|da su se nocas macke dcmcale pastrve na
dimu, kad je onako sva izdrapana'. J. Bogda-
novid.

iZDRATI, vidi izdrijeti.

IZDRAVI^, m. vidi Izdrai}. — xvi vijeka (vidi
i Izdravijev). Nad hisu Izdravi|a. Anton Dalm.,
nov. test. 12, 148''. paul. hebr. 8, 8.

IZDRAVIJ^EV, adj. koji pripada Izdraviju.

— Izmedu rjecnika u Danicicevu (Izdravijevt
TOV ' lGQui\X). Pogibsije ovce domu Izdravijeva.
Mon. serb. 282. (1419). 486. (1461). bice pisarska
pogreska Izdravjeva. 253. (1405). Hisi Izdravi-
Jevi. Anton Dalm., nov. test. 2, 148''. paul. hebr.
8, 10.

IZDRAVI^SKI, adj. koji pripada Izdraviju.
Sinovom izdravijskim. Anton Dalm., nov. test.

VI

181'>. act. ap. 7, 37. Pred sinovi izdravijskimi.
2, 17''. apoc. 2, 14.

iZDRAVITI, izdravim, pf. ozdraviti. — Po-
staje od iz i zdi-av nastavkom i. — Akc. je kao
kod izgaziti. — U Vukovu rjedniku: vide ozdra-
viti.

IZDRECATI SE, izdr^cim se, pf. svrsiti dre-
cane, posto se mnogo drecalo (o kozi). — Slo-
zeno: iz-drecati. — U nase vrijeme u Lici. ,Do-
dijase mi negove koze u gaju, pa sam i zatvorio,
nek se u zatvoru nadrece i izdrece'. J. Bogda-
novic.

IZDRECITI, izdrecim, pf. slozeno: iz-dreciti.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. izbeciti).

a. aktivno, vidi izbeciti, a, b). Izdrecivsi oci
na svakoga od nih. Blago turl. 2, 146. Sto si
tako oci u me izdrecio?' ,Izdrecio oci ka' vilen'.
J. Bogdanovic.

b. sa se, rejieksivno, razvikati se, izdrijeti se,
,Kakvi sud?' izdreci se miralaj. Nar. prip. bos.
1, 49.

IZDRE^iITI, izdrejim, pf. (oci), vidi izbeciti,
a, a) i izdreciti, a. — Stoji prema izdreciti kako
izbejiti prema izbeciti. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Sto si, starce, zube iskejio, a sto
li si oci izdre}io? A. Ostojic.

IZDRIJESITI. izdrijesim, pf. odrijesiti (posve
Hi iz cega). — Slozeno: iz-drijesiti, Hi iz-rijesiti,
a d je umetnuto meda z i r kao kod zdreti. —
U snijem je primjerima u metaforickom Hi u
prenesenom smislu. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecniku u Belinu (izdrijesiti, izdrjesujem ,scio-
gliere, slegare' .exsolvo' 655a).

a. aktivno. Moja ti sva dila ne htic izdrisiti.
H. Lucie 234. Videc da mu stvor van djela ne
grijesi, u taki on govor svoj jezik izdrijesi. D.
Ranina 22a. Gdi vidi da ima vik skratiti on
tadaj, izdrijesit kti jezik u romon slatki taj. 58''.
Al' i Vuka vjera izdrijesila. Osvetn. 2, 55. —
U Lici znaci i izbiti, istuci. ,Izdrijesi ti nu onako
znas secki, pa ce ona biti meksa od zecijeg repa'.
,Ukocim ti cobane s blagom u kvaru, pa ti i
ukocim, i znas onako na modu izdrijesim'. J.
Bogdanovic.

b. sa se, rejieksivno. Izdrisi se iz jarma. S.
Margitic, fal. 294.

iZDRIJETI, izderem (izdrem), pf. slozeno: iz-
drijeti. — isporedi izderati (gdje su i svi pri-
mjeri s praes. izderem). — Radi oblika vidi dri-
jeti ; treba dodati da mj. iz stoji cesto i iza : iza-
drijeti, izadrem itd., i da u inf. i u oblicima
prosloga vremena moze biti (rijetko) osnova dra
mj. drije : izdrati, izadrati, vidi aor. 3 sing, izadra.

1. J. P. Lucie, razg. 34; M. Pavlinovic, rad. 70;
part, praet. pass, izdran u Stulicevu rjecniku
(gdje se dodaje da je rijec ruska). — Akc. kaki
je u praes. izdrem i izadrem, taki je u aor. 2 i
3 sing, izdrije i izadrije, u part, praet. act. izdro,
izdfla i izadro, izadfla, u part, praet. pass, izdrt
i izadrt; u ostaUjem je oblicima onaki kaki je u
inf., n. p. impt. izdri i izadri (izderi vidi kod iz-
derati). — Rijec je stara, isporedi stslov. izdrati,
izdreti, rus. H3o/^paTt, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (1. ,evellere pellem, corticem, detrahendo,
lacerando eruere, eripere'. 2. v. razdrijeti) i u
Vukovu (izdrijeti, izderem, 1. ,zerreissen' ,lacero'.

2. ,reissaus nehmen' ,aufugio'; izadrijeti, izadrem
(izaderem), 1. ,herausreissen' ,evello'. 2. ,reissaus
nehmen' .aufugio' s primjerom: Jedva je izadfo).

1. prelazno.

a. silom ugrabiti, silom izvaditi (cesto u me-

11

IZDRIJETI, 1, a.

162

IZDRPATI

taforickom smislu). Zato se more ov koren oho-

losti izdriti iz srca. Narucn. 86^. Izdri zvir ko-

suticu meni iz krila. M. Vetranid 2, 402. Ku

ktjese izdriti iz krila majcina. 2, 439. Dohodi

mi, da mu ovizima noktima izdrem one ocine.

M. Driic 357. To j' lipost koja me izdri srdacce

van. P. Zoranid 18*. Srdacce mu izdrise. 60''.

Meni razcvijenu potok od suz gorkih izdri (trisk).

72a. Izdrije joj silome iz krila dijete. F. Luka-

revic 312. Koju nezdrav za izdrijoti i svasma

iskorijepiti. A. Gucetic, roz. mar. 18. Cini Apo-

loniji sve zube izdriti. F. Glavinic, cvit. 53*.

Ulize bez va jn, ter malo kasne dusu izdri ne-

govu. 211''. Jeda bi ti mogli jedan vlas izdriti?

A. Georgiceo, nasi. 231. Onoga imas kojega vas

ov svit ne moze od tebe vazet ni izadrit. 329.

Ti li ces zivot i gospodstvo Mustafi izdriti? I.

T. Mrnavic, osm. 161. Ako nedu srco izdriti. I.

Ivanisevic 237. Zelec srce mu izdriti i krvi mu

piti. B. Krnarutic 39. Da mu dusu iz tijela

izadre. I. Grlicic 259. Eudi jasen, drijen... kih

vijek ne izdri vihra sila. J. Kavanin 195^. Tos-

kance i Modence iz cejusti neprijateja jest izadro.

I. Zanicic 212. Ude u crkvu Gospinu, izadri

priliku Isusovu iz nezina krila. M. Zoricic, zrc.

36. Izadriti pristane vojo k zenidbi. Ant. Kadcid

448. Nastojeci izadriti iz srdaca koren grija. I.

J. P. Lucie, izk. 10. Ako izadriti odredio si iz

duse grih. razg. 35. ,Prvo bi, brate, zubima od

Juca kamena sto otkinuo, uego bi od nega sto

izadro'. ,Ne izadrije od nega pa da ti svijecu

drze'. J. Bogdanovid. — I pasivno. Odizgara re-

cena dva pjevanja bili su izdrti po zapovijedi

nasijeh samovladalaca. I. Gundulid 482. Kad je

zakletva silom izadrta. Ant. Kadcic 449.

b. vidi izderati, a, a), a) aktivno. Vojvode iz-
drijese im hajine. Vuk, djel. ap. 16, 22. — b)
pasivno. Sve mi 'e srce izdrto. M. Drzic 150.
Xako to stojis sada vas izdrt i razkinut? P.
Baksic 181. Mrsavo, staro k^use, paripce, vele
da je izdrto. ,Nemoj ti za nisto onog negova
paripa uzeti, ta vidis li nijesi slijep, da ne more
maknuti, da 'e star i vec izdrt'. ,Sta ce ti iz-
drto k|use, ta znas li da staro izdrto kjuse nista
nije, nego pasija vecera'. J. Bogdanovic.

c. vidi izderati, a, bj. Silna srti poplavica za
izdrijeti i satrti nive, poja, dubje i dvore. G.
Palmotic 2, 53.

d. izadriti (u pogodbi), izbit sto na manu cinu.
J. Grupkovic.

c. sa se, refleksivno, razvikati sc (na koga),
ispsovati, isporedi 1. izdirati, 1, b. — Izmedu
rjecmka u iStulicevu (izadrijeti se na koga, iza-
direm se ,saevidictis aliquem afficere'). Un se na
nu izadri. J, Banovac, pripov. 4.^. Izadre se car
na nih. Nar. prip. bos. 1, 72. ,Amo taj kruh!'
izadra so kruhar. M. Pavliuovic, rad. 70. ,JS'esto
mu je samo kao u sail reko, a on ti se na me
izadrije, reka' bi, sad ce me na! ziva prozdrijeti'.
J. Bogdanovic.

'i. neprelazno, na vas mah pobjegnuti, vidi u
Vukovu rjecniku. isporedi 1. izdirati, 2, b.

IZDRISKATI SE, izdriskam se, pf. svrsiti
driskane, posto se mnogo driskalo. — Slozeno:
iz-driskati. — U na§e vrijeme u Lid. J. Bogda-
novic.

IZDRKATI, izdfcem, pf. vidi istrkati, 1. —
Radi d isporedi drcati. — U glagofskom ruko-
pisu XV vijeka. Vide Telepon Acelisa i izdrce na
nega, i probode Acelis Telepona. Pril. jag. ark.
9, 128. (1468).

IZDKLITI, izdrlim, pf. izmumiti (?). — Slo-
zeno: iz-drliti (nema mu potvrde, moze biti da

je izdrliti kao dem. izdrijeti, a isporedi i izdrja-
citi, izdrjanciti). — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Ako je i star, istom da mu prciju izmem iz
ruka . . . Ako ona starez dode, da mu izdrlim
prciju. M. Drzic 165 — 166.

IZDR^ACITI, izdrjacim, pf. vidi izdrliti i iz-
drjanciti. — Na Jednom mjestu xviii vijeka. I
da pravda to ne paci, iz pakla bi me izdrjaci!
J. Kavanin 400''.

^ IZDE^ANCITI, izdrjancim, pf. dobiti drjan-
cenem. — Slozeno: iz-drianciti. — Akc. se mijena
u aor. 2*3 sing, izdrjaaci. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,erscliwatzen, ab-
schwatzen' ,eblandior, emendico'). Jedva sam iz-
molio ili izdrjancio. Vuk, poslov. 111.

IZDR^jATI, izdfjam, pf. slozeno: iz-dr}ati. —
Akc. je kao kod ispitati. — U nase_ vrijeme. a)
svrsiti dr(ane (vidi dr|ati, a)), u Sulekovu rjec-
niku: ,auseggen'. — 0) (pisuci) izbrckati. — u
Vukovu rjecniku: ,bekritzoln' ,conscribillo'.

IZDRMANE, n. djelo kojijem se izdrma. —
Stariji je obltk izdrmanje. — U Belinu rjecniku:
izdrmanje od kosa ,accapigliamento, cioe far a
capelli' ,mutua capillorum laceratio' 11^.

IZDRMATI, izdrmam, pf. slozeno: iz-drmati.
— Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka
(vidi kod h).

II. aktivno. a) svrsiti drmane, posto se mnogo
drmalo. — u Stulicevu rjecniku: v. drmati, i u
nase vrijeme u Vubrovniku: izdrmati koga za
kose, za usi. P. Budmani. — b) izvaditi dr-
manem. — u Vukovu rjecniku: ,herausriitteln*
,excutio' s primjerom izjiarodne pjesme: Ta evo
ga, mila neno, gdi drma na vrati, izdrmao, mila
neno, pola k}ucanice.

b. sa se, reciprocno, potuci se s kim, drmajuci
ga za kose. — U Belinu rjecniku: izdrmati se
s kijem ,accapigliare o accapigliarsi, far a ca-
pelli' ,mutuo sibi crines evellere' 11* gdje se naj
prije nahodi; u Voltigijinu: ,scapigliarsi, accapi-
gliarsi, scarmigliarsi baruflando' ,sich zerzausen' ;
u btulicevu : izdrmati se s kijem ,mutuo sibi
crines vellere'.

iZDRNDATI, izdrndam, pf. svrsiti drndane
(posto se sve drndaloj. — ISlozeno: iz-drndati. —
Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, izdfnda. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,ab-
krampeln' ,caruiinare' s primjerom: Jos nije svu
vunu izdrndao). — I u prenesenom smislu kao
izbrb^ati. ,Sta, brate, svasta izdrnda i izuca, ne bi
svi psi s maslom pojeli'. J. Bogdanovi6. — I sa
se, rejleksivno, kao tzbrb^ati se. ,'Esi li se iz-
drnda' i izuca''. ,Oces li se ti ikad, po Bogu brte,
izdrndati i izucati?' J. Bogdanovic.

IZDROBITI, izdrobim, pf. sve razdrobiti, iz-
mrotti. — aiozeno: iz-drobiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — Moze biti stara rijcc, isporedi stslov.
izdrobiti, rus. H3;\po6HTb. — Izmedu rjecnika u
Voltigijmu (,tritare, sminuzzare' ,aufbr6ckeln, ein-
brockein'), u Stulicevu (v. udrobitij, u Vukovu
(,zerbr6ckeln' ,commiuuo'), u JJamcicevu (,com-
minuere'j. Vrtbtvu mezdru istdrobi, Lesekorn.
saf. 130. Ta ze izdrobi sitno nozemt. Glasnik.
25, 34. (xvii vijekj. Posto obojica simite izdrobe.
Vuk, odg. na lazi i opad. 13.

IZDROPITI, izdropim, pf. izvaditi (iskopati?
vidi 1. dropiti). — Slozeno : iz-dropiti. — xviii
vijeka u istuya pisca Slavonca u kojega ima i
1. dropiti. Ve6e prisna (meda) iz sati izdropi.
J. S. Kejkovic 64.

IZDEPATI, izdrpam, pf. raskidati, isparati,
izderati. — Slozeno: iz-drpati. — Akc. je kao

IZDRPATl

163

JZDUHOVJETRITI

kod ispitati. — Od xviii vijeka (u svijem pri-
mjerima pasivno), a izmedu rjecnika u Vukovu
(,zerfetzen' ,lacero, lanio'). aj 0 tkanu, odijelu
ltd Odjejanije kad se izdrpa. D. Obradovic, basn.
187. Uvuce se pod izmrjat i izdrpat mantros.
sav. 82. — b) 0 cfladetu na kojemu je izdrpano
odijelo. Ode izdrpati i izmrjati. D. Obradovi6,
basn. 403. Izdrpat odi. sav. 85. Grabancijasi
su svi izdrpani. Vuk, iiv. 220. Kakav je (iz-
drpan. Vukj, oprosio bi hime bijeli svijet. Nar.
posl. vuk. 123. — cj (o ce^adetu Hi) o zivoUni
uopce. Kurjak sav izdrpat od pasa lezase pri
jednoj reci. D. Obradovic, basn. 39.

iZDJttPITI, izdrpim, 2>f. ugrabiti, izdrijeti. —
Sluzeno: iz-drpiti. — Akc. je kao kod iz;?aziti.

— Ud XVII vijtka, a izmedu rjecnika u Belinu
(izdrpiti jz ruke, izdrpivam ,arraffare, strappare
dalle maui' ,eripio' Hfd^), u Vultigijinu (v. izuiak-
nuti), u Stulicevu (izdrpiti, izdrpivam ,oripere').

a. aktivno. List mi iz prsi srce izdrpi. P. Ka-
navelid, iv. 457. Da mo iz luke djavla izdrpi.
A. Vitajic, ost. 136. — U Dubrovmku se kaze i
izdrpiti za kose, za usi, isporedi izdrmati (vidi i
izdrpjene). P. Budmani.

b. sa se, pasivno. Mucuo iz negovih ruka one
(strile) mogu se izdrpiti i oteti. A. Vita|i6, ist.
463.

IZDRPI VATI, izdi:pivam, impf. izdrpiti. —
Samo u Belinu rjecnika: praes. izdrpivam kod
izdrpiti, i u Stulicevu: freq. uz izdrpiti, a kod
ovoya una praes. izdrpivam.

iZDRP^ENE, n. djelo kojijem se izdrpi. —
Stariji je obhk izdrpjenje. — U Belinu rjecniku:
izdrpienje za kose ,accapigliamento, cioe far a
capelli' ,rautua capillorum laceratio' lli*.

IZDRIJZITI, izdruzim, pf. istjerati iz drustva.

— (J Stulicevu rjecniku: izdruziti, izdruzujem i
izdruzivam ,pellere de medio, sejungere aliquem
a societate'. — nepouzdano.

IZDRUZiVATI, izdruzujem i izdruzivam, impf.
izdruziti. — U Stulicevu rjecniku: freq. v. iz-
druziti, a kod ovoga ima praes. izdruzujem i iz-
druzivam. — nepouzdano.

IZDRZANE, n. djelo kojijem se izdrzL Konzi-
storija naredi ,da muz, do konacne presude, daje
svojoj zeni izdrzarie'. M, D. Milicevic, medudnev.
142.

IZDRZATI, izdrzim, pf. slozeno: iz-drzati. —
Akc. je kao kod istrcati (part, praet. ptass. iz-
drzan). — Bijecje stara, isporedi stslov. izdrtzati,
rus. H3/^epjKaTt. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(izdrtzati ,contiuere').

a. uopce kao uzdrzati. Izdrtzati i pri.(viti) (pra-
viti) gradb Dubrtvnikt. Mon. serb. 257. (1405 u
poznijem prijepisu). Da imt se ne uztme (ca-
rinaj dokle ne iztdrtze godista. Spom. sr. 2, 80.
(142o). Domacin koji ima dosta rane, on moze
mnogo drustva preko zime izdrzati. F. Dordevic,
pcelar. 42.

b. u nase vrijeme kod pisaca prema nem. aus-
halten. aJ s objektom bitka, braniti se, ne dati
se. Hodu da vas izvijestim o bitki koju su sest
nasi batalijona za citava cetiri dana s neprija-
tejskom vojskom izdrzali. Nov. sr. 1835. Ibti. —
b) s objektom kazan, pretrpjeti, podnijeti. Izdr-
zati, pretrpiti kazan ,die strafe ausstehen'. Jur.
pol. terminol. 52. i u Sulekovu rjecniku (kod aus-
stehen).

IZDRZAVANE, n. djeJo kojijem se izdrzava.
Popecitej crkveni djela narodnoga prosvesteiia
duzan je nadgledati, kako se rukovode i upo-
trebjuju novel i drugi prihodi, koje bi pravi-

tcjstvo srpsko odredilo na izdrzavahe skola. Nov.
sr. 1835. 85.

IZDRZiVATI, izdrzavam, impf. izdrzati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — TJ nase vrijeme.
Imao mater udovicu koju je on morao izdrJ.a-
vati. Nar. prip. vr6. 108. ,Bog ovo sve izdrzava'.
,Bog nas sviju svojom milos6u drzi i izdrzava'.
J. Bogdanovid.

IZ DUB ATI, izdubam, impf. izdupsti. — Samo
u Bjelostjencevu rjecniku: izdubam, izdubsti, pro-
dubivam ,Civo, evacuo, detorno, confodio'. 2. iz-
dubam stup na zlobce ,strio, strias facio'.

IZDUBENE, n. djelo kojijem se izdube. — ispo-
redi izdubjene. — Stariji je oblik izdubenje. —
Izmedu rjecnika u Belinu (izdubenje ti51a), u
Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Stulicevu. Iz-
dubena koja pecat cini u zem}i isti pecat sam
moze ih ispuniti. M. Radnid 371a.

IZDUBITE^, m. coojek koji izdube. — U Stu-
licevu rjecniku: ,qui effodit'. — nepouzdano.

IZDUBITI, izdubim, pf. vidi izdupsti. — Slo-
zeno: iz-(2.)dubiti. — Samo u nekijem krajevima
i rijetko, a izmedu rjecnika u Jambresicevu (,ex-
cavo'). ,Ovu ti zdjelu, ako si i majstor, nijesi
lijepo izdubio'. u nase vrijeme u Lici. J. Bogda-
novic. — 6esce se nahodi part, praet. pass, iz-
dubjen, vcc od xvii vijeka (ako su pousdana dva
naj prva primjera), a izmedu rjecnika u Belinu
(izdubjen ,excavatus' b51a). Dodoh u ovu spilu
odi tvrdu u zivcu izdubjenu. P. Kanavelid, iv.
162. Bijela lava okrunena on drzase na svom
stitu i ova slova izdubjena. 181. Na zavodke iz-
dubjeni gaetan. J. Kavanin 485*. Stalica bila
je izdub}ena u pecini. A. Kanizlic, utoc. 526.
Grob je ovi u kamenu izrizan 1 izdubjen. 577.
Pade kriz u jamu izdubjenu. D. Basic 3u7. ,Ovaj
ti pladan nije lijepo izdubjen'. u Lici. J. Bog-
danovic.

IZDUBIVATI, izdubujem i izdubivam, imj)/.
izdupsti. — U Belinu rjecniku i u Volttgijinu:
praes. izdubivam kod izdubsti.

IZDUBJ^ENE, n. djelo kojijem se izdube. —
Stariji je oblik izdubjenje. — Od part, praet.
pass, izdubjen, vidi kod izdubiti. — U Mika^inu
rjecniku (izdubjenje) i u Belinu (izdubjenje 47*.
3yia).

IZDUB:^iVATI, izdubjujem i izdubjivam, impf.
izdubiti. — U nase vrijeme u Lici. ,Ove gobeje
nijesi ti toslom izdub|iva', negoli bradvom, zato
su ti ovako ruzno i izdubjene, nemoj, coce bozi,
bradvom gobeja izdubjivati'. J. Bogdanovid.

IZDUBOCiTI SE, izdubocim se, perf. postati
lukav. — Slozeno: iz-dubociti. — U Stulicevu
rjecniku: izdubociti se, izdubocivam se ,callidum
fieri'. — nepouzdano.

IZDUBOCIVATI SE, izdubocujem se i izdu-
bocivam se, impf. izdubociti. — U Stulicevu rjec-
niku: ,pedetentim callidum fieri'. — nepouzdano.

IZDUCE, n. djelo kojijem se izdme (vidi iz-
duti). — Stariji je oblik izdutje. — U Mikajinu
rjecniku: izdutje, opihnutje ,detumefactio', i u
Stulicevu: izdutje ,tumori9 dissipatio'.

IZDUHA, /. para, ispara, hlapna. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Jerbo rosa koja sad
upada jest ostanak od zimskoga lada i izduha
zemjane mocvari koja Jude i zivine kvari. J.
S. Rejkovid 228. Ved razlicne nim izduhe ude.
288.

IZDUHOVJETRITI , izduh6vjetrim, pf. vidi
istruhovjotriti i istuhovjetriti, od kojijeh oblika
postaje puckom etimologijom. Slovinac. 1884. 95,

IZDUPSTI

164

IZDUVATI

IZDUPSTI, izdubem. js/. slozeno : iz-dupsti. —
Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, izdube i u
part, praet. act. m. izdubao. — U nekijeh pisaca
cakavaca xvi vijeka nalaze se i stariji oblici sa
1: izdlbeno. Anton Dalm., nov. test. 200 ; 'zdlbnna.
Narucn. 99^; izdlesti (inf.). Anton Dalm., nov.
test, predgovor. — Od prvijeh vremena (vidi F.
Miklosi6, lex. palaeoslov.^ kod izdltb-BSti), a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (izdubsti ,cavo; ex-
cavo'), u Belinii (izdubsti, izdubivam ,affondare,
far profondo' ,alte defodere' 47*; ,incavare, ca-
vare, far concavo' ,cavo' 391*; ,scavare' ,excavo'
651a), u Bjelostjencevu (kod izdubam), u Volti-
gijinu (izdubsti, izdubivam ,scavare, incavare, in-
tagliare' ,ausL6hlen, ausgraben'), u Stulicevu (iz-
dubsti ,cavare , excavare , effodere') , u Vukovu
(,aushohlen' ,excavo').

a. aktivno. a) vadeci, kopajuci iz cega uciniti
da ono postane supje, jama, rupa. aa) objekat
je ono iz cega se vadi. Proklet i oni tko naj
prije za izet zlato zeniju izdube. I. Guudulic 163.
Koje (rane) tvoju put prisvetu do kosti i do
mozga izduboso (staniparskom grijeskom izdu-
bese). V. Andrijasevic, dev. 157. Ucini izdubst
zid. M. Pavisi6 34. — bh) objekat je ono sto po-
staje dubenem. Vulkau me (peharac) izdube. M.
Vetranid 2, 122. Tko jamu gdikade izdube za
druzijeh, on u nu upade. N. Dimitrovic 11. Jesmo
ova slova cinili izdlesti, izsedi tere izliti. Anton
Dalm., nov. test, predgovor. Postavi ga u grob
svoj novi, koji bjese u kamenu izsjekao all ti
izdubao. M. Divkovid, bes. 390*'. I upade se u
jamu ku izdube. M. Albert! 261. Od zapada
jame cudne bjehu izdubli oko sebe. I. Gundulic
322. Jamu izdube. I. Dordic, salt. 17. Nahodi
jedno djetecce koje biju6i izdublo na zalu jednu
rupicu ... D. Basid 210. 'Zdubite jedno korito
od jelovine. Nar. prip. mikul. 63. — b) izvaditi
sto (objekat) dubuci. Zato veliko od zem}e izdube.
D. Barakovic, jar. 28.

b. pasivno. V& nom pismu ili dasdici bihu ova
'zdlbena. Narucn. 99^. Po clovicanskom razumu
izdlbeno. Anton Dalm., nov. test. 200. act. ap.
17, 29. Ustanoviti ga u izdubenu jamu. B. Kasid,
is. 64. Nemoj se ogledati u jedno ogledalo izdu-
beno ali duboko unutra. M. Kadnic 407*. Grebi
neka su duboko izdubeni. M. Bijankovid 77. Po-
stavi ga u nov od kamena izdubeni grob. E.
Pavid, ogl. 627. Da pade u jamu izdubenu. D.
Basid 57.

e. sa se, pasivno. Tko li mi da, da se izdubu
u knigab ratom gvozdenim. M. Alberti 280. Kon
nega se pismo izdube, ruske vojske ko potlaci.
I. Gundulid 428.

IZDUEATI (izdurati), izduram (izduram), pf.
podnijeti, pretrpjeti. — Slozeno: iz-durati. — U
nase vrijeme. Sto su mogli to su izdurali. Osvetn.
3, 145. Gdje se oprije s korom kruha suha i s ne-
sitom puskom do trbuba, pa izdura ko sto drugi
node. 5, 63. ,Nedu ja nikad moje svekrve i ne-
zina zla izdurati'. ,Vala demo se naduravati, pa
ko koga izdura'. u Lici. J. Bogdanovid.

IZDURA VANE, n. djelo kojijem se izdurava.
,Lako je svakom redi : duraj i duraj ; ali to iz-
duravafie naderava meni krvave suze na oci'. J.
Bogdanovid.

IZDURA VATI, izduravam, impf. izdurati. —
D nase vrijeme u Lici. ,Ja se volim utopiti nego
nu vise izduravati'. J. Bogdanovid. — Sa se,
reciprocno. ,E demo se vala izduravati, pa kome
§uia, kome vuk'. ,Nek se vrag s tobom izdurava,
nedu ja'. J. Bogdanovid.

iZDUSAK, izduska, m. oduska, vidi i 2. dusnik.

a). — Od osnove glagola izdusiti nastavkom tki..
— U Mikalinu rjecniku: izdusak, dusnik ,spira-
mentum, spiramen, spiraculum' ; u Belinu: ,sven-
tatojo* ,spiraculum' 716*>; u Voltigijinu: ,sven-
tatojo, spiracolo' .zugloch'; u Stulicevu: ,spira-
meutum, spiramen, spiraculum'.

IZDUSENE, n. djelo kojijem se izdusi. — Sta-
riji je oblik izdnsenje. — V Mikajinu rjecniku:
izdusenje ,expiratlo, evaporatio'; u Belinu: izdu-
senje ,sgonfiamento, lo sgonfiare' ,reflare' 675^;
M Stulicevu: , evaporatio'.

IZDUSITI, izdiasim, pf. postaje od iz i dub
nastavkom i. — Akc. je kao kod ishvaliti, — Od
XIV vijeka (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod
izdusiti).

1. neprelazno, exspirare, evanescere. — Izmedu
rjecnika u Belinu (izdusiti, izdusujem ,sventare
in neutro' ,expiro' 716''), u Voltigijinu (izdusiti,
izdusujem ,sgonfiarsi, sfiatarsi , sventare* ,aus-
liiften'), u Stulicevu (izdusiti koja stvar, izdusuje
ili izdusiva ,in vapores redigi, vaporem emittere,
vaporare'), u Vukovu: 1. ,ausblasen' ,exspiro'
s primjerom iz narodne pjesme: Teke dvije puske
izdusise, dokle druge puske zapucase. 2. (u Du-
brovniku) izvjetriti ,vordunsten' ,evanesco'. a) 0
pusci, ispustiti vjetar, vatru. Kad ajducke puske
izdusise. Pjev. cm. 53*. A kad tanke izdusile
dijke. Osvetn. 2, 128. — b) 0 vjetru, vatri, ispu-
hati, izvjetriti, ugasiti se (cesto metaforicki). Iz-
dusit kako prdac u gacah. (D). Poslov. danic. 35.
Roketi ki bezredno svijetjudi izvijaju se tamo i
amo, dokle i oni brzo izduse i pod zemju se za-
kopaju. B. Zuzeri 238. Da izdusi sa svijem onaj
ogan. A. Kalid 272. Kad iz pusak vatra izdu-
sila. Nar. pjes. juk. 437. Kad je nemu vjetar
izdusio. Nar. pjes. petr. 2, 416. Kad arapsko iz-
dusi junastvo. 3, 34. Dok Arapu vjetar izdusio.
3, 147. Dok izdusi ovi prvi ogan. S. J^ubisa,
prip. 233.

2. prelazno, uciniti da sto (objekat) izdusi kao
kod 1.

a. aktivno. — U Mikajinu rjecniku: ,facere ut
evaporet, exhalet, vel expiret' ; m Belinu: izdu-
siti, ciniti da sto izdusi ,sgonfiare, contrario di
gonfiare' ,reflo' 675^; izdusiti, izdusujem ,sven-
tare in attivo' ,efficere ut expiret' 716^; u Stu-
licevu: izdusiti koju stvar ,sinere ut vaporem
emittat'.

b. sa se, reflcksivno. — U Mikalinu rjecniku:
,expiro, evaporo, exhalo'.

IZDUSiVATI, izdusujem i izdiisivam, impf. iz-
dusiti. — U Belinu rjecniku: praes. izdusujem
kod izdusiti; u Voltigijinu: p)raes. izdusujem kod
izdusiti; u Stulicevu: izdiisivati koja stvar ,sensim.
vapoi'em emittere', a kod izdusiti ima praes. iz-
dusuje i izdusiva.

IZDUSNIK, m. u Stulicevu rjecniku: v. izdusak.
— nije dosta pouzdano.

iZDUTI, izdmem, pf. uciniti da sto ne bude
daje naduto. — Slozeno: iz-duti. — Mjeste iz
moze biti i iza, vidi kod b.

a. aktivno. — U Mikajinu rjecniku : izduti, iz-
dimati ,detumefacio' , i u Stulicevu: ,tumorem
discutere, adimore, toUere'.

b. sa se, refleksivno ili pasivno. — U Mika-
jinu rjecniku: izduti se, izdimati se, ispihnuti
jdetumeo, deturgeo, dotumesco, deturgesco'; u
Belinu: izduti se, izdimam se ,sgonfiarsi' jde-
tumeo' 675b; u Stulicevu: izaduti se, izadimjem
se ,tumorem amittere, tumore liberari'; izduti se
,detumere, deturgere'.

IZDUVATI, izduvam, impf. izduti. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,sensim tumorem discutere'.

IZDUVENE

165

IZDVORITI, b.

IZDUVENE, n, samo u Stulicevu rjecniJcu: v.
izdutje.

IZDUZATI SE, izduzam se, impf, izduziti se.

— Samo u Bjelostjencevu rjecniku : izduSam se,
izduziti se ,debitum solvo, nomina expedio'.

IZDUZBINA, /. sawio u Stulicevu rjecniku: v.
izduzene.

IZDUZENE, n. djelo kojijem se ko izduzi. —
U Bjelostjencevu i u Stulicevu rjecniku.

IZDUZITE^j, m. covjek koji iztrazuje, pita dug
(da mu se plati). — U Voltigijinu rjecniku: ,ri-
scuotitore' ,einford6rer'. — nepouzdano.

IZDUZITI, izduzim, pf. uciniti da ko (objekat)
ne bude daje duzan (n. p. plativsi za n dug). —
Slozeno: iz-(2.) duziti, Hi postaje od iz i dug nn-
stavkom i. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Dug
stoji u gen. — Od xvi vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (iz-
duziti koga, izduzujem Hi izduzivam ,aere alieno
aliquem liberare'j. Duga nas izduzi. D. Bara-
kovic, jar. 120.

b. sa se, refleksivno, izbaviti se duga isplativsi
ga. — Izmedu rjecnika u 3Iika(inu (izduziti se,
platiti dug , nomina expedire, debitum solvere'),
u Bjelostjencevu (vidi kod izduzati se), u Volti-
gijinu (izduziti so, izduzujem se ,sdebitarsi, sal-
dare un debito' ,sich von schulden befreyen, los
werden'), u Stulicevu (,aere alieno se liberare').
Otejudi se izduziti. Men. croat. 263. (1568). Duga
se izduze. D. Barakovic, vil. 118. Duga se iz-
duzih. 340.

IZDUZIVATI, izduzujem i izduzivam, impf.
izduziti.

a. aktivno. — U Stulicevu rjecniku {kod izdu-
ziti praes. izduzujem i izduzivam).

b. sa se, refleksivno. — U Voltigijinu rjecniku
(praes. izduzujem se kod izduziti se) i u Stuli-
cevu: ,aere alieno se pedetentim liberare'.

IZDVAJATI, izdvajam, impf. izdvojiti. — U
nase vrijeme. I ako je sam sebe ubio, ne htese
ga oni izdvajatl iz svojih pokojnika. M. D. Mi-
licevic, let. vec. 280.

IZDVANKATI, izdvankam, pf. ii Stulicevu
rjecniku: izdvankati, izvaditi iz dvanaka ,e man-
ticis aliquid eruere'. — nepouzdano.

IZDVARATI, izdvaram, impf. izdvoriti. — U
Belinu rjecniku: praes. izdvaram kod izdvoriti,
i V Stulicevu : izdvarati koga ,jamjam famulatum
explore'.

IZDVOJENE , n. desperatio , ocajane (uprav
djelo kojijem se izdvoji, ali izdvojiti s ovakovijem
znacenem nije potvrdeno). — Prema nem. ver-
zweiflung. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Ne
pripusti da u propast od izdvojena upadem. A.
Kanizlic, bugojubn. 383.

IZDVOJITI, izdvojim, pf. odijeliti, staviti na
drugo mjesto. — Slozeno: iz-dvojiti. — U nase
vrijeme. G. V. Vrcevic je nasao, izdvojio i po
azbuci popisao 470 rijeci turskijeh. S. Novakovic
u Nar. prip. vrc. xii.

IZDVOJNITI, izdvojnim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: V. oddvojniti. — Slozeno: iz-dvojniti. —
nepouzdano.

IZDVORA, adv. vidi dvor pod k, g).

IZDVORAN, izdvorna, adj. vidi izdvorni. Da
podloznik izdvornom mocju za koji posao priane.
P. Knezevic, osm. 226. Koji izdvorna dariva.
283.

IZDVORITI, izdvorim, pf. slozeno : iz-dvoriti.

— Akc. je kao kod iznositi. — Od xv vijeka, a

izmedu rjecnika u Belinu (izdvoriti, izdvaram
,impetrar col servigio' ,serviendo obtinere' 385*),
u Stulicevu (izdvoriti koga , famulatum explore' ;
izdvoriti stogod ,aliquid famulando lucrari'), u
Vukovu (,durch das aufwarten otwas erwerben'
,ministorio acquire'), u Danicicevu (,ministerio
promerore').

a. dvorenem dobiti. Da bismo nimt potvrtdili,
sto su si oni poctonomt dvorstinom izdvorili.
Mon. sorb. 305. (1420). Imao biht pitati odi.
tebe §to sam izdvorio i za §to sam slu2bu dao.
500. (1466 — 1500). Da ca godi covik prinajde i
pribavi ali prikupi ali izdvori. Stat. po}. ark.
5, 259. Da sam kupio ali izdvorio zakonom vi-
kuvicnim. 277. Dopust' mi izdvorit za milos
tvoj pogled. S. Moncetid 9. Za sluzbu on ce raj
izdvorit. 66. Ki dar izdvori. 95. Da joste iz-
dvori sto hoce svaki dan. 124. Da mogu zivotom
izdvorit ovu vil. 179. Kad od no izdvorit moze
ric moj 2itak. 180. Ako li platu jos od tebe iz-
dvoru (ja). 161. Da moj duh izdvori blazenstvo
dobiti. M. Vetranic 1, 283. Izdvorih sto sam htio.
1, 316. Joda izdvorim tuj milos od tebe. 1, 395.
Grjesnik taj od tebe, Jezuso, izdvori vjecni raj.

1, 398. Gdje vjekusto blazenstvo pustinak iz-
dvori. 1, 143. Hkrusenjem lupez taj milos iz-
dvori. 2, 40. Dil kada izdvorim od milosti tvoje.

2, 48. Toj li ja izdvorih na sluzbi u tebe, na
koj so raztvorih, i skoncah sam sebe? N. Na-
Jeskovic 2, 113. Da dopus' mu za svu sluSbu
istom tako izdvoriti, da se moze sgovoriti s tobom
jodan hip u druzbu. A. Cubranovid 159. Ako
na svijetu za tebe zudis ti izdvorit milos tu,
nemoj je ni druzim braniti. F. Lukarevic 100.
Milos izdvorit ne da mi huda cos. 177. Kti
sluzbu veselu svim Jakob satvorit, za modi Ra-
kelu kakogod izdvorit. D. Ranina 12b. jNfg (j^s
vik na svit za sluzbu, ku t' tvorim, da od lio
jedan cvit u platu izdvorim. 41^. Pokli u ne
dvoru ja izdvorih dvoreci stvar, ka se ne prija
dvoranu vik redi. 66**. Kada prav i vjeran sluga
se postavi sluzit gospodara s velikom Jubavi, za
dvorbu na pokon izdvori on platu u cemgod. 93^.
Koliku t' ja stvorih sluzbu jur, i nigdar od tebe
no izdvorih naj manu jednu stvar. 125*. U tebe
za moju sluzbu dvije vjoronice da budom izdvo-
riti. A. Gucotid, roz. jez. 257. Mnogi sluze i
ninogi trud i tugu podnose uzdajudi se stogodi
isluziti i izdvoriti. M. Divkovid, bos. 84*. Mnogi
sluzo i dvoro gospodu i drugo podnosoci mnogi
trud, mnogu tugu i nevoju, uzdajudi se da sto
izdvoro. 573a. Ako jedna suza grozna, ako jedan
uzdah vrudi probije nobo, i izdvori milosrdje tvoje
gori. I. Gundulid 251. Da izdvori milosrdje gres-
nicim i prostenje. I. M. Mattoi 96. Ja du idi
ka Stambolu gradu, dvorit cara devet godin dana,
i izdvorit dovot agaluka. Nar. pjes. vuk. 1, 298.
Mi dvorismo cara od malena, no mogosmo dobra
izdvoriti. 2, 158. Evo ima devet godinica kako
dvorim cara u Stambolu, ni izdvorih kona ni
oruzja, ni dolame novo ni polovno. 2, 401. On
do dvorit cara u Stambolu, izdvoride kaku vojsku
silnu, to de zemju nasu pogaziti. 2, 566. Ne
dvorjo ga da izdvori blaga. Pjev. crn. 163''. Iz-
dvorio dvore i timare, izdvorio kone i sokole,
izdvorio blago gotovinu. Nar. pjes. petr. 2, 621.
Al' mu sderi izdvorit no moze. 2, 621. Ne bi
1' kako curu izdvorio. 2, 652. — I pasivno. Pjesni
pokorne Davida kraja, u zacetju tvomu gospostvu
uarocene, u rodenju od prijate}a izdvorene, od ne-
znanaca poharane. I. Gundulid 192.

b. svrsiti dvorene {posto se nekoliko vremena
dvorilo), objekat je vrijeme, Hi dvorba. Bududi
Jakov izdvorio drugih sedam godista za Rakelu.

IZDVORITr, b.

166

IZETI, 1, a.

And. Kaci6, kor. 31. Ne dvori ga da dvorbu iz-
dvori. Nar. pjes. vuk. 2, 617.

c. u jednom primjeru xvi vijeka kao da znaci :
unistiti dvorenem. Sam sebe izdvorih, ter ostah
plakaje. S. Mencetic 136.

iZDVORl^I, adj. koji je izdvora, izvani, spo-
jasni. — XVII i xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. izvani). Eadi one izdvorne kore.
B. Kasic, in. 59. Od izdvornega cinenja od sni-
zenosti. fran. 78. Sutra ce nestati prilike do-
broga izdvornega opcena. P. Knezevic, osm. 111.

IZDVOUMITI, izdvoumim, p/. m Stulicevu rjec-
niku: v. oddvoumiti. — nepouzdano.

IZECAN, izecna, adj. izvr start. — isporedi izuc,
izucan. — -e- stoji mj. negdasnega e. — Po Mi-
klosicu (vidi lex. palaeoslov.'' kod iz^sttnt, i vergl.
gramm. 2, 172) postnje nastavkom hxx od nepo-
tvrdenoga supstantiva izeca (stslov. iz^sta) koji
opet postaje od osnove glagola izeti nastavkom
tja (isporedi obuca, odje6a). — Samo u stslo-
venskom jeziku, i s oblikom izesti.ni. u knigama
pisanima crkvenijem jezikom, i otale u JDani-
cicevu rjecniku (izesttni. ,eximius'). Ukrasivt i
izestne. Stefan, sim. pam. saf. 5. Izestbnyj svetyj
startce. 25.

IZECE, n. djelo kojijem se izme. — Stariji su
oblici izetijo (izetbje) i izetje. — Izmedu rjecnika
u Belinu (izetje ,esentione' ,immunitas' 29Ib; ,li-
beratio' 437^ ; ,il caccJare' 154'' ; ,scolpamento, lo
scolpare' ,culpae liberatio' 656*; izetje od pri-
vare ,disingannamento' ,ab errore liberatio' 266a),
u Voltigijinu (izetje ,esenzione, eccezione, privi-
legio' ,ausnahme'), u Danicicevu (izetije ,exem-
ptio'). Da mogu postaviti penezt na dobiti. i na
izetbje opetb, Mon. serb. 3B9. (1432). Bili su po-
inrsena sva izetja oliti vam oslobodjenja. A. d.
Costa 1, 108.

IZEGLENISATI SE, izeglenisem se, pf. izraz-
govarati se. — Slozeno: iz-eglenisati. — IJ nase
vrijeme u Lici. ,Vala smo se no6as na prelu do
mjere naeglenisali i izeglenisali'. J. Bogdanovi6.

iZETI, izmem, pf. eximere, excipere, uzeti iz-
nutra. — Slozeno : iz-eti (vidi oteti i uzeti) ; e
stoji mj. negdasnega ^ u inf. i u oblicima pro-
sloga vremena, a u oblicima sadasnega vremena
stoji m mj. negdasnega tm. — Akc. je u impt.
izmi ; kaki je u inf. taki je u aor. izeh (osim 2
i 3 sing.) i u ger. praet. act. izevsi; kaki je u
praes. taki je u aor. 2 i 3 sing, ize, u part, praet.
act. Izeo, Izela, u part, praet. pass. izet. — Treba
dodati radi oblika : a) da je stariji oblik za ger.
praet. bio izam i izamsi (od hxa tijem sto se t
promijenilo na a), n. p. izamb. Mon. serb. 508.
(1470); izam. N. Dimitrovid 37; izamse. Mon.
serb. 481. (1458); izamsi. M. DrziA 244. Oliva.
45. — b) da se poslije z umece n (vala da po
analogiji prema stslov. vtn^ti), i to: aa) naj
6esce u ger. praet., n. p. iztnambge. Glasnik.
23, 52 i 53. (1400); iznamsi. Mon. serb. 386.
(1422 — 1435). Narucn. 4()a. 60*; iznam. Aleks. jag.
star. 3, 270. — hb) u impt. gdje se h promijenilo
na a: iznami. Transit. 99. 113. Korizm. 53. —
cc) u oblicima prosloga vremena: aaa) aor. 3
sing. izne. Oliva. 35. — bbb) part, praet. act.
'znela. Oliva. 35. — ccc) part, praet. pass, 'zneta.
Korizm. 65''. — dd) u praes. gdje po analogiji
prema ovijem oblicima ostaje e : izneme§. Ziv. kat.
star. 1, 223. — isporedi i iznimati. — Naj cesce
se nahodi ovaj glagol xvi vijeka, u nase ga vri-
jeme kod §tokavaca nema. — Izmedu rjecnika u
Belinu (izeti, izimjem ,cavar di dentro' ,eruo'
18la; ,esentionare' ,immunitatem dare' 291h; ,li-

berar da qualche male' ,eximo* 437a ; izeti, izimam
Hi izim)em ,cacciare, trarre o cavare' ,extraho'
154'' ; izeti tkoga od privare .disingannare' ,ab
errore avertere' 266a), u Voltigijinu (izeti, izimam,
izimjem ,trarre fnora, cavar fuora, esentare' ,he-
rausnehmen'), u Stulicevu (grijeskom izeci, izimjem
,eruere' ; izeti, izimjeir. ,prehendere, apprehendere,
sumere, assumere, abripere, educere, eruere'), u
Danicicevu (izeti, izbmu ,eximere; sumere').

1. aktivno.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) u pravom
smislu (cesto kao izvaditi, izvuci). Ako se gde
sluci i razbije se vase drevo, da su )ud(b)je svo-
bodni i dobitbkb sto se moze izeti iz mora. Mon.
serb. 204. (1386). Vbzmi vlbciju jablbku, ta izmi
zrbnca. Lesekorn. saf. 130. 'Z dvanak ize glavu.
M. Marulic 52. Prostrije ruku i ize noz svoj. N.
Ranina 91a. mat. 26, 51. Ako oko tvoje smete
tebe, izmi ga i odvrzi ga od sebe. 197a. mat.
18, 9. Ize oba oka. Zborn. 17''. Ako oko tvoje
tebe napastuje, izmi ga tija. 1715. Mac ize svoj
iz zlatne noznice. M. Vetranic 2, 441. Nu jidro
napravi, argutlu izmi van. P. Hektorovic 6. Ne
reci drugomu, da slarau izme van iz oka. N.
Dimitrovic 17. Ako te tve oko navodi na zlo
ko, izet ga hti' nadvor. 22. A cavle iz ruka
kada mu (Jezusu) izese. N. Najeskovid 1, 145.
Ako zub lioces taj sad ti 6u izeti. 1, 186. Sad
6u od zalosti izeti ovi noz, ter se cu ubosti nim.

1, 193. Ako je i star, istom da ma prciju izmem
iz ruka. M. Drzic 165. Ako ti tu jezicinu ne
izmem, da nijesam covjek. 206. Izamsi iz tecina
hahojka trista dukata. 244. Upado se u jamu,
izbi se i izese ga mrtva. Dukjanin 22. Ne bi
nacina da ga mogose iz mrtackoga odra izeti.
B. Gradic, djev. 140. I necu t' ovim ja rukami
izeti jezik? F. Lukarevic 67. Redovnik ize strasni
mac noznice van svoje. 273. Mac ize on nadvor
iz svijetle noznice. 315. Nu ugodiv (pcela) zloj
sredi i hudu bremenu, na pokon na vrime izme
slas zudenu. D. Ranina 101a. Gvozdje ize zloj
rani iz sride. D. Zlataric 88a. Tako mi Boga ti
cu oci izeti. A. Guceti6, roz. jez. 43. Drugu
casu iznam (iz nadar). Aleks. jag. star. 3, 270.
Kad joj prispje u pomo6 ribar ceta, iz valova
ki slobodno izese ju na zo opeta. I. Gundulii
42. Proklet i oni tko naj prije za izet zlato
zem}u izdube! 163. A ostrizo s mrca vlase, i
crvima ize iz usti, te ih iz groba stavi na se.
221. Ne s tolikom ze}om leti zlatna vojska drob-
nijeh cela isred cvijetja med izeti. G. Palmoti6

2, 14. Pak Lovrinac izme blaga, ter jim pocne
diliti. P. Hektorovic (?) 101. Izeo mu je kutAi
zub. (D). Izet iz drio mora. (D). Izet komu-
godi zalogaj iz usta — ali iz grla. (D). Izet
tudom rukom zmiju iz sorte. (D). Poslov. danic.
35. Izmi komaru nogu, ter sva crijeva s nom.
(D). 36. Koga zub boli, izmi ga. (D). 47. Lasno
je kami u more vr6, da mucno ga je izeti. (D).
53. Da s' me izeo iz utrobe. A. Vitajid, ist. 65*.
Opatica tudije izne mu s taske list. Oliva. 35.
Opet ga polozi gdi ga biso 'znela. 35. I gdi 'e
tezi koji posa', ni'e mu izet crv iz nosa. J. Ka-
vanin 357*. — b) u metaforickom Hi u prene-
senom smislu, uopce. Izeo me jesi iz velike slasti.
Zborn. 45''. Da izme svu zeju iz mene 2ivot
tvoj. S. Mencetii 299. Izmi mi boljezan iz srca
mojoga. (jr. Drzid 430. Jednom me srce ize mi
na dvora. S, Men6eti6— G. Drzi6 497. Da nam
ti bez muke iz tila duh budes izeti. N. Naje§-
kovi6 1, 341. Ku (jubav) ne6e nikad mod iz
moga srca izet nikoja prika mod. F. Lukarevid
80. Ako ti ne dodes naj brSe k nojzi sad, za to
joj izeti iz glave, vjeriij mi, mrtvu je d vidjeti.

IZETf, 1, a.

167

IZGARATI

162. Tezijem rijefiima kako on duh nije svima
iz tijela izeo? 273. Ko^& (cara) ni dug- put, ni
vrijeme, ni ina nijedna stvar na svijeti nije s pri-
godam razlicijeme moo^la izot joj iz pameti. I.
Grunduli6 415. Iz pokoja stanovita ize§e me stvaii
od svita. I. Ivaniievid 59. Otca Adama naj prvoga
iz vicnega ize mira. 146. Da cestito carsko ime
iz Aih srca i pameti zgoda nijedna, nijedno vrime
nede ikada mo6 izeti. P. Sorkocovic .593''. — c)
takoder u metaforickom snu'slu, all posto je ono
iz cega se uzinife objekat kakvo zlo, znacene je
gotovo kao izbaviti, osloboditi. Neka narod 61o-
viSaski iz uze djavalske iznemei, dostoja' si se
s nebes slisti. ^Av, kat. star. 1, 223. Iznami iz
tamnice du§u moju. Transit. 99. Iznami ni§6ega
iz smrada. 113. Izmi me iz ove pogibeli. 134.
Izrai me iz blata gdi 'vo stojim leze. H. Lucie
281. Muku, ka djavlu slomiv vlas izo nas iz
ruku. N. Na}eskovi6 1, 118. Da sveta mista iz
ruk poganskih izmu i oslobode. Dukjanin 34.
Ispod svacije ih vlasti izeti. B. Gradic, djev. 125.
Od tebe (fubavi) ino van ne ize me, da sam ziv,
neg jedan rasrcan i zegtok velik gniv. D. Ra-
nina 125ai>. Q visni oce mcj, tvojega jur sina
na zlu smrt odpravi, ki pati svih muka radosno
sve smece za izet ga iz ruka od hude nesre6e.
146''. Hoce izeti i sloboditi jednu dusu iz pur-
gatorija. A. Gucetid, roz. mar. 68. Spasenje, ko-
jijem nas je izeo iz oblasti djavia pakjenoga. roz.
jez. 124. Sve bih joste ja podala da te iz pakla
izmem zdala. M. Divkovic, kat. 142. Smrti iz
krila ize mene. M. Gazarovic 41. Iz placa 6e
on te izeti. 43. Umri, srce mqje, izet ce te ove
ruke iz sfe muke. 1 18. Hvala t' budi, Boze mili,
ki me ize iz pogibili ! P. Hektorovic (?) 144. Ize
iz robstva tve pradjede. I. Dordi6, salt. 218. Iz
vjeCnijeh moze steta izet druga. uzd. 81. — d)
u prenesenom, osobitom sviislu, kad jedan kni-
zevnik uzme (prepise, prevede itd.) koje knizevno
djelo u drugoga. Ovu pjesan ize iz spijevaoca
Tibula. D. Eanina 25''. Ovu pjesan ize iz Mar-
cijala. 43a. — e) excipere, izmedu stvari Hi slu-
cajeva iste vrste, odijeliti Hi odluciti iieke (kao
objekat) sto se od ostalijeh u cemii razlikuju.
obicno u ger. pract. Nicere ino nije Hlivtno nego
tvojega prtvoga bilo, izbnambse u ostmi seliht.
Glasnik. 23, 52. (1400). Iztnamtse sto je godire
Stipana Dobrenovica. 53.(1400). Dajesvobodan
ott vojske, izamse kada gospoctvo ni grede nasomt
glavomt na koju vojsku. Mon. serb. 481. (1458).
Vsi ti kazi iznamsi prvoga. Narucn. 60a.

b. kao uzeti uopce. Ako Bosnanint iztme do-
bitakt dubrovacki na veru. Mon. serb. 102. (1332).
Koje godiste tvoji vlasi ne bi izeli namb desett
tisucb tovart soli. 246. (xiv vijek). Da je vojaub
izeti vbzde gde najde sta. Spom. sr. 1, lOS— 109.
(1411). Ako bi gospodint vojevoda hotelt izeti
sebe Captatt i^Obodb. 1, 157. (1412).

2. pasivno. Ctstnoje telo ott zemje izeto bystb.
Glasnik. 10, 82. Ric, ka je mala je 'zneta iz ra-
cuna. Korizm. 65''. Oci iz mraka izeti. M. Ve-
tranic 1, 360. Pricice izete iz svetoga pisma i
filozofa. N. Dimitrovic 3. Vodedi sobom duse
izete iz limba. I. Dordid, salt. 223. Pricice i
pripovijesti izete iz kniga poganskijeh pisaoca.
B. Zuzeri v.

3. sa se, refleksivno, naj cesce sa znacenem:
izvaditi se, izbaviti se, osloboditi se. — Izmedu
rjecnika u Belitiu (,liberarsi' ,eximere se, evadere'
437a; ,sfuggire, scampare' ,eifugio' 657*) i u Stu-
licevu (v. ubjegnuti). Bogb tako povelSvajets izeti
se t§lu mojemu otb boku zemjbnu.^ Danilo 99.
Jedva se izoh od ovoga vrazjega Zudjela. M.
Dr2i6 299. Poznah ja, er se bode izet da mi ne

plati navao. 361. Kad nije nikoga doli, izmimo
se odovle. 371. Da te sam vilam tim hotjela
odkriti, ne bi ziv iz ruka se izeo nih. F. Luka-
revid 82. Kra} nas u smede upade, iz kojih ni-
kade izet se nede mod. 293. Koji ne imam modi
ni kriposti po sebi se izeti. A. Gucetid, roz. jez.
222. Povjetarce prosvijetli se, skup se vila i bo-
iica vrh bisernijeh kamenica iz valova morskijeh
ize. I. Gundulid .58. Mudri Ankize, ki^se iz truda
ovijeh ize, sad nebeska po^a uziva. G. Palmotid
2, 86. Izeh se iz kala, upadoh u potok. (D). Izet
se iz jednoga kala, a u drugi upasti. (D). Poslov.
danic. 35.

IZGAlITI, izgalira, pf. vidi 1. iskaliti. — U
na§e vrijeme u Lici. ,Ja bi volio moje srce na
nem izgaliti, nego li se posvetiti'. J. Bogdanovid.

— I sa se, refleksivno. ,Ugrija sam se ved od
vina, pus' de me van da se malo izgalim'. ,Ne§to
sam na te odavno nazuban, bojim se da cu se
na skoro nede na tebi izgaliti'. J. Bogdanovid.

IZGAMBATI, izgimbam, pf. izici gambajuci.

— Slozeno: iz-gambati. — Ake.je kao kod iskon-
cati. — U na§e vrijeme u Lici.

IZGAMIZATI, izgamizem, pf. izici gamizuci.

— Slozeno: iz-gamizati. — Akc. se mijena u aor.
2 i 3 sing, izgamiza. — U Vukovu rjecniku: ,he-
rauskriechen' ,prorepo' : rak, crv.

1. IZGANATI, izganam, impf. izgnati (uprav
iterativni glagol prema izgoniti). — Akc. je kao
kod ispitati. — Bijec je stara, isporedi stslov.
izganati, rus. HaroHHTt. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (izganam, izegnati, van gonim, iz-
gonim, izterivam ,expello, exigo, exclude, ejicio'.
2. izganam silum ,exturbo, ejicio'. 3. izganam
ovce ,abigo oves pastum etc.') i u Daniiicevu
(,expellero').

a. aktivno. Sego otb svoje zemje izganahu.
Domentijan'' 152. I v imenu tvojem djavle iz-
ganali jesmo. Postila. f4''. I vlize u tempal tere
poce izganati. h4a. Va ime moje dijavle bote
izganati. Dd4a, Nismo li djavle izganali ? Anton
Dalm., nov. test. 1, 9''. Komu Bog poda milost
izganati beze. F. Glavinid, cvit. 173''. Prij, utroba
ih neg' izgana. J. Kavanin 505''. Neprijate{e
paklene iz tilesa obsidenih izganase. A. Kanizlid,
fran. 55.

b. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (izganam se, izhidujem se, iztiskivam
se ,ejicior, expellor, exturbor'). Kaloderije i kalo-
derice, koji se postrizajutb, ta zivutb vb svojiht
domohb, da izganajutb se f da 2ivutb po mona-
styrehb. Zak. dus. pam. saf. 30.

2. IZGANATI, izganam, pf.(?) izgatati. —
Slozeno : iz-ganati (potvrdeno je samo ganati).

— U Bjelostjencevu rjecniku: izganam, izgoniti,
zgadam, zgoditi, gatam, slutim ,conjecto, divino,
proposita conjicio, occulta in lucem profero, pro-
blema solvo, propositionem rei abditae edico,
emblema enodo'. v. gonetam. — nije dosta po-
uzdano.

1. IZGAR, /. svrsene gorena. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka. Gorjet ima bez iz-
gari moje srce. I. Dordid, uzd. 53.

2. IZGAR, IZGARA, vidi odizgar.

IZGARATI, izgaram, impf. izgorjeti. — Akc.
je kao kod ispitati. — -r- stoji mj. negdaSnega
rj. — Rijec je stara, isporedi stslov. izgarati. rus.
HsrapaTb. — Izmedu rjecnika u Belinu (,abbru-
ciare' ,cremo' 9*; ,ardeo' 99*), u Bjelostjencevu
(izgarjam ,coraburor, conflago, exardesco, exuror,
concremor, iuflammor, incendor, flammis con-
snmor'. v. gorim), u VoUigijinu (,ardere, abbru-

IZGAEATI

168

IZGIBAO

ciare' ,brennen'), u Stulicevu (,urere, pedetentim
urere' s dodatkom da je uzeto iz ruskoga rjec-
nika).

1. neprelazno.

a. vas gorjeti (u svijem primjerima u metafo-
rickom smislu). Da vas izgarat cuju se. P. Zo-
ranid 20*. On je od vika dan od zgara, da tvoj
bude, moje zlato, i roden je, nu vid, na to, da
Jubavi tvom izgara. A. Cubranovic 155 — 156. Od
po2ude ove izgara. P. Kanavelic, iv, 60.

b. svrsavati gorene tijem sto cijeli subjekat iz-
gori. Krejuti im izgarahu i na zemju padahu.
Aleks. jag. star. 3, 246. ^Ogajn nebesa ne izgara.
F. Glavinic, posl. 77. Sto je to, da dracje gori,
a ne izgara? A. Kanizlic, utoc. 466. Kakvu ne-
navidost nisu onda imala druga stabla videci
oni neplodni i trnasti grm goriti svitlostjom pri-
cistoga plamena a ne izgaratil A. Tomikovic,
gov. 198.

Z. prelazno, ciniti da objekat vas gori (cesto
metaforicki).

a. aktivno. Ne bih ja plakal u ze|i Juveni zivu
smrt i pakal koji me umara, koji me mori sve,
koji me izgara, odkli znam licce tve. S. Men-
cetid 117. Treskovima nebo przi dubja ka mu
nijesu kriva; a u krivinah tko se ustara, ne po-
raza i ne izgara. I. Gundulic 243—244. Koji
vjernijem prsi izgara plamom rajske od Jubavi.
P. Kanavelid, iv. 549. Vjecni me ogni izgaraju.
558. Ovako se plam utjece s kijem Juveni bog
izgara. A. Gledevid 2a. Sto ov (ogan) izgara i
nacina. J. Kavaniu 397'^. (Muka), duh nam ka
izgara. 430*.

b. pasivno. I ziva ogna pin kim je duh iz-
garan. D. Barakovic, vil. 321.

IZGARDASATI, izgardasam, pf. vidi izgardati.

— Slozeno: iz-gardasati. — Akc. je kao kod iz-
resetati. — U Voltigijinu rjecniku: izgardasati,
izgardasujem ,scardassare' ,wolle krempeln', i u
Stulicevu: ,pectere, carminare'.

IZGAEDA§AVATI, izgardasavam, impf. izgar-
dasati. — U Stulicevu rjecniku : ,in carminando
se occupare'.

IZGARDASIVATI, izgardasujem i izgarda-
sivam, impf. izgardasati. — Samo u Voltigijinu
rjedniku : praes. izgardasujem kod izgardasati.

IZGAEE, /. pi. ime potoku negdje blizu Mo-
ravice. Ka potoku Izgarama. M. D. Milidevic,
let. vec. 50.

IZGARGASATI, izgargasam, pf. vidi izgar-
dati. — Slozeno: iz-grfi-gasati. — Akc. je kao kod
izresetati. — V Stulicevu rjecniku: v. izgarda-
Sati, i u Vukovu: v. izgargati s dodatkom da se
govori u Dalmaciji.

IZGARGATI, izgirgam, pf. isceslati (vunu gar-
gacom). — Slozeno : iz-gargati. — Akc je kao kod
iskoncati. — U Vukovu rjecniku: ,auskrampeln'
,carmino'.

IZGARLIV, adj. koji moze izgorjeti (svrsiti
gorene, ne gorjeti daje). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Silan, Jut, grdoban, i izgarliv nij'
oni ogan. J. Kavanin 398*. — nepouzdano.

IZGASITE]|i, m. covjek koji izgasi. — Samo
u Stulicevu rjeiniku: v. gasite}.

IZGASITI, izgasim, pf. posve, sve pogasiti. —
Slozeno : iz-gasiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— Moze biti stara rijec, isporedi rus. naracnTt.
(stslov. ima samo izgasati). — U nasemu se je-
ziku javla od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (izgasiti, izgasivam ,extinguo' 697*>), u

Voltigijinu ( zgasiti, izgasivam ,spegnere, smor-
zare' ,ausloschen'), ti Stulicevu (izgasiti, izgasujem

Hi izgasivam .extinguere, restinguere'). Vrudi
plamen izgasi. G. Drzic 378.

IZGASENE, n. djelo kojijem se izgasi. — U
Stulicevu rjecniku.

IZGASIV, adj. koji se moze izgasiti. — U Stu-
licevu rjecniku : v. gasiv.

IZGASIVATI, izgasujem i izgasivam, impf.
izgasiti. — V Belinu rjecniku: praes. izgasivam
kod izgasiti; m Voltigijinu: praes. izgasivam kod
izgasiti; u Stulicevu: freq. v. izgasiti, a kod
ovoga ima praes. izgasujem i izgasivam.

IZGATATI, izgatam, pf. u Vukovu rjecniku:
vide izvracati. — Slozeno: iz-gatati. — Akc. je
kao kod ispitati.

IZGAVE^ATI, izgavejam, pf. izici gavelajuci.
— Slozeno : iz-gavejati. — Akc. je kao kod izre-
setati. — U nase vrijeme u Lici. ,Nes nikad iz
ovog blata izgavejati'. ,N6s iz ove zle zime (ili
zle godine) ziv glavom sa ovo blaga izgavejati'.
,Nes ja iz ovlikog velikog duga nikad izgavejati'.
J. Bogdanovic.

IZGAZITI, izgazim, pf. slozeno : iz-gaziti. —
Akc. se mijena. u aor. 2 i 3 sing, izgazi. — Moze
biti stara rijec, isporedi stslov. izgaziti. — U
nasemu se jeziku javla od xvi vijeka (vidi kod

2, a), a izmedu rjecnika u Vukovu (1. koga ,zer-
treten' ,conculco'. 2. ,auswaten' ,evado e luto'
s primjerom: Jedva sam izgazio iz ovoga blata.

3. po blatu ,mehrmals in koth oder wasser hi-
neintreten' ,ingredi').

1. prelazno, posve pogaziti , zgaziti (nogama
izmeciti). Kao grozde u kaci izgazi Gospod dje-
vojku kder Judinu. D. Danicic, plac. jer. 1, 15.

3. neprelazno.

a. izici gazeci (iz vode, blata ltd.), cesto meta-
foricki. Da nijedan zivi duh mora van ne izgazi
opeta na svijet saj. M. Vetranic 1, 462. Da cto
cu zalazit tamo nerazlozno, odkle pak izgazit
ne bi mi uzinozno? H. Lucie 257. Gdi prija
malo dan jedva se obrani, da zdrav izgazi van
i zivot uhrani. P. Hektorovic 85. Kako me upazi,
iz rike oncas van sva stidna izgazi. D. Ranina
126a. Stvar upastit teska nije u }uvenu nemo6,
kada izgaziti svijesno umije covjek, u riu ki upada.
G. Palmotic 2, 42. Tko ugazi u ovo blato, mucno
izgazi. S. Margitic, fal. 135. Da iz blata ne iz-
gazi. V. Dosen 14^. A iz krvi malo izgazise.
Nar. pjes. vuk. 3, 312.

b. cesto ugaziti u blato. — vidi u Vukovu rjec-
niku.

IZGEGATI SE, izgegam se, pf. svrsiti gegane
(posto se dosta gegalo). — Slozeno: iz-gegati. —
Akc. je kao kod ispitati. — U nase vrijeme u
Lici. jJuce smo kod blaga napravili gegajku, pa
smo se siti izgegali'. J. Bogdanovic.

IZGIB, /. vidi izgibio. — Na dva mjesta xvii
i xviii vijeka. Ako zeiimo biti veci a ne boji,
ne cekajmo placu ma izgib od Boga koji samo
dobrotu placa. I. Ancid, ogl. 91. Na misto ne
doveo si Mariju, kojano je nasa izgib. M. Zo-
ricid, zrc. 92.

iZGIBAN, izgibna, adj. s kojega se moh iz-
ginuti, s kojega se izgine. — Na jednom mjestu
xvii vijeka. Kano je izgibno uzvisenje. I. Ancid,
ogl. 97.

IZGIBANE, n. djelo kojijem se izgiba (vidi 2.
izgibati). — U nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

IZGIBAO, izgibli, /. vidi izgibio. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. Svijet pun izgibli i zam-
cica. I. Ancid, svit. xxix. Koja zla dila ucinise

IZGIBAO

169

IZGINUTI, 11.

sinom od izgibli viciie. ogl. xv. Brez svakoga
zla straha i izgibli. 23.

1. iZGIBATI, izgibain Hi izgibjem, impf. izgi-
nuti. — Bijec je stara, isporedi stslov. izgybati,
rus. iiarHoaT-B. — U knizi pisanoj crkvenijem je-
zikom, i otale u Danidicevu rje^niku (izgybati
iperire'). Ott straha izgybajemt. Domentijaut>
155.

2. IZGIBATI, izgibam i izgib}em, pf. posve
nagibati (objekat je tkane: naciniti gibe, nabore
po svemu tkanu). — Slozeno: iz-gibati. — Akc.
je kao kod ispitati i ispisati. — TJ nase vrijeme
u Dubrovniku. ,Izgibaj te skutide'. ,Kosu}a je
sva izgibana'. P. Budmani. — Moze biti i stara
rijec, isporedi rus. nanioaTt.

IZGIBIJEL, /. vidi izgibio.

iZGIBIO, izgibijeli, /. djelo kojijem se izgine,
stane u kom se izgine, propast, nestajane. —
Negdami je oblik izgybelt: e u juznom govoru
niijena se na ije (pred o na i), u istocnom na e,
u zapadnom n« i, « 1 se mijena kasnije na o u
nom. i ace. sing, gdje je na kraju rijeci. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjccnika u Danicicevu
(izgybelt ,exitium'). Nanese na se izgybelt svoju.
Stefan, sim. pam. §af. 8. Prihode v zamku iz-
gibeli. Transit. 37. Lasno c sebi svita dat, pri
ner se zgodi, ako t' je ocita izgibil kagodi. P.
Hektorovi6 42. Da je velika izgibio, kad su vla-
daoci duovni brez ociju. I. Ancid, vrat. 196. Iz-
gibio grisnikom jer dohodi. ogl. xxviii. Strmo-
glavaju na izgibili. 96. Oj junaci, zavjet daste,
al' ga ne drzaste, s tog vas istor gone tuzbe
grube i na gorku izgibio snube. Osvetn. 4, 56.
Pred oci im Jute srnu srde, kobnim glavam iz-
gibio tvrde. 4, 61.

IZGINIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,periturus,
caducus'. — nepouzdano.

IZGINUCE, n. djelo kojijem se izgine. — Sta-
riji su oblici izginutije (izgynutije) i izginutje.

— Izmedu rjecnika u Mika^inu (izginutje, po-
gibija ,amissio, perditio'), u Belinu (izginutje ,per-
dizione, destruzione, ruina' ,pernicies' 554a; ^mors'
498''), u Stulicevu (izginutje , damnum, jactura').
Ne vedustu togaj izgynutija. Danilo 230. Koji
mu dade na znane smrt Saulovu i izginutje vojske
Izraelske. M. Eadnic 2961^. Pocetak o komu ili
nase vikovito blazenstvo vjsi ili nase izginuce.
A. d. Bella, razgov. 48. Zali izginude Floron-
cijovo. I. Dordic, ben. 39. Tko bi od nihova
raspa i izginu6a mogo glas donijeti. 173. Kako
ne bi meni zao bilo izginutje Ninivitske varosi.
E. Pavid, ogl. 430. Ona podlozna su savisiiijem
bijedama i izginucim. S. E.osa 77*. Stijestena
do izginuca. A. Kalid 474. — U Dubrovniku se
upotrebjava u nase vrijeme u osobitom smislu:
slabost od gladi ili od slaba zeluca. ,Nije mi
dobro, sve cutim neko izginude'. P. Budmani.

IZGINUTI, Izginem, pf. periro, posve poginuti
(o jednome ili o mnostvu). — Slozeno: iz-ginuti.

— Akc. vidi kod I. — Rijec je stara, isporedi
stslov. izgj'^bn^ti, rus. Ham^HyTB. — Izmediu rjec-
nika u Vrancicevu (,interire; perire'), u Mika-
(inu (izginuti, poginuti ,porio, amittor, perdor'^,
u Belinu (,andar in rovina' ,pereo' 79a j ,perire'
,pereo' 555^; ,consumarsi, venir meno, mancare'
,deficio' 221*; ,mancaro, calaro, scemare' ,decresco'
456a; brzo izginuti ,durar poco' ,brevi evanescere'
282a), u Bjelostjencevu (vidi kod izginivati), u
Voltigijinu (izginuti, izginujem , perire, sparire,
smarrire, mancare' ,verschwinden , zu grunde
gehen'), u Stulicevu (,perire, disperire, interire,
mori, evanescere'), u Vukovu: ,zu grunde gehen

(von mehreron)' ,pereo, intereo'; u Danicicevu
(izgynuti , perire').

I. oblici.

a. svi su oblici sada§nega vremena od osnove
izgin (izgybn): praes. izginem, impt. izgini. —
treba dodati da se u jednoga pisca cakavca xvii
vijeka nahodi i stariji oblik za praes. 1 sing. :
izginu. I. Ivanitjevid 54. 317, i na jednom mjestu
XV vijeka stslovenski za praes. 3 pi. izginut (kao
futur) : I ne izginut one u vike. Bernardin 64.
joann. 10, 28.

b. za injinitio i prosla vremena osnova je: a)
izginu (izgybn^i) : fifi) aor. izginuh, izginu, izgi-
nusmo ltd. naj stariji su primjeri iz xvi vijeka :
izginu. M. Drzic 189. 410; ovi su oblici obicni i
u nase vrijeme, n. p. izginuse. Nar. pjes. vuk.
4, 351. — bb) ger. praet. izginuvsi. — cc) part,
praet. act. izginuo, izginula: naj stariji je primjer
iz XV vijeka: izginula. M. Marulid 10 1. u nase
se vrijeme upotreb^avaju samo ovi oblici (vidi
kod b) cc)). — del) gdjegdje se u pisaca nalazi
part, praet. pass, izginut (koji je izginuo) sto
treba shvatiti kao pogresku : Iskati izginutu ovcicu.
A. Gucetid, roz. jez. 256. Drijeva vede izgubjena
i izginuta. B. Kasic, fran. 163. Danu ako ne znas
puta, ki te odvesti ima onamo, gdi ma mlados
izginuta puna zeje stoji samo. I. Gundulid 254.
Odore izginutif/tj vojnika. I. J. P. Lucid, razg.
67. — b) izgib (izgyb) : aa) aor. izgiboh, izgibe,
izgibosmo itd. ovaj stariji oblik nahodi se cesto
kroz sve vjekove, i u nase vrijeme nlje rjedi od
oblika kod a) aa), n. p. izgibe. Nar. pjes. vuk.
2, 297; izgibose. 2, 251. 4, 206; izgibosmo. Vuk,
mat. 8, 25. — bb) za ger. praet. (izgibavsi?) nema
potvrdc. — cc) part, praet. act. izgibao, izgibla
dolazi ne vele cesto proslijeh vjekova, a u nase
se vrijeme ne cuje : izgyblt. Sava, sim. pam. saf.
7; izgibal. Mirakuli 119; izgiba'. D. Barakovid,
vil. 335; izgibla. A. Vitajid, ost. 281. J. Kavanin
5b8a ; izgibio. Bernardin 28 ; izgibli. J. Kavanin
218b; izgible. Spom. sr. 2, 80. (1423).

II. znacene. a) kao sto se sprijeda kazalo.
gdjegdje znaci: propasti, upropastiti se (i u du-
sevnom smislu), gdjegdje: umrijeti, te se razlika
ne moze raspoznati u svakom primjeru. Tuze izt-
gibose 2 trtgovca. Spom. sr. 1, 22. (1399). Dusu
moju primi, ne daj da izgine. M. Marulid 225.
Jero ne imase mudrosti, izgibose cijed svoje hu-
dosti. N. Eanina 119b. baruch. 3, 28. Dusica da
moja u rati ne izgine. M. Vetranid 1, 280. Hode
da sve mi cida ne izginemo. F. Vrancid, ziv. 55.
Od straha mi dusa stine, pomiluj ju da ne iz-
gine. M. Divkovid, nauk. 95^. Tko te ni dalece
on ti ne izgine. D. Barakovid, jar. 41. Jur bih
izgiba'. 335. Nu ti od pravde i od istine pri-
dobita spomonujem, da ni pravo, kako cujem, da
za tud grijeh prav izgine. 1. Gundulid 92. Kako
pastir mill cid grdobe zlatne izginu. 168. Da
ti ustavsi, smilovati Sionu des se da ne izgine.
204. Car ti zivi, ja i ostali svi kolici neka iz-
ginu. 497. Ini zelizom izginul jest. A. Geor-
giceo, nasi. 60. Cid nijedne grad ne moze izgi-
nuti stvari prije. G. Palmotid 2, 502. Ne cini,
da izginem ja koji za Jubavju tvojom kopnim.
M. Jerkovid 48. Ne daj mi da izginu. I. Iva-
nisevid 54. U grisih ne daj mojih da izginu.
317. I kad cudnom smrti izginu. 20. Mnogi
jesu izginuli zaradi lipote. M. Eadnid 72a. Iz-
ginudete ako budete neposlusni glasu gospodina
Boga. 546». Da ne izgines ti sa svimi ucenici
sad tvojimi. P. Hektorovid (?) 89. Ti da ne bi
ludo izgibla. A. Vitajid, o.st. 281. Ti s' moje
ufanje, izginut mi ne daj. Oliva. 18. Pokli u
ostroj zimi izgine (cvijet). J. Kavanin 40a. Kad

IZGINUTI, 11.

170

IZGLADKETI

su izgibli navlastito za te u boj hrabrenito. 218^.
Sin mu Agron plodni izgine. 243*. Grad da iz-
ginufc ne boji se. 325^. Ne dopustis s tve do-
brote, da drzava nasa izgine. 332^. Jur bi iz-
gibla sva zem^a ova. 538*. Prij' vrjemena neg
8va izginu. 556a. Dusa nasa s grijeha na sud
da izgine. 573*>. Dopusti da malo po malo bude
iti na gore i da izgine. A. d. Bella, razgov. 51.
Sto 6e pruditi da je bio velik na svit'j, ako je
paka nesricno izginuo? 234. Svaka mati djecu
|ubi ter nece da izginu. I. Dordic, uzd. vn. Sto
od cvijeta lasne izgine? 37. Neka ne bi (David)
skrovnom zasjedom izginuo. salt. x. Ne da, da
nam s tragom pleme izgine. 143. Ugrabi me,
da ne izgine smrtnom dusa ma bolesti. 232.
Peset tisuc mjestana izginu. ben. 82. U vijeke
izginu jedan od ucenika. 165. Pravedno bijase
da vatrom i sumporom izginu. F. Lastrid, ned.
399. Da izginu u pustini (Izraelci). test. 14''.
Jeda mogase ovce zapustiti da izginu? A. Ka-
nizlic, kam. 169. Imali bi prije svi izginuti nego
u krivovirstvo prici. 611. Daj da junacki ^izgi-
nemo za nasu bracu. E. Pavic, ogl. 453. Cifuti
radi zlata izgibose. V. Dosen iv. Al' je banu
losa srica bila, negova je vojska izginula. And.
Kacic, razgov. 30. Znam, junaci mlogi izginuso.
M. A. Eejkovi6, sat. BS*. Zar ti hoces da nam
sva (marha) izgine. G7a. Od ne izgine sasasta
trava. I. Jablanci 94. Ako se ne pokorite, svi
vi izginucete. I. J. P. Lucid, razg. 19. Sve ka-
tane tebe izgibose. Nar. pjes. vuk. 2, 251. Deno
mlogi Turci izginuli. 2, 295. Sva co turska iz-
ginuti vojska. 2, 296. I izgibe devet Jugovida,
i niova sva izgibe vojska. 2, 297. Bojati se da
ne izginete. 2, 300. Zar ne vidis de smo izgi-
nuli? 2, 449. Svi izginut jedan za drugoga.
3, 157. Sa svim mi je drusto izginulo. 3, 183.
Svi mozemo izginuti ludo. 3, 211. Kada vide
dvanaest soldata de su nemu redom izginuli.
3, 284. Boje nam je svima izginuti no u Turke
davati devojke. 4, 33. A turska se prepanula
vojska, kaonoti ko je izginuo. 4, 35. Izgibose
turske poglavice. 4, 206. Izginude brada Mora-
cani. 4, 323. Jzginuse turske poglavice. 4, 351.
Sto se dimjak s kule salomio, to c' izginut moja
porodica. 4, 451. Izginuste mladi na Kosovu.
Nar. pjes. juk. 84. Gospode, izbavi nas, izgi-
bosmo! Vuk, mat. 8, 25. Nesreda ga nasa do-
nijela, da izginemo. S. l^ubisa, prip. 98. Od suse
je rod izginuo. 118. Crnogorci su Jetos izginuli
glavama i imudem. 124. Prodi se, da mi ne
prevre, da ne izginem do kraja. 175. Kono su
se zavjerili Turci , izginuti svi do ciglenoga.
Osvetn. 3, 38. Pa ni raju pravo pusdat nije, da
izginu na svoja ogriisda. 3, 69. Va|a Goru uzi-
mati Crnu, svi da dete izginuti listom. 3, 121.
Pcele se pokose i izginu. F. Dordevid, pcelar.
34. — amo pripada i ovaj prinijer: Pod ovom
rijecjom ,izginuti' razumije so, kada se strni ili
trske nizje kasa za jedan pedaj, gdi su naj tane
1 slabe, prigibju, pak poslije pod poslom citavo
izlome i odi^adaju. I. Jablanci 75. — h) uopce
nestnti. Pravda (je) izginula. M. Marulid 104.
Mlados ^nam na saj svit do malo izgine. S. Men-
cetid — G. Drzid 514. Jak prid suncom nodne
tmine , a prid vjetrom magla izgine. I^ Gun-
dulid 116. Sred usti joj rijec izginu. G. Pal-
motid 3, 183*. Uspomena kijem izginu. P. Ka-
navelid, iv. 505. Nepravednosti moje noka tu iz-
ginu. V. Andrijasevid, put. 132. Mladost, zdravje,
jakost, sve brzo izgine. A. Vitajid, ost. 385. Od
imena nib da izgine spomena. I. Dordid, salt. 38.
Nebo i zemja prija ce prodi, nego de naj mane
stogod od ridi negovib mimodi i izginuti. E.

Pavid, ogl. 124. Niti bi riemu igda izginuo trud
ali ufane. J. Matovid 486*. Taj cas uzpregnu
nemod, poce se gasiti, u malo sasvijem izginu.
Stit. 4. — is osobitijem znacenem: iznenada, u
jedan put nestati. Pismo pade na zemju a djaval
izgibe. Mirakuli. 17. Izginu kako magla. M,
Drzid 410. I prikrizivsi, tudije srebro izginu
ono. F. Glavinic, cvit. 17^. Koji de ocima (dativ)
umrlijem izginut. G. Palmotid 2, 488. — c) kao
pasivno prrma izgubiti. Izgyblb be i ne obrete
se. Sava, sim. para. saf. 7. Sto izhgine vi obe-
tovaste platiti. Spom. sr. 1, 104. (1411). A i
nasemB ovamo dltzant je mnogo ; molimo da
namt ne izgine. 1, 146. (1419). Ako bi gde na
putevi iztgible (knige). 2, 80. (1423). Ono ca
bise izgiblo , iziskati du. Bernardin 28. ezech.
34, 16. Ovi sin moj umro bjese i ozivje; izgibe
i nasast jest. N. E,ahina 5-ib. luc. 15, 32. Bo-
gatstvo je pravo ono sto ne moze izginuti. G.
Palmotid 2, 497. Slidi, da su pripisi izginuli. A.
Kanizlic,' kam. 9. Knige oniju pi^aoca jesu iz-
ginule. 10. Premako su mloge knige izginule.
388.

IZGINUTSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz

izginutje. — nepouzdano.

IZGINATI, izginam, impf. izginuti. — Na
jednoni mjestu xviii vijeka. S ne mnostva izgi-
naju. N. Marci 69.

IZGINENE , n. vidi izginude. — Samo na
jednom mjestu xvni vijeka i u Stulicevu rjecniku :
V. izginutje. Brez izginena od zita. I. Jablanci 75.

IZGINIVATI, izginujem i izginivam, impf. iz-
ginuti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izginujem,
izginuti, nestaje me ,evanesco', kakti izginuju
,evanescunt', izginuli su ,evanuerunt', izginul sem,
ne-^tade me, izginu(/tj ,evanui, item', izginu, ne-
stade ga ,evanuit'. v. ginem. 2. pogubjam se
,pereo, perdor et amittor', i u Voltigijinu : praes.
izginujem kod izginuti.

IZGIZDATI, izgizdam, pf. iskititi. — Slo£eno:
iz-gizdati. — U Belinu rjecniku: ,ornar vaga-
mente' ,graphyce ornare' 529^, i u Stulicevu:
,pulchre ornare'.

IZGLABATI, izglabam, pf. izglodati. — Slo-
zeno : iz-glabati. — Akc. je kao kod izgledati. —
U Vukovu rjecniku : ,benagen' ,arrodo'. — I sa
se, refleksivno, izglodati se. — takoder u Vukovu
rjecniku : izglabati se, izglaba se ,sich abwetzen'
,deradi', cf. izjesti se.

iZGLADITI, izgladim, p/. posve pogladiti, svr-
siti gladene. — Slozeno : iz-gladiti. — Akc. je kao
kod izgaziti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
izgladiti, rus. Har.ia^HTt. — Izmedu rjecnika u
Mika^inu (izgladiti, ogladiti ,levigo, polio, ex-
polio porpolio, dolo'), u Belinu (izgladiti, izgla-
divam ,lisciar bene' ,epolio' 44 U'), u Bjelostjen-
cevu (vidi izgladivati), u Voltigijinu (izgladiti,
izgladujem ,sfregare, polire, lisciare' ,ausglatten'),
u Vukovu (,ausglatten' ,laevigo'). I bolesnu istu
ruku lagahno mi tako izgladi. P. Kanavelid, iv.
578. — I u prenesenom smtslu. Drugu polovinu
pripovijesti nijesam jos izgladio ni za objavu pri-
redio. S. !l^ubisa, prip. iv. Marko pisa u Mletke
sto ie cuo i u sire izgladi i naniza, kao da je
sve vidio. 65. — S drugijem znacenem: gladeci
izhrisati. Ili izgladi i mene iz knige zivota. D.
Obradovid, basn. 180.

IZGLADNETI, izglidnim, pf. posve ogladneti.
— Slozeno: iz-gladneti. — Akc. je kao kod iz-
gorjeti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,hungrig werden' ,fame corripior'). Pri-
dobiva molitva lave da se ne dotaknu Danijela

IZGLADNETI

171

IZGLED, 1, a.

premda bijahu veoma izgladneli. M. Iladni6 529^.
Kad bi Mile vrlo izgladnio, ispod sebe tratinu
je io. Nar. pjes. marj. 19. Jero jesam junak iz-
gladnio. 124. Tzgladiiede sila npgova, i nevo}a
6e biti g:otova uza n. D. Dani6ic, jov. 18, 12.

iZGLADENE, n. djclo kojijem se izgladi. —
U Mikalinu rjecniku (izgladenje) i it Bjelostjen-
cevu (kajkavski izglajene).

IZ6LADIVATI, iz^ladujem i ]'zs:ladivam, impf.
izffladiti. — Izmedu rjecnika u BJelustJencevu (iz-
gladujem, iz»laditi, v. jn^ladim) i u Voltigijinu
(praes. izgladujem kod izgladiti). Na papi jo bila
bri^a, i on je pogadao i izgladivao suparnicke
teXne. M. Pavlinovi6, razg. 100. Popravjajuc, iz-
gladivajud svoja djela. rad. 74.

IZGLAGOLAN, izglagolna, adj. ii Stulicevu
rjecniku: v. izgovoriv. — nepouzdano.

IZGLAGOLATI, izglagojem, pf. izgovoriti, iz-
reci. — Slozeno: iz-glagolati. — Samo u kni-
gama pisatiima crkvenijeinjezikom,a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (,eloqui'). Ktto iztglagojeti.
velictstvija sili tvojeje? Stefan, sim. pam. saf. 14.

IZGLAGOLITEJ^AN, izglagolitejna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. izgovoriv. — sasma nepouz-
dano.

IZGLAGOLITI, izglagolim, pf. vidi izglago-
lati. — Slozeno: iz glagoliti. — U Stulicevu rjec-
niku: V. izgovoriti. — nepouzdano.

IZGLAGOLIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
izgovoriv. — nepouzdano.

IZGLAMAzAIvTE, n. djelo kojijem se izglamaza.
— U Stulicevu rjecniku.

IZGLAMAZATI, izglamazam, pf. dohiti gla-
mazanem. — Slozeno: iz-glamazati. — Akc. je
kao kod izresetati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (.cattivare, lusingar per
ottenere' ,sich einschmeicheln') i u Stulicevu (iz-
glamazati stogoi kod koga ,impudenter, invere-
cunde, perfricta fronte aliquid alicui eripere, ex-
torquore'). Izglamazati nije ni ukrasti ni ukano-
siti, nego s lijepim rijecma izmamiti kakvu stvar
od koga. V. Bogisi6, zborn. 620.

IZGLANGOLISENE, n. djelo kojijem se iz-
glangolisi. — U Stulicevu rjecniku.

IZGLANGOLISITI, izglingolisim , pf. dohiti
glangolisenem. — Slozeno: iz glangolisiti. — U
Stulicevu rjecniku: ,blanditiis, blandimentis, blan-
diendo extorquere, eripere'.

IZGLANGOLISiVATI, izglangolisujem i iz-
glangoUsivam, impf. izglangolisiti. — U Stuli-
cevu rjedniku.

IZGLANGOLITI, izglangolim, pf. vidi izglan-
golisiti. — Samo u Voltigijinu rjecniku : ,otte-
nere con ragiro' ,durch umschweif erhalten'.

IZGLASITI, izglasim, j^f- i^reci, izgovoriti, pro-
glasiti. — Slozeno : iz-glasiti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,divolgare, promulgare' ,kundmachen,
aus.sprengen') i u Stulicevu (izglasiti, izglasujem
i izglasivam ,exprimere, enunciare'). Ali zivot
cezne i vene; da su muceci i uzdasi, vjetric prse6
oko mene, da ih ne cuje i ne izglasi. I. Gun-
dulid 260.

IZGLASIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,espres-
sivo' ,exprimens'. — nepouzdano.

IZGLASJE, n. samo u Stulicevu rjecniku gdje
je tumaceno: ,pronunciatio , demonstratio', i u
jednoga pisca xviii vijeka gdje znaci po svoj
prilici akcenat: Ulago se je poredno slova dvojit
i nadslovke nadmetat, za da upravjaju6i izglasja,

ne bi ih kroz savisne pravovane izopa6io u onijem
)udima koji . . . naucni su u govoru slova i sloge
negdi vedma a negdi mane uprtijem glasom iza-
stivati. S. Rosa vii.

IZGLASENE, n. djelo kojijem se izglasi. — U
Stulicevu rjecniku.

IZGLASIVATI, izgla§njem i izgliSivam, impf.
izglasiti. — U Stulicevu rjecniku (kod izglasiti
ima praes. izglasujem i izglasivam, a napose iz-
glaSivati).

IZGLAVINATI, izglavinam, pf. izici glavi-
najuci. — Slozeno: iz-glavinati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — U nase vrijeme u Lici. ,De
Durdina?' ,Izglavina tamo nckud u nive'. J. Bog-
dan o vie.

t

IZGLAVITI, izglavim, pf. izvuci, izvaditi sto
na silu (izvrnuvsi), n. p. noz iz korica. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Postaje od iz i glava
nastavkom i. — U Vukovu rjecniku: ,ausdrehen
(z. b, eine messerklinge)' ,extorqneo'.

IZGLAVlrilVANE, n. djelo kojijem se izgla-
vjuje. — U Vukovu rjecniku.

IZGLAVJ^iVATI, izglavjujem i izglavjivam,
impf. izglaviti. — U Vukovu rjecniku: izglavji-
vati, izglavjujem.

IZGLECAC, izglecca, m. vidi izglecic. — U
Stulicevu rjecniku: izgledcac, izgledcca uz iz-
gledcic. — sasma nepouzdano.

IZGLECIC, m. dem. izgledac Hi izgledak. —
U Stulicevu rjecniku: izgledci6 ,parvum exemplar,
formula'. — nepouzdano.

IZGLED, m. razlicita su znacena: u pasivnom
smislu, ono u sto se ko Izgledd; u aktivnom djelo
kojijem se izgledd. — Osnova je iz glagola izgle-
dati. — Gdjegdje je e produ^eno u ije, vidi I.
Gundulic 294 (nepouzdano) ; I. Drzi6 89; A. Vi-
ta}i6, ost. 146. 149. 20.5 ; L Kra}i6 10. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izgled,
pogled ,aspectus, conspectus, prospectus'; izgled
od grada, pogled , conspectus urbis, vel pro-
spectus' ; izgled lijep , prospectus pulcherrimus' ;
u prvi izgled ,primo aspectu' ; izgled, nauk, pri-
lika ,exemplum, exemplar'; izgled, ogledanje, ku-
sanje ,periculum, experientia, experimentum';
izgled od vina, zita, al' ine stvari take , specimen' ;
dati izgled ,dare specimen'), u Belinu (,exemplum'
'293^; , exemplar' 293b; ,saggio, in lungo di prova'
, experimentum' 637a; ,mostra, essempio, o saggio
di che che sia' , specimen' b^)0^; ,disegno, modello*
, specimen' 264^ ; ,modello, forma di rilievo' ,oxem-
plar' 491a; , norma, 1' istesso che regola' , norma'
513^; ,veduta, luogo alto da veder lontano' , pro-
spectus' 755''), u Voltigijinu (,intenzione; mo-
dello, esempio' ,absicht; modell'), u Stulicevu
(.exemplum, exemplar, forma, specimen, docu-
mentum, experientia, experimentum, imago, effi-
gies'; dati izgled .specimen praebere' ; prvi izgled
,archetypus' ; po izgledu ,secundum exemplar' ; u
prvi izgled ,primo intuitu').

1. exemplum, ono u sto se ko izgleda, t.j. pazi
da onako radi Hi ne radi.

a. djelo, rtidna, postupane, na sto treba da
svak Hi neko pazi s namjerom da ono isto radi
(ako je dobro) Hi se euva da ne radi (ako je
zlo). a) uopce. I ovim izgledom i dosascem tako
ga u dusi promijeni. B. Kasi6, in. 11. Poslani
su na izgled svima redovnikom. nasi. 30. Gdje
nacini vasi bojni i djela su slavna ona, u kijeh
izgled jes dostojni viteskijeh od zakona? I. Gun-
dulic 288. S izgleda se tim ovoga svak tko
vlada sad nauci. 483. Tve su kriposti od svijeh
vrijednosti lijep izgled nami. G. Palmotid 1, 314.

IZGLED, 1, a.

172

IZGLED, 1, a.

l5'e zlo6a izgled budi svoj mladosti, da s nemilom
bludnom vilom otrovne su sve radosti. 2, 75.
Oni ce izgled i nauk svakoga nacina oci, kijem
se vlada puk i gradska obcina. 2, 487. Kojoj
su izgled pisma sveta. P. Bogasinovic 10. Ucini
Bog ovo cudo za nas izgled. K. Magarovic 46.
Zlo je slijcdit velikoga, er u izgledu grijeli se
raja. J. Kavanin 73*>. Kad ti 'e Bog do tej na-
cine u izgledu i prilici. 107a. U kom mudros,
vjera lijepi 'e izgled od pastijera. 158^. Zli izgled
kraja krsi i slama sve naj jace svijeta oblasti.
SSBl*. Zlim izgledom na zlo poteze svoje sinove.
A. d. Bella, razgov. 63. S izgleda vid'te moga,
kakva 'e koris slijedit Boga. I. Dordid, salt 4.
David svjedoci svojijem izgledom da Gospodin
smiluje se. 89. Za izgled opceni neposluha pe-
depsana. B. Zuzeri 22. Ta tvoja dobrota i plodni
izgled. J. Banovac, uboj. 3. Moje zivjene ima
vama, Krstjani, bit izgled vasega zivjena. J. Fi-
lipovic 1, 45a. Koji svojim zlinc izgledom smu-
cuju. P. Filipovid 22. Kratko povidane, ali ve-
liki od jubavi izgled! A. Kauizlid, uzr. 90. Svetim
izgledom zivota negova. bogojubn. 46. Nastojao
jesi visje dobrim, izgledom nego ricju odvratiti
grisnike. 402. Nega pokaranem i dobrim iz-
gledom od griha odvracajudi. fran. 224. Koji
drugoga ili ricju ili opakim izgledom na grih
navede. 225. Nad izgledom nije zakona. (Z).
Poslov. danic. 67. Blago neizmirno od prilika
oli ti svakog dobra izgleda. M. Zoricic, osm. 18.
I izgledom bludne kuge da okuze mnoge druge.
V. Dosen 94''. I izgledom svojim vuce, nek se
drugi lezat uce. 216*. Zlijem izgledom isstete
ne jednoga, nego tisudu pravednijeh. D. Basid 19.
Izgled jednoga velika gospara moze dosta prid
mladijem. 23;). Dobar izgled i dobro pocece nikad
kucu opustiti nece. J. S. E.e}kovic 445. Opciti
s zenama od zla izgleda. A. d. Costa 1, 79. Koji
ostale ima voditi po putu od spasena svojim
dobrim izgledom. Ant. Kadcic 37. Davati iz sebe
mins dobra glasa za izgled ostalih. 139. Cuvati
(se) kojega zla izgleda. 508. Eicju i izgledom
uci. I. Velikanovic, uput. 1, 4. U muci Jesu-
krstovoj jesu izgledi svijeh kreposti. J. Matovic
52. Gledajuci ocima izglede. I. Garanin 23. Zao
izgled iliti zla prilika. D. Eapic 421. Izgled od
slidena. A. Tomikovic, ziv. iii. l^udma besidi
za dobar izgled. Grgur iz Varesa 60. Kakav
izgled taka i prilika. Nar. posl. vuk. 123. Uda-
riti neposlusnoga za izgled druge cejadi. V. Vr-
cevid, niz. 2. Zivoti velikih izumiteja izgledi
su zivi, sto ustrajnost moze. M. Pavlinovic, rad.
44. Cudi vuku, a izgledi mame. Osvetn. 4, 3.
Tri dana pod britvom po Cetinu setase za ukor,
pogrdu i izgled narodu. V. Bogisid. zborn. 574.
— b) izgled se moze: act) dati, podati. Daju
dobar izgled i nauk. I. Drzid 251. Tot des ove
dat izglede, ma mladosti, tvojoj druzbi ? G. Pal-
motic 1, 31. Zli se izgledi zlobnijem Judim po-
davaju. 1, 186. Mladcim svijeme tijom des podat
lijepe izglede. 1, 345. Zle izglede puku dava.
1, 376. Ab, kojega lijepa reda, al' nauka nim
du dati, ali svjeta, al' izglijeda! A. Vitajid, ost.
146. Nam su ovdika svijetli izglijedi lijopo daui.
149. Dava bratu smradne izglede. J. Kavanin
36a. Od spovijesti Margitid da dobra izgleda.
127a. Svak u uboztvu mestra slidi, ki uboi^tva
da izglede. 379a. Ne samo imate im dati dobar
nauk, dali suvise dobar izgled. A. d. Bella, razgov.
67. Davati zle izglede. H. Bonacid 70. Daj jurve
dobri pocetak i izglijed tvojega zivjenja. I. Krajid
10. Jer bismo dali rdav izgled svitu. P. Fili-
povic 42. Svim izgled vaja dati. P. Knezevid,
osm. 5. Izgled svima taki dade da se mnogi

pokrstise. ziv. 41. Svijema dobri izgled dati.

I. A. Nenadid, nauk. 124. Nami dade izgled od
posluha. A. Kanizlid, kam. 532. Ako ne bi dao
zao izgled iskrnemu. 560. Zlocestih izgleda i
prilika datih. bogojubn. 10. Da nam izgled od
svakovrsna ustrpjena dade. fran. 193. i^ubavi
ove dade nam izgled isti Gospodin Isukrst. 216.
Hotijudi dati izgled zivota rukotvorcem. utoc.
551. Da bradi nasoj zao izgled i zlu priliku da-
demo. E. Pavid, ogl. 438. Dajudi i s ricju i
z dilom dobri izgled svakome. M. Zoricid, zrc.
60. Al' izgleda zla ne daju. V. Dosen 153a. I
k nauku dok izgleda staresina mladim ne da. 216a.
Daje izgled trule zlode. 241a. Zao izgled koji
daje. 255a. Koliko bi se imali sramiti oni koji
davaju izglede druzijem. D. Basid 19. Dotle
Turci zao izgled dase. M. A. Rejkovid, sat. B7b.
I mlademu zao izgled davas. C6''. Koji su dali
svitu dobar izglod svojim zivjenem. Ant. Kadcid
3. Vrhu izgleda kojega jim daje svojim zivjenem
oli govorenem. 244. Da je isti spasitej podao
neki izgled ovoga pomazana. J. Matovid 278.
Pravo sudio je da bi po ovomu delu ne samo
izgled dao svojim domorodcem. A. T. Blagojevid,
kbin. V. Dajudi svemu Dubrovniku ocigledni
izgled zivota nezabavna. I. M. Mattel vi. Sin
Bozji dojde na ovi svit, i poce izgled davati. B.
Leakovid, gov. 26. Izgled dao sam vami, da kako
god sam ja cinio, tako i vi cinite. 107. Nam
daje izgled onamo uzidi. A. Tomikovic, gov. 115.
Dade nami naj svrseniji izgled. Grgur iz Varesa
49. Svomu iskrnemu daje izgled radisnosti. M.
Pavlinovid, rad. 8. — oslaviti. Otide na smrt sam
rad nase Jubavi, u koj lip izgled nam za nauk
ostavi. D. Ranina 131*. Mnoge zgode nove bise
u vremena prednib Ijeta, koje od sebe ostavise
izgled nami sad opeta. I. Gundulid 501. Izgledi
ostavjeni tac visoci i drugima. B. Bettera, or.
30. Bradi izgled ostavise. I. A. Nenadid, sambek.
19. Bududi Jesukrst ostavio nama prisvijetli
izgled od ove stvari. J. Matovic 226. Odkud bi
se mogao slaviti, ter drugima izgled ostaviti. A.
T. Blagojevid, pjesnik. 45. Oni nisu kniga po-
pisali, nit' su nami izgled ostavili. 51. Kud god
ide, on ostavja bojne izgled brabrenosti. Zgode.

II. Svijotu ostavi Bozje izgled od Jubavi. N.
Marci 34. — klasti. Po izgledu ki mu on klade.
J. Kavanin 296a. — kazati, ukazati, pokazati.
I poznikom izgled izud od krjepcine ukazase. J.
Kavanin 306''. Izgled od blagode ukaza David.
I. Dordic, salt. xi. Kazase izgled Judem, er bi-
vase blag i snizen srcem. I. M. Mattel 37. Duzni
su nima dobar izgled pokazivati. B. Leakovid,
nauk. 314. — ciniti. Da lini staresine samo zao
izgled cine. V. Dosen 216''. — ili se sto ostavja,
stav}a, postavja, prikazuje za izgled. Na izgled
Isus kim ostavi. J. Kavanin 371''. — Dva cara
ova jos odavna za izgled stavih zejam mojim. I.
Gundulid 294. Jerusolim se stavja za izgled
onoga covjeka. J. Matovid xxixa. Da se uskrst-
nude Jesukrstovo nami postavja za izgled uskrst-
nuda. 61. — Kojoj se prikazuje uskrstnude Je-
sukrstovo za izgled. 61. — ili se ko uci izgledu.
A udite mlade zlu izgledu. J. Banovac, razg. 83.
— f/b) primiti. Od inoje brabrenosti nastoj
primat lijepe izglede. G. Palmotid 2, 118. Od
smrti nogove primismo izgled za umrijeti. J. Ma-
tovid 62. Zao izgled primiti. B. Leakovid, nauk.
329. Mi bismo Hrvati imali primati izgleda od
naprednijib. M. Pavlinovid, razg. 77. — uzeti.
Uzet izgied od kokota. K. Magarovic 104. Covik
blatom svitovnim zaslipjen ostavi pravi izgled
ufana a uzme oni koji ga vara. J. Filipovid
1, 263a, Koji izgledi imaju se uzeti od uskrst-

IZGLED, 1, a.

17B

IZGLED, 1, d.

nuca Jesukrstova. J. Matovic 61. Neka uzmu
izgled istoga Jesukrsta. 338. Uzmi izgled od
mene. A. Kalid 274. Ti bi uzeo izgled od pr-
vijeh. 276. Da mozo sto vidi koristna za svoje
drzave uzeti izgled i kalup. A. Toinikovi6, ziv.
94, — slijediti, nas^edovati. Da slijediti svi budete
od kriposti prave izglode. G. Palmotic 2, 450.
Oni izgled da slidig. A. d. Bella, razgov. 60. Ne-
mojmo mi slijediti izglode opake luda svijeta.
B. Zuzeri 23. Nasljedovat srcanijo izgled sve-
tijeh kraja. 158. Grigorija odluci izgled oviju
patrijarha slidifci. A. Kanizli6, kam. 25. Ovi
izgled i zapovid virno slidili su. 678. Kriposti
takojer izglede naslidujemo. fran. 126. Slijededi
izgled gospodina Jesukrsta. J. Matovic 478 — 479.
Slijedeci u tomu liegov izgled. I. M. Mattel 3.
Nasljedovati lijepe izglede tijeh svetaca. 185. —
imati. Neka izgled ima Srbadija. Osvetn. 3, 131.
— imati (i drzati) pred ocima, pred sobom. Ti
si, o kraju, imo prid ocima izgled Nabukodo-
nosora. D. Basi6 52. Da uvik mozemo prid ocima
imati osobiti izgled pridubokoga ponizenstva. B,
Leakovic, nauk. 53. Drzedi prid ocima veliki
izgled Marije. Grgur iz Varesa 134. Imajudi
prid sobom izglede sve ostale brade. A. Bosko-
viceva iii. — cekati. Od ovoga koji ikad dobar
izgled cekat more u puku? I. J. P. Lucie, bit.
52. — c) kaze se i: biti izgled. Budi nam ovo
izgled. A. Gucetid, roz. jez. 288. Ovoj budi nas
izgled. 141. — biti za izgled. Ah kreposti ple-
menita, necuvena prije na sviti! tva spomena
glasovita za izgled ce u vik biti. I. Gundulid
271. — biti od izgleda (va^a da po tal. esser
d' esempio). Da svakomu od izgleda mudra pamet
nog-ova je. J. Palmotic 296. Sto de biti za vece
stecenje od moga dobra, i ostalijem iskrnijem od
dobra izgleda. I. Akvilini 332. — dolaziti na
izgled. To dolazi na veliku sablazan i zao izgled
sveg duhovnog klera. G. Zelid 357. — d) adver-
bijalno s prijedlozima. aa) na s ace. Na izgled
tvoj po putu od izvrsnosti hoditi. V. Andrija-
aevid, put. 149. Tancac na izgled vila od gora
izvedose. P. Kanavelid, iv. 502. Na izgled po-
kornice Mandalijene i ti hrli. B. Betera, dut. 133.
Na negov izgled zivjeti. Cestitosti. 37. Prislavna
je divica tredi dan na izgled sinka uskrisena od
mrtvih. A. Kanizlid, utoc. 577. Zivili su na izgled
Pavla svetoga. A. d. Costa 1, 2U3. Svi uskrsnuti
imamo na izgled Gospodinov. J. Matovid 60. Pri-
stavimo fala uzdavane s molenem na izgled apo-
stola. 448. — bb) po s loc Ucinih po izgledu
i obicaji od poglavitije pisalaca. I. Dordid, uzd.
VI. Nu po izgledu ove igre nazbi} sadar govo-
rimo. B. Zuzeri 75. Trijeba je da pospijesno na
negova nadahnuda i zazvana ozove se i po iz-
gledu svetijeh kraJa stavi se ureda za slijedit ih.
92. Po krajevu izgledu narod se ravna. A. J.
Knezovid xix. Po izgledu bogomiloga otca po-
sveti se Bogu. A. Kanizlid, kam. 3. Neka stado
lipje bude hodit po izgledu nego govorenju. L
Garanin 23. Zudi po izgledu Jezusovu krotka
biti srca. L M. Mattel 35. — cc) uz s ace. Gla-
sovite neka trude pak ponovit i on bude uz ocine
lijepe izglede. G. Palmotid 1, 198.

b. exemplum, exemplar, exemplum et aucto-
ritas, ce(ade koje je u svome ziv^enu uopce Hi u
nekoin osobitom djelu Hi postupanu tako (dobro)
da su drugi duzni raditi onako izgledajuci se
u ono. Svih starih ^ubavi, od kih glas jos
slove, ti s' izgled prem pravi na nase dni ove.
D. Ranina 65*. Koji je izgled bil od svako
vridnosti. D. Zlatarid 92^. Bio je Isukrst izgled
od svake svetine. B. Kasid, is. 28, Bog krajeve
svijetu odredi, da od pravde budu izgledi svijem

podloznijem narodima, G. Palmotid I, 268. On
je izgled svijeh kreposti. 1, 310. Krajevska dje-
yojcica, izgled od svijeh vrijednijeh dila. 1, 334.
Cadko Enea, dundo Ektore, cin' da ti su svud
izgledi, kao so slava stedi more. 2, 88. Kru-
noslav, kra} hrabreni, izgled casti svijeh na sviti.
2, 202. Tomu je izgled Mandalijena gospodidna.
I. V. Bunid, mand. 15. Koji vajase da budu
izgled mira i Jubavi, bijahu nemira i nejubavi
podctak. K. Pejkid 31. I izgled svake od kre-
posti vrsnijim se ucinio. P. Kanavelid, iv. 63.
Da de i druzijem izgled i provodic biti. V. An-
drijasevid, put. 5. Neka misle, da imaju i ricmi
i dilom uciniti se izgled svomu stadu. M. Bijan-
kovic 98. Od znanja je izgled pravi (Katarina).
B. Betera, dut. 157. KraJ da 'e izgled od krje-
posti slugam. J. Kavanin 70*. Jure i Jero Ive-
lida, zivi izgledi svojih djetida. 15 1^. Puk u
jedu dobar izgled nij' susjedu. 183*. Sam Ar-
menin Jakov sveti lijop je izgled od ufanja. 340^.
Ti si svih kriposti i privisoke svetine izvrsni
izgled. A. d. Bella, razgov. 142. Bog je prvi
izgled od pravednosti. L Dordid, salt. 171. Ja
sam izgled tvojim djelima. uzd. 56. Oba su
vrijedui i gizdavi, izgled od ciste jubavi. pjesn.
18. Budi dobar izgled i bratji i svitu. P. Fili-
povid 22. On je bio svega posluha, ubostva i
cistode izgled. P. Knezevid, osm, 206. (Yladalac)
je svojih podloznika izgled i ziva naredba. A.
Kanizlid, kam. 17. Oni mogadijahu biti spaso-
nosni izgledi od pokornosti. 174. Mozemo nam
prilikovati gospodina Isukrsta kanoti izgled. uzr.
186. Zdrava, Marijo, izglede priizvrstite cistode.
bogojubn. 340. Izglede zivi apostolskoga duha.
423. Da si ti bila izglod sviju nas u ziv^enu.
M. Zoricid, zrc. 128. Budi izgled u ponizenstvu.
osm. 14. Koji nama ima biti nauk, provodic i
izgled. S. Eosa vi. (Marija Mandalijena) imaso
biti izgled od svijeh pokornica. D. Basid 88.
Izgled sviju pokornika, kra} David. I. J. P. Lucid,
razg. 34. Izgled budi virnim u rici. I. Garanin
23. Da drugima dobar izgled budemo. B. Lea-
kovid, nauk. 269. On je glavar i izgled sviju
mucenika. Grgur iz Varesa 87. — I s ovijem
znacenem kaze se biti za izgled i biti od izgleda
(isporedi a, b) aa). Neka Kacid bude u Splitu
grajaninom za izglede. J. Kavanin 450''. On
nejma za priliku i izgled biti. A. Kanizlid, kam.
104. Jest nami za izgled ono sveto kolo apo-
stola. J. Matovid 493. — Premda ih jes njekoliko,
koji stavnom kreposti i u mladijeh }etih mogu
biti i istoj starosti od izgleda. B. Zuzeri 183,
Od djeda ki su puku hrvatskomu bill od casti i
od izgleda. Zgode. 3.

c. kao kod h, ali sasma u suprotnom smislu,
ce^ade cije zlo ziv^ene Hi osobito koje zlo djelo
Hi postupane takovo je da se ti ono treba izgle-
dati naiiijeravajuci posve drukcije raditi; kod
toga se moze i imati obzira na zli tides sto je
dopao ono cejade, te se od onoga cuvati. Ajac
izgled budi do vika, umrlorau sto se zgodi, ko-
jijem vlada srgba prika. G. Palmotic 1, 230,
Juda izdajstva tamna i kleta strasan izgled svemu
sviti, 3, 38b. Kad ustaran krivac jedan, Boga i
dusu ki ne gleda, i kroz zivot nepravedan od
opaka svijem je izgleda. 3, 143^. Laomedonte i
Sinone jesu izgledi varke sione. J. Kavanin 252*.

(I. kod znacena kao kod a— c moze biti to oso-
bito da se ,izgled^ pripovijeda, kaze u govoru Hi
u pisinu. U izgledu vid ovomu sebe istoga, kaj
se i reel , , , I. Gundulid 218. Kako^ des vidjet
u ova dva izgleda, I. Drzic 88. Cujte lijepi
izgled ovi. A. Boskovideva 34. Pune su knige
takih izgleda. A. d. Bella, razgov, 26, Kako se

IZGLED, 1, d.

174

IZGLEDAN, a.

vidi u izgledu slidecemu. L. l^ubuski, pism. 13.
Prilagajuci kadgod kojigod isgled. I. A. Nenadid,
nauk. 13. Mloga sam druga nadodao, navlastito
duhovne pripovisti, iliti izglede bogojubnih dusa.
A. Kanizlic, uzr. viii. Sve ove nihove knige i
lipi izgledi bijahu za slavu i za lipo uredede ni-
hovih vilajeta pisate. M. A. E,e)kovi6, sat. A3a.
Prinosi razlike izglede i prilike. J. Matovic 211.
Prilazem ovde kao izgled slijedece pismo od pro-
daje. Pravdonosa. 1851. 26. Izgled jest jednoga
dila ili govoiena prikazaiie, po koiuu se drugi
uci. B. Leakovic, gov. 237. Zadosta je stiti knige
oni sveti otaca, promisliti izglede. Grgur iz Va-
resa 45.

e. ono po ceinu se nacini slika itd. sto je ista
kao ono, original, matica. (Bog) nije slijedio
ikakav izgled ili sliku. J. Matovic 22. Prilika
nije prava prilika, ako ne kaze sve, sto se u iz-
gledu nahodi, A. Kalic 4.

f. izmedu nekoliko stvari (i celadi, djela, do-
gadaja itd.) iste vrste nesto sto se kaze takovo
da se po onome moze poznati i suditi nstalo,
primjer. Drugo uzemplo i izglijed. I. Drzid 89.
U svako je doba i vrijeme bilo izgloda, da su
]udi neprijatejim zlim svojijeme kazali se vrli i
hudi. G. Palmoti6 1, 383. Nijpsmo od tega izglod
vijeku slicni do sad igda imali. B Betora, dubr.
20. Po izgledih ce moc zabjena pamet stogod
razumiti. 68^. Ne imamo li dosta izgleda, da
su upravjale zene cilimi krajestvi? M. A. ReJ-
kovid, sabr. 19. Imamo izgled od drugo u dilih
apostolskih. Ant. Kadcic 44. Glasovit je od ove
vrsti bio izgled onoga principa imrnom Sichem.
A. Tomikovic, gov. 69. Koji bi hotio stiti stare
dogadaje, nasao bi vise prilicnih izgleda. ziv. 20.

g. pjo predasnemu znacenu (kod f), cesto stoji
n pisaca bez izgleda sa znacenein : kojemu nema
nista jednako, koji je jedini onaki itd. Ah jaoh
sasma teska jada! ah nevoje bez izgleda! I. Guu-
dulic 336. Ovo je djelo bez izgleda. G. Palmotic
2, 234. Junacka i hrabrena bez izgleda tvoja
sila. 2, 404. Ah milosno Bozje dilo bez izgleda
na ovem sviti! B. Betera, cut. 141. Gospodin
Isukrst jest prez prilike iliti izgleda pastir dobri.
A. Kanizlic, uzr. 125. Vjernos ka je bez izgleda.
P. Sorkocevic 592^.

li. prijepis. — Samo u jednoga pisca xvii vijeka.
Donesu izgled svojom rukom upisan. M. Bijan-
kovic 32. Zabranijemo nasemu kanciliru, da ne
izvadi nijednu viru, povirovanje, ali svidocanstvo
iz recenih izgledih. 32. Dva izgleda od ovoga
inventarija neka se ucinu. 152.

i. specimen, jedan dio ili kumad stvai'i tjelesne
kojijem se moze poznati kakvo je i ostalo odakle
je ono uzcto, n. p. od vina, zita itd. vidi u Mi-
ka]inu i u BHinu rjecniku.

k. smisao kakva pisma (po Zai. exemplum). —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Sto se ima ra-
zumjeti s rijecju kuce u izgledu ove zapovijedi.
J. Matovic 422.

1. ono u ceinu se sto izgleda (kao u ogledalu, u
vodi), obicno u preneseyioin, metaforickom stnislu:
sto je jednako kao ono drugo. (X^epota je) bistri
izgled od nobesa. I. Gundulic 374. Bjese ogle-
dalo srca tvoga i ociju tvojih bozanstveni izgled
i gledaliste. P. Baksid 135. (Dusa) ruke tve
djelo jn i bozanstva izgled tvoga. B. Botera, 6ut.
13. More je do vika izgled stvorca velicini. I.
Dordic, uzd. 14. Ti izgledom kreposnime bi ziv
izgled od nebesi. ben. 57.

2. takoder u padvnom smislu, one sto se vidi
(izgleda), kakvo je sto vidjeti (izgledati).

a. uopce, ono sto se vidi. Svak tecijase na tako
novi izglod. B. Kasi6, fran. 19. ,Lijopa izgleda

i pogloda sa ove glavice'! (vidi i c). u Lici. J.
Bogdanovid.

b. u osobitom smislu, kakvo je sto vidjeti. a)
0 ce(adetu. Promijenivsi pepeo i pokorenje u
ono veselje i izgled blazeni. B. Kaeic, per. 131.
Nu ako izgled tvoj me, brace, przi ovako mraznom
sjenim. I. Gundulic 536. , Hitro ti je tuda obraza
on lazivo uzeo izglede. G. Palmotic 1, 51. I na
izgled tuzan toll krvnici se ne ganuse. 1. Dordic,
uzd. 84. Koji se istina za junake izdaju i ju-
nacki izgled imaju. JS'ov. sr. 1834. 95.^ Negov
tuzni izgled ganu me do srca. M. P. Sapcanin
1, 45. — b) 0 cemu drugom, u prenesenom smislu.
Lipim izgledom rici. P. Filipovid 21.

c. vise ili mane prostrani kraj koji je ugodan
gledati ili koji je kao takovi naslikan (franc.
paysage; Yiem. landschaft). — U Mikalmu i u
Belinu rjecniku, i u jednoga pisca nasega vre-
mena (mogao bi amo pripadati i drugi primjer
kod a). To su na duvaru prekrasni freskomalerai
koji prestajaju razne istoriceske dogadaje, ... iz-
glede jiandschaften'. S. Tekelija. letop. mat. sr.
120, 76.

d. u dva primjer a iz narodnijeh pjesama erno-
gorskijeh kao daznaci: opce stovaiie, dobar glas
(nacm kako drugi na koga izgledaju, u prene-
senom smislu). yvega Srpstva izgled i pofalu.
Nar. pjes. vuk. 5, 451. Od Skodre je izgled
ugrabio. Pjev. cm. 93b.

3. u aktivnom smislu, djelo kojijem se izgleda.

a. ogledane, kiisane. u Mikalinu rjecniku.

b. uopce, djelo kojijem se gleda, izgleda. Ove
dvi rici u prvi izgled ne vidi se da u sebi ve-
liku izvrstitost uzdrze. J, Filipovi6 1, 539*. —
Uzivajuci hegova sveta dusa izvrsni izgled od
Boga. B. Kasic, is. 47. — Izvodili tamnicare na
izgled svijeta. V. Vrcevic, igr. 13. ,Crnogorci
ne smidu pomagat Bokeze na izgled vec kridi-
mice'. J. Grupkovic. — Dogodaji svijeta imaju
u izgledu pokazati koliko je opceua cest slucena
s cesti svakoga gradana. D. E. Bogdanic xiii.

c. u prenesenom smislu, ocekivane da ce se
nesto izvrsiti cemu se nadamo. Brez izgleda da
ga u sto pomoze. I. Ancic, ogl. 77. Izgled po-
glaviti nasega ufana jest Bog. J. Filipovic 1, 247'>.
,Bog moze dati dobro, ali od sve |etine nekud
je slab izgled' (>iem. aussicht). J. Bogdanovic.

d. takoder u prenesenom smislu, namjera. —
Samo u Voltigijinu rjecniku.

IZGLEDA, /. vidi izgled. — Samo u dva pisca
Slavonca xviii vijeka. Zadovo^nu imadu izgledu.

1. Jablanci 161. Neg' da su svima za izgledu.
A. T. Blagojevic, pjesn. 13. Za izgledu hoti uci-
niti. 26. Zato gledaj, moj dragi Slavonce, ter
ucini svima za izgledu. 33. Za izgledu ja vam
ova dajem. 69.

IZGLEDAC, izgl^ca, m. dem. izgled. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. izgledcac.

IZGLEDAK, izgl^tka, m. dem. izgled. a) vidi
izgled, 1, h. - u jednoga pisca nasega vremena.
Evo jedan izgledak oporuke. Pravdonosa. 1852.

2. — 0) vidi izgled, 1, i. — u Sulekovu rjec-
niku: ,musterstiick'.

IZGLEDAN, izgledna, adj- koji je taki da
moze biti drugima izgledom. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (izgledni ,essemplare'
,unde exemplura petitur' 293^), u Voltigijinu (iz-
gledni ,esemplare, modello' ,mu3terhaft'), u Stu-
licevu (,probus, innocens, qui est ad exemplum,
qui oxemplo est et documento, qui utitur exemplis,
exempio praelucens').

a. adj. — Komp.: izgledniji. A. Tomikovii,
gov. 250. a) 0 stvari, djelu, zivotu itd. U iz-

IZGLEDAN, a. 175

glednomu biljegu toliko opceni i obicajni zivot.
B. Kasic, is. 27. Kako bi ova bila drugim iz-
gledna i koristna. P. Knezevi6, osm. 32H. Naciu
od izgledna i izvrstita ^ivota. A. Kanizlii, fran.
140. Imate naukom i djelima iz»lednijem jedni
druzijeh ujasnivat. S. Rosa 70'>. Iza zivota veoma
izvrsna i izgledna. D. Basic 251. Jeli ikad Bog
pokara tkoga pripovidavca krivovirca pedipsinaa
izglednim u ovomu Xivotu? Blago turl. 2, 32.
Izgledna tvorena nihova. D. E. Bogdanic xi. Od
Davidova izglednoga usteguutja. I. J. P. Lucie,
razg. 21. Imadu s izglednim i zamiritim bogo-
jubstvom pristati u crkvi. bit. 63. Sva su meni
slobodna, ali sva nisu izgledna. B. Leakovid, gov.
240. Izgledno je rukodilo tvoje i ona zora. G.
Pe§tali6 207. Da sva po|odjelska drustva slijedo
izglednu radinost drustva zadarskoga. M. Pavli-
novid, razl. spis. 56. Zbirka sabrana izglednim
nastojanem K.uku)evi6a. 111. — b) o celadetu.
Gdi 'e Patacid Dure izgledni? J. Kavanin 95a.
Svojoj djeci dobro izgledan, a Jubezjiv prijatejem.
11B». Mestri izgledni redovanja. 374*. Priminu
ovi izgledni zakonite|. 1. Dordid, ben. 60. Ivan
Klimaki jednoga nam pripovijeda 8tjepana imenom
od mnogo Jeta veoma izgledna pustihaka. B. Zu-
zeri 54. Njekoliko veoma izglednijeh redovnika.
67. Mladida tako postidna i izgledna odbiti. A.
Kanizlid, kam. 22. Misnik dobar, izgledan i do-
stojan. Ant. Kadcid 112. Izgledni misnik Antu-
lovid. I. J. P. Lucie, izk. 4. Postati naj boji,
naj izgledniji. A. Tomikovic, gov. 250.

b. adv. Izgledno. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,in exemplum, ad exemplum'). Bog pedepso
je izgledno i Salomu. S. Bosa 91''. Jeli ikad
Bog pedipsao izgledno neprijateje s prilika ?
Blago turl. 2, 79. Jeli ikad Bog izgledno pe-
dipsao, tkoji nece platjat desetine pristojne crkvi?
2, 174. S kojom je zivio izgledno. A. Tomikovid,
ziv. 6.

IZGLEDANE, n. djelo Jcojijem ko izgleda Hi
se izgleda. — IStariji je ohlik izgledanje. — U
primjerima se ne zna jeli akc. izgledahe Hi iz-
gl^dane ; u prvom je siucaju od glagola izgle-
dati, u drugume od izglddati. — Izmedu rjecnika
u Mika^inu (izgledanje, razgledanje ,perlustratio,
dispicieutia, perspicientia'), u Belmu (izglt^danje
u tkogagodi ,lo specchiarsi in alcuno' ,in aliquem
inspectio' 696a), u Stulicevu (izgledane), u Vu-
kovu (izgledane). Koje bjese navrvilo u oni grad
na izgledanje od stvari. B. Kasid, per. 169. Tako
de uzivati ono vicno i blazeno izgledanje Boga.
is. 8U. U izgledanju od Jezusa. I. Drzid 111.
Izgledanje od kreposti nasega spasiteja. 328.

1. IZGLEDATI, izgledam, impf. 2. izgledati
(dolazi i u znacmima kojijeh nema kod izgle-
dati, ali se 0 tome ne maze dovo}no suditi, posto
se u mnogijem primjerima ne zna, jeli jedan Hi
drugi glayol). — Akc. je kao kod ispitati. — Od
XVI vijeka (vidi B, 2), a izmedu rjecnika (moze-
biti i u Mika^inu, vidi kod 2. izgledati) u Be-
linu (dobro izgledati ,guardar ben bene' ,respi-
cere optime' 361*'), u titulicevu (,expectare, pro-
spicere'), u Vukovu (,hinausschauen' ,prospicio').

A. aktivno.

1. prelazno.

a. gledati sve, razgledati, pregledati. Izgleda-
judi od svetaca prizamijerno zivjenje. B. Kasid,
fran. ii. Vede pocinase izgledati tko bi bio naj
boJi. 8. Tko se ne cudi i ne izgleda velicanstvo
od djevstva? per. 3. U puku koji izgledase to
krvnistvo. 174. I u noj ne izgleda drugo nego
Boiju slavu. in. 74. Gospodine! koji mi jezgru
srca izgledas! G. Pestalid 159.

1. IZGLEDATI, B, 2.

h. gledati sa zelom put one strane odakle sc
sto ocekuje, pa ceUe u prenesenom smislu: zelno
ocekivati. Bez pokoja za to stojis, poklisara dim
izgleda§. I. Gundulid 360. Sprva k nasoj hod
druzini ki te ^ejno izgledaju. G. Palmotid 1, 168.
Ostajes u rukah sluzbe koja izgleda mozebiti da
prije izdahne§. B. Zuzeri 151. Od visine misto
koje zaman rob izgleda. V. Dosen 14a. Koga
dosa§de izgledahu. S. Rosa 48'>. Za§to bi ti gorji
od nih bio, kad u kudi tvqj naj vedi dio? pak
izgledas iz nihovih ruku. M. A. Rejkovid, sat.
I6a. Bez prosvijetjenja i priosobite milosti koju
od tebe jedino mogu ufati i izgledati. I. M. Mattei
21. Tim izgledam dar prosedi, kak obedan da
je meni. 301. Sve izgledam od tebe, moj Je-
zuse, moje krepko ufanje. 305. Koju har ne bi-
jaso blagomu Jezusu izgledati od umrlijeh? 327.
Izgledas od mene onu har koja ti 'o od mno-
zijeh nijekana. 331. Blago onome ko dava, a
kuku ko izgleda! (U Risnu). Nar. posl. vuk. 16.
Izgleda kao ozebao sunca. 97. Pobijelise oci iz-
gledajuci. (Kad ko jedva cega koga). 249. Ja
sam s ceznom izgledao kad de koni stati. M. P.
Sapcanin 1, 102. Minulo je mnogo vremena kako
nije prolio krv i kako izgleda na grabez kao
gladna zver. 1, 122.

2. neprelazno.

a. gledati iz kojega mjesta. a) u pravom smislu.
Pinga se kupom u ruki, iz ke kadka van izgleda.
P. Glavinid, cvit.^425h. Van izgleda kroz obloke.
D. Rapid 89. Cesto Mujo na penger izgleda.
Nar. pjes. vuk. 3, 235. — b) o stvari nezivoj, u
prenesenom smislu, kao pomalati se. Na dva
kratka da izgleda dugi. J. S. Rejkovid 22. Da
ti obkol nad zemjom izgleda barem peda). 45.
Jedva klica iz zemje izgleda. 91.

b. hiti nekakva vida, oblika, imati nekakav vid,
ohlik, hiti nekakav vidjeti. — U nase vrijeme po
nem. aussehen, ausschauen u sjevernijem kraje-
vima; mnogi pisci (i od hojijeh) upotreb],avaju
ovu rijec u ovom znacenu, ali posto nikako ne
odgovara duhu nasega jezika (gledati u nas ne
maze imati pasivno znacene, ako ga i ima u ne-
mackom jeziku), sam je barharizam od kojega se
treba cuvati. On ni tako los kako 'zglijeda. Nar.
prip. mikul. 5. Sto je, Vuce? grdno li izgledas!
P. Petrovid, gor. vijen. 113. Sedefli, kost od
morske kamenice, te izgleda nalik bisera. V. Vr-
cevid, nar. prip. 228. Sasred ove lokve ugodan
izgleda polozaj. S. ]^ubisa, prip. 3. Putnik iz-
gledase osredheg rasta. 90. Bez brade i pod-
bratka, a s crvenom, ridom kosom izgledao je
kao duk. M. P. Sapcanin 1, 127, Ono slatko i
nezno gukane goluba i golubico, koji mi izgle-
dahu kao da su od same nevine Jubavi stvoreni.
1, 135. ,De si bio?' ,Isa' sam amo obaci Petra'.
,Pa sto radi, eli mu sto polakse?' ,Nesto se pri-
diga', reka bi da mu e polakse, ali mu nekud
koza i obraz slabo izgleda'. ,Sva nam Jetina slabo
izgleda'. u Lici. J. Bogdanovid.

B. sa se.

1. pasivno. S kolikom se pozudom istok sun-
dani izgleda. V. Andrijasevid, put. 270. A meso
se jeftino izgleda. J. S. Rejkovid 434.

2. refleksivno, uprav gledati sama sebe u ogle-
dalo, zrcalo (vidi u rjecnicima), ali se obidno
shvaca u prenesenom smislu, kad se pazi na koga
Hi na cija djela hoteei i nastojeci onako isto
ziojeti, raditi (isporedi izgled, 1, a i b). — U
kojijem se primjerima ne zna za cijelo jeli im-
perfektivni glagol., moze hiti da pripada pod 2.
izgledati. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (izgle-
dati se, ogledati se, progledati se na zrcalo ,spe-
culo se intueri, vel contemplari'), u Belinu (,spec-

1. IZGLEDATI, B, 2.

176

IZGMIZATl

chiarsi in alcuuo, cioe prender osempio' ,in ali-
quem inspicere' 696^; ,pigliar essempio' ,capere
Gxemplum' '292b; ,imitare, far a somiglianza'
,imitor' 379*), m Voltigijinu (,modellarsi, spec-
chiarsi' ,sieh bilden, beyspiel nehmen'), it Stuli-
cevu (jSpeculo se intueri' ; izgledati se u koga
,aliquem imitari, ex aliquo exemplum capere').
Ima se u recenu svetu udovicu izgledati. A. Gu-
cetic, roz. mar. 164. U koje se andeli blazeni
izgledaju. B. Kasi6, is. 51. Kada se budem iz-
gledati u svih zapovidih tvojih. rit. 134. Svak
tko vlada, sad se izgleda' u ovoga. I. Gundulic
564. Izgledajuci se u krepostijeh. I. Drzic 40.
Pozude za izgledati se iz Isnkrsta . . . Da se iz-
gledara ja iz tvoga zivota. 83. Cini mi da se
izgledam iz tvojijeh kreposti. 86. Izgledat se
od kreposti. 95. Neka nastoji izgledat se iz Isu-
krsta u karitati. 264. A stvar ie nam biti slavna
u tebe se izgledati. G. Palmotic 1, 95. Neka
srce tve vitesko izgledat se u riih bude. 1, 126.
Ne bi ni ti sramna bila, kad bi se u na izgle-
dala. 1, 274. U kriposti tve viteske lijepo mi
se izgledati. 2, 88. Djevojcica i diklica izgledaj
se u au svaku. 2, 128. U stare se tvoje izgleda'
i od nih uci kripos pravu. 2, 145. Za nesvijesna
i zlodudna ki se izgleda u opako, nijedna opcina
nije ujudna. 2, 202. Dostojan je vjecne casti u
kreposnijeh tko so izgleda. 2, 374. Da se u nasu
krepos more Judski narod izgledati. 2, 383. Moze
s' u trud, moze u moju kripos druzba izgledati.
2, 512. Izgiedajte se u tolesne Jubovnike. V. Au-
drijasevic, put. 13. U ovu se krv izgledaj. P.
Kanavelic, iv. 124. Svak u tebe izgleda se. 565.
Nede biti neugodno slusati slave ovoga svetca
za u nega izgledati se. A. d. Bella, razgov. 111.
U Jezusu djetescu imamo cemu se cuditi, sto Ju-
biti, u sto se izgledati. B. Zuzori 23. Cijem nas
vodi da se u ne izgledamo. 387. Svetac ovi ne
izgleda se u Cicerona. V. M. Gucetid 1. Niti
moje bitje dopustava mi da budem izgledati se
u vase svakdane zabave. A. Boskovidova iv. Iz-
gledaj u6i se u tvoje izvrsne kreposti. I. A. Ne-
nadic, nauk. 270. Ne toliko za izgledat se u ne-
gove lijepe nacine od govorena. D. Basid vi. Da
so hode izgledat u svete ucenike, 13. Neka se
u ne izgledaju za biti u broju od blazenika, 24.
Mogu se u negova izvrsna djela izgledati. 60.
Ako mi odgovorite, da se slabu covjeku trudno
izgledat u izvrsnos. 184. Koji su se u propo-
toga spasiteja izgledali. L. Radid 37. Trijeba
je nosit kriz, ter se izgledat u Jezusa podnizena.

A. Kalic 43. Da se u Ninivite izgledate. 95.
Eedovraci hvalice te, u tebe se izgledati. N. Marci
85. Kg je gresnik, nek se izgleda, da no grijosi
u naprijeda. 113.

2. IZGLEDATI, izgledam, pf. slozeno: iz-glo-
dati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. Iz-
gleda. — Vidi i 1. izgledati, jer koji primjer sto
stoji hod onoga glagola (osobito pod B, 2) maze
biti da amo pripada. — Od xvii vijeka (ali vidi
i 1. izgledati), a izinedu rjecnika u Mikalinu (iz-
gledati, razgledati ,dispicio, perspicio' sto moze
pripadati i pod 1. izgledati), u Stulicevu (.in-
tueri, inspicere'), u Vukovu (,er8chauen' ,spec-
tando acquiro').

a. sve pogledati, razgledati. 1 mnozi ga (tijelo)
izgleda§e, kojijom bi dopusteno u crkvu uljesti.

B. Kasid, per. 163. ,Da ne pisete brzo, ne bi ja
knige nigda izgleda' (jer je velika)'. J. Grup-
kovid. — I u j)i^^nesenom smislii. Izmislimo u
kratko od puta dijinu . . . posli mjesto od rojenja
izglodajmo. B. Kasid, na6. 14.

b. ugledati iznutra. On ga iz tvrde sve izgleda
gdje ide joster iz daleka. J. Palmotid 105. David

prorok svet bijase i Bog liega milovase, izgle-
davsi lipu zenu, od Boga se ne spomenu. P.
Macukat 94.

c. dobiti gledajuci. Kderi moja, jer so ne udajes?
koga cekas, no iscekala ga, a kog gledas, ne iz-
glodala ga! Nar. pjes. bos. prij. 1, 41. vidi i u
Vukovu rjecniku.

IZGLEDIVATI, izgledujem i izgledivam, impf.
samo u Stulicevu rjecniku ; v. izgledati.

IZGLEDNIK, »H. izgledan covjek, vidi izgled,
1, b. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Zasto
nije u trizanstvu slijedio nega izglednika. J. Ka-
vanin 63*'.

IZGLEDNOST, /. osobina onoga koji je iz-
gledan Hi onoga sto je izgledno. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka, a izmcdu rjecnika u Stuli-
cevu (v. izgledstvo). Svakom kroposnom izgled-
nosti sjo je. B. Zuzeri 189.

IZGLEDSTVO, n. vidi izgled, 1, a i izglednost.

— U jednom primjeru xviii vijeka (u kojem je
izostavjeno d ispred s), a izinedu rjecnika u Be-
linn (izgledstvo ,essemplare, essempio' ,exemplar'
293''), u Voltigijinu (,norma, regolo' ,richtscbnur,
regel'), u Stulicevu (,innocentia, probitas, inte-
gritas vitae, integritatis exemplum'). Uskrsnude
Isukrstovo bi izglestvo nasega uskrsnuda. D.
Basic 62.

IZGLIBATI, izglibam, pf. izici glibajuci (i u
prenesenom smislu). — Slozeno: iz-glibati. —
Akc. je kao kod ispitati. — Od xviii vijeka u
Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,e
coeno exire, coeno liberari, met. difficultates
praetergrodi, exsuperare'). Da, moje srce, izgli-
bajmo iz tastina svijeh pogibilnijeh. I. M. Mattei
324.

IZGLIBITI, izglibim, pf. oblatiti, okajati
(glibom). — Postaje od iz i glib nastavkom i.

— U jednoga pisca nasega vremena. Cemu se iz-
glibi po obrazu? S. l^ubisa, prip. 97.

IZGLIMBATI, izglimbam, i IZGLINBATI, iz-
glinbam, pf. izici glimbajuci (glinbajuci). — Slo-
zeno: iz-glimbati (glinbati). — Akc. je kao kod
iskoncati. — U nase vrijeme u Lici. ,Usao sam
u ovo blato, pa nos iz neg ziv izglimbati, ostace
mi node opanci u nemu'. ,Nes ziv iz ove zime
izglinbati'. ,Edva evo s mukom iz ovog blata (iz
ove aluzine) izglinba'. J. Bogdanovid.

IZGLODATI, izglodem, pf. posve oglodati, glo-
duci uniStiti. — Slozeno: iz-glodati. — Akc. je
kao kod izorati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (izglodati, izglodam ,rosi-
care, corrodere' ,abnagen'), u Stulicevu (,exedere,
derodere, abrodero'), u Vukovu (,zernagen' ,cor-
rodo').

a. aktivno. (Misi) izglodase sve konope. K.
Magarovid 46.

b. sa se, rejleksivno, istrti se, izjesti se, izlizati
se (vidi glodati, a, b)). — U Vukovu rjecniku ;
,sich abreiben' ,corradi'.

IZGLORATI, izgloram, pf. glorati. — Sloieno ;
iz-glorati. Kad su izglorali mrezu na civijeruj
tad je nose na susilo. L. Zore, rib. ark. 10, 336.

IZGMIZATI, izgmizem, pf. vidi izgamizati. —
Slozeno: iz-gmizati. — Akc. je kao kod izgrtati.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.

— U svijem primjerima stoji u prenesenom smislu.
Prah se dize a magla pobize, a i s maglom Fri-
derik izgmiXe. I. Zanicid 33. El Brandibur poce
izgmizati, priko vode kano slijop gaziti. 101.
Pocoo je prid nimi izgmizati. 205. Prus prod
Riedom daleko izgmizo. 248.

IZGNANIK

177

IZGNILITI

IZGNANIK, m. izgnan covjek. — U nase vri-
jeme. Skenderbeg je srca Obilida, al' umrije
tuznim izgnanikom. P. Petrovi6, gov. vijcn. 2.
Ti koji su prognani zovu se izgnanici ili pro-
gnanici. V. Bugisid, zborn. 535.

iZGNANE, n. djelo kojijem se izdene. — Sta-
riji je oblik izgnanije. — Jzmedu rjccnika u Da-
nicicevu (izgnanijo ,expulsio'). Da priimi pedep-
siju i izgnanije ott monastira. Mon. serb. 533.
(1485).

iZGNATI, vidi izagnati.

IZGNIJEZDITI, izgnijezdim, pf. baciti, istje-
rati, izvadiii iz gnijezda (i u prenesenom smislii).

— Akc. je kao kod istijestiti. — Slozeno: iz-
gnijezditi, ili postoje od iz i gnijezdo nastavkom
i. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (izgnijezditi, izgnezdivam ,snidare, cacciar
dal nido' ,nido oxturbare' 681a), gdje se naj prije
nalazi, i u Stulicevu (izgnijezditi, izgnezdujem i
izgnezdivam ,uido ejicere').

ai. aktivno. (Fribivaoei) ne bojahu se, da ih do
icija sila otole smaknut i izgnijezditi. I. Dordic,
salt. XII.

b. sa se, pasivno ili refieksivno, izici iz gni-
jezda. — V Stulicevu rjecniku: ,nido exire, exi-
lire'.

IZGNIJEZDITI SE, izgnijezdim se, pf. u Stu-
licevu rjecniku: izgnijezditi se, izgnezdivam se
jirridere, illudere'. — sasma nepouzdano.

IZGNOJITI, izgnojim, pf. slozeno: iz-gnojiti.

— Akc. je kao kod iznositi. — Bijec je stara,
isporedi stslov. izgnojiti, rus. narHOHTb.

a. uciniti da sto izagnije, vidi F. Miklosic, lex.
palaeoslov.^ kod izgnojiti. — / pasivno: Iztgno-
jeni ottrezati udt. Sava, tip. stud glasn. 40, 146.

— I sa se, refieksivno, izagniti (n. p. o rani), u
Sulekovu rjecniku : ,auseitern'.

b. posve zasuti gnojem (dubretom). — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZGNUSITE]^ICA, /. zensko cejade sto izgnusi.

— U Stulicevu rjecniku: ,qua6 inquinat, con-
spurcat'. — nepouzdano.

IZGNUSITI, izgnusim, pf. uciniti da sto bade
posve gnusno (i u metaforidkom i u prenesenom
smislu). — Slozeno: iz-gnusiti. — Akc. je kao
kod ishvaliti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikaymii (izgnusiti, iskajati ,inquino, con-
tamino, turpo, foedo, doformo, macule, maculis
aspergo, devenusto, oblimo, deluto'), u Voltigijinu
(,imbrattare, lordare, sporcare' ,beschmutzen'), u
Stulicevu (izgnasiti, izgnusujem i izgnusivam ,in-
quinare, foedare, polluere, conspurcare, coinqui-
nare etc.'), u Vukovu (,besclimutzen' ,inquino'
s dodatkom da se govori u Dubrovniku).

a. aktivno. Izgnusi kudu. Zborn. 59^. Nevo]nu
dusu ako kad oplacem, opet ju izgnusu. N. Na-
Jeskovid 1, 153. Zle misli cine covjeku srce svoje
izgnusiti i onecistiti i smrdede uciniti. M. Div-
kovid, bes. 43 It". Koji su izgnusili i opoganili
svoju gresnu dusu. nauk. 42a. Zrake suncane
ne moze ni kao izgnusiti. 291a. Nemoj pogrditi
i izgnusiti obraz moj. B. Kasic, per. 109. Kra-
Jestvo od ovoga svijeta je svu vjerenicu tvoju iz-
gnusilo. nac. 30. Bivsi ih (hal,ine) on madao i
izgnusio. I. Drzic 141. Koji nijesu sasma svoje
duse u grijesim izgnusili. B. Betera, dut. 28.
Ako sam izgnusio cistodu moje duse. I. Akvi-
lini 333. Sto koza ne izije, toj izgnusi. (D.)
Poslov. danic. 122. Digni cohu konu do kopita,
da ti konic cohu ne izgnusi. Nar. pjes. bog. 253.
Tjerali bi svaku miso koja moze dusu izgnusiti.
Misli. 68.

IV

b. pasivno. Duh moj izgnu§en i ruzan. M. Ve-
tranic 1, 260. Kako ga ja moga jesti tako iz-
gnusena ? B. KaSid, nac. ()2. Koji vijenac bjese
izgnusen krvi. M. Orbin 39. Kada ti je dusa
grijehom izgnusena. V. Andrijasevid, put. 299.
Ruke u ziobam izgnusene. B. Botora, cut. 98.
Izgnu§on u zlodi, I. Dordid, salt. 256. Talogom
one krvi bio je izgnusen. S. Rosa 181*. Svi puti,
po kojijem sam hodio, ostali su izgnu§eni mo-
jijem gnusobami. D. Basid 48. Ocisti dusu to-
licijem gi'ijosima izgnuSenu. 194.

c. sa se, refieksivno Hi pasivno. Armilin zejno
uzdise kada so izgnusi. M. Vetranid 2, 57. Ki
se s zenami nijesu izgnusili. B. Gradic, djev.
175. Krstjani vede puta po opranju svetoga
krstenja opet se izgnuse i iskajaju. M. Divkovid,
bes. 457b. U kao da ne tide tko se izgnusit node.
(D). Poslov. danic. 140. Nadi malo ciste i suhe
zemje za sjostit na nu i ne izgnusit se. D. Basid
62. Ko su te ciste golubice, koje so nijesu kadgod
u kalu od svijeta izgnusile? 121. Hajine se cu-
vaju od praha i od grizlice, i ako so izgnuse,
oncas se operu. 168. Da ne dopustis, da se
izgnusi nijednijem grijehom. Misli. 75. Ko je
gnusan, nek se gore izgnusi. A. Kalid 118.

IZGNUSENE, n. djclo kojijem se izgnusi. —
Stariji je oblik izgnusenje. — U Mikajinu rjec-
niku: izgnusenje ; u Belinu: (grijeskoni) izgnu-
senje jimbrattamento , 1' imbrattaro' ,inquiuatio'
378a; u Stulicevu.

IZGNUSiVATI, izgnusujem i izgniisivam, impf.
izgnusiti. — U Stulicevu rjecniku: freq. v. izgnu-
siti, a kod ovoga ima praes. izgnusujem i izgnu-
sivam.

IZGNAvITI, izgnavim, p/- gnaveci izmuciti.

— Slozeno : iz-gnaviti. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (.conculcare, pestare, ammaccare' ,zusam-
mentretten') i u Stulicevu (,conculcaro, pedibus
proterere'). ,Ajde one gade rastavi, vidis, da do
edan drugog izgnaviti'. ,Neka, neka, pusti i nek
se dobro izgnave'. J. Bogdanovid.

IZGNAV^ENE, ». djelo kojijem se izgnavi. —
U Stulicevu rjecniku: izgiiavjene i izgnavjone.
IZGNECITI, izgnecim, pf. izgnaviti, izmeciti.

— Slozeno : iz-gneciti. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (samo part, praet. pass, izgnecen ,cal-
cato, pigiato' ,zertretten'), u Stulicevu (v. izgna-
viti), ti Vukovu (,zerquetschen' ,contero, elido')-
Izgneceno grozde. Vuk, pism. 78. ,Ma sto tako
malene juncako vatas pod kola? vidis li, da des
i' tako nejacke ugusiti i izgneciti, pa onda iz ni
nikad volova'. ,Ma de to vo? to jos iz malena iz-
gneceno i satrveno'. ,Jos sam ja iz malena sva-
kijem poslom gnecen i izgnecen'. J. Bogdanovid.

iZGNETI, vidi izgniti.

IZGNEVATI, izgnevam, impf. izgniti. — Samo
u Stulicevu rjecniku: freq. v. izgneti.

IZGNEZDIVATI, izgnezdujem i izgnezdivam,
iinpf. izgnijezditi. — U Belinu rjecniku: praes.
izgnezdivam kod izgnijezditi, i u Stulicevu : freq.
V. izgnijezditi, a kod ovoga ima praes. izgne-
zdujem i izgnezdivam. — Sa se, refieksivno ili
pasivno. — u Stulicevu rjecniku: praes. izgne-
zdivam se kod izgnijezditi se.

IZGNILITI, izgnilim, pf. izagniti, istruhnuti.

— Slozeno: iz-gniliti. — Akc. je kao kod istru-
biti. — Od xvni vijeka, a izmed^a rjecnika ti Stu-
licevu (v. pogniliti). Sto biva meduto od tilesa?
Razpadu se, istrunu i izgnilo u grobovih. I. Ve-
likanovic, uput. 1, 311.

12

IZGNILIV

178

IZGONITI, 1, a.

IZGNILIV, adj. koji moze izgniliti. — Samo
u Voltigijinu rjeeniku: ,corruttibile' ,verweslich',
i u Stiilicevic: ,corruptioni vel putredini obno-
xius'.

IZGNILIVOST, /. osohina onoga sto je izgni-
livo. — Samo u Voltigijinu rjeeniku: ,corrutti-
bilita, corrompimento' ,verderblichkeit'.

iZGNIO, vidi kod izgniti.

IZGNITI (izgneti), izgnijem (izgnim, izgnem),
pf. vidi izagniti. — Slozeno: iz-gniti. — Badi
ohlika vidi gniti. — Od xv vijeka (vidi Bernar-
dinov primjer), a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(izgniti jtabere') i u Stulicevu (izgneti, izgnevam
iputrescere, computroscere, exputrescere, irapu-
trescere, putrefieri'). Kada nase tijelo izgne, tadaj
nasa slava mine. Pril. jag. ark. 9, 78. (1520). Pri-
lika sv. tela je izgnila. Narucn. 44*. Sime u
zemju se vrze, izgnije, po torn iznikne. F. Vrancid,
ziv. 27. — Part, praet. act. izgnio upotreblava
se i kao adj. TJ bascinu nerazsutnu i neockvrnenu
i neizgnilu. Bernardin 149. 2petr. 1, 4. Mniduci
najti ne tilo jure izgnilo. F. Vrancic, ziv. 80.

IZGNITIV, adj. vidi izgriiliv. — U Stulicevu
rjeeniku (uz izghiliv), — sasma nepouzdano.

IZGODITI, izgodim, pf. slozeno: iz-goditi.

a. aktivno. — Na jednom mjestu xvii vijeka
gdje nije dosta jasno znacene. Premda je omraza
izgodit velik trud, ne gledaj obraza, da sudi pravi
sad. D. Barakovic, vil. (1682). 120.

b. sa se, refleksivno, zgoditi se, dogoditi se. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. Tako se je stvo-
rilo tere izgodilo, da Elizabeta jest zacela i ro-
dila. Postila. Ff2a,

IZGOJITI, izgojim, pf. slozeno: iz-gojiti, te hi
prvo znacene bilo : posve odgojiti, ali u primjeru
(iz narodnijeh pjesama istrannkijeh) znaci: isli-
jeciti, izvidati. Po meni su dvajest i cetire rane . . .
Naci ce se na svitu likari, ki ce tebe mlada iz-
gojiti . . . On se goji tri nedije dana, dok izgoje
hrabroga junaka. Nar. pjes. istr. 1, 43.

IZGOMET, /. prvo je znacene jamacno izmet,
smetliste, ali se kaze samo u prenesenom smislu
0 cejadi (kolektivno) Hi o kojoj vrsti cejadi kao
psovka. — Fostane mi nije dosta jasno. — U
nase vrijeme (ali vidi i izgometak) u Dalmaciji.
Mornari, izgomet svega svijeta, udarili u smutnu.
M. PavJinovic, rad. 86. ,Ovake izgometi sto su
ova djeca! nece od nib nigda nista dobra biti'.
jCejad su u ovemu selu prava izgomet'. u Vu-
brovniku. P. Budmani.

IZGOMETAK, izgom^tka, m. jedan iz izgometi
(psovka). — Samo voc. sing, izgomece (mislim
da ovako treba citati, a ne izgomece kao sto je
stampano, a trebalo hi ovako i po sliku) u jednom
primjeru xviii vijeka. Tada glasom zakrknutim
silom riknu, ter izrece jo§ govorom protegnutim :
,ZabavJa§ se, zo izgomede!' J. Kavanin 461*'.

IZGON, m. od osnove glagola izgoniti.

11. djelo kojijem se izgoni. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Prihod svitlosti prvo jest nego izgon
tmine. F. GJavinid, posl. 80.

b. cas? mjesto od izgoncna? — Na jednom
mjestu xvii vijeka. Ako uzpromatras prosasto,
na6i ies da si ucinio mnoge stvari od kojije imas
imati stid; ako pogledas sadane, naci 6e§ se u
ovomu izgonu obastrt od pogibili. M. Eadnic 33*.

c. kraj od nive, gdje se volovi Hi koni §to oru
zaustavjaju i vracaju natrag (izgone se?). — U
Bjelostjendevu rjeeniku: ,jugeri3 sive jugeri ex-
tremitas, terminus, finis, limes, sive sit cardo,
sive decumanus, in quo animalia arando sub-
sistunt et revertuntur'.

(1. kad tko prodade mazgu, ali za nu ne primi
novaca ili sto drugo, nego onaj koji ju je kupio
mora da je isplati jedino gonedi na noj za ono-
liko vremena koliko je ugovoreno, veli se da je
dao mazgu ,na izgon'. na Bracu. A. Ostojid.

IZGONETATI, izgonedem, pf. slozeno: iz-go-
netati.

a. aktivno, odgonenuti. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Niti sam meni sto sricnije, ni tebi
pristojnije moci izgonetati procinio. F. Lastri6,
test. II.

b. sa se, refleksivno, izigrati se zagonetaka. —
U nase vrijeme u Liei. ,Vala smo se sinoc siti
izgonetali'. J. Bogdanovid.

IZGONILAO, izg6nioca, m. vidi izgonite). —
U Sulekovu rjeeniku: ,austreiber'.

izgonite;^, m. covjek koji izgoni. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izgonitej,
tko izgoni ,expulsor'), u Belinu (,expulsor' 155^),
u Bjelostjencevu (kajkavski izgonitel, iztiralac
,expulsor, ejector'), tc Stulicevu (v. izagnalac).
Besov izgonite}. Narucn. 46*.

IZGONITE^ilCA, /. zensko cejade koje izgoni.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (,expulsatrix, expultrix'), u Belinu 155^, u
Bjelostjencevu (kajkavski izgonitelica ,expul3atrix,
expultrix'). Izgonitejica od zalosti. B. Kasid, nasi.
224.

izgoniti, izgonim, impf. izgnati (vidi iza-
gnati). — Ake. je kao kod iznositi. — Postaje od
izgnati kao goniti od gnati. — Bijec je stara,
isporedi stslov. izgoniti, rus. iisroHHTt. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,cacciare, scacciare, mandar
via' ,ejicio' 154*; ,spingere fuori' ,extrudo' 700*;
,esiliare' ,relego' 291b; ,tener fuori o lontano'
,arceo' 334*)^ u Voltigijinu (,condur fuora, spin-
gere; bandire' ,herausfiiliren; verbannen'), u Stu-
licevu (v. izagnati), u Vukovu: 1. ,austreiben'
,expello' s primjerom: Izgoni gros zolotu (t. j.
od grosa postala zolota, stetovao). 2. ,erpressen'
,exigo'.

1. aktivno.

a. uopce, vidi izagnati i goniti, 1, a — d. Da
izgonett jego iz mouastirja, Sava, tip. stud,
glasn. 40, 149. Poce izgoniti fsih onih, ki pro-
davahu i kupovahu u crikvi. Bernardin 29. mat.
21, 12. Bise Isus izgonedi djafla iz clovika. 43.
luc. 11, 14. Izgoni grihe, krivine opire. 92. Iz-
goniti bese. Narucn. 12'>. Djavle imaju zakli-
nati i izgoniti. 45^. Da ih izgoni tija. Zborn.
59b. Er dobrijeh izgoni a sa zlijem drugujo. N.
Dimitrovid 10. Dim, kuda kapjiva, domadin ne
kuzan i zena karjiva izgone gosta van. 16. Pak
se s' naucila izgonit na nas jed. N. Najeskovid
1, 244. ,Qui habitat' i sve sto zle cesti izgoni.
M. Drzid 217. Djavle de u ime moje izgoniti.
M. Divkovid, bes. ISl^. Is koga Isus djavla iz-
gonase. 287 — 288. Cavli ne bjehu vele ostri nego
zarubati tako da kako koga zabijahu tako prid
sobom i izgoiiase mesa i zila. 386^. Oni i(z)
sebe izgone otca i sina i duha. M. Divkovid,
nauk. 148a. Izgonila jest iz telesa vragove. B.
Kasid, per. 85. Tko brijome iste, vede puta bri-
jeme izgubi, sredu izgoni. I. Gundulid 505. Ogajn
zge, a tmine no izgoni. F. Glavinid, cvit. 358t>.
Crikva ne izgoni prokletih. I. T. Mrnavid, ist.
40. Gospode je djelo vrijedne izgoniti svaku
smedu. (j. Palmotid 1, 102. (Sunce) izgoni zle
tamnosti i veseli dan izvodi. 2, 16. Izgoni clo-
vika iz crikvo. P. Kadovcid, ist. 99. Tac dan
prvi drugi izgoni. P. Kanavelid, iv. 154. Iskre
ognene izgonahu nodne sjene. 602. Djavle ve-
zati i iz cejadi izgoniti. I. Ancid, svit. 22. Ne

IZGONITI, 1, a.

179

IZGORJETI

izgoni od sebe misli nekorisni. 50. Vira ne iz-
goni sve sumje. vrat. 19. Od pokorna Krstja-
nina daleko izgcni i odgoni negove nepravde.
168. Kako svijet izgoni Boga iz duse naSe. M.
Radnid ix. Iz niovi srca zlovojnost i dreselje
izgonijaSo. A. d. Bella, razgov. 208. Sin Bozji
izgoni tmine kipocastja. 239. Koji budu viro-
vati, u ime moje djavle 6e izgoniti. J. Banovac,
razg. 67. Grih smrtni izgoni iz duse prisveto
trojstvo, otca i sina i duha svetog. 14.5. Skod-
}ivu zivinu izgoniti. blagosov. 3. Strah Bozji
izgoni grih. J. Filipovi6 1, 255*. Po kriposti
prsta Bozjega izgonim drakune. F. Lastrid, test.
14*. U ime moje djavlo 6e izgoniti. 21b. ja
po duhu Bozijem izgonim djavle. 250^. Drakune
mloge izgonau. nod. 331. Eed izgoni grih iz
duse. P. Knezevid, osm. 177. Dal' da na put
neg izgone, neka onim putem hodi. V. Doien
217i>. Koji izgoni nedostojne. Ant. Kadcic 8. I
hudobe mnoge izgonahu. J. Matovid 279. Da u
ime Belzebubovo davle izgoni. I. J. P. Lucid,
razg. 81. I ako vas izgoni iz raja s. Pavo apostol.
D. Rapid 164. Kad udara Strahinica bana, iz
sedla ga konu izgonase. Nar. pjes. vuk. 2, 282.
Pa berbere duzde izgonio. 2, 337. Doga sjase,
dorata uzjase, pa izgoni dora na kapiju. 4, 244.
Pocnu jude glob}avati , iskati i izgoniti. Vuk,
grad. 58. A lubarde gruhaju u stijene, ter iz
stijena izgone junake. Osvetn. 3, 155. Prije sam
izgonio neku rakiju gore na Javor. M, D. Mi-
lidevid, zim. vec. 197.

b. traziti sto silom, tjerati. Stanu istrazivati
i izgoniti ruo i oruzje. Vuk, grad. 68. Oni globe
naj vise izgone kletvenim knigama. dan. 2, 117.
Izgonite sve sto vam je ko duzan. D. Danidie,
isai. 58, 3.

3. sa se, pasivno. Zato se izgone Simonijaki.
Narucn. 17''. Ovo kojeno ne izgoni se nego mo-
litvu. 97b. Grkom pidom izgone se nemodi iz
tijela. V. Andrijasevid, dev. 6. Po s. ispovidi
izgoni se ovi nimi djavao. J. Banovac, pripov.
33. Pobune se }udi sto im se izgone gospodari.
Vuk, grad. 47.

IZGONIV, adj. koji se moze izgoniti. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,quod pelli potest'.

IZGONATI, izgoiiam, impf. vidi 1. izganati.
— Na jednom tnjestu xvii vijeka. Izgonase djavle
po kreposti Belzebuba. M. Radnid 429^.

IZGONENE, n. djelo kojijem se izgoni. — Sta-
riji su oblici izgonenije i izgonenje. — Izmedu
rjecnika u Belinu (grijeskom izgonenje Ibi^) i
u Vukovu (,das austreiben' ,expulsio'). Izgonenija
necesa. Sava, tip. stud, glasn. 40, 170. Riba sija
jest na snedenije a creva jeje na izgonenje besom.
Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). Karanjem, navje-
stivanjem i izgonenjem iz puoka. M. Divkovid,
bes. 620*'. Ta izgonena ne budu im od ijedne
koristi. S. Rosa 80'>.

IZGONIVATI, izg6uujem i izgonivam, impf.
vidi izganati. — U svijein primjerima stoji gri-
jeskom n. mj. u. — U jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (izgonivati ,cacciare,
scacciare, mandar via' ,ejicio' 154*j) i u Stulicevu
(izgonivati, v. izagnati). Izgonivase vragove. S.
Rosa 84b.

1. IZGOR, m. djelo kojijem sto gori, izgori;
ogan, pilamen. — U dca pisca xviii vijeka (u
prvoga samo u mnozini). A pohitit, jaoh, ne more,
da razhladi svoje izgore (Tantal). J. Kavanin
56*. Svi smo u plamene i u izgore. 398*. Ne bi
dugjiv sej izgore mogo izrcd. 434*. Kad je komu
na izgoru kuda. A. d. Bella, razgov. 184.

2. iZGOR, adv. vidi ozgor. — Sastav],eno: iz
i gov (okrneno 1. gore). — (le^ce ima pred sobom
prijedlog od, vidi odizgor. — Bez od nahodi se
na jednom mjestu xvm vijeka, i u Danicicevu
rjecniku: izgort, gledaj kod gore; kod ovoga ima
jedan primjer za odizgor, koje vidi, a drugi je :
Josto govoru kako samt i zgore rekao. Mon.
serb. 389. (1437), kod kojega Danicic misli (ali
mi se ne cini da ima pravo) da treba citati iz-
gore. Tri biskupa dani izgor za pastijere svomu
gradu. J. Kavanin 94*.

IZGORAK, izgorka, m. ugaj Uo naraste na
stijenu, s cega svijeca dobro ne svijetli, te je treba
useknuti. — U Belinu rjecniku: ,smoccolatura,
parte dello stoppino gia arsa' , fungus' 681*; m Vol-
tigijinu: ,moccolo, smoccolatura' ,striimpfclien' ;
M Stulicevu: ,smoccolatura, parte dello stoppino
g\k arsa' ,fungus'. — U nase vrijeme u Sulekovu:
,lichtscbnuppe'.

IZGORE, vidi kod 2. izgor.

IZGORE-, vidi izgorje-.

IZGORENE, n. djelo kojijem se izgori. — Sta-
riji je oblik izgorenje. — Nalazi se pisano i
s -rje- mj. -re-. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(izgorenje), u Belinu (izgorjenje 9*), u Bjelostjen-
ievu, u Stulicevu. Ter mu u prsili ponavjase
ogan novo na izgorenje. P. Kanavelid, iv. 434.
U holokaustijeh iliti u izgorjena nedes se nasla-
diti. J. Matovid 227. Po izgorenu rakije. P.
Bolid, vinodjel. 2, 29.

IZGORIJEL, /. mjesto gdje se ko jako opece
(rana i pozijak). — U nase vrijeme u Lici. Ono
mjesto, gdje se dobro ozeze ili opece, zovu iz-
gorijeli; i inace, kada koga cir ili sto drugo ta-
kovo boli, pitaju: ,Boli li te vrlo tu?' ,Ma boli
svedno kao izgorijel'. J. Bogdanovid. Izgorijel
, brand wunde' ,combustio'; izgorelina. u Lici. V.
Ai'senijovid. Kad se opede na vatri, poznaje mu
se, i to je izgorijel. u Dobroselu. M. Modid.

IZGORIJEVATI, izgirijevam, itnpf. izgorjeti.

— U Belinu rjecniku: praes. izgorivam (va]a da
treba citati izgorijevam) kod izgorjeti, i u Stu-
licevu : freq. uz izgorjeti.

IZGORIO, vidi kod izgorjeti.

IZGORIV, adj. koji moze izgorjeti. — U Su-
lekovu rjecniku : ,v6rbrennbar'.

IZGORJELAC, izg6rioca, m. scimo 11 Stulicevu
rjecniku: ,res usta, adusta'; pan izgorjelac,truncus
adustus'.

IZGORJELICA, /. vidi pogorjelica. — I u
juznom se govoru moze kazati izgorelica kao i u
istocnom. — U Vukovu rjecniku: izgorelica (is-
tocno i juzno), vide pogorolica ; izgorjelica, vide
pogorjelica.

IZGORJELINA, /. sto je izgorjelo (i u oso-
bitijem znacenima). — I u juznom se govoru
moze kazati izg6relina kao i u istocnom. a) uopce.

— u ^ulekovu rjecniku: ,das verbrannte'. — b)
kao psovka 0 cemu sto se u jutini kao zeli da
izgori. — u Vukovu rjecniku: izgorelina (istocno
i juzno), izgorjelina (juzno) ,ein fluchwort fiir
etwas dem man verbrennung wiinscht' ,convicii
genus' s primjerom : Kamo ta izgorelina ? — c)
vidi izgorijel. — Izgorelina ,brandwunde' ,com-
bustio' ; izgorijel. u Lici. V. Arsenijevid.

IZGORJETI, izg6rim, pf. slozeno: iz-gorjeti.

— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur. izgorimo,
izgorite, i u part, praet. pass, (osim nom. sing,
m. izgoren) : izgorena, izgorfeno itd. — Madi -jo-
i -e- vidi kod gorjeti. — Bijec je stara (u ne-
prelaznom znacenu), isporedi stslov. izgoreti, rus.

IZGOEJETI

180

IZGOSTITI

HsropiTB. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izgo-
riti, opaliti, izeci ,uro, comburo, exuro, deuro,
flagro, conflagro, crenio, concremo, inflammo, in-
cendo'; izgoriti, opaliti jedan grad ,vastarG urbem
incendio'; izgoriti, opalit se, izeci se ,ardeo, ar-
desco, exardesco'; izgoriti, opalit se od studeni
kako ti voca ,carbunculo, carbunculor'), u Be-
linu (izgorjeti, izgorivam ,abbruciarsi affatto' .de-
flagro'; ,abbruciare' ,cremo' 9a), u Voltigijinu (iz-
goreti, izgoi'jeti ^abbruciare, incenorire' ,verbren-
nen'), ti Stulicevu (,urere, comburere, adurere, cre-
mare, concremare'), u Vukovu: izgoreti (istocno
i juzno), izgorjeti (juzno), 1. ,abbrennen' ,exuror'.

2. ,verbrennen' ,comburo'; « Danieicevu (izgoreti
,confiagrare').

1. neprelazno, unistiti se goreci. Vazga se v onoj
hizi ogan i vsa izgori. Mirakuli. 124. Kako ne
izgoris ognem i kako duh tvoj od tebe ne iz-
cezne? Pril. jag. ark. 9, 87. (1520). Cetvrti dio
bjese izgorio od grada i vazda gorase. ^Zborn.
82a. Zivot mu izgori u ognu pakjenu. S. Men-
cetic— Gr. Drzic 481. Grad izgori i crikva bogov
afinskih sa vsimi bogi svojimi. Aleks. jag. star.

3, 242. Tu rakom noge izgorise. 279. &to nam
ku6a izgorje dana prosastijeh. M. Divkovii, bes.
87b. U ognu polak suha drva da ne izgori i si-
rovo. I. Gundulid ^501. U doba ima nase slavna
Troja izgorjeti. G. Palmotic 1, 239. Taj cas
zlatna plav izgori. 2, 319. Uzboje se da za nima
budu i oni izgorjeti. P. Kanavelic, iv. 14. I Rim
tako njegda izgorje cijec cesarske nemilosti. du-
brovn. 12. Kad vas svit ognem izgori. I. Gr-
licid 14. Kad odluci (Bog), da izgorim. J. Ka-
vanin 15^. Kad su nam velike suse, puno se za-
lostimo, jer nam sve izgori. J. Banovac, pripov.
139. Okolo po noci poce siroma bolesnik iskati
vode, govoredi: ,Izgorje od zede!' F. Lastrid, od'
54. Prije na vatri izgorjeti nego cistocu izgu-
biti. ned. 369. Drugomu izgori zgrada. svet.
58^. Vikovicnost ne bi prosla, nego bi samo po-
6ela, jerbo de nesridni u vike goriti, ali nede ni-
kada izgoriti. A. Kanizlic, fran. 228. Kako indi
ne bi tilo bludnom vatrom izgorilo? V. Dosen
89''. Ja du prija u more skociti i na vatri ziva
izgoriti, neg zanikat stvorite|a moga. And. Kacic,
razgov. 164. Pak izgori kao i masala. M. A.
Rejkovid, sat. D8a. Onako pocrni kao da jest
izgorjelo. I. Jablanci 82. Kupjena, koju vidje
Mojses gorjeti a ne izgorjeti. J. Matovid 40. A
cardace, ognem izgorio! Nar. pjes. vuk. 1, 298.
Sarajevo, ognem izgorjelo! 1, 321. Ponesite te
hajine, na ognu vam izgorjele! 1, 374. Ustan',
brate, Beograd izgore. 1, 428. Izgorese dva nova
dudana. 1, 485. Ako su ti dvori izgoreli. 2, 369.
Otkud kniga? ognem izgorela! 3, 44. Izgorede
slama, ali de i miai sjesti de ne vaja. Nar. posl.
vuk. 97. Izgorese Mostarske svijede osapedi Sa-
rajevsko blago. 98. Pokraj suha drveti i sirovo
izgori. 253. Nalozito dva ogna zestoka, da bi
mladoj lice izgorilo, ne bi li se caru omrazila.
Nar. pjes. istr. 1, 17. Gori, kucko, ognem iz-
gorjela! 1, 71. Zemja protuzi Bogu, da hode
sva da izgori od sunca. Vuk, nar. pjes. 2, 84.
Ako kuda izgori, dug na dimnak izleti. Pravdo-
nosa. 1852. 9. Ono gori kano slama suha, gori,
al' zna da izgorit nede. Osvetn. 3, 5. — tart,
praet. act. izg6rio, izg6rjela (izg6rela) itd. upo-
treb^ava se i kao adj. izmedu rjecnika u Vu-
kovu: izgorio, izgorjela (jugozapadno), izgoreo,
izgorela (istocno i juzno) ,verbrannt' .adustus,
combustus'. Izgorjelim jezikom. I. Grlicid 265.
i u prenesenom smislit. Nede se nadi tako iz-
goreo mozak. Vuk, dan. 2, 137. i kao pocrnio,
n. p. od sunca (o lieu, kozi itd.) Pocrnili i iz-

gorili od sunca. M. Dobretid 334. Bjese om
(joj) tijelo izgorjelo, mledno, tuzno. N. Marci 34.
3. prelazno.

a. aktivno. Ned ga izgorit. M. Drzid 12. Da
svakcas iz oci dvi rike ne livam, plam bi me
izgoril u srcu ki imam. D. Ranina Sl'J. Vidiv
te toliko ogan me izgori, u srcu da momu pakao
se satvori. 82*. Izgoriti demo te na ovcmu ognu
zivu. B. Ka§id, per. 54. Jer da groznih suza
nije, kijema boles ka me mori na cas vrudi plam
polije, da me presno ne izgori. I. Gundulid 259.
Da bi me prid tobom uzgal i izgoril. A. Geor-
giceo, nasi. 338. Ona stvar koju ogan toliko
izgori. A. Vitajid, ist. 340. Drvo pod kirn ste
me izgorili. J. Kavaiiin 399^. Cini ih ognem iz-
goriti. A. Badid 100. U jamu ognenu da vas
izgore. J. Banovac, blagosov. 257, Odidu sto mu
klak bise izgorio. pred. 142. Izgorise joj jednu
ruku. 143. Toga bi vajalo na vatri izgoriti. M.
Zoricid, zrc. 167. Ubi dva vola i na ralu uze-
zenu izgori ih. S. Eosa 105^. Nede se ugasifc
dokle ih ne izgori i obrati u pepoo. D. Basic
143. Ufatjene zive izgorise. A. d. Costa 2, 21.
Vajalo bi paka tu kartu izgoriti. Ant. Kadcid
162. Uzmi dvi spice od datula, izgori je u vatri.
J. Vladmirovic 9. Evo kolik ogan koliku du-
bravu izgori! J. Matovid 406. Svetiliste, drva
i kami izgorjese oni plami. N. Marci 37. Laka
lado, vatra t' izgorela! Nar. pjes. vuk. 1, 324.
Koji mi je u Zagorju, Zagorje ga izgorelo! 1, 340.
Dve vostane izgorese svede. 1, 584. Pa ih Bozo
sunce izgorelo. 2, 5. Izgorje ti majku ogan zivi.
2, 38. B'jele su mu kule izgorjeli. 4, 442. Ma-
tanovu kulu izgorite. 5, 78. Te ga ognem iz-
gorese Turei. 5, 210. Sve du ravne Kuce izgo-
rjeti. 5, 237. Zivo mu je srce izgorio. 5, 428.
Svu du Crnu Goru izgorjeti. Ogled, sr. 30. Za
bijelu na Cetine crkvu sto Cuprilid bjese izgorio.
72. Pipere su Turci izgorjeli. 202. Desnu u
ognu izgori. Nar, prip. vuk. 145. Sulojman iz-
gori Budim, opjacka Pestu. S. J^ubisa, prip. 85,
Vojska izgori neke pojate i kude. 183. Izgoreh
te i sagoreh te, M. D. Miiidevid, ziv. srb. 1, 93.
Izgoreh ti oca, izgoreh ti majku, izgoreh ti brata.
93. Ako treba ladu ponacinit, kad su ju oprali,
nakrive je k jednoj strani i naloze poda iiu
vrijesa, tako opale s ne stari pako. to opaliti
zovu jizgorjeti ladu'. L. Zore, rib. ark. 10, 329,

b, pasivno. Od zeje }uveno izgoren. F. Luka-
revid 95. I kao pozar moje kosti isgorjene usa-
hose. I. Gundulid 202. Izgorjona vrhu cela. G.
Palmotid 2, 60. Tako i njogda Troja pade grc-
kijem ognem izgorjena. P. Kanavelid, dubrovn.
11. Kad bi Troja izgorena? J. Kavahin 116'^
Pade sjecen, topjen i izgoren. 218^. Male 'e
sijena izgorena pri ovoj skodi. 424''. Kosti iz-
gorene. J. Banovac, pred. 58. Nadose kudu iz-
gorenu. M. Zoricid, zrc. 37. Drugi jagahac bio
bi izgorjen na zgorjenicu. S. Rosa 6.i'>. Ima biti
izgoren. And. Kacid, kor. 109. Akan kamenovan
i izgoren dostignu prostene grija, I. J. P. Lucid,
razg. 41. Stono nije vatrom izgorena. Nar. pjes.
vuk. 5, 263.

IZG6rJETINA, /. sto izgorcno, mjesto izgo-
rena. - I po juznom se govoru moze kazati iz-
goretina kao i po istocnum. — U nase vrijeme.
Patos u sobi sareni se od izgoretina. M. D, Mi-
iidevid, zim. ved. 52,

IZGOSPODARITI, izg03p6dar£m, pf. u Stuli-
cevu rjecniku: v. odgospodariti. — nepouzdano.

IZGOSTITI, izgostim, pf. istjerati iz gostiju.
— U Stulicevu rjecniku: ,hospitio expellere, eji-
cere'. — nepouzdano.

IZGOSTIVATI

181

IZGOVARATI, 2; a, c).

IZGOSTIVATI, izo:6stuj6m i izg6stivam, impf.
izgostiti. — U Stuliievu rjecnika : izgostivati,
freq. U2 izgostiti, a kod ovoga ima i praes. iz-
gostivam. — sasma nepouzdano.

IZGOVARALAC, Izgovdraoca, m. covjek koji
izgovara. — Samo u Stulicevu rjecnikii: izgo-
varalac i grijeskom izgovaraoe (declarator'.

IZGOVAEALICA, /. zensko decade sto izgo-
vara. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,quae de-
clarat'.

IZGOVAKANE, n. djelo kojijem se izgovara.
— Stariji je oblik izgovaranje. — Izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (izgovaranje ,eloquentia'), u
Mikajinu (izgovaranje), u Belinu (izgovaranje
292*. n90b), u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu.
Neka to bo)e odpravi ga i uputi na izgovaranje
grihov svojih. S. Budini6, ispr. 23. Ispovist je
jedno izgovaranje od grijelia. B. Kasi6, zrc. 12.
(Jesto izgovaranje od prislatke molitvice. per. 63.
Na izgovaranju onijeh rijeci. in. 69. Htil sam
se u ovih pisnih sluziti se izgovaranjem dubro-
vackim kako rekuc pjesan, rijec. A. Vitajic, ost.
VIII. Ima i izgovaranje osobito. S. Margitic,
ispov. IV. U drugim silabam hotio sam uzsli-
dovat ono izgovaranje koje se drzi u Italiji. I.
Grlicic xxi. Izgovaranje rici. 85. Prvi u slovo-
slozju slide izgovarane talijansko. F. Lastri6,
test. XII. Da se ric ima u izgovaranu produjiti.
Ant. Kadcic, predg. ii. Ne zavezuju6i izgova-
rane tih misa u noj (crkvi). 82. Zasto bo pri-
lip|uje se (zena vikacica) kakono imela na svaku
ric, na svako izgovarane, jedno trne, s kojim se
put zasi6e. D. Ilapic 96. Kako izgovarane nasih
rici zaktiva. J. S. Rejkovic xiu. Bez ikake pre-
mjene i izgovarana. Vuk, dan. 1, 45. Ovo iz-
govarane slova ,h'. poslov. xxiv.

IZGOVARATI, izgovaram, impf. izgovoriti. —
Akc. kaki je ii inf. taki je u praes. 3 pi. izgo-
varaju, u aor. izgovarah, u ger. praes. izgova-
rajuci, u ger. praet. izgovaravsi, u part, praet.
act. izgovarao; m ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u praes. 1 sing. — Od xvi vijeka (vidi 1, e),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (izgovarati, istu-
maciti ,explico, planum facio, explano, dilucido,
verto, converto, reddo, intcrpraetor'), u Belinu
(,pronunciare, formar le parole' ,pronuncio' 590^),
u Bjelostjencevu (kajkavski izgovarjam, izgovo-
riti ,eloquor, omnia quae mente concepi promo
atque ad audientes profero, euuntio'), u Volti-
gijinu (tpronunziare, profferire' ,aussprochen'), u
Stulicevu (,declarare, exponere, explicare, divul-
gare, publicare, pronunciare, proferre'; izgovarati
bistro jdistincte pronunciare, articulare voces'),
u Vukovu (1. ,aussprechen' ,pronuncio'. 2. ,6nt-
schuldigen' , excuse').

1. aktivno.

a. vidi izgovoriti, 1, a. Izgovaraj vec mi cisto,
sto ce od tebe tute biti. J. Kavanin 394^. Gora
Judem odgovara ke se izuste zadne rici, coek a
cisto izgovara svom besjedom kom se dici. 4053'.
Uze miso svoju izgovarat im u ove rijeci. I.
Dordid, ben. 28. Ter im lice zeju izgovara.
Osvetn. 1, 43. Hudo srce na jav izgovara. 3, 6.
Juru savjest zla po srcu para, pa ju drugu tiho
izgovara. 4, 58.

1). vidi izgovoriti, 1, b. Izgovarase nim sva
pisma. N. Eanina 125^. luc. 24, 27. Koje (taj-
nosti) on svake po se izgovarase poganom. B.
Kasic, fran. 108. Kako izgovara gloza. I. Drzic
192. Ako ne uce nauk krstjanski izgovarajuci
im ga. 298. Zalost svoju mnozimi ricmi tumaci
i izgovara. A. Vitajic, ist. 131. Nebeske svoje
nauke pricicam je i prikladnostim izgovaro. B.

Zuzeri 11. A nje§to zivje i Ijepse izgovara sveti
Agustin. 36. A i sveti prorok Joel smrt inako
no izgovara, nego ko dan vas odjeven na crnilo
i na korot slijepe magle. 191. — I prevoditi
s drugoga jezika. ,Domine Jesu Christe . . .' §to
ovako izgovaram : Gospodine Isukrste ... I. Dordi6,
ben. 102.

c. vidi izgovoriti, 1, c. U ispovidi izgovaraju
sve okolovsdine od grihov. A. d. Costa 1, 138.
Onda laz mu svaku izgovara. J. S. Eejkovid 248.

d. vidi izgovoriti, 1, d. a) suhjekat je cejade.
Od kojijeh isti nih poeti izgovaraju privelika ne-
poctenja. B. Kasi6, per. 171. Lucine rijeci iz-
govaraju ovo. S. Rosa 47^. Nauk svetoga sa-
bora fjorentinskoga, gdi sveti otac papa izgo-
vara, da se ovi red daje po ticanu kniga van-
delskih. M. Dragidevic 86. Mahmut starcu na
to izgovara: , . . Pjev. crn, 85*. U knizi mu
Murat izgovara : . . . Nar. pjes. petr. 2, 272. Knez
u kiigam dobro izgovara: . . . 455. I ovako nemu
izgovara. 484. — b) subjekat je sto ne£ivo, n. p.
kniga. Ovako mi kniga izgovara: . . . Nar. pjes.
petr. 3, 172. Ovako mu kniga izgovara. 34H. —
poveja. Kako izgovara poveja dana u Nerodimu
gradu. S. ^ubisa, prip. 67. — x>^^(^- '^^ carevo
pero izgovara: . . . Ogled, sr. 30. — slovo, Ima-
djase na prse nika slova koja izgovarahu: ,Nauk
i istina'. M. Radnic 290''. Kako izgovara slovo
zakona crkvenoga. Ant. Kadcic 379. Razumiti
sveto pismo barem koliko slova izgovara,ju i pri-
kazuju. M. Dobretic 297. — amo pripada i ovaj
primjer: Biskupe izgovara pritiskopis boloneski
na dastici vas vitezki. J. Kavanin 374*^.

e. vidi izgovoriti, 1, e. Kripostiju rici, ke pop
izgovara. Narucn. 17a. Slovo ono tesko juze
'zgovaraje. S. Kozicic 31 a. Istom da rijec izgo-
vara. J. Kavanin 169^. Starac Janko jedva iz-
govara. And. Kacic, razg. 141. Spasiteja, u ko-
jega je ime duzan te rici izgovarati. M. Dragi-
devic 97. Misnik izgovaraudi imenovane rici. 97.
A Kaica jedva izgovara: ,Kra}u Durdu, roditeju
krasni! . . .' Nar. pjes. vuk. 2, 488. Jedna zena,
kao kolovoda, pocihe, a ostale joj pomazu izgo-
varajuci samo posjednu stopu od stiha. Vuk, nar.
pjes. 1, 90.

f. vidi izgovoriti, 1, f. Mi ne imamo nikako
tako pisati, jere ,chi' ne izgovaramo kako oni ne
dobro ,ki'. R. Gamanic B4''. Pisat i izgovarat
rici. I. Grlicid xx. Bise popela cadore, oliti sa-
tore (kako drugi izgovaraju). And. Kacid, kor.
177. Slovo Ijl Rusi izgovaraju ,sc' a mi i Bu-
gari ,st' n. pr. ,stit' a i u citanu crkvenijeh kniga
tako ga izgovaraju nasi svestenici po Crnoj Gori.
Vuk, pism 54. ,H' malo bo)e i cistije od nih iz-
govaraju. nar. pjes. 1, 19. Kao sto cakavci iz-
govaraju sve ovake rijeci. 3, 529.

g. vidi izgovoriti, 1, g. Da bi tko grihe svoje
ili izgovarao ili na druge obarao, lazuci. I. Ve-
likanovid, uput. 3, 88. Ima biti ispovid osvad-
Jiva, da svaki sebe zna osvaditi i obtuziti a ne
izgovarati ili drugoga kriviti. B. Leakovid, nauk.
199. Ova malina stvari ne izgovara covika od
griha smrtnoga. 458.

'i. sa se.

a. pasivno.

a) vidi 1, b. I nije cudo, da Judski zivot na
ovem svijetu tijem se nacinom izgovara. B. Zu-
zeri 236. — Slovinski u nas jezik dubrovacki
ovako se izgovara i tomaci. A. Gucetid, roz. mar.
98. Teandro, rjec grcka, koja se izgovara Bog-
covjek. B. Zuzeri 261.

0) vidi 1, c. Izgovaraju se pofale stari patri-
jarka. Grgur iz Varesa 33.

c) vidi 1, e. Molitva pameti koja se ne izgo-

IZGOVARATI, 2, a, c).

182

IZGOVORITE^i

vara. L. Vladmirovic 74, Molenje koje se s ustima
izgovara. T. Ivanovic 45.

d) vidi 1, f. Izricanja, kojijem se rijeci od sva-
koga jezika izricaju i izgovaraju. R. Gamanid
A4;a. U nasemu jeziku ne izgovara se tako. Bl^.
Jeda bi se moglo izgovarat upravi jezik iliricki.
I. Anci6, svit. viii. A da se izgovara onako kako
se i stije. I. A. Nenadid, nauk. 10. Kako se gdje
(slovo ,h') po narodu izgovara. Vuk, nar. pjes.

1, v. Da se na Korculi ,d' i ,]' izgovara kao
,]'. 1, 74. Za sto da se pise slovo, koje se ne
izgovara? pism. 20.

b. refleksivno, vidi 1, g. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,sich entschuldigen' ,excuso me'). Da
vam se izgovaramo. Anton Dalm., nov. test.

2, 60l>. paul. 2cor. 12, 19. MIogi izmedu ni i od
isti ucenika negovi izgovaravsi se. E. Pavic, ogl.
551. Pak se mloga z otim izgovara. M. A. E,e}-
kovi6, sat. 04''. Niki se pak od povracena izgo-
varaju, sto lemozinu siromahom daju. B. Lea-
kovi6, nauk. 349. Jedan se izgovara, kano da
nije duzan povratiti tude stvari zato, jer ne po-
vrativsi ne bi mogao sebe i svoje kucane na
veliko i casno drzati. 350. Kano izgovaraju se,
da ne mogu u slavu nebesku dojti. 142. I zato
so mlogi izgovaraju, da ne mogu dojti na veceru
Bozju. 145. Onda joj se coban stane moliti i
izgovarati da ne moze ostaviti svojijeh ovaca.
Nar. prip. vuk. 13. Nije scela okusiti izgova-
rajuci se da nije gladna. 159. Ali se stane iz-
govarati da nema dva novca. 213. On mu je
natrag vrati, izgovarajudi se, da on nije vrijedan
taku sabju nositi. dan. 1, 80. Kad koga nude
nickom, a on se izgovara da je rucao. poslov.
57. Nece da jede, izgovarajuci se da ne moze,
a misli se da moze. 331. Da sam se izgovarao
da sam na to nagovoren. odg. na utuk. 2.

IZGOVNlTI, izgovnim, pf. merda inquinare.
— Slozeno: iz-govniti. — Akc. je kao kod isbva-
liti. — Izmedu rjecnika n Belinu: izgovniti, iz-
govnivam ,smerdare, imbrattare uno con merda'
,merdo' GSO^; u Voltigijinu: izgovniti, izgovnivam
jsmerdare, insudicciare' ,bescheissen'; u Stulicevu:
izgomniti i izgovniti, izgovnivam ,merda inqui-
nare'.

r f

IZGOVNIVATI, izgivnujem i izg6vnivam, impf.
izgovniti. — U Belinu rjecnika: praes. izgovnivam
kod izgovniti; u Voltigijinu: praes. izgovnivam
kod izgovniti; ti Stulicevu: izgovnivati, freq. uz
izgovniti, a kod ovoga ima i praes. izgovnivam.

IZGOVOR, izgovora, m. djelo Hi naein kojijem
se izgovara. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
u ostalijem padezlm,a, osim nom. i ace. sing. Iz-
govor, loc. sing, izgovoru, gen. pi. izgov6ra (iz-
govora?), dat., inHtr., loc. pi. izgov6rima (izgo-
vorima?). — Od xvi vijeka (vidi kod d)), a iz-
medu rjecnika u Belinu (,interpretatio' 413''; ,pro-
nuncia, o pronunciazione, il proferire' ,pronun-
ciatio' 590''; ,dialectu3' 254*), u Voltigijinu (,pro-
nunzia; interpretazione' ,aussprache; auslegung'),
u Stulicevu (,explicatio, narratio, explanatio, in-
terpretatio'), u Vukovu (,die entschuldigung, aus-
rede' ,excusatio'). a) vidi izgovoriti, 1, b. Izgovor
to je ne, tako ju moz' riti, a nije bozica, ni toj
bog na sviti. D. Ranina 96''. Od sta izgovor
ovi je: . . . I. Dordid, ben. 135. — b) kao da u
oyom primjeru znaci rjecitost: Er ga dika sve-
tijeb otac ne pretece izgovorom i nacinom. J.
Kayanin 96''. — c) vidi izgovoriti, 1, d i o. Izu-
stene i izgovor osude nede biti. J. Matovid 70.
U opdenu (molitvu) ne moze se ostaviti izgovor
jezika. 447. — d) nacin kako se izgovara rijee,
slovo, jezik itd., vidi izgovoriti, 1, f. Dal ti jo

(Bog) pristal kip, izgovor vele lip s narednom
besidom. P. Hektorovid 57. Jere izgovor tvoj
prilican jest {xal r} XaXiu Gov o/xoiaCii). Anton
Dalm., nov. test. 75. mar. 14, 70. Znam da tko
se dostoji slusat me, ne dohodi za zamiriti moje
rici, moj izgovor. A. d. Bella, razgov. 123. Obro
sam i jezik i izgovor dubrovacki. D. Basic vi.
Izgovor jezika. D. Obradovid, basn. 402. Citao
bi izgovora radi. 407. Moze se cuti tanak iz-
govor slova ,h'. Vuk, poslov. xxiii. Mnoge se
rijeci razlicne i u izgovoru i u znacenu ne mogu
u pisanu razlikovati. pism. 20. Jodni u pisanu
rijeci gledaju na korijen ili etimologiju a drugi
ne paze na to ni malo nego se drze izgovora.
28. Ne treba paziti na izgovor nego na korijen.
28. Izgovor francuskijeh rijeci. prav. sov. 88.

— e) govor ili nacin kojijem se ko hoce da iz-
govori, vidi izgovoriti, 1, g. Sada izgovora ni-
maju od griha svoga. Anton Dalm., nov. test.
157''. joann. 15, 22. Ne pomazu tebi nista svi
tvoji izgovori. M. A. Rejkovid, sabr. 50. Ako
pako ne bude izgovora da je za samu obitil. A.
d. Costa 1, 255. Sve je to vas izgovor. D. Obra-
dovid, ziv. 66. Da imade dodi bez izgovora.
Glasnik. ii, 1, 12. (1808). Izgovora nece imati
za grijeh svoj. Vuk, jov. 15, 22. Kad sam vi-
djeo, da mi nikakvi izgovori ne pomazu. odg.
na lazi i opad. 14. Dodu pod izgovorom da de
miriti. S. ^ubisa, prip. 113.

IZGOVOEAN, izgovorna, adj. koji je s izgo-
vorom, ili izgovoren.
1. adj.

a. vidi izgovoriti, 1, a — f. — U Voltigijinu
rjecniku: ,proiferito, comentato' ,ausgelegt, er-
klaret'.

b. vidi izgovoriti, 1, g. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Izgovorno jest neznanstvo kada ni
po jedan nacin ni se moglo pridobiti i stvar na-
uciti. I. Velikanovid, uput. 3, 87.

3. adv. izgovorno. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: v. izrecno.

IZGOVORATI, izgovoram, impf. vidi izgova-
rati. — U nekijeh pisaca xvii i xviii vijeka. Jeda
bi se moglo izgovorat u pravi jezik. I. Ancid,
vrat. xii. Grajskim dusam prudno sklada i iz-
govora svoj slovetak Isusovib od muk. J. Ka-
vanin 180''. Izgovorao bi se ponizno i toliko
brimo od sebe odmetao. A. Kanizlic, kam. 41.
Sabor Nicenski ocito izgovora da . . . A. d. Costa
1, 27. Imaju se izgovorati rici. 1, 131.

IZGOVOEENE, n. djelo kojijem se izgovori.

— Stariji je oblik izgovorenje. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (izgovorenje) i u Stulicevu. Pro-
govorenje aliti u kratko onoga sto se u ovom
libarcu uzdrzi izgovorenje. B. Gradid, duh. 7.
U zakonetomu izgovorenju reci. S. Budinid, sum.
67''. Ti si vrhu svega izgovorenja moja razkosa.
A. Georgiceo, pril. 66.

IZGOVORILAC, izgov6rioca, m. vidi izgovo-
ritej. — U 31ikalinu rjecniku kod istomacilac,
ali napose nema.

IZGOVORIT, adj. samo adv. izgov6rito na
jednom mjestu xviii vijeka, znaccne je kao kod
izgovorivo (vidi izgovoriv, b) Sto Bog zabrani
izgovorito. Blago turl. 2, 57.

IZGOVORITE:^. ?«. covjek koji izgovori. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (izgo-
vorito}, tko izgovara i izusti ,pronunciator'), u Be-
linu (.pronunciator' 591^), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski izgovoritel, izgovornik ,pronuntiator, elo-
cutor'), u Voltigijinu (,oratore, eloquente' .redner,
ausleger'), u Stulicevu (,pronunciator'). Bi 'zgo-
voritej ove naredbe. Narucn. 71*.

IZGOVORITEl^AN

183

IZGOVORITl, 3, b. h).

IZG0V0R1TE:^AN, Izgovoritejna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. izgovoriv. — nepouzdano.

lZG0V6RITE];iICA, /. zensko celade koje iz-
govori. — U Bjdostjencevu rjecniku: kajknvski
izgovoritelica .elocutoria, elocutrix', i u Stuli-
cevu: ,quae pronunciat, declarat otc'

IZGOVORITl, izg6vorim, pf. slozeno : iz-go-
voriti. — Akc. kaki je u praes. taki je u part,
praet. pass. izg6voren; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, xz-
govorl. — Moze biti stnra rijec, isporedi rus.
MsroBopHTfc. — Izmedu rjecnika u Mika]inu (iz-
govoriti, izustiti ,pronuncio' ; izgovoriti s vece
rijeci jednu stvar, raspisat je ricju ,circunscribo,
definio*), u Belinu (,exprimo' 292''; ,esporre, di-
chiarare, glossare' ,expono' 292*; ,interpretoi'
413''; izgovoriti, izgovaram ,totum dicere' 260*;
,pronunciare, forraar le parole' ,pronuncio' 590''),
u Bjelostjeticevu (vidi kod izgovarati), u Volti-
gijinu (,profterire, dir fuora, dichiarare' ,herau3-
sagen, erklaren'), u Stulicevu (,pronunciare, pro-
ferre, plonissime dicere, enarrare'), u Vukovu (1.
,ausreden' ,sermonem ad finem perduco'. 2. ,ent-
schuldigen' ,excuso'), u Danicicevu (,eloqui').

1. aktivno.

a. ono sto se misli Hi osjeca posve rijecima
pokazati, iskazati, izreci. Kako nigdare ni clovik
slisao usima ni vidio ocima ni izgovorio jazikom.
Tondal. star. 4, 115. Da sto satn vidio, da mogu
izgovoriti. Zborn. Gl*. Jezik covjecaski ne bi
mogao izgovoriti. ST^*. Koji jezik mogao bi iz-
govoriti veselje priveliko? 123=*. Tvoju slavu
tko sad moze da jezikom izgovori? M. Drzic 479.
Ni jezika, koji bi je mogao izgovoriti. A. Gu-
cetic, roz. jez. 224. Moju miso rijecima 6u sve-
toga apostola jester boje izgovoriti. B. Zuzeri
178. Niti pero ispisati, ni jezik izgovoriti more
pogrde. F. Lastri6, ned. 207. U kojoj pismi ili
govorenu covik sve ono slobodno izkaze i izgo-
vori sto mu na srdcu lezi. M. A. Rejkovid, sat.
A4t'. Mozemo nu vjerovati i cutjeti da je, ali
ne razumjeti i jos mane izgovoriti. I. M. Mattei
194.

b. istumaciti (a i prevesti s drugoga jezika).
Koji 6e izgovorit puku pocetke od vjere. I. Drzid
251. Nastojao sam nacinom poznanim svaki nauk
izgovorit. I. Grlici6 xix. Za izgovorit svaku ric
umijesali su mloge rici stare, xix.

c. svrsiti govorene tijem sto se rece sve (s oh-
jektom i bez objekta). Dokol izg vori od Judite
pisan. M. Marulic 7. Da izgovoriti mogu lijopu
pripovijest. Zborn. 46''. Izgovori sve to otac
Palmio isti dan svijem ocem. B. Kasi6, in. 83.
Jest ne bjese Ugrin Janko ove_^ rijeci izgovorio.
War. pjes. mikl. beitr. 1, 32. Sto vam do sad
izgovorif/i^, to vas i sad sve jos kori. V. Dosen
269''. Govorenja, koja sveti oci izgovorise. A.
d. Costa 1, 13. Ko Edipka izgovori, glas se zacu.
N. Marci 49. Izgovorivsi ovo, srkne malo vina
iz case. Vuk, nar. pjes. 1, xi. Ja jedva docekam
da on izgovori. F. Dordevid, pcelar. 2. Kad iz-
govorim, podsmijevajte se. D. Danicic, jov. 21, 3.
— Kod toga se moze istaknuti da je mnogo ili
suvisno ono sto se govori. Kad ko koga ispsuje
ili onako sto bezobrazno izgovori. Vuk, poslov.
193. Izgovori citavu prediku. pism. 28.

d. izjaviti, javiti, proglasiti (razlikuje se od
znacena kod a, sto u ovotn smislu cejade ne treba
da jav\a svoje misli nego sto mu je duznost ili
sto mu je naruceno da javi). Izgovori poklisar-
stinu od one gospodo kraju. B. Kasic, fran. 112.
Izgovoriti osudu suprot episkopom. A. Kanizlic,
kam. 331.

c. znacene se razlikuje od predasnijeh tijetn
sto se ne misli na smisao rijeci nego na same
rijeci sto se govore, isporedi (za neke primjere)
progovoriti. Kqju rect izLgovore prtvu. Zak. dus.
pam. saf. 47. Hode da rijed izgovori ; zalos brani,
boles ne da. I. Gundulid 239. Izgovori molitvico.
I. Grlicid 179. Nije mucno izgovoriti svaki po
jednu ric. M. A. Ro|kovid, sabr. 39. Imadudi
mnogo misa duzni za izgovorit. M. Dobretid 375.
Puce puska, ne da izgovorit. Nar. pjes. vuk.
3, 308.

f. bez ikakva obzira na smisao onoga sto se
govori, istice se nacin kako se govori i kako je
onocuti; objekat bi mogao biti glas, slovo, rijec,
jezik ltd. ,Kad ucis tudi jezik, pazi da svaku rijec
dobro izgovoris'. — vidi u Mikapnu i u Belinu
rjecniku; posto se ccsce upotreb^ava u imperfek-
tivnom smislu. vidi daje kod izgovarati.

g'. dati dobre ili zle, prave ili krive, istinite
ili lazive razloge tako da objekat ne bude vec
duzan sto uraditi, ili mu se oprosti sto je u istinu
ili toboze sakrivio (uprav izvaditi govorenem).
Izgovori me. Anton Dalm., nov. test. 109''. luc.
14, 19. Da su putovaria izgovorila od posta. A.
Tomikovid, ziv. 377. Molim te, izgovori me. Vuk,
luk. 14, 19. ima vece primjera kod refleksivnoga
glagola i kod izgovarati.

%. pasivno. Tvoja su govorenja ne ustimi clo-
vicaskimi nego li bozastvenimi izgovorona. Ziv.
kat. star. 1, 221. Nadodajudi vise evandeliji, koja
slovinskim jezikom dosad izgovorena ne bihu. I.
Bandulavid, predgovor. Mogu li obe reci izgo-
vorene biti. J. Rajid 1, 82. — Negativni part.
neizgovoren moze znaciti: koji se ne mo£e izgo-
voriti. Neizmirene i neizgovorene tvoje muke. M.
Jerkovid 53. Slobodi me, Gospodine studeni ne-
izgovorene. 96.

3. sa se.

a. refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,nimium loqui'), u Vukovu (1. ,sicli ausreden'
,satis locutum esse'. 2. ,sich entschuldigen' ,ex-
cuso me').

a) posve izjaviti sto se misli, izustiti se, ja-
macno po tal. esprimersi. — Na jednom mjcstu
XVIII vijeka. Ovako izgovori se ^akarija. S. Rosa
30''.

b) svrsiti govorene posto se mnogo govorilo. —
vidi u Stulicevu i u Vukovu rjeiniku. Kad se
dave izgovore i uklone. S. !^ubisa, pric. 99.

c) nije jasan smisao u ova dva primjera ; moze
biti da je znacene: istraiiti sve rijeci zaludu (ne
mislim da pripadaju pod d)) : Kad ko vele go-
vori, to se izgovori. (D). Poslov. danic. 42. Tko
velo govori, cesto se izgovori. (Z). 135.

d) vidi 1, g. Ne mogadijahu se izgovoriti i
opravdati. A. Kanizlid, kam. 23. Tko de se
modi razlozitim nacinom izgovoriti? uzr. 11. Ne
mogudi se dakle opravdati i izgovoriti od duz-
nosti na pomnu. 167. Da se koji neznanstvom
izgovoriti ne moze. I. Velikanovid, uput. 1, 533.
Lasne i slobodnije se izgovorit. A. Kalid 90.
Niti de mu se tko mod izgovoriti niti namoliti.
B. Leakovid, nauk. 86. Niti je znao, kako bi se
prid nim izgovorio. gov. 281. Budud da je morao
mloge zalogaje od prikora probaviti poradi svoga
vojvodstva, od koji se nije mogao izgovoriti. A.
Tomikovid, ziv. 47. Za to se ne mozes izgovo-
riti. Vuk, pavl. rimj. 2, 1.

b. pasivno.

a) vidi 1, a. Jeda li je slovinski jezik toliko
ubog da bez pomodi italijanskoga ne mo2e se
nim samijem svaka miso izgovoriti ? B. Zu-
zeri IV.

b) vidi 1, e. Da se mise izgovore. A. Badid

IZGOVORITI, 3, b, h).

184

IZGRDITI

128. Da se ta broj misa ne izgovori na dan.
Ant. Kadcic 94. Ako sa mise placene u jednoj
crkvi, za da se u noj govore, ne mogu se izgo-
voriti u drugoj crkvi. M. Dragiievic 161.

c) vidi 1, g. Sto nasi knizevnici ne znadu
svoga narodnog jezika, to je nesreca koja bi se
mogla izgovoriti. Vuk, pism. 53.

IZGOVORIV, adj. s aktivnijem i pasivnijem
znacenem.

a. adj.

a) koji izgovori, kojijem se izgovori. — U Vol-
tigijinu rjccniku: ,enunziativo, dichiarativo' ,er-
klarend'.

b) koji se moze izgovoriti. — U Stulicevu rjec-
niku : ,dicendus, quod dici potest'. — I u nase
vrijeme u Sulekovu: ,aussprechlich'.

c) izgovoren, izrecen. — U jednoga pisca xvni
vijeka. Ubivsi moga iskrnega protiva izgovorivoj
zapovidi Bozjoj. Blago turl. 2, 91. Sto ktijase
red janac vazmeni zudinski? Bijase jedna prilika
priizgovoriva Krsta Gospodiua. 2, 229.

b. adv. izgov6rivo, izrijekom. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (istoga sto kod a, c)). Ovako
izgovorivo ispovidi isti Gospodin u naj zadnoj
veceri posli blagoslova sto ucini od kruha i vina.
Blago turl. 2, 24. Ja sam drzan ucinit dilo vire
oli izgovorivo ispovidajuc otajstvo istinitoga bitja
tila Isukrstova u sakramentu oli neizgovorivo.
2, 28. Crkva jest svakda izgovorivo zabranila tas-
tine zvizdoznanja. 2, 56. Dali crkva u prvomu sa-
boru brakarenskomu izgovorivo zabranuje. 2, 127.
Htide Bog izgovorivo istotcacit ovom devetom
zapovidju, da on od nas hoce ne samo pravednost
u dilima, dali i u mislima. 2, 195.

IZGOVORljilV, adj. isporedi izgovoriv.

a) na jednom mjestu xvii vijeka kao da znaci:
koji rado prima i priznaje izgovore, vidi izgovor,
d). Ne imas biti ostar ni dosadjiv ni oho s tvo-
jijem mladijem, nego izgovor}iv i dobrostiv
s kipovi podloznijem, a ostar s odmetnijem. M.
Eadnic 49b.

b) na drugom je mjestu istoga vijeka jos mane
jasno, te kao da znaci: koji odgovara cemu, koji
je prema cemu (gen.). Prinesenje tila i krvi Isu-
krsta ucineno pod druzim oblicim, izgovorjivo
posvetilistja ucinena jednoc od Isukrsta. I. Za-
notti, upit. 11.

c) vidi izgovoriv, a, c). — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Ispovidanje izgovorjivo. A. d. Costa
1, 137. Privojenje ciniteji ima biti slobodno ne
samo izgovorjivo. 1, 150.

IZGOVORNICA, /. vidi izgovoritejica. — Samo
u Stulicevu rjecniku.

IZGOVOENIK, m. vidi izgovorite}. — U Be-
linu rjecniku: ,pronunciator' 591*; u Bjelostjen-
cevu: vidi kod izgovoritej ; u Stulicevu: v. izgo-
vorite}.

IZGOVOENOST, /. uprav osobina onoga sto
je izgovorno. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
izgovor.

IZGOyORSTVO, n. vidi izgovor. — U Volti-
gijinu rjecniku : ,pronunzia, dialetto' ,aussprache',
i u Stulicevu: v. izgovor.

IZGRABITI, izgrabim, pf. slozeno: iz-grabiti.
— Akc. je kao kod izgaziti. — Od xviii vijeka.

a. grabeci izvaditi, zgrabiti iznutra (n. p. kome
iz ruku). — U Belinu rjecniku: ,cavar di mano
per forza' .eripere' 181*; ti Voltigijinu: ,rapire,
strappare' ,herausreissen' ; u Stulicevu: v. izmak-
nuti.

b. sve iscrpsti, izvaditi, vidi grabiti, I, 1, d.
Vodu 2ivu i tekudu, koja premda ju }udi za-

crpjuju i grabe, izgrabiti i ispiti ne mogu. A.
Kanizlid, uzr. 14. — I sa se, pasivno. Covik,
koji strazise da se more ne izgrabi, ustavi je.
A. T. Blagojevid, khin. 18. Vidimo, da kad iz
ambara cesto grabimo a ne prisipamo, da se iz-
grabi i nestane zita. B. Leakovic, gov. 25. Hazna
bozanstvena neizmirna nikada se izgrabiti ne
moze. A. Tomikovic, gov. 195.

c. grabjama sloziti sijeno u stog, vidi grabiti,
I, 1, c. — U nase vrijeme u Lid. ,Lijepo taj
stog sadedite, oko stozine samo cvrsto sijeno
zbijte, pa onda sav stog ozgo do dna lijepo iz-
grabite neka vam izgleda ka' jaje; nemojte samo
da vam bude stog de lokav'. ,I)obro ste stog
sadjeli, ali vam nije lijepo izgrabjen, pa ce od
prve kise zakisnuti'. J. Bogdanovic.

IZGRAB^iAVANE, n. djelo kojijem se izgrab-
Java. — Vidi kod izgrabjavati.

IZGRABl^AVATI, izgrabjavam, itnpf. vaditi
grab{amd. — U nase vrijeme u Lici. ,Polagano
i vjesto slamu iz vrsaja izgrabjavajte'. ,Ostavi
ti izgrabjavane, ti ne znas izgrabjavati, oto sve
zito van slamom izgrabjavas'. J. Bogdanovid.

IZGRADITI, izgradim, pf. sagraditi, zgraditi.

— Slozeno: iz-graditi. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — Od XVII vijeka (rijetko). Gdi zivoga od
bisera kude rajske izgrade se. B. Kasic, nac. 90.
Nase sance izgradimo. u Vuk, prav. sov. 46.

IZGRAGANATI, izgraganam, pf. vidi zgra-
ganati. — Slozeno: iz-graganati. — U Stulicevu
rjecniku: izgraganati, izgraganavam uz izgran-
fati.

IZGRAGANAVATI, izgraganavam, impf. iz-
graganati. — U Stulicevu rjecniku: praes. izgra-
ganavam kod izgraganati.

IZGRANFATI, izgranfam, pf. izgrepsti (koga
noktima). — Slozeno: iz-granfati. — U Stulicevu
rjecniku: ,unguibus aliquem lacerare', i u nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZGRANUTI, izgranem, pf. granuti (izlazeci).

— Slozeno: iz-granuti. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izgranuti, izgraniva ,spuntar affatto del
sole, luna, aurora' ,oriri'.

IZGRANIVA TI, izgranujem i izgranivam, impf.
izgranuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: praes.
izgraniva kod izgranuti.

IZGRBATI, izgfbam, pf. vidi izgrbaviti. —
Slozeno: iz-grbati. — Samo u Voltigijinu rjec-
niku: jingobbare, involtare' ,buc.kelicht machen'.

IZGRBAVITI, izgrbavim, pf. uciniti da ko
(Hi sto) postane posve grbav (Hi grbavo). — Slo-
zeno: iz-grbaviti. — U Belinu rjecniku: ,far
gobbo' .gibbosum reddere' 352*, i u Stulicevu :
V. ogrbaviti. — I sa se, rejleksivno. u Belinu rjec-
niku: izgrbaviti se, izgrbavivam se ,farsi gobbo
o divenir gobbo' ,curvesco' 352*.

IZGRBAVJ^iVATI , izgrbav}ujem i izgrba-
vjivam, impf. izgrbaviti. — Samo u Belinu rjed-
niku: praes. izgrbavivam se kod izgrbaviti se.

tZGRGATI, izgrcam, pf. izb(uvati. — Slozeno :
iz-grcati. — U nase vrijeme u Lici. ,Prisjesde
nemu moja krvava muka, izgrcade on nu meni
na nos'. J. Bogdanovid.

iZGR^ITI, izgrcim, pf. posve zgrciti, izguS-
vati, izgu^ve^ati. — Slozeno: iz-grciti. — Akc. je
kao kod izgaziti. — U Stulicevu rjecniku: v.
zgrfiiti, i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

IZGRDITI, izgrdim, pf. slozeno: iz-grditi. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka, a

IZGRDITI

185

IZGRISKATI

izmedu rjecnika u Bclinu (,ren(loro uno mo-
struosu* ,monstruosum roddere' 500'' ; izgrditi, iz-
grdivain ,sformarG affatto' ,omnino deformaro'
674'>; izgrditi, iz°;rdjujom ,ing;inriare, dir inj^iurin'
,alicui convicium dicero' ^iOla; ,maltrattare uuo
con parole' ,vorborum acerbitato in aliquem in-
vehi' 455*; izgrditi, izgrdivam ,s-trapazzaro' ,in-
juriose tractaro' 71 1^), ii Vultigijinu (izgrditi, iz-
grdujem ,imbruttire, sformare; ingiuriaro' ,umge-
staltet werdon odor machen; beschimpfen' gdjc
stoji i znacene sto pripada pod izgrdjeti), u Stu-
licevu (izgrditi koju stvar, izgrdujom i izgnlivam,
V. ogrditi), u Vulcovu (I. sto ,hasslich machen' ,de-
formo'. 2. koga , beschimpfen' ,ignouQinia afficio').
1. aktivno.

a. uciniti da §to (objekat) bade posve grdo,
grdno (cesto bijenem, liipanem, a kad je objekat
lice, maze znaciti izgrepsti noktima). Da zvijeri
i ptice izgrdo me lice. M. Vetranic 2, 193. Nad
mrtvijem cu nime vlase istrgat, lice izgrdit. G.
Palmotic 2, 141. Tako su ga (obraz) izgrdili
zaiisnicami. I. AnCic, vrat. 39. Svoje izgrdi puto
bijele, siono mori lahta oba. J. Kavanin 308''.
Prstenom je sestrici b'jelo lisce izgrdila. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 18. Da mi lice ne izgrde
sivi orli i vranovi. Nar. pjes. bog. 126. Posjo
na obraz jednu poganu ranu, koja co joj rumeno
lice izgrditi. D. Basid 182. Ko je izgrdio ovo
lice, ove oci? A. Kalid 450. Za deverom lice
izgrdila. Nar. pjes. vuk. 1, 217. Nem dolazi vuce
i gavrane, hodo vtice da uije kona, hoce gavran
da izgrdi lice. Nar. pjcs. kras. 1, 111. Izgrditi
,verunstalten'. Jur. pol. terminol. 592. — me-
taforicki. Koju si (dusu) izgrdio po grijehu. I.
Drzic 141.

b. osramotiti. Izjubi je i izgrdi lico. Nar. pjes.
petr. 2, 398.

c. ispsovati, izriditi. Izgrdi Ignatiju vicudi :
,Vuk a ne pastir!' A. Kanizlic, kam. 21. Uslo-
bodi se rimske pape izgrditi. 81. Zlocu nedo-
stojnu bacivsi im u »ci osramoti nih i izgrdi.
120. Florentinski sinod odbacise i izgrdise. 809.
Bisknp zove opaticu, izgrdi je sto vise more.
M. Zoricic, zrc. 45.

2). pasivno. Bi izgrden za nase grije. I. Ancic,
vrat. 108. Kad sina vidi na krizu izgrdena. 238.
Gledati obnevojena i izgrdena starca. A. Ka-
nizlid, kam. 58. Zausnicami i sakami izbijen i
izgrden. G3. Pogledaj spasiteja tvoga izgrdena
i izmucena. M. Zoricic, osm. 103.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,sformarsi, deformarsi' 674'') (Jezus) u krv
istu svoju pade; tu se izgrdi vas opeta. G. Pal-
motic 3, 166''. jSijekud danas trne po glavici,
sav sain se izgrdio (izbo)'. J. Bogdanovid.

IZGRDJETI, izgrdi n, pf. pobtati posve grd,
grdan. — Slozeno: iz-grdjeti. — Akc. se ne mijena.
— V Belinu rjecniku: izgrdjeti, izgrdujem ,im-
bruttire, divenire o farsi brutto' 379^; u Volti-
gijinu: vidi kod izgrditi; u Stulicevu: izgrditi
koja styar^ .deturpari, turpem, deformem fieri'.

IZGRDENE, n. djclo kojijem se izgrdi (vidi
izgrditi). — Stariji je oblik izgrdenje. — Izmedu
rjecnika u Belinu (izgrdjenje ,maltrattamento di
parole' ,verborum acerbitas' 455* ; ,lo strapazzare'
.conculcatio' 711^). Izgrdene nasega dostojanstva.
A. Kanizlid, _kam. 154.

1. IZGRDIVATI, izgirdujem i izgrdivam, impf.
izgrditi. — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izgrdivam, izgrdjujem, izgrdivam
kod izgrditi) gdje se naj prije naliodi, u Volti-
gijinu (pjraes. izgrdujem kod izgrditi), u Stuli-
cevu (praes. izgrdujem i izgrdivam kod izgrditi).
Izgrdjuje se dusa s grijehom. T. Ivanovic 120.

2. IZGRDIVATI, izgirdujom i izgrdivam, impf.
izgrdjeti. — U Belinu rjeinika: praes. izgrdujem
kod izgrdjeti, i u Voltigijinu: praes. izgrdujem
kod izgrditi.

IZGREBAC, izgrepca, m. sto od jela ostane
na posjetku u posudi, pa so izgrebe ; dogrebac.
u Lici. V. Arsonijovic.

IZGREBENATI, izgrobenam, pf. isces^ati gre-
benima. — Slozeno: iz-grebenati. — Akc. je kao
kod izresetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Esi li
ti rodo ono svojijo kucina vec izgrebenala?'
,Esam pocela vec i presti'. J. Bogdanovid.

IZGREBENE, n. djelo kojijem se izgrebe. —
Stariji je oblik izgrebonjo. — U Belinu rjecniku:
izgrebenje ,graffiamento, il graffiare' ,lac6ratio'
354'') i II Stulicevu.

IZGREB^IVATI, izgrebjujem i izgrebjivam,
impf. izgrepsti. — U Belinu rjecniku: praes. iz-
grebjivam kod izgrebsti; u Voltigijinu: praes.
izgrebjivam kod izgrebsti; u Stulicevu: izgro-
bjivati, izgreb}ivam, freq. uz izgrebsti.

IZGREPSTI, izgrebem, pf. slozeno: iz-gropsti.

— Akc. je kao kod ispeci. — Od xvi vijeka (vidi
1, c, a)), a izmedu rjecnika u Bclinu (izgrebsti,
izgrebjivam ,graffiarG, sgraffiare' 354''; izgrebsti
lice ,lacerare la faccia' ,lacerare genas' 422a), u
Voltigijinu (izgrebsti, izgrebjivam , graffiare, sgraf-
fiare, sgrafignare ; razzolare' ,zerkratzen ; scliar-
ren'), u Stulicevu (izgrebsti ,scarificare, scalptu-
rire'), u Vukovu (1. ,herausschaben, herauskratzon'
,erado'. 2. ,zerkratzen' ,lacero unguibus').

1. posve ogrepsti.

a. aktivno. Kao sto se pripovijeda, da i kuga
sudove, kad se uvece ostave neoprani, ili kad se
dobro ne operu, nodu izgrebe i otruje. Vuk, nar.
pjes. 1, 149—150.

b. pasivno. Sav izgreben i poderan. Nar. prip.
vuk. 72. ,Sav sam izgreben od trna, ka da su
me macke greble'. J. Bogdanovid.

c. sa se.

a) pasivno. l^ubmir je za ino zdrav, neg malo
sto mu su lica se izgrebla. D. Zlatarid 81''. ,Sav
sam se u trnu izgrebao'. J. Bogdanovid.

h) refleksivno, A tol' idu nekoliko bulah, iz-
groble se i kukajn : ,Lelo !' Pjev. crn. 220^.

'Z. grebuci izvaditi, isceprkati. — U Voltigijinu
i u Vukovu rjecniku.

iZGRIJATI, izgrijem, jif posve ogrijati. —
Slozeno: iz grijati. — Akc. je kao kod iskajati.

— U nase vrijeme.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem, uopce. Iz-
greja sjajan mesece, i za nim zvezda danica.
Nar. pjes. vil. 1868. 31. Kad dodu na nivu a
sunce bese izgrejalo. Nar. prip. vil. 1867. 287.

— 1 sa se, pasivno Hi refleksivno. ,Ajmo sad!
ogrijali smo se, izgrijali smo se, moremo ici'.
,Ajte, djeco, lijegati!' ,Pusti nas majo da se iz-
grijemo prvo'. ,Pa este li se ved izgrijali?' J.
Bogdanovid.

b. oskrbiti drvima (za grijane). — U Vukovu
rjecniku : ,mit holz aushalten' ,ligna suppeditare'.

IZGRIJEBI, /. pi. kucine. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,stoppa' ,stupa' s dodatkom da je
iizeto iz brevijara.

IZGRIJESITI SE, izgrijesim se, pf mnogo se
ogrijesiti. — U nase vrijeme u Lici. ,Neka mi-
lostivi Bog oprosti, nigda se u zivotu mom ni-
jesam ka' danas ogrijesio i izgrijesio'. J. Bog-
danovid.

IZGRISKATI, izgriskara, pf. dem izgristi. —
Slozeno: iz griskati. — (J nase vrijeme. A ja-
buku izgriskati. Nar. pjes. here. vuk. 237. Da

IZGRISKATI

186

IZGRM

izgriskaaa dva dula rumena. Nar. pjes. petr. 1, 165.
Turski su je izgriskali zubi. 2, 15.

iZGRISTI, izgrizem, pf. slozeno: iz-gristi. —
Akc. je kao kod ispresti. — Moze hiti stara rijec,
isporedi rus. HarpuBTt. — Jzmedii rjecnika u Mi-
kalinu (,rodo, erodo, corrodo, exedo'), u Belinu
(,consumare' , exedo' 221a j jzgrizti, izgrizam ,ro-
dere tutto, e affatto' ,erodo' 630*'), u Bjelostjen-
cevu (vidi kod izgrizati), u VoUigijinu (izgristi,
izgrizam ,masticare, sgrannocchiare, tarmare, tar-
lare' ,kauen, zernagen'), u StuUcevu (,rodere, cor-
rodere, exedcre ; erodere'), u Vukovu (,zerbeisseii,
zernagen' ,corr, do').

1. aktivno.

a. vrlo cesto ugristi, sve ugristi Hi pregrisH.
Zubmi izgristi, nohti odriti zvjezdovita sva tje-
lesa. J. Kavanin 422*. Oude znbi ognovitim
poce svoj jezik gristi, i posli nego ga svega ne-
milo izgrize, opet mu nareste. J. Banovac, razg.
61 — 62. Jezik i usnice svoje izgrize. A. Kanizlic,
utoc. 449. I^uhi Ajku tri bijela dana; kad ce-
tvrti danak osvanuo, pusti Ajku zutu izgrizenu.
Nar. pjes. vuk. 1, 388. — U metaforickom Hi u
prenesenom smislii. Jere zena u naglosti izgrize
ti meso i kosti. I. Ivanisovid 153. Pof/ijlepjivac
izgrize sebe istoga. M. Eadnic 511^.

b. unistiti gj-izuci, vidi gristi, 1, b. Jak staro
crv drvo, kada u n zaljeze, covjeka jos prvo za-
vidos izgrize. N. Dimitrovid 16. (Fruzi) sve izise
i izgrizose. A. Vitajic, ist. 248^. Skakavice sva
izgrizose. E. Pavid, ogl. 108. Mali crvak kad
bi izgrizao svako drvje. L. ^^ubuski, pis. 62. Hi
vam se grizjice razplode po kucab, ova dobra
neee izgristit. D. Basid 98. Misevi med iz saca
pojedu i sace izgrizu. F. Dordevid, pcelar. 38.
— U metaforickom Hi prenesenom smislu. Unutrni
crv izgrize tve srdasce milostivo. I. Gundulid
270. Crv pakleni ki te skouca, ki te izgrize. I.
Ivanisevic 180. Cesarske tvrde stole zub izgrize
vremeniti. J. Kavanin 248''. I ovi crv izgrize
dubove gori na nebu i ovde na zemji. J. Ba-
novac, pripov. 228. — Vidi gristi, 1, b, c). Otrova
ne desnu sisu grdi kankar, sfu do sfrhe od zi-
vota Juto i zestoko izgrize. B. Kasid, per. 31.
Zivi klak, koji u tako dugo vrijemo bio bi iz-
grizo, za rijet ovako, isti aco, nije svetcu ni ha-
|ine dotegnuo. B. Zuzeri 408.

3. pasivno. Da su (gubavci) izgrizeni dari do
grla. Narucn. 33a. ^ko vidis (u snu) da imas
cohu izgrizenu ali izkosenu, toj prilikuje nekorist.
Zborn. 139*. Ha|ine ne bjohu ni sagnite ni iz-
grizene. B. Kasid, per. 102. Izgrizen od zivljeh
crvi. 204. Drijevo staro i izgrizeno. fran. 144.
I jeleni raskinuti gdje su od silnijeh nih nokata,
izgrizeni po svoj puti, i davjeni oko vrata. J.
Palmotid 318. U ha}ini ka sred krpa u starini
izgrizena raspada se. 336.

'^^. sa se, pasivno Hi refleksivno, vidi gristi, 3,
a, a). — Izinedu rjecnika u Mikalinu (,corrodor,
exedor'), u Belinu (.consumarsi' ,conterere se'
221*; ,tarlare, consumarsi dal tarlo' ,cariem sen-
tire' 72.3a; ,tarmare, esser guasto dalle tarme'
,tinea infestari' 723a), ^^ StuUcevu (,corrodi, exedi,
tinea corrumpi'). AJina brzo se izgrize, ako se
ne protresa. J. Banovac, pripov. 237. — U nase
vrijevie u Dubrovniku. ,Pospi priko Jeta svu svitu
prahom od osijenca da se ne izgrize'. P. Bud-
mani.

IZGRIZALAC, izgrizaoca, m. covjek koji iz-
griza. — U StuUcevu rjecniku: izgrizalac i gri-
jeskom izgrizaoc ,erodens'.

IZGRIZATI, izgrizam, iinpf. izgristi. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u BeUnu (praes.

izgrizam kod izgrizti), u Bjelostjencevu (izgrizam,
izgrizujem, izgristi ,exedo, corrodo, erodo'), u Vol-
tigijinu (praes. izgrizam kod izgristi), ii StuU-
cevu (jsensim rodere'). Od kaiikara koji ga vede
izgrizase oko srca. B. Kasid, fran. 213. Nena-
vidost koja i nas mnokrat smeta i izgriza srce
nase. P. Vuletid 6. Svacija krjepost, svacija snaga
s duzijeli Ijeta izgriza so. J. Kavanin 248*.

IZGRIZAVAC, izgrizavca, m. vidi izgrizalac.
— U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski izgri-
zavec kod izgrizitel, i u StuUcevu: izgrizavec, v.
izgrizaoc iz Hahdeliceva.

IZGRIZENE, n. djelo kojijem se izgrize. — Sta-
riji je ohlik izgrizenje. — V Mika}inu rjecniku:
izgrizenje; u Belinu: izgrizenje 6301^; u Bjelo-
stjencevu; u StuUcevu.

IZGRTZITE^, m. covjek koji izgrize. — Samo
u Bjelostjencevu rjecniku : kajkavski izgrizitel, iz-
grizavec ,exesor, corrosor', i u StuUcevu: v. iz-
grizaoc.

IZGRIZIV, adj. koji moSe izgristi (n. p. o
vapnu). — U VoUigijinu rjecniku: ,corrosivo'
jzernagend, beitzend', i u StuUcevu: ,vi corro-
dendi pollens'. — nepouzdano.

IZGRIZIVATI, izgrizujem i izgrizivam, impf.
izgristi, vidi kod izgrizovati.

IZGRIZOVATI, izgrizujem, impf. izgristi. —
Pot vr den je samo prezenat, po kojemu bi inf.
mogao biti i izgrizivati. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (vidi kod izgrizati) i u Danicicevu
(izgryzovati ,derodere') s primjerom: Da izgri-
zujett na cte srbdi.ce kupustnt korent. III. jahrb.
bd. 53. anz. bl. 116.

iZGRLITI, izgrlim, pf. posve zagrliti. — Slo-
zeno: iz-grliti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (iz-
grliti, izgrjujem ,abbracciar6 e riabbracciare, cioe
dar molti abbracciamenti' 8a), u VoUigijinu (iz-
grliti, izgrjujem ,riabbra,cciare , accoUare' ,um-
armen'), u StuUcevu (,avidis amplexibus alicui
haerere'), u Vukovu: ,umarmen (mehrere)' ,am-
plector (alium ex alio)'.

a. aktivno, kod jednoga objekta vise puta Hi
do mile vole zagrliti, a kod vise objekata sva-
koga zagrliti jedno po jedno. Dusa dusicu a srce
srdacce oduti, da kruto izgrli sve sa svim. S.
Mencetid — G. Drzid 499. (Sestrice) u veselu cvilu
izgrlise bradu milu. J. Palmotid 200. Ter bivsi
je izcelivo i pridrago izgrlio ovako je }ubez]ivo
noj mladabnoj govorio. 212. Metnu mu ruke na
vrat, izgrli ga, izjubi ga. B. Zuzeri 31. Izmi-
luje ga, izgrli ga. 82. Ti si ga izgrlio, izcelovo.
A. Kalid 2.50. Da izgrlis, da iscelujes ovaku
mlados. 371. Pa je djecu lijepo izgrlila. Nar.
pjes, juk. 84. Izadi i dodi da nas izgrlis a mi
tebe. Nar. prip. vuk.'-* 235.

b. sa se, reciprocno. — Izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (.amplexibus jungi'), u Vukovu (,einander
umarmen' ,amplecti se invicem'). Prijatejske sred
miline pridrago se izgrlise. J. Palmotid 374. Da
se zejno izgrlimo i cd placa udesimo. Nar. pjes.
vuk. 1, 93. Jesi li se s Jovom izgrlila. Nar.
pjes. here. vuk. 47. Posto se izmedu sebe iz-
grlise i izjubise. Nar. prip. vuk. 124. Tu se iz-
grle i izjubo pa rastanu. S. ]^ubisa, prip. 65.

IZGRIZIVATI, izgrjujem i izgrjivam, impf. iz-
grliti. — U Belinu rjecniku: izgrjivati, izgrjivam
,abbracciare e riabbracciare, c\oh dar molti abbrac-
ciamenti' 8a, a kod izgrliti ima praes. izgrjujem ;
i u VoUigijinu: praes. izgrjujem kod izgrliti.

iZGRM, m. cobani (u Lici) cuvajudi blago po
sikari, naidu de pod grmom na miSiju rupu, te

IZGRM

187

IZGUBINA

stanu takovu raskopavati u dubjinu ; i nadu ve-
liku rpu jesnika, i u takoj rupi, kad i kad nadu
i po vise litara Je§nika, i takovu rupu zovu co-
bani ,izgrmom'. ,Danas sam nasa' veliki iz^rm
JeSnika'. ,Nasa' sam danas 5—6 izgrma jesnika'.
J. Bogdanovi6.

IZGRMIJEVATI SE, izgrmijeva se, impf. iz-
grmJGti se. — Samo u Stulicevu rjecniku : freq.
uz izgrmjeti.

IZGRMJETI SE, izgrmi se, pf. kad se svrsi
grni],avina posto je mnogo grmjelo. — Slozeno:
iz-grmjeti. — Ake. je kao kod izgorjeti. — U
Stulicevu rjecniku: ,multum tonare', i u nase
vrijenie u Dubrovniku. P. Budmani.

IZGENUTI, izginexa, pf. slozeno : iz-grnuti. —
Akc. je kao kod izmahnuti (drukciji je u kracein
aoristu izgrtoh, nli izgfnuh). — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. iskupiti) i u
Vukovu: 1. .herausscharren' ,erado, eruo', n. p.
zar iz pedi; zito iz kosa u vodenici (izgrnuo mi
je). 2. vinograd ,raumen' ,ablaquear6'. a) grcuci
izvaditi (u prvom primjeru metaforicki). Ah,
sram jezik ve6e veze, da ne kaze u naprijeda
bludni ogaii ki pozeze moje bitje sve bez reda;
naj poslije dokle izgrnu u pepelu mu cas crnu.
I. Gundulid 227. Onda vatru u kojoj se ona
pekla, izgrnu na dva pedja od ognista. M. D.
Milidevic, ziv. srb. 2, 23. — b) s osohitijem zna-
cenem, kad je objekat vinograd, okopati loze u
vinogradu. Staraj se da tvoj vinograd izgrnns.
P. Bolid, vinod. 1, 220. vidi i kod izgrtane.

IZGENATI, izgfnRm, pf. naglo uzrasti. — U
nase vrijeme u Lici. ,Ali je nase zito na onoj
nivi strasno izgrnalo'. ,Na§i su krumpijeri strasno
izgrnali, mogu se ve6 zasipati'. ,Velika e trava
u krumpijerima izgrnala'. J. Bogdanovid.

IZGROBITI, izgrobim, ff. izvaditi iz groba.

— U Stulicevu rjecniku: izgrobiti rartve ,e se-
pulcris corpora extrahere'. — nepouzdano.

IZGROB^jIVATI, izgrobjujem i izgr6b}ivam,
impf. izgrobiti. — U Stulicevu rjecniku : izgro-
bivati, freq. v. izgrobiti. — tiepouzdano.

IZGKT, m. zem|a koja se o izgrtu vinogradskom
i otud i otud s cokota medu vrste zgrne. S. No-
vakovic.

iZGETANE, n. djelo kojijem se izgrce. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. Trace se kopane vino-
gradsko kod nas izgrtane zove. P. Bolic, vinod,

1, 220.

IZGRTATI, izgrdem, impf. izgrnuti. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, izgrta). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,heraus-
scharren' ,eruo' (,z. b. das feuer aus dem ofen').

2. vinograd ,raumen' ,ablaquearo'. a) vidi izgr-
nuti, a). Nade je gde pec zari i golim rukama
vatru izgrce. Nar. prip. vuk. 70. Kopajuei i iz
grcudi zemju. 125. — b) vidi izgrnuti, b). Iz-
grtati vinograde treba onda kad jagode mekane
bivati pocnu. P. Boli6, vinod. 1, 220. Svi u jedno
vreme ne izgrdu vinograde. 220.

IZGRUBITI, izgrubim, pf. uciniti da sto (ob-
jekat) bude grubo (grdno). — Slozeno: iz-grubiti.

— Akc. je kao kod isbvaliti. — U Voltigijinu
rjecniku : ,iaibruttire' ,hasslich, ungestaltet werden,
oder machen' (po prvom znacenu pripada pod
izgrubjeti), i u Stulicevu: ,deformare, foedare, de-
turpare'.

IZGRUBJETI, izgrubim, pf. postati posve grub
(grdan). — Slozeno: iz-grubjeti. — Ake. se ne
mijena. — U Belinu rjecniku: ,imbruttire, dive-

nire o farsi brutto' 379»; u Voltigijinu: vidi kod
izgrubiti; u Stulicevu: izgrubiti, v. grdjeti.

IZGRUBJ^ENE, n. djelo kojijem se izgrubi (vidi
izgrubiti i izgrubjeti). — U Stulicevu rjecniku :
izgrubjene i izgrub)e6e ,deformatio, deformitas'.

IZGRUDATI, izgrudam, pif. slozeno: izgru-
dati. — Akc. je kao kod izgledati. — U nase
vrijeme u Lici.

a. aktivno, dobiti grudanem. ,Ostav'te se gru-
dana, izgiudace koji kvrgu na glavu'.

b. sa se, refleksivno, svrsiti grudane posto se
do vo]e grudalo. ,Este li se ve6 izgrudali?' J,
Bogdanovic.

1. IZGRUHATI, izgruham, pf. izlupati, izbu-
bati, izmlatiti. — Slozeno: iz-gruhati. — Akc. je
kao kod ispitati. — U Vukovu rjecniku: izgru-
vati i izgriihati ,zersclilagen' ,concutio', cf. iz-
bubati.

2. IZGRUHATI, izgruham, pf. posve sfresti
gruhajuci. — Slozeno: iz-griihati. — Akc. je kao
kod izgledati. — U nase vrijeme u Dubrovniku,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,quassare, concu-
tere, jactare, agitare'). ,Dobro bi bilo moje pu-
tovano da me nije ovako izgruhala karoca'. P.
Budmani.

IZGRUHIvATI, izgriihavam, impf. 2. izgru-
hati. — U Stulicevu rjecniku: freq. uz izgruhati.

iZGRUSKATI, izgruskam, pf. posve oprati
gruskajuci. — Slozeno: iz-gruskati. — Akc. je
kao kod izgledati. — U Vukovu rjecniku: n. p.
kosuje, cf. gruskati.

iZGUB, m. djelo kojijem se sto izgubi, steta
kad se sto izgubi. — Od xvii vijeka. Ima opaz
posteiiu sadanemu a ne svomu jubjenomu izgubu.
M. Raduic 12*. Nosise se u rat jako svoga na
izgub sve glavnoga. J. Kavanin 109a. Vreme-
nita cijec izguba ima prijati slavu. 257*. U
tuznom razmisjenju svoga izguba duh se jidi.
429i>. Zajmeno bo potaknuse jedni druge na izgub
duse. 442'>. Negov (Bozji) a izgub naj teza jo
(strast). 570*". Taj ne znade izgub cijeniti. Nar.
pjes. vuk. 5, 464. Crna Gora izgub da namiri.
P. Petrovi6, gor. vijen. 30. Nijesmo mnogo do-
bili trgovinom ali ni izguba imali. S. !^ubisa,
pric. 12.

1. IZGUBA, /. vidi izgub. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
izgubjene). Tvo'e spasenje, tvii izgubu ako Bog
je odredio. J. Kavanin 16*. Istu dusu mrzi .
gubi, na6 bo ce nu po izgubi. 373*.

2. IZGUBA, m. covjek koji nece da radi, koji
dangubi, gubi vrijeme — U nase doba. Izgubina
i izguba, neradisa (covjek). Slovinac. 1884. 95.

iZGUBAC, izgupca, m. covjek koji izgubi. —
U Stulicevu rjecniku: ,perditor'.

IZGUBIOE, n. djelo kojijem se izgubi (vidi iz-
gubjene). — Stariji je oblik izgubitjo. Ka2u se
na igrah samo pristojnijeh bez ikakva ni izgu-
bi6a savisnega ni zaliha dangubjena. B. Zuzeri
130. Na pogibio od izgubica. J. Banovac, pred.
121. Dvi stvari siluju me plakat, to jest izgu-
bitje ove zene, i da ja kudkamo ne postavjam
toliku pomnu za odrazat Bogu tkoliko ova za
omilit judma. Blago turl 2, 13. Pinez tvoj
s tobom budi u izgubitje. 2, 86. Pri Zudijam
so oaudivase prijubodinstvo na izgubitje glave.
2, 126. Izgubitje vicne cestitosti. 2, 313. Ako
se odpustenje ne moze imati bez izgubitca svoga
dobroga glasa. Ant. Kadcic 483. Bez izgubitja
svojega postena i casti. 549.

IZGUBINA, m. vidi 2. izguba.

IZGUBIT

188

IZGUBIT I, 1, b, h).

IZGUBIT, /. vidi izgub. — U jednoga pisea
XVIII vijeka. Dohodu suprotivnosti, izgubiti, ne-
moci. I A. Nenadic, nauk. 120. Namiriti sve
stete, tratne, izgubiti. 125.

IZGUBITAK, izgubitka, m. vidi izgub, izgu-
bico. — Od XVIII vijeka. S izgubitkom svega sto
imam. J. Banovac, pred. 21. Zna sotona, da je
ono naj poslidni dobitak ili izgubitak, za koji
je nastojao puno godista. razg. 95. Izgubitak
,verlust'. Jur. pol. terminol. 572. Izgubitak prava,
stvari ,vorlust eines rechtes, oiner sache'. 572.

IZGUBITEl^, m. covjek koji izguhi. — Od xvii
vijeka. Ne ima straha od svoga neprijate}a i ne
ostane izgubitej. P. Posilovic, nasi. 19b.

IZGUBITI, izgubim, pf. slozeno: iz-gubiti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izgubiti, rus. Haryoirri,. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,amittere'), u Mikajinu
(,perdo, amitto, jacturam facio'), u Belinii (,perdo'
554a), M Bjelosfjencevu (vidi kod izgublivati), u
Voltigijinu (izgubiti, izgubivam, izgubjujem ,per-
dere, smarrire, svantaggiare' jverlieren'), u Stu-
licevu (izgubiti, izgubivam ,pcrdere, amittere, de-
perdere, jacturam alicujus rei fa cere'), u Vukovu
(1. ,verlieren' ,amitto'. 2. vide pogubiti), 2i Da-
nicieevu (,perdere').

1. aktivno.

ii. kao pogubiti, uciniti da ccga (objekta) ne-
stane (pogine, umre. upropasti se ltd., isporedi
gubiti, 1, a), ova je znacene starije, ali je rje.de
nego je znacene kod b. Koji je vasoj milosti
rekblt jert Dubrovnikb nastoji kako da tebe izt-
gubi. Spom. sr. 1, 31. (1401). Irud iskase dijete
da izgubi nega. N. Ranina 24^. mat. 2, 13. Koji
moze i dusu i tijelo izgubiti. 209^. mat. 10, 28.
Kako me nece jad }uveni izgubit? S. Mencetic
55. Dali me c' izgubit toliko mladabta? 129.
Tada i vi nih, i oni sami sobo izgubet. F. Gla-
vini6, cvit. 25^. Ako bi cinil dite u utrobi ma-
tere izgubiti. svitl. 64. Bjezi. ,ako neces izgu-
biti tebe i tvoje sve druzine. G. Palmotic 1, 56.
A ti se sad tako izludi, tako izgubi ti sam sebe?
A. Vitajic, ost. 101. I razkosni zivot trajud sebe
izgube umirajuc. J. Kavanin 1*. A strasi se,
grijeh otrovni da ga izgubi. 500''. Isus na krizu
za stoc raene, sebe izgubi. I. Dordid, uzd. 56.
Moll Boga da lazce sudi i izgubi. A. Bacic 131.
Jeli i sad zivotu, a da su ga izgubili? Nar. pjes.
mikl. beitr. 15. Ter mi te ce u boju kleti Turci
izgubiti. 43. Jer ce§ izgubiti i sebe i vojsku.
And. Kaci6, kor. k83. Izgubivsi s. Ivana u ta-
mnici. Blago turl. 2, 90. Naglo pice na vrudu
gigiricu izgubi covika. J. S. E,e|kovid 251. Car
hodaso izgubiti Jubu, ma je singe izgubit ne dadu.
Nar. pjes. vuk. 2, 26 Ti izgubi sedamdeset divah.
2, 29. Kako bismo nega izgubili. 2, 31. Te iz-
gubi vojvodu Milosa. 2, 563. Ne cese ga izgu-
biti Turci. 2, 607. Pa naredi krvava gelata, da
izgubi zorna kaurina.^ 2, 6:0. Izgubi me Grce
na mojdanu. 3, 29. Sto je musko sab}ora izgu-
bite. 4, 440. Neces li mi izgu it krvnika? 5, 65.
E je riega ujak izgubio. Pjev. crn. 28.5''. Ako
li me izgubiti nedes. Ogled, sr. 9. Za nega si
tridest izgubio. 10. Ne bismo li Nikca prevarili
al' na vjeru kako izgubili. 115. Svaki puskom
izgubio svoga. 152. Sto i dvadest izgubi mi
druga. 38H. Ne izgubi brata Riscanina. 445.
Da CO Turci tebe izgubiti. P. Petrovid, gor. vijen
104. Evo vidite moje rane, i ne izgubite me.
Pravdonosa. 1852. 8. Pobi narode volike, i iz-
gubi careve jake. D. Danicid, psal. 135, 10.

b. ostati bez cega (dohra, ngodna).

a) ili s nepomne ili slaiajno subjekat ostane

bez objekta, te to istotn opazi kad ovoga nestane.
suprotno (korelativno) : naci. isporedi gubiti, 1,
b, a), aa) iiopce, u pravom smislu. Ako cto izt-
gube, da pladaju otb sebe (vlasi) konb po 30
pertperb a kobila po 20 portpert. Mon. serb. 61.
(1293-1302). Ako li bi ga Cfei; izbgubila. 251.
(1403). Clovjek ki ima sto ovac, i ako bi izgubio
jednu od nih. N. Ranina 149*. luc^ 15, 4. Iz
tvoga jur krila voce me ne izguV. S. Mencetic
185. Da tko izgubi brevijar. A. Bacid 90. Kada
covik izgubi jedan dukat zlata. F. Lastrid, ned.
88. I ako sto izgubis na putu. M. A. Rejkovic,
sat. H2'>. S deverom so igra, prsten izgubila.
Nar. pjes vuk. 1, 101. Ja sam zlatan prsten iz-
gubio. 2, 41. Do jako jo rucao i ko je goveda
izgubio. Nar. posl vuk. 63. Kad coek sto iz-
gubi, i po svojim nedrima trazi. 123. Trazedi
iglu izgubio cuvalduz. 319. Da ih gdjo u putu
kako ne izgubim. Vuk, nar. pjes. 1, xiv. — bb)
u prenesenom smislu iiwie se izgubiti put, trag.
Prisadsoj nodi bise izgubil svoj put k svojoj cell.
Mirakuli. 104. Svoj pravi put izgubi. I. Grlicic
XVI. I put izgubi. S. Margitid, ispov. 9. Dali
da so k nebu gleda, put izgubit da se ne da. V.
Dosen 265''. 'Zgubil je trag. Nar. prip. mikul.
88. — cc) izgubi se ko ili sto iz ociju ili s ociju,
kad se slucajno ili iznenada da^e ne vidi. Stari
Radun izgubi s ociju Druska. S. ;^ubisa, prip.
274.

b) subjekat moze znati da mu nestaje objekta,
ali nece ili ne moze da ga uzdrzi. suprotno (ko-
relativno) : dobiti. aU) vidi 1, b, b) aa). Ako li
bi kto uzelb tude imanbje, da mu se ucini suudt
po zakonu, da ne izbgubi clovekt imanbje. Mon.
serb. 525. (1451—1481). Ako bi pozelil, da drugi
sto izgubi. F. Glavinid, svitl. 69. Kad za malo
zaduzbino boji izgubi dio bastine. J. Kavanin
IQa. Vas plijen i odoru svojom glavom izgubise
(gusari). 90'*. Igra u kojoj neces nigda ni novca
izgubiti. A. Kanizlid, fran. 33. Da ne izgubi od
kraja obecani dar. E. Pavid, ogl 162. I pas
rucak svoj izgubi. V. Dosen 71*. Blago obilato
sam razaspe i izgubi. 87^ I med sobom^ da se
}ube, dokle zderuc sve izgube. 168''. Sto na
igri izgubite, da odidu s tim kup'.te. 214*. Da
bi izgubio sve sto god posiduje. M. Dobrotid
101. U igri izgubiti. 107. Da ga cini (pravda)
izgubiti toliko blago. 173. I ovcari ovce izgu-
bise. Nar. pjes. vuk. 2, 5. Ni dobiso, ni sta iz-
gubise. 2, 183. Sto su bili stari gospodari, pa
su svoju aznu izgubili. 2, 356. Imas me, ne
znas me! izgubis me, poznas me. Nar. posl. vuk.
103. Ko trazi vede izgubi i ono iz vrede. 157.
Xijo onaj siromah koji nikad nista nije imao,
nego onaj koji je imao pa izgubio. 216. — bb)
objekat je ce^ade, isporedi gubiti, 1, b, b) bb).
claa) ima se u misli da objekat pogine, umre.
Ako Aleksandra izgubite, vede Macedoniju ne
vidite. Aleks. jag. star. 3, 291., Volio bih, da sam
kderi ja sve moje izgubio. G. Palmotid 1, 169.
I naj boje vitezove u tijeh ratijeh izgubis mo.

2, 103. Melkior mu sin osami, izgubiv.^i vrijedna
brata. J. Kavanin 114*. Ne smudaj so odvede,
da s' izgubio dijete jedno. 151'\ Dilber Mara
izgubila dragog, zalila ga tri godine dana. Nar.
pjes. vuk. 1. 403. Ja so bojiui, izgubidu vojna.
1, 562. Ej Momire, lepa kito cveca! te§ko mene,
ja izgubi tebe! 2, 162. Od kako sam baba iz-
gubio. 2, 176. No bi tako ludo poginuo, ni ja
moga braca izgubio. 2, 454. Al' devojka sirota
ostala iza oca, jer ga izgubila. 3, 472. Evo danas
godinica dana, kad sam .staru izgubio majku.

3, 498. Dok ubise Sehovic-Osmaua, dva naj boja
izgubise druga. 4, 30. I trideset bratah izgubio.

IZGUBITI, 1, 1), h).

189

IZGUBITI, 1, b, b).

Of2:le(i. sr. 4. A pustina zanijemi gluha, kano
vjerna kad izgubi druga zavjorena juba. Osvetn.

1, 6. U jodanaestoj fjodini izgubi oca. M. Pav-
linovid, rad. 25. — hhb) sUcno je znadenu kod
a, lead samo znaci da subjekat ne zna (jdje je
objekat, a ovaj moze biti i ziv. Jesu osam ^o-
di^ta, kcer je izgiibio. M. Drzid 334:. Divica
izgubi sina svoga i treti dan ga najde u tenplu.
M. Jcrkovic 3'). — cee) objekat ostajc ziv, all
vec nije subjcktu ono slo je f>rije bio (i to abiciio
s krivine !>amoga subjckta). Reci 'oj, da jo mudra
i da no izgubi vjorenika. M. Drzic 198. Sto 6e
roc*! Isiikrsta izgubiti. J. Kavaniii 32^. Izgubiti
prijatelo ,perdcrsi gli amici' ,gratias perdore'. A.
d. Bella, rjecn. 72a. Imali smo i tredega druga,
imali smo, pak smo g' izgubili, i ciili smo da se
ozonio. Nar. pjes. vuk. 1, 480. — ii ovom se pri-
mjcru izrice (akiizativom s prijcdlogom za) sto

je bio objekat subjektu : Tijem iiui ovoga da ona
objubi, za druga za svoga da ga ne izgubi. N.
Na{eskovi6 2, 72. — cc) kad je subjekat cejade,
objekat moze biti koje ndo Hi dio od tijela, Hi
tjelesno stane Hi tjclesna osobina sto se shvaca
kao dobro. aaci) objekat je udo Hi dio od tijela
(ako je glaim, vidi kod bbb)). Ako 'zgubi oci ali
ruke. Narucn. 60*. Odkle oci izgubih, ne viilim
komu davam. M. Drzic 400. Da izgubi jedno
oko oli nos oli uo oli ruku. M. Dobretic 4b4. —
bbb) kad je objekat glava, obicno znaci sto i
zivot, vidi glava, a, /3). Nedete nevernici biti i
glave izgubiti. Mon. croat. 296. (1592). Za va-
sega cara u boju izgubiti rusu glavu. I. Gan-
dulid 290. Prije bih moju rusu glavu izgubio.
G. Palmotid J, 256. Ni se stedi da izgubi zarad
nega svoju glavu. 1, 314. Jos ce vitez vuhoviti
nemilosno izgubiti po izdajstvu glavu svoju. 2, 58.
Da znam, da du glavu moju ovdi taj cas izgu-
biti. 2, 1' 5. Da izgubit glavu voli. V. Dosen
191a'. Ne moze se znati izvan ovo, da boj bijudi
izgubi glavu. And. Kacid, razg. 23. Ali i on
u tomu boju malo ne izgubi glavu. kor. 213.
Da ima glavu izgubiti. M. A. Kejkovic, sabr. 1.
Jerbo su drugi za mane grihe glavu izgubili. 8.
Izgubides i ti i ja glavu. 28. Glavu izgubi pod
svojim cadorora. I. J. P. Lucid, razg. 7. Ja cu
s tebo izgubiti glavu. Nar. pjo.s. vuk. 1, 577.
No budali, mladani Nenade! jer des ludo izgu-
biti glavu. 2, 77. Idi, duzde, izgubio gla\u!

2, 335. Ludo mislis izgubiti glavu. Nar. pjes.
istr. 1, 42. Svi devet paski glave izgubili. S.
J^ubisa, prip. 195. Al' iz gore zalila ga vila, gdje
ce ludo izgubiti glavu. Osvetn. 2, 64. — u ovom
se jjr/wJerM shvaca izgubiti glavu kao pasivni
glagol: Ode junak da izgubi glavu, da od koga,
ved od babe svoga! Nar. pjes. vuk. 8, 402. —
sto u Dubrovnikii izgubiti glavu znaci: smesti
se, smutiti se, zabuniti se, to ce biti prema tal.
perder la testa. ccc) objekat je tjelesno stane
Hi tjelesnn osobina, n. p. zdravje. Izgubio je
zdravje. M. Pavlinovid, rad. 151. — mac, snaga.
Svaki od fiih prij' nego mod izgubi, onih turskih
gidij prez broja zagubio. B. Krnarutic, vaz. 31.
Svu bi snagu izgubio. And. Kacid, kor. 139. —
tjelesno osjecane (cucene, ocucene) uopce. Sva odu-
denja bjehu izgubile. Zborn. 107^. Pade obrazom
zemji nica, dudenje je izgubila. I. V. Bunid, mand.
pok. 13. I'rvo nego izgubi cudenja nemodnik.
P. Eadovcic, nac. 124. — videne, vid. On iz-
gubi videnje. Mirakuli. 106. Izgubivsi videnje sta
tako 8 dni. Transit. 194. Fratar ki bise izgubil
vid. 209. Vidimo da oni koji mnogo stoje kod
ogna brzo oslijepiju i vid izgube. M. Divkovid,
bes. 253a. U tavnici vid izgubi. A. Kanizlid,
kam. 635. — Izgubiti smas ,perder 1' appetito'

,cibos fastidire'. A. d. Bella, rjecn. 92*. — Zenu
koja jo izgubila divstvo. Ant. Kaddid 24. — rijec,
besjeda. (Bolesmk) izgubi besedu. Narucn. 35*.
Kada nemodnik 'zgubi svoju besedu i ne more
se spovidati. 90^ Izgubi ric i vede nigdare ne
govori. Transit. 212. S nesrednoga segaj glasa . . .
starac dospot pun poraza smrtno ublijedo, rijec
izgubi. L Gundulid 388-389. Ako se zgodi da
jo izgubil ric. P. Radovdid, nac. 63. Od bolesti
rijec izgubi. P. Kaiiavelic, iv. 2 79. Izgubiti rijec
,ammutire e aramutolire, divenir muto e mutolo
per volonta o per ^infermita' ,obmutesco'. A. d.
Bella, rjecn. 75''. Nemu pade kapja, izgubi glas.
M. Dobretid 88. Po nedoli izgubila glasa. Nar.
pjes. vuk. 2, 124. — lice (izgubiti lice moze zna-
citi: omrsaviti u lieu, poblijedjcti), ^epota ltd.
Svu je sliku izgubila krajevskoga svoga lica. G.
Palmotid 1, 359. Mlados kad vesela id« i Ijepost
izgubimo. J. Kavanin 40*. Da izgubi prvashu
lipotu. M. Dobretid 434. Sve mu drusto izgu-
bilo lice, a iz lica izgubi se krvca. Nar. pjes.
vuk. 3, 177. — zivot. Za koju stvar napokon zivot
izgubise. A. Gucetid, roz. jez. 267. Da li tudi
vitezovi hod krajevstvo tve da b}udu, kad izgubit
s nim liegovi i svqj isti zivot budu ? I. Gundulid
451 — 452. Sve zivote ki ne stede izgubiti na tvoj
sluzbi. G. Palmotid 1, 31. Boje jo vele zivot na
sviti svoj^ izgubiti nog svoju milu ostavit vilu.

1, 2G5. Zivot izgubiti, a zudjenu smrt no sresti.

2, 40. Car izgubi zivota za malu stvar. B. Krna-
rutid 33. Er na cast he nij' kratiti isti zivot
izgubiti. J. Kavanin 337^. I mnogi bi volili
zivot izgubit, nego li svoje postehe oskvrhiti.
J. Banovac, razg. 116. Da bi ispovidnik imao
izo-ubiti ne samo svoj vlastiti zivot. M. Dobretid
119. Absalun zivot izgubi. I. J. P. Lucid, razg.
7. Koji bi ih gdigod opazio, pak no bi odma
objavio, izgubide zivot. Djelovod. prot. 162. amo
maze pripadati i ovaj primjer: Tako da i slast
od zitka izgubih. P. Zoranid 1''. — del) subjekat
je cejade. objekat je dusevna osobina Ho se shvaca
kao dobro, n. p. pamet, svijest, razbor. Ako bi,
pokle se je o2enil, izgubil pamet. Narucn. 62*.
Er bih prije izgubil svu pamet i snagu, nego
bih pobrojil he Ijopos pridragu. M. Drzic 435.
Sto si pamet izgubio, brze odiuke te proraijeni.
G. Palmotid 1, 349. Ako li je pita ispovid pri
nego jo pamet izgubio. L Terzic 147. Nit' vam
mogu vichost izkazati, jer bih pamet moga iz-
gubiti. L. .^ubuski, pism. 57. Tko godi nije vrto-
glav i pameti izgubio razlozite. F. Lastrid, ued.
37ii. Istina je da sam ostario, al pameti nisam
izgubio. And. Kacid, razg. 212. Sto ucini, pamet
izgubila! Nar. pjes. vuk. 3, 221. Kamo pamet?
ti je izgubio! 2, 239. — Za vasu gizdu i tastu
slavu izgubili sto razum i pamet. Zborn. 55*.
Da izgubi razum. J. Banovac, uboj. 84. — Za-
travjena svijes izgubi. G. Palmotid 2, 82. Prije
neg svijes izgubi. D. Ba§id 183. Nog ako je sa
svim izgubio svoju svist i razboriste. Ant. Kadcid
253. Pobudali i izgubi svist. M. Dobretid 38.
Blago ouomu koji u takvom metezu ne izgubi
svijest svoga plemena. S. ^i^ubisa, prip. 69. —
'Zgubiti do mudrost mudri, razabrajud jih odvrdi
hodu. Ziv. kat. star. 1, 220. — Vrat',se, svijesti
ma, razlogu, ne izgubi tvoga suda. G. Palmotid
1, 31. — uspomena. Ja sam od volike starosti
izgubila uspomenu. M. Dobretid 92. — ufane,
nada. Despera se, ca je da izgubi ufanjo od od-
pu§denja. Narucn. 81*. Izgubil sam me slatko
ufanje. M. Drzid 11. Bjese izgubio ufanjo i ne
uzdase se. M. Divkovid, bes. 206*>. Ne ufati ili
izgubiti ufanje. S. Matijevid 94. Tijem ufanje
ne izgubi nijedan grjesnik. I. V. Bunid, mand.

IZGUBITI, 1, b, h).

190

IZGUBITI, 1, b, b).

4. Sa svim izgubiti ufanje ali ue ufati. P. B,a-
dovcid, nac. 203. Vlastelinu ki izgubi svoje nade,
a daju se drugim sade. J. Kavanin 166^. Bi-
jahu Jzgubili ufano. J. Banovac, prisv. obit. 75.
Izgubivsi ufane u Boga. F. Lastric, test. 14b.
Da su ufane izgubili u pomoc Bozju. 191^. Crkve-
nici jos ne izgubise ufane. A. Kanizli6, kam. 83.
Ovi ce svoje opako ufane izgubiti. 118. Ne biste
oncas izgubili ono ufane. D. Basic 283. Kako
covjek, koji je ufane izgubio. 305. Da ne bi iz-
gubio ufane u milosrdje Bozje. M. Dobreti6 112.
Bijahu lijecnici sasvijem izgubili ufmje negova
zivota. I. M. Mattei 230. Tko je nadu izgubio,
taj se ubio. ^M. Pavlinovic, rad. 42. — srce, ju-
nastvo ltd. Gas neumrlu ko god |ubj, ne izgubi
srca vika u naj vecoj u pogubi. G. Palmotic

2, 523. Grci izgubivsi Justinijana, izgubise srdce.
A. Kanizlic, kam. 825. U nevoji izgube coestvo
i junastvo. S. l^ubisa, prip. 209. — (ubav. Da i
naj goremu neprijateju ne izgubimo Jubav. S.
Eosa 74a. amo moze pripadati i ovo : Izgubijes
(sic) uzgane i vrucinu od bogojubstva ako ne
obsluzis mucane. M. Eadnic 425^. — Ko izgubi
sram Judski, izgubi i strah Bozji. Nar. posl. vuk.
139. — Kod muskih i iaia jos malo stida, a zene
su ga vec davno izgubile. Nar. prip. vil. 18b7.
777. — Da izgubi ze}u od odkupjena. F. Lastric,
test. 105a. — ee) ohjekat je sreca. Da bi tako
svoju sridu izgubio. M. Dobrotid 105. S kog' si
mlada sre6u izgubila? Nar. pjes. vuk. 2, 418.
Muci, }ubo, sredu izgubila! 2, 630. JaF smo
staru srecu izgubili, jali nas je netko prevario.

3, 301. De je Mahmut srecu izgubio i junake
mnoge ostavio. Ogled, sr. 221. Uzmi Nikolu, kad
ti se desila sreda, i ne izgubi je ludo. Pravdo-
nosa. 1852. 23. — ffj ohjekat je dusevno dobro,
n. p. vjera, zakon. Nedu tuzan vjere izgubiti,
makar znao izgubiti glavu! Nar, pjes. vuk. 1, 255.
Hi si se danas poturcio, i svoju si veru izgubio.
2, 7. Nedu svoju veru izgubiti. 2, 505. Nit' du
moju vjeru pohuliti, ni Hristovi zakon izgubiti.
2, 614. — dusa. Duse ne izgubi. Zborn. 3^. U
zlice se je vas stavio, gdje de i dusu izgubit. M.
Drzid 319. Volise trpiti progonenje nego li u
vike du§u izgubiti. Dukjanin 10. Ali mi je dusu
i viru 'zgubiti, ali du Olivu na voju Jubiti. Oliva,
16. Zivoje, tako mi dusu ne izgubiti. 50. Dusu
tvoju da izgubis. V. Dosen 257^. Neg od zlobe
i dusu izgube. M. A. Ee|kovid, sat. ET^. Neg
da cini povojno tu dusu izgubiti. Ant. Kadcic
544. Tko izgubi dusu svoju. M. Dobretid 22.
Ako demo izgubiti dusu, lasno demo omrazit Mo-
mira. Nar. pjes. vuk. 2, 158. Nemoj, sine, izgu-
biti duse ; boje ti je izgubiti glavu. 2, 193. Tako
dusu paski ne izgubio ! Nar. posl. vuk. 297. Vidim
da si sumao dusu da izgubis. Nar. prip. vuk.
154. Da mi nije bilo zao dusu izgubiti. Pravdo-
nosa. 1852. 9. — raj. Da de izgubiti slavu rajsku.
F. Lastrid, test. 106*. Eaj zemajski izgubismo.
V. Dosen 200a. Zaradi raja koga smo izgubili.
M. Dobretid 140. — ciju lubav, niilost, prijate\iitvo.
Izgubiti svaciju Jubav .perdersi gli amici' ,gratias
perdere'. A. d. Bella, rjecn. 72*. Izgubiti Bozju
ili Judsku milos ,cadere in disgraiia di Dio o
degli huomini' ,incurrere Dei vel hominum odium'.
265*. Izgubiti priatejstvo tvoje. H. Bonacid 28.
Da de izgubiti prijatejstvo cesarovo. F. Lastric,
test. 116a. On se ne uslobodi opomenuti cara,
da ne izgubi milost. A. Ivanizlid, kam. 112. Ako
mi druga tuzba dode, ter se svaki zuluma ne
prode, on de moju milost izgubiti. And. Kacid,
razg. 296. — amo maze pripadati i ovo: Jois nigdi
ne bi izgubio svete mise. I. Ancid, svit. 16. Gdi
je izgubio oni dan misu. 19. — gg) objekat je

vlast, oblast, pravo, carstvo itd. Izgubise vlast
od svoga zivota. B. Krnarutid 20. Vlast i zivot
kad izgubi. J. Kavanin 138a. Isti Ostoja vlast
izgubi s toga boja. 185*. Crkva ne more oblast
svrhu Bulgarije izgubiti. A. Kanizlid, kam. 339.
Jer su takovi izgubili po svomu ocitomu sagri-
senu razlog i pravice vrhu pricestena. Ant. Kaddid
153. Tu su Srbi izgubili carstvo. Nar. pjes. vuk.
2, 304. Ako 1' mene to ne poslusate, ved poc-
nete zulum cinit raji, vi det' onda izgubiti carstvo.

4, 135. Srpski narod izgubi svoju neodvisnost.

5. ^iubisa, prip. 116. Ferik-Salih tu palinstvo
svoje izgubio. Osvetn. 3, 128. Izgubiti krivnom
pravo na imovinu, na zivot ,sein leben, sein ver-
mogen verschulden (durch eine schuld verwirken)'.
Jur. pol. terminol. 582. — hJi) objekat je slava,
cast, postene, glas itd. Da^cida slave svitovne ne
izgubis slavu vikovnu. Ziv. kat. star. 1, 221.
Boju so da prvi glas moj izgubju. Aleks. jag.
star. 3, 321. Nemoj casti tve izgubit. G. Pal-
motid 1, 271. Svijetla casti, lijepa ti si tko te
ima, tezko tomu tko te izgubi. I. V. Bunid, mand.
7. Ke bi (divojcice) radi nevoje mogle izgubiti
svoje postenje. P. Eadovcid, nac. 109. Pade jaz
u Vrbas, i izgubi sebi glas. (D). Poslov. danic.
93. Da b' ne izgubio glas, i ugodnu milu druzbu.
J. Kavanin 173^1. Tako izgubi i sebi postene i
dilima dobrim, koja cini, dostojanstvo plade vicne.
F. Lastrid, ned, 285. Dobide a ne izgubiti dobar
glas. Ant. Kadcid 253. Da de on izgubit po-
stene. M. Dobretid 78. Pade Pliva u Vrbas, i
izgubi svoj glas. Nar. posl. vuk. 245. — ii) ohjekat
je osobina kojom se sto razlikuje od drugoga. I
da izgubi svoje gizde bijeli biser, rude zlate. A.
Vitajid, ost. 26. Da nam usmrde tavnan molitve,
da izgubi snagu svoju. F. Lastrid, ned. 244. Samo
jedne od groznice lipotu de izgubiti (lice). V.
Dosen 22*. Sto se vedro nebo pomutilo, ter je
svoje lice izgubilo. And. Kacic, razg. 69. Kad
je izgubila (crkva) posvedene. Ant. Kadcid 82.
Oposvecen t. j. da je izgubio posvedene. 89. Kad
ostija izgubi vrstu oliti oblicje od kruba. M.
Dobretid 19. Da jos nije izgubilo (vino) slast i
miris. 347. — kk) kao uzalud trositi. ctaa)
objekat je vrijeme, prigoda. Ki jesu izgubili vrime
V tasdini svita. Transit. 123. Majde je grijeh
jedan izgubit ovi dan u zaman lezedi. N. Na-
jeskovid 1, 225. Ne htedi mlade udove tamne
izgubit jeta svoja. G. Palmotid 2, 386. Izgubiti
prigodu ,perder 1' occasione' ,occasionem amit-
tere'. A. d. Bella, rjecn. 554*. Drago vrijeme
izgubit, u ke mogoh Jubit tebe. I. Dordid, uzd.
100. Ah , ovi sam dan izgubio ! J. Banovac,
pripov. 240. Da nede§ ni vrimena zaludu izgubit.
M. Dobretid v. Citav sat izgube. S. ]^ubisa, prip.
197. Dosta mi je stete da izgubim ovako vedri
dan, kad svak sije. 198. Udrimo na Turke, pri-
goda je, ne izgubimo je. Osvetn. 3, 71. — bhb)
objekat je trud, muka. Izgubiti muku ,faticar in-
darno' ,incassum laborare'. A. d. Bella, rjecn.
305*. — II) vidi gubiti, 1, b, b) II). aaa) bez
objekta. Sila mu je, da izgubi tako u lipoj sada
Jubi, kako u vrlom boju prijo. I. Gundulid 376.
Tim kad jos bi vede puta jakno i lani izgubio,
bil' mu ne bi vlas rasuta. 450. bto su oruzja
Pojakova cai-a Osmana pridobili, nasa je steta,
ne negova, ne on, mi smo izgubili. 475. Ili iz-
gubit, ili dobit oni budu, rijet je trijebi, ;^da sva-
kako ima to bit s obje strane koris tebi. 502.
1 da on osta dobitnikom, mi izgubismo mnogom
dikom. J. Kavanin 420'>. Da bi se poceo prav-
dati arcibiskup receni, vazda de izgubiti?na sVg,-
komu sudu pravednomu. JVI. Dobretid 30l. A^,-
saluu nesridno izgubi. I. J. P. Lucid, \razg. 1 .

IZGUBITI, 1, h, h).

1!)1

IZGUBITI, 3, b.

Hocu i6i ka Varadu gradu, jal' dobiti, jali izgu-
biti. Nar. pjes. vuk. 3, 279. Zeko znade po Bosni
kamenoj, do se moze dobit, de 1' izgubit. 4, 275.

— bbb) objekat je supstantiv, kojijein se poka-
zuje natjecane, n. p. pravda. More s toga pravdu
izgubiti. Stat. po). ark. 5, 278. Izgubiti pravdu.
B. Kasid, zrc. 1U5. Izgubiti pravdu, razloge ,per-
dere la causa' ,cadere causa'. A. d. Bella, rjecu.
182a. Izgubiti pravdanje ill pravdu ,perder la
lite' ,causa caderc'. •441''. Izgubivsi pravdu na
sudu. A. Kanizlic, kam. 89. Ako li si pravdu
izgubio, plaii. M. A. ReJkovi6, sabr. 18. — hoj,
mejdan itd. Bududi 'zgubil boj. Korizm. 49^. Ti
S3, brate, gotov' ostario, i junacki mejdan izgubio.
Nar. pjes. petr. 2, 635.

c. uciniti da ko izgubi (vidi b, b)). onaj kojemu
se ucini da izgubi izrice se dativom Hi adjek-
tivom posesivnijem. Ti ne uzmi moju Vidosavu,
Vidosavu, moju nevjernicu, jer c' i tvoju izgu-
biti glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 113. Maksimu si
sredu izgubio. 2, 554. Ako li se poturciti nedes,
gelat ce ti glavu izgubiti. 2, 610. Jal' 6u tvoju
izgubiti glavu. 3, 352. Ti ga cekaj, izgubi mu
glavu. 3, 553. Da ubijes Cengijc-Smail-agu i
negovu da izgubis glavu. 4, 486. Sto me prokle i
srecu izgubi. Nar. pjes. here. vuk. 210. Tu je
nima izgubio glave. Pjev. crn. 81^. Hocahu mu
izgubiti glavu. 294=i. I Gasevu glavu izgubiti.
Ogled, sr. 138. Boje je zem|u prodati nego joj
obicaj izgubiti. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk.
23. Dak izgubi popu rucak. (Sto je i on posao
s popom, pa kad ih coek video, ucinilo mu se
mnogo castiti dvojicu; a da je bio pop sam,
castio bi ga). 72.

2. pasivno.

a. vidi 1, b, a) (a i b) bb) bbb)). Majka Ve-
nere iste Kupida, svoga sina, od no izgubjena. S.
Bobajevid 228. Da se druzba izgubjena s mnogom
pomnom iskat bude. G. Palmotic 1, 17. Vjecnim
plastem moze ogrnut i izgubjena tebe sina. J.
Kavanin 17*. Evrin da u zalosti place sine iz-
gubjene. 59*. Otide jeduu traziti izgubjenu (ovcu).

F. Lastrid, test. 157a. Zagrli ga, pojubi i utisi,
kakono otac sina izgubjenoga. And. Kacid, razg.
114. Da ce izgubjene stvari nadi. M. A. Re}-
kovid, sabr. 33. Kaono sin izgubjeni. L. Vlad-
mirovid 66. Idite k izgubjenljem ovcama. Vuk,
mat. 10, 6.

b. vidi 1, b, b). Od vrimena izgubjena i stra-
dena za ludo. A. Komulovid 40. Sted bo moze
on na svitu izgubjenu slavu u boju. I. Gundulid
375. Izgubjeni er su trudi visiiemu se protiviti.

G. Palmotid 1, 181. Eoduo mjesto prij' izgu-
bjeno primi u krilo svo'e hrabreno. J. Kavanin
233a. I^eki kartar svoje pjoneztvo i^gubjeno
placud. 323a. To su grisnici otvrdnuti izgubjenog
ufana. F. Lastrid, svet. 64^. Pomagaju se za do-
stignuti izgubjenu milost. J. Matovid 97. S cijom
pomodi povraca se zdravje izgubjeno. 134. ;^udska
pameti, izgub]ena u ludostima svijeta himbenoga.
L. Kadid 61. Izgubjeno zdravje dostigose. I. J.
P. Lucid, izk. 33. Vreme zlatno, za vavijek izgu-
bjeno. D. Obradovid, ziv. 89. Ter izgubjen ures
s nima i prednu mu krasnos poda. P. Sorko-
cevid 5'JO''. Doziviti sramotu izgubjene opklade.
Vuk, dan. 2, 136. Ede vodci bijegom se spase,
u gradove tamo cajat, vrh gospodstva izgubjena
bditi! Osvetn. 4, 50. Ura izgubjena u ludorijam
ol' u besposlici. M. Pavlinovid, rad. 109.

c. izgubjen znaci : koji se izgubio (refleksivno).
a) koji je sasao s pitta (metaforicki u dusevnom
smislu). Zvizdo morska i putnice od izgubjenib.
M. Jerkovid 38. Ti si putnica od izgubjenih. 91.

— b) vidi 3, b. Ti, Boze, vidi me izgubjena i

osudena. M. Jerkovid 12. Zli i izgubjeni u pro-
pasti de se paklenoj muciti. V. Audrijasevid, put.
269. — S kima (mukania) duse izgubjene u ognu
se silnom vare. J. Kavanin 390''. Duse iste iz-
gubjene kusati do u svoj muci. 426a. Zakopane
ke su dubje zlobne duse izgubjene. 447a. Mi
demo ga sprziti ziva kao dusu izgubjenu i ne-
znaboznu. S. ^jubisa, prip. 217. Ti si dula iz-
gubjena i prokleta. 226. amo moze pripadati i
000 : Izgubjen u lasti ,comodono, dicesi d' huomo
molto dedito ai comodi' ,peUiculae curator acer-
rimus'. A. d. Bella, rjecn. 206a. — i ovo: Niov
osudeni zivot i izgubjeni. M. Dobretid 212. —
c) vidi 3, d. Napokon izgubjen obrati mu pleda.
F. Glavinid, cvit. 198''. Izgubjen ,perduto d' animo'
,animo defectus'. A. d. Bella, rjecn. 554a. Izgu-
bjen ,sbigottito, attouito' ,exanimatus'. 645*.

3. sa se, pasivno i rejieksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (izgubit se, izgubiti srce ,abji-
cere animum, despondere animum, animo cadere,
animum dimittore, frangi animo, contrahere ani-
mum'), u Belinu (,pereo' 555''), u Stulicevu (,de-
primi, consternari, perire, interire, extingui'), u
Viikovu: 1. ,verloren gehen' ,perdor'. 2. ,einfallen
(ira gesichte abmagern)' ,macesco'.

a. pasivno, uopce. a) vidi 1, b, a). Biv so
jednom izgubio (osao). J. Kavanin 363*. A u
crkvi kad se izgubi (Isus). 383''. Izgubi se pa-
sina jabuka u Budimu gradu bijelome. Nar. pjes.
vuk. 3, 322. — b) vidi I, b, b). Ne osudi co-
vjeka dokle mu roka ne das da se pravda no
izgubi. Zborn. 2*. Svete suze, ko skrusena lijeva
odavna, izgubile, znaj, nijesu se. I. V. Bunid,
mand. 40. Da se mozo izgubit pamet. J. Ba-
novac, uboj. 34.

b. 0 cejadetu, poginuti, propasti, iipropastiti
se. Ma vilo, nemoj se izgubit. M. Vetranid 2, 149.
Jeda bojne Pojake de tude vojske sacuvati, kad
se izgube oni vodo u krvavoj s prva rati ! I.
Gundulid 451. Ne cini da se izgubim ja ni po-
ginem. M. Jerkovid 37. Svaku stetu kusa i ludo
se vazda izgubi, vjerne svjete tko ne slusa. G.
Palmotid 2, 42. Ostavi (Sansun) svoju jakost
onde gdi spavaso, i tako se siroma izgubi. J.
Banovac, razg. 29. Nego bi (ti) imao pustit, da
se vas svit izgubi, jere je mano da vas svit po-
gine . . . 194. Svaki koji virujo u nega ne iz-
gubi se. F. Lastrid, test. 66''. Da se izgubis
porad nega jeda bi ga za u viko dobio. M. Zo-
ricid, osm. 18. Zasto nered tko objubi, brez reda
se on izgubi. V. Dosen 244*. Strasi se primaja
da se djetesce no izgubi. D. Basid 214. — U
teologicnom smislu znaci osuditi se (na drugom
svijetu). subjekat moze biti i dusa. Da se izgubi
ona dusa. I. Drzic 224. Kolikijem sam uzrocila
da jim se dusa izgubila. I. V. Bunid, mand. 11.
Da se no bi (ti) s grijeha izgubio. J. Kavanin
17a. Da ga ne bi djavli stisli i u vijek se ne
bi izgubi'. 534*. Vidimo, da nas zove (Bog), kad
od nega odstupamo po grihu, za da se ne izgu-
bimo. J. Banovac, razg. 88. Ako pokoru ne uci-
nite, svi dete se zajedno izgubiti. 242. Pavao
aposto govorase : ,Bojim se da se izgubim'. J.
Filipovid, prip. 1, 173''. Za nega spasena ne ima,
on de se izgubit. 1, 193*. Bogastvo vede puta
cini, da se mnogi izgube vicnim izgubjenem.
1, 301*. Od osudenije koji se imadijahu izgubiti.
F. Lastrid, test. 154''. Svi su grisnici otvrdnuti
otisli u muke vicne i izgubili se. ned. 119. O
koliko ih jo u ovomu pobudalilo i izgubilo so,
ne ktijudi ponizno virovati, sto je Bog ocitovao !
187. Da se covik u viko izgubi. M. Zoricid, osm.
13. Jeli se koja dusa po vasemu zlu izgledu
isstetila ali izgubila? D. Basic 20. Ali cu se

IZGUBITI, 3,, b.

192

IZGUBJ^ETsTE

sahraniti, ali izgubiti? 75. Ako ne ucinite po-
korii, svi eete se izgubiti. J. Matovi6 242. Da
se Ke bi duse izgubilo nevidom. M. Dobretic 84.
Gdi se more negova dusa izgubiti. 141.

c. 0 celadetu se kaze da se izgubilo i had se
davno nije vidjelo Hi kad nije ondje gdje bi tre-
balo da bude. Gdje se si izgubio? M. Drzic 150.
De si, brato Amelica Trivo? zbi|a si se danas
izgubio. Nar. pjes. kras. 1, 186.

d. 0 cejadetu, moze znaeiti: smesti se, smutiti
se, pobmiiti se, klonuti duhom, poplasiti se. Jao!
izgubio se sam, ne znam ni kud hodim ni sto
cinim. M. Drzid 295. Ne briu' se nijednu stvar,
nemoj se izgubit. 468. Sram je bijeg od jiibavi,
zato zasve Captislava u lieu se svom izgubi. G.
Palmotic 2, lc9. Covjeku je ures vedi ne izgubit
se u ncsredi neg s oruzjem pridobiti. 2, 518. Ni-
maju so tada izgubiti ni sraesti u tih takovih
ricih. P. Radovcic, nac. 210. On se smuti i iz-
gubi na zalosno tac videnje. P. Kanavelid, iv.
303. Jeda bi se ne smutili i ne izgubili. I. Ancid,
vrat. 42. Da bogati . . . ne bi se smeli, izgubili
i desperali. 147. Nemojte se izgubiti ni pristra-
siti. P. Posilovid, nasi. 43^. Kad more uzavri,
i dobar se mrnar izgubi. (D). Poslov. danic. 42.
Izgubiti so ,perder 1' animo' ,despondere animo'.
A d. Bella, rjecn. 83*. ,perdersi d' animo' , animo
deficere* 554a. ,sbigottirsi, perdersi d' animo' ,de-
ponero animum' 645a. Izgubiti se za nista ,afifo-
gare in un bichiere d' acqua, dicesi di colui che
si pcrde in poco pericolo' ,levi modo frangi'. 46''.
Sred tuge se tezke nikad nijesam izgubio. I.
Dordic, salt. 417. Simun, sa svim da ostario bise,
no izgubi se u slobodstini nego izade suprot
nemu. And. Kacid, kor. 318. Ko se izgubi u
vrijemo place u nevrijeme. Pravdonosa. 1852. 10.
— u ova dva primjera kao da znaci pasti ii ne-
svijest: Vina s mirom koje ga cinase kako izgu-
biti se i tako ne cujase velike bolesti. M. Div-
kovid, bes 3S6^. Kad clovik pade u niku slabost
izgubivsi se. P. Radovcid, nac, 62.

C. promijeniti se u lieu (na gore), omrsaviti.
vidi u Vukovu rjecniku.

f. 0 cemu nezivom (tjelesnom i dusevnom), ne-
stati uopce. Odkle ovo tezoro nadoh, meni so
mir izgubi. M. Drzid 194. Izgubila se je vjera
na svijetu. 409. U pismijeh uzrastiso male ovako
stvari u sobi; a volike se izgubise, er ko^do od
nih pisat, no bi. I. Gundulid 367—368. Sto so
u knigam ne nahodi brzo so izgubi. And. Kacid,
razg. 1. Prve dvi mogu so po grihu izgubiti i
dignuti od nase duse. M. Dobrotid 19. I izgu-
bide se kislota. Z Orfelin, podr. 242. Sve mu
drusto izgubilo lice, a iz lica izgubi se krvca.
Nar. pjes. vuk. 3, 177. Pa posto jo tako polovicu
gomile premotnuo, izgubi mu se para s ociju. Nar.
prip. vrd. 82. Mlijeko pomije§av§i so s ostalom
vodom izgubi se sa svijem. Vuk, poslov. 273. Ovaj
so obidaj medu judma nasoga zakona gotovo sa
svijem izgubio. ziv. 6. Taj so zanat bio izgubio.
M. Pavlinovid, rad. 20.

IZGUBIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
gubjiv.

IZGUBIfiATI, izgub]am, impf. izgubiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Rijec je stara, isporedi
stslov. izgub|ati, rus. iiaryoaHTL. — U Stulicevu
rjedniku : v. izgubiti. Pamet utrujona 'zgub|a
kripost od molitve. Narucn. 97a. Clovik 'z^ubja
dobra duhovna. Korizm. 58*. Dusu izgubjati.
Zborn. 3*. Vazda Atila, kada se bijahu, izgu-
b)a§G. Duk]anin 22. Bududi da jedno srce ple-
monito u skrbi ne izgubja se. F. Glavinid, cvit.
138'\ Koji no cine Sto su duzni izgubjaju so.

I. Ancid, ogl. xxviii. Jesmo izagnani i ne iz-
gubjamo se. M. Eadnid 68^. Zito posijavsi ga
ako se sahranuje izgub]a se. 91a. Izgub|as sve
dobro. 2r2a. Tko }ubi ovako svoj zivot, izgubja
ga. 395a. Tako nauce stvari s kojijem izgubjaju
se. 478''.

IZGUB^jENIOA,/. zcnsko cejade izgubfeno (vidi
izgubiti, 2, c). — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Ja sam bezbratica i izgubjenica, nijesam
imala pod nebom nista do ovoga gologa zivota,
a danas ni nega. S. Lubisa, pric. 65.

IZGUB^ENIK, m. covjek izgublen (vidi izgu-
biti, 2, c). — U nase vrijeme. On je budala i iz-
gubjenik, koji se pusta za nos vudi. S. !^ubisa,
prip. 103. Da ovoga izgubjonika izvedem na
pravi put. pric. 72. Izgubjenik, koji se izgubio.
A. Kuzmanid. nar. list. 1879. 98.

IZGUBl^ENOST, /. uprav osobina onoga sto
je izgub^eno, ali ujedinom primjeru (xvni vijeka)
znaci izgubjehe. Nijedna izgubjenost budi od gra-
dova, budi od tvrda mozo se na koji nacin iz-
gubjenosti vikovitoga spasenja prilikovati. A. d.
Bella, razgov. 233.

IZGUBI^ENE, n. djelo kojijem se izgubi (u
konkretnom smislu i ono sto se izgubi). — Stariji
su oblici izgubjenije, izgubJeuBJe, izgubjenje. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (izgubjenje), u Be-
Unu (izgubjenje 296a), u Bjelostjencevu (kajkavski
izgublene), u Voltigijinn, u Stulicevu (izgubjene),
u Danicicevti (izgubjenije). Odneti odt pameti
nase izgubjentjo grada Kotora. Mon. sorb. 327.
(1423). Da nas izvadi od vjecnoga izgubjenja.
Zborn. 69a. Izgubjenje melosti negove. S. Bu-
dinid, sum. 89a. Jcdva bez kogagod izgubjenja
prohodi. B. Kasid, nasi. 32. S izgubjenjem od
zivota. zrc. 37. Drzan je platiti izgubjenja uci-
hona onijem ubojstvom. 62. Kadi izgubjenja od
toliko draga oca. in. 80. Spomenuti se od iz-
gubjenja od raja nebeskoga. M. Orbin 163. Nu
u vazetju Carigrada i izgubjenju crkve ove osta
imo. I. Gundulid 491. Ka me na grih vuco i
na izgubjenje. A. Goorgiceo, nasi. 263. Od koje
stvari izlazi izgubjenje od kuda, opdina, kra-
Jestva. I. Drzid 248. Da no kupis rau Ijepotu
s izgubjonem od zivota. G. Palmotid 1, 261. Do-
bitnica u izgubjenu cestita se ugledati, cas jo i
sreda prem velika. 2, 165. To je nih prikor, to
ocito nih postena izgubjeno. 2, ;i8i. Zrinski kad
vidi to 'zgubjonje. B. Krnarutid 36. Zac, dim,
hode so zapustiti (grisnik) i dati misto nikomu
izgubjenju. P. Eadovcid, nac. 172. Odneti mu
niko izgubjenje i pristrasenjo srca. 201. Na iz-
gubjenje od duse. V. Andrijasevid, put. 341. Iz-
gubjenje gradi sebi. P. Kanavelid, iv. 20, Zejno
tvoga izgubjenja. P. Kanavelid, iv. 168. U iz-
gubjenju svijob dobara. 169. Koja podnijeh iz-
gubjenja od mojega bida tuzna. 323. No mogu
zalosnijeh ostaviti bez pastijera na izgubjenju.
395. Od naj drazijeh izgubjenje. 463. Dovelo me
na izgubjenje. 569. Sin od izgubjenja. I. Ancid,
ogl. 6. Svrha onijo koji Jubo svijet jest smrt i
izgubjene. M. Radnid 10*'. .Tor je sve izpraznost
i izgubjene vrimona. 15a. gto no samo nije do-
bitak nego izgubjene ocito. 81a. Plakaso prorok
Samuel izgubjenje duse Savlove. 109''. Veliko
jest tvoje izgubjeno, ako medu tolikijom bolo-
nami zives dobrovojno. 296'', Izgubjene vrimena
jest smrt i izgubjene zivota. 453. U presi je
izgubjenje, a u ustrpjenju spasenje. (D). Poslov.
danic. lil. Pade u izgubjenje vicno dolika. A.
Vitajid, ist. 509. Muko i trudo teske kusa iz-
gubjenja cijed nasega. ost. 36. Brez izgubjenja
tolikoga svoga dobra. I. Grlicid 41. Bez izgu-

IZGUB];iENE

193

IZGULITI, 1, a.

bjeiija tvoga vecega postenja. 72. Bivsi uzrok
liili izgledi od tolicih izgubjenja. J. Kavahin 456^.
Blago tvoje s tobom neka je na izgubjeue! A.
Baci6 60. Ne ktiju6i izgub}Gna 6ovi6jega. 82.
Ako se ocito boji od izgub}eiia zivota. 94. Sin
Boga zivoga koji je nas odkupio od vicaega iz-
gubjenja. J. Banovac, razg. 41. Gospodine Bozo,
u tvojim rukam stoji moje saraneiie i izgubjene.
134. Kako ste bili uzrok od izgubjena milosti
Boiije drugome. 169. Da ne bi poznao svoga
izgub]ena 6ini ga izgubit strah. pred. 9. Eadi
izgubjena toliki dusa. prisv. obit. 28. Pod iz-
gubjene niova zivota ne imadu nijedno dilo
krstjansko ocito cinit. J. Filipovid 1, 27'^ Nase
izgubjene poce od jednoga cabla. 1, 91^'. Ovoga
cesarstva grckoga izgubjene sveti otac papa
rimski Nikola peti ovoga imena dva godista prija
prorokova. 1, IB?**. Vidismo izgubjene toliki gra-
dova. 1, 212b. Pade u izgubjene ufana. 1, 531*.
U vrtlu raja zemajskoga izgubjene nase poce.
r. Lastric, test. 104*. Trcati na izgubjene pc
nasladeni tilesnim. 154*'. Al' im je muka od iz-
gubjena, zasto ne uzivaju lica Bozijega. 202*.
Odvratiti grisnike s puta od izgubjena. test. ad.
62*. Izgubjene milosti Bozije. 108. Strah od
izgubjeiia sviju dobara. 209. Nespoznanstvo jest
izgubjene dobrocinstvi. 387. Velika je muka i
zalost ogan pakleni, veca izgubjene zivota i slave
rajske. 408. Zaludu im kucaju pripovidaoci iz-
gubjene slave vicne. svet. 64l>. Zalimo izgu-
bjene dusa. A. Kanizlic, kam. 164. Tako ji na
izgubjene ufana dovodi. E. Pavid, ogl. 617. Vi-
kovne izgubjene Boga tvoga. M. Zoricid, osm.
21. Bludnu vatru dok sastave s izgubjenem svoje
glave. V. Dosen 88*. Izgubjene tko god Jubi,
vaja da se i izgubi. 96*. Ortak s paklom tko
postane izgubjena on dopane. 138^. Jer je pod
izgubjene zivota zapovjedio. And. Kacic, kor. 3.
Dade naredbu, da pod izgubjene glave ne ima
niko opsovati Boga Izraelskoga. 292. Pizmu no-
siti cak do izgubjena zivota. M. A. Eejkovid,
sabr. 70. Ne ulazi kroz vrata nego kako lupez
priko zida na svoje izgubjene. Ant. Kadcic 2.
Da se ne bi priobratili na zlo i na izgubleno
duse nase. J. Matovic 521. Put od spasena i
put od izgubjena. M. Dobretic 35. U istomu
stanu od griha i svoga izgubjena. 69. Sve ko-
like stete i izgubjena, 135. Stvari koje su od
velika izgubjena nemu i drugomu. 136. Kad
zali izgubjene dobra kona. 173. Grih istocni jest
jedno dignutje oli izgubjene milosti. 195. S to-
likom stetom i izgubjenem svega naroda covi-
canskoga. 209. Recene zlocince pridaje u ruke
djavaoske na izgubjene tila. 212. Biza od zamke
i izgubjena. I. J. P. Lucie, razg. 49. Ah gris-
nice, ja sam te zvao, a ti si se cinio, da si gluh:
zato s razlogom ho6u^ se smijati tvomu izgu-
bjenu. D. Hapid 63. Cini sebi put na vicne iz-
gubjene. B. Leakovic, nauk. 188.

IZGUBl^IV, adj. koji se mose izguhiti. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,qui
perdi potest'). Lipa je i noprocinena stvar ci-
stoda, ali je veoma slaba i lasno izgubjiva. A.
Kanizlid, fran. 180. Stalno i nikda izgubjivo
zdravje imali su. I. Velikanovid, uput. 1, 31.

IZGUBJ^iVATI, izgubjujem i izgiibjivam, imp;f.
izgubiti. — V Belinii rjecniku: jjraes. izgubivam
kod izgubiti 554*; u Bjelostjencevu: izgubjujem,
izgubiti, izgubivam ,amitto, perdo, jacturam facio,
deperdo'; u Voltigijinu: praes. izgubivam i iz-
gubjujem kod izgubiti; u Stulicevu: izgubivati,
freq. v. izgubiti, a kod ovofjn ima i prae^t. izgu-
bivam.

IV

IZGUHTl, izgiilim, pf. sloieno: iz-guliti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (.avellero; extir-
pare'), u Mika^inu (izguliti, iskorijepiti ,exbirpo,
avello, evello, convello'), M Belinu (,carpire, svel-
lore herbe, radiche e simili' ,vello' 174*; ,sradi-
care' ,radicitus extirpare' 704''; izguliti, izgulivam
,spiantare, tor via la pianta' ,explanto' 699* ; ,spe-
lare' ,depilo' 697*; ,pelare, svellere i peli' ,pilos
detrahere' 550*; izguliti, izgujivam ,strappare'
, avello' 711b), ^ Bjelostjencevu (vidi kod izguji-
vati), u Voltigijinu (izguliti, izgujujem i izgu-
livam ,stradicare, strappare ; spellare, scorticare'
,herausreissen, ausrotten'), u Stulicevu (,eradicare,
evellere radicitus, extirpare, evellere, extrahere'),
u Vukovu: 1. ,durch nagen entblossen' ,erodo':
izguliti sumu ; izgulile koze sjive. 2. (po jugo-
zapadnijem krajevima) vide iscupati.

1. aktivno.

a. guleci izvaditi, vidi 1. guliti, 1, b. a) u
pravom smislu. Izguliti plivu i ]uj. S. Budinid,
sum. 53''. Jeda li bi ti jedan vlas mogli izgu-
liti? B. Kasid, nasi. 193. Krotka de rucica zilu
izguliti. I. T. Mrnavid, osm. 115. Sluge izgule
JuJ. M. Radnid 388''. Izguli s korijenem zle
trave. 394''. Travu do korina izguliti. S. Mar-
gitid, fal. 89. Da izbirajudi JuJ ne izgulite s nim
Zajedno i psenicu. L. Terzid 303. Zabranuje sin
Bozji stetnu travu izguliti. A. d. Bella, razgov.
197. Vitar drvje iz zemje izguli. A. Badid 447.
Da izbirajudi JuJ ne izgulite i psenicu. J. Ba-
novac, blagosov. 101. Hotijudi sluge otca od
obitili JuJ izgulit, zapovida jim da ne ticu. J.
Filipovid 1, 185''. Guledi JuJ i kukoj isgulidete
i psenicu. F. Lastrid, od' 179. Kako je korin
mucno izguliti sa svim zijem iz zemle. ned. 128.
Al' je mucno i travku izguliti sa svim korijenom
iz zemJe, da zija ne ostane. 361. Povajati i iz-
guliti privelika stabla. svet. 69''. Srce vlastito
izguli iz prsa. 149*. Izguli komaru nogu, i cri-
jeva su mu na dvoru. (U Dubrovniku). Nar. posl.
vuk. 98. Nade onu dlaku crjenu pa je odvoji
od druge kose, izguli je. Nar. prip. vuk. 155.
Izguli jednu dlaku iz grive. Nar. prip. bos. 1, 116.
Kutni zub izguliti. M. Paviinovid, rad. 171. Ali
de izguliti nezrelu krtolu. V. Bogisid, zborn. 594.
— b) u prenesenom Hi metaforickom smislu, kad
je objekat sto umno. Ti uzroci tribuje da pod-
kopa i izguli. S. Budinid, ispr. 40. Tko hoce iz-
guliti i ocistiti sve zlode i grijehe od svoje duse.
M. Divkovid, nauk. 217''. Da izgulis i oboris po-
tajno i bezredno prignude k tebi. B. Kasid, nasi.
215. O da bi tom pomnom grihe izgulili! A.
Georgiceo, nasi. 8. Jer ju Quhav) nije mod iz-
guliti. I. Ivanisevic 237. Izguliti ju (dusu) i raz-
luciti od tila. P. Eadovcid, nac. 89. Izguli ko-
rijene od izpraznije misli. M. Radnid 367''. Ne
mogase posaditi dobro ne izgulivsa zla. 477''.
VaJa da napre izgulis i satares zlodu i grijeh,
ako hodes usaditi krepost. 478*. Tako izgulit
zlim djelima trijeba 'e uzrok svijem' zilima. J.
Kavanin 544*. Ne mogose iz negova srca izgu-
liti one zlode. J. Banovac, pred. 10. Do godi
korijena iznutrnega od zli obicaja ne izgule. F.
Lastrid, svet. 43''. Stranoputna prignutja s ko-
renom izguliti. A. Kanizlic, uzr. 213. — c) ta-
koder u prenesenom smislu, kad je objekat cejade
Hi sto se misli kao celade, moze znaciti: upro-
pastiti, unistiti- Da istoga neprijateja uzmozes
iskoripiti i izguliti. B. Kasid, rit. 251. Crkvu
Isukrstovu izguliti. I. Zanotti, i ned. pri§. 17.
Zaradi toga Bog de satrti tebe do svrhe, izgulit
CO tebe. A. Badid 101. I-iboga (neprijateja) isko-
reniti i izguliti da modi budes. J. Banovac, bla-

13

IZGULITI, 1, a.

194

IZIGRATI

gosov. 358. — u ovom primjeru metaforlcki znaci
izagnati, istjerati. Crkva podnosi ocite grisnike
koje ne dade Isukrst izguliti, da se ne bi izgu-
lila psenica. I. Ancid, vrat. 101. — d) kao iz-
vaditi, iskopati uopce. Jere ce on izguliti iz jame
noge moje. P. Posilovic, nasi. 90». Da izgulim
svakomu od vas desno oko. I. J. P. Lucie, razg.
65. Sebe oslipise oci iz glave izgulivsi. 73. A
izguli nagak od celika. Nar. pjes. petr. 2, 249.
Da ga (magarca) izgulimo iz kala. Magaz. 186S.
58. Da ti ko pomogne izgulit magarca iz kala.
60. — e) u metaforickom smislu, velikom mukoui,
sto od koga dobiti, izglamazati, izglangoliti. Jedan
mu britvar izguli cetiri pineza za britvu koja
nije vrijedila jednoga. M. Pavlinovic, rad. 112.
,Esi li dobio kod Petra novaca?' ,Ma edva evo,
brate, za zive muke izguli od nega nekolika vo-
rinta, sav drkde kao prut kada i daje'. J. Bog-
danovic.

b. posve oguliti (vidi 1. guliti, 1, a). — JJ Vu-
kovu rjecniku.

2. pasivno. Stabla usadena na visini brze su
izgujena od vjetra. M. Eadnic 4 It*. Brada iz-
gu^ena. F. Parcic 56.

3. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (jdeplantor' 699^). Koliko je vecma stablo
ukorijeneno u zemji, toliko se s vecom jakostju
izguli. M. itadnic 303^, Zla trava ima se izgu-
liti s korijenom. 449''. Necu da se izguli po-
gana trava. A. d. Bella, razgov. 197. Neka dobra
mogu rasti za dobro i korist nasu a izguliti se
zla i izsusiti. F. Lastric, od' 180. Izguliti se iz
vinograda Bozjega. M. Zoricic, osm. 47.

IZGIUjElirE, n. djelo kojijem se izguli. — Sta-
riji je oblik izgujenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (izgujenje), u Belinu (izgujenje 550*), u
Bjelostjencevu (kajkavski izgulene), u Stulicevit.
Na potucenje, izgujenje i zagubjenje grihov. S.
Budinic, ispr. 32. Budite kako trava na striha,
ka pri izgujenja usahne. M. Alberti 83.

IZGU^ilVATI, izgu|ujem i izgujivam, impf. iz-
guliti. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izgujivam i izgulivam kod izgu-
liti), ti Bjelostjencevu (izgu|ujeni, izgujivam, iz-
guliti ,excortico, decortico, deglubo'. 2. izgujujem
,in Istria et circa mare significat' izplevam ,ex-
stirpo, evello'), u Voltigijinu (praes. izgujujem
i izgulivam kod izguliti). Izgujivati zle trave.
M. Radni6 167^. Potok izgujuje cvijetje i trave.
321b. Sabori op6eni izgujuju dracje zloce ere-
ticke. A. Bacic 254. Koji izgujuju drace zlode
ereticke. J. Banovac, izkaz. 26. Sve jelove zi-
love izgujuju. Nar. pjes. petr. 3, 569.

IZGUKATI, izgijram, pf. slozeno : iz-gurati. —
Akc. je kao kod ispitati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,hinausstossen' ,ex-
trudo'. 2. jzerstossen, zu grunde richten' ,elido').

a. gurajuci istjerati. Dokopa me nemilostivo
za rame i izgura iz skole na po}e. M. P. Sap-
canin 1, 57.

b. istuci, izmrviti, unistiti. vidi u Vukovu rjec-
niku.

IZGURKATI, izgurkam, pf. dem. izgurati. —
Slozeno: iz-gurkati. — Akc. je kao kod izglodati.
— U na§e vrijeme. ,Malo po malo, pa on nega
sve polagano izgurka van'. ,Da ja kako nega
mogu ondole izgurkati, lako 6emo onda, Stojane,
za vojsku'. u Lici. J. Bogdanovid.

IZGURMICaTI, izgurmicam, pf. vidi izgur-
kati. — Slozeno: iz-gurmicati. — Akc. je kao
kod izresetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Ne da
se on tako lako izgurmicati ondale'. ,Bome on
sve polagano, pa nega or^dole nokako izgurraica'.

,Noka, neka, bio se i prevec ponio, i ugnijezdio
onde, mislio je da ga niko ondole izgurmicati ne
moze'. J. Bogdanovid.

IZGUROVIC, m. u Danicicevu rjecniku: ,Izgu-
rovicb, pleni tu Izgurovics i porobi i isece Novo
Brtdo' 1444. (Okaz. pam. saf. 78). da ne bude
,tuj Zgurovict'?

IZGUSTITI, izgustim, pf. uciniti da sto fob-
jekat) bude posve gusto. — Slozeno: iz-gustiti. —
Na jednom mjestu xvii vijeka samo part, praet.
pass, (grijeskom izgusten mj. izgusten Hi iz-
guscen). Gora izgustena, gora pritila : cemu sum-
laite gore izgustene? (,Mons coagulatus, mons pin-
guis: ut quid suspicamini montes coagulatos?').
B. Kasic, rit. 376. psal. 67, 17.

IZGUZITI, izguzim, pf. prosti narod u Lici,
kada vidi gospoje gradske gdje secu, reci ce :
,Ma sto 'e ono, junaci, da ova svaka i cigla go-
spoja svoju guzicu onako izguzi'. — Sa se, re-
fleksivno.' ,Sta si se tu isprijecio i izguzio, nemos
kraj t'3be prodi'. ,Ovaj nikad ne sjedi ka' }udi
sjede, nego se vavije izguzi, mora da mu je ueki
vrag na guzici'.

IZGUZVATI, izguzvam, pf. posve sguzoati. —
Slozeno: iz-guzvati. — Akc. je kao kod izgledati.

— IJ Vukovu rjecniku: izguzvati i izguzvejati
,zerknicken' ,comprimo', cf. zguzvati.

IZGUZVE^iATI, izguzvejam, pf vidi izguzvati.

— Slozeno: iz guzvejati. — Akc. je kao kod iz-
resetati. — U Vukovu rjecniku (vidi kod izguz-
vati).

IZGVOZDITI, izgvozdim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: V. odkovati. — nepouzdano.

IZl-, u cakavaca stoji gdjegdje slozeno s gla-
golima mj. iza, n. p. izibrati, izignati ; drugo je
u stokavaca izilaziti i izihoditi.

IZIBRATI, izibei-em, pf. izbrati, izabrati, vidi
izi-. — Kod nekijeh cakavaca od xiv vijeka. Keh
ta gospoda izibra. Mon. croat. 4. (1325). Izibrani
i prijateji nam postovani! 193. (1510). Od izi-
branih i plemenitih Jeranskih proseni. 257. (1556).
Zene lipe rece od Macedonije izibrati dvi tisudi.
Aleks. jag. star. 3, 251. Sa izibranimi vitezi svo-
jimi ulize. 272. Dva su anda tebi puta, iziberi
ki ti drago. M. Kuhacevid 79. 'Zbiraj si neg
'zbiraj, des ti izibrati. Jacke. 98.

IZICE, n. djelo kojijem se izide. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka u osobitom znacenu
(, abortus'). Radi toga da bi se dogodilo izide. J.
Matovid 379.

IZIDATI, izidam Hi izldem, pf. posve sazidali.

— Slozeno: iz-zidati. — Akc. je kao kod ispitati
i ispisati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (izzidati, izzidam ,exaedificare') i u
Vukovu (,ausbauen' ,exaedificare') s primjerom iz
narodne pjesme : Izidao i spravio dvore. Vise
crkava na postene negovo sagradi, izaaedu kojih
jest osobito plemenita i bogata, koju kraj od
Tx'avankoro ucini izidati. A. Kanizlid. fran. 77.
Koliko je obdan izidase. Nar. pjes. petr. 3, 547.

IZIDIVATI, izidujem i izidivam, impf. izidati.

— U na^e vrijeme. Da se svi zidovi u jedno
vreme iziduju. P. Bolid, vinodjel. 2, 77.

IZIGNATI, izizenem, pf. izgnati, izagnati, vidi
izi-. — XVI vijeka. Bihu ga Rimjani izignali
vanka iz Rima. Mirakuli. 65. Sv. Ambrozij ga
izigna is crikve. Korizm. 49''.

IZIGRATI, izigram, pf. slozeno: iz-igrati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. izi-
grajii, u aor. izigrah (osim 2 i S sing. Izigra), u
ger. praet. izigravsi; it ostalijem je oblicima onaki

IZIGRATI

195

IZIM

kaki je u ijraeii. 1 sing , osim part, praet. act.
izigrao, izigrala. — Od xvi vijeka (vidi 1, d), a
izmedu rjecnika u Belinu (izigrati stogodi, izi-
gravam ,giocarsi qualcho cosa; aliquid ludere'
Silb)^ u Voltigijinu (izigrati, izigravain ,termi-
nare un giuoco, finir giuocare' ,ausspielen'), u
Stulicevu (,in ludendo consumore'), u Viikovu (1.
,erspielen' , ludendo lucror'. 2. ,zu ende spielen'
,absolvo luduni'. 3. ,zu ende tanzen' ,absolvo
saltum').
1. aktivno.

a. dobiti igrajuci (vidi igrati, I, a), kod igre.
§to tko n'rt^ azer izigra, ima ubozijem i-azdijeliti.
Zborn. IGS*. §to djeca na tresku izigrase, to
stari na §tapijeh platise. Poslov. danic. 121. Nije
ovo on izigrao ni ispevao; . . . ovo mu nije doslo
od besa nego od neke velike novo|e. M. D. Mi-
Ii6evi6, let. vec. 280.

b. svrsiti igrane. a) vidi igrati, I, a; objekat
je igra Hi ono o sto se igra. Jurvo vojnici bijahu
izigrali i razdrli medu sobom negove hajine. M.
Eadnic o^. Hajine mi razdijelise i na ^are izi-
grase. I. Akvilini 267. Kad izigraju onoliko puta
do koliko su pogodili da zene trju, onda ga zene,
Vuk, rjecn. 14:i>. Kad vec izigraju onoliko kona
u koliko su se pogodili da se igraju. 275''. Koji
ne izigra igru da plati oku viua. V. Vrcevic,
igr. 54. — h) vidi igrati, 1, b. u Vukovu rjec-
niku.

c. M znacenii posve suprotnom znaeenu kod a
(s toga sto je iz shvaceno kao kod iz, 13, d, b),
a ondje je kao kod 13, c), izgubiti igrajuci, kod
igre, proigrati. — U dva pisca Dubrovcanina
XVII i XVIII vijeka. Da sam ja vece krat bespa-
metno raj izigrala. V. Andrijasevid, put. 418. Da
neke duse raj su se (mj. sebi, si) bile do dni
sudiiega izigrale. B. Zuzeri 420.

Z. pasivno. Ho6e donesti zare, kojijemi on bi
izigran. Zborn. 124*>.
3. sa se.

a. pasivno (vidi 1, b, b)). Dok se 3 menueta
izigraju. M. A. Eejkovi6, sat. A7b.

b. refleksivno, svrsiti igrane (u svakom smislu)
posto se do voje igralo. — Izmectii rjecnika u

Vukovu (1. jsich ausspielen' , satis lusisse'. 2. ,sich
austanzen' ,satis saltasse'). Da se sjutra s nima
izigramo. Nar. pjes. vuk. 4, 398. — Is gene-
tivoni, vidi igrati, I, a, b) bb) i II, 2, a, b) aa).
Ka' se grada vjesto izigrase. P. Petrovic, gor.
vijen. 5.

IZIGKAVANE, n. djelo kojijem se izigrava.
— U Vukovu rjecniku.

IZKtEAVATI, izlgravam, impf. izigrati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Belinu rjec-
nika : praes. izigravam kod izigrati ; u Bjelostjen-
eevu: izigravam ,eludo'; u Voltigijinu: praes. izi-
gravam kod izigrati; u Stulicevu (uz izigrati);
u Vukovu: 1. ,erspielen' , ludendo acquiro'. 2. ,zu
ende spielen' , absolve ludum'. 3. ,zu ende tanzen'
,absolvo saltum'.

IZIHODITI, iziliodim, impf. vidi ishoditi. —
Izi- postaje kao kod izilaziti. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (izioditi s dodatkom
da se kaze u pjesmi). Nek na nivu iziodi pliti.
J. S. Ile|kovic 210. Iziodi stari igumane. Nar.
pjes. vuk. 3, 325.

IZIJED, /. vidi u Vukovu rjecniku : kad koga
iziju vjesticG ; ima nekaka trava ,od izijedi', u
koje je list kao u jagoda a cvijet zut. — Slo-
zeno od iz i ijed (vidi kod josti); ije stoji u
juznom govoru mj. negdasnega e; u istocnom glasi
ized, u zapadnom izid. — Od xvi vijeka. Imas
u nili nikn kripost, no carami ni maliijora, ni

uroci, nit' bud' cini, ni izidju, ni ujijom. M.
Pelegrinovid 188. Trava od izijedi. Geranium
phaeum L., volino oko, zdravinak. V. M. Jova-
novic. javor. 1878. 1389. Izjed (izid), Ranunculus
acris L. (Vukasovid). B. &ulek, im. 115.

IZIJEDATI, izijedam, impf. izjesti. — Mjeste
-ije- govori se i -je- : izj^dati, izjedam. — -ije- i
-je- stoje u juznom govoru mj. negdasnega e; u
istocnom se govori izj^dati, u zapadnom. izjidati
(vidi jesti). — Akc. je kod izijedati kao kod isi-
jecati ; kod izjedati, izjidati kao kod ispitati. —
U pisaca Dubrovcana (isto i u Belinu i u Stu-
licevu rjecniku) moze biti da treba citati -ije-
mj. -je-. — Bijec je stara, isporedi stslov. izije-
dati (iz'BJadati), rus. HstAaTi.. — Izmedu rjecnika
u Belinu (praes. izjedam kod izjesti), u Bjelo-
stjencevu (izjedam, izjesti, izjedati ,consumo,
exedo', v. pojodam), u Voltigijinu (izjedati ,ma-
sticare, rosicare, smangiare' ,kauen, abnagen'), u
Stulicevu (izjedati, freq., v. izjodsti), u Danicieevu
(izedati ,comedere').

a. aktivno. Kada koga od nih okrvavjahu, izi-
dihu ga. Aleks, jag. star. 3, 278. Brijeme hara
stanac kami, i zestoko gvozdje izjeda. I. Gun-
duli6 235. Izjeda vrijeme muklijera zubom sve
nadpise i mramorne i mjedene. B. Zuzeri 8. Ona,
rekoh, tebe nenavidit hoce i izjidat sebe od jada
i zloce. A. Kanizlid, roz. 31.

b. sa se, refleksivno. Ha|ina koja se izida od
grine. B. Kasic, rit. 202. Dragos kopni pri vre-
menu i u sebi se sama izjeda. I. Dordid, uzd.
52. Neka se izjida i muci i mori. A. Kanizli6,
roz. 31. ]^ucka jakos slabi pri vremenu i sama
so u sebi malo po malo izjeda. A. Kalid 159.

IZIJEHATI SE, izijeham se, pf. svrsiti zije-
vane, posto se mnogo zijevalo. — Slozeno: iz-
zijehati. — Akc. je kao kod isijecati. — U Stu-
licevu rjecniku : izzijehati se ,longas oscitationes
emittere', i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

IZIJELAC, izioca, m. covjek koji mnogo izije,
izjesa. — U jednoga pisca xvii vijeka (u kojega
ima i izilac po zapadnom govoru). Govorite da
je izilac i popilac vina. M. Radnic 17^. Jedau
vclik izijelac, ako stavis malo prid nega izjesti,
veli:... 371''. Kako ce prozdrlac i izijelac otici
na nebo? 420a.

iziJESAN, izijesna, adj. koji mnogo ije, izije.
— -ije- stoji u juznom govoru; u istocnom glasi
izesan, u zapadnom izisan. — U Vukovu rjec-
niku : ,essgierig' ,edax'.

IZILAZAK, izilaska, m. izlazak. — Badi oblika
vidi izilaziti. — U dva pisca Slavonca xviii vijeka.
Da se niti cudnovatog izilazka iz Egipta spomo-
nuti mogose. E. Pavic, ogl. 113. Kakvu svrhu
i izilazak imati oce riegova vojska. 232. Kakvi
ce izilazak i svrhu boj imati. 31d. Ovi izilazak
Isusov jest bilo jedno otajstvo. A. Tomikovic,
gov. 15(5. Izilazak negovoga puka iz onih tmina
odurnoga Egipta. 204.

IZILAZITI, izilazim, impf. vidi izlazifci. — Ja-
maino je i umetnuto prema izidi, isporedi iziho-
diti. — Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Lisice iz
spija izilaze. A. Kanizlid, kam. 117. Izilazi go-
spoda riscanska. Nar. pjes. vuk. 2, 416. Izilazi
Miliceva majka. 3, 524. Tako je svaki dan izi-
lazio u poje. Vuk, dan. 1, 85.

IZILAZENE, n. djelo kojijem se izilazi. — U
Vukovu rjecniku.

IZIM, praep. vidi osiin. — Postaje po svoj pri-
lici od glagola izeti (kao da je ger. praet. pro-

IZIM

19G

IZISKATI, 2.

mijenen prema osim i izimati). — U nase vrijeme.
Na ovom svijetu ko nije falio, ko li nede, izim
jednog Boga? V. Vrcevic, niz. 118. Izim dosto-
janstva i perom se odlikovase. M. Pavlinovic,
rad. 14. Newtonov duh bio je izim svake sumne
vanredan duh. 39. U Italiji Pjemontezim su
svud, izim Kima, otvarali vrata. razg. 47.

IZIMATI, izimam i izimjem, impf. izeti. —
Rijecje star a, isporedi stslov. izimati, rus. HSHsiaTi..
— Izmedu rjccnika u Belinu (praes. izimlem i
izimam kod izeti), u Voltigijinu (praes. izimam
i izimjem kod izeti), u Stidicevu (praes. izimjem
kod izeti, a napose izimati ,extrahGre, educero,
excipere, eximere'), u Danicicevu (,eximere'). Ista-
caje mtstt sladtkyj a pijantstva grehovBnago
izimaje. Stefan, sim. pam. saf. 27. Startct hotej
prebyvati vt semt pirtgu da se izbiraa obtstimt
sfcvetomt bratije, i bezt velikaa uzroka i dela
da ne izimajetb se. Mon. serb. 75. (1302 — 1321).
^judi koje st vlthovBstvomb izimajuti> iz gi'obovb.
Zak. dus. pam. saf. 31. Budi vi milostb platitt
imt i odtpraviti je u skore, neka se temi. ne
izimju. Spom. sr. 1, 92. (1410). I ostb izim|u,
da ne mogu nijednoga cloveka iskati. Mon. serb.
369. (1432). Odrite mu kozu i ne izimajte duso
iz nega, ho6u ga muciti. Starine. 5, 103. (1520).
Duso na svitlos iz pakla izima. M. Vetranic 2, 228.
Ostari kada (trava) i zile razvrze, trudno se izima
i vadi iz ku6e. N. Dimitrovi6 9. Iz dobra gor-
kosti zavidos izima, a iz zla radosti. 16. Koja
se vade i izimaju iz sedam dana. A. Gucetic, roz.
mar. 39. Tko vece u brod stavja, ve6e i izima.
(D). Poslov. danic. 135.

IZIMENOVANE, n. u Stidicevu rjecniku : ,ety-
mologia'. — sasma nepouzdano.

IZIMENOVATI, izimenujem, pf. iskazati po
(menu (kod mnogo objekata). — Slozeno: iz-ime-
novati. Jere se ne mogu sve stvari izimenovati.
Stat. po|. ark. 5, 256. Zac se ne mogu sve stvari
izimenovati. 295.

IZiMITI, izlmim, pf. postaje od iz i zima na-
stavkom i. — U nase vrijeme.

a. neprelazno Hi s objektom zima, proci zimii.
Su cim bismo zimu izimili. Pjev. crn. 269^. Da
izimi u Krusovcu. Djelovod. prot. 79.

b. prelazno, prehraniti preko ziine. Fala vami,
oba pobratima, kada bi vi mene izimili, pa kad
bi se digod priricili mogli biste mene uzobrazit.
A. Ostoji6 iz nar. pjos. Daje se kon komu, da
mu ga izimi a zimom da se nim sluzi. V. Bo-
gisi6, zborn. 445.

IZIM^E, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Razdijej. hrv. 73.

IZISKALAC, iziskaoca, m. covjek koji iziste (i
u osobitom smislu, lat. inquisitor). — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (iziskalac,
iskusilac ,inquisitor, conquisitor' ; iziskalac, koji
i§6e jinquisitor, investigator, indagator'), u Be-
linu (jinquisitor' 407'^), u Bjelostjencevu (kod izi-
skavec). Svjedocanstvo mnogo poStovanoga oca
iziskaoca. M. Divkovi6, bes. xiv. Spasite} koji
je iziskalac i znalac srdaca i misli nasijeh. M.
Divkovi(^, bes. 430''. Otac iziskalac i prigledalac
mnetacki. nauk. xxii. Nemoj biti iziskalac (,cu-
riosus'). B. Kasi6, nasi. 152. PromiSla bo da
sam ja iziskalac od srca i od bedara. 194. Bu-
dudi vi iziskalac od svije srdaca. P. Posilovid,
nasi. 170*. Jesi toliko pomniv iziskalac od onoga
sto drugi cine. M. Eadni6 24''. Nemoj biti izi-
skalac tudoga zivota. 443". Tjesnijega iziskoca
svega nasega i misjena i djelovana. B. Zuzeri
98. Iziskaoc kamena smutne. A. Kanizli6, kam.

VIII. Iziskaocom svote vire oliti inkviziturami.
Ant. Kadci6 294.

IziSKALICA, /. zensko ee^ade koje iziste. —
U Mika]inu rjecniku: iziskalica, koja is6e ,inda-
gatrix, investigatrix', i u Bjelostjencevu: ,inda-
gatrix, investigatrix'.

IZISKANOST, /. osobina onoga sto je iziskano
(vidi iziskati, 2). — U jednoga pisca xvii vijeka.
U ritko se vas Slobodan tkogod najde od madeza
osobite iziskanosti. B. Kasid, nasi. 171.

IZISKANE, n. djelo kojijem se iziste. — Sta-
riji je oblik iziskanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka(inu : iziskanje (u istom rjecniku netna glagola
iziskati nego iziskovati), i u Bjelostjencevu (kod
iziskavane). Karajuci nih radi iziskanja taste
slave. B. Kasic, is. 37. Iziskane koje cinis isku-
sujuci zivot ubogoga za dat mu po dijelu jest
ispitovane djavaosko. M. Radnic 96*. Iziskanja
nije im ulozit: kojom nogom vrh Talije stupi
Enea? J. Kavanin 376a.

IZiSKATE^J, m. vidi iziskalac. — U jednoga
pisca XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. iskatej). On jest pravedni iziskate| i razgle-
date| srdac. S. Budinic, sum. 9''.

IZISKATE^jAN, iziskatejna, adj. koji se moze
iziskati (iznaci). — Samo u Stulicevu rjecniku :
,quod inveniri potest'. — nepouzdano. — U jed-
noga pisca XVI vijeka ima adv. iziskatejno, ali
s drugijem znacetiem (vaja da kao iziskano, vidi
iziskati, 2) : To hoces svrsiti, ako ne izeskate|no,
nego umijeno pristanes. S. Budinic, sum. 86*.

IZISKATI, izistem, pf. slozeno: iz-iskati. —
Akc. je kao kod izorati. — Bijec je stara, ispo-

redi stslov. iziskati, rus. n3t.icKaTb.

izmedu

rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iziskavati),
u Voltigijinu (iziskati, iziskavam ,rieercare, in-
vestigare, indagare' ,aufsuchen, ausforschen, unter-
suchen'). u Stulicevu (v. iskati), u Vukovu: 1.
,erlangen' ,acquiro''. 2. (po jugozapadnijem kra-
jevima) vide iznaci; u Danicicevu (,exquirere').

1. aktivno.

a. iz uzdrzava svoje mjesno znacene (iznutra),
ali tako slabo, da se moze shvatiti znacene kod
iziskati da je isto kao kod zaiskati Hi uopce da
je samo perfektivni glagol prema iskati. Otb mene
dusu tvoju Gospodb da izystett. Domentijan^ 45.
Svetyihb mosti izyskajo kupovase. 171. Obre-
tajetb sebe izbistustimb jego. Mon. serb. 562. (1322).
Nima se sumnit iziskati mesto i vrimo. Narucn.
84^. Mudi'o prez svakoga imenovanja izisci. 91''.
Da ta misnik izisce od nemodnika koji bilig od
pokajana. Ant. Kadcid 58.

I), iz je posve mjesno (u prenesenom smislu),
te iziskati znaci: istraziti, izuciti, posve razgle-
dati i prouciti, ispitati. Bududi velmi dobro smo-
trili, razmislili, prosudili i iziskali od ovoga c}ana.
S. Budinid, sum. 11a. Iziskav§i ga svega, bi posli
odveden. B. Kasid, ii. 30. Za pom)ivo uspome-
nuti grijehe, pet stvari ima se promisliti i pom-
\ivo iziskati. S. Matijevic 28. Iziskat tanko uz-
roke. I. Zanotti, en. 10. Iziskal si i izaznal si
vele dobro mene svega. A. Vitajid, ist. 497.

c. dobiti iskanem (u svakom smislu). §to sam
htio, ono sam izisko. Nar. pjes. juk. 98. Posla-
nicima jo taki covek upravo trebao, za to ga
dragovojno izi§tu. Vuk, dan. 5, 29.

2. part, praet. 2J(iss. iziskan shvaca se kao adj.,
te znaci (po lat. exquisitus) : koji je osobito iskan
bio, dakle koji je naj boli, naj cjencniji od svojc
vrste. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,ex-
quisitus, quasi diligentor quaesitus') i u Volti-
gijinu (,squisito' ,au8erlesen'). Uprije oci izne-

IZISKATI, 2.

1!»7

IZISKIVATI, 1, a.

nadne u jednu inkunu u kojoj bjese ona ista jos
nevjesta s obilnom silom iziskanijeh od naprava
prilikovana. B. Zuzeri 4. Od naprava priko mjere
i bica iziskanijeh. 195. Nemojte za ovijem izi-
skanijem izvanstinam hoditi. S. Rosa ISSi^.

;j. sa se, refleksivno, dobiti sto se iskalo (mo-
]enem). — U Vukovu rjecniku: ,einer bitte ge-
wahrung erlangen' ,voti fio compos'.

IZISKAVAC, iziskavca, m. covjek koji iziskava.

— XVI i XVIII vijeka u pisaca, a izmcdii rjecnika
u Bjelostjencevu (kajkavski iziskavec, iziskalac
,inquisitor, investigator, perquisitor, scrutator, in-
dagator, conquisitor') i u Voltigijinu (,inquisi-
tore, ricercatore' ,untersucher'). Vsi iziskavci i
ispravitejnici oficija svetoga iziskovanja. S. Bu-
dinid, ispr. 134. Odrisenje tih jest sahraneno izi-
skavcem, to jest inkvisiturom. 145. Postavi ga
inkviziturom, t. j. iziskavcem vire. F. Glavinid,
cvit. 112a.

IZISKAVALAC, iziskavaoca, m. covjek koji
iziskava. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
II Stulieevu (v. iskate}). Ne budi cudan prigo-
varaoc ni iziskavaoc svrhu onoga sto ti je zapo-
videno. M. Zorici6, osm. 123. Bog jest iziska-
valac srca. Blago turl. 2, 53.

IZISKAVANE, n. djelo kojijem se iziskava. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iziskavane, iz-
iskane, v. iskane) i u Voltigijinu. Odvrati od
mene iziskavanja potaknutje. I. Ivanisevic 131.

IZISKAVATI, iziskavam, impf. iziskati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (iziskavam, iz-
iskati ,perquiro, quaero, indago, exquiro, dili-
genter quaero, diligenter exploro, scrutor, perve-
stigo, scruto, inquiro. requiro, investigo, multum
et solerter quaero, perscrutor, transl. exterebro'.
V. izvedam), ?< Voltigijinu (praes. iziskavam kod
iziskati; iziskavati, iziskavam ,ricercare, andar
investigando' ,nachforschen' ; iziskavati, iziskavam,
iziskujem ,G3aminare, spiare, andar orecchiando'
,ausforschen, nachfragen'), u Stulieevu (v. iskati).
Ime negovo iziskavati se bude od narodov. N.
E,anina 206^. ecclesiastic. 39, 13. On more pojti
naprida iziskavati pismo pravdi svojoj. Stat, po}
ark. 5, 300. Poslan bi u Bolonu, dubje iziska-
vati nauke. F. Glavinic, cvit. 111^. Imaju po-
mjivo iziskavati, s kojijemi grijesi jesu zapleteni.
S. Matijevic 31. Ovako iziskavase negovo do-
stojanstvo. F. Matic41. A da sultan podajnikom
dava, stono Judska pravda iziskava. Osvetn. 5, 93.

IZISKIV, adj. koji iziskuje. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Sudenja moja imaju biti stra-
siva a ne iziskiva. B. Kasic, nasi. 230. — ne-
pouzdano.

IZISKIVALAC, iziskivaoca, m. covjek koji iz-
iskuje. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,inquisitor' 407b; iziskivalac sudni ,fa-
citor di processo' ,causae cognitor' 587a). Iziski-
vaoci zivota tudega jesu veoma prilicni Labanu.
M. Radnic 443*. Jesi pomniv iziskivalac od zi-
vota tvojije iskrnije. 443^. U ruku izizkivaoca
s. posla. S. Badri6, prav. nac. 15. Metnuti na
pristo}e po pravici iziskivaoca. A. Tomikovic, ziv.
283. Metnuti iziskivaoca kruno na pristoje, 310.

IZISKiVALIOA, /. iensko ce(ade koje iziskuje.

— Na jednom mjestu xviii vijeka. Eva bi cudna
prigovaralica i iziskivalica zapovidi svoga sta-
resine. M. Zoricid, osm. 123.

IZISKIVANE, n. djelo kojijem se iziskuje. —
Stariji je oblik iziskivanje. — Izmedu rjecnika
u Belinu (iziskivanje 293^. 407i'). Naravsko iziski-
vanje ima slijediti vjeru. B. Kasic, nasi. 296. Da

smo se prigovarali vrlo od visokije i tankije
iziskivana. M. Radnic 7*. Zli sudci boje se iz-
iskivana. 235^. Velika se pomja cini u iziski-
vanu zivota i cudesa. A. Badid 153. U iziski-
vanu istine. 220. Biti de sudeni zli krstjani po
iziskivanu. 505. Molitva jest uzasastje nase duse
od zemajski na nebeska, i iziskivane gornih i
zeja nevidenih. J. Banovac, razg. 17. Da stavi
pomju u iziskivane istine. J. Banovac, uboj. 20.
Niki uzao iliti iziskivane bogoslovsko razdrisiti.
F. Lastrid, test. 36''. Ulazak u iziskivane ka-
mena pravoga. A. Kanizlid, kam. i. Na nihovo
iziskivane odgovori. S. Rosa 102*. Na to iziski-
vane smuti se vas oni grad. 186^. Velik je kve-
stijon iziskivana, disputana i prigovarana medu
nauciteji. M. Dobretid 54. Globe narod neza-
sitjivima iziskivani. A. Tomikovic, ziv. 198. Od
globena, od pritisnutja, od bijena, od iziskivana.
289.

IZISKIVATI, iziskujem i iziskivam, impf. iz-
iskati. — Akc. je kao kod iskazivati i izgovarati.
— Premda ima i rus. HSLicKHBaTb, po svoj pri-
lici nije stara rijec, jer je potvrdena istom xvii
vijeka (vidi kod 2), a prije se upotrebjavao u
istom znacenu oblik iziskovati (koji vidi). — Gdje
su u primjerima oblici sadasnega vremena od
osnove iziskuj, ne moze se svagda znati, jeli inf.
iziskivati Hi iziskovati : ovdje su primjeni pri-
mjeri onijeh pisaca kod kojijeh se u drugijem
primjerima nalaze oblici za inf. i prosla vre-
mena od osnove iziskiva, a od ostalijeh oni pisci
kod cijih su zemjaka potvrdeni ovi oblici; to
su: Kanavelic (po Dubrovcanima Andrijasevicu,
Bordicu ltd , jer premda nije on Dubrovcanin,
pise svagda dubrovackijem govorom) , Bosnaci
Aneic, Posilovic, Dalmatinac Knezevic (po Mar-
giticu, Filipovicu, Lastricu, Banovcu, premda
stariji Divkovie upotreblava druge oblike), Sla-
vonci Pavic, Rapid, Leakovic, Tomikovic (po Ka-
nizlicu). — Izmedu rjecnika u Belinu (,cercare,
dimandare con diligenza' ,quaerito' 185^ ; iziski-
vati, iziskivam ,essaminare, far essame* ,6xamino'
293a; ,informarsi' ,cognosco' 401'^; ,procacciare,
cercare, procurare' ,comparo' bSQ^; ,censurare,
esaminare per ritrovare qualche difetto' ,censuram
agere' 184^ ; iziskivati, iziskujem ,inquirere' ,in-
quiro' 407^ ; , cercare, investigare, far diligenza
di trovare' , quaero' ISolJ; iziskivati cigova djela
.formare, o fare il processo' ,causam dignoscere'
587a) i u Stulieevu (v. iskati).

1. aktivno.

a. prema iziskati, 1, a, vidi 1. iskati, 1, b.
Budi temejit kako stvari iziskuju. P. Posilovic,
cvijet. 151. Skupjahu blaga i iziskivahu postena.
M. Radnic 240''. Naredba nauka iziskuje da slidi
vladane. A. Bacid 138. Da zelis i nacine iziskujes
biti sudac. 228. Udi| se pristrasi i smuti, i svake
nacine iziskuje, da ude u milost. J. Banovac,
razg. 31. Krv du negovu iziskivat od ruku tvoji.
pred. 73. Tri dila moga govorena, koji iziskuju
od vas tri pomjiva posluha. pripov. 137. Kad
tko iziskuje izbine plemenite. uboj. 33. Odre-
dene ovo moje i razlog i pravda iziskivahu. J.
Filipovid 1, iv. Za sto hoti Isukrst uskrsnut?
Jer ovako iziskivase negovo dostojanstvo. 1, 112'*.
Tko zamisli jedan posao dobro ucinit, od potribe
je da se za oni posao pripravi onako kako posao
iziskuje. 1, 279a. Ovo Isukrst od nas navlastito
iziskuje. 1, 458''. Neka mi nista starisina ne za-
branuje, ni vede iziskuje. P. Filipovid 15. Svega
blaga sto iziskuje ona trgovina. F. Lastrid, test.
44a. Zapovid drakuna harac od griha iziskuju-
dega. 182''. Visina ovoga govorena vase nasto-
jano iziskuje u poslusanu. 270''. Oni sakramenat

IZISKIVATI, 1, a.

198

IZISKOVANE

iziskuje od nas postovane. 301^. Crkva, koja
iziskuje od nas pokazane od jubodija. od' 380.
,0d tebe cu' veli ,od tebe ne krv iziskivati'. ned.
IV. Voda ona koju iziskuje Isus od nas. 64.
Drugo i ne iziskuje od covika nego srce Jubez-
nivo. 276. Napre Bog gledi i iziskuje u coviku
|ubav bratinsku pram iskrnem. 290. Zove ga i
iziskuje razloga. 308. Svaki doisto ima iziskivat
razloga od samoga sebe. 308. Zasto majstorski
zanat i naredbe iziskuju da se napre teme} sa-
gradi pak pokrov. 353. Gospodin iziskuje od
sviju svoji svoju naslidbu. svet. 3*. Kad sto tilo
iziskuje, udij udi} od nas prima. P. Knezevic,
osm. 6. Buduci da bi jim vise slovka izislo, nego
pjesan iziskuje. muk. 6. Jeda je on po svih kni-
gaonicah iziskivao pripise? A. Kanizli6, kam. 9.
Zastobo vlastitost grckoga jezika to iziskuje. 137.
Tako je pravica iziskivala. 354. Dugo su ce-
kali i iziskivali prigodu. 419. Koja su nam od
apostola pridata, ne iziskuju nadostavka. 690.
Bog, kada }ubi, nista drugo ne jubi, to jest ne
zeli i ne iziskuje, nego da se Jubi. uzr. 23. Boga
samoga sveudij iziskivase. 63. Srdce iziskuje,
zeli }ubav tvoju. roz. 53. Toliku cistocu on iz-
iskuje od misnika. E. Pavic, ogl. 290. Ukazavsi
im, da on od ni podpunu i takvu pravdu iziskuje.
525. Bog ce krv liegovu iziskivati od ruku ne-
govi. M. Dobretic 7o. Ako potriba crkve drugo
iziskuje. I. J. P. Lucie, nar. 38. Navistide se
vazda kad bi to zgoda iziskivala. 60. To duznost
pastirskoga dila vasega iziskiva. razg. 115. On
taman vjeruje kako jevandelije iziskuje. D. Obra-
dovic, basn. 257. Iziskuju, da narod vavijek kao
pod ularom ostaje. ziv. 115. Sva koja god zakon
iziskuje da cinimo. B. Leakovi6, gov. 198. Kad
tko no radi dobro, a placu citavu iziskuje i prima,
nauk, 343. Imamo jedan posao koji iziskuje sve
koliko nase vrime. A. Tomikovic, gov. 12. Kad
ko u tudoj ku6i zapovijeda i iziskuje kojesta.
Vuk, poslov. 337. Ova igra mislim da ne iziskiva
nikakvog drugog opsirnog dokazivana. V. Vrcevi6,
igr. 67. Stedna ne iziskuje velika junastva. M.
Pavlinovic, rad. 119.

b. vidi iziskati, 1, b; m nekijem primjerima
(n. p. u prvomej inoze znaciti i interrogare, vidi
1. iskati, 1, b, h). Iziskuje od svakoga, Bjelo-
lavski vitez gdi je. P. Kanavelic, iv. 205. Ako
demo govoriti i iziskivati od stvari medu kojom
je naj vede prijatejstvo. S. Margitic, fal. 168.
Nek znam zakona tvojega iziskivat istine. I.
Dordid, salt. 424. Iziskujuci od koga je naj prva
stvar pocela. A. Badid 3. Jer ne iziskuju po-
rn Jivo istine. 172. Iziskujudi jeli udavjeno ili za-
klano. 332. Mnoge su stvari rekli nauciteji od
nase duse, i mnogi su se puno privarili iziski-
vajudi nezino bistvo. J. Banovac, razg. 96. Ali
Bog ne iziskuje, od kakve je tko krvi, i rodena,
jer zna, da smo svi sinovi Adamovi. 123. Tada
Jozue potanko poce iziskivati, tko takovo po-
mankane biSe ucinio. pripov. 170. Drugo sto
iziskuju jest, za koji uzrok Bog primudri hoti
da Adam i Eva u raju zemajskomo trude. 2.38.
Trede iziskuju, za koji uzrok Lucifer sagrigi i u
pakao se utopi. 238. Pom]ivo iziskuju koga de
za gospodara obrati. J. Filipovid 1, 111. Izis-
kujem dakle, kako se ona ispovidase Gospodinu.
F. Lastrid, ned. 37. Trazicu i iziskivati Jeru-
zolim iliti dusu svaku potanko. 384. Podetak i
uzrok u ovoj knigi iziskivati odlucio jesam. A.
Kanizlid, kam. vi. Cuvar knigarnice papinske
iziskuje s velikom pomnom negova pisma i po
imenu broji. 6. Poslali smo poklisare, da iziskuju
i izvide, kako se stvari nahode. 133. Iziskuju
nauciteji, jeli istina ovo. utoc. 152. Zato ne va}a

iziskivati, kako to ili ono moze biti. bogojubn.
493. S. oficije poce stvar potanko iziskivati. M.
Zoricid, zrc. 114. Nicije posle iziskujudi. osm.
42. Vladimir poce potanko iziskivati , tko mu
bijase dao otrove. And. Kacid, razg. 41. Da ce
ovo sudac iziskivat, svidoci Jeremija. L. Vlad-
mirovid 89. Iziskuju ss. otci razlog, zasto Gosp.
Bog stvarajudi Evu ne zadahnu nu duhom zi-
vota. D. Rapid 84. Umrli zaman trude iziskivat
Bozje sude. N. Marci 42.

2. pasivno (vidi 1, b). Neiziskivani puti tvoji.
V. AndrijaSevic, put. 229.

3. sa se, pasivno.

a. vidi 1, a a) uopce. Premda su mloge stvari
koje se iziskuju od strane onoga koji sluzi sa-
kramente. A. Badid 271. Od vas niti se iziskuje
da ostavite dobara. od' 139. Postovane koje se
iziskuje od vas u 4. zapovijedi. F. Lastrid, ned.
138. Zastobo se od episkopa cistoda tilesna iz-
iskuje. A. Kanizlid, kam. 216. Evo se sada krv
negova iziskuje. And. Kacid, kor. 45. Krv puka
od ruke pastira iziskivace se i trazide se. I. Ve-
likanovid, uput. 3, 480. Sto se iziskuje u pri-
mjenu ovoga sakrametita o^d strane onoga koji ga
prima. M. Dobretid 40. Sta se jo do f nomadne
iziskivalo od nasi kandidata. D. Obradovid, basn.
288. — b) vidi 1. iskati, 3, a, b). Ne ima skru-
sene i istinite bolesti koja se iziskuje za stati u
milosti Bozjoj. P. Posilovid, nasi. 30*. Ako nisam
stao s onizim devocijonom i s nastojanem koje
se iziskuje. 114'>. Odluka koja se iziskuje za
ucinit grih. A. Badid 99. Po rastenu, po komu
dode u visinu tila, i za koju svrhu iziskuje se
(li)rsLnsi tilesna. J. Banovac, razg. 199. Mnoga
se iziskuju za ucinit molitvu. J. Filipovid 1, 280a.
Odilo pirno koje so iziskuje za ovu cast jest
milost Bozja. F. Lastrid, od' 279. Za uzdrza-
vane i upravjane tolikoga naroda iziskuje se ve-
lika razum. E. Pavic, ogl. 282. Tako i u zaru-
cenu od vincana od potribe je i iziskuje se vo-
lika prilicnost u svemu. D. Rapid 91. Sakra-
menti sveti uzrokujudi i dajudi nami zivot du-
hovni, evo na sodam nacina imadu u nami dilo-
vati, kako no se i sedam nacina iziskuje, da mo-
zemo sricno ovi tilesni i vrimeniti zivot provesti
i uzdrzati. B. Leakovid, nauk. 152. Kolika se
priprava iziskuje, da ga dostojno mozemo pri-
mati? 184.

b. vidi 1, b. Zasto ce se potanko iziskivati
dila niova. A. Badid .505. Zato se iziskuje, jeli
vazda parok duzan za svoje zupnike misu govo-
riti. J. Banovac, razg. 238. Ne imaju se s is-
praznom slobodom iziskivati skrovista Bozija. F.
Lastrid, test. 325a. Isukrst oavistuje, da ce se
na ovom sudu iziskivat svaka ric isprazna i ]udi
de davat razlog od ne. ned. 119.

IZISKIVIV, adj. vidi iziskivjiv. — nepouzdano.

IZISKIV^iIV, adj. koji se maze iziskivati. —
U Bclinu rjecniku: ,quod potest inquiri' i u Stu-
licevu: iziskiviv i iziskivjiv , quod perquiri potest'.

IziSKOVALAC, iziskovaoca, m. coirjek koji
iziskuje (vidi iziskovati). — U jednoga pisca xviii
vijeka u kojega stoji grijeskom iziskovaoc. Koji
iziskovaoc jest od velicanstva. J. Matovid 18.

IZISKOVANE, n. djelo kojijem se iziskuje (od
iziskovati). — Stariji je oblik iziskovanje. -- Iz-
medu rjecnika u Mika]inu (iziskovanje kod ispi-
tanje, a napose nenia) i u Belinii (iziskovanje
184''. 601''). U6iniv.si iskusenje, iziskovanje i raz-
gledanje svedenja svoga. S. Budinid, sum. 90*.
5ludar tako u iziskovanju i razglodanju ran. ispr.
12. Ispravitfjnici oficija svetoga iziskovanja ili
inkvisicijoni. 131. Iziskovanje na poluverstvo

IZISKOVANE

199

IZITI

potice. Nauk brn. 59*. Posli velicijeh iziskovanja
i iskusenja. B. Kasid, in. 40. Pomnivo izisko-
vanje cinase vekar biskuijov od 2ivota. B. Kasic,
in. 43. Da so zatvoro vrata iziskovanju ili am-
bicijoni. 75. Pomnivo u6iniv§i od svih nih izis-
kovanje. rit. 241. Praznovati od svako^a po-
sobna iziskovanja. nasi. 6. U iziskovanju jizbin.
I. T. Mrnavic, ist. 171. Sveti Agustin odgovori
jednomu iziskovanju prilicnu ovom. P. Radovci6,
nac. 91. Ucinivgi se pomjivo iziskovanje. M.
Bijankovic .SI. Govori naj prvo u nacin od izis-
kovanja. A. Vita)i6, ist. 147. Razmisjaj, kqje pri-
tanko iziskovano cinit ce se od svega zivjena.
Misli. 35. Od svetoga iziskovanja. A. d. Costa
1, 66. Dali iemo se uzdrzati od onih tankih i
visoki iziskovani. Ant. KadSio 143. Svjetovna
iziskovana od stvari glavnijeh. J. Matovic 252.
Postavili pomnu u iskusenu i iziskovanu svojijoh
grijeha. 264. Da se sudno iziskovane ucini. I.
J. P. Lucid, nar. 58. Sva pisma sudniC/tj izisko-
vana. izk. 17. U ovomu naj pokojnemu iziskovana.
M. Dragicevid 142. Podloziti se naj zesdim sudnim
iziskovanima. Grgur iz Varesa 93. S jednim
cilim^iziskovanem tumaci sto jo bogojubstvo. 136.

IziSKOVATI, iziskujem, impf. vidi iziskivati.
— Dolazi od jn'vijeh vremena, od xvii je vijeJca
cesto zamijeneno (kod stokavaca) ohlikoin iziski-
vati (koji vidi). — Badi x>rimjera, za koje se ne
zna za cijelo, pripadaju U amo ili pod iziski-
vati, vidi sto se kaze kod ovoga (/lagola; ovdje
treba dodati da su pod iziskovati primleni svi
stariji i cakavaeki primjeri; moze biti da bi i
primjeri pisca I. J. P. Lucica s osnovom iziskuj
amo pripadali, jer ako u nega i nana oblika
glagolskijeh od osnove iziskova, iina supstantiv
iziskovane, a prema oblicima od osnove iziskiva
ima praes. iziskivam. — Izinedu rjecnika u Mi-
ka}inu (iziskovati, iskati ,quaero, quaerito, in-
quiro, indago, investigo' ; iziskovati pomno ,ex-
ploro, exquiro, scrutor, investigo, indago, perve-
stigo , inquiro , perquiro' ; iziskovati , ispitovati
,sciscitor, percuntor, quaero, exquiro, expiscor'),
u Stulicevii (v. iskati), u Danicicevu (.exquirere').

1. aktivno.

a. vidi iziskivati, 1, a. Svetyiht. mosti prisno
izfciskuje, kupovase. Domentijant' 198. Ov sa-
krament iziskuje bogojubstvo. Narucn. 32''. Isdem
i iziskujem privedri obraz tvoj. P. Radovcid, nac.
269. Ne imamo ondi grada pribivajudega, nego
dosasti iziskujemo. M. Divkovid, nauk. 83''. Neka
tobe svijem srcem iziskuj u. B. Kasid, nac. 98.
Iziskujte, iznajdito tezijeh muka vrsti nove. A.
Vitajid, ost. 359. Da je potrebno iziskovati od
vjernijeh izvrsno poznanje krstena. J. Matovid
142.

b. vidi iziskivati, 1, b. Sada samt toj iziskovao,
a oni zapsise. Mon. serb. 515. (1471). Ca kani
Bog stvorit nemoj iziskovat. M. Marulid 134.
Odkud je rosa taj, nudire iziskuj. P. Hektorovid
15. Koja su snaznija, ona ne izkusuj, i ka su
tancija, onu ne iziskuj. 40. Da sam ja oni ki
iziskujem srdca, Anton Dalm., nov. test. 2, 176''.
apoc. 2, 23. Tancine sasvima iziskovati pastirskoj
vrsti ne pristoji se. P. Zoranid 44''. Koji veoma
tanko iziskuje tvari vere. S. Budinid, sum. 29''.
Mahnetost jest izeskovati, ima li se onako ciniti.
48a. Kojemu brze klanati se jest nere o nem
izieskovati. 76''. Visina, dubina i tancina bo-
zanstvenijeh ne imamo po tanku iziskovati. M.
Divkovid, bes. 429''. Oni tada pocese iziskovati
men sobom, tko bi nih bio, koji bi to ucinio.
I. Bandulavid 96''. luc. 22, 2,3, Neka znadu pa-
stiri od dus da po liihovu bitju drzani su po-
mjivo iziskovati kad se dite najde. M. Bijan-

kovid 31. Cetiri redovnika koji neka iziskuju
pom[ivo 2ivot i nacine od dijakov. 107. Iziskuju
svake zlodi. A. Vitajid, ist. 186''. Iziskovati ove
otajno sude Bozje. 223. Po tanko sve stvari
iziskujes. 469. Iziskuju svi Xeledi jeda bi ki
svidok bio. ost. 130. Ne iziskuj u tancini, svetci
vedoj il' manoj jesu 1' scini. J. Kavanin 524^^. Izis-
kovati protiva jednomu u dogodaju od poluvirstva.
Ant. Kadcid 297. Iziskovati razloge nebeskoga
nauka. J. Matovid 12. Ako bi kojigod iziskovao,
koji uzrok bi . . . 48. Ne bi naglozejno izisko-
vali, na koji se nacin moze udiniti. 212. Izis-
kuj mo jost od nas istijeh, jeli nami pristojno.
221.

3. pasivno. Ime negovo iziskovano bude od po-
roda do poroda. I. Bandulavid 250^. ecclesiastic.
39, 13.

3. sa se, pasivno.

:i. uopce. Tolikoje se nimaju iziskovati jistvine
razkosne. Narucn. 97a. Ne iziskuje se krivac.
B. Kasid, zrc. 104. Tada de se iziskovati Jeru-
zalem sa svjedami. nasi. 187. Koja se prikazuju
ne imaju se potanko iziskovati. J. Matovid 12.
Tri stvari imaju se od nas iziskovati i poznati.
59. Sve stvari imaju se iziskovati. 95. — Bez
sitbjekta. Da se ne iziskuje protiva time ere-
tikom. S. Budinid, ispr. 134. Ako bi se pomnivo
iziskovalo. J. Matovic 319.

b. vidi iziskivati, 3, b. Ima 1' se v sluXbeniku
od krsdenija iziskovati dobrota zivota? Narucn.
9*. Ke se stvari iziskuju na prijatje podobno
toga sakramenta. 32a. Ka se iziskuju dostojno
prijati red? 45a. Mnogo vrimena za to bi se
iziskovalo. Grgur iz Varesa 116.

IZISKOVAVAC, iziskovavca, m. covjek koji
iziskuje. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Nije
zato dopustjeno cejadi vlastitoj sazgat takove
knige po svojoj oblasti, dali jih imadu pridat
starisinam crkvenim oli iziskvvavcima. Blago
turl. 2, 33. — nepouzdano.

IZISKOVITE^j, m. covjek koji iziskuje. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. J^ubezniv iziskovite} i
tanak ispitovatej. Narucn. 84''. — nepouzdano.

IZISTINITI, izistinim, pf. pokazati da je sto
(objekat) posve istina; uciniti da bude sto (objekat)
posve istina. — Sloieno : iz-istiniti. — U nekijeh
pisaca xviii vijeka. Triba je izistiniti da je po-
vojno , a ne nehote objavio tude grihe. Ant.
Kadcid 333. Ako se izistini pravo, ne mogu se
rukovati. 454. Vidide, da se je sve u sinu izi-
stinilo. I. J. P. Lucid, razg. 4. Bog dao da
se izistini medu vami mrzane na izustjene ridi
psostnif^j. 109. Ako ne izistine se sve izvrs-
nosti. nar. 110. Niti bi dobro bilo krstene, ne
izistinujudi se rici krstena. M. Dragidevid 245.
Sve to izistiniti imadjase se. Grgur iz Varesa 36.

IZISTITI, izistim, pf. postaje od iz i osnove
ist (vidi isti i istina) nastavkom i. — Na jednom
mjestu XIII Hi xiv vijeka. — Danicic u rjecniku
tumaci ,explorare', a Miklosic (lex. palaeoslov.^)
misli (,ut videtur') da treba tumaciti .determi-
nare'. Izistivt dantnaja preroditejij i rodite|i
kra}evbstva mi, upisabt u hrisovujt sij. Mon.
serb. 58. (1293—1302).

IziSASCE, n. vidi izasasde. — Stariji je oblik
izisastje, ~ Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUcevu (izisastje, vidi isastje). ISfegovo izisastje
biti de od velika smetenja. Zborn. 50*. Sahrani
dusu liegovu u ovi cas od izisastja svoga. B.
Kasid, rit. 137. Od recenoga izisasca Ivanova.
S. Rosa 52a.

IZITI (izici, izadi), izidem (izldem, izadem), pf.

IZITl

200

IZITI, A, 2, c.

exire, pomicuei se ostaviti satvoreno tnjesto Hi
uopce mjesto kojijem je bio opkojen subjekat. —
Slozeno : iz-iti. — Akcenat vidi kod A. — Rijec je
star a, isporedi stslov. iziti, rus. hs-bh^th, hsuth.

— Izmedii rjecnika u Vrancicevu (izajti , exire;
prodire'), u Mikajinu (iziti, vidi izhoditi al' iz-
laziti), u Belinu (iziti, izaci ,exeo' 780^), u Bje-
lostjencevu (vidi kod ishadati), ti Voltigijinu (iziti,
izhajam, izhodiin, iziso ,andar fuora, uscire, tra-
viare' ,ausgehen'; izidem, v. iziti; izaci, izasao
jsviare, smarrire strada, fuoruscire, uscire' ,irro
gehen'; izade lipo ,riesce bene' ,es gelingt wohl,
es gerath wohl'), u Stulicevu (izaci, izici, iziti,
iziso sam ,exire, egredi, excedere, foras progredi,
procedere vel prodire, felices habere exitus vel
eventus, feliciter evenire, se alicui offerre, in
conspectum alicujus prodire'), u Vukovu: izadi,
izadem; izisti i izici, izidem (izidem), 1. ,aus-
geheu' ,exeo, egredior'. 2. ,ausbrechen (von einem
exantheme)' ,erumpo' s primjerom : Izisle kraste
po nemu. 3. ,werden' ,existo' s ijrimjerima: Izisao
covjek; izide lopov; ako izide kalp. I na tefter
vojsku prebrojio, izide mu sto ijada vojske. 4.
n. p. iz nodi, iz zime ,uberleben' ,superstitera
esse' s primjerom: Jedva jo iz nodi ziv izisao.
Bog zna bode li iz zime izidi. 5. izisao iz svijesti
,ist wahnsinnig geworden' ,mente capi' ; u Da-
nicicevu (iziti ,exire').

A. oblici (vidi iti, I).

1. od korijena i. mediu iz i glagol moze se
umetnuti a (uprav se tizim]e iz u obliku iza —
vidi kod iz — , a to mozebiti po analogiji prema
oblieima od korijena sbd, vidi 2), isporedi obadi,
otaci, uzadi itd.

a. infinitiv.

a) ne umece se a. a a) iziti. ovaj naj stariji
oblik (vidi n. p. Spom. sr. 2, 107 god. 1442 ; Mon.
Serb. 473 god. 1455) gubi se sve to vece kod na-
roda, te se naj cesce nalazi u primjerima pisaca
Dubrovcana, a i dan danasni u Dubrovniku ne
poznaje se drugoga oblika. radi ostalijeh pisaca
vidiS. Kozicid 55^; P. Hektorovid 31; P. Zo-
ranid 28a. 33a j M. Pelegrinovid 195; Aleks. jag.
star. 3, 268; B. Kasic, per. 11. 101; Glasnik.
II, 3, 55. (1706); J. Kavanin 3*. 55b. 431a; Nadod.
37; S. Tekelija. letop. 119, 28. — bb) izidi. --
od XVII vijeka (naj stariji su primjeri: M. Div-
kovid, bes. 297i>; nauk. 4a. 10a. 21^. 279^^). samo
kod stokavaca. vrlo cesto u na§e vrijeme. — cc)
izisti. — samo u nase vrijeme n nekijem kraje-
vima (jamacno u Crnoj Gori). Mujo izist odista
hodase. Nar, pjes. vuk, rjecn. kod izisti; izisti.
Pjev. crn. 83a; p. Petrovid, sdep. 15.

b) umece se a. aa) izdjti. — od xv vijeka (naj
stariji su primjeri: Bernardin 3; M. Marulid
100). samo u cakavaca i u nekijeh zapadnijeh
stokavaca, n. p. I. Bandulavid 4a. 4^ ; Ant. Kadcic
128 (i u Boke]a J. Matovida 492). — bb) izadi.

— od XVI vijeka: H. Lucid 230; F. Lukarovid
156. vrlo cesto (rijetko u pisaca cakavca). — cc)
izajdi. — postaje mijeSanem oblika kod aa) i bb),
isporedi b, b) dd). — samo u nekijeh pisaca xvii
i XVIII vijeka: I. Bandulavid 19a; A. Kanizlid,
kam. 17. 141. 370. 404; I. Jablanci 100.

b. oblici (svi osim inf., ger. praet., part, praet.
act.) u kojijeh je osnova id.

a) ne umece se a. aa) d ostaje nepromijeneno :
praes. izidem (stariji oblik izidu. S. Mencetid
100), izides itd.; aor. izidoh (grijeskom izih. J.
Kavanin 444a), izide itd.; impt. izidi. (najednom
mjestu XVI vijeka ima impf. 3 pi. izidihu. Aleks.
jag. star. 3, 278). — ovi se naj stariji oblici upo
trebjavaju vrlo cesto i u nase vrijeme (u Du-
brovniku drugijeh i nema). — bb) d se mijena

na d: praes. izidem, aor. izidoh, izide itd.; impt.
izidi, izidimo, izidite (i okrneno u pjesmama:
izid'. Nar. pjes. vuk. 1, 556. 614; izid'te. 2,422;
radi izidide. 3, 194 i izidider. 1, 446 vidi 2. de,
a, b) aa) i 1. der, b, aa)). — od xvii vijeka:
izide (praes.). M. Divkovid, bes. 284a j izide (aor.).
71a (nepousdano je izide. M. Vetranid 2, 207, u
rukopisu stoji isnidie). vrlo cesto u nase vrijeme
kod stokavaca.

b) umece se a. aa) i mijena se na j : praes.
izajdem, aor. izajdoh, izajde itd., impt. izajdi
(impf. 3 sing, izajdise. F. Vrancic, ziv. 36; 3 pL
izajdihu. 104). — od xv vijeka, isprva kod ca-
kavaca i kod stokavaca : izajdoste. Bernardin 77 ;
izajde. M. Marulid 123. 129; Transit. 32; Mira-
kuli. 2. 144; M. Vetranid 1, 155. 2, 81; Dukjanin
22 ; P. Zoranic 2^ ; izajdose. Transit. 235 ; B.
Gradid, djev. 11; izajdi. N. Ranina 161^; M. Ve-
tranid 2, 153; izajdite. H. Lucid 234; izajdu. 217.
kasnije i u nase vrijeme samo kod cakavaca i
kod nekijeh stokavaca zapadnoga govora (pisci
stokavci zapadnoga govora upotreblavajti ove
oblike uz druge, all ne svaki cesto; naj cesce Do-
bretic; ovi se oblici nalaze i u Bokeja Matoviea).
— bb) od ji postaje d: praes. izadem, aor. izddoh,
izade itd., impt. izAdi. — naj stariji su primjeri
XVI vijeka: izadoh. M. Vetranid 2, 347 (po ruko-
pisu xviii vijeka); izade. B. Gradid, djev. 125, i
u cakavca H. Lucica: izade. 225. 246; izadose.
285; izadu. 341; od xvii vijeka vrlo cesto kod
stokavaca: izade. M. Divkovid, nauk. 186; L
Ancid, svit. 35; M. Radnid 128t>. 219b. 137a. 249*.
379a; izadose. L Ancid, ogl. 104; M. Eadriid 67a
itd. — cc) u jednoga pisca cakavca xviii vijeka
ima za praes. 3 sing, oblik izaje. J. Kavanin 16 la.
32oa. 526a. — (Id) jedan pisac xviii vijeka mijesa
oblike kod aa) i bb), te pise: izajde. A. Kanizlid,
kam. 5. 21. 33 i jos na mnogo mjesta; izajdose.
203. 788 itd.

Z. od korijena sbd (vidi iti, I, 2).

n. medu z i s stoji h. — U knigama pisanima
crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. a) ger. praet.
iztsBdt. Stefan, sim. pam. saf. 2 Sava, sim. pam.
saf. 4. — b) part, praet. aci. iztsblt. Mon. serb.
243. (1389 — 1399).

b. ispalo je h ne promijenivsi se na a. vi'lo
rijetko (pouzdano samo u dva primjera) xv i xvi
vijeka, jer su se (posto se z ne cuje ispred s,
premda se i nalazi pisano) pomijesali ovi oblici
s oblieima glagola iti (kod I, 2, b). a) ger. praet.
isad. N. Ranina 167b. — ftj part, praet. act. m.
n. pi. izsli. Mon. serb. 535. (1451—1487). vidi i
kod iti, I, 2, b.

c. mj. B umetnuto je a. — Od xv vijeka (vidi
kod b)). a) ger. praet. aa) izasad. M. Vetranid
1, 132. 2, 174. 185. 333; H. Lucid 219; D. Zla-
taric 8a. 87b ; p. Vrancid, ziv. 37 ; I. T. Mrnavid,
osm. 66. — bb) izasatco. Bernardin 31 ; izasadsi.
P. Zoranid 6b ; F. Glavinid, cvit. 39b ; p, Radovcid,
ist. 57. 63; nac. 35; M. Radnid 387b; izasaci. B.
Gradid, djev. 103; izasatci. M. Divkovid, nauk.
25a. 216b. — cc) izasav. L Ancid, svit. 80; M.
Dobretid 129. — dd) iza§avsi. F. Glavinid, cvit.
5b. 83a. 198b; M. Jerkovid 24; M. Radnid 219*
itd. cesto i u nase vrijeme. — b) part, praet.
act. izisao, izisla: izasao. Mon. serb. 462. (1453);
N. Ranina 134a; M. Divkovid, bes. 78a; izasli.
Bernardin 2; Mon. croat. 280. (1577); D. Ranina
6b; izasal. Mon. croat. 165. (1497); H. Lucid 190;
P. Zoranid 19a; izasla. H. Lucid 252; P. Hekto-
rovid 58; F. Lukarevid 234; D. Zlatarid 21b; M.
Divkovid, bes. 10a. 296b. 319b; izasa'. Ivan trog.
1 itd. vrlo cesto i u nase vrijeme. — c) u ne-
kijeh pisaca xvni vijeka ima i part, praet. pass.

izni, A, 2, c.

201

IZITI, B, 1, a

izi§ast kao adjcktiv sa znadenem participa aktiv-
noga. izasastim. Blago turl. 2, 233; izasasta. I.
J. P. Lucie, nar. 94; izasaste. 96; izasastif/t).
Grgur iz Varesi. 112; na jednom mjestu ima i
grijeskom izasten : Koga on imase od sebo iza-
stena rasploditi. S. Rosa 3'>.

(I. po analogiji prema oblicima kod 1, umece
se i. — Od XIV vijeka (vidi b)). a) ger. praet.
aa) izigad. N. Ranina 59a. 92a. _ bb) izigadsi.
B. Kasi6, rit. 138. — cc) izigav. S. Margitii, fal.
22. 36. 249; isp. 105; M. Lekusi6, razm. 76. —
dd) izisavsi. I. Drzi6 52. P. Posilovic, nasi. 128a
itd. cesto i u nase vrijeme. — b) part, praet. act.
izi§ao, izisla: izislo. Spom. sr. 1, 24. (1399); N.
Na}eskovic 2,^25; izisal. M. Maruli6 213; N. Di-
mitrovic 63; S. Budini6, ispr. 115; izisla. Narucn.
81^; Zborn. 2a. 67a; M. Vetranii 2, 397; §. Bu-
diriic, ispr. 144; izisli. N. Ranina 88a; Zborn.
116a; S. Budini6, ispr. 130; F. Lukarevi6 27;
izisao. Zboin. 112''; M. Drzi6 412 itd. vrlo cesto
i u nase vrijeme.

B. znacene.

1. znacene je kao sto je sprijeda kazano.

a. subjekat je cejade. a) uopce. moze se izreci
mjesto odakle se mice subjekat, i znacene se gla-
gola moze utvrditi rijecima van, nadvor, napoje
itd. Da imt jestL rokt za tri mesece, da si iziduti
SB vsemt svojimt dobittkomL. Moq. serb. 50.
(1240 — 1272). Izasatce Isus uvrati se u strane
Tira i Sidonja. Bernardin 31. mat. 15, 21. Be-
tulijati iz dose s oruzjcm. M. Marulic 6. Uci-
nise da izajde iz Rima. Transit. 32. Izajde van
is crikve. Mirakuli. 2. Iz vrata pak na dvor
sam ti ja izadoh. M. Vetrani6 2, 847. Izasad iz
luga zelenoga vila. H. Lucid 219. Izidoh, jeda
nas gdi sreca sastavi. N. Nftjeskovic 2, 61. Izido
iz rike jedan go star covik. F. Lukarevic 25.
Hocu ja tebe svjetovat iziti mladahnu iz Tebe.
215. Jos, huda zeno ti, iz grada nikako ne hoccs
iziti? 255. Na dvor, svijetli gospodine, izid'. 294.
Izidoh trudan vec iz kuce. 295. Viruj mi, ako
te u lugu jedi ome zatekoh, zdrilo ti zagradih
dracome, da zit van vec no moz' bez moje vik
vo}e. D. Raiiina 911'. jz dvora ovoga rijetko ce
van izit. D. Zlatarid 30^'. Kako hotec dosal jesi
ovdi, a kako mislis ne izides od suda. Aleks. jag.
star. 3, 240. Nece vede nikada iz pakla izici. M.
Divkovid, nauk. 4a. Izasatci vidje covjeka. 25a.
Izidi iz grada, 21b. Izasatci is pedi. 216*'. Ne
htedi nikako iziti iz grada. B. Kasic, per. 11.
Od kada si izisla iz materine utrobo. B. Kasid,
per. 95. Izidimo na dvor svi pastijeri opeta, neka
nam objavi. I. Gundulid 85. Tim pogledaj, gdi
iz tabora van izisla sva se odkriva (vojska). 436.
Izasadsi on iz Carigrada. F. G-la\inid, cvit. 39^".
S kimi izasavsi ide u vrtal. 83a. Izidi iz zemje
tvoje. 441a. Sia Bozji iiajde iz utrobe materine.
I. T. Mrnavid, ist. 17. Izisavsi iz doma. L Drzid
52. Izajdite od ovude^. Michelangelo. 16. Sto ste
izisle izvan grada? G. Palmotid 1, 132. Iz kra-
Jestva moga vani nitko izadi da ne more. 2, 23.
Na po}e izidosmo. 2, 181. Voliki su skripi ovdi,
iz kojih nije mod iziti. 2, 231. Izasadsi iz greba.
P. Radovdid, ist. 63. Izasadsi vanka Petar gorko
se uzplaka. nac. 35. Izidosmo iz Valona. P. Ka-
navelid, iv. 352. Proplaka izasav vanka. I. Ancid,
svit. 80. Kako izisao jest go iz utrobe matero
svoje, tako do se opet i vratiti. P. Posilovid,
nasi. 2V>. Sto bijase ucinio izisav iz kuce. S.
Margitid, fal. 249. Izisav iz sakristije. ispov. 105.
Jednu vecer izajde iz satora. IIS. izisao iz
grcba. I. Grlicic 13. Comu izaddh iz matere,
ueg da shranim duh ccstlti? J. Kavauin 30''.
Izasavsi s mraznijeh strana. 283a. Izit nikadare

iz ponora zle tamnice ne ufa. 431a, Ukradom
izido iz Afile. I. Dordid, ben. 15. Izisavsi van
skupstine vas se obveseli. M. Lekusid, razm. 29.
Izisav na dvor dojde k nimi. 76. Ukazuje se iz
grobnice izasavsi. J. Filipovid 1, 1091'. Izasavsi
iz limba. F. Lastrid, od' 36. Izasavsi iz pustine.
343. Nije li kroz ista vrata iznutra izasao prije
33. godine? test. 227''. KaSan kra| izasavsi iz
svoga krajestva. ad. 14*. Izisavsi Noe iz ko-
rab^e. E. Pavid, ogl. 21. Izidi iz zemje tvoje.
S. Rosa 23a. Da iziti bude iz svoga rodnoga
mjesta. 23a. Bog mu rece, da izade iz zemjo
svoje. And. Kacid, kor. 14. Onda Noje s ce-
Jadma izajde.^ M. A. Rejkovid, sat. K4a. Mana
podavaSe se Zudijom izasastim iz Ejipta. Blago
turl. 2, 233. Oli je izasao izvan mista. Ant.
Kadcid 71. Udi} izid da no more vice. J. S. Re}-
kovid 435, Za nora nede nitko da izade. Nar.
pjes. vuk. 1, 125, Kad izide Jelena, pred nom
idu dvorkine. 1, 129. Tade care iz mora izido.

2, 82. Nedes izid ni izvest devojke. 2, 147. Izi-
demo iz bijele crkve. 2, 158. Pa izide roble iz
tamnice, 2, 524. Ispod doska zdravo izisao. 2, 540.
— metaforicki. Iz tmaste pomrake da bi mi iziti.
M. Vetranid 1, 352. Iz kaone tamnosti da budem
izit ja. 1, 468. Nijes' mogla iziti iz moga srca
van. F. Lukarevid 228. Nikako za vas svit ne
slid' ved tuj Jubav, nu naglo izid' van iz toga
ti kola. D. Ranina 69^. Izisao je iz tavnico ze-
ma}ske. P. Posilovid, nasi. 42a. A ti, ako ti malo
fali, takija hodes iz koze da izajdes. D. Rapid
223. — b) kaze se iziti iz ruka, iz ruku, iz ruke
i u prenesenom smislu. Sad poznam tej muko
kakve su pritrpit, kada se u ruke nemile bude
prit, iz^kojih jedan cas ne mogu izit ja. S. Men-
cetid— G. Drzid 514. Izit iz ruku negovih. F.
Lukarevid 109. Zac te trudi moja }ubav i tac
sili na stvar, koja van iz ruke tvoje izit Ije no
more? M. Pelegrinovid 195. Ne bise mu muka
izajti iz nihovih ruk. P. Radovcid, ist. 51. — c)
shvaca se u prenesenom smislu kao mjesto u
kojem je bio subjekat: aa) negovo stane (n. p.
cast, red itd.). Izajti van iz casti. B. Armolusid
16. — Kad bi izisli ispod vladana od ucite}a, I.
Dordid, ben. 13. — Iz reda izajde. J. Filipovid

3, 8a, amo pripada i ovaj primjer: Da je do-
pustio papa da iz manastira izade i manastirsku
hajinu pusti. B. Gradid, djev. 125. — tuga, ne-
voja, pogibao. Tore de toj biti blazeni oni dan,
ere du iziti iz mojijeh tuga van, N. Najeskovid
2, 93. Tz gore tuge neg je smrt iziti. P. Zo-
ranid 33a. Jedva bise izisao iz ovijeh nevo[a. B,
Kasid, fran. 92. Iziti iz nevoje. P, Kanavelid,
iv. 208. Ako bi izasao iz te pogibili. Ant. Kadcid
201. Ako izajdemo iz ove pogibili. M. Dobretid
140. — grijeh, krivina itd. Zelim iz takovih grihov
izajti. Kateh. 1561. C3a. Izit iz grijeha. I. Drzid
67. Jeda bi iz grija izasli. I. Ancid, svit. 25.
Da izade iz krivine, tako bi izasa iz pene vicne.
35. Izad iz pakla oliti iz smrtnoga griha. M.
Dobretid 102. — bb) svijet, zivot (iziti iz svijeta,
iz zivota ztiaci umrijeti). Iz ovoga svita izajti.
F. Vrancid, ziv. 102. Izide iz ovega zivota. B.
Kasid, nac. 56. — cc) smrt (iziti iz mrtvijeh =
ozivjeti, uskrsnuti). Miles izade iz mrtvih i us-
krsnu. M. Pavlinovic, rad. 100. — dd) vola (iziti
kome iz voje kao da znaci: ne raditi da]e po
ncgovoj voji, ne slusati ga). Ako li bi, sta toga
Bogb ne daj, koji liiju izasao man§ roditeju svomu
iz voje i izB posluha. Mon. serb. 462^ (1453). Iz
vo}e mnjet ncmoj da ti du ja izit. S. Moncetid
58. Ne bill mu (Bogii) iz voje ja vazel iziti. N.
Dimitrovid 83. Necu t' vik iz voje nikako iziti,
na sluzbi er tvojoj ved voju umriti. D. Raiiina

IZITI, B, 1, a.

202

IZITI, B, 1, b.

Sy*. Nijesam mog^ao prijate}u iz vo|e izidi ne
izjedci i ne popivsi. M. Divkovic, nauk. 279^. —
d) had se hoce kazati da se subjekat onesvijestio,
da je poludio itd., kaze se u prenesenom smislu
da je izisao: aa) iz sebe, izvan sebe itd. (Rodi-
te(e) morebit izvan sebe kadgodi izasaci mahnito
proklinas. B. Gradic, djev. 103. (Celov) mi ucini
iziti sebe van. F. Lukarevic 36. Jur sam sva
izasla sebe van. D. Zlataric 21^. Izide izvan sobe
kako mahnit. B. Kasic, per. 177. Ona izisla izvan
sebe od bolesti budmi, klice: ... I. Gundulid 467.
Francisko od veseja, straha i cuda izvan sebe
izajde. F. Glavinid, cvit. 336^^. Kako da ue izide
izvan sebe koji mu drago covik razmisjajuci ta.
M. Jerkovic 28. Iziti iz sebe od cudnosti. A, d.
Bella, razgov. 47. Od zacudena izvan sebe izi-
savsi. F. Lastric, test. 351^. Had velikoga za-
cudena izade kano izvan sebe. E. Pavic, ogl. 293.
Da od stra izade§ izvan sebe. M. Zoricic, ostn.
21. U takvoj }utini da ho6e izvan sebe izidi. M.
A. Relkovic, sabr. 9. Kad se jedan zanesvisti
oli u bolesti izajde izvan sebe. M. Dobr6tic^473.
Pobudali i izajde izvan sebe sasvim. 517. Cesto
bi izvan sebe izisla. I. M. Mattei 97. — bfj) iz
pameti, iz svijesti. Izajde van is pameti i ciiiase
strasna zlamenija. Mirakuli. 144. Kako je iz pa-
meti izisao. M. Drzic 412. Ozdravi jednijeh, ki
bjehu izasli pameti svoje vao. D. Eanina vi^.
^jud izisli van pameti! A. Vita}ic, ost. 161. Ko-
liko si puta u pitju iz pameti izisao? S. Mar-
gitid, ispov. 37. Ako bi izisao iz pameti. I. Gr-
licic 86. Koji jest izisao iz pameti u bolesti. A.
Bacid 397. Jeda je iz pameti tada izisao, kada
je ovo pisao? A. Kanizlid, kam. 80. Kao da je
iz pameti izisao. 272. Ako bi tko dokuciti hotio,
iz pameti bi izisao. fran. 227. Izadosmo iz cisto
pameti. S. ^iubisa, prip. 240. — Zanimivsi i iz
svisti izasavsi. And. Kacid, kor. 322. — amo moze
jiripadati i ovo ; Van prava razloga izide tko
stvorom, iiije cuda nijednoga da izide govorom.
M. Bunid 29. — e) prijedlogom od pokozuje se
da je mjesto odakle se izlazi kuca onoga cije ime
stoji u genetivu. Izidi < d mene, zasto sam grisnik.
S. Margitic, fal. 138. Izajdi od mene, zasto covik
grisnik jesam, Gospodine. L. Terzic 283. — f)
mozese izreci mjesto kamo dolazi subjekat. IzidohL
izb ottcistva sv. jego vi. Svetuju Goru. Mon. .serb.
5. (1198 — 1199). Kada bi hot'okamo iziti. Zborn.
2a. Nemoj iziti jos na put. S. Mencetid 249.
Izajdi malo van iz jame pakjene na sunce. M.
Vetranid 2, 153. Ti dake van na svitlost izasadsi
vilu jednu najti hodes. P. Zoranid 6^. Opet izidoh
prid ubog obor moj. F. Lukarevid 288. Na oni
kraj na koji tko jednom izide nikadar se veco ne
boji. B. Kasid, fran. 50. Izisle su vrh livade
pokraj bistre Visle rike. I. Gundulid 398. Obi-
caju kraji naciniti i drzati dvore i na seli, gdi
izasavsi, navlastito u litu, obicaju uzivat plodove
i lipotu sjetve svoje. F. Lastrid, ned. 318. Iziso
je na kokosine sunce. (Z). Poslov. danic. 85. Zo-
zima iziso je u pustinu od Tebaido. N. Marci 8.
Pa izidi pred kulu bijelu. Nar. pjes. vuk. 1, 51.
Izidi amo, delijo! izvodi tvoju jubovcu. 1, 65.
Kad izide i red grad na salan^ak. 1, 365. Ti
izidi na dvor pred kapiju. 1, 552. Izid' pred
dvor. Freeze Stofane! 1, 556. Izid', majko, pred
dvorovo. 1,614. Kad izide proma Pirlitoru. 2, 111.
Izidose pred bijelu crkvu. 2, 127. Sluge moje,
otvor'te kapiju, izidite p^Ju §irokome. 2, 225. Dok
izidem pred cadore b'jele. 2, 337. Izidose u pcje
siroko. 2, 467. Ved izid'te pred nasu avliju. 2, 422.
A kad Simo na drum izasao. 4, 282. Kad izide
na po]6 Zecevo. Nar. pjes. juk. 106. Tek sto na
suho izide. Nar. prip. vuk. 192. Izisav&i na ulice

negove recite. Vuk, luk. 10, 10. — u prenesenom
smislu. ^.Taoh! cemu na svit saj izidoh? S. Men-
cetid—G. Drzid 517. Nasa su djeca taj izisli od
visnih na svit saj. F. Lukarevid 27. Da nijesam
na svjetlos iziso. V. Andrijasevid, dev. 72. Uru
u koju sam na svijet izisla. put. 438. Kad ne
porod na svijet izide. I. Dordid, ben. 10. Ako
bi stvorene na svit izaslo. M. Dobretid 26. Bu-
dudi izasao na svit. 48. — Zude vjeriti se i iziti
na binbeni svijet. B. Kasid, per. 101. — Iz du-
bine griha iiDOJih na put od spasenja izid. I. Gr-
licid 148. — g) cesto se upotrebjava kad se kome
ide na susret. Pristdtsu mi predt slavni i dobro-
narociti gi adb Dubrovnikt, i tu izid se predt kra-
jevtstvo mi vlastele dubrovtsci. Mon. serb. 187.
(1378). Izajt de pram tebi druzba svetih. M. Ma-
rulic 100. Nego li du prima tebi spasiteju i Bogu
momu iziii. A. Gucetid, roz. mar. 170. Isti kra}
prema tebi izide. 263. Cu(v) Aleksandrovo vra-
cenje od boja, na sritenje nemu izide. Aleks. jag.
star. 3, 233. Popove idolski na sritenje Alek-
sandru izidose. 244. Izijede pram noj. M. Div-
kovic, nauk. 106b. Slisajuci to Leon, izajde proti
nemu (Atili). F. Glavinid, cvit. 93^. Cesar sviiti
redi i s pukom izajde protiva nemu (papi). 154*.
Iziti prima vjereniku. I. Drzic 124. Izide fa
Egidio prima nemu. 151. Ne more se u svom
velicanstvu uzdrzati (KorijolanJ, ved se usta, i
pram nom (materi) izade, zagrli je i celova. J.
Banovac, razg. 9. I ona izajde prid nega. F.
Lastrid, test. 103^. Bi vladaoci izasli iz grada
pram slavodobitnikoixi. 223^ Izidimo prima nemu.
A. BoskoA'ideva 19. A prid nu horceg cio dan
daleko izade. D. Eapid 181. Dalek' majka kona
ugledala, kukajudi pred kona izisla. Nar. pjes.
vuk. 1, 628. Nitko ne sme pred neg da izide, da
izide, da kona privati. 2, 78. I odmah pomislim,
da mu, po ze]i negovoj, izidem na susret. Vuk,
pism. 31. — h) u drami xvi i xvii vijeka iipo-
trebjava se kad se glumac javja na pozoristu.
Bijudi se oni, jedan starac izide i govori: ... N.
Najeskovic 1, 229. Gospoda izide: ,Ajmeh ja!'
1, 263. Venere bozica izide. M. Drzic 35. Ovdi
Kupido izide. 37. Za tim anjel izajde kripedi
(Lovrinca), i govori: ... P. Hektorovic (?) 139.
— i) kaze se iziti s puta, iz puta, izvan puta cesto
u metaforickom smislu. Izasadsi z dobra puta po-
karade te. M. E,adnid 387''. Da nije iziso izvan
puta, nego da ide sveder u prav put zamjerka
zudjenoga. B. Zuzeri 28. Izisla sam izvan puta
od istine. 196. Da ue bismo izasli s puta Go-
spodinova. J. Matovid 514. Zasto bismo izasli
iz nasega puta. M. Dobretid 369. — k) osobito
je znacene u ovakovijem primjerima u kojima se
kao kraj micanu kaze: na prozor, na vrata, na
beiene itd., jer se kod toga ne misli da subjekat
ostane posve izvan mjesta kojijcm je bio opko^en.
Kad ta vil uz pjesan na prozor izide. S. Men-
cetid 91. Mandice, izidi na svitli i^rozor tvoj.
M. Drzic 158. I izide gradu na kapiju. Nar. pjes.
vuk. 2, 250. Vi izad'te gradu na bedeno. 2, 605.
Ti izajdi kuli na pengero. 3, 512.

b. subjekat je dusa; smrt se naznacuje tijein
sto jduSa izide iz tijela' i to ne svagda metafo-
ricki. Dusa iz tijela izisla je. Zborn. 67*. Kako
dusa iz tijela izijede. M. Divkovid, nauk. 158*
Izisadsi dula iz tila. B. Kasid, rit. Ih8. Da dusa
kroz grlo ne izajde. F. Glavinid, cvit. 58*. Dusa
mu izide trbuhom jere ne bi dostojna iziti na
usta. P. Baksid 110. Kada du§a moja izide iz
tuznoga tila moga. M. Jerkovid 84. Dusa Go-
spodina izasad.ii s tila pojde u pakal. P. Radovoid,
ist. 57. Nedes modi, duh izit do t' u ovoj nodi.
J. Kavanin 5b^. Kako du§a iz tila izade. J. Ba-

izrn, B, 1, b.

203

IZITI, B, 1, k.

novae, razg. 91. Bojase li se svefci od suda vla-
stitoga, sfco Bog cini duSam, notom izisle su iz
tila? Blago turl. 2, 309. Vrlo me je zabolila
glava, a od srca da dusa izajde. Nar. pjes. vuk.
1, 242. — i 0 radanu. Dusa na§a gola na svit
izajde. F. Glavini6, posl. 13.

c. suhjekat je zivotina. Bi li se cin't moglo,
da ribe iziti svo bwdu na suh kraj, za na jiem
ziviti? D. Kanina lOlb. Golubica izasavsi izvan
korabje Nojeve. M. Zoricic, osm. 115. Kad nocu
izide kon iz jezera. Vuk, nar. pjes. 2, 106.

d. sitbjehat je §to nezivo. a) sunce, wjesec,
zvijezde, zora, dan, noc itd. Ako sunce zajde,
nimanio ufati, kad opet izajde, da 6emo dockati.
M. Marulic 123. Pribistre rie oci svitje se svim
vido neg sunce s isto6i kad s ^orom izide. D.
Eaiiina 1*^. I sunce me kada iz strane zapada
izide. 4,^. Sunce zgar izide vrh gore. 15*. Sunce
kako iza brda izade ali ti iz oblaka tudije pusti
zrake svoje. M. Divkovid, bes. 284*. Kad izado
sunce, posla Bog joste jedan vitar. J. Filipovic
1, 264a. Koji sunce izajti cini svrhu dobrijeh i
zlijeh. J. Matovic 492. Sino6 sunce iijrajuci zade,
a jutrosko potmolo izade. Nar. pjes. vuk. 1, 48G.
U posvojnu zavicaju, gdje rodeno sunce nam
izade. Osvetn. 4, 58. — u prenesenom smislu.
Iza6i 6e sunce od pravde. F. Lastric, ned. 28.
Izaci 6e vam sunce pravde. test. 308*. — Sve
spavase kano i poklano a izade misec iza gore.
And. Kacic, razg. 139. Al' izide mesec iz go-
rice. Nar. pjes. vuk. 1, 573. Sunce zade a mjesec
izade. Nar. pjes. petr. 1, 45. — Da na nu (goru)
pak gori ukredoro uzajdu, kad se dan obori, a
zvizde izajdu. H. Lucie 217. Zvijozda izade da-
nica. M. Divkovic, nauk 93"^. I danica na istok
izide. Nar. pjes. vuk. ], 556. Od zore pa dokle
zvijezde ne izidu. D. Danicic, nemij. 4, 21. —
^ora hrjase iziti s danicom vrh gora. F. Luka-
revic 25. ^ora bijela lijepa ovako hotje iziti.
Gr. Palmotio 2, 333. — Netom dan izido; oni cas
noc zele. S. Mencetic 303. — Ter izidu blijede
sjeni gasit suncju svjetlos gori. I. Gundulid 66.
Nod izide. I. Dordic, uzd. 47. — Gdje zima kra-
Jica izajde na svijet saj. M. Vetranid 2, 81. —
h) sto zitko, vlaga, vjetar, smrad itd. Rebrom
probodenom izide krv i voda. Pril. jag. ark.
9, 104. (1468). Isukrstu probodose prsi sulicom,
iz kih izide krv i voda. A. Komulovic 68. Neka
izide do kapjice sva krv. B. Kasid, nac. 39. Kad
bi bile izisle suze iz ociju. M. Lekusic, razm.
118. Tilo jest razdrto i izraneno, krv je izisla.
132. Iz prsa Isukrstovi izajde i potece krv i
voda. M. Dobretid 319. — Z gusteran izide jure
i vlazina. M. Marulid 30. — Kad dva vjetra iz
glava izidu. Nar. pjes. vuk. 2, 152. — Kad izade
smrad iz smrada. V. Dosen 35a. — cj sto mu
drago drugo nezivo. Kako mogose bez buke to-
like plavi izit ujedno iz luke? 1. Gundulic 39.
Sprijed mu izide sip kroz pleca. 522. Ostra
strijela^iz ranena tvoga tijela izasla je bez bo-
lesti. G. Palmotid 2, 142. Kad izisli kjuci iz
Dunava, Simeun se grija oprostio! Nar. pjes.
vuk. 2, 70. Udarilo puscano tane usred prsiju,
pa izislo na leda. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 22.

e. suhjekat je glas, rijec itd., te se glagol ne
shvaca posve u pravom smislu. Nu bih hotio da
rijec bo]a bude iz mojih usti iziti. F. Lukarevic

242. A jauk strasan van izide iz skrovene spile.

243. Koji glas izide otara van toga. 274. Ti
(liste) zamukni mramorkome, tere cini, da rijec
druga ne izide tva prid nime, neg' li ova : mre
tvoj sluga. I. Gundulid 257. Taj mu iz usta
rijec izajde. A. Vitajic, ost. 201. Niti iz mojih
ust izade naj mane mrmjane. J. Banovac, prisv.

obit. 90. Od koga (je) ova bogogrdnost, iz cijih
li usta izajde? A. Kanizlid, kam. 847. Glas izide
iz oblaka, i Turcima govorase. Nar. prip. mikl.
beitr. 1, 23. Od ovi ponutkovana izasasti iz jed-
noga srca. Grgur iz Varesa 112. Nikad iz nenih
usta ne izade rijec svade. M. Pavlinovic, rad.
182. — Vele krat izajde od sebra besida. M. Ma-
rulid 139. — Iz ovoga kladenca izisao jest ka-
kono potocac oni nauk. B. Ka§id, is. 29. Nauk
svete crkve jest od Boga izisao. I. Grlicid 7.
Nijednoga od ovi nauka ne odbacujem, zasto su
izasli iz usta Judi veliki. M. Dobretid 10. — Jere
od Siona hode izajti zakon. Bernardin 3. isai.
2, 3. Iziti ode povejenje od jogo. §. Kozicic 5o^.
Dekreti izisli od svetoga otca pape. S. Budinic,
ispr. 130. Izide od nih jedna neprava zapovid.
F. Vrancid, ziv. 40. Izide zapovijed od cesara
Oktavijana. M. Divkovid. bes. 71*. Zakon de od
mene izidi. nauk. 10*. Naredbene knige izaslo
su od pristo|a aposfcolsko^a. A. Kanizlid, kam.
122. Izide odlucak od cesara, da se crkve po-
pravjaju. utoc. 386. Poveja Artasersova izasla
je godista 4256. S. Rosa 18*. Zaveze i opovidi
izasaste od sidalisda apostolskoga. I. J. P. Lucid,
nar. 98. Ovi nacin krstiti jest od apostola izisao.
A. Kanizlid, kam. 568. — Neka bi izislo od svake
vrste cejadi svidocanstvo. B. Kasid, is. 61. —
Ovo je iz lazjive glave Sokrata izislo. A. Ka-
nizlid, kam. 220. — Pisu kako im kad izide iz
pera. Vuk, pism. 28.

f. u ovijem primjerima stoji glas u drugom
smislu nego kod e (vidi glas, e>. Va vsu zem}u
izidu glasi nih. Korizm. 80a. I izide glas ovi
po svoj zemji onoj. Postila. r4*. Obra apostole
za da bi uihof glas od pripovidana po sfemu
sfitu izasa. Ivan trog. 1. Po svoj zem|i vede
izajde glas liihova navisdenja. A. Vitajic, ist. 57^^.
Po svoj zemji izade glas niov. F. Lastrid, ned.
280. Po svoj zemji izide glas imena tvoga. A.
Kanizlid, utoc. 573.

g. suhjekat moze biti sto wnno. Da iz srca
moga izaje svaka izpraznos. J. Kavanin 526*.
Da (prignutja) priko mede od razloga ne izajdu.
P. Knezevid, osm. 263. Ako bi prisla (srcba)
svoje mejase i izasla iz razloga. M. Dobretid 205.

Ii. predikatom se pokazuje kakav je suhjekat
kad izide, a glagol stoji u pravom smislu. Skoro
je hoco.s ti ocima vidjeti s Lovorkom iz crkve
sdruzenu iziti F. Lukarevid 205. Svaki cisdi
izajdise nego ulizevase. F. Vrancid, ziv. 36. Izi-
dose slobodni po sudu. B. Kasid, in. 40. Ah!
oruzje me prikorno, kad iz vojske tej krvave
samo, vajmeh, cisto izide! I. Gundulid 186. Ivan
zdrav van izajde. F. Glavinid, cvit. 131*. ,Iz vi-
li6e ako ruke hod i zelis zdrav iziti. G. Pal-
motid 2, 46. Bise dati rasdrti od lava, nego od
nih izisavsi zdravi, bise metnuti na ogan. P. Po-
silovid, nasi. 128*. Izasavsi iz groba ziv. F.
Lastrid, od' 36. Iz hegove uceonice izajdi de Mi-
hail takvi, kakvi biti ima. A. Kanizlid, kam. 17.
Izajde iz crkve opravdan ocitnik. J. Matovid 435.
Izici cu mlada gologlava. Nar. pjes. vuk. 1, 425.
Ako dode prav, ne izide zdrav ; ako dode kriv,
ne izide ziv. Nar. posl. vuk. 2.

i. uz glagol se izrice i namjera s koje suhjekat
izide. Izajdose viditi to cudo. Transit. 235. Kad
svrsise u gradu izadose isto po seli cinit. F.
Lastric, svet. 197''. Doktor u hintovu izajde ali
kasno gledati. M. A. Rejkovid, sabr. 27. Koji
je izisao sijati sime svoje. J. S. Rejkovid x. —
Izide u lov. I. Dordic, ben. 171. — Ca ste izasli
u pnstihn viditi? Bernardin 2. mat. 11, 7. Sto
ste bili izisli u pustinu? S. Rosa 821'.

k. iziti iz pameti, s pameti, iz misli itd. znaci

IZITI, B, ], k.

204

IZITI, B, 6, f.

sto i zaboraviti se. Izisla mu je s pameti ona
pokora. Narucn. 82^. Iz pameti izidi iz tvoje,
sinko moj, toj sto te uvriiii u malo bratac tvoj.
M. Bunic 22. Ki meni vik izit iz misli nede mod.
D. Zlataric 291*. Izadose iz uspomene Judske. M.
Kadnic 67*.

2. kad je subjekat sto nezivo (osobito hrana),
glagol moze imati pasivno znadene prema iznijeti.
Zob izide konma carevijem. Nar. pjes. vuk. 2, 143.
A izasla gospodska vecera. Nar. pjes. juk. 132.
Iza toga izide vecera. Nar. pjes. petr. 2, 606.
Dok izidu gospodski darovi 2, 666. — slicna su
i ova dva primjera: Igra de mila izit. F. Luka-
revid 34. Rece sakristijanu, da bi mu skoro misa
izasla. D. Rapid 62.

:J. kad se kaze iziti na koga, protiva koga
(kome), na boj, na mejdan itd., glagol ne gubi
posve svoga pravoga znacena, alt mu se dodaje
i neko osobito (neprijate^sko) znacene, kao kod
udariti, navaliti itd. IzESblt jesi na zmija. Mon.
Serb. 243. (1389—1399). Ka'kono na razbojnika
izajdoste na me. Beruardin 77. mar. 14, 48. Jer
mi se skup jedan sve ciui viditi, prod tebi gdi
je van izisal boj biti. N. Dimitrovid 63. Znajuci
(crkva), protiv noj jer ima iziti nevjernijeh velik
broj. 75. Atila izajde s vojskom na kraja Poli-
slava. Dukjanin 22. Ne ufaj u Perside, da protu
nam izides. Aleks. jag. star. 3, 253. S onom
malom druzbom izide na boj. M. Divkovid, bes.
511^. Zotjeca ga i poziva s britkom 8ab}om,
s kopjem vitijem da izide noj protiva. I. Gun-
dulid 342. ^li u tebi srca nije na poje izit nam
protiva. 404. Koji jemaju izajti na zarac, da se
biju s neprijatejen. P. B,adovcid, nac. 38. On se
spravja izit suprod Valdimiru. P Kanavelid, iv.
79. Joster dijete izide na boj. 467. Jos su dva
crlida ki stoje u gnizdu, kako krila steku na tebe
izidu. Gizdelin Eadojevid 39. Pram Kristjanom
gdi izade sve mogudtvo zaman carsko. J. Ka-
vanin 139'\ Onda de protiva ovim krajom izad
Antikrst. J. Filipo\'id 1,138*'. Izad mu na mejdan.
F. Lastrid, test. 20a. Lucifer koji bijase na boj
izasao na Kalvariju. 183^. Bududi izasli na boj
suprot nemu pet kraJa. ad. 12^. Izade nepri-
jatoj na boj i pridobi ga. ned. 385. "Vitez se
uslobodi na mejdan izadi. A. Kanizlid, kam. 111.
Vaja izac s vojskom cilom. V. Dosen 10*. Ka-
kouo oruznik izadi na mejdan protiva svitu M.
Dobretid 142. Sad bi oni na mejdan izisli. Nar.
pjes. vuk. 2, 144. Da izide Arapu na mejdan.
2, 463. Al' ti ne smje na mejdan izisti . , . ne
hce izist na poJe ocito. Pjev. crn. 83*.

4. kad s j)rijedlogom iz sloji u genetivu sto
umno, n. p. vjera, misao itd., iziti maze gotovG
znaciti: o^taviti. Da ne bude usilovanr. iziti izt
vere koju veruje. Mon. serb. 473. (1-155). Iz vire
izadose. I. Andid, ogl. 104. Ter si izisao jur iz
vjere. A. Vita] id, est. 140. — Izidite iz misli svje-
tovnijeh. A. Gfucotid, roz. mar. 200.

5. u ovijem primjerima znaci sto i nestati. Sve
n.okrine iz jagoda izidose. P. Kanavelid, iv. 39.
Jedno more izide a drugo stoji. A. Badid 437.
Izade mu vitar od bolosti. F. Lastrid, svet. \1^.
Nede sejaninu hrana za marvu svoju nikada izajdi.
I. Jablanci 100

(». u nesto prenesenom smislu znaci: postati,
roditi se itd.

a. roditi sc (o cejadetu). a) u genetivu s pri-
jedlogom od Hi iz stoje rodite^i, ko(eno itd. Ki
je izasal od plemenitih i vitezkih }udi. Mon.
Croat. 165. (1497). Od niju jest koji do menc
izasal, kojim so pristoji da bih se ponasal. H.
Lucid 190. Od tuda bo mnozi izadose Judi vridni.
285. Ne od nizoka, da od plemenitih i nigda

gradodrzac izasal jesam. P. Zoranid 19^. Nije
mod' skrit, krajica da nijes' ti od svijetlijeh ro-
daka izasla na svijet saj. F. Lukarevid 234. Zena
de od tebe iziti. D. Eanina 60*". Od kolina jego
po materi izajde sin Bozji. F. Glavinid, cvit. 10^.
Ki od starih vojvod od Kavene rodom izajde.
SOI*. Koji budu izajti od kolina negova. A. Vi-
tajic, ist. 302. Ona i s sestrom izasle su od Mar-
kida vrijedna kude. J. Kavanin S5^. Od tezacke
bedre carne ne izade rod priprosti. 97^. Vuko-
slavid, moga kuma, Bosne od plemid ki izaso je.
108*. Zadnih iz kud izalo je Ivan, ko svet biskup
ninski. 150^. Drago, ki od Marina, Jera i Nike
izaso je. 159b. Knez od kneza ki izaje. 161a'.
Isukrs izide od pleuiena Jakoba. I. Dordid, salt.
223. Od koga izidose pak tri sina. ben. 8. Iz
ove kx'vi izide Benedik. 8. Rodio se je od bo-
gata kolina, od koga izade svoti Tanasija. A.
Kanizlid, kam. 5. Marija i Jo^ef izisli su od
traga Abramova. S. Rosa 23K Od ove familije
izade ban Zrinovid. And Kacid, razg. 80. Od
koga puci i narodi mnogi izadi ode. kor. 18. Bu-
dudi od kolina Jude izasli. 290. Od Javana sina
Jafetina Dodanim je na svit izisao. Nadod. 9.
Od ove zenidbe izasao jo porod. A. d. Costa
1, 168. Imaduci mi od nega (Adama) izadi i
nasu jurve otrovanu put primiti. M. Dobretid
195. Od dobrijeh roditeja mogu izidi rdava deca.
Vuk, poslov. 236. • — b) u genetivu s prijedlogom
iz moze biti ime mjesta gdje se subjekat rodio.
Iz Kotora oba su izasli vrijedni na svijet, premda
su zasli. J. Kavanin 133'. Pravi narod Prene-
stina, iz Preneste er je izisa'. 133''. Ovi (Bul-
gari) izisli iz Sarmacije od Azije. S. Badrid,
ukaz. 45.

b. roditi se (o zivotini). Od korijena zaiije izadi
de zmaj. M. Radnid SKt^,

c. 0 bilci, cvijetu, plodu itd., kao niknuti, ro-
diti se, postati. cesto u metaforickom smislu.
KorSnt blagy izbstdt izb utroby mojeje. Sava,
sim. pam. saf 4. Izajti de prut od korina Je-
seva. I. Bandulavid 4'>. isai. 11, 1. Neka od dobra
stabla dobar plod izajde. F. Glavinid, cvit. 128*.
Izido jedan lijep lijer iz zemjo, I. Drzid 151. Ni
da iz zile raztrovane cvijet izajde Isusovi. J. Ka-
vanin 5 19a.

d. i 0 ce(adetu i o cemu sto se misli kao ce-
}ade moze znaciti postati (u sirem smislu nego
roditi se). Zemja od ke izido paki va liu pojti
hoces. Aleks. jag. star. 3, 313. A zlocesti covjek
ludi, ki iz giiile izaso je. J. Kavanin 339*. Nasa
je dusa izasla od Boga. J. Banovac, razg. 99.
UdiJ izasavsi od otca. blagosov. 124. Saduceji
izasli su od nekoga Sadoka. S. Rosa 134i>. Zato
su od nili kavaliri svetoga Marka izasli. And.
Kacid, kor. 492.

0. postati uopce. subjekat je sto tjelesno. Svako
stvoreno izaSavJi iz nisfca. F. Lastrid, test. 373*'.
Kada toliko kruha iz onoga bra§na izade. A.
Kanizlid, bogo]ubn. 438. Bog od koga izajdose
stvari J. Matovic 16.

r. postati uopce. subjekat je §to umno. Od
kudu toliko veliko progonenje izide. S. Kozidid
lO'J. Od kudu velika raspra izide. 3i)''. Ako li
ikadar slobodna se najti ja budu, taki dar tobom
do izajti. H. Lucid '-?53. Ako bi s toga izisal
kigod smrtni grih. §. Budinid, ispr. 115. S desa
bi izisla kagod napast. 144. Jos do iziti iz tebe
ili zlo iliti dobro ke. F. Lukarevid 188. Jere jc
jubav izisla od Boga. B. Kasid, nasi. 107. Od
yrijeha je iza.sla smrt. M. Orbia 39. Pod du
skrit se sred dubrava pod pastirsku sliku i cine,
ucka gledain zgode ine, ko de iz visnih izit sprava.
I. Guudulid 70. Da iz ove ima smede rasutje

rziTi, B, 6, f.

205

IZITI, B, 8, a.

izit ne naj gore. 412. Podize se sapat tihi, usta
sumna, pomna izide, svijeh popada strah zalihi.
484. Izreko je vezijer dosta, ka mogu izit' zla
neizmijerna, ako carstvo tvoje osta bez ovoga
skupa verna. 499. Mnoge (zgode) jos 6e iziti
u ovo nase sada vrime, od kih za izgled na sem
sviti nakon uas 6e oatat' ime. 501. Pace izit
carstvu steta ima ofifca i jos gore. 504. Izajde
pogovor mod nikimi. F. Glavinic, cvit. 179'^. Po
putu od Marije izide na saj svit blagoslov ne-
beski. M. Jerkovi6 14. Od kuda je izislo tvoje
voliko iimi}enje. 27. Odovle jo izisla pomna od
svetijeh }udi. I. Drzic 11. Kako od dvih vrsti
Xelica, kada se ona razvaru, izajde jedna vrsta
sama, tako moja jubav sjedinena s tvojom u
jednu samu izajde. Michelangelo. fiO. Imao bi
grjcsnik progledati smudnu koja odatle ima izaci.
S. Matijevic 36. Neka istocje clovi6jega naroda
ne bi izaislo od zone. P. Radovcid, ist. 25. Odkle
lipost svetoga evanjelja iztece i izajde. A. Vi-
tajid, ist. 151. Da ce po hoj koja golema smutna
izid. I. Grlicic 58. Izisla je odonle koja rjecca.
B. Zuzeri 189. Od slabosti znana moga ne mogu
mudrosti visoke izi6i. A. Ba6i6 xi. Iz kojih su
sve recene i druge opacine izasle. J. Banovac,
pred. 14. Otklen izade izgub}ehe Sansunovo. 16.
Ovo se razumi, kad po zabranenu odrisena ne
bi smutna izasla, t. j. da se pokornik ne oci-
tuje . . . razg. 247. Sakramenti jesu izasli iz prsi
Isukrstovih. J. Filipovic 3, 4^. O tko 6e smutnu
koja od malo rici izajde istomaciti? A. Kanizlic,
kam. 21. Ako li se skupi sabor, u komu bi izisla
koja sumna. 831. Izajde nova zavada zarad sto-
lica. 651. Nigda nije u vasih stranah izasla
smutna. 657. Kada ne bi krivovirstvo izislo. 671.
Iz ovijeh rijeci izide 2amor medu ucenicima. S.
Eosa 170''. Izasla je svakolika vika od negove
iste kuharice. M. A. Eejkovic, sat. D4b. Veliki
neskladi i rati izajdose meju papima rimskima i
cesari. A. d. Costa 2, 7. Ako od ovoga dila izajde
ubojstvo. 2, 161. Cida narui>ana koje moze izadi
od okolostojecih. Ant. Kadcic 171. Da su od te
lupestine mnoga zla i skode izasle. 197. Iz dva
uzroka moze izaci ova tupost pameti. 247. Od
cesa moze izaci oli se ustanoviti nesklad medu
istim koludricama. 304. Od koje naredbe obicaj
jo izasla iz zapovijedi gospodina spasiteja. J.
Matovic 172. Zaveza ne moze izadi nego od pri-
stana. 305. Iz muke Jesukrstove izaslo je od-
pustene grijeha nasijeh. 495. Sad je obicaj izasao,
da se more krizmati u svako vrime. M. Dobretid
58. Da de od riiova razdijena velika smutna
izadi. 74. Izajde sud svrhu liega. 122. Kad ne
bi mogla izad nikakva sumja. 128. Izaso bi od
t ga velik skandao. 170. Kad od nas izajde kakvo
dilo dobro. 225. Za dignuti svako smutne koje
mogu svrhu toga izadi. 415.

7. u osobitom smislu o otoku Hi o hojoj mu
drago bolesti sto se jiokaze na kozi (vidi i u Vu-
kovu rjecniku). Kad so ko potuzi da mu je izisao
cir. Vuk, poslov. 348. Izade otok bijel. D. Da-
nicid, 3moJ8. IB, 19. Izide mu guba na colu.
2dnev. 26, 19. Izisao Mijatu osinak pod lijevo
pazuho. S. ^ubisa, prip. '23i. Vradenu su izasli
kuzni petidi po zivotu. 26 '.

8. mose znaciti i da se subjekat nekako pro-
mijenio (osobito nekakvim razvitkom).

a. uopce. a) promjena se naznacuje predikatom.
aa) predikat je u istom padezu u kojem je i su-
bjekat. Sudi Bozi svi napqkon izit de ugodni Ju-
bavi. F. Lukarovid 24. Nu tad sram uhiti, ki
lica rumena cini joj iziti. 35. Cuh od mestra
moga da Aleksandar izide car od Macedonije.
Aleks. jag. star. 3, 231. Oprhlu i modru kozu

usne blide do krvi svu odru, da rumena izide.
I. Gundulic 145. Blagodarstvom ovacime sve-
mogud se izit nada. 295. A za izit vitez pravi,
vojevat treba na godista. 503. Da velik jo§ u
crikvi izajdet svetoj. F. Glavinid, cvit. 12 1^. Da
slavan pripovidavac hode izajti. 147». Prilika
mu izi§la bi slicna andolu. P. Kanavelid, iv. 388.
Ne sagri§iti i ne izaci zloficst, kako jesu oni.
P. Posilovid, nasi. 31'>. Svaki mestar od koga
udenika ima ufane da do golem covlk izad desto
ga pita. S. Margitid, fal. 205. U necjoj ufam
smudi, ti izad des kraj mogudi. J. Kavanin 130''.
Da izide covjek duzan. 534^. Cist bo do izad
grijoha od svega covjek. ob8^. Koji pocese iz
malana biti zli, izidose gori, stetni sebi. A. d.
Bella razgov. 188. I svi sest izidose redovnici,
188. Mozete im lasno biti uzrok da izidu naj
gori. 192. Koji u dosasta doba ispod Benedik-
tovijeh nauka toliko sveti izidose. I. Dordid, ben.
29. Imas ti vrimona za izajti naucen. I. P. Marki
49. Izade biskup. J. Banovac, pred. 133. U
jednom i drugom ovomu zanatu izade glasovit.
F. Lastric, od' 368. Sve de vam stvari recene
izadi lasne, slatke. test. ad. 127a. Na] posli izade
visoke pameti naucitej. svet. 146'. Da no dicica
izadu sridna u svemu. 164'''. Ova kad bi i naj
gori covik svitovni imao, velik bi svetac izasao.
P. Knezevid, osm. 244. Vincenco zudi iziti slican
Jezusu. V. M. Gucetid 168. Malo po malo izide
on naj bogatiji covek ne samo u onome selu.
Nar. prip. vuk. 15. Novi pogrdite) crkvo izisao
jesi. A. Kanizlic, kam. 457. Kakav bi svetac
izasa. M. Zoricic, osm. 44. Ako des izadi iz-
vrstan u nojzi. aritm. pred. 12. Porod od umno-
zana izasa je jednak ni visi ni mai'ii od broja
od razdijona. aritm. 51. Da nastoji gojifci sina
Ismaela, jer ima izadi covik velik. And. Kacid,
kor. 21. Taki vitez na oruzju izade, da se vas
^:vit cudi. 444. Kad jos zivu, mogu obratit se
k Bogu i izid sveti. Blago turl. 2, 14. Da bi-
strije i lasiie izajde nase uceiie. Ant. Kadcid 1.
Da nauk izajde koristan i ne mane bistar. 107.
Da odrisene izajde zaludno i isprazno. 191. Izade
slavodobitnik protiva no opacini. 336. Neka bi
80 takvi ucinili i izasli vjerni. J. Matovid 123.
Nisam mista pisma i pridana donosio i bijezio,
da kniga sasvim no izajde i ne bude velika. I.
Velikanovid, uput. 8, iii. Rizotina, kroz koju pro-
lazi, da mu ti-sna ne izide, pazi. J. S. Kejkovid
20. Car jo cudnovatim nacinom izisao uredbenik
za u^uditi svoj narod. A. Tomikovic, ziv. 272. Uz-
buditi svakoga, da se zaju'oi dionik izadi kra-
|estva Marijina. Grgur iz Varesa 9. Da bi ona
po kriposti duha s. izasla majka. 123. ,Na sa-
maru' mjesto ,na samar', da izide slicno s ,Maru'.
Vuk, nar. pjes. 1, 526. — amo moze pripadati
i ovaj primjer: Kazase otresenom svojom dudi
sve ufane da de u nemu izit vrijedan covjek od
knizenstva i mudrosti ne malahne. B. Zuzeri 304.
— bb) predikat je u instrumentalu. Da izade
krajem. J. Banovac, pred. 101. Rodolfo knez od
Auspurga izade cosarom nosed postone sakra-
mentu tila Isusova. M. Zoridid, zrc. 175. Mis-
nikom izasavsi dostignuti des nacin i uzbudene
prisnazno za ispuhene tvoje duznosti privelike.
I. J. P. Lucid, bit. 39. — cc) predikat je u aku-
zativu s prijedlogom za. Zeferin za papu izade.
And. Kacid, kor. 395. Anton za cesara izade.
395. — b) promjena se pokaziije imenom apstrak-
tnijem u akuzativu s prijedlogom na. Pri' neg
ma zla silos na gore izide, cin, velja tva milos
da moj grih nadide. D. Ranina 147''. Na zvuk
rici ,budi' izisavsi iz nista stvoreiie na postane.
F. Lastrid^ test. 366''. Koji izade na cosarstvo.

IZITI, B, 8, a.

206

IZITI, B, 13, a.

And. Kacic, kor. 395. Lipe ove negove kriposti
ukazase jos onda zadosti na veliko da de on iziti.
Nadod. 37. Bosna koja posli izade na krajestvo.
Norini 5. Koji na starisinstvo s vrimenom izajdu.
M. Dobretid 127. Koji je po zakoni od reda izaso
na misto od starisinstva. 128. Mogu li ove ne-
gove kradiie kadgod izadi na grihe smrtne. 234.
Izisao na glas. Vuk, prav. sov. 75.

b. moze se istaknuti kakav je bio subjekat prije
promjene (cesto se istice da je subjekat promjenom
postao posve suprotan onome sto je prije bio),
a) prijasne stane izrice se nominativom. One
cine ... da nam zgoda huda s nima slatka bude
iziti. J. Palmotid 122. Da naj skrovitiji grisi
izajti de ocitni. I. P. Marki 24. — h) prijasne
staiie subjekta izrice se genetivom s prijedlogom
od Hi iz. Nije grijeh smrtni ali bi mogao izadi
od maloga na veliki. S. Matijevid 12. Ter od
pruta napravjena da izide dobra greda. J. Ka-
vanin 06^. Od kardenala izide papa, B. Zuzori
242. Da iz (j vagana brasna izajde dvanaest.
A. Kanizlid, bogojubn. 438. Pode dvorit cara
silenoga i kod nega jadnu sredu nade, od co-
bana za pasu izade. And. Kacid, razg. 255. Lu-
ciano Samosatenski od pripovidavca apostolskoga
sto bi u Antijokiji, izajde apostata. Blago turl.
2, 35. Od p}as)iva zdrebeta mnogo puta dobar
kon izide. Nar. posl. vuk. 235.

9. u osobitom znacenu, javiti se (kao iziti iz
tmina na svjetlost).

a. 0 celadetu. Iztstdt vl mesto rozdenija svo-
jego. Stefan, sim. pam. saf. 2. Nika vil izide
jakino sunacce. S. Mencetid 55. Kad godi obraz
lip tvoj od kud izide. 155. Na veliki ti prepozit
izide ovi svilar. M. Drzid 355. Ah, da sad Jubi
ma izide odkuda, ona bi bil' sama sva moja raz-
bluda. I. Gundulid 167. Buduci da od nikuda
izajde Arsenijo. F. Glavinid, cvit. 122*. Izajde
u to doba niki od Zidov govorodi: . . . 119*.
Odovle izidoso svi eretici. I. Drzid 113. Neka
nega svi ki izidu sama stvorca izpovidu. J. Ka-
vanin 71'\ Mnogi izidose eretici. S. Badrid,
ukaz. 3. Dogodi se da jedan bogoj^ubni redovnik
ODim putem izajde. J. Filipovid 1, 509*. U prva
jos vrimena izajdose krivovirci, govoredi: ... A.
Kanizlid, kam. 203. Izadose novi bogopsovci :
Macedonio, Maratonio. 682. Izade andeli i raz-
luciti de zle izmedu dobrih. I. Velikanovid, uput.
1, 320. Izidose judi nevajali izmedu tebe. D.
Danicid, 5mojs. 13, 13.

b. 0 cemu iimnom. Dokoli k veceru izajde mrkli
san. M. Vetranid 1, 155. O srgbo nemila, izidi
na svjetlos. F. Lukarevid 219. Mao izide glas
naj prvi, ali u svacijeh ustih rasti. I. Gundulid
483. Izidi do delo na videlo. Nar. posl. vuk. 98.
Davli doJli ziva na sud didi, gdje na javnu parbu
de izidi znana djela. Osvetn. 4, 68. — amo moze
pripadati i ovaj primjer: Odludiv odkud boja
kob izide pojti. P. Zoranid 32a'.

c. 0 knizi, pisnm. Dajemo na vidjentje sva-
komu komu se bude dostojati, ili predt koga
izide saj nasb listi. otvoreni. ogledati. Mon. serb.
388. (1437). Kobinu ovo mqju pokazavsi ja tebi . . .
ocito si i ti pokazao da ti je ugodna bila . . .
k tomu me si potakuuo da dopustim na dvor da
izade. H Lucid 225. Imajudi dakle ova pisma
izit u jedno zdruzena. D. Zlatarid vi. Ovi de dake
moj trud veselo na dvor izit. 368. Svako slozene
koje na svjetlos izide. I. Dordid, uzd. vi. Za
knigu ovu nastoji da na svitlo izade. A. Kanizlid,
utoc. 871. Da i u nas slavni jezik izade na svitlost
nauk. M. Zoricic, aritm. predg. 10. Izajti de na
skorom jodna kniga. I, Jablanci 158. Dokle evan-
doja na svitlost izajdu. M. Dobretid 276.

tl. u osobitom znacenu (kao subjekat stoji in-
finitiv). Na toliko da je vede doslo u obicaj i na
svit izislo pivat pisme. M. A. Rejkovic, sat. 06^.

10. kaze se: iziti na sud, pred suca (ili uopce
pred starjesinu) kod cega se cesto ne misli na
pravo izlazene nego je znacene gotovo kao kod
9. Prid ne obraz lip koli krat izidu. S. Mencetid
100. Nastoji sloziti se s sudcem prid koga ima
izadi. M. Radnid 145*. Kada dodem i izadem
prid tvoje lice. 372*. Ma li na smrti kad izades
prid sudca Isukrsta, sto de onda biti? J. Ba-
novac, razg. 92. I izasavsi (Pilat) prid cesara
(Tiberija). 187. Imam nt sud izad. J. Filipovid
1, 130*. Iskat dopusdene prid liega izac. P. Fi-
lipovid 51. Zensku izad da ne dadu na skupstinu.
V. Dosen 94*. Kad izide gospodi krajici, kapu
skida, do zemje se svija. Nar. pjes. vuk. 2, 67.
Kade caru na divan izide. 2, .lOQ. Kada bdbu
na divan izide. 2, 380. I odsjednuvsi dorata,
izide pasi na divan. Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 49.
Ninevjani izidi de na sud. Vuk, mat. 12, 41. Ca-
rica juzna izidi de na sud. 12, 42. Kade je izi-
savsi pred kneza Lazara stao plakati. Vuk, nar.
pjes. 2, 207. Su cim dete izad pred Milosa ? P.
Petrovid, gor. vijen. 3.

11. gotovo kao dogoditi se (s injinitivom ili
s podloznoin recenicom u kojoj je da). Lasno i
pasi moze iziti s tega izgubit glavu svoju. J.
Palmotid 381. S cesa izajde da pogubih dusu.
J. Kavanin 428*.

13. dopasti (kao dio od cega). Niti sade znamo,
kakav de otvet nam iziti. Glasnik. 2, 8, 55. (1706).
Svakome jedva po dva novca dopalo a jednome
ni to nije moglo izidi, nego uzese moju kapu te
mu dadose za dva novca. Nar. prip. vuk. 218.

13. moze znacene biti kao kod uspjeti, svrsiti
se. kako uspijeva moze se izreci :

a. adverbom. Ali drugako izajde stvar. F. Gla-
vinid, cvit. 297b. Naprav de ti sve iziti. P. Ka-
navelid, iv. 197. Jeda bi nam posao izasao dobro.
I. Ancid, svit. 84. Strali me smeta, da ne izide
sve zlo i prijeko. J. Palmotid 130. Vidi, ako mu
zlo izide, da mu zaisto zivot ide. 140. Ako u
unutariiemu nije mjera, nede ti izadi dobro. M.
Radnid 4*. Pomagati da posao od nasega spa-
senja izide dobro. A. d. Bella, razgov. 234. Kad
izide nesridno (posao). 231. Jedan posao kad
cestito izide. 234. Svi posli premda nesridno
izidu, mogu poslije imati koju pomod. 235. Ko-
medija, koja se kusa prije i priciiia pet ses puta
dokle naj poslije prid pukom nazbi[ prikaze se
i zato malo utisti, ako na prve ne izido lijopo,
er se moze ponapravit i nacinit. B. Zuzeri 198.
Poceo si onu trgovinu . . . hode li ti dobro izad?
J Filipovid 1, 24Sb. Da to lasiie izide . . . zva
Grke. S. Badrid, ukaz. 51. Jer so uzdate u Bo-
zije milosrdje, ter scinite da de vam izadi kao
vi zelite, a ne osidate se, da . . . J. Banovac, razg.
92. Koliko bi mlogo poslovi nasi upravnije izasli.
F. Lastrid, svet. \6^. Ali mu ne izajde posao kako
ze)ase. A. Kanizlid, kam. 76. Nede mu posao
izajdi sridno. 370. Tako de mu svaka lipo izadi.
M. Zoricid, osm. x. Ali mu ne izade kako misjase.
And. Kacid, kor. 211. Premda mu ne izade kako
bi§e naraislio. 357. Ako mu to ne moze sridno
izadi u jedan put. Ant. Kadcid 232. Jest dakle
dobro izaslo rukovaiie poslidne zene. 445. Vaja
da misli§ kako des ga ucinit, da ti dobro izade.
L. Viadmirovid 75. Tako de svaka uzdano i na-
redno izadi. M. Dobretid 488. Da izajdu svaka
nareduo i mirno. 490. Ovake zenidbe ne mogu
nikad dobro izad. .502. Noka stvar naopako izide,
nek se isteti, nek pogine. A. Kalid 396. Jeda
de stavit pomnu da poso uprav i dobro izide?

IZITI, B, 13, a.

207

IZJACATI

396. Sto se ne nadase, sve drugako iziSlo je.
N. Marci 62. Da ti svi6e izidu uredno. J. S. Ke}-
kovi6 389. Pride uego li re6e§, gledaj kako (5e
ti izadi. Nar. posl. vuk. 262. Ako mi izide dobro.
Vuk, grad. 144. Izi§lo mu kao sto je zejeo. poslov.
249. Eda Boga i Spasova dana! da i po nas lose
ne izade! Osvotn. 2, 89.

b. akuzativom s prijedlogom na. Smisjaje mi-
lostt gospostva dubrovackoga i posledni dani. na
sto mo2e iziti. Spom. sr. 2, 107. (1442). Nac sana
iziti imase. P. Zoranii 28*. Tvoji co svi trudi
na dobro izadi. F. Lukarevic 156. Jeda svjet
dobri moj izide jos na toj, da s tobom mir imam.
217. No davsi (nesreca) nikadar, da nidna na
sviti nih moze ijedna stvar na dobro iziti. D. Ra-
hina 125*. Kada pozudi da sau necisti, koji je
imao, izajde na djelo, smrtni 'e grijeh. A. Ko-
mulovic 25. Misao dokle je joste mala i dokle
joste nije na djelo izasla. M. Divkovic, bes. 296''.
Evo na sto je izasla tvoja lakomost 319'>. Ciniti
izajti stvar ua iiihovu. I. T. Mrnavic, ist. 151.
Na sto 6e izaci sve te izpraznosti. M. E.adni6
103'\ Na ovo obicaju izaci spijevaiia i veseja od
svijeta. 122''. Na sto 6e izadi ta tvoja zabjeje-
zivana? 175^. Nasa otacbina na sto izajde? I.
Zanotti, en. 28. Vidite stvar na sto izajde. 25.
Izliciti toliku nemod, koja stvar, pomagajudi Bog
nase pozude, na dobro je izasla. M. Bijankovid
8. Da mu na dobro izidu. A. Kalic 340. Broji
svojih hijadu svatova, svatovi mu na broj izidose.
Nar. pjes. vuk. 2, 478. To na dobro izisti ne
moze. P. Petrovid, sdep. 15.

C. drukcije. Mudar svak gleda, gdi sto ima
iziti. M. Vetranid 2, 481. Z dobitkom svi trzi
tvoji izajdite. H. Lucid 234. Da mu brez koristi
sva sluzba izade. 246. Pak dila za vojom, ufam,
da izadu tako da . . . 341. Medu silne tko god
vlasti ruke ulaga svoje i svjete, moze iziti s malom
casti. G- Palmotid 1, 241. Ko god zeli, da sve
odluke dobrom svrhom budu iziti. 2, 277. Ni-
hovo postene izade ni u sto. M. Radnic 128t>.
Izade im vrlo na opako od onoga kako su mi-
slili. 137a. Tako izade sve u nisto. 249*. ;^ubav
izade s nadobitkom. 379*. Malo mane nego svi
svjetovni nasi posli taki su u sebi, da kad koji
po dudi nasoj ne izide, lijek podoban za smirit
nas iznade mu se. B. Zuzeri 19. Ne izide Acenom
po nadaiiu. 396. Svi pristadose, ne znajudi kuda
ce to izajdi. A. Kanizlid, kam. 404. Kderi no
izajde ijo voji ovo zlotvorstvo. 620. Peel je znao,
kud ce mu koja (rijec) izad. M. Pavlinovid, rad. 16.

d. rijecima za rukom, na ruku. Kad bi mi
izaslo za rukom nauciti vas sve ispovidati se va-
Jalo, vele bi se uzdao, da ste svi medu malim
koji su obrani. F. Lastrid, od' 64. Da mu bude
izaslo za rukom, kako je bio osnovao. 296. Kad
bi mi za rukom izaslo dovesti vas. test. 295*.
Te mu nije izaslo za rukom pridati nas i izdati
u muke vicne. ned. 84. Jos vise, il' mu to nima
izaslo za rukom il ne izaslo, sasvim tizim sagri-
sile su. 141. Kojima ovi opaki posao za rukom
izajde. A. Kanizlid, kam. 38. Izisla mu je za
rukom ova varka. A. Toraikovid, ziv. 12. Dok
mu Sto ne izade za rukom. M. A. Eejkovid, sat.
H5a. — Koliko si vrimena potrosio nodu i dnevom,
dok ti je izaslo na ruku ona kradu uciniti. F.
Lastrid, ned. 35. Ali mu nikada na ruku ne
izade. And. Kacid, kor. 254. Kad mu more izadi
na ruku, krade. M. Dobretid 234.

e. hes ikakve druge rijeci, samo iziti znaci:
(dobro) uspjeti. Taj ako izade, trud mi se hode
osladiti. H. Lucid 225. Kad ono cto si rad bude
ti izadi, korist i blago tad nam de se obnaci.
230. Sto hode za izit svojom? L Drzic 289. Za

izit svojom liti. 304. Al' mu izajde odsidi samo
uo. P. Lastrid, test. 109^. U prvoj (priliei) nije
izaslo izkusane. M. Zoricid, aritm. 53. Na.stoj
ovoga sliditi ako ti moze izajti. Ant. Kadcid,
predg. I. I ako mu ne moze izadi za ucinit ga
(skritSene). 228. Pokornik nastoji zaceti u svomu
srcu jednu dobru bolest od svojih griha'ali mu
ne mozo izadi. 347. Ako joj ovo ne moze izadi.
517. Radio sam po svaki put bludno sagrisiti
al' mi nije izaslo. M. Dobretid 223. Izi§lo je pa-
metnomu Schulemburgii da je obnod sridno prisao
na drugu stranu rijeko. A. Tomikovic, ziv. 159.

14. 0 vremenu, proci, svrsiti se. Do kola ne
izideta dvije godi§ti. Mon. serb. 369. (1432). Izide
sedam dana, da nicesa ne okusi Abram. Pril.
jag. ark. 9, 86. (1520). Izide Ijeto, izide drugo.
Zborn. 27a'. Odkoli tvoj ures odlucih ja dvorit,
vremena dosti jes izislo, mogu rit. N. Najelkovid
2, 25. A kada se izajde i svrsi 17 let. Mon.
Croat. 302. (1596). Jamacno t' se, gospe, obitju,
pri' nor jesen bude izajti, da d' cestito brime
najti, a u vedem u dobitju. M. Pelegrinovid 180.
Kad de s' ovo naroditi, veliko de vrijeme iziti.
Gr. Palmotid 2, 478. Godiste je predne jur izislo.
B. Zuzeri 26. Netom bi izasle sedamdeset sed-
mica. S. Rosa 21a. Prvje neg izade misec dana
od redena. Ant. Kadcid 106. Da je vreme izislo.
J. Rajic, boj. 46. A dok pasji ne izidu dani. J.
S. Rejkovid 310. Kad izade godinica dana. Nar,
pjes. petr. 2, 3. Kad izide devet godin dana.
24. Kad izislo sedam godinica. 61. Kad izaslo
petnaest danaka. 358. Kad izide i treca godina.
Nar. prip. vuk. 51. Kad izide nedjelica dana.
Nar. pjes. vil. 1866. 647. Izide vrijeme i pri-
blizi se carstvo Bozije. Vuk, mar. 1, 15. — amo
moze pripadati i ovo: Da su cija nevajala djela
ved na kraj izisla. Vuk, poslov. 62.

15. M nesto prenesenom smislu, ostavivsi nize
mjesto otici na visocije (nize se mjesto shvaca
kao zatvoreno prema visocijemu, isporedi n. p.
dolina i gora). Lone, izidi gori. M. Drzid 18J.
Izidi du svrhu visine oblakova. M. Divkovid, bes.
297''. Tko de na onu planinu od slave izidi. S.
Margitic, fal. 175. Gospodin de izadi vrhu oblaka.
295. I izasavsi na Kalvariju, svukose ga. J. Ba-
novac, razg. 162. Redovnide, kako si se sluzio
s. redom, s kojim te uzvisi i cini na s. oltar
izadi? pripov. 31. Kad je izasa na nebesa. 145.
On ce izadi na goru maslinsku. F. Lastrid, ned.
4. Izade na planinu. 211. Izasavsi na jednu
glavicu. And. Kacid, kor. 185. Pak izide na vi-
sokia kulu. Nar. pjes. vuk. 2, 458. Kad izisli
brdu na planinu. 2, 517. Prav' izide gore uz
cardake. 2, 624. Lasno je udrit na Moracu, no
je muka izad uz Krzadu. Nar. posl. vuk. 167.
Izide mnostvo zenskiiia i muskina na brdo. Vuk,
nar. pjes. 1, 188. Kako bi Budjani na brdo izisli.
1, 188. Izidite na goru. D. Danicid, 4mojs. 13, 18.
Bezakona moja izadose vrh glave moje. psal.
38, 4. Ko je izasao na nebo i opet sisao. pric.
30, 4.

IziVAISfE, n. djelo kojijem se iziva. — U Stu-
licevu rjecniku.

IZIVATI, izivam (izivjem), impf. vidi izazi-
vati. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (izivati, izivam i grijeskom iziv^ati,
izivjem i izivjam ,evocare'). Iziv^uci jedan dru-
goga. A. d. Costa 1, 182. Orao kliktanem izziva
svoje hrabre ptide. J. Rajid, boj. 6. Pa iziva
staru majku iz beli dvora. Nar. pjes. vuk. 1, 614.

IZJACATI, izjacam, pf. izgubiti jakost, osla-
biti. — Slozeno: iz-jacati. — U nase vrijeme u
Ltd. ,Bome si ti jaki, ka' tu vredu senice tako

IZJACATI

208

iZJALOVCE

olako na ramena bacas!' ,E, bouio sam nekad
bio jaki, ali sam vec izjaca*. J. Bogdanovid.

izjADANE, n. djelo kojijem se izjada. — Sta-
riji jc ohlik izjadanje. — U Belinu rjecniku (iz-
jadanje ,sfogamento, lo sfogare' ,egestio' 674:a) i
u Stulicevu (,egestio').

izjADATI, izjadam, pf. istuziti, iskazati svoj
jad (kao objekat) rijecima, placem itd. (rjede
iskaliti jed, vidi jad). — isporedi izjaditi. — Slo-
zeno: izjadati. — Akc. je kao kod izgledati. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izja-
dati, izjadivam , sfogare' ,evomo'; izjadati srgbu
jsfogar r odio' ,in aliquem odium profunderoj'
G74a), u Stulicevu (izjadati, izjadivam, v. izjaditi
se), u Vukovu (,ausklagen, ausjammern' ,queror',
cf. izjaditi s primjerom iz narodne pjesme: Tri
je jada nad iiim izjadala).

a. aktivno. Ja ne smih izjadat nevo}u malo
prij' ku slisih. D. Zlatarid 29^. Tako u placu
cim ne moze izjadati sve pecali, 6uti muke hude
i gore. I. Guudulid 548. Izjadajmo srzbu nasu
prema iskrnemu, osvetimo bezakonja. A. d. Bella,
razgov. 184. — Drukcije je u ovoin prhnjeru u
kojem znaci: za kim (objektom) jadati: Gdje ne-
kada placni Orfeo dragu }ubi pod glas medne
lire izjada. J. Palmotid 229.

b. sa se, reflekshno, istuziti se, iskazati svoje
jade (rijetko iskaliti jed). — Izmedu rjecnika u
Mikajitiu (kod izjiditi se), u Voltigijinu (izjadati
se, izjadivam se ,sfogarsi, srabbiarsi, calmarsi
dalla rabbia' .seinen muth kiihlen , sich ent-
schiitten'). Otidu u skrovno mjesto za malo se
izjadati. D. Basi6 172. Posli neg se izjadao bise.
And. Kacid, razg. 138. S. Agustin u svojim za-
nesenima jubavnim s Bogom obicajan bijase iz-
jadat so ovizima ricma. Blago turl. 26. Bivsi
na ovakoj misi jedan svitovnik izjada se, po do-
kazanu vrsnoga biskupa Alfonsa Ligorija, prid
jednim redovnikom. I. J. P. Lucie, bit. 55. Ze-
leci ti sa mnom izjadati se. razg. 38.

IZJADIKOVATI SE, izjadikujem se, pf. vidi
izjadati, b. — Slozeno: iz-jadikovati. — 17 nase
vrijeme u Lid. ,Ma da on makar pusti, da se ja
sita izjadikujem, ne bi ni po muke zalila'. ,Da
mi se makar pusti izjadikovati, cinilo bi mi se,
da mi je u polak muke mane'. , Pusti me makax",
da ti se izjadikujem, pa makar mi i ne pomoga',
bide mi nesto lakse'. J. Bogdanovid.

IZJADITI, izjadim, pf. vidi izjadati. — Slo-
zeno: iz-jaditi. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od xviii vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika
u Vukovu (vide izjadati s primjerima iz narod-
nijeh x>jesama: Sve tu Grujo jade izjadio. Jodna
drugoj jade izjadise).

a. aktivno. Tri je jada nad nim izjadila, Nar.
pjes. vuk. 1, 259. Jedna drugoj jade izjadito.
4, 383.

b. sa se, rejicksivno, vidi izjaditi, b. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (izjaditi, izjadivam so ,iram
exhalare, iras egerere') i u Vukovu (,sich aus-
klagen, ausjammern' ,querelis levor, recreor'). Ne
umijem pocetka zametnut za prikazat Ijepost,
plemenitost duSe nase, ako se ne istuzim prije
na nas istijeh, ne izjadim. A. Kalid 2. Ako je
tebi dosta bio ron suza za izjadit se na neured-
nosti tvojijeh dana. 228.

IZJADIVATI, izjadujem i izjadivam, impf. iz-
jadati. — U Belinu rjecniku: praes. izjadivam
kod izjadati, i u Stulicevu: v. izjadati kod cega
ima i praes. izjadivam. — Sa se, rejleksivno. u
Voltigijinu rjecniku: praes. izjadivam se kod iz-
jadati .se.

iz J A DENE, n. djelo kojijem se izjadi. — Sta-
riji je oblik izjadenje. — tl Mika]inu rjecniku :
izjadenje kod izjidenje, i u Stulicevu: izjadene
,iram evomere'.

IZJA GANG ATI, izjagancam, pf. izmamiti, iska-
lasiti. — Slozeno: iz-jagancati (?). — U nase vri-
jeme u Lici. ,Da kako mogu od nega izjagan-
cati nekolika vorinta, bome bi popoiska' dok bi
mu vratio'. ,Aja moj brate, ne izjaganca ti od
nega ma ni solde'. J. Bogdanovid.

IZJAGLITI SE, izjaglim se, pf. izjaglio so
kukuruz, t. j. isprzio se, isporedi jagla. — U
Srbiji. V. Hid.

iZJ.A.GNITI, izjagnim, pf. roditi (o ovci). —
isporedi izjaniti. — Slozeno: iz-jagiiiti. — Akc.
je kao kod izgaziti. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,werfen (von schafen), lammen'
,pario, enitor' s primjerom: Ova je ovca izjag-
nila sve te ovce. — U drugom je primjeru druk-
cije znacene: odgojiti ovce (odjagnadi): Jesi li
ti svoje ovce izjagnio (,aufzielien') ? — Sa se, re-
jleksivno, 0 mnogijem ovcama. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu: izjagniti se, izjagne se, t. j. ovce
,werfen (von mehreren schafen)' ,pario'. Ovce ti
se izjagnile. Nar. pjes. vuk. 1, 114. Dobro su
se izjagnile ovce. Nar. pjes. here. vuk. 335.

izjAGODITI, izjagodim, pf. istrijebiti zrna (ja-
gode), n. p. grozda s grozda. — Poitaje od iz i
jagoda nastavkom i. — Samo u Belinu rjecniku
(1785): ,sgranellare, lovar i grani, come dall' uva,
e simile' ,acinos logere' 2, 326^, i u Voltigijinu :
,sgranellare , levare granelli, acini' ,die wein-
trauben ec. ausleeren'.

IZJAGODENE, n. djelo kojijem se izjagodi.
— U Belinu rjecniku (1785): izjagodjene ,sgra-
nellamento, lo sgranellare' 2, 326''.

iZJAHATI, izjasem, pf. slozeno: iz-jahati. —
Akc. je kao kod izgrtati. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izTijahati, rus. HBttxaTi., — Izmedu
rjecnika u Voltigijinu (,scavalcare' ,vom pferde
absteigen'), « Stulicevu (izjahati, izjahavam ,uscir
a cavallo' ,equo prodire'), u Vukovu : izjahati (iz-
jaati, izjati), izjasem, 1. iz kaka mjesta .ausreiten'
,evehor equo'. 2. koria ,ein pferd ausreiten' ,equum
vehendo exerceo', cf pi-ojahati 2. 3. ,zu schande
reiten ein pferd' ,equitando pessumdo'.

1. aktivno.

a. izicijasuci. Aleksandar oruzan izjaha. Aleks.
jag. star. 3, 295. I izjaha vanka grada. P. Ma-
cukat 17.

b. kao dojahati (doci jasuci). — Kao da je
ovakovo znaiene u ovom primjeru (gdje je objekat
celade): No jos vidi Banovida Dura! on ods'jeda
hata pasinoga, a zakroci istog Mehmed pasu, pa
mu mede noge u gepove, nagoni ga bosa po ka-
menu, izjaho ga u Vasojevide. Pjev. ci'n. 43'''.

c. izvjezbati jahanem (kona itd.). vidi u Vu-
kovu rjecniku.

(I. odvec jasuci pokvariti. vidi kod 2 i u Vu-
kovu rjecniku.

C. sjahati. — samo u Voltigijinu rjecniku.

3. pasivno (vidi 1, d). Kada kone stase dijeliti,
men' dadose staro izjahano. Nar. pjes. vuk. 1,429.

3. sa se, rejleksivno, najahati se, svrsiti jahane
posto se vec subjekat umorio Hi mu se dosadilo
jasuci. — U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Jesi li
so ved sit izjaho?' P. Budicani.

IZJAHAvATI, izjahavam, impf. izjahati. -- U
Stulicevu rjecniku: praes. izjahavam kod izjahati.

IZJALOVCE, izjalovceta, n. zivince izjalov^eno,
pobaceno, izmetak. — U nase vrijeme. Beci se
kao krava na izjalovce. Nar. posl. vuk. 12.

IZJALOVITI

209

IZJAVAN

iZJALOVlTl, izjalovim, pf. ticinitt da zensl'O
(iiaj cesce domace zivince, alt se u nekijcm jrri-
mjerima kaze i o cefadctu) pohaci prije vreincna
plod. — Slozeno: iz-jaloviti. — Alee, je hao hod
iznistaviti. — Od xvu vijeka (oidi kod 3), a iz-
mcda rjecnika u Viikovu: ,um die frucht bringen
(durcli verletzung), oino fehlgoburt vorui\sachen
(von thieren)' ,abortum creo'.

1. aktiv)io.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Te no uzima
kad izjaloviti kobile . . . Vuk, nar. pjes. 2, lOli.
Zuas da mi jo ovaj dinsuzin izjalovio zenu.
Magaz. 1868. 61.

I), pobacitiy izmetnuti. Turkina izjalovi dijete
mrtvo. Magaz. 1S68. 58.

'i,. jyasivno (vidi 1, a). Da ga tuzi kadiji za
svoju izjalovjenu zenu. Magaz. 1868. 58.

:j. sa se, refleksivno, pohaciti, izbiti, izmetnuti
(ncprelazno). — Izmedu rjecnika u Blikajinu
(,faetum imiuaturum abigere'), u Belinu (izjalo-
viti se, izjalovjujo se ,far aborto, inteso di vacca'
jvaccam abortam facero' 10*), u Stuliccvu: izja-
loviti se, izjalovjuje se i izjalovjiva se ,faetum
inimaturum abigere (Illyrii dicunt de vaccis)' ;
u Vukovu : ,um die frucht kommen, eine fehl-
geburt thun (von thieren)' ,abortum pati' : Izja-
lovila se krava, kobila, t. j. pobacila tele, zdrijebe
itd. On bi je (kobilu) udario nogama u trbuh, te
se izjalovi. Vuk, nar. pjes. 2, 106. — I u prc-
nescnom sniislu, kad sto ne pode za rukow. To
ce se izjaloviti , vi grada gospodo ! Nar. pjes.
bog. 171. Jos se nije zima izjalovila. (doci 6e
zima makar i docnije). Nar. posl. vuk. 114. Ako
mu se izjalovi sjedba, bi pomislio, da sam lau
je urekao. S, !l^ubisa, prip. 96. Kad so i ova
majstorija izjalovi. 247.

IZJALOV^jENE, n. djtlo kojijem ko izjalovi
Hi se izjalovi. — Stariji je oblik izjalov|enje. —
U Belinu rjecniku: izjalovjenje , aborto di vacca'
,vaccae abortus' 10a.

IZJALOV^jIVATI, izjal6v]ujeni i izjalovjivam,
impf. izjaloviti. — U Belinu rjecniku: praes. iz-
jalovjuje se kod izjaloviti se, i u Stuliccvu: j^rues.
izjalovjuje se i izjalovjiva se kod izjaloviti se.

iZJAMCENE, n. djelo kojijem se izjamci. —
Stariji je oblik izjamconje. — U Blikajinu rjec-
niku : izjamcenje ,vadimonium, vas, sponsio, fide-
jussio', i u Stulicevu: ,a cautione vel cautionis
necessitate liberatio'.

iZJAMCITI, izjamcim, 2'/. ujamciti se za kocja.
— Slozeno: iz-jamciti. — U Mikalinu rjecniku:
,fidejubeo, promittere pro aliquo, dare se vadem,
satisdo', i u Stulicevu : izjamciti koga, izjamcivam
i izjamcujem , vadem se pro aliquo dare'. — Sa
se, refleksivno, sa znacenem: izbaviti se jamcena,
u Belinu rjecniku: izjamciti se, izjamcujem se
jcavarsi dalia sicurta, cioe lasciar d' esser pieggio'
,a cautione se liberare' 677b, i u Stulicevu : ;a
cautione vel cautionis necessitate se liberare'.

IZJAMCIVATI, izjamcujem i izjamcivam, impf.
izjamciti. — U Belinu rjecniku: praes. izjam-
cujem se kod izjamciti se, i u Stulicevu: izjam-
civati, freq. v. izjamciti, a kod ovoga ima praes.
izjamcivam i izjamcujem.

iZJAMITI SE, izjamim se, pf. u Stulicevu rjec-
niku: iz jame izaci, v. izspiliti se. — nepouzdano.

iZJANITI, izjanim, 2^f- ^'■^* izjagniti. — U
nase vrijeme, i u Vukovu rjecniku. A ovce mi
sve se izjanile. Nar. pjes. vuk. 1, 361. Jesu li
SG ovce izjanile? Nar. pjes. petr. 3, 1.

IZJAKMITI, \z'}iivm\m, pf. oteti (objekiu)jaraw,
izbaviti jarma. — Akc. je kao kod ishvaliti. —

IV

J'ostaje od iz i jaram nastavkom i. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. odjarmiti, i u Vukovu: .abjochen'
,jugum demo'. — Sa se, refleksivno, svrnuti sa
sebe jaram. — u Voltigijinu rjecniku: ,scuotore
giogo, disgiogarsi' ,das joch abschiitteln'.

IZJASNITEJ^, m. covjek koji izjasni, izjasnuje.

— U Sulekovu rjecniku : ,ausdeuter'.
IZJASNITI, izjasnim, p/. uciniti da sto (objekat)

bude posve jasno (samo u prenesenom smislu kao
istumaciti). — Rijcc je stara, isporedi stslov. izi-
jastniti, rus. na-bsicHHTt. — U mlade doba samo
kod pi;aca. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(izbjastniti ,illustrare').

a. aktivno. Cartsku tajnu dobro jesti. tajiti a
bozbstvtnoje 2o slovo st Juboviju veri istinnije
izbjasniti. Mon. serb. 110. (1321—1336). Za sad
nije moguce izjasniti. J. Eajic, pouc. 1, 38. Kako
vaja da postupamo . . . popasti<5u so izjasniti. D.
Obradovic, ziv. 8. Na drugom kojem jeziku iz-
jasniti. L. Milovanov viii. I otvazio so javno
izjasniti izmislene ovo posredstvom stampe. Nov.
sr. 1835. 88. Trudio sam se da predmete samo
nasim jezikom izjasnim. P. Boli6, vinod. 1, xvii.
Izjasniti kome sto ,jemanden liber etwas auf-
klaren'. Jur. pol. terminol. 39.

b. sa se, refleksivno, javiti svoju misao, izu-
stiti se. Tako se izjasnio da je on gotov to uciniti.
Nov. sr. 1834. 62. No poslanac ovaj premnogo
se zacudi dobrom redu u Srbiji i izjasni se, da
se on nikojim nacinom ne bi nadati mogao, da ce
Srbiju u tako mirnom stanu zateci. 1835. 106.

IZJASNAVATI, izja.snavam, impf. izjasniti. —
U pisaca nasega vremena. U ovom potvrdeniju
izjasnava se, da on priznaje predstojeci ugovor.
Nov. sr. 1834. 120. Pri torn se on svagda izja-
snavao, da se druge pogrjeske opet ispraviti
mogu. 1834. 287.

IZJASNENE, n. djelo kojijem se izjasni. Gotov
sam takode dati tocno izjasnene onima koji su
naumni s proizvodom ovim trgovinu voditi. Nov.
sr. 1835. 95. Izjasnene ,aufklarung'. Jur. pol.
terminol. 39.

IZJASNIVANE, n. djelo kojijem se izjasnuje.

— U Sulekovu rjecniku: ,ausdeutung'.

IZJASNIVATI, izjasnujem i izjasuivam, imjjf.
izjasniti. — U pisaca nasega vremena. U kojoj
se izjasnuju, da ce ostrov sasvim ostavjen biti.
Nov. srb. 1834, 93.

IZJAUKATl, izjaucem, pf. slozeno: iz-jaukati.

— Akc. je kao kod izblebetati (u Duhrovniku jc
drukciji: izjaukati, izjaucem).

a. aktivno, dobiti jaukancm. — U Stulicevu
rjecniku: izjaukati, izjaukam (sic) ,questubus ct
gemitibus aliquid extorquere, obtinere', i u Vu-
Icovu: ,erklagen, erheulen' ,exulnlo, ululatu ac-
quiro',

b. sa se, refleksivno, svrsiti jaukane posto se
mnogo jaukalo. — U Vukovu rjecniku: ,sich aus-
heulen' ,ululando defessus sum'.

izjAVA, /. djelo kojijem se izjavi i one sto
se izjavi. — Nacineno u nase vrijeme. Prije
dvaestak godina zelila se izjava. M. Pavlinovid,
razg. 63. Izjave ,ausserungen' ,dichiarazioni'. B.
Petranovic, rucn. kn. 20. Izjava, phil. (ocito-
vane), lat. ,declaratio' , declaration, ausserung, er-
klarung', tal. ,dichiarazione'. B. Sulek , rjecn.
znanstv. naz.

IZJAVAN, izjavna, adj. u Stulicevu rjecniku:
,clarus, apertus, manifestus, evidens, notus, per-
spicuus, patons' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara. — U istom rjecniku ima i adv. izjavno
.manifoste, clare, evidenter, perspicue etc'

14

1. IZJAVITI

210

IZJEDNACITI

1. IZJAVITI, izjavim, pf. rijecima iskazati
(svoju misao o cemu, svoju odluJcu itd.). — Slo-
zeno: iz-(l.)javiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— Rijec je stara, isporedi stslov. iz^javiti, 7'iis.

H3%aBHTt.

a. aktivno. — Izmectu rjecnika u Stulicevu (,raa-
nifestum aliquid facere, proferre, ostendere, edere
in vulgus, manifestare, declarare, indicare, pate-
facere') * u Danicicevu (iztjaviti ,manifestum
reddere')- Nestt mostno izresti, obace sama bla-
godatt svetago duba na nemt izi.javi. Okazk.
pam. saf. 51. Na saboru izjavili, da ukaz ima
cara Urosa preneti. Glasnik. ii, 4, 73. (1730).
Necim je svekar na smrti pred ktnetovi izjavio,
da ostavja dve krave . . . Glasnik. ii, 1, 68. (1808).
Kazu da je prilicno suvoparnim recima izjavio
da onakvi ugovori moraju pokolebati Evropu.
Nov. sr. 183'!. 45. I sami prosti narod izjavio
je svoje nezadovojstvo dosta javno. 1831. 56. U
slovu ouom izjavio sam vam, koliko sam rad:
prvo ustrojiti svaku struku djela narodni po-
naosob . . . 1835. 34. Izjaviti, stil. gr. ,durch
■worte ausdriicken', tal. ,esprimere'; (ocitovati)
, declarare' ,erklaren', tal. ,dichiararsi'. B. Siilek,
rjecn. znanstv. naz.

b. sa sG, refleksivno, iskazati svoju misao (ne-
prelazno). — Izjaviti se ,eine erklaruag von sich
geben', ^al. ,esternare'. B. Snlek, rjecn. znanstv.
naz.

2. IZJAVITI, izjavim, p/. izvesti ovce javeci
ih. — Slozeno: iz-(2.)javiti. — Akc. je kao kod
isbvaliti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: n. p. ovce ,binausleiten (die heerde)'
,educo' s primjerom iz narodne jy'esme : I izjavi
na planinu stado. I izjavib stado na planinu.
Nar. pjes. vuk. 1, 360. Da su Cuce izjavile ovce.
Pjev. crn. 265^. Na Izvore ovce izjavio. Ogled,
sr. 115. Da izjavim na Kopije ovce da se one
na Kopiju mlade. 135.

IZJAV^ATI, izjavjam, impf. 1. izjaviti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Bijec je stara, isporedi
stslov. iz'tjavjati, rus. H3i.aB.aHTi>. Izjavjati ,offen-
baren, erklaren' ,esternare'. B. Petranovid, rucn.
kn. 33.

IZJAV^iENE, n. djelo kojijem se izjavi (vidi

I. izjaviti). — 0 Stillicevu rjecnika.

IZJAV^iIVATI, izjavjujem i izjavjivam, impf.
(1.) izjaviti. — Od xviii vijcka. Ja odpisujem go-
spodinu Kvarientu sto so godi izjavjuje. Glasnik.

II, 3, 147. (1709). Mi izjavjujeiuo, a vama kako
lepSe znate, tako cinite. 171. (1712). Toga radi
danas izjavjujem da ja potpisati duzan jesam.
1, 79. (1808). Da bi podozrjenija ona uklonio,
koja su kako protiv Porte tako i protiv namje-
renija Rusije izjavjivana. Nov. sr. 1831. 118. Ako
se onima vjerovati moze, koji se o tome bave,
da drzavne tajne doznadu i drugima izjavlnju.
1834. 180.

izJAZBITI SE, izjazbim so, pf. kao ozlobiti
se. — Slozeno: iz-jazbiti (?). — Isporedi izjaziti
se. — U nase vrijeme u Lici. ,0n se na mo jako
izjazbio'. ,Nesto sam se na n odavno izjazbio'.
J. Bogdanovii.

IZJAZITI, izjazim, pf. (vodu) odvratiti. — Slo-
zeno: iz-jaziti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U nase vrijeme u Lici. ,Uzmi lopatu, pa onu
vodu s nive izjazi kuda, ne bi Ii se Stogod do
orana pricijedila i prisusila'. J. Bogdanovid.

IZJAZITI SE, izjazim se, pf. rasrditi se, raz-
liititi se. — Slozeno: iz-jaziti (vidi kod zajaziti
se). — Akc. je kao kod ishvaliti. — Na dva
injcsta XVI i xviii vijcka. I de (?) se izjazi zlosrdo

na mene. M. Vetranid 2, 146. Kad se na te Bog
izjazi, .*. . sveti rasrde. J. Banovac, pripov. 9.

izjECATI SE, izJGcam se, pf. svrsiti jecane,
posto se mnogo jecalo. — Slozeno: iz-jecati. —
U Snlekovii rjecniku: ,sich abachzon, sich ab-
stohnen' kod abachzen i abstohnen.

IZJECATI SE, izjdcim so, pf jecanem iska-
zati vas svoj jnd. — Slozeno: iz-jecati. — Akc.
je kao kod ispisati. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. , Dosta mi je tvoga jecana! jesi Ii se vise
izjecala?' P. Budmani.

IZJED-, vidi izijed-.

IZJEDENIK, m. mrsav (kao izjeden) covjek;
izjesa. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,homo macer,
macilentus, helluo'.

IZJEDENAK, tn. u Stulicevu rjecniku: uz iz-
jedenik.

IZJEDENE, n. djelo kojijem se izjede. — Sta-
riji je oblik izjedenje. — U Belinu rjecniku (iz-
jedonje 22la) i u Stulicevu. Da ju bise poslal
V pustinu na izideiijo zviri jutih. Mirakuli. 29.
Od lavov pripravjenib na izjedenje. N. Kanina
173*'. Stvari za izjedene. M. Eadnic 63a.

IZJEDINITI, izjedinim, pf. posve ujediniti. —
Slozeno: iz-jediniti. — Akc. je kao kod izjodna-
citi. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (vide ujediniti). No izjedini, Halahu, krsta.
Nar. posl. vuk. 200.

IZJEDIPOGACA, m. i f covjek koji izjede
pogacu (koji drugo ne radi i ne misli vego jcsti),
kao ukor, ali naj cesce u sali. — U Vukovu rjec-
niku: izjedip6gaca ,(im scherz) dor pogatscha-
vorzehrer' ,fruges consumere natus (?) s primjerom :
Ti si jedan izjedipogaca ! jedan ispicutura!

IZJEDITI, izjedim, pf. vrlo i za dugo vrijeme
najediti. — Slozeno: iz-jediti. — -je- stoji po
juznom govoru, a kaze se i -ije-: izijoditi. — Akc.
je kod iz^editi kao kod ishvaliti, kod izijediti kao
kod istijestiti.

1. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Izjedi6ete, djeco,
majku'. P. Budmani.

3. sa se, refleksivno.

ii. vrlo i za dugo se vrijeme najediti. — V Du-
brovniku. ,Sit sam se izjedio'. P. Budmani.

b. iskaliti jed. — U Mikajinu rjecniku: izji-
diti so, izjadati se, nasititi rasrcbu ,evomere virus
acerbitatis'.

IZJEDNACENE, n. djelo kojijem se izjednaci.

— Stariji je oblik izjednacenje. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (izjednacenje), u Belinu (izjed-
nacenje 52^), u Stulicevu. Negova svota jubav
brez nikakva izjednacena jest priizvrsna. M.
Radnic 377*. Mire izabrann nisu drugo nego
osini i slaba izjednacena. Grgur iz Varesa 115.

IZJEDNAgITI, izjednacim, pf. uciniti da sto
(objekat) bude posve jednako s cim drugijem u
cemu Hi u svemu; postupati s kim Hi s cim
(objektom) kao da je u cemu Hi u svemu jednako
s cim drugijem; pokazati da se misli da je objekat
posve jednak u cemu Hi u svemu s &im drugijem.

— Slozeno: iz-jednaciti — Akc. kaki je u praes.
taki je u part, praet. pass, izjfednacen; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. osiin aor.
2 i 3 sing. izjednaSi. — Od xvi vijeka (vidi kod
3, a), a izmedu rjecnika u Mika\inu (izjediiaciti,
sjednaciti , aequo, adacquo, coaequo'), u Belinu
(,appianare, tar piano' ,complano' 92^ ; izjedna-
citi gibe od obraza ,scresparo, o sgrinzaro, tor
via le crespe o grinze' ,erugo' 660*; izjednaciti
kraj, izjednacivam ,raffilare, pareggiare con le

IZJEDNACITI

211

IZJEDNACIVATI

forfici, o coltollo' ,extrema rosecaro' 603''), ii lije-
lostjcncevu (vidi kod izjednacivati), u Voltigijinu
(izjednaciti, izjednacujeai , izjednacivam ,ugua-
gliaro, appianare' ,ebncn, fjleichmachen'), u Stu-
Ucevu (izjpdnaciti, izjodnacujem i izjednacivam
,aequare, coaequare, aequiparare, compararo, adae-
qiiaro, coiijungere') , u Vulcovu (,gleiclistellen'
,paroiii ponero' s primjerom: Izjednacio me s I'lini).
1. aktivno.

a. sn znacenima sprijeda kmanima. — ono s cim
se cini jednak ohjekat stoji: a) xi instrumentalu
s prijedlogom s. Ako como prilikovat i izjednacit
jodinorodeno^a Abramova s jodincrodoiiim sinom
Eozjiin. S. Margitii, fal. 222. Ovi naj poslidni
samo trudiSe jedan sahat, pak I'li s nama izjed-
naci, kr.ji smo tezinu dneva i vru6ino podnijeli.
F. Lastric, od' ISA. Dovajavsi se do Satre, satr
ju i izjednaci ju s zemjoai. E. Pavic, o^l. 190.
Pazi da to skoro stlaci, dok te sa mnotu izjednaci.
V. Dosen 45^. Kada pravdu Bozju tlaci i s nom
milost izjednaci. 226a'. Qvi posjodni jedan sahat
radise, i izjednaci ih s nama koji smo se citav
dan mucili i gorjeli. Vuk, mat. 20, 12. S kim
cete me izjednaciti i isporediti ? D. Danicic, isai.
46, 5. — b) u dativu. Cemu si pi'ilikovao mene
i izjednacio? F. Lastric, ned. 224. Ovi naj po-
slidni samo jedan sat radise, i ti ni nama iz-
jednaci. E. Pavic, ogl. 584. Ne moze Bog co-
vjeka sebi ga istomu izjednacit. A. Kalic 527.

b. kod nekoliko objekata ucinili da su svi medu
sobom jcdnaki, ill kod jednoga objekta uciniti
da su mu dijclovi medu suborn jednaki. Odne-
savsi je (knigu) u Crnu Goru, i umnozivsi je
poslovicama iz onijeh krajeva, popravlao sam
rukopis po ovome nai-jeciju koliko se uzgred
moglo, misledi ostalo pri stampanu popraviti i
izjednaciti. Vuk, poslov. xxv. Drzave razlicne, . . .
pa su SVG to izjednacili. M. Pavlinovic, razg. 8.

c. postati posve jednak s cim drugijein (ob-
jektom). Ako uasa ova dila zalostiva ne izjed-
nace dostojaiie vase sada. Gr. Palmotic 1, 56. Da
izjednaci tvu oboru, dotece opet Hjepu Moru. J.
Kavaiiin 293^. Izjednaciti slavu ovi poglavara
F, Lastric, svet. 10.'.*'. Da bi zemajsko posvecene
izjednacilo nebesko s velicanstvom. J. Matovid
462.

3. pasivno.

a. vidi 1, a, a). Izjednaceni s episkopi saborom
vladase. A. Kanizlid, kam. 362. U gradu Sibe-
niku, iz koga grada jesu starinom, ali se sada
vide s ostalimi izjednaceni. And. Kaci(^, razg.
244.

b. vidi 1, a, h). Nas je zivot prikratak, navla-
stito buduci izjednacen vrjemenu sadasuemu. M.
Orbin 50. Jezus bi izjednacen lupezim. D. Basic
53. Da budu izjednaceni andelima. Grgur iz Va-
resa 25.

c. vidi 1, b. Bih u utrobi jedan kus mesa ne
izjednacen ni utvoren. A. Vitalic, ist. 498. Noge
okruzne i lijepo izjednacite. L Jablanci 117.

3. sa se, reflcksivno Hi pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,uguagliarsi' ,se cum aliquo ae-
quare' 764^).

a. vidi 1, a, a). Htijuci se izjednacit s kra|em.
Zborn. 68^. Da se mogu izjednaciti s anjeli. M.
Orbin 264. Izjednacit se u sve koliko (s) svojom
bratjom. I. Drzic 402. U cudu da se s inijem
ne izjednace. P. Kanavelid, iv. 493. Ne ima ti
stvari koja se moze izjednaciti s prijatejom vir-
nijem. M. I{adnic,29b. U cemu moze izjednacit
se s nim. 12oa. Cutis muku, ako se tko izjed-
naci s tobom u mogucstvu. 252''. U kojoj ni
od kakve strane ue mogu se izporediti ni izjed-
naciti s nami zivine. 288*. Da se mozo izjed-

naciti s tolikim veseljem. P. Macukat 13. Koji
bi se § nima mogli u toj blagodarnosti i bogo-
Jubstvu izjednaciti. I. Dordic, ben. 177. (Lu-
cifer) otiju6i se izjednaciti s Bogom. F. Lastri6,
test. 250''. U cistoci se izjednacio s andeli. ad.
61^. Ti si se bogastvom od kriposti izjednacio
s andeli. eS*'. Ovako zazeli Lucifer izjednaciti
se s Bogom. ned. 162. Imali bi se mi danas u
cistodi svisti i duse nase izjednaciti s andeli.
od' 3.S5. Istina jc, da mi nismo vridni izjedna-
citi se s Ivanom u kripostma. 311. Bojcdi se,
da se s tobom ne izjednaci il' te ne nadmetne.
ned. 112. Nisu dostojni Mojsije i Ilija izjedna-
citi se s Gospodinom. 276. Toiiko |ubi sebe, da
neuredno, da se otijase izjednaciti s Bogom. 313.
Drakun pakleni otijuci se izjednaciti s Bogom
na nebesi, stiran bi zarad ove holosti u pakao.
315. Nenavidi§ ga gledajuci negovo dobro i na-
pridak, zasto bi otio da se s tobom ne izjednaci
il' te ne nadmetne. 360. Al' se s Jobom izjed-
naci i u svetom ustrpjenu. svet. 138''. Hoces
da se izjednacis s Bogom. P. Knezevi6, osm. 68.
Tako ce se nasa vo|a izjednaciti s blazenom vojom.
V. M. Gucetic 55. Ne mogu so ni u cemu s ne-
govima izjednaciti. E. Pavic, ogl. 285. Da bi se
gorkost boljesti mogla izjednaciti s velicinom
grijeha. J. Matovic 251. Da se kolikogod izjed-
naci zadovo|ene s grihom. I. Velikanovic, uput.
3, 118. Ali paziti se ima, da zato Blazena Di-
V ca Marija ne izjednaci se s Isukrstom. 3, 289.
Sva pogrdenja koja si od }udi primio ne mogu
se s onijem koja sam ti ja ucinio izjednaciti. I.
M. Mattei 57. Da bi se barem u tome izjedna-
cili s riime. Vuk, pism. 18. Ako ceto se izjed-
naciti s nama. D. Danicic, Imojs. 34, 15. Iz-
jednacice se sa stokom. psal. 49, 10. Izjednacih
se s onima koji u grob odlaze. 88, 4. Ko 6e
se izjednaciti s Gospodom medu sinovima Bo-
zijim? 89, 6.

b. vidi 1, a, b). Komu se drugi u bogactvu
izjednacit ne mogase. B. Gradid, djev. 103. Nitko
im se ne izjednaci, ko godijer se nim opira. G.
Polmotic 2, 318. (Zene) netom smione svom
oblasti muzovom se izjednace. 2, 503. Zlobna
oholas nih potace, da se Bogu izjednace. 3, 120*.
Niki |udi jesu se zivinam nerazlozitim izjednacili
po niovi dili. J. Filipovic 1, 371''. Izvrsnitost,
kolika je izjednaciti so Bogu. F. Lastrid, test.
41''. On ne bi otio, da mu se drugi u nima iz-
jednaci il da ga nadmetne. ned. 110. Ovo hra-
brenstvo moze se izjednaciti hrabrenstvu sv. apo-
stola. V. M. Gucetic 120. Izjednaci se istomu
djavlu. E. Pavic, ogl. 405. Kada se protiva Bogu
popnu, otijuci se nemu izjednaciti. 340. Nije
nesrice tkoja se izjednacit moze nevoji onoga
tkoji s cestitoga bitja imanja dohodi past u naj
nisko uboztvo. Blago turl. 2, 314. Da se izjed-
naciti zelimo pricistim duhovom, to jest andelom.
I. Velikanovic, uput. 1, 400. Da nikomu ne slu-
zimo nego samu Bogu, da se nikomu ne izjed-
nacimo, nego pricistim duhom. 1, 400. Nu cija
boles moze se izjednacit ali ti prilikovat bolesti
Marije? A. Kali6 460.

C. vidi 1, b. Agustin i Ivan Zlatoustac i Grgur
ako bi se govorena nacinom izjednaciti mogli,
lahko i ureseno govorene nadajti ne bi mogli.
Ivan trog. 27. Prvi se put izjednaci dan i noc.
Vuk, dan. 1 ^kal.

IZJEDNACIVATI, izjednacujem i izjednacivam,
impf. izjednaciti. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (praes. izjednacivam kod izjed-
nacit ), u Bjclostjenccvu (izjednacujem, izjedna-
citi, V. jednacim), u Stulicevu (freq. v. izjednaciti,
a kod ovoga ima praes. izjednacujem i izjedna-

rZJEDNACIVATI

212

IZJESTI, 1, a.

civam). Smradom od opacinaizjednacuje se s istim
drakuni paklenim. F, Lastri6, test. 233^1). Izjed-
nacuje se crkva carigradska s crkvom rimskom.
A. Kanizlic, kam. 404. Izjednacujes srce svoje
sa srcem Bozjim. D. Danicid, jezek. 23, 2.

IZJEDNIK, m. vidi izjeliea, izjesa. — U Vol-
tigijinu rjecniku: uz izjesa, i u StuUccvu: ,helluo,
comedo, cdax'.

IZJEDEITI, izjedrim, pf. iziti jedreci (n. p. o
ladl iz lake), i metaforicki. — Slozeno: iz-jedriti.

— Akc. je kao kod izgaziti. je- stoji u jiiznom

govorit; radi oblika u ostalijem govorima vidi
jedro i jedriti. — Od xvi vijeka. A pokli s istoka
ne jubav izjedi-i. Gr. Drzic 415. Eto izjadri nav
kraja od Kastije. Oliva. 24. Galije i navi izji-
drise van. 56. Hoti tako srica da blizu toga
sko}iea jedna mala brodica izjidri. And. Kacic,
razg. 25.

IZJEDA, m. if. u Stulicevu rjecniku: uz iz-
jesa.

IZJEDENE, n. djelo kojijem se ko izjedi. —
U Mikajinu rjecniku: izjidenje, izjadenje, nasi-
cenje rasrcbe ,Gvomitio irae'.

IZJELICA, m. i f. cejade (musko i zensko) koje
mnogo jede, koje mnogo hoce i maze da izjede,
pa i u inenesenom smislu: koje liara svoje i tude

dohro. je- stoji samo u juznom govoru; u

istocnom glasi izelica, u zapadnom izilica. — Od
xviir vijeka, a izmedii rjecnika u Stulicevu (,quae
vorat') i u Vukovu (1. ,der vielfrass' ,gulo'. 2.
,der abfresser' ,devorator'). Sve im kesa otvorena,
kome? parcem, sudcem i drugim izilicam. J. Ba-
novac, pripov. 117. Izjelice i gladnici. V. Dosen
63*. Tu knezovi nisu radi kavzi, nit' su radi
Turci izjelice. Nar. pjes. vuk. 4, 131. Zuliim-
dare izjelice Turke. 4, 151. Gle covjeka izjelice!
Vuk, luk. 7, 34. Izjeliea je i jnjanica. D. Da-
nicic, 5mojs. 21, 20. Pijauica i izjeliea osiro-
masice. pric. 23, 21.

IZJELOVAC, izjelovca, w. vidi izjeliea. — U
poslovici XVII vijeka. Di je vele djc4ovaca, ondi
je i izjelovaca. (D). Poslov. danic. 16.

IZJEMCITI, izjemcim, pf. vidi izjamciti. —
Slozeno: iz-jemciti. — Od xviii vijeka. Govorio,
da 6e odma novce nami poslati, i mi nega iz-
jemcili. Glasn^k. ii, 3, 210. (1719).

TZJESTI, izjedem dzijem), jif. sve pojcsti. —
Slozeno: iz-jesti. — Eadi oblika vidi jesti. —
-je- stoji u juznom govoru; u istocnom glasi je
Hi G (izjesti, izesti), u zapadnom ji Hi i (izjisti
Hi izisti). kod praes. izijem -ije- stoji u juznom
govoru; u istocnom je Hi e (izjem Hi izem), u
zapadnom ji Hi i (izjim Hi izim). — Akc. se
rnijena samo u praes. izijem: 1*2 pi. izijemo i
izijemo, izijoto i izijete, 3 pi. iziju i izijedu ; u
istocnom govoru: izjem i7i izem, izjdmo t7i izdmo,
izjdte Hi izdte, izjddu Hi izddu ; u zapadnom:
izjim Hi izim, izjimo Hi izimo, izjidu Hi izidfz.
— Rijec je stara, isporedi stslov. izgsti, izi-jasti,
rus. Haii-bcTt. — Izmedu rjecnika u Bclinu (,man-
giaro o magnare' ,edo' 458^; ,consumai-6' ,exGdo'
221a), u Bjelostjencevu (vidi kod izjedati), « Vol-
tigijinu (refleksivno izjesti se, izjedam se, izio
sam se ,consumarsi, logorarsi' ,sich verzebren', i
napose aktivno grijrskom izjediti, izjedira, izje-
djujem, izjeo, v. izjedati, a kod izjedati part,
praet. act. izio, i napose part, praet. pass, iz-
jeden ,consunto, tarlato, tarmato' ,abgezehrt, ab-
genagt'), u Stulicevu (grijeskom izjedsti ,edere,
comedere vesci, exedere'), u Vukovu: 1. ,aiilfessen,
auffressen' jdevoro' s primjerom : Izjoo bi uiasno
debe. 2. ,nageu' ,erucio' s primjerom : Izjede ga

ukor i sramota. 3. ,essen' ,comedo', of. jesti s pri-
mjerom: Mnogo sam izio (,icb babe viel gegessen') ;
mi smo sinoc izjeli pa smo onda legli ; u Dani-
cicevu (izesti ,comedere').

1. aktivno.

ii. u pravom smislu. suhjekat je cejade Hi li-
vince. a) uopce. Korau bude kout umri.U, ili
vlfckt izede. Zak. dus. pam. saf. 50. Ja bihi.
radB da bibt dugove platilt, kako Bogb zna, ni ga
sami. izpio ni izio. Spom. sr. 1, 175. (1414). Crvi
bote v.'5G telo izisti. Pril. jag. ark. 9, 138. (1468).
Da izimo ter pak umremo. Bernardin 36. 3reg.
17, 12. Lav je zaklal tovarca i izil. Ziv. jor.
star. 1, 232. Da vuci se ne zakriju v stado, ki
bi izili jance. Narucn 71^. Ocemo toga kopuna
s rairom izisti, Korizra. 43*. Kada je mo6no
lacna, i ne ima sto bi izjela. Zborn. 4*. Zvijeri
ga su izjete. 27b. Bogata oca sin bjese zmiju
izio. 33*'. Pomanka mu jestojske i ne nahodjase
nista izjesti i mnozi bjehn umrli od glada. Pril.
jag. ark. 9, 77. (1520). Jos nije izjela nijednu
stvar. M. Vetranid 2, 323. Boji se da ga zvir
ne bude izjela. 2, 323. Popiju i izjedu pratezi
tris vece. N. Dimitrovic 101. Kokos ku ne moz'
izjesti. 103. Al' ti ih ke zviri u lugu izise. N.
Na|eskovic 1, 237. Nije nista izjela, vece su od
dva dni. 1, 256. Ter du t' poc' zamesti toliko
prikala, sto mogu izjesti, 1, 259. Pak njesto da
izije sto mu de pomoci. 1, 283. Istom nemoj
dat izjes' tomu lavu, M. Drzid 32. Dubrovcani
mi izjedu onu pecu mesa. 262. TJmrijeh od glada.
podu dva bokuna izjesti. 287. Da mi tko drugi
ne izije lov koji sam ulovio. 343. Joste (danas)
nije izjela nijednu stvar na svijetu. 475. Boji
sp, da ga zvir ne bude izjela. 475. Zdralovi
krijekaju, kad nasa sva sijeva izjedu. D. Panina
8H^. Vece de izjesti i popiti, koji se nije krstio.
M. Divkovid, nauk. 149b, Savise izjesti i popiti.
279b. Viik ti kcer izije . , . vuk moje kderi nede
izjesti. zlam. ISb, Da od ponoda ne budes izio
ili popio nista. B. Kasid, zrc. 121, Zlo izi ja-
buke, neharni clovice. D. Barakovid, jar. 13.
Kojijeh su izjeli vukovi ali ostalo zvijeri. M.
Orbin 207. Tako i Ijekar s prva od svudi iste-
denu ranu odkrije ; ni ga smuca, ni ga trudi, sto
necisti crv izije. I. Gundulid 218. Kib telesa
bihu vrzena, da jih zvirina izji. F. Glavinid, cvit.
363a, Da je (ovcu) vuci izijedu. I. Drzid 201.
Ki mu (crv dubu) iznutra zilo izije G. Palmotid
1, 87. yladke izjede ti jabuke.^ 3, 4b. Jedva on
sladku vodku izjede. 3, 1 2 la. Ziva ga crvi izise.
I. Ancid, ogl. 183. (Crvi) iraaju izjesti to tvojo
tijelo. M. Eadnid 170*. Sto si izio i popio. 240b.
Zapovidi mu da i' (knige) izjede. 250a. Donesi
s tobom, a izjedi sa mnom, (D). Poslov. danic.
19. Izmuci sebarski, a izjed vlasteoski. (D). 36.
§to si sam udrobio, izjed. (D). 124. Tko ne mozo
ulovit ptice, izjed sovu. (D). 131. (Pruzi) sve
izise. A. Vitajid, ist. 248b, Pcmukova ih da izidu
jabuku. S. Margitid, fal. 156. Da je zviri ne
izidu. 173. Sto mu prikucimo brzo izjede. 276.
Kada ga izjede, uzme gole kosti. ispov. 109. Bri-
nudi se sto bi slatko izio i popio. I. Grlicid, put.
206. Izisde ga crvi. P. Macukat 74. Kad sve
izjede, tad probavi. J. Kavanin 55*. Dan ste i
nod na poslu, da ne imate kad zalogaja izisti.
J. Banovac, razg. 100. Izide otrov ili popije,
pred. 4. Pokuca im starac otac na vratih, za da
mu dadu sto izisti. pripov. 255. Moli ju da bi
uzela sto izjisti. M. Lekusid, razm. 145. Ovo
isto tilo, posli kako ga crvi izidu, sastavido se.
J. Filipovid 1, 217b, Ukrade stogod za izisti. J.
Filipovid, prip. o, 182b. Sto je bio izbacio, opet
izjede (lavj. F. Lastrid, test. 187b. Jizbino koje

IZJESTI, 1, a.

213

IZJESTI, 3.

je bio izio. Ibl^. Jabuka koju u raju zemajskom
izidoste. 203a. Jerbo mu jezik crvi izjidoSe. A.
Kanizli^ utoc. TiO. Zasto izidoso jednu jabuku.
M. Zorici(^, osm. 34. 1500 vojnika izide za 1 dan
kruha 1769. aritra. 110. Obvori usta i izi ovo
pismo. zrc. B. Vuk nije moje 6eri izio. 36. Ne
imajud sta inoga izjestit. S. Eosa OTa. Covjek
g:ladaa oli zedan i§t0 izjestit i uapiti so. 69^.
Zapovidje on da joj se da izjestit. 89'"'. Nadi sto
ce izistit. 93*. Iiuajndi dakle potrebu §togod
izjestit. 132''. A kad pisme vec dospiju, sve iz-
jedu i popiju. V. Dosen 165''. Izjyli nega (oJco)
sinovi orla. J. Matovic 37'1. (^ena) od velika
glada bijase priklala i izila svoga sina. I. J. P.
Lucie, razg. 128. Kurjak hodase kojekuda tra-
zodi .sto da ize. D. Obradovic, basn. 35. Kadkad
sladko izjides jagneta. J. S. Ee|kovic 57. Ne bi
r mene izelo zverine. Nar. pjes. vuk. 1, 124. A
jaro mu vuk izjede. 1, 522. Sve izjede, jad ga
zadesio! 1, 528. I kod ne su dva luti arslana
sto iziju zivoga junaka. 2, 31. Nek izedo ono
desno krilo. 2, 52. Sto je, }ubo, izela te zmija!
2, 59. Da izije ribi desno krilo. 2, 61. Ni mi
j' malo izest ni popiti. 2, 94. Jabucilo, izjoli te
vuci! 2, 111. Svati nama hranu izjedose. 3, 473.
A sto 6e vam vise pusto blago? da melete, izjest
ue mozete, 4, 143. Lastavice, oro te izio! Nar.
pjes. here. vuk. 135. Dok coek s coekom vredu
brasna ne izije, ne moze ga poznati. Nar. posl.
vuk. 67. Kako tudu kokos izijes odmah svoju
za nogu vczi. 127. Ne bi ni psi s maslom iz-
jeli. 193. Jedan komad daj zeni da izije. Nar.
prip. vuk. 147. Vuci dosli te zaklali i izjeli moga
celca. 203. Da de odmah ozdraviti, ako iz moje
ruke sto izjede. ^225. Psi nam trupje izjeli, ako
idemo komu na napast. S. i^ubisa, prip. 195.
Izjeli smo zajedno tri peci h}eba. 231. Nebojisu
izjede vuk. 26L). Pekna mi izjela sedam kosa
zita a deset zeluda. 304. — b) prosti tiarod misli
da vjestice mogu nekijem osobitijem naciuom iz-
jesti srce kojeviu cejadetu, te se tad kaze da ga
je vjestica ,izjela', vidi: Vjestica se zove zena
koja (po pripovijetkama narodnim) ima u sebi
neki davolski duh koji u snu iz ne izide i stvori
se u lepira, u kokos ili u durku, pa leti po ku-
cama i jede Jude, a osobito malu djecu: kad nade
covjeka gdje spava, a ona ga udari nekakvom
sipkom preko lijeve siso te mu se otvore prsi
dok izvadi srce i izjede, pa se onda prsi opet
srastu. Neki tako izjedeni Judi odmah umru, a
neki zive vise vremena : koliko jo ona odsudila
kad je srce jela ; i onakovom smrti umru na ka-
kovu ona bude namijenila. Vuk, rjecn. kod vje-
stica. Vestico su me izele. Nar. pjes. vuk. 1, 162.
Za koju je mislio, da mu je, kao vestica, dete
izela. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 18. Vjestice izje-
dose trinaestero djece. S. ^lubisa, prip. 203. —
c) iperbolicki. Ose bi me izjele. M. Drzic 52. I
da mi je kosti izela, krv izpila, meso izjela. I.
Gundulid 227. Da mi krv popije, meso izije. I.
Dordic, salt. 80. U malo me Grce ne izede. Nar.
pjes. vuk. 3, 508. — d) vraga izio! kao pro-
klestvo u cudu i nezadovo(stvu. Vraga izjeli, svak
zija da vraga o(d) tudega prozdre. M. Drzic 196.
Na visoko s' pogledao, gdje ne moz dohitit, vraga
izio! 411. — i u nase vrijcme kaze se u Dubrov-
nikii kome sto preko mjere jede.

b. uopce kao perfektivni glagol prema jesti
(mjeste objekta stoji genetiv s prijedlogom od).
Svi ki od nega izidose u raj Bozji ne pridose. M.
Marulid 267. No dopusti (Epolun) da izjide
(Lazar) ni od mrvica. J. Kavanin 10'>. Od vodke
razumjetne dobra i zla da nijesi izio. S. Rosa l^^.
U koji mu drago dan budes od ne izjestiti. Ik

c. 1* prenenenoni sinislu. u) oteti siiom tli kra-
dimice, ili prijtvarom. Zasto jo tude amaneto
izeo i razmetnuo. Glasnik. ii, 3, 200. (1716). Ko
i lijecnik u dugo ide, nek ti vedo i izjide. J. Ka-
vanin 31". Sve sto izji, uze, grabi. 230^. Mislio
je i od mene neku sumu ru§pija izjosti. G. Zolid
314. 8elo mi izjede oradega vola u globu. S.
Ifiubisa, prip. 198. — i kad subjekat nije sto zivo.
More izjelo, ako je ko imao brodida. S. l^ubisa,
prip. 247. — amo moze pripadati i ovaj primjer :
I otca si mi izio. Kako ti je otca izio? Ubise
mi otca i za krvarinu uzo trista grcsa pak ji sve
prozdri i izide. J. Filipovid 1, 459'\ — b) i kad
je objekat cefade, moze biti znacene u prenesenom
smislu: odrijeti ga, oteti mu sve sto ima. Ne bo-
jase se ubogi, da ga izji bogati. Dukjanin 82.
Sve sto imam to potrose, i ziva mo izjedo§e. V.
Dosen 59i>. — c) ubiti, unistiti uopce. Sto nam
nema od Konica Janka? Da 1' ga nije nevjera
izjela od Tui'cina Bogom pobratima? Nar. pjes.
vuk. 3, 374. Izjela ga od nebesa muna. Pjev.
cm. 99t'. Griza te izjela! Nar. posl. vuk. 46. —
amo moze pripadati i ovaj primjer: Zlo je meno
izelo iz loba, a goro me iz vina popilo. Nar.
pjes. vuk, 2, 434. — d) kad je subjekat sramota,
znaci gotovo sto i izmuciti. U to bega izjede sra.-
mota. Pjev. crn. 29^. To Turcina izjede sramota.
230a. Izjede ih ukor i sramota. Ogled, sr. 478.
A Milosa izjede sramota. Nar. pjes. petr. 2, 418.

— amo mogu prijyadati i ovi primjeri (po bi-
blickom jeziku) : !^ubav hize tvoje izi mene. Ber-
nardiu 53. joann. 2, 17, I^ubav doma tvoga izije
meue. M. Vetranid 1, 475. S^'oe me kude ze}a
izide. A. Vitajid, ist. 207". Pomna kude tvoje
izjede meno. J. Matovid 339. Eevnost za kudu
tvoju izjede me. Vuk, jo v. 2, 17. — e) kaze se
0 rdi da izije gvoMe. Brijeme s rdom gvozde
izije. P. Kanavelid, iv. 385. Ne ima rde da ga
izjede. M. Eadnid 91^. Eja izjij' vam zlatne
broJG. J. Kavanin 568a. Sto je tvrde od gvozda?
pa ga opet rda izije. Nar. posl. vuk. 356. — f)
ako se u brzom govoru ne izgovori razgovijetno
rijec ili glas ili se propusti, kaze se da se izije.
Ako priticudi se izidu jaki dio rici. Ant. Kadcic
40. — g) izjesti vatru, (osobito 0 vojnicima) kad
ko stoji izlozen na jaltoj pucnavi neprijatelskoj.
Tu su za sedamnaest dana takovu vatru izjeli i
muku podneli. Vuk, grad. 51. Izjesti zestoku
neprijate|sku vatru ,sich dem heftigsten feind-
lichen feuer aussetzen'. B. Sulek, rjecn. kod aus-
setzen.

3. pasivno. Boje mi je od drakuna poginuti,
nego od Jutoga lava izidenu biti. Aleks. jag. star.
3, 301. Izjedena sva do kosti. P. Kanavelid, iv.
258. Vode izjedeno da porada na suzanstvo. J.
Kavanin 25''. U tilu vas izranen i od crvi iziden.
J. Banovac, razg. 157. Na kozicah od moja vedo
izidenih. A. Kanizlic, kam. 370. Jos lakomi to
goY.ori, kad izjeden svoj puk kori. V. Dosen 59^.
Koja na polak od gube izidena bise. And. Kacid,
kor. 85. Tude pineze izidene. Ant. Kadcic 258.

— 0 tkanu sto se izderalo nosenem. Nosit ha-
line potistene, stare, izjed(?ne, okrpjene. D. Basid
120. — u osobitom smislu. Ako joj je (ladi) trbuh
vedi nego bi imao bit, govore ,breda je', ako je
mani ,izjedena je'. L. Zore, rib. ark. 10, 227.

3. sa se. — Izmedu rjecnika u Belinu (,consu-
marsi' ,conterere se' 221a; izjesti se od crvi ,tar-
lare, consumarsi dal tarlo' ,cariem sentire' 723").
u Voltigijinu (vidi sprijeda), u Stulicevu (izjedsti
se, V. izgristi so), u Vukovu: 1. ,sich abfressen
(vor arger, kummer)' .devoror (ira)'. Ziv sam se
izio. 2. izjelo se gvozde, osovina ,sich abreiben'
,deteri'. cf. izglodati. 3. n, p. izjelo se sunce ,ver-

IZJESTI, 3.

214

IZLAJATI

finstei't werden' jdeficere', cf. pomrcati, uhva-
titi se.

a. pasivno. Prije nego se ista izije. I. Drzi(5
191. Kada. ga, se (nieda) ninogo izjede. M. Eadnic
297b.

b. refieksivno, naj cesce u prenesenom smislu,
n. p.:

a) lead sto sve to mane postaje, n. p. gvozcte
od rde, tkane od nosena (vidi u rjecnieima), Hi
se sto grize od crvi, od molaca itd. Put 6e se
izisti, kosti 6e gole ostat. M. Maruli6 152. Dok se
gvozden stap od stapana ne izjede. Vuk, poslov.
129. Tockovi su jse izjeli ,die rader haben sich
ausgelaufen'. B. Sulek, rjecn. kod auslaufen.

b) izmiiciti se (a i izmrsaviti) n. p. od lutine,
salosti itd. (vidi u Vukovu rjeeniku}. Izjesti se
,sich abgramen ; sich ausgramen'. B. Sulek, rjecn.

c) u suncu Hi o wjesecu, pomrcati. vidi u Vu-
kovu rjecniku.

IZJESTIV, adj. koji izjede Hi izijeda. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Bog nas ogan izjistiv
jest. Blago turl. 2, 44. — nepouzdano.

IZJESA, m. i f. vidi izjelica. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,goloso, ghiotto' ,gu-
losus' 352b), u Voltigljinu (,mangione, goloso,
ghiottono' ,fresser'), u Stulicevu (,mangione, e
donna che mangia troppo' ,edax, vorax, edo'), u
Vukovu (s dodatkom da se govori u Dubrovniku,
ali akcenat nije zabi^ezen kako je u Dubrovniku):
izjesa, 1. ,vielfrass' ,gulo'. 2. vide propalica (koji
je drugima novce izio). cf. izjelica. A moj glad
ovi dan kradom se utjesa, lupez sam izvrstan,
izvrsna izjesa. I. Gundulic 148. Izjesi nista dosta
nije. Nar. posl. vuk. 99. Negov je pokojni otac
bio zestoki kavgagija, kamatnik, izjesa. Pravdo-
noSa. 1851. 8. On se uortacio i dogovorio su tri
cetiri izjese. S. i^ubisa, prip. 103. Pazi se, da
nije mitnik ili sto narod obicno kazo : izjesa. V.
Bogisic, zborn. 524. U nestasu judi i izjesa sudi.
524. Same svestenike drze da su narodni izjese.
640.

IZJESAN, izjesna, adj. vidi izijesau. — U Stu-
licevu rjecniku: ,edax, vorax, cibi avidus'.

IZJETEITI, izjetrim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izjetriti, izjetrivam, jetru izvaditi ,jecur estra-
here'. — tiepouzdano.

IZJETBIVATI, izjetrivam, imp/, izjetriti. — U
Stulicevu rjecniku : freq. uz izjetriti, a kod ovoga
ima praes. izjetrivam. — nepouzdano.

IZJEZDITI, izjezdim, pf. vidi izjahati (izici
jasuci). — Slozeno: iz-jezditi. — Akc. se mijena
u praes. I i 2 pi.: izjezdimo, izjezdite, i u aor.
2 i 3 sing, izjezdi. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecniku u Stulicevu (v. izjahati). Zdravo Marko
izjezdi iz lijepe madarske zomje. Nar. pjes. bog.
24. Malo bjehu izvan grada Ugricici izjezdili.
99. Pak veselo izjezdili iz Sigota b'jela grada.
99. Bjese izjezdio iz svoga bijela dvora. 180.

IZJEZICITI, izjezicim, 2)f. otkinuti kome (ob-
jektu) jezik. — IJ Bjelostjencevu rjecniku, gdje
ima samo part, praet. pass, izjezicon ,elinguatus'
{vidi i izjezicivati), u Voltigijinu: part, praet.
pass, izjezicen ,8cilinguato, balbo' ,ein stam-
melnder', u Stulicevu: izjeziciti koga, jezik od-
rezat mu ,elinguare aliquom'.

IZJEZICIVATI, izjezicujem i izjezicivam, impf.
izjeziciti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izjezi-
cujem ,elinguo', i ti Stulicevu: izjezicivati, izje-
zicivam, freq. v. izjeziciti.

IZJEZEIVATI, izjfezdujem i izj^zdivam, impf.
izjezditi. — Samo u Stulicevu rjecniku : izjezdi-
vati, izjezdivam, freq. uz izjezditi.

IZJIJRITI, izjurim, p/. istjerati, izagnati. —
Slozeno : iz-juriti. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— U Vttkovu rjecniku: ,herau8jagen' .expello'.

iZJUTRA (iz jutra), vidi kod jutro.

iZJUTRASNI, adj. koji biva iz jutra. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. A blistaju ostri
bajoneti kroz suncane izjutrasne zrake. Nar. pjes.
kras. 1, 193.

IZLAGrANE, n. djelo kojijem se izldle. — U
Stulicevu i u Vukovu rjecniku.

IZLAGATE^, m. covjek koji Izldze. — U Stu-
licevu rjecniku: , expositor'.

1. IZLAGATI, izlazem (izlagam\ impf. izlo-
ziti. — Akc. je kao kod ispisati i ispitati. —
Bijee je stara, isporedi stslov. izlagati, rus. na-
.laraTt. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (izlagati,
izlagam ,narrare, expoiiere, declarare, explicare')
i u Vukovu (izlagati, izlazem ,herauslegen' ,ex-
pono').

a. aktivno. Grad ostavismo izlagajuci samo
hizu novu. Mon. croat. 258. (1556). Nistar ne
izlazuci ni ovamo ni onamo. 26G. (1572). Majka
je kcer izlagala momcima na uglede. S. ^ubisa,
prip. 38.

b. sa se, refieksivno. O izlozenji k vsemb, joze
podobajett izlagati se. Sava, tip. hil. glasu. 24, 207.
Nedostatku izlazu se. P. Bolic, vinodjel. 2, 259.

2. IZLAGATI, izlazem, pf. slozeno: iz-lagati,

— Akc. je kao kod isklepati. — Moze biti stara
rijec, isporedi rus. HsciraTt ; u nasetnu se jeziku
javla od xv vijeka (vidi kod 1, b). — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,abliigen' ,ementior').

1. aktivno.

a. kao uopce slagati. Id' odatlo, jedan laz|i-
vico! — A sto sam ti, duso, izlagao? Nar. pjes,
vuk. 1, 455. Novak izlaze sve sto je obedao. S.
!^ubisa, prip. 214.

b. dobiti laganem (mislini da amo pripada prvi
primjer, preinda bi mogao pripadati i pod a).
Prijate} se kaze ve6i nego ini dokle ca izlaze,
ili ga ohini. M. Marulic 104. Da ti gladno jato
laze, dok od tebe sto izlaze. V. Dosen 37b. Qd
neg rucak dok izlaze. 172*. I od cara ferman
izlagao. Nar. pjes. vuk. 4, 141. Posto (Ciganin)
sijena izlaze. Vuk, poslov. 20. Dobar (cock) lakse
prevari i izlaze. 85.

e. nalagati na koga (sto je objekat). Obilna je
tvoja dvorscina ku cinis vsakomu clovikii izla-
gaje one ki nete priti k tebi. Transit. 132.

3. sa so, refieksivno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,sich ausliigen* .satis menfcitum esse ).

a. dosta, mnogo slagati. Onda coso pocne ko-
jesta lagati ovamo onamo, a kad se vec izlaze i
umori onda mu dijote reco. Nar. prip. vuk. 202.

b. laganem se izbaviti odakle, dobiti dopustene.
Izlaze so n ael) na prelo. Nar. pjes vuk. 1, 631.
Jedva se izlaze i od smrti izbavi. Vuk, dan. 5, 41.
Zivkovic se nekako izlaze iz Carigrada. grad. 5.

IZLAHANE, n. djelo kojijem se izlaha. — U
Stulicevu rjecniku.

IZLAHATI, izlaham, pf. izici lahajuci. — Slo-
zeno: iz-lahati. — Akc. je kao kod ispiiati. — U
Stulicevu rjecniku: ,fostinanter egredi, so prori-
pero, foras aufugero', i u nase vrijemc u Du-
brovniku. P. Budmani.

iz LA JANE, n. djelo kojijem se izlaje. — U
Belinu rjecniku : ,V abbajar molto' ,multus la-
tratus' 2a

IZLXJATI, izlajera, pf. slozeno: iz-lajati. —
Akc. je kao kod iskajati. — Maze biti stara rijec,
isporedi rus. iis.iaHTb; u nasemu se jeziku javla

IZLAJATI

215

IZLAZITI

od XVII vijeka (vidi kod •!). — Izmedu rjecnika
u Belinu (vidi kod 2), m Voltigijinu (izlajati koga
,abba)aro, screditare' ,anbellen'), u Stulicevu (v.
nalajati), u Vukovu: ,durch bellen (figiirl.) er-
langen' ,elatro' s primjerom : Jedva sam ja to iz-
lajao.

1. aktivno.

a. izgovoriti, izreci kao lajuci (kaze se s pre-
ziranem). ovo voja da je znacene u Stulicevu
rjecniku, a kaze se i ?i nase vrijeme u Dubrov-
niku: ,Ne mozes mucat nego va|a da svasta iz-
lajeS'. P. Budmani. — moze biti da amo pripada
i ovaj primjer: Nit' je smradu nadi kraja, sto
svat zderu6 ne izlaja. V. Dosen 160^.

b. dobiti lajanem (obicno u prenesenom smislu).
Ako jezik no izlaja, glava ne isklima. Nar. posl.
vuk. 3. Ko u sudu jczikom no izlaja, rukama
ne ote. Pravdono§a. 1852. 10.

c. oblagati. — U Voltigijinu rjecniku.

%. sa se, refleksivno, svrsiti la jane, posto se
mnogo lajalo. — Izmedu rjecnika u Belinu (,ab-
bajar molto overo a satieti' ,multum latrare' 2*)
gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu (kod izla-
jati), u Vukovu: ,sich ausbellen' ,sat lalrasse'
(,auch fig.')- Kad se bude vrlo dobro izlajao. M.
Eadni6 18*.

IZLAKOCENE, n. djelo kojijem se izlakoti. —
U Stulicevu rjecniku : izlakotjene.

IZLAK06iVATl, izlakicujem i izlakocivam,
imj)/. izlakotiti. — U Stulicevu rjecniku: izlako-
tivati, freq. v. izlakotiti, a kod ovoga ima praes.
izlakotivana.

IZLAKOTIT;, izlakotim, pf. posve oblaksati.

— Slozeno: iz-lakotiti. — V Stulicevu rjecniku:
izlakotiti, izlakotivam ,levare*, i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

IZLAKOTIV, adj. koji se moze izlakotiti. —
U Stulicevu rjecniku: qui etc. levari potest. —
nepouzdano.

IZLAmALAC, izUmaoca, m. eovjek koji izlama.

— U Stulicevu rjecniku: v. izlomite).
IZLAMANE, n. djelo kojijem se izlama. — Sta-

riji je ohlik izlamanje. — U Mikajinu rjecniku :
izlamanje, i u Stulicevu.

IZLAMATI, izlamam (izlainjem), impf. izlomiti.

— Akc. je kao kod ispitati i ispisati. — U Mika-
jinu rjecniku: izlamati, lomiti ,frango, effringo,
perfringo, comnainuo, rumpo, abrumpo'; u Be-
linu: ,romp6re affatto' .perfringo' 6.Sla; u Bjelo-
stjencevu: izlam|em, izlomiti, izlom|ujem, izla-
mati ,confringo'; u Voltigijinu: izlamati, izlamam
,rompere, spezzare' ,zerbrechen' ; u Stulicevu: iz-
lamati, izlamam ,rumpere, frangere'.

IZLANDATI, izlandam, pf. slozeno: iz-landati.

— Akc. je kao kod iskoncati.
1. aktivno.

a. landanem (blebetanem) dobiti. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,durchs reden etwas erreichen'
,loqu6ns adipiscor'). Ako jezikom ne izlanda,
glavom ne isklij a. Nar. posl. vuk. 3.

b. izbiti sakom dijete po straznici (kaze se cesce
u sali nego zbi]a). — IJ nase vrijeme u Dubrov-
niku. ,Ako ne budes dobar, kako te tebe majka
izlandati!' P. Budmani.

%. sa se, rcfieksivno. — ■ Izmedu rjecnika u Vu-
kovu: 1. ,sich satt herumgelien' ,satis ivisse'. 2.
,sich sutt reden' ,satis locutum esse'.

a. svrsiti landane (blebetane), posto se mnogo
landalo. — U Vukovu rjecniku.

b. svrsiti landane (tumarane), posto se mnogo
landalo. — U Vukovu rjecniku.

c. u Dubrovniku se kaze kad ko (od obijesti)

stojt na zimi slabo odjeven Hi malo pokriven.
,jGsi li se izlando tu na vjetru? pokrij se, no
landaj se vise'. P. Budmani.

IZLANGOLI&ITI, izlangolisim, pf. u Stulicevu
rjecniku: v. izglangolisiti.

IZLANUTI SE, izlanem se, pf. uprav dem. iz-
lajati se, ali ti na§e vrijeme znaci: kao nehotice
sto izustiti. — Slozeno: iz-lanuti. — Akc. je kao
kod isahnuti. — U tiase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu : ,sich entfahren lassen (ein wort)'
,sino mihi elabi'. Izlanu se momoe iz Tnraka :
,Davno ti je pobro poginuo'. Nar. pjes. vuk. 3, 348.

IZLAStITI, izlastim, pf. u Stulicevu rjecniku:
V. izgladiti. — Slozeno: iz-lastiti.

IZLAZ, m. vidi izlazak. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,ausgang' ,exitus'.
2. na gornemu Derdapu mjosto iz nomacko strane).

a. uopce. Vaja na kosnicama izlaz otvoriti. I.
Jablanci 160. Pazi srcem svojim na sve ulaze
u dom i na sve izlaze iz svetine. D. Danicii,
jezek. 44, 5. Pre izlaza sunca. P. Boli6, vinodjel.
2, 129.

b. ime mjestu, vidi u Vukovu rjecniku.
IZLAZAK, islaska, m. exitus, djelo kojijem se

izlazi i mjesto kroz koje se izlazi. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der ausgang'
,exitus', cf. izlaz).

a. uopce. Da odu na izlaske od putova. M.
Eadnic 206^. Sluge idu zvati zazvane na izlaske
od putova. 333a. Koja je pomoc bivsi obastrt
i obkojen da zatvoris sva vrata gradska, ako
ostavis jedan izlazak otajan otvoren kuda ulaze
neprijateji? 512a. Da se vodi izlasci otvure. J.
S. Relkovic 41. Kud se dimu izlazak otvara.
409. Vjerom se opomina Josif umiruci izlaska
sinova Izrai|evijeh. Vuk, pavl. jevr. 11, 22. Druge
godine po izlasku nihovu iz zemje misirske. D.
Danicic, 4mojs. 9, 1. Izlazak mu je na kraj neba.
psal. 19, 6. Pokazi im oblik od doma i red i
izlaske i ulaske. jezek. 43, 11.

b. kraj, sorsetak, konac. Ono siju izlazkom ve-
jace. J. S. Re}kovi6 79. Kada sir6e na izlazku
vide. 249. Ne znas promisliti izlazak tvojih dila.
A. Tomikovii, gov. 101.

c. kod racuna^ trosak kao suprotno dohotku,
ulasku. Pri polasku rece mu : ,Doklen se vratim,
pazi dobro da u redu bude zapisano u dva tef-
tera ulazak i izlazak, a to kad se vratim da znam,
sto si od mojega mala primio sto 11 potrosio'.
PosliJG godine vrada se oni domaiin ku6i, pa od
namjesnika zaiste teftere od naredenog mu ulaska
i izlaska, a on mu dovede dva sina pa ih okrene
licem put oca, a pokaze im prstom usta, govo-
redi : ,Ovo je ulazak', pa im okrene leda put oca
i pokaze prstom malo na nize, govore6i: ,A ovo
je izlazak'. Nar. prip. vrc. 74—75.

iZLAZiSTE, n. vidi izlazak. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,exitus'). Al' more
biti, da bi tko i sumjio, prociiiujuci ga (s. Jo-
sipa) covikom od sama zanata drvodijana, a ne
od izlazista krvi plemenite. J. Banovac, razg.
123. Jer zna (Bog), da smo svi sinovi Adamovi,
i da je nas pocetak i izlaziste od zemJe. 123.
Ovi prokleti grih imade svoje izlaziste i istociste
od djavla. pripov. 228 Kako je jedan sami grih
smrtni obalio andela s neba i rinuo u jaz pakleni
bez nijednoga ufana od izlazista. Ant. Kadcid
347.

IZLAZISTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz iz-
laziste. — Sasma nepouzdano.

IZLAZITI, izlazim, imjif. uprav prema izjesti,
ali se mnogo cesce upotrebjava nego ovaj glagol,

IZLAZITI

216

IZLAZITI, 8.

i vrijedi kao imperfektivni glagol prema iziti isto
kao i ishoditi. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Itijec je stara, isporedi stslov. izlaziti, rus. h3-
^lasuTB. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (izlaziti,
izhoditi ,exeo, egredior, prodeo, erumpo, emergo'),
u Belinu (.uscire' ,exeo' 780a; ,risultare' ,provenio'
627^; jdependere, derivare, haver 1' origine' 250^ ;
,accorrere, concorrere, parlandosi di molta gente'
,aceurrore' 22'^), u Voltigijinu (,sortire; risultare,
derivare' ,ausgehen; herleiten'), u Stulicevu (v.
ishoditi), u Vukovu (1. ,ausgehen' ,exeo'. 2. ,aus-
brechen' , erumpo' s primjerom : Sad izlaze kraste
po nemu, cf. izidi), u Danicicevu (,exire ; ascen-
dere').

1. vidi iziti, B, I. Kto ti izlaze tudezi po ra-
botahb po svojiht si. Mon. serb. 53. (12-10—1272).
Na riivu izlazede na treti mramort. 92. (1330).
Slina izlazi iz nutrnih srca. Narucn. 13a. Veseli
se on ki is pogibili izlazi. 50*. Ne izlazi nigda
na dvor iz svoga pribivalista. Zborn. 20a. Svaki
dan izlazase iz onogaj blata. 47a. jz ociju ne-
govijeh izlazi ogari. lO-ia. S dusom izlazi takmo
stril }uvena. S. Mencetic 140. Med mu iz usta
izlazi. M. Drzi6 265. Iz mojijeh ruka sva bo-
gastva od svijeta izlaze. 399. Eto opet iz nova
izlazi na bil dan krajica iz svoje kuce van. F.
Lukarevic 260. Tko nezvan gdi ulazi, sraman
pak izlazi. 304. Ovca, ka iz stada iz svoga iz-
lazi, brzo se vuk riome iz krova zajazi. D. Ra-
nina 97a. Kako noc za dnevi izlazi i hodi, tako
jur huda zgod za ugodnom dohodi. 97a. Koji
Cpiiti) iz recenoga druma kako to mnoge rijeko
iz svoga vrjela izlaze. A. Gucetic, roz. mar. 3.
Iz nasijeh co usta svaka zloba izlaziti. roz. jez.
274. Vidje(5e se izlaziti iz oblaka lampi ali ti
sjecanja od muna. M. Orbin 224. Ne ve<5e na-
prijeda, Milijenko, nu pazi, s dragoga pogleda
gdi ti dan izlazi. I. Gunduli6 132. Ali pogled
sad uputi, odkli bijeli dan izlazi, na vrh oni.
331. Ono je, ono, §tit mu pazi, na komu je plara
ogneni, gdi iz snjezane gore izlazi. 440. U ra-
srgbi nu jo ognenoj (zena),^ iz pameti pace iz-
lazi. G-. Palmotic 2, 392. Sto mu iz noge krv
izlazi. J. Palmotic 101. Bog cini izlaziti sunce.
M. Eadnid 77^'. Izlazase iz zemje vatra i dim.
306^'. Rijeka koja izlazi iz poste|e ide mutna.
427a. Gogojajuc cim tu izlazi tih kladenac izpod
spile. J. Kavanin 195''. Duse plemenite s Jud-
akijeh tijola ke izlazu. 487^^. Da more naraste
iliti izlazi. A. Bacic 437. Koliko 6e izvan sebe
izlaziti. J. Banovac, pred. 88. Premda je na^
jezik zatvoren dvostruki vrati, da lako ne izlazi
izmedu zatvora. razg. 115. Iz Isukrsta izlazase
krepos. V. M. Gucetic 114. I duseka svoga pazi,
da iz riega ne izlazi. V. Dosen 248*^. Krscani,
koji so bijahu razbigli pocese iz jama izlaziti.
And. Ka6ic, razg. 21. Izlazu(!i po smrti dite§ce
iz pod nihove oblasti. Ant. Kadci6 128. Kad
ispunene ne izlazi iz mcdasi pogtona. 499. Biskup
izlazedi u sela za ciniti krizmu. M. Dobretid 59.
Koji au z gore bolesni, koji padaju i zavrdu i
koji izvan sobe izlaze. 261. Odkud znadu izla-
ziti misi. J. S. Relkovic 301. Pa izlazi |ired
bijele dvore. Nar. pjes. vuk.^ 1, 259. Pa izlazi
na avlijnska vrata. 1, 566. (Jesto Lazo na grob
izlazio. 2, 26. Malo blize prod neg izlazio. 2, 69.
Pak izlazi na drum na busiju. 2, 79. Ne izlazi
sluga ni sluskina, gospodaru kona da privati.

2, 156. Nek izlazi iz bijele kulo. 2, 26' ». Pred
noga je sestra izlazila. 2, 312. Skoro 6e mi du§a
izlaziti. 2, 347. Kad gospoda iz crkve izlazi,

3, 202. Na pledi ma zrno izlazilo. 3, 272. Iz
gradaje junak izlazio. 4, 102. Ako, more, rujno
pije§ vino, na rane ti danas izlazilo! Pjev. crn.

243l>. Izlazi pred koga ti drago. Nar. posl. vuk.
99. Pride nego pocne rabotati, prekrsti se prema
suncu koje u oni tren izlazase. Nar. prip. vuk.
125. Muna izlazi od istoka i pokazujo so do za-
pada. Vuk, mat. 24, 27. Iz zmijine kosujo izlazi
prekrasan momak. nar. pjes. 2, GO.

3. vidi iziti, B, 2. Iza toga rucak izlazio, iza
rucka gospodski darovi. Nar. pjes. petr. 2, 666.

3. vidi iziti, B, 3. U boj medu vitezove ti no
izlazi. G. Palmotid 2, 325. Vede puta nenavidos
suproc kreposti izlazi. P. Bogasinovic 5. Va)a
izlaziti na juris od boja. J. Banovac, pred. 121.
Teb' na megdan da izlazi. V. Doson 113a. Evo
na mejdan izlazi. D. Rapid 231. Na megdana
svakog izlaziti. Nar. pjes. vuk. 2, 237. Izlazi mi
na megdan junacki! 2, 281.

4. vidi B, 4. Neka izlazi iz te sluzbe. D. Da-
nicid, 4mojs. 8, 25.

5. svrsavati, nestajati, vidi iziti, B, 5. Obicaj
u zadruzi ziviti ovde izlazi. V. Bogisid, zborn, 5.

6. vidi iziti, B, 6. Clovik izlazi od Adama.
Narucn. 53*. Od grijeha putenoga izlazi nevoja.
Zborn 17'^ Ter du ja rijet sada, da izlazi, Du-
bravko, od bogov krv tvoja? F. Lukarevic 12.
Dva ka od bogov izlaze. 19 Hode razlog od
naravi, da se zajam dobrom vrati, i bar svaka
da se plati, ka izlazi od Jubavi. S. Bobajevid
224. Svjot, ki dala si meni ti ovdi sad, vas od
ne izlazi. D. Zlatarid 8t>. Ako je u nas ikakvo
ufanje, svekoliko po Mariji izlazi i po noj do-
hodi. A. Gucetic, roz. mar. 123. Od te mi.sli iz-
lazi toliko dobro veliko. M. Orbin 41. Cestit
porod jur izlazi hrabren, vrijedan u sva djela.
I. Gundulid 121. Ki pravoga Boga izpovijedam,
od koga, po komu, i u komu sva dobra izlaze.
192. Ti li izrode, ime od sina dostojan si nosit
moga? gdje izlazi nodna tmina iz obraza sun-
canoga? 249. Od koje stvari izlazi nenarcdba
od zivota. I. Drzid 248. Od te stvari izlaze ve-
like liti. 305. Slavne vile krv izlazi od onoga
slavna bana. G. Palmotic 1, 21. Nu pocetak
dobar nije, koji od neba ne izlazi. 2, 97. Bi re-
ceno, od smederskijeh da knezova .«taro izlazi nih
kojeno i gospodska krv nihova. 2, 183. Iz jed-
noga korijena gorka izlazi plr-d sladak. M. Radnid
77a. Od grijeha izlaze svo stete. 213b. Od dviju
stvari izlaze osob.stine i neskladi svijeta. 243*>.
Izlazi zmaj od zmije. 310''. Od nezauzdana je-
denja i pitja izlaze ruzne misli. 417». Iz nega
izlazi toliko golemo dobio. 425i>. Od mucana
joster i mijor izlazi. 425''. Ter biste se klanali
onome od koga svaka vasa ce.stitost izlazi. J. Ba-
novac, razg. 42. Od simena izlazi trostruki plod,
pred. 44. 8ve koliko od nega izlazi. A. Kanizlid,
uzr. 57. Sveta Kunigunda, koja od kraja srbski
po zenskoj krvi izlazi. And. Kacid, razg. 12. I
ovo je pravcdna istina, duh izlazi ol oca i sina.
155. Iz kojega (griha) izlazi glas neposten. Ant.
Kadcic 24. Da izlaze (rici) od kriposti te zeje.
132. Ovo su dva istocnika od kojih izlazi svako
dobro dilo. 246. Zazivano svetijeh ne izlazi iz
neufana pomodi bozanstvene. J. Matovic 332. Ja
to krstira u ime poradajurega, porodonoga i od
obadvaju izlazedega. M. Dobretid 28. Plod od
odrisena no izlazi od dostojanstvi i dobrote ispo-
vidnika. 81. Koje (ganutje) izlazi iz nase voje.
216. Kakono plod u svomu uzroku od koga iz-
lazi. 454. Od ovakoga vincana izlazi duznost.
517. Kad se jedno od drugoga rada izlazedi od
istoga pocetka i korina. 547. Iz koje pak stete
mloga dobra izlaze. D. Rapid 19.

7. vidi iziti, B, 7. Na Maksima kraste izlazile.
Pjev. crn. 1 19a.

8. vidi iziti, B, 8. Tvo srce izlazi studenije

IZLAZITI, 8.

217

IZLECr, 3, b.

svak cas. S. Mencetid — G. Dr5i6 515. Sto ve6
ja molim, to vcdo vrloda taj tvoja huda, jaoh,
proc meni i v(>]a izlazi. F. Lukarevid 80. §to
bismo imali bit boli toj g'ori izlazimo. M. Orbin
40. Svu dobiti .slaviie mojo, svo mo slasti gorke
izlazo. I. Giindulid 16. Da to rijec sada tva la
ziva izlazi. 111. Ah, nijp cudo, da nejaci trag
Osaianov sved izlazi ! 305. Nil besjoda nioja ova
sasma duga da no izlazi, od pojackijeh vitezova
slisa' imena. 437. Zcli se u svom pogrubiti, a
tijem draica vele izlazi. I. V. Buuid, inand. pok.
10. S kojijoh slavni svud izlaze. P. Kanavclic,
iv. 8. Na usionijeh mod vjetara jaci izlazi. 402.
Vincenco izlazi sasma slican Isukrstu. V. M. Gu-
cetid 168. Da dusa nasa cesto primajuci s. pri-
cesdene sva izlazi urosna. I. J. P. Lucid, bit. 60.
Gdi s junacira natjoco se, dobitnica tei" izlazi.
P. Sorkocevid 587^.

9. vidi iziti, B, 9. Svud izlazi skladnijeh pjesni
draga slados, razvedri lico, o lijepa bozice! I.
Gundulid 119. Er ako Ijepos ka so pazi lijepe
duse prilika je, dusa, na koj slika izlazi Bozja,
kakva scijenis da jo? 212. Side starac na stini
studenoj, tud izlazi neznana delija. And. Kacic,
razg. 141. A on, ctijeto li sta prtja i s nekakvim
zacepicama izlazi na dvor. Pravdonosa. 18-52. 33.

10. vidi iziti, B, 10. Na riem binis od suvoga
zlata, u cem pase na divan izlaze. Nar. pjes. vuk.
3, 355.

11. vidi iziti, B, 11. Odovlo takojer izlazi da
iraa biti uzkrsnutjo od telesa. M. Orbin 204.
Rasrdivsl se ti taki bici izlaze. B. Kasic, rit.
337. Tako bijenje sad izlazi raedu Agamom i
Turcinora. I. Gundulid 539. Odovle izlazi po-
trebnijem nacinom da . . . I. Drzic 121.

12. 0 blagii, u prenesenom smishr, trositi se.
Imas dati viran razlog od svoga negova blaga,
kojo mu je ulazilo i izlazilo. P. Posilovid, nasi. 24'^

13. vidi iziti, B, 13. Dosle mi dobro sve izlazi
s privari sad ove. F. Lukarevid 93. Na ovo li
velicanstvo |udsko izlazi? P. Kanavelid, iv. 318.
Kada ti no izlaze stvari na tvoju voju. M. Radnid
152b. Djela od svijeta imaju zlu svrhu i izlaze
vazda zlo. 249^. Onijem koji Jubo Boga sve
stvari izlazo dobro. 302*. Tvoji posli sve nao-
pako izlaze. J. Banovac, pripov. 153. Jor sto
hima izlazi za rukom. J. S. Rejkovid 33. Sto
god naumis izlaz de ti. D. Danicid, jov. 22, 'j.8.

14. vidi iziti, B, 14. Jedni siju kad travan iz-
lazi. J. S. Rejkovid 120. Kad godini zeman iz-
lazio Nar. pjes. juk. 483.

15. vidi iziti, B, 15. DelomE, modu Goniu Ga-
dim}u i medu Slovinu iztlazodi u putt kostansky,
i delomb vise Goriie Gadimje. Mon. serb. 181.
(1371). Nikada djavao nije stupio na ovu svetu
planinu premda jo na ostalo izlazio. 1. Ancid,
vrat. 36. Kakvom li mi^nici cistocom na oltar
izlazili. J. Banovac, pripov. 26. Na divan je
kulu izlazila. Nar. pjes. vuk, 2, 013. Vladika
mi bjese izlazio na zelenu goru Vrtijejku. 4, 74.
On na jednu vrbu izlazio. Pjev. crn. 79*. Svi
koji su tamo (na hrdo) izlazili. Vuk, nar. pjes.
1, 188.

IZLAZIV, adj. u Stuliccvii rjecniku: v. is-
hodiv. — nepouzdano.

IZLAZ A J, w. u Stulicevu rjecniku: izlazaj, v.
izlazene.

IZLAZENE, n. djelo kojijem se izlazi. — Sta-
riji je oblik izlazenje. — U svijem rjecnicima
(osim Vttkova) i u svijem primjcrinia stoji f/ri-
jeskoni z mj. z. — Tzmeda rjeciiikn n Mikalinu
(izlazenje), u Belinu (izlazenje 7i-0''). u Stulicevu
(izlazene), u Vnkovu. Izlazenje iz crkve. Zborn.

58^*. Vcselo izlazenje zalosno cesto rodi vradenje.
B. Kasid, nasi. 38. Gospodin zacuvao ulazenje
tvojo i izlazenje tvojo. rit. 146. Izlazenja ju-
trno i vedera obeseliti des. 219. Od izlazenja
duha svetoga. A. Badid xiir. Od porodonja i iz-
lazenja duha svetoga. 8. Po nutarnomu izlazoi'ui.
A. Kanizlid, kam. 746.

IZLECI, izl(5zem, pf. (ex ovis pullos) oxcudero,
rjnjanem uciniti da iz jdjd izidu pilici, ptici
itd. — Slozeno: iz-lddi. — Akc. je kao kod is-
tresti. — Od xvi vijeka (vidi kod 3, a), a izinedu
rjecnika u Mikalinu ( extrudore pullos'), u Bje-
lustjencevu (vidi kod izlijegati), u Voltigijinu (,go-
norarsi dall' uovo, nascere di volatili' ,ausbriiten'),
M Stulicevu (izledi, izlijega ,excludero pullos ox
ovis'), u Vukovu (,ausbriiten' , pullos oxcludo').

1. aktivno.

a. subjckat je ptica, kvocka (uopce ptica koja
grije jaja, a moze ih i sama biti snijela). Vran
izlezo lijepoga labuta. D. Zlatarid 40'>. Kada
zdralom opado perje otcu i materi, nih sinovi,
koje su izlegli, providaju im sto jo od potrobe.
M. Divkovid, bos. 157at). Vele, da vran ptide
svoje izleze bijelo. 81 li*. Ptidi ostavo miter koja
i(h) izlezo. M. Radnid 263*. Pi-epolica izlezo
svoje prepelicide. D. Obradovid, bas. 230. Dok
je jaje citavog mihurka, noga zalud ni kvocka
no burka, ved ga mete i izleze pile, ill guscad
il' pacico bile. J. S. Re}kovid 99. De jo vrana
izlegla sokola? Nar. posl. vuk. 74. Nigda nijo
sova izlegla sokola. 213.

b. i 0 drugoj zivotini koja ishodi iz jaja. Prug
izled orla no more. (Z). Poslov. danic. 104.

c. gdjegdje se kaze i o takoj zivotini koja se
ne rada iz jaja, te stoji mj. oteliti so, ojagniti
so itd. Kad su prvo tele izloglo. I. Jablanci 120.
Kada stanu ovce izledi. 130. Kobila 'zloze dva
vrana kona. Nar. prip. mikul. 69.

d. u prenescnoin smislu, kao roditi, o ccinu »'u
drago. Plod sablasni dok izlegu. V. Dosen 187*.
Ne mogu bo trulo klade, da izlegu gjive mlade.
208''.

c. znacene je kauzalno prema predasnima, te
znaci: uciniti da ko drugi (kvocka itd.) izleze.
a) subjekat je cejade. Tada mu car dado tridesot
jaja i rece mu: ,Ponesi ovo tvojoj sderi i reci
joj noka mi iz tijeh jaja izlezo piplad'. Nar. prip.
vuk. 132. — b) u ovom su primjeru subjekat
pcele. Pcelo jajca unesu u raaticnak i izlegu sebi
maticu. F. Dordevid, pcelar. 14.

3. pasivno. Zmijo izlezone od nasijeh grijeha.
V. M. Gucetid 10. Jor glad odmab mlade bube
tare, jedva oko izlezonu vidi, ta list dudov, kanda
nusi, slidi. J. S. Rejkovid 200.

3. sa se, pasivno, iziti, roditi se iz jaja. —
Izmedu rjecnika u 3Iika}inu (,nascor'), ii Belinu
(izledi se, izlijegam se ,genorar3i dall' ovo, parlan-
dosi do' volatili' 310*; ,nascere, dicendosi dogl' uc-
celli' ,nasci aves'; ptidi su se izlegli ,sono nati
gl' uccolli' 505*), u Bjelostjencevu (vidi kod izli-
jegati), u Stulicevu (,nasci aves'), u Vukovu (,au3-
gebriitet werden' ,oxcludor').

jl. 0 ptici. Kada so izlegu (jarcbice), pozna
svaka svoju mater. Zborn. 4^. Videdi svoje ptitje
izleci so iz jaja bijeli. P. Posilovid, evijet. 50.
Od onoga so crva opet^ izlezo onaka ptica. J.
Banovac, pripov. 231. Subic bijaso od Bribiia
knoze, od koga se sokolid izleze. And. Kacid,
razg. 68. U tebo se po soko izleze. Nar. pjes.
vuk. 4, 237. Cesto mi se sokoli izlezu. 5, 267.
Kad te car zapita kako moze roditi varoni bob,
a ti reci: ,Kao i iz varenijoh jaja izledi so piplad'.
Nar. prip. vuk. 133.

b. 0 drugom zivincetn koje ishodi izjaja. Udij

IZLe6i, 3, b.

218

IZLIJATI

se izleze crv u dusi negovoj (metaforicki). F.
Lastrid, ned. 75. Izlegoso se i uzrastose dva
otrovna crva. svet, 157a. Izleze se crv kao mrav.
S. J^ubisa, prip. 7. Pcela se danas izlegla, a
sutra zna raditi kao i matorka pcela. F. Dor-
devic, pcelar. 7.

c. 0 svakoj zivotini. Da se misi tuliko ne iz-
legu. I. Jablanci 74. Da mu se pak zdravi i
trpjivi zdrijepci mogu izledi. 114. Teoci koji so
od stare krave izlegu. 118.

d. 0 cejadetu, ali samo od sale Hi od prezi-
rana. Er djecu svu sada, kom se ki izleze, }u-
veni bijes vlada. M. Drzic 89. Dobro se ne iz-
lezete, a sve znate. 191. Od nega so izlegli gu-
bavci! P. Petrovic, gor. vijen. 99. U nas se iz-
leze novi Juda Iskarijot. S. ^lubisa, prip. 150.

e. u pre7iesenom sniislu, o cemu uinnom. Gniv
se obrati u pozlobjeiie, pak se izlegu nenavidosti.
F. Lastrid, ned. 293. IJ srcu nesto strahovase,
da se naj posle iz svega toga ne izleze kakvo
zlo. M. D. Milicevic, let. vec. 241. Jamacno iz
zla moze se izleci gore. M. Pavlinovi6, razg. 100.

IZLEDATI, izledam, pf. va^a da znaci: izbiti
po ledima. — Postaje od iz i leda nastavkom a.

— Na jednom mjestu xviii vijeka. Jedan covik
nasavsi kraja u pustini, priobucena u odicu siro-
masku, pogrdi i izleda na svu miru. F. Lastric,
ned. 273.

IZLEMISITI, izlemisim, pf. samo u Stulicevu
rjecniku: izlemisiti zemju, izlemisivam ,terram
complanare'.

IZLEMISIVATI, izlemisujem i izlemisivam,
impf. izlemisiti. — Sajno u Stulicevu rjecniku:
praes. izlemisivam kod izlemisiti.

IZLET, m. djelo kojijem se izleti. — Nacineno
u nase vrijeme prema nem. ausflug. — U §ule-
kovu rjecniku: , ausflug'. — Upotreb(ava se u Za-
grebu u znacenu: kad kakvo drustvo da veselo
prode vrijeme, otide iz varosi na selo obicno za
jedan dan (ali moze biti i za vise i za mane).

IZLETJETI, izlfetim, pf. izici leteci. — Slo-
zeno: iz-letjeti (koje vidi radi je). — Akc. je kao
kod izgorjeti. — Rijec je stara, isporedi stslov.
izleteti, rus. najiexiTB. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (izletiti, poletiti ,avolo, volo'), u Belinu
(izletjeti, izlijetam , volar fuori' ,evolo' 776^^), u
Bjelostjencevu (vidi kod izlijetatl), u Voltigijinu
(izleteti, izletjeti ,8volar, volar via' ,ausfliegen'),
u Stulicevu (izletiti i izleceti ,abvolare, evolare'),
u Vukovu (,ausfliegen' ,ovolo').

a. u pravom smislu, o cemu zivu (obicno se
misli na krila, ali se gdjegdje kaze i bez toga),
moze biti i u metaforickom smislu. a) uopce. Na
tisu6e, na oblake crna jata izlotjese. I. Gundulic
481. I tudije necisti duh izloti iz nega. F. Gla-
vinid, cvit. 252''. Zatim izleti van (idol), svi vi-
deci, u priliki ditida jednoga Arapina. 291^. Kako
iz pakla izlecese jedovite zle nemani. J. Palraotic
58. Duh sveti u prilici golubice izleti iz usta
ncgovi. J. Filipovic 1, I63b. Dje mi soko izlece
iz ovega b'jela dvora. Nar. pjos. bog. 4. Izle-
tilo jato sokolova. And. Kacid, razg. 245. P6ela
za nim (sunascem) izleti i gino. J. S. Rejkovid
G4. Sto cini pcelar kada roj izleti? 237. Siv
sokole, de si dolotio? da hodes li zdravo izletiti?
Nar. pjes. vuk. 3, 258. Na Sominu izlodela vila.
5, 314. Kad izleti propolica plalia. Osvetn. 4, 20.

— b) u osobitom smislu, kad ptic prvi put iz-
leti iz gnijezda. I ptic krila dokle stece, majku
zove na sve strane; kad izleti, ne zna nisde, ni
ju zove, ni ju i§ce. I. Ivanisevid 15G. Vrana o bu-
nistvu, a soko o mesu (zivi), pa oboje na Durdev
da^ izlete. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 39.

b. 0 cemu nezivu, sto se brzo pomice kao da
leti. Strila izleti iz luka. G. Drzid 416. Koja mi
s prozora srdacce proleti strilom, iz pozora koja
jqj izleti. H. Lucid 245. Iz oci iz tvojih izleti
zla strila. ^D. Raiiina 153'. Gvozdje izletje svijem
iz ruka. G. Palmotid 3, 70a. Tada bi od mnozih
videna jedna svitlost, gdi izleti iz grada. And.
Kacid, razg. 151.

c. u prenesenom smislu, o cemu umnom. Eici
ove ne izletise iz nagla i ponosita pera moga.

A. Kanizlid, uto6. v. Kada (ric) jedan put iz-
leti, onda ju covik vede ne stize. M. A. Eejkovic,
sabr. 15. — Zoledi jedan dan izletit mnogo lit,
pak naglo jakno san, zginuti na saj svit. D. Ka-
nina 9*''. Zozim sved hlepi u pameti da godisto
prije izleti. N. Marci 107. — Trati pomne, da
mu ijedua prigoda od dobiti ne izleti. B. Zuzeri
388. — Ako kuda izgori, dug na o^ak izleti. Nar.
posl. vuk. 5.

d. 0 celfidetu (iperbolicki), kad trci brzo kao
da leti. Svojim macem kad izleti, grad izbavi
od vazeti. J. Kavanin 203*. Sa svojima vojnici
na konih izleti iz grada. A. Kanizlid, kam. 146.
Svi za,jedno puske izmetnite, i za ostro gvozde
privatite, pa u jedno na drum izletite. Nar. pjes.
vuk. 3, 316. Pak izleti Durad pred Ivaua. 3, 401.
Cota kruta podize se iz bedena tvoga, pa izlede
do sela Oraha. Osvetn. 3, 34.

IZLEDATI, izlezim, pf. svrsiti lezane (posto
se nekoliko vremena lezalo, vrijeme stoji kao ob-
jekat). — Slozeno: iz-lezati. — Akc. je kao kod
istrcati. — Na dva mjesta xvi vijeka, a izmedu
rjecnika ii Stulicevu (izlezati ,ad satietatem usque
jacere'). Sto des ti nego^li deveti (dan) izleXat?
N. Najeskovid 1, 268. Cetr dni izleza u vinu.
M. Drzid 64. — Sa se, refleksivno, svrsiti lezane,
posto se mnogo lezalo. — u Stulicevu rjecniku :
uz izlezati, i u Vukovu: ,sich satt liegen' ,satis
cubuisse'.

IZLEZENE, n. djelo kojijem se izleze. — U
Stulicevu rjecniku.

1. IZLI6ITI, izlicim, pf. uciniti kome (objektu)
sliku. — Postaje od iz i lice nastavkom i. —
Samo na jednom mjestu xviii vijeka i to part,
praet. pass, izlicen (naslikan). U komu Jo^efu
(sinu Jakobovu), ko u zraonoj sjeni bio je izlicen
i obrazovan nas Jezus. S. Kosa 51''.

2. IZLICITI, izlicim, jyf. izostaviti koga pri
rucku, t. j. no postaviti za n. S. Vulovid. — Ne
zna se, jeli isto postane kao kod 1. izliciti, Hi
je kakogod korijen lik postao od luk (kod luciti).

IZLICJE, n. slika. — Na jednom mjestu xvm
vijeka. Tako i prlkaz nistari se pri prvorodnomu
obrazu ; . . • tako i izlicje jednoga gospodara, kad
ovi ucini se vidjet, zamrkne. S. Kosa 20^.

IZLICE, n. djelo kojijem se izlije. — Stariji
su oblici izlitije i izlitje. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (izlitje) i u Danicicevu (izlitije ,effusio').
Mnogyihb slbzt izlitijemt. Doraentijan'' 72. Radi
izlitja simena. S. Budinic, ispr. 153. Krvi izlitje.

B. Kasid, rit. 320. Izlitje tvoje neprocijenene
krvi bude opranje mojijeh grijeha I. M. Mattel
274.

IZLIJANE, n. djelo kojijem se izlija. — U Bje-
lostjencevu rjecniku : (kajkavski) izleane ,eiFusio'.

IZLIJATI, izlijam, impf. izliti, vidi izlijevati.
— Postaje od izliti, kod cega i ostaje nepronnje-
neno, Hi se mijena na e, koje u juznom (pred j)
i u zapadnom govoru glasi i, a u istocnom o
(isporedi ti Bjelostjencevu i u Voltigijinu rjec-
niku); uprav je i stajalo isprva u inf. i u pro-

IZLIJATI

219

IZLTJECITI, 3, a.

slijejn vremenima, « S m sadasnem vremenu (vidi
stslovenski oblik). — Rijecje stara, isporedi stslov.
izlijati, izleja, i rus. iiii.iuHTB. — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (izloati, vidi kod izlijevati), u
VoUigiJinu (izleati, v. izlivati), u Stiilicevu (v.
izlijevati), u Danicicevu (,effunder6').

II. aktivno. Mnogy sltzy izlijavt. Domentijan')
56. Blagodatb presvetago svojego duba na go-
spodstvo mi izlija. Mon. serb. 205. (1387). Anjel
izlija ampulu. Korizm. 68^. Pojde tere izlija
svoju casu na zemju. Anton Dalm., nov. test.
2, 197. apoc. 16, 2.

b. pasivno. Isto6nik uiilosrdija svrhu nas obiino
izlijana. Mon. croat. 141. (1490). Oni ce zatre-
petati osedajadi casu jarosti gnova Bozija koja
6o na nih izlijana biti. J. Rajic, pouc. 1, 39.

c. sa se, pasivno Hi refieksivno. Izlija se miro.
Stefan, sim. pam. saf. 28. Svett nebesuyj iz-
lija se na nt. Domentijanb 129. More v nicih
mesteh izlija se na kraj. S. Kozicic 25a.

IZLIJA VATI, izlijavam, ivipf. izliti, uprav ite-
rativni glngol prema izlijati. — U jednoga piscn
xvni vijeka. Milost izlijavajuci. D. Obradovic,
sav. 2. Svuda preizobilno izlijava znake vecne
mudrosti. basn. 239.

IZLIJECAN, izlijecna, adj. koji se moze izlije-
citi. — U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. izjeciv). Grijeh izlijecni
od svoje naravi. S. Matijevic 9.

IZLIJECENE, n. djelo kojijem se izlijeci. —
Stariji je oblik izlijccenje. — Izmedu rjecnika u
Belinu (izlijecenje 641*) i u Stulicevu. Da bude
izlicenje spasitelno narodu. B. Kasic, rit. 265.
Ako to cini za izlijecenje. zrc. 120. Bio mu je
dat za Ijekariju i izlijecene svojije zala. M. E,adni6
931". Prosio milos od izlijecena. I. Dordic^^ ben,
191. Pomast od izlicena sviju rana. E. Lastric,
svet. 6a. Pokaza im i nutarne izlicene duse. E.
Pavi6, ogl. 522. Za izlicene duhovno grisnika.
Ant. Kadcic 14. Bolnik ne ocekuje li izlecena?
J. Eajic, pouc. 3, 63.

IZLIJECITI, izlijecim, pf. sanare, ozdraviti
(prelazno), ueiniti da ko postane zdrav (uprav
lijecenem, alt se cesto na to i ne misli, te se kaze
uopce, n. p. i kad ko cudesnijem nacinom ozdravi
drugoga). — Sloseno: iz-lijociti. — Akc. je kao
kod istijestiti, — Moze biti stara rijec, isporedi
rus. usAiHaTh, Hs-ieHiiTt; u nasemu sejezikujavja
od XVI vijeka. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(izlijeciti, ozdraviti ,sano, euro, depello morbum' ;
izlijeciti rane , sanare vulnera, curare vulnera'),
u Belinu (izlijeciti, izljecujem ,sanaie, render la
sanita' ,sano' 641^), u Bjelostjencevu (part, praet.
pass, izlicen, v. izvracen), u Voltigijinu (izleciti,
izlecujem ,risanare, curare, medicare' ,heilen,
gesund machen'), u Stulicevu (izlijeciti, izjecivam
i izjecujem ,sanare, curare, sanum aliquem facere
etc.'), u Vukovu (,heilen' ,sano, medeor').

I . aktivno, subjekat moze biti cejade Hi sto se
kao ce]ade misli, pa i drugo (n. p. lijek).

a. objekat je cejade Hi zivince sto je bolesno.
ako je izrecena bolest, stoji u genetivu s prijed-
logom od, rjede bez nega. a) u pravom smislu.
Tutako bi izlijecio liega od gube. N. Eanina 60^.
4reg. 5, 3. Poslah k tebi Namana slugu moga,
da ga izlicis od gube negove. I. Bandulavic 51a.
4reg. 5, 6. Nastojacemo, ne bi li i(](.) danas iz-
licili po srici od ove gluhoco. F. Lastric, ned.
342. Ali ja vas zudim danas od ne (nemoci) iz-
lijeciti. D. Basi6 92. Onda ga (kona) kupi u
kirigija, izlijeci ga od gube i nauci ga vino piti.
Vuk, ziv. 241. — h) u prenesenom smislu, o bo-
lesti dusevnoj. Naj pri izliciti dusu. P. Eadovcic,

nac. 104. Nas od griha izlici. J. Filipovi6 1, 36*.
Ovi prisv. sakramenat nas izlici od otrova griha.
F. Lastri6, ned. 260. Da toliko kratki^/tj rici
trulog linca ved izlici. V. Doaen 242*. Da sva-
koga lipo primi, s nacinom izlici (ispovidnik),
M. Dobretid 72. Pokusaj so, da izlijeci§ navik-
loga lijenosti. M. Pavlinovid, rad. 171. — amo
pripadn i ovaj primjer: Zem|u izlijecit od kri-
vina. G. Palmotid 3, o^. — c) takoder u prene-
senom smislu, kad je objekat sto nezivo, Usuo je
sol u vodu, riu izlicio. A. Kanizlid, kam. 229.
Neplodno poje izlijediti. I. Jablanci 24.

b. objekat je bolest, nemoc, rana itd. n) u
pravom Hi u metaforidkom smislu. Pride k nomu
i izlici mu rane. Mirakuli. 12. Eanu Xestoku
ne moze da izlijefii. D. Ranina 15''. Ima poznati,
cijem moze izlijeciti onu nemod. M. Divkovid,
bes. 238a. Da se dostojis izliciti nemod moju.
F. Glavinid, svitl. 128. Doletje za izlijeciti iz
daloka nemod moju, G. Palmotid 2, 44. Modrice
mo krvave svih izlice, svih ozdrave. I. Ivani-
sovid 93. Da taku kugu izlici iz svoga stada. I.
Ancid, ogl. 16. Uzeli smo veliku misal i pom]u,
da budemo modi izliciti toliku nemod. M. Bijan-
kovid 8. Izlijeci rane duse moje. I. Grlicid 281.
Izlici dakle, likaru nebeski, rane duse moje. F.
Parcid 80. One rane slavno uskrsnutje tvoje
bijase izlicilo. F. Lastrid, test. 224'\ Niti druge
likarije ima za izlicit rane smrtne. ned. 38. Iz-
lici grisne rane, A. Kanizlid, bogo^ubn. 98. Iz-
lici nemodi i rane duse moje. uzr. 80. Za izlicit
bludne rane. V, Dosen Ilia, Lijek koji kakvu
bolest odmah izlijeci. Vuk, poslov, 130. — b)
objekat je stcta, kvar, grijeh itd. ; u prenesenom
smislu. Pokli ova, prid kom blidi sunca svitlos,
nede vike da izlici moje vride, kim ni' slike. D.
Eanina 115a. Za oprati rane moje i izlijeciti kri-
vine moje. I. A. Nenadic, nauk. 216. S onom
so}u hoti izliciti nas rasutak i slabost. M. Zo-
ricid, osm. 131. Da nit' skitna, niti rici, nit' plac
nezin blud izlici. 100a. Koju judsku stetu za
izlijeciti. J. Matovid 458. Noin ces marvi izli-
citi kvare. J. S. Kejkovid 228.

c. objekat je udo raneno, bolesno itd. (Isus)
izlici oli ozdravi ubo onomu slugi. Korizm. 93''.
Komu malo prije izlici ulio odsiceno. F. Lastrid,
ned. 388. Mijkovid je bolak prebolio, a Mircetid
ruku izlicio. And. Kacid, razg. 237.

11. pasivno. Ta je 'zlicen i ziv ostal. Katoh.
1561. Gib, Od rane izlicen. J. Banovac, pred.
123. I u kratko vrijeme otpuste ga izlijecena.
Pi-avdonosa. 1852. 8.

3. sa so, pasivno, ozdraviti (neprelazno). — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,sanescere, convales-
cere'), u Vukovu (,geheilt werden' ,sanor').

a. vidi 1, a. Da 'vo li gdi mogu, k niraa se
uticu, za da se pomogu, za da se izlicu. H. Lucid
204. Da se od smrti svijet izlijeci. I. Gundulid
217. Na medne tvoje rijeci, gdi stanuju sve sla-
dosti, moje se jadno srce izlijeci od zestoke svojo
zalosti. G. Palmotid 2, 14. Koji, ako kad i di-
lovaste protiva nemu (zakonu), izliciste se, i iz-
moliste od mene oprostene. J. Banovac, razg. 5.
Likarije naravne, koje se uzimaju za izliciti se
od razliciti bolesti, jesu gorke. 67. Da se izli-
cite i operete od griha. pred. 124. Ovi dar duha
svetoga nama je sasvim od potribe za izliciti se
od griha. J. Filipovid 1, 173*. Ovako i drugi
po ovoj likariji izlicise se. 1, 198^. Od Boga
pomod isdu da se od griha izlice, 1, 291b. od
niko nemodi duge od koje se nikako izliciti no
mogadijp.se. F. Lastric, svet. 162*. Ne ima lika,
da bi se mogao izliciti. A. J. Knezovid 78. Pak
on dojde, ni da tebe dici, nego da se kod tebe

IZLTJECITI, 3, a.

220

1. IZLINATI, a.

jzlici. M. A. Ee]kovi6, sat. Fl^J. (Bolest) od koje
se mucno izliciti. M. Dobretid 434.

b. vidi 1, b. Eaca licniku kazana ured se iz-
lici. Nauk brn. 47''. Bolesti koje se izliciti ne
mogu. N. Palikuca 6. Jedna bolest tilesna koja
je odavna u tilu ne more se lake izlicit. J. Fi-
lipovic 1, 344^. Da se ni iijem ni melemom ona
rana no moze izliciti. A. Kanizlic, kam. 34. Eana
koja se ne bi mogla izliciti. uzr. 120. Eana ako
se izlijeci, poznaje se bijega. Nar. posl. vuk. 269.

IZLIJEGATI, izlijezem (izlijegam), impf. iz-

le6i. ije- stoji ujuznom govoru mj. iiegdasnega

§; u istocnom bi glasilo izldgati, u zapadnom
izligati.

a. aktivno. — U Bjelostjencevu rjecniku (mislim
da praes. izlezem amo pripada, a ne pod izleci,
jer obicno u Bjelostjencevu rjecniku stoji po sebi
samo prezenatirnperfektivnijehglagola): izlezem,
izleci ,escludo pullos, sic anseres etc.', i u Stu-
licevu: praes. 3 sing, izlijega kod izleii.

b. sa se, pasivno. — U Belinu rjecniku: praes.
izlijegam se kod izleci se, i u Bjelostjencevu : iz-
lezem se, izle6i se (kak priprosteji govore) ,nascor'.

2. izleci se ,excludi, cum do pullis, anseribus etc.
sit sermo'.

IZLIJEMATI, izlijemSm, pf. izbiti, istuci, iz-
mlatiti (koga). — Slozeno: iz-lijemati (koje vidi
radi ije). — Akc. je kao kod isijecati. — U nase.
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,zerblauen'
,contundo'). Sve bi Evreje potukao ili bi ji do
smrti izlemao. Gr. Zelic 264. ,Izlijemaj ti nu
Jucki, pa ce ona onda mucati'. J. Bogdanovic.

IZLIJENITI, izlijenim, pf. slozeno: iz-lijeniti
(koje vidi radi ijo). — Akc. je kao kod istijestiti.

a. prclasno, uciniti da ko (objekat) bude posve
lijen. — U Belinu rjecniku : izlijeniti, izljenivam
jimpoltronire, far poltrone' ,ignaviam creare' 386*,
i u Stulicevu: ,socordia, desidia afficere'.

b. postati posve lijen (po svoj bi prilici tre-
balo da je drukciji akc. kod prezenta: izlijemm,
te bi se tad akc mijenao samo u aor. 2 i 3 sing.:
izlijenij. — U Stulicevu rjecniku: ,pigrescero'.

IZLIJETANE, n. djelo kojijem se izlijece. ■—
Izmedu rjecnika u Vukovu. Izlitane ili rojene
pcela. J. S, Ke}kovic 237.

IZLIJETATI, izlijecem (Izlijetam), impf. izle-
tjeti. — -ije- stoji u juznom govoru mj. iiegdas-
nega e; u istocnom glasi izl^tati, izlecem (iz-
letam), u zapadnom izlitati, izlxcem (izlitam). —
Akc. je u svijem oblicima (osim prezenta) onaki
kaki je u inf. (i kod praes. izlijetam 3 pi. izli-
j^taju). — Moze biti stara rijec, isporedi stslov.
izletati ; u na§emu se jeziku javla od xvi vijeka.
— Gdjegdje grijeskom c prclazi iz sadasnega vre-
mena u infinitiv (vidi Banovcev primjer), i u
praes. izlijetam (vidi Lucicev primjer). — Izmedu
rjecnika u Belinu (praes. izl jetam kod izletjeti),
u Bjelostjencevu (izlecem, izleteti ,avolo, evolo'),
u Stulicevu (izlijetati, izlijetam ,abvolare'), u Vu-
kovu (izlijetati, izlijecem ,ausfliegen' , evolo'). Zac
vrijeme izlijeta. M. Vetranic 1, 267. Od kosi dva
prama, korajne dvi usti, jabuke dvi mile, iz
kojih sve strile izlicu ognene. D, Eanina 46'".
Iz valova morskije izlijedu golubice. M. Divkovic,
zlam. 70. Covjek tada, ki bi prija suh prut, z do-
brijeh djela zone, a obsluzujuc dobra djela ptica
izlijeta is pepela. I. Gunduli6 23y. Ces, u ludoj
koja odluci iz ruka ti sad izlijeta. G, Palmotic

3, 41''. Komu iz oci plam ognoni u iskram zi-
vijem izlijetase. P. Kanaveli6, iv. 8. Ali ures ce
uzrastiti meni opota, ko fenice iz pepela ka iz-
lijeta. dubrovn. 15. Opet svojiini mice krili, opet
s pralia ziva izlita. A. Vitajid, ost. 52. S tvojih

svetijeh oci grozna suza ka izlijeta. 297. Kad
dolita, tad izlita, kad se rodi, tad izgine. 343.
Gromovi ce iz sudcevih pogleda izlicati. J. Ba-
novac, pred, 6. Cesta uzdisana izlicaju iz srca
negova, I. J. P. Lucie, izk. 9. S toga one (pcele)
izlicu jatmice. J. S. Eejkovic 237. Skace pusta
pod nim bedevija, ispod nogu kamen izlijece. Nar.
pjes. vuk. 2, 396. Izlijece Bakal Milosave na
jagrzu konu velikome. 4, 244. Kakva (je) dupja,
onake i cele izlijecu. (Kad ko sto ludo govori).
Nar. posl. vuk. 124. Nego jednako izlijetao na
vrancu, te sjekao Turke. Vuk, nar. pjes. 1824.
1, XVI Ugleda, de izlijecu dimovi. dan. 3, 197.

IZLIJEVANE, n. djelo kojijem se izhjeva. —
Stariji je oblik izlijevanje. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (izljevanje), tc Belinu (izlijevanje 694^.
694'j), u Jambresicevu (izlevane), u Stulicevu, u
Vukovu. S izlijevanem vode. J. Matovic 150.

IZLTJEVATI, izlijevam, impf. izliti. — ispo-
redi izlivati, izjevati, jzlijati. ije- stoji u juznom

govoru mj. negdasnega e, u zapadnom govoru
glasi izlivati sto se ne moze znati pripada ti amo
ili pod izlivati (primjere zapadnijeh pisaca vidi
kod izlivati); u istocnom govoru ima samo izli-
vati (koje vidi). — Akc. je kao kod isijecati. —
Od xiv vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.'-'
kod izlijavati), a izmeda rjecnika u Mikajinu
(vidi kod b), ii Belinu (vidi kod b). u Bjelostjen-
cevu (izlevam, izleati, prolevam, prolivam ,effundo,
profundo, fundo"), u Jambresicevu (izlevam ,ef-
fundo'), u Stulicevu (,in effundendo , miscendo
esse'), u Vukovu (,ausgiessen' ,effundo', cf. izje-
vati).

:i. aktivno. U jaz negov bez pristanka sve si-
roke svoje sude izlijevaju. B. Zuzeri 225. Vaja
da izlijeva vodu oui isti tkoji rijoci govori. I.
A. Nenadic, nauk. 100. Izl'jevajuc vodu iz ci-
zama. Nar. pjes. vuk. 1, 603. Piihvati lonac, pa
po niina pocne izlijevati (corbu). Nar. prip. vrc.
113. — metciforicki: Izlijevati vrhu nih milost
svaku. I. M. Mattel 20.

b. sa se, pasivno ili refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (izljevati se, proljevati se priko
,efflao'), u Belinu (,spandersi' ,difi'undor' 694*), u
Bjelostjencevu (izlevam se, prelevam se, prolivam
se van cez brege ,effluo'), u Stulicevu (,effundi').
Oces 11 biti mijerau unutra, nemoj se izlijevati
vanka. M. Eadnic 4-1. Koje se blago nije u dvor
negov izlijevalo ! B. Zuzeri 178. U ono isto doba
u koje se izlijeva voda. I. A. Nenadic, nauk. 100.
Poslije se u velike rijeke izlijevaju. I. Jablanci 40.

IZLIJEZATI, izlijezam, impf. izjesti, vidi iz-
laziti. — Na jednom mjestu xvi vijeka i u Stu-
licevu rjecniku: izlijezati, izlijezam, v. izjesti. Iz-
lijezajto na dvor na poje. Zborn. 76''.

IZLIKA,/. vidi izgovor, e). — Nacineno ii naSe
vrijeme od pisaca. Zlotvori, teke da imadu izlike.
M. Pavlinovic, razg. 9. Vjora i imo bile bi puko
izlike za politicke ci)eve. 62. Izlika, izgovor
,verwand' ,pretesto'; pod izlikom ,unter dem — '
,sottoil — '. B. Potrauovid, rucn. knig. 63. Izlika,
stil. ,vorwand', tal. ,pretesto'. B. Sulek, rjccn.
znanstv. naz.

1. IZLINATI, izlinam, pf malo po malo ne-
stati, ponestati. — Sloieno: iz-linati. -- Akc. je
kao kod ispitati. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (.vaporare, evanoscere').

a. aktivno. Bozo, kolikih sil kolika grdina, ko-
likih slava dil i livale vLsina, koli ured izlina
pribiv se na poll! M. Marulic 58. Svjetovno zac
blago u vrijomo u kratko izliiia kako sjen i utoce
u mao cas. M. Vetranic 1, HA). Ka (sjen) tu-
dijer izlina. 1, 139. Jur je dan izlinao a sunce

1. IZLIJsTATI, a.

221

IZLITI, 1, a.

zahodi. 2, 104. Kad svjetlos no suncana slipsa,
izlina i poginu. P. Kanaveli6, iv. G()3, U Icoj
(cast) mutez ni izlinati ni ce izginut. A. Vita]i6,
ist. 234''. Ncce za to izlinati ni ponaai'ikati
smrad. 235. Driizi izlinaju. K. Magarovii 14.
No propusti, da ovo srce mojo inoj stvari be-
zumno prilijepi se i da u hemu izlina igda ce-
stita ova odluka. I. M. Mattel 118. Kad poslijed
sve ono izlina, ka' da nista ni zboreno nije. P.
Petrovic, gor. vijen. 65.

b. sa se, refleksivno, s istijem znacenem kao sto
je i kod aktivnoga. — Na jednoin mjestu xvii
vijcka. I u snu mu tii so ukaza covjek . . . S oci
mu odi izlina so. P. Ivanavcli(^., iv. 52G. — Itna
i u Vukovu rjecniku s drugijcm akcentom: izli-
nati se, izlii^am se, i s nesto drukcijim znncenem:
vide oslabiti s dodatkom da sc govori u Boci. —
ako je ovo ista rijec sto je kod a, onda je Vuk
krivo zabifezio akcenat (a ne znam jcli reflek-
sivni ohlik i znaeene), jcr znam da se u Boci
kotorskoj govori izliiiati kao sto je sprijeda za-
bi^ezeno.

2. IZLINATI, izlinam, pf. u StuUcevu rjec-
niku: izlinati koga, v. izadrijeti se na koga. —
Slozeno: izlliiati (u StuUcevu rjecniku stoji iz-
linati, dakle hi akc. bio kao kod 1. izlinati, ali
je jamacno Stulii krivo zabifezio jcdan glagol
prema drugome).

IZLTNEVANE, n. djelo kojijem se izlinuje. —
U StuUcevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.

IZLINEVATI, izllnujem i izlinivam, impf. iz-
linati. — U Mikajinu rjecniku (i s osobitijem zna-
cenem) : izlinevati, izvitriti, ludovati ,vanesco, eva-
nesce', i u StuUcevu: izlinevati, izlinevam .sensim
vaporare, evanescere'.

IZLIPSATI, izlipsem, pf. poUpsati (o mnogijem
subjektimn). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u StuUcevu (.penitus deficere'). Da bi ti do jed-
noga bili izlipsali. M. Pavlinovic, razl. spis. 289.

IZLIPUNUTI, izlipunem, pf. umrijeti. ,Samo
sto nije izlipnnuo'. \i. Stojanovio.

IZLISTATI, izlistam, p/. pokriti se Uscem (o
bilci, sumi itd.). — Slozeno: iz-listati. — Akc. je
kao kod iskoncati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,sich belauben' ,eifrondeo'). —
isto je znaeene i kod rejleksivnoga glagola. Jesu
li se luzi izlistali? Nar. pjes. juk. 576.

IZLISAN, izlisna, adj. superfluu-s, suvisni, su-
viSan, koji je preko potrebc, kojega ne ireba. —
isporedi izlisiii. — Postaje od iz i lib nastavkom
i,n. — U nase vrijeme kod pisaca po crkvcnom
jcziku, isporedi stslov. izlisbm.. Popecite|a i di--
zavni sovjetnici treba da se^ izlisnoga piskaraua
cuvaju. Nov. sr. 1835. 78. Cokot izlisnu i nepo-
trebnu vlagu iz sebe izpusta. P. Bolic, vinod.
1, 67. Bliskost reka izlisan sok cokotu pribavja.
1, 108. Pak se brucu kavi i poslasti i -izlisnu
vezirovu svjetu. Osvetn. 4, 15. Stvar bi bila
posve izlisna kad bi ja ovdi navadao nekakve do-
kaze. L. Zore, rib. ark. 10, 24G. — adv. izlisno.
Da je takovim nacinom sasvim izlisno bilo pri-
moravajucasredstva upotrebiti. Nov. sr. 1834. 150.
Tako nece izlisno biti nekoliko rijeci ovdje na-
vGsti. 1835. 143.

IZLISITI, izlisim, pf. u Vukovu rjecniku: iz-
lisiti, izlisi, n. p. iz ovoga komada cohe ne mogu
caksire Lzlisiti, t. j. izici ,auskoramen' ,sutficere'.
— Prelazno: isterati iz §ta. n. p. ,Gledacu da iz-
li§im i detetu prslncic' (iz kakvog komada cohe
za ha)inu odraslome kupjenog). Podunavka. 1848.

57. — Vostaje od iz i lib nastavkom i. — Akc.
je kao kod ishvaliti.

IZLISnOST, /. osobina onoga sto je izUsno,
iU, u konkretnom smislu, ono sto je izUSno. —
Nacimno od izlisan. — TJ pisaca nasega vremena.
Ova je voda izlisnost. P. Boli6, vinodjel. 2, 80.

IZLISNI, adj. vidi izlisan. — Od xviii vijeka
kod pisaca po stslov. izlistnt. Izlisno jubopitsvo
ranogima na vred biva. D. Obradovic, basn. 109.
Protria je sa svim izlisna. sav. 37. Izlisna so
voda kuvanom masta na po|o istenijo. P. Bolid,
vinod. 2, 16. Kad izlisna voda toplotora izvotri.
2, 32.

1. IZLITATI, vidi izlijetati (po zapadnom go-
voru).

2. IZLITATI, izlitam, pf. posve politati (rijec
prostacka). — Slozeno: iz-iitati. — Sa se, reflek-
sivno, svrsiti litane, posto se mnogo litalo. — U
nase vrijeme. P. Budmani.

iZLlTI, izlijem, 2^/ effimdere, uciniti lijevanem
da sto (zitko) posve odakle (n. p. iz suda) istece;
cesto se izrice na sto ono lijevajuci se tece. —
Slozeno: iz-liti. — Akc. kaki je u praes. taki je
u aor. 2 i 3 sing, izli, u part, praet. act. izlio,
jziria (u Dubrovniku izlila), izlilo, u part, praet.
pass, izlit; kaki je n inf. taki je u aor. (osim 2
i 3 sing.) izlih, izlismo itd., u impt. izlij, u ger.
praet. izlivsi; drukciji je u part, praet. pass.Jz-
liveu, izjeven (izleven), izlivena, izjevena (iz]e-
vfena) itd — Bije'c je stara, isporedi stslov. izliti,
rus. Hs.'UiTf.. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (gdje
stoji je mj. i: izljeti ,fundo, effu do'; izljeti, pro-
Ijeti ,spargo, effundo, profundo, emitto'), u Volti-
gijinu (,spargere, spandere, versare' ,ausgiessen,
vergiessen'), u StuUcevu (,versare, dar da bere,
gettare (dei liquori)' ,miscere, effundere'), u Vu-
kovu (,ausgiessen' , effundo'), ti Danicicevu (,effun-
dore').

1. aktivno.

a znaeene je kao sto je sprijeda kazano. a) u
pravom smislu. Izlijem svrhu vas vodu cistu. I.
Bandulavic G3a ezech. 36, 25. Sad co izlit lika-
riju i pocet brojiti blago krvi svoje. F. Lastri6,
test. 152^. Koliko je od potrebe vode izliti na
glavu kada se krsti ? I. A. Nenadic, nauk. 100.
Mandalina je svrhu glave Isusove pomast izlila.
A. Kanizlic, kam. 515. Izvadivsi gostaricu u}a
izli je na glavu negovu. And. Kacic, kor. 258.
Tot' jo malo u Solimi groznijeb suza sto si iz-
lila! N. Marci 85. Sad cete razumiti ono sto je
Isus izlio iz jedne case u casu drugu, kada je
nagnuo i izlio iz jednoga kaleza u drugi. A. To-
mikovic, gov. 60. — amo moze pripadati i ovaj
primjer : Znoja tvoga krvavoga koga si izlio cic
tiskote od strata vole preobilno za nas. B. Kasic,
rit 136. — b) u prenesenom smislu, objekat je
uopce sto umno. Izli blagodetb. Mon. serb. 179.
(1370). Izlij blagosov tvoj svrhu ovih svic. I.
Bandulavic 194^. Duh sveti napuno izli u tebe
Jubav svoju. P. Eadovcic, nac. 99. Prid negoyo
velicnosti licem molbu moju izlijem. A. Vitajic,
ist. 507''. Jeli nam izlio u onomu bozanstvenoinu
sakramontu sva ova dobra i bogastva? F. Lastri6,
test. 299-300. Molitva, koju on triput zasobiee
ocu svomu izli. E. Pavic, ogl. G09. Da bi Bog
izlio svoju svjetlost u pameti svijeh. J. Matovic
463. — c) u prenesenom smislu, objekat je srgba,
jed itd., znaeene je kao kod iskaliti. Na me da
bi izlili srgbu. I. Zanotti, en. 15. Srzbu na nih
izlij tvoju. A. Vitajic, ist. 209*. Da vrhu nih
izlijem kolikogod moje srzbe. J. Banovac, pred.
53. Dakle jer vas stvorene dovodi na srzbu, ho-
cete da ju izlijete svrhu stvoritoja? razg. 174.

IZLITI, 1, a.

222

IZLOKATI

Buduci jid zakuhao, koga ce na Ignatiju izliti.

A. KanizLic, kam. 56. Misleci na Cerularia |uta
osvetu izliti. 463. Da cu izliti gdev svoj na uih.
D. Danicic, jezek. 20, 13.

b. objeJcat je sud is kojega se lije, te je sna-
cene: isprazniti lijevanem. Jedan dan izliSe na n
jedan kotao vode gnusne. M. Orbin 25. Izli tri
case iz butilke onoga soka. Z. Orfelin, podr. 367.
Napunite cetiri vijedra vode, i izlijte na zrtvu i
na drva. D. Danicic, Icar. 18, 34. — u prene-
senom smislu. Prid pristoljem negovim da oni
izliju srce svoje. A. Vita|ic, ist. 181. Kako cu
casu ovu od vikovicne osude uzamsi izliti u gris-
niko. F. Lastric. test. I08a.

c. saliti, lijevanem naciniti kip itd. Slova iz-
liti. Anton Dalm., nov. test, predgovor. Ejip-
cane Nektenaba izlise v zlatu i na stupu visoku
postavise. Aleks. jag. star. 3, 223. Od srebra iz-
lili volova kipa slog. D. Barakovic, jar. 47. Kip
jedan srebrn na ne izlihu priliku. F. 61avini6,
cvit. 39iJ.

3. pasivno.

s«. vidi 1, a. U narode milost duha svotoga iz-
lita jest. I. Bandulavid 154^. act. ap. 10, 45. U}e
izliveno. J. Filipovic 1, 12*. Kad bude na nu
izlito sve jezero Bozje slatkosti. J. Banovac, pred.
87. Uje izlito. F. Lastric, test. ad. 127a. Kaz-
mi§)ao bogastva dobrote i jubavi izlite u nami.
J. Matovic 328. Kolika je dobrota (Bozja) u
nami izlita. 433.

b. vidi 1, c. I ucinili su sebi junca izlita Ber-
nardin 54. exod 32, 8. Nu (peharac) izlit ne
bjese ni majicem kovan. M. Vetranid 2, 122. Uci-
nili su sebje teoca izlita. N. Eanina 72^. exod.
32, 8. Na noj bjese kosujica, nit' je tkana ni
predena, ve6 od zlata izlivena. Nar. pjes. petr.
1, 174.

3. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,effundi'). Od krvi ka za vas
izlijet se. Naiucn. 25*. Odkle izlije se krv i voda.

B. Gradic, duh. 57. Eijeke koje izviru iz sred
mora za u more opeta sa svoj ij em tijekom niz
planine i niz poja izliti se. B. Zuzeri 28. Izlije
se sva voda iz nega te polije do}e svatove. Nar.
prip. vuk. 227. Ali neprosto bilo malim recicama
i potocima, koji se tih dana izlise. M. D. Mili-
cevic, zim. vec. 259. — u prenesenom smislu. Koji
se je (duh) u tebe izlio. B. Kasic, rit. 118. Dok
se srgba na nih s neba izlije. Osvetn. 1, 29.

IZLIV, m,. liquoi-, humor, sto zitko (uprav sto
se izlije). — Eijec je stara, isporedi stslov. izlivi.,
(rus H3.TIIBX, djelo kojijem se sto izlije). — U
rukopisu xiv Hi xv vijeka pisanom crkvenijem
jezikom. Telo clovectskoje ott 4-hB izlivi. sLstojit
se, po neze imatb vt sebe kri.vi., flegmu, zltct
rusu i Xltfit crbnu. Sredovjecn. lijek. jag. star.
10, 95.

IZLIVANE, n. djelo kojijem se izliva. — Sta-
riji je oblik izlivanje. Od svetijeli suza izlivanje.
B. Kasic, nasi. 275.

IZLIVATI, izlivam, impf. vidi izlijevati. —
Akc. je kao kod ispitati. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izlivati, rus. uaAanaTb. — Izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (kod izliti) i u Danicicevu
(,effundere').

a. aktivno. SIlzj mnogy izlivaSe. Domentijan''
44. Dan izliva svitlost. Korizm. 44*. Ne izliva
sebe u izvana. B. Kasid, nasi. 65. Suzo izlivati.
275. Izlivati vrelo od milosrdja. zrc. 168. Eana
izlivaSe iz sebe vodu. nac. 59. Poce plakati i
riku gorkih suza izlivati iz ociju. is. 53. Ne
izlivajuci ni na koga milost. D. Obradovic, ziv.
49. On izliva vodu iz cizama (pjesma je u is-

tocnom govoru). Nar. pjes. vuk. 1, 599. Crpi vidro
mlada Mandalina, ona crpi, on joj ga izliva. Nar.
pjes. istr. 1, 67.

b. sa se, refleksivno Hi pasivno. Izlija se miro,
ne jakoze vtse dtni izlivajett se. Stefan, sim.
pam. saf. 28. Izlivajet se mnozb'-tvo naroda. Do-
mentijanl* 10. S koje se rika milosti izliva. S.
Budinic, sum. 25*. Tako so poce pricista krv
negova izlivati. B. Kasic, is. 46. l^ubav po duhu
sv. u srca niova izliva se. I. J. P. Lucie, nar. 6.
Zraci prosvestenija na sve nase narode izobilno
i bogato izlivaju se. D. Obradovic, ziv. 118. Kod
rijeke, koja se izliva u Dnieper. A. Tomikovic,
ziv. 191.

IZLIVENE, n. djelo kojijem se izlije. — Sta-
rijije oblik izlivenje. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (izlivenje, prolivenje ,effusio') i u Stulicevu.

IZLIZATI, izlizcm, /)/• sve polizati. — Slo-
zeno : iz-lizati. — Akc. je kao kod ispisati. — Od
xvin vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izli-
zati, izlizujem ,leccar tutto, finir di leccare' ,totum
lambere' 430*) gdje se nnj prijc nahodi, u Bje-
lostfencevu (vidi kod izlizivati), u Voltigijinu (iz-
lizati, izlizujem ,sloccare, leccar nettamente; lo-
gorare' ,auslecken ; abnutzen'), u Stulicevu (izli-
zati, izlizujem i izlizivam .cuncta lambere, elin-
gere, delingere'). — Osim pravoga znacena spri-
jeda kazana, moze znaciti u prenesenom smislu:
izderati nosenem (n. p. sukno), trvenem (n. p.
gvozde) itd. (vidi i refleksivni glagol). u Volti-
gijinu rjecniku. — Sa se, refleksivno (Hi pasivno),
obicno sa znacenem: izderati se nosenem, trvenem
itd. u Belinu rjecniku: ,logorarsi' ,atteror' 442^;
u Stulicevu: ,obsolescere, usu consumi'; u Vu-
kovu: (Sich abreiben (vom tuche)' ,deteror'. Gvozde
grabi svjetlos srebru istomu, kad ga izlize dugo
vrijeme. I. Dordic, pjesn. 33. — najednom mjestu
XVIII vijeka stoji u drugom znacenu (vaja da jz
svrsiti lizane posto se sve izlizalo, pa po tome
najesti se) : Gdi muz samo se izlize, tepe i pijan-
cuje, a sirota zena sama s dicicom kod kuce
prazna zeludca uzdise. D. Eapi6 88.

IZLIZIVATI, izlizujem i izlizivam, impf. izli-
zati. — U rjecnicima (u svima je z »y. z): u Be-
linu : praes. izlizujem kod izlizati ; u Bjelostjen-
cevu: izlizujem, izlizati ,elingo, delingo'; u Stu-
licevu: izlizivati, izlizivam, freq. v. izlizati; a kod
ovoga ima praes. izlizujem i izlizivam.

1. iZLOG, m. djelo kojijem se izlozi. — Na-
cineno u nase vrijeme. Izlog djeteta ,weglegung
eines kindes' ,espo8izione d' un infante'. B. Pe-
tranovic, rucn. kriig. 34. — U konkretnom smislu,
trgovina sto izlozi trgovac na vratima Hi na pro-
zoru od ducana. u Sulekovu rjecniku: ,auslag'.

2. IZLOG, praep. u Bjelostjencevu rjecniku:
V. izvan. — Od osnove glagola izloziti.

IZLOGA, /. vidi 1. ialog. — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,ausstellung (von
waaren)'.

IZLOJITI, izlojiiE, pf. sve namazati lojem, sve
polojiti. — Slozeno: iz-lojiti. — Akc. je kao kod
iznositi. — U Belinu rjecniku: izlojiti, izlojivam
(insevar tutto' ,totum sevare' 409*, i u Stulicevu:
,totum sebare'.

IZLOjiVATI, izl6jujem i izl6jivam, i^npf. iz-
lojiti. — U Belinu rjecniku: praes. izlojivam kod
izlojiti, i u Stulicevu: izlojivati, izlojivam uz iz-
lojiti.

IZLOKATI, izlofiem, 2^f- slozeno: iz-lokati. —
Akc. je kao kod izorati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (n. p. voda put ,aus-
fressen, auslecken' ,exedo').

IZLOKATI, a.

223

IZLOZITI, 1, b.

SI. locuci ispiti, sve pololcati. obicno se haze o
psu, macki i drugijem zivotinama sto Iodic lead
piju. — U preneseuom smislu moze se kazati n. p.
da je voda izlokala put, kad mu je zemju od-
nijela (vidi u Vukovu rjecniku).

b. locuci (n. p. vodu) izvaditi i dohiti nesto
§to je na dnii vode. Vuk, kad vidi u ne (lisice)
sirac, zapita je otkuda joj, a ona mu odgovori
da je izlokala iz vode. Nar. prip. vuk. 226.

IZLOMAN, izlomna, adj. koji se moze izlomiti.

— U Stulicevu rjecniku: ,fragilis'. — nije dosta
pouzdano.

IZLOMITE]^, »), covjek koji izlomi. — U Stu-
licevu rjecniku: ,qui frangit'.

IZLOMITI, izlomim, pf. sve polomiti (o jednom
Hi 0 vise objekata). — Slozeno: iz-lomiti. — Akc.
je kao kod iznositi. — Rijec je star a, isporedi
stslov. izlomiti, rus. na.ioMiiTt. — Izinedu rjecnika
u Mikajinu (izlomiti, prilomiti ,frango, effringo,
porfringo, rumpo, abrumpo' ; izlomiti grane ,de-
fringere ramos, decerpere ramos'), u Voltigijinu
(,rompere, spezzare, fracassaro' ,zerbrechen'), u
Stulicevu: ,rumpere, frangere (sed plura simul)';
u Vukovu (jZerbrechen' ,frango').

a. aktivno. a) u pravom smislu. Pod' ter vec
strijele sve izlomi. F. Lukarevic 141. Komu
(dubu) izlomi sve graue plah vjetar. D. Zlatarid
99b. Zapovidjo donijeti ona dva krusca ; i kada
i donesose, na sitno i izlomi. M. Divkovic, bes.
317a. Komu puci izlomise prut u ruci. P. Ka-
naveli6, iv. 377. Pas grizuii kamen . . . izlomi
nime zube. M. Eadnid 220'. Kule brzo sazegose
i s velikim kamenem grede izlomise. And. Kacic,
razg. 100. Dva srebrna izlomise noza. Nar. pjes.
vuk. 1, 584. Staru majku tvoju ojadio, sa koiiom
joj kosti izlomio. 2, 266. A kad bojna kop|a iz-
lomise. 3, 115. Sve 6u tvoje kosti izlomiti. 3, 303.
Oni ostre sabje izlomise. 3, 382. Izlomise puske
na sedmero. 4, 174. Tri tovara }eba izlomio, i
sve jeste robju razgodio. 4, 200. Buzdovanim
izlomise drske. Pjev. crn. 6*>. Pa je iskidao ve-
rige i puta izlomio. Vuk, mar. 5, 4. Uzme sto-
licu pa i velikoga vilaetskoga sudiju i popeciteja
inostranijeh poslova sve nome, dokle je svu o
nih nije izlomio. prav. sov. 49. Likove nibove
izlomite. D. Danicic, 2mojs. 34, 13. Asa izlomi
idola i sazeze. Icar. 15, 13. — b) u prenesenom
smislu (maze znaciti sto i oslabiti). J^utaja stmrfctt
varivtsi telese tvojego obitejt izlomitb. Danilo
SOL Tu sve nase sile izlomismo. Nar. pjes, vuk.
5, 492. Izlomila ga je groznica ,das fieber hat
ihn abgeschiittelt'. u Sultkovu rjecniku kod ,ab-
schiitteln'.

b. pasivno. a) u pravom smislu. Izlomjene stri-
jele i luci. P. Kanavelic, iv. 177. Tu su mloga
kop]a izlomjena. Nar. pjes. vuk. 2, 294. Vita su
mu rebra izlomjena, vide mu so gigerice bele.
2, 315. ,Zasto je ovliki kruv po stolu izlomjen?'
J. Bogdanovic. — b) u prenesenom smislu. Snagu
duhovnu izlomjenu od napastovana. Ant. Kadcid
166. ,Susta' sam, otrudnio sam, dosa sam svedno
ka izlomjen'. ,Sva sam, moja sejo, na tudem poslu
izlomjena'. J. Bogdanovi6.

e. sa se, refleksivno Hi pasivno. — Izmcdu rjec-
nika u Vukovu ^ {,zerhrechen' ,frangor'). a) u
pravom smislu. Corde povadise i corde se britke
izlomise. And. Kaci6, razg. 56. — b) u prene-
senom smislu. Vojska pjeska bi se izlomila i ras-
pala da se ne vrati pilicnik. S. ^ubisa, prip. 110.

— is osobitijem znacenem. Izlomilo se vrime
nocas t. j. goropadno bilo. J. Grupkovid.

IZLOMIV, adj. koji se moze izlomiti. — Samo
u Stulicevu rjecniku : v. izloman.

IZLOM^ENE, n. djelo kojijem se izlomi. —
Stariji je oblik izlomjenje. — U Mikajinu rjec-
niku: izlomjenje, i u Stulicevu: izlomjene.

IZLOPTATI , izloptam , pf. dobiti loptanem
(igrom). — Slozeno : iz-loptati. — U nase vrijeme
ti Lici. ,Nemojte se kod blaga loptati, jer 6ete
izloptati stapinu pro leda'. J. Bogdanovi6. — Sa
so, refleksivno, svrS'ti loptane, posto se mnogo
loptalo. J. Bogdanovid.

iZLOSCE, izlosceta, «. izlozeno dijete. — U
§ulekovu rjecniku: ,aussetzlirig'.

IZLOTKITI, izlotrim, pf. u Stulicevu rjecniku ;
V. izlijeniti. — Slozeno: iz-lotriti.

IZLOVITI, izlovim, pf. slozeno: iz loviti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Nije mlade od xvi
vijeka. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iz-
loviti potoke, ribnake ,expiscor') i u Stulicevu
(v. izribati).

:i. sve poloviti. Ribarijo necii stvetovahu izlo-
viti nasF., Stefanit. star. 2, 272. — U prenesenom
smislu (objekat je cejade). Misleci Kozake tako
izloviti. I. T. Mrnavid, osm. 56.

b, odnekle (iz kakva mjesta) dobiti. — U pri-
mjerima samo u prenesenom smislu, jer je objekat
sto umno. Od kih mnoge rici da moni napokom
malo pace li nisce korisne izlovih. P. Zoranic
lb. Da slavu s toga izlovim. 69^.

IZLOZAN, izlozna, adj. u Danicicevu rjecniku :
izlozbUb ,excusatus' (kao da je to) s primjeroin :
U tomb mi se izloztni ne cinite. (Mon. serb. 50
god. 1265). samo tu.

iZLOZBA, /. djelo kojijem se izlozi, cesce ono
sto se izlozi, isporedi izlog i izloga. — Nacineno
u nase vrijeme. Putovi su kao neka pokretna iz-
lozba misli i rada jedne zemje. M. D. Mili6evi6,
zim. vec. 289. — u osobitom znacenu. Izlozba, mere,
frc ,exposition', tal. ,esposizione', egl. ,exhibition';
obrtna izlozba ,gewerbsausstellung', tal. ,esposi-
zione industriale'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZLOZENE, n. djelo kojijem se izlozi. — Sta-
riji je oblik izlozenje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu. O izlozenji kt. vsgmt jeze podobajett iz-
lagati se. Sava, tip. stud, glnsn. 40, 166. Izlozenje
jfinimento de' conti'. S. Budmani 415*. Izlozene
djeteta (,weglegung eines kindes'), koji ostavi gdje
dijete tako nejako, da se za spasene zivota svoga
samo ne moze pobrinuti, hoteci ga tim izvrci po-
gibeji smrtnoj ili budi samo izbavjeiie negovo
ostaviti slucaju . . . Kazn. zakon. 1, 61.

IZLOZISTB, n, kuca u kojoj se izlozi, u kojoj
je izlozba (vidi osobito izlozba na kraju). — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,ausstellungsgebaude'.

IZLOZITI, izlozim, pf. slozeno: iz-loziti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izloziti, rus. aajyoaiaTh. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu: ,esporre, produrre, trasportare,
traslatare' ,exponere'; u Vukovu: 1. ,durch legen
verbrauchen' , consume imponendo (ligna super
foco)'. 2. jherauslegen (die waare)' ,expono'; u
Danicicevu: ,deponere; exponere; excipere'.

1. aktivno.

a. iznijeti iz lade (i poloziti na kraj). Korabju
povele iti po moru i pristati vt lavru vatopedtsku,
i tu izlozi pravbdy jego. Domentijan^ 277. Breme
korabja izlozise. ^ 172.

b. sloziti, sastaviti (pismo, Hi uopce kniievno
djelo). Sija izlozi smirenije mi i zapisa. Mon.
serb. 214. (1379). — kao da amo pripada i ovaj
primjer: Javi mi se (sv. Sava) jedinoju na stnt, i
izlozih jemu troparakb i kondakb. Glasnik. 22, 231.
(xvii vijek).

IZLOZITI, 1, c.

224

IZLUDIVAT]

c. postaviti na mjesto gdje svak moze vidjeti
(n. p. 0 trgovcu i trgovinama, vidi u Vukovu
rjecniku). Izloziti, izlagati ,aussetzen' ,tiQettere alia
vista'. B. Petranovic, rucn. kiiig. 33. — po nesto
u prencsenom smislu. To je pouckalo knizara
Pretnera, da te pripovijesti opot svijetu izlozi.
S. ]^ubisa, prip. in.

d. kad je objckat dijete, znacenc je kao kod c,
all u osohitom smislu (o rodite(ima i o druyima
sto nece da hrane istom rodeno dijete, nego ga
ostavjaju gdje tzoan kuce. vidi kod izlozei'ie). —
?■' nase vrijeme, jamncno po tudijem jezicima. —
U i^tdekovu rjecniku: Izloziti dijete ,ein kind aus-
setzen' kod aussetzon.

c. u prenesenom smislu, kazati, dokazati, istu-
maciti, prevesti (s drugoga jezikn). Iz veco tu-
dijoh jezika izlozeno. D. Zlatarid i. Ovu pasti-
jersku pripovijes i/Jozih u odrijeson veras. 36",
Svoje govorene izlozi u pricico. S. Eosa 111''.
Kad bi se on obe6ao da ce u svojoj knizi sva
pravila za vinodjelije potrebna izloziti. P. Bolic^
vinod. 1, 10. Izlozicomo nacine. 2, 323. Izlo-
zidemo na kratko. 2, 327.

f, izloziti cemu, postaviti Hi ostaviti (koga, Hi
sto) tako da mn se maze sto (ohicno zlo) dogo-
diti. — Vala da je po tudijem jezicima. Onaki
uoovori moraju pokolebati Evropii i izloziti ju
stai'iu koje treba da se predupredi. Nov. sr. 1831.
45. Izlozivsi zitaricu velikoj zimi. P. Bolic,
viDodj. 2, 434.

g. u osohitom ne dosta jasnom znacenu (caja
da poloziti). Gospodin knez Petar Keglevic nas
i vsakoga od nas mozi i vo|an budi . . . u svakom
misti . . . i u svakom dvoru gospodina koga kodi
uhititi, vsaki uzrok i izpricanje na n izlozivsi.
Mon. Croat. 245. (1544).

Ii. vidi izeti, 1, a, e). Ni za nijednoga inoga
cloveka voju, izlozivt velikoga gospodara cara
turskoga. Mon. serb. 468. (1451;. Dasmo vse,
izfclozivse grada Visucega. Spom. sr. 1, 50. (1404).

i. lozenem (na ogan) istratUi drva (oidi u Vu-
kovu rjecniku). — U Sulekovu rjecniku: Sva jo
drva izlozio ,er hat sein ganzes brennholz ver-
braucht' kod verbrauchen.

^. paaivno (vidi 1, f). Vinograd je mrazu iz-
lozen. P. Bolid, vinod. 1, 222.

3. sa se.

a. rejleksivno (vidi 1, f). Izloziti cemo se srgbi
puckijeh knezeva. S. l^ubisa, prip. 256.

h. reciprocno, svrsiti, urediti s kirn racune. Iz-
lozit so s kijomgod ,faro i conti'; izlozimo se
,facciamo i conti'. S. Budmam 415*.

IZLOZIV, adj. koji se moze izloziti. — U l§u-
lekovu rjecniku: jausstellbar'.

IZLOZNICA, /. soha gdje je izlozba. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U ^ulekovu rjecniku:
,ausstellungssaal'.

IZLOZNIK, m. uprav onaj koji izlozi.

a. racungija, racunnr, vidi izloziti, 3, b. —
xviii vijeka. Izloznik ,computista'. S. Budmani
415a.

I), u matematici, nacineno prema lat. exponens,
nem. exponent itd. broj Hi slovo kojijem se po-
kazuje koliko ptuta treba pomnoziti broj sam
sobom. vidi kazalo, pokaznik. — U Sulekovu rjec-
niku : , exponent'.

IZLOZNITI, izloznim, pf. u Stuliccvu rjecniku :
izlozniti, iz loznice izvaditi ,o cubili oducere'. —
nepouzdano.

V r ^

IZLOZNAK, m. sto (trpeza) na kojemu se sto
izlozi. — Nacineno u nase vrijeme. — U §ule-
kovu rjecniku: ,auslegetiscli'.

IZLOZNIVATI, izl6znujeai i izl62nivam, impf.
izlozniti. — U Stuliccvu rjecniku: izloznivati, iz-
loznivam, freq. uz izlozniti. — nepouzdano.

IZLIJBARDATl, izlubardam, p/. u Vukovu rjec-
niku: pusku, t. j. izbaciti je ,abfeuern' .ejaculor'
s dodatkom da se govori u primorju. — Slozeno:
iz-lubarilati. — Akc. je zabi(ezen kao sto je u
Vukovu rjecniku; ali nije sasma pouzdan, vidi
izlumbardati.

IZLUCEXE, n. djelo kojijem se izluci. — U
Stuliccvu rjecniku.

IZLUGITI, izlucim, pf. odi)eliti, odvojiti. —
Slozeno: iz-luciti. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— Od xvin vijeka (vidi kod b), a izmedu rjec-
nika u Stuliccvu (izluciti, izlucivam ,eximere, ex-
cludere' s dcdqtkom da je nzeto iz brevijara).

a. aktivno. Nu (Grcku) slobodno izluci iz Jugo-
slavije. M. Pavlinovic, razg. 15. — Upotrehlnva
se u nase vrijeme kod pisaca u osobitijem, teh-
nickijem znacenima : Izluciti, izlucivati, phil. ,aus-
scheiden ; abstrahiren', tal. ,astrarre'; (isk)uciti)
,ausschliossen', tal. ,escluderej ; chem. vodom izlu-
citi (istopiti) ,auslaugcn'. B. Sulek, rjecn. znaustv.
naz.

b. sa se, refltksivno. Izlucit so ,esimersi'. S.
Budmani 4l7a.

IZLUCIV, adj. koji se moze izluciti. — U Stu-
liccvu rjecniku: v. olisiv.

IZLUCIVATI, izlucujom i izliicivam, impf. iz-
luciti. — U Stuliccvu rjecniku: izlucivati, izlu-
civam, freq. v. izluciti, i u Sulekovu rjecniku
znanstv. naz. (vidi kod izluciti).

IZLIJDITI, izludim, pf. prevariti (uciniti da
objekat postane lud Hi se pokaze u cemu lud).

— Slozeno : iz-luditi. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — Od XV vijeka (vidi kod b), a izmedu rjec-
nika u Vukovu (koga, t. j. prevariti ,ubertolpeln'
jCircumvonio').

ii. aktivno. Hotijase mi izmamiti i izludit me
(la mu kazem. J. Filipovic, prip. 3, 170 . Ho-
tijase me izmamiti i izludit me. M. Zoricic, zrc.
144.

b. sa se, refleksivno, pustiti se prevariti (u
prvom primjeru kao da znaci izdati se, a u dru-
gome prevariti se). — Izmedu, rjecnika u Vukovu
(,sich iibertolpeln lassen' ,circumvenior'). Besida
odkriva otajna od judi, i jos ca sakriva, drugda
se izludi. M. Marulii 145. Vaj sto se nadase
ter se tac izludi! M. Vetranic 1, 64. A ti se
sad tako izludi, tako izgubi ti sam sebe? A. Vi-
tajic, ost. 101. — U drugom znacenu: reii sto
ludo. Slovinac. 1881. 418.

IZLUDJETI, izludim, pf. postati posve lud,
posve poludjeti. — Slozeno : iz-ludjeti. — Akc.
se ne mijcna. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Beiinu (izludjeti, izludivam ,ammattiro,
impazzire, divenir matto' ,insanio' 74*; izluditi,
izludujem ,ribambire' ,repuei'ascero' 614'') gdje se
naj prije nahodi, u Voltigijinu (izluditi , izlu-
dujem ,ribambire, divenire scimunito' .schwach
im kopfe werdon'), u Stuliccvu (izluditi 1. ,a stul-
titia cessare'. 2. ,delirare, insanire' a napose ima
part, praet. pass, izludio, izludjela, izludjelo).
Aleluja zlamenuje kao izluditi devoto i sveto od
radosti. F. Lastrid, test. 179'>. Izludili su u misli
svoji. 272'>. Da nisi il' pjan, il' izludio? ad. 37".
No vidis Ii, Toma, da si izludio? svet. ISl'^. Da
no bi pri poplavicam obnomogo, izludio. A. Kalid
423. — I'rvo znacenc u Stuliccvu rjecniku: ,ne
biti veee lud' nije ni po sto pouzdano.

IZLUDIVATI, izludujem i izludivam, impf. iz-
ludjoti. — U Beiinu rjecniku: pracs. izludivam

IZLUDIVATI

•225

JZ];iECIVATI SE

Tcod izludjoU i izlndujom Icod izluditi; ii Vnlti-
gijinu: praes. izlndujem Icod izluditi; u Stuli-
cetni: izludivati, izludivam^ freq. uz izluditi.

IZLUKAVITI, izlukavim, pf. postaje od iz i
lukav nastavkom i. — Akc. je kao kod izdangu-
biti.

a. aktivno, lukavstvom: a) koga jyrevnriti; h)
sto kome izmamiti. — U Vtikovu rjecniku: 1. koga
jbovortheilen' .defraudo', cf prevariti. 2. kome sto
,ontlocken' ,elicio'.

1). sa se, reflekfiivno, postati lukav (o mnogijem
suhjcktima). — U Vukovu rjecniku: izlukavili se
]udi .listig werdon' ,callidum fieri'.

IZLUMBARDATI, izlumbardam, pf. vidi izlu-
bardati. — U nase vrijeme u Dubrnvniku (u Vu-
kovu rjecniku ima samo slozeno izliibardati i ne-
slozeno lumbardati s dodatkom kod jednoga i dru-
goga da je cuo u primorju). P. Budmani.

IZLUPANE, n. djelo kojijem se izlupa. — Sta-
riji je oblik izlupanje. — U Mikalinu rjecniku:
izlupanje, u Bjelostjencecu, u Stulicevu.

IZLUPATI, izlupatn, pf. izhiti, ismlatiti, istuci.

— Slozeno: iz-lupati. — Akc. je kao kod ispitati.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(izlupati, izbiti .verberO; verberibus afficio, virgis
vel fustibus caedo, pulso'), u Belinu (,acriter ce-
dere' 132^), u Voliigijinu (,bastonaie, flagellare'
ipeitschon, priigeln'), u Stulicevu (,vebementer
aliquom verberare'), u Vukovu: 1. vido izdeve-
tati. 2. .zerschlagen (geschirr, niisse)' ,frango,
efifringo'. 3. ,ausklopfen (ein kloid.)' ,excutere pul-
verem e vesto'.

a. aktivno. a) ohjekat je celade Hi zivotina, Hi
koji dio ludskoga Hi zivotinskoga tijela. Hotedi
ga sad izlupati, sad udusiti. B. Kasic, fran. 167.
Zlo ga izlupavsi pestijema, nogami. in, ^V. Obraz
ne priveseli zapovidi sakami izlupati. per. 51. Ti
nespoznan nega sveza iiaga na stup na prikorni,
izlupa, izbi, ispoteza. Gr. Palmotic 3, 191a. Sve
iskube zlatne zice i snjezane prsi izlupa. J. Pal-
motic 77. Tad ga s pjuskam izlupase. P. Kne-
zevid, muk. 23. Tako ga do zalosne majke iz-
lupa. Nar. prip. bos. 1, 67. Izlupaju ga do gole
duse. 1, 100. — h) lupajuci razbiti, razlomiti
(osobito kad je vise objekata). vidi u Vukovu rjec-
niku. — c) n. p. odijelo, lupajuci istjerati iz nega
prnsinu. u Vukovu rjecniku.

h. pasivno. Naj posli bi izlupan verigami od
gvozdja. B. Kasic, is. 57. Gdje izlupan jao! bio
si. P. Kanavelic, iv. 217. Sakami i policnicami
bit izlupan. P. Eadovcic, nac. 4G5. Eno nasega
Boga pogrdena, izlupana, potlacena. A. d. Bella,
razgov. 203.

IZLUPEZITI, izlupezim, pf- " Stulicevu rjec-
niku: izlupeziti, lupeze odgoniti ,fures extirpare';
grad izlupeziti etc. — sasma nepouzdano.

IZLUPEZIVATf, izlupezujem i izlupezivam,
impf. izlupeziti. — U Stulicevu rjecniku: izliipe-
zivati, izlupezivam, freq. uz izlupeziti. — sasma
nepouzdano.

IZLUPITI, izlupim, pf. u Voltigijimi rjecniku:
V. izjustiti.

IZLIJZITl, izluzim, pf. uciniti da koza omeksa
u luzini. — Slozeno: iz-luziti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — X] Vukovu rjecniku: n. p. kozu (u
opancara) ,beizen' ,macero'.

IZ^-, kod rijeci sto ovako pocinu vecina na-
roda u nase vrijeme cesto mijena z na z.

IZ^iA, adv. u Stulicevu rjecniku : v. obilno
s dodatkom dn je uzeto iz misala.

IZ^ECEVATI, izjecujem, impf izlijociti. —
IV

Posto je praes. isti kao kod izjecivati, samo se
od j^rilike moze reci da pripadaju amo dva prva
primjera (pisaea cakavaca xvi i xviii vijeka) ; o
trecemu (xviii vijeka) nema sumne. Pripovidanje
izlicuje rane srdacne. Narucn. 21''. Tako se iz-
licuje neposluh posluhom. I. T. Mrnavid, ist. 186.
Izlifievali bi rane. A. d Costa 2, 197.

IZ^jECITEI^AN, iz}ecite)na, adj. koji treba da
se izlijedi. — U Stulicevu rjecniku: ,sanandus'.
— nepouzdano.

IZJ^ECIV, adj. koji se moze izlijcciti. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjeinika u Mikajinu (iz-
Ijecivi, sto se moze izlijeciti ,medicabilis, cura-
bilis'), u Belinu (izljeciv .sanabilis' 641a), ^ Vol-
tigijimi (,risanabile, medicabilo' ,beilbar'), ti Stu-
licevu (, sanabilis'). Krivovirstvo jest bolest mucno
izliciva. A. Kanizlid, kam. 837.

IZ:^ECiVATl, iz|fecujem i izlecivam, impf iz-
lijeciti. — Od xvii vijeka (ali vidi iz]ncevati), a
izmedu rjecnika u Belinu (praes. izljocujem kod
izlijeciti) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(praes. izlecujem kod izleciti), u Stulicevu (iz]e-
civati, izjecivam, freq. v. izlijeciti, a kod ovoga
ima praes. izjecivam i izjecujem). Posluh sva za-
sastja prosasta izljecuje. M. Kadnid 547l>, Otrove
aspida no izlicujuce. A. Bacic 101.

IZ^jE^ENIK, m. covjek koji se izjeiio. — U
Stulicevu rjecniku: izjetjenik ,aestivas vestes in-
dutus'. — nepouzdano.

IZ^ECI, izjegnem, pf. vidi izjesti i iziti. —
Kaze se i sa z mj. z (vidi iz|-). — Slozeno: iz-
]eci (-Jeci je postalo od -]esti, vaja da se pomi-
slilo da je z, n. pi. kod -Jezi, hilo negda g). ispo-
redi u)e6i, najedi. — Akc. se ne mijena. — Oblici
sadasnega vremena dobivaju nastavak n : praes.

iz|egnem, impt. izjegni. |e- stoji u juznom go-

voru mj. -le-, te bi u istocnom glasilo izleci, u
zapadnom izlici, ali (premda su ova dva oblikn
napisana u Vukovu rjecniku) mislim da se cuje
samo juzni oblik, i to u Crnoj Gori i u Boci
kotorskoj. — Od xvm vijeka (pouzdano; prvi
primjer nije ni po sto i)Ouzdan, jer se u nemu
rijec izljegsi nalazi samo u rukopisima ovoga
vijeka); moze biti i starija rijec, jer i u bn-
garskom jeziku ima wsjii.rayi'h, HSviirBRM-B. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (izjeci, vide izleci ; iz-
]eci, vide izjesti s primjerima iz narodnijeh jye-
sama: Izjeci ce Vajevac Filipe. Iz[egose prod
bijelu crkvu. I izjegne jag6e za zaklane). Milica,
izljegsi iz ognista govori. N. Najeskovic 1, 244,
Otuda ti izljegose Svetogorci kaluderi. Nar. pjes.
mikl. beitr. 39. Jesu neke (knige), koJG su davno
i skoro izjegle. I. A. Nenadic, nauk. 7. Oni tkoji
je bio mani od nega, da je na vece izjego po
daru Bozjemu. 145. Izjegose iz bijele crkve.
Nar. pjes. vuk. 2, 131. Izjegose pred bijelu crkvu.

2, 191. De zvijezde kraju pribjegnule, a danica
krvava izjegla. 3, 223. Izjegose na planinu Turci.

3, 33G. Izjegose dvije medangije. 4, 109. Izje-
gose na Kopije ravno. 4, 124. I izjegne jagne
za zaklane. 4, 211. No izjegoh iz kitne bijarde.
5, 406. Izjegose u Kuce kamene. Pjev. crn. 42*.
Silna sila u poje izjegla. 88''. Izjegli su Bajovi
svatovi. 149a. Kad izjegli Lukavici maloj. Ogled,
sr. 238. Nalozio bi vatru okolo bukve, to bi mi
mezgra izjegla. Nar. prip. vrc. 173. Iz ovoga
doma izjegla u dobri cas! Vuk, nar. pjes. 1, xiii.
Ko vjeruje Turcinu iz vjero izjegao! S. l^ubisa,
prip. 183.

IZl^jEClVATI SE, izjecujem se i izjecivam se.
inijyf. izjetiti se. — D Stulicevu rjecniku : izje-
tivati so, izjetivara se, freq. uz izjetiti se.

IT)

IZl^EKARITI

226

IZ^UBITI, 1, a.

IZXjEKA.'RITI, izjekanm, pf. samo u Stulicevu
rjecniku: v. izlijeciti.

IZ^iENIVATI, izjenujem i izjenivam, impf. iz-
lijeniti. — U Stulicevu rjecniku : izjenivati, izje-
niyarn, freq. nz izlijeniti.

IZJ^ESTI, izjezem, pf. vidi iziti. — isporedi
izjedi. — C/ nase vrijeme i sa z rnj. z (vidi iz)-).
— Slozeno : iz-}esti (radi starijega znacena vidi
kod laziti), vidi i ujesti. — ■ Akc. se ve mijena.

]e- stoji u juznom govern mj. negdasnega -le-;

u istocnom govoru glasi izlesti, u zapadnom iz-
listi. — Bijeeje stara, isporedi stslov. izlesti, rus.
n3ai3Tt. — Izmeitu rjecnika u Stulicevu (,exire,
egredi'), u Vukovu (iz}esti, vide izjesti; izjesti,
vide izjesti), u Danicicevu (izlesti ,exire'). Iz-
lezolib predt bratomE. mi Vladislavomb. Mon. serb.
19.(1234). Izlesti izE, Dubrovnika slobodno. 185.
(1300 — 1376). Jedna golija koja se pravi da je
izlezla ist Dalmacije. Spom. sr. 1, 68. (1405). Iz-
lezLse izt golija. 1, 149. (1420). Ov nas list uci-
nismo izlisti. Mon. croat. 73. (1448). Nijednomt
hitrostiju da budu izlesti iza vsega sto godir se
u ovomt zapisu udrtzi. Mon serb. 447. (1451).
Akc li bihb izlezao is pisma ali iz rota. 447.
(1451). Koji bi is posluha iztlezli. 455. (1452).
Vaze sina svoga i izlize vanka. Bernardin 57.
4reg. 4, 37. I tad izlizose grajani. M. Marulic
247. Da izlize (vrag) iz duso. Narucn. 13*. Da
izlizucega po nej (skali) krepko udrzi. 49a. iz-
lize iz molstira. Mirakuli. 44. Izlizsi iz komore.
Korizm. 2Sa. ^Iz koga (laherinta) izljesti ne more
ma mlados. S. Mencetic 167. O vile vodene . . .
iz vode studene izljes'te malo van. M. Vetranic
1, 66. Izljezli smo mi pastiri tamo dalec iz du-
brave. 1, 243. Izljesti iz krova ne smjeh. 2, 120.
Adame, izljezi prida me. 2, 208. Bi li ti sada
rad izljesti kad na svijet? N. Najeskovic 1, 158.
Od nih straha ne imajte, er ce eto sad izljesti.
1, 158. Znam da ce izljesti (vile) na ovu livadu.
1, ISO. Kad tomu izljesti iz tijela duh bude.
1, 182. Izljezu cetiri mladica iz luga igrajuci.
1, 234. Ne ufah u meni izljesti iz jada a pokoj
Juveni. 2, 45. Izljezi, gospode, njeka je nova
stvar. M. Drzid 476. I vidi dvi plavi stojeci pri
jezeru i ribari tada izlizli bihu van. Postila. 62^.
Izljezi iz zemje tvoje. B. Gradic, djev. 86. Iz-
ljezi malahno iz tamnice. 183. Kad zlo gdje
uljeze, mucno opet izljeze. F. Lukarevic 305.
Krv ka iz nas izljeze. D. Zlatari6 89a, Kad bu-
demo izljesti iz groba od grijeha. A. Gucetic,
roz. mar. 233. Buduci ona od nih koljena iz-
Ijezla. 260. Jajce na zemju pade i razbi se i iz
jajca izlize zmija. Aleks. jag. star. 3, 225. Eodi
se dite i izlize na svit. 225. Ako va utrobu
ulizal bi is ke izlizal jesi, ni tu sakriti se ne
mores. 311. Iz ogna jim ne da izlisti. M. Div-
kovic, nauk. 90''. Koji jes izlizao iz Ejipta od
grijeha. B. Kasic, nac. 35. Ljep§a i svjet}a u
razblndi nog li ikada, zoro, izljezi. I. Giindulic
70. Ugodna je hvala svaka, od hvajenijeh ka
izljeze. 71, Eto vile prigizdave zlatne prame
cvijetkom rese, a goranin divji izljeze s vijencem
bornim oko glave. 178. Vidu, vidu k'o cu iz-
ljesti izpod tvoje nemilosti, nut' naravnom pod-
hibnosti jos uzmnaza me bolesti. 188. A to, er
se, jaoh, bolesti grijeha moga ne podoba, da mi
svijetli dan izljesti bude u nijedno viku doba.
241. Od 35 let ulize, od 55 iz recene pe6ine iz-
lize. F, Glavini6, cvit. 18*. Nigdar ki u pakal
ulizu, iz nega izlisti ne budu. 3241^. A on svit-
liji, cistiji i vesoliji izlize nego ulize. 424^. S raz-
logom hod iz ove strane izjesti. G. Palmotic
1, 151. Ter se hrlo sprayja izljesti iz nezdrave
sej krajine. 2, 42. Bududi (dusa) izlizla iz tila.

P. Radovcid , nac. 294. 'Z zeraje mrzle izlize
(zmija). I. Zanotti, en. 32. Kad on izljeze na
dvor. K. Magarovid 103. Dje dusa ide cim iz
tijela izjeze? I. A. Nenadid, nauk. 74. Jesukrst
izjeze iz utrobe matcrine bez ockvrnena. J. Ma-
tovid 39. Ona s' krade od poda do poda, dok
izleze podu naj visemu. Nar. pjes. vuk. 2, 59.
Iz odajo izjeze devojka. 2, 63. A izjeze Sdepa-
nova juba, da susrete gospodara svoga. 2, 633.
I izjeze uz Ostrog planinu. 4, 90. I izjeze jagne
za zaklane. 4, 212. Nu izjezi mene na mejdana.
4, 317. Pa izjeze pred bijelu kulu. Pjev. crn.
303*. Ko ujeze prav, ne izjeze zdrav, ko ujeze
kriv, ne izjeze ziv. Nar. posl. vuk. 158. Pile
pisti u Jusci : ,.Ta ne smijom izjesti. Sale de mo
izjesti'. 248. Izjezose na zeniju. Vuk, jov. 21, 9.

iz^iETITI SE, izjetim se, pf. obuci se u letno
odijelo. — Postaje od iz i Jeto nastavkom i. —
Akc. je kau kod izgaziti. — U Stulicevu rjec-
niku: jvestes aestivas induere', i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

IZJ^EVANE, «. djelo kojijem se izjeva. — U
Vukovu rjecniku : izjevane, vidi izlijevane s do-
datkom da je po juznom govoru.

IZ:^EVATE^jAN, Izjevatejna, adj. koji se iz-
lijeva. — U Stulicevu rjecniku: ,qui effunditur'.
— nepouzdano.

IZ^EVATI, izjovam, impf. vidi izlijevati. —
Akc. je kan kod izgledati. — U nase vrijeme
(svagda sa z mj. z, vidi izj-), a izmedii rjecnika
u Vukovu (izjovati, vide izlijevati s dodatkom da
je po juznom govoru, a u druga dva govora kao
da se ne cuje). Izjeva ih po zeraji. f). Danicid,
amos. 9, 6.

IZJ^EZENE, n. djelo kojijem se izjeze. — Sta-
riji su oblici sa -nije, -ntje, -nje. — Izmedu rjec-
nika u Danicicevu (izlezonijo ,exitus'). Od izli-
zenja sega lista do ispunenja 10 let. Mon. croat.
69. (1447). Po izlezeubju gospodina vojevode is
Konavli. Mon. serb. 443. (oko 1450). Bolozan je
nedraga i izlizenje od voje. Narucn. 51^. Ka su
(usta) siroka na vlizenji, a tosna na izlizenji.
Korizm. 61''.

IZl^EZOVATI, izjezujem, impf. izjesti, vidi iz-
laziti. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Izljezu-
judo iz greba. N. Ranina 94*. mat. 27, 5.3.

IZ^J^^EZAJ, m. vidi izlazene, izlaz, izlazak. —
Samo u Stulicevu rjecniku: izjezaj, v. izlazene.

IZ^jUBITI, izjubim, pf. slozeno: iz-Jubiti. —
U nase vrijeme i sa z mj. z (vidi izJ-). — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Moze biti stara rijec,
isporedi rus. n3.iio6HTt; u nasemu se jeziku javja
od XVI vijeka. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
Jubiti, izjubivam ,baciare molto' ,ex03culari' 124*),
u Stulicevu (,dar moiti baci' ,basiare'), u Vukovu
(izjubiti ,der reihe nach abkiissen' ,oxosculor aliam
ox alia'; izjubiti, vide izjubiti).

1. aktivno.

a. kod Jubiti je znacene cjelivati. a) kad je
jedan objekat (cejade, a moze biti i drugo sto,
vidi prvi primjer), pojubiti mnogo puta. Poznan
voo izjubi. D. Zlatarid 88*. A vi, usti, pripra-
vite casne celove i poctene, da priklono izjubite
noge one priblazone. I. V. Bunid, raand. 18.
Prignu lice, da me izjubi. I. Dordid, uzd. 56.
Metnu mu ruke na vrat, izgrli ga, izjubi ga. B.
Zuzeri 31. Izjubi ju (kravu) kao osvem krsta
cejade. Pravdonosa. 1851. 31. — b) kad je vise
objekata, pojubiti svakoga po redu. A nevjeste
izjubio. Nar. pjes. hero. vuk. 347. Sve je prosco
roilom izjubila, po naj prije Krajevida Marka.

IZ];jUBITI, 1, a. 227

Nar. pjes. vil. 186G. 99. Izjubim sinove svoje.
D. Dauicid, Imojs. 31, 28.

b. zalubiti. — U jednom primjerii xvm vijeka.
Toli izjubi sebe istoga (Narcis), da vg6 na nu
ne pogleda. J. Kavanin 405i>.

3. sa se, reciprocno. — Ismedu rjecnika u Vu-
kovu (iz)ubiti se ,sich dor reilie nach abkiisscn';
izjubiti se, vide izjubiti se). a) kod dva subjekta,
poluhiti se mnogo puta, vidi 1, a, a). On pritrci
k noj te se tu izjube. Nar. prip. vuk." 262. Obje
bise zadovojne i pred nama se izjubise. Pravdo-
nosa. 18o2. 30. Marko pristupi, s Nikom se iz-
jubi. 1852. 31. Tu se izgrle i izjube pa rastanu.
S. ;^ubisa, prip. 65. — b) kod vise subjekata, kad
se svi medii sobom po redu po(ube, viai 1, b.
Lepo su se s majkom izjubili, izjubili, pak su se
rastali. Nar. pjes. vuk. 1, 575. Sve se drustvo
redom iz|ubilo. 4, 276. Koji se u crkvi ne iz-
jube, oni so }ube poslije pred crkvom. Vuk, ziv. 5.
Te so tako izjubi sa svima. M. D. Milicevid, ziv.
srb. 2, 24. On se sa staiijim izjubi u obraz. 2, 24.

IZJ^UBljjENE, n. djelo kojijem se izjubi. — Sta-
riji je oblik izjubjenje. — JJ Belinu rjecniku: iz-
jubjenje 124*, i u Stulicevu: izjubjeiie i izjubjene.

IZlfiUBl^IVATl, izjubjujem i izjubjivam, impf.
izjubiti. — U Belinu rjecniku: praes. izjubivam
kod izjubiti.

IZ^USKATI, izluskam, pf. vidi izjustiti. —
Postaje od iz i juska nastavkom a. — U Stuli-
cevu rjecniku : izjuskati, izjuskam uz izjustiti.

IZJUSTITI, izjustim, pf. izvaditi iz luske. —
Slozeno: iz-Justiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— Od xviii vijeka (vidi kod b), a izinedu rjec-
nika u VoUigijinu (,scafare, sgusciare' ,aushiilsen,
scballen') i u Stulicevu (,corticem detrahere, e
cortice eruere').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Izjustiti
zgojno i jedro zrnce Jepote. M. Pavlinovic, razl.
spis. 157.

b. u prenesenoin smislu, izbiti, istuci, izmlatiti,
isprebijati. Balam tovaricu izjusti i ispribija. I.
J. P. Lucie, razg. 46. i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

t

IZ^iUTlTI SE, izjutim se, pf. mnogo se naju-
titi, do voje se najutiti. — I sa z mj. z. — Slo-
zeno: iz-Jutiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — U
Vukovu rjecniku: ,sich satt ziirnen' ,satis iratum
esse' ; izjutiti se, vide izjutiti se.

IZMACITI, izmacim, p/. okotiti (o macki) mnogo
macadi. — Slozeno : iz-maciti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — U Vukovu rjecniku: izmaciti, izmaci
,(eine menge) werfen (von der katze)' ,pario'. —
Sa se, reflc.ksivno, okotiti (o mnogijem mackama).

— u Vukovu rjecniku: izmaciti se, izmace se,
t. j. macke ,werfen (von mehreren katzen/ ,pario'.

IZMACKATI SE, izmackam se, pf. izmr}ati
se. — Slozeno: iz-mackati (?). — U nase vrijeme
u hici. ,La! de si se ti tako izmacka?' ,Nije
vajde na te nista cisto oblaciti, kad se odma
izmackas'. J. Bogdanovic.

IZMACI, vidi izmaknuti.

IZMADONATI, izmad6nam, pf. dobiti mado-
nanem (igrom). — Slozeno: iz-madonati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Izmadona' sam od Vuje 10
soldi i 20 pula". — Sa se, refleksivno, izigrati se
madonana. ,Ova dvojica nigda se siti izmadonati
ne mogu'. J. Bogdanovic.

IZMA.EL, m. vidi Ismailo. — Po latinskom
obliku. — Od XVI vijeka. Izmael. A. Gucetic,
roz. mar. 142. Spanic, Brnov, Jzmaela. J. Ka-
vanin 141^. u zadnem je primjeru prezime.

IZMAIL

IZMAELi6ANIN, m. Ismaijac. — vidi Izmael.
— Plur.: Izmaelicani. — Od xvm vijeka. Niki
od nih pak poznaSe, Izmaeli6ani da su. P. Vu-
Ieti6 9. Da bi ga boje bilo prodati Izmaeli6anom.
E. Pavid, ogl. 79.

IZMA^ILSKI, adj. koji pripada Izmaelu. —
XV vijeka. Potr pak i smrsi izmaelske sine. M.
Maruli6 16.

IZMAGrAO, adv. kao magla, kao iz magle. —
Nije dosta jasno postane; moze biti da je od
starijega ohlika iz magal (mj. iz magala), pa da
se 1 promijenilo u o na kraju rijeci. — U Vu-
kovu rjecniku: ,in der redensart': ide kisa iz-
magao ,das nebelreissen' ,pluit ac si nebulae de-
labantur'. — isporedi izmaglica.

IZMAGLICA, /. sitna kisa kao magla (Hi koja
postaje iz magle). — Od xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (kisa koja ide izmagao ,der
nebelregen' ,pluvia nebulae similis'). Jedna sitna
izmaglica pade jos naj posli iz vedroga zraka.
M. A. KeJkovi6, sat. L8a. Visove te jedva je
obavijala gusta magla iz koje se dole na Ti-
mocku dolinu rasipala samo sitna izmaglica. M.
D. Milicevic, zim. vec. 259.

IZMAHATI, izmasem (izmaham), pf. ma§uci
dobiti (n. p. vatru raspaliti). — Slozeno: iz-ma-
hati. — Akc. je kao kod ispisati i ispitati. — Od
xvm vijeka. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Metnuse (gubu) u prlad i izmahase vatru. M.
A. Kejkovid, sabr. 54. — b) svrsiti mahane, posto
se mnogo mahalo. — u nase vrijeme u Dubrov-
niku. ,Nece ti zaisto bit vise vrudina, dosta sam
te izmaho'. P. Budmani. — i sa se, refleksivno.
,Sita sam se izmahala'. — c) s drugijem znacenem
u Stulicevu rjecniku: v. izlahati, sto nije pouz-
dano.

IZMAHNICIVATI , izmahnidujem i izmalini-
civam, impf. izmahnitati. — Samo u Belinu rjec-
niku: praes. izmahnicivam se kod izmahnitati.

IZMAHNItATI, izmahnitam, p/. vidi naludo-
vati se. — Slozeno : iz-mahnitati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu: ,sfogar la patia' ,stultus esse
desiit', gdje se naj prije nahodi; u Stulicevu:
,insaniae lora laxare'; u Vukovu: vide naludovati
se s dodatkom da se govori u Dubrovniku. —
Sa se, refleksivno, s istijem znacenem sto i ak-
tivno. — u Belinu rjecniku: izmahnitati se, iz-
mahnidivam se ,matteggiar molto , far molte
pazzie' 466*, i u Stulicevu: uz izmahnitati.

IZMAHNUTI, izmahnem, pf. zamahnuti (ali
vecom silom). — Slozeno: iz-mahnuti. — Akc.
kaki je u praes. taki je u part, praet. act. m.
sing, (bez umetka nu) izmahao (ali izmahla, iz-
mahlo, i izmahnuo, izmahnula itd.) i u part,
praet. pass, izmahnut; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Od xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (cim ,aushohlen um zu schlagen'
,brachium adduco', cf. zamahnuti).

a. aktivno. Pa izmahne stapom to je opali po
sti'aznici. Nar. prip. vuk. 91. Onda carica iz-
mahne sakcm te nega po obrazu. ^ 243. Iz-
mahnu rukom svojom. D. Danicid, Imojs. 22, 10.
Ako sam izmahnuo rukom na sirotu. jov. 31, 21.

b. sa se, refleksivno, mahom izletjeti, ispasti is
ruke. — JJ narodnoj pjesmi nasega vrcmena, i
otale u Vukovu rjecniku (,eutfallen' ,excido'). Ne
nosi mu od boja oruzje, neg mu nosi kopje ko-
stenovo, i nosi mu sabju izmasivu, kako mahne
da mu se izmahne. Pjev. crn. 267».

IZMAIL, m. vidi Ismailo. — xvm vijeka. Zla
netrijeznost Izmaiia. J. Kavanin 348''.

IZMAILSKI

228

IZMAKNUTI, A, 1,

IZMAILSKI, adj. koji pripada Isinaijeima,
vidi Izmail. — xvi vijeka, a izmedii rjecnika u
Danicicevu (izmailtskyj ,Ismaelitarum'). Izmail-
ska^o roda. S. Kozicic 15*. Gredehu sile izma-
ilskije. u Vuk, dan. 1, 9 — 10. (1583). misle se
Turci. D. Danicic.

IZMAILTENIN, m. vidi Ismai}ac. — Plur.:
Izmailteni. — xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Izmailtenint ,Ismaelita'). Mnogi skrtbi
obese vi.z|ub|ennaa ti ceda, obladajemi bo siitt
Izmailteni. Men. serb. 244. (oko 1389—1399). bico
pisarska pogrjeska: Otb Izmaitojb. u Vuk; dan.
1, 6. (D. Danicic). misle se Turci.

IZMAILTJANIN, »?. vidi Izmailfcenin. — Flur.:
Izmailtjani. — Na jcdnom vijestu xvii vijeka, i
otale u Danicicevii rjecniku (izmailttjanint). Vt
leto 7029 (1521) pade sultanb Sulimani. na reku
Savu sa mnozastvomi. Izmailtjana. Okaz. pam.
saf. 83. (oko 1699).

IZMAILTSKI, adj. koji pripada Ismailcima
(Izmailtenirna). — U jednom primjeru xv vijeka, i
otale u Danicicevu rjecniku (izmailtttskyj ,Izmae-
litarnm'). Izmailbtsskj^mt careuab Mehemedomb.
Mon. serb. o30. (1485).

IZMAJSTORISATI, izmajst6risem, pf. vjesto
izraditi kao majstor. — Slozeno: iz-majstorisati.
— U nase vrijeme u Lici. ,To ne bi nego on i
yrag izmajstorisa'-. ,E! to si ti nekako mudro
izmajstorisa', a oce li ti ispasti za rukom?-' J.
Bogdanovic.

iZMAJSTOEITI, izmajstoritn, pf. nacineno od
iz i majstor nastavkom i.

a. zabraniti kome (tnajstoru, objektu) da radi
po svojoj inajstoriji. — U Stulicevu rjecniku: koga
,artem suam opifici interdicere'. — ?iepouzdano.

b. vidi izmajstorisati. — U Sulekovu rjecniku:
,auskiinsteln'.

IZMAJSTORIVATI, izmajstorujem i izmajst6-
Tiya-m, impf. izmajstoriti. — U Stulicevu rjec-
niku: izmajstorivati, izmajstorivam, freq. v. iz-
majstoriti. — nepouzdano.

IZMAK, m. mjesto gdje se izmice; cas u koji

se izmice. a- stoji nij. negdasnega i.. — Od

XIV vijeka, a izinedu rjecnika u Vukovu: ,in der
redensart': na izmaku ,und' na izmak, ,am endo
(z. b. des winters)' ,decedente (v. c. hieme)', i u
Danicicevu (izratkb ,egressua*).

a. mjesto gdje se izmice (okrece, izlazi). Na
sredny Ivablarcb na izmaku na kladencb. Sr.
letop. 1847. 4, 53. (1381). Kad su bili na izmak
Korita. Nar, pjes. vuk. 3, 458.

I), cas u koji se izmice (vrijeme), kroj nekoga
vremcna. Pripovijest pastrovska izmakom petnae-
stoga vijeka. S. J^ubisa, prip. 25, Pri izmaku
toga roka. M. Pavlinovic, rad. 108.

c. kraj uopee, dakle i zivota, krajna pogibao.
Tko bi pomislio da buduci jurve Suzana na iz-
maku imadijaSe ju ondar Gospodin izbaviti? M.
Kadnic 527''.

d. nacin kako bi se moglo izmaknuti. I on cini
nima vjerovane, jer drugoga tad izmaka nema.
Osvetu. 1, 17.

IZMAKATI, izmacem, impf. izmociti. — IJ Bje-
lostjencevu rjecniku: izmacem, izmociti ,imergo,
intingo'. 2. izmacem, izmoknuti ,pluvia madefio,
madoo'.

IZMAKIVATI, izm^kujem i izmakivfim, impf.
izmaknuti, vidi izmicati. — ISamo na jcdnom
mjestu xviu vijeka. Iz Plainana u Kaurzira prid
nim izmakivase. I. Zanicic 48.

IZMAKNUCE, n. djelo kojijem se izmaknc. —

Stariji je oblik izmaknutje. — Izmedu rjecnika
u Mikalinu (izmaknutje ,ereptio'), u Belinu (iz-
maknutje ,il caceiare' 154''), u Stulicevu (izmak-
nutje ,oreptio' s dodatkom da je uzeto iz Mi-
kajina). Ustrpjeno podnosis ne izmaknutje. B.
Kasic, nasi. 1 12.

IZMAKNUTI (izma6i), izmaknem, pf. slozeno :
iz-maknuti (maci). — Akc. je kno kod istaknuti.
— Rijec je stara, isporedi stslov. izmi.knq.ti, (mo-
zebiti i rus. HaoMKHyTb). — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (izmaknuti, oteti ,abripio, oripio, ex-
torqueo de manibus vel manibus' ; izmaknuti, po-
bignuti jfugio, aufugio, evado, dare se in fugam' ;
izmaknuti, pobignuti, otiti ,proripere so, retra-
here se, subducere se'), u Belinu (,cavar di mano
per forza' ,eripere' 181*; izmaknuti, izmaknivam
.togliero per forza' ,eripio' 734*; izmaknuti, iz-
micem , caceiare, trarre o cavare' ,extraho' 154t> ;
izmaknuti iz ruka, izmaknivam ,arraffare, strap-
pare dalle mani' ,eripio' 103*), ti Voltigijinu (iz-
maknuti, izmaknem, izmaknivam, izmicem ,arraf-
fare, strappare' ,schnipfen, wogreissen'), ii Stuli-
cevu (izmaknuti, izmicem ,abrip6re, eripere, ma-
nibus vel de manibus extorquere'), u Vukovu (iz-
maknuti, vide izniaci; izmadi 1. ,wegrucken' ,re-
moveo', n. p. lonac od vatre. 2. ,ablocken' ,elicio,
extorqueo', cf. izmamiti. 3. ,vorausgehen, andern
hinter sich lassen' ,praocurro'. Izmakao pred nima,
ne bi puska doturila. 4. izmace ,er lauft davon'
,aufugit').

A. prelazno.

1. aktivno.

a. oteti (iz ruke, ali i drukcije), istrgnuti, tiopce
uzeti sto kome nekom vecom ili manom silom, jer
se misli da onuj koji ono (objekat) ima drzi tvrdo.
a) u pravpm smislu. Pak pera iz krila sva brcna
izmace. G. Drzic 440. Mati Eteoklu izmace iz
srca noz. M. Buni6 75. Izmaknu joj iz ruk zdilu.
F. Vrancic, ziv. 91. Priliku Isusovu iz krila Go-
spina izmace. M. Divkovic, zlam. 37. Izmaknu
mu mac iz ruke. J. Banovac, pred. 29. Izmak-
nu vsi kraju prut iz ruke. pripov. 103. Pritrkavsi
izmace mac liegov i odvali mu holu glavu. F.
Lastric, ned. 327. Nastoji izmaknuti iz negove
rucice knizicu. V. M. Gucetic 138. Iz cejusti
negovih (lavovih) ziva sinka izmace. A. Kanizlic,
utoc. 191. Izmace mu kopje i s riime ga pro-
bode. And. Kacic, kor. 211. Izmace mu svijetlo
oruzje. Nar. pjes. vuk. 3, 119. — subjekat vioze
biti i ruka. Vidi ocito ruku koja mu izmace kalez.
S. Margitic, ispov. 105. — b) metaforicki. Gdi
mi smrt izmace u majke iz skuta neputa. M. Ve-
tranid 1, 195. Tko mi te izmace iz srdacca moga?
2, 318. Ovu pak zaco pjesancu taj vila kojom
mi izmace srdacce is tijela. M. Drzic 437. Vrazi
hotlli bi ga (srce) iz ruk anjelskih izmaknuti. A.
Gcorgiceo, pril. 18. Kojo (duse) izraaknuvsi iz
ce^usta neprijatejski (s. Katarina). F. Lastric,
test. ad. 88». NastojaSe ga iz I'uovih ruku izmak-
nuti. And. Kaci6, kor. 38. Kad jim (biskupom)
izmaknu iz ruku s lazju i s privarom svetu misu.
M. Dobroti6 33i. Da ga (sakramenat) neprijateji
oce izmaknut misniku iz ruku. 400. — c) u pre-
nesenom smislu, uopce oteti, uzeti, dobiti silom,
lukavstvom, prijevarom itd. Od ovega ve6e suda
on podobnu platu izmafie, er 6e dobijen glasit
svuda, da se pravdo s nime Ajace. G. Palmotic
1, 204. Neka zdripi i izmakno, kud gre, svaka
bratu svorau. J. Kavaiiin 55'>'. Da mu neprija-
toji ove zarucnice i ovog blaga ne izmaknu. F.
Lastrid, test. ad. di^. Kazbojnici koji ga obsi-
daju, da mu izmaknu blago. ned. 191. Odluka
bo je nogova izmaknuti mu za kamatu il' za dug
ono zasto su mu se oci zapele. 302. Dal' jos

IZMAKNUTI, A, 1, a.

22J!

IZMAKNUTI, A, 3, b, h).

blize rok primakne, lak§e blago da izmakne. V.
Dosen 5*1a. Nastoja§e, da joj izmakne i oiio sfco
ne bija§e izmakao. And. Kacid, razg. 55. Ima-
dise dva brata i mucedi se i vragrujuci s nima,
izmakao bi jim stogod iz ruku. 181. Brat mqj
prvorodjenstvoizmaknu pak i blagosov moj ugrabi.
kor. 28. Izmaknuti otcu svomu krajestvo. 202.
Izmaknuti od isti osudjenje Atanasija. A. d. Costa
2, 27. Izmakose podpisanje Ozija. 2, 28. Vece
za izmaknuti kojigod veci red nego li cica duzne
}ubavi. I. J. P. Lucid, bit. 61.

b. pomaknuti s injesta, otkloniti, odmaknuti.
a) u pravom smislu. Ista zivina uze svoja jajca
zubi i izmakne ni tija. P. Posilovic, cvijet. 55.
Da one stvari iz svoga dvora izmakne. A. Ka-
nizlid, kam. 261. Izmakni lonac od vatre. Z.
Orfelin, podr. 888. NepoSteno je kamen na gra-
nici izmaknuti. V. Bogisic, zborn. 434. — b) u
prenesenom Hi wetaforickom smislu. Od Judske
ga (sina) druzbe izmace i u zenske skri hajine. G-.
Palmotic 1, 213. — cesto kao izbaviti, osloboditi.
Od kolicko pogibili moci ces tebe izbaviti, od
kolicka stralia izmaknuti. B. Kasic, nasi. 48. Iz-
maknuo I'lih iz svake strahode. rit. 7H. Da duse
nase od vicnoga osudenja izmaknes. 94. Po
komu si izmakao svit iz vlasti hudobske. 271.
Jere si iza svakoga tugovanja izmakao mene.
361. Neka bi nas izmaknuo iz vlasti djavlove.
443. Da u kup nas i od grihov svih svlacis i
od muk kill smo za nih dostojni izmaknes. M.
Alberti 353. Nu tebe mozes od kolikoga stralia
izmaknuti. A. Georgiceo, nasi. 59. Izmaknuo nib
od svakoga straha i od svake smutne. L. Terzic
10. Blagoslovi, Gospodine, ovi kriz, po komu si
izmaknul svit od oblasti djavalske. 215. Evo
otimac, pritecite, ne dajte me, izmaknite! J. Ka-
vanin 2361^. Izmakao si izpod sabje, Boze, dusu
moju. P. Knezevid, osm. 386. Nosi sa sobom
ditesce Isusa, za izmaknuti ga od zgubjena. F.
Lastrid, od' 167. Ne imaju d stojanstva rastrg-
nuti oko liega singira djavaoski i izmaknuti ga
iz niovi panga. ned. 347. Izmaknuti |udi od
grijeba. J. Matovid 75. Da su vile, izmaknut
ga nede. Nar. pjes. juk. 199.

c. izvaditi, n. p.: a) iz vode, iz krvi. Cipejar
dite malo, da ga voda ne odnese, vodi izmace.
A. Kanizlic, utoc. 50. Izmace ga iz krvi junacke.
Nar. pjes. stojad. 1, 89. — b) iz tamnice, iz groba.
Imadise u dvoru delija slobodni i mudri, koje
ponukova da otidu u Antiokiju i da izmaknu
Bodina iz tamnice. And. Kacid, razg. 38. (Bog)
izmaknu ih grobu iz usti. 1. Dordic, salt. 371.

d. izvaditi, istrgnuti nesto sto se pri sebi nosi,
n. p. sto iz spaga, mac Hi noz iz nozruce. Bridak
noz izmakoli, da sina zakoju. M. Vetranid 2, 213.
Vred 'zmacG mec ki imise pri sebi. Korizm. 93*.
A ti sices iz plamika sabju izmaknuv od jazika.
I. Ivanisevid 171. Virom se oberi britku sab|u
izmak. B. Krnarutic 27. Kad ga ona ugleda,
jauknu o(dJ zalosti i izmace iz zepa noz i za-
dade sebi smrt. J. Banovac, razg. 150. Britku
sabJu izmace, konica podbodi. Nar. pjes. mikl.
beitr. 17. A Ivo 'zmakne pod bedri sabjicu, pak
mi on odsice Milosu glavicu. Nar. pjes. istr. 2, 62.

2f. pasivno. Dusa nasa kakono vrabac izmak-
nuta bi iz uze od lovecib. B. Kasid, rit. 148.
Nikim (bi) jezik izmaknut. F. Glavinic, cvit. xvni.
U bip ki su izmaknuti iz ust neprijate|a. I. Iva-
nisevic 133. Uze kalez, i bi mu silom iz ruke
izmaknut. J. Banovac, razg. 63. Bila je izmak-
nuta iz kude oceve. A. d. Costa 1, 161.

3. sa se.

a. pasivno. Da so negov rukopis Jzmakue silom
iz ruku arbijepiskoga. A. Kanizlic, kam. 59.

I), rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mika],ina
(izmaknuti se od koje pogibili ,vitare, devitare,
exantlare pericula'), u Belinti (,scampar dalle mani
d' alcuno' ,alicujus manus evitare' 648'*; ,sguiz-
zaro, proprio de' pesci' ,elabor' 676"), u Bjelo-
stjencevu (izmaknu se, nesta ga), u Voltigijinu
(izmaknuti se, izmaknujem se ,sottrarsi, togliersi,
cavarseno' ,entwischen, entflieben'), ti Stulicevu
(,aufugero, evadere'; izmaknuti se od koga ,ali-
cujus societatem vitare, a societate alicujus re-
cedere'), u Vukovii {izvaskknuti se, vide izmaci se;
izmadi se 1. n. p. od vati-e, od sofre ,zuriick-
riicken' ,recedo' s primjerom: Izmakni so malo.
2. n. p. izmace se kon iz ruku ,entwind6t sich'
,extorquetur' s primjerom iz narodne pjesme: Ea-
dojicin koii s' izmace lepoj Mari u bosijak).

aj previa 1, a. aa) kad je subjekat cejade Hi
uopce sto zivo, izvuci se, pobjcei, spasti se, oteti
se. Izmaknuvsi se iz ruka od onijeh krvnika, ^po-
trca i metnu se na ogan. B. Kasid, per. 54. Nim
se izmakla ona (djevojkn) iz ruke. G. Palmotic
1, 304. Premda im se izmace iz ruku Ivan. I.
Ancid, svit. 136. Zadar pravde s nega oteza, a
on se izmaknut Zadru radi (Pag). J. Kavanin
143''. Umamili smo te u mrezu, nodes se mod
u vik izmaknuti. A. d. Bella, razgov. 35. Iz ni-
hove ruke izmaknuli se. I. Dordic, salt. 190. Jaki
Sansun, jer se izmaknu tri puta iz ruku Daiilovi
scinase, da . . . J. Banovac, razg. 29. Sasvim da
mi se cinase, da me bise moja put svezala, da
joj se nedu izmaknuti ... 114. Drz'te nega, da
se ne izmakne. F. Lastrid, test. 109'^ I ne bi
se mogao od take sile izmaknut bijegom. ned.
140. Da bi im se kako ne izmakao iz ruku. E.
Pavid, ogl. 610. Izmaknuvsi se pobjegnu. S.
Eosa 125^. Go izmace se i utece. 154^. Nit' se
suzan kad izmakne. V. Dosen 218'^. Mislio je
Kastriotid Jure, kako bi se caru izmakao. And.
Kacid, razg. 87. Bududi se izmakao iz ruku cara
Murata. kor. 433. Nastojase iz suzanstva izmak-
nuti se. I. J. P. Lucid, razg. 128. Jedva mu se
bijegom ispod uoza izmakla dva kneza. M. Pavli-
novid, razg. 83. — bb) u preneseyiom smislu, kao
izgovoriti se. Stisnut svidocbama otaca, za iz-
maknuti so govorase. A. Kanizlid, kam. 724. —
ec) kad je subjekat sto nezivo, izvuci se (n. p.
iz ruke), ispasti (iznenada). Dok se jednoj (de-
vojci) izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu.
Nar. prip. vuk. 157. Zamahne motikom da je
udari, a ona se izmakne. Nar. prip. vrc. 8. —
u prenesenom smislu, o stvari sto nije tjelesna
(n. p. 0 rijeci, prigodi). Svako se jutro Bogu pri-
poruci, da ti dade pomod, da se oni dan ne za-
kunes ; i ako bi ti se izmaklo, ]ubi zemju J.
Banovac, razg. 174. Nemoj pripustiti tako iipe
prigode, koja ako li ti se sada izmakne, nedes
ju morebiti nikada ufatiti. A. Kanizlid, kam. 821.
Ovo kad ti izmakne se vrime. J. S. Eejkovid 39.
— dd) ne pustiti se uhvatiti, tijem sto onaj koji
lioce da uJivati ne opazi. uprav o zivom subjektu,
ali se kaze u prenesenom smislu i o cemu nezivu
(kao sto je u primjeru). Sto u srpnu srpu se iz-
mace. J. S. Eejkovid 324.

bj prema 1, b, odmaknuti se, ukloniti se, uda-
liti se. aa) objekat je sto zivo. Kad je s trpeze
Jozusove izmako se. S. Eosa 144^. Bududi da
i Juda iz gostionice izmaknu se. I. J. P. Lucid,
doct. 48. Jezus se izmako nima iz druzbe. A.
Kalid 371. Izmace se malo pred satora. Nar.
pjes. vuk. 3, 93. Pa de Turci na nas udariti,
mi s' pred nima izmadi bodemo. 4, 266. Sekulo
se caru poklonio, pak se malo natrag izmaknuo.
Pjev. crn. 293*^. — bb) kao kod aa), aii s uso-
bitijem znacenem: u jcdan ^Jm^ nestati ispred

IZMAKNUTI, A. 3, h, h).

230

IZMAMITI

ociju. Starac oni slavni izmaknu se isprid ociju
negovijeh. B. Kasic, per. 157. I tudije izmaknu
se (ditic), da ve6 ne bi vijen. F. Glaviuic, cvit
50a. I tudije bez izmaknu se. 183^. — cc) su-
bjekat je sio nezivo. Nebo se izmace kao kniga
kad se savije. Vuk, otkr. jov. 6, 14. Stara se
rana izmakne, nova jo§ ne primakne. M. D.
Milidevid, let. vec. 102. — dd) u prenesenom
smislu: izmaknuti se od vjere, kao ostaviti vjeru,
postati nevjeran. Izdajnice, ti dostojis, jer t' se
od vjere dusa izmakla, ne pod zemjom tii da
stojis u tamnici, nu dno pakla. I. Gunduli6 468.

c) kao iziti uopce. Kad se izmace iz novicijata
nije vise u tebi vrucine od molitve. M. Zoricid,
osm. 37. Dok se na svit ne izmace. V. Dosen 38*^.

d) u jednom privijeru xvi vijeka kao da znaci
sto i istaknuti se (vidi istaknuti, c, a)). Petar se
izmace: Ja, rece, ne stedim za te po6' pod mace.
N. Najeskovic 1, 128.

B. neprelazno, znacene je uopce kao kod reflek-
sivnoga glagola.

a. pobjeci, uteci, spasti se, oteti se, vidi A, 3,
b, a) aa). Izmace kao uskopjen vuk. M. Drzic
341. Tuj li si, Divjace, kad jutros od mene kri-
juci izmace u gaje zelene? I. Gundulic 137. Do6i
ce smrt od koje nedes modi izmaknuti. M. Eadnid
150*. Car jedva izmace i glavu cilu iznese. A.
Kanizlid, kam. 2. Po mraku sridno izmace. 108.
Osuden izmace u Bulgariju. 373. Bulgari izpod
oblasti pape izmakose. 594. Iz tamnice sridno
izmace. 809. Dok Luzitanci iz pogibne stiske
|utoga mora sridno izmakose. fran. 54. Iz rece-
noga boja izmace jedan. E. Pavid, ogl. 30. Isti
kra} tesko izmace. 298. A vrazi opet za nim
vicu: ,Evasisti, Macari' ali si sada izmakao. D.
Kapid 110. Pak jedan za drugim od onuda iz-
makose. 6. Svi krstjani stokud izmakose. Nadod.
71. Izvan ako ti izmaknu sveci (to jest: daleko
u lito uteku). J. S. Ee}kovid 173.

b. pomicuci se prije cega drugogn ostaviti ono
straga. Videci Faraun, da narod zudinski izmace.
E. Pavid, ogl. 112. Za nim trci dvjesta jani-
cara, jedno Ture izmaknulo bilo, ne bi 1' Janku
ugrabilo glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 323. Ali pred
nim Ivan-kapetane, daleko je Ivan izmakao. 3, 240.
Nit' mu moze Memed izmaknuti, nit' ga moze
Cupid prestignuti. 4, 191. Evo Dorde pjesice
izmace. 4, 270. Kolik' Halil pred Muju izmako,
ne bi duga puska doturila. Pjev. crn. 48^. Do-
ratu je plaho izmaknula. Nar. pjes. petr. 2, 642.
Tako su pred nama izmakli Englezi i Francuzi.
Vuk, dan. 2, 3.

e. iznenada ispod cega pomaknuti se, ispasti.
Kad Gospu pengase na visoku, izmace izpod nega
drvje. M. Zoricid, zrc. 80.

IZMAKNIVATI, izmaknujem i izmaknivam,
impf. izmaknuti, vidi izmicati. — U Belinu rjec-
niku: praes. izmaknivam kod izmaknuti, i u Vol-
tigijinu: izmaknivam, v. izmaknuti; a kod ovoga
ima praes. izmaknivam, a kod izmaknuti se imn
praes. izmaknujem se.

IZMAkOLITI, izmakolim, pf. ismamiti (sto
od koga). — Slozeno: iz-makoliti. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Ma nekako ona to nemu sve mudro
izmakoli'. ,Ne izmakoli ti od nega to za zivu
glavu'. ,Ma kako si ti to od nega, cudim se, iz-
makolio?' ,Bome mucno, sve ja polagano i po-
tenani makoli i makoli, pa na jedan put izma-
koli'. J. Bogdanovid.

IZMALA, adv. vidi iz, 5, a, c) i mao. — U
Stulicevu rjeiniku: iz mala, iz malahna, iz ma-
lasna ,a puero, a pueritia, ab ineunte aetate'.

IZMALAHNA, adv. vidi iz, 5, a, c) i malahan.

— U Mika]inu rjecniku: izmalahna, od djeteta
,ab infantia, ab infante, a puero, a pueritia, a
prima aetate, a teneris unguiculis' ; u Bjelostjen-
cevu: izmalahna, od mala; u Stulicevu (vidi kod
izmala).

IZMALAI^TE , n. djelo kojijem se sto izmnla
(vidi 1. izmalati). — U Vukovu rjecniku: 1. ,da8
hervorzeigen' ,promptio?' 2. ,das hervorkommen
(hinter dem berge)' ,apparitio'.

IZMALASNA, adv. vidi iz, 5, a, e) i malasan.

— U Stulicevu rjecniku (vidi kod izmala).

1. IZMALATI, izmalam, impf. (2) izmoliti. —
isporedi 2. izma|ati. — Akc. je kao kod isf itati.

— dudnovato je da stoji 1 vij. ], isporedi pro-
malati i poma|ati. — U nase vrijeine, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,hervorzeigen' ,promo'). —
Sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(jhervorkommen, sich zeigen' ,appareo, promineo'
s primjerom: Izmala se iza brda). Izmalaju se
kosti negove. D. Danicid, jov. 33, 21.

2. IZMALATI, izmalam, pf. depingere, posve
naslikati. — Slozeno: iz-malati (nem. malen). —
isporedi 3. izmajati i izmolovati. — Od xviii
vijeka (po sjevernijem krajevima), a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (izmalam, izmalati, izsli-
kujem, izslikovati ,depingo') i u Stulicevu (.de-
pingere'). ,'Esi li vidio, kako 'e ona crkva lijepo
izmalana?' ,Nasu 'e crkvu malar Jepse izmala',
nego li vasu'. J. Bogdanovid.

IZMALENA, adv. vidi iz, 5, a, c) i malen, —
U Vukovu rjecniku: izmalena (iz malena) ,von
kindheit an' ,a puero'.

1. IZMALATI, izmajam, impf. (1) izmoliti. --
Akc. je kao kod ispitati. — Od xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,precibus impetrare').
Marija izmaja nima osobite milosti. P. Knezovid,
osm. 354. — Sa se, refleksivno. — u Stulicevu
rjecniku: freq. v. izmoliti se.

2. IZMAl^ATI, izmajam, impf. vidi 1. izma-
lati. — U nase vrijeme u Lici. ,Istom se pocelo
sunce izina|ati, kad smo posli'. J. Bogdanovid.

3. iZMA]^ATI. izmajam, pf. vidi 2. izmalati.

— Od xviii vijeka kod pisaca Slavonaca. Sveti
je Luka nu vise puta slikovao iliti izmajao. A.
Kanizlid, utoc. 615. Tako znade izpisati, da ni
vrag gorje ne bi mogao izmajati. D. Eapic 383.
Sobe od prilika svakovrstnib izmajanih. A. To-
mikovid, ziv. 96.

IZMAMA, /. djelo kojijem se izmami, nactn
kojijem se izmami; u kotikretnom smislu, ono
cim se izmami. - Od xviii vijeka. Niki dodu u
odici ovcjoj od milosrdja, te videdi u koga siro-
maha lipu bastinu, riivu, kona il' drugo, za iz-
maknuti ga, za izmamu, i dajo dragovojno pod
ime od }ubavi bratinske, al' je u srcu vuk raz-
dirajudi, odluka bo je negova izmaknuti mu za
kamatu il" za dug ono za sto su mu se oci za-
pele. F. Lastrid, ned. .302.

IZMAMITE;^, m,. covjek koji izmami. — U Be-
linu rjecniku: ,chi ottiene per forza' .extorter'
532b, J n Stulicevu: ,extortor'.

IZMAMITI, izmamim, pf. sloSeno: iz-mamiti,

— Akc je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika]inu (izmamiti koga
s lijepim rijecima .allicio, pellicio, abduco'; iz-
mamiti od koga koju stvar, izmudriti ,pulcris
verbis auferre, avellere, emungo, extorqueo'), u
Belinu (izmamiti, izmamjujem ,cavar di mano
con carezzo' .eblandior' 181a; izmamiti od tkoga
ili tkomu koju stvar ,cavar dalle mani con belle
parole' ,extorquere' 160*; izmamiti, izmamjivam

IZMAMITl

231

IZMASITI, 1, b; e).

,ottenere per forza* ,extorqueo' 532'' ; izmamiti
veceru ,scroccare una cena' ,co6nam gratuitam
venari' G61a), m Bjelostjeticcvu (vidi kod izma-
mjivati), u Voltigijinu (izmamiti, izmamim, izma-
mjujem ,scroccare, cavare lusingando' ,ablocken,
mit list erwischen'), u Stulicevii (izmamiti, iz-
raamjujem i izmamjivam ,extorquere aliquid alicui,
re aliqua aliquem emungere'), M Vukovii: ,he-
rauslocken, ablockon' ,elicio' s primjerima : Izma-
miti pseto (n. p. iz kuce, u planinu). Izmamio
mu novce; u Danicicevu (,elicere').

1. iz vzdrzava mjesno znacene, te polcazuje da
se nesto dobiva (vidi iz, 13, c) Hi da se eini da
nesto odnckle izide.

a. prijevarom, laskanem , ulagivanem (rijetko
silom) dohiti. od koga se dobiva izrice se gene-
tivom s od Hi u, Hi dativom. a) objekat je
sto tjelesno. Da mu izmamirao deset skudi. M.
Drzid 157. Lazivim rijecima podhibno kojima
izmami psa svoga, utece od mene. F. Lukarevic
113. Izmamiti od nib rukopis suprot Igna-
tiji. A. Kanizlic, kam. 57. Dok iz tebo sto iz-
trese, dok izmami i odnese. V. Dosen 36''. Jos
je Rade suze prolivao od mudrosti da privari
Turks i izmami zdrala kona dobra. And. Kacic,
razg. 292. Izmamiti jaspre od svoga iskrnega.
A. d. Costa 2, 146. Izmamiti mu stokodi. 2, 146.
Dobra kona mladog Bugariua! hajde malo da
izostanemo, no bi li ga kako izmamili. Nar. pjes.
vuk. 2, 141. Kada Ive oto izmamio. Nar. pjes.
marj. 52. Izmamio bi u Oiganke dijete. Nar.
I)osl. vuk. 99. Dode (Hero) u nekakvo mjesto u
kudu nepoznatog mu domacina, te tu kojesta
nasalavrda i izmami u domacice novu kosu}u.
Nar. prip. vrc. 102. — b) objekat je sto umno.
Koji podhibno ill himbeno izmami dopustenje.
I. Zanotti, upit. 10. Izmami od^ cara novi od-
lucak. A. Kanizlic, kam. 143. Zena, izmamivsi
iz hega razvezane zagonetke. E. Pavic, ogl.
199. Hotijuci sutradan znati Heli sto mu (Sa-
inuelu) bi od Gospodina ocitovano , s teskom
mukom od nega izmami. 219. Reel mu nisi
mogao izmamiti tako olako. M. P. Sapcanin
1, 100. Pa da mu tko i zut dukat daje, ne bi od
lieg izmamio rijeci. Osvetn. 2, 1. — i pasivno.
Po privari izmamjeno (dilo). A. d. Costa 2, 65.

b. prijevarom itd. (vidi kod a) uciniii da sto
(cejade, a i drugo sto) po svojoj voli Hi uopce
po sehi odakle izide. a) objekat je cejade. Da iz-
mamimo ibt na dvort. Aleks. novak. 29. Da
ucinimo hitrost, izmamimo ih van. Aleks. jag.
star. 3, 241. Dok ji ovi ne izmamise iz grada.
E. Pavic, ogl. 209. Izmamivsi Turks, kada se
nazad povratise, jednu ih mnoziju posikose. And.
Kacic, kor. 476. Izmamio Glumcevu Fatiju. Nar.
pjes. vuk. 3, 101. Da izmamim Hajkunu devojku,
da odvedem sebe u kotare. 3, 120. Vec Arapa
mami od Turaka. kad ga Lazo dalek' izmamio
na pomolu svojim Srbinima. 4, 307. Ovo ti je
turska prijevara, s nome hoce tebe da izmame,
da ti rusu odsijeku glavu. 5, 208. Izmame ga
odande da}e na Mleticak. Vuk, nar. pjes. 4, 461.
— 0) objekat nije cejade. Cine suze od pokore
izmamiti. E. Pavic, ogl. 119. Koji cvit odmah
izmame. J. S. Ee|kovic 142. Kad na travah
ukaze se cvice, jer ga milo izmami prolico. 163.
Nek suLasce mladice izmami. 379. Iz jalove bi
krave tele izmamio. Nar. posl. vuk. 98.

2. objekat je cejadc, znacene je: posve preva-
riti, pomamiti. Nego ga zli judije izmamise. Spom.
sr. 1, 175. (1414). Hotjase me izmamiti i izludit
me. M. Zoricic, zrc. 144. Na satrsnjs odmst-
nijsh mojijeh pohotjenstva, koja mi srce izma-
mise i okuzise. I. M. Mattel 59.

IZMAM^iENIK, m. covjek koji piista da mu se
sve izmami. — U Stulicevii rjecniku: izmamjsnik
,colui chs si lascia con lusingho e belle parole
vuotar la borsa' ,pereuticida'. — nepouzdano.

IZMAMl^ENE, n. djelo kojijem se izmami. —
Stariji je oblik izmamjenje. — U Belinii rjec-
niku: izmamjenjs 181^, i u Stulicevu : izmamjsne
i izmam)ene.

IZMAMJ^IVANE, n. djelo kojijem se izmamjuje.

— U Vttkovu rjecniku.

IZMAM:^iVATI, izmimjujem i izmimjivam,
impf. izmam ti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (praes. izmam}ujem i izmamjivam
kod izmamiti), u Bjelostjencevu (1. izmamjujem,
izmamiti, vabim koga lepemi recmi ,allicio, pel-
licio aliquem pulchris verbis'. 2. izmamlujem od
koga kakvu stvar ,extorqueo verbis pulchris ab
aliquo rem quampiam'), u Stulicevu (treq. v. iz-
mamiti, a kod ovoga ima praes. i^mamjujem i
izmamjivam), u Vukovu (izmamjivati, izmamjujem
,herauslocken, ablocken' ,elicio'). Koje zemji iz-
mamjuje cvice. J. S. Ile|kovic 152. Orao iz-
mam juje orlice svoje. D. Danicic, 5mojs. 32, 11.
Vodom sve sastavne castice iz jagoda izmamjuju.
P. Bolic, vinodj. 2, 311.

IZMANKATI, izmankam, pf. posve pomankati.

— Slozeno: iz-mankati. — Akc. je kao kod is-
koncati. — Od xviii vijeka. Ako bi mi po mojoj
slabosti na ovoj izpovijedi stogodir izmankalo da
ti pomocom tvojom nadomjestis. Pisanica. 75.
Da ti bude prijetna i ugodna ova izpovijed moja
i sve ono sto je meni u noj izmankalo neka na-
domjesti milosrdje i dobrota tvoja. 80. Ako zi-
viucetu pomoc izmanka. I. Jablanci 130.

IZMASTITI, izmastim, pf. posve namastiti,
omastiti. — Slozeno: iz-mastiti. — Akc. je kao
kod ishvaliti. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,bene ungere, bene tingere')-
,Dala sam ajinac u mastilo, i kricala sam mastiji,
da mi samo lijepo i uredno sve omasti i izmasti'.
J. Bogdanovic. — u prenesenom smislu, izbiti,
izlupati, istuci. u Lici. ,Ako ti nega de u svom
kvaru i steti s blagom zateces, izmasti ti nega
dobro, ns £ali ga, nije ti ga mater rodila'. J.
Bogdanovic.

IZMASCIVATI, izmascujem i izmascivam,
impf. izmastiii. — V Stulicevu rjecniku: izma-
stivati, izmastivam, freq. uz izmastiti.

IZMASICKE, adv. u Vukovu rjecniku: n. p.
baciti kamen, vide omaske s dodatkom da se go-
vori u Pastrovicima.

IZMASITI, izraasim, pf. slozeno: iz-masiti. —
Akc. je kao kod ishvaliti (prema akcentu glagola
masiti u Vukovu rjecniku trebalo bi da je izma-
siti kao izgaziti, ali sam ja cuo samo izmasiti).

— Od XVI vijeka (vidi kod 1, b, aj).
1. prelazno, izbaciti.

a. aktivno. Te se masi u strune zobnice, te
izmasi sedam mrtvih glava. Nar. pjes. vuk. 3, 265.
On izmasi dvije kuburlije, te on gada Kurtagica
Zuka. Pjev. crn. 154^. Vidje Dedo sa alata svoga,
al' dalece siju izmasio. Osvetn. 3, 51.

b. sa se, refleksivno.

a) izbaciti se, izlefjeti. Eiba iz jezera tog na
Aleksandra izmasi se. Aleks. jag. star. 3, 286.
Al ss pcele i uz neg izmase, i odlete, da jim no
znas traga. J. S. E,e}kovic 283.

h) vidi izmahnuti, b. On poteze sab]u od be-
drice, al' se pusta sabja izmasila. Pjev. crn. 267*.

c) izmasiti se cega, izbaciti, istrositi sto, ostati
bez cega. Ako se covjek, sto u vino, sto u igru
izmasi sitnoga novca. M. Pavlinovid, rad. 125

IZMASITI, 2.

232

IZMEDU

2. neprelazno, brzo izici, brzo otici. Kad na
razboj izmasio Luka. Osvetn. 2, 3. ,Daleko 'e
on vec izmasio, nes ga pristignuti'. J. Bogda-
novid.

IZMASIV, adj. koji se Inko izmahne. — vidi
izmahnuti, b, iu Vukovu rjeeniku: u pjesmi ,das
leichfc entfallt' ,qui excidit'.

IZIJATATI, izmatam, pf. vidi izmamiti, 1. —
Slozeno: iz-matati. — Akc. je kao kod ispitati.

— Od xviii vijeka, a izmcdu rjecnika u Stuli-
ccvu (v. izmamiti). Ukuni se more dokle te iz-
mata. (Z). Poslov. danic. 146. Eadosti duha ne-
maju u nemu jakosti ni podobnosti krenufc ni
izmatat pozude negove. A. Kalic 423. — 1 ti
nase vrijeme u Dubrovnikii vrlo cesto. P. Bud-
mani.

IZMATOR, adj. vidi mator. — U narodnoj
pjesmi xvni vijeka. Jaoh, sele, sfcari izmatori koji
ce vojsci kalauzi biti. Nar. pjes. bog. 178.

IZMATEAKATI, izmatrakam, pf. izbiti, izlu-
pati, isprebijati. — Slozeno: iz-matrakati. — V
nase vrijeme u Lici. ,Ako popanem ovu grauu-
sinu vala cu te s nom zivo izmatrakati'. ,Uze ti
on, moj brajo, onu dugacku voju, pa 'e s nom
nekolika puta pro leda zivo nadovata i Jadsii
izmatraka'. J. Bogdanovic.

IZMAUKATI, izmaucem, pf. dobiti maukanem.

— Slozeno : iz-maukati. — Samo u Stulicevu rjee-
niku: stogod jgemitibus aliquid extorquere, im-
petrare (Illyriis pp. est felis vocem imitando)'.

IZMAZANE, n. djelo kojijem se izmaze. — Sta-
riji je oblik izmazanje. — U Belinu rjeeniku: iz-
mazanje 775*.

IZMAZATI, izmazem, pf. slozeno: iz-mazati.

— Akc. je kao kod izgrtati. — Mijec je stara,
isporedi stslov. izmazati, rus. HSMasaxt. — Izmedu
rjecnika u Belinu (izmazati, izmazujem ,ungere
bene o tutto' ,perungo' 778t>), ti Voltigijinu (iz-
mazati, izmazujem ,ungere; imboUettare' ,be-
schmieren; beschminken'), n Stulicevu (v, poma-
zati).

1. aktivno.

a. 2}osve pomazati, namazati (dim masnijem).
,Izmazi taj kozun, kad ti je tako oporan'. .Izmazi
sva kola dobro, i de god gvozde o gvozde zuja,
tu osobito dobro izmazi'. J. Bogdanovic.

b. iskajati, vidi kod 2, h i 3.

c. M prenesenom smislu, izbiti, izlupati. Koji
motku a koji ajdamak, i izmazu zdravo nasega
pojaca. D. Obradovic, basn. 65. A da ja ovdo
ne izmazem ovoga meckara?! M. D. Milidevid,
zim. ve6. 98.

"i. pasivno.

a. vidi 1, a. Kose gvozdjem zarudjene i rai-
risim izmazane. G. Palmotid 2, 121. Izmazan
s mirisnijem vonima. D. Basid 286.

b. vidi 1, b. ,Sav si izmazan i iskajan'. J. Bog-
danovid.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izmazati so, izmazivam se ,ungersi, spor-
carsi' ,inquinari' 773^) i u Stulicevu (,inquinari,
insci'). vidi 1, b. Kada ide dazd, ne izlazi nigda
na dvor iz svoga pribivalista cijec da se no iz-
maze kalom. Zborn. 20. Put snjezana neka jo
meni, vas se izmazah klakom bijelim. I. Gun-
dulid 156. ,De si se tako, moj sinko, izmaza,
reka bi, da si ciganke raspravja'. ,Ovaj se sav
izmaza, ne bi ga kvarta luga oprala'. J. Bog-
danovic.

IZMAZICA, /. u Stulicevu rjeeniku: izmazica,
malo izmazane ,levis unctio'. — nepouzdano.

IZMAZITI, Izmazim, pf. razmaziti (posve jedno

(lijete Hi iiopec kad je mnogo objekata). — Slo-
zeno: izmaziti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — U
7tase vrijeme u Lici. ,Svu 'e djecu izmazio'. ,Po
bogu brate, ala si ti ovo dijete strasno izmazio
i razmazio', J. Bogdanovid.

IZMAZI VATI, izmazujem i izmazivam, imif.
izmazati. — U Belinu rjeeniku: praes. izmazujem
kod izmazati, i izmazivam se kod izmazati se, i
u Voltigijinu: praes. izmazujem kod izmazati.

IZMECANE, «. djelo kojijem. se izmeca. — Sta-
riji je oblik izmecanje. — U Mikalinu rjeeniku :
izmecanje.

IZMEOATI, izmecam, pf. u Mikajinu rjeeniku:
izmecati, izlupati ,pGrcutio', i u Stulicevu: v. iz-
lupati s dodatkom da je nzeto iz Mikalina. —
Slozeno: iz-mecati. — Akc. je zabi^ezen po Stu-
licevu rjeeniku (izmecati).

IZMECAC, izmecca, m. u Stulicevu rjeeniku:
izmetcac, izmetcca uz izmecid. — nepouzdano.

IZMECAD, /. coll. vidi kod izmece.

IZMECAK, izmecka, m. u Stulicevu rjeeniku:
izmetcak uz izmecid. — slabo pouzdano.

IZMECE, izmeceta, n. u Vukovu rjeeniku: jagne
sto se izvadi iz ovce kad je vuk zakoje (to zeno
ostavjaju lijeka radi) ,der ausschnittling (ein lamm
das aus einem vom wolfe todtlich verwundeten
schafe geschnitten worden)' , fetus oviculae ex-
sectus'. cf. vukojedina. — Mjeste mnozine kaze
se coll. izmecad. — U Dubrovniku se kaze ne
samo 0 jagnetu nego o svakom zivincetu (a i o
djetetu) sto je pobaceno prije vremena iz mate-
rine utrobe. isporedi izmet, izmetak.

IZMECENE, n. djelo kojijem se izmcci. — Sta-
riji je oblik izmecenje. — U Mikalinu rjeeniku :
izmecenje, i u Stulicevu.

IZMECIC, m. dem. izmetak. — U Stulicevu
rjeeniku: izmetcic, mali izmetak , abortus, dim.'

IZMECITf, izmecim, pf. posve, sve pomeciti.

— Slozeno: iz-meciti. — Akc. je kao kod isbva-
liti. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (,comprimo, premo, conculco, tero, pro-
tero, obtero, contundo), u Belinu (izmeciti, izme-
civam grozdje .pestar 1' uva- ,uvam pedibus cal-
care' 558l>), u Stulicevu (,contundore, conterere').

a. aktivno. Sto imati zele tvrdo, kad imaju toj
u ruku, sve izmece same grdo. N. Najeskovid
1, 156.

b. pasivno. Put negova bijase tescijem udorcim
izmecena. I. Dordid, ben. 111.

e. sa se, refleksivno i pasivno. — U Belinu
rjeeniku: izmeciti se, izmocivam se .ammaccarsi,
acciacarsi' ,contundor' 72''.

IZMECIVATI, izmecujem i izmecivam, impf.
izmeciti. — U Belinu rjeeniku: praes. izmecivam
kod izmeciti.

IZMECAJ, m. ono maslo sto se u jedan put
u stapu izmete. — U nase vrijeme u Lici. ,Jutros
sam malen izmedaj izmela'. ,Velike ona izmedaje
svako jutro iz stapa izvuce'. J. Bogdanovic.

iZMED, vidi izmedu.

IZMEDITI, izmedim, pf. zaciniti medom. —

— Nacineno od iz i med nastavkom i. — U Stu-
licevu rjeeniku: ,mello condire'. — nepouzdano.

IZMED (izmed'), vidi izmedu.

IZMEDIVATI, izmedujem i izmedivam, impf,
izmediti. — U Stulicevu rjeeniku: izmedivati, iz-
medivam, freq. uz izmediti. — nepouzdano.

iZMEDU, praep. sastavjeno: iz-medu ; prvo je
znacene: micane s mjesta koje se kazuje prijed-
logom ,medu' i sestim padezem (D. Danidid, sr.

IZMEDU

233

IZMEDU, c.

siut. 187), till ce^i(; znact sio t saino iiiedu. —
Stoji s genetivom. — Obicno nema akcenta, ncgo
se izgovara s rijeci sto sUjedi kao jechia rijec,
n. p. izmedu }udi, izmedu usiju izgovara se iz-
meduhidi, izmeduusiju ; had je na druf/oj rijeci
jaki akc. C '^' ")) ova ga giibi, te izmedu dobiva
akc. " na i Hi " na u, n. p. izmeda puka, izmedu
Boga, izmedu vrana, izmedu vas, izmedu bra6o,
izmedu Turaka izgovara se Izmedupuka, izmedii-
boga, izmeduvrana, izmeduvas, izmedubraic, iz-
meduturaka. — Kod cakavaca glasi izmeju (ti. p.
Bernardin 172. 175; Anton Dalm., nov. test. 20'';
A. d. Costa 1, 91); i kod cakavaca i kod stoka-
vaca ima kraci oblik izmed (n. p. F. Glavinid,
cvit. 182l>; I. Velikanovic, prik. 68; A. T. Bla-
gojevii, khin. iii; B. Leakovic, gov. H; Nar. pjes.
srem. 37); i kod jednijeh i drugiJeJi nalaze se i
okrneiii oblici: izmeu (n. p. F. Glavinic, cvit. 58^,
203a; M. Jerkovid IG ; A. Vitajic, ist. 169. 468;
J. Kavanin 94''); izmed' (naj cesce n jyesmama,
n. p. Nar. pjes. vuk. 1, 104. 110. 4, 150; Nar.
posl. vuk. 101); izraej (ji. p. Anton Dalm., nov.
test. lO''). radi ivijeh ovijch oblika vidi i medu.
— Od XV vijeka, a izmedu rjeCnika u Stulicevu:
iz medu ,o medio'; izmed, v. izmedu; u Vukovu:
(bez akc.) ,mit gen., zwischen, von einem zum
andern' , inter': izmedu nas ; u Danicicevii (,o
medio, inter').

!i. znaceiie je kao sto je sprijeda kazano. a)
u pravom smis'u, glagol znaci: micati se, Hi ci-
niti dn se sto mice (n. p. poslati, piistit', dati,
oteti itd.). Ne ostaviti, ui izmedu sebe potisnuti.
Mon. serb. 285. (1419). Ako bi mi se stoo vi-
delo odLluciti izi.medu liiju u kruhr, kucarat na-
sijemt. 462. (1453). Izrenu jimo vase kako zalo
izmeju sebe. Bernardin 112. luc. 6, 22. Eazdi-
liti ce zalih izmeju pravdenih. 175. mat. 13, 49.
Da izabranih muzi izmej sebe posju. Anton Dalm.,
nov. test. 19'^. djel. ap. 15, 22. Razluciti bote
zale izmeju pravadnih. 20''. Koji co razlucit zle
izmeju dobrijeh i pravednijeh. M. Orbin 308. Iz-
ceznu opet izmedu nih. F. Lastric, od' 319. Iza6i
ce andeli i razluciti zle izmedu dobrije. F. Lastric,
ned. 35 J. Sto bi rad udtirati izmedu vas. svet.
41'>. Da so smakne to zlo izmedu nih. Ant.
Kadcii 511. Zato kako pomaman skocivsi otide
izmedu svega sabora. D. Rapid 351. Posla izmed
nih dvojicu. B. Leakovic, gov. 6. Dvoji Srbe iz-
medu Turaka. Nar. pjes. vuk. 3, 215. Izmed' sebe
dajte zulum6i\re. 4, 150. Skoci Mirko izmedu
suzanah. Pjev. crn. 61^. Scepa dovojku izmedu
brace i odnese je u oblake. Nar. prip. vuk. 9.
Take ga izruzi da on od sramoto pobjogne iz-
medu komilaca. Vuk, nar. pjes. (1824). 1, 27. Da
se molimo Bogu, ne bi li i ovi ostali svi pobegli
izmedu nas. grad. 38. Ako ti pedes izmedu nas.
i mi cemo svi ici iz ove zemje. 130. Proceraju
izmedu sebe zlikovce. dan. 3, 180. Kako su }udi
iz nekakvoga sela tuzili i krenuli izmedu sebe
subasu. poslov. 85. Da ga otmu izmedu nih.
djel. ap. 23, 10. Izidite izmedu nih. pavl. 2kor.
6, 17. Da se nije tako zakleo i zavjerio narodu,
ne bi ga on izmedu sebe ni pustio amo. S. Mi-
lutinovic, ist. 366. — b) glagol ne znaci pravo
micane, nego n. p. izabrati, istakniiti, istaknuti
se itd. Izmeu tisuca tisuc dusa izabrana. M. Jer-
kovid 16. Eazabrati }u} izmedu psenice. F. Lastric,
ned. 88. Pisaoci izmedu kojih dva donosim. A.
Kanizlic, kam. iii. Odabrane biva izmedu mlogih.
utoc. 5. Govori devojka iz med' dovojaka. Nar.
pjes. vuk. 1, 101. Javi se, devojko, izmed' de-
vojaka. 1, 110. Te s' ugleda to po}o Vidinsko,
po Vidinu kule prebijelo, izmed' kula visoke ga-
mije. 4, 304. Izberu izmedu sebe 20 stari Tu-

raka. Vuk, dan. 0, 36. Da izboru izmedu sebe
dvojicu. djel. ap. 15, 22. — c) izmedu ne stoji
uz glagol (Hi samo iiz glagol biti, budem), te
isticc u nekom mnostvu jedno Hi vece pojedi-
nijeh celadi Hi stoari (n. p. rijecima jedan, ko,
neki, nijodan, svaki itd.). Noka bi jedan izmed
liih nikoliko progovoril besid. F. Glavinid, cvit.
182''. Da nije koiigod izmedu nih izosto. L
Dordic, ben. 186. Nut poslusajte izmedu neiz-
broenije dogadaja jedan. F. Lastrid, ned. 316.
Kad koji umre izmedu brace ove. A. J. Kne-
zovid, nep. 273. Nikoji iz medu nih Bogu .sluze.
A. Kanizlic, kam. 135. Jeda se jo tko iz medu
pravovirnih protivio? 201. Filip jedan izmedu
sedam djakona. 232. Nitko izmedu pravovirnih
nije sumnio. 756. Svakoga bi izmedu sluga po-
magao. fran. 187. Izmedu ostalih ovo. And.
Kacid, razg. 7. Pogibose izmedu ostalih tri sina
Saulova. kor. 182. Izmedu ostalih ovo cudo uci-
nise. 261. Jedinica izmed devet bi-ace. Nar. pjes.
srem. 37. Jedna izmedu nih, koja je upravo bila
zla, odmah odgovori. Vuk, poslov. 254. Nijedan
izmedu rodenijeh od zena nijo izisao veci od Jo-
vana krstiteja. mat. 11, 11. .Jedan izmedu vas
izdade me. 26, 21. — amo wogu pripadati i ovi
primjeri: Izmedu drugih takvo bijase ono obe-
dane. A. KanizHc, fran. 33. Imadise ovaj ban
jednu kder izmedu ostalih toliko lijepu. And.
Kacid, razg. 29 S naijom Vajevskom, koja je
izmedu naj veci u Srbiji. Vuk, dan. 3, 218. —
(I) kao kod c) stoji i superlativ (rijetko kompa-
rativ). Nahodim se tuzniji i izmed sviju judi na
svitu smudeniji covik. I. Velikanovid, prik. 68.
Koja je bila naj Jepsa izmedu nih. Nar. prip.
vuk. 157. Vukasin, naj silnijl izmedu ni. Vuk,
dan. 2, 75. Da su izmedu sviju Plercegovaca u
Gackome naj bo}i pjevaci. poslov. 161. Naj vedi
izmedu vas da vam bude sluga. mat. 23, 11.

b. znaci prolazene kroz mjcsto sto pokazuje iz-
medu. Od svuda su vrhu lica vlase od kosa raz-
pustile, all izmedu zlatnijeh zica sjahu im vedma
oci mile. I. Gundulid 385. Izadose izmedu vojske,
da jih niko no vidi. And. Kacid, kor. 178. On
tad pusca svoje bojno kopje svome Sarcu izmedu
usiju Deli-Musi u prsi junacke. Nar. pjes. vuk.
2, 407. Protrci de zece sad izraedu nogu! (Itekao
nekakav cofk raskoracivsi se sa sjekirom u ru-
kama po sto mu je zee iznenada protrcao izmedu
nogu). Nar. posl. vuk. 264. Ona se izraedu na-
roda nekako ukrade. Nar. prip. vuk. 161. Iz-
medu naroJa provlacedi se. 162. On prodo iz-
medu nih. Ink. 4, 30.

c. znaci da jedno s drugijem Hi drugome nesto
radi Hi pomaze raditi (reciprocno). Izmed' sebe
veiier uzegose. Nar. pjes. vuk. 2, 325. I izmed
svetijeh ima rijeci. Nar. posl. vuk. 101. Svine
se ko}u izmedu sebe, ali kako kurjaka opaze, one
se sve sloze na nega. 282. Da se izmedu sebe
jedan od drugoga cuvaju. Vuk, dan. 3, 147. Sami
izmedu sebe da vladaju i zapovijedaju. 3, 219.
Sad se ove bimbase posvadaju izmedu sebe. 5, 26.
Oni sami izmedu sebe da sude i ureduju kako
im drago. grad. 8. Ako do oni riega slusati i
izmedu sebe so kao braca paziti. 8. Kad su
prosci rekli izmedu seb'. poslov. 3. Koji su so
izmedu sebe poklali i zatrli i raselili. poslov. 56.
Jer je mir izmedu sviju zivotina. poslov. 93. Ne-
mamo nista vise izmedu sebe. poslov. 223. Jer
se obicno misli da brada izmedu sebe u kudi naj
mane govore. poslov. 362. Neka se niko ne cudi
sto se ovdje Srbi istoga zakona biju izmedu sebe.
nar. pjes. 4, 12. Ploco koje su izmedu sebo bio-
cuzima sastavjeno. kovc. 97. Izmedu se sapdu
zenenici. Osvetu. 5, 29. Plemena su se nemilicG

IZMEDU, c

234

1. IZMET, a.

krvila izmedu sebe. M. Pavlinovic, rad. 45. —
mislim da amo pripadaju i ova dva 2^'>'imjera,
premda se cini da hi mogla pripadati pod a,
a) Hi b) : Pokupe izmedu sebe nesto oruzja, te
ga u namastiru Tronosi zatvore u jednu sobu.
Vuk, dan. 3, 216. Odma mu onde izmedu sebe
skupe nekolike stotine grosa. 3, 237.

d. neka je reciprocna sveza (kao kod c) i niedii
stvarima sto su viedu sohom razlicne Hi jednake,
Hi sto medu sohom sto dijele. Zasto su mloge
pjesmo izmedu sebe jednake. Vuk, nar. pes. (1824).
], XXXIII. Slaba je razlika bila izmedu ovi triju
pesama. nar. pjes. (1833). 4, 20. Glavne razliko
izmedu danasiie^a slavenskoga i srpskog jezika.
dan. 1, 41. Kako su od ovi sviju judi postali
razlicni izmedu sebe mane ili vise srodni narodi.
1, 121. Ima jo§ tu krupne i bitne razlike izmedu
Piemonta i Srbije. M. Pavlinovic, razg. 16. —
Sav biogradski pasaluk razdijele izmedu sebe na
cetiri iseta. Vukj dan. ^3, 145. Novce podijele
izmedu sebe. 3, 190. Cetiri mauastira, izmedu
kojijeh su i u nurije razdijejeni (Pastrovici). nar.

e. znaci havlene (stajane ili micane, ali ne
izvon mjesta sto pokaziije izmedu). Skoci onako
ranen i nada izmedu prvije. Vuk, dan., 1, 78.
Srbi docekaju ga izmedu Paracina i Cuprije.
grad. 5. Da je nekakav Vujas sjedio negde iz-
medu Mucfia i Javora. poslov. 54. U Kastelima
pored mora izmedu Sp|eta i Tro^ira. nar. pjes.
1, 89. Buduci da je kuca nasa upravo na vodi
izmedu dvije vodenice. rjecn. predg. i. Izmedu
Visaca i Borka planina je Dinara. rjecn, kod
Visuc. Veliko je Duboko izmedu Biograda i Pa-
leza. kod Duboko.

r. znaci primicane k mjestu sto pokazuje iz-
medu. Baska ce nam dvore pograditi, izmedu nib
trne posaditi. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Kaka vatra
iamedu nas dode! 3, 215. Pa cete naj poslije
doci izmedu dvije planine. Nar. prip. vuk. 87.
Izvadi sab|u i stavi je izmedu sebe i ne. 149.
Dob glavom izmedu vas, da vas pozdravim. S.
!]^ubisa, prip. 106.

g. 0 vremenu. i^utit kao zmija izmedu Gospoda.
Nar. posl. vuk. 173. Tri nedjeje dana izmedu
Gospode velike i male. Vuk, rjecn. kod medu-
dnevnica. U nedjeju izmedu materica i bozida.
kod oci. — amo mogu pripadati i ovi primjeri:
Nu po lieu cim plac pisa, sto uzdab rece pun
poraza, rijec izmedu placa uzdisa i izmedu uzdab
placu6 kaza svo. I. Gundnlid 240. Kad izmedu
placa i cvila spomenem se. I. Dordic, uzd. 9.

IZMEKCATI, izmekcam, pf. vidi izmeksati. —
Slozeno: iz-mekcati — Samo u Voltigijinu rjec-
niku: ,ammollire, intenerire' ,weicb machen'.

IZMEKCAVATI, izmekcavam, impf. izmekcati.

— U JBjelostjencevu rjecniku : izmekcavam ,emol-
lio', i u Voltigijinu: uz izmekcati.

IZMEKSATI, izmfeksam , pf. posve omeksati.

— Slozeno: iz meksati. — Ake. je kao kod iskon-
cati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stu-
cevu (v. omeksati) i u Sulekovu: ,ausweicben'. —
Sa se, rejieksivno. ,Pusti ga, pusti, izmeksade se
on, doci 6e on mek§i od zecijeg repa, lako mu
je dok si ti na sredini'. J. Bogdanovid.

I r\ t

IZME^iANE, n. djelo kojijem se izmeja (vidi
1. mejati). — U Stulicevu rjecniku.

1. IZMEl^ATI. izme|am, pf. izgnusiti, izmrjati.

— Slozeno: iz-mejati. — Akc. je kao kod ispi-
tati. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,imbrattare, lordare' ,bescbmutzen'), ii
Stulicevu (v. izgnusiti), u Vukovu (vide uprjati).
Tko ticati bude pakal, izme}ati ce se od Aega.

Ant. Kadcic 526. Nije zadosta bajinu izmejanu
potopiti za oprati je. I. J. P. Lucid, doct. 10.

2. IZME^jATI, izme|am, pf. vidi izmejaviti, iz-
meciti. — Slozeno : iz-meJati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xvm vijeka. Izmejaj one visne.
Z. Orfelin, podr. 372. ,Usla goveda u zito (ved
isklasano) pa su ga svega izmejali i pomejali'.
,Va)da su necija goveda usla u nasu livadu, kad
je onako trava (livada) sva izme|ana i pomejana
i izmrsena, pa 'e nes za zive muke pokositi'. J.
Bogdanovid.

IZMEl^AVITI, izme}avim, pf. inejavjenem iz-
mrviti. — Slozeno: iz-mejaviti. — Akc. je kao
kod izjednaciti. — U Stulicevu rjecniku: ,molere,
conterore, attorere, terere', i n nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

IZME^^AVJJ^ENE, n. djelo kojijem se izmejavi.

— U Stulicevu rjecniku: izmejavjene i izmeja-
vjene.

IZME^IVATI, izmejujem i izmejivam, impf.
izamjeti. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: iz-
me|ujem ,emolo'.

1. IZMESTI, izmetem, pf. sve pomesti. — Slo-
zeno: iz-mesti. — Akc. je kao kod isplesti. —
Moze biti star a rijec, isporedi rus. nsMecTii, u
nasemu se jeziku javja od xvii vijeka (vidi naj
zadni primjer). — Izmedu rjecnika u Mikafinu
(izmesti, omesti ,everro, verro, converro'), u Be-
linu (jScopare, spazzare' ,verro' ; izmesti, izmetam
,scopar bene e tutto' ,everro' 658^), u Voltigijititi
(,scoppare, spazzare' ,auskehren'), u Stulicevu (,ver-
rere, scopis mundare'), u Vukovu (,hinauskehren'
,everro-). Ako metlu ne vazmes i sve cisto ne
izmetes. A. Georgiceo, pril. 27. Izmete doisto
sve nuglove. F. La.strid, ned. 89. Gadnu metlu
da tko iste za izmesti nom smetliste. V. Dosen
104^'. — i metaforicki. Tako jak cvit, od uresa
ki nije vece kad uvene, s prva ocinka, opet
splesa, pak izmete na dvor mene. I. Gundulid
228.

2. IZMESTI, izmetem, pf. svrsiti metene, posto
se mnogo (ili sve) melo. — Slozeno: iz-m4sti. —
Akc. je kao kod istresti. — Od xvi vijeka (vidi
kod b). a izmedu rjecnika u Mikajinu (izmesti,
izbrjati ,turpo, contamino, spurco, inquino, de-
formo, foedo, maculis aspergo*, t kod izbrckati)
i u Vukovu (,gut einriihren' ,immisceo').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Sir pocina
i maslo izmete. M. A. Re|kovic, sat. 14*. Mlado
maslo istom izmeteno. J. S. E.eJkovic 227.

b. izmr(ati. Nit' je did u mene, ki ruke pro-
klete oca svoje zene u krvi izmete. H. Lucid
191. i u Mikajinu rjecniku.

3. IZMESTI, izmetem, pf. vidi izmetnuti. —
Na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danici-
cevu rjecniku: ,ejicere'. Da ga ne iztmetu ni-
kojimh uzrokomt. Mon. serb. 81. (1302 — 1321).

1. IZMET, ?n. uopce djelo kojijem se izmece,
ili cesce u konkretnom smislu ono sto se izmece.

— Moze biti stara rijec, isporedi stslov. izmet't,
rus. HsmeTi.; u nasemu se jeziku javja od xvii
vijeka. — Izmedu rjecnika u Belinu (,mondezza,
spazzatura' ,purgamenta' 4953'; ,rifiuto, cosa ri-
fiutata' ,re3 repudiata' 619^; izmet od puka ,abi6tto
in sostantivo' 5*; izmet puka ,canaglia, marmaglia'
jinfima populi sordes' 164^; izmet ,aborto, cio^
croatura dispersa' , abortus' 10*), u Bjelostjencevu
(kod izmetek) , u Voltigijinu (,aborto , rigetto,
scarto' (Unzeitige goburt, verwurf'), u Stulicevu
(,sordes, purgamentum'), u Vukovu: ,der ausscbuss
(das schlechteste)' ,rejiculum'.

a. djelo kojijem se izmece. — potvrdeno je samo

1. IZMET, a.

235

IZMETATI, 1, a.

u oaobitijein znacenima. a) pubacivane djeteta.
Jeli negova pomod i uzrokovala istinito izmet i
poginutje zametka. Ant. Kadfiid 550. vidi i u
rjecnicima. — b) u gramatikalnom jeziku, neiz-
govarane slova u nekijcm slucajevima. — u pisaca
naiega vremena. Izmet, gr. ,ecthlipsis' exd-Xnlug
,ausstossung des m mit dem vorgehenden vocal'.
B. Sulek, rjecn. znanstv, naz.

b. ono sto se izmece.

a) ono sto se izmece izmeda ostaloga, jer je
naj gore i nista ne vrijedi. aa) uopce, vidi u
rjecnicima. — bb) smetliste, vidi u rjecnicima.

— cc) u osobitijem znacenima. — u nase vrijeme
kod pisaca. Imet (izmetina), zool. ,excremente',
tal. ,escrementi, materia fecale' ; mere, (otrebak,
otrebina, obirak) ,ausschuss(-"waare)', tal. ,scarto,
scelume, marame', egl. ,refuse, garbles', frc ,rebut'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — dd) naj cesce
u prenesenom smislu, o cejadetu Hi o ce^adi, kao
0 naj gorijem medu judima, medu pukom (i kao
psovka). Koga izmet sve ce|adi, od nikakve ruko
i scjene mno§tvo ]udi dvorit radi, i nekrepke
slijede zene. G. Palmotid 3, 40^. Izmet puka po-
tisteni. I. Dordic, salt. 63. Svoti oci malo ne
vas ovi izmet s vrata od raja odalecuju. B. Zu-
zeri 171. Pri nemu svi kraji od svijeta sto su
drugo nego izmet pravi od gorstaka priprostijeh?
318. Jer naj mani htise biti i izmet se od svih
zvati. P. Knezevic, ziv. 40. Sve se grde6i, i sebe
drzeci za jedan izmet. P. Knezevic. ziv. 56. Izmet
puka u krcma. A. Kanizlic, kam. 816. Ja sam
izmet Judinstva. S. Rosa 12^. Rijet cete mi da
su ti mnozi izmet svega puka. D. Basic 229.
Nece vise biti razlicnosti medu pukom i medu
misnicima, medu naj tamnijim izmetom mnostva
i medu sluzben cima crkve. I. J. P. Lucie, bit.
41. Majka koja se ne pripada ni od porugana
izmeta puka. Grgur iz Varesa 90.

b) dijete Hi zivince izmetnuto (pobaceno), vidi
u rjecnicima. — u nase vrijeme kod pisaca i u
drugome smislu (izrod): Izmet, izmetak, bot.
(izrod) ,missbildung'; izmet, phil. (izrod) ,ein ent-
arteter', tal. ,degenere'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

c. demasak, samalaga. — Nacineno u nase vri-
jeme po izmetati, 1, b. Izmet, tech. ,(beim weben)
damast', frc. ,damas', egl. , damask', tal. ,damasco'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. IZMET, vidi hizmet.

IZMETAC, izmeca, m. u Stulicevu rjecniku:
us izmet. — nije dosta pouzdano.

iZMETAK, izmetka, m. vidi 1. izmet, b. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,aborto,
cioe creatura dispersa' .abortus' lO^) gdje se naj
prije nahodi, u Bjelostjencevu (kajkavski izmetek,
izmet, izvrzek , abortus'), u Voltigijinu (uz izmet),
u Stulicevu (uz izmet; a napose , abortus'), u Vu-
kovu (,der ausschuss' ,rejiculum', cf. izmet). Iz-
metak izvrzen iz utrobe. Ant. Kadcic 543. Otro-
dije ili izmeci drzati se moraju kao igre pri-
rode. P. Bolic, vinod. 1, 31.

IZMETALAC, izmetaoca, m. covjek koji izmete.

— U Belinu rjecniku: ,scopatore, cnlui che scopa'
,converritor' 658a, i u Stulicevu : izmetalac i gri-
jeskom izmetaoc ,verrens, scoparius'.

IZMETALO, n. ono cim biva da se sto ismetne
(samo u osobitijem znacenima). — Nacineno u
nase vrijeme. a) cim se cini da se izmetne dijete.
u Sulekovu rjecniku: ,abtreibemittel'. — b) sprava
u judskomili u zivinskom tijelti kojom se sto iz-
mece naravnijem nacinom. Izmetalo, zool. lat.
jOrganum excretorium',^ ,au3fuhrungsorgan', tal.
jOrgano escretorio'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZMETAJ^KA, /. u Vukovu rjecniku: (u voj-
vodstvu) djevojacka igra, nalik na ,kotillon, art
tanz' jsaltus quidam' s primjerom : Igraju se (de-
vojke) izmetajke. — Is driigijem znacenem u
pisaca nasega vremena. Izmetajka, phys. izmc-
tajka munevine ,auslader, eloktrischer entlader',
frc. ,d^chargeur d' Electricity, arc conducteur', egl.
,discharging-rod, discharger'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

iZMETAN, izmetna, adj.

». koji je izmetnut, odbacen (o cejadetu). —
Na jednom nijestu xvii vijeka. Pod'te, izmetni,
k odmetnicim u nemile strane tmaste. G. Pal-
motid 3, 254a.

h. u jednoga pisca xviii vijeka, o poslu, kao
da znaci: nizok, nizega reda. Nika jesu opeta
nadarja koja za koje vrime jesu podana i koja
mogu biti zdignuta od staresine, kakono jesu . . .
nadarja koja se daju pivaocem i drugima koji
podpomaga'u u posli izmetni crkovni. jedan dakle
koji ima za vrime koje nadarje od podpomaganja
izmetnoga nece moci biti prim|en na svete rede,
dokle no bude doteci vikovicno nadarje. A. d,
Costa 1, 215. Voziti galiju, nositi kamenjo i druge
izmetne posle. 2, 147.

c. u kojemu ima izmeta (vidi izmet, b, a) i b)).

— U Stulicevu rjecniku: ,escrementoso, che a
escremento' ,foeculentus'.

d. koji je od demaska, samalage. — Nacineno
u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,da-
masten'.

IZMETAJnTE, n. djelo kojijem se izmece. — Sta-
riji je oblik izmetanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka}inu (izmecanje), u Stulicevzi (izmecane i izme-
tane), u Vukovu (1. ,das ausAverfen' ,ejectio'. 2.
,das ausschiessen' ,rejectio'. 3. ,das einweben
bunter farben' ,t6 intexere'). Jedno izmetanje do-
stojno smijeja. M. Radnic IS*. Izmetane, zool.
lat. ,excretio', ,ausfiihrung, ausscheidung, ausson-
derung', tal. ,escrezione'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

IZMETAR, m. covjek koji ce ili uopce nacina
izmet (demasak, samalagu). — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,damastweber'.

IZMETATI, izmecem, impf. izmetnuti. — Akc.
kaki je u praes. taki je ic impf. izmetah, u ger.
praes. izmeciidi. u part, pract. pass, izmetan; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Bijec
je stara, isporedi stslov. izmetati, rus. iisMeTaTi,.

— Gdjegdje se nalazi i u inf. i u prosHjem vre-
menima 6 mj. t. kao sto je u praes., n. p. izme-
cati. J. Mikaja, rjecn.; A. Vitajic, ist. 355. 515;
J. Banovac, pred. 112; izmecahu. J. Palmotic
'J43 ; J. Banovac, razg. 132; izmecala. And. Kacid,
razg. 26. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izme-
cati, medati na dvor ,ejicio'), u Belinu (izmetati
pusku ,scaricare, sparare, inteso di bombarde o
moschetti' ,explodo' 649^), u Bjelostjencovu (iz-
raecem, izmetati, izhitavam, izbacivam ,ejicio'), u
Voltigijinu (,buttar fuora, gittar fuora, scaricaro'
jhinauswerfen'), u Stulicevu (izmecati i izmetati
,ejicere, projicere'), u Vukovu: 1. ,ausw6rfen' ,eji-
cio'. 2. , ausschiessen' ,rejicio'. 3. , einweben' ,in-
texo'. 4. puske .abfeuern' ,emitto (jaculum)'. 5.
(u gornem primorjuj n. p. masline dobro izmecu
,sind ergiebig' ,copiam effundere'.

1. aktivno.

a. uopce izbacati. a) iz sebe. aa) u pravom
smislu. Kako iz jednijeh usta izmece na dvor
dim i plamene ognene. B. Kasic, per. 45. Cijevi
od gvozdja supje nose, ke ognena zrna izmecu.
I. Gundulic 321. More izmece bez milosti (gole
kosti) 517. Izmecahu iz sebe bron^u rastopjenu.

IZMETATI, 1, a.

•236

1. IZMETENE

I. Drzic 281. Kijeke izmecu zlatne pjene. G.
Palmotic 1, 146. More uzdrzi tjelesa ziva a iz-
mece na po}e mrtva. M. Eadnic 257a. More iz-
me6o vanka kamenice na kraj. 258^. Gore cini
izmecati iz sebe strasne plamike. A. Vitajic, ist.
355. Ja sam vidio Vezuvija koji iz svog skuta
izmece uzgor ogan. A. d. Bella, razgov, 217.
Kriv luk ne izmcte strijele uprav. I. Doi-dic,
salt. 269. Izmedu6i iz sebe za sps cijelijeh dana
smrdecu vodu. I. Dordid, ben. 33. Prije nego li
je ona pec jazovita pocela izmetat ziva ogna po-
plavice. B. Zuzori 246. Izmedu ga (zlato rikc)
na kraj. J. Filipovic. 3, 269^. Ali je ovo isto
koliko hotjeti sudit dno mora po onoj vozi, koju
izmede na kraj. D. Basic 87. Zemjica ti kosti
izmecala ! And. Kacic, razg. 26. Da nam grjesne
kosti izmece sveg stvorena zemja mati. J. Krm-
potic, katar. 141. Pjuvacku iz sebe izmece. J.
E,ajic, pouc. 2, 29. Od onijeh gora koje izmecu
ogan iz sebe. A. Kalic 85. Kod nega se jed
cemerni toci i slijeva koga zmija mnoz izmece.
N. Marci 64. Izvor voda izvirala bistra studena,
izmetala struk bosijka zimi zelena. Nar. pjes.
vuk. 1, 293. Tekla Sava ispod Biograda, izme-
tala ladu od mergana. 1, 328. ZemJa mu kosti
izmetala! Nar. posl. vuk. 89. Loj kosti izmece.
(Kaze se za mrsavo marvince). 170. Tako mi
zemJa kosti ne izmetala! 301. — bb) u meta-
forickom Hi prenesenom smislu. Verni imaju grihe
u pamet pobirati, ter na vrime po ispovidi iz-
metati ih. F. Glavinic., cvifc. 4523'. Sione ogna
tvoj rod iskre izmece. G. Palmotic 1, 276. Joste
od slave iskre izmece. P. Kanavelic, iv. 152. Sad
se macem samo brani, sad udarce strasne izmece.
J. Palmotic 203. Vrh satora vidahu se gdje ja-
buke zlatne sjahu, koje sunce cinahu se cim zrak
nadvor izmecahu. 243. Nihov jazik rici izmede
smradne vrlo. A. Vita)i6, ist. 20*. — b) ne iz
sebe, nego iz mjesta gdje stoji ohjckat (a moze
biti isto gdje stoji i subjekat). Svuda ih izmecu
kako trib iz zita. S. Menceti6 336. Pace ga obnoc
na dvor izmece. B. Kasic, per. 146. Na rijeci
smo onoj vece, gdi Karonte glasoviti na kraj
drugi duse izmece. G. Palmotic 2, 452. Nagnu iz-
mecuc strijel pereni. P. Kanavelic, iv. 32. Osvetni
trijes izmede Bozja ruka. 181. Mlin izmece brasno.
M. Eadnic 449^. Mornari i putnici svi se vrcahu,
i pratcz na dvor izmecahu za brod oblaksati. J.
Banovac, razg. 132. Trojica strile na neprijateje
izmetase. E. Pavic, ogl. 447. Iz bojni i sedal
izmetase. Nar. pjes. vuk. 2, 495. — moze amo
pripadati i ovaj x>rimjer : Na hajini mojoj izmo-
tali su sredu. S. Eosa 12i>. — c) had je objekat
cejade, glagol moze biti u prenesenom smislu i
znaci: ne drsati ga, ne primiti ga vece u svojc
drustvo, izgoniti ga iz drustva. Koja (crkva) po
proklostvu izmece iz sebe skomunikanika. I. Drzic
201. Moliti Boga za nega ne izmecuci ga iz mo-
litava opceni. M. Eadnid 394''. Papa izmece one
koji ne bi hotili. A. Kanizlic, kam. 385. Mast-
nika kojega vi od majstorluka izmedete. A. T.
Blagojovid, khin. 48.

b. u prenesenom smislu, kao davati, radati itd.
a) 0 drvetu, jilodu itd. Dub koji smolu izmece.
J. Mikaja, rjecn. kod dub. Da pocetkom od tep-
lino stabla izmodu lisdavine. J. Kavaiiin 472'^.
,Masline dobro izmecu' (t. j. daju mnogo u)a). u
Dubrovniku. P. Budmani. vidi i u Vukovu rjec-
niku. — b) davati koristi, dobiti uopce. Izmece
li ti rasica? (D). Poslov. danic. 36. — c) kod
racunana izmetati znaci: davati onaj broj sto
se tra£i racunanem. Vrijeme koje jo isteklo medu
torn povejom i smrtim Hrista no izmece cetiri
stotine i devetdosot godista. S. Eosa 18*. No-

sase po sikla sto izmece oko po tjorina ujemac-
koga. lOli'.

c. kao postaviti, izloziti, Na zlotvorske udarce
sebe izmetju. G. Pestalic 21.

d. ic jednom primjeru xvii vijeka Icao da znaci
vrsiti. Elementi, voda, zem|a, ajer, vatra ne stoje
ni jedan cas brezposleni, nebesa brez pristanka
micana su i vrte i(h), i zvijezde izmedu svoje
poslove. M. Eadnid 485^.

e. objekat je puska, top itd. Pristade noprijatej
topove izmetati. I. Zauicid 26. Poceo je topove
izmetati u grad i zriiem ognevitim upajivat ga.
103. Sto izmedes puske bez uevoje? Nar. pjes.
vuk. 3, 91. Jednak tanke puske izmetahu. 4, 377.
Ni na Turke puske izmetase. Ogled, sr. 183.
Ko d' izmetat' pusku na Turcina. 250.

f. tlcati nitima razlicitijeh boja tako da po-
stajii na tkanu slike (vidi u Vukovu rjecniku i
osobito kod izmetaue). — kod pisaca nasega vre-
mena u osobitom znacenu (tkati samalagu, de-
masak). Izmetati, techn. ,damasciren, damassiren,
danaasfc woben', frc. ,damasser', egl. ,to damask'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

3. pnsivno (vidi 1, f). Nacini kosuju od tankoga
platna izmetanoga. D. Danicic, 2mojs. 28, 39.
Tanko platno misirsko izmetano razapinao si da
su ti jedra. jezek. 27, 7.

3. sa se

a. pasivno.

a) vidi 1, a. I da se ovi }udi opaci iz dubrave
ove izmedu. G. Palmotid 1, 12. (Drenovice) da
udru iz privare izmedu se hitrom svijesti. J. Pal-
motid 226. Krstjanin izmede se iz opcine. I.
Grlicic 197. Ne izborci ki se izmecu van pojana.
J. Kavatiin 148'.

b) vidi 1, c. U ocitih potribah ovako se izmeco
(sakramcnat svrhu otara) da se prikaze Bogu
otcu toliki zalog svojo prama nami jubavi. I.
Velikanovic, uput. 3, 55.

b. refleksivno, cesto u osobitijem znacenima. —
Izmedu rjecniku u Mikajinu (izmedati se, isho-
diti nadvor ,oxeo, erumpo') i u Vukovu: 1. ,sich
wcrfen (vom holze)' ,rejici', of. izvitoperitl se.
2. .ausarten' ,degenero'.

a) ishoditi, samo u Mika\inu rjecniku.

b) ne slusati, oprecivati se, buniti se. — (J
jednoga pisca xvni vijeka. Muke, tuge i nevole
drage vo)e podnit nede, dal' se juti i izmede. V.
Dosen 200i>. Ali linac tome nede, dal' se vrti i
izmede i naj mane na to pazi da naredba ne po-
gazi. 247'^. Kad virovat liemu (Bogu) nedes,
dal' se varkas i izmedes, da mu vire u tom no
das sto ocima sam ne glodas. 257''.

c) 0 cejadctu, zivincetu, bifci sto se rada druk-
cije i gore nego je ono (cejade, zivina, bijka) od
ccga se rada, vidi kod izroditi. Jedne su se loze
izmotale, i gori plod donositi pocele. P. Bolid,
vinod. 1, 33. vidi i u Vukovu rjecniku.

(I) 0 drvu, vidi izvitoperitl se. — U Vukovu
rjecniku.

e) vidi izlaziti, 1. — U §ulekovu rjecniku : bo-
gine se izmedu ,die blattern schlagen aus' kod
ausschlagen.

2. IZMETATI, izmecem i izraetam, impf. iz-
mesti. — isporedi 2. izmijetati. — U Bclinu rjec-
niku: praes. izmetam kod izmesti, i u Bjclostjen-
cevu: izmedem, pomedem, pomesti, cistim, snazim
z metlum ,everro, converro, expurgo' (koje mozc
pripadati i pod izmijetati).

IZMETAV, adj. koji se izmete. — U Stiilicevu
rjecniku: ,qui ejicitur, projicitur, scopis projectus'.
— nepouzdano.

1. IZMETENE, n. djelo kojijem se izmete. —

I. rZMETENE

237

IZMETNUTI, 3, a.

Stariji jc oblik izmetenje. — U Belinu rjecniku :
izmeteuje ,scopettamento, lo scopettare' ,scopulis
expurgatio' 658a, i u Stulicevu: ,purgatio'.

2. IZMETENE, n. djelo kojijctn se izmetS.—
Stariji je oblik izmetonjo. — U Mikalinu rjec-
niku: izmetenje, izbrjanjo.

iZMETINA, /. vidi 1, izmet, b, n). — U Vol-
tigijinu rjecniku: ,mondiglia, spazzatura, scop-
patura' ,auskehren, mist', i u Stulicevu: v. izmet.
IZMETNUCE, n. djelo kojijem se izmetne. —
Stariji je oblik izmetnutje. — Jzinectu rjecniku
u Belinu (izmetnutje ,gettar fuori' ,ojicio' 3i2a;
,aborto, cioe il disperdersi la creatura' , abortus'
10a), u Voltigijinu (izmetnutje), u Stulicevu (iz-
metnutje). Bi podpisano izmetnutje svotoga Igna-
cije. K. Pejki6 25. Prvo slano razumi se ka-
kono ti izmetnutje. A. Bacic 32. Osim izmet-
nutja iz opcine pravovirnih izgubiti ce svoju
crkvenu sluzbu. A. Kanizlic, kam. 360. Od kla-
naiia, cuvana iliti uzdrzai'ia, izmetnutja eukaristije.
I. Velikanovid, uput. 3, 53. Prisvetoga tila Isu-
krstova ocitim izmetnutjera. 3, 512.

iZMETNUTl, izmetnem, pf. slozeno: iz-met-
nuti. — isporedi 3, izmesti. — Akc. se mijena u
aor. 2 i S sing, izmetnu. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izmetni^ti, rus. iiaMeTuyTb. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (izmetnuti na dvor ,ojicio';
izmetnuti dijete, izvrdi dijete ,aborto, aborior, fa-
cere abortum' ; izmetnuti, izvrdi, ne primiti , ex-
clude, extrudo'), u Belinu (izmetnuti, izmecem
(Sbalzare, cacciar fuori con impeto' ,exturbo' 6H^;
jsbarcare' ,expono' ei-ib; , exclude' 291^; izmet-
nuti dijete ,abortire, sconciarsi' ,abortum facere'
IQa), u Bjelostjencevu (v. izmedem), u Voltigijinu
(,metter fuora; sgravidarsi' ,hinauslegen; nieder-
kommen'), u Stulicevu (,ejicere, projicere, exclu-
dere, extrudere, omittere, evomere'; izmetnuti
dijete , abortum facere'), u Vukocu: 1 . ,auswerfen'
,ejicio'. 2. ,a*usschiessen' ,rejicio'. b. ,abfeuern'
,emitto (jaculum) e tormento'.
1. aktivno.

!i, uciniti da sto mahoiii izide na poje, izba-
citi. a) iz sebe. ad) u pravom smislu. Balina
izmetnu Jonu na suho. M. Divkovic, nauk. 216*.
Bivsi izmetnula na dvor tridesti ili cetrdesti li-
tara krvi. B. Kasic, in. 98. Izmetnuti vanka za-
logaj. M. Eadnic y60'>. Izmetnu dusu necistu.
I. Dordic, ben. 33. Nega mrtva valovi na kraj
izmetnuse. 175. Iznutra usilovan je drag draga
s rukom svojom izmetnut. A. Kalic 603. Izmet-
nu6e zemla stanovnike svojo. D. Danicic, 3mojs.
18, 25. Zemja ce izmetnuti mrtvace. isai. 26, 19.
— bb) u metaforickom ili prenesenom smislu.
One ganutje imamo umoriti, ugasiti, i(z) srca iz-
metnuti. M. Divkovic, bes. ^96". Kad ti prijeti,
da ce te izmetnuti iz milosti svoje. I. M. Mattei
177. Izmetnu srce moje ric dobru. Grgur iz Va-
resa 124. — b) iz druyoga mjesta (u kojeinu moze
biti i subjekat). Orlici koje orao izmetne doli iz
gnizda. M. Eadnic 204:1". Izmetnuti kamen iz
prace. 307*. Usilovan bi naj poslije izmetnuti
strilu od pokaranja, i spustiti mac srcbe svoje.
P. Lastric, ned. 429. Izmetni naj prvo sohu iz
oka tvoga. S. Eosa 78t>. Jedan izmetnuvsi (iz
kuce) kamen ubije jednoga. 2, 165. Dokle ga
(tilo poluvirca) izvau toga mista izmetnu. Ant.
Kadcic 305. — c) kad je objekat ce(ade, maze
znaciti u prenesenom smislu: istjerati, izagnati
iz drustva, ne primiti vec u drustvo. Izmetnuo
bijase Zlatoustoga od biskupatstva carigradskoga
Teffil. K. Pejkic 102. Papa je Arijane iz op-
cei'ia crkve izmetnuo. A. Kanizlic, kam. 154.
Ajdete, ajdete, i izmetnite sebo, ako morete, od

broja oniju kojima Isus govori. D. Eapic 118.
— d) iz lade, iskrcati, pustiti na kraj. Moli
sjutradan, da na suho izmetnu ga. B. Zuzeri 405.
Pak ti so ukrcaso u te peraske demijo, paka ih
izmetnuse pod bijelijem Barom gradom. Nar.
pjos. bog. 17G. — e) kad je objekat dijete (a i
zivin6e)y pobaciti. Izmetnu dijote mrtvo. B Kasid,
in. 98. One hudo i nemile Xeno, koje povo}no na-
stoje izmetnut dijete, za no ostat -sramotno D.
Ba§:d 309. vidi i u rjecnicima. — f) kod igre,
baciti, metnuti znru (kocku). Prid pristoljem tri
trpeze: na tredoj dvojo ^ara, na koju bjehu do-
vedena dva tuzna ona gospodicida, da svaki svojo
uzme i zaigra: ter tko od nih mane izmetne, da
pripase carsku sabju, tko li vede, da pruzi grlo
na zancicu. B. Zuzeri 22.

b. roditi (uopee). Zrnce psenice naj pcslijo iz-
metne klas. M. Eadnid 479a.

e. kao izloziti, poloziti, postaviti. Imadijudi
bascu uz manastir, izmetnu po stablib tri ili ce-
tiri grletke D. Eapic 62. Ako bi bila potriba
za uzdrzat zivot duse tvoje, zivot tila izmetni
na pogibio. 78. Toga radi indi hodemo danas
jedino izmetnuti ogledalo. 179. Nut' dopustite
mi, da onoga staroga pokornika Davida svima
za ogledalo izmetnem. 236. I toga radi skoro
vazda zlu smrt imaju koju sam danas odredio
prid oci izmetnuti. 269. Zamota se jedan put
macka u mrizu, koju lovac za ptice bijase iz-
metnuo. 367. Onu vodu radi koje drugi svoj
zivot na pogibio jesu izmetnuli. 411. — u oso-
bitoni smislu. Kad su se parangali pribrali, onda
se polako s pomnom izbaci tuna iz kosa, da se
osusi, i to zovu izmetnut parangale. L. Zore. hrv.
lip. 140.

(1. s objektom puska, top itd., ispaliti. Lovac
ne prijeti zvjerki, nego ceka docim so namiri,
pak pusku izmetne. b. Margitid, fal. 289. Jedan
bise pusku izmetnuo, L. ^ubuski, pism. 25. Malo
oru/je izmetnuse. I. A. Nenadid, sambek. 15. Iz-
metnuse te puske i geferdare. Nar. pjes. bog.
174. Tredi put sridu imadise topcija, jer izmet-
nuvsi top, pridro je singire od mosta. I. Zanicic
120. Udij pusku izmetnu u istoga. 239. Koliko
je pusak izmetnuo, on'liko je Turak pogubio.
And. Kacid, razg. 288. Nemoj niko puske izmet-
nuti. Nar. pjes. vuk. 3,316. Svi zajedno pusko
izmetnite. 3, 316. Jednom puske male izmetnite.
Pjev. crn. 151''. Ja izmetnuh puske Gavranove.
176*. Ja nehotice izmetnuh malu pusku. M. D.
Milidevid, omer. 52.

3. pasivno. Kakono magarac smrded koji je
izmetnut izvan vrata Jeruzolimskijo. M. Div-
kovid, bes. 310^. Med je izmetnut od posvetilista.
.\r. Eadnid 20'>. Na smrt svi bit demo izmetnuti.
B. Bettera, or. 19. Koji su izmetnuti iz svete
crkve. I. Grlicid 16. Grci iskahu da po svaki
nacin ,i od sina' bude izmetnuto iz virovanja. S.
Badrid, ukaz. 78. Mlogi Grci iz opcei'ia crkve
izmetnuti bijau. A. Kanizlid, kam. 627. Ead koga
iz vojske bi izmetnut. E. Pavid, ogl. 372. Sto
je zao izgled? Nije drugo, nego jedna izmetnuta
1 raztegnuta mriza i zamka. D. Eapic 422. Neka
se napune srdca vasa u onima mlogima i razli-
citima borenima kojima je izmetnut vas zivot.
A. Tomikovid, gov. 308.
3. S(i se.

a. pasivno. Strila, koju kip u drugoj ruci dr-
zase, iznenada izmetnu se. A. d. Bella, razgov.
247. S pripravom sto se moglo naj ponosnijom
ova sreda izmetnula se. B. Zuzeri 22. Koga sto
sudili, da se ima iz crkve izmetnuti, nega izmot--
nusmo. A. Kanizlid, kam. 124. Pluvaka od usti
moze se bez griha izmetnuti iz usti do po dotvr-

IZMETNUTI, 3, a.

238

IZMICE

tine od ure. Ant. Kadcic 168. Posli izmetne se
boca na sunce. G. Postalic 246.

b. refleksivno. — Izmediu rjecnika u Belinu
(jimbastardire in neut., allontanarsi con peggio-
ramento dal proprio essere, tralignare' ,degenero'
876'') i u Vukovii : 1. ,sich binauswerfen' ,se eji-
cero' s primjerom iz narodne pjesine: Iz bojnog
se sedla izmetnuo. 2. ,sicb werfen (vom bolze)'
,rejici', cf. izvitoperiti se. 3. ,ausarten' ,degenero',
cf. izvrci se.

a) u pravom smislu, izbaciti se, vidi 1, a. m
Vukovu rjecniku.

b) 0 drvii, vidi izvitoperiti se. u Vukovu rjec-
niku.

c) degenerare, roditi se (o cejadetu, zivotini,
hi^ci) Hi uopce postati drukciji i gori nego je
ono od cega se rada, izroditi se, izvrci se. Iz-
metne se i dobro ne rodi. J. S. Eejkovic 137.
Hi uko izmetnu se vrsti na zlu dinu. 181. Iz-
metnu se odvoda od tude loze. D. Danicic, jer.
2, 21. Bolest se je izmetnula u groznicu ,die
krankheit ist in ein fieber ausgescblagen'. B. Sulek,
rjecn, kod ausscblagen.

IZMETOKLASATI, izmet6klasem, pf. opremiti
kojigod posao bez ikakva reda, zlo, svakako. —
isporedi izmetoklasiti. — na Bracu. A. Ostojic.

IZMETOKLASITI, izmet6klasim, 2\f- i^mije-
sati razlicne stvari tako da sve ostane u neredu.
— isporedi izmitoklasiti, izmetoklasati. — Slo-
zeno: iz-metoklasiti. — Akc. je kao kod iznaopa-
citi. — U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Nemoj
mi ticati u te stvari, jer ces sve izmetoklasiti'.
P. Budmani.

IZMI, adv. osim (uprav je impt. 2 sing, gla-
gola izeti, koji vidi pod I, a, e)). — Na dva
mjesta xvi (?) vijeka. Ner da na svit_, sve znam
ino, izmi samo kad cu umriti. A. Cubranovic
147. (u mladem rukopisu). Ner sve na svit da
znam ino, izmi samo, kad cu umriti. M. Pele-
grinovic 192.

IZMICANE, n. djelo kojijem se izmice. — U
Stuliccvu rjecniku i u Vukovu.

IZMICATT, izmicem, mp/. izmaknuti (vidi i
micati). — Akc. je kao kod izgrtati. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,togliere per
forza' ,eripio' 734=1, i prnes. izmicem kod izmak-
nuti), u Voltigijinu (praes. izmicem kod izmak-
nuti, vidi i kod A, 2), m Stulicevu (.eruere, re-
movero', a kod izmaknuti ima praes. izmicem), u
Vukovu (1. jwegriicken' ,removeo'. 2. ,vorausgehen*
(praecurro'j cf. odmicati).

A. prelazno.

1. aktivno.

a. otimati, grabiti, izvlaciti. Smrt mi izmice
srdacce iz tila. M. Vetranic 2, 364. Otci sinovom,
sinovi otcem, muzevi zenam, a zeue muzevom iz
ruku izmicabu i otimabu sto vidabu od pitja i
od jedenja. M. Divkovic, bes. 699b. Izmicuci po-
trebnoga iz ruke jacib od nega, siromaha i uboga
od drpedib nega. B. Kasi6, rit. 379. I cuje da
mu nesto ne da se obu6i, nego odicu svetu iz-
mice. F. Lastric, ned. 385. Evo ga (sina) iz
ruku moji sad bolest izmice. A. J. Knezovid,
nep. 18.

b. kao pomicati, uzmicati (vidi izmaknuti, A,
1, b). Izmicudi ramena .svoja. D. Danicid, nemij.
9, 29.

e. vaditi, vidi izmaknuti, A, 1, c. IzmiSe ga iz
te mloge krvce. Nar. pjes. vuk. 2, 315.

d. vaditi, vidi izmaknuti, A, 1, d. Ter nabunea
oko nega svak luk pene, sabju izmice. I. Gun-
dulid 486.

2. sa se.

a. pasivno. Izmice se iz usti od bidnib sluga
zalogaj kruba. A. d. Bella, razgov. 26.

b. refleksivno. — IzmeSu rjecnika u Belinu
(,sguizzare, proprio de' pesci' ,elabor' 676*), u Vol-
tigijinu (.sgvizzaro, scivolare; togliere via' ,ent-
scblupfen'), u Stulicevu (v. izmaknuti se), u Vu-
kovu (I. .zuriicktreten' ,recedo'. 2. ,sicb entwinden'
.extorqueor' : izmice se n. p. sto glatko iz ruke.
3. izmice so b}eba ,gebt zu ende' , deficit', cf. pre-
maci se).

a) prema 1, a. act) kao bjezati, vidi izmak-
nuti, A, 3, b, a) aa). Jaki Sansun, jer se izmaknu
tri puta iz ruku Dalilovi, scinase da ce se vazda
izmicati. J. Banovac, razg. 29. Pa se stane iz-
micati na se kao rak. Nar. prip. vrc. 108. Iz-
micuci se pred Turcima dode u Negotin. Vuk,
dan. 1, 84. — bb) u prenesenom smislu, kao iz-
govarati se, vidi izmaknuti, A, 3, b, a) aa). Kad
ja imam potrjebu od tebe, ti se izmices. M. Drzic
390. Zove ib k sebi i pita ih: ,Kako je dijete?'
ter videci da so izmicu, boco znat sve potank.o.
B. Zuzeri 384. Sto se sramite, sto se izmicete ?
D. Basic 185. — cc) izvlaciti se (n. p. o zivoj
ribi iz ruke, vidi u Vukovu rjecniku). Nije ga
za sto ubitit, izmice se kako jeguja. (D). Poslov.
danic. 81.

b) prema 1, b, vidi izmaknuti, A, 3, b, h). ait)
u jedinom primjeru u prenesenom smislu. Izmice
se mnogoj neprilici. M. Pavlinovid, rad. 142. —
Ob) u ovom primjeru ne kaze se o pravcm mi-
canu, nego o onakvom kakvo se cini onome sto
putuje da biva kod stvari sto se ne micu i sto
su oko nega. Kon Olimpa joste gleda Pelio i
Osa gdje se izmicu, od kojijeh se pripovijeda da
u nebo vrsim ticu. I. Gundulic 367. — cc) s ge-
netivom samijem Hi s prijedlogom od, ostavjati
(posluh, nauke itd., dale ne slusati, ne uciti itd.),
isporedi izmaknuti. A, 3, b, h) dd). Koji se iz-
mice posluba. P. Filipovic 14. Ti se od nauka
izmices. A. Kalic 369. — dd) bivati sve to mane,
nestajati, vidi u Vukovu rjecniku. — isporedi
B, b. Izmice se robe ,die waare gebt aus'. B.
Sulek, rjocn. kod ausgeben.

B. neprelazno.

a. bjezati, vidi izmaknuti, B, a. a) u pravom
smislu. Sto cinim, ter ne izmicem s ovizijem te-
zorom? M. Drzic 234. Izmicat ,fuggire per paura'.
S. Budmani 418''. Francuzi sve nazade izmicase.
I. Zanicic 227. Ali da se nejmaju cijem branit
ni kud izmicat. D. Basi6 319. Koliko je puta
od kopja kraja Saula izmicao ! D. Eapic 174. No
sve bjezi i izmice vojskom. Nar. pjes. vuk. 5, 167.
Biju Turci, Srbi no izmicu, ve6 se sancem sve
blize primicu. Nar. pjes. kras. 1, 169. Da izmi-
cemo, dok smo citavi. M. D. Milicevic, jur. 32.
— b) u prenesenom smislu, izgovarati se, ispo-
redi A, 2, b, a) bb). Bubic stade izmicati : ,Ti
mo nijesi razumio'. S. l^ubisa, prip. 236. Na
kletvi opet stade da mucka i da izmice. 215.

b. nestajati, isporedi A, 2, b, b) cc). Pak mu
brana gine i izmice. M. A. Eejkovic, sat. G5a.

c. pomicati se prije cega drugoga tako da ono
ostane straga. u V^ukovu rjecniku. — isporedi iz-
maknuti, B, b.

IZMIGAUZ, interj. izmici ! bjezi ! — Nacineno
(za salu) od izmicati i od nem. aus, na po]e. —
U Vukovu rjecniku: ,(scberzhaft, germanisirend)
auf und davon!' ,fugam!'.

IZMICE, n. (u starijem obliku izmitje) nejasna
rijec na jednom mjestu xviii vijeka (o Epulonu,
bogatom Gavanu). nije dosta pouzdano ni kako
je treba citati. A rdavo ovo izmitje, ko da njeki
delija je . . . J. Kavanin 420''.

IZMIDUH

239

IZMIJENITI, 3, a.

IZMIDUH, m. ime mjestu. — xiv vijeka. Putemi.
na Izbmiduhi.. Dec. hris. 41.

IZMIGOLITI SE, izmigolim se, pf. izmaknuti
se, izvuci se. — Kaze se i izmigojiti se. — Slo-
Seno: iz-migoliti (migojiti). — Akc. se mljena u
aor. 2 i 3 sing. Izmigoli (izmigoji). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (izmigoliti
se i izmigojiti so ,entschliipfen' ,elabor'). Zenili bi
vi svojega Ninka, ali se kleti novae izmigojio.
M. P. Sapcanin 1, 93. ,Bome ja nekako izmedu
ni sve polagano migoli i migoli, pa ti se na
jedan put izmigolim'. ,Ma i on je bio u torn
vra/ijem kolu, i on bi imao svedno ka i oni
kastigu podnijeti, e, ali se on nekako mudro iz
tog klupka izmigolio'. J. Bogdanovic.

IZMIGOl^lTI SE, vidi izmigoliti se.

IZMIJANE, n. djelo kojijem se iztnija. — Sta-
riji je oblik izmijanje. — U Belinu rjecniku: iz-
mijanje , capitis lavatio' 428*, i u Stulicevu: ,re-
prehensio, objurgatio'. — I u nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.

IZMIJATI, izmijam, impf. izmiti, vidi izmi-
vati. — Od XVIII vijeka (u Belinu rjecniku ima
izmijanje, ah nema izmijati), a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.reprebendere, objurgare') gdje stoji u
prenesenom smislu (izmijati kome glavu, karati ga,
psovati ga). — U nase vrijeme u Lici. ,Ja svake
subote izmijam djecu mitilom'. J. Bogdanovic.

iZMIJEN, m. Hi f. (?) vidi izmjena. — Samo
adverbijalno u ace. s prijedlogom na xv i xvi
vijeka. Us ku druga cila na izmin gredise. M.
Maruli6 14. Na izmin klikose opet s dobre vo}e.
P. Hektorovic 30. Na izmijen pokli bi paru od
ust primili. D. Zlataric 86^.

IZMIJENITI, izmijenim, pf. slozeno: iz-mije-
niti. — Akc. je kao kod istijestiti. — Eijec je
stara, isporedi stslov. izmeniti, rus. asMiuaTt^. —
Izmedu rjecnika u Mikajinu (izminiti, uljesti na
pomo6 ,vicem subire, vicem sumere'; izminiti,
uljesti na mjesto drugoga ,succedo'), u Belinu
(,dar la muta ad un altro , subentrare inveee
d' un altro' ,alicujus vicem subire' 503^; ,succe-
dere, cioe entrar in luogo d' alcuno' ; ,succedere
alicui' 71b^; izmijeniti, izmjenivam ,scambiare,
sottentrare al lavoro o all' ufficlo d' altri' , vicem
sumere' 647i> ; ,sottentrare in luogo d' un altro'
,subire vicem' 69 1*; izmijeniti tkoga u tkom djelu
jSupplire per qualche perrona in qualche uffizio'
,suppleo' 719a), II Bjelostjencevu (vidi kod izmi-
jenati), u Voltigijinu (izmeniti, izmenam, izme-
nivam ,barattare, permutare, alternare, avvicen-
dare' ,verwechseln, abwechseln'; izminiti, izrai-
nivam, izminujem ,permutare, cambiare, sotten-
trare' .abwechseln, ablosen'; izmijeniti, v. izminiti),
u Stulicevu (izmijeniti, izmjenujem i izmjenivam
,alicuj us vicem subire, alicui succedere'), u Vukovu
(1. sto ,wecbseln' ,muto'. 2. koga ,abl6sen' , subire',
cf. izruciti), u Danicicevu (izmeniti ,mutare').

1. aktivno.

a. posve promijeniti. a) uopce. Zemja plodi
svojih ne izmini ni obetsa. Aleks. jag. star. 3, 315.
Jer bi izmijenit htio s nima mac u boju. P. Ka-
naveli6, iv. 232. Sve misli i Jubavi srca moga
izmijenit cu. I. M. Mattei 15. Razboli se jedan
bogati no prosti covjek tako da je u dvije tri
godine dana sve Ijekare nad sobom izmijenio bez
svake pomoci. Nar. prip. vuk.^ 297. Izmijenice
obicaje koje nam ostavi Mojsije. Vuk, djel. ap.
6, 14. Izmijeniti, preinaciti .verandern' ,mutare'.
Jur. pol. terminol. 546. — b) dati jedno mjeste
drugoga, za drugo (objekat). ono sto se daje za
drugo moze biti: aa) u ace. s prijedlogom u (vt.).

Iztmeni slavu iht vt obrazt opustdnija. Stefan,
sim. pam. §af. 8. — hh) u instrumentalu. Ti ga
izmijeni ovni6em. M. Vetranic 2, 305. Izmijonite
u veseju srce srcom, ze)om zeju. A. D. Paoli u
I. M. Mattei 367. — c) kao odvratiti, nadokna-
diti, platiti. Syi Trojani neka izmijene potistenu
glavu tvoju. Gr. Palmotic 2, 147. Kako si ne-
govu }ubav i dobrocinstva izmijenio. I M. Mattei
259. Nastoj izmijeniti i naplatiti sva pogrdenja,
sve noharnosti i bezakona ucinena srcu prisve-
tomu, i to jubavi tvqjom, harnosti, hvalam. 266.
S kojom velikom utjehocn izmijenit 6e blagi Jezus
cesta ova tvoja skrusenja na smrtnomu tvomu
rastanku! '298. — d) primiti jedno za drugo
(objekat), ono sto se mjeste drugoga primi stoji:
aa) u instrumentalu. Izmenise zem)r.nymi> cart-
stvomb nebesnoje zitije. Mon. serb. 88. (1330).
— bb) u loc. s prijedlogom na. Eto, zeno, sinka
tvoga, na moni ga sad izmijeni. M. Vetranic
1, 339. Da kad 6es izmijeniti na vjeri uzivanjo,
izkusanje na ufanju? I. M. Mattei 2.33. — cc)
u ace. s prijedlogom za. Jer je moje zito pro-
minio za neprano svoje izminio. M. A. Eejkovic,
sat. Elb. — (Id) ima se u misli ono sto se primi.
Nevojno robje ne moguci blagom odkupiti izmi-
nise. A. Kanizlic, utoc. 402. — e) po prednsnemu
je znncene u ovom primjeru kao izbaviti, oslo-
boditi. Da od gusarske budes zloce diklu izmijenit
mladu ovu. P. Kanavelic, iv. 416.

b. doci, stupiti, stati na mjesto drugoga (ob-
jekta) uopce, Hi iirimiti na se i obav]ati posao
sto je on do onoga casa obavjao. vidi i zamijo-
niti. Ni dipli, ni tvoj glas zadava strah meni,
ja poceh onoas, ti me opet izmijeni. I. Gundulid
138. Ki (posmijeh), za odkrit muku vecu, izmi-
jeni uzdah, pun poraza. 509. Pokle izmoren
starac zeli da ga izmijenis u besjedi. G. Pal-
motid 3, 117b Dal' me izmini druzbenica. I.
Ivanisevid 203. Nu jeli od nas kigod sada, da
ga izmijeni, da pomoze? A. Vita}ic , ost. 192.
Tminu sunce izmijeni. I. Dordic, salt. 135. Bijase
malo mano nego sam bez zadovojne druzbe koja
bi ga izmijenila. B. Zuzeri 402. Zoro, ti mi mrak
izmini vodec bili dnnak. A. Kanizlic, roz. 35,
Valerija Grata . . . izmijenio je Pontinski Pilato.
S. Eosa 43b. Vojsku bo ce, strah me, kuga iz-
miniti, svoga druga. V. Dosen 285^. Gradovarac
fra Petar je bio koji nega jeste izminio. Nadod.
53. Sin Svevlada kraja slovinskoga izminio jeste
oca svoga. ISO. Srica nesricu ocice izmini. M.
Kuhacevic 158. Ko ima, iste inoga da ga iz-
mijeni, da ga pomoze. A. Kalic 375.
'Z. pasivno.

a. vidi 1, a. Izmenen potle prilepi se ereziji.
S. Kozicic 41b. Placem Jubav tvoju zlo tako
izmijenenu. I. M. Mattei 328.

b. vidi \, h (u prvom primjeru stoji s gene-
tivom kao da znaci: biti lisen). Nekotoryjo radi
viny prik}ucBseje se jemu izmenenr. bystf. pre-
stola svetitejtska. Danilo 275. Koponio bi iz-
mijenen od Marka Ambivija. S. Eosa 43b.

3. sa se. — Izmedu rjecnika u Belinu (izmije-
niti se, izmjenujem se ,alternare, cioe far una
eosa a vicenda' ,alterno' 67^; izmijeniti se, iz-
mjenivam se ,darsi lo scambio' ,alter alterius
vicem subire' 647b; izmijeniti se u pripovijedanju
, alternare, cioe far una eosa a vicenda' ,altorno'
67a), u Stulicevu (,alicui succedere, aliquem in
officio suscipere, alternis vicibus laborare'), u Vu-
kovu (1. ,sich andern' ,mutor'. 2. ,abgeloat werden'
,a statione recedo').

a. refleksivno Hi pasivno, vidi 1, a. Jako odezdu
Sbvijesi ja, i izmenett se. Mon. serb. 25. (1234 -
1240). Eece glagojemoj Strume izmeniti se vtsej

TZMIJENITI, 3, a.

240

IZMIJESATI, 2.

VB krtvf,. Danilo 186. Vsi vstanemo, da no vsi
izmenimo se. Korizm. 102*. To so ime no da,
ko kakva hajina, po vo|i izmijeniti. M. Pavli-
novic, razg. 73.

b. reciprocno, vidi 1, b. Ispovidaju6i cejad kako
bijaso obicaj, i kad so sva ce]ad izminise . . .
M. Zone 6, zrc. 122. Pristupe jodan po jedan,
da mu |ube rukc. Kad se izmijeni vas okup,
^cepan rckne. S. ^ubisa, prip. 107. Izraijenila
se tri pasa ]udi, od kad Ivan pobi granicu. 159.

1. IZMIJENATI, izmijenam, impf. izmijeniti.

— Akc. je kao kod isijecati. — Rijec je stnra,
isporedi stslov. izmeiiati, rus. HSJitHHTt. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izmeiiati, izmo-
niti ,commuto, permuto'. 2. izmeriam drugoga,
t. j. ulezujem, ulazim vu mesto drugoga ,suc-
cedo'. 3. jvicom habeo, I. vices sumo alicujus,
1. subeo'), u Voltigijinu (pracs. izmenam kod iz-
meniti), u StuUcevu (v. izmijeniti), u Danicicevu
(izmenati ,mutare'). Pojase ptica, izmenajusti
glasy. Sava, sim. pam. saf. 9.

2. IZMIJENATI, izmijenam, pf. vidi izmije-
niti, 1, a. — Slozcno: iz-mijenati. — Akc. je kao
kod isijecati. — U nose vrijcme, a izmcda rjec-
nika u Vukovu (.auswechseln' ,inuto'). Kako si
mogal 'zraenat kravu za sva? Nar. prip. mikul.
110. Nego su mnoge rijeci izmijenane i citavi
stihovi nagrdeni. Vuk, nar. pjes. 2, 384—385.

IZMIJENENE, H. djelo kojijcm se izmijeni. —
Stariji je oblik izmijeiienje. — Izmcda rjecnika
u Mikajinu (izminenje), u Belinu (izmijeiienje
,supplimento a qualche persona in qualche uffizio'
jSupplementum' 719^; , succession©, il succedero
in luogo d'altrl' ,succossio' 715^'). u Bjelostjen-
cevu (kajkavski izmenone), u Stulicevu. Pri komu
nije izminenja ni promino osinenja, I. Bandu-
lavic 222^. Jacob. 1, 17. U sobstvih bozanstvenili
nejma nista prije i poslijo, i tako ni izminena.
I. Velikanovic, uput. ), 18. Kako obcona cast i
vlastita na kojegod zaplatjenje tcr izmijenenjo ne-
harnosti i zlobo tamnoga |udskoga naroda suproc
srcu negovu. I. M. Mattei 31.

IZMIJES, m. Hi f. ('^) na jcdnom mjestu xvni
vijcka (po zapadnom govoru izmis) u ace. s pri-
jedlofjom na, adverhijalno : njesovito, pomijesano,
mijesajuci. Jer s nim (s dubrctom) zemja na
izmis se mece. J. S. Relkovic 30.

IZMIJESANE, n. djelo kojijem se izmijesa. —
Stariji je oblik izmijesanje. — Izmediii rjecnika
u Mika]inu (izmijesanje), u Belinu (izmijesanje
215''. 269'>. 483i»), u Bjelostjencevu (izmesano), m
Stulicevu. Izmisanjo soli i vode. B. Kasic, rit.
252. Ovo izmijesane druge vrste zemaja. I. Ja-
blanci 21. Ne bi ucinono ikakvo izmijesane iia-
ravi u Jcsukrstu. J. Matovid 36.

IZMIJESATI, izmijesS,m, pf. posve pomijcsati.

— Slozeno : iz-mijesati. — Akc. je kao hod isi-
jecati. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika n
Mikajinu (izmisati i izmijosati, sraijesati ,misceo,
commisceo, permisceo'; izmijesati zajedno ,com-
misceo, remisceo, permisceo'), u Belinu (,mescolar
una cosa con 1' altta' ,r:ommisceo' 483'' ; ,confon-
dere, mescolare confusaniente' .confundero' 214'';
,distemperare, ovvero stemperare, far diveniro li-
quido mescolando' ,dissolvo' 269''), u Voltigijinu
(izmisati ,n]ischiare, mescolare, confoudere' ,ver-
mischen'; izmijesati, v. izmisati), u Stulicevu
(,miscere, immiscere, confundere etc.'), u Vukovu :
1. ,vermischen' ,commisceo'. 2. ,umriihron (den
topf)' ,permisceo'.

1. aktivno.

:i. nekoliko razlicitijeh stvari (osobito drobnijeh

lU zitkijch) mijesajuci, sastaviti nesto u cemu
nije lako razabrati jednu od druge. stvari sto
se izmijesaju mogu se shvatiti kao objekti, Hi
jedna od nih kao objekat, te tad ostalo stoji u
instr. s prijedlogom s. a) u pravom suiislu. Perjn
i slamu bjese izmijesao. Zborn. 59''. Ne propu-
stavase uzimati onu primalahnu jestojsku izmi-
sajuc ju svejer s pepolom. B. Kasic, in. 92. I
ovi kosicid pun krijesa medu inijem darovi od
inene izmijesa'. I. Gundulic 178. Jos donijose
ffrane kitne slavne od porno nedobitne , trisle,
cedra i maslino, medu koje razlikoga izmijosaso
cvijetja kifcje. G. Palmotic 3, 102^, Sok izmisaj
so}u. J. Vladmirovic 7. Uzmi krvi od goluba
grivnoca, izmisaj z bilim vinom. 8. — b) u me-
taforickom Hi u prenescnom smislu. Izmijesa
s ruzom gij tor prosu niz lice. S. Mencetic 16.
Tvoj sinih s dobrotom izmijesas na pola. 72.
Ter pravdu s niilosti jednaga izmijesaj. M. Ve-
tranic 2, 331. Zasto ja ktjoh slatko toli pepeo
kao kriih blagovati, i niu pi6u izmijesati s gor-
kijem placom, jaob, na poli. I. Gundulic 203.
S grcilom cu izmijesati kad ga uskaram rijeci
moje. Gr. Paliiiotid 2, 21. Koris s slasti izmijeso
je. P. Kanaveli6, iv. 483. Izmijesa svoju koris
s nihovom koristi. D.' Basic 146.

b. sve jednako dim (n p. lazicom) micuci i pre-
vrcuci po cemu (objektu) zitku Hi dajbudi sitnu,
uciniti da ono postane pomijesano.Izmijesa. nogom
u mastrafi. Nar. pjes. here, vuk, 8. DrobJei\e
izmijesa po mlijeku. Vuk, odg. na lazi i opad. 13.

3. pasivno (vidi 1, a), cl) u pravom smislu. Iz-
mijesana ka izveze svila s zlatom od istoka. P.
Kanavelid, iv, 01. Vino izmijesano s vodom. M.
Radnic 313*. Zuci s octom izmisane. P. ^Ma-
cukat 32. Okol nih jo izmijesano hvolje i cvi-
jece na granice. J. Kavanin 485=1. Podado spugu
punu octa zucju izmisanoga. M. Lekusi6, razm.
125. Vodu izmijesanu s krvim. S. Kosa G2^. —
h) 0 ccjadi, o ludima razlicite vrste koji zive Hi
se nalaze zajedno. Imase mnostvo }udi, da sve
bise izmisano. Dukjanin 13. Koji izmijesani za-
jedno s Krstjani zivjahu. B. Kasic, fran. 58.
Izmijesani u oruzju bjehu i krvi i Ugri^bojni i
Zadrani. P. Kanavelic, iv. 242. Da s opacim
dobri nijesu izmijesani, ko psenicom Juj. J. Ka-
vanin Sei**. U Novome, Kotoru i Budvi izmije-
sani su judi od obadva zakona. Vuk, poslov. xix.
— amo mogu xjripadati i ova dva primjera: Bu-
duci arkibiskupat splitski s dilom sadruzen, s diloin
izmisan i podlozan drzavi turskoj. M. Bijankovic
1. Mogo bi covjek smio bit uveden . . . u izmije-
sani divan oni. J. Kavanin 154''. — c) u meta-
forickom Hi u prcnesenom smislu. Plakir da vam
je s radosti vazda ^izmijesan s plakijerom. M.
Drzid 149. Izmijesan s ruzom lir pribijeli ctjese
mi na lieu. D. Zlataric 39''. Budu6i nasla jucko
i aindeosko zajedno s tvojijom dobrom i voseljem
izmijesano. A. Gucetid, roz. mar. 172. Po ovemu
rozariju koje je izmijesano s ruzami i z dracami.
roz. jez. 18. Prominivsi nacin od ucenja iziiiije-
sanijeb u Spani. B. Kasic, in. 44. Bi ova jubav
izmisana sa sveudijnom bogojubnosti i dragosti.
84. U gizdavom lieu i celu lijer izmijesan s rusom
nose. G. Palmotid 2, 16. Molitva ova izmijesana
s uzdasima i suzami. P. Kanavelic, iv. 166. Smi-
jane bice izmisano s bolestju. M. Eadnic 11*.
Oni koji ima zivot izmijesan, uzdajudi se u dobra,
ne haje za pokoriti zla. 511''. Er zlim grijehom
izmijesana (Ijepost). J. Kavanin 485''. Tvoj govor
juvoni s cistodom izmijesan. I. Dordid, pjesii. 15.
Slas oveg stvorena zasve da je s tolicijem ne-
dragostim izmijesana. D. Basid 47. Jrdno dobro
izuiijesano s tolicijem nodi'agostima. 47.

IZMIJESATI, 3.

241

IZMISLITI

3. sa se, rcjleksivno (vidi 1, a), a) u pravom
smislu. Ne samo ona vcda, nego i sfe ine vode,
kojo bi se s honi izmisalQ, kripost cudnovatu
imahn. B Kasi6, is. 18. — b) 0 ce^adi, isporedi
2, b). Tiste ostrogom kona vrana to se izmijesa
u vite§ki skup. G. Palnioti6 2, 53. A kada se
Turcini izm'jesamo. Nar. pjes. vuk. 4, 126. A
kada se s Turci izm'jesase. 4, 188. Pa kad se
sa svim izmijesaju u onome trcanu, udari jed-
noga koga niu se svidi. V. Vrcevid, igr. 70. —
c) u prenesenom Hi u metaforiclcom smislu. act)
tiopce. NiSta se s obrazom nije izmijesalo. Nar.
posl. vuk. 225. — bb) izmije§ati se s vinom,
opiti se. — u dvije pjesme xviii vijeka. Ter se
Turci bijaliu s vinom izmijesali. Nai\ pjes. bog.
189. Ere su se svi Turci s vinom izmijesali.
194. — cc) 0 vjencanu. Za sto se Okozija bijase
izmijesao s krvju Jezabelinom. M. Eadnid 229^.
I Klarom se bio izmisa'. J. Kavanin 101*.

IZMIJETANE, n. djelo kojijem se izmijece (vidi
1. izmijetati). — Na jednom mjestu xvii vijeka
(sa starijim oblikom i s -i- mj. ije po zapadnom
govoru). Kako listja i voca izmitanje zlamen lita
jest. I. Zanotti, ined. pris. 30.

1. IZMIJETATI, izmijedem (izmijetam), impf.
vidi 1. izmetati. — -ije- stoji po juznom govoru,
po istocnom bi glasilo izmetati, po zapadnom
glasi izmitati (qotovo su svi primjeri j)o zapadnom
govoru). — Eijec je stnra, isporedi stslov. izme-
tati. — Izmedu rjecnika u JDanicicevu (izmetati
,ejicere')- Utrobu jego razrezavse i vtnutrtna
vfcsa izmetavse. Domentijana 104. Etna gora
velik plamen ogiioni izmitase. F. Vrancic, ziv.
4(3. Prsi u visoko sprida izmicuci. I. T. Mrnavid,
osm. 178. 'Z ociju ogan izmitaju. I. Zanotti, en.
16, Pocese sto puske, sto topove izmitati. I. Za-
nicic 169. S nasapa, koga veoma krasno i dosta
hitro ucini, poce izmitat topove. 175. Tkale kada
tkaju i stogod izmicu na stanu. D. Rapid 360.
Na vitar ga (cvice) izmitat ne smiju. J. S. Re}-
kovid 53. Izmicu se ujista na svoje niisto. 163.

1 pogleda jel' pod nima crvi, ne izmide i nogania
mrvi. 163.

2. IZMIJETATI, izmijedem (izmijetam), impf.
vidi 2. izmetati. — Badi -ije- vrijedi sto je ka-
zano kod 1. izmijetati. — Na dva mjesta xvii i
XVIII vijeka. On za metlu uhita i rukami te iz-
mita. A. Goorgiceo, pril. 31. I sa svom pom|ora
trazi po svima nuglovi privradajudi sve stvari i
metlom izmijedudi do godi ne nade. F. Lastrid,
od' 239.

1. IZMILANE, n. djelo kojijem, se izmila (vidi

1. izmilatl). — U Vukovu rjecniku: ,das hervor-
zeigen' ,adparitio'.

2. IZMILANE, n. djelo kojijem se izmila (vidi

2. izmilati). — U Vukovu rjecniku: ,das zu ende
mablen' ,pGrmolitio'.

1. IZMILATI, izmilam, impf. vidi 1. izmalati
i 2. izmajati. — Akc. je kao kod ispitati. — Badi
postana vidi 2. pomoliti. — U Vukovu rjecniku:
,hervorzeigen' ,promo', cf. izmalati. — Sa se, re-
fieksivno. — u Vukovu rjecniku: ,sich hervor-
zeigen' ,promineo, appareo'.

2. IZMILATI, izmilam, impf. izamjeti. — Akc.

je kao kod ispitati. — U Vukovu rjecniku: ,zu

ende mahlen' ,pormolo'. — Sa se, pnsivno. — u

Vukovu rjecniku: ,zu ende gemahlen werden' ,pGr-

molor'.

IZMILOVATI, izmilujem, pf. posve pomilovati.
— Slozeno : iz-milovati. — Akc. se mijena u aor.

2 i 3 sing, izmilova. — Od xviii vijeka.

a. akfivno. Izmihijo ga, izgrli ga. B. Zuzeri 82.

IV

b. pasivno. ,Ako on nije izmilovan, iz}ub|en i
izlagoden onda ne bilo ni more slano'. J. Bog-
danovid.

e. sa se, reciprocno. ,Sto je bilo da bilo, mi
smo se ved izmilovali'. J. Bogdanovid.

IZMI^iATI, izmilam, imp/", vidi 1. izmilati. —
U Stulicevu rjecniku: ,sisterG se fenestrae, ja-
nuae, oriri, nasci'.

IZMIJ^ETI, vidi ishmijeti.

IZMINUTI, izminem, pf. proci (o vremenu). —
Slozeno: iz-minuti. — Akc. kaki je u inf. taki
je u ostalijem oblicima, osim prezenta. — (J nase
vrijeme. Ne izminu devet belih dana. Nar. pjes.
stojad. 1, 5. Kad izminu cetiri mjoseea. 2, 106.

IZMIRENE, n. djelo kojijem se izmiri. — U
nase vrijeme kod pisaca. Izmirene ostataka ,li-
quidstellung der riickstande'. Jur. pol. terminol.
329.

IZMIEITI, izrairim, pf. posve smiriti, pomiriti.

— Slozeno: iz-miriti. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — U nase vrijeme.

a. uopce, u pravom smislu. ,Este li se vas dvo-
jica igda pravo izmirili?' ,Troba bi junak, a i
vjestak ko bi te dvije kuce izmirio'. J. Bogda-
novid.

b. II osobitom smislu: isplatiti (dug, porezu
itd.). — U Vukovu rjecniku: n. p. porezu, t. j.
is^\&ti(ti) sve do kraja ,auszahlen' ,persolvo'.

IZMIRIVANE, n. djelo kojijem se izmiruje. —
U Vukovu rjecniku: ,die auszahlung' ,solutio'.

IZMIRIVATI, izmirujem i izmirivam, impf. iz-
miriti. — Akc. je kao kod iskazivati. — If Vu-
kovu rjecniku: izmirivati, izmirujem ,auszahlen'
,persolvo'.

IZMIRNA, /. vidi smirna, — TJ knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom. Vt mesto zlata i li-
vana i izmirny. Domentijan^ 266.

IZMISLITE;^, m. covjek koji iztnisli. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,inven-
tore o ritrovatore' , inventor' 416^ ; ,autore, inven-
tore di qualche cosa' , author' 120^; ,machinatore
d' inganni' ,machinator' 449b) g(jje ge naj prije
naliodi, u Bjelostjencevu (kajkavski izmislitel, iz-
misjavec, izmisjalac, motrilac ,excogitator, com-
mentator, iictor'. 2. izmislitel, iznajditel, izna-
salac .inventor'), ii Voltigijinu (mozebiti stam-
parskom grijeskom izmislite} ,inventore, fingitore'
,erfinder'), u Stulicevu (,inventor, repertor, exco-
gitator, auctor'). Suprod izmisliteju od take ne-
razbornosti. I. Dordid, salt. 382. Od rozarija prvi
izmislite}. ben. 74

IZMISLITELCIC, m. dem. izmislitej. — U Stu-
licevu rjecniku : , inventor parvi momenti'. —
sasma nepouzdano.

IZMISLITE^IOA, /. zensko cejade koje izmisli.

— U Belinu rjecniku: ,inventrix' 416i>; u Bjelo-
stjencevu: kajkavski izmislitelica ,inventrix'; u
Stulicevu (bice stamparskom grijeskom): izmisli-
telica ,inventrix'.

IZMISLITI, izmislim, 2^f- mis}enem sto iznaci.
--Slozeno: iz-misliti. — Akc. je kao kod izga-
ziti. — Moze biti stara rijec, isporedi rus. h3-
mwc^thtb; ti nasemu se jeziku javfa od xvi vijeka
(vidi kod 1, d)), a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(vidi kod 3), u Mikafinu (izmisliti, smisliti, na-
misliti ,adinvemo, invenio, comminiscor, confingo,
excogito'), u Belinu (izmisliti, izmislam ,inven-
tare' _, excogito' 416^; ,premeditare'' .excogito'
581a; izmisliti, izmislujem ,fingere, inventare' , con-
fingo' 317a; izmisliti varke ,inventar inganni'
jfraudes moHri' 402''), u Bjelostjencevu (vidi kod

16

IZMISLITI 242

izmisjati), u Voltigijinu (vidi kod 3), u Stnlieevu
(,invenire, excogitare'), u Vukovu (sto ,erdenken'
,excogito').

1. aktivno. a) iiopce. Zasto nisi sam od tvoga
uma kojegodi bugarsdine i pisan izmislio i slozio ?
P. Hektorovid 54. Ja sam ti izmislih, cesare,
kako mores brzo uciniti. F. Vraucid, ziv. 13. Za
to izvrsit, ja nacine ne umjeh bo}e izmisliti. (i.
Palmoti6 1, 317. Miikom od svake vrste, koju
JG mogla paklena sila izmisliti. A. Kanizli6, kam.
IV. Umijes iznajdi i izmisliti nacine. uzr. 165.
Koja 6e lipsu notu izmislit. M. A. Rejkovic, sat.
L6a. Izmislise niku zgradu drvenu. I. Jablanci
70. Ti za te izmisli ili najdi drugu prilicniju
(ric). Ant. Kadcid, predg. i. Izmisliti sto ,er-
sinnen'. Jur. pol. terminol, 193. — h) objekat
moze biti sto cudnovato, veliko, korisno za ludski
rod ltd. Koji izmisli cadore. And. Kacid, kor, 5.
Grcko pismo izmislili jesu. 110. On izmisli sva-
kakve zanate. M. A. Rejkovic, sat. F7a. Onaj,
koji je prvi nu (nauku) izmislio, bio je vise bog
nego covjek. Vuk, dan. 2, 1. Watt je izmislio
parostroj. M. Pavlinovic, rad. 29. — c) u zlom
smislu, kad je objekat varka, laz itd. Sto moze
izmisliti zioba prodi pravednosti neoruzanoj. B.
Kasic, in. 45. Sasma ocita laza to je, izmislio
to si u svijesti. G. Palmotid 1, 331. Djavao iz-
mislio je novo lukavstvo, iznasao je eresije. A.
Kanizlic, kam. v. Drugi su izmislili novu laz.
88. Paraun drugi nacin izmisli. E. Pavid, ogl.
97. Nije tako kako ti kazes nego si sam iz-
mislio. D. Danicid, nemij. 6, 8. Izmisliti lazne
okolnosti ,falscbe umstande erdichten'. B. Petra-
novid, rucn. kriig. 46. Izmisliti ucinenice ,er-
dichten thatsachen'. Jur. pol. terminol. 179. —
(I) pomisliti u sebi (nesto sto moze biti ncisti-
nito), domisliti se cemu (objektu). Srce ne bi
moglo izmisliti ni jezik izgovoriti veliku slast.
Zborn. 94'^. Od kogo niktore ne moze se domi-
sliti ni izmisliti rici vekse. S. Budinid, sum. 4''.
Plac, suze i zalost blazene divice Marije tko li
moze izmisliti, tko li uznati? M. Divkovic, bes.
360a. Izmislimo od puta di'inu. B. Kasid, nac.
14. Nijedan jezik ne moze izriti ni pamet iz-
misliti. M. Jerkovid 96. Sve sto moze luda pamet
zene mlade izmisliti. B. Zuzeri 388. Morete li
izmisliti vede nospoznanstvo puka, koga je iz-
bavio iz su2anstva edipskoga? F. Lastric, ned.
190. Ne mogu izmisliti muka, koji bi bila do-
stojna. 206. Od ovi nauka moze lasno izmisliti
pametni ispovidnik razloge i za ostale prilicne
dogodaje. Ant. Kadcid 264. Ne mozemo s mis}u
nih (raskose) izmisliti. J. Matovid 120. — e) raz-
misliti Ako bi stvar pridobro izmislili ... J. Ma-
tovid 384.

3. pasivno. Nacin od molitve izmisjen od re-
cenoga rometo. A. Gucotid, roz. jez. 318. Koja
(sloya) bududi izmigjena.za sam jezik djacki. I.
Grlidid xx. Saltijer bi od Davida izmisjen i na-
pravjen. I. Dordid, salt. 102. Ne slidimo novi
zakon od pape izmisjen. A. Bacid 151. Od Ci-
rila, jo izmisjena ona abecevica, koja se zove 6u-
rulica. A. Kanizlic, kam. 31. Primda ima iz-
misjenih imena. M. A, Eejkovid, sat. A4''. Promda
lii /^logo kojekakvih izmisjenih imena unutra
umisali, A8a. S bogovima lazivijema i izmi§}e-
nijema. J. Matovid 351. Aman izmisjenijem gri-
jesima razeze srce Asvera prema Zudjelima. 409.
Dao je jednu izmigjenu i svovojnu zabavu. A.
Tomikovid, 2iv. 359. Koji je varao i mamio svijot
kojekakvim izmisjenim lazama. Nar. prip. vrc.
3. Od kako je izmisjena artija ima godina 453.
Od kako je izmisjeno gtampane kniga ima go-
dina 386. Vuk, dan. 1. kal. I Agamina je iz-

IZMlSl^AJ

misjeno ime. nar. pjes. 1824. 1, 24. — Particip
izmisjen sastavjen s ne moze znaciti i: koji se
ne mo£e izmisliti. O milosti neizrecena, o pomi-
lovanJG neizmisjeno. M. Jerkovid 28.

3. sa se.

ii. pasivno. prema znacenu kod 1. Ti si vede
grd i sramotan ner bi se mogal najti ni izmi-
sliti. Mirakuli. 18. Da ucini sva ina dobra ka
se mogu izmisliti. A. Komulovid 52. Nijedna
se muka ne moze izmisliti, koje u paklu nedo
biti. M. Divkovid, bes. 37''. Dobra od slave ne
moga izmisliti se ni pomisliti se, ako se ne vide.
M. Eadnid 438^'. Muke koje izmisliti se mogu.
J. Banovac 284. Maskara su pram onim mukama
sve muke i zalosti koje se mogu izmisliti na
ovom svitu. P. Lastrid, ned. 392. Koje bi vede
brezobrastvo moglo izmisliti se? svet. 41'^. Koji
se godi (grijesi) uciniti i izmisliti mogu. A. Ka-
nizlid, utoc. 218. Sve muke, koje se nahode nu
svijetu i koje se mogu izmislit. D. Basid 44.
Cini sagraditi polacu, ma toliko lipu, da se lipsa
ne mogase izmisliti ni naciniti. And. Kacic, kor.
228. Ova rijec ,ptrse* . . . upravo se ne mo2e
zapisati niti ja znam kako bi se za nu slova
mogla izmisliti. Vuk, poslov. 167.

b. refieksivno, znacene je kao kod aktivnoga
glagola. — Izmedu rjecnika u Vraniicevu (,com-
minisci') i u Voltigijinu (izmisliti se, izmisjujom
se ,fingere, inventare' ,erfinden, erdichten'). Ne
mogudi se izmislit gdje nahodis tako lijepa i
tanka dubija. M. Orbin 27.

c. nestati posve u jedan put. — U nekijeh pi-
saca XVI, xvii, xviii vijeka. On se izmisli s ociju
nih. N. Ranina 125*. luc. 24, 31. Da mi se oni
dan duh s tila izmisli. D. Barakovid, vil. 30.
Tad mu se izmisli gospodin od nega. jar. 108.
Reksi, izmisli se. I. T. Mrnavid, mand. 50 Ter
dim nod se priblizije, izmisli se, i ne bi je. J.
Kavanin 462*. To izrokavsi, izmisli se i ostavi
divojku slobodnu od napastovanja. Blago turl.
2, 13. ,Ilazvidite se, to vam priko voje velim,
inako vidit demo se' i izrekavsi to izmisli se.
2, 146. To izrekavsi, u cas izmislise se. 2, 279.
,Kad se povratis i najt me ne budes, znaj, da te
jest Bog tad usliSao' i to izrekav§i, izmisli se.
2, 250.

IZMISLIV, adj. koji se moze izmisliti. — U
Stuliceva rjecnikii (posve krivo s aktivnijem zna-
cencm: ,invontor, adj.'). — U Sulekovu rjecniku:
,ausdenkbar'.

tZMlSATI, izmi§am, pf. dobiti kod igre mi-
sana. — TJ nase vrijeme u Lici. ,To mi mi§ane,
izmisa' sam sto batina po dlanu'. J. Bogdanovid.

— Sa se, refieksivno, izigrati se igre misana. ,Iz-
misali smo se dosta, ne misam se ja vi§e'. J.
Bogdanovid.

IZMISj^AC, izmisjdca, m. covjek koji izmis]a.

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijein
padezima, osim nom. sing., i voc: izmi§)acu, Iz-
mi§laci. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,der aussinner' ,excogitator') premda Vuk
(nov. zav. 1817. vii) broji ovu rijec medu one
kojijeh nije duo u narodu da se govore, nego ih
je sam nacinio. IzmiSJadi zala. Vuk, pavl. rim.

1, 30.

IZMI§!^AJ, izmisjaja, m. izmisjene (u kon-
kretnom smislu : ono sto se izmisli). — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izmi-
gjeno). Dar od izmiSJaja i dudenja sparaetnijeb.
B. Kasic, fran. 159. Nijesu ino neg sni,^mnenja
i izmisjaji covjedanski. S. Eosa 42^. Cudnovi-
tijem izmigjajom svoje }ubavi postavi otarsko
svetotajstvo. I. M. Mattei 24. ,Ta znas li da ni

IZMlSl^AJ

243

IZMI§I^IVATI

vrag ne6o izmisHti sto on, pa se oiida ne juti,
to 'e samo licgov izmisjaj'. J. Bogdanovid.

IZMi§;^ALAC, izmis|aoca, m. covjek Tcoji iz-
nm(a. — U Belinu rjecniku: .fingitore, inventore
di cose non vere' ,finctor' 317*, gdje se naj prije
nahodi; u Bjelostjen6evu (vidi kod izmislitel) ; u
Stulicevu: izmisjalac i grijeSkom izmisjaoc, v. iz-
mislite).

IZMJSl^ALO, m. iovjek koji izmisja (kao u
rugu). — U Vukovu rjecniku: ,ein spintisirer'
,excogitator'.

IZMISj^AI^E, n. djelo kojijem se izmisja. —
Izmedu rjecnika « Stulicevu i u Vukovu. Samo
su dakle to iznai§|ana protivnika. J. Banovac,
izkaz. 14.

IZMis:^ATI, izmisjam, impf. izmisliti. — Akc.
je kao kod ispitati. — 3Ioze biti stara rijee, is-
poredi rus. HSMtiuiJiaTi. ; zi nasemu se jeziku javja
od XVI vijeka. — Izmedu rjecnika u Belinu (,ma-
chinare, trovar qualche ingegno' ,machinor' 449^;
i praes. izmisjam kod izmisliti), ii Bjelostjencevu
(izmisjam, izmisjujem, izmisliti, motrim, snujem
,excogito, confingo, machinor, comminiscor'. 2.
izmisjam, iznahajam ,inveuio, adinvenio'), u Vol-
tigijinu (,fingere, inventare, macchinare' ,erfinden,
ausdenken'), u Stulicevu (,invenire, excogitare'),
u Vukovu (vide izmislavati).

1. aktivno. Jine vase podobscine ke svak cas
nove izmisjato. P. Zorani6 67^. Izmisjaju kako
bi jih ucinili vele sebi dobrostive. P. Radovcic,
nac. 43. Nova slova izmisjat. I. Grlicic xx. Sto
6e reci izmisjase. P. Vuletic 24. Na me izmisja
vasdan lazi. I. Dordi6, salt. 122. U svevojah
koje izmisja dusa slijepa. 280. Budu6i sve na-
fiine zaludu izmisjali. A. Badic 159. Nisu li ove
i gore koje su priopaki progoniteji izmisjali pri-
lifine paklenim ? F. Lastri6, ned. 392. Izmisja
nikoje stvari koje se nisu dogodile. A. Kanizli6,
kam. 52. Izmisjase nacine tilo pokoriti. fran.
159. Koji izmisja i lazjivo proglasuje papinske
knige. 213. Vas dan varke izmislahu. S. Rosa
12a. Tko godi rad klapi(^e, rad izmisla ... V.
Dosen 1321^. Da bi stratili kojegod vrijeme za
izmisjati grijehe. J. Matovic 264. Put ista cesto
izmisja sebi razlike razloge. 337. Izmisja i po-
stavla nacin, kako nece riegov duh nedostat na
svijetu. A. Kalic 482. Opakom svojom vrednosti
izmisja za uciniti zlo. D. Obradovic, sav. 78.
Bogojubstvo, kakovo izmisjaju niki Krstjani.
Grgur iz Varesa 135. Vjesto izmisja kako se
sto moze uciniti. D. Danicid, 2mojs. 31, 4.

2. sa se, refleksivno, vidi izmisliti, 8, b. Ne
imas izmisjati se da otac stoji na livu sina. I.
T. Mrnavid, ist. 27. Kad jedan pristajo k svojoj
zeni izmisjajuci se da je tuda. Ant, Kadcid 515.

IZMIS^AVAC, izmisjavca, m. vidi izmisjalac.

— xviii vijeka, a izmedu rjednika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski izmisjavec, v. izmislitel) gdje se
naj prije nahodi, i u Stulicevu: izmisjavec fiz
Bjelostjenceva) , v. izmislitej. Pricinalci = iz-
misjavci, osudo - spravjavci. A. T. Blagojevid,
khin. 81.

IZMISI^AVANE, n. djelo kojijem se izmis^ava.

— Izmedu rjecnika u Vukovu. Da su sva iz-
miSjavana i odluke izprazne. E. Pavi6, ogl. 99.
Izmisjavanem tudi slova. Vuk, dan. 1, 98. Zato
bih ja rekao, da se drustvo okani terminologije
i svakoga izmisjavana novijeh rijeci. pism. 15.

IZMIS^iAVATI , izmisjavam, impf. izmisliti
(iiprav iterativno prema izmisjati). — Akc. je
kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (izmisjavati se ,andarsi

imagiuando, fingendo' ,sich einbilden, erdichten')
i u Vtikovu (,aussinnen' ,excogito', cf. izmisjati).
Ne pristaje ni sada hijadu nacina izmisjavati za
pomesti nas. E. Pavi6, ogl. 8. Da one po sebi
ne izmisjavaju samoumne zakone. 491. Tada
poce svako ovo stane izmisjavat razlicito znaAe.
M. A. Rejkovic, sat. K8a. Ho6e da izmi§java
nove rijeci za kakav jezik. Vuk, pism. 15.

IZMI&l^ENOST, /. uprav osobina onoga tto je
izmisfeno, u konkretnom smislu ono sto je iz-
misleno. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. izmisjene). Kao §to znamo da nijo
drugo nego izmisjenost. Nar. prip. vrc. viii.

IZMISl^ENSTVO, n. u Stuli6evu rjecniku: v.
izmiSJeiio. — nepouzdano.

IZMISJENE, n. djelo kojijem se izmisli, t u
konkretnom S77iislu ono sto se izmisli. — Stariji
je oblik izmisjenje. — Izmedu rjecnika u Mika-
]inu (izmisjenje), u Belinu (izmiSjenje 318^. 416^.
584a), u Bjelostjencevu (kajkavski izmislene), u
Voltigijinu (izmisjene), u Stulicevu. To nije bilo
jedno izmisjenje. B. Kasic, per. 83. Izmisjenje
mistih i nih prominenje. A. Georgiceo, nasi. 16.
Braniti svoja huda izmisjenja. A. Vitajic, ist. 28.
Dominikovo je u koji dio izmisjene. I. Dordi6,
ben. 74. Ovo nije moje izmisjene. 99. Samo su
dakle to izmisjena protivnika. A. Bacid 244.
Daklen je ovo samo niovo izprazno izmisjene.
J. Banovac, razg. 225. Kucu sagradi po negovu
izmislonu. J. Filipovid 58^. Ne scinite da je
ovo moje izmi&jene. F. Lastrid, svet. 87*'. Zdru-
zivali su se svakom vrscu od naroda s izmisjenjem
upravjati stramputne. A. d. Costa 1, 92. Ljenost
nadorairiti s jednijem pomnivijem i nastojnijem
izmisjenem i skrusenem. J. Matovid 264. Da je
sakramenat izmisjene judsko. I. J. P. Lucid, nar.
21. Ona je dva posla s ovim izmisjenem ispra-
vila. D. Obradovid, ziv. 21. Svoje izmisjene ka-
zujudi. Vuk, odg. na utuk. 5.

IZMIS^jEVANE, n. djelo kojijem se izmisjuje
(vidi izmisjevati). — U jednoga pisca cakavca
XVII vijeka (sa starijim oblikom izmisjevanje).
Koja se prikaze ocima ali izmisjevanju. I. T.
Mrnavid, ist. 9.

IZMISi^EVATI, izmisjujem, impf. izmisliti. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. izmisjati s do-
datkom da se nalazi u pisca Mrnaviea (u kojega
ima doduse supstantiv izmisjevane koji vidi), ali
i izmedu primjera kod izmisjivati moze biti da
koji amo pripada (t. j. izmedu primjera caka-
vackijeh pisaca).

IZMISjJilV, adj.

a. pasivno, koji se moze izmisliti. — Najednom
mjestu XVIII vijeka. Svako izmisjivo nasladene.

1. J. P. Lucid, razg. 1S4.

b. aktivno, koji lako Hi cesto izmisli (u zlom
smislu). — U nase vrijeme u Lici. ,Ni vrag nede
izmisliti sto ona'. ,Sve bi joj oprostio samo da
nije izmisjiva'. J. Bogdanovid.

IZMIS^IVAC, izmisjivca, m. covjek koji iz-
misli. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Euko-
dilci bise izmisjivci od bogova vise. J. S. Rej-
kovid 5.

IZMISJ^IVATl, izmigjujem i izmisjivam, impf.
izmisliti. — xvii i xviii vijeka (primjeri pisaca
cakavaea mogu pripadati pod izmisjevati, koje
vidi), a izmedu rjecnika u Belinu (praes. iz-
misjujem kod izmisliti), u Bjelostjencevu (praes.
izmisjujem kod izmisjam), u Voltigijinu (praes.
izmisjujem se kod izmisliti se). Izmisjivah, izna-
hodih mnoga oruzja, mnoge osvete. G. Palmotid

2, 436. Zena najved kad knsuje naj ved onda

IZMIS^ilVATI

244

IZMJENA

zla 'zmisluje. P. Vitezovic, cvit. 99. Kazlike na
me misli izmisluju. A. Vitajic, ist. 104^. Nije
istina to ca se izmisjujete govoreci. 320. Izmi-
sjujuci, iznaliodeci. A. d. Bella, razgov. 75. Kada
tko izmis|uje nacine. A. Bacic 232. KraJ nove
nacine sobom izmisjuje. A. J. Knezovic 146. Iz-
mis}uje jedan nacin od |ubavi. V. M. Gucetic 16.

IZMIS^iOTINA, /. tiesto sto se izmislilo (ohicno
u zlu smislii: laz). — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,inventio, excogitatio, com-
mentum, fabula'). Dosta su izmisjotina za van-
dele priprodavali. S. Rosa iii. Negovo srce za-
nose izmisjotine. M. Pavlinovic, rad. 150. I tako
se izmisjotina prospe od usiju do usiju. S. ]^u-
bisa, pric. 42. .Nemoj na svasto, zalosna berio,
obadirati, ta vidis li, to su samo seoske ismi-
sjotine'. J. Bogdanovic.

IZMIT, m. (?) u jednoga pisca xvi vijeka samo
adverbijalno u ace. s prijedlogom na; kao da je
znacene : u velikom mnostvu, mnogo, vrlo. — Moze
hiti da je isto sto i 1. izmet (isporedi izmetati
i izmijetati, a po zapadnom govoni izmitati). Vo-
zaca pripravi, koji ce privozit vjesto i naredno
tuj plavcu na izmit s toborne zajedno. M. Ve-
tranic 1, 87. Ter Karon pokoja nigdare ne stize,
te duse bez broja na izmit gdi dvize. 1, 116.
Razliko jos cvijotje birajte na voju, sto dava
proljetje u gori i u po|u; na izmit ga nosite, . . .
ter ga prospite vrh groba mramorna. 1, 199.
Ter Zidovi kako lavi gdi na izmit pristupahu,
po lieu te i po glavi trstjem vajmeh pobijahu.
1, 319. I sto sam po sebi ne moze ovi svijet,
priziva vaj k sebi zle Judi na izmit, da svijetu
pomogu na mene vojevat. 1, 451. Gdje tuga na
izmit me srce izvija. 2, 319.

IZMITI, izmijem, pf. posve umiti, isprati, is-
plakati. — Slozeno: iz-miti. — Ake. je kao kod
ispiti. — Bijec je stara, isporedi stslov. izmyti,
rus. naiiMTB. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
miti glavu, izmivam .lavar la testa' ,lavare caput'
428a; izmiti tkomu glavu ,bravare, fare ad al-
cuno una bravata' ,obiurgo' 147'>), u Stulicevu
(izmiti, izmivam, v. umiti ; glavu komu izmiti
,aliquem objurgare, reprehendero'), u Vukovu : 1.
,den kopf waschen' ,lavo caput' s primjerom:
Hodi da te izmijem. 2. ,auswaschen' ,lavo'. U
narodu se naj vise govori za glavu , izmiti', za
ruke i za obraz kaze se , umiti', a za noge niti
bi se reklo ,izmiti' ni ,umiti', nego samo ,oprati'
(kojo bi se i za ruke i za obraz moglo re6i), za
sve tijelo pak kaze se ,okupati'.

1. aktivno.

a. uopce. a) u pravom smislu. Izmiju na vsaku
noc loze mojo i suzami mojimi posteju moju omocu.
Narucn. 52*. Izmise ga. Zborn. 26'>. Oprem'te
mi doru od mpjdana, izmijte ga dulsom i sa-
punom. Nar. pjes. vnk. 4, 299. — b) metaforicki.
Obadjenja laziva izmiti. S. Rosa 74''.

b. u osohitom smislu, o pranu glare (ne samo
kad je objekat glava nego i samo cejade), vidi
u Vukovu rjecniku. — Od xviii vijeka (vidi ii
Belinu rjecniku). a) ii pravom smislu. Neg' uza-
vrela kazan liksije, pa zove svekra, da ga iz-
mije: ,Da vran' kikilo, boli se miti? holi miti?
holi cesjati?' Nar. pjes. vuk. 1, 519. — b) me-
taforicki, izmiti kome glavu, posve ga prekoriti,
iskoriti (moze biti po talijanskom jeziku). vidi u
Belinu i u Stulicevu rjecniku.

3. sa so.

a. pasivno, uopce. Sve vode dosta nisu, da se
toki grijeh izmije. J. Kavanin 458*.

b. rejleksivno, u osobitom smislu, vidi 1, b. —
Izmedu rjecnika u Belinu (izmiti se ,lavarsi la

testa* 426'') i u Vukovu (,8icb deii kopf waschen,
,lavo mibi caput'). Nekakva snaha polije svekra,
koji je ceo da se izmije, vrucim cijedom po glavi.
Vuk, poslov. 16.

IZMITITI, izmitim, pf. sve podmititi (o mno-
gijem objektima). — Slozeno: iz-mititi. — Akc.
je kao kod isbvaliti. — U nase vrijeme. ,Kako
ti ispade s Lukom proces?' ,A znas kako, Luka
jaki, uzo svu gospodu na se, sve izm tio i pod-
mitio, pa vrag bi s nim oiida proces dobio'. ,Pa
sto nijesi i ti onda mitio, kad imas sa cim?' ,A
moj brate, ko 6e sve izmititi i podmititi?' J. Bog-
danovic.

IZMITOKLASATI, izmitoklasam, pf. vidi iz-
metoklasiti. — U Stulicevu rjecniku: v. izmito-
klasiti.

IZMITOKLASITI, izmitiklasim, pf. vidi iz-
metoklasiti. — U Stulicevu rjecniku: ,confundere,
omnia susque deque ponere'.

IZMITOKLASENE, n. djelo kojijem se izmito-
klasi. — V Voltigijinu rjecniku: izmitoklasene
,miscuglio' ,vermischung'.

IZMIVANE, n. djelo kojijem se izmiva. — U
Vukovu rjecniku.

IZMIVATI, izmivam, impf. izmiti. — Akc. je
kao kod ispitati. — Bijec je stara, isporedi stslov.
izmyvati, rus. HSMUBaxt. — Izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izmivam kod izmiti), u Stulicevu
(praes. izmivam kod izmiti), u Vukovu (1. ,den
kopf auswascheu' ,lavare caput'. 2. .auswaschen'
jlavare' s primjerom iz narodne pjesme : Tu umornc
tice pocinuse, i ladne se vode napojise, i od krvi
krila izmivase).

1. aktivno.

a. uopce. a) u pravom smislu. Te mu crno iz-
mivaju lice. Pjev. cm. 307». — b) metaforicki.
,Radis, ili govoris, tek da s tobom svet usta iz-
miva', rekne se onome, koji sto nepametno radi
ili govoi'i. Podunavka. 1848. 57.

b. 0 pranu glave. Mlakim izmivaj glavu. J.
Vladmirovic 20.

3. sa se, refleksivno, vidi 1, b. — U Vukovu
rjecniku: ,sich den kopf waschen' ,lavare caput'.

IZMITATI, izmizam, ptf. vidi ispisati. — Slo-
zeno: iz-mizati. — U nase vrijeme u Dubrovniku,
a izmedu rjecnika (samo refleksivno) u Stulicevu:
izmizati se ,cum aliquo solatio mejere, mingere'.

t

IZMJAUKATI, izmjaucem, pf, vidi izmaukati.

— Slozeno : iz-mjauktiti. — U nase vrijeme n
Lici. ,Mac, ili sic! sto tu^mjauces, borne ces
masu pro leda izmjaukati'. ,Sic! tu si stala mjau-
kati, borne 6es ugorak pro leda izaijaukati". J.
Bogdanovic.

IZMJEN, adj. koji se mijena (vremenom), koji
se moze mijenati. — Samo s negacijom (sa zna-
cenem: koji se nigda ne mijena) najednom mjestu
XVIII vijeka (u zapadnom obliku noizmin). Onako
kao jedan duh pristi i neizmini. F. Matid 11. —
I adv. izmjeno (u zapadnom obliku izmino) ta-
koder na jednom mjestu xviii vijeka. Oprijese se,
ne jedino, neg vremeno i izmino. J. Kavanin
350f.

IZMJENA, /. djelo kojijem se izmjenuje, iz-

mjenivane. je- stoji u juznom govoru mj. neg-

dasnega e; u istocnom glasi izmena, u zapadnom
izmina. — Rijec je stara, isporedi stslov. izmena.

— Izmedu rjecnika u Belinu (,altcrnatio' 67a;
,mutatio' 503'>. 504* ; ,scambievolezza, vicendovo-
lezza' ,vicissitudo' 647''; ,sostitutione, il sostitairo'
,substitutio'; ,il sottentrare in luogo d' altri' ,sus-
coptio vicisiim' 69 1*), u Bjelostjenccvu (vidi kod

IZMJENA

245

IZMJENICE

izmjenba), u Voltigijinu (izmena ,scambievolezza,
permutazione, sottentramonto' ,verwecbs]ung'; iz-
mjena ,alternazione, alternativa, avvicendevolezza'
.abwechslung'), u Stidicevu (1. ,mutatio, vicissi-
tude'. 2. remedium'), u Vuhovu (,der wecbsel, die
ablosung' ,vices').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Srjede dari
or su izmina ko i oblak u prolitju. J. Kavanin
lOi**. Slljedit 6e na zemji toliko izmjene od ce-
sara. D. Basi6 38. Necu biti podlozan nemocim,
bolestim, izmjenam, 62. Dan od koga nije bio
sricniji u svoj izmjeni godina. A. Tomikovid,
gov. 307. Glasovita izmjena laz]ivih Dimitrija.
ziv. 1. S ovim je svrSila u Eusiji ona glasovita
izmjena lazaca. 20. Izmjena vjerozakona ,reli-
gions-veranderung'. Jur. pol. terminol. 427. Iz-
mjena, preinaka, preinaceiie ,veranderung'. 546.

b. vrijeme, prigoda da se izmjeni. On imado
ti'i kripostna sina, na starijega tad dode izmina.
Nadod. 190.

c. M Jconkretnom smislu. a) ono slo se daje za
sto drugo. Cbto damt. izmenu na dusi svojej, je-
je2e nSstt vtst miri. dostoinb? Domentijau^ 283.
Svega se svijeta obaje tebe radi, ali s prem lijepom
izmjenom. I. M. Mattei 152. A od srca nasijoh
iztegnuti ne mozes ikakve barne izmjene. I. M.
Mattei 210. Da ti pokazem u ovemu otajstvu
harnost moju i pristojnu izmjenu tvojoj neiz-
mjernoj Jubavi. 212. — b) ono sto izmjenuje sto
drugo. ait) ako je celade, ko izmjenuje koga dru-
goga; pa po tome i uopce: koji mu pumaze. Zac
ima izminu i naprid gre jaci. D. Barakovic, vil.
60. Cemu^mene odprav}ate? neka mi Ajac bude
izmjena. G. Palmotic 1, 222. Ki ste izmjena
draga meni. P. Kanavelic, iv. 16. Imati pod vasu
starost izminu i pomoc od vasega poroda. J. Ba-
novac, pripov. 255. Onda nedu ved plakati, kad
t' izminu budem dati. P. Knezevid, muk. 38. Da
ne uzistem prikratjenja, izmjene aliti oblaksanja.
I. M. Mattei 63. Imat izmjenu i pomodnika. A.
Kalid 376. Jurjevica je bila prava izmjena sta-
rici svekrvi. M. Pavlinovic, rad. 182. — bb) 0
cemu nezivu. Moj je (stit) vede dosluzio, tim iz-
mjenu novu gleda. Gr. Palmotid 1, 211.

d. stoji adverbijalno u nekijem padezima i s ne-
kijem prijedlozima. a) na izmjenu. aa) izmje-
nujuci jedno drugo (kad sad jedan sad drugi
sto radi). Tere na izminu prica§e spivati. P.
Hektorovid 37. Stavise pogodaj . . . na izminu
da svaki o sebi po jednu godinu krajuje u Tebi.
M. Bunid 8. Na izmjeni; ruke od lira sve sto
moze brze i jace pruza, di}i i prostira. I. Gun-
dulid 412. Plernenitijeh izbor judi na izmjenu
taj grad vlada. G. Palmotid 1, 65. Anfion i Orfeo
pjevaju na izmjenu. 2, 377. Dvije naj mlade na
izmjenu zensku dete cas i scjenu skladnom pjesni
pripijevati. 2, 388. Vode tancac i pjevaju na
izmjenu. 2, 407. Povracaju se razlika doba na
izminu. A. d. Bella, razgov. 220. Dan s nodi na
izmjenu mod nam kazc bozanstvenu. I. Dordid,
salt. 54. Mladidi Isusa, a divojke Mariju na iz-
minu fale. A. Kanizlid, utoc. 840. Po redu s nime
na izminu bode. roz. 37. Niti imaju svi u jedno
vrime ostaviti crkvu, dali na izminu imaju od-
hoditi. A. d. Costa 1, 85. — bb) u ovom pri-
mjeru na izmjenu s gen. znaci: da izmijeni, kao
izmjena. Na izmjenu Anija K,ufa bi postavjen
Valorijo. S. Rosa 43^. — cc) kao izmjenu, za
izmjenu (vidi c, a)). Ta }ubav prizamjerna ima
rodibi i razgarati u nasemu srcu Jubav prilicnu
na izmjenu. I. M. Mattei xvi. Da sto primi, sto
li primas bez pristanka na izmjenu? 262. Ako
mi ne bude sreda gresnu moju krv na izmjenu
tociti. 325. Trjebuje, da jubav za }ubav na iz-

mjenu odvrati. 327. Da de car dati veliku pomod
u novcu detama pojadkima i da Pojacka na iz-
mjenu dade vojnikom svaki dan sto i cetrdeset
hijada funti kruha. A. Tomikovid, ziv. 167. —
b) na izmjeni u jednoga pisca Dubrovcanina
XVII vijeka znaci sto na izmjenu (kod a) aa)).
Otac starijeh na izmjeni apostola i proroka. I.
Akvilini 142. Gdi govore na izmjeni grcki, sirski
i latinski. 281. — c) bez izmjene. aa) bez pro-
mjene. Mudri govore: ,Brez izmine nigtar dugo
stat ne more'. P. Hektorovid 3. Bez izmjene od
godi^ta. I. Dordid, uzd. 105. — bb) bez ikoga
da izmijeni (vidi c, b)). Ko pod ove, klice, stine
svej stat ima bez izmine. J. Kavanin 195^. —
cc) bez ikoga ili ista sto moie izmijeniti, dakle
kojemu nema nikoga ili nicega jednaka. Sultani
se pozivase Amir-Bezi od starino, carstvo carstvu
priklapase glasoviti bez izmine, J. Krmpotid, kat.
32. — d) za izmjenu, za platu (vidi c, a)). I
dragu ti slobod dati obedavam za izmjenu. P.
Kanavelid, iv. 416. — e) n izmjeni, na izmjenu
(vidi a) aa)). Gnijezdo ze(a neizbrojnijeh, grcijeb,
sladcijeb u izmjeni. A. Boskoviceva u I. M. Mattei
355. — f) izmjenom, na izmjenu (vidi a) aa)).
Jur sva 'e ceta }udib kleti izmjenom se istru-
dila. A. Vitajid, ost. 167.

IZMJENBA, /. vidi izmjena. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: kajkavski izmenba, premenba, iz-
mina, promina, zamina ,commutatio, permutatio'.

IZMJENCE, adv. vidi izmjenice. — Cesce s pri-
jedlogom na : na izmjence. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski iz-
mence, naizmenice , alternate, alternatim, alterne,
alternis vicibus, mutatis vicibus, per vices, 1. mu-
tando vices').

a. s prijedlogom na. Govori u kratko od raz-
licitih stvari na izmince. M. A. Eejkovid, sabr.
III. Takvi plug brazde na izmjence mora orati.
I. Jablanci 47. Ova na izmjence naredena brana.
104. Brda, ravnine, mloge rijeke pokazivahu se
na izmince oku putnika. D. E. Bogdanid 23. Da
se pisme pivaju od sviju na izmince. I. Velika-
novid, uput. 3, 300. Da cuvaju strazu na iz-
mjence. D. Danicid, Idnev. 26, 12. Govorite, co-
vjece, na izmjence. M. Pavlinovic, razg. 25.

b. bez prijedloga. Bijau Kaifa i Ana biskupi,
i dostojanstvo biskupsko u dva puta izmince
drzase. I. Velikanovid, uput. 1, 163. Ako u svemu
drugomu cinimo sto izmince, i po pravdi jest da
se nami ucini i bodemo. 1, 390.

iZMJENICA, /. vidi izmjena (uprav je dem.).
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (izminica, prominevane ,vicissitudo, commu-
tatio') gdje se naj prije naliodi, i u Stulicevu
(,vicissitudo, permutatio'). Nagovori ga da bo-
zanstvene bvale po pravovjernijeb skupstinah
slatkoglasnijem izmjenicam sadruzi. I. Dordid,
ben. 67. Da bi majki na probire bilo, volila bi
dercu od srdajca, neg po dvoru nevu izminicu.
Nar. pjes. istr. 1, 22. — Sedmerica se na izmi-
nicu istrudise. B. Kasid, per. 2. Gospodina iz-
biju |uto sesterica po dva na izminicu. is. 56.

IZMJENICE, adv. na izmjenu (vidi izmjena,
d, a) aa)). — isporedi izmjence. — Uesce s pri-
jedlogom na: na izmjenice, — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (izminice i na iz-
mjenice ,vicissim, alternatim, alterne, alternis'),
u Belinu (izmjenice ,scambievolmente, vicende-
volmente' ,vicissim' 648=*; na izmjenice ,alterna-
mente' ,vicissim' 67^ ; ,hor un, bor 1' altro' ,vi-
cissim' 371a; ^una volta per uno' ,alternatim' 777''),
u Stulicevu (izmjenice i na izmjenice, v. na iz-
mjenu).

IZMJENICE, a.

24(3

IZMJERANE

a. s prijedlogom na. Cim (kovaci) ^-po gvozdju
razgrijanu na izmjenice udaraju. G-. Palmotic
3, 227^, Misli da svoje tilo imadijase biti izlu-
pano na izminice, i raskrvavjeno. A. d. Bella,
razgov. 100. Negova diviska uda na izminice
lupajuci raskidaju. 204. Pripovidaju mu na iz-
minice. F. Lastric, svet. 92*. Nacin pivaAa na
izminice. P. Knezevic, osm. 131. Na izminice
6oj sluzbe svoje ukazivase. A. Kanizlid, utoc.
598. Jur se krvnici sprav|aju za lupat ga, jur
ga lupaju na izmjenice. D. Basic 55. Udre na
izmjonice s nime u djela naj casfcnije i zajedno
naj milije Jubavi. I. M. Mattei 52. ,Dekoji co-
bani cuvaju blago na izmjenice, danas ja, sjutra
ti. Cuvajudi blago, jedno drugo (ako je pasa blizo
kuce) pusta na izmjenice kuci na jelo'. J. Bog-
danovic.

b. bez prijedloga. Notno bi ga izmjenice cu-
vali. V. Vrcevi6, niz. 270. Dva i dva sa zvonom
na rame, izmjenice, kad im dotuzi breme. S. Lu-
bi§a, prip. 192.

IZMJENIK, m. vidi izmjenite). — xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz izmjenite}).
(Tomislav) izminika svog imade sina. Nadod. 141.
On i za Aim negovi izmjenici. S. Rosa 98^, Koji
su izmjenici apostola. MS''.

IZMJENIONICA, /. u Stulicevu rjecniku: kod
izmjenitejica. — nije dosta pouzdano.

IZMJENIONIK, m. u Stulicevu rjecniku: uz
izmjenite). — nije dosta pouzdano.

IZMJENIT, adj. koji se izmjenuje. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izmjeniti
,variabilis, mutabiiis').

a. adj. a) reciprocus, koji se medu dvoma
izmjenuje (jedno daje drugome onoliko koliko
prima). Jedno sdruzene nebesko, u komu se ne
iziskuje izvan jedno dusno i izminito (/ijotene od
zarucnika. J. Banovac, razg. 124. Zlamenovat
Jubav izminitu. F. Matid 95. Ako se ocute ga-
nuti izmjenitom |ubavi prema nemu. I. M. Mattei
10. Da je duzan tolikoj |ubavi |ubav izmjenitu
odvratiti. 52. Blagodarnost trjebuje da bude iz-
mjenita. 236. Sto namiriva gorucega svakoga
Jubovnika? U istinu jedino |ubav izmjenita. 333.
— b) koji ne ostaje jednak, mijena se, promje-
nuje se, u Stulicevu rjecniku.

b. adv. izmj^nito (prema znacenu kod a, a)).
Ko da srce toliko |ube6e izmjenito ne odjubi?
I. M. Mattei 16. Da sto ima dutjeti srce Jezu-
sovo, cim vidi da nije izmjenito Jubjeno? 252.

, IZMJENlTEti, m. covjek koji izmjenuje dm-
goga (vidi izmijeniti, 1, b). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (izminitej, koji na
mjesto drugoga ulazi ,successor') gdje se naj prije
naJiodi, u Belinu (,alternatore, cioh quello che
subentra' , alternator' 67*; ,clii da la muta' ,al-
terius vicem subiens' SOS''; ,8Uccessore, chi suc-
cede ad un altro' ,successor' 7151-), u Bjelostjen-
cevu (kajkavski izmenitel, izmenilavac, alternator'),
tt Voltigijinu (,sostituto, ajutante' jsubstitut'), u
Stulicevu (,qui succedit'). Eimski biskup, kojino
kano pravi izmjenite} Petrov rimsku stolicu ob-
drzaje. E. Pavid, jezgr. 36. Biskupi kakono iz-
mjoniteji apostolski. 39. Za pomod biskupa iz-
minite|a apostolski. Grgur iz Varesa 63.

IZMJENITEl^AN, izmjfenite}na, adj. vidi iz-
mjenit. — Na jednom mjestu xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,reciproco' ,mutuus').
Vede zeledi izminite}nu slavu svita nego tvoju
vecnu. Transit. 123.

IZMJENITEl^ICA, /. zensko ce}ade sto izmje-
nuje (vidi izmijeniti, 1, b). — U Belinu rjecniku:

,alternatrix' 67^; u Bjelosijencevu: kajkavski iz-
menitelica ,alternatrix' ; tt Stulicevu: ,quae suc-
cedit'.

IZMJENIV, adj. koji se moze mijenati, pro-
mijenati, Hi koji se mijena, promijena. — [/ Stu-
licevu rjecniku: izmjeniv i izmjenjiv ,mutabilis'.

IZMJENIVJ^I, adj. samo na jednom mjestu
XVIII vijeka, gdje znaci sto i izmjeniv; jamacno
je stamparska pogreska te treba citati izmjen-
}ivi. Zakon ne vremeniti i izmjeniv|i. S. Rosa 16a.

IZMJENIVOST, /. osobina onoga sto je izmje-
nivo. — IJ Stulicevu rjeiniku: ,mutabilitas, vi-
cissitude'.

IZMJENJIV, adj. vidi izmjeniv i izmjeniv|i.

IZMJENIVALAC, izmjenivaoca, m. covjek koji
izmjenuje. — U Belinu rjecniku: ,alternatore,
cioe quello che subentra' , alternator' 67*.

IZMJENIVANE, n. djelo kojijem se izmjenuje.

— Stariji je oblik izmjenivanje. — U Belinu
rjecniku: izmjenivanje 67*, i u Vukovu.

IZMJEIVIVATI, izmj^nujem i izmjeiiivam, impf.
izmijeniti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
XVII vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika u Be-
linu (praes. izmjenivam kod izmijeniti 647^. 691*;
vidi i kod b), u Voltigijinu (praes. izmenivam
kod izmeniti; izminivam i izminujem kod izmi-
niti), u Stulicevu (izmjenivati, izmjenivam ,mu-
tare etc.', a kod izmijeniti ima praes. izmje6ujoai
i izmjenivam), ii Vukovu (izmjenivati, izmjenujem,

1. ,andern' ,muto'. 2. ,ablosen' ,subeo').

a. aktivno. Zivot, u korau de se bijeli dni i
radosni svi trajati, or ih nod ne izmjeniva. B.
Zuzeri 319. Nevoja nas muci i tare, jedna drugu
izminuje. A. Kanizlid, utoc. 209. Kraja robom,
roba krajem izminiva. roz. 11. Baruka izmje-
nuje Isaija. S. Rosa 7''. Koji de nakon nih iz-
mjenivat ih. 145''. Jedan grom izminuje dru-
goga. M. A. Rejkovid, sat. L7b. ^lubav, koju )udi
ne izmjenivaju nego ruznom neharnosti i pogrde-
nima. I. M. Mattei 28. Vaga sedmog izminuje
divu. J. S. Rejkovid 12. Pet sestara grad gra-
di§e; sve jedna drugu izmjenivase. (odgonetjaj :
pletice igle). Nar. zag. nov. 70.

b. sa se, reciprocno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izmjenivati se ,alternare, cio^ far una cosa
a vicenda' ,alterno' 67a; izmjenivam se kod iz-
mijeniti se 6471); izmjenujem se kod izmijeniti
se 67a). Sad se trub}e u nih cuju, u volikoj ke
se hvali medu sobom izmjenuju. G. Palmotid

2, 210. Da ih bi seset koji se izmjonivahu, ter
mlatjahu dva po dva. D. iBasid 306. Godina se
s godinami izminuje cesto nami. V. Dosen 45a.
Kada se sime dinsko izminuje. J. S. Rejkovid 181.

IZMJERAK, izmjerka, ni.samo instr. izrajerkom
(u zapadnom govoru izmirkom) adverbijalno sa
znacenem: nekom mjerom (po malo), na jednom
mjestu XVIII vijeka. Pak nek mode prid marvu
izmirkom. J. S. Rejkovid 56.

iZMJERAN, izmjerna, adj. koji se moze izmje-
riti (cesto kao suprotno adjektivu ueizmjeran).

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,misurabile, che si pu6 mi.surare' ,mensurae capax'
490'') gdje se naj prije nahodi, i u Stulidevu (,men-
surabilis, finitus, circumscriptus, limitatus'). Dusa
nasa izmjerna ne moze vidjeti Neizmjernoga. I.
Dordic, salt. 115. Ko izmjeran vid da moze ne-
izmjernu vidjet diku ? uzd. 109. Pamet izmjerna
judska. ben. 130.

IZMJERANE, n. djelo kojijem se izmjera. —
Stariji je oblik izmjeranje. (Vjecnosf) kraja nema,
al' pristanja, al' ki razlog izmiranja. J. Kavanin
439».

IZMJEEATI

247

IZMJERITI,_3, a.

IZMJJ^RATl, iznijeram, impf. izmjeriti. — Od
xvm vijeka (vidi i izmjeraAe). Na mjerilih od
negove tanke pravde vidjet demo ga izmjerati
s jedne atrane dare obilne od milosrdja a z druge
nepostenja grijeha nagijoh. B. Zuzeri 5)8. Samuel
pogledom izmjera ga od vrh glave do dno peta.
207. — metaforicki (biti). Muz s Stapom pleda
2eni izmirase. I. J. P. Lucid, razg. 91.

iZMJERENE, n. djelo kojijem se izmjeri. —
Stariji je ohlik izmjerenje. — U Mika]inu rjec-
niku: izmjerenje; u Belinu: izmjerenje 14=1^. 490t>;
u Bjelostjencevu: kajkavski izmerjene; u Stuli-
6evu.

IZMJERISTE, n. nijerene, izmjerivane. — Na
jednom injestu xvm vijeka. Svako izmiristje nije
dostojno uzdrXajude se duse (,Omnis ponderatio
non est digna continentis animae'. ecclesiastic.
26, 20). Blago turl. 2, 160.

IZMJERITEJ^AN, izmjeritejna, adj. koji treba
izmjeriti. — U Stulicevu rjecniku: ,che si dee
misurare' ,metiendus'.

IZMJERITI, izmjerim, pf. naci kolika je cemu
(ohjektu) dujina (pa i §irina i dubina, Hi dva
Hi sva tri smjera), Hi tezina ; uopce se upotrebjava
kao perfektivni glagol preina mjeriti. — Slozeno:
iz-mjeriti. — Akc. je kao kod izgaziti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izmeriti, rus. HSM-kpnTB.
— Izmedii rjecnika u Mika]imi (izmjeriti, mje-
riti ,metior, demetior, dimetior'), u Belinu (,mi-
surare' ,metior'; ,misurar bene, o tutto' ,emetior'
4901'), 11 Bjelostjencevu (vidi kod izmjerivati), u
Voltigijinu (izmeriti , misurare' ,abmessen'; izmi-
riti ,misurare/ squadrare' ,abmessen'), u Stulicevu
(,metiri, dimetiri'), u Vukovu (,ausmessen , ab-
wagen' ,metior, pendo'), u Danicicevu (izmeriti
,emetiri, pendere').

1. aktivno.

a. 0 dujini, sirini, dubini, Hi o dva Hi o sva
tri smjera (ne o tezini). a) u pravom smislu.
Nemosttno jcstt iztmeriti glubiny mortskyje.
Stefan, sim. pam. saf. 27. Jest 'zmiril sudac
mernim seziiem to trsje. Mon. croat. 140. (1490).
Ku meru (instr.) mislis izmiriti stvare prezmerne?
Transit. 168. Morske dubine izmjerit jos more.
M. Vetranic 1, 176, Tko bi ga izmiri', bi' bi
dug nikako jedan pedaj. I. T. Mrnavid, ist. 129.
Danas mrtvijem telesima izmjerise zem|u ovu.
G. Palmotid 2, 146. Jest obicaj sudaca od zato-
cista izmjeriti oruzje onizijem koji ulaze na zatok.
M. Radnid 406^. Izmjeriti tvoga Olimpa krug
osobni moga pera setkom malom. J. Kavanin
227^. I^egovu velicinu tko de izmirit? J. Fili-
povid 1, 60a. Desnica moja izmjerila je nebesa.
S. Rosa 8a. Morao bi imat oblast izmiriti strasnu
propast. V. Dosen 144t>. Ufatise mladu momu,
izmjerise kosu s macem, ona bjese duz' od maca.
Nar. pjes. vuk. 1, 337. Moja je desnica izmje-
rila nebesa pedu. D. Danicic, isai. 48, 13. —
b) M prenesenom Hi metaforickom smislu. \aa)
uopce. Ona izmjeri neizmjerna. J. Kavanin 520*.
Izmjerit tko moze tvojih suda dubine? I. Dordid,
salt, 113. — hh) kad je objekat ce]ade, znacene
maze biti: razgledati ga svega, pa i posve ga po-
znati (kakovo je u dusi, kako misli). Izmjeriti
koga , squadrare uno, conoscerlo bene' ,perspicero
seusus alicujus'. A. d. Bella, rjecn. 357*. Izmje-
riti koga od pete do glave (poznati ga dobro),
Nar. posl. vuk. 99. Izmjeri ga dobro ocima sa
dno noga do vrh glave. Magaz, 1868. 59.

I). 0 tezini. a) u pravom smislu. Primismo ga
(poklad), zbrojismo i izmerismo. Mon. serb. 497.
(1466). Izmiri na mirila cinu odkupa, P. Ra-
dovcid,' nac. 288. Kom si mjerom druzijem iz-

mjerio, cekaj da se tebi izmjeri, (D), Poslov. danic.
Va|a im naj pri izmiriti vride napose. M. Zo-
ricid, aritm. 107. Kojom mirom vi izmirite dru-
gomu, onom istom povratide se vami. M. A. Re}-
kovid, sabr. 55. Od cuda su plofiu izmjerili, sama
ploca §est litara dode. Nar. pjes. vuk. 3, 336.
Izmjeri mi jednu undu zlata. Nar. pjes. here. vuk.
193, Izmjeri jodnako, da jo milo svakome. Nar,
posl. vuk. 99. Kakva mn je zelena dolama: da
iskrpi, nova bi mu bila, da izmjeri, pretegli bi
konci. 124. — b) ,izmjeriti zlatom kome sto' moze
znaciti: platiti mu onoliko zlata za sto koliko
ova tegli. Suprod suhu ja du zlatu nega i mene
izmjeriti za na§ odkup, za tvu platu. I. Gun-
dulid 342. Toli nee ga dat za platu, daj ga u
dar plemeniti, a za uzdarje ja na zlatu oncas du
ga izmjeriti. 470. Sinovca ti Grci uvatise, trikrat
sam ga zlatom izmirila. And. Kacic, razg. 39.
Nedes imat glave Ozegove, da je trikrat ti iz-
miris zlatom. 294. Daj ti mene cedo Vlahinino,
dvas du ti ga izmjerit sa zlatom. Nar. pjes. vuk,
2, 19, — amo mogu pripadati i ovi primjeri:
Izmiri na zlatu 2eiinja i sluzbe. S. Mencetid 228.
Lijepom platom ki se (trud) izmjeri, G, Pal-
motid 1, 321. — c) ,izmjeriti sto s dim' moze zna-
citi (metaforicki): isporediti^vrijednost jednoga
s drugijem. ^ Samo mojo s Ajacovijem dostojanje
izmjerite. G. Palmotid 1, 212, — d) u metafo-
rickom smislu: razmisliti, raspoznati, vidi i c, b).
Na ;terazijama uma i razsuzdenija izmjeriti. D.
Obradovid, ziv. 31. <j- .

n.ikao proracunati, izracunati. a) u pravom
smislu. Vojska ku nije mod izmjerit, broj ki cuo
nijesi davno. I. Gundulid 322. — u ovom pri-
mjeru ima se u misli da je ono sto se izmjeri
jizmjerno', dakle da nije ,neizmjerno', t. j. bez
kraja, bez konca. Moje znam da jesi dneve iz-
miril. A. Vitajid, ist. 118^. — metaforicki. Zasto
je Bog stvorio mudrost naj prija po duhu sve-
tomu i vidio i pribrojio i vele dobro izmirio. I,
Ancic, vrat. 75. Tko de jakost i kripost ovoga
imena izmiriti? J. Filipovid 1, 425^. — b) u pre-
nesenom smislu, razmisliti, raspoznati (moze biti
da koji primjer po namjeri piscevoj pripada pod
a Hi pod b). Da izmjerimo ogan, da izmjerimo
vjetar. M. Divkovid, bes. 66*, Tve Juvezni plam
mogude oni izmjeri. I. Dordid, ben. 58. Izmjeri
umom svu opasnost. S. !^ubisa, prip. 115.

3. pasivno.

a. vidi 1, a. Dil konopcicem izmiren. A, Vi-
tajic, ist. 361.

b. vidi 1, b. a) u pravom smislu. ,Izmjereno
izjedeno' (ne mjeri sto ijes), u Lid. J. Bogda-
novid. — b) u metaforickom smislu. Bil misnik
od Boga izmiren i nevajast odbacen. I. Ancic,
svit. 79. S mjerom s kojom izmjeris biti des iz-
mjeren. M. Radnid 60t>, Mjerom mirit kom bu-
demo izmjei'eno nam de biti. A, Vitajid, ost. 250.

c. part, praet. pass, izmjeren kao adj. mo^e
znaciti :

a) koji ne prelazi neku mjeru. Cetvrta pravda
zove se izmjerena, to jest, ni se ima savisa pravda
ciniti, ui savise milosrdje. M. Divkovid, bes. 643^.
Hranom priprostom i izmjerenom zivot provo-
djahu. S. Rosa 43*.

b) sto i izmjeran koje vidi. Bog jest neizmiren,
a stvorenje izmireno. F. Glavinid, cvit. xvi, Clo-
vicanska pamet jest izmirena. IGSa. Da je lie-
gova zloda neizmirena oli ti nesvrSena. M. Do-
bretid 227. Plod mise svete od "stranejmisnika
koji prikazuje jest svrsen i izmiren, 369,

3. sa se,

a. pasivno. Kom mirom misli§ izmiriti jednu
ric, ka se ne more izmiriti? Ziv. jer, star. 1, 236.

IZMJEKITI, 3, a.

248

IZMOCI

Ku meru (instr.) budete mirili, 'zmiri se vam.
Korizm. 44*^ Da ti se pribroji i da t' se izoijeri
(prcija). N. Najeskovid 1, 295. Kada se dru^ome
mogu stvarju izmjerit neg misli samome, jedva
bi na svijetu mogli stat u Judsku misao tu. F.
Lukarevic 79. Nego se ima stvar po Bogu svi-
jesno i dusevno izmiriti. B. Kasic, nasi. 8. Slava
toliko velika, da se ne more izmiriti. F. Glavinic,
cvit. 7'^. A kada se izmiri tvoj posao. I. Ancic,
svit. 62. Da se izmiri arsinom zivot mnogije.
M. Eadnic 5a. Istom mjerom sve odvraca s kom
se bude izmjeriti. B. Betera, cut. 136. Zloca ne-
gova zlocom koje svitovne stvari izmjerit se ne
moze. I. Grlicic, put. 192. Nije mjere u besjedi,
kom se izmjerit moj grijeh ima. I. Dordic, uzd.
33. Sva ona koja su u Bogu mire ne imadu, iz-
mirit se ne mogu. J. Filipovic 1, 269^. Da se
Jubav riegova izmirit ne moze. 3, 66^. Izmiri
se brasno. A. Kanizlic, bogojubn. 438. Oni ce
se izmjeriti blagom. Ogled, sr. 105.
b. refleksivno.

a) uopce. Izmirimo se mirilom od nase pameti.
I. Anci6, svit. 79. Po tris cu ti izmjerit se
blagom. Pjev. crn. 220*.

b) postaviti se nekoj mjeri, ne raditi prelco
neke mjere. Biti prostran u uboztvu, izmjerit se
u bogatctvu. Pril. jag. ark. 9, 73. (1520).

IZMJERIV, adj. koji se moze izmjeriti. — U
Stulicevu rjecniku: ,mensurabilis', i u nase vri-
jeme u Sulekovu: ,ausmessbar; vermessbar'.

IZMJERIVANE, n. djelo kojijem se izmjeruje.

— U Sulekovu rjecniku: ,ausmessung'.
IZMJERIVATI, izmjerujem i izmjferivam, impf.

izmjeriti. — Od xvii vijeka, a izmedii rjecnika
u Belinu (izmjerivati, izmjerivam ,metior' 490^)
i u Bjelostjencevu (izmerujem, izmeriti ,emetior,
dimetior', v. merim). Svakomu, znaj, prastanje
na |ubavi se izmjeriva. I. V. Buni6, mand. 24.

IZMJERIVOST, /. osohina onoga sto je izmje-
rivo. — U SulekovH rjecniku: ,ausmessbarkeit'.

IZMjilRLIV, adj. vidi izmjeriv. — Najednom
mjestu xviii vijeka. Koja je dalecina izmirjiva a
snilazak bio je neizmiren. A. Tomikovii, gor. 47.

IZMJERNOST, /. osohina onoga stoje izmjerno.

— Od XVIII vijeka. Poznajem razliku koja od-
vratja svoju izmirnost od tvoje neizmirnosti. G.
Pestalic 213. — U nase vrijeme u Sulekovu rjec-
niku : ,au8messbarkeit'.

izMJESTITI, izmjestim, pf. dici s mjesta, pre-
mjestiti. — Postaje od iz i mjesto nastavkom i.

— Od XVIII vijeka. Bol je trudna veomi dosti
8 jedne sglobe ostetene; al' je teza, sve da kosti
za'edno budu izmjestene. J. Kavanin 427*. Da
se sva vodoplavna sela izmeste u brda. M. D.
Miliievic, zim. vec. 253.

IZMJESaTE^AN, izmjesatejna, adj. koji treba
da se izmijeSa. — U Stulicevu rjecniku: ,mis-
cendus'. — nepouzdano.

iZMJEf^CE, adv. izmijesano. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka (po zapadnom govoru izmisce).
Frisko dubre konsko ili ovcje izmiSce sa slamom
mece se. J. S. Ee}kovi6 44.

IZMJESiVATI, izmjfesujem i izmjesivam, impf.
izmijesati. — Samo u Stulicevu rjecniku: iztnje-
sivati, izmjesivam, freq. iiz izmijesati.

IZMLACATI, izmlacam, impf. vidi izmlatiti
(uprav je dem.). — U nase vrijeme u Lici. ,Iz-
nesi taj bijac van, pa ga dobro od prasine stapom
izmlacaj'. ,Ako te poderam, zivo 6u te ovijem
Stapom izralacati'. , Borne ga zivo izmlaca'. J.
Bogdanovid.

t t ^ t

IZMLACENE, n. djelo kojijem se izmlati. —
Stariji je ohlik izmlacenje. — Izmedu rjecnika
u Mika]inu (izmlacenje) i u Bjelostjencevu. Iz-
mlatjenje biskupa. A. d. Costa 1, 139. Tamnice,
izmlatjenja. 2, 37. Jedno samo izmlacenje tesko.
2, 185.

IZMLA^EVATI, izmlacujem, impf. vidi izmla-
civati. — U jednoga pisca xviii vijeka, i vioze-
hiti u Bjelostjencevu rjecniku (gdje ima samo
praes. sto moze pripadati i pod izmlacivati: iz-
mlacujem, izmlatiti .verberibus afficere, fustibus
caedere'). Bude obicajan izmlatjevati. A. d. Costa
2, 185. Silovito izmlatjuju zakne. 2, 106. Kada
izmlatjuje jednoga svitovnaka. 2, 185.

IZMLACIVATI, izmlacujem i izmlacivam, tmp/.
izmlatiti. — U Belinu rjecniku: praes. izmladivam
kod izmlatiti (vidi i izmlacevati).

IZMLATITEl^, m. covjek koji izmlati. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Onda se zove izmla-
titej kada izmlatjuje jednoga svitovnaka. A. d.
Costa 2, 185.

IZMLATITI, izmlatim, pf. svrsiti mlacene posto
je sve mJaceno, izbiti, istuci, (uprav o zitu, ali se
kaze i o drugom objektu, n. p. o cejadetu ili o
zivotini). — Slozeno: iz-mlatiti. — Akc. je kao
kod ishvaliti. — Rijec je stara, isporedi stslov.
izmlatiti, rus. nsMo.ioTHTt. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (izmlatiti, izbiti ,verbero, pulso, verbe-
ribus afficere, virgis vel fustibus caedere'), u Be-
linu (izmlatiti, izmlacivam ,battere uno ben bene'
,acriter cedere' I32b), u Bjelostjencevu (vidi kod
izmlacevati), u Voltigijinu (.battere, bastonare,
fracassare' ,sclilagen, zerpriigeln'), u Stulicevu (v.
izlupati), u Vukovu (,zerdresclien' ,contundo').

a. aktivno. Postavise ga na,jedan nakovan i
izmlatise ga. M. Pavi§i6 30. Nekoga izmlatise,
nekoga zaklase. S. Eosa 133^. Da su izmlatili
i izbili crkovnaka. A. d. Costa 1, 69. Ako bi
se tko uslobodio izmlatiti oli udariti crkovnaka.
1, 117. Snopovo lasno izmlati. I. Jablanci 67.
Cesto udarit, cesto izmlatit, to je jedna rijec. A.
Kalic 369.

b. pasivno. Pleca prisveta, za nas nemilo iz-
bijena i izmlacena. B. Pavlovic 59. — U ovom
je primjeru subjekat udarac. Udarci budu izmla-
ceni. J. Banovac, blagosov. 281.

c. sa se, pasivno. Na gumnu gdje se zito iz-
mlatilo. B. Zuzeri 11. Na gumnu snopi od zita
izmlate se. 387. Da se zato izmlati s mirom.
Ant. Kadcic 301.

IZMLAVITI, izmlavim, pf. izbiti, izlijemati.

— Slozeno: izmlaviti. — Akc. je kao kod izga-
ziti. — Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (vide izlijemati s primjerom : Izmlavila me
kisa). Jednoglava tak' oro dvoglavi strasi, peja,
muci i izmlavi. I. Zanicic 216.

IZMLEDNETI, izmlfedaim, pf. posve omledneti.

— Slozeno: iz-mledneti. — U Stulicevu rjecniku:
v. izmrsaviti.

iZM^ETI, izmejem, pf. vidi izamjeti. — I) Stu-
licevu rjecniku : izmleti, v. saraleti s dodatkom
da je na§ao ovu rijec u Bjelostjencevu (?).

IZMOCITI, izmocim, pf. posve zamociti (i kad
je vi§e objekata), skvasiti. — Slozeno: iz-mociti.

— Akc. je kao kod iznositi. — U Bjelostjencevu
rjecniku: vidi kod izmakati; u Voltigijinu: ,ba-
gnare, inaffiare' ,benetzen, baden'; u Stulicevu: v.
omociti.

IZMOCI, izmognem (Izraozem), pf. slozeno : iz-
raoci. — Znacenc je uopce da subjekat sa svom
silom, sa svom modi nastojeci, doknci ncsto. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (iz

IZMOGI

21'J

1. IZMOLITI, 3, b, a).

moci, izmogne, vide izlisiti s dodatkom da se
(jovori u Srijemu). a) isjilatiti, dati. Kada pri-
prosti }udi ne mogu izmoci §to nastojriici od
ovih novaca istu, grabo jim pokudstvo. A. Ka-
iiizlic, kam. 835. Mana mista gdi ne mogu iii
desetka da izmogu. V. Doson 32a. Kuliko mozo
hrane za marvu izmoci. I. Jablanci 111. Siro-
masan tezacki covik tuliko ne izmoze da bi si
iz inostranskih dalekih vilaeta ovnove mogao dati
dobaviti. 12G. ,E, kako ti meni nabrajas i vrlezas,
daj ovo, daj one, to treba tu, to treba onde, a
ne pitas, otn li ja to sve izmoci'. J. Bogdanovi6.

— b) uciniti, uraditi. (DuhrcJ izmoze da zemja
zavrije. I. Jablanci 26. Zubaca se mora obto-
rasiti, da boje izmogno. J. S. Eejkovic 17(). AH
tko ce tog izmo6i posla? 28. — c) doteci, vidi
izlisiti. Ma ne moglo po mire izmoci. J. S. Re}-
kovic 31. vidi u Vukovu rjecnikit.

iZMODEINA, /. sto ostane modro boje poslijc
prvog modrena. u Lici. V. Arsenijevic.

IZM0GU6lTI SE, izm6gucim se, j?/. u Stu-
licevii rjecniku : pustiti mogu6stvo ,imperium di-
mittere'. — nepouzdano.

IZMOGUCiVATI SE, izmogudnjem se i izmo-
gucivam se, inipf. izmoguciti se. — U Stulicevu
rjecniku: izmogucivati se, izmogucivam se, freq.
ttz izmoguciti se. — nepouzdano.

IZMOHUNITI, izm6hunim, pf. izvaditi iz mo-
huna (grah itd.). — Postaje od iz i mohuna na-
stavkom i. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,siliqua
spoliare, mundare'.

IZMOHUNIVATI, izmohiinujem i izmohunivam,
iinpf. izmoliuniti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izmohunivati, izmohunivam, freq. uz izmohuniti.

IZMOKNUTI, izmoknem, pf.

a. prelasno, vidi izmociti. — U Bjelostjencevu
rjecniku: vidi kod izmakati.

b. neprelazno, skvasiti se. — U Stulicevu rjec-
niku: ,madere'.

IZMOKRITI, izmokrim, pf. posve smokriti. —
Slozeno: iz-mokriti. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Bi od znoja sva izmokrena. Zborn. 86^.

IZMOLITAVNICA, /. vidi izmo]ite|nica.

IZMOLITE]^, m. covjek koji izmoli. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,chi ottiene
pregando' .exorator' 532'') gdje se naj prije nn-
hodi, i u Stulicevu (.impetrans'). Jezus blag jes
pomolitej prid ocem, jes izmoHte}. I. M. Mattei
315.

IZMOLITEIjjAN, izm61itejna, adj. koji treba
da se izmoli. — U Stulicevu rjecniku: ,impe-
trandus'. — nepouzdano.

IZMOLITEl^ICA, /. zensko cejade koje izmoli.

— U Belinu rjecniku: ,impetratrix' 385*; ,exo-
ratrix' 532^.

IZMOLITEl^NICA, /. vidi izmolite}ica. — V
knigama pisanima crkvenijem jezikom. Vb ime
presvetyje ti matere , negli izmolitejtnica mi
budetb. Danilo 368. Vt ime presv. tyje bogo-
matere, negli ta budett mi izmolitejmica vt dtnt
sudtnyj. 75. na ovom sadnem mjestu mj. izmo
litejtnica ima u drugom rukopisu izmolitvtnica,
sto bi dan danasni glasilo izmolitavnica.

1. IZMOLITI, izmolim, pf. slohno: iz-moliti.

— Akc. je kao kod iznositi. — Bijec je stara,
isporedi stslov. izmoliti, rus. hsmo^hts. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (izmoliti, molbami steci ,im-
petro, exoro'), u Belinu (,deprecor' 276*; ,im-
petro' 385a; ,exoro' ESO^), u Voltigijinu (,impe-

trare, otteuere pregaudo' ,ausbethon'), u Stuli-
cevu (,impotraro, voti compotem fieri'), u Vukovu
(,erbitten' ,impetro').

1. aktivno.

ii. impetrare, dobiti mojenem. ako je izreceno
cclade sto se moli, stoji u gen. s prijedlogoni u
Hi od. a) uopce. Znan ces bit od svega, kad se
ja pomolim i tvoga posega spisenje izmolim. M.
Maruli6 43. Izmoli za mene cistoiu od duso. M.
Jerkovi6 79. Jeda li tezko i trudno izmolise ovi
ono ca prosahu? P. Radovcic, nac. 173. Bozjo
milosti koje mi cestim pitanjom izmolimo. A. d.
Bella, razgov. 44. Ufnjuci se da 6o zaisto iz-
molit sto pita. I. Rordid, salt. 83. Izmoliti od
Boga grihom oprosteiie. A. Bacid 364. Da za
nu oprostene izmoli. J. Banovac, pred. 75. Koji
ako kad i dilovaste protiva nomu, izmoliste od
mene oprostene. razg. 5. Izmolit od Boga opro-
stene griha. 241. Daj, izmoli mi odicu od ci-
stoce. prisv. obit. 100. Nista izmolit ne mogose.
F. Lastric, test. 388*. Boga je molio i mir crkve
izmolio. A. Kanizlic, kam. 274. Krajica svima
zivot izmoli. utoc. 93. Izmoli mi od spasiteja
kripost. bogo}ubn. 462, Pomoc izmoliti. fran.
107. Kako ga je s teskom mukom od oca iz-
molio. E. Pavi6, ogi. 91. Zato ona (d Boga is-
prosi ono sto od Iruda ne bi mogla izmoliti.
658. Ganuvsi se na milosrdjc, izmoli mu od otca
zivot. And. Kacic, razg. 78. Dok od crkve tu
oblast ne bi izmolio. B. Leakovic, nauk. 24!>.
Tu j' djevojka izmolila glavu. Nar. pjes. horm.
2, 414. Te ga izmolo (kamen) i opet dovuku na
svoje staro mjesto. Vuk, dan. 1, 40. Da bismo
se ponizili pred Bogom svojim i izmolili u nega
sre6au put sebi i djeci svojoj. D. Danicic, jezdr.
8, 21. — h) kad je objekat cejade, znacene mozc
biti: dobiti mu mojenem zivot, spasene, slobodu,
prostene. Pomys}aase kojimi. obrazomL izmolitb
u cara preosvestenaago si gospodina. Domen-
tijana 336. Mneci bi ga izmolila iz srgbcnih ruk
razbojskih. M. Jerkovic 47. I druge neizbrojeno
ovako divica Marija na cas niove smrti od djavla
ote a od sudca izmoli. J. Filipovic 1, 573*. Car
hocase izgubiti }ubu, ma je sluge izgubit ne
dadu; no se mole caru cestitome, te gospodu
svoju izmolise. Nar. pjes. vuk. 2, 26.

b. objekat moze biti molitva (crkvena) uopce
Hi osobita. znacene je: izreci svu molitvu. Svako
leto jedanadeste tisuc ocenasi i zdravih Marij
izmojase. F. Glaviuic, cvit. 347a. Izmoliti one
molitvice. A. d. Bella, razgov. 70. Poglavarica
izmolivsi molitvice. A. Kanizlic, bogojubn. 438.
Izmoliti jutrnu. A. d. Costa 1, 15. Prihoditi u
kor za izmoliti svete oficije. 2, 201. Ustani rano,
izmoli tvoje jutrhc molitve. B. Leakovid, gov.
83. Te iste molitve izmoli. I. M. Mattei 268.
Da jedan zakan ne moze izmoliti vas oficij. M.
Dragicevic 81.

c. kad je objekat cefade Hi sto se kao cejade
misli (n. p. Bog), znacene moze biti: svrsiti mo-
jene posto se dosta molilo. Ni svi dni prodose,
ni Boga izmolismo ,ancora v' e del tempo'. S.
Budmani 423a.

3. pasivno.

a. vidi 1, a. Dobro djelo izmojeno prodano je
skupo. (D). Poslov. danic. Har izmojena, drago
jo kupjena. (D).

b. vidi 1, c. Ni gora izpasena ni Bog iz-
mojen. (D). Poslov. danic.

o. sa se.

a. pasivno (vidi 1, a). Drago se kupuje sto so
izmoli. (D). Poslov. danic.

b. rejleksivno.

a) subjekat mojenem dobijc od starjeSitie do-

1. IZMOLITI, 3, b, a).

250

IZMORITI, 3.

pustene da otide, da se uda]i. Izraolih se opet
u cara. D. Danicic, nem. 13, 6.

h) svrsiti molene posto se mnogo molilo. — U
Stulicevu rjecniku : ,pregar molto' ,exorare, obse-
crare'.

c) znacene je kao kod 1, a; ali se istice da
subjekat moli i dobije za sama sebe. — Samo u
Vukovu rjecniku: ,sich etwas erbitten' ,impetro'.

3. IZMOLITI, izmolim, pf. iz mjestn vise Hi
mane zatvorena uciniti da sto (objekat) izide,
pruziti, pokazati. — Slozeno: iz-moliti (vidi po-
moliti i promoliti). — Akc. je kao kod iznositi.

— Mozebiti od xv vijeka (vidi F. Miklosid, lex.
palaeoslov.2 kod izmoliti), a izmedu rjecnika u
Vukovu (,hervorzeigen' , promo').

a. aktivno. A vi duge puske izmolite. Nar.
pjes. vuk. 3, 306. Iz vode glavu izmolio. Pjev.
crn. 80*. A na penger glavu izmolila. Nar. pjes.
juk. 150.

b. pasivno. Iz onijeh prozora gdje su sise bile
izmojene. Vuk, nar. pjes. 2, 124.

0. sa se, refleksivno, izvuei se, pokazati se. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (,sich hervorzeigen,
bervorkommen' ,prodeo, promineo'). Neko trepti,
neko jauce, neko u pomo6 druzijeh moli, da mu
teske mire stuce, da se kako ziv izmoli. J. Pal-
motic 262. AT se treci bu}uk izmolio. Pjev.
crn. 50a.

IZMOLIV, adj. koji se maze izmoliti. — U Mi-
kalinu rjecniku (kod umoliv); u Belinu: ,impe-
trabilis' 385*; u Voltigijinu: ,impetrabile, otte-
nibile' ,erhaltbar' ; h Stulicevu: ,impetrabilis'.

IZMOLOVATI, izmolujem, pf. sve (o jednome
Hi 0 vise objekata) namolovati. — Slozeno: iz-
molovati. — U nase vrijeme po sjeveroistocnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu (,malen'
,depingo', n. p. covjeka, sobu, crkvu s dodatkom
da se govori u vojvodstvu). Grob koji je izmo-
lovan na erkvi s poja s desne strane. Vuk, dan.
1, 37. U Eavanici gdje je izmolovana Kosovska
bitka. ziv. 86. Hercog je poslao ovoga zivo-
pisca u Pariz da mu Napoleona izmoluje. Nov.
sr. 1835. 151.

IZMOJ^AKATI, izm6jakam, pf. mojakanem do-
biti. — Slozeno: iz-mo}akati. — U Sulekovu rjec-
niku: ,ausbetteln'.

IZMO^^AVATI, izmojavam, impf. (2.) izmoliti.

— U nose vrijeme. Gdje se nesto iz nega (jezera)
izmojava. Nar. prip. bos. 1, 105.

IZMOJ^ENE, n. djelo kojijem se izmoli (vidi
1. izmoliti). — Stariji je oblik izmo)enje. — Iz-
medu rjecnika u Mikalinu (izmojenjo), u Belinu
(izmojenje 3-5*. 412>^. 5321^), u Stulicevu. Na iz-
molenje isprositeja. A. d. Costa 1, 23(5. U iz-
molenjii potajnu svotoga uficija. 1, 247. Zapu-
Stuju6i izmolene svetoga oficija. Ant. Kadcic 42.
Ovo izprosene i izmolene oblasti, 2G9.

IZMOR, m. izmorene. — U pisaca nasega vre-
mena. Teska napast izmora i neufana. M. Pav-
linovic, razl. spis. 356.

IZ.VIORAN, izmorna, adj. izmoren, posve umoran.

— Od XVII vijeka. I s junastvom potiskuju ne-
prijatelsko sve bojniko, ki so izmorni ve6o cuju
ispod silo tac velike. J, Palmotic 361. Ali u
dugo sto 60s tako da izmorni oni ucine? 305.
Od puta izmoran. V. Andrijasovi6, put. 396. —
U Stulicevu rjecniku ima adv. izmorno ,labo-
riose'.

IZMORENE, n. djelo kojijem se izmori. — Sta-
riji je oblik izmorenjo. Ter je mrsko ziviti jur
cije6 izmorenja i mlakosti. B. Kasic, nasi. 31.

IZMORITI, izmorim, pf. slozeno: iz-moriti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izmoriti, rus. nsMopnTi.. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (kod moriti), u Belinu (,de-
fatigo' 710^), u Stulicevu (,defatigare'), u Dani-
cicevu (,necare').

1. aktivno.

u. ubiti, poubijati (0 mnogijem objektima). samo
u prva vremena u knigama pisanima crkvenijem
jezikom. (Bog) potopt navedo i izmori prtvyj
mirB ont. Domentijan* 94. Mnogyhb gladomt
izmorivt. b 101.

b. uciniti da ko Hi sto (objekat) postane posve
trudan; cesto znaci sto i izmuciti. a) objekat je
cejade. Da mo vecma jos u zejab izmori. S. Men-
cetic 142. Kojim me izmori tac deri do placa.
167. Koli me izmori zvir pusta! M. Drzid 72.
Uciniti posobito pobrojenje bilo bi izmoriti i do-
saditi onoj dobroti od slioca. B. Kasic, in. 101.
Tad slobodjen mladac tuzni iz veriga i qd bu-
dobne sile, u ruzni koja nacin izmori ga. G. Pal-
motic 3, 136^. (Kon) ponositoj u nescjeni sluge
izmori ki ga slijede. 3, 142*. Izmuciti i izmo-
riti iskrnega, H. Bonacic 75. Evo cu ti danas
poginuti, tursko me je momce izmorilo. And.
Kacic, razg. 246. — b) objekat je udo Hi dio od
tijela, Hi sto umno (n. p. dusa, ustrplene). Bu-
du6i trudne san oci mi zatvoril, jere plac i nesan
bise jib izmoril. H. Luci6 216. Mosnu mu otribe,
a zivot izmore. 276. Uzrok 6es bit, da ja iz-
morim zivot moj , za ku stvar osudit ho6e to
visna vlas D. Raiiina 82a. Otvori oci ke svo-
jimo trudom smrt izmori. D. Zlatarid 83^. Mogu
ustrnditi i izmoriti ruku od pisaoca. B. Kasic,
fran. 44. Tijem buduci dotrudilo samosiljo hudo
tako, koje bjese izmorilo ustrpjenje tvrdo svako.
J. Palmotic 352. Mucno izmoriti te brabrene
ude. P. Vitezovic, odil. 37. Nevoja vam s tijclom
dusu izmori. I. i)ordi6, salt. 279.

c. u jednom primjeru xvi vijeka znacene je
posve protivno predasnemu: uciniti da objekat
pocine (iz kao da pokazuje da se iz objekta iz-
vadilo umarane). Nikoko mucavsi, sam sebe iz-
mori, a pak se ustavsi, istom progovori. P. Hek-
torovic 8 — 9.

2. pasivno (vidi 1, b).,Poceli nas bjehu i bojem
izmorenijeh dobivati. G. Palmotid 1, 302. Na
studenu zato zemju izmoreni i prostrti svi le-
gose, tere drijemju. 3, 67b. Pokle izmoren starac
zeli da ga izmijenis u besjedi. 3, i\l^. U gri-
jesim istrudena i izmorena. V. Andrijasevic, put.
403. Ter podose pccinuti bivsi od puta izmo-
reni. J. Palmotic 126. Koji je tako izmoren i
izraiien. M. Radni6 386^. Ve6 pokle su izmo-
rene s duga puta noge moje. J. Kavanin 361*.
Izmoren cije6 znoja i muka. I. Dordic, uzd. 77.
Negovo tijelo sve teskijem trudim izmoreno. B.
Zuzeri 33. Izmoreno napokon Bozje ustrpjene.
I. J. P. Lucie, razg. 87. Nomodnik izmo en od
muke i bolesti. 101. Prignuli smo se mi pod-
loziti izmorena nasa pleda. Grgur iz Varesa 7.

3. sa se, refleksivno (vidi 1, b). — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,faticarsi' ,dofatigor' 3051'; izmo-
riti se, izmorivam se ,stancarsi molto' ,defatigor'
706b), M Voltigijinu (,sfinirsi, stancarsi' ,miide
werden'), u Stulicevu (.defatigari'). Vaj meni, ni
li grih, gledajte cic Boga, da se tac izmorih
mlajahna neboga! H. Lucie 230. Sto jeza Boga!
oto se si izmorio! M. Drzi6 386. Prijo bl se iz-
morili svi pisaoci. A. Guceti6, roz. jez. 74. Bu-
du6i se svikolici igraju6i izmorili. B. Kasi6, per.
98. Zapovidi slugam sfojijem da ju i oni bicima
izprebijaju, dokle se izmoriSe. 104. Negda 6e se
vele i vele oko paso izmoriti, dokli s nime, kako

IZMORITI, 3.

251

IZMRCITI, b.

c

i

zele, uioc uzbudu govoriti. J. Palmotic 331. Nu
ne bjeSe, neg' s naCinom uklaAaju toj se sili vo-
jujudi jos s vrlinom, zasve su se izmorili. 365.
Pokle loved izmori se. J. Kavanin ld6^. Preinda
se bjehu putiijudi sasma izmorili. I. Dordid,
ben. Ib3. Gradani boj s nima bijudi izmoie so.
A. Kanizlid, kam. 825. Gradani nih sikudi iz-
more se. And. Kacid, razg. 152. Sharp so nije
izmorio, nego je slijedio u dobrom djelovanu.
M. Pavlinovic, rad. 96. Tako se mozdani iz-
rnoro. 147.

IZMORIVATI, izm6rujem i izm6rrvam, impf.
izmoriti -- U Belinu rjeeniku: praes. izmorivam
se kod izmoriti se.

IZMOTANE, n. djelo kojijem se izinota. — U
Stulicevu rjeeniku : ,glomeratio'.

IZMOTATI, izm6ta.m, ;)/. slozeno: iz-motati.

— Akc. je kao kod iskoncati. — Maze biti stara
rijed, isporedi stslov. izmotati, rus. nsMOTaxi.; u
nasemu se jeziku javja od xvi vijeka.

1 . aktivno.

a. izvaditi motajuci. Tko cista izmota iz zlata
preden zlat. H. Lucie 208.

b. razniotati, odmotati (sto je bilo namotano).

— Izmedu rjecnika u Mikalinu (kod izviti). —
Vidi i u Sulekovu rjeeniku: ,aushaspoln'. — 1
u prenesenom smislu, kao izbaviti, ispustiti. Odkle
molitn Boga il' da me izmota il' da iz ovoga
svuce me zivota. I. Ivanisevic 275. Kad me
prime, ter zivota iz ovoga mene izmota. A. Vi-
ta|id, ist. 150a.

c. posve namotati, smotati. — U VoUigijinii
rjeeniku: ,aggomito]are, aggrapparo' ,in knaul
winden', i u Stulicevu: ,glomerare'.

Z. sa se, pasivno Hi rejleksivno (vidi 1, b).
Izmotati ,aushaspeln'. ,Evo se ovo klupko iz-
mota'. J. Bogdanovid. — metoforicki. Ako se iz-
mota taj konac ki vuce, srce iz zivota krstjanstvu
izvuce. H. Lucid 273. Dokle se nepravda od
ovud izmota. A. Georgiceo, nasi. 54.

IZMOTAvATI, izm6tavam, impf. izmotati. —
V Stulicevu rjeeniku: freq. uz izmotati.

IZMOTKATI, izmotkam, pf. postaje od iz i
motka nastavkom a. — U nase vrijeme n Lici.
Kada cojk hode svoju nivu od tudeg blaga da
brani, t. j. da drugi po noj blagom ne pasu,
onda na vise mjesta po toj hivi motke pobode,
to je neki znak, da onda drugi svojijem blagom
po toj nivi pasti ne smije. .Izmotka' sam onu
nivu, nece vaja sada niko po noj pasti'. J. Bog-
danovid.

IZMOTREI^E, n. djelo kojijem se izmotri. —
Stariji je ohlik izraotrenje. — U Belinu rjeeniku:
izmotrenje ,inventio' 416t>; u Bjclostjencevu: v.
izmislene ; u Stulicevu: jfictio, excogitatio'.

IZMOTRITI, izmotrim, pf. izmisliti, iznaci. —
Slozeno : iz-motriti. — Akc. je kao kod iznositi.
— U Belinu rjeeniku: ,excogito' 416^; u Volti-
gijinu: ,iuventare, ritrovare' ,erfinden'; u Stuli-
cevu : ,fingere, excogitare'.

IZMOTRIVATI, izmitrujem i izm6trivam, impf.
izmotriti. — U Stulicevu rjeeniku: izmotrivati,
izmotrivam ,fingere, excogitaro'.

IZMOZGATI, izmozgam, pf. izvaditi kome Hi
cemii (ohjektu) mozak. — Postaje od iz i mozak
nastavkom a.. — U Voltigijinu rjeeniku: ,smidol-
lare, snocciolare' ,das mark herausziehen', i u
Stulicevu: izmozgati, mozak izvaditi ,em6dullare,
medullam extrahere'. — nepouzdano. — I u nase
se vrijeme nalazi u pisaca s drugijem znacenem :
nakon dugoga misjena i razmisjana sto (objekat)

izmisliti, iznaci (kao izvaditi iz mozga). u Sule-
kovu rjeeniku: ,ausbriiten; ausgriibeln'.

IZMOZAN, izmozna, adj. ujednoga pisca iLvm
vijeka s razlicnijem znacenem: a) koji maze sto
uraditi. Nije tako tezak i tulike izmo5.no jakosti.
I. Jablanci 56. — b) koristan. Zelim da ovaj
moj posao izmozan bude. 216.

IZMOZDANITI, izm6zdanim, ff izvaditi kome
(objektu) mozdani. — Nacineno od iz i mozdani
nastavkom i. — U St'dicevu rjeeniku: izmozda-
niti koga, v. odmozdaniti. — nepouzdano.

IZMOZDAVATI. izm6zdavani , impf. vaditi
mozak, isporedi izmozgati. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Od kud bi se prosipalo, kad se ne bi
podanim cerio i izmozdavao mozak iz kostiju.
D. Obradovic, basn. 268.

IZMOZDENE, n. uprav djelo kojijem se iz-
viozdi. — U Stulicevu rjeeniku: ,destructio, caedes,
excidium, clades' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.

IZMOZDITI, izmozdim, pf. vrlo oslabiti. —
Slozeno: iz-mozditi. ,Ova me bolest vrlo izmoz-
dila, nes se dugo oporaviti'. J. Bogdanovid. Pre-
kuznici bijau izmozdeni. G. Zelid 156.

IZMOZXOST, /. osobina onoga sto je izmozno.
— U istoga pisca xviii vijeka u kojega ima i
izmozan Neka nu po svojoj izmoznosti naciniti
moze. I. Jablanci 69.

iZMRAZITI SE, izmrazim se, pf. posve se
omraziti. — Slozeno: izmraziti. — Akc. je kao
kod izgaziti. — U nase vrijeme ii Lici. ,Znas
kakav je, kad se sa svijem konsijama omrazio i
izmrazio'. ,A s kim se on ne bi poizavada, omrazio
i izmrazio?' J. Bogdanovid.

IZMRCVARITI, izmi-cvarim, pf. izraniti, isjeci,
iskidati. — Slozeno: iz-mrcvariti. — Akc. je kao
kod izjednaciti. — U nase vrijeme u Lici (J.
Bogdanovid) i u Dubrovniku (F. Budmani). ,Edan
drugog izmrcvario svodno ka vola'. ,Sav je ziv
izmrcvaren'. J. Bogdanovid.

iZMRCENICA, /. uprav izmrceno zensko ee-
\ade; kaze se osobito kao s prezirancm o djevojei
sto stoji svagda 2i kuhini, pa i (s preziranem Hi
samo od sale) o djevojcttu sto je istom doraslo
(nem. backfisch). — U nase vrijeme u Dubrov-
niku, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide pepe-
jusa, cf. izmrciti se s dodatkom da se govori u
Dubrovniku.

iZMRCENE, n. djelo kojijem se izmrci. — Sta-
riji je oblik izmrcenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izmrcenje) i u Stulicevu. Nece biti brez
izmrcena dilo podloznika koji vidi ocima zlu pri-
liku. M. Radnid 45*'. Ogledalo ukazuje drugijem
izmrceno obraza. 57^.

IZMRCITI, izmrcim, pf. posve namrciti. — Slo-
zeno: iz-mrciti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od XVI vijeka (vidi kod a, b)), a izmedu rjecnika
u Mikajinu (izmrciti, ocrniti ,tingo, inficio'), u
Stulicevu (,atramento vel carboue foedare, infi-
cero'), u Vukovu (vide nagariti s dodatkom da
se govori u Dubrovniku).

a. aktivno. a) u pravom smislu. Tko usece
svijedu rukom, on izmrci prste. M. Radnid 219*.
Moj upomenuti patrijota izmrci sve one potpise
i rasproda knige. G. Zelid 250. — b) metaforicki.
Ovoj tamnilo kojo me izmrci. M. Vetranid 1, 436.

b. pasivno. a) u pravom smislu. Bit de u ogan
ko knizine izmrceno odmetnuto. B. Zuzeri 32.
Ne bi nitko rad imati obraza izmrcena. J. Ba-
novac, prod. i). Kad jedau drugoga pogledaju
to su izmrceni. V. Vrcevid, igr. 49. — b) meta-

IZMRCITI, b.

252

IZMRSENE

foricki. Strah me, da ces izmrcena bez mrcila
danas biti. Gr. Palmotic 2, 368. Pere suzam svoje
postene izmrceno. J. Banovac, razg. 117. Po-
steiie vire od psostiju izmrceno i ubrjano. I. J.
P. Lucie, raz». 125.

c. sa se, refleksivno. — Izmcdu rjecnika u Vu-
kovu (vide nagariti se s dodatkom da se govori
u Dubrovnika). a) u pracom smislu. Po veceri
ce se izmrciti. M. Drzic 179. Buduci izmrcio se
u pe6i po obrazu. N. Palikuca 60. Izmrci se po
obrazu. V. Vrcevic, igr. 12. — b) mctaforicki.
Lucifer iiaj pri svitliji nego sunce , posli iz-
mrciv&i se s holijom ucini se mracniji od istih
tmina. J. Banovac, pripov. 198.

IZMRDATI, izmrdam, pf. mrdanem dobiti. —
Slozeno: iz-mrdati. — Ake. je kao kod izgledati.

— a nase vrijcme u Lici. ,Taj zalosni i spori
mrdalo nece nikad izmrdati'. ,Dok on to izmrda
troba vremena'. J. Bogdanovid.

iZMREZATI, izmrezam, pf. porediti (n. p.
korice) u mrezu (izraditi od nih mrezu). — Slo-
zeno od iz i mreza nastavkom a. — U jednoga
pisca nasega vremena. Preko letava su izmre-
zani konci. M. D. Milicevid, zim. vec. 330.

IZMREZITI SE, izmrezim se, pf. izvaditi 6e
iz mreze. — U StuUcevu rjecniku: ,reto se extri-
caro'. — nepouzdano.

IZMREZIVATI SE, izmrezujem se i izmre-
zivana se, impf izmreziti se. — U StuUcevu rjec-
niku: izmrezivati se, izmrezivam se, freq. uz iz-
mreziti se. — nepouzdano.

iZMRIJETI, izmrem, pf umrijeti, pomrijeti
(o mnogijem subjektinia). — Slozeno: iz-mrijeti.

— U knigama pisanima crkvenijem jezikom, a
izmedu rjecnika u StuUcevu: izmrijeti, izumrlo
je (sic) ,plures mori, interire' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara i s primjerom (sto ce jamacno
biti iz brevijara) : Dijel velik doma tvoga iz-
mrijet, i u Danicicecu: ,emori' (s primjerom:
Mno^emfc ott, glada izmreti. Hilferding, bosn.
312).

IZMRKTJLITI. izmrkulim, pf. dobiti mrku-
{enem. — Slozeno: iz mrkuliti. — Samo u Stu-
Ucevu rjecniku: stogod ,illecebris aliquid obtinere
(foerainarum gestus ac vocem imitando)'.

IZMRKUJ^IVATI, izmikujujem i izmrkulivam,
impf. izmrkuliti. — Saino u StuUcevu rjecniku:
izmrkulivati, izmrkulivam, freq. v. izmrkuliti,

IZMRl^ANE, n. djelo kojijem se izmrja. — Sta-
riji je oblik izmrjanje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izmrjanje 378^. 419^). Ocistimo se, pripo-
|ubjoni, od svakoga izmrjanja puteuoga. I. Ancic,
ogl. 19. Cisto nihova izmrjaiia s progonstvami.
M. Radnic 141^. Pepeo cisti izmrjana iz svita.
171b.

IZME^ATI, izmi|am, p/. izgnusiti. — Slozeno:
iz-mr]ati. — Akc. je kao kod ispitati. — Od xvii
vijeka (vidi kod c), a izmedu rjecnika u Belinu
(,imbrattare, lordaro, insozzare' ,inquino' 378";
,lotare, infangaro' ,luto' 443''; ,macchiaro, imbrat-
tarft' ,maculo' 448''; .lotare, infangaro molto' ,valdo
lutjro' 443''), u Voltigijinu (,imbrattare, lordare,
insozzare' jlaesudeln'), u StuUcevu (v. izgnusiti),
u Vukovu (,besudeln' ,conspurco').

ji. aktivno. a) u pravom smislu. Oni koji bla-
govaso kruh Isusa Isukrsta u pustini posadise
se na zem]u, va]a da nisu imali hajine pricij'nene
jer bi i(h) tako zlo izmrjali. M. Radnid 8a. —
b) met a foricki. Izmr|aju duse nihove s opacinami.
M. Radnic 72*. Ako si ti izmrjao s kojijem gri-
jebom du§u tvoju. 273''. Oholost razrusa sve
kreposti i izmrja ji. 340''. Oci veoma brzo iz-

mrjaju srce. 362^. Islo ti je od ruke izmrjati
cistu viru s tvojim opacinam. S. Margitic, fal.
154. Priliku Bozju izmr|ati. 279.

1). pasivno. a) u pravom smislu. Prahom iz-
mrjane kose. (x. Palmot'!6 2, 121. Ode izdrpati
i izmr}ati. D. Obradovic, basn. 403. Uvuce se
pod izmrjat i izdrpat mantros. sav. 82. — b)
metaforicki. Krvim izmrjana bjo§e jom bila jubav.
Gr. Palmoti6 2, 29. Da sam ja vas u grijesijem
izmrjan. V. Andrijasevic, dev. 88. Misnik u griju
i necisti izmrjan. I. Ancid, ogl. 118. U nega
ne6e ulisti nisto necisto ali ti izmrjano. vrat. 47.
Ako svojim suzam izmrjanu zem}u ne budu oprati.
J. Banovac, pred. 106. Postena koja mi cinis u
sebi su dobra, ali su tvojim opakim zivotom iz-
mrjana. J. Filipovid 1, 578*.

e. sa so, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (.infangarsi' ,luto inquinari' 3991)). Tko tico
pakao ali ti crnu mast izmrjati de se od ne. M.
Divkovic, bos. 616''. Ogledalo izmrja se od pare.
M. Radnic 3 12a. Ako se rves s jednijem koji je
vas izkajan, node ostati da se ne izmrjas. 361''.
Gdi se jo izmrjao vas kolik od glave do pete.
J. Filipovid 3, 182''.

IZMRLIVATI, izmrjujem i izmrjivam, impf.
izmrjati. — Samo ti Belinu rjecniku: izmrjivati,
izmrjivam ,lotare, infangaro' ,luto' 443''; ,raac-
chiare, imbrattare' ,maculo' 448''; i %i StuUcevu:
izmrlivati, izmrjivam vz izmrjati.

iZMRMOSITI, izmrmosim, pf. svrsiti mrmo-
sene posto se mnogo mrmosilo. — Od xviii vijeka
u Dubrovniku. A paka cijem se bude izmrmosilo
i sve izreklo sto se moze i ne moze, zaglavi se :
,Hvala Bogu!' B. Zuzori 189.

IZMRSITI, izmfsim, pf. slozeno: iz-mrsiti. —
Akc. je kao kod ishvaliti.

a. kao razmrsiti. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izmrsiti, rasplesti ,oxplico,
solvo') gdje se naj prije nahodi, i u StuUcevu
(izmrsiti, izmrsujem i izmrsivam ,extricare'). ,Sto
su ni dvojo zamrsili to ni sam davo ne bi raz-
mrsio i izmrsio'. J. Bogdanovjd.

b. posve zamrsiti. Mali brcidi izvorugali su mu
se po gornoj usnici, i tako su izmrseni, kao da
ih nikad nije ni rukavom zgladio. M. D. Mili-
dovid, zim. vec. 274. ,Sav je riiov racun posve
zamrsen i izmrsen'. J. Bogdanovid. — moze biti
da amo pripada i ovaj primjer: Ove (zapovijedi)
iz srdca i pameti Judskih grih bijaso skoro iz-
mrsio, izbriso i digao. I. Velikanovid, uput. 1, 405.

e. lonce Hi druge sudove mrsnom hranom oka-
(ati (u posno vrijeme). — U Vukovu rjecniku :
n. p. lonce ,mit fieischspoisen fiir die fasttage
vorunreinigon' ,contaminare'.

IZMRSIVATI, izmi-aujem i izmrsivam, impf.
izmrsiti. — Samo u StuUcevu rjecniku: izmrsi-
vati, izmrsivam, freq. uz izmrsiti, a kod ovoga
ima i praes. izmrsujem.

iZMRSATI, izmrsam, pf. vidi izmr§aviti. —
Slozeno: iz-mrsati. — Akc. je kao kod izglodati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Slabo se nasem blagu
mode, pa de do projeda vrlo izmrsati'. ,Ali je od
one bole strasno opa' i izmrja". J. Bogdanovid.

iZMRSAVITI, izmrsavim, pf. postati posve
mr§av. — Slozeno: iz-mrsaviti. — Akc. je kao
kod iznistaviti. — Od xvin vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (smagrare, e smagrire' ,macosco'
679'') gdje se naj prije nahodi, i u StuUcevu
(,nimis macescero'). Pustivsi svine kad vidi kako
su izmrSavile. Nar. prip. vuk. 105.

IZMRSeNE, n. djelo kojijem se izmrsi. — U
StuUcevu rjecniku: izmrseno ,expeditio'.

IZMRVITl

253

1. IZMUCITI, 1, c, a).

iZMRVlTI, izinrvim, pf. posve ticiniti, rasci-
niti u mrve. — Slozeno: iz-mrviti — Akc. jc Tcao
kod izgaziti. — Od xvii vijeka (vidi kod h), a
izmedu rjecnika u Mika]inn (,frio, minutim con-
tero'), u Bjeloitjencevu (vidi kod izmrvjivati), ii
Voltigijinu (izmrviti, izmrv}ujem ,sbricciolare,
sminuzzare, stritolare' ,zerbrockeln'), u Stulicevu
(izmrviti, izmrvjujoni i izmrvlivain ,coinminiiere,
concidere, minutatiui caodere, in frusta redigero'),
u Viikovu (jzerbroseln' ,perfrio')-

a. aktivno. a) uopce. Dijanin dip prokleti u
prah izmrvi. B. Kasic, per. 3. I no sarao mir
izmrvi nu i blizrie kuce i sgrade. P. Kanavolic,
iv. 272. Pogaco od vostine izmrvi na sitno. F.
Dordevic, pcelar. 44. Zenico ne jasne da srco
izmrve. D. Barakovi6, vil. 255. — b) n. p. kriih,
razdijeliti u mrve, pa mrve podijeliti drugijem.
A ti izmrvi tvoj kruh gladuijem. P. Kanavelic,
iv. 123. Da duhovnik toj vrsti cejadi izmrvi
kruh. Ant. Kadcic 247.

b. pasivno. Ne izmrvjon, ne razlomjen, ne raz-
dijejon, cio se uzima. M. Divkovic, bes. 609a.
Da tisnc krat ua dan meso mojo bude izmrvjeno.
M. Orbin 163. Jer mu izmrvjen s ruke odleti.
P. Kanavolic, iv. 244. Kad budu svi brigovi,
sve pianino prahu izmrvjeno. A. d. Bella, razgov.
221. Sace svo izmrvjeno. F. Dordevic, pcelar. 2.

e. sa se, pasivno Hi refleksivno. Ki kako cvit
izhodi i izmrvi se. F. Glavinid, posl. 9. Da se
izmrve dva h}ebca kruha. V. M. Gucotic 113. I
pusti so izmrviti lako. J. S. Kejkovid 173.

IZMRVIV, adj. vidi izmrvliv. — U Mikalinu
rjecnikii: ,friabilis', i u Stulicevu: izmrviv i iz-
mrvjiv ,quod potest comminui, in frusta redigi,
adj.'

IZMEV^ENE, n. djelo kojijem se izmrvi. —
Stariji je oblik izmrv}enje. — U Mikalinu rjec-
niku: izmrvjonje, n Bjelostjencevu, u Stulicevu:
izmrvjeno i izmrvjeno.

IZMEV^ilV, adj. koji se maze izmrviti. — ispo-
redi izmrviv. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,fria-
bilis', i u Stulicevu (kod izmrvjiv).

IZMRVl^IVATI, izmi'vjujem i izmrv|ivam, impf.
izmrviti. — U Bjelostjencevu rjecniku : izmrvjujem,
izmrviti ,contero' ; u Voltigijinu: praes. izmr-
vjujem kod izmrviti; u Stulicevu: freq. v. izmr-
viti, a kod ovoga ima praes. izmrvjujem i iz-
mrvjivam.

IZMEVLOTINE, /. pi. mrve, mrvice. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,rerum comminutarum con-
geries'.

IZMRZNUTI, izmrznem, pf. posve se smrznuti
(i 0 mnogijem subjektima). — Slozeno: iz-mrznuti.

— Akc. je kao kod izmetnuti. — 31oze hiti stara
rijec, isporedi stslov. izmrtznati, rus. nsMcpsHyxb ;
u nasemu se jeziku jav(a od xviii vijeka. Duje
lezec jer zimus (zem}a) izmrziio. J. S. Eejkovic
420. ,Slabo sam trap slamom zasulika' i zaskaja',
pa mi od ove mrzli svi krumpijeri izmrzli'. ,0d ove
studeni i buretine sve izmrzlo'. J. Bogdanovic.

IZMUCATI, izmucam, pf. izgovoriti mucajuci.

— Slozeno: iz-mucati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — U nase vrijeme. ,Slabo govori, a kako 'e
ucen, edva ono rijeci i to sa zalosti devotorom
izmuca'. J. Bogdanovic.

IZMUCANE, n. djelo kojijem, se izmuca. — U
Vukovu rjecniku.

IZMUCATI, izmucam, inijif- 1. izmuciti (kod
2). — Akc. je kao kod ispitati. — U Vukovu
rjecniku: vide zaradivati.

1 . TZMUCeNE, n. djelo kojijem se \zmucl (vidi

1. izmuciti). — Stariji je uhlik izmucenje. — Iz-
medu rjecnika u Mikafinu (izmucenje, muka ,sup-
plicium, cruciatus, tormentum'), u Belinu (izmu-
6onjo , cruciatus' 735''), u Bjelostjencevu, u Volti-
gijinu, u Stulicevu. Od covika ki ne ima jur pri-
liko izmucenja rad velika. A. Vitajid, ost. 174.

2. IZMUCEIsJE, n. djelo kojijem se Izmacl (vidi

2. izmuciti). — U Stulicevu rjecniku: ,farinae
asper.sio'.

iZMUCITE^j, m. covjek koji izmuci. — U Vol-
tigijinu rjecniku: ,tormontatore' ,qualor, peinigor'.

1. IZMUCITI, izmucim, pf. slozeno: iz-miiciti.
— Akc. je kao kod izgaziti. — Mojla bi biti
stara rijec, is^joredi rus. iiaMyinTt.; u nasemu sc
jeziku javja od xvi vijeka (vidi 1, c, b). — Izmedu
rjecnika ti Mikajinu (kod iskinuti, vidi kod 1.
iskiniti), u Belinu (,stratiare' ,voxo' 712a; izmu-
citi, izmucivam ,tormentar molto' ,valde torqucro'
735ti), u Bjelostjencevu (excrucio'), u Voltigijinu
(.tormentare, mavtirizzai'o, crucciaro' ,qualen, pei-
nigen, martorn'), u Stulicevu (,torquero, cruciare,
excruciare, quaestioni subjicere'), u Vukovu (I.
koga .abqualen* ,discrucio'. 2. sto ,muhsam ver-
dienen' ,labore acquiro', cf. zaraditi).

1. excruciare, svrsiti milcene posto se dosta
mucilo; i u prcnesenom, metaforickom smislu, kad
je objekat sto dusevno.

91. aktivno. Izmuci clovjeku dusu. N. Eaiiina
39a. Koji me izmuci, koji me razmaco. S. Men-
cetic 111. Volikago proroka izmucise. S. Ko-
zicic 42*^. Doli pak glava mi k vodi se prikuci,
ka s cudnim mukami jadno me izmuci. D. Ea-
nina 61a. Neka bi ga ondi gore i vrlije izru-
zili i izmucili. B. Kasic, is. 56. Bolest mu do-
dija, zalost ga izmuci. I. Ivanisevic 323. Da su
dosti nih nevojo izmucilo. P. Kanavolic, iv. 417.
Kada ga bijahu izmucili. P. Macukat 31. Pokli
tijelo izmuci. I. Dordic, ben. 56. Bit ce svoju
zarkos razhladio, da ga ostro no izmuci. B. Zu-
zeri 309. Izmuciti i izmoriti iskriiega. H. Bo-
nacic 75. Da proklestvo Boga izmuci tebe. J.
Banovac, blagosov. 137. Noka muceni izmuce
vas. 229. Marcijan mnogo izmuci svetoga Ju-
lijana. -J. Filipovid 1, 233a. Sve ostalo tako iz-
muci.se. And. Kacic, razg. 130. Zudije izmucise
i ubise gospodina Isukrsta. B. Leakovic, gov.
260. Vojnici, koji su me izruzili, izmucili. A.
Kalic 274. Kakvim bi mo mukam izmucio? Nar.
pjcs. juk. 208. Posto ga izmuce, posijeku ga.
Vuk, dan. 3, 155.

b. pasivno. Bise izmucena i iznovojena od vo-
liko bolozni. Mirakuli. 81. Od izmucenoga spa-
siteja Jezusa. B. Kasic, in. 18. Izmucen nepri-
stavne trpi vaje. G. Palmotic 3, 168a. Isukrst
bise izranon, izmucen i utruden. M. Jorkovic
62. J^utijem ranam bi izmucen. I. Akvilini 268,
Ma put izmucena jaoh na mane svej dohodi. A.
Vitajic, ist. 65''. Ni u mukah izmucena, ni c' u
trudu trudna biti. ost. 194. Svakom mukom iz-
mucen. I. Grlicic 127. Toga cica bi izmucen
s druzim' dvima od Turaka. J. Kavaiiin olOa.
Duse, kojo su ondi izmucone, nijesu samo Bogu
drage. B. Zuzeri 140. Nasa pamet od zlih misli
izmucena. J. Banovac, prod. 13. Jezusa Hrista
i noga za radi moga spasenja izmucena i pro-
peta. I. M. Mattei 77. Kad je vidi kakva je iz-
mucena. Nar. prip. vuk. 105. A dokle taj dan
ne dodo, ova divna i dosad izmucena zemja bice
samo tuda izmedarka. M. D. Milicevic, omor. 81.

c. sa se, refleksivno.

a) muciti sama sebe (i to u dusevnom smislu).
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,angi, animo se
excruciare'.

1. IZMUCITI, 1, c, h).

254

IZMUSTI, a.

b) obicno znaci (kao iperholicici) sto i istru-
diti se. Sasvim da odlucim, zivot da poCinu, listo
se izmucim, dobra ne uoihu. M. Marulic 122.
Zaludu se Tmor izmuci. G. Palmotic 1, 97. Za-
mani se svak izmuci. P. Kanavelic, iv. 547. Kada
se oni nega, mucedi izmucise. A. Kanizlid, kam.
lOG. Tko § nim cesto hodi malo bi so izmucio.
V. Dosen 39^1). Izraucio se i iiamucio. M. Pavli-
novic, rad. 60. ,Ta ni vrag se nije toliko u
paklu izmucio, koliko ja, dok sam ga na noge
podiga', pa glo, kako mi sad vr.i(^.a!' ,Po vratriju
sam se jetos izmucio, dok sam ov'liku ce)ad na
krajcaru — a krajcara od nikud — preranio i
izdrza'. J. Bogdanovic.

2. dobiti mukom (velikijem trudom). — Od xvn
vijeka. Izmuci sebarski, a izjed vlasteoski. (D).
Poslov. danic. Koji se mu6i, ta i izmuci. (U
Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 143. vidi i u Vu-
kovu rjecniku.

t V

2. IZMUCITI, izmucim, pf.posve posuti mi'ikom.
— Slozeno: iz-miiciti. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — U Stuliccvu rjecniku: ,farina aliquem
aspergere'.

IZMUCIV, adj. u StuUcevu rjecniku: ,degno
d' esser tormentato' ,excruciabilis' gdje se tumaci:
dostojan da se izmuci. — nije dosta pouzdano.

IZMUCIVATI, izmucujem i izmucivam, impf.
(1.) izmuciti. — Samo u Belinu rjecniku: praes.
izmucivam kod izmuciti.

IZMUCENE, n. djelo kojijem se izmiiti. — Sta-
riji je oblik izmucenje. — U Mikajinu rjecniku:
izmucenje; ii Bjelostjencevu ; u StuUcevu: izmu-
tjene.

IZMUCI, vidi izmiiknuti.

IZMUCIVATI, iziTQucujem i izmudivam, impf.
izmutifci. — V Belinu rjecniku: praes. izmudujem
kod izmutiti; u Voltigijinu: praes. izmucujem.
kod izmutiti; u StuUcevu: izmudivati, izmucivam,
freq. v. izmutiti, a kod ovoga ima praes. izmu-
cujem i izmudivam.

IZMUDRITT, izmudrim, pf. postaje od iz i
mudar nastavkom. i. — Akc. je kao kod ishvaliti.

a. mudrinom (iU lukavstvom) dobiti, obaznati
ltd. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (vidi izmamiti) gdje se naj prije nahodi.

ti) aktivno. Mnoge privare, ali im sto izmudre.
S. Margitic, fal. 240. Ako ona od nega izmudri,
u cemu stoji negova jacina. E. Pavi6, ogl. 203.

h) sa se, refleksivno, dobiti dopustene na od-
laznk. Tu je nega ujak i pustio, jere so jo mudro
izmudrio. Nar. pjes. marjan. 101.

h. izmisUti, iznaci mudrinom. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Sol koju niki porodni ucenici
izmudri§e. I. Jablanci 68.

c. prevariti. — U nase vrijeme u Lici. ,Nude,
ne bi li ga kako ti izmudrio?' J. Bogdanovic.

IZMUDRIVANE, n. djelo kojijem se izmudruje.
J. Bogdanovic.

IZMUDRIVATI, izmiidrujem i izmiidrivam,
impf. izniudriti. — U nase vrijeme u Lici. ,Misli
on da ja ne znani ni§ta, sta me tu izmudrivati'.
J. Bogdanovic.

IZMODROVATI, iznmdrujem, pf. niudrovanem
iznaci, dobiti, isporedi izmudriti. — Slozeno: iz-
mudrovati. — Akc. je kao kod iskupovati. — U
nase vrijeme. Sta ste vi izmudrovali sedeii to-
liko bez zene? M. D. Milidevid, des. par. 81.

IZMUKAO, izmiikla, adj. (uprav part, praet.
act. glagola izmuknnti) slab i hrapav (o glasu,
cejadetu, muzikalnoj spravi itd.). — U Mika^inu
rjecniku: izmuknut, izmukal ,raucus'; u Belinu:

izmukli ,raucus' 630*; u StuUcevu: izmukal i iz-
rauko ,rauciis'. — Ima i adv. izmuklo. — u Be-
linu rjecniku: ,rauce' 630a; u Voltigijinu: ,rauca-
mente, rocamente' ,heiser'; u StuUcevu: ,cnm
raucitate'.

IZMUKLEN, adj. vidi izraukao. — U StuU-
cevu rjecniku (uz izmukal). — nepouzdano.

IZMUKLIV, adj. koji ce izmuknuti. — U Stu-
Ucevu rjecniku: ,raucitatem contraeturus'. — ne-
pouzdano.

IZMUKLOST, /. osobina onoga sto je izmuklo.

— U StuUcevu rjecniku: v. izmuknutje.

IZMUKNUCE, n. djelo kojijem se izmukne. —
Stariji je oblik izmuknutje. — U Mikajinu rjec-
niku: izmuknutje ,raucitas'; u Belinu: izmuk-
nutje ,raucedo' 630a; izmuknutje grla ,il divinir
roco' ,irraucescere' 44*^ ; u Voltigijinu: izmuknutje
,rocaggine, raucedine' ,heiserkGit' ; u StuUcevu:
izmuknutje ,raucitas'.

IZMUKNUTI, izmuknem, pf. postati posve
slab i hrapav (o glasu, pa i o grlu, celadetu,
muzikalnoj spravi itd.). — Slozeno: iz-miiknuti.

— Akc. je kao kod izmahnuti (akc. je zabijezen
kao sto je u Vukovu rjecniku i prema promuk-
nuti, vidi i Divkovicev primjer; ali u Dubrov-
niku gdje Vuk haze da je cuo izmuknuti, druk-
ciji je akc: izmuknuti, kao kod izmetnuti). —
U Vukovu rjecniku ima za inf. i oblik izmu6i,
ali ga ja u Dubrovniku nijesam nigda cuo. —
Bijec je stara, isporedi stslov. izmltknati, rus.
HSMo-iKHyTb. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (,rau-
ceo, rauces(!o'), u Belinu (izmuknuti tkomu grlo,
V. g. izmukne mi grlo ,affiocare, arrodare, di-
venir roco' ,irraucesco' 44^'), u StuUcevu (izmuk-
nuti, izmuknivam i izmuknujem ,divonir roco,
,raucum esse, raucitate laborare'), u Vukovu (iz-
muknuti, vide izmudi s dodatkom da se govori
u Dubrovniku; izmuci, vide promudi s primje-
rima: Izmuklo mu grlo, izmukao mu glas i s do-
datkom da sc govori u Dubrovniku). — vidi i iz-
mukao. Izmlbce grttant moj otb mnogaago placa
i vtpja. Danilo 165. Grlo joj izmuklo sve bise
od placa. S. Mencetid 295. Zac mi je izmukao
glas od velje boljezni. M. Vetranid 2, 33. Glas
je moj izmuokao. M. Divkovid, bes. 350^. Zice
tambure ako su slabe i odpustene cine zvek iz-
muknut. M. Radnid 504^. Meni umornu izmuklo
je grlo. I. Dordid, salt. 224. Zvat ga po sto
puta, da ti je jur glas izmuko. D. Basid 68.

IZMUKNUTSTVO, n. u StuUcevu rjecniku: uz
izmuknutje. — nepouzdano.

IZMUKNIVATI, izmuknujem i izmuknivam,
impf. izmuknuti. — U StuUcevu rjecniku : freq.
v. izmuknuti, a kod ovoga ima praes. izmuknivam
i izmuknujem.

IZMUi^ATI, izmujam, pf. smu]ati, izmeciti. —
Slozeno: iz-mu]ati. — Akc. je kao kod izgledati.

— Od XVIII vijeka. Drvetom dobro izmujati. Z.
Orfelin, podr. 102. Nabere grozda, izmuja i od-
nese caru slatka vina. Nar. prip. vuk. 84.

IZMUSTI, izmiizem, pf. izvaditi niuzuci. — Slo-
zeno: iz-musti. — Stara je rijec, isporedi stslov.
izmlesti. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izmusti,
pomusti ,emulgeo, mulgeo'), u Belinu (izmusti,
izmuzivam ,mugnere molto' ,satis mulgere* 502*),
u StuUcevu (izmusti, izmuzujem , satis mulgere'),
u Vukovu (n. p. mlijeko iz vimena ,ausinelken'
,emulgeo').

.'I. aktivno. a) m pravom smislu (objekat je
mlijeko, a mogla bi biti i ienska zivotina Hi
zensko cejadc kojemu se vadi mlijeko). Silujud ih
izmust mliko iz dojka. M. Pavisid 23. — h) u

IZMUSTI, a.

255

IZNACI, 1, a.

prenesenom smislu (n. p. o suzama). Ako srco
kamonito tvo'e ne pusti na dvor suze, ter ni
jedne ne izmuze. D. Barakovic, vil. 196. Bihu
ga moje suze do poli nalilo, ko mi plac izmuze.
286. — c) metaforicki, objekat je ce^ade Hi tnjna,
a znacene: lukavo izmamiti kome tajnii. Izmusti
koga ,alicuju3 arcanum scrutari'. J. StuUi, rjecn.
kod izmusti. Izmusti tajnu iz koga ,eincm ein
geheimniss auslockon'. B. Siilek, rjocn. kod ,aus-
locken'.

b. sn so, pasivno. Mora so materi prvo mlijeko
iz sise odmali izmusti. I. Jablanci 130.

IZMUSJELITI, izmusjelim, /)/. isbiti musjelom.
— Nacineno od iz i musio (osnova je musjol)
nastavkom i. — U Stulicevu rjecnikii: ,loris, scu-
tica aliquem dilacerare, percutore'. — nepouz-
dano.

iZMUSTRATI, izmustram , pf. nauciti mii-
stranem. — Slozeno: iz-mustrati. — Od xviii
vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. ,Ja sam moju mustru izmustra".
J. Bogdanovic.

b. pasivno Dva za boj izmustrani elefanti po-
vede s sobom. E. Pavic, ogl. 450. Zivine bijau
prilice konima, koji su na boj izmustrani. 675.
A junaci po desnici brani, napadose cilni izmu-
strani. Osvetn. 3, 103. ,0n je izmustran na svaku
velu'. ,Patnetna e ono zena, izmustrana na svaku
modu'. reku i konu : , Izmustran je on dobro'. J.
Bogdanovic.

IZMUTEZITI, izmutezim, pf. izvaditi iz cega
(objekta) mutei. — Nacineno od iz i mutez na-
stavkom i. — U Stulicevu rjecniku: v. odraute-
ziti. — nepouzdano.

IZMDTEZIV, adj. koji se vadi iz mutezi. —
U Stulicevu rjecniku : ,che si trae dalla feccia'
jfaecinius, faecinus'. — sasma nepouzdano.

IZMUTITI, izmiitim, pf. posve zamutiti, smu-
titi (u pravom i u prenesenom smislu), — Slo-
zeno: iz-mutiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
Moze biti stara rijec, isporedi rus. nsMyTHTb; u
nasemu se jeziku javla od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (izmutiti, smutiti , turbo, con-
turbo') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (izmu-
titi, izmudujem ,intorbidare' .obturbo' 414^), u
Bjelostjencevu (.conturbo'. 2. izmutiti, v. mamim),
u Voltigijinu (izmutiti, izmucujem ,intorbidare,
turbare, scompigliare' ,triiben, verwirren, beun-
rubigen'), u SttilicevU (izmutiti, izmucujem i iz-
mu6ivam , turbare, perturbare, confundere etc.'),
u Vukovu (,verwirren' ,perturbo' s primjerima iz
narodnijeh pjesama: AV joj ruse kose izmutio.
Vec kako je kona zale6ela i svatove bila izmu-
tila, sve svatove preteknula redom s dodatkom
da se govori po jugozapadnijem krajevima). —
U prenesenom smislu ima i osobito znacene u
nase vrijeme u Lici: o zem]i sto se ore svake
godine a nigda se ne gnoji: ,Svu je oranicu sto
je on ima', ve6 izmutio'. J. Bogdanovic. — Od
part, praet. pass, izmucen (kao da je adj.) moze
postati i adv. izmu6eno: u 3Iika(inu rjecniku:
jturbide'; u Stulicevu: izmutjeno ,turbide, por-
turbate'. — Sa se, refleksivno Hi pasivno. — m
Belinu rjecniku: ,intorbidire' ,turbor' 415^', i u
Stulicevu: ,turbari, perturbari'.

IZMUZANE, n. djelo kojijem se izmuza. ,Tvoje
izmuzano ucinilo 'e, da 'e eno vec gotovo tele
krepati'. J. Bogdanovic.

IZMUZATI, izmuzam, impf. izmusti. — IJ nase
vrijeme u Lici. ,Kad kravu muzes, nemoj sve
varenike izmuzati, ostavi sto i teletu, izmuzas
mu sve, pa sp ono ve6 usprnalo'. J. Bogdanovic^.

IZMUZENE, n. djclo kojijem se izmuze. — Sta-
riji je oblik izmuzenje. — U Belinu rjecniku:
izmuzenje 502i, i u Stulicevu.

IZMUZIKATI, izinuzikam, pf. kao da je dem.
izmusti (u metaforickom smislu). — IJ nase vri-
jeme u Lici. , Nemoj se ti cesto s nom razgo-
varati, jer co ona tcbe svu izmuzikati, i sve 6e
znati sto se u nasoj kuo.i radi'. ,0n bi na jalovo
kuju izmuzika". J. Bogdanovi6.

IZMUZIVATI, izmuzujom i izmuzivam, impf.
izmusti. — V Belinu rjecniku : praes. izmuzivam
kod izmusti, i u Stulicevu: izmuzivati, izmuzivam,
V. izmusti, a kod ovoga ima i praes. izmuzujem.

IZMUZA, /. krava se daje na izmuzu t. j. da
jo onaj hi'ani a da je muze. 1^. Stojanovi6.

IZNABIJATI, iznabijam, pf. sve nahiti (o mno-
gijem ohrucima Hi o mnogijem bacvama). — Slo-
zeno: iz-nabijati. — Akc. je kao kod izgovarati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Kad ides u drva, ne
zaboravi koji obruc usjeci, svi su nam se su-
dovi raspasali i obruci na nima popucali, pa mo-
ramo sve iznovice iznabijati*. J. Bogdanovic.

IZNACINATI, iznacinam, pf. sve naciniti (o
mnogijem objektima). — Slozeno: iz-naCidati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Ocl xviii vijeka.

il. aktivno. Salamun iznacinavsi veoma pleme-
nite stvari. E. Pavic, ogl. 294. Iznacinavsi novo
sude. 446. Sunulo mu, da iznacina razlikovitosti
cudi Judske. M. Pavlinovic, rad. 64.

b. pasivno. Na recenom sudu bijau iznacinani
svakojaki cvitovi. E. Pavi6, ogl. 289. Kad crkva
Bozja slavno iznacinana bijase. 290.

IZnAcI, iznadem, pf. uprav izmedu nekoliko
stvari naci, ali dobiva osobita znacena. — Slo-
zeno: iz-naci. — Akc. je kao kod iziti. — Radi
oblika vidi na6i (vidi i 2). — Od xiv vijeka (vidi
1, g\ a izmedu rjecnika u Mika]inu (iznaci, iz-
misliti ,invenio, excogi^o, adinvenio, cominiscor'),
u Belinu (iznadi, iznahodim ,inventare' ,excogito'
416''; ,fingere, inventare' ,confingo' 317*), u Bje-
lostjencevu (vidi kod iznahadati), u Voltigijinu
(iznadi, iznahodim ,inventare, discuoprire' ,ent-
docken, ausfindig machen'; iznajti, iznajdom, izna-
hajam , inventare, ritrovare' ,erfinden, entdecken'),
n Stulicevu (,invenire, excogitare, reperire, nan-
cisci'); u Vukovu: , ausfindig machen' ,invenio
(omnia quae commisisti)'; u Danicicevu (iznajti,
iznaci ,reperire').

1. aktivno.

». kao naci uopcr, doci do onoga sto se trazi;
objekat je ono nesto osobito sto se trazi, a ne
samo od one vrste (isporedi h). Po cemt bismo
mogli iznaii toga cloveka koji je pisalt. Spom.
sr. 1, 6. (1396). Iztnasadt slolaodtstinu. 1, 16.
(1398). Kako te iznasad hitro je izkupil. H.
Lucie 257. Nije mod kuda utedi, gdje nas smrt
prihuda iznadi ne moze. N. Dimitrovid 47. Mene
je poslao da isdem, da pitam, da gledam, tko bi
ju iznasao (izgubjenu kcer). M. Drzi6 335. Bjezi
kud hoc, zli grjesnico, svud te iznade, svud do-
tice Bozja ruka. Gr. Pal motii 1,404. Dokle s blago
cesti i srece ne iznadem rodite)e. P. Kanavelid,
iv. 433. Tukuci se za iznac ovce izgubjeue aliti
novo plandiste stadima. I. Dordic, ben. 24. Is-
kase ga redovnici i iznadose ga svega slomjena.
168. Gdje ga imamo iskat za iznac ga? D. Basid
36. Trci za nom, ter je zove da se vrati, i nije
miran doklo je (ovcicu) ne iznade. 66. Otidi
izkat neprijateja, kad ga iznades, smiri se s liime.
99. Ako me zudis iznadi, u rani prsi Jezuso-
vijeh isti me. I. M. Mattel 183. Kad dugoga
nakon truda u divjacnoj pusta strani iznade ga

IZNAOI, 1, a.

250

IZNAGI, 1, h.

(lavica porod). P. Sorkocevic 580'^. Vrijodiio bi
bilo da se srpski kapi-dehaja potrudi ne bi li iz-
nasao prijepise od berata. Vuk, rjecn. predg. iv.
Jer sin covjeciji dode da iznade i spase izgu-
bjeno. mat 18, 11.

b. raslikuje se od znaccna kod a tijem sto kod
trazcna ne misli se na objekat kao ?m nesto posve
poznato, osohito, ograniceno, nego samo da pri-
pada nekoj vrsti. Da boje obajdu kamenu onu
jut, jeda si iznajdu ki klanac ali put. H. Lucie
217. Sto ima ucinit za vodu iznaci, cic da mu
vojska od zede ne pomre. D. Kanina vi^. Tko
dobro iznado ako ga ne iste? D. Zlataric bi^.
Gdi mozcte naj vrjednije Jjekare i vidnike iz-
na6i. A. Gucetic, roz. mar. 12. Trudi se za iz-
naci izvrsnitije i vjestijo Ijekare. S. Matijevic 6.
Neces vijeku rani lika iznac u svem tvojem zi-
votu. J. Kavanin 510''. Nije mogo iznac u ne-
govu tijelu mjesta zdrava. A. Kalic 203. Nacin
iznajti vodenu zilu. J. S. Rejkovic 290.

e. posto se moze traziti da se sto obaz)w, zna-
ccne maze hiti obaznati; mjeste objekta stoji obicno
podlozna recenica. Krajevtstvo mi iznade, jere
ne uziniana tazi carina. Mon, serb. 117. (13i5).
Hocemo za tozi iskati i iztnajti. Spom. sr. 1, 28.
(1400). Hote izbnaii jeli toj istina. 1, 35. (1401).
Iztnadoste da je Itgalt. 1, 35. (1401). Nesmt
iznasalb da bi sto bilo do kneza Palka. 1, 162.
(1422). Pod', vid, isti, pitaj, iznad', za koga so
taj udadba cini. M. Drzic 201. Medu ovakijem
uresima iznacemo, slicno sto je. G. Palmotic
1, 149. NecG nitko moc iznaci, da sam rad k nim
uzaci. J. Kavanin 154^. Iznadoh da i obadva
ulozili ste stogodi vremena. A. Boskoviceva iv.

d- prema znacenu kod c, ako je objekat sup-
stantiv, moze znaciti: spoznati, shvatiti, raza-
brati. Iznajdose mede i sinore. Mon. scrb. 12fi.
(1347). Iznaso si hva}en uzrok igre od ove. P.
Kanavclid, iv. 80. Kij' ini moci iznac broja. J.
Kavanin 200^'. S kih pak vrude srce ze}a dobro
iznadi stvorite|a. 376^. Ncga (vnjeme) iznac nije
lako. 4 6^. Zvjezdoznanac ako iznajde uzrok
dobrijeli i zlijeh srjer'a. 467^. Istinu skrovista
Bozijo(h) visinoni znana svoga iznac i znati. F.
Lastric, test. 247''. Sto mi iznac i dosegnuti
pametju ne moremo. 324''. Oni koji ugonenusc
riegovu gonetvu, znate li sto ucini za iznac ih?
D. Basi6 8. Ko moze izna6i vas broj mojijeh
misli nccistijoh? 48. Pomnu ulagaju za doseg-
nuti i iznaci uzrok. I. J. P. Lucid, razg. 91.
Trudio sam so, da istinu iznadem. Vuk, odg. na
utuk. 30. Da poznam i izvidim i iznadem mudrost.
D. Danicic, prop. 7, 25. Newton je iznasao zakon
pritoze. M. Pavlinovid, rad. 29. — Aino pripada
I ovaj primjer, premda jc u nemu mjeste objekta
podloma recenica: Iznadi kako Bog sina porada.
F. Lastric, svet. 79^.

C. cesto znaci (kao izmisliti), da subjckat pa-
mrcu nesto dokuci, nesto izmisli, cega prije nije
bilo, Hi dajbudi za sto se prije nije znalo. moze
biti u dobrom i u zlom smislu. Uzeo vrag trgo-
vinu i tko od ne bi inventnr! lijopu je stvar iz-
nasao! M. Drzid 276. Iznasao je jednu astuciju.
311. Iznadi koje remedijo smrti mojoj. 351.
Apolo ki lijeke iznade. D. Ranina 10''. Jeda jc
iznasla ki nafiin milos tva za stitit' grad od zla?
M. Bunid 12. Na koju svrhu ova druzba i ro-
zarijo bi udineno i tko je iznade. A. Gucetic,
roz. jez. 15. Tko iznade molitvu od svete ko-
runice. 317. Ostavivsi stari jezik ko'i je djavao
iznasao. M. Divkovid, bes 529''. Nego su ovo
redovnici od sebe )zna§li i ponijeli govoreci da
jesu duse. 868*. Joste stan je tu onijeh, ki na-
6ine iznadoSe, da se nresi i pomoze svijet. i bido

umilijeh. I. Gundulid 110. Pazec naciu da iz-
nade, cara i sebe da osveti. 556. Tko je iznasa'
i naredi' stvari toliko cudnovate? I. T. Mrnavid,
ist. 118. Ki ove igre iznaso je. G. Palmotic
2, 376. I saltir iznajde od svoje pameti. J. Armo-
liisid 37. Iziskujte, iznajdite tezkijeh muka vrsti
nove. A. Vitajid, ost. 359. Majstor zanat iznaso
je. J. Kavanin 540*. Ali |ubav koja nacin iz-
najde za nas izbaviti. A. d. Bella, razgov. 227.
Iznade druge nacine za utjesiti Benedikta. I.
Dordic, ben. 23. Ne znajudi sta iznadi protiva
crkvi rimskoj. A. Badid 242. Skupivsi sve muke
toliko ogneno koliko druge koje je mogla iznac
zloda Juska zamucit Krstjane. J. Banovac, pripov.
45. Kako su majstori cakleni iznasli niki ocalin,
kroz koji gledajuci, sve se stvari vide na opako.
F. Lastric, ned. 160. Djavao izmislio je novo
lukavstvo, iznasao je eresije. A. Kanizlic, kam.
V. Iznade jednu vele grdobnu laz. 35. Iznade
smisan nacin, da episkopi odvrnu se od Ignatije.
40. Iznade smisnu himbu. 125. No mogase
suprot patrijarhi nikakve tuzbe iznadi. 370. Papa
izna,jde nacin za umiriti crkvu. 392. Da su ovi
episkopi novi simbol iznasli. 704. Umijes iz-
najci i izmisliti nacine. uzr. 165. To su misnici
iznasli, da jih se bojimo. M. Zoricid, zrc. 126.
Razlicne vrsti od oruzja koje je iznasla Judska
nemilos. D. Basic 92. Puske i prah iznasao je
niki fratar Nimac. And. Kacid, razg. 9. Jubal
koji iznade gusle. kor. 5. Koja iznade slova la-
tinska. 128. Imas zabraniti i nacin iznaci po
komu nedes nikad zacet ni porodit. M. Dobretid
419. Tko ne umi nove psosti iznaci. I. J. P.
Lucid, razg. 106. Osvadise ga s naj propasnijim
prikazanima koja iznaci more bisno ganude. izk.
17. Iznasao jest |ekarstvo. J. Eajid, pouc. 1, 52.

f. uz znacene: naci istice se osobito i znacene:
dobiti, steci, primiti. ^jubed ti ubostvo iznajde
milosti. M. Marulid 165. Iznasla si milost. 167.
I gdi mnah vedi mir iznadi za dub moj, tu nadoh
vedi trud i vedi nepokoj. D. Ranina 89^. A ja,
vaj ! u milom raju vik od lica tvojega, gospoje,
milosti iznadi ne mogoh nikoje. 127*. Kad bi
iznasli sredu goru. P. Kanavelid, iv. 235. Da
zdrav|e u potrebi dusi i tijelu iznadete. 576. Da
ja zivot iznadem i od smrti se izbavim. V. An-
drijasevid, put. 336. Milos Boziju ufam iznaci.
dev. 55. Da du ja spasenje iznaci. 83. ]\Ie'u
puke i jazike mores iznad vede dike. J. Kavanin
274*. Kosuta lozova sred skuta iznade skroviste.
I. Dordid, uzd. 149. Tuj pedepsu nodostojnici
tisudkrati iznadose. ben. 62. Izido iz kuce za
iznad jestojsku. D. Basid 3. Ti si ona prisrodna
djevojcica koja si iznasla milos prid Bogom. 204.
I ne sumnim, da u srcu toliko milostivu nedu
iznadi ili lijek mogudi, koji ce me sasvijem ozdra-
viti ili uzmnozene krepostna uztrpjena. I. M.
Mattei 26.

g. uz predasne znacene (kod f) istice se i: iza-
brati. Nasao je, iznasao je s kijem ce plakat. ~Sl.
Drzid 247., Od uresa ne rajskoga bole iznad sto
bi htio? G. Palmolid 1, 30 >. Pastijora vi kro-
posna vasim dusam iznadite. P. Kanavelid, iv.
392. Iznade joj vjerenika u Mostarii, svijetle
kude. J. Palmotid 91. Odgovori da drugoga
opata iznadu. I. Dordid, ben. 28. Nahodio se
djetid, koji zeled sadruzit se, nijo mogo 2eno iz-
nadi. B. Zuzeri 177. Naj bojemu vjereniku koga
iznade. Cestitosti. 22 Iznadoh jedno srce koje
je moje. I. M. ^Mattel 15.

Ii. moze znaciti sto i: nabasati na sto (objekat),
i to gdjegdje i slucajno bez trazena, te po tome
moze znaciti i: ugledati. Iznajde krajevtstvo mi
ortkvii svetago Nikoli. Mon. serb. 115. (1H42).

IZNACl, 1, h.

25';

IZNAD, c.

Svuda iznadoli bojno sprave. P. Kaiiaveli6, iv.
89. Djetesce bozanstvono u povojcih iznadote.
A. Boskoviieva 25. — amo moI:e pripadati i ovaj
prinijer: Iznadose i Zadrane necekaue sinedo. P.
Kanavelid, iv. 239.

i. mozc se kazati i: izna6i u kome Hi n ceinu
sto u smislu: spoznati ono kao nesto. Bog u lieinu
izna§o bjese covjeka, kakva svoje srce zudijase.
I. Dordi6, salt. viii. Jeda li 6u iznadi u liemu
§to ne iznade spasite) moj, pace niko, niko? I.
M. Mattoi 148. Nijo iznaSo u noj jubu nego iz-
dajnicu. A, Kali6 116.

2. pnsivno. uopce odgovara aktivnijem zna-
cenima. — part, praet. pass, ima razlicite oblike
(vidi kod na6i).

a. iznaden (stariji i cakavski oblik iznajden).
Ako 'znajdeno ne budet da je 40 let pocteno zi-
vila. S. Kozi6i6 12b.

b. iznisast. — Izmedit rjecnika u Mika]inu
(iznasast, izniis|en ,oxcogitatus, adinventus'), u
Belinu 416^, u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
Stidicevii. Da dostojno budes od tvoga pastira
Jezusa iznasasta. A. Gucetid, roz. jez. 257. Bjese
stvar nova i od nega iznasasta. M. Orbin 67.
Za to bise iznasasti svijetnaci. S. Margitic, fal.
98. Sve sionske muke ine iznasaste od vrline.
J. Kavanin 459^. Koji nauk jest iznasast. A.
Badic 151. Ove glasove kao da su nike popivke
iznasaste od pripovidalaca drzis. F. Lastrid, ned.
343. Naredba slozena i iznasasta od naj vise
oblasti crkovne. A. d. Costa 1, 2. Izmisjerie iz-
nasasto od |udi. I. J. P. Lucie, nar. 24. Podlo-
ziti se zabrani iznasastoj od sudca. 96. To je
od zloce covicanske iznasasto. B. Leakovid, nauk.
293.

e. iznasten (!). — Izmedii rjecnika u Belinu
(,inventato, ritrovato' ,inventus' 4161" ; iznasten u
hotimstvu ,colto in adulterio' ,in adulterio depre-
hensus' 38ab)j u Voltigijinu (,trovato, attrapato,
colto sul fatto' ,erwischt, ertappt'), u Stulicevu
(v. iznahodjen). Takove bo te pisni u pridne
vrime iznastene bise. H. Lucid 225. Od roza-
rija po Benediktu iznastena. I. Dordic, ben. 74.
Na igri koju skak zovu i koja medu svijem doslek
iznastenijem scijenena je od naj plemonitijeh. B.
Zuzeri 75. Ne scijenite da su ovo lijepe rijeci
za uresene od govora nakitjene i za ukazat hitru
pamet iznastene. 142.

d. iznasen (sasma nepoitzdano). — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Iznasene lakardije i izmis^ene
trice. I. Jablanci 69.

3. sa se.
a. pasivno.

a) uopce prema znacenima kod 1. Iznade se
istina. Zak. dus. pam. saf. 50. Prjede bi rijeka
prisahla neg se noj prilika Ijepotom iznasla, M.
Drzid 432. Bo|i se (nacin) iznad nije mogo od
razumne tve panioti. Gr. Palmotic 1, 123. Srebru
i zlatu, koje on svoji, iznadi se broj ne more.
1, 339. Pocni vece, jeJa i temu lijok se iznade
kojigodi. 2, 174. Tu se iznade, po kom redu
zvijezde istjecu, sunce siva. 3, 111^. Ter zna-
judi da u Bogu sve se srede iznahode i da u
niemu samom mogu vazda iznad se dobre zgode.
J. Palmotic 389. U Marina prem kniznici oni
kusac iznaso se Petronijov. J. Kavanin 113''.
Nije ga bilo nad Kresojem, nu se izuasao. (Z).
Poslov. danic. Onda su se vojske uzmlozale, onda
razlicita ubijona iznasla. I. Zanicid 28. Spametno
od starijeh nasijeh iznasla se jest rijec ,prisu-
danstvo'. J. Matovid 212. Ako se ne moze na
ikakav nacin iznadi gospodar od stvari. 397.

b) u osobitom znacenu, hiti (o nekome Hi ne-
cemu osobitome izmedu kakva mnostva). Tko de

IV

so iznad ko de modi poLuliti? G-. Palmotid 1, 153.
Nu so iznadu vodo krati mudre i stavne diklo.
2, 237. U innostvu so od nemodnijeli samo iz-
nade dijete jedno. 3, 137*. Tad se jedan od boj-
nika srca iznade tvrda i prika. 3, 195^. Ne bi
se iznaso Hristjanin koji se ne bi zateko u ti
cas na n se postaviti i o liemu zbijno raditi. I.
M. Mattei 7. Koji bi se junak iznasao, dao
b' nemu stotinu pandura. Nar. pjes. kras. 1, 113.

c) osobito je znacene, kao biti, isporedi b. Ua)
lead se izrice mjesto, biti (u nckoj prigodi) na
onom mjestu. Zasto li se tuj bozica Prozerpina
moze iznadi? I. Gundulid 88. Voluzijan ne dundo
nije se doma iznaso, kad se u noj ovo lijepo
obratjeiie ucinilo. B. Zuzeri 320. — bb) s pre-
dikatom, biti, pokazati se, iskazati se. Nu ne-
gove sve jakosti nejake se iznadose. P. Kana-
velid, iv. 66.

b. refleksivno. znacene je slicno kao kod a, c).
a) kad se izrice mjesto, biti (uprav opaziti da
si na onom mjestu). Iznade se u gustini medu
hudijem zlijem gusari. J. Palmotid 104. Imam
se i ja iznad nakon malo prid dvoje vrata raz-
tvoronijeh od blazenstva, od osudena. B, Zuzeri
72. Kad na smrti blizu suda Bo^ijega iznade
se. 153. U sto zagleda§, kad se u Bozijemu
templu iznades? A. Kalid 221. — b) s predikatom,
takoder biti, uprav opaziti da si onakovi kao sto
znaci predikat. Zena u staros davno zasla tegotna
se jes iznasla. G. Palmotid 3, 95^. Pamet . . .
iznade se iznenada predne u bide povradena. P.
Kanavelid, iv. 159. Kako majka zapanena iz-
nade se. 407. Eazbjen pasa u Novomu, ko se
od straha vede osvijesti, u cemernom srcu svomu
iznade se pun bolesti. J. Palmotic 376. Nije raj
za Onega, ko se prilican Isukrstu ne iznade. B.
Zuzeri 34. — amo pripadaju i ova dva primjera:
Bez uja iznado§e se na dosasdu od vjerenika. B.
Zuzeri 193. Bide u komu ces se iznadi. A. Kalid
122.

IZNAD, praep. sastav^eno: iz-nad. — S gene-
tivom. — Badi akcenta vidi ispod. — Od xviii
vijeka (vidi kod d), a izmedu rjecnika u Vukovu
(,von oben herab' ,de' s primjerima: Prode iznad
kuce; ode iznad grada; proletje tica iznad mene).

a. prvo bi znacene bilo: micane s mjesta koje
je nad onijem sto se naznacuje genetivom (micane
s mesta koje se kazuje predlogom ,nad' i sestim
padezem. D. Danicid, sr. sint. 190), ali se ovo
znacene nalazi samo u ovom primjeru (a i ovaj
moze biti da pripada pod c): Jedni vicu iznad
kude, drugi vicu ispod kude. Nar. pjes. vuk.
1, 374.

b. pokazuje prolazene kroz mjesto koje stoji
nad onijem sto je u genetivu. Stade treat iznad
kude. Nar. pjes. vuk. 1, 522. Soko dogo pade
na kojena, iznad nega kop|o preletilo, udarilo o
kamen studeni. 2, 282. Okrenuvsi je (pracu) ne-
koliko puta sebi iznad glave. Nar. prip. vuk. 8.
Sad iznad puta, sad ispod puta trci za ticama.
222. — amo moze pripadati i ovaj primjer : Koga
s kopjem udari u trbuh iznad sebe. And. Kacid,
kor. 338.

c. pokazuje bavjene (stajane Hi micane) na
mjestu koje je nad onijem sto je u genetivu. To
ne bio oblak iznad djevojak. Nar. pjes. vuk. 1, 2,
Ja sam zejan bela sveta, i po svetu pogledati
erne zem|e ispred sebe, vedra neba iznad sebe.
1, 139. Iznad crkve poje pritiskose. b, 74. Za
nama su dva bijela grada, a iznad nas sve Nik-
sidke ovce. 4, 27. Ne grizes ti mene usi, vece
onaj sto se vije iznad mene. (Kazao zee zabi kad
mu je grizla usi, a on od orla nije smio da so
makne). Nar. posl. vuk. 197. Pjesake ostavi iznad

17

IZNAD, c.

258

IZNAHODATI

Vidinskoga poja u brdima. Vuk, dan. 1, 84. Ja-
strebac iznad Krusevca takoder je svezan s onom
granom. 2, 32. Dohvativsi onijem prstom sto
je do maloga sebe za vrb jezika, pak onda pre-
krstivsi iznad bo|etice. poslov. 169. Drze6i ga
rasirena iznad ne. nar, pjes. 1, xii.

(I. pokazuje primicane k mjestu koje je nad
onijem sto je u genetivu. Ter ga tako jako uda-
rahu, da meso odskakase iznad ni. J, Banovac,
razg. 160. Nadvi se oblak iznad djevojak. Nar.
pjes. vuk. 1, 2. Kad pogledas s grada iznad sebe.
2, 105. Kad se vrati perni buzdovane iznad b'jele
crkve iz oblaka. 2, 213.

IZNADVORAN, iznadvorna, adj. spojasrii. —
U Stulicevu rjecniku: , exterior, exteruus'. — sasma
nepouzdano.

IZNADVORl^EN, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
iznadvoran. — sasma nepouzdano.

IZNADVORNI, adj. vidi iznadvoran. — V Stu-
licevu rjecniku: samo u srednem rodu iznadvorne
kao supstantiv, ali je tumaceno samo kao ad-
verab: ,extrinsecus, extra, foris'. — sasma nepo-
uzdano.

IZNADITE;^, 7)1. covjek koji iznade. — Samo
u Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iznajditel,
v. izmislitel; u Voltigijinu: iznajditej ,ritrova-
tore, inventore' ,entdecker' ; u Stulicevu: iznaj-
ditej, V. iznahodite)..

IZNAHADATI, iznahadam, impf. iznaci (uprav
iterativni glagol prema iznahoditi). — Samo u
Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iznahajam, iz-
nahajati, iznajti ,reperio'; v. izmisjam; u Volti-
gijinu: praes. cakavski iznahajam kod iznajti; u
Stulicevu: iznahazati (sic), v. iznadi s dodatkom
da je uzeto iz Habdeliceva.

IZNAHODA, /. inventum, ono sto se iznaslo
(vidi iznaci, 1, e). — Od iznahoditi. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Svi nacini bijahu vrazja iz-
nahoda. M. Lekusic, razm. 75.

IZNAHODAC, iznaboca, m, vidi iznahodilac.
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Ti si covik
rnnogo iznaodac svakoj stvari, N. Palikuca 43.

IZNAHODILAC, iznah6dioca, m. covjek koji
iznahodi. — U Stulicevu rjecniku: iznahodilac i
grijeskom iznahodioc , inventor, repertor, auctor'.

IZNAHODILICA, /, zensko cejade koje izna-
hodi. — U Stulicevu rjecniku (kod iznahoditejica).

IZNAHODIONICA, /. vidi iznahodilica. — U
Stulicevu rjecniku (kod iznahodite|ica). — nepo-
uzdano.

IZNAHOpiONIK, m. vidi iznahodilac. — U
Stulicevu rjecniku (uz iznahodilac). — nepouz-
dano.

IZNAHODITE!^, m. vidi iznahodilac. — U Be-
linu rjecniku: ,machinatore d' inganni' ,machi-
nator' 44:9l>, i u Stulicevu (uz iznahodilac).

IZNAHOpiTEl^IOA, /. vidi iznahodilica. — U
Stulicevu rjecniku: iznahodite|ica, iznahodilica,
iznahodionica ,inventrix'.

IZNAHODITI, iznahodim, impf. uprav bi po-
stalo slaganem prijedloga iz s nahoditi, ali se
shvaca kao imperfektivni glagol prema izna6i,
isto kao nahoditi pjrema naci. — isporedi izna-
laziti. — Akc. je kao kod izgovoriti (impf. izna-
hodah, ger. praes. iznahodeii). — Od xvi vijeka
(vidi kod 1, b), a izmedu rjecnika u Belinu (,inven-
tare' ,excogito' 416^; ,machinare, trovar qualche
ingogno' ,machinor' 449i>), u Voltigijinu (praes.
iznahodim kod iznadi), u Stulicevu (,machinari,
machinationibus studore'), u Vukovu (vide izna-
laziti).

1. aktiono.

a. vidi iznaci, 1, a i b. Mnoge crnce tim sje-
dini, da iznahode Ijepos novu po bosanskoj kra-
|evini. I. Gundulic 373. Kada sve (kosti) iz-
naodise mista svoja. F. Lastric, test. ad. 12'\
Zasto ce iznaoditi po caratarijama s pomocu dra-
kuuskom sve blago od vika u zem|u sakriveno.
ned. 2.

b. vidi iznaci, 1, c. Iznahodu da puk ovi tvr-
dijeh mozdani jest. N. Ranina 72*. Druga Ijepse
iznahodi prjednih vijeka nam promine. J. Ka-
vania 354^.

C. vidi iznaci, 1, d. Laste se i bo}e stvari sum-
nive iznahode molitvom nego li iziskovanjem. M.
Divkovid, bes. 512''.

(1. vidi iznadi, 1, e. Razumno je vrime, svaka
iznahodi. P. Hektorovid 28. Iznahcdjahu zla meni.
B. Kasid, rit. 85. Cim bojnice lijepe i nage cine
ovake igre u vodi, tere svaka varke drage i hi-
trine iznahodi. I. Gundulid 406. Igre nove iz-
nahodi pod zubere slatke i^nove. 409. Izmisjivah,
iznahodih mnoga oruzja. G. Palmotid 2, 486. Sve
hitrine iznahode, da mi budu nauditi. 3, 30^.
Sto nacina iznahodi i obrada se po sve pute, jeda
riega oslobodi od prijedene smrti lute. 3, 164''.
Njeki pjesni iznahode. P. Kanavelid, iv. 419. I
sto de rijet iznahodi. 485. Iznahodis nove vrste
pribivalista. M. Radnid 64a. Ubozstvo iznahodi
zanate. 554^^. Puk ovi isti izmis}evase i iznaho-
djase zlobe. A. Vita]id, ist. 332. Od hitrine sve
vrst novu iznahode dikle nage. J. Kavanin 198'>.
Ostale (vjere), Judska glava ke iznahodi. 336*.
Lijeke im sveder nove i podobne iznahode. B.
Zuzeri 332. Iznahodi nacine od kuda de ga biti.
J. Banovac, pripov. 92. Majstoriju s kojom Fran-
cesko iznaodase tilo svoje pedipsati. F. Lastrid,
test. ad. 106''. Koji tebi tolike gadne i pogrdne
bogove iznahodis. P. Knezevid, osm. 80. Sest
stotina ogovora iznahodis. 133. Koliko nacina
iznahodi da bi od nas |ub}en bio ! 320. Iznaodi
svakojaka sredstva. D. Obradovid, sav. 78.

0- vidi iznadi, 1, f. Koja svuda iznahodis silnom
modi sredne zgode. J. Palmotid 337. Da uzdan-
gubis i uzgrijesis svako vrijeme iznahodis. I. M.
Mattel 350.

f. vidi iznadi, 1, g. Za pjeneze iznahodi vede
}udi i kopaca. J. Palmotid 47. Lazive soke i
sokodrzice iznaodio i podmidivao. Pravdonosa.
1851. 8.

g. vidi iznadi, 1, h. Njeko blago iznahodi u
velikoj prem radosti. J. Palmotid 42. Dva bra-
jena iznahode jedva u sebi gdje dihaju, 199.

h. vidi iznadi, 1, i. Raskose sve naj draze medu
nami iznahodi. A. Boskovideva u I. M. Mattel
341. Ja iznahodim u tvomu srcu, prisladki Je-
zuse, raskose tolike. I. M. Mattel 183.

2. sa se.

a. pasivno. Sto se u hridju iznahodi. M. Ve-
tranid 1, 478. Gdje se s velikom pravdom izvi-
daju i iznahode i istu sve one stvari. M. Orbin
93. Ter znajudi da u Bogu sve se srede izna-
hode. J. Palmotid 389.

b. refleksivno. U Zadru se iznahodi. P. Kana-
velid, iv. 204. Tijem se iznahodi ko izvan sebe.
298. Kad se blizu svrhe i od truda i od puta
iznahode, nenadno im se nova zvijezda iznebiva.
B. Zuzeri 28.

IZNAHODIV, adj. koji se moze iznaci (izna-
hoditi). — Samo u Stulicevu rjecniku : v. nahodiv.

IZNAHODATI, iznahodam, imjif. vidi iznaha-
dati. — U Stulicevu rjecniku: iznahodjati uz iz-
nahoditi s dodatkom da se nalazi u pisca La-
strica. — Rijec je sasma nepouzdano; po svoj

IZNAHODATI

259

iznaSalac

l)rilici Stiilli je mislio da impf. iznahottah tt La-
strica (vidi Lastricev primjer kod iznahoditi, 1, d)
postaje od inf. iznahodati.

IZNAHODENE, n. djelo Jcojijem se izndhodi,
i u konkretnom smislu ono sto se iznalwdi. —
Stariji je oblik iznahodenje. — Izinedu rjecnika
u Belinu (iznahodjenje ,inventionG, ritrovamento'
jinventio' ilG''; ,fintione, inventione' ,commentuin'
318a), u VoUigijinu, u Stulicevu (iznahodjeno).
Od iznahodjenja od epate. B. Kasic, rit. 31".
Hitra iznahodjenja za uprijatejiti so s Aimi. fran.
108. U mahuitih svojih iznahodjeujih i poman-
kanjih prez pedipsanja josu. A. Vitajid, ist. 330.
Ali dilo toliko zamirno cije jo iznahodenje? A.
d. Bella, razgov. 224. Da su ovo iznaodenja od
pripovidaoca. J. Banovac, pred. 107.

IZNAJATI SE, iznajam se, impf. iznojiti se.

— U Stulicevu rjecniku: freq. v. iznojiti se.
IZNAJPRIJE, adv. sastav^eno: iz-najprije, is-

prim, od prvoga pocetka. — Nalazi se sastav]eno
od XVIII vijeka (u prvijem prlmjerima grije§kom
iznapre), a izmedu rjecnika u Vukovu: iznajprije
(iz najprije) ,anfanglich' ,principio, primitus'. Ako
ste se iznapre strasili uzeti u ispraznost ime
Bozje, sada se siuzito liim u lazjivi zakletvama.
F. Lasti'id, od' 180. Pristrasi se Volter iznapre,
al priuzamsi ufane upita ga. ned. 92. Ima jedan
kesu blaga ili zlatan prston ; izgubi, evo iznapre
vidicete ga zalosna i puna gorkosti; sa svim
tizim, kad prode dugo vrime, izlici se ona rana.
197. Nije iznajpre hteo otvorati ga. Nar. prip.
vuk. 24. Muz je iznajprije zenu od toga od-
vracao, ali naj poslije pristane i on na to. 159.
Iznajprije je bio trgovac. Vuk, nar. pjes. 1824.
1, XXXIII. On se iznajprije drzao sa Stanojem
Glavasem. dan. 1, 71.

IZNAKAzITI, iznakazim, pf. nagrditi koga,
uciniti da postane kao nakaza. — Postaje od iz
i nakaza nastavkom i. — Akc. je kao kod izjed-
naciti. — U nase vrijeme u Lici. ,Ma sta si ono
od djece uradio?! kako si i(h) ono isisa', svu si
mi djecu iznakazio'. J. Bogdanovid.

IZNALAZITI, iznalazim, impf uprav slozeno :
iz-nalaziti, ali se shvaca kao imperfcktivni glagol
prema iznaci. — isporedi iznahoditi. — Akc. je
kao kod izdangubiti (impf. iznalazah, ger. praes.
iznalazeci). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. iznahoditi) i u Vukovu (,auftreiben'
,invenio'). Naravna mudrost liegova postavi ga
u stane sva ona sredstva svijesno iznalaziti koja
mu potrebua bijahu. D. E. Bogdanic 26.

IZNALAZENE, n. djelo kojijem se iznalazi.
Da 6e se blagostojanije Egipta iznalazenem uovi
majdana zlata umnoziti i pobolsati. Nov. sr. 1834.
102.

IZNAMETATI, iznamecem, pf. nametnuti sve
jedno za drugijem (kad je vise objekata). — Slo-
zeno: iz-nametati. — Akc. je kao kod izblebetati.

— U Vukovu rjecniku : ,nach einander aufdringen'
jObtrudo'.

IZNAMJESTATI (iznamjescati), iznamjestam
(iznamjescam), pf. namjestiti sve jedno po jedno.

— Slozeno: iz-namjestati (namjescati). — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing, iznamjesta. — Od xviii
vijeka. Kako da ji je (grane) mudar majstor
rukoin iznamisdao i posadio. F. Lastric, test. 350^.

— Pasivno. Na okolo svuda sudje za lipotu iz-
namiscano. F. Lastric, test. 352l>.

IZNAOPACITI SE, iznaopacim se, pf u Vu-
kovu rjecniku : postati naopako ,verkehrt werden'
,pervertor' s primjerom: Svo se iznaopacilo, —
Postaje od iz i naopako nastavkom i j;re(i ko-

jijem se k imjena na c. — Akc. kaki je u praes.
taki je u part, praet. pass, iznaopacen; u osta-
lijem je ohlicima onaki kaki je u inf., osim aor.
2 i 3 sing, iznaopaci.

IZNAPIJATI SE, iznipijam se, pf. napiti se
do vo]e. — Slozeno: iz-napijati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — U nase vrijeme. ,Boine smo
se u tvojim svatovima dobro iznapijali'. J. Bog-
danovid.

IZNAPUNITI, iznapumm, pf. posve napuniti;
ispuniti. — Slozeno: iz-napuniti. — U Stulicevu
rjecniku: .adimplere, efficere'.

f r

IZNAPUNATI, izn^punam, impf. iznapuuiti.
— U Stulicevu rjecniku: uz iznapuniti.

IZNAEATI, iznaram, impf. iznoriti. — U Mi-
kajinu rjecniku: vidi iznoriti; ti Belinu: praes.
iznaram kod iznoriti ; u Stulicevu : ,lente natando

emergere*.

IZNAEAVITI, iznaravim, pf. uciniti da sto
(objekat) promijeni narav. — Nacineno od iz i
narav nastavkom i. — U jednoga pisca xviii
vijeka (refleksivno), a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (iznaraviti, iznaravjujem i iznaravjivam ,far
cambiar natura' ,indolem mutare'). — Sa se, re-
fleksivno. — izmedu rjecnika u Stulicevu (,cam-
biarsi di natura' ,indolem exuere'). Ali mu se
coeska kleta cud, . . . grubim bludom brzo opeta
iznaravi i iznevjeri. J. Kavanin 457''.

IZNAEAV^jIVATI , iznarav)ujem i iznara-
vjivam, im^j/. iznaraviti. — U Stulicevu rjecniku:
freq. v. iznaraviti, a kod ovoga ima praes. izua-
ravjujem i iznaravjivam.

IZNASLIJEDITI, iznaslijedim, js»/. ostaviti koga
bez bastine (nas]edstva). — U VoUigijinu rjec-
niku: iznasliditi, iznaslijediti ,diseredare, privaro
dalla successione' ,enterben', i u Stulicevu: izna-
slijediti, iznasjedujem i iznasjedivam ,exhaere-
dare', i u pisaca nasega vremena. Iznaslijediti
koga ,enterben einen'. Jur. pol. terminol. 166.
Iznaslijediti koga, oduzeti komu nasljedstvo ,ent-
erben' ,diseredare'. B. Petranovic, ru6n. knig. 28.

IZNASLIJEDE , n. vidi iznaslijedene. — U
Stulicevu rjecniku: iznaslijedje ,exhaeredatio'. —
nepouzdano.

IZNASLIJEDENE, n. djelo kojijem se izna-
slijedi. — Izmedu rjecnika u VoUigijinu: izna-
slidjene, i u Stulicevu: iznaslijedjene ,exhaere-
datio'. Iznasledene ,enterbung'. Jur. pol. terminol.
166. Iznaslijedene ,enterbung' ,diseredazione'. B.
Petranovic, rucn. knig. 28.

IZNAS^iEDOVANE, n. djelo kojijem se izna-
sjeduje. — U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.

IZNAS:^EDOVATI, iznasjedujem, pf. u Stuli-
cevu rjecniku: v. iznaslijediti. — nepouzdano.

IZNASl^EDIVATI, iznasjedujem i iznasjedivam,
impf. iznaslijediti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
iznasjedivati, iznasjedivam, freq. uz iznaslijediti,
a kod ovoga ima i praes. iznasjedujem.

IZNASALAC, izn4saoca, m. covjek koji je iz-
nasao. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,inventore, ritrovatore' ,inventor' 416'';
,autore, inventore di qualche cosa' , author' 120'' ;
,ingegniere' ,machinator' 403a; ,machinatore d'in-
ganni' ,machinator' 44915), u VoUigijinu (,inven-
toro, ritrovatore' ,entdecker'), u Stulicevu (izna-
salac i grijeskom iznasaoc, v. iznahoditej). Ki uz-
rpci od kreposnijeh djola jesu i dobara iznasaoci.
G. Palmotid 2, 382. Ko bi iznasalac ovakoga
cudnovata dila? A. d. Bella, razgov. 225. Imenom
od iznasoca i postavnika . . . imenom od postav-
nika oliti od iznasalaca. I. Dordic, ben. 73. Is-

IZNASALAC

260

2. IZNEBITI, b.

tirau jest Mai'cijou iznasalac erezija. A. Baci6
150. Koliko si reda iznasaoca stovao? P. Kne-
zevic, osm. 203. Iznasaoca lazi. A. Kanizlic, kam.
412. Iznasalac ovo^a nauka. 508. Tko je iz-
nasalac i prvi sloznik (litanija) bio? utoc. 743.
S popivkam od koji prvi iznasaoc bi rekao da
je bio Enos sin Setov. Grgur iz Varesa 101.
Laj'ard, iznasalac ninivskih spomenika. M. Pavli-
novic, rad. 15.

IZNASALICA, /. zensko eejade Jcoje je iznaslo.
— U Belinu rjecniku: ,inventrix' 416^, i u Stu-
licevu : v. iznahoditejica.

IZNASALIC, m. dem. iznasalac. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,inventor parvi momenti'. — sasma
nepouzdano.

IZNASANE, n. djelo kojijem se iznasa. — u
Bjelostjencevu rjecniku: iznasane, iznoseiie, izne-
sene, i u Stulicevu.

IZNASASNIK, m. vidi iznasalac. — Postaje
od iznasast (vidi kod iznaci, 2, b) nastavcima
-tn-ikT.; t se ne izgovara niedu s i n, alt je pi-
sano u jedinom i^i'^^njeru. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Ti iznasastnik svake gnusobe. B.
Kasic, rit, 370.

IZNASAST, vidi kod iznaci, 2, b.

IZNASaSTAN, iznasasna, adj. koji se moze
iznaci. — U Stulicevu rjecniku: ,qui inveniri
potest'. — nepouzdano.

IZNASASTE;^, m. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
nahodite}. — nepouzdano.

IZNASASTVO, n. vidi iznasasce. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepouzdano.

IZNASASCE, n. djelo kojijem se iznade, i u
konkretnom smislu ono sto se iznade. — Stariji
je oblik iznasastje. — Postaje od part, praet.
pass, iznasast (vidi kod iznaci, 2, b) nastavkom
(i)je. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (iznasastje), m Belinu (iznasastje ,inven-
tione, ritrovamento' ,inventio' 416b), u Bjelostjen-
cevu (iznagastje), u Voltigijinu (iznasastje), u Stu-
licevu (iznasastje). Nije iznasasca u zamijernijeh
dijelih negovijeh. B. Kasi6, nasi. 296. Cemu to-
lika noobicajna iznasastja bolestih i muk. P. Ea-
dovcic, nac. 189. Nemoj nositi na svijet novije
iznasastja i nacina od hajina. M. Kadnic TS^.
Igre i scekalista bise iznasastje djavaosko. 120a.
Jest jubav jedno cudnovato iznasastje koje sta
god se dotakne okreue u zlato. 380*. Kad je
to tvoje iznasastje, ja ti prascam. N. Palikuca
19. Ovo iznasastje bi himbeno i hudo. M. Le-
kusid, razm. 75. Mudrost poznaje se po izna-
§astju stvari iz nova. J. Filipovic, prip. 58^. Ufa-
juci u nike izpraznosti koje nisu drugo nego iz-
nasastje drakunovo. F. Lastric, ned. 323. Ako
nije sto priprosto, rdavo, nego je u vidjenu i iz-
nasastju ridko. A. Kanizli6, uzr. 71. Drze raj
za jedan san a pakal za iznasastje za strah pri-
prostih. Blago turl. 2, 29. Od svi redova, niova
iznasas6a. A. d. Ccsta 1, vi. Ova odida u po-
cetku svoga iznasasca pristojala jestsamim krajem.
1, 30. Sluzitcja pocetak i iznasasce izhodi od apo-
stola. 1, 58. Svakojaka iznasaoca od plugova.
I. Jablanci 46. Iznasastja korisna. D. E. Bog-
dani6 102. Sir Davy, izumilac bezopasne svje-
tijke i jos drugih iznasasda. M. Pavlinovic, rad.
15. Kako je Newton mogao doseci svojih cu-
desnih iznasasda. 39. — U jednoga pisca xviii
vijeka ima i oblik iznasaste. Vrazje iznasaste. I.
Velikanovid, uput. 1, 353.

IZNASAs6eNE, n. vidi iznasasde. — Na jednom
mjestu u pisca xvii vijeka (sa starijim oblikom

iznasastjenje). Hoditi ce u iznasastjeujih svojih.
B. Kasid, rit. 349. — nije pouzdano.

IZNASaTI, iznasam, impf. iznijeti (uprav ite-
rativni glagol prema iznositi). — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (iznasam, iznesti, iznosim, izniti
,exporto, effero'. 2. iznasam, doprinasam, dopri-
nosim, donosim ,exporto') i u Voltigijinu (,aspor-
tare, portar fuora, estrarre' ,hinaustragen'). Koja
(pcelaj med iznasa iz cvitja svakoga. H. Lucid
276. I iznasa svaku nepodobu na priproste i bas
na gospodu. M. A. Rejkovid, sat. I)6a. I iznasaj
na poja ujista. J. S. ilejkovid 163.

IZNASLAC, iznaslaca, w. vidi iznasalac. — Od
XVII vijeka. Djavao je iznaslac od svake laze. M.
Divkovid, bes. 493^. Jeli davAen u crkvi obicaj
vode blagoslovjene ? Pridavnen, i premda se stije
da P. P. Alexandro prvi je naredi hoce nistane-
mane s razlogom Baronio, da ne ucini drugo
neg potvrdit je, kad s. Klemente u svojim pi-
stolam cini iznaslaca s. Matija. Blago turl. 2, 38.
Viruje djavlu otcu lazi tkoji od toga i od ostalib
zabava bi iznaslac. 2, 56. Osudi Berengaria iz-
naslaca istoga krivovirstva. 2, 240. Izumiteji i
iznaslaci. M. Pavlinovid, rad. 8.

IZNASTEN, vidi kod iznaci, 2, c.

IZNAUCITEl^ITI, iznaucite}im, pf. uciniti da
ko (objekat) ne bude dale naucite^. — Nacineno
od iz i naucite} nastavkom i. — U Stulicevu rjec-
niku: ,sdottorar alcuno' ,ex doctorum albo ali-
quem expungere'. — nepouzdano.

IZNAUCITE^IVATI, iznaucitejujem i iznauci-
tejivam, imjif. iznaucite|iti. — U Stulicevu rjei-
niku: iznaucite}ivati, iznaucitejivam, freq. uz iz-
naucitejiti. — nepouzdano

IZNAVLACITI, iznavlacim, pf. svuci s cega
(objekta), n. p. s duseka navlaku. — Postaje od
iz i navlaka nastavkom i, pred kojijem se k mi-
jena na c. — U Stulicevu rjecniku: iznavlaciti,
iznavlacivam ,cavar la coperta a qualche cosa
(come a cuscini, sedie etc.)' ,operimentum, te-
gumen detrahere'.

IZNAVLACIVATI, iznavlacujem i iznavla-
civam, impf. iznavlaciti. — U Stulicevu rjecniku:
iznavlacivati, iznavlacivam, freq. uz iznavlaciti.

IZNAVRTATI, iznavrdem, pf. sve navrnuti
(pricijepiti, nakalemiti), kad je mnogo objekata.
— Slozeno: iz-navrtati. — Akc. se mijena u aor.
2 i 3 sing, iznavrta. — U nase vrijeme. ,Danas
sam sila vocaka iznavrta'. ,Da si ti cojk od kosti
i pravi radin, ti bi sve one divjakine okolo kuce
iznavrta'. J. Bogdanovid.

1. IZNEBITI, iznebijem, pf. pobaciti, izbiti
(dijete prije vremena). — Slozeno: iz-ne-biti
(bijem). — Akc. kaki je u inf. toki je u osta-
lijem oblicima, osim praes. i part, praet. pass.
iznebijen (u Vukovu je rjecniku drugi akc. kod
prezenta: iznebijem). — U Vukovu rjecniku: n. p.
iznebila zena dijete, t. j. pobacila ,missgebaren'
,abortio', cf. izbiti s dodatkom da se govori u
Gospicu.

2. IZNEBITI, iznebudem (?), pf. slozeno : iz-
ne-biti (budem). — Nahodi se samo sa se, re-
fleksivno, i to u inf. i u aor. — Bijec je stara,
isporedi stslov. iznebyti ,interire'.

11. iznebiti se cega, izbaviti se. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Kadi i kako clovek se ima
grihov iznebiti. Postila. cla. — S ovijem zna-
cenem ima i u slovenskom jeziku znebiti se.

b. iznebiti se, u jedan put nestati. — U jed-
noga pisca Dubrovcanina xviii vijeka (a vidi i
iznebivati se). Iznebi se i ne mogoh mjesta spoznat,
gdje bijase. B. Zuzeri 10. Sve §to nas na svijetu

2. IZNEBITJ, b.

261

IZNEMOCI, 1.

nioze priblazuitl vooma hitno izuebi se. 11. Na
Gedeonova sinu6e mafia sva ona vojska u tini
fias iznebi se. 43. Kad se probudio, i ruka i
slova sve izpred nega iznebi se. IIG. Sva mlados
iznebi mi se ko letusta jedna muna. 150. Sto
je drugo nas umrli 2ivot, neg bjegude jediio
sinu6e koje u cas iznebi se. 233. Letusta jedna
svjetlos, koja u 5as iznebi se. 237. Tako je, a
paka umriJGti i iz svijeta ovoga ko jedan san
iznebit se. 243. ^ Sve se iznebi u jedan cas, sve
se raz6ini. 271. Cijem rece ove rijeci sveti aposto,
iznebi joj se izprid oci. 350. Vjekuvjefianstvo
od svijeh muka za jedno kratko, koje se iznebi
u cas, uzivane. 858.

IZNEBIVATI SE, izneblvam se, impf. iznebiti
se (vidi 2. iznebiti, b). — U dva pisca Dubrov-
canina xviii vijeka. Kad se blizu svrhe i od
truda i od puta iznahode, nonadno im se nova
zvijezda iznebiva. B. Zuzeri 28. U jedan fias iz
ruka niu se iznebiva sve sto je }ubio u zivotu.

250. Prid nime iznebiva se sve sto moze bit
cijoneno veliko. I. M. Mattei 109.

IZNEBLUSITI, izneblusim, pf. vidi iznebusiti.
— isporedi iznebjusiti. — Postaje od iz i nebluh
(nebjuh, isporedi iznebjusice i nebuh) nastavkom
i pred kojijetn se h mijena na s. — U jednoga
pisca Dalmatinca nasega vremena. Da sebe i dru-
goga kao izneblusi. M. Pavlinovi6, razl. spis. 204.
Izvanski su nas dogadaji izneblusili. 237. Izne-
blusi ih mletacka zasjeda. 385. — Pasivno. Nakon
izneblusenih izbora i odbora. 39. — Sa se, re-
Jieksivno. Nede se izneblusiti, kad vidi . . . 285.

IZNEB^jUSICE, adv. iznenada, vidi iznebuha
i izneb}usiti. — Na dva mjesta xvii i xviii vijeka.
I tako li iznebjusice strmo mnom udaras. M.
Alberti 264. Udarivsi na ne iznebjusice. And.
Kacic, kor. 154,

IZNEBljiUSITI, iznebjusim, pf. vidi izneblu-
siti. — Od XVIII vijeka (samo refleksivno i pa-
sivno). Spametno besidis, jer se pustjat se izne-
bjusit od smrti zle, jest jedno nesricstvo i pri-
vara, sto se ponapravit ne moze. Blago turl.
2, 309. Cio puk se iznebjusen stravi. Osvetn.
4, 45. — U naj starijem primjeru part, praet.
pass, iznebjusen kao da znaci: koji se jav^a iz-
nenada (i tijem plasi). Gdi izsijece mnoz Tu-
raka i izneblusen dojde im baka. J. Kavanin
ISBb.

IZNEBUHA, adv. iznenada. — Sastavjeno : iz-
nebuha (vidi nebuh). — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: iznebuha (iz nebuha),
vide iznenada, cf. nebuh. Vidili smo, gdje su god
ustavi iznebuha stvarani ... M. Pavlinovid, razl.
spis. 149. Pustiti iznebuha belzansko poletarce.

251. Ne dadu so iznebuha oturiti. 403.

IZNEBUSITI, iznebusim, pf. iznenada se po-
javiti. — isporedi izneblusiti i iznebjusiti. — Fo-
staje od iz i nebuh (iznebuha) nastavkom i pred
kojijem se h mijena na s. a) znacene kao sto je
sprijeda kazano nahodi se u jednom primjeru
XVI vijeka. Svaka protiscina lag)a je podnesti kad
se prija razmisli, ner kad nerazmisjeno iznebu§i.
Nauk brn. 60. — b) od predasnega znacena po-
staje ovo: iznenaditi, uplasiti. — ovako je dan
danasni u Diibrovniku. Mnijahu iznebusene da
mrtvi progovaraju. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr.
1868. 245. Pogleiah iznebusena. Dubr. 1870.8.

IZNi:CISTITI, izn^cistim, pf. uciniti da sto
(objekat) bude necisto. — Postaje od iz i necist
nastavkom i. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
izgnusiti.

IZNEDAJBOGA, adv. iznenada (istiHuci da je

zlo ono sto se iznenada pojav^a). — Sastav]eno
od prijedloga iz i recenice ne daj Bog! koja se
shvaca kao da je jedna rijec i to supstantiv
muSkoga roda. — U Vukovu rjecniku: iz nedaj
Boga, vide iznenada s dodatkom da se govori u
Bisnu.

IZNEJACATI, iznejaSam, pf. u Stulicevu rjec-
niku: V. iznejaciti. — slabo pouzdano.

IZNEJACiTI, iznfejacim, pf. uciniti da ko
(objekat) bude posve slab (nejak). — U Stulicevu
rjecniku: iznejaciti, iznejacivam i iznejacujem
,animos, vires adimere'. — slabo pouzdano.

IZNEJACIVATI, iznejacujem i iznejacivam,
impf. iznejaciti. — U Stulicevu rjecniku: izueja-
civati, iznejafiivam uz iznejafiiti, a kod ovoga ima
i praes. iznejacujem. — slabo pouzdano.

IZNEMAgAI^E, n. djelo kojijem se iznemaze
(slabost). — U Sulekovu rjecniku: ,8chwach-
werden'.

IZNEMIgATI, iznfemazem (iznfemagam), impf.
iznemoci. — Ake. kaki je u praes. talci je u impf.
iznfemagah, u impt. iznemagaj (ali iznemazi), u
part, praet. pass, iznemagan ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Rijec je star a, ispo-
redi stslov. iznemagati, rus. HSHeMoraTi. (o se pise,
a izgovara se a).

1. neprelazno. — Izinedu rjecnika u Stulicevu
(iznemagati, iznemagam, v. iznemoci) i u Dani-
cicevu (,defici viribus'). !l^uto iznemagaje napregL
se. Okaz. pam. saf. 56. Padb Juto iznemagaj eti..
57. U koliko ko vise stari i iznemaze. D. Obra-
dovid, basn. 286. Sva joj krepost iznemagase.
445. Kad iznemagase dostojano tvoje. D. Da-
nicic, psal. 68, 9. Dusa liihova iznemagase u
nima. 107, 5.

3. prelazno.

a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (praes.
iznemagam kod iznemoci 675a). Smeti yelike um
iznemagaju. I. T. Mrnavi6, osm. 73. Covik nim
(neharstvom) nemarno Boga iznemaga. 86. Od
tebe odlagati ko'e moglo bi me i iznemagati u
svetije vrime. mand. 46. Iznemagaj u6i to vece
svaki dan put svoju. P. Radovcic, nac. 91.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,languire, divenir languido' ,langueo' 424'^),
u Voltigijinu (praes. iznemagam se kod iznemoci
se), u Stulicevu (uz iznemodi). Kto jest nemocan,
a ja se iznemagam. Anton Dalm., ap. 57^.

IZNEMOCI, iznemognem (iznemozem), pf. osla-
biti. — Slozeno: iz i ne mo6i. — Badi oblika vidi
modi i pomodi. — Akc. kaki je u praes. taki je
u ger. praet. iznemogavsi, u part, praet. act. m.
sing, izn^mogao (ali iznem6gla, iznem6glo itd.),
u part, praet. pass, iznemozen; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. — Bijec je sCara
(s neprelaznijem znacenem), isporedi stslov. izne-
mosti, rus. HSHeMoit.

1. neprelazno, postati slab, izgubiti snagu. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (iznemoci, izne-
magam ,debilitari, languere, aegrotare'), u Vu-
kovu (,schwach werden' ,debilitor'), u Danicicevu
(iznemosti ,defici viribus'). Jako iznem.osti cre-
pjustim miro. Stefan, sim. pam. saf. 28. Mnogo-
cednaja zidovtskaja iznemoze. Domentijana 5.
Sila i krepostt iznemoze. Danilo 31. Kolene
moji iznemogosta oti. posta. 280. Ja razsrdiv se
vas svit pred manom iznemore. Aleks. jag. star.
3, 288. Dok oba iznemogu i u nesvest padnu.
D. Obradovid, basn. 25. Ovi nasi iznemogli zi-
voti. S. J^^ubisa, prip. 75. Ostario godinama a
iznemogao silama. 103. Kad si bio sustao i iz-
nemogao. D. Danicid, 5mojs, 25, 18. Covjek
umire iznemogao. jov. 14, 10. I ti li si izne-

IZNEMOCl, 1.

262

IZNENADAN

mogao kao mi? isai. 14, 10. Daj da vidu, pri
komu je pravda, i jesu li iznemogle Cuce. Osvetn.
2, 137. Al' junacke iznemogle ruke. 3, 154.

2. frelazno, uciniti da ko Hi sto (objekat) po-
stane slaho, izguhi snagti.

a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
nemoci , iznemagam ,sgagliardire , levar la ga-
gliardia' ,adimere vires' 675a). Pedipsajudi izne-
moci tilo. P. Eadovcid, nac. 90.

b. pasivno. Od velika truda iznemozen. I. J.
P. Lucid, izk. 12. Boze moj ! iznemozen sam!
84. Prognat, iznemozen, naprden bi s verugam.
razg. 8. Od duga placa ved iznemozena. 31.

c. sa se, refleksivno (znacene je kao kod 1). —
Izmedu rjecnika u Belinu (.indebolirsi' ,debilitor'
395'^ ; (languire, divenir languido' ,langueo* 424^),
ti Voltigijinu (iznemodi se, iznemagam se ,inde-
bolirsi, sfibrarsi, sgagliardirsi' ,sich schwacben,
,entkraften'), tt Stiilicevu (uz iznemodi). Ako bi
od toga tilo i teze iznemoglo se. P. Knezevid,
osm. 268. Tko tilesni jizbina ne blaguje uimalo
ili veoma malo, iznemoze se. I. J. P. Lucid,
doct. 50.

1ZNEMo6nOST, /. vidi iznemagane. — Samo
u Voltigijinu rjecniku: ,indcbolimento, spossa-
tezza, impotenza' ,schwachheit, unvermogen'.

TZNEMOGAVATI, iznem6gavam, impf. izne-
modi, vidi iznemagati. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Pocne pod bremenom iznemogavati. D.
Obradovid, basn. 73.

IZNEMOGLICA, m. i f. iznemoglo ce]ade. —
U jednoga pisea nasega vremena iz Boke ko-
torske. Zastarale iznemoglice napadnute vuccem,
licinom, rusom, kostobojom, sipnom. S. l^ubisa,
prip. 91. KJasti, hromi, sakati, slijepi i mnogo-
vrsne iznemoglice. 273.

IZNEMOEITI SE, iznemorim se, pf. u Vukovu
rjecniku: vide iznemodi s dodatkom da se govori
II Dubrovniku (?).

IZNEMO^ENE, n. djelo kojijem se iznemoze
(slabost). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,debi-
litas, infirmitas'). U sebi naravi na§e iznemozene
kazudi. S. Eosa 161". Upadnuvsi u iznemozene.
J. Eajid, pouc. 1, 92.

1. IZNENAD, /. nenadan dogadaj, slucaj. —
U Stulicevu rjeiniku: ,casus, fortuitus eventus'
s primjerom: u toj iznenadi ,in eo eventu for-
tuito'. — nije dosta pouzdano.

2. IZNENAD, adv. vidi iznenada. — Od xvi
do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(uz iznenada). Ako mi Sto veli§, da sudim iz-
nenad. S. Mencetid 66. U toj ti iznenad njekime
skrovenim nacinom izskoci iz drace l^ubav taj
u zmije prilici. D. Eanina 125^. Udaren iznenad
zelizom bi. D. Zlatarid 5^. Tu ga iznenad ubit
du. F. Lukarevid 104. Kad iznenad sa svih strana
zacub opet. I. Gundulid 164. ^Iznenad se otvo-
rise slavna vrata i prostrana. G. Palmotid 1, 195.
Pokriven medom ijed, iznenad ki truje. 2, 71.
iSkup zlotvora dode na me i s velikom mojom
boli stisnu iznenad i svoza me. 2, 181. Iznenad
jih naskocise. J. Armolusid 39. Iz Zadra vojska
mnoga bjese iznenad naripila. P. Kanavelid, iv.
175. On iznenad k noj dohrli. 407. Na n iz
nenad navalila. J. Kavanin 285'J. Dokle god joj
ee Benedik iznenad ne ukrade. I. Dordid, ben. 11.

IZNENADA, adv. kad se ko cemu ne nada (o
dobru i o zlii). — Sastav^eno: iz-nenada; ovo je
jamacno gen. muskoga supstantiva nenad, tako
od zenskijeh supstantiva nenad i nenada postaje
iznenadi i iznenade (vidi oboje) ; nalazi se i okr-
neni oblik iznenad (vidi). — isporedi i iznenadbe,

iznenadne, iznenadne, iznenatke. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika m Belinu (,di subito' ,de re-
pente' 715a), ^ Voltigijinu (iznenada, iznenade
,inaspettatamente, casualmente' ,unerwartet'), u
Stulicevu (,inopinato, fortuito, praeter spem, ex-
pectationem'), u Vukovu (,unverhofft' ,ex inspe-
rato', cf. iznebuba, izubaha, izobusice, iznevest).
Cini dakle dilovanje, da tebe ja ne nadem izne-
nada. P. Posilovid, nasi. 39*. Iste svojijem maj-
storijam uititi nega iznenada. 8515. Onda de dodi
pokarane iznenada. S. Margitid, fal. 251. Er
premda svaki iz nenada svaki hip se vidi mrijeti.
J. Kavanin 388^. Vidise se iznenada od svita
izdani. A. d. Bella, razgov. 25. Dosavsi gospodar
iznenada. 81. Z gromom nebeskim iznenada
ubijen. S. Badric, ukaz. 16. Tuznu dusu pusti
iznenada. F. ]^ubuski, pism. 40. Jer de vas iz-
nenada sudac zovnuti, da date lazlog od vase
sluzbe. J. Banovac, razg. 89. Uzrokuje po kudah
iznenada nike zacudene zgode. pripov. 1. Mnogi
iznenada umru. 10. Pas'te se, da vas iznenada
kao lupez ovi sudac ne zovne na sud. 28. Nasa
bogastva mnogo se puta izgube iznenada, da i
ne znamo kako. 148. Dusa koje su naglo i iz-
nenada s ovoga svita posle. B. Pavlovic 41. U
jutru izasav Betulijani iznenada. F. Lastrid, test.
20a. Upita vrime, kada je to iznenada odma
ozdravio. od' 281. Bog svemogudi ne obicaje
pruziti ruke na pokarane iznenada. ned. 1. Iz-
nenada jednoc nesta s obraza one pogrdne zi-
vine. 60. Kako iz nenada zla dopadose. A. Ka-
nizlic, kam. 57. Da koga iznenada smrt ne pri-
tisne. 240. Mladidu zena ukaza se iz nenada u
sobi. utoc. 411. Da de iz nenada doci. M. Zo-
ricid, osm. 58. Pak se srusi i obori iz visine iz-
nenada. V. Dosen 20a. XJdarit de Grci i Latini
i to de se zgodit iznenada. And. Kacid, razg. 37.
Na koga udarivsi iznenada. kor. 206. Ulizavsi
iznenada u Jeruzolim. 324. Ista dica za marvom
hodedi iznenada verze prave. M. A. Ee|kovid,
sat. A.%^. To Soliman, dosav iznenada, Srim grad
sruSi. B6''. Kuharica pametno so vlada, pak na
babu ne kti iznenada, neg placudi onu babu pita.
D5a. Jer de iznenada dodi srcba negova. M. Do-
bretid 176. Eazbudnje Srbe iznenada. J. Krm-
potid, pjesm. 3. Iznenada raspuknuo bi se Ve-
zuvio. I. J. P. Lucid, razg. 10. Eto iznenada
raztvoraju se vrata. 49. Smrt cesto biva izne-
nada. J. Eajid, pouc. 1, 43. O trubjo koja des
nas probuditi svekolike iznenada. D. Eapid 11.
Evo tebe srede iznenada. Nar. pjes. vuk. I, 576.
Bog mi dade sina iznenada. 2, 156. No da vidi§
jada iznenada! 2, 264. Ubi raene Ma^-ar izne-
nada. 2, 487. Tek su mene svati iznenada, ni-
jesam im ponijela dara. 3, 268. A udari od Gra-
caca Pan^a iznenada u nasu druzinu. 3, 497.
Udari ga sab]om iznenada. 4, 174. Ufati ga sanak
iznenada. Nar. pjes. juk. 56. Odluce svoga druga
do pel jami povud, pa ga onput 'znenada spustit.
Nar. prip. mikul. 84. Da vam ovaj dan ne dode
iznenada. Vuk, luk. 21, 34. Posto mu je zee izne-
nada protrcao izmedu nogu. poslov. 264. Eadost
iznenada. nar. pjes. 1, 222. Nado nas iznenada
steta i sramota. S. l^ubisa, prip. 188. Fosfor
se pronasao iznenada godino 1669. D. Popovid,
poznav. rob. 51. Mill Bo2e, cuda iznenada! Osvetn.
3, ^138.

IZNENADAN, iznenadna, adj. koji biva, po-
staje, dogada se iznenada. — isporedi iznenadni,
iznenadski. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (iznenadni ,8ubitaneo, clie si fa o dice
air improviso' .subitus' 715*) gdje se noj prije
nahodi, u Voltigijinu (iznenadan, v. iznenadni ;
iznenadni ,casuale, improvviso' ,unerwartet, un-

IZNENADAN

IZNERAVNITl

vorgGsehen'), ii Sttilicevu (,fortuitus'). — Komp. ;
iznenadniji (vidi u prvom primjeru). §to sudito,
jeli ono srusene grada moglo biti iznenadnije ?
D. E.api6 453. Iznenadna ovaka napadenija od
strane Turaka dadu Srbima povod. Nov. sr. 1834.
109.

IZNENADBE, adv. vidi iznenada. — Sasta-
vjeno: iz-nenadbe (gen. nenadba). — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Na cast sijeda kotarskoga
bi uznesen iz nenadbe. J. Kavanin 132'\

IZNENADE, adv. vidi iznenada. — xvii i xvin
vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu (,impensata-
mente' ,inopinanter' 884''i; ,accidentalmente, ca-
sualmente' ,fortuito' 16a), u Voltigijinu (kod iz-
nenada), u Stulicevu (uz^ iznenada). Iznenade rjjec
i snaga nega ostavi. G. Palmoti6 1, 120. Cini
donijet sinka iznenade. 1, 193. Nas opkruzi iz-
nenade zlijeh Tatara vojska liuda. 1, 301. Za-
letje se iznenade. 2, 292. Iznenade i udije pasti
6e osveta Bozja svrh nih. A. Vita}i6, ist. 173.
I smrfc nagla zivot mu je iznenade prikosila. ost.
112. Gdje ti prides iznenade. I. Dordic, uzd. 11.
Iz nenade smlri nemir. 59. Vidi se iznenade
upoknuta. V. M. Gucetic, pohv. 10. Iznenade
vidim mnostvo puka. 37. Iznenade pristupe prid
paroka. A. d. Costa 1, 149.

IZNENADI, adv. vidi iznenada. — Od xvi do
xviii vijeka, a izinedu rjecnika u Mikajifiu (,im-
proviso, praeter spem vel opinioneni, non opi-
nato, ex improvise'), u Belinu (all' improvise' ,re-
pente' 61a), u Stulicevu (uz iznenada). Umnozit
bih vazel, pravi, zlato, taj ki sve ognem radi, a
u toj dode iznenadi, ter ga zlatom smrt razstavi.
D. Eanina 144*. Kad eto ti iz nenadi poda
mnom se zem]a ustrese. I. Gunduli6 80. Lijepa
niva nepozneua zitnijem klasom pribogato na-
kicena iz nenadi sva pocrni. 481. Iznenadi na
oci moje snu prilican pokoj doje. G. Palmotic
1, 72. Kad uzaznas iznenadi sinka da su ti po-
gubili. 1, 191. Covjek koji put nebesa iznenadi
krila dize. 1, 241. Kamila je prihrabrena iz ne-
nadi ustrijena od priproste riike pala. 2, 104.
Iznenadi zabi mu se trjeska u prst. P. Kana-
velid, iv. 567, Smrt da ga ne nade iznenadi. P.
Posilovid, nasi. 14*. Da iznenadi ne posijeku britke
sab}e. J. Kavanin 77^. Vara vas iznenadi. A.
d. Bella, razgov. 25. Koji mu iznenadi bjese
doso. S. Rosa lOS''. Da zazovu iz nenadi mis-
nika. Ant. Kadcic 228. Da jedan virenik izne-
nadi skoci na koju veliku sri6u. 404.

IZNENADITI, iznenadim, pf. iznenada se ]a-
viti (objektu), iznenada se dogoditi, pa tako upla-
siti. — Nacineno od iznenada nastavkom i. — U
nase vrijeme kod pisaca. Turke iznenadi gru-
hane topova s leda. S. ]^ubisa, prip. 83.

IZNENADNE, adv. vidi iznenada. — Sastav-
jeno: iz-nenadne (gen. sing. f. adj. nenadan). —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,all' improvise' ,repente' 61*; ,impensatamente'
,inopinanter' 384* ; ,sprovedutamente, alia spro-
vista' ,improviso' 703*). Drobna djeca iznenadne
izidose. P. Kanavelid, iv. 490. Prijate} iznenadne
rani ga. I. Dordic, ben. 33. Uprije oci izne-
nadne u jednu inkunu. B. Zuzeri 4. Greba iz-
nenadne otvorena. 62. 06utje jedan dan sveti
David iznenadne bogomilo neko u svom srcu uze-
zene. 238. Za mod iznenadne Davida pogubit.
A. Kalic 285.

IZNENADNE, adv. vidi iznenada. — Sastav-
]eno: iz-nenadne (gen. sing. f. adj. nenadni). —
U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (uz iznenada s dodatkoml da se na-

lazi u pisca Mattei). Da on doSatfii iznenadne
ne bi bio primjen. M. Divkovic, bes. 61*. Za§to
6e pogibio nih iznenadne doci. 129^'. (Vuk) iz-
nenadne udara u stada. 467*'.

A r '

IZNENADNI, adj. vidi iznenadan. — U Stu-
licevu rjecniku (uz iznenadan).

iZNENADSKI, adj. vidi iznenadan. — Samo
u Stulicevu rjecniku: tiz iznenadan {ali vidi i
iznenanski i iznenarski).

iZNENANSKI, adv. vidi iznenadski. — Samo
adv. iznenanski na jednom mjestu xviii vijeka,
i to jamacno samo radi slika. Ke u pepel cipri-
janski kriju zlato od pramena, te pote2u izne-
nanski k sebi srca i gvozdena. J. Kavanin 356*.

IZNENARAVITI SE, iznenaravim se, j)/. j^ro-
mijeniti narav. — isporedi iznaraviti. — Slo-
zeno: iz-ne-narav s nastavkom i. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Koje je igda 6udi ovo moje
srce? ah! judske nije, iznenaravilo se. I. M. Mattei
328.

iZNENAESKI, adj. vidi iznenadski. — Samo
adv. iznenarski na jednom mjestu xviii vijeka, i
to jamacno samo radi slika. Ambrozija Osor-
skoga, ki bi pastijer Antivarski, kladem, turska sila
koga mnokrat hvata iznenarski. J. Kavanin 94*.

IZNENATKE, adv. vidi iznenada. — Postaje
po svoj prilici od kojega adverba iznenad, izne-
nadi itd. adverbijalnijem nastavkom ke (nije po-
treba misliti na gen. sing, zenskoga supstantiva

nenatka). d- pred k izgovara se t, ali se na-

lazi pisano. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (iz nenadke kod nadstupiti, a napose
nema), u Belinu (iznenadke ,accidentalmente, ca-
sualmente' ,fortuito' 16*; ,casualmente' ,casu' 176^;
,improvisamente, senza prima pensare' , improvise'
387b), u Voltigijinu (iznenadke, v. iznenada), u
Stulicevu (iznenadke uz iznenada). Iznenadke sto
li takoj jak pticica s gore mlada cinis, treptec
da ovakoj k tebi letim tuzna sada? M. Vetranid
2, 411. Pridi de iznenadke. B. Gradid, djev. 39.
Bi jednu nod iskan iznenadke. B. Kasid, iii. 25.
Uljeze iznenadke u kamaru negovu mati. 35. Iz-
nenadke u negovoj kamari prikaza mu se sveti
Inacijo. 70. Iznenatke nade se na kraju. fran. 147.
Iznenatke oduti on da se govorase od Franceska.
189. Dubija svrhu kojijeh me tako iznenadke
pitas. M. Orbin 27. U to isto doba iznenadke
zagnan od sile vjetara bog Bako bududi do-
jedrio ... I. Gundulic 3. Iz nenadke sred za-
maha britki i dobri mac mu puce. 341. Vite-
zova zbor hrabreni iznenadke nami ukaza. G.
Palmotid 2, 320. Da djelom tijem obruzim iz-
nenadke tebe i mene. 2, 353. Da se sreda protiv
nemu iznenadke pak obrati. 2, 482. Da izne-
nadke na sljepacku u jaz pakjeni ne upadete.
V. Andrijasevid, put. 318. Stvar zudjena izne-
nadke dode. (D). Poslov. danic. Da ni doso
s vojskom mani iz nenadke vojevati. J. Kavanin
25 lb. Bi iz nenadke ubijen s traga. 301^. Da
de dodi kako nodni lupez iznenadke. D. Basic
70. Smrt snahodi tolike vede puta iznenadke.
119. Koji ne od svoje dobre vo|e, ma iznenadke
ubije. J. Matovid 378. Koji ubije iznenadke ne
znajudi. 379. Nade se jednom iznenadke ne-
beskom svjetlosti obasjana. I. M. Mattei 166.

IZNENAVI, adv. u Stulicevu rjecniku: iz ne-
navi, V. iznenadi. — sasma nepouzdano.

IZNEEAVNITI, izndravnim, pf. uciniti da Sto
(objekat) bude neravno. — Postaje od iz i ne-
ravan nastavkom i. — Samo u Stulicevu rjec-
niku : "(inaequalera reddere'.

IZNERAVNIVATI

•264

IZNEVJEKENE

IZNERAVNIVATI, iznei-avnujem i iznerav-
nivam, impf. izneravnifci. — Samo u Stulicevu
rjecniku: izneravnivati, izneravnivam, freq. U2
izueravniti.

IZNESAK, izneska, m. vidi iznosak. — U pi-
saca nasega vremena. Iznesak ucjene ,anschlags-
betrag'. Jur. pol. terminol. 25. Iznesak ,betrag'.
88. Iznesak , quote'. 406. Iznesak procjene ,scha-
tzungs-betrag'. 443. Iznesak duga ,schuldbetrag''.
452.

IZNESENE, n. djelo kojijem se iznese. — Sta-
riji je oblik iznesenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (iznesenje), u Belinu (iznesenje ,1'estrarre'
,exportare' 296a), ^ Bjelostjenievu (izneseno kod
iznasane), u Stulicevu. Nihova prikazanja i izne-
senja jesu protiva nima. M. Eadnic 301a. Odo-
liti svakomu novomu iznesenju. A. d. Costa 1, 128.

IZNESINOVITI SE, iznesinovim se, pf. po-
stati nesin, ne biti daje sin (kao prijekor, kad se
ko tako podnosi prema roditejima, kao da im
nije sin). — Samo part, praet. pass. iznesinov}en
u jednoga pisea xviii vijeka. Sinu iznesinovjeni
i nesinu, otac tvoj obujmjen je naj vedijem pe-
calima ... a ti ne ganuti se! I. M. Mattei 551.

IZNESITE]^, m. covjek koji iznese. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika ii Stu-
licevu (,qui affert, allegat'). Ucinio se je pocetnik
i iznesitej novoga poprav}enja. A. d. Costa 1, 111.

— nije dosta pouzdano.

IZNESITE:^AN, iznesitejna, adj. koji treha iz-
nijeti, — U Stulicevu rjecniku : ,proferendus, pro-
ducendus'. — nepouzdano.

IZNESITEl^ICA, /. zensko cejade koje iznese.

— U Stulicevu rjecniku: ,quae affert, allegat'.

— slaho pouzdano.

IZNESTI, vidi iznijeti.

IZNESVIJESTITI, iznesvijestim, pf. uciniti da
ko (objekat) izgubi svijest (padne u nesvijest Hi
poludi). — Postaje od iz i nesvijest nastavkom
i. — Od xviii vijeka (vidi kod b; treba dodati
da se supstantiv iznesvijeseene nalazi i xvii
vijeka), a izmedu rjecnika u Stulicevu (iznesvi-
jestiti, iznesvjestivam ,infatuare, fatuum reddere').

u. aktivno. Hocete da Hrvate u Dalmaciji iz-
nesvijestite ? M. Pavlinovic, razl. spis. 260.

b. pasivno (part, praet. pass, iznesvijescen u
svijem primjerima znaci: koji se iznesvijestio, od-
govara dakle refleksivnome znacenu). Da ostadose
kakono iznesvistjeni. M. Pavisi6 45. Toliko nad-
lazase ine slavom i lipostju, da ta cestiti puk
ostavase iznesvistjen porad cuda. Blago turl.
2, 45. I u istinu tolika bijau cudesa da razlog
imadijaa Izraelitjani ostat kakono iznesvistjeni.
2, 232. Od zestoke bolesti kako iznesvisten. I.
J. P. Luci6, izk. 40. S toga nakon sto}etnih
borba i pokoja iztrzan, iznesvijescen, na§ bijedni
narod ... M. Pavlinovic, razl. spis. 191.

c. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,insanire, furere'). ,Kad sam cuo taj za-
losni i nemili glas, stala mi je para u grlu, i
iznesvijestio sam se'. J. Bogdanovic.

IZNESVIJeSCENE, n. djelo kojijem se ko iz-
nesvijesti. — Stariji je oblik iznesvijescenje. O
slipoda, o iznesviscenje Judsko! P. Radovci6, ist.
120.

IZNESVJE§6lVATI, iznesvj^scujem i izne-
svjesdivam, impf. iznesvijestiti. — U Stulicevu
rjecniku: iznesvjestivati, freq. v. iznesvijestiti, a
kod ovoga ima praes. iznesvjestivam.

IZNETI, vidi izeti. — Ovdje se potpunuju
oblici u kojima se umece n i kojijeh nema posvc

kod izeti Hi im nema dosta primjcra. a) inf. izneti.
— izmedu rjecnika u Voltigijinu (izneti, iznimjem
,cavar fuora, estrarre; eccettuare' ,auszielien; aus-
nehmen). Hocemo li moci izneti vam vode iz
stine ove? Bernardin 48. numer. 20, 10. Djavlom
tebe iznet iz ruku. M. Marulid 325. V nemoc ve-
liku i u dvi napasti upades, nu od vsih ovih
Bog Sabaot izneti te ima. Aleks. jag. star. 3, 256.
Bog od ruk ne izneti te hode. 305. Bi od po-
tribe izneti mu trnovu krunu, bi od potribe opet
mu ju izneti iz glave. Michelangelo. 39. Izneti
se od griha i ulisti u prijatejstvo z Bogom. P.
Kadovci6, nac. 312. Izneti smutne ocite i zlo
obicaji. 548. — h) praes. iznemem. Potanko tada
od nas izneme ovo sto sada nevid}ivi satvoritej.
pojednako nosi. I. Zanotti, i ned. pris. 23. Docim
je zivot moj, ni clovik na svitu, ni svit (? ,zuit')
take modi ki mi te 'zneme z ruk va dne i v nodi.
Oliva, 11. Koji izneme iz nozice mac. P. Parcic
60. — c) aor. izneh. Aristotil izne dari ke bise
poslala Olimpijada. Aleks. jag. star. 3, 319. Iz-
nesmo ju na kraj. Oliva. 51. — d) impt. izuemi.
Ako li oko tvoje smuduje tebe, iznemi ga i odvrzi
od sebe. Bernardin 162. mat. 18,^9. — e) gcr.
praet. iznam, iznamsi (iznamse). Cinih ja doniti,
iznam iz plavi van, od rib. P. Hektorovid 36.
Vsi ne iznamse nekogare. S. Budinic, sum. 14^.
Razumimo vsakoga cloveka ne iznamsi nekogare.
27a. — fj part, praet. pass, iznet. Iz krstjanskih
postil Martina Lutera na kratko izneto po zapo-
padenju i uzdrzanju krstjanskom avgustanskoga
spoznanja skup slozno. Postila. (hrv. posveta 5).
Ki bi milost imal znet biti z rabote. B. Krna-
rutid 34.

IZNEVAR, adv. vidi iznenada. — isporedi iz-
nevarce, iznevarice. — Sastavleno : iz-nevar (vidi
nevar). — U jednom priw?jerM xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (iz nevar i iznevarice,
V. iznenada s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Tebe nam iz krila ugrabi iznevar. D. Zlataric
100a.

IZNEVARCE, adv. vidi iznevar. — Na jednom
mjestu XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (,inopinanter'). Ujida 'znevarce. Korizm. 53*.

IZNEVARICE, adv. vidi iznevar. — Na jednom
mjestu XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(kod iznevar). Kra} z vojsku prestrasi se, jer
ijihu 'znovarice na nih prisli. Korizm. 47a.

IZNEVATI SE, iznevam se, pf. svrsiti ncvane,
posto se mnogo nevalo. — Slozeno : iz-nevati. — •
f/ jednoga pisca Dubrovcanina xvm vijeka. Ko-
liko de se izne vat, dok se on pokloni. A. Kalid
361. Prije nede se stavit za ucinit koji poso,
ako se prije ne iznevaju toliko, ne istuze. 390.

IZNEVIJEST, adv. vidi iznenada. — Sasta-
vjeno: iz-ne-vijest. — U nase vrijeme samo u is-
tocnom obliku iznevest u Vukovn rjecniku: vide
iznenada s dodatkom da se govori u Banatu.

IZNEVJERA, m. i f. cejade sto je iznevjerilo,
sto se iznevjerilo. — Na jednom mjestu xvm
vijeka. Da protiva ovima iznevjerama posaje ovo
dete. A. Tomikovid, ziv. 33.

IZNEVJERAN, iznevjerua, adj. koji je izne-
vjerio, koji se iznevjerio, nevjeran. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Vidi priopaku slobodnost, ter
iznevjorno odmetnutje tolicijoh neharnika. I. M.
Mattei 329.

IZNEVJERAVATI, iznevjferavam, imjyf. izne-
vjeriti. — U nase vrijeme. Neke su srpske voj-
vode iznevjeravali svoje care. G. Zelid 558.

IZNEVJERENE, n. djelo kojijem ko iznevjeri
Hi se iznevjeri. — Stariji je oblik iznevjerenje.

IZNEVJEKEr^E

265

IZNIJETI

— Izmedii rjecnika u Belinu (iziiovjoreujo ,ribGl-
lione' ,rebel]io' Gloa). ,Jer izuevireiijem iie ockvr-
iiismo se. M. Marulid 33. Koji bijau nasasti dio-
nici iziiovireria. A. Kaniilic, kam. 630.

IZNEVJERlTf, iznevjerim, pf. postoje od iz
i iievjera nastavkoin i. — Akc. je kao kod izdan-
gubiti.

1. aktivno, postati kome (objektu) nevjeran.

— U nase vrijeme (ali vidi i 2, b), a izmedu
rjecnika u Vukovu (koga ,verrathen, treulos an
eiiiem haudoln' ,prodo'). A Bakala sroda izne-
vjeri. Nar. pjes. vuk. i, 268. Ako li ine vatrom
iznevjori. Ogled, sr. 108. On je iziievjerio svoga
gospodara. S. ^l^ubisa, prip. 78. Pade junak, pa
ga silna iznevjeri snaga. Osvetu. 3, 50. Iznevje-
riti koga ,verrathoii ; treulos an jeniand werden'.
Jur. pol. terminol, 578.

'i. pasivno.

ji. prema refleksivnom znacenu (kod 3), part,
praet. jjoss. iznevjeren znaci: koji se iznevjerio.
Poslao je vojsku proti iznevirenim. A. Kanizlic,
kam. 629. Patrijarha nastojase izuevirene obra-
titi. 801. Bio je proglasit izneviren. A. Tomi-
kovic, ziv. 201.

b. prema znacenu kod 1, iznevjeren znaci kao
i izdau. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Tri
puta ostade od Dalile izneviren (Sansun). I. J.
P. Lucii, razg. 131.

3. sa se, refleksivno, nciniti se nevjeran, p>o-
stati nevjeran, odreci se vjere, izdati. — Moze
biti stara rijec, isporedi stslov. izneveriti se, rus.
ii3HeBipnTtca. — Izmedu rjecnika u Belinu (iz-
uevjeriti se, iznevjerujem se ,inancar di fede'
,fidem fallere' 4o6a; iznovjeriti se ,mancar di fede
o di parola' ,fidem fallere' 308^; izuevjeriti se,
izuevjerivam se ,ribellarsi' ,rebello' 615a), y, Stu-
licevu (iznevjeriti se, iznevjerujem se i iznevje-
rivam se ,a religione deficere, religionem dese-
rero'), u Danicicevu (izneveriti se ,desciscere').
a) uopce. Da mu se coeska kleta 6ud grubim
bludom iznaravi i iznevjeri. J. Kavanin 457^.
Koji se iznevjeri i na tako izdajstvo popuze. I.
Dordic, salt. xv. Koji se iznevirili bijau. A. Ka-
nizlic, kam. 441. Otcu svomu koji se bijase iz-
nevirio. uzr. 111. Kecena castiva Margarita bi-
jase mu svoje posvetila svrseno i za vazda, nigda
se ne iznevjeri. I. M. Mattei 172. Jedno se boji
drugoga, iznevjerio se svijet, propala zajimna uz-
danica. S. ^^ubisa, prip. 53. — b) §to je kod

1, a, objekat, moze se izreci: aa) dativom. Kada
so PetrL Pavlovicb izneveri earn. Men. serb. 301.
(1420). Izneveri se (mjesto toga mislini da gri-
jeskom stoji ,je'. D. Danicid) gospodbstvu mi
Obradt. 568. (1403—1405). Gdi moze moje sr-
dacee noj se iznevirit? G. Drzic 372. Ter na
konaku i na vjeri tako im se iznevjeri. J. Ka-
vanin 234a. Koji se toliko puta izneviri tebi.
A. Kanizlic, utoc. 678. Da bi se on rad toliki
tego6a iznevirio Bogu. E. Pavid, ogl. 361. Kad
se Bogu iznevire. V. Dosen 3^. Iznevirivsi se
svojoj krajici, ostavi je. And. Kacid, kor. 319.
— bb) genetivom. — na jednom mjestu xvi vijeka.
Plemena i roda tudijer se iznevjeri. M. Vetranic

2, 263. — cc) genetivom s prijedlogom od. — na
jednom mjestu xvi vijeka. Soke pri se ce s gr-
Ijcam umirit, me srce ner se ce od ne iznevirit.
G. Drzid 343. — dd) prijedlogom suprot. — na
jednom mjestu xviii vijeka. Kako se ja izneviri
supi-ot tebi. G. Pestalic 215.

IZNEVJERIVATI, iznevjerujem i iznevjerivam,
impf. iznevjeriti. — Samo refleksivno u Belinu
rjecniku: iznevjerivati se, iznevjerivam se ,mancar
di fede' ,fidem fallere' 456*, a kod iznevjeriti se

ima praes. iznevjerujem se i iznevjerivam se ; *
u Stuliccvu: freq. v. iznevjeriti so, a kod ovoga
ima praes. iznevjerujem se i iznevjerivam se.

IZNEVJERNICA, /. zensko ie(ade sto je izne-
vjerilo, sto se iznevjerilo. — U Stulicevu rjec-
niku: ,quae religionem doseruit'.

IZNEVJERNICKI, adj. koji pripada iznevjer-
nicima. — U Stulicevu rjecniku: ,quod ad reli-
gionis desortores spectat', gdje ima i adv. izne-
vjernicki sa znacenem : ,desertorum religionis
more'.

IZNEVJERNIK, m. covjek koji je iznevjerio.
Hi koji se iznevjerio. — Od xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (, religionis desertor,
a religione deficiens'). Koustantin od iznevirnika
svoga umoren poginu. A. Kanizlic, kam. 620.

IZNEVJERSTVO, n. djelo kojijem se iznevjeri,
Hi stahe onoga koji se iznevjeri. — xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,a religione do-
fectio'). Izpovidili su da oni ne pristaju ovomu
iznevirstvu. A. Tomikovic, ziv. 199. Koji bi ob-
stajali u iznevjerstvu i uzbuiienu. 349.

IZNEVO^iENE, n. djelo kojijem se ko iznevoji.

— U Stulicevu rjecniku: ,afflictio, animi aogri-
tudo'.

IZNEVO^ITI, iznevojim, pf. muciti (nevolom).

— Postaje od iz i nevo|a nastavkom i. — Neina
primjera za aktivni glagol; pasivni se nalazi u
jednom primjeru xvi vijeka: Bise izmucena i iz-
nevojena od velike bolezni. Mirakuli. 81, a re-
fleksivni u Stulicevu rjecniku: ,dolere, moerere,
se excruciare, angi'.

IZNICANE, n. djelo kojijem se iznice. — Sta-
riji je oblik iznicanje. — U Mikajinu rjecniku :
iznicanje kod izniknutje, i u Vukovu.

iZNICATI, iznicem, impf. izniknuti. — Akc.
je kao kod izgrtati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (praes. iznicem kod izniknuti),
u Voltigijinu (praes. iznicem kod izniknuti), u
Stulicevu (v. izniknuti), u Vukovu (,aufspriessen|
,germino'). Liccem joj ruzan cvit iznice z giji
van. S. Mencetid 236. Koje joj iznice kako gij.
237. Tac od ne iznicu sve gizde. G. Drzic 354.
Ko od Adama i Evo iznice. F. Glavinic, svitl.
5. Iz ovih ostali iznicu grihi. 19. Vjecna istina
nam iznice iz djevicke svete utrobe. I. Akvilini
171. Koren iz koga sve opacine iznicu. J. Ba-
novac, pred. 13. Druge (zle misli) iznicu iz na-
sega srdca. 13. Bog \(li) znao od kud iznicu.
D. Obradovic, ziv. 65. Videci knez da ne iznicu
(cuskije). Nar. prip. vrc. 149.

IZNICI, vidi izniknuti.

IZNIJEKATI, iznijecem, pf. posve zanijekati.
— Slozeno: iz-nijekati. — Samo u Stulicevu rjec-
niku : iznijekati, iznekivam ,pernegare'.

IZNIJETI (iznesti), iznesem, pf. noseci uciniti
da sto je bilo unutra bude napolu. — Slozeno:
iz-nijeti (nesti koje vidi). — Akc. kaki je u praes.
taki je u impt. iznesi ; za ostale oblike vidi I. —
S oblikom iznesti rijec je stara, isporedi stslov.
iznesti, rus. iisHecTii. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (iznijet , odnit nadvor ,exporto, eveho,
effero'; iznijeti nirca ,efferre defunctum'; izniti
zao glas na koga ,infamo, infamiam infero, ma-
culam vel turpitudinis notani inuro, ignominia
noto'), u Belinu (iznijeti, iznosim ,estrarre, portar
fuori' ,exporto' 296*; ,portar fuori' ,egero' 574a ;
jsbarcare' ,expono' 04 1'^; ,manifestaro, far mani-
festo',patefacio' 459'^; ,allegare, citare' ,profero' ;
iznijeti knige ,allegare scritture' ,proforre tabulas'
62'J; jinventare; excogito' 4l6'Jj iznijeti zao glas

IZNIJETI

266

IZNIJETI, II, 1, a.

na tkoga ,iufamai-e' ,infamo' 399»), ti Bjelostjen-
cevu (iznesti kod izuasam), u Voltigijinu (iznestl
.portar fuora, asportare, estrarre; innalzaro' ,hi-
naustragen; crheben'), u Stulicevu: iznesti (s do-
datkom da je v.zeto iz Bjelostjenceva) i iznijeti
,extraherG, edueere, exportare, excogitare', u Vu-
kovu: iznijeti, 1. ,hinaustragen' ,eifero'. 2. ,liinauf-
tragen' ,effero'. 3. ,austragen, aufbringen, unter
die leute bringen' ,effero in valgus' s primjcrom:
Na nega su iznijeli da je ukrao kona, a nije, cf.
potvoriti, ob jediti. 4. iznijece do deset forinti
,betragen' ,efficere'; u Danicicevu (iznesti ,efferre').

I. ohlici, vidi kod donijeti, I. a) inf.: aa) iz-
nesti. Mon. Serb. 20i. (1386); 444. (1451). — bb)
iznijeti, vrlo cesce od predaSncga, naj stariji su
primjeri: izniti. N. Diinitrovic 21 ; D. Eanina
101a; I. T. Mrnavid, osm. 96; iznijeti. 1. Gun-
dulic 24; G. Palmotic 2, 90; M. Eadnic 450a. —
b) aor.: aa) od osnove nes: iznesoh, iznese, iz-
nesosmo ltd. vrlo cesto od prvijeh vremena i u
danasne doba toliko u stokavaca koliko u caka-
vaca. — bb) od osnove ne: iznijeh, iznije, izni-
jesmo ltd. rjed:e od jiredasnega, osobito 2 i 3
sing. (Vi(k poznaje samo oblik iznese). primjeri
za 1 sing.: iznijeh. G. Palmoti6 2, 67; ^a 2 i 3
sing.: iznije. S. Mencetic 205; G. Palmotic 3, 131^;
izni. J. Kavanin 110*; za 1 pi.: iznijesmo. M.
Vetranic 2, 135; za 3 pi.: iznise. D. Barakovi6,
jar. 80; iznijese. Osvetn. 2, 110. 3, 42, — c) ger.
praet.: aa) od osnove nes: iznesavsi. I. Ancic,
vrat. 214; F. Lastric, od' 206, — bb) od osnove
ne: iznijevsi, sto nije potvrcteno. — d) part,
praet. act.: aa) od osnove nes: iznesao, iznesla,
izneslo: iznesao. Mon. serb. ■157. (1453); 466.
(1454); M, A. Eejkovid, sat. 08*; D. Rapid 394;
Nar. pjes. vuk. 4, 232; izneslt. Mon. serb. 477.
(1457); iznesal. M. Vetranid 1,357; izneso. G. Pal-
motid 3, 160t>; iznesli. A. Kanizlid, kam. 714. kod
vecine naroda rijetko u nase vrijeme. — bb) od
osnove ne: iznio, iznijela, Iznijela (u Dubrovniku
iznijela, iznijelo), mnogo cesce od prcdasnega ; naj
stariji su primjeri: 'znel. Mon. croat. 75. (1450);
iznio. M. Drzid 178. 299 ; I. Gundul c 452 ; G.
Palmotid 1, 69; 2, 139; iznijela, G, Palmotid
1, 218; P, Kanavelid, iv. 186. — e) part, praet.
2)ass. aa) od osnove nes: iznesen, iznesena, iz-
nescno, naj stariji a i naj obicniji oblik i u nase
vrijeme; uza n se kaze grijeskom i iznesen (vidi
donijeti, I, e) aa)) cemu su naj stariji primjeri
xviii vijeka: izneseno (nije dosta pouzdano). J.
Kavanin 3l7a; iznesenu. J. Banovac, pred. 61;
V. Dosen 49^. — bb) od osnove ne: Jznijet, vrlo
rijetko. iznita. M. Marulid 309; iznijot. S. Bu-
dinid, sum. 22*; izniti. ispr. 151; iznet u Bjelo-
stjenceva i u Voltigijinu rjecniku.

II. znacene.
1. aktivno.

a. kao sto je sprijeda knzano. a) uopce. aa)
u xnavom smislu. Koji trtgb iznesete izt Du-
brovbnika. Mon. serb. 43. (1254). Da kupuju
trtgovci dubrovbCLci po mojoj zemji zito i da
ga mogu iznesti slobodno. 204. (1386). Hitro
krunu od bisera izni na rusqj glavi. S. Mencetid
205. Tko je mnostvo od gora s brjegovi i poja
iznesal van mora? M. Vetranic 1, 357. A mi
ga iznijesmo iz tmaste mrklosti. 2, 135. Ima
se cuditi, ako ku bule stvar iz mora izniti, i
primit nu za liar. N. Dimitrovid 21. Svitnake
opdene iz templa iznise. D. Barakovid, jar. 80.
Ti si priko plama ognenoga iznio na ramenijeli
dajka tvoga. G. Palmotic 2, 139. Iznese nas
vjotric blagi na pucinu. J. Palmotid 35. Odkud
iznesavsi ga bacise u jodnu rupu i zasuse ga
gnojem. F. Lastrid, od' 206. Igre^zametnuse,

iznesose na kopju jabuku. And. Kacid, razg, 146.
Iznesi me pred dvor na sunasce. Nar. pjes. vuk.

1, 551. Tade care iz mora izide i iznese u zube
jabuku. 2, 82. Pa se sede u gospodske dvore
i iznese krstat svilen barjak. 2, 300. Da ti imas
krila sokolova, pak da padnes iz neba vedroga,
perje mesa ne bi iznijelo. 2, 313. Na pledi mu
zrno izlazilo i junacko srce iznijelo. 3, 272. Iz-
nesose pred tavnicu Rada. ^ 3, 359. Iznesi me
pod nerangu zutu. 3, 525. Sto je voda u crkvu
udrila, iz ne zlatne krste iznijela. 4, 4.50. Ja iz-
nijeti Jelu Konevida, ja kod Sena kosti ostaviti.
Nar. pjes. horm. 2, 382. Kad mrtvaca iznesu iz
kuce. Vuk, nar, pjes 1, 91. On zaroni i izneso
u zubima morskoga pijeska. 2, 84. Al' ga noge
iznijese brze. Osvetn. 2, 110. — bb) metaforicki.
Cin' da nas s nejaka tvoj sinak iznese. M. Ma-
rulid 215. Iznesi od bluda nas tere od djavjih
ruk. 248. Znaj, o kraju, gdj 3 se jednom carski
mjesec igda unese, nijednom zgodom, silom ni-
jednom iznio od tole viku nije se. I. Gundulid
452. U povojili zlatnijeh zora stoprv roden dan
iznese. 514. Duso moja, slatke iz srca pisni iz-
nesi. A. Vitajid, ist. !». Mnokrat, Boze, ti me
iznese teska iz jada. I. Dordid, salt. 92. — b)
cesto iznijeti glavu znaci metaforicki: spasti (svoj)
zivot (n. p. bjezeci). Ziv na ove pokrajine sredom
iznijeh glavu moju. G. Palmotid 2, 67. Jedva
izmace i glavu cilu iznese. A. Kanizlid, kam. 2.
Nedes izid ni iznijet glave iz nasega grada Du-
brovnika. Nar. pjes. vuk. 2, 470. Ne bismo li
danas iz kaura, iz kaura iznijeli glave. 3, 269.
Ne bi ni on glave iznesao. 4, 232. Bjezi da iz-
neses glavu. Pjev. crn. 109a, Vojnici slavodo-
bituo iznesu glavu iz ogna i zrna. M. Pavli-
novid, rad. 112. — c) u osobitom smislu, snijeti
(jaje). Sastanu se i iznesu sime (jaja). J. S. Ee}-
kovid 318. pa i plod iz jaja: I kada scijeni (la-
stovica) plod zudoni izniti iz jaja ke bude u
gnizdo staviti. D. Eanina 10 1*. — d) tijem sto
se sto pred koga Hi kome iznese pokazuje se da
mu se ono daruje Hi uopce podaje. Popove na
sritenje Aleksandru izido§e i iznesose krzno ve-
liko i mnogocinno. Aleks. jag. star. 3, 244. Iz-
nese mu napit se, J. Filipovid 3, 320^. I ovom
smrtju nana duhovni zivot iznese. F. Lastrid,
test. 99b. Covik na stol sto iznit imade. J. S,
Ee|kovid 62. I izneso Jelena ogoreo kraj leba ;
to ne dade Jelena, kako Gospod miluje, nego
baci Jelena s desne noge pasmagom. Nar. pjes.
vuk. 1, 129 — 13J, Zedno momce carnom gorom
jezdi, od jada se ua mac naslonio, hodu li mu
vode iznijeti? 1,416, Podmace mu zladenu sto-
licu, sederli mu kavu iznijela. 2, 46. Pa otide
u riznicu mlada, izneso mu ruho Momcilovo,

2, 114. Kra} iznese gospodske darove. 2, 334.
Osedlaj mi dora debeloga, iznesi mi kopje ubo-
jito. 2, 465. Iznosi mi da s' napijem viua. 2, 023.
Daj, trgovce, iznesi mi platna. 2, 640. Pa iz-
nese vina i rakije, uarani ih febom bijelijem.
4, 200. Turci bana zarobili, pa iznijeli preda 11
na pladnu glave sina i brata mu. M. Pavlinovid,
razg. 39. — e) kod iznosena se istice da se kome
Hi svakome pokazuje objekat i da se s torn na-
mjcrom iznosi. aa) u pravom smislu, kad je
objekat §to tjelesno. Ne imas misliti stvari koja
se ne moze iznijeti na trgoviste brez neposteria
tvoga. M. Eadnid 450*. On iznese noze med' tr-
govce, trgovci m\i cijenili no2o. Nar. pjes. vuk.
2, 97. — bb) takoder u pravom, ali u osobitom
smislu, kad je objekat sto pisano Hi nastampano,
te se kome pokazuje (n. p. da se sto potvrdi).
Prid koga se dostoji iztnesti saj nast listb. Mon.
serb. 448. (1451). Ako bi tko odi. nasi, ili odb

IZNIJETI, II, 1, a.

267

IZNIJETI, II, 3, b.

nasiht poslediiihb izneslt koju knigii i poiskalL
sta od ovoga imanija. 477. (1457). Aniauti iz-
nili pasos. Glasnik. ii, 3, 119. (17(/9). Mogo bih
iznijot ve6e od dvadesti pisalaca. I. Dordic, ben.
9. Ovu knigu Baronio prid oci svita izueso. A.
Kaiiizli6, kam. 69. Iznije6o knige staroslavno.
Nar. pjes. vuk. 2, 183. Iznosi mi od ne (vino-
gradine) pismo. Pravdonosa. 1852. 3. — cc) u
prenesenom smislu, kad je ohjekat licSto §to se
izrecc itstima. Djavao kadno napastova Gospo-
diria, imadjase pisino u ustijo i na joziku i iz-
ueso ga. M. Eadnid 54a. Svrsiv§i Marko drugo
pitane izneso. A. Kanizlic, kam. 706. S torn da-
vijom u cara podo§e i daviju caru iznosole. Nar.
pjes. vuk. 3, 68. — jirimjeri kao sto je ovcij mogu
pripadati amo Hi pod bb). Iznesavsi do istine iz
Boziji pisama svidocanstva. I. Anci6, vrat. 214.

— d(l) iznijeti na svijet, na svjetlost itd. znaci:
javiti svakome. aaa) uopce, n. p. istinu. Istinu
na svitlost iznesu ili ocituju. A. Kanizlic, kam.
272. Latini na svitlost ovi simbol iznesoso. 737.

— bbb) kad je objekat kniga, knizevno djelo itd.,
moze znaciti: nastampati. Ako bi ga po stampi
na svitlo iznio. I. Grlicid xviii. Nedavno sam
iznio na javje prvu polovinu pripovijesti. S. I^ju-
bisa, prip. iii. Iznese na svjetlost toliko blaga
povjesnoga. M. Pavlinovic, rad. 45. — f) uz zna-
eene kao sto je kod e) (a osobito kod dd)) istice
se da je subjekat sam i izmislio ono sto javja
(cesce u zlom smislu). aa) uopce. Zakon novi
izneso jo. G. Palmotid 3, 160^. Djavao je iznio
kolo za pogrdit muku Isusovu. J. Banovac,
pripov. 143. Posli toga regulu ovu drugim iz-
nese i dade. P. Knezevic, osm. 193. Ja ne izneso
ovi nauk. A. Kanizlii, kam. 31. Ako li tko
brezobraznom slobodom iznese drugo ispovidane
vire. 406. Ario iznio bijase novu bogopsovku.
659. Izadose novi bogopsovci i iznesose novo
zabludene. 682. Uslobodi se tako golemu laz
izniti. 805. Iznesose na svijet uzmnozan broj
izmisjenijeh vandelja. S. Kosa ni. Vi znadete
da je Turski zakon iznesao Muhamed napokon.
M. A. Ito}kovic, sat. CI 2*. — hh) cesto je objekat
glas (vidi glas, e, p) b), obicno u zlom smislu).
aaa) uopce. Da jo Tmor hudi ovi zlobni glas
iznio. G. Palmotic 1, 69. Bio je glas; ali tko
ga iznese? A. Kanizli6, kam. 356. — bitff) iz-
nijeti zao, rdav glas na koga, za kim znaci: po-
tvoriti pred svijetom, zlo o kome govoriti. Zao
glas na nega iznesu. I. Grlicic 54. Prid kojim
je zao glas na drugoga iznio. 131. Za drugijem
zao glas iznese. 205. Sto je iznio rdav glas na
djevojku. D. Danicid, 5mojs. 22, 19. — cc) zna-
cene je kao kod bb) bbb). Ona svaku zled na
mene iznese. S. Mencetic 109. Neg da je to od
svoje zlode na n iznio. Ant. Kadcid 258.

b. kad je subjekat sreca, udes ili sto takovo,
znacene je da se objekat iznenada pokaze. zna-
cene postaje otale sto se kao misli da ga sreca
odnekle iznese; u jednom prinijeru (trecem Pal-
moticevu) kao da se misli na kocku da iskoci iz
ruke ili iz case. Porodima, kijeh ces huda htje
izniti, s ke smo joste svi porazni, da ne bratu
pozdrstvo se nim nasiti. I. Gundulic 24. Ako
Bozja vlas velika nega u ove kraje iznese. G.
Palmotic 1, 42. S nim se smion ja ^uputih, gdi
me bjose sreca iznijela. 1, 218. Nega iznese
sreca prva. 1, 220. Zet plemenit koga iznijeti
sreda de nam iz daleka. 2, 90. Tu s pet kruha
i dvije ribe ces djeteta iznije mala. 3, 131b. Jer
gdje god bi sreda iznijela da se moze zaratiti.
P. Kauavelic, iv. 186. A sva dobra sreca izni-
jela igumana svetogorca Vasa. Nar. pjes. vuk.
2, 443. Nu tako je sreda iznijela glavitoga mos-

kovskog principa. Pjov. crn. 109^. Vrag iznese
tri devojko, jedna svira, dve igraju . . . Nar. pjes.
vil. 1866. 381. — Drukcije je u ovom prinijeru
u kojeni iznijeti stoji u pravom smislu kao kod
a, a) : Sva se utopi druzba ostala, sreda izneso
^iva mene. G. Palmotic 1, 53.

e. 7iizc se mjcsto shvaca kao zatvoreno, a vise
kao ctvoreno (n. p. dolina i gora), te po tome
iznijeti 7noze znaditi: odnijeti na vise mjesto, uz-
nijeti (u pravom i u prenesenom smislu). A hra-
brenstvo da ga iznese uznosite na visine. P. Ka-
navolid, iv. 187. Kad Bog dobre bude izniti meu
osmera sva blazenstva. J. Kavanin 412b. Preko
ogria i nebesa na empirej pak naj visi ziva me
iznit. 466^. Pofali se Oga barjaktare, da do iziiit
barjak na Vrgorac. And. Kacid, razg. 277. Za-
grabise vode iz Dunava, na Nebojsu kulu izne-
sose. Nar. pjes. vuk. 4, 132. Vuk s teskom
mukom iznese lisicu na tavan koji je bio od Jese.
Nar. prip. vuk. 227.

d. kod vise mnostava (n. p. novaca) pokazuje
se da se sva uzimju skupa. Iskala so krvnina,
od prije samo od onoga mjesta gdje je krv uci-
nena, a poslije, da bi vise iznijelo i od drugijoh
okolnijeh mjesta. Vuk, ziv. 264. Slika mu iz-
nijela nekoliko novcica. M. Pavlinovic, rad. 74.
Iznijeti, iznositi,betragen,ausmachen eine summe'.
Jur. pol. terminol. 89.

e. gdjegdje se kaze u smislu (kao iznijeti zivot) :
podnijeti, pretrpjeti. Kako mozes iznijeti modu
tom cejadi? u Dobroselu. M. Medid,

r. u ovom primjeru znacene kao izvrsiti, do-
tjerati nije dosta pouzdano; vaja da je preina
nemackome ausfiihren kao sto je i izvadati : Pjo-
mont se zrtvovao i podmetnuo misli talijanskoj,
da ju izvada, da ju na sebi iznese. M. Pavli-
novic, razg. 17.

3. pasivno. Iznesenu mladencu semo. Sava, sim.
pam. saf. 14. Sestre i bratjo Bogu mila ki ste
dosli vidit dila ka ce biti tad iznita, kada dojdo
konac svita. M. Marulic 309. Od kudu izvadeu
ili iznijet jes ta nacin? S. Budinid, sum. 22^.
Sto i jednaest svetih stata iste iz crkve bi izne-
seno. J. Kavanin 317*. Za niku krivicu na nu
iznesenu. J. Banovac, pred. 61. S nogami izno-
senijem na dvor. S. Eosa 142^. ;^utu kosu na
kosidbu iznesenu. V. Dosen 49^. Ako budu {na-
rcctenja) iznesena od zakoni svitovni. A. d. Costa
1, 4. Zakon iznesen brez oblasti kriposti ne ima.
1, 11. Toliko spametno iznesene bile jesu ovo
uprave. 1, 93. U tredemu gori iznesenu dogo-
daju. Ant. Kadcid 327.

3. sa se.

a. pasivno. Gde so iznesu dve knige careve
zajodno za zemju. Zak. dus. pam. saf. 44. Predt
koga bi se gode cloveka iznesao ovtzi nast llstt.
Mon. serb. 457. (1453). Veliki Ejipte, do neba
iznese se, a do ada snizi se. Aleks. jag. star.
3, 221. Kad jednom . . . knige pisane iznesu
se . . . P. Knezevic, osm. 68. Ovdi se iznese kriz
spram pripovidaocem. F. Lastrid, test. 99^. Iznio
bi se bio od nih po istih Judi zao i neposten
glas. A. Kanizlid, utoc. 502. Bilo je naredeno,
da se sva ona poprave, koja bi so mogla izniti
protiva postenu divice. A. Tomikovic, gov. 35.

I), refleksivno. — u osobitijem znacenima. a)
(n. p. 0 kokosi) svrsiti nosene jaja posto je sva
jaja snijela. — u Vukovu rjecniku : n. p. kokos
,sich auslegen, alio eier gelegt haben' ,edidisse
ova omnia'. — b) 2)odnijeti se do kraja. — u
nase vrijeme u Lici. Reku : ,Ako se danas dobro
na ispitu izuesos, dobis premiju'. ,Mi smo so Li-
cani tadaj i tadaj u tom dobro iznijeli'. Eeku i
poslenicima: ,Ako se danas dobro iznesete i sve

IZXUETl, 11, 3, b. 2(i8

iZ^ilKXOTi, b, aj.

ovo doiafiete, vala cete onda do Tece piti'. J.
Boj^danori^.

iZNlK, w. u/irac &no gto iznikne; nahodi $e
$ oaobitijem znatemwiM.

a. vidi Todenica (mladiea). — U jednoga jrUca
XVIII vijeka. Yodenice, wassearschnss, dragaaje
yizoici'. J. S. £a|koTic 150. Iztasa takojer po-
m]i7o izriziga se sada s vodaka. laO. Takovih
iznlka kasmje okida^e jest o dvi mice lltetzu>.
216.

b. bifka ufjjict. — JJ StuUctzu rjecniku: ,ogm
sorta d' erba, piacta- ^herba. ■j^l^t.r^kh'. — n^po-

IZNSkAO, iznikli, /. ato je izniklo na b^ci i7»
is zem\t. — TJ Vukoim lyeiniku: fias ao^espros-
sene' fgermen', ct pcmikao.

IZNIKATI, izDikam, impf. vidi iznicati. —
Mo£€ hiti iiara riyA, isporedi ru$. Bzntacanb. —
U jednoga pisca eakaaca xvn vijeka. Mnokrat
cvitak po naravi ixmkA. B. BarakoriS, jar. 3.
Kako prem iznika prez lista taoak prat. 13.

IZNIKNIT, aJj. u Stulieetm rjeeniku: ^ermi-
natiTo' jgenitabiJis, geititalis'. — nepouzdano,

IZNIKNtir^E, «- «^'eto kojijem se iznikne. —
Stariji je dblik i23iiknnt]a — O Mikafinu rjec-
tUktt: iziuknatje; u BeUnu: 41 germinare' -ger-
minatio' 311»; u Bjelog^eneevu: iznikniitie kod
izniknene; t( Stulieetm: izniknalje. TJznmoH iz-
niknatja ^ B. Kaiid, rit. 220.

iZNIKXUTI Qzma.), iznikngm, p/. «i/rap o
lijci Hi 0 dijdu knkce bijke (n. y. o pupojku,
'■jrani, liitu, crAjtiu, ploduj, roditi *e » izroiti, i
to 0 b'lci iz zeml^, iz ajemeno, a i iz korijtna
ltd., a 0 dijelima iz same bijke Hi iz drugoga
dijela. — Sloieno : iz-nikmiti ''nicij. — Badi ohlxka
mdi niknati. — Akc. *e mijena $amo u aor. 2 t
3 ging. IzmknQ. — Bijec je gtara, iaporedi gtilov.
iztikTiati, rui. HzsmisjTh. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (iziuknati, nikuati ,geniuno, pallulo,
snrealos emitto, frctieo, frntieor, gexmiuaseo*), u
BeUnu (izmknati, izudcem germinare, germo-
gllare* ,gennmo' 311*; izniknnti, izniknivam .pal-
lolare, germinare' ,pnllolo' 595*>}, u Bjeloitjencetu
(vidi kod iztdkMrad), u VoJt'gijinu (iznitiiati,
izniknojem, iznicem ^sbucciare, germogliare, pol-
Inlare' ,h^:vorkeijuen, beryorsprossen^, u Stuli-
cevu (germinare. poUalare, fractiscere, germen
emittereO, m Fui'oru 'izoikiiati, vide iztici; iz-
mci ^ofsprieaseb' ^enaino', ct izniknati).

a. «a znactAem kao gto je $kazano sprijeda.
a) u pravom smisJu. Rafa nigdar pri na, sviti
toll lipa ne ixidce. H. hade 210. Zelena mla^
dica 8 pi}ngom iznice. IL Dri^ic 4.%. Iz noala
korenca. blag rozar iznice. i). Barakovic, jar. 94.
Iz koga triija izaikrioba rcfiice bile i crlene. F.
Giavinic, cvit. 2.>4'>. Kada iznikna prvi put iito.
L T. ilrn.avic, ist. 1-5. Videci izoiknuv vrat meda |
iitfjvx- I. Driic 6. Iznikna i azraste pSenica. M. I
Badnic 479*. I a vrto iznikne gto vrtar ne po- I
sije. (D). Poalov. danic. OtvoriSe grobnico, i |^
nadose da oni lijaa biie iznikao iz osta onoga ;
diteta. J. Banovac, razg. 72. Yidite li kako vi ;
Sito kada iznikne pUjevete? F. Lastrid, od' 29. I
Iz zexaje iznice lijan. A. Kaniilic, atoc. 764. Ead ;
prvi pat iznikna Hto na zemji. D. BaSic 77.
Kada so ovakvi straki iznikIL L Jablanci 18.
Izniknade kano §ibje iidko. J. .S. Ee^kovic 46.
Iznikla jabaka a sred Badve grada. Xar. pjea.
Tok. 1, 495. Izdanak iz korijena negova iznik-
noce. D. r . 41, 1. Tako mi troskot

na ogiuite . ; Nar. posL vak- 306. Na

grobju de iznici evijece. P. Petrovic, gor. vijen. I

2.5. — 6^ metaforiekL Koja bjeSe malo godieta
prije nega izniknnla a ^vi gvete crkve. B. Easic,
isu 7. Grib kako more jedan izniknati od dra-
goga. F. Glavinic, svitL 19. Kijem je Lz.trada,
za kijem grete, vjekovito ime izniklo. G. Pal-
motid 2, 375. Ako nzstojis brezposlen nece man-
kati roditi se i izniknati a tvoma srca zle mislL
>L Kadnie 486l>. £ako iz sala al' tostila propast
niba ran izmknn (,prodiit quasi ex adipe iniqoita^
eorum'. paaL 72, 7). A- Yitajic, ist. 224*. Nece
grih nikakov imat korijena odkle bi izniknuo.
F. Lasbid, ned- 313. Tako iz rijeci Eozije iz-
nikne sveta vjera. B. Basic 1. Da iz ne frijeci
Boije) izoikce plod kreposti krstjanscijeh. 17. Da
a svoma srcu izniknn sladka cutjenja }obavi Je-
zosove. L M. Mattei 48. — u gtarijih pUaca kaie
«e <7a je lijepo Sensko ce]ade ,izn\kUj\ kao cxijet.
Ax je sva iznikla kako cvit ruiic*. .S. ifeLcetic
24. Er si sva iznikla, kako cvit u rnii. 301.
Cto tako taj diklu micet«, jonaci, kako cvit iz-
nikla, ali ste divjaei? H. Lucid 231. Ti si,
gospo, joSde dikla, primlajabta, lipa, slatka, sva
glajahta, kako ra2an cvit iznikla. M. Pelegri-
novid 189. — cy po slicnoiti prtnofsi ae i na
drugo. €Ut) o eemu Ho nice i ragte iz zem\€ kao
hi\ka. Kad ga obih ti mi kliknu: ^osij zabe sad
Aegove, ako £eU5 ti drugove ke izgabi da t' iz-
mknu'. M. Banid 40. Yise kude izniknude ti
dvije sab|e zlatne. Nar. prip. vuk. 147. Ali ovi
mladie okrene okolo oghiUta, e prstenom tri pata
i iznice ogan. ^ 263. — bb) o eemu gto ragte iz
tijela judskoga Hi zitimkoga. Iznikole ruke kakve
au i bile. Nar. prip. vuk. 115. Druge jqj ruke
ixrakoi^. 167. Ovci iznikao rep kao konu. S.
ip^ubisa, prip. 150. Svakoj sn od nib dvije iz-
nikli veprovi brcL 20S. Izniknn mu krioca i
izletL 243. — dj u preneaenom gmiglu, kao po-
sdati, roditi ne. aaj subjekat je gto umno. Ki
(jezikj bise iznika plemenit u sebL D. Barakovic,
viL 146. Bile bind opdeni na sviti iznika'. jar.
33. Bojedi se cesar, da ka veksa ne iznikne
zmatiuk. F. Glavinid, cvit. 54*. Izniknu u to
doba propastaioga Ariana beresija. 121^. Izniknu
od nikud a 8ieni kuga. 147». Iz koga griha iz-
niknn smrt. 408^. Da bi od onoga srciatna iz-
niknula. svitL 49. Strab me 'e, iz ovih razpu-
.4tina da nc iznikna ke nesrede. J. Kavanin 171^.
— bbj gubjekat je ct]ade. Bndaci i ja od rece-
noga naroda izniknut. F. GlavLnic,. cvit. xvi. Nije,
nije dotlek cvijet od te vrste bio izniknuo na
zemJL A. Kalid 430. — ej takoder u prtneuuom
gmigJu, iznenada te javitx. Vele knAfiod da je
jednomu bilo ime Gaspar, drugomu Melbior a
tredemn Baltasar; kadgod da se jedan zro Apellio,
dragi Magalad a tredi Serabim, a kadgcd da je
jedan bio zvan Ator, dragi Bator a tredi Pa-
ratot. a koliko ove povijeeti mogu biti slicne
istini, sad' svak po ovomu, to jest, s to ova iaena
za tisada i dvije stotine godilta po porodu Je-
zasova nijesa se ni pominali (gicj o^eda Hristja-
nima, a nakon tisudu i dvije stotine godiita iznikli
su na avijet ; i ito je gore, iznikli an iia svijet
avedeni za po ttjem imenima carati i madijati.
S. Sosa 31*". Al' na jedan pat Eoai iznikose u
Bugarskoj. S. TekeUja. letop. 120, 36. Zacode
se kad me agledase, ne znajuci odakle izniko
poalije blizu 6 meseci. G. Z€-Iic 119.

b. o gjemenu: proklijati (kao kauzalno prema
znacenu kod a).

aj aktivno. Niko (gimej pade svrba kamika i
izniknuf^i usabnu. B',-mardin 21. luc. 8, 6. Iz-
niknuvse uaase. N. Banina So^'. Inc. 8, 6. Sime
n zem)u 8« vr2e, izgnije, po torn iznikne. F.
Yrancid, ifciv. 27, Sime ko sijaamo lipo je iznik-

IZNIKNUTI, b, a).

269

IZN061TI

uulu. I. T. ALruavic, osm. 12b. Sjeme ua put
potlaceno, kom izniknut nije se dalo. J. Kavanin
424*'. Sime izniknuvsi usahnu. J. Banovac, blagos.
140. Zrno zita iziiikne. S. Rosa \Sl^. Da sjeme
lasniJG izniknuti moze. I. Jablanci 56. Druga
(zrna) padose na kamenita mjesta . . . i odmah
iznikose. mat. 13, 5.

h) pasivno. Od izniknutoga sjemena. I. Ja-
blanci 57. — U ovom primjerii stoji izniknut mj.
iznikao: U plodu proklivenu i izniknutu iz ko-
rina od Jubavi. F. Lastric, ned. 133.

IZXIKNENE, n. vidi izniknuce. — Samo n
Bjelostjencevu rjecniku: izniknene, izniknutje.

IZNIKNIVATI, izniknujem i izuiknivam, impf.
izniknuti, vidi iznicati. — Samo u Belinu rjec-
niku: praes. izniknivam kod izniknuti; u Bjelo-
stjencevu: izniknujem, izniknuti; u Voltigijinu:
praes. izniknujem kod izniknuti.

IZNIMAN, iznimna, adj. koji pripada iznimci,
koji je iznimka, kao iznimka. — IJ pisaca na-
sega vremena i u Sulekovu rjecniku: ,ausnahms-'.
Iznimno stane ,ausnahmszustand'. Jur. pel. ter-
minol. 50.

IZNIMATI, iznimam i iznimjem, impf. izeti
(izneti). — isporedi izimati. — Umece se -n- kao
kod izeti (vidi izeti i izneti). — Moze biti siara
rijec, isporedi rus. usHnMart. — Izmedu rjecniku
u Voltigijinu (praes. iznimjom kod izneti), u Stu-
licevu (iznimati, iznimjem i iznimam i grijeskom
iznimiti, iznimam; iznim}am, iznimlem i iznimjam
,extrahere, educere, excipere, eximere'), u Dani-
cicevu (,eximere').

a. aktivno. Ruku odt toga sa vsemt iznimamo.
Spom. sr. 176. (1412). Iznimam od sada vsu moju
oblast. Mon. croat. 175. (1499). Iznimamo vsu
ruku na§u i oblast svrhu recene zemje. ISl. (1500).
Ne iznimli je vanka (ostiju iz knieza). Narucn.
43*'. Telo mojo necu da iznimate iz jame. Transit.
275. Cinase kopati jedan vrh 'znimluci srebro
z nega. Korizm. 21*'. Ki pravi, da vsaki (koji

godire je, nikogar van ne iznimjo) koji va n ve-
ruje, ne pogine. Postila. Ee3^. Samo iznimluci
Duznu i Su|a i Krajevicu. Mon. croat. 274. (1575).
Epifanijo samo od posta korizmene nedije iz-
nim)e. A. Kanizlic, kam. 206. (Oni) koje do-
stojanstvo osobito uzvisuje i iznimje. ntoc. 508.
Ma srce mi vanka 'znimje on kanat. Nar. prip.
mikul. 16.

b. sa se, refleksivno i pasivno. Za isto Urikses
mudar clovek jest, tem se iznemle (vali da stoji
j)isarskom grijeskom mj. iznim|G), da bi se ne
pricGstil Troj^koj krvi. Pril. jag. ark. 9, 216.
(1468). 'Znimje se dan rojstva Hristova. Narucn.
28*. Koja vade se i iznimju iz cjani simbola. S.
Budinic, sum. 16^.

IZNIMICE, adv. kao iznimka. — U nase vri-
jeme kod pisaca. Iznimice .ausnahmsweise'. Jur.
pol. terminol. 50. t u Sulekovu rjecniku: ,aus-
nabrasweise'.

IZNIMITI, iznimim, pf. vidi izeti. — Nacineno
od iznimati Hi od nekijeh oblika (s umetnutijem
n) glagola izeti (izeti). — xvii i xviii vijeka (vidi
i kod iznimati inf. iznimiti u Stulicevu rjecniku).

a. aktivno. Tada ces pogledati, da iznimis sla-
micicu iz oka brata tvoga. I. Bandulavic 161a.
lac. 6, 42. Molimo vas, da nam jos jednu sumnu
iznimite. A. Kanizlic, kam. 296. Tnj razlog mo-
gase cara iznimiti od duznosti razloga Judskoga.
439. Iznimiti puku onu sumiiu. 463. Bog puk
zudinski nije iznimio iz vikovicne blazenosti. A.
Tomikovic, gov. 207. Dusu moju od toliki tuga
iznimi. G. Pestalii 13.

b. pasivno. Jeii Ltukrst biu izuimjeu od pu-
sluba? A. Kanizlic, utoc. 549. Ana jo bila iz-
nimita iz ovoga broja zena. A. Tomikovic, gov.
208.

IZNIMKA, /. exceptio, izuzetak. — Nacineno
u nase vrijeme od iznimati Hi od iznimiti. To
se vec i no broji u iznimke. M. Pavlinovic, rad.
14. Iznimka .ausnahme' ,eccezione'. B. Petra-
novic, rucn. knig. 30.

IZNIMLENE, n. djelo kojijem se iznimi. —
Na jednom mjestu xvm vijeka. Govoreci da slo-
bostine i iznimlena nece se u napridak suditi
i davati komu po porodu, vece po zasluzeiiu. A.
Tomikovic, ziv. 25.

IZXISITI, iznisim, pf. ne dosta jasna rijec na
jednom mjestu xv vijeka: Sluga kad .sagrisi tere
ti bude kriv, ne cin' da to iznisi vise razloga
ghiv, razumom obladaj naglo rasrjenje, ter s redom
pokaraj mlajsih sagrisenje. (,Servorum culpis cum
te dolor urget in iram, ipso tibi moderare, tuis
ut parcere possis')- M. Marulic 131. moze biti
da treba citati iznizi (iznizi, od izniziti = posve
poniziti); u pismu se nije svagda razlikovalo s
od z i s od z, te se shvacalo da je za slik dosta,
ako su slogovi jednako pisani, premda jednako
ne glase.

IZNISTATI, iznistam, pf. vidi iznistaviti. —
Postaje od iz i nista nastavkom a. — Akc. je
kao kod iskoncati. — V nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Fu^'OI'm fw^ iznistaviti). Izuistao narod.
S. ^ubisa, pric. 52. Domaci muskici iznistaju. 52.

IZXISTAVITI, iznistavim, pf. postati nista,
unistiti se. — isporedi iznistati. — Postaje od
iz i nistav nastavkom i. — Akc. se mijena u aor.
2 i 8 sing, iznistavi. — U Vukovu rjecniku: ,zu
nichto gemacbt wei'den' ,ad nihilum venire'.

iZNITITI, iznitim, pf. naciniti (sto novo). —
Slozeno: iz-nititi (koje sc shvaca u metaforickom
smislu). — U jednoga pisca nasega vremena. Jer
i ako ja nijosam u svom vijeku iznitio ni jedno
jedincate rijoci. S. l^ubisa, pric. 3. A dok narod
iznade il' izniti novijema stvarima podobna
imena. 4.

IZNIZATI, iznizem, pf. sve nanizati. — Slo-
zeno: iz-nizati. — Akc. je kao kod ispisati. —
Moze biti stara rijec, isporedi rus. iisHiiaaTr. ; u
nasemu se jeziku jav\a od xvi vijeka.

a. aktivno. Tko perle od vaje u pored izniza?
H. Lucie 208. Da iznizem dva niza bisera. Nar.
pjes. petr. 1, 166. ,Daj do mi jesnika, ka' sam
dokon da rskam'. ,Xemam, brte, ni ednog, sve
sam izniza' u gruntuju, vraguti mi osta' nije'.
J. Bogdanovic. — metaforicki. X'^isam znao (govor)
iznizati i na visine letiti. M. Pavlinovic, rad.
171.

b. sa se, pasivno. Pod bogatim odjecami od
crjena sja grimiza gdi se biser i drag kami vrb
posvena zlata izniza. I. Gundulic 397.

IZXIZITI (izniziti), iznizim (iznizim), pf. vidi
kod iznisiti. — Slozeno: iz-niziti (niziti).

IZXIZE, praep. sastavjeno iz-nize, vidt nize.
— isporedi ispod. — Na jednom mjestu xvm
vijeka. Kad ides izvise a kad iznize pravoga puta.
A. Kalic 362.

IZXIZITI, vidi izniziti.

IZXOCITI, iznodim, pf svrsiti noeene posto
se gdje nocilo (s objektom nod). — Slozeno: iz-
no6iti. — Akc. je kao kod iznositi. — U nase
vrijeme. Tu svatovi noccu iznociso. Nar. pjes.
petr. 2, 665.

IZNOJENE

270

rZNOSITI, 1, a.

IZNOJENE, n. djclo kojijem se ku iznoji (u
konkretnom smislu: radna s kojc se iznoji). —
U Stulicevu rjecniku :,exsudeiti labores'.

IZNOJITI, iznojim, pf. slozeno : iz-znojifci. —
Akc. je kao kod iznositi (impt. iznoj).

a. aktivno, pustiti iz sebe kao zncj. — Od xviii
vijeka. Kroz koje svoju vlagu iznoje. I. Jablanci
107. Vlagu kao odusivane iz sebe iznoje. 199.
i u Sulekovu rjecniku: ,ausschwitzen'.

b. sa se, refleksivno, vrlo se oznojiti. — Akc.
moze biti i drukciji u prezentu : iznojim, iznojis,
izn6jr, iznojimo, iznojite, izn6je. — • Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (izuojiti se, iznojivam
se ,sudare assai' ,desudo' 715^) gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (,persudare, met. ,elabo-
rare'). Kada se takve vrste zita jurve iznojise i
vlagu svoju izpustise. I. Jablanci 8-4. ,Bome smo
se donas na ovoj zari Bozijoj kupedi sijeno zivo
iznojili'. ,Danas smo se zivo iznojili, prepali se
da ce nam otkosi pokisnuti, pa udri na vrat na
nos kupi, dok smo ono otkosa pokupili i u rpu
zbili'. J, Bogdanovid.

IZNOJIVATI, iznojujem i iznijivam, impf. iz-
nojiti, vidi iznajati. — Samo u Belinu rjecniku
(praes. iznojivam se kod iznojiti se, vidi kod iz-
noj iti, b).

IZNOKTITI, iznoktim, pf.postaje od iz i nokat
nastavkom i. — Akc. je kao kod iznositi.

a. dobiti teskijesn trudom (kao noktima gra-
beci), Hi izraditi teskijem trudom. — U nase
vrijeme. ,Sve sam ja ovo sto imam mojijem nok-
tima iznoktila'. ,Niko mi nista nije darovao ni
dao, niti zena prinijela, nego sve sim ovo sto
imam krvavom mukom sam iznoktio radeii dan
i noc'. J. Bogdanovid. ,1 kudu i^ zgrade i mal i
sve sto vidis ja sam iznoktio*. Z. Kadonic.

b. ostrici koine (objektu) nokte. — U Stulicevu
rjecniku: iznoktiti, iznoktivam, nokte ostrici ,exun-
gulare'. — sasma nepouzdano.

IZNOKTIVATI, izn6ktujem i iznoktivam, impf.
iznoktiti (kod b). — U Stulicevu rjecniku: iznok-
tivati, iznoktivam, freq. uz iznoktiti. — sasma
fiepouzdano (u ovom znacenu).

IZNORENE, n. djelo kojijem se iznori. — Sta-
riji je oblik iznorenje. — U Belinu rjecniku : iz-
norenje 513^, i ti Stulicevu.

IZNORITI, iznonm, pf. vidi izroniti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (,uri-
nando ex aquis emergere'), u Belinu (iznoriti, iz-
norivam i iznaram ,uscir di sotto acqua notando' ;
iznoriti stogod ,si dice, quando si cava qualche
cosa da sott' acqua' 513''), u Stulicevu (,enataro;
aliquid urinando extrahere'). — U jedinom je
primjeru sa se, pasivno : Er se ta dubina iznorit
ne more. M. Vetranid 1, 315.

t

IZNORIVATI , izn6rivam i izuorujem, impf.
iznoriti. — Samo u Belinu rjecniku: praes. iz-
norivam kod iznoriti.

IZNOS, m. uprav djelo kojijem se iznosi, ali
ima i osobita znacena. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. iznosT., rus. hsfioci.. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (jl'estrarro' ,exportare' 29(5*; ,tratta,
licenza da portaro fuori' ,facultas exportandi'
743^), u Vottigijinu (.estrazione, tratta' ,herau3-
ziehung'), u Stulicevu (1. ,summa'. 2. ,extractio,
oxtrahendi facultas'), u Vukovu (,das abtragen'
,detritio' s primjerom : Dobro sukno za iznos ,fiir
die strapatze', cf. izder).

a. uopce djelo kojijem se iznosi, pa po tome i
oblast Hi dopustavane iznosena (n. p. koje trgo-
vine). vidi u Belinu, u Voltigijinn, u Stulicevu

rjecniku. Mlecici zabranili iznos svake ratue
spravo. S. !l^ubisa, prip. 115.

b. derane, izder tkana, odijela itd. tijem sto
se nosi, vidi u Vukovu rjecniku.

c. summa, koliko je (koliko iznosi) kad se uzme
skupa nekoliko brojeva (osobito kod novaca). u
Stulicevu rjecniku.

d. vidi moda (kod odijela). — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvii vijeka. Za muku od . . , no-
vijc'h foga i iznosa. I. Drzid 171. Iskorijepit
zlobe, zle nauke i iznose od ha)ina, zlo obi-
caje . . . 269. Prijatejice od funjestara i ulica i
posjeda, od novijeh iznosa i bajina . . . 287.

IZNOSAK, iznoska, 7n. ono sto se iznosi (samo
u osobitijem znacenima). — U nase vrijeme.

a. u Vukovu rjecniku: malo jaje sto kokos
snese na posjetku, kad ved hoce da prestane no-
siti ,das letzte ei ehe die henne zu legen auf-
hort' ,ovum postremum gallinae'. cf. iznijeti se.

b. vidi iznos, c. Iznosak ,betrag' ,importo'. B.
Petranovic, ruca. knig. 41. Iznosak ,belauf". Jur.
pol. terminol. 71.

IZNOSIT, adj. uzvisen, podignut, koji je na
visem mjestu (isporedi iznijeti, II, 1, b). — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.cminens'
287a; ,elevatus' 286''), u Voltigijinu (,elevato,
eminente ; asportato' ,erhaben ; hinausgetragen')
i u Stulicevu (,elevatus, eminens'). — Komp.: iz-
nositiji (u Belinu rjecniku 287a). Da bude po-
stav|en na mjesto iznosito i visoko. A. Gucetid,
rcz. mar. 216. Na iznosit brijeg uzide. I. Gun-
dulid 335. Dilaverov dvor po srijedi medu lijepjm
obgradami na iznositu mjestu sjedi. 520. Za-
lostan se sa svijem tijekom na iznositu hrid za-
tece. G. Palmotid 1, 353. Na iznosit brijeg uz-
lazi. P. Kanavelic, iv. 299. Plav iznositija nje-
koliko u visini jedra imase. B. Betera, or. 11.
Pribjena usadili su na iznosito mjesto onega bri-
jega. A. Kalid 447. Skocih ti ja na jedan izno-
siti kamen. S. ^i^ubisa, pric. 31.

IZNOSITE:^, m. covjek koji iznosi. — Od xviii
vijeka (u jedinom primjeru iznosite} zakona prema
lat. legis lator). Kako jednodusno vapiju iznosi-
teji zakona. Ant. Kadcid 518.

IZNOSITE^jAN, iznositejna, adj. koji treba da
se iznosi. — U Stulicevu rjecniku: ,extrahendus'.
— nepouzdano.

IZNOSITI, iznosim, impf. iznijeti. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. iznosah i u part,
praet. pass, iznosen ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, iznosi. —
Rijec je stara, isporedi stslov. iznositi, rus. na-
HocHTt. — Izmedu rjecnika u Mika]inu (vidi iz-
nijeti), u Belinu (,estrarre, portar fuori' ,exporto'
296^; ,portar fuori' ,egero' 574^; ,sporgere in fuori
m att.' ,exporrigo' 7021"), u Bjelostjencevu (iz-
nosim, V. iznasam), u Stulicevu (,exportare, extra-
here'), u Vukovu (1. jheraustragen' ,exporto, effero',
2. ,binauftragen' ,effero'. 3. ,auf bringen, unter die
leute bringen' , effero in vulgus'. 4. iznosi deset
grosa ,betragen' ,elficere'), u Danidicevu (,efferre').

1. aktivno.

a. uopce, nositi iznutra no, poje, isporedi iz-
nijeti, II, I, a. a) u pravom smislu. Ptsenice
koju da iznosetL ist grada. Mon. serb. 37. (1253).
Nesu ini trtgt izt Srtbaja iztnosili. Spom. sr.
1, 138. (1417). Iznositi svobodno u Dubrovniki..
Mon. serb. 437. (1445). Iznosahu sina umrvsa.
Korizm. 65'\ Pocese ono plemenlto tilo frustati,
one gvozdene kuke za meso zapinahu, a kad ji
oni iztezahu, sobom meso iznosahu. J. Banovac,
razg. 160. Er iz boja n'jesam c'jela kopja ucan
iznositi. Nar. pjes. mikl. beitr. 56. Iz kaura

IZNOSITI, 1, a

271

IZNOSIVO

robje izvodili, iz kaura iznosili glave. Nar. pjos.
vuk. 3, 273. Za bradu mu iznosio glavu. 4, 483.
Na kopju mu srce iznosio. Nar. pjes. jiik. Gl.

— h) villi 2. izmoliti. Tade' Ivan vodu podronio,
kad pri kraju bjese dolazio, na vrh vode glavu
iznosio. Nar. pjes. vuk. 4, 127. Na prozore glavu
iznosila. A. Ostojic iz nar. pj. — c) kao radati
fo zemji i hilkama). Zom]a koja izriosi trne i
cicak. Vuk, pavl. jevr. 6, 8. — d) vidi iznijeti,
II, 1, a, d). Iznositi na porttu obili.no vina i
hleba i inyihi, bra§i.ni. na podanijo nistiimt. Da-
nilo 135. Utocila u kondijer vina, jedan viua,
drugi vode ladne, pa iznosi na drum pred ju-
naka. Nar. pjes. vuk. 1, 416. Odvesdu ga dvoru
na ve6eru, izuosicu tregodisne vino, opoji6u Naoda
Momira. 2, 158. Uranila Gaforbegovica, te iz-
nosi divno odijelo, i oblaci dijete Gruicu. 3, 6.

— amo mogu pripadati i ovi primjeri (u pre-
nesenom smislii) : Ne iznos'te globa ni poreza, ne
iznos'te na raju bijede. Nar. pjes. vuk. 4, 134.
Ne iznosi na dijete b'jede. Nar. pjes. petr. 2, 150.

— e) vidi iznijeti, II, 1, a, e). aa) u inavom
smislu, kad je objckat sto tjelesno. Iznosi ova vil
svoj obraz gizdavi sto lovac luk i stril. S. Men-
cetic 11. Marko s'jece arapske junake, pa sve
glave pred cara iznosi. Nar. pjes. vuk. 2, 365.
Ne mogu ti iznositi platno. 2, 640. Domadine
i ostala braco, iznosite na trpezu dug. Pravdo-
nosa. 1851. 21. — amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri: Ne iznoseci svaki dan svoju foga. I. Drzic
290. Ako iznose nove foge. 313. — Ob) citare,
memorare, spomenuti cije rijeci (izgovorene Hi
pisane), osobito kao potvrdii cega Sto se govori
(isporedi naj prvi i naj zadni primjer kod iz-
nijeti, II, 1, a., e) cc)). Iznosahu rijeci zakona
Mojzesova. S. Eosa 40b. — cc) kao javjati, ispo-
redi iznijeti, II, 1, a, e) dd). Ne va|a da mi dela
nasa na javno iznosimo. J. Ilaji('-, pouc. 1, 22.
Zakon iznosim danas pred vas. D. Danicic, 5mojs.
4, 8. — amo moze pripadati i ovaj primjer: Ciea
toga iznosi sveti naucite}, da je ovo po nauku
apostolskomu. Ant. Kadcic 188. — dd) u oso-
bitom, prenesenom smislu, objekat moze biti ono
cim se ko tuzi, svada (kad bi tuzba bila laziva,
pripadalo bi pod f)). Pocese djavli pram nemu
iznositi neizbrojene grijehe. M. Divkovic, zlam.
84. Suproc nim osvade i tuzbe budu iznositi.
A. Vitajic, ist. 463. — f) vidi iznijeti, II, 1, a,
f) (u svijein primjerima u zlom smislu). aa)
uopce. Od kud iznose, da je i na apostolskomu
slolu sidio oretik, J. Banovac, izkaz. 12. Nikoji
lazi tako budalaste iznose. A. Kanizlio, kam.
229. Lazivijeh stvari iznosahu. S. Rosa 15b^.
Oni jo take lakrdije nece iznositi. M. Pavlinovic,
razl. spis. 350. — bb) iznositi zao glas na koga
(u nekijem primjerima i bez objekta), ozloglasi-
vati, vidi iznijeti, II, 1, a, f) bb). Da ni na koga
zla glasa ne iznose. M. Divkovi6, bos. 149''. Ako
na tebe zao glas iznose. nauk. 2^^. Neprijate}i
moji Limbeni na me vas dan iznosahu, i ki hvalit
mene obcahu, kunjahu se protiv meni. I. Gun-
dulic 203. Da ti sve poslije kazem sto na tebe
iznose. V. Vrcevic, igr. 14. — amo moze pripa-
dati i ovaj primjer: Lazuci protiva nemu i iz-
nosedi svako zlo. And. Kaci6, kor. 312. — cc)
iznositi koga na glas, ciniti da se o nemu mnogo
govori (obicno u zlom smislu, kao ozloglasivati).
Al' me nemoj, momce, na glas iznositi. Nar. pjes.
vuk, 1, 438. — ff) u prenesenom smislu, tuma-
diti i znaciti; postaje od znacena kod e). aa)
tumaciti. Koja je dakle korist da grisnik Boga
nioli kad nece grih da ostavi? Ne ima mu ko-
risti nikakve. Dakle ne ima Boga molit? Ne va]a
tako iznosit, nego ovako : dakle vaja da grih

ostavi. J. L'ilipoyic 1, 294^'. — bb) znaciti. Kako
stene grcko iznosi. Ant. Kadcic 249. Ovo rici
toliko iznose koliko da bi rekao ... D. Rapid
243.

b. vositi na viSe mjesto, uznositi, vidi iznijeti,
IF, 1, c. II svijem primjerima stoji u metaforickom.
Hi u prenesenom smislu. Nega ti iznosi slavan
glas do zvizda umom. II. Lucid 277. (Bog) tre
krivijeh, prave iznosi. G. Palmotid 2, 360. Ne-
zasitna pohlopa sebe sved iznositi, uzvisivati. I.
M. Mattei 245. — moze biti da i ovaj primjer
amo pripada: Ki zakoni hoco i prose, gdjo sam
ja ziv car od svita, da drugoga oni iznose? I.
Gundulid 556.

c. prema predasnemu znacenu (i prema zna-
cenu kod a, e)), moze znaciti i uzdignuti, povi-
siti u prenesenom, dusevnom smislu (u prvom
primjeru moze se misliti i na znncene: spasti).
Proz nesrece sreca iznosi ; iz krvi se kruna crpe.
I. Gundulid 285. Tuznu celad smjenstvo iznosi.
G. Palmotid 2, 83. Svaka kruna sved ih pi-osi
za hrabrone vojevode, er ih vrijednos svud iz-
nosi i dobiti s nima hode. J. Palmotid 171.

d. vidi iznijeti, II, 1, d. Koji iznosi sedam
sedmica. S. Rosa 19a. Doznaje se, da je cislo
dusa u ovim spailucima 1 Januarija 1468121
iznosilo. Nov. sr. 1835. 163. Sve skupa iznosi
deset forinti ,es macht zusammen 10 gulden', B.
Sulek, rjecn. kod machen.

e. prema predasnemu znacenu, kao da ti ovom
primjeru znaci koristiti: O Krstjani! mlogo nam
iznosi i pomaze cesto tuda zla dila promisjati.
D. Rapid 26.

f. nositi odijelo dok se izdere nosenem (vidi
iz, 13, d). Da da do konca ji^h (ha(e) iznosim,
F, Vrancid, ziv. 99. — i u Sulekovu rjecniku:
,(kleider) abnutzen, abniitzen'; iznositi hajinu ,ein
kleid vertragenj kod ,vertragen'.

Z. pasivno. Sticen i iznosen od Markantonija
(vidi 1, b i c). S. Rosa 35*. Uze odande izno-
senijeh hajina i starijeh rita (vidi 1, e). D. Da-
nicic, jer. 38, 11.

3, sa se.

a. pasivno. Na kom (stitit) kratko se pisane
u zlatna se slova iznosi. G. Palmotid 1, 389.
Odidu i ostala koja se na vitar iznose. F. Lastrid,
test. 250a. Suprod ovijem Farizejima iznosase se
nekakav ini izbor Judi. S. Rosa 42^', Pocese i
gospoda spahinska nastojati da so nihova ovcija
stada u bo}i red uzeti, u svomu podobriti, i tako
na vecu fajdu iznositi mogu. I. Jablanci 123.
Od kojiziju (nouka i zakona) ocito so vadi i iz-
nosi. M. Dobretid 498.

b. refleksivno. — Izmedu rjecnika u Belinu
(jSporgere in fuori' ,promineo' 702^) i u Stuli-
eevu (V. izvedsti se). Fariseji . . . iznosili su so ko
da su cejad bez skvrui. S. Rosa 64a. Nastojim
iznosit se i zudim bit hvajen. I. M. Mattei 120.

IZNOSITOST, /. uprav osobina onoga sto je
iznosito. — U Stulicevu rjecniku s drugijem zna-
cehem: ,eminentia, locus editus', nepouzdano.

IZNOSENE, n. djelo kojijem se iznosi. — Sta-
riji je oblik iznosenje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu i u Vukovu. Za iznosenje od hajina i na-
prava novijoh. I. Drzid 240.

IZNOSIVO, n. u jednom primjeru nasega vre-
mena kao da znaci sto se pred gosta iznosi (vidi
iznositi, 1, a, d)), cim se gost casti. Slatkisima
caste se na sastancima mnogo vise nego prije,
i kad dodu sa sastanka, sad se razgovaraju kako
jo na toj i toj seki bila lijepa anterija ili kako
je tu i tu bilo lijepo iznosivo (u Sarajevu). V.
Bogisid, zborn. 120.

IZNOSl^TV

272

IZNOVO

IZNOSJ^IV, adj. koji cesto na driiyoga sto. iz-
nosi (vidi iznositi, 1, &, f) hh)). — U nase yri-
jeme u Lici. ,Zna vec svak, da 'e on izuosjiv, i
da 'e kadar svasta iziiijeti, pa ouda pametau
cojk na negovo iznasane ve6 i ne obadira'. ,Dobra
'o moja sna u svacem, samo da nije pusto iz-
nosliva, svasta co redi i svasta ce iz kute izni-
jeti'. J. Bogdanovic.

iZNOVA, adv. sastavjeno: iz-nova (nova je gen.
sing.; u starijim priwjcrima wj. nova ima i novo
i novu, vidi iznovo i iznovu). — Nalazi se pi-
sano i rastavjeno: iz nova (vidi i kod nov). —
mjec je stara, isporedi rus. hbhobr, iisHOBy. —
Izmedu rjecnika u Mika\inu (iznova, stoprvice
,recenter'; iznova, opet ,denuo, denovo, iterum'),
u Bclinu (,denuo' 516*), u Bjelostjencevu (iz nova,
znovoga ,de novo, recenter'. 2. iznova ,denuo,
iterum, noviter'), u Voltigijinu (iznova, iznovic
,dinuovo , novellamente' ,wieder') , u Stulicevu
(,iterum, denuo'), u Vuknvu: iznova (iz nova) ,von
neuem (z b. aufbauen)' ,deuuo, ab integro', cf.
iznoviee.

a. rursus, iterum, opet, po drugi put. Iz nova
utvrjujomo. Mon. croat. 169. (1493). Bi mi od
potribe iznova uciti. Transit. 6. Odlucih dat je
(pripovijest) iz nova na svitlos. M. Drzic 64.
Mogu razoriti crkvu Bozju i nakon tri dana iz-
nova sazidati nu. 1. Bandulavid 85''. mat. 26, 61.
K janicarom ter savise vele veci broj iz nova
po izboru jos ispise od istocnijeb vitozova. I.
Gundulic 295. Vele ve6u vojsku iz nova da car
skupit ne ima vlasti. 450. Iz nova ucinit jedan
velicak grijeh. I. Drzic 235. Neka grad moj iz-
nova sazidam. B. Krnarutic 32. Koji se obra-
6aju iz nova na viru. I. Ancic, svit. 16. Ter
se iz nova molit dvizo. A. Vitajic, ost. 57. Sto
cinis, iz nova cu te upitati, moj gospodaru, sto
cinis na zemji ovdi na ovijeb otarih nasijeh?
B. Zuzeri 111. Kada iznova upazise onu zvijezdu,
radosti se privelikom razveselise. 28. U ovomu
saboru nista nije od vire iznova tomaceno, nego
samo potvrdeno ono sto je u saboru Nicenskomu
dokoncano. A. Bacic 239. Svu iznova ispovid
ciniti. 387. Vidice se onda sva ociscena, i kao
da su iznova stvorena. J. Banovac, razg. 3.
Isukrst . . . sto 6e redi grisnoj dusi na smrti,
koja ga jo tolike pute pogrdila i krv proli iz-
nova ga propiriuci na kriz? 93. Pace ovi isti . . .
iznova 6e mo muciti. F. La-tric, test. 156a'. Po-
vriduju svete negove rane i iznova na kriz pro-
pinaju nega. A. Kanizlid, fran. 247. Zato iz nova
posla Bog Mojsiju. E. Pavi6, ogl. 104. Sa svim
tim otide on iz nova pripovidati. 660. Da otide
iznova oprati glavu. M. Zoricid, zrc. 154. On
tobe uzdr2i, po niki nacin sve iz nova stvara.
osm. 120. Sve dotrci da pozdravi i zagrli Janka,
kolik da je skoro uskrsnuo, iznova se opet po-
rodio. And. Y.&cih, razg. 141. Pocese zidati iz-
nova kucu Boziju. kor. 300. Skupi iznova vojsku
silovitii. 332. Ne ima se iznova krstit, krizmat ni
rodit. M. Dobretic 18. Niki gospodicic ozdravjen
od likara iznova razbolivsi se . . . I. J. P. Luci6,
doct. 28. Da casa, oli plitica budu posvecene,
dali su pak iznova pozladene. M. Dragidevic 174.
Ostavi vrhu zemje ovi omladak koji bi iznova
nn napucio. Grgur iz Varesa 39. K istoku i:\i
poft, odmetne da potlacis, i pod sabju tvu mo-
gucu da ih iz nova uharacis. P. Sorkocevid 587^.
Vodi kadu u bijelu crkvu, te iznova kadu po-
krstio (bilaje prije krstena kad je bila u muskom
odijelii). Nar. pjes. vuk. 3, 210. — U ovijem pri-
mjerima stoji iznova bez potrebc, jer se ponavjanc
istice samijem glngolom : Sada iznova ponavjam
obe<5ana ucinena na cas mojega kr.s6enja. L. Terzi6

73. Iz nova se k tebi vrati. I. Dordi6, salt. 208.
Tko izprvico cuvenijem naukom podpuno so ne
uvjegba, trijeba mu je iz nova z bo|om svijesti na
isti nauk povratit se. B. Zuzeri 5. Mnim, da
nece biti neugodno i bez koristi osobite, ako se iz
nova povratimo za moc n noj razmisjati otajstva.
185. Iznova se na razmisjane casa onega na-
pokonega povracam iz draga srca. 191. A sluge
mu dora izvedose, iznova mu ploco prom'jenili.
Nar. pjes. vuk. 4, 249. slicno je i u Gvom pri-
injeru u kojemu je nadi shvaceno kao ,opet imati':
Zagrli ga, pojubi i utisi, kakono otac siua iz-
gubjenoga i iznova nasastoga. And. Kacid, razg.
114. — Gdjegdje se nalazi uz iznova i opet radi
vece sile. Nigdare ne bodes pristati iz nova sve
dare opeta pitati. D. Eanina 26*. Pocni opet
iznova vernije jubiti. 86''. Nikako prokleta snirt
nede pristati iznova opeta me srce vrijedati. 126''.
A spravnu te u red drzi takoj, da jih vede imas,
i iz nova opet primas. M. Pelegrinovid 182. Nu
opet pasa uze iz nova stranu drugu razgledati.
I. Gundulic 445. Ne more stajati mnogo, da iz-
nova ne pade opet. S. Matijevid 10. Duzan je
opet iznova izpoviditi se. A. Badid 323. J. Ba-
novac, razg. 234. Druge smo pute svrbu ovoga
govorili i povracam se opet iznova vam napo-
minati. F. Lastrid, od' 228. Grisnici pokorivsi
se opet iznova primaju u srci upisane zapovidi.
E. Pavid, ogl. 130. Opet iznova bi provincijalom.
Norini 60.

b. u ovom primjera kao da znaci vise puta :
Jasni ogrjaj ki mu iz nova vrat zilavi naresiva,
od zlata se suha skova. I. Gundulic 459.

c. istom, toprv (rijetko). Da se ja ucinim kako
jedno ditosce iznova rodeno. P. Posilovid, nasi.
63^. U zemji iz nova nasastoj neizbrojene su
crkve rimske. A. Badid 154. Svaki kapelan kad
dode iz nova nade da ima cejadi priprostite. F.
Lastrid, od' 4. Bo]e zlato i poizderato nego srobro
iz nova kovato. Nar. posl. vuk. 22. Samo neka
se pocne, pa ce svagda biti lakse dodati i nasta-
viti negoli sto iznova poceti i naciniti. Vuk, nar.
prip. IV.

IZNOVCE, adv. vidi iznoviee i iznova. — Na
jednom injestu xvm vijeka. Da bi tko hotio is-
povid opcenu jurve ucinenu iznovce ciniti. I.
Velikanovid, uput. 3, 91.

iZNOVICE, adv. vidi iznova (od cega postajc
adverbijalnijem nastavkom ice). — isporedi iz-
novce. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (, denuo' 516a), u Stulicevu (uz iznova), m
Vukovu (vide iznova). Stavi na pamet iznoviee,
sinko. M. Orbin 68. Ne samo opeta prodava
Isukrsta, nego ga iznoviee propina. A. d. Bella,
razgov. 201. ^jubi iz novice Isukrsta. V. M. Gu-
cetid 215. Drianstvo iznoviee dati ga na svijotlo.
I. A. Nenadic, samb. 3. Neka bi iznoviee sa-
gradio templo. S. Kosa 14*. Iznoviee Zudjeli
vikajud. 121''. Vajalo bi ga iznoviee krstiti. M.
Dragidovid 250. Sve poceti iznoviee. M. Pavli-
novid, rad. 22, Da stanem iznoviee ziviti. 152.

IZNOVIC, adv. vidi iznova (od cega postaje
adverbijalnijem nastavkom ic). — U jednoga pisca
cakavca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (iznovid, zopet, pak, nazopet ,de novo,
recenter, de integro, ab integro, ex integro, de-
nuo') i u Voltigijinu (kod iznova). Ona iznovic
boloznu spusti ric. D. Barakovid, vil. 48. Opeta
iznovic u vojsku uvrvi. 78.

IZNOVO, adv. novo (kao sto prije nije bilo,
dakle je znacene posve drukcije od znacena rijeci
iznova sto je gotovo istoga postana). — Na dva
mjesta xv vijeka. No bi naamt izt novo jert po

IZNOVO

273

IZNUTREN

7

vasoj milosti jestt uaanib vfczda bilo. Spom. sr.
1, 158. 159. (1421).

iZNOVU, adv. vidi iznova. — Najednom wjestii
XV vijeka. Eto vi ga jostb izi. novu opetL posi-
lamo. Spom. sr. 1, 99. (Id09).

IZNUGLITI, iznuglim, ^)/. u Slulicevu rjec-
niku: ,scantonare, levar i cantoni' ,angulos de-
mere'. — nepouzdano.

IZNUGLIVATI, iznuglujem i iznuglivam, impf.
jznugliti. — U Stulicevu rjecniku: iznuglivati,
iznuglivam, freq. U2 iznugliti. — nepouzdano.

IZNURATI, iznuram, impf. iznuriti. — Rijec
jc stara, isporedi stslov. iznurjati, rus. HaiiypnTb.

— Samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom,
a izmedu rjecnika u Danicicevii (,eonsumere').
Hleba i vody poskudno ytkusaje^ junostnyj iz-
nuraase cvett. Domentijanb 26. Iznuraje pltti.
svoju mnogyimt i zestokyimi. zitijemB, Danilo
349.

IZNURITI, izuurim, jif. uni^iU- — Slozeno:
iz-nuriti. — Bijec je stara, ^pUredi stslov. iznu-
riti, rus. HSHypnTt. — Samo u pisaca (iz crkve-
,noga jezika), a nije narodna rijec; izmedu rjec-
nika ii Stulicevu (jconsumere' s dodatkom da je
rijec ruska). Bolest koja bi to mogla iznuriti.
J. Raji6, pouc. 1, 157. Cinase se aki bi od na-
prezana ovi posledni godina sa svim iznureni
bill. Nov. sr. 1834. 101.

IZNUTAR, adv. vidi iznutra. To je sve iznutar
musijora popisano. Glasnik. 31, 301. (1704).

IZNUTARlSri, adj. vidi iznutrni.

IZNUTRA, adv. sastavjeno: iz-nutra (prema
unutra koje vidi). — isporedi iznutri, iznutru.

— U Dubrovniku je drukciji akc. izniitra. —
Moze biti stara rijec, isporedi rus. nsHyxpa. —
U nasemu se jeziku javja od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,intrinsecus'), m Mi-
kalinu (,di dentro, perdentro' ,intrinsecus', i kod
unutra), u Belinu (,di dentro' 242^), u Bjelo-
stjencevu (iz nutra ,intrinsecus'), u Voltigijinu
(,di dentro, interiormente' ,von innen'), u Stuli-
cevu (,di dentro, dal di dentro' ,intrinsecus, intus'),
u Vukovu (,inwendig' ,intus'). — Komp.: iznu-
trije, u Stulicevu rjecniku (,interius').

a. znaci da je smjer micami (i uopce onoj
radni sto se u prenesenom smislu shvaca kao mi-
cane, kao n. p. glas, p>ogled) iz zatvorena (opko-
]ena) mjesta put otvorena. A on 'znutra odgo-
vori mu. Korizm. 72*. On iznutra odgovarajuc
redi ce. N. Ranina 134'^, luc. 11, 7. Crkve ces
jos vidit iz nutra ter iz van tac lipe. H. Lucie
190. Ostavih iz nutra kucu otvorenu. M. Drzic
176. Iz nutra velicimi glasi nacese vapiti. Alcks.
jag, star. 3, 258. Da iznutra Bogu hvale. Nauk.
brn. 58. On mu iznutra odgovarajuci rece. I.
Bandulavic 148^. luc. 11, 7. l^ubimir, Lovorko,
Cerere i kor iz nutra. I. Gundulid 85. Eto lista,
ki iz nutra doso nam je iz saraja. 485. Ter ga
kjucem zlatim iznutra zatvori. I. Ivanisevic 8.
Iz nutra prlit 6e je ova teska uspomena. B. Zu-
zeri 88. Nije li kroz ista vrata iznutra izasao
prije 33 godine? F. Lastrid, test. 227^. Nadose
vrata iznutra zakrakunana. I. J. P. Lucie, izk.
22. Zatvori vrata iznutra. S. i^ubisa, prip. 211.

— Gdjegdje se dodaje bez potrebe prijedlog od.
Od iznutra je njetko zatvoril. M. Drzic 164.
Vidim da su se suproc meni uputile sve srdi-
tosti tvoje, i ve6e me su nadsko^ile od svake
strane, od izvanka i od iznutra. A. Vitalic, ist.
295.

b. znaci kao unutra bavjene u zatvorenom
mjestu (i u dusevnom smislu). Paklom ju po-

IV

raazi iznutra i izvan. N. Ranina 115*. gen. 6, 14.
I vide se izvan u tisknu zivinju, iz nutra budu
Stan cudnomu uminju. P. Hektorovi6 44. Iznutra
su vuci. Anton Dalm., nov, test. 1, 9''. Vas kip
moj i izvan i iznutra svetom milosti tvojom opla-
kati. A. Gucetic, roz. jez. 164. Da u svaki cas
iznutra i izvanka kripci strazci . . . meni se do-
stojite biti. M. Albert! 422. Da smo fiisti ne
samo izvanka da joste iznutra. I. T. Mrnavic,
nauk. 1702, 18. Ne bise takov iznutra kakov se
kazase izvanka. P. Radovci6, nac. 260. Misnikom
ne mazu se ruke iznutra na dlanu, nego izvanka.
L. Terzid 13. Izvan susi, mrazni, pak iznutra
vru6i i krasni. J. Kavaiiin 377^. Zalosno jo
stane jednoga duba u gori; jer ga s dvora gro-
movi razcipjivaju, jor ga iznutra crvi grizu, toco
i razrusuju. J. Banovac, pripov. 227. Primate
od misnika s dvora odrisene a iznutra ste od
Boga zavezani. 42. Pokaza z dvora niko zacu-
dene, zasto iznutra doisto Bog ne more so zacu-
diti uicemu. F. Lastrid, od' 175. Z dvora su po-
steni a iznutra vuci. 250. On se muci iznutra
i grize od zalosti. test. 302t>. Crv od svijesti ga
grizijase iznutra. ned. 75. Licumirci dila svoja
pokazuju dobra i Jubodilna zdvora a iznutra su
puni zloce. 301. Kniga napisana iz dvora i iz-
nutra. A. Kanizlid, uzr. 172. Da se posvetim
iznutra i izvana. bogojubn. 332. Snig jo ne samo
izvana, nego i iznutra cist. utoc. 367. Jor iz-
nutra, niti bas izvana nije ona nicim umazana.
M. A. Rejkovic, sat. G3a. Od mida iz nutra po-
zladena. Ant. Kadcid 88. Ako su taki iznutra,
kakvi so kazu zdvora. M. Dobretic 66. Otislo
je tridest cesa blaga, dok iznutra udrio postavu.
Nar. pjos. vuk. 2, 228. S poja gladac, a iznutra
jadac. Nar. posl. vuk. 292. Cistite spoja casu i
zdjelu, a iznutra su pune grabeza. Vuk, mat.
23, 25.

IZNUTRAN, adj. vidi iznutrni. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Znane stana iznutranoga. P.
Knezevic, osm. 12.

IZNUTRANI, adj. vidi iznutrni. — Na dva
mjesta xvii i xviii vijeka. NareSenje misnicko jo
iznutrane i izvansko. I. Ancic, svit. 73. Nikim
glasom iznutranim od milosti. F. Lastric, test.
272a.

IZNUTRANSKI, adj. vidi iznutrni. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Misto puno muka,
tmina izvanski i iznutranski. I. Ancic, vrat. 44.

iZNUTRASNI, adj. vidi iznutrni. — Od xvin
vijeka. Mi se sve tuzimo na nasa tri neprijateja
sdvorasna, koji nam nista ne mogu uciniti brez
iznutrasnega. J. Banovac, razg. 109. Neprijateji
sdvorashi jesu djavao, svit i nasa put; nopri-
jate| iznutrasni jest nasa slobodna voja. 109.
Vidi Bog one nase izuutrasne misli. pripov. 24.
Iznuti'asnim dobrim nakanonem. A. J. Knezovic
XXI. Zlameuovat iznutrasiie neoskvriienstvo. F.
Matic 89. Da se utvrdite duhom liegovijera za
iznutrasnega covjeka. Vuk, pavl. ef. 3, 16.

IZNUTRE, adv. vidi iznutra. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. ^Ha, bude nareden i naresen
izvan i iz nutro. S. Budinid, ispr. 12.

IZNUTREN, adj. vidi iznutrni. — U nekijeh
pisaca xviii vijeka. Pravedno i pristojno bilo bi,
da covik u svako doba postovanjem iznutrenim
i izvanskim sluzi Boga. Blago turl. 2, 102. Po-
stovanje izvansko i lubav iznutrena. 2, 110. Uz-
nemirene iznutreno. I. J. P. Lucid, doct. 13. Tuga
i cemer iznutreni toliko to jo pridobio. razg. 1.
S duoenem iznutrenim srca svoga. 88. Bogo-
|ubno i s iznutrenim sakupjenem pameti i s iz-

IH

IZNUTEEN

274

IZNUTRNI, c.

vanskom podobnom caacu govoriti bozaustveni
oficij. bit. 63. Da pokazu iznutrenu postonost
6udi. nar. 103. Bogojubstva koje nejma biti
samo izvansko dali iznutreno. Grgur iz Varesa
135.

IZNUTRENI, adj. vidi iznutrni. — Od xviii
vijeka. Ona cinena izuutrena. A. Ba6ic 135.
S nikom iznutrei'iom |ubavju. M. Zoricic, osm.
151. Iznutreni crkve pokrov zlatniin plocam cini
obu6i. And. Kacic, kor. 225. Bi zausen jednom
iznutrenom bolestju. 330. Eane mu se toliko
izvanske koliko iznutrene usmrdise. 330. Ko}e
ga narav iznutreiia. N. Palikuca 21. Pomo6 iz-
nutrena uvijek okrepjuje. M. Pavlinovic, rad. 5.

— I kao supstantiv srednega roda (vidi iznutrni,
b). O svitlosti priblazeua, napuni srca iznutrena
(,reple cordis iiitima'). J. Filipovic 1, 169b.

r

IZNUTRI, adv. vidi iznntra. — Moze biti stara
rijec, isporedi rus. HsnyTpii. — U cakavaca i u
nase vrijeme. Karatel, znutri s cavlin nabijen.
Nar. prip. mikul. 87.

IZNUTEICA, adj. (u nase vrijeme) uprav ono
sto se jav}a iznutra, sto stoji unutra {iznutra,
vidi iznutra, b); ali dolazi u osobitijem. znace-
nima; n. p. a) unutrna bolest. — izmedu rjec-
nika u Vukovu (,die innerliche krankheit' , morbus
internus'). Takav duti, a iznutrica ga jede. M.
D. MiUdevic, medudnev. 132. — i metaforicki.
Ova je iznutrica odavna kroz zivot nam . svoje
trakove pustila. M. Pavlinovic, razl. spis. 197.

— bj unutrni posao. Da dovrse neke i neke iz-
nutrice u sobama. M. D. Miliievic, zim. vec. 30.

— c) §to su progutale zivotine sto prezivaju
2)osto su istom prvi put prozvatale. Ovce i koze
prezivabu svoju iznutricu. M. D. Milicevid, zim.
vec. 121. — vidi griz, b, b).

IZNUTEN, adj. vidi iznutrni. — Samo adv.
iznutrno na jednom mjestu xviii vijeka. Crkve
iznutrno imaju biti uresene. A. d. Costa 1, 177.

IZNUTENEN, adj. vidi iznutrni. — U Stuli-
cevu rjecniku. — nepouzdano.

IZNUTRNI, adj. koji se javja iznutra (vidi
iznutra, a) Hi koji stoji iznutra (vidi iznutra, b).

— U mnogijeh pisaca nalazi se pisano iznutarni,
ali se ne zna treba li citati iznutarni Hi iznutrni,
jer u istijeh pisaca stoji svagda ar za f, — Po-
uzdan je oblik s ar u ovorn primjeru (drugdje
u istoga pisca stoji er za r): Skrusene ima biti
iznutarhe. I. Velikanovic, uput. 3, 72. — Oblik
sa.ru ova dva primjera nije ni posto pouzdan :
MJGsto cudno ogiienito, iznutarna ko nam para.
J. Kavaiiin 398*'. Rinuc uzdah da bih slidi' iz-
nutarna zrit veselja. 491''. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (iznutrni ,interior, intiinus'). — Komp. :
iznutrriiji (A. Georgiceo, nasi. 340).

u. adj. Ke iznutarne jesu. N. Eanina 35^, Od
pokoja iznutrnega naslajenja. Nauk. brn. Sb*.
iSveti Ivan hvali i uzvisuje Isukrsta zaradi iz-
nutarnega posvedenja. M. Divkovid, bes. 59a.
Radi iznutarne slabosti veco se (duSa) doli pri-
gibjuje nego gori uzdviguje. A. Georgiceo, pril.

17. U iznutarnom srcu tvomu. M. Jerkovic 18.
Pfosvitli sve kolike iznutarne stvari moje. 41.
Dila nih iznutarna i izvanska. P. Radovcid, nad.
8. "Uzdisu od iznutrnega srca. 17. Bolim se od
iznutrnega srca od prigrisenjih mojih. 273. 6u-
denja iznutrna i izvanska. 489. Izuutrnim na-
cinom prosvitli nas. ist. 9. Dvoje ishojenje iz-
nutrne. 84. Iznutrnim taknutjem. I. Ancid, svit.

18. I puno iznutarne i izvane zdravje milosrdno
povrati. L. Terzid 14. Da se raci pomazati sva
moja dudenja iznutrna i izvanska. 67. Radi iz-

nutrne Jubavi Isukrstove. 70. Primi na milo-
srdje ovo moje posvetilisde iznutrne i izvansko.
75. Da ne imas muciti ga bolestju iznutarnom
ni izvanskom u dne ni u nodi. 186. A u dvoru
iznutrnemu odrisiti de ga s odrisenjem svak-
danim. 361. Niova da§a iznutarna. P. Macukat
40. Po nacinu suda iznutrnega. A. Badid 204.
Od griha koji jest iznutrni. 204. Grih razdiluje
se u tilesni i u iznutrni. 208. Toliko iznutrne
napasti koliko izvanske. 285. Nika jakost iz-
nutrna. 469. ,Latria' reci de naski bogocastene,
t. j. ovo je jedno cinene iznutarne i sdvorasne . . .
J. Banovac, razg. 76. Vidivsi stvari iznutarne
koje cine, i brez koji nije sakramenat, od po-
tribe je viditi stvari izvanske sakramenata. 205.
Niti su imali priprave iznutarne ni zdvorane. F.
Lastrid, od' 60. Da ne znate uciniti niki djela
iznutarni od |ubavi Bozje. od' 279. Obrizovanje
dvostruko ima biti: prvo iznutarne . . . test. 45*.
Imamo prosvitfivati viru nasu iznutarnu. 60^'.
Ni virujete virom iznutarnom. 621". Mudrosti
dilovana iznutarna i nestvorena. 274^. Pak ode
razumiti negova dila iznutarna. 278*. Svijest
je poznane iznutrne, koje covik ima u sebi i po
nemu se vlada. ned. 49. Bududi tolika muka
zdvorana, iznutrni mi je plac tezi. 181. Od mira
iznutrnega i zdvoranega lupezi. 191. Da imamo
niki mir iznutrni i tiodu u dusi. 192. Od po-
tribe je znati da dobra Bozja, jedna jesu iznu-
tarna... A. Kanizlid, bogo|ubn. 121. Ova iznu-
tarna vrudost i zeja trpiti. uzr. 97. Strah teski
al' iznutrni. Ant. Kadcid 448. Oli je zadosta
iznutarne i neocito (skrusene). M. Dobretid 148.
Ima zakon iznutarni, to jest svoju kon^ijenciju
oli ti svoju dusu. 159. Sjedinene iznutrne hiovi
voja i pameti. 454. Iznutrne k tomu pristanutje.
521. J^ubavju toliko iznutarnom koliko izvanskom.
I. Garanin 20. Koji iznutarnim nacinom zvan
od Duha Gospodinova. 27. Mucilo je grisnoga
Kaina iznutrne poznane iliti grisna svist. D.
Rapid 31. Kada se veli: od potribe je imati
zalost, razumije se zalost iznutrna od srca i od
vo|e. 48.

b. kao supstantiv srednega roda, ono sto je
iznutrne. a) u jednini, iznutrne. aa) uopce (u
oba primjera u dusevnom smislu). Niti vidim ni
poznajem toliko u iznutrnu momu. P. Radovcid,
nac. 233. Bolim se iznutrnim duse moje. 284.
— bh) drob, utroba. Od zivine prikazu mu pri-
tilinu i opnicu i iznutarne. M. Radnid 434*. —
b) u mnozini, iznutrna. — izmedu rjecnika u
Stulicevu (1. (intima'. 2. ,exta-'). aa) uopce (u
pravom i u prenesenom, dusevnom smislu). U iz-
nutrnih zemje. A. Vita}id, ist. 494. Iznutrna
pace moja tvojim vladanjem sva s' vidio. 495*^.
Da bi unisavsi bio iznutarna promotrio. F. Lastrid,
test. 352a. — ifif) u osobitom smislu, drob, utroba.
Iznutarna nih gorahu ognem zivijem. M. Div-
kovid, bes. 186''. Smutila se jesu iznutarna moja.
351a. Sva iznutrna trepdu u meni. I. Zanotti,
en. 5. Vede smrad davahu iznutrna iiihova. A.
Vitajid,jist. 254. Iznutarna sva negova smutise
se. P. Vuletic 73. — i u dusevnom smislu, po
biblickom jeziku. I slastdu jizbine tvoje napunito
se iznutarna du§e moje. M. Alberti 405. Koji
hode miriti iznutrna milosde Bozje s svojimi
mnogo tisknimi. P. Radovcid, nac. 176. Nut-
kamo privele mestre od skule za iznutarna milo-
srdja Bo2jega. M. Bijankovid 143. Dub ispravan
ponovi u iznutarni moji. L. Terzid 94. Dub pra-
vedan ponovi u iznutarhih mojih. F. Parcid 87.
Dub upravni ponovi u iznutarhih mojih. A. Ka-
nizlid, bogojubn. 214.

c. adv. iznutrne, — Potvrden je komparativ

IZNUTRNI, c.

275

IZOBILA

na jednom mjestu xvii vijeka. Naj iznutrnije
zelim te uzivat. A. Georgicoo, uasl. 238.

IZNUTRU, adv. vidi iziiutra. — xiii vijeka,
vidi F. Miklosi6, lex. palaeoslov.^ hod %tvh.

IZNATJKATI, iziiaucem, pf. vidi izmaukati. —
Sloieno : iz-naukati. — U Stulicevu rjecniku. : v.
izmaukati.

iZNEDKlTI, iznedrim, pf. izvaditi iz nedara.
— Postaje od iz i nedra nastavkom i. — U Stu-
licevu rjecniku : izAedriti, izvaditi iz nedara ,ali-
quid sinu educere', i u jednoga pisca nasega vre-
mena (u prenesenom smislu, kao izmisliti): I ako
ja nijesam u svom vijeku iziiitio ni jedno jedin-
cate rijoci, ne bih se mogao zaredi da mi nije
kojagod oprionula od onijeh sto su judi izne-
drili. S. ]^ubi§a, prifi. 4.

IZNEDKIVATI, izu^drujem i iznfedrivam, impf.
iznedriti. — U Stulicevu rjecniku: iznedrivati, iz-
I'lodrivam, freq. uz iznedriti.

IZNEKIVATI, iznekujem i iznekivam, impf.
iznijekati. — U Stulicevu rjecniku: iznekivati,
freq. uz iznijekati, a kod ovoga ima praes. izne-
kivam,

IZNiJMCATI, iz6emcam, pf. svrsiti nemcane
posto se mnogo nemcalo (o nijemu ce]adetu). —
U nase vrijeme u Lici. ,Sta cekas, dok iznemca,
znas da iste, podaj mu sto pa nek ide da}e'. J.
Bogdanovi6.

IZNIHATI, iznisem (izniham), pf. svrsiti ni-
hane (kad je dijete doraslo da mu ne treba ni-
hana). — Akc. je kao kod ispisati i ispitati. —
V nase vrijeme. ;^eto i zima godinu izniha, Nar.
posl. vuk. 172. — I sa se, pasivno. U n se osam
blizanacah u jedau raah iznihase iz kolevke Be-
lonine i na zemji pokazase. P. Petrovic, gor.
vijen. III.

IZNOEITI, iznorim, pf. vidi iznoriti i izro-
niti. — Sloseno: iz-horiti. — Od xvii vijeka i u
nase vrijeme u Dubrovniku. Kad se kami vrci
bude morski u ponor jazoviti, da svi ujedno
s nami trude vik nece ga iznoriti. J. Palmotic
470.

IZNURATI, iznuram, pf. vidi iznurati. — U
Stulicevu rjecniku: ,macerare' s dodatkom da je
uzcto iz brevijara. — nije dosta pouzdano.

IZNDSITI, iznusim, pf. slozeno : iz-nusiti. —
U nase vrijeme u Dubrovniku (P. Budmani), a
izmedu rjecnika u Sulekovu (,ausschnuifeln').

a. svrsiti nusene posto se mnogo nusilo. ,Iz-
nusio je (n. p. pas) sve naokolo, pa nije nista
mogo nadi'.

b. naci nusenem. ,Nusio je, nusio je dok je iz-
liusio'.

IZOBANE, n. djelo kojijem se izobje. — Sta-
riji je oblik izobanje. — U Mika]inu rjecniku:
izobanje, i u Stulicevu.

IZOBARATI, iz6baram, pf. oboriti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-obarati. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izoriti).
Ocito se sagradise crkve krstjanske ... a idolske
izobarase. F. Lastrid, svet. 201b. Izobara grade
i bedeme. Nar. pjes. petr. 2, 4. Eodic generale,
hodu da mi izobaras zide. Osvetn. 3, 43.

IZOBATI, izob|em, pf. sve pozobati. — Slo-
zeno: iz-zobati. — Akc. je kao kod izorati. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(izobati, pozobati ,comedere acinos, vel rem gra-
natam, ut sunt uvae, frumentum etc.') gdje se
naj prije nahodi, u Belinu (,mangiar tutto grano
a grano' 458'>j ,beccando mangiar tutto' 134^),

« Stulicevu (,acinos comedere'), u Vukovu (vide
pozobati).

a. aktivno. A groMe sam s tobom izobala.
Nar. pjes. vuk. 1, 390. Dode 6osa duga nosa,
te pozoba sedam vreda prosa. (odgonetjaj : casni
post). Nar. zag. nov. 17^.

b. pasivno (radi znacena u ovom primjeru vidi
c). Tko fiesto hajinu protresa i pere, vazda jo
nosi neizobanu i cistu. I. J, P. Lucie, doct. 27.

c. sa se, pasivno Hi refleksivno, u prenesenom
smislu, kao izjesti se, izglodati se. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. isupjiti se). Izobati se,
veli se o robi kakvojgod (odijelu itd.) kad je
jzobnica' (,tinea vostianella') pokvari. na Bra6u.
A. Ostoji6.

IZOBEGATI, izobedam, pf. mnogo i kojesta
obecati. — Slozeno: iz-obe6ati. — Akc. je kao
kod izresetati. — JJ nase vrijeme u Dubrovniku.
,Izobedali smo mu svega i svasta, ali zaludu,
nije so htio primiti'. P. Budmani.

IZOBECAVATI, izobecavam, impf. izobedati.

— Akc. je kao kod istovaravati. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku (P. Budmani), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,aureos montes polliceri').

IZOBE^iVATI, izobedujem (?) i izobecivam,
impf. izobedati. — Akc. je kao kod istovarivati.

— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZOBICAJITI SE, izobicajim se, i?/. postaje
od iz i obicaj nastavkom i, te se upotrebjava u
posve suprotnijem znacenima. — Akc. je kao kod
iznaopaciti. — U nase vrijeme.

a. izici iz obicaj a, ne biti da]e obicaj. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,obsolescere'). Danas
istina nema onih starih, cesto krvavih otmica ;
danas devojke na mnogim mestima same odbe-
gavaju . . . Ma da se izobicajila stara otmica,
opet nijednoj kudi nije milo da iz ne pobegne
devojka. M. D. Milidevid, let. vec. 189. ,Sila se
nasije starije obicaja izobicajilo'. J. Bogdanovid.

— Ima i aktivni oblik (mozebiti rijetko) sa zna-
cenem: uciniti da izide iz obicaja. ,To se i to
ved uobicajilo, pa nema toga, ko bi to izobicajio'.
J. Bogdanovid.

b. tcei u obicaj. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(udi u obicaj : izobicajilo se ,es ist sitte geworden'
,invaluit consuetudo', cf, uobicajiti se). Ja ne.bih
znao upravo dokazati dali se ova igra u na-
rodu izobicajila iz sale i podsmijeha, ill bas da
vjeruju da je to tako, V. Vrcevid, igr. 65.

IZOBIJESTITI SE, izobijestim se, pf. postati
posve obijestan. — -ije- stoji po juznom govoru
mj. negdasnega e. — Postaje od iz i obijest na-
stavkom i. — Od xviii vijeka (u primjerima je
samo part, praet. pass.) u Dubrovniku. Ja sad
drzim pohotjenstva obuzdana kad su naj jace izo-
bijestena. B. Zuzeri 118. Ono tvoje izobijesteno
pohotjenstvo. 148. ,Nema posla, sit pogace, pa
se izobijestio'. P. Budmani.

IZOBIL, adj. izobilan. — V knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom. Svetyiht bogovidtcb preizobiloj
blagodeti stpodoblent. Domentijan* 315.

IZOBILA, adv. vrlo mnogo, preko mjere, obilno.

— Sastavleno: iz-obila. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,uberflussig, im iiber-
flusse' ,a£fatim', cf. izdobila). U lino se srce vrati
iz obila pocivati. V. Dosen 255*. Bide tebe vina
izobila, ako caru nece ni dostati. Nar. pjes. vuk.
2, 143. Ti se napij vina izobila. 2, 587. Jos
(cemo) ti dati blaga iz obila. Pjev. crn. lol-i.
Svega ima mo izobila. Nar. prip. vuk. 112. On
(mjesee) ne ht-li da svijetli pastiru, jer u^nega
uz tor ogan jari, pa se nemu vidi ozobila. Osvetn.

IZOBILA.

276

IZOBRAZITI, a.

1, 61. On ne nosi glave ni oglavka, a suzana
goni izobila. 2, 157. Vuci viju da drugove sjave,
sto ce biti mesa izobila. 5, 31. Nemas izobila
kniga. M. Pavlinovic, rad. 47. Ako ces da imas
vremena izobila. 109.

IZOBILAN, izobilna, adj. postaje od iz i obilo
(vidi izobila) nastavkom tn. — Rijec je stara,
isporedi stslov. izobiltn-B, rus. iiaooiKitHEjii. —
Izmedu rjecnika u Voltigijinu (,abbondante, co-
pioso, ricco' ,fruchtbar, reichlich'), u Stulicevu
(,abundans, copiosus, affluens'), u Vitkovu (,iiber-
schwenglich, reichlich' ,abundans'), u Danicicevu
(izobiltnt ,abundans').

1. adj.

a. Tiojega ima izobila. U jevangeliju predla2e
nam izobilnu gozbu. J. Rajic, pouc. 1, 78. Svak
mu dolazio na izobilnu cast! (napijalica). Nar.
pjes. here. vuk. 353. Da imate izobilnu Jubav
jedan k drugome. Vuk, pavl. Isol. 3, 12. Kakva
je izobilna velicina sile negove na nama. of. 1, 19.
Da ti Gospod dadne odozgora izobilna svakom
zitu roda! Osvetn. 1, 44. A turska je sila izo-
bilna. 3, 137. Pod krovove nasli pronocaja, i
bijela hjeba izobilna. 5, 133. Izobilan sok kojim
se cokot rani. P. Bolic, vinod. 1, 4.

b. koji ima cega izobila; ono sto se ima stoji
n instr. (vidi dva prva primjera), Hi u loc. s pri-
jedlogom u (vidi treci primjer). To je Backa
zitom izobilna ... te je Fruska vinom izobilna.
Nar. pjes. vuk. 1, 497. Zemju izobilnu psenicom.
D. Danicic, 5mojs. 8, 8. Kako ste u svemu izo-
bilni, u vjeri i u rijeci . . . Vuk, pavl. 2kor. 8, 7.
Ne hodio tko zulum godio ! ako li ga i godio
silan, ne vraco se kuci izobilan ! Osvetn. 4, 58.

3. adv. vidi izobila.

a. izobilno. — Izmedu rjednika u Stulicevu
(,abundp, copiose, satis superque, cumulate, lar-
giter'). Strannuju mene okrBmJalt jesi izobilno.
Mon. serb. 244. (1389—1399), Zraci prosvestenija
na sve nase narode izobilno i bogato izlivaju
se. D. Obradovid, ziv. 118. Izobilno jedosmo i
pismo. (napijalica). Nar. pjes. here. vuk. 355.
Da biste poznali |ubav koju imam izobilno
k vama. Vuk, pavl. 2kor. 2, 4. Gdje bi mirno
i izobilno zivjela. S. l^ubisa, prip. 70.

b. u knizi pisanoj crkvenijem jezikom ima oblik
izobiln§. Prilozih ze kb potrebamt vtsa izobilnS.
Mori. serb. 196. (1381).

t

IZOBILITI, izibilim, impf. vidi izobilovati. —
Moze biti stara rijec, isporedi stslov. izobiliti. —
U nase vrijeme u Lici. ,Treba svacim izobiliti,
ko ce da zimu vojkoliko bez skrbi i starosti pro-
vede, ko ce svacim naobiliti i izobiliti?' J. Bog-
danovic.

IZOBILNOST, /. osobina onoga sto je izobilno.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,abundantia, ubertas, copia'). Svaka radcst, izo-
bilnost. Nar. pjes. vuk. 5, 530. Prekomjerna izo-
bilnost. P. Bolic, vinodj. 2, 333.

IZOBILOVANE, n. djelo kojijem se izobiluje,
izobije, obilnost. — U Vukovu rjecniku: ,die fiille'
,abundantia'.

IZOBILOVATI, iz6bilujem, impf. abundare. —
Postaje od iz i obil nastavkom ova (u). — Bijec
je stara, isporedi stslov. izobilovati, rus. h8o6h-
.lOBRTB. — Izmedu rjeinika u Stulicevu (,exub6-
rare, superabundare') i u Vukovu (,in fiille haben'
,superabundare' ; treba dodati da Vuk u predgo-
voru Novom Zavjetu god. 1847, str. v i vi broji
ovu rijec medu (staro)slavenske koje so u nasemu
narodnom jeziku ne govore, ali se lasno mogu
razumjeti i s narodnijem rijecima pomijesati).

!i. biti izobilan. Ubojstva izobilovase i krv krv

taknu. Narucn. 73. Da jubav vasa sve vise izo-
biluje. Vuk, pavl. fil. 1, 9.

b. imati cega izobila; ono sto se ima stoji u
instr. (vidi naj zadni primjer) Hi u loc. s pri-
jedlogom u (vidi prvi primjer). Da i u ovoj bla-
godati izobilujete. Vuk, pavl. 2kor. 8, 7. Na-
vikoh se i sit biti i blagovati i izobilovati. fil.
4, 12. Vinova loza plodom vesma izobiluje. P.
Bolic, vinod. 1, 98.

IZOBILSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. izo-
bilnost s dodatkom da je rijei ruska.

IZOBIl^ATI, izobijam, impf. vidi izobilovati.

— Sa^no u Stulicevu rjecniku: , abundare' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.

IZOBi;^E, n. obilnost (kad je cega izobila). —
Postaje kao izobilan nastavkom (i)je. — Rijec je
stara, isporedi stslov. izobilije, rus. iiaooH.iie. —
U nasemu se jeziku javja samo u nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izobilnost s do-
datkom da je rijec ruska) i u Vukovu (,fiille'
, ubertas'; treba dodati da u predgovoru Novom
Zavjetu god. 1847 str. vi Vuk broji ovu medu
rijeci koje su od ('siaro_)slavenskijeh posrbjene).
Nije bogato moje rodno mjesto; u nemu nejma
izobi|a. M. D. Milicevid, omer. 117. Eto na mla-
doga steklaca nenavidosti i spletaka u izobiju.
M. Pavlinovic, rad. 18 J.

IZOBI^jIVATI, izobijujem i izobi)Ivam, impf.
vidi izobilovati. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izobijivati, izobijivam uz izobijati s dodatkom da
je uzeto iz brevijara.

IZOBLASTITJ, izoblastim, pf. u Stulicevu rjec-
niku : V. odoblastiti, gdje ima i glagol refleksivni :
izoblastiti se, dignuti se s oblasti ,imperiura di-
mittere'. — nepouzdano.

IZOBLICITI, iz6blicrm, pf. coarguere — Slo-
zeno: iz-obliciti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
izobliciti, rus. H3o6jimHTt. — Nalazi se u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a u nase vri-
jeme kod pisaca; izmedu rjecnika u Danicicevu
(,manifestum facere'). '

a. izjaviti (cije zlo djelo, krivicu). IztoblicivB
krivoverije iht. Stefan, sim. pam. saf. 7.

b. prekoriti javno koga^u lice, jav]ajuci i do-
kazujuci negovu krivicu. Cesce ih pri veceri izo-
blici. V. Bogisic, zborn. 47.

IZOBLITI, izoblim, pf. posve zaobliti. — Slo-
zeno: iz-obliti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XV 111 vijeka. Trijeba je, da ih drzim jur
spravne u 6esi izabrane, izobjene i podobne mojoj
praci. B. Zuzeri 282.

IZOBRAZITE]^, m. covjek koji izobrazi. — U
Stulicevu rjecniku: ,formator, effingens (qui for-
mam rebus tribuit)'.

IZOBRAZITI, izobrazim, pf. naciniti nesto
tako (n. p. tesanem, slikanem, sastavjanem) da
ima neki osobiti oblik (obraz). — Postaje od iz
i obraz nastavkom i. — Rijec jc stara, isporedi
rus. H3o6pa3HTi.; u na§emu jeziku va^a da nije
narodna nego je prim^ena iz ruskoga. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. izobrazivati s dodatkom
da je uzeto iz brevijara).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem (aktivno i
pasivno). Izobrazit ,figuraro'. S. Budmani 421*.
Vidi se jedan mramor na komu je izobraZeno
|e)ena, cvijetja. 419^. Takoder su u nemu izo-
brazena sva cetiri jevandelista. Vuk, dan. 1, 4.
Na kojoj je (plodi) u srijedi izobrazeno vavedenijo.
1, 12. — Amo pripada i ovaj primjer: Od te
krvi izobrazi tijelo Gospodinovo. S. Rosa ISOa^.

— U metaforickom smislu. Muza blagorazuma i

IZOBRAZITI, a.

277

IZODJESTI, b.

bogobojaznika ize iztobrazitt vt nacele vsakt
vidb dobraago sego zitija. Glasnik. 24, 262. (1382).
b. u prenesenom, dusevnom smislu, kao odgo-
jiti, naufiiti. — U nase vrijeme kod pisaca. Sto je
u knizi morskome oficeru g. Branevskim izo-
brazen. S. Milutinovic u Pjev. crn. 19*. Budnci
da se ovde o tome radi, za Kusiju polezne gra-
dane voapitati i izobraziti. Nov. sr. 1834. 108.
Popecitel crkveni djela i narodnoga prosvesteia
duzan je starati se, da se izobraze dobri uciteji.
1835. 85. — 1 u Sulekovu rjeiniku : um izobra-
ziti ,den verstand ausbilden' kod ,ausbilden'.

IZOBE.AZIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,for-
mans, figurans'. — U ovom aktivnom znacenu
sasma nepouzdano.

IZOBE.AZIVATI, izobrazujem i izobr^zlvam,
impf. izobrazovati (da je impf, izobraziti, trebalo
bi da glasi izobrazivati). — Samo u Stulicevu
rjecniku : izobrazivati, izobrazivam ,formare, effin-
gere, componere, configurare' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.

IZOBRAZOVATI, iz6brazujem, pf. vidi izobra-
ziti. — Mijec je stara, isporedi stslov. izobrazo-
vati. — Samo u Stulicevu rjecniku: uz izobrazi-
vati s dodatkom da je rijec ruska.

f V

IZOBRAZATI, izibrazam, impf. izobraziti. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. izobraziti s do-
datkom da je uzeto iz misala.

IZOBRAZAVATI, izobrazavam, impf. izobra-
ziti. — Od XVIII vijeka kod pisaca. Dode gdi ovi
izobrazavase. D. Obradovid, basn. 71. Poceli su
mi se bili cistije izobrazavati u mom umu soveti
moga tetka Nikole. ziv. 70. Nisu nista drugo
nego soldati od oni soldata koji se u regimen-
tama izobrazavaju. Nov. sr. 1835. 188.

» V f A

IZOBRAZENAK, m. covjek izobrazen (vidi izo-
braziti, b). — U pisaca nasega vremena. Danasni
izobrazenaci. M. Pavlinovi6, razl. spis. 172.

IZOBRAZENE, n. djelo kojijem se izobrazi. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (izobrazene). Tijem
izobrazedem uzivje ga. S. Rosa 180a'. Djela cisto
vojena, a imeno : ustanovjavane, postavjane, izo-
brazene vojske. Nov. sr. 1835. 70. Popecite}
crkveni djela i narodnoga prosvestena duzan je
podi6i zavedena koja sluze k izobrazeiiu i po-
prav|anu svpstenstva. 1835, 85.

IZOBRAZIVATI, vidi izobrazivati.

IZOBRESTI, izobretem, pf. naci. — Slozeno:
iz-obresti. — Bijec je stara, isporedi stslov. izo-
bresti, rus. ii3o6ptcTt. — Samo u knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (izobresti ,invenire'). Izobretoht
crtkLvt svetago Nikoli zapustevsuju. Mon. serb.
110. (1336 — 1347). Iztobrete cartstvo mi hramb
velikago arkijereja Hristova i cjudotvorca Nikoli,
GlasniK. 24, 243. (1353). — Sa se, pasivno. Ako
se obrete do nega takova viina jaze jestt po-
dobna izvrizeniju. Mon. serb. 81. (1302—1321).

IZOBRETENE, n. djelo kojijem se izobrete. —
U knigama pisanima crkvenijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (izobrjeteiie, v. izna-
hodjene s dodatkom da je rijec ruska) i u Da-
nicicevu (izobretenije ,repertus'). Bezt iztobre-
tenija viiny takovyje da ga ne iztmetu. Mon.
serb. 81. (1302—1321).

IZOBREZIVATI, izobrfezujem i izobrazivam,
pf. obrezati sve jedno po jedno. — Slozeno: iz-
obrezivati. — Najednom mjestu xviii vijeka. Izo-
brizivase noobrizanu dicu, i Bog blagoslovi im
oruzje niovo. E. Pavi6, ogl. 442.

IZOBUSICE, adv. iznenada. — Radi postana

vidi zabusiti. — U naSe vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide iznenada. cf. zabusiti). Na-
predak pravi ne nade se izobusice. M. Pavliuovic,
rad. 42.

IZOCITITI, izocitim, pf. nejasna i ne dosta
pouzdana rijec (potpisati, potvrditi, svjedociti,
ocitovati?) na jednom mjestu xw vijeka. Vlas6om
rukom pisah i izocitih i mqjim znaminjem zna-
menah. Mon. croat. 90. (1460).

IZOCI, adj. vidi izuci (mjeste cega stoji ja-
macno samo radi slika). — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Nosi gradu ribe, vo6e, meso, zece,
jance izode. J. Kavanin 143b.

IZODAVNA, adv. davno, odavna. — Sasta-
vjeno: iz-odavna. — U nase vrijeme. To je islo
izodavna. M. D. Mili6evi6, zlosel. 313.

IZODBIJATI, izidbijam, pf. odbiti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-odbijati. — IJ nase vri-
jeme u Lici. ,Uzmi de sikiru, pa mi sto od onog
pana izodbijaj na vatru'. ,Na onoj kucerini izod-
bijalo sve bravo i kuke, ma sve sto 'e god za-
kinuti moglo, e moj brate, pusto maslo i psi
locu'. ,Na ovoj uasoj ku6i s dvora sav lijep iz-
odbijan'. ,U onoj kuderini sve izodbijano sto se
god izodbiti dalo i moglo'. J. Bogdanovi6.

IZODBITI, izodbijem, pf. vidi izodbijati. —
Slozeno : iz-odbiti.

t

IZODGRIZATI, iz6dgrizam, pf. odgristi sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-odgrizati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Ma ja ne znam, sta 'e mo-
jijem navrcima vfove izodgrizalo?' ,Malo sto nije
svakom vr izodgrizan'. ,Cerajt6 vragove (jarad)
iz basce, sve 6e mi navrtke izodgrizati'. J. Bog-
danovic.

IZODIJEVA]!\fE, n. djelo kojijem se izodijeva.
,Samo izodijevane ovolike cejadi u kuci Bog sam
zna sta me kosta'. J. Bogdanovid.

IZODIJEVATI, iz6dijevam, impf. izodjesti. —
Moze biti stara rijec, isporedi rus. uao^^Buri,
(stslov. izodevati), premda se kod nas jav}a istom
u nase vrijeme. ,Lako je tebi, ti nekako s lake
ruke fives'. ,E, moj brate, lako 'e tebi tako redi,
tudijem ledima sto batina, vidis li ti, da na nisto
drugo ne trosim, treba ovliku ce}ad u ku6i iz-
odijevati, izobuvati, a kamo drugo?' J. Bogda-
novid.

IZODJENUTI, vidi izodjesti.

IZODJESTI (iz6djeti, iz6djenuti), izodjedem
(izidjeueni, iz6dijem), pf. posve odjesti. — Slo-
zeno: izodjesti (odjeti, odjenuti). — Madi oblika
vidi odjesti i djeti. — Moze biti stara rijec, ispo-
redi rus. HBO ji,i,Tb (vidi i kod izodijevati) ; u na-
semu se jeziku jav(a od prosloga vijeka (vidi
kod b), a izmedu rjecnika u Vukovu : vide odjesti
(u Stulicevu rjecniku ima izoljesti i izoljejati
s ovijem znacenem i s dodatkom da su rijeci
ruske; jamacno je Stulli procitao ^ kao a).

a. aktivno. A ja du vas izodesti divno da bu-
dete Jevsi od svakoga. Nar. pjes. vuk, rjecn. kod
izodjesti.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (vide odjesti se s primjerima iz narodnijeh
pjesama: Kad se gora izodede listom. Kada mi
se izodede Vuko, dobra mi je kona pojahao). Dje
je more kao ravno po}e ter se b'jelim cvetkom
izodjelo . . . Sto li se more cvijetkom izodjelo,
to de biti malteska armada. Nar. pjes. bog. 178.
I kako se izodela mlada. Nar. pjes. here. vuk.
28, 1. Kad se Mara tako izodela. 75. Te se
gora izodede listom. Pjev. crn. 691". Izodene se
sto naj Jepso mogase i pode prositi u cara de-

iZ0L>JE8Tl, b.

278

IZOPACAVATl

vojku. Nar. prip. vuk. 129. Kad se gora izo-
djede listom a rudine travom djeteliuom. V. Bo-
gisic, zborn. 613.

IZODJETI, vidi izodjesti.

IZODLAMATI, iz6dlamam, pf. odlomiti sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-odlamati. — U
tiase vrijeme u Lici. Nocesni vjetar sve nam ovo
ogranaka na vocka izodlama. J. Bogdanovic.

IZODSIJECATI, iz6dsij6cam , pf. odsjeci sve
jedno po jedno. — Slozeno: iz-odsijecati. — Od
XVI vijeka. Zapovidje im glave izodsijecati. Zborn.
la. Prfcvo nam glave izBOtsecaj. Aleks. nov. 63.
Kuke i noge izodsicavsi. E. Pavic , ogl. 438.
Glave im izodsijeca. Vuk, prav. sov. 72.

IZOGLAVITI, izoglavim, pf. skinuti oglav
konu, magarcu itd. (ohjektu), izulariti. — Po-
staje od iz i oglav nastavkom i. — U nase vri-
jeme u Lici. jlzoglavi tu kjusinu, pa ga odbij
do|e u bore, neka gloca'. J. Bogdanovic. — Sa
se, refleksivno, skinuti sa sebe oglav, izviici se iz
oglava (i metaforicki o ce^adetu). ,Ot'o se i Bogu
i vragu i postenijem Judima, izoglavio se, pa
u 11 niko i ne spija, ide i skita se ka' izoglavjeno
kjuse'. J. Bogdanovic. Izoglaviti se, izulariti se.
u Lici. V. Arsenijevic.

IZOGNENE, n. djelo kojijem se izogni. — Samo
u Stulicevu rjecniku.

IZOGIsIICITI SE, izogiiicim se, ^j/. u Stuli-
cevu rjecniku: izogniciti se, ognicu odgoniti
,febrim expellere'. — ncpouzdano.

IZOGNICIVATI SE, izogiiicujem se i izogni-
civam se, impf. izogniciti se. — U Stulicevu rjec-
niku: izognicivati se, izognicivam se, freq. uz
izogniciti se. — nepouzdano.

IZOGNITI, izoguim, pf. vrlo zgrijati, usjati.
— Postaje od iz i ogan nastavkom i. — Samo
u Voltigijinu rjecniku: izogniti, izognujem ,in-
focare, arroventare' ,gliihend machen', i u Stu-
licevu: .ignitum reddere*. — Sa se, refleksivno Hi
pasivno, usjati se. u Stulicevu rjecniku : ,candere,
candescere'.

IZOGNI V, adj. u Stulicevu rjecniku: ,inflam-
mandi vim habens'. — (Dajhudi u ovom zna-
cenu) nepouzdano.

IZOGNIVATI, izognujem i iz6gnivam, impf.
izogniti. — Samo u Voltigijinu rjecniku: praes.
izognujem kod izogniti, i u Stulicevu: izognivati,
izognivam, freq. v. izogniti.

IZOGKIJATI, iz6grijem, pf. posve ogrijati. —
Slozeno: iz-ogrijati. — Akc. se mijena u aor. 2
i '6 sing, izogrija (impt. izogrij). — U nase vri-
jeme. Da izvadim kosti Jovanove, da ih malo
izogrije sunce. Nar. pjes. hero. vuk. 65.

IZOGEIZATI, iz6grizam, pf. sve naokolo ogristi
malo po malo. — Slozeno : iz-ogrizati. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Uhititi ga za obe usne,
obraz nakazno izogrizati, jezik psovni vas isici
i izguliti. I. J. P. Lucie, razg. 103.

IZOHOLITI, izoholim, pf. uciniti da ko (objekat)
bude posve oho. — Slozeno : iz-oholiti. — Od xvi
vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. Podlozena svomu drugu nije dje-
cicu izoholila. B. Zuzeri 10.

b. sa se, refleksivno, postati, udiniti se oho.
Nede se 'zoboliti. Korizm. 68**.

IZOKNUTI, izoknem, pf. kod narodnoga pje-
vana (kao §to je n. p. u Lici) svrSiti stih tre-
suci glasom na o. — Slozeno: iz-oknuti. ,Ti ne
umijes lijepo izoknuti'. ,Nude pazi kako ces iz-
oknuti'. u metaforickom smislu, savrsiti uopce:

jLijepo si poc'o pjesmu pjovati, samo ne znam
odes li izoknuti'. J. Bogdanovic.

IZOKOL, adv. vidi izokola. — xvi vijeka. Ne
imas li jos krunu iz okol svijem punu? M. Ve-
tranid 1, 117.

IZOKOLA, adv. sastavjeno: iz-okola, te po tome
znaci micane (Hi uopce smjer radne) s mjestd
sto su naokolo put srijede. — isporedi izokol,
izokolo. — Od XVII vijeka, a izmedu rjeenika u
Vukovu (,rund herum, von der seite, ,ex omni
parte, ex parte'). Koji su izokola gospodari.
Glasnik. ii, 3, 267. (1723). Eedi cedu izokola
judi. Nar. pjes. vuk. 1, 3.54. Vejko im je izo-
kola cinio veliku stetu. Vuk, dan. 1, 78.

IZOKOLISITI, izokilisim, pf. vidi izokoliti. —
U Voltigijinu rjecniku: izokolisiti, izokolisujem
,racccrchiare, incerchiare, attorniare' ,neue reifen
anlegen', i u Stulicevu: izokolisiti, izokolisujem
i izokolisivam ,undique circumdare'.

IZOKOLISIVATI, izokolisujem i izokolisivam,
impf izokolisiti. — U Voltigijinu rjecniku: praes.
izokolisujem kod izokolisiti, i u Stulicevu: izo-
kolisivati, izokolisivam, freq. uz izokolisiti, a kod
ovoga ima praes. izokolisujem i izokolisivam.

IZOKOLITI, iz6kolim, pf. posve okoliti. — Slo-
zeno: iz-okoliti. — Akc. je kao kod izgovoriti.

— U nase vrijeme (P. Budmani), a izmedu rjee-
nika u Stulicevu gdje ima samo part, praet. pass.
izokojen s osobitijem nepouzdanijem znacenem:
,con tutte le circostanze' ,iis omnibus adjectis
quae factum (aliquod) comitata sunt'.

IZOKOLO, praep. s gen. sastavjeno: iz-okolo,
te znaci micane s mjesta koja su okolo onoga
sto stoji u gen. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Koja ishojase iz okolo liegova odra. B. Kasic,
in. 35.

IZOKE^^NUTI, iz6krenem, pf. posve okrenuti.

— Slozeno: iz-okrenuti. — U nase vrijeme (u
primjerima samo pasivno i refleksivno). No se
moze da desi sasvim izokrenuto, da selo hode za
kmeta onoga koga kapetan ne bi hteo. M. D.
Milicevic, opst. 16. Kako se ta dobra stvar moze
da izokrene na zlo. let. vec. 117.

IZOKRETATI, iz6kredem, imp)f. izokrenuti. —
V nase vrijeme. Da se ovde izokrece smisao na
salu, svak de se dosjetiti. M. D. Milidevid, ziv.
srb. 29.

IZOKRPITI, iz6krpim, pf. sve okrpiti. — Slo-
zeno: iz-okrpiti. — U nase vrijeme. ,Zene! eto
sad na zime, uzmite svu staru robu, ajince, be-
nevreke, pa sve dobro izokrpite'. J. Bogdanovic.

IZONODITI, izonodim, pf. izvnditi. — Slo-
zeno: iz-onoditi (vidi kod razonoditi). — U Mika-
{inu rjecniku: izonoditi, izvaditi ,cavar da dentro'
,eruo', i u Stulicevu: ,oruore, extrahere'.

IZONODIVATI, izon^dujem i \zonbdiva,m,impf.
izonoditi. — U Stulicevu rjecniku: izonodivati,
izonodivam uz izonoditi.

iZOP, m. Aesopus, ime covjeku za kojega su
Grci drzali da je izmislio basne. — Samo adj.
Izopov u poslovici xvii vijeka. Izopovo brijeme.
(D). Poslov. danic.

IZOPACATI, izopacam, impf. izopaciti. — Od
xviii vijeka. Koji viru crkve ili izopacaju ili pri-
okredu. I. Velikanovic, uput. 1, 230. Lakse mu
je sto mu prilicnije no potlacat nego 1' izopacat
davnu s|ubnost. S. Milutiiiovid u Pjev. crn. 328''.

IZOPACaVATI, izopicivam, impf. izopaciti.

— U nase vrijeme. Cijele kude izopacavaju. Vuk,
pavl. tit. 1, 11. Opaki covek mnogo kojesta izo-
pacava. Nov. sr. 1834. 207.

izopaCei^te

279

IZOPAOITI, 3, a.

IZOPAcElsrE, n. djelo kojijem se izopaci. —
Stariji je ohlik izopacenje. — Izmedii rjecnika
u Belinu (izopafienje ,depravation6' ,depravatio'
250^; jfalsamento' ,depravatio' SOOb; ,corrottela'
jCorruptela' 2321'; ,1' imbastardarsi' 376^'; ,bistor-
tezza' jdistorsio' 143a), u Bjelostjencevu (kod iz-
pacene), m Voltigijinu, u Stulicevu. Izopafienja
od pjoneza. B. Kasid, zrc. 104. Po izopacenu
naravi nije stvari kf ja se cini zlovolnije od 6o-
vjeka. J. Matovi6 503. Zli obicaji i izopacena.
I. J. P. Lucid, nar. 48.

IZ0PA66VATI, izopiSujem, impf. izopagiti.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Koji izopace-
valm evandeje. J. Matovic 10.

IZOPACILAC, izopafiioca, m. vidi izopafiitej.

— U Sulekovu rjecniku : ,falscher'.
IZOPAcITE]^, m. covjek koji izopadi. — Od

XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,depra-
vatore' ,depravator' 250''; ,falsario' , corrupter'
300'') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjendevu
(kajkavski izopacitel kod izpacitel), u Voltigijinu
(ipervertitore, seduttore' ,verfuhrer')> u Stulicevu
(,depravans, corrumpens'). Bili su zakona Bozjega
izopaciteji. I. Velikanovid, uput. 3, 205. Prida-
dose sebe na nauk poluvjercima izopacite|ima
rijeci Bozje. J. Matovid 493.

IZOPACITE^ICA, /. zensko cejade koje izo-
paci. — U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski izo-
pacitelica kod izpacitelica; u Voltigijinu: ,per-
vertitrice, seduttrice' ,verfuhrerinn' ; u Stulicevu :
,depravans, corrumpens'.

IZOPACITI, iz6pacrm, pf. postaje od iz i opak
nastavkom i pred kojijem se k mijena na c. —
Akc. je kao kod izjednaciti. — Od xvi vijeka
(vidi kod 3, b), a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(samo part, praet. pass, izopacen ,perversus'), u
Mikajinu (izopaciti, izkriviti ,inverto, contorqueo,
torqueo'), u Belinu (izopaciti, izopacivam ,distor-
cere' ,di8torqueo' 270^; ,falsare, falsificare' ,adul-
tero' ; izopaciti pismo ,falsar6 le scritture' ,ta-
bulas adulterare' SOOb; izopaciti, izopafiivam ,de-
pravare' ,depravo' 250^ ; jguastare uno, ciofe de-
pravare' .depravo' SSS^ ; ,viziarG, cioe corrompere'
,vitio' 771a; ,invitiare' ,vitii3 imbuere' 418''; ,im-
bastardire in significato att. allontanare con peg-
gioramento una cosa dal proprio essere' ,dege-
nero' STSb ; izopaciti dragovanjem ,accarezzare
troppo, cioe render insolentaccio un giovane con
le carezze' ,blanditiis eorrumpere' 12*; izopaciti
cudi , izopacivam Hi izopacujem , corrompere i
costumi' ,mores eorrumpere' 232''), u Voltigijinu
(izopaciti, izopacujem, izopacivam ,depravare, fal-
sificare' ,verfalschen, verderben'), u Stulicevu (izo-
paciti, izopacujem i izopacivam ,depravare, ma-
litiosum reddere, mores eorrumpere').
1. aktivno.

a. uciniti da sto hude naopako, iskriviti. a)
iskriviti, izbeciti, n. p. lice, oct. Eugajuci se i
izopadivsi obraz rece noj. B. Kasic, per. 170. Na
neg vila o6i izopaci. Nar. pjes. juk. 289. — b)
izvrnuti, djelomice Hi posve promijeniti (objekat
je n. p. govor, smisao itd. pa i pismo, novae itd.),
tako da ne bude vec sto bi u istinu trebalo da
bude (kod pisma, novca itd. naciniti sto krivo,
sto nije po pravu, po istini). Izvrnu i izopaci
ime. I. Dordid, salt. xiv. Pritisteonik je smeo
vas red i numere nehote izopacio. 511. Da pro-
mini i izopaci knige. A. Kanizlid, kam. 96. Jesu
s lazjivima razlozi simbol izopacili. 2U1. Nepri-
jate} nastoji izopaciti svaku prisvetu naredbu
s prijevarami. J. Matovid 336. Ako sto izopacim,
zatajim, ili preskocim, evo on de ispraviti i do-
puniti. S. !](iubisa, prip. 159. Izopaciti pravo,

zakon ,das recbt, das gesetz verdrehen'. Jur. pol.
terminol. 552. Izopaciti smisao govora ,den sinn
einer rode verdrehen'. 553. Izopaciti, stil. (iz-
vrnuti), ,entstellen, verkehrt darstellen', tal. ,8tor-
cere'; stil. mere. ,falschen, verfiilschen', tal. ,fal-
sare, falsificare; adulterare'; izopaciti novae ,geld
fiilschen', tal. ,alterare la monota'; chem. ,falschen',
frc._,sophistiquer, falsifier', egl. ,to sophisticate'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b. uciniti da sto (objekat) bude posve opako
(zlo) ; objekat maze biti cejade, dusa, vo]a, pamet,
Hvot itd. Slabos telesna pamet moju izopaci. V.
Andrijasevid, put. 332. Tko je izopacio i zapleo
dusu. M. Eadnid 235''. Koja (nenavis) nega izo-
paci. J. Kavanin 57''. Kad sam htio pravediiu
koju dusu izopacit. B. Zuzeri 88. Da ju nijedno
zabludene ne smete i ne izopaci. A. KaniSlid,
bogojubn. 349. Koji izopacili su dudi i dilovanja
]uska. A. d. Costa 1, 93. S nauciraa izopaciti
duse krstdanske. J. Matovid 3. Izopacili su zivot
svoj. I. Velikanovid, uput. 1, 45. Grih izopaci
voju. B. Leakovid, gov. 36.

3. pasivno.

a. vidi 1, a, a). Upravio je izopacene i izbe-
cene. B. Kasid, fran. 122. Sin se rodi ali kci
kadgod nijema ali grbava ali drugako izopacena.
per. 94. Osta po svijeh udijeh zgrcon i izopacen.
I. Dordid, ben. 170. Ne poznavsi ga vede za
prednega kljenitavca izopacena. 193.

b. vidi 1, a, b). Jer su bila pisma od starine
mnoga izopacena od poluvjernika. B. Kasid, per.
VI. Ako si prodavao stvari istetene ili izopa-
cene. zrc. 70. Pjesni pokorne Davida kra|a od
neznanaca poharane, s neponstva izopacene, s pri-
pisa priobrazene. I. Gundulid 192. Kniga jest
prominita i izopacita. A. Kanizlid, kam. 152. Da
je po carskoj oblasti sud izvrnon i izopacen. 291.
U sto rijeci pomijesaju koju nasku izopadenu i
iskopecenu. S. Lubisa, pric. 53. Izopacen, hist,
stil. ,verfalscht' ; izopacena poveja .verfalsclite ur-
kunde', tal. ,falsato, falsifieato doeumento' ; izo-
paceno vino, chem,^ tal. ,adulterato vino', ,ver-
falschter wein'. B. Sulek, rjecn. znanst. naz.

c. vidi 1, b. Premda je nas jezik zatvoren dvo-
struki vrati, da lako ne izlazi izmedu zatvora,
nistanemaiie ne mogu ga ovi zatvori uzdrzati ni
ucuvati, kad je izopacen. J. Banovac, razg. 115.
Dakle ako volis tvoju izopacenu vo^u naslidovat,
zlo des umriti. 134. Evo, na sto te dovodi, gris-
nice, tvoja izopacena voja. 148. Ona koja bise
izopacena po Evi, po divici Mariji imadijahu se
ispraviti. J. Filipovid 1, 512''. Izopaceni svit
vaskoliki razrusiti. F, Lastrid, test. 894''. On je
cud izopacenu slidio. A. Kanizlid, kam. 18. Na
sto dosad izopacena moja narav mrzase. uzr. 146.
Gri§nici izopaceni i otvrdnuti. utoc. 82. Postuje
se bogojubstvom od neznabozaea izopacenim. 465.
Za ispraviti zli obicaj zivota i dudi izopacene.
J. Matovid 234. Da je izopacena pomiia nasa.

480. Cudovito jest izopacen narod covjecanski,

481. ^ludi izopacenoga uma. Vuk, pavl. 2tim. 3, 8.
U dudi do kraja izopaden. M. Pavlinovic, rad.
143.

3. sa se. — Izmedu rjecnika u Mika]inu (izo-
paciti se, uciniti se zlocest .deflectere a recto
vitae cursu vel a virtute, declinare de via bene
agendi'), u Belinu (,ineattivire' ,corrumpor' 390'' ;
,guastarsi, invitiarsi' ,vitior' SeSt" ; ,invitiarsi' ,vi-
tiosum fieri' 418''), u Stulicevu (,eorrumpi, de-
pravari, malitiosum fieri'), u Vukovu (,verkehrt
werden' ,pervertor').

a. pasivno, vidi 1, a, a). Slidi li, da se isti
nauk nije mogao kako izopaciti ili privarom iste-
titi? I. "Velikanovid, uput. 1, 243. Protiva }ud-

IZOPACril, 3, a.

280

IZOPITI

skomu razlogu i cudi jest da se primiti po svemu
svitu nauk i obicaj izkrivi i izopaci. 1, 371.

b. refleksivno, vidi 1, b. Sad se je sve izopa-
cilo. M. Drzic 406. Koji su se po leganju od
tacijeh libara izopacili do osudenja. I. Drzic 112.
Jer se je vas svijet izopacio. I. Ancid, ogl. xxvm.
Da se ne bi koji andeo zema}ski izopacio. 45.
Kada se zakonose izopace, onda se veliko zlo
diluje. vrat. 81. Saul, kada se ucini kra}, izo-
paci se veoma. 133. Po Evi sve pleme judsko
izopaci se. S. Margitic, fal. 75. Svetiiia se ni-
hova ko luk zloces izopaci. I. Dordic, salt. 266.
Kad se voja u coviku izopaci, nije potribe da ga
vec djava' napastuje. J. Banovac, razg. 111. I
tako se izopacimo ter zakon Boziji tlacimo. 129.
Izopacio se je sadani narod. pred. 81. Ako li
se sluga izopaci; onda od gospodara na misto
pla6e prima pokarane i pedipsane. pripov. 136.
Jednom se tako izopaci s grisi svit, da ga za
grihe svega vode potopise. 198. S opakim izo-
pacices se. F. Lastric, ned. 58. Izopacili se jesu
puti negovi u svako vrinie. M. Zoricic, osm. 45.
Da bi se uklonio od druztva zlih i opakih, i po
nima se ne bi i on izopacio. I. Velikanovic, uput.
1, 48. Sva po na se uda crkve jesu zvana na
svetinu ali sva nisu sveta i mogu se izopaciti i
izkvariti, koja su sveta. 1, 298. Svi ste se izo-
pacili. B. Leakovid, gov. 136. Jao doisto svima
staresinama i poglavarom, po kojima se niovi
mladi izopace. 239. Znajudi da se takovi izo-
pacio i prijeti. Vuk, pavl. tit. 3, 11.

e. pasivno Hi refleksivno, degenerare, izroditi
se. Izopaciti se ,imbastardire in neut. allontarsi
con peggioramento dal proprio essere, tralignare'
,degenero'. A. d. Bella, rjecn. 3761'. Da se ova
nova raz iz istocnoga kojena svojega odrodi i izo-
paci. I. Jablanci 71.

IZOPACIV, adj. koji se moze izopaciti. — TJ
Stulicevu rjecniku s aktivnijem znacenem: ,cor-
rumpens, depravans', dakle nepouzdano; u nase
vrijeme u t^ulekovu: ,verfalschbar'.

IZOPACiVANE, n. djelo kojijem se izopaeuje.
— U Sulekovu rjecniku: ,adulteration'.

V t

IZOPACIVATI, izopacujem i izopacivam, impf.
izopaciti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (izopacivati, izopacivam ,falsare, falsi-
ficare' ,adultero' ; a kod izopaciti ima praes. izo-
pacujem i izopacivam) gdje se naj prije nahodi,
u Bjelostjencevu (v. izpacujem), u Voltigijinu
(praes. izopacujem i izopacivam kod izopaciti),
u Stulicevu (izopacivati, izopacivam ,sensim de-
pravare etc.', a kod izopaciti ima praes. izopa-
cujem i izopacivam). Buduci dakle da po istomu
grihu duh pakleni i ocudena duse oslip|uje i izo-
pacuje. A. KanizHd, bogojubn. 268. §to ludi i
nesvijestni izopaci vaju. J. Matovid 351. Cesto se
izopacivaju sinovi radi velika oslabjena. 375.
Pace u mlogih stvarih svetinu zakona izopacivaso.
I. Velikanovid, uput. 1, 107. Izkredu nistanemane
i izopacuju maloumno za opravdane svoje svido-
canstva nika pisma. 1, 258. Poklon izopacuje
srce. D. Danicid, prop. 7, 7.

IZOPACNIK, m. vidi izopacite}. — U nase
vrijeme u liulekovu rjecniku: ,falscher'.

izOPCENICA, /. izopeeno zensko ce^ade. — U
Sttilicevu rjecniku: uz izopdonik.

IZOPCENIK, m. izopcen covjek. — U Stulicevu
rjecniku: ,scomunicato' ,Christicolarum societate
vel communione privatus', a u nase vrijeme u
Sulekovu: ,anathemisirt6'.

IZOPCENITE]^, m. covjek koji izopceni. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,scomunicatore' ,qui
Christicolarum societate privat'.

IZOPCENITI, izopdenim, pf. vidi izopditi. —
Postaje od part, praet. pass, izopcen glagola iz-
opciti nastavkom i. — U jednoga pisca xvni
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,Ghristi-
colarum societate vel communione privare'). Bude
izopdenena od svakoga upotrebjena svetijeh stvari.
S. Eosa 186b.

IZ0p6eNSTV0, n. djelo kojijem se izopcuje,
stane onoga koji je izopcen, vidi izopdene. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Da oni koji su razlu-
ceni s izopcenstvom slijede biti u opcini sve-
tijeh? T. Ivanovid 41. Ubjenik ne bi bio ukopan
u mjesto crkovno radi izopcenstva kad bi umro
ne pokajan. 58. Koji mru u izopconstvu i u
ocitijem grijesima smrtnijem. 134.

IZOPCENE, n. djelo kojijem se izopci. — U
Stulicevu rjecniku: ,scomunica' , Christicolarum
societate vel communione privatio'; u nase vri-
jeme u Sulekovu: ,acht'.

IZOPCENIVATI, izopceiiujem i izopdenivam,
mp/. . izopdeniti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izopcenivati, izopdenivam uz izopceniti.

IZOPCIDBA, /. vidi izopdene. — U pisaca na-
sega vremena. Izopcidba ,excommunication'. Jur.
pol. terminol. 199.

IZOPCITI, izopcim, pf. excommunicare, izag-
nati iz opcine (crkvene, hriscanske). — Slozeno:
iz-opditi. Hi bole postaje od iz i opci nastavkom
i. — isporedi izopdeniti. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Voltigijinu (,scomunicare' ,aus
der gemeinschaft schliessen') i u Stulicevu (v. iz-
opceniti). Da bi ih Farizeji izagnali iz skupstine
i izopdili. S. Rosa l"22t'. Izopditi ,excommuni-
ciren'. Jur. pol. terminol. 199. — V Sulekovu
rjecniku: ,anathematisiren' i u sirem smislu (o
svakoj opcini, ne samo crkvenoj): ,in die acht
thun'.

IZOPCIVATI, izopcujem i iz6pciva.ra, impf.
izopditi. — U Stulicevu rjecniku : izopdivati, iz-
opdivam, v. izopceuiti.

izOPET, izOPETA, IZOPETI, adv. vidi opet.

— Sastavjeno: iz-opet (opeta, opeti). — U jed-
noga pisca XVIII vijeka (vidi i zopet). Da se izopet
skvrcat mece. J. Kavaiiin 448a. Da so izopeta
sve pocima. 569'>. Zmaja suna, vojas strasni izo-
peti. 1951).

IZOPIJATI, iz6pijam, pf. vidi izopiti, isticuci
da opijane biva malo po malo. — Slozeno: iz-
opijati. — Akc. je kao kod izgovarati. — Od xvji
vijeka. — U svijem je primjerima pasivno Hi re-
fleksivno. Mozebiti posidujuci izopijani u niho-
vije budalastina. M. Radnid 81^. Ona se (deca)
tu redovno psuju, nekad se i pocupaju a nekad
i izopijaju. M. D. Milidevid, zlosel. 190. ,Eiio su
se ved svi svatovi izopijali i leze ka raneni vuci'.
J. Bogdanovid. — I u prenesenom smislu. ,Izo-
pijati se' kaze se i o kartama (kod igre), kad se
ne sloze sve jednako, nego je u jednih okrenuto
lice, u drugih nalice : ,izopijale se karte'. S. Vu-
lovic. vidi i opiti.

IZOPIRATI, iz6piram, pf. oprati sve jedno po
jedno. — Slozeno: iz-opirati. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,nach einander ab-
waschen' ,abluo'). Uze te mi sve izopira. D. M.
Nenadovid 128. ,Vi peradice slabo ste mi ovo
prane izopirale'. J. Bogdanovid.

IZOPITI, 'izopijem, pf. posve Hi svakoga opiti.

— Slozeno: iz-opiti. — Od xvii vijeka (u svijem
je primjerima refleksivno). Jer kada se 'zopijete
vridne da se iztepete. P. Vitezovid, cvit. 185.
Pijte vino junaci, nemojto se izopiti. Nar. pjes.
bog. 189. Ter so Turci bjehu izopili. 192.

IZOPLETATI

281

IZOSTAJAK

IZOPLETATJ, izoplecein (iz6pletam), 'pf. sve
oplesti jedno po jedno Hi malo po malo. — Slo-
zeno: iz-opletati. — U nase vrijeme u Lici. ,Svu
sam obuiu cejadi za zimu izopletala'. ,Zene, etc
zime, paste se, izopletajte obu6u, osobito coba-
nima'. J. Bogdanovi6.

iZOPOV, adj. koji pripada Izopu, vidi kod
Izop.

IZOPEAsTATI se, izoprastam se, j^f- opro-
stiti se (had je mnogo subjekata). — Slozeno: iz-
oprastati. — U na§e vrijeme. Taj dan i izopra-
stali su se gosti s vezirom. Nov. sr. 18S4:. 142.

IZOR, m. pogodha po kojoj se kome da vo da
nim ore, te da za to ncsto plati (u zitu Hi u
novcima), cesto s prijedlozima na i pod ; gdjec/dje
znaci ono sto se 2)laca (n. p. u Belkovicevu pri-
mjeru). — Od glagola izorati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das ackergotreide'
,frumentum aratorium'. Dao volove pod izor ili
na izor, t. j. dao drugome da nima ore pa da
mu da za to zita koliko ugovore). Svidoce ovo
oni volovi na izor po nacia koji je zabranen od
svakoga zakona. J. Filipovid 1, 43*. Oni vo
koga si dao na izor trudi. 1, 48ia. Jednog vola
s ki'avom dotirala, al' u kudu toga nije dala,
neg' u drugog neg drzi na strani, kucnim sinom
pak ob zimu hrani, a kad izor na nega pokupi,
onda prodav na se stogod kiipi. M. A. Ee|kovic,
sat. 15^^. Pa mi da celca i jos punu torbu prosa
od izora. Nar. prip. vuk. 203. Volovi se drze
na izoru kod koga. V. Bogisic, zborn. 84. Dade
vola oraceg drugom na izor. 115. Za vola na
izor pla6a se godisne 6 do 7 forinata. 444. Kona
pod radnicu a vola pod izor, toliko zita na go-
dinu. 445. Na izor se daje vo Judima kojim
treba, da se sluze hime na godinu dana, a za to
mora platiti sto se pogodio ; naj obicnije dajo se
100 do 150 oka zita. 445. Kad se uzme vo za
radnu, onda se kaze: uzeo na izor t. j. da za
jednu ili vise godina poore sa volom sto treba
pa da ga poslije vrati. 481.

IZOEA, /. vidi izor. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. I stotinu vola vaticijeh sto ih
gazda pod izoru daje. Nar. pjes. stojad. 2, 136.

IZOEAN, izorna, adj. (vo) koji se drzi na izor.
— U nase vrijeme. ,Sta imas od blaga?' ,Bome
nemam nista' ,Ta imas eno dva volica i jednu
kravicu'. ,A da su nioji; ono su mi voli uzorni,
a krava napolicka'. ,Imam ednog izornog vola,
da mi 'e ma jos de ednog dobiti'. ,E da e ovo
moj vo! ovo e izorni'. J. Bogdanovic. ,]^eko migni
tamo, neko amo, ja va vijek po srijedi kao i
izorni vo', rekne koje cejade, kad mu uku6ani
ne dadu ni da dusom dahne, ve6 ga poslom opte-
redavaju. u Dobroselu. M. Medi6.

IZOEANE, n. djelo kojijem se izore. — U Stu-
licevii rjecniku: ,arandi effossio'.

IZOEATI, izorem, pf. slozeno: iz-orati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem (iblicima, osim
prezenta, aor. 2 i 3 sing, izora, })art. praet. act.
izorao, izorala, part, praet. jiass. izoran. — Od
XVII vijeka (vidi a, b)).

a. svrsiti orane posto se sve oralo sto je tre-
balo orati (u svijem je primjerima glagol pasivni
ili sa se). a) u pravom smishi, o zemji. Zemja
ue plodi zito ako prvo nije izorana. I. T. Mrnavic,
ist. 15. — b) u prenesenom smisiu, o cemu drugom
na cemu postaju brazde kao na oranoj zemji.
Ple6a izorana i izderana bicimi. B. Kasic, is. 46.
Osta sveto tilo s gvozdenimi zvizdami izraneno
i izorano kakono na brazde. 56. Tko 6e meni
podati, da se upisu besidenja moja? tko ce mi

dati da se izoru perom gvozdenim na kanici i
na plasi od olova? rit. 214. (job, 19, 23—24). U
prigodah od puta poplavicnijem potocima izora-
nijeh. B. Zuzeri 54. Imat ce§ bi6im pleca izo-
rana. 259. Lica izorana jai'ke puni, maze, A.
Kanizlic, roz. 31.

b. oruci izvaditi, ili, u sirem smisiu, oruci do-
biti. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izorati, iz-
vaditi oruci ,exaro'), u Belinu (,cavar qualche
cosa coll' ai-atro' ,arando effodere* 961^), u Stuli-
cevu (,arando effodere'), u Vukovu (,ausackern'
,exaro').

a) aktivno. Pak uzima tri tovara blaga, od-
nese ih svojoj staroj majci: ,To sam tebe danas
izorao'. Nar. pjes. vuk. 2, 439. Pripovijeda so
kako je nekakav covjek oruci izorao saraua. Vuk,
rjecn. kod izorati.

b) jiasivno. Trose one izorane skodjivo crve.
M. A. Ee}kovic, sat. L6'>.

IZOEA VANE, n. djelo kojijem se izorava, vidi
kod izoravati.

IZOEAVATI, iziravam, impf. izorati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme. ,'Eli
tvoj plug dobar i uperan?' ,'Es' dobar, ali za izo-
ravane nije mi nekud naj bo]i, pi-eduboko izo-
rava i presiroku brazdu gradi'. J. Bogdanovid.

IZOEITI, izorim, pf. u Stulicevu rjecniku: uz
izorati. — sasma nepouzdano.

IZOEIVATl, izorujem i izorivam, impf. izo-
rati. — Samo u Stulicevu rjecniku : izorivati, izo-
rivam, freq. uz izorati i izoriti.

IZOEIJZATI, izoruzam, pf. vidi razoruzati. —
Slozeno: iz-oruzati. — U Stulicevu rjecniku: v.
odoruzati s dodatkom da je rijec ruska.

IZOSIJECATI, iz6sijecam, pf. osjeci sve jedno
po jedno, vidi izodsijecati. — Slozeno: iz-osije-
cati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — Od xviii
vijeka. Kojima on izosicavsi ruke i noge, E.
Puvie, ogl. 179. Mnoge pobije i glave im izo-
sijeca. Vuk, nar. pjes. 4, 459. Koji u boju izo-
sijecaju glave pobijenijeh neprijateja. poslov. 347.

IZOSJECI, izosijecem, pf. sve osjeci. — Slo-
zeno : iz-osjeci. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Podsicite ovo stablo i izosicite negovo grane. E.
Pavic, ogl. 404.

IZOSLITI SE, izoslim se, pf. roditi (o mno-
gijem magaricama, oslicama), isporedi izdrijebiti,
isteliti, isprasiti itd. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izosliti se, izosliva se ,partorir (dell'asina)'
jparere (de asinis)'.

IZOSTACAC, iz6stacca, m. dem. izostatak. —
U Stulicevu rjecniku : istotatcac uz izostatak. —
nepouzdano.

IZOSTACAK, iz6stacka, m. dem. izostatak. —
Samo u Stulicevu rjecniku: izostatcak uz izo-
statak.

IZOSTACIC, m. dem. izostatak. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: izostatcic uz izostatak,

IZOSTAJAO, izostajca, m. u Stulicevu rjecniku:
V. izostatak. — nepouzdano.

IZOSTAJAK, izostajka, m. vidi izostatak. —
Postaje od izostajati nastavkom -iki.. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,avanzo, rimasuglio' ,iiberbleibsel') i u
Stulicevu (v. izostatak). Izosta jos toliko kruha,
da se s izostajcima napunise dvanes krosna. D.
Basid 31. Toliku naspori onu jestojsku, da bi
zadosta svakomu i jos so napunise sodam krosna
izostajaka. 103. Izostajak crkovni ima utjesifc
crkovnake. 302.

IZOSTAJANE

282

IZOSTATI, a.

IZOSTAJANE, n. djelo kojijem se izostaje. —
Stariji je oblik izostajanje. — TJ Belinu rjecniku:
izostajanje ,remansio' 620*'; u Stulicevu ; u Vu-
kovu.

IZOSTA JATI, izostajem, impf. izostati, — Akc.
se ne mijena (impt. izostaj). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u BeUnu (praes. izostajem kod
izostati), M Bjelostjencevu (izostajem, izostati ,re-
maneo', v. ostati), u Voltigijinu (praes. izostajem
kod izostati), u Stulicevu (v. izostati), u Vukovu
(,ausbleiben' ,absum'). Drugo sada meni ne izo-
staje, nego li samo kruna od pravednosti. A. Gu-
cetic, roz. jez. 287. Koje (dostojanje) svetijem
mucenikom jest izostajalo. roz. mar. 13. Ne ve-
licak broj se dana od ovega doba obrati, a sme6o
i zla nam pjevana uzese se dogadati, ako kagod
boles veca iza toga ne izostaje, ter nas toprv
huda sreca nazbi} vrijedat pocela jo. G. Palmotic
3, 108a. Bez promjene izostaje udes, sreca, ces
i brijeme. P. Kanavelic, iv. 385. Van dvora izo-
staju. 431, Svak zapauen izostaje. 438. Nije
drzan bogatac pomoc siromaha, nego samo s do-
brima zalihnijem, koja mu izostaju iza svijeh
stvari potrebnitijeh. D. Basi6 105. Nije tvoj oni
h}eb koji tebi izostaje nego onega siromaha kojl
zeli. A. Kalic 261. Ko izvodi vojsku svega toga
na broj i zove svako po imenu, i radi velike sile
negove i jake mo6i ne izostaje ni jedno? D. Da-
nicic, isai. 40, 26. Gospod je pravedan usred
nega, ne cini nepravde, svako jutro iznosi sud
svoj na vidjelo, ne izostaje, ali bezboznik ne zna
za stid. sofon. 3, 5. Boulton nije Wattu izo-
stajao u svojoj struci. M. Pavlinovid, rad. 34.
Washington nije u redu izostajao Wellingtonu.
121. Za prvim su daleko izostajali u ucioni. 157.
Sejacke kuce u Zlatiboru daleko izostaju od kuda
sviju nasijeh sejaka. M. D. Milicevic, zim. vec.
173.

IZOSTANAK, iz6stanka, w djelo kojijem se
izostane (kad se ko ne nade na mjestu gdje hi
trebalo da bade, vidi izostati, a, e) aa)). — Akc.
kaki jc u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nam. sing, i gen. pi. iz6stanaka. — U nase
vrijeme kod pisaca. Pri torn citanu izostanaka
(ddkd u skoli), obicno sam molio kmeta da ostavi
meni svu decu ko|U sam se uzdao sam vratiti u
skolu. M. D. Milidevic, zlosel. 264. — I u Su-
lekovu rjecniku: ,ausbleiben'.

IZOSTANUTI, vidi izostati.
IZOSTATAC, izostaca, m. u Stulicevu rjecniku :
uz izostatak. — nepouzdano.

IZOSTATAK, iz6statka, m. ono sto izostane
(vidi izostati, a, a)). — Od xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,avvanzo, residuo, rima-
nente' ,residuum' 119a) g^je se naj prijc nahodi,
i ti Stulicevu (.reliquum, reliquiae, pars roliqua')-
Pitaju izostatke vase vecere. D. Basic 43. Ti
dake izostatak ide u opdinu crkovnoga blaga.
T. Ivanovid 87. — U nase vrijeme kod pisaca
znaci Uo i izostanak. Izostatak od rocista ,das
ausbleiben von der tagsatzung'. Jur. pol. ter-
minol. 44.

IZOSTATI (izostanuti), iz6stanem, pf. slozeno :
iz-ostati (ostanuti). — Akc. se mijena samo u
aor. 2 i 3 sing, od osnove stanu: izostanu (ali
izosta i iz6stade). — Radi oblika vidi ostati. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (iz-
ostati, ostati svi ,maneo, remaneo'), u Belinu
(,avvauzare, esser d' avvanzo' ,supersum' liyaj
izostati, izostajem ,rimanere a dietro' ,retro ro-
manere' 620'^; ,restare, avanzare, in sense: mi
resta questo, o quello ecc' .supersum' 613^), u
Bjelostjendevu (kod izostajem), u Voltigijinu (iz-

ostati, izostajem ,rimanere, arrestarsi, soiFermarsi,
,zuriickbleiben'), u Stulicevu (.manere, remanere
omnes'; izostati komu §togod, v. priteci komu
stogod), u Vukovu (,ausbleiben' ,absum'), u Da-
nicicevu (, remanere').

a. uprav ostati izvan cega, ali se upotrebjava
u osobitijem znacenima. a) superesse, kad cega
nestaje (trosenem, davanem itd.), kaze se izostati
0 onome cega nije nestalo kod ostaloga, isporedi
preteci, preostati. Ako bi do mesect koji trt-
govtcb ne prodalt, tert mu §to izostalo soli, budi
ti milostL, da mu se prodji dori proda. Spom.
sr. 1, 110. (1412). Ako sto izostane o(d) druge
polovice brata moga plativse negove duogo . . .
Sto bi izostalo mimo duogB. Spom. sr. 2, 119.
(oko 1462). Skupite mrve koje izostase da ne
poginu. N. Ranina 70^. Napuniso dvanaest ko-
sica mrva koje izostase od onijeh koji jedoSe.
10^. Tad blaga spravise putnici zadosta ca putom
tratise, da jim ga izosta. D. Barakovic, vil. 126.
Ne samo svi ostase siti, nego jos izosta toliko
kruha, D. Basic 31. Sumniti nije da mnozijem
dobar dio izosto je iza svojijeh zapla6ena i du-
gova. T. Ivanovic 87. Ova raskinuta odjeca,
koja sama od svega moga izostala mi je. A. Kalic
172. Ovo je izostalo u Juckoj naravi od one do-
brote, izvrsnosti, u cem bi od Boga stvoren 1
postav^en Adam. A. Kali6 262. Kod nih nije
nista izostalo Durdeva. S. l^ubisa, prip. 128. —
u prenesenom smislu, kaze se n. p. i o celadetu
i 0 drugome sto je ostalo zivo kad je ostalo iste
vrste poginulo. Kad plemidi i gospoda, koji bjehu
izostali ispod smrtnijeh tezijeh zgoda . . . uzese
se zgovarati. J. Palmotid 2. A onijem (plavima)
koje vjetre i vale predobile bjehu trudno i od
utopa izostale, dogodi se djelo cudno. P. Kana-
velic, iv. 588. Zatijem ogan htje sprziti siluoj
tresni sto izosta. B. Betera, dubr. 21. Obijezja
od starijeh obsida zivu izostala izmedu nokata
od vremena. I. Dordic, ben. 50. — i o vremenu.
Kad vam bremena izostane od ctenja razlicih
mudrih kniga. D. Eanina ix*. Budu6i mi izo-
stalo vrimena. D. Zlataric 36". — b) kod mi-
cana, micuci se polakse ostati iza drugijeh. aa)
u pravom smislu. Priblizavsi se blizu vrata, Isus
njekoliko od nih izosta, cineci se da ie da|e po6i.
Zborn. 115^. Trijest galija ke izostale bjehu. P.
Kanavelid, iv. 581. Da u no6noj tmini i sme6i
nije kojigod izmedu nih izosto. I. Dordi6, ben.
186. Bivsi izgubili trag svijetloga provodica i
bez nega u tmi od noci i u tmi od puta izostali.
B. Zuzeri 28. ,Hajde malo da izostanemo !' Kad
su bili do Klisure blizu izostase do tri sidargije.
Nar. pjes. vuk. 2, 141. Daleko je Novak izostao.
Pjev. crn. 133^. Izostao kao baba za krstima.
Nar. posl. vuk. 100. — u ovom primjeru kao da
je prelazni glagol (shvaca se kao objekat ono za
cim se izostane) : Snaznije se gano (kon), kad mu
(koniku) ric zacuje, da ne izostane druzbe, s kom
vojuje. P. Hektorovic 61. — bb) u prenesenom
smislu, postati gori od drugoga, tijem §to su-
bjekat u nekom dusevnom smislu nije napredovao
s drugima nego je izostao (ono u cem je gori
subjekat izrice se lokativom s prijedlogom u). Nije
mi toj dosta? po kolu dobrih dil 2ivot moj izosta.
H. Lucie 280—281. Nit' su bogatasi ingleski
izostali u ijednoj struci znanosti. M. Pavlinovic,
rad. 16. I da napred potisnemo ovu izostalu
zemju. razl. spis. 9. Izostali su u narodnoj knizi.
Ii4. — u ovijem primjerima mjeste prijedloga za
Hi iza stoji dativ: Eto s iega izostao Spjetski
varosanin vrgorskomu medaru. M. Pavlinovii,
razl. spis. 130. I umoslovno izostao naj nizema
puCanskomu razrjecju. 400. — cc) uopce kao

IZOSTATI, a.

283

IZOSTKENE

odocniti se. §to su od strauo Mehmed-AHjine
one, s tolikom izvjestnostju o6ekivane isplate
danka sasvim izostale. Nov. sr. 1835. 90. — c)
ostati na istom mjestu posto su drugi otisli, Hi
uopce ostati vise vremena nego se mislilo Hi nego
sto treba. Izostanem povise. D. Obradovid, basn.
.384. Pa kad god bi dosla u crkvu na leturdiju,
vazda bi izostala, te po citavi sahat klecala. Nar.
prip. vrc. 51. — (I) u jednom prinijcru xvi vijeka
s inf. kao pi'opustiti, isporcdi izostaviti. Ke6 no6u
izostati, no da se uzvisu, ner ufanje dati onim,
ki mi pisii. u N. Najeskovic 353. — e) ne biti
na nekom mjestu na kojem bi trebalo biti. (la)
subjekat je ce^ade. Da ja no bi izosto od vojsko
Lazara kneza. Nar. pjes. mikl. 20. Dozovite mi
sve proroko Valove, sve slugo liegove i svo sve-
stenike negove, ni jedan da ne izostane. D. Da-
nici6, 2car. 10, 19. Dodose svo sluge Valove i
ne izosta ni jedan da ne dode. 10, 21. Izostati
od rocista ,ausbleiben bei oder von der tagsat-
zung'. Jur. pol. terminol. 44. — amo moSe pri-
padati i ovaj primjer: Da izosto niko ne bi,
tako lijepo cim razlozi, ko ne bi isko svijesno
u sebi da se pod taj svjet podlozi. J. Palmotid
136. — bb) kad subjekat nije cejade, shvaca se
glagol kao pasivni prema izostaviti, propustiti.
Sa svijem poricanem sved sto izostano. D. Basic
95. Mislim da da ib je (ove pjesme) bo}e i ovdje
nastampati nego da izostanu sa svijem. Vuk, nar.
pjes. 1, 188. — amo spadaju i ovi primjvri u
kojima ne izostati znaci: dogoditi se. Nista no
izosta od svega dobra, sto bjeso obrekao Gospod
domu Izrai}evu. D. Danicic, is. nav. 21, 45. Sve
nam se navrsilo, nije izostalo nista. 23, 14. Nista
od ovoga ne6e izostati. isai. 34, 16. — f) kao
ostati bez osobite razlike u smislu. aa) uopce. I
nije zalos ta za moje srdasce koje mi izosta kon
teise, sunasce. N. Najeskovi6 2, 82. Uciniti jedno
more tako prostrano da mozo u uemu izostati
isti svijet i isto more potonuto. B. Zuzeri 73.
— bb) s predikatom Hi s rijecima koje vrijede
kao predikat. Blazena, jaoh, mjesta, gdi srce me
tuzno od mene izosta svrseno i suzno! N. Na-
Jeskovic 2, 82. Tijem bududi dubrovacka stolna
crkva bez svoga pastijera izostala. I. Dordid, ben.
IV. Tor slobodna da izostane u pogibnijem tijem
casima. P. Sorkocevic 576^. Bog ukloni da izo-
stanes ti sirota. 578*. Bjese sam u kudi izosto
bez pomuijeh roditeja. B. Zuzeri 15. Da ne bismo
po uesredi nasoj ne malahnoj izostali privareni.
36. Tko se uklana i tko so rve u zivotu, ter
dobitnik izostaje, moze ufat veoma dobro da do-
bitnik ce izostati i na smrti. 39. Izreco svoje
razloge tako skladno, tako sputno i razborito, da
mudra ona gospoda izosta izvan mjere zacudjena.
23U. Tko zna da bez sina ne izostanes? 302.
Ima se jako i razlozito pripadati, da privaren
ne izostane. 385. — cc) istice se da ostajane
biva posto se nesto dogodilo. ^Ovo malo pjesni
koje su po sredi izostale od Simuna Zlatarica,
ponacinio sam. I. Dordid, pjesn. 232. Od kojena
Onega nesrecnoga node izostat tko de modi uz-
drzati ijednu svijetlu uspomenu od starijeh. B.
Zuzeri 10. Dobro ime i slavna od nas uspomena
nakon nas de izostati. 12. Kad izdahnem, izostat
de na ovem odru mrtvo moje tijelo protegnuto. 86.
b. 0 mnogijem subjektima, ostati svi, vidi u
Mikajinu i u Stulicevu rjecniku.

IZOSTA VITI, izistavim, pf. ostaviti izvan cega ;
shvaca se kao kauzalni glagol prema izostati, te
po tome znaci: uciniti da sto (objekat) izostane.
upotrebjava se u osobitijem znacenima. — Slo-
ieno: iz-ostaviti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, izostavi. — Moze biti star a rijec, isporedi

rus. HaocTaBHTt; u nasem se jeziku jav(a naj
prije oko xv vijeka (vidi 2, b). — Izmedu rjed-
nika u Stulicevu (,derelinquere'), u Vukovu (,aus-
lasson, weglassen' ,omitto'), m Danicicevu (,reliu-
quore').

1. aktivno.

a. kao propustiti, ne uciniti Hi ne reci nesto
§to bi se moglo Hi Sto bi trebalo uciniti Hi reci;
Hi ne drzati ne§to na mjestu na kojem je prije
bilo. Ne mogu izostaviti, da no naznacim. D.
Obradovid, 2iv. 79. Kad su Eusi mogli izosta-
viti slova koja niraa (za hiov jozik) ne trebaju.
Vuk, dan. 1, 101. Za to jo (dobru rijec) no treba
izostaviti. poslov. 60. Kod gdjokojih pjesaraa
moze tko reci da sam sto suvise dojo naznacio;
a kod gdjekojih sam jamacno izostavio sto bi
vajalo kazati. nar. pjes. 1, x. Nista ne izostavi
od svega sto bjoso Gospod zapovjodio Mojsiju.
D. Dauicid, is. nav. 11, 15. Ne izostavi ni rijeci.
jer. 26, 2. Neki daju vinogradu pokopnicu zato,
sto su je dve tri godino izostavili bili. P. Bolid,
vinod. 1, 219. Izostaviti sto ,etwas auslassen'.
Jur. pol. terminol. 49.

b. kao ostaviti uopce. Jeste li vidjeli skulu
djece ili kad se kupe iz pocetka ili kad ih na-
ucite| za koje vrijeme jur skupjenijeh izostavi?
B. Zuzeri 7. Smrt jest jodno veoma tijesno pro-
hodiste, kroz koje za modi se promaknuti, svijem
CO nam biti trijeba nazad sve sto imamo izostavit.
20. Matere, kad imaju sina razbo|ena, izostave
sve ostale domade posle, svo posjede, i ob dan
i ob nod rade oko nemodnika bez pristanka. 277.

2. pasivno.

a. vidi 1, a. Za slovo ,b' u srpskom joziku
danas noma glasa nego ili je sa svim izosta-
vjeno, n. p. ,lad, rom' . . . Vuk, dan. 1, 56. U
ovomo je stiliu iz pocetka izostav]eno ,da', da
ne bi jedan slog bio vise. nar. pjes. 2, 2.38.

b. vidi 1, b. Svestennoje togo telo, jakozo ne-
koje mnogocennoje nasledijo, togo ottctstvu izt-
ostav|eno bystb. Glasnik. 11, 87. (oko 1400). Od
Boga izostavjen node se pokajati. B. Zuzeri 47.
Umrijet des od istoga tvoga dadka izostavjen.
127.

3. sa se, pasivno (vidi 1, a). Suvarov je btio
da se izostavi u rjecniku rijec ,nem.ogudno'. M.
Pavlinovid, rad. 85.

IZOSTAVJ^ANE, n. djelo kojijem se izostav(a.

— Izmedu rjecnika u Vukovu. Za pretvarane i
izostavjane slova- Vuk, pism. 8. Sto se tide izo-
stavjana jednoga slova prod drugijem, 29.

IZOSTAV^ATI, iz6stavjam, impf. izostaviti.

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, izostavja.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (uz izostaviti) i u Vukovu (,weglassen'
jOmitto'). A koliko i hrabrenijeh vitozova izo-
stavja mile svoje vjerenice tor ne maredi za svoj
zivot nasruiva u Jutom boju! B. Zuzeri 8. Moj
Boze i ti me ovako izostavjas? 59. Leti zivot
bez pristanka tako hitno, da iza sobe brzinu istu
od vjetara i od trjeskova izostavja. 150. Ko god
za mane dobro, vede izostavja, negova je dobro-
djetej nedostatacna. D. Obradovid, sav. 99. Tako
se po onijem krajevima i u govoru ,s' izostavja
u ovakijem dogadajima. Vuk, nar. pjes. 1, 52.

IZOSTRITI, vidi izostriti.

IZOSl^IVATI SE, izosjujem se i izosjivam se,
impf. izosliti so. — Samo u Stulicevu rjecniku:
praes. izosliva se kod izosliti se.

IZOStRENE, n. djelo kojijem se izostri. —
Stariji je oblik izostrenje. — U Belinu rjecniku:
izostronje ,affilamento, 1' atto d' assottigliare il
taglio' ,exacutio' 44*, i u Stulicevu.

IZOSTRITl

284

IZRADI

IZOSTEITI, izostrim, pf. slozeno: iz-ostriti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Gdjegdje se nalazi
stariji oblik izostriti (vidi kod ostriti). — Rijec
je stara (sa s), isporedi stslov. izostriti, rus. iiso-
cTpiiTt. — Izinectu rjecnika u Belinu (izostriti,
izostrivam ,affi]are, assottigliare 11 taglio a ferri,
arrotare' ,acuo' ; izostriti ,finir d' affilar molti
ferri- ,acuere omnes gladios' 44*), u Voltigijinu
(izostriti, izostrivam ,aguzzare, affilare' ,schleifen'),
u Stulicevu (,acutum reddere, acuere, exacuere'),
u Vukovu (,aus3chleifen, ausscharfen' ,exacuo'),
tc Danicicevu (izostriti , acuere'),

a. posve naostriti (i o jednom objektu). a) u
pravom smislu. Vtnzi strely iztostrennyje vb
srtdtca iht, jeze na me iztostrise. Glasnik. 13,367.
Ovo dugo pruzalo brda na si|ku izostreno boj-
nijem topom. S. ]^ubisa, prip. 1. Kosir i siki-
rica moraju biti izostrena. P. Bolic, vicod. 1, 183.

— b) u prenesenom smislu (metaforicki) , kad je
ohjekat celade, uciniti da objekat bude ostre pa-
meti. u jednom primjeru xvii vijeka. Kroz uz-
mnozne sme6e Juto ja 6u izostrit puk jubjeni da
ne ostavi nase pute i da zivot svoj promijeni.
Gr. Palmotid 34*. — 7 sa se, rejleksivno, posve
naostriti svojn pamet. — u Vukovu rjecnika : ,sicb
abschleifen' ,expolior' ,witziger werden' ,exacuor'.

b. kad je vise objekata, naostriti sve. — U Be-
linu rjeeniku.

IZOSTEIVATI, izostrujem i izostrivam, impf.
izostriti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (praes. izostrivam kod izostriti) gdje se
naj prije nahodi, i u Voltigijinu (praes. izo-
strivam kod izostriti). On izostriva mac osvetni.
B. Zuzeri 143.

IZOTIMATI, izotimam i izotimjem, pf. oteti
sve jedno pa jedno. — Slo£eno: iz-otimati. — U
nase vrijeme. Grcani Kosjanima zagrade oko niva
izobarali, nive izotimali. Golubica. 5, 191. (1812).
,Sta vam bi, kad vas lugar zatece u kvaru ?' ,Izo-
tima nam, brte, svijem sikire'. ,Dode, pa nam
izotima svima sikire pa ni s Bogom'. J. Bogda-
uovid.

IZOTKIDATI, izotkidam, pf. otklnuti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-otkidati. — U nase vri-
jeme (u jedinom primjeru sa se, rejleksivno). Turci
se od pucnave i od vike onako iza sna smetu, a
koni im se jos izotkidaju pa udare preko logora
i preko ni. Vuk, dan. 1, 76.

IZOTPADATI, izotpadam, 2^/- otpasti (o mno-
gijem subjektitna) sve jedno po jedno. — Slozeno :
iz-otpadati. — U nase vrijeme. Izotpadaso konma
kopita od tjerana. D. Danicid, sud. 5, 22.

IZOTPASTI, iz6tpadnem (iz6tpanem, izotpd-
dem), 2')f- vidi izotpadati. — Slozeno: iz-otpasti.

— Na jednom wjestu xvni vijeka. I mnogimt
Judma izodpado§e noge i ruke. Glasnik. 20, 17.

IZOTRESATI, iz6tresam, pf. otresti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-otresati. — U nase vri-
jeme. ,Onaj noiesni jaki vjetar sve nam je kruske
izotresa'. ,Ovaj ce nam vjetar sve vode izotre-
sati'. J. Bogdanovic.

IZOTVOEATI, izotvoram, pf. otvoriti sve jedno
po jedno. — Slozeno: iz-otvorati. — Od xvin
vijeka. Grobovi se izotvorase. F. Lastrid, test.
163b.

IZOVEENICA, /. mjcsto u Srbiji u okrugu
smederevskom.. Vocnak u Izovernici. Sr. nov. 1873.
281.

IZRABITI, izrabim, pf. slozeno: iz-rabiti, na-
lazi se u razlicitijem znacenima.

i\. istrositi radenem. kao da je takovo znacene

u jednom primjeru xvi vijeka. Komu sam izrabil
na sluzbi vas zitak. S. Mencetic 322.

b. dobiti radnom. — U Stulicevu rjeeniku: v.
izraditi.

c. u nase vrijeme kod cakavaca: izrabit, od-
raditi ,laborando (opera praestita) penso'. Sio-
vinac. 1880. 86.

IZRABOTATI. izrabotam, pf. slozeno: iz-rabo-
tati. — U nase vrijeme.

a. aktivno. a) dobiti rabotom. — u Stulicevu
rjeeniku: v. izraditi. — b) svrsiti rabotu. u Lici.
,Ajmo na rabotu'. ,Ja sam jos juce izrabota'. J.
Bogdanovic.

b. sa se, refleksivno, svrSiti rabotu, isticuci da
se mnogo rabotalo. ,Bome sam se i ja na ovoj
cesti izrabota!' J. Bogdanovic.

IZRACUNANE, n. djelo kojijem se izracuna.
Izracunaiie na dijelove ,vertheilung, repartition'.
Izracunane na dijelove stecajne mase ,vertheilung
der concursmasse'. Jur, pol. terminol. 589.

IZRACUNATI, izraciinam, pf. svrsiti racun,
naci koliko je cega racunom. — Slozeno : iz-racu-
nati. — U nase vrijeme. ,Molim te, gospodine,
izracunaj de mi, koliko 6u dati ovome za sest
kvarata i tri malica kukuruza, pogodili smo kvartu
po talijer mane gros'. J. Bogdanovid. Izracu-
nati, izmjeriti naknadu ,ermitteln die entscha-
digung'. Jur. pol. terminol. 189. Izracunati ,re-
duciren, berechnen'. 420. Izracunati na dijelove
,vertheilen'. 589.

IZRACUNITI, izracunim, pf. vidi izradunati.
— Slozeno: iz-racuniti. — U nase vrijeme. Ko-
risti one koje iz mnogo laksi sajedinenija u ras-
prostranenim zem|ama pokraj rijeke ove le2e-
dima proizlaze, izracuniti se ne mogu. Nov. sr.
1834. 117.

1. IZRAD, praep. sastavjetto: iz-rad, vidi iz-
radi. — Od xvi vijeka. A sada zivot moj izrad
ne jedine taj duti nepokoj, na presu er gine. N.
Najeskovid 2, 95. A sad izrad truda i nase mla-
kosti grusti nam se zivit. A. Georgiceo, na.sl.
37. Mladega od nih izrad mira ucinise pokli-
sara. J. Palmotid 164. Izrad dobra i moga i
tvoga. Nar. pjes. petr. 8, 534.

2. IZRAD, m. svrsena radna, ono sto se iz-
radi. — U nase vrijeme. Izrad, sto se izradi. J.
Grupkovid. i u Sulekovu rjeeniku: ,ausarbeitung'.

IZRADA, /. Sto se dobije radnom. — U nase
vrijeme. ,Kako nas Mile zivi tamo doje u &la-
voniji, dali isto boje neg ode?' ,Svedno, brate,
ka i ode, od same izrade zivi'. J. Bogdanovid.
Zivit na izradi. J. Grupkovid.

IZRADAK, izratka, m. vidi 2. izrad. — U nase
vrijeme. Izradak, §to se izradi. J. Grupkovid. —
i u Sulekovu rjeeniku: ,ausarbeitung (elaborat)',
Izradak o urodivanu , uredenu ,organisirung8-
operat'. Jur. pol. terminol. 378.

IZRADI, praep. sastavjeno: iz-radi, znaci tsto
sto i radi. — isporedi radi, poradi, zaradi, 1.
izrad. — xvi i xvii vijeka (uli vidi i izrad), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. radi). Cuvaj se
zle druzine, jer velik dio )udi iz radi ne gine.
N. Dimitrovid 15. Koji dobra mnoga iz radi sve-
toga tvojega imena bjehu satvorili. 74. Dmi-
trovid Nikola iz radi Jubavi ovi ti lis spravi.
100. Otac de i mati izradi tej 2ene nacine dr2ati,
da sina ozene. N. Najeskovid 1, 276. Jelin svrze
roge kad g' obist ne sladi, pak izradi mnoge
druge stedi radi. D. Barakovid, vil. 91. I to se
cini izradi ovoga, za noka naj zadni rcisec nado-
lo2eni ostane od dan dvadeset i devet. M. Al-
berti xxvii. Zdravo, strasna svim vladavcem

IZEADI

285

IZRAELIT

glavo gospodina Isukrsta, izradi nas triijem ven-
cana! 414. Zato mi pravi sud izradi Jnbavi gu-
bimo. A. Georgiceo, nasi. 28. Izradi jubavi dobra
dila cinit. 29. Sebe izradi jubavi Bozje poni-
ziti. 34. Izradi gru§de i linosti dusevnoga dobra
zapusti so dosti. 39. Siromaha Petra bantujete
izradi Jovanova dugovanja. Starine. 11, 98. {oko
1655).

IZRADITEl^, m. covjek koji izradi. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,ausarbeiter'.

IZRADITEl^AN, izraditejna, adj. u Shdicevu
rjecniku: v. stjecite}an. — nepouzdano.

IZRAdITI, izradim, pf: slozeno: iz-raditi. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xviii vijeka.

a. svrsiti radnu. Lijep hram s kulom kliski
izradi. J. Kavanin 91*. Da i druge pustare iz-
radi i otezaci. I. Jablanci 37. Dok jo§t jedno
lijepo dilo (ako Bog dopusti) izradim. B. Lea-
kovi6, nauk. 490. Svakomu vjestom covjeku u
srce dadoh vjestinu da izrade sve sto sam ti za-
povjedio. D. Danicic , 2niojs. 31, 6. Covek o
malom drustvii ne moze ni jedan poso cestito da
izradi. F. Dordevic, pcelar. 43. Izraditi ,ausar-
beiten'. Jur. pol. terminol. 44. Izraditi kakav
poslovni spis ,geschaftsstiick bearbeiten'. 60.

b. dobiti, steci radnom. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,facere, consequi, acquirers aut inve-
nire labore, industria, servitute') i u Vukovii
(,erarbeiten' ,labore acquiro'). Ko radi izradi.
Nar. posl. vuk. 152. Ponesu silno blago koje su
kroz devet godina izradili ... S nima je dosla
nihova sestra koja je bila u svijetu devet go-
dina, izradila samo pet karantana. Nar. prip. bos.
1, 111.

IZRADOVANE, n. djelo kojijem se izraduje.

— U Stulicevu rjecniku (.defrugare, sterilom red-
dere').

IZRADOVATI, izradujem, pf. istrositi rado-
vanem (uzivanem). — Slozeno: iz-radovati. — Od
XVIII vijeka.

a. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem.

— Izmedu rjecnika u Stulicevu (s osobitijem zna-
cenem, kad je objekat zem]a) : ,sfruttare, rendere
sterile un campo col troppo seminarvi' ,defru-
gare, sterilem reddere'.

b. pasivno. Sto ces Bog da ucini od te vedlie
poderine zivota tvoga izradovana ? B. Zuzeri
118. A ti, koji noj tako govoris, mislis samo
tebe stara, jur od svijeta, puti i hudobe izrado-
vana ko razdrtu poderinu visnem Gosparu pri-
kazivat. 287.

C. sa se.

(i) pasivno prema znacenu kod a. — U Stu-
licevu rjecniku: ,sterilescere'.

h) vrlo se obradovati. Ali se izradovat, izve-
selit s onijem koji su ga ustedeli. A. Kalic 422.

IZRADUKATI, izradukam, pf. dem. izraditi.

— Slozeno : iz-radukati. — U nase vrijeme u Lici.
,Ova e moja bradvica lijep krajcar |etos izradu-
kala'. J. Bogdanovic.

IZRADANE, n. djelo kojijem se ko izrada,
vidi kod izradati se.

1. IZRADATI, izradam, impf. izraditi, vidi iz-
radivati. — U Voltigijinu rjecniku: cakavski iz-
rajati zaludu svoj trud ,perdere indarno sua fa-
tica' ,vergebens arbeiten'. — nepouzdano.

2. IZRADATI, izradam, pf. Hi impf. (?). u Stu-
licevu rjecniku: izradjati, v. izradovati se. —
sasma nepouzdano.

IZRADATI SE, izradam se, impf. izroditi se.

— Od XVIII vijeka, a izmectu rjecnika u Bjelo-

stjencevu (kajkavski izrajam se, v. odradam se)
gdje se naj prije nalioii, i u Stulicevu (izradjati
se, V. izroditi). Kao Sto Jubav samoga sebe kod
mnogoga se izrada u sebivost i odjndnost. M.
Pavlinovic, razl. spis. 162. ,Nema nista od da-
na§nega ovoga naroda, nema ni§ta od ovoga
svijeta, nema nista ni od roda ni poroda, ni od
kuma ni prijateja, sve se to, moj gospodine, po-
celo izradati; jedno drugo no vjeriti, i jedno za
drugo ne znati, mora da nije sud strasni daleko'.
,Muci, da ti svojijem ledima sve ispravis, tako
e bilo vavije, i bice, posten cojk ne gloda i no
pazi na to izradane'. J. Bogdanovic. i u Sule-
kovu rjecniku: ,ausarton'.

IZRADENE, n. djelo kojijem se izradi. Izra-
dene, izradak ,ausarbeitung'. Jur. pol. terminol. 44.

IZRADIVANE, n. djelo kojijem se izraduje. —
V Vukovu rjecniku.

IZRADIVATI, izradujem i izradivam, impf.
izraditi. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (izradivati, izradujem ,erarbeiten' ,labo-
rando acquiro'). Ja sad novce morem izradivat.
M. A. Re|kovi6, sat. 14*.

IZRAEL, TO. vidi IzraiJ. — Po latinskom obliku
Israel. — U pisaca zapadne crkve od xv vijeka.
Cida Jakova sluge moga i Izraela obranoga moga.
Bernardin 6. isai. 45, 4. Ufaj, Izraele, u Boga
tvojega. N. Dimitrovic 77. Od jutrne straze o
zori, dokli tminu noc donese, krepko Izrael ufa6e
se u visnega ki ga stvori. I. Gunduli6 206. Po-
tanko sude djela dvanaes koljen Izraela. J. Ka-
vanin 347a. Bog pukovim Izraela provri vode.
382b. Ovo su bogovi tvoji, Izraele. F. Lastric,
test. 15a. XJ svih krajevih Izraela. A. Kanizlic,
kam. 458. Eve, Izraele, bogovi tvoji. M. A. ReJ-
kovic, sabr. 30.

IZRAELEVIC, m. Izraelov sin Hi potomak. —
U jednoga pisca xviii vijeka. KraJ Izraelevida.
S. Rosa Q^. Koji bjese ne medu Izraelevicima.
59a. _ Oblik ne vrijedi, trebalo bi da glasi Iz-
raelovic.

IZRAELICANIN, m. vidi Izraelicanin. — Moze
biti da postaje od toga sto je pisac mislio na
nepotvrdeni oblik Izraelitac (gen. Izraelica). —
U jednoga pisca xviii vijeka. Oni stari (vazam)
zapoviden bijase Izraelicanom. A. Kanizlid, kam.
458. Izraelicani iliti Zidovi uzimase dan na raz-
licni nacin. 503.

IZRAELICANSKI, adj. koji pripada Izraeli-
canima. — Samo u pisca xviii vijeka u kojega
ima i oblik Izraelicanin (koji vidi). Andela koji
se ne dotaknu kuca izraelicanskih. A. Kanizlic,
kam. 506.

IZRAELICANIN, m. vidi Izrailac. — Postaje
od lat. Israelita nastavkom jan(in). — Mnozina
je Izraeli6ani. — U pisaca zapadne crkve od xvi
vijeka. Ejuptijani i Izraelidane. S. Budini6, sum.
118a. Evo istiniti Izraelicanin, u komu nije
himbe. I. Bandulavic 187a. joann. 1, 47. Ho-
tjase povaditi oci desne Izraelicanom. M. Radnic
157a. Buduci Izraelicani sa svom lasnoscu osvo-
jili. J. Banovac, razg. 146. Koje Izraelicani opli-
nise. F. Lastric, test. 1801^. Zarobio sve Izrae-
lidane. I. J. P. Lucie, razg. 126. Filisteji pri-
dobivsi Izraeli6ane ufatise korabju. D. Rapid 68.
Kako god je Izraelidane moglo na obsluzehe ove
zapovidi ganiti. B. Leakovic, nauk. 272.

IZRAELININ, m. vidi Izraelicanin. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Galileiui i Izraelinini.
S. Rosa 142a. — sasma nepouzdano.

IZRAELIT, m. vidi Izraelicanin i Izraijac. —
Od lat. Hi od tal. Israelita. — IJ jednoga pisca

IZEAELIT

286

IZRANITI, a.

XVII vijeka. Izraeliti ne nastojahu povratit se
k Bogu. I. Drzic 168.

IZRAELITA, m. vidi Izraelicanin i Izraijac.

— Od lat. Hi tal. Israelita. — U jednoga pisea
xvm vijeka. I ulizose Izraelite u nu. S. Mar-
gitic, fal. 11.

IZRAELITAnAC, Izraelitdnca, m. vidi Izrao-
lif'anin i Izraijac. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Onda bi Izraelitanci dobivali. A. Kanizlic, utoc.
114. Izraelitance napuni dobrom. 353.

IZRAELKINA, /. vidi Izraijka. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Poslavsi odkupitela koji se je
u meni Izraelkiiii liputio. A. Kanizlic, utoc. 354.

IZRAELOV, adj. koji pripada Izraelu. Iz-
raelov Boze! M. Vetranic 1, 474. Blagosovjen
Gospodin Bog Izraelov! V. Andrijasevic, put. 438.

IZRAELSKI, adj. koji pripada Izraelu (na-
rodii). — Od XV vijeka. I budu pasti nih u gorab
izraolskih. Bernardin 28. ezecb. 34, 13. Nisam
poslan i:ego k ofcam ke su zaginule od hize iz-
raelske. 31. mat. 15, 24. Izraelski sini. J. Ka-
vanin 26^'. Izraelskom' slava rodu. 329^, Nitko
od sve vojske izraelske. F. Lastri6, test. 20*. Je-
roboam kra} izraelski. M, A. Rejkovic, sabr. 30.

IZRAEi^ANIN, m. vidi Izraelicanin i Izraijac.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Zavikase Izrae-
jani k Bogu. M. Radnic 84a.

IZRAIL, m. vidi Izrai}. — U dva pisca xv i
xvm vijeka. Puku Izraila. M. Marulic 247. Ufaj,
Izraile. na Gospodina. I. Krajic 17. I ta ce oslo-
boditi Izraila. 17.

IZRAILSKI, adj. vidi izraioski.

IZRAI^, m. 'IcrQcojk, Israel, jevrejsko ime co-
vjeku i narodu sto je od nega postao. — Naci-
neno po grckome obliku vec u stslovenskom je-
ziku, isporedi Izraijt (da treba citati ] vidi se
po adj. Izraijevi>). — Izmedu rjeenika u Dani-
cicevu (Izraijt ' IffQui])., cf. Israiji.). Javi bo namt
novago Avrama, svetago nasego gospodina Si-
meona i novago mirotoctca vl novorozdennemt
Izraijy, rokse vt srtptscej zem}i. Glasnik. 11, 189.
A dijete rastijase i jacaSe duhom, i bijase u pu-
stini dok se ne pokaza Izrai ju. Vuk, luk. 1, 80.
Mnoge udovice bijahu u Izraiju. 4, 25. Odsele
se nodes zvati Jakov nego Izraij. D. Danicid,
Imojs. 32, 28. Evo ruka ce moja biti s tobom,
da obratim k tebi svega Izraija. 2sani. 3, 12.

IZRAIl^AC, Izrai}ca, yn. Izraijev potomak, covjek
iz plemena (naroda) IzraHeva. — U nase vrijeme
u Vuka i u Danicica. Evo pravoga Izraijca u-
kome nema lukavstva. Vuk, jov. 1, 47. Izraijci
svi pobjegose svaki k svome satoru. D. Danicic,
28am. 18, 17.

IZRAI^EV, adj. koji pripada Izraiju (covjeku
Hi narodu). — Izmedu rjeenika u Danicicevu
(Izraijevt tov 'iffQarjl). Hvala Izraijeva. Stefan,
sim. pam. saf. 10. I mnoge 6o sinove Izraijeve
obratiti. Vuk, luk. 1, 16. A car Izraijev odgo-
vori i rece. i). Danicic, Icar. 20, 4.

IZRAIl^KA, /. zena iz plemena (naroda) Iz-
rai\eva. — Postaje po analogiji prema Izraijac.

— Ne znam jeli potvrdeno.

IZRAIJ^^SKI, adj. koji p)ripada Izraiju (na-
rodu). — Bijec je stara, isporedi stslov. izra-
ij tskt. Po torn Avenir govori starjeSinama Iz-
raijskim. D. Danicic, 2sam. 3, 17.

IZRAIOSKI, adj. koji pripada Izrailu. — Po-
staje od nepotvrdenoga oblika izrailski tije^n sto
se 1 na kraju sloga mijena na o. — Na jednom
mjestu xvi vijeka. Puk izraioski. Zborn. 112^.

IZRAJEL, m. vidi Izraol. — U jednoga pisca
xvm vijeka. I on 6e odkupiti Izrajela. L.
Terzid 97.

IZRAJELSKI, adj. koji pripada Izrajelu. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Sinove izrajelske.
L. Terzic 223.

IZRA]^ATI, izrajam, pf. rajem rasprsati zar
po peci. — Slozeno: iz-rajati. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,per furnum prunas extendere'.

IZRAMNITI, vidi izravniti.

IZRANA, adv. sastav}eno: iz-rana, znaci sto i
rano, isticuci da je onda pocetak djelovanu, vidi
rano. — Izmedu rjeenika u Stulicevu (,raature,
opportune, tempestive'). Da bi iz rana pripjevali
pricestite imenike. I. Dordid, pjesn. 87.

IZRANAVITI, izranavim, pf. vidi izraniti. —
U Stulicevu rjecniku: izranaviti koga ,multum
aliquem sauciaro', gdje iina i s neprelaznim zna-
cenem (postnti vas ranav) : izranaviti, izranavjam
,ulcerari, ulceribus scatere, ulcerosum fieri'. —
ni jedno ni drugo nije dosta pouzdano.

IZRANAVl^ATI, izranavjam, impf. izranaviti.

— U Stulicevu rjecniku: praes. izranavjam kod
izranaviti. — nije dosta pouzdano.

IZRANITE^, m. covjek koji izrani. — U Stu-
licevu rjecniku: ,vulnerator',

IZRANITEJ^AN, izranitejna, adj. u Stulicevu
rjecniku: ,ulcus gignens, ulcerandi vi pollens'.

— nepouzdano.

IZRANITI, izranim, pf. zadati kome (objektu)
mnogo rana. — Slozeno: izraniti. — Akc. je kao
kod izgaziti. — Jamacno je stara rijec, isporedi
rus. HspaHHTB. — Izmedu rjeenika u Mikajinu
(izraniti, raniti ,saucio, vulnero, infiigere plagas
vel vulnera'), u Belinu (izraniti, izranam ,ferirc,
percuotere o tagliare con far sangue' , vulnero'
309a; izraniti, izranivam ,piagare molto' ,exul-
cero' Seui*), u Bjelostjencevu (vidi kod izraiiivati),
u Voltigijinu (,piagare, impiagare, ferire' ,ver-
wunden'), u Stulicevu (izraniti, izranivam, 1. , fe-
rire'. 2. ,multum sauciare'), u Vukovu (,durch
und durch verwunden' ,vulneribus conficio').

a. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem
(kad se ko udara cim, n. p. noiem, zrnom iz
puske itd.). aa) u pravom smislu. Vojnike ptice
gorcije izrane ner jute sulice. M. Vetranic 1, 137.
Upade u razbojnike koji ga oplijenise, izranise
i na po ziva ostavise. M. Divkovid, bes. 251''.
Gvozdenijemi gancima izrani ju stotinom i osam-
naest ranami. B. Kasid, per. 3. Skoc'm9, druzi
moji mili, svez'mo, udrimo, izranimo ! G. Pal-
motic 1, 382. Janicari svoga agu izranise. I. T.
Mrnavic, osm. 126. Ruka, ka te j' izranila. P.
Kanavelid, iv. 279. Izranio sam moje neprija-
te}e. M. Radnid 405''. Paka k stupu vez'te kruto,
tare izran'te vele juto bici. P. Hektorovic (?) 133.
Izrani ga vele grdo. 166. Kojega ko zlocinca
muci, pokli izrani. J. Kavanin 314''. Tko te tako
izranio? B. Zuzeri 58. Odu da si prija moj ubo-
jica, i da si mo izrania, nogo Rim grad razoris.
J. Banovac, razg. 141. Bisto li vi imali srce
stavit vase ruko na jodno vase ziviuce i izraniti
ga, ne bududi vam ucinilo nista zla, dali sluzbu ?
pripov. 82. Putujudi jednoc covik iz Jeruzolima
u Jerik, upade u razbojnike, koji ga porobise i
vele izranivsi otidose. F. Lastrid, od' 262. U
ovomu frustanu nemilo Isusa izranise. test. 114*.
Koji ga ne samo oplinise, vede jos veoma izra-
nise i napolak mrtva ostavise. E. Pavid, ogl.
568. Izranivsi svega omakoSe. S. Rosa iOb^. De
li su vas prevarili Turci, de vas tako grdno iz-
ranili? Nar. pjes. vuk. 3, 497. Na Turke je vatru

IZRANITI, a.

287

IZRASTATI

oborio, i Turke je Juto izranio. i, 220. Na uih
zivu vatru oborise, i tu mloge,\ kado," izranise.
4, 353. Koji ga svuko§e i izrani§e. Vuk, luk.
10, 30. — ffb) u metaforickom smislu. !^ubav
Isukrstova srce Pavle bise izranila. Ziv. jer. star.

1, 233. Ter moje srdacce luvono izrani. S. Men-
ccti6 17. Tko li to izrani boliznom tuzicom?
283. Nu ako u uzi izranen sluga sad i gori i
suzi veaelo tobe rad. H. Lucid 207. Kad ufah
ste6 pokoj, tadaj me izrani jadovno ures tvoj.
N. NaJe§kovi6 2, 47, Pogled tvoj je srdacce u
meni izranil. M. Drzi6 14. Njeka lijepa moja
vila, ka suncanom ne jeposti smrtno me je izra-
nila. S. Bobajevid 221. Ostre strijele tvojijeb
rijeci srca od Judi izranit 6e. I. Akvilini 139.
Da ne laska nego izrani bratski govor srce tvoje.
J. Kavanin 1^. I Dalmaciju pune jeda izranise
gotske strile. IIS^. Placem, da sam izranio ju-
beSjivo srce tako. I. M. Mattei 299. — 0) uci-
niti da na home (ohjektu) postanu, izidu rane
(kao bolest). (Djavao) uze mu (John) svaka, iz-
rani ga ranam prite§kim od vrh glave do pete.
J. Filipovid 1, 22oi>.

b. pasivno. ct) vidi a, a) aa). Jesam izranen i
paki tamo o6u biti ozdravjen. Transit. 97. Opi-
tase ga kako bise bil izranen. Mirakuli. 106.
Izranen zgibe. §. Kozicid 391'. Lezeci u krvi
izranen velicimi bolizni prokle Hrvate. Dukjanin
35. Vidase da je vas kolik izranen. M. Divkovic,
bes. 355b. Spu§tam sasma mene u ruke tvojo
izranene. B. Kasic, nasi. 269. Sve tilo izruzeno,
izraneno. is. 47. Osta sveto tilo s gvozdenimi
zvizdami izraneno. 56. Tvrdi stiti, cijeli oklopi,
jos izranen nije nitko. I. GuLdulic 345. Viditi
ga naga izranena. M. Jerkovi6 58. Beg izranen
i bijen sakri se. B. Krnarutid 19. Na smrt iz-
raneni. P. Kanavelid, iv. 183. Za zla nasa bi
izranen. I. Akvilini 261. Odvezase puna boli
izranena i umorna. A. Vitajic, ost. 167. Muce-
nika glave, s rujne stijene prvotavne izranene
i krvave. J. Kavanin 4833'. Arapina izranena
smrtnim ranama. F. Lastri6, test. ad. 15^. Svrhu
zemje sin lezase, koga lice sve bijase vele strasno
izraneno. P. Knezevid, muk. 39. Isukrste koji
si dragovolno uzeo priteski kriz na izranena ra-
mena tvoja. A. Kanizlic, bogojubn. 99. Ma me
nemoj don'jeti na junaka izranena. Nar. pjes.
bog. 11. Sa po}a mi eto bjeze Ugricidi izraneni.
70. Pladud povratise so natrag malo zdravi, puno
izraneni. And. Kacic, razg. 103. Pavsi na tie
vas izranen i satrven ostade. kor. 330. Videdi
gospodina ranava i izranena. J. Matovid 49. Nade
tezko izranena i samrtna odkupiteja. I, J. P.
Lucid, razg. 90. Tijelo prisveto sina Bozijega
sa svijeh strana iskrvav|eno i izraneno. A. Kalid
273. Izra6enih i okrvavjenih. Nar. pjes. petr.

2, 560. — h) vidi a, a) bh). Jadovno izranen
misaju. P. Zoranid i. Ona vedma gori (od ju-
bavi) izranena po zivotu neg krajevid, ki ju dvori.
Gr. Palmotid 1, 251. Prvi je nacin: izraneno ras-
tvoriti srce moje. 2, 228. Da bi kako predojela
izranena srcu tvome. Nar. pjes. here. vuk. 330.

— c) na kojemu su izisle rane kao bolest, ispo-
redi a, b). Izranen ,ulcerato, impiagato' ,ulce-
ratus'. A. d. Bella, rjecn. 77215, job od svoje
zene prognan, i u tilu vas izranen. J. Banovac,
razg. 156—157.

c. sa se.

it) pasivno, vidi a, a). Al' se Marko }uto iz-
ranio, sedamdeset rana dopanuo, Nar. pjes, vuk.
2, 368, Izrane se najboji junaci. Vuk, dan, 1, 85,

— metaforicki. Britka strila s kom pokle se 'e
izranila du§a. J. Kavanin 3t>,

b) refleksivno, obojeti od rana koje same po-

staju po tijelu. — Izmcdu rjecnika u Belinu (,di-
venir piagato' ,erumpere in vulnera' SeOlJ). Po-
ce§e mu one strane uzizati se i izraniti. B. Kasid,
fran. 14.

IZRANIV, rtt:^. koji se moze izraniti. — Samo
u Stulicevu rjccnikii: ,qui vulnerari potest, vul-
neribus subjectus'.

IZRANATI, izranam, impf. izraniti. — U jed-
noga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (praes. izranam kod izraniti). Ne izranaj
mrtca. M. Radnid 386^. Ako se obzire na zloce,
izrana dusu svoju. 3l5*>,

IZRANE NICA, /. zensko ce(ade izraneno. —
Samo u Stulicevu rjecnika: uz izranenik.

IZRANENIK, m. izranen covjek. — Najednom
mjestu xviii vijeka, i ic Stulicevu rjecniku (,sau-
ciatus, vulneratus, saucius, vulnere affectus'). Tko
jest iskrni onomu izraneniku? S. Rosa 106*.

IZRANENE, n. djelo kojijem se izrani. — Sta-
riji je oblik izraiienje. — U Mikajinu rjecniku:
izranenje; u Belinu: izranenje ,impiagamonto,
1' impiagare' ,ulceratio' 3851'; ,piagam6nto, impia-
gamento' ,ulceratio' 560^; u Stulicevu.

IZRANI VATI, izranujem i izrani vam, impf.
izraniti. — U Belinu rjecniku: izranivati, izra-
nivam ,ferire, percuotere o tagliare con far sangae'
,vulnero' 309a; u Bjelostjencevu: izranujem, iz-
raniti, V. ranim ; u Stulicevu: izranivati, freq. v.
izraniti, a kod ovoga ima praes. izranivam.

IZRASCIJEPATI, izrascijepam, pf. rascijepiti
sve (o mnogijem objektima), ili (o jednom objektu)
rascijepiti u mnogo komada. — Slozeno: iz-ras-
cijepati. — Akc. je kao kod ispovijedati. — U
Stulicevu rjecniku: izrazcijepati ,in plures partes
scindere'.

IZRASKIDIVATI, izraskidujem i izraskidivam,
pf. raskinuti sve (o mnogijem objektima) ili posve
(o jednom objektu). — Slozeno: iz-raskidivati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Tuga bolezjiva
koja bi ti srce prodrla i iznutrena tvoja izraski-
divala. Grgur iz Varesa 88.

IZRASPaDATI se, izraspadam se, pf. raspasti
se posve (osobito o mnogijem subjektima). — Slo-
zeno: iz-raspadati se. — Akc. se mijena u aor.
2 i 3 sing, izraspada. — Od xviii vijeka. Ka-
mene se izraspada. E. Lastrid, test. 118b. IQS^.
svet, bl».

IZRAST, /. rast. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,altitudo, proceritas, statura'.

IZRASTAK, izraska, m. vidi izrastao. — U
dva pisca xvm vijeka. Basna je prvi izrastak
cloveceskog ostroumija. D. Obradovid, basn. 10,
Tredi izrastak nerazumnog samo^ubija. D. Obra-
dovid, sav. 87. Ima gori izrastke na granah, J,
S. Rejkovid 86.

IZRASTANE, n. djelo kojijem se izraUa. —
U Vukovu rjedniku.

IZRASTAO, izrasli, /. sto izraste na cemu (u
naj sirem smislu ne samo na drvetu, nego i na
judskom i zivinskom tijelu itd.). — Od xvi vijeka
(vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov,^ kod izraslt),
a izmedu rjecnika u Vukovu (,dor auswuchs' ,stolo,
sarcoma'), i kod pisaca kao tehnicke rijeci kod
anatomije, n. p. Izrasli koncaste ,villi intesti-
nales'. J, Pancid, zoolog, 26. Izrastao zglobna
(Processus condyloideus'. 92. Izrasli poprecne
, processus transversales'. 95.

IZRASTATI, izrastam, impf. izrasti, — Akc.
je kao kod ispitati, — Bijec je stara, isporedi
stslov. izrastati, rus. iispacTaTt ; ii nasemu se je-

IZRASTATI

288

IZRAVNATI, b, b).

ziku javja od xviii vijeka, a izmtdu rjtcnika u
Stulicevu (,crescere, germinare, pullulare') i u
Vukovu: 1. jherauswachsen' ,excresco'. 2. ,ver-
waclisen (von einer wunde)' ,exolesco'. 3. iz ha-
}ina ,das kleid verwachsen' ,ita crescere ut vestis
non amplius apta sit ad corpus'.

:i. vidi izrasti, a. Odkle ta trava izrasta. I.
Dordic, salt. 168. Iz srca mu zloba, ko iz zeuQ|e,
izrasta. 241. Listje i voce koje izrasta iz ovoga
stabla. F. Lastric, od' 50. Kakve li klice i mla-
dice otrovne izrastaju iz priotrovnoga ovog ko-
rijena. ned. 128. Imate znati da su 4 osobita
korijena, iz koji izrasta duznost tude povratiti.
167. I ova zalost izrasta iz dva korijena. 197.
Iz sredine casice izrasta plodnica. P. Boli6, vinod.

1, 26. Iz glavne zile tanks zilice koje mi bran-
dusima zovemo izrastaju. 1, 27. Loze cokota
katkad visoko izrastaju. 1, 69.

b. vidi izrasti, b. Lice grdi, a lice izrasta. Nar.
pjes. vuk. 1, 217.

IZRASTAVl^ATI, izrastavjam, i:)f. sve rasta-
viti. — Slozeno: iz-rastavjati. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Tko bi mogao izkazati ona vincana,
koja lavska lutina jest izrastavlala ? D. Rapid
263.

IZRASTI, izrastem, pf. slozeno: iz-rasti. —
Akc. je kao kod istresti. — Badi oblika vidi rasti
(amo spadaju i obliei u kojima je e mj. a, i
inf. izrastjeti). — Bijec je stara, isporedi stslov.
izrasti, rus. iiapocTt. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,germogliare, crescere alto' .aufwachsen'),
u Stulicevu (izrastjeti ,crescere molto' ,excres-
cere'), «t Vukovu: 1. jherauswachsen' ,excresco'.

2. ,ver-\vachsen (von einer wunde)' ,exole8co'. 3.
iz ha|ina ,das kleid verwachsen' ,ita crescere ut
vestis non amplius apta sit ad corpus'.

a. uprav izici iz cega rastuci. a) obicno stoji
kao perfektivni glagol prema rasti, isporedi uz-
rasti. aa) u pravom smislu. Izreste mu 1 prelip
zi). Mii-akuli 7. Onako gol kako je 'zrasal.
Korizm. 97^. Izrasla je vita jela na brijeg Du-
naja. &. Mencetic — Gr. Drzic 507. Rozi mu bihu
izresli. Aleks. jag. star. 3, 229. Klasje psenicno
izreslo vidih. 242. Plod zemje, niv, po}a i Vino-
gradov koja na .sluzbu tvojih virnih niknuti i
izrasti zapovidio si. I. Bandulavid 298a. Silne
gore i brjegovi izrastjese po sve strane. G. Pal-
motic 3, 24l>. Za kijem (cvijetjem), vihar kad ga
otrese, nesmotrne dune izrastu. 3, 52a. XJdi| iz-
raste tredi lijan. I. Ancic, ogl. 12. Sjeme po-
sijano u vrtlu izraste. M. Radnic 2491*. Ostro
trno, trava skodna, i zli 'e troskot izrastio. A. Vi-
tajic, ost. 283. Zapovidi da izraste trava. L.
Terzic 289. Vidi, da iz grobnice recenoga di-
tesca bise izresta' jedan prilipi lijan. J. Banovac,
razg. 72. Iz onoga mista izreste jedan plemenit
li|an. J. Filipovi6 1, 83a. Ako de sve ostalo
tijelo na komadide otici, zasto u glavi 'e 2ivot
lie (zmije), ostavsi ova zdrava, opet ce sve iz-
rasti. P. Lastrid, ned. 351. Da je cabalce re-
ceno izreslo lipo iz usta recenog redovnika. M.
Zoricid, zrc. 91. Premda se u noj zrno od sje-
mona primi i izraste. I. Jablanci 16. Trava po
brazdama opet stane izrastiti. 42. Od ne trava
slatka bode blagodarno izrastjeti. 94. Tak de u
noj bukovina u strasnu vi§inu i debjinu izrastiti.
196. Sime bacito u zem}u, strunivsi kano umre,
a izrastivsi i u klas dosavsi, opet ozivi. B. Lea-
kovic, nauk. 131. Vise dragog zelen bor izraste,
a vi§' drage rumena ruzica. Nar. pjos. vuk. 1, 240.
— bb) u tnetaforiekom Hi u prenesenom smislu.
Vera ne izraste is plti nase. Kateh. 1561. ES^.
I^egova od simena Mesija bode izresti. A. Vi-
tajid, ist. 473''. Cvijet je od Judi, ki iz mora iz-

reslo je svom krjeposti. J, Kavaniu 206''. Tako
se proklije i izraste u nima ovo sime nebesko.
F. Lastric, od' 188. Kako uzaznas da je tuda,
izraste^duznost povratiti pravom gospodaru. ned.
168. Cetvrti dan ovo 8 dukata podvostruceno
izraslo bi na 16. A. Kanizlid, utoc. 587. Uzmlo-
zajud jost ono pomankane tako da na veliko zlo
izraste. B. Leakovid, nauk. 367. — b) kaze se
da ko (n. p. dijete) ,'izraste iz halina' kad je to-
liko uzrastao da su mu vet hajine kratke. vidi
u Vukovu rjecniku. ,Izrasto je iz gada' (kaze se
u Dubrovniku od sale kad su kome kratke gaee).
P. Budmani.

b. (o rani) vidi zarasti. u Vukovu rjecniku.
tnoze biti da amo pripada i ovaj primjer : Lice
grdi, a lice izrasta, ali oci ne mogu izrasti. Nar.
pjes. vuk. 1, 217.

IZRASTJETI, izrastem, pf. vidi izrasti.

IZRASCAJ, izrascaja, m. vidi izrastao. — U
jednoga pisca nasega vremena. Bod^e (,aculei'),
to su pdcvrsti i bodjavi izrasdaji na epidermisu.
K. Ornogorac, bot. 18.

IZRASCIVATI, izrasdujem i izrasdivam, impf.
ciniti da sto izraste, pu'stati iz sebe da raste
(uprav nacineno kao imperfektivni glagol prema
stslov. izrastiti i rus. HspocTnTi. sto su kauzalni
glagoli prema izrasti). — V jednoga pisca xvin
vijeka. Da bi ruzica izrasdivala trne. J. Raj id,
pouc. 3, 88.

IZRASTAVATI, izrasta vam, impf. vidi izra-
stati. — U jednoga pisca xviii vijeka. Iz ova tri
stabla izrastavaju mnoge i svakojake grane. D.
Obradovid, sav. 78. — nije pouzdano s toga sto
bi trebalo da je imperfektivni glagol prema iz-
rastiti (vidi kod izrasdivati), a ne prema izrasti.

IZRAVIL, m. vidi Izrai}. — Postaje tijem sto
se umece v radi zijeva. — Fotvrden je samo adj.
izravilski koji vidi.

IZRAVILSKI, adj. koji pripada Izrailu (na-
rodu). — Na jednom mjestu xvi vijeka. V to
vrime obladase izravilskim plemenom prorok Je-
remija. Aleks. jag. star. 3, 254.

IZRAVI^, m. vidi Izrail. — Postaje tijem sto
se umece v radi zijeva. — Fotvrden je samo adj.
Izravijev koji vidi.

IZRAVl^EV, adj. koji pripada Izravija. —
Na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Dani-
cicevu rjeiniku (Izravijevt tov ' laQai'il). Pogi-
bfcsije ovBce domu Izravileva. Mon. serb. 220.
(1392).

IZRAVNANE, n. djelo kojijem se izravna. —
U Bjelostjencevu rjecniku.

IZRAVNATI, izravnam, pf. vidi izravniti. —
Slozeno: iz-ravnati. — Akc. je kao kod iskoncati.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vrandi-
cevu (,explanare') gdje se naj prije nnhodi, u Bje-
lostjencevu (vidi kod izravnavati), u Voltigijinu
(izravnati, izravnujem ,spianare, uguagliaro, ri-
colmare, pareggiare' ,ebnen, gleich machen'), u
Sttdicevu (v. izravniti), u Vukovu (uz izravniti).

a. aktivno. Izravnati ,richtigstellen, begleichen'.
Jur. pol. terminol. 434.

b. sa se.

a) pasivno Hi refleksivno. Sve de se planine i
sva brda i doline izravnati. M. Divkovid, bes.
28''. Da se krtnaci i mraviiaci izravnaju. I. Ja-
blanci 36. Da de grad Jerusolim satrti se, crkva
sa zemjom izravnati se. I. Velikanovid, uput.
1, 95.

b) reciprocno, u prenesenom smislu, pogoditi
se, smiriti se. ,'Este li se vas dvojica igda ved

IZRAVNATI, b, bj.

289

IZRAZITI, a.

naravnali i izravnali?' ,Aja, brte, uema toga
alvitora, niti ga je Bog stvorio, ko bi nas dva
izravna, ne izravnasmo so nas dvojica tako lako'.
J. Bogdanovi6.

IZRAVNAVATI, izrivnavam, impf. izravnati.

— U Bjelostjencevu rjecnikti: izravnavam, iz-
ravnujem, izravnati, jednacim ,adaequo, coaequo,
aequo, peraequo, complano, planum facio, reddo',
V. ravnam.

IZRAVNITE^, w). covjek koji izravni. — U
Belinu rjecniku: ,appianatore' ,complanator' 92*;
(pareggiatore, colui che pareggia' .aequator' biO^,
i u Stulicevu: ,complanator'.

IZRAVNITEl^ICA , /. zensko cejade koje iz-
ravni.— U Belinu rjecniku: ,colei che pareggia'
540*, i u Stulicevu: ,quae complanat'.

IZRAVNITI, izravnim, pf. uciniti da sto (ob-
jekat) bude posve ravno- — Slozeno ; iz-ravniti.

— Akc. je kao kod ishvaliti. — Bijec je stara,
isporedi stslov. izravniti, rus- hspobhhti.. — Radi
ohlika u kojijch je -mn- mjeste -vn- vidi ravniti
i ravan. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izrav-
niti, ravno uciniti , aequo, adaequo, coaequo, in-
aequo, planum facio'), u Belinu (izravniti, iz-
ravnujem ,appianare, far piano' ,compIano* 92* ;
izravniti, izravhivam ,pareggiare, uguagliare, far
piano' ,aequo' 540a; izravniti ,aflacciare, inteso
di pietra o di legno, val ridurre la superficie'
,complano' 39^ ; ,finir d' arrotare o lisciare' ,per-
fecte laevigare' 105*> ; izravniti, izravnivam ,appia-
nare molto' ,nimis complanare' 92a; ,spianare, po-
lire un legno' ,dolo' 699a), « Voltigijinu (izrav-
niti, izravnivam uz izravnati), u Stulicevu (iz-
ravniti, izravnivam i izravnujem ,complanare, ae-
quare, exaequare'), u Vukovu (,ausgleichen, ebnen'
,complano, exaequo').

a. aktivno. a) uopce (u svijem primjerima me-
taforicki). On me duse put je dragom izravnio
pravednosti. I. Dordic, salt. 49. Put izravni svoj
srdnosti. 265. Izravnite pute za primit ga kako
se pristoji negovu velicanstvu. D. Basic 186. —
h) izravniti sa zemjom znaci razoriti. Da ih
s crnom zem|om sve (grade) izravne. Pjev. crn.
83*. I grad Besac s zem|om izravnismo. P. Pe-
trovic, gor. vijen. 112. — c) u prenesenom smislu.
Davni govor izravnih i ponapravih. I. Dordid,
uzd. VI.

b. pasivno. Put od raja naj lasni dusam bogo-
Jubnijem izramjen po ocu fra Vitalu Andrijasi.
V. Andrijasevi6, put. 1.

c. sa se, pasivno Hi refleksivno. Svijet se hoce
izravniti: brda i vrsi svi se ho6e sniziti, Zborn,
53a. Tako su se vrata razsirila i put od raja
izramnio. V. Andrijasevi6, put. 9. Tako ce se
put od raja tebi rasiriti i izramniti. 439. Sa
crnom se zem]om izravnise. Nar. pjes. vuk. 5, 201.

IZRAVNIVATI, izravnujem i izravnivam, impf.
izravnati. — U Bjelostjencevu rjecniku: vidi praes.
izravnujem kod izravnavati, i u Voltigijinu: praes.
izravnujem kod izravnati.

IZRAVNENE, n. djelo kojijem se izravni. —
Stariji je oblik izravnenje. — U Mikajinu rjec-
niku: izravnenje; u Belinu: izravnenje ,pareg-
giamento, il pareggiare, ciofe il far uguale qualche
cosa' ,exaequatio' 540*; u Stulicevu.

IZRAVNIVATI, izravnujem i izrkvmvam, impf .
izravniti. — U Belinu rjecniku: praes. izravnujem
i izravnivam i izravnivam kod izravniti ; ic Vol-
tigijinu: praes. izravnivam kod izravniti; u Stu-
licevu : izravnivati, freq. v. izravniti, a kod ovoga
ima praes. izravnivam i izravnujem.

IZRAZ, m. djelo kojijem se sto izrazuje (kad
IV

n. p. celade pokazuje sto misli Hi osjeca rije-
dima, Hi samo micanem Hi samijem licem bez
osobitoga micana, Hi u konkretnijem smislu rijeci
kojijem se ono pokazuje. Hi se uopce neUo jav}a) .
— U na§e vrijeme nacineno po rus. glagolu hb-
pasHTt i po 6eSk. supst. vyraz. U radosti na sto
struka sretnom cuvstvu izraz nade. P. Prera-
dovii 144. Bija§e prepun izraza starafiki mu
glas. M. P. &apcanin 1, 123. ,Kiko i Zelic' nije
samo spjevan u prosto-narodnom slogu, nego je
uz narodne misli i narodne izraze slozen. Osvetn.
4, VIII. Izraz zakona ,au8druck des gesetzes'. Jur.
pol. terniinol. 45. Izraz, gr. stil. ,ausdruck uber-
haupt', tal. .espressione' ; krepak izraz, phil. stil.
.kraftausdruck', tal. ,espressione energica' ; pri-
prost izraz, lat. ,tapinosis, tapinoma' lantCvoiirig,
TantCvciifitt, ,niedriger ausdruck'; prost izraz,
math. ,oinnamige, incomplexe grosse , monom',
tal. ,quantita incomplessa' itd. ; chem. lat. , for-
mula' ,formel'; lugben izraz .chemische formel',
frc. ,formule de la notation chemique', egl. ,che-
mical formula'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZRAZ ADIRATI, izrazadiram, pf. vidi izraz-
dirati. — Slozeno: iz-razadirati. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Videci ga toliko nemilo izra-
zadirana od krvnika. Grgur iz Varesa 89.

IZRAZAN, izrazna, adj. vidi izrazit. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,ausdrucksam, ausdrucksvoll'.

IZRAZBIJATI, izrazbijam, pf. sve razbiti (o
mnogijem objektima Hi o jednom). — Slozeno:
iz-razbijati. — Od xvi vijeka. Vas razbijen i iz-
razbijan. Zborn. 59^. Svoje tilo nemilo s ka-
menem izrazbijavsi. E. Pavic, ogl. 518. Uzmi
dovo|no sjunaka, izrazbijaj . . . Z. Orfelin, podr.
290. Sto je ostalo, sve sorcano, sve izrazbijano.

A. Kalid 73. Glave, koje Vinko Lozi6 jest iz-
razbijao. D. Rapic 265. Spopane mu primjerke,
izrazbija ih. M. Pavlinovid, rad. 32. Dijete za-
pusti svoje igracke, kad ih izrazbija. 150. ,Pazi,
u ovoj su torbi pladni i case, da ne bi de putem
izrazbija'. ,La, sta si casa nose6i izrazbija'. ,Sva
su cakla na pengerima nase ku6e izrazbijana'.
,E3U li se vrlo pobili i izubijali ?' ,Ma esu borne
za pripovijest, 'edan drugom izrazbija glavu te
eno leze izubijani ka' volovi'. J. Bogdanovid.

IZRAZDIRATI, izrazdiram, pf. sve razdrijeti.

— isporedi izrazadirati, — Sloieno: iz-rajidirati.

— Na dva mjesta xvii i xviii vijeka. Cini da
joj gvozdenimi grebenimi sve tijelo izrazdiraju.

B. Kasi6, per. 104. Od krvoloka izrazdiran. A.
Kanizlid, uzr. 108.

lZRAZGLEDAl!v[E, n. djelo kojijem se izraz-
gleda. — U Stulicevu rjecniku.

IZRAZGLEDATI, izrazgledam, pf. razgledati
sve jedno po jedno. — Slohno: iz-razgl^dati. —
U Stulicevu rjecniku: ,contemplari, meditari, spe-
culari'.

IZRAZGOVARATI se, izrazg6varam se, pf.
dugo se razgovoriti. — Slozeno: iz-razgovarati.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,mullum confabulari'). Izrazgovarat se o
Bozijem otajstvima. S. Rosa 182*.

IZRAZIT, adj. u kojemu je mnogo izraza, koji
mnogo izrazuje (n. p. o rijeci, lieu itd.). — Na-
cineno u nase vrijeme. Izrazit, stil. ,ausdrucksvoll',
tal. ,espressivo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. —
Adv. izrazito ,be.<timmt' ,precisamonte'. B. Po-
tranovid, rucn. knig. 62.

IZRAZITI, izrazim, p/.

a. u jednoga pisca xvi vijeka kao da znaci:
pokazati, iskazati. — Bice slozeno : iz-raziti (vidi

IZRAZITI, a.

290

IZRECI, 1, a.

Tcod obraz). Gdi godi licca dva izrazi ovaj vil,
ucirii, mlados sva da }uven prija evil. S. Men-
ceti6 14. Odkud se izrazi. mnim, andel istece. 61.
b. iznova je nacineno u nase vrijeine po rus.
HspasHTb i desk, vyraziti, sa znacenem: lyokazati,
iskazati misli Hi osjecana rijecima Hi drugijem
nacinom. Izraziti, izreci ,ausdriicken'. Jur. pol.
terminol. 45. Izraziti, stil. gr. ,ausdriicken, iiber-
haupt', tal. ,esprimere, spiegare'; math, izraziti
olinu algebrajicki ,eine grosse algobraisch dar-
stellen'. B. Sulek, rjocn. znanstv. naz.

IZRAZI V, adj. koji se moze izraziti. — V ^u-
lekovii rjecniku: ,ausdruckbar'.

IZRAZIVOST, /. osobina onoga sto je izra-
zivo. — U SuleJcovu rjecniku: ,ausdriickbarkoit'.

IZRAZVAl^ATI, izrazvaj^am, ^5/. sve razvaliti.

— Slozeno: iz-razva]ati. — U jednoga j)isca xviii
vijeka. 06e se sikire za izprisicati drvje, pohige
za izrazvajati kamene. F. Lastri6, ued. 35.

IZRDATI, izi-dam, pf. posve zardati. — Slo-
zeno: iz-rdati. — U Stulicevu rjecniku: izrdati,
izrdavam ,rubiginem contrahere'.

IZRDAVATI, izrdavam, impf. izrdati. — U
Stulicevu rjecniku : praes. izrdavam kod izrdati.

^ IZEDAVJTI, izrdavim, pf. vidi izrdati. — Slo-
zeno: iz-rdaviti. — U Stulicevu rjecniku: uz iz-
rdati,

IZEEBAR, adv. sa strane. — isporedi izrebra.

— Sastav^eno od iz i staroga gen. pi. rebar (re-
bara). — Od xviii vijeka, a izinedu rjecnika u
Vukovu (,von der seite' ,a latere'). Podmetni jedan
tigan pod bure, a druge izrobar. Z. Orfelin, podr.
301. Uzmi parce drveta i kucaj izi-ebar u punu
kosnicu. F. Dordevic, pcelar. 42.

IZR^BELITI SE, izrobelim se, pf. uzhuniti
se (protiv vlade). — Slozeno: iz-rebeliti (od lat.
rebellare, ali jamacno preko nem. rebelliron). —
V dva pisca Slavonca xviii vijeka. Ako bi . . .
izrebelili se protiva principu. A. Ba6i6 93. Koji
cuv§i da se princip Oranges radi nike stvari
mi§)a§e izrebeliti, nista drugo ne rece, nego . . .
D. Rapid 138.

IZREBRA, adv. vidi izrebar. — Sastavjeno:
iz-rebra. — U Vukovu rjecniku: uz izrebar.

IZRECI V, adj. koji se maze izreci. — Samo u
Stulicevu rjecniku: v. izgovoriv.

IZtfECIVATI, izrfecivam, impf. izreci. — V
Stulicevu rjecniku: v. izgovoriti s dodatkom da
je uzeto iz brevijara. — nepouzdano.

IZRECKATI, izreckam, pf. vidi izreskati. —
Slozeno: iz-reekati. — U nase vrijeme. Na srodi
se usadi izrockan od testa cvet. M. D. Milidevid,
Slav. 25. Na sitno izrcckaj. P. Bolic, vinodjel.
2, 2.30. Izreckan, bot. (nareckan), lat. ,crenatus' ,ge-
korbt'; sitno izreckan, lat. ,crenulatus'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

IZRECAN, izroona, adj. koji se moze izreci. —
l) Belinu rjecniku: izrecni ,dicibilis' 254'>, i u
Stulicevu: ,dictu facilis', gdje ima i adv. izrecno
,cum facilitate dicendi'.

IZRECENE, n. djelo kojijem se izrece. — Sta-
riji je oblik izrefienje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (izrecenje), u Belinu (izrecenje ,esposi-
tione, dichiaratione o glossa' ,declaratio' 292a;
,proposizione, proposta' ,propositio' 59 1*^; ,de3crit-
tione' ,descriptio= 251*), u Voltigijinu, u Stuli-
cevu. Izvrsno smisjanje, i Jubko i medno, i svo
izrecenje lipo i naredno. P. Hektorovid 74. Po
izrecenju onije otajnijo rijeci. M. Divkovid, nauk.
155*. Slovo koje ima razlicno izreilJenje od osta-

lijeh. R. G-amanid A7^. Izrecenje vlastito od
ovoga jest ouo koje so stavja na svrsi od ovijeli
rijeci. C2a. Ovo slovo jest potrebno i ima se
pisati u svijem rijecima koje imaju liegovo vla-
stito izrecenje. 02^. Poslija izrecenja naj po-
slidne rici. I. Ancid, svit. 195. S nikim veli-
cenjem i izrecenjem. A. d. Costa 1, 172. Izre-
cene osudeno oliti propozicijon 9. osuden. M.
Dobretid 212. Premda su slaba bila neizvrsna
izrecena. G-rgur iz Varesa 30. O izrecenu na-
pokoneg liotina. Pravdonosa. 1852. 2.

IZRECIV, adj. kojijem se izreie. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Razdijujo se zakletva u obe-
civu i u izrecivu. A. d. Costa 2, 64. — nepouz-
dano.

IZRECIVATI, izredujem i izrecivam, impf. iz-
redi. — U jednoga pisca xviii vijeka. Zakletva
istuniacuje se potvrdenje virno, to jest zazvanje
Bozje na svidocenje one stvari koja se obita oli
izrecuje. A. d. Costa 2, 64. — nepouzdano.

IZEECA, /. u Voltigijinu rjecniku: ,proposi-
zione, enunziazione, assioma' ,grundsatz'. — sasma
nepouzdano.

IZRECI (izrjjeti), izrecem (izreknem), pf. slo-
zeno: iz-redi. — Radi oblika vidi redi. — Akc.
kaki je u inf. izredi taki je u ostalijem ohlicima
od osnove rek, osim praes. izrecem (u Vukovu
rjecniku izrdcem, vidi kod redi), u aor. 2 i 3
sing, izrece (ali vidi kod redi), u part, praet. act.
m. sing, izrekao (ali izrekla, izreklo itd); ?t obli-
cima od osnove rije, onaki je kaki je u inf. iz-
lijeti. — Bijec je stara, isporedi stslov. izresti,
rusk. H3peib. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(.eloqui; enunciare; pronunciaro'), u Mikajinu
(izreci, izustiti .exprimo, complecti vel exprimero
oratione, pronuncio, profero' ; izredi, izgovoriti
,dico, edico, eloquor, exprimo'; izredi, istomaciti
,explico, explano, declaro, vorto, evolvo, convcrto,
interpi'aetor, reddo, expono, dilucido, planum
facio' ; iznjeti, vidi izredi), u Belinu {izrijeU i iz-
redi, izricem ,6sporre, dichiarare, glossaro' ,ex-
pono' '292a; izrijeti ,dir tutto' ,totum dicore' 260*;
,osprimere' , exprimo' 2921^; izredi, izgovaram ,de-
scrivere' ,describo' 251^; izredi, izricam ,pronun-
ciare, formar le parole' jjaronuncio' 591a), u jgje-
lostjenievu (vidi kod izrijecati), m Voltigijinu (,dir
fuora, proferire, sporre' ,hersagen, aussprecben'),
M Stulicevu (izredi ,exprimorG, enunciare, con-
sequi verbis, pronunciaro'; izrijeti, v. izgovoi'iti), u
Vukovu : izreci, izrecem (izreknem) , aussprecben'
,eloquor'; u Danicicevu (izresti, izreku ,eloqui')-

1. aktivno.

a. rijecima posve pokazati, iskazati. a) ohjekat
je ono sto se misli ili osjeca, vidi izgovoriti, 1, a.
Da t' mogu izredi sto duti srdacce. S. Mencetid -
Gr. Dr2id 470. Odredim da ki dan budem mu
izredi svu moju juvezan. F. Lukarevid 20. Ako
je svakomu svud dano na sviti, sto ima u svomu
srcu, mod izriti. D. Ranina in*. Iste Salos da
bi izrekla, glas joj bjozi, rijoc umira. I. Gun-
dulid 547. Vasu ^eju izrecito sad slobodno. G.
Palmotid 2, 384. — bj objekat je uopce ne§to §to
jest, sto se dugada, sto se dogodilo. cesto se istice
objekat kao takovi da je tesko iskazati ga rije-
cima Hi da se to ni po §to ne moze. Zlaja moja
jaze postradahb vi> brtze izreku. Mon. serb. 89.
(1330). Ne bi zadovo]ni izredi izvrstitost lioga.
Transit 160. Tko je pamot tuj stekal, blazenstvo
da bi toj jezikom izrekal. M. Vetranid 1, 7. Tko
izrijeti da moze hrabronstvo toliko? 1, 55. Druga
komu bih nevoje mogao izrijeti. N. Najeskovid
1, 181. Al' tko de mod izrijet toliku juvezan,
za koja bi umrijet' svaki nas podvezan? 1, 193.

IZRE(^I, 1, a.

291

IZRe6i, 3, a.

Stid vas 66 bit i sram, za c ures od toj vil iz-
rijeti ja nijesam mogao stoti dil. 2, 4. Jedina
gospoje, smijem li ti jaoh ! moje tuzice izriti ?
2, 12. U pjesan izrit lipos me gospoje. M. Drzi6
5. Tko da mo2o izrit rumone ruzice? 13. Koje
kad jubih ja, da t' raogu slas izrijet, ku srce mo
prija, rijec bi te zanila. F. Lnkarovid 35. Pravda
moc cudnu ima meu }udmi na svijeti, ku nije
mod rijecima umrlim izrijoti. 236. Ko 6e izredi
mogujstva Gospodinova? A. Komulovic 51. A
da ima jucki glas (moje stado), jos bi ti izreklo
moj tuzni bitak vas, hud nemir, priko zlo. I.
Gundulic 157. Ali, lijepa o gospode, tko 6e iz-
rijet moc ikada stoti tlio hvalo tvoje, ke vik
svjetlos ne zapada? 268. Za sto ne ja danu
Orfeo, kad bi od tebe spijevat htio, vele bi so
prijo smeo, neg' bi izrek'o stoti dio. 315. Vojska
ku nije mo6' izriti, broj, ki cuo nijesi davno.
322. Rajski ures lica tvcga ki mod izrijet nije
besjedom Ladislava prije . . . zauije glasom neg'
poglodom. 375.^ Vi radosti moje cestite, lijepe
vile, izrecite. G. Palmotid 2, 25. Vjecnoga oca
daj mi izriti vjecne svjete. 3, 3''. Tko izriti
moze ovi veliki dar? M. Jerkovic 26. Nije na-
cina izrijet koliko su (make). B. Betera, cut 34
Vasa dila ne more izred do istine nevjezbana
moja Vila. J. Kavanin 119^. Kako u nacin ja
dostojan moc cu izrec mojijem jezikom, coek
slab, Bozju hizu i grad dikom? 491a. XJ svje-
tovnom govorenju nije uzmnozno raj izrijeti. 491a.
Koliko je Bog prisveti od stvorena svoga veei,
tko ce izred? V. Dosen 198^. Ko nam moze
podpuno izrijeti nihove vaje? D. Basid 45. — u
prenesenom smislu subjekat moze biti jezik, rijec,
pamet, Nize pohvali jezikt mozett isplesti, nize
izbredi. Mon. serb. 133. (1848). Koje grubode
nije ni bi je svi jezici mogli izreci. Zborn. 157b.
Nije jezika da to moze izi'ijet. I. Drzid 130. Ni-
jedan jezik ne moze izriti ni pamet izmisliti. M.
Jerkovid 96. Izrijeti smionstva hrabrenijoh. vi-
tezova moj je jezik slab. P. Bogasinovid 5. Ki
de jezik izrijet dosti? ko 1' razumjet djela moze?
J. Kavanin 70a. — Ah ! besjedom rijec smetena
ne moze izrijet sto bi htjela. I. Gundulid 251.
Silno a mnoztvo svetih tila ma rijec izrijet nije
jaka. J. Kavanin 219a. Koja rijec moze izrijeti
tolika djela? V. M. G acetic 133. — Nikako ne
dopira pamet moja sve izrijeti. A. Boskovideva
48. — c) uopce, javiti rijecima, izgcvoriti (objekat
mogu biti i rijeci). Jeze izrekosta usttne moji.
Stefan, sim. pam. saf. 9. Da obety moje Gospo-
devi VLzdamt, jeze izrekosta usti.n§ moji. Do-
mentijana 123. Ako zlobu ali grih inoga bi iz-
rekal. Narucn. 82'^ Kad budem izrijeti, za sto
grem ucvijen. S. Meucetic- G. Drzid 455. Svo
joj to izreci, pjesance, sto t' sad rijeh. N. Na-
]eskovid 2, 52. Izreci sto de bit. M. Drzid 45.
Prije neg vam ostalo izrecem. 243. Sto smo
htjeli sve si izrekao. 384. One pismi uzpojte ke
niki dan na promin izrekoste^ P. Zoranic 56*.
Da grihe izrece i osvadi cisto. S. Budinid, isprav.
20. Ima samo vzeti one grijehe, koje ucinio jest
i izredi ih. A. Komulovid 9. Na te izrekoh gnevne
rijeci. G. Palmotic 2, 59. Otit du ga iznad vede
i uprav mu sve izriti. J. Palmotid 433. Ispravno
du sad ti izrijeti sve istine. B. Betera, dut. 60.
Lijepo izreksi biskup naski, sto bi trijeba sve
dijaski. J. Kavanin 146l>. I sa svim tizim ne more
ga Sotona prignut, da jednu ric suprot Bogu iz-
rece. J. Banovac, razg. 110. Ne ckni vede izrijet
sto si namislila. A. Boskovideva 4. I ovo pro-
budi sv. Ambrosiju, da izrekne:... E. Pavid,
ogl. 270. Dase mu vremena izrijet: ,Ja sam'.
S. Bosa 153''. Nije tribe to izredi sto svak vidi

i zmiredi. V. Dosen 255'J. Jel' to uprav, molim
to izreci. J. S. Eo}kovic 67. Jer je od potribe
u ispovidi izredi pravo i fiisto svoj grih. Ant.
Kadcid 194. Govori se u nas slavni jezik ,kum'
po obicaju, ma da odomo pravo izredi, vajalo
bi, da ga zovemo ocuhom. M. Dobretid 40. Caru
prid svijem zborom ove svjete prvi izrece. P.
Sorkocevid 585a. Ko li de ih sjetovati? ko li
mudru r'jec izredi prod gospodom izabranom ?
Nar, pjes. vuk. 1, 91. Mnogi misle, a node da
izreku. S. i^ubisa, prip. 185. Ako se ne mogu
sloziti, oni naimenuju tredega i sto tredi izrece
tako ostane. V. Bogisid, zborn. 343.

b. vidi izgovoriti, 1, c. Toj izreksi ved za-
mukne. A. Cubranovid 158. Ko izrece te besjede,
sam bcz druzbe Turcin sjede srod sejana i pa-
stira. I Gundulid 385. Jedva izrece sej govore,
a Akile dode. G. Palmotid 1, 192. Kako rijeci
ovo izrece, zalostan se na iznositii hrid zatede.
1, 353. Tako izreksi odijeli se. I. Dordid, ben.
195. A pak ili ne izreku sve mise. D. Ba§ic
287. To izrekavsi, izmisli se i ostavi divojku
slobodnu od napastovanja. Blago turl. 2, 13. To
izrece kraj od tmine, dasom piko rastvori se. N.
Marci 75. Jos te r'je2i ne izi-ece. Nar. pjes. vuk.

1, 189. To izrece, pa se rasta s dusom. 1, 616.
Pa je onda kuli govorio: Sto des pusta u pri-
morju, kulo? . . .' To je Arap kuli izrekao. 2, 387.

C. vidi izgovoriti, 1, d. Poklisari su osudu iz-
rekli. A. Kanizlid, kam. 97. Izrece suprot nemu
osudu. 158. Izrece odsudu na svoga jednog voj-
nika. M. A. Eejkovid, sabr. 8. Kad sudac po
tretoj opomeni izrece grisnika zavezana. Ant.
Kadcid 16. Izrece odsudu lord Mansfield. M.
Pavlinovid, rad. 96.

d. vidi izgovoriti, 1, e. Kad ne modi bude rijeci
izredi. Zborn. 174''. Jedva moze rijec izrijeti. D.
Zlatarid 361^. Eijec joj izrit ne da smeda, rukom
samo odgovara. I. Gundulid 412. Izrijet jednu
rijec ne more. I. V. Bunid, mand. 20. Ne moze
ni rici izredi. M. A. Eejkovid, sabr. 36. Izreci
s jezikom one rici. Ant. Kaddid 188.

e. vidi izgovoriti, 1, f. Svoje rijeci izrica tijem
nacinom, da slovima tudega j'ezika ne moze ih
u pismu izvrsno izrijeti. E. Gamanid A4a.

3. pasivno. Kako j' vise izreceno. Zak. vinod.
59. Clanci s. crkve u ovomu dilu jesu izreceni.
P. Lastrid, test. m. Prilici se Z slovu C tisno
izrecenu. Ant. Kadcid, predg. ii. Jedna (duznost)
jest izrecena, koja biva po rici. A. d. Costa 1, 15.
Prinosim onu osudu protiva tebi izrecenu. I. J.
P. Lucid, razg. 19. — Part, praet. pass, s nega-
cijoin (neizrecen) moze znaciti: koji se ne moze
izreci. O neizrecene grdine i oholosti tvoje, Da-
riju! Aleks. jag. star. 3, 238. Da u rijec nasu
rijeci dilo neizreceno izrece se. J. Kavanin 96''.
O neizrecene izvrsnitosti duse razlozite! F. Lastrid,
nod. 330. Oli se cini prismradni i neizreceni grih
petogradni. Ant. Kadcid 212. Zasto je uvridio
neizrecenu dobrotu Boga svoga. M. Dobretid 64.

3. sa se.

a. pasivno. A toj se jur izrit ne mogu tve slave,
ni kakoj vlas izrit naj mani od glave. S. Men-
cetic 89. Ne mo^ase se izvrsnije izrijeti zivot
nasega spasiteja. A. Gucetid, roz. jez. 18. Da
je Bog jedna stvar koja se ne moze izredi. M.
Orbin 3. Muka, koja se ne moze ni izrijeti, ni
izkusiti. 124. I plac ki ucinihu, izredi se ne
more. F. Glavinid, cvit. 225''. Ne moze se iz-
rijet, kako uze hvalit dobitnika. G. Palmotid

2, 162. Bozja djela ne mogu se nasijem glasom
dobro izredi. J. Kavanin 68''. Nase su muke
koje se Juskim jezikom izredi ne mogu. F. Lastrid,
nod. 381. Uzrokovade u nima jedno veseje koje

IZRE6i, 3, a.

292

IZREDITI, 2.

se izreci ne moze. J. Filipovic 1, 159^. Niti se
moze izreci sto je primila. A. Kanizlic, utoc. 23.
Sto JG erne, sto li gore, izreci se tezko more. V.
Dosen liG^. Duh sveti uliva |ubav u nase duse,
kakono se jest od zgor izreklo. Blago turl. 2, 10.

b. refieksivno.

a) izreci sto se o cemu misU. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (izrijeti se, izredi se, izricam se
,esprimersi, dichiararsi' ,aperio' 292^). Sad s vi-
kanjem,^ sad s prijetnami, da se izrece na n na-
piru. G-. Palmotic 3, 74:t>,

0) nehote izreci sto se nije htjelo reci. — U
Vukovu rjecniku : ,sich verreden' ,dico quod nolim
dixisse'.

IZEED, m. postaje od izrediti, samo u nekijem
oblicima adverbijalno kao redom, poredom. — U
nase vrijeme.

a. na izred. Na izred ih majka izjubila. Nar.
pjes. juk. 420. Svim na izred mejdan podijelio.
549. Svi svatovi na izred se jube. Nar. pjes.
vil. 1866. 833. Zene na izred idu po pojskim ra-
dovima. V. Bogisic, zborn. 108.

b. izredom u Vukovu rjecniku: u pjesmi mjesto
,redom' ,der reihe nach' jordine' s primjerom : Sve
daruje izredom svatove.

1. iZREDAN, izredna, adj. eximius, uprav koji
izlazi iz reda, izvanredan, ali u dobrome smislu,
dakle koji je naj boji medu ostalijem, Hi koji je
uopce vrlo dobar. — Postaje od iz reda nastavkom
tn. — Bijec je stara, isporedi sislov. izri^dtn-B,
rus. HspH^Htiii. — Kao da nije narodna rijec; sa
znacenem sprijeda kazanijem nalazi se u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,egregius' 285b), u Stulicevu (extra-
ordinarius, praecipuus' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara), u Danicicevu (izredtni. ,ogregius').
V pisaca naiega vremena kao da je znacene sla-
hije (dosta dobar) po ruskome znacenu.

a. adj. — Komp. izrfedniji (P. Bolic, vinodjel.
2, 52. 327. 411). a) s jacijem znacenem. Eazumomt
izrednyimi.. Stefan, sim. pam. saf. 10. Izredt-
nyimi. razumomt svojimt. Domentijan* 26. Zi-
tije divi.no i izredtno. Danilo 347. — b) sa sla-
bijim znacenem. Ne bi umeo u izreduo pice pre-
tvoriti. P. Bolic, vinod. 2, 4. J^udi su u drevna
vremena izredna vina umeli praviti. 2, 6. Iz-
redna rakija. 2, 27. Izredan kvasac. 2, 36. Crno
je vino izrednije. 2, 52. Naj izredniji proizvod.
2, 327. Imade dakle (varosica Aleksinac) dovo}no
izrednoga vina. M. D. Milicevi6, medudnevn. 28.

b. adv. izredno. — (J Stulicevu rjecniku: ,prae-
cipue, extra ordinem'. — U knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom ima i start oblik izredne. Blago-
slovivi, jego izredne. Sava, sim. pam. saf. 4.

2 IZREDAN, izredna, adj. koji je u redu, po-
reden. — Postaje od izrel nastavkom tn. — Satno
u Voltigijinu rjecniku: izredna ceta ,squadrone'
,schwadron'.

IZREDATI, izredam, pf. vidi izrediti. — Slo-
zeno: iz redati. — TJ nekijeh pisaca xviii vijeka.

a. aktivno. Izredavsi zivine i ptice. E. Pavic,
ogl. 16. Zapovidi dakle, da vas puk izreda. 169.
Izredavsi svoje vojake. 314. Imena im svima
kra} izreda. Nadod. 56. Ja vam ne6u sad ovde
izredati prid o6i sve patrijarke. Grgur iz Va-
resa 38.

b. pasivno. Razglodajudi s ocima pameti svoje
kako izredane prid sobom grije smrtne. I. J. P.
Lucid, doct. 10. Vidimo sve bice u naj stralni-
jemu oblicju izredane prid nasim ocima. Grgur
iz Varesa 75.

c. sa se, pasivno Hi refieksivno. Zapovida da se
izredaju ulista puna 6ela. I. J. P. Lucid, razg. 58.

iZREDICA, /. red po kojemu jedno za dru-
gijem dolazi, radi itd. — isporedi izred, izredice.

— U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,nacli-
einanderfolge'.

IZREDICE, adv. s prijedlogom na (na izre-
dice), redom, poredom (jcdno za drugijem). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Na izredice po dva
pocese ga frustati. F. Lastrid, test. 159^.

IZREDITI, izredim, pf. slozeno : iz-rediti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Po svoj je prilici
stara rijec, isporedi stslov. izrediti, rus. iiapH^iiTt.

— Izmedu rjecnika u Mikalinu (izrediti, stavit
po redu ,ordine dispone, dirigo, instruo'), u Be-
linu (izrediti, izredjujem ,affilare, metter in fila,
in ordinanza' ,disponere in ordinem' 44*; ,ordi-
nare, disporre, melter in ordine' ,ordino dispo-
nere' 526'j; izrediti vojsku ,aciem instruere' 294''),
u Voltigijinu (izrediti, izredjujem ,ordinare, sfi-
lare, schierare, assettare' ,iu ordnung setzen,
bringen, ordnen'), u Stulicevu (izrediti, izredjujem
i izredivam ,parare, comparare, disponere, ordi-
nare'), u Vukovu (,nach der reihe etwas ver-
richten' ,ordine conficio').

1. aktivno.

a. kod mnogo objekata: a) postaviti sve u red
uopce Hi u neki osobiti red. — od xvi vijeka.
Tko je zube u hvalu u pored izredio ? M. Ve-
tranid 1, 358. Imase izredit kosice po celu. D.
Zlatarid 53^. Vi darove ke nosite lijepijem redom
izredite po raAmomu serau poju. G. Palmotic
2, 393. On u lijepijeb devet kora razdijene nih
izredi. 3, 120*. Na tri dijela vitezove, Druzi-
mire, tvoje izredi. P. Kanavelid, iv. 94. Petnes
tisud u tri dijela za nima del izrediti. 235. Tu
sve modi izredise vrh spravjena zlatna otara. J.
Palmotid 10. I u liJL'pijem nacinima s prva druzbu
izredise. 176. U%'edose te bojnike i vrh mira iz-
redise svekolike. 276. Po onomu izredi i spravi
sva svoja dilovanja. P. Radovcid, ist. 9J. Upored
je izredio dvanost kona osedlan'jeh. Nar. pjes.
bog. 29. Prstenke je uzela, na ruke ih izredila.
125. Da vam ja jednu po jednu izredim i na-
nizem Dominikove milosti. A. Kalid 502. Porad
toga skup gizdavi u polukrug lijepi izredi prid
pristoje. P. Sorkocevid 575^*. I take Turcin iz-
redi sve mane koje na senici biti mogu, a Hero
mu sve potvrdi. Vuk, poslov. 254. Da covjek
izredi te dukate, prekrili bi guvno. S. J^ubisa,
prip. 138. — b) tzraditi nekoliko posala (iste
vrste) jedan za drugijem. Sad uzmo onu svedu
od ovoga i daje drugom koji jo posle ovoga naj
stariji, te se tako izjubi sa svima . . . Kad stare-
sina ovo izredi sa svima ... M. D. Milidevic,
ziv. srb. 2, 24. — c) uopce spremiti, spraviti,
urediti. ,Dok sam samo onliko zito za mlin izre-
dila, sta sam puta resetom okrenula." J. Bog-
danovid.

b. kod mnogo subjekata (u drugom je primjeru
kolektivni supstantiv), znaci da svaki subjekat
poredom nesto radi, izvrsuje. — U na§e vrijeme.
Dokle tako izredili bili, dugo bilo i vrijeme prode.
Nar. pjes. vuk. 2, 264. Sav je Solun porez iz-
redio. 2, 461.

3. pasivno (kod svijeh je primjera znacene kao
kod 1, a). Od ke je (pjesni) slova broj izredjen
svim s dvora, vejase ovakoj u kori javora. D.
Rauina 137*. Gdi kamena mnoz velika drazijeh
siva medu zlatom izredena. G. Palmotic 1, 163.
Iste slike svi stijezi su medu bijelijem izredeni.
2, 210. Jesu (nauci) zajedno namirieui i izi-e-
djeni za uciniti dobru smrt. P. Radovcid, nac.
2. Sluzi se u ti dan jednijem razmislanem i
stenem, kako su izredena u ovijeh knigah. I. M.

IZREDITI, 2.

293

IZREZAK

Mattel 2(57. Ugleda bezbrojnu mnoz blazenijoh
oko Bozijoga pristoja izredenijeh. A. Kalid 163.
Kako izredeno stoje na nebu sitne zvijezdo. 164.
I na vratu neizredoni zlatui prami jo§ joj sjede.
P. Sorko^ovic 578''. Stijezi, trub[e i vojnioi, koni
u jodno i konici izrodeni tuj se paze. bS-i^.

''i. sa so. — Izmedu rjecnika u Stulicevu: ,or-
dinare se, ordinatim, cum ordinatione se dispo-
nere'.

a. villi 1, a.

a) rejleksivno. On vrh zlatna stola sjedi, a
qstalo se vijece izredi s objo strano oko nega.
Gr. Palmotid 3, 41i>. Potajnici za nima se izre-
dise. P. Kanavelid, iv. 343. A kad bani izrede
se polag Posta vrh ravnice. 473. Djo se vas
puk sakupio, pokraj mora izredio. I. A. Nenadi6,
lambok. 27.

b) pasivno. Obucen je suhu u zlatu, obli biser
gdje se izredi. J. Palm.oti6 301. Izredice se zlo6e
nase prid obrazim od svi kojina zemajski. A. d.
Bella, razgov. 178.

b. vidi 1, b. Da se danas zgotovi cast kod
jednoga se|aka, a sjutra kod drugoga, i tako
redom dok se svi ne izi'ede. Vuk, poslov. 85.
Zvanice se vec okupile i prvom casom rakije iz-
redile. S. ^ubisa, prip. 33. Svi se izrede da ce-
livaju zvono. 147. Posto se izrede rakijom. 158.

IZREDIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,ordinandi
vi pollens'. — nepouzdano.

iZREDNOST, /. osohina onoga sto je izredno.
— U pisaca nasega vremena. Tokajsko vino po
izrednosti svojoj zasluzuje da se sviju drugi vina
carem zove. P. Bolic, vinod. 1, 5.

iZREDOM, vidi izred, b.

IZREDATI, izredam, pf. vidi izrediti. — Slo-
zeno: iz-redati. — Akc. je kao kod ispitati. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,ordnen,
reihen' , dispone'). Kad izredaju sve to i drugo
sto znaju, onda se poklone ikoui. M. D. Milicevic,
slave. 34.

IZREDENE, n. djelo kojijem se izredi. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu (izredenje), u Belinu
(izredjenje 44a. 268*. 527a), y, Voltigijinu (izre-
djene), u Stulicevu (izredjene). S ovijem svojijeh
stada i svoje cejadi po nacinu jedne vojske iz-
redjenem patrijarka sto je mislio ? B. Zuzeri 372.

IZREDI VAT I, izrfedujem i izredivam, im])f. iz-
rediti. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (izredivati, izredivam ,affilare, metter in
fila, in ordinanza' ,disponere in ordinem' 44a, a
kod izrediti ima i:)raes. izredjujem), u Voltigijinu
(praes. izredjujem kod izrediti), u Stulicevu (iz-
redivati, izredivam, v. izrediti, a kod ovoga ima
i praes. izredjujem). Po godistijeh izrediva se
vas zivot prislavnoga Benedikta. I. Dordi6, ben. 7.

IZREKA, /. misao sto se kaze (izrice) rijecima,
Hi same rijeci kojima se kaze misao. — Nacineno
od osnove glagola izre6i. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,proposizione, proposta'
,propositio' 59'') gdje se naj prije naJwdi, u Vol-
tigijinu (,proposizione' ,vortrag'), u Stulicevu (,pro-
positio'). Iz istoga svetoga pisma zua se, da iz
izreka op(5enih kakva jest ova: svi u Adamu sa-
grisili su, mogu se iz nih niki, kako da nisu za-
drzani, izvaditi. I. Velikanovi6, uput. 1, 509.
S6epan je cesto pominao sveti Jerusalim, koja
izreka nije Srbinu svoja. S. ^l^ubisa, prip. 107.
Izreka sudacka ,richt6rlicher ausspruch'. Jur. pol.
terminol. 52. Izreka ,sch6pfung eines spruches'.
449. Izreka ,spruch'. 469. — 1 u Sulekovu rjec-
niku: ,ausserurfg; sprucb'.

IZREKOVATI, izrekujem, impf. izreci, vidi

izricati. — Samo u JambreSicevu rjecniku: izre-
kujem ,eloquor'.

iZRELITI, izrelim, pf. sazreti. — Slozeno : iz-
zreliti. — U Voltigijinu rjeiniku: ,maturare, sta-
gionare' ,reifen'.

IZRiJNDATI SE, izrfend§.m se, pf. u zagoneci :
Kumo, daj mi tvoje rende da se izrendam . . .
(odgonet}aj: sito). Nar. zag. nov. 209.

IZRENITI, IZRENUTI, vidi izagnati, I, 1, b, c).

iZRESKATI, Izreskam, pf. dem. izrezati (izre-
zati na vrlo malene komadice). — Akc. je kao
kod izgledati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (izreskati, izreskivam i izres-
kujom uz izrezati) i u Vukovu (,zerschnitzeln*
jdiscindo'). Zubci su nejednako izreskani. P. Boli6,
vinod. 1, 37. Kraj je zatubasto i nejednako iz-
reskan. 1, 41. Lis6e jo oblasto, glatko i sitno
izreskano. D. Popovid, poznav. rob. 334. Istera
kitu sitno izreskana lista. (opaska). u Nar. pjes.
vil. 1866. 384.

IZRESKIVATI, izreskujera i izreskivam, impf.
izreskati. — Samo u Stulicevu rjecniku: izreski-
vati, izreskivam, freq. uz izreskati, a kod ovoga
ima i praes. izreskujem.

IZUE^STl, vidi izrasti.

IZRESeTANE, n. djelo kojijem se izreseta. —
U Stulicevu rjecniku.

IZRESi^TATI, izres^tam, pf. slozeno: iz-re§e-
tati. — Akc. se mijena u praes. 1 ^ 2 pi. izre-
setdmo, izresetate, zi aor. 2 i 3 sing, izreseta, u
part, praet. act. izresetao, Izresetala, u part, praet.
pass, izresetan. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajimi (izresetati, isprobadati ,perforo,
exterebro, perterelaro, perfodio'), u Belinu (izre-
setati, izresetavam ,forare come un crivello' ,per-
forare' 323''), u Stulicevu (,a cribrando cessare,
totum cribrare'), u Vukovu (,zerl6chern' ,perforo'
s primjerom: Sav barjak izresetala taneta).

a. isprobijati na mnogo mjesta tako da objekat
ostane kao reseto (cesto iperbolicki).

a) aktivno. Ranam ga je po svem tijelu iz-
probado, izre§eto i ubio. B. Zuzeri 261. Ceka
trijeske, koje rigaju suprod nemu lumbarde i
puske pi'ipa}ene, premda ga ce izresetat i raz-
nijeti na komade. 371. Onda Turci opale na nega
citav plotun, i svega ga izresetaju. M. D. Mili-
6evic, kra}. srb. 68.

b) pasivno. Jer bijahu mane vise svi sest izre-
§etani (o brodovima). S. J^ubisa, pric. 10. Izre-
setanim zaklopcem pokrivaj. P. Bolic, vinodj.
2, 342.

b. posve proresetati (i u prenesenom smislu),
svrsiti resetane. Simune, Simune, izprosi djavao,
da vas izreseta i procini kano se cini psenica
(luc. 22, 31). I. Anci6, vrat. 30.

IZRESETAvATI, izresetavam, impf. izresetati.
— U Belinu rjecniku: praes. izresetavam kod
izi-esetati, i u Stulicevu: freq. uz izresetati.

IZREVATI SE, izrevem se, p>f. svrHti revane
posto se mnogo revalo. — Slozeno: iz-revati. —
U Belinu rjecniku : ,ragghiare a sazieta' 604*, i
u Stulicevu: ,ragghiar molto' ,multum rudere'.

iZREZ, m. mjesto na kojem se izrczalo, kraj
sto ostane ondje gdje se izreze. — U pisaca na-
sega vremena. Mani izrezi na obodu kazu se:
zupci. J. Pancic, bot. 27. — i u ^ulekovu rjed-
niku: ,ausschnitt'.

IZREZAC, izrezdca, m. covjek sto izrezuje. — U
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,ausschneider'.

IZREZAK, izreska, m. sto je od cega Hi iz
cega izresano. — U Vukovu rjecniku: .das aus-
schnitt' ,segmontum'.

IZEEZALAC

294

2. IZ RIB ATI

IZEEZALAC, izrezaoca, m. covjek sto izrezuje
(n. p. iz drva sliku Hi sto clrugo). — Samo u Volti-
gijinu rjecniku: ,intagliatore, scultore' ,schnitzler'.

iZREZAl^E, n. djelo kojijem se izrcze. — Sta-
riji je ohlik izrezanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka]inu (izrizanje), u Belinu (izrezanje na kuse
,il tagliar in pezzi' jconcidere' 721*), u VoUigijinu,
u Stulicevu. Ruka bozanstvena kada ga ucini i
stvori, od kuda mislite da uze izgled, od kuda
uze prvo, da reknem ovako, izrizane i sklopjene
za uciniti covika? A. Tomikovic, gov. 131.

IZREZATI, izrezem, pf. slozeno: iz-rezati. —
Akc. je kao kod izgrtati. — Gdjegdje se umece
medu z j r glas d (isporedi zreti): izdrizat, iz-
drizavsi. M. Pavisid 26. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. izrezati, rus. napiaaTt. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (izrizati, obrizati ,findo, scindo,
abscindo, seco, reseco, excido, incido, amputo' ;
izrizati na kuse ,disseco, concido, trucido, caedo,
internecione occidero'; izrizati po srijedi, priri-
zati po srijedi ,intercido, interseco'; izrizati na
trpezi meso il' inu stvar ,dissecare cibum'), u Be-
linu (izrezati, izrezujem ,aflfettare con 1' e stretto,
tagliar a fetto' , concido' 42^ ; izrezati ,trinciare,
tagliare le vivande' ,obsonia scindere' 740* ; izre-
zati na kuse .tagliar in pezzi' ,concido' 720b; {z-
rezati na drobno, na sitno ,sminuzzar6, tagliar
in pezzetti minuti' ,minutatim concidere' 68(Jb),
u VoUigijinu (izrezati, izrezujem ,intagliare, scol-
pire ; fettare, trinciare' ,eingraben ; zerschneiden'),
u Stulicevu (izrezati, izrezivam i izrezujem ,se-
care, scindere, caedere'), u Vukovu (1. ,heraus-
schneiden' ,exseco'. 2. ,versclineiden' , concido').

a. aktivno. a) rezuci razdijeliti sve (o mno-
gijem objektima) Hi (ako je jedan ohjekat) raz-
dijeliti na mnogo komada (cesto iperbolicki). Neka
me izrizu svi nozi. S. Mencetic 343. Tebi cu
vas obraz izrjezat. M. Drzic 260. I na mrve da
izreze sve sto iznaci bude zivo. J. Palmotic 359.
Na sedamdeset i dva dila negovo tilo izriza. J.
Filipovi6 1, 224''. Ucinise . . . postavit ih na
muke, kola i izdrizat. M. Pavisi6 26. Zudije iz
drizavsi joj sve zglobe uda. 26. I toliko kruha
izriiete. M. A. Relkovic, sat. G4a. Da okastri
i izrize grane. J. S. Re}kovic 83. Sitno izrezi. P.
Boli6, vinodj. 2, 363. — u prenesenom smislu.
Njeka vina na agrestu i srce nam izrezase. M.
Drzic 246. — b) rezuci izvaditi. Za ranu izlicit
izriz' zlo i vrz' van. M. Marulic 148. Neka im
sve zube izrezu. Nar. prip. vuk, 8.5. Od jaci pre-
sada izrezi krajfiake sa6e. F. Dordevi6, pcelar.
47. — u osobitom smislu. Tako se mogu ovakve
prasice onako izrezati da nikada vise skotne ne
postanu. I. Jablanci 144. — c) po predasnem
znacenu naciniti sto (kip Hi drugo) rezuci (iz
drva, kamena itd.). Ovo su ono sedam stupa ka-
meniti koje izriza mudrost vicria. A. Bacic 259.
Dlijetom to je izrizao od drveta cedarskoga. P.
Kne2evi6, pism. 183.

b. pasivno. a) vidi a, a). Ki od ne je kako
krvnik zli izrezan tuzno bil. D. Zlatarid 10''.
Krub izrezan bez truda je blagovan. (D). Poslov.
danic. 51. — 0) vidi a, cj. Izrezan od kozica
zvjerskijeh zastav mao uzima. I. Gundulid 534.
Ne cini tebi kip izrizan ,non facies tibi sculptile'.
A. Ba6i6 54. Kipovom izrizanim od derveta uka-
zuju postene. A. Kani21i6, kam. 580. Grob je
ovi u kamenu izrizan i izdubjen. utoc. 577. Pri-
like pengane i izrizane. I. Velikanovi6, uput.
S, 477. Sto je po ku6ama spoja u kamenu izro-
zano kojeSta. Vuk, nar. pjes. 2, 514. Na jednom
kamenu stoji izrezano kako je djever zagrlio
snahu. 3, 460. ,Ja bi ga pozna po negovu bratu.

uprav vini izrezani brat'. ,0n nalici mnogo na
oca; ne nalici on na oca, nego e izrezani otac'.
J. Bogdanovic.
c. sa se.

a) pasivno (vidi a, a)). Kad se meso izreze
na komadice. Vuk, pism. 41.

b) reciprccno (vidi a, a) u iperbolickom smislu).
Ter smo spravni svi kolici za grad mili sacuvati
u gospockoj svijetloj dici u boju se izrezati. J.
Palmotid 247.

IZREZAVATI, izrezavam, itnpf. izrezati. — U
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjeneevu (izrezavam, v. izdelavam). Koje se
loze sasvim iz pana izrizuju. J. S. Eo}kovi6 130.

IZEEZiVALAC, izrozivaoca, m. covjek koji iz-
rezuje. — Samo u Stulicevu rjecniku: (grijeskom)
izrezivalac j izrezivaoc ,trinciante' ,qui cibos (sed
proprie ex carne) dividit'.

IZEEZlVAIsI'E, n. djelo kojijem se izrezuje. —
U Vukovu rjecniku.

IZREZIVATI, izrezujem i izrezivam, impf. iz-
rezati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (izrezivati, izrezivam ,minuzzare, sminuz-
zare, fare in pezzi' ,diminuo' 488'', a kod izre-
zati ima i praes. izrezujem) gdje se naj prije
nahodi, u VoUigijinu (praes. izrezujem kod izre-
zati), u Stulicevu (izrezivati, izrezivam ,in secando,
caedendo etc. esse', a kod izrezati ima i praes.
izrezujem), u Vukovu (izrezivati, izrezujem ,aus-
schneiden' ,exseco'). Da jim visto izrizuje sate.
J. S. Eo|kovic 285. Pcelam kucnik izrizuje meda,
339. Nije Bog sasvim zabranio pengati ili izri-
zivati prilike. I. Velikanovid, uput. 1, 422. Pa-
ziti se ima, da so ne izrizuje, ni peiiga ni utkava
na onoj stvari . . . rodno zlamene. 3, 143.

IZEEZOTINA, /. a) mjesto na kojem se iz-
reie, kraj sto postaje rezanem. — od xviii vijeka.
Kada se izgubi kluc od jedne brave, vaja da na-
cinis k}uc sa svim onim izrizotinama, koje i
koliko perdeta ima brava. F. Lastric, od' 106.
KJuc, ako ne ima onoliko i onije isti izrezotina,
koliko brava ima perdeta, doisto ne more brave
otvoriti. ned. 243. — b) ono sto se izreze. — u
nase vrijeme. Izmisle uceni |udi, te izrezu u
drvetu, mjedi i u kamenu svaku zemju ponaosob,
i u skupi, i ove izrezotine nazovu zemjepisni-
cima iliti kartama. Nov. sr. 1834. 15.

IZEGATI, izrgam, pf. unistiti rganem. — Slo-
zeno: iz-rgati. — Akc je kao kod izgledati. —
U Vukovu rjecniku: ,abreiben, abnutzen' ,detero'.

iZRIBANE, n. djelo kojijem se 'Izribci. — U
Stulicevu rjecniku.

1. IZRIBATI, izribam, pf. izvaditi r'ibajuci
(ribu i drugo sto iz mora, iz vode), i metaforicki :
istraziti. — Slozeno: iz-ribati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjednika u Vrancicevu (.expiscari') gdje
se naj prije nahodi, u Belinu (,cavar pescando'
, expiscari' 558*), u Stulicevu (,expiscari; fig. dili-
gonter inquirere'). Za izribati voge potistene i
smrdecu kaluzinu. A. d. Bella, razgov. 14. Mojim
mrJzami nastojadu ga izribati. 212. Doklo do
dna izribamo sve sto u sebi zdrzi ovi mudri nauk.
B. Zuzeri 238. Mrtve mrezam izriba§o. I. A. Ne-
nadic, samb. 27. ,Izribacu ja od liega sve ne-
gove namjore'. u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

2. IZRIBATI, izribam, pf. istrti. — Slozeno ;
iz-ribati. — Akc. je kao kod ispitati. — Od xviii
vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu rjic-
nika u Vukovu (s dodatkom da se govori u Sri-
jemu): 1. n. p. sobu ,ausreiben' ,defrico', cf. oprati.
2. kupus ,schneiden' ,disseco'. Ona mlada (fali

2. IZRIBATI

295

IZRIGAVATl

se) svojiuQ izribaniin i rumenim licem. A. Tomi-
kovid, ^ov. 99. To ukazujo ocito i tvoje izri-
bano lice i tvoje nakadifce kose. 150.

IZRIBAVANE, n. djelo kojijem se izribava.
,Pazi na izribavaiiu (kupusa) odnijece ti uozi
prste'. J. Bogdanovi6.

IZRIBAVATI, izribavam, impf. izribati. — U
nase vrijeme u Lici. ,VaviJ6 pazi, kad izribavas,
odnijece ti nozi prste'. ,Tako su meni lani uozi
izribavajudi odnijeli sve jagodice s prsta'. J. Bog-
danovid.

IZRICAI^fE. n. djelo kojijem se izrice. — Sta-
riji je oblik izricanje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu. Kako se razlicni jezici nahode, take raz-
licna i izricanja jesu. R. Gamauic A4a.

IZRICATI, izncem (iznoam), impf. izredi. —
Akc. je kao kod ispisati (i ispitati). — Moze biti
stara rijec, isporcdi stslov. izricati. — Izmedu
rjecnika u Belinii (izricati, izricam ,pronunciare,
formar lo parole' ,pronuncio' 591" ; izricati, iz-
ricam bosjede ,dire' ,dico' 260*, a kod izredi ima
praes. izricam i izricem), u Stulicevu (izricati,
izricain, v. izgovoriti.

a. aktivno. Poce izricat ove rijeci. G. Palmotic
1, 120. Skrovne sapte izricati za besjedam ovijem
.sjede. 2, 246. Vece poceh imo izricat strasno i
jako. 2, 327. Strahovitijem ter besjedam sione
izricem sad zamore. 2, 432. Izricanja, kojijem
se rijeci od svakoga jezika izricaju i izgovaraju.
R. Gamaiiic Al^. Slova, koja mogu izricati mnoge
nase rijeci. AT^^. Ono je osobito i vlastito izro-
cenje od svakoga slova, kojijem se izrice. AS*.
Ali se ona rijec u kratko, ali prodi|eno izrice.
C7a. Bozje vlasti danu dan izrica. I, Dordic,
salt. 53. Prid nim boles skrovnu izricam. 473.
Ter mu poce na uzdanu sej besjede izricati. P.
Sorkocovid 592'*. Niti de jezik moj izricati pri-
jevare. D. Danicid, jov. 27, 4. Ne bi svaku pra-
vilno izricao. M. Pavlinovid, rad. 171.

b. sa se, pasivno. Kih imena ne izricu se za
ukloniti se tasde slave. Narucn. liQ^. Ovake se
molitvice imaju srcanom zejom izricati. B. Gradid,
duh. 65. Kako se ona (rijec) izrice. S. Rosa vii.

IZRICAJ, m. vidi izreka. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. ,Natovarit ure (nategnut) nije lip
izricaj'. J. Grupkovid.

IZRICAK, izricka, m. vidi izgovor, d). — Na
jcdnom mjestu xviii vijeka. Zato sada medu G i
L metnuvsi H, izricak onaj tusimo, kakono ti
,caput', kada pisemo takoder stavimo ,ghlava',
da ne izajde .glava' iliti ,|ava'. D. Rapid, pred-
govor.

IZRIDATI SE, izridam se, pf. svrSiti ridane
posto se mnogo ridalo. — U na§e vrijeme u Su-
lekovu rjecniku: ,auslieulen'.

IZRIGANE, n. djelo kojijem se izriga. — Sta-
riji je oblik izriganje. — U 3Iika{itiu rjecniku :
izriganje, uzriganje ,ructus' ; u Belinu: izriganje
jada etc. ,sfogamento, lo sfogare' ,egestio' 674*;
u Bjelostjencevu: ,ructatio, ructus'; u Voltigijinu :
,vomito' ,das ausspeyen'; u Stulicevu: ,ructus'.

IZRIGATI, izrigam, pf. slozeno: iz-rigati. —
Akc. je kao kod iskoncati (u Dubrovniku je druk-
ciji: izrigali, izrigam). — Rijec je stara, ispo-
rcdi stslov. izrygati, rus. iispBiraTt, — Izmedu
rjecnika u Belinu (,votnitare fuora' ,evomo' 7781'),
u Voltigijinu (izrigati, izrigujem ,vomitare, sbor-
rare' , ausspeyen'), u Stulicevu (izrigati, izrigivam
i izrigam, v. izrignuti s dodatkom da je rijec
ruska), u Vukovu (,ausrulpsen' ,eructo').

a. aktivno. a) znaci sto i 1. izbjuvati, ali je
nepristojnija i prostija rijec. aa) u pravom smislu

(o zivotini Hi s preziranem o celadetii). Zmija
nalip svoj izriga, cid da noj (ribi) ne stvori zlo
kojo. D. Ranina 13''. Prosti }udi kada se prezdru
i prepiju stanu bjuvati; tadaj im podrugjivo do-
vikne ko : ,Eno onaj sve §to je pojo i popio iz-
riga'. Obicno i psu reku : ,Eno riga', a ne ,Eno
bjuje'. J. Bogdanovid. — bb) u prenesenom, me-
taforickom smislu; svagda s preziranem. aaa)
uopce, i 0 neiivijem stvarima. Dokle obijesti sve
ne izriga pod mom sabjom gusa kleta. G. Pal-
motic 2, 340. U krvi je joster otrov a tvrda
krasta uzdrzi ga da ne izriga. B. Zuzeri 143.
Jer kad vitar probudi ga (more), mnoge stvari
van izriga. V. Dosen 60*. Propast iz dubina da
bi Judu i Kaina van izrigala . . . 76*. — bbb)
izrigati dusu za umrijeti. Za vrat ga du stisnuti,
da mi u rukah dusu izriga. (x. Palmotid 2, 349.
Izriga oholu dusu pod nogami onega sveca. I.
Dordid, ben. ;}2. U griju otrovnu dusu izriga.
I. J. P. Lucid, razg. 121. — ccc) vratiti na silu
sto ugrableno Hi ukradeno. ,Stani, stani, izrigades
ti moju krvavu muku ma na nos'. J. Bogdanovid.

— cldd) iskazati, izgovoriti. Ki s' opije vinom
hode izrigati sto god znade. J. Armolusid 71. —
amo spadaju i ova tri primjera: Kad su izri-
gali svoje bjuvotine griha. Ant. Kadcid 248. Skru-
sene tribuje, da usta otrov grija izrigaju. I. J.
P. Lucid, dcct. 13. Izrigaj vas otrov tvoji zloda
(na ispovijedi). razg. 36. — eee) kao iskaliti;
koji prim jer moze pripadati pod ddd). I na meni
gnevne izriga svoje osvete. G. Palmotid 1, 190.
Nemila neka gusa na me izriga svoju zlocu.
1, 317. Poglavice sve crkovne nabunite, neka
budu svoje izrigat ijede .skrovne. 3, 10*^'. Sve
de mnostvo radi tega svoj izrigat gniv na nega.
3, 28t'. Er tu opaki narod stoja ki pun zlode
gnusne i hude s rajskijem gostim zle nastoja iz-
rigati svoje blude. 3, 51b. Tad pakjena napas
silna, scijened imat cas podobni, srca zala svijeh
obilna da izriga cemer zlobni. 3, 141*. Ti sve
psovke na n izriga. 3, 191'>. Na iste stijene jed
i srcbu izrigase. P. Kanavelid, iv. 520. Mrca na
jednoga jed otrovni izrigati. 586. Koje de psovko
izrigati suprod Bogu. A. d. Bella, razgov. 35.
Cekajudi zgodu za izrigati jed cemerni od osvete.
193. Da tvoj ijed nespodobnijem rjecetinam ne
izrigas. B. Zuzeri 365. Tko bi virovao da bi
episkop takvu psost izrigao? A. Kanizlid, kam.
847. Jesi li karo drugijeh radi da izrigaS samo
tvoju srditost? T. Ivanovid 145. Koje prikorne
rijeci izrigala je bezobrazna sluzbenica. A. Kalid
392. Srzba gleda svuda, gdje de izrigat jed ce-
merni. N. Marci 67. — b) eructare, ispustiti (naj
ce§ce s nckom bukom) kroz usta vjetar iz zeluca.

— u Vukovu rjecniku.

h. jjasivno. Za jednu omrazu suprod tvomu ne-
prijate}u izriganu. B. Zuzeri 21.

c. sa se, refleksivno , svrsiti rigane posto se
mnogo rigalo, izrigati sve. — Izmedu rjecnika ii
Belinu (izrigati se, izrigujem se jvomitare' ,vomo'
778^5) i u Stulicevu (v. pobjuvati se). Ruzno je
vidit jedno pseto kad se izriga. J. Filipovid 3, 210*'.
,Ako se nazdro, bome se i izriga'. J. Bogdanovid.

IZRIGAVAC, izrigavca, m. covjek koji izrigava.

— U Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) izri-
gavec ,ructator', i u Stulicevu : izrigavec ,ructans'
s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva.

IZRIGAVANE, n. djelo kojijem se izrigava. —
U Bjelostjencevu rjecniku: ,ructus'.

IZRIGAVATl, izrigavam, impf. izrigati. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izrigavam, izrigavati
,ructo, eructo, ructuo, ructico, ructor, emitto
ructus'.

IZRIGAVICA

296

IZRITI

IZRIGAVICA, /. zensko cejade sto izrigava. —
Samo u Bjelostjencevu rjeiniku: ,ructatrix'.

IZEIGIVATI, izrigujem i izrigivam, impf. iz-
rigati. — U Belinu rjecniku : praes. izrigujem
se kod izrigati se; u Voltigijinu: praes. izrigujem
kod izrigati; u Stulicevu: izrigivati, izrigivam
,ructitare'.

r f

IZRIGNUCE, n. djelo kojijem se izrigne. —
U Voltigijinu i u Stulicevu rjecniku (u obadva
sa starijim oblikom izrignutje).

IZRIGNDTI, izrignem, pf. jedan put izrigati.

— Eijec je stara, isporedi stslov. ' izrygni^ti, rus.
HspbirnyTt. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (iz-
rignuti, uzrignuti ,ructo, eructo'), u Voltigijinu
(izrignuti, izrignujem ,ruttare' .riilpseu'), u Stu-
licevu (izrignuti, izrignujem i izrignivam ,ruc-
tare, eructare'), tc Vukovu Gausriilpsen' ,eructo').
Izrignuti tvoju rasrcbu. B. Kasic, zrc. 117. Koju
(godinu) oblacina zmoracka izrignu. I. T. Mrnavid,
osm. 169. Jer premda slast kratku stigne, dusu
od ne van izrigne. V. Dosen 103*.

IZRIGNIVATI, izrignujem i izrignivam, impf.
izrignuti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. iz-
rignujem kod izrignuti, i u Stulicevu: praes. iz-
rignujem i izrignivam kod izrignuti.

IZRIHA, vidi izrijeha.

1. IZRIJATl, xzrijem, pf. izriti (vidi kod riti).

— U nase vrijeme u Lici: Vuk veli izriti, aii
ovdje (u Lici) nede tako reci niko. ,Svu mi je
bascu krtina izrijala'. ,Ove jeseni ka' nikad kr-
tina sve livade izrijala'. J. Bogdanovic. i u Du-
brovniku. P. Budmani.

2. IZRIJATl, izrijam, impf. izriti. — Samo u
Belinu rjecniku : ,scavare col grugno' ,rostro ex-
cavare' 360*, i u Stulicevu: ,rictu eifodere'.

IZRIJECATI, izrijecam, impf. vidi izricati. —
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski iz-
recam, izredi, izgovarjam, izgovoriti ,eloquor, clare
et aperte animi sensa explico, omnia quae mente
concepi promo atque ad audiendum profero, com-
posite, ornate et copiose animi conceptum edico,
enuncio, exprimo, eifero, in pectore recondita in
lucem expromo, profero'.

IZRIJECAN, izrijecna, adj. koji se posve iz-
rice. — -ije- glasi ovako po juznom govoru, po
zapadnom glasi i, a po istocnom glasilo bi e. —
Kao adj. na jednom mjesiu xvi vijeka. Pokora
isde cistu i izrecnu ispoved. §. Budinid, sum.
L6a. — Kao adv. u pisaea nasega vremena (sa
zapadnijem oblikom izricno) u znacenu kao iz-
rijekom. Lucius koji izricno kaze. M. Pavlinovid,
razg. '27. Izricno ,ausdriicklich'. Jur. pol. ter-
minol. 45.

IZRIJEHA, /. na jednom mjestu xv vijeka (sa
zapadnijem oblikom izriha) kao da znaci sto iz-
govor pod e) ili pravdane. — Nejasna poitana ;
moze biti da je pisac samo radi slika uzeo slovo
h. mj. k. ne moze se znati pravo ni kako bi gla-
sila u juznom govoru: izrijeha ili izrjeha (iz-
reha) ili izriha? Jo§ce puk ne znaSe, ca izred
hotihu, zamam|en cekase, da cuje ne (Suzane)
izrihu, od ke no, svi mnihu, da su dudi ciste.
M. Marulid 84.

IZRIJEK, m. dolazi samo instr. izrijekom ad-
verbijalno, te znaci da se sto kaze })ruvijem. rije-
cima, bez obzira, mogu li one uvrijediti i jesu li
nepristojne. — U na§e vrijeme a izmedu rjecnika
u Vukovu (izrijekom ,bei seinem eigentlichen
namen, z. b. von obsconen gegenstanden' ,vocabu]o
proprio'). ,Smokva' ovdje znaci ,pogan'. Smail-aga
je ovo kazao izrijekom, kao sto se u narodu go-

vori; ali pjevac vaja da je ovako malo zamotao,
Vuk, nar. pjes. 4, 480 (kod stiha: Ja s' ne bojim
Vlaha ni smokava). Kad se izrijekom sto ruzno
za koga kazuje ili govori. poslov. 311. Sto sam
do sad sve okolisio, ovdje du izrijekom da kazem:
da se u svemu narodu nasemu nigdje ne govori
srpski tako ruzno i pokvareno, kao u Srijemu,
u Backoj i u Banatu. pism. 85. — i u sirem
smislu kad se uopce sto kaze pravijem rijecima.
Izrijekom ,ausdrucklich'. Jur. pol. terminol. 45.
Izrijekom ,ausdriicklich' ,espressament6'. B. Pe-
tranovic, rucn. knig. 33. Izrijekom, stil. (naro-
cito) ,ausdriicklich', tal. ,espressamente'. B. Sulek,
rjecn. znanstv, naz. — U rjecnik je Sulek metnuo
i nominativ izrijek ,ausdruck', vidi izreka.
IZRIJETI, V. izreci.

IZRIJEVNA, /. u Danicicevu rjecniku: Izrevna,
selu je Behalijevu isla meda ,na Izrgvnu na virb
i oti. vira na raskrtstije'. (Mon. serb. 108 god.
1381).

IZRIKATI SE, izricem se (izrikam se), ijf.
svrsiti rikane po§to se mnogo rikalo. — Slozeno:
iz-rikati. — U nase vrijeme, a izmectu rjecnika u
Stulicevu: izrikati se, izricem i izrikam: 1. ,ulu-
latus finem facere, ab immoderate luctu cessare,
effusas lacrymas tantum continere'. 2. ,multum
fremere (de leonibus)'. ,Sto sam puta govorio i
govorio, molio i molio, da mi ne pusta svoga
blaga u moj kvar, i, kad sam vidio, da nista no
pomaze, eno sam i zatvorio, vala de se dok i ja
pustim posteno izrikati'. J. Bogdanovic. i u Su-
lekovu rjecniku: ,abheulen'.

IZRINITI, izrinim, pf. vidi izrinuti. — U Stu-
licevu rjecniku: ,expellere, depollere, propellere'.
— sasma nepouzdano.

IZRINOVATI, izrinujem, pf. u Stulicevu rjec-
niku: uz izriniti. — nepouzdano.

IZRINUCE, n. djelo kojijem se izrine. — U
Stulicevu rjecniku sa starijim oblikom: izrinutje,

IZRINUTI, izrinem, pf. rinuti na po]e. — Slo-
zeno : iz-rinuti. — Akc. je kao kod izmetnuti. —
Bijec je stara, isporedi stslov. izriniti, rus. H3-
pHHyTB. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ex-
turbare'), u Belinu (izrinuti, izrinivam ,spiDgere
fuori' ,extrudo' 700^), u Bjelostjencevu (vidi kod
izrinivati), u Voltigijinu (izrinuti, izrinujem jSj^in-
gere, trarre fuora' ,hinaustreiben'), u Stulicevu
(izrinuti, izrinujem i izrinivam, v. izriniti), a Da-
nicicevu (,extrudere'). Otb monastyrja izrinovenu
byti. Sava, tip. stud, glasn. 40, 146. Mi smo
onogaj pri§alca iztrinuli. Spom. sr. 1, 41. (1402).
Izrinuti koga iz ureda ,jemand aus dem amte
verdrangen'. Jur. pol. terminol. 553.

IZRINENE, n. djelo kojijem se izrini. — U
Stulicevu rjecniku: izrinene. — sasma nepouz-
dano.

IZRINIVATI, izrinujem i izrinivam, impf. iz-
rinuti. — U Belinu rjecniku: praes. izrinivam
kod izrinuti ; u Bjelostjencevu : izrinujem, izri-
nuti ,detrudo, extrudo' ; u Voltigijinu: praes. iz-
rinujem kod izrinuti; u Stulicevu: izrinivati, iz-
rinivam, freq. uz izriniti, a kod izrinuti ima i
praes. izrinujem.

IZRITI, izrijem, pf. a) rijuci izvaditi ili isko-
pati; b) sve rijuci prevmuti Hi unistiti. — Slo-
zeno: izriti. — Akc. je kao kod izbiti. — Bijec
je stara, isporedi stslov. izryti, rus. HspuTJ.. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izguliti), u Vu-
kovu (1. ,aus\vuhlen' ,eruo'. 2. ,zerwuhlen' ,ruendo
corrumpo'), u Danicicevu (izryti ,effodere'). Rov
izri. Stefan, sim. pam. saf. 6. Sami sebe rovt

IZKITI

297

IZRODITI, 1.

izryse. Domentijau'* 15. A on rece: ,Ne, da ni-
kako pobirajuc }uj ne izrijete zajodno s nim i
p§onicu. Postila. G2i'. Izrij kao svina a izjedi
kao gospodar. Nar. posl. vuk. 100.

IZRiVATI, izrivam, impf. izriti. — Samo u
Stulicevu rjecniku uz izriti s dodatkom daje rijec
ruska.

IZRIVAVATI, izrlvavam, (jamncno) impf. iz-
riti. — Samo u JambreSicevu rjecniku: izrivavam
.extermino'.

IZRJEHA, vidi izrijeha.

IZRJEKOMICE, adv. izrijekom (u Sirem smislu).

— U jednoga pisca xvii vijeka. Zavetom kako se
govori izrekomice i izre^onim. §. Budinic, sum.
N6b. Koji izrekomice ili neizrekomice sazval jest
hudobe. ispr. 53.

IZKKNUTI, izrknem, 2)f. izhaciti hale iz ncsa
puSuci ili secuci se. — Vprav glasi ishrknuti. —
Slozeno: iz-hrknuti. — Akc. je kao kod izmahnuti.

— IJ Vukovu rjecniku: (iz nosa) ,auschnauzen'
,emungo', gdje ima i rejleksivno izrknuti se, usek-
nuti se: ,sich ausscbnauzon' ,se emungere'.

IZR6b1TI, izrobim, pf. slozeno: iz-robiti. —
Od xviii vijeka.

a. spasti, otkupiti, povratiti iz ropstva. Kako
Stjopan Jaksic izrobi Margaritu sestru svoju iz
ruka bana Morinskoga. Nar. pjes. bog. 117. Uzmi
meni kamenu mantiju, izrobi mi dvije sultanije.
Nar. pjes. vil. 1867. 630.

b. zarobiti. — Samo u Stulicevu rjecniku: iz-
robiti kogn, izrobivam, v. izsuzniti.

IZEOB^iVATI, izrobjujem i izrobjivam, itnpf.
izrobiti. — Samo u Stulicevu rjecniku : praes. iz-
robivam kod izrobiti.

iZROCAN, izrocna, adj. izvrstan. — Postaje
od izredi, te ce prvo znacene biti: glasovit. —
Hijec je stara, isporedi stslov. izroctn'B; u na-
semu se jeziku nahodi do xvi vijeka. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (izrochnt ,clarus'). Izro-
ctnyjo dary, jeze prinosaahu jemu otL ineht
jezykb, sija vtsa vidajase na divnu hvalu jego.
Danilo 45. Tko ti je zlo rekal, izrocna svilice ?
&. Menceti6 267. Izbirase cart muze izroctny.
Aleks. nov. 42.

IZROCIT, adj. vidi izrocan. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, i ti dva pisca xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,celebris,
clarus, insignis, illustris' s dodatkom da je uzeto
u pisca Zlatarica). Nenavistb vsakomu dobromu
i izrocitomu posledujetL. Aleks. nov. 10. Ize
sutt izrociti ott vsehb koiii.. 58. Toli izrocit
pridragi ni kamen ki more svidocit od ocic ne
zlamen. S. Mencetic 64. Zivac izrocit pod sincom
ne (murve) vrise. D. Zlataric 87*.

IZROCITI, izrocim, pf. na dva mjesta u jed-
noga pisca XVI vijeka s nejednakijem znacenem :
na prvom mjestu kao da znaci: izvaditi, oteti;
na drugom: ispuniti. Jamacno je ista rijec sto
izrociti se. Izroci trud s moga srdacca. Or. Drzic
359. Daj mi rok izroci. 364.

IZROCITI SE, izrocim se, pf. ispuniti se, do-
goditi se. — Slozeno: iz rociti. — U dva pisca
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,eve-
nire, contingere' s dodatkom da se nahodi u pisca
Zlatarica). Za znati dat tomu, Jubedi ki zeli, er
vece trebuje jezik mu neg oci, htec naglo zuden
rok da mu se izroci. D. Ranina 123^'. Cini, dva
vidjenja da mi se izroce. D. Zlataric IS''.

IZROD, m. onaj koji se izrodio (koji se rodio
gori nego su mu roditcli i stari uojjce, cesto kao
psovka). — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u

Mikalinu (izrod od avojijeh starijoh ,degener'),
u Belinu (, proles degenera' 589''; ,vile, inteso
d' uomo' 766a; izrod od Judi ,abietto in sostan-
tivo' 5a), ti lijelostjencevu (,degener'), u Jambre-
sicevu (,dogener'), u VoUigijinu (.degeneramento,
irabastardamonto' ,ausartung'), u Stulicevu (,dege-
nerans'), u Vukovu (,der auswurf, das augeartete'
,degencr'). a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Oni ki himbcno, di§, da te dvorise, . . . pleme-
niti tragom bihu I' al' ne bihu? ako 1' jim bise
rod i kuda davfiena, bihu^li jur izrod svojoga
plemona? H. Lucie 241. Cim me u srgbi tako
uzkara tvoj glas, dacko : ,Ti li, izrode, ime od
sina dostojan si nosit' moga?' I. Gundulid 249.
Pogleda ti svoj izrod roditejskijem ocima. I.
Dordid, ben. 169. Ali lazac izrod pravi majko
svoje od naravi. V. Dosen 136a. Da je pogrda,
neprilika, izrod }ucki. A. Kalic 40. Tim ni od
nas porodeni nece izrod se rijet sinovi. P. Sor-
kocevid 589*. Marko uzdahne: ,Lele lucki iz-
rode!' Nar. prip. vrc. 106. Bog vas kleo, po-
gani izrodi! P. Petrovid, gor. vijen. 3. Jodno-
lika davlu, tom izrodu gadna vinovnika. Osvetn.
1, 48. Izrodi velikasi radili im o glavi. M. Pavli-
novid, rad. 183. Izuzimajudi kakav izrod nas
narod ni po sto ne bi bajduka izdao. V. Bogisic,
zborn. 611. Misli da su }udi pijanci, kukavice,
izrodi. 654. — h) kao uopce rod, potomci, narod.
takovo vaja da je znacene u ova tri primjera:
Sminost lavju kadgodi izrod Judski odije. I. T.
Mrnavic, osm. 151. Rodi i izrodi tim se naru-
gase. 171. Unuci, praunuci i vas izrod do ce-
tvrtoga kolina. A. d. Costa 2, 152. — c) djelo
kojijem se izrodi. — n VoUigijinu rjedniku. —
nepouzdano.

iZRODAC, izroca, m. vidi izrod pod a). — U
VoUigijinu rjecniku: ,degeneratore' ,der ausartet',
i u Stulicevu: uz izrod.

tZRODAK, izrotka, m. vidi izrod pod a)- —
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje nema ove rijeci
napose, nego kod izrodnica i izrodnik ima : v. iz-
rodak, ali maze biti da je ovo stamparska j)^-
greska mj. izrcdac.

iZRODAN, izrodna, adj. koji se izrodio. — Od
xvi vijeka, a izmedu rjecnika u VoUigijinu (, de-
generate, tralignato, imbastardito' ,ausgeartet') i
u Stulicevu (uz izrod). a) u naj starijem pri-
mjeru kao da znaci: kojega se mnogo izrodilo
ili koji mnogo izrodi. Hod da te slobodim od
gneva velika, i s tobom nahodim sva bilja raz-
lika, koja su podobna za tvoju tuzicu, i vele iz-
rodna, i s cvijetkom travicu. S. Mencetid— Gr.
Drzid 486. — b) koji se rodio gori nego su mu
roditeji ili stari, isporedi izrod, a). O rode iz-
rodni, o |udi svijeh halo, bivsi vjes tolikoj, reci
mi sad malo ... D. Ranina 120a. Zali mati si-
nove izrodne. A. Kanizlic, kam. vi. Jos je uzrok
stida unukom izrodiiim dika slavnih dida. roz.
18. Ja izrodni i opaki sin. utoc. 187.

iZRODICA, tn. i f. vidi izrod, a). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz izrod).
Na to bjesnoca nasijeh izrodica. M. Pavlinovic,
razl. spis. 267.

IZRODITI, Izrodim, pf. roditi, kaze se ohicno
kad je mnogo objekata, ah se moze kazati i o
dva sama objekta isticuei da se vise nije rodilo.
subjekat moze biti zensko i musko. — Slozeno:
iz-roditi. — Akc. je kao kod iznositi. — Moze
biti stara rijec, isporedi rus. HspoAHTt; m nasemu
se jeziku javja od xvii vijeka (vidi 2, c).

1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,(in
meugo) erzeugen, zur welt bringen' ,gigno'. Da
mogu djetcu izrodit. I. Grrlicid 172. Dok (snasa)

IZRODITI, 1.

298

1. IZEONITI, c.

vas porod lie izrodi. V. Dosen 170*. Sasviin da
bi s poslidnom (zenom) porod izrodio. M. Do-
bretid 531. Sedmoro dece s norae sam izrodio.
D. Obradovic, basn, 290, Eodi majka devct po-
sobaca, izrodila, pak obndovila. Nar. pjes. vuk.
1, 123. A djeveri skoro s' i2enili, i lijepi porod
izrodili. 1,307. S nom lijepi porod izrodio. 2, 1 15.
Divan porod sinci izrodili. Pjev. crn. 8». Lijep
mu porod izrodila Ande. Nar. pjes. juk. 223.
Kad izrodis sinove i unuke. D. Dacicid, omojs.
4, 25. Bijahu i djecu izrodile. jezdr. 10, 44. ,Ma
esi li ti sama svu ovliku djecu izrodila?' J. Bog-
danovii.

2. sa se. — Izmedu rjecnika u 3Iikajinu (,de-
genero, deflectere e virtute majorum'), u Belinu
(jimbastardire, in neut. allontanarsi con peggio-
ramento dal proprio essere, tralignaro' ,dege-
nero' 376*^), « Voltigijinu (.degenerare, imbastar-
dire' ,ausarten'), u Stulicevu (jdegeuerare, descis-
cere'), ti Vukovu : 1. ,(in menge) geboren werden'
,nasci'; 2. ,ausarten' ,degenero'.

a. kao pasivno prema znacenu kazanome spri-
jeda, dakle kad je mnogo subjekata (Hi kolek-
tivno ime kao subjekat). Koji bi se (narod) poslije
nega izrodio. I. Grlicid 186. Koji bi se od nega
bili izrodili. 187. S kojim neposluom ne sarno
sami sebi stetu ucinise, nego joster i svem na-
rodu, koji se imadijase od 61 izroditi. F. Lastric,
od' 379. Od koji izrodi se dvanaest kolina. svet.
140y. Stari }udi koji su se izrodili u BTercego-
vini. Vuk, poslov. xxiii. Do sad samo nasi kni-
zevnici koji su se izrodili i odrasli u carstvu
austrijskome po varosima i gradovima nijesu znali
razlikovati sta je srpski, sta li nije. pism. 18.

b. uopce svrsiti radane, ne radaii Hi ne inoci
radati daje. I sta roda moze dati (zenija) ; a
nikad se ne izrodi, da ne rada. V. Dosen 260''.
,Gledaju6 na tvoj obraz, lice i glavu, jos ces ti
koje dijete roditi'. ,Muci, jozik presjeka, ta sam
so vec sita naradala, nijesam li se vec izrodila?'
J. Eogdanovid.

c. kao izici iz svojef/a roda u zlom smislu, t. j.
roditi se gori nego su bili roditeji Hi stari uopce;
moze se prenijeti i na sto nezivo (kao u drugom
i trecetn primjeru). I ako se kadgod zgodi, kigod
narod da se izrodi od dobrote prvijeh djeda. Gr.
Palmotic 3, 34a''. Kripost posve vec izgulji (srce),
da bi drugo sto plodilo, jer se zlatom izrodilo.
V. Dosen 77^". Tako se ho6e vuna izroditi i izo-
paciti. I. Jablanci 129. Vala Bogu, braco Crno-
gorci! ja kako so, brado, izrodismo, to nestade
med nama junaka, kao, braco, sto je u Turaka.
(u Vukovu rjecniku ima slican ooome primjer:
Ja kako se, braco, izrodismo, vec nestade do-
brijeg junaka, ka ig, brate, sto je u Turaka, alt
ga postavla pod znacene kod a, sto ni po sto ne
moze biti). Nar. pjes. 4, 37. Po selima se rijetko
bira glavar nego biva .knez' domacin kuce iz
koje je od davnina kuez bivao. ali se ipak do-
godi, da ako se ta kuca izrodila, a medu tijem
se pojavila kuda jos znatnija, tad izbiraju iz po-
sjedne kneza. V. Bogisid, zborn. 523.

IZRODNICA,/. izrodno zensko cejade. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. izrodak.

IZRODA'IK, Hi. izrodan covjek. — U jednoga
pisca xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. izrodak). Ovi nede od prvoga slobodnika bit
izrodnik (govori se o dvjema Brutima). G. Pal-
motid 2, 494.

IZRODAJ, m. djelo kojijem se ko Hi sto iz-
rodi (vidi izroditi, 2, c). — Nacineno « nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,ausartung'.

IZRODEIs[E, n. djelo kojijem se izrodi. — Sta-

riji je oblik izrodemje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izrodjenje ,1' imbastardirsi' 376'') i u Stu-
licevu (izrodjene). Imaju podpuuo poznanje od
I'liova izrodjenja i cabla. A. d. Costa 1, 170, Ne
bi bilo izrodjenja nakon liega. 2, 19.

IZROGACITI se, izrigaeim se, pf. vidi raz-
rogaciti se. — Slozeno : iz-rogaciti. — U nase
vrijeme. Na to se oni na mene izrogace : ,Ta mi
hodemo da osvetimo naseg kneza'. C. M. Nena-
dovid, mem. 60.

tZROG^ATI, izrogjam, pf. izvaditi roglama
(krtole). — U nase vrijeme u Lici. ,Ajde mi danas
ovo krumpijera izrogfaj'. ,IzrogJa sam krumpi-
jere, sta cu sad raditi?' J. Bogdanovid.

IZROJITI, izrojim, j)f. slozeno: iz-rojiti. —
Akc. je kao kod iznositi.

a. aktivno. — samo u prenescnom smislu, kao
izgovoriti vrncajuci. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. ,Sto si toliko izrojio na me, kad nijesam
nista zla ucinio?' P. Budmani.

b. sa so, refleksivno.

a) u pravom smislu, o pcelama, sv)'§iti rojene
posto su se mnogo rojile. — Moze biti stara rijec,
isporedi rus. iispoiiTtcH. Musice se cele izrojile.
Nar. pjes. petr. 2, 12. Mi dodosmo, glas do-
nesmo, trmke ti se izrojile, sve rojaci ka' oblaci !
Vuk, ziv. 8. Kosnice koje su se izrojile, vide se
u nima mnogi trutcvi. F. Dordevid, pcelar. 36.

b) izgovoriti svasta' vrncajuci, svrsiti vrncane
posto se mnogo vrnculo. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. ,Ala si se danas izrojio sit brez ikakva
razloga." P. Budmani.

IZROK, m. pismo kojijem koja vlast sto ogla-
suje, proglasuje. — U nase vrijeme kod pisaca,
uzeto iz starijega jezika (vidi izrok'B. F. Miklosid,
lex. palaoosl.2). Jzrok , edict' ,editto'. B. Petra-
novic, rucn. kiiig. 30. Izrok , edict', Jur. pol. ter-
minol. 140. Izrok ,verforderungs-befebl (edict)'.
609,

IZRO^ATI, izrojam, pf. svrsiti rojane posto
se mnogo ro}alo. — Slozeno: iz-rojati. — U Su-
lekovu rjecniku: ,abmangeln'.

1. IZRONITI, izronim, pf. uprav pustiti Hi
uciyiiti da sve padne, iz cega su se razvHa oso-
bita zna6ena koja se sama u nasem jeziku na-
laze. — Slozeno : iz (1) roniti. — Akc. je kao kod
iznositi. — Eijec je stara, isporedi stslov. izro-
niti, rus. nspoHHTf.. — Izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (jspandere, spargere, versare' ,ausgiessen'),
u Stulicevu (.effundere, spandore, diffundere'), u
Vukovu (,abrollen' ,devolvo' s primjerom: Izro-
nila voda zemju),

a. aktivno. a) upropastiti, unistiti.^ — xvi t
XVII vijeka. Ka me de {zela) izronit. S. Mencetid
32. Za tvoju jos rados zivot cu izronit. 163,
Da zivot izroni jakino crv drvo. 337. Daje tako
doba nesridna liotila, tebe s banom oba meni iz-
ronila. P. Vitezovic, odil. 41. — b) po predasiiem
znacenu, istruditi, izmuciti. ,Izronio sam u dr-
vima i sebe i volove'. u Lici. J, Bogdanovid. —
c) va^ajuci uniMiti, iskopati. vidi u Vukovu rjec-
niku. — d) s objektom suze, izliti (vidi i u rjec-
nicima). Nad nim dosti suz izroni. D. Zlatarid
88a. — e) nejasno ujednom primjeru xviii vijeka.
Ako uzmoze ne bit tasto sve sto izroni ma bo-
lijezan. I. Dordic, pjesn. 135.

b. pasivno, vidi a, b). ,Do 'e to, moj brte, vo,
to e isprekidano, izroneno!' ,Izronena sam naj
vise na tudera poslu'. J, Bogdanovid,

c. sa se, refleksivno. a) vidi a, a). Ter mi se
izroni u ze]ah sva mlados. §. Mencetid 289. —
b) vidi a, b). ,Izronio sam so danas na poslu
ka' nikada'. J. Bogdanovid.

2. IZRONITI

299

IZRUCITI, 2, a, a).

2. IZRONITI, izronim, pf. slozeno: iz (2)roniti,
isporcdi izuoriti. — U nnic vrijemc.

a. neprdazno, izici na vrh vocle, posto se (pod
vodoin) ronilo.

h. prelozno, izvaditi §to ispod vodc zaronivsi.

IZRONfVATI, izronujoin i izr6nivam, impf.
(1) izroniti. — U Stidicevu rjeiniku: izrohivati,
izronivarn, frcq. itz Izroniti.

IZROSITI, izroeim, pf. rosom Hi kao rosom
skvasiti. — Slozeno: iz rositi. — Akc. je kao kod
iznositi. — Od xviii vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. — U Stidicevu rjccniku: ,irrorare,
rore adsporgcre', i u Vukovu: ,bethauen' ,roro
madefacio'.

b. sa se, rcfleksivno. — U Belinu rjecniku: ,in-
rugiadirsi, aspergorsi di rugiada' ,rorGsco' dOS-i
(gdje se naj prije nahodi); u Voltigijinu: ,inru-
giadarsi, inrugiadirsi' ,bethauen'; u Vukoou: ,sicli
betbauen' ,rore humector'.

IZROSiVATI, izrosujom i izrisivam, impf. iz-
rositi. — Samo u Stidicevu rjecniku: izrosivati,
izrosivam, freq. tiz izrositi.

IZROVATI izrujom, pf. iskopati, izriti. — Slo-
zeno: iz-rovati. — Od xviii vijeka po sjevcrnijem
krajevima, a izmedu rjecniku u Stidicevu (,oxtra-
bore' s dodatkom da je uzeto iz Ilabdelicevn).
On dotira stotinu bravaca . . . pak avliju moju
izrovase. M. A. Rpjkovi6, sat. D7a. Zpmja od
krtica izrovana. I. Jablanci 35. i u Sulekovu
rjecniku: ,auswiiblen'.

IZROVAVATI, izrovavam, imj^f. izrovati. —
Samo u Jambresicevu rjecniku : izrovavam ,eruo'.

IZROVIKATI, izi-cvikam, pf. izriti, isporedi i
izrovati. — Slozeno : iz-rovikati. — U nase vri-
jemc u Lici. ,Usla prasad n nivu, pa eno svu
nivu izrovikali'. ,Sve vam je po ku6i izrovikano
kao da su po noj krmci isli'. ,Nasi krumpijeri u
po)u svi izrovikani, kao da su krmci kroza ni
prosli'. J. Bogdanovic.

IZRUBITI, izriibim, pf. sve porubiti. — Slo-
zeno: iz-rubiti. — Akc. je kao kod isbvaliti. — f^
nase vrijeme u Dubrovniku. ,Svg sam ubrucice
izrubila'. P. Budmani.

IZRUCATI, izrucam, impf. izruciti, predavati.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelc-
stjencevu (izrucam, izruciti, dajem, pridajem u
ruke, zaverujem kajgod komugod ,resigno, trado
ad manus, concredo'), u Stidicevu (vidi izruciti
s dodatkom da je uzeto iz Ilabdeliceva). Kako
smo prijeli, tako izrucamo. Mon. croat. 260. (1572).
Izrucam te Bogu. A. Kanizlii, roz. 1. — Ima i
sa so u Stidicevu rjecniku: v. izruciti se (ccgn
nema napose) s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.

IZRUCENE, n. djelo kojijem se izriici. — Sta-
riji je oblik izrucenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (izrucenje kod izruka), u Voltigijinu (,ri-
nunzia, consegna' jiibergabo'j, u Stidicevu (,vicis-
eitudo'). S vlasnim izrucenjem. A. Georgiceo,
nasi. 155. Po cilomu svomu izrucenju. 211. Sa
svim tvojim izrucenjem . . . prikaz' ti sara tebe.
309. Izrucene, izrugba ,auslieferung' ,estrada-
zione'. B. Petranovic^, rucn. knig. St.

IZRXJCITE^, m.^ covjek koji izruci (preda). —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,auslieferer'.

IZRUCITI, izrucim, pf. s razlicitijeh znacena
ove rijeci trebalo bi razlikovati dva postana: po
jednome bi bilo slozeno: iz-ruciti, ^jo dnigome bi
postalo od iz ruko nastavkoiu i prcd kojijem se
k mijena na c. — Akc. je kao kod isbvaliti. —
Rijec je stara, isporedi stslov. izrcjci^i i rus. h3-

pyiHTb. — Izmedu fjecnika u Mikalinu (izruciti,
izminiti ,sott' entrare, ajutaro' ,vicom sumero,
vicem subire'), u Belinu (izruciti tkoga, izrucujem
,dar la muta ad uii altro, subentrare in voce d'un
altro' ,alicujus vicem subire' 503''; izruciti tkoga
,sottontrare in luogo d'un altro' ,subire vicem'
C91'i), u Bjdostjencevu (vidi kod izrufati), u Vol-
tigijinu (izruciti, izrucujem ,rinunziare, conse-
gnare' ,ubcrgeben, entsagen'), u Stidicevu (izru-
citi koga, izrucivam i izru6ujom ,8uecedore alicui
vel in alicujus vicem, adjuvaro; educere, libe-
rare, extrabere, oxcipere'; izruciti komu ,com-
mittero, tradere, credere, concrodore, fidem com-
mittcre'), u Vukovu: 1. ,aus]eeren' ,vacuefacio'.
2. (u Crnoj Gori) ,abl6sen' ,suboo', cf. izmijeniti
s primjerima: Te Pipore dobro izrucise. (Ogled,
sr. 288). Da izrucis Peja i Ahmeta. (214).

1. slozeno: iz-ruciti. glagol ruciti kao da je
vcc u praslavensko doba (isporedi ce§. ruciti, poj.
r^czyd, rus. py^HTtca) znacio: jamciii se za kuga
(objtkat), koje ce znacene biti postalo od sta-
rijega: rukovati se, vaja da je po tome, slozivsi
se s iz, dobdo neka osubita znacena.

a. izmijeniti (koga), vidi u rjecnicima. anio
mo^cbiti pripada i ovaj primjer (ako ne pod h
Hi pod c): Trudna sinka da izrucim, ja 6u tezak
kriz nositi. M. Vetranii 1, 335.

b. pomoci uopce, postoje od predashega zna-
cena. vidi u Mikalinu i u Stulicevu rjecniku.
amo mozebiti pripadaju i ova dva prunjera: Sta
ter nie izruci moj niki ki rece : . . . S. Mencetic
2(jO. Eto te pak sreea izruci tak, da t' bule sve
zavido. M. Pelegrinovic 187.

c. izbaviti, osloboditi, mtze se pomisliti da je
postane kao kod 3. neki bi primjeri mogli pri-
padati i pod h.

a) aktivno. Dim . . . mene izrucit od ]udskih
jur zloba. S. Mencetic 250. Podnese smrtne trude
sobom narod da izruci. M. Vetranic 1, 317. Ter
kako na muci viseci se mucim, od zalih tih vuci
dokli ju izrucim. H. Luci6 229. Ne pridavajto
se tatu Aleksandru ; ja bo silom velikom vas iz-
ruciti hocu. Aleks. jag. star. 3, 254. Pos}i pomoc
i izruci me od ruk Jutib Macedonan. 271. Voj-
nici potekoso i izrucise zenu. 278. Aleksandar
brata tvoga od mnogoga zla izruci. 310. Da
narod izruci s tolike nevoje. D. Barakovic, jar.
53. I veikrat izruci iz nevoje nike. 54. Nigdar
ne izruci grisnika od tude. 113. Da ga Eikul
no izruci, bio bi jim tad u ruci. J. Armolusic 41.
Skradin i Krupu rvase Turci, da i:e mogase ju
vzeti, ar ju Nijemci 'zrucise. P. Vitezovic, kron.
137.

b) pasivno. Nag, izrucen od svijeh pozuda. A.
Gucetic, roz. 220.

2. postaje od iz (svoje) ruke nastavkom i, te
znaci :

a. predati.

ii) aktivno. Kada sam ja izrucil to selo po-
stovanim otcera. Mon. croat. 91. (1461). Ivanu
arhijerojstvo 'zruci. S. Kozicic 23*. Izrucista ce-
sarastvo Galeriju i Konstanciju. 381^. Aleksandru
bratu cesarastvo izruci. 45 ^ Kada v Rim pri-
dosmo, centurijon veznike izruci kapitanu od
vojskc, a Pavlu bi dopusceuo da sam bude stati
s jednim vojnikom cuvajuci ga. _Anton Dalm.,
nov. test. 218''. djel. ap. 28, 10. Cast svoju na-
mistniku svomu s. Linu izruci. F. Glavinic, cvit.
20^. Cesar sudcu Asteriju, da uzrok vidi negov,
izi'uci ga. 54^. Teodosijo posla po Grgura, ter
mu biskupiju od Carigrada izruci. 136*. Izru-
citi drugomu dohodak crkveni. S. Matijovid 83.
Izruci papa poklisarom dvi kiiige, jodnu na cara,
dru^;u na Focija. A. Kanizlic, kam. 93. Dilo-

IZRUClTI, 2, a, a).

BOO

IZRUKOVEDATI

vana sinoda jest izrucio Zakariji i Teodoru, da
u Italiji proglase. 159. Izruci mu siuove, da ih
u nauku uzdigne. 372. Zakonitomu basteniku
vladane carstva izruciti. 603. Ne znam te ja
ucit, nego cu te srici u ruke izrucit. ro2. 1. Vu-
kasinu knigu izrucio. Nar. pjes. here. vuk. 7t3.
Izruci Vuku pozdi'av ocin i poruku. S. ^^ubisa,
prip. 30. On im izrufii tri mazge. 116. A mu-
selim dovabi hajduke, te vezirske izruci poruke.
Osvetn. i, 55. — u osobitom znacenu. Izruciti ,aus-
liefern' ,estradare'. B. Petranovic, rucn. kdig. 34.
h) pasivno. Mestru od nauka i dvornoga dr-
zana bio je izrucen. A. Kanizli6, kam. 17. Is-
pitan potanko od izrucena sebi ppsla. 127. Pape
brigi izrucena je crkva. 187. Nezinoj brigi iz-
I'uceno bijase stado. utoc. 596.

b. ostaviti, poloziti (vidi u Voltigijinu rjec-
niku). Gdi fra Ivan od Parme generalstvo izruci
svoje. F. Glavini6, cvit. 218''. — moze biti da
amo pripada i ovaj primjer: Tim h6ahu da slucit
bude ih svitla cas s vjerom kom izrucit ufahu
svoj trud vas. D. Zlatarid 86*.

c. u jednom primjeru xviu vijeka kao da snaci:
izvrUti. moze biti da se izvrsivane (tjelesno) shvaca
kao ispustane iz ruke. Neka sada negove izrucim
duznosti. F. Parcic 73.

d. prema izrucivati, 1, a, b) moze biti da znaci
i: poruciti, tli preporuciti, ali nije potvrdeno
nijednijem primjer om .

3. slozeno : iz (tude) ruke nastavkom i, dakle:
uzeti iz (tude) ruke. sumnivo je, moie U se ovako
tumaciti znacene pod 1, c. moglo bi biti da ovako
postaju i ova znacena:

a. vadeci sto iz necega (objekta) iiciniti da
ostane prazno, isprazniti. — Od xviii vijeka (vidi
i u Vukovu rjecniku).

a) aktivno. U bugaku koza bivojaca zalivena
latinskijeh ruspi . . . Hajduci se onde tovarise i svu
oni kozu izruciSe. Nar. pjes. vuk. 3, 438. I brze
izruci krcag svoj u pojilo. D. Danicic, Imojs.
24, 20. Uze tavicu i izruci preda n. 2san]. 13, 9.

h) sa se, pasivno. Da se prazni i izruci (torba).
V. Dosen 65b.

b. od predasnega znacena mijenanem objekta
postaje znacene: izasuti, prosuti. — U nase vri-
jetne.

a) aktivno. Izruce hespap iz vrece. Nar. prip.
vuk. 213. Neka zgrne pepeo, i neka ga izruci
kod oltara. D. Danicic, 3mojs. 6, 10. Izrucite
kradimice u lonac ovaj prasak. S. l^ubisa, prip.
265. Izruci ugasni prasak u sred kotla. 274.

b) sa se, pasivno. Kucnu nim u jedan kamen,
a to se izruci iz nega rpa ruspija zlatnijeh. Nar.
prip. vuk.^ 221.

IZRUCI VANE, n. djelo kojijem se izrucuje. —
U Vukovu rjecniku: ,das ausleeren' ,vacuefactio',

IZRUCIVATI, izru6ujem i izrucivam, impf. iz-
ruciti. — Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izrucujem kod izruciti), u Volti-
gijinu (praes. izrucujem kod izruciti), u Stulicevu
(freq. v. izruciti, a kod ovoga ima praes. izru-
fiivam i izrucujem), u Vukovu (izrucivati, izru-
cujem , ausleeren' ,vacuefacio'). — Nema dosta
primjera za potvrdene svakoga znacena.

1. aktivno.

a. vidi izrufiiti, 2, a, a). Nici u istinu sebe iz-
rucuju. A. Goorgiceo, nasi. 211. U ruke tvoje
mene izrucujem. 313. Boze moj i arkandela go-
spodine, kojim naredujes i izrucujes naj vece po-
slove. A. Kanizlid, fran. 118. Zivot i svrhu zi-
vota moga u blagodarnu |ubav tvqju izrucujem.
241. Komu mene ostavjas i izrucujes? utoc. 49.

b. vidi izruciti, 2, d. Ovi misec izrucuje svima

kojim marve razlicite ima, da ju triput priglo-
daju na dan. J. S. Rejkovic 55.

C. vidi izrufiiti, 3, a. Kad izrucivahu vrec^o svoje.
D. Danicic, 3mojs. 42, 35. Izrucivahu kovceg.
2dnevn. 24, H-

2. sa se, refleksivno, vidi izruciti, 2, a. Izru-
cujem se voji tvojoj. A. Kanizli6, bogojubn. 510.
Zato se novi svit izrucuje brigi tvojoj. fran. 25.

IZRUCKE, adv. vrzunice, hitimice (bacajuci iz
ruke). — U Vukovu rjecniku: n. p. udario ga
batinom izrucke, vido vrzimice s dodatkom da
se govori u Srijemu.

iZRUCNICA, /. pismo (osobito knd postarskijeh
ureda) kojijem se javja i pripoznaje da je onaj
(kojemu se napise) neho predao (izrucio). — Na-
cineno u nase vrijeme. Izrucnica, mere. ,post-
recepisse, empfangsrecepisse'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

IZRUCXIK, m. covjek sto izrucuje (predaje).

— Nacineno u na§e vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku : .ausliefei'er'.

IZRUDITI, izrudim, pf. sve (kose) zaruditi. —
Slozeno: iz-ruditi. — Akc. je kao kod ishvaliti.

— U Stulicevu rjecniku: ,crispare', i u nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZRUGATI SE, izrugam se, pf. mnogo se na-
rugati (s dat. Hi s instr.). — Sloieno: iz-rugati.

— Akc. je kao kod ispitati. — Od xviu vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu {,belfare a bastanza'
,satis, superque irridere' 135a) gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (,irridere, deludere, satis
superque irridere'). Knez se nim izruga i iza-
smije. S. l^ubisa, prip. 205.

iZRUGBA, /. djelo kojijem se izrucuje (pre-
daje). — Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu
rjecniku : ,ausha,ndigung'.

IZRUGBEN, adj. koji pripada izrugbi. — Na-
cineno od predasnega. — U Sulekovu rjecniku:
izrucbeni ,abgabs-'.

IZRUJITI, izrujim, pf. na jednom mjestu xvii
vijeka; po svoj je prilici stamparska pogre§ka,
te treba citati izruziti. Da 6e ju ostrijem mu-
cenjem izrujiti. B. Kasic, per. 184.

IZRUKA, /. djelo kojijem se izrucuje (u oso-
bitijem znacenima). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (izruka, izrucenje ,vicenda'
,vicis') i u Stulicevu (v. pridane).

a. izmjena Hi pomoc (vidi izruciti, 1, a i b).
Jagma ih umara, nimaju izruke, ogan im do-
gara. B. Krnarutic 36. Lenkovida sajera tebi
na izruku. I. Zanotti, skaz. 22. Ako mi uhranis
Klis grad do izruke. 22. Ova izruka ku pod
Klis sa|ete. 22. — U jednoga pisca xviii vijeka
na izruku stoji adverbijalno kao na izmjenu, iz-
mjenice. Ki zajedno na izruku htjeso pomoc
svomu puku. J. Kavanin 115*. Jedan drugom'
na izruku da da pomoc pram torn' puku. 254''.
Jerbo toke ruke za li se rvase na izruke. 327^.
Tri ima dikle na izruku koje pri noj sveder stoje :
svjet, razum i odluku, pak i druge tri gospoje:
zivu narav i kusanje i srceno nastojanjo. 354*.
Neka s tobom na izruku strazio bi nega dobro.
493a.

b. predaja, predavane (vidi izruciti, 2). — IJ
Stulicevu rjecniku, i u na§e vrijeme u Sulekovu:
,auslieferung'.

IZRUKOVEDATI, izrukovedam, p/. sakupiti
(zito) u rukoveti. — Slozeno: iz-rukovedati. —
Akc. se viijena u praes. 1 t 2 pi. izrukovodamo,
izrukoveddte, u aor. 2 i 3 sing, izrukoveda, u
part, praet. act. izrukovedao, izrukovedala, u part.

IZEUKOVEDATI

301

IZUBO^ITI

praet. pans, izrukovedan. — U Vukuvu rjecniku:
jhandvoU weise legen' ,in manipulos coUigere'
s dodatkoin da se govori u Srijenui i s primjerom :
Sve smo zito izrukovedali, ali nijesmo povezali.

IZRUKOVETATI, izrukovfetam, pf. vidi izru-
kovedati. — Nacineno u naSe vrijeme prema iz-
rukovedati. — U SuleJcovu rjecniku: ,gefcroide
abraffon' kod ,abraffGn'.

IZRUMENITI, izruinomm, pf. samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. oiumeniti. — Slozeno: iz-rumo-
niti.

IZRUSITI, izrusim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izrusiti, izrusivam ,dissipare, dispergero'. — Slo-
zeno: iz-rusiti.

IZRUSIVATI, izrusujem i izrusivam, impf. iz-
rusiti. — U Stulicevu rjecniku: praes. izrusivam
kod izrusiti.

IZRUZErsfE, n. djelo kojijem se izruzi. — Sta-
riji je oblik izruzenjo. — U Belinu rjecniku: iz-
ruzenje 45.oa. 711'', i u Stulicevu.

IZRUZlTEl^, rw. covjek koji izruzi. — U Belinu
rjecniku: ,injuriator' 404a, iu Stulicevu: ,qui de-
decorat*.

IZRUZITE^AN, izruzitejna, adj. koji treba da
se izruzi. — U Stulicevu rjecniku: ,dedecorandus'.

— nepouzdano.

IZRUZITEI^ICA, /. zensko celade koje izruzi.

— U Stulicevu rjecniku: ,quae dedecorat'.

IZRUZITI, izruzim, pf. slozeno: iz-ruziti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (izruziti, izruzujom
,maltrattare con parole' ,verborum acerbitato in
aliquem invehi' 455^; izruziti ,strapazzare con
parole' 7111*), u Voltigijinu (izruziti, izruzujem
,maltrattare, sformare, imbruttire' ,entstalten, ver-
unstalten'), u Stulicevu (,d6decorare, dedecore, in-
juriis aliquem afficere'), u Vukovu (,ausschiinpfen'
,convitiis obruo').

1. aktivno.

a. uo2}ce uciniti da sto bude ruzno, grdno, na-
grditi, izgrditi (objekat moze biit zivo i nezivo).
(Ron) vas riegov obraz izruzi. F. Vrancic, ziv.
46. Nece kleknuti da plemenitijeh i gizdavijeh
ha|ina no izruze. M. Divkovic, bps. 146''. Stlje
se u narodije da Abram cinase posvetiliste Bogu
od mdsa mrtvije, i dohoduliu muhe i ptice, i da
i ne bi izruzili, tirao bi i od posvetilista. M.
Radnic 34''. Rane koje mu izruzise Jude, kuge
koje mu smaknuse 2ivine. A. d. Bella, razg. 149.

b. ispsovati, izgrditi rijecima. Nega zlijem je-
zikom izruziste. D. Basic 95. Da Isukrsta svakim
rugom izruzite. I. J. P. Lucie, razg. 105. Nece
ostat proklestva, s kojijem nete nih pogrdet, iz-
ruzit i ranit u zivo srce. A. Kali6 341. Ko iz-
ruzi psovkam, proklestvom oca i mater? 378.
I tako ga iskaraju i izruze, da jedva bez boja
ostane. Nar. prip. vuk.-^ 256.

2. pasivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (biti
izruzen ,essero ingiuriato' ,injuria affici' 404!^).
Sve tilo izruzeno. B. Kasic, is. 47. Tako osta
izruzeno i priobrazeno da . . . 56. Onako izru-
zena Zidovom ukaza ga govoredi: ,Ecce homo!'
F. Glavinic, cvit. 85''.

li. sa se, pasivno i refieksivno. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,infligere sibi turpitudinem').
Vele se lasno mogu iskajati i izruziti. M. Div-
kovid, bes. 632a. Nastoje ocistiti papuce ali
opanke, ako im se izruzo i izkajaju. 864^.

IZRUZIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,dede-
corans'. — nepouzdano (s aktivnijem znacenem).

IZRUZIVATI, izruzujem i iznizivam, impf. iz-

ruziti. — U Belinu rjecniku: praes. izruzujem
kod izruziti, u Voltigijinu: praes. izruzujem kod
izru2iti.

IZRVATI, izrvem, 2^f- dobiti rvanem. — Slo-
zeno: iz-rvati. — U Stulicevu rjecniku: 1. ,aliquid
rixando, disputando, certando consequi'. 2. , extra-
hero', gdje ima i drugo znacene: izvaditi (?).

IZRVAVATI, izrvavam, impf. izrvati. — U
Stulicevu rjecniku: freq. uz izrvati.

IZUBAHA, adv. iznenada, — Sastavleno: iz-
ubaha; ovo zadne kao da je sastavleno: u-bah,
te shvaceno kao supstantiv. Radi znacena vidi
1. bah, gdje mislim da bah nije dobro tum,aceno:
,covjek ohol' i ,praska, buka, lupa, vika', nego
da u svijem primjerima moze znaciti: takovo po-
stupane da postaje u drugijem strah (s tijem se
boje slaze i Vukovo tumacene); a strah i izne-
nadene je srodno jedno s drugijem. vidi i bah-
nuti, kod cega za sve priwjcrc (dajbudi kod 2)
vrijedi znacene : doci iznenada. — U Vukovu
rjecniku: vide iznenada s dodatkom da se govori
u Boci.

1. IZUBAVITI, izubavim, pf. izvadit n. p. mesa
izmedu kosti za pecenicu. Slovinac. 1884. 30. —
Slozeno: iz-ubaviti (vidi kod 2. izubaviti).

2. IZUBAVITI, iziibavim, pf. izbaviti. — Slo-
zeno : iz-u-baviti (istina kod stslov. ubaviti i rus.
y6aBHTB drugo je znacene: umaiiiti). — Samo u
dva pisca Dubrovcanina xvii i xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (vidi kod c).

a. aktivno. A bogate izubavi od dobara ke su
imali, I. Akvilini 105. Ki me od smrti izubavi.
302. Progoniteje izubaviti od bijede. S. Rosa 67''.

b. pasivno. Izubavjena od onoga posla. S. Rosa
106''. Oni dragovani ucenik bi6e izubavjen da ne
bude umrijet. 170''.

c. sa se, refieksivno. — Izmedu rjecnika xi Stu-
licevu (v. osloboditi se). Izubavit se od tmina
ovega svijeta. I. Akvilini 227. Izubaviti se od
kucana hvale. S. Rosa 76*.

IZUBIJATI, iziibijam, pf. vrlo izbiti, ispre-
bijati. — Slozeno: iz-ubijati. — Od xviii vijeka.
Mene izranise i izubijase. I. J. P. Luci6, razg.
90. Kad su me ovoliko izubijali . . . Nar. prip.
bos. 1, 99. .Pobise se juce u birtiji, pa jedan
drugog na mrtvac izubija'. ,Bome ga 'e gadno izu-
bijalo, opazide od sele svako vrijeme, ne treba mu
kalendara uzimati'. ,Izubijan je vrlo, nemu e ved
svaka kost isprebijana'. J. Bogdanovic. — U Su-
lekovu rjecniku : ,ausmorden' s drugijem znacenem :
ubiti (kod mnogo objekata). ovako se kaze i u
Dubrovniku: ,izubijati mnogo cejadi'. P. Budmani.

iZUBi^ATI, izub|am, pf. iscijepati podebju
glavnu na zuble. — Postaje od iz i zubja na-
stavkom a. — U nase vrijeme u Lici. ,Evo mi
se vatra potrnula, nemam nista sitna, da e pro-
pirim, ajde molim te od one velike glavne stogod
mi na vatru izubjaj'. ,Uzmi de ove cijepanice,
pa mi i izubjaj na sitno za propiru vatre'. J.
Bogdanovid.

IZIJBOZITI, iziibozim, pf. postaje od iz i ubog
nastavkom i.

1. prelazno, izbaviti iz ubostva.

i\. aktivno. — U Stulicevu rjecniku: izuboziti
koga, izubozujem i izubozivam ,aliquem pauperie
liberare'.

b. sa se, refieksivno. — U Stulicevu rjecniku:
,paupertate se liberare'.

3. neprelazno, izbaviti se iz ubostva. — U Stu-
licevu rjecniku: izuboziti tko, izubozivam ,pau-
pertate se liberare'.

Sve nepouzdano.

IZUBOZIVATI

302

izu6,

a.

IZUBOZlVATI, izub6zujem i izubozivam, impf.
izub^ziti (prelazno i neprelazno). — U Stulicevii
rje6niku: izubozivati, izubozivam, freq. ,aliqueni
pauperie liberare', a kod izuboziti inia praes. izu-
bozujom i izubozivam; u istom rjecniku ima i
sa SG, reflekiivno : ,paupertate se liberaro'. — sve
nepouzdano.

IZUCeNIK, m. covjek koji je sve izucio (sto
mu treba). — Nacineno u nase vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku: ,ausg6lernte'.

IZUCENE, 71. djelo kojijem se izuci. — Izmedu
rjecnika u Stulicevii Nastojnira izuceiiem svega
puckoga jezika. M. Pavlinovic, razl. spis. 404,

IZUCITI, izucim, pf. ediscere, edocere, sve na-
uciti. — Slozeno: iz-nciti. — Akc. je kao kod iz-
nositi. — Bijec je stara, isporedi stslov. izuciti,
rus. H3}HiiTt. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,insegnare molto, addottrinare, perfezionare nelle
scienze' ,aufklar6n, auslehron'), u Stulicevu (izu-
citi, izucujem i izucivam ,perfecte edocere, eru-
dire, instruere'), u Vukovu (1. ,auslernen' ,6disco'.
2. .auslehren' ,edoceo'), u Danieicevu (,edisccre').

1. ediscere, suhjekat pribav{a sebi nauku. raz-
like su u znacenu prema razlikosti objekata, vidi
uciti.

a. aktivno. Kto knigu izufii Deo. hris. 62. Od
iiega izuci hojeni(a) cetrnadcsto zivin (ncbesnih).
Aleks. jag. star. 3, 227. Narcdi tada Bog sva
po dubokoj razumi tako da svi vladovci i upra-
viteji zemaja i puka nigda zadosta izuciti ne6e.
E. Pavic, ogl. 125. Da je dobro izucila obslu-
zivat rici Duha svetoga. B. Leakovic, gov. 22.
Cudno Simo knigu izucio. Nar. pjes. vuk. 2, 64.
Onda ti se Osman pokrstio i moskovske knigo
izucio. 3, 566. Kad dak tako iz rukopisa izuci
bekavieu . . . Vuk, dan. 2, 119. Izucio dobro
(zanat). Vuk, poslov. 105. Misa izuci knigu. M.
Pavlinovic, rad. 130.

b. pasivno. Nikad mi to dete bez izucene lek-
cije nije doslo. D. Obradovid, basn. 357. — U
ovijem primjerima stoji izucen kao adj. uz kniga
sa znacenem: u kojoj se svjcdoci da je (segrt)
izucio svoj zanat. Poctenoj majstoriji terziskoj
izucenu knigu vaja da pokaze, pak i majstoriju
zna. Glasnik. ii, 3, 16. (1695). Izuceni segrt
dnzan jeste 3 for. poloziti, i posle toga jednu
izucenu knigu postenu pod rufetskim cehovnim
pecatom neka mu u ruko dadn. 18.

2. kauzalno prema predasnemu, drugome (ob
jektu) pribaviti svu nauku, uciniti da se posve
nauci. nauka maze stajati kao drugi objekat. radi
razlikosti u znacenu vidi uciti.

a. aktivno. Da ti zakon Zudjele ondi pribivaoce
izuci. S. Rosa 17^. Sto otac ga je izucio. 121 a.
Ti mene izuci samoga sebe zaboraviti. I. M.
Mattei 21. Izuciti, izobraziti koga .jemanden aus-
bilden'. Jur. pel. terminol. 44.

b. pasivno. nauka maze stajati u loc. s pri-
jcdlogom u. Sebastijan u Milanu uzdvignut i
izucen bi. F. Glavinid, cvit. 23 — 24. Bi u veri
izucona Isukrsta. 28''. Izucen ,pratico'. S. Bud-
mani 421^. Nije on bio daleko izucen preko svoga
zanata. M. Pavlinovic, rad. 6i. Dobro izucena
pamet i tvrda vjera. 137. Izuceni dak ,absol-
virter schiiler'. Jur. pol. terminol. 8.

c. sa se, refleksivno. nauka moze stajati u ace.
Hi u inf. Hi u podloznoj redenici. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,perfecte instrui, rem aliquam
addisccre'). Jur sam se prasati prostcnje izucil i
tuzan stojati i plakat grijeha dil. N. DimitroviA
79. Ti se si izucil na sluzbi Juvenoj odavna go-
vorit. D. Zlatarid 57a. Da izuci se moje srce o
inomu ne misliti nego jedino o tvojoj jubavi. I.

M. Mattei 119. Uto6u se k svetomu tvomu srcu,
u liemu cu se izuciti razloge primogace. 166.
Tvoj zivot moj nauk, da se izucim kako mojijem
zivotom vladati. 274. Kad se dobro izucim. D.
Obradovic, ziv. 22. Kad se izuci, bice kao i
ucitej liegov. Vuk, luk. 6, 40.

IZUCIVATI, izucujem i izucivam, impf. izu-
citi. — U Stulicevu rjecniku: izuci vati, izucivam,
freq. v. izuciti, a kod ovoga ima praes. izucujem
i izucivam.

IZUC, adj. izvrstan, savrsen (vaja da je prvo
znacene bilo: izabran). — isporedi ize6an. — Po
svoj je prilici osnova ista sto i kod izodan, te
postaje od glagola izeti (tiprav od part, praet.
pass, izet?) mijenanem glasa e (negda ^) na u
(negda a) i dodavanem nastavka j. — Od xv vijeka
(ako je pouzdan prvi primjcr, ako ne, od xvi),
a izmedu rjecnika u Belinu (podpuno izuci ,por-
fettamente compito' ,undique perfectus' 208=*) i
u Stulicevu (.eximius, excellens, praestans, egre-
gius'). ■ _

a. adj. Izu6i statut iz staroga novi cinimo na
lita Gospodina Isukrsta 1440 (? f i\t.M). Stat. poj.
ark. 5, 211. Od koje do strile potraja, izuce o
prsi od vile, man svaku trajuce. G. Drzi6 440.
Da vitez izuci nasih je bil strana. H. Luci6 242.
Moje uzdvizuci pisni i skladanja, koliko izuci
pisnivac da sam ja. H. Lucid 277. Ovo jest
jedno izude i izvrsno pohvajenje. S. Budinic, sum.
C6a. Zac razum izuci prilican imihu. D. Bara-
kovic, jar. 40. Blagoslov izuci od otca upita. 43.
Izuce kriposti. 60. Mudrosti izuda! 85. Slava
(se) uziva i pokoj izudi. 123. Za tvoju i svih
nasih |udih osobitu i izudu obet prema toj pri-
slavnoj divici Mariji. M. Alberti x. Dilo izude
Jubavi Bozje. I. T. Mrnavid, ist. 16. Kako ov
pade sin dobrote izude? I. Ivanisevid 331. Go-
spoje visoka, slavna i izuda. J. Armolusid 111.
Pisnica izuda toli skladno spiva. 36. Izvodi jednu
priliku izudu i vele slicnu. P. Kadovcid, ist. 34.
Ako se ne bi jedna izuda pravda ucinila. 54.
Potegne ju na visinu od izuda razmi§|anja. 92.
Bog sve stvari u jedno izudim nacinom poznaje.
157. Da se ucini jedna izuda pomna za vrimena.
nac. 1. Jest jodna pomod i straza vele izuda. 29.
Ini pravedni od izudo svetine. 81. Koji bise
mnoga lita bil drhtavac s izudim ustrpfenjem.
264. Jer si ti Bog svemogudi, pokripitej svih
izudi. P. Hoktorovid (?) 151. Isprosite mi pro-
sdenjo od mojih grihov i izude s Bogom sjedi-
nenjo. L. Terzid 80. K nebu, ko ima dobra izuda,
nekrsjiva. J. Kavanin 10*. Da cim (Bog) okom
svojim izucim svud razgleda sve dozvane. 12^.
Na izudoj tvoj trpizi gdi jim klanas oborite sve
jostojsko. 23=*. S kih mu otamni cast izuda. 56^.
Mlad srjed Rima iska uminja svud izuda. 98^.
Inima nauku davas mnogo izucu , to 'e strah
Bozji. 107''. Tri biskupa ka uzgoji i ucite]a parca
izuda. 113a. Jakov, koji u Vacimu budud izud
kipodijac. 113''. Ter govorom svojim izudim pre-
dobi mu silu odmetnu. 122a. Neka kruni kudu,
budud imao svijest izudu. 144''. I iz pruta prem
izuda plod so izud costo izbaci. 148^. Lesandru
srjednu izudu vlastolinu pristupi§e nova dobra
mnogocjena. 151'*. Da su skladni u Jubavi, misli
krjepke, znanja izuda. 163*. Tri mudarca prem
izuda. 178*. Domni2arska kuda priura pravit
hode izuda. 178". Tute izud slavodobit tebe ceka.
220a. Tu se ustoli§ i u svem izud da se ukazos
tvojima sini. 270'>. Svijotlih gospoj broj izudi.
279a. I poznikom izgled izud od krjepdino uka-
zase. 306'>. Ima s toga prij' izudo svakini casom
spomenude. 429''. Nije modi razumjeti toli izude

IZU6, a.

303

IZUMISLITI

I'lili priliko. 485». Sorafini Gospodinu svom izu6i
sa}u plamon od Jubavi. 502''. Poda dusi dar
izu6i. 512''. Mudros kojega izuca je (grijeSkoin
izucajo). 535''. — U na§e vrijeme u pisaca s uso-
bitijem znaeenem. Izu6i, gr. (izrolan, klasican)
jclassisch', tal. ,classico',

b. adv. izfide. — Samo u jednoga pisea xvni
vijeka. Koga papa Pio izuce slavi u listu Jera
Bu6e. J. Kavai'iin 113'>. I on izvrstnost razmi-
sjenja i djevcanstva vrati izu6o. 17;}a.

izu6A, /. « Stulicevu rjecnUcu: ,spolium'. —
sasma nepouzdano (vidi i obu(5a).

IZUCAN, izucna, adj. vidi izu6 i izeiaii. —
U vase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. —
Iina i adv. izucno. Izu6no, art. stil. ,mit bravour'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

1. IZu6e, n. djelo kojijem se izuje. — Stariji
je oblik izutjo. — U Belinu rjecniku : izutje 641a,
i u Stulicevu: izutjo.

2. IZUCE, n. vidi izucnost. — Nncineno u nase
vrijeme. Izuce, art. stil. , bravour', tal. ,bravura'.
cf. izudnost. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZUCNOST, j. osobina onoga sto je izucno. —
Nacineno u nase vrijeme. Izu6nost, art. stil. ,bra-
vour'. cf. izu6e. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZUDAEATI, izudaram, pf. izbiti, istudi, iz-
mlatiti. — Slozeno: iz udarati. — Od xvui vijeka.
Zudije nemilo izudarase sv. Ugona. M. Pavisic
25. Na smrt osudjon bi privezan uz niko stablo
i izudaran zrnima puscenim. Blago turl. 2, 52.
Vladavac ih ucini sakam izudarat po ustim. 2, 82.
Prekjuce je jodan od prvi jermenski bankijera
od direktora kovnicc clrske cibukom bio izudaran.
Nov. sr. 1834. 202.

IZUDATI, izudam, pf. poudati sve (n. p. kceri).

— Slozeno : iz-udati. — U nase vrijeme. ,Lako
mu je sada, sinove pozenio, a ceri izudao'. J,
Bogdanovic. i u Salekovu rjecniku: ,ausheiraten'.

izUDITI, izudim, pf. raskomadati zivotinsko
tijelo na uda Hi uopce na komade. — Slozeno:
iz-liditi. — JJ nase vrijeme. Zaklah vola bivola,
izudih ga na udi6e ; svaki ud vola dade. (odgo-
7ietlaj: Ink). Nar. zag. nov. 12 i. A ovna izndi,
i opori drob i noge. D. Danicid, 2mojs. 29, 17.

IZUGRAF, m. ime manastiru, vidi Zograf
Izugrafb. S. Novakovic, pom. 134.

IZUJEDATI, izujedam, pf. iijesti mnogo pasa.

— Slozeno: iz-ujedati. — IJ nase vrijeme. Medved
dipi iznonada, pregrize mu dva prsta u ruci i
izujeda ga i izgrebe po nogama straSno. Nov.
sr.^ 1834. 203.

IZUKA, /. djelo kojijem se isuci; ono sto se
izaci, isporcdi nauka. — U jednoga pisca nasega
vremena. Poslovna mudrost moze se uz veliku
izuku sasvim dobro pristojati zivjenu trudnikovu.
M. Pavlinovic, rad. 20. Nece ih naj prostranija
izuka osloboditi svagdanega tega. 146. Nedo-
statkom nihove drzavoslovno izuko. razl. spis. 92.
Sva Jepota i odlika izuke narodne gasi se. 391.
To jedinstvo zemje, naroda, jezika, imena, izuke.
razg. 15. Obdario ga izukom i slobodom. 19.

IZULAGATI, izulazem i izulagam, impf. u
Stulicevu rjecniku: izulagati, izulagam, iz ulaga-
lista izvuci ,tirar dalla valigia' ,e saccule, e pera
cducore'. — sasma nepouzdano.

IZULAeITI, izilarim, pf. skinuti ular (objehit
je kon ltd.). — Postaje od iz ulara nastavkom i.

— U nase vrijeme u Lici. ,Izulari to k]use, pa
ularem ispod repa, nek ide doje u nivetino Sto
glocati'. — Sa se, rejleksivno. ,Nas se parip svaku
noc izulari, pa ce nede ono goveda pobiti'. J.

Bogdanovid. u prenesenom smislu ; Osloboditi se,
kao izvu6i se iz ulara ; odulariti se. u Lici. V.
Arsenijevic.

IZULAEIVATI, izulirujem i izulari vam, impf.
izulariti. — U nase vrijeme u Lici. ,Za§to mu u
ve6e ne pritegne§ ulara, da so ne izularuje?' J.
Bogdanovid.

IZULIC, m. ime mjestu. IzuUct (grad). nejasno.
S. Novakovid, pom. 134

1. izUM, m. ono sto se izumi. — U nase vri-
jeme. ,To je, brate, ncgov izum'. J. Bogdanovid.
Odlucio je svoj izum dotjorati. M. Pavlinovid,
rad. 23. Izum, izumak, hist. stil. ,erfindung', tal.
,scoperta, ritrovamonto' (boje ,invenzione'. P. Bud-
mani). B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. IZUM, m. vidi izun. Izum dade srpski car
Lazare. Nar. pjes. petr. 2, 178. Pod izumom
nase krune zlatne. 2, 595. Ima li izum govo-
riti? Nar. pjes. kras. 1, 197.

IZUMAK, izumka, m. vidi 1. izum.

IZUMAKATI, izumacem, pf. umakavsi sve po-
jcsti. — Slozeno: iz-umakati. — Akc. kaki je u
praes. taki je u part, praet. pass, iziimakan; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (n. p.
citav hjeb ,durchs eintunken verzelireu',immersuui
consummo'). — U ovom je primjeru objekat vino.
(Vino) piskotami izumakati Z. Orfelin, podr. 47.

IZUM ATI SE, izumam se, u Stulicevu rjec-
niku : vz izumiti se kod kojega ima i praes.
izumam se (s dodatkom da je uzeto iz brevijara)
po cemu bi bio imperfektivni glagol prema 1. izu-
miti. — nije dosta pouzdano.

IZUMIJEVANE, n. djelo kojijem se izumijeva.

— U Vukovu rjecniku: ,das erfinden' ,inventio'.
IZUMIJEVATI, izumijevam, impf. izumjeti. —

•ije- stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, te
u istocnom glasi izumdvati, u zapadnom izumf-
vati. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
iziimijevah (izumovah, izumivah) i u part, praet.
pass, iziimijevan (iziioievan, iztimivan); u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — U Stu-
licevu rjecniku: freq. v. izumjeti, i u Vukovu:
,erfinden' ,invenio'.

IZUMINANCA, IZUMINANCIJA, /. ispitane
kod suda. — Narod je nacinio od egzaminacija,
egzaminancija (,examinatio'). — vidi i izuminati.

— U nase vrijeme. Ako ji posju s niovom izumi-
nancom u sud da de biti osudeni. G. Zelic 248.
,Danas ili sjutra moram idi sudu na izuminanciju'.
u Lici. J. Bogdanovid.

IZUMINATI, izuminam, pf. ispitati (kod suda).

— Narod je nacinio ovu rijec ili od lat. exami-
nare, ili od tal. esaminare. — U nase vrijeme u
Lici. ,Danas mo 'e sudac izuminao'. — Sa so,
pasivno ili rejleksivno. ,Ja sam se o toj stvari
ovako i ovako izuminao'. J. Bogdanovid.

IZUMINAVATI, izuminavam, impf. izuminati.

— V nase vrijeme u Lici. ,Poce nas sudac ednog
po ednog izuminavati'. ,Ako nas bude ovako izu-
minava', ka 'e poc'o, nede s nami godinu dana
biti gotov'. J. Bogdanovic.

IZUMIRANE, n. djelo kojijem se izumire. —
U Sulekovu rjecniku: ,aussterben'.

IZUMIRATI, izumirem, impf. izumrijeti. — U
nase vrijeme i u Sulekovu rjecniku: ,aussterben'.

IZUMISLITI, izumislim, pf. izmisliti. — Slo-
zeno: iz-umisliti. — Od xvni vijeka. Izumisli do-
govoro,^ da se 'e dobro sadruziti. J. Kavanin
254b. Sto se node redi i izumisliti? M. Pavli-

IZUMISLITI

304

IZUMRIJETI

novic, razl. spis. 422. Na svakojake zgode izu-
misjene. 380.

IZUMIS^ATI, izumisjam, impf. izumisliti. —
IJ nase vrijeme. Dogada se, da mu je lazi izu-
misjati. M. Pavlinovic, rad. 120. Izumisjaj i to
i ovo i ono. razl. spis. 96. Dicno je izumil}ati
novih i tanko ispredenih osnova. 227. §to o
kom moze izumisjati taj zmijinski porod. 303.

IZIJMIS^iENE, n. djelo kojijem se izumisli. —
Starijije oblik izumisjcnjo. S ovim izumisjenjem.
A. d. Costa 1, 26.

IZUMITEJ^, m. covjek koji izumi (vidi izu-
mjeti). — U jednoga pisca nasega vremena. Izu-
miteji i iznaslaci. M. Pavlinovid, rad. 8.

IZUMITE^jAN, izumitejua, adj. koji pripada
izumitelu, koji je kao u izumitela. — U jednoga
pisca nasega vremena. Watt je svojim duhom
izumitejnim iznasao uporabu pare. M. Pavlinovi6,
rad. 158.

1. IZUMITI, izumim, pf. obezumiti. — Postaje
od iz uma nastavkom i. — Akc. je kao kod iz-
gaziti. — Bijcc je stara, isporedi stslov. izumiti,
rus. HsyMHTt. — Vidi i izixmjeti. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (.bethoren' ,decipio, induce', cf.
obezumiti).

a. aktivno. Malo ve(5e od hijade hode izumit
sve ostale. J. Kavanin 467'^ ,Vec me e svekrva
izumila, svela me e s pamoti'. J. Bogdanovic.

b. pasivno. Eeceni slar-ci, cujuci sta on govori,
ostanu izurrjeni. G. Zelic 216. ,Dosao sam svedno
kao izumjen od kad sam cuo za tu negovu ne-
sredu'. ,Ti divanis svedno kao izumjena'. J. Bog-
danovid.

c. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izumiti se, izumam se ,insanire, obstu-
pescere, pcrcelli stupore, stupefieri, a sensibus
alienari, in mentis excessum rapi, mente abalie-
nari') i u Vukovu (vide obezumiti se). Po ctto
izumiliomi. se tolikt svetiltnikt ottpustivtse otb
grada nasega ? Domentijana 338. Tako su se
prepali i izumili da nisu znali ... D. Obradovid,
sav. 15.

2. IZUMITI, Izumijem, pf. vidi izmiti. — XJ
Stulicevu rjecniku : ,lavare, abluero' ; glavu komu
izumiti ,aliquem arguere, reprehendae, objurgare'.
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

IZUMIVANE, n. djelo kojijem se izumiva. —
U atulicevu rjecniku.

IZUMIVATI, izumivam, impf. 2. izumiti. — U
Belinu rjecniku: ,1a var bene' ,eluo' 428a, i u Stu-
licevu: ,perluere', gdje ima i refleksivno izumi-
vati se ,perlui'. — I u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

IZUMJELAC, izumioca, w. covjek sto izumije.

— U jednoga pisca nasega vremena (sa zapad-
nijem oblikom izumilac). Armstrong, izumilac
vodokretnog stroja. M. Pavlinovic, rad. 15. Ve-
liki izumiici i rukotvorci. 136.

IZIJMJETI, izumijem, jf. slozcno: iz-umjoti,
Hi (§to mislim da je boje) od iz uma nastavkom
e. — -je- i -ije- stojc u juinom govoru; u istocnom
ih zamjenuje kratko i dugo e: izumeti, izumem,
u zapadnom kratko i dugo i: izumiti, izumim.

— Akc. se ne mijena. — Rijec je stara, isporedi
stslov. izumeti.

1. prelazno. nalazi se i u juznom govoru s i
(izumiti), te moie biti da je gdjegdje drugo po-
stane: od iz i um nastavkom i, kod cega bi bio
akcenat kao kod 1. izumiti (vidi osobito naj zadni
primjer kod a, n)).

v.. izmisliti, saznati. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,malitiosum, vitiosum reddere, depravare',
znacene sasma nepouzdano) i u Vukovu (,eriinden'
,invenio').

a. aktivno. a) izmisliti, iznaci (iz svojega uma
nesto sto se prije nije znalo)., Jos ne bjese mojo
i tvoje izumjela nagla zeja. G. Palmoti6 1, 249.
(Aristotel) ki izumi sve nauke. J. Kavanin 96a.
Sta se nije moglo izumiti i natrpati. D. Obra-
dovid, basn. 3U9. Da ga izumiju (jezik) i zanove.
M. Pavlinovic, razl. spis. 400. ,Ne6e davo izu-
miti sto on'. J. Bogdanovic. — b) saznati, oba-
znati, poznati. — m jednom primjeru xvi vijeka.
Jedan dan na moj dvor ugledah ne slugu, od
ke mi razgovor odlozi svu tugu, ar mi lip dar
doni od moje gospode, i zdravje pokloni, ter oncas
tja pode. za drugo, nioj Boze, ne stvori ona toj,
nego znat da moze, kako stau stoji moj, neka
da razumit onojzi^ od gospqj ka htise izumit po
svaki nacin toj. S. Mencetid 282—283.

b. pasivno. Pri vederi dari, za nihove okidene
tole i zAcina izum|ene casti. Osvetn. 1, 19.

c. sa se, refleksivno, izvjezbati se. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (,callidum fieri, ingenii aciem
acuere, experiundo addiscere'). Izumjeti se, iz-
vjezbati se. Slovinac. 1884. 31.

,1. izgubiti s uma, zaboraviti (radi straha ltd.).

— Izmedu rjecnika u Danicicevu (izumeti ,de statu
mentis dejectus amitto'). Navikleru mnogyhi.
radi vetrt vtsu hytrostb pravjenija izumevsu.
Domentijant 183.

2. neprelazno. izvjezbati se (isporedi I, c). Izu-
mjeti ,impraticarsi'. S. Budmani 42 la.

IZUM^^ATI SE, izutn}am se, impf. izumiti se.

— Samo u Stulicevu rjecniku: v. izumati se s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.

IZUM^ENE, n. djelo kojijem se ko izumi. —
U Stulicevu rjecniku: izumjene ,extasis, mentis
abalienatio'.

IZUMNA, /. selo u Srbiji u okrugu vranskom
(u ondjesnem govoru i Iztmna). M. D. Milidevid,
kra|. srb. 306.

IZUMOITI, izumoidem, impf. slozeno: iz uma-
iti. — U Stulicevu rjecniku: v. izumati se, —
sasma nepouzdano.

IZUMRCE, n. djelo kojijem se izumre. — U
jednoga pisca nasega vremena. Vajalo bi da prije
misli o izumrdu zakonite dinastije. M. Pavlinovid,
razl. spis. 347. — 11 istoga pisca ima i oblik izu-
mrijede (po zapadnom govoru izumride). Opstoji
do izumrida obiteli. 173.

IZUMRENE, n. vidi izumrde. — U jednoga
pisca nasega vremena. Zadruga izumrenem po-
stano inokosnom. V. Bogisid, zborn. 3.

IZUMRIJETI, izumrom, pf. posve umrijeti (a
jednome Hi o vise subjekata; u prvom primjeru
iperbolicki). — Slozeno: iz-umrijeti. — Akc. kaki
je u praes. taki je u aor. 2 i 3 sing, izumrije i
u part, praet. act. izumfo, izumfla (u Vuka i u
Danieica drukciji je akc. kod praes. ; izumrem) ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
V nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,aussterbeu' ,exstinguor'). Razjuti se Merima dje-
vojka, od ]utinG sva je prebl'jedila, od zestine
malo potavnila, a od tugo vede izumrla. Nar. pjes.
vuk. 1, 258. U prahu iznmre pan negov. D. Da-
nicid, jov. 14, 8. Posto se natiskose susjedi na
Hrvatsku, i noj izumri^ kra}evska porodica. M.
Pavlinovid, razg. 34. Cokode toliku samo rane
dobija da sasvim no izumre. P. Bolid, vinod.
1, 115. Izumrlo pleme ,ein erioschenes geschlecht*.
Jnr. pol. terminol. 188.

IZUN

305

IZUSTITI, 1, c.

izUN, m. dopiistene, isporecli izum. — Od
(nrapske) tiirske rijeci izn, izin. — U na§e vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide dopu-
stene). Pa otide u careve dvore: bez izuua u
dvor uSetala. Nar. pjes. vuk. 1, 569. ,Dai mi
aga izuna tvojega, da ja podem u Potnicu kuli. ..'
A aga run izun darovao. 4, 493. Ja ne mogah
bez izuna tvoga. 4, 496. Ja ne smijem tamo
pogledati, a neka li da u kolo podem, tek 6u
po6i Dulicu Nuhanu, ne bi li ti izun izvadio.
Pjev, crn. 209''. Izun uzet od stance majke. Nar.
pjos. juk. 161. Daj mi izun, mila majko moja !
239.

JZUNUTREN, adj. u StuUcevu rjecniku : v. iz-
nutnien. — nepouzdano.

IZXJNUTRNI, adj. unutrhi, iznutrni (koje vidi).
— Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u StuUcevu (samo n. pi. izunutrna, v. iz-
nutrna, vidt iznutrni, b, b)). Bivsi brez grija na-
resenja izunutrnega. I. Anci6, svit. 73.

IZUPITATI, izupitam, pf. ispitati. — Slozeno :
iz-upitati. — U jednoga pisca xvi vijeka. Zapo-
veda da se s tepenjem izupita. Anton Dalm,, nov.
test. 208b. act. ap. 22, 24.

IZUPITOVATI, izupitujem, imjjf. izupitati, —
U jednoga pisca xvi vijeka. Ki ga hotihu izu-
pitovati. Anton Dalm., nov. test. 209*. act. ap.
22, 29.

IZUEVATI, izurvam, /;/. iskopati, razvaliti. —
Slozenoi iz-urvati. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Sta je moglo tako izurvati tu zem|u. M.
D. Milicevi6, s dun. 70.

IZUST, vidi naizust.

IZUSTAN, adj. samo adv. izusno sa znacenem ;
(zrijekoni, izrijecno. Isukrst izustno izrece: . . .
S. Budini6, sum. Q4b.

IZUSTITI, izustim, pf. (uprav ispiustiti iz ttsta),
kao izgovoriti, izredi, ali se kod izustiti misli vise
na same rijeci i na tjelesno djelo kojijem se iz-
govaraju, a mane na smisao rijeci, nego to biva
kod ona druga dva glagola. — Postaje od iz
usta nastavkorn i. — Akc. je kao kod ishvaliti
(u Dubrovniku je drukciji: izustiti, izustim, kao
kod izgaziti). — Od xv vijeka (vidi kod 1, b), a
izmedu rjecnika u Mikalinu (izustiti, izreci ,pro-
fero, exprimo, pronuncio'), m Belina (izustiti, izu-
stivam ,e6primere' , exprimo' 292^^ ; ,pronunciarG,
formar lo parole' ,pronuncio' 590^; izustiti, izu-
stjujem ,dico' 259''), u Voltigijinu (izustiti, izu-
stivam, izustjujem ,sboccare, profferire, enuuziare'
jhersagen, ausdriicken'), u StuUcevu (izustiti ,pro-
nunciare, proferre, met. plenissime dicere, expla-
nare'; cisto izustiti .articolar le parole' ,distinct6
pronunciare, eloqui') , u Vukovu (,aussprechen'
,eloquor').

1. aktivno.

a. vidi izgovoriti i izredi kod 1, a. a) vidi iz-
reci, 1, a, c). aa) objekat je rijec, govor, besjeda,
pa i odgovor, poslovica, molitva, psost, pjesan,
ime, svjet, nauk itd. Iz usti prisvetijeh rijec ovuj
izusti. N. Najeskovic 122. U bijesu covjek ne
moze izustit razumne rijeci. M. Bunic 26. Cesto
bi izustio kojegod svete rijeci. B. Kasi6, fran.
177. Ove rijeci u |ubavi bog izusti zatravjeni.
I. Gunduli6 56. Glasom nebeskijem iz medenijeb
svojih usti ove rijeci slatke izusti. 58. Ove izusti
rijeci tada. G-. Palmotid 2, 180. A dobitnik srecni
izusti inostranac rijeci ove. P. Kanavelic, iv. 81.
llijec izusti naj poslije. A. Yita]i6, ost. 85. Rijec
istina je ku isti nam ti izusti. J. Kavaiiin 312'\
Strasnijem glasom kako gromom izusti joj ove
rijeci. B. Zuzeri 275. Da ne izusti koje rici sra-

IV

motne. A. Ba6i6 380. Naj posli ove rici samo
izusti. F. Lastri6, test. 104^. Ni izustivsi ric
ludu. And. Kaci6, kor. 58. Ili6i, koje samo izustit
znadijase odmetnik. I. J. P. Lucie, razg. 95. Izu-
stiti milu onu rijec i |uvenu. I. M. Mattel 51.
— Farizejskom skupia izusti mudre i znane sej
govore. G. Palmotid 3, 29^^. — Izusti im ovu be-
.sjedu. S. Rosa 68^. — ^ Molimo, odgovor da budes
meni vjerni izustit. G. Drzic 443. Da odgovor
tako oholi biskupu si izustio. A. Vita}i6, ost.
126. — On opet tu poslovicu izusti. S. l^iubisa,
prip. 211. — Izusti ovaku molitvu. I. Dordid,
ben. 144. — Da izusti kugodir psost. P. Ra-
dovcid, nac. 210. Koji od obicaja ove psosti izu-
stiti oi)icaje. A. Bacid 78. Tko izusti psosti. J.
Banovac, uboj. 33. Tko bi psost izustio. T. J.
P. Lufiic, razg. 25. — Hoce opeta da izusti jadnu
pjesan. I. V. Bunid, mand. 33. (David) izusti
onu pjesan. J. Matovid 191. — Koje od srama
izustiti ne bih imo slavna imena. G. Palmotid
2, 35. — Venere jom (joj) ove svjete tad izusti.
N. Marci 25. — Ovi nauk Bog izusti. I. Dordid,
salt. 202. — amo pripada i ovo: Kada tko vi-
cudi mloga izprazna izusti. A. Badic 232. Mnoga
izprazna izusti. J. Banovac, uboj^ 33. — a mogu
amo pripadati i ovi primjeri: Sto li du ja naj
prija izustit ? D. Zlatarid 27^. Nu, da je vrb
svih muka huda i naj vede zlo du riti, ne mod
jedno, jaoh, sred truda prid vil' dragom izustiti.
I. Gundulid 260. Ne znajudi sto bi izustila. A.
Kanizlid, utoc. 53. Sto je protiva tomu i tomu
izustio. Ant. Kadcid 258. Niti im ista izusti o
ponovjenu Jerusalema. S. Rosa 16^. — bb) mj.
objekta stoje same rijeci izgovorene. Sveti Agustin
kako izvan sebe izusti: ,Ah Boze! . . .' V. Andri-
jasevid, put. 242. — cc) mj. objekta stoji podlozna
recenica. Sada sam izusti, tko sviri bo|e od nas ;
dobit si i pusti od glumca meni cas. I. Gun-
dulid 138. Hoce mlada da izusti kako ona mre
za riome . . . 461. Prosed on izusti da mu udi-
jelis. I. Dordid, salt. 60. Ni se strasim izustit
da je svaki od vas bog onijeh dusa. A. Kalid
298. — b) vidi izredi, 1, a, a). Izustiti naj skrove-
nije misli srca. J. Matovid 127. — c) vidi izredi,
1, a, b). Tisuc^krat je ktil da izusti putem tebi
svoje rane. A. Cubranovid 154. Meni izusti uzrok
ki te izvodi. M. Bunic 12. Zac mu on izusti od
svoga jazika stvar. D. Barakovid, jar. 81. I da
vede izusti svoj grijeh, treptje i izceznu, rijec
mu umrije posred usti. I. Gundulid 239. Nede
istinu da izusti. J. Kavanin 31b. Da on uzrok
svoj izusti. V. Dosen 13^. Istu stvar aposto izusti
rijecima stavnijema. J. Matovid 49. Koju ma-
loman nedospivenu kugu izusti David s ovijem
rijecima. J. Matovid 498.

b. vidi izgovoriti, 1, c i izredi, 1, b. Dobro ne
izustivsi, da ti de sve dati. M. Marulid 40. Neto
gospe rijec izusti. M. Divkovid, plac. 11. Pri
neg izustis one beside naredjene. P. Radovcid,
nac. 436. Toj izustiv, Ijepsom se odi krunom.
J. Kavanin 247^. Ovo izusted razcvijena. I.
Dordid, uzd. 79. Istom te rijeci izusti. ben. 136.
Cim to izusti. I. A. Nenadid, samb. 15. Ova
kada sluga Bozji izusti. A. Kanizlid, kam. 7. To
izusti, dusicu izpusti. And. Kacid, razg. 47. To
izusti, pa dusicu pusti. Nar. pjps. vuk. 1, 212.
To izusti, a dusu ispusti. 1, 239. To izusti,
pa i dusu pusti. 1, 246. To izusti, pa dusu is-
pusti. 1, 607. To izusti, laku dusu pusti. 2, 113.
To izusti, a dusu ispusti. 2, 469. To izusti, du-
sicu ispusti. 3, 513. — amo pripada i ovaj
primjer: Prija neg su izustila ricma usta. A.
Vitajid, ist. 494^.

e. vidi izgovoriti, 1, d i izredi, 1, c. Drugo

20

IZUSTITI, 1, c.

306

IZUSTENE

polovjerstvo izusti Novate. V. M. Gucetic 62. —
Poslije prokletstva koga protiva eretikom izu-
stise. A. Bacic 238. Izusti suproti liemu osudu
od proklestva. A. Kanizlic, kam. 24. Da te po
naredbah crkvenih osudena izustimo. 98. Pro-
klestvo izustiti suproti arhiepiskopu. 160. Da
protiva meni izusti naj poslidnu strasuu osudu.
bogojubn. 29. Ovako ce izustiti sud od nib. J.
Matovic 73. Osuda, koju (Bog) izusti protiva nami
od pocetka. 487. Easudjivu osudu izustiti. I.
J. P. Lucie, nar. 58.

d. vidi izgovoriti, 1, e i izreci, 1, e. Tiod mno-
gijeh prinijera tesko je razaznati, pripadaju li
amo Hi pod a, a) aa). Glas izusti. S. Meucetic
34. Mores li, sunacce, izustit ric jednu? 182.
Kada te recene I'ijeci hotje bogojubno izustiti
nadvor. A. Gucetic, roz. mar. 132. Uzmu u ruke
krunicu pak ili se razgovaraju z drugim, ter sad
onomu izuste jednu ric govoreci moiitvu, a sad
drugu z drugim razgovarajuci se. J. Filipovio
1, 286'^. Kako jedni ric izuste od Boga koju
milost proseci, hotili bi da su uslisani. 1, 297^.
Andeli slisaju da ti stogod izustis. 1, 566^. Kad
bi se prokasjao, ili koju glasuiju ric izustiti botio.
A. Kanizlic, fran. 93. Oni casoviti stid dok ni-
koliko rici izustis. bogojubn. 125. Ne moze rici
izustiti. M. Zoricic, zrc. 150. Poslusajte da rici
izustim. And. Kacic, razg. 313. Napisa pisarcic
pisma kako mu sude izuste. S. i^ubisa, prip. 18.
Nijesi takvu rijec izustio. 171. Zabraneno je
strogo svakomu djetetu da rijeci izusti rumunske
ili bugarske. M. Pavlinovic, razg. 55. Zakunem
se u sebi da ne izustim ni jedne do sela. M. P.
SapcauiUjl, 101. — amo maze pripadati i ovaj
primjer: Izustilo je srce moje ric dobru (,eruc-
tavit cor meum verbum bonum'). F. Lastric, od" 3.

e. vidi izgovoriti, 1, f i izreci, 1, e. Ni usta
koja bi je mogla izustiti. A. Gucetic, roz. jez.
2;i4:. itici cilovito i bogojubno neka izusti. M.
Bijankovic 26. Kad krste, da rici izusti dobro. 30.

Z. pasivno. — oblik je participu praet. pass. :
a) izuscen. Sad sto da radim, rijec izuscena! S.
Lubisa, prip. 43. — b) izusten. Posli izustene
osude. A. Kanizlic, kam. 103. Tko je igda takvu
ric CUD od onih izustenu? 189. Izustena je osuda.
347. Kao da je od svetih otaca izusteuo. 799.
— Ili grijeskom: c) izustjen. A. d. Bella, rjecn.
106t>. 2y2'j. 591a. Koja su izustjena od usta otro-
vani. Grgur iz Varesa 137. — d) izusten. Kako
su izustene recene rici svete. Ant. Kadci6 54.
Po ricih izustenim a ne upisanim. 189. Odrije-
sene izusteno s rijecima redovnika. J. Matovic
237. Pogodba izvanska izustena s rijecima. .304.
Jedan i drugi sud izusten iz justa Jesukrsta.
401. — e) izustit. Premda jos ne bija§e ova osuda
izustita. A. Kanizlic, kam. 27.

3. sa se.

a. pasivno. Usti iz kih ric jak no med slatka
se izusti. D. Eauina 3^. Blazene i usti is kih
se kako med slatka ric izusti. 66*. Gora Judem
odgovara, ke se izuste zadne rici. J. Kavauin
405'*'. Da so izusti sad istina s vrazijeh usti.
421a. Koje (ricij kako se od misnika izuste. A.
Ba6ic 314. Koje (rici) kad se od misnika izuste,
udij od bistva kruha bude bistvo tila Isukrstova.
J. Banovac, razg. 228. Nije pravo da osuda izusti
se. A. Kanizlic, kam. 158. Kic nasa kada se na
dvor izusti i rekno. I. Velikanovic, uput. 1, 199.
Osuda, koja ce se izustiti od suca. J. Matovid
73. Za da bude se / slade izustiti. S. Rosa viii.
,Ch' hakom pridisuci na Grcku ima se izustiti.

VIII.

b. refleksivno.

a) javiti rijecima sto se o 6emu misli. aa)

uopce. Jakno u vijecu izusti se u sebi. S. Rosa
lb. Tijem covjek postaje bogat svijem Bogom,
kako se izusti neki od svetijeh otaca. I. M.
Mattel 196. Tako se sam spasitej izusti svojoj
sluzbenici. 33. Znam da se tako slavno bjese
izustio. A. Kalic 568. Stara se Stana nadala,
da ce joj se zet stogod izustiti. V. Vrcevic, niz.
301. — Ob) kao objekat stoje same rijeci sto se
reku. Tad se gospar izusti prid svijem gostima :
,Niko od onijeh koji bijahu zvani i ne hotjese
doci, nece okusit moje vecere'. D. Basic 85. Vi-
deci Gospodin ovoliKu opacinu na zem}i, izusti
se: ,Zalim er stvorih covjeka'. 149. ISudac se
izusti : ,Grih su spovidali'. M. Kuhacevic 54. Tad
bi da se otac vjecni izusti: ,Ovo je moj sin }u-
b)eni'. I. M. Mattel 122. Tad pokhsar . . . svijetlih
dvoran prid skupstinom ovako se je izustio: ,0
cestiti care uzmnozni . , .' P. Sorkocevi6 583*.
Ovako se je ponizenom slatkom rijeci izustila :
,Slavni can glasoviti . . .' 587*. — cc) kao objekat
stoji podlozna recamca. Jezus izusti se da ijedan
od proroka nije |ubko primjen u svojoj otcevini.
S. Rosa Syb. Ni se joster culo, nit' se j' ziv
izustil, da j' Bog sebi verne ikada zapustil. M.
Kuhacevic 46. Ne saino ga ne osudi, nego se
izusti da u nemu nije krivne. D. Basic 55.
Cestokrati sam se Bogu izustio, da bi vazda ne-
govo biio prvo nijesto u momu srcu, kakono go-
spodara. 1. M. Mattel 2. Oni dake koji se izustio
da onemu, koji ima dace se jos vece ter 6e obi-
lovati. 70. Izustio si se, moj Gospodine, da nase
srce sluziti ne moze dvojemu gosparu. 151. On
se izusti da ce udi} odac. A. Kalic 491. Nije li
Bog Jeremiji izustio se, da ga zaludu moli? 598.

— dd) kad ima i rijec (rijeci), ovo stoji u ace.
s prijedlogom u. Ter se pnd liom svoj trojici u
ove rijeci ja izustih. A. Boskoviceva 36. Znam
samo da se u ove radostive rijeci izustio. A.
Kalic 165. Izgubila je sa svijem ufane, ter se
u ove zalostive rijeci izustila. 172.

b) javiti sto uopce rijecima. — U Stulicevu
rjecmku: nemoj se ovo komu izustiti ,nemini
dicas' kod izustiti.

IZUSTI V, adj. u Stulicevu rjecniku: v. izgo-
voriv.

IZUSC-, vidi izust-.

IZUSCE, n. vidi izustene. — U Stulicevu rjec-
niku: izustje ,espressiono, pronunziazione' ,pro-
nunciatio'. — nepouzdano.

IZUSTATI, izustam, impf. izustiti. — Moze
glasiti i izuscati. — xvi vijeka, i u nase vrijeme.
Ric kada izusta tvoj razum, gospode. S. Men-
cetic 22. Kad ric izusta. 202. Kad nam uzdah
bol izusca. P. Preradovid 40.

IZUSTENIStE, n. uprav mjesto gdje se sto
izusti. — Moglo bi glasiti i izusceniste. — U
Stulicevu rjecniku: (grijeskom) izusteniste ,locu3
ubi oracula edebantur vel eduntur'. — nepouz-
dano.

IZUSTENE (izustene), n. djelo kojijem se izusti.

— Stariji je oblik s -nje. — Fotvrdeno je sa -sc-
mj. -st- i (grijeskom) sa -stj- i -st-. — Izmedu
rjecniku u Belinu (izustjonje 590^), u Voltigijinu
(izustjene), u Stulicevu (izustene i izustjene).
S ovim naj zadnim izuscenem, kaze nam da se
vazda imamo Boga bojati. J. Banovac, pripov.
87. Po izustenu svetih rici. A. Kanizlid, kam.
492. Izuscenem greckoga jezika. S. Rosa 40*.
Izustene i izgovor osude ne6e biti. J. Matovic
70. Istinito je ovo izuscene. I. J. P. Lucie, razg.
3. Nut' poslusajmo izustene Bozje, da nam ostane
utvrdito u srcu. D. Rapid 17.

izuStivati

307

IZUVATI

IZUSTIVATI, izustujem i izustlvam, impf. izu-
stiti. — Glasi i sa -s6- nij. -st- (izu§6ivati), te
se ovaj oblik i cesce nalazi, a jos cesce Icrioi
oblik sa -st- (izustivati) u2 koji ima i praes. izu-
stjujem. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu i u Voltigijinu (praes. izustivam i izu-
stjujem kod Izustiti).

a. aktivno. Pak medeue sej beside izustiva. G.
Palmotii '6, 89*. Osip ricmi veselima svoje stvari
izustiva. P. Vuletic 27. Izustivaju medu sobom
cudne beside. A. d. Bella, razgov. 135. Eici ne-
postene izusdivat. J. Filipovic 1, 116*. Oni je-
zici govorena goru6a izuscuju. 1, ITO*^. Dan
dnovu izusduje ric. 1, 513*. Ne prisfcaju Bogom
se zaklinati, viru i dusu psovati, vragu prida-
vati i tolike rici nepostene izuscivati. 1, 578^'.
Iste rici izustivase. A. Kanizii6, kam. 264. Izu-
§tuju osudu suproti Nestoriju. 713. 8vaka imade
sest krila i izus(^.ivaju nepristance pismu uzve-
licana. E. Pavic, ogl. 668. Ja od tebe blago
zaktivam ovo koje sada izustivam. Nadod. 24.
Mnoge rijeci izustivase. S. Rosa 45^. Pros koja
crkva izustjuje svoju vjeru. SS*. Izustivajuci
iiii ,otce nas'. lOT^^. Hulu na Boga izustivase.
155^. Proklinanja, sto izustjuju rodite|i svrh dice
raspustne i neposlusne, jesu li se kadgod ispu-
nila? Blago turl. 2, 125. Koji izustuju ku lie.
Ant. Kadci6 295. Da se ciui koje bezakone
sudcem crkvenim izustujuci ovi osudu od pro-
klestva. 302. Pisa s. Dionisio izustujuci i izgo-
varajuci rijeci obecavaoca. J. Matovic 155. Izu-
stivaju oni nemili glas protiva Bogu. 493. Tko
psost izustjuje. I. J. P. Lucie, razg. 82. To izu-
stivajuc izdahnu. M. Pavlinovic, rad. 98.

b. sa se, pasivno. Pogrdivana koja se protiva
nemu izuscivaju. E. Pavi6, ogl. 665. Kad (slovo
C) sebi slovo S zdruziva podebje se tada izu-
stiva. Nadod. 115. Kako se one (rijeci) izusti-
vaju. S. Rosa VII. Kad se izustjuje liegovo s.
inie brez pravoga uzroka. Blago turl. 2, 88. Za
koju se stvar izustiva ono sveto sjedinene s imenom
zenidbe. J. Matovic 304. Jere se izustiva pro-
tiva misli i sudu srca. 350.

iZUTI, izujem, pf. svuci, sniniiti s noge Hi
s noyu nesto sto je nogama kao odijelo (obucu,
crev^u, opanak, bjecvu itd) ; moze biti objckat
obuca, noga, ce^ade. — Slozeno: iz-uti (uti se na-
lazi samo slozeno, vidi i obuti i nazuti). — Akc.
je kao kod izliti (mislim da u part, praet. act.
moze biti i izuo, izula); u Vukovii je rjecniku
praes. izujem, ali Danicic misli da je to po-
greska, posto sam Vuk pise nazujem i obujem.
— Bijec je ne samo stara, isporedi sislov. izuti,
rus. usjTt, nego i praslavenska, isporedi ces. zouti,
poj. zuc. — Korijen je u od induevropskoga ou,
isporedi lit. auti, apauti, obuti, iszauti, izuti, lat.
exuo, induo. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,exuere'), u Mika^inu (,excalceo, discalceo'), u
Belinu (izuti, izuvam ,scalzare, trarre altrui le
calze, o scarpe' , discalceo' 6471^), u Bjelostjenceou
(kod izuvam), u Voltigijinu (,scalzare, discalzare'
,die scbuhe und striimpfe ausziehen'), u Stall-
cevu (jdiscalceare, calceos detrahere'), u Vukovu
(koga, obu6u ,aussc]aulien' ,excalceo'), u Danici-
cevu (,exuere').

1. aktivno.

a. objekat je obuca (na sebi Hi na drugome).
Ne ima cokula, crjevje je izula. M. Drzic 273.
Obucu svojijeh noga izuti. A. Gucetic, roz. jez.
162. Ne izuvsi ni opanaka aliti cizama. P. Po-
silovic, nasi. 37^. Ivan ne bijase dostojan izuti
obudu spasiteju. M. Eadnid 349'^. Zapovjedi mu
da izuje obucu. M. Eadnic 412^. — kad se iz-
rice i noga, stoji u gen. s prijedlogom od u sta-

rije doba, a kasnije s prijedlogom s. Izuj sapogy
ot nogu tvojeju. Domentijana 813. — Da mu ja
ne bih dostojan tinke odrijesiti ni obude s nogu
izuti. M. Divkovid, bes. 60''. Izuju cizme s nog.
B. Krnarutic 22. Izuo je crevje s noga. B. Zu-
zeri 408. Razrisi i izuj obudu s nogu tvojih. A.
Kanizlic, utoc. 466. Izuj obudu s nogu fcvojih.
I. J. P. Lucid, bit. 4.3. Izuj obudu sa svojijeh
nogu. Vuk, djel. ap. 7, 33. Neka mu izuje obudu
s noge negove. D. Danicid, Smojs. 25, 9. Izuj,
momde, sa nogu opanke. Osvetn. 6, 46.

I), objekat je noga. Vidi noge bose ke bise
izula. D. Barakovid, vil. 133. Ja mu nisam do-
stojan izuti nogu. I. Ancid, vrat. 77.

c. objekat je ce^ade. Kadano tko bode drugoga
pohvaliti i uzvisiti, veli govoredi : ,Ja nijesam
dostojan toga i toga izuti, ni mu vode na ruke
uliti'. M. Divkovid, bes. 60^. Ne nahoda§e se
dostojan izut ga. I. Drzid 357. Danas tebe obuje
a sutra izuje. D. Rapid 444.

3. pasivno, — part, praet. pass, je iziiven i
izut. — Izmedu rjecnika u Mika}inu (izuven), u
Belinu (izut), u Bjelostjencevu (izzuven), u Vol-
tigijinu (izut i izuven), u StuUcevu (izut i izuven),
u Vukovu (nema kod izuti, a kod obuti ima samo
obuven). — U svijem se rjecnicima kaze samo o
cejadetu Hi o nozi; u primjerima (samo izut) o
nozi. S lijevom nogom stane izutom raspasanoj
u hajini, prospe kose, ... I. Gundulid 300. S izu-
tijem nogama. I. Dordid, ben. 196. Bududi izute
noge one premile. M. Lekusid, razm. 78.

3. sa se, refieksivno, izuti (svoje) noge. — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu (,exuere calceos'), u
Belinu (izuti se, izuvam se ,scalzarsi, levarsi le
scarpe, o calze' ,calceos sibi detrahere' 647'J), u
Voltigijinu (izujem se, v. izuti se a ovoga infi-
nitiva nema napose), u StuUcevu (,calceos exuere'),
u Vukovu (,sich ausschuhen' ,excalceor'). Da se
izuju i noge operu. D. Barakovid, jar. 40. Mnogi
se i izuju ter dohode k tebi bosi. P. Knezevid,
pism. 182. — U ovom primjeru stoji kao izvudi
se, svudi se, ali u metaforickom, dusevnom smislu:
Kad se iz ovih udi telesrdh izujem. D. Bara-
kovid, jar. 127.

izUTRA, adv. iz jutra. — Sastavjeno od iz i
gen. utra (od starijega oblika utro, vidi i sutra).

— U Mikajinu rjecniku: ,1a matina' ,mane', i u
StuUcevu : ,mane'.

IZUTROBITI, izutrobim, j)f. u StuUcevu rjec-
niku: izutrobiti koga, izutrobivam, v. izcrijeviti.

— nepouzdano.

IZUTROB^iiVATI, izutr6b|ujem i izutr6b}ivam,
imp)f. izutrobiti. — U StuUcevu rjecniku: praes.
izutrobivam kod izutrobiti. — nepouzdano.

IZIJVAC, izuvaca, m. covjek koji izuva; sprava
kojom se izuvaju cizme bez pomoci riikU. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,auszieher; stiefelknecht'.

iZUVALAC, izuvaoca, m. covjek koji izuva. —
U StuUcevu rjecniku: izuvalac i grijeskom izu-
vaoc ,discalceans'.

IZUVALICA, /. zensko cejade koje izuva. — U
StuUcevu rjecniku: ,discalceans'.

IZUVANE, n. djelo kojijem se izuva. — U Stu-
Ucevu i u Vukovu rjecniku.

IZUVATI, izuvam, impf. izuti. — Akc. je kao
kod ispitati. — Bijec je ne samo stara, isporedi
stslov. izuvati i rus. nayBaTi., nego i praslavenska,
isporedi ces. zouvati, poj. zuvad. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (praes. izuvam kod izuti), u Bje-
lostjencevu (izzuvam, izzuti ,exuo calceos etc.,
excalceo, descalceo, detraho calceos'), u Volti-

IZUVATI 308

gijinu (uz izuti), u Stulieevu (,calceos alterius
actu extrahere'), u Vukovu (koga, obucu ,aus-
schuhen' ,excalceo').

a. aktivno. Gospari hoce, da ih djevojke izu-
vaju. M. Drzid 138. Hocu da ju vi svo u svem
poslusate, v jutro opravite, vecer izuvate. Oliva.
12. U druge su u devojke zute cizrae do kolena,
voleo b' i(h) izuvati nego s carem u lov idi. Nar.
pJGs. vuk. 1, 341. Kiso coban kisnu struku susi,
a nevjeste izuvaju muze. Osvetn. I, 18. Hi neka
izuva opanke. 6, 78.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjednika u Be-
linu (praes. izuvam se kod izuti se), u Stulieevu
(,calceos actu exuere'), u Vukovu (,3ich ausschuhen'
,excalceor'). Ne vaja se izuvati prije vode. Nar.
posl. vuk. 196. Izuvah se da legnem. S. ]^u-
bisa, prip. 198,

IZUVENE, n. djelo kojijem se izuje. — Stariji
je oblik izuvenje. — U Belinu rjecniku: izuvenje
,scalzamento, lo scalzare, inteso di scarpe o calze'
jcalceorum vel tibiarum detractio' 647*.

IZUVIDJETI, izuvjedim (izuvidim, izuvijem),
2)f. istraziti, ispitati, pa i posve saznati, ohaznati

nakom ispitivana, istralivana. vid- stoji inj.

negdasnega -ved-. — Slozeno: iz-uvidjeti. — Badi
ohlika i akcenta vidi ispovidjeti. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (izuviditi ,scru-
tari'), u Voltigijinu (izuviditi, v. izviditi), u Stu-
lieevu (izuvidjeti i izuvideti ,examinare, ponde-
rare, perpendere, inquirere, exquirere, observare'),
u Danicicevu (izuvedeti .cognoscere'). Kako izu-
yedesmo i obnadosmo. Mon. serb. 230. (1397).
Sto izuvemo, vasoj }ubve hocemo datt uznatt.
Spom. sr. 1, 12. (1398). Da imaju izuviditi pravo
odt niliB. Mon. serb. 365. (1431). Da imaju izu-
vjedjeti pravo odi. niht. 374. (1433). Izuvij istine.
M. Marulic 24. Pamet se li boji, da toj izuvidiv
dobro mi posvoji kigodir zavid}iv. H. Lucio 221.
Ako li^ izuvidim da drugoga muza Jubis. F.
Vrancic, ziv. 17. Da bih od toga mogal jisfcinu
izuviditi. 27. Kada to izuvidi opatica. 87. Iz-
nutrna nasa triba izuvidit. A. Georgiceo, nasi.
89. HocG sva otajna moja izuvidit. 124. Sve
nepravde tvoje izuvidi. 125. Naucih se neizuvi-
jena tvoga bojat suda. 248, Pokle izuvidi svu
stvar istinito. I. T, Mrnavi6, osm. 47. Kad istinu
Osman izuvidi. 49, Sve pomnivo izuvidi. P. Vu-
letic 3. Ki mod ce imat eijelu vrjecu za nih
pjesme izuvidit? J. Kavanin i07'>. Da oba (krala)
miriie kroz beside razlog svaci izuvide. 25 IK Da
ima odsvud izuvidit kuse i prahe od mrtvaca.
560a. Svaku do dlake izuvidio i proucio. M.
Pavlinovic, rad. 77.

IZUVIDALAC, izuvidaoca, m. covjek koji izu-
vida. — U Stulieevu rjecniku: izuvidalac i gri-
jeskom izuvidaoc ,quaesitor, investigator'. — sasrna
nepouzdano (vidi izuvidati).

IZUyiDANE, n. djelo kojijem se izuvida. —
V Stulieevu rjecniku. — sasma nepouzdano (vidi
izuvidati).

IZUVIDATI, izuvidam, impf. izuvidjeti (ovaj
je glagol krivo sJwacen kao da postaje od gla-
gola vidjeti, videre), vidi izuvijedati. — V jed-
noga pisea nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Stulieevu (,in perquisitione, investigatione esse').
Ne izuvidajud, otkle li je. M. Pavlinovic, razl.
spis. 199. — sasma nepouzdano.

IZUVIDENE, n. djelo kojijem se izuvjedi. —
Stariji je oblik s -nje. — Izmedu rjecnika u Stu-
lieevu. Od izuvidjenja cuvaj se neprudna prisvete
svetiiio. A. Georgiceo, nasi. 342. Po naredbi po-
glavjtoga izuvidjenja. A. d. Costa 2, 122. I

IZUZIMAI^E, a.

IZUVIJEDANE, n. djelo kojijem se izuvijeda.

— U Vrancicevu rjecniku: (sa starijim oblikom)
izuvidanje ,scrutinium'.

IZUVIJEDATI, izuvijedam, imj^f. izuvidjeti,

ispitivati, istrazivati. ije- stoji po juznom go-

voru mj. negdasnega e, u istocnom e: izuvddati,
izuvedam, u zapadnom i: izuvidati, izuvidam (koje
je samo potvrdeno). — Akc. je kao kod ispovije-
dati. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (izuvidati ,sciscitare').

a. aktivno. Poce skrbju izuvidati od dojke svete
Lucije, ca more biti. F. Vrancic, ziv. 48. Cesar
ne pristajase izuvidati od ne za to. 101. Pred
Svemogim ki se sida i sam srca izuvida. J. Ka-
vanin 561''. Koliko ce bit strasniji, kad zakona
izuvida! 564l>.

b. sa se, refleksivno, znacene je kao kod a, a
sto bi ondje bio objekat stoji u ace. s prijedlogom
za. — XVI vijeka u pisca Vrancica i u negovu
rjecniku (izuvidati se ,scitari'). Poce knez Alma-
kius izuvidati se za blago. F. Vrancid, ziv. 28.
Zasto SG ue izuvidas? 3U.

IZQVJEDITEl^, 7n. covjek koji izuvjedi. — U
jednoga pisca xvii vijeka (u zapadnom obliku).
Jere sam srca ja izuviditej. A. Georgiceo, nasi.
224. Izuvidite} sam ja od srdac i bokov. 232.
Ki izuviditel jest od velicanstva. 342.

IZUZDANE, n. djelo kojijem se izuzda. — V
Stulieevu rjecniku s dodatkom da je rijec ruska.

IZUZDATI, izuzdam, pf. razuzdati. — Slo-
zeno: iz-uzdati. — U Voltigijinu rjecniku: ,sbri-
gliare, levare briglia' ,abzaumen'-, i u Stulieevu:
,fraenum detrabere' (s dodatkom daje rijec ruska).

IZUZDAVATI, izuzdavam, impf. izuzdati. —
U Stulieevu rjecniku: freq. uz izuzdati.

IZUZETAK, izuzetka, m. exoeptio, izmedu
stvari Hi slucajeva iste vrste nesto sto se u cemu
od drugijeh razlikiije Hi ne spada pod ista pra-
vila; i u apstraktnom smislu, djelo kojijem se
tako ono od ostaloga odjeluje (vidi izuzeti i izeti,
1, a, e)), isporedi iznimka. — U pisaca nasega
vremena. Oni koji redovno zatim i ruse gde god
vladaju, nisu ni u Vrani cinili izuzetaka. M. D.
Milicevid, kral. srb. 333.

IZUZETI, izuzmem, j)f. uzeti iznutra. — Slo-
zeno: izuzeti. — Akc. je kao kod izasuti. — U
na§e vrijeme.

a. aktivno, samo kod pisaca.
a) excludere, izmedu nekoliko stvari staviti

jednu napose, ne brojiti je, ne drzati je medu
ostalima. Izuzeti ,ausnehmen (ausschliessen)'. Jur,
pol. terminol. 50.

h) excipere, vidi izeti, 1, a, e). Izuzevsi, izvan,
osim; izuzevsi dva slucaja ,ausgenommen ; zwei
falle ausgenommen'. Jur. pol. terminol. 50. vidi
i izuzimati, a,

b. sa se, refleksivno, navaliti (na koga), vaja
da je prvo znacene kao uzeti se izvan sebe. —

— Izmedu rjecnika u Vukovu (na koga ,feindlich
verfolgen' ,insecto'). Kad se narod na sto izuzme
i stane vikati. Vuk, poslov. 120. — U ovom je
primjeru pasivno s istijem znacenem: Nije on
izuzet na mene. M. P. Sapcanin 1, 53.

IZUZIMANE, n. djelo kojijem se izuzima Hi
se ko na koga izuzima.

a. vidi izuzimati, a. Da du se neprijatejtna u
svima vojenim dogadajima i bez svakog izuzimana
krjepko i hrabro protiviti. Nov. sr. 1834. 83. Od
ovoga prostoga znacena postaje izuzimane, u
kome ili se onoga sto znaci rec koja stoji uz
predlog (,osim') ne tide sto se za drugo ka^e bilo
potvrdujudi ili poricudi, po demu se za n misli

IZUZIMAI^TE, a.

309

IZVADITI, 1, a.

protivno onome sto so za druofo kaze, ili se tice
i I'lega, all se gleda koga se jo5 tice, i tako se
ono prvo izuzima. D. Dani6i6, sr. sint. 272 — 273.

b. vidi izuzimati, b, b). — Izmedu rjednika u
Vukovu : ,das feindliche verfolgen' ,insectatio'.

IZUZIMATI, izuzimam i izuziinjem, iwjj/". izu-
zeti. — Akc. se niijena u aor. 2 * 3 sing, izu-
zima. — U nase vrijeme.

51. aktivno, samo u pisaca. Tada car Asa sazva
sav narod Judin, uikoga ne izuzimajuci. D. Da-
nifiiA, Icar. 15, 22.

b. sa so.

(i) pasivno. Ili se tifie i Aog&, ali se gleda koga
se jos tice, i tako se ono prvo izuzima. I). Danicid,
sr. sint. 273 (vidi primjer kod izuzimane, a).

h) rejleksivno. — U Vukovu rjecniku: izuzi-
mati se, izuzimam (izuzim}em) so ,feindlich ver-
folgen' ,iiisecto'.

IZUZLAIsE, n. djelo kojijein se izuzla. — Sta-
riji je oblik izuzlanje. — U Belinu rjedniku: izu-
zlanje 86", i u StuUcevu.

IZIJZLATI, izuzlam, pf. savezati mnogijem uz-
lima. — Slozeno: iz-uzlati. — Samo u Belinu
rjecniku : part, praet. pass, izuzlan ,annodato con
piu nodi' ,conduplicatis nodis nexus' 86^ (vidi i
izuzlavati), i u StuUcevu: ,legar con piu nodi'
,nodis ligare'.

IZUZLAVATI, izuzlavam, impf. izuzlati. —
Samo u Belinu rjecniku: izuzlavati ,annodare e
aggroppare, far nodi o groppi' ,nodo' 86*, i u
StuUcevu: freq. ttz izuzlati.

IZUZNANE, n. djelo kpjijem se izuzna. — Sta-
riji je oblik izuznanje. Stampa s velijem izuz-
nanjem ucinena. M. Divkovid, zlam. 14.

IZUZNATI, izuznam (izuznadem), pf. obaznati,
saznati poslije istrazivana, vidi izuvidjeti. — Slo-
zeno: iz-uznati. — Od xvii vijeka. Da ispita i
izuzna sve koliko. M, Divkovic, nauk. 195^ — 196^1.
Da nije izuznal od svitovni' stvari nekorisni. I.
Anci6, vrat. 191. Sva ona izuznade. I. J. P. Lucie,
izk. 9. Nece od tebe izuznati grije. razg. 47.
Nabukodonozor izuznade iznevirene Sedecije. 126.
— Sa se, pasivno. Ako koja zaprika izuznala bi
se. I. J. P. Lucie, nar. 50. impersonalno. Ako
bi so izuznalo da su ucinili. 73.

IZUZNA VATI, iziiznavam, impf. izuznati. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Zato svak ima velo
pomnivo ovo sveto i slavno dosastje zeljeti, iskati
i izuznavati. M. Divkovic, bes. 38*.

IZUZIVATI, izuzivam, pf. pouzivati mnogo,
posve, do kraja. — Slozeno: iz-uzivati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka u Du-
brovniku, a izmedu rjecnika ti Belinu (,godere
lungamente o molto' ,perfruor' 352a) (j(Jje se naj
prije naliodi, i u StuUcevu (izuzivati koju stvar
,goder fino al fine qualche cosa' ,perfrui').

a. aktivno. Dobra koja kad izuziva kraj Sa-
lamun. D. Basid 8. Sva recena dobra izuziva,
97. Koji ne samo obide dobra svjetovna, nu
svijeh izuziva. 90.

b. sa se, rejleksivno, posve se nauzivati (cega
ili uopce). — Izmedu rjecnika u Belinu (,god6re
lungamente o molto' ,perfruor' 352*) i u StuU-
cevu (izuzivati se koje stvari uz izuzivati). Bog
je dobar, oprostit ce, neka se sadar izuzivamo.
B. Zuzeri 39. Bice ti je veoma dobro uteme-
}eno, razsiri se i izuziva' se. 161. Spomeni se
malo od poklad tako veselo sprovedenijeh, u
kojijoh si se na tvoj nacin izuzivo. 192. Neka
se izuziva vjerenica Isukrstova. 297. Zato od-
redi pospijesiti sto bi mogo prije i vece na ovem
svijetu izuzivat se. 402.

IZVABITI, izvabim, ;;•/. vabeci uciniti da ko
Hi sto izide na po^e, dovabiti na pole. — Slo-
zeno: iz-vabiti. — Akc. je kao kod isbvaliti. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu
(izvabiti, izvab|ujom ,olicere, educere, extrahere').
Turci Nijemce izvabise na busiju. P. Vitezovic,
kron. 179. Ja cu tebi izvabit hajduka. Osvetn.
2, 55. ,Este li pse toru izvabili ?' J. Bogdanovi6.

— I u prenesenom smislu: izvabiti komu tajnu
,einem sein geheimniss ablocken'. B. Sulek, rjecn.
kod ablocken.

1ZVAB:^1vATI, izvabjujgm i izv4b|ivam, impf.
izvabiti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izvab|ujem
,elicio', i u StuUcevu: praes. izvab|ujem kod iz-
vabiti.

IZVADAK, izvatka, m. uopce Sto se odakle iz-
vadi; a u osohitom smislu: a) pismo u kojem je
u kratko napisano sto ima u drugom pismu; b)
sto se hemicki izvadi iz kakve bi^ke prvo rasta-
pajuci pa suseci ono sto se rastapanem iznaslo.

— Nacinetio u nase vrijeme. Izvadak ,auszug'
,estratto'. B. Potranovid, rucn. knig. 34. Izvadak
spisa ,actenauszug' ,sunto degli atti'. 83. Izvadak
iz tuzbe ,auszug (eine abgeschriebcne stelle aus
der klage)'. Jur. pol. terminol. 55. Izvadak, chem.
lat. ,extractus' , extract', tal. ,estratto, sunto', frc.
,extrait', egl. ,extract'; izvaci (pi.), stil. lat. ,ex-
cerpta' ,excerpte', tal. ,spoglio'. B. SuleV, rjecn.
znanstv. naz.

IZVADAN, izvadna, adj. izvaden. — Najednom
mjestu XVIII vijeka. I (zlato) izvadno obilato Lode
u hizah da pokoji. J. Kavanin 118'>. — nepouz-
dano.

IZVADITI, izvadim, pf. uciniti da nesto (ob-
jekat) izide na jwje iz mjesta gdje je bilo. kod
toga se misli (ali ima i izuzetaka) da sam su-
bjekat nije ii mjestu iz kojcga cini da objekat
izide i da objekat izlazi samo s toga sto ga su-
bjekat vuce a ne po sebi. — Slozeno: iz-vaditi.

— Akc. je kao kod izgaziti, — Mijec je stara,
isporedi stslov. izvaditi. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,eximere; depromere; promere'), u
Mikafinu (izvaditi, stavit na dvor ,extraho, educe,
elicio'; izvaditi na dvor da se vidi ,expono, de-
promo'; izvaditi is tamnice ,eximere e vinculis';
izvaditi mac, podrijeti mac ,educere gladium,
stringere ensem, evaginare, nudare gladium'; iz-
vaditi pjeneze iz skrine .promere pecuniam ex
armario' ; izvaditi komu jezik ,evellere linguam' ;
izvaditi oci ,eruere oculos, effodere, excludere
oculos'; izvaditi zube ,dentes evellere'; izvaditi
crijeva ,exentero'; izvaditi kosti ,exosso, ut exos-
sare pisces'; izvaditi, razluciti ,excii)io, exirao,
secerno'), u Belinu (,cacciare, trarre o cavare'
,extraho' 154^; izvaditi, izvadam i izvadjujem
jCavtw di dentro' ,eruo' 181a ; izvaditi ,liberar6 da
qualclie male' ,eximo' 437*; ,spiantare, tor via
la pianta' ,explauto' 099a; izvaditi cop ,sturare,
tor via il turaccio' ,obturam6ntum eximere' 714^),
u Bjelostjencevu (vidi kod izvadivati), u Volti-
gijinu (izvaditi, izvadujem, izvadivam ,estrarre,
trarre, cavar fuora, prender fuora' ,herausziehen,
herausnehmen'), u StuUcevu (,extrahere, educere,
excipere', v. osloboditi), u VuJcovu: 1. ,heraus-
nehmen, hervorholen' ,promo'. 2. pjesmu ,erfinden,
dichten' , carmen condere'. 3. (stajace) kavgu ,an-
zetteln' ,6xcito', cf. zametnuti. 4. u pjesmi ,er-
wirken' ,impetro'; s primjerom iz narodne pjesme:
Ja cu nemu mjesto izvaditi kod cesara kod cara
nasega), u Danicicevu (,exim6re').

1. aktivno.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem, u pravom
smislu. neka razlika moze biti u smislu po mjestu

IZVADITI, 1, a.

310

IZVADITI, 1, a.

gdje je bilo ono §to se vadi (ako se uz glagol
izrice mjesto, stoji u gen. s prijedlogom iz, u ne-
kijem slucajevima s prijedlogom od). a) mjesto
je uopce tako da je nim opkojen Hi zatvoren
objekat. takvo mjesto maze biti n. p. jama, kla-
detiac, rupa, sanduk, vreca itd. Ako ti upanes
u onu jamu, tko ce te izvaditi? J. Banovac,
pripov. 20. Da kogagodi od vas vo ili kjuse u
dan subotni upade u jamu, ne biste li potekli
izvaditi ga? F. Lastric, od' 272. Kad bi upo
vo, all osli6 u jamu, ne bi ga oncas isti dan na-
stojo iz ne izvadit? D. Basic 142. Cinivsi ga
izvaditi iz jame. And. Kacic, kor. 303. Nijed-
noga od nih dobra vira iz jame nede izvaditi.
I. Velikanovic, uput. 3, 81. — Izvadit 6e iz grob-
nica tmaste hripe bijelili lica. J. Kavanin SSSa^.

— Izvadivsi ga iz bunara. E. Pavid, ogl. 79.
Izvadise ga iz gustirne. And. Kacic, kor, 38. Ti-
motea, nasavsi sakrivena u jednoj gustirni, iz-
vadi. 332. Da ga izvadi iz bunara. M. A. Ee}-
kovi6, sabr. 19. — Iz sanduka cedo izvadio. Nar.
pjes. vuk. 2, 64. Nu pohitaj, sestro, na cardake,
te otvori sanduk na cardaku, izvadi mu gospodsko
odelo. 2, 224. — A Todore otvora sepete, pa iz-
vadi divno odijelo. 2, 596. — Vec on otkri zla-
cenu besiku, pa izvadi dva banova sina. 3, 405.

— Dobro kosnicu zakadi dimom i tako mozes
do po kosnice meda izvaditi. F. Dordevic, pcelar.
41. — amo pripadaju i ovi primjeri: S velikom
mukom izvadise cavle. M. Lekusid, razm. 136.
Snaha mu je pojubila ruku, izvadila od zlata
maramu, te dariva bega Dragutina (maze pripa-
dati i pod b)). Nar. pjes. vuk. 2, 46. Jug iz-
vadi knige staroslavne. 2, 184. Izvadi onaj cepic.
Z. Orfelin, podr. 207. Izvadise kone iz podruma.
Nar. pjes. vuk. 3, 125. — i ovi: Fade svrhu nih
kuca, i potekose, da ji zive izvade. J. Banovac,
razg. 135. Kopajudi dakle sa strane, eto nadu
ga ziva i izvade. M. Zoricid, zrc. 199. — b)
ono sto se vadi stoji pri samome subjektu, jer
ga on uza se nasi, aa) izrice se mjesto u
kojemu subjekat ono nosi, n. p. nedra, gep, torba,
pojas itd. Izvadih peharac iz mojijeh njedar van.
M. Vetranid 2, 122. Pak se masi u nedarca, te
izvadi svilen jagluk. Nar. pjes. vuk. 391 — 392.

— Pruzivsi opet drugi put (ruku) u oni isti ^ep,
izvadi i dade mu punu saku novaca. A. Ka-
nizlic, fran. 56. I bacila u gepove ruke te iz-
vadi tri jabuke zlatne. Nar. pjes. vuk. 1, 158.
On se masi rukonu u gepove, te izvadi hi|adu
dukata. 2, 186. — Izvadivsi svoju pogacu iz
torbe. Nar. prip. vuk. 169. — Te on izvadi fisek
iz kese. Pravdonosa. 1852. 3. — Pa izvadi noze
od pojasa. Nar. pjes. vuk. 3, 56. — Pa izvadi
singir iz egbeta. 2, 413. — Te izvadi topuz iz
tercije. 3, 220. — Ne mozes ga (mac) izvaditi
iz kora. M. Eadnid 473'^. — Izvadivsi Jubeznive
strile iz strilnice. A. Georgiceo, pril. 24. — amo
pripadaju i ova dva primjera: On izvadi od be-
drice dordu. Nar. pjes. vuk. 1, 580. Od bedrice
sabju izvadio. 2, 28. — bb) nije izreceno mjesto
kao kod aa), ali se ima u misli jedno od ona-
kovijeh mjesta. Mac s velicijem jedom izvadi.
Zborn. 59a. Tko bez pravde mad izvadi. Gr. Pal-
motid 2, 129. Mad izvadi skup viteski. 1, 278.
Mad izvadi, i Odriske vojske obori. J. Kavanin
212^. Britku i sabJu tvu izvadi. 268^. Izvaditi
mac ,sfoderare, o sguainare, inteso di coltello,
spada, e simili' ,nudare ensem'. A. d. Bella, rjecn.
674a. I oui jjiu izvadiSe niku jaspru, gdi bijase
prilika rimskoga cesara. F. Lastric, od' 285.
Vojnik mac desnom izvadi. test. 201*. Kada no
izvadivsi mac jednoga rani. 328. Sto godi zaiska,
onomu izvadiv kesu dade. 332. Ako se ne obra-

tite, mac izvadide a luk je svoj pripravio. 431.
Narsoevid izvadivsi sab|u, odsice mu glavu. And.
Kacic, razg. 53. Izvadivsi menduse, darova di-
vojku. kor. 23. Izvadi noz i ubode ga. 121. Iz-
vadi mac, ter me posici. 128. Kad to vide To-
dore vezire, on izvadi od zlata prstone. Nar. pjes.
vuk. 2, 134. Tad izvadi maca zeleuoga. 2, 150.
Pa izvadi pletenu kaugiju. 4, 54. Pa izvadi obje
puske male. 4, 63. U strahu je dordu izvadio.
Nar. pjes. juk. 105. Turcin mu odmah izvadi
gotove novce bez reci. Nar. prip. vuk. 48. Ma-
sivsi se rukom izvadi noz. Vuk, mat. 26, 51. —
uz izvaditi mac (ili drugo oruzje) moze biti i
ace. (onaj kojemu se prijeti, koga lioce subjekat da
ubije ili rani) s prijedlogom na. Ako des ostri
mac izvaditi na mene. B. Kasid, per. 40. Ne
znas il' de prije na onoga starca mac izvaditi,
ili na te odapeti luk jur pripravan. F. Lastrid,
ned. 25. Nemas na sto sabje izvaditi, nit' je
ima§ o sto krvaviti. Nar. pjes. vuk. 2, 145. Tadar
izvadise na mene nozeve. Pravdonosa. 1852. 8.
ili s prijedlogom suprod (suprot itd.). I sto maca
izvadili suprod jednoj samoj ruci. I. Gundulid
411. — c) moze se izvaditi kome drugome sto.
aa) kad drugi nesto kod sebe ima, drzi, nosi itd.
(isporedi b) aa)). Jedan cavo nastojase iz ruke
mu izvaditi. P. Knezevic, ziv. 19. Bici, Jezus
vas zudi, er dete mu izvadit krv iz zila. D. Ba§id
55. Izvadi (med) iz usta lavski. And. Kacid, kor.
135. Da m' izvadis zmiju iz nedarah. Nar. pjes.
vuk. 1, 200. Izvadi joj noze od pojasa. 2, 16.
Pa mu ruke u nedarca baca, iz nedara jabuk' iz-
vadila. 2, 564. — bb) iz tudega tijela moze se
izvaditi koji dio, naj cesce se kaze o ocima, pa
i 0 jeziku, o srcu itd. Bratu svomu cini oci iz-
vaditi. P. Kanavelid, iv. 4. Da vam izvadim
svijem oko desno. I. Ancic, vrat. 194. Izvaditi
oko jCacciare, cavare o trarre un occhio' ,oculum
effodere'. A. d. Bella, rjecn. 155*. Izvaditi oci
,cavar gl' occhi' ,oculos eruere'. 181*. Bijahu
odlucili izvadit mu oci. S. Badrid, ukaz. 28.
Udi} mu cini obe oci izvaditi. J. Banovac,
pripov. 235. Vrag ti oci izvadio. F. Lastric,
ned. 316. Izvadivsi Joanu oci, oteo mu je
carstvo. A. Kanizlid, kam. 620. A nega, izva-
divsi mu oci, slipa u Babiloniju povede. And.
Kacid, kor. 287. Ter da tebi on izvadi oci. M.
A. Ke].kovid, sat. C3*. Otilo bi se, da ti obe oci
izvadimo. N. Palikuda 17. Zivoga je cara uva-
tila, zivom caru oci izvadila. Nar. pjes. vuk.
1, 160. Obadva joj oka izvadio. 1, 540. Pa na
sab|i glavu dohitio, Arapove oci izvadio. 2, 468.
Ko ti je izvadio oko? — Brat. — Za to je tako
duboko. Nar. posl. vuk. 157. — Eretici izvadise
jezik redovniku. M. Divkovid, zlam. 55. Pak mu
jezik na %dlice izvadi§e. J. Banovac, pripov. 61.
Izvadi mu jezik na vilice. Nar. pjes. vuk. 2, 208.

— Srce izvadit mom desnicom hudomu du ne-
vjerniku. G. Palmotid 2, 261. U mora cu pak
istomu izvadit mu srce zubim. 1, 282. Dokle . . .
jos mu srce ne izvadim. 2, 340. Soko kako ufati
lovinu napri srce izvadi. S. Margitid, fal. 224.
Te u srce liega udarila, i na nozu srce izvadila.
Nar. pjes. vuk. 1, 583. — Zub li te toj boli?
ako li hodes sad da ti ga izmu tja, istom mi
rec': izvad', odutit' necu ja. N. Na|eskovid 1, 186.

— Iz prsi negovijeh izvadi jednu od negovijeh
kosti. Zborn. 113''. Izvaditi kosti ,disossare'
,exosso'. A. d. Bella, rjecn. 266'J. — Bog mu iz-
vadi jedno rebro. P. Macukat 25. — Izvaditi cri-
jeva ,sbudellare, cavar le budella' ,exentero'. A.
d. Bella, rjedn. 646*. — Izvaditi tkomu moXdani
,scervellare, propriamente cavar il cervoUo ad
lino' ,alicui cerebrum detrahere'. 651^. — amo

IZVADITI, 1. a.

311

IZVADITI, 1, b.

moze pripadati i ovo : Udara je po svilenu pasu,
na nozu jo cedo izvadio. Nar. pjes. vuk. 1, 611.

— ono sto se vadi maze i ne hiti dio tijela.
Sulicom udri u prsi Isusove i izvadivsi ju na
dvor, izide krv i voda. M. Leku§i6, razm. 134.

— d) Icno iz tudega tijela, maze se i iz svojega
tijela Sto izvaditi. znaHene je pravo s toga Sto
se vadi rukama (drukcije je kod izbaciti, izb|u-
vati itd.). I ako li oko tvoje smuiuje tebe, iz-
vadi ga i odvrzi od sebe. I. Bandulavic 227^'.
mat. 18, 9. Sebi izvadi oko jedno. J. Kavanin
344*. Ako oko tvoje smucuje tebe, izvadi ^a,
govori ti vandeje. A. d. Bella, raz»ov. 42. Ne
mare sami sebi izvaditi jedno oko. 56. Ako oko
tvoje bude uzrok da ti sa^risi§, izvadi ga,. J.
Filipovic 1, 493*>. Izvadili bisto oci vase. J. Ma-
tovid 372. Za Durdem je kosu odrezala, za ds-
verom lice izgrdila, a za bratom oci izvadila.
Nar. pjes. vuk. 1, 217. (u metaforickom smislu,
vidi kod oko) Ako nije istina da je meni moj
pokojni otac ostavio ovo oruzje, s ovim si iz-
vadio sam sebi oci. Pravdonosa. 1852. 31. —
Reci mi, tko bi bil, iz tila ki srce sebi bi iz-
vadil bez muke od smrce? N. Najeskovic 2, 117.

— amo pripadaju i ovi primjeri: Trnovu dracu
iz pete izvadi. M. Vetranic 2, 92. Izvadi prvo
gredu iz oka tvoga. Anton Dalm., nov. test. 92a.
luc. 6, 42. Izvadi naj prije brvno iz oka tvojega.
Vuk, mat. 7, 5. — e) kao rnjesto iz kojega se
vadi shvaca se voda, Hi drugo Sto, mane Hi vise
Sitko, kao krv, blato itd. Da iz morske pucine
izvadim zlato. M. Drzic 244. Zem|u 'z vode van
izvadi. D. Barakovid, jar. 6. Sidra iz mora da
izvade. G. Palmotid 1, 276. Izvaditi sidro ,sal-
pare 1' ancora' ,solvere anchoram'. A. d. Bella,
rjecn. 77'>. Odredi sidra izvaditi i sva jedra raz-
kriliti. B. Zuzeri 400. Jedra je otvorio, a si-
dara nije izvadio. (Z). Poslov. danic. Jedva niova
tilesa na kraj izvadise. M. Zorici6, zrc. 204. Zasto
ga nisam iz vode izvadio. M. A. R6|kovic, sabr.
69. Izvadivsi svidu iz vode, malo dub}e zamoci.

1. Velikanovid, uput. 3, 503. Ak' utones, vadi6u
te, ak' izvadim, |ubi6u te. Nar. pjes. vuk. 1, 363.
Izvadi mi iz vode djevojku. 1, 464. Pa zagazi
u vodu kladenca, te izvadi iz kladenca glavu
svetiteja srpskoga Lazara. 2, 325. Baci nemu
jedan kraj od platna, izvadi ga vodi na obalu.

2, 340. Nocom pusti rouce i ribare, te izvadi
k|uce od tavnice. 2, 445. Pak zapliva u tiho
jezero, te izvadi sivoga sokola. 2, 628. Iz Mo-
rave nega izvadise. 4, 350. — Nade nega u krv
umr|ana, iz krvi ga malo izvadila. 3, 496. —
Izvad' me iz blata. A. Georgiceo, nasi. 166. Po-
vija se po kulasu Tale, te iz kala plocu izvadio.
Nar. pjes. vuk. 3, 336. — f) slicno kao kod e),
moze se shvatiti kao rnjesto i Sto sitno, kao n. p.
eemja, zito itd. Pokle dvadeseti izvadihu zem}6
lakat. F. Glavinic, cvit. 124*'. — Eto casa svi
vidise gdi je u zitu zakopana ku kad vanka iz-
vadise ... P. Vuletic 69. — g) moze se izvaditi
i iz vatre. Kad se pogaca ispece i izvade je iz
vatre. Nar. prip. vuk. 202. — h) ako je ohjekat
voda Hi drugo sto zitko, glagol moze znaciti sto
i iscrpsti. Molimo da vodu ove gnstirne posvetis,
neka koji godi iz ne zacrpsti i izvaditi bude ali
piti, svake kriposti i zdravja slatkost uzivati budu.
L. Terzic 240. Izvaditi ,cavar acqua, vino e si-
mili' ,haurio'. A. d. Bella, rjecn. IBO^'. Otide po
mraku k bunaru, da vode izvadi. F. Lastric, ned.
292. Ne more ni po sto izvaditi vode iz bunara.
M. Dobretic 27. — premda je u ovom primjeru
ohjekat voda, po smislu bi boje pripadao pod a):
Kako tvrda iz kamena po Mojsesu vodu izvadi.
P. Kanavelic, iv. 37. — i) u pravom je smislu

i kad je objekat dim pokriven, poklopjen, te se
ispod onoga izvtice. Ispod nega sab|u izvadio.
Nar. pjes. vuk. 3, 290. Zaboravi Turcin izvaditi
ispod glave toke i dolamu. 3, 367. Izvadi§e bu-
}urabaSu Meha ispod kona debela dorina. 4, 409.
b. u vise Hi mane prenesenom Hi metaforickom
smislu. a) kod raeunana, vidi odbiti. — u jed-
noga pisca xviii vijeka. Izvadivsi 3 iz 5 ostaju
2. M. Zoricic, aritm. 14. Iz umnoziteja izvadit
vala sve 9. 30. — b) izvaditi sok (n. p. iz bijke,
liSca itd.) jCavar il sugo' ,succum extrabere'. A.
d. Bella, rjecn. 181a. — c) miris iz bureta. Miris
iz bureta izvaditi. Z. Orfelin, podr. 65. — d) suze
kome iz ociju, metaforicki: uciniti da se ko za-
plaee. Ove rijeci dobrom starcu suze su iz oci
izvadile. B. Zuz^^ri 423. — e) kome iz usta (rijec
itd.), uciniti da ko sto rece, ispovjedi. Neka moze
izvaditi ona ka grisnik po sebi re6i ne zna. S.
Budinid, ispr. 24. Ne moze nikakove rijefti iz-
vaditi iz ne usta. M. Divkovic, zlam. 22. Izva-
diti iz usta ,cercar di sapere, o cavar di bocca'
,expiscor'. A. d. Bella, rjecn. 642*. ,scalzare, qui
val cercare di cavare da bocca altrui quel cbe
si vuol sapere' ,expiscor'. 647'>, Cudi se kra} da
ne moze od kra|ice rici izvaditi. A. J. Knezovic
109. Ako pak ne more izvaditi joj iz usta ni-
kakva griha. M. Dobreti6 94. — /) kome iz usta
s posve drugijem znacenem nego je kod e) : uci-
niti da ko nema prilike Hi misli neSto kazati
(uprav izvadivSi mu iz usta, uciniti da mu ne-
st ane u ustima neka rijec). Tko 6e igda svitu
izvaditi iz usta da ne rece . . . M. Dobretid 107.

— g) s objektima zivot, dusa, znaci ubiti (ali
s vecom silom, kao da se izvuce zivot Hi dusa iz
tijela). Odista ga izgubit hodase, zubima mu
zivot izvaditi. Nar. pjes. vuk. 4, 431. I na muke
zivot izvaditi. 5, 85. Na muke mu zivot izvadio.
Ogled, sr. 9. — Kojom mukom najvolis muciti,
onom cu ti dusu izvaditi. Nar. pjes. vuk. 2, 321.

— h) srodno je predaSnemu znacenu s objektom
carstvo u jednom primjeru xvii vijeka gdje znaci
sto i oteti, ugrabiti. Er bez vojske malo pasa
carstvo Mustafi ako izvadi. I. Gundulid 504. —
i) izvaditi ruke iz koga, iz cega, iz kojega posla,
metaforicki: ostaviti, okaniti se, ne pacati se. Ea-
zumivsi Pilat, da je covik Galilejanin, izvadi iz
nega ruke i sa}e ga k Irudu. J. Banovac, pripov.
78. Pisato g. Vujici Vulidevidu, da izvadi ruke
sa svim i da se vise ni u sta ne mesa od one
strane Rala. Djelovod. prot. 78. — h) kad je
objekat cejade, moze znaciti: uciniti da izide,
drukcije nego je kod a, jer se ne istice da subjekat
sam svojijem rukama izvlaci ohjekat, nego mu
otvora rnjesto gdje je bio zatvoren, Hi mu druk-
cije daje oblast i mod da izide. aa) uopce. Mati
dojde prid klostar da ga izvadi. F. Glavinid, cvit.
Ql^. Nu ka je mod bila ta, koja je izvadi iz
dvora bogata, ki joj ti sagradi? I. Gundulid 86.
On (Luter) tolike (koludrice) iz manastira izvadi.
J. Filipovid 1, 190''. Izvadivsi srpsku vojsku iz
Deligrada . . . Vuk, prav. sov. 30. ,Dijete mi ne
uci nista, vala mi ga izvaditi iz skole'. S. Nova-
kovic. — bb) posto je nekakvo zlo is kojega iz-
lazi ohjekat, glagol znaci i: izbaviti, osloboditi.
aaa) iz tamnice (suzanstva, ropstva itd.), i uopce
iz mjesta u kojem je zatvoren objekat. Iztvadiht
ga is tamnice. Spom. sr. 2, 112. (1447). Milo-
srdje tvoje, kojim se dostoji mene iz suzanstva
izvaditi. A. Gucetid, roz. jez. 191. Od suzanstva
od djavla, da me budes izvaditi i osloboditi. 222.
Izvadi virni puk iz teskih okovi. D. Barakovid,
jar.^'96. Iz ke (uze) izvadivsi ga, hoti (sudac)
da idolom se pokloui. F. Glavinic, cvit. 289*.
Izvaditi jedne udovice sina iz suzanstva. I. Andid,

IZVADITI, 1, b.

312

IZVADITI, 1, b.

ogl. 30. Izvaditi iz tamnice ,cavar di prigione'
,eximere e vinculis'. A. d. Bella, rjecn. 181a. Iz
tamnice ga je srica izvadila. A. Kanizli6, kam.
417. Izvadit ih iz suzanstva Faraunova. D. Ba§i6
196. Cini izvaditi iz spile pet kra)a. And. Kaci6,
kor. 118. Izvadivsi iz tamnice punicu. 349. Da
izvade iz robstva djevojke. J, Krmpotic, pjesm.
5. Te otvori p.okletu tamnicu i izvadi tri voj-
vode mlade. Nar. pjes. vuk. 2, 254. Iz tavnice
Janka izvadio. 3, 222, Te otvori na podrume
vrata, pa izvadi Bogom pobratima. 3, 180. Iz-
vadi6e Stojka iz tavnice. 3, 123. — bbb) iz vjec-
noga izgubjena, pakla itd. Da nas izvadi od vjeo-
noga izgubjenja. Zborn. 69^. Jest iz linba iz-
vadio svijeh. lOl*). I tvoje iz nega (pakla) suz
neve izvadi. N. Dimitrovic 25. Divica Marija
salazi u purgatorije za izvadit iz nega one duse.
J. Banovac, razg. 11. Izvadivsi ji (otce) iz oni
tmina. prisv. obit. 42. — ccc) iz (ruka) nepri-
jatela, vragova itd. Koja me iz ruka izvadi dja-
vo|ih. N. Dimitrovic 34. Od djaval da te zlijeh
izvadim iz ruke. N. Na|eskovic 1, 111. Izvadi
me da utecem ja iz ruka protivnika. I, Akvilini
225. Uzroce izabrani sve radosti me do vika,
od budijeh obsjednika izvadi me i _sahrani. I.
Gundulic 195. — slicno je i ovo: Niliovo kra-
Jestvo izvadio izpod rimskoga vladanja. A. d.
Bella, razgov. 11. — ddd) jz nevoje, tuge itd.
Iz tuga izvadi zivot moj. S. Mencetic 112. Iz
nevoje na veseje izvadides dusu moju. I. Gun-
dulic 208. Tuznijeh iz nevoje svake jesi izvadio.
P. Kanavelic, iv. 573. Iz nevoje ti me izvadi.
I. Dordic, salt. 76. On pripusta zlo, jerbo iz zla
moze izvaditi. A. Tomikovic, gov. 22. — eee)
iz grijeha itd. Koji si Davida iz griha izvadil.
A. Georgiceo, nasi. 347. Izvadi te iz grijeha. I.
Drzic 49. Da me izvadis od pomankanja. P.
Macukat 49. — fff) iz sumne. Tvoja nas besjeda
izvadi od sumne volike. M, Drzic 438. Izvaditi
iz sumje onoga koji misli. M. Dobretic 191. Bi
od potribe da je andeo izvadi iz sumne. Grgur
iz Varesa 123. — I) objeJcat je osjeeatie, misao,
sumna, grijeh itd., a kao mjesto shvaca se cejade,
dusa, pamet, glava itd. aa) objekat nije kod
subjekta. Iz mene izvadi |uvenu nevoju. S. Men-
cetid 140. Da bi Bog i misli te im iz tikve iz-
vadio. J. Kavanin 431a. Jel' ti izvadi pako iz
glave smuseniju taste slave? 454a. Koliko je
tesko komu izvaditi iz glave krivu sumnu. E.
Pavid, ogl. 388. Za izvaditi nima iz glave tu
zlu misao, upita nih. M. A. Eejkovic, sat. Alb.
Izvadivsi mu misli i sum|u is pameti. M. Do-
bretic 113. No ko 6e meni izvaditi iz mozga^
pustit'ie i pustiiiike? D. Obradovic, ziv. 24. — bh)
objekat je kod subjekta, te ovaj sani sebi vadi.
Tada vele mucnije mogal bi ga (grijeh) izvaditi
i skoreniti s duse svoje. A. Komulovic 34. Si-
romah kapetan koliko moze, toliko govori, pri-
povida i nastoja, da tu mahnitost izvade iz glave.
And. Kacid, razg. 102. Mi smo zaboravili i iz
glave izvadili da demo primiti ikakov dar. G.
Zelid 544. — m) kao kod I), ali je objekat tje-
lesno stane. aa) objekat nije kod subjekta. Boles
mi svu izvadi. P. Kanavelic, iv. 578. — bb)
objekat je kod subjekta. Nede se nasititi ni izva-
diti glada. M. Eadnid 370t>. — n) iz pisma, knige
itd. donijeti koju rijtc, misao, govor, dim se po-
tvrduje ono sto se kaze Hi uopce. Govoronje ko
vernim nadinom od s. pisma izvadih. F. Gla-
vinid, cvit. xx. Od istoga pisma svetoga izva-
dili su ono ca uce puke. A. Vitajid, ist. 290.
Sve je izvadio iz svetoga pisma. A. Badid 21.
Ovoga svega ocito svidocanstvo rukopi-^ya daju,
iz koji' sam ove istine izvadio. J. Banovac, razg.

VII. U staromu arboru aliti cablu Kacida iz
koga sam sve ovo govorene virno izvadio. And.
Kacid, razg. 208. Jedan pocetnik, od kojega ja
ovo izvadio jesam, bode da posvidoci ... M. A.
Ee|kovic, sat. Aob. Iz nega (slovnika) izvadivsi
sve one rijeci. I. Jablanci 8. Sve skupili i iz-
vadili pomjivo iz svetoga pisma. M. Dobretid v.
Mozemo izvaditi izglede od ove vrste od Davida
i Salomuna. J. Matovid 391. — o) ovi se pri-
mjeri razlikuju od predasnijeh (kod n)), jer u
nima kao da je znacene samo: prepisati, Hi pre-
vesti. Zgora receno izvadih iz pisma hrvaskoga.
Mon. Croat. 44. (1379). Ako bi kra|b ovb zapist
izvadio u pove|u. Spom. sr. 2, 107. (1442). Tko
ovoj pismo izvadio jest. Zborn. 90*. Oni nauk
fra Matije izvadi iz jezika djackoga. M. Divkovic,
nauk. 1. — p) znacene moSe biti posve drukcije
nego kod n) i o): uciniti da neke rijeci, misli
itd. ne bude daje u nekom govoru, pismu itd.
Dakle nijesu Latini one rici nadometnuli nego
Grci izvadili i odbacili. A. Badid 24. One rici
koje se nahode u simbolu, izvadili su. A. Ka-
nizlid, kam. 738. — q) uciniti da Sto (objekat)
postane iz necega drugoga. Izvadit te od nebitja
na bitje. I. Drzid 43. Bog sam iz zle stvari i
hude umije dobro izvaditi. I. V. Bunid, mand. 6.
Izvaditi iz dobra stvari dobre jest stvar dobra i
coecanska, ali izvaditi krepost iz zlode jest djelo
bozanstveno. M. Eadnid 351*. Da izvadi iz kaosa
i da jestvo zem|^i poda. J. Kavanin 71a. Izva-
divsi budud koega gnile iz niste svojim udihom.
72a. Izvadit nam likariju od prisvete krvi ne-
go ve. F. Lastrid, test. 145''. Svemogucnost iz-
vadila je iz nista sve koliko sto je na nebu i
na zemji. A. Tomikovid, gov. 17. Osobito u smo-
trenu krcevine gororecena odredba glasi, da krce-
vina pripada onome, koji je okrcio je i iz gore
izvadio. Nov. sr. 1835. 75. — v) kao do biti (iz
cega), naj cesce s objektima korist (fajda) i plod,
i to osobito u prenesenom dusevnom smislu. Izva-
diti koris koju. I. Drzic 30. Da budu ove spo-
mene moguce izvadit korist dusi. P. Eadovcid,
nac. 23. Koji plod jesi izvadio od vrimena sto
si sluzio svijetu? M. Eadnid 7a. Koju su korist
izvadili iz svojije nevoja? 241a. Qd bogojubnih
pomodnikov izvadili smo plod za ne kajati se.
M. Bijankovic 9. Hi jerbo se uzdaju koju i tu
ne malu korist izvaditi, A. Kanizlid, uzr. 33.
Koju du koris izvadit iz moje muke? D. Baiid
54. Nastojmo izvadit plod iz ovega otajstva. 60.
Izvadit plod iz molitve pametne. 251. Dojde
mudri, pak izvadi fajdu. M. A. Eejkovic, sat. 08a.
Nastojis duhovnijem nacinom za izvadit naj vedu
koris. L. Eadid 35. Da de vedu korist udiniti i
plod izvaditi. M. Dobretid 250. Koji de plod
izvaditi vjerni iz tolikijeh otajstva. J. Matovid
113. Izvaditi plod i koris dusi. Cestitosti. 4. —
amo pripadaju i ovi primjeri: Od koje (kako
ufam) vi izvadidete toliki nauk. P. Posilovic, nasi.
XLV. Iz ovega radit demo izvaditi korisni koji
nauk. B. Zuzeri 36. Ne znadu sebi korist i nauk
duhovni izvaditi. E. Pavid, ogl. 201. Izvadi po-
znane iz prsi istoga Gospodina. J. Matovid 36.
— Ako hod napridak koji izvaditi, triba ti je
virno i ponizno stiti, A. Georgiceo, nasi. 11. —
A sto je od tega izvadio, sve je obratio u svoje
imanje. A. Kalid 342. — s) impetrare, takoder
dobiti, primiti, ali od knga molivsi ga, trazivsi.
Mitom izvade od gospode dopustenje. I. Grlicid
64. Nareduje da izvadi oncas od rodbine cist
odgovor na onorijec i ne u pismu. B. Zuzeri
359. Pak o tome onda radi, prostu knigu da iz-
vadi. V. Dosen 127''. A da vise tko ne radi,
nog' od Boga svog' izvadi ... V. DoSen 233*.

IZVADITI, 1, b.

313

IZVAUITI, 2, b.

Kad ne bi Judma odpusteiie griha kod otca avoga
izvadio. B. Leakovi6, nauk. 118. Da izvade do-
pusteiie. Vuk, dan. 3, 174. Poruci kmetovima,
te mu izvade od pase buruntiju, i oiida opet izide
medu }ude. ziv. 269. — minlim da amo pripada
i ovaj primjer (sebo je dat.): Da ti mozeS dobit
agaluke,. naj prije bi sebo izvadio. Nar. prip. vuk.
2, 343. — t) kod racunana Icakvoga (n. p. trgo-
vackoga) posla, izracunati i uzeti za sebe ono
§to se prije uluzilo (kupovnu cijenu, glavno, trud
ltd.). Ufo si u ouoj tr^oviiii puno dobit, a jedva
si tvoJG glavno izvadio. B. Zuzori 19. IzvacUvsi
svoj trud od dobitka. A. Badic 113. Da pro-
davsi izvadis novce. 121. Ima napre izvaditi
cinu. F. Lastrid, svet. 116*. Kad izvadiste iz
nih glavno. D. Basi6 181. Ako li do onog vre-
mena ne isplati, to da je Jovance vlastan onu
hajinu prodati i svoji 100 grosa izvaditi, Cilasnik.
II, 1, 168. (1808). — amo inoze pripadati i ovaj
primjer : Da damo polovinu svega onogaj dila,
izvadivse namt cetvrtti dio nasr,. Mon. serb. 452.
(1452). i ovaj: Kako mo^aahb penezb moj izva-
diti, koji su u iiiht komunu na pett po kan-
tenaai-L. Mon. serb. 368. (14B2). — u) excipere,
vidi izeti, 1, a, e). Stvar je stanovita, da je zivot
nas diji od sfijeh ostalijeli zivina, izvadivsi, kako
govori Aristotile, elefanta. M. Orbin 50. Zasto
od sto godista, izvadivsi vrime cesto u nemo6i i
vrime potradeno spavajuci, sto 6e vece ostati?
P. Posilovid, nasi. 44''. izvaditi ,eccettuare' ,ex-
cipio'. A. d. Bella, rjecn. 283^. Izvadivsi malu
dicu, od velikije zarad griha putenoga malo i se
saranuje. F. Lastric, ned. 149. Dogada se cudo
veliko, da ista cejad do smrti besidise brez je-
zika, izvadivsi samo dva. M. Zoricic, zrc. 11(J.
Koji ce pricestjenu pristupiti, da oni isti dan iiista
nije jizbine ili pica od po noci uzeo. izvadi nista-
nemane bolesnike, koji se svetora poputbinom
kripe. I. Velikanovic, uput. 3, 58. — V) slicno
je znacenu kod u) i kad je ohjekat celade sto je
izmedu ostalijeli oslobodeno kakve diisnosti. Tri
stvari nas mogu izvaditi (da nismo drzani ciniti
ova dilovana). I. T. Mrnavid, ist. 158. Ako bi
Isukrst bil kogagod izvadil iz ovoga obecana.
P. Eadovcid, nac. 191. Dode k sudu Todor Lazid
i Maksim Dukic i mole se da bi ga izvadili iz
vojske Zvornicke naije. Glasnik. ii, 1, 126. (1808).
— oc) razmis(a7iem i razlozenem po necemu sto
je poznato dokuciti nesto sto nije poznato. Ne bi
pak hotio da tkogod iz ovoga izvadi: ,dakl6 ne
imamo od Boga nista prositi'. P. Knezevic, osm,
45. Kniznik oni buduc po Jezusovoj besjedi ra-
zabro, da covjek koji upade u razbojnike bjese
Zudio, i da ua nega nije imo milosrdja ni po-
svedenik ni levita 2udjelski neg jedan Samari-
tanin, izvadi odtleka (stamparskom. grijeskom od-
telka), da, ako ne po nauku zadjelskomu, a ono
po nauku i po potaknucu naravi covjecanske,
svako cejade svakomu cejadetu . . . jest iskrne.
S. Rosa 106a. — y) naciniti jednu rijec (etimo-
logicki) od dritge. E.ijec zudioska ,pliaros' od koje
oni (Farizeji) ime izvadise. S. Rosa 42*. — z)
uciniti da cega posve nestane (razumije se ovo
znacene po drugom primjeru). A hudu oholas da
sasma izvadi (Jezus). N. Na|eskovic 1, 128. Kako
Zadru s segaj svijeta moze ime izvaditi. P. Ka-
navelid, iv. 232. Za izvaditi prokleti grijeh od
oholosti, dopusta Bog druge grijehe. M. Radnic
341a.

c. s objektom lice itd. moze znaciti: naciniti
sliku, naslikati. i ovo bi se znacene moglo shva-
titi kao preneseno s pravoga znacena. Na jag-
luku men' izvezla, moje lice izvadila. Nar. pjes.
petr. 1, 128.

tl. kao izbaciti, istjerati itd. (kad se subjekat
nahodi u samome mjcstu odakle se objekat izba-
cuje itd.). postaje da^ijem sirenem znacena kod
a, d). Rodna iz grada ki izvadi zla vladaoca silne
vlasti. G. Palmotic 2, 492. Izvaditi, izvadivana
,mGtter fuori' ,emitto'. A. d. Bella, rjecn. 485'*.
.sbarcare' ,expono'. 644*^. Izvaditi malo jezik.
H. Bonacid, nauk. 113. Izvadite zloga izmedu
sebe. Vuk, pavl. Ikor. 5, 13.

e. s objektom pjesma, spjevati (izmisliti). moie
biti kao izvaditi iz sebe. — vidi u Vukovu rjec-
niku.

f. s objfktom kavga, zametnuti (isporedi zava-
diti). u pjesmama (vidi ii Vukovu rjecniku). Ja
scadijah, uiati, preko reda da napojim mojega
Sarina, ne dade mi dvanaest Arapa; niati moja,
izvadismo kavgu. Nar. pjes. vuk. 2, 376. Sdase
Milos izvaditi kavgu. 2, 519. S kaurinom izva-
dismo kavgu. Pjev. crn. lOdi^. Na c.em demo iz-
vaditi kavgu? 139a. — po ovome i u Sulekovu
rjecniku: izvaditi raspru, svadu (kavgu) ,einen
stroit anhoben' kod anbeben.

'i. pasivno.

a. u pravom smislu (vidi 1, a). Sa otsiceuu
ruku i izvadenim okom. S. Kozicid 47l>. Mojses
iz vode ter iz skrinice bi izvajen. F. Glavinid,
cvit. 89. Zubi ti bise izbijeni i izvadeni. V.
Andrijasevid, put. 161. Mac izvaden drzi. A. Vi-
tajic, ist. 23. Da bi mu so jedan mac zabio u
prsi, a paka izvaden opeta bi mu se u prsi zabio.
A. d. Bella, razgov. 101. Prigodi se da jednom
dovjeku sredne vrste gveroku lijevijem okom
bi udarcem desno oko izvadeno. B. Zuzori 198.
Razlikos je prem velika medu zlatom gdjo se
rada i gdje raste u svojijeh rudah i zlatom jur
na svjotlos izvan zomJ.e izvadenijem. 373. Ali
su mu ostri zubi izvadeni. D. Basic 191. Dva-
najest stina bi iz Jordana izvadeno. And. Kacid,
kor. 107. Poslavsi mu mnogo zlato izvadeno iz
azne kuce Bozije. 235. Ako je prisveti sakra-
raenat na oltaru izvaden. Ant. Kadcid 91. E su
nemu oci izvadene. Nar. pjes. vuk. 2, 36. Moje
oci izvadene. P. Petrovid, gor. vijen. 76.

I), u prenesenom smislu (vidi 1, b). Ova ko-
pija je izvadena iz pravoga originala. Mon. croat.
127. (1486). Ovoj pismo bi izvadeno od jednoga
velikoga pisma. Zborn. 92^. Od kudu izvadjen
ili iznijet jes ta nacin? S. Budinid, sum. 22^. Iz
poslova ne mogudi tako lasno imat pamet izva-
denu. A. Komulovid 44. Ako je voda izvadena
iz ruzice. M. Divkovic, nauk. 144a. Nauk du-
hovni izvaden iz svetijeh skupa. I. Drzid iii.
Ovo je izvadeno iz papina pisma. I. Ancic, vrat.
173. Pogrdene izprazno.sti od svijeta slozeno i
izvadeno u jezik sloviuski iz sv. pisma. M. Radnid
I. Nauk pravovijerni izvadjen iz svetijeh nau-
cite^a. I. Dordid, salt. 193. Bi izvadena iz svoga
dragoga zatvora. ben. 50. Malo prijo nego li
je izdahnuo, jednijem pogledom od covjeka po
rad straba ko izvan sebe izvadjena zapazi se u
jednu stranu svoje pustosne kucarice. B. Zuzori
54. Razlozito dake ko izvan svijesti izvadjena
Marija Mandalijena de Pazzi po svem svomu ma-
nastijeru vapila je: . . . 113. Koja je (coda) iz-
vadjena iz ruzica. J. Filipovid 8, 17*. Pisa mu
samo ovo rici iz s. pisma izvadene. F. Lastric,
ned. 369. Kniga izvadena iz starih rukopisa. A.
Kanizlid, kam. 14. Ova su izvadena iz glasovito
one ki'iige. 137. Osuda ova izvadena je iz sod-
moga dilovanja osmoga sabora. 283. Ona je
(kniga) vinio izvadena iz bosanski jasni pora-
daja. Nadod. 4. Ova pisma bi izvadena iz knige
latinske. And. Kacid, razg. 70. Voda po me^triji
izvadena iz cvita. Ant. Kadcid 121. Ortografija

IZVADITI, 2, b.

314

IZVADENE

iz talijanskoga pisana jest izvadena il' uzaimjena.
I. Jablanci 7. Jero ime djaka iz onoga hi izva-
deno, da . . . J. Matovic 291. Nacin nauka iz-
vaden iz negove pjesne. 498. Uzmi vode izva-
dene iz trave citrouke. Z. Orfelin, podr. 302.
Voda ististena iz vo6a oli po mestriji izvadena
iz cvita. M. Dragicevic 234.

c. u ova dva primjera izvaden znaci: zdre-
banem izahran, kojemu znacenu nema potvrde
kod aktivnoga glagola. Tezeo kra}, hrabren mladid
i glasovit junak, izvaden i on na smrtni red mrze-
cega ugovora. I. Gundulic 3. Ja po sreci ko
naj jaci bih izvadjen supro6 nemu. G. Palmotic
1, 209.

3. sa se.

u. pasivno. Izvadi se jedna skomunika prima
onomu. I. Drzic 202. KoHka korist moze se iz-
vaditi i za sebe i za iskrnih. P. Eadovcid, nac.
6. Od ovoga pocetka jemaju se razloSno izva-
diti potvrdjenja vire. 143. Od tvrdih mramorih
izvade se prilike. ist. 163. Ah cin' da se zile
tvoje u srid srca moga usade, da se u nem u
vik goje i iz nega no izvade. P. Vuleti6 87. Va]a
da so fcrosak iz opcene izvadi. A. Bacid 127.
Premda se ocito ne moze iz pisma svetoga izva-
diti bas kada ga je naredio. 280. Zaprosi da se
nemu izvadi jedno oko. F. Lastric, ned. 111. Koji
god plod iz tega uzbude izvaditi se. A. Bosko-
viceva vi. Naredi da mu se obadve oci izvade.
E. Pavi6, ogl. 353. Da se iz zla moze izvadit
koje dobro. D. Basi6 189. Dostojan je da mu
se svi zubi izvade. N. Palikuda 31. Koja otajstva
imaju se izvaditi iz ovoga glasa ,oca'. J. Ma-
tovic 17. Da svi imaju umrijeti, ne moguci se
iko izvadit. 108. Lastno ce se izvaditi od ovijeh
broj od sakramenata. 134. TomaCenje koje se
moze izvaditi iz rijeci Gospodinovijeh. 144. Da
se strijela izvadi iz tijela. 269. Neke vrste od
Judi imaju se izvaditi i razluciti. 279. Odkle se
mogu izvaditi razlozi za mrziti ovu zlodu. 385.
Da se tuzga iz sobe izvadi. J. S. Re}kovi6 244.
Presudeno Milosu Jovanovicu Sabcaninu, koga
tuzi Marko Dmitrovic becar za pusat, sto mu je
otuzeo od duga ortackoga t. j. 80 gro§a, i odavde
da se kon izvadi. Glasnik. ii, 1, 128. (1808).
Tu naredi da mu se oci izvade. M. Pavlinovid,
razg. 81.

b. refleksivno.

a) tiopce. Ako se iz pogibili izvaditi bude. B.
Kasid, rit. 53. Izvadit se izpod oblasti svitovno.
A. Badic 408. Naucite ga kako se more izvaditi
iz nevo}e. A. T. Blagojevic, khin. 71. Bujum-
basu dorat pritisnuo, ne mo2e se Turcin izva-
diti. Nar. pjes. vuk. 4, 408. — prema ovome pri-
wjeru: Ode sab}a od ruke do ruke, dod' u ruke
Kra}evicu Marku, sama mu se sabja izvadila.
Nar. pjes. vuk. 2, 342, isli hi nmo i ovi drugi
(premda hi uprav pripadali pod a): U kom jos
je rat gvozdeni, ki izvadit nije se dao. J. Ka-
vanin 323*. Britku 6u mu sab)u zatopiti, zato-
piti onom slanom krvju, da se ne da izvadit iz
kora. Nar. pjes. vuk. 2, 107. Od pojasa sab|u
potegao, izvadi se, ka' nova s kovada. 2, 323.
Gleda sab}u malo i veliko, nikomo se izvaditi
ne da. 2, 342.

h) u osohitom znacenu, izgovoriti se, vidi iz-
govoriti, 1, g i osohito pod 3, a, d). — Izmedii
rjecnika u Voltigijinu (,cavarsene, scnsarsi, spa-
rire' ,sich wegschleichen') i u Stuliceou (,excu-
sare se, purgare se apud aliquem'). Nikor se no
moze izvaditi govoredi ... P. Eadovcic, nac. 51.
Neka se nikor mo2e izvadit aliti skuzat. ist. 5.
Mocu se izvaditi govoredi: ... P. Macukat 44.
Nisam se mogao izvaditi, vec mi se va|alo poda n

(hrime) podlozit. J. Banovac, razg. 191. I tako
koji s jednim, koji s drugim ogovorom svi se iz-
vadise. F. Lastric, od' 235. Niti je znao kako
bi se izvadio. M. Zoricic, zrc. 188. — S gene-
tivom i prijedlogoin od. Sest stotina ogovora iz-
nahodi§ za modi se od kora izvaditi. P. Kno-
zevid; osm. 133. Brez da se od no ikad ko moze
izvaditi. I. Garanin 25. — S infinitivom. S kojom
hitrinom istem uzroka i razloga, kojijem bih se
izvadio posluh mu dati, da vo}i mojoj pogodim ?
I. M. Mattel 61. A ti des iznadi uzroka i ogo-
vora, da se izvadis otit mu se pokloniti. 101.

c) u drugom osohitom znacenu: nojutiti se. —
U nase vrijeme u Lici. ,0n se na me od skoro
nesto jako izvadio'. ,E, jako se edan na drugog
izvadio. Bog zna do biti*. J. Bogdanovid.

IZVADiV, adj. u StuUcevu rjecniku: v. isteziv.

— nepouzdano (dajhudi u aktivnom smislu).

IZVADAIsTE, n. djelo kojijem se izvada (vidi
1. izvadati). Kod izvadjana zivadi ne va)aju vi-
stine. J. 8. Relkovic 157. U izvadanu svojih
osnova. M. Pavlinovic, rad. 110.

1. IZVADATI, izvadam, impf. 1. izvesti {uprav
iterativno prema izvoditi). — vidi i 2. izvadati.

— Akc. je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski
izvajam ,hinc inde congrego') i u VoUigijimi (iz-
vajati ,menare. condurre fuora' ,herausfiihren'),
Vidite smokvenicu i sva stabla: kada jure izva-
daju iz sebe plod, znajte da blizu jest lito. I.
Bandulavid li^. luc. 21, 29—30. Odkle bila zora
svitli dan izvaja. I. T. Mrnavid, osm. 141. Otac
izvadja sina kako jednu riku. ist. 33. Koje grihe
izvadja (linost)? 172. Iz dila kriposnije izvada
tastu slavu. M. Radnic 33''. Stabla, kada jurvo
izvadaju iz sebe vode. I. Zanotti, med. pris. 30.
S jazikom rici izvadja. A. Vitajid, ist. 159*. Narav
ovu nasladjivu i cudnovatu komediju jednu iza
druge izvadja. M. A. Rejkovid, sat. L6a. Koje
covik no zna izvadjati (komedije i tragedije). lid^.
Vlastite ovce zove imenom i izvada ih. I. Ga-
ranin 10. (Gusak) izvadja (pjeva?) kada koja
snese, prid nom. vratom od radosti trese. J. S.
Re^kovic 159. Kad bi vidili jednog pastira, koji
ovce svoje rano na ugodne i zdrave pale izvada.
B. Leakovid, gov. 104. Moj de babo svate do-
cekati, moja brada kone izvadati. Nar. pjes. petr.
1, 220. Smisjao je slike ato je naumjivao izva-
dati. M. Pavlinovid, rad. 66. Moglo se zamasne
osnove snovati i izvadati. 182. Pjemont zrtvovao
se i podmetnuo misli talijanskoj da ju izvada.
razg. 17.

2. IZVADATI, izvadam, impf. izvaditi. — Akc.
je kao kod izgrtati. — lesko je kod mnogijeh
primjera razaznati, pripadaju li amo Hi pod 1.
izvadati. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izvadam kod izvaditi) i u StuU-
cevu (,extrahere'). Tko odveco uza, izvada krv.
Zborn. 20^, Ovo jest oni ucenik, koji svidodastvo
izvaja ot ovih i pisa ova. Postila. yl'^. Vse ove
rici svidocastvo izvajaju i na znanje daju jed-
noga 2iva covika. Cc3a. U ovonm brani se i iz-
vadja on koji razlozito moze ne znati tu opovid.
S. Budinid, ispr. 151. Jedni pobrajahu nepravde
vezirske, nici izvadjahu privare nevirske. I. T.
Mrnavid, osm. 170. Ovo se isto izvada iz isto-
maceiia istoga uskrsnuda. J. Matovic 109. Odkle
se izvada oni nauk posvetilista novoga zakona.
228.

iZVADEIlNlE, n. djelo kojijem se izvadi. — Sta-
riji je ohlik sa -nje. — Grijeskom se nalazi pi-
sano dj i d mj. d. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (izvadenje), u Belinu (izvadjenje 154^. 155*;

IZVADENE

315

IZVA]^ATI, 2, a.

izvadjenje crijeva ,sbudollamento, lo sbudellare'
,evisceratio' 646a; izvadjenje zuba ,sdentamento,
lo sdenfcaro' ,dentium evnlsio' 662*)), u Bjelostjen-
cevu (izvadene, izvajene), u Voltigijinu (izvadene),
u Stulicevu. Jedni se spustaju, ali s kojimgod
izvadenjoni. B. Kasic, nasi. 177. ZabavJeAe is-
tegnuto nosi sobom jedno nerazabrane i izvadene
voje. M. Kadni6 lr>i^. Tredi (dio aritinetike) iz-
vadene cinit. M. Zorici6, aritm. 1. Sedmi (dio
aritmetike) izvadene korena cinit. 2. Izvadene

— sottrazione. 13. Za izvrsit posve izvadene
bode se cetiri broja. 20.

1. IZVADfVATI, izv^dujem i izvidivam, impf.
vidi 1. izvadati. — Na jednom mjestii xvii vijeka
(isporedi kod 1. izvadati primjere istoga pisca).
Otac i sin izvadjuju duba svetoga. I. T. Mr-
navi6, ist. 33.

2. IZVADIVATI, izvadujem i izvadivam, impf.
izvaditi. — U Belinu rjecniku: praes. izvadjujem
i izvadivam (vidi kod izvaditi, 1, d) kod izva-
diti; u lijelostjencevu (izvadivam, izvaditi .educo,
exauspico, eximo, excipio, extrabo, elicio, de-
promo' i drugo iz Mikajina), u Voltigijinu (kod
izvaditi praes. izvadujem i izvadivam).

IZVAJANE, 71. djelo kojijem se izvaja i u kon-
kretnom sniislu ono sto je izvajano. — Naj sta-
riji je oblik s -nije. — U jedinom je primjeru
-aja- sazeto u -a-, vidi kod vajati. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,sculptura' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara) i u Danicicevu (izvajanije
,scalptura'). Izvanijami razlicnybt vidovi. istu-
kannyhB. Okaz. pam. saf. 61.

IZVAJATI, izvajam, pf. vidi izrezati, a, c). —
Slozeno: iz-vajati. — Saino u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (jSculpere, insculpere, caelaro' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu (,scal-
pere'). Bogorodice juze ukrasi . . . i izvaja. Do-
mentijan^ 65. Precudnu izvajanu obojude po-
stavi ju, 285. Izvajavsiimt izlisne. Glasnik. 11,70.

izVAJKATI SE, izvajkam se, pf. iskajati se.

— Slozeno: iz-vajkati. — U nase vrijeme u Lici.
,Nigda so izvajkati necu, sto gada mlada ozeni'.
J. Bogdanovic.

IZVALA, /. drvo izva|eno iz zemje. M. Eu-
zicic.

1. IZVALITI, izvalim, pf. oboriti, uciniti da
sto padne (obicno s bukom, i tnisli se da je oh-
jekat nesto povece). — Slozeno: iz-valiti (vidi
kod uvaliti). — Akc. je kao kod isbvaliti. —
Bijec je stara, isporedi stslov. izvaliti, rus. h3-
Ba.iiiTt. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (,rivol-
tare, ribaltare' ,umwerfen, unistiirzen') i u Vnkovu
(1. ,umwerfen' ,everto, prosterno' s primjerom:
De je magla pan izvalila. 2. oci ,scharfen blick
werfen' ,rigidis oculis intueor' s primjerom: Iz-
valio na nega svojc velike oci).

1. aktivno.

a. prelazno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
On tu plocu krene i izvali. Ivan trog. 1-1''. To-
povima izvaliSe od Novoga tvrde zide. Nar. pjes.
bog. 175. S bumbama kule izvalise. 180. Da
ga (drvo) slomi il' izvali (vihor). V. Dosen IT^.
Izvalite studeno mramorje. Nar. pjes. petr. % 82.
Izvalila magla pan. (Kad sto kazuju sto nije
prilike da je istina). Nar. posl. vuk. 97. Krse
so drva, niislis sve ce iz korena izvaliti. Nar.
prip, vuk. 179. Grvozdenom polugom napadac iz-
vali vrata. M. D. Milicevic, zim, vec. 316. —
metaforicki. Cekala sam da iz kuce izvalim pri-
teske stijeno moje kcori. B. Zuzeri 187. — b)
8 objektom oci, rastvoriti jako oci (odjeda, straha,

euda itd.). I krvave oci izvalio. Nar. pjes. petr.

2, 551. vidi i u Vukovu rjecniku. — c) u pre-
nesenom smislu, izleci (naroditi). Bofe kokos iz-
poruci pura, ona dva put po vise izvali il' kokosi
il' pataka malib. J. S. E,e|kovi6 100.

b. neprelazno, izici (kao izvaliti se). — U jed-
noga pisca nascga vremena. Ali mjesec na goru
izvali. Osvetn. 1, 60. Posto Luka na utrinu
ravnu, dotle ceta iz sela izvali. 2, 71.

2. pasivno.

a. part, praet. pass, stoji prema znacenu kod

3, b, a). Vojnike sve nadziru po brijescim nege,
neke pod dubjem i po ravnici izvajene, gdje sva-
koga san bijase priklopio. B. Zuzeri 124. Kod
ne bludnos izva].ena lezi gnusnom na brjogu. N.
Marci 66.

b. jjfltr^. praet. pass, stoji prema znacenu kod
3, b, b). S izvajenijem crijevima izdahnu. S. Eosa
157^'.

3. sa se.

a. pasivno (vidi 1, a, a)). Deblo brez ploda
imade so izvaliti i u vatru uvaliti. V. Dosen 17a.

b. rejieksivno. a) leci, prostrijeti se (obicno ne
dosta pristojnijem nacinom, i o zivotinama). —
izmedu rjecnika u Stulicevu: izvaliti se, izva-
divam se ,niultum volutari, sternere se (imbibit
autom ideam alicujus turpitudinis, immodestiae,
impudentiae'), i u Vukovu: ,sicb binwerfen' ,pro-
cumbo'. Linac lulu kad zapali, pak se spusti i
izvali. V. Dosen 206^. Izvalio se kao pas. Nar.
posl. vuk. 97. (Medvjed) pomisli da ce drijen
sazreti prije sviju ostalijeb drveta, pak se izvali
poda n da ceka. Nar. prip. vuk.^ 312. Izvali se
na posteju. Nar prip. bos. 1, 50. Kad se }eti
na vrudini izvalio (pas). Vuk, poslov. xi. Na
pustinu se izvalih te zaspab kao zaklan. Pravdo-
nosa. 1851. 31. — b) ispasti (vajajuci se). Iz
nega se (siida) izvali grda zmija. I. Dordic, ben.
126. Gnijezdo pade, pticic se izvali. Nar. pjes.
juk. 2S0. Jzvalise se, padose svi. D. Danicic,
isai. 46, 2. — c) izleci se, vidi 1, a, c). Kada pako
led se stanu mladi, ovo s nima kudanica radi:
cesto gleda i pomaze svako, da se more izvaliti
lako. J. S. Ee^kovic 161. — i roditi se (kaze se
s preziranem). Odonud se ti izvali, odkud krivci
svi ostali. V. Dosen 247».

2. IZVALITI, izvalim, pf. vidi 2. isfaliti. —
Slozeno: iz-valiti. — U nase vrijeme u Lici. ,Sila
nas je danas od prtine izvalilo' (t. j. nijesu svi
dosli na kidane prtine, koji su imali doci). ,Esu
li tvoji kuruzi sAa iznikli?' ,Ma nijesu bome, sila
i' je izvalilo'. ,Moji nijesu izvalili, ma nikli, ne
mogu Jepse, van Bog koji je onako da'. J. Bog-
danovid.

IZVA^iATI, izvajam, pf. slozeno: iz-va|ati. —
Akc. je kao kod ispitati. — Bijec je stara, ispo-
redi rus. HsaaAHTt.

1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,voltolare, rivoltare in giro, raggirare' ,berum-
drehen, rollen') i u Vukovu (,berausvsralzen' ,pro-
volvo').

a. izvaditi vajajuci. — U Vukovu rjecniku.

b. kad je objekat sukno itd., snrsiti va^ane u
osobitom smislu (vidi kod vajati). ,Da je tebi
znati, sta je ova stupa zimus sukna izvajala'. J.
Bogdanovic. u Sulekovu rjecniku : ,ausmangeln'.

c. u jednom p)rimjeru xviii vijeka ne razUkujc
se od 1. izvaliti, a, a). Topovima izvalise od No-
voga tvrde zide a bumbama Novske kule i ju-
nake izvajase. Nar. pjes. bog. 175.

Z. pasivno.

a. vidi 1, b. ,Ovo sukno nije dobro izvajano',
,Ovaj bijac nije naj boje izvajan'. J. Bogdanovid.

IZVA][iATI, 2, b.

316

1. IZVAN, B, 1. a.

b. xmrt. praet. pass, stoji prema znacenu kod
3, b. U grisih izvajan prostiram se na crna
zemjicu. A. Kanizlic, kam. 319.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,voltolarsi molto' ,Tnultum volutari' n&o),
u Stulicevu (uz izvaliti se), u Vukovu (1. ,sicb
berauswalzen' ,provolvor'. 2. ,sich satt walzen'
,satior volutando').

•A. izici vajajuci se (vidi 1, a), — U Vukovu
rjecniku.

I), kao perfektivni glagol prema vajati se, isti-
cuci da se subjekat do vole va^ao. Sviua u blatu
kada se izva|a. F. Lastrie, test. 238^. Kada se
(svinaj izvaja u blatu. svet. 62^. U kom (smradu)
kad se tko izvaja mnogo smrdi. V. Dosen 63^.
Izva|ati se u glibu. Ant. Kadcic 507.

C. vidi izvaliti se (]cod 1. izvaliti, 3, a, a)). Side
se za trpezu, al' je sramota dignuti so dokle se
veci dio ne izvaja pjanije. F. Lastrie, od' 173.

IZVA^ilVANE, n. djelo kojijem se izvajuje. —
U Vukovu rjecniku

IZVA^IVATI, izvajujem i izvajivam, impf. 1.
izvaliti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (izvajivati,
izvajujem .umwerfen' ,prosterno').

a. aktivno. Potok izg-ujuje cvijetje i trave i iz-
vajuje prisade. M. Eadnic 321b. Otrovnoga ko-
rena s zilam poganim ne izvajuju. I. J. P. Luci6,
doct. 10. Dobar dore na kukove pade, sve kal-
drmom zecki poskakuje, iz kaldrme mermer iz-
vajuje. Nar. pjes. marj. 76. Sve nekakve pri-
govore kao zagonetke izvajivala. V. Vrcovic, niz.
25. Silni vetar izvajivao matoro drvece. M. D,
Milicevic, zini. vec. 308.

b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku:
praes. izvajivam se kod izvaliti se, i u Vukovu:
,sicli hinwerfen' ,prosternor'.

izVAM, vidi 1. izvan.

1. IZVAN, adv. praep. conj. extra. — isporedi
izvani, izvanka itd. — Sastavjeno: iz-van (pri-
jedlog se iz dodaje radi vece sile). — Bijec je stara,
isporedi stslov. izv^n-B, rus. hsboht,. — Nalazi
se pisano i izvam, sto u kojem primjeru moze
biti i stamparska pogreska, ali kod vecega dijela
bice piisarska jjogreska samijeh pisaca koji nijesu
dobro poznavali razliku izmedu glasova m i n
na kraju rijeci; takovi se oblik nalazi: B. Be-
tera, cut. 43; K. Magarovic 44; F. Lastri6, od'
127; ned. 132; L. Vladmirovic 31. 93; L. Eadic

14. 28. 38; I.

J. P. Lucie 23; T. Ivanovic 117.

— u dva 2)isea (oba, kao sto se cini, Bugarina)
iina oblik izvan : K. Pejkic 7 ; P. Baksic 55. 66.
84. — Izmedu rjecnika u 3Iikajinu (izvan, s dvora
,extra'; izvan, vanka, na dvor ,foris'; izvan sebe,
zalostan ,perculsus, percussus, afflictus'; izvan,
osvem , extra, praeter, excepto quod'; izvan na-
cina , ultra modum'), u Belinu (,fuora e fuori'
,foras'; ,fuori' , extra' 334^; ,apparent6mente, in
apparenza' , specie' 90^'; izvan ,eccetto' praeter'
283a; izvan toga ,oltre che' ,praeterquam quod';
izvan ovoga ,oltra di questo' ,praeterea' 523'';
izvan ,oltra, e oltre, cioe fuori, e doppo' ,praeter'
5231'), u Bjelostjencevu (,dempto, excepto'), u Vol-
tigijinu (izvam i izvan ,fuorcbe, salvocLe, eccet-
tochfe, fuor di' ,ausser, ausgenommen'; izvan nega
,eccettuato lui' ,er ausgenommen'), u Stulicevu
(, praeter, praeterquam quod, excepto quod, extra,
extrinsecus' ; izvan da , praeterquam quod' ; izvan
nacina ,imraodice, nimium, praeter modum'; izvan
puta ,fuor di proposito' ,ab re'; izvan sebe ,sui
impos, phreneticus' ; izvan svijesti ,non sui compos' ;
izvan toga ,praeterea, insuper, ad liaec' ; izvan
vremena ,iutempestive' ; izvan i izuutra ,intrin-

secus et extrinsecus'; izvan sto ,praeterquam-
quod'), u Vukovu : ,(mit gen.) ausser' , extra' s pri-
mjerom: On je izvan sebe s dodatkom da se go-
vori u Hercegovini; u Danicicevu (izvtnt , extra').

A. adv. spo]a, zdvora.

a. kod stajana. Paklom ju pomazi iznutra i
izvan. N. Eanina 115a. gen. 6, 14. V koj {celi)
izvan bise napisana figura sv. Jerolima. Transit.
247. Jablka od cedra je izvan slatka a znutra
jedno malo kisela. Korizm. lli^. Crkve cos jos
vidit iznutra ter izvan tac lipe. H. Lucie 190.
I vide se (taki judi) izvan u tisknu zivinju, iz-
nutra budu Stan cudnomu uminju. P. Hektorovic
44. Svi te glasom hvale do neba i ctuju, veli
razumnici, ne miscane sami, da izvan kniznici.
63. Kako iznutra kremen kami vazda gori a
izvan stine. A. CubranoviiS 151. Vas kip moj i
izvan i iznutra svetom milosti tvojom oplakati.

A. Gucetic, roz. jez. 164. Puk izvan stojeci mo-
jase. F. Glavinic, cvit. I9b^. Hote biti izvan
svit goroci, iznutra conscijencija. 396^. Da posve
vre i kipe 'znutra, izvan tvrdni straznici pri Bogu
biti dostojite se. svitl. 133. Sto god srce u sebi
prvo odlucuje, to izvan potle dili izvrsuje. A.
Georgiceo, pril. 93. Ki izvan stase u taboru. J.
Kavanin 247^. Izvan susi, blijedi, mrazni, pak
iznutra vruci i krasni. 377''. Koje srice ne imaju
oni, koji su izvan. F. Lastrie, test. 277*. Izvan
s vodom se opiramo. J. Matovic 125.

b. foras, napoje, nadvor, kod micana. Ni vnutre
zatvoren ni izvan pritvoren. Transit. 124. Do-
vodim vama nega izvan. B. Kasic, rit. 128. Sada
poglavica ovoga svijeta izagnati ce se izvan. J.
Matovid 51. Vlasi zene neka ne budu izvan spu-
stene. 392. Lupezi, koji se izvan zatvaraju s k}u-
cima. 397. Koji izajde izvan, zaplaka se gorko.
505. I izvan nece vec izajti. 517.

e. osim iz mogu stajati sprijeda i drugi pri-
jedlozi, koji ne mijenaju znacene, nego mu po-
doju vecu silu: a) na: na izvan. Sve na izvan
jednaci. I. Ancic, vrat. 19. Na izvan ,apparen-
temente, in apparenza' ,specie'. A. d. Bella, rjecn.
90''. — b) od: od izvan. Kraj pride s vitezi iz
lova od izvan. Oliva. 12. Ako se ne bi od izvan
postavila zaprijeka. J. Matovid 475.

B. praep). extra, s gen.

1. s glagolima koji znace stajane (ne micane)
i uopce kod stajana, pokazuje da nesto nije u
onome sto je u gen.

a. uopce, sa znacenem sprijeda kazanijem (u
pravom i prenesenom smislu). a) o pranom mjestu.
Ize su izvtni. manastyrja. Sava, tip. stud, glasn.
40, 168. Jaze sutt vtnutrt i izvtnt monastyirja.
Mon. Serb. 79. (1302—1321). Aste kto uzezett
izvnt sela gumno. Zak. dus. pam. sa.f. 37. U
vsemt negov§ gospndtstve i paace iztvant ne-
gova gospodfcstva. Spom. sr. 1, 62. (1405). Na
ovora koniini aliti izvan konfina. Mon. serb. 103.
(1468). Oltar v crikvi ali 'zvan crikve. Narucn.
26a. Ali u tijolu ali izvan tijela, ne znam. N.
Eanina 35a. Petar stase na vratijeh izvan dvora.
108''. A u vecer izvan ku6e stoji. M. Drzid 167.
Izvan ku6e mi se valent mladid cini. 182. Ovako
se mani vidi iiega sa castju i darmi susristi ga
izvan drzanja afinskoga. Aleks. jag. star. 3, 240.
U crkvi svetoga Lovrijenca izvan mira. A. Gu-
cetic, roz. mar. 65. Stacijoni unutra i izvan mira
od Eima. 66. Da se ninia izvan crikve misa go-
voriti. F. Glavinic, cvit. 154''. Te2e jest krivo
svjedociti na sudu nego li izvan suda. S. Mati-
jevic 36. Jedna stvar izvan svoga mjesta narav-
noga ne opociva. M. Eadni6 371''. On je na
grijeh i u kuci i izvan kuce prisotonio puno dusa.

B. Zuzeri^96. Svidocanstvo jest svako prikazane

1. IZVAN, B, 1, a.

317

1. IZVAN, B, 1, a.

il' mu ucii'ieno na sudu il' izvan suda. F. Lastric,
ned. 177. Podnositi samo za tri dneva ostrinu
od pustine izvan doma svoga. 291. Stvari ina-
cije dopusteno ciniti se na drugomu mistu izvan
crkvo. 318. Tilo iraa svoje dile koji su jedan
izvan drugoga, kako ruka izvan glave. J. Fili-
povi6 1, 8H4a. Izvan Kima nahode se priralogi
manastiri. A. Ivanizlic, kam. 453. U Carigradu
i izvan nega. .562. Uinro u drugom mistu izvan
manastira. M. Zoricic, zrc. 18. Nemamo mira
ni pokoja ni u kuci ni izvan kuce. £). Basic 18.
Po gradu i izvan grada. And. Kaci6, kor. 6G.
Bi ukopan izvan crkve. Blago turl. 2, 8(). Ako
robe izvan mora papi podlozna. Ant. Kadcic 283.
Da se svakoga miseca imadu ispovidit po jedan
put svi redovnici toliko u monastiru koliko izvan
manastira. M. Dobretic 164:. Plauina Kalvarija
izvan vrata grada Jerusolima. I. Velikanovic,
uput. 1, 169. Pribivajudi izvan svoje drzave. I.
J. P. Lvici6, nar. 56. Ako je u raju potreban
bio post,^ a kamoli izvan raja. J. iiajic, pouc.

1, 49. Zivina ova izvan svoga rodnoga mista
nije mogia za dugo ziviti. A. Tomikovic, ziv.
269. Gdi su morali biti ako ne na svitu ? ili zar
su bili izvan svita? gov. 68. Izvan pasaluka
biogradskoga daj^e jo naija Kladovska. Vuk, dan.

2, 55. Prorok ne moze poginuti izvan Jerusalima.
luk. 33, 33. Jedni se (nadimci) nadjenu djotetu
u kuci kao od milosti, a drugi posJije izvan kuce.
rjecn. kod nadimak, Vidio sam ih nekoliko blizu
seoske crkve, ali izvan porte. kod stecak. I ni
jedan nije izvan kuce. P. Petrovic, gor. vijen.
67. U kuci ill izvan kuce. D. Danicic, 3mojs.
18, 9. — b) mjesto je put, te se izvan puta shvuca
u pravom (stramputice) i u prenesenom smislu.
Ako je izvan puta. A. Gucetic, roz. jez. 11. On
jo samo u pustini i izvan puta. M. Divkovic,
bes. lll'-\ INije cudo da je gresnik izvan puta.
252a. Po sirokom Oceanu Erkulova izvan puta.
Gr. Palmotic 2, 3. Putnik koji izvan pravoga
puta hodi. I. Grlicic xvi. Da ga bdeca uzcuva
izvan puta. J. Kavanin 1.58^. Da nijesmo izvan'
puta neg da uprav putujemo. B. Zuzeri 28. Isti-
nito jest, da su izvan puta spaseiia od crkve pro-
kleti. I. Velikanovic, uput. 1, 245. Brzo ide, ali
izvan puta. Nar. posl. vuk. 29. — c) u genetivu
moze stajati ili kulektivno ime kojijem se poka-
zuje mnostvo ce}adi (a % zivotina, n. p. jato) ili
sam plural. Junackoga izvan zbora sam diii trajes.
G. Palmotid 2, 430. Ilija bijase izvan naroda i
svakoga ludskoga opcena kada vidi andola. M.
Eadnic 420''. Igrat izvan kola. (D). Poslov. danic.
Ptica izvan svoga jata lasno pogine. (D). Gu-
bavac, dogod je gubav, stoji izvan ostalije sam.
F. Lastric, ned. 350. U kolu jo Milica, izvan
kola Danica. M. Katancic 75. Da se mnogima
krsteno ime slabo i zua izvan kuce i rodbine
negove. Vuk, rjecn. kod nadimak. — amo moze
pripadati i ovo : Ne zeni se izvan roda moga.
Nar. pjes. istr. 2, 76. i ovo (vidi kod svijet) : Tu
u zaklonoj mirnoj strani kalujerstvo izvan svita.
J. Kavanin 36 1**. — d) izvan kalendara. Svetci
koji su izvan kalendara. M. Divkovid, nauk. xvi.
Postovi, koji su izvan kalendara. P. Posilovic,
nasi. XV. — e) u gen. je crkva lU vjera. Zato
se u vik gube svi izvan temejite crkve. I. Ancic,
svit. 102. Da se tko more saraniti izvan ove
prave vire. P. Lastric, test. 27b^. Izvan crkve
nejma spasena. A. Kanizlic, kam. 275. Koji je
izvan prave vire. utoc. 42. I koji se nahodi u
skutu svete crkve i koji zive izvan ne. D. Basic
21. — /) u gen. je zakon (red zakona). Da je
Isus izvan reda zakona blagovao vazam. A. Ka-
nizlid, kam, 531. — u ovom primjeru izvan za- I

kona znaci: koji nije po zakonu, koji je neza-
konit. Obicaj izvan zakona jest oni koji progla-
suje zakon novi prvo nevidjen ni cuven ... A.
d. Costa 1, 9. — g) u gen. je obicaj. ,Da te
mnokrat zamisjena vidim izvan obicaji. G. Pal-
motic 1, 298. Nesto mi se zasramila izvan svojo
obicaji. 2, 226. — h) u gen. je kakvo djelo, te
se istice da je nesto zakonito samo uz ono djelo,
takovo djelo vioze biti, n. p.: ail) ispovijed. Eedi
izvan 'spovidi. Naruon. 92^. Pace da bi misnik
i znao tvoj grib s drugu stranu, izvan tvoje ispo-
vidi ne more ga odrisiti ni oprostiti. F. Lastrid,
ned. 46. — bOj zenidba. Uzbuditi se na blud
izvan matrimonija ali zenidbo. S. Matijevi6 68.
Koji su rodoni izvan zonidbe zakonite. Ant. Kadcic
25. — ccj boj. Premda izvan boja sagri§uju to
nepraveduO cineci. Ant. Kadcic 283. — i) u gen.
je orijeme, te moze biti: aa) neko osobtto, te je
znacene : kad nije ono vrijeme. Izvan posta malo
kad sto blaguju6i. P. Knezevi6, ziv. 41. U dnevo
pi'isnika prikazivali jesu u prisnu, a izvan nih
u kiselu. A. Kauizli6, kam. 546. — Ob) vrijeme
uopce, te je znacene : u nevrijeme. Da ne bi izvan
vrjemena odmaknuli sakramenat krstenja. J. Ma-
tovic 158. — k) u gen. je cejade. aa) uopce.
Neka se cini od ovoga casa do smrti mojo tvoja
sveta vo|a, u meni, po meni, izvan mene, oko
mene, i sveinu momu. Azbukv. 1690. 22. Ni-
kakva stvar nije toliko izvan nas kakono pinez,
nit' je stvari koja nam mane koristi cini. M.
Eadnic 81a. Sto Bog izvan sebe diluje, diluje
opdeno i skupno sve trojstvo. J. Filipovic 1, 16la.
— bb) u gen. je Bog, te je smisao teologican i
mistican. On jo izvan Boga i izvan milosti Bozje.
M. Divkovic, nauk. 109. U Isusu so ja ponavjam,
a izvan liega ja se gubim. M. Jerkovi6 21. U
istinu ti si (Boze) moj smirite| u komu je pri-
visni mir i pravi pokoj, izvam koga nije drugo
nog bolest, trad i nevoja. L. Eadic 14. — ta-
koder teologicki i misticki, ali u drugom smislu
stoji u ovom primjeru: Vas je otac u sinu i u
duhu s. ; vas sin u ocu i u duhu s., i vas duh
s. u ocu i u sinu : ,nullu3 horum extra quomlibet
eorum est': nijedan od oviziju nije izvan dru-
goga. F. Lastric, test. 271^. — I) s gen. sebe
znaci stajane u kojemu covjek ili posve ne misli
(n. p. kad padne u nesvijest), ili ne moze da raz-
lozi (n. p. u ludosti, u grozmci, u strahu, u cudu,
kad je zanesen itd.). suprotno je u sebi, pri sebi.
isto je znacene i s gen. pameti i svijesti. aa)
izvan sebe, vrlo cesto. Izvan sebe bjehu cijec sto
so bjese prigodilo. N. Eanina 184a. On je placan
izvan sebe, ne umi od straha po6i kamo. F. Lu-
karevid 295. Hoditi do kako izvan sebe. M. Div-
kovid, bos. 29-'*. Nego li ako jo bio mahnit ali
izvan sebe. M. Orbin 4. Ja se snebivam i ostajem
izvan sebe istoga. 27. Eto Milijenko u crkvu ide,
izvan sebe k'o vas da je. I. Gundulid 170, U
ovoj bijesti izvan sebe udarajud na sve strane
ne pristaso. 559. K6 zamisjon i izvan sebe. P.
Kanavelic, iv. 2. Ne bi li bio on budalast i brez
pameti i izvan sebe i covik brez nijednoga raz-
loga? P. Posilovic, nasi. 7*^. Kad uzbudem izvan
sebe bez pameti. I. Akvilini 326. Izvan sebe
poce u glase. I. Dordid, uzd. 17. Stojedi kako
izvan sebe. M. Lekusid, I'azm. 145. 8vi scinahu
da izvan sebe govori. J. Banovac, razg. 35. Idase
s, Marija Mandalina do Pazzi kao izvan sebe po
mostiru govoredi: . . . 42. Nikostrat, veliki pen-
gadur, vidivsi jednu priliku upenganu od Zeuxi
drugoga pengadura, tako se u nu zagleda, da
izvan sebe osta. 98. Nisam ja, veli sveti nau-
cito}, izvan sebe, da mogu dat' uzdane dobro
umirat, ko je zlo zivio. 130. Ona izvan sebe od

1. IZVAN, B, 1, a.

818

1. IZVAN, B, 1, b, a).

Jubavi i zalosti ne rnogase se umiriti. 150. Izvan
sebe od veseja. pripov. 90. Od velike slatkosti,
vese}a i radosti kao izvan sebe zavapi : ,Eno vidim
nebesa otvorena!' F. Lastric, od' 388. Zacudon
cesar osta kao izvan sebe. test. ad. 86^. Seine
redovnici koji su oko nega, da on u ognu vice
izvan sebe. ned. 2fi, Tako osta kao izvan sebe.
32. Jcsi li u sebi il' izvan sebe? 49. Fade kao
izvan sebe prid propetjem. 182. Koju vidivsi
Katarina prinemoze se i osta kao izvan sebe. 333.
ir mu ogan digne svijest, te je izvan sebe. 344.
Da videc ga ostajase izvan sebe svaki covik. P.
Knezevic, ziv. 38. Izvan sebe od nike slatkosti
i veseja uzete divice. A. Kanizlic, utoc. 527. Sto
ce pocet mati kao izvan sebe ? roz. 20. Cuvsi
oni ovo, postadoso od Jutine kano izvan sebe. E.
Pavic, ogl. 645. Na ove rijeci ncnadane osta
mladic ko izvan sebe, D. Basic 236. Ostade iz
pocetka izvan sebe. And. Kacid, kor. 90. Mlogi
taki od prvoga praska izvan sebe ostane. M. A.
Ile|kovic, sat Lb^. Jeda si izvan sebe? N. Pa-
likuca 44. Kakono izvan sebe su od radosti i
veseja. Blago turl. 2, 98. Saul leti kako izvan
sebe. I. J. P. Lucie, razg. 33. Ostadoso od stida
izvan sebe. 4S. Kad jih bolest obuzme i budu
izvan sebe. B. Leakovic, nauk. 220. Poce tamo
amo bjezati, te u pustihu kao izvan sebe. Nar.
prip. vuk. 141. Govorahu da je izvan sebe. Vuk,
mar. 3, 21. — amo pripada i ovaj primjer, u
kojemu je subjekat jszik: Ako jezik izvan sebe
sad govori bez razloga. I. Gundulic 33. — 7fb)
izvan pameti. Stahu vsi izvan pameti. Transit.
259. O zaslijoplenici izvan pameti. Zborn. 48*.
Ako bi bio izvan pameti. S. Matijevic 29. Ka-
konoti jadna da je izvan pameti. M. Lekusid,
razm. 59. Da je izvan pameti i razloga. P.
Baksic 66. Koji za nasladjeni hlepe izvan su
pameti. P. Knezevi6, osm. 275. — cc) izvan svi-
jef-ti. Ki su izvan svoje svijesti i ostale mahnice.
M. Orbin 88. Izvan svijesti ,fuor di sfe' ,non sui
compos'. A. d. Bella, rjecn. 334^. Kako moze,
ako nije izvan svijesti, istinito se oradostivit, tko
se vidi da je_ iziso izvan puta od blazenstva? B.
Zuzeri 29. Sto ne bi mogao pofalit, neg tko bi
bio izvan svisti. Blago turl. 2, 6. Buduci n. p.
oli pjana, oli zaspala, oli izvan svoje svisti. Ant.
Kadci6 428. — m) u ovnm se primjcru shvacaju
metaforicki oci i pamet kao mjesta u kojijem
nesto nije (posve je drugo izvan pameti kud I)
bb)). Izvan ociju izvan pameti. (Daleko od ociju
daleko od srca). Nar. posl. vuk. 97.

b. praeter, kao kod osim, od pravoga znacena
(bavlena nadvoru) prelazi se na preneseno: izu-
zimay'ie.

a) znacene je, da ono sto je u gen. s prijed-
logom izvan ne pripada u ono sto se kaie u re-
cenici. aa) kad je misao pozitivna (kad se nesto
tvrdi), izvan odgovara od prilike rijecitna: saino
ne. Vas svit, izvan nikoliko malo idolatrov, veru
slijase Isukrstovu. F. Glavinid, cvit. 74a ^ Ki se
ovdi brojim, izvan kra|a, od svijeh veci. G. Pal-
motic 1, 321. Izvan smrti lijek je svemu. 2, 174.
Tako naspet zadobi vsu Dalmaciju izvan Zadra.
P. Vitezovic, kron. 114. Visi od sfijoh Judi izvan
samoga Isukrsta. Cestitosti. 50. Ako vi zazivate
sva ostala stvorenja izvan covika. F. Lastric,
test. 98a. Svi kolici, izvan Marije, u viri po-
mankatfce^. lOS^. Sve mu tijelo osta izraneno,
izvan glave samo. 159^. Posdase sve dneve zi-
vota svoga izvan svetkovina. ned. 136. Svi mu
se poklonise izvan samo tri mladida. 396. Ona
je (bludnost) tako brezobrazna, da niti se boji
unici k staru ni mladu, izvan male dicice (izvan
ne stoji za cijelu redenicu nego samo za mladu).

ned. 400. Svi episkopi privojise izvan peterice.
A. Kanizlid, kam. 786. Giganti cinahu od svake
vrste zloce, i svi ostali nih gledajuci, izvan sama
Noja . . . And. Kacic, kor. 7. Isikose staro i mlado
izvan samih divojaka. 101. Svi se poklonise kipu
zlatnomu izvan triju mladica. 291. Jisti i piti
u gostionici opcenskoj izvan potribe od putovanja.
Ant. Kadcic 3. Koje izbigivaju iz svojih mana-
stiri, izvan triju dogadaji. 295. Voda sve nosi
izvan sramote. (Sramota se ne da oprati s coeka).
Nar. posl. vuk. 37. — bb) u negativnoj Hi inte-
rogativnoj receniei izvan odgovara od prilike rije-
cima: nego, nego samo, samo (vidi i dd)). Izvan
otca moga nista tolikoj ne jubim koliko tebe.
Zborn. 121^. Izvan moje persone nikoga ne primi
u kucu. M. Drzic 386. Ne imase gdje svoje
glave prikloniti, izvan kriza. A. Gucetic, roz. jez.
9. Naredio je da se ne moze skup uciniti u ni-
jednomu mjestu izvan crkve. 29. Tko bi je (casu)
izvan tebe ni mogao popiti? 178. Ja sam Go-
spodin i nije vede: izvan meue nije Boga. I. Ban-
dulavic 6*'. isai. 45, 5. Nikakva stvar izvan Boga
ne nasida nas M. Radnic 371''. Nista ne Jubi
izvan mene. S. Margitid, fal. 224. Koja ostali
ucenici, izvam Petra, ne vidise, F. Lastrid, od'
127. Nije bilo mogude nikomu utedi od potopa
izvan onije, koji su u korabji, ned. 99. Tko
more grihe oprastati izvan Boga ? 348. Kada
sva naj skrovitija srca tvoga koja si scinio da
su u nemu se strunula, i da izvan tebe nitko ne
zna, kada i vidis sva ocitovana svemu svijetu.
381. Ne htje da itko izvan nega uljeze. S. Eosa
89». Ne bise nijedan od onizih koji prodose
dvajest godina, kada iz Egipta izadose, izvan
sama Mojsije, Kaleba i Josue. And. Kacid, kor.
102. Ma ne krajeva izvan tri miseca. 286. Nejma
nikoga izvan mene sama. N. Palikuca 50. Koja
stvar izvan nega moze biti moje Jubavi dostojna?
I. M. Mattei 2. Tko de znati izvan zarucnika?
Osvetn. 2, 60. — cc) vz adjektive drugi Hi ini,
izvan odgovara od prilike rijeci: nego. Vsi koji
nasljeduju koju bodes inu veru izvan ili razve
ove svete i istine vere, ti v istinu tasce i za-
ludu misle. S. Budinid, sum. 16a. Misliti na
drugu zenu izvan svoje. S. Matijevid 85. Ako
imam tkoga drugoga izvan tebe ob|ubiti. B. Zu-
zeri 91. Tilo (hjT&ni se drugim jizbinam izvan
kruha kako ribam, mesom ... J. Filipovid 1, 42 1^.
- del) kad u recenicama negativnijem ili inte-
rogativnijem ima drugi ili ini, ne znam pripa-
daju li 2^od bb) ili pod cc). I bihomo zajedno, i
nitkor drugi s nami u kudi izvan nas dviju. I.
Bandulavid 57^. 3reg. 3, 18. Ja ovdi ne vidim
druzijeb izvan nas. I. Gundulic 166. Drugu
svitlost izvan samo sebe istoga ne ima u sebi
(Bog). 211. Zarucnika drugoga izvan Isukrsta
ne poznavam. F. Glavinid, cvit. 412*. Ne boti
imati drugoga boga izvan mene. I. T. Mrnavid,
nauk. 1702. 14., Izvan mene nitko ini prilican
se ne nabodi. G. Palmotid 1, 29o. Ali ko cu ja
podnijeti, da te uzivat druga bude izvan mene
na sem svijeti? 1, 294. (Zakleh se) izvan nega
da se ne du zdruzit s inijetn vjorenikom. 1, 312.
Od vedega glasa i scjene nije drugoga cara i
kraja nad ne dadkom izvan mene. 2, 225. Nede
drugu vjerenicu izvan same ne uzeti. 2, 284.
Izvan kraJa ne pomisli na drugi kip. I. Ancid,
svit. 23. Nije drugoga boga izvan tebe. P. Po-
silovid, nasi. 158^. Drugoga prijatejstva nij' na
sviti koristnijega izvan tvoga. J. Kavanin 544^.
Inu pratez s sobom ne unese izvan jedne bo-
dezjivo kostreti. I. Dordid, ben. 22. Niti je drugi
bog izvan mene. A. Badid 4. Sin ne diso drugim
dihaiiem izvan ocina. 26. Izvan pape drugi ne

1. IZVAN, B, 1, b, a).

319

1. IZVAN, B, 1, d.

mo2e ga odrisit. 63. Sveta Marija do Pacis ne
poznade druge |ubavi izvan Isukrstove. J. Ba-
novac, razg. 133. Da nikakve druge slatkosti no
cujem izvan tebo. B. Pavlovic 29. Ne imam, no,
drugoga kraja izvan Gospodina Isusa. F. Lastrid,
test. 70*^. Drugi izvan lioga biti ne more. test.
229a. Nikad niskim ne govoreci niti drugo oku-
saju6i izvan kruha i vode. ned. 365. Da bi tko
krstio s kojijem drugijem rijocima izvan ovijeh.
1. A. Nenadie, nauk. lUO. Nejmaj di'ugih bogova
izvan mene. A. Kanizlic, kam. 581. Gospodin
jeste istinito bog i nije drugog izvan nega. E.
Pavic, jozgr. 88. Stari pustiiiaci ne blagovahu ino
izvan kruha i trave. D. Basic 35. Niti se mogu na-
rediti od drugoga izvan samoga Boga. J. Matovii
160. Nije drugo dopusteno prikazati izvan kruha.
197. Nikad vi&e drugoga ne pogleda izvan svoga
zarucnika. I. J. P. Lucie, razg. 73. Erbo nije
drugoga boga izvam tebe. T. Ivanovid 117.

bj znacene je da se nesto kaze ne samo o onome
sto je u gen. s izvan, nego i o cemu drugome,
odgovara dakle od prilike znacenu prijedloga
preko, Hi rijscima: ne samo — nego i. Kojemu
ido od ruke postaviti se da ugrabi krajevstvo i
gospoctvo Isukrstovo . . . postavi se izvan toga,
da ugrabi vjerenicu negovu, to jest narav co-
vjecansku. A. Gucetii, roz. jez. 2*9. Kada nam
§to ve(5e daje izvan kruha. M. Divkovid, nauk.
180. Otac duhovni izvan oblasti koja mu je do-
pustena veca ali maha, ima zadovo|nost znanja
i razabranja duhovnoga. S. Matijevic 6. Ostase
u tom boju 4 jezera Turak izvan onih kih je
vnogo ve6 u Dunaj natiranih poginulo. P. Vi-
tezovic, kron. 207. Saltijer je izvan toga zrcalo
od dusa. I. Dordi6, salt. xvii. Kada izvan rici
iziskuje se pismo. A. Bacic 119. Imase cejad od
pet sat konikov oruzanih izvan drugoga mnostva
pesakov. P. Baksic 55, Izvan neizrecenih muka
hotio si nositi kriz. J. Banovac, prisv. obit. 33.
Mnogi drugi izvan mene ovo mogu potvrditi. P.
Knezevi6, pism. 31. Izvan konopaca sin^ir na
vrat mu stavise. F. Lastric, test. 109b. Izvan
ostalije pogrda zausnicu primi. 158t>. Izvan ovi
sviju griha jos je jedan put pozelio tuda kona
i odlucio ukrasti. ned. 54. !^ubav i dobra pri-
lika opdena je svima, a izvam ovoga duzni su
x-odite|i cuvati dicu svoju oda zla drustva. 132.
Bijase bo okolo pet ijada Judi izvan zona i dice.
156. Obicaju kraji izvan dvora koje imaju u
gradovi, naciniti i drzati dvore i na sell. 318.
Izvan ove smrti duhovne imaju dvi vrste smrti.
364. Hoti mu udijelit izvan svetine jos i mudros.
V. M. Gucetic 170. Sto cini izvan redena episkop
sto ne cini i misnik? A. Kanizlid, kam. 234.
Izvan drugih razloga dva ovde stavjam. 667.
Ako bi ga izvan tebe komu drugomu prikazao.
M. Zoricic, osm. vi. Da mu ima joste davat go-
spodar po bee izvan 3 soldina. aritm. 113. Isice
ih okolo trideset iJada izvan onizih koji se uto-
pise. And. Kacic, razg. 9. Gospodin Bog tako
obogati Abrama i Lota u posidovanju, izvan
srebra i zlata, zivotine od svake vrste. kor. 15.
Izvan ostali griha, bihu pogani bludnici. 18.
Izvan ostalih zala cini posidi bracu svoju. 257.
Pod molitvu pada izvan molba rozarija i pri-
licnih ispovid i pricestene. Ant. Kadcic 358. Izvan
nfevirnika nije dopusteno takoder zeuidbu i udadbu
ciniti s poluvircima. I. Velikanovii, uput. 3, 218.
Izvan unutarnega redovnistva nahodi se drugo
izvansko. J. Matovic 296. Izvan receni uzroka
ima i drugi mnogi. M. Dobreti6 439. Sakupio
pijesca i konika tridest hijad po izbor vojnikah
izvan vojske sto je ostavio po granicah na ce-
tiri strane. Ogled, sr. 222 — 223.

e. od znadena: na dvoru, napoju, postaje zna-
cene : na visem mjestu (nego je ono Sto je u gen.),
ali svagda u prenesenom smislu, te izvan odgo-
vara od prilike rijecima: preko, nad, vise od
(vidi kod b) sto Danicic misli o ovome znacenu).
a) izvan pokazuje da ko u cem nadma§uje ostale
(u gen.), isporedi nad, vise (od). u cemu se nad-
masuje izreceno je : aa) cijelom recenicom. Sve
ipoas milosti izvan svijoh osobne. S, Mencotid —
G. Drzic 490. Umijes dobra bremena uzet izvan
svijoh ostalijeh dobrijeh zena. M. Drzic 164. Po-
maza tebe Bog s u}em veseja izvan svijeh druz-
benika tvojijeh. J. Matovid 30. Ovi izvan dru-
gijel; kusaju priveliku dobrotu. 31. Koju (slavu)
dostignu izvan svijeh ostalijeh. 64. — awto hi
mogao pripadati i ovaj primjer u kojemu izvan
doista kao da znaci sto i izmedu; ali se u isto
vrijeme ima u misli da subjektu nesto vise pri-
pada nego drugima: A to podnijet ne moguci,
da izvan svijeh se on nahodi, sam neplodne dui
koji vodi. I. Gundulid 65. — bb) adjektivom Hi
participom. Kdi matere zoves se zle izvan svijeh
na svijet. D. Zlatarid 9*. O lijepa . . . eto ja
izvan svih Ijepotom smamjen tvom, mlijeko psim,
a ostavih imanje vukovom. I. Gundulid 157. Izvan
drugijeh Isaije prorocanstva toiiko su otvorona.
J. Matovid 45. — amo bi mogao pripadati i ovaj
primjer u kojemu ne stoji adjektiv (lijep) nego
apstraktno ime sto od nega postaje: Ne bi li
dake grijeh u tvomu vid sudu taj Ijepos izvan
svijeh da stoji zaludu? N. Najeskovic 1, 232.
— cc) adjektivom komparativom, s cega izvan
znaci sto i nego, od. Bo|ega mladca nije u svijeh
djelijeh izvan nega. G. Palmotid 2, 90. Tri (sa-
kramenta) . . . govoru se potrebitija izvan osta-
lijeh. J. Matovid 135. — b) kad je izvan s gen.
mjere, uacina, reda postaje adverbijalno znacene,
kao kod preko. Danicic (sr. sint. 141) pise da
se ovaki primjeri nalaze samo u knizevnika, i
doista moze biti da su ovaki adverbi postali od
talijanskijeh: fuor di misura, fuor di modo. Bu-
duci izvan nacina nadaren tizijema izvrsnosti. A.
Gucetid, roz. jez. 68. I od otca kako prvoroje-
nomu izvan nacina dana (bi) oblast. F. Glavinic,
cvit. bO^. Gorim, sva sam jedovita, prika i vrla
izvan mire. G. Palmotid 1, 51. J^ubi izvan mjere
i nacina. 2, 29. Ja sam ovu slavnu izvan mire
prividjela vjeru tvoju. 2, 267. Lijepijem darim
izvan mjere. 2, 523. Nu cim tuzna izvan mjere
sebe okrivja. J. V. Bunid, mand. 22. Izvrstan
izvan mjere. P. Kanavelid, iv. 149. Druga sgri-
jesi ko izvan mire. J. Kavanin 345^, Izvan mjere
,oltramisura, smisuratamente' ,immodice'. A. d.
Bella, rjecn. 52.3^. Poje od voda obtjecudi po-
krajine od pridmorja brazilskoga po prostranijeh
izvan reda dalecinah mlati i place jednu i drugu
Ameriku. B. Zuzeri 20. Koji ga bijahu po rad
toga izvan nacina objubili. 35. Pripovijesti jed-
noga zlotvorstva krvna, nesmijena izvan mjere.
260. — c) u ova dva primjera izvan znaci sto
i preko, vise od (drugi primjer mogao bi pripa-
dati i pod b, a) bb)). Sve sto mu ostajase izvan
svoje potrebe, |ubko ubozima razdjejivase. A. d.
Bella, razg. 31. Ne bududi mu tada izvan devet
godista. And. Kacid, kor. 331. — mose pripadati
amo i ovaj treci xirimjer u kojemu izvan glasa
znaci: jace nego obicnijem glasom (kojijem se go-
vori): Kako govoris toiiko i tako jako i izvan
glasa? M. Eadnid 425^.

d. od znacena: biti izvan cega, postaje: ne
imati ono, s toga izvan moze znaciti od prilike
sto i bez (u kojemu primjeru mozcbiti i preko,
isporedi c), ali u gen. moie biti samo apstraktni
supstantiv. Tko ne bi izvan vo}e i posluha na-

1. IZVAN, B, 1, d.

320

1. IZVAN, C, a.

sega. Mon. serb. 467, (1454). Sad tebe izvan
ufanja U2;ledah. D. Zlatari6 29^. Nije izvan raz-
]oga pokloniti ovi dar. M, Divkovic, zlam. 7. I
lie bi izvan prilike med dviaii skodami manu
obrati. F. Glavini(^, cvit. 100*>. Kad se po sebi
ne isto (izbivene) nego zdrav|e materino, i dade
joj se lik po kojemu pak izvan misli slidi izbi-
veiie zamctka tovicanskoga. Ant. Kadcic 543.
Neuredno i nepristojno zelimo, kada izvan po-
tribe i za samo nasladene zelimo. I. Velikanovic,
uput. 1, 354.

2. s glagolima sto znace micane, kao kraj, cij
micanu. Danicic (sr. sint. 141) viisU da se u
ovakom slucaju smije upotrehlavati van i izvan
samo u primjerima kao kod f), i da se kod: Ko
pruza noge izvan bjejine, ozepsce mu. Nar. posl.
vuk. 152 i: Udare na sve strano u napredak izvan
pasaluka beogradskoga. Vuk, grad. 6, maze ra-
ziunjeti i samo bavjene. alt, i da ne govorim o
ova dim primjera, mislim da ima dosta razloga
s kojijeh ne bi bila pogreska upotrebiti ovaj pri-
jedlog uz micane u svakom smislu: naj prije,
ako nije pogre§ka kod f) u onom prencsenom
smislu, zasto bi bila pogreska u drugijein sluca-
jevima? driigo, potvrdeno je ovako upotrebjavane
mnogijem primjerima iz svakoga vremena; trece,
u praslavenskom jeziku za stajane bio je pri-
jedlog vhTie, a za micane samo v-tn-B (vidi F.
Miklosii, vergl. gramm. 4, 515) kojemu slagane
s iz moglo je samo jace istaknuti micane, a ne
jnomijcniti mu smisao na bavjene, te bi po tome
izvan bilo uprav za micarie a ne za stajane (Hi
bi jos boje ovaj prijedlog uprav pokazivao oda-
livane iz mjestu, kao sto je u ovom primjeru u
kojemu osim gen. s izvan ima kao kraj micanu
adv. ovdi: Koja ces vesela izvan mjesta blaze-
noga ovdi te jo sad dovela? G. Palmotic 2, 470.
— vidi i naj prvi primjer kod a, a)).

a. izvan stoji bez drugijch prijedloga. a) o
pravom mjestu (isporedi 1, a, aj). Pojdo izvan
grada u Betaniju. Bornardin 29. mat. 21, 17. Iz-
vedoso ga izvan vinograda. N. Ranina 5^. Iz-
goneci liega izvan grada. 23*. Pode izvan grada.
44a. Izagnase nega izvan grada. 61*". Vas puk
idijese suprod nemu s velicijem veseljem izvan
grada. Zborn. 13*. Izljesti hoce na dvor izvan
vrata. 81*. Da plav moju izvedu izvan ovijeh
§ko}a. 147b. Posao je izvan grada. M. Drzi6
408. Kada bi izagnan covjek od anjela izvan
ovoga raja. M. Orbin 22. Zato prije neg' se
krene mlad car izvan Carigrada, podize se da
spomene ... I. Gunduli6 298. Podranili bjohu
u zoru lev loviti izvan grada. 397. Izpejahu ga
priprosta dicica izvan mesta. F. Glavinic, cvit.
276'>. Pe}ajn6i je daklej'zvan grada. 300^^. Sto
ste izisle izvan grada? G. Palmotid 1, 132. Izide
izvan grada. 2, 180. Prosuti sjeme izvan mjesta
duznoga dobrovo}uo, grijeh jest. S. Matijovid 85.
Dijeli se i ona i naj prece izvan crkve sama
pode. I. V. Bunid, mand. 10. Kad bi isao izvan
plota svoje (?) vjere nase bditi. J. Kavai'iin 505*.
Kad bi kuda izvan namastira izasla. J. Banovac,
prisv. obit. 86. Nije znala izvan kuce idi. A. Ka-
nizlic, utoc. 631. Golubica iza§avsi izvan korabjo
Nojeve. M. Zoricid, osm. 115. Ne ustavise se
dok izvan mejasa izraelskih ne izado§e. And.
Kacid, kor. 257. Oli je izasao izvan mista. Ant.
Kadcid 71. Prolijuci izvan suda naravskoga. 197.
JJokle ga (tilo poluvirca) izvan toga mista iz-
metnu. 305. Nece§ iznijet izvan ovijeh mira
tvoje stupaje. A. Kalid 500. Ne smijase nima
ispanuti izvan grada lovca ni trgovca. Ogled,
sr. 484. Ne ima krociti izvan svoje granice.
Pravdonosa. 1851. 83. — b) 0 pittu, isporedi 1,

a, b). Ne scijenu da demo izvan puta izadi ako
ukazemo . . . B. Gradid, djev, 61. Ako nede izvan
puta iziti. E. Gamanic D2i'. Da nikadare ne
izidem izvan puta od Jubavi tvoje. M. Jerkovid
70. Pojti izvan puta. P. Radovcic, ist. 166. Iziso
sam izvan puta od istine. B. Zuzeri 192. Izisla
sam izvan puta od istine. 196. Da nije iziso
izvan puta nego da ide sveder u prav put za-
mjerka zudjenoga. 28. — c) 0 mnostvu cejadi,
isporedi 1, a, c). Izvan zbora tac hrabrena ti so
sam bod izdijeliti. G. Palmotid 1, 166. — (l) 0
oblasti (moglo bi pripadati i pod a)), isporedi
I, a, f). Da mlogi otide izvan oblasti svoga sta-
resine. M. Zoricid, osm. 25. — e) izvan kreposti
sto staviti ,ausser kraft setzen'. Jur. pol. ter-
minol. 460. isporedi i 1, a, f) i g). — // (izidi,
dodi) izvan sebe (pameti itd.), pasti u nesvijest,
poludjeti itd. vidi 1, a, I). Ah! kad smislim, ki
destiti vodah zivot ja kon tebe, spomena me cini
mriti, jaoh! izhodim izvan sebe. I. Gundulid 250.
Ona izisla izvan sobe od bolesti budud klice: . . .
467. Francisko od veselja, straha i cuda izvan
sebe izajde. F. Glavinid, cvit. 336*. Sveti Fran-
cesko koliko bi se puta od one slave spomenuo
izvan bi sebe izisao. S. Margitid, fal. 62. Dvi
me stvari izvan sebe cini (sic) izlaziti. J. Ba-
novac, razg. 149. Izlazjm izvan sebe, gledajudi
Krstjane gdi u ovom Zudije nasliduju. pripov.
56. Od zacudena izvan sebe izisavsi. F. Lastrid,
test. 351^. Kao izvan sebe izisavsi. test. ad. 33*.
Izvan sebe izodim. svet. 10i'>. Had velikoga za-
cudena izade kano izvan sebe. E. Pavic, ogl.
293. Izade izvan sebe. M. Zoricid, zrc. 38. Da
od stra izades izvan sebe. osm. 21. Govori kako
da je iziso cijoda cuda izvan sebe. D. Basid 168.
Kra| videci na^rdena i razumodi sto se ostalim
dogodi, poblidi i izade izvan sebe. And. Kacic,
razg. 77. Cesto bi izvan sobo izisla. I. M. Mattei
97. Dode izvan sebe. Vuk, djel. ap. 10, 10. D.
Danicid, Icar. 10, 15. 2dnevn. 9, 4. — amo pri-
padaju i ova dva primjera: S cesa nijesi za nime
zatrayjena i zanesena izvan sebe? I. M. Mattei
55. Covik koji izvan pameti stupio nije. A. Ka-
nizlid, uzr. 44.

b. pred izvan ima prijedlog na (isporedi A, c,
a)). Bise naslonila glavu na livi dlan, a desnu
na izvan ozdrija prostrla. D. Barakovid, vil. 28.
Pase na izvan tabora vojniko skupise. I. T. Mr-
navid, osm. 56.

C. conj. praeterquam, nisi, osim, razlikuje se
od B, 1, b samo tijem sto nema uza se genetiva
kao pravi prijedlog.

a. uz izvan stoji supstantiv u onom padezu u
kojemu bi stajao da nema izvan. a) u nom. radi
znacena u svi^em primjerima vidi B, 1, b, a) bb)
i dd). Ne mogase nitko ini izvan visna vlas vi-
soka strasnoj otet nas vrlini. G. Palmotid 1, 92.
Nijediia druga lipota ne nadodi onu od duse izvan
sam Bog. J. Banovac, razg. 97. Sto li (cini)
Adama izagiiati iz raja zemajskoga izvan negova
voja? 114. Tko dade i dajo plod tvojoj zemji i
napridak tvome dilovanu? nitko izvan Bog. 153.
Da izvan misnik niko drugi ne mozo od griha
odrisiti. 210. Svaka se vrata mogu zatvoriti
izvan ona od smrti. pripov. 1. Jer od dangube
ne ima se drugo cekati izvan zlo. 242. U komu
nije nijodan patrijarka bio izvan Konstantin. izkaz.
25. Jeli moguce da od desetorice ne nade se koji
bi poznao dobrocinstvo i pokazao harnost i spo-
znanstvo i zafalio na ozdrav|enu izvan ovi jedan
samo inostranac? F. Lastrid, od' 265. KJuda dru-
goga ne ima izvan bozanstvena krv tvoja. test.
109*. Tko more odpustati grihe izvan sami Bog?
test. ad. 13*. Nitko no poznaje sina izvan otac

1. IZVAN, C, a.

321

1. IZVAN, C, f.

lied. 256. — radi ovijch primjcra vidi kod nego:
Oni bozanstveni sakramenat tila Isusova nije izvan
prilika jednoga Boga u sakramcntu. J. Banovac,
I'azg. 41. Ne cuje se izvan krade, otimaiia, uz-
drzane tudega, kamate . . . 87. Kako se nije nasla
medu svim zenam od vecega dostojanstva, za da
budo mater sina Bozijega izvan divica Marija.
124. Bijahu mnogi }udi dosli k Elizeu proroku,
da bi od gube ozdravili i ne ozdravi izvan samo
Namau Sirijanin. pripov. 128. Ne moze se znati
izvan ovo. And. Ka6ic, razg. 23. — b) u dat.
radi znncena vidi B, 1, b, a) bb). Nijedna jest (sic)
stvar na svijetu koja tebi ne cini tuga, izvan
oiiomu koji poznaje Boga. K. Magarovic 29.
Djavao ne niore nikom nauditi, izvan onom tko
k nemu pristupa. J. Banovac, razg. 88. Nikomu
nije bilo ufana osloboditi se izvan samo onizim . . .
F. Lastric, test. 276'*. Nije nikomu naudio izvan
Adamu. And. Kacic, kor. 374. — radi ovijeh pri-
mjera vidi kod nego : Ja se, kraju, ne klanatn
izvan Bogu zivomu. And. Kacid, kor. 301. Ne
ima se virovati izvam evandeju. L. Vladmirovid
31. — c) u ace. aa) radi znacena vidi B, 1, b, a)
bb) i dd). Mi ne istemo plate ine izvan samu
cas u rati. G. Palmotic 2, 359. Ne moze ric upu-
cena naci lipsega ni drazega bisera za doniti
uama na ovi svit izvan oni od s. mira. J. Ba-
novac, pripov. 112. Nisam druge svrhe imao
izvan poklon. prisv. obit. 8. Od tilesnoga oruzja
nista ne imajuci izvan lucaricu. F. Lastric, test.
20^. Niti more reci drugo izvan istinu. 67^. Da
drugoga ne imamo maknutja izvan samo visinu.
270^. Ne videci druge svitlosti izvan sivane od
muna. D. Eapic 14. — radi ovijeh primjera vidi
kod nego: Bogatac imadise dosta ovaca i volova,
ubogi ne imadise izvan jednu ovcicu. J. Banovac,
razg. 106. Ne imam izvan samu jednu dusu.
pripov. 17. Ne vidi 'zvau zalost, tugu i nevoju.
M. Kuhacevic 97. — bh) radi znacena vidi B,
1, b, a) cc). Da on jubi koju drugu izvan lijepu
mu gospoju. Gr. Palmotid 1, 297. — cl) s pri-
jedlozima. Place se za svako izgublenje izvan za
ono. I. P. Marki 36. 0 cem se Krstjani razgo-
varaju? ah o svacem drugom izvan o niovu spa-
senu ! J. Banovac, razg. 87. Da ga no imadihu
u sto poviti izvan u nisto siromasnih krpa. pripov.
93. — amo pripada i ovaj primjer u kojem je
izostav^en prijedlog o pred lokativom: Papa po-
tvrdi sabor u svemu izvan onomu sto se posle
bijase ucinilo. K. Pejkic 7.

b. sto nema genetiva uz izvan maze se shvatiti,
hao da je genetiv izostavlen a dopuna se dru-
gijem rijecima sto mu pripadaju. a) dopuna se
padezem i prijedlogom. u jedinom je primjeru
znacene kao kod B, 1, b, a) aa). Ima se racunati
da]e kojeno izvan od prijazni krvne. Narucu. 64^.
— b) dopuna se relativnom recenicom. aa) zna-
cene je kao kod B, 1, b, a) bb) i dd). Mi cemo u
to pocivati bez svjetlosti ovdi ine, izvan ku nam
zvijezde cine. I. Gundulic 20. Ako vidi tvoje
srce brez prave bolesti izvan samo sto ustmi
klapas lazjivo, brez bolesti. J. Banovac, pripov.
85. Nit' na drugo dilo onda nastoji izvan o kom
diluje. 240. Nejmas nista izvan sto pojides, M.

A. Ee^kovic, sat. E6b. — bb) znacene je kao kod

B, 1, b, b). I izvan sto nas vira uci, poznati bistro
mozemo. A. Badic 193.

c. uz izvan stoji adverab, i to : a) pravi. u
jedinom je primjeru znacene kao kod B, 1, b, a)
dd). Ovo ucinio jesam za sluzbu onih Judi, koji
izvan slovinski, drugim jezikom govoriti ne znadu.
And. Kaci6, razg. 317. — b) u adverbijalnom
smislu stoji vise rijeci (supstantiv s prijedlogom).
aa) znacene je kao kod B, 1, h, a) aa). Duzni su

IV

kleknut na kolina, izvam u nediju. L. Vladmi-
rovi6 92 — 93. — bb) znacene je kao kod B, 1, b,
a) bb). Ipak gdi se ve6e cuje i nahodi izvan u
krstjanluku? J. Banovac, pripov. 185. Ne nade
mista, izvan u jednoj gostionici. prisv. obit. 54.
Nejmajudi ufaua da ce igda primiti tilo i krv
Isukrstovu izvan na cas smrti. A. Kanizlic, kam.
128. — c) mj. adverba stoji gerundij. radi zna-
cena vidi B, 1, b, a) bb) i kod nego. Vrime pro-
sasto nama ne sluzi izvan placudi negovo iz-
gubjene. J. Banovac, pred. 45.

d. uz izvan stoji injinitiv. a) znacene je kao
kod B, 1, b,^ a) bb). Ne mislim ja nicesa izvan castit
roditeje. G. Palmotid 2, 113. — radi ovijeh pri-
mjera vidi kod nego. Nit' imadu jakost (ovake
molitve) izvan Boga na srzbu probudit. J. Ba-
novac, razg. 22. Jer djavao ne more, izvan na-
pastovat sto nasu voju ne pridobi, kad ona oce.
110. Negova bogastva i dostojanstva nisu mu
sluzila izvan drzati ga daleko od Boga. pripov.
7. Drugo ne ostaje 'zvan moliti Boga. M. Ku-
hacevic 145. — b) znacene je kao kod B, 1, b, a)
dd). Koje muke mogu dati poglavice svitovne
jednom krivcu? ne druge, izvan mu uzet sto ima
i zivot vrimeniti. J. Banovac, razg. 30. Nevoje
koje Bog svrhu nas sa}e, ne ima (sic) druge svrhe,
izvan ocistiti nas od svakoga grisnoga truna,
pripov. 101. Sto ce biti od onih koji za drugo
ne znaju izvan jisti, piti i spavati? 244. Da pri-
kazivati (misu) nije drugo izvam dati nami Krsta
za blagovati. I. J. P. Lucie, nar. 23.

e. uz izvan stoji podlozna recenica. a) ova-
kovom se recenicom pokazuje uvjet, i to konjunk-
cijom: aa) kad. u svijem je primjerima znacene
kao kod B, 1, b, a) bb). Velim da se ne ima nijedna
razlikos ciniti, izvan kada bi ista rijec dvije stvari
zlamenovala. R. Gamanic 08^. Vi, zene, znajte
da ste duzne pod smrtni grih vazda bit' podlozne
vasim muzevom, izvan kad je zaprika naravska,
pijanstvo, bolest ... J. Banovac, razg. 81. Ni
cuje kad je ribari ufate, izvan samo kad je na
ogan metnu. pred. 11. Da izmedu nih ne izlazi
izvan kad je potriba. pripov. 151. Eodecem vocu
vise se kora ne para, izvan kada mlogo cvita
ponese. J. S. Eejkovid 185. — bb) ako. aaa)
znacene je kao kod B, 1, b, a) aa). Svikolici kle-
ceci izvan ako su koji starisine. I. Bandulavic
8Ub. Vani iz velikoga telesnika jimaju se (ruke)
prostiravati prvo posvecenja, zvan ako bi kruto
velik bio. I. Kraj.ic 57. — bbb) znacene je kao
kod B, 1, b, a) bb). Nemojte se ni po jedan put ni
nacin kleti . . . izvan ako bi potreba razlozita
bila, ter bi pravda i starjesina toj iskala. A. Gu-
cetid, roz. jez. 36. Da receni likari ne pristu-
paju treci put pohoditi recenoga nemodnika ako
nije ispoviden, izvan vede ako bi za koju stvar
pravednu recena ispovid bila od ispovidnika pro-
duzena. P. Posilovic, nasi. 87a. Jesu vazda zle
i grisne, premda nisu vazda grih smrtni izvan
ako su lazjive. F. Lastrid, ned. 115. — cc) da.
u jedinom je primjeru znacene kao kod B, 1, b, a)
bb). Stupiti ne imadu na visi red, izvan da bi
so inako biskupu cinilo. I. J. P. Lucid, nar. 41.
— b) u podloznoj je receniei da sa znacenem
kao kod 1. da, I, A, 2, a. aa) radi znacena vidi
B, 1, b, a) dd). Mi ne istemo druge osvete, izvan
samo da recete da ste od nas pridobiti. G. Pal-
motid 2, 357. — bb) radi znacena vidi B, 1, b, a)
bb) (i c, a) cc)). Nista mu ne mogahu bo}e ni
sridnije navistiti, izvan da pode u miru. J. Ba-
novac, pripov. 114.

f. izvan postaje konjunkcijom tijem sto ima za
sobom jos koju konjunkciju: sto, da, jer, zato,
nego, te obicno stoji pred podloznom recenicom

21

1. IZVAN, C, f.

322

IZVANKA, A, a.

u kojcj se haze sto se izuzmje iz onoga sto se
u glavnoj recenici jav]a. a) znacene je kao hod
B, 1, b, a) aa). U ovome saboru sasvim su odba-
cene i odmetnute prilike svetih i drzane za idole,
izvan samo sto su kriz ostavili. J. Banovac, izkaz.
25. Onu nod u vrtlu od Getsemana sasvim je
bilo (covicanstvo Isusovo) zapusteno u slabosti
svojoj naravnoj, izvan sto zivot uzdrzavase se
svrhunaravnim nacinom. F. Lastric, test. 153^.
Sva ostala priprosti misnik cini, izvan sto ne
more svete redove davati. A. Kanizlic, kam. 284.
PobivSi sve sinove i svu dicu izvan sto po mi-
losti Bozjoj utece jedino dite muzko. And. Kacic,
razg. 31. Koji od polak tila gori kako i drugi
judi bijahu, izvan sto duge i zasijaste usi i ro-
gove imadijahu. M. A. Ee}kovic, sat. A41'. —
atno pripada i ovaj primjer u hojemu uz izvan
da nije cijela recenica: Ako bi tko rekao da
(covih) more ucuvati se od svi grija, izvan da
po Bozjemu nadarenju. I, J. P. Luci6, nar. 7.
— h) znacene je kao B, 1, b, a) bb) i dd). Nijedan
nai'od ni clovik ni tajil i ne taji da bi Boga ne
bilo . . . izvan zato, ako ki norac ne bi bil. F.
Glavinic, cvit. prih. 1 — 2. Ne umiju se otvoriti
za potrebu inu usti izvam nego za sluziti nena-
sitne sladokusti. B. Betera, cut 43. Bazilio nije
druga dobrocinstva primio izvan sto ga je od
smrti obranio (sluf/a). J. Banovac, razg. 156. Eaz-
bojnik nikada ti drugoga dobra nije ucinio, izvan
sto te izpovidio sada. F. Lastric, test. 117^. Ah,
s krivine druge koje nezgoda me je saj dopala,
izvan samo srce moje jer sam tebi darovala? P.
Sorkocevic SSli). — c) znacene je hao kod B, 1, a,
b). Jer izvan da je on (nebo) opasan i obujmjen
ognem, anjeli ga cuvaju. M. Orbin 23. Ere izvan
tvrda i jaka sto se i sama mjesta vide, od naj
bo|ijeh sprijed junaka stahu u ognu liih obzide.
I. Gundulic 322. Izvan er je velik grijeh, bides
uzrok da se izgubi ona dusa. I. Drzic 2iJ4. Izvan
§to je jur na nebi udje|ano vjecna u slova, u
hrabrenom tomu boju neumrlu de§ cas dobiti. G,
Palmotic 1, 1.52. Ovo je niov ugovor na vin-
canu, koga ako ne ispune, sagrisuju, izvan sto
od takoga neposluha mnogi se grisi poradaju.
J. Banovac, razg. 79. Ode svi jednako, izvan sto
de dobri uzivat pokoj. F. Matid 53. Ako li je
izgub:o zivot zarad tvoga kriva svidocanstva,
poznaj da si ubojica, i izvan §to imas veliku po-
koru cinit, duzan si iiegovoj obitoli svu Stetu
naknadit. 72. Mojsija 4U dana ulagajudi, izvan
da nauci primucni posao, vladane puka, izvan
da tihocu i krotcinu ti samu sebi podpuno do-
stignu, osta odviso ukrijep]cn. I. J. P. Lucid,
bit. 71. Tko god stiti bude pomnivo ova govo-
rena, izvan da de se sve to vise za|ubiti u bogo-
Jubstvo prama Mariji, poznace od vise . . . Grgur
iz VareSa 16.

g. u ova dva primjera stoji cijela recenica kao
kod 1, ali M^r izvan nema druge konjunkcije: Jest
iskrrii svaki, koji ima narav Judsku, izvan djavli
i osudeni nisu nasi iskrni. J. Banovac, razg. 38.
Dajerc ti oblast svrhu svega imanja negova, izvan
samo nedu da u nega tiknes. And. Kacic, kor. 57.

2. IZVAN, adj. vidi izvani. — Postaje od izvan
nastavkom i,n po cemu bi mu naj stariji oblik
bio izvtn'i.n'B, ali, posto je ispalo t izmedu dva
n, od ova se dva glasa cuje samo jedno. — Bijec
je stara, isporedi rus. nsBOHHtjii.

a. adj. — Samo u dva pisca xvn i xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (jamacno stam-
parskom grijeskom ,izvamy' ,exterus'; ,izvanny'
,extranGus'). Da ostavis ove stvari izvane. M.
Eadnic 4*. Jeda izvane puke s carom bi pri-
kucio crkvi obdenoj. J. Kavanin 98*. Kad je

rijec, da svo'a mjestani bo|e znaju, neg izvani.
116*. Obi Taliju brane, da 'u ne sgrabe vlasti iz-
vane. 225b. Pak s Filipom na izvane treed boje.
243''. Zvijezda leti od iztoka na izvane zupe
afriske. 454'J. Plemenite vidi izvane sve sionske
mile graje. 497''.

b. adv. izvano. — Na jednom mjestu xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stiilicevu (,apparentemente,
in apparenza' ,specie'). Hoditi skitajudi se izvano.
M. Eadnid 420''.

IZVANA, adv. vidi 1. izvan, A. — Sastav^eno :
iz-vana (sto je po obliku genetiv od van, a ovo
je shvaceno kao supstantiv). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecniha u Voltigijinu (,di fuori, al di
fuori' ,von aussen').

a. vidi 1. izvan. A, a (u pravom i u prene-
senom smislu). Vi jeste podobni k grobom lipim
'zvana. Korizm. Si**. Premda , izvana ukazivau
da su pravi katolici, sa svijem tijem izuutra pravi
su bill Arijani. A. Badid 249. Knige izvana
zlatom naresene. A. Kanizlid, kam. 261. Snig
je ne samo izvana nogo i iznutra cist. utoc. 867.
Da izvana nenarednu koju zalost ne ukazemo.
642. Da se posvetim iznutra i izvana. bogolubn.
382. Jer iznutra niti bas izvana nije ona nicim
umazana. M. A. Rejkovid, sat. G3*. Pak kod
kude i izvana miran. J. S. Kejkovic 15.

b. iz uzdrzava svoje znacene, te izvana poka-
zuje mjesto odakle pocine micane. Bez zidova
boJe lisi od zasjeda svih izvana. J. Kavanin 209^.

IZVAN AC, izvanca, m. covjek hoji je izvana
(vidi izvana, b), u osobitom^ smislu: tudin, stranac.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecniha u Stuli-
cevu (,advena, peregrinus, exterus'). Koji bi izdao
Grb|anin Grbjanina neprijateju izvancu za mito
ill za ajtor. Pravdonosa. 1851. 34. Koji bi uvri-
jedio izvanca covjeka. 35. i u Sulekovu rjecniku :
,au8wartiger'.

IZVANAKAVNI, adj. vidi prekonaravni. —
Fostaje od izvan naravi nastavkom i-n. — U jed-
noga pisca xvn vijeka. Da budu stedi svrhu izvan-
naravnu nebesku. I. Drzid 265.

IZVANI, adv. vidi 1. izvan, A. — Sastavjeno:
iz-vani (vaja da se vani shvatilo kao genetiv,
vidi kod izvana). — Od xvi vijeka kod cakavaca,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,foras, foris, extra').

a. sa znacenem kao sto je kazano kod 1. izvan,
A, isporedi izvana, a. Cecilija izvani bise zlat-
nimi suknami opravna. F. Vrancic, ziv. 16. Iz-
vani su, jere su izasli. I. T. Mrnavid, ist. 40.
Kaze, sto se kazat moze, sto 'e izvani, ne pod
koze. J. Kavanin 181*. Karatel, ki je znutri
s cavlin nabijen, a 'zvani nin vrh ostane. Nar.
prip. mikul. 87.

I), vidi izvana, b. Koji se uklana samo zla iz-
vani. A. Georgiceo, nasi. 24.

c. osim iz, radi potvrde znacena kao sto je
kod b, stoji i prijedlog od. Na grad svoj vam u
toj doba zlatom prispi od izvani. J. Kavanin
1851'. Stas, ki pride od izvani. 321''.

IZVANKA, adv. praep. vidi I. izvan. — ba-
stavjeno: iz-vanka. — Od xv vijeka kod cakavaca
i u zapadnom govoru, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (uz izvana), u Stulicevu (,extra, extrin-
secus, foris*), u Vukovu (,draussen' ,foris', cf.
spo}a).

A. adv.

a. vidi 1. izvan. A, a. Brez onih ka izvanka
jesu. Bernardin 20. paul. 2cor. 11, 28. Evo mati
negova i bratja negova stahu izvanka, hotedi mu
govoriti. 31. mat. 12, 46. I uliz§i Mojzes i Aron
a crikvu od zakona, a ostavifsi mnozstvo izvanka
padose nicice na zemju. 48. num. 20, 6. Petar

IZVANKA, A, a.

323

IZVANI, a.

staso na vrata izvanka. 87. joann. 18, 16. Ne
kti ino kriti iznutra a ino kazati izvanka. Nauk.
brn. 12*. Izvan onih ka su izvanka. I. Bandu-
lavid 25''. paul. 2cor. 11, 28. Evo mati negova
i bratja stahu izvanka istu6i govoriti nemu. 37'^.
mat. 12, 46. Petar stase na vratih izvanka. 103^.
joann. 18, 16. Da u svaki cas iznutra i izvanka
kripci strazci naeni se dostojite biti. M. Alberti
422. Da smo 6isti ne samo izvanka, da joste iz-
nutra. I. T. Mrnavic, nauk. 1702. 18. Pribivaju
izvanka. ist. 40. Ostaje izvanka oblicje kruha,
127. Ne bise takov iznutra kakov se kazase iz-
vanka. P. Eadovcic, nac. 260. U tabernakulu,
ali od mramora ali od drva pozlacona iznutra
lipo nacifieno i izvanka dobro potvrdjeno ... M.
Bijankovic 36. Izvanka da lipe ti gojis cvite.
A. Vitajic, ost. 393. Misnikom ne mazu se ruke
iznutra na dlanu, nego izvanka. L. Terzi6 13.
A Petar stase na vratih izvanka. 26. Od po-
stena sto so Bogu cini izvanka ricma. Blago
turl. 2, 87, Voda ima za porod svoj vlastiti prat
izvanka. 2, 208. Koliko iznutra toliko izvanka.
A. d. Costa 1, 177. Kojoj nije izvanka razbiven
zatvor sramez|ivosti. Ant. Kadcid 531. Vru6inu
Jubavi pokazivase i izvanka. I. J. P. Luci6, izk.
9. Dilovana Bozja izvanka jesu op6ena sve trima
bozanstveuima kipovima. B. Leakovic, nauk. 49.
Od potribe^ je I'loj stati izvanka. Grgur iz Va-
resa 70. Sto se izvanka prikupilo. M. Pavli-
novic, razl. spis. 412.

^ b. s prijedlogom na (samo u prenesenoni smislu).
Castit na izvanka niovo ime, prilike, grebe, crkve . . .
Blago turl. 2, 61. Niki mudraci klanau se nima
na izvanka. 2, 81.

c. s prijedlogom od, vidi izvani, c. Koju (rat)
od izvanka podnosi. A. Vita|ic, ist. 114. Kazu
se tako od izvanka kako za strah. 193.

B. praep. a) vidi 1. izvan, B, 1, a, h) aa).
E.ec6 ona vsa 'zvanka spovidi^ Narucn. 92^, —
b) vidi 1. izvan, B, 1, b, b). Ca koli se udrzuje
od sluzbenikov crikvenih 'zvanka pice i odice.
Narucn. 94^.

IZVANKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. izvani.

— nepouzdano.

IZVANKINA,/. zensko ce^ade izvana (tudinka).

— U Stulicevu rjecniku: ,mulier extera'. — nije
dosta pouzdano.

IZVANMJEEAN, izvanmjerna, adj. koji je
izvan mjere (vidi 1. izvan, B, 1. c, b)). — Postaje
od izvan mjere nastavkom "bu. — U Stulicevu
rjecniku ima samo adv. izvanmjerno ,immodice,
niruium, praeter modum'.

iZVANOBICAJAN, izvanobicajna, adj. koji je
izvan obicaja (vidi 1. izvan, B, 1, a, g)), koji
nije u obicaju. — Postaje od izvan obicaja na-
stavkom nbTx. — U nekijeh pisaca xvii i xviii
vijeka. Niki su (procesijuni) izvanobicajni. B.
Kasic, rit. 293. Po mogustvu izvanobicajnu. A.
Baci6 270. Po zakonu brezobicajnomu iliti izvan-
obicajnomu. 271. Sa svim tizim mogao bi Bog
po mogucstvu izvanobicajnomu uciniti, da sluze
sakramente andeli. J. Banovac, razg. 206. Sto
se je moglo prvo misto dati nemu, barem kano
izvanobicajnomu poklisaru. A. Tomikovic, ziv.
239.

IZVANOBREDAN, izvanobredna , adj. vidi
izvanredan. — U Stulicevu rjecniku: ,extraordi-
narius'. — sasnia nepouzdano.

IZVANOBREDNIK, m. izvanobredan covjek. —
U Stulicevu rjecniku: uz izvanobredan. — sasma
nepouzdano.

IZVANREDAN, izvanredna, adj. extraordina-

rius, insolitus, koji je izvan reda, koji se razli-
kuje od svijeh ostalijeh iste vrste, neobican (ce§ce
u dobrom smislu). — Postaje od izvan reda (vidi
1. izvan, B, 1, c, b)) nastavkom tn. — Kod pi-
saca od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. izvanobredan).

a. adj. U to doba ne bi u gradu ni tresna ni
kuga ni glad ni nezgoda ijedna druga izvanredna,
neg obicajne samo nemodi. B. Zuzeri 27. Jedno
cudo izvanredno. 110. Jedna dumna kreposti i
dobroto izvanredne. 145. S jednijem vesejem
izvanrednijem ka^uci se da je zvan od Boga. 406.
Oblast izvanredna i neobicajna. A. Kanizlid, kam.
230. Prigodi se, da se kad odutimo tesko pri-
tisnuti ili unutrnom ili izvanom izvanrednom po-
trobom. I. M. Mattei 299.

b. adv. izvanredno. — U Stulicevu rjecniku:
V. izvan puta (!).

izVANSKI, vidi izvanski.

iZVANSTVO, vidi izvanstvo.

TZVANSUDNI, adj. koji se obavja izvan suda.
— Nacineno u nase vrijeme od pisaca. Izvansudni
,aussergerichtlich'. Jur. pol. torminol. 55. i u Su-
lekovu rjecniku: ,ausserg-erichtlich'.

IZVANSTINA, vidi izvanstina.

IZVANA, /. najednom mjestu xvii vijeka, moze
biti da znaci sto i tastina, ispraznost (vidi is-
prazan, a, h)). Ovo gospodovane vidi se u zauz-
dahu ustrpjena coecjega unutrnega od hotena
nepristojnije, od osvete i od izvane. M. Eadnic
276a.

IZVAN AC, izvdnca, m, covjek koji je izvan
cega. — U jednoga pisca xvii vijeka u osobitom
smislu 0 judima koji su izvan crkve. Tilo sveta
crkva, glava joj na nebu Isus a na zemji papa,
uda svi Krstjani zajedno u viri primaju dobra,
izvanci svi u pakao. I. Ancid, vrat. 2303. Sisma-
tici, eretici i svi izvanci od svete crkve. svit. 77.

IZVANAN, izvanna, adj. vidi izvani. — Samo
oblik izvanno (ne zna se jeli adjektiv srednega
roda ili adverab) na jednom mjestu xvii vijeka.
nije pouzdano, jer mo^e biti i stamparska po-
greska. Nemoj se pasti onizijem sto ti svijet uka-
zuje izvanno. M. Radnid 191".

1. IZVANE, adv. vidi 1. izvan, A. — Sasta-
vjeno: iz-vane (vtue). takovo je postane bez sumne
u primjeru pisanome erkvenijem jezikom i u rjec-
nicima; u pisca Kasica moze biti da postaje od
adj. izvani. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,ex-
trinsecus, estraforis') i u Danicicevu (izvtne
,extra'). Ukrasihb vnutrt i izvtne. Mon. serb. 562.
(1322). Tko so samo uklaiia izvane. B. Kasid,
nasi. 21. Ako se ne hajes biti utjesen izvane.
65. — S osobitijem znacenem: naizust. Da bi ti
znao svu bibliju izvane. B. Kasid, nasi. 2.

2. IZVANE, n. djelo kojijem se izove, vidi iza-
zvane. — Stariji je oblik izvanje. Ako otvori oci
za promisliti ono ca skrovitim nacinom ucinila
je dobrota Bozja s cestimi nadahnutji izvanjem
(moze se citati i: i zvanjem) iznutrnim poticuci
ga. P. Radovcid, nac. 215.

IZVANI, adj. koji je izvan, na poju, na dvoru,
spo^asni. — isporedi 2. izvan, izvanski. — Od
XVI vijeka (mozebiti i od xv, vidi dva naj prva
primjera), a izmedu rjecnika u Mikajinu (izvani,
izvanski, zdvora ,exterior'), u Belinu (.exterior'
2951)), u Stulicevu (,extornus, exterior, extraneus'),
u Vukovu (,ausserlich' ,externus', cf. spo}asni s do-
datkom da se govori u Pastrovicima). — Badi
adverba vidi kod 1. izvane.

a. u pravom smislu, koji je izvan nekoga mjestn.

IZVANI, a.

324

IZVANSKI, 1, b.

a) uopce. Vrzite ga u tamnosti izvane. N. Ea-
nina 166^. mat. 22, 13. Metnite ga u tamnosti
izvaue. M. Divkovic, bes. 40^. — b) o ce^adetu,
tudin, stran. Ako li bi ubio ali 6branio izvani
izvanega u Pojicih. Stat. po}. ark. 5, 254. Nu
li bi bilo od iztvaninega do Pojicanina. 274.
Ako c komu podobriti od izvaiiih al' u rodu,
vazmi, cim moz', svu prigodu. M. Pelegrinovic
177. Gdi godi te putem stane, il' su izvadi tuj
il nasi, sail, spota, i tamasi. 182. Gdi god budes
jes' putnik i izvani. A. Georgiceo, nasi. 75. Po-
tvoren bi i progonen od izvanijeh. I. M. Mattei
147. — c) u ovom primjeru znaci: koji dolazi
izvana (sdvora, spo(a). On je tvrdo zagvozdio
tvojijeh vrata sve zatvore, da ti izvani boj nemio
nauditi vik ne more. I. fiordic, salt. 489.

b. u prenesenom smislu. a) kao tjelesni (na-
suprot unutriii, dusevni). Da se dva nacina na-
hode od recene molitve, to jes unutrni i izvani.
A. Gucetic, roz. mar. 7. Ne isce lipo.st izvanu.
Nauk brn. lla. Pokora je jedna iznutrha, druga
je izvana. M. Divkovic, nauk. 182^. (Stnrt) ubije
coeka izvanega neka unutarni ima zivot. M.
Radnic 379^. I puno iznutrne i izvane zdravje
milosrdno povrati. L. Terzic 14. Sva maknu6a
trijeznost steze, unutariia i izvana. J. Kavanin
348a. Izvaiiom telesnom silom. S. Hosa 9^. Iz-
vanijem podusenem i omivenem zlamenujuc unu-
trne podusene. S. Eosa 44''. Prigodi se da se
ocutimo kad tesko pritisnuti ili unutrnom ili iz-
vaiiom izvanrednom potrebom. I. M. Mattei 299.
Djelovana i trpjena izvaiia i unutrna. Stit. 28.
— b) uopce, 0 onome sto nije u naina. Svi imamo
takoje za izvane svitovne rici prositi z veru.
Postila. F4a. Kakov je svak unutra, taka sudi
izvana. B. Kasic, nasi. 69. Nu bi steta mala
bila dobra izvana izgubiti. I. Gundulifi 224. E.az-
lozno je naresiti i uresim izvaiiima, G. Palmotic
1, 183. Tri zlotvora nas duh ima: svijet, hu-
dobu, sama sebe ; nu nadstupim izvanima moze
odrvat sred potrebe: naj stetniji mi smo nami
unutrhijem zasjedami. I. Dordic, uzd. 46. — c)
0 onome sto se vidi (sic se pokasuje, govori, radi
itd. pred svijetom). suprotno je ono sto se u sebi
misii, radi u dust itd. Njeku izvanu zalost po-
kazase. M. Divkovic, bes. 351*. Zivot izvani
ovoga covjeka. B. Kasic, frau. 175. ;^udi sude
po izvanemu. M. Kadnic 65*. Po razgledanju
pomnivu ne istom izvaiiijoli cina i besjeda ali
muka Jezusovijeh, nu poglavito razgledanjem
srca negova bozanstvenoga. I. M. Mattei xi. Sve
sto znamo o izvanemu zivotovanju Jezusa Hrista
jest nista pri onomu sto oprav|aso u srcu svomu.
134. — dj u sirem smislu od predainega (kod
cj): ociti, javni. EazdiJ^uje se u kamatu izvanu
ocitnu ... B. Kasic. zrc. 85. Nose samo priliku
liegovu na hajini izvanoj. M. Badnic 401)1". —
e) vanus, od znacena kod a) i c) da^ijem sirenem
smisla postaje znacene kao kod isprazan, a, f).
Od stvari izvauije imamo obrezati vinograd duse
naSe. M. Divkovic, bes. 217^. Nije dakle mira
u cloviku izvanima stvarima pridanu. B. _Kasi6,
nasi. 11. Dobro izvane, zamjerna jepota. G. Pal-
motic 1, 337. Lazive su segaj svita velicine sve
izvane. 2, 75. Ako se digues od poslova izvani,
uzivace§ dobar mijor. M. Kadnic 4*. Priprostiti
fale ova sagradeiia izvana. 65*. Prignu se na
razlika izvana nerazborstva. I. Dordic, salt. 103.
Daleko od svake izvane zahvale. ben. vi. Dize
neizmirno dobro koje medu svim izvaiiim do-
brima moze se na ovemu svitu steci. A. d. Bella,
razgov. 191. Uzdigni se vise bune i treske koju
cine oko tebe svjetovue izvane stvari. B. Zuzeri
18. Svo su stvari izvane i bjegu6e, 75.

izVANIK, m. izvani (vidi izvani, a, h)) covjek.
— Samo u Stulicevurjecniku: ,alienigena, advena,
exterus^'. _

IZVANSKI, adj. vidi izvani. — Cesto vij. -n-
nalazi se i -n-: izvanski. — Od xv vijeka ili jos
od prije (vidi kod 1, a, bj). — Izmedu rjecmka
u Mikajiriu (izvanski kod izvani), u Belmu (iz-
vanski , exterior' 2951"), u Bjelostjencevu (izvanski
,exter, externus'), u Voltigijinu (izvanski ,stra-
niero, forestiero, esterno' ,fremd, ausserlich'), u
Stulicevu (izvanski i izvanski, v. izvani).

1. adj.

a. u pravom smislu. a) uopce, vidi izvani, a, a).
A sinove ovoga krajefstva izrenut se u tamnosti
izvanske. Bernardin 17. mat. 8, 12. Bacite ga
u tmine izvaiiske. I. Ancic, svit. 63. Vr^eni u
tmine izvanske. A. Vitajic, ist. 148. A zla dila
bacit ce u tmine izvanske. S. Margitic, fal. 248.
U izvanske tmine otit ce. J. Kavanin 12b. Gdi
izvanske srijedu tmine mrem od glada kod jez-
bine. 4471*. Metnite ga u tmine izvanske, ondi
ce biti plac i skripane zubi. F. Lastric, ned.
390. Stavite ga u tmine izvanske. svet. 126*.
Po izvanskoj ploci kud se u spi].u ide. A. Ka-
nizlic, roz. 55. Kane mu se toliko izvanske ko-
liko iznutreiie tako usmrdise. And. Kacic, kor.
330. Bace ga u tmine izvanske. M. A. Kejkovic,
sabr. 24. Bace nas u tmine izvaiiske. L. Vlad-
mirovic 47. Vrzite u tmine izvanske. J. Ma-
tovic xxxib. — b) tud, stran, isporedi izvani, a,
b). Ako li bi ubio Pojicanin izvanskoga. Stat,
po}. ark. 5, 253. Ili bi Pojicanin ili izvanski.
254. Ako li (bi) izvanski Pojicanina (ubio). 254.
Ne mogu uzeti izvanskoga porotnika. 247. U
tolikomu mnoztvu od vojnikov izvanskih hocemo
sluge od nase kancilarije da budu pripomjivi. M.
Bijankovic 69. Nastojanje od redovnikov toliko
gradskih koliko izvanskib. 80. Meu trieset i sest
zupib izvanskih od nasega vladanja. 103. Svim
drage su dojke iz Puje, er su izvanske, er su
tuje. J. Kavanin 21^. Predavanja ka nimase
pisci izvanski, grcki, latinski. 116*. Poglavice
1 izvanske svjetim tvojim se uzdrzase. 162*.
Grizne pram iskniem kucnim ili izvanskim. J.
Banovac, pripov. 114. Izvanski narodi. F. Lastric,
od' 295. Da ga primimo ne kako gosta izvan-
skoga. test. 331*. PrijateJ il' neprijate|, domaci
il' izvanski. ned. 177. Ona je (kmgaj virno iz-
vadena iz bosanski jasni poradaja, dalmatinski
stari dogadaja upisani perom talijanski i ostali
pisaca izvanski. Nadod. 5. Svojim elcijam, koji
kod izvanskih kraja bijau. I. Zanicic 5. Nauk
je sa svim obceni u crkvi katolicanskoj protiva
nikim izvanskim. M. Dobretic 31. Koje bi selo
pustilo izvanske stoke na zimnicu. Pravdonosa.
1581. 34.

b. u prenesenom smislu. a) vidi izvani, a, a),
koji bi primjer tnogao pripadati i pod c). Iz-
nutrne c gizde brati, a izvanske odpuscati. M.
Marulic iJ70. Misli prihode po ocucenjih iz-
vaiiskih. A. Georgiceo, pril. o. Koliko z gru-
b|ijem nacinom izvrsuje so izvansko djelovanje,
toliko je teze. S. Matijevid 40. Dila nib iznu-
trna i izvaiiska. P. Kadovci6, nac. 8. Cucenja
iznutrna i izvanska. 489. Naresenje misnicko
je iznutraiie i izvaiisko. I. Ancic, svit. 73. Kicmi
1 cineni unutrinim, izvanskijem. P. Posilovic,
nasi. 100*. Da se raci pomazati sva moja cu-
6enja iznutrna i izvanska. L. Terzic 67. Da ovo
dilo izvansko kojim Boga stujemo, jest jedno
svidocanstvo onoga poklona, i poStena, koje mu
cinimo u nasoj du§i. J. Banovac, razg. 74. Oni
poklon izvanski sluzi za svidocanstvo poklona,
koji se ima u dusi. 76. Grih tilesni iliti iz-

IZVANSKI, 1, b. 325

vanski. J. Banovac, nboj. 6. 06u6enem izvanskim.
A. Kanizli6, uzr. 10. Umrtvene s. Saverije i nu-
tarde i izvansko. fran. 157. Zasto bi nami za-
braneno bilo ovim izvanskim postenem radovati
se svetim? bogojubn. xiv. Ispovidanje oil izsfo-
varanje izvansko. Blago turl. 2, 26. Pravedno
i pristojno bilo bi, da covik u svako doba po§to-
vanjem iznutrenim i izvanskim sluzi Boga. 2, 102.
(Krstjene) jest jedno prane izvansko. Ant. Kadcic
120. U kojoj (glavi) sva 6u6ona i unufcrna i
izvanska zivu. J. Matovic 150. Na koji se nacin
imaju prositi dobra telosna i izvanska. 437. Da
slu§arao Boga, kqji i§6e od nas stovane ne same
nutarno nego i izvansko. I. Velikanovid, nput.
3, 312. S izvanskom podobnom cascu govoriti
bozanstveni oficij. I. J. P. Lucid, bit. 64. Koja
priprava dvostruka ima biti: jedna nutarna, druga
izvanska. B. Leakovid, nauk. 189. Ova pak pri-
prava dvostruka ima biti; jedna nutrna a druga
izvanska. gov. 92. — b) vidi izvani, b, h). Ali
jesu izvanske protivstine kakoti nemoii, pro-
gonstva. P. Posilovi6, nasi. 173l>. Ima po isti
nacin izvanski uzrok griha. A. Badic 210. Ne
imamo se bqjati protivstina izvanskih. E. Pavid,
ogl. 27. — c) vidi izvani, b, e) i d). Stvari koje
toliko iznutra isdu se za bitje pravo od sakra-
menta, toliko s izvanskim nacinom ... M. Bijan-
kovid 26. Primi na milosrdje ovo mqje posve-
tilisde iznutrne i izvansko. L. Terzid 75. Neka
izvansko ruho krije ljep§u bolest. J. Kavanin
65a. Brez nijednoga ni unutrnega, ni izvanskoga
nesklada. A. d. Bella, razgov. 76. Od stvari iz-
vanski sakramenata. J. Banovac, razg. 205.
Premda se ukazuje veseo izvanskim nacinom. A.
J. Knezovid 109. Izvanskim drzanem u poniz-
iiosti. A. Kanizlid, kam. 41. Prijatejstva izvanska,
na oci, u rici. 257. On se jc poufao po izvan-
skomu ponizenstvu prvasnu svoju brezobraznost
pomrsiti. 272. Nutraiiu srcbu ni licem ni iz-
vanskim dilovanem ne ukaza. 341. Prem ako
izvanska toliko duhovna koliko tilesna dila po-
tribita jesu. E. Pavid, ogl. 572. U nemu (sakra-
mentu) jesu zlameni izvanski, J. Matovid 192.
Premda se ona izvanskijem nacinom dogadaju.
384. Stvari koje se izvan-kim nacinom diluju.
M. Dobretid 3. Da negova dobrota jest samo iz-
vanska. 127. ;^ubavju toliko iznutarnom koliko
izvanskom. I. Garanin 20. Vrag s propasnim
izvanskim priciiienem poce s Evom prigovarati
se. I. J. P. Lucid, razg. 14. Zlamena izvanska
milosti. nar. 11. Po prikladnosti odide izvanske.
103. Ostaje samo izvaiisko oblicje. doct. 31. Kad
Bog izvanskim nacinom §togod diluje. B. Lea-
kovid, nauk. 48. Nika prikaza izvanskoga bcgo-
jubstva. Grgur iz Varesa 112. Postene zivjena
izvansko. M. Dragidevid 8. Prikazane izvansko
stvari vidive. 117. — d) vidi izvani, b, e). Ima
se covjek ukloniti od izvanskijeh negocija, B.
Kasid, nac. 6. Sve misli izvanske vaja ostavit. J.
Filipovid 1, 2801^. Kada Judski dub se tako ople-
meni, da mu sredstvo izvanske sjajnosti bide joste
samo u spomeui . . . tad de sveti }udi zemje svake
svagdani joj domadnici biti. P. Preradovid 150.

Z. adv. izvanski (izvanski), prema znacenu kod
1, b, c) : po onome sto se vidi (a sto moze uprav
i ne biti). — U Belinu rjecniku: izvanski ,appa-
rentemente, in apparenza' ,spocie' 90^, i u Stu-
Ucevu : ^izv&nski, v. izvano.

IZVANSTVO, n. osobina onoga sto je izvane.
— Nalazi se i s -n- nij. -n- : izvanstvo. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (iz-
vanstvo i izvanstvo ,exterior pars'). Ubide te iz-
vanstvom od pameti. I. Ancid, ogl. 160. i u §u-
lekovu rjecniku: izvanstvo ,ausserlichkeit'.

IZVARATI, a, a).

IZVAnStINA, /. vanitas, osobina onoga sto
je izvane, Hi, u konkretnom smislu, ono sto je
izvane (izvane se shvaca u smislu prema izvani,
b, e); i samijem se nastavkom istice da je uzeto
u zlom smislu), ispraznost. — Nahodi se i s -n-
mj. -i- : izVan§tina. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjefnika u Belinu (izvanstina ,moda' ,novus mos'
491a) i u Stulicevu (,mores, vivendi ratio etc.
patriis moribus contraria'). u) uopce. Cina§e jib
ni za koju ispraznu izvanstinu. B. KaSid, is. 32.
Napastovase ju dragim^ kamenjem i drugijemi
izvanstinami. per. 17. Cejad u izvanstinah svje-
tovnijeh zadubena. B. Zuzeri 7. Nego ih je umi-
Jenstvo i potlacene svjetovnijeh izvanstina svo-
jijem rijecima i izgledima naucila. 10. Sve iz-
praznos i izvan§tine. 18. Ah djetina izvanstina
od svijeh velicina svjetovnijeh! 81. Jeli grijeh
da se izgubi za svjetovnijem izvanstinam jedna
mlados tako od Boga uresena? 120. Na vreme-
nite izvanstine prilijepjeni. 161. Sve stvari ovega
svijeta jesu lazi, himbe, izvanstine i ludosti. V.
M. Gucetid 209. Mladica koja se cuva od iz-
praznosti i izvanstine. D. BaSid 14. Slusaju po-
karanje za savisnu slobodu u opdenju, za tolike
izvanstine i tolike izpraznosti u oblaconju. 17.
Ucahu mnogo inijeh izvanstina. S. Rosa 42^. Ne-
mojte za ovijem iziskanijem izvanstinam hoditi.
135b. Cijeda tastijeh izvanstina. L. Eadid 58.
Kakva svjetovna miso, kakva izvanstina, uprav
ne mogu rijeti ni to da je. M. Vodopid, tuzn.
jel. dubr. 1868. 195. — h) u osobitom smislu,
vidi moda (ovo je znacene i u rjecnicitna). U
nove i razlicne izvanstine pineze tratiti. A. d.
Bella, razgov. 29. Za one izvanstine stetne kuci.
245. Istina je, da ti od skora nosis pokrivacu
na glavi: jeli er ti je naredio Pavo sv. : ,Velet
caput?' Da kako. Nije tako, nego, er je izvan-
stina iznijela, donijela. A. Kalid 99. Istem da
se tjeraju iz ovoga mjesta trgovci izvanstina,
nista mane neg kuzjivci. 102.

IZVAR, m. u Mikajinu rjecniku: izvar, bunar,
puc ,puteus, putous jugis', iuStulidevu: ,puteus,
puteum'. — Ista je rijec sto izvor.

IZVARAK, izvarka, m. scoria ferri. Ho otpada
od gvozda kad se rastapa, jer ostaje na vrhu
kao pjena. — Postaje od izvariti (isporedi i var-
nica). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,schiuma di ferro' , scoria ferri' 311^;
,schiuma di ferro ecc' , scoria ferri' 653i>) gdje se
naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (kajkavski iz-
varok, v. zeleza, a kod zelezni ima: zelezni izvarek
,scoria ferri, recrementum'), u Voltigijinu (,scoria,
schiuma di ferro ecc' ,metallschaum, schlacke'),
u Stulicevu (,ferri scoria'). Na jeziku pojskom se
izvarci zovu ,zuzel'. F. Kurelac, dom. ziv. 62.

IZVARATI, izvaram, pf. slozeno: iz-varati. —
Akc. je kao kod izgrtati. — Od xviii vijeka (vidi
kod a, b)), a izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,aus-
liigen' ,ementior' s primjerom: Izvarao u nega
deset grosa; cf. izlukaviti. 2. koga ,mehrmals be-
triegen' ,decipio').

a. mnogo puta prevariti.

a) aktivno. Sto ga negovi duhovnici tako iz-
varase. E. Pavid, ogl. 419. Jer ste Bogu puno
dodijali i Latine tezko izvarali. And. Kacid, razgov.
153. Mlogo si me mlada izvarala! Nar. pjes. vuk.
1, 323. I pones' sveca kaurina, kaurina vaseg
sveca Savu kogano si na suncu su§io, dok si
moju raju izvarao. 3, 74. Dosta ste mi strica
izvarali. 5, 237. Kad cuje prorok, promisli u
sebe da je dosta svijeta izvarao, Nar. prip. vr<S,
4, Kako je ovi hoga izvarao nase ]ude, Nar,
prip. bos. 1, 30.

IZVARATI, a, h).

326

IZVELICaTI, a.

h) pasivno. Har iste od vas izvarani, ere ste
mu svi (Irzani. J. Kavanin 453^. ,Nece me vise
niko varati, izvaran sam ja ve6 vise puta, a
zezen kasu ladi'. J. Bogdanovid.

b. dobiti varanem. vidi u Vukovu rjecniku.

IZVAEEJSTE, w. djelo kojijem se izvari. — TJ
Stulicevu rjecniku.

IZVARICA, /. selo u Srbiji u okrugu poza-
revackom. K. Jovanovic 144.

IZVAEITI, izvarim, pf. slozeno: iz-variti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izvariti, rus. usuapHTi.. — Izmedu
rjecniku u Stulicevu (scemar cuocendo' ,deco-
quere') i u Danicicevu (,excoqu6re').

a. uciniti varenem da izvjetri sve sto je zitko
(ovako je znacene u rjecnicima). — U jedinom
je primjeru sa se, pasivno. Vrtbovu koru ili li-
stija vtlozi vt grtntct i svari st vodomi. i da iz-
varit se tristi. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 112.

b. 'ivrsiti varene, posto se mnogo varilo. Ako
slanu vodu skuha, pak u noj mrvo zobi skvasi
i izvari, i s nom, kada obladi, jagance nahrani.
I. Jablanci 131. ,E,odo! esi ii ti ono svoe prede
ve6 izvarila?' , Borne moja drugo, nijesam jos sve
ni oprela, a kamo li izvarila*. J. Bogdanovic.

r n t

IZVAEIVANE, n. djelo kojijem se izvaruje.
,Tvoe izvarivane prede vise mi drva potrosi nego
li p6 zime'. u Lici. J. Bogdanovic.

IZVAEIVATI, izvarujem i izvarivam, impf. iz-
variti. — V nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izvarivati, izvarivam uz izvariti). ,Danas
ne mogu nikud iz kude, imam nesto prede izva-
rivati'. u Lici. J. Bogdanovid.

IZVAE.SKI, adj. koji pripada izvaru ili izva-
rima. — Same u Stulicevu rjecniku: ,putealis,
puteanus*.

IZVATI, iz6vem, pf. vidi izazvati. — Slozeno :
iz-zvati. — U Voltigijinu rjecniku: izvati, iza-
zvati, izazivam ,chiamar fuora, provocare' ,beraus-
rufen'. — vidi i 2. izvane.

IZVAZANE, n. djelo kojijem se izvaza. Sa drva
se izvazanem bavi. J. S. Eejkovid 334. Preva-
zanu i izvazanu ni kraja ni konca. M. Pavlinovid,
rad. 90. vidi i naj zadni primjer kod izva^ati, a.

IZVAZATI, izvazam, impf. 2. izvesti (uprav
iterativno prema izvoziti). — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xvii vijeka (vidi kod b), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (izvazam, izvesti ,educo,
eveho').

a. aktivno. Neg' se kucnik izvazati kini. J. S.
Eejkovid 37, Zele na se izvazati gnoja. 397.
jZoves me da ti u jutru orem, a istom sam poc'o
izvazati dubar pod krumpijere, pa mi je mucno
izvazane dubra prokinuti, jer mi se susi dubar'.
J. Bogdanovid.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (izvazam se ,enavigo'). Iza otoka od
Teneda crni se aga u to izva2a (veslima) ki skri
grcke plavi. I. Gundulid 8G4.

IZVECATI, izvfecam, pf. postati posve vetah.
— uprav izvetsati. — isporedi izve§tati. — Slo-
zeno: iz-vecati (vetsati). — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izvet'bSati, rus. HSBeTiuaTB. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (samo part, praet. act. iz-
vetsali ,iaveteratus' s dodatkom daje rijec ruska).
,Drva kad izvedaju blizu su truhjena'. u Herce-
govini.

IZVECAVATI, izvecavam, impf. izvecati. —
D Stulicevu rjecniku: izvetSavati ,inveccbiare,
divenir veccbio (si dice delle cose)' ,veterascere'.

1. IZVEDATI, izvedam, impf. kao da je isto

sto izvoditi, ali dolazi samo u osobitom znacenu
(radati). — Samo na jednom mjestu xvni vijeka.
Kako koren z6 izveda goru travu kud i kamo.
J. Kavanin Ib^. — nepouzdano.

2. IZVEDATI, vidi izvijedati.

IZVEDENE, n. djelo kojijem se izvede. — Sta-
riji su oblici izvedenije i izvedenje. — Izmedu
rjecnika u Belinu (izvedenje ,11 menar fuora'
,eductio' 480b ; ,eminenza' ,promiuentia' 287^ ; ,ri-
levo e rilievo, lavoro di scultura o d' intaglio'
,opus anaglypticum' 620b), ti Stulicevu (,eductio,
eminentia'), u Danicicevu (izvedenije .eductio').
Za niht oslobodenije i iztvedenije. Spom. sr.
1, 48. (1403). U izvedenju sinov Izraelskib iz
Ejipta. A. Vita}ic, ist. 243. U izvedenu suzana
iz limba. F. Lastrid, test. 182*. On snide za iz-
vedene ozdol suzana. 203*. U cistomu izvedjenu
rijeci. I. Jablanci 9. Izvedene ,anfiihrung' ,de-
duzione.'. B. Petranovic, rucn. knig. 23.

IZVEDlTE^iAN, izveditejna, adj. koji treba da
se izvede. — U Stulicevu rjecniku: ,educondus'.
— nepouzdano.

IZVEDEENE, n. djelo kojijem se izvedri. —
U Stulicevu rjecniku.

IZVEDEITI, izvedrim, pf. uciniti da objekat
(n. p. nebo, pa i sto drugo u prenesenom smislu)
postane posve vedar. — Slozeno: iz-vedriti. —
Akc. je kao kod iznositi. — Od xvi vijeka (vidi
kod b).

a. aktivno. — U rjecnicima: u Voltigijinu (,ras-
serenare, schiarire' ,au3heitern'), u Stulicevu (,se-
renare'), u Vukovu (,heiter machen, aufheitern'
,sereno' s primjerom: Ovaj ce vjetar nocas izvo-
driti).

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,serenari') i u Vtikovu (,beiter werden' ,se-
renor'). Za dazdom izvedri se nebo. D. Zlatarid
66b. Jesu li so nebesa zatvorila, nisu li se iz-
vedrila? S. Margitid, fal. 24. Ukaze se diiga ple-
menita i svi poznamo da de se brzo izvedriti i
stojimo veselo. 45. IJadu i]ad puta izvedrilo se
i naoblacilo. J. Banovac, pripov. 210. Nebo se
izvedri. M. A. Eejkovic, sat. ItS^. Virujes li ti
da se je izvedrilo nebo? N. Palikuca 25. Pred
vecer se nad tobom izvedri. P. Petrovid, gor.
vijen. 69. — ic prenesenom smislu. Da se je iz-
vedril (svijct) po novoj svitlosti. M. Vetranid
1, 315.

IZVEDEIVATI, izvedrujem i izvedrivam, impf.
izvedriti. — U Stulicevu rjecniku: izvedrivati,
izvedrivam uz izvedriti.

IZVEHNUTI, izvehnem, pf. posve uvehnuti
(uvenuti). — Slozeno: iz-vehuuti. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Evo ja izvebnuh
mladahan za tebe. S. Mencetid — G-. Drzid 461.

IZVELICANE, n. djelo kojijem se izvelica. —
Stariji je oblik izvelicanje. Predan jest radi nasih
grihov i uskrsnul radi izvelicanja nasoga. Po-
stila. E4b. I molitva ka se k Bogu cini za Iz-
draela jest na izvelicanje. Anton Dalm., ap. 131'.

IZVELICATI, izvelicam, pf. slozeno: iz-veli-
cati.

a. u dva pisca glagojam xvi vijeka moze svagda
znaciti: spasti (u teologicnom smislu). Da je
prisal na ovi svit grisnike koji pokoru cine iz-
velicati. Postila. d3a. Jere evangelije, govori sveti
Paval Eim). na 1, jest jedna mod, ka izvelica i
spasi svih koji va n veruju. v3b. Da pogani i
veli grisnici takoje pristoje i prijoti budu va Isu-
krstovo krajestvo i radi vere va nega izvelidani
budu. zla. I negovomu obecanju verujemo, ovo
nas izvelida. N2a. Istina jest, da ova sama nasa

IZVELICaTI, a.

327

1. IZVESTI, 1, a.

vera (kako jedno misjenje i prikloi'ienje nasega
srca) nas ne izvelica. Ql^. Bog iii poslal sina
svoga na sa svit da ga pogubi i osudi, nego da
svit po nern obranen tere izvelican bude. Ee4i.
Da se nemu ne pristoji nijednoga drugoga izve-
lieati, nego onoga koga je celo bozastvo na ve-
licanje, spasenje odlucilo. Ii2''. Viru koja sama
vsakoga clovika izvelica. Anton Dalm., nov. test.
1. predgovor.

b. uiiniti da je sto (objekat) veliko Hi vece. —
U jednoga pisca xviii vijeka, i u Stulieevu rjec-
niicii (v. izveliciti s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara). Ponovi i izvelica grih zlobe. I. J. P.
Luci6, razg. 129.

IZVELICENE, n. djelo kojijem se izvelici. —
U Stulieevu rjecniku: ,amplificatio, augmentum'.

IZVELICITI, izveliciuQ, pf. vidi izvelicati. u
jedinom primjeru (xvi vijeka) mose biti da je
znacene kao kod izvelicati, a. — Izmedu rjecnika
u Stulieevu (izveliciti, izvelicujem i izvelicivani
,augere, ampliare, amplificare, ampliorem red-
dere'). Koje jest paki pravadne ucinil, te iste
jest takoje izvelicil. Postila. hrv. posveta 3. —
U Stulieevu rjecniku ima i refleksivno Hi pasivno
sa se: ,extolli, ampliorem fieri, augeri'.

IZVELICIVATI, izvelicujem i izvelicivam, impf.
izveliciti. — U Stulieevu rjecniku: izvelicivati, iz-
velicivam uz izveliciti, a kod ovoga ima praes.
izvelicujem i izvelicivam.

1ZVE;^ENE, n. pismo kojijem koja vlast javno
sto izvelt (nije potvrden glagol izveleti), zapo-
vjedi. — isporedi poveja. — U Stulieevu rjec-
niku: ,edictum' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.

IZVE^jETI, izvelim, pf.slozeno: iz-ve}eti, vidi
kod izvejene.

IZVEREKSIJATI SE, izvereksijam se, p/. kao
u nekoj |utavi sve izgovoriti sto ti na srcu lezi,
pa kom bilo pravo, kom krivo. ,Bome sam se
sit izvereksija'. ,Tako sam se izvereksija, da mi
je odma odgalilo na srcu'. ,Nemoj, kada on sto
vice i kad vidis da e Jut, za zivu glavu stogod
mu uz nos reei, nego pusti ga, nek se izverek-
sija'. M nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. —
Slozeno : iz-vereksijati.

IZVEEIZITI, izverizim, pf. u Stulieevu rjec-
niku : izveriziti, izverizivam, iz veriga odrijesiti
,aliquem vinculis liberare, alieujus vincula sol-
vere'. — Nacineno od iz veriga nastavkom i pred
kojijem se g mijena na z. — nepouzdano.

IZVERIZIVATI, izverizujem i izverizivam,
impf. izveriziti. — U Stulieevu rjecniku: freq. v.
izveriziti, a kod ovoga ima praes. izverizivam.

— nepouzdano.

IZVEEUGATI, izverugRm, 2^f uciniti da se
nesto (objekat) posve savije (kao veruga). — Slo-
zeno: iz-verugati. — Akc. je kao kod izresetati.

— V Vukovu rjecniku: ,schlangelicht machen'
,sinuo'.

IZVESELITI SE, izveselim se, pf. mnogo, posve
se obeseliti. — Slozeno : iz-veseliti. — Akc. je kao
kod izgovoriti. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulieevu (,exultare'). Ali se izradovat,
izveselit s onijem, koji su ga ustedeli. A. Kali6
422.

1. IZVESTI, izvedem, pf. educere, hodeci s kim
Hi s cim (objektom), uciniti da izide iz kakva
mjesta. — Slozeno: iz-vesti (od osnove ved). —
Akc. se mijena u praes. 1 z 2 pi.: izved^mo, iz-
ved^te, u aor. 2 i 3 sing, izvede, u part, praet.
act. nom. sing. m. izveo i izveo (ali izvMa, iz-

vkilo itd.), u nominalnijem oblicima (osim nom.
sing. m. izvfeden) part, praet. pass, izvedfena, iz-
ved^no itd. (ali izvedoui, izvedena itd.). — B,ije6
je stara^ isporedi stslov. izvesti, rus. HSBecTii i
HSBecTt. — Oblike vidi kod 1. vesti; ovdje se do-
daju samo osobiti oblici za ger. praet.: izvedt.
De6. hris. 1 ; izvedsi (izvetci). M. Divkovic, nauk.
G3^] izvevsi (!). A. Vita}i6, ist. 262. 266. 498; J.
Kavanin 532'^ ; izvedav. I. Auci6, svit. 97 ; izv&-
davsi. P. Lastric, test. 301a.. 339*; test. ad. Se^.
— na jednom mjestu xviii vijeka ima za aor. 3
pi. kraci oblik (radi stiha) izvese mj. izvedose.
Nadod. 59. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,pro-
ducere'), u Mikajinu (izvesti na dvor, voditi na
dvor ,educo'; izvesti vojsku, voditi vojsku ,du-
cere exercitum, ducere agmen vel copias mi-
litum'), u Belinu (,menar fuora' ,educere' 480a),
u Bjelostjencevu (samo part, praet. pass, izveden,
V. izpejan), u Voltigijinu (izvesti i grijeskom iz-
vedsti, izvodim ,condurre, menar fuora, traspor-
tare ; sporgere' .ausfiihren, hinausfiihren ; hervor-
ragen'), u Stulieevu (grijeskom izvedsti, izvodim
,educere, exportare, afferre, proferre, adducere;
producere, procreare, gignere; inquirere, inter-
rogare, examinare'; izvedsti porod ,filios susci-
pere' ; izvedsti razgovor ,sermonem instituere'),
u Vukovu: 1. jhinausfiihren' ,educo'. 2. ,hinauf-
fiihren' ,educo'. 3. vodu na kaku visinu ,hinauf-
leiten' ,educo'. 4. sjeme n. p. od luka, kupusa,
repe itd, ,erzeugen (samen einer pflanze)' ,pro-
duco', cf. izvoda. 5. pjesmu ,ausfuhren (ein lied)'
,concino', cf. izvaditi; u Danicicevu (izvesti, iz-
vedu ,educere').

1. aktivno.

a. znacene je kao sto je sprijeda kazano. su-
bjekat moze uciniti da objekat izide Hi drzeci ga
dok sam izide. Hi pokazujuci mu put, Hi pusta-
juci ga da izide, Hi zapovijedajuci mu, Hi go-
neci ga, Hi ga nagovarajuci Hi kojijem drugijem
nacinom. moze biti izreceno mjesto iz kojega se
vodi i u koje se vodi. a) objekat je cejade. aa)
uopce. Izvedi. inoplementniky na ottCBStvo svoje.
Stefan, sim. pam. saf. 19. Gospodine Boze nas
ki si izvel puk tvoj iz zem|e Ejipta. Bernardin
35. dan. 10, 15. Ter jih iz uze izved'. M. Ma-
rulid 196. Iz tamnice s' izvel oce svete sobom.
197. Od dubine paklene izvede ih. N. Ranina
211b, Dakle me izvesti (iz laberinta) ne bude
ne rados. S. Mencetic 167. Jedan dan izvede
djevojku iz kuce od oca. M. Drzic 335. Ki te
izvedoh iz edipacke zem|e. Kateb. 1561. A3a.
Bog puk Izraelski iz zem|e od Edipta izvede.
B. Gradic, djev. 91. Ne znam tko drugi neg ti
sam mogao bi izvesti mene iz mjesta iz moga.
F. Lukarevi6 155. Iz koga krijuci izvedoh tebe
van. D. Zlataric 1^'. Izvetci svete otce treti dan.
M. Divkovic, nauk. 63^. Silom izvedose iz^ mo-
nastijera svetu Orsulu. B. Kasi6, per. 14. Cemu
si iz utrobe izveo mene? rit. 216. I nije toga
da ustane, da slobodi, da ga izvede. I. Gundulic
518. Koji tebe izvedoh iz zem|e Ejipta. I. T.
Mrnavic, , ist. 73. One odtole (iz Tesalije) liega
izvede. G. Palmotic 1, 116. Iz dvora nemiloga
samu izvede ona mene. P. Kanavelic, iv. 352.
Izvede sve svete oce iz limba. I. Ancic, svit. 21.
Abrama od Ura Kaldejskoga izvedav. 97. Iz-
vede ga vanka. ogl. 8. Izvevsi nas iz Ejipta.
A. Vita|ic, ist, 262. Izvevsi me iz utrobe. 498.
Izvede svijeh otole i odvede ih na grobje. I.
Dordic, ben. 162. Odma ga popadose i na srid
dvora izvedose. J. Banovac, razg. 159. Koji su
te izveli iz zemje Edipta i iz suzanstva. F.
Lastric, test. 15a. Majku svoju izvedavsi iz tmina
groba. 889*. Katarinu izvedavsi iz tavnice. test.

1. IZVESTI, 1, a.

328

1. IZVESTI, 1, a.

ad. 86^, Tko Petra izvede iz tavnice. svet. 154^.
Izvese ji u slobodne strane. Nadod. 59. Nastojed
izvestit ga izmedu onoga puka. S. Eosa 84b.
Tako udij cini izvesti Vladimira iz tamnice. And.
Kacid, razg. 33. Kako ce jih Bog izvesti iz
Edipta. kor. 56. Koji su te izveli iz zem|e
Egipta. M. A. Rejkovic, sabr. 30. Koji izvedoh
tebe iz zemje Egipta. J. Matovid 325. A Hi-
rudu kratko pripovidase da za ri;ku izvede ili
nogom izturi zenu brata svoga. P. Rapid 21.
Izvedoso nu mlogi oruzani soldati na misto od
izgubjena. 182. Ter mu veli da izvede iz tam-
nice ta dva roba. P. Sorkocevid 587». Izvede
}ubi pred dvore. Nar. pjes. vuk. 1, 65. Izved'
mene iz zemje Bugarske. 1, 126. Izvedi me u
po|e siroko. 2, 17. Tvoj tamnicar na tamnidka
vrata, izvede me k tebe u avliju. 2, 274. Otvori
mi od tavnice vrata, izvede me iz tamnice,
majko. 2, 378. I Srbine po Savi vatase, Bog
im dade, Srb]e povatase, povatali, na suvo iz-
veli. 4, 285. Izvedi me iz gore zelene. Nar.
pjes. petr. 1, 265. Da me izvedes i ostavis pod
jelom vise izvora. Nar. prip. vuk. 107. Izve-
idavsi ih rece. Vuk, djel. ap. 5, 19. Izvedavsi ih
na poje. 16, 30. Izvedavsi ih drugijem putem.
pavl. jevr. 11, 31. Stari me izvede na samo i
uklopi u saku deset dukata. M. P. Sapcanin 1, 95.

— bb) Tcod vjencana kaze se cesto: izvesti dje-
vojku (nevjestu). Kad izvedu lepotu devojku. Nar.
pjes. vuk. 1, 5. Izvedi, brate, sestru na ugled.

— Izveo bi je, aP mi je zao. — Zao, ne zao, iz-
vesti des je, izvesti des je i nama dati. 1, 24.
Car izvede Arapu devojku i opremi ruho devo-
jacko. 2, 396. Djeveri izvedu djevojku na mo-
litvu. Vuk, nar. pjes. 1, xi. — ovdje je u druyom
smislu: Nedes izid ni izvest devojke. Nar. pjes.
vuk. 2, 147. — cc) kaze se cesto: izvesti vojsku
ltd. Ov Lehe izvede Turke docekavsi. I. T. Mr-
navid, osm. 62. Da mi je bojnu vitezova vojsku
izvesti za ovu silu nedostojnu oruzanom rukom
sresti. G. Palmotid 1, 165. Name i bradu moju
bojnu vojsku izvedu neizbrojnu. 2, 351. Koju
(vojsku) izvea sobom k raspu grada bise. I. Za-
notti, en. 29. Ti podigni mlogu silnu vojsku,
izvedi je na Jezera ravna. Nar. pjes. vuk. 2, 107.
Ali Arap prije bje.se doso i izveo sedam hij.ad
Turak. 4, 305. Izvedose vojsku na Mleticak.
4, 476. — slican je i ovaj primjer : Ja hodu nili
na mejdan izvesti. D. Rapid 435. — (Id) u ova-
kovijem primjer ima misli se: izvesti koga ziva,
spasti ga. Ili nede§ odavde izidi, ni izvesti svata
ni jednoga. Nar. pjes. vuk. 2, 144. Udrih na neg
sa trideset druga, ne izvedoh druga ni jednoga.
3, 315. — ee) u osohitom se smislu kaze: izvesti
na put (misli se: na pravi put), cesto i meta-
foricki (u dusevnom smislu). Izvesti niko na put
od spasena, koji veoma zaode s nega. F. Lastrid,
ned. 339. Da lindinu uoglavi i izvede na put
pravi. V. Do§en 266^. Izvesti hodu vas na put
D. Rapid 306. Hodete li je vi u napredak modi
opametiti i na pravi put izvesti, to demo vidjeti.
Vuk, pism. 5. Vladiku moli§ da te na put iz-
vede a napasti ucuva. S. j^nbisa, prip. 108. —
ff) u prenesenom ili metaforickom smislu shvaca
se kao mjesto neko (lo§e) stane, te izvesti moze
gdjegdje znaciti §to i izbaviti, osloboditi. aaa)
kao mjesto shvaca se suzanstvo, sluzba itd. I koji
jest Sudejski plk tudije na drugi dan z iiegovu
silnu ruku sigure i slobodne z velikim blagom is
Egiptove tvrde sluzbe i uze izvel i odri§il. Po-
stila. z4b. Puce moj, ne stvorif/i^ li ja tebe, iz-
vedo iz su^anstva, a kamo u dem pozna ti mene?
J. Banovac, razg. 161. Tko bo je ni izveo iz
suSanstva Faraunova, F. Lastrid, test. 160''. Kada

Gospodin Bog po Mojsiji izvede puk israelski iz
strasnoga suzanstva. D. Rapid 246. — bbb) u
dusevnom smislu. shvaca se kao mjesto pakao,
nevjersivo itd. Da nast izvedesi otb adbskyiht
uzB. Mon. serb. 25— 26. (1234— 124(1). Ot sameht
ustfc smrttonosnago ada istrtze me, i izvedi. po-
sadi me na prestoja svetyht roditejt. Dec. hris.
1. Izvedi me iz ove tamnosti. Transit. 102, Iz-
vede mene van iz tmaste mrklosti na zraku. M.
Vetranic 2, 6. Izveo si dusu moju od pakla. I.
Ancid, svit. 166. Izvedi iz tamnice dusu moju.
M. Radnid 540'>. Molite, jeda bi Bog dostojao
se i ni iz tavnosti nevirstva izvest. J. Filipovic
1, 193''. Kad se jedan izmedu nih nasao na-
predniji i jaci, pa drugoga izveo iz divjadi. M.
Pavlinovid, razg. 19. — gg) takoder u prene-
senom smislu, kad se kao mjesto shvaca neko
stane judske pameti, te je znacene: uciniti da
objekat ono izgubi, n. p.: aaa) iz pameti. Ko-
liko nenavid zaslipi i iz pameti izvede. F. Lastrid,
ned. 111. Izvesti de vas iz pameti. svet. 182''.
Jednoga kraja moze svako iz pameti izvesti. D.
Rapid 352. — bbb) s iz u genetivu stoji neko
osobito stane pameti (dobro ili zlo). Da bl co-
vjeka iz vjere izveo. M. Divkovic, nauk. 245''.
Redovnika izvede iz sumje. I. Ancid, ogl. 12. —
7ih) takoder u prenesenom smislu, kao mjesto
shvaca se vrijeme (znacene je slicno kao kod ff)).
Sto te je zdrava i vesela iz prosaste nodi izveo.

1. Grlicid 269. — it) i u ovom je primjeru u
prenesenom smislu, znacene je gotovo kao lat.
educare, odgojiti. Slogom kojom vas je iz po-
voja izvelo. M. Pavlinovid, razl. spis. 295. — b)
objekat je zivotina. znacene moze biti kao kod
izagnati, ali u nekijem primjerima (n. p. ako je
objekat kon) misli se na vodene u pravom smislu
(drzeci za uzdu ili za ular). Iz vasega draga
obora sjutra ^orom kada izvedete pasti stada. D.
Ranina oOb. Fariza bila nemu izvedose osedlana
sedlom od kamena adamanta. Aleks. jag. star.
3, 244. Dvije pastirice izvedose mile ovcice. A.
Boskoviceva 1. Ovi o poklada izvedu na sokak
ili na carsiju jednoga bika. D. Rapid 364. Hajd'
ujezi caru u saraje, te izvedi gojona Labuda.
Nar. pjes. vuk. 2, 27. Izvedose kona Lastavicu.

2, 56. A }uba mu izvede cilasa. 2, 110. A sluge
mu kona izvedose. 2, 224. Uvatise jarca u ov-
cama, izvedoso malo iz ovaca. 3, 177. — c)
objekat je sto nezivo. aa) cesto je objekat voda,
te je znacene: ciniti da odnekle voda istece Hi
navrativsi je Hi kojijem drugijem nacinom (i
cudom). Kada izvedes vodu iz stine. Bernardin
48. num. 20, 8. Koji je tebe (vodu) iza stine
izveo. B. Ka§id, rit. 47. Kada izvedes vodu iz
kamena, piti ce sve mnoztvo i zivina nih. I.
Bandulavid 55''. num. 20, 8. Tebe (vodu) puku
2edjajucemu iz kamena izvede. 128*. Vojovoda
sredna puka vodu izvede, netom udri sred o^troga
gola kuka. G. Palmotid 3, 144*. Al' ponovit
hotio si nad mnom cudo starijeh Ijeta, kada vode
izveo si iz kamena stanovita? I. V. Bunic, mand.
29. Iz kamena vodu izvede Mojses mudri. A.
Vitajid, ist. 245*. On za napojiti zedne iz ka-
mena vode zive izvede. F. Lastrid, ned. 372. Sto
izvede i ucini vrilo vriti na planini? V. Doien
261a. Iz blatnih zdrila va}a vodu iscijediti i iz-
vesti. I. Jablanci 36. SniSe moji^ nogu vodu'^iz-
vedite. Nar. pjes. vuk. 1, 3;)3. Celo glave^vodu
izvedose. 3, 521. Spored nega vodu izvedose.
Nar. pjes. vil. 1866. 438. I onu vodu stakom iz
kamena izveo. Vuk, dan. 1, 36. — metaforicki,
0 suzama. Izvedi potoke od suza iz oci mojijeh.
V. Andrijasevid, put. 407. Izsastje su voda,;iz-
vele odi moje. M. Divkovid, bes. 729''. Vrila

1. IZVESTI, 1, a.

320

1. IZVESTI, 1, £.

voda, veil, izvele su oci moje, zasto nisu pazile
zakona tvoga. F. Lastric, nod. 46. — bb) moze
hiti objekat i ogan slicno kao voda. Ogah iz ka-
mena na iiasu sluzbu izvosti otio si. L. Terzic
(B. Pavlovic) 189. — cc) objekat je §to drugo ne-
£ivo sto se moze voditi. Izidose dva kra]ova sina,
izvedose od zlata kocijo. Nar. pjes. vuk. 3, 252.
— d) premda su subjekat i objekat nezive stvari,
shvacaju se metaforicki kao da su zivi. Skoro
je dan bijeli danica izvela. M. Vetranic 2, 258.

b. u prenesenom smislu, po predasnemu znn-
cenu, javiti rijec, misao, svjedo canst vo itd. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (,allegare, citare' ,profero'
621'; ,produrro, allcgare' ,profero' 587^; izvesti
pisma ,allegar sci'itturo' ,proferrG tabulas' 62t>).
a) iz cijih rijeci kazati jednu Hi vise ih, Hi ja-
viti kakvu misao itd. Ovi razlog izveo jest sveti
naucite^ iz sv. pisma. A. Kanizlic, kam. 770.
Ovu rijec Jezus izvede iz Petrova odgovora. S.
Eosa 102a. — b) s objektom svjedocanstvo (svje-
docastvo). Ako sam zlo rekal, izvedi svidocastvo
oda zla. Bernardin 87. joann. 18, 23. On ce svi-
docastvo izvesti od mene, i vi svidocastvo izve-
dete od mene. 177. joann. 15, 26—27. Ovi pride
za svidoka, da svidocanstvo izvede od svitlosti.
I. Bandulavic 12l>. joann. 1, 7. On dode u svje-
docanstvo, da svjedocanstvo izvede od svjetlosti.
N. Eanina 22b. joann. 1, 7. Vidjeh i svjedo-
canstvo izvedoh da on jest sin Bozji. 30i>. On
hoie svidocastvo izvesti od mene. Postila. zl^.
Jerolim izvede ono svedocastvo govoreci : . . . S.
Budini<S, sum. 55^. Evo od koga ti svjedocanstvo
izvede. M. Divkovic, bes. 39^. Ako sam zlo rekao,
izvedi svidocanstvo oda zla. 104*. joann. 18, 23.
On 6e od mene izvesti svidocanstvo i vi ga iz-
vedite. I. Ancic, vrat. 79. Svidocanstvo izvede
od svitlosti. J. Banovac, blagosov. 48. Svido-
canstva koja izvedose bijahu neskladna. F, Lastrid-,
test. 112t>. On ce svjedocanstvo izvesti od mene.
J. Matovid 80.

c. objekat je svjedok, tejc znacene slicno zna-
cenu kod b, b). Na sudu izvede proti Ignatiji
dva svidoka. A. Kanizlic, kam. 102. Izvescu ti
tri svjedoka. Pjev. crn. 4^.

d. razmislanem i razlozenem po necemu sto je
poznato dokuciti nesto sto nije poznato. a) ob-
jekat je su2)stantii\ Od nihovih predstavaka radu
izvest zato svrhe. J. Kavanin 376*. Neka izvede
iz sv. pisma datu sebi oblast. A. Kanizlic, kam.
249. Od ovud Ivan izvede dvi istine. 684. —
nije posve isto u ovom primjeru: Znadu izvesti
iz jedne rici razlicna tomacena. A. Kanizlic, kam.
493. — b) mjeste objekta stoji podlozna recenica
s konjunkcijom da. Od ovud i iz ostalih kniga
izvede da je Grigorija skinut od pape. A. Ka-
nizlic, kam. 26. Iz evandeja ne niozemo nista
drugo izvesti, nogo da je Isus umro u petak.
514. Iz odgovora ovih izvede Andrija da Grci
nepraveJno okrivjuju crkvu rimsku. 676. Proro-
canstvom kraja Davida iz koga izvestit cemo da
Bog poslan od Boga na spasene covjecansko jest
sin Bog od otca Boga. S. Rosa 8*. Iz ovih do-
sada recenih izvedi da se vas krstjanski zivot u
ovomu Davidovu prirecku uzdrzaje. I. Velika-
novic, uput. 1, 336. Tko ne bi iz ovih rici izveo,
da nima nije sakramonat nareden, da nam pri-
istinito pridane ne ukazuje, da se one onim na-
cinom razumiti nejmaju. 1, 369.

e. einiti da iz sebe Hi iz drugoga izide, pa po
tome u prenesenom smislu: roditi itd. Hi einiti
da rodi itd. a) o ce^adetu, roditi, poroditi, na-
roditi. I od vas taj narod da umnozi sinak mqj,
da izvede tolik plod, da mu se ne zna broj. M.
Drzi6 455. Da 6e dat nam porod izvesti. D. Zla-

tarid 22"^. Zdruzeno tilesno za izvesti odanle plod
poroda niova. M. Dobretic 451. — preneseno, u
teologicnom smislu. S uom (Rijecju) izvevsi Duha
sveta (Otac). J. Kavanin 532»>. — b) 0 zivot ini,
uopce roditi. Komar s orlom, a mrav s lavom
vik poroda ne izvede. I. Gundulic 305. — c) o
pticama i drugijem zivotinama, izleci. Zene kupo
sad pomjivo jaja, pak 6uvaju da kokos nasade,
gaska, patka da izvede mlade. J. S. Rejkovic
98. (Kvocka) ceka dok joj se posade (jaja) da
izvede koje vrsti mlade. 157. (Guscerice) u nemii
zimu zimovale, na prolice izvele mladice. Nar.
pjes bos. prij. 1, 37. Lakoma kvocka ne moze
piplica izvosti. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk.
1(55. — amo moze pripadati i ovaj primjer: Muhe
ako padu na stvar mrtvu, udijo izvedu usmrdene
i crve. M. Radnic 389*. — d) 0 drvetu, grani,
prutu itd. Ono drivo koga je koren oskvrnen,
velika je stvar ako more izvesti dobar plod.
Transit. 257. Kada izvedu (stabri) od sebe plod.
N. Ranina iS^. Prut izvede jedan cvit. P. Ra'
dovcic, ist. 39. Sipka Aaronova izvede omen-
dule. M. Radnic ISlJb. — e) 0 zem]i, vodi itd.
Jere sam ja zemja tasca i sva prazna . . . Daj
mi bogojubstva vode, za zaliti lice suho zemle,
plod dobar izvesti. A. Georgiceo, nasi. 180.
Hipom izvede zito (zcmja). I. T. Mrnavic, ist.
16. Nisu te (dusu) izveli nebesa, zemja, ali sunco,
ali zvizde. P. Radovcic, ist. 128. Zem|a izvede
trave i stabla zaradi nase koristi. M. Radnic 89*.
Vodo, izvedi ribe. S. Rosa 1^. — metaforicki. I
kako to jedno pritilo poje i cd starjesine kucne
s nacinom naredeno obilno voce dava, tako zivot
Ivanov prisvijetle }udi izvede. A. Gucetic, roz.
jez. 68. — /) u kauzalnom. znacenu: aa) uciniti
da se sto rodi. Od simena tvoga tolik broj iz-
vedu. D. Barakovic, jar. 39. Peti dan (Bog) vrati
se k zem}i, i tolikojer u jedan cas samo zapo-
vidivsi svake vrsti rib i ptic izvede. P. Radovcic,
ist. 23. Prigne se izvestit sebi jedan navlastiti
narod. S. Rosa 4''. — u osobitom znacenu. Da
bi od ne izveo trag mrtvu Neriju. S. Rosa 24^.
Neka bi mrtvu svomu bratu izveo sjeme. 55^. —
bb) uciniti da se sto izleze. Ne bih te trp|eo da
bih znao e cu sokolove izvesti od tebe. (U Crnoj
Gori). Nar. posl. vuk. 194. — cc) uciniti gojenem
da koja bijka dade od sebe sjeme. vidi u Vukovu
rjecniku i kod izvoda.

1'. po predasnemu znacenu (kod e) da}ijem si-
renem smisla moze znaciti: stvoriti, naciiiiti, iz-
raditi, svrsiti. a) glagol uzdrzava donekle svoje
pravo znacene ttjem sto se kaze iz cega je objekat
ucineti. Od kala omisi i izvede clovika. P. Ra-
dovcic, ist. 164. Izvede iz nista sve sto po pro-
storu nebeskomu razgleda se. A. d. Bella, razgov.
195. Iz rijeci Pava apostola izveo sam moju
besjedu svu na uzdanu. B. Zuzeri 252. (Lucifer)
iz drva coviku smrt izvede. F. Lastric, test. 43^.
— b) objekat je stvar tjelesna. Iskra mala pozar
vede krat izvede. M. Marulic 134. Izvesti ili iz-
voditi gradu ,architettare, inventare o disporre
la forma d' un edificio' ,architector'. A. d. Bella,
rjecn. 98*. — c) objekat je sto umno ili dusevno.
Unutriie dumboke misli izveli ste. P. Zoranic 47^.
Dobro izvedoh me pozude. G. Palmotic 1, 60.
Ku je (kripost) on po sebi izvel. P. Radovcid,
ist. 135. Ima izvest mnogi ati od Jubavi. 174.
Izvesti svoja djela kreposna. M. Radnid 3903'.
Izvedavsi Gosp. Isukrst novi zakon. B. Leakovid,
nauk. 238. Neces izvest latinske divojke, 'ko lie
izvedes troje premudrosti. Nar. pjes. istr. 1, 48.
Brunei je mogao do kraja izvesti cudo mjornicke
znanosti. M. Pavlinovid, rad. 52. To jedinstvo
izvelo je jednu svijest. razg. 15.

1. IZVESTI, 1, g.

330

3. IZVESTI, a.

g. slicno je predasnemu znacene, ali u osobitom
smislii, had je objekat jjjesma, te znaci: zapje-
vati (sto je drugi spjevao). radi razlike u zna-
cenu kod izvaditi, 1, e vidi oba glagola u Vu-
kovu rjecniku. Izveli okolni zborovi pjesraice i
podruguse. S. i^ubisa, prip. 240. — U danasnijeh
knizevnika kaze se ne samo o pjevanu, nego i o
sviranu, udaranu itd. Izvesti, stil. art. ,vortrageQ
(ein tonstiick)', tal. ,eseguire'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

Ii. s objektom tanac, kolo itd. znacene je go-
tovo kao kod f i g. Uhitivsi svaki pastijer svoju
vilu izvedu tanac. N. Najeskovic 1, 200. Pak
cemo kon vode izvesti pojuci tih tanac. 1, 208.
Hotjejmo jedan cas svi tanac izvesti. 1, 222. Pak
s nim tance puna slave ovijem polem izvedimo.
Gr. Palmotic 1, 28. Vrh ravnine sej zelene mili
tanac izvedimo. 1, 129. Tac po poju nebes-
komu izvedose tris okolo u veseju neizmernomu
s mednom pjesni cudco kolo. 3, 103a. Tancac
izvedose. P. Kanavelic, iv. 502. Slatke pjesni
pripravite i tanacac izvedite. J. Palmotid 437.
Izvedi nam kolo. (D). Poslov. danic. I ugodne
tance i casne lijepim redom izvedite. A. Vitajic,
ost. 353. Izvesti tance ,danzare o ballare' ,salto'.
A. d. Bella, rjecn. 244*. L'jep bi tanac izvela
prid dvorima negovijem. Nar. pjes. bog. 104. —
moze biti da atno pripada i ovaj primjer: Zracne
buduc jur stupaje po nebeskom po}u izvela. P.
Kanavolid, iv. 134.

i. izmisliti, slagati, preneseno od znacena kod
f. — Samo u Belinu rjecniku: izvesti stogod
,fingere o simulare' ,fingo' 317a.

k. s objektom kavga, isporedi izvaditi, 1, f.
S kaurinom izvedosmo kavgu. Pjev. crn. 104*.

1. povesti na visoko mjesto, vidi iznijeti, II, 1,
c. Da ga na nebesa izvede. I. Anci6, svit. 32.
Koja ga je na nebo u raj izvela. 219. Zato ga
onako izranena uze za ruku, i izvede na jedno
misto visoko. J. Banovac, razg. 160. Izvede ga
na jedan cardak. F. Lastric, ned. 374. Izvede
ga na trecu planinu. And. Kacic, kor. 99. Iz-
vedose lijepu devojku, izvedoSe na kulu visoku.
Nar. pjes. vuk. 2, 58. Izvedose ga u gornu sobu.
Vuk, djel. ap. 9, 39. — metaforicki. Jegoze izvel
on bise na veliku cast. S. Kozicic 47^". — / s ob-
jektom voda u osobitom znacenu, vidi u Vukovu
rjecniku.

Z. pasivno. Krepostiju na toliku visotu iz-
veden. S. KoXicid 52*. Tvoj rob na svitlos iz-
veden. M. Vetranid 2, 215. Na svjetlos bijela
dana ona je }ubav izvedena dosle ).udem svijem
tajana. G-. Palmotic 1, 178. I da bitje stvoru
svomu izvedenu iz nicesa. I. V. Bunic, dubr. 3.
Kruh iz zemje izveden i porodjen. A. Vitajii,
ist. 252. Izvedeni iz onoga suzaustva. I. Grlicid
12. Na put od spasenja primilostivo izveden.
156. Iz koga (Edipta) izvedenim dade andela
za vodu. F. Lastrid, test. 14b. Izvedeni ste na
svitlost, po svitlosti odite. ned. 381. Siican je
(covjek) nimi (zivinama) u ovomii sto pocetak
imo je od zemje iz koje one takodjer rijecim
Bozjom bile su izvedene. S. Rosa 1^. Spasitej
imo se je roditi od sjemena zenskoga u koljenu
velikoga otca vjornika Abraaraa izveden proz
Izaaka, Jakoba, Judu i Davida. 6''. Dizu beden
na bedene oko grada izvedene. V. Dosen 193".
Sto raztresa sad bedene na visinu izvedene. 227^.
Vece bijase zem|a iz nista izvedena. D. E. Bog-
danic 1. Petar bi slobodno izveden iz tamnice
od andela. J. Matovic 451. Na priliku lista jer-
govana svaka nek je izvedena strana. J, S. Koj-
kovic 19. No kosuja na prste pletena, u kolijer
upletena guja, a pod grlom izvedena glava. Nar.

pjes. vuk. 2, 550 — 551. Po azdiji ispletene guje,
povisoko izvedene glave. 2, 593 — 594, Ovako je
pjesma izvedena. Ogled, sr. 35.
3. sa se.

a. pasivno. Da se izvede ist ttmtniee. Zak.
dus. pam. saf. 47. Ostaj s Bogom, podoh vece,
car Mustafa da se izvede. I. Gundulic 513. Da
se izvedu naski na svitlost sveta pisma. B. Kasic,
rit. XVI. Mnozi razlozi se mogu izvesti vrhu iz-
vrsnosti. I. T. Mrnavic, ist. 71. Djelo hudo iz-
vede se, kad skri cudo. J. Kavanin 366'\ Da
se (brod) daleko u more izvede. J. Filipovic
3, 14b. Da se sv. evande}e ispise i da se po
cetverici izvede. E. Pavic, ogl. 463. Kako se
moze lasno izvesti iz nauka. Ant. Kadcic 231.
Da se boja od gorje izvede. J. S. Rejkovic 230.
Kad ko sto prisvoji ter smatra za svoje, n. p.
komad sume, po|a ili livade, onda narod kaze
da se imaju izvesti mejasi, t. j. stariji Judi u
selu i u okolici koji znadu iz starine, cije je
dokle bilo ... V. Bogisic, zborn. 401.

b. refleksivno, u osobitom znacenu: uzdici se
nad ostalijem (isporedi 1, 1), strsiti. — U Belinu
rjecniku : ,sporgere in fuori' ,pron;ineo' 702^ i u
Stulicevu : izvedsti se ,prominere'.

2. IZVESTI, izvfezem, pf. evehere, vozeci (u
ladi ili na kolima) iznijeti. — Slozeno: iz-vesti
(od osnove vez, vidi 2. vesti). — Akc. je kao kod
1. dovesti. — Eijee je stara, isporedi stslov. iz-
vesti, izvez%. — Izmedu rjecnika ii Bjelostjen-
cevu (vidi kod izvazati), u Vukovu (1. ,heraus-
fiihren' ,eveho' gdje grijeskom sto ji primjer : Izveo
ga iz kuce sto pripada uprav pod 1. izvesti. 2.
,hinauffuhren auf dem wagen' ,eveho' s primjerom:
Da te izvezem uz ovo brdo).

1. aktivno.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) o ladi.
Kad izvezes na stine lumbardu. And. Kacic, razg.
310. Dode dragi i doveze ladu, i izveze iz je-
zera Maru. Nar. pjes. vuk. 1, 202. S mrtvim
Markom sjede na galiju, izveze ga pod Vilindar
crkvu. 2, 444. — u Dubrovniku samo kad se
vesla, vidi 2. dovesti, a, c). — b) o kolima. A
on rece svojemu vozacu : ,Savij rukom svojom i
izvezi me iz boja'. D. Danicic, 2dnev. 18, 33.

b. uznijeti uz brdo vozeci na kolima (vidi iz-
nijeti, II, 3, c). u Vukovu rjecniku.

2. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (1. ,landen' ,in terram exire' s primjerom
iz narodne pjesme: Drugu vojsku morem opravio
da s' izveze Eisnu na gabolu. 2. ,ausfahren'
,evehor'j.

a. izici vozeci se: a) u ladi. Izvezli se na more.
F. Lastric, svet. 95*. Da se izvezes na pol mora.
D. Rapid 65. — b) na kolima. Da je izvezao se
na poje. M. A. Rejkovic, sabr. 29.

b. saci, izaci (posto se nekoliko vozilo) iz lade.
Izveze se trista kaludera. Nar. pjes. vuk. 2, 100.
Iz mora se zdravo izvezose a pod Mletko grada
udarise. 2, 547. Uveze se blatu sirokome, iz-
veze se selu Golubovcu. Pjev. crn. 142'\ Ne-
macke lade s vojskom ne pogode u Beograd, da
se izvezu na odredeno mjesto. Vuk, dan. 4, 11.

3. IZVESTI, izvdzem, pf. svrSiti vezene, posto
se sve vezlo, sve navesti, povesti. — Slozeno: iz-
vdsti (od osnove vez, vidi 3. vesti). — Akc. je
kao kod istresti. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,acu pingore, textili opere
pingere, phrygio opere distinguere') i u Vukovu
(,sticken' ,acu perscribo').

a. aktivno. a) u pravom smislu. u svijem je
primjerima subjekat ono cim se veze (zlato, biser
itd.), premda je obicnije da je subjekat celade

3. IZVESTI, a.

331

1. IZVIDATI, 1, a.

sto veze. Gdje su ruha tva bogata s raskosnijem
uapravauii kijeh izveze vrhu zlata bijeli biser,
dragi kami? I. Gundulic 562—563. A on crnoj
u hajini, na razliko koju cvijeco pomno izveze i
nacini srebro. P. Kanavelid, iv. 2\). Dva safcora
lijepa iznese, izmijesana ka izveze svila s zlatom
od istoka. 61. S napravami kib izveze vrhu zlata
biser dragim kamicima. J. Kavanin Ab'i^. — h)
u prenescnom smislu, kao naslikati uopce: Ne
divicanski obraz izpenga iliti priliku perom iz-
veze. F. Lastric, od' 369. — c) u metaforiclcom
smislu, kao iskititi (govor, retoricki?). Da izvezom
i izpisem na slavu liezinu jedno govorene. A. To-
mikovic, gov. 2i*3.

b. pasivno. Vrhu saga tkanijeh zlatom stoji
tugdjela zgar crvena, zlatnom zicom i bogatpm
sva napravom izvezena. I. Gundulic 299. Sa-
tori su izvezeni zelenoga dubja kitje. 377. Giz-
davi stolovi, izvezoni svilom i a kadifom. J. Krra-
potic, malen. 5. Kad bi joj se namijetilo vidjeti
srce koje izpisano ali izvezeno. I. M. Mattel 158.
Opreg rujniin izvezeni natkom. M. Katancic 66.
Na nogu mu izvezene cizme. 68. I papuce si-
kosane, zlatom izvezene. Nar. pjes. vuk. 1, 515.
Na pleci mu zelena dolama od kadive, izvezena
zlatom. 2, 483. A na noge crvene caksire od
ko}ena zlatom izvezene. 3, 111 — 112. Med' nima
je barjak sav od svile, pa po svili sav izvezen
zlatom. 3, 421. Cisti skerlet zlatom izvezeni.
3, 519. Svod je odaji pozlatom izvozcn. S. ]^u-
bisa, prip. 23. Mirko s nega snimi odijelo, dva
fermena zlatom izvezena. Osvetn. 3, 139. — U
jednom primjeru stoji part, praet. pass, kao adj.
u komp. (izvezeuiji). radi znacena vidi a, c).
Evandeje je Lukino izvezenije nego Markovo. E.
Pavic, ogl. 463.

c. sa se, pasivno. subjckat je u jedinom pri-
mjeru zlato (cim se veze). A on zelenoj u halini
po kojoj se zlato izveze. P. Kanavelid, iv. 30.

IZVESCATI, vidi izvestati.

IZVESTATI, izvestam, pf. vidi izvecati, od
cega (izvetsati) postaje premjestanem slova t i s.
— Akc. je kao kod iskoncati. — U Vtikovu rjec-
niku : ,veralten' ,obsolesco', cf. ovetsati. — U
Ltd se jos dale mijena st na sc: izvescati. ,Ali
je N. od bolesti jako izvesca !' ,Tako e od bolosti
izvesca, da edva paru u sebi nosi'. ,Bome, brate,
ovaj tvoj a^inac, kozun ili benevreci izdali su
sto su imali; vec su sasvijem izvescali'. J. Bog-
danovic.

IZVETS-, vidi izvec-.

IZVEZATI, izvezem, pf. sve vezati (o mno-
gijem objektima, Hi o cijelome objektu, ako je
jedan). — Slozeno: iz-vezati. — Akc. je kao kod
ispisati. — Mose biti stara rijec, isporedi stslov.
izv^zati. — Izmedu rjccnika u Stulicevu (izve-
zati, izvezujem i izvezivam ,colligare') i u Da-
nicicevu (,ligare').

a. aktivno. Turi i turice izvezavt, jako i pi-
tomyj skott izi-vezavt, udastt. my. Stefan, sim.
pam. saf. 29. Tuj nas izvezase, za tim u pla-
ninu bijuc odagnase kakono zivinu. H. Lucie
239.

b. sa se, refleksivno ili pasivno. Dunaj vodu
sajke zatvorise, verugam se tezkim izvezase. And.
Kacic, razg. 144.

IZVEZIVATI, izvezujem i izvezivam, impf. iz-
vezati. — U Stulicevu rjecniku: izvozivati, izve-
zivam ,in eolligando se exercere', a kod izvezati
ima praes. izvezujem i izvezivam.

IZVICE, n. djelo kojijem se izvije. — Stariji
je oblik izvitje. — U Voltigijinu rjecniku: izvitje

.sviluppo, analisi' ,entwickelung', i u Stulicevu:
izvitje ,lmplicatio, involutio (haec parum lat. glo-
meratio)'.

IZVID, m. spectatio, examen, djelo kojijem se
izvidi. — Od xvii vijeka. Izvid svisti. P. Gla-
vinic, svitl. xvin. Da ga zakonito iskusaju, da
mu cine zakonito izvid. A. d. Bella, razgov. 21.
Kad ti tvojega iskrnega sudis brez izvida, bez
iskusevanja. 23. i u Sulekovu rjecniku : ,priifung'.

1. IZVIDA N, izvidna, adj. koji se moze izvi-
dati. — U poslovici xviii vijeka (negativno no-
izvidan: koji se ne moze izviclati), a izmedu rjec-
niku u Belinu (izvidni ,medicabile, che si pu6
medicare' ,medicabilis' 468*) i u Stulicevu (,sa-
nabilis, medicabilis'). Nemocnik je neizvidau ki
svoju zled ne pozna. (Z). Poslov. danic.

2. IZVID AN, izvidna, adj. koji se lako izvidi,
dakle: razgovijetan, jasan. — Samo u Voltigijinu
rjecniku: ,chiaro, evidente' ,klar, deutlich'.

IZVIDANE, n. djelo kojijem se izvida. — Sta-
riji je oblik izvidanjo. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izvidanje ,medicaraento, medicazione' ,me-
dicatio' 468*) i a Stulicevu. Zamijerna djela ne-
gova u izvidanju od nemodnika. A. Gucetic, roz.
jez. 5. Tvoje bolesti, moje izvidanje. 182. Ne
nahodis izvidane tvojijem tugami. M. Eadnic
272i>. Pomoze Izraelu u Ediptu kada no stajaso
oni puok brez ,izviedana' (grijeskom mj. izvidana).
5263'. Nije vece izvidanju mista, kad su zlobe
u obicaj obratjene. A. d. Bella, razgov. 159.
Negov pogled izvidane od svake duhovne nemodi.
I. Dordid, ben. 37.

IZVIDAE,, m. u Bjelostjencevu rjecniku: v. iz-
vedavec. — nije dosta pouzdano.

1. IZVIDATI, izvidam, pf. izlijeciti, ozdraviti (u
pravom ili u prenesenom Hi metaforiclcom smislu).
— Slozeno: iz-vidati. — Akc. je kao kod ispi-
tati. — Od XVI vijeka (vidi kod 1, a, b) bbj), a
izmedu rjecnika u Belinu (.medicare, curare gl' in-
fermi' ,medeor' 468^ ; ,sanare, render la sanita'
,sano' 641a), u Voltigijinu (,curare, medicare, ri-
sanare' ,heilen, gosund machen'), u Stulicevu (,me-
deri, sanare, curare'), u Vukovu (,heilen, ausku-
riren' ,medeor', cf. izlijeciti).

1. aktivno.

a. objekat je bolest, rana (naj cesce). a) u
pravom smislu. Tko bude boles izvidat, neg samo
ti odzgor? N. Dimitrovid 39. Bolijes du t' iz-
vidat od male tej I'ane. D. Zlatarid 45^. Nu za
izvidat zlo skoncanje od neznane zledi prijeke
svekoliko svoje imanje u zaludne strati lijeke.
G. Palmotic 3, 20^". Izvidati telesne nemodi. A.
d. Bella, razgov. 162. Prah negov ima krepos
izvidat razliko boli a naj lise nemod od ognica.

1. Dordid, ben. 114. J^ekara koji je vidao i iz-
vidao ranu. Pravdonosa. 1852, 9. Ne §tedite
tijela Zci rana, jer ste vikli niha donositi na po-
hvalu majci, pa su vi ih izvidale majke. Osvetn.

2, 122. A Tadiji hedime nadose; kad Tadiji rane
izvidase . . . Nar. pjes. vuk. 3, 167. — znacene
je kauzalno : ticiniti da drugi izvida (u prvom
je i It trecem. primjeru rana kod samoga subjekta).
Ako Bog da, te rane izvidam. Nar. pjes. vuk.
2, 341. Zasto, Ture, da od Boga nades! nijesi
mu rane izvidao? 2, 343. Te je Vu6e rane iz-
vidao. 3, 383. — b) metaforicki. objekat je : aa)
rana, nemoc itd., ali u metaforickom smislu o
duSevnom stanu. Tijem hotjej izvidat Jute rane
moje (Boh). N. Dimitrovid 60. Ti sama sve
moje izvidat moz' rane. D. Hauina 141*. S tvojom
liposti izvida skrovene me rane prijute. 17*. Er
pak lako ne izvidam ranu, kom jih. (drage) ja

1. IZVIDATI, 1, a.

3:52

IZVIDJETI, a.

porazim. M. Pelegrinovid 172. Krepos sve rane
u judijeh izvida. I. Dordic, uzd. 142. — Izvidati
poganu postimu od zioba mojijeh. V. Andrija-
sevidj put. 1Q7; ^— Umrli, pogledajte na pokorne
ove pjesni, neka nima izvidate tesku nemod. I.
V. Bunic, mand. pok. .S. — bh) zalost, jubav i
drugo dusevno stane. Jeda mi izvida tvoj ures
Juven vrid. S. Mencetid 5. Jeda ini izvidat
ushocG }uven evil. 42. Da mi ures tvoj Juven
stril izvida. 103; Zasto ne izvida ranice |uveno?
l50. Da mi evil izvida. 218. — cc) grijeh. Ove
grijebe . . . ni drugi lijek izvida. V. Andrijagevic,
put. 66. — dd) (tjelesna) ruznost. Zena nastoji
izvidati svoju ruznost. M. Eadnic 465^. — ee)
ironicki, izbiti, istuci, izlijemati. Cjepanickijem
uljem izvido ga je. (Z). Poslov. danic.

b. objekat je nezdravo mjesto na tijelu, udo
Ud. a) u pravorn smislu. Izvida rame izagnilo
Alderadu. I. Dordic, ben. 31. — b) metaforicki.
On izvida bolezniva srca. I. Bordic, aalt. 487.

C. objekat je c€{ade (bolesno, raneno itd.). u
j)ravom i u metaforickom smislu. Izvidati onje-
zijeb, koji ne mogabu k tebi pristupiti. A. Gu-
cetid, roz. jez. 149. Kanave si i razlike nemod-
nike izvidao. 206. Ljekaru, izvidaj samoga sebe.
268. Lijecnice moj, izvidaj mene. V. Andrija-
sevid, put. 336. Ab vid me kosti, ter me izvidaj,
Gospodine. I. Dordid, salt. 13. Izvida nijema.
ben. 143. Bolna izvidali su. S. Eosa 139^. Ne-
kada sam vidarica bila, ja bib tvoga brata izvi-
dala. Nar. pjes. vuk. 2, 50. Sputite ga, ako bo-
cete da ga izvidam. Nai*. prip. vrc. 56. — ako
je izrecena bolest (u jiravom Hi u metaforickom
smislu), stoji u gen. i s prijedlogom od. Kroz
toj me izvidaj i zledi izbavi. N. Dimitrovic 55.
Od inijeb nezdravi izvida neizbrojne bolnike. I.
Dordic, ben. 35. Dosta me si ti puta od otrovi
izvidala. Nar. pjes. bog. 91. — amo pripadaju
i ovaki primjeri: Da izvida iz jada mladabtu mu
mlados. G. Drzid 447. O Jjekaru od naravi jueke,
koja bududi ranena, botio si je umilenstvom iz-
vidati. A. Gucetid, roz. jez. 120. — u ovijem je
primjerima znacene kauzalno: Pa nabavi od mora
edima, svoga brata od ranah izvida. Nar. pjes.
vuk. 2, 633. Eanenika sedam ponijese u Mo-
racu, te ib izvidase. 4, 415.

2. pasivno. Jeda smrtne rane nase od vas budu
izvidane. N. Na|eskovid 1, 238. Ter izvidan od
zla tega. I. Dordid, ben. 201. Svi razlici nemod-
niei da pokorom izvidani ustanu se svikolici. A.
Boskovideva u I. M. Mattei 346. — U ovom pri-
wjeru neizvidan (kao adj.) snaei: koji se ne maze
izvidati (isporedi izvidan, adj.). (Grijeh i obicaj)
dohode cinit se od potribe i kakono uoizvidani.
M. Eadnid 269b.

5J. sa se, pasivno. Neka se ,izviedaju' (grijeskom
mj. izvidajn) rane dusine. M. Eadnic 147''. Svoje-
vojstvo jest jedno zlo koje se ne moze ,izvicdati'.
498a. Od ove se rane necu ja junak izvidati.
Nar. pjes. bog. 58. Cijem bi se izvidali jadi.
Osvetn. 6, 33.

2. IZVIDATI, vidi 2. izvijedati.

IZVIDAVAC, vidi izvijedavac.

IZVIDILAC, m. vidi izvjedilae.

IZVIDITE]^., vidi izvjeditej.

IZVIDIV, adj. vidi 1. izvidan. — Samo u Be-
linu rjecniku: ,sanabile, add. cbe puo sanarsi'
jSanabilis' 641*, i u Stulicevu: v. izvidan.

IZVIDJETI, izvjedim (izvidim), j;/. vidi izu-
yidjeti. — Uprav slozeno: iz-vedeti (vidi vijem
i povidjeti), ali posto prvo e ne samo u za-
padnom govoru nego i u juznom (vidi ispovidjeti,

A, a) glasi i, vremenom se zaboravilo u oba ova
dva govora (ne znam, nalazi li se jos u istocnom
govoru pravi oblik izvedeti) pravo postane, te se
shvaca kao da je slozeno : iz-vidjeti, sto se vidi
2)0 obliku sto upotrebfavaju Vuk i Danicic (iz-
vidjeti a ne izvjediti, indi kod ispovidjeti), i po
imperfektivnom obliku izvidati (a ne izvijedati).
— Rijec je stara, isporedi stslov. izvedeti. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (izvidjeti, izvidjam ,cer-
care, investigare, far diligenza di trovare' ,quaero'
185''; izvideti, izvidam ,considerare, pensar bene
una eosa' ,considero' 219*; izvidjeti srce i odu-
tjenja ,essaminare la conscienza' .conseientiam
excutere' 293a), u Bjelostjencevu (izvedeti kod iz-
vedam), u Voltigijinu (izviditi i izvidjeti ,spiare,
scrutinare, indagare; scuoprire' .naebforschen ;
entdeeken'), u Stulicevu (izviditi i izvidjeti, v.
izuvidjeti), ti Vukovii (,in augensebein nebmen,
beaugenscbeinigen' , coram inspicio'). — Pravo
se postane poznaje po nekijem oblicima, to su u
praes.: izvijem, izvijes itd., vidi: izvis. Korizm.
91b; izve. Pril. jag. ark. 9, 125. (1468); izvi. Mon.
Croat. 283. (1581); Aleks. jag. star. 3, 257; ta-
koder 3 pi: izvedu. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468);
aor. 3 sing, izvede (m^j. izvSde). Pril. jag. ark.
9, 127. (1468); impt. izvJd'te. N. Eanina 31a;
izvid. §. Mencetic 46; N. Na|eskovid 1, 230;
izvij. P. Hektorovid (?) 147 (istina ovi bi oblici
u impt. mogli postati i od osnove vid, vidi kod
vidjeti).

II. aktivno. a) indagare, investigare, istraziti,
ispitati, iskusati, prouciti, postarati se oko iega
(objekta) da se node sto jest i sto nije, istina.
aa) uopce. aaa) nije izrecen objekat. Ako toj
pravo ni, nu izvid, sunacce. S. Mencetid 46. Nu
izvidi, ttir bodes najti. F. Glavinid 269*. Daje
mu svu oblast da izvidi i umiri. A. Badid 158.
Moj otac sumjase od ovoga nepravedna posido-
vaha, niti izvidi, ni obistini se. J. Banovac, razg.
36. I pomjivo izvidivsi, posla . . . izkaz. 21. Tako
Marko dao je svoj noz u 35 gro§a, a ostalo dok
medu sobom izvide. Glasnik. ii, 1, 146. (1808).
Tada iztrazi i raspitaj i izvidi dobro. D. Danidid,
omojs. 13, 14. Izviditi, izvidati ,naehforscben'
, investigare'. B. Petranovid, rucn. knig. 47. —
bbb) objekat je ime, zamjenica itd. u ace. ^elih
to izviditi vede nego ine stvari. Transit. 204.
Pojde Polikarpo u Eim izviditi nike sumne od
Aniceta pape. F. Glavinid, cvit. 37b. Prvo nego
koga redi (biskup), ima nauk izviditi ili eksami-
nati negov. 216b. Hitrije bode dubinu s. trojstva
izviditi. 296*. Ki izhod, prohod i nadhod vrbu
nature ili naravi izvidibu. posl. 8. Svist ne iz-
viditi. svitl. 23. Jeli svist svoju dobro izvidil?
51. Vrbu kniga stojed njeei, kad istiue vjere
izvide. J. Kavanin 373b. Izvidivsi ava pomjivo.
A. Badid 171. Vaja s velikom pomnom izviditi
stvari. S. Badrid, ukaz. 26. Onda ce sve po
tanko izvidit. J. Filipovid 1, 147*. Sotona sva-
koga naravna prignutja izvidi i vidi da je oni
prignut na liolost, oni na lakomost ... 1, 483b.
To va}a promotriti dobro i izviditi. F. Lastrid,
ned. 3_'3. Svaka koja su u tmina srdaea bila
sakrivena potanko izviditi. 300. Da de do6i
biskup izviditi ovu stvar. svet. 147*. Iskusajte
i izvidite svijest. A. Kanizlid, kam. 318. Ajde
dakle, da ta izvidimo. Nadod. 5. Hoti polagano
izviditi istinu. M. Zoricid, zrc. 119. To domo
sutra izvidit. M. A. Eejkovid, sabr. 42. Neka
on izvidit bade ne zvanje. A. d. Costa 1, 115.
Biskup ima izviditi uzrok. 1, 289. Ako prvje
ne izvidimo ne bitje opdeno. Ant. Kadcid 1. Ima
dobro izviditi istinu. 551. Da izvidi bo)e svoju
dusu i poznade svoj 2ivot. M. Dobretid 94. Ima

IZVIDJETI, a.

333

IZVIDJETI, c.

pom|ivo izviditi i odkriti istinu. 484. Sabor kon-
stancijenski stvar panietno izvidiv§i, odredio jo
da . . . I. Velikanovid, npufc. 3, 65. Iinaju i ro-
dite}i i ova sva dobro i pomnivo sami izviditi i
nastqjati, da i dica pomnivo izvide. 3, 202. Stvar
pomnivo izvidivsi. I. J. P. Luci6, nar. 36. Neka
svaki izvidi svoj zivot. D. Rapid 11. Ovo daklo
u danasnoj prediki hodemo pomjivo izviditi i pro-
misliti. 98. Sada da izvidimo sanio tri pogla-
vite moci duse. 229. Al' kako 6es izviditi vodu ?
J. S. E.e|kovic 290. Da poznam i izvidim i iz-
nadem niudrost. D. Danicid, propov. 7, 25. —
ccc) kao objekat moze biti t relativna rece.nica.
Jedan od poglavitiji davase im ovo vice, da dobro
izvido, sto cine. E. Pavic, ogl. 645. — (hid) kao
objekat je podlozna interogativna recenica. On
sam ima izviditi, ako bi ca pacalo. Narucn. G9''.
Hoteci naplni izviditi ako to cudo bilo bi od
Boga. Transit. 235. Izvidte sto je bo|e ne samo
prjed Bogom ma joste prida svijem judmi. N.
Eaniua 31^. Nu izvid ti sada jeli toj ugodno
Bogu. N. Na|eskovic 1, 230. Da smo izvidili
koliko je zel. Mon. croat. 262. (1567). Za izvi-
diti jesmo li temejiti. A. Bacic 87. Marija hoce
pametno da izvidi, kako moze ovo bit: divicansvo
saranivsi zacet. J. Filipovid 1, 77'>. Tko bi dakle
otac ovi, potribno je izviditi. P. Knezevic, ziv.
4, I vas molim, sestre moje, da se gradu pote-
zimo i sve sto je izvidimo. muk. 19. Za isku-
sati, jeli nasa |ubav upravlena pram Bogom, dosta
je izviditi i prociniti Jubilmo Qubimo V) ga. F.
Lastric, od' 330. Za izviditi i suditi tko ga je
ubio. test. 120^. Za izviditi, koliko dobro to-
mace ovi nauciteji. Bb\^. Izvidivsi napre jeli
dostojno da . . . svet. 71 a. Slidi da izvidimio kako
se sprijate|ise. A. Kanizlid, kam. 30. Idem na
plauinu, da izvidim, jeli moguce ugasiti srcbu
Bozju. E. Pavid, ogl. 128. Dobro izvidi s pridnim
nogami, more li je mraz oF ti led podniti. M.
Zoricid, osm. 57. Da izpitas i s nacinom izvidis
na sto su iste duse prignute. 139. Navlastito
da izvide potanko; jeli se oni puk poplasio. And.
Kacid, kor. 104. Izviditi, jeli sve istina, sto se
govori. 228. Ter demo onde izviditi koji je pravi
Bog. 239. Izviditi jesu li zadovojna upitovana
za potribu od reda. Ant. Kadcic 5. Za izviditi
jeli u riemu koji bilig covicanstva. 131. Za iz-
viditi i izkusiti jeli uije li za vecu korist crkve.
297. Dobro izviditi jeli ziv oli mrtav. M. Do-
bretid 91. Da svrhu toga oci otvori i bistro iz-
vidi kako idu stvari. 107. Izvidimo malo, jeli
istina. I. J. P. Lucid, razg. 8. Podobno i do-
stojno jest cisto izviditi, kolika su sva dobra
koja si po grihu zgubio. D. Kapid 73. Ne vi-
rujte svakome duhu, nego izvidi te jesu li od
Boga. 330. Da izvide sto boje bit more. J. S.
Eejkovid 18. Da izvidi, jeli to potribito raditi,
nije li. B. Leakovid, nauk. 305. Da izvidimo,
sta se radi u mistu s pepelom zagasenim. P.
Bolid, vinod. 2, 15. — eee) kao kod dddj, ali
sto bi bio subjekat u interogativnoj recenici, stoji
kao objekat u glavnoj. Izvidit i obad Barbaru,
jeli divica po zenam pametnim dusevnim. M.
Dobretid 513. Odkuda naj prije hodemo ove griho
izviditi, koliko nih ima u broju. D. Eapic 446.
— fff) kao objekat stoji podlozna rccenica s da
ne, jer se kod izvidjeti ima u misli neki strah.
Za izviditi, da ne budu i naj mlademu bratu
ucinili kako iiemu. E. Pavid, ogl. 87. — hb)
istice se osobito ispitivane rijecima. aaa) objekat
je cejade sto se ispituje. A po obitil htij poslati,
tere izvij onih tako, vazeli su viru kako po Lo-
vrincu odmetniku. P. Hektorovic (?) 147. Ima
staricu izviditi i ispitati svrhu oni stvari. M.

Dobretid 92. — bhb) ovako je znacehe t u ooijem
primjerima, u kojijem nije izrecen objekat, nego
ono sto se trazi ispitivanem (u prvom primjeru u
gen. s od, ic drugom u ace. sa za). Uprosi kraje,
da pomnivo od ditida izvide. F. Glavinic, cvit.
426''. Koji izvidjevsi za mene sdahu da me puste.
Vuk, djel. ap. 28, 18. — cc) exploraro, kao ulio-
diti. Posla dakle n(h)ode da izvide kakvo su pla-
nine. F. Lastrid, svet. 17''. Za izviditi sto se
oini u taboru turskomu. And. Kacid, razg. 127.
Mojsije sa}e jude, da izvide zemju od obetana.
kor. 85. U cetrjost dana svu je izvidise. 86.
Posla dva izviditeja, da izvide kakve te novine
bihu. 2.59. Poslao je uhoda dvanaest koji bi
zeraju kananojsku izvidili. I. Velikanovid, uput.
1, 76. Izvidite ciji je ono cador. Nar. pjes. juk.
71. Izvididu tko je i kako je. 71. — (Id) u oso-
bitom sinislu: iskusati. Za izvidinje to cini, kako
da neverstvo vase izvi. Aloks. jag. star. 3, 257.
Izvidil si ognem srce moje, Gospodine. F. Gla-
vinid, cvit. 27 1^. Hoteci ga (s. Ludovika) Bog
izviditi. 292a. ivi (Bog) i u drugomu htedi ga
izviditi, jednim taknii ga betegom. 334*. Kusaj
me, Gospodine, i izvidi me. M. Radnid 276''. —
b) certiorem fieri, istrazivanem dokiiciti, obaznati.
aa) nije izrecen objekat. Ti ne vis sada, da po
torn izvis. Korizm. 91''. Buduci ona hitra i umida
vilenica i svojom mestrijom izvidit mogase. P.
Zoranid 33^. — bb) objekat je ime Hi zamjenica
itd. u ncc. BojasG se pogubiti carstvo, ako izvedu
slepotu ociju jego. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468).
Ako to izve moj gospodin Menelaus car, bode to
umoriti. 125. Izvede ot nega vsu tajnu trojsku i
ubi ga tude. 127. Pridose u Trnovinu s mnostvom
velikim vojsko; i izvidivsi toj kra], posla posle
i listove. Dukjanin 3. Izvidivsi to Sebastijan,
uzboja se. F. Glavinid, cvit. 25^. Izvidi otac
beteg negov. 28''. Izvidi to Aurelijan. 143^. Ri-
mjani mudrost izvidivsi nogovu. 294''. Ovom stari
izvidise lika. J. S. Rejkovic 139. — cc) kao objekat
stoji interogativna podlozna recenica. Ne moga-
homo izviditi, u koga bi bilo. Mon. croat. 104.
(1469). Ki (papa) hoteci, jeli to istina, izviditi.
F. Glavinid, cvit. 91 — 92. Da kra|ica zeli od
nas izviditi, gdi jest kriz. 124*. Sve sam ja cinio,
da bi izvidio jel' Bozje hotene. A. J. Knezovid
46. Jer Rinijani izvidise gdi nihovo zlato bise.
V. Dosen 59*. Poklisar bi izvidio, ako su Moskovi
zabludili, i liih uputiti mogao. A. Kanizlid, kam.
853. Odose do Antijokije, u koju bududi dosli,
izpitase, izvidise u kojoj se tamnici Bodin naho-
dise. And. Kacid, razg. 38. Izviditi, u komu se
stanu nahode. kor. 38. Da izvidim ko ste i sto
ste. 45. — d(l) kao kod cc), ali je subjekat inie-
rogativne recenice objekat u glavnoj. Ke Helena
izvidivsi gdi pocivaju. F. Glavinid, cvit. 6^. —
ee) kao objekat stoji podlozna recenica s da. Iz-
vidi da u Siragozi dva popa nahode se. F. Gla-
vinid, cvit. 30''.

b. pasivno. Sego ze dobrodeteli neizmertny i
bescisltny sutb i namt zemjbuyimb neudobb ve-
domy, razve jedinemb zdatp|omb Bogomi. izve-
domy sntb. Domentijan* 182. Gdi (na sudu) bu-
dudi izviden negov zivot, sudac na smrt odsndi
ga. J. Filipovic 1, 318''.

c. sa se, pasivno. Ako se izvi nakon 10, 20
let ili 50. Mon. croat. 283. (1581), Svak da je
prav na svijeti, kako bi se moglo tvoje milosrdje
izvidjeti? N. Dimitrovid 23. Drivo usrid zime
ne pozna se, jeli snho ili sirovo, da u protulitju
izvidit se. F. Glavinid, posl. 35. Izviditi mogla
al' nije se hrabros, mudros sva od ovih. J. Ka-
vanin 142*. Doklem se ne izvidi ima li koje za-
branene. A. Badid 421. Da parok zabrani vin-

IZVIDJETI, c.

334

1. IZVIJANE

cane za niko vrime, doklem se ne i^vidi, ima li
koje zabranene od kanona. J. Banovac, razg. 269.
Kad se vidi i izvidi sto i tko bijase. J. Fili-
povic 3, 70a. Koja stvar buduci se potanko iz-
vidila. M. Dobretic 48. Kad se stvar izvidje. D.
Danicic, jest. 2, 23.

IZVIDNOST, /. osobina onoga sto je izoidno
(vidi 2. izvidan). — Satno u VoUigijinu rjecniku:
,certczza, evidenza' ,klarheit, deutlichkeit', i u
Stulicevu : ,evidentia, perspicuitas'.

IZVIDSTVO, n. u Stulicevu rjecniku : uz iz-
vidnost. — nepouzdano.

IZVIDALAC, izvidaoca, m. covjek koji izvida.

— Na jednom mjcstu xviii vijeka. Tko izvidalar,
jest velicanstva zatusiti ce se od slave. F. Lastrid,
svet. 80a.

IZVIDANE, n. djelo kojijem se izvida. — Iz-
inedu rjecnika u Vultigijinu (v. izvidjene) i u
Stulicevu (izvidjane, 1. ,acta forensia'. 2. ,reco-
gnitio'). Priblizavase se trenutak u koji ce pred-
sednik suda, pobrojavsi sve sto se izvidanem
sazualo i posvedocilo, izredi. M. D. Mili(5evi6,
des. par. 39.

IZVIDATI, izvidam, impf. izvidjeti (koje vidi).

— Akc. je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (izvidjati ,osservare,
por mente, spiare gli altrui andamenti' ,aliqaom
studiose observare' 53 1*, a ima praes. izvidam i
izvidjam kod izvideti i izvidjeti) i u Stulicevu
(izvidjati, v. izuvidjeti s dodatkom da je uzeto
iz brevijara; izvidati, v. izuvidjati).

a. aktivno. Ja sam Gospodin izvidjajuci srca
i iskusajuci robra. I. Bandulavic 45*. jer. 17, 10.
Iscite joj i izvidjajto vrijedna uresa diku punu.
A. Vitajid, ost. 369. Da sudi ili da izvida od
zakona. A. Bacic 240. (Dusa) Daravna potanko
izvida. 462. Zato ona (Marija) ovo izvida prija
nego svojom vo]om pz'istane. J. Filipovic 1, 77b.
Sve uase potribo ona potanko izvida. 1, 572*.
Kad bude izvidati tvoju sluzbu i iskati razloga.
J. Banovac, pripov. 30. Sto godi vise po ss. pismi
izvidamo svidocanstva bozanstvena. F. Lastric,
test. 346*. Sa svitnaci i svicami izvidati dusu
na sudu. ned. 26. Kad ji pocne sudac sa svojim
svitnaci izvidati. 27. Sudeci i izvidajuci svaki
sebe u zivotu. 309. U ono vrime izvidadu dusu
sa svitnaci. 384. Ostale 6e griho i krivice izvi-
dati i traziti. svet. 71^. Tude stvari izvidamo
i od riih govorimo. A. Kauizlic, kam. 562. Po-
slani za izvidati mista i gradovo. And. Kacic,
kor. 45. Ucini inkviziture, to jest da izvidaju i
brane viru svetu. Norini 11. A koji izvida srdca,
zna sto zeli duh. I. Velikanovic, uput. 3, 254.
Slidece godine izvidase u sudu krajevskomu sto
bi iz tog ucinili. A. T. Blagojevic, khin. 5. Da
izvidaju stvar. D. Danicic, jezdr. 10, 16. Slusao
sam razloge vase dokle izvidaste besjedu. jov.
32, 11.

b. pasivno. Tastine izvidjane, Gospodine, neiz-
hitnijem tvojijem sudi. B. Betera, cut. 99.

c. sa se, pasivno. Gdje se s velikom pravdom
izvidjaju i izriahode i istu sve one stvari. M.
Orbin 93. Da se imaju izvidati sudi bo^anstveni
i iziskovati. J. Matovid 12.

IZVIDA VATI, izvidavam, impf. vidi izvidati.

— U jednoga pisca xvm vijeka u kojega glasi
(vidi kod izvidjeti) izvjedavati, i u na§e vrijeme.

Jl. aktivno. Va|a da prije sve ovo zgode dobro
izvjedavaju, promotre i izmjere. I. Jablanci, prir.
40. Izvidavaj da se pupe na zaslepjenima lozama
ne razvijaju. P. Bolid, viuod. 1, 213. Ako bi
javna vlast vinsku zrelost groMa izvidavala.

2, 130. Eakiju kusati i izvidavati. 2, 426. Iz-
vidavati, ispitivati ,erhebungen pflegen'. Jur. pol.
terminol. 183.

b. sa se, pasivno. Da se loze od vremena na
vremo izvidavaju. P. Bolic, vinod. 1, 153. Za-
dneveno bure izvidava se. 2, 105.

iZVIDENE, n. djelo kojijem se izvidi (izvjedi).
— Stariji je oblik s -nje. — Izmedu rjecnika u
VoUigijinu (izvidjene). Za izvidinjo to cini, kako
da neverstvo vase izvi. Aleks. jag. star. 3, 257.
Ovi kako u izvijenju skrbi verni nasasti bihu.
F. Glavinic, cvit. 355*. Da ucinim zakonito iz-
videiie svrhu griha jednog. F. Lastrid, test. 40i5.
Ciniti proces iliti izvidene svrhu sagriseria an-
deoskoga. 40^. Kakvo ti scinis da ce biti izku-
sane ovo i izvidene? ned. 25. Ako de se dakle
toliko pomjivo cinit izvidene tada i razlog da-
vati zestoko od misli skrovitije. 26. Pomjivo
istrazene, promotrene i izvidene sviju kolici misli,
rici i'djela. 87. Niti se trazi drugo izvidene.
svet. 71''. U sinodu je ucineno zakonito izvidene
Grigorijovih zloca. A. Kanizlid, kam. 23. Brez
izvidjenja sudbenoga prima se pozvanje. A. d.
Costa 2, 70. Izvidene negova opaka zivota. M.
Dobretic 122. Ne buduci bio na izvidenu oli ti
na eksaminu. 316. Posli duga izvidena nahodi
da je Akan oni grisnik. I. J. P. Lucid, razg. 40.
Ako ne bi pomnivo izvidene ucinili. nar. 50. Iz-
videne, saznaue ,erforschung'. Jur. pol. terminol.
180. Izvidene uciiienice ,erhebung des thatbe-
standes'. 183. Izvidene, izvidane ,nachforscliung'
,investigazione'. B. Petranovic, racn. knig. 47.

IZVIDIVANE, n. djelo kojijem se izviduje. O
izvidivanu alkohola. P. Bolid, vinodj. 2, 444.

IZVIDIVATI, izvidujem i izvidivam, im])/. vidi
izvidati. — Od xviii vijeka. — U iatoga pisca
XVIII vijeka u kojega ima oblik izvjedavati (vidi
kod izvidavati), ima oblik izvedivati.

a. aktivno. Sveti Job mo|ase Boga: ,StraSim
se, moj Boze, jer zuam da des po tanko izvidivat
svaka'. J. Banovac, razg. 92. Da se ocito ukazu
ona srdca iz koji pozdravjeiie izhodi kad ovu di-
vicu pozdrav]aju, sto bi se vidilo? sto bi se vi-
dilo, nedu sada izvidivati. J. Filipovid 1, 577b.
Izvidivase potribita mista. E. Pavic, ogl. 360.
Pravicu s kojom ce oni veliki sudac izvidivati
naj skrovitija. 690. Koji su vjesti i razumni iz-
vedivati i suditi. I. Jablanci 40. Stavi se jedan
put izvidivati i istrazivati, koje udo tila covicjega
jest naj gorje. D. Rapid 257.

b. sa so, pasivno. Izvidi vala su se pisma. A.
Tomikovid, ziv. 239.

IZVIJAC, izvijaca, m. ono sto izvija (dim se
izvija) i ono sto se izvija; nahodi se u osobitijem
znacenima.

a. sipka s burmom, Sto se nom cisti puska. —
U Stulicevu rjecniku: iz%TJac puskarski ,cava-
stracci (istrumento noto col quale si netta lo
schioppo, I'archibuso etc.)' ,virga lignea vel ferrea
qua utuntur balistis ligueis purgandis'.

b. mjesto gdje se put izvija, vidi zavijac. —
IJ Stulicevu rjecniku (gdje nije dobro tumaceno):
,raggiro , confusion di strade' ,anfractus , an-
fractum'.

iZVIJALAC, izvijaoca, m. covjek sto izvijava
(zito itd.). — U Stulicevu rjecniku: ,ventilator'.

1. IZVIJANE, n. djelo kojijem se izvija (vidi
1. izvijati). — Stariji je oblik izvijanje. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (izvijanje , processus fle-
xuosus' 670=>), u Stulicevu (,incessu8 in orbem
serpentis instar; spira, cochlea'), u Vukovtt. Stega
na izvijanje. P. Kanavelid, iv. 349. Onda nedo

1. IZVIJANE

335

3. IZVIJATI, a.

pomoci razlozene ni izvijana. M. E,adni6 452^.
Po silnijem riihovijem izvijaiiim svefcijoh proro-
canstva. S. Eosa 10'>. Izvijanem starinsko (rijeci).
M. Pavlinovi6, razl. spis. 401. i u Sulekovu rjec-
niku: ,schlang[enlauf'.

2. izVIJANE, n. djelo kojijem se isvije (vidi
5. izvijati). — Stariji je oblik s -nje. — Izmedu
rjecnika u Mikalinii (izvijanje ,vcntilatio'), u Bje-
lostjcncevu (izvejane ,Gventilatio') , u Stttlicevu
(,ventilatio'). Ona zrna koja pod izvijauom naj
da|e odskoce. I. Jablanci 67.

1. IZVtJATI, izvljam, impf. izviti. — Akc. je
kao kod ispitati (impf. izvijah, ger. praes, izvi-
jajudi). — Od XV vijeka (vidi kod 1, c, a)), a iz-
medu rjecnika u Belinu (,girare, circondaro, andar
attorno' ,circuo' 347'' ; ,rotare, far la ruota' ,roto'
633*), u Bjelostjencevu (izvijam, izviti, izmotavam
,glomero'), u Voltigijinii (,girare attorno, svo-
gliere, rotare'), u Stulicevu (izvijati drum ,vias
circumire; glasom izvijati ,voc6m cantu infliec-
tere', a kod izviti ima praes. izvijam), u Vukovu
(1. ,ersinnen, ausspintisiren' ,Gxcogito' s 2^^'^'
mjerom: Izvija kojekakva jela. 2. ,auswindeu, her-
vorziehen' ,protraho', n. p. civiju. 3. ,auspressen'
,exprimo', cf. izimati).

1. aktivno.

a. posve savijati. a) u pravom smislti. aa)
objekat je ono sto postaje savijanem. Kravosac
krug mu izvija priko oci niz obraze. N. Marci
59. — bb) objekat je nesto sto mijena oblik sa-
vijanem. Pas verige sve zubima snazno glode i
izvija. N. Marci 58. — cc) s instrumentalom.
Stijezim blazi vjetri izvijahu. P. Kanavelid, iv.
SOU. — b) u prenesenom smislu, kao muciti. aa)
s ace, Tuga me srce izvija s korijenkom iz kruga.
M. Vetranic 1, 154. Ki (cemer) ranom bez lijeka
me srce izvija. 1, 191. Plac i tuzba m.e srce iz-
vija. 1, 273. Gdje tuga na izmit me srce izvija.
2, 319. Izvijahu tako mene misli. P. Kanavelic,
iv. 228. — bb) s instrumentalom. Sada nemoc
nim izvija. P. Kanavelic, iv. 510. Zli drug bijase
nasrnuo i obsio jednoga ter nime izvijase trga-
judi ga. I. Dordid, ben. 111. — c) s objektom
pamet Hi misao znacene je slicno predasnemu, te
je smisao: preko mjere truditi pamet da se sto
izmisli Hi dokuci. Zato govorim vami, da so ne
pecalite zivotom vasijem izvijajuc miso sto dete
jesti. S. Eosa 77^'. Oui izvijahu miso kako bi
mu zivot digli. 118^. Uzjedeni izvijahu pamet.
133''. — d) objekat je kolo, stupaj (kod igre) itd.
Izvijati stupaj u tancu ,daKzare o ballare' ,salto'.
A. d. Bella, rjecn. 244a. Srcu momu omili u ta-
naccu skladno izvijat stupaj mili. I. Dordic, uzd.
19. K6 zracna kad lica sunaccu okolo jutrna
danica izvija svoe kolo. pjesn. 14. Sunce izvi-
jati uci kolo. A. Kanizlid, roz. 80. — e) izvijati
glasom, u glas, grlom itd. znaci pjevati, va\a da
prelazeci s jednoga na drugi glas (notu) Hi s ce-
stijem modulacijama (prelazeci s jednoga tona
na drugi). Grlom izvija. S. Mendetic 91. Poreda
s slavici glasom izvijajud. H. Lucie 238. Bog
od Arkadije u sladak glas izvijajudi navjestuje
veselje. M. Drzic 402. — f) kad je objekat mjesto,
moze znaciti: hoditi Hi putovati iqmo i amo. Tere
drum izvija jaki no plah jelin. S. Mencetic 21.
Mnoge strane i drzave tukudi se koja izvija. G.
Palmotid 2, 264. Duzijem putim gore izvija i
planine. 3, 27''. — g) s objektom vijek znaci:
vjekovati, provesti. Hi je preneseno od predasnega
znacena Hi je nacineno od vijek po slicnosti gla-
sova (aliteracija Hi etimologicka igra). S kime
du ja vijek izvijati. Nar. pjes. petr. 1, 271. ,U
cem i kako ja moj vijek izvijam, a videre nega!'
J. Bogdanovid.

b. vijenem vaditi (u prenesenom, smislu i dobi-
vati). a) u pravom smislu, n. p. civiju. vidi u
Vukovu rjecniku. — b) zavijanem izimati, tije-
stiti Sto zitko. Iz pelena b' vodu izvijala ... Iz
ru2e bi vodu izvijala. Nar. pjes. vuk. 1, 290. —
c) s objektom ogan, taruci dvoje drvjadi ciniti
da se raspale i tako dobiti ogan. — %i Vukovu
rjecniku : ogan ,herausbringGn' ,evolvo'. cf. izviti
ogan s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. —
(I) izmisjati kojesta (ne razlozcci dobro), prevrtati
smisao rijeci da se sto pokaze sto nije itd. Ostalo
sve sto g. Svetid o ovome izvija, samo je za one
}ude . . . Vuk, odg. na utuk 9. vidi i u Vukovu
rjecniku.

c. razvijati. u svijem primjerima u prenesenom
smislu. a) pripovijedati. Prid nimi izvija sve ca
mu se stece. M. Marulic 26. — b) razmisjati,
tumaciti. Kade izvija i tumaci one reci. S. Bu-
dime, sum. 112"'. Gin pravednosti apustol izvija
i otvara ovemi recama:... 161''. Sveto je i ne-
pregorivo tu cut razabirati, tu pomisao izvijati.
M. Pavlinovid, razl. spis. 157.

3. sa se, rejieksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,distorcersi' ,contorqueor' 270'';
,girando stendersi, come fa la serpe' ,explicare'
347b; ,serpeggiare, serpere, andar a onde, a guisa
di serpo' ,serpo' 670a), u Voltigijinu (.serpeggiare,
strisciare, svogliersi agguisa di serpents' ,sich
kriimmen, sich schlangelu'), u Stulicevu (,distor-
cersi come fa la serpe, o chi k dolori* ,contor-
queri').

a. u pravom smislu. Gdi mi se svaki vlas iz-
vija na glavi. M. Vetranic 1, 70. Bez reda i
nacina smeteno se (puti) izvijaju. G. Palmotid

2, 415. A za nim (vragovima) kude grde ko zmaj
ognen izvijaju. 3, 8*. Mjesto prama svijem se
izvija vitoroge oko glave razdrazenijeh kolo zmija.

3, 8a. A ko zmaj se njeko izvija. J. Palmotid
54. A vrh vitijeh kop}a stijozi izvijahu svud se
okolo. 170. Tim u tancu dim oholo i junacki
one igraju, kosuje se u okolo svud oko nih iz-
vijaju. 224. Zmija mu so jos nemila izvijase
po utrobi. 244. Nim na rozijem vise glave to-
boci se izvijahu. 410. Da se duga na poje ne
izvija. P. Bolid, vinodjel. 2, 95. — amo pripa-
daju i ovi primjeri: Tu bez srama kdi nemila
hega Jubi nepostene bjese tancac ucinila.,.., na
razlike ter nacine izvija se, skace i leti. G. Pal-
'motid 3, 140a. Koji (kon) neda nstavit se, neg

se izvija, puha i rzi. P. Kanavelid, iv. 80. A u
visnoj oro strani izvija se svud bez straha. J.
Palmotid 321. — metaforicki. Gdi mi se izvija
srdacce jak zmija. M. Vetranic 2, 319. Izvija
mi se srdacce, jaki no zmija u procijep kad pade.
M. Drzid 468.

b. takoder u pravom smislu, previjati se (od
boli). Sad na ovu, na onu sada stranu od muke
izvija se. P. Kanavelid, iv. 297. Usred ogna
razzarena izvijat des se za jedan grijeh zatajan.
B. Zuzeri 21. Nahodi je u svomu odru smu-
tjenu gdje se izvija i pati u dusi vele vece nego
u tijelu. 38. Nebogi mladid crknivase od bolesti
i po odru vas izceznut kako zmija izvijase se.
205. Izvijade se jaucudi sva cejad. S. Rosa 137''.

e. izvijati glasom (vidi 1, a, e)). Kad moj slatki
glas zacina, kako Slavic ki so izvija, na n do-
teku iz planina Hoja, Lero, Dolerija. I. Gun-
dulid 140.

2. IZVIJATI, izvijam, impf. izviuuti. — U Bje-
losljencevu rjecniku : izvijam, izvinuti, razglabam
,luxo, eluxo'.

3. IZVIJATI, izvijam, rf. istjerati, izagnati.
— Slozeno: iz-vijati. — Akc. je kao kod ispitati.

a. aktivno, sa znacenem sprijeda kazanijem. —

3. IZVIJATI, a.

336

IZVIJESTITI. a.

U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovit
(,hinausjagen' ,expello') s primjerom : Kad to baba
opazila, zarilom ga izvijala. (Nar. pjes. vuk. 1, 350).
b. sa SG, refleksivno (mislim da amo pripada),
izletjeti, uzlctjeti, dignuti se u visinu. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,9ich winden'
,evehor, sublimis feror' s jirimjerom: Izvijao se
orao pod oblake). Gdi so iz rasta' izvijaju strsoni.
M. A. Rejkovii. sat. G3*'. Kad se vila dobaviia
svoji krila i okrija, okrenula dvaput s kolom, a
treci put dize krila, izvija se iznad kola. Nar.
pjes. petr. 1, 15. Vec s' izvija kajno lastavica.
3, 350. Izvija se nebu pod oblake. 3, 395.

4. iZVIJATf, izvijem, pf, posve zavijati (kao
vuk itd.); dobiti, izguhiti zavijanem. — Slozeno:
iz-vijati (korijen je vy). — Akc. je kao kod iz-
grtati. — U nase vrijeme. Nas (ce) Senane iz-
vijati vuci. Nar. pjes. borm. 2, 387. ,Ors, vuk
te ujo, tu si sta bez nuzde vijati, vuka izvija'.
J. Bogdaiiovid. ,Glavu svoju izvijao!' reco se,
kad vije ciji pas. u Lici. V. Arsenijevic.

5. IZVIJATI, izvijem, pf. svrsiti vijane (zita
itd.), sve ovijati (i metaforicki). — Slozeno: iz-
vijati (korijen je ve, te u istocnom govoru glasi
izvejati). — Rijec je stara, isporedi stslov iz-
vejati, rus. iiaBtaxt. — Izmedu rjecnika u Mi-
ko}inu (izvijati, vijati ,evano, ventilo'), u Belinu
(same part, praet pass, izvijan ,v6ntilato, inten-
dendosi di grano' 759=*; ,ventolato' ,ventilatus'
7591^), u Bjelostjencevu (inf. izvojati kod izve-
javam), u Voltigijinu (izvijati ,sventolare' ,durcb-
Avoben'j, u Stulicevu (,ventilare, agitare, aerem
commovero'), u Vukovu (,worfela' ,evauno', cf.
ovijati), u Danicicevu (izvejati ,efflare'). Ca no
tko usije, ono t' i pozaue, i pozav izvije vece
ali ma^e. M. Marulic 84. Ako bi tko jedno
tijelo izegao, paker istuokao naj sitnije, i is-
tuoksi na vjetar izvijao neka oni prali raznese
vjetar. M. Divkovi6, bes. 403ab. Kad nije vec
stii'ia da tvore tikule, doli se potule, s ru-
kama cbiju c-vit zemji izgule a srce probiju, a
pak ju prosiju istribif do zile, i dobro izviju
jak slamu na vile. D. Barakovic, vil. 56. Aj zla
cesti sega svita, s ke sam vcikrat smih posija
a napokom plac izvija! 248. Smlativ ga izvije.
jar. 26. Ufa u n (u Boga) rataj kada sije, a
pozna ga, kad izvije. J. Kavanin 539'\ Kad iz-
vije zito. J. Banovac, pripov. 91. Za to du ik
izvijati vijacom. D. Danicic, jer. 15, 7. — U
ovom primjeru (kao i u Danicicevu rjecniku) sire
je znacene: duhnuti, ispuhati. Izveju ott duha
mojego na vtsaku plbtt. Mon. serb. 71—72.
(1275-1321).

IZVIJA VANE, n. djelo kojijem se izvijava. —
U Vukovu rjecniku.

IZVIJAVATI, izvijavam, impf. 5. izvijati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — (J Bjelostjencevu
rjecniku: izvcjavam, izvejati ,Gventilo', i u Vu-
kovu: ,worfeln' ,evanno .

IZV1Je6anE, n. djelo kojijem se izoije^a. —
U Stulicevu rjecniku.

IZVIJECATl, izvijecam, pf. vijecanem primiti,
odohriti. — Slozeno: iz-vijedati. — V Stulicevu
rjecniku : ,affirmaro, confirmare, comprobare' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.

IZVIJECITI, izvijedim, pf. iz vijeca izagnati.
— Nacineno od iz vijeca nastavkom i. — V Stu-
licevu rjecniku: izvijediti koga, izvjecivam, iz
vijeca ga izgoniti ,senatu aliquera ejicore, expel-
lere'. — nepouzdano.

IZVIJEDANE, 71. djelo kojijem se izoijeda. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izvedane, u Jambre-

sicevu: izvedane, tt Stulicevu: izvedane s dodatkom
da je uzeto iz Bjelostjenceva.

1. IZVIJEDATI, izvijedam, tmpf. izvidjeti (vidi
i izvidati). — Akc. je kao kod isijecati. — U
svijem primjcrima i rjecnicima stoji po istocnom
govoru izvddati (mislim svakako da amo pripada i
jedini primjer — Falmoticeii — i Delabelin rjecnik :
zasto je u Palmotica -e-, maze se tumaciti po
tome sto i u drugijeh pisaca Dubrovcana stoji
e poiilije V po istocnom govoru, isporedi vijenac;
a s druge strane, posto se samo jedan put na-
lazi u cijeloj knizcvnosti, moze biti i pisarska
pogreska). — Na jednom mjestu xvn vijeka (kao
sto je prije kazano) i to u osobitom smislu:
objekat je cejade, te je znacene: vaditi mu rijeci
iz usta, saznavati sto od nega lukavstvom; izmedu
rjecnika u Belinu (izvedati koga ,scalzare, qui
val cercare di cavare da bocca altrui quel cbe
si vuol sapere ,expiscor' 647^ gdje se potvrduje
rijec i znacene Balmoticevijem primjerom), u Bje-
lostjencevu (izvedam, izvedeti, oprasam , explore,
exquiro, occulta et secretiora investigo, quaero'.
V. izpitavam), u Jambresicevu (izvedam ,exploro,
inquire'), u Stuliccvu (izvedati, v. izuvideti s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva). Ti mi samo
sve s nacinom sto te pitam, cacko, kazi, ne iz-
vedam te ja s hitrinom. G. Palmotic 3, 81^.

2. IZVIJEDATI, izvijedam, impf. va}a da je
isto sto izvoditi. — Nalazi se samo u zapadnom (?)
obliku: izvidati ujednoga pisca xvii vijeka. Pcela
iz cvijeca mad ne izvida. P. Kanavelic, iv. 154.
— nije pouzdano.

IZVIJEDAVAC, izvijedavca, m. covjek koji iz-
vijeda. — Na jednom mjestu xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski izve-
davec, izvidar ,Gxplorator, iuquisitor; emissarius')
i u Jambresicevu (izvedavec ,explorator'). Kako
zali izvidavac. Michelangelo. 32.

IZ VI JEST, /. izijesno znane; kazane necega
sto je izvjesno. — Postaje od osnove izved gla-
gola izvidjeti (vidi kod vijest). — Moze biti stara
rijec, isporedi stdov. izvestb. — Izmedu rjecnika
u Voltigijinu (,certificazion6, accertatezza' ,ver-
sicherung') i u Stulicevu (,cognitio, notitia certa,
Veritas explorata' s dodatkom da je uzeto iz mi-
sala). Izvijestim i izvodim priobilnijom da jo on
Boga sin i svijeli stvari tvorite} kazase. S. Rosa
16.5a. — U nase se vrijeme upotreb^ava kod pi-
saca u znacenu: jnsmo (a i rijeci) kojijem se daje
§to kome na znane. Izvijest (f.), mere, (obavijest)
jbericht, auskunft', tal. ,ragguaglio; informaziono;
rapporto'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

iZVIJESTAN, vidi izvjcstan.

IZVIJESTITI, izvijestim, ;)/. podati (cijelu)
vijest kome, obavijestiti koga. — Akc. je kao kod
istijestiti. — Postaje od izvijest nastavkom i. —
Bijec je stara, isporedi stslov. izvestiti, rus. 113-
BicTHTt. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (iz-
vijestiti, izvjestjujem ,certificare, accertare, avvi-
sare, ragguagliaro' ,kundmachen, versichern'), u
Stulicevu (izviJGstiti, izvjestivam, v. izvijedati
s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u Dani-
cicevu (izvestiti ,certiorein facere').

a. aktivno. <t) objekat je cejade kojemu se daje
vijest. Izvijestiti koga o cem ,jemandGn von einer
sache unterrichten'. Jur. pol. terminol. 537. —
h) objekat je ono 0 cemu se daje vijest, a cejade
stoji u dat. Na kob zjaju, al' obrat ne znaju, nit'
kog ima da izvijesti nima. Osvetn. 4, 53. — c)
za ove se i^rimjere ne zna, pripadaju li p>od a)
ili pod b). Izvijestiti, dati izvje^ce ,bericht er-
statten'. Jur. pol. terminol. 76. Izvijestiti, iz-

IZVIJESTITI, a.

337

izvm

vjescivati ,beiichteu' ,rapportaie'. B. Petrauovic,
rucn. knig. 69. Izvijestiti ,den bei'icht erstatten'
,rassegnare rapporto'. 70. Izvijestiti, stil. mere.
,bericht erstatten', tal. ,rappoi'taro'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

b. pasivno. a) vidi a, a). Izvijesteni od andela
da se ve6 ne vrate k Jerudu. S. Rosa 36*. Ve6
su ucinena uslovija, o kojima 6ete izvijesteni
biti. Nov. sr. 183-i. 112. — h) vidi a, b). Prijdi,
Jubiteju ceda tvojego, o nemtze ti izvesteno bystt
duhoQit svetyimt vb ro^deniji jego. Domentijan*
149. Stvar je izvijestena prid zvjezdoznancima.
S. Rosa 141^. Ne bi se imala uvrijedit istina iz-
vijestena. ToK

c. sa se, j)(^s^'^'^o *^* refleksivno (prema zna-
cenu kod a, a)). — Izmedii rjecnika u Stulicevu
(,certiorem fieri, certiorari'). Vtsi kako verujemi.,
da izvestimt se. Domentijanb 146.

IZVIJE&TATI, izvijestam, imi)/. izvijestiti. —
U knigama pisanitna crkvenijem jezikom, a iz-
medii rjecnika u Danicicevu (izvestati ,nuu-
ciare'). Celovanije carevo izvestajetb ottcu. Do-
mentijanb 48.

IZVIJESTEISIE, n. djelo kojijem se izvijesti. —
TJ knigama pisanima crkvenijem jezikom (s oblikom
izvestenije), a izmedii rjecnika u Danicicevu (iz-
vestenije ,enunciatio ; confirmatio'). Dovlejett
nanat izvestenije sije tvojeje milosti. Domentijanb
78. Na bojseje izvestenije istinnyje very. 105.
Po izvesteniji svetago evangelija. 149.

IZVijOTINA, /. nesto sto se dobije izvijanem
misli (vidi 1. izvijati, ], b, d)), izmis}otina. —
U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (iperissologia, vitiosa circumlocutio,
dictio male amplificata'). K tomu prilagaju i drugu
izvijotinu, to jest, da receni Hrist ne ima umri-
jeti, neg da ima zivjet i krajevat u vijeke na
pristo|u Davidovu. S. Rosa 10^.

IZVIKANE, n. d)elo kojijem se izvice. — Sta-
riji je oblik izvikanje. — U Belinu rjecniku: iz-
vikanje ,bravata, riprensione' ,obiurgatio' 147^.

IZVIKATI, izvicem, pf. slozeno: iz-vikati. —
Akc. je kao kod ispisati. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,bravare, fare ad alcuno
una bravata' ,obiurgo' 147^), u Stulicevu (izvi-
kati koga ,chiamar qualcuno' ,evocare'), u Vu-
kovu (1. ,durch geschrei etwas bewirken' ,clamore
assequor' s primjerom : Toliko si vikao, pa nijesi
nista izvikao. 2. ,ausschelten' ,objurgo', cf. iska-
rati, ispsovati s primjerom : Izvikao me i s do-
datkom da se govori u Dubrovniku. 3. koga ,in
iiblen ruf bringen, verrufen' ,infamo' s dodatkom
da se govori u vojvodstvu).

1. aktivno.

a. kao iskarati, ispsovati, ali u slabijem smislu.
Izvika ostro bojnike. B. Kasic, in. 31.

b. dobiti vicuci. a) uopee (vidi u Vukovu rjec-
niku), Telal vice, nista ne izvice. Pjev. crn. 227*.
— b) dozvati koga vicuci (vidi u Stulicevu rjec-
niku). Ti izvici tvog Koruna sina, nek izide na
megdan junacki. Nar. pjes. stoj. 2, 5.

c. ozloglasiti, vidi u Vukovu rjecniku.

2. sa se, refleksivno, svrsiti vikane, umoriti se
vicuci (i u osobitom smislu: vicuci na koga, ka-
rajuci ga). — U Belinu rjecniku: ,stancarsi gri-
dando' ,lassari vociferando' ; izvikati se na tkoga
,gridare o sgridare uno ad alta voce' ,voce magna
objurgare' 359a, i u Stulicevu: ,exclamando de-
fatigari, laxari'.

IZVIKNUTI, izviknem, pf. nauciti, nauciti
se cemu (objektu). — Slozeno: iz-viknuti (osnova
je vyk, vidi kod naviknuti i obiknuti). — Akc.

IV

je kao kod izmetnuti. — Rijcc je stara, isporedi
stslov. izvykn^ti, rus. HSBbiKHyrt. Vtsakyje mu-
drosti hudoXbstvo izvykt do kontca. Danilo 349.
Turski major Asan-beg otisao je u Bee, Pariz i
London, da vojnicke skole posmotri, uredbu niovu
izvikne. Nov. sr. 1834. 205.

IZVIKNUTI SE, izviknem se, pf. jedan put
zavikati. — Slozeno: iz-viknuti (isporedi i izvi-
kati). — Akc. je kao kod izmahnuti. — U nase
vrijeme. On so na to na nu izvikne. Nar. prip.
vil. 1868. 450.

IZVIKSATI, izviksem, pf. izbiti, istuci (koga).

— isporedi izviskati. — Od nem. auswichsen. —
Akc. je kao kod izgrtati. — U nase vrijeme u
Lid. , Borne sam ga jutros dobro brezom izviksao,
upantide, kada se e jogunio'. ,Ma ga je jucki iz-
viksa, nece mu se vise militi ciganiti'. J. Bog-
danovic. — Sa se, refleksivno, nauciti se, izvjez-
bati se (obicno u zlom smislu : postati lukav).
,Izviksace se on sam, ali ie onda vec biti kasno'.
J. Bogdanovi6.

IZVINITI, izvinim, pf. vidi kod izvinene.

IZVINOV]^AVATI, izviuovjavam, impf. vidi
izgovarati, 1, g. — Nacinen je kao imperfektivni
glagol prema perfektivnome izvinuti istoga zna-
cey'ia (kao izgovoriti, 1, g) kojemu nema potvrde;
svakako ni jedan ni drugi glagol nijesu narodne
rijeci. — U jednoga pisca xvm vijeka. Necu
sebe ni malo izvinov|avati. D. Obradovii, 2iv. 34.

IZVINUCE, pf. djelo kojijem se isvine (vidi

1. izvinuti). Mnozi konopima privitijem do izvi-
nuca svijeh kosti raztegnuti. B. Zuzeri 333.

1. IZVINUTI, izvinem, pf. navinuti, iscasiti,
uganuti. — Slozeno: iz-vinuti (vidi kod navinuti).

— Akc. je kao kod izmahnuti. — Od xvi vijeka
(vidi kod b).

a. aktivno. — U Belinu rjecniku: ,slogare, di-
cesi d'un osso che si muove dal suo luogo' ,luxo'
679b J izvinuti stegna ,scosciare, guastare le coscie'
,coxas luxare' 660^ ; u Bjelostjencevu : vidi kod

2. izvijati; u Voltigijinu: ,slogare, scavezzare'
,verrenken, verstauchen' ; u Stulicevu: izvinuti,
izvinujem i izvinivam ,contorc[uere, inflectere', i
u Sulekovu: izvinuti ruku ,den arm ausheben'
kod ausheben.

b. 'pasivno. Kako smradni, istetjeni i izvenuti
udi. S. Budinic, sum. 13l>. Uda u zglobih izvi-
nuta. B. Kasic, is. 46. Kostima ondi izvinu-
tijem vise6i o tri cavla nagom puti. B. Zuzeri
127.

c. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,8logarsi' ,luxor, loco, vel sedo
moveri' 679**). Kako je konopima protegnut bio,
da mu se kosti sve izvinu. B. Zuzeri 380.

2. IZVINUTI, izvinem, pf. vidi kod izvinovja-
vati,

IZVINENE, n. djelo kojijem se izvini (opravda,
oprosti, izgovori). — Glagol izviniti nije potvrden,
a i supstantiv izvinene nije narodna rijec, ispo-
redi izvinov}avati. — U jednoga pisca xvni vijeka.
Nije nimi izviiieiia iz grijeha. S. Rosa 149*.

IZVINIVATI, izvinujem i izvinivam, impf. 1.
izvinuti. — U Stulicevu rjecniku: izvinivati, iz-
vinivam ,in eontorquendo etc. esse', a kod izvi-
nuti ima praes. izvinujem i izviiiivam.

IZVIR, m. vidi izvor. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,fons, scatebra, sca-
turigo'), u Vukovu (vide izvor s dodatkom da je
stajaca rijec i s primjerima iz narodnijeh pje-
sama: Izvir voda izvirala, b'jelu pjenu izmetala,
U planini izvir vode ladne). Ov grih . . . svojim

22

IZVIE

338

1. IZVIRATI, a.

izvirom ishodi od greha zrlstva. Transit. 83. Izvir
STJGtlosti vjekovite. L. Eadic 29. Izvir voda iz-
virala ispod pana orahova. Nar. pjes. petr. 1, 99.

IZVIRAK, izvirka, m. izvir (uprav deminutiv).

— U dva pisea xviii vijeka (u prvoga iina oso-
bito znacene, jer se izvirak istice kao voda sto
izvire, a izvir je mjesto gdje izvire; tako je i u
drugom primjeru gdje stoji u prenesenom sinislu).
!]^ubav vasa prema meni bit 6e ko vir, }ubav
prema iskrnemu ko izvirak. A. Kalid 248. Svako
ino dobro izvirak je od riega. 291. Na izvirke
i slanista hode. J. S. Re}kovic 59.

IZVIE.AN, izvirna, adj. koji izvire, ali sarno
u x)renesenom smislu : koji od cega Hi odakle po-
staje. — U Stulicevu rjecniku: ,derivatus, ori-
undus'. — nepouzdano.

IZVIRANE, n. djelo kojijein se izvire, i u kon-
kretnom smislu, izvor (mjesto). — Stariji je oblik
izviranje. — Jzmedii rjecnika u Belinu (izviranje
jScaturigine' ,origo' 650^), u Stulicevu, u Vukovu.
Andrija od Kandije naziva nu izviranem dobre
svitlo3ti. A. Tomikovic, gov. 312.

1. IZVIRATI, izvirem (Izviram), impf. izvreti,
istjecati (o vodi i o cemu drugome sto je zitko)
iz kakva mjesta (izvor a). — isporedi izavirati.

— Akc. je kao kod izgrtati (Hi kod izgledati). —
Moze biti stara rijec, isporedi stslov. izvirati, iz-
viraj^. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (izvirati,
izticati ,scateo, scaturio, emano, erumpo, effluo').
« Belinu (izvirati, izvirem ,scaturire, sorgere,
uscir fuori' ,scateo' 6501^; ,dependere, derivare,
haver I'origine' 250^), u Bjelostjencevu (izviram,
izvirati ,8cateo, scaturio, erumpo, emano, dimano'),
u Voltigijinu (izvirati, izviram, izvirem ,sgorgare,
zampillare, scaturire' ,hervorsprudeln, hervor-
quellen'), u Stulicevu (izvirati, izvirem ,scatere,
emanare, originem ducere'), u Vukovu (izvirati,
izvire, t. j. voda ,entspringen' ,scaturio').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) u pravom
smislu, 0 vodi, rijeci, izvoru itd. Istocnik zivi iz-
vira§e. S. Kozi^id 5^. Prozre se jak vrilo gdi
cisto izvire. G. Drzic 348. Od svud nam izviru
kladenci od vode. N. Na|eskovi6 1, 225. Vru-
|ica iz mramorne i zivico stine izvirajuci. P. Zo-
ranic 10*. K vru}i jednoj ka iz zivice stine iz-
virase. 66*. Sava iiivira u stranah vojvodstva
Karnijole. F. Glavinid, cvit. xy. Kraj lijepoga
perivoja vir izvire bistre vode. G-. Palmotic 2, 416.
Tuj vrutak vodice pribistre izvire. J. Armolusid
36. Izviru i proticu u dolinah vrucci vodeni iz-
podan gora. A. Vitajic, ist. 348. Zeli krusve u
jeseni, u kris vodu ka mu izvire. J. Kavanin
56a. Mjesta iz kojijeh bi vede i mane zivijeh
voda izviralo. B. Zuzeri 19. Koji tebe (vodu) u
cetirih rikah izvirati zapovidi. J. Banovac, bla-
gosov. 34. Potoci6 izvirajudi iz koje planine. F.
Lastrid, test. ad. 102^. Priporucuje da se za-
tisne vrilo iz koga ,izvjera'. ned. 360. U du-
bravi gdi jezero bistro izvira. A. Boskovideva 1.
Rike koje iz jednoga vrila izviraju. A. Kanizlid,
utofi. 27. Vodu zivu i tekudu izgrabiti i ispiti
ne mogu za§to bo sve udij izvira, uzr. 14. Rika
iz planine izvirudi. And. Kacid, kor. 407. Kako
da vrutak izvire iz iste jame sladko i gorko. J.
Matovid 414. Kako iz vrila vode izviru. I. J.
P. Lucid, razjj;. 32. Jordan iz Libana kitna iz-
vira. N. Marci 76*. Izvirala studena vodica. Nar.
pjes. vuk. 1, 157. Da sam jadna studena vodica,
ja bi znala gdi bi izvirala. 1, 262. Izvor voda
izvirala bistra studena. 1, 293. U livadi pod ja-
vorom voda izvire. 1, 420. Svi gledaju otkud
izvire, a niko ne gleda kud ponire. Nar. posl.
vuk. 282. Kazivali su mi da u nemu kraj Mo-

rave izvire vruda voda. Vuk, dan> 1, 23. Iz te
stijene izvire izvor. 1, 36. Voda je Cetina dak
u Dalmaciji (izvire blizu varosice Vr^ika i utjece
u more kod Omisa). Vuk, nar. pjes. 2, 537. —
b) 0 cemu drugome sto istjece kao voda, n. p.:
0 krvi. Da krv ja izvirat. M. Marulid 254. Iz
nega, kako vrutak vodeni krv izvirase. F. Gla-
vinid, cvit. 102^. Krv izvire iz pobjena mnostva
}udi. P. Kanavelid, iv. 379. Kako ju jo lako
udarila, iz nosa joj krvca izvirala. And. Kacid,
razg. 56. — o suzama, placu. Gdi suze izviru.
S. Mencetid 169. Suzo ke izviru. D. Barakovid,
jar. 109. Pokorna mu voda izvire s placnijeh
oci lijepo dosti. A. Vitajid, ost. 29. I sad mi
iz samoga srca izviru suze. D. Obradovid, basn.
372. Nepristajno ki mi (plac) izvire ved iz srca,
neg' iz oci. P. Sorkoeevid 577*. — o znoju.
Trudnu mi krvav znoj iz tijela izvira. M. Ve-
tranid 2, 48. — o uju. Da t' s maslina uli izvire.
A. Vitajid, ost. 9. — amo mogu pripadati i ovi
primjdri: Tomu med izvira. D. Barakovid, jar.
27. Gdi sumpor i pakao s plamenom izvira. M.
Vetranid 1, 115. i ovaj : Hodu da iz liega cekini
izviru. Nar. prip. vuk. 121. — c) u metaforickom
smislu, 0 cemu umnome, dusevnome. Iz |ubve iz-
viraju vse dobrote. Transit. 86. Najde da vsi
skandali izvirahu od kuhara. Mirakuli. 126. Da
ti med iz usti, kad hodes, izvira. P. Hektorovid
64. Iz negove utrobe izvirati de kladenac od
zive vode. A. Gucetic, roz. mar. 221. Odkle iz-
vira Jupka sila. B. Kasid, nac. 54. Iz usta im
med izvire. G. Palmotic 1, 33. Jes ko nasijeh
vrhu dila cijeni zvijezde da gospode, da udesnoga
nih iz krila dobre izviru i zle zgode. 1, 133.
Koje su ovo ovdi sile? koja izvire zla privara ?
1, 165. Iz negove medne rijeci rijeke izviru od
sladosti. 1, 187. Plahosti su prem velike, iz kijeh
teska zla izviru. 1, 266. Veda nemu cas izvira
s drago kcerce Bisernice. 2, 283. Bogu od koga
sva dobra izviru. R. Gamanid A2b. Videc svakcas
gdje jad gori iza jada izvirase. J. Palmotid 24.
Vrhu smeda gore smece, Ana sestro, izviraju.
450. Od kojih iztjecu i ,izvjeraju' sva dobra
djela, I. Grlicid 232. Sveta duha s koga izvira
sva tegota s kom svijet stoji. J. Kavanin 348^.
Tuj sved nova slas izvire. I. Dordid, uzd. 53.
Boga u s. sakramentu od koga sva dobra dolaze
i milosti izviru. J. Banovac, razg. 43. Vrilo
otrovno iz koga izviraju svi grisi. F. Lastrid,
ned. 312. Odkle izvire negova svotina. V. M.
Gucetic 157. Bio je pun mudrosti iz vrutka
Duha svetoga izvirajude. A. Kanizlid, kam. 738.
Koja slatkost izvira iz srdca tvoga. utoc. 344.
Buduci pako da tako spasonosna od milosti rika
iz duhovne glave nase, to jest Gospodina Isu-
krsta, izvira. uzr. 49. Milosti koje iz nega ka-
noti vrutka izviraju. 178. Iz koga zacetja iz-
vire svako nase dobro. M. Zoricid, osm. 39. Jerbo
si ti vrilo iz kojega sva dobx'a izviru. 155. Po
dostojanstvu muke Isukrstove iz koje izvire (sa-
kramenat). Ant. Kadcid 117. Sve iz prolite krvi
Isukrstove izvira i izhodi. I. Velikanovic, uput.
1, 6. Iz koga vrutka izvire svako pomackahe,
svaka opacina. J. Matovid 404. Muko Jesu-
krstove, odkle izvire oni vjekovni vrutak. 495.
Zasto su (smrtni grisi) kakono sedam vrutaka
od kojih svi ostali (grisi) izviru i izlaze. M. Do-
bretid 202. Mi sroo nepristano potrebni svako-
jacijeh milosti koje iz riega izviru. I. M. Mattel
32. Razgledati svetiriu srca negova iz koga iz-
virahu sva ta nauceiia. 81. Jest srce tvoga spa-
sjtcja, iz koga izvirahu mile one rijeci. 139.
Negove reci moraju iz drugog koga izvirati i
proizhoditi izvora. D. Obradovid, basn. 412. Kako

1. IZVIRATI, a.

33!)

IZVISKATI

iz naj prvi vrutaka izviru sva plemensfcva Ma-
rijina. Grgur iz Varesa 114, Ime Bozje od kud
svaka pravica mir i sloga izvire. Pravdonosa.
1852. 30. Iz slobode osobne izvire obilna rijeka
goja ingleskoga. M. Pavlinovi6, rad. 10. Mate-
rinski mu jezik iz usta i iz srca izvirase. 48.
Slike su mu iz glave i iz pernika izvirale. 66.
Od lasnoce kojom se danas moze stiti izvire
ze|a ... 150. Prirodno Judstvo, koje izvire iz
lijepa srca. 173. — d) talioder metaforicki, o
mnostvu cejadi, islioditi, vrvjeti. Blazon ko ih
vidjet moze, svakcas za nim puk izvira. J. Pal-
motid 37. Puk izvira oda svudi. 233. Izvira ih
(bojnika) sa sve strane mnoz neizbrojna. 366. —
e) u prenesenom smislu, o krvi (o rodu), islio-
diti, radati se. Svijetle krvi ka iz Rima po pie-
menu slavna izvire. G. Palmotid 1, 3. Kojijeli
krvi plemenite neockvrneni rod izvira od Ri-
mjana. 1, 343. Ovijeh }udi krv izvire od zlijeh
Gota. 1, 66. — slicno je i u ovom primjeru (ali
u teologicnom smislu): Od nih oba (oca i sina)
koji izvira (duh sveti). I. Dordii, uzd. 122. — f)
takoder u prenesenom smislu, kod hilaka, radati
se. Mnah iz roze da gi|i izviru. S. Menceti6 254.
b. znacene je kauzahio prema predasnemu:
ispustati iz sebe (kao izvor vodu). a) prelazno,
objekat je ono sto istjece (u inetaforickom smislu).
Isukrst nam podade vrutke spasonosne tkoji iz-
viru dobrocinstva. Blago turl. 2, 68. — b) ono
sto istjece stoji u instr. Eane krvju izviru6i. M.
Maruli6 176.

2. IZVIRATI, izviram, impf. 1. izviriti. — Akc.
je kao kod ispitati. — U jednoga pisca xviii
vijeka. S jedne strane brk gori izvira. J. S. Re|-
kovic 131. Svakom glava (trsju) nek se lipo
tira, nek nad zemjom vrlo ne izvira. 178.

IZVIRE]SfE, n. vidi kod 2. izviriti.

IZVIRU A, /. kad ko ocekuje koga, pa nepre-
stano izviruje na onu stranu, s koje mu se nada,
rekne mu se u sali: ,Dobices izviriju'. M. Medi6.

1. IZVIRITI, izvirim, j)/. poviriti iz kakva
mjesta. — Slozeno: iz-viriti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,sistere se fenestrae, januae etc.') i u
Vukovu (,hinausspahen' ,prospicio'). Nadvor iz-
viri, Izaka hodedi jeda gdje zamiri M. Vetranid
2, 323. Sad izviri na vratijeh stojedi, jeda gdje
zamjeri Izaka hodedi M. Drzic 475. Pomijat se
= pokomoliti se, izviriti. I. Dordic , salt. 505.
Iz carsije izic ne smijemo, nit' na vodu Drinu
izviriti. Nar. pjes. vuk. 4, 241.

2. IZVIRITI, pf. izvreti, izavreti (o vodi iz iz-
vora). — Nema potvrde; samo na jednom mjestu
xviii vijeka ima supstantiv izvirene (u starijem
obliku izvirenje), djelo kojijem se izviri. U izvi-
renju od voda. A. Vita|i6, ist. 370. — Nije po-
uzdan ni glagol ni supstantiv.

IZVIRIVANE, n. djelo kojijem se izviruje (vidi
1. izvirivati). — U Vukovu rjecniku.

1. IZVIRIVATI, izvirujem t izvirivam, impf.
1. izviriti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izvi-
rivati, izvirivam ,clam sistere se fenestrae, ja-
nuae etc.') i u Vukovu (izvirivati, izvirujem ,he-
rausspahen' ,speculor ex — '). Izviruje, pogleda
kakvi su to momci. J. Rajid, boj. 108. Lud
misid ne moze da miruje, izviruje. D. Obradovic,
basn. 90. Trava i listje podigne niove zelene
brke, i izviruju iz zem|e napo|e. M. A. Re|kovid,
sat. L6'>. Vede Simo drumom putovase, pa na
Turke cesto izviruje. Nar. pjes. vuk, 4, 282.
Nasred sobe velika gomila mrtvih miseva i pa-

cova, a po sobi slabo je job koji trcao, nego su
izvirivali iz jama. Nar. prip. vuk. 53. Hajduk
hoda od jele do jele, izviruje na drumove ravne.
Osvetn. 2, 41. Kad od tebe jadne cuje glase, iz-
virujuc na oboru svomu. 3, 50.

2. IZVIRIVATI, izvirujem i izvirivam, impf.
vidi 1. izvirati. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Rike, koje su iz raja zemajskoga izvirivale. A.
Kanizlic, kam. 312.

IZVIRKIVANE, n, djelo kojijem se izvirkuje.

— U Vukovu rjecniku.

IZVIRKIVATI, izvirkujem i izvirkivam, impf.
dem. 1. izvirivati. — U Vukovu rjecniku: izvir-
kivati, izvirkujem.

IZVISAN, izvisna, adj. u Stulicevu rjecniku:
V, uzvi§en s dodatkom da je uzeto iz misala. —
nije dosta pouzdano.

IZ VIS ATI, izvisam, pf. u Stulicevu rjecniku:
izvisati i izvisavati, v. uzvisiti s dodatkom da je
uzeto iz misala. — nije dosta pouzdano.

IZVISAVATI, izvisavam, impf. izvisati. — vidi
kod izvisati, — nije dosta pouzdano.

IZVISIT, adj. samo adv. izvisito (u znacenu:
visoko, u visinu) na jednom mjestu xviii vijeka.
Pak nek trave posli gleda mlade, kako gusta iz-
visito hodi, kao da ju tko, uzam za brk, vodi.
J. S. Rejkovid 41.

IZVISITI, izvisim, pf. slozeno: iz-visiti (vidi
kod uzvisiti). — Akc. je kao kod ishvaliti. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod izvisujem), u Voltigijinu (grijeskom izvisiti,
izvisujem ,innalzare, sublimaro, esaltare' ,er-
heben'), u Stulicevu (v. uzvisiti).

1. aktivno.

a. uzdignuti u visinu (u svijem primjerima u
prenesenom, umnom smislu). Zivot im pogubise,
zivu a dusu izvisise, J. Kavanin 343*. Kada ji
puk zeli na ista izvisiti, E, Pavid, ogl. 548. Kako
je sv, Matiju na dostojanstvo apostolsko izvisio.
571, Doklo Bogu bude povojno izvisiti ji, 571.

— U ovom primjeru s osobitijem znacenem, uz-
dignuti hvalom nad ostalijem: Svak svoj zanat
izvisiti kani, J. S. Rejkovid 5.

b. nadvisiti. Vode uzrastose i izvisise svakolika
brda. E. Pavid, ogl. 16. ,Izvi8io i nadvisio sve
svoe, Boze daj !' , Izvisio Boze daj, ka ora nebu
pod oblake'. J. Bogdanovid.

%. pasivno (prema 1, a). Nad svijem je dican
i izvisen. S, Rosa 5.5*. Tko unizuje se bude iz-
visen. 114*, Ona izvisena vrst |udi. D. E. Bog-
danid 6. Nene mlade prsi, samo malko izvisene,
M. Svetic, vuk. dan. 2, 145. Kroz tamne, izvi-
sene demere. M. Pavlinovic, razl. spis. 419. Sr-
ceni ziteji izvisene zemje. 426.

3. sa se, refleksivno (prema 1, a). Ne davsi iz-
visit se izdihanu svrhu voda. A. Badid 437. S.
Ivan izvisi se s krili privisoke mudrosti. F. Lastrid,
svet. 184^. Da se k Bogu popnu i k nemu iz-
vise. E. Pavid, ogl. 169. Ali ovi kano orao iz-
visio se je svrhu covicanske slabosti. 471.

IZVISIVATI, vidi izvi§ivati.

IZVISJETI, izvisim, pf. suvise uzrasti (o dje-
tetu, zivincetu, mladoj bijci sto prije vremena
visoko uzraste). — Slozeno: iz-visjeti (sto postaje
od vis, vidi vis, visina, nastavkom e). — Akc. se
ne mijena. — TJ Stulicevu rjecniku: ,crescere in
altezza' ,excrescere', i u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

IZVISKATI, izviskam, pf. vidi izviksati od
cega je postalo premjestanem glasova k i s. —
TJ Vukovu rjecniku: ,auspeitschen' ,flagris cae-
dere', cf, isibati.

IZVIS

340

IZVITI, 1, a.

IZVIS, m. Hi f.? vidi izviseie. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Veli Kosta, mat' Jeljena, i
Kostanca Aiho dite, kim neumrla svej zelena do
tri vijenca fiela kite, nih bo izvis kriza sveta
preuzvisi k nebu od svijeta. J. Kavanin 298''.

izVlSE, prae2y. i adv. sastav]eno: iz-vise. —
Akc. je kao kod ispreko. — Od xvi vijeka (vidi
kod 1, c).

1. praep. s gen.

a. pokazuje odmicane od mjesta koje je vise
onoga sto stoji u gen. Klak razgrnu izvise I'lega
i iznade djevicansko ono tijelo u icemu nei&te-
tjeno. B. Zuzeri 408. — amo pripada i ovaj
primjer : Bijela je poklikiiula vila s Stologlava
iizvise Susice. Ogled, sr. 484.

b. pokazuje se micane vise onoga sto je u ge-
netivu. Prode izvise noga crni oblak. A. Kalid
73. Kad ides izvise a kad iznize pravoga puta.
362.

c. pokazuje bavjene na mjestu vise onoga sto
je u genetivu. — U jedinom primjeru stoji u oso-
bitom, prenesenom smislii: preko, vise od, vece
od. Nece trpjeti da ste napastovani izvise onogaj
sto morete. N. Ranina 153*.

d. pokazuje primicane mjestu koje je viSe onoga
sto je u genetivu. Ludos izvise svijeh zvijezda
hoce se propeti. M. Vetranid 2, 88. Uzrasli (sic)
ti su usi izvise glave. (D). Poslov. danic.

2. adv.

a. mnogo , vrlo. Danas izvise silnim ognem
strase. P. Vitezovid, odil. 7. Vivat svom ar-
madom i Laudon izvise. M. Kuhacevid 165,.

b. vece, vi§e, preko onoga sto vec jest. Cu ti
dati sto pogac i jos jednu izvise. Jacke. 309.

izviSENOST, /. osobina onoga sto je izviseno.
— Od xviii vijeka, a izmedii rjecnika u Bjelo-
stjencevu (,eminentia') gdje se naj prije nahodi,
u Voltigijinu (,eminenza, sublimita' ,erhabenheit'),
u Stulicevu (jOminentia'). Da bi bozanstvene |u-
bavi izvisenost mogao iztomaciti. P. Knezevic,
osra. 304.

IZVISeNE, n. djelo kojijem se izvisi. — Sta-
riji je oblik izvi§enje. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu. Na izvisenje sv. miso. Narucn. 26*. Jest
dostojuo da vo|a stvoritelja od svije vo}a ima go-
spodovane i izvisene svrhu svijeh ostalijeh. M.
lladnic 395a. Vladane nogovo ne imase onu jas
i izvisenost koja pridobiteje slijedi. D. E. Bog-
danic 32.

IZVISiVATI, izvisujom i izvisivam, impf. iz-
visiti. — Cesto pisano sa -s- mj. -s-. — Od xvn
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (1. iz-
visujem, izvisiti, iznasam, iznesti, uzvisujem, uz-
nosim ,effero, extollo, oxalto'. 2. izvisujem koga
hvalum ,exalto aliquem laudibus, orno qnempiam
laudibus, laudo, extollo aliquem', v. hvalim), u
Voltigijinu (praes. izvisujom kod izvisiti), u Stu-
lidevu (izvisivati, izvisivam, v. uzvisiti).

a. aktivno. Ne uzdize se u visini nijedna gora,
ka prid cime malahan se brijeg ne cini: tako
izvisje (radi stiha mjeste izvisujo ; vn^a da cc
biti pisano izvisu'e) svim rozime. J. Palmotii
55. Koji izvisuju tebe falami. P. Posilovic, nasi.
80a. Ako nalazi da izvisuju cetvrto kolino. Ant.
Kadci6 426.

b. sa se, pasivno i refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (izvi§ujem se ,effero, exalto,
extollo me, offeror etc.', v. orijasim se). A krc-
posnijeh (iena) izvisuju se djela uresna i hra-
brena. J. Kavanin 45''. U pivauu ne imadu se
rici izvisivati. P. Knezevic, osm. 137. Niti se
izvi§uje nad zemjacima. S. Kosa 55*. Tko god
izvisuje se bude unizen. 114a.

IZVISNOST, /. vidi izvisenost. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Uresen u dosi izvisnostim
prosvijetjena. S. Rosa 3*.

1. IZVIT, m. vidi izvitak. — U jednoga pisca
nasega vremena. Vode i na izvit drumom se vo-
daju. M. Pavlinovic, razl. spis. 425.

2, IZVIT, /. vidi izvitak, b, b). — U Stuli-
cevu rjecnika: , ambages'. — nepouzdano.

IZVITAK, izvitka, m. izvijdne, Hi u konkretnom
smislu nesto izvito, nahodi se u osohitijem zna-
cenima. — Od xviii vijeka (vidi kod b), a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (,giravolta, raggiro'
,umschweif), u Stulicevu (.parabola, spira, co-
chlea').

a. M pravom znacenu. a) uopce ; konkretno,
neUo izvito, n. p. kao spuz, vidi u Stulicevu rjec-
nika gdje ima i stepeni na izvitak ,scala cochleae
instar'. — b) 0 broiu, jedriti na izvitak, jcdriti
suprot vjetra (tamo i amo), burdizati. — u jed-
noga pisca nasega vremena. Na zapovijed kape-
tanovu (brod) uze tada jedriti na izvitak protiva
vjetru. M. Vodopid, tuzn. jel. dubr. 1868. 251.

b. u prenesenom smislu, vidi 1. izvijati, 1, b,
d). (i) izmisjotina. Ova nihova pricana ludi su
izvitci glave ih. S. Rosa 6a. Suproc izvitcima
svojijeh stranputnijeh misli. 78a. _ (f^ ambages,
kad se u govoru sto ne kaze pravijem rijecima
(nego se okolisaje). Sve ove stvari bez izvitaka
da su bile recene. S. Rosa 133''. Govoride im
oblo bez izvitaka. 150*.

izVITAN, izvitna, adj. izvit. ~ U Stulicevu
rjecniku: put izvitan ,via flexuosa' kod izvitan
(izvjetan). — V jednoga pisca xviii vijeka ima
adv. izvitno u prenesenom smislu (nepravo raz-
lozeci, vidi 1. izvijati, 1, b, d)). Iz tijeh i takijeh
stvari izvitno zaglavjuju S. Rosa 173''; a u posve
protivnom smislu u Stulicevu rjecniku: ,particu-
lariter, speciatirn, distincfce'.

IZVITI, izvijem, pf. slozeno : iz-viti. — Akc.
je kao kod ispiti. — Eijec je stara, isporedi
stslov. izviti, rus. hsbiitb. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (izviti, izraotati ,glomero'), u Belinu
(,distorcere' ,distorqueo' 270a), u Bjelostjencevu
(vidi kod 1. izvijati), u Voliigijinu (,svogliere,
sviluppare, svoltare' ,auflosen, aufknopfen'), n Stu-
licevu (izviti, izvijam ,volvere, evolvere, explicare,
glomerare'), u Vukovu (1. ,fertig winden' ,necto'.
2. ,auswinden, hervorziehen' ,protraho, elicio' s pri-
mjerom iz narodne pjesme: On izvadi durbin od
bijura, pa ga izvi na dvanaest kata. 3. vodu iza
sta ,auspressen' ,oxprimo', cf. izazoti. 4. ogan
,herausbringen' .evolvo' s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori). — Vidi i 1. izvijati, gdje su obil-
niji primjeri.

1. aktivno.

a. posve zaviti. a) u pravom smislu — u pri-
mjerima je objekat ono sto postaje zavijanem, te
je znacene kao kod saviti. Izvila na glavi vijencac
jo od vlasa. &. Mencetio 82. Izvila je tri zelena
venca. Nar. pjos. vuk. 1, 2.32. — h) u prene-
senom smislu, govor tako promijeniti da nije
posve istinito sto se kaze. Te sam ovako izvila
besjedu svoju. D. Danicid, '23am. 14, 20. — c)
proputovati, isporedi 1. izvijati, 1, a, f). Jur dva
dela segaj svita izvili smo od tej strane radi
naso brizne hrano, jak cid medna pcela cvita.
A. Cubranovid 141. Zemje, rijeke, pakal, more,
sve gradove, poja i strane, izvila sam luge i
strane, za dod odi, i sve gore. Jedupka nezn.
pjesn. 239. Tac kroz pute kroz neznano bivsi
mnoge zemJe izvio unutrne jur bjeh strane ravna
Edipta uhitio. G. Palmotid 3, 112*'. — d) izviti
vijek, vidi 1. izvijati, 1, a, g). Vrimena toll krat

IZVITI, 1, a.

3J:l

IZVJEKOVATl

vik |udski izvise. I. T. Mrnavid, osm. 15. ,Da
ti znas, u kakvije sam patna i mukami ja moj
vijek izvio'. J. Bogfdauovic.

b. izvacliti vijuci. a) uopce. vidi u Vukovu
rjecniku gdje ima i primjer iz narodne pjesme.
— b) objekat je r)oda, te je znacene kao kod iza-
zeti. vidi u Vukovu rjecniku. — c) objekat je
ogan, te je znacene : taruci dvojc drvladi uciniti
da se raspale. vidi u Vukovu rjecniku i kod 2, b.

c. razviti. a) objekat je ono cim je §to zavito.
Ar kad bil izvi trak (ovo dim istinu) oncas mnah
sunac zrak u okol da sinu. S. Mencetic 28. —
b) objekat je ono sto je u cemu savito, povito.
I tako oni cas ditiia izvise, povoj mu odvise,
planice razvise. Oliva. 50. Izvij Usee iz ma-
rame, b'jele ruko iz rukava. Nar. pjes. vil. 1868.
624. — c) u prenesenom smislu, istumaciti, obraz-
loziti, pripoyidjeti. Za izviti, otvoriti i pokazati
ovu stvar. S. Budinic, sum. 94^. — d) mo£e biti
da amo pripadaju i ova dva primjera u kojima
izviti vrat kao da znaci : pokazati, pruziti vitak
vrat. Izvila j' bijeli vrat. G. Drzi6 419. Pozri
joj bijeli vrat koji je izvila. S. Mencetic — G.
brzic 489.

'i. pasivno.

a. vidi 1, a, a) u pravom smislu. (Bibe) kudam
izvitijeme valovite pjene biju. G. Palmotic 3, 25^.
Izvita trubja. B. Zuzeri 269. U izvijenima ko-
sama. J. Matovic 392. — b) u prenesenom smislu,
0 cc}adetu, kao da znaci: lukav. zar po nem.
verdreht? — u jednoga pisca nasega vremena.
Izvijeni ostrvjanin razmijena se s okostim za-
gorcem. M. Pavlinovic, razl. spis. 122.

b. vidi 1, b, c). Izviti ogan, (u Crnoj Gori)
ogan koji se izvije iz lipova drveta. taki se ogan
onamo upotreb}ava i u bajanu od razlicnijeh bo-
lesti. cf. zivi ogan. Vuk, rjecn.

C. vidi 1, c, c). Sve ovo tumaceno i izvito jes
u simbolu. S. Budinic, sum. 15*^.

d. u ovom primjeru kao da part, praet. pass.
izvit stoji prema 3, d : Jos iz dna izvita ne bise
sva zora. M. Marulid 10.

3. sa se, refleksivno. — Izmeda rjecnika n Stu-
licevu (,contorqueri, circumvolvi') i u Vukovu:
,sich entwinden, sich emporwinden' ,evehor' s pri-
mjerom: Izvio se orao nebu pod oblake (vidi
kod d).

a. vidi 1. izvijati, 1, a, d). Izvi se tanac iz
grada, na tancu tanka kosuja. Nar. pjes. vil.
1868. 31.

b. izvuci se vijuci se, isporedi 1, b. a) u pravom
smislu. Izvi se iz vrice. M. Maruli6 37. Kada
se izvije i svuce (dusa) iz tijela. M. Vetranic

1, 377. Izvila se zlatna zica vrhom iz mora.
Nar. pjes. vuk. 1, 38. — b) u prenesenom smislu,
kao izbaviti se, qsloboditi se. Gdi se 6u ja izvit
tolike ze}e mod. S. Mencetic 119. Tuj se 6es izvit
moc juvene boljezni. 199. ,Da se kako ja otolen
mogu izviti, to bi naj vojeliji'. J. Bogdanovic.

©. nije dosta razgovijetno znacene u ovom pri-
mjeru: Izvila se sveta gora zelena. Nar. pjes.
vuk. 1, 121.

d. uzdignuti se u visinu (ne moze^se za cijelo
znati, pripada li amo ovo znacene, vidi 2. izvi-
jati). Izvila se nebu pod oblake. Nar. pjes. petr.

2, 48. Siv sokole, sivo perje moje! izvij der se
nebu pod oblake. Nar. pjes. kras. 1, 132. vidi i
u Vukovu rjecniku.

IZVITI SE, izvijem se, pf. vidi izviti, 3, d.

IZVITLATI SE, izvitlam se, pf. izbaviti se,
isporedi izviti, 3, a, b). — Slozeno: iz-vitlati. —
U nase vrijeme u Lid. ,Da se kako mogu iz
ovog vrazijeg kola izvitlati, vala demo se drugi
put bo)e zacati'. J. Bogdanovid.

IZVITOGOVOK, m. vidi izvitak, b, b). — U
Voltigijinu rjecniku: ,giravolta, raggiro, sofisti-
cheria, ciurmeria' ,umschweif'. — nepouzdano.

IZVITOGOVORAN, izvitogovorna, adj. koji
pripada izvitogovoru , u kojemu je izvitogovor,
koji upotrebjava izvitogovor. — V Stulicevu rjec-
niku : ,ambagiosus'. — nepouzdano.

IZVITOGOVORENE, n. djelo kojijem se izvito-
govor i. — U Voltigijinu rjecniku (uz izvitogovor)
i u Stulicevu: , ambages'. — nepouzdano.

IZVITOGOVORITI, izvitogovorim, pf. govoriti
vrjajuci, okoliSujuci. — U Voltigijinu rjecniku:
,raggirare, sofisticare, imposturare, ciurmare' ,um-
gehen, zaudern, hintergehen'. — nepouzdano.

IZVITOPERITI SE, izvit6perim se, pf. iskri-
viti se (o komadu drva, dasci itd.). — Slozeno:
iz-vitoperiti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. :
izvitoperi. — U nase vrijeme, a izmedtt rjecnika
u Vukovu: jsich werfen (vom holze)' ,resilio', cf.
izvrci se (s primjerom: Daska se izvitoperila).
Kazite onom sto se izvitoperio kao bukova greda
da stane pravo. M. D. Milicevid, medudnev. 99.

IZVITORJECAN, izvitorjecna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: v. izvitogovoran. — nepouzdano.

IZVITOEJECJE, n. u Stulicevu rjecniku: v.
izvitogovorene. — nepouzdano.

IZVJECAVATI, izvjedavam, impf. izvijecati.

— U Stulicevu rjecniku: uz izvijecati.
IZVJECE, n. vidi izvjet. — Dolazi sa starijem

oblikom izvetije na jednom mjestu u knizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom, i otale u Danicieevu
rjecniku (izvetije ,excusatio'). Izvetije koje imel
bimt o takovyht. Domentijan^ 14.

IZVJECIVATI, izvjedujem i izvjedivam, impf.
izvijediti. — U Stulicevu rjecniku: izvjedivati, iz-
vjedivam, V. izvijediti. — nepouzdano.

IZVJEDILAC, izvjfedioca, m. vidi izvjeditej, —
xviii vijeka (u zapadnom obliku izvidilac, vidi
i izvidjeti). Poslaui od Mojsije izvidioci u zemju
obecanu. A. Kanizlid, utoc. 471.

IZVJEDITEJ^, m. covjek koji izvjedi (izvidi).

— XVIII vijeka (samo sa zapadnijem oblikom iz-
vidite}, vidi izvidjeti). Ne ktise poklisare imati
kao izviditeje ili sudce. A. Kanizlid, kam. 71.
Kaleb i Josue koji takoder izviditeji bijau. E.
Pavid, ogl. 152. Prvi grad koga posli prilazena
priko Jordana imadose otimati bi Jeriko; za
lasne ga dakle uzeti, posla Josue u nega izvi-
diteje. 169. Uzamsi dva od ono pet kona, posla
na nima izviditeje. 328. Po racunu izviditcja
dvora Beckoga. I. Zanicid 242. Vi ste nikakove
uhode, izvidite|i i spijuni. And. Kacid, kor. 45.
Posla dva izvidite|a, da izvide, kakve te novine
bihu. 259. Da bi obznanio, da je on sfdca iz-
vidite}. i gospodin. I. Velikanovic, uput. 1, 470.
Prije nego ova se dobra izvide, sudac ili stari-
sina ili od ovili poslan izvidite| pita i trazi da
nisu sto od stvdri mrtvoga uzeli. 3, 235. Poslao
je odmah u Mosku svoga jednoga ujaka s prin-
cipom Boris-Galicinom, da izvide jeli istina ili
nije sto se je prikazalo. jedva su na pol puta
bili ova dva izviditeja ... A. Tomikovid, ziv.
50—51.

iZVJEGBATI, izvjegbam, pf. vidi izvjezbati.

— U Stulicevu rjecniku: izvjefibati, v. uvjezbati.

IZVJEK6vATI, izvjfekujem, pf. provesti dug
vijek (zivot). — Slozeno: iz-vjekovati. — Akc. je
kao kod iskupovati. — U Vukovu rjecniku: ,aus-
leben' ,satis superque vixisse' s primjerom: Ja
sam ved izvjekovao, t. j. proveo sam svoj vijek.

IZVJESITl

342

1. IZVJESCIVATI

IZVJESITl, izvjesim, pf. sloSeno: iz-vjesiti
(vidi hod objesiti i visjeti). — ATcc. je kao hod
izgaziti. — U naSe vrijeme.

a. objesiti (o mnogijem objektima). ,Izvjesi ono
meso na dim nek se susi'. J. Bogdanovid.

b. skinuti nesto sto je objeseno. — U Volti-
gijinu rjecniku: izvisiti ,disimpiccare, distaccare,
elacciare' ,abl6sen, abnehmen'.

izVJESNIK, m. covjek koji izvijenti, ali same
u osobitotn smislu: cinovmk koji proucivsi kakav
posao, nacini i predade vlasti izvjesce o onome.

— Nacineno u nase vrijeme. Izvjesnik ,b6riclit-
erstatter (referent)'. Jur. pol. terminol. 76. Iz-
vjesnik ,referent'. 420. i u Sulekovu rjecniku:
,referent'.

IZVJESNOST, /. osobina onoga sto je izvjesno.

— Nacineno u nase vrijeme po rus. HSBtcTtHocTt.
Sa izvjesnostju rei^i mozemo. Nov. sr. 1835. 173.
Izvjesnost ,gewissheit'. Jur. pol. terminol. 254.
i u ^ulekovu rjecniku: ,ge-wissheit'.

IZVJEST, adj. vidi izvjestan. — Postaje od
iz-v§d (vidi izvidjeti) nastavkom t pred kojijem
♦ se d mijena na s. — Mijec je star a, isporedi
stslov. izvesti.. — U knigavia pisanima crkve-
nijem jezikom (sa starinskijem oblikom izvestt),
a izmedu rjecnika u Danieicevu (izvestt ,certus')"

a. adj. Pecalt ze svoju vj.su vtzlozivBsa na
Boga SB izvSstyimB upovanijemt. Domentijana
170. — 0 cejadetu, pouzdan. Blagyj rabe iz-
vestyj, jako otb malyiht izvestt bystt, nadt mno-
zemi te postavju. Domentijana 289.

b. adv. Se razumej dobre i izvesto ti budi,
Domentijana 81. Jako izvesto mi glago|u ti. ^ 35.

IZVJESTAN, izvjesna, adj. certus, o kojem
nije sumne, dobro poznan, pouzdan, istinit. —
Postaje od izvijest nastavkom tni>. — Rijec je
stara, isporedi stslov. izvesttnt, rus. nsBicTtHtiu.

— Akc- je zabifezen po Vukovu pisanu, premda
bi mozebiti bilo bole izgovarati izvijestan (prema
Izvijest, vidi povijest), tako je i u Stulicevu rjec-
niku: izvjestan. — U starijim knigama nahodi
se do XV vijeka (vidi kod 1), pa opet od xvm
kod pisaca, a nije narodna rijec, premda je i
Vuk upotreb^ava. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,certus, exploratus, baud dubius, compertus' s do-
datkom da je uzeto iz misala) i u Danieicevu
(izvesttnt ,certus').

1. adj. — Komp.: izvjesniji (u Stulicevu rjec-
niku: izvjestniji).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Sije iz-
vestno zlatopecatnoje slovo cartstva mi zapisa
se. Mon. serb. 145. (1349). Izvgstnago radi utvrt-
2denija sija izlozi smironije mi. 214. (1376 — 1389).
Uzede za gjeme sudbu izvjestnu (,accipiet pro
galea judicium certum' sap. 5, 19). S. Eosa 9*.
i)a je i do odmora i po odmoru po jedan daktil
i po jedan trohej, to je svuda izvjesno. Vuk, nar.
pjes. 1824. 1, 57. U kome su sve rijeci prosle
preko suda Bog zna koliko puta i svakoj svojo
izvjesno znafiene odredeno i mjesto naznaceno.
Vuk, pism. 64.

b. 0 cejadetu, koje za cijelo zna, koje nema
sumne. Marija tako izvjestna skloni vo}u svoju.
S. Eosa 28a.

2f. adv. izvjesno (u naj starijem primjeru s ob-
likom izvSstne). — Komp.: izvjfesnije (izvestnije.
Spom. sr. 1, 133 god. 1416). — Izmedu rjecnika
u Stulicevu: izvjestno ,certo, certe, quidem, re-
vera, profecto, sane'. Starcu izvestne priyeza se
kt vere jego. Sava, sim. pam. saf. 2. Cedomt
svojimt izvesttno hotS pokazati Hristomt daro-
vanuju jemu blagodett. Domentijan* 80. Stdi
i jostt izvestnije prijazni ti pisemo. Spom. sr.

1, 133. (1416). Ove su glavne granice same po
sebi izvjesno naznacene. Vuk, dan. 2, 26.

IZVJESTILAC, izvjestioca, m. vidi izvjestitej.

— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku : ,rapporteur'.

IZVJESTITE]^, «i. kao izvjesnik, ali u Sirem
smislu. — Nacineno u nase vrijeme. IzvjestiteJ
,referent' ,referente (relatore)', on je izvjestite] u
ovoj parnici ,er ist referent in diesem prozesse'
,egli k) referente in questa causa'. B. Petranovid,
rucn. knig. 70. — U Sulekovu rjecniku: ,bericbt-
orstatter; referent'.

IZVJESTOVATI, izvjestujem, impf. potvrdi-
vati. — Rijec je stara, isporedi stslov. izvesto-
vati. — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izvi-
jecati). Mnogyje uverajett i utvrtzdajett i izve-
stujett vtsemt svoju veru boztstvtnuju. Domen-
tijana 240. — Sa se, refleksivno. u Stulicevu rjec-
niku: ,commoveri, aliquid in animum inducere*
s dodatkom da je rijec ruska.

IZVJESTVOVATI, izvjestvujem, impf. vidi iz-
vjestovati. — Rijec je stara, isporedi stslov. iz-
vestvovati, rus. HSB-fccxBOBaTt. — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danieicevu (izvestvovati,confirmare'). Simt
cistotu duse svoje izvestvovase. Domentijan^ 202.

izVJESATI, izvjesam, pf. objesiti (lead je
mnogo objekata) sve jedno po jedno. — Slozeno :
iz-vjesati. — Akc. je kao kod izgledati. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izvesati, rus. HSBiiuaTt.

— Izmedu rjecnika u Vukovu (,nacb der reibe
henken' ,suspendo alium ex alio').

a. aktivno. a) objekat su cejad. Kijeh (gusare)
cinise izvjesati izvan grada. J. Palmotic 209.
Nema kuda srpski car Stepane, ve6 namace do
devet gelata, te izvesa devet vezirova. Nar. pjes.
vuk. 2, 166. Knezove cu nime izvesati. 4, 212.
Pisali smo kapetanu Dordu Simicu, vojevodam
Milosu i Anti da ib (hajduke) izvesaju. Djelovod.
prot. 173. Eazumjeli (smo) da su izvesali one
ajduke. 175. — b) objekat je sto drugo. ,Danas
treba ono meso iz salamure izvaditi, pa ga na
dim izvjesati, mislim da se ve6 dosta usalamu-
rilo'. ,Danas sam sve kuruze na pod izvjesa'. J.
Bogdanovid.

b. pasivno. Izvjesane vezene sesane. Nar. pjes.
juk. 280.

C. sa se, pasivno. Da se izvisaju svi nedevoti
misnici i krstjani, bojim se da bi opustio svijet.
I. Ancid, svit. 19.

IZVJESCE, w. djelo kojijem se izvijesti, a u
osobitom smislu, djelo (pismo, spis) kojijem ko
(n. p. cinovnik) o cemu obavijesti vlnst. — Na-
dineno u nase vrijeme po stslov. izvestije i rus.
HSBicxie. Bavio se sastav|anem saborskih izvjesca.
M. Pavlinovid, rad. 80. To svjedoce sva ratna
ugarska i mletacka izvjesca. M. Pavlinovid, razg.
27. Izvjesde .bericbt'. Jur. pol. terminol. 76.
Izvjesdo ,referat'. 420. Izvje§de davati ,referiren'.
420. Izvjesde ,relation (bericbt)'. 426. Izvjesde
,bericbt' ,rapporto (relazione)'. B. Petranovid,
rucn. knig. 69. Izvjesce ,referat' ,referato'. 70.
Izvje§de ,bericht' ,relazione' ; izvjesde posmrtno
,todfallsaufnabme' ,relazione sopra un atto di sug-
gellamento'. 71.

IZVJEs6iVANE (izvjestivSne), n. djelo kojijem
se izvje^cuje. — U na§e vrijeme u iSulekovu rjec-
niku: izvjeitivane ,angabe*.

1. IZVJESCIVATI, izvj^gdujem i izvjesdivam,
impf. izvijestiti. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u VoUigijinu (izvjestivati uz izvijestiti.

1. izvjeScivati

343

IZVJETKITl

a kod ovoga ima praes. izvjestjujem) i u Stuli-
cevti (izvjestivati, v. izvijo6ati s dodatkom da je
iizeto iz brevijara; a kod izvijestiti ima praes.
izvjestivam). Knaz isti izvjesduje o torn po du5-
nosti, da je on sa 3 kolone na neprijateja udario.
Nov. sr. 1834. 99. Bo}e se o svemu izvje§6ivati
nego on. 183-1. 130. Izvjes6ivati ,berichten' ,ri-
ferire'. B. Petranovid, rucn. knig. 73. — I u
Sulekovu rjecniku sa -it- mj. -16-: izvjestivati
,referiren'.

2. IZVJEs6lVATI, izvj&s6ujem i izvjei6ivam,
impf. izvjestiti. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Kad u svoje zalaze imane i teiaoko izvisduju
stane. J. S. Rejkovid 5.

IZVJESTITI, izvjestim, pf. postaje od iz i
vjest nastavkom i. — Akc. je kao kod izgaziti.
— Od XVIII vijeka.

a. aktivno. a) kusanem (iskustvom), vjeibanem
naueiti. Pojske posle izvistise svake. J. S. Rej-
kovid 5. Jer sto ninia izlazi za rukom, i sto oni
izvistise s mukom. 33. Al' ja nacin torn' bo}i
izvistih. 165. — b) u jednoga pisca znaci uopce :
saznati, obaznati. Izvistivsi ja, da je svakomu
drazje govorene koje je kratko a dobro. B. Lea-
kovid, gov. V. Ostali staresine neposluh i ne-
virnost u mladima izviste i opaze. nauk. 314.

b. pasivno (vidi a, a)). U toj stvari nisi dobro
izvjestit. M. A. Re|kovic,. sabr. 66.

c. sa se.

a) refleksivno, vidi a, a). — Izmedu rjecnika
u Vukovu (,durch versuche und erfahruugen zu
kenntnissen kommen' ,peritum esse')- Nek divojka
svaka bude vista, kad se uda, siti i kuvati; . . .
kada tako izvisti se vele, nu nek prosci od sva-
kuda zele. J. S. Rejkovid 70.

b) pasivno impersonalno (vidi a, a)). Sto na
visje nacina moze biti, kakono se je jurve iz
mlogih nesricnih dogadaji izvistilo i upamtilo.
B. Leakovid, nauk. 454.

IZVJESTIVANE , IZVJEStIvATI, vidi iz-
vjesd-.

1. IZVJET, m. vidi izgovor, e). — Postaje od
iz i vet (vidi kod zavjet). — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. izvet'B, rus. H3BiTi>. — Izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (izvet ,pretesto, scusa' ,vor-
wand') i u Stulicevu (,praetextus , praetextum,
causa, species, color'). Nyna izveta ne imate o
grese vasemt. Domentijana 145. Zameniti nuz-
dniim zamenenijemL ill iniimt kiimt izvetomb
ottrignuti. Glasnik. 24, 264. (1382). Uzrok kim
bi mogao biti izvit. Stat. poj. ark. 5, 278. Trudom
brez izvita u dne ter u nodi. M. Marulid 23.
Izvit imit ne morete; kuda htiste, tuda grete.
299. I ako t' ni dosti izvit ki zgar pravjam,
molim te oprosti. H. Lucid 267. Prinosedi na
izvit tvoju slabost. I. J. P. Lucid, razg. 22. Nije
ved drugoga ogovora, niti izvita. 32. Izvit kr-
stjanski zabava nebogocasnoj slobostini. Grgur
iz Varesa 112. Svoje djolo na svaki naj mani
izvjet zanemari. M. Pavlinovid, rad. 83. To je
cestoput puki izvjet kojira se sluzi Jeniva cejad.
105. Nikakav obzir, nikakav izvjet ne moze ni-
koga opravdati. razl. spis. 3. Odgadaju pola-
gane svojib narodnih povlastica, izvjetom da jos
nije zrjeo zanemareni narod. 172. Nema izvjeta.
341. — U Sulekovu rjecniku: ,ansflucht'.

2. IZVJET, m. na dva mjesta xviii vijeka kao
da znaci: covjek koji sto tvrdi, pa u prvom pri-
mjeru moze znaciti u osobitom S7nislu: istorik,
a u drugom: prorok. Zato da Toma i Marnli
neistini su izvjet, (Ivan Lucie) hoti. J. Kavanin
114>>, Kako je BoJiji izvjet prorokovo. S. Rosa

15ua. — Nepouzdano, jer su obje knige vrlo zlo
i nepomnivo naStampane.

IZVJETATI SE, izvjetam se, impf. vidi iz-
vjetovati se kod izvjetovati, b. — Na jednom
mjestu XV vijeka (u zapadnom obliku). A sada
da t' stvoru milost ku t' obitam, i kako t' go-
voru, da t' se ne izvitam. M. Marulid 42.

iZVJETOVAI^E, n. djelo kojijem ko izvjetuje
Hi se izvjetuje. Zasto su rici od opacine izvi-
tovane. S. Margitid, fal. 233. Tu nema izmi-
cana, tu nema izvjetovana. M. Pavlinovid, razl.
spis. 235.

IZVJETOVATI, izvjetujem, impf. postaje od
1. izvjet. — Rijec je stara, isporedi stslov. izve-
tovati se, rus. HSBiTOBaTtca.

a. aktivno. — Na jednom mjestu xvin vijeka
sa znacenem: oprastati. A gdi najdes da nije
naprav upisano ali lijepo iztomaceno u jezik bo-
sanski, ondi skuzaj i izvituj moje neumitenstvo.
S. Margitid, fal. in.

b. sa se, refleksivno, izgovarati se. Bogu duge
plati, inim se izvituj. M. Marulid 199. Ne ima
se kijem izvjetovati. M. Divkovid, nauk. 201*.
Mnozi se izvjetuju govoredi . . . 279^. Vaditi
se = izvitovati se. I. Bandulavid 299. Siromasi
se izvituju da ne imaju kniga. S. Margitid, fal.
III. Ne moze se nitko izvitovat siromastvom.
132. Zasto se niko ne moze izvitovat da nije
Boga poznao. 216. Da se skuzajemo i izvitu-
jemo. 233. Zvani smo a mi se izvitujemo. 233.
Ne moze se nitko izvitovati da ne zna. ispov.
27. Za kraja ga poznati ne ktise, izvitujudi se
s ovim razlogom. And. Kacid, razg. 29. Izvi-
tujudi se da je mucav. kor. 64. Ali se ona iz-
vitova ponizno. 127. Izvitujudi se krajevom za-
povidu. 168. Ne izvitovase se sebi mesti svoj
Stan. I. J. P. Lucid, izk. 14. S slabostju ne iz-
vituj se. razg. 22. Ni ogovora prinosi, izvitujudi
se. 99. Ne ogovarajmo se, niti se izvitujmo ispu-
niti nase duznosti. Grgur iz Varesa 62. Da se
tako lakse on sam od radde izvjetuje. M. Pavli-
novid, razl. spis. 282.

IZVJETRAVANE, n. djelo kojijem se izvje-
trava. Izvetravanem (vina) nista ne gube. P.
Bolid, vinodjel. 2, 160.

IZVJETRAVATI, izvjetravam, impf. izvjetriti.
— U jednoga pisca nasega vremena. Kroz sup|i-
kave cepove izvetravaju. P. Bolid, vinodjel. 2, 238.
Da ne bi castice cveta izvetravale. 2, 292. Kao
magla izvetravaju. 2, 371.

IZVJETRENE, n. djelo kojijem se izvjetri. —
Stariji je oblik izvjetrenje. — U Mikajinu rjec-
niku: izvitrenje; ii Belinu: izvjetrenje ,svani-
mento, lo svanire, cioe perdere il vigore' ,vir-
tutis decessio' 715*; u Bjelostjencevu: izvetrene;
u Voltigijinu: izvetrene; u Stulicevu.

IZVJETRITI, izvjetrim, pf. exhalari, evapo-
rari, uprav razici se u vjetar, t. j. promijeniti
se u paru, te tako sasvijem nestati (o vodi Hi o
drugom cemu sto je zitko, ali se moze kazati i
0 cemu sto nije zitko) ; kaze se i o mirisu i o
cemu mirisyiom kad nestane mirisa; u svetom
pismu 0 soli, kao da izgubi svoju krepost. — Slo-
zeno: iz-vjetriti. — Akc. je kao kod izgaziti, —
Od XV vijeka (stariji je oblik bio izvStreti, ispo-
redi stslov. part, praet. act. izvetreK, rus. hs-
BerpeTt, ali ima i rus. H3BiTpHTtcH, i aktivno
H3BiTpHTt kao prelazni glagol), a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (izvitriti, otiti u nista ,eva-
nesco, in nihilum recido'; izvitriti, produsiti ,eva-
poro'), « Belinu (izvjetriti, izvjetrivam .andar in

IZVJETEITI

314

IZVLACITI, 1.

fumo, cioe svanire' ,in vanum ire' 78^; izvjetriti
jsvanire, perdere il vigore' ,6vanesco' 715^)' u
Bjelostjencevu (izvetriti kod izvetrivam), u Vol-
tigijinu (izvetriti, izvetrivam ,sventolare, sven-
tare, svanire' ,ausliiften, verrauchen'; izvitriti
jSventare, svanire, sfumare, sparire' ,ausliiften,
verrauchen'; izvjetriti, v. izvitriti), u Stulicevu
(,evaporare, evanescere, met. distrahi, evagari'),
u Vukovu (,ausrauchen' ,evaporor').

1. sa znacenem sprijeda kazanijem. premda
je neprelazni glagol, ima primjera i za pasivni
i za refleksivni oblik.

a. aktivno. a) u pravom s^nislu. Vi ste sol
zemje, jere ako sol izvitri, cim 6c se soliti? Ber-
nardin 174. mat. 5, 13. Da ne izvjetri dobro
sjeme. J. Kavanin 475*^. Za to soka sto po malo
nose koji izvitri. J. S. Eejkovic 26. Kad izvitri
bto soka imade. 108. Eanjiv sok nije mogao sa
isparivanem izvetriti. P. Boli6 , vinod. 1, 177.
Voda ozgor pliva, i naj posle izvetri. 2, 12. Kad
izlisna voda toplotom izvetri. 2, 32. — b) u pre-
nesenom Hi metaforickom smislu, posve nestati
(o cem zivome i nezivome, i o cem umnome ill
dusevnome). Eto de kakono dim izvitriti obilnici
na svijet. B. Kasid, nasi. 124. Jere su izvitrili
kakono dim dnevi moji. rit. 88. Da izvitrite po
ajeru (vragovH). 431. Da otidete od ovoga mista
brez naudjenja kogagodi clovika ili mista ili
broda ili zemje, da izvitrite po ajeru. L. Terzic
381. Naravno je svijem nami malo jubit sto 6e
nam brzo izvjetriti. B. Zuzeri 11. Sve izpraznos
i vanstine koje izvjetre nakon malo. 18. Ako
si pomniv radec i zamisjen vise stvari proho-
dedijeh koje izvjetre u jedan cas. 20. IJmrije
oni rodjak prije nega tere izvjetri sva ona od-
mjena odredjena. 145. Sve sto moze na svijetu
nas priblazniti, veoma brzo izvjetri nam. 163.
Tasta sjena koju ste zaman s obje ruke stisni-
vali i koja je u tini cas izvjetrila. 241. Ovi svi
zlvoti na prvi pogled tako dugi izvjetrili su. 304.
Istina je, da oni nepravedno stece i u kudu unese,
ma li je pak istina, da Bog dopusti, da mu iz
kude izvitri. J. Banovac, razg. 33. Mi smo sunce
svita i to slatkosti, ako daklen izvitrimo od kri-
posti i pomrcimo od ispraznosti, jao nama. pripov.
223. Da izvitrite po ajeru. blagosov. 319. A
kako se dokuce, vira doisto izvitri i odstupi, a
naside i pristupi znane i iskusane. F. Lastrid,
od' 215. Ne more dilo sveto izvitriti nikada.
svet. 169b. Bogatstva izvitre, pribiva vikovicnost.
P. Kne2evid, osm. 164. Sve mucnosti u cas iz-
vitrit de. 301. Posli nego izvitri vas dio bastine
tvoje. M. Zoricid, osm. 38. Kud sujim te slave?
ipak sve izvitriSe. L. Vladmirovid 32. Pozna-
dose ga, a on izvitri iz ociju niovili. Blago turl.
2, 267. Razido^e se medu pogane i izvjetrise.
8. Rosa ll''. Otvorila ti se sreda, neraoj da iz-
vjetri. S. ;^ubisa, prip. 221. — u ovom primjeru
vala da znaci §to i umrijeti: Mudri Tikva iz-
vjetri' je, a ne 2ivu Nikulande. J. Kavanin 375^.
— c) takoder metaforicki: o cejadetu, oslabiti
pameeu, ili o pameti, oslabiti. Zato izvitre u nih
misli. B. Ka§id, nasi. 8. Izvjetriti pameti ,ammat-
tire, impazzire, divenir matto' jinsanio'. A. d.
Bella, rjecn. 74^.

b. grije§kom se nahodi u pisaca part, praet.
pass, izvjetren u znacenu: koji je izvjetrio. —
Izmedu rjecnika u Mika^inu (izvitren .evaporatus,
evanidus'), u Belinu (izvjetren ,svanito, che ha
perduto il vigore' .evanidus' 715*), u Bjelostjen-
cevu, (izvetren, izhlap|en ,evaporatu3'), u Volti-
gijinu (izvetren .verraucht') , u Stulicevu (iz-
vjetren ,avaporatus'). Ako daju^ lijeke istedene
ali izvjetrene. I. Drzid 310. Sto des ikad ti

ucinit, nesvistnade izvitreni ? Blago turl. 2, 248.
Ova imena prazna su, izvjetrena. A. Kalid 340.

c. sa se, refleksivno, znacene je kao kod ak-
tivnoga glagola (vidi sprijeda i ruski oblik). —
IzmedU rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod iz-
vjetrivati). Magla koja se u kratko iznenadno
sva izvjetri. B. Zuzeri 234.

2. prelazno, podati cemu (objektu) cista vaz-
diiha (n. p. sobi, otvorivsi prozore, ili odijelu,
iznesavsi ga na poje). — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (samo part, praet. pass, izvetren ,even-
tilatus') i u Voltigijinu (,»ventolare, sventare'
,ausliiften'). Kako ju (kucu) izvitriti va}a. J. S.
Eejkovid 71.

IZVJETRIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. is-
truhovjetriv. — nepouzdano.

IZVJETRI VATI , izvjetrujem i izvjetrivam,
impf. izvjetriti. — U Belinu rjecniku: praes. iz-
vjetrivam kod izvjetriti; u Bjelostjencevu: izve-
trivam, izvetriti, hlapem, hlapeti .evaporo'; ii
Voltigijinu: praes. izvetrivam kod izvetriti; u
Stulicevu: izvjetrivati, izvjetrivam, freq. uz iz-
vjetriti. — Sa se, refleksivno. u Bjelostjencevu
rjecniku: izvjetrivam se, t. j. na nistar dohajam
,evanesco, ad nihilum recido'.

iZVJEZBATI, izvjezbam, pf. nauciti (koga)
vjezbanem. — isporedi izvje^bati. — Slozeno: iz-
\^ezbati. — Ako. je kao kod izgledati. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. uvjez-
bati).

a. aktivno. ,Sad izvjezbaj sina Nika, da ti bude
cas i dika'. (u Bubrovniku). A. Kaznadic.

b. pasivno. Radisnost u manih strukah na-
sega uzgoja izvjezbana. M. Pavlino id, rad. 141.
,Ona 'e u svacem, sto god zaumis, izvjeibana'.
J. Bogdanovid.

c. sa se, refleksivno. Sam se izvjezbao u glavnim
jezicim evropejskim. M. Pavlinovid, rad. 113.
,Treba da se u svakom poslu dobro izvjezbas'.
,Stani ti, dok se on malo po malo izvjezba, bide
on dobar'. J. Bogdanovid.

IZVJEZBAVATI, izvjezbavam, impf. izvjez-
bati. — U nase vrijeme. ,Ko se iz malena ne
pocne u svacem vjezbati i izvjezbavati, kasne to
mucno ide'. J. Bogdanovid.

IZVLAcENE, n. djelo kojijem se izvlaci. —
U Vukovu rjecniku.

IZVLACITI, izvlacim, impf. izvudi. — Akc.
je kao kod ishvaliti (impf. izvlacah, ger. praes.
izvlacedi). — Bijec je stara, isporedi stslov. iz-
vlaciti, rus. HaBOJio'iirrt. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (izvlacim, izvledi ,extraho'. 2. iz-
vlacim opravu, iz.ilacim, raspravlam se ,oxuo, cx-
traho vestimenta'), u Stulicevu (v. izvudi), u Vu-
kovu (1. jhorausziehen' ,extraho'. 2. ,hinaufziehen'
,extraho').

1. aktivno. Moju plavcu kad izvladu u spilicu.
M. Vetranid 1, 17. Nut' kako ona maca izpod
nega poiavicu izvlaci. F. Lastrid, ned. 178. Vodu
izvlace na cekrk. D. Obradovid, basn. 382. A
kad uzduz izvlacis stapine. J. S. Rejkovid 166.
Kad izvlace iz ujista smeta. 242. Krava stane
kudelu u usta uzimati i zvatati a devojka na
uho nezino 2icu izvlaciti i motati. Nar. prip.
vuk. 158. On izvlaci iz zamke noge moje. D.
Danicid, psal. 25, 15. — u metaforickom smislu.
Ne moze rasada kripost kakvu iz ne izvlaciti. I.
Jablanci 18. Gospodina Boga naslidujudi, koji
iz mlogi zala ueizbrojena izvlaci dobra. D. Rapid
20. Nedu cekat Sto da}e izvlacis (govoris, ble-
beces). J. S. Rojkovid 389. Koji izvlaci i mami
ric od drugoga. G. Pestalid 205.

IZVLACITI, 2.

345

IZVODATl

3. sa se.

a. pasivno. I lag)e se lau s ravjia izvlaci. J.
S. Eo}kovi6 129. Da bi kiselina niova lakse u
vapno probijala, i s ovira sa svim iz vo6a izvla-
citi se mogla. P. Boli6, vinod. 2, 17. Rakija so
u kotlu pravi i napoje izvlaci. 2, 29. Sok, koji
se iz sokova rastjenija izvlafii. 2, 34. Zahar se
naj lakse iz zaharue trske izvlaci. 2, 154.

b. refleksivno. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,svestirsi, spogliarsi' ,sich ausziehen, sich ent-
kleiden'). A kad nista ne opazi, izvlaci se i iz-
lazi (ispod klade). V. Dosen 124^. Iz dubokijeh
tadar jama nocne zvijeri izvlace se. N. Marci
19. Iz loznice guja s' izvlacase. Nar. pjes. petr.
2, 35. Kad nas divjaci ugledase, stane se jedno
po jedno iz cadora izvlaciti. G. Zeli6 240.

IZVLACIVATI, izvlacujem i izvlacivS-m, impf.
izvuci (uprav iterativni glagol prema izvlaciti).

— Sarno u Stulicevu rjecniku: izvlacivati, izvla-
civam, freq. v. izvudi.

IZVLADALAC, izvladaoca, m. koji vece nijc
vladalac. — U Stulicevu rjecniku: ,qui praefoc-
tura functus est', za koji je i nacinena ova rijec
(iz po lat. ex). — sasma nepouzdano.

IZYLASNIK , m. u Stulicevu rjecniku : iz-
vlastnik, v. izvladalac. — sasma nepouzdano.

IZVLASTITI, izvlastira, pf. oteti kome (objektu)
vlast. — Nacineno od iz vlasti nastavkoin i. —
U Stulicevu rjecniku : v. odvlastiti, i u pisaca
nasega vremena. Izvlasceni, vidi razvlasceni. M.
Derencin, tumac grad. zak. 2, 150.

IZVLAS, adv. vidi ovlas. — U nase vrijeme.
All je on potegnuo kao bjesomucan, a nije stio
izvlas potezati. Magaz. Ib68. 60.

IZVLATATI, izvl4tara, pf. vidi isklasati. —
Slozeno: iz-vlatati. — Na jednom mjestu xvii
vijeka. Sime ko sijasmo lipo je izniknulo, busje
ko plijasmo vec se je ubusilo, iz busja kolinca
jur su se izvlatala, nagnuta vratilca klasje su
podpala. I. T. Mrnavi6, osm. 126.

IZVOCAC, izvocca, m. dem. izvod, uprav dem.
izvodac. — U Stulicevu rjecniku: izvodcac uz
izvodcii. — nepouzdano.

IZVOCIC, m. dem. izvod, uprav dem. izvodac.

— Samo u Stulicevu rjecniku: izvodcic, mali
izvod ,processetto' ,causula'.

IZVOD, m. djelo kojijem se izvodi, Hi, u kon-
kretnom stnislu, ono sto se izvodi. — B'jec je
stara, isporedi stslov. izvod'B, rus. H3B0,vf>- — Iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (.analisi, sviluppo,
derivazione' .entwickelung'), u Stulicevu (,origi-
nale, come di scrittura, pittura; processo, infor-
mazione' , exemplar, exemplum; acta forensia, in-
quisitio, causa'), u Danicicevu (izvodt ,ductas
aquae; eductio; exemplar'). — Dolazi u osobi
tijem znacenima, n. p.:

a. djelo kojijem se vodi ko na sud, pa po tome
i raspra pred sudom, vidi u Stulicevu rjecniku;
moze biti da amo pripada i ovaj primjer: Kto
ne prelB i odtprelt }udi i izvelt, po semt sega
da ne preci suda za Judi ni izvoda. Mon. serb.
566. (1322).

b. mjesto kud se izvodi voda. Da krajevtstvo
mi crtkvi jepiskupiji lipjantskoj ribnike vse odt
izvoda rodiratskago dori kako utece u Sitnicu . . .
i sto se nahode vodOuice po tomt izvodii na
Pauni odt gornega ribnika do Sitnice. Mon. serb.
563. (1322).

c. sto se iz koje kniye prepise (posve Hi u
kratko). Izvijestim i izvodim priobilnijem kazase.
S. Eosa 165a. Izvod iz testamenta blazenopoc.
imperatora Franca. Nov. sr. 1835. 94. Sjeverna

pcela sadrzava sjedujuci izvod pisma nekog iz
Jerusalima. 1835. 171. Varmoda je zahtovala da
kratak izvod iz Saptala nasim jezikom napravim.
P. Bolid, vinod. 1, xiii. On je francuskoj aka-
demiji dostavjao svqje kiiige i izvode i prevode.
M. Pavlinovic, rad. 92.

(I. postane. Vila ta hodu da mi svidok bade,
jer ona dobro izvod od misli moje zna. P. Zo-
ranic 75''. U izvodu od mune i vitrov. A. Vi-
ta}ic, ist. 479.

c. kod razlozena, osobito Hi nepoznato sto se
dokuci, razluzeci o opcem Hi poznatome, Hi nacin
kojijem se razlozi. U izvodu svoga razloiena
stranputo zahndijahu. S. Rosa 134a. Izvod, stil.
lat. ,dedL]ctio' , deduction, herleitung', tal. ,dedu-
zione'. cf. dovod, izvodak ; verizni izvod, phil.
lat. , sorites' ,kGttenschluss, haufenschluss' ; varav
izvod, phil. lat. ,sophisma', ffocf iff^ua, ,trugschluss'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

f. sto iz cega postaje. Vaj stvorenju koji sebi
sebe usladjuje a ne slastuje u Bogu Bogom! u
cas izgubi sve dike svoje. to je izvod strasni
grijeha. S. Rosa 2^.

g. mladika sto udara iz korijena. Nagnutje
na zlo, iz koga, kako iz korena izhode tri iz-
voda, a iz nih sve vrste griha. I. Velikanovic,
uput. 1, 35. — amo va^a da pripada i ovo: Re-
zati na izvod, tal. ,tagliare la vite a ceppo alto'
ili ,a becchi'. na Bracu. A. Ostojid.

IZVODA, /. glavica kupusa Hi drugoga kakvog
povrca, sto se ostavi za sjeme. — vidi 1. izvosti,
1, e, f) cc). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu gdje je onako tumaceno. Kud
ukapas izvode . . . Izvode, stvari koje za izvesti
ili dobiti simo, sluze . . . Punog daje izvodam
zameta. J. S. Rejkovic 134. Sto izvode sad imadu
zrilo. 259.

IZVODAGIJA, m. onaj koji izvodi nevjestu,
vidi 1. izvesti, 1, a, a) bb). — Nadineno turskijem
nastavkom ^ija (gi) od izvoditi (Hi od izvodati ?).

— U nase vrijeme. Kad misle da je (djevojka)
gotova, zamoli kum da ju izvedu; uslijed cega
brat ili stricevic za ruku ju uzme i izvede. iza-
sav§i iz sobe nazove izvoda gija dobru vece i za-
pita: ,Ko se prima moje sestre?' na sto kum ili
otac momkov odgovori: ,Bog pa ja', i izvodagiji
cvanciku u saku stisne. V. Bogi§ic, zborn. 169.

IZVODAK, izvotka, m. izvod (u konkretnom
smislu), sto se izvodi, ali u osobitijem znacenima.

— TJ pisaca nasega vremena. Svaki je veliki za-
misjaj izvodak proslosti. M. Pavlinovii, rad. 29.
Izvodak, phil. math. ,das gefolgerte; folgernng;
folgesatz', tal. ,conseguenza'; phil. lat. ,conclu3io',
ffvfiTi8Qcca^ucc. ,schlusssatz'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

izVODAN, izvodna, adj. koji pripada izvodu,
iz kojega se izvodi; koji se izvodi, u osobitijem
znacenima. u naj starijem primjeru nije jasno
znacene (moze se pomisliti na pitom; ali u drugom
rukopisu ima oblik uzvodan sto Miklosic u lex.
palaeoslov.^ kod vtzvodtn-L misli da moze zna-
citi: koji leti). Tisuc tisudi koni zobnih; lavov
i pardusov lovnih, (sokol) i griposov izvodnih
kim cisla ne mogu pisati. Aleks. jag. star. 3, 276.
Izvodan, phil. ,consecutiv'; izvodna svojstva, con-
secutive eigenschaften'; v. zak|ucajni. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. — U Stulicevu rjecniku ima
i adv. izvodno, v. ishodno.

IZVODATI, izvodam, pf. prosetati (kona, da
se odmori). — Slozeno : iz-vodati. — Akc. je kao
kod ispitati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu : u. p. kona ,iiberfiihren (das
pferd)' ,circum duco equum sudantem'.

IZVODATI, a.

346

IZVODITI, 1, b.

a. aktivno. Dobre kone Turci izvodase, pa im
onda zopcu nstakose. Nar. pjes. vuk. 3, 152,
Odjahati pa ga izvodati. Nar. pjes. petr. 3, 412.
Kad pred hanom majstor sjase s kona, segrt
va]a odmah da ga izvoda. Vuk, ziv. 264.

b. sa se, pasivno. Svatovski se koni izvodase.
Nar. pjes. juk. 230,

IZVODILAC, izv6dioca, m. vidi izvod)te|. —
T] Stulicevu rjecniku: grijeskom izvodioc ,qui pro-
ducit'.

IZVODITE:^, m. covjek koji izcodi. — Od xviii
vijeka, a izniedu rjecnika u Bclinu (,chi allega,
cbi cita' 63a) gjjg se naj prije nahodi, u Volti-
gijinu (,sviluppatore, allegatore' ,entwickler'), u
Stulicevu (uz izvodioc). Da protresomo ovo izvo-
deno (rijeci cioTog) komu od ostalih izvoditeja
nitko ne pristaje. A. Kanizlic, kam. 493.

IZVODITE^iAN, izvoditejna, adj. koji treba
da se izvodi. — U Stulicevu rjecniku: ,educendus'.

— nepouzdano.

IZVODITE]^ICA, /. zensko celade koje izvodi.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecniku u Stuli-
cevu (,quae producit'). Suz izvoditejica. A. Geor-
giceo, nasi, 266.

IZVODITI, izvodim, impf. 1. izvesti. — Ake.
je kao kod iznositi. — Rijec je stara, isporedi
stslov. izvoditi, rus. nsBo^eTt. — Izmedu rjecniku
u Mikajinu (izvoditi, vaditi nadvor ,educo'), u
Belinu (.allegare, citare' ,profero' 62^; ,produrre,
allegare' ,profero' 587b ; izvoditi pisma ,allegar
scritture' ,proferre tabulas' 62b; izvoditi pisma,
knige etc' ;produrre, cavar fuori libri o scrit-
ture' ,exhibere litteras etc' 587b; izvoditi svje-
doke ,mostrare scritture, o testimonii' ,perhibeo'
500a; izvoditi ,inferire, conchiudere una cosa da
un altra' .infero' 40Ua), u Bjelostjencevu (izvodim,
V. izvajam, vidi kod izvadati), u Voltigijinu (,con-
durre fuoi'a, produrre, analizzare; allegare' ,he-
rausfiihren, entwickeln ; anfiihren'), u Stulicevu
(,educere, producere, examinare, interrogare, in-
quirere, quaestionem in aliquem instituere'), u
Vukovu: 1. (herausfiihren' ,educo', 2. ,binauf-
fiihren' ,educo'. 3. vodu na kaku visinu ,hinauf-
leiten' ,educo'. 4. sjeme oda sta ,erzeugeu' ,,pro-
duco'. od koga povrca nijedan struk prvoga }eta
ne proraste i ne ucvati, od onoga se u jesen
ostave jizvode' ili ,prijeranci', pak se na projece
nanovo posade te prorastu i ucvate, i tako se
jizvede' sjeme, cf. izvoda. 5. ,ausfiiliren (ein lied)'
,concino' ; u Danicicevu (,educere'),

1. aktivno.

a. vidi 1. izvesti, 1, a. a) ohjekat je ce(ade.
aa) uopce. Gdje zena kad rodi djavla izvodi iz
pakla na saj svijet. M. Vetranic 1, 220. Oni
ga (caru) iz grada svojega izvode. I, T. Mrnavid,
osm. 97. KraJ s krajicom na dvor hodi, mir, za
dana ki je ovoga medu nami, liih izvodi, G. Pal-
moti6 2, 89, Zato u crikvu nu ne izvodi. I. Iva-
ni§evi6 175. Izvode ga iz stana Aninijeh. S. Rosa
'155a. Jest nih na ocito misto izvodio i na I'lih zi-
vine nerazlozite napustao i pikao. D. Rapid 377.
Da izvode rob}e na sunasce. Nar. pjes. vuk. 3, 567,
Po svili uvodi, a po trnu izvodi, Nar. posl. vuk.
253. — bb) vidi 1. izvesti, 1, a, a) bh). Ne do-
nose vostane svijece, vec po mraku izvode de-
vojku. Nar. pjes. vuk. 2, 134. More care! izvodi
devojku. 2, 389. Hazurala, kiceni svatovi! pri-
jateju, izvodi devojku, daleko je Savi putovati.
2, 583. Dva su brata sestru izvodila. 3, 517.
Jos na ogled izvode devojku. Pjev. crn. 261b.

— cc) vidi 1, izvesti, 1, a, a) cc). Naglo iz grada
vojsku izvodi. P. Kanavelid, iv. 240. U Zabrde
vcjsku izvodio. Ogled, sr, 388. — dd) u oso-

bitom se znacenu kaze izvoditi robje itd.; zna-
cene je kao po porobjenu izgoniti. Ke (krstjane)
sada izvode pregnane jak ovce u stada, M. Ve-
tranid 1, 100. Sto (stares i mlados) u plijenu
izvode. 1, 130. Da robje izvodis. 2, 202. Robja
ter imanja razlika izvode. H. Lucid 270. Iz
kaura robje izvodili, iz kaura iznosili glave. Nar.
pjes, vuk. 3, 262, — ee) vidi 1. izvesti, 1, a, a)
ee). Slijepe na put izvodi. P. Kanavelid, iv. 345,
Ako i ne otvoraju vrata vicneg zivota, izvode
na put za nadi ova vrata, F. Lastrid, ned. 286.
Naukom spasonosnim izvodeci na staza od spa-
sena narode. svet. 141b. — f^^ ^i^i i_ izvesti,
1, a, a) ff). Koga milos izvodi iz mraka na svitlos,
M. Vetranid 2, 42. Da sveti otci van iz limba
izvodi. D. Barakovid, jar. 104, Koji je mloge
grisnike iz prijaki grisni singira iz tavnice iz-
vodio vrazje. D. Rapid 20. — gg) vidi 1. izvesti,

1, a, a) gg). aaa) iz pameti. Koja ga (bolest)
obicaje iz pameti izvodit. I. Grlicid 163, Zar
ludujes, Pavle! mnoge te knige izvode iz pameti.
Vuk, djel. ap. 26, 24. — bbb) iz vjere. Odkuda
ti nove knige sad nahodis, po kojijeh ^idove iz
vjere izvodis? N. Najeskovid 1, 130, — hh) ine-
taforicki, jer je subjekat nesto nezivo (umno) sto
se shvacu kuo cejade. Ces pak nas izvodi po trnu
dracnomu. M. Vetranic 2, 78. Koja miso toli
prika, koji te iz dvora trud izvodi? G. Palmotid

2, 8. — b) objekat je zivotina, vidi 1. izvesti,
1, a, b). Lofcari ne smise izvodit van hrta. D.
Barakovid, vil. 76. Ti ovcice tvo'e slobodi koje
tvoja ruka izvodi. A, Vitajid, ist. 321a. Pastir
ovcice rukom svojom izvodi. 322. Zvir ni tvrdo
prikovanu nitko tamo ne izvodi, V. Dosen 105b,
Te je majku svoju poslusao, i Labuda svoga iz-
vodio. Nar. pjes. vuk. 2, 27, Iz potaje koiia iz-
vodila, osedia ga i nakiti lepo, 2, 452. On iz-
vodi svojega vrancica. Pjev. crn. 227*. J^uba
mu je kona izvodila. '267a. — c) objekat je sto
nezivo, n. p.: aa) voda, vidi 1. izvesti, 1, a, c)
aa). Sladkom manom on te pita, izvoded ti vode
hladne iz kamena stanovita. G. Palmotid 3, 191*.
Sad iz zivoga kamena izvodi velike rike. F.
Lastrid, test. 14b. Izvodi potoke iz kamena. D.
Danicid, psal. 78, 16. — metaforicki. Da bi Bogu
ugodua dila iz srca kakono iz vrudka izvodili.
A. Georgiceo, pril. 95. — bb) objekat je sto drugo
nezivo. aaa) uopce. objekat maze biti Uo tjelesno
ili umno. Da jih (grihov) nedes izvoditi prid lice
tvoje. A. Vitajic, ist. 280. Sad jib (knige) na
dvor van izvodi. J. Armolusid 5. — bbb) u ovom
prim jer u izvoditi znaci sto i izvoziti. Koji izvode
iz mista papi podlozna psenicu, zito, socivo,
uje . . . Ant. Kadcid 303. — d) vidi 1. izvesti,
1, a, d). Tada nim bio danak danica izvodi. M.
Vetranid 1, 123, ,Kad zora zvijezde tjera, a ve-
seli dan izvodi. G. Palmotid 2, '247. Izvodi dan
danica. P. Kanavelid, iv. 255. — amo pripadaju
i ovi primjeri: Sunce opet nam svora stranom
svoj istok izvodi. M. Vetranid 1, 123, I ruzicam
ruze rane izvodase dan veseli. P. Kanavelid, iv.
90. — e) metaforicki stoji i u ovim primjerima:
Lijepa du§o, ka u nas sbodis neumrla, cista i
bijela, ti od zivota dan izvodis. I. Gundulid
236 - 237. I vam da se miran skaSe, da zla na
vas ne izvodi. P. Vuletid 60.

b, vidi 1. izvesti, 1, b, b). Ti od samoga sebe
svidocastvo izvodis, Bernardin 60. joann. 8, 23.
Kriva svidocaslva ne izvod' suprotiv ouomu. M.
Marulid 222. Ti od tebe samoga svjedocbu iz-
vodis. N. Ranina 79*. Ti svjedocanstvo od tebe
izvodi§, tvoje svjedocanstvo nije istinito. M. Div-
kovid, bes, 98—99. Krivu svjedocbu izvodedi.
736b, Tako vrijednom svom pisarcu, svjedo-

IZVODITI, 1, b.

317

iZVODlV

caustva da izvodi, zapovijeda. J. Kavaiiin 60''.
Svjedocanstva koji kriva izvodise supro6 bratu.
443*'. Jedan protiva drufjomu kriva svidocanstva
izvodi. J. Filipovic 1, 459*. Od kqjih duh Bozji
svidocanstvo izvodi. A. Kanizli6, uzr. 250.

c. znati, misliti, kazati da neSto odakle po-
staje. a) s objektom rod, postajati, biti od ne-
koga plemena. Kuca pricestita od Austrije izvodi
rod svoj od istijeb plemenitijeh Anicija. I. Dordi6,
ben. 9. — b) kazati, da ko (ce(ade, pleme itd.)
postaje, roden je od nekoga ce^adeta, plemena
itd. Izvodio je pleme cara Vasilije od Tiridata
kraja Armenije. A. Kanizli6, kam. 870. — c) ka-
zati da neka rijec etimologicki od dritge rijeci
postaje. Nikoji izvode (ovo ime) od rici moskovske.
A. Kanizlic, kam. 470. Koreni iz kojib imamo
rici slovinske na misto turskih izvoditi. uzr. xi.

d. vidi 1. izvesti, 1, d. Iz ovoga razlozena iz-
vode ovu istinu. A. Kanizlic, kam. 893. Iz ovijeh
rijeci ja izvodim da pri pocetku godista (to jest
mjeseca genara) i Gospodin govorio je s Sama-
ritankom i Ivan bio je utamnicaren. S. Eosa
57''. Naucite|i ovo izvode od odgovora. A. d.
Costa 1, 133. Iz posobnih |udi zloca i opacina
krivo i nepravedno iznose i izvode, da nikoga
nejma koji bi sveto zivio. I. Velikanovic 1, 296.

e. kao roditi, vidi 1. izvesti, 1, e. a) uopce,
vidi 1. izvesti, J, e, a) e). A zac ih odbjegne
(vran svoje ptice) ? zac se bijeli rode, tere se
nemu mne, golubi ih izvode. G-. Drzic 417. Ti
jesi zemja blagosovjena koja izvodi plod od dr-
veta zivota. P. Posilovid, nasi. 74b. Gdi piplidc
svoje izvodi. A. Vitajic, ist. 274a. Er iz sebe
ono (voce) izvodi sto zaceto u nem biva. A. "Vi-
tajic, ost. 158. Zaklinom vas, viuogradi, maslino
i ostala stabla onim koji cini da izvodite plod
iz lisa drvenoga. L. Terzic 314. Prut, cvijet
vjecni ki izvodi. J. Kavanin 519''. Zaklinem
vas, stabla, da izvodite plod. J. Banovac, bla-
gosov. 183. Da jim loza plod sladi izvodi. J. S.
Eejkovit 181. Oci pile (guje), u kosu se krile,
iz kose mu tide izvodile! Nar. pjes. vil. 1866.
485. Golub tico, izvodi pilide. Nar. pjes. petr.
1, 135. — amo pripada i ovaj primjer: Kako
narav sad izvodi svasto. J. S. E,e}kovic 168. -
b) kauzalno, vidi 1. izvesti, 1, e, f). Pticu iz
jaja tko nadvor izvodi ? JVT. Vetranic 1,357. Sun-
canoj naravi nije razlog dan toj dobi na travi
izvodit sjeme van. 2, 44,

f. preneseno od predasnega znacena, kao stva-
rati. a) objekat je sto umno. I zali jazici ki
smetnu izvode. D. Barakovic, vil. 314. Utihu
izvodi tva svitlost. jar. 128. Koji grisi izvodi
(pozrlost)? I. T. Mrnavic, ist. 171. No svaki
ki izvodi ali tvori jednu stvar, otac je od te
stvari. P. Eadovcic, ist. 42. Dasa |udska izvodi
jednu ric i voja izvodi jednu Jubav. 173. Ovi
sakramenat izvodi krepost i plodnost iz muke.
J. Matovic 151. — amo pripada i ovaj primjer:
Ali da tako kripost od nebeskih zlamonof mej
nimi jednako izvojase. P. Zoranic 27*. — b)
objekat je sto tjelesno. Budim grad zidati, kule
izvoditi. Nar. pjes. vuk. 1, 218. — c) izvoditi
sebi moze znaciti dobivati. Iz svakog novog po-
kusenija sebi poizu izvodeci. Nov. sr. 1834. 115.
Nismo li do sad mi umeli s predostoroznostju iz
tudi iskustva dobre i spasitejne nauke za nas
izvoditi. 1834. 116.

g. vidi 1. izvesti, 1, g. znacene moze biti i spi-
jevati. I pime izvodahu pripijevajudi nemu na
sramotu. F. Lastrid, test. 112a. Nije lasno po
svitu hoditi, od junaka pisme izvoditi. And.
Kaci6, razg. 2. Lipe ona pisme izyodila. 35.
Ona im pesmo izvodi. Nar. pjes. vuk. 1, 224. Ter

vesele pjesme izvodahu. 4, 155. Kolo vodis, a
pjesme izvodis. Nar. pjes. juk. 403. Oblizna sela
pofnu izvoditi pjesmice. S. ]^ubisa, prip. 240. —
nije isto u ovom primjeru : Pjosni iz dubin sirene
na skorup izvode. M. Vetranid 1, 2lJ7.

II. vidi 1. izvesti, 1, h. Mni mi se, po ravnu
da tanac izvodi. §. Mencetic 63. Bi rek tancac
da izvodi, tim so ona ne ponosi. H. Lucid 211.
Da ih demo nad gdigodi tihe tance izvodedi. N.
Na'cskovid 1, 227. Tanacac izvodi. M. Drzid 6.
A lijepe sve vile pod sjencom kraj vode, pod
pjesni primile tanacce izvode. I. Gundulic 130.
Po|a neba svoga, po kim zvijezdam kolo izvodi.
I. Gundulid 183. Da u jedno vrijeme izvodi
tancac stupom, dan ocima. 381. Djevojcice iz-
vodahu mirna kola. G. Palmotic 1, 143. Hodo
(djevojke) tanac izvoditi. 1, 313. Tance izvode
ribe nijeme. 2, 72. Kada izvodi tancac. P. Ka-
navelic, iv. 67. Njeki hitro kolo izvode. 419.
Prvi izvodi sionim kolo, ni muha mu na nos
nede. J. Kavanin 54a. Izvoditi tance ,danzare
o ballare' ,salto'. A. d. Bella, rjecn. 244a. Diklice
izvodedi kola bjehu zacele ovaku pjesan. I. Dordid,
salt. IX. Gozbe casti, tance izvodi. 215. Da prid
liima tance izvode. ben. 38. Sved vile tanco iz-
vode. Nar. pjes. vuk. 1, 191. Kako de ti sad
biti veselo, kad umire Mali Eadoica, koji im je
kolo izvodio? 1, 572. Veselo je pred ni isetala
i gospodsko kolo izvodila. 2, 243. — amo moze
pripadati i ovaj primjer: Da iz nebes jednak
nih voj od zvizd izvojase. P. Zoranic 34''.

i. kao kazati, govoriti. Pustih pero, neka iste,
kako iznade, neka izvodi zivot, pute i istine. J.
Kavanin 2''. — u ovijem se primjerima istice iiz
predasne znacene i drugo : tuziti, potvorati (ispo-
redi k). Ne znam toga, zeno, sto tva na me rijec
izvodi. A. Vitajid, ost. 138. Koje (krivine) iz-
vodahu na nega. S. Eosa 40*.

k. s objektom pravda, isporedi 1. izvesti, 1, k.
Izvodedi pravdu o goru recenomu sagrisenu. S.
Eosa 4a. Izvodice pravdu suprod nima. 109a.

J. kad je objekat cejade, moze znacene biti i:
ispitavati (osobito lukavstvom) dok se nesto sazna,
vidi 1. izvijedati. Hitrijeni rijecim izvodi ga i
vuhveno pita i kusa. G. Palmotic 3, 73''. Izvo-
diti tkoga ,scalzare, qui val cercare di cavare
da bocca altrui quel che si vuol sapero' ,expiscor'
(s Palmoticevijem primjerom). A. d. Bella, rjecn.
647''.

m. vidi 1. izvesti, 1, 1. u Vukovu rjecniku.

Z. pasivno. Mazurane u cudna okrugla na mi-
denih zicah izvojene. P. Zoranic 68''. Niti je
od nijedne materije izvojena. P. Eadovcic, ist
154. A jos nisam ni jedan put na sud izvodon
M. A. Eejkovic, sabr. 67.

3. sa se, pasivno. Da imt se daja solt sb crt
kvnimi kobiiami, i da se iztvodi u pirtgt. Mon
Serb. 61. (1293—1302). Odi se izvodi tanacac
G. Palmotid 1, 30. U stanu od dvora velikomu
jedno tancane plemenito izvodi se. B. Zuzeri
368. Iz ove pakn lazi izvodi se istina. A. Ka-
nizlid, kam. 59. Odovle se izvodi da u crkvi la-
tinskoj priprosti misniki ne mogu podi|evati sa-
kramenat od krizme. A. d. Costa 1, 132. Od
koji mala korist izvodila se je. 2, 198. Od hra-
brenijeh roditoja hrabreno se pleme izvodi. P.
Sorkocevid 588''. Kad se devojka izvodi, sva-
tovi obore plotun iz pusaka. M. D. Milidevid,
ziv. srb. 1, 56. To sve da se na leto izvode
mnoga pilad. 2, 22.

IZVODIV, adj. koji se moze izvoditi. — U
Stulicevu rjecniku: ,quod produci potest', i u
na§e vrijeme u ^ulekovu: .ausfiihrbar'.

IZVODIVOST

318

IZVOl^ETI

IZVODIVOST, /. osubina onoga sto jc izvo-
divo. — U nasc vrijcme u Sulekovu rjecniku:
.ausfiihrbarkeit'.

IZVODNA, /. M Vukovu rjecniku: 1. posledna
leturdija sto se mrtvome za dusu slu2i ,letzte
todteumesse' ,ultimum sacrum piaculare'. 2. rucak
koji se onda popovima daje ,das mahl das bei
dieser gelegenhoit den priostern gogeben Avird'
,epulum hac occasione sacerdotibus praeberi so-
litum' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori;
i u jednoga pisca nasega vremena: Ti bas, Pero,
ocita izvodnu tomu. M. Pavlinovid, razg. 68. —
Vala da postaje od izvoditi.

IZVODlsTETI, izvidnim, pf. 2)0stati vodno, Hi
postati vodoin. — Slozeno: iz-vodneti. — U na§e
vrijeme. ,Ma sto ti nu obadiras, ta vidis H, da
joj je ve6 mozak izvodnio?' ill .da joj je vec
pamet izvodnela?' ,0 zeno! meni se cini da u
ovoj mojoj boci sve to mane rakije osvice'. ,Muci!
varaju te oci, ako je sto mane u boci, to je iz-
vodnela, pa znas li da svako pice vndni'. u Lici.
J. Bogdanovic. Ter mu krvca izvodnela rujna.
Osvetn. 5, 15.

IZVODA, m. i f. onaj koji (ona koja) izvodi.
— U Stulicevu rjecniku: ,educens'. — nepouz-
dano.

IZVODENE, n. djelo kojijem se iziwdi. — Sta-
riji je ohlik izvodenje. — Grijeskom se nalazi
pisano i s dj i s i nij. d. — Izmedu rjecnika u
Beliyiu (izvodjenje ,a]legatione, citatione' ,pro-
ductio' 63a; ,il produrre, I'allegare' ,produetio'
587^), u Voltigijinu (izvodjene ,analisi, deduzione'
,da8 entwickeln'), u Stulicevu (izvodjene ,eductio'),
u Vukovu. U izvodenu cudnovatije plodova. F.
Lastrid, test. 277b. Druga ovim prilicna izvo-
dena i porodena. 279^. Da protresemo izvodene
(rijeci .ccQzog-) Cerularija. A. Kanizli6, kam. 493.
I tako . . . hoce se izpuniti, sto sam u izvodenu
i pocetku moje predike rekao. D. Eapic 298. Iz-
vodene jfolgerung'. Jur. pol. terminol. 213.

IZYOJAC, izvojea, m. izvijac(?), burma(?). —
U jednoga pisca nasega vremena. S koncidima
se loze za sosjedne predmete vataju, i kao iz-
vojac nekoliko puta okolo hi uvijaju. P. Bolid,
vinod. 1, 27. Da se (zapusaci) bez izvojea napoje
izvlaciti mogu. 2, 239. Sa izvojcem se ne kvare
(zapusaci). 2, 239.

IZVOJEVATI, izv6jujem, pf. dohiti vojevanem
(cesto i u prenesenom smislu. isporedi izvojstiti).
— Sloieno: iz-vojevati. — U nase vrijeme, a iz-
tnedu rjecnika u Stulicevu (izvoevati i izvojevati,
v. izrvati). Vojvodstvo sam sam izvojevao. Osvetn.
3, 80. Vidjeste li, Turci NikSicani, gdje sudbina
izvojeva vojna, o stono se nigda ne kladasmo ?
5, 114. Pozrtvivost vojnika izvojuje naj glaso-
vitije pobjede. M. Pavlinovid, rad. 8. Wellington
izvojeva pobjede hitrimi osnovami. 86. ,0d liega
ako s §to dobiti, ne mos van izvoevati, u lijepu
nacinu ne dade nikako. J. Bogdanovic. — Fa-
sivno. Slavodobica izvojevanih ima toliko. M.
Pavlinovid, rad. II.

IZVOJStENE (izvojsteiie), 7i. djelo kojijem se
izvojsti. — U Stulicevu rjecniku.

_ IZVOJStITE^AN, izvojStitejna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: v. izrvatejan. — nepouzdano.

IZVOJ&TITI, izvojstim, pf. vojStenem dobiti,
ali samo u prenesenom smislu : velikom mukom
(trazeci od koga Hi od vise cejadi neprestance)
dobiti (u obadva rjecnika nije dobro zabilezeno
znaeene). — Slozeno: iz-vojstiti. — Akc. je kao
hod ishvaliti (ovako je po Vukovu rjecniku, a
drukdiji je u Dubrovniku: izvojgtiti kao kod

iskamciti, vidi i vojstiti). — U nase vrijeme u
Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu (1.
,ottenere qualche cosa con gran difficolta' ,supe-
ratis difficultatibus aliquid consequi'. 2. ,giugner
a qualche cosa per astuzia ed inganno' ,obre-
pere') i u Vukovu (naci makar otkud ,allerdings
verschaffen' ,omnino comparare' s dodatkom da
se govori u Dubrovniku).

IZVOLIJEVAISIE, n. djelo kojijem se izvolijeva.

— U Vukovu rjecniku.

IZVOLIJEVATI, izv6lijevam, impf. izvojeti,
govori se samo u znacenu: izbirati (kad se ko
lako ne zadovolava onijem sto ima, n. p. hranom,
nego hoce da izabire sto je naj bo}e Hi naj ugo-
dnije). — Akc. je kao kod ispovijedati. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (',ausklauben'
,deligo' s x>rimjerom: Nemoj ti meni tu izvolije-
vati kojesta, nego jedi sto ti se donese). Kad
ko izvolijeva sad jedno sad drugo. Vuk, poslov.
132 kod poslovice: Kao trudna zena. Narod rau
je u sakama, pa izvoleva kako da muci sirotihu.
M. D. Milicevid, zim. vec. 291. Izvolijeva kao
trudna zena ,er •will lauter pasteten haben'. B.
Sulek, rjecn. kod pastete.

IZVOLITE^i, m. covjek koji izvoli. — Samo
u Stulicevu rjecniku: (grijeskom) izvo}ite| ,elector*.

IZVOLITEl^ICA, /. zensko celade koje izvoli.

— Samo u Stulicevu rjecniku: (grijeskom) izvo-
|itejica ,quae eligit'.

IZVOLITI, vidi izvojeti.

IZVO^jATI, izvo|am, impf. izvojeti (izvoliti).

— Mijec je star a, isporedi stslov. izvojati, rus.
iisBciHTt. — Samo u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom. Izvojaje po hej stmrtti. prijeti.
Danilo 341.

IZVOl^iAVATI, izvojavam, impf. izvojeti. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Izvojava da mu pisem.
D. Obradovic, sav. 25.

IZVOl^ENIK, in. covjek izvo^en (izabran). —
Od glagola izvoliti. — Rijec je stara, isporedi
stslov. izvojenikt. — U knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,electus, designatus'). Blagovertnyimi. SBprestolt-
nikomt svetaago Simeona izvojenikom kirt Ste-
fanomB. Domentijan* 203.

IZVO;^ENE, n. djelo kojijem se izvoli (od gla-
gola izvoliti i izvojeti). — Stariji su oblici s -nije
i -nje.

a. od izvoliti. — Izmedu rjecnika ti Danicicevu
(izvojenije ,placitum'). Izvojenijomr. Bozijemt rodi
sego otroka. Stefan, sim. pam. saf. 2. Jakoze
bndett izvojenije muza jeje. Mon. sorb. 14. (1222 —
1228). Da se izbiirajett izvojenijemb vtsega stbora.
81. (11502-1321). Po izvojenju Boztju krajica
Sn-bjemt. 230. (1397).

b. od izvojeti. — Izmedu rjecnika u Danici-
cevu (izvolenije ,placitum'). Bihi> izabrant. izvo-
linBJemt Bozijemt krajb Stefant Tomast. Mon.
Serb. 427. (1444).

c. ne zna se, jeli od izvoliti Hi od izvojeti. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (izvojene, po svoj
prilici od izvojeti, jer izvoliti nema u ovom rjec-
niku). Kada bude izvojenije roditi se vi§nemu.
Pril. jag. ark. 9, 93. (1468).

IZVOl^ETI, izvolim, pf. (naj starije zna-
eene) izabrati. — Isprva je glasilo izvoliti (ispo-
redi stslov. izvoliti, rus. nsBu.inTfc), pa uz to vec
od prvijeh vremena i izvojeti (izvoleti). — Slo-
zeno: iz-voliti (vojoti). — Akc. je kao kod izno-
siti. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (izvojeti
,malle' s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u

JZYOJ^BTl

S49

IZVOE, d.

Vukovu: izvojeti ,beliebeii, sich wiirdigen (in den
klostorn und in den stadten)' ,placeat, dignetur
(,in Ungern'), u Danicicevu (izvoleti ,velle'; iz-
voliti ,eligere; velle').

1. aktivno.

a. sa znacenem sprijcdn kazanijem. — u kni-
gama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom. a) izvoliti. Aste no bi vladyka izvoliU
siju svetuju goru vt priboziste crj.nbcr.skago is-
pravjenija. Stefan, sim. pam. §af. 13. Jegoze po
pravde izvoli krajevBstvo, sego arhijepiskupt bla-
goslavjajefcfc. Mon. serb. 14. (1222 — 1228). Je-
goze izvolii BogB po mne krajevtatvovati. 75.
(1302—1321). Bogb te je izvolilt i postavilb silna
gospodina. Spom. sr. I, 158. (1421). Izvoli inoct-
skoje zitije. Okaz. pam. saf. 52. Na to zapoveda,
da izmej krstjan jednih izvole ter izberu. Anton
Dalm., ap. 2h^. — b) ne zna se, jcli izvoliti Hi
izvo|eti. Uciniti ga izvoliti i poctovati. Transit.
142. Gospodin Bog jest po liegovoj velikoj mi-
losti Abraama izvolii i pozval iz poganosti k pravoj
veri. Postila. E2a. Ki odlucil je da nas izvoli
za sinove. Anton Dalm., ap. I7b. Boze, asce jesi
izvolii priti na zemju . . . Pril. jag. ark. 9, 96.
(1468).

b. hotjeti. a) izvoliti. Bogn izvolivtsu prijett
vladycBstvo. Sava, sim. pam. saf. 14. Hristu izb-
vojbsu tako. Mon. serb. 5. (1198—1199). Jako
samb izvolii, postrada plbtiju. 77. (1302 — 1321).
Izvolihb prinesti darb syj k tebe. 143. (1349).
Koji izvole pomoci. D. Obradovic, ziv. 9. No
zar je tako izvolila sudbina. 20. — b) izvojeti.
Izvole krajevbstvo mi. Mon. serb. 225. (1395).
Izbvole neizbrekoma milostb Visnago. 237. (1399).

— u nase vrijeme (premda se i u pjesmama na-
lazi, nije narodnn rijec nego je uzeta iz ruskoga
jeziica) kaze se od uludnosti kome da sto ucini
(n. p. gazda kaze gostu da sjede : ,Izvolite !'). vidi
u Vukovu rjecniku. Po trojicu u dvor uvodila ;
sadi kuma jednog do drugoga, starog svata jednog
do drugoga, mladozenu jednog do drugoga; pa
se onda svatom okrenula: ,Vi ostali kiceni sva-
tovi izvolite, dobri prijateji!' Nar. pjes. vuk.
2, 243.

2. pasivno (cidi 1,. a, a)). Bogomb izvo}enago
i blagoslovenago otbcemb. Sava, sim. pam. saf. 13.

3. sa se, refleksivno, placere, s dat. postati po
voji. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (izvo}eti se
komu , placere' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara) i u Danicicevu (kod izvoliti): u po9|eduem
znacenu (,velle') i sa ,se'. Ne izvoli se gospodevi
mojemu. Stefan, sim. pam. saf. 12. Izvoli se
carbstvu mi kupiti to. Mon. serb. 126. (13i7).

IZVO^jETI se, izvolim se, i)f. (od cega)
omrznuti na sto. — Postaje od iz voje (misli se
izici Hi tako sto). — 31ozc biti nacincno po tal.
svogliarsi. — U Stulicevu rjecniku: izvojeti se
ko od sta ,fastidire, taedio affici'. — nepouzdano.

IZVOl^lV, adj. koji se moze izvoleti (izabrati).

— Samo u Stulicevu rjecniku: ,qui eligi potest'.

IZVO^fNIK, m. vidi izvojenik. — U knizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom. Vbzleze na veceri ne-
besbnej sb vbsemi izvo|bniky Boziji. Domentijana
80. Izvojbniku Boziju i svojumu |ubimiku. 213.
Hristosb javitb se Jubestiimb jego izvojbnikomb
svojimb. 330.

IZVONATI SE, izvonam se, pf. vidi uzvoiiati
se. — Slozeno: iz-vonati. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Da b' se vode ne gibale vode bi se
izvonale. P. Vitezovic, cvit. 63.

IZVOR, m. fons, mjesto odakle voda (ziva, Hi
rijeka itd.) izvire. — Postaje od osnove izvr gla-
gola izvreti tijem Sto se r mijena na or. — Od

XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
izvir), H Vukovu (,der ursprung eines flusses, die
quelle' ,scaturigo'), m Danicicevu (izvort ,fon9').

a. M pravom smislu. a) uopce. Kako ishodi ott
Crste nizb po}e izvorb Meslekovce. Mon. serb.
194. (1380). Vod nasih izvori bihu zavalili. M.
Marulid 62. Povede ih u Saru planinu, te na-
dose do trista izvora. Nar. pjes. vuk. 2, 125.
Vi§' Zvornika Spreci na izvoru. 2, 212. Uva-
tise vodu od izvora. 2, .597. Od izvora do vrela
uvora. Nar. pjes. petr. 2, 275. Da mo izvedes i
ostavis pod jelom vise izvora. Nar. prip. vuk.
107. Dodu na jedan izvor. 176. Privuku stoku
na nase izvore i korita, da je poje. S. ^jubisa,
prip. 159. Pojili me hladni izvori. 175. Presusi
zivi izvor pod Jasenom. 203. Za danasnu Her-
cegovinu sve do izvora Nerotve. M. Pavlinovid,
razg. 44. — b) 0 samoj vodi sto izvire. Njeperski
izvor mirno brodimo. I. T. Mrnavid, osra. 82.
Iz te stijene izvire izvor. Vuk, dan. 1, 36. —
amo pripadaju i ovakovi primjeri: Izvor voda
izvirala bistra studena. Nar. pjes. vuk. 1, 293.

— c) u pjesmama se cesto cuje moru na izvoru;
ovo je jamacno isprva nacineno radi slika od
cefadi §to nijesu ni po sto znala kakvo je more
(nego su mislila da je kao rijeka). Tvome bratu
gunu od sto lista, uzrasla je moru na izvoru.
Nar. pjes. vuk. 1, 551. Da ponese mrezu od bi-
sera, da je zapne moru na izvoru. 2, 61. — il)
amo mogu pripadati ovaki primjeri u kojima se
ne govori o vodi nego o cernu drugome sto je zitko.
u prvom primjeru stoji u metaforickom smislu.
Suzam ustaviv izvora. M. Marulic 27. Iz pecine
stanovite stijene izvor erne krvi udario. Osvetn.

b. u metaforickom smislu. Strah^Bozji jest
vrutak, istocnek i izvor mudrosti. S. Budinic,
sum. 178^*. Hoces cist da so nazovem tve krvi
izvorom. I. T. Mrnavic, ist. 185. Svakcas kako
izvorom mnoztvo k nam dohodi. osm. 55.

c. u prenesenom smislu, ono od cega sto (tje-
lesno Hi umno) potjece, pocine, odakle se crpe
itd Ne mogu ni jastreba bistre oci doseA izvor
zlata. J. Kavanin 192''. Od izvora i pocetak be-
sjedit cu sad prigodno. 277^. I s tijera toboze
namjerenem udara naj prije na mene, kao na
glavni izvor za inostrane zemje. Vuk, odg. na
lazi. 5. S toga se uvijek upiralo na zakone, kao
na izvor napredku Judskomu. M. Pavlinovic, rad,
5. Obrtnikovane nije samo obilan izvor narodnoj
dobrobiti. 19. Otrovali su izvore svoga zivota.
151. Obilan izvor zadovolstvu. 172. Izvor do-
hotka ,ertragniss-quelle'. jur. pol. terminol. 195.
Izvor , ursprung'. 544. Izvor znana ,grund seines
wissens' , causa della scienza'. B. Petranovi6, rucn.
knig. 11. — U osobitom znacenu kod knizevnika,
knige i drugo odakle se crpe kakvo znane. Tako
su izvori istorije nase bili svagda pripovedane.
Vuk, grad. ix. Nego samo napominem nepobitne
izvore. M. Pavlinovic, razg, 32.

d. ime vodama i mjestima, n. p.: a) rijeka na
kojoj je bilo selo istoga manastira Novaci: ,na
reci Izvoru'. (Mon. serb. 194 god. 1380). D. Da-
nicid, rjecn. — b) selo koje je crkvi bogorodicinoj
u Arhijevici dao sevastokrator Dijan a car Stefan
potvrdio. (Mon. serb. 191 god. 1379). D. Danicic^,
rjecn. — c) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu bio-
gradskom. Livada u Izvoru. Sr. nov. 1875. 789.

— bb) selo u okrugu cuprijskom. K. Jovanovi6
179. — cc) dva sela u okrugu knezevackom. K.
Jovanovic 112. 115. — (Id) mjesto u okrugu va-
levskom. Livada u mestu Izvoru. Sr. nov. 1875.
759. — ee) selo u okrugu pirotskom. M. D. Mi-
licevi6, kra^. srb. 236. — (I) u mnozini: Izvori.

IZVOR, d.

350

IZVOZNINA

a<l) Priido vt predelt zemje bli.g:ari.skyje vt mesto
rekomo Izvori. Danilo 193. — bb) u staro vreme
Bela Palanka se zvala: Izvori. M. D. Milicevic,
s dun. 53. ,Belu Palanku' nasi letopisci zovu
, Izvori'. kra}^. srb. 232. — cc) u Cnioj Gori dim
sela: Izvori goriii i do6i u Cucama. Glasnik.
40, 18. I na Trnine i na Izvore. Nar. p.jes. vuk.
5, 539. Ne sraijem ih javit' na Izvore. Ogled, sr.
114. No6u svede n Izvore vojsku. 145. Udariti
na Izvore ravne. 145. Sto su ovce na Izvore
done . . . One sto su na Izvore goriie. 187. —
dd) mjesto i vise izvorica u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 160.

IZVOEAC, izvoroa, m. dem. izvor. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padeHma, osim
new. sing, i gen pi. izvoraca. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. a) uopce. Koje
prije sa izvorca ispod te i te planine vode do-
nese, Nar. prip. vuk.^ 274. — b) kao ime vo-
damn i mjestima u Srbiji. ad) mjesto u okrugu
pozarevackom. Jedna kola sena u Izvorcu. Sr.
nov. 1863. 388. — bb) mjesto u okrugu valevskom.
Niva kod Izvorca. Sr. nov. 1872. 688. — cc)
izvor I voda u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 159. 160.

1. IZVORAN, izvorna, adj. koji pripada iz-
voru — V nase vrijeme.

SI. u pravom smislu, o vodi koja tece iz izvora.
Laka izvorna voda. P. Boli6, vinodj. 2, 419.

b. u prenesenom smislu, koji je onaki kakav
je izvor, koji je onaki kakav je sam po sebi ne
ugledav.^i se xi drugoja. Pod imenom izvornoga
izuma. M. Pavlinovic, rad. 29. Nalik svim |udem
izvorna uma. 58. Izvoran ,ursprunglich'. Jur.
pol. terminol. 544. Izvoran, hist. , original- (in
zus.), ureigenthurnlich, originell', tal. ,originale' ;
,iirsprunglich', tal. ,originario'. B. Sulek, rjecn.
znaustv. naz.

2. IZVORAN, izvorna, adj. na jednom mjestu
xvii vijeka kao da znaci: nevjeran. po svoj je
prilici pisarska pogreska. Ako bi se tko nasao
koji bi bija izvoran izmeu brade, ter bi so po-
znale od koga koja nevira, biti 6e nevirnik bra-
tinski. ^ Stat. po}. ark. 5, 218. (1677).

IZVORDATI, izvordam, pf. iskarati, ispsovati.

— Slozeno: iz-vordati. — U nase vrijeme u Lid.
,Esi li cuo, kako ga izvorda, ma svega ga psu
pod rep sacera'. ,Ziv krst nije cojka izvorda ka
on nega'. J. Bogdanovic.

IZVOREV, adj. koji pripada izvoru (bo]e bi
bilo izvorov). — V imenu mjesta za nasega vre-
mena. Vinograd u Brdo Izvorevo (u Srbiji u
okrugu cuprijskom). Sr, nov. 1875. 621.

IZVORISte, n. izvor (kao wjesto). — JJ nase
vrijeme. Glavno je izvoriste oblacima nogovim
u dolinama zapadno od nega. Glasnik. 43, 279.

— I kao ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada kod Izvorista. Sr. nov. 1865.
388. — U Sulekovu rjecniku s drugijem znacenem:
kraj gdje ima mnogo izvora: ,quellonland'.

IZVORNIK, m. vidi izvor (kao mjesto). — U
nase vrijeme.

a. u pravom smislu. Jos da ima vode s izvor-
nika. Osvetn. 5, 113.

b. kod pisaca, ono (n. p. kniga) odakle se sto
prepise ili prevede. Uprao je (upro je) pod starost
u jiemacki, da bi mogao Stiti Niebuhra u izvor-
niku. M. Pavlinovid, rad. 157. Izvornik ,original
(urschrift) einer urkunde'. Jur. pol. terminol. 378.
Izvornik, hist. stil. etc. (matica), lat. ,originale'
original'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

, IZVORNOST, /. osobina onoga ito je izvorno

(u prenesenom smislu). — U nase vrijeme kod
pisaca. Te su pripovijesti s nihove izvornosti
mnogijem oslacale. S. il^ubisa, prip. in. Izvornost
Arkwrightu poricu mnogi. M. Pavlinovic, rad.
32. ^Izvornost, stil. ,originalitat', tal. ,originalita'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZVORSKI, adj. koji pripada izvoru, izvor ima.

— U nase vrijeme. a) uopce. Na izvorska vrata.
D. Danici6, nemij. 2, 14. — b) koji pripada
mjestu Izvoru Hi Izvorima. Izvorska (opstina).
K. Jovanovii 112. 115. — kod imena voda. Iz-
vorski potok. Glasnik. 19, 289. Izvorska reka.
295. (oboje u Srbiji u knezevackom okrugu). Iz-
vorska reka izvire iz prisoja kose Vidlica i posle
kratkoga toka uliva se u Nisavu kod sela Izvora.
(u pirotskom okrugu). M. D. Milicevid, kra}. srb.
772. (Costicka rrka prima) reku Izvorsku ispod
Kalanske Kule. 174.

IZVOSTITI, izvostim, pf. posve namazati
voskom, navostiti (n. p. konac pri sivenu). —
Slozeno: iz-vostiti. — Akc. je kao kod iznositi.

— U pravom smislu u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani. — ZJ prenesenom smislu, vidi
izviksati. — u Vukovu rjecniku: ,auswichsen, aus-
priigoln' ,dedolo'.

IZVOZ, ?«. vidi izvozene. — U nase vrijeme,
ali moze biti i stara rijec, isporedi stslov. izvozt,
rus. HSBoa-B. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,evec-
tio, translatio' s dodatkom da je rijec ruska) i
u Vukovu (1. ,das fiihren' ,vectura'. 2. ,die ausfuhr'
,exportatio' n. p. na derdapu). a) uopce. Turci
postave dvije velike galije, da brane ladama Ivan-
begovijema izvoz uiz jezero. S. ^ubisa, prip. 82.

— b) u osobitom smislu, trgovine sto se izvoze
iz jedne drzave u drugu. Izvoz ,ansfuhr'. Jur.
pol. terminol. 46. Izvoz ,ausfuhrung (ausfuhr)'.
47. Izvoz, Stat. mere. , ausfuhr, export', tal. ,estra-
zione, esportazione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZVOZ AN, izvozna, adj. koji pripada izvozu,
koji se izvozi. — U nase vrijeme kod pisaca. Iz-
vozna trgovina ,ausfuhrshandel'. Jur. pol. ter-
minol. 46. Izvozni, stat. mere. , ausfuhr-, export-
(in zus.)'; izvozna trgovina .ausfuhrhaudel, export-
handel'; izvozna roba ,ausfuhrartikel, exportar-
tikel, ausfuhrgut'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZVOZBINA, /. koja trgovina (roba) sto se iz-
vozi. — Nacineno u nase vrijeme. Izvozbina,
stil. (?) ,au8fuhrgut, ausfuhrwaare'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

IZVOZILAC, izvozioca, m. covjek (trgovac) koji
izvozi iz drzave trgovinu i prodaje u drugoj dr-
zavi. — Nacineno u nase vrijeme. Izvozilac, mere. .
.ausfuhrhandler', frc. ,exporteur'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

IZVOZITI, izvozim, impf. 2. izvesti. — Akc.
je kao kod iznositi. — Rijec je stara, isporedi
rus. ii8B03HTt. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. izvoditi s dodatkom da je rijec ruska) i u
Vukovu (1. ,herausfiihren, fiihren' ,veho'. 2. ,hi-
nauifiihren' ,eveho'). Sto joj (zemfi) dubre iz-
vozideS cosde. J. S. Rejkovic 39. Junaci se iz
mora izvoze. Nar. pjes. vuk. 1, 217. Izvoziti ,aus-
fiihren (aus dem lande)'. Jur. pol. terminol. 46.
Izvoziti, mere, (robu) ,ausfiihren, exportiren', tal.
,esportare, estrarre'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

IZVOZNINA, /. carina Sto se placa za izvo-
zene trgovine. — Nacineno u naUe vrijeme. Iz-
voznina ,ausgangsgebiihr (ausfuhrsgebiihr)'. Jur.
pol. terminol. 47. Izvoznina, stat. mere. ,au3-
fuhrzoll, esitozoll, ausgangszoll', tal. ,dazio di sor-
tita, d' uscita o d'esito'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

IZVOZENE

351

IZVRATITI, 1, a.

IZVOZEJSIE, n. djelo kojijem ne izvozi. — U
Vulcovu rjecniku.

IZVEAcATI, izvracam, pf. dobiti vracanem.

— Slozeno : iz-vracati. — Akc. je kao kod ispi-
tati. — U Vukovu rjecniku: ,erwahrsagen' ,acquiro
vaticinando'.

IZVRACENE, n. djelo kojijem se izvraci. — U
Voltigijinu rjecniku.

IZVRAClTE^i, m. covjek koji izvraci (lijecnik,
lekar). — U Voltigijinu rjecniku: ,risanatore, me-
dico' ,arzt'.

IZVEACITI, izvracim, pf. izlijeciti. — Slo-
zeno: iz-vraciti. — U Bjelostjencevu rjecniku:
vidi kod izvrafiivati; u Voltigijinu: ,risanare, cu-
rare, medicare' ,heilen, gesund machen'; u Stu-
licevu: v. izjekariti $ dodatkom da je uzeto iz
Bjelostjenceva.

IZVRACI V^ATI, izvracujem i izvracivam, impf.
izvraciti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izvra-
cujem, izvraciti, licim, ozdrav|am ,sano, euro,
medeor, remedium affero, curam 1. curationem
adhibeo'.

izVRACANE, n. djelo kojijem se izvraca. —
Starijije oblik izvracanje. — U Belinu rjecniku:
izvracanje ,inversio' 170^. 6291^, i u Vukovu. One
krivjenje od usta i izvracanje od ociju. M. Orbin
42. Da ne smeta izvracane misli. M. Pavlinovid,
razg. 72.

IZVRACATI, izvradam, impf. izvratiti. — Akc.
je kao kod izgledati. — Rijec je stara, isporedi
rus. H8Bpaii],aTi> i PisBopoiaTt. — Izmedu rjecnika
u Belinu (izvra6ati ,capivogIiere, vogliere una
cosa a rovescio' ,inverto' 170; ,conturbare, distur-
bare, mettere sottosopra' ,conturbo' 2251^ ; ,rivol-
tare, riversciare come vesti o in senso simile'
,inverto' 629a, i uopce kod izvratiti ima praes.
izvradam), u Bjelostjencevu (izvracam, prevracam,
izvrnuti ,inverto'. 2. ,everto'. 3. v. podplantujem),
u Voltigijinu (,ribaltare, rivoltare, capovolgere'
jUmwenden'), u Stulicevu (,in invertendo, subver-
tendo esse'), tc Vukovu (,wenden' ,verto').

A. prelazno.

1. aktivno.

a. u pravom smislu. a) uopce. Vali mora ne-
milosna ke srdito izvan mjere bojna^ kola i po-
nosna smeta, iz-vraca, dusi, zdere. G. Palmotid
8, 62^^. Na obadvi strano brazde izvradat ne
more. J. S. Ee}kovi6 18. — b) ohjekat je odijelo.
Marko . . . izvrada curak naopako. Pjev. crn. bH^.
A izvradas na sebi haj.ine. Nar. pjes. petr. 2, 344.

— c) objekat su oci. Oci k nebu izvracati, kao
da istom nebu pritis. F. Lastri6, ned. 218.

b. kao vracati natrag. a) novce kod razmje-
nivana. u Lici. ,PaEi, kad ti u butig[ stanu iz-
vra6ati novce, nemoj da te prevare'. ,Cini mi se,
kad mi je izvracao poslije pazara novce, da me
je prevario'. J. Bogdanovic. — h) odvracati, po-
vracati na pravi put (i metaforicki) . Mi cemo
vas izvracati kad budete na stranputici. M. Pavli-
novic, razl. spis. 96. Izvracajuc zaslace na pravu
stazu. 193.

c. u prenesenom smidu, kad je objekat sto umno,
n. p.: a) objekat moze biti vlada. Da za n kroji
zakone, da vladu izvraca. M. Pavlinovic, razl.
spis. 17. — b) promjenivati sto u pismu, knizi, Hi
krivo tumaciti. Himbeno izvracaju ki'iige. S. Bu-
dinid, ispr. 128. Ma ti naopako izvradas. V. An-
drijasevid, put. 248.

d. takoder u prenesenom smislu, kad je objekat
govor (psovka, kleveta), kao izbacaii (vidi kod
izvratiti u Belinu rjecniku s objektom ijed i sa
znacenem: iskaliti). I sve gore sto mogase suprod

nami tad izvrada. P. Vuletid 55. U tamnicu
svih zatvori izvradajud na nas svake. 54. Grisne
beside i Sale pogane izvradajudi. A. KaniXlid,
uzr. 199.

Z. sa se, pasivno i refleksivno. Da ki no se
odvraca od dobra nauka, prida u se ne izvrada
da se totu k^uka. M. Marulid 49. Zasto se iz-
vrada obidaj od sviju primjen. A. Badid 183.
Kada se pako zemja s plugom nadvor izvraca.
I. Jablanci 52. Utemejena i pridobro stavna bo-
gastva izvradaju se. J. Matovid 403. Stubnevi
u prolide izvradaju se. J. S. E,e}kovid 285. —
Kao obradati se, povracati se. Mi se nedemo
izvracati na diobu. M. Pavlinovid, razl. spis. 395.

B. neprelazno, kao izvradati se (o ladi). — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Ki da plavca k nim
obrada, nid ne haju da izvrada. J, Kavanin 378a.

IZVEACEI^fE, n. djelo kojijem se izvrati. —
Stariji je oblik izvradenje. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu: izvradenje; u Belinu: izvradenje
,inversio' 6331^; ,perturbatio' 657*; izvratjenje ,in-
versio' 629'' ; u Stulicevu : izvratjene.

IZV^RAGATI, izvragam, pf. u nase vrijeme u
Lici. ,Vala se i ti svaki dan djecom sita na-
vragaS i izvragas, odes se ikad ved izvragati'.
J. Bogdanovid.

IZVRAGOLISATI, izvragolisem , pf. u nase
vrijeme u Lici. ,To su, brate, sve negove vra-
golije, vrag nede izvragolisati sto on'. ,E znam
ja, to e sve negovo maslo, to e on sve izvrago-
lisa'. J. Bogdanovic.

izVRATA, /. izvracane. — U pisaca nasega
vremena. Nami su zastedene sve izvrate i svi
oni gorki pokusaji. M. Pavlinovid, razl. spis. 101.

— u Sulekovu rjecniku: ,aussturz'.
izVRATAK, izvratka, m. u jednoqa pisca na-
sega vremena znaci sto i povratak. Dok danasna
prava . . . izvratak su na jedinstvo. M. Pavli-
novid, razl. spis. 164.

IZVRATAN, izvratna, adj. u Stulicevu rjec-
niku : ,qui facile everti potest' s dodatkom da je
rijec ruska. — nepouzdano.

IZVRATITE]^, m. covjek koji izvrati, — U Stu-
licevu rjecniku: ,eversor'.

IZVRATITE^AN, izvratitejna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku : ,subvertendus, invertendus'. — ne-
pouzdano.

IZVRATITI, izvratim, pf. uciniti da sto (ob-
jekat) promijeni posve svoj naravni Hi obicni
polozaj (n. p. da sto je gore bude dole, sto je
unutra bude napoju itd.). — Slozeno: iz-vratiti.

— Akc. je kao kod ishvaliti. — Bijec je stara,
isporedi rus. HsspaTiiTB, iisBopoTiiTt. — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (izvratiti kako jednu ha-
Jinu ,inverto'; izvratiti svaka, smutiti, sraesti
,turbo, interturbo , perturbo, confundo, misceo,
permisceo'), u Belinu (izvratiti, izvradam ,capi-
vogliere, vogliere una cosa a rovescio' ,inverto'
170*; jConturbare, disturbare, mettere sottosopra'
jconturbo' 225^ ; .rivoltare, riversciare come vesti
o in senso simile' ,inverto' 629a; ,roversciare,
voglier sossopra' ,inverto' 633b j ,scompigliare,
porre sossopra' ,vertere' 657*; ,voltar sottosopra'
,permisceo' 778a), u Voltigijinu (,rivoltare, capo-
volgere, rovesciare, voltar sossopra' ,umkehren,
untcreinander werfen'), u Stulicevu (,invertere,
subvertere, perturbare'), u Vukovu: ,wenden (um-
wenden)' ,everto', n. p. kola, bajinu cf. izvrnuti.

1. aktivno.

a. u pravom smislu. a) uopce. Uzamsi mu ruke
i izvrativsi ih na opako ... P. Basid 94. — b)
objekat je lada. Da mu plav ne izvrati. M. Ve-

IZVRATITI, 1, a.

352

1. IZVR6i, 1, a.

tranic 1, 116, — c) objekat Je odijelo Hi koji
dio (id odijela, te je smisao da se okrcne unu-
trasnn strana na pole. Izvratio je gade naopako.
(Z). Poslov. danic. On izvrati curak od kurjaka
i izvrati kapu od kurjaka. Nar. pjes. vuk. 2, 397.
Pak na sebi izvrati ha}ine. Nar pjes. petr. 2, 3i2.
— (I) slicno kao kod e) kaie se i izvratiti kozu
(naopako), alt u metaforickom smislu, te znaci:
razlutiti se. Ako izvratih kozu naopako. (D).
Poslov. danic. Pak se okrene na Turke, izvrati
kozu: ,Vi jodne kesegije, vi jedni buntovnici svoga
cara . . . !• D. M. J\enadovic, mem. 87. — e) ob-
jekat je oci, te je znacene kno izbeciti (rastvo-
rivsi jako oci Hi iskrivivsi Hi ukazati bijelo od
oci), n. p. od lutine. Kad oci izvrati. M. Ve-
tranic 2. 204. S ovijem rijeci oci izvrati. J. Pal-
motic 335. (Zmaj) sve krvavo oci izvrati du-
brovacke na pokoje. 52. Izvrati, kao besan, na
nega oci. D. Obradovio, basn. 304. Namesnik
izvrati na mo poprijcko oci. G. Zelic 29. Kad bi
se opio izvratio bi nekakve cr|ene oci. 263. On
izvrati na me svqje surove i krvave oci. 337. —
anio pripada i ovaj primjer: Prid kijem mnozi
strasno blide kad izvrati pogled zlobni. J. Pal-
motic 78.

b. vratiti natrag, povratiti (u primjirima samo
0 novcu). Veliko bjoh zaimao zlato i srebro i ne
imaju cesa izvratiti drzavniku. Nov. pril. jag.
star. 5, 106. (1520). ,Oces li mi sto izvratiti'.
,Koliko ti je izvratio natrag novaca?' J. Bog-
danovic.

c. u prenesenom siniflu, promijeniti kod govora
Hi knige koje rijeci iU krivo tumaciti tako da
postane posve druqi sihisao. Ne ima okreviti, iz-
vratiti ni sopaciti pravi ili pru necigovure. S.
Budinid, sum. 39l>. Na udesni grob se vrati, i
na kobnoj onoj ploci u ovi nacin slova izvrati: . . .
P. Kanavelid, iv. 417. Pobratim mi nije nijedne
(rijeci) izvratio ili isarao. S. J^ubisa, prip. 232.
Izvratiti, izopaciti smisao zakona ,den sinn eines
gesetzes verkehren'. Jur. pol. terminol. 566.

d. takoder u prenesenom smislu, kao razvaliti,
istetiti, unistiti. Sam si razumio sto posal iz-
vrati. I. T. Mrnavid, osm. 108. Da kad sricu
tvoju sam si prikrJio, virnu sluzbu moju hoted
izvratio. J 59. Grad s gradanim izvratiti. P. Ka-
navelic, iv. 178. Vcjsku svukoliku Goroslava
bana izvrati. 241. Nom smeto i izvrati i naj
jacu (stvar). 532.

C. kao odvratiti, obratiti, povratiti, ali u pre-
nesenom smislu. Ako me izvratis na stare pisce.
M. Pavlinovid, razl. spis. 39S. I htjeli bi ga iz-
vratiti razborom slovnicarskim. 400. On izvrati
mnogo celadi zlocinstvom oprjane na put po-
stena. rad. 126.

f. s objektom jed znaci: iskaliti, isporedi iz-
vracati. A, ], d. — U Belinu rjecniku: Izvratiti
ijed na tkoga ,sfogare la collera contro alcuno'
jStomacum erumpere in aliquem'. 200a'.

2. pasivno. Prelikom korabje u mora razbene
i izvradene. §. Budinid, sum. 191^. Ako i ,Rim'
i ,mir' zvati mozes slovima izvracenijem. P. Ka-
navolid, iv. 381. Na kola izvradena svak ruku
stav}a. (D). Poslov. danic. Blaga na zlo izvra-
dena mene a dinise tu upasti. J. Kavanin 396*.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,voltar<i sossopra' ,pervertor' 778*) i u Stu-
licevu (,perverti').

a. u pravom smislu (u sinjem primjer ima o
ladi). Neka se plavca taj brodcdi ne izvrati. M.
Vetranid 1, 168. Moja plav krcata neka se ne
izvrati. 1, 173. (Lada) s jedrima se svijem iz-
vrati, izvrati se i iz dna svoga^ izgubjenoj svoj
drnzini nomilcsfcan grob ucini. G. Palmotic 1, 52.

Utez od sovrne, koja nas drzi da se bezredno
tamo i amo ne vajamo i naj poslijo ne izvra-
timo, jes strah od suda. B. Zuzeri 279. Naj
poslije izvrate se za u vjeke potonuti. 279. Na-
srnuvii niki brodovi razklopili su se a drugi iz-
vratili. A. Tomikovic, ziv. 153.

b. pokvariti se. Ah kako si, svijete slipi, u
brzo se izvratio! A. Vitaj.id, ost. 118.

c. iskrenuti se, u prenesenom smislu. Da se na
nas iznenada koja zloba ne izvrati. P. Vuletid
62. Sva srgba i svi jadi na dobroga Ksaverija
se izvratise. B. Zuzeri 398.

d. povratiti se. Tudije bi se hrlo natrag izvra-
tili. I. T. Mrnavic, osm. 53.

e. najutiti se. Kad se na te Bog izvrati. J.
Banovac, pred. 99. A sudac veseo i smijesan u
neka se doba nasumoren izvrati. M. Pavlinovid,
razl. spis. 103. ,Divanio bi ja 6emu, ali on se
nesto na me od skoro izvratio'. J. Bogdanovid.

IZVBATIV, adj. u Stulicevu rjecniku : ,qui in-
vertitur, evertitur'. — nepouzdano (dajbudi u
ovom znacenu).

IZVRAZITI SE, izvrazim se, pf. kao najutiti
se, svaditi se. — U nase vrijeme u Lici. ,Nesto
se na me Luka od nekidan izvrazio, ne znam
sto mu je'. J. Bogdanovid.

IZVUCENE, n. djelo kojijem se izvrti. — Sta-
riji je oblik izvrdenje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izvrtjenje ,trapanaraento' ,terebratio' 74' )b)
i u Stulicevu (izvrtjeiie). Promjena ova i izvr-
denje momu bicu neprilicno. P. Kanavelid, iv.
463.

1. IZVECI, izvrzem, pf. ejicere, vrci na poje,
izbaciti, izmetnuti. — Slozeno: izvrci (od osnove
vrg). — Akc. se ne mijena. — Cesto se zamje-
nuje glagolom izvrgnuti koji vidi (dan danasni
siabo se gdje govori praes. izvrzem, te ga zamje-
nuje izvrgnem; i u impt. obicnije je izvrgni nego
izvrzi, i u part, praet. pass, izvrgnut nego iz-
vrzen). — Oba sic glagola stare rijeci, isporedi
stslov. izvresti i izvr'Bgnfjti, rus. HSBcprHyTb. —
Radi oblika vidi 1. vrdi; ovdje mi je dodati da
se do XVII vijeka nalazi kod cakavaea stariji
oblik za inf. izvridi (prema izvredi): Bernardin
68; Aleks. jag. star. 3, 237; F. Glavinid, cvit.
247b. — Izmedu rjecnika u Mikn^inu (izvrdi, iz-
metnuti ,ejicio'; izvrdi, izbjuvati ,vomo, evomo,
ojicio'; izvrdi dijete, istetiti se ,aborior, aborto,
facere abortum'), n Belinu (,gettar fuori' ,eiicio'
342a), u Bjelostjencevu (izvrdi po vractvu, po li-
kariji ,partum medicamentis abigere; vidi i kod
izvrgivati), u Voltigijinu (izvrdi, izvrzem ,gittar
fuora, sgravidar.4 ; disperdere' ,herau8werfen'), u
Stulicevu (v. izmetnuti), u Vukovu: izvrdi, iz-
vrgnem: 1. n. p. pusku ,ontladen, losschiessen'
.ejaculor'. 2. (s dodatkom da se govori u Du-
brovniku) iz ruke, n. p. zmuo na tie, t. j. ispu-
stiti , fallen lassen' .diraitto'. cf. izvrgnuti; m Da-
nicicevu (izvresti, izvrtgu , ejicere').

1. akiivno.

a. vrci iz sebe na pole, a) uopce. Aste bi gde
voda izvrtgla. Domentijan'' 106. Svraka zive sve
mravi prohodom izvrze. M. Vetranid 2, 86. Kada
umrije oni tuzan sin, ukopase ga, ma ga nadose
zautradan dje ga je zemja izvrgla. I. Drzid 162.
Pokli je gnevno more nas izvrglo na ove zale.
G. Palmotid 2, 371. Gora plamenita zvana Ve-
zuvio toliki plam i toliku poplavicu od rastopjena
sumpora izvrze iz sebe. 1. Dordic , ben. 171.
Netom se podignes, ima§ golema tri kamena iz-
vrdi i od tvoje boli svrseno ozdraviti. 179. Jeda
li de ga (utoplenika) voda dignuti i na brig iz-
vrdi. A. Kanizlid, utoc. 77. — metaforicki. Cistoda

1. IZVRCr, 1. a.

353

1. IZVECI, 3, b, b).

Bozja izvrze ga kako jednu stvar gnusobitu. P.
Radovcid, nac. 309. — b) u osohitom smislii, iz-
h\uvati. Izcisti se naj bi-2e, izvrzi hitno otrovi,
pospijesi se uzeti Ijekariju. B. Kasic, nasi. 272.
Pobjuva so i u oni smrad izbaci oni s. sakra-
menat, i kako ga izvrze odma mu lasi'ie bi. J.
Banovac, prod. 132. — metaforicki. Izvrtzo dusu.
Okaz. pam. saf. 57. Izvrzi grcilo od jubavi stvari
brenienitijeh. V. Andrijasovi6, put. 264. Izvrglo
je srce moje rijec dobru. S. Margitid, fal. 18.
— c) u Gsobitom smislu, o trudnoj zeni, ispustiti
iz sebe dijete prije vremena. Kada (zena) noseda
jest, bududi tada ociti porikul ili pogibil da iz-
vrze. S. Budinic, ispr. 83. Ako daju lijeke za
ne zaCet ali izvrd. 1. Drzid 30). Ciniti da zona
noseda izvrze dijete navlaS. S. Matijevid 62. Iz-
vrdi iz utrobo dite. H. Bonacid 71. Tko bi
ucinio tkoju stvar za ne imati djece, ali za izvrd
iz utrobo. I. A. Nenadid, nauk. 129. Zone tkoje
po likarijam oli drugako traze i nastoje izvrd,
grise li brz protiva ovoj zapovidi ? Blago turl.
2, 128. Tko nastoji da zona izvrze. 2, 128. Iz-
vrdi porod. A. d. Costa 2, 159. Izvrdi iz utrobo
svoje cedo. 2, 163. Da bi ga mogla izvrdi (za-
metak). Ant. Kadcid 544. Izvrdi ,die leibesfrucht
abtreiben' ,abortir6'. B. Petranovic, rucn. knig.
1. — d) kao roditi ttopce. Izvrze zemja travu.
N. Banina US'), genes. 1, 12. Smokvenica izvrze
jedarnice svoje. I. Bandulavid 213*'. cant. 2, 13.
Nalip prihudi izvrze smrt huda. J. Armolusid vii.
b. subjekat ne baca iz satna sebe. a) samo iz-
bacane misli se da biva nekijem mahom (i u pri-
mjerima u kojima je metaforicki smisao). Iza-
braso dobre ribe u sude, a zale van izvrgose.
Bernardin 175. matt. 13, 48. Bog je izvrgal
modnib iz nib sedalisd. Korizm. 34l>. (Bog) 'zvrze
ga s nebes. 57^. Vratar izvrgsi sukiie od sebe
svetina so pridruzi mucenikom. F. Glavinic, cvit.
71a. Imas bandeskat i izvrd iz tvojo kudo libra.
I. Drzid 72. Izvrgao iz ruke bocu zlocestu. M.
Eadnid 564^. Gdje do izvrd van zle ribe (Bog
na dan sndni). J. Kavanin 12*. Da nij' treba
motik mali' za izvrd travu. 379^. Izvrze iz ocine
kudo otar od Baala. I. Dordid, ben. 100. — h)
u osobitom smislu, o pusci, topu itd., ispaUti.
(Topcije) vis hijade pet sat hitac izvi-gose. I. T.
Mrnavid, osm. 56. Izvrdi pusku ,scaricaro, spa-
raro, inteso di bombarde o mosclietti' ,explodo'.
A. d. Bella, rjecn. 649*'. Medu mnozijem topo-
vima, kojijem bijase on isti izvrgo mnokrat, jo-
dnoga izabra. B. Zuzeri 199. S topom na n
jedan put sami neka izvrze. 199. Tanks puske
izvrgose, potogose britke mace. Nar, pjes. bog,
152. Izvrgose svoje tanke puske. 193. Izvrgose
pusko coferdare. 208. Usrnuse u pola dundara,
po dvije samo izvrgose male. Osveta. 3, 114.
Onda Dorde vese|e ucini i izvrze trideset topova.
Nar. pjes. vuk. 4, 309. Izvrze pusku. V. Vrcevid,
niz. 130. — amo pripada i ovaj primjer: Tada
Kuci senluk izvrgose. Pjev. crn. 453-. — c) ii oso-
bitom se smislu kaze izvrdi strijolu. Izvrzi stri-
jelo tvojo. B. Kasid, nasi. 199. Izvrzi strile tvoje.
J. Banovac, blagosov. 333. — d) uopce udajiti
(bez malia). Gubavu cemo kozu izvrd is stada,
M. Drzid 180. Pastijor izagne i izvrze iz stada
jednu ovcu gubavu. I. Drzid 201. Boledi zub
tribuje skoro izvrici ; ne istrg bo mnogo stra-
dati imas od nega. Aleks. jag. star. 3, 237. Nisu
me mogli izvrdi odovude. F. Vrancid, ziv. 92.
Ne izvrgavsi vanka grisnike izmedu pravednije.
M. Radnid 96*. — e) u prenesetiom smislu, svrci
koga s mjesta, sa sluzbe. Rimjane izbrali behu
preje Leona potom ze izvrgose ga. S. Kozicid
21b. Dlgovati nacese izvrgli da bi ga (papu).

IV

29a. (Car) izvrze lazno arhijereje. 52a. Arhi-
biskup koga Agapib papa izvrze radi heresije.
F. Glavinid, cvit. 193*. — f) u osobitom smislu,
ispustiti s ladie na kraj, iskrcati. Odludihu na
niki otok izvridi ga (nwrnari). F. Glavinid, cvit.
2471'. — ff) n metaforickom ili prenesenom smislu,
izvrdi iz srca ili iz pameti. Nu je (pozudu go-
spostva) ti izvrzi iz srca svakako. M. Bunid 29.
Da budemo izvrdi iz naSega srca noredne misli.
A. Gucetid, roz. joz. 129. Molim te, da mi das
jakost da bih mogal iz srca moga tu grdobu
izvrdi. A. Georgiceo, pril. 30. Izvrgoh iz nega
(srca) gnusobu. I. Drzid 10. Pri nog bih iz
moga srca te izvrga. I. Ivanisovid 271. — Ji)
uopce uciniti da cega gdje nestane, pa po tome
izbrisati. I zlobu mu smrsi, smijerno to molim
ja, i moje izvrzi grjehovo iz broja. N. Dimitrovid
66. Nodu 'zvridi iz knig zivota. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 177. apoc. 3, 5. — i) moze znaciti
i: istrositi. ,U koe si doba ti sa svojom krmom ?'
,Ma bomo nide, ved sam vise od polovice izvrga
a do jos polovica zimo, jos ni srodozimci nijesu
dosli'. ,Vec sam svu slamu blagu izvrga'. ,Otegla
se ova zima ka nikad, pa ono jopieg sijena, sto
sam za orane ostavio, ved sam ga skoro svega
blagu izvrga'. J. Bogdanovid. — Jc) u pisaca na-
sega vremena nalazi se i izvrdi koga pogibli.
Taj prirast lako da bi ih izvrgao pogiboli. M.
Pavliuovid, razg. 22. Izvrdi koga pogibeji ,jemand
in gefahr versetzen'. Jur. pol. torminol. 584.

c. kao vrdi uopce. — rijetko. Telo moje 'zvrzite
kamo vshocete. S. Kozicid 23^. Sila od sjevera
izvrze me i dotjera od Libijo na zle kraje. G.
Palmotid 2, 472. Zema].a u kojijeh izvrgoh nih.
J. Matovid 327.

2. pasiono. Ki (redovnik) bi iz reda izvrzen.
Narucn. 48^. Klevetnici osujeni sut i iz crikve
'zvrzeni. S. Kozicid 10^. Z negozo (jerejstva)
pravo zvrzen bise ot Ivana pape. 20*. 'Zvrzen
bisi s papstva i v klostre zaprt. 20''. Izvrzen
btsi s cesarastva. 47^. Budu iz Bozjega kra-
Jestva izvrzeni i prokjeni. Postila. Gla. Na niki
otok potribno jest da budemo izvrzeni. Anton
Dalm., nov. test. 216^. act. ap. 27, 26. Da ni-
jedan duhovni od svoje casti more izvrzen biti.
F. Glavinic, cvit. 96^'. Da nijedan pop nima biti
izvrzen, ako prvo ni osvajen. 153^. I kano na
kraj bih izvrzen. S. Margitid, fal. 277. Premda
recena dobra nahodo izvrzena na kraj. Ant.
Kadcid 283. Izmotak izvrzen iz utrobe. 543.

3. sa se.

a. pasivno, prema znaeenima kod 1. Da iz-
vrzota so oba ott sana. Zak. dus. pam. saf. 30.
Da se izbvrtze sana. 50. Oba (lista) da so iz-
vrtgu. Spom. sr. 2, 51. (1404). Sada do se no-
podoba, ki jest poglavica ovoga svita, izvridi
vanka. Bornardin 68. joann. 12, 31. Ako tko
ne bude u meni pribivati. izvrzet se vanka kako
i lozje. Bernardin 165. joann. 15, 6. P}ujudi da
bi se ne izvrglo (sveto tijclo iz ustiju). Narucn.
35a. Da so dijete izvrze iz utrobe materine. B.
Kasid, zrc. 67. Imadu so izvrd iz pameti. I.
Ancid, svit. 49. Podpisaso se da se izvrze s.
Inacio. S. Badrid, ukaz. 27. Da so prva pju-
vaka izvrze u misto cisto. Ant. Kadcid 168.

b. refleksivno.

o.) izrasti (po kozi). Jogda izvrfczoti> so cloveku
po lieu jakoze ledova zrtna. Starino. 10, 110.

b) izroditi se. — U Belinu rjecniku: .irnba-
stardire in neut., allontanarsi con poggioramento
dal proprio essore, tralignaro' ,degenoro' 376'' ; u
Stulicevu: ,degenerare' ; u Vukovu: ,ausarten' ,de-
genero'.

23

1. IZVR6i, 3, b, c).

354

IZVENUTI

c) izvitoperiti se. — U Vukovu rjeeniJcu: ,8ich
werfen (vom holze)' ,rejicior, resilio'.

2. IZVBCI, vidi izvrijedi.

IZVRCIVATI, izvfdujem i izvrdivam, impf.
izvrtjeti. — U jednoga pisea xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (praes. izvrtivam
kod izvrtati). Kaplica vode izvrduje tvrdi kamen.
Ant. Kadcid 232.

IZVEETENATI, izvretenam, pf. prorasti (iz-
baeiti klicu kao vreteno). — Slozeno : iz-vretenati.
— Akc. je kao kod izresetati. — U Vukovu rjec-
niku : (s dodatkom da se govori u Dubrovniku)
izvretenao luk, t. j. prorastao ,treiben (von
pflanzen)' .omitto germen'. cf. vreteno.

IZVRETI, izvrim, pf. slozeno: iz-vreti, vidi
izavreti. — Akc. se ne mijena. — Od xvi vijeka
(vidi 1, a, b)), a izmedii rjecnika u Stulicevu
(izvrjeti, v. uzavreti s dodatkom daje rijec ruska).

1. neprelazno.

a. vidi izavreti, a. a) u pravom smislu. O vodo
studena, u necas izvrila! M. Vetranid 2, 116.
Ondi tri zdenci izvrihu. F. Glavinid, cvit. 208^.
Nakon sedam dana izvrise vode sa sviju strana.
I. Ancic, vrat. 98. Iz kamena vode izvrise. P.
Vuletid 87. Eijeka, mala ka izvri vanka, lijeva
more u more. J. Kavauin 8^. — b) u prenesenom
i u metaforickom smislu. Izvrila s jezerom jur
u hip od zmaja. S. Mencetid 87. Odkle su (zla
djela) izvrela. M. Vetranid 1, 145. Pak ce u
istoku izvrjeti jezero ogneno. 1,290. Stvar gruba
jak da je zla srda iz pakla izvrila. 2, 167. I
taj krv prolita kad bude izvrjeti, sve zledi od
svita z grijesi de odmiti. M. Drzic 457. Odkle
izvri vir spaSeni cudne krvi. J. Kavanin 323*.
Jere kako se s gvozdima prokidaju obuhnuto i
otecene rane, da bi mogao izvroti gnilad i strz
zatvoren. J. Matovid 245. Da iz ovake zeje ne
izajde i ne izvrije ze|a ili prijubodinstva ili druge
bludnosti. I. Velikanovic, uput. 1, 469. S pravog
srdca kad jedina suza izvre Krstjanina. prik. 93.

b. ne vreti daje, prestati vreti (n. p. o vodi
na ognu, o mastu). Kada vino jurve 6itavo iz-
vrelo. I. Jablanci 210.

Z. prelazno, excoquere, uciniti da cega nestane
vruci (na ognu). Izvreti du do cistoga pjenu tvoju.
J. Matovid 403. isai. 1, 25.

IZVRG, m. sto se izvrgne. — U nase vrijeme.

a. dijete sto se izvrgne prije vremena. — U
Stulicevu rjecniku: ,abortum, abortio'.

b. uopce (ujedinom primjeru o cejadetu). Pasa
egipotski poprimao je naj pre sve izvrge iz skola
francuski u svoju Jekarnu slu2bu. Nov. sr. 2, B.

IZVEGATE:^AN, izvrgatSjna, adj. koji se iz-
vrgne prije vremena (o djetetu). — U Voltigijinu
rjecniku: ,abortivo, aborticcio' ,unzeitig geboren'.

— nepouzdano.

IZVRGrlVATI', izvrgujem i izvrgivam, impf.
izvrdi. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izvr-
gujem potius izmedem, izvrdi , abortio, aborior,
immaturum foetum ejicio, foetum imperfectum
adhuc ante tempus emitto*.

^ izVRGNUTI, izvrgnem, ;;/. vidi izvrdi. — Slo-
zeno: iz vrgnuti. — Akc. je kao kod izmetnuti.

— Izmedu rjecnika u Vukovu (vide izvrdi). Oli
izvrgnu oli prija vremena rode. Blago turl. 2, 128.
Koje su ovce obrane, koje li izvrgnute. D. Rapid
299. Jer se kvari od jodnoga stada marva i
s tog izvrgne se rada. J. S. Re}kovid 191.

IZVRH, praep. pokazuje uda(ivane s mjesta
§to se naznaduje prijedlogom vrh, vidi izvise. —
Sastavjeno: iz-vrh. — Akc. je kao kod ispod. —
Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu

(izvrh ,von oben berab' ,desub' s primjerom iz
narodne pjesme: Tece voda izvrh brda). Dikla
ruke nase skoci izvrh gradnijeh mira. J. Ka-
vanin 247b. Klice i izvrh tvrde gore k Samuelu
mio pospjesi. 252a. Bijeli ora' sleti slavskih izvrh
gora. 288b. Tmasti vecer izvrh gora duge osine
brio stere. 418^. Oba brata izvr Vukovija. Nar,
pjes. vuk. 4, 171.

IZVRH ATI, izvfham, impf. izvrijedi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,battere abbastanza il grano'
jSatis superque triturare'.

IZVRIJECI, izvfsem, pf. posve ovrijeci (zito).

— Slozeno: iz-vrijedi. — Akc. je kao kod istresti.

— Rijec je stara, isporedi stslov. izvresti, iz-
vrth^. — Infinitiv moze glasiti i izvrdi (vidi kod
vrijedi). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,battere
abbastanza il grano sull'aja' , satis superque tri-
turare') i u Danicicevu (izvresti, izvrthu ,fru-
menta exterere'). Da go poznutt i izvrhhutt. Mon.
serb. 63. (1293 — 1302). Psenicno zrno u klasu u
slami ne moze izpasti ako se ne izvrse. S. Mar-
gitic, fal. 152. ,Nemarim vise vrijedi, ovaj je
vrsaj izvrsen, vodi kone van'. ,Esam li ti kaza
da so senica mudro vrse, vidis evo da nij e iz-
vrsena, ostala e sva tretina u slami'. J. Bog-
danovid. — TJ Sulekovu rjecniku: izvrdi ,au3-
stampfen'.

IZVRIJEDATI, izvrijedam, pf. mnogo ili cesto
uvrijediti. — Slozeno : iz-vrijedati. — Akc. je kao
kod isijecati. — Od xvm vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,sat aliquem laedere'). Ovdi iz-
vrijeda put hridima i zlijem dracam iskrvavi. I.
Dordid, ben. '202. Koliko ga je izvrijedo u slo-
bodnu zivotu. D. Basic 272. Grijehe, kojijem
su ga izvrijedali i svakcas vrijedaju. I. M. Mattoi
205. Bezakonja, kojijem sam te izvrijedo od moga
postanka. 210. Pribolesno kajudi se sto sam to-
liko izvrijedo. 264. Na zaplatjenje tolicijeh po-
grdjenja, kojijem sam izvrijedo bozanstveno tvoje
srce. 278. Tolicijem grijesima izvrijedalo te i
slijedi te vrijedati bez pristanka. 328. Vaj ! iz-
vrijedah tebe Boga! 374.

IZVRISTATI, izvristim, pf. dobiti vristanem.

— Slozeno: iz-vristati. — U nase vrijeme u Lici.

a. aktivno. ,Sinod cure na prelu, sveduo ka
angiri vriste; neka vriste neka, izvristade koja,
pa de se na rep obazirati'. J. Bogdanovid.

b. sa se, refleksivno, svrsiti vri§tane posto se
mnogo vristalo. ,Bome ste se i vi, cure, sinod
izvristalo, vi§e ste vristale nego li prele'. J. Bog-
danovid.

IZVRNCATI SE, izvrncam se, pf. ,La! sta se
naroda ode navrndalo." .Izvrncade se ovo sve pola-
gano malo po malo van', u Lici. J. Bogdanovid.

IZVRNUCE, n. djelo kojijem se izvrne. — Sta-
riji je oblik izvrnutje. — U Stulicevu rjecniku:
izvrnutje.

IZVRNUTI, izvrnem, pf vidi izvratiti. — Slo-
zeno: iz-vrnuti. — Akc. je kao kod izmahnuti.

— Rijec je stara, isporedi rus. HSBepHyxB. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (izvrnuti, izvriiujem ,mu-
tare, variare' ,muto' 503^ ; izvrnuti brod ,ribal-
tare la nave' ,evertere navim' 614^ ; izvrnuti be-
sjedu ,divertire altrove il ragionamento' ,alio ser-
monem avertere' 272^), u Bjelostjencevu (1. iz-
vrhen, proobnien, privraden , inversus'. 2. izvrnen,
prevrhen, razru§on, razoren ,eversus'. 3. izvrnen
cisto do temela, razvalcn .funditus eversus', vidi
i kod izvrnehe), u Voltigijinu (izvrnuti, izvrnivam,
izvrnujem ,rivoltare, ribaltare, rovesciare' ,um-
stiirzen, umwerfen'), u Stulicevu (v. izvratiti), u
Vukovu (jumwerfen' ,everto').

IZVRNUTI, A.

855

IZVRSIT, a.

A. prelazno.
1. aktivno.

a. u pravom smislu. a) uopce. Treina oni temej
izvrnu i razrusi. J. Filipovi6 1, 35^. Kakvi godir
jak vjetar takvoga krsta ne6e mo6i izvrnuti. I.
Jablanci 79. Ovu zemju pak plugom izvrni. J.
S. Eejkovic 373. Izvrnuo noge sve cetiri. Nar,
pJGs. juk. 113. Ne ispijaj svakoj casi dance, iz-
vrnuies u nebo prkance. Nar. posl. vuk. 200.
Operu vodom kuju bravju te ju izvrnu snaopaka.
V. Bogi§i6, zborn. 613. — b) objekat je lada.
U2di jaki vjetar, te ladu izvrne. Nar. prip. vrc.
25. Puhne zestok vjetar te izvrne ladu 47. —
c) objtkat je odijelo. Kad izvrnem kozuh na-
opako. (Kad se rasrdim kao sto je Marko Kra-
Jevic u II knizi narodnijeh srpskijeh pjesama na
strani 333 stih 265 — srdit prigrnuo curak na-
opako). Nar. posl. vuk. 117. — d) objekat je
koza (vidi izvratiti, 1, a, d)). zar je ace. kozu
postao od rijeci kozuh (vidi c)) sto se nije dobro
izgovorila i shvatila Hi nasuprot? Izvrnut kozu
na opako. (D). Poslov. danic,

b. promijeniti uopce na nesto posve suprotno.
Cl) uopce. Moj taj vas govor kroz njeki^cudan
stvor na drugo izvrnes. D. Eanina Si*. Cini6e§
da opako izvrnem ja mu dud. 36^1. Nu ako slascu
tuj pokonu ja od tebe prasam, na tuj riccu gluha
meni oncas se ukazes, ter besjedu hitro moju na
drugo izvrnes. lOi^. Svit mi da zao poraz, iz-
vrnu nemilo svu moju mednu slas u juto grcilo.
142*. Izvrnu i izopaci ime. I. Dordid, salt. xiv.
Neprijateji mu izvrnuse ovu odluku. A. Kanizlic,
kam. 27. Obicaj po obicaju izvrnuti i dignuti.
208. Bog izvrnu odluku negovu. 341. Spaso-
nosnu ovu odluku izvrnu vojska. 599. Veoma
ga je ovi dogadaj smutio, ali mu nije izvrnuo
ono kripko srdce. 631. Ovu negovu odluku iz-
vrnu buna. 857. Ali jer Bog sto obeda, ono
nede izvrnuti. E. Pavid, ogl. 20. Da nitko ne
moze negove voje izvrnuti. 89. Ne mogase ni
plac niti post negov izvrnuti suda Bozjeg. 270.
— b) vidi izvratiti, 1, c. Djavao je istinu iz-
vrnuo. A. Kanizlid, kam. vi. Hode da izvrnu
jevandeje Hristovo. Vuk, pavl. gal. 1, 7. Nemoj
izvrnuti pravde siromahu. D. Danicid, 2mojs.
23, 6. Koji bi izvrnuo pravicu dos|aka. 5mojs.
27, 19. §to je pravo izvrnuo. jov. 33, 27. Iz-
vrnuti cinenicu ,entstellen eine thatsache'. Jur.
pel. terminol. 174.

c. vidi izvratiti, 1, e. Sada du izvrnut na nice
svu sluzbu i slavu. S. Mencetid 161. Ako prem
na moj dom navalite, nedete ga modi izvrnuti.
P. Vrancid, ziv. 41. Da obdinu privrnete i str-
moglav izvrnete, V. Dosen 173^.

d. obrnuti. Pastir tuj satvar stvoriti veled mu
zabrani: ,Izvrni tvoj stupaj ter k ognu ne hrli'.
D. Eanina 44^. Pute u krivo izvrnuse. A. Vi-
ta}.id, ist. 249^. Svit lezedi naopako opet natrag
izvrnuti. V. Dosen 42*. Nek izvrne kona iz alaja.
Nar. pjes. juk. 373. Htise Halko izvrnut dorata.
375.

%. pasivno (oblik je part, praet. pass, izvrnut,
a u jednom primjeru izvfnen: Da je po carskoj
oblasti i ruci sud izvriien i izopacen. A. Ka-
nizlid, kam. 291). Od svojega porojenja noge iz-
vrnute imise. Transit. 279. Ta prst bi izvrnut
i suh. Mirakuli. 110. Grabsa glavom izvrnuta.
P. Kanavelid, iv. 489. Nima'u skute, a odi ima'u
izvrnute. J. Kavanin 171a. Izvrnute su mu vije
(Belzebubu), 413l>. Izvrnuta su svakolika vida
negova. A. Kanizlid, kam. 272. Videdi cara i
svoj trud u jedan cas izvrnut. 633. Hi se iz-
vrnutom zubadom ravna. J. S. Ee|kovid 211. Po-

stade Judi koji de govoriti izvrnutu nauku. Vuk,
djel. ap. 20, 30.
«J. sa se.

a. pasivno. Da ne bi se kude stina izvrnula.
J. Kavanin 169^. Da se ridi sv. evandeja ne po-
metu niti izvrnu. E. Pavid, ogl. 468. Da se iz-
vrne pravda. D. Danicid, 2moJ3. 23, 2. Zbrisadu
Jerusalim, kao sto se brise zdjela, izbriSe se pa
se izvrne. 2car. 21, 18.

b. rejleksivno. More se zgodat da se kaleX 'zvr-
nuvsi prolije. Narucn. 42^. Svi se na me izvr-
nuse kako vuci. M. Vetranid 1, 336. Ved mi se
je Eadosave junacki izvrnuo, tere to mu vito
kopje na peren sditak prija. P. Hektorovid 21.
Bi li mi se umio pri potribi izvrnuti? 21. Turska
se zled 'zvrnu, tako da Siget pun ih se nagrnu.
B. Krnarutid, vaz. 40. Ma kad ih stigose, iz-
vrnu se mladid nazad i ubi jednoga. J. Banovac,
pripov. 11. Prosavsi od samrti Josipove mlogo
godina, izvrnu se kolo naopako u Egiptu. E.
Pavid, ogl. 96. Izvrnuse se pod nim kocije. 447.
Izvrnula se je sada srida. 580. Sabjom se je u
ruci prima nima izvrnuo. Nar. pjes. bog. 8. Posli
po ure izvrni se na istu ruku. J. Vladmirovid
40. Takoder se jesu izvrnula svaka, i promije-
nila u goru stranu. J. Matovid 486. Izvrne se
dun, te svi u blato. Nar. prip. vuk.^ 294.

B. neprelazno, sa znacenem kao kod A, 3, b.
Za prvijema zadni srnu kako u pravom da su
boju, oni opeta na ne izvrnu za ukazat im krepos
svoju. J. Palmotid 225.

IZVENENE, n. vidi izvrnude. — Same u Bje-
lostjencevu rjecniku: izvrnene, preobrnene, pri-
vradene, prikovradene ,inversio'. 2. izvrnene, pre-
vrnene, razrusene, razorene, rasutje ,eversio'.

IZVENIVATI, izvirnujem i izvrnivam, impf.
izvrnuti. — U Belinu rjecniku: praes. izyrnujem
kod izvrnuti, i u Voltigijinu : kod izvrnuti praes.
izvrnivam i izvrnujem.

IZ VES A, /. vidi izvrsnost. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Naravsku svak izvrsu ima imat na
uzkrsu. J. Kavanin 560'>. — nepouzdano.

IZVESIT, adj. vidi izvrstan. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. izvrstan).

a. adj. Prikazati Bogu izvrsita posvetilisda.
Ziv. kat. star. 1, 218. Divica izvrsitom i jedinom
lipostju naresena. 218. Svakoga nauka kniznoga
urehom izvrsitom uresena. 218. Eazglijedajudi
izvrsitu diku neje liposti. 224. ^jubav negova
u nas izvrsita jest. N. Eanina 147*>. Izvrsitu od
znanja lubav. 1581^. Da morete u sve stvari iz-
vrsiti stati. 167a'. Pripraviti Gospodinu puk iz-
vi'sit. 182^. Izvrsita svoja mlados po nacinu
sklada pjesni. M. Vetranid 1, 211. I ctedi ne
cini, da stoji navrsit tvoj obraz jedini, ki je
svim izvrsit. H. Lucid 187. A mnoge pak ine
izvrsite }udi grdi, sto protivno u tom bise dudi.
275. Krepost Boga otca izvrsitem nacinom ob-
senu nu. S. Budiuid, sum. 23*. Plod u istinu
izvrsit. 164^. Izvrsita dobrota. ispr. 18. Pro-
tumacih nikoliko izvrsitih divic zivot. F. Vrancid,
ziv. 3. Obratiti ga na zivot pridobar i izvrsiti.
B. Kasid, fran. 9. Imao je i on joste izvrsitijem
nacinom sve ove cetr stvari. 43. Tko god iz-
vrsito ovo djelo gledase. per. 58. Prisfitlomu
i izvrsitomu momu gospodinu. M. Gazarovid 133''.
Jer ki narod drugi jest izvrsit tako . . . ? A. Geor-
giceo, nasi. 331. Sudac izvrsiti. I. T. Mrnavid,
ist. 24. Pod posluhom izvrsitoga pape. 36. Iz-
vrsiti gospodin svake stvari. 52. Jere ga drzi
za izvrsito dobro. 75. O stablo vridno i nada
sva ostala stabla izvrsito. M. Jerkovid 70. Dojdi,
duSe sveti, moj izvrsiti milosnice. 88. Izvrsita

IZVRSIT, a.

356

IZVRSNITOST

jesi, Marijo! S. Badri6, prav. nac. 70. Rodi se
u Splitu gradu izvrsitomu. I. J. P. Lucid, izk.
3. Izvrsit bija§e negov post i pokora. 15. Ako
je grad izvrsit i napucen. nar. 31. Podati ce
se redovnicima izvrsite kriposti. 123. Ispovid i
skrusene izvrsito. razg. 16. Jedan izvrsiti pleraid
po rodu i krvi. 100. Uzdrzito prid ocima pa-
meti blazenoga Stipana koji cica izvrsite cistode
riegove bi od apostola odabran na dila vasa, bit.
36. Toliko izvrsita cast no pristoji se ni do-
stojanstvu andeoskomu. 37. Biti des po isti nacin
kripko odlucio provoditi izvrsiti pravoga crkov-
naka zivot. 70. Poznati razlikost skrusena iz-
vrsitoga od neizvrsitoga. doctr. 11. Izmedu to
liki izvrsiti negovi kriposti. Grgnr iz Varosa 12.
Izvrsiti su u lubavi. 29. Kerubine izvrsite po
raudroznariu. 31. Po sudu s. Tome i drugi ranogo
izvrsiti otaca. 122, Ozenio se djevojkom izvr-
site duse. M. Pavlinovid, rad. 182. — Komj). :
izvrsitijT. Jere je ova (molitva) izvrsitija svih
inih, I. T. Mrnavid, ist. 48. Naj izvrsitija molitva.
65. Naci des biser, naj izvrsitiji dragi kamen.
M. Eadnid 366b. Naj izvrsitija kita drustva go-
sposkoga. I. J. P. Lucid, razg. 3. Svaka stohia
i ostale izvrsitije crkve. nar. 74. Koliko izvrsi-
tija jest narav andeoska. Grgur iz Varesa 22.
Krajestvo naj izvrsitije od svega stvora. 33. Ona
koja je od svi ostali dusa naj izvrsitija. 105.
Uvijek je bivalo Judi izvrsitijih koje ludstvo
slavi. M. Pavlinovid, rad. 8.

b. adv. izvrsito. Dospiti izvrsito s nom put
poceti. B. Kasic, fran.^ 6. Sto je on namislio
izvrsito dovrsiti. 25. Sto ne moguci mi uciniti
take izvrsito. zrc. 38. Da sto virno pitamo iz-
vrsito stecemo. rit. 345. Izvrsito tebe triba da
ponizis. A. Georgiceo, nasi. 334.

IZVRSITOST, /. osobina onoga sto je izvrsito.

— Od XVI vijeka. Agustin vadi vse te izvrsitosti
(jizversitosti') sakramentske iz svotoga pisma. S.
Budinid, sum. G4''. Promisli gostidbe nebeske
izvrsitost. A. Georgiceo, pril. 85. Biti des do-
stigao plod evandeoske izvrsitosti. I. J. P. Lucid,
bit. 70. Osta odvise ukripjen od tolikih i to-
likih nadarena i izvrsitosti. 71. Prociui duznosti
velicanstva tvoga koje nadlazedi izvrsitosti an-
deoske u tebi iziskiva ziv^cne andeosko. 42. S na-
punenem nadlazudim u izvrsitosti sve pribivaoce
nebeske. Grgur iz Varesa 132.

IZVRSNIK, m. covjek u cemu Hi uopce iz-
vrstan. — Uprav izvrstnik, ali se t nc cuje iz-
medu s i n, ako se i nalazi pisano. — V jednoga
l)isca xviii vijeka. Pocetnici, napredkavci i iz-
vrstnici. J. Kavaiiin 3651'. — I u osobitom smislu :
majstor (twijetnik) kojtje u svojcm zanatu (iimjet-
nosti) do izvrsnosti dotjerao. — nacineno u nase
vrijeme. Izvrsnik ,meister (kiinstler)'. B. §ulek,
rjecn. Izvrsnik, art. ,virtuose', tal. ,virtuoso'.
rjefin. znanstv. naz.

IZVESNINA,/. izvrsna radna (majstorska, za-
natlijska, umjetnicka). — Natineno u nase vrijeme.

— JJ Sulekovu rjecniku: ,raeisterwork'.

IZVRSNIT, adj. vidi izvrstan. — Postalo je
tijem sto se ujedno mislilo na izvrsit i na iz-
vrstan. — Od xvn vijeka, a izmedu rjednika u
Slulicevu (v. izvrstan).

a. adj. Majstor naj \z\YBniii(ji). M. Divkovid,
nauk. 79'', Izvrsniti pisac zvan je. ©. Barakovid,
vil. 180. Sta zbrajati svitle slave izvrsnita go-
spodina. 186. Tad gospodin kada slisi govorenjo
izvrsnito. 187. Od izvrsnite i visoke panieti. I.
Ivanisevid 12. Spomena od toga izvrsnitoga
obranja, 84. Pribivas toli u miru izvrsnitu. 209.
U ovoj izvrsnitoj i temojitoj viri, P. Posilovid,

nasi. 98a, Poglaviti i izvrsniti dan u koji tuzni
covik uniodi rvati se sam, jest naj poslidna ura
od smrti. 117*. Za izvrsnitu mllost Bozju, 150''.
Od ovoga izvrsnitoga clovika, F. Parcid 4. Glas
ovoga toliko izvrsnitoga pripovidaoca. F. Lastrid,
od' 163. Izvrsnitim nao.inom miris je davao od
uzdrzana cistode i postidnosti. 322. Dati mu
likariju toliko izvrsnitu. test. 12a. Na osudu ve-
likije i izvrsnitijo bogoslovaca. 36''. Tako me
uce izvrsniti bogoslovci. 148''^. Izvrsniti vojvoda
Mojsijo. IBO^*. S.akramenat od otara jest dar u
sebi toliko izvrsuit. 295. Stvori ga malo mane
od andela izvrsnita i nakidena. r.ed. 267. Dar
uzvelican volicanstvom toliko izvrsnitim i ritkim.
svet. 84a. Vrtao nasaden vocem izvrsnitim. IIB*.
U zanatu izvr.-snitoga pengaoca. 144'', Cesar
s mnogom izvrsnitom gospodom. A. d. Costa
2, 13. Bitje podpuno izvrsnito. I. Velikanovid,
uput. 1, 15. — Komp.: izvrsnitiji. Trudi se za
iznadi izvrsnitije i vjestije Ijekare. S. Matijevic
6. Nista nije izvrsnitijega nego je misnik, I.
Ancid, ogl. 79. Zasto jest stanovito naj izvrsni-
tija stvar za odrzati svaku milost od Gospodina.
P. Posilovid, nasi. 35*. Od ocenasa dakle nit'
ima molitve izvrsnitijo ni Bogu draze. F. Lastrid,
od' 42. Buduci zakon od ivande|a podpuniji i
izvrsnitiji od zakona Mojsijova. 243. Niti ima
molitve izvrsnitije ni kriposnije od ocenasa. 289.
Koji sakramenat . . . jest . . . izvrsnitiji od obri-
zovana. test. 39^. Krajestvo izvrsnitije i vede
od sviju ostalije. 64''. Veci i izvrsnitiji darovi.
296''. I jiir vede nije prvi i naj izvrsnitiji. ned.
110. Posli andela izvrsnitije ni gizdavijo stvari
Bog nije stvorio od duse razlozite. 143. Od ovi-
zije zapovidi s, pismo veli, da su izvrsnitije i
zejnije svrhu zlata i dragoga kamena. 202. Jeda
si ti izvrsnitiji od andela? 205. Molitva je dilo
naj izvrsnitije. 225. Koji nam ukazuje naj iz-
vrsnitiji nacin }ubiti Boga. 277, Neka ciui plo-
dove lipe koliko mu drago, ili ti dobra dila naj
izvrsnitija. 284. Svatko znade, kako je zlato
medu svima rudoplavi naj izvrsnitije i naj gla-
sovitijo. 339. Alat doisto toliko jaco diluje, ko-
liko je u ruci u jacoj i izvrsnitijoj. 390. Koliko
je kip zivi izvrsnitiji od priliko upengane. svet.
34i>. Zadcbiva izvrsnitiju falu i diku od ostalije,
148a.

b. adv. izvrsnito. Koji nauk i dobrotu izvrsnito
jo uziva. F. Parcid 4.

^ IZVRSNITI, izvrsuim, pf. vidi izvrsiti. — Na-
cineno od izvrstan (koje vidi). — U jednoga pisca
Dubrovcanina xviii vijeka, a izmedu rjccnika u
Stulicevu (izvrsniti, izvrsnivam ,perrezionare' ,per-
ficere, explore, absolvere'). Doso sam ispuniti ih
i izvrsniti ib. S. Rosa 70''. Za izvrsnit zapovijod
davnega zakona. 72^. — ncpouzdano.

IZVRSNITOST, /, osobina onoga sto je iz-
vrsnito. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v, izvrsitost). Od izvrsnitosti )ubavi
bozanstvono. M. Radnid xr. Druga izvrsnitost
jest da , . , J. Filipovid 3, 270''. Bududi da za-
radi neizreSene izvrsnitosti zove se kruh audeoski.
F, Lastrid, od' 335. Imamo gtovati ovoga voli-
koga principa i poglavara nebeskoga zaradi do-
stojanstva i izvrsnitosti negove. 364. Zaradi do-
stojanstva japije i izvrsnitosti. test. ii. Oruzja
ovoga izvrsnitost. 18^. Nasladujudi se u svojoj
izvrsnitosti. 41*. Zove so brdo zaradi izvrsni-
tosti. 65a. Izvrsnitost i volicanstvo od darova.
295''. Govoriti od neistomacni izvrsnitosti divice
Marijo, 345a. Mudrost nostvorena izvrsnitostma
majku nakiti. 349''. Nego ,per anthonomasiam'
iliti po izvrsnitosti. test. ad. SliJ. Od Ivana more
se redi, da jo po izvrsnitosti dilo privisokoga.

IZVESNITOST

357

IZVRSNOST

38*. I 2eli izvrsnitost svrhu dru^i. ned. 109.
Tvoja slava, fala i izvrsnitost. 112. Ali znajte
da ove izvrsnitosti no ima molitva svakojaka,
nego samo molitva ucinena sa svojim zafiinanaa.
225. Izvrsnitost, mod i snaga s. molitve. 233.
Bog lioji jo u sebi neizmirne izvrsnitosti i slave.
269. "Ukazadu vam dakle izvrsnitost s. ustrp|eda.

294. Izvrsnitost ove kriposti zadosta sja u tomu.

295. O neizrecene izvrsnitosti duse razlozite !
330. Od izvrsnitosti svete viro. svet. 71. _ Uz-
dignuti pamet va§u na poznane izvrsnitosti to-
likoga dara. 84^. Gospoja izvrsnitostju svakom
nakicena. 134^.

IZVKSNIV, adj. vidi izvrstan, — Na jednom
in jest u xviir vijeka. Blagodarnos je izvrsniva,
kom dariva nehotode, kad se sasvim blag razliva.
J. Kavanin^.o38t>. — ncpouzdano.

IZVRSNOST, izvrsnosti, /. osobina onocja sto
je izvrsno. — Vprav izvrstnost, ali se t ne ciije
izmedu s i n, premda se gdjegdje nalazi pisano
(vidi i izvrstan). — Od xvi vijeka^ a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (,praestantia, excellontia'), u
Belinu (,excellentia' 283*; ,p8rfezionG, eccellenza,
stato perfotto di una cosa' ,perfectio' 554^ ; ,van-
taggio, eccellenza' ,praestantia' 751^; ,qualita,
virtu, dote' ,virtus' 599a; ,liabilita, dispositione
o attitudine' ,habilitas' 365a; ,esattezza' ,accu-
ratio' 290'j), u Voltigijinu (,izvai-snost'' ,compi-
mento, perfezione, squisitezza' ,vollkommenlieit,
voUstaudigkeit' ; .izversnost' ,perfezione, compi-
mento ,vollkommenheit, vollziehung'), u Stiilicevu
(izvrstnost, v. izvrsitost). Neka svom' zivinju do-
bude on platu ne u srebru ni zlatu, neg u tojzi
stvari, koja nigda vari u nicem ne ima, bivsi
ona nad svima izvrsnos izvrsna. D. Kanina 109i.
Dovedsi ju (pripovijcs) na izvrsnos. D. Zlataric
V. Poznati plemstinu i izvrsnost od druzbe. A.
Gucetic, roz. jez. 1. Skup od svijoh izvx'snosti.
2. Eazmis|ati kriposne izvrsnosti. 73. ^^ubav
od izvrsnosti kreposnijeh. B. Kasio, iii. 23. Ve-
lika je mudrost i izvrsnost. nasi. 5. Poznavase
izvrsnos od trava i od voca. M. Orbin 48. Druge
izvrsnosti od tijela. 210. Ali zlatne prame od
kosi, ali ostale tve Ijeposti, u kojijem se jos po-
nosi slava prave izvrsnosti. I. Gundulic 266. Jos
tridesti britkijeh sabja, kijem izvrsnos istok dava.
425. Izvrsnostim svak se cudi: nebo je od zgar,
zemja okolo, stijezi, trubje . . . 433. Ah! negova
slika u tkaiiu stekla izvrsnos toliku je, da bi
reko pazec na nu, i sad misli i svjetuje. 442 —
443. Vrhu izvrsnosti ovoga zakona. I. T. Mr-
navic, ist. 71. Gdi je izvrsnos tve kriposti? Or.
Palmotic 1, 296. Izvrsnos je nu naj veca blago-
darne tve desnice. 2, 165. Gdi sve rajske iz-
vrsnosti zdruzila je narav znana. 2, 333. Iz-
vrsnos je, da naprijeda ne idu druzi tvojoj vlasti.
2, 481. Izvrsnos je mod zivjeti s malijem. '2, 498.
Svijetla izvrsnos tvoga znanja na kreposna dje-
lovanja Jubko srce svijeb priteze. 2, 525. Spo-
meni se svak da djela nasa u pocetak nijesu iz-
vrsna, neg malo po malo dovode se na izvrsnost.
E,. Gamanic 06^. Stisnut izvrsnostju sinovje }u-
bavi. P. Baksic 97. Da poznate osobitu vla-
stitost i izvrsnost ovoga ispovijedaonika. S. Ma-
tijevic 7. Svijeh nauka sve izvrsnosti bjese pomno
naucio. P. Kanavelic, iv. 63. Izvrsnos od istine.
314. Kim dosta bihu te izvrsnosti i hitrije za da
takovi bozi budu. P. Radovcic, nac. 152. Ce-
sarstvo i zapovijedane jest izvrstnost od postena
svjetovnega. M. Radnid 193^'. I on izvi-stnost
razmisjenja i djevcanstva vrati izude. J. Kavanin
179*. Pravde, trizme, jakosnosti uzeh pjevat iz-
vrsnosti. 333I'. Toj negove izvrsnosti izprvice
on okusa. 334a. i sva izvrsnos od jednoga Kr-

stjanina bit do da umi prikrstiti se i da dodo
kadagod u crkvu. A. d. Bella, razgov. 108. Svje-
docanstva vise osobite izvrsnosti od Davidova
saltijera. I. Dordid, salt, xvn. Samo vaSem do-
stojaustvu oci obracam i razmiram u vami kri-
posti, izvrsnosti, u kojim od rodjenja cvatiste.
J. Banovac, razg. vii. Makarijo, sa svom tvojom
svetinom nisi dokucio na izvrsnost dviju zona
sdruzeni s dvama bratjom po sakramentu ze-
nidbe. 78. Koji te naresi svim izvrstnostima.
prisv. obit. 5. IDoprese do izvrsnosti. I. P. Marki
11. Radi tvoje neizmirne izvrsnosti. H. Bonacid
22. Ovi darovi sa svom izvrsnostju bi§e u dusi
Isusovqj. J. Filipovid 1, 172i>. U odidi izvrsnost
jubis. P. KnezGvic, osm. 185. Da izvrsnosti i
podpunosti u jednomu istoga plemena sjaju. F.
Lastrid, test. ad. 31*. Ne poznaju mlogi Krstjani
snage i izvrsnosti svetoga ustrpjenja. ned. 294.
Da ga Jubimo radi negove izvrsnosti, dobrote i
}ubavi. L A. Nenadic, nauk. 86. !^ude doprijeti
na izvrsnost. 154. Kanon apoStolske izvrsnosti.
A. Kanizlid, kam. 214. Osobita podpomod na iz-
vrsnost zivota krstjanskoga. fran. 162. Nastojmo
pomiiivo kratkost zivota nasega nadomlstiti mlo-
stvom i izvrsnostju dobrih dila. 258. Ako li bi
razum onu neizmirnu lipotu , plemenitost , iz-
vrsnost poznao. uzr. 2. Da pravo poznademo
podpunosti iliti izvrsnosti. 167. Zarad poznane
negove dobrote, mudrosti i ostalih izvrsnosti.
bogojubn. 122. Izvrsnos , eccellenza'. S. Budmani
415b. Jeda bi poznali izvrsnost redovnicku. M.
Zoricid, osm. viii. Izvrsnost krstjanska. 7. Dodi
na pravi skalin od izvrsnosti. 45. Izbor izvrsnosti
zakonskoga obsluzena. S. Rosa 42^. Vi mi od-
govarate da se nejma iskat tolika izvrsnos u
}udih svjetovnijeh. D. Basid 183. S ha|inom od
podnizenstva pokri Jozef svoje kreposti i svoje
neizbrojne izvrsnosti. 200. Samo svojijom iz-
gledom pi'itezu na izvrsnos. 241, Medu istima
biskupima bila je izvrsnost. A. d. Costa 1, 19.
Premda opako bijase uzisa na krajestvo, nista-
nemane imadise mnoge kriposti i izvrsnosti na-
ravske. And, Kacic, razg. 49. Andelski bogo-
slovac sesnajest izvrsnosti daje ispovidi. Ant.
Kadcid 205. Rekli smo brojedi izvrsnosti ispo-
vidi. 211. Da redovnici svetoga Dominika oil
male brace nisu u stanu od izvrsnosti. 296.
Dobro neizmirno, obilno svake bozanstvene iz-
vrsnosti. 384. Privara u izvrsnosti jest, kad za-
rucnik misli da rukuje jednu divicu, oli lipu . . ,
433. Pop, redovnik od koje mu budi izvrsnosti
i dostojanstva. 547, Svaka izvrsnos, kakono blago,
slobodnost, slava. D. E, Bogdanid xii. Izvrstnost
ovoga clana. J, Matovid 63. _^ Da je duh sveti ne-
dospivene izvrstnosti. 78, Sto tko vede pridru-
zuje se svitu i da}e od Boga jest, to gorji jest,
to da}e od izvrsnosti jest. I, Velikanovid, uput.
1, 536. Spomeni se da tvoja sva izvrsnost stoji
u sprilikovanu tvoga zivjeUa i djelovana tvoga
s naucima svetijem, I, M, Mattel 84. Napre-
dovati na putu izvrsnosti hristjanske, 134. Erbo
je Bog po svomu bidu ista izvrstnost. T. Iva-
novid 19. Da uzdrzi se sva izvrsnost pravoga
pastira. I. Garanin 8. Nasli su odabrane ure-
sene s izvrsnost'ima. I. J. P. Lucid, nar, 53. Ako
bi sve ostale ove izvrsnosti u ispovidniku po-
mankale. doct. 26, Govori se od izvrsnosti na-
ravi andeoske, Grgur iz Varesa 19, — Po nesto
u osohitom (teologicnom) srnislu, 0 Bozjijem oso-
binatna. izmedu rjecnika u Belinu (izvrsnosti
Bozje ,attributi divini' 1181^) i u Voltigijinu (iz-
vrsnosti Bozje ,attributi, perfezioni divine* ,g6tt-
liche vollkommenheiten'). Slavi velicanstvo, blago-
darnos i ostale bozanstvene izvrsnosti, I. Dordid,

IZVRSNOST

358

IZVESTAN, 1, a.

salt. 481. Tve bozanstvene svekolike izvrsnosti.
uzd. 89. Svi 8U tri jednaci u svakoj izvrsnosti.
I. A. Nenadid, nauk. 39. Svu svoju slavu u po-
znanu bozanstvenih izvrsnosti stav|aju. A. Ka-
ni21i6, utoc. 18. Odkriveno sa svijem bozanstve-
nima izvrsnostima. D. Basic 815, Koje su iz-
vrsnosti iliti vlastitosti aliti posobitosti Bozje?
I. Velikauovid, uput. 1, 12. Huliti Boga, mrzjet
ga, prilagat mu nepristojnosti, skradivati izvr-
snosti. T. Ivanovic 55. — U dva pisca xviii
vijeka po izvrsnosti, Icao grc. xcct e^o/J]v^ lat.
per antonomasiam, franc, par excellence, znaci
da se nekome Hi necemu pristoji Hi pripada neko
opce ime boje nego icemu drugome od iste vrste.
Dobra ima se redi ne danasna ric ,budi' doisto
,per antbonomasiam' iliti po izvrsnosti. F. Lastrid,
test. 365a. Ona je po izvrsnosti gospoja i kra-
}ica sviju stvorena. B. Leakovid, nauk. 429.

IZVESNOSTAN, izvrsnosna, adj. vidi izvrstan.

— Nema prave potvrde nego samo u jednoga
pisca XVII vijeka komp. izvrsnostiji Uo ce po svoj
prilici biti stamparska Hi pisarska pogreSka mj.
izvrsnostniji. Prem da zivot razmisjivi jest iz-
vrsnostiji ... M. Eadnid, pogr. 491*.

IZVRST, adj. vidi izvrstan. — Na dva mjesta
XVIII vijeka (u prvome komp. izvrstiji); alt po
svoj prilici u oba dva treba shvatiti kao pisarsku
Hi stamparsku pogreiku, u prvome mj. izvrstniji
Hi izvrstitiji, u drugome mj. izvrstnima Hi iz-
vrstitima. Lucifer bise naj izvrstiji medu svim
andeli. J. Filipovid 1, 65'^. U drugima izvrstima
kripostima. A. d. Costa 1, 89.

IZVESTAN, izvrsna, adj. excellens, praestans,
perfectus, koji je naj boli od drugijeh iste vrste
(naj veca pohvala sto se moh dati kome Hi 6emu).

— Postaje po svoj prilici od iz vrste (t. j. koji
se istice iz svoje vrste) nastavkom tn. — U osnovi
izvrstn t se ne cuje izmedu sin (ali se gdjegdje
nalazi pisano); po oblicima bez t neki su pisci
nadinili i nominalni nom. sing. m. izvrsan, a
moSebiti i po tome sto su mislili da je srodno
s glagolom izvrSiti. — S ove tobozne srodnosti
s izvrsiti neki pisci daju ovoj rijeci znacene:
svr§en, drugi upotrebjavaju oblik izvrsan, i moze-
biti s istoga razloga i izvrsit. — Od xv vijeka
(vidi 2 na kraju), a izmedu rjecnika u Mikajinu
(izvrstan, izvrsan ,praestans, excellens, egregius,
eminens'; izvrstan dovjek, zamjeran. cudan ,vir
egregius, insignis, singularis'), u Belinu (,ecce-
lente' ,eximius' 282^; ,egregio' ,egregius' 285^;
.esquisito' ,exquisitus' 292^; ,babile, idoneo, suf-
ficiente' ,habili8' 365*; ,perfetto, cbe ba in se
perfezione' ,perfectus' 555*; ,qualificato, termine
di persona eccellente' ,vir egregius' 599* ; ,segna-
iato, eccellente' ,exiDQius' 665*; izvrsni ,pellegrino,
ciofe raro, eccellente' 550*)), u Voltigijinu: izvrsni
(,izvarsni') ,compito, eccellente, perfezionato' ,vol-
lendet, vervollkommnet'; izvrstan (,izvarstan'), v.
izvrsan; izvrsan (,izversan, izversen') ,compito,
perfetto' ,vollkommen, vollendet'; u Stulicevu
(,perfectu8, integer, excellens, praestans, insignis,
egregius'), u Vukovu (,ausserordentlicb, ausge-
zeicbnet' ,egregius, insignis' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku).

1. adj. — Komp.: izvfsniji u Belinu rjecniku:
,praestantior' 282 i jos: I. Gundulid 533; 6r. Pal-
motid 2, 37G. 2, 444. 2, 492; J. Kavaiiin 17b.
80a. 126b. 850». 369b; J. Banovac, uboj. 3; F.
Lastrid, test. 17a. 70*; A. Kani21id, uzr. 56; kam.
2; F. Matid 9; Poslov. danid. 48; V. Dogen 16b;
I. Velikanovid 1, 536. 3, 321 ; I. J. P. Ludid, nar.
10; izvrstniji u Stulicevu rjeiniku i jo§: Narucn.
26a; J. Kavanin 114b. 334b; A. Kanizlid, uzr. 157.

a. 0 cejadetu i o onome sto se misii kao ce-
(ade. a) uopce (uprav o moralnoj dobroti). Bu-
dite i vi izvrsni kakoto vas otac nebeski izvrsan
jest. N. Eanina 40^. Izvrsan nasast jest. 206b.
Izvrsna kra^ica. Zborn. 45^. Cesare izvrsni. 84b.
Od svetijeh i pravednijeb i izvrsnijeh zona. 101b.
Lijepa t' je na svijet stvar gospodi izvrsnoj slu-
ziti, jos na dar ako se sluzi noj. N. Najeskovic
2, 92. Djevstvo dake s podnizenstvom sadruzeno
izvrsnu djevicu cini. B. Gradid, djev. 71. Ne
bududi Eva tako izvrsna i krepka kako Adam.
M. Orbin 20. Pravedan si ti u svemu i izvrstan
nad sve ine. P. Vuletid 71. Tebe izvrsna tvoja
mati nuka. J. Kavanin 103a. I da su u svem
izvrsnije (dumne). 369b. Izvrstnoga Boga. 534b.
Budite izvrsni kakono i otac vas nebeski iz-
vrstan jest. A. d. Bella, razgov. 199. TJciniti te
vikarom izvaiiskim kao naj izvrsnijega izmedu
drugi. J. Banovac, uboj. 3. Budite izvrsni kako
je otac vas nebeski izvrstan. V. M. Gucetid 65.
Bududi botio nega jednoga izvrsna covika uci-
niti. A. Kanizlid, uzr. 189. Hodi prida mnom
i mojim ocima, i izvrstan budi. 189. Ako zudis
biti izvrstan, otidi ter proda' dobra koja uzivas.
D. Basid 84. Sto tko daje jest od pozude svita
i vece prilaze se Bogu, to izvrsniji jest. I. Ve-
likanovid, uput. 1, 536. Gospoja koja se pripro-
stito nosi, ona nije medu izvrstne zene pristala.
D. Rapid 386. — b) u osobitom smislu, kad se
dejade imenuje po poslu (zanatu), sluzbi kojom
se bavi, te je znacene da je ono u onom poslu
vrlo vrijedno. Nauclteja izvrstnoga Avgustina.
Narucn. 2b. Od izvrstnoga koaika. Zborn. 46b.
S naukijeri izvrsnijemi. 69b. Po izvrsnomu i
slovitomu spijevaocu. M. Drzid 62. Prorok iz-
vrsan ti bivsi ... D. Zlatarid 35b. Veonia iz-
vrsan bi pripovijedalac. A. Gucetid, roz. jez. 69.
O izvrsni Ijekaru! 120. Izvrsni pop. I. T. Mr-
navid, ist. 13. Tomu i Marka samo grdi, izvrst-
nije pisce nase. J. Kavanin 114b. Tijeb izvrsnib
govornika slavorijecje. 209b. Er su izvrsni }udski
lovci (Jezusovci). 373a. Izvrsniji krstjanin nego
vojnik. A. Kanizlid, kam. 2. Poslao je Maksima
izvrsna katolika. 484. Koliko je lacniji gospar,
toliko je izvrsniji kubac. (Z). Poslov. danic. Od
nega kako poglavico izvrsnoga. Ant. Kadcid 100.
Drugi brez broja izvrsni bogoslovci. M. Dobretid
228. Kako je on mogao tako izvrstan slikar po-
stati. M. Pavlinovid, rad. 50. — maze biti i o
kakvom zlom poslu, kao u ovom primjeru (iz-
vrstan moze se shvatiti i u ironickom smislu).
A moj glad ovi dan kradom se utje§a, lupez
sam izvrstan, izvrsna izjesa. I. Gundulid 148. —
c) dodaje se sto dim se ogranicuje znacene kao
kod b) (ali ne svagda, kao n. p. kad se kaze:
izvrstan u svemu; i ovalco se moze govoriti uopce
0 moralnoj dobroti). dodaje se n. p. : aa) pri-
jedlog u s loc. naj 6esce. Izvrstan u bozanstvu.
B. Kagid,, rit. 75a. Tko u boju izvrsniji bude
ovomu. G. Palmotid 2, 376. Eazlog prosi u
onemu, koji vojskam zapovijeda, da je izvrstan
on u svemu. 2, 482. Mnozi Judi izvrsni u sve-
tini. M. Bijankovic 9. Tko je majstor u svom
zanatu priizvrstan, ne ima se na smrt osuditi.
B. Zuzeri 199. Izvrstan u svakoj vrsti od do-
brote. V. M. Gudetid 213. Cini nas izvrsne u
putu Gospodinovu. I. A. Nenadid, nauk. 157.
Neka more ucenik posve biti izvrstan u ovomo
poslu. M. Zoridid, aritm. 35. U slikotvorstvu
bise izvrsniji od druzijeh. D. Basid 230. Izvrstan
u posli duhovnib. A. d. Costa 1, 38. Poganina
koji je bio izvrstan u kojoj kriposti naravskoj.
Ant. Kadcid 133. 6ovik u zanatu svoma izvrstan.
I. Velikanovid, uput. 1, 352. Na dva se nacina

IZVESTAN, 1, a.

359

IZVRSTAN, 1, g.

5ini J5ovik izvrsan u zivotu tilesnomu. M. Dra-
gi6evic 219. Uciniti izvrsna covika u zivotu du-
hovnoinu. 219, — bb) prijedlog u s ace. ujednom
primjeru xvii vijeka. On ko izvrstan u sva djela
izvan mjere bjeSe i hvale. G. Palmotid IS^. —
cc) prijedlog od. u jednom primjeru xvii vijeka.
\t\xAi izvrsni od razuma. M. Bijankovi6 42. —
d) u jednom primjeru Vuk upotreblava ovu
rijec u nckom osobitom smislu: o deladetu koje
ne pripada prostome narodu, koje u odijelu i
ponasanu pokazuje zapadnu evropsku kuUuru.
Bod: daj gospodinu! (Odgovore zene — u Pastro-
vicima i u (Jrnici — kad im izvrstan coek na-
zove Boga). Nar. posi. vuk. 17.

b. 0 stvari tjelesnoj, n. p. ; a) o plodu, cvijetu.
Ucini drago posvetiliste od naj izvrsnijeh prvina
ploda zemle. A. Gucetic, roz. mar. 151. Izvrst-
niji plod da dava (vojka). J. Kavanin 334:^. Kih
izvrsni er su cviti rad bi ih zlatom mo6 obviti.
157*. — metaforicki. Plod izvrstan dat ne more
(dusa). J. Kavanin 5*. — amo hi mogao pripa-
dati i ovaj primjer: I ke izvrsni tamjan plode
ponosite zem|e ostavjam. G. Palmotic 3, 111'^.

— b) 0 hrani, pica. Tim probirah sa svih strana
pide izvrsne, vina izbrana. I. Gundulic 226. Jednu
bacvu vina izvrsnoga. P. Knezevic, osm. 47. Koji
slijedu izabrane i izvrsne jezbine i vina. J. Ma-
tovic 490. — c) 0 ((udskom) tijelu. Tako izvrsne
slike i tijela bjese nad sve }udi ostale. G. Pal-
motid 13a. — amo pripada i ovaj primjer: Biju
onoj meso izvrsno. Zborn. 54^. — <l) o lijeku,
travi. Lijek ovoj duhovnoj rani izvrsan iznadose.
A. Guceti6, roz. jez. 16. Nad sve trave izvrsnije
koja (rijec Bozja) lijeci. G. Palmotid 3, 137a.
Izvrsnijega nije bo lijeka neg u miru kad dub
stoji. J. Kavanin 80. — e) 0 mjedi. Ob mitu
se hrane mida izvrsnoga. D. Barakovic, vil. 110.

— f) 0 zgradi. Ne bi sgrade izvrsnije. P. Ka-
navelic, iv. b. — g) 0 cemu drugom tjelesnome.
Koliko se izvrsna perla gubi. I. Drzid 286. Sab}a
izvrsna srebrni se. P. Kanavelid, iv. 30. — ii
ovom primjeru izvrsna stoji mj. svrsena: Tadaj
izvrsna jesu nebesa i zem)a. N. Eanina 114i>.
gen. 2, 1.

c. 0 tjelesnom stanu, n. p. U) o zdravju. Stece
izvrsno i hrabreno zdravje. B. Kasid, in. 94. Ne-
mocnici izvrsno zdravje primise. V. Andrijasevid,
put. 173. Povratide se na prijasne izvrsno zdravje.
S. Eosa Bib. — b) 0 jepoti (vidi i prvi primjer
hod b, c)). Svim vaze andelom izvrsne liposti.
§. Mencetid 75. Neka se ne snizi izvrsna ne
gizda. G. Drzid 347. Pastir izvrsne liposti. M.
Drzid 38.^ Izvrsnom svom Ijeposti ona lijepe sve
dobiva. G. Palmotid 2, 180. Ne bi izvrsne ne
Ijeposti }ubio. J. Kavanin 518^. Ljepota ako nije
mila, nije izvrsna. (Z). Poslov. danic. — c) 0
ocucenu. Od pet odutena izvrsnije tijela nasega.
P. Posilovid, cvijet. 7.

d. 0 djelu i o djelovanu (uopce Hi osobito), i
u moralnom i u drugom smislu. Meju kimi je
(djeli) naj izvrsnija sv. misa. Narucn. 35^. To-
liko bihu izvrsna negova djela. B. Kasid, ,in. 23.
I nauci sve hitrine od izvrsna natjecana. G. Pal-
motid 1, 125. Izvrsna su djela ona, kijem ko-
risno zao pogine. 2, 494. Spomeni se svak da
djela nasa u pocetak nijesu izvrsna. E. Gamariic
05''. U rajskoj strani gdje od Visnega svi smo
zvani doc izvrstnijem po djelima. B. Betera, dubr.
23. Nije vremena, ko ponavja djela izvrsna od
krjeposti. J. Kavanin 27'', Prem izvrsno oci-
§denje, u kom stoji tvo'e spasenje. 510**. S dje-
lovanem izvrsnime od kreposti i svetine. I. Dordid,
uzd. 191. Sama djela izvrsna cine vjekovitu Judsku
uspomenu. B. Zuzeri 8. Kip ovi iliti prilika jest

jedno izvrsno od majstorije dilo. A. KaniXlid,
fran. 7. Kano nezine majstorije izvrsni posao.
uzr. 68. Negova izvrsna djela. D. Basid 60. —
amo mogu pripadati i ovi primjeri (o molitvi):
Naj izvrstnija meju molitvami je molitva sv.
mise. Narucn. 26*. Zasto je ona (molitva otcenas)
naj izvrsnija? F. Matid 9. Izvrsna je molitva tako
moguda. D. Basid 78.

c. 0 dobru, daru itd. a) o dobru, blagu (u
tjelesnom i u diisevnom smislu). Vsebojno iz-
vrstuo dobro. Korizm. 27a. Bez ke (kriposti)
izvrsna dobra nije. G. Palmotid 2, 202. Gdi se
izvrsne rajske cesti, vjecna dobra uzivaju. 2, 512.
Blago izvrsnije od zlata svakoga. F. Lastrid, test.
70*. I koja dobra kako velika, kako izvrsna!

D. Basid 288. — b) 0 daru. Svaki dar izvrsan
jest odizgara. B, Gradid, djev. 24. Ke izvrstne
cini im dare. J. Kavanin 13*. Nu slijedi dvorba
izvrsnijeh od darova. I. Rordic, uzd. 69. Da-
rovi Isukrstovi jesu u dostojanstvu izvrsniji. A.
Kanizlid, uzr. 56. — c) 0 pomoci. Izvrsniju pomod
komu daje, a komu dat ju nede. J. Kavanin 17''.

i". 0 dusevnom stanu. a) o kreposti uopce i
osobito. Izvrsnu cistodu. Zborn. 16''. Po tvojoj
izvrsnoj dobroti. A. Gucetic, roz. mar. 169. Iz-
vrsan stanovito posluh. roz. jez. 175. I sto huda
i opacija bi prvina ne zivota, toliko se izvrsnija
pak objavi ne dobrota. G. Palmotid 3, 15*. To
je jakos hrabrenija, svih ostalih izvrsnija. J. Ka-
vanin 350*. Izvrsni posluh. J. Banovac, prisv.
obit. 28. Kripost izvrsna. A. Kanizlid, fran. 217.
Ona je od sviju kriposti naj plemenitija i naj
izvrstnija, uzr. 157. — b) o zivjenu, zivotu uopce.
Zivot izvrstan provoditi. A. Gucetic, roz. jez.
121. Zivot u svacih kripostih izvrstan. B, Kasid,
is. 82. Staviti se u zivot izvrsni. P. Eadovcid,
nac, 501. Nacin od izvrsnoga zivjena. A, Ka-
nizlid, kam. 22. — c) 0 jubavi. l^ubite izvrsnom
lubavi grad Dubrovnik. D. Zlataric 36^. Duha
kom' hvala je vlastna izvrstne od Jubavi. J. Ka-
vanin 531^. — i u osobitom, teologicnom smislu,
0 lubavi Bozjoj (isporedi i d)). Ova Jubav nije
prava i izvrsna Jubav. A. Kanizlid, bogojubn.
120. Tko se kaje radi same izvrsne Jubavi Bozje,
izvrsno se kaje. I. A. Nenadid, nauk. 163. — d)
0 kajanu, skrusenu, holesti u osobitom, teolo-
gicnom smislu (jcontritio perfecta') : kad se covjek
kaje svojijeh grijeha samo radi lubavi Bozje. Ovo
je skrusene dvostruko: izvrsno i neizvrsno. J.
Banovac, pripov. 34. Potrebuje da se istinito
pokaje boljestju i skrusenem izvrsnijem. I. A.
Nenadid, nauk. 51. Uzrok od pokajana izvrsnoga.
163. Bolest izvrsnu i Jubeznivu od srca cida
griha. Ant. Kadcid 104. Skrusene izvrsno. 340.
Skrusene jest dvostruko: jedno izvrstno, drugo
neizvrstno. I. Velikanovid, uput. 3, 74. Tribo-
valo bi da se skrusi u srcu skrusenem izvrsnim.
M. Dragidevid 145. Zafcme u svomu srcu skru-
sene izvrsno. 225.

g. 0 cemu umnome uopce. Vojvoda izvrsne
oblasti, D. Barakovic, vil. 16. ~ Moja , Jjepos,
ka je od zlata izvrsnije dike i slave. G. Pal-
motid 2, 444. — Pocetci nigda nijesu tako iz-
vrsni. E. Gamanid D3*. — Ispraznost koja jest
bila izvrsni uzrok od rasutka. P. Posilovid, cvijet.
6. — Ja s nacinom izvrsnime samiridu tebe s nime.
G, Palmotid 1, 169. Slobodno rijeti smijem da
se ne nahodi koji izvrsan nacin u tomu pismu,

E. Gamaiiic A41'. Ovo je izvrstan nacin. A. Ka-
nizlid, fran. 217. (amo moie pripadati i ovo : Vele
izvrsnijem putom hodi nasa sprava po mom sudu.
G. Palmotic 1, 47). — Svaka li je mlis visina
izvrsnija od nizina? V. Dosen 16''. — Ukazuje
da de misni§tvo ono svrhu imati i da je samo

IZVRSTAN, 1, g.

360

IZVRSTIT, 1, f.

prilika misnistva Isukrstova, prilika, velim, ne-
izvrsna od koje izvrsnija nahodi se druga u
pismih. I. Velikanovi6, uput. 3, 321. — Krug de-
vetnadestni zlatnoga broja nije izvrstan (potpun).
B. Kasic, rit. 5^.

li. u ovom primjeru znaci sto i potpun, alt
posve u zlom smislii. Petogradnost izvrsna. Ant.
Kadcic 535.

3. adv. izvrsno. — Izmectii rjecnika u Mika-
Jinu (izvrsno .egregie, eximie, praeclaro'), u Be-
linu (.eccollontemente' ,excelleuter' 283*; ,egre-
giamente' .egregie' 285b ; ,esattament6' .accurate'
290^; ,habilmente, idoneamente' ,apte' 365a; ,ac-
conciamente, aggraziatamente' ,eleganter' 19*; ,a
penello, dicesi di cose fatte con diligenza e squi-
sitezza' jaffabre' 89a), u Voltigijimi (izvrstno ,com-
pitamente' .voUkommen' ; ,aggiustatam6nte, com-
piutamente' ,voIlkommGn'), u Stulicevti (izvrstno,
V. izvrsito). Illena bila jest izvrsno lipa i u}udna.
H. Lucie 185. Jere se u nem nitkor izvrsno sa-
hranit ne more. B. Gradic, djev, 24. Slaveci
(ga) izvrsno. B. Kasic, zre. 153. Jerbo covjek
ima uzkrsnuti sasma izvrsno. M. Orbin 209. O
slobodo slatka i draga, izvrsno te vik ne Jubi,
tko te ovako ne izgubi. I. Gundulic 365.^ Koli
izvrsno ti hinase sliku mlade djevojcice. G. Pal-
motic 1, 318. Izvrsno si ucinila, sto se jesi uklo-
nila. 1, 367. Gluh izvrsno slub otvori. P. Ka-
navelic, iv. 518. Da je toliko izvrsno ziv da,..
P. Radovcic, ist. 18. Ne ('/ijranise se izvrsno,
ma samo potribito. I. Ancic, ogl. 101. Cim su
izvrstno zide hitre sgradili u hip. J. Kavaiiin
193a. Xo se od nas }ubi izvrsno ci6 dobrote
svoga bitja (Bog). 500''. Nijesu umjeli izvrsno
molit Boga. V. M. Gucetic 45. Buduci grcki
jezik izvrsno razumio. A. Kanizlic, kam. 449.
Grad ovi jest izvrsno krstjanski i pravovirni.
461. Grcki jezik izvrsno znajuci. 656. Nije li
istinitim nacinom podpuno i izvrsno Isukrst nas?
uzr. 74. Kad zenidba ne moze podpuno ni iz-
vrsno zlamenovati sjedinene. Ant. Kadcic 24.
Izvrsno prid oci postaviti. D. E. Bogdanid xi.

— U naj starijem primjeru znaci: osobito. Grubo
je viditi, redovnik sa svima dug jazik imiti, ki
razbora nima. izvrsno divica, Boga ka je obrala
za svoga nevistca, tor mu divstvo dala, tiha biti
ima tere umi^ena. M. Marulid 108.

IZVESTEN, adj. vidi izvrstan. — Na jednom
injestu xvui vijeka (nepouzdano, jer stoji samo
radi slilca). Er ko tri su zla korena ka otrovnim
sokom more, tri i lijeka izvrstena protu nima
da se otvore. J. Kavanin 362*.

IZVE.STI SE, izvfzem se, j)/. u Vnkovu rjec-
niku: na koga, kao napasti, omrznuti, poceti vi-
kati na koga ,anfeinden' ,infesto'. — Slozeno: iz-
vrsti. — Akc. je kao kod istresti.

IZVESTISTVO, vidi izvrstitstvo.

IZVRSTIT, adj. vidi izvrstan. — Od xv vijeka.

— Izmedu rjecnika u Vraniicevu (izvrstiti ,pri-
vatus' ,particolare') i u Stulicevu (uz izvrstan).

1. adj. — Komp.: izvrstitiji (Korizm. 40a; M.
Divkovid, nauk. 41''; I. Ancid, ogl. xxi. 51; svit.
61. 176. 227; vrat. 112; A. Ba6i6 308; A. Ka-
ni21i6, uzr. 157; bogo|ubn. 2; E. Matic 9. 10;
And. Kacid, kor. 97; M. Dobretid 90).

a. 0 cejadetu (vidi izvrstan, 1, a). Bog te stvori
na svu priliku dobru, mnogo plemenitu, i ra-
zumnu, izvrstitu. M. Marulid 317. Beseda iz-
vrstitoga i slavnoga doktura. Narucn. 18i. Od
takova velika i izvrstita oca. Transit. 140. Iz-
vrstiti likar. Korizm. 5a.^ Naukom, svetineju
'zvrstit. S. Ko2i6id 10^. Clovik naucen mnogo
i refinik 'zvrstiti. 16b. Uciteja 'zvrstitago. 30a.

Ka jednomu izvrstitu muzu. P. Vrancid, ziv. 20.
Jesi pri Bogu izvrstita. 105. Pod osinom ple-
menita, izvrstita i golemna gospodina. M. Ga-
zarovid v. Misnici su izvrstitiji od kra}a ze-
ma]ski. I. Ancic, ogl. xxi. Ako nije izvrstitiji
znanjem. 51. Biskup izvrstiti. svit. 98. Gospoda
vas medu ostalim toliko izvrstita nadose, da vas
stavise za vladaoca. J. Banovac, razg. viii. Ako
des zivit zivofcom duhovnim, i u nem napridovat,
da budes u liem svrsen i izvi'stit, cini molitvu.
21. Bog je u sebi tako izvrstit da sve ono sto
je mogudo bit izvrstitosti jest u nemu. J. Fili-
povid 1, 29'>. Izvr.-titi gospodaru! 3, v. O pri-
vedra i izvrstita divico Marijo! B. Pavlovid 49.
Izvrstit si medu svimi. P. Knezevid, pism. 7. Bi
proslavjen kako vitcz izvrstiti. ziv. 48. Focio
je u svakovrstnomu znanu izvrstit bio. A. Ka-
nizlid, kam. 12. U ponizenstvu i uzdrzaiiu po-
zuda svojih izvrstit. 50. Tako mudra i u svemu
izvrstita covika nije istok vidio. 114. Stara i
izvrstita Krstjanka. 145. Vojnici izvr.stiti pod
zastavom Isukrsta. 241; U kripostima je svrbu
drugih izvrstit. 394. Cifuti bijau vele izvrstiti
u obsluzivanu zakona. 522. Nitko, premda svet
i izvrstit. bogojubn. 487. Po obicaju Judi iz-
vrstitif/jj. F. Matid 39. Videdi ga mudra i u
svemu izvrstita. F. Radman 8 O kako bi lijepo
bilo gledati jednog starog covika, jednu staru
zenu koji su u svima kripostima izvrstiti! B.
Leakovid, gov. 27. Koji izvrstitu i kriposnu dusu
imado. 100. Ne moze biti izvrstit Krstjanin.
nauk. 174.

h. 0 cemu tjelesnom (vidi izvrstan, 1, b). O
'zvrstita jistvino! Transit. 130. Nosase jednu
zdelu plnu jistvin izvrstitih. Mirakuli. 130. Uz-
drzati se od jedenja nenarejena izvrstita. Korizm.
2b. Zarucuici se prsten od srebra i zlata daje,
naj izvrstitiji ruda. I. Ancic, vrat. 112. Buduci
da jo kruh psenicni naj izvrstitiji. A. Badic 308.
Jerbo je tako vecma izvrstit zema].ski okolis. J.
Banovac, pred. 41. — metaforicki. Od koje kude
gosposke toliki sinovi u razlicita vrimena u kri-
postima i izvrstiti skalini vladana bise. J. Ba-
novac, razg. VI. Kruni ji s krunom izvrstitom.
A. d. Costa 1, 115.

C. 0 tjelesnom statiu (vidi izvrstan, 1, c). Iz-
vrstita je smrt negova. I. Ancid, ogl. xviii.

d. 0 djelu (vidi izvrstan, 1, d). Kada clovik
ode uciniti niko 'zvrstito cinene. Korizm. 60*.
Pckle 'zvrstitaja dela stvori. S. Kozicid 48a. Ko-
liko je posao izvrstit, toliko va}a da se izvrsti-
tije pripravi oni koji je zamislio da ga cini. J.
Filipovid 1, 279a. — amo bi mogli pripadati i
ovi primjeri: Slatkost rici negovih voce izvrstitih
od vsih inih. Transit. 22. Ocenas, naj izvrstitija
molitva. I. Ancid, svit. 227. Izvrstiti odgovor
dade. S. Badric, ukaz. 18. Koja je molitva naj
izvrstitija i naj plemenitija? F. Matid 9. Knez
Vukosav Vladimirovid imade izvrstitu diplomu
od Kotromana. And. Kacid, razg. 183.

C. vidi izvrstan, 1, o. Radi dobar izvrstitih koje
mi je podilio. L. Terzid 41. Koji je dar izvrsti-
tiji ? A. Kanizlic, uzr. 157.

f. 0 dusevnom statiu (vidi izvrstan, 1, f). On
je velik po negovu 'zvrstitomu zivotu. Transit.
160. Ako no imade izvrstita nauka i zivota. I.
Ancic, ogl. 68. Jeda bi mu Bog darivao kripost
naj izvrstiti ju. svit. 176. Zato nije cudo, da se
gledaju toliko sluge Bozje nastojati s tolikim
inlogim trudima na spasenje i zdravjo svoga is-
krnega a to za naslidovati milosrdnu |ubav iz-
vrstite vo|e istoga Boga. L. Terzid vii. Svoju
narav i bitje izvrstito ima od oca. S. Badrid,
ukaz. 88. One izvrstite kriposti. J. Banovac,

IZYKSTIT, 1, 1.

3G1

1. IZVRSaN, a.

pred. III. Koliko moze jedno izvrstito skrulene.
7i). Divicanstvo jest jedna kripost izvrstita. razgf.
50. Daruj mi izvrstito ponizonstvo. prisv. obit.
31. Prilika od izvrstito 6istoce. 52. Podpimu
izvrstitu viru iste. A. Kanizli6, kam. 121, Pro-
budivao srdce svojo na izvrstitiji zivot. bogrojubn.
2. Udili mi Jubav izvrstitu. 189. Podlozan bi-
jase svojim staiijim po priizvrstitomu posluhu.
fran. 121. Nacin od izgledLa i izvrstita zivota.
140. Postene i jubav jesu kriposti izvrstitije ncgo
strah. F. Mati6 10. Sto iniase ti prikazati do-
bromu Isusu na posvotiliste za izvrstitu Jubav?
M. Lekusic 103.

g. 0 cemii umnom (vidi izvr.stan, 1, g). To je
racun 'zvrstit. Narucn. 17'^. Uri§en izvrstitim
dostojanstvom. Transit. 26. Reci koristi naj iz-
vrstitijih. Korizm.^40a. Od hvalo imena velikoga
izvrstito°:a. 79a. Clovik dobar i izvrstita nauka.
S. Kozicic 30a. Da nam zakon velo plemeniti i
izvrstiti. M. Divkovic, nauk. lOt). Moc naj iz-
vrstitija. I. Ancid, svit. 61. Izvrstito poznano
od svih moji griba. J. Banovac, prisv. obit. 46.
Pun i izvrstit nauk od Duha svetoga. A. Ka-
nizlic, kam. 756. Da s tobom so izvrstitim na-
cinom sjedinim. bogo}ubn. 179 Jedan izvrstiti
izgled. A. Tomikovic, ziv. iii. '

li. 0 jStvari' uopce. Nijedna stvar nijo izvrsti-
tija nego li je imati cistu dusu. M. Divkovic,
nauk. 41^. Stvar izvrstitija i potribitija to jest
materija. M. Dobretic 90.

3. adv. izvrstito. — Komp. : izvrstitije (I. Ancid,
vrat. 191; J. Filipovic 1, 279*). Ubogije i stra-
nije vzjubi i pomoze 'zvrstito ze sini Paleologov.
S. Kozicic 33a. Tko izvrstito rani slugu svoga.
I. Ancid, ogl. 113. Da ne bi se oblacio izvrsti-
tije od svoji mladi. vrat. 191. Da sto virno pro-
simo, izvrstito dostignemo. L. Terzid 353. Jer
vas izvrstito niedu ostalim nahodira dostojne, i
u gospostvu roda i plemena jos od vrimena stari
uzvisene. J. Banovac, razg. v. Ozdravi izvrstito
odma pred. 145. Da sto virno px'osimo, izvrstito
da dostignemo. blagosov. 47. Mandalina tako se
izvrstito k Bogu obrati, da bi ona svetica. J
Filipovid 1, 249a. Toliko va|a da se izvrstitijo
pripravi oni. J. Filipovid 1, 279*. Obd zavati
podpuno, cilovito i izvrstito cistodu. A. Kanizlic,
kam. 210. Isus je zakon izvrstito ispunio. 514.
Odluci tako izvrstito einiti. M. Zoricic, osm. 3.
Izmedu ostalih izvrstito gledau. And. Kacic^
kor. 458. Jesu izvrstito gledani od principa. 473.
Isus Jubio je nas izvrstito jerbo je jubio znajuci
i ssmi judi bili su izvrstito |ubiti jerbo su bili
Jubiti ne znajuc. A. Tomikovid, gov. vi. Sam ie
Isus Jubio pravo i izvrstito. 64. Nitko od nas
nije tako i toliko izvrstito zdrav da ne ima na
sebi kakvu takvu bolest. 301.

IZVESTITOST, /. osobina onoga sto je izvr-
stito. — Od XVI vijelca, a izmedu rjccnika u Stii-
licevu (v. izvrsitost). Tvoj otac ima niku 'zvr-
stitost nad tobu ke ti nimas svrh nega. Korizrn.
42t>. Da se po dostojanstvu volicanstva i izvrsti-
tosti ima dati i uciniti cast i poctenje korau se
pristoji. M. Divkovic, bes. 53*. Imade izvrstitost
svrhu svije. I. Ancic, svit. 153. Darovma i iz-
vrstitostma naravnim. A. Badid 451. Da je sklad
jedna izvrstitost. J. Banovac, pred. 39. Osta-
vivsi svitu odkrivat vase bratje Frane, Kazimira
i Krste izvrstitosti. razg. vii. Bog je u sebi
tako izvrstit, da sve ono sto je mogude bit iz-
vrstitosti jest u nemu. J. Filipovid 1, 29^. Ova
crkva da je prava crkva cetiri navlastito izvrsti-
tosti u sebi ima imat. 1, 1781^. Jaspre koja je
nasega zavedana i nase izvrstitosti razruseiie. P.
Filipovic 16. Kako u jednomu redovniku ubo-

gomu jest kripost i izvrstitost uboztvo. 35. Ovi
vase ocinske izvrstitosti namistnici. A. Kanizlic,
kam. 118. Substantivum po sebi zlamenuje iz-
vrstitost i kripost. 193. Stari kanou apostolske
izvrstitosti. 213. Nauciti mozemo izvrstitost u
posluhu. E. Pavid, ogl. xni. Mores dodi u po-
znano izvrstitosti i velidanstva jezika tvoga. And.
Kacid, kor. 12. U niica naslo se je okolo sto
zabluda protiva naravi i posobitostima iliti iz-
vrstitostima Bozjima. I. Velikanovid 1, 291. Koji
scinahu, da izvrstitost krstjanska uzdrzavaso se
u nikoliko dila od kriposti. D. Rapid 151. I
hodes kod nega nauciti, u kolikoj cini i izvrsti-
tosti imas tvoju drzati dusu. 411. Poznati de
Bozjo izvrstitosti i kriposti. B. Leakovid, nauk.
12. Druge neskoncane izvrstitosti. 141. Hotio
jo u nemu Bog svoju slavu, izvrstitost i veli-
canstvo pokazati. 416. Kad bi promisjali Bozjo
izvrstitosti. 437. Kad su oni dosli na ovoliku
izvrstitost. gov. 27. On neizvrzena i neskoncana
izvrstitost. 137. Izvrstitost od koga zanata. A.
Tomikovid, ziv. iii.

IZVRSTITSTVO, n. vidi izvrstitost. — Na
dva mjesta xvi i xvii vijeka (na drugom je ispalo
t ispred s). Po izvrstitstvu svetih pisam. Transit.
163. Komu budi fala, postenje i izvrstistvo u
vike. P. Posilovid, nasi. ^S^.

IZVRSTV^O, n. vidi izvrsnost. — Uprav iz-
vrststvo, ali t ispada izmedu dva s. — Najednom
tiijestu XVI vijeka. Cida izvrstva dila i cistine
srca. Nauk. brn. 11^.

1. IZVRSAN, izvrsna, adj. perfectus, vidi iz-
vrstaa, od cega je nacineno kao da postaje od
izvrsiti. — Od xvii vijeka kod pisaca, a izmedu
rjecnika u Belinu (.perfetto, che ha in se per-
fezione' .perfectus' 555a).

a. adj. — Komp.: izvrsniji (I. T. Mrnavic,
nauk. 1702. 10; 1708. 9; J, Matovic xviia. 50.
116 ijos na nekoliko mjesta). Ouaj izvrsna istina.
B. Kasid, nac. 25. Oni izvrsni parac. 40. Bog
i covjck pravi istini i izvrsni. 46. Covjek veoma
u kripostijch izvrsan. 60. Naj izvr.snija i boja
od svih inih. I. T. Mrnavic, nauk. 1702. 10. Ne
ovakovu spomenu toliko izvrsnu, nego jednu spo-
menu ob-'cajau. P. Radovcid, nac. 21. Siuu iz-
vrsne dal si hvale. A. Vitajid, ist. 27a. Ki 'e
izvrsna mo'a didina. 44^. Koje se pristojo k jodnoj
izvrsnoj pravednosti. 50. Sve po izvrsnoj tvoj
mudrosti stvorio josi. 351*'. S izvrsnim i s punim
pokojem pocinuti. 474. S tebe izvrsnu diku
primam. ost. 189. Bolesti izvrsne od grihov.
H. Bonacid 23. Ovo je Jubav izvrsna. 39. Druga
dila ne toliko izvrsna. 52. Opet so skrusenom
izvrsuim s Bogom sjedinio. A. Kanizlid, uzr. 147.
Bi dana izvrsniia krepost nasijema redovnicima,
nego Mojsosovijema. J. Matovic xvna. Covjeka
ockvrnuta povradaju na izvrsno zdravje. xvii*.
Ovdi imas priliku izvrsne molitve. xxa. Od liega
izlaze svaka izvrsna dobra. 14. Budite izvrsai,
kako i otac vas izvrsan jest. 14. Bi izvrsni bog
i izvrsni covjek. 37. Bududi Jesukrst pravi i
izvrsni covjek. 45. Privelika i izvrsna jubav
Jesukrstova. 46. Tijelo mnogo izvrsnije. 50. Ne
mogu Judi dostignuti izvrsno blazenstvo. 107.
Uskrsnuti de s cijelijem i izvrsnijem tijelom. 109.
U ovomu nasi sakramenti primnogo jesu izvrsniji
od sakramenata staroga zakona. 133. Stavniji
i mnogo izvrsniji vojuik Jesukrstov. 177. Da
su se prikazala izvrsnija poglavja od onijeh stvari.
231. Jedan nauk izabrani i izvrsni. 301. Da je
liegova narav mnogo veco izvrsnija. 309. Plodo
prinosi obiiate i izvrsne. 365. Ako koji u rijeci
ne pomankaje, ovi izvrsan jest covjek. 406. Ne-

1. IZVESAN, a.

362

IZVESITE]^

besa se uzdrzuju rerazsutna i izvrsana (jamacno
stamparskom grijeskom vij. izvrsna) u jakosti.
459, Da je slava neka milost blazena i izvrsna.
470. Po naravi jesu izvrsniji od Judi. 503. Odkud
samo s vrimenom i g:odinama jest izvrsne kri-
posti pokazivao. B. Leakovic, gov. 26.

b. adv. izvisno. — Komp.: izvi-snije (J. Ma-
tovic 159). Ki ta rajska dobra mnoga da mi iz-
vrsno razumiti. A. Vita|ic, ist. 44t>. Nijesu iz-
vrsno istomacene ovdi svo naredbe. 4. Nemu
6e se podloziti podpuno i izvrsno stvari. 31. Ne
mozemo izvrsno razumjeti bozanstveno bice. 119.
Izvrsnije budu uvjozbani u naredbami. 159. Kako
bi }udi izvrsno obsluzili ovi zakon. 380. Kako
bi ovo istinito mogli izvrsno ciniti 518.

2. IZVESAN, izvrsna, adj. koji pripada iz-
vrsivanu, koji izvrsuje. — Nacineno u nase vri-
ieme od pisaca, all se nalazi i u Stulicevu rjec-
niku: ,efficax' s dodatlcovi da je uzeto iz brevi-
jara (?). Izvrsni umjetnik ,ausiibGnder kiinstler'.
Jur. pol. terminol. 53. Izvrsna vlast ,vollstre-
ckende gewalt'. 605. Izvrsna zaporka ,vollstre-
kungs-clausel'. 605. U §. 20. izvrsnoga propisa
(,vollzugs-vorschrift'). Zbornik zak. 3, 101.

izVESCINA, vidi izvrstina.

IZVESENOST, /. osohina onoga sto je izvrseno.
— Od xvm vijeka. Jerbo se na prvoj uci iz-
vrsenost, koja sve sv6t3 kruni. E. Pavic, ogl.
296. Priblizivase Babilonija k velikoj izvrse-
nosti. D. E. Bogdanid 44. u Sulekovu rjecniku:

emmenz .

IZVESENSTVO, n. vidi izvrsenost. — Sa)7io
u Stulicevu rjecniku (s osobitijem znacenem):
jforma (in Peripateticorum sensu)'.

IZVESENE, n. djelo kojijeni se izvrsi. — Sta-
riji je oblik izvrsenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izvrsenje), u Belinii (izvrsenje ,adempi-
mento, esecutione' ,executio' 33'' ; ,essecutione'
,executio' 293''; ,perfezione, compimento' ,per-
fectio' 554''; izvrsenje pozejenja ,adempimento di
desidoi'io' ,optati effectio' ; izvrsenje obecanja
,adempimento di promessa' ,promissi effoctio' 33t>),
u Bjelosijencevuy u Voltigijinu, u Stidiievu, u
Danicieevu (izvrtsenije ,perfectio'). Vi. izvrtsenje
svepresvetago duha. Mon. serb. 430. (1445).^ Ova
Jubav jest ispunenje i izvrsenje zakona. S. Bu-
dinid-, sum. 27''. Izvrsenje i posluh zapovedij
Boga. 54a. J da slavni pir cini se za izvrsene
moje srece. G-. Palmotic 2, 170. Za uzaci na
podpunstvo i izvrsene va|a napre da se razlucis
od svake zlode. M. Eadnic 477^. Za izvrsenje
od ove naredbe. M. Bijankovid 6^ U izvrsenu
moje odluke. I. Dordic, salt. i. Cijem sam na
ocigled vecekrati nihovo izvrsene zamjerio. ben.
164. Izvr§ene pokore. A. Badic 383. Govore
niki nauciteji, da izvrsene pokore nije dio od
bistva sakramenta. J. Banovac, razg. 246. Lu-
bavi Bozije isku§ane jest zapovijedi negove iz-
vrsene. F. Lastric, test. 68». Po izvrsenu zapo-
vidi negovi i zakona. test. ad. 41''. Izvrsena
pokore naredene. A. Kanizlid, bogojubn. 114. Za
izvrsene tijeh dogodaja. S. Eosa 16*. Imo jo
svoje raspremjeno izvrsene. 21a. Sve bjese imalo
svoje izvrsene. 161*. Izvrsenje sviju sakrame-
nata. A. d. Costa 1, 58. Da pivanjem i ostalim
lipim izvrsenjom veliciti se budo. 1, 126. Ako
se ne moze odmaknuti izvrsene suda. Ant. Kadcid
159. Da se u nemu uzdr^uje izvrsnost i izvr-
sene svijeb stvari. J. Matovid 65. Ova jedna
posvetnica kako izvrsnost i izvrsene svijeh (po-
svetilista). 229. U 4. dilu izvrsena svoje bogo-
slovice. M. Dobretid 86. Srcem skrusene, usti
ispovidenje i s dilom izvrsene pokore. 149. Sr-

cano napridova u izvrsenu pastirski duznosti. I.
J. P. Lucid, izk. 9. U izvrsenu bogojubstva. J.
S. Eejkovid 442. Po izvrsenu s. mise. M. Dra-
gidevid 193. ^ubav je izvrseiie zakona. Vuk,
pavl, rim}. 13, 10. (u predgovoru k Novom Za-
vjetu god. 1847 7ia str. vii Vuk broji ovu medu
rijeci sto nije cuo u narodu da se govore, nego
ih je sam nacinio). Nego da ima stanovito iz-
vrsene proti svakomu. Pravdonosa. 1852. 2. Iz-
vrsene kazni ,straf-vollstreckung, vollziebung'.
Jur. pol. terminol. 489. Izvrsene ,vollfiilirung'.
604. Izvrsene ,vollzieliung, vollzug'. 605.

IZVESETAK, izvrs^tka, m. djelo kojijem se
izvrsi, ispunene. — Ovom rijeci Vuk prevodi u
novom zavjetu greku nXrjOioua. Za uredbu izvr-
setka vremena (f/j oiy.ovoiiCuv lov Trh]QU)uccTog).
Vuk, pavl. ef. 1, 10.

IZVESEVATI, izvrsujem, impf. vidi izvrsivati.

— U pisaca cakavaca i u nekijeh stokavaca od
XVI do XVIII vijeka. Da tvoju vo|u budem pod-
puno izpunati i izvrsevati. A. Gucetid, roz. mar.
169. Negove zapovijedi izvrsevahu. 300. Tvoje
zapovijedi podpuno izvrsevati. roz.jez. 268. Jedan
de grijeh drugi izvrsevati. M. Divkovid, bes. 884*.
Izvrsujomo zavjet koji smo zavjetovali nauk.
35b. Molbe uzezenije izvrsevati pohiti. B. Kasid,
nasi. xiii. Da vazda izvrsevati buden vo}u vasu
prisvetu. P. Eadovcid, nac. 578. Ki izvrsevahu
to. ist. 56. Izvrsevati zakone. A. d. Costa 1, 5.
Sto imamo virovati, ufati, izvrsevati i uzimati.
Ant. Kadcid 31.

^ IZVESILAC, izvrsioca, m. vidi izvrsite}. — U
Sulekovu rjecniku: ,vollzielier'.

IZVESINA, /. vidi izvrstina. — Na jednom
mjestu xvm vijeka (moze biti da je stamparska
pogreska i da treba citati izvrstinu). Tko bi reko
da jos grih danasni ima svoju izvrsinu, jos jesu
bilila i rumenila za opadine. A. d. Bella, razgov. 40.

IZVESIT, adj. vidi izvrstan, izvrsan, izvrstit.

— Od XVI do xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,praecipuus') i u Stulicevu (v. iz-
vrstan).

a. adj. — Komp.: izvrsitiji (M. Jerkovic 7).
Koji bi u svemu izvrsit bil. F. Vrancid, ziv. 104.
Mjerom dobrom, izvrsitom, natrepanom i svrhu-
obilatom. M. Divkovid, bes. 690''. Gospodarica
izvrsitim nacinom svake stvari. I. T. Mrnavid,
ist. 3. Bududi pamet nasa naj plemenitiji i iz-
vrsitiji dar kojim nas Bog nadari. M. Jerkovic
7. Od ke se ne moze misliti stvar vede izvrsita.
P. Eadovcid, ist. 16. Poglavitim i izvrsitim na-
cinom. 85. U stvorenu ne mogu biti veseja iz-
vrsita zasto samo vese|e Bozje jest izvrsito. M.
Eadnid 10''. Neka se ucini svim, primajudi ju,
izvrsiti lik. L. Terzid 168. Duh sv. izvrsita ucini
nasa dilovanja. F. Parcid 13. Do svrhe izvr-
sitim nacinom. 68. Uvridih tebe, trojstvo iz-
vrsito. 77. Izvrsita udini dilovanja moja. 87,

b. adv. izvrsito. — U Stulicevu rjecniku: ,per-
fecte, absolute, eximie, egregie, praestanter'.

IZVESITE^, m. covjek koji izvrsi. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,compitore,
colui che compisce' ,perfoctor' 208*; ,essecutore'
, executor' 293''), u Voltigijinu (,adempitore, per-
fezionatore' ,vollonder'), u Stulicevu (,perfector').
Kako izvr§iteji pravde Bozje. P. Eadovcid, nac.
87. Ubojica je izvrsitoj onoga sto mu je zapo-
videno. M. Eadnid 384''. Dake Zidovi subili samo
izvrsitcji, Bozija je pravda osudila. B. Zuzeri
58. S arkandeli vedih izvrsite]a dilovaiia. J. Ba-
novac, blagosov. 307. Starog zakona izvrsite}.
E. Pavic, ogl. 99. Ne zapovidi svojima slugama

izveSite]^

363

IZVBSITl, 1, a.

to jest izvr§ite}om djavlom. 598. Izvr§ito}i na-
pokone vo|e. Blago turl. 2, 174. Izvr§enjo budo
se dilovati prid izvr§ite}em. A. d. Costa 2, 69.
Protiva sudcima svitovnim, nihovim piscem, svlt-
nikom, izvr§iteJora. Ant. Kadcid 289. Jesukrst,
nareditej i izvrsite]. postovanijeh sakramenata.
J. Matovi6 310. Izvrlite} ,vollziehor'. Jur. pol.
terminol. 605. Izvrsite| oporuke , testaments-exe-
cutor' ,esecutore testamentario'. B. Petranovid,
rucn. kiiig. 32. i u Sulekovu rjecniku: ,ausuber'.

IZVE§ITE]^ICA, /. zensko ce}ade koje izvr§i.
— Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Bclinu
(kod izvrSite} 208a) gdje se naj prije nahodi, i
u Stulicevu (,c[uao perficit'). Makar za ista bila
izvrsite}ica. A. Tomikovi6, ziv. 52.

IZVRSITI, izvfsim, pf. peragere, exseqni, effi-
cere, explore. — Slozeno: iz-vrsiti. — Akc. je
kao kod ishvaliti. — 31oze biti stara rijec, ispo-
redi stslov. izyrxsiti. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (izvrsiti, dospiti, svrsiti ,absolvo, finio,
conficio, perficio, expleo'; izvrsiti zapovijed ,exe-
quor mandatum'), u Belinu (izvrsiti, izvrsujem
i izvrsim ,adempire, cio& eseguire' ,exequor' 33^ ;
izvrsiti zavjet ,adempire il voto' ,votum solvere* ;
izvrsiti drzanje ,adGmpire il suo officio' ,exequi
munus' 34^; izvrsiti, izvrsujem ,perfezionare, com-
pire qualche cosa' , perficio' 554''), m Bjelostjen-
cevu (vidi kod izvrsivati), u Voltigijinu (izvrsiti,
izvrsujem, izvrsivam ,corapiere, terminare, finire,
perfezionare' ,eDdigen, vollzieben, vollenden, ve;-
vollkommnen'), u Stulicevu (izvrsiti, izvrsujem i
izvrsivam ,facere, efficere, conficere, finire, com-
plere, expedire, absolvere, alicui rei imponere
finem, explere, adimplere, peragere, exequi, satis-
facere, consumere'; izvrsiti zapovijed ,jussa exequi,
mandatis obtemperare'), u Vukovu (,vollbringen'
,perficio'), u Danici6evu (izvrtsiti ,perficere').
1. aktivno.

a. izraditi, uciniti nesto sto je promisleno, re-
ceno, Hi sto je duznost da se ucmi. a) objekat
je nesto sto je zapovideno Hi drukcije izreceno
subjektu da ucini, Hi sto mu je duhiost itd.
uopce nesto takovo sto ne ishodi iz same vole
subjektove. aa) objekat je tuda vo}a, zapovijed,
rijec itd. aaa) uopce. Izbvrtsi imt kako je vasa
milostt rekla. Spom. sr. 1, 77. (1406). Hote iz-
vrtsiti vsu voju velikoga vojevode. Mon. serb.
393. (1438). Da izvrsi ca budete veliti. M. Ma-
rulid 4. Hotjenje da tvoje budem izvr.siti. N.
Dimitrovid 80. Ter cini (Boze) da voju izvrsim
ja tvoju. N. Najeskovic ], 149. Moju si zadosti
zapovid izvrsil. M. Drzic 472. Negovo htjenje
izvrsiti. A. Gucetic, roz. jez. 100. Ka su tebi
ugodna sa svom jubavju izvrse. M. Alberti 360.
Dopusti mi, Boze, ka su tebi ugodna vruce ze-
liti, svrseno izvrsiti. 430. Dokli izvrsim voju
tvoju. Gr. Palmotic 1, 402. Pospijesi se ti put
luke, ter izvrJi zeju moju. 2, 24. Sto visna mod
naredi, izvr§iti sve trijebi je. 2, 459. Jeste li
izvrsili sto vam je kraj naredio ? I. Ancid, svit.
23. Zudedi u svemu izvrsiti negovu prisvetu
voju. L. Terzid 3. To je virni sluga u svemu
i podpuno izvrsio. P. Vuletid 66. Daklen vaja
svaka izvrsiti, kao naredi ispovidnik za nepo-
vratit se na grihe. J. Banovac, pripov. 42. I
sto rece oni kral to izvrsi. 118. Izvrsio je sve
po vo}i ovoga caratara. A. Kanizlid, kam. 7. Za-
povid ovu izvrsise. 424. Izvrsivsi oni sve na-
redbe. E. Pavid, ogl. 168. Kad sluzbonik izvrsi
naredbu svoga gospara. D. Basid 85. Jur bija&e
izvrsio do kraja sve naredbe. 206. Jozep sve
izvrsi sto mu naredeno bise. And. Kacid, kor.
51. Naredbu Gedeon pomjivo izvrsi. 124. Ti

nisi izvr§io ovu zapovid. M. A. Ee|kovid, sabr.
69. Ko izvr§i voju Boziju onaj je brat moj.
Vuk, mar. 3, 35. Izvr§ite §to je Gospod zapo-
vjedio. D. Danicid, 3mojs. 8, 35. Nije izvrsio
mojih rijeci. Isam. 15, 11. Izvrsiti ,vollziehon'
,eseguire'; izvrsiti nalog ,einen auftrag vollzieben'
,eseguire un ordine'. B. Petranovid, rucn. knig.
33. — bbb) u osobitom smislu, objekat maze biti
sto je sudeno. Da receni anjeo budo izvrsiti re-
cenu osudu. M. Orbin 100. Izvrsidu na tebi su-
dove. D. Danicid, jezok. 3, 10. I potpuno izvrse
ovu osudbinu. Pravdono§a. 1852. 1. Izvrsiti pre-
sudu ,exequiren (vollzieben) ein urtheil'. Jur. pol.
terminol. 200. Izvrsiti izreku suca ,den ausspruch
des richters vollstrecken'. 605. Izvrsiti presudu
kakovu ,ein urtheil vollstrecken'. 605. — ccc)
u osobitom smislu, objekat je pokora kojii odredi
ispovjednik. Jeli pokoru izvrsio danu mu od
ispovjednika? S. Matijevid 28. Koji je (pokoru)
duzan pokornik primiti i izvrsiti (§tamparskom
grijeskom izvrstiti). I. Ancid, svit. 91. Ne iz-
vrsivsi pokoru. A. Badid 389. Izvisit pokoru.
S. Badrid, prav. nac. 55. Izvrsiti pokoru. I. A.
Nenadid, nauk. 177. Da de tu pokoru izvrsiti u
muka od ocistena. M. Dobretid 73. Primiti i
izvrsiti pokoru. 141. Duzan je drugu (pokoru)
pitat za izvrsiti svoj dug. 255. — ddd) takoder
u osobitom. smislu, objekat je testamenat, opo-
ruka itd. Nijesi izvrsio naredbenosti od testa-
menta. B. Kasid, zrc. 55. Testamenat duzni su
izvrsiti oni kojim je ostavjen. A. Badid 128.
Vo|u onoga koji cini testamenat va}a izvrsiti
kako zakon. 128. Koju (oporuku) otje otvoriti
i izvrsiti. F. Lastrid, test. ad. 39^. — amo pri-
pada i ovo: Easta nijesi izvrsio materinu za-
duzbinu? S. ]^ubisa, prip. 217. — bb) objekat
moze biti zakon (Hi sto se u zakonu odreduje),
pravda, pravica, pa po tome i duznost. Tko Jubi
iskrnega, zakon je izvrsio. F. Lastrid, nod. 291.
Ko izvrsi vas zakon Bozji. D. Basid 25. Ko nu
izpuni, moze se rijeti istinito da je vas zakon
izvrsio. 142. Izvrsiti zakon ,ein gesetz voll-
fiibren'. Jur. pol. terminol. 604. — Imate na
svaki nacin izvrsit ovu crkovnu zapovijed. D.
Basic 33. Izpuni vas zakon i izvrsi sve Bozijo
zapovijedi. 25. Da zapovid pokore izvrsi i ob-
sluzi. I. J. P. Lucid, razg. 19. Zapovid Jubavi
naj vedma covika duzi i steze da ju izvrsi i ob-
sluzi. B. Leakovid, gov. 222. — Bududi izvrsil
tvu pravdu vrh nebes andelske zlobe dil. N. Di-
mitrovid 86. Ovo je sluzitej pravde Bozje i evo
grede izvrsiti ju prema meni. P. Eadovcid, nac.
33, Ali pravdu naj posli izvrse. S. Margitid,
fal. 142. Da onu pravicu u dilu izvrsi. M. A.
Eejkovic, sabr. 8. — Koliko cete Bogu odgo-
varat, ako vase drzanstvo ne izvrsite. D. Basid
4. Izvrsiti drzanstvo krajevo ali redovnicko. J.
Matovid 30. Izvrsiti svojo drzanstvo. 301. —
b) subjektu moze sto postati duznost, ali ne kao
kod a), po tudoj voji Hi po opcevi zakonu, nego
tijem sto se sam vezao svojom rijeci da ce sto
uciniti. objekat tad moze biti n. p.: na) uopce
rijec, besjeda. Ali mi izvrsi recenje Jubovno. S.
Mencetid 184. Zakle se, da de izvrsit svo'u be-
sjedu. I. Dordid, uzd. 191. Jer de on izvrsiti
rijec svoju, Vuk, pavl. rim]. 9, 28. — bb) obe-
cane. Sto obedas izvrsi. N. Dimitrovid 18. Izvrsi
u meni tvoje obedanje, jak u Mandalijeni. 94.
Mnokrat sam obodao, sto izvrsivsi sam se sam
od sebe cudio. M. Drzid 3. Da Isukrst obedanje
svoje ispuni i izvrsi. M. Divkovid, bes. 545at>.
I tako sam izvrsio kako mu sam obedao. E. Ga-
manid AS^, Pomno izvrsi sve sto obeda. I.
Dordid, salt. 332. Koji je obedao nije du2an iz-

IZYRSITI, 1, a.

364

IZVRSITI, 3, a.

vrsit ga. A. Bacic 120. Ja 6u moja obecana iz-
vrsiti. E. Pavic, ogl. 93. — cc) zaklefva. Ne
imajuci odluku izvrsiti od sta se zakliue. A. Bacic
69. Va}a da izvr^i zakletvu. Ant. Kadcic 264.
— dflj zavjct. Zavjt'te zavjetujto i izvrsite Go-
spodinu Eogu. M. Divkovid, nauk. 35^^. Za iz-
vrsiti me zavjete. I. Doidic, salt. 398. — ee)
vgovor, pogodba. Izvrsiti u^ovor ili pogodbu. A.
Bacid 119. Kako ce on sad pogodbu da izvrsi.
M. Pavlinovic, rad. 41. — f/'J u narodnoj pjesmi,
pobratimstvo. Moz' li znati, jes' li zapazio, kada
smo se, pobro, bratimili, bratimismo, a ne iz-
vrsismo? Hodi, pobro, u pitomu Zupu, da mi
bracku nasu izvrsimo, da se, pobro, darujemo
darom. Nar. pjes. vuk. 4, &9. — gg) i prijetna
se moze shvatiti kao obecane. Da onaj, koji priti
i strasi, moze izvrsiti svoje priteiie. Ant. Kadcic
446. — c) objekat je sto sam subjekat odluci,
namisli, ieli itd. Pak cu izvrsit me odluko. Gr.
Palmotic 1, 51. Podi i izvrsi tvo odluke. 1, 320.
K6 izvrsi odluku, umrijo ne do dugo. I. Dordic,
ben. 166. Odluci otici ziviti u jednoj spiji i ovu
dostojnu odluku izvrsi. F. Lastric, od' 304. —
Ne cu smetat srca tvoga, u to izvrsi voju tvoju.
G. Palmotic 2, 435, — Znadudi da ce izvrsiti sto
namislili bihu. And. Kacid, kor. 12. Sto naumio
bise izvrsi na silu. 200. Izvrsiti tu zlu misao.
Ant. Kadcic 244. Izvrsiti svoju tamnu misao.
546. — Pozelina puti ne izvrsite. I. Bandulavic
171b. paul. gal. 5, 16. Da izvx-sim mu pozudu.
G. Palmotic 1, 50. Da izvrsim ze}e bude. J. Ka-
vanin 3db^. Poze|oria puti ne izvrsite. J. Ma-
tovic 42(J. Sve sto zudis da izvrsis. A, Kalic
329. — amo pripada i ovaj primjer (u kojeinu
moze snacenc biti kao i kod iskaliti): Kad iz
vrsim gnev svoj na liima. D. Danicic, jezek.
5, 13.

b. znacene maze biti uopce izraditi, uciniti, a
objekat koje mu drago djelo ili posao. Izvrsi
cuda sva nebeski kraj. M. Marulic 242. Djelo
koje no mogase izvrsiti bez prolitja od krvi. A.
Gucotid, roz. jez. 117. Priobracenja koja on iz-
vrsio jest. B. Kasic, fran. 111. I za to stec,
nijedno priko djelo izvrsit vik ne krati. I. Gun-
dulic 302. Za to izvrsit, ja nacine ne umjeh
boje izmisliti. G. Palmotic 1, 317. Stvar, koju
s malo muke sam si mogo izvrsiti. 2, 348. Za
izvrsiti svoje opako djelo vece }udi uzbudi i zove.
S. Matijevic 37. Podaj milost da slobodno more
izvrsiti dila zenidbo za zaceti, poroditi i uzra-
niti porod svoj Bogu i Judem ugodni. L. Terzid
264. Eazdrisujem sva ona zavezanja, kojim si
ti vezan i zacaran da ne mores izvrsiti posla
zenidbe. 273. Da vam na pomo6 buda za izvr-
siti vasu opacinu zacetu. F. Lastric, test. 24*.
Na sakramentu od pokore, kad ga spodobno iz-
vrsi. 304^. Ove on poslove s osobitom falom
svoje mudrosti jest izvrsio. A. Kanizlid, kam.
13. Da vrijedni bivamo stogod sveto primiti ili
izvrsiti. E. Pavic, jezgr. 45. Izvrsiti smradno
dilo. V. Dosen IGb^. Za izvrsiti posvetibsce.
Ant. Kadcic 52. Koji bi spasonosno izvrsili ovi
posao. I. J. P. Lucid, nar. 59. Juda s izdajstvom
svojim razbojstvo izvrsi. razg. 98. Misnik koji
jos nije izvr,sio misa. M. Dragicevic 140. Da
misnik u toj potribi Petrovoj ne izvrsi mise.
141.

c. kod izradena istice se da to biva potpuno
(da nista ne jyrcostaje). Za izvrsit posve izva-
deno ho(!e se cetiri laroja. M. Zoricid, aritm. 20.
Sto ja nisam svrseno ucinio po mojoj slabosti,
on ce nadopuniti i izvrsiti po svojoj kriposti. V.
Dosen x. - objekat moze biti ne samo djelo nego
i stvar. Uha si izvrsio meni. B. Kasid, rit. 207.

Sto sudjase da de pomoci razviti i izvrsiti vlasti
duba mojega. D. E. Bogdanid vi.

d. kad je objekat vrijeme, moze znaciti sto i:
navrsiti, probaviti. Prije voli i hoce trpjeti sve
uemoci, negoli izvrsiti jednu uru u purgatoriju.
M. Orbin 126. Izvrsivsi svoje godine. M. Do-
brctid 317. Posli nego izvrse i dojdu na godine.
514.

%. pasivno.

!i. vidi 1, a (radi prvoga i drugoga primjera
vidi kod 3, a). Od mene sva pisma jur su iz-
vrsena. M. Marulid 172. Prorocanstva izvrsena
istinitije razumiti se mogu. F. Lastric, test. 61b.
Naredba bise brzo izvrsena. And. Kacic, kor. 114.
Budi u svemu voja tvoja izvrsena. L. Eadic 96.

b. vidi 1, c. Sve je do kraja taj cas izvrseno.
D. Basic 70. Zenidba jest od tri vrste, to jest
zakonita, potvrdeua i izvrsena. M. Dobretic 452.
Izvrseno zlocinstvo ,vollbracbtos verbrechen' ,cri-
mine consumato'. B. Petranovic, rucu. knig. 21.

C. vidi 1, d. Da je nibov rok i pogodba sa
starcem ucinena jurve izvrsena. M. A. Ile|kovic,
sabr. 44. Od dvadeset i dva godista izvrseua.
M. Dragicevid 90.

(I. piart. praet. pass, izvrsen slicaca se kao
adjektiv, te znaci sto i svrsen ili izvrstan (ispo-
reidi c), perfectus. — Kao adj. ima i komp. : iz-
vrseniji (A. Badic 45; D. E. Bogdanid 21). Srjed
brabrenstva i mudrosti i izvrsene srjed krjeposti.
J. Kavaiiin 87^. Izvrsen ,compito, compiuto, clie
ha la sua perfettione' ,perfectus'. A. d. Bella,
rjecn. 208^. ^iubav je krjpost naj veda i naj iz-
vrsenija. A. Badid 45. Ziviso bez uredba gra-
danskih, bez vladaoca, u izvrseuoj slobodnosti,
D. E. Bogdanid 11. Ovako se ucini drustvo iz-
vrsenije. 21. Bog je podpuno izvrsen. I. Veli-
kanovid, uput. 1, 12. Odvece neizvrsena ona
bijau, da bi svaka ponase mogla sve Isukrstovo
posvetiliste prikazati. 3, 320. Covik putnik ni-
jedno podpuno i izvrseno ne ima blazenstvo,
3, 524. — i u teologicnom smislii. Dobiti opro-
steiie izvrseno od tvojizije grijeha. M. Hadnid
3873'. Da bude (ispovijed) cjelovita i izvrsena.
J. Matovid 256. — Ima u Bjelostjencevu rjecniku
i adv. izvrseno ,perfecte, absolute'.

e. part, praet. pass, shvacen kao adj. i sa-
stavjen s ne (neizvrsen) u dva j^rimjera znaci:
koji nema kraja ni konca, beskrajan, beskonacan
(lat. infinitus). Grijeh je jedna pogrda neizvrsena
od Boga. I. Drzid 32. Jeli pravo da ja od vas
primam tolika zla i uvride za neizvrsena dobi'a,
koja vam ucinih? J. Banovac, pripov. 19.

3. sa se, pasivno. — Izmedu rjednika u Be-
linu (.adempirsi , effettuai-si' ,impleri' 34a) i u
Vukovu (izvrsiti se, izvrsi se, n. p. voJa cija
,vollbracht werdeu' ,oxeo, perficior').

a. vidi 1, a. Nego se ima napuniti i izvrsiti
odluka. Stat. pol. ark, 5, 301. Da se naj brze
tve voje izvrse. M. Drzid 460. Kad se svrseno
izvrsi obit moj. D. Eaiiina 2\)^. Negova so zola
izvrsi. A. Gucetid, roz. jez. 68. Pilat odluci da
se izvrsi prosna nib. I. Bandulavid 99^. luc.
23, 24. I da zakou tvoj nepravi izvrSi se vrb
tve glavo. G. Palmotid 1, 208. Izvrsi se odluka
svrhu nepravednoga. P. Radovcid, nac. 76. Da
so izvrsi Bozja voJa. J. Kavanin 346*. Koja
osuda ue moze se ni prinijeti na drugoga sudca
prigledanjo ni da ureda izvrsi se ijodnijem molbam
zadrzati. B. Znzeri 98. Zaviti i obedana ako se
ne izvr§o. F. Lastrid, od" 72. Ovo obedane na
porodohu Isusovu jur izvrsilo se. test, 39^. Kako
sagrisi, udij se izvrsi svrhu nega osuda. ncd.
205. Dosta jo da se Bozja rijec izvrsi. D. Ba§ic
10. Zapovidi, da so izvrsi lie odluka. And. Kadid,

IZVKSiTI, 3, a.

3«o

IZVR§IVATI, 1, a.

razg. 17. Moga§G odrediti da so osuda izvr§i. I.
J. P. Luci6, razg. 40. Hoco da so iiogova za-
povijed po svaki nacin izvrsi. A. Kali6 276. Ova
zapovijod sutradan so odmah izvrsi. M. Pavli-
novic, rad. 99. — Amo pripadaju i primjeri u
kojima se govori o ceinu sto se prorokovalo. Da
se izvrsi pismo. N. Ranina 111^. Sva so tada
prorocanstva izvrsiso. A. Gucotid, roz. jcz. 94.
Jere ce se izvrsiti u tebi koja su recena tobi od
Gospodina. I. Bandulavio l)^^\ luc. 1, 45. O ko-
jemu Biond scini da se izvrsi prorocausfcvo. J.
Kavanin 238''. Kojo so (prorocanstvo) poslije
po tanko izvrsi. I. Dordic, ben. 117. Joro jest
potribno, da se prorocanstva izvrse. M. Lokusic,
razm. 22. Toliko gorak plac ciriahu, da so bijaso
istinom izvrsilo govoronje proroka Jeremijo. M.
Lekusic, razm. 137. Al' da se izvrsi prorocanstvo
s. Isaije. F. Lastri6, tost. 159'\ Tomaceci da su
se izvrsila pisma i prorocanstva od Mosije do-
sastoga. nod. 59. Izvrsi so pak i drugi dio ne-
govoga prorocanstva. E. Pavic, ogl. 328. Tada
se izvrsi sto jo kazao prorok. Vuk, mat. 27, 9.
Da se izvrsi sve sto je napisano. luk. 21, 22.
Da se izvrsi rijec sto roce . . . jov. 18, 9. Iz-
vrsi se pismo. jak. 2, 22. i ovaj primjer: Da su
se vso kletvi na nemb izvrtsilo. Mon. serb. 237.
(1399).

b. vidi I, h i c. Sej zapisanjo iztvri.si se vb
leto 1442. Mon. serb. 4^4. Tva zahvala izvrsi
se stetom glave tve. G. Palmotid 2, 357. Da
se u crkvi izvrse ceremonijo. Ant. Kadcid 135.
Neka bi se izvrsilo otajstvo spasena i odkuplena.
J. Matovic 60. Prid svidocima zonidba izvrsiti
do se. I. J. P. Lucie, nar. 47. No iz crkve iz-
Jegose Turci, dok so zakon izvrsi hrisdanski.
Nar. pjes. vuk. 3, 69.

e. 0 vremenu, vidi 1, d. Brijeme so izvrsi. M.
Vetranid 2, 207. Jurve se je ti'eti dan puno iz-
vrsio. M. Drzic 417. Sva vremeua kad se izvrse.
J. Kavanin 440"-. Izvrsili se jesu dnevi od po-
roda, i porodi sina svoga. J. Banovac, razg. 47.
Moleci Boga i cinedi pokoru, doklen so tri go-
dino izvrse. 82. Izvrs'li so jesu dnevi da po-
rodi. F. Lastric, test. 322. A kad mi se izvrsi,
djevojko, osmi danak. Nar. pjes. bog. 12. Ved
se peti sahat izvrsio. Nar. pjesra. horm. 2, 158.
Jerusalim de gaziti neznabosci dok se ne izvrse
vremena neznabozaca. Vuk, luk. 21, 24.

d. 0 b7-oju uopce, is]}uniti se. Dokle se broj od
izabranijeh ne bude izvrsiti i ispuniti. M. Orbin
192. Da so broj opacina tvoji izvrsio. F. Lastrid,
svet. 15d^\

o. u jcdnom primjeru xvii vijeka znaci: svrsiti
se, pa po torn nestati. J^ubav nikada se nede
izvrsiti, nego u vike pribivati. I. Ancid, vrat.
113.

f. u jednom primjeru xviii vijeka znaci: na-
puniti se do vrha. Kada so nade jedna lada na
moru medu valovima, sto prvi put i drugi u fiu
zapjusne vode morske, ne more ju potopiti ali
ceslo zap|uskujuci napuni ju tako, da naj po-
slidni p|usak, premda maiii od drugije, potopi
ju, zasto se izvrsi. F. Lastric, ned. 169.

IZVESITOST, /. osobina onoga sto je izvrsito,
vidi i izvrstina. — JJ jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,perfeetio, excel-
lentia, praestantia'). Da po vlasti svaki prsten
nosi na ruci, izvrsitost sanjim naucitejima do-
pustena i onim koji su uzncseni na crkovna do-
stojanstva. J. P. Lucid, bit. 19.

IZVESITSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz
izvrsitost. — nepouzdano.

IZVRSIV, adj.

a. it aktivnom smislu, koji izvrsi. — U dva
pisca XVIII vijeka u osohitom teologicnom zna-
cenu 0 milosti Bozjoj (efficax), i u Stulicevu rjec-
niku (.exequons')- Milost plodiva oli ti izvrsiva.
Ant. Kadcid 9. M. Dragidevid 20.

h. u pasivtwm smislu, koji se moze izvrsiti. —
U pisaca nasega vremena. Izvrsiv ,vollzielibai'.
Jur. pol. terminol. 605. i u Sulekovu rjecniku:
,ausfiihrbar ; vollziehbar'.

IZVESiVANE, n. djelo kojijem se izvrsuje. —
Izmedu rjecnika u Vitkovu. Popecitoj pravosudija
duzan jo osnovati, popraviti i nagledati sve, sto
sliizi k tocnome i sovjestnomo izvrsivanu zakona.
Nov. sr. 1835. 81. PopeciteJ crkveni djola i na-
rodnoga prosvestoria duzan je motriti na izvrsi-
vane laogosluzonija, 1835. 85. Izvrsivane ,aus-
iibung'. Jur. pol. terminol. 53. Izvrsivane urpda
,versohung eines amtes'. 584. i u §ulekovu rjec-
niku: ,vollziehung'.

IZVESIVATI, izvfsujem i izvrsivam, impf. iz-
vrsiti. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od xvi
vijeka (vidi kod 2), a izmedu rjecnika u Belinu
(praes. izvrsujom i izvrsivam kod izvrsiti), u Bje-
lostjencevu (izvrsuje m, izvrsiti ,pnrficio, absolve',
V. obvrsujem), u Voltigijinu (kod izvrsiti ima
praes. izvrsujem i izvrsivam), n Stulicevu (izvr-
si vati, izvrsivam ,agere, efficoro', a kod izvrsiti
ima i praes. izvrsujem), u Vukovu (izvrsivati,
izvrsujem .vollenden' ,perficio').

1. aktivno.

a. vidi izvrsiti, 1, a. Koji zlovoj.no naruceni
posluh izvrsuju. A. Gucetic, roz. mar. 210. Iz-
vrsujudi narodbu svetoga zbora tridentinskoga.
M. Alberti ix. Sto god srce u sobi prvo odlu-
cuje, to izvan potle dili izvrsuje. A. Georgiceo,
pril. 93. Neg sve zlobno sto zamisli kra} zlo-
dudni izvrsiva. P. Kanavelid, iv. 19. Izvrsivaj
tve zavjote. L Dordic, salt. 162, Zavjeto obe-
dane izvrsivaj vrh otara. 254. (Bog) izvrsuje
obecana. 355. Sto obedas izvrsujes. 375. Sve
mu obeda i sto jo Jepse hode sve izvrsivat. B.
Zuzeri 15. No izvrsuje duznosti. A. Badid 89.
Jedni so ispovidaju, a ne izvrsuju sto ispovidniku
na ispovidi obecaju. J. Banovac, razg. 166. I
ove je pritne Bog izvrsiva pedipsavajudi prijubo-
divce. J. Banovac, pripov. 183. Ne zapovidi pri-
majuci i izvrsujuci. F. Lastrid, test. 393''. Ostala
su stvorona naredbe tvoje podpuno izvrsivala.
ned. 11. Jesu li virno naredbe liegove izvrsivali
i zapovijedi obsluzili. 406. Primivsi odrisone,
pokoru izvrsuje. A. Kanizlid, bogolubn. 114. Svak
izvrsiva svaku tvoju zapovijed. D. Basic 70. Koji
izvrsuje receno osudene. Ant. Kadcid 25. Izvr-
sivati svoje sklonosti. J. Eajid, pouc. 1, 40. Lasno
je zapovijedati, al' je mucno izvrsivati. Nar. posl.
vuk. 166. Poceo sam je (Mu) izvrsivati. Vuk,
dan. 1, 2. Onaj koji je neobrezan i izvrsuje
zakon. pavl. rim}. 2, 27. Izvrsuj jednako sto jo
zapovjedio da izvrsujes. D. Danicid, 5mojs. 11, 1.
Ko ne bi izvrsivao zakona. jezdr. 7, 26. Ne iz-
vrsivaSe zakona tvojega. nemij. 9, 34. Blago-
sijajte Gospoda, andeli liegovi koji ste silni krje-
poscu, izvrsujote rijec negovu. psal. 103, 20. —
Amo mogu pripadati i ovakovi primjeri (jer se
sluzha shvaca kao duinost). Da podobno moremo
izredi nacino od velike sluzbe, i da oui budu
umiti dobro prociniti i virno izvrsivati. M. Bi-
jankovid 93. Da su sluzbe manijeh rodova po-
m|ivo izvrsivali. A. Badid 409. Nega sudac glavni
jest primio, da pravije izvrsuje vladu u Perugi.
Nadod. 29. Koju cemo (sluzbu) mi izvrsivati.
M. A. Eojkovid, sabr. 38. Nego su izvrsivali
beratlijnske sluzbe. Vuk, dan. 2, 97. Izvrsivati

IZVKSIVATI, 1, a.

366

IZVRTAN

pravosude ,die rechtspflege ausiibea'. Jur. pol.
terminol. 53. Izvrsivati ured ,ein amt versohen'.
584. Izvrsivati ured ,ein amt verwalten'. 593.

— i ovaj primjer: Ako dilom izvrsujemo sto vi-
rujemo. S. Margitii, fal. 246.

b. vidi izvrsiti, 1, b. Koji tjelesna djela iz-
vrsuju. M. Divkovic, bes. 618*, Jedno misli,
drugo odkriva, izvrsiva troce dilom. I. Gundulid
470. Zlobe slicne srcu svomu dje izvrsiva u
vrlini. P. Kanavelic, iv. 4. Koje (ispovidene od
vire) za dicicu, kako i sada ria krstenu rodite}i
izvrsivahu. F. Lastrid, test. 38'^ Nikad vise po-
zudama tilesnim vrata ne otvoriti nego zestokim
pokorama tilo svoje morit i zauzdavati, sto i iz-
vrsiva za 30 godina. svet. 113^. Doklen 6es u
meni izvrsivat na izprazno tolike trude. M. Zo-
rici6, osm. 45. Nejma prilike izvrsivati ono sto
zna. M. A. Ile)kovi6, sabr. 5. Misa uzdrzi u
sebi tri kriposti, to jest dostojnjivu, isprosuju6u
i izvrsujucu. M. Dobretid 368. Koji dobra dila
i kriposti svete izvrsuja. B. Leakovid, gov. 3.
Kad bi kriposti svete izvrsivali. 58. Mlogi |udi
izvrsujn takve kriposti koje su vridne platje
vicne. nauk. vi. Blago tome sluzi kojega do-
Savsi gospodar iiegov nade da izvrsuje take. Vuk,
mat. 24, 46. Izvrsivase osvetu na domu Ahavovu.
D. Danicic, 2dnevn. 22, 8.

e. najcdnomje mjestu xvui vijeka objekat muke
(u purgatoriju), te je vrsene uprav pasiviio tr-
pjene. mogao hi pripadati ovaj primjer i pod a,
jer su muke od Boga nalozene. Ima tako misto
gdi duse izvrsuju muke vrimenite. A, Badid 520.

d. vidi izvrsiti, 1, c. Ispovijed izvrsuje skru-
sene, to jest cini ga izvrsna. J. Matovid 251. A
jere milost izvrsuje narav. 306. Izvrsujudi svetost
u strahu Bozjemu. 389.

2. sa se, pasivno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (izvrsivati se, izvrsuje se ,vollendet werden,
in erfiillung werden' ,fi.t satis e. g. voluntati di-
vinae'). Odijejenje oda zla sto se po strahu iz-
vrsuje. B. Gradid, duh. 9. AH se istinito izvr-
suje sveto pismo, koje jo receno u salmu, M.
Divkovid, bes. 205^. Koliko s grub|ijem nacinom
izvrsuje se izvansko djelovane, toliko je teze. S.
Matijevid 40. K( liko se ima pokore izvrsivati.
F. Lastrid, svet. 126^. Grih koji se s dilom iz-
vrsuje. J. Banovac, pred. 131. Na ispovidi se
obedaju a ne izvrsuju. pripov. 41. Da se na
nem izvr§uje govorene Jobovo. M. Zoricid, osm.
47. Koji (duni) izvrsivahu se na prvi dan ge-
nara. S. Eosa 32''. Da se po dva nacina ova
oblast od kjuca izvrsuje u svetoj crkvi. Ant.
Kadcid 225. Krajestvo na zemji pocine, a na
nebu izvrsuje se. J. Matovid 31. S kojijem se
nacinom izvrsuje sakramenat kr.stena. 144. Da
se istinito cini i izvrsuje krstene. 149. S kojom
formom, to jest, s kojijem rijecima izvrsuje se
ovi sakramenat? 277. Ako ima jos kakva druga
zapovijest, u ovoj se rijeci izvrsuje. Vuk, pavl.
rim}. 13, 9.

IZVESiVOST, /. osobina onoga sto je izvrsivo.

— U pisaca nasega vremena. Izvrsivost ,voll-
ziehbarkeit'. Jur. pol. terminol. 005. i u ^ule-
kovu rjecniku: ,ausfiihrbarkeit'.

IZVESNiCkI, adj. koji pripada izvrSivanu
(uprav izvrSnicima). — Nacineno u nase vrijeme.
Izvrsnicki ,executions- (vollziehungs-)'. Jur. pol.
terminol. 199.

IZVESNIK, m. vidi izvrsite}. — Nacineno u
nase vrijeme. Izvrsnik ,vollstrecker'. Jur. pol.
terminol. 605. Izvrsnik opornke ,te8taments- exe-
cutor'. 502.

IZVESnOST, /. osobina onoga sto je izvrsno.

— XVII i xviii vijeka. Svaka fiovjedanska iz-
vrsnost. B. Kasid, nac. 19. Za izvrsuos koje si
dostojna. B, Kasid, nac. 83. Kada budu proti-
cati vrhe od evanjelske izvrsnosti. A. Vitajid,
ist. 85. Eazmisja dobrotu i izvrsnost Bozju. 106.
Prija nego zloba liihova uzreste do svoje iz-
vrsnosti. 173. Eadi tvoje neizmirne isvrsnosti.
H. Bonacid 23. Pun svake izvrsnosti i dobrote.
25. Na duhovnicku izvrsnost i svetinu svitovati.
A. Kanizlid, kam. 4. Sto diluju ovi ovde? nije
li za izvrsnost nauka ? A. T. Blagojevid, khin.
58. Pi'evelika i slobodna i nepodloziva izvrsnost.
J. Matovid 14. Kada pridajemo Bogu priveliku
dobrotu i izvrsnost. 15. Da se u liemu uzdrzuje
izvrsnost i izvrsene svijeh stvari. 65. Izvrsnost
sakraraenata novoga zakona. 133. Aposto zove
nih poglavice radi izvrsnosti naravi. 508.

IZVESNIVATI, izvrsnujem i izvrsnivam, impf.
izvrsniti. — U Stulicevu rjecniku: praes. izvr-
snivam kod izvrsniti. — nepouzdano.

izVESTINA, /. vidi izvrsnost. — Postaje od
osnove izvrst adjektiva izvrstan nastavkom jina.
st-j mijena se na st a kod eakavaca i nekijeh
stokavaca na sd (izvrsdiua). — Od xvi vijeka
(vidi kod b).

a. uopce. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (iz-
vrsdina, v. izvrsitost s dodatkom da je uzeto iz
Hahdeliceva). Naredna stanja i jime izvrsdine
gledajudi. P. Zoranid 42a. Ti des me vladati,
ti ma izvrsdina! I. T. Mrnavid, mand. 51.

b. primae partes, jus praecipuum, privilegium,
nesto sto se korne daje Hi priznaje kao bo]emu
od ostalijeh. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,der
vorzug' ,praestantia, primae partes', n. p. sva-
koga otmicara osude na pet godina, a mladozenu
za izvrstinu na sest s dodatkom da se govori u
Dalmaciji). Koji imaju v sebi castnu oblast i
izvrsdinu. §. Budinid, sum. lOl''. Jeli preujimal
u mislih poctena i izvrscine. ispr. 70. Komu iz-
vrsdine takove udili. I. T. Mrnavid, osm. 60. Ona
je sama sdruzila osobitom izvrscinom Bozjom
cast svrsena divstva. 68. Plemena vridnoga stara
izvrsdina. mand. 3^. Ako komu izvrSdina oso-
bita od pape ne bude ucinena. A. d. Costa 1, 84.
Staresini kod diobe dadu stogod za izvrstinu.
V. Bogisid, zborn. 346. Uz dio arambasin dadu
kakvu izvrstinu n. p. lijep jatagan. 611. ^ radi
ovijeh primjera isporedi izvrsnost pri kraju: Za
izvrsdinu zove se Bog duh sveti. I. T. Mrnavid,
ist. 33. Nije li joste otac i sin po izvrsdini duh
sveti? 34.

1. IZVET, m. vidi svrdao. — U Stulicevu rjec-
niku: ,trapano' ,terebra'. — nepouzdano.

2. IZVET, /. u Stulicevu rjecniku: uz 1. izvrt.

— nepouzdano.

1. IZVETAJ, »n. rupa Uo se probije svrdlom
(izvrcuci). — Samo u Belinu rjecniku: ,forame,
pertuggio fatto con trivello o simile' 323'^ ; u
Voltigijinu: ,forame, pertugio, buco fatto con
trivello' ,loch'; u Stulicevu: , foramen'.

2. IZVETAJ, /. u Stulicevu rjecniku: uz 1.
izvrtaj. — nepouzdano.

IZVETAJCAC, izvrtajdca, m. u Stulicevu rjei-
niku: uz izvrtajdid. — sasma nepouzdano.

IZVETAJC16, m. drm. izvrtaj. — U Stulicevu
rjecniku: ,angustum foramen'. — nepouzdano.

IZVETAK, izvrtka, m. samo u Stulicevu rjec-
niku: V. zavitak.

IZVETALAC, izvrtaoca, m. covjek koji izvrce.

— U Sulekovu rjecniku: ,verdreher'.

IZVET AN, izvrtna, adj. izvracen, izvrnut. —

IZVRTAN

367

IZVEZBEN

Na jednom mjestu xviii vijeka. KS (korab]a) iz-
vrtna, ka polutna, druzini od dna svoga grob
ucini. J. Kuvanin 212'>. — nepouzdano.

izVRTAN, Izvrtna, m. u nase vrijeme a Lici.
a) malo vrelce zovu izvrtnom. ,De ta vrelo, to
je samo mali izvrtaii'. — b) znaci sto i dub[anac.
,Ne idi tamo daleko u vodu, tamo je jedan ve-
liki izvrtan, pa 's se utopiti'- — c) ouo mjesto
na sred vode, de ka voda u okrug leti, zovu iz-
vrtnom. ,Ne plivaj blizo onog izvrtna, jer ce i
s tobom onako okruziti i maum prozdrijeti'. J.
Bogdanovii.

izVRTANE, ??. djelo kojijem se izvrce. — Iz-
medu rjecnika u Vukovii. Da prosvjeduje proti
ovakovom izvrtanu bistra zakona. M. Pavlinovic,
razl. spis. 83.

1. izVETATI, izvrcem (izvrtam), impf. izvr-
nuti. — Akc. je kao kod izgledati. — Fraes. iz-
vrtam nalazi se u naj starijem (2larulicevu) pri-
mjeru (vidi kod 3). iz prezenta u novijc vrijeme
prelazi c i u infinitiv: izvrciati. — Od xv vijeka
(vidi kod 3), a izmedu rjecnika u Stulicevii (iz-
vrtati, izvr6em, v. izvratiti), u Vukovu (izvrtati,
izvrcem, 1. ,umwerfen' ,everto'. 2. jVerirehen' ,de-
torqueo')-

1. aktivno.

a. u pravom smislu, vidi izvrnuti, A, 1, a i
izvratiti, 1, a. Gdje krive usta, gdje oci izvrcu.
M. Orbin 41. Psovaoci izvrdu svoj jezik za po-
grdu Bozju. I. J. P. Lucid, razg. 85.

b. vidi izvrnuti, A, 1, b, b) i izvratiti, 1, c.
A kad vidim poslije, da gdjekoji ove moje rodo-
|ubive misli izvrcu. Tuk, odg. na lazi. 16. Da
ne izvrcemo rijec Boziju. pavl, 2kor. 4, 2. Poklon
zasjep^uje oci mudrima i izvrce rijeci pravednima.
D. Danicic, omojs. 16, 19. Ne izvrci pravde. 16, 19.
Ne izvrci pravice dosjaku. 24, 17. Beskuca iz-
vrce talijanski ovako. S, ^ubisa, prip. 254.

C. vidi izvratiti, 1, d. To ne izvrce ovi kanon.
A. Kanizlic, kam. 316. Da je Elizeo prorok taj
koji mu sve odluke izvrce. E. Pavic, ogl. 325.

(1. vidi izvrnuti, A, 1, d. On izvrce plemica
dorata. Nar. pjes. juk. 372.

e. u prenesenom smislu, bacati na drugoga
krivicu. Ead prvane one place svaka na nas iz-
vrtace. P. Yuletic 61. Ti izvrces na drugoga =
bacas na drugoga. J. Grupkovic.

f. izvrtati glasom, vidi 1. izvijati, 1, a, e). Koli
bi junaci jepse popijevali, koli bi glasom }epse
izvrtaii. M. Drzic 399.

'i. pasivno. Flaviji (bise) sve lice, sve prsi, sve
ruke gvozdenijem klijestima izvrtane. I. Dordid,
ben. 36.

3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izvrcati se ,retrospicere'). Dobrom se obita
onim ki ga Jube, pak se zlom izvrta, Bozju milost
gube. M. Marulic 103. Poznavsi kraj da mu se
svakolika skrovita vica izvrcu. E. Pavic, ogl.
324. Jezus izvrce se obazrivsi se. S. Rosa 49^.
Izvrce se Durutovic Mejo. And. Kacid, razg. 239.

2. IZVRTATI, izvi-tam, impf. izvrtjeti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Bijec je stara, isporedi
stslov. izvri.tati, rus. nsBepTart. — D nasem se
jeziku nalazi it jednom primjeru xvii vijeka (pa-
sivno), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (izvrtati,
izvrtivam ,forare, trapanare, pertugiare, trivel-
lare' ,ausbohren, durchbohren'}. Nikim oci bihu
izvrtane. F. Glavinid, cvit. xviii.

IZVRTITE:^, m. covjek koji izvrti (izvrne). —
U Belinu rjecniku: ,chi capivoglie' ,inversor'
170a.

IZVRTIVATI, izvrtujem i izvrtivam, impf. ite-

rativno prema 2. izvrtati. — Samo u Voltigijinu
rjedniku : praes. izvrtivam kod izvrtati.

IZVRTJETI, izvftim, pf. probiti, iskopati, iz-
dupsti vrteci. — Slozeno : iz-vrtjeti. — Akc. se
ne mijena. — Bijec je stara, isporedi stslov. iz-
vrtteti, rus. iisBcpTtTB, — Izmedu rjecnika u
Belinu: ,forare con trivello' ,terebro' 323'' ; izvr-
titi pusku ,scaricare, levar il carico dallo schioppo,
o simile' ,sclopum exonerare' 649^), u Stulicevu
(izvrtjeti i izvrtiti i izvrceti ,terebra extrabere'\
it Vukovu: 1. ,zerbohren' ,perforo'. 2. ,heraus-
ziehen (den schuss aus der flinte)' ,evacuo telum' ;
u Danicicevu (izvrtteti ,effodere').

1. aktivno.

a. sa znacenem kazanijem sprijeda. Pribliziti
se jemu spesfcu i oci jego izvrtteti. Stefanit. star.
2, 2T2. Jemuze oko izvrbte. Glasnik. 10, 239.
Kolak spile kii izvrti narav usred hridnijeh sti-
jena. A. Gledevic 267^. Bududi izvrtili kriz. M.
Lekusic, razm. 95. Cesta kapja kami izvrti. (Z).
Poslov. danic.

b. izvaditi vrteci. — u osobitom smislu kad je
objekat naboj u pusci, vidi u rjecnicima.

'i. pasivno. K izvrtjenijem bijezima potezu mu
ruke bile. G. Palmotic 3, 182a.

3. sa se, pasivno. Kad bi se kupusna glavica
izvrtjela pa nadjela. Vuk, pism. 40.

IZVRTNIK, m. covjek koji izvrne (unisti). —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Fusk i Madij
grada slavna izvrtnike Gote vele. J. Kavanin
114t'.

IZVRTNIC, m. dem. izvrtan. — V nase vrijeme
!< Lici. ,Nije ono nikakvo vrelo, nego samo neki
mali izvrtnid'. J. Bogdanovid.

IZVRTOGLAVATI, izvrtoglavam, pf. otiei kao
stranputicom, ne znajuci kuda (kao vrtoglavo ce-
lade). — U nase vrijeme u Lici gdje se kaze u
istome znacenu i izvrtoglavinati. ,Kud je ona
vrtoglav izvrtoglavala ?' ,Ja ne znam'. ,Ma zbi|a,
kud je izvrtoglaviiia?' ,Kazem li ti, da ne znam'.
J. Bogdanovid.

IZVRTOGLAVINATr, izvrtoglaviiiam, pf. vidi
izvrtoglavati.

IZ^'RY iW!L!l,iz\i\'\va.,pf.izicivrveci (o mnostvu).
— Slozeno: iz-vrvjeti. — Akc. je kao kod izgo-
rjeti. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (jherausstromen* ,effuadi, se eifundere'
s primjcrom : Izvrvjese }udi iz grada). A kad sila
konska izvrvjela. Pjev. crn. 275a.

iZVRZAK, izvrska, m. sto se izvrgne (u oso-
bitom smislu). — Samo ti Stulicevu rjecniku: 1.
,sordes, purgamentum'. 2. , abortus', i u nase vri-
jeme u Sulckovu: ,auswiirfling'.

IZVRZATI, izvrzam i izvrzem, impf. izvrdi i
izvrgnuti. — U Voltigijinu rjecniku: izvrzati,
izvrzem ,gittar fuora, lanciare, rigettare; scar-
tare' ,hinauswerfen, verwerfen, ausschiessen', i ii
Stulicevu: izvrzati, izvrzam ,ejicere' s dodatkom
da je uzefo iz brevijara. — nepouzdano.

IZVEZBA, n. djelo kojijem se izvrsi (osobito
kod suda, pravde). — Nacineno u nase vrijeme
od osnove glagola izvr§iti nastavkom ba pred
kojijem s glasi kao z. Nitko nije bio vlastan
obustaviti izvrzbu rjesidbe. M. Pavlinovid, razl.
spis. S3. Izvrzba ,execution'. Jur. pol. terminol.
199. Izvrzba ,vollstreckung'. 605. Izvrzba na
osobu ,personal-exekution'. 385. Izvrzba presude
,urtheils-vollstreckung'. 545. i u Sulekovu rjec-
niku: ,ausfulirung; realoxecution; vollstreckung'.

IZVRZBEN, adj. koji pripada izvrzbi. — Na-
cineno M nase vrijeme. Izvrzbeni , executions-'.

IZVEZBEN

3fi8

IZVu6l, 3, h, e).

Jur. pol. terniinol. 199. Izvrzbena tuzba ,exe-
cutions-klage'. 199. Izvrzbena moc , executive
gewalt'. 200. Izvrzbeno djelano ,exccutions-
schritt'. 451. Izvi'zbeni propis ,vollzugs-vor-
schrift'. 606.

IZVEZENE, «. djelo Jcojijem se izvrze (iz-
vrgne). — Stariji su oblici izvrzenije, izvrzeuje.
— Izmedii rjecnika u 3Iikaliitu (izvrzenje), u
Bclinu (izvrzenje ,it gettar fuori' ,eiectio' 342^;
,aborto, cioe il disperdersi la creatura' ,abortus'
10a; ,l'itnbastardir.-si' ^1&^), u Bjelostjencevu, u
VoHigijinu, u Stulicevu, u Danicicevu (izvrtze-
nije ,ejectio')- Da ga (kalitdera) ne iztiuctu ni-
kojimf. uzrokomt, lise ako se obrete do riega ta-
kova viina, jazo jesti. podobna izvrbzeniju. Mon.
Serb. 81. (1302 — 1321). Ako^ uastojal jest no-
plodnosti zene ill izvrzenju. S. Budinic, ispr. 62.
Ako je kojagod nastojala na izvrzenje. B. Kasic,
zrc. 60. Uciniti izvrzenje poroda. A. d. Costa
2, 159.

IZVRZIV, adj. Jcoji se maze izvrci. — Samo
u Stuliceou rjecnika: ,quod abortiri potest'.

IZVIJCENE, n. djcio kojijem se izvuce. — U
Bjelostjeucevu rjecniku: kajkavski izvlecene, iz-
vucene ; u Janibresieevu : izvlecene; u Stulicevu.

JZVIJCI, izviicem, pf. slozeno: iz-vuci. — Akc.
je kao kod istresti. — Radi starijih oblika u
kojima wjcste sadasnega u ima le, It Hi ul, vidi
kod vuci. — Ilijec je stara, isporedi stslov. iz-
vle.Ui, rus. ii3BAeHb. — Izmcdn rjecnika u Vran-
cicevu (,exuero; nudare'), u Belinu (izvuci brod
,tiraro la barca in terra' ,subducere navim' 732^;
izvuci sidro ,salparo 1' ancora' .solvere anchorain'
V7''), u Bjelostjeucevu (,extraho', v. izvlacim), u
Voltigijinu (.estrarre, tirar fuora, salpare' ,lieraus-
ziehen'), u Stulicevu (.extrahere, educere, pro-
ferre, promere, producere'), u Vukovu (1. ,heraus-
zielien' ,extraho'. 2. ,hinanfziehen' ,extraho' s jj/t-
mjcrom : Ne mogu koni natovarena kola izvuci
uz ovo brdo), u Danicicevu (izvlesti ,extrali6re').

1. aktivno.

a. izvaditi, izvesti vukuci. a) u pravom sniislu.
Ucinise ju izvici iz ogi'ia, Mirakuli. 10. Nece
li ga izvleci van. Anton Dalm., nov. test. 109.
luc. 14, 5. Izvuco ga iz ospedala. B. Kasic, fran.
25. Izvuci mene iza ka}a. nasi. 140. I izvuksi
na kraj plavcice naslidovase nega. L. Terzic 283.
Izvukavsi ga vanka. M. Lekusic, razm. 55. Do-
dose dva psa crna, i ono prokleto tilo nadvor
izvukose. J. Banovac, razg. 181. iiibari izvu-
kose (iz ribnaka) sest hijada glavica. A. Ka-
nizlid, kam. 86. Da ne bi zmiju iz ne za rep
izvukao. M. A. Rejkovic, sat. Gr.3b. Ne uoogu
izvuc svojih iz gustezi nogu. J. S. Ile)kovi6 65.
Vec izvukoh ranena junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 347.
Pusti mene na cekrk uzicu, izvuci me do pola
tavnice. 3, 122. I izvuce od boja topove. 4, 37:.-'.
Zgrabi babu pa je izvuce ispod kreveta. Nar.
prip. vuk. 20. Komarcu izvuci nogu, eto crijeva
na dolinu. Pravdonosa. 1851. 31. Zgrabi mac
ncgov i izvuce ga iz korica D. Danicic, Isani.
17, 51. Izvudi ce raaceve svoje na Misir. jozek.
30, 11. — amo mogu pripadati i ovaki primjeri:
Ima li u riemu meda koga bi ona mogla izvuci.
M. A. Rejkovic, sabr. in. Vrucina svu vlagu iz
ne prije vrjeraena izvuce. I. Jablanci 18. Sunce
iz Aih izvuco iutinu. J. S. Relkovi/; 393. Kao
da vatra izvuce vatru i bol. Vuk, posiov. 32.
Mozemo pecivom od vina rastaviti i na poje iz-
vuci (vinski spirit). P. Boli6, vinod. 2, 9. Ako
kiselinu iz vina izvuces. 2, 28. Vidi jesu li pceie
sav med izvukle. F. Dordevic, p6elar. 38. Ako
su pcele 8ve izvukle a ti onda meti tu kosnicu

na svoje mesto. 48. Peel podmetnu pladan za-
mascen po nacrtima i izvuce nelos utis. M. Pavli-
novi6, rad. 36. — b) metaforicki. !^udi i zemtju
svojego vladycfcstvija jako izb bezdni izvlekt.
Stefan, sim. pam. saf. 15. Izb glubiny neverb-
stvija izvlece jezykt svoj. 25. Zlo se tiskat bez
jakosti, ko je nekrepka k'o ja stupa; jedva iz-
vukoh stare kosti, i izkopah se svih iz skupa.
I. Gundulic 163. I nek sebi pravdu vuce koju
negov vo izvuce. V. Do.sen 64^. Vojska mu se
u skerlet obuce, ave bogastvo iz nega (Sarajeva)
izvuce. And. Kacic, razg. 223. Tako sam i ja
iz razlicitih kniga izvukao ouo. M. A. Rejkovic,
sabr. HI. Travurina zemji mlogo snago izvuce.
I. Jablanci 208. Sebo ne moze iz svojega uboztva
izvuci. A. T. Bla^ojevic, khin. 39. Izvudi iz nista
zvizde, nebesa, zem|u, more, dubine. A. Tomi-
kovic, gov. 17. Iz nista izvuce stvorena. 38.
Izvukao je iz gliba 30U zlocinaca. M. Pavlinovic,
rad. 126. — amo mogu pripadati i ovaki pri-
mjeri: Stade da pripituje i iskusaje Ruzu, tek
da joj izvuce koju rijec. y. l^ubisa, prip. 61. Ove
uhode nijesu smjele ni doprijeti do Scepana, a
kamo li mu koju rijec izvuci. 100. Tamo pri-
tvrdi svjcdogbu, koju su mu pod mukama iz
ustiju izvukli. 221.

b. vukuci iznijcti na vise mjesfo, isporedi iz-
nijeti, IE, 1, c. — vidi u Vukovu rjecniku-

c. kao svuci. — samo u cakavaea (vidi i n
Vraneicevu rjecniku). a) objekat je odijelo. Ru-
bacu mi cistu nos' da se obucem, a ovu necistu
da izvucem. B. Krnarutic 38. — 0) objekat je
ielade. Tad gola ali ti naga izvuci cini me. P.
Zoranid 66*.

3. pasivno. Drijevo izvuceno u jedan orsan.
B. Kasic, fian. 144. Iz naj bo|ih pocetnika iz-
vuceno. M. A. Rejkovic, sabr. i. Koji su zdravi
ulizli veccr u postelu, ali nisu iz lie izasli, nog
mrtvi izvuceni. Ant. Kadcic 217. Rda nijo nista
drugo, nego gvozde s kislorodom, ili iz paro-
kruzija, ili iz vode izvucenim. P. Bolic, vino-
djel. 20.

3. sa se.

a. pasivno. Kiselina moze se iz kjuka izvu6i.
P. Bolic, vinodjel. 2, 23.

b. rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,reptando egredi-) i u Vukovu (1. ,9ich heraus-
ziehea' ,se extrahere' s primjerom: Izvuci se iz
ku6e. 2. ,sich zuriickziehen' ,so subtrahere*. 3.
izvukli se koni, t. j. malaksali ,durch ziehen er-
matten' ,debilifcari').

aj vidi 1, a. znacene je izici mukoni a i po-
tajno, a u kojem slucaju i povuci se natrag
(ispred nesrcce, neprilike). vidi u Vukovu rjec-
niku 1 i 2. Sada ce se nopodoba izvuci vanka.
N. Raiiiua 88*. Sturak moj kradom se izvuce
k livadi. M. Vetranid 2, 29i). Izvuce se iz pri-
dubokih tmina. I. Grli6i6"265. Kud se u zrak
dim more izvuci. J. S. Rejkovic 409. Oj Cu-
picu, zmaju iz Nodaja! izvuci se, more, iza bara!
Nar. pjes. vuk. 4, 288. Izvuce se jedan na ku-
lasu. Nar. pjes. juk. 431. Izvuco se iz duvara
guja. Nar. pjes. petr. 2, 29. Kako bi se izvukao
iz neprilike. M. Pavlinovic, rad. 120. — u impt.
kad se ko odakle tjera s nekijem preziranem.
Izvuc' se, podi tja; kud rones'? tamo stoj. N. Na-
jeskovid 1, 176. Izvuc' se s vragom tja! 1,251.
Izvuc' se od tudo; stavi me na karu! 1, 261.
Izvuc' se! ne nieni na o<^i vece ! M. Drzic 3^5.
Izvuci se od men'! B. Gradid, djev. 104.

b) vidi 1, b (metaforicki). Izvulksi se iz vet-
hoga cloveka. S. Budinid, sum. 69''.

c) umoriti se od velikoga vlacena (o konma,
volovima itd.). vidi u Vukovu rjecniku, 3.

1. 1^

369

2. IZE

1. IZ, vidi iz.

2. IZ, i»ie sZot?w z u jednoga pisca Bosnaka
XVII vijeka. Imena slova: a, b, va, ge, de, e, iz,
zet, i . . . I. Anci6, svit. viii. vi'at. xii. — Ja-
macno po tome sto je bijezio glas z slovom x (iks).

3. IZ, m. ime dvjema selima u Dalmaciji u ko-
taru zadarskom. Iz veliki i Iz luali. Kepert.
dalm. 1872. 36*

1. JZA, /. vrucina(?). — U jednoga pisca na-
sega vremena. Oziv|enu glazbom i iZom naroda.
M. Pavlinovid, razl. spis. 415. Urnoran sam opo-
civao od ize i vrucine. 416.

2. I^A, m. ime musko. — U narodnoj pjcsmi
prosloga vijeka. Pred liima je Iza Eisnanine,
Nar. pjes. bog. 191.

IZAIJA, VI vidi Isaija. — U pisaca Dalma-
tinaca i Bosnaka od xv vijeka (u Dalmaciji se
tal. glasno s, nase z, izgovara z). Jere s' Izaije
prorocastvo stila. M. Maruli6 173. Po usta Izaije
proroka. M. Divkovi6, nauk. 4''. Govori Izaija
prorok. I. Ancic, svit. 38. Sti Izaiju. M. Le-
kusic, razm. 153. Licumirci, dobro je od vas
prorokovao Izaija, govoreci: ,Pak ovi ustmi mene
stuje'. J. Banovac, razg. 75. S Izaijom cu jau-
kati. 89. Eici Izaijo proroka. pred. 19. Toliko
je u svetomu Izaiji napomenuto. F. Lastric, test,
ad. 111.

IZAK, m. vidi Isak. — U pisaca Dalmatinaca
i Bosnaka od xvxi vijeka (vidi Izaija). Pak Izaka
rodi Sara f), Barakovic, jar. 37. Kako si oslo-
bodio Izaka od onoga posvetilista. P. Posilovic,
nasi. 157^. Izak govori Isusu. S. Margitic, ispov.
210. Kakono si oslobodio Izaka. L. Terzic 20.
ISaku i Jakovu. 210. Jedan Abol od brata ubijen,
jedan Izak stati pod golim nozeni otca Abrama.
J. Banovac, razg. 156. Istiravam vas po Izaku.
blagosov. 143.

IZAKOV, adj. koji pripada Izaku. Boze
Abrarnov, Boze Izakov, Boze Jakovjev. L. Terzic
324. Sara mater Izakova. J. Banovac, pripov.
249. Boze Izakov! blagosov. 41.

IZALITI, izalim, pf. vrlo pozaliti, dosta po-
zaliti. — Slozeno: iz-zaliti. — Akc. je kao kod
izgaziti. — U nase vrijeme. Tuzno srce dobro
izalila. Nar. pjes. petr. 2, 324. Ako ce i zalit
potragu, nece izaliti. Nar. posl. stoj. 9. ,Nigda
izaliti necu, sto mu jos i tu vo|u ne ispuni'. J.
Bogdanovi6.

IZANIN, m. piezime Hi ime kojijcm se poka-
zuje rodno mjesto? (Iz? Izanovac?). — Najednom
mjestu XV vijeka. Luku Izanina. Mon. croat. 112.
(1473).

IZANOVAC, Izanovca, m. vidi Vizanovac.

IZDE6i, vidi izeci.

IZDEGATI, izdegam, impf. izde^i. — ,U Stu-
licevu rjecniku: us izdedi. — nepouzdano.

IZDENATI, izdenam, pf. vidi izagnati. — U
Stulicevu rjecniku : izzdenati, izzdenam ,expellere'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara i s pri-
mjerom: Ako eretike ne izzdene; izdonati, iz-
denam ,ducero, propellere, ejicere'. — Ocito je
Stulli nacinio inf. iJ.denati i (sto je cudnovatije)
praes. izdenam po 2)rimjeru u kojem je praes. iz-
denem, te je sve sasma nepouzdano.

IZDENITI, izdonim (?), pf. vidi izagnati. — U
Stulicevu rjecniku : izzdeniti, izzdeiiivam ,propel-
lere' s dodatkom da je uzeto iz brevijara (?) ; iz-
deniti, izdenujem i izdenivam uz izdenati. —
sasma nepouzdano (vidi i izdenati).

IV

IZDENIV, ac^. u Stulicevu rjecniku: v. iz-
goniv. — sasma nepouzdano.

IZDENIVATI, izdenujem i izdenivam, impf.
izdenati. — U Stulicevu rjecniku : izdenivati, iz-
denivam uz izdenati, a kod izdeniti ima i praes.
izdenujem. — sasma nepouzdano.

t^DENUTI, vidi izagnati, I, 1, b, b).

IZDERATI, izderem, pf. sve pozderati. — Slo-
zeno: iz zderati. — Od xvii vijeka. Nive, dubja,
stada, Judi splesa, obori, pokla, izdera. G. Pal-
motid 1, 6. i M Sulekovu rjeiniku: ,abfressen'.

IZDE ZORA, adv. iz zora, iz rana jutra. —
Nejasna je rijec izde, moze biti da postaje od
iz dnezora sto vidi. — U jednoga pisca Dubrov-
danina xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,summo mane*). Staniste svoje privisni
usvetio je rano izde i^ora. S. Rosa 175^.

IZDEACiTI, izdracim, pf. u Vukovu rjecniku:
n. p. oci, vide izbeciti. — Slozeno ; iz-zdraciti (?).

— Akc. je kao kod ishvaliti.

IZDRALITI, izdralim, pf. vidi izdraciti. —
Slozeno: iz-zdraliti(?). — U nase vrijeme u Lici.
,Sta si tako oci izdralio?' ,Izdralio u nu oci, reka
bi, da 6e je ocima prozdrijeti'. J. Bogdanovid.

IZDRIJ^BITI, izdrijebim, pf. (o kobili) roditi
mnogo zdrebadi. — Slozeno : iz-zdrijebiti. — Akc.
je kao kod istijestiti. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,werfen (von stuten)'
,enitor', Ona je kobila izdrijebila sve te kone.

1. aktivno. Sve ih, kleta, izdrijebila bise. Nar.
pjes. juk. 84.

3. sa se, refleksivno.

a. roditi (o mnogijem kohilama). — Izmedu
rjecnika u Vukovu (t j. kobile ,insgesammt werfen*
,enititur alia ex alia' s primjerom: Sve su se ko-
bile izdrijebile). Kobile se izdrebile. Nar. pjes.
vuk. 1, 114.

b. (o kobili) pobaciti. — U Lici. ,Juce mi se
kobila izdrijebila'. tako reku kada kobila pobaci
ili mrtvo ozdrijebi zdrijebe. J. Bogdanovi6.

1. IZE, ime slovu i (h) u cirilovskom alfabetu.
H to jest ize u cirilskomu bukvaru. S, Rosa viii.
Na sircu ize, ali sirca nize. Nar. posl. vuk. 191.
Slovo ize, ali sirca nize. (Zapisao kaluder na sircu

— de se reze — ,ize' — h — , da bi poznao ako
dak odsijece malo. kad kaluder izide iz sobe, dak
uzme sirac da odsijece malo, a kad vidi na sircu
,ize', on odsijece poveliku krisku, pa zapise opet
onako ,ize' kao sto je i bilo. kad dode kaluder,
pogleda sirac i uzme u ruke: ,Va istinu, slovo
ize, ali sirca nize'. 289. Nar. prip. vuk.^ 300.

2. IZE, pron. qui, koji (samo relativna, ne in-
terogativna zamjenica). — Bijec je praslavenska,
ali se nalazi samo u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom i kod pisaca koji inace pisu na-
rodnijem jezikom kad navode sveto pismo. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu i u Danicicevu (ize
,qui', zamjenica ,i', koju vidi, slozena sa ,ze', cim
postaje relativna: ,Ize ne ostavitb vseht i vi. sledb
mene ne idett, nestb mi dostoint'. Mon. serb. 3
god. 1198. ,Jegoze blagoslovismo'. 13 god. 1222—
1228. ,Jeze inomu ne prilozit se'. 3 god. 1198.
,Vi. obraz§ vt nemtze mi otide'. 8 god. 1200. u
nominativu mu§koga roda dolazi i kad bi trebao
drugi rod, jamacno za to sto mu se cijelo zna-
cene vec zaboravjalo pa se uzimalo da samo vezo
recenice : , Jakoze i ina ize sutt vtpisana'. 63 god.
1293 — 1302. u srednem rodu jed. dolazi i onda
kad mu je predikat drugoga roda mn. kao danas
sto: ,Jeze sutb ubozii, ... da uzinijett arhijepi-
skupija'. 15 god. 1222 — 1228. dolazi i mjesto grc-

24

2. IZE

370

IZESTITI

koga 61a nka: ,Vsa jaze na zemji'. 3 god. 1198.
tada cesto ostaje u nominativu muskoga i sred-
nega roda ako je i drugoga roda i u drugim pa-
dezima ono uza sto stoji : .Dijavola ize na nast
brant razdrusi'. 134 god. 1348. ,R6vnuju ize
prezde mene byvsimi.'. 196 god. 1.S81. ,Hramt
tvoj jeze u Vranine'. 112 god. 1321 — 1336. grckom
clanku odgovara i uz infinitiv: ,Blagoslovi syna
svojego, jeze postpeststvovati jemu'. 5 god. 119S
— 1199. u srediiem rodu veze dvije recenice kad
je u jednoj uzrok drugoj, kao sada sto, kad
mjesto rolativnih zamjenica dodose interogativne :
jBlagodaru te, jeze spodobilt me jesi videti puti
spasenija tvojego nacelo'. Stefan, sim. pam. saf.
11. jos vise dolazi u torn poslu s predlozima koji
cine te se i uzrok jace javja: ,Za neze dobro-
detelb si jestt }ubvo radi'. Mon. serb. 3 god.
1198. ,Za neze donese nam krtmiteja nasogo'.
Stefan, sim. pam. saf. 13. ,Po neze i proroci ve-
stajutt'. 1. ,Po neze i razbojniki, malt glas is-
pusti, nt veliju vezu obrete. Mon. serb. 567 god.
1389 — 1405. — jos u naj starijim spomenicima
;Ze' u ovoj rijeci glasi i ,re', ali se s torn pro-
mjenom sacuvala samo u srednem rodu u nomi-
nativu i akusativu ,jere' koje vidi). (Bog) ize
sam sebe da za nas. S. Budinic, sum. HK Onih
ize Isusa uhitihu. F. Glavinic, cvit. oS^. Postiti
imamo proti Adamu ize postiti ne hti. 61^. U
Isukrsta, ize jest pravi tezor. 270t>. Otac ize
star jur buduci. 3U6''. Tako jest zivot nas ize
u porodu se otvori. posl. 9.

IZECI, izezem, pf. ispaliti, izgorjeti (prelazno).
— Slozeno: iz-zeci; z moze ispasti u govoru ispred
z (ako se i nalazi xnsano), Hi se zz inijena na
zd (isporedi n. p. izagnati, I, 1, a, a)): izdeii,
izdezem. ovaj je ohlik obicniji u starija vre-
mena. radi oblika vidi jos i ze6i. — Akc. je
kao kod ispeci. — Bijec je stara, isporedi stslov.
izdesti, rus. naaceHb. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (kod ispaliti i izgoriti), u Voltigijinu (stam-
parskom grijeskom izedi, v. izigati, ali ovoga nema
napose), u Stulicevu : izeci, izizem ,comburere,
concremare'; izzedi, v. izeci; izde6i ,ducere, pro-
pellere, ejicere' (sasma nepouzdano : pisac je po-
mijesao sa slicnijem oblicima glagola izagnati). 2.
V. izeci; u Danicicevu (izdesti, izdegu ,comburere').

1. akiivno.

a. subjekat je ogan i drugo sto samo pali.
Ogan mi smankaju, neka me u hrli, vilo, ne iz-
zeze. H. Luci6 207. Zrako suncane ne moze
ogan izeci. M. Divkovic, nauk. 291*. Neka joj
ogan put iz^eze. B. Kasic, per. 42. Prvo vatra
iSeze stvari bliziie nego daleke. M. Radnic 57'J.
Da mozjani sve mu izzegu (plasti raiezene). P.
Hektorovic (?) 137. Da ne izeze me vicni ogan.
L. Terzic (B. Pavlovic) 68. Ogan voliku sumu
izzeze. A. Bacic 102. Sadi ce ogari s neba i iz-
zedi ce naslidniko negove. 499. Da 6e ogan iz-
zedi neprijateje negove. 502. (Bog) cini da se
u pustini mnogi saghiju, da ji zemja prozdre,
ogan izeze. J. Banovac, razg. 24. Svion kalpak
izeglo mu zrne. Osvetn. 2, 155.
.: b. znacene je kauzalno, jer je subjekat cejade
koje 6ini da objekat izqori. Knigy nectstivyije
izdegL. Stefan, sim, pam. .saf. 8. Ako bi ca ostalo,
na ogni izzezite. Bernardin 86. exod. 12, 10. Na
ognu izezite. N. Eanina 108*. exod. 12, 10, Ako
bi tko jedno tijelo izegao. M. Divkovid, bes.
400'». Povjesmo ima izedi, izeksi staviti gdigdi
u crkvi. 243a. 1 obraz mu (Nehanu) vas izzeze
(Dilaver). I. Gundulid 522. Ter ga (gusara) isi-
jeci, ter pohara', satarisi, sprzi, izdezi. Gr. Pal-
motid 2, 248. Ovi je cesar izzegao onu razgla-
senu knizarnicu. A. Badid 253. Da izzegu re- I

cenu maramicu. 290. Izeci sve u cemu nade
pasu. 441. ,Ni velicar mi nije driigojacije moga
raue izlijeciti, nego e mora naj prije nekijem
vragom izeci; ali ga boli, moj brte, kad mi je
sta ranu zeci, bio sam se iznesvijestio'. J. Bog-
danovid.

3. pasivnn. Ako de on biti ubijen, ali mu glava
osicena, ali izezen. P. Posilovid, nasi. 126''. Da
svoje tijelo bude izezeno. cvijet. 152. Izezeni
od sunca, M. Radnid 64''. Nadu izezenu dusu.
\%&>. Sve vode morske biti de ognem izzezene.
I. Grlicid 262. Jedna u svetac kruh kuvajudi,
osta izezena od ogua nevidenoga. J. Banovac,
pripov, 143. Kad je crkva bila izzezena. P. Kne-
zevid, pism, 82. U Japoniji za viru Isukrstovu
ziv izzezen. A. Kanizlid, utoc. 71. Ali koliko
zlo izide od ovoga ,esnoda', vi kazite plemenita
stabla izzezena koja se nedete nikada pozeleniti.
D. Rapid 138.

3. sa se, pasivno. Da se tbzi ubijca izdezett
na ogni. Zak. dus. pam. saf 37. Jegda kto iz-
dezetB se. Sredovjecn. lijek. star. 10, 111. Nitko
ne moze sakriti ogna u sbbje da mu se hajine
ne izzegu. Zborn. 18a. Tko se ima na ognu
ized. I. Ancid, ogl. xxv. Kada osudeni imao bi
se izedi. P. Posilovid, nasi. 128*. Za cuvati one
raladce da se ne izzegu u pedi od Babilonije.
M. Radnid 165*. Gdi no (na plamenu) se oprje
i izegu. 540a. Da se u pepeo izedi mogu. I. Ja-
blanci 41.

IZEDNETI, izfednim, pf. posve ozedneti. — Slo-
zeno: iz-zedneti. — Akc. je kao kod izgorjeti. —
U nase vrijeme. Kad bi Mile vrlo izednio, rosicu
bi 8 tratine lizao. Nar. pjes, marj. 19. Svim je
Jandre case iskapio, jer je junak vrlo izednio. 33,

IZEDOMAC, izedomca, »». starosjedilac, domo-
rodae. — U juznoistocnoj Srbiji u nase vrijeme.
M. D. Milidevid, s dun. 108.

IZEKAZDO, pron. quicumque, ko god. — Eijec
crkvena (vidi 2. ize) u jednoga pisca xvii vijeka.
Izekazdo u krstu krsteni jeste, krsta obulkoste.
S. Budinid, sum. 69^'.

IZENITl, izenim, pf. (kod mnogo objekata)
ozeniti, uciniti da se ozene. — Slozeno: iz-zeniti.

— Akc. je kao kod iznositi. — Od xvm vijeka
(vidi kod c), a izmedu rjecnika u Vukovu (,nacb
einander verheirathen' ,colloco filios' s primjerom:
Sve je sinove izenio).

ii. aktivno. Sinove izzeniti. D. Obradovic, sav,
7. Rani majka devet mili sina, svi je devet ize-
nila majka. Nar. pjes. vuk. 1, 125. Sve si sluge,
care, izenio. 2, 181. U mladosti sderi poudao,
u starosti sine izenio. 3, 486. Sve sinove majka
izenila. Nar. pjes. juk. 90. I sinove izenio. Nar.
pjes. petr. 1, 14. Te izeni trideset veslara. Nar,
pjes. stojad. 2, 102.

b. pasivno. Izerieno razenila. Nar. pjes. petr.
1, 167.

e. sa se, refleksivno, ozeniti se (o mnogijem
subjektima). Da se posteno izzene i poudaju. F.
Lastrid, test. 397^. A djeveri skoro s' izenili.
Nar. pjes. vuk. 1, 307. A kako so brada izenise,
devet b'jolih kuda nacinismo. 2, 41. I gori se
od nas izenise, izenise i porod imase. 2, 227.
Svi se vasi izenili momci. Osvetn. 2, 161. Izene
se onim devojkama. Nar. prip. vuk. 89, Brada,
kad se izene odmah se dijelo. V. Bogisid, zborn. 5.

IZESTITI, izestim, pf. uciniti da ko Hi sto
postane zestoko (u prenesenom smislu raz}utiti).

— Sloieno: iz zestiti. — Akc. je kao kod ishva-
liti. — U Stulicevu rjecniku: v. ozestociti s do-
datkom da je uzeto iz misala, i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P, Budmani.

I^ETI

371

IZOTA

iZETl, izuitim, pf. vidi I. iza^uti. — Slozeno :
iz-zcti (zniem). — Akc. kaki je u praes. taki je
u aor. 2 i 3 sing, ize, u part, praet. act. Izeo,
izela (u Dubrovniku izela), u part, prait. pass.
Tzet; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. (impt. izmi). — Rijecje stara, isporedi stslov.
izd^ti (radi M vidi kod izedi) i izqti, rus. najKaTt.

— Izniedu rjecnika u Belinu (izzeti, izzimain i
izzimlem ,spreraere' ,exprimo' 702''), » Voltigijinu
(izzeti .spremere' ,auspre9sen'), u Stulicevu (iz-
zeti, V. izazeti), u Vukovu (vide izazeti).

ji. aktivno. On ize iz trava razlicih jedan sok.
F. Lukarevic 201. Er kao dah joj svo me blago,
i vece ona vidje u plati, da ubostvo naoje nago
lie imase joj cesa dati, i da mi je kosti izela . . .
1. Gunduli6 227. Iz kojega hocete izzati vino.
Michelangelo. 40. Znaju6, jedne kap]e vina da
nece izot grozda iz suha. P. Kanaveli6, iv. 37.
Sve se resi i obeli (dikla), iz svijeh zlata izzet
iste. J. Kavaiiin 37''. Da iie umije iz rana iz-
zeti ostaranijeh gnoj pogani. B. Zuzeri 96. Kad
si izzeo s obje ruke sok naj Jepsi svijeh raz-
bluda, sadar Bogu medes koru. 118. Koliko bi
platio svaki od vas za mo6 izzeti ne govorim iz
samijeh usta nego iz srca jedno ,Pater peccavi'.
313. Koje grozne suze nijesu izzela iz mojijeh
oci stvorenja, erbo ih Jubih bez nacina? 1. M.
Mattei 149.

b. pasivno. Da nije voda iz koje trave izzeta.
M. Divkovid, nauk. 142b.

c. sa se, pasivno. Dokle se spenga ne stisne,
nista se ne izme. (D). Poslov. danic.

TZEZENE, n. djelo kojijein se izeze. — Stariji
je oblik izezenje. Ako bih . . . isto tijelo moje
pridao na izezenje. M. Divkovi6, bes. 4&8b.

iZGATI, izdem (izgem), pf. izeci. — Slozeno:
iz-zgati (vidi kod uzgati). — Na dva mjesta xv
i XVII vijeka. Izzgete (t. j. izgite) telo jego i
popel vsipjite v jedan krcizbc zlat. Pril. jag. ark.
9, 132. (1468). Sveti koji su izgani. P. Posilovic,
nasi. 128a.

IZGrIG!I^ATI, izgigjam, pf. izrasti (osobito u
visinu samo). n. pr. ,Koliki je izgigjao !' S. Vu-
lovic.

IZICA, /. ime slovu v u cirilovskom alfahetu.
Iz negovoga pera izasla je i kniga, koja je sva,
od aza do izice, naj }epsa pjesma naj milijemu
na zem^i imenu — imenu Majka. M. D. Mili-
cev[<S, omer. 119. Pisao je i uk i ot i izicu. M.
P. Sapcanin 1, 26.

IZIDOEGI, m. pi. pusta u Slavoniji blizu Pa-
kraea u zupaniji pozeskoj. Schem. zagr. 1875.
50. — magarski Izidorhaz. Eazdije}. hrv. 128.

IZIGATI, izizem Hi izigam?, impf. izeci. —
Samo u Voltigijinu rjecniku (vidi kod izedi).

iziLlTI, izilim, pf. izguliti do sila, iz zila. —
Postaje od iz zila nastavkom i. — Na jednom
mjestu XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (izziliti (Sradicare, schiantare, sbarbicare'
,ausrotten, ausreuten') i u Stulicevu (izziliti, iz-
zilivam, v. izguliti). Lik za izziliti prigrisenja
S. Budinid, ispr. 152.

IZIJ^iVATI, izijujem i izx|rvam, impf. iziliti.

— Samo u Stulicevu rjecniku: praes. izzilivam
kod izziliti.

IzImANE, n. djelo kojijem se izima. — U Vu-
kovu rjecniku.

IZIMA TI, izimam (izimati, izimjem), impf. izeti,
vidi iza^imati. — Akc. je kod izimati kao kod
ispitati, a kod izimati kao kod isgrtati. — Rijec
je stara, isporedi stslov. izdimati (radi zd vidi

kod izeci), ru8. H8>KHMaTi.. — Izmedu rjecnika u
Belinu (praes. izzimam i izzimjem kod izzeti),
u Voltigijinu (izzimam, izzimjem, v. izzeti), u
Stulicevu (izzimati, v. izgnetati), u Vukovu (izi-
mati, izimam ,au9driicken' ,exprimo').

•A. aktivno. Ke (rijeei) neuceni i nestanoviti iz-
zimaju. Anton Dalm., nov. te§t. 2, 131b. 2petr.
3, 16. Sam sam izzimao torkulu od krvi moje.
S. Margitid, fal. 202. Ka izzima vina rija trs
od Lesba i od &ija. J. Kavanin 23^. Ne mo-
guci u vinogradu okopavati, nositi, izzimati. F.
Lastrid, test. 398^.

b. sa se, pasivno. Da sve moje cemerne suze
iz srda§ca izzimahu se. P. Zoranid 66^.

IZIP, m. selo u protopresviteratu mohackom.
Sem. prav. 1878. 40.

IziVAlSfE, n. djelo kojijem se iziva. — V Vu-
kovu rjecniku.

IziVATI, izivam, impf. u Vukovu rjecniku:
vide izimati s dodatkom da se govori u Barani.

IZIVITI, izivim, pf. na jednom mjestu xviii
vijeka gdje nije dosta jasno znacene: oziviti?
oprati? moze biti i stamparska pogre§ka. Er se
Gospodin sluzi ognem za izivit ih od naj manega
ockvrnuda s kojijem su se izgnusile. D. Basid 43.

IZIZGATI, izizgam, pf. u Voltigijinu rjecniku:
izzizgati, v. izezgati. — nepouzdano.

IZLUi^BITI, izlijebim, pf. izdupsti (kao zlijeb).

— U nase vrijeme u Lid. ,Ovu si rai zdjelu, ili
korito, ili zlijeb slabo ili malo izlijebio'. ,1 ka-
sike od mlinskog kola slabo su ili malo izlije-
bjene'. — a za nadve, a i za korito reku ,isko-
pati'. J. Bogdanovic.

IZ^-, vidi iz}-.

IZ^EBINA, /. mjesto izdubeno od vode (po-
toka), kao zlijeb. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Homoje ima jednu jedinu dolinu, koja u
punom smislu te reci zasluzuje to ime, t. j. do-
linu koja je izmedu dve planine. sve ostalo su
samo ili planinske pukotine, kao sto je slucaj
kod juznih homojskih planina, ili duboke iz}e-
bine koje je voda kroz vekove sebi napravila.
Glasnik. 43, 323.

IZMAELICANIN, m. Izmaelicanin, lsmai]ac.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Prodadose ga
Izmaelicanom. M. Radnid 301^.

IZMIEATI, izmiram, pf. dobiti ili izgubiti kod
zmirana (igre). — Slozeno: iz-zmirati. — U nase
vrijeme u Lici. ,Djeco ! izmirade koe oko iz glave,
dosta e vec vaseg zmirana'. — Sa se, refleksivno,
izigrati se zmirana. ,Izmirali smo se'. ,Este li se,
djeco, danas siti nazmirali i izmirali?' J. Bog-
danovid.

iZNAD, praep. iznad (po crnogorskom govoru).
Vijale se iznad b'jela grada. Nar. pjes. vuk. 4, 6.

IZNUHATI, iznuham (iznusem), pf. vidi iz6u-
siti. — Slozeno : iz-nuhati. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Bili su svjesniji nego smo mi za
iznuhat istinu. S. Eosa SIK

1. izOP, m. vidi isop. — Od xv vijeka. Nosed
smocen izop. M. Marulid 58. Vidjase posvedena
izopa grmke. P. Zoranid 68^. OsRropis me, Go-
spodine, izopom. M. Alberti 389. I2opom krvi
tvoje oskrop' zlobe moje. A. Vitajid, ist. 156*.
Oskropiti des mene izopom. L. Terzid 94.

2. izop, m. vidi Izop. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Stije se u Izopu. P. Posilovid, cvijet. 93.

IZOTA, /. ime zensko. — Prije nasega vremena.
S. Novakovid, pom. 65,

IZRAEL

372

1. J, 2, d, I).

IZRAEL, m. Izrael, Israi}. — U jednoga pisca
XVII vijeJca. Prav Izraela did. D. Barakovid,
jar. 40.

iZRVNATI, izrvnam, j^f- samjeti u zrvnu
(zrvnu). — Slozeno: iz-zrvnati (?). — U nase vri-
jeme u Lici. ,Esi li vec izrvnala ? voda odavno
kjuca'. J. Bogdanovid.

IZUCITI, izucim, pf. u Stulicevu rjeeniku: iz-
zuciti, V. pozuciti. — nije dosta pouzdano.

izULA, /. insula, otok, ostrvo, tal. isola. —
V jednoga pisca xvii vijeka. U izuli od Patma.
I, Ancic, vrat. 150.

IZ VAT ATI, izvadem, pf. posve prozoatati. —
Slozeno: iz-zvatati. — Akc. je kao kod ispisati.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Tvrdo je, ne
mogu izvatati'. P. Budmani.

1. J, slovo.

1 . koliko ja znam, glas ovoga slova nije posve
kao nem. j u jahr, jubeln itd. (palatalis spirans)
nego kao tal. i Hi j u ieri Hi jeri itd. (somivo-
calis), to jest razlikuje se od vokala i tijem samo
sio ne cini sloga po sehi. moze biti da nije svuda
ovako kod nascga naroda, i osobito bi se moglo
smnnati jeli kod cakavaca ovakovi glas kod j
sto odgovara stokavskom d, n. p. u meja (meda).

2. naj veci dio fonetickijeh promjena postaje
u nasem jeziku (a jos vise u sjevernijem sla-
venskijem jezicima) od ovoga glasa.

a. uopce nasemu narodu nije milo da rijec
pocine vokalom, te pred takove rijeci niece cesto
j, n. p. ja (stslov. azT.), jagne (stslov. agn^), jutro
(utro), jur (od uzo), jopet (i opet) itd. kod ne-
kijeh cakavaca stoji cesto ovakovo j pj-ed i u go-
voru i u pismu, n. p. jime, jigla, jima, Jivan itd.

b. medu dva vokala da ne bude zijeva iimece
se y. to se vecijem dijelom dogodilo vec u pra-
slavensko doba, n. p. lajati, lajem, laju, mj, laati,
laem, lau itd.; a zbiva se i u nase doba i kod
tudijeh rijeci, n. p. poezija i pojezija, idea i ideja
itd. ima tome i nekoliko izuzetaka, n. p. au uz-
drzava zijev kod pauk, jauk itd. i kod tudijeh
paun, paur itd.; ostaje zijev i u dozenijem rije-
cima, kao crnook, zauzeti, poubijati itd.; kod o
sto je posialo od 1, kao zao, veseo, cuo, zaova
itd.; kad je ispao konsonanat izmedu vokala,
n. p. dvaest, jedanaest, coek itd. (tako je uopce i
gdje se h ne izgovara, n. p. oraa, orau, oraom
itd., ali vidi 1. h, a, a) dd)); i kod turskijeh
rijeci, n. p. mukaot. fizijologicki je zakon (ne
samo u nasem jeziku) da kad i stoji uz drugi
vokal (prije Hi poslije) u srijcdi se izgovara
svagda j ; prema tome je nredena Vukova orto-
grafija po kojoj se pise stariji, starija, sudija, su-
diji, opijam, pijom, sijati, sijem, lijep, rijeka (dif-
tonga ie nema; u talijanskom je jeziku ie nestc
posve drugo), kroji (glagol i supst.), moji, koji,
krajina itd. ali se po analogiji prema gornijem
izuzecima pise bio (od biti), nosio, nosioca itd.,
pa i bio (bijel), Biograd, dio, dioba, vidio, gorio
itd. gdje i postaje od e (Vuk je isprva pisao
bijo, Bijograd, dijo, dijoba) prema zao, veseo,
cuo, zaova; kail itd. prema mukaet.

e. kad se u naj stanje prasluvensko doba nasao
konsonanat pred ], slio se obicno s ovijem u jedan
glas, to se moze znati ,omeksavane' onoga konso-
nanta. radi ovakovoga omeksavana: a) dj i tj
u naSem je jeziku kod stokavaca postalo d i 6,
n. p. meda, hocu; kod cakavaca j i 6 (s druk-
cijem izgovorom kao ti. u ruskom jeziku Hi t' u
ceskotn Hi ty u magarskom) ; kod kajkavaca j
Hi d (g?) i c; i M Slovenaca je ^ i c; u Bugara
kao i u stslovenskom Mi §t; u sjeverozapadnijem
^lavenskijcm jezicima dz Hi z i c. — b) gj, kj
i hj, takoder i zj, cj i sj promijenilo se na i, 6

i s, n. p. lazem, drazi, skacera, grci, pisem, ghisi ;
gazen, bacen, nosen. — c) Ij i nj tia ] i n:
hva|en, promijenen; kao \ i n bilo je negda i
nekakvo- mekano r u koje bi se mijenalo rj ; tomu
je traga i dan danasni u oblicima gori, gorega,
carem itd., premda se u tijem rijecima r izgo-
vara kao i u drugijem. — d) posHje h, p, v, m,
mijena se u juznijem jezicima i u ruskome j na
I |: dubji, kupjen, ozdrav}en, zem}a.

d. osim praslavenskoga omeksavana ima i drugo
mlade sto se u nasem jeziku pojavfa od prilike
XVII vijeka. takovo je omeksavane:

a) kod negdasnega slova e u juznom govoru
kad glasi je. aa) dj i tj mijena se na d i 6,
ali samo u nekijem krajevima: u Hercegovini,
Crnoj Gori, Boci kotorskoj, u zapadnoj Srbiji
i mozebiti u istocnoj Bosni, n. p. devojka, vi-
deti, derati, ledeti, dok se u drugijem krajevima
jos izgovara dj i tj: djevojka, vidjeti, tjerati, le-
tjeti. cini se kao da otiaj prvi izgovor sve to
vise otimle mah, te se u nekijem mjestima, kao
u Lici ili u Dubrovniku (gradu) uz djevojka
cuje de (mj. gdje), videti, cerati, ledeti ; koliko
mi je poznato u Cavtatu se naj boje uzdrzao
stariji izgovor: dj i tj. ovaj je takoder od Vuka
i od drugijeh za nim primlen za knizevni jczik.

— bh) zj, cj i sj (g, k, h nema nigda pred §)
u Hercegovini, u Crnoj Gori, u Boci kotorskoj,
u okolici dubrovackoj izgovaraju se osobitijem
glasom, t. j. cj gotovo kao 6, a zj i sj kao u
polskom jeziku z i s, n. p. cedilo (cjedilo), mrzeti,
viseti ; ali u drugijem krajevima nema takove
promjene, te nije prim]e.na ni u knizevni jezik,

— cc) Ij i nj glasi \ i h: }eto, sriezan Hi snezan.
taj je izgovor poceo po svoj prilici od xvii vijeka,
a danas je opci kod svijeh stokavaca juznoga
govora (s rijctkijem izuzecima, kao n. p. vrijeme
snjezano u Dubrovniku). — poslije r ispada j
obicno, n p. vreca, vremena, rezati, pred itd.,
ali se gdje i uzdrzalo, n. p. kod gorjoti (i go-
reti), rjecit (jamacno novija rijec), grjesnik (vidi
kod gresnik). u starijeh se pisaea nalazi pomije-
sano rje i re. — dd) poslije b, p, v, m, ostaje
j nepromijeneno , n. p. bjelilo, pjesma, vjera,
mjesto; samo u inf. glagola trecega reda j mijena
se u nekijem krajevima na ): svrb|eti, trpjeti,
ziv^eti, grm|eti mj. svrbjeti, trpjeti, zivjeti, gr-
mjeti. Vuk je prve oblike (s \) primio u knizevni
jezik, ali ih je poslije Danicic odbacio.

b) kad je ispao vokal i izmedu konsonanata
i nastavaka je (kod supstantiva srednega roda),

\ ji (kod adjektiva posesivnijch), ja (u rijeci brada,
i negda bratija), ju (u instr. sing, zenskijeh imena
kao stvar). ti ovakovijem sluiajevima poievH od
XVII vijeka omeksavaju se neki konsonanti. aa)
dj i tj mijena se na d i d: gvozde, govedi, za-
povijedu, prude, teledi, brada, smrdu itd. (moze
biti da gdjegdje jos ostaju stariji oblici, osobito

1. J, 2, d, b).

373

1. J A, A, 2, a.

kod cakavoca i kajkavaca, gvozdje, prutje itd.;
i kod nekijeh stokavaca po Vukovu sojedocanstvu
cuje se jos bratja i tja). — bb) zj, cj i sj ne
mijenajii se: lozje, kozji, klasje, pasji itd., ali u
nekijem krajevima mijenajii se kao kod a) bb).

— cc) Ij i nj mijena se na \ i n: vese].e, da-
voji, so|u, rnisju, kamene, pisane, zeleiiu itd. —
rj ne gubi j: perje, stvarju itd. — dd) zj, cj,
sj ne mijenaju se: oruzje, bozji, nalicje, rijeftju,
orasje, kokoSju itd. — ee) poslije did (dajbudi
kod vecine naroda) ispada j : cadu, nocu itd. —
//) poslije b, p, V, m, mijena se j na ]■. dubje,
konop|e, bravji, grmje, zobju itd.

;{. u govoru (osobito kad se brzo i ncpomnivo
govori) moze se j ne cuti Hi sasvijem ispasti; to
biva naj 6esce na kraju rijeci, n. p. kod impt.:
gleda' mj. gledaj, cuva' mj. cuvaj itd. takovi se
izgovor nalazi ne rijeiko i od prvijeh vremena,
ali ne kao osobina kojega dijalekta, nego kao
izgovor pojedinijch judi (samo mi je poznato da
se u nekijem sclima u Rijeci blizii Dubrovnika
izostarja svagda j, pa i jos mj. | i n govori se
1 i n). ccsti su ovakovi primjeri u pisca Divko-
vica, n. p. po milosti Bozjo'. bes. S^, a opet naj
poslije na istoj strani. Da budemo pribivati u
negovo' svetoj milosti. nauk. 85a. XJ prvo' za-
povijedi . . . u onoj drugo' zapovijedi. 129i> itd.
kod ovoga pisca moze biti uzrok i to sto on u
cirilici kojom pise ima samo jedno slovo (ii) za
j, kao za i i ji. — Ne samo na svrhu rijeci i
slovke izostav]a se gdjegdje j, nego i na pocetku,
te nijesu rijetki primjeri u pisaca sa e wj. je,
moe mj. moje itd. — U resavskom govoru (u
okrugu pozarevackom u Srbiji) kaze se: ta covek;
ona grm ; moa livada ; na raou stetu itd. (vidi
M. D. Milidevic, srb. 1077).

2. J, dodoje se demonstrativnijem zamjenicama
i adverbima u onijem oblieima sto se svrsuju na
vokal, moze biti da im se ojaca znacene. — Da-
nicic (rjccn. 1, 388) kaze: Od ove rijeci (zamje-
nice i, vidi kod ize) mislim da je glas ,j' koji
se dodaje demonstrativnim rijecima te im zna-
cene demonstrativno dolazi jace: ,ovoj, ovogaj,
ovomuj, ovakoj, ovolikoj, ovtdoj, onoj, onogaj,
onomuj, onakoj, ontdaj, ontdej, onudej, segaj,
semuj, takoj, tolikoj, tudej, tuj, ttdaj, togaj. —
vidi primjere kod pojedinijeh rijeci. — Bijetko
se nalazi kod drugijeh rijeci, n. p. budemoj (samo
radi slika) u U malo za rijeti, besjedit vec
nemoj, ja hocu zivjeti, da oba budemoj. M. Buni6
48. — Javja se od prvijeh vremena, ali je u nase
vrijeme gotovo posve nestalo, vidi samo ondaj.
Nar. pjes. vuk. 1, 541. 5, 379. 3, 380.

1. JA, pron. ego, rijec kojom onaj sto govori
pokazuje sama sebe (prvo gramatikalno lice). —
Oblici postaju od razlicitijeh osnova, te su ve-
cinom praslavenski a djelomice i indoevropski.

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (nema ja, ali
ima meni ,mihi', mi ,nos', a na strani 123: ja
(jesam ,ego sum'), u Mikcjinu, u Belinu 419^,
u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Stulieevu (ja
i az; kod ovoga zadnega ima dodatak da je
uzeto iz misala), u Vukovu, u Danicicevu (azt;
ja; jazt).

A. oblici. — isporedi ti i sebe.

1. nom. sing, ja postaje od praslavenskoga
oblika azi., isporedi stslov. az-B. u nasemu se je-
ziku primilo ne samo j na pocetku pred a (ispo-
redi jagne) nego je i z otpalo kao u ostalijem
slavenskijem jezicima (osim novoslov. jaz, bug. as
i jas), isporedi rus. h, ces. ja, pofski ja itd. misli
se (F. Solmsen u Zeitschrift fiir vergleich. sprach-
forschung 29, 79) da je z naj prije otpalo ispred

rijeci sto pocinu sicnijem glasom (s, z), pa da
se izgovor ja utvrdio po tome sto se i zamjenica
za drugo lice ti (ty) sastoji iz dva sama glasa.
ovaj drugi razlog moze biti dosta dobar radi
slicnosti koja je i izmedu ostalijeh oblika kod
ove dvije zamjenice (n. p. mone, tebe ; mi, vi ;
nas, vas itd.) ; ali nije toliko dobar prvi, jer se
ne zna koje bi rijeci sa sicnijem slovom dolazile
ccsto poslije az Hi jaz, osim kracega oblika bez
je glagola jesam (jnz sam = ja sam), ali bas ovaj
skraceni (enklittcni) oblik zamjetiuje svagda duji
oblik sa je u slovenskom (sem, sam, sim) i u bu-
garskom jeziku (s^m) koja su oba uzdrzala z;
od ostalijeh slavcnskijeh jezika izgubili su posve
je samo cesici (jsem, izgovori sem) i dva luzicka
(gornosrpski sym, donosrpski som), dok pojski
jezik i ruski i nemaju enkliticnijeh oblika (u
prvome je stariji oblik jesm i mladi jestem, u
drugome stariji oblik ecMt nije dan danashi na-
rodni, te se izostavja sasvijem Hi ga zamjeiiuje
gdjegdje trece lice cctl) a u nasemu se jeziku uz
enkliticno sam uzdrzalo i duje jesam (koje vidi).
— U nasemu se jeziku javfa ja od prvijeh vre-
mena, n. p. Ja bant bosbntski Kulint. Mon. serb.
1. (1189). Ja Stefani. Vladislavt. 21. (1238). Pro-
dahB ja Dobroiia. Starine. 3, 208. (1185 prepis.
12.50). Ja Joannt kanunykb. 210. (1250), Ja
Stipan od staroga Dubrovnika. Mon. croat. 1.
(1288?). — Oblik az (azb) nije narodni, vidi az.
takoder je i oblik jaz (jazt) uzet is stslovenskoga
(crkvenoga) jezika, n. p. Jazb knezt Miroslavs.
Mon. serb. I. (1186). Jazb gresbnikb Simeonb.
6. (1198 — 1199) itd., Hi iz slovenskoga kao sto
je u ovom primjeru: Jas (ili jaz?) Janos Guba-
soci sodec Varazdinske gracke mede. Mon. croat.
288. (1587). — Da je indoevropska rijec ne moze
se sumnati, isporedi lit. asz, starije esz (u oba
dva oblika s na kraju izgovara se i pise mj. z),
let. es, stprus. es, as (moze se citati i ez, az),
snskrt. aham, zend. azem, stpers. adam (po nekom
osobitom fonickom zakonu stoji d mj. starijega
z), jerm. es, gre. iyd), lat. ego, got. ik. ali je
dvoje kod toga posve nejasno : ne zna se, postaje
li slavensko z od indoevr. gh (prema sanskrtu)
ili od g (prema grckome, latinskome, gotickome) ;
drugo je da slavenski vokal ne odgovara indo-
evropskome koji je jamacno bio e, te se ne zna
kako je od ovoga postao slavenski a. istina, tra-
zHo se tumaciti tijem .sto bi e produjivSi se po-
stalo e, a ovo bi toboze glasilo u praslavenskom
jeziku na pocetku rijeci kao ja; a to se ne moze
primiti s dva razloga : prvi je da je stariji oblik
az'B nego jazi. (sto se potvrduje imenom prvoga
slova u glagolskom i u eirilovskom alfabetu, i
tijem sto je lako da u slavenskijem jezicima jaz-B
postane od az-B, ali ne az^B od jaz-B), drugi je
da, ako je e u stslovenskom jeziku i glasilo kao
ja dajbudi na pocetku rijeci, takovi se glas ne
moze shvatiti kao praslavenski, jer se u svijem
slavenskijem jezicima nalazi glas za ovo slovo
drukciji nego ja (osim bugarskoga i po^skoga je-
zika) i to na pocetku rijeci kao i na drugijem
mjestima, vidi kod jesti.

3. kod nekijeh padeza jednine treba razliko-
vati oblike s akcentom sto se upotreblavaju samo
kad ih treba isticati, i enkliticke oblike sto se u
ostalijem slucajevima upotreblavaju.

a. oblici s akcentom svijeh padeza (osim no-
minativa) jednine postaju od osnove men, kod
koje se u praslavensko doba promijenilo e u dat.
i u lok. na h, a u instrumentalu na 'b. ova
osnova postaje od indoevropskoga oblika mene
za gen. sing., isporedi lit. man^, let. mana, mania,
zend. i stpers. mana, got. meina (drukcije su se

1. J A, A, 2, a.

374

1. JA, A, 2, a, b).

razvili oblici snskr, mama, grc. i/uiTo. i/xov, /usv,
/uov, lat. mei ltd), te je presla i u ostale pa-
deze baltickoslavenskijeh jezika izagnavH starije
indoevropske oblike.

a) gen. jedn. aa) mfene, praslavenski oblik,
isporedi stslov., malorus. mene (rus. mchh kao od
men^), ce§. mne, po}. mnie. Do koje u mene budu.
Mon. Serb. 2. (1189). — bb) menje na dva wjesta
XV i XVI vijeka (na prvome je mjestu uprav ace,
vidi c) bb)). Menje vojevodu Radosava. Mon.
serb. 376. (1433). Recenje od menje (vaja da
treba citati mene) ovoj kad en, taj cas tuj svrnu
lice ne, pustivsi ovi glas. G. Drzic 391. u prvom
je primjeru pisareva pogreska, jer se u istom
spomeniku nalazi je mj. e u dojdje, koje su pi-
sanje, rotismo sje, vlastelje, da im sje zakune
kada oni ushotje, vecje; u drugom stoji samo
radi sUka (va]a da je pisac nacinio po ana-
logiji prema dat., vidi b) cc)). — cc) bice pi-
sarska pogreska i mne (ali vidi i dd)) n ovom
primjeru: Nesu ni u mne ni u moga brata. Mon.
serb. 183. (1373), — dd) u nekijeh se cakavaca
nalazi i oblik mane, koji je postao po analogiji
dativa mani (vidi b) bb)), i to i u nase vrijeme.
Otidite od mane. Anton Dalra., nov. test. 1, 9*>.
Ne imaj tujih bogov poll mane. Kateb. 1561.
A7*. ^Brez mane nikudar ne veju t' hoditi. Oliva.
25. Sa).te ga do mane. Nar. pjes. istr. 2, 38.

b) dat. sing. — praslavetiski je oblik mtne (ne
m'BnS, B prema e u tebe, sebe, isporedi d) aa)),
isporedi stslov. mtne, rus. sini, ces. mne, poj.
mnie, a i lit. manei, stprus. mennei. aa) u prva
vremena mLne i to ne samo u knigama pisanima
crkvenijem Hi mijesanijem nego i narodnijem je-
zikom. Mtne prik}uci.su se vrSmeni. Mon. serb.
5. (1198—1199). Ako bo6ete vi mtne moje }udi
vratiti. 42. (1253). Ke je dali. krajt Vladislavi.
mtne i mojej zene. 54. (1240—1272). — i bez b:
Da nesu drtzani vlastele dubrovcki dati mne
dohodfcka. 183-184. (1373). Kada dojde ka mne.
461. (1453); u istom se spomeniku nalazi i mane
(3 puta), mnije, menije (vidi da^e). Ja 6u k vamt
pravo, a vi ka mne kako vamt je ugodno go-
spoctvu. 557. (xvi vijek). — po istocnom govoru:
mne. Kt mne dodose vise receni vlastele du-
brovBci. 207. (1387); u ovom se spomeniku pise
po tstocnom govoru i videvt, mestu, svedocbu
itd. Zvrhu moje skodi, to jest mne skodu cined.
Zak. vinod. 79. — po juznom govoru: mnije (Hi
treba citati mnje?, vidi cc) bbb)). K mnije voje-
vodi Radosavu. 312. (1421). Kada doode ka
mnije. 461.(1453). — po zapadnom govoru: ami.
Posilase ka mni. 281. (1418); u istom spome-
niku ima vicno, clovika, vidiv itd. Ka mni voje-
vodi Radosavu. 314. (1421); u istom spomeniku
ima smirni, naslidnikt, nepristano, hotismo itd.
Ki ka mni dolika posla svoju milost. M. Ma-
ruli6 180;^ Kad samo tvoj ka mni obrnut ned
pogled. S. Menceti6 5. Kazuci jur ka mni vazda
se vesela. 167. More se protiv mni obranit. G.
Drzid 445. Govoreci ka mni. Anton Dalm., nov.
test. 2, 195. apoc. 14, 13. — bb) u preda^nem
obliku umede se a medu m i n mj. negdasnega
t: mane, mani, mane. — od xv vijeka. — ovi
su oblici bez sumne iakavski, te su se kod caka-
vaca uzdrzali do nasega vremena; vrijedno je
opaziti da primjeri iz StokavskijeJt spomenika
(osim drugoga kod aaa) koji imamo samo u ka-
snijem prijepisu latinicom, te je zato mane po-
uzdan) svi su pisani (Hi bole potpisani) od koga
iz kuce Hranica (od Sandaja i negova unuka
Stjepana hercega i praunuka Vladislava). aaa)
naj prije se javla zapadni oblik mani. Supro6u
mani. Mon. serb. 274. (1410); u istom spomeniku

ima i prid, viromt, bez^grisni, tribuje itd. Dobro
posluzenje mani . . . Mani ili mojim . . . 385.
(1422 — 1435 prepisano latinicom xvi vijeka). Ko-
liko mani dopusti Gospodt Bogb moci. 445.
(1451). Oni ju mani lipo platise. Mon. croat.
57. (1433). Prived'* toga k mani. M. Marul^c
184. Bjese daj na znanje onada dat mani. S.
Mencetid^ IGl. Od kih zlat stril' mani sve srce
izrani. G. Drzic 354. Viruj mani sada. 380.
Tobom vsem i mani daj Bog milost svoju. S.
Budinic, sum. 25*^. Bog je razum mani dal.
Kateh. 1561. B21'. I Kreuza tad zgoJi so zena
moja na um mani. I. Zanotti, en. 38. i u nase
vrijeme kod cakavaca. — bbb) mane. — oba su
spomenika (Stjepana hercega) iz kojijeh vadimo
ove primjere pisana iste godine i mozebiti istom
rukom po juznom govoru, ali se cini da pisarev
govor nije bio juzni, jer gdjegdje pise e gdje bi
trebalo i : u prvom spomeniku r§ce, u prvom i
drugom T^o zapovedS, i gdje bi trebalo e: u prvom
spomeniku segasvetnomt (na drugom mjestu sega-
svetnemt), u drugom segaj. Da su mane odt
nihb na punu osudbine po zakonu . . . Dokla
gode oni^ mane stoje u posluhu. Mon. serb. 460.
(1453). Sto je ucinio beztpravadno i suprotivno
mane rodite|u svomu. 461. (1453). Ako bi koji
niju izasao mane roditeju svomu iz vo|e i izt
posluha . . . Ako li bista hotela oba uciniti su-
protivno i neposlusno mane . . . 462. (1453). —
ccc) mano, kod sjevernijeh cakavaca u nase vri-
jeme. Ukradi kozu i va)e ju mane podaj. Nar.
prip. mikul. 8. Mane je pravo. 34. — cc) iz gene-
tiva je doslo e: mene od kraja xiv vijeka (vidi kod
ccc) i ddd)). oblik zapadni meni i istocni mene
ostali su sami do dana danasnega kod stokavaca.
aaa) mene. — u nekijem spomenicima prve xjo-
lovice XV vijeka. Mene Vlbkosavu. Spom. sr. 1, 103.
(1411). On mene izbvrtsivt onu sluzbu. 146.
(1419). Mene gospodinu vojevodi Sandaju. Mon.
serb. 302. (1420). Mene vojevodi Radosavu. 337.
339. 341. 349. (1427). — bbb) e je isprva u
juznom govoru glasilo ije ili je. za drugi izgovor
svjedoci sadasne meni i mene (s kratkijem i i
e); za prvi pisanc (ne posve pouzdano) u ciri-
lovskijem spomenicima: Koje dukate jestb po-
stavio gospodint vojevoda Sanda| u komunt du-
brovacki, i monijo (,menie', ali se maze citati i
meni je) po sebi ostavio. Mon. serb. 441. (1450).
Menije (,meni]'e') hercegu Stepanu. 461. (1453).
Menije (,menio') hcrcezici Cicilije. 501. (1467).
§to je menije (,menie') ostav}eno. 507. (1469).
tome se ne protive ova dva primjera: Menje go-
spodinu vojevode Stepanu. (u istom spomeniku
ima dva puta dvje mj. dvije). Spom. sr. 2, 104.
(1443). Menje i mojoj bratje. (u ovom spome-
niku stoji svagda je mj. ije). 113. (1448). vece
se protivi ovaj : Kasteo koji si pogradio protivt
menee. (u istom spomeniku ima indee gdee mj.
indje gdje). Mon. serb. 501. (1466—1500). drugo
sto svjedoci za ovakovi izgovor stihovi su u ko-
jima treba radi metrike citati menije s tri sloga :
Vajmeh si menije, sto 6u ja za Boga! M. Ve-
tranid 2, 239. Pravo nije, §to ne da menije kra-
jestva od grada. M. Bunid 27. mane vrijedi sto
dosta cesto stoji u sliku s nije i dvije: Ja cijenim
da tuga nikomu t' ova nije, ni druga ^ne mogu
t' nad menje. N. Na}e§kovid 1, 181. Sto zejah
naj vede da nitkor sa mnom nije, to nega no-
srede donije§e sad k menje. 1, 185. Pokoli obje
dvije, sudce moj, htje slisat, molim te i menje
da posluh budes dat. 1, 221. Taj veli: tris menje
udini moj danas, gdi meni voja nije da s nim
ijem, na mu cas. 1, 254. Frano : Amanca kurva
nije. Maro: Da ki je vrag ino? vjeruj, Frano,

1. JA, A, 2, a, b).

375

1. JA, A, 2, a, d).

menje. 1, 288. Nu toga tajati nacin mi bio nije,
zac vila jav}ati ktijeso se svud menje. 1, 298.
Eijoh pisat, Frano mnj, otajno da ti nije, kako
ti brabac tvoj prijate} drag menje ... 1, 320.
Tuzica jeli taj kad bila, komu se du§ica dijelila
iz tila, kako je sad menje na ovom dijejenju, pri-
]ike er nije mojemu cvijenju. 2, 104. A tomnj
jes uzrok, za sto se mni menje od vede velik
rok, da mi te vidjet nije. 2, 107. Tko li sad
da menjo u putu cvijotak da, pokli mi tobe nije
sresti mod od sada? 2, 109. (premda s ovijeh
razloga misliin da hi bole bilo menije, pisem
menje u ovijeni i driigijem primjerima, kaq sto
je Danicic mislio da je bo(e). — xv (vidi spri-
jeda) i xvi vijeJca (dosta cesto u Dubroviana,
ali vec od pocctka ovoga vijeka u istijeh pisaca
ima meni i ccsce). cvo primjera xvi vijeka. Da
dode mati Gospodinova k menje. N. Eaiiina 16'\
luc. 1, 43. Tko nije sa mnom suprotiva menje
jest. 60a. i jo§ na strani 15*, 25^, 31a, 42a ltd.
i u Zborniku na sir. 25^, 29a, s^b^ 172a. u poe-
ziji obicno (radi slika) na kraju stiha Hi polii-
stiha (vidi i sprijeda primjere Vetranica, Bu-
nica, Najeskovica), n. p. Tri stvari na izbor medu
sve da menje. S. Mencetid 136. Dosta je toj
menje, prid Bogom da sam prav. 285. Toj sve
kroz poctenje, s |ubavju bez mjere ko nosis prod
menje, o rijeko od vjere. 311. Ne znas me ti
tko sara, ter velis toj menje. N. Na^eskovid
1, 186. Pero dava menje kder ku sam vidio.
1, 290. rijetko je drukcije, Ar menje svaki trud
i svake^ zalosti, koliko na moj sud, dine se ra-
dosti. S. Menootic 333. Nesreda i }ubav menje
su pritvrde. G-. Drzid 365. Ter tuzni nepokoj
menje se prikrati. M. Vetranid 1, 181. — ccc)
mene sto hi uprav bilo po istocnom govorii na-
lazi se jedan put u starije doba u spomeniku
pisanom zapadnijem govorom u kojeniu ima cesto
i e, a i dat. tebe, te nije dosta pouzdano : Mene
videstu. Mon. serb. 233. (1399). poslije, ne na-
lazi se u knizevnosti (osim mozebiti jedinoga pri-
mjera: Ne svaki, koji govori mene Gospodine,
Gospodine, u}esti de u krajestvo nebesko. J. Ma-
tovid 467. (mat. 7, 21), gdje ce biti po svoj pri-
lici stamparska pogreska, jer na strani 466 stoji:
Nede meni ista pomankati), nego opet u nase
vrijeme kod naroda (i juznoga i istocnoga go-
vora) uz obicnije meni. Vuk istina veli: Mjesto-
imenija prvoga i drngog lica imaju u dat. jed.,
osim ,mi' i ,ti', jo§ dvojako : ,meni' ili .mene',
,tebi' ili ,tebo'. narod po naj vise govori ,mene,
tebe', a spisate|i i knizevnici ,meni, tebi' (da se
razlikuje od vinitelnoga !). rjecn. (1818). l; ali
ovo ne nalazim nigdje potvrdeno, nego se 6ini
da su oblici mene i tebe bili obicniji Vuku jer
ill je cuo u kraju gdje se rodio (u samom selii
Trsicu ? ili u cijelom Jadru ? ili u podrinskom
okrugu? ili po svoj zapadnoj Srbiji?), te ih je
u narodnijem pjesmama mozebiti gdje i napisao
gdje bi trebalo da bude meni i tebi, kao sto je
i V. Vrcevic upoti'ebjavao prve oblike, ako se i
ne govore u Trebinu, jer ih je on naucio u svom
rodnom mjestu ii Bisnu (vidi n. p. u pripovijeci
sto je Vrcevic cuo od Sarajevca: Oni koji je
tebe naredio da doneses japiju i mene da gradim.
Nar. prip. vrc. 97). — po narodnijem pjesmama
va]a da se mene i tebe u juznom govoru cuje u
zapadnoj Srbiji (Hi dajbudi u kojem kraju), u
Crnoj Gori i u Boci kotorskoj (dajbudi u ne-
kijem mjestima, kao u Bisnu), a u istocnom go-
voru u Kosovu poju (ali u istocnoj Srbiji ne
svuda). evo primjera : iz Trsica : Daj ti mene
dva ronca junaka, i daj mene dva bijela rta, i
daj mene dva siva sokola. Nar. pjes. vuk. 1, 183.

iz Crne Gore: Daj ti mene dedo Vlahiniuo. 2, 19.
I ntece mene uz planinu. 2, 21. Hodi k mene,
da mi lice }ubi§. 2, 29. iz gornega primorja
(ovako je Vuk zabijezio, ali pjesma nije ni iz
Dubrovnika ni iz dubrovacke okolice) : Podaj
mene svjetlost tvoju. 1, 1.50. iz Bisna: Dok su
mene dva sestrida. 1, 182. To bi mene mnogo
milo bilo. 1, 221. iz Kosova poja: Nemoj mene
proterivat stado. 3, 176. Hajde mene moru na
zakuke. 3, 211. Ko bi mene nega uvatio. 3, 325.
da se i u samom resavskom govoru u Srbiji iuje
meni svjedoce ovi primjeri: Meni nije do tvoje
udadbe, no je meni do moje nevoje. (u kruse-
vackom okrugu). M. D. Milidovid, srb. 766. Dajte
meni ostre no2e. (u okrugu aleksinackom). 818.
— ddd) mfeni (i na kraju rijeci mj. e kao n. p.
u zeni prema stslov. zene) javja se od xiv vijeka,
te od onda vrijedi za sva tri govora, xvi vijeka
dolazi uz menje (vidi bbb)) kod Dubrovcana,
poslije je jedini oblik u pisaca, a u nase vrijeme
kod velike vecine naroda (vidi kod ccc). — naj sta
riji su primjeri: Kraju i meni (cetiri retka vise
ka mini jamacno stamparskom grijeskom). Spom.
sr. 2, 43. (1399). Meni gospodinu vojovodi San-
daju. Mon. serb. 290. (1411)). Jestt tej svite opo-
rucila meni gospodinu vojevode Stepanu. Spom.
sr. 2, 124. (1443). Koje meni da§e u zajamt. Mon.
serb. 443. (oko 1450). Ona po sebi je meni osta-
vila. 495. (1466). Budi meni po rici tvojoj. Ber-
nardin 4. luc. 1, 38. Uzajdi k meni na goru.
30. exod. 24, 12. Nu primite a meni zapovijte.
M. Marulid 4. Meni miliji. 10. Meni je kako
man i slatko u svemu. 46. Lazno su smisjena
svidoctva pram meni. M. Marulid 85. Odkuda
toj bi meni? N. Ranina 16a. Pridite k meni.
N. Eanina 197^ i jos na nekoliko mjesta. K meni
si dosla. Zborn. 63a i jo§ na nekoliko mjesta.
Meni bi viditi jos lipsu ner vilu gospoju sjoditi
u ruscu pribilu. S. Mencetid 3. A za toj jur
meni gledati ne brani. 4. Kako bi ti meni stvo-
rila veci dar. 5 itd. Zaman jes meni. G. Drzid
358. Jeli ki lik meni. 365 itd. Er kad pride
k meni koja. M. Vetranid 1, 14. Trudnu meni
da pomoze. 1, 17 itd. I hotjej meni dat tvoje
ustrp)enje. N. Dimitrovid 52. Pepeo se kako
krub jur meni jedijese. 70. Meni se taj muka
dostoji za moj grijeh. N. Najeskovid 1, 110. Meni
jes podnijeti svaki trud i muke. 1, 122 itd. Rece
k meni. Anton Dalm., nov. test. 2, 1981*. apoc.
17, 1. Evo ja i djeca koju da meni Bog. B.
Gradid, djev. 184. Meni vjecni trud. M. Bunic
6. Tko tu zvijer dobude da je muz meni ti.
7 itd.

c) ace. sing. — praslavenski je oblik m^ od
kojcga postaje enklitika me (vidi b, c)). vec u
praslavensko doba kod jacega isticana zamijenio
ga je genetiv (kao kod mushijeh supstantiva koji
znace §to isivo), te je tako u svijem slavenskijem
jezicima. aa) m^ne. Mene izBbravt. Mon, serb.
9. (1222—1228). Pomiluj mene, Gospodine! Ber-
nardin 31. mat. 15, 22. i tako je svagda i svuda
kod stokavaea, a i kod mnogijeh cakavaca. Da
jubim jednu stvar, ka hode zlo mene. D. Ranina
94a, I navijesti tva dobrota skladnijem pismom
mene svoga od zivlenja dobra tvoga, vrijedna
stanja i zivota. M. Pelegrinovic 196. — hb) radi
menje vidi a) bb). — cc) mane, kod nekijeh ca-
kavaca, vidi a) dd). Ki jube mane. Kateb. 1561.
A3a. Ki vas poslusa, ta mene poslusa, a ki mene
pogrdi, ta pogrdi onoga, ki je mane poslal. A6^.
I mane za ruku drzedi. Mon. croat. 269. (1572).

d) instr. sing. — mislim, da su u praslavensko
doba bila dva oblika (sto odgovaraju posve dvo-
jakom obliku instr. sing, ienskijeh supstantiva

1. JA, A, 2, a, d).

376

1. J A, A, 2, a, e).

na a: zenoj% i zen%): m'Bnojq, i mtiiq, (i. prema
tobom i sobom) ; radi prvoga isporedi stslov.
mtnoja, u nasemu jesiku oblike kod aa), rus.
MHOK); radi drugoga novoslov. meno, u nasem
jeziku oblike kod bb), ces. mnou, poj. miiq,, gorne
i done luz. mnu. aa) od mTbnojq, postaje: aaa)
mnoju. — samo u knigama pisanima crkvenijem
Hi ttiijesanijem jezikom. Malo prebyvt st mnoju.
Mod. Serb. 4. (1198). Duhovtnikfc Nikandari.
staract jeruzalimski i Jovant kaludert (vaja da
je jedan od mh, po svoj prilici prvi, i napisao
ovaj spomenik) i Dobrtko Martnict i svakoga
niht osoba zaklesmo vri>bu testamenta gospodo
Jelle . . . Mi gospoda Jelena dasti gospodina
kneza Lazara . . . Kadi se sa mnoju staja u Go-
ricaneht. Mon. serb. 415. Spom. sr. 2, 121. (1442).

— bbb) s umetnutijem a: manoju. — samo na
jednom mjestu po crkvenom jeziku: Ne imijes
boge tuje pred manoju. S. Budinic, sum. 28*. —
ccc) ju se mijena na v (preko u) : mnov (mnovt),
kao sto biva i kod zenskijeh imena na a (vidi
pravovfc verovt, svojovt vojovt u Kulinovoj po-
veji. Mon. serb. 2). — ovo je naj stariji oblik u
nasem jeziku, all mu nema potvrde nego xiii
vijeka. Do kole stojo st mnovt u pravde. Mon.
serb. 27. (1234 — 1240). Da se pri predB mnovB.
33. (1249). — ddd) po analogiji prema nastavku
itistrumentala sing, imena, adjektiva i zamjenica,
kod predasnega oblika v mijena se na m: mnom.

— od XIV vijeka. St mnomt knezomt. Mon. serb.
174. (1356—1357). Medu mnomt i medu banomi.
bosntskimi.. 186. (1300—1376). S raojomt bra-
tjomt i SB mnomt. 193. (1379). Sa mnomt kra].emi
Dabisomt. Spom. sr. 2, 34. (1392). — ovaj je oblik
nadvladao druge i ostao je u govoru kao jedini
obicni oblik do dana danasnega kod gotovo sviju
stokavaca a i kod nekoliko cakavaea. — nioze se
dodati i e na kraju: mnome. od xvi vijeka (N.
Eanina 191^), — i mnom i mnome mogu stajati
bez prijedloga (u nase vrijeme kao da je tad
obicnije mnome), te je pogreska sto se u nekljem
krajevitna i kod nekijeh pisaca nalazi sa mnoiv.
(n. p. Ti se sa mnom rugaS) gdje ne treba pri-
jedloga sa. Jur mnom se svak boli. G. Drzic
359. Ti se, pjanico, rugas mnom. M. Drzi6 244.
Takojer 6e voda rijeti: ,Mnom se peru od svake
necistoce'. M. Divkovic , bes. 33^. Mnom se
istijem kunem. V. Andrijasevic, put. 40. Budi
na cas kraJu, koji mnom gospodi. I. Dordid, salt.
144. — I mnome se trudnijem ruga. M. Vetranic
1, 21. Sve se vile mnome dice. N. Najeskovic
1, 206. Nek ti mnome, ja tobome uzivamo. I.
Dordi6, salt. 182. Ne daj mnome da gospodi.
422. Toke nosi, mnome se ponosi. Nar. pjes.
vuk. 1, 166. Da hvala vasa mnome izobiluje u
Hristu Isusu. Vuk, pavl. filib). 1, 26. — prije-
dlozi s, nad, pod, pred svagda primaju pred
mnom glas a: sa mnom Hi sa mnome, nada
mnom Hi nada mnome itd. (rijetki su primjcrl
gdje toga nema i u nima nema a samo radi
stiha: Nebeska taj duga nad mnom se zgar svela.
M. Vetranid 2, 189. Prid mnom stat nemoj. B.
Krnarutic 32. Ki se inadom negda lupi s mnom.
J. Kavanin 125^. Htij s mnom paklu se odpra-
viti. 391a. Nad mnom visi. 1. Dordic, uzd. 13).
Sa mnom. Mon. croat. 133. (1487). Poda mnom
da de stat. M. Marulid 10. Da sa mnom sta.
88, Djeca moja sa mnom jesu u odru. N. Ra-
nina 134^. Sad sa mnom svak tuzi. §. Mencotid
105. Poda mnom podlozi krajevstva razlika. M.
Vetranid 2, 217. Nije grijeh prida mnom do sad
biL N. Na}e§kovid 1, 134. Nemoj preda mnom
tujih bogov imati. Kateh. 1561. A3a. fiastite sa
mnom Boga. 07''. Sile ni istor nada mnom vci-

nene. Mon. croat. 309. (1598). I rici zaludo ne
trosi sa mnom. F. Glavinid, cvit. 47a. Mladost
koja sa mnom puzi. J. Kavanin 89^. Matej _ki
ucenik sa mnom u Spjet za'edno bise. 98^. Pero,
sa mnom utjesi se, 104'>, Hajde sa mnom. , A.
Kanizlic, kam. 7. Dok te sa mnom izjednaci.
V. Dosen 45*. Ovo isto sa mnoui biva. 51a. —
Sa mnome pribivat. G. Drzic ^448. Za jubav
veliku ku imas sa mnome. S. Mencetic— G.
Drzid 455. 491. I moj plac i tuge sa mnome
podijele. M. Vetranid 1, 62. Da se kuf pribijeli
sa mnome sadruzi. 2, 26. Nikad vede nije posal
sa mnome vojevati, Nar. pjes. u P. Hektorovid
19, Nebore, jeda c dod sa mnome, Radate? N,
Na}eskovid 1, 185. Gdi mrtva stvar ova sa
mnome govori. 2, 92. Rece: ,Amen !' ter se
uputi k Ijepsim vratam preda mnome. J. Ka-
vanin 492a. Sa mnome su uzdasi. I. Dordic,
uzd. 18. razumije se po sebi da za prijedloge za
i medu ne treba i ne mo'ze biti promjene. I vejo
potjere za mnome cinase. M. Vetranic 1, 451.
Sudio Bog medu mnom i tobome. I. Dordid, salt.
XI. Medu mnom i zem}om. A. Kani^lid, utoc.
262. — eee) mnogi cakavci umecu, kao i kod
dativa (vidi b) bb)), a medu m i n : manom, —
ovaj se oblik nalazi od xv vijeka do nasega vre-
mena. Za manom ne cvili. M. Marulid 176. Ti
promisli manom, duhom me zlim ne daj. 226,
Moja |ubcica biga prid manom. P. Zoranid 481",
Da se manom pace li sobom sramuju i stide.
70a. I pred manom sudcem stola zagrebskoga.
Mon. croat. 268. (1572). Prid manom. F. Vrancid,
rjecn. 123. Sa manom bodes stati u krajevih
dvori(h). ziv. 11. Koji su pod manom. 14. Smiluj
se nad manom. 94. Ter sina u kusi prid manom
zako].i. D. Barakovid, jar. 40. Prid manon se
skri udije. drag. 369, Danaska budes z manom
u raju. F. Glavinid, cvit. 1 72a. Era Antone, ca
se z manom rugas? 183a. Da vi oba z manom
nim se poklonite. I92a. Tako li smis prid manom
govoriti? 213a. Hodite za manom! 424a. Vladaj
manom. svitl. 126. Danas hoces s manom biti
u raju. Michelangelo. 13, Nikor vas se s manom
mari. I. Zanotti, skaz. 8. A to dobro razmi-
sliste tare manom pomisliste. 10. Reci s manom :
,Bog mu pokqj podaj vicui !' M. Kuhacevic 70.
I nad manom hladak ucinio. Nar. pjes. istr. 1, 36.
Pojdi s manom. 2, 31. A ti des se za manom
plakati. Nar. pjes. mikul. 155. — fff) u nekijeh
se cakavaea cuje i manum (manun) sto Hi po-
staje od manu (vidi bb) bbb)) Hi je preslo iz
kajkavskoga govora. Hodi s manun. Nar. prip.
mikul. 11. Mora§ pod s manun. 76. Za manum.
Jacke. 32. — fff/ff) po Slavoniji se cuje u nase
doba i menom, sto postaje po analogiji prema
ostalijem padezima. — hhh) u Srbiji u okrugu
jagodinskom kaze se monom (prema tobom, sobom).
M. D. Milicevid, srb. 213. — bb) od mtna po-
staju- oblici mnu i manu, koji se ncHaze u rijet-
kijem primjerima i to samo kod cakavaea. aaa)
mnu. — XVI vijeka. Nisu preda mnu. Mon. croat.
196. (1510). Prida mnu. Anton Dalm., nov. test.
131. radi a kod preda u oba primjera isporedi
aa) ddd). — bbb) manu (radi a isporedi manom
kod aa) eee)). — od xv vijeka. Bise pred manu.
Mon. croat. 122. (1484). Za manu. Anton Dalm.,
nov. test. 131. Govoril jest s manu. 2, 205iJ.
apoc. 21, 9. — i u na§e vrijem,e kod ugarskijeh
cakavaea i na otoku Krku. Ca misliS ti sis manu?
Jacke. 10.

e) loc. sing. — praslavenski je oblik kao kod
dat. mtne, te se i u ostalijem slavenskijem je-
zicima ne razlikuje od onoga piadeza. u litavskom
je jeziku manyje. — i u nasemu se jeziku ne

1. JA, A, 2, a, e).

377

i. JA, A, -1, a, a).

razlikujc od dativa. an) mtne i rune, vidi b)
aa). — do XV vijeka. Semu 2e kontcavtsu se o
nibne. Mon. serb. 5. (1198 — 111)9). U mne u
vojevodi Radosavu. 337. (1427). — po zapadnom
guvoru mni xv i xvi vijeka. Mosti svete sto su
prt mni. Mon. sorb. 415. Spoin. sr. 2, 121. (1442).
Cojad koja jo sada prt ntni. 122. Tisnu so va
mni utroba moja. Mon. croat. 107. (1470). Udahui
dnh pravi u mni |ubav tvoja. M. Mariilid 7.
Cini u mni siuinje. o7. Da pri mni milosti
imala budea._^ 46. Da vidis ti na mni ku trp}u
za to zled. S. Mencctic 5. Kamen se mnis va
mni. 343. Ki u mni pribiva§. G. Drzi6 351. O
mni so razbija, jak vali kraj mora. 394. Mogal
je }ubven plam u mni uo^asit. P. Zoranic !(>''.
Visi'ii promisal o mni. Alcks. jagf. star. 3, 231.
Ako gdo drugi po mni dojdo. 284. Na mni vr.si
se nikoga clovika pritca. 301. — hb) mani (vidi
h) bb) aaa)). Vazda pri mani budi. Kateh. 1561.
C6a. — cc) s timelnutijem e (vidi b) cc)). potvr-
cteni su oblici menjo (Hi monije? vidi kod b)
cc) bbb)) i meni; mono vala da nema, jer Vuk
spomine ovaj oblik samo za dat. sing, (vidi b)
CC) ccc)). aaa) menje. u pisaca Dubrovcana xvi
vijeka u kojych se jos cesce nalazi meni. Koji
po menje ima prici. N. Kai'iina 15^. A staje na
menje bez nijedne milosti da pukne kamenje.
S. Mencotic 40. Neg vazda na menje htjela bi
jahati, a kad je da se ije, dobra si svijati. N.
Najeskovic 1, 243. Tere so daj smeda nahodi u
menje da nije bil' veca u prvo stvorenje. 1, 323.
U robstvo ja velim kojo mi tesko nije, danu ga
jos zelim umnozit po menjo. 1, 337. — hbh)
m.eni. — od xv vijeka pa i ii nase vrijeme. Po
meni. Mon. serb. 416. Spom. sr. 2, 122. (1442).
Ki no budo smucen u meni. Bernardin 2. matt.
11, 6. Koji se no sablazni o meni. N. Kanina 14^.
Koliko u meni da niku vidis zled. S. Mencotic
4. Da kamen srce je u meni. 21. Hrid srca \\
moni. Gr. Drzid 351. 416. Ca s tobom besidi o
meni o tvomu. P. Hektorovic 69.

f) radi oblika mendka, monekar, monekarena,
i menika, menikar, menikarena vidi ka, kar,
karena.

b. enkliticni oblici dolaze u gen., dat., ace. —
Oni su uopce praslavenski, jer se (ako i ne svi)
nahode u svijem slavenskijem jezicima, osim ve-
likoriiskoga, all su i indoevropski, kako svjedoce
enklitike, ne samo u lituvskom jeziku mi, nego i
u sanskrtu i u zendu ma i me, u stpersijskom
ma, mai, u grckom /uov, jj.oi^ /j.i. — Enkliticki
se oblici upotreb]avaju od prvijeh vremena sve
do danasnega dana kad ih ne treba istaknuti,
a enklitike za akusativ i s prijedlozima.

a) gen. sing. me. — dosao je ovaj oblik iz
akuzativa vec u praslavensko doba, posto su se
ova dva padeza medu sobom pomijesala. ispo-
redi stslov. mq, ces. me, po^. mi§. Da mo se svak
boji. M. Marulic 11. Nije mo dostojan. N. Ra-
nina 208a. (ne znam, ima li starijih primjera od
ova dva; JDanicic kaze samo: Za enkliticki ge-
nitiv uzima se akusativ ,mo, to'. Istor. obi. 216,
ali ne donosi nijednoga primjera). Nee me se ti
ostat? N. Najeskovic 1, 179. Lupeza, koga ti
u meni ugleda, bez smece, veja ti, ohaj me se
ureda! I. Gundulic 149. Boji me se. Vuk, rjecn.
(1818). L.

h) dat. sing. mi. — oblik je praslavenski, jer
dolazi u svijem slavenskijem jezicima, pa i u
litavskom. — postaje od indoevropskoga moi,
isporedi snskrt. mo, zend. me, stpers. mai, grc.
juot. — Naj stariji su primjeri u nasem jeziku :
Sto mi ktto da svojovi. vojovt poklont . . . Tako
mi BogB pcmagaj . . . Mon. serb. 2. (1189). Nestr,

mi dostoint. 3. (1198). Mudrostiju danovb mi
otb Boga. 4. (1198-1199) ltd. — Bijetku je
okrneno, i to samo u stihu. Prisvitia gospode m',
prisvitlo sunacce m', nemoj da ja podom cviloci
srdaccem. S. Mencctic 176.

c) ace. sing, me, praslavenski mtj (men), ispo-
redi stslov. me, malorus. .mw, ces. me, po(. mi^.
— moze biti indoevropska rijec (mem), isporedi
■stpriis. mien, snskr., zend., stpers. mlim, ako nije
kasnije postala od osnove men (vidi a). — Po
svoj prilici i u praslaven^ko se doba upotreb^a-
vala i kod isticana (kao emfnticka rijec) i kao
enklitika dok se za prvi slucaj nije uzco genetic
mono (vidi a, a)), od prvoga slucaja o^t'xje traga
u primjera: Spodob(i) me gresbnago iga jego
blagago. Mon. serb. 5. (1198-1199). i u tome
sto stoji iiz prijedloge (prijedlozi kojima je zadhe
sluvo konsonanat uzioi^u a na kraju, isporedi a,
d) aa) ddd), a svagda je vokal pred mo dug,
n. p. u mo, za mo, na me, preda me, poda me
itd), n. jj.,^uveno mimo mo kad mine tvo licce
rumeno. G. Drzi6 422. A po torn ne zudi ni-
kogar mimo me. H Luci6 195. Nego cu ja tobe
u me obratiti. M. Divkovii, nauk. 15(>b. Hi jes,
ill ni, to mati Jubi me, naj brze ucini, da dodo
prida me. I. Gundulic 104. I vjorovat u me
node. J. Kavai'iin 50''. Brat pomoli za me Boga
velikoga. IIO''. Sve su uza me. 407^. Za mene
ili za me, pred mono ill proda me. Vuk, rjecn.
(1818). L. — Naj stariji su primjeri: Postavi me
velijoga zupana. Mon. serb. 4. Sbpodobi me vla-
dika moj byty jemu kttitoru. 5. (1198 — 1199).

3. nom. pi. mi, od praslavenskoga my, ispo-
redi stslov., ces., po}. my, rus. mu. — Po svoj je
prilici indoevropski oblik bio drukciji (vei), ispo-
redi snskr. i stpers. vajam, zend. vaem, got. veis, a
u slavenskijem je jezicima m zamijenilo v presavsi
iz padeza jednine, kao sto je i u lit. mes i u jer-
menskom mek' (drukcije je grc. rjfitig sto je po-
stalo od a^Uiiug, a ovo je iz osnove drugijch pa-
deza mnozine, vidi kod 4). — Misli se da je my
isprva bio akuzativ (isporedi ace. lit. mus prema
nom. mes, stprus. mans prema nom. mes), te da
je presao u nominativ, ali posto bi tad trebalo
uzeti za prva vremena dva oblika u ace my i
ny, jasnije mi se cini tumacene, ako se rece da
je my dobilo ovaj oblik od drugoga lica vy (vidi
kod ti). — Naj stariji primjeri: Mi i nasa optdina.
Mon. serb. 21. (1238). Da jo my platimo. 22.
(1234—1240). A my da te ispratimo . . . Takodo
ti so i my klbnemo. 23, itd.

4. ostali padezi mnozine pnstaju od osnove nas,
ali s ispada pred nastavcima. — U indoevropska
doba bilo je nekoliko osnova (vidi K. Brugmann,
grundriss dor vergleichenJen gramm. der indo-
gorm. sprachon, 2, 803. 813): nos. isporedi snskr.
nas (enklitika za gen., dat., ace), zend. nO, kelt.
ni; nos, zend. nao (uz no), lat. nos; ns, got. uns;
nsme, snskrt. asma-, zend. ahma-, stpers. a(h)ma-,
grc. ciaut, rj^aug itd. proe su tri osnooe bile enkli-
ticne. — Vaja da i>u ne samo slavenski nego i
balticki oblici postali od enklitike nos; trcba
dodati da je u stpruskom m preslo iz nom. a
ace, a u litavskom i letskom u sve padeze. —
Radi oblika naju vidi 5, a. — Kao kod jednine
razlikuju se oblici s akcentom od cnkliticnijeh.

a. oblici s akcentom.

a) gen. plur. nas. — Rijec je p)raslavenska ,
isporedi stslov. nasi., rus. Haci., ces. nas, po}. nas.
— Postaje od baltickoslovenskoga no(s)sOm, ispo-
redi stprus. nnuson, lit. i let. mUisu. — U sva
vremena. — Naj stariji su primjeri: Da ti ne
ispakosti nistare u nasb bude . . . Koliko vbz|u-
bisi prebiti u nasb . . . Kbga si vtshocesi pojti

1 J A, A, i, SL, a).

378

1. JA, A, i, a, d).

inamo odt nast . . . Mon. serb. 22. (1234: — 1240)
itd.

b) dat. pi.: aa) nam, naj stariji oblik, pra-
slavcnski nam-B, isporcdi stslov. namn., rus. Haji'f.,
ces. i;am, po^. nam ; stjirus noumans, noumas,
lit. mumus, mums. — naj stariji primjeri: Pri-
b§ern6 u nast gradt kb namt . . . Pribegnesi u
nast gradb kt namt. Mon. serb. 22. (1231 — 1240).
Da imt prtemo jako i samemt namt. 23. —
kasnije: Vjeruju u eina koga jo otac sam s ne-
bescijeh visina na zemju poslao k nam. M. Ve-
tranid 1, 379. Da pod alatke .«kladne glase nam
vjenacco tej vijemo. I. Gundulic 70. Eane, nam
od griha svim zadane. V. Dosen 24*>. Da kada
te grom osine, nam pokoru s duse skine. 40a.
— kasnije je ovaj oblik postao hod vecine na-
roda enklitican (vidi b, h)). kad se to dogodilo
ne mogu kazati, jer nemam primjera (Danicic u
istoriji oblika ova i ne spomine). va(a da je to
bilo XV vijeka kad su se poceli upotreb^avati
8 akcentom oblici nama i nami (ne samo za dat.
nego i za instr. i, mozehiti kasnije, za loc. kao
i kod supjstantiva oblici na ma za ove padeze,
vidi D. Danicid, ist. obi.), a mozebiti i prije,
toko je u ovom primjerii namt po sioj prilici
enkliticno : Bog da namt je sveditejt. Spom, sr.
1, 4. (1399). — ovaj se oblik do danasnega dana
uzdrSao kod cakavaca a mozebiti i kod kojijeh
zapadnijeh stokav.ica. — bb) nama. — sad naj
obicniji oblik kod velike vecine stokavaca (Vuk
zna samo za ovaj oblik). — od xv vijeka. — u
prva su vremena jirimjeri rijetki (vidi i 5, b):
Visereceni posli do§adt k naamt s vase strane
nama mnogo pocteno i razumno o vtsemt go-
vorise. Spom. sr. 1, 151. (1421). Dati nama u
sfakoj stvari nauk od podnizenstva. B. Kasid,
is. 5. Biti nama izgled. 27. Koji cine nama
zlo. 30. Nama hti ukazati. 42. Evo Huseina
pase prema nama bosanskoga sina vridna meu
pasama. I. T. Mrnavid, osm. 131. Da budu nama
na dobru hranu. Azbnkv. 1690. 10^. Grijeh zi-
vote nama skraca. J. Kavanin 4*. Sto je nama
vas svijet ovi? 73^. Odpusti nama kao i mi od-
pustamo. J. Banovac, razg. 56. Da ne imate
nama nauditi. blagosov. 326. Sto je ocitovao s.
crkvi i ova nama. F. Lastrid, ned. 105. Otac
ne dava nama ostre zapovijedi. V. M. Gucetid
55. Tako se ufiini covik nama prilican. F. Matic
8. Ele oni nama kaze. V, Dosen 28^. Nit' je
nama to zadosti. 66l>. Ostavjajudi nama priliku.
L. Vladmirovid 24. — cc) iz instr. prclazi oblik
nami. — od xvi vijeka dosta ccsto. Nami kiiigu
donest. Mon. serb. 553 — 554. (1537). O ^oro
svjetlusta ka ovi blazen dan prisvijetlo ispusta
sunacce nami van. N. Dimitrovid 25. Sakrivil
nami jes. 28. Pocetak vremenitoga zivota nami
bise. B. Gradid, djev. 17. Nami se slidan ucini.
18. K nami. duh. 81. Nami dan no osvita. D.
Eaiiina 52*. Gdi nami sve stvara zestok vaj.
93a. Da nami nije mod imati prijate]a. D. Zla-
tarid 22*. K nami. 97*. Nami potrjeban. A.
Gucetid, roz. mar. 3. Koja se pristojase nami.
31. Objavi ih nami. 135. Prod nami tuznijem.
189. Ostavivsi nami svoje tijolo. M. Orbin 61.
Jedan sladak posmijeh nami zeju svaku sami-
riva. I. Gundulid 36. Umrijeti jo trijoba nami.
265. 'I'o vi isti nami umiste kazati. I. T. Mr-
navid, osm. 107. §to nami slisiti jur vidim muka
je. 111. Dativo: ,a noi' nami. J. Mikaja, gram.
10. Da nami bade darovano. V. Andrijaievid,
put. 157. Dajudi nami. M. Eadnid 48=*. K nami.
49*. Obicaj tamnu da jo izkorijopit mucno nami.
J. Kavanin 5^'. Trijeba je nami ovako svej ?.u-
diti. 162^. Ono srce kamenito koje ne }ubi ovo

djetesce milo, lijepo, bozanstveno nami i za nas
porodeno. B. Zuzeri 25. Koliko je D. Marija
moguda, i milosfciva prama meni. J. Banovac,
razg. 7. Odpusti nami duge nase. 56. Ti si
nami u pomod bio. A. Kanizlld, kam. 117. Go-
dina se s godinami izminuje cesto nami. V.
Dosen 45*. Eedi dete: blago nami! 123''. Od
Boga je nami hrana dana. 145''. Odpusti nami
duge nase. J. Matovid viii. I nami zapovida da
popravjamo. B Leakovid, gov. 17. Pokaza jost
vedu }ubav svoju prama nami, 223. i u nase
vrijeme u Dubrovniku (a i jos gdjegdje) cuje se
nz nama.

c) ace. pi. nas. — ovo je uprav genetiv, ali
je vec u praslavensko doba zamijenio stariji oblik
ny (vidi b, c) aa)) sto je bio enklitican. — da
ova zamjena nije postala u nasern jeziku istom
XV vijeka, kao sto tvrdi Danicic (ist. obi. 220),
nego da je bila praslavenska, sojedoce svi ostali
slavenski jeziei (i stslovenski), a i u nasein je-
ziku ima primjera vec od xiii vijeka: Svojimt
si blagovo|enijemt ventca nast. Mon. serb. 9.
(1222—1228). Tako da nast Bogt sthrani. 23.
(1234 — 1240). Jako da nast, gresnyiht i nedo-
stojnyiht rabt svojiht izvedesi ott adtskyiht
uzt. 25—26. (1234—1240). Da ga ne primemo
medu nas ... Mi sami za nas ... 32. (1247). Da
na nast ne ustane nikttoro. 33. (1249). Nast ne
pustiti bezt mira. 36. (1253) itd.

(I) instr. pi.: aa) naj stariji je oblik nami,
a i praslavenski, isporedi stslov. nami, rus. naiMH,
ces. nami, pol. nami, a i lit. mumis. Medu nami.
Mon. serb. 23. (1234—1240). 34. (1249). Da cine
s nami. Spom. sr. 1, 2. (139.5). Bige pisano i
nami potvrdeno. Mon. serb. 305. (1420). Ki
vladas svijem nami. M. Vetranic 1, 43. Bog
Ivoji nad nami sazdaje cudesa. 1, 360. Nudire
izusti prid nami totu sted. P. Hektorovid 10.
Da budu bit svade meu nami u vike. N. Naje-
skovid 1, 211. Svuda ga s nami nosimo. B. Gradid,
djev. 63. Ne trudite se tako tesko nego se sa
nami veselite. F. Vrancic, ziv. 25. Zajedno s nami
,nobiscum'. J. Mikaja, rjecn. 8143'. S nami Bog
trgujo slavu vjekuvjecnu. V. Andrijasevid, put.
256. Nad nami stoji raj otvoren, a pod nami
pa kao rasiren. J. Banovac, razg. 86. Odi s nami
u Kasteo tvrdi. And. Kacid, razg. 228a. ^ubav
s kojom se imamo Jubiti medu nami. J. Matovid
131. u nase vrijeme jos kod cakavaca a gdjegdje
i kod stokavaca. — bb) nama (isporedi dat. i
loc). — od kraja xiv vijeka. S nama. Spom. sr.
1, 11. (1397). 1, 143. (1415). 1, 156. (1422). Mon.
serb. 308. (1420 u poznijem prijepisu). .309. (1421).
Medu naama. Spom. sr. 1, 66. (1405). 1, 151.
(1421). Mon. serb. 446. (1451). Meju nama. Mon.
serb. 44-"). (1451). Modu nasimi starimi i nama.
Mon. serb. 446. (1451). Svijeti sad nad nama kon
Bozje milosti. M. Vetranic 1, 204. Da i drugi
s nama uskrsnu. J. Banovac, razg. 169. Sto
demo tra2iti svidocanstva po ss. pismi, kad ga
imamo svaki dan medu nama? F. Lastrid, ned.
314. Nek i seka s nama ide. V. Do§en 168*. u
nase vrijeme kod vecine stokavaca istjeralo je
druge oblike (Vuk zna samo za nama). — cc)
nam, sto je Hi okrneno nami Hi je uzeto iz da-
tiva. — pouzdano od xvi vijeka (stariji primjeri
nijesu pouzdani i za to sto pisarskom grijeSkom
maze stajati t mj. a). Mirt Bozi st namt. Mon.
sorb. 29. (1240). 33. (1249). (ova dva spomenika,
osobito prvi, pisana su vrlo nevajalijeni jezikom
i nejednakom ortografijom, n. p. po milosti Bozje
svojovt si dobro httenijo pridoht si u Du-
brovnikt; prijatolomt; st mojimi bojarimi; st pre-
pisanimt mojimi bojarimi ; kleh s§; bosenski

1. J A, A, 4, a, dj.

879

i. JA, A, 4, b, c).

St Dubrovbcanom itd.). Jert bi radi. s naamt.
)ubovt i jediiibstvo iinati. Spom. sr. 1, 41.^ (1402).
Molim te za jubav, luedu nam koja bi. G. Dr2ic
430. S nf.m. I. Bandulavi6 73^. Svi ostali, §to
su prid nam ovde stali. V. Doson 226*^. — uopcc
se nahodi dosta rijetko; ujednoj narodnoj pjesmi
nasega vremena bice okrneno naina radi slika.
Pod nam' 6e se zemja provaliti. Nar. pjes. vuk.
2, 33G.

e) loc. pi. — praslavenski je oblik nasi., ispo-
redi stslov. nast, rus. Hacb, ce§. nds, po]. nas. —
postdje od baltickoslavenskoga oblika na(s)su, ispo-
redi lit. mfisu, musy, mllsyje. — /' ovaj se oblik
do nasega vremena (dnjbudi kod §lokavaca) slicvo
promijcnio kao dat. i instr. — Na} stariji oblik
nas od xvn vijeka hiva sve to rjedi, a u nase
vrijeme nestalo ga je posve u stokavaca; all ga
vec cd prije cesto zamjenujii oblici nami is instr.,
nam iz dat. Hi okrneno nami (za ovaj oblik
nemam pri ruci priinjera), nama sto kao kod
dat. i instr. zamjenuje ostale oblikc u nase vri-
jeme kod stokavaca. aa) nas. KrtvB je»o na nasb
i na cedohb nasiht. Mon. sorb. 16.(1222—1228).
Da je na nasi, kletva sija. 22. (1234— 1210). Koga
izvoli BogB gospodtstvovati po nast. 87.(1327).
Popeci se o nast i o nasoj dusi. Spom. sr. 2, 123.
(1442). Umrit ce i ovi ki se rode po nas. M.
Marulic 151. Eijec put stvorena jest i pribiva
ti nas. N. Rauina 22^. joann. 1, 14. K tomuj
6es zabiti sve od svijeta zalosti i po nas dobiti
vjekuste radosti. M. Vetranid 2, 1.57. Po dubu
sfotomu ki pribiva u nas. B. Gradic, djev. 109.
Da se srce nase u nas ne ostudi. dub. 83. Pri
nas jada svijeh sila. D. Ranina 52^. U ovomu
se je skazala {ubav Bozja u nas. I. Bandulavi6
160a. joann. lep. 4, 9. Kismo mi koji govorimo
nego duh otca nasega koji govori u nas. A. Vi-
tajic, ost. vni. Ne cinimo ovo po nas, nogo
svjetom od lijecnika. D. Basi6 34. — hb) nami.
— od XVII vijeka. Ah, opaka kleta cesti ! i joster
je duh u nami? I. Gundulid 268. U nami po-
noviti. V. Andrijasevic, dev. 113. Vjecno slave
breme tesko u nami pe djelujo. put. 256. Ko-
liko se usilujemo biti unutra u nami mijerni. M.
Eadnid 4a. Bog jest oni koji diluje u nami ho-
tenje i slidenje. 32*. Ali vjere nije u nami. J.
Kavanin 573^. i jos gdjegdje i u nase vrijeme
kod §tokavaca i kod cakavaca. — cc) nama. U
nama pravovirnim. F. Lastrid, test. iii. ne znam
ima li starijih primjera. — u nase vrijeme kod
velike vecine stokavaca (Vuk zna samo za ovaj
oblik).

b. enkliticki oblici dolazc, kao i u jednini, u
gen., dat., ace. — I u praslavensko je doba bilo
enkliticnijeh oblika, ali po svoj prilici samo ny,
te su druge enklitike postalc istom u naiem je-
zikii. — Kod vecine su stokavaca postali enkli-
ticni oblici nas (vidi a, a) i c)) i nam (vidi a.
b) aa)) izgubivsi akcenat i dujinu vokala.

a) gen. x)l. nas. — premda Vuk i Danicic ne
spominu nas kao enklitiku, nema sumne da se
ovaj oblik upotreb(ava bez akcenta dajbudi od
prosloga vijeka (vidi i c) bb)), vidi: Ne znam,
ima li vas (,imalivas') ovakif/tj ovde. J. Banovac,
razg. 65. (nemam pri ruci nijedan primjer za
nas, ali sto vrijedi za drugo lice vrijedi i za
prvo). i n nase se vrijeme kaze: Niko nas se (iz-
govori: nikonase) ne boji. Prodito nas se (izgo-
vori: pr6ditenaso) itd.

b) dat. pi.: aa) stariji je oblik ni, stslov. ny
(u jednoj khizi). — postane nije dosta jasno,
maze biti preslo iz akuzativa. Da vi ni ste rekli . . .
D§ ni ne zakont . . . Mon. serb. 7. (xii vijek).
Da ny prostist toga leta vse cto imamo zakoni,

davati jako i dedt ti i ottct ti, ktga ima smo
pomagali, pra§tala ny sta. 23. (1231 — 1240).
Govori ni odt vas. 177. (1368). Sto ni piseto.
Spom. sr. 1, 1. (1395). Kako ni si pisalt. 1. 71.
(1405). Nego ni sve predase na puno. Mon.
serb. 479. (1457). Sto ni sto pisali i porucili.
535. (1451—1487). KaXo ni i uci nas. §. Bu-
dinid, sum. 15*. Da ni dopusti dobra delovati,
da ni odpusti grohe. 18^. — ostao je do dann
dana§ncga ovaj oblik po isiocnijem krajevimh (u
istocno) Srhiji pa preko Kosova ti Crnoj Gori
i u Boci kotorskoj i u sjeve.rnoj Arhaniji). u
istocnoj Srbiji: ,Ako bi ni vlast dodala ckolu u
selu, bilo bi ni mnogo lasno za decu' (u jago-
dinskom okrugu). M. D. Milicevid, srb. 213. ,Dao
ni je' (u krajinskom okr.). 1003. vidi i: U Kra-
jini Negotinskoj i u Crnoj Rijoci govore i ,ni'
(mjesto ,nam'), n. p. ,Da ni si ti ziv, gospodaru!' ,Da
nije Bog dao!' itd. Vuk, rjecn. (1818). l — u Ko-
sovu: Vod ni nista cekat nijo vajdo. Nar. pjes. vuk.
3, 215. Aman, paso! vidi ni zuluma od kurvida
majstora Manojla. 3, 323. — u Crnoj Gori: Koja
de ni jade zapijevat 3, 219. Sto ni bjehu boji
nasi stari. 3, 272. Ceraju ni goloma piijcna, oii
vode ni zatvorise vrata, no ni podaj vojsku i
topove. 4, HI. - M Boci kotorskoj: O Boga ni,
prelijepa Stane! Vuk, kovc. 94. — bb) nam, vidi
a, b) aa). — svud se govori osim istocnijeh kra-
jeva (vidi kod aa)). Izvidate u srdascijoh na§(?
rano, koje nam su od vas dane. N. Na|o§kovid
1, 167. Zdruzi se nam pokoj pravi. 1, 169. More
bit ku godi da se nam prigodi iihvatit. 1, 226.
Vil' ku nam su uzeli. 1, 231. Slatkl drag pokoj
ki nam de bit po noj. I. Gundulid 108. Tim.
goste, kad sredu donijo te prijate}a u ovi dan,
naj veda kad nam su vese|a. 129. Pomagajudi
nam veliki Jove. F. Glavinid, evit. xv. Blago-
sovi, ode nobeski, sve ove jestvine i pitvine, koje
si nam dao. Azbukv. 1690 10i>. Nalip kijom
nam umorcnja vrag da. J. Kavanin 3b. Uzrok
nam si od zivota. 21*. I od Boga nam su danc
(ruke). 355a. Kaze nam (,kazenam') Gospodin
Isukrst J. Banovac, razg. 61. Navistuje nam
(,navistujenam') crkva sveta. 81. U kom nam
je vike viti. V. Dosen 48^. Za malo nam vjerna
bjese. Nar. pjes. vuk. 1, 25. Ne gnev'te nam
gizdave devojke. 1, 30. Sunce nam je na za-
hodu, brzo de nam zad; a nevjesta na othodu,
brzo de nam pod. 1, 35.

c) ace. pi. — praslavenski je oblik ny (koji
se jos uzdrzao u stslovenskom i u stceskom je-
ziku). — Oblik je postao po analogiji prema ace.
pi. supstantiva (stslov. raby, robove, ryby,^ ribe),
isporedi i lit. mus, stpriis. mans. — Vec je u
praslavensko doba bio enklitican (vidi a, c)). aa)
ni, od ny (u nckijem starijim spomcnicima i
ovako je pisano). Da ny Bogb sLpno Mon. serb.
23. (1234—1240). Ugbnase ny v klottvu. 32.
(1247). Da ni ne ubije Bogb. 48. (1254—1256).
S vama imamo uvetb da ni ne ussilujoto nigdo
poslati Idciti. Spom. sr. 1, 9. (1397). poznijih
primjera Danicic ne pise, vaja da ih i nema
(osim ovoga jednoga u kojcmu jamacno ni stoji
po crkvenom jeziku: Odkupio ni jest od su-
zanstva. S. Budinid, sum. 9*). istina da se vi,
kao ace, nalazi i kasnije, ali se uopce moze mi-
sliti da se oblik vi bo^e uzdrzao nego ni (vidi
kod ti). — ovaj se oblik nalazi i uz prijedlog
(isporedi 2, b, c)). Kbda na ny podu drova za-
morbska i bbnetbcbska na nasb gradb, tbda vasa
dreva poltgb nihb gredu na ny. Mon. serb. 54.
(1240 — 1272). — bb) nas. — Vuk i Daniiic ne
kazu da je ovaj oblik enklitican, ali po svoj pri-
lici dolazi kao enklitika vec od onda kad je ne-

1. JA, A, 4, b, c).

^80

1. JA; B, 1.

stalo ni, premda imam pri ruci primjera satno
od prosloga vijeka. Ovoniu nas (,ovomunas') ucl
isti Bog. J. Br.novac, razg. 54. Posaji nas (,po-
sajinas') u stado prasena. 71. Izprazno nas (,iz-
praznonas') varaju. F. Lastric, ned. 331. amo
pripadaju i ovi p)rimjeri iz nasega vremena (u
ovakovijem pjrimjerima iz narodnijeh pjesama,
Jcakovijeh se jos moze nekoliko naci, stih ne bi
vrijedio da nas nije enklitika). Ne bi ]i nas i
Bog veselio! Nar. pjes. vuk. 2, 180. Bacio nas
na dno u tavnicu. 2, 246. Odbezo nas ^^utica
Bogdane. 2, 452. Prevari nas, odvede nam vranca.
2, 459, I gosti nas costo pohodise. 2, 634. Na
to su nas i rodile majke. 8, 298. S konem ce
nas, brado, pogaziti. 3, 306. Isiisa Hrista koji
nas je blagoslovio. Vuk, pavl. ef. 1, 3. — cc)
u istocnijem krajevima gdje je u nase vrijeme u
dat. enklitika ni (vidi aa)), u akuzativu je en-
klitika ne. ova je postala po analogiji prema
ace. pi. kod supstantiva i adjektiva i to Hi od
staroga ny Hi se nacinila prema dat. ni. — nema
potvrde prije nasega vremena (sto u Marulicevu
rukopisu ima S nom no razluciste. M. Marulid
86, to je bez siimne pisarska pogreska mj. me).
M istocnoj Srbiji: ,Da ne provede prekem putem
u Kalenice' (u okrugii jagodinskom). M. D. Mi-
li(5evi6, srb. 213. ,Da ne poji zezenom rakijom'
(u okr. krajinskom). 1003. — u Kosovu: Nas eto
ne trideset Senana. Nar. pjes. vuk. 3, 173. — u
Crnoj Gori: Da bjezimo, sinko, po svijetu, de
ne care ni cuti ne moze. 2, 27. E ne biju s tri
cetiri strane. 4, 111. Fala ti te ne zive pusta.
Pjev. crn. 54^. — u Pastrovicima : ,Ti ne nemoj
bandunati. Nar. pjes. vuk. 1, 92.

5. dvojina se u nase vrijeme ne razlikuje od
mnozine, ali joj ima traga u starija vremena,
osim nominativa (praslav. ve) kojega je u prva
vremena nestalo i akuzativa (praslav. na) koji
je (kao kod jednine i mnozine) zamijenen gene-
tivom. — Osnova je indoevropska za ostale pa-
deze no, isporedi snskr. nau, grc. rw, vibi, vwiv,
vCov.

a. gen. i loc. (kao sto je sprijeda kazano i
ace.) naju. — oblik praslavenski, isporedi stslov.,
novoslov., stpol, gornluz., donluz. naju, stces. najii.
— Nalazi se do xvii vijeka, ali ne samo za dvo-
jinu nego i za mnozinu i to i za druge padeze,
osim ona tri.

a) gen. dual. Prinosive tvoja ott tvojiht vt
moltbuuju pametB naju. Men. serb. 11. (1222 —
1228). Azt cart Stefant i sb bogodarovanLnoju
mi cariceju Jelenoju i s vtzjubjennimt i blago-
vernimt sinomt naju. 133.(1348). Ja gospodinb
GrBgurb i gospodini. Durtdt, i s prevfcz|ubjennimt
naju bratomt Lazaromt. 269. (1405). Na obiju
naju (,nau') potribu. 505. (1466). Ako li te bude
mila majka uprasati, sto mi ti je, sinko, sabjica
sva krvava ? nemoj to joj, mili brate, svu istinu
kazovati, ni naju majku nikako zlovo}iti. Nar.
pjes. u P. Hektorovid 18.

0) ace. dual. Andrijas se mojase ne toliko za
sebe koliko za brata Lazara: ,Puscaj naju, baso!'
Nar. pjes. u P. Hektorovic 23.

c) za lokativ slucajno nema primjera (vidi
kod ti).

il) u mnozini. — Od xv vijeka. aa) gen. pi.
E Boze, odnesi jur taj bic od naju! M. Marulid
245. A ti ki s' propeti Bog gospodin naju. 248.
Tada grisnici rekose ovako: ,Hvala t' budi, o
gospoje ka uslisa naju molbe !' 338. Ova so vrh
naju nesrica razprti. H. Lucid 233. Cim dode
do vaju s vlasteli svojimi poglavica naju koji je
nad svimi. 258. Kriposnije dosti zviri su od
naju. 274. Cudo vidit bise svim totu meu nami

gdi rika tecise pod naju nogami. P. Hektorovic
12. Kada tuj dojdosmo, nuti srice naju! 27.
Istom straza pripade k Radosa^u vojevodi: ,Da
ti je u znanje, naju mili gospodine . . .' Nar. pjes.
u P. Hektorovid 20. U svih naju dus na sviti.
A. Cubranovid 163. Nitko ne smi, znaj, zapriti
tvem gospodstvu radi naju. M. Gazarovid 69.
Cvite naju izabrani. M. Jerkovid 93. — Ob) dat.
pi. Imiju sminost stati protiv naju (po svoj pri-
liei dat., a ne gen.). M. Marulid 22. — cc) ace.
pi. Cuvaj, brani naju. M. Marulid 27. Milostiv
ti primi na milost svih naju. 31. A Jubimo tada
mi nib, oni naju. 201. Odvrati jur gniv tvoj,
ter pomiluj naju. 241. Bududi pamet na§a naj
plemenitiji i izvrsitiji dar kojim nas Bog nadari
i uresi naju. M. Jerkovid 7. — (Id) instr. pi.
Bogatac muogo je bil', kih se sad meu naju spo-
meue sva zgubil', ter se ved ne znaju. D. E,a-
nina 58*. S nami vel s naju. B. Kasid, gram.
69. — ee) loc. j)l. Da si ti pri naju, Dijana di-
vica. D. Barakovid, vil. 30.

b. dat. i instr. dual. nama. — oblik prasla-
venski, isporedi stslov., stces., donoluz. nama. Da-
nicic (ist. obi. 233) donosi samo jedan primjer
za dativ iz xv vijeka a i taj je sumniv, jer se
moze shvatiti kao dat. pi.: Koji je gradb bio u
drtzanije nama s Pavlomi. na poli. Mon. serb.
301. (1420). (govori Sanda] Hranic s bracom:
Mi gospodint vojevoda Sandalb Hranid . . . i
s mojomi. bratjomt i knezemt Vukcemb i s kne-
zemt Vukomb . . . 300, i u cijelom spomeniku
stoji mi, a ne ja). — vidi i kod ti.

Kako se enklitike ove zamjenice namjestaju
s ostalima vidi kod hotjeti (I, b, b)) i jesam.

B. 0 znacenu uopce nema se sto reci, kazaeu
samo neke osobine.

1. kao sto se kod ostalijeh padeza istice raz-
lika jeli Hi nije sila govora na zamjenici, tako
i u nominativu ja i mi obicno se kazu i pisu
ako je na nima sila govora, a ako nije, izosta-
vjaju se, jer se imaju u pameti i razumiju po
samome obliku glagola, n. p. Ja znam, a ti ne
znas. Znam da je tako (istina, ovome ce se naci
mnogo izuzetaka i kod pisaca i u govoru, cesto
radi metra u poeziji, a i po sjevernijem varo-
sima u govoru prema nemackom jeziku, vidi oso-
bito ovaj primjer u kojemu ja po zakonima na-
sega jezika ne bi moglo stajati: Meni §tetu ci-
niti, koji ja (nem. der ich) pladam. M. A. Re}-
kovic, sabr. 57). Jazt knezt Miroslavt kltni. se
i podtpisaht. Mon. serb. 1. (1186). Ja bant bo-
stntski Kulinb prisezaju tebe, kneze Krtvasu.
1. (1189). Takode ti se i my kUnemo, kako ti
so su i ty bo|are posli nasi kleli. 23. (1234 —
1240). Ja knezb veli hltmbsky Anbdrej sb vsemi
vlastely svojimi klbnu se knezu dubrovbCbkomu.
24. (1234 — 1240). Jere sbmb ja jedbnb odb vast,
a vi ste u momb vladanif/i,) koliko ja. 247. (xiv
vijek). Od moje ja strane rad zloba primiti
spravan sam sve rane i muke podniti. N. Dimi-
trovid 86. Ja sam, ja, ova nakaza. P. Knezevid,
osm. 104. Te ovako sto ja nisam svrseno ucinio
po mojoj slabosti, on de nadopuniti po svojoj
kriposti. V. Dosen x. Mi nacinismo tojan! mi
nacinismo tojan! M. A. Eejkovid, sat. Al^. Kako
da bi to suprot vojni§tva bilo i junastvu sme-
talo, sto ja kako vojnik u satiru gdikoji redak
svetoga pisma dotaknuo jesam. A^^. A ni tobi
node biti dobro, to ti ka2em ja, moj dragi pobro.
03*. Da sam nomo, ja na babu Maru ne bi i§la
da zivim u karu. D2a. Nego hodim ja i dica
bosa. E2a. Ja gospodar a ti moja zona. F2''.
Mi se drugi po vas dan mucimo. K2'J. Ako li
sam ja i skrojio dolamu, ja nisam pravio sukno.

1. JA, B, 1.

881

1. J A, B, 4, c.

L4a. Znaju li bo»ovi §to mi Judi cinimo na
svitu? sabr. 7. Stadose govoriti jedan za dru-
gijein: ,Da ne ja?' Vuk, mar. 14, 19. radi ja-
cega isticana dodaju se neke rijeci, osobito sam :
ja sam, mi sami (kod ove rijeci moze i izostati
zamjenica, n. p. ne znam ni sam, ne znamo ni
sami), isti, glavom, ii fflavu, vidi sam, 1. isti, 1,
c, b) aa), ffiava, a, «) /) bb) i dd). Ako li ja
samt ili moji }udy bisF.mo necbto pakostili. Mon.
Serb. 44. (1254). — Ja isti ,io proprio' ,ego ipse'.
A. d. Bella, rjecn. 41iJ^. Jer cu to ja ista pri-
koriti, i u obraz udriti prid Bogom. J. Banovac,
razg. 189. Cuj mo, Jakobe i Izraele, koga ja
zovem ; ja isti, ja prvi i naj posljedAi. S. Rosa
7l>. — Ja glavom ,io stesso' ,egomet'. A. d. Bella,
rjecn. 419''. Mi glavom ,noi medesimi' ,nos ipsi'.
bVZ^. — Ja u glavu ,io proprio' ,ego ipse'. 419^.
— amo pripadaju i ovakovi primjeri (vidi no i
jok): ,Zar ne mislis raditi kao i ostali |udi?'
,Jok ja!' odgovori joj on. Nar. prip. vrc. 17.
,Jesi li cuo za oni struk ze}a, te je izniknuo u
naseselo?' ,KakoTo ze|e? ne ja', odgovori para-
laz. 79. Kadija upita Turcina: ,Imas li saita
da ti je sveca opsovao?' ,Jok ja, efendija!' St.
,Poznaje§ li ih?' upita<5e je Bosko. ,Ne ja ni
jednoga'. V. Vrcevi6, niz. 187. i ooi: Ajme ja
nesridna! J. Filipovid 3, 170*. Sridan ja, ako
oni povicu ! M. A. Re}kovi6, sat. A3'>. — Gdjegdje
se izostavja ja gdje bi mu bilo nijesta, n. p.
Stepant Vladislavi., milostiju Bozijov krajt srtb-
ski, davaju svoju niilostt prijatejemt svojimt
vlastelomi. dubrovtctkimt. Mon. serb. '27. (1284 —
1240).

Z. drugi ja prema lat. alter ego, u pisaca.
Tako da je svaki meni drugi ja. P. Knezevic,
osm. 170. Vodi me u krilo jedne mile vrste koja
je meni vrlo prilicna i samo sto nije drugi ja.
G. Pestalid 169.

3. vladaoci govoreci o scbi upotrcbjavaju cesto
mnozinu mi, ali ne rijetko i jedninu ja (vidi
prve primjere kod \) i to gdjegdje u istom pismu.
Mi Stefant Dabisa, po milosti Gospoda Boga
krajt Srtbjomi, . . . Mon. serb. 224. (139o), na
kraju istoga spomenika: Ja gospodint krajt Ste-
fant Dabisa. 225. Mi gospodint kraJt Ostoja . . .
Ja gospodint kraJt Ostoja . . . 280. (1418). Mi
visereceni gospodint vojevoda Stepant i ja knezt
Vladislavt i ja knezt Vlatko. 403. (1440). Mi
gospodint Vlatko hercegt svetoga Save i vece i
ja gospodint knezt Stepant, bratt recenomu go-
spodinu hercegu Vlatku. 507. (1470). Mi kncz
Fedrig Easpla tvrdimo se. Mon. croat. 2. (1309).
Mi Aleksandro Filipa kra}a od Macedonije sin.
And. Kacic, razg. iv. i pisci govoreci 0 sebi cesto
upotreb^avajit mnozinu.

4. u dativu se iipotrebjava ova zamjenica (kao
i ti i sobe i on) u nekijem osobitijem slucajevima
jos ceSce nego druge rijeci (supstantivi, adjektivi
ltd.), n. p. :

a. dattv vrijedi kao posesivna zamjenica, vrlo
cesto. Milostt stvori gospodstvo mi. Mon. serb.
16. (1195—1228). Piso krajevtstvo mi. 16. (1222
— 1228). Da je pravo i beztgrestno krajevtstvu
mi. 20. (1231. Jeliko bystt mosttno cartstvu
mi. 125. (1347). ovako na mnogo mjesta vladalac
govori o samu sebi. Gospodina ni i prepodobnago
ottca Simeona. 110. (1336 — 1347). Po presta-
vjeniju brata mi. 226. (1395). Ott junostnaago
mi vtzrasta. 331. (1405 — 1427). Rodite|t ni go-
spodint Sandajt. 403. (1440). U gospostva ni.
435. (1445). Hrana duhovna uzdrzaje nam i po-
kripjujo dusu. I. Grlicic 118. Nego ste mi na
prediku dosli. J. Banovac, pred. 120. Koni su
nam hitre vile. V. Dosen 228=1. Koji mi su u

ku6i. S. Rosa 105a. Pak avliju moju izrovase
i ku6u mi uialne podkopase. M. A. Rejkovic,
sat. D7a. Lako 6es mi majci ugoveti. Nar. pjes.
vuk. 1, GO. Sada mi je jagnesce od svi ovac
naj boje. 1, 131. Stala si mi na nogu. 1, 179.
Pauna nam noge bole. 1, 184. Kad mi dragi
isprod dvora prode. 1, 237. Placajte mi slugi
meleniasce. 2, 436. Jesu nama u zivotu sluge.
2, 448. Onaj mi je brat, koji mi je dobru rad.
Nar. posl. vuk. 238. De ti je majka? Vuk,
poslov. 229.

b. u zakletvama. Smrt mi s tej imati, ku godi
ja inu tnj dodoh gledati neg tebe jedinu! N.
Najeskovid 2, 117. Boga mi, krsta mi, duse mi !
F. Lastrid, ned. 117. O! sunca mi naseg boga,
sto vam reko, eto toga. V. Dosen 228''. Ove
mi duse kojom disem ! M. A. Rejkovid, sat. Bl*.
I tako mi Pluta i Minerve! BS". O tako mi,
stari svat od svata! Nar. pjes. vuk. 1, 40. O
Boga mi, moja stara majko! 1, 542. Oj Boga
nam, carice Milice! 2, 293.

c. samo kod ja i ti, kad onaj sto govori hoce
da pokaze da mu je nekako stalo za ono o cemu
govori (dativus ethicus). cesto i bez potrebe, oso-
bito u starijim narodnijem pjesmama gdje stoji
samo da bude jedan slog vece u stihu. Dva mi
sta siromaha dugo vrime drugovala. Nar. pjes.
u P. Hektoiovic 17. Jeda mi te mogu, mili
brate, namoliti. 18. Kada mi se Radosave voje-
voda oddi|ase od svojega grada divnoga Sive-
rina, cesto mi se Radosav na Siverin obzirase,
tere to mi ovako belii gradu besijase. 19. Brzo
mi su junaci brze kone pohitali, tere mi su po-
seli junacke dobre kone; Radosav mi ne naoze
svoga kona uhvatiti. 20. Stavsi to mi vitez
Vladko Radosavu uzbesidi. 21. Sunce mi se dici
zrakom. D. Barakovic, vil. 95. Cvilu to mi cvi-
Jase drobna ptica lastovica. Nar. pjes. u D. Ba-
rakovid, vil. 197. Ter mi side bila vila staroj
majci bosiditi. 198. Da mi ti se sto ne dogodi.
F. Lastrid, test. 163*. Vrla mi i viteska ustr-
p^ena! A. Kanizlic, uzr. 108. Ne kti za neg ni
jedan (od likara) da mari rekav svaki: ,Taj nam
ne ozdravi!' Nadod. 86. Bog daj tebi, divojko,
i tebi mi dobra sroda ! Nar. pjes. mikl. beitr. 30.
Jednoga od nas oberi koga mi je tebi drago. 30.
Poce ti mi vitez Mitar tuj djevojku proklinati.
30. Ab dje mi si, dje mi si, dundo Janko voje-
voda? 37. Bozju mi im pomod toj gospodi na-
zivase. 49. Moga mi ni'ijdancije! And. Kacic,
kor. 162. Ti ces mi se udati k veceri. M. A.
Rejkovid, sat. F4a. Zdrav mi bio! G51'. Vas
molim da mi branite ovu moju pokornicu. N.
Marci 4. Nemoj mi se ponositi mladal Nar. pjes.
vuk. 1, 3. Pa de mi te, bosioce, mlada potrgati.

1, 7. Ne gnev'te nam gizdave devojke. 1, 30.
Da ni pomoze Bog i svi sveti nasega brata do-
macina! 1, 78. Gospod mi te darivao! . . . Gospod
mi vam zdravje dao ! 1, 146. Fala mi ti, desna
ruko. 1, 147. Vala Bogu! vala jedinome! gde
mi Vlasi zanu u nede|u. 1, 168. Legoso mi po-
spavati. 1, 170. To nam jedi, pa nam pro-
besjedi. 1, 219. Nu mi pita gromovnik Ilija.

2, 1. Smjorno mi so caru poklonise. 3, 79. Pa
je baci u tavnu tavnicu, gdino mi je endek do
kojena. Nar. pjes. bos. prij. 1, 43. Sele moja pro-
kleta mi bila! Nar. pjes. istr. 1, 18. — Mogu
biti vjedno i oba dativa: mi i ti. Ona ti mi i§e-
tala na prozoru od bijele kamare. Nar. pjes.
mikl. beitr. 31. Okom mi ti pogledala niz Ko-
sovo ravno po}o. 31. Ono mi ti nijesu tri vile
na tri jcjena. 31. Ona mi ti zabav|a lijepoj
sibinskoj gospodi. 49. i mi i si: Blago mi si
nam! A. Vitajid, ist. 213.

1. J A, B, 5.

R82

2. JA, A, c.

5. nalazi se ne rijetko gdje bi trebalo da bade
refleksivna zawjenica (vidi kod sobe). — od xiii
vijeka. Mi sami za nasi.. Mon. serb. 32. (1247).
.Ta cu zelit meni, da bi mi taki dni cesto doho-
dili. P. Hektorovid 49. To joj ce bifci dar, kad
mens umorim. N. Na].oskovic 2, 39. Ja sade ni-
komu da nijesam, neg meni s dosade. 2, 89.
Tuda cirae vale moje sa mnom nosim skrovnijem
putom. I. Gundulic 93. I u naj vecem hudom
skupu pozderivca kladoh mene. J. Kavaniu 447^.
I kad u slast nam godimo. V. Dosen 47''. Nismo
od nas gospodari, daV strazani. 180*. Svaka 6u
priteguuti k meni. J. Mafcovic 51. — Aino pri-
Xjadaju i ovi primjcri (vidi 4, c). A ja mi cu
plakati braca moga rodenoga. Nar. pjes. mik.
beitr. 33. Ala mi cu ja zalifci Ugrin-Janka voj-
vodu. 33. Ja mi nojzi ostav|am lijepe zlatne
nozove. 50. Neka mi se ja najubim jednoga giz-
dava jnnaka, 58.

2. J A, con}, i interj. — Postajc od a tijem sto
mu se dodalo j ; da bi ja bilo starije od a ne
potvrctuje se istorijom slavenskijeh jczika, jer se
ja nalazi samo u bugarskom i u nasein jcziku.

— Jeli a starije kao konjunkcija Hi kao inter-
jckcija, nccu ovdjc razlagnti; ali za ja svakako
su stariji primjcri u kojima je konjunkcija (vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod ja). dodacu da
u nekijem slucajevima nije jasno, treba li shva-
titi ja kao jedno Hi kao drugo.

A. covj.

a. veze dvije reccnicc isticuci da u drugoj ima
nesto sto je suprotno Hi uopce drukcije Hi ne-
nadno prema onome Sto je u prvoj (vidi a, II).

— Od XVI Hi XVII vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu: ,aber' ,at' (rijetko se govori), cf. a
s priinjerima : Oetavio si otvorena vrata, ja da
su doSli hajduci . . Ja da bude negde na me-
gdanu (iz narodne pjesme). a) snacene je posve
kao sto je sprijeda kazino. Takoj zavidibi umt
svoj da ne pomenosi otb kude ti doslo jestb?
Physiol, novak. star. 11, 201. Vidisi zlato i
srebro na sebe, ja ubogago ne pomenujesi! 201.
Zaba susiia mnogo trpitt zezdu i zimu, ja vo-
dena zaba ne mozett takoj trtpeti. 202. A da-
vori ! da moj gospodaru ! ja sto si se na me na-
}utio? Nar. pjes. vuk. 3, 496. Jesam tebi va-
vijek govorio, da se junak ja zeniti necu, dok
ne nadem pod pizmom devojku, doklen sredu
svoju no okusam, ja ti slusaj, sto 6u divaniti.
Nar. pjes. kras. 1, 38. ,Udadu te, cero'. ,Ja za
koga, majko?' 1, 150. Eto gori sva sura, pak
sam morao tamo ici, ja kud bi na drugu stranu!
Nar. prip. bos. 1, 49. Hodu, ja sta 6u? M. D.
Milicevic, zim. vec. 19. Kad nedu aebi, ja kome
cu? let. vec. 183. — i pred nekmo li (nekamo
li), kamo li, isporedi a, II, B, 3, a, c) i d) (I,
str. 18a). Meni se u to vreme smrtni greh vidio
svrh cesalibo naj mane i razsuzdivati, ja ne kamo
li sumnati. D. Obradovid, ziv. 102. Neces izic
ni iznijet glave, ja nekmoli izvesti devojke. Nar.
pjes. vuk. 2, 470. Ti s' ne mozes o konu dr-
zati, ja kamo li vojskom upravjati. Nar. pjes.
kras. 1, 82. Ja kamo li musku dodekati. Nar.
pjes. petr. 3, 608. — b) gdjegdje (u pjesmama)
gubi gotovo posve svoje (advcrsativno) znacene.
vidi u Vukovu rjecniku: u pjesmama na nekijem
mjestima gotovo no znaci nista, nego se dodajo
samo da izide puna vrsta, n. p. Ja kada se po-
napiso vina. Kada vide Cupidu Stojane ja u boju
Crnobarca Stanka. Ja dva vrana, dva po Bogu
brata (radi ovoga primjera vidi B, c). — amo
bi vwgli pripadati ovaki priwjeri: Ja kada so
napojise vinca, te im vince izide u lice, a ra-
kija price govoriti, poce im se Cupic tugovati.

Nar. pjes. vuk. 4, 178. ,Oklen tebi krajevica
Sarac? a oklen ti Krajevica dorda?' Ja govori
Krajevicu Marko: . . . Nar. pjes. kras. 1, 24. Ja
evo ti lijepe devojke, nu kakva je Bog jo ne
ubio! Nar. pjes. vil. 1866. 99. Ja kad Mai-ko
rec^i razumeo od mila se cisto zgoropadi. 99. Ja
kada se bjese razvedrilo, razvedrilo i sunce gra-
nule, na galiji otvori prozore. 630. Kad videso
dvije sultauije, ja da su so mlado osuznile. 630.
Ja podviknu Duzdevid- Dragojle, ja podviknu
decu janicare. 646. Iso pope poslom duhovnijem,
ja da komu panahiju dijoli. Osvetn. 2, 9i. i oso-
bito ovaki (vidi i drugi primjer u Vukovu rjec-
niku) : Nije li so u kog dogodilo ja visoka, da
nama dokuci? Nar. pjes. vuk. 4, 173.

b. udvojeno: ja — ^ja samo u Mikajinu rjecniku:
ja ja, da da, kad i kad ,interdum, aliquando, non-
nunquam'. — isporedi: Kome je o vratu visio
veliki jedan mrtav duran i lejeao mu se a na
desno a na lovo. M. D. Milicevid, zim. vec. 273
(vidi kod a, I, 1).

c. aut, sive, an, znaci sto ili, b — g. — Ovo zna-
cene maze biti bilo i kod a, vidi: Jeli od tvoje
vo}e a od nevo|e? V. Vrcevid, niz. 103, isporedi
T. Maretid, veznici u slovenskijem jezicima (rad.
86, 97), ali moze se pomisliti da postaje i od turske
rijeci ja, ili. — vidi i jali. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (ja, al', ali kako
ti: ja on ja ti ,aut, sive, vel') gdje se naj prije
nahodi, u Bjelostjencevu (ja, ja on ja ti ,vel ille
vel tu, aut ille aut tu'), u Vukoou (ja ja, ja ti
,entweder ich oder du' ,aut ego aut tu'). Govori
ispovidnik: ,Va}a postene povratiti, oblagivajudi
se pred kim si se salio, ja se oblagati i nazvat
lazac prid Gospodom'. J. Banovac, razg. 121 —
122. Ako koju muz pokara, ja izbije, odma
pocmu u jidu govoriti: ,U za cas so na te na-
mirila !' pripov. 64. Ako se cuje ja vidi jedno
pomankarie. 152. Tko prokune otca ja mater,
smrdu de umriti. 256. Jesi li ubio koga, ja po-
krao, ja popalio? F. Lastrid, ned. 97. Moze
Marko cuti ja videti. Pjev. cm. 218''. Nije 1'
majka rodila junaka, ja sestrica brata odgojila.
Nar. pjes. vil. 1866. 647. — Jos cesce stoji ja i
pred prvom rijeci ili recenicom. Ja pop, ja djak,
samo da je golem junak. (Z.) Nevjosta ja mala,,
ja velika, vajaju joj svatovi. (Z). Poslov. danic.
Ja devojku, ja nevjestu mladu. Nar. pjes. vuk.
2, 463. Ja cu svoju glavu izgtibiti, ja ugrabit
sangak barjak carski. 5, 367. Nu ti Batrid bez
jada ne dado ja bez rano ja bez mrtve glave.
Pjev. crn. 42b. ja du svoju izgubiti glavu ja
izbavit sestru Andeliju. Nar. pjes. petr. 2, 635.
Ja t' je sanak, ja t' je suden danak. 3, 429.
Neko vice: ,Ne spomini majko, vec spomini Boga
velikoga, i kod sobo kakva goda druga, kojino
to ostaviti nede, ja brez rane, ja brez mrtve
glave!' Smailag. meh. 60. Ja du svoju glavu
izgubiti, ja tavnicu plcdim' napuniti. Nar. pjes.
horm. 1, 325. Ja mi uzmi glavno dugovano, ja
mi snimi sa ramena glavu. 2, 288. Ja vuk ne
dodi, ja §uke ne naci. Ja ja, ja on. Ja je cela,
ja brus, ja od motike steiie. Nar. posl. vuk. 107.
Ja kuj, ja ne mrci gada. 108. Ja pravo, ja ni-
kako. 109. Ja sad, ja nikad. Ja umio a ne imao,
ja imao a ne umio. 110. Ja se utopio u moru,
ja u potoku, jednako je. Nar. blago. mehm. bog
kapet. 86. Ja hu ja nijednu. Nar. prip. vuk.
219. Sejanin odgovori: ,Ja kuvati, ja pedi na
toliko nacina'. Nar. prip. vuk.^ 287. Daj mi
Boze ja orascid, ja lesnicid. Nar. prip. vil. 1863.
111. Da uhvati Vidoja ja ziva ja mrtva. Dje-
lovod. prot. 96. Ja izlazi ti od nas da ne trpimo
mi s tebe, ja mi demo svi grnuti na poje. P. M.

2. JA, A, c.

383

JABLAN

Nenadovic, mena. 83. Krenude so ja danas ili
sutra. 315. Ja dva vise ja dva mane. V. Vr-
cevi6, niz. 43. Godinama ja ce biti sto stariji
od Jovana, ja neie. M. D. Milidevic, zim. ve6. 8.
Vrati6u se ja veceras, ja sutra na vece. omer 86.

B. interj. vidi a, I. — U nase vrijcme.

:i. u cudu. Ja kakva je, jada ne dopala! Nar.
pjes. vuk. 2, 223. Ja da ti je okoin pogledati,
kad s' obuce jedan krilat junak ! 2, 22'.). Ja da
mozes okom pogledati i usima jeku poslusati !
2, 530. Ja kad puce trideset topova, pa kad
puce Kruo i Zelenko, po|e tutni a planina jeci
2, 543. Ja kakve su Focanke djevojke, mamilo
bi sa neba oblake. 3, 508. Jedan veli: ,Ja dobra
junaka!' Nar. pjes. petr. 1, 239. Ja lud ti si,
dragi pobratime! 3, 001. Boze mili, ja dobra
junaka! Nar. pjes. stojad. 1, 123. Sualio moja,
ja lijepa voza! Nar. pjes. vil. 1866. 437. Ja kako
je snahu svoju odeo ! 1867. 13. Moja draga ja
lijepa ti si! 716. Pitali ciganina: ,Zasto je naj
prije objesio oca kad je carem postanuo?' .Za
to, neka svijet rece: ja pravedna cara!' Nar. prip.
vrc. 213. Ja kakva je silna bila straza! Osvetn.
2, 37, Ja da vidis cudna pobandana! 3, 115.

— Mogao bi amo pripadati i ovaj primjer u
kojemu se vz cudo pokazuje i vezadovolstvo:
Kada su se oni uplasili od zivoga jarca oderana,
ja kako ce sjutra ducekati, docekati Hasan-agu
Kunu! Nar. pjes. vuk. 3, 288.

b. u ze^i. Ja da Bog da da ne dode! Nar. pjes.
petr. 1, 86. Lijep ti je vesela mu majka! ja da
nam ga Bog u sredi dade! 1, 250.

c. pred vokativom, kao traSeci paznu onoga
s kojijem se govori. Ja dva vrana, dva po Bogu
brata! Nar. pjes. vuk. 4, 165. Ja Tomica, dragi
pobratime I Nar. pjes. juk. 611. Ja aferim moja
snaho mila! kad si tako lice odgajila, mozes
meni Marku pristanuti. Nar. pjes. vil. 1867. 362.

d. pridaje na neki nacin veeu silu onome sto
se vec kazalo. Gazda-Smi|ko ima puno pravo : ne
da covek na se, ja ; nego zar da pusti, da ga
svaki gazi? M. £). MiJidevic, zim. vec. 98. Pravo
velis, on ima dosta, ja! Ima, ja! jur. 6. — U
dubrovackoj se okolici cesto ovako^ govori, i to
n. p. ili da se trazi veea pazna: ,Cujes ja!' ,De
si ja?', ili da se da veca sila zapovijedi: ,Hodi
amo ja!' ,Kazi ja!', ili mozebiti da se ohrabri :
,Ne boj se ja!' ,Hodi ja, nedu ti nista', ili uopce
da se potvrdi Sto se vec kazalo: ,Ne mogu ja'
,Nije mi stalo ja' itd. u svijem se ovijem sluca-
jevima izgovara ja vecom silom (s toga sain ga
u svijem primjerima zabijezio akcentom).

G. sane, vero, ita, recte, vidi 1. da, II, 1, a.

— ova znacene moze biti postalo od predasnega
(kod B, d), — U nose vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,ja' ,ita' s primjerima: A. Jeli tako?
B. Jest ja. ja bogme, cf. da). Jest, ja, vi mislite
da sam ja ispustio vrh drveta, sto ga nisam
mogao drzati. Nar. prip. vil. 1867. 717. Jesu li
to Ted cinili? Jesu, ja kako. M. D. Milidevic,
zim. vec. 197. E tako je, ja! 284. Jes, ja, tako
je. '285. Ja, sane (u Istri). L). Nomanid, cak.
kroat. stud. 3, 60.

3. JA, vidi 2. ja. A, c.

JABA, /. ime ovci i kozi. — isporedi jabuka, E.

JABANA, w. i f. tur. jaban, pustina, tuda
zemja; divji, tudin. — Akc. se mijena u ace.
sing, jabanu. — U nase vrijeme (ali vidi i ja-
banlija), a izmedu rjecnika u Vukovu : 1. ,die
fremde' , terra extera' s primjerom: Nije mi ja-
bana (t. j. rod mi je, svoje mi je) ,er ist mir
nicht fremd, er ist mir etwas verwandt' ,est pro-

pinquus mihi'. 2. ne govori na jabanu ,nicht ua-
gereimt, nicht befremdond' ,non insolite'.

a. /. terrae externae, gentes externae, tuda
zem(a, tudi narod. Brze vradaj sa jabane blago.
Nar. pjes. vuk. 2, 558. Ako Srbja bude sa ja-
bane. 4, 255. Dacu tobi o i jabane vino. Pjev.
crn. 9^.

b m. i /., externus, extraneu.", corjek (a moglo
bi se kazati i o zenskom ce^adetu) iz tude zem^e,
tudin, pa i u drugom smislu: koji nije soojta
(vidi u Vukovu rjecniku). Jel' jabana ili Crno-
gorac ? Nar. pjes. vuk. 5, 486. Da ne vodim ja-
banu devera. Pjev. crn. 217*. Ne vodi mi ja-
bane devera. Nar. pjes. potr. 2, 602. Nemoj slati
naalonih svatova, ni spremati jabane devera. Nar.
pjesm. horm. 1, 98. Po jeziku poznaje se, koji
su judi naedu sobom svojta, a koji su jabana
(kao da je kolektivno). M. D. Milidevid, omer. 27.

c. govoriti na jabanu, govoriti svasta bez smisla,
vidi u Vukovu rjecniku. — isporedi tur. jabane
sojlemek, sto isto znaci.

JABAnAC, jabanca, m. tudinac, covjek iz tude
zemje. — Postaje od jabana nastavkom bcb. —
Akc. se mijena u voc. jabance, jabanci, i u gen.
pi. jabanaca. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,der fremde' ,alienus', cf. tudin).
Da se cari s jabancim.a podaleko od grada. Dje-
lovod. prot. 175^. Da jabancu bez pisma sta-
resinskog nikom ne date kroz nahiju prodi. Go-
lubica. 5, 195. Kada bi jabanac od kuda dosao.
Pravdonosa. 1851. 25. Koji bi prodao^ bastinu
jabancu a ne bi htio Grbjaninu. 32. Sto je od
onoga jabanca jedima, lijeci li jo§ po narodu ?
S. !^ubisa, prip. 97. Cudni su Judi ovi jabanci !
M. D. Milidevic, omer. 9. Gde su dva jabanca,
koji su danas tu dosli iz Pedi? 167. Da de
svakog jabanca preve.sti zedna preko vode. Bos.
Vila 1887. 291. Odbjegla za jabanca. 1890. 225.

JABANGIJA, m. vidi jabanac, tur. jabangy.
— U nase vrijeme. Nije ono momak jabangija.
Nar. pjes. vuk. 3, 485. Budi zdravo, momak ja-
bangija! Nar. pjesm. mag. 1851. 121. Jabangijo,
oklen te imamo? Nar. pjes. petr. 2, 431. Bog
pomogo Mehi jabangiji ! Smailag. meh. 16.

JABA.NLIJA, m. vidi jabanac, ^Mr. jabanly. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (uz
jabanac). Stanko iz Ercina jabanlija. Glasnik.
II, 3, 78. (1706 — 1707). Jabanlija, okreni se amo.
Pjev. crn. 123^. Dobili smo jednog jabanliju.
Nar. pjes. petr. V, 592.

JABANSKI, adj. tud, tudinski (koji pripada
jahani). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,fremd' ,alienus', cf. tud). Nikoga od
jabanski ).adi u gi'ad da ne pusta. Djelovod.
prot. 1751^. Brasna neka bude 30 tovara samle-
veno za jabansku vojsku. Protokol mat. nenad. 8.

JABER, m. ime bilei. Jaber, Satureja hortensis
L. (Vujicid). B. Sulek, im. 116.

J ABES A, /. ime kozi. — isporedi jaba.

JABLAN, m. isprva jabuka (drvo), ali u nase
vrijeme znaci kod vecine naroda onu vrstu to-
pole sto raste vrlo visoko (Populus pyramidalis
Rozier), a i drugo sto. — Postaje od iste osnovc
od koje je i jabuka, te je rijec praslavenska
(jabolnt), isporedi stslov. jablant, rus. a6.;ioHt,
ces. jabloi'i, poj. jablon, u svijem ovijem jezicima
jabuka (drvo). — Radi razlicitijeh znacena vidi :
Jablan, platanus (Bjelostjenac, Parcid), acer (Bje-
lostjenac), 1. pomus (Bjelostjenac), Pyrus malus
L. (Freyer); 2. Populus nigra L. (Praunsperger,
Sin) ; 3. Populus pvramidalis Roz. (Vuk, Pancid) ;
4. Malva L. (Vuk). B. Sulek, im. 116. — Iz-

JABLAN

384

JABLANIC, a.

wedu rjecnika u Bjelostjencevu (,platanus'. 2. v.
jabuka. 3. v. javor), u Jambresicevu (,pomus'), u
Voltigijinu (,pomo' ,apfel'), u Stulicevii (,pla-
tanus'), u Vukovu (1. ,italienische pappel' ,Po-
pulus pyramidalis'. 2. nekakav cvijet ,das pappel-
kraut' ,malva' s privijerom iz narodne pjesme:
Planine so nakite jablanom).

a. u pravom smislu kao ime drvetu. a) ja-
buka. ,Ad arborom jablan id est pomerium'. Mon.
ep. zagr. tkalc. 1, 96. (1252). Svaka jablan i
hrusva, ako se prem zeleni i plna jest ploda, ni
zato dobra. Postila. g2a. — ^o svoj prilici pri-
padaju amo i ovi priwjeri: Gdi stable jablana
scicase nih listom. M. Marulic 80. Recu i tobi,
moj jablane, stvar istinu, ne od lazi. M. Pele-
grinovic 179. Pii'i, tanci, sva vesolja hoco sa
svim da su tvoja, i da s' po srid svih gospoja
kako jablan pc srid jelja. 182. Pred ku6cm joj
jablan drvo raste. Nar. pjes. istr. 2, 51. moze-
biti i ovaj : Za tu svrhu ide ona u istocne strano
gori do GoliiOte i Siona, da za n pita i da zbori,
kako bi so kriz nasao i na svitlost izasao jablan
rajski i zeleni. And. Kacic, razg. 16*^. to se ne
■mozc rcci o ovome (ne zna se sto je pjevac mislio
da SH jablansko jabake): S jablan' drva jablanski
jabuka. Nar. pjes vuk. 1, 283. — h) Populus
pyramidalis Eozier. II' si rasla na bor gledajuci,
il' na jablan drvo plemenito? Nar. pjes. vuk.
1, 313. Nema lepseg grada od Budima, ni de-
bjega lada od jablana. 1, 369. Kajno cela
jablan-kitu zutu. Nar. pjes. petr. 1, 135. Soko
nabra tri kite jablana. 3, 17. Jablan, topola,

Q I jagned i jasika, sve je nalik jedno na drugo, ali
' se opet jedno od drugoga razlikuje koje mane

-. < * koje vise: na jablanu grane rastu uz deblo u
visinu i ovoga drveta ja u Srbiji nijesam vidio
prije dok nijesam dosao u Bicgrad; topola i
lagned moze biti da je jedno ; jasiko debelo, kao
sto su topole i jagnede ja nigda nijesam vidio,
premda ih u Trsickoj planini ima sila Bozija.
Vuk, rjecn. kod jablan Osjenile se grane gustog
jablana. S. ^iubiSa, prip. 195. Jablan, Populus
pjTamidalis Lam. J. Panci6. glasnik. 30, 273.
sum. drv. 172^ i o dritgijem vrstama: Jablan, Po-
pulus alba. Cas. ces. muz. 1852. 2, 51. vidi i u
^ulikovu imeniku. — c) nekakav planinski cvijet
(vidi u Vukovu rjecniku i u ^ulekovu imeniku).
Pianino so nakito jablanom. (Pjevac mi rcce, da
ovdje .jablan' znaci nekakav planinski cvijet.
Vuk). Nar. pjes. vuk. 4, 211. — d) druga zna-
cena u rjecnicimn (Platanus, Acer) nijesu ni po
sto pouzdana.

b. ime mjestitna. a) dva se scla u Bosni ovako
zovu: jedno u okrugu banoluckom. Statist, bosn.
72, drugo u travnidkom. 18G. — b) selo u Hr-
vatskoj u vwdrusko-rijeckoj zupaniji. RazdijeJ.
63. — c) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 21. —
d) nijesta u Srbiji. aa) (brdo) u okrugu knezc-
vuckom. Glasnik. 19, 297. — bb) u okrugu po-
zarevackom. Livada u mestu Jablanu. Sr. nov.
1867. 528. — ce) u okrugu smedertvskom. Zem|a
u mestu Jablanu. 1875. 65S. — e) dafe nepo-
znato wjesto prije nasega vremena. Jablant. S.
Novakovi^, pom. 152. — f) u mnozini Jablani.
— u Danicicevu rjecniku: solo u Branicevu koje
je car Lazar prilozio Ravanici : ,Jablany', meda
mu je bila ,gde isteco blato izi, Morave i upada
u Moravu' (Mon. serb. 199 god. 1381).

c. ime musko. — Prije nasega vremena. Jablana.
S. Novakovi6, pom. 113. — i prezime. Nikola
Jablan. Glasnik. 49, 12. (1734).

d. inic volu (isporedi jaba i jabuku). F. Ku-
rolac, dom. 2iv. 24.

JABLANA, /. vidi jablan, a, a). — U dva

pisca cakavca xvi vijeka koji su po svoj prilici
uzeli ovu rijec iz slovenskoga jezika. Ako on bude
ot prepovidane jablane jesti, takmen bude Bogu.
Postila. gl''. Da bi on ne imel jasti sada ot
jablane spoznanja. Anton Dalm., ap. d2b.

JABLANAC, jablanca, m. dem. jablan.

a. u pravom smislu na jednom mjestu xvii
vijeka. Uzbuja kako gaj jablanci i jeljem. D. Ba-
rakovic, vil. 46.

b. ime mjcstima. a) selo u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-krbavskoj. Razrlije). 38. — prije je bio
grad i varos. 1251. Stefan ban slovenski poce
zidati grad i varas Jablanac, grad za kra|a, varas
za pucano, odlucivsi varasu velike sloboscine,
da kneza izmed krajevih }udih a druge castnike
izmed Rablanov zbiraju, ar Rablani nikoji obo-
6ahu se nasoliti i odiciti varas .Jablanac. P. Vi-
tezovi6, kron. 91. Na 1252 Stipan ban slovinski
zidati poce grad Jablanac. And. Kacic, kor. 423.

— b) selo u Slavoniji u pozeskoj zupaniji. Raz-
dijeJ. 126.

JABLANAK, jablanka, m. dem. jablan. — U
nase vrijeme. Zaspa Janko pod jablankom. Nar.
pjes. vuk. 1, 326. 0 jablance tanko drvce! 1, 509.

JABLANICA, /. ime vodama i wjestima. —
Postaje od jablan.

a. dvije vode u Srbiji: a) u zapadnoj Srbiji.
u Vukovu rjecniku: voda koja se vise Va|eva
sastaje s Obnicom, i odande se daje zove Kolu-
bara. — (Kolubara) postajo na cetvrt sata vise
Vajeva kod Pecine, kad so tu sastanu dvo reke :
Jablanica i Obnica. M. D. Milicevid, srb. 362.

— b) u istocnqj Srbiji. (Medveda) u Lebanima
priniS u se reku Suniansku, pa so odatle zove
Jablanica. prolazi pored sela Portate nedaleko
od varosi Leskovca, pa vise Cecinskog Mosta
pada u Moravu. M. D. Milicevic, kraj. srb. 9.

b. pet sela u Bosni: a) dva u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 12. 60. — b) dva u okrugu
banoluckom. 76. 96. — c) jedno u okrugu Done
Tuzle. 132.

c. u Hercegovini dva sela u okrugu mostarskom :
Jablanica dona i Jablanica gorna (Podbrezje).
234.

d. u Srbiji: a) selo u okrugu crnorijeckom.
K. Jovanovic 166. — b) u okrugu krusevackom
selo. 12S, i zasclak. 127. — c) selo u okrugu ru-
dnickom. 146. — d) selo u okrugu uzickom. 164.

— e) mjesto u okrugu biogradskom. Livada u
Jablanici. Sr. nov. 1875. 327.

e. vidi u Danicicevu rjecniku: kra} Stefan De-
canski ,zameni arhi.jepiskupu Danilu za Jabla-
nicu selo Kumanovo' (Mon. serb. 94 god. 1380).

— Selo koje car Stefan dado crkvi arhandelovoj
u Prizrenu: , Jablanica', meda joj je bila ,kako
potece potokt struzLkyj' (Glasnik. 15, 279). ,Iz
Jablanico' bjese jodan kovac kojoga car Stefan
dade istoj crkvi (Glasnik. 15, 30'J).

JABLANICKI, adj. koji pripada Jablanici.
Jablanicki srez. M. D. Milidevid, kraj. srb. 385.
Jablanicka (opstina). K. Jovanovic 164. 166.

JABLAN16, ni. uprav dem. jablan, nalazi se
kao prezime (vaja da Jablanov sin) i kao ime
mjestu.

». prezime. — xiv vijeka. — u Danicicevu
rjecniku: jJablanidt', otac kneza Pavla Radino-
vica knez ,Radint Jablani6b', pomino se samo
mrtav 1397 (Mon. serb. 229). — Vlastolin kraja
bosanskoga Tvrtka knez ,Pavblr. Jablanicb' 1382
(Mon. serb. 202). a to 60 biti sin istoga Radina
pa se pisao i tijora prezimonom kao i otac mu
i prezimenom po ocu Radinovid. cf ,Radenovi6b'.

JABLANIC, b.

385

JABUCAST, a.

b. ime mjestima. a) u mnoHni Jablanidi, selo
u Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.
248. — b) vidi Jablanac, b, a). Sam Jablani6
kog osnova Stjepau na cas kraja Bele. J. Ka-
vanin 229*,

JABLANIK, m. ime planini u Srhiji u okrugu
vajevskom. M. D. Mili6evi6, srb. 361. — Izmedu
rjecnika u Vukovii (planina u Srbiji). — Moze
biti isto sto se pomine prije nasega vremena. Ja-
blanikt. S. Novakovic, pom. 152.

. JABLANKA, /. ime kravi i ovci.

JABLANKO, in. ime volu.

JABLANO, n. ime mjestu. — xv vijeka. — (J
Danieicevu rjecniku: Ivan Crnojevid prilozi ma-
nastiru cetiuskom ,stupi> zemje na Jablano' (Mon.
Serb. 532 god. 1485).

JABLANOV, adj. koji pripada jahlanu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,pappel-' ,populeus').
Te naberi jablanova cvijota. Nar. pjes. petr. 1, 39.
Gledaju ga jablanove grane. 3, 314. Jablanovo
drvo. P. Bolid, vinod. 1, 202. — Jablanov vrh,
planinski vrh u Crnoj Gori. Glasnik, 40, 27. 30.
Kad dodose vrhu Jablanovu. Nar, pjes. vuk.
5, 408.

JABLANO VAC, Jablauovca, m. kajkavski Ja-
blanovec, selo u Hrvatskoj u zagrebackoj zupa-
niji. Razdije|. 84.

JABLANOVIC, m. prezime. Jablanovii od Ne-
retve. And, Kaci6, razg. 179b. tor. 455.

JABLANOVIK, m. ime mjestu. a) u Daniei-
cevu rjecniku : ,Jablanoviki.', selu je Slovinu isla
meda ,na Jablanovykt' (Mon. serb. 123 god. 1336
— 1347). ' — b) zaselak u ISrbiji u okrugu ea-
canskom. K. Jovanovic 173,

JABLANOVINA, /, jablanovo drvo. U meka
drva broje se: omorikovina, jelovina, borqvina,
arisovina, lipovina, vrbovina, jablanovina. D.
Popovic, poznav. rob. 364,

JABLANSKI, adj. koji pripada jablanu, ja-
blanima. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,von pappel' ,populGus'), Ja cu tebi
ponude doneti : s jablan' drva jablanski jabuka,
suvi s}iva sa sirovi grana. Nar. pjes. vuk. 1, 283.
Pod jablanskim lugorn. M. Pavlinovic, razl. spis.
418.

JABLANSKO, n. tkanina na 4 nita radena,
inace eblemska ili eblanska. I. Krsnavi, list. 49.

JABOCNO, vidi Jabucno. -
JABRENKA, /. resa u lijeske. u Brihovu u
Hrvatskoj.

JABUCA, /. potok u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. M. D. Milicevic, srb. 943.

JABUCAC, jabucca, m. ime bijci. — Postaje
od jabuka. Jabucac, Cyclamen europaeum L.
(Lambl), v. jabucica konska. B. Sulek, im, 116.

JABUCAN, jabucna, adj. koji pripada jabuci,
jabukama. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (u kojemu ima i znacene: koji je
plodan jabukama): ,pomifer, pomarius'; jabucna
sprema ,cella pomaria', Jabucno stablo. M. Div-
kovic, zlam. 11, Stablo jabucno. A, Ba6i6 447.
Iinao sam u basci jedno stablo jabufino, V. Vr-
cevi6, igr. 11. Vino jabufino, P, Boli6, vinodjel.
2, 23, Jabucna kiselina. 2, 24, i u Sulekovu
rjecniku: jabucni ,apfel-'.

JABUCANIN, 7??. u pripovijeci nasega vremena
kao prezime ili kao ime rodnoga mjesta. Milovan
se Jabucanin u mislima zanio. V. Vrcevic, niz.
140.

IV

JABUCaE, m. uopce covjek koji se bavi jabu-
kama. — Od XVII vijeka.

a. dovjek koji prodaje jabuke (a i drugo voce).
— U Mika(inu rjecniku: jabucar, koji prodaje
jabuke ,pomarius' (gdje se naj prije nahodi), u
Belinu: ,fruttaiolo, fruttarolo' ,pomarius' 332*; u
Voltigijinu: ,fruttajuolo, fruttarolo' ,obstlia,ndlor' ;
u Stulicevu: ,fructuum venditor, pomarius'; u
Vukovu: ,der apfolkramer' ,pomarius, poraa ven-
dens'.

I), koji rado jede (a mozebiti i koji rado goji)
jabuke. — U Vukovu rjecniku: ,der liebhaber
von apfoln' ,qui amat mala'.

c. u Srijemu s osobitijem znacenem (vidi .ja-
buka, A, e, b)). (Roditeji momka i djevojke, kad
ugovaraju vjencane, pregledaju momkovu kucu),
pa onda so |abeci rastanu, ugovorivsi kad 6edu
na jabuku (prsten) doci . . . Na ugovoreni dan
dodu jabucari ili prsten^-ije. oni so dovezu na
dvojima kolima: na jednima je svokar i svokrva,
a na drugima stari svat i starosvatica i s nima
momak, pa tako idu upravo djevojackoj kuci , . ,
onda se mladenci daruju : mladozena da nevjesti
dukate, a ona nemu kosu)u . . , kad pocene dode
na sto, onda djevojka daruje svekra i svekrvu
kosu|om i preda dar za sve u ku6i i u rodu, a
ovi za uzdarje daju po dukat, talijer ili kojn
cvanciku, a i stari svat i starosvatica dobiju
kakvi dar. i tako vesele se i pjevaju, a kad podu
ku6i, onda djevojkine drugarice na domacinskim
kolima prate jabucare pjevajudi pjesme . . , Po-
sliJG jabuke ide ko od momacke kuce djevojackoj
itd. Vuk (?), ziv. 304—305.

(I. mjesto, vrt gdje se sade i goje jabuke. —
Samo u Siilekovu rjecniku: ,apfelgarten', ali se
nalazi i kao ime mjestima u Srbiji: a) u okrugu
biogradskom. Livada u mestu Jabucaru. ^Sr, nov,
1875, 725. — b) u okrugu euprijskom. Niva kod
Jabucara. 1875. 602. — c) u okrugu kraguje-
vackom. Livada u Jabucaru. 1861. 137. — d) u
okrugu smederevskom. Na po sata od Palanko,
medu recicom Kubrsnicom i Jasenicom, ima
mesto koje se sad zove Jabucar, a do skora se
zvalo Nekudim. M, D. Milicevic, srb, 164.

jabuCara, /.

a. lada u kojoj se nose jabuke. — U Sulekovu
rjecniku: lada jabucara ,apfel3chifF.

b. ime livadi u Srbiji u okrugu kragujevackom
Sr. nov. 1867. 342. — isporedi jabucar, d.

JA.BU6a.RAN, jabucarna, adj. vaja da znaci :
koji pripada jabucarima. — Samo kod imena
mjesta u Srbiji u okrugu kragujevackom. Jabu-
carno oraiie. Sr. nov. 1870. 294.

JABUCAREV, adj. koji pripada jabucaru. —
isporedi jabucarov, — U Vukovu rjecniku.

JABUCA RICA, /. Sensko cejade sto prodaje
jabuke. — isporedi jabucar, a. — U SuJekovu rjec-
niku: ,apfelhandlerin'.

JABUCAROV, adj. vidi jabucarev. — U Vu-
kovu rjecniku.

JABUCAST, adj.

a. koji je u demu nalik na jabuku. a) o konu
bijelome ili sivome po kojemu se oble ]age mrke
boje (kao jabuke), isporedi nem. apfelschimmel,
franc, cheval gris pommel^. — od xvii vijeka.
Kon jabucast. B. Krnaruti6 14. Jabucasta ko-
bila. F. Kurelac, dom. ziv. 10. Jabucasti, ime
konu. 10. — isporedi Jabucilo. — b) o cemu
uopce kod cega je oblik slican jabuci. — u Su-
lekovu rjecniku : ,apfelf6rmig'. — a osobito o vocu.
Naj pre se kalami kosticavo vode, a posle jabu-
casto vode. K. Crnogorac, bot. 66. — c) onako

25

JABUCAST, 'd.

386

JABUCISTE

zelen kao jabuka. — u Sulekovu rjecniku : ,apfel-
griin'.

b. plodan jahukama. — U Stulicevu rjecniku:
,pomifer, pomis fertilissimus'. — nije dosta po-
iizdano.

JABUCAT, adj. obao (kao jabuka). — Na
jednom mjestu xvii vijeka o topovskom tanetu.
Jabucat gvozden kus iz gnizda ognena izleti kako
trus, strahota opcena. D, Barakovid, vil. 108.

JABUOAV, adj. u Stulicevu rjecniku (uz ja-
bucast). — nepousdano.

JABUCeTA, n. pl.(?) selo u Hrvatskoj u iu-
paniji bjeluvarsko-krizevackoj. Razdije). 107.

JABUCETINA, /. augm. jabuka, vidi jabucina.
— V nase vrijeme Bos. vila. 1887. 429. — I u
Dubrovniku. P. Budmani.

JABUCEV, adj. pomifer, koji rada jabuke (i
drugo voce). — Na jednom mjestu xv vijeka.
Plodi zomja zelenira i ko cini simo i cablo ja-
bucevo, ko reste plodom. Bernardin 93. gen. 1, 11.

JABUCICA, /. dem. jabuka. - Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (.jugulus), u Mi-
ka]inu (jabucica, mala jabuka ,parvum malum',
jabucica na grlo govjecje jugulum, jugulu3')i ti
Belinu (,meluzza, mela piccola' ,malum pusillum'
409*^; ,gozzo, pometto della gola' .jugulum' 354"),
u Bjelostjencevu: (bice stamparskom grijeskom)
jabucnica, vu kolcnu ,patella'. 2. jabucica u grlu
.jugulus, 1. jugulum'. 3. jabucica, mala jabuka
,pomum nanum, malum parvum'; u JambreSicevu
(jabucica na kolenu .patella ; jabucica vu grlu
ijugulum'); u Voltigijinu: jabucica i jabucnica
(sto ce biti uzeto is Bjelostjenceva) ; .pometto'
,ein kleiner apfel'; u Stulicevu (,malum, dim.;
OS gutturis prominens'), u Vukovu (1. dim. von
jabuka. 2. ,der adamsapfel' ,pomum Adami'. U
nas se pripovijeda da Adam onu jabuku sto mu
je Jeva dala da izije, nije prozdro, nego je sa-
zvatao pa mu stala u grlu, i otuda u |udi da je
postala jabucica koje zene nemaju).

a. u pravom smislu. Medene jabucice vam ro-
dile. M. Drzii 124. Izjesti jednu jabucicu. B.
KaSi6, zrc. 121. Gdje se mlada ona me6e jabu-
clcom pozlaccnom. Nar. pjes. bog. 118. Podoban
lepoj jabuki podivjoj, koja da je nakalamjena,
za carsku bi trapezu plod prinosila, a tako rada
kojekakve jabucice, no hez lopote, bez mirisa i
bez sladosti. D. ObradoviA, basn. 440. De se
muna gromom igra, a javore jabucicom. Nar.
pjes. vuk. 1, 52. — Mecaforicki. U ne jabucice
u nidri u otaj. P. Zorani6 Wk A capte joj ja-
bucice sred tratora i ruzice. J. Kavaniii 3G'>.

b. sto je nalik maloj jabuci.

a) u grlu, vidi jabuka. A, f. u rjecnicima,
osobito u Vukovu. — i kod hvotine. Kako puok
uhiti bravce, tudije mu stisne o grlu i o jabo-
cici, da ne moze blejati. M. Divkovii, bos. 283'-.

b) jabucice, one debele kosti pod okom. na
Bijcci. F. Pilcpid. — isporedi jagodice.

e) na macu, vidi jabuka, A, d, a). Bijahu ga
neki jabucicami koje su na rucicah od maca. P.
Baksid 62. Udarajuci ga jabucicami macnijemi.
114.

d) uopce stogod nacineno nalik maloj jabuci.
Uzmc s. sakramenat, podade ga misniku kleco-
iemu prid oltarom, koga misnik uzme s jednom
rukom za jabufcicu kazala a s drugom za dno.
L. Teizi6 350. U salivenoj od zlata jabufiici.
A. Kanizlid, uzr. 184. Na svima sedam civi ima-
dijau biti jednake kupe i jabuSice s razcvata-
nima lijaiji. E. Pavid, ogl. 140. Ozdo oko ko-
§u)e bijaso 72 zlatni sto praporaca §to zrnati ja-
bufiica. 146.

c. M prenesenom smislu, mali dar, vidi jabuka,

A, 6. Primite od vasega, ne6u redi zemjaka, nere
naj mai'iega sluge ovu malu jabucicu M. Al-
berti vi.

d. bilka drukcija od jabuke.

a) samo. Jabucica, ces. lisci jablko, 1. Phy-
salis alkekengi L. (Sabjar, Gojak); 2. pistolochia
(u sinskom rukopisu), Aristolochia clematitis L.
(Srpski arkiv za celokupno lekarstvo). B. Sulek,
im. 116.

b) s pridjevima. aa) jabucica cr|ena. — izmedu
rjecnika ti Stulicevu: ,porao d'oro' ,pomum au-
reum', u Vukovu: ,paradiesapfel' ,Solanum lyco-
persicum Linn.', cf. patligan s dodatkom da se
govori u Dubrovniku. Jabucica crjena, pomo
d' oro (Kuzmid, Aquila i Bud, Skurla), Solanum
lycopersicum L. (Alschinger, Vuk u Dubrovniku).

B. Sulek, im. 116. — bb) Jabucica konska, ci-
clamen (Vujicid, Sabjar), Cyclamen europaeum
L., v. jabucac. B. Sulek, im. 116. — cc) Jabu-
cica kurjacja (Vuk), jabucica vucja, ces. vlkov6
jablko, 1. Aristolochia clematitis L. (Pancid) ; 2.
Physalis alkekengi L. (Lazid) ; 3. Cyclamen euro-
paeum L. (u Istri). B. Sulek, im. 116. — (Jfl)
jabucica vucja, vidi cc). Vucja jabucica, Aristo-
lochia clematitis'. M. D. Milidevid, ziv. srb. 2, 73.
Treba pomesati travu vucju jabucicu s travom
romanikom. 57. — ee) Jabucica zomajska, rus.
seM.THHBia a6.'iOKH (Helianthus tuberosus), panis
porcinus, cissanthemos, rapum porcinum (Bjelo-
stjenac). Cyclamen europaeum L. (Pardid). B.
Sulek, im. 117. — ff) Jabucica zlatna (prema
lat. malum aureum), aurea mala (Durante), So-
lanum lycopersicum L. B. Sulek, im. 117.

o. prezime Hi nadimak. K meni pade Jabu-
cica Salko. Osvetn. 6, 40.

f. ime mjestima u Srbiji. a) brdo u okrugu
uzickoin. 1^. V. Stojanovid. — b) pi. Jabucice,
wjesto u okrugu sabackom. Niva u Jabucicama.
Sr. nov. 1866. 81.

JABUCIC, m.

a. malo jabukovo drvo. — U Vukovu rjecniku :
,ein junger apfelbaum' ,malus parva'.

b. div^a jabuka. — u Istri. Jabucid ,malus
agrestis'. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 57. Ja-
bucid, Pyrus mains silvestris Mill, (u Istri). B.
Sulek, im.^117.

JABUClK, m. nijesto, vrt gdje se sade i goje
jabuke. — U Sulckovu rjecniku: ,apfelbaumgartcn'.

JABUCILO, m. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena, ime krilatome konu vojvode Momcila. —
U istoj su jijesmi i skraceni oblici: cilas i dile.
— Po svoj prilici znnci sto i jabucast, a, a) —
Izmedu rjecnika u Vukovu (ime konu Momci-
lovu). Momcil' ima kona Jabucila, Jabucila koi'ia
krilatoga. Nar. pjes. vuk. 2, 106 — 107. Jabucilo
krila popu§tio. 2, 109. vidi i cijelu pjesmu i oso-
bito Sto je Vuk dodao na str. 106.

JABUCINA, /. augm. jabuka (neva^ala, gnila
jabuka). — isporedi jabucetina. — Od xvii vijeka.

a. u pravom smislu. Metnuo na nega gnilijeh
jabucina. B. Kasid, in. 86.

b. preneseno na druge bi^ke.

a) samo. Jabudina, 1. Mandragora officinarum
Bertol. (u hrvatskom primorju, Vodopid); 2. Ari-
stolochia pallida Wald. (Vodopid). B. Sulok, im.
117.

b) s prijedlogom vufja. Jabudina vucja, Phy-
salis alkekengi L. (Lambl, Sab)ar). B. Sulek,
im. 117.

JABU6l§TE, n. mjesto gdje su posadene ja-
buke. — U Mikafinu rjecniku: jabucisto, vodnak
,pomarium', i u Stulicevu : ,locu3 malis consitus'.

JABUCISTVO

387

JABUKA, A, b.

JABUCIStVO, n. u Stulicevu rjecniku : uz ja-
buciste. — sasma nepoiizdano.

JABUCJE, 71. ime nijestima u Srbijt. a) u
okrugu hiogradskom. Jabu6je, brdo u Bega^ci.
\t. Stojanovi6. Niva u Jabucju. Sr. nov. 1873.
827. — h) selo u okrugu kragujevackom. K. Jo-
vanovii 116. vidi i: Livada u Jabucju. Sr. nov.
1868. 509. — c) u okrugu smederevskom. Jabucjo,
u dno Godomiiia. M. D. Mili6evi6, srb. 151. —
</j selo u okrugu topUckom. M. D. Milidevid,
kra}. srb. 396. — e) dva sela u okrugu va]evskom.
Jabueje gorne i done. K. .Tovanovid 105.

JABUCJI, adj. koji pripada jabukama. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Tako druga od vo6a
simona kruskova il' jabufijeg imena. J. S. Rej-
kovic 46. Nek jabueje (deblo) poznaje jabuku.
272.

JABUCKI, adj. koji pripada Jabucju. Ja-
bucka (opstina). K. Jovanovi6 105.

JABUCKO RAVNISTE, n. izvor Gostickoj
Rijeci u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D. Mili-
cevi6, kra|. srb. 174.

JABUCNICA, /. vidi kod jabucica (u Bjelo-
stjencevu i u VoUigijinu rjecniku).

.TABUCNO, n. u Danicicevu rjecniku: Ja-
bli.ci.no, solo u ,)ubovigLskoj zupe' koje je kra|
Stefan Decanski dao Decanima: ,st selomt Ja-
blKctnonif' (Men. serb. 96 god. 1330). nominativu
noma potvrde. — Jaboci.no, selu je Vilskoj isla
meda ,na Jabocno' (Mon, serb. 144 god. 1349).
moze lako biti pogrjeska u prepisivanu mjesto
jJabucno', t. j. ,Jabli.ci.no'.

JABUGNAK, m.

a. ime bilkama. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (jabuciiak, komonika
,chamaemelon, anthemis, chamomilla') gdje se naj
prije nahodi. Jabucnak, ces. jablecnik (Marru-
bium), 1. chamomilla, anthemis (Bjelostjenac),
Aristolochia clematitis L. (Sab|ar); 2. suvrst oraha
(Vajavac, u Zagrebu). B. Sulek, im. 117. Neka
kaze oni siromah, svrhti koga je Elisabeta brigu
imala i toliko puta u jabucnaku za uklonit se
od ociju sluzbenica, riegovu glavu prala. A. To-
raikovic, gov. 355. Jabucnak, Viscum album.
Bukovac u Medumurju.

b. kolac, slatko tijesto s jabukama. — V Su-
lekovu rjecniku: ,apfelkuchen'.

c. ime mjestu u Srbiji u okrugu sabackom.
Niva u Jabucnaku. Sr. nov. 1873. 611.

JABUKA, /. malum (Pyrus malus L., fructus),
poznato voce, slicno krusci i duni. — -u- stoji
mj. negdasnega 1, te se u starijim knigama na-
lazi pisano i jablka. Narucn. 20'' ; Korizm. 3a.
lib. 35a. 44aj i jabulka. Korizm. SS^, i jabelka
(mozebiti po slovenskom). Postila. L2i'. — Pra-
slavenski je ohlik abltko i jabltko, isporedi
stslov. abl'Bko i jabl^ko, rus. aoaoKo, ces. jablko,
po(. jablko. u nasemu je jeziku postalo zenskoga
roda, jamacno prema drugijem imenima voca,
kao kruska, sjiva itd. — vidi i jabuko. — abl'Bko
Hi jabli,ko postaje nastavkom iiko (kao dem.) od
(j)ablo sto se uzdrzalo u slovenskom i ceskom je-
ziku (jablo). — Ista je osnova u litavskom obiilas,
obulys, u germanskijem jezicima, isporedi stvnem.
apful, novovnem. apfel, anglosaks. aeppel, engl.
apple, u staroir. aball, i mosie biti da postaje od
imena talijanskoga grada Abella (vidi O. Schrader,
sprachvergleichung u. urgeschichte ^ 400), te da
su prvi Kelti ovu rijec primili, a od nih Ger-
mani, a od Germana balticki i slavenski narodi
(produzivsi a). — Od xiv vijeka (vidi B), a iz-
medu rjecnika u Vrancieevu (,malus; pomum'),

u Mikajinu (jabuka, voce ,malum, pomum'; ja-
buka, dub, stable ,malus'), u Belinu (,mela, frutto
noto' , malum' 46815 ; ,pomo, frutto d' albero' , po-
mum' 571i>; ,melo, arbore' , malus' 469^), u Bje-
lostjencevu (1. jabuka, jablan, jabu6no drevo
,pomus'. 2. jabuka, sad ili vo6e , pomum, malum'),
u Jambresicevu (,pomum, malum'), u VoUigijinu
(,pomo, albero' ,apfelbaum'; ,mela' ,apfel'), u Stuli-
cevu (jabuka, stabar, malus'; jabuka, voce , malum'),
u Vukovu (1. ,der apfelbaum' ,malus'. 2. ,der
apfel' , malum'), u Danicicevu (jablbka ,pomus*).
A. voce.

a. M pravom smislu. a) uopce. Vazda kradise
nigda jablku nigda jajo. Korizm. 44*. Ako vidis
(u snu) da beres jabuke, toj prilikujo supro-
tivstvo. Zborn. 137*. Ili jednu jabolku z ruk
vazim|e, hote6 mu ju vaspet dati. Postila. L2''.
U jesen jabuka sladko se rumeni. I. T. Mrnavi6,
osm. 87. Otrova se zenskijem darom lijepe i
skodne od jabuke (Adam). J. Kavanin 25"*. tJzmi
i jidi ove jabuke. P. Macukat 26. Zasto no jedes
od ove jabuke? 26. Cini mi se u prilici vas
Tobija moj bratuced: puki on, ko jabuka raz-
rezana. B. Zuzeri 31. Ona siromaska djevojcica
bjese krajici tako prilicna kako jabuka razrezana.
194. Jabuka trula medu zdravim. F. Lastri6,
od' 183. Na tri grane tri jabuke. Nar. pjes. vuk.
1, 177. I jabuke za rose uzbrane. 1, 284. I tri
dune nezdrele i cetiri jabuke. 1, 287. Ko jo
bolan nek jabuke jedo. 1, 567. Tolike ti jabuke
rodile u pitomu Nestopoju tvome! 2, 142. Ja-
buka koja dockan sazri, dugo stoji. Nar. posl.
vuk. 107. Kada vrba grozdem rodi, suvi javor
jabukama. 116. Kao da si jabuku razrezao po
napoli. Nar. prip. vuk. 149. Ja 6u jednu ja-
buku pojist. Nar. prip. mikul. 41. (Nevjesta da-
ruje) pirnike i pirnice jabukama. Vuk, nar. pjes.
1, 73. I sad je u Srbiji obicaj, kad se jabuka
kome svomo saje, da se malo zagrize, samo da
se poznaju zubi. 1, 283. Za toliko godina ne
spomenu mi se ni gorkom jabukom. Pravdonosa.
1852. 23. Ja ga slusao i darivao, a on meni ni
zelene jabuke. M. Pavlinovi6. Stijene jesu, jer
jabuke nisu. Osvetn. 1, 9. Paste mnoge upa-
daju glave, ko jabuke kad ih vihar truni. 3, 138.
— b) u poeziji se cesto dodaju neki pridjevi,
kao : rumen. I pripravjaj gospodske darove : iz
bostana rumene jabuke. And. Kaci6, razg. 108^.
A u ruke rumenu jabuku. Nar. pjes. vuk. 1, 244.
Lijepa ti je rumena jabuka! Osvetn. 2, 87. —
erven. Po jedinu crvenu jabuku. Nar. pjes. vuk.
1, 414. — zelen. A u ruke zelene jabuke. Nar.
pjes. vuk. 1, 240. — amo pripada i ovo: Biserno
lisce, mergan jabuke. Nar. pjes. vuk. 1, 60. —
c) treba osobito pomenuti da se u pjesmama ba-
caju jabuke u igri. Bacala Toda jabuku : na koga
padne jabuka, onoga Toda da Jubi. Nar. pjes.
vuk. 1, 289. Metnu mu se dunom i jabukom.

1, 461. Pa se baca gunom i jabukom. 1, 469.
Hodi, pobro, da se poigramo, ti korunom, a ja
cu jabukom. 2, 82. Jabuka je decina zabava.

2, 244. A titra se zlatnim buzdovanom, ko de-
vojka zelonom jabukom. 4, 260. Pravo palo komu
se poslalo, ko u kolu rumena jabuka. Osvetn.
2, 13.

b. u metaforickom smislu. a) o dojJcama (ispo-
redi: Eastu li ti u basci jabuke, kao moje u
riedrima dojke? Nar. pjes. vuk. 8, 297). Tko
grlo iz bila mramora i i-uke i prsi izdila z dvi
drage jabuke? H. Lucid 208. Od kosi dva prama,
korajne dvi usti, jabuke dvi mile, iz kojih sve
strile izlidu ogneno. D. Eanina 46». U lijepijch
njedreh jabuke draze imas. D. Zlatarid 50'>. I
od prsiju dvi jabuke. J. Kavanin 41*. — b) tave.

JAP.UKA, A, b.

383

JABUKA, A, h.

Odgovarati im na jabuke, to jest puscano pu-
cane. V. Bogisic, zborn. 247. I svoje su tope
nazobali, pa na uzdar jabuke poslali. Osvetn.
7, 42.

c. u pjesmama se cesto poinine jdbuka naci-
nena (sa^evena) od zlata. a) uopce. IV je glava,
il' zlatna jabuka. Nar. pjes. vuk. 1, 547. Al' go-
Tori Mr)avcevi6 Gojko: ,Imao sam od zlata ja-
buku, pa mi danas pade u Bojanu'. Ne sjeda se
tanana novjosta, no bcsjedi svome gospodaru:
,Moli Boga ti za tvoje zdravjo, a salices i boju
jabuku'. 2, 122. Na kopju je od zlata jabuka,
ti strijejaj kroz prsten jabuku. 2, 148. — b) kao
nesto sto se baca u igri, isporedi a, c). Igrah se
zlatnom jabukom. Nar. pjes. vuk. 1, 41. Mirko
joj se s grada baca zlatnom jabukom. 1, 420.
Pa se igra jabukom od zlata. 2, 10. Bacicu se
zlacenom jabukom. 2, 72. Pa mu baci jabuku
od zlata. 2, 476. — c) kao nesto sto se u ne-
kijem prigodama darnje (isporedi e). I bacila u
gepove ruke, te izvadi tri jabuke zlatne. Nar.
pjes. vuk. 1, 158. Ja mu dadoh kitu bosioka, a
on moni od zlata jabuku. 1, 285. I izvadi od
zlata jabuku, u jabuci tri kamena draga. 2, 186.
Kumu dade kosuju od zlata, starom svatu od
zlata siniju, vojevodi od zlata jabuku. 2, 520.
Pa se masi rukom u gapovo, te izvadi od zlata
jabuku, uz jabuku hijadu dukata, 2, 577. — d)
kao nakit, ures. Nad Emkom je tubre nacinio,
po tubretu zladene jabuke. Nar. pjes. vuk, 1, 480.
Na cadoru od zlata jabuka. 2, 272. Na barjaku
od zlata jabuka, iz jabuke od zlata krstovi. 2, 29;).
Na nima su (na kocijama) cetiri jabuke sve od
cista sajevene zlata i na nima drag! kamenovi.
3, 154. Jedan cador zolen i jabukom na zavrsku
zlatnom. Osvetn. 2, 116.

d. va razlicitijem stvarima nesto sto je naei-
neno nalik jabuci, n. p. a) na balcaku od maca.
— izmedii rjecnika u Belinu (jabuka od maca
,pomo di spada* ,capuli pomum' 571'^), u Bjelo-
stjencevu (jabuka na mecu ,pomum capuli'), u
Stulicevu (jabuka od maca ,pomo di spada' ,ca-
pulus'), u Danicicevu: ,umbo'. Jedna jabltka odt
korde odt kamene cri,lena (Spom. sr. 2, 74 god.
1420). Stavja ruku svrliu jabuke od palosa ^vice-
krajeva. D. Eapic 17. To je mac despota Stija-
novida, eto mu grb na jabuci. S. !^ubisa, prip.
87. — b) na pi§to}u nakraj kundaka. Vuk, rjecn.
kod jabuka. — c) na koplu. Na trojo se kopje
salomilo do jabuke i do desne ruke. Nar. pjes.
vuk. 2, 282. Te on razvi svilona barjaka, okrvavi
na kopju jabuku. 3, 463. — flj na prednoj strani
od sedla. — izmedu rjecnika u Belinu (jabuka
od sedla , porno da sella' ,ephipii pomum' bl\^),
u Bjelosfjencevu (jabuka na sedlu, unkas ,6phippii
pomum'), u Vukovu (na sedlu ,sattolknopf- ,umbo
sellao', cf. obluk). Pa se zavi sedlu na jabuku.
Nar. pjos. vuk. 2, 57. Na liegova sedla u jabuci
isturena dva kamena draga. Pjev. crn. 215a. Po
Sarcu se koiiu poloSio, na jabuku naslonio glavu,
pak boravi sanak na sarinu. Nar. pjes. petr. 2, 664.
Pusti dogu dizgiu po jabuci. Nar. pjesm. liorm.
2, 104. — e) na kalezu. Tri prsta live ruke dizati
so jimaju pod nogu kaleza, a s desnom jabuku.
I. Krajid 64.

c. dar tiopce i u nekijem osobitijem slucajevitna.
ovo znacene vaja da je doslo od toga §to se is-
prva davala (a i dan danasni dava) prava ja-
buka kao znak jubavi i milosti (pa i zagrizena,
vidi kod a, a)), moze biti da su se torn namjcroin
dinile i davale i zlatne jabuke (tako je dnjbudi
u pjesmama, vidi c, c)). treba joS dodati da se
u nekijem slucajevima 7iovci Sto se daruju za-
hadaju u pravu jabuku, n. p. kod svadbe (vidi

kod b)) ; tako se radilo i kod djevojacke sprave
u Dubrovniku (Vuk kaze da hi se na gdjekojijem
spravama metala na sto glava od voska te se u
nu novci zabadali. rjecn. kod sprava, all ja znain
da bi bilo u torn slucaju nekoliko jabuka za za-
badane novaca) ; tako i djecurlija u Dubrovniku
idu na novu godinu cestitati po kucama noseci
sa sobom jabuku u koju zabadaju mjedcne novee
sto primaju. — Izmedu rjecnika u Vukovu (otisli
na jabuku, cf. kolaci ; n. p. tvoja jabuka nece
poginuti ,gGschenk' ,donum'). a) uopce. I ako
zudis znat, od kude donijela t' sam sej jabuke
koje gredu u tve ruke . . . Jedupka nezn. pjesn.
240. A sesti cilim vasomu gospostvu za jabuku.
Starine. 11, 144. (1686). I vala vi na jabuci i
na |ubavi! 10, 20. Odsicu mu glavu na mej-
danu, tebi 6u ju care darovati za jabuku momu
gospodaru. And. Kacid, razg. 104=^. Bosijak se
od mirisa daje, jabuka se od milosti daje, a
prsten se daje po zakonu. Nar. pjes. vuk. 1, 422.
Nemu mlada bjese opravila u jabuci stotinu du-
kata. 3, 22. Posladu ti lijepu jabuku, uz jabuku
stotinu dukata. 3, 466. Mato posla na dar ma-
tici dalmatinskoj lijepu jabuku : 100 dukata. M.
Pavlinovid, rad. 113. — b) kod svadbe (vidi 1.
dar, b, g) i kod jabucar, c. Sada vaja dat ja-
buku, prsten opet sad na ruku. V. Dosen 154».
Sto je, Fato, u Alila blaga, to 6e Jemin uz ja-
buku dati. Nar. pjes. vuk. 1, 614. Dok postavi
prsten i jabuku, i poreza ruho na devojku. 2, 322.
Jerina je jeste isprosila za Tomasa braca rode-
noga, prsten dala i jabuku zlatnu. 2, 491. Dok
on dade prsten i jabuku. 2, 514. Nit' je prosi,
ni jabuke daji. 3, 510. On predade prsten i ja-
buku. 3, 524. Ugovor, prosna, prstenovane, ja-
buka ili svila negdje, vjencano, pohadane. V.
Bogisic, zborn. 163. Momak ako zavoli devojku,
on je nudi sa parama. Ako bode za nega da pode,
ona do primiti te pare; obicno se daju zadjevene
u jabuci, za to neki zovu ovaj dar: jabuka, to
jest, kaze se: jeli primiJa jabuku? 165. Spremite
sto treba za jabuku i svadbu. M. P. Sapcanin
1, 93. — c) kao znak zahvalnosti i kao naknada
za nesto sto je ucineno na korist ili na radost.

— isporedi 1. dar, b, h) i i). Tvoja jabuka nece
poginuti. (Kad ko koga za §to moli ; 1 znaci da
mu nede biti zabadava ako mu ono ucini, nego
da de mu sto pokloniti, ,kao prijatej prijateju
sto da ili posaje jabuku'). Nar. posl. vuk. 312.
Tvoja jabuka kod mene nede poginuti. Vuk, dan.
3, 150. Ako se nam posao okonca onako, kao
sto smo od cara prosili, nemu de od nas jabuka
neprestano idi. Djelovod. prot. 106. Kumim to
Bogom, pazi ga i uci kako ti ved znas i umes.
a ved jabuka ti ne gine. M. P. Sapcanin 1, 47.

— d) naknada za mrtvu glavu. Kad se (o mrtvoj
glavi) pogode koliko de se dati za jabuku, a ko-
liko za ukop. V. Bogisid, zborn. 579. — e) u
Konavlima blizu Dubrovnika domacica daje gostu
na odlasku itogod (n. p. slatki kolac) kazuci : Na
ti, goste, jabuku. — isporedi 1. dar, b, I) i kolac.

f. u odraslijeh mu§karaca mjesto ispupceno na
grkjanu, kojega nema u zenskina, zove se Ada-
mova jabuka i samo jabuka (vidi kod jabucica).

g. vrh od bedra (kosti) koji je uvucen u zglobu
na boku, a to osobito u vola, pa i meso Sto je
naokolo. — u Dubrovniku. ,Meso od jabuke'. P.
Budmani.

h. isporeduje se ce]ade, a osobito dijete, s ja-
bukom, ako je zdravo, lijepo i rumeno. Utisaj
ter ovom jabukom (kcerju) dici se i nisaj. H.
Lucid 235. I rodila ka' jabuku sina. Nar. pjes.
here. vuk. 61. Kao zlatna jabuka (rece se n. p.
za lijepo dijete). Nar. posl. vuk. 131.

JABUKA, A, i.

389

JABUKOVAC, c, c).

i. kaSe se od mila dejadetu. Snaho raoja, od
zlata jabuko! Nar. pjes. vuk, 1, 41. Oj Stojane,
jabuko od zlata! 3, 169. Brato Gojko, zelena
jabuko! 4, 331. u ovom primjeru i svojoj ruci:
Moja ruko, zelena jabuko! gdje si rasla, gdje
V si ustrgnuta? Nar. pjes. vuk. 2, 306 — 307.

k. drugo voce Ho je nalik na jabitku. Jablka
od cedra je izvan slatka. Korizra. 1 1*^. S jablan'
drva jablanski jabuka. Nar. pjes. vuk. 1, 283.
Ja bib, sinko, sa bukvo jabuka. 2, 31.

B. Pyrus malus L., drvo. — vidi jablan, a, a).
,Na sladimu jabitku' isla je meda Budrezima
(iVIon. serb. 198 god. 1381). meda je Livoci bila
,na onoj sti'ane na rece jabltka, i odt jabltke
podt Vltci Gromi.' (Mon. sorb. 264 god. 1389 —
1405). i koiiuska je moda isla ,na jabitku' (264).
D. Danicic, rjecn. kod jablka. Kako je njegdje
bila jabuka u fiovjeka na brijegu rijeke i §to go-
dijere hotijeso roditi, toj sve voda odnosase.
Zborn. 37^. Nasadila gune i jabuke. Nar. pjes.
vuk. 1, 13. Easla jabuka Janku pred dvorom.
1, 60. O jabuko, . . . sto s' toliki rod rodila.
1, 177. Sadih krusku ukraj puta, ja m}ah, ja-
buka da je. 1, 316. Jabuka se vjetru moli, da
joj grane ne odlomi. 1, 488. Iznikla jabuka
iisred Budve grada. 1, 495. U Bogdana devet
vinograda i deseta crjenka jabuka. 1, 548. — u
ovom primjeru kao da se haze o cvijetu: Falila
se zuta duna na more, da je cvijet na 'vi svijet
naj jepsi; to zafiula zelenika jabuka: ,Sto se falls,
zuta duno na more ? Ja sam cvijet na 'vi svijet
naj }epsi'. 1, 448. — Mnogo vrsta jabuke nahro-
jeno je u Sulekovu imeniku 117 — 119.

C. s nekijem xrridjevima snaci druge bilke, n. p.

a. u Mikalinu rje6niku: jabuka Adamova, vrsta
narance ,malum citrium Adami*.

b. ijabuka bode6a (nem. stecbapfel), fies. bo-
dlav6 jablko, Datura stramonium L. (Parci6, Al-
schinger). B. Sulek, im. 119.

c. Jabuka divja, 1. Fyrus malus silvestris Mill.
(Pancic); 2. Aristolochia clematitis et rotunda
L. (Better); 3. coloquintida (Kuzmic,^ Anselmo
da Canali), Cucumis colocynthis L. B. Sulek, im.
119.

d. Jabuka gorka, (Cucumis) colocynthis L. (Du-
rante). B. Sulek, im. 119.

e. Jabuka konska, ciclamine (Vujicic), Cy-
clamen europaeum L. B. Sulek, im. 119.

f. Jabuka vucja, 1. Cyclamen hederaefolium
Ait. (Vujicic) ; 2. Solanum lycopersicum L. (Al-
schinger); 3. Aristolochia pallida Waldst. (Vo-
dopic) ; 4, Aristolochia clematitis L. (Panci6), v.
jabucica. Jabuka vucja duga, aristolochia lunga
(Pizzelli, Aquila i Bu6, Skurla), Aristolochia cle-
matitis L. Jabuka vucja obla (iabolcha vulfga
oble) (u mletackom rukopisu), aristolochia ri-
tonda (Pizzelli, Aquila i Bu6, Kuzmic), Aristo-
lochia rotunda L. (mletafiki rukopis, Missiroli).
Jabuka vucja vela (vulfge iabolcha vele), aristo-
lochia longa (mletafiki rukopis), Aristolochia cle-
matitis L. B. Sulek, im. 119.

g". Jabuka zemajska, 6es. zemske jablko (So-
lanum tubei'osum), Cyclamen europaeum L. (Sa-
b^r), V. jabucica zeraajska. B. Sulek, im. 119.

Ii. Jabuka zlatna, ces. zlat^ jablko, po}. zlote
jablko, Solanum lycopersicum L. (Visiani), v. ja-
bucica zlatna. B. Sulek, im. 119.

i. Jabuka zrnata (prema lat. pomum granatum,
nem. granatapfol), Puiiica granatum L. (Bjelo-
stjenac), v. sipak. B. Sulek, im. 119.

D. ime zensko. — isporedi A, 1. Zemjak. 1871. 2.

E. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24. i ovci.
31. — isporedi A, i. — vidi i jaba, jabesa, jablan
ltd.

F. mnoga se mjesta zovu Jabuka Hi Jabuko,
n, p.

a. Jabuka.

a) selo u Bosni u okritgu sarajevskom. Statist,
bosn. 20.

b) dva sela u Hercegovini. aa.) u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 244. — bb) it okrugu sa-
rajevskom. 24.

c) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 48.

d) mjesta u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom.
Livada kod Jabuke. Sr. nov. 1861. 311. — bb)
u okrugu j)odrinskom. Sr. nov. 1867. 309. — cc)
u okru(/u va{evskom. Zemja u mestu Jabuki. Sr.
nov. 1871. 218.

b. Jabuke.

a) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 18.

b) mjesta u Srbiji. aa) u okrugu krusevackom.
Sr. nov. 1871. 612. — bb) u okrugu podrinskom.
Plug zemje na Jabukama. Sr. nov. 1861. 702. —
cc) u okrugu va]evskom. Livada u Jabukama.
Sr. nov. 1865. 310. Zemje u Jabukama. 1870.
37. Vodiiak u Jabukama. 1872. 351.

JABUKE, /. pi. vidi jabuka, F, b.

JABUKO, n. vidi jabuka. — V knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, kod nekijeh cakavaca
i u nase vrijeme a kod stokavaca samo gdjegdje u
pjesmama. — Izmedu rjecnika u Vukovu (vide
jabuka s dodatkom da je stajaca rijec i s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Sto j' jabuko krvav'
u nedrima?) i u Vanicidevu (jabltko , pomum').
Zlato jablko dano budi naj lepjoj gospoji v Troji.
Pril. jag. ark. 9, 123. (1468). Jablka slasti duse
tvoje otidose od tebe. Anton Dalm., nov. test.
2, 200^. apoe. 18, 14. Ne sustu svestenniku tu
blizb pogubjenija iht, jabltko razdelise sebe vt
ime t§la i krtvi Hristoviji prijese. Okaz, pam.
saf.. 62. Iz nedara jabuk' izvadila, al' jabuko
svo u krv oblito. Nar. pjes. vuk. 2, 564. Ja-
buko ,malum'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. i.
ftg. 10.

JABUKOPLODAN, jabuk6plodna, adj. vidi ja-
bukorodan. — Samo u Stulicevu rjecniku : v. ja-
bucast.

JABUKORODAN, jabuk6rodna, adj. koji rada
jabuke. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. jabucast,
pa i u Sulekovu: ,apfelerzeugend'.

JABUKOV, adj. koji pripada jabuci, jabu-
kama. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,apfel-' ,mali'
s primjerom: Jabukova voda, t. j. jabukovaca:
Opila se i odrla striua da oda sta ne bih ni zalio,
vec od poke vode jabukove iz narodne pjesme).
Zelenim grancicama jabukovim. F. Lastric, test.
387^. Zasto ne pripravjate jabukova grana? 387b.
Jabukovo drvo. I. Jablanci 186. Iz ove pricino
razde|ene su i razlike jabukova i kruskova drveta.
P. Bolic, vinod. 1, 31. — I kod imena mjesta:
Jabukovo poje u Srbiji u okrugu vaievskom. Li-
vada u Jabukovom poju. Sr. nov. 1866. 11.

JABUKOVAC, jabukovca, m. postaje od ja-
bukov nastavkom tct. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je i u ostalijem padezima, osim nom. sing,
i gen. pi. jabukovaca. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (1. ,ein stab von apfel-
baiim' ,baculiis e malo'. 2. brdo u Velebitu).

a. stap od jabukovine. — XJ Vukovu rjecniku.

b. mast od jabuka nacinen. — U Sulekovu rjec-
niku: ,apfelmost'.

c. ime mjestima.

a) vidi u Vukovu rjecniku.

b) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 18.

c) ime mjestima ti Srbiji. aa) selo u okrugu
aleksinackom. K. Jovanovi6 91. — bb) selo u

JABUKOVAC, c, c).

390

ja6ene

okrugu krajinskom. K. Jovanovic 123. — cc) selo
u okrugu niskom. M. D. Milicevi6, kra|. srb. 118.

— dd) po\e u okrugu uzickom. J^. Stojanovi6.
d) selo u Hrvatskoj u kotaru petrinskom. Eaz-

dije}. 79.

JABUKOVAC A, /. postaje od jabukov na-
stavkom aca. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (1. ,dor cider' ,cidrus'. 2. rakija
od jabuka ,apfelbranutwoin' jCrematum e pomis'
8 primjerom : Ho6es pifci jabukovace?).

a. vino od jabuka, i rakija iz jabuka. vidi u
Vukovu rjecniku.

b. ime mjestu u Srbiji u okrugu kragujevackovi.
Niva u Jabukovafii. Sr. nov. 1871. 278.

JABUKOVACKI, adj. koji pripada Jahukovcu.
Jabukovafika (opstina). K. Jovanovi6 123. Vi-
nograd u jabukovackom brdu (%i okrugu aleksi-
nackom). Sr. nov. 1863. 552. Niva u bregu ja-
bukovackom. 1866, 12.

JABUKOVIK, m. u Vukovu rjecniku: vide ja-
bukovaca.

JABUKOVINA, /. drvo od jabuke. — U Vu-
kovu rjecniku: ,apfelholz' , lignum mali*.

.TABUKOVO, n. ime dvjema selima u Srbiji u
okrugu vranskom. Gorne i Done Jabukovo. M.
D. Miliievid, kraj. srb. 303.

JABURDISATI, jaburdisem, pf. jurisiti, na-
trcati na koga. M. E,uzici6. — isporedi tal. abbor-
dare, udariti (o ladama, jedna na drugu).

JABUSOLITI, jabusolim, impf. tesko hoditi.

— U naSe vrijeme u Lici. ,Kako mi, moj starce?'
,Nikako, oslabio sam, ostario sam, obnemoga sam,
iznemoga sam, edva evo po zemji jabusolim'. J.
Bogdanovid.

JACANOVIC, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Dosao sudu Ivan Jacanovid. Glasnik. ii, 1, 122.
(1808).

JACIJA, /. vrijeme (kasnije doba u ve6er) po-
slije aksama, kad Turci klanaju petu molitvu, i
sama ova molitva, tur. jatsy, lijegane, spavane,
peta molitva. — U nase vrijeme, a izmedu rjed-
nika u Vukovu (,die fiinfte betzeit der Tiirken'
,hora quinta orandi Turcarum'). a) vrijeme. Kad
je bilo no6i po jaciji. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Nek
ti doga do jacije voda. Pjev. crn. 274*. Aksam
prode, a jacija dode. Smailag. meh. 51. Ve6 je
jacija odavuo proSla. Bos. vila. 1887. 134. —
kao da se dijeli u vi§e vremena, jer se pomine
prva i velika jacija i mnozina jacije. A kad bila
velika jacija, zaucise hoge na gamijam'. Nar.
pjes. vuk. 2, 624. Po aksamu, u jaciju prvu.
Nar. pjes. juk. 122. Kad je bilo oko jacija . . .
Nar. prip. bos. 1, 131. — h) sama molitva. Po
veceri jaciju klanali. Nar. pjes. marj. 153. Stara
klana po vaktu jaciju. Bos. vila. 1892. 155.

JACJJENA, m. nejasna rijec u poslovici xvni
vijeka. — Bice po svoj prilici ime bugarskoga
kraja Asena. Doveo je .Tacijenu cara za bradu.
(Z). Poslov. danifi.

JACINCaC, jacinSca, m. dem. jacintac. — U
Stulicevu rjecniku: jacintfiac uz jacintac. — ne-
pouzdano.

JAGINCIC, m. dem. jacintac — U Stulicevu
rjeiniku: jacint6i6 uz jacintac. — slabo pouz-
dano.

JACINT, m. gri. vttxi.v9-og, lat. hyacinthus: a)
cvijet, vidi carevid, zumbul ; b) dragi kamen
zutocrvene boje (kao med Hi neranga). — xvii
vijeka, a izmedu rjeinika u Bjelostjencevu (jacint,
cvet , hyacinthus'. 2. dragi kamen), u Voltigijinu
(,giacinto' ,hyazint'), u Stulicevu (v. carevak s do-

datkom da je rijec ruska). S jacinti topaci. B.
Krnarutic 8.

JACINTAC, jacinca, m. uprav dem. jacint, ali
dolazi s osobitijem znacenem (vidi jacint, b)). u
Stulicevu rjecniku: jacintac, dragi kami (hya-
cinthus'. — nije dosta pouzdano.

JACINT AK, jacintka, m. u Stulicevu rjecniku :
uz jacintac. — nije dosta pouzdano,

JACINTICKI, adj. iste boje kao i jacint. — U
Stulicevu rjeiniku: ,del color di giacinto' ,hya-
cinthinus'. — nepouzdano.

t

JACINTIC, m. u Stulicevu rjecniku: uz ja-
cintac. — nije dosta pouzdano.

JACTNTO, m. Hyacinthus, tal. Giacinto, ivie
musko. — XVII vijeka. U smrt sina svoga Jacinta.
I. Ivanisevic 320.

JAC JACO, glas kojijem se vabi jarac. — Po
svoj prilici nacineno od jarac, puput djetinskijeh
rijeci. . — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,laut um den bock zu locken' ,vox alli-
cientis caprum'). Vabeci jarca: ,Jac jaco, jac
jaco!' Nar. prip. vuk.^ 245.

JACU, u Stulicevu rjedniku: ,io credo' ,ego
puto, sentio'; jacubo? ,forse?' ,num? nonne?' —
Eijec je posve nejasna postana i sasma nepouz-
dana, te nije fajde traziti kako bi Stulli do ne
dosao.

JACANE, n. djelo kojijem ko jaca Hi se jaca.

— U Stulicevu i u Vukovu rjecniku.
JACAONICA, /. mjesto gdje se uci i vjezba

jacane (jacene). — U Sulekovu rjecniku: ,ring-
schule'.

1. JAGATI, j46am, imp)/, postaje od komp. jaci
(od jak) nastavkom a. — isporedi jaciti. — Akc.
se mijena u praes. 1 i 2 pi. jacamo, jacAte, u
aor. 2 i 3 sing, jaca, u part, praet. pass, jacan.

1. prelazno, einiti da objekat bude jaci. — Od
XVI do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (v. jaciti) i u Stulicevu (,fortificare, corro-
borare').

a. aktivno. Koje ufanje krijepi i ja6a cloveka.
S. Budinic, sum. \&. Da je Bog gospodin koji
svoje jafa, ne s macem i s kopjem, vece svojim
blagosovom. E. Pavid, ogl. 240. Jacaj u nam
vjerovane. jezgr. 153.

b. sa se, rejleksivno. V ovom sakramentu krezme
tvrdimo, jacamo i kropimo se na rvanje. S. Bu-
dinid, sum. 731*.

3. neprelazno, postajati to jaci. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (, starker
werden' ,vires assumo'). (Svilene bube) jacaju, i
veoma zdrave sladko jidu kano da se dave. J.
S. Rejkovid 244. Dijete rastijaSe i jacaso duhom.
Vuk, luk. 1, 80. Kako jaca mlad hihova. D. Da-
nidic, jov. 39, 7.

3. jacati se, rcciprodno, rvati se, jaciti se. —
(J Vukovu rjecniku: djeca se medu sobom ja-
caju, t. j. rvu ,ringen' ,luctor'.

2. JACATI, vidi jecati.

JA(3eBINE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Jacebinama. Sr. nov. 1877.
399.

JACEI^E, n. dJelo kojijem ko jaci Hi se jaci.

— Stariji je oblik jacenje. — U Mika(inu rjec-
niku: jacenje, rvanje ,palestra, lucta'; uBelinu:
jadenje ,lotta, palestra' ,lucta' 444a; u Bjelostjen-
cevu: jadene, tvrdene, utemelehe, potvrdene ,for-
tificatio, coniirmatio, munitio'. 2. v. kreplei'ie; u
Voltigijinu: ,rinvigorimento, vigoi'ia' ,verstar-
kung'; u Stulicevu: , lucta, luctatio, pugna, cer-
tamen'.

jaCerma

391

1. JACITI, 2, b.

JACERMA, /. villi decerma. — Od xviii vijelca,
vidi: Jafierma ,tunicae genus' vrsta prsluka bcz
rukava ili zilota. u Vu.ka dolaze oblici: decerma
i jecorma, ali jafierma nema, a uprav se taj po-
s]edni u cijelom doi'iem (popravi: gornem) pri
morju i cuje. V. Bogisi6, nar. pjes. 3G7. Postavit
10 jacerama skorletni. M. Zori6i6, aritm. 79.
Kruzat, koret, jacerma, Siroke ga6e. S. l^iubisa,
prip. 8. Vidi§ jaku uz jacermu. M. Pavliaovi6,
razl. spis. 122. Na§e bogate jacerme. 27G. Ko-
suja i svrh ne jafierma. V. Bogi§i6, zboi-n. 128.

JACERMICA, /. dem. jacerma. Dubrovnik.
1870. 18.

JA6eV0, n. u Daniiicevu rjecniku: manastir
je Troskavac imao liivu ,vt Jafieve'. (GHasnik.
11, 135).

Ja6ibRD0, n. ime Hi dvjema mjestima u Sr-
biji u okrugii sahaikom i vajevskom, ili jednome
mjestu na granici izmedu ova dva okriiga. a) u
okriigu §abackom. Zem|a zvana Jaci-brdo. Sr.
uov. 1875. 1252. — b) u okrugu vajevskom. Zemja
zvana Jacibrdo. Sr. nov. 1873. 875.

1. JACICA, /. dem. jaka (i u osobitom smislu).

— U vase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
dim. von jaka (naj vi§e u kosuja). Jacica = ogr-
lica. u Strizivojni. — Ja6ida, komadi6 platna sto
so me6e iznad latice pod rukav od kosuje. u
Dobroselu.

2. JACICA, /. jadina, sila. — Va}a da je tako
znacenc u ovom primjeru nasega vremena: A kad
vam nestade zemje, te poceste dijeliti sumo i
muse, pak ni to po pu§aka, ni po krdova, nego
po jacici, silom svjati Boze. S. !l^ubisa, pric. 98.

JACILISTE, n. mjesto gdje se ludi jace, vjez-
baju u jaienu. — Samo u Stulicevu rjecniku:
jpalaestra'.

JACILI&TVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz ja-
ciliste. — sasma nepouzdano.

1. JACINA, /. vidi jakost. — Postaje od jak
nastavkom ina, pred kojijem se k mijena na c.

— Akc. se mijena u dat. sing, jacini, u ace. sing.
jacinu, u voe. sing, jacino, u nom., ace, voc. pi.
jacine, u gen. pi. jacina. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,die starke' , fortitude').
Ki svojom zestinom nadhode lavov svih sve sile
jacinom. M. Marulid 20. U krilo so uviv izgubi
jacinu. 39. Ne bi mu jacinu kusali tuzbeni. 42.
U cem bise ja6ina negova, 69. Spanje oblama
jacinu. 126. Koga mozes biti sam. svojom ja-
cinom. 132. Da popenga jac'ne vojske. M. Radnic
9a. Dostignuse u jacini sva dobitja s tijem na-
cirii. J. Kavanin 209^. Sve jacino i mogu6e
smijenos nima'u s tijem ikada. 22 1*. Tri stvari
va|a da ima, to jest slipocu, hitrinu i jacinu. P.
Filipovid 14. Primise jacinu i kripost podnositi
progonstva. F. Lastrid, ned. 241. II' mu ti imao
lipotu, jacinu, bogastvo itd., sve je od Gospo-
dina. 329. Promisliti jacinu srca divicanskoga.
svet. 12a. XJ nepridobitnoj jacini i slobodi pri-
slavnoga mucenika. 49^. Slavu jacine dade istini.
49'^ U jacini i slobodi tilesnoj. 137a. Oslonise
80 na gradske zidove, a ne na jacinu svoju. E.
Pavid, ogl, 169. Naj pri ocitova jacinu. 197. U
cemu stoji negova tolika jacina. 204. Babilonci
oslonivsi se na jacinu svojih zidova gradskih.
407. Misto u jaCini glasovito. I. Zanicid 2. Osim
ja6ino bedenova, Ijepote bostana ... 5. Izvan
varoSa, u jacini dosti glasovita, imenom Gabel.
103. Za jacinom vik nagnuti ve6 smrt sgrabi.
V. Dosen 182^. Sto ti rastu u ja6inu vede. J.
S. Rejkovid 242. Nego je svagdi jacinu kriposti
svoje pokazala. B. Leakovid, gov, 22. Gorusica

ima zrnca sitna, koja dok se no stuku, ne po-
znajo 80 koliku kripost i jacinu u sebi imadu.
51. On (Marko Krajevte) bez vina nije mogao
nikud i prema jacini svojoj ranogo ga je mogao
popiti da so ne opije. Vuk, ziv. 240. Jesi li ti
dao koAu jadinu? D. Danidid, jov. 39, 22. Ja-
dina im je da sjedo s mirom. isai. 30, 7. Jadina
vina. P. Bolid, vinodjol. 2, 53. Doznavaiie ja-
dine rakijske. 2, 148.

2. JACINA, /. odrpina, dronak, krpa. (M. Ro-
setar). — U nase vrijeme u Grnoj Gori. Obla-
6ili prno i jacine. P. Petrovid, gor. vijen. 61.

JA6iN0VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Arsonijo Jacinovid. Rat. 583.

J ACINT, m. vidi jacint. a) cvijet — na jednom
mjestu xviii vijeka. Man jadinta svim nazvana
cvijet razloga mirisana. J. Kavanin 257^^. — b)
dragi kamen. — na jednom mjestu xvii vijeka.
One ruko od zlata ustrugane na toran, pune no
jadinta ma krvi. I. Drzid 333.

JACINTIC, m. dem. jacint, jacinto. — U Mika-
}inu rjecniku (s osohitijem znacenem, vidi jacint,
b)): jadintic, dragi kami ,hyacinthus, chryso-
lithus'.

JACINTO, n. (ili m.?J, vidi jacint, a). — Fo
talijanskom giacinto. — U Mikalinu rjecniku:
jacinto, cvijet ,hyaciathu3'.

« V A V

JACISTE, n. u Stulicevu rjecniku: «« jadiliSte,
i u ^ulekovu: ,ringschulo'.

JACITEI^AN, jacite|na, adj. koji pripada ja-
cenu. — U Stulicevu rjecniku: ,palaestricus'. —
nepouzdano.

JaCiTEI^SKI, adj. u Stulicevu rjecniku: uz
jaditejan. — nepouzdano.

1. JACITI, jadiQQ, impf. fortificare, ciniti da
§to (objekat) bude jace. — isporedi 1. jacati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. jadi). — Po-
staje od komp. jadi (vidi kod jak) nastavkom i.
— Od xvii vijeka (vidi 2, b).

1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (jacim, tvrdim, temelim ,fortifico, munio,
communio, vallo , corroboro, roboro, confirmo,
munio ot firmo, corroboro atque confirmo, firmum
facio'. 2. v. krepim), u Jambresieevu (jacim ,forti-
fico, firmo'), u Voltigijinu (.fortificare, rinvigo-
rire' ,verstarken'), u Stulicevu (v. jadati). Trud
dloviku jadi tilo. P. Vitezovid, cvit. 63. Vino
dobru voju jadi, al' razumu mnogo paci. 102.
Vira svota cudno jadi snagu. A. Kanizlid, roz.
93. Jerbo potvrduje, jadi, tome}i i zavrsuje Krstja-
nina u novomu zivotu. I. Velikanovid, uput. 3, 35.
Koje (mliko) zdribe osobito jadi. J. S. Rejkovid
232. Jadi srca covicanska na dobra i kriposna
dila. B. Leakovid, nauk. 188.

2. sa se. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (ja-
diti so, diniti se jaki ,vigeo, floroo'; jaciti so,
rvati se ,luctor'), u Belinu (jaciti se s kijom ,lot-
tare, far alia lotta' ,luctor' 444a'), u Bjelostjen-
devu (jacim se ,irroboror, invaleo, invalesco, robur
et firmitatem acquire, confirmor, corroboror'), u
Stulicevu (,luctari, deluctari, pugnare, conten-
dere').

a. refleksivno, bivati to jaci. Nek se stalnost
tvoja s ovim pismom jadi. A. Kanizlid, roz. 55.

b. reciprocno, rvati se. Ko god plahu tuj zvijer
iska., svaki so rvo, svaki jaci, svaki s ostrom
harbom tiska, da je satre i potladi. G. Palmotid
3, 701'. Tako snazni kad kovadi tvrdo oklope
kovat budu, tor so svaki rvo i jadi svrhu podat
svomu trudu ... 3, 227''. § nima se jaditi i od
nih se osloboditi. V. Andrijasevic, put. 333. Nije
modi na zem|i, koja so s nim mozo jaciti ni na-

1. JACITI, 2, b.

392

1. JAD, a.

tjecati. 372. S vami se ne mogu jaciti. 390.
Kako ce se moc jaciti s oholasti nih nepravom?
J. Palmotic 83. Er ih oni (gusari) izstrijejase
u uacinu veomi hudu, ter im blizu prod ne dase
da se s nima jacit budu. 189. (Oro) zasjede mu
(medvjedu) vrhu vrata jur biv§i ga mrtva cuo,
poDoaed se s mnogom dikom da je taki boj svrsio,
gdje 8 2ivinom toli prikom natjeco se i jacio.
323. A ti, osvetite|u, koji si potisteniji od crva,
ti se hoces jacit s nim? D. Basi6 100. Kako se
rvat i jacit ter iz ropstva izbavit. A. Kalid 130.
Duh se jaci, duh se s liome rve. 191. Koji se
jaci za iziti. 294. Jos su vojni vojot §to im raci,
ne biv sile da se s nimi jaci. Osvetn. 4, 53.
Druzi tope uza kone vlace, ter se s nima uz-
brdicom jace. 7, 47.

2. JACITI, jacim, impf. pjevati. — Postaje od
jak a ovo od djak, te bi prvo znacene bilo: pje-
vati kao dad (u crkvi? latinski?). — U nnse
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Daleko je cuti becke
zvone zvonit, jos je daje cuti moju milu jacit.
Jacke. 38. Kumaj grlo otvorimo, kad pod oblokom
jacimo. 219. Lipe jacke jacite. 274. Da nam
Bog da zadobiti ka mi jacec prosimo. 281.

JACKA, /. pjesma (u ugarskijeh Hrvata). —
Od osnove od koje je i 2. jaciti. — U nase vri-
jeme. Kako je cut vsaku pticu u visokoj gori,
jedna vsaku jacku spiva. Jacke. 224. Od riih
jednu ja6ku ve}ek bi zajacil. 257. Lipe jacke
jacite. 274.

JACKI, adv. jako. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. I tvrdina ka vrh stoji sagradjena negda
jacki. J. Kavanin 138^. — nepousdano.

JACMEN, m. vidi jecam, — Izmedu rjecnika
u Bjelostjenctvu (jacmen, jecam ,hordeum'), u
Jambresicevu (,hordeum'), u Voltigijinu (,orzo'
jgerste'), u Stulicevu (v. jecam s dodatkom da je
rijec ruska). Tri mere jacmena za pinez jedan.
Anton Dalm., nov. test. 2, 180i». apoc. 6, 7. Jacmen,
Hordeum vulgare L. (Sabjar, u Zagrebu), v. jecam.
B. Sulek, iin. 119. — Ima i u Vukovu rjecniku,
all stoji uz jacmicak, te ima drugo osobito zna-
cene, vidi jecmik, jecmicak.

JACMENAC, jacmenca, m. vidi jecmik, je-
cmicak. — U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski
jacmenec, jecmic, ua obrve ocne, ali okolu oka
,critha, crithe', i u Jambresicevu : jacmenec ,hor-
deolum'.

JACMENCICA, /. pcstaje od jacmen. Jacmen-
cica, suvrst 6|ive (u Zagrebu). B. Sulek, im. 119.

JA(3mENI, adj. vidi jecmoni. — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (jacmena voda ,zythum,
zythus, ptisana, thyrum'; jacmeni kruh ,hor-
deaceus pauis'), u Jambresicevu (jacmena voda,
piva jzythum' ; jacmeni ,hordeaceus'), u Stulicevu
(jacmeni, v. jecmen s dodatkom daje rijec ruska).
Jacmenno brasno. Sredovjecn. lijek. jag. star.
10, 86. Torau konu jacmenu travu dajem u
stali. Mon. croat. 261. (1564). S petimi jacme-
nimi hlibi. Postila. Ml'J. Pet hlebov jacmenili.
Anton Dalm., nov. test. 139t>. joann. 6, 9.

JACMENICA, /. vidi kod jecmenica. Jacme-
nica, velika slatka jabuka, dozrijeva kad i jecam
(Va|ovae). B. &ulek, im. 119.

JACMENKA, /. isporedi jecmenka. Jacmenka,
1. suvrst krubke (Vaja' ac, u Zelini) ; 2. suvrst
sjive (u Samoboru). B. Sulek, im. 119. Jacmenka,
ime ranim plavim §}ivam u Prigoiju. F. Hefele.

^ JACMENOV, adj. vidi jacmeni. — U Volti-
gijinu rjecniku: ,di orzo' ,von gerste'.

JACMENAK, m. vidi jecmenak. — U Mika-

Jinu rjecniku: jacmenak, jecmenak, frcug ,orzolo'
jcrithe, hordeolum', i u Stulicevu: v. jecmenak.

JACMER, m. vidi jecmik, jecmicak. M. Pavli-
novid. — isporedi jacmir.

JACMICAK, jacmicka, m. uprav dem. jacmik.
a) vidi jefimicak. — u Vukovu rjecniku : ,(6sterr.
die gerste) ein augeniibel' ,dolor quidam ocu-
lorum', cf. cmicak. — b) vidi jecam. Jacmicak
(Sab}ar), v. jacmen. B. Sulek, im. 119.

JACMIK, m. vidi jecam. Za jednu pest jacmika.
Postila. g2^, Prodavaju jacmik, grab, luk . . .
V. Bogisid, zborn. 111. Rodilo i senice i jacmika.
Nar. prip. mikul. 94. Jacmik, hordeum. D. Ne-
manid, cak. kroat. stud. 29. Jacmik, Hordeum
vulgare L. (u Isti-i), v. jecam, jacmen. Jacmik-
samopah, vrst jecma koji se lako opaha (u Istri),
Hordeum nudum Ard. B. Sulek, im. 119.

JACMIKOV, adj. jecmeni (koji pripada ja-
cmiku). — U nase vrijeme u Istri. Jacmikov,
hordeacetis. D. Nemanid, dak. kroat. stud. 2ftsg. 45.

JACMIR, m, vidi jecmik, jecmicak. — ispo-
redi ^a-cmer. — U na§e vrijeme na Bracu. Jacmir,
Acne, v. Blepharadenitis ciliaris, nem. augen-
liderrandentziindung. V. Tomid.

JACVIN DIO, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knezevackom. Vinograd u Jacvinom Delu. Sr. nov.
1871. 180.

JACIM, m. vidi A dim. — Od xviii vijeka. Jadim
iz Halmasa. Glasnik. ii, 3, 78. (1706—1707). Jadimt.
S. Novakovid, pom. 115. Jadima. Rad. 1, 187.
Jadim. M. D. Milidevid, jur. 15. Jadim Radu-
jevid. Rat. 358.

JACIMA, /. vidi Adima. — Bolazi prije na-
sega vremena. Jadima. S. Novakovid, pom. 115.

Ja6iM0V, adj. koji pripada Jacimu. Jadimova
zena. M. D. Milidevid, jur, 17. — I kod imena
mjesta (u Srbiji u okrugu crnorijeckom). Zabran
u mestu Jadimov Potok. Sr. nov. 1867. 71.

Ja6iM0VIC, m. prezime, po ocu Jacimu. —
isporedi Adimovid. Daje vam na znane za ovoga
imenovatog Lazara Jadimovida. Golub. 5, 206.
Simeon Jadimovid. Rat. 90.

1. JAD, m. venenum; ira, vidi jod. — isporedi
i 4. jad. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
jadt, slov. jad, rus. H,^,^,, donoluz. jad (veca je
prilika da je bug. i po^. jad isto sto nase jed).
— Osnova je kao kod glagola jesti; ja mislim
da a postaje od §, kao u sad od sjesti (osn. sed),
laz od Jesti (osn. l§z) itd. ; ako je u ovijem rije-
cima i drugijem ovakovijema, kao sto Miklosic
misli, a postalo od e, onda se moze pomisliti na
korijen ed od kojega postaje produ^ivanem ed
kod jesti. — Dolazi do nasega vremena kod ne-
kijeh cakavaca i po sjevernijem krajevima. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (jad, cemer, otrov,
stnpa , venenum, toxicum, virus'), u Jambresicevu
(jad , venenum, virus'), u Voltigijinu (,velleno ;
collera, rabbia' ,gift; zorn'), u Stulicevu (v. ijed),
u Danicicevu (jadt , venenum').

a. otrov. a) u pravom smislu. Pri de gorak
bit med, sladak jad i nalip. M. Marulid 220.
Koliko jad ali pauk. Narucn.^42b. Otrovan umri
jadom v kalez vavrzenim. S. Kozicid 24^. Ni
budi jadom da te ne raspjuju. Zborn. 33*. Zmija
nigdar se ne stara, ka se u krug svija i rani jad
stvara. G. DrXid 362. Cto je toj, neg napit
zdravjem, a pak dati cemer i jad popit, neka me
potrati? H. Lucid 202. Ovi svijet . ,. gorci je
neg nalijep, zestodi neg li jad. N. Dimitrovid 35.
Srco mu uzezi i jadom tvojim otruj. M. Drzid
38. Zmije §to radaju sve to prokleto sjeme jadom

1. JAD, a.

393

4. JAD, a.

mede. 307. Pak s jadi gorkimi z ociju se zvi§G
zmije. P. Zoranid 4''. Zmija jcstt juta vestb,
jadb iiiiatt jutostt voliku. Physiol, nov. star.
11,200. Izb]ujetb jadt na kraj vode. 201. Boje6
se, htec meda, okusit gorki jad. D. Barakovid,
vil. 11. Strilu smrtnim jadoin naperonu. 229.
Sada srce na svo boke 2u6 drokuna, jad poskoke.
J. Kavanin 141''. Ubila jo kacu jadovitu, nato-
cila do dve case jada, a tretu jo jada i cemera.
Nar. pjes. istr. 2, 158. Daj der moni pola kupe
jada da otnijem sina jedinoga. Nar. pjes. kras.
1, i.15. — b) metaforicki. Stmri.tonosnago svojoje
jcresi jada prepodajett. Glasnik. 11, 53. Vsaki
jad zla hotii'ia. Korizm. 5l». More dati jad s slat-
kimi ridi. 52^'. Prihodo s modom v ustih a
8 jadom V srci. lOS^. Kojo (nesrice) jad na
dobrih vazda so proliva. H. Lucid 274. Da su
tvo slasti puno jada. P. Zoranic 3''. Srce s' mi
zranila, pak u jad staviia od tvojo gorkosti. 4a.
Da jadi zaprici otrovna jazika. D. Barakovid,
vil. 20. Dvi su n:eni jute rano na mojomu zejnom
srcu, obo su mi jadovi jute rano otrovane. Nar.
pjes. u D. Barakovid, vil. 198. Cemornoga giiiva
takoga jad brusi. I. T. Mrnavid, osm. 49. Drugi
seine da krivovirci monotelite jesu pocetnici ovoga
zabludena . . . Jad (.jaad') ovi ponov|en jest od
cara Konstantina Kopronima. A. Kanizlid, kam.
185.

b. gnev, (utina. Gdi strasno na mene pun jada
i gniva juti zmaj ogneno cejusti razziva. H.
Lucid 281. Sam sebe udril jest za jad i rasrzbu.
S. Budinid, ispr. 63. Od jada trepcde, nij' jak
dat srcu red, kim srzba primede. £). Barakovid,
vil. 67. Pun jada, ucini ju za ruke obisiti. F.
Glavinid, cvit. 50^. Sudac, od jada bradu trza-
judi, zgrabi niec. 413*. Herud od straha i jada
strose sobom. 427^. A da bratu sunco sijeva,
od jada ti sebe ubi. J. Kavaniu 591'. Kad to
iz jada nagrundi so. 416=^. Ali zvire same biti,
kojo no zna neg grabiti, kano vuci od svog glada,
ili lavi od svog jada. V. Dosen 72*. Da opsujo
i zakine, da obruzi i ukiue, nek i drugi cd svog
jada u dubino s nime pada. 1958'. Ti ju zoves
da ide rucati, ali ona node ni glodati, nego veli :
,Fri(d) tobom jo, zderi, necu jisti ni sad ni k ve-
ceri, volim ovdi umriti od glada, jer du puknut
od tezkoga jada. M. A. Rejkovid, sat. Gl*^. Jad,
gen. jada ,ira'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 12.

2. JAD, /. jelo, jedivo. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov. jadt, rus. si/\h. — Postane je kao kod
1. jad. — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom. NesytBstvtnoju jadiju piteti se. Danilo
81. Vt mesto dobraago piva pr^dtstavjaahu jemu
ocbtt ili nedobre upravjenu jadB. 241.

3. JAD, m. pakao. — Isio je sto ad koje vidi.
— U dva pisca xvi i xvii vijeka. Pohodi i ti,
duse moja v jad. Aleks. jag. star. 3, 233. Sada
v jad odhoju. 274. Zacto ni na smrti ki se spo-
uienet od tebe; a u jadu ko li se ispovidit tebi?
M. Alberti 259. 315. Zacto u jadu ni nikakova
odkupa. 280. Nede mrtvi hvaliti tebe, gospo-
dine Isuse, ni svi, ki nizhode u jad. 429. —
Moze se poviisliti na ovakovo znacene i u ovijem
primjerima, ali mogu pripadati i pod 4. jad.
Prijat utjehu al' razhladu u neizrecnom razpra
jadu. J. Kavanin 408''. Slajo se umit vodom
sada, nog vrjet u ognu posred jada. i4G'>.

4. JA.D, w. calamitas, miseria, aerumna ; dolor,
maeror, veliko dusevno ili tjelesno zlo (bijeda,
vevoja, nesreca), velika zalost. nije laico svagda
rnzaznati jedno znacene od drugoga vec po tome
sto je zalost dusevno zlo. — Nije jasno postane :
misli se uopce da je ista rijec sto 1. jad (razlika

u akcentu ne smeta mnogo; pa i neki cakavci
izgovaraju jad i s ovijem znacenem), te da se od
znacena: ,otrov, jutina', prenijelo na ,zaIost', a
od ovoga se da\e razoila druga znacena; moglo
hi se i na drugo pomisliti: na 3. jad, kod cega
bi se boje razumjela i razlika u akcentu preina

I. jad, a od znacena: ,pakao' lakse je prijcci na
,muke' i na zlo dusevno i tjelesno; ali nema svje-
dogbe da je igda ad ili 3. jad postala narodna
rijec. — Od xv vijeka (vidi c), a izmedii rjecnika
u Belinu (,guai, sciaguro' ,erumnae' 300'*; ,afiii-
tione, noia, cordoglio, tormonto' ,a{flictio' 40"),
u Stulicevu (,gomitus, querela, malum, calamitas'),
u Vukovu (,der kumraer, das weh' ,aegritudo').
— S istijem znacenem kao ijednina, upotrebjava
se cesto i mnozina jadi ili jadovi (ovaj je ublik
rjedi od prvoga u naSe vrijcme; xvi vijeka ima
i stariji oblik jadovo. M. Votranid 1, 76. 2, 163).

a. calamitas, misoria, aerumna, veliko zlo, ve-
lika bijeda, velika nevo(a, velika nesreca. a) uopce.
Srce mi vejaso, kudi se spravjas sad, koliko da
znasG jere du prit na jad, sad poznam, sto jo
plac i sto jo tu^iti. S. Mencetid — Gr. Drzid 513.
I ostali jadove ke nije mod zbrojiti, ki cine gra-
dove gori dnom oriti. M. Vetranid 2, 163. Er
znam, da mnokrati mojijomi jadovi bolis se vedma
ti neg moji sinovi. M. Bunid 5. Jadi mi odreni
koji me tiraju. D. Barakovid, vil. 30. Podnije
vrijednos tva visoka stavno i kropko take jado.
L Gundulid 270. Ali slusaj svu nezgodu, i nas
teski jad nemili : s ocima smo i slobodu slatku
i dragu izgubili. 383. Koliko su Juti jadi stat
sred uza. 536. Pribliza so svrha vode liih co-
mornom jadu i vaju. G. Palniotid 2, 47. Trpi
tuzna zemla ova jado i tugo neizrecone. 2, 106.
U ki upadoh jad i tugu! 2, 229. Mnogi na n
dojde jad. B. Krnarutid 36. Take oduti zatijem
jade Korint, Argo i Micena. P. Kanavelid, dubrovn.

II. Evo on za to sada grede na jad gorki na
smrt tesku. A. Vitajid, ost. 106. Nije hipa da
me ostavi jad moriti. 271. Na ti mozes slobo-
diti mono od sega gorka jada. 299. Da do podnit
vode jado. J. Kavanin 430^. Onoliko bit do jadi,
zlod koliko. 431*. Crnijom dusom pade u pre-
crno ove jado. 457^. Propade u pakleno vjecno
jade. SOO''. Svo hude nesride i jade kojim moze
biti podlozna nasa tuzna narav. A. d. Bella,
razgov. 68. U svakoj nevo}i, u svakom jadu.
188. Drugo nije za sebe osvojio, nego siromastvo,
nego jade. 231. Kojoj }ubav neizrecena prave
u jadu slasti objavi. I. Dordid, uzi. 104. Te bi
majko jadne oci odvracalo da no vide jada di-
cice svoje na obrizovanu. F. Lastrid, ned. 376.
Ah! velika jada prokletim! M. Zoricid, osm. 87.
Hodete li izabrat za cetr dni bjegudega uzivana
jade i muke vjekovite? D. Basid 29. Otvora
vrata od svijoh tuga i jada vjekuvjednijoh. 197.
Ili progonen od neprijateja, ili pccajon od jada.
199. Jerbo du ti sada izdanuti bas od glada,
velikoga jada. And. Kacid, razg. 141. U mene
so ispovidase i .svoje jade izfcazivase mi grozno
cviled. Blago turl. 2, 13. S dvostrukim suzama
placi negov jad i nesridu. Ant. Kadcid 203. Cuti
jade i potrebe nas nevojnika. L. Radid 89. To
t' toliko podnijeh trude, samo jade tve prihudo
da prije vide me zenice? P. Sorkocovid 581*.
Jadi podi, a dvoji no poci. Nar. pjes. vak. 1, 31)5.
Pak da pisem tri godino dana, ne bi moji ispi-
sala jada. 1, 401. Bog zna, jesi u golerau jadu.

1, 509. Odmah se je jadu dosjetila. 1, 564. Za
ve).e ga jado upitaia. 2, 36. No da vidis jada
iznenada! 2, 264. Kaze jade tastu na uranku.

2, 268. Al' da vidis jada na nevoji ! 2, 271.
HodeS, stari, jada dopanuti. 2, 273. Tamo su

4. JAD, a.

394

4. JAD, a.

me jadi zabusili. 2, 275. I uma se jadu osjetio.

2, 458. Da ia tebo jedne jade kazem. 2, 540.
Maksim gleda jade ispn'jeka. 2, 552. No da vidis
jadu zapocetka. 2, 552. No se Janko u jad do-
mislio. 3, 221. AT da vidis jada jos gorijeh!

3, 284. A ne vidi jade isprijeka. 3, 308. On se
svome jadu dosjetio. 3, 415. Ali evo jada izne-
nada. 3, 488. Stan' do, kado, al' su jadi straga.
3, 564. ,J'o dva vrana, jada golemoga!' ,Moja
kado, jos tu jada nema, sad demo ti jade da ka-
zemo'. 3, 564. A jos moze vise jada biti. 4, 264.
Da je kome stati, te gledati i juta se jada ua-
slusati, kako viju po kosama vuci. 4, 312. Ja
se bojim jada velikoga. 4, 327. Ti si jutros u
jad udario. 4, 425. Al' da ti se jada nagledati,
de se ko)u dva bijesna vuka. 4, 431. Tada su
je jadi zadesili. 4, 503. Na jad 6e vi jutro osva-
nuti a na devet sunce ogracuti. 4, 512. Tako
mi sveta nedeja jade ne nanijela! Nar. posl. vuk.
304. Videdi me oni judi saku jada (videci me
vwlena). S. l^ubiga, prip. 12. Jadu se svomu
dosjete. 168. Da Bog cuva od rata i glada,
mune, groma i svakoga jada! Osvotn. 3, 24.
Nit' tko zali te nihove jade. 4, 35. — u ovijeni
primjerima smrtni jad znaci sto i smrt: Pokoli
smrtni jad ovomu ne prosti, N. Na}eskovi6 2, 125.
Koji zivot traje sada, gdi zestokoj u bolesti sred
snirtnoga gine jada. I. Gundulic 266. I ako des
z druzbom sada ne okusit smrtna jada. P. Hekto-
rovid (?) 90. — u pjesmatna o jubavi h drugome
spolu. Podosmo po svijeti, ne za mod utedi Ju-
venijeh od jada. N. Najeskovid 1, 237. Kako
sve ne mores izrijeti zestoke jadove. 2, 14. I
da je od svih van |uvenijeh jadova u ovi prvi
dan rodenja negova. 2, 77. Jad zle Jubavi oncas
me s oruzjem tim mojim rastavi. D. Kanina 151'.
Videci da meni Juven jad dodija u muci pak|eni.
56a. Blazen plam, luk i stril, naj prije kad meni
u tuzi zada evil, zestok jad }uveni. 65*. Nu
cin', da te razlog vlada, er pravedno nije, sluzi
vernu cinit, da u tuzi sve uzdige grozno s jada,
ki ga mori. lllb. Ne zadaji jad momcima; i
meni si jad zadala (vidi g) aa)). Nar. pjes. vuk.

1, 238. — b) od jada moze znaciti: od nevo(e
(kad se drukiije ne moze). Od jada se Vude pre-
obuce. Nar. pjes. vuk. 3, 404. Pa od jada svi
sedam dahija naciniso od stakla tepsiju. 4, 132.
Knigu uci, grozne suze roni, pak od jada na
noge skocio. 4, 296-297. — c) bez jada moze
znaciti: bez velike muke (sebi Hi drugome), bez
ncvo\e. Virna slugo, dizdar od Novoga, ne daj
grada brez velika jada. And. Kacid, razg. 2891'.
Bez jada se izbaviti nedeS. Nar. pjes. vuk. 2, 383.
Kud te sila slomi preko mora, preko mora, da
no vidis doma, ni bez jada dovedos devojku.

2, 530. Na daj grada bez velika jada. 4, 249.
Nu ti Batrid bez jada no dade. Pjev. orn. 42''.

— d) i u ovijem primjerima jad znaci: nevola,
neprilika, muka. Tad se Mujo na jadu vidio.
Pjev. crn. 54*. Dosta sam jada vidio, dok sam
kder toliku podigao. S. ^ubisa, prip. 31. Na jos
gore jade udario Jenner. M. Pavlinovid, rad. 58.

— e) kao nesreca u uzem smislu, zla sreea, zao
tides: aa) s pridjevom nositi. Jade nesiti! Nar.
posl. vuk. 107. I od onog jada nesitoga. Nar.
pjes. petr. 2, 11. I po onom jadu nesitome.
2, 11. Nije se nalazio (jade nesiti!) 6ovo koji
bi pristupio. M. Pavlinovid, rad. 31. — bb) za
jad, za jade, na jad moze znaciti : za nesrecu. Za
jade me o^enila majka. Nar. pjes. vuk. 1, 231.
Za jad joj se oci otkinuse, te poglednu niz Gole6
planinu. 2, 279. Sve se na jad slomi u svatove.
2, 537. — fj uzrok bijede, nesrecc itd. 0 zone,
ne 2ene, jadi prihudi, za rasap stvorene i stetu

od }udi ! F. Lukarevid 28. Babin dvore, moj ve-
liki jade! Nar. pjes. vuk. 1, 479. Sabac-grade,
moj veliki jade! 1, 494. — g) osobitijem se na-
cinima izrice da je neko (hotiinice) uzrok cijemu
jadu. aa) glagolima dati, zadati. K tuzi se pri-
stati covjeku ne ima, ni mu jad davati besjedam
kojima. N. Dimitrovid 19. Vili toj, ka tebe sad
zove a meni nebogu zadava jadove. N. Na}e§kovid
2, 53. Zlo toll no cvili Pronina sestra tad, Tereo
nemili kad joj da gorki jad. 18*'. Ako mi davat
taj tad budes jad }uti. 30^. Ali mi vedi jad za-
dava strasni grijeh od vjere, koju sad pogrdit
ovdi tjeh. I. Gundulid 22. Gdi zmije otrovne,
zmaji goruci, srde vrle hude jade, nemir }uci
daju kletim ki se prlo. 236. I nijesu se ustavjali
dat mi jade svrhu jada. I. Akvilini 90. Da se
malo ustave Brdani koji daju jade gradovima.
Nar. pjes. vuk. 4, 126. Jedan drugom Jute jade
daje. 4, 233. Koji su nam mnogo jada dali.
4, 397. Koja nama erne jade daje. 5, 308. Da
zadaju jade Risdanima. Ogled, sr. 428. Koliko
mi je jada zadao. S. ]^ubisa, prip. 171. I one
zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci. D. Da-
nicid, 2moJ8. 26, 85. — Ob) glagolima ciniti, uci-
niti, naciniti, pociniti ; graditi; raditi. aaa) uopce.
Vise b' Vuce jada ucinio. Nar. pjes. vuk. 2, 591.
Dosta Jutih pocinise jada. 3, 459. I dosta si jada
ucinio. 4, 163. Al' bi dosta jada pocinio. 4, 232.

— Pa po gradu ve}e jade grade: robe robje, a
sijeku glave. 2, 007. — Malo jada po Turdiji
radi§? 4, 209. — bbb) s dativom. Ma im dosta
jada ucinise. Nar. pjes. vuk. 4, 518. — ccc) s ge-
netivom i prijedlogom od. osobito kod bitke, rata.
Od ni grdne pocinise jade. Nar. pjes. vuk. 4, 351.
I negovu pogubili glavu, i od nega jade naci-
nili. 4, 503. Od Turaka jade pocinise. Ogled,
sr. 71. Srbi ucine od Turaka trista jada. Vuk,
grada. 9. — Od Turakah mnogi jada gradi. Nar.
pjes. vuk. 4, 88. — Moze li mu podnijet sul-
tanstvo, da ovake od nas jade rade? Osvetn.
2, 182. — h) korelativno prema g) aa) kaze se
i: primati (prijati) jad, jade. Posila t' zdravje
sad priklono zadosti, ka prija zestok jad cijed
tvoje mladosti. N. Najeskovid 2, 82. Pastijeri
od zlijeh zvijeri sve primaju jade i tuge. G. Pal-
motid 2, 379. — amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri: Svijeh, jad i tuga od kijeh du§i moj se
stvara, pogubides. I. Gundulid 203. Da je cijeli
grad od nega na jadima bio. Nar. prip. vuk. 119.

— i) u adj. posesivnom i u gen. s prijedlogom
od stoji obi^no ko jad trpi. Svakome se jadu
domis|aju, Smail-aga, i mome i tvome, kako de
nam glave izgubiti. Nar. pjes. vuk. 4, 465. Za
Novicu za krvnika tvoga sto se tvome jadu do-
mislio. 4, 485. Pa sve misli o jadu turskome.
4, 514. Oj devojko, moj te jad ubio! Nar. pjes.
u Vuk, rjecn. kod jad. tako je i ovo: Evo zeman
i vrijeme dodo, ako Bog da, da mi jade pladas.
Nar. pjes. vuk 4, 522. — Od tebe bi trista jada
bilo. 2, 409. Da vidite jada od Turaka! 3, 261.
Nuto, brado, jada od Srbije! 4, 196. Vidodote
jada od Turaka. 4, 256. Pa kad z^leda jade od
drugova. Osvetn. 3, 51. — rjede je, kao §to je
u ovom primjeru, da se adj. posesivnijem nazna-
cuje onaj koji zadaje jad. Koji zemje mloge
ustrasio § negovijem jadom i rsumom. Nar. pjes.
vuk. 3, 305. — k) ni po jada kaze se cesto u
nase vrijeme, kad se hoce izreci da se za kakvo
zlo, nesrecu itd. ne bi toliko marilo, da nije
neUo osobito kod onoga bilo. Da za koga, ni po
jada moga. Nar. pjes. vuk. I, 394. Od junaka
da bi poginuo, ne bi meni ni po jada bilo. 3, 397.
Da bi degod ni po jada moga. Nar. pjes. here,
vuk. 227. I §to je zatToren ni po jada, ali je

4. J AD, a.

395

4. JAD, b.

zatvoreu za prjavu krivicu. M. D. Mili6evi6, des.
par. 36. — I) u ovakovijem prinijerima stoji jad
u prenesenom smislu Icao psovka. Todosije puco
svake jade na Sdepana. S. ^ubi§a, prip. 109.
Ona puce na mono svake jade. 200. Diko poce
na Mrdena svake jade: ,Gdje ti se djela svijest?. . .'
236. Dode Mijatovica i puce na kneza svake
jade. 241. Trista jada na koga, t. j. iskarao ga.
Vuk, rjecn. kod jad. — in) cesto se u nase vri-
jeme ova rijec cuje kod proklinana (ali ne svatjda
ozbijno) i to u nekijem osohitijem slucajevima.
aa) u cudu (mozc hiti da se proklinanem ho^e
da uniSti wok sto narod misli da postaje od
divjena). Sve izjede, jad ga zadesio! Nar. pjes.
vuk. 1, 528. L'jepa ti je, jadi je ubili! 1, 58G.
Divan li je, jad ga zadesio! 2, 63. Da kaka je!
jadi je ubili! 3, 137. A kakva je, tri je jada
bila! 3, 144. A kakav je, tri ga jada smela!

4, 506. Divna pisma! jadi ga ubili! P. Petrovic,
gor. vijen. 83. Nu kakav je, zgodili ga jadi !
Osvetn. 2, 156. Kaluder se grohoce, jad ga nasa'!
sto hoce? Nar. prip. vrc. 18. — ovdje nije pravo
liroklinane : Ja kakva je, jada ne dopala! Nar.
pjes. vuk. 2, 223. — hb) kad se ko opomine, iici,
kara. Strahinidu, jada dopanuo ! de ti dode, da
pogiues ludo! Nar. pjes. vuk. 2, 276. ,Kakvi je
ovo novae ?' ,Dukat, jada ne vidio !' Bos. vila.
1888. 176. — cesto se itz jad upotrebjava isti
glagol sto je u driigoj rcienici. Vez'te brzo, u
jadu ga vezle! Nar. pjes. vuk. 1, 3S9. Znas li,
bane, ne znali te jadi! 2, 274. Dal' ne vidis?
jadi te videli! Pjev. crn. 73^. — ec) kad se na
koje pitane ne zna odgovoriti, cesto (ali u neza-
dovojstvu) kaze se: Jadi ga znali! itd. Marko
Tanovic upita Vuka: ,Zbi}a kazi mi, Vuce, cemu
se izglibi (Scepan mali) po obrazu onaj dan kad
niz poje slazaste?' A Vuk: ,Jadi ga crni znali!'

5. l^ubisa, prip. 97. ,A sto brtji kazi mi na
tajno'. ,Jadi ga crni znali!' 142. ,Plati li baba
otkup ?' pripita Novak. , Jadi je crni znali, ka'
su je i znali !' 202. ovako je u Boci kotorskoj i
u okoliei dubrovackoj, n. p. ,Kako mu je ime?'
,A jadi ga negovi znali!' P. Budmani. — ispo-
redi naj zadni primjer kod davo, b) aa) cce). —
n) It lutini Hi samo u nezadovojstcii rece se jad
Hi jadi da se ne spomene davo (vidi davo, b)).
— isporedi i m). aa) uopcc. Jadi je ponijeji da
ugoni mlad u torinu. S. ^ubisa, prip. 91. Cuvaj
da te jad ne nade, da popases svoju zem)u. 161.
Na ugnojeno tijelo pala muha i svaki gad i jad.
234. — bh) u pitanu, isporedi davo, b) aa) bbb).
Kog 6e jada tamo? D. Obradovi6, basn. 279.
Koje jade gledas na planini? Nar. pjes. vuk.
2, 284. Sto grajete? Koji su vi jadi? P. Petx-ovid,
gor. vijen. 7. Koje jade dangubite, |.udi? 12.

b. velika zalost. Jad me, videc mnoga ka vidim,
obtece. H. Lucie 193. Srcu mom jada s ce-
merom dosti dal'. N. Dimitrovi6 59. Kad bo se
ozrim zad, tuge me obajdu, srce mi projde jad,
ne znam, gdi se najdu. P. Hektorovid 58. Er
suze tej vase daju mi smrtni jad. N. Na|eskovi6
1, 139. Ni nam srca jad podira. 1, 169. Kolici
do sada od muke i jada sami se ubise. 1, 194.
Tko bi moj gorki jad mogao izrijeti? 1, 223.
Ne pozna (ma mlados) jos rados, nego plac i
goi'k jad. 2, 36. Sad promisli tva mlados, ko-
liko zestok jad obrnu u rados. 2, 60. Kada mi
na paruet zalosnu bude prit, ostanem jadom spet,
suzami vas oblit. 2, 82. Nije trijebi, gospoje,
da t' kazu, kolik jad ocutih cijoc tvoje 2alosti
ove sad. 2, 126. Radosti ter moje i joste ne-
gove obrnu (smrt), gospoje, u gorke jadove. 2, 127.
Nepokoj i gork jad. iVI. Drzic 9. Koji u srcu
nosi gorki jad. 130. Ki rabom od ruke zivot

svoj provode, od pjesni slasti pojuiom slade jad
prigrki trudnoga umora. D. Ranina vii^. Zasto
sam puna jada i veliko gorkosti zaradi velc tuzne
muke i smrti siuka moga. M. Divkovid, bes. 352a.
Vidi 80 suncon zrak to sile uzbojat, nama6e tmine
vlak, od jada ne hti sjat, skri obraz, ne hti znat
ni vidit kako stab zaledi moju rat. D. Barakovid,
vil. 281. Nu volo pi'ije od svijeli (boljezni), ke
nam jad gork cine, od rana juvonijeb muka i
trud pogine. I. Gundulid 26. Netom ovi zrak
(milosti Bozje) udari u straznika zirnijoh stada,
vidjo i pozna sve privari, ko mu uzrok bjehu od
jada. 229. I iStudi Sto je ugodno, nadoh jade,
brige i tuge. 232. Sahnem, ginom, mrem od
glada, ubog, tuzan, gao, pun jada. 250. Na da-
lece da so odile od ne muke sve juvene: bolos,
uzdah, jade i cvilo, ja uzimam sve na mene. 256.
Slijedi toski put u jadu. 321. Prvi poce, ko
njokada od hercega od Stjepana ugrabi so jubi
mlada . . . i ki je ona jad i smedu i dutjela i po-
dnila. 382. Ah, cijeme 6es jade i smede telko
tvoje samiriti? 393. Nu u veselju opdenomu
sama odkriva jad sred lica, i u zivotu cozne
svomu Korevskoga vjeronica. 457. Na srce jo
krv utekla, gdi ju teski jad satira. 547. Cesto
pokoj nice iz jada, a med slatki iz cumera. Gr.
Palmotid 1, 196 Bismo puni jada i tugo. 1, 303.
Toliko sam puna jada i cemera. 1, 368. Pusti
tuge ke te ko}u, jad ostavi tvoj ledeni. 2, 24.
U komu jadu i trudu bit de vase majke i jubi,
uzaznati kada budu, da vas zenski mac pogubi!
2, 400. Mandalijena puna jada, smeda i tuga.
I. V. Bunid, mand. 15. A mre majka s tuge i
jada. 31. Gdi joj jadi srce doru. M. Jerkovic
71. Vesoliti se hode vazda, node imat nigdar
jada. P. Posilovid, cvijeb. 224. Nu nad sve ino,
jaoh! ovo jo jad u srcu mom nemio. B. Bottera,
pjes. 21. Drag prijatej nada svima jad srjed
srca duti svoga. 22. Zalostan du ja od jada do-
vrsiti moje vrimo. P. Vuletid 56. Jodnom l)i-
jednom nesrjecniku, punom jada i gorkosti. J.
Kavaiiin 408^". Ti si nam jad dreseo naveo. I.
Dordic, salt. 212. U n uprije puna jada svo'e
poglode. uzd. 35. Pun pecali, brige i jada. 76.
U srcu jad i cemcr. B. Zuzeri 250. Kakvu de
mlogi osudeni tugu imat i jad u srcu! F. Lastrid,
ned. 17. S jada grizu svoja usta. I. A. Nenadic,
gamb. 27. S jadom pode buditi Olivera, slugu
vjerna. Nar. pjes. mikl. beitr. 20. Vradahu se
s onoga pozorista u jadu. S. Rosa 16 1^. Raz-
boli se Nomaind Stipane, od jada so na dordu
nasloiia, ne boluje od toske bolesti, ved od tuge,
jada i zalosti. And. Kacid, razg. 45^. Car Mehmed
gledajudi svojim ocima sto se od negovih galija
ciuase, malo od jada ne crce. 149. Nu veseje
malo od casa u gorki se jad obrati. P. Sorko-
cevid 580^'. Ma li ti se s jadom molim. Nar.
pjes. vuk. 1, 91. Jos te, bane, s jadom molim . . .
jos te molim s jadovima. 1, 92. Ne pada mu
san na oci, ved mu pada jad na srce. 1, 222.
Tavna noci, puna ti si mrakal srce moje jos pu-
niJ9 jada. 1, 225. Sad su meni dvoji, troji jadi:
jedni jadi, zeni mi se draga; drugi jadi, mojom
drugaricum ; tredi jadi, sto taji od mene. 1, 265.
Nek su nemu dvoji, troji jadi: jedni jadi de se
ne videsmo, drugi jadi do se ne sastasmo, tredi
jadi de se ne jubismo. 1, 280. A moj kavad u
jadu nosila! 1, 376. Da on trajo u jadu godine.
1, 385. Srce moje, puno ti si jada! 1, 409. Od
jada se na mac naslonase. 1, 416. Daj mi suki'iu,
u jadu kukala! 1, 531. Od jada joj srco pre-
puknulo. 1, 574. Od jada mu usta ispucase.
1, 583. Moze jada biti na vese}u. 2, 540. Vide
svekar, i za jad mu bilo. 2, 553. To Maksimu

4. J AD, b.

396

2. JADAN, 1, a, a).

vrlo za jad bilo. 2. 559. Ja ne mogo od jada gle-
dati. 3, 170. A od jada crnoj zemji pade. 3, 566.
T to bismo s jadom podnosili. 4, 485. Kad to zafiu
Corimagid Mujo, od jada ga zabo|ela glava. 4, 511.
A kakav je crni Harapine, od jada ga ni gledat
ne mogu, a nekmo li s jadom ga jubiti. Pjev.
crn. 273K Tako u jadu ne kukala! Nar. posl.
vuk. 311. Ja se napunio jada od grla do di-
mana. S. ^lubisa, prip. 11. Jad na srce slijevam
od zraka do mraka. 266. A otac od jada umre.
M. Pavlinovid, razg. 81. U jadu duse svoje. D.
Danicic, jov. 7, 11. Idi, drugo, s milim Bogom,
nomoj mi stajati na jade! M. D. Miliievid, po-
menik. 5, 839.

e. querimonia, lamentum, rijeci kojima se iska-
zuje zaiost. Jad griu prisida od toke netvore.
M. Marulid 83. Suzana neboga suzami ronase,
ter muce slisase, jadi ponavjaje. 88. Tad gospa
cemerui jadi prolivase, i svi svoji verni na plaf.
k sobi zvase. 188. Gdi gorce od jada kraj rijeke
cvileii jadove uklada. M. Vetranic 1, 3. Posluh
mi, kruno, daj, ter ovi zestok jad i moj plac po-
slusaj. N. Najeskovid 2, 46. Jad ustavi tvoj ne-
mili, smiri uzdahe tvoje ognene. G. Palmotid
2, 95. Sto su te suze, ti jadi, te tuzbe? A. Kalic
401. Jad jadujem, nikom ne kazujem, majke
nemam, da joj jade kazem. Nar. pjes. vuk. 1, 225.
Tri je jada nad nim izjadila. 1, 259. Jelen pase
po zagorju travu, za dan pase, za drugi boluje,
a za treci jade jadikuje. 1, 273. Majka c' glavu
su§iti na suncu, nad nome ie jade provoditi, oza-
liti jedinoga sina. 1, 627. Nad nim Predrag jade
jadikuje. 2, 81. Jedna drugoj jade izjadite. 4, 333.
Otide mu jade jadovati. Pjev. crn. 135^. Ve6 na
sve duge jade otac mu se opet skloni. Nar. prip.
vuk.'- 249.

JADA, /, ime mjestima.

a. zaselak u Hrvatskoj u kotaru Griibisnog
Po{a. EazdijeJ. 111.

b. mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom. Zemja
u mestu Jadi. Sr. nov. 1873. 827.

JADAC, vidi kod gladac, a).

JADAK, jatka, m. dem. 4. jad. — U jednoga
pisca XVII I vijeka. Vese^e ne malo, radost kruto
slatka, ma bi li, mo]u vas, brez svakoga jatka?
M. Kuhacevid 41. Zadavahu jatke od mafia
ostrije. 77.

JADAM, m. vidi Adam. — Prije nasega vre-
mena. Jadamt. S. Novakovic, pom. 113.

1. JADAN, jadna, adj. postaje od 1. jad na-
stavkom tnrb. — Moze hiti stara rijec, isporedi
rus. i(^'\Hi.iii. — Izmedu rjccnika u Voltigijinu
(,arrabbiato, corruccioso' ,aufgebracht').

a. adj. a) btrovan, pun otrovi. Tu vide gluhe
jaspide i jadne vipere. M. Vetranid 1, 160. jadan
stril. 1,888. Vidjah basiliske jadne. 2,101. A
nut' sto su jadne strile, ke pastire nase dave.
N. Najelkovid 1, 148. Oh da bi tve vrilo jadnim
se zmijami tac }uto smutilo, da te svi pastiri
ostave! D. Ranina 129». Ova, jadui crv, pijase
moju krv. D. Zlatarid IS^. Ter da mu jadan
pir za picu pripravi. D. Barakovid, vil. 64. Ali
mu jadan smok nevoja pripravi. 275. — b) lutit,
jedovit. I jadna mora mut obuja bistrilo. D. Ba-
rakovid, vil. 285. Na to jos ved jadan cesar po-
veli ih na katastu poloziti. F. Glavinid, cvit.
189 — 190. Otac, jadan kruto, golu cini ju zvuci.
236''. Herud poco zubi skripati, jadnimi ocima
obradati. 4271". Zla navidos, jadna zloba, nemir,
smeca, smrad od groba. M. Orbin 26. Mu2 je
ved bil jadan na zenu ca ne rodi diteta. Nar.
prip. mikul. 7. A kako je bila svekrva na nu

jadna. 21. Jadan ,iratus'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. 2ftsg. 23.

b. adv. jRdno, jutito. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,rabbiosamente , furiosamente' ,rasend,
toll'). Cesar jadno rasrdjen proglasi odluku svoju.
^iv. kat. star. 1, 223. Pace nije nigdi nitko,
komu dala nis' zabave, kako da je vlah s Krbave,
grdedi ga jadno i britko. M. Pelegrinovid 190.
On je malo zlovojan, pa odgovori jadno. Nar.
prip. mikul. 75. Odgovori jadno ca mu ni otel
posal na ruku. 76.

2. JADAN, jadna, adj. postaje od 4. jad na-
stavkom tn-B. — Od xvi vijeka (vidi 1, a, a) aa)
bbb)), a izmedu rjecnika u Mikajinu (jadan, ja-
dovan, zalostan ,affiictus, aerumnosus, moestus'),
u Belinu (miserabile, pieno di miserie' ,misera-
biiis' 489a; ,travagliato' ,exagitatus' 743^; ,afflitto,
cioe pieno d' afflittioni' ,afflictus' 46a), u Bjelo-
stjencevu (v. jadoven), u Voltigijinu (,misero, ta-
pino' ,miihselig'; jadan ti sam ja! .oimfe povoro
me !' ,0 mich elenden !' ; jadni ,miserabile, tapino'
,miihselig'), u Stulicevu (,afflictus, miser, moestus,
infelix, miserabilis, anxius'; jadan ti sam! ,o me
miserum !'), u Vukovu (,arm, unselig, ungliieklich'
, miser').

1. adj. — Komp.: jadniji (J. Kavanin 290*;
A. d. Bella, rjecn. 489t>; And. Kacid, razg. 249^;
kor. 188 itd.).

a. 0 ce]adetu.

a) miser, infelix, vrlo nesrecan, bijedan (vidi
4. jad, a), aa) kaSe se o nekom trecemu (o tre-
cemu gramatikalnom lieu), aaa) uopee. No si-
tiste mene gladna u priliei prosca jadna. J. Ka-
vanin idl^. I pita ga, tko ga je stvorio, tko li
jadna gorko odkupio. M. A. B,e)kovid, sat. 07^.
Naj jadniji je suzan onaj koji je rob svomu ne-
znanstvu. M. Pavlinovic, rad. 6. — bbb) kod
pripovijedana pridaje se kao pridjev onome o
kome se govori. tijem cesto onaj sto govori po-
kazuje sam sazajavane nad onijem o kome pri-
povijeda. Ki navode jadne umrle u zlocinstvu
da se smrznu. G. Palmotid 1, 103. Zlatocinje,
ko istom jadne }ude blazni. J. Kavanin 55^. Oui
jadni s jarmom na vratu bijahu ko zivine usi-
lovani potozat ju (kociju). A. d. Bella, razgov.
25. Jadan ne mogase imat mira. 55. Klanase
se jadan opakim Judim. 238. Ozalostivjen jadni
otac molio ih je da ne propuste ni ovu dlaku
tanku od ufana. B. Zuzeri 143. Paka jadan po-
kliknu iz svojega grla tanka. Nar. pjes. mikl.
beitr. 23. S drveta si privario jadnu Evu nasu
mamu. And. Kacid, razg. 16^. Cini jadan da ue
cuje niko. 34*. Ona vice, cak se u mlin cuje,
kako jadnu kuharicu psuje. M. A. Rejkovid, sat.
D4*'. A moja jadna sama spi. Nar. pjes. vuk.

1, 224. Al' je jadan nodas izdanuo. 1, 258. Koja
kuka, nikad ne prestaje, to je jadna Jovanova
majka. 1, 430. Eto danas devet godin dana,
kako se je jadan ozenio, i ne ima od srca po-
roda. 2, 52. U jadnoga Mihaila bana kako nema
mu§koga deteta. 2, 61. Onda vide Sto je jadnu
nade. 2, 123. Bjezi jadno momce Prijepojce, do-
stize ga Milo§ na kulasu, te i 6ega kucnu sesto-
percem. 2, 142. Pi§ti jadan po tamnici Marko.

2, 379. Cvili jadna kako }uta guja. 2, 389. Na
jadnoga Marka potvorise. 2, 431. One jadne
porez sastavjale. 2, 461. Jo§ kad jadni nabasali
Turci na onoga Mandusida Vuka koji nema ni
jednoga druga; nasred puta noge prekrstio, a
kad Vuce o.sjetio Turke, i on skoci na noge la-
gane; kad so Vuce u Turke uvuce, tri stotine
glava odsijece. 3, 261. Na vatri ga jadna sago-
rese. 3, 346. Jadno Grce pade zem|i carnqj.

3, 507. Osta jadna samorana majka. 3, 523. Na

2. JADAN, 1, a, a).

397

2. JADAN, 1, b.

jadnu se nagonahu raju. 4, 43. Sijokudi jadne
Hercegovce. 4, 56. Zalim to jadno djeCico. S.
^iubisa, prip. 145. Jadan (5aca puno duzan daca.
Osvetn. 4, 3. — ccc) kao iisklikom pokazuje se
sazalavanc. Jadno matore! A. Kali6 335. — cesto
u ovakovijem primjerima it kojima se karn ncko
za ono sto jc uradio (a (jdjegdje mu se i prijcti).
Sto ces sade, jadna tvoja raajka! Nar. pjos. vnk.

2, 459. Tako sto si uradio, jadna ti majka! S.
!^Tibisa, prip. 22(5. , Jadna ti tvoja majka! sto to
uradi." J. Bogdanovi<^. — bb) subjekat fjovori o
samome sebi. aaa) iiopce. Sto da veio istem
slijepa ? ko mo ufanje jadnu ustav|a? I. Gun-
dulic 94. Da u greb padan prijo vremena, sirot
jadan. J. Kavanin 237*. Imaj miloardjo svrhu
mono jadnoga slipca. F. Lastrid, od' 190. Za-
stobo sam ja velo jadna sirota. A. Kani21i6, utoc.
39. Da sam znao lani sto ovo godino znam, no
bih bio jadan. Pravdonosa. 1852. 10, — bbb)
pridjev kao kod aa) bbb) vrlo se (esto upotre-
b(ava u nase vrijeme (osobito od zenskijeli) kao
da subjekat zali sama sebc, gdjegdje i bcz oso-
bite 2)0trebe Sino6 mo je potvorila, da sam jadna
muza b'ila. Nar. pjes. vuk 1, 177. A ja jadna
luda mlada niti berom, niti vijem. 1, 189. A ja
jadna majko zelim. 1, 190 Da sam jadna stu-
dena vodica, ja bi znala gdi bi izvirala. 1, 262.
Nasloiia se cmijo na bosije, svaka draga na svo-
jega draga, a ja jadna nomam na kojega. 1, 268.
Skocih jadna iz duseka da dam vode svokrviei.
1, 308. Jao jadna! lepa ti sam! jos da mi jo zolen
venae, jos bi jadna lepsa bila. 1, 336. No znam
jadna vas kako zaliti. 1, 405. A sta mi jadnoj
nodas donese. 1, 491. 6to sam jadna od nog'
pretrpila! 2, 219. Vec sam jadna sredu izgu-
bila. 2, 418. Ja no dcram, vec ja jadan bjezim.

3, 33. Nego du ti svecom svijetliti, ako jadna
necu ni spavati. 3, 43. Jor sam jadan tesko
obo}eo. 3, 266. A zar sto se na me rasrdile, da
ja tuzna malo dara nosim ? a ja jadna do^ta dara
nosim. 3, 505. No znam jadna cijoga sam roda.
Nar. pjos. istr. 1, 21. — ccc) kod usklika od za-
losti. Ah moj Bozo, jadna ti sam! P. Knczovic,
muk. 17. Vajmeh moni, umrijeh jadan! V. M.
Gucetid 10. Jadan ti sam sada! And. Kacic,
kor. 38. Jao jadna! ude ti sam srede! da so
jadna za zolen bor vatim, i on bi so zelon osusio.
Nar. pjes. vuk. 2, 319. — cc) knze se o ce(adetu
s kojijcm se govori (o drugom gramatikalnoin
lieu), i to naj cesce : aaa) kod proklinana itopce.
Tuzan bio! jadan so rodio! And. Kacid, razg.
267^. Udaji se, udala so jadna! s moga koria
nogu salomila! Nar. yjos. vuk. 1, 375 — 376. Saron-
gaca, dugo jadna bila! 1, 528. Simeune, dugo
jadan bio ! 2, 68. Muci snaho, dugo jadna bila !
Nar. pjos. here. vuk. 201. — bbb) ovako se oso-
bito kiine rijecima jadan bio! (Hi se odvraca pro-
klestvo rijecima jadan no bio!) kad se ko kori
za ne§to sto je ucinio Hi sto misli iiciniti. Ej
Pilate, jadan bio! sto si sada ucinio! P. Kno-
zovic, muk. 31. — Oko sta sto ruko skrstili,
jadninebili? M. Pavlinovid, razg. 5. ,Jadan no
bio! sto to uradi?' J. Bogdanovid. — ccc) kao
pridjev s vokativom. Misli o tomu, jadni brate!
J. Kavanin 517^. Ah jadna nesvisnico! J. Ba-
novac, prod. 94. Bizte, jadni, bizte, tore kaz'te
kra|u! A. J. Knezovid 214. I ovo jih no mogu,
jadna majko, priboliti. Nar. pjes. mikl. beitr. 12.
Ah jadna cerce! And. Kacid, kor. 131. Bizi,
jadan, tor sarani sobe. F. Radman 36. — cesto
u nase vrijeme i nije u pravom smislu, nego se
hoce pokazati Hi cudo, Hi nezadowlstvo, te moie
biti da stoji mj. jadan ne bio! (isporedi 1. bolan,
3, a)). O jadan brate Manojlo! Oli me poznat

ne mozos? Nar. pjes. vuk. 1, 311. Idi reci, jadna,
tvqjoj majci, da no rodi, jadna, drugo codo, drugo
6edo, jadna, kao tebo itd. 1, 339. Prodi me se,
Imbro, jadan sinko! 1, 474. Jadna Maro, dinis
mi se gruba! 1, 526. U sto si se, jadna, zagle-
dala? 1, 578. Jadna majko, otvori mi vrata.
2, 42. Aoh jadan, Sarajlija Mujo ! zaludu ti mojo
govoroi^o. 1, 322. No trun', jadan, u tavnici,
Marko! 2, 377. Id'te, jadno, devet kukavica!

2, 510. Nisam li ti, jadan, bo.'-jedio? 2, 512.
Jadan babo, no grijo§i duso, vec nosito suziia
zakopajto. 3, 360. Avaj jadan ^ubovidu bogo!
kamo tebo sinodno odelo? 3, 539. A da Drasko
jadan brato dragi ! 4, 64. Hajto jadni, dva Modi-
kndida! 4, 112. Sto, jadan? ' Nar. prip. vuk. 209.
Bjezi, jadan, kuda godir znades! Osvetn. 2, 81.
— ddd) u uskliku. O Javoro, jadan ti si ! Nar.
posl. vuk. 54. — dd) amo moze pripadati i kad
se kaze a drzavama, zewjama. Jadno Italijo. J.
Kavanin 216*. Moltko uzasno pritisnu jadnu
Francusku. M. Pavlinovid, rad. 91. Al' nocvijoli,
jadan zavicaju! Osvetn. 3, 164.

b) i 0 iejadetu govoreei kako o ceinu drugome
moze biti znaienc: s kojega jadi postaju, ali se
to svagda kaze kao od ruga (isporedi f). Jako-
Judna zenica od |ubavi dala so za muza, al' jadan
joj i muz i muzanstvo. Osvetn. 4, 17.

c) vrlo zalostan. Jadan starac tud uzdiso. P.
Vuletid 58. Tko jo jadna ova gospoda? B. Zu-
zeri 235. Ah ! koliko jadna i zalostna uzdisase !
A. Kanizlid, utoc. 151. Da smo jadni i zalosni.
Nar. pjes. vuk. 1, 92. Otolen mi jadan Mojo
pode. 1, 563. Mi smo jadni, sinko, obojiea, hod'
da malo igru zametnemo 2, 29.

il) u Dubrovniku se cesto kale u osobitom
smislu 0 tjelesnom stanu, te znaci od prilike:
mrsav, blijed, n. p.: ,Strah mo jo hoce li ozdra-
viti: jako jo jadan'. ,Sto ti jo? nosto si jadan'.
,Ne znam kako jo; ucinio mi so jadan'. P. Bud-
mani.

b. 0 dijelu od ce^adeta (i u tjelesnom i u du-
sevnom smislu pa i o samoj dust), a) o dusi.
znaeene je uopce: nesrecan. Jadnu dusu ka no
umire. J. Kavanin 12''. Vrijeme ko postavja
jadnu dusu u tamnosti. 27*'. Pri ovoj skodi, §to
podnosi jadna du>a u ponori. 424^. Spomeni se
jadno du^e tvoje! And. Kacid, razg. 64''. Ja ne
zalim nit' so toga strasim, mi vojvodo sto bi iz-
ginuli, ali sto do nase jadne duse? duse nede
videt Bo2jog lica. Nar. pjes. vuk. 4, 245 — 246.
Ima trgovaca jadno duse — to su varalico. M.
Pavlinovid, rad. 112. — b) 0 srcu. znaeene je
obicno: zalostan. Od sta ufanje tuzna mlados i
mo jadno srco goji. S. Boba)evid 216. Ali tuga
i nevoja srco t' jadno tid razcvi}a, da nopokoj i
zla vo]a od tebe so cas no odi}a. M. Pelegrinovid
191. Sladod z gledom srco jadno, D. Barakovid,
vil. 235. Gdjo si, cajko, tve treskove ostavio
svijem nomile, jaoh, da sada tuzne ovo srce jadno
no prostrilo? 1. Gundulid 75. Jaoh, er pitam
samo, da jo ugodna joj boles, koja jadno srce
mo skoncaje, i s no mirom da jo smrt moja. 257.
Da no puca jadno srco moje. Nar. pjes. vnk.

3, 531, — c) 0 misli, pameti. u prvom je pri-
mjeru znaeene: zalostan, u drugome: nesrecan.
Nek vas jadna misao mori. J. Kavanin 423''. Pa-
meti jadno naso prosjaj tamnosti. P. Knezevid,
pism. 158. — amo moze pripadati i ovaj primjer
(sa znacenem zalostan): Jadna u srcu uspomena
caru Obmanu bje§o ostala. I. Gundulid 286. —
d) 0 oku, uhu: zalostan. To bi majko jadno oci
odvradalo, da no vide jada dicico svojo na obri-
zovaiiu. F. Lastrid, nod. 376. Jadno usi bi rado
dutile. M. A. Rojkovid, sat. K3a. — e) u jednom

2. JADAN, 1, b.

398

2. JADAN, 2.

primjerii o glavi (odsjecenoj). znacene je po svoj
prilici kao kod a, a) aa) bbb). Turske jadne
glave zijevaju. Nar. pjes. vuk. i, 35.

c. 0 semji: £alostan (kao da je ce}ade), i o
svijetu: nesrecan, nevojan. Kada se nebesa za-
tvore i ustave kisu i rosu, te se zemja pocne
susiti dugom zestinom od vrucine, kako se jadna
ucini i ozalosti ! F. Lastrid, ned. 251. Na jadni
svit rodi se. P. Knezevic, pism 22.
^ d. 0 zivotini: nesrecan (isporedi a, a) aa) bbb)).
Sto je godir u Prologu sniga, sve se ono u Ce-
tinu sliva; a kako je jadna riba ziva od onoga
proloskoga sniga! Nar. pjes. vuk. 1, 593.

e. 0 ceinu sto je uzrok jadu, jadima, s cega
jiostajn jadi.

a) ono 0 cemu se govori vec je po sibi zlo,
nesreca, nevola, te se ovo znacene pridjevom jadan
jos jace istice. Da se stre hud poraz zle jadne
boljezni. D. Ranina x*. Usti tvoje podnijese muke
jadne i zostoke. A. Gucetic, roz. mar. 191. Svak
tote smrt zeli, svak zudi bit ne brat, svaki se
voseli ne vidit jadnu rat. D. Barakovi6, vil. 315.
Da cigov jadni vaj kom se slastju smu i. I. T.
Mrnavic, osm. 15. Zaplaka so i procvili tuzna
mjesta jadne stete. G. Palmoti6 1, 24. U tako
jadnoj muci. 1, 92. A tiskahu sebe kruto jadna
studen i vrucina. J. Kavanin Tl*. Ki im jadne
pjuske dava. 154a. KraJ Uros jadne rati vam
pripravi. 182b. Jadne i cini s Ugri boje. 229a.
Ki od Judstva ko od zivine mesariju jednu cine.
459b. — JVye posve isto u ovom primjeru, u ko-
jemn jadan znaci da ce uz smrt biti i drugi jadi,
muke: Jadnom bi te smrdu uinorio. Nar. pjes.
vuk. 1, 545.

b) ono 0 cemu se govori nije po sebi zlo. Pokli
me ovakoj svojima nehari Juveni nepokoj zestoko
privari, i zli svit himbeni kroz svoju jadnu slas
nevo|nu, vaj, meni satvori hud poraz. D. Kanina
144—145. Meju tvrdim jadnijem hridim ova zive.
J. Kavanin 349^. Trajati jadne dnevi ,tapiuare
in nentro, cioe vivere in oiiserie' ,n3isere vivere'.

A. d. Bella, rjecn. 722*. Cetvrta im je samo
utekla (lada) za svojijem jadnu zgodu doglasiti.

B. Zuzeri 400. §to bi dakle jadno? vajalo bi mu
poginuti, nije drugo, da mu nije milostive majke.
F. Lastrid, ned. 379. Jadno stane prokletif/tj.
M. Zoricid, osm. 68. Radnidu je losa srida bila,
a Turcinu gora i jadnija. And. Kacic, razg. 249^.
Drste tvrdo na pameti jadne stare zgode nase.
N. Marci Gl. Muhamed oplakuje svoje jadne
danke. J. Eajid, boj. 107. To da bude i prin-
cipu jadno. Pjev. crn. 308a. Dogadaji vele jadni
i vele uzasni. Osvetn. 3, 184.

f. znacene je uopce kao i predasne (kcd o), ali
se ibkazuje jadan o cemu s nezadovolstvom i cesto
kao s rugom i s preziranem, isticuei da je nesto
zlo sto bi se woglo misliti i da je dobro. Jadno
ti je tako dobro! B. Zuzeri 346. Jadnu placu
gdi nahode (nenavidni u paklu). V. Do§en 144*.
A jadno vam to veseje vase! And. Kadid, razg.
37a. Al' je jadno u te pouzdane. Nar. pjes. vuk.
2, 150. Jadni de mi biti agaluci! 4, 331. A
jadno ti to vezirstvo! Nar. pjes. here. vuk. 235.
A jadno im i jelo i prelo! Osvetn. 1, 49. Jadne
nodi, jadnijega sijola. 1, 73. , Jadan ti sam kruv
S nim pojela!' J. Bogdanovid.

g. ynoze znaciti i da Sto nije lijepo Hi dobro
(da je grdno Hi neva\alo), i to s nekijem prezi-
ranem. Slike na po.sudu bile su jadne i nakazno.
M. Pavlinovid, rad. 68.

li. 0 glasu i o glasniku koji jav^a kakvo zlo
(jade). Da nl ovo moj mladosti jadni glasnik i
tuzbeni, jaoh, od muke i zalosti? I. Gundulid
29. Jadni ovi glasi razalostise papu. A. Ka-

nizlid, kam. 810. Ta jadni glas ozalosti Jakova.
And. Kacid, kor. 46. Razumivsi te jadne glase.
180. — Mogao bi amo pripadati i ovaj primjer :
Moja mati, jadna razgovora! Nar. pjes. vuk. 4, 15.

i. pun zalosti, Hi koji postaje od zalosti, o cemu
cim se pokazuje zalost, n. p. o placu, jauku,
glasu, pa i pjestni itd. Jos mi je u nem lijek od
jadne suzice. S. Mencetid 10. Kad_bude uvehnut
od jadne suzice. S. Mencetid — G. Drzid 457.
Jadnim pladem ukorena. D. Barakovid, vil. 205.
Svak jadne suze tre. 353. Izrijet jednu rijec ne
more, jadnu pjesan da ponovi. I. V. Bun id, mand.
20. Hode opota da izu.sti jadnu pjesan. 33. Oni
ju zakopase s jadnim cvilenjem. B. Krnarutid
41. U jauke jadne lupi. J. Kavanin 4.S3b. Nek
jadne vike miri. V. Dosen ll*. Do neba se jadan
glas cujase, viska koAa a jauk junaka. And.
Kacid, razg. 28b. Poslusajte jadne tuzbo razpe-
toga Nazaranina. I. J. P. Lucid, razg. 90. inko
je i ovo: Mi ulazimo jadnijem licom poniknute.
I. Dordid, uzd. 76. — Amo mogu pripadati i ova
dva primjera: Stvari judskih nij' od tega na
svijet sglcda jadnijega. J. Kavanin 290*. Sve
joj je platno od suza mokro, a zuto zlato od jada
jadno. Nar. pjes. vuk. 1, 491.

Z. rttit;. jadno, na jadan nacin; kod toga ja.Asin
moze imati koje mu drago znacene kazano kod
1, ali nije lako to spoznati u svakom primjeru.
— Komp.: jadnije (And. Kacid, kor. 41). — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu (kod jadovno), u Be-
linu (,miserabilment6, miseramente' ,misere' 489'';
,addoloratamente, con dolore' ,dolenter' 31s j ,afflit-
tamente, con afflittione' ,meste' 46a; ,mestamente,
malinconicamento' ,maeste' 484a), u Stulicevn
(,raoeste, misere, miserandum in modum'). Ti ta-
kovi hoee jadno i }uto osudjeni biti. S. Budinid,
sum. 86b. Dni jadno sve trajat. D. Ranina 10*.
(Mojti mlados) jadno sve moris. 36*. Doli pak
glava mi k vodi se prikuci, ka s cudnim mukami
jadno me izmuci. 61*. Spravih se vede krat za
tebi izriti boles mu, ka jadno cini me sve mriti.
93b. Er ni' pravo, da tko verno sve dvoredi sluzi,
da svoj zivot svakcas gubed grozno i jadno tuzi.
lOyb. Ne'a se toli ne oholi ne lipota vrh zivota
moga, puna zla nemira, kroz ki jadno sve umira.
117a. Pak jadno za time na drvu gdi bise, zlim
kopjom bojnime prsi mu ranise. 14bb. Glasi mu
donesoh, s kih jadno procvili. D. Barakovid, vil.
296. Miso ka mo jadno sijece. G. Palmotid 2, 10.
Kaze izdavnik lice dvorno, a u sebi se jadno krsi.
3, 63b. Kalvariju on gledase, neukopanljom }ud-
skijem kostim ka se jadno .svud bijejase. 3, 174b.
Toliko jo jadno i grozno i zestoko ucvi}ena. 3, 184*.
Pak i lava paklenoga stisnu, da ga jadno biza.
J. Kavanin 27a. Faraun de od iztoka jadno bubnut
iz visoka. 215b. Tri brata grusted jadno nemir
grajskijeh od zavada. 260*. Galije, s kima rvu
jadno s dvora turske grade i domije. 385b. Tako
su jadno rastu^ene. J. Banovac, pred. 128. Na
krizu jadno priminu. V. M. Gudetid 151. Ko-
rabja jadno se vidi srditijom morem. 166. Na
stupu jadno bicovan. 190. Razbo|e se jadno. S.
Rosa 38a. Sedam krava toliko mrsavih, da se
gore ni jadnije ne mogase. And. Kadid, kor. 41.
i^to de ti biti jadno, kada dostignes. I. J. P.
Lucid, razg. 10. Jadno uzdise. N. Mardi 43. Po-
kornici ostro i jadno haraju so. 88. A oni hode
jadno i demerno svoje izgubjene uzdisati. D.
Rapid 9. Da su nezini kudani od zalosti jadno
plakali. 188. Jadno so je Marko prepanuo. Pjev.
cm. 116a. Strasno li te pregledati, jadno li te
progoijoti! Vuk, kovd. 107. Jadni aga jadno se
olziva. Osvetn. 1, 72. Jadno rob|e jadno odgo-
vara. 2, 181. Turci kono zegu a tabane jare,

2. JADAN, 2.

399

.TABIC

donijet glase kapetanu, ko su jaduo pro§li na
mojdanu. 4, 34.

JADANE, n djelo kojijem ko jada Hi se jada.

— Stariji jc oblik jadanje. — Izmcdu rjecnika
u Mika^inu (jadanjo), u Voltigijinu (vidi jadost,
ali ove rijeci u istom rjecniku nema), u Stuliccvu
(.afflictio, aogritudo, anxictas, molestia, res ad-
versae'), « Vukovu (,das klagen' .questus'). Uz-
digavsi oci k ocu svomu neboskomu s jadaiiem
i pkcem velikim. F. Lastric, od' 259. I tada
cuti 6e se jaiana, pla6 i zalosti. 291. Porad
stote ubilizive i jadanja sto donosis tvomu iskr-
nemu. Blago turl. 2, 171. A Mirku so dade na
jadano. Osvetn. 3, 157. Zabuneni govori, mu-
cane, plakaiie, jadane ne mogu biti razlozi sumne.
Zbornik zak. 1863. 665.

JADAR, Jddra, m. ime iiodamn u Srbiji i u
Bosni i u Dalmaciji, i ime mjestu u Srbiji. —
Akc. se mijena u voc. Jadre. — U Vukovu rjec-
niku: 1. voda u Srbiji koja izvire u nahiji Va-
|ovskoj i tece do|e izmodu Cora i Guceva i utjoce
u Drinu nize l^jesnice. 2. knezina oko te vode.
3. Crni Jadar, voda u Bosni (izvire u Krajevoj
gori pod Kuslatom). — Jedno se pominc prije
nasega vremena. Jadart. S. Novakovic, pom. 152.

— Mala rijeka u Dalmaciji blizu Solina. Njeki
i hleped rijeku Jadra daso ime grada Zadra. J.
Kavanin 229a.

JADArAC, Jadarca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
podrinskom, uprav dem. Jadar. Niva u Jadarcu.
Sr. nov. 1870. 719.

JADARCE, JADARSKI, vidi jed-.

JADAST, adj. u Voltigijinu rjecniku: kad
jadav, u Stulicevu: ,multis calamitatibus pressus'.

— nije dosta pouzdano.

JADAS, m. ime izmislevo u poslovici za co-
ijeka koji je jadan Hi koji mnogo jada. — V
Vukovu rjecniku: Tesko Viijasu i jadasu! cf.
Vujas.

JADATI, jadam, impf. postaje od 4. jad na-
stavkom a. — isporedi jaditi. — Od xv vijeka.

1. neprelazno, iskazivati svoj jad placem, rije-
cima Hi drugijem nacinom. — Izmedu rjecnika
u Mikalinu (jadati, zalostiti se ,afilicfcare sese,
raacerare sese, moereo, confici dolore, confici
squallore, esse in luctu, jacero in luctu et squal-
lore'), u Bclinu (,doleo' 275a), u Voltigijinu (.do-
lore, sentir dispiacere' ,leid tragen'), u Stulicevu
(v. jaditi), u Vukovu (,klagen' ,queror' s pri-
mjtrom iz narodne pjcsme: I on ode dvoru ja-
dajudi). Prsto lomiti jase jadajudi. M. Marulid
31. Jadajud u grli. 88. Jos jadas plakanjem.
156. Da narod^ ne jada koji ste cvijelili. M. Ve-
tranid 1, 40. Sto jadas, sto cvijelis? 1, 95. Na
te se boledi piham i jadam. 1, 114. Ner sto vi
uzrok vas a na me jadate. 1, 116. Cviledi jadam.
1, 189. l^uveni kufe moj, pojudi gdje jadas, k tu-
zici ter takoj boljezan prikladas. 2, 25. Ter jadah
tor pihah. 2, 191. Ja ne znah, sto je evil, ni
sto je jadati. N. Najeskovid 2, 13. Tuga pri-
}uta cini me da jadam. M. Drzid 433. Vo}no
drzi V uzi srdacce jadajuc. P. Zoranid 22^^. Jadaj,
tuguj. Nauk brn. 6^. Isus ze}no poce jadat. M.
Divkovid, plac. 15. Da jada, da trudi uzdisud
s jauci. D. Barakovid, vil. 59. Koji (pud) za-
losno jadaju pod uzom turackome. I. T. Mrnavic,
osm, 3. Danas de& jadati. 25. Mnokrat jadajuci
nodni mir razbise. ist. 183. Ki smrtno jadahu
rad guj pustinajskih. 186. Ali dikla ka naj vede
tuzbara bjese tu jadala. J. Palmotid 18G. Ne
jadajte, ne placite! 197. Ma je zeja jadati. I.
Dordid, uzd. 71. A prost suzan ved ne jada. J.

Banovac, izkaz. 35. Ah srdce mi cvilec jada u
smrtnomu nepokoju! P. Knezovid, osm. 85. Placem,
jadam i tugujem. pism. 99. Svezan suzan ved
ne jada. 165. Zato uzdiSe, jada i place. F.
Lastrid, ned. 330. Stala bjoso djevojka i plakati i
jadati. Nar. pjes. mikl. beitr. 50. Sad de majka za
tobom jadati. Nar. pjes. u Slavouiji (D. Surmin).

— U rjecnicima ima i znncene: osjecati jad.
2. prelazno.

a. aktivno, davati, iiniti jade kome (objektu).

— U jcdnoga ^jjsC'J xvii vijeka. GAiv i milos
vede od sada, jaoh, od hude cesti svoje na
srdacce slazi moje, ter me gorka zalos jada. I.
Gundulid 12. Trud, ki dragu rados dise tvom'
pogledu slatkom' sada, me srdadce, jaoh, suviso
tuzno mori, smrtno jada. 17. Ah Bisorko, odkli
isbodi taj bojazan ka to jada? 31. Ki pravedan
gniv te jada i razgara Juto odvise? 38. Ali no
znam, cu li ikada, kolika jo provelika boles ka
mi srco jada s robstva draga vjerenika. 349.

b. sa se, rcfleksivno, znacene je kao kod 1. Nu
bi vo}a ovo od nebi, za to na me no jada' se.
G. Palmotid 2, 52. Ni se jadaj ni se prijoci na
ovo gnevno rijeci. 2, 59. Bo].ase se i jadase se.
S. Rosa 152a. Vas neveseo jada se prid svojim
prijatejima. I. J. P. Lucid, raisg. 3. Da se to-
liko na nu jadaju. M. Pavlinovid, razl. spis. 289.
Jada se tuzan na sudbu. Bos. vila. 18S9. 50.

JADAV, adj. vidi 2. jadan. — Samo u Volti-
gijinu rjecniku: jadav, jadast ,doloroso, calami-
toso' ,schmerzlich', i u Stulicevu: v. jadast.

JADAVA, /. (deko rece i ,Jadova'), potok koji
kroz sve licko prisoje tree; izviro u selu Vra-
niku kod Lovinca, te prolazi kroz sola: Plocu,
Mogorid, Bujmize, Pavlovac, Zavode, Vrebac,
Barlote i pod Ostrvicom kod sola Kulice salijeva
se u Liku. O ovoj Jadavi u lickom prisoju, a
narocno u selu Mogoridu ova narodna pripo-
vijetka stoji: U Mogoridu govoro, da se ova Ja-
dava naj prije zvala ,Milova', te jodne udovice
sin, jedinac, iz Mogorida utopi so u tu Milovu,
i kad su joj mrtva sina iz vode izvadili, stane
udova mati vise uega i vise vodo na glas jaukati,
plakati i bugariti : ,Jao moj jedini sinko! jao
moja Milova, kako si kindisala moga jodinka sina
ugusiti, nijesi ti moja Milova, van si ti moja
Jadava!' I od tadaj, velo, prozva se ta Milova
Jadavom. J. Bogdanovid.

J A DENE, vidi jedene.

JADEZ, m. ime nekoj hosti na prsima u ko-
koSi, i po tome ime igri. — vidi kobilica — Ne-
poznata postana. — U vase vrijeme. Cuo sam
(rijec jadei) kao po primorju tako i po Crnoj
gori i po Dalmaciji, pa i istu igru (jadez), no
niti ja znam niti mi je iko drugi kazao, cija je
ovo rijec izvorna; a igra evo kakva je: pri trpezi
uzme musko ili zonsko kost dvorogu te je nad
prsima i ispod voje kokosi (tako nazvani jadez),
pa ponudi pri trpezi koga mu drago, hode li
8 nime igrati jadeza. ko prvi rece : ,Ja cu*, uzme
za jedan vrh od ona dva, a oni drzi za drugi,
to se u dva komada prelomi . . . Jedno od nih
kad primi, a ne rece odmah : ,Jadez', izgubio jo
oklad. V. Vrdevic, igr. 24.

JADIC, m. ime nekijem travama. — Postaje
po svoj prilici od 1. jad. — U naSe vrijeme u
Lici. Jadid (jamacno pogreska mj. jadic, vidi
dale), 1. Aconitum anthora L. (Sabjar, u Lici),
V. jodid; 'i. Aquilegia vulgaris L. (Sabjar, u Go-
spicu). B. Sulek, im. 119. Jadic, nekakva otrovna
bijka. ovca ili koza, kad je samo malo pojede
po osam dana borta, bjuje i pjeni na usta, a kad

JADIC

400

2. JADITI. 1, b.

je sto viso pojede, nadme se i krepa. za lijek
protiv jadica, kad ga se ovca naijo, i nadme,
pustaju krv, i varenikoin zalijevaju ovcu. J. Bog-
danovid.

JADIDAR, jadiddra, ?h. vidi adidar. Sanduku
gdi jadidiri stojo. S. Tekolija. letop. mat. sr.
120, 44. Pojavi se jadidar Ajkuna. Nar. pjesm.
horm. 2, Gl. A voda ga jadidar Ajkuna. 2, G7.

JADIK, m. ime gori u Vdchitu. Dode jeka do
gore Jadika, a na klote jadikove klance. (Nar.
pjes.) M. Pavlinovid. — isporcdi jadikov i jadi-
kovac.

JADIKA, /. Salix babylonica L., vrsta vrbc
kojoj (jrane i li§ce nizhrdo visi. — Pcstaje od
4. jad (shimca se kao znak zalosti, isporedi franc.
savilo pleureur, nem. trauerweido ltd.). — U nase
vrijeme. U nem na stotino jadika, jablana. M.
Pavlinovi6, razl. spis. 51). Pa onda kladcnac,
pored koga jadi kakva tiizna jadika. M. D. Mi-
Ii6evi6, medudnovn. 40. Jadika, Salix babylonica
L. (Rossi, u Sp|etu). B. Sulek, im. 120.

JADIKOV, adj. od jadike, od jadiJcovine ;
jadan. — U nase vrijeme, a izmedu rjccnika u
Vukovu: ,jammer-' ,questus' s dodaikom da je
stajaca rijec i s primjerom : Pod grlom joj puce
jadikovo, kud god hodi neka jadikuje. (Nar. pjes.
vuk. 3, 505). a) nacinen od jadikovine {droa),
all se kod toga svagda misli na jad Hi na jadi-
kovane. Oplosce ti jaslo jadikove. Nar. pjes. vak.
1, 15. Pod grlom joj (kosuji) puce jadikovo, ja-
dikovo i cemerikovo: kud god odis neka jadi-
kujes. 2, 25. I gudalo drvo jadikovo. Nar. pjes.
petr. 2, 492. U k|unu joj zrno jadikovo. Nar.
blag. mehm. beg. kap. 340. — b) jadan, pun
jddd, kao pridjeo uz klanac. — vidi Jadik. —
isporedi jadikovac. Zadovojno, da je probrdilo
jadikov klanac. M. Pavlinovi6, razl. spis, 80. Na
jadikov klanac. 309. Jadikove klance prebirudi.
Osvetn. 7, 2.

JADIKOVAC, j4dik5vca, m. u pjesmi uz klanac,
0 tijesnom (dakte teskom za prolazene, punom
jddd) klancu. — isporcdi jadikov, b) i Jadik. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(jjammor-' ,questus' s dodatkom da je stajaca
rijec i s primjerom iz narodne pjcsme: Zagazi6e§
u klance tijesne, Boga mi su klanci jadikovci:
jcr no rcogu ni dva naporedo, kon za konem,
junak za junakom, onde mloge jadikuju majko).
Pa zagradi klance jadikovce. Nar. pjes. juk. 204.
Pusti klisi, klanci jadikovci. Osveta. 1, 2. Ti-
skaju u klance, erne klance smrtne jadikovce.

3, 19.

JADIKOVAN, jadikovna, adj. vidi 2. jadan.

— isporedi i jadikov od cega postaje. — U nase
vrijeme. Jadikuje pjesme jadikovno. Nar. pjes.
petr. 3, 2iJ6. Ne bi toli jadikovno bilo. Osvetu.
5, 7. Oota ku6a pusta jadikovna. 6, 80.

JADIKOVANE, n. djelo kojijem se jadikuje.

— Izmedu rjecnika u Vukovu. Ne haju na moja
jadikovana. M. Pavlinovii, rad. 42.

JADIKOV ATI, jadikujem, itnpf. iskazivati svoje
jade rijccima, jaukanem, kukanem, placem itd.

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. : jadikova.

— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,wehklagen' ,lamentor' s primjerom : Kud god
hodi, neka jadikuje. (Nar. pjes. vuk. 3, 505).

1. neprelazno. Kud god odis neka jadikujei.
Nar. pjes. vuk. 2, 25. Jadikuje kano kukavica.

4, 208. Ode kleti i jadikovati. 4, 393. Jadi-
kuje a dozivje mnjku. Nar. pjes. here. vuk. 80.
Narod za tobom zivijom jadikuje. S. l^ubisa,
prip. 70. Okolo rasapa Kosovskoga okupila se

starija narodna pjesma, da jadikuje. M. Pavli-
novid, razg. 79. Jadikuju na zlu svoju sredu.
rad. 105. Price Piva romoniti hiadna, s gore vila
jadikovat jadna. Osvetn. 3, 50.
2. jyrelazno.

a. ohjekat je jade. Jelen pase po zagorju travu,
za dan pase, za diugi boluje, a za trodi jade ja-
dikuje. Nar. pjes. vuk. 1, 273. Nad nitn Predrag
jade jadikuje. 2, 81.

b. ohjekat je ono radi cega su jadi, n. p. ako
je ce}ade, jadi su s negove smrti. Gdjeno majke
jadikuju sinke. Nar. pjes. juk. 330. Evo Luka
proz planinu prode, jadikujud svoje sudbovane.
Osvetn. 2, 14.

JADIKOVINA, /. jadika (uprav drvo od ja-
dike). — IJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu: .trauerbaum (?)' s dodatkom da je sta-
jaca rijec i s primjerom: Gusle javorove i gu-
dalo od jadikovine. I gudala od jadikovine. Nar.
pjes. stojad. 1, 162. Gusle moje od jadikovine!
Smailag. meh. 1. Evo Luka proz planinu prodo,
proz planinu proz jadikovinu. Osvetn. 2, 14. A
nosila od jadikovine. Bos. vila. 1883. 112. Ja-
dikovina (Vuk), cf. jadika. B. Sulek, im. 120.

jAdINA, /. augm. 1. jad. — TJ nase vrijeme
na Mijcci. Jadina (krupno receno), jad, vclika
srzba. F. Pilepid.

JADINAC, Jadinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Jadincu. Sr. nov. 1868.
699.

JADINI, adj. u Vukovu rjecniku: vide jadan
gdje ima i primjer iz narodne pjesme: Vino pije
Senanine Ivo nasred Sena grada bijeloga na ja-
dine guvno Desancica.

JADISATI, jadisem, impf. jadikovati. — U
jcdnoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka. Ondi
ranav jeci i jadise. A. Kalid 263.

1. jAdITI, jadim, impf. jediti. — Postaje od
1. jad. — U nase vrijeme u Istri.

a. aktivno. Padi ved jedan put, a ne jadi me.
Nar. prip. mikul. 13.

b. sa so, rcficksivno. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (jaditi se ,arrabbiarsi , adirarsi' ,sich
zornen'). Ja bin van povedal, ale mo je sran, a
i vi bite so jadili. Nar. prip. mikul. 16. Jadi
se neka ti va^e daju veceru. 92.

2. JADITI, jadim, impf. postaje od 4. jad na-
stavkom i. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
jadi). — Od XVII vijeka.

1. prelazno.

a. aktivno.

a) zadavati kome (objektu) jade, ciniti da bude
jadan. — Izmedu rjecnika u Belinu (jaditi ,affii-
gore, dare afflittiono' ,affligo' 45'>; .affannare, dar
aifanno' ,ango' 40a), u Stulicevu (jaditi koga, v.
ucviliti). Za s ovom sumnome mu mlados ne
jadit. G. Palmotid 1, 369. Vaj cemerni ki ga
jadi on iz srca nemu tira. 3, 68*'. Sad ved mlade
svijet ne rese, nog svijet jade. J. Kavanin 563*.
Koga glava boli, koga zubi jade. V. M. Gucetid
163. Bog ne jadi i ne bijedi vjerniko. S. Rosa
173^

b) s objektom jad ne razlikuje se od znacena
kod 2. Sveta majka jad jadedi. Nar. pjes. here,
vuk. 332. Jad jadi. Bos. vila. 1889. 201.

b. sa so, refleksivno, znadene je kao kod 2 Hi
kod jadikovati. — Izmedu rjcinika u Belinu
(jaffliggorsi o star afflitto' ,affligor' 46*; ,affan-
narsi, star molto soUecito' ,anxium esse' 40^), u
Stulicevu (,moeroro, dolore, squalore confici, ad-
versis rebus affiictari, miseriis et aerumnis premi'),
u Vukovu (kome ,sich beklagen' ,conqu6ri'). Oni

2. JADITI, 1, b.

401

]. JADOVAN, 1, a.

u strahu cim se jade da ne izgube staru vjeru,
smrtni poraz nemu grade, (x. Palmoti6 3, lO^.
Smjet 6e jadit se Krstjanin. A. Kali6 410. Vidi
svoju vjorenicu gdjo se tuii, jadi i nevoji. V.
M. Gu6eti6 208. Jos se baba jaditi ho6ase. Nar.
pjos. vuk. 2, 14. Jadim se samo teke da mi nije
na srcu. Pravdonosa. 1851. 31. — U Belinu i u
Stulicevu rjecniku ima i znacene: biti zixlostan.
2. neprelazno, jadikovati (u Belinu i U Stuli-
cevu rjeiniku: biti jadan). — Od xvin vijeka, a
izmedu rjccnika u Belinu (.tapinare in noutro,
cio6 vivore in misoi-ie' ,misere vivero' 722*), it
Stulicevu (jaditi ko us jaditi se), u Vukovu
(,klagen' ,qneror'). Stala bje§e djevojka i plakati
i jaditi. Nar. pjes. bog. 26. Nece slavuj da pova
nogo oce da jadi. Nar. pjes. vuk. 1, 482. Grujo
poce da jos vise bjesai i jadi. S. ^^ubisa, prip.
142. Stoji kao osudona, tuzi, jadi, pa se gabi.
B. Eadicovi6 (1880) 297. Bijedna }uba jadila bi,
plakala bi hudo. Osvetn. 2, 6. A za nimo pa
no jadi majka. 2, 14. Pa cuo si, ne jadio majci!
5, 19. Bake jade i kadune mlade, po cardacim
vriskom uzvriscale. 7, 48. A pevala ih je cesto
i kad se veseli i kad za cim jadi. M. D. Mili-
6evi6, pomenik. 5, 843. Pa onda kladenac, pored
koga jadi kakva tuzna jadika. medudnovn. 46.
Ako bajduk hajdukuje, a 'no jadi i gladuje. V.
Bogisic, zborn. 597.

JADNICA, /. jadno zensko ce]ade. — isporedi
jadnik. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,mulier miseriis et aerumnis pi-essa') i
u Vukovu (,die artne' ,mi8era'). Jadnicam (plesa-
cicam) mozak puca i zivot se lomi vjezbajuc se.
M. Pavlinovid, rad. 42.

JADNICE, jadniceta, n. jadno dijete. — ispo-
redi jadnik. — Nema mnozine. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,unglTicklicli6s kind'
,miser!'). Zarezila bi to dete samo u sobi, te bi
jadnice sviskavalo od placa. M. D. Mili6evi6,
pomenik. 2, 167.

t

JADNIC, m. u Stulicevu rjecniku: ,miserello'
, miser, infelix, misellus'. — nepouzdano.

JADNIK, jadnika, m. jadan covjek (kaze se
obicno od saiajavaria, ali gdjegdje i s preziranem).
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u ostalijem
padezima, osim nom. sing., i voc: jadnice, ja-
dnici. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,misera.bile, misero in sost.' ,miser' 489^)
gdje se naj prije naliodi, u Voltigijinu (,misero,
tapino' ,ein elender mensch'), u Stulicevu (,homo
miseriis et aerumnis confectus'), u Vukovu (,der
arme' ,miser !', cf. ojadenik). Poce jadnike uzasno
zariti. J. Eaji6, boj. 67. Pa sad naj potle evo
ti, moj jadnice, sto nema broja. Nar, prip. vrc.
58. Tre6i opet jadnik isporijeci. Osvetn. 1, 38.
Sta bi tuzni vijecali jadnici! 3, 74.

JADNITI, jadnim, pf. u Stulicevu rjecniku : v.
jaditi s dodatkom da se nahodi u pisca S. Rose,
a u ovoga ima samo refleksivno jadniti se (kao
jaditi se). Vi cete se jadniti a jad vas obratide
se u veseje. S. Eosa 150^.

JADNOCA, /. osobina onoga koji je jadan Hi
onoga sto je jadno. — U nase vrijeme u Crnoj
Gori u nekijem osobitijem izrekama. No da vidi§
Petrovi6-Dordije, koliko mu na jadno(ii bilo, niti
spava nit' se razgovara. Nar. pjes. vuk. 5, 21 — 22.
Pa se mrkle nodce dohvatise, joste bjelu crkvu
ne pustise ; koliko jo na jadno6i bilo, na nu svu
no6 jurisuju Turci, jos je jadni Srbi ne pusta,ju.
5, 102-103. Koliko mu na jadnoci bilo, svu no6
tursku vojsku prolazio. 5, 119.

JADNOST, /. osobitost onoga koji je jadan Hi
IV

onoga sto je jadno. — U dva pisca cdkavca xvi
i xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(v. jadovitost). Vidite ofdika ke plodi, rodi va§
nauk puteni, to jest srdbe, jadnoste i psovanja.
Starine. 17, 240. (xvi vijek). Izlici ran jadnosti.
M. Alberti 358.

JADNO VIT, adj.jedovit. — Postaje od 2. jadan.

— Samo adv. jadn6vito u pjesmi istarskoj nasega
vremena. Kada san te na§al i pozdravil lipo, niti
me no glodas nogo jadnovito. Nar. pjes. istr. 2, 172.

JADNAHAN, jadhahna, adj. dem. 2. jadan. —
isporedi jadhasan. — Samo u Stulicevu rjecniku:
, misellus'.

JADNASaN, jadnasna, adj. vidi jadnahan. —
Sa7no u Stulicevu rjeinikti (uz jadnahan).

1. JADO, rijec bez smisla (ali vidi i 2. jado)
sto se pripijeva u nekijem turskijem pjesmama.

— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
pripijeva se gdjesto u pjesmama, n. p. Dali mi
je, jado! jedna litra zlata, da pozlatim, jado!
Bogdanova vrata itd. (Nar. pjes. vuk. 1, 261).
Zafali se, jado! Edem momce mlado u kavani,
jado! medu jaranima itd. Nar. pjes. vuk. 1, 262.
Razbo].e se, jado, Jovo momce mlado, u kafani,
jado, medu jaranima. Nar. pjes. petr. 1, 329.

2. JADO, m. hyp. jadan, jadnik. — Akc. se
mijena u voc. jado. — U nase vrijeme. Razboli
se jado celebija. Nar. pjes. petr. 1, 322. Na ruke
mi nabreknu zuji, a ti jado, jade ti Bog da! ma-
nastire krasis. S. l^ubisa, prip. 266.

JADOCINA, m. i f. onaj koji cini jade. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,ungliicksstifter'.

JADOLIK, adj. vidi 2. jadan (uprav nalik
jadu). — Samo adv. jad61iko u Vukovu rjecniku:
jtraurig' ,triste', cf. zalosno s primjerom iz na-
rodne pjesme: Kako tice jadoliko gracu, sa krila
im brcno perje skace.

JADOSAV, m. ime musko nacineno od 4. jad
prema Radosav (koje vidi). — U narodnoj za-
goneci nasega vremena. Kukavica kukuce Jado-
savu vis' ku6e ; Jadosav se okre6e , trazi deci
ode6e (odgonetjaj : zima). Nar. zag. nov. 61.

1. JADOV, adj. pakleni, koji pripada jadu
(vidi 3. jad). — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Obidose me bolizni smrtne i pogibili jadove naj-
dose me (,circumdederunt me dolores mortis, et
pericula inferni invenerunt me', psal. 114,3). M.
Alberti 238.

2. JADOV, adj. koji pripada jadu (vidi 1. jad).

— Na jednom mjestti xviii vijeka. Metu kuge
tri jadove svijet okolo: oholija, lakomija, blud.
J. Kavanin 377^.

3. JADOV, adj. koji pripada jadu (vidi 4.
jad), isporedi jadikov, b). — U jednoga pisca na-
sega vremena. I sjatni se zamamise sini uz ja-
diku i jadove klance. Osvetn. 1, 8.

4. JADOV, m. jadnik (s vecom silom znacena).
Pop Zivojin iz Srbije.

JADOVA, /. vidi Jadava.

1. JADOVAN, jadovna, adj. vidi 1. jadan, —
Moze biti star a rijec, isporedi rus. H!\o\mhi\\ ; u
nasemu sejeziku javfa od xv vijeka (vidi 1. jad).

— Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski
jadoven, v. jadovit; v. bisan) i u Voltigijinu (ja-
doven uz jadovit; jadovni ,iracondo, affannato'
,zornig, aufgebracht, aufbrausend').

1. adj.

a. otrovan. Notom smrt jadovna iskuai svoj
nalip. M. Marulid 232. ^^uveno srce prominu od

26

1. JADOVAN, 1, a.

402

3. JADOVAN, 2.

ne jadovna strila. §. Menceti6 78. Gdi su sa
svijeh 3trana od jadovnijeh gusterica i od zmija
ogrizana. M. Vetrani6 1, 30. Rana ozdravi, ja-
dovna ka bjese. 2, 138. Gorcija nalipa i trava
jadovnih. M. Drzii 11. Jadovna zla zmijo! F.
Lukarevi6 63. Cemer jadovan. 95. Zmije je ja-
dovne Aili mlijekom hranise. D. Ranina 4:5b. ja-
dovnu glavu digne. V. Dosen 11^. I jadovau
ranu dade. 99*. Jadovne zmije preze. 237''.

b. srdit, lutit. — Vo^a da anio pripadaju ovi
primjeri (vidi u rjecnicimn): Jadovni zlece moj,
zavidos s kim bijesni! D. Ranina 39*. A ja-
dovnih mnoz krvnika suuovrato da pogine. J.
Kavanin 351*.

2. adv. jadovno. — Izniectu rjecnika u Belinu
(jfuriosamente' ,furenter' 335*).

a. vidi 1, a. Lijepe su na svijeti od zlata to
mravi, jadovno zadosti nu stip|u. M. Votranii
2, 165. Jere se me rane velmi usmrdjese, i sa
svake strane jadovno sagnjese. N. Dimitrovid 61.
I jadovno svit okuzi (azdaja). V. Dosen 9^. I
jadovno ranit zine. 10*.

b. vidi 1, b. Djavlu paklenomii koji nepodnosno,
trudno, tesko i jadovno podnasa da Bog mnoza,
uzdrzi i hrani milost u cloveku. S. Budinid, sum.
135*». Koji jadovno, nemilo i Juto smiju rizati.
ispr. 143. Ka si se uzela jadovno svetiti za jedne
vil' poraz. F. Lukarevic 172. Car jadovno od-
govor davase. I. T. Mrnavic, osm. 36.

2. JADOVAN, jadovna, adj. vidi adovan. —
Postaje od 3. jad. — Na jednom mjtstu xvi vijeka.
Sada V jad odhoju . . . kada snidu v jadovno istlo-
nije. Aleks. jag. star. 8, 274.

3. JADOVAN, jadovna, adj. vidi 2. jadan. —
Od XV vijeka (vidi 2), a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (kod jadan), u Belinu (jadovni ,afflitto,
ciofe pieno d' afflitioni' ,afflictu3' 46a), ^ Bjelo-
stjencevu (kajkavski jadoven, jadan ,afflictu3, cala-
mitosus, aerumnosus'), u Stulicevu (v. jadan), u
Vtikovu (vide jadan, zalostan).

1. adj. — Kowp.: jadivniji (D. Barakovi6, vil.
73; A. d. Bella, rjecn. 46^).

a. 0 cejadetu, vidi 2. jadan, 1, a. Molim vas
jadovan. M. Vetranid 1, 66. Jer dusu i tijelo,
stojed tac jadovan, umaras nemilo. N. Dimitrovid
30. Ako sam jadovan minuto vrijome toj od
tebe stojal van za zlobu i grijeh moj. 41. Nu
sto du jadovan od mene ja riti? 49. Posteju
moju ronedi gorki plac polijevam jadovan. 56.
Koji te tac moli priklono kako ja jadovan. 76.
Jer velmi jadovan bolira se zadosti. 94. Ovo
ti jadovan ni pisat ne mogu. N. NajoSkovid I, 299.
Zaiosti i nemire ne bih ti izredi mogao jadovan.

1, 303. Godista prvi dan tvoj mi dar svjedoci,
da suze jadovan lijevat du iz oci. 2, 32. All du
jadovan toboin se objesit, noka sam tuga van.

2, 5i. Da no on glumjivi i blagoviti, da tu2ni
i jadovni svakomu vidit bih. P. Zoranid 2k Ja-
dovna Zagorka. F. Lukarevic 45. Zlo ti sam
jadovan, vaj mpni nebogu! uhitit svu nod san
me oci ne mogu. D. Ranina 40a. §to ja sad
jadovan, vaj meni nebogu! ovoga svijeta van biti
s tobom ne mogu? 133ab. Tukudi se on jadovan
cijed goruste ne jubavi. A. Sasin 107. Ovo zlo
ter gore ja cekam jadovan. 129. Tim jadovna
svoje razmede prame oncas niz vrat bijeli. G.
Palmotid 3, 18aa. Jadovne majke. I. Zanotti,
skaz. 24. A jadovna dru^bo moja, nije nami
s nime boja. S. Margitid, ispov. 188. Naizmje-
nice su dakle jadovni osudeni sad u vodi sad u
vatri. F. Lastrid, nod. 391. Pjancina opako na-
maza jadovnu 2enu udarci. 425. One mi ti mrtvu
ruku grledi celivahu, jadovne goapoje. Nar. pjes.

bog. 20. Bjezi k mene, jadovna devojko! Nar.
pjes. vuk. 4, 64. Pope Jove, jadovna ti m.ajka !
Pjev. crn. 16^. Pobjegose jadovni Francuzi. 73^.

b. 0 srcu, vidi 2. jadan, 1, b, b). Srce jadovno.
M. Drzid 16. Kom mori na svak cas jadovno
srce me. F. Lukarevid 40. Srce me zlo koje ja-
dovno. D. Ranina So\ Dubja se gore zelene,
kim mnokrat slobodno hti odkrit bez sile me
srce jadovno sve misli nemile. 129^. Komu je
plad hrana a srce jadovno, sto d drugo da ti da
vik na dvor od jada? S. Boba].6vid 210.

c. 0 svijetu, vidi 2. jadan, 1, c. Toli je pun
tuga jaJovni ovi svit. N. Dimitrovid 10.

d. 0 iivotu, tiesrecan, zalostan. Nevoju, koja
mi nod i dan 2ivot jadovan skoncava. N. Na-
jeskovid 1, 301. Za tvoju Juvczan, koja je zivot
moj jadovni skoncala. 2, 68. Jadovni zivot. F.
Lukarevid 115. Jedan lip drag pogled , jedan
smih drag smamise tolikoj kroz silnu tuj nih
mod jadovni zivot moj, da sve mre dan i nod.
D. Ranina 3''. Voda bi potopil' jadovni zivot
moj. 8 lb. A da bih plad imal, plakal bih to-
likoj, dokle bih prikratil jadovni zivot moj. 94».
Da boles prikrada jadovni zivot moj. 109b.

e. vidi 2. jadan, 1, e.

^ (i) 0 cemu Mo je po sebi zlo. Jadovne bolesti.
S. Mencetid— G. Drzid 470. Nesredi jadovnoj pri-
suden. M. Vetranid 2, 78. Dug je nas ovi boj
i velmi jadovan. N. Dimitrovid 95 Pjesance ti
moja, za tim joj svu skazi jadovnu boljezan,
ka zivot moj prazi a kroz ne Juvezan. N. Na-
jeskovid 2, 52. Molim te, podi k lioj, tere joj
pokazi jadovni nepokoj, ki zivot moj prazi. 2, 55.
Pomozi za milos jadovne tuge me. F. Lukarevid
103. Ni vede ne znamo ni casa ni hipa, kada
de dod na nas jadovne smrt slipa. D. Ranina
lOQb. O smrti jadovna, zestoka zla smrti, tvoja
stril otrovna zlo ti mo usmrti! 126b. Koliko da
sita nijesi jos me tuge jadovne od svita. 136b.
Jadofnije rati ja nisam vidila. D. Barakovid, vil.
73. Al' jadovnog eto kvara, med puk bisna kad
udara. V. Dosen 95 b.

b) 0 cemu sto nije po sebi zlo. Sada nod i dan
i s jutrom vas vecer meni je jadovan. S. Men-
cetid 173. Toliku boljezan i demer prijuti ja-
dovni oni dan u sebi oduti. N. Dimitrovid 35.
Oni dan, ki velmi jadovan osvanu za mene. 37.
Nu ti za me malo haja, pokli ovako hotje utedi,
ostavivsi mene spodi kod jadovna pusta kraja.
S. Bobajevid 227. Koli oni dan jadovau osvanu.
D. Zlatarid 6a. Jadovnu t' ces druzim. D. Zla-
tarid 19a. Kuda ta jadovna, koja je vele grkla.
A. J. Knezovid 178. Nikom nice uza stijenu
hladnu, al' stijena jadovna i hladna. Osvetn. 2, 31.

f. vidi 2. jadan, 1, f i g. O nesvisne vrlo cine !
o jadovne trgovine! V. Dosen 55*.

g. vidi 2. jadan, 1, h. Dade glas jadovni kra-
]ici, jaoh, sada. A. Sasin 222.

Ii. Zalostan, vidi 2. jadan, 1, i. Tko bude pro-
dtiti jadovne me pjesni. M. Vetranid 2, 8. S ja-
dovnom tuzicom. 2, 13. Ronedi jadovne suzice.
2, 38. Da tebe daj duje, ter da se povrati
do mene koji dan, neka mi prikrati ovi plac ja-
dovan. N. Najeskovid 2, 55. Mori me jadovno
dreselje. M. Drzid 82. S gorkim placem i uz-
dasi jadovnimi. P. Zoranid 1*. Plad jadovan. F.
Lukarevid 65. Niz obraz, vajmeh! moj lijevah
plac jadovni. A. Sasin 207. Protivsdine gorke
toli i jadovne, placne i krute. M. Gazarovid 42.
Ko Turkom plakanje jadovno ostavi. I. T. Mr-
navic, osm. 57. Dpi bez pristanka jadovni glas
ucvijenijeh du§a. A. Kalid 287.

2. adv. jadovno. — Izmedu rjecnika u Mika-
}inu (jadovno, jadno, zalosno ,moeste')) « Belinu

3. JADOVAN, 2.

403

1. JADOVIT, 1, a.

(,afflittamente, con afflittione' ,me8te' -IGa), u Stu-
licevu (v. jadno). Jadovno suzeci rece mu. M.
Marulid 17'J. (Lav) jadovno 8ku6e6, jer se bise
nabol. Transit. 285. Jadovno rascvijen. §. Men-
cetic 123. Tko ne bi pobolil tadaj se jadovno?
31. Da ne bi jadovno i grozno cvililo. M. Ve-
tranic 1, 3. Jadovno so jo§ tuguje. 1, 29. Ces
trud nam nas pla6a jadovno zadosti. 2, 79.
Mene jadovno zadosti vrh gore zolene zanese
sjeverov vihar. 2, 90. Jadovno tvojtjoh rad grje-
hova cvileci. N. Dimitrovid 36. I dusa jaoh moja
jadovno potamni. 39. Jadovno cvileci s velikom
zalosti i k tebi vapec^i. 40. Tuj majku on nade
jadovno gdi place. N. Najeskovi6 I, 137. Cid
jute zalosti jadovno uzvenu. 1, 300. Jadovno
gdi cvijeli i tuzi milos tva. 1, 305. Da vede
ovakoj jadovno ne tuzim. 2, 6. Poznah, da u
ne milosti ja jesam, za ku mrah jadovno zadosti.
2, 8. Er poznam, jadovno ma mlados ka tu2i,
da nije podobno takuj vil da sluzi. 2, 10. Jer
cvili i preda, kada te ne vidi, a kad te ugleda,
jadovno problidi. 2, 71. Ovo ja za Jubav nje-
ko»a i vira nemila, kako lav, jadovno umiru.
2, 83. Jadovno gdi vika i zejno gdi tuzi, jere
nas smrt prika ovako razdruzi. 2, 132. Tvoja
me ]uvezan cini mrit jadovno. D. Ranina 70*.
Ka (juvezan) prokleta svaku mu misal jadovno
sve smeta. 82'^. Kad moj plam Juveni ugasit
mogase, s koga me jadovno zla muka morase.
lOQa. Oh cim vi ziviti dana 'e vlas, nemojte vec
htinjora dvoriti, za paka u tugah jadovno ne
mriti. 145*. Jeci jadovno. A. Georgiceo,, nasi.
307. Ki nas svijeh jadovno smeta i krsi. G. Pal-
motic 3, 10*>. Kroz jednoga da krivinu ka ja-
dovno svijet oprli, ne dopusti da poginu tac svr-
§eno svi umrli. 3, 26^. Na bolesti ne velike od
zalosti biljeg dase blizna dubja, gore i rike, ter
jadovno proplakase. 3, 185*'. Koliko tuzao i ja-
dovno ter dosadno bise to videnje. M. Lekusic
107. I jadovno jecat stane. V. Dosen 99^,

JADOVANKA,/. pjesma jadovna, zalosna (stoji
uz pjesma). — Gen. pi. jadovapki u nase vrijeme
u Bosni. Oplete vijenac pjesama jadovanki. Bos.
Vila. 1889. 40.

JADOVANE, n. djelo kojijem sejaduje. — Sta-
riji je oblik jadovanje. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu. Jadovanje zalo kusat razumiti. I. T. Mr-
navid, osm.^95. Ved se jadovanja smrtna odpra-
vise. 1)8. Stijene tvojijeh tuzba, tvoga jadovana.
A. Kalic 74. Zaludu im molbe, jadovana. Osvetn.
1, 24. 11' de udar biti za pjevana, il' za tvoga
gorka jadovana. 2, 188. Ma ko de vam pomod
jadovanu? 3, 147.

JADOVATI, jadujem, impf. nidi jadati i 2. ja-
diti (pod 2); maze znaciti i: osjeeati jad u sebi
i ne iskazujuci ga drugima (vidi u Vukovu rjee-
niku i primjer kod 2, a iz Nar. pjes. vuk.). —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. : jadova, impt.
jadiij, part, praet. act. jadovao, jadovala, part,
praet. pass, jadovau). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu: v. jaditi (ima samo ja-
diti se), i ti Vukovu (,sich gramen' ,ingemo').

1. neprelazno. Places i jadujes. Zborn. 47t>.
Jadovase i plakase. 108^. Kim jadom, kadija,
zalosno jadujes? I. T. Mrnavid, osm. 95. U pro-
pasti de se paklenoj muditi, gorjeti, jadovati i
plakati. V. Andrijasevid, put. 269. Da ved suzno
ne jaduje. V. Dosen 99^. Tvoja kuca da jaduje
potle pira. 167b. A kad svrsi vojevati i na mir
se doma vrati, nitko onda ne jaduje. 182ab. Tko
de indi jadovati, tko 1' se nede radovati. 182^.
S nime du cviliti i jadovati. I. M. Mattei 56.
Jedan trnak, koji te jest u ruku ubo, kako te

dini huktati i jadovati? D. Rapid 221. II' je
tuga ostala boz druga, pa jaduje u planini sama.
Osvetn. 1, 1. Nede mu se tiho hladovati, nit' na
istom mjestu jadovati. 2, 41. Tako jadno u mraku
srdagce jadovalo. 3, 8.
3. prelazno.

a. aktivno, samo s objektom jad Hi jade. Jad
jadujem, nikom ne kazujem. Nar. pjes. vuk. 1, 225.
Otide mu jade jadovati. Pjev. crn. 135"*. Sedo
jadna jade jadovati. Nar. pjes. vil. 1866. 436.
Rvase se }eta iekolika i jadova jada raznolika.
Osvetn. 4, 69.

b. pasivno. A kad smraci, opet pojednaci moje
jade jurvo jadovane. Osvetn. 3, 5.

c. sa se, rffleksivno, znaceneje kao kod 1. Vrlo
ti 'e nieni sladko sporainati se, da se nedu vede
toliko jadovati s nelagodnosti moga srca. I. M.
Mattei 192.

jAdOVICA, /. nacineno inie ptici prema ku-
kavica. — U narodnoj pjesnri (moUtvi) na Bracu.
Koje duse krive budu u pakal de odletiti kano
tice jadovice. A, Ostojid.

JADOV16, m. jadan (ptic). — U jednoga pisca
nasega vremena koji je moiebiti ovu rijec i na-
einio. Soko leze ptido smjelovide, }uta ala uz nih
jadovido. Osvetn. 1, 5.

JADOVISTVO, n. vidi jadovitost. — Postaje
od 1. jadovit; t je ispalo ispred s. — U jednoga
pisca cakavca xvii vijeka. Za ispuniti svoju bisnost
i jadovistvo. P. Radovcid, ist. 52.

1. JADOVIT, adj. vidi 1. jadan i 1. jadovan
i jedovit. — Ne zna se, jeli rijec praslavenska,
premda ima i rus. a;\oBiiTi.iii (koji se moze jesti)
i poj. jadovity, ali se kod prvoga, a izgovara je
i moze biti da bi trebalo pisati e/\oBiiTMii, a kod
drugoga ja mole odgovarati nasemu je (e). — U
nasemu jeziku jav}a se pouzdano od xv vijeka
(naj stariji primjer u crkvenom jeziku moze biti
napisan po staroslovenskoj ortografiji), a izmedu
rjecnika u Mikajinu (jadoviti, srditi ,rabiosus,
rabidus, furenter iratus, iracundia effervescens',
a kod paak ima pauk jadovit ,aragno venenoso*
jfalangius'), u Bjelostjencevu (jadovit, cemeren,
jadoven, jadan ,virulentus, venenosus, virosns, vi-
rulons, venenifer; venenatus'), u Jambrcsieevu
(,virulentus, venenatus'), u Voltigijinu (,arrab-
biato, coUerico, stizzoso' ,zornig, zankiscb'), 11
Stulicevu (v. jedovit s dodatkom daje rijec ruska).

1. adj. — Komp.: jadovitiji (F. Glavinid, cvit.
I02i>).^

SI. btrovan. Crtvt jadovityj. Danilo 26. I udri
ga Pariz strelu jadovitu v petu. Pril. jag. ark.
9, 132. (1468). Dvigni od mene jadovitu oholiju.
Transit. 156. Vsu svoju pit otr nikim zeljem
jadovitim. Mirakuli. 83. Zmije jadovite. Korizm.
17b. Ki bi mogal pobignuti od takovih jazikov
jadovitih? 52t). Ajme, strilo jadovita, brzo ti
me dostignu! H. Lucid 214. Treti del, da on
odseli sa vsu modu cuva se pred grihi kako prod
zalimi i jadovitimi zmijami. Postila. d3b. I vsa
mnozica zmisanih spletenih smrdedih jadovitih
crvi clovicaskih zakonov i naredbi. Anton Dalm.,
ap. b3a. Koliko velike i jadovite jesu rane grisne.
S. Budinid, ispr. 27. Jadovite trave. F. Luka-
revid 263. Dali hotje taj tvoja sila i taj tvoj
stril jadoviti. A. Sasin 164. Berudi Paval drva,
vipera jadovita uji ga. F. Glavinid, cvit. 207*.
Od nikoga jadovita (voca) ugriznuvsi upade u
smrt. posl. 6. U zelenoj travi jadovita prozi
kaca. 11. Tva je rana jadovita I. Ivanisevid
322. Otrov biva jadovita. V. Dosen 73b. Jer
ta zmija jadovita sobom hita. 90*. Likarijam
mucnim i jadovitim niko nije podlozan. A. d.

1. JADOVIT, 1, a.

404

1. JADRANSKI

Costa 2, 162. Koji su bill zmije jadovite. D.
Obradovid, basn. 92. Protekla je u tu crnu goru,
iskala je kacu jadovitu. Jacke. 148. Pod gorami
kace jadovite. Nar. pjes. istr. 2, 158.

b. srdit, jutit. Kako jedan lav jadovit. Korizm.
45a. Oni psi jadoviti. 97*. Lav zaboraC«ijvsi
jadovitu narav svoju. B. Kasi6, per. 3. Oboriti
onoga jadovitoga i straliovitoga |;igauta. is, 26.
Jadovit (cesar) zapovida joj glavu odsidi. F. Gla-
vinid, cvit. 21b. Tada jos ved jadovit sudac rece.
47b. Cesar jos jadovitiji rece. 102^. Jadoviti
ovi lav. P. Eadovcid, nac. 70.

2. adv. jadivito. — Komp.: jadovitije (u Be-
linu i u Voltigijinu rjecniku). — Izmedii rjec-
nika u Mikajinu (jadovito, srdito ,rabide, ra-
biose'), u Belinu (jfieramente, con fierezza' ,imma-
niter'; jadovitije ,piu fieramente' ,immanius' 314^),
u Bjelostjtncevu (jadovito ,virulente, venenate'),
u Voltigijinu (.rabbiosamente, fieramente'; komp.
jadovitije ,piu fieramente, piu rabbiosamente' ,zor-
niger, zankischer'). — U svijem priinjerima znaci :
srdito, jutito. Ujezose mahnito i jadovito u kr-
scanske kuce. B. Kasid, per. 54. Tad pristupih
k tmastu osinu ki razkinu jadovito. J. Kavanin
394a.

2. JADOVIT, adj. vidi 2. jadan i 2. jadovan.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulidevu
(v. jadan) i u Vukovu (vide jadan s prinijerima
iz narodnijeh pjesama: I u gori kamen stano-
viti, pod riim sjedi Mujo jadoviti. Kucko Fate,
jadovita bila !).

a. adj. — Komp.: jadovitiji (S. Budinid, sum.
118a). Velmi jadovit Juvenom zejom jes. §. Men-
cetid 14. Kad godi spomenu oni dan jadovit.
111. Ter des cuti jadovite moje pjesni. M. Ve-
tranid 1, 12. Jadovit uzdah tvoj. 1, 65. Zla-
menja se pokazase cudna, strasna i jadovita.
1, 323. Jadovit nepokoj u srcu gojedi. 2, 83.
Neka plac jadovit utjesit bude nam. N. Dimi-
trovid 36. Jere sam zadosti odmaknut jadovit
od tvoje milosti. 40. Ovi svit koji je tuzan vas
i velmi jadovit. 64. Jurve se jadovit sahoh kako
sijeno. 71. I neka usi tve nastojne budu bit na
glas me molitve i na plac jadovit. 76. Nije
stvari gorsije, jadovitije, tuznije i pecalnije od
tej smrti. S. Budinid, sum. 118*. Cviledi nod i
dan u javi i u san, u trudu i suzah i vidiv ja-
dovit, da moj plac i uzdah bez svrhe ima bit.
S. Boba|evid 210. Toliko jadovit vrh ne plac
cicaSe. A. Sasin 279. Ah! kako de, jaoh! do
skora u zalosti jadoviti gorkijem placom svi
zaraniti blizni otoci ! I. Gundulid 8, Da jeste li
pak vidili, ki u trudu jadovitu skoncavase strah
nemili gospodu ouu plemenitu? 35. Jos da pitam
ove gore, jeda one odgovore na me tuzbe jado-
vite. 86. Plakase jadovita mati prid biskupom.
F. Glavinid, cvit. 194^. Ne pristaju jadoviti nasi
krudi. G. Palmotid 1, 10. Raznns|euje tezkih i
jadoviti h zgodjenjih. P. Radovcid, nac. 73. Ta
jo muka mnogo jadovita. T. Babid 12. Jaoh,
sele, jadovita bila! Nar. pjes. bog. 178. Videdi
niovo jadovito stane zgrozi se. I. J. P. Lucid,
izk. 11. Biti de porazene, rece Izaija, toliko ja-
dovito razrusene da ne budo vise razlicnosti. bit.
41. Crna goro, zao mi je na te, u tobi je kamen
stanoviti, pod nim sjedi Mujo jadoviti. Nar. pjes.
vuk. 1, 367. Eto tebi knige jadovite ! Nar. pjes.
petr. 2,272. Poslo mi je knigu jadovitu. Nar. pjes.
juk. 466. Kucko Fato, jadovita bila! Smailag.
moh. 103. Jer ga bojaz i nevoja miti i suzanstva
udes jadoviti. Osvotn. 1, 58. I pristupi crna i
jadovita zinia. Bos. vila. 1892. 172.

b. adv. jad6vito. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevii (v. jadno). Koli jadovito svp vono i blid

(moj obraz). G. Drzid 375. Sve cvijelijahu ja-
dovito. G. Palmotid 3, 173*. Te toliko jadovito
cvilis. Nar. pjes. horm. 2, 517.

JADOVITAN, jadovitna, adj. vidi 2. jadovit.
— Samo adv. jadovitno na jednom mjestu xvii
vijeka. Niko dite malolitno ja spivati jadovitno .
D. Barakovid, vil. 195.

JADOVITI SE, jadovim se, mipf. u Mikajinu
rjecniku: jadoviti se, razjutivati se ,irascor, rabio,
furenter irascor'. — Postaje od 1. jad. — U Stu-
licevu rjecniku ima i aktivno jadoviti, v. jaditi.

1. JADOVITOST, /. osobina onoga koji je ja-
dovit (vidi 1. jadovit). — xvii i xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (jadovitost, rasrcenje
, furor, rabies, ira, acerbitas animi'), u Belinu (ja-
dovitos , fierezza, fierita' ,feritas' 314b), ^ Volti-
gijinu (,rabbia, accoramento, fierezza' ,wnth,zorn').
Jadovitosdu cesar porinut zapovidi. B. Kasid, per.
3. Eadi.zali§na pohotinja od pohleposti i od ja-
dovitosti. fran. 49. Vojska udrije na ^ sve ono
primorje s tolikom jadovitosti. 191. Cinise ga
naj posli s tolikom jadovitosti zlo isprebijati. in.
35. Scinedi da de se pucanska jadovitost zaga-
siti. is. 56. Lupe§tina ucinena s jadovitosdu.
A. d. Costa 2, 145.

2. JADOVITOST, /. u Stulicevu rjecniku: v.
jadane. — Postaje od 2. jadovit.

JADOVITSTVO, n. vidi 2. jadovitost. — ispo-
redi jadovistvo. — Samo u Stulicevu rjecniku.

JADOVNIK, m. vidi jadnik. — U Stulicevu
rjecniku. — 1 kao ime planini. — u Vukovu rjec-
niku : planina u Srbiji (prema Jadovniku ima
drugo visoko brdo koje se zove ,Kukavica') s pri-
mjerom: I Pavlicu ispod Jadovnika. (Nar. pjes.
vuk. 2, 199). — ne znam, misli li kod toga Vuk
na planinu u Staroj Srbiji, vidi: Uvac izviro
vise varo§i Senice iz gore Jadovnika. M. D. Mi-
lidevid, srb. 579.

JADOVNO, n. zaselak u Ilrvatskoj u kotaru
gospicskom. Razdije}. 31.

JADOVNOST, /. samo u Stulicevu rjecniku:
V. jadaiie.

JADOVSTVO, n. samo u Stulicevu rjecniku:
V. jadane.

JADR-, vidi jodr-.

1. JADRA, /. u Stulicevu rjecniku: ,guaina,
fodoro di spada' , vagina' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara. — Nije dosta pouzdano, ali vidi
jedro.

2. JADRA, m. ime muSko, jamacno isto sto
Andrija. — Dolazi kod imena mjesta prije na-
§ega vremena. Na Obliku kod svetoga Jadre.
Stat. po}. ark. 5, 318.

JADRAN, 7n. vaja da je isto §to Jedrone. —
U narodnoj pjesmi naSega vremena. Do Jadrana
bijeloga grada. Nar. pjes. vuk. 5, 76.

JADRANIN, m. covjek iz Jadra. — Plur. : Ja-
drani. — U Vukovu rjecniku: ,einer aus Jadar'.

JADRANKA, /. iensko celade iz Jadra. — U
Vukovu rjecniku: ,eine aus Jadar'.

1. JADRANSKI, adj. koji pripada Jadru Hi
Jadranima. — Od xviri vijeka (prvi put m ruko-
pisu pisanom (rusko-)crkvenijem jezikom), a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,von Jadar'). U kadi-
luku zvomickomt, u predSlu jadranskomTi, u gori
Gucevu. Glasnik. 5, 58. (1791). Antoniju Eogi-
devidu, vojvodi jadranskom. Vuk, nar. pjes. 1, 500.
— / kod imena mjesta. Jadranska Lesnica, selo
u Srbiji u okrugu podrinskom. K. Jovanovid
187.

2. JADRANSKI

405

JAGANAC

2. JADRANSKI, adj. adriaticus. — isporedi
adrijacki, adrijanski, adrijatik, adrijatiuski, adri-
jatski. — U nase vrijeme kod pisaca. Balkanski
poluotok, zamedaseu Dunavom i obalama Ja-
dranskoga mora. M. Pavlinovic, raz;?. 15. — u
Sulekovu rjecniku: jadranski ,adriatisch' ; Ja-
dransko more .adriatisches meer'.

JADRC, 7/1. dva sela : Jadr6 mali i Jadrc ve-
liki M Hrvatskoj m kotaru vrbovgkom. Razdije}. 62.

JADRE, Jadreta, m. hyp. Jadrij. ~ U nase
vrijeme u Istri. D. Nemani6, 6ak. kroat. sud. 33.

JADRENA, /. vidi Jodrene. — Ujednoga pisca
nasega vremena. Jedno6 pade Tatar bojovijestan
u Jadrenu od Moskova kra}a. Osvetn. 3, 17.

JADRENE, n. vidi Jedrene. — Ujednoga pisca
nasega vremena. Rumelija sva do moga Jadre-
ueta stojna. Osvetn. 3, 62.

JADRI6, tn. dem. Jadrij. — U nase vrijeme u
Istri. Jadric. D. Nemanid, cak. kroat. stud. — I
kao pirezime (u Dalmaciji). Schem. siben. 1875. 26.

JADR161, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u kotaru
karlovaikom. Razdije}. 75.

JADRIJ, m. vidi Andrij. — U jednoga pisca
cakavca xv vijeka. Jedan od ucenikof degovib
Jadrij brat Simuna Petra. Bernardin 52. joann.
6, 8. Pojde tada Philip i rece Jadriju, a Jadrij
drugovja i Philip rekose Isusu. 67. joann. 12, 22.

JADROSI6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. jadert. 1876. 52.

JADRTOVAC, Jadrtovca, m. selo u Dalmaciji
u kotaru sibenskom (tal. Castell' Andreis). Repert.
dalm. 1872. 26. — isporedi Jadrij, Jadre.

JADRULIC, m. prezime. — xvi vijeka. Juraj
Jadrulid. Mon. croat. 190. (1505).

JADUl^A, /. vidi jadnica. — V naSe vrijeme
u Srbiji. Pop ^ivojin.

JADAHAN, jadahna, adj. dem. jadan. — Od
xviii vijeka. — Svi su primjeri iz mjesta u ko-
jima se ne izgovara h, te zato se nalaze samo
obliei jadan, jadana itd. (u Dubrovniku hi se ka-
zalo jadahan). Sta to rece jadan? D. Obradovid,
basn. 61. Sto jadane luce ita. B. Radicevi6
(1880) 309. A za nime jadani Nizami. Osvetn.
5,111. Jadana ti sam ! Bos. Vila. 1887. 67. Svojih
misli jadanih se lati. 1892. 163.

JADEN, adj. jadan, uprav je part, praet. pass,
glagola jaditi. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Ferik-Salih, jadena mu majka! Osvetn.
3, 128. Drug nesjetjiv vijek na svjete bio, ne
poslusa, jadena mu majka! 4, 58. Nisu marve
poplasili vuci, no jadenu samorise Turci. 5, 18.
Jaden Brode, tebi fala mala ! 7, 19. Kuku nima
u jadenu stanu! 7, 87.

JADENIK, m. jadnik. — U istoga pisca na-
sega vremena u kojega ima i jaden u znacenu:
jadan. Procvijelio momce jadenice. Osvetn. 6, 62.

JADENE, n. djelo kojijem se jadi (vidi 2. ja-
diti), Jad (vidi 4. jad). Boga vama, jaiiicari Turci!
jadena vam gora u pomo(5i. Nar. pjos. kras. 1, 75.

JAER, m. vazduh, lat. aer. — vidi i jajer. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvin vijeka. Iza-
brani vise zemje u jaeru uzviseni, laki i svijetli
uadrivat 6e isto sunce. B. Zuzeri 340.

JAFET, m. Japheth, ime biblicko. Noe Sema
i Jafeta blagoslovi. M. Maruli6 70. Ti Jafet,
vladaj i brani. F. Glavinid, cvit. xiii. Trim
sinom, t. j. Sem, Kam i Jafet, odluci cast. xiii.
Jafet tredi, kako Mojses pise. M. A. Re}kovi6,
sat. K4a.

JAFETOV, adj. koji pripada Jafetu. Ki od
tira Jafotova sina Noema izajdohu. J. Kavaniii
272i>. Jafetovi u Skandinaviju. M. A. Re)kovi6,
sat. K7*'.

JAFTA, /. ceduja u kojoj je zabilezen (n. p.
strancu, vojniku, svatu) start (isporedi stanovnica),
ttir. jafta, oglas (sto se prilijepi na zid). — U
naSe vrijeme. Svijem beze jafto iznosio. Nar. pjes.
petr. 2, 605. Dok evo ti od grada gradane, iz-
nesose jafte prid svatove. Smailag. meh. 45. Na
jafto ill (svatove) pasa razreduje. Nar. pjesm.
horm. 1, 542. Sve svatove po jaftama baci. 2, 211.
Namirio svate po jaftama. 2, 434.

JAFUCIJE, n. mjesto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Zemja u Jafuciju. Sr. nov. 1871. 474.

JAG, m. mirisno u]e, mirisna mast, tur. jag,
mast, uje. — U nase vrijeme. Dok si mi mlado,
svakom si mi drago ko kutija jaga iz nedara,
cim devojke obrve navlace. Nar. pjes. petr. 1, 70.
Jedna nosi od jaga kutiju. 1, 81. Daiu ti, draga,
kutiju jaga, te navuci tauke obrvice. 1, 137. —
I sastavjeno s kutija kao da je jedna rijec. Iza
kite jag-kutiju. 1, 127.

1. jAga, /. dem. Jagoda (kao ime Sensko i
zivotinsko). — Akc. se mijena u voc. Jago. a)
zensko ime. — xvii vijeka. Doklam bise mlada
Jaga, vsakomu je bila draga. P. Vitezovic, cvit.
64. — b) ime krmaci. — Bastaja, Daruvar.

2. JAGA, /. lov, nem. jagd. — U na§e vrijeme
u Istri. Sad pasiva tuda krajev sin ki je bil na
jagu dosal. Nar. prip. mikul. 15. Dojde kra)ev
sin i danas napocno tamo na jagu. 16. Ta va
gore bil je kra|ev sin va jage. 27. Jaga ,ve-
natio'. D. Nemanid, 6ak. kroat. stud. Iftg. 25.

JAGACeVINA, /. ime bijci, vidi jagocevina.

— U nase vrijeme. Kad opaze da raste cir, uzmu
listid od jagacevine. M. D. Milicevid, ziv. srb.
2, 56. Jagacevina, Primula sylvestris. 2, 73. Ja-
gacevina, Primula acaulis Jacq. (Milidevic), v.
jagacina. B. Sulek, im. 120.

JAGACINA, /. vidi jagacevina. Jagacina, Pri-
mula acaulis Jacq. (Srpski arkiv za cjelokupno
lekarstvo). B. Sulek, im. 120.

1. JAGANAC, vidi jaganac.

2. JAGANAC, Jaganca, tn. ime mu§ko (tiirsko?).

— U narodnoj pjesmi nasega vremena. A Ja-
ganca tursku bujubasu. Ogled, sr. 72.

JAGAN6aTI, jagingam, pf. dobiti (s mukom).

— Kaze se i jagancati. — Bice srodno s jagma,
jagmiti. — U nase vrijeme u Lici. ,Da ja mogu
samo, kako tu i tu stvar od nega jagancati, home
e ve6 nede nikada videti'. J. Bogdanovid.

JAGANCIC, vidi jaganci6.

JAGAl^AC, jaganca, m. mu§ko jagne i jagne
uopce (gdjeko shvaca kao dem.); u nase vrijeme
kod vecine naroda upotrebjava se samo plural ja-
ganci kao mnoSina prema jagne (vidi u Vukovu
rjecniku). — vidi i jagne. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padeMma, osim nom.
sing, i gen. pi. jaganaca. — Ista je rijec sto i
jagnac (koje vidi), samo sto je radi eufonije
umetnuto a medu gin. — Dosta cesto od xvi
vijeka (u starijem primjeru: agantcemb. Zak.
dus. pam. saf. 50 po svoj prilici treba citati n
kao n) n pred c Hi c tnijena se na n: jaganca,
jagancu, jagance itd., ali u nom. sing, i u gen.
pi. ostaje n nepromijeneno i kod onijeh pisaca
sto u drugijem oblicima imaju svagda n, osim
Margitica (u kojega ima i jaganac) i Kanizlica
koji su po ostalijem oblicima nacinili nom. sing.
jaganac (jaganac. Zborn. 48*. 94P moze se citati

J AG AN AC

406

JAGANAC

i jaganac; jaganac. I. Akvilini 261 maze biti
Stamparska pogreska, jer na druyom mjestu ima
jaganac. 271), sto se nahodi i u Bjelostjencevu i
u Voltigijinii rjecnikn. n pred c Hi c ne moze
se reel da je osobina kojega dijalekta Hi govora
nego je uprav po individualnom izgovaranu (a
mozebiti samo i pisanu, ortografiji) pojedinijeh
pisaca; nalazi se ti N. Ranine, Vetranica, Ko-
mulovica, Bandulavica, Mrnavicn, Posilovica,
Margitica, Terzica, Dellabelle, Bacica, Krajica,
Pavlovica, Knezevica, Lastrica, Nenadica, Ka-
nizlica, Favica, Ant. Kadcica, Matovica, Dobre-
tica, Rapiea, Dragicevica (i u nase vrijeme ima
jagance. Nar. pjes. here. vuk. 255 ; S. ^^ubisa,
prip. 175); i n i n nahode se u Kavanina (cesce
n) i u Banovca (cesce A). — Rijetki su primjeri
bez j: aganbcemf.. Zak. dus. pam. saf. 50; aganca.

1. Kra|i6 8, 30; agance. 65. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika]inu (jaganac, jane
,agnus'), u Bjelostjencevu (jaganac, v. agnec), u
Voltigijinu (jaganac ,agnello' ,lanim'), u Stuli-
cevu (,parvus agnus'), u Vukovu (plur. jagaiici
,die lammer' ,agni'). a) u pravom smislu. Ovcu
s agantceniE. Zak. dus. pam. saf. 50. Pod miscu
svoja skupi jagance. N. Eanina 17^. Vidjeh ja-
ganca. 2-1''. Kakoto jaganac krotki koji se vodi
na zaklanje. 95*. U tisucu jaganac pritilijeh. 84^.
Ima biti jaganac bez iskajanja. lOt^. Da bi iz-
blagovali jaganca. 107^, Kako krotki jaganac.
Zborn. 48a. Lav kako jaganac slijedase blagi
red. M. Vetranid 1, 9. Jagance i lave. 1, 44.
Priklono stase jak tihi jaganci. M. Vetranic

2, 108. Kozlidi, jaganci, kopuni. M. Drzi6 210.
S pozudom velikom sam zudio blagovati s vami
ovoga jaganca. I. Drzid 315. S neizbrojnim ja-
gancima. G. Palmotid 1, 119. Ovce zacinahu
jagance sarovite. M. Radni6 45*. Ko jaganac
na ubijene doveden je Jezus bio. I. Akvilini 261.
Kako pravedan jaganac na svetiliste bit doveden.
271. Isukrst bi prikazan kano jaganac neockvr-
neni. S. Margitic, fal. 8. Josip i blazena D. Ma-
rija jaganca ne prikazase. 10. Da se miluje oko
nega kano jaganac oko matere svoje. 31. Bla-
goslov jaganca. L. Terzid 208, Sa svojimi ki
jaganci uklonise vucje stete. J. Kavanin 92b. i
jagance pojodaju. 93^. Ki se oblace kozicami
od jaganca. 377^'. Prikazivase Bogu pravedni
Abel naj pretilije junicice, jagance naj lipse. A.
d. Bella, razgov. 54. Sto tisud jaganaca. I. Dordid,
salt. 197. Blagovane jaganca. A. Badic 300. I
tada se blagovaso jaganac. 300. Sidi prikrotki
jaganac po srid blagih ovcica. M. Lekusic 32.
Poslije kako blagovaSe jaganca vazmenoga. 32.
Koga nede kao krotkoga jaganca gledati. J. Ba-
novac, pripov. 5. Sad je s nama kao mirni ja-
ganac. 27. Kako jedan prikrotki jaganac muci.
J. Filipovid 1, 87''. Jaganca blagovati. P. Kne-
zevic, muk. 10. Pristoji se da naslidujemo ovcicu
koja daje vunu, mliko i jagance. F. Lastrid, od'
218. Jaganca vazmenoga blagovati. test. 101'\
Sada, kako krotki jaganac, on moli otca za gri-
snike. ned. 9. Dnevl vazmeni ili ti svetkovina
od jaganca. 57. Jaganci ginahu. svet. 197^. Koje
volove i jagance. V. M. Gucetid 207. Ko jaganac
on de biti. A. BoSkovideva 43. Ko jaganac tih
i mio. A. BoSkovideva u I. M. Mattel 360. Ka-
kono jaganac pravedni na posvetilisto poveden.
I. A. Nenadid, nauk. 260. S jagancom blagovati
prisnike. A. Kanizlid, kam. 505. Jaganac se ima
blagovati. 512. Da se jaganac s ovcom prikaze.
utoc. 318. Jaganac uskrsni. E. Pavid, ogl. 109.
Kako dakle s nima jaganca uskrSneg blagova.
605. Ova imade dva roga kano jaganac. 681.
Jakno jaganac omucade. S. E,osa 11*. Dr2ati

jednoga jaganca. And. Kadid, kor. 71. Jaganac
vazmeni. Ant. Kadcid 115. Jaganac koga Zu-
djeli prikaza§e. J. Matovid 45. Blagovati ja-
ganca. 88. Bududi svrsena vecera jaganca vaz-
menoga. 190. On ko jaganac miruje. A. Kalid
371. Jaganac prikrotki. D. Kapid 55. I kako
mladi jaganci poskakivale. 292. Gojit zdribad
i jagance mlade. J. S. Kejkovid 2. Zito jidu i
jaganci mladi. 176. Jaganac vazmeni. M. Dra-
gidevid 223. Dao bih mu hi].adu ovaca i pod
nima bijele jagance. Nar. pjes. vuk. 3, 145. I
otesmo trides jaganacah, te dadosmo ovcama ja-
gaiice. 3, 431. Kao vuci bijele jagance. 3, 459.
Momcid cuva jagance. Nar. pjes. here. vuk. 255.
Krade osobito prasce i jagance. Vuk, nar. pjes.
1824. 1, 27. Mesari peku jagance. dan. 2, 109.
U djetinstvu sam cuvao jagance. S. ^iubisa, prip.
175. Jal' de kulu porobit hajduci, jal' do moje
klat jagance vuci. Osveta. 1, 54. Jal' boga|a
privest bolesnika, il' dovesti gojena jagaiica.
2, 18. — b) u teologickom jeziku, misticki je ja-
ganac (jaganac Bozji ili samo jaganac) slika Isusa
Hrista, i znaci nega. prvi je uzrok tome u joann.
1, 29. 36, za iijem jagne sto su po znkonu zrtvo-
vali Jevreji u razlicitijem prigodama, a osobito
0 pashi, vidi i isai. 53, 7 i act. ap. 8, 32 i da]e,
osobito pak apoc. 5, 6 i da]e. Ovo jaganac Bozji.
N. Eanina 30*. Dostojan jest jaganac. 199^.
Tako s Bozjijem jagancem ste vi u druzbi. N.
Dimitrovid 27. O pravedni jagance! A. Gucetid,
roz. jez. 137. Ti koji si oni pricisti jaganac.
137. Evo jaganac Bozi, evo koji odnima grijehe
svijeta. M. Divkovic, bes. IS^J. Jagance Bozi koji
odnimas grijehe svijeta. M. Divkovic, nauk. 441
—412. Evo jaganac Bozji! B. Ka§ic, rit. 63.
Jagance Bozji. I. T. Mrnavid, nauk. 1702. 34.
O jagance Bozji. P. Kanavelid, iv. 106. Jagance
Bozji! P. Posilovic, nasi. 811*. Evo jaganac Bozi.
P. Posilovic, cvijet. 168. Evo jaganac Bozi! S.
Margitid, fal. 32. Evo jaganac Bozi! 33. Evo
jaganac Bozi! K. Magarovid 88. U cvijenu ja-
ganca Onega priblagoga spoznavase sve rezane
lava od Jude. B. Zuzeri ^'5. Prodati onu mnogo-
cinu krv onoga umilenoga jaganca. M. Lekusid
14. Prva misa na kojoj jagaiiac neoskvrneni pri-
kaza samoga sebe Bogu. 38. S kolikimi nemi-
lostivimi pogrdami bi naruzen i porazon oni ja-
ganac prikrotki. 58. U lica umi}enoga aganca
i odkupit6|a pjujes. I. Krajid 8. Podajes zivot
svitu od tvojega tila svetoga i blagoslovjenoga,
aganca u jistinu pricistoga. 30. Pianino, padnite
svrhu nas, i sakrite nas od obraza sidedega svrhu
pristoja i od srzbe jaganca. J. Banovac, razg.
5. A usudujes se k trpezi Isukrstovoj pristupiti
za primiti Isukrsta jaganca. 55. Isukrst, jaganac
neoskvrneni, prolio je ^svoju krv za nas odkupiti.
93. Ufativsi proklete Zudije onoga jaganca krot-
koga. 159. Jaganfie Bozji! blagosov. 353. Zovo
se lav slobodni a drugsa jaganac krotki. pripov.
258. Dajes zivot svitu od tvoga svetoga i bla-
zenoga tila, to jest jaganca neoskvruonoga. B.
Pavlovid 27. Evo jaganac Bozi! F. Lastrid, od'
340. Dostojan jest jaganac primiti kripost. test.
69a. u krvi ovoga jaganca neockvrnenoga. 113*.
Gospodin Bog svemogudi i jaganac. 273*. Po
pristo|u Boga i jaganca. 393^. Zasto se prika-
zivase jane Bogu na posvetiliste za pridzlame-
novane prikazana na krizu neoskvrnenoga ja-
ganca. ned. 57. Jagance Bozi koji dizes grijehe
svijeta. I. A. Nenadid, nauk. 248. Prisveto tilo
neoskvrnenoga jaganca. A. Kanizlid, kam. 34.
Jagance BoZji! fran. 138. Isukrsta jaganca Bo-
zjega molimo. bogojubn. 69. Evo jaganac Bozji!
385. Evo, ovo je jagaiiac Bozji. E. Pavid, ogl.

JAGANAC

407

JAGICA, b.

505. Jagance Bozji koji odnimaS grihe svita. F.
Matic 103. Neie mo6 krv noprocijeiiena ja-
ganca Bozijega rasladit. D. Basi6 31. Isukrsta
Gospodina nasega, tkoji jest pravi jagaAac brez
skvrne jur prstom ukazan od a. Ivana Krstiteja
onizim ri6ma: ,Evo jagaiiac Bozji, evo tkoji od-
nosi grille svita'. Blugo turl. 2, 48^. Budu6i Go-
spodin pun krotfiine i jagaiiac iste tihosti. Ant.
Kadci6 25. Da dostqjno Bogu prikoze prioistoga
jaganca. 98. Jagance Bo2.ji. M. Dobretid 410.
Jagaiiac ubijen od pocetka svita. 1. Velikanovii,
uput. 3, 320. Jaganca cista Jesukrsta. J. Ma-
tovii 52. Ovi 6e s jagancem boj biti. 516. U
krvi jaganca nebeskoga. I. J. P. Luci6, razg. 13.
Ci6a krvi jaganca neoskvriienoga. 116. Desne
Ivanove ruko prst pruzit koji je jaganca ne-
beskoga ukazao. D. Eapi6 20. Jesto li vi oni
koji sto pod poniznim barjakom ovoga jaganca
bili? 74. Ci6a Casti i postovana koje se pristoji
pricistomu jagancu Bozjemu. M. Dragi6evi6 146.

— i dio mise u kojemu se govori : ,Jagance Bozji'.
Na Aganfie Bozji ! I. Kra]i6 65. ,Jagance Bozji'
napomine nam itd. Blago turl. 2, 254. — c) ja-
ganac Bozji, agnusdei, malo jagne nacineno od
voska sto neki katolici nose o vratu kao boiak
(kod bozak nije dobro istumaceno: bozak, a) i
c) jedno je te isto, t. j. moci Hi drugo §to se
drii kao sveto, n. p. komad pnpira na kojemu
je sto napisano iz svetoga pisma Hi uopce iz
rituala, sasveno u platno Hi u kozu te se nosi

0 vratu; u prvom primjeru iz Ka§ica ili ne znaci
da su bozak i agnusdei jedno te isto). vidi: Jeli
stvar ucitavjiva nosit jaganca Bozjega o vratu,
kakono jest obl6aj zvat ga pri katolicim? Blago
turl. 2, 48a. Za tkoji razlog zove se jaganac
Bozji? — Jer u bilomu vosku, od sta jest slozen,
nosi upecatjouu priliku jednoga jaganca. — Sto
zlamenuje ovi jaganac? — Isukrsta Gospodina
nasega. 2, 48*^.

JAGANAD, /. vidi jagnad, — U Stulicevu rjec-
niku: ,magna vis vel copia agnoruoi'. — nepo-
uzdano.

JAGANAK, wi. covjek koji 6uva i pase jagance.

— U Stulicevu rjecniku: ,agnorum pastor'. —
nepouzdano.

JAG ANA V, adj. u Stulicevu rjecniku: v. ja-
ganski. — nepouzdano.

JAGAIsTCA, /. u Stulicevu rjecniku: v. jagnica.

— nepouzdano.

JAGANCE, n. dem. jagne. — U Belinu rjec-
niku: ,agnelletto e agnellino' ,agnellus' b2>^. —

1 u jednoga pisca xvni vijeka mo^e se tako pro-
citati na jednom mjestu: Boze, koji za odkupjene
svita otio si se . . . kako jagance {.jagancze') ne-
oskvrneno na posvetiliste voditi. B. Pavlovi6 56.
vidi i kod jagnece.

JAGANCAC, jagancca, in. dem. jaganac. — U
Stulicevu rjecniku: v. jaganac. — nepouzdano.

JAGANCAD, /. coll. vidi jagance, — Samo u
Stulicevu rjecniku: v. jaganad.

JAGANCATI, jagancam, pf. vidi jagan6ati.

JAGANCE, jaganceta, n. aem. jaganac. — Plur.:
jaganc§,d. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. ja-
ganac.

JAGAI^CENE, n. u Stulicevu rjecniku: v. ja-
ganad. — sasma nepouzdano.

JAGAI^CEV, adj. koji pripada jagancu. Zla-
menjem krvi jaganceve. B. Kasi6, rit. 406. Zla-
menja jaganceva. I. Anci6, svit. xxx. Vrata na-
mazana krvju jagaiicevom. M. Eadnii 335^. Krvi
jaganceve. S. Eosa 144^.

JAGANCICA, /. samo u Stulicevu rjedniku:
V. jagnica.

JAGANCIC, m. dem. jaganac. — desto mj. n
stoji n (vidi kod jagaiac): jagincid. — Od xvii
vijeka.

a. s n. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ja-
ganac) i u Vukovu (plur. jagiiifiici, dim. von ja-
ganci). Poslan k meni kako jedan tihi jaganSid.
B. Ka§i6, per. 157. Jagai'iSid se bez bijega u
zeravi zivoj sprazi. I. Gundulid 170. Uz ov6ica
svoju milu mlad jagaii6i6 travu pase. 353. Za-
povidje prave ubijat jagancide. G. Palmotid 3, 31l>.
Tih jagancid. 3, 169^. Tu sved paBu razne trave
jagancidi, ovce i krave. J. Palmotid 329. Po
plandi§tu jagancidi. I. Dordid, salt. 391, Jagancid
priklan. uzd. 86. Nasrnula si na noga kako je-
doviti vuk na mirnoga jagancida. Misli. 73. O
jagancidi, moji mladnncidi. Nar. prip. vrc. 187.

b. s n. — Izmedu rjecnika u Mika}inu (ja-
gancid, mail jaganac ,agnellus'), u Belinu (ja-
gancid ,agnelletto e agnellino' ,agnellu3' 53b).
Pticam, jagancidem, ribam . . , B, Kasid, nad, 18,
Jagancid je on vazmeni. 77. Svega ruda jagan-
cida pasem dragoj, koj me sreda, da sam vjedni
rob, zapisa. I. Gundulid 140. I toli krat ovce
bijele jagancide (var. jagancide) kote svoje. 318.
Nut' jagancid (var. jagancid) gdi moj veci, igra-
judi od^veseja. 354, Neki mlada jagancida ("do-
nese). G. Palmotid 3, 102''. Od dvaju bili ja-
gancida. A. d, Costa 1, 30. Prilikovo ga jagan-
cidu. A. Kalid 273, Krotki jagancida. D. Obra-
dovid, sav. 3.

JAGANSKI, adj. koji pripada jagancima. —
U Stulicevu rjecniku : ,agninus', — nije dosta
pouzdano.

JAGAE, m. lovac, nem. jager. — xviii vijeka
po sjevernijem krajevima. Lovci ili tako nazvaui
jagari. I, Jablanci 195, Prikladni jelenom ke
kad jagar tira. M. Kuhacevid 122. Uciniti du
vas jagare iliti lovce. D. Eapid 254.

JAGAESKI, adj. koji pripada jagarima. Po-
radi ovih jagarskih Judi. I. Jablanci 195.

JAGAT, m. ime mjestu. — Frije nasega vre-
mena. Jagatt, S, Novakovid, pom, 152,

«

JAGATIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 83. Schem. zagr. 1875, 213.

JA.GAZ, m, vidi jagrz. — D nase vrijeme u
Bosni. A uzjaha debela jagaza, Nar, pjes. juk,
610. Dok je moga gazde i negova jagaza, ja
ne mogu biti gladan. Nar, prip. bos. 1, 3. Zar
si mi jagaza ucurisao? 1, 3. Suno mu donese
nove hajine i kona jagaza. 1, 13.

JAGETA, m. (ili f.?) ime mu§ko (ili Sensko?).

— isporedi Jagetic, — Prije naSega vremena. S,
Novakovid, pom. 113,

JAGET16, m. prezime (po ocu Jageti). — xv
vijeka. Mikula Jagetid. Mon, croat, 320, (1465),

JAGET161, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u ko-
taru novskom. Eazdijej, 47,

JAGI, m. (?) pi. vidi gomojak i gomojika, h).

— U rukopisu prosloga vijeka iz starije knige.
Jagi, tartuffi (Anselmo da Canali), Tuber ciba-
rium Sibth. B. Sulek, im. 120. — nije dosta po-
uzdano.

JAGICA, /.

a. ime ^ensko. radi prvoga primjera vidi Jana,
u drugome maze biti isto, a moze biti i hyp. Ja-
goda. Jagica ali Jane il' ti Jagna. I. Ancid, svit.
217. Nasoj robiiii Jagici. Starine. 1, 111. (oka
1664).

b. ime ovci (liyp. jagoda). u Bruvnu.

JAGICIN

408

JAGLIKA, c.

JAGICIN, adj. koji pripada Jagici. Za Jagi-
cinu glavu. Starine. 11, 111. (oko 1GG4).

JAG16, jn. prezime (od Jaga). — Od xvi vijeka.
Martin Jagi6. Mon. croat. 325. (1552). — U nase
vrijeme i u Hrvatskoj (Vatroslav Jagic); A. Jagic.
Schem. zagr. 1875. 262. i u Bosni. Schem. bosn.
1864. XXVII.

JAGINAC, Jaginca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu hiogradskom. Niva na Jagincu. Sr. nov.
1875. 411.

JAGITA, m. (Hi f. ?) ime musko (Hi zensko ?).

— isporedi Jageta. — Prije nasega vremena. S.
Novakovic, pom. 113.

JAGIZATI, jagizem, impf, micati se tamo amo.
M. Pavlinovic. — isj^oredi jangizati.

1. JAGLA, /. vidi igla. — Samo kod cakavaca.

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,acus'). Ki
nauk mogu dat krosna i jagla i ruka. H. Lucie
287. Sve toj a brez muke, i sve cto bi htila,
hitrost tvoje ruke jaglom bi stvorila. 288. Koji
(mill) ako jednom jaglom probode§ nije ve6e
nadut, F. Vrancid, ziv. 30. Kada sijes, za iglom
ti gre konac, i jagla ucini misto koncu. Nauk
brn. 51*. Ta jaglu provira. D. Barakovic, jar.
27. — u ova dva primjera stoji metaforicki, ali
nije dosta jasan smisao: Vila od Parnasa raci
te slaviti, Jurju diko nasa, u svem plemeniti,
zeli t' postaviti krunu od javora, ako c ostaviti
jagle razgovora, neces prigovora podnosit rad
toga, nego 1' dogovora priplemenitoga. A. Justi-
nijanovic u D. Barakovi6, vil. 363—364. — (Ba-
rakovic odgovara:) . . . ako 6 mi priseci hranu
mi dat osob, zac mores hoteci, a ja te slideci
jaglu cu ostavit, obitam dil veci tve slave pro-
slavit. 361.

2. JAGLA, /. kukuruzovo zrno sto je puklo
kod kokana. — Nepoznata postana (moglo hi
biti srodno s jagoda, isporedi jaglac, jaglika itd.)-

— U Vukovu rjecniku: ,ein durch braten ge-
borstenes korn kukuruz' ,granum zeae tostione
diruptum', cf. kokica.

3. JAGLA, /. ime iensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 113.

JAGLAC, m. ime nekom cvijetu. — isporedi
jaglika. — Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika u
Vukovu (vide jagovcina s dodatkom da se govori
u Barani). Odmah jaglac u gumarku sine. J.
S. Kejkovid 107. Jaglac, rum. aglis, rus. ar.io
(lappago), 1. Primula acaulis Jacq. (Pavid); 2.
Primula veris L. (Vuk, Barana, Spjet, Sabjar).
B. Sulek, im. 120. Jaglac, nekakav zuti cvijet,
koji vrlo rano po grmovima u pro}e6e iscvjota;
djeca ga sa ostalijem cvijecem na Lazarevu su-
botu u vece beru i pro noci u vodi drze, te se
na cvijetnu nedeju rano s liime umivaju, i uple-
tena na drenovijem grancicama nose na jutrenu
cvijetne nedeje na osvedeno; i od nega vijence
pletu, i te vijence naj vise na celnake bacaju'. J.
Bogdanovid.

JAGLAK, m. u Vukovu rjecniku: vide jagluk
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom iz narodne pjesme: I jaglake na nib
omrcio.

JAGLAVlfiElSrE, n. u VoUigijinu rjedniku: ,con-
clusione, chiusa' ,schlu9s'. — Jamacno je pisac
gdje zlo procitao rijec zaglavjene.

JAGLE, /. pi. vidi jagli. Jagle, kaSa. u Posa-
vini. F, Hefele.

JAGLEDNICA, /. u Danicicevu rjecniku: Ja-
gledtnica, blizu Prizrena kao da je planina: meda
j© selu Lubizni crkve arbandelove u Prizrenu

bila ,Jaglednica i kako pohodii Jaglednica nis
po)e i staje se s Posudomt' (Glasnik. 15, 273).
,medu Posudomb i Jaglednicomt' (273). selu je
Posudu isla meda ,otb Jaglednice, kako istece
Jaglednica, i nizb Jagledtnicu kako upada do
mede sri.bici.ke' (274). selu je Selcauima isla meda
,pravo u Jaglednicu' (303). ona kao da je gri-
jeskom jedan put napisana u poznijem prijepisu
,Ogledbnica' koju vidi.

JAGLEN, adj. koji pripada jagli (vidi 1. jagla).
Da kamilija ulize u jaglene usi. Nauk brn. 52l>.

JAGLI (jagli), m. pi. prosena kasa. — V
Hrvatskoj i u Istri. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (jagli, prosena kasa ,puls miliacea Can-
dida, pifa') i u VoUigijinu (,miglio spelato' ,gries').
Jagli, puis setariae, gen. jagal. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. 17. Jagli, puis sotariae, gen. jagal.
28. Jagle, jagli, slov. i jaglici, jeglici, ces. jahly,
po}. jagly, luz. jagi, jaly, jahva (ostupano proso),
rus. Hre.ib (Licben), milium (Belostenec), Panicum
miliaceum L. B. Sulek, im. 120.

1. JAGLICA, /. dem. 1. jagla. — Samo u oso-
bitijem znacenima.

a. vidi iglica, b. — U nase vrijeme u sjevernoj
Dalmaciji. Iglica ili jaglica (u Makarskoj), angu-
sigola. L. Zore, rib. ark. 10, 341. Jaglica, Bel-
lone acus Risso. D. Kolombatovid, pesci. 21.

b. ime bilkama. — isporedi iglica, c, i jaglika.
— Od XVII vijeka. Obajdoh dobar kus otocne
glavice, jeda bib nasa' bus zolene travice, svi-
naka, jaglice ... D. Barakovid, vil. 331. Jaglica,
rus. ar.?iHi^a (Aegopodium podagraria), caucalide
(Anselmo da Canali), hipposelinum (Stulli), 1.
Caucalis platycarpos L. (Petter) ; 2. Orlaya grandi-
flora Hoffm. (Alschinger) ; 3. Erodium cicutarium
Herit. (Visiani), v. iglica; 4. Narcissus poeticus
L. (Visiani) ; 5. Primula suaveolens Bert. (Lambl),
V. jaglika. B. Sulek, im. 120.

2. JAGLICA, /. dem. 2. j^gla. Jaglica (kokica
kad se koka kukuruz). S. Novakovid, nar. zag. 72.
Jaglica ,gerostote kukuruzkorner'. V. Hid iz Srhije.

JAGLICE, n. (?) selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milidevid, kra|. srb. 120.

JAGLICIC, m. prezime. Tu prebise, dragi po-
bratime . . . Jaglicida za Micunovica. Pjev. crn.
23''. Ogled, sr. 56. Jaglicida za Tomanovida.
Ogled, sr. 72.

JAGLICI, m. pi. dem. jagli. ~ U nase vrijeme
u Istri. JaglTdi, dim. jagli, puis setariae, gen.
jaglid. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 38.

JAGLIKA, /. moze biti da postaje od 1. jagla
ili od jagoda. — isporedi jaglac, jaglika, jago-
cevina. — Izmedu rjecnika u Vukovu (1. vide
jagocevina s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

2. jfrauenname' ,nomen feminae'. 3. u zagoneci,
cf. kukrica).

a. ime bijkama. Jaglika, rus. ar^io (Lappago ra-
cemosa), 1. Primula acaulis Jacq. (Gospid); 2. Pri-
mula suaveolens Bert. (Pancid, Vodopid, Lambl) ;

3. Primula veris L. (Vuk, Sabjar); 4. Narcissus
poeticus L. (Lambl, Sabjar Perast), v. jaglica.
B. Sulek, im. 120.

b. u zagoneci (grozd), va(a da se misli na ja-
goda. — isporedi jagjika. Majka kukrica, otac
jaglika (Stamparskom grijeskom jaklika), decica
manita (cokot, grozd i vino iliti rakija). Nar.
zag. vuk, rjecn. kod kukrica. Mati jaglika, djeca
raanita. Bos. vila. 1890. 214.

c. ime zensko. — Od prije nasega vremena.
Jaglika. S. Novakovid, pom. 113. Od Jagliko
Muskobano. u Pjev. crn. 131*.

JAGLIKOV

40'J

JAGMITI, 1, a.

JAGLIKOV, ac^. o g»ri na kojoj rastu jaglike
(vidi jaglika, a). — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. Jedno gora jaglikova, drugo gora brsta-
nova, troco gora kupjenova. Nar. pjes. here. vuk.
334.

JAGLIKOVAC, J^";lik6vcn, m. ime gori. — is-
poredi jagUkov. Jaglikovac (Jaglikovacki kainen)
vrh Suhe Planine u Srbiji u okrugu niskom. M.
D. Milicevid, kraj. srb. 2.

JAGLIKOVAClvf, adj. vidi Jaglikovac,

JAGLIKOVINA, /. itne bilci. — isporcdi ja-
glika. Jaglikovina, bellidis (Vujicic), Bellis pe-
renuis L. B. Sulek, iin. 120.

JAGLOKA, /. ime budiji, curd, u Daruvaru.

JAGLUCICA,/. nejasna rijec u narodnoj pjesmi
nasega vremena. — vidi jagluk i jaglucic. U dvo-
rima devojfica b'jole dvore motijase iglifiicom ja-
gliicicom. Nar. pjes. here. vuk. 273.

JAGLUCI6, Mi. dtm. jagluk. — U Vukovu rjec-
nikii.

JAGLUK, m. vezeni (obicno svileni) ubrusac,
rubac sto se pri sebi nosi za utirane znoja itd.,
tur. jaglyk. — isporedi jaglak. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ein gestiektes
schweisstuch' ,sudarium (aeu pictum)'. Na jednoj
so vodi umivali, o jedan se jagluk otirali. Nar.
pjes. vu^. 1, 266. Umori se, oznoji se; pak se
masi u nedarca, te izvadi svilen jagluk, utr sebe,
pa djfcvojku; pak djevojci jagluk dade: ,Naj ti,
duso, svilen jagluk, oper' mi ga, ub'jol' mi ga'.
1, 391 — 392. Istrunu mi jagluk i marama: u
marami grozdo odnosedi, a jaglukom suze uti-
rudi. 1, 441. Pa ga brise svilenim jaglukom.
3, 496. Iz nedara jagluk izvadila. Pjev. ern. 10^.
Mahati 6e bule jaglucima. 123^. Sinnd sam ti
dolazio, alov jagluk izgubio. Nar. pjes. u M. D.
Milicevic, kraJ. srb. 144. Izvadila jagluk srmom
vezen. Bos. vila. 1888. 119. — IJ jagluk se moze
i zamotati nesto sto se nosi. Pa ih zavi u svi-
leni jagluk. Nar. pjes. vuk. 2, 241. Zavi komat
u vezeni jagluk. 2, 285. Arapove oci izvadio,
oci zavi u tanka jagluka. 2, 468. Pa izbroji hi-
Jadu dukata, u zlatan ih jagluk zavezuje. Nar.
pjesm. horm. 1, S58. tako je i ovo: Po jagluka
slomila igala. Nar. pjes. here. vuk. 4. — Nosi
se i kao rulio. Vije 1' mu se jaglak na ramenu,
kojino sam tri godine vezla? Nar. pjes. vuk. 1, 264.
Ona snimi svilena jagluka. 3, 360. Pa ga pokri
srmali kosujom, a po glavi zlacenim jaglukom.
3, 495. — PoUo je skupa stvar, cesto se daruje
(n. p. kod svadbe). Jel' ti druga vpzen jagluk
dala ? Nar. pjes. vuk. 1, 196. Da mi oce dover
biti, dala bi mu zlatan jagluk. 1, 353. Divne
bih mu ponijela daro: tri jagluka, tanka bpsca-
luka. 1, 384. Sve svatove rodora darivao, kog
jaglukom, koga boscalukora. 2, 517. Nekom
jagluk, a nekom boscaluk. Nar. pjes. petr. 2, 669.
Dade nemu vezena jagluka. Nar. blag. mehm.
beg kap. 340.

JAGLUN, jagluna, wj. vidi iglun. — Jaglun,
Histiophorus belone. D. Kolombatovid, pesei. 11.

JAG^ENAK, m. karaen zrnat, obicno gornak
u mlinu. u Posavini. F. Hefele. — Radi postana
vidi jagli.

JAGi^IKA, /. vidi jaglika, b. Otac im kukjica,
mati im jagjika, deca im manita. Nar. zag. nov.
117.

1. JAGMA, /. tur. jagma, flijen, plijenene. —
Akc. se mijena u ace. sing, jagmu i u voc. sing.
jagmo. — Od xvi vijeka (vidi h), cesto i kod
cakavaca, a cuje se i kod Slovenaca; izmedu

rjecnika u Bjelostjencevu (jagma, jagmeiie, sila,
usilnost, nahrupa .impressio, irruptio, impetus'.
2. jagma nagla i nenadoana ,impotus improvisus,
insultus inopinatus'), u Voltigijinii (,empito, irru-
zione, attacco' ,anfall'), u Stulicevu (,ronixus,
adversus eonatus, obstaculum'), u Vukovu: na
jagmu ,reissend (geht die waaro ab)' ,raptim (veu-
didi)'.

a. praeda, plijen, plijenene. — U rukopisu xvni
vijeka (prepisanu iz starije knige). Trgovac ki
se nade u kom selu, na prvo da suveni onom
robom, ka je za trg, svojo selo, i suveniv aelo,
vanjane; inako uciniv, da mu jo oni trg za jagmu
opceno. Stat. poj. ark. 5, 307.

b. impetus, navala, juris. Rvanja i vcliko seine
jagme nu (crkvu) ne premogu. §. Budinic, sum.
50^. Crkva rvanji i jagmama rvana, jagmovana
bila bi. 156^. Novimi jagmarai juris ponoviso . . .
Kozake jagmom prodiruci ... I. T. Mrnavid, osm.
51. Turkom jagmu daso. 53. Gradu jagmu dase.
B. Krnarutid 34. Nasi tu jagmu odbise. 35. Lum-
barde sve krcajte, tero Malti jagmu dajto. I. Za-
notti, skaz. 5. Svakcas mi jagmu daju. 8. Tri-
nadestekrat sturmu, juris oli jagmu dajuci im.
P. Vitozovid, kron. 140. Nikoliko sil i jagmi ci-
nedi. 174.

e. turba, kad se sijetina oko cega tiska i hoce
da ono grabi, te i jedno drugome grabi i na silu
otim]e. Novae se u ruku iz ruke kotura, jagma
je u puku. A. Kanizlid, roz. 75. I jagma se na
dvi strane oko snase cinit stane. V. Dosen 100''.
Tu se jagma cini, gule kike. 166*. Za misto se
jagma cini. 154'J. Kad se tako kao na jagmu
zivi. J. S. Relkovid 15. — U nase vrijeme na
jagmu stoji adverbijalno, te znaci (n. i). kod pio-
daje kakvijeh stvari) da se ^udi oko onoga grabe
ko ce prije kupiti (vidi u Vukooa rjecniku). Ode
na jagmu kao alva. (kad se sto brzo rasproda).
Nar. posl. vuk. 232. Prodao (na jagmu) kao alvu.
263. I da se lovina dariva na jagmu. M. Pavli-
novid, razl. spis. 384.

2. JAGMA, /. selo u Slavoniji u kotaru pa-
krackom. RazdijeJ. 127.

JAGMATI, jagmam, impf. (?) postaje od 1.
jagma. -- isporedi jagmiti.

II, navajivati na sto (objckat). — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Stane otidose nihove jagmati.

1. T. Mrnavic, osm. 127.

b. grabiti. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Ki i bezstidno svim jagmase cas i pratez. J. Ka-
vanin 229a.

JAGMILO, n. pritornik. M. Pavlinovid.

JAGMITI, j^gmim, impf. postaje od 1. jagma
nastavkom i. — isporedi jagmati. — Akc. se mijena
u praes. 1 i 2 pi.: jagmimo, jagmite, u aor. 2 i
3 sing. : jagmi, u part, praet. pass, jagm^en. —
Od xvu vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,acehiappare, pigliar all' improvise e con forza'
,arripio' ,propriamente significa in eompetenza
con uno o piu prendere una cosa' 15^), u Bjelo-
stjencevu (jagmim, silum jemjem, grabim ,dir-
ripio, depopulor, spolio, in divorsas partes rapio'.

2. jagmim neprestanee ,impetu continenti peto,
impressione continua irrumpo'. 3. jagmim, nava-
Jujem, navudiram ,adorior, invado, facio impres-
sionem, irrumpo, irruptionem facio, aggredior',
v. nadpadam), u Stulicevu (,resistere, obsistere,
arripere'), u Vukovu (,sieh um etwas reissen'
, rapio').

1. aktivno.

ti. impetum facere, aggredi, navajivati, nasr-
tati. a) kad je objekat grad, mjesto, znaci sto i
jurisati. Kada stotinom lit sam grad Bee jagmimo.

JAGMITI, 1, a.

410

JAGNAD

I. T. Mrnavic, oslu. 90. Na Siget navali, jagmi
go, i mori. B. Krnarutic 32. Pride u porat sva
armata vojsko k Malti, pak na vrata, jer ju jagmit
tako jase. I. Zanotti, skaz. 6. Hod' da Malti
daiuo pomo6 koju jagmo. 1'2, Huzrem beg bo-
sanski i Murat beg kliski Zrin grad jagmise, da
ne mogose ga uzeti. P. Vifceeovi<^, kron. 143.
Tokaj grad Turci i Tatari jagmise velikom silom ;
Jakob Eomingor obrani i obdrza grad. 155. —
0) had je objekat ccjade, znaci: nasrtati, pa i
proyoniti. Od svuda nasrtajuc i silom ga jagmec.
A. Georgiceo, pril. If!. Jagme mene, tor me
obticu. I. Zanotti, skaz. 9.

b. auferre, grabiti. Koji jagme stvari crikvene.
M. Bijankovic 100. I jagmi §to je tuje. J. Ka-
vanin 541^. Uzdignuti glavom gori (vragovi) uz-
drzite velicanstvo , nek vas jadna misao mori,
da jagmite jos bozanstvo. 4231j. Koji istiskuju
pineze i jagme dobra crkvena za zlofeinstva
zaknov. Ant. Kadcic 297. Glasovito crno more,
svili suitana desno krilo, list rosjanske jagmi
gore. J. Krmpotid, kat. 34. — U metaforickom
Hi u prenesenom smislu. Djavao jagmi rijefi Bozju
od srca. S. Margitic, fal. 178. A ti sada jagmi
vrime prvo. J. S. Iio|kovi6 186. Tu kopriva
misto jagmi travi. 204. Vrime za zetvu va}a
suho jagmiti. 302. Vrijeme jagmi istinu, da je
zakloni od nenavidosti. M. Pavlinovic, rad. 66.
Strazani bi jagmili bjezana. Osvetn. 6, 75.

3. sa se. — Izmedu rjecnika u VoUigijinii
(,fare impeto, cogliere in competenza, acchiap-
pare' ,am etwas raufen'), u Vukovu (oko sta ,sich
drangen, reissen um etwas' ,rapio, diripio, emo,
distraho certatim').

a. reciprocno, grabiti se med,u sobom. Svit ja-
gme6i se razneso nosila. A. Kanizlid, kam. 375.
Onda s' pocne vojska vsa skupa jagmiti. Jacke.
210. Kad umri Domogoj, sinovi mu se sta§o
jagmiti medu sobom. M. Pavlinovi6, razg. 84.
— Kad je izreceno radi cega se jagme, moh sta-
jati u ace. s prijedlogom za: Za krunu se pocmu
jagmiti. A. Kanizlid, kam. 440. Po deset se za
jednu jagme6i. J. S. Eejkovi6 186. Hi u instr.
s prijedlogom za: Sad kokosi za gnizdi jagme
so. J. S. Rejkovid 196. Posli jagmit za poslom
so ne6e. 440. Hi u loc. s prijedlogom o : Koje o
nem ne jagme se rade. J. S. E,e}kovi6 424. I
djeca se ob okomku jagme. M. Pavlinovi6, razl.
spis. 210.

b. rejleksivno, truditi se i rvati se da se ugrabi
Hi uopce dobije. §to se nemu za boje kaze za
tim se svom snagom jagmi. J. Eajid. pouc. 1, 146.
Sad so jagmi, kada puta ima. J. S. Re}kovi6 381.
Svaki se jagmi na cestiti soj. M, P. Sapfianin
1, 85.

JAGMIVATI, jagmivam, impf. iterativno prema
jagmiti. — isporedi jagmovati. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: jagmivati, jagmivam, frcq. uz
jagmiti.

JAGMl^ENE, n. djelo kojijem ko jagmi Hi se
jagmi. — U Bjelostjencevu rjecniku: jagmene kod
jagma, i u Voltigijinu: jagmene uz jagma.

JAGMOVATI, jigmujem, impf. vidi jagmiti,
1, a, b). — U jednofia pisca xvi vijeka u kojega
ima i pasivni oblik. Vehri progonenja eret§-
caskoga rvu, biju i jagmuju crkvu. §. Budinid,
sum. 53*'. Crkva rvanji i jagmama rvaua jagmo-
vana i bena bela bi. 152*^.

JAGN-, vidi jagn-.

JAGNETIC, in. (moie se iitati i Jagnetic), pre-
zime. — XV vijeka. Ivana Jagnetica. Mon. croat.
86. (1459).

JAGNEZIC, m. (maze se citati i Jagnezic), pre-
zime. — XV vijeka. Valak Jagnezic. Mon. croat.
86. (1459). ^

JAGNI6aE, m. vidi janicar. — U StuUcevu
rjecniku : ,giauizzero, soidato della milizia tur-
cbesca' ,(mile3 apud Turcas notus)'. — Po svoj
prilici StuUi je gdje zlo procitao rijec janicar
u starijoj ortografiji u kojoj gn glasi kao a. —
isporedi jagnicar.

JAGNIJA, /. (moze se citati i Jagnija), ime
zensko, vidi J ana. — Prije nasega vremena. Ja-
gnija. S. Novakovic, pom. 113. — vidi i Jagnijin.

JAGNf JIN, adj. (maze se citati i Jaguijin) koji
pripada Jagniji (Hi Jagniji). — Na jednom
mjestit XV vijeka gdje se ne zna jeli Jagnija (Ja-
gnija) mu§ko Hi iensko ime. Petar sin Jagnijin.
Mon. croat, 77. (1451).

JAGNIK, m. samo u Voltigijinu rjecniku:
jagnik,. jan2i6 ,agnellino, agnelletto' ,lammchen'.

JAGNITA, /. (moze se iitati i Jagiiita) Agues,
ime zensko, isporedi Janeta. — Prije nasega vre-
mena. Jagnita. S. Novakovii, pom. 113.

JAGNA, /. vidi Jana. — Na jednom mjestu

XVII vijeka. Jagica ali Jane il'ti Jagna. I. Anci6,
svitl. 217.

JAGNAC, m. radi znaiena vidi jaganac. —
Drugo -a- stoji mj. negdasnega t. — Postaje od
osnove, sto je i kod jagde, nastavkom bcb. — U
oblicima agntct i jagntct praslavenska je rijec,
isporedi stslov. agntct i jagnBCK, rus. arHei^i.,
ces. jehnoc. — U na§emu jeziku dok je t saci-
navalo slog za sebe, oblici su bili jagntc, jagntca
itd. (radi n vidi kod jagne); kasnije se t u nom.
sing, i u gen. pi. promijenilo na a po opcem
pravilu, a u ostalijem je padezima ostala osnova
jagnc-, ali posto su oblici kao jagnca, jagncu
itd. teski za izgovarane, Hi se i. promijenilo na
a: jaguaca, jagnacu itd.. Hi se umetlo a medu
gin: jagaiica, jagancu itd., pa je od takovtjeh
oblika postao kasnije i nom. sing, jaganac (vidi),
Hi je g ispred n ispalo: janca, iancu itd., pa po
tome i u nom. sing, janac (vidi). po analogiji
prema ovome vaja da je ispalo g i u jagne i u
rijecima §to iz ovoga postaju. — Gdjegdje ima
primjera bez j, vidi daje (i kod jaganac). — Nom.
sing, naj cesce se nalazi, izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,agnello' ,lamm') i u StuUcevu (v. ja-
ganac). i u Danicicevu rjecniku ima agntci. (Hi
agntct), ali jedini primjer sto dovodi pripada
pod aganac (vidi prvi primjer kod jaganac, a)).
Kako ovca na zakojonije veden be i kako agnac
pred regudimi bezglasan. Pril. jag. ark. 9, 102.
(1468). Jagdac dubovni Isukrst ki svita pograbi
grihe. F. Glavinid, cvit. 43a. Evo jaghac Bozji!
F. Glavinid, cvit. 299a. Qvo agnac Bozji! 388b.
Sad je vuk, sad jagi'iac. M. Kuhacovic 35. —
Rjedi su primjeri za ostale padeze, tako s t:
100 ovbct St jagntci (moze se citati i jagntci).
Dec. hris. 12, 4 sta ovtct st jagntci (Hi jagntci).
64. — s a: Po jideniju agnaca. Narucn. 3^.
Agnaca Bozjega, JozuSa dragoga. Jacke. 278.

JAGNAD, /. coll. jaganci (kao mnozina od
jagne), — Govori se s g i bez g: janad. — Od

XVIII vijeka (vidi kod b)). — Izmedu rjcdnika u
StuUcevu (jagiiad, v. jaganad) i u Viikol^u (jagnad
i janad .junge lammer', vide jaganci), Cl) s g.
Otknd 6u im jagnad pripustiti! Nar. pjes. vuk,
3, 431. Zakla§e mi cetrest jagnadi. 4, 38. Stoji
bleka ovce i jagna*. 4, 401. Odvajaju ovce od
jagnadi. Pjev. crn. 244*^. Tolika sila mladida u
jagnad se prometnula. Nar, prip, vuk. 127. U kojoj
su bila zatvorena jagnad, Nar, prip. vrc. 187.

JAGI^IAD

411

JAGNED

Ostase nam jagnad bez ovaca. V. BogiSid, zborn.
492. Dvoje jagnadi i dvoje kozladi. V. Vrcevid,
niz. 337. — b) bez g. Kako se mlada janad pri-
rai'iuje. J. S. Rejkovic 97. Mlada janad koja
jisti uci. 97. Stvoro se u dvoje lijepo janadi . . .
Pocme pitati po dvoru, cija su jaiiad? Nar. prip.
bos. 1, 5. Nomnmo osim ono cetvero janadi.
1, 91.

JAGIsIAR, m. u Stulicevu rjedniku: v. jagnetar,
— nepouzdano.

JAGlSf ATINA, /. u Stulicevu rjccniku : v. jag-
nevina. — nepouzdano.

JAGNE, jagneta, n. ognus, viladi ovan, mlada

ovca. e- stoji inj. negdasnega e, a mozebiti i

11 mj. negdasnega n. — Rijec je praslavenska u
obliku agn(» (agnen) od osnove agne^t (agnent);
isporcdi stslov. agne i jagn^, rus. aina, ces. jehne,
po^. jagniQ. u nasemu jeziku stoji n (isporedi gnoj
i gnoj, gnusan i giiusan), i to vec od prvoga
doba, te u cirilovskijem i glagolskijem spomeni-
cima treba citati n kao I'l (ali moze biti da kod
kojega pisea treba citati n po crkvenom jeziku);
j se izgovaralo ispred a mozebiti djelomice vec
u praslavensko doba, u starijih pisaca (satno u
crkvenom jeziku: Domentijana 52. 25; Dauilo
276) ima i u nasem jeziku primjera bez j, ali
su rijetki. — OsJiova je indoevropska (samo u
Evropi) a%un, isporedi grc. d/urek (mj. diHvo^),
hit. agnus, staroir. uan, — Fo oblicima rijeci
jagriac (vidi) ispada iesto g i kod ove rijeci :
jaue, jadeta, i to od xvi vijeka. — Nema mno-
zine; kao mnozina upotrebjava se jagnad (vidi)
Hi jaganci (vidi kod jaganac). — dvojina je jag-
lieta Hi jaueta (F. Glavinid, cvit. 2451^), u crkvenom
jeziku jagneti (Hi jagneti). Dec. hris. 50. — xiv
vijeka, ali u knigama pisanima crkvenijem je-
zikom, ima za instr. sing, stariji oblik jagnetemi.
(Hi jagnetemt). Dec. hris. G2; jagnetemb. Men.
Serb. 98. (1330). Glasnik. 15, 310. (1318?). — Iz-
medu rjecnika u 31ika}inu (ja6e), u Bclinu (jane
,agnello' , agnus' 53'^), u Bjelostjencevu (jane),
u Jambrcsicevu (jane), u Voltigijinu (jagne uz
jaghac; jane ,agnello' ,lamm'), u Stulicevu (jagne
i jane, v. jaganac), u Vukocu (jagne i jane ,das
lamm' ,agniis'), u Danicicevu (jagne , agnus'). a)
u pravoiii smislu. Ktto ovce pasu, da uzimaju
na DeordijevB dtnt ovtcu st jagnetemt. Mon.
serb. 98. (1330). 2 ovtna i 2 jagneti (moze se
citati i jagneti). Dec. hris. 56. Ovtcu sb jag-
netemb (Hi jagiietemb). 62. Da daju ott pett-
desetb ovcu sb jagnetemt a drugu jalovu i s runy.
Glasnik. 15, 310. (13J8 ?). Posla Abram sina Izaka
da dovede jagne (Hi jagne). Pril. jag. ark. 9, 87.
(1520). I oni vu6i6 veli : ,Kozle i jagne (Hi
jagne)'. 147. Te sam jagne ranio. Nar. pjes.
vuk. 1, 131. Jagne sam klala, te sam krvava.

1, 216. I jagneta prije premaleda. 1, 285. Vala
mu dati jagne peceno. 1, 385 N'jesam jagne
da me zakojete. 1, 398. Provrze se crnijem jag-
lietom. 2, 21. Kolik' jagne od pola godine.

2, 249. Zaspa Jovo kako jagne ludo. 3, 105.
Umi|ato jagne i dvije ovce pose. Umijeno jagne
dvije ovce doji. Nar. posl. vuk. 333. Na Durdev
dan svaki gleda da zako]e jagiie. Vuk, ziv. 28.
A jagne ili jare da vam bude zdravo, musko, od
godine. D. Danicid, 2mojs. 12, 5. Svako magare
prvence otkupi jagnotom ili jaretom. 13, 13. —
bez g. Jest pripravio jaiie menje dati jesti. Zborn.
40"^. Predajudi kako jane blizu vuka. D. Bara-
kovi6, vil. 169. Tako jane s majkom tece, cim
potribu ima od hrane. I. Ivanisevic 156. Iz-
gubjeno jane. P. Posilovi6, nasi. 149'^. Malahno
jane. A. Vitajic, ist. 456. Jane se strize. J. Fi-

lipovid 3, 266"^. Zasto se prikazivase jane Bogu
na posvetili§t6. F. Lastrid, ned. 57. Da priprave
jane. 264. Peceno jane. A. Kanizlic, kam. 496.
Narodi da svaki pucanin nemu posveti jane. E.
Pavic, ogl. 109. I janota prije prema}otja. Nar.
pjes. vuk. J, 286. Joli veco jane za zaklane?
3, 873. Jano poci, a tuku pirjaui. 4, 104. Po-
jala je Setiri ovce z janeti. Nar. pjes istr. 3, 9.

— cesto se isporeduje cejadc (a i zivotina) s jag-
netom radi mirnoce, krotkosti, neduznosti. Jako
agne (ili agi'ie) nozblobivo potefie vt sledt jego.
Danilo 276. Mucen bi i zlostavjen, ali ne otvori
usta svojih; kao jagne na zaklane voden bi. D.
Danifiic, isai. 53, 7. — bez g. Kako jedno jagne
ukroti se. F. Glavini6, cvit. 189''. Miran Eano
jane. S. Margitid, fal. 56. Pravedan kao jane
bez grijeha. Pisauica. 16. Kako jane Isus stase.
P. Knezevid, muk. 34. Kako jane krotak. F.
Lastrid, ned. 317. Mirna i krotka kako jane. I.
J. P. Lucid, doct. 28. — b) u teologickom jeziku.
ad) jagne kao i ovca kaze se o cejadetu Hi dusi
(prema Bogu = pastiru). Obrete tu Jubimojo
svoje agbe Hristomt nabelezenoje. Domentijana
52. Agne ze Hristovo kt pastyru svojemu Hri.stu
vtpijaase. 125. — bb) vidi jaganac, b). Nasred
prijestola i cetiri zivotine, i posred starjesina
jagne stajase kao zaklano. Vuk, otkriv. 5, 6. Do-
stojno je jagne zaklano da primi silu i bogastvo . . .
5, 12. — bez g. No znai li da je Isukrst jane
dobre odkupfujuci? F. Lastrid, ned. 43. — c) ka^e
se cejadetu od mila. Pospavaj, jagne, kod mene.
Nar. pjes. vuk. 1, 346. Jagne moje, E.ade ne-
imare! 2, 207. — bez g. O Tadija, moje jane
drago! Nar. pjes. kras. 1, 42. O Dejane, moje
jane drago! 1, 57.

JAGInEGE, n. dem. jagne. — isporedi jaganco.

— Na jednom wjestu xvi vijeka. Koliko da pravi
jagnece tiho toj. M. Vetranid 1, 154.

JAGNECCE, vidi jagnesce.

JAGNECi, adj. koji pripada jagnetu, jagnadi.

— Badi oblika bez g: jaheci, vidi kod jagne. —
Postaje od osnove jagnet nastavkom (i)j, te se t\
mijena na d, ali ima i nesazdijeh oblika, n. p.
koze janetije. I. Ancic, svit. 68, i prosloga vijeka:
jaiietiju. F. Lastrid, od' 251; jagnetju. I. J. P.
Lucid, razg. 85; i u nase vrijeme ima u pjesmi
radi stiJia janocije. Nar. pjes. horm. 1, 336 (vidi
i u Mikajina i u Stulicevu rjecniku). — Izmedu
rjecnika u Mika]inu: janetje (sic), od janeta
,agninus', a kod koza ima janetja, u Bjelostjen-
cevu (jancdi, jancev ,agninus'), u Voltigijinu (ja-
neci, V. jaucov), u Stulicevu (jagiiotiji t grijeskom
janeci, vidi jaganski), u Vukovu (jagnedi i janeci
,laram-' ,agr.i'), u Danicicevu (jagnodt ,aguiQUs'
s primjerom: PJudu koziju ili jagnecu polagaj na
lanu. IIL jahrb. bd. 53. anz. bi. 116). U nakazi
imajucoj kozu jagnetju svrhu sebe. L J. P. Lucid,
razg. 85. Vise je jagnedih koza na pazaru nego
ovcijih. Nar. posl. vuk. 36. Pod jagnedom kozom
muogo puta kurjak lezi. 251. Prije Durdeva dne
no jedu jagnedega mesa. Vuk, ziv. 28. — bez g.
Dade im odidu od koze janetije. I. Ancid, svit.
68. Niti imajmo dvostrojnosti vucijo i lisicije
nego priprostitost janetiju. F. Lastrid, od' 251.
Jeda koju rid ostru odgovori? Ne, nego s jednim
ponizenstvom i s janedom krotcinom. ned. 59.
Janede (mozebiti stamparskom grijeskom mj. ja-
nede) meso. A. Kanizlid, kam. 245. Nahrani ga
mesom janedijem. Nar. pjes. kras. 1, 15. A do-
nose vino i rakiju, i peceno meso jaiiedije. Nar.
pjesm. horm. 1, 336. Dijelit mejdane o janede i
ovnujske glave. Osvetn. 2, 53.

JAGIsED, jagndda, m. vrsta topole (vidi kod

JAGNED

412

JAGNETOV

jablan). — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osiin nom. sing., i voc: jag-
liede, jagnedi. — -e- stoji mj. negdasneda ^, a
n mozebiti mj. negdasnega n (isporedi jag-ne), ali
se gdjegdje ovo i iizdrzalo. — Bijei je pra-
slavenska, isporedi stslov. agn^di., ce§. jehned
(,amenta; palma'). — Postane nije jasno: moze
hiti srodno s grc. uyvog^ vrsta vrbe, ili (kao §to
Matzenauer misli) moze postati od jagae kao sto
bi grc. ciyfigoi s istijem znacenem postalo od
lUi;, koza. — Moze izguhiti g kao i jagne, vidi
u Mika(inu rjecniku: janet, dub ,haoc populus,
populus nigra'. — I'o zapadnom govoru moze
glasiti i jagnid : Jest od koro jagnida ozgor cep.
M. Katancid 46. — Ofch'A; jagiied nalazi se izmedii
rjecnika uBjelostjencevu (,populus nigra, aegiros'),
u Jambresicevu (.populus alba, nigra'), u Stuli-
ccvu (.populus nigra'), u Vukovu (.der pappel-
baum, die pappel', populus'. cf. jablan). Gro k drivu
jagnedu (moze se citati i jaguedu). Mon. croat.
109. (1498). Jagned, Jagiieda (jana, janac, jani6),
slov. jagned, cslav. agnqd-B, jagnedi., ce§. jeh-
neda, slovacki jahneda, 1. Populus nigra L. (Be-
lostenec, Vuk); 2. Populus treinula L. (Sabjar,
Marinkovic). B. Sulek, im. 120. — I kao ime
mjestu u Srbiji u okrugu kragujevadkom. Niva
u Jagnedu u selu Lapovu. Sr. nov. 1867. 584.

JAGNEDA, /. vidi jagned. — Moze biti pra-
slavenska rijcc, isporedi ces. jehneda (Populus
alba), ali se u nasem jeziku javja istom u naSe
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide jagned).
Jagneda, 1. Populus tremula L. (Lazi6, Pancic);
2. Populus nigra L. (Sabjar). B. Sulek, im. 121.

— Kaze se i jagnida (i u istocnom govoru). Vraii
ot jagnide. P. Boli6, vinodj. 2, 310. i kao ime
mjestu u Srbiji u okrugu §abackom. Zemja u
Jagnidi. Sr. nov. 1867. 67.

JAGNEDOV, adj. koji pripada jagnedu, jagne-
dima. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu: ,po-
puletus' (sic), u Jambresicevu (,populeus'), u Stu-
licevu (.populeus'). Jagnidovo drvo. I. Jablanci
196. U velikom bakracu kuva se li§6e leskovo,
topolovo i jagriedovo. M. D. Mili^evic, ziv. srb.
2, 40. — I kod imena g^ive. Jagnedov skripa},
dobra gjiva za jolo (Sabjar). B. Sulek, im. 121,

JAGNEDOVAC, Jagnodovca, m. selo u Hr-
vatskoj u kotaru koprivniikom Kazdije}. 113.

JAGNEDOVINA, /. vidi jagned, uprav drvo
od jagneda. — U nase vrijeme. U meka drva
brojo se : omorovina, jelovina, borovina, ari§o-
vina, lipovina, vrbovina, jablanovina, topolovina,
jagnedovina. E). Popovic, poznav. robe. 364. Jag-
nedovina (Sabjar), v. jagned. B. Sulek, im. 121.

JAGNEDE, n. coll. mnogo jagneda, mjesto
gdje jagnedi rastu. — Stariji je oblik jagAedje.

— U Bjelostjencevu rjecniku : jagned jo, mesto
gde jagiiedi rastu ,populetum' ; u Jambresicevu:
jagnedje ,populetum'; u Stulicevu: jagnodje ,po-
puletum'.

JAGNENCE, n. dem. jagne. — Od xvn vijeka
(bez g). Kad ja stadoh popu pla6at na krstinu
po ovninu, na snppcence po jagnenee. Nar. pjes.
vil. 1866. 384. Cuvah ovce tri godine, jagnenee
mlado. 1867. 284. — bez g. Sjedi prikrotko ja-
nence po srijedi blagijeh ovcica. P. B. Baksi6 29.
Vuci gladni uhvatiSe iaiience prikrotko. 77.

JAGNENE, n. djelo kojijem se (ovca) jagni
(jani). — 1 bez g: janeiie. — U Vukovu rjec-
niku: jagneAe i janene. — U Stulicevu rjecniku
()ag6ene, v. jagahad) stoji kao kolektivno ime,
ali je to sasma nepouzdano.

JAGlSlESCE, n. dem. jagde. — Badi postana

isporedi djetesce. — Stariji je oblik jagnecce i
nalazi se samo u naj starijim (Divkovicevijem)
prwijerima (bez g). — Od xvn vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (jagnesce ,agnelletto e agnel-
lino' ,agnellus' SSb), u Stulicevu (jagdesce, v. ja-
gadac), u Vukovu (jagdefice i janesce, dim. v.
jagne). No imade poniznije zivine od jagde§ca.
I. Ancid, svit. 250. Jaganca aliti jagnesce musko.
And. Kacid, kor. 71. Ali ide jagnesce preko poja
blejedi . . . Uze Stevan jagdesce. Nar. pjes. vuk.
1, 131. — bez g. Tih kakono ti jedno janecco.
M. Divkovic, bes. 18t>. Jostere se obicaji ovcica
svako godi§te jadecce objaniti. 465^. Muoca
kakonoti jadecce koje strjgu. M. Divkovid, nauk.
25. Hodjase kakonoti jedno jadecce. zlam. 12.
Kako vuci gladni uhvatiSe jadesce prikrotko. M.
LekuSid 66. Kako jadesce muca. F. Lastric, test.
160a. Tada 6e vidit sina fioviSanskoga doodecega
ne malasnim ditescom, kao jadesce u ubo2tvu i
ponizenstvu krotka. F. Lastrid, ned. 6. Kako
jadecce mucao je. A. Kanizlid, uzr. 108. Drzase
se Isus kano jadesce. E. Pavic, ogl. 623. Ka-
kono jedno mirno jadeSce. And. Kacid, kor. '22.
Kada se jadesce jurve izleglo. I. Jablanci 130.
Po ovima istima stopama isao je Eok jos od
cvatude svoje dobi, jadesce pravedno. A. Tomi-
kovic, gov. 240. Nistar mi ni dilila nego jednu
ovcicu i to jedno jadesce. Nar. pjes. istr. 6, 42.
Kad ga hvali jadesce blejadem. Osvetn. 3, 25.

JAGNETAN, jagdetna, adj. koji pripada jag-
netic, jagnadi. — U Belinu rjecniku: jadetni ,di
agnello' ,agninus'; jadetno meso ,carne di agnello'
,caro agnina' ; ko2a jadetna ,pellis agnina' b'S^ ;
u Voltigijinu: jagnotan, v. jagdetni; jagdetui ,di
agnello' ,lammerues'; u Stuli6evu: jagdetan, v.
jagadski.

JAGNETAR, m. covjek koji pase i cuva jagnad.

— U Stulicevu rjecniku: ,agnorum pastor'. —
tiepouzdano.

JAGNETI6, vidi Jagnetid.

JAGNETIN, adj. vidi jagdedi, jagdetan. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (bez g). Jadna ovcica
poznajudi glas jadetin. A. Vitajid, ost. 261.

JAGNETINA, f. jagneda koza; jagnece meso.

— / bez g: jadetina. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (jadetina, kozica od jadeta
,pellis agnina'). M^e/mM (jadetina ,pelle di agnello'
,pellis agnina' d3^), u Bjelostjencevu (jadetina,
jadede meso , agnina caro, agtiina'), u Voltigijinu
(jadetina , agnina, carno d' agnello' ,lammfleisch'),
M Stulicevu (jagdetina ,pellis agnina'), u Vukovu
(jagdetina i jadetina, 1. ,das lammerfleisch' ,caro
agnina'. 2. ,da8 lammfell' jpellis agnina'), u Da-
niiicevu (jagdetina ,pellis agni'). a) koia. Jagde-
tinu vBsaki. da daje (manastiru). Mon. serb. 98.
(1330). Da ne davaju ni jagtdetintb (pisano s u)
ni kogare dohodtka. Dec. hris. 64. Da imi. ne
uzimaju Itna ni jagdetint. Glasnik. 15, 276.(1318?).
Ni Itna ni jagdetine da ne daju. 305. Da daje
stasb jagdetinu i isportkt. 305. O biri i o jagt-
detinahfc, mitropolitL temt da ne oblada, razve
igumtnt. 308. Da daju otb kleti§ta jagdetinu
i isporkb. 310. — b) meso. Is otole, orletino !
nije ovo jagdetina. Nar. pjes. here. vuk. 239.
Ne samo jesti jagdetine nego i odvojiti jagde od
majke pre Durdeva dne drio mnogi da jo gre-
hota. M. D. Milidevid, 2iv. srb. 1, 21.

JAGNETOV, adj. koji pripada jagnetu. — U
jednoga pisca naSega vremena (u oba primjera
jagne se shvaca kao cejade, vidi jagde, b) bb)).
Sakrijte nas od lica onoga §to sjedi na prijestolu
i od gdeva jagdetova. Vuk, otkriv. 6, 16. Docte

JAGNETOV

413

JAGODA

svadba jaguetova, i zena negova pripravila se.
19, 7.

JAGNEVINA, /. vidi jagi'ietina, b). — U Stu
licevu rjecniku: ,carno di agnoUo' ,agnina'.

JAGNEZIC, vidi Jagneiid.

JAGNICA, /. zensko jagne. — Akc. se mijena
u gen. pi. jagiuca. — 1 bez g: janica. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u lielinu (jaiiica ,agnena,
pocora giovane' ,agna' 53''), u Voltigijinu (jag-
I'lica ,agnellina, agnollotta' ,liimmchen'), u Stuli-
cevu (jagnica ,parva agna'), u Vukovu (jagnica,
zensko jagAo ,Gin weiblichos lamm' ,agna' s do
datkom da se govori u Crnoj Gori). Pri nogo
voju svu prignuti uzbudo, jagnicu (jamacno ovako
ne treba citati nego Hi jagnicu Hi janicu) mr§avu
darovat da bude. I. Gundulid 155. Svaka ovca
po jagnicu dala. Nar. pjes. here. vuk. 336. Vara,
vari jaricG da so radu jarice i bijele jagiiice.
Vuk, ziv. 2. — hez g. Dobata sva bijela starica . . .
kakono jaAica. M. Votranii 2, 191. Kakono
jodna jaiiica tebi so jest darovala. F. Vrancic,
ziv. 18. Pitoma (ce) janica dvi majke pomuzti.
I. T. Mrnavid, osm. 115. Istom siti da razbludu,
nek Janice grabne budu. I. Kavanin 216^. Da
janicam stat nij' zdravo vuka blizu. 368*. Ja-
nice i musko glavice i svake sre^ice. Vuk, ziv.
1. — 1 kao ime kravi: janica. F. Kurelac, doni.
ziv. 24.

JAGNICaR, m. vidi janicar. — Hi po krivom
citanu (isporedi jagni5ar) Hi po krivoj etimolo-
giji (kao da postaje od jagne). — If jednoga
pisca Diibrovcanina xvi vijeka. I ses tisu6 jag-
nicara. A, Sasin 177^.

JAGNICICA, /. dem. jagnica. — I bez g: ja-
nicica. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (janicica ,agnelletta o agnellina' ,agna
parvula' 53^) gdje se naj prije nahodi, u Volti-
gijinu (jagnicica uz jagnica), u Stulicevit (jagni-
cica, V. jagnica), u Vukovu (jagnifiica, dim. v.
jagnica s primjerom iz narodne pjesme: Provr6'
6u se jagnicicom). Ufaticu jagnicicu. Nar. pjes.
vuk. 1, 435.

JAGNICKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. ja-
gauski. — sasma nepouzdano.

JAGNIC, m. musko jagne (ujedno i deminutiv).
— I bez g: janid. — Od xviii vijeka; a izmedu
rjecnika u Belinu (janid ,agnelletto e agnellino'
,agnellus' 53'') gdje se naj prije nahodi, u Stu-
licevu (jagnic, v. jagaiiCac), u Vukovu (jaguio,
vide jagne s dodatkom da se govori u Dubrov-
niku). Sad jagnide, nok ima voseje. M. A. E.e|-
kovid, sat. Ld''. Poziv^u igrajude jagnide na
ugodne pase. L7a. Navrvjese okolo nega Bog
zna koliko jagiiida. Nar. prip. vuk. 127. — bez
g. Te se je liezin sin bavio cuvanem janica.
Nar. prip. bos. 1, 91. — U Dubrovniku se kaze
u prenesenom. smislu o vrsima morskijeh valova,
kad se s jakoga vjetra s kraja (sjevernoga, bure,
istocnoga) razlijevaju s bijelom pjenom. ,Ima ja-
koga (freska) vjetra, eno su po moru sve jag-
nidi'. P. Budmani.

JAGNID, m. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 184. — vidi jagned.

JAGIsTIJA, JAGNIJIN, vidi Jagnija, Jagnijin.

JAGNILISTE, n. vidi jagiiilo. — U jednoga
pisca nasega vremena. Crna zem}o, jeli tebi zao
sto de tvoje potavniti lisce, ... pa u tebi jurve
rasti nedo nit' bjelica nicati pSenica, nit' na tebi
lioj biti vrsaja, nit' bijeloj jagiiilista marvi?
Osvetn. 2, 127.

JAGNILO, n. mjesto gdje se jagne ovce. — Od

XIV vijeka, a izmedu rjednika u Htulicevu (,locu8
ubi oves foetant'), « Vukovu (mjesto gdje se
jagiie ovce ,ort wo die schafe lammon' ,locu8 ubi
oves pariunt', cf. jagiiivo), u Danidicevu (,agnorum
stabulum'). UtesaSe mode Sredbuomu Selu ot
Kuztmina u Dtmitrova jagnila (maze biti i ime
wjestu, isporedi dale). Dec. hris. 26. 95. Vlasi
jagLuila da grade. Glasnik. 15, 310. (1348?). Jag-
nilo, mjesto dje se ovce jagiie. S. Budmaiii 419=>'.

— bez g: jiliiilo. Eno je doma u jaiiilu. V. Vr-
devid, niz. 117. — I ime mjcstima u Srbiji. a)
selo u okrugu kragujevadkom. K. Jovanovid 120.

— 0) selo u okrugu vranskom: Jagiiilo (ili Babin
nos). M. D. Milidevid, kra|. srb. 303. — c) mjesto
u okrugu biogradskom. Niva u Jagiiilu. Sr. nov.
1870. 45. — d) mjesto u okrugu knezevackom.
Niva u Jagiiilu. Sr. nov. 1875. 887.

JAGNILO VIC, m. prezime. — U narodnoj
pjcsmi XVIII vijeka. U tamnici stojase Kornjone
Jagiiilovidu. Nar. pjes. bog. 136.

JAGNITI, jagiiim, impf. postaje od osnove sup-
stantiva jagiie nastavkom i. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. : jagiii). — Moze biti i bez g :
jaiiiti. — Od xvi vijeka (vidi kod 2).

1. aktivno.

a. (subjekat je ovca) radati (jagne). — Izmedu
rjecnika u Vukovu (jagiiifci i jaiiiti ,Iammon' ,odo
agnum, enitor' s primjerom: Ova ovca jagiii svake
godino po dvoje jagaiiaca). Jaguit ,fetare la pe-
cora'. S. Budmani 419^.

b. (objekatje ovca) iuvati ovcu dok bude sjanna
i dok se ojagni. — U nase vrijeme. Tredu §a}e
da rau jagiii ovce. Nar. pjes. here. vuk. 335.
Jagiii ovce Eugovac Stanisa u nekakve voji-
novske luge. Nar. pjes. u M. D, Milidevid, ziv.
srb. 1, 21. — bez g. Ovce cuva i ovce mu jaiii.
Nar. pjes. petr. 1, 46. Ovce jaiii, dragu zaii.
1, 67.

3. sa se, rejleksivno, o ovci, radati (bez ohjekta).

— Izmedu rjecnika u Stulicevu: jagiiiti se ,foe-
tare (de ovibus)' i u Vukovu: jagiiiti se i jaiiiti
se ,lammen' ,pario (de ove)' s primjerom: Ovce
se jagiie vec. — Jagne se ovcice. M. Drzid 428.
Mnogo su mu so ovce jagiiile! M. D. Milidevid,
kra}. srb. 522. — bez g. Kad se jane u planini
ovce. Nar. pjes. petr. 1, 104.

JAGNIVO, n. vidi jagnilo. — U Vukovu rjec-
niku : jagiiivo i jaiiivo ,das lammen' ,agnorum
partus' s dodatkom da je stajaca rijec i s pri-
mjerom : ,Da gi'dne crkve! a bijesni svetaca! cudna
mjosta za jagiiivo! ustavite kone, da se pusta
Boga namolimo !' ipripovijedaju da jo rekao ne-
kakav Hercegovac kad jo udario pored nekakva
velikog namastira), cf. jagiiilo.

JAGOCA, /. ime bi^ci. — Vala da postaje od
jagoda. Jagoca, Jagoce, Jagocina, Jagocevina
(Vuk), Primula veris^ L. (Sabjar, Stative), v. ja-
gacevina, jagac. B. Sulek, im. 121.

JAGOCE, n. (?) vidi jagoca.

JAGOCEVINA, /. vidi jagoca. — U Vukovu
rjecniku: ,art pflanze' ,herbaG genus'.

JAGOfilNA, /. vidi jagoca,

JAGODA, /. bacca, acinus, isprva svaki omani
oblastt plod, osobito ako je mesat i sjeme (sa
svojom korom) stoji u samome mesu a ne kao u
kucici, po tome se zove jagoda 2>iod kod grozda,
brsjana, lovorike itd. (a i kod smrijcka premda
nije ba§ mesat); n. p. jabuka, Oikorusa nijesu
jagode, jer im je sjeme u kucici, a nijesu ni
breskva ni kajsija ni sliva jer su velike. — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. jagoda, rus. jiro/^a,
ces. jahoda, po}. jagoda. po lit. iiga (s istijem

.TAGODA

414

JAGODICA, a, a).

opcijem znacenem, i s osobitijem: tresna) korijen
hi bio og i mozc biti isti sto je kod lit. i°iglis,
mladica, uglus, bi^kn; ove bi rijeci onda srodne
bile H nasijem jaglac, jaglika i drugijem od iste
osnove jagl. ne maze se reel da je indocvropska
rijec (lat. acinus Hi acinum po svoj prilici nije
srodno). — Izmedii rjecnika u Vrancicevu (ja-
gode ,fraga'), u Mikajinu (jagoda od koga stabla
jb.accha'), u Belinu (,acino, il granello dell' uva,
ellera o siniili' , acinus' 20^ ; ,coccola e bacca,
come di lauro e simili' , bacca' li)?^), u Bjelo-
stjcncevu: (u dodntku) ,fragum'; jagoda vsakoga
sada ,bacca, baocula, acinus, corymbus' ; u Jnm-
bresicevu (,fragum'), u VoJtig jmu (,acino, gra-
nello d'uva; fragola' ,'weinbeerkeru; erdbeore'),
u Stulicevu (, acinum, acina, acinus, bacca'; ja-
goda, Hi jagoda podzemjnha, vo(?e ,fraga'), u Vu-
kovu (1. ,die erdbeere' ,fraguni'. u Dubrovniku
se kaze ,jagoda pozenQ|usa'. 2. ,frauennanie').

a. nopce, u znacenu kno sto je sprijeda ka-
znno. E,izi grozdovje, jere su nih jagoda zrele.
Anton Dalm., nov. test. 2, 195. apoc. 14, 18. Ja-
goda grozdja ,acinus vinaceus'. A. d. Bella, rjefen.
iiy^. 35'ja. Prozdro bi ga u jagodi grozdja. (Z).
Poslov. danic. Jagoda grozdja , acinus nvae'. J.
StuUi, rjecn. Jagode od sepurina ra8tav|ati. P.
Boli6, vinodjel. 2, 59. Zrelost grozda pukazuje
se, ako je petf^Jka jagoda mrka i suva ... 2, 125.

— Aptiue jagode. P. Bolio, vinodjel. 2, 145. —
Jagoda od brstrana ,corymbus'. J. Mika|a, rjecn.
Uzmi jagoda od brstana. J. Vladmirovi6 21. —
Jagoda cr)one masti ,cocca, herba o friitice coc
le cui coccole si tingono panni in rosso c pavo-
nazzo' , coccus'. A. d. Bella, rjocn. 197*. — Ja-
goda cipresova. J. Mika|a, rjecn. kod fiipresov.

— Jagoda od kupine, kupinaca ,mora rubi'. J.
Mikaja, rjecn. — U|e ozeto iz jagoda maslin-
skijeli. J. Matovic 277. — Jagoda od smrijeka,
smricka , bacca juniperi'. J. Mikaja, rjecn. Ja-
gode od smreko ,il frutto del ginepro' ,iuniperi
bacca'. A. d. Bella, rjecn. 344*.

b. u osohitom smislu. a) Fragaria vesca L.,
poznato crveno mirisavo voce sto raste u travi
i zri na krajii proleca. ovo je znacene naj po
znatije u nase vrijeme (vidi i u rjecnicima). aa)
naj cesce stoji same. Svo cemo pribivaoce pozo-
bati kano jagode. E. Pavi6, ogl. 152. S golim
grlom u jagode (podi ill dignuti se kad pode kud
nespremjen kao gto treba — kao da bi coek
posao da bere jagode, a ne ponio suda nikakvoga).
Nar. posl. vuk. 283. Hvajene jagode, prazne ko-
tarice. 841. Jagoda, cslav. jagoda, rus. aro^'^a,
bug. jagodt, ces. jahoda, po}. jagoda, lu2. jagoda,
jagvoda, jahodka, Fragaria (vesca) L. (mletacki
rukopis, Vuk, Brek). B. Sulek, im. 121. — bb)
uz druge rijeci sto ogranicuju znacene. Jagode
od travo ,fraga'. J. Mika|a, rjecn. Jagoda- po-
zemjulia, Jagoda-pozemjusa, rus. 3eM.iflH0Ka, bcm-
jiHHHua, aeM.ijiiiKa, po|. poziemka, Fragaria (vesca)
L. (Pizzelli, Skurla). B. Sulek, im. 121. vidi i
u Stulicevu i u Vukovu rjecniku. — b) vidi ku-
pina. M sjevernoj je Dalmaciji ovo znacene i bez
pridjcva. P. Budmani. Crne jagode ,der brombeer-
strauch' ,Rubus fruticosus'. Gr. Lazi6 185. — c)
zrno grozda. — u Voltigijinu rjecniku.

c. osobito znaiene ima i s nekijem pridjcvima
(vidi i h, a) i b)).

(i) Jagoda crjena, rus. aro,;\a suixyHKona, Phy-
salis alkekengi L. (Sabjar). B. Sulek, im. 121.

b) Jagode svracije, rus. copoHbn jiro/^ti (Blitum
virgatum), Blitum capitatum L. (Lazi6). B. Sulek,
im. 121.

d. 11 prenesenom smislu, nesto sto je nacineno
tako da je slicno pravoj jagodi (u primjerima

tane). I suha olova ko budu6 raskova na drobne
jagode, ter gre van obrova gdi Turci doliode ;
docekaf prigode doli se pak sleze, gdi oci po-
godo, tad pusku ozeze. D. Barakovid, vil. 78.
Ter jagoda od olova da bi srce tvo'e probila.
217.

c. u prenesenom smislu, kad oteku neke zlijczde
(osobito n grlu Hi oko vrata), zovu se jagode po
slicnosti. — Od xiv Hi xv vijcka, a izmedu rjec-
nika u Mika\inu (vidi kod glanda). O jagode (to
je nekakva bolest u ustima ili vratu. V. Jagid).
Srodovjecn lijok. star. 10, 88. O jagode. Vi.zmi
kupr.SB i raztzvi i podrtzi vb usta i razydet se.
102. — I u nase vrijeme u Dubrovniku: ,Ovemu
su se djetetu napole nekakve jagode po vratu',
a inisltm da se kaze i o drugijem zlijezdama
(n. p. ispod pazuha, na bcdru itd.). P. Budmani.

f. vidi jagodica, b. Jer kada, gospoje, pogledas
na mene, nasmijav tej tvoje jagode rumene . . .
H. Lucid 204.

g. kaze se od mila zenskome ccladetu. O ja-
godo, za'vo moja. Nar. pjes. here. vuk. 282. Znam,
devojko, znam, jagodo. Nar. pjes. petr. 1, 127.

11. ime domacijem zenskijem zivotinama (vnjn
da od mila kao kod g). a) ime kravi. F. Ku-
relac, dom. ziv. 24. — b) ime ovci. F. Kurelac,
dom. ziv. 32. — c) ime kozi. u Bastaji.

i. ime zensko, isporedi g. — Od prije nasega
vremena. Jagoda. S. Novakovid, pom. 118. Red
dopao Jagodi zaovi, al' ne smije Jagoda devojka.
Nar. pjes. vuk. 1, 584. To je bila Jagoda de-
vojka. 1, 586. Rano rani Jagoda na vodu. Nar.
pjes. petr. 1, 258. Ranila je Jagoda na vodu.
Nar. pjes. istr. 2, 124.

k. ime mjestima.

a) u narodnoj (?) pjesmi xviii vijeka bice Ja-
godina (koje vidi). Princip pade srod po|a Vra-
cara, Brandeburgo na poje Pancevo, kraj po)acki
pade sred Zemuna, a moskovski pade u Jagodu.
Nar. pjes. bog. 320.

b) gora u Bosni. F. Jukid, zemj. bosn. 34. 71.

JAGODACA, /. ime svini. u Terezovcu.

JAGODAK, >«. ime prascu. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.

JAGODAN, jagodna, adj. koji pripada jago-
dama; koji je nalik jagodi. — Od xvin vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. zrnan). Imado
opet stabro od jagoduovoga voda. I. Jablanci
18G.

JAGODA NA, /. ime mjestu. — xi vijeka. ,In
Jagodana'. Doc. rack. 171. (1080 — 1085).

JAGODARAK, Jakodarka, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu jagodinskom. Niva u Jagodarku.
Sr. nov. 18G3.' 204.

JAGODAST, adj. koji rada jagode (ovako je
tumaccno u rjecnicima; ali mislim da bi pravo
znacene hilo: koji je nalik na jagodu). — U Be-
linu rjecniku: ,cho ha coccole' ,baccatus' 197*, i
u Stulicevu (uz jagodav).

JAGODAV, adj. vidi jagodast. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,baccis abundans'.

JAGODICA, /. dem. jagoda. — Bijec je stara,
isporedi stslov. jagodica, rus. aro,^ima. — Izmedu
rjecnika u Mika(inu (jagodica, mala jagoda ,bac-
cula'), u Belinu (,coccolotta e coccolina' ,baccula'
197a), u Stulicevu (1. , bacca minor, baccula'. 2.
,gena'), m Vukovu (1. dim. v. jagoda. 2. jagodico,
pi. ,dio wangen' ,genae').

a. M pravom smislu.

a) kod grozda. Kako so kruh dini od mlogoga
zri'ia i vino iz mlogo jagodica. A. Badid 308.
Jer kako se kruh dini od puno zrna i vino od

JAfiODICA, a, n).

415

1. JAGODNACA

puno jagodica. J. Banovac, razg. 227. Vino iz
mlogih grozdenih jagodica skupjeno. I. Velika-
novi6, uput. 3, 454.

b) kod kupine. — mislim da amo inipada ovaj
priwjer: 6rne oci tvoje kot dvi jagodice. Nar.
pjes. raikul. 165.

c) Physalis alkekengi L., vidi mohunica, mjo-
hurac. Jagodice, Physalis alkekengi L., |oskovac,
pupator. u sabackom okrugu. V. M. Jovanovic^.
javor. 1878. 1391. — t s pridjevom gospina. Ja-
godica gospina, Ph3^salis alkekengi L. (Visiani,
Sabjar), v. jagoda crjena. B. Sulek, im. 121.

ll) Jagodica-rast, mrus. uomn arn^KH (Arcto-
staphylos), Arbutus unedo L. (Sab|ar, Istra). B.
Sulek, im. 121. — vidi planika, magiiia.

b. gena, u prenesenom sniislii (cesce u mno^ini),
dio (udskoga lica ispod oka koji je obicno rit-
meniji od ostaloga lica. — Od xvi vijeka, ali
maze biti i stnro znacene, jcr se nalazi i u nc-
kijem ruskijem dijalektima. Na jagodicah se ka-
zuJG sram. Nauk brn. IS"^. Knja skocivsi, hemu
se prilipi za jagodicu od obraza. J. Banovac,
pripov. 255. Jesi 1' is'o u carsiju? jes' video list
hartije? onako je lice moje. Jesi 1' is'o kad u
krcmu? jes' video rujno vino? onake su jago-
dice. Nar. pjes. vuk. 1, 325. U Milice duge tre-
pavice, prekrile joj rumen' jagodice, jagodice i
bijelo lice. 1, 431. Vino pise . . . jagodice dok
im zarujisc. Pjev, cm. 134*. ,Jagodica' znaci
samo ono pod ocima kud u }udi ne raste brada.
Vuk, dodatak k snktpet. rjecn. 7. Boinovi6 je
bio krupan covek, suvi dugacki obraza s ispaliin
jagodicama. dan. 4, 20. Osine ga fiibukom, to
ga malo ocebrsne vise lijeve jagodice. Pravdo-
nosa. 1851. 8. i metaforicki. Krv negova naresi
i narumeni jagodice duse nase. I. Anci6, ogl. 49.

e. u prenesenom smislu, prcdiii mesnati vrh od
prsta (s druge je stranc nokat) u ce^adeta. Opa-
zane koze jeste u vrhovima prstiju, jer se tu
mlogi nervi skup|aju u bradavicice ili jagodice.
K. Crnogorac, zool. 19 Vrhove od prsta zove
narod jagodicama: ,Dbo sam se ili poreza po
sred srijeda jagodice'. ,Ugrdio sam se u vr vrce
jagodice pa me boli ka u zonici'. J. Bogdanovic.
Jagodica (od prsta), zool. ,fingerspitze', tal. ,punta
del dito' (uprav ,polpastrello'). B. Sulek, rjecn.
znanst. naz.

d. u prenesenom smislu, ono (crveno) §to visi
puranu na vratu. — « Bozjakovini.

0. ime injestu u Srbiji u okrugu biogradskom.
Livada na Jagodici. Sr. nov. 1868. 425.

JAGODICAN, jagodicna, adj. koji pripada ja
godicama (vidi jagodica, b). — U jednoga pisca
nasega vremena. A lisce im mio zalog dari divna
cara s jagodicna zara. Osvetn. 2, 170.

1. JAGODIC, m. prezime (po majci Jagodi?).
— U nase vrijeme. Nasao kona svoga kod se|aka
iz Bagana, imenem Luka Jagodi6. Glasnik.
II, 1, 27. (1808). Jagodii. Nar. pjes. vuk, 2, 659
(medu prenumerantima). Schem. zagr. 1875. 212.
Schem. diak. 1877. 67.

2. JAGODIC, m. ime jarku u Slavon>ji. Re-
gulac. sav. 19.

JAGODICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 180.

JAGODIK, m. ime nijestu ii Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Jagodiku. Sr. nov. 1863.
204.

1. JAGODIN, adj. koji pripada Jagodi. Za
Radojom Jagodina majka. Nar. pjes. petr. 1, 259.
Uteknu ga majka Jagodina. Nar. pjes. istr. 2, 124.

2. JAGODIN, m. ime ovnu. F. Kurelac, dom.
2iv. 32.

JAGODINA, /. augm. jagoda.

1. ime mjestima.

a. varoS u Srbiji. K. Jovanovi6 106, i u Vu-
kovu rjecniku: varo§ (i zidine) u Srbiji blizu
Morave.

b. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 60.

2. ime hi(ci. List duvana Lamazan medom, posut
paprikom, travom jagodinom (lubeniclcom). M.
D. Mili6ovi6, ziv. srb. 2, 57. Jagodina (Mili(^ovi6),
rus. jiro/\nria (Ficus syconiorus), ces. jahodina
fFragaria), Physalis alkekengi L. (Sabjar). B.
6ulek, im. 122.

JAGODINAC, Jagodinca, m.

a. covjek iz Jagodine. — Akc. se mijena u voe. :
Jag6dinco, Jagidinci, i u gen. pi. Jagodinaca. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,einer von Jagodina'). — 1 kao prezime: Za dug
pocivsoga Ilije Jagodinca. Glasnik. n, 1, 15. (1808).

b. ime mjestu u Srbiji u okrugu biocfradskom.
Livada u Jagodinca Sr. nov. 1868. 32.

JAGODINKA, /. zensko ce}ade iz Jagodine. —
Akc. se mijena u gen. pi. Jagodinaka. — U Vu-
kovu rjecniku: ,oino von Jagodina'.

JAGODINSKI, adj. koji pripada Jagodini;
koji je iz Jagodine. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika a Vukovu (,von Jagodina'). Jagodinska
{opstina). K. Jovanovi6 106.

JAGODINAK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jaqodinskom. Gradina na Jagodinaku. Sr. nov.
1875. 1183.

JAGODI&TE, n. kajkavski Jagodist^e, zaselak
u Hrvatskuj u kotaru zagrebackom. Razdije). 89.

JAGODITI SE, jagodim se, impf. u Stulicevu
rjecniku: v. ojagoditi se. — nepouzdano.

JAGODNA,/. u Danicicevu rjecniku: Jagodbna,
despot Stefan Visoki pisa hrisovu|u ,u Jagodnoj'
(Mon. serb. 571). to mislim da je sadasna Jago-
dina, koju i strani putnici xvii vijeka jos pisn
Jagodna.

JAGODXIK, m. jagoda (vidi jagoda, b, a)),
bijka. — U Stulicevu rjecniku: ,fragraria'. Ja-
godnik, rus. aroflHHKi., Fragaria (vesca) L. (Stulli).
B. Sulek, im. 122.

JAGODNO, n. ime mjestima i vodama.

a. selo u Hroatskoj u kotaru Velike Gorice.
RazdijoJ. 68.

b. potok. — XV vijeka. Potok Jagodno. Mon.
Croat. 170. (1498).

c. ime nekakvom mjestu prije nasega vremena.
Jagodno. ^. Stojanovic, pom. 189.

«l. ime mjestu u nase vrijeme. Ako bi hoteo
s vojskom da ode na Jagodno. Protokol mat,
nenadov. 132.

JAGODNA, /. ime mjestima.
a. u Vukovu rjecniku: brdo u Radevini.
b selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 152.

JAGODNAC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Niva u Jagodnacu, Sr. nov. 1868. 150.

1, JAGODNACa, /. ime vocu: vidi jagoda, b,
a) i b), i vrsta kruske. - U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (t. j. kruska ,eine art
friihbirnen' ,piri maturi genus'). Jagodiiaca, 1.
Fragaria (vesca) L. (Vuji6i6); 2. slatka kruscica,
dozrijeva kad i jagodo (Stojanovic); osrediia zuta
dugojasta vodena i slatka kruska, dozrijeva oko
Petrova (Veseli6, Vuk); 3. Rubus L. (Sabjar). B.
Sulek, im. 122.

2. JAGODNA^A

416

J A HA

2. JAGODNACA, /. host u jagodicama na
obrazu. — Nacineno u nase vrijeme. Kosti lica
ovo su . . . 2 jagodnace (de su jagodice na obra-
zima) . . . K. Crnogorac, zool. 4. Jagodnaca, zool.
lat. ,os zygomaticum' ,wangenbeiii, jochbeiu', tal.
,osso jugale' ; nastavak jagodnace, lat. , pro-
cessus zygotnaticns' ,jochfortsatz'. B. Sulek, rjocn.
znanstv. naz.

.TAGODNAK, m.

ii. u Vukovu rjecniku: mjesfco gdje jagodc rastu
,ordbooronstrauch' ,fragetum (?)'. — I ime oso-
hitijem mjcfitima u Srbiji: a) u okrugu kragu-
jevarkom. Niva u Jagodnaku. Sr. nov. 1865. 158.

— b) u okrugu uzickom. Zom|a u Jagodnaku.
Sr. nov. 1875. 77.

h. me bijkama. .Tagodnak, 1. Fragaria vesca L.
(Sabjar, Vujici6); 2. Caltha palustris L. (Gospid) ;
3. Blitum capitatum L (Sulek); 4. Potentilla fra-
gariastrum L. (Skradin) B. Sulek, im. 122. Ja-
u;odnak ,der himbeerstrauch' ,Eubu3 idaeus'. G.
Lazic 135.

JAGODNE, n. ime mjestima.

a. dva aela u Dalmaciji u kotaru Benkovnckom:
Done i Gorne .Tagodi'ie. Report, dalm. 1872. 5.

— Kao da se pominc jo§ xi vijeka. ,De terra
quae est in .Tagothne'. Docum. rack. 167. (1070 —
1078).

b. selo u Hrvatskoj u kotaru udbinskom. Raz-
dije}. 41.

c. nepoznato mjcsto, prije nasegn vremena. Ja
go'li-ne. S. Novakovi6, pom. 152.

.TAGODOPLODAN, jagodoplodna, adj. samo u
Voltigijinu rjecniku: kod jagodorodan, i u Stu-
licevu uz jagodorodan.

JAGODORODAN, jagodorodna, adj. koji rada
jagode. — U Belinu rjecniku : ,cho ha coccolo'
,baccatus' 197*; u Voltigijinu: jagodorodan, ja-
godoplodan , fertile di fragole' ,ein grund wo die
erdbeoren gut gerathen'; u Stulicevu: ,granifer,
baccifer'.

JAGODOTVORAN, jagodotvorna, adj. u Stu-
licevu rjecniku : ,fatto d' acini' .acinaceus'. — 7te-
jwuzdano.

JAGODOV, adj. koji pripada jagodama; koji
je nacinen od jagoda. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. .Tagodovo crjeno masno vino. A. T. Bla-
gqjevic, khin. 9.

JAGODVICA, /. dem. jagoda (obliku jagodva
neina poivrde). — U nase vrijeme u Istri. Te
tvoje o6ice kako jagodvice. Nar. pjes. istr. 2, 19.

JAGOMIR, m. ime musko izmisleno u narodnoj
zagoneei nasega vremena. Sjedi vila vise vira,
dr2i sina Jagomira. (miali se sirene i kotao). Nar.
zag. nov. 206.

JAG0R6aC, jagorfica, in. ime bijci. — isjJO-
redi jagorcevina. — U Stulicevu rjecniku: ja-
gorcac, trava ,ta8sobarba8so, erba' ,verbascum'.
.Tagorcac, Verbascum L. (Stulli). B. Sulek, im.
122. — nije dosta pouzdano.

.JAGORCEVINA, /. ime bijci. — isporedi ja-
gorfiika, jagocevina. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide jagoCevina s dodatkom
da se govori u Srijemu). Jagorfiovina, 1. Primula
veris L. (Vuk); 2. Primula silvestris Scop. (Pan6i6),
V. jagoca, jagofievina. B. §ulek, im. 122.

JAGORCIKA, /. vidi jagorcevina. .Tagorfiika,
Jagorcina (Vujicii), .Tagotac (Istra), 1. Primula
acanlis Jacq. (Gospi6) ; 2. Primula veris L. (Sab)ar,
Dalmacija). B. Sulek, im. 122.

JAGOROiNA, /. vidi jagorcika.

JAGOSTICA, /.scto u Srbiji u okrugu uzickom.
K, Jovanovid 163.

JAGOStICANIN, to. covjek iz Jagostice. ^i.
Stojanovii. — Phir. : Jag6sti6ani.

JAGOTAC, jagoca, m. vidi jagorcika.

JAGOTKA, /, dem. jagoda. — U jednoga pisca
ua§ega vremena. Blagovkusno nalazi jagotke. S.
Milutinovi6 u Pjev. crn. 329^.

JAGOVCiNA, f. u Vukovu rjecniku: vide ja-
gofievina s dodatkom da se govori u Jiarani.

JAGREVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 276. Schem. zagr. 1875. 228.

JAGROVAC, Jagrovca, tn. selo u Hrvatskoj u
kotaru vojnicskom. Razdijo}. 59.

JAGRZ, m. bijeli kon s ridastijcm pjegama,
tur. jaghyz, mrk. — isporedi jagaz, agazli. — if
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,dor
fuchsscbimmel' ,equus variogatns'). Izlijeco Bakal
Milosave na jagrzu konu velikome. Nar. pjes.
vuk. 4, 244. Pod Bakalom jagrz posrnuo. 4, 268.
Pa mu ne da jagrza uzjati. 4, 269. Dva jagrza
dubrovnifikog bana. Nar. pjes. horm. 2, 400. Na
jagrzu, ko na gorskom vuku. 2, 591.

JAGRZ AST, adj. bio s ridastijem (agama (o
konu), vidi jagrz. — U Vukovu rjecniku : ,klein
goschackt' ,equus variegatus'.

JAGRZOV, adj. koji pripada jagrzu. — U
Vukovu rjecniku: ,des fuchsschimmels ,equi va-
riegati'.

JAGUG, m. ime bi^katna. — isporedi jaglac.
.Taguc, 1. Picridium vulgare Desf. (Visiani) ; 2.
Primula veris L. (Lobor, Praunspergei', Sabjar),
V. jagoca. B. Sulek, im. 122.

JAGUDAC, m. ime bipcnma. .Jagudac, Primula
veris L, (Sabjar, Gojak), cf. jagorcika, jagotac.
B. Sulek, im. 122.

JAGUMAN, m. ime m,u§ko izmi§(eno u narodnoj
zagoneei. — isporedi .Tagomir. Sjedi vila pokraj
vira, drzi svoga sina .Tagumana. (misli se na
zenu kad podsiruje mleko). Nar. zag. nov. 51.

JAGUN16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 204.

JAGUPA^jKA, /. vrsta jabuke. Jagupajka
(Parcid), v. jakopajka. B. Sulek, im. 122.

JAGUPLTJE, /. pi. selo u Slavoniji u kotaru
pozeskom. Razdijoj. 129.

.JAGURE, /. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luikoyn. Statist, bosn. 72.

JAGUSTIC, m. prezime. — xvii vijeka. To-

masu .Tagustidu, kanoniku zagrebackomu. Sta-

rine. 11, 121. (1678). Tomasu Jagusticu. 125.
(1679).

1. JAH, adv. kako, vidi 2. jak.

2. JAH, m. jahane. — isporedi jaha. — U nase
vrijeme. Naka jaha u nakog konica. Bos. vila.
1890. 154. i u Sulekovu rjecniku: ,ritt'.

3. JAH, interj. vidi 2. ja, B. — -h moze biti
da je pridano od pisaca, koji ga i onako nijesu
izgovarali, samo kao orlografiiki znak. — xvii
vijeka, i u nase vrijeme. .Jah, pazi, Pilate, da . . .
P. B. Bak§id 91. .Tab starico mila majko moja!
Nar. pjes. juk. 126. .lah kakvi je, silo ga ubile !
345. Lako je, jah! uvijek s Judima! M. Pavli-
novid, razg. 113.

JAHA, /. jahane. — isporedi 2. jah. — U nase
vrijeme u Bosni. .Taho doga, vradao do hana, na
tvojoj sam jahi tebe poznavala. Nar. pjes. horm.
1, 272. Gde je taku naucio jahu? 2, 186.

jaha6

4i;

JAHATI, A, 1, a.

JAHAC, m. covjek koji jase (kona itd.). — U
naSe vrijeme, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(jcavalcatore' ,reiter'). Jabac ga drzi uzdom, te
ide u naj ti§i hod. M. D. Milidevid, zim. vec. 217.

JAHACI, adj. koji je za jahane (o konu). —
isporedi jahatiji. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. jahav; kod ovognje drugo,
nepouzdano znacene) i u Vukovu (jahadi, n. p.
kon ,reit-' ,equitatorius', cf. jagaci) Ti odja§i kona
jabadega. Nar. pjes. vuk. 3, 268.

JAHALAC, jabaoca, m. vidi jabac. — U Stu-
licevu rjecnikii: jabalac i grijeskom jahaoc ,equi-
tans'.

JAHALICA, /. a) kon na kojemu kirigija goni
svoju prtjagu, a kad hoce i sam ga jase; b) vidi
kod klis. — U Vukovu rjecniku: 1. ,das neben-
pferd des saumfnhrmanns, das sein gepack tragt,
und das er zuweilen selbst reitet' ,equus jumen-
tarii equitatorius'. 2. ,der triumpfwurf im klis-
spiel' jactus victor in ludo klis, quern vide'.

JAHALISTE, n. nijesto gdje se uci jahane. —
Nacineno u nase vrijeme. Visa vojnicka ucilista
jesu: vojnicko centralno jahaliste (.equitations-
institut') . . . Zbornik zak. 3, 276.

JAHANE, n. djelo kojijcm se jase. — Stariji
je oblik jabanje. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(jabanje), u Belinu (jabanje ,equitatio' 178*), u
Bjelostjencevu, u Jamhresicevu, u Voltigijinu, u
Stulicevu, u Vukovu. Izabrati sebi kona za ja-
banje. I. Ivanisevic 179.

JAHAONIK, m. vidi jabac. — U Stulicevu
rjecniku: ,equitans'. — nije dosta pouzdano.

JAHAKAN, jabarna, adj. samo na jednom
mjestu u pisca cakavca xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,brillante' ,emicans, co-
ruscans') gdje je znacene: svijetao, sjajan, ovo
isto maze biti u primjeru. Anjeli napisuju se
mladi jere su vazda lipi i jabarni. I. T. Mrnavic,
ist. 82. — U ostalom rijec sasma nepoznata.

1. JAHAT, jabta, adj. vidi jabadi. Jabti kon,
za jasene (a tovarni za tovar). M. Pavlinovic.

2. JAHAT, vidi jabatiji.

JAHATI, jasem, impf. equitare, equo vebi, si-
djeti na konu (i na drugoj zivotini na kojoj se
putuje, pa i na cemu mu drago drugom) rasko-
racivsi noge (starije je znacene i voziti se uopce
pa i putovati na konu). — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. : jaha). — Bijec je praslavenska,
ali samo u inf. i u proslijem vremenima, ispo-
redi stslov. jabati, rus. ixaTt, ces. jeebati, po^.
jecbac ; samo je u sadasnijem juznijem jezicima
osnova jab i u sadasnijem vremenima, u osta-
lijem je jezicima za ove oblike osnova ed (ispo-
redi jezditi) a kod inf. i proslijeh vremena kao
da je osnova eb (ali to se ne zna jeli u pojskome,
gdje bi trebalo da inf. glasi jacbad, sto se istina
i nalazi u starije doba, ali rijetko). nije dosta
jasno postane; misli se da osnova ed postaje od
jad (isporedi lit. joti, jahati, jodyti, na okolo ja-
hatt), vidi J. Zubat\- u arcbiv fur slav. pbilol.
13, 625 ; Miklosic misli da je indoevropski korijen
ja, isporedi snskr. i zend. ja, ici. K. Brugmann
(grundriss der vergleicb. gramm. 2, 1054. 1026)
misli da je d nastavak u praes. kao kod budem,
a s (b) u inf. — moze biti da su ed i jab (jas)
dva razlicita korijena (kao sto biva kod biti,
jesam i iti, (i)sao), te da je § is prezenta preslo
i u inf. — Eijetki su^primjeri gdje je i u praes.
osnova jaha,: jabaju. G. Drzic 435; jahaj. Aleks.
jag. star. 3, 295; jabajudi. 258; M. Divkovic, bes.
184a; jaha. M. Divkovic, bes, 292a. _ Kod onoga

IV

dijela nasega naroda koji ne izgovara h kaze se
jaati i (sazeto) jati itd., ali u sadasnijem vre-
menima jaSem itd. — ima u jednom primjeru
nasega vremena i&^o,(h) Sto Vuk tumaii da stoji
mj. jabab, ali moze biti da je imperfekat glagola
ja§iti : Jasa (.ja.^a' mjesto ,jaa', upravo ,jahab*.
Vuk) kofia a^amiju, nanese me na vlainu. Nar.
pjes. vuk. 1, 352. — Izmedu rjeinika u Mika-
linu (jabati, jezditi ,equito, vebi equo, sedere in
cquo, advehi equo'), u Belinu (,cavalcaro, cioh
andar a cavallo' ,equito' 178a; kone jabati na
promjenu ,viaggiare per le poste' ,mutati8 ad
coleritatem jumentis iter agere' 764'>), u Volti-
gijinu (.cavalcare' ,reiten'), u Stulicevu (,Gquitare,
equo insidere'), u Vukovu (,reiten' ,equito, vebor
equo').

A. prelazno.

1 . aktivno.

a sa znacenem sprijeda kazanijem. a) u pravom
smislu. a a) objekat je u svijem primjerima kon
(kod toga se obicno misli da kon ide, trci). Ni
bojne tej kone prosetom jabati. D. Ranina 5a.
Onako djavao posjeduje gre§nika kakono ti jaki
i razuman vitez jaba i posjeduje svoga kona. M.
Divkovid, bes. 292a. Sada jedne a sad druge kone
jase na promjenu. I. Gundulid 312. S gizdom
kona jaha svaki. 324. Jasu kone jak snijeg bijele.
331. Pasu sab|e plemenite, jasu kone vjetra brze.
444. Vrana kona, Turcin jase. 538. Tko god
bojna kona jase. G. Palmotic 1, 384. Junackoga
kona jase. 2, 221. Jabahu zivine od male cijene.
M. Eadnid 259a. Ki su kone svo'e jabali. A. Vi-
talid, ist. 236b. Kona da ne jase, sabju da ne
pa§e. Nar. pjes. vuk. 1, 105. Za nom momco
kona jase. 1, 427. Ja§u kone bule jendi-bule.

1, 615. Jesi 1' mi se jucer umorila a jasudi kona
velikoga? 2, 46. I on jase doga babovoga. 2, 176.
Hi ja§i zdrala visokoga. 2, 207. Kakva jase
vranca od megdana. 2, 455. Jasi, brate, kosnata
dorata. 2, 599. Jase kona na prama vezira.

2, 608. Ja§e alcu i tovari Hajku. 3, 187. Jase
stari suru bedeviju. 3, 274. Pa odresi dva kona
viteza, jednog ja§e a drugoga vodi. 3, 400.
S mirom jase debela putaja. 3, 479. SabJu pase
a brnasa jase. 4, 490. SabJu pase, a arabu jase
a zelenka u povodu vodi. 5, 218. Zajabali na
bijele kone pak je ja§u va Eadove dvore. Nar.
pjes. istr. 2, 95. Ko vino pije, opide se, ko kona
jase, ubide se. Nar. posl. vuk. 136. Kon ne Hci
onome koji ga umije jabati, nego onome koji ga
ima. 150. Pasi sabJu a jasi zelenka. Osvetn.

3, 61. Da se mlada ucim kona jati. Bos. vila.
1889. 90. — i u ovijem je primjerima glagol pre-
lazan, a objekat je izostav]en: Moli mu se kra-
jina za to da im ne uzimaju kona i ne ja§u,
ipak su uzimali i jali i tovarili joste bo|e nego
i prije. Starine. 12, 36. (1712). Mlogi jase, a
konic mu svezat. Nar. pjes. vuk. 4, 339. ,Ja ne
znam jati, dok uzjasem na kona, ja odma na vr
glave do}e'. J. Bogdanovid. — bb) ono sto se
jase moze ne biti zivotina sto se obicno jase,
nego n. p. cejade kao sto je u ovijem primjerima:
Aristotla Jubi plaba ne zauzda li, i ne jaba? J.
Kavanin 7a. No jos vidi Banovida Dura! on
odsijeda bata pasinoga, a zakroci istog Mebmed-
pasu, pa mu mece noge u gepove, izjabo ga u
Vasojevido . . . Batridu je pasu poklonio, no Batrid
ga pogubit ne bode, tek muci ga za nedeju danah
i jase ga proz Vasojevide. Pjev. crn. 43i>. — b)
u prenesenom smislu (u jedinom primjeru o pla-
vima sto stoje nad valovima). Plavi tihe jasu
vale. N. Marci 34. — c) metaforicki, drzati koga
posve u svojoj oblasti, ne pustati ga da radi
drukcije nego je po vo^i sama subjekta. Pak dn,

27

JAHATI, A, 1, a.

418

JAHLICA

ona uzdom vlada jasuc muSa, kud je rada. V.
Dosen 106*. Tamnoj rdi da dvorite, koja jase
a ne hrani. 149^. Gaspar se pozali Bubicu, kako
ga knez pastrovski jase. S. ^ubisa, prip. 49,

b. kad je objekat mjesto, znacene je putovati
ja§nci. — Samo u narodnijem pjesmama nasega
vremena iz Istre. Kra}evi(Su Marko crnu gomi
jase, crnu goru jase i liu prokliiiase. Mar. pjes.
istr. 1, 28. Goru jase Kra|evi6u Marko. 1, 69.

'i. pasivno. — U Belinu rjecniku: Jahan ,ca-
valcato' ,equus qui dorso recepit' 178^.

3. sa 86.

a. refleksivno Hi pasivno. — Izmeda rjecnika
u Vukovu: dobro se jase ovaj kon ,sich reiten
lassen' .equitari (?)'. aa) u pravom sinislu. Kon,
koji se bijesan jaha, s napuhanijem nozdram prije
blag i krotak zelen milu na livadah sad uziva.
I. Gundulic 399. Koii kad se Turkom jahat pusta.
J. Kavanin 287''. — bb) metaforicki, vidi b, c).
Radmio pastijer zaslijepjeni ki se poda jahat zeni.
A. Gledevid 284*. Ki se svakoni jahat pusta,
vele trudi, malo husta. J. Kavanin 155''.

b. reeiprocno, u prenesenom smislu, vidi kod
klis. — U Vukovu rjecniku: jasu se djeca, n. p.
kad se igraju klisa ,einander reiten' ,equitat alius
in alio'.

B. neprelazno.

1. znacene je kao kod A, 1, a, samo ono sto
hi bio objekat kod A stoji u loc. s prijedlogom
na (nalazi se i ace. mj. lokativa, ali je to Hi
pisceva pogreska Hi osobina kojega govora, n p.
Na kone necemo jahati. N. Eanina 161*'. Neg
ga guli, neg ga sisa, i ho6e ona, da na n jase.
J. Kavanin 38a. Svi tri jasu na kone gavraue.
Nar. pjes. vuk, 5, 278).

a. u pravom smislu. a) o konu Hi o drugoj
zivotini. Jutri hocete viditi ga na velikom konu
zdrava i vesela jahajuci. Aleks. jag. star. 3, 258.
Kona odsijeda, na kom jase. I. Gundulid 423.
Jases li kad na koiiu? B. Zuzeri 156. Imahu
jahat na kouijeh izabranijeh. D. Basic 215. Kon,
na komu jahase. And. Kacic, ^kor, 430. Jasuci
na konu. Ant. Kadcic 165. Cica Jakov na do-
gatu jase. Nar. pjes. vuk. 4, 171. — Na oslu ne
jaSe. M. Vetranid 2, 167. Najti hocete pulica
tovarice privezana na komu nitkor }udi nije
jahao. I. Bandulavi6 81^. Jasuci na svojoj to-
varici Balam prorok. I. J. P. Luci6, razg. 45.
Magarac na kom je Hristos jao. D. Obradovid,
ziv. 1U3. — Jahajuci na jednomu drakunu. M.
Divkovid, bes. 184^, — I na ovnu priko sine nodi
leti vragoduha na kom jase sved bez straha k pla-
ninskomu vilozmaju, I. Gundulid 301. — Kao da
na Pigasu Velerofontovu konu jasem. D. Obra-
dovic, basn. 326. — b) 0 cemu nezivu. Junona
a pake tudijer se odijeli, nad visiie oblake u svoj
dvor pribijeli, jasuci na duzi. M. Vetranic 2, 189.
Kako stijemo od jednoga svetoga koji vidi djavla
gdi se smije i upita ga cemu so smije, odgovori
mu, veli: ,Yidi(h) druga moga jasuci na odidi
zenskoj, i poteze zena skut, tako on i upade u
blato'. S. Margitid, fal. 195. On dodo na trsci
(mjesto koiia) jasudi. Vuk, nar. pjes. 1, 350.

b. metaforicki. a) vidi A, 1, a, c). Ne imas
daj srama, neg vazda na menje htjela bi jahati?
N. Najeskovid 1, 243. Svaki je muz 2oni na
svijetu gospodar, a ti hod na meni jahati, lijepa
stvar! 1, 255. — b) jahati komo na vratu moze
znaciti (iperbulicki) biti vrlo blizu Hi imati u
svojoj vlasti. Smrt mu jase jur na vratu. B.
Zuzori 124. Jase mu na vratu. (Z). Poslov. danic.
— c) jahati na zvjozdama znaci biti oho, po-
nosan (ti jednom primjeru xvii vijeka). Na zvizdah
ti srce jage a cinis se ponizena. I. Ivanisevic

160. — d) u ovom primjeru o sjepoci se govori
metaforicki kao o konu, Jasudi bo na slipodi u
jamu je lako dodi. V. Dosen 27b.

3, putovati na konu (Hi na drugoj zivotini).
ovo je znacene praslavensko (vidi sprijeda) ; ali
u nasemu jeziku nema znacena: voziii se. Pode
hodedi i jasudi po mnozijeh stranah. Zborn. 47a.
Jasi ka gradu. 47^. Ako vidis (u snu) da jases,
prilikuje dobro. 129^. Svi lako jahaju pod jolom
nasad stan. G. Drzid 435. Jasuc gorom gospo-
dicid jedan. D. Eanina 52^. Jasuci Aloksandro
cesart po jednomt mjestu pustu u Babiloniji.
Pril. jag. ark. 9, 77. (1520). Jahaj brze na boj.
Aleks. jag. star. 3, 295. Proz gomile turskijeh
kosti jase pasa. I Gundulid 335. I od vrucine
od poludna jase u dubje polak vira. 403. Nu
k istocnim stranam svijeta cim bojnica lijepa
jase, crni ju hadum eto sreta. 414. Ali uz vedra
krajevica vede u Varsov druzba jase svijetlijeh
mladic i mladida. 422. Pod klobucim kamilovcim
krajicnici za nim jasu. 440. On jahase prav. B.
Krnarutid 9. Tiho jase, po vojski pogleda. 21.
Kada Josafat bude jahati po gradu. P. Macukat
15. Kada kra^ slave jahase tako ponizno. M.
Lekusid 16. Asan-aga kroz goru jahase. Nar.
pjes. vuk. 1, 271. Drumom jasu gospoda sva-
tovi. 8, 16. Ja otidoh jahat u Drobi'iake. 4, 471.

'i u prenesenom smislu (o valovima koji se
bacaju jedan nad drugijem kao da jasu). Vali
jasu do vrh stijona. M. Vetranid 1, 16.

JAHATIJI, adj. vidi jahadi. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Dvanajest ijada koiia jahatiji
od sedla. And. Kacid, kor. 224. — V jednoga
pisca nasega vremena stoji kao gen. pi. jahatih,
te se ne zna jeli to oblik od adj. jahat, Hi je
(sto je veca prilika) pisano mj. jahatijih: Kona
jahatih. M. Pavlinovid, razl. spis. 376.

JAHAV, adj.

a. mjesto po kojemu se moze jahati. — U Be-
linu rjecniku: ,cavalcabile, cavalcareccio, dicesi
di luogo per il quale si pu6 cavalcare' 178^, i
u Stulicevu: ,planities, via equitabilis'.

b. vidi jahadi. — U Voltigijinu rjecniku: ,ca-
valcabile, cavalcareccio' ,reitbar'.

JAHIBAS16, Hi. prezime (tursko). — isporedi
Jabijapasid. — xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Jahibasidt, sangak smederevski).
Mehmett begt Jahibasidt. Mon. serb. 553. (1536 —
1537).

JAHIJA, m. ime tursko. — isporedi Jahjabas,
Jahibasic, Jabijapasid. S ovijem rijecim da prid
cara Jahija pode. I. Gundulid 491. A od muftije
velikoga na mjesto se Jahija obra. 561.

JAHIJAPASIC, m. wWi Jahibasid. — xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jahijapasidt).
Mehmed begu Jahijapasidu. Mon. serb. 553. (1536
— 1.537).

JAHJABAS, m. ime (tursko). — isporedi Ja-
hija, Jahibasid, Jabijapasid. — Prije na§ega vre-
mena. Jahjabasb. S. Novakovid, pom. 152,

JAHLA, /. vidi jagla. — Na jednom mjestu
xvji vijeka u pisca cakavca (h moze biti da je
stnmparska pogreska mj. g). Proslo bi kroz usi
jahle. I. T. Mrnavid, ist. 128.

JAHLICA, /. orude za eesjane lana. — Ne-
puznaia postana (ne moze postati od jaglica,
iglica). — Kod kajkavacn, i to u Bjelostjencevu
rjecniku: ,pecten ferrous pro lino, ex subtilis-
simis stilis, in quo linum molle secundario per-
purgatur, subtilizatur et pectitur'; u Jambresi-
cevu: ,pecten'; u Stulicevu: .pecten pro lino' (gdje
je zabifezeno Mil. kao ime pisca u kojega je Stulli

JAHLICA

419

jajaSce

ovu rijec nasao; zar je stamparskom grijeshom
mj. Mul. = Mulih?).

JAH^JATI, jahjam, impf. ieSjati (Ian) jahlicom.
t)i(it jahlica. — U Bjelostjendevu rjecniku : jah}am
,linum molle in pectine ferreo e subtilissimis
stilis pexo, linum in pectine ferreo subtilizo', i
u Stiilicevu: , linum pectino crispare'.

JAH^IV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. jahav.
— nepouzdano.

JAHNIJA, /. nekakvo jelo nadineno od mesa,
tur. jahni. — U Vukovii rjecniku: janija ,art
fleischspeise' ,cibi genus' s primjerom iz narodne
pjesme: I arami od ovna janiju.

JAHNUTI, jahnem, pf. uzjahati. — U nase
vrijeme. Marko jahnu svojes:a sarina. Pjev. crn.
153a. Jahnu momak na kona dorata. Nar. pjes.
horm. 1, 350. Euza jahnu vitku bedeviju. 2, 28.
Jahnu brze hata. Bos. vila. 18i)l. 283.

JAHO, vidi jaoh.

JAHO-BEJ, m. ime tursko. — V narodnoj
pjesmi nasega iiremena. On doziva Jaho-beja Ko-
pilidevica. Pjev. crn. 248*.

JAHOE,-, vidi javor-. — U Vukovu rjecniku:
vide javor ,mit alien ableitungeu' s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. — Kao da su neki
Grnogorci culi rijec javor (i druge sto od ne po-
staju) od susjeda koji ne izgovaraju h nego ga
zamjenuju glasom v.

JAHOVINA, /. sto se placa za jahane jednoga
dana. — Naeineno u nase vrijeme. Zupanijski
cinovnici imadu pri sluzbenih putovanih u pod-
rucju uredovnom preduzetih dobivati svagdasnu
jahovinu. Zbornik zak. 1865. 298.

JAHRA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 115.

JAHRIDA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 115.

JAHSIC, m. vidi Jaksic. — U narodnoj pjesmi
xvin vijeka. L'jepu jezdu jezdijahu dva Jahsida
mila brata. Tsar. pjes. mikl. boitr. 1, 29. — Ova-
kovo je prezime i u Dubrovniku. P. Budmani.

JAHUD, w?. vidi Jahudija. — U nase vrijeme.
Jeste Muhamedovac, ka i Jahud, vrlo srca mi-
lostivog prema ubogom i nevo)niku. F. Krauss
u Smailag. meh. 95.

JAHUDIJA, m. vidi jehudija. — Izmedu rjec-
niku u Mikajinu (Jahudija, Zidov ,Juda6us, He-
breus'). Pa opet su ga se svi bojali, osobito se-
}aci Jahudije. Bos. vila, 18S9. 28.

JAHUDIJIN, m. koji pripada Jahudiji. — U
Mikajinu rjecniku: Jahudijino, od Jahudije ,ju-
daicus, hebraicus'.

JAHUDINKA (uprav Jahudijinka), /. vidi Je-
hudinka. Jahudinka. Bos. vila. 1889. 39.

JAHUDINSKI (uprav jahudijmski), adj. koji
pripada Jahudijama. — Samo adv. jahiidinski
u Mikajinu rjecniku: ,hebraice, judaice', i u Stu-
licevu: ,Haebraeorum more'.

JAIJA, m. pjesak, tur. jaja, — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide pjesak). Kup'
jaiju, careva pjesaka. Nar. pjes. vuk. 4, 356.

JAIZ, m. u Vukovu rjecniku : nekakva vodena
tica, kao cap|a, ali je odozgo crna i jede se ,art
wasservogel' ,avis aquatica' s dodatkom da se go-
vori u Hrvatskoj. — isporedi rus. ancTi., strk,
roda.

JAJ, interj. uzvik od boli, zalosti, vidi jaoh.
— Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (jaj, ojme,

ohoj, haj ,heu me, heu mihi, hem, vae'), u Jam-
hrelicevu (,hQ\i, vae'), u VoUigijinu {,oime I guai!'
,ach ! weh !'), u Stulicevu (v. jaoh s dodatkom. da
je uzeto iz Habdeliceva). Jaj i pomagaj do Boga
miloga. Starine. 11, 105. (1662). — Bez smisla
u pripjeou kod narodne pjesme. Ej jaj giga ga.
Nar. pjes. here. vuk. 277.

JAJAC, Jajca, m. Jajce (grad u Bosni), vidi
jajce, e, a). — U nase vrijeme. Da Stambolci u
Jajac dodose. S. Milutinovid u Pjev. crn. 93'>.
Dva se grada naporedo grade, jedno Jajac a drugo
Jezerac. Nar. pjes. marjan. 200. I kako 6e do
u Jajac saci. Osvetn. 7, 37.

JAJACA, /. vrsta sjive. — TJ na§e vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (uz jajara). .Jajaca,
rus. amHHKt (Chrysosplenium alternifolium), po}.
jaj6wka, vrst krupne §}ive u Zrinu (Sablar). B.
Sulek, im. 122.

JAJACKI, adj. koji pripada Jajcu (gradu). —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,von
Jajce'). Suprot Hrvoji Vucidu, gospodinu jaja6-
komu. P. Vitezovi6, kron. 113. Kad je bio uz
jajacko po)e. Nar. pjes. bog. 291. Ban u jajac-
komu. And. Kacic, kor. 430. Pokraj Jajca pojem
jajackijem. Nar. pjes. vuk. 3, 334. Ti se vrni
Jajcu bijelome, te ti cuvaj jajacka goveda. 3, 338.
Jajacka nahija. F. Jukic, zem|. bosn. 23. — Od
XVIII vijeka i sa s (isprcd k) mj. c: Otidose u
poje jajasko. Nar. pjes. bog. 304.

JAJA JICA, /. vidi jajinak. — U Stulicevu rjec-
niku: ,ovaja, la parte interiore dove gli uecelli
ed altri generano 1' ova' ,ovorum sedes'. — ne-
pouzdano.

t

JAJ AN, jdjna, adj. koji pripada jaju. — U
rukopisu XV vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,dell' uovo, ovato, ovale fatto a norma
d' uovo' jovatus') gdje ima i drugo znacene, vidi
jajast. Beltct jajny. Sredovjecn. lijek. jag. star.
10, 105. 110. Sb beltcemt jajnymt. 108. Beltet
jajni. 109. — Nejasno je u ovom primjeru (moze
biti da treba drugako citati) ; Koji kazu smijesne
slike, voske i jajne u gostari. J. Kavanin 470^.

JAJANE, n. djelo kojijem se kome jaja (uzrig).
,Prezdirem se svaku vece, pa mi dodija svu no6
i izjutra jajaiie'. J. Bogdanovi6.

JAJAR, jajara, m. kaSe se u rugu eovjeka koji
sporo ide ili radi, Hi se ne umije na sto odlu-
citi. — Bice postalo od toga §to se ka^e: ,ide
kako po jajima' kad ko sporo ide. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. ,S tobom se nista ne moze
ucinit; pravi si jajar ! ovakoga jajara jos nijesam
vidio'. P. Budmani.

JAJARA, /. V7-sta Sjive. — isporedi jajaca. —
U Vukovu rjecniku: t. j. s}iva ,art grosser, weisser
pflaumen' ,pruni genus'. Jajara, bijela velika sjiva
(Vuk), eierpflaume. B. Sulek, im. 122.

JA JARICA, /. hjeb sto se pece za uskrs s (cije-
lijem) jajetom u srijedi. — isporedi teharica. —
U nase vrijeme u Istri. Jajarlca ,panis paschalia
cum ovo intexto'. D. Nemani6, cak. kroat. stud.
I frtsg. 61.

JAJAST, adj. obao i dugujast kao jaje. — Na-
eineno u nase vrijeme. jajast, bot. math. lat.
,ovalis, ovatus' ,oval, eirund', frc. ,ovale', egl.
,oval'; obrnuto jajast (objajast), lat. ,obovatus'
,verkehrt eiformig'j jajasta crta ,ovallinie', tal.
,linea ovale'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAJASCE, «. dem. jaje. — U nase vrijeme na-
eineno. Jajasce, jajce, zool. bot. lat. ,ovulum'
,eichen'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAJAT

420

JAJE

JAJAT, adj. s jajima (cum testiculis). — U
poslovici XVIII vijeka. Ziri kapuiia jajata. (Z).
Poslov. danic.

JAJATI SE, jaja se, impf. (impers.) Icome uz-
rigivati se s vonotn od smrdecijeh jaja. — U naSe
vrijeme u Lid. ,Sve jutro mi so jaja'. ,Ne pre-
zdiri se u vece, pa ti se neie nikad jajati'. J.
Bogdanovi6.

JAJATNICA, /. ja^jasta crta. — Nacineno u
nase vrijeme. Jajatnica, math, ,das oval, oval-
linie', tal. ^,ovale, linea ovale', fro. ,ovalo', egl.
,oval'. B. Sulek, rjecn. znanstv. nav.

JAJCATI, jajcam, impf. nositi jaja (o Jcokosi).
— U nase vrijeme u Srbiji n okrugti smederevskom.
A. Ho6u da ubijem ovu kokos. B. Nemo', bolan,
ona mi jedna i jajca; druge no6e, ubij drugu.
M. D. Milicevic. i u biogradskom. S. Novakovii.

JAJCE, n. dem. jaje, alt po sjevernijem i sje-
verozapadnijem stranama znaci isto sto jaje (bez
obzira na velicinu) i zamjehuje ovu rijec. takovo
je znacene dobila ova rijec jamacno vec u prasla-
vensko doba, isporedi (s ovakovijem opcijem zna-
cenem) stslov. i novoslov. jajce, bug. jejce, rus.
Htii^o, ces. vejce, pol- jajca (u mnozini uz jaja,
a u jednini jaje). — Akc. se mijena u gen. pi.
jajaca Hi jajaca. — Nalazi se i oblika od osnove
jajcet (isporedi jaje) : 12 jajceta. Z. Orfelin,
podrum. 217.

a. kao deminutiv, malo jaje. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,ovo piccolo' ,ovum exiguum' 533^),
u Stulicevu (,ovum exiguum'), u Vukovu (dim. v.
jaje). Jajce na zeravi. M. Vetranid 1, 318. Dva
jajca ispekoh. 2, 324.

b. znaci sto i jaje uopce (osobito kokosje Hi
uopce pticje). — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (jajce, jaje ^vum'), u Jambresicevu (,ovum'),
u VoUigijinu (uz jaje), u Danicieevu {,o\um'). Ja-
koze jajca tiganisana. Sredovjecn. lijek. jag. star.
10, 85. Vranovo jajce. 87. Kofita jajca. 109.
Jedna (jarebica) drugoj jajca krade. Zborn. 4'\
Jednu kokos mladu, tri jajca . . . Mon. croat. 255.
(1553). Oral velik mimo lete i jajce ispusti na
krilo Filipovo. Aleks. jag. star. 3, 225. Strtko-
kamilfc jestt velija ptica: jegda razdajett. jajce,
vh vodu snositB jego. Physiol, nov. star. 11, i97.
Jerobica jestt hitra ptica, strojitB sebe gnezdo
i nositt jajca. 199. Ka ptica ptide ji i jajca ro-
djena. D. Barakovic, vil. 164. Stavi jajce (na
hartiju) i po tomb brtzo stavi zlato. Glasnik.
25, 36. (xvii vijek). Cilu godinu dana provede
o jednomu isto jajcu 2ivu6i. A. Kanizlid, bogo-
|ubn. 450. Svaki dan jednim istom jajcem tilo
svojo hrana§e. uzr. 218. Cisto belo jajce. Z.
Orfe!in, podr. 94. Metni u vino jajce. 95. Uzmi
iz 12 jajceta zuraanca. 217. Onda ve6e jajce za
plod ne vaja. .T. S. Rejkovic 99. Patka ridko
nad jojcem prisidi. 100. Majka lezi r.a ptidima
ill na jajcima. D. Danicid, Smojs. 22, G. Ima li
slasti u biocu od jajca? jov. 6, 6. Koji snese
na zeinji jajca. 39, 17.

c. malo jaje, ali ne kokosje ni pticje uopce. —
Izmedu rjecnika u Belinu (jajca ,bottarga, specie
di salnme fatto d' ova di pesce' ,ova piscium sa-
lita' 145b), u Bjelostjencevu (jajca ribja, v. ikre),
u Voltigijinu (jajca ,bottarga, salume d' uova di
pesci' ,roggen'). Matica pocine nositi jajca u po-
cetku januara. F. Dordevid, pcelar. 51. vidi:
.Tajce, bot. lat. ,ovulum' ,eichen', B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

d. testiculus. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (jajce, mudo; jajca, jaja muska , testes, te-
sticuli' 50'^). On ki nima obi jajci (dvojina).
Narucn. 61*. Ki bi imil obi dvi jajci suhi ne more

se o2eniti. 62*. Drugim ovca runo goji, drugim
breber jajca ztroji. P. Vitezovid, cvit. 62. Moze
se prilikovati krepost od mira kastoru sto jest
jedna zivina koja zna po naravi da jo lovci na-
sloduju cijeda negovijeh jajaca (citja negovi ja-
jaca. P. Posilovid, cvijet. 55). K. Magarovid 30.
Ako je covik i bez jednoga i bez drugoga jajca.
Ant. Kadcid 462. Ako si musko, pukla ti jajca!
ako si zeusko, prsle ti dojke! M. D. Milidevid,
ziv. srb. 1, 104. Izvadi se jajce od psa. 2, 55.

e. ime mjestima. a) grad u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 194. — od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (Jajce, grad ,Arau-
zonia'), u Bjelostjencevu (.Jajce grad ili .Tajo grad
,Arx luculina, Arauzona, Ovia'), u Vukovu (,festung
in Bosnien' ,arx Bosnae'), u DaniHcevu (grad u
Bosni, stolica kraja Stjepana Tomasevida). U
Jajci. Spom. sr. 1, 176. (1412). Va slavni dvort
krajevLStva mi u Jajce. Mon. serb. 486. (1461).
U nasemt slavnomt stonomfe gradu u .Jajcu. 488.
491. (1461). Ode Jajce vzeti. Mon. croat. 217.
(1526). Mahomet podsede Jajce grad. P. Vite-
zovid, kron. 125. Da ga upitamo kuda ide, . . .
idem u Jajce. S. Margitic, fal. 62. Sad je kazu
u bijelomu Jajcu. Nar. pjes. bog. 290. Dode u
grad Jajce. Nadod. 208. Pored .Jajca grada bijo-
loga. Nar. pjes. vuk. 3, 332. Ivan dode Jajcu
na kapiju. 3, 333. — b) mjesto u Srbiji u okrugu
valevskom. Basta u Jajcu. Sr. nov. 1874. 85.

f. pi. jajca, ime bilci.^ Jajca, trasi (Sin), Cy-
perus esculentus L. B. Sulek, im. 122.

JAJCAK, m. samac od svine, neskopjen. F.
Kurelac, dom. ziv. 40. — u Zagorju.

JAJCAN, adj. u Danicieevu rjecniku: jajcant
jOvatus' (vaja da je to). Tri lazice jajcane (Mon.
serb. 408 god. 1441). drugi je procitao ,sajcane'
(Spom. sr. 2, 100), ali to mislim da je pogrjeska.
moie biti da je znacene onakovo kao sto je Da-
nicic mislio ; ali bi moglo biti da je smisao :
(male) lazice kojima se jaja jedu.

JAJCANIC, m. prezime. — Prije nasega vre-
mena. Ferenc Jajcanid. P. Vitezovid, kron. 172,

JAJCANIN, m. iovjek iz Jajca. — plur.: .Jdj-
cani. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Vit-
kovu (,einer von Jajce' s primjerom iz narodne
pjesme: Kulu gradi beXe Jajcanine). .Jajdana je
s nim tisuda. .J. Palmotid 76.

JA JCEN, adj. koji pripada jaju, jajcu. — U
Jambresicevu rjecniku: jajcena lupina ,putamen';
jajceni zutanek ,vitellus' ; jajceni belanek ,al-
biimen'; u Voltigijinu: jajceni ,di uovo' ,von ey';
u Stulicevu uz jajan.

.JAJGENICA, /. uskrsni kolac (pletenica) sa
crvenim jajetom u sredini, jajcenik. u Banatu.
.Javor. 1880. 87. — isporedi jajcenik, jajarica, to-
harica.

V

.JAJCENIK, m. a) vidi jajcenica. u Banatu.
.Javor. 1880. 791. — h) jelo nacineno od projina
brasna i od jaja i od mlijeka. — u Srbiji u
okrugu knezevaekom. M. D. Milidevid, srb. 855—

856.

JAJCEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Schem. bosn. 1864. 73.

.JAJCIC, wj. selo u Srbiji u okrugu vajevskom.
K. Jovanovid 102.

,JAJCi§TA, n. pi. u Danicieevu rjecniku: se-
lima Samodrazi, Dobrodo|anima, Noprobistima,
Momusi i Bijeloj Crkvi isla je meda ,odi. .Jajcisti.
na Okruglu rupu' (Mon. sorb. 87 god. 1327), ako
nije pogrjeska mjesto ,.Janbcista' koje vidi.

JAJE, jdja (jAjeta), n. ovum, ono iz iega se

JAJE

421

JAJEROV

razvije nilado zivinie (obidno se misli na koko§
Hi na drugu pticu). ptice i mnoge druge zivotine
ne radaju mlado svoje zivo nego nose jaja, ali
se dan danasni zna da jc u svakoj zenskoj zi-
votini (a i u zeni) i koja zivo rada, jaje u ko-
jemu se razvije mlado prije nego se rodi. u ko-
kosiju i u drugtjeh ptica i u nekijeh drugijeh
zivotina jaja su ohlasta i dugiilasta; bijela su
u kokosi ali nijesu u svake ptice; u mnogijeh
zivotina pak imajti vrlo razlidne oblike i boje.

— Akc. je zabijezen kao sto je u Vukovu rjec-
niku i kod vecine naroda; u Dubrovniku je druk-
ciji: jaje, gen. jaja, dat. jajui^d., ali je nmozina
jaja, jaja, jajima. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi po]. jaje, f/ornoluL jejo, donoluz. jajo (vidi
i kod jajce). — Fostane nije dosta jasno: cini
se da je srodna osnova u germanskijem jezicima,
isporedi stviMem. ei, stskandin. egg, anglosaks.
aeg, engl. egg, (isporedi i staroir. og); moze biti
da je srodno i s lat. ovum, grc. (o6v, ali se ne
zna kako bi kod ovijch ispalo v. — Od xvii vijeka
kod velikoga dijela naroda osnova je u jednini
jajet: gen. jajeta, dat. i loc. jdjetu, instr. ja-
jetom (vidi u primjerima kod a) ; ali u mnozini
netna nastavka et: jaja ltd. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena ima voc. sing. jaju. Nar. pjes.
here. vuk. 286 (po svoj se prilici shvaca kao da
je sto zivo i zaborav]a se s toga na sredni rod).

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ovum'), u Mi-
kajinu (,ovuiii'; vrh od jaja kod vrh), tc Belinu
(,ovo' ,ovum' 533a), u Bjelostjencevu (kod jajce),
u Voltigijinu (,uovo* ,ey'), u Stulicevu (,ovum'),
u Vukovu: jajo, jajeta (jaja), 1. ,das ei' jovurn'.
2. ,die hode' ,testiculus'. 3. kantarsko.

a. kod kokosi Hi druge ptice. Kradise . . . nigda
jaje nigda kokos. Korizm. 44*. Ako uprosi jaje,
jeda ce dati nemu skorpijuna? N. Eaiiina 134''.
Ako vidis (u snu) da kokos nosi jaja, toj prili-
kuje dobit. Zborn. 132a. Ako vidis (u snu) jaje,
toj prilikuje uklonenje od privarke. ISS^. Ako
vidis (u snu) jaja bijela, toj prilikuje dobro. 136*.
^uska od jaja. M. Drzi6 218. Ne bi se jaje iz-
peklo, odkle ga sam ostavila u ku6i nasoj. 412.
I crna kokos bijelo jaje nosi. (D). Lezi na ja-
jijeh. (D). Poslov. danic. Vtzmi ot jajeta belo.
Glasnik. 25, 35 (xvii vijek). U krajih mora za-
kopa jaja. S. Margitie, fal. 243. Blagoslov jaja.
L. Terzic 209. Jaje od guske. P. Macukat 41.
Snijeti jaje ,far o partorir 1' ovo' ,ovum edere'.
Jaje mekojusko, jaje mekahne |uske, meke ko-
zice ,ovo colla scorza tenera' ,ovum molliculum'.
Jaje od dva zumanca ili zuca ,ovo di due rossi'
,ovum geminum'. Jaje sneseno ,ovo fatto' ,ovum
procreatum'. Jaje skoro sneseno ,ovo fresco' ,ovuni
recens', Staro jaje, jaje hmudavo ,ovo stantivo'
,ovum requietum'. Jaja pecena ,ova arrostite' ,ova
assa'. Jaja pripecena ,ova indurata' ,ova durata'.
.Jaja razbijena u vodu ,ova sperdute, cioe cotte
in acqua senza guscio' ,ova dispersa'. Srknuti
jaje jbeversi un ovo' ,sorbere ovum'. Staviti jaja
pod kokos ,por 1' ova sotto la biocca' ,ova gal-
linae supponere'. A. d. Bella, rjecn. 533*. Jednim
samim jajem pokripiti se. razgov. 113. Raz-
bijena jaja, tici ugrabjeni. B. Zuzeri 168. La-
tiui uz korizmu jidu jaja. A. Kanizlic, kam. 159.
Srce prilicno jaju. A. Kanizli6, utoc. 110. Da
ce prije kvocka s jaja ustat. V. Dosen 207b.
Crkovna zapovijed zabraniva pravovjernicim u
oci liecijeh svetkovina da se ne sluze ni mlijekom,
ni jajima. D. Basid 34. Bilance od jaja. And.
Kacic, kor. 277. Davaj po p6 drama istoga pra
u ogruzanu jaju. J, Vladmirovid 12. Davaj piti
u jaju. 19. ]^upo|ine od jaja. 20. Malo kada
propustide dana bez jajeta. J. S. Re}kovi6 63.

A ti, koko, jaja nosi, a ti, jaju, pilu lozi. Nar.
pjes. here. vuk. 286. A kamo ta koka? Snijela
je jaje. Nar. pjes. petr. 1, 292. Vara ga kao
dijete sarenim jajotom. Nar. posl. vuk. 31. Ili
jaje kamenu, ili kamen jajetu (prikucio, svo jedno,
jaje 6e se razbiti te razbiti). 102. Koja kokos
ranogo kokode, malo jaja nosi. 140. Mladom
zetu jaja peku, a starome suze teku. (Prigovore
katkad starome zetu u Eisnu). 180. Nasao bi
dlaku u jaju. 192. Ne treba kvocati, nego jaja
nositi. 210. Nije ni onde koke, koja snese jaje,
pa ga otkakode. 216. Trazi u jajetu. dlaku. 319.
Coek je (kad se pomisli sto podnijeti moze) tvrdi
od kamena, a (kad se pomisli kako naj zdraviji
coek u jedau put zakovrne i umre) slabiji od
jajeta. 348. Neka mi iz tijeh jaja izle2e pilad.
Nar. prip. vuk. 132. Kazu rcu da jo tica snijela
dva jaja. 186. A on je iSao kao da je jaja na
glavi nosio. Vuk, nar. pjes. (1824). 1, 24. Idu
po selu od ku6e do ku6e te istu sira, masla, jaja
itd. ziv. 18. Grdje im se nista ne bi dale onde
potognu jajetom u vrata. 18. O vaskrseniju se
tuku sarenijem i crvenijem jajima. 26. Djevojke
metnu bjelance od jajeta u casu vode. 68. Jaja
ispod kape (igra) . . . Kad dode do onoga te ima
jaje pod kapom ... V. Vrcevid, igr. 50. Kad
krv dudne, tad mu bave sluge kojeg mucenika;
turi vrelo u nedra mu jaje. Osvetn. 4, 16. Na-
cupa se u starom kuderku jaja i slanine. M.
Pavlinovid, rad. 12.

b. kod ce}adeta, i kod zivotine sto nije ptica.
Grovore anatomici, u utrobi, kad bude vrime od
godina ukazu se nika zlamona od poroda kao
niko zrne il' malesna jaja po sebi neplodna koja
covik svojim simenom uplodi, od koga se zacme
i rodi covik. M. Dobretic 563. — Zmijino jaje
,ovo di serpe^ ,ovum anguineum'. A. d. Bella,
rjecn. 533*. Saru|a ne leze jaja kakono ostale
vrste od zmija nego zmijide u utrobi svojoj zacne.
F. Lastrid, ned. 361. Jaja zmije gluhe. Blago
turl. 2, 33. — Jaja od ribe, ikre ,pinnae'. J. Mi-
kaja, rjecn. Ribna jaja ,ova di pesci' ,piscium
ova'. A. d. Bella, rjecn. 533*. Jaja ribna , pinnae'.
J. Stulli, rjecn.

c. u prenesenom smislu, testiculus. — U Be-
linu rjecniku : ,testicoIo, parte nota dell' animale'
(testis' 731*, i u Bjelostjencevu (vidi kod jajce).
— S nekijein pridjevima i kao ime bi}aka. Jaja
kokota, suvrst vinove loze bijela grozda (u Dal-
maciji). — .Jaja pasja (prema lat. testiculi cauis),
testicoli (§alinovid) Orchis L. B. Sulek, im. 122.

d. u prenesenom smislu, gvozdena ili mjedena
lopta sto visi na kantaru i pomicuci se poka-
zuje tezlnu onoga sto se mjeri. — U Stulicevu
rjecniku: jaje od mjerila ,globulus ferreus vel
plumbeus qui staterae scopo appenditur'. vidi i
u Vukovu rjecniku.

e. Jajce, grad u Bosni. — Samo u Bjelostjen-
cevu^ rjecniku: kod jajce.

JAJER, m. vidi ajer (ajer, a ne ajer kao sto
je nastampano), lat. aer. — Od xvii vijeka. Koji
se jajerom hrane. M. Drzid 245. Zivu od jajera.
K. Magarevid 28. I nitom izade na jajer. 70.
Zadjeli se bijahu u jajeru vedra neba soke i }uta
zmija. Nar. pjes. bog. 57. Soko se vijase po ja-
jeru vedra neba. 57, Vode i jajer. J. Matovid
24. Po kreposti bozanstvenoj priko jajera pre-
neseni. 63. Biti demo uzeti s nima u oblacijeh
prema Jesukrstu u jajer. 108. No pod nebom
u jajeru. Nar. pjes. here. vuk. 324.

JAJEROV, adj. koji pripada jaju (I). — Samo
u Istri u brojenici kod djetinske igre. Pen, pen,
penica, jajerova korica, stan' glat, man' glat, po-
pecak, stara baba va dolac. Nar. pjes. istr. 4, 10.

JAJEVAC

422

1. JAK, 1, a.

JAJEVAC, Jajevca, m. ime dvjema mjestima
(doiii i gorni J.) u Srbiji u okrugu caianskom.
Ornica u Donem Jajevcu. Zomja u Groriiem Ja-
jevcu. Sr. nov. 1874. 137.

JAJICA, /. vidi jaje. — U nase vrijeme u Istri.
D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftg, 34.

JAJICINA, /. mjesto (voda?) u Srbiji u okrugu
rudnickom. Zemja preko Jajicine. Sr. nov. 1863.
314.

JAJI6, m.

a. prezime. Schem. zagr. 1875. 262. Schem. diak.
1877. 67. ■

b. ime mjestu u Srbiji u okrugu sabackom. Niva
u Jajidu. Sr. nov. 1873. 228.

JA JICI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega vre-
menu. T^. Stojanovid, pom. 189.

JA JINA, /. ime dvjema selima u Srbiji u okrugu
niskum. Gorna i Dona Jajina. M. D. Milidevic,
kra|. srb. 122.

JA JINCI, Jajinaca, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
biogradskom. K. Jovanovic 98.

JAJINICE, /. pi. kao vrecice u kojima stoje
jaja nekijem sitnijem zivotitiama — Naeineno
u nase vrijeme. Jajinice (pi.), zool. ,eiersacke'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

r

JAJINAK, wi. mjesto (osobita sprava) gdje po-
staju i stoje jaja u zenskijem zivotinama (a i u
bi(ka7na). — Naeineno u nase vrijeme. Jajinak,
bot. zool. lat. , ovarium' ,eiersfcock', tal. ,ovaja'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAJINI, adj. koji pripada jaju. — V Vukovu
rjecniku: jaii'ii, n. p. |uska ,ei-' ,ovi'.

JAJNICA, /. u Stulieevu rjecniku: uz jajnik.
JAJNIK, m.

a. jelo od isprzenijeh jaja. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (.frittata di ova' ,ova
in librum coacta' 331a), u Voltigijinu (,frittata'
.eyerkuchen'), u Stulieevu (v. priganica). Ho6ete
1' od mene oni prisnac veli, al' turtu ku zene
peku na padeli, al' da vam jajnik tuj prinesem ?
P. Hektorovic 8. S medenimi jajnicima, suho-
paroi i prisnaci. J. Kavariin 21a.

b. vidi jajcenik. Jajnik, uskrsni kolac s jajen^
(u primoiju). D. Danicid. Jajnik ,panis paschalis
com ovo intexto'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 34.

JAJNOST, /. u Stulieevu rjeiniku: ,spatium
ovatum'. — sasma nepouzdano.

JAJONOS, m. vidi jajinak. Jajonos, opna u
kokogi u kojoj se jaja zafiinu i rastu. M. Pavli-
novic.

JAJSKI, adj. vidi jajini. Vratilom se opasala,
zastikalom postapila, uSla u jajsku }usku, uto-
pila se u morsku pucinu. Nar. pjea. u Vuk, 2iv.
217.

JAJSTVO, n. H Stulieevu rjeiniku: uz jajnost.

— sasma nepouzdano.

JAJUSA, /. u tepsiji pefiena smjesa kao pita
od kukuruzna braSna, jaja, sira i masti. u bo-
sanskoj krajini. 1^. Stojanovid.

1. JAK, jdka, adj. potens, fortis, validus, firmus.

— Ake. kaki je u nominalnom nom. sing, taki
je i u ace. sing., kad je jednak s nominativom,
iusvijem slozenijem oblicima: jaki, jaka, jako,
jakoga itd., u ostalijem je nominalnijein oblicima
onaki kakije kod j&ka.: jdko, jdke itd. — S ovijem
se znadenem nahodi ova rijec samo u juznijem
jezicima, isporedi slov. i bug. jak. po svoj je pri-
lici ista rijed sto praslavenska relativna zamje-
nica jaki., kaki, isporedi stslov. jakt, malorus.
aKifi, eel jaky, i^oj. jaki, (a i lit. joks), vidi i

2. jak. Miklosic isporeduje grc. olog zt. — U
svijem je rjecnicima: u Vrancicevu (.fortis; la-
certosus; robustus'), u Mika(inu (jaki, snazan,
hrabren ,8trenuus, fortis, validus, vegetus, ro-
bustus, nervosus'), u Belinu (jak ,bastevale, ba-
stante' ,8ufficiens' 13 1* ; ,gagliardo, robusto' ,valen8'
336a; ,prospero, cioe sano, gagliardo' ,validus'
592a; jsano, cbe ha sanita' ,sanus' 641b; jaki ,effi.-
cace' ,efficax' 285a; ,vigoroso, che ha vigore' ,ve-
getus' 766a; , forte, inteso del corpo' .robustus'
b25b), u Bjelostjencevu (jak, mozen, 2estok, krepek,
silan, hrabren, .srcen, zestocan ,fortis, validis vi-
ribus praeditus, validus, strenuus, robustus, in
adversis infractum habens animum'), u Jambre-
sicevu (,fortis, validus, robustus'), u Voltigijinu
(jak ,forte, robusto, gagliardo' , stark, fest'; komp.
jacij ,piu forte, piii intrepido' .starker'), u Stu-
lieevu (.fortis, robustus, validus, strenuus, ner-
vosus, virilis, animosus, patiens etc.'; komp. jaci
,fortior') , u Vukovu (,stark* ,robustus , fortis,
firmus', n. p. covjek, kon, rakija, duvan, vino;
komp. jaci), u Danidicevu (jakt , potens').

1. adj. — Komparativ postaje nastavkom j,
te se kj mijena na c: jaci; rijetko se nalazi jacji:
jacji. I. Ivanisevid 152; A. Vita|id, ost. 81; J.
Filipovic 1, 473a. 3, 2t> ; jacjom. A. Vita|id, ist.
471; jacje. J. Filipovid 1,438a, 479^; jacjega. A.
Kanizlid, kam. 59 (i u Kavanina ima takovijeh
primjera, ali su nepouzdani) ; u jednom je pri-
mjeru prosloga vijeka nastavak ij: jaciji. J. Ma-
tovid 515. — M jednom primjeru xvi vijeka ima
oblik jaksi. G. Drzid 360.

a. naj starije je znacene (vec od prvijeh vre-
mena): koji moie (ima moc, snagu, silu) sto da
uiini, podoban. sto moze uciniti izriee se: a)
infinitivom. aa) 0 cejadetu. Sirota koja nestb
jaka preti ili otpirati. Zak. dus. pam. saf. 35.
Ne bise jaci tizi ktitori okrmjati mesto sije. Mon.
serb. 182. (1371 — 1395). Kude bude jak't rastre-
biti. Glasnik. 24, 240. (cko 1350). Nepravde bud'
jak modi podnositi. M. Marulid 156. I ako jak
dosti nijes' joj se braniti. N. Dimitrovid 4. Lje
se zena ne nahodi jaka slomit vragu silu. N.
Najeskovid 1, 155. Mi li bismo jaci bili Jubavi
86 toj oprijeti? 1, 164. Od jada trepedo, ni jak
dat srcu red. D. Barakovic, vil. 67. Istok stavit
vas poda se s malijem vojskam bise jaci. I. Gun-
dulid 369. I da (Turcin) zena drzat bude koliko
ih je hranit jaki 574. Tko vladati sve pozude
i svu voju jaki nije. G. Palmotid 1, 150. I na
tvoje jes govore s razlogom se jaki oprijeti.

1, 293. Ja ti nijesam jaka izrijeti. 2, 12. Te-
mejitijeh red udesa jaki nije nitko smesti. 2, 102.
Iz tve ruke nijesu jaci dragu plijenu sloboditi.

2, 311. Svi Tatari nijesu jaci nasoj vlasti odo-
Ijeti. 2, 341. Odoljeti jcsu jaci. P. Kanavelid,
iv. 11. Udriti je na dva jaki. 93. Suprot tebi
ti junaci protivit se nisu jaci. I. Zanotti, skaz.
4. Ne bijud jaki nim se oprit. J. Kavauin 230a.
(Mandalijena) pokoj nadi jaka nije. I. Dordid,
uzd. 3. (Se\anin) ustraSen zudeAi uklonit se u
skrovito, ne bi jaki ni pristupit naprijeda, ni
zito s ramena rasprtiti. ben. 185. Svi su jaki
povlaciti se po parbi i pravdi. D. Kapid 234.
Jer tko vladat sve pozude i sve vo}o jaki nije,
ko da drugijeh vladat bude? P. Sorkocevid 577^.
— amo pripada i ovaj primjer u kojemu se ima
u misli inf. po onome sto je prije kazano: Ako
sam se kitio ali cinio koja velicanstva vede nego
samjaki, za tastu slava. P. Posilovid, nasi. 111*».
— - pripadaju takoder amo i ovi primjeri u ko-
jima je govor 0 vise ce^adi (kolektivno) : Da vas
aaj svijet na me dode, nije mi jaki otet tebe.
G. Palmotid 2, 338. Kazu i srco toli snazuo.

1. JAK, 1, a.

423

1. JAK, 1, c.

da nije jako nih zamesti sve hudobne mnostvo
lazno. 3, 38''. — hb) o stvari tjelesnoj (ne-
zivoj). Likarijo, da si mogu6a i jaka prognati
djavle. L. Terzi6 (B. Pavlovid) 206. Nasa slama
jaka je u klacini ili japnenici raztopiti stanac
kami. A. d. Bella, razgov. 217. i u ovom pri-
wjeru (metaforicki) : On podlo5i svoju put raz-
logu i ucini da nije jaka odmctat se zapovije-
dima svoga stvoriteja. I. Dordic, ben. 62. — cc)
0 mjestu. Pustos svaka ni jaka potezat svud nima.
M. Drzic 85. — u ovom se primjerii ,zemja' shvaca
kao cejade: O bo2ico, zla usilos, s kom se rvat
jaka ne bi (zewla), cini skrit joj kcercu tebi. I.
Gundulid 91. — dd) o djelu. Cari ako su Aih
viline zrako tminom jake smosti, dan pocrnjet.
Gr. Palmoti6 2, 28. Nijesu jaka moja dila nih
ispravit pamet prijeku. 8, Bl^. — amo maze pri-
padati i ova : Plac, ki mi s oci tece, nije jaki
nega smesti. 6. Palmotid 2, 23. — ee) o rijeci,
molitvi. Mnoztvo svetih tila ma rijec izrijet nije
jaka. J. Kavanin 219a. Koliko je jaca (molitva)
prignut ga (Boga) da nam dade one milosti. J.
Banovac, razg. 18. Koliko je pak (molitva) jaka
izbaviti nas od nasi neprijateja duhovni. 20. —
ff) 0 cemu iimnom, duhovnom, n. p. o sili, moci,
vrlini. S bojnom slavom sila tvoja jaka jo pako
pridobiti. I. Gundulic 356. Vojska od kozaka
koj se oprijeti nije jaka icija sila, igdi stupi.
444. Velika je moc vilina i jaka je djelovati.
G. Palmotid 2, 11. Moc umrla, slaba u sebi,
Bogu odoljet jaka nijo. 2, 65. Nepridobitne tvrde,
kojijeh vrlina neprijatejskih topova ne bi jaka
oboriti. A. d. Bella, razgov. 246. — o slavi. Nu
tva slava ne bi jaka dugo u spili stat skrovena.
I. Dordid, ben. 208. — 0 naravi. Bremena vam
postavjaju, ka nije narav podnijet jaka. G. Pal-
motid 8, 30b. ;^udska narav . . . bez osobite Bo-
zije milosti i pomodi nije jaka sama po sebi ni
htjeti ni djelovati nikakva dobra. I. Dordic, salt.
192. — 0 svijesti. Kroz sve tvoje vuhovanje, o
izprazna Judska svijesti, temejito Bozje znanje
nijesi jaka vijeku smesti. G. Palmotic 3, 29*. —
0 slasti. Slas taka vjecni zivot dat je jaka. I.
Dordii, uzd. 94. — b) podloznom recenicom s kon-
junkcijom da. Jezik moj bi li jak ne ures da
slavi? S. Mencetic 78. Majka tuj gledase, jeda
jak tko mine da sinka noj skine. N. Na|eskovic

I, 144. Strasna vojska bjese jaka, iz po svijeta
ka se sklopi, da dobude ne Pojaka, nu krstjanstvo
sve potopi. I. Gundulid 475. — c) ivfinitivom
s prijedlogom za (2:)G talijanskom jeziku, vidi kod
za). Da bude clovjek jaci za podnositi suprotivna.
B. Kasic, nasi. 82. Da je tako jaki za poteci po
po}u. A. Vitajic, ist. 524. Da je molitva mnogo
jaka kod Boga za prignut ga na milosrdje. J. Ba-
novac, razg. 17. tj|e jest za uzgati ogan mnogo
jako. J. Filipovic 3, 39^. — d) u jednom priwjerii
XVIII gerundijem sadasnijem. Budi jaki podaoseci
i trudeci svaka dobrovo|no. M. Zoricic, osm. 14.
— e) cesto stoji jak s ovijem znacenem u rela-
tivnoj recenici, u kojoj se tad ogranicuje znacene
rijecima kako, koliko, sto, u sto, u cem itd. Kude
bude moja vladanja i kude budu jaki. Mon. serb.
178. (1368). Dali su, postavivt svoje }ude, vola
dva, kako tko jaki, da oru. Spom. sr. 1, 26. (1899).
Na nas se naslonite, sto smo jaci. Starine. 10, 12.
(1558). Koliko je jaki i koliko moze. M. Div-
kovic, nauk. 88. Sve sto jo jaka moja kruna,
na sluzbu ce nemu biti. G, Palraotid 1, 398.
Svaki mofu dragu vjerenicu nastoj dvorit sve
sto je jaki. 2, 170. Sve sto je znane moje jako,
drzana sam ja sluziti gospodara blaga tako. 2, 881.
Necu se kratiti sluziti sto jaki budem. Starine.

II, 101. (1665). Ako bi u blagovane tratio i

cinio sto nisam jaki. P. Posilovic, nasi, 114*.
A i mi hodemo poslu2iti vasoj milosti u cemu
uzbudemo jaki. Glasnik ii, 3, 108. (1708). Ko-
liko je tko jaki ,a misura del suo potere, del suo
essere' ,pro viribus'. A. d. Bella, rjecu. 490b.
Odlucivam takoder izporaviti, koliko budem jak,
sva potlacenja, kojijem te ruze svi krivovjerci,
nevjernici i opaci Hristjani. I. M. Mattel 201.
Dohodim ocito izporaviti, koliko sam jak, i za-
platiti prisramotne uvrjede. 261. Da mu zapla-
timo, koliko smo jaci, krivine kojijem je vrijedan.
383. — f) verbalnijem supstantivom koji moze
stajati: aa) u lokativu s prijedlogom u. Ka je
bila toliko jaka v pokajanji. Narucn. 82*. Cini
covjeka jakoga u sluzbi BoXijoj. I. Drzid 319.
— bb) u akuzativu s prijedlogom na (moie u
jedinom primjeru znafiti i: (tijelom) snazan).
Ima biti kripak na rvanju i jaki na uosenije bri-
mena. Narucn. 13*. — cc) u instrumentalu (u
jedinom primjeru stoji instr. relativne zamjenice,
a ova zamjenuje verbalni supstantiv bjezane).
Nee moc lasno bjezat vece, fiijem si jaci od sva-
koga. G. Palmotid 1, 210.

h. koji mnogo moze, koji ima veliku moc, mo-
gucan, moguc, alt ne u svem, jer se izrijekom
kaze u cemu se sastoji moc, n. p.: a) instrumen-
talom. Kad padu ovi bez milosti, tko ti ostaje?
cijem smo jaci? I. Gundulic 503. Jaki sobom
oda svudi u obzidi se tvrdoj kaze. 520. Dva
nedaka, dragamanstvom svijetla i jaka. J. Ka-
vanin 188*. Buduci dobitjem srican i tolikom
jaki vojskom. F. Lastric, test. ad. 14*. — b) lo-
kativom s prijedlogom u. Koji smo u }udma i u
oruzju jaki. D. Eapid 453. — c) lokativom (o
mjestu) s prijedlogom na. Ve6 junaka na razboju
jaka. Nar. pjes. juk. 313. Jaki na braniku. Nar.
posl. vuk. 108. Ko jaci na megdanu negov
megdan. Pravdonosa. 1852. 10. — d)^ lokativom
s prijedlogom po. Koji jaci po sili su bili. Osvetn.
4, 12. — e) akuzativom s prijedlogom za, cim se
kaze na sto se moze djelovati. Ne ima jacje li-
karije za dusu nego je ric Bo^ja. J. Filipovic
1, 438*. — f) prijedlozima protiva, prema poka-
zujeje da se moze neprijatejski postupati, boriti
se. Cini ju (dusu) jaku protiva svim duhovnim
neprijatejem, I. Grlicid 118. Neka vam ova jedna
prilika dosta bude za vidit koliko je molitva jaka
protiva djavlu. J. Filipovid 1, 308*. Pram bogom
. . . bio si jaki. F. Lastrid, test. 368^.

e. koji uopce mnogo mo£e, koji ima veliku mod,
mogucan, moguc. a) o ce]adetu, o cejadi, ili o
onome sto se misli kao 6e]ade. aa) o Bogu. Nu
se tebi, jaki boze, utjecemo s molbam hrle, brani
tvoj puk od zle rati. M. Bunid 18. Blagosove
podavamo tebi, slavni Boze jaki. P. Kanavelid,
iv. 56. Gdi duh preda Bogu jakom. J. Kavanin
803*. Od koljena Judinova ki se jaki Bog na-
rece. 837b. Gospod modni i jaki. I. Dordic, salt.
72. Jaki Boze! oprosti mi greba. Nar. pjes. vuk.
3, 327. Bog je jak! Nar. posl. vuk. 17. Sunce
na istok, a jaki Bog na pomoc. Nar. prip. vuk.
125. Da joj jaki Gospod Bog pomoze. Vuk, kovc.
123. Bog ga jaki i mrtva ubio! P. Petrovid,
gor. vijen. 80. Uzdam se u jakoga Boga. Pravdo-
nosa. 1832. 9. Mili Boze, otac si svakomu, al'
pomozi jaki nejakomu. Osvetn, 2, 126. — bb) 0
svecu. Prizdi dvije svijede vostanice pred likove
svetiteja jacih. Osvetn, 2, 27. — cc) 0 vragu, ia-
volu. Dobar je Bog, ali su i davoli jaki. Nar. posl.
vuk. 59. — dd) 0 osobitom ce]adetu (misli se o
svakoj vrsti moci, saino ne o tjelesnoj snazi). Ako
s' sebe dobil, Aleksandra s' jaci. M. Marulid 155.
Jaca i sminija biti des nad slugom. H. Lucid 216.
Naaman Sirijanin bje§e dovik jaki i bogat. M. Div-

1. JAK, 1, e.

424

1. JAK, 1, d.

kovid, bes. 44*>. Ni imena druzijeh uda grajskijeh,
mudrijeh, jacijeh. J. Kavanin 104^. Da su mudri,
da su jaci. 163*. Tko u duhu predobije, ti vrjednji
i jaci je. 350. Ako li pak poslovi tvoji i zele
idu napricano, ako su dooci obilni, prijateji jaki
i ostalo, jmas ae sve to vise ponizivati. F. Lastric,
od' 258. Ova sama (Marija) bi jaca od sviju.
test. 368^. JaCega kapom a nejacega sakom. (Ja-
cemu vaja se moliti s kapom u ruci, a od neja-
cega moze se i braniti). Nar. posl. vuk. 111.
Jace je selo od svatova. Jace selo od mededa.
111. Ko jaci onaj i kobaci (grabi sebi ili pri-
svaja. U Hrvatskoj). 140. Ko je jaci onaj i sta-
riji. Ko je jaci taj i tlafii. 141. Ko se jacemu
ne umoli ta se ne obrani. (U Crnoj Gori). 153.

— ee) 0 kraju, cam, vladaocu. Ti se bojis kraja
zac je jaki i moze uciniti stvari dovoje. Korizm.
30a. Od cara jaka i tvrda utvrdi i obrani grad
Novobrda. J. Kavaiiin 185*. Ciprijanski otok
koga obsjede Selim jaki. 190^. On tolike kraje
jake uzdrzi. 222^. Kraji jaci jakno Slavi. 261^.
Druzi jaci kraji leski. 264^. Eadigost dode u
Dalmaciju, ter se mnogo jaki ufiini. And. Kaeic,
razg. 5. Naj jaci je na svijetu car padisa Mu-
stafa. S. ;^ubJsa, prip. 121. — amo bi mogao pri-
padati i ovaj primjer : Sva podojska zem^a i
ruska Tatarinu bjese uska, dokli nega jaci dobi.
I. Gundulic 334. — ff) o vojsci, strazi. Zemajskom
slavom silan je i vojsku jaku ima. Aleks. jag.
star. 3, 240. Nu ne htje ga car nikako s naj
visega dignut mista, sto ga od prije ne utvrdi
jakom strazom oda svudi. I. Gundulid 506. Jaku
strazu druzim poda, a on bez svake straze osta.
506. Nu jos tvrdi s mnoztva od }udi, kijeh ga
obstiru jake straze. 520. Kuped pod nim vojsku
jaku. J. Kavaiiin 2783-. — gff) o driizbi, zboru.
Druzba ova krepka i jaka svem bi svijetu odo-
}ela. G. Palmoti6 1, 11. Svi sabori mudri, jaci,
dobrostvori. J. Kavanin 207b. — Jih) o narodu,
drzavi, plemenu, brastvu, kuci (rodu) ltd. Z& to
se zovijase slavni, jaki ovi narod. And. Kacic,
razg. 2. amo pripada i ovaj primjer: Ako Sirci
budu jaci od mene dodi mi u pomod. D. Da-
uicic, 2sam. 10, 9. — Nu ako se vece i jace neg'
sve turske krajevine Osmanovo carstvo smace,
Mahumetov zakon gine. I. Gundulid 477 — 478.

— Od Pipera plemena jakoga. Nar. pjes. vuk.
4, 61. Od Drobnaka, od plemena jaka. 4, 463.
Ogled, sr. 393. U tebe stoji da pomutis dva jaka
plemena. Pravdonosa. 1852. 23. — Dok su dosli
do jakoga brastva, do jakoga brastva Vukcevica.
Nar. pjes. vuk. 4, 34, Jako brastvo brzo zdplece.
(U Crnoj Gori). Jaku brastvu jaka i^pravda. (U
Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 108. — Covjeka ra-
zumna, pametna i knizevna, aliti ku6e pleme-
nite, mogude i jake. M. Divkovic, bes. xv. —
b) 0 cemii sto nije zivo, efficax, sto ima mod,
silu da ucini ono na sto je namijeneno. aa) o
cemu tjelesnom. Otrova jarega od griha ne ima.
F. Lastrid, test. 16^. Nema jaceg pida od vode.
Nar. posl. vuk. 203. — bb) o djelu, rijedi (mo-
litvi). Jace je delo nego besjeda. Nar. posl. vuk.
111. — Bez obrane jake tvoje. P. Kanavelid, iv.
140. — Imala bi bit casdena radi vlasti i jacih
slova. J. Kavanin 290*. — Od svakoga zla jaca
je molitva. Nauk brn. 54*. Tako je jaka mo-
litva ponizna, da ona usiluje Boga udinit ono,
za sto ga moli sluga. J. Banovac, razg. 19. —
Svem' da jake odgovore ko orako. J. Kavanin
96^. — Klemente nije mogao s jacijem mudro-
govorom potvrditi nauk. J. Matovid 178. — Dobar
i jaki razlog. S. Budinid, ispr. 14. Ne ima ja-
eega razloga. J. Filipovid 1, 92*. Razlog je naj
jafiji ovi:... J. Filipovid 3, 2^. To prikazuje

s velikim i jacim razlozi. M. Dobretid 116. —
Svekoliko su cinili i prikazali jake uzroke caru,
da ga odvrate. A. Tomikovid, ziv. 114. — Svi-
docanstvo jacje od ovoga imat ne mozes. J. Fi-
lipovid 1, 479^. — Obidaj jaku zapovid oslabja. A.
Kanizlid, kam. 561. — cc) o dijclu mise (glavnom).
Ne bududi jaki dio od mise. Ant. Kadcid 96. —
eld) 0 cemu umnom, dusevnom. Jaka je ].ubav
kako smrt. Narucn. 82^. Jace su prilike negoli
rijeci. M. Divkovid, bes. 408i». I kako me smrt
razjidi, vrhu svake stvari jaca. D. Barakovid,
vil. 218. Ali vele veca i jaca (od jubavi) u kra-
Jevskom srcu biva cas. I. Gundulid 395. Da jest
jubav jaka kakonoti smrt. P. Posilovid, cvijet.
27. ;^ubav jest jaca nego smrt. M. Eadaid 379*.
Jakim i istinitim ufanjem. I. Grlicid 19. Poze-
Jenje vrlo jako i mogude. 241. Zakon j^irave vire
jacji 'e od mira i od kamena. J. Kavanin 190*.
Svaki zivi svej se vrti okol' jake praga smrti.
401^. II' je dobrota Bozja jaca. F. Lastrid, test.
14**. Jaca rda od bijesa. Nar. posl. vuk. 1 10.

d. u osobitom smislu, snazan (o tjelesnoj snazi).
a) 0 ce]adetn, o cejadi. Kada jaki oruznik cuva
polacu svoju mirne jesu sve stvari koje zdrzi.
N. Eanina 59^. Naj jaci covjek na svijetu. Zborn.
6a. Ostal bih vede zdrav ner jelin od gora, jaksi
nego lav ter tvrdi mramora. G. Drzid 36G. Koje
svite jedva bi jaki bastah ponio. M. Drzid 134.
Mi smo jaci mnogo i mladi. A. Sasin 197^. Na
konijeh svi Bosnaci sjahu svijetlo odjeveni, za-
tocnici i jaci. I. Gundulid 326. Silna vitra jaci
i brzi. 522. Nijesmo ^imali ni bojega zatocnika
ni jacega vojevode. G. Palmotid 1, 362. San-
suna jacji biti. I. Ivanisevic 152. U Armenifj'i^
cetrdeset jaki vojnika. S. Margitid, fal. 30. Jak
Alcide ni 1' se stavi' prest kudjeju cid Jubavi?
J. Kavanin 7*. Druga (prilika) bi od jakoga
Sansona. M. Lekusid 152. Nisi ti jacji nego
Sampson. .J. Filipovid 1, 473*. Ti nisi jaci od
Samsuna. P. Filipovid 18. Jake vojnike Moa-
bove obuze strah. F. Lastrid, svet. 34^. Al' da
b' jaki ti i bio, tu bi cinu izgubio kod volova.
V. Dosen 20l>. Prozdri voda i jakoga viteza Eeju.
And. Kacid, razg. 9. Velik bise i jak jogunica.
M. A. Eejkovid, sat. 07^. Buduc dakle da je
2ena svaka i slabija i ni tako jaka. Gl!*. Koji
bijase jaci turi onoga drugoga u vodu. sabr. 68.
Jaci od Samsuna. M. Dobretid 107. A Krsto se
jaci namjerio, pak osvoji Asan-begovida. Nar.
pjes. vuk. 4, 101. Ako je ko jaci, no i Bog jo
svaciji. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 4. Jak
kao vjedogoiia. (U Risnu). Jak kao zomja. .Jak
kao meded. 108. Jaca su dvojica nego sam Ra-
dojica. 111. Jak kodi Golijat. Nar. prip. mikul.
109. Vidite zemju kakva je i kakav narod zivi
u noj, jeli jak ili slab, jeli mali ili veliki. D.
Danicid, 4mojs. 13, 19. Nejakom je za nevoju
}utu, da se s jacim prijeci i krvaci. Osvetn. 2, 126.
Jami druze, ti si jaci, druze. 2, 141. — u ne-
kijem je primjer ima ograniceno znacene instru-
mentalima tijelom, rukom, snagom. Bise slavna
srca i tilom jaki i ognen junak. Dukjaniu 6.
David hode rijeti uzorit pogledom a jaki rukom.
M. Divkovid, bes. 72*. Aleksandar .. . mao tijelom,
a jak snagom. J. Kavanin 241l>. Srcem krjepci,
snagom jaci (vitezi). 385^. — b) o zivctini. Eto
lav, naj jaca zivina ka po zemji hodi. Ziv. jer.
star. 1, 231. Nego kako lav jaki mnokrat mi
dodija. N. Najeskovid 1, 264. Slon veliki, snazni
i jaki, dugu trubju na cas svaki stavno kupi,
stere smjeno. I. Gundulid 554. Tote se udrise
kako jaci lavi. Radojevid 46. ^jubav od jakoga
lava udini ponizna jaganca. M. Radnid 378'>. Na-
makni der dva dobra prednaka (o volovima), il'

1. JAK, 1, d.

425

1. JAK, 1, m.

jelonu il vranotu jaka. M. A. Rejkovic^,, sat. G8i>.
Jaka jo kobila narod. Nar. posl. vuk. 108. Jake
je magare, ali dva tovare. 108. Naj bo}e pseto
kad pobjegne, sva pascad, i naj gora, tree za
nira ; a naj gore, kad se upre, ni naj ja6a ne
smijii lasno na noga. 248. Svako pseto na svom
koritu jace. 278. — c) 0 tijelu, 0 tjelesnom dijelu,
0 udu. Jako^i snazno tijelo pada vrle i suazno
od nomo^i. Gr. Palniotic 1, 267. Koliko jo tilo
jako. V. Do§en 178*. — Na jake ga pledi do-
vatio. Pjev, crn. 48a. — ^udi sirokih pleda i
jakih prsiju. M. Pavlinovi6, rad. 137. — Da bi
sva nogova bila uda jaka. A. Georgiceo, nasi.
338. — I desnico jake sila turskom krfjom more
skropi. D. Barakovi6, vil. 190. U deanici ovoj
jakoj ja cu s macem poletjeti. I. Gundulii 468.
Gdje ma ruka jaka put mu otvorit prpstran iste.
523. Sve sto je jaka ma desnica. G-. Palmotic
1, 292. Jakom rukom, brzijem krilom. J. Ka-
vanin 422''. cesto vwtaforicki. I od jacih rukah
ti nas si slobodil. M. Mai'ulic 21. Slisav§i ruku
Bozju mocnu, jaku i strasnu. Korizm. 20a. Koji
je izveo puk iz Edipta rukom jakom. N. Ranina
50''. Tko ima razlog ima jaku ruku koja ga
brani. M. Drzic 405. Pavel Banic jakom rukom
branase Ostrovicu. P. Vitezovi6, kron. 99. — Na
jakih nogah. A, Vita}i6, ist. 524. — Ah, zalosti
vjekovite! oci naso prem opake mrtvu dragu vil
pazito, i zivete joster jake? I. Gundulic 267.

e. Icao pridjev us sila, snaga, krepost itd. Dat
so sili jakoj. M. Marulid 17. Veli Sanson jake
silo izgubi. D. Barakovic, jar. 23. Vi ne mirim,
k'o ostali, ki se od jace silo strase, nu krajevstvo
obzidali prsima. I. Gundulic 449. No krsma'mo,.
sila jaca da se s glavom carskom zdruzi; potla-
ciruo, ko potlaca. 485. S jace silo sad neredno
razlika ih smrt razluci. 526. Ki se jakijem silam
slave, P. Kanavelid, iv. 15. Er ju otceva |ubav
na to jakom silom poticase. A. Vitajic, ost. 202.
Svaki silom jakom prestupajud svaki zakon. J.
Kavanin 442t>. — Okrutnika jaku silos potvrdise
na nemilos. J. Kavanin 255*. — A od crnca
Kazlar-age na sjediste bjese sio mlada lica, jako
snage. sto vik ne bi, hadum bio. I. Gundulic
562. I ma snaga jeli bila jaka, da se no slo-
bodim? G. Palmotid 1, 145. Sto on cini bi-
strijem svjetom, jakom snagom. J. Kavanin 134a.
Agron, bivsi snage jake. 243^. Da s tve zapo-
vijedi jaca u meni raste snaga. P. Sorkocevic
587". — Kod vojnika kripost jaka. V. Dosen 244^.

f. 0 t>jetru, vodi, ognu itd., silan, veliki. I voda
nisana cd vitra jakoga. P. Hektorovio 70. Jak
vetar. D. Obradovic, basn. 385. Kad je mokro
11' jaki vitrovi. J. S. Rejkovic 116. Okrenu Gospod
vjetar od zapada vrlo jak. D. Danicic, 2niojs.
10, 19. — Gorni ohlipi rijeka jaka tihim valom
k nemu stice. J. Kavanin 480*. Sedam rik jacih
i strasnih cinahu. P. Zoranic 9''. Ve6 ne bijase
jaka rika, vec potocina prisusena zvaSe se. J.
Banovac, pripov. 118. — Zemju tuku gradi jaci.
G. Palmotic 2, 310. — Znas, na vjetru ognem
pasuc jaci ogan da razgara. .J. Kavanin 395*.
Mac i vatra vrlo jaka. V. Dosen 58'>.

g'. po znacenu kod d, o dobi, vremenu zivota,
kad je ce}ade tijelom naj snaznije. Koji mru u
najace vrijeme svoga zivota. M. Divkovic, bes.
248'>. Malahnu dicicu privedi na dob jak. P. Ra-
dovcic, nac. 487. Sti|anovic se proglasi dospotom
u jost dosta jako doba svoga zivota. S. Lubisa,
prip. 82.

li. 0 picu (a moglo bi se kazati i o jelu, n. p.
0 papru), zestok (Hi po tome sto kod kusana osje-
camo zestinu, Hi, kao kod vina i drugoga pica,
po onome sto se u nama s onoga dogada, pi-

janstvu ltd.). Ali 'e vince jace. M. Drzi6 29.
Od vina jakoga. S. Budinic, ispr. 94. Pijem vino
jako. B. Kasie, zrc. 120. Vina svakojaka i lahka
i jaka. B. Krnarutic 23. (Caki) puna vina ci-
loga i jakoga. A. Vitaji6, ist. 235. Ako je vino
jako ... V. Do§en 64''. Vino tanko, debelo oli
jako. M. Dobretic 347. Ne pravi jako pi6e. P.
Boli6, vinod. 2, 4. Vino vatreno i jako. 2, 49.
Vina ili drugoga jakoga pica. D. Danicic, 5mojs.
14, 26. — Jaki ocat ,aceto forte' ,acetum acre'.

A. d. Bella, rjecn. 26''.

i. u jednom j)rimjeru o masti, vaja da je o
takoj koja uzrokuje hoi na kozi (u bolesnika).
Nemilostiv je lijecnik, koji, za ne o?.alostiviti ne-
modnika, ne sluzi se masti jakom i gvozdjem.

B. Kasid, zrc. 13J.

k. 0 cemu neugodnom kaSe se da je jako, eiin
se hoee izreci ne samo da je veliko, mnogo, nego
i da je teSko podnositi, n. p. a) o boju. Zameco
se i razmece boj iz boja hudi i jaci. I. Gundulid
347. Ako bude jaki bojeva, dasmo omalo ^e-
bane. Protokol mat. nenadov. 52. — amo mozc
pripadati i ovo : Tko ima jace uzrvanje. B. Kasic,
nasi. 6. — b) 0 udarcu. Ako je udarac jaki oii
tezak. Ant. Kadcic 299. — c) uopce o svakom
tjelesnom ili dusevnom neugodnom stanu, n. p.
0 bolesti, muci, smeci, suprotivi, zalosti itd. Ni
zalosti jace nego kada oko na oko proplace. D.
Barakovid, vil. 164. Razgovore davas lake na
bolesti teske i jake. G. Palmotic 2, 50. Kad i
snazno tijelo pada jake i snazne u nemoci. J.
Kavanin 222''. Nosu nam jacje muke ostre kjuke
i trozubje. 410''. Svakcas tuge patit jace. I,
Dordid, uzd. 5. Kuso si ga plamom jacijeh su-
protiva. salt. 40. Mogudi il'ti jaki jake de muke
trpiti. F. Lastrid, test. ad. 20a. Pritisnu ga zaios
jaka. N. Marci 104. Ali jacu kusa smedu negov
poraz pazed }uti. P. Sorkocevic 580''. — d) u
osobitom smislu, o zimi, studeni (moze se kazati
i 0 vrucini). U dno ledne Grotlandije, gdi kra-
|uju mrazi jaci. G. Palmotid 2, 353. Kad je
pako vrlo jaka zima. J. S. Rejkovic 422. Medu
judma vise bolesti ima kad je zima slaba nego
kad je jaka. Vuk, poslov. 22, Studen je jaca
nego u Crmnici. S. ^ubisa, prip. 134. — e) o
zeji. Ali koja jaca zeja moje srce veze i mami?
G. Palmotid 1, 30. Uzedi u prsih nemodnika jaku
zeju. Ant. Kadcid 147. — f)o srditosti itd.^ilude
ucin'te nih omraze i rasrcbu jacu i visu. G. Pal-
motid 3, 10''. On srditos jacu kaza. N. Marci 29.

1. 0 glasu (pa i o zveku uopce), koji se velikom
silom ispvsta, koji se daleko ciije. Mi udrismo u
naj jace glase i place. I. Dordid, uzd. 79. Jakim
zavapi glasom. F. Lastrid, test. 118». Tada jakim
glasom rece. 119*. S glasom jakim upita ji. I.
J. P. Lucid, izk. 17.

ni. M sirem smislu moze se o svakoj stvari tje-
lesnoj, umnoj, duhovnoj kazati saznacenem: ve-
liki, mnogi. Naj jace uzradovanje. B. Kasic, nasi.
236. Gdi je blago jace, zamisla tko more, ter
gradi polace. D. Barakovid, vil. 121, Neprija-
teja mnoz nas jaka obtekla je s svako strane.
I. Gundulid 408. Nu u to odzgar stijena jaka
Aliji glavu svu rastuce. 524. Ko de cinit jace
plijene? I. V. Bunid, mand. 5. Ki hti krvi brime
jako stavit kriza na mjerila. J. Kavanin 5*.
Prostit lako moze milosrdje jako tvojo. 32''. Da
bi jaki kus al' komad, a ne mrva kruha bila.
400*. Grijeh svaki, il' je mao, il' je jaki. 431^.
Jakom platom drva kupujemo. 1. Dordid, uzd.
184. Nijednu stvar drzah u jacoj dragcsti. ben.
43. Da imaju jaki opaz ^od sebe. 110. Pak ju
bije jake ure za tri. S. Stefanac 28. Ako pri-
ticudi se izidu jaki dio rici. Ant. Kadcid 40. Da

1. JAK, 1, m.

426

1. JAK, 2.

mu se dade za ^riho jaka pokora. 249. Obedao
jaku sogbinu. Piavdouosa. 1851. 31.

n. firinus, kao tvrd, cvrst, Tcoji se ne da slo-
miti, razbiti, uopce rasciniti, razmetnuti (i u
prenesenom smislu). a) o kamenu, gvoMu itd.
Kami tvrd i jak vrh spilo vidi se. F. Lukarevic
137. Dvanadeste stijena jakih podumint mu sta-
novit je. J. Kavaiiiu 483=1. — Imade sijke od
naj jacega gvozdja. I. Jablanci 56. — b) o droetu.
Mir lupajud jace oLsjecenijem borom jacim. I.
Gundulic 524. Tvrd i jak dub ima svrhu s crva.
J. Kavanin 214^. Uzmi pojako drvo. Z. Orfelin,
podr. 133. Jako borje pn vodi stanulo. Nar. pjes.
vuk. 4, 448. — c) 0 cemii sto je nacineno od
gvozdn Hi od drva. Nije ostroge ni si}ka jafiega.

1. Drzic 135. KJucanice s jakimi krakuni usta-
novitjene. A. Vitajid, ist. 527. Jako sidro od
ufanja (metaforicki). J. Kavanin 368*. Kojih
ostrih i u glavi jakih deset redki nek vaj ima
svaki. J. S. Rejkovic 23. — d) o cemu sto je
zgradeno od kamena (a i od drva), kao n. p.
zid, tcme{, kuca, grad, tvrda itd. (pa i o plavi)
sto se tie mozc razrmiti, i u po nesto prenesenom
smislu, sto se Tie maze (n. p. o gradu) osvojiti.
Jaku fondamijentu. Zborn. 91*. Mi mnoge tvrde
i velike i jake grade razbivsi prijasmo. Aleks.
jag. star. 3, 248. Ere izvan tvrda i jaka sto se
i sama mjesta vide. I. Gundulic 322. Ne more
tvrde i jake probit mire. G. Palmotid 1, 78.
Krepka i jaka plav. 2, 419. S desna i s lijeva
svud okolo obastrti tvrdam jacim. 3, 57*. Jak,
tvrd, dug miju u:ost. B. Krnarutid 17. Jaki zi-
dovi. M. Radnid 64a. u Stambul gradu jaku.
J. Kavanin 269^. Zid, bedeni, turni jaci. '621^.
Premudrosti kuda jaka. 373". Kula jaka i vi-
soka. F. Lastric, test. 251a. Vede koristi no more
tezak uciniti vinogradu svomu ili vrtlu za uz-
drzati u nemu plod, nego ga dobrom gradom i
jakom ograditi. ned. 375. N ki motrise lipe zemje,
jake gradove. M. A. Rejkovid, sat. A2a. All Kruju
osvojit ne moze, jer je ona silnovito jaka. Pjev.
crn. 298a. — e) o pecatu (u primjeru stoji meta-
foricki). Jaki pecat od mudrosti drugo nije neg
mucanje. J. Kavanin 356''. — f) o cemu cim se
ko veze, n. p. o verizi, okovu itd. (pa i o mrezi),
ili zaivoru, i u prenesenom, metaforickom smislu.
Za§to su jaco tve uze toj Juvene. N. Na|eskovic

2, 333. Tac jakim praiuenom veza me gospoja.
D. Barakovid, vil. 272. Ni jaca veruga veza ga.
jar. 77. Euke i ,nog6 svo mu stezu veomi ja-
cijem okovima. G. Palmotid 3, 135*. ^ubav me
poteza, tere me bez mire jakom uzom veza. B.
Krnariatic 27. Krsi§ naj jace gvozdone zatvore.
V. Andrijasevid, put. 223. Nije jacega ni tvrdega
zavezaja. 329. Luk su obrve, oci strile, jaka
mreza drago lice. J. Kavanin 199a Vezudi ga
za vrat jakom uviti. I. Dordid, ben. 172. Tko
rob biva kod Turaka, on dopada vezna jaka. V.
Dosen 86*. — ff) o oruzju uopce, i o svakoj vrsti
oruzja (mnogi hi primjeri mogli pripadati i pod
c)); i u metaforickom smislu. Kako stit tvrd i
jaki suprotiva svijem napasti od hudobe. M.
Orbin 85. Svi imahu kona dobra, sabju britku
i luk jaki. I. Gundulid 328. Tredi (djavli stase
nahunivati) gospode i carice carskijeh dvora i
polada, ke su davne nib bojnice i oruzja nih
najaca. 481. Modno i jako oruzje. A. Georgiceo,
pril. 49. Svaki pogled i rijec svaka od Bozjega
sina ziva dikli je mladoj strijela jaka. I. V. Bunid,
mand. 8. Naj jaca oruzja koja ima djavao jesu
zone. M. Radnid 120*. Probi srce okameno jakom
atrijelom tvo'e milosti. J. Kavanin 446a. Nu
fiestokrat uzima za svoje naj jace oruzje. I. Dordic,
ben. 25. Sulica tako jaka, da nadobije. F. Lastrid, I

test. 1551*. Jake Turci imav.si topove, biogradske
razbise zidove. Nadod. 46. Nem zadade smrt po
jakom ma}u. 199. Top je bojni jaki vrlo. V.
Dosen 17.5a. Nije tako jaka ni strijela. Nar. pjes.
vuk. 4, 72. — h) 0 cejadetu, koje ne mijena svoju
odluku. Stoj kripak i jaki, ne daj se dobiti. A.
Komulovid 70. — cesto je ograniceno lokativom
s prijedlogom u. Naje ju stanovitiju i jacu u ne
svetoj odluci. B. Kasid, per. 97. Tvrdi i jaki u
veri stojte, brado. F. Glavinic, cvit. 70^. Od
srca je plemenita u nevojah jaki biti. G. Pal-
motid 2, 51. U svomu odlucku jak i neganut
kaono u moru stina. A. Kanizlid, kam, 40. —
i) 0 cudi, duhu, srcu, svijesti, kreposti, misli uopce.
Triba je jaca dud i razum povedi. D. Barakovid,
vil. 104. — Srce kazud kripko i jako gusarom
des podi riti. G. Palmotid 1, 304. Sva podlozna
tva drzava iste srce krepko i jako, ne od kune,
nego od lava. 1, 343. I kazudi srce jako ovo
rijeci dacku rece. 1, 372. Oni sto sved srce jako
kazali su, cim zivjese. 2, 360. I ja imam srce
jako. P. Kanavelic, iv. 77. Uciniti des se jakoga
srca. P. Eadovcid, nac. 225. Jakim srcem rve
se. I. Grlicid 241. I pripravi srce jako na pri-
gode uzdisano. J. Kavanin 226a. Marci, Haisler
srca jaka. 265^. Jakoga srca , forte' ,intrepidus'.
A. d. Bella, rjecn. 325^. To jest, kad jo srce
jako, da ga svladat nije lako. V. Dosen 49''. —
Nij' duh jaki koga svaka psost pregina. J. Ka-
vanin 350a. — s tobom budi tvo'e nedake, neka
budu svijesti jake. J. Kavanin 152a. — Scinedi,
da je kripost Evlogija jaka i temejita i tvrda
od kamena. A. Kanizlid, atoc. 132. — Odredih
s mislim jakom ne rastat se s nim nikada. G.
Palmotid 2, 196. — k) 0 vjeri (kao kreposti),
ufanu. Jaku vjeru, ka ne vara, cujte mrtva ki
izgovara. J. Kavanin 39Ga. Da bi imali viru
zivu i jaku u srcu vasemu, ne biste toliko saviso
mislili o nevo}i vasoj. F. Lastrid, od' 121. —
Ufane krepko i jako u dobrotu tvu postavih. I.
Dordid, salt. 32. — I) o vjeri (sto se drugome
zadaje), o rijeci, sto se nece prekrsit{. Kume Vuce,
jeli vjera jaka? Osvetn. 2, 70. Sto se rekne,
da je rijec jaka. 3, 59. — ne znam, pripadaju
li amo ovi primjeri ili pod c, b) bb) : Budi (ispo-
vijed) ugodna, sramezjiva, jaka. Narucn, SO**.
(hpovijed) ima biti jaka i osvad|iva. M. Do-
bretid 142,

Z adv. jako (na jednom mjestu radi stiha
okrneno jak': Nu sto je cis (pas), gladak, nu sto
je vidjet brz, a kako laje jak'; nudijer mu kruha
vrz'. N. Najeskovid 1, 183). — Komp.i jace (vidi
u primjerima) ; rijetko jacje. J. Filipovid 1, 493^.
(cesce u Kavanina, ali primjeri nijesu pouzdani) ;
jacije. S. Budinid, sum. 98''; J. Matovid 416. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,fortiter'), u Mi-
kajinu (jako, snazno, hrabreno ,stronne, viriliter,
fortiter, constanter, valide, nervose, enixe, prae-
valide'), u Belinu (,fortemente, con fortezza'
,acriter' 325^; ,gagliardamente' ,strenue' 336*;
,con nervo, con gagliardia' , nervose' 509^ ; , forte
cioe ad alta voce' ,elata voce' 325'' ; jako zagrliti
,abbracciar strotto' , arete amplecti' 8a; jako za-
spati trudan sr.n ,addormentarsi bene' ,somno
consopiri' 32a), y Bjclostjenccvu (jako, modno, ze-
stoko, hrabreno, po muski , fortiter, valide, ani-
mose et fortiter, infracto animo, strenue, viri-
liter'; A;ojH/). jace ,validius, vehementius, fortius'),
M Jambresicevu (,fortiter'), m Voltigijinu (,forte-
mente, validamente' , stark, ausgiebig'; komp. ja-ce
,piu fortemente' .starker), u Stulicevu (, fortiter,
viriliter, valide, strenue, infracto animo, fort!
magnoque animo, acriter, vehementer etc.'; jace
,fortiu8').

1. JAK, 2, a.

427

1. JAK, 2, f.

a. s glagolima biti se, vojevati, rvati se ltd.
znaci od prilike sto junacki, hrabro, hrabreno.
Jace se i dobrovojnije biju. M. Divkovic, bes.
242*. Kako zostoko i jako boj bijn. F. Lastrii,
test. ISS*". Tko ne bi vo'evao jako suprot zudijom
za ovake lipe zene i gizdave? ned. 334. Tko
dakle ne bi vo'evao jako za liu i junacki? 334.
I Ocinani se jako rvaso. I. A. Ncnadi('-, samb. 20.

b. s velikom silom, snagom (o tjelcsnoj snazi,
isporedi i, d). u mnogijem se primjerima moze
shvatiti da je znacenc kao kod f. S obje strat.e
brio tada viteska se sabja tr2e, plabo leti, jako
pada, gdi ju desnica snaSna vrze. I. Gundulic
345. Mir lupaju6 jace, vlada obsjecenijem boron:
jacim. 524. Dilaver mu opot jace drugi udorac
rve od zgara. 528. Sanaa plata i ne ufaiie jace
neg stvar druga nijedna zeze i nuka srca vri-
jedna. G. Palmoti6 1, .345. Nim otresa sve §to
jace moze. P. Kanaveli6, iv. 80. Ho6u da je
frustan jako gvozdenimi skorpijuni. P. Hekto-
rovid (?) 140. Kada tresna sasma jako strese
svaku velicinu. B. Betera, dubrovn. 20. Ziva
miso nase smrti malo pojace zaskakje nas. B.
Zuzeri 150. Macom udri koliko jacje mores. J.
Fiiipovid 1, 493''. I zamabnut vrlo jako. V.
Dosen IQa, Ne izade mu kako bise namislio, jer
mu se kra} Stipan toliko jako opri. And. Kacic,
razg. 49. Doceka ji na oruzju Jako, Turke sice
nemilo i jako. 144^, Da jedan natuce jako dru-
goga. Ant. Kadcid 79. Koji bi se o toliko jako
oparo (opro). J. Matovic 99. Da jedan covik
udre drugoga jako sakom u nos. M. Dragidevic
lo7. Plasne nega po pledu junackom, jako maso,
mile udarase. Nar. pjes. istr. 1, 35. Udri jos
ja6e i raskopaj ga. D. Danicid, 2sam. 11, 25.

c. s velikom silom (u dusevnom smislit, ispo-
redi 1, c, b) bb)). Poznanje svrhe gibje i ponu-
kuje djelujucega da jade i dobrovo|nije djeluje i
trudi. M. Divkovid, bes. 84a. Vele jace svoje
molbe ponovise. P. Kanavelid, iv. 393. Jako za-
povidamo. M. Bijankovid 32. ^ Svoti zbor triden-
tinski jako je zapovidio. 130. Zivuci mi po onomu
zakonu koga ispovidamo tako pripovidamo jako
nevirnikom da jacega nacina ne ima za obratit
ji. J. Filipovid 1, 374^. Ove .41eksandro veliki
jako oblada. And. Kacid, razg. 4.

d. evrsto, tvrdo, vidi 1, n. a) u tjelesnom
srnislu. Koji de ga jace svezati. F. Lastrid, test.
109i>. Zatvoriso jako vrata. And. Kacid, kor. 38.
Jako skopcan. P. Bolid, vinodj. 2, 337. — meta-
foricki. I vi moji tasti prami, ki vezaste dosle
jako suzne. I. V. Bunid, mand. 18. — b) u umnom
Hi dusevnom smislu. Ko jako podnosi protivsdln
svih teskost. M. Marulid 100. Krepkije, jacije
i vec tvrdostano podnese bolezni. §. Budinid,
sum. 98^. Jako i snazno sluziti. ispr. 31. Uzdrze
se kripko i jako u milosti Bozjoj. A. Komulovid
86. I utvrden krepko i jako, naj cestiti car se
zvati. I. Gundulid 307. Jako Pojaci i smiono
pod nim (Hotimom) bjebu se utvrdili. 322. A
najace carstvo svako satrde se s raspa plaba, ako
ogradeno od svud jako nije od bojazni i od straba.
498. Vele jace i krepcije na nebu je jur sklo-
pjena (nasa vjera). G. Palmotid 1, 154. Tvrdo
i jako spedi toli skup zlotvora dode na me. 2, 181.
U vrijeme svakojako nosiste se svejer jako. J.
Kavanin 186*. On za jace unedriti nepristojnos
mo|ena. S. Rosa 124^. Mnozi ostali toliko bogo-
slovci koliko naucitoji od zakona crkvenoga jako
uzdrzu. Ant. Kadcid 519. Podnosimo stavno i
jako zgode suprotivne. J. Matovid 524. Carstvo
se negovo ntvrdi jako. D. Danicid, Icar. 2, 12.

e. 0 glasu, sveku, vidi 1, 1. ^^uto u srcu svom
se smuti, i zavika Dervis jako. I. Gundulid 530.

Vas pristra§iv§i se i drdudi poce vapiti jako. P.
Posilovid, nasi. 4*. Jo§ jace svirifci. M. Radnid
44''. Krjepostnih tajao nisam, nego sam ih slavio
jako. J. Kavanin 163*. Vapide mnogo jace. J.
Fiiipovid 1, 143''. TJdi]. poce vikati jako: ,Isuse
sinu Davidov!' F. Lastrid, od' 190. Kako bo sin
Boiiji na krizu jako zavapi. test. 163a. Vicite
jace. And. Kacid, kor. 210. Cak se cuje kako
jako puSe. M. A. Rojkovid, sat. D4a.

f. valde, mnogo, veoma, vrlo, isporedi 1, ra. —
Izmedu rjecnika u Belinu (jako obilat ,molto
abbondante' ,percopiosus' G^), u Bjelostjencevu
(jako, vrlo , valde, efflictim', v. kruto; komp. j&co
,magis'), It Jambresicevu (,valde'), u Voltigijinu
(komp. jace ,piu, avverbio comparativo come' jace
krepostan ,piu virtuoso' ,tugendbafter'), u Vukovu
(jako ,sebr' ,valde', cf. zdravo, vrlo s primjerom:
Osramotismo se — te jako, jako!), u Danicicevu
(,valde'). a) s glagolom. Mi se tomu jako obra-
dovahmo. Mon. serb. 554. (1587). Blizne verne
i vele jako |ubi. Aleks. jag. star. 8, 227. Jako
uzvelicise so dila tvoja, Gospodi. 816. Za jace
se podignuti cas je i koris pasti ovako. I. Gun-
dulid 530. Ki jako krscenike proganase. F. Gla-
vinid, cyit. 49a. Ja te |ubim sto se jace |ubit
more. G. Palmotid 2, 12. I kako ib jest veoma
jako karao. P. Posilovid, cvijet. 32. Onda des
biti naj jace napastovan. M. Radnid 217a. Duzni
smo jace virovat. I. Grlicid 235. Prevario se
veoma jako. K. Magarovic 84. Misledi, kako bi
jos jace svemogudega podastio. I. Dordid, salt.
XIII. Uzrokovahu da raste jos jace |ubav u Bo-
nediktu. ben. 68. I scijenen je sredan, blazen,
tko je jace nasiso so. B. Zuzeri 13. Strasit de
se i jako strasit. 37. Kada se sagrisi jako pro-
tiva |ubavi Bozjoj. A. Badid 216. Tuzim ovde
vele sada jako. A. J. Knezovid 19. Sve sto joj
se vede udijeli, jace liu sve iste i zeli. A. D. Paoli
M I. M Mattei 368. Koje moze skakat jace. V.
Dosen 163''. Rasrdivsi se jako protiva Eliseu.
And. Kacid, kor. 256. Jako ga pokarati i koriti.
Ant. Kadcid 210. Kadgod s rijecima i s dru-
gijem bijezima jacije poticemo nas istijeh. J.
Matovic 446, Jedno mu se srce umorilo, a drugo
se jako razigralo. Nar. pjes. vuk. 2, 409. Zaista
se jako prepadose. 4, 339. I tu sam se prepanuo
jako. Nar. pjes. marjan. 31. Tu se Marko jako
rasrdio. Nar. pjes. kras. 1, 23 Jako Marko vina
ozednio. 1, 47. Ja jesam ostario jako. 1, 70.
Kad car to vidi, jako se obraduje. Nar. prip.
vuk.2 192. U onome se selu nesto jako za-
vade dvije komsije. Nar. prip. vrc. 100. — b)
s adjektivom Hi s adverbom. — pokojni je J.
Boskovic (O srpskom jeziku. 76—77) mislio da
je ovako znacene (n. p. kod jako dobar) ro-
manizam i germanizam i da se smije kazati
samo: vrlo dobar, veoma dobar: da je germa-
nizam hocase da potvrdi nemackijem primjerima:
, Starke mablzeit, starke familie haben, starke
summe, starke gesellschaft, ein starker violin-
spieler, man redet stark davon, stark spielen,
stark gehen, sich stark irren', ali ovaki primjeri
nijesu vrlo cesti u nemackom jeziku i kod nili
stark nema nigda uopce znacene sto je kod sebr,
a drugo je da se jako s ovijem znacenem cuje
osobito po krajevima gdje se ne poznaje nemacki
jezik ; kad je tvrdio da je romanizam, mogao jc
misliti samo na francusko fort (vaja da nije na
lat. valde .= valide), a odakle bi se ovo , fran-
cusko' znacene k nama uvuklo? a nije nikakva
razloga da jc jako dobllo ovo znacene po tudijem
jezicima: ovo je postalo posve naravnijem lo-
gicnijem putem (kao sto se vidi kod 1: jak je do-
bilo isprva znacene: podoban, a od toga se pro-

1. JAK, 2, f.

428

2. JAK, 1, c.

nijelo na druyo: mogucan, pa na trece: veliki,
te je previa ovcme znacinn posve naravno da je
jako ido sto veorna), i bole je opravdano nego
zdravo Hi ciato Hi kruto za ovo isto znacene.
istina govori se da je smijesno Jcazati: jako slab,
all to nije ni po sto smjcsnije nego je zdravo
bolestan Hi (u Hrvafskoj) cisto zamazan; a jeli
ho]e: vrlo nevajao, vrlo lijeu, veoma malo? pri-
znajem ipak da u jcziku mane vrijedi zakon lo-
gicnoga razvijana nego ohicaj, pa kad bi cijeli
narod pristao da se kaze zdravo bolestan, a ne
jako snazan, zaludu bi hilo protiviti se tome u
rjecnicima i u gramatikama. Velikt tovarb nosimt
na svojemt ramenu, jako vrtlo breme. Mon. serb.
555. (1537). Zviseiie i kripost od molitve veliko
je jako. Korizm. 7a. Svi dostojni zasve jako. J.
Kavanin 523b. Bio je on nacina u opcenstvu
lijepijeh jako i ujuunijeh. B. Zuzeri 335. Da i
vjesta ruka jako iznaci ga jedva umije. A. Bo-
skovicGva 14. Bez nega smo slabe jako. 16.
Veils da si vatren jako. V. Dosen 196*. Jer si,
sine, jako nerazuman. Nar. pjes, vuk. 3, 392.
Obadva su pjene popanule, Kadu jako b'jele za-
pocele, a Turcina b'jele i krvave. Nar. pjes. petr.

2, 544. Kako je jako prazan Srem. Golubica.
5, 128. — Jako skladno ko zuberi rado i zvizda.
J. Kavanin 195^.

2. JAK, adv. vidi 1. jako. — isporedi jakno.
— Rijec je praslavenska, isporedi rus. hkt, (u
dijalektima), ees., po]., gornoluz. jak, donoluz.
ak. — u nasemu se jeziku nalazi kod pisaca sve
do xviii vijeka, ali je vrlo sumnivo, jeli narodna
rijec. — Izmedu rjecnika u Belinu (,a guisa'
jinstar' 55^ ; ,in guisa, a modo' ,instar' 405l> ;
,foggia, guisa, modo e maniera' .modus' 32 1*) i
u Stulicevu (v. jakno; jak da ,ac si, perinde ac si,
perinde quasi'; jak daleko? ,quousque tandem?',
jak davno? ,quanto ab hinc tempore? quot ab
bine annis?'; jak dugo? ,quandiu?). — U dva
pisca XVII vijeka oblik je jah (u jednoga, Gaza-
rovica, jedan put; u drugoga, loanisevica, cesto).

1 . relativno, ut, sicut, kako, kao.

a. kao kod kao, kako, isporeduju se same stvari.
Za vrc ju u paklen zar trudi jak lav i vol. Ziv.
kat. star. 1, 221. Cuj se ukrasti, jak ijuta zmaja.
M. Maruli6 222. Ozriv se jak jelin. S. Mencetic
4. Slavno idase jak vitez ova vil. 54. Nemoj
bit jak kokos. N. Dimitrovi6 12. Sjaju ne oci
jak zvizda. M. Drzic 5. S vlasi jak zrak suncen.
P. Zoranid 14^. Oni omrazu jak suprod zloj zeni
u svomu obrazu sved kazu prod meni. F. Luka-
revid 237. Da bib broj ja imal od oci jak zvizda.
D. Ranina 71*. Bez tebe ostah ja prem tuzno
sve hode, jak po}e bez cvitja i rike bez vode.
134b. Dihat duh nede i bides jak mrtva. A.
Sasin 273. Sve sam drage nodi bdio, tere sam
se ucinio jak modrokos sam na strihi. I. Gun-
dulic 203. Jasu kone jak snijeg bijele. 331. A
ti cvili§ jak priprosta pastirica u dubravi? 355.
Pace pazed (vrag) na veaeja pojackoga svega
puka s istjerana neprijateja, jak uboden bivo
muka. 472. Ti me ildes potegnuti jab tamnuru
na tvu vo}u. M. Gazarovid 1U3., Medu liim se
ponosito jak bozica rajska dici. G. Palmotid 1, 33.
Cuvajte se sej dejadi treskovite jak od mune.

3, 30^. Prolitah jah soko. I. Ivani§evid 7. Pak
se ucini jah danica. 202. A ja u mistu jah tu-
jemu pripravih so. 206. Sad si jah travica ze-
lena. 273. Na tie ravno pade jak posjecen dub.
P. Kanavelid, iv. 360. Senko, ubi^e ki jak vjetar
uDabrovnik. J. Kavanin 231^. A otvrdnuta jak
ziv kami Bozji zakon no hajase. 393». Nositi
kralijese i sotijere na grlu jak bogomile uepro-
cijenene ogrjaje. I. Dordid, ben. 73. Sanson pri-

kide jak vlas od lana ueprijatejske uze. 100.
Tebi jak svom streniteju pako otstupi pun sra-
mote. 211. I svjetovno sve sto je odi jak iz-
praznost nu tlacimo. A. D. Paoli u I. M. Mattel
366. Nejak, pus osto je, jak posjecen dub u
gori. P. Sorkocevid 577*.

b. kao kod kao sto, isporeduju se recenicc.
Drzat du svaki red, jak misli tve zude. F. Lu-
karevid 20. Ako, jak te glase, dostojan si carstva
tvoga, hod' na poje! I. Gundulid 342. Poklana
se i poniza, jak zakoni turski prose. 447. Neka
ona dobrijeh nauk nakupi se jak med kupi pcela
iz cvijeta. G. Palmotid 2, 202. — amo pripadaju
i ovi primjeri u kojima je kod reeeniea gdje je
jak izostavjen glagol, ali se ima u misli: Ne bi
joj pridali urehe ni gizde, da od ne prijali, jak
od sunca zvizde. H. Lucid 208. Vrijeme utjece,
jak voda niz stine. N. Dimitrovid 4. Jak staro
crv drvo, kada u n zaljeze, covjeka jos prvo za-
vidos izgfrize. 16. Ali ti nije grijeh vrijedat me
na svak das, jak danas kad vidjeh suncani tvoj
obraz ? N. Najeskovid 2, 29. Jur dva dela segaj
svita izvili smo od tej strane radi nase brizne
hrane jak cid medna pcela cvita. A. Cubranovid
141. Jak iz cvitja i iz trave koga otrovna zmija
peci, Krunoslava na gizdave Turkinice osta rijeci.
I. Gundulid 466. Da jah dusa na nebesi ista u
svemu vazda jesi. I. Ivanisevid 268. Jak na
vitra moj hud ogan planu. I. Dordid, uzd. 30.
Tovi se jak bubreg u loju. (Z). Poslov. danic.
— U drugoj recenici moze biti i korelativno tako
(tak, tac). Jak travi od po|a prituzi sunacce, tac
ovaj zla vo].a skonca me srdacce. S. Mencetic
134. Tko bi mnio ikada tac na zlo s dobra sit,
jak sidoh ja tada? F. Lukarevid 158. Jak prid
suncem nodne tmine, pri nasijeh se stranah tako
gubi od svijeta mjesto svako. I. Gundulid 116.
Jak lavica, kad srjed stijena lavide joj lovac
digne, tac na konu ona hrlu s hopjem leti. 341.
Jak na dmijenje od sjevera kad zapjeni siiie
more, tako uzbuca . . . 490. Ter jak sve sto je
njegda bilo, sve sada se pripovijeda, tac sadahe
svako dilo spovijedade se u naprijeda. 501. Ti
htje, jak Bog od nebesa, tac da je jedan car od
svita. 573. Jak glasnica bijela dana od svijeh
zvijezda ljep§a se kaze, tac svom dikom vila iz-
brana svo ostale nadhodase. G. Palmotid 1, 143.
Jak prvoga blizu vira hrli Dunaj, kraj od rijeka,
siroko se ne prostira . . . tac po malo sin do-
stojni velikoga kraja od nebi skup cejadi neiz-
brojni sadruzio bjese k sebi. 3, 4'''. Voja tvoj a
vazda budi jah na nebu tako i doli. I. Ivani-
sevid 127. Jak vaskolik svijet se ori, tako zuce
i trjeskaju. N. Marci 57.

C. jak da, kao da, vidi 1. da, I, E, 17, c. Jak
da nas lav zdene. S. Mendetid 33. Procvilih jak
da me vadro mac. 260. Ter mu se cini dan jak
da je tmasta nod. M. Vetranid 1, 10. Jak da
mi bridak mac trudan duh prohodi. 2, 75. No
poniz' tve celo, jak silom da dava§. N. Dimi-
trovid 5. Jak da je besudno pribivat kadgodir
zalosno. 53. Jesusov duh gdi sja, jak sunce da
bjese. N. Naje§kovid 1, 146. Kunudi smrt priku,
jak da t' je slomila naj drazu stvar niku, i sasma
odnila. 2, 124. I tuj ti kros tuj slas, jak da se
otravi, uzdise ... D. Kauina 59*. Dal' uzdah
moj placni nistare opravi jak da sam opacni pri-
jatej nepravi. D. Barakovid, vil. 18. Ta po}a po-
znati odlucil bih sasvim, hted srcu lik dat, jak
da du vidib Rim. 25. Bi§e naslonila glavu na
bill dlan jak da bi hotila uzivat slatki san. 28.
Niki se zlamena jak da j' rok potopa. 55. Ta-
lisman sta prida mnom kipom, jak da je sebe
van. I. T. Mrnavid, osm. 31. Ter ko vjetar hro

2. JAK, 1, c.

429

JAKI

pobje^nu jak da rane ne imase. Gr. Palmotid
1, 208. Jak da blago u proljede poinnom rukora
tko sastavi raspr§ano ke jo cvije6e niklo u po}u . . .
P. Sorkocevic 575''.

«l. slicnoje znacenu kod c, kad nijeste podloznc
recenice s da stoji part, praet. pass. Tote svi
osta§o jak no2em zaklani. I. T. Mrnavid, osm.
3'4. Ko zacu te rijeci Rigo, jak vihrom zanesen
posrnu na tie. I. Dordid, ben. 119.

e. kad se nabrajaju dvije Hi vise stvari tako

— jak znaci sto: i — i. Ona sama sve izpr^i
tako mudre jak brezumne. M. Lekusic, razm. 158.

2. ivterogatiiino, quomodo? kako? — Samo u
Stulicevu rjecniku.

1. JAKA, /. na odijelu onaj dio sto stoji oko
vrata, tur. jaka. — isporedi ogrlica, kolijer. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide kolijer). Cini usiti u jaku od ajine ovi zapis.
Ii. Terzic 262. Nikad nede imati tri jake za
vratom. (Nikad nede stedi da obuce tri ha}ine).
Nar. posl. vuk. 219. No ascija pograbi za jaku.
Bos. vila. 1889. 31. Peglale jake i naprsnake.
1890. 329. Jaka, na gornem odijelu sukno koje
je oko vrata prisiyeno, a mnogo ga je na ledima.
U Hrvatskoj. D. Surmin. i u prenesenoin smislu:
Strazni dio vrata kod ludi i volova. u Lici. F.
Hefele.

2. JAKA, /, u Vukovu rjecniku: n. p. nas je
jaka; t. j. mnogo, jaki smo ,viel' ,multi', cf. ja-
cina, jarka. vidi i: Ka' na jaku udari Turaka.
Ogled, sr. 237.

t

3. JAKA, /, ime zensko, hyp. (od muskoga
Jakov Hi Jakob). — Akc. se mijena u vac. Jako.

— Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(jGiacoma e Giacopa' , Jacoba' 3431'). Mnogo svitloj
i priplemenitoj gospoji Jaki Kabogi pozdrav i
poklon. B. Kasid, is. v. Sad cvijet Jake Kolom-
bine resi kudu, rnuza, sine. J. Kavanin 148^. Jaka
S. Novakovid, pom. 113.

4. JAKA, m. ime musko, vidi Jako. — Od xviii
vijeka. Dade vasa dva sina Ivu i Jaku. L. Vlad-
mirovid 6.

JAK AC A, /, u Vukovu rjecniku: u zagoneci:
U nas koza jakaca, jaka sina rodila i unuka ma-
nita. (odgonet^aj : loza Hi grozd, vino, rakija
Nar. zag. nov. 116).

JAKACICI, 7)1. pi. zaselak u Slavoniji u ko-
taru brodskom. Razdije}. 121.

JAKA]^, »?. .felo u Srbiji ti okrugu uzickom.
K. Jovanovid 163. — Bice isto sto se pomnie
prije nasega vremena. Jakajb. S. Novakovid, pom
152.

JAKANCIC, nejasna rijec na jednom mjestu
xvii vijeka, po svoj je prilici pokvarena stam-
parskom grijeskom. Sunce j' vazda sfijetlo i zvi-
jezde, misec nigda ne mini se, od slavnoga j'
grada sfjetlos jakancid ki ne zahodi (u raju). B.
Kasid, nac. 90.

JAKANICA, /. rubac, ubrusac. — isporedi
jagluk. — U nase vrijeme u Istri. U mojem do-
lamu dva su zepa svilna: u jednomu mi jo prsten i
jabuka, u drugemu mi je svilna jakanica: s svilnu
jakanicu svezi rane moje. Nar. pjes. istr. 2, 130

JAKAR, m. seoce u Bosni blizu Glamoca. Scbcm.
bosn. 1864. 71.

JAKARICA, /. u otocih nadimak mazgi na
kojoj se jase. M. Pavlinovic.

JAK AS, m. Ajax {Aheg), grcko ime musko. —
U rukopisu xv vijeka. I poslasta cara Jakasa
Telemonida. Pril. jag. ark. 9, 126. (1460).

JAKATI, impf. na jednom mjestu xviii vijeka,
va^a da treba citati jaukati. Svaki de strasno ja-
kati. A. J. Knezovic 178.

JAKCIC, m. prezime. — U na^e vrijeme. Boca 6.

V

JAKCIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Schera.
zagr. 1875. 212.

JAKE, Jaketa (Jakete), m. hyp. Jakob. —
Osnova je jaket, i mijena se kao zenska imena
na a (osim nom. sing.), kasnije je i nom. sing,
postao Jaketa po ostalijem padezima (vidi Ja-
keta). XV vijeka dolazi i gen. sing. Jaketa. — U
Dubrovniku xiv i xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Jake, Jakete , Jacobus'). Jako Man-
cotidt. Mon. sorb. 168. (1360). Jake Mencotidt...
Prijate|a sri.canoga Jakete. 177. (1368). Jakje
(sic) SorkoocevidL. 180. (1370). Jake Gundulidi>.
204. (1386). Marini. Jakete Gundulida sint. 282.
(1419). Predi. Jaketa Gundulida. Spom. sr. 1, 117.
(1413).

JAKES, m. selo u Bosni u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 86.

1. JAKETA, ni. vidi Jake. — U Dubrovniku
od XV vijeka (u nase vrijeme nije poznato). Ja-
keta Gundulidfc. Mon. serb. 259. (1405). Jaketa
i Luka. 552. (1520 — 1523). Jaketa Palmotid. J.
Palmotid i. — Amo pripadaju po svoj prilici i
ovi primjeri (a ne pod .Jake) : Predt gospodina
kneza grada Dubrovnika gospodina Jaketu Gun-
dulida. Spom. sr. 2, 127. (1466). Po knezu Jaketi.
Mon. serb. 504. (1468). Po knezu Jaketije Maro-
jevidu. 506. (1469). Sto du od Jakete i Jaketine
brade? (Z). Poslov. danic.

2. JAKETA, /. musko gorne odijelo kratko (do
pasa) s rukavima, tal. giacchetta, mlet. jachota.

— U nase vrijeme ti Istri. Iglu nosi v jakete.
Nar. pjes. istr. 4, 22. Jaketa ,vestimenti genus'.
D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 39.

JAKETIC, m.

a. prezime. — xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Jaketict). Kneza Zivtka Jaketida.
Mon. serb. 375. (1433). Mikula .Taketid. Mon.
Croat. 320. (1465).

b. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 152.

JAKETIN, adj. koji pripada Jaketi (vidi Jake
i 1. Jaketa). Sto du od Jakete i od .Taketine
brade? (Z). Poslov. danic.

JAKI, adv. kako, kao (relativno), vidi jako i
jak. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. aky,
jaky, ces. jaky. — Premda se nalazi kod pisaca
(cesto XVI vijeka, a jedan put i xviii), po svoj
prilici odavnq nije narodna rijec. Kej su (ocice)
jaki zvizde. G. Drzic 375. Stid me je i sram
jaki sve mladahtu i cistu djevicu. M. Drzic 421.

— desce se dodaje rijecca no (isporedi jakno),
te se pise ujedno Hi napose. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (jakino uz jakno). Zgoni me taj |ubav
prid siavni tvoj okol jaki no zviri lav. §. Men-
cetid 10. Kad zgara me srce jaki no plamen
vrud. 20. Pridu na mono jaki no na trudna svo
zeje. 169. U plijenu jaki no sve ludi cinite ne-
scijenu od Boga. M. Vetranid 1, 40. Sirene . . .
plovom se skitaju jaki no maneno. 1, 207. Da
nu prom vino sve tuge pojavi, u ogan jaki no kad
ogan tko stavi. H. Lucid 192. Iz kojih (grihov)
skocib van jaki no kon jedan uboden iz glibi.
N. Dimitrovid 60. Tasta ma slava parjal' je svo
hvale, jaki no dubrava . . . 62. Nu srce imahu
jaki no od stine. N. Naje.skovic 1, 121. Ki bisn
jaki no krajica sjededi naj vise. 1, 345. Mrcm
od muke |uvene, jaki no jedan prem rumen cvijet
kad vene. 2, 6. A ne toj za ino, neg pokoj da

JAKI

430

JAKNO, 1, a.

DQOgu skoncat nam, jaki no Leandru nebogu.
2, 59. Toga cije6 ovi grad sada je ostao, jaki
no dubak mlad, kad mu je lis opao. 2, 129. Nosi
ures jaki no Dijana. M. Drzic 5. Kad sam ja
bila, jaki no velis ti, toliko nemila? F. Luka-
revic 81. S kojom sam jur zivil jakino u raju.
D. Ranina 70^. I nidne milosti negovim tugami
ne imas, stojeci jakino tvrd kami. 94''. Sred
pakla ne imajuc pokoja jaki no tuzan ja. S. Bo-
bajevic 211. Pade jaki no posjecen viti bor. D.
Zlataric 101^. — JJ jedinom primjeru xviii vijeka
znaci sto i kaonoti. U komu imase, jakino u svojoj
crkvi, biti castjen Bog svemogudi. I. Dordic, salt.
153.

JAKIO, m. sarda, vrsta tvrdoga kamena (kre-
mika) crvene boje sto se kod nasrga naroda cesto
nosi u prstenu i drukcije kao nakit, tnl. corniola,
nem. karneol. — Moze biti da postaje od tur.
jakut {vdxivd-os), rubin. — U Boci kotorskoj n
nase vrijeme, Srebrne brnice i uskosnici u kojima
su ulozeni crveni jakici (crveni kamicki ,corniole').
S. !^ubisa, pric. 124. Natakla nevjesta na prste
burrr.e, topee, jakice i svakojake prstene. 126.

JAKI6, m.

a. prezime. — (M xvni vijeka. Pava Jakic. No-
rini 41. Da naplate dug od Koste i Ranka Ja-
kica. Glasnik. 11, 1, 6. (1808).

b. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu smede-
revskom. Vinograd u Jakidu. Sr. nov. 1873. 48.

— b) u okrugu valevskom. Niva u Jakicu. 1865.
562.

JAKI IZVOR, m. voda u Srbiji u okrugu va-
jevskom. M. i). Milidevid, srb. 362.

JAKIJA, /. mehlem od sapuna i rakije i jaja
sto se mece kohu na ranu koju mu je natrlo sedlo,
tur. jaky. — U Vukovu rjecniku: ,das pflaster
(von seife, brantwein und eiern) auf die stelle
des pferdriickens, die vom sattel wund gerieben
ist* ,emplastrum in dorsum equi attritum a sella'.

JAKIM, m. vidi kod Jakimovo.

JAKIMIR, m. ime musko (uprav pnzime iz-
mi§{cno od jednoga pisca Dubrovcanina xvn
vijeka). A pak redom ucinise poklisare na sve
strane: Jakimira i Buni6a silnom caru otman-
skomu ... J. Palmotic 88. Jakimir mu list po-
kloni dubrovacke od gospode. 303.

JAKIMOVO, n, ime mjestu prije nasega vre-
viena. S. Novakovid, pom. 152. — Uprav je pri-
davnik sredncga roda, te bi Jakimov znacilo:
koji pripada Jakimu (Acimu, Jaeimu), ali ovome
imenu nema potvrde.

JAKIN, Jakina, in. Ancona, grad u Italiji. —
Pred a na pocetku inetlo sc j, n je ispalo, a o se
promijendo na i (isporedi Rim, Labin, Skradin).

— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(,Ancona, Picena, Ancon'), u Belinu (, Ancona,
citt4 d' Italia' ,Ancon' 77»'), u Voltigijinu, u Stu-
licevu, u Vukovu, u Danicicevu (JakinL ,Ancona'i.
Blizb grada glagojemago Jakyna. Mon. serb. 530.
(1485). Pride v Jakin. S. Ko2i6ic 33a. u Ja-
kinu. I. Gundulid 1. Plav dojedri iz Jakina. J.
Palmotid 23. U Jakinu na stampi od hisku-p(ata).
I. Anci6, svit. i. Umre v Jakinu. P. Vitezovid,
kron. 124. U Jakinu MDCCLXIII. J. Banovac,
razg. I. U Jakinu. And. Kacid, razg. i. Ispod
grada bijela Jakina. Nar. pjes. petr. 1, 323.

JAKIN-, vidi jakin-.

JAKINLIJA, m. Jakinanin. — Postaje od Jakin
turskijem nastavkom li. — U narodnoj pjesmi
na§ega vremena. Vozila se lada od mergana ispod
grada bijela Jakina i u ladi Jakinlija Jovo. Nar.
pjes. petr. 1, 323.

JAKINO, vidi kod jaki.

JAKINANIN, rn. dovjek iz Jakina. — Plur. :
Jakinani. — U Mikajinu rjecniku; u Belinu:
,Anconitano, nome gentilizio' ,Anconitanus' 77b •
u Voltigijinu.

JAKIJStKA, /. zensko celade iz Jakina. — Akc.
se mijena u gen. pi. Jakinaka. — Nalazi se samo
s -n- mjeste h (u Dubrovniku se kaze i Jakinka).

— Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.lakinka ,donna anconitana' ,mulier anconitana'
77b) gdje se naj prije nahodi. Gledale ga Jakinke
djevojke. Nar. pjes. petr. 1, 323.

JAKINSKI, adj. koji pripada Jakinu. — I
s(i -n- mj. n. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (jakinski ,anconitano' ,anconitanus'
77''). Iz jakinske pokrajine. J. Palmotic 39. Bi-
skupu jakinskomu. I. Ancic, vrat. i. — Adv. ja-
kinski. — u Belinu rjecniku: jakinski, na ja-
kinsku ,all' anconitana' ,more auconitano' 771*.

JAKIR, >M. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 190

JAKLAD, adv. cini mi se, mozda. ,Jaklad sam
i nega opazio' cini mi se da sam i nega opazio.
na Bracu. A. Ostojid. — Postaje od 2. jak.

JAKLEN, adj.jezgrovit (?). — Postaje od jaklo.

— Samo u kajkavaca. — Izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (,nervosus' od zivuce govori se stvari,
a od nezivude ,praestantissima portio et subtilior
pars materiei', a to od dreva, zeleza; jaklena ja-
goda ,succosum aut pingue granum' ; jakleno
zrno psenicno ,pingue 1. plenum granum triti-
ceum'j i u Voltigijinu (,forte, nerboruto' ,stark,
nervicht, knochicht'). Jakleno mlijeko, t. j. ma-
sleno. P. Brantner.

JAKLENOV16, m. prezime. Boca 16.

JAKLI, adv. vidi 2. jak. — Sastavleno jak ^
li, ali se pise i razdijejeno. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Jak li kada u proljedu zito u rupe
vuku mravi . . . tac je zamor presna puka. J.
Palmotic 6. Neka skladno tac zivetno zaedno
s nima jak li u raju. 122.

JAKLICA, /. jamica, supjica na lieu. — U
Sulekovu rjecniku: ,wangengrubehen'.

JAKLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 228.

JAKLICI, m. pi. dva sela u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 180. 208.

JAKLIKA, m. Hi f. u zagoneci, vidi jakaca,
jag|ika. Majka kukrica, otac jaklika, deca im
manita. Nar. zag. nov. 117.

JAKLO, n. jezgra. — Nepoznata postana. —
Samo u kajkavaca, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (jaklo, samo od zitka vsakojacboga, sub-
stantia sola seu medulla frumenti, et sic de aliis").
Ne samo u zitu ved i u mlijeku, na ime maslo.
P. Brantner. — S drugijem znacenem u Istri
(nado). Jaklo ,chalybs'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. iftg. 4.

JAKNO, ado. sastavjeno (2.) jak i no (vidi
oboje). — Nalazi se sastavjeno i razdijejeno. —
Od XVI vijeka, ali po svoj prilici nije narodna
rijec. — Izmedu rjecnika u Belinu (,come o sic-
come' ,quemadmodum' 204*; ,a guisa' ,instar'
55*'; ,in guisa, a modo' ,instar' 405''; ,foggia,
guisa, modo e maniera' , modus' 321*), u Volti-
gijinu (.agguisa, in maniera* ,wie, auf die uamliche
art'), u Stulicevu (,uti, sicuti, quemadmodum').

1. relativno.

a. isporeduju se rijeci. Sine u tanci jak no dan
opdeni. §. Mencetic 85. Od straha ostanem jak

JAKNO, 1, a.

431

1. JAKO, d.

no smamjen vas. N. Dimitrovid 49. U lieu kojoj
sja jak no zrak suncani milos. F. Lukarevid 7.
Jer se vece puta sgodi lijopoj jak no tebi i
dobroj da se sdruzi ... S. Bobajevic 206. El-
se od tebo, znaj, ne kriju ner te Jube, jak no i
sebo. Jedupka nezn. pjosn. 240. Tare sana se
ucinio jakno covjck ki ne cuje. I. Gundiilic 198.
Ije sa mnom, sa mnom pije; jakno zmija vrat
mi obkruzi. 22G. I pokorom jak no zmija svlafii
stare sve promjone . . . 2H8. Jakno rnsa, ku okoli
bodezjiva draca od svudi, Ijopota se ne oholi.
332. Uzrastom je Krunoslava jakno u gori vita
jela. 313. Plove jak no laka riba. 413. Za-
travjena Sokolica, da prije vidi cara mlada,
s drugam loti jak no ptica put bijeloga Cari-
grada. 415. S jedne strane tuj p;izi se i bez
svrhe i brz mjere turska straina yojska gdi se jak
no mjesec na luk stere. 434. S nome (sahlom)
Murat isti stupi naprijed jak no strijela plaha.
566. Bijase bisan jak no pas. P. B Baksic 4.
Zloba otvrda.ne omekcaje srca |udska, jakno kami.
J. Kavanin 5'>. Drug se kazo gizdav i vrud jakno
sunce. 35*. Uciniv s boli prijeke jakno more
svo'e skrusenje. 65*. Jakno oro red bi, k suncu
da dize so 194^. Vladike vase sjaju jakno zvi-
jezde vrh nebesa. 206^^. Ovi uzgoji sest sinova
jakno bistrih sest orlova. 245^. Ki stupajud
jakno lavi. 260''. I tu krjepos nam poi'aja jakno
i cvijet iz granice. 340^. U Abramovu vidih
krilu lijepu dusu jakno vilu. 398''. Nauci za
kojimi jakno rike potekose bludni puci. 455a.
Bit ce on jakno dub zeleni. I. Dordid, salt. 1.
Stvori ih jakno slamu. 285. Nebo zvijezdam
milim jakno cvijecem nakideno. uzd. 100. Ti
djevicam neizbrojnijeme jakno zvijezdam raj na-
resi. ben. 57. Gradi s trcnudom jakno slama
.<;przi§e se u sred plama. N. Marci 29.

b. isporeduju se recenicc. Jakno nebo, kad u
ijedu strasnu godinu ori u buci, nosi muriu u
pogledu, grom u glasu, trijes u ruci. I. Gundulid
340. Jakno i skoro kra]u Sveku strese s krunom
naglos prijeku. J, Kavanin 268a. Jakno i sol
potrjebna je i potisnijem i velima. SSS**. — amo
spadaju i ovi primjeri kod kojijeh nema glagola
u recenici u kojoj je jakno, ah se ima u ntisli:
Tuga mu je srcu stan, jak no ribam more. N.
Dimitrovid 38. Ah, da bi u vik jakno sade zivio
miran i Slobodan, Dubrovnice! I. Gundulid 390.
Tim kad jos bi vede puta jak no i lani izgubio.
450. S Boleslava ki 'e izteko, jakno i cvijetje
iz granica. J. Kavanin 131''. Cvate jakno lijan
meju drace. I36t>. Ki dni traju u pustose, jakno
njegda Pitagorci. 356*. Priko svega godista po-
stijase jakno u poste zapovjedne. I. Dordid, ben.
35. Jakno u vijecu izusti se u sebi. S. Rosa
l**. — U drugoj recenici ima korelaticno tako
(tac) Hi taki. Jakno sunce iza oblaka draze objavi
sve svjetlosti iza oruzja svidu tako dva sunca
ova od Ijeposti. I. Gundulid 345. Jak no plahi
sJGver kada priko mraznijeh gora ulijeta u du-
bravu listopada, u ku se ogan jur upreta, pali,
przi, do nebesa strahovite plame dize : tako planu
na rijeci ove od prije uzezen Daut vrli. 513.
Nu jak no opet val uzrasti, i vraca se protiv
kraju: tako odmetni i.«;tom vlastl sved nasrdu i
ustupaju. 523. Jak no soko, kad ga sila jata
od ptica stisne od svudi. ostre capje, brza krila
iz visina se ored trudi taki je vidjet vezijer silni.
543. Jakno sunce caklo bijelo svojim zdrakom
kad probije jos ostavi bistro i cijelo, nit' ga steti,
nit' razbije ; vjecna krjepos tako obsinu djevu, a
djevstvo ne poginu. J. Kavanin 49a. Jakno zvi-
jezde, kad u miru more stane, u njem sjaju, tako
i djeve u ovom viru svom Ijepotom laskataju.

197a. Jakno glavor ne prasda tako i car ne hti
prostit. 234''.

f. jakno da, kao da, vidi 1. da, I, E, 17, c.
Jak no da od nebos vladalac u temu sakrivil
nami jes. N. Dimitrovid 28. Osta ulupjen jak
no da sud od gvozdja a hrid od voska bijaSe. I.
Dordid, ben. 83.

d. kaonoti. Ova sva pisma jakno varava proklo
papa. S. Rosa v.

3. interogationo. — Same na jednom mjestu
xviii vijeka. Tvo'e da stanje sve spomiiiem, i
inim pravjam, jakno goris. .J. Kavanin 3.(4''.

1. JAKO, adv. kako (relativno), kao. — ispo-
redi 2. jak, jaki. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov., ces., pof. jako. — IJ nasemu jeziku
nije narodna rijec nego je zamjenuje (interoga-
tivno) kako (koje vidi) ne zna se od kojega doba.
— Izmedu rjecnika u Mikajinu (jako, kakono
,sicut, instar, quemadmodum , ut'; jako mnim,
kako mi se cini ,ut mea fert opinio, meo judicio,
mea sententia'), u Bjelostjencevu (v. kak), u Vol-
tigijinu (,come' ,wie'), u Stulicevu (jako da, 1. ,in
quanto' ,quatenus'. 2. ,come se' ,ac si'; jako obi-
caje se ,d6 more' ; jako obraza radi, jako reksi
,exempli causa'), u Danicicevu (,uti; quia; quod,
ut'). — Rijetko je sastavjeno s rijeccom no (ispo-
redi jakno i jakino) : Mene vodedi jako no veran
drug. M. Vetranid 2, 177.

!i. uti, sicut, kako, kao. Snidett jako dbzdb na
runo. Stefan, sim. pam. §af. 1. Jako i tamo
opravda, tako i zde. Mon. serb. 3 — 4. (1198).
Divr>no vfcztrenije jako i dymt mi bystt vidimo.
5. (1198 — 1199). Da te primemo jako gospodina.
22. (1234 — 1240). Vsa jako i riza obettsajutt. 25.
(1234—1240). Jako je pisano vje, starihB knigaht.
39. (1253). Jako hoce sije shraniti krajevtstvo
mi, tako da me Bogt shrani. 46. (1254). Da se
prodaje jako nasimt ludemt tako i tvojimt. 47.
(1254 — 1256). Da rabotaju jako i sokaltnici. 98.
(1330). Da je ne, jako n§ ni bilo. Spom. sr.
1, 133. (1416). Ter mu de smrt zadat jako raz-
bojniku. N. Dimitrovid 73. Koja jes jako li}
mezd trnom. S. Budinid, sum. 23''. Jako se oholit
u dobru DO prima, tako se ni bolit zlo u zlu ne
ima. D. Ranina 130''. Ni ja tako nemilostiv
jesaoj, jako se tebi mni. Aleks. jag. star. 3, 26S.
Jako zarko sunce kad zapade pak iztice. I. T.
Mrnavid, osm. 184. Jako dosle, u glas mukli.
J. Kavanin 394''.

b. quia, jer. Naucite se ott mene, jako krottkb
jesmt. Mon. serb. 5. (1198 — 1199). Gorje tomu,
jako otimett ott. riego svoju milostt Spast. 81.
(1302 — 1321). Poucite se od mene, jako krotak
jesam. S. Budinid, ispr. 92. Sada pusti raba
tvoga po rici tvojoj u miru, jako vidihu oci moje
spasonje tvoje. F. Glavinid, cvit. 44''. Put sveti
tvoj ukazi meni, jako rab tvoj bode naslidovati
nega. 295*. Vrata ova . . . ne otvore se, jako
Gospodin Bog Israelski ulizal jest kroza na. 4l8a.
Leteda jest (smrt), jako na sve cetiri strane . . .
najde se. posl. 10.

c. vidi 1. da, I. B. Videht jego, jako gotovit
se kt othozdoniju. Sava, sim. pam. saf. 11. Vizdt,
jako pogybajems. Domentijan'' 183. Povedase
cartstvu mi, jako jestb mesto na Prevlace. Mon.
serb. 126. (1347). Ne yerovase jako sin togojo
sut^anstva je s ocem. S. Kozicid 17''. Ki slavit
se znati i poznati mene, jako ga jesam Gospod.
F. Glavinic, cvit. 453a.

(1. ut, vidi 1. da, I, A, 2. Da imt se da vede-
nijo trtmi meseci, jako si mogu otiti. Mon. serb.
55. (1281). Koji se rotismo, jako vse vise pisantno
hodemo sahraniti. 273. (1409). — desce sc kod

1. JAKO, d.

432

JAKOBOVKA

ovoga znacena dodaje da. Takovo imamt obeto-
vanije, jako da predt neju ispustu duht moj.
Sava, sim. pam. saf. 11. Prijem(yj) strastt voj-
nuju, jako da nasb izvedesi. Mon. serb. 25 — 26.
(1234—1240). Da se kltnu, jako da pravo sude.
46. (1254). PotvrtdihB, jako da je vsakomu vero-
vano. 103. (1832). Umolih zo jako da se potrude.
126. (1347). Za sija sela uspomenu, jako da si
uteso mede. 144. (1349). S^tvoriht milostt, jako
da imi. jesti. svoboda dve godine ott unECk. 334.
(1405 — 1427).

c. znacer'ie je kao kod d, ali glagol stoji u inf.
Isplbni moje zelanije, jako posledovati tvojimt
ucenijemf.. Mon. serb. 73. (1302—1321). Jeze
vi.daht VI, dart, jako pomenu i moltbe byti za nt.
75. (1302 — 13<il). Zaprestamt, jako semu ne ra-
zorjenu byti. 80. (1302—1321).

2. JAKO, adv. istom, sad. — Frtjfa da je tsta
rijec sto 1. jako, ali nije dosta jasan prijelaz
od onoga znacena na ovaj. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u 31ika(inu (jako, jakoli, to jest
sada ,nunc modo'), ti Belinu (,instantemente' ,in-
stanter' 410^), u Vukovu (vide sad).

a. istom. — U naj starijem primjeru. Djetcica
mala koja se jako rode . . . Djetcica malahna jako
rodena . . . M. Divkovid, nauk. 145l>. — Amo hi
mogli pripadati i ovi mladi primjeri: Tvoj se
Orlan jako ozenio tvojom Anom i lijepom Begom.
Nar. pjesn. horm. 1, 293. Dva jo nova groba
opazio, jako mrci istom pokopati. 1, 439. Poso-
koli jako dosle niomke. Osvetn. 5, 51. Jer su-
doni jako svanu dance, da se rodu sre6a, prepo-
rada, pa iz nasih novijeh grobova uskrsnut 6o
svim sloboda zlatna. 5, 94. A oko ne vilovici
mali, sto se jako perja docepali.^ 6, 70. Bas jako
ndarise novu slavinu. M. P. Sapcanin 1, 103.
Iz bureta, sto sam ga jako otvorio. 1, 191. —
I u ovijem primjerima jako kao da znaci: istom,
bas. AV mi visna jako za trgane, al' mi kona
jako za }ubjene. Nar. pjes. vuk. 1, 361. Udo-
vice lice ob}ubjeno, djevojacko jako za }ub|ene;
udovicc ruho poderano, djevojacko jako za de-
rane. 1, 227.

b. sad. a) uopce. Triput si me ropstva oprostio,
a jako si u ropstvo zapao ! Nar. pjes. vuk. 3, 39.
Mili Bogo! sto li 6u ti jako? 4, 285. Eto jako
sto se od nas radi. 4, 270. Jako idem da ti jade
kazem. Nar. pjes. vil. 1866. 485. Pisite mi, brate,
kako je jako tamo. Golubica. 5, 128. Pa qdoh
jako u Stolac da joj skuham poparu. M. P. Sap-
canin 1, 128. — b) s jjrijedlozima od i do znaci
sto i odsele, dosllje. Ot jako da ne mozemo sa
§riimi pomesati i upleteni biti. Glasnik. ii, 3, 83.
(1704). Deco, veli, vi dete od jako uciti citati i
pisati. M. P. Sapfianin 1, 47. Od jako, Boze
zdravja, videdemo. 1, 91. — Do jako je preko
devet brda. (OtiSao je daleko). Nar. posl. vuk.
62. Koji ima do jako nastampane pjesme. Vuk,
odg. na lazi. 32. Druge je gledaju kano i do jako.
V. Bogisid, zborn. 631. — Do jako si pila sinot-
nicu, od jako des piti jutrosnicu. Nar. pjes. vuk.
1, 45. Do sad si mi verna sluga bio, od jako si
Bogom pobratime. 2, 300.

3. JAKO, conj. vidi ako. — U Danicicevu rjec-
niku: grijeikom iza rijeci ,i' mjesto ,ako': I jako
vi ja pravine ne cinu. (Mon. serb. 29 god. 1240).
I jako Bogt pomozeti.. (38 god. 1253).

4. JAKO, m. hyp. Jakov, Jakob. — Akc. se
mijena u voc. Jako. — 3Ioze biti od xiii vijeka,
a izmcdu rjecnika nahodi se u Belinu (, Jacobus'
343^) i u Voltigijinu (Jalco, Jakob ,Giacomo'
,Jakob'). ,Wlko filius Zybislay et Jaco'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 97. (1252). Ne pla§i se, brajne

Jako. J. Armolusid 3, Jako Natali. B. Bettera,
dut. XVIII. Tvrtkovcanin fra Jako. Nadod. 59.

JAKOB, m. ime musko, vidi Jakov, od lat.
oblika Jacob Hi Jacobus. — Od xiii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,.Tacobus' 343^), u Vol-
tigijinu (kod ,Tako), u Danicicevu (.Takobb ,,Ta-
cobus'). Jakobt Negomirict (Neg-). Mon. serb.
39. (1253) Jakobu Nikojevidu. Spom. sr. 1, 49.
(1404). Jakobb Taraarict . . . Jakobi. Sortgocevidi..
MoE. serb. 419. (1412). I napitam tebe basdine
Jakoba otca tvoga. Bernardin 26. isai. 58, 14.
Abram, Isak, Jakob. M. Marulid 33. Iz mana-
stira svetoga Jakoba. B. Gradid, djev. 7. Kti
sluzbu veselu svim Jakob satvorit za modi lia-
kelu kakogod izdvorit. D. Ranina 12''. Po noj
ima Izak od Eebeke neplodne Jakoba oca. A.
Gucetic, roz. mar. 4. Pogledaj patrijarku Jakoba.
roz. jez. 255. Jakobu (bi suprotivnik) Esav. F.
Glavinid, cvit. 454^. Abramu i Jakobu. J. Ka-
vanin ■504a. Jakob stari dozva k sebi sine svoje.
P. Vuletid 45. Iz rici svetoga Jakoba apostola.
A. Badic 398. Patrijarka Jakob. Cestitosti. 48.
Sveti Jakobe. A. Kanizlid, bogo^ubn. 373. Ja-
koba Maruskovida. Nar. pjes. bog. 221. Hodu,
odgovori mu Jakob. D. Basid 39. Napitati du
te bastinom Jakoba otca tvoga. Blago turl. 2, 107.
Uze Jesus Petra, Jakoba. J. Matovid xx*. Jakob,
kada posla sinove k Josefu. 19. Jakob brat Go-
spodinov. 299. Gospodine koji si reko po apo-
stolu tvomu Jakobu : Jeli tko nemocan medu
vami? T. Ivanovid 131. Prid Jakoba (dan sv.
Jakoba). J. S. Eejkovid 172. i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

JAKOB^iE, n. dan svetoga Jakoba. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Koji k Jakob|u opet se
rasadi. J. S. Re|kovic 265.

JAKOB]^EV, adj. koji pripada Jakobu, isporedi
Jakobov i Jakov}ev. — V dvojice pisacci xviii
vijeka. Sest sto tisud }udi roda Jakobjeva tad se
najde. P. Vuletid 81. Krajevade u kudi Ja-
kob{evoj u vike. I. Velikanovid, uput. 1, 127.
Niki zvali su ga zvizdom Jakob|evom, 1, 204.

JAKOBOJAN, jakobojna, adj. jak u boju. —
U Stulicevu rjecniku: ,bellator, rei militaris stre-
nuus, bellipotens'. — nepouzdano.

JAKOBOJNIK, m.jakobojan covjek. — U Stu-
licevu rjecniku: uz jakobojan. — nepouzdano.

JAKOBOJNOST, /. osobina onoga koji je jako-
bojan. — U Stulicevu rjecniku: ,indoles bellica,
bellicosa, belligera'. — nepouzdano.

JAKOBOJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz
jakobojnost. — nepouzdano.

JAKOBOV, adj. koji pripada Jakobu. — ispo-
redi Jakobjev. Na dom boga Jakobova. N. Ra-
nina 15a. XJ kudi Jakobovoj. A. Gucotid, roz.
jez. 279. Boze Jakobov. B. Kasid, rit. 31. I
krajevat de u kudi Jakobovoj u vijeko. I. Akvi-
lini 189. A sto potaknu Jakobove sinove A. d.
Bella, razgov. 54. Prite^ke sluzbe Jakobove. 230.
Po Jakobovu glasu. A. Badid 393. Kra}evati de
u kudi Jakobovoj. J. Matovid 31. Odpultiti de
se zloda kude Jakobove. 495. Rakela, zena Ja-
kobova. A. Kalid 499. Drugo Maru Jakobovu.
Nar. pje3. here. vuk. 329. — Dakle hoces oko
Jakobova (ima se u misli dne). J. S. Rejkovid
138.

JAKOBOVAC, Jakobovca, m. selo u Slavoniji
u kotaru pnkrackom. Razdije). 127.

JAKOBOVKA, /. vrsta kruske. Jakobovka, ces.
jakubka, zutocrjena kruska, dozrijeva u Jako-
povu dne (Va^avac). B. Sulek, im. 122.

JAKOBUC

433

JAKOEIJEC

JAKOBUC, m. ime muSko. — U Danicicevu
rjedniku: Jakobu6b, fiovjek kraja ma^arskoga
Vladisava ,Jakobucb' u Dalmaciji 1406 (Spom.
sr. ], 81).

JAKOCEVIC, m. prezime. — xviii vijeka. Martin
Jakocevic. Glasnik. ii, 3, 214. (1719).

JAKODUHNOST, /. osobina onoga koji je ja-
koga duha, isporedi jakodu§an, — U jednoga
pisca xviii vijeka. Jakoduhnost iliti srfianost. B.
Leakovic, nauk. 477. — nepouzdano.

JAKODUSaN, jak6dusna, adj. koji je jakoga
duha (hrabar). — Samo n jednoga pisca xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,strenuus,
intrepidus'). U clovika krepku i jakodusnomu.
§. Budini6, ispr. 126.

JAK6gLASAN, jak6»lasna, adj. u kojega je
jaki glas. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,voce
forti pollens'.

JAKOJE, m. ime muSko, isporedi Jakov, 4.
Jako. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Defi.
hris. 60.

JAKOKOSNIK, m.jakokostan covjek. — V Stu-
licevu rjecniku: jakokostnik i<2 jakokostan. — ne-
pouzdano.

JAKOKOSNOST, /. osobina onoga koji jejako-
kostan. — U Stulicevu rjecniku: jakokostnost
,corporis firma constitutio'. — nepouzdano.

JAKOKOSTAN, jakokosna, adj. ti kojega su
jake kosti (pa uopce jak, cvrst). — U Stulicevu
rjecniku : ,robustus, firma corporis constitutione
praeditus', gdje ima i adv. jakokosno (jakokostno
,nervose, viriliter'). — nepouzdano.

1. JAKOM, adv. vidi 2. jako, a. — U Vukovu
rjecniku: sad tek (n. p. stade judi to govoriti),
od jako ,erst' ,vixdum', cf. tek, toprv.

2. JAKOM, adj. cist, svjez (o^vazduhu). — IJ
jednoga pisca nasega vremena. Sto vise oksigena
udisujemo, tim vise karbonske kiseline izdisu-
jemo; t. j. vise se toplota rada, pa samo je cist i
jakom (svez, taze) vazdub potreban. K. Crno-
gorac, zool. 35. — isporedi jakovan.

3. JAKOM, m. vidi Jakov, tal. Giacomo. —
Na jednom mjestu xv vijeka (po svoj prilici o
Talijancu), i otale u Danicicevu rjecniku (Jakomt).
Sto namL pisete za lekara za Bartola ili Jakonia
da jednoga odt nibt pustimo dojti do vast. Spom.
sr. 1, 116. (1413),

JAKONO, vidi 1. jako.

JAKONOG, adj. u kojega sujake noge. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,cujus pedes sunt validi'.

JAKONOSKA, /. jakonogo zensko cejade. — U
Stulicevu rjecniku : jakonozka uz jakonog. — ne-
pouzdano.

JAKONOZAC, jakonosca, m. jakonog iovjek.
— U Stulicevu rjecniku : uz jakonog. — slabo
pouzdano.

JAKONOZAN, jak6nozna, adj. samo u Stuli-
cevu rjecniku: uz jakonog.

JAKOORUZAN , adj. u Stulicevu rjecniku :
,armipotens'. — nepouzdano.

JAKOORUZANIK, m. covjek jako oruzan. —
U Stulicevu rjecniku: uz jakooruzan. — nepo-
uzdano.

JAKOP, m. vidi Jakov, tnl. Jacopo. — Na dva
mjesta xvi i xvii vijeka. Negovomu stricidu Ja-
kopu. Mon. Croat. 291. (1589). Po usta svetoga
Jakopa. M. Divkovi6, nauk. 44*.

JAKOPA^KA, /. vrsta kruske. Jakopajka, ja-
IV

kobibirn (Stojanovi6) , v. jakobovka. B. §ulek,
im. 122.

JAKOPCICA, /. vrsta kruske. — isporedi jako-
bovka, jakopajka. — U Vindi.

JAKOPCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred
Vin6ekom Jakob6i6em. Mon. croat. 297. (1592).

JAKOP^jEVKA, /. vidi jakopajka. Jakop]evka,
suvrst kruske (Valavac, Medumurje). B. Sulek, ira.
122.

JAKOPOVAC, Jakopovca, m. ime selima u
Hrvatskoj. a) u kotaru bjelovarskom. RazdijeJ.
107. — b) kajkavski Jakopovec, u kotaru pre-
grad-^kom. 99.

JAKOPOVCICA, /. vidi jakopajka. Jakopov-
cica, Jakopovka (Vajavac), v. jakobovka. B. Sulek,
im. 122.

JAKOPOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nar. pjes. vuk. 2, 653 (medu prenumerantima).
Schem. zagr. 1875. 262.

JAKOPOVKA, /. vidi jakopovcica.

JAKOPSKI, adj. koji pripada Jakopu. — Kod
neke vrste grozda. Jakopsko grozde, suvrst vi-
nove loze (Oraovica). B. Sulek, im. 122.

JAKOPSCICA, /. vidi jakopajka. Jakopscica,
suvrst kruske (Varazdin). B. Sulek, im. 122.

JAKORE, adv. i conj. sastavjeno jako / re (ze).
— Samo xni vijeka, a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (,uti', cf. .jakoze' kojcmu se ,z' pretvorilo
u ,r'; ,ut', ali svagda ima uza so i ,da').

a. vidi 1. jako, a. Niz Sutesku st vbsemi pa-
sami, jakore preemje crbkovtna meda. Mon. serb.
12. (1222—1228). Vsaku poctstt, jakore je byla
gospodinu ni dedu. ti. 47. (1254—1256).

b. vidi 1. jako, d. Utvrtdihb, jakore, ako mi
Bogb da i budu gospodart kako stmb bylt, da
si hode svobodno. Mon. serb. 19. (1234). Da se
istpravja sudomt, jakore da je pravo krajevtstvu
mi i vamb. 20. (1234). Kltnemo se tebe, jakore
odb dbnesriega dbne da ti smo prijateji. Mon.
sorb. 22. (1234—1240). Obedavaju se vamb, ja-
kore odb dbubsnega dbne . . . da vy drbzu u vbsakoj
pravbde. 25. (1234 — 1240). Povelenije pise kra-
jevbstvo mi, jakore odb sego dbne da si hode vasi
kupci svobodbno. 41. (1253). Klbnemo se, jakore
odb dtnbsnega dbne da imamo krajevtstvu ti
vsaku pofibstb. 47. (1254 — 1256).

JAKORIJEC, /. u jednoga pisca Dubrovcanina
XVI vijeka nalazi se samo adverbijalno na jako-
rijec u znacenu: rijecima, izrijekom, javno. Ovo
ucini i naredi na jakorijec sveti papa Grgur. A.
Gucetid, roz. mar. 33. Papa Pio naredi, ukaza
i istomaci na jakorijec otvoreno da . . . 35. Ino-
cento papa osmi takoder dopustuje na jakorijec
recenoj bratji i sestrami puno prostenje. 44.
Grgur bez molbe nicigove na jakorijefi isto to
potvrduje. 81. Recena prostenja jesu upisana
i potvrdena od bula apostolskijeh na jakorijec
datijeh. 90. Dobio bi ono isto prostenje na jako-
rijec dopusteno od pape. 92. — ovako se nalazi
i u jednoga pisca Hercegovca nasega vremena.
Tko zna kako na jakorijec kaze? Osvetn. 1, 17.
Pa ne moze glava podnijet sreda, da sta s6eli
na jakorijec Turei. 2, 116. On Tataru na jako-
rijec sprijeci. 3, 18. ali u istoga pisca ima i
uopce jakorijec kao supstantiv (govor, dogovor
itd. uopce sto se rijecima, a ne pismom, iskazuje).
l^udi prosti nadozvani, hode jim se vije6a s jako-
rijeci. 2, 90. Da se niko mijesati nema, u za-
jemna nasa patrgana, niti knigom niti jakorijecju.
3, 70. A nijesu za poruku stvari, no nam vaja
na jakorijpfi do6i. 3, 86.

28

jakoroSe

434

JAKOST, b, a).

JAKOEOCE, jak6roceta, n. dijete istoin rodeno
(vidi 2. jako, a). — U naSe vrijeme. Pa nadite
cedo jakoroce. Nar. pjes. petr. 2, 510.

JAKORUCAC, jakorucca, m. jakoruk covjek.
— U Stulicevu rjecniku: uz jakoruk. — sasma
nepouzdano.

JAk6rUK, adj. u kojega su joke ruke. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,cuju8 manus summa
vi pollent, cujus vires in manibus sitae'.

JAKOSAN, vidi jakostan.

JAKOSCA, /. dem. jakost, od cega postaje na-
stavkom i.ca, te se t ispred c ne izgovara. — V
jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu rjednika u
Stulicevu (jakostca ,exiguae vires'). Jaohi meni
moja jakosca njekadasna! M. Drzid 391.

JAKOSILAN, jakosilna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: ,quanto puo' ,pro viribus'. — nepouzdano.

JAKOSNOST, /. osohina onoga koji je jakostan,
vidi jakost. — U jednoga 2)isca xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (jakosnos ,vig;ore, vi-
goria, gagliardia' ,vigor' 7G5b), u Voltigijinu (ja-
kostnost ,complessione forte' ,eine starke leibes-
beschaffenheit'), u Stulicevu (jakostnost, v. jakost).
I triju druzijeh (krjeposti) vrijednih josce od ce-
tiri poglaovnih, pravde, trizme, jakosnosti, uzeh
pjevat izvrsnosti. J. Kavai'iin 333^.

JAKOST, jakosti, /. vis, vires, osohina onoga
koji je jak Hi onoga sto jc jako. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je i u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing., loc. sing. jak6sti, gen. pi.
jak6str, dat-, instr., loc. pi. jakistima (po§to ove
rijeci nema u Vukovu rjecniku, zabi}e£io sam
akcenat po dubrovackom govoru, vidi ludost,
mladost itd., isporedi i dragost). — Od xiv vijeka
(vidi kod a, d)), a izmedu rjecnika u Vrancicevu
('jfortitudo'), u Mikajinu (jakost, hrabrost tila , for-
titude, robur, alaoritas, firmitas corporis, vigor,
vis, vires' i kod hrabrenostj, u Belinu (jakos ,vi-
gore, vigoria, gagliardia' ,vigor' 765''; ,energia,
vigorc, forza nel dire* (Sermonis efficaeia' 288'';
jakost (gagliardezza, gagliardia' ,robur' 336*; ,for-
tezza del corpo' ,robur'; ,fortezza, una delle quatro
virtu cardinali' ,fortitudo' 325b; po jakosti ,con-
forme alle forze' ,pro facultate' 3261"; po jakosti
bitja svoga ,a misura del suo potere, del suo
essere' ,pro viribus' 490^; biti u jakosti ,vigo-
reggiare, esser nel suo vigore' ,vigeo' 766^), u
Bjelostjencevu (jakost, krepost ,fortitudo, robur,
muuimentum, animus ac robur, animi robur ac
nervi'. 2. jakost grada, tvrda varasa ,firmamontum,
muuitio, munimentum, vallum, propugnaculum,
agger'. 3. jakost vsega orsaga ,arxomium regni,
provinciae etc.'), uJambreiicevu (,fortitudo, robur'),
u Voltigijinu (,fortezza, gagliardia, robustezza'
jStarke, festigkeit'), u Stulicevu (,vi8, robur, for-
titude, vigor'), ti Danieiccvu (jakostt ,vi8'). —
Ne rijetko nalazi se kod pisaca mnozina prema
lat. vires.

a. podobnost, mdc nesto uciniti, vidi 1. jak,
1, a. a) s infinitivom. Da ima sam Otac jakost
dihati j)uha svotoga. A. Eati6 26. Molitva uci-
cena od jedne duse pravedne imade jakost prignut
Boga na milosrdje. J. Banovac, razg. 16. Sa-
kramenti imaju jakost oprati dusu od griha. 211.
Koje (rici) po naredjeiiu Bozijomu imaju jakost
bitje kruha i vina obratiti u bistvo tila i krvi
Isukrstove. 221 — 222. Niti imaju jakosti i kri-
posti od naravi avoje uciniti ono sto zelis. F.
Lastrii, ned, 324. — b) s podlohiom recenicom
u kojoj je konjunkcija da. Jer nijedna stvar ne
ima u sobi jakosti, da je milost Boziju zlame-
nuju6a. J. Banovac, razg. 198. — c) s infinitivom

i prijedlogom za (po talijanskom i nemackom je-
ziku, vidi kod za). Darova joj jakost za obraniti
se. B. Kasid, per. 120. Otrov ne ima jakosti za
dignut mu zivot. I. Dordid, ben. 139. Papa ukaza
crkvenicku jakost za obraniti pravdu. A. Ka-
nizlid, kam. 'JO. Ikakva stvar ne mo2e imati vedu
jakost za uzbuniti. J. Matovid 46. Muka Jesu-
krstova odkle je imala jakost za dostojati nami
tolika dobra? 51. Ima priveliku jakost za ukro-
titi zle pozude. 75. Bududi u nih (prilikah) pri-
velika jakost za razzedi srca mladida. 392. — d)
u relativnoj recenici (s glagolom modi), isporedi
1. jak, 1, a, e). Da pomoze koliko moze nasa
jakostt. Mon. aerb. 106. (1333). — e) s verbal-
nijem supstantivom u genetivu. Obadva imaju
jednu jakost dihana. A. Badid 30.

b. moc uopce, vidi 1. jak, 1, c.

a) kod celadeta Hi onoga sto se tnisli kao ce-
jade. aa) kod Boga. Gospodin Bog vas hode
u jakosti priti. N. Ranina 17^, Koga izvede iz
zem^e od Edipta u jakosti velikoj. 72*. Molimo
Boga i negovu veliku jakost. Zborn. 46^. Od
bozastvene jakosti. 93a. Velika jakost Bozja po-
kaza so na stvorenji svita. Eorizm. 15^. Da ista
jakost Bozja mucno ga izvadi. S. Margitid, fal.
135. Zaklinam vas kripostju i jakostju Bozjom.
L. Terzid 322. U tebi su (Boze) sve jakosti. A.
J. Knezovid 3. — amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri: Kako je ugodno visnoj jakosti. Zborn.
60a. Isukrst, jakost oca nebeskoga. A. Gucetid,
roz. jez. 183. — bit) kod vraga. Da je jakost djavla
toliko velika. Korizm. 32^. Svu jakost djavaosku
dospivam. J. Banovac, blagosov. 277. Ah, ve-
lika je jakost djavaoska ! pripov. 4. — cc) kod
cejadeta ii uzem smislu, kad se shvaca ne u tje-
lesnom nego u dusevnom, moralnom smislu. aaa)
uopce. Na ove ti lijepe srede zabvajivam svom
jakosti. A. Gledevid 23^. Clovik ih svojom ja-
kostju ne dobije nego s darom od milosti Bozje.
A. Georgiceo, pril. 10. Da sve jakosti svoje i
nastojanja naredujo i namista na onu svrhu uzi-
vati ono blago. P. Posilovid, nasi. 27^. Neka
nastoje sa svom jakostju. M. Bijankovid 150.
Pravu jakos ne imase Lehsandr. J. Kavanin 351^.
I ne mogu od jakosti svoje dilovati milost Bozju.
A. Badid 267. Sa svom mojom jakostju tebe
molim. P. Filipovid 57. Metni, redovnice, svu
jakost za stedi ovo blago. M. Zoricid, osm. 40.
Koji uzapevsi se sa svom jakostju suprot satira
branise stare sliparije. M. A. Rejkovid, sat. AS^.
Paroki neka postave svaku mod i jakost srca i
pameti za priobratiti srca vjernijeh. J. Matovid
503. Ulaga svu svoju jakost nastojedi ... I. J.
P. Lucid, razg. 128. amo mogu pripadati i ovi
primjeri: Ti si jakost moja. F. Glavinid, svitl.
26. Zato k tebi, Gospodine, jakosti moja, po-
nizno so uticem. A. Kanizlid, bogojubn. 203. —
cesto u ovakovijem primjerima po jevande]u: l^ubi
Gospodina Boga tvoga od svega srdca tvoga i
od sve du§e tvoje i oda svili jakosti tvojih. I.
Bandulavid 285^. Da ga Jubi . . . iz sve jakosti.
I. Ancid, ogl. 1. Dali te hodemo Jubiti i sluXiti
sa svim nasim srdcem, sa svom nasom duSom i sa
svom nasom jakostju. L. Terzid 184. Krajem . . .
dajemo niko svitovne postene a prignutjem tila,
a Bogu iz sve pameti, voje i jakosti s du§om i
tUom klanamo so. J. Banovac, razg. 77. Naj
veda zapovid jest ona, koja zapovida, da se Jubi
Bog sa svim srcem, sa svom du§om i sa svom
jakostju. F. Lastrid, od' 273. Kada Jubimo Boga
sa svom jakostju. 331. ii^ubim te iz svega srdca,
sve jakosti. A. Kanizlid, bogo|ubn. 163. !l^ubim
ga sa svijem srcem, sa svom dusom, sa svom ja-
kosti. D. Basid 38. J^ubides Gospodina Boga

JAKOST, b, a).

435

JAKOST, d.

tvoga iz svega srdca tvoga i iz sve duSe tvoje
i iz sve jakosti tvoje. I. Velikanovi6, uput. 1, 383.
J^ubiti . . . sa svijom srcein, sa svom dusom i sa
svijem jakostima. J. Matovid 367. Ho6u te od
sad jubiti sa svom duSotn, sa svom jakosti. T.
M. Mattei 3. — bhb) nestraHvost, hrabrost, ju-
nastvo, suprntno je strah. Od straha koji je su-
protivan jakosti. Zborn. Gb. Jakost jo, aliti ju-
nastvo, na vece nacina. K. Ma^arovii 72. Strah
je zloia protiva jakosti. 73. Jakost duh pri-
pravja, da od straha ne uzprcda. J. Kavanin
349a. — ccc) u teologicnom moralnom smislu,
jedna od cetiri stozernijeh (kardinalnijeh) kre-
posti. Pohiti kripenja duhovno jakosti. A. Komu-
lovid 70. Svct Petar imade mudrost, sve(t) Toma
jakost. S. Margitid, fal. 12. Od svetaca, nih ja-
kosti, cudes, muka ... J. Kavanin 295*. Daj mi
jakost, Isuse. J. Banovac, prisv. obit 31. Molim
ti se da mi darujes milost, snagu i jakost. I. A.
Nenadi6, nauk. 53. Tkoje su kreposti stozerne?
Razboritost, pravica, uspregnutje i jakost. 156.
Sto djeluje u nami jakost? 156. Sto je jakost
kr§6anska ? E. Pavi6, jezgr. 134. Potvrdeue po
komu se daje jakost duhovna. Ant. Kadcic 113.
Primaju6i jakost i kripost duha svetoga. M. Do-
bretii 57. Dah svjetovana i jakosti, duh znana.
J. Matovid 81. Daje se nova snaga jakosti i
novo umnozene milosti Bczje. M. Dobretid 52.
Trebuje krijepit u liemu jakos duhovnu. A. Kalic
363. Naj posli cetvrta stozerna kripost jest
jakost . . . Jakost jest takva kripost, koja raz-
lozno prigiba voju covicansku za podniti teske
i trudne poslove i za pustiti se u pravodne po-
gube. B. Leakovid, nauk. 476. — ddd) na dva
mjesta kao krepost uopce (u teologicnom moralnom
smislu). Ter dete imati ustrpinja jakost. M. Ma-
rulic 150. Po ovima trima jakosti bogoslovnima.
A. Bacid 42. — d,d) kod mnostva ce\adi (u ne-
kijem prim,jerima moze biti i da se misli na tje-
lesnu snagu). Tvoju jakost od tvoga puka vrijed-
noga skupi brzo. Zborn. 73"-. S nasijem Judctvorri
i s jakostju, i s jakostju joste nasega cesara
z dobrom vojom podimo. 74^. Pridobivate ja-
kosti neprijatejske. D. Zlatarid vii. Takova i
tolika vojska branit te ima u jakosti. J. Ka-
vanin 317'^. Jakost naroda. A. Kanizlid, kam.
899. Videdi Alcimo, da jakost Judina restise.
And. Kacid, kor. 339. Usilovao se jest sa svijem
jakostima naskociti ovu tvrdu. J. Matovid 251.
Da su velike jakosti neprijatdja. 509. To svje-
doci jakos i broj carskijeh ceta. P. Sorkocevid
5851^.

b) jakost duha Hi duse ima znacene kao kod
a). Posvedujem ti i darijem moj duh sa svim ja-
kostima. L. Terzid 74. Sve jakosti duse moje.
J. Banovac, prisv. obit. 23.

c) kod zivotine. Ne porodi mis lavida, jo§ da
jakost svu postavi. P. Knezevid, ziv. 63.

d) kod cega neziva, efficacia. aa) o cemu tje-
lesnom O jakosti oka ognena. I. V. Bunid, mand.
8. Virujem stanovito u ouoga, koga kriz ima
toliku jakost. M. Zoricid, zrc. 9. Odkle se po-
tvrduje krepost relikvijah, to jest svetijeh modih,
i ukazuje se jakost i mod nihova ? J. Matovid
332. Jakos svoju ne odkriva (iskra u pepelu).
P. Sorkocevid 587^. — amo moze pripadati i ovo:
Koja podaje vidjene ocima i razlike jakosti dru-
gijem duceiiima. J. Matovid 90. — Ob) o djelu,
rijeci. Ti u jakosti zastitenja tvoga svetca ne
imas straha. J. Kavaiin 315a. Dila koja ima-
dose toliku jakost u crkvi svetoj. M. Zoricid,
osm. vni. Grijesi ne bi imali narav i jakost
grijeha, ako ne bi bili povojni. J. Matovid 501.
— (Molitva) ima u sebi 5 navlastitih jakosti.

Korizm. 7*. Otde, i sada se molitve cine, al' 86
ne vidi ta jakost, jer se ne prima milost, koja
se prosi. J. Banovac, razg. 20. Davajudi mod i
jakos svomu govorenu. V. M. Gucetid 3. Neka
se poznade jakost molitve. L. Vladmirovid 66.
Nase de molitve imat jakost kod Boga. 72. Ulaga
svu svoju pomnu i jakost beside. Ant. Kaddid
516. Koliko se daleko pru2uje jakost i krepost
ove zapovijedi. J. Matovid 365. Da bi znali
vjorni, koja je jakost ovoga prosena. 478. — Jer
u odri§ehu sva jakost sakramenta stoji. A. Badid
373. — cc) 0 cemu umnom, duSevnom. Kriposti
tvoje nedobitnu jakost molim, Gospodine sveti.
I. Bandulavid 276^. Obicaj ima toliku jakost.
P. Posilovid, nasi. 32^. Po jakosti imena BoSjega.
A. Badid 68. Da ga ista narav svojom jakosdu
istirat ne moze. J. Banovac, pred. 7. Kriposti
tvoje nepridobitnu jakost. blagosov. 10. Podnese
je svom jakostju modi svoje. M. Zoricid, osm.
110. Bog svojijem vladanem ne privrada jakost
drugijeh uzroka. J. Matovid 25. Vira bo je sveta
tolike jakosti i kriposti, da s nom mozemo ciniti
ista dila i cudesa, koja je Isukrst cinio. B. Lea-
kovid, nauk. 20. Pogled me pameti naravnome
svom jakosti nije podoban. Zgode. 2.

c. u jednoga pisca xviii vijeka, prema lat. vis,
stoji kao zaacene. Ova rijec ,vjerovati' u ovomu
mjestu ne zlamenujo ,sumjeti, cijeniti, mnjeti' o
jSuditi' ; ma, kako ucu sveta pisma, ima jakost
priistinitoga vjerovana. J. Matovid 12. Sto dakle
pristoji istomacenu sestoga cklana, koja je ne-
gova jakost i dudene o uzdrzane ima so otvoriti
i prikazati. 63. Kojega clana ova je jakost i
razlog. 69. Od jakosti i poznaiui koje postavjeno
jest u rijeci ,duha svetoga'. 76. Ona rijec ,kako'
ima jakost prilike. 502.

d. tjelesna snaga, vidi 1. jak, 1, d. Jakost od
tvojih ruk oblomi ovoga. M. Marulid 20. Ako
vidis (u snu) suze, toj prilikuje jakost. Zborn.
137l>. Kamo jakos tvoja, Silvano nebore? A.
Sasin 133. Sanson toliko neizmijernom jakosti
od Boga nadaren. A. Gucetid, roz. jez. 187. Za-
ludu sam stratio jakost moju. M. Divkovid, bes.
390^. Jakost nihova da se skrsi. 1. Bandulavid
74a. dan. 3, 44. Pripasa jakostju boke svoje.
255a. prov. 31, 17. Tijelo Adamovo bi vele vece
plemenitijo rad negove jakosti i snage. M. Orbin
24. O slaba jakosti Judska! 73. A suncano
svijetlo oko svjedocit im jakos ima. I. Gundulid
345. 538. Srce jest pocetak svih udih i jakostih
naravskih. A. Georgiceo, pril. 92. Ki, da ne zna,
da je veda stavna pamet od jakosti ? G. Palmotid
1, 224. Kad stupi na dobu jakosti. J. Armo-
lusid 56. Kada dva neprijateja jesu jednaci u
jakosti. P. Posilovid, cvijet. 56. Gdi je jakost San-
sonova? nasi. 13*. Sto jakos ne moze, pamet
ucini. (D). U ubogu mudros, a u kurvi Ijepos,
a u bastahu jakos nije vrijedna dlake. (D). Poslov.
danic. I tako tepledi ja se obradati, v tilo se
jakost poca povradati. Oliva. 51. Da je ukazao
jakost u ruci svojoj. S. Margitid, fal. 275. Druge
molitve se stiju nad bolesnikom ili dokle je josde
u jakosti ili kad vede onimi. L. Terzid 112. Svaka
jakos mlohava je, svaka mudros beznana je. J.
Kavanin 39a. Lav ki privodi svom jakosti dvije
djevice. 2 10a. Dvas ti otrovim jakos ote. I.
Dordid, ben. 210. S jakosdu svoje desnice. J.
Banovac, pred. 34. I tako ga (kriz) nosedi, bijau
mu obnejacale jakosti naravne od tegode onoga
kriza. razg. 161. Nase zdrave jakosti i od malanih
bolesti oslabjaju. pripov. 148. Jere je isprazna
jakost |udska. blagosov. 253. Isukrstu bijahu ja-
kosti pomankale zarad prolitja tolike krvi. J.
Filipovid 1, 91*. Zato imadu potribu od desnice

JAKOST, d.

436

JAKOSTAN, 1, g.

i jakosti tvoje. P. Filipovi6 23. Da se u vistinu
i jakost junacku ufati va}a. E. Pavic, ogl. 80.
Kad poozdravi i stogod jakosti stece. M. Zoricic,
zrc. 216. Jakost tila zivinska cina. V. Dosen iv.
Morebit si u jakosti Samson drugi. 20*^. Zasto
srca od kriposti i desnice od jakosti gdi udare . . .
228l>. Hotio bih imati danas toliko snage i to-
liko jakosti. D. Basi6 47. Odkrio naj poslijo u
eemu stase negova (Sansonova) jakos. 151. Cud-
novate jakosti i velicine }udi. And. Kacid, kor.
86. Nemoj se bojati od velicine, jakosti ni oho-
losti kraja Oga. 96. Jedna se ufajuci u mo-
gucstvo Bozijo a diuiga u mno&tvo vojnika i jakost
niovu. 332. Uzmnozivajuci se (covik) i dobi-
vajudi jakost zivota. Ant. Kadcic 113. Da je
koji mladic po jakosti od zivota vridan radati
dicu. 463. Pokrijepiti jakosti tijela svaki dan
s manom. J. Matovic 222. Koji ufaju u bogastva
i u jakost telesnu. 3i9. Sluziti se s hranom za
pokrijepiti jakosti. 486. Vide6i djavo, da su ja-
kosti tila ovoga nevojnoga bolesnika sasvim jurve
pomankale. B. Leakovi6, nauk. 218. Jakost koju
Judi zdravi i mladi od naravi svoje u tilu imadu.
476. I po|acke cvijet mladosti kaze djela sve
jakosti boju slicne kroz zabave. P. Sorkocevic
584'>. U Turakah sva jakost nestade. Nar. pjes.
vuk. 4, 373. — 10 dobi u kojoj celade (a i zi-
vince) dode do snage. Dosavsi oni do jakosti
odose po svijetu. Nar. prip. bos. 1, 1.

e. kod pica i jela, vidi 1. jak, 1, h. Eadi zesto-
kosti ali jakosti od vina. J. Matijevic 89. Kad
ne zna jakost vina. A. Bacic 233. — Koje (voce)
jakost i ostrinu ima. J. S. Rejkovic 124.

f. kod holesti, rane, studeni itd., vidi 1. jak,
1, k. I onamo trci misao pameti, gdi je jakost
bolesti. J. Banovac, razg. 243. To jest prika-
zujo jakost rane. J. Matovid 498. Nece modi
nima nauditi jakost studeni. 111.

g. kod glasa, vidi 1. jak, 1, 1. Uzdvigni u ja-
kosti glas tvcj. Bernardin 5. N. Eanina 17^. isai.
40, 9.

11. firmitas, vidi 1. jak, 1, n.

a) kod cega tjelesnoga. Ista mramorna tvrdos,
ista gvozdena jakos ... A. d. Bella, razg. 5. Od
jakosti oruzja ovoga za pridobitje. F. Lastrid,
test. 24^.

b) u dusevnom, moralnom smislu (tesko je u
kojem primjeru razlikovati od znncena kod b, a)
cc) cccj). Daj mi jakost, Boze, pravu, i u mukah
pamet zdravu. P. Hektorovid (?) 137. Za spa-
senje i jakost duse moje. I. Ancid, svit. 108.
Jakost u viri svetoj. S. Margitid, fal. 30. Ovi
sakramenat tijela nekabude jakost slabosti mojih.
ispov. 69. Stalnost i jakost srca. I. Grlicid 2.54.
Nek jakosti prevolikom priprave se na mucenja.
J. Kavaiiin 49'>. U jakosti ko se prida na mu-
censtvo i uboztvo. 306*. Mucenika vede seine
svetu jakost. 349'j. Jakost i stalnost u viri
ki'stjanskoj. A. Kanizlid, utoc. 405. Zlamenuju
odluku i jakost protiva uapasti djavaoskoj. Ant.
Kadcid 104. N<t umrcu jes nam potreba naj
veda vrle jakosti, da uapastuiku odolimo. I. M.
Mattel 71.

i. kod zakona, dogovora itd vrijednost. Sabor
sveti dize im svu jakost i oblast duhovnu. S.
Badrid, ukaz. 14. Da bi imali jakost zakoni ne-
govi po svemu okolisu zemajskomu. J. Matovid
474. Tada ba§ prima jakost, vajalost i stano-
vitost niova zenidba. M. Dobretid 496. Ovi clanci
dodatni imati ce jakost kao i ugovor, Zbornik
zak. 1867. 88. — Slicno je i u ovom primjeru
gdje je znacene: potvrda. Za vede veruvanja i
jakosti radi dasmo ov list. Men. croat. 308. (1598).

JAKOSTAN, jakosna, adj. u kojega je jakost,
vidi 1. jak. — Postaje od jakost nastavkom bn ;
h u nom. sing. m. (i u akuzativu kad je jednak
s nominativom) promijenilo se na a, ali ispada
u svijem ostalijem oblicima, te onda ispada i t
izmedu sin, premda se nalazi pisano ; po osnovi
(jakosn) ovijeJi drugijeh oblika kaze se sad i u
nam. sing. m. jakosan (vidi u Vukovu rjecniku).
— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.vigoroso, che ha vigore' ,vegetu3' 7663' ; ,forte,
inteso del corpo' ,robustus' 325*>), u Voltigijinu
(jakostan, jakosna , forte, vigoroso' ,stark'), u Stu-
licevu [v. jak), u Vukovu: jakostan (jakosan)
,maclitig, stark' ,potens (meist von Gott)' s pri-
mjerom: Bog je jakostan ; u Danicicevu (jakosttni.
jpotens').

1. adj. — Komp.: jakosniji (Bos. vila. 1888.
177).

a. vidi 1. jak, 1, a. Gospodtstvo ti vsakojimt
poctenijemt pocitamo i Jubimo s koliko smo ja-
kosni. Spom. sr.^ 1, 8. (1397), Gore satrt je ja-
kosna (nevofa). S. Mencetid 296. Da budem po-
doban za Jubiti, jakostan za trpjeti. L. Kadid
100. , Koliko sam jakostan bio, spremio sam mu'.
,Nisu oni tako jakosni'. S. Agid u Trsteniku.

b. vidi 1. jak, 1, b. Ucini ih jakosnijeh pro-
tiva suprotivnikom. A. Gucetid, roz. mar. 249.
Kijeci od ocenasa . . . veoma (su) jakosne za sve
nase potrebe. I. Drzid 94.

C. vidi 1. jak, 1, c.

a) 0 cejadetu i o onome sto se drzi kao ce-
lade. Bog jakostan i krepostan. I. Dordid, salt.
150. O jakosni Gospodine! 288. O jakostni Go-
spodine ! I. Krajic 12. Bog je jakostan ! Nar.
posl. vuk. 17. — Jakosna pomodnice! J. Banovac,
prisv. obit. 63. — Gospodint krajt a i gospodtstvo
ti jeste jakosne i uzmozni. Spom. sr. 1, 36. (1401).
Ko svi skladni, ko jakosni u jedinstvu svijem ne-
pravu kazu mu se nemilosni. G. Palmotic 3, 146*.

b) vidi 1. jak, 1, c, h). Zivoti od sfetijeh nami
su jakosno branitelstvo. B. Kasid, per. v. To-
liko je jakostan i mogud nauk i zivot od prave
kreposti. 121. O jakosno o kriposno otpustenje!
nac. 40. Ako nije sa mnom tvoja prisveta ja-
kosna milost. nasi. 221. Uzdajudi se u jakosnu
pomod Bozju. J. Banovac, blagosov. 3. Bit de
ganutje naj posledne Jubavi prema tvomu srcu ;
ali Jubavi istinite, sladke, jakostne, izvrstne. I.
M. Mattel 193. Da jakostna bude tad u meni
vjera, ufane, Jubav i ustrpjeuje. 295.

d. vidi 1. jak, 1, d. Odolivase tolicijem Judem
snaznijem i jakosnijeni. B. Kasid, per. 197. Na
Turcina ki jakosna zated se oncas ne uzmace.
I. Gundulid 538. I jakosne svoje vojare za obran
mu ke ostavi J. Kavanin 18 1^. Nu krstjanski
vitez time za'edno mudar i jakostan. 352*. Ter
su na moj stan ko jakosne guse udrili. I. Dordid,
salt. 18J. Da je Jozef bio mlad jakostan. S.
Rosa 51*. Ovo je puk sad nejak ko plasivo stado,
sad jakostan ko lav silni. A. Kalid 581. — Ova
jakosna koljena tvoja grUm ja. F. Lukarevid 65,
Govori da je negova kuda tako jakosna da koga
zahili i ovjje s noin ne moze mu se izmaknut.
A. Kalid 118. U junaka jakosnije ruke. Bos,
Vila. 18d8. 177.

e. vidi 1, jak, 1, g, Sto ti bijah u jakosnoj
dobi, hodu ti se i snemoglu nadi. Osvetn. 7, 2.

f. vidi 1. jak, 1, k. Stvar je lijepa i kreposna
covjek, mucat ki umije, kad velika i jakosna
rasrgba ga pridobije. 1, Gundulid 38. Cini da
imam jakosnu zedu od tvoga poSteiia. J. Ba-
novac, prisv. obit. 39.

g. vidi 1. jak, 1, 1. Zovnu jo muz s jakosnim
glasom. J. Banovac, pred. 150.

JAKOSTAN, 1, h.

487

JAKOVAl^

Ii. vidi 1. jak, 1, n.

a) 0 cemii tjelesnom. Imamo oruije jakostno.
J. Banovac, pred. 17. Uka^'te se usione suproc
meni i jakosne ((ute strijele !). I. Gundulid 187.

b) 0 eemu du§evnom, umnome. Daruj tebi Go-
spodin Bo^ duh velicni i jakosni. Ziv. jer. star.
1, 22(). Toliko ufam u tvojo jakosno odvitovanje.
J. Banovac, prisv. obit. 101.

2. adv. jakosno, vidi 1. jak, 2. — Izmedii rjec-
nika u Belinu (,vigorosamente' ,fortiter' 766a).
Jakosno za§titi6e nega. I. Dordid, salt. 58. Bog
se objetova pravednika jakosno pomagati. 462.
Priporuciijem jakosno pokoj i mir vicni. J. Ba-
novac, prisv. obit. 94.

JAKOSTITI, jakostim, pf. ojadati. — U Stu-
licevu rjecniku: , vires sumere'. — nepouzdano.

JAKOSTIV, adj. efficax, jakostan, alt samo u
teologicnom smislii o milosti Bozjoj. — U dva
pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u StuUeevu
(,efficax'). Milos jakostiva aliti efikaca. I. Dordi6,
salt. 193. Milost dilotvorna i jakostiva iliti mocna.
I. Veiikanovid, uput. 3, 2. Izvan milosti dilo-
tvorne, jakostive iliti mocne, jesu i milosti ne-
mo6ne. 3, 3.

JAKOSTIVATI, jakostivam, impf. jakostiti. -
U StuUeevu rjecniku: jakostivati, jakostivam,
freq. v. jakostiti. — nepouzdano.

JAKOSTVO, n. vidi jakost, jakota. — Samo u
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
StuUeevu (v. jakota). Jakostvo imati. K. Maga-
rovi6 24.

JAKOSTVOVATI, jakostvujem, impf. bitijaki,
jakostan. — U StuUeevu rjecniku: ,miris viribus
pollere'. — nepouzdano.

JAKOSCAHAN, jakos6ahna, adj. rfew. jakostan.

— U StuUeevu rjecniku: jakostjahan ,valentulus'.

— nepouzdano.

JAKOScaSaN, jakoscasna, adj. vidi jako-
sdahan. — U StuUeevu rjecniku: jakostjasan uz
jakostjahan. — nepouzdano.

JAKOSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pera
Jakogi6. Eat. 140.

JAKOSNI, adj. koji biva jako (vidi 2. jako),
sadasni. — U Vukovu rjecniku: ,itzig* ,CLui nunc
est'.

1. JAKOTA, /. vidi jacina, jakost. — Akc. se
mijena u dat. sing, jakoti, u ace. sing, jakotu,
u voc. sing, jakoto, u nom., ace, voc. pi. jakote,
u gen. pi. jak6ta. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u StuUeevu (v. jakost) i u Vukovu (,die
Starke' ,fortitudo'. cf. jacina). I ako jakota nij'
taka u mene. A. Sasin 291. Vrisne baba da se
sve brdo od jakote pocne drmati. Nar. prip. vuk.^
221.

2. JAKOTA, m. ime musko, Jakov, isporedi
Jake i Jakota. — xiv vijeka. Dec. hris. 55. 90.

— Nalazi se i na jednom wjestu xvi vijeka: Ja-
kota Gondeli6a (sic). Mon. serb. 549. (1513), i
otale u Danicicevu rjecniku: , Jacobus', samo na
jednom mjestu, pa moze biti i pogrjeska mjesto
jJaketa*, i tako i jest po svoj prilici.

3. JAKOTA, m. jaki vo. u Lici. F. Hefele.

JAKOTINA, /. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 72.

JAKOTJELESAN, jakotjelesna, adj. koji je
jakoga tijela. — Samo u Voltigijinu rjecniku:
jakotelesan ,gagliardo, robusto, corpolento' ,3tark-
leibig', i u StuUeevu: jakotelesan ,corpore ro-
bustus, fortis'.

1. JAKOV, Jak6va, m. Jacob, Jacobus, 'Id-
xa^og, ime musko biblicko (jevrejski Ja'akob), pak

i hriscansko i vrlo obiino i u na§e doha. — Po-
staje od grckoga oblika (/3 = v), ali se cuje je-
dnako kod HriScana jedne i druge ruke. — ispo-
redi Jakob, Jake, Jaketa, Jakota, Jaksa. — Rijec
je stara, isporedi stslov. Ijakovi., rus. laKOB'B,
HivOB'fc. — U knigama pisanijem crkvenijem je-
zikom nahize se i oblici Jakovt i Ijakovt. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (.Jacobus') i u Dani-
iicevu (Jakovt , Jacobus'). Jakozo blagoslovi Isaki>
Ijakova. Mon. serb. 5. (1198—1199). Jakovt Ka-
sica. 7. (xii vijek). Jakovu Daltfinu. 32. (124'J).
Svetago Ijakova. 76. (1302—1321). Konstantinb
i synovi jego Ijakovi. i Kalojant i Dmitrt. 183.
(1371 — 1395). Jakova Bavzelida. 205. (1887). Go-
spodara Jakova Barbariga. Mon. croat. 61. (1437).
Dan svetoga Jakova veloga. Stat. po|. ark. 5, 285.
Jakov obuce se v svite Isavove. Narucn. 'AO^.
Sli§i svetoga Jakova. Korizm. IS**. Keceno bi§6
Jakovom prorokom. S. Kozicic 3*. Sveti Jakove.
M. Alberti 329. S. Jakov u pistuli svojoj zapo-
vida. I. T. Mrnavic, ist. 86. Otac Jakov Mi-
ka}a. J. Mikaja, rjecn. 1. Svetoga Jakova od
Galicije. I. Ancic, svit. 10. Sveti Jakov aposto.
M. Radnid 62'>. Jakov Isusu govori. S. Margitid,
ispov. 212. Jakov apostol. L. Terzid xx. Osipov
otac Jakov. P. Vuletic-45. Jakov s Eakle, Sikem
s Dine. J. Kavanin 7*. Jakov Gundul, Maro
Bunid. 185a. Pogleda sad na Petra, sad na Ja-
kova. F. Lastric, test. 104=*. Virujte, ne meni,
nego s. Jakovu apostolu. ned. 376. Patrijarka
Jakov. And. Kacid, kor. 44. Ezaun prodade prvo-
rodeno svomu bratu Jakovu. L. Vladmirovic 67.
Od Jakova negova unuka. Grgur iz Varesa 41.
Cida Jakov na dogatu jase. Nar. pjes. vuk. 4, 171.
Al' evo ti vojvode Jakova. 4, 449.

2. JAKOV, vidi kakov, kakav, kaki (ovo sii
interogativne rijeci koje su zamijenile relativnu
jakov, isporedi stslov. jakovt, eeS. jakovy, poj.
jakowy). — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom (u kojima stoji i inter ogativno), a izmedu
rjecnika u StuUeevu (,qualis, cujus speciei' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu
(jakovfc ,qualis'). O, jakovB glass paky slysitt se.
Glasnik. 11, 114.

1 . JAKOVA, /. ime zensko, po muskome Jakov.

— Prije naSega vremena. Jakova, S. Novakovid,
pom. 113. i u nase vrijeme. ,A. Kako ti je ime
zeni? — B. Jakova'. Zi. Eadoiid.

2. JAKOVA, /. vrsta kruske. Jako^va, cr}en-
kasta brasnava kruska (Veselid). B. Sulek, im.
122.

JAKOVAC, Jakovca, m.

a. ime musko, vidi Jakov. — Od xiv vijeka.
JakovtCB. Glasnik. 24. 255. (1380). Jakovac Vi-
tulovid. Mon. croat. 157. ^1493). Jakovac Ne-
manid. 187. (1504).

b. Jak6vac, prezime. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevid.

c. selo u Srbiji u okrugu knezevackom. K. Jo-
vanovid 115.

JAKOVAl^J, Jakovja, adj. koji pripada Jakovu.

— Rijec je uzeta iz erkvenoga jezika, isporedi
stslov. Ijakovjb, Jakov|B; slozeni oblik Jakovji
moze biti da je gdje i narodni. — Izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Jakovlt ,Jacobi'). Bo^e Ja-
kovjt. Sava, stef. pam. saf. 11. Bogb Ijakovajt.
Glasnik. 10, 262. Glas stanovito glas Jakova}
jest, da ruke ruke su Ezauove. Bernardin 41.
gen. 27, 22. A bise ondi studenac Jakova}. 48.
joann. 4, 6. Meju kimi bise Marija Magdalena
i Marija Jakovja . . . 74. matth. 27, 56. Cini pro-
dati sini Jakovjih. Korizm. 37*. Zavidosc ganu
sine Jakov}e. 65^. Hizo Jakov}a. N. Raniua 15*'.

JAKOVA^

438

1. JAKSA

Bog Jakova]. Anton Dalm., nov. test. Si^. Go-
spodin sil s nami, zastupnik nas Bog Jakova].
M. Albert! 13. ^lubi gospodin vrata Siona uad
sfimi sell Jakovji. 14. Uslisi mojene moje : primi,
Boze Jakova). I. Kra).ic 13.

JAKOVAN, jakovna, adj. skorastii, nov, nilad,
prijesan (isporedi znacena kod frisak). — Postaje
od 2. jako. — U jednoga pisca na§ega vremena.
a) 0 vocu i cvijecu, i-^poredi frisak, 2, a, b) hh).
Nekad se jos te sare iskite vocem i cve6ein pa
da to ne bi tamnelo, ozdo se zatvori stakletom,
te se uvek vidi zivo i jakovno. M. D. Milicevid,
zim. ve6. 135. Zena je voce koje se jede dok
je socno; a kako se spari, baca se, i uzima se
drugo jakovno. omer. 15. — b) 0 eemu sto je
skoro zgradeno. I uza starije osvetnicke grobove
nicali su sve novi i jakovni. pomenik. 5, 757. —
c) 0 vodi istom zahvacenoj, te znaci sto i hladan,
isporedi frisak, 2, a, a). Ode na vodu da donese
jakovne vode za umivane. ziv. srb. 1, 47.

JAKOVCI, jw. pi. selo u Hrvatskoj u kotaru
karlovackom. Eazdije). 73.

JAKOVCIC, m. prezime. — xv i xvi vijeka.
Gospodinom Jurjem Zancidem i Jakovcidem. Mon.
Croat. 68. (1447). Braje Jakovcic. 86. (1459). Pero
Jakovcic. 137. (1489). Ivan Jakovcid. 183. (1501).
Matijas Jakovcid. 233. (1527).

1. JAKOVICA, /. ime zensko, vidi Jakova. —
Od XII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Gia-
coma e Giacopa' ,Jacoba' 343b) i u Danicicevu.
Jakovica Cikblina. Mon. serb. 7. (xii vijek).

2. JAKOVICA, m. ime musko, vidi Jakov. —
Na jednom mjestu xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (,Giacomo' , Jakob'). Na prvi kant
bi dan Pavlin, na drugom kanti bi dan Jako-
vica. Mon. Croat. 52. (1423).

JAKOVICIC, m. prezime. — xvii vijeka. Marko
Jakovicic. Stat. po). ark. 5, 311. (1662).

JAKO VIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. Luka
Jakovic. Rat. 388.

JAKOVICI, m. pi. u Danicicevu rjeiniku: selo
negdje izmedu Morave i Kucajine koje je car
Lazar prilozio Ravanici (Mon. serb. 197 god.
1381).

JAKOVIN, adj. koji pripada Jakovi. ,Ovo je
preslica Jakovina'. ,Jakovino povesmo'. ^. Ra-
donid.

JAKOVINA, /. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 262.

JAKOV^^E, n. ime mjestima. a) selo u Hrvatskoj
u kotaru stubickom. Razdije|. 84. — b) selo u
Srbiji u kotaru aleksinackom. K. Jovanovid 94.

JAKOV^iEV, adj. koji pripada Jakovu. — Po
svoj prilici naiineno od JakovaJ nastavkom ev,
jer Jakovov nije vele ugodno cuti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,des Jakob'
,Jacobi'). Krajevati bude u kuci Jakovjevoj u
vike. I. Bandulavid 4''. matth. 1, 32. Glas Ja-
kovjev jest, da ruke ruke su E2aulove. 48*. gen.
27, 22. Narod 2udejski Jakovjeva ploda. D. Ba-
rakovid, jar. 43. Bi Petar, Andrij, . . . Juda Ja-
kovjev. F. Glavinid, cvit. 57^. Bog Jakovjev.
Michelangelo. b8. BoXe Abramov, Bo2e Izakov,
Bo2e Jakovjev ! L. Terzid 324. Sinovi Jakov|evi.
A. d. Bella, razgov. 192. Svrhu glave Jako-
v|eve. J. Banovac, blagosov. 143. U kudi Ja-
ko vjevoj. J. Filipovid 1, 72a. Skala Jakovjeva.
P. Knezevid, osm. 175. Glas u istinu jest Ja-
kovjev. E. Pavid, ogl. 61. ^isatve Jakovjeve. 62.
Deset sinova Jakovjevih. And. Kacid, kor. 44.
X^evi sin Jakovjev. 56. PoSasde Jakov jevo (Statn-

parskom grijeskom Jakovjeno) u Ejipat. A. d.
Costa 1, 184. Pogodba Jakovjeva s Labanom.
I. J. P. Lucid, razg. 7. Ugovor utvrdi vrhu glave
Jakov jeve. Grgur iz Varega 41. Krajevade vrhu
sve kude Jakovjeve. 123. Dok pogubi Stevu Ja-
kovjeva. Nar. pjes. vuk. 4, 138. Da doceka vojsku
Jakovjevu. 4, 165. Pisato vojevodi Jefremu Ja-
kovJGvu Nenadovidu. Djelovod. prot. 176. Jos
kako je Curcija Jakovjeve jude rascerao. Vuk,
dan. 3, 204.

JAKOVNE VAC, Jak6vjevca, m. covjek koji pri-
pada Jakovu, kojije s Jakovjeve strane, Jakovjev
vojnik ltd. — Akc. kaki je u gen. sing, u taki je
u ostalijem padezima, osim nam. sing, i gen. pi.
Jak6vjevaca. — U nase vrijeme. Jakovjevci sjednu
sa Simom na nekakoj kladi. Vuk, dan. 3, 206.

JAKOVNE VIC, m. postaje od Jakovjev.

a. prezime (po oeu Jakovu). — U nase vrijeme.
Koga danas vadi Bogie Jakovjevid. Glasnik. ii,
1, 17. (1808). Jakovjevid. D. Avramovid 190.
Nar. pjes. vuk. 3, 587 (medu prenumerantima).

b. selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist.
bosn. 200.

JAKOVCIC, m. prezime (po ocu Jakovu). —
Postaje od JakovaJ. — xvi vijeka. Filip Jakovjid.
Mon. Croat. 182. (1501). Lovrenac Jakovjid. 189.
(1505). Ivana Jakovjida. 333. (1568).

JAKOVO, n. selo u Slavoniji u kotaru ze-
munskom. RazdijeJ. 152.

JAKOVOV, adj. vidi Jakovjev. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide Ja-
kovjev). K domu Boga Jakovova. 1. Bandulavid
3b. isai. 2, 3. Sini Jakovovi. M. Radnid 61a.
Krajevat do u kuci Jakovovoj. S. Margitid, fal.
184. I ostade sabja Jakovova. Nar. pjes. vuk.
4, 447. Zdravo side Jakovovoj kuli. 4, 456.

JAKOVOVIC, m. prezime (po ocu Jakovu). —
U naSe vrijeme. Nega ubi Jakovovid Anto. Nar.
pjes. vuk. 4, 444.

JAKOVSKI, jakovskoga, m. mjesec srpan. —
U na§e vrijeme u Istri.

JAKOZE, adv. sastavjeno jako i ze (vidi 1.
jako i ze). — isporedi jakore. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (,uti', cf ,jako' kojemu je dodano ,ze'
kojo vidi). Blagoslovihb i vsakimt blagoslovje-
nijemt, jakole blagoslovi Isakt. Ijakova. Mon.
serb. 5. (1198—1199). Da nakazujet se jakoze
budett izvojenije muza jeje. 14. (1222 — 1228).
Vseht prijett zemja jakoze i mati. 90. (1330).
Jakoze pisano je o nem. S. Kozicic 3*. S kle-
tvoju priseze jakoze prav ili nepovinan biSe. 18*.

JAKREP, j«. vidi skorpija, skrpijun, spurak,
ar. 'aqrab, tur. akrep. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,der skorpion' ,scorpio,
scorpius', cf. spurak s primjerom iz narodne
pjesme: Te plivaju guje i jakrepi). Niti gmizu
gujo i jakrepi. Nar. pjes. vuk. 2, 70. Tude idu
zmije i jakrepi, hode zmije odi da popiju, a ja-
krepi lice da nagrde. 2, 379.

JAKSENICA, /. voda u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 16.

1. JAKSa, m. vidi Jakov. — Radi postana
isporedi LukSa, Nik§a, Vuk§a itd. — Od xiii
vijeka (u latinskom spomeniku), a izmedu rjec-
nika u Vukovu: ,mannsname (v. Jakob?)' ,nomen
viri', i u Danicicevu (Jaktsa ,Jacobus'). ,Pri-
staldus Jaxa'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 135. (1266).
Pred satnikom Jaksu. Mon. croat. 43. (1375).
Nikfcsa KrBvetidt i bratt mu JakSa. Spom. sr.
1, 37. (1402). Jaksa Kotrujevidt. 1, 103. (1411).

A

1. JAK§A

489

2. JAL

0 Jaktsi Buniiu. 1,112.(1412). Za oslobodenje
Jakse Bevenuti6a. 2, 62, (1415). Za Jaksu Zeca.
2, 110. (1444). Koja polaca bila je JakbSe Vodo-
pijica. Mon. serb. 454. (1452). JakSa Krascid.
Mon. Croat. 1-10. (1490). Poocime, Jak§a kape-
tane! Nar. pjes. vuk. 2, 581. Pobratima Jaksu
Gafanina. 4, 402. Bas sokola Jak§u Gacanina.
Ogled, sr. 440. A na kulu Jak§e kapetana. 484.

2. JAKSA , /. obiSna pletenka od kose. I.
KrSAavi, list. 70.

JAKSAR, m. ime muSko (tursko, nije isto sto
Jaksa). — U narodnijem pjesmama crnociorskijem
nasega vremena. Toke Babida Jak§ara. Pjev. crn.
33^ Sjajne toke Babida Jaksara. Ogled, sr. 143.

JAKSE, JAKSETA, m. vidi kod Jakgetid,

JAKSETI6, m. prezitne po ocu Jakseti, alt
nije potvrdeno JakSeta, ni Jakse (vidi Jaksa). —

1 samo prezime nije potvrcteno nego adj. Jakse-
tidev (koji pripada Jaksetidu) tin jednom mjestu
XVI vijeka. Koje selo Jaksetidovo bilo. Mon.
Croat. 272. (1573).

JAKSET16EV, adj. vidi kod Jaksetid.

JAKSeVAC, Jaksevca, 7n. prezime. — U nase
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 263.

JAK§EVl6, m. prezime (isto sto Jaksid). —
U narodnijem pjesmama nasega vremena. Al' be-
sjedi Mitre Jaksevidu. Nar. pjes. vil. 1867. 453.
O moj brate Mitre Jaksevidu. Nar. pjes. petr.
2, 49. Ostavite brade Jaksevida. 2, 237. Za Se-
kulom. do tri Jaksevida. 2, 665. Kad videse do
tri Jaksevida, to Jaksidi jedva docokase. 2, 682.

JAKSEVKA, /. ime jednoj vrsti slatkih smedo-
crvenih jabuka u Prigorju. F. Hefele.

JAKSiC, m. prezime (po ocu Jaksi). — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu: Jaktsidt,
vojvoda .Dimitrt Jaksidt zagybe' u Smederevu
1486 (Okdz. pam. saf. 82). — Vojvoda ,Stefani.
Jaksidt prestavi se' u Becu 1489 (82). Despot
je Jovan bio ozenen kderju ,Stepana Jaksida' (64).
Brat Jovanov vladika Maksim ,isprosivi. oti. svojiht
svatovB Jaksidt Stefana i Marka mesto Krusedolt'
(Glasnik. 11, 128). — ,Dimitrt Jaksidi. 1510 ubi
Mihnu vojevodu u Sibiriu'. (Okaz. pam. saf. 82).
Luka Jakgic (,Jaxich'). Mon. croat. 306. (1598).
Pode Mitar Jak§idu Stjepanu besjedovati. Nar.
pjes. mikl. beitr. 28. Jaksid od velikoga Bio-
grada. And. Kacid , kor. 455. Piju vino dva
Jaksida mlada, Jaksid Mitre i Jaksid Bogdane.
Nar. pjes. u M. A. Re}kovid, sat. 16^. Do dva
brata, dva Jaksina sina, Jaksid-Dmitra s nejakim
Stjepanom. Nar. pjes vuk. 2, 580. Al' eto ti
dva Jaksida mlada. 2, 582. A Jaksidi narede
devojku. 2, 589. (cesto u istoj knizi od strane
580 do 636). Onde bjehu dva Jaksida mlada:
Jaksid Dmitar s vojvodom Stjepanom. 3, 53. I
Jaksida kulu ppharase. Pjev. crn. 9^. Jaksid
Mitre i Jaksid Sdepane. 10b. Dvorbu dvori Jak-
sidu Stjepane. 163^. Na Jakside oci iskolaci.
Nar. pjes. petr. 2, 672. Dode k sudu jedna de-
vojka po imenu Marija, sestra Mihajla Jaksida
iz Slepcevida. Glasnik. 11, 1, 137. (1808). — TJ
narodnijem se pjesmama nalazi i oblik Jaksevid
(koji vidi).

JAKSi6a LIVADA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
hiogradskom. Glasnik. 19, 162.

JAKSICEV, adj. koji pripada Jak§icu. U nima
je sestra Jaksideva. Nar. pjes. vuk. 2, 622. Niz
Nebojgu kulu Jaksidevu. 4, 133. — I kod mje-
snijeh imena u Srbiji u okrugu biogradskom.
Jaksidev izvor, voda. Glasnik. 19, 162. Jaksicev
zabran. Sr. nov. 1868. 306.

JAKSiCI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Hr-
vatskoj u Supaniji modrusko-rijeikoj. Razdije].
62. — b) selo u Slavoniji u kotaru poze§kom.
130.^

JAKSiN, adj. koji pripada Jaksi. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jakbsint). Bratu Jaksinu.
Spom. sr. 1, 113. (1412). Do dva brata, dva
.Taksina sina. Nar. pjes. vuk. 2, 580. Zove krajo
dva sina Jaksina. Pjev. crn. 12.3*. Bas Iliju brata
Jak§inoga. Ogled, sr. 484. — I kod mjesnog imena:
Jaksin d6b}ak, mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevaikom. Niva u Jaksinom deb|aku. Sr. nov.
1873. 827.

JAKSINAC, Jaksinca, m. kajkavski Jaksinec,
selo u Hrvatskoj u iupaniji zagrebackoj. Raz-
dije}. 85.

JAKIJDIJA, m. vidi Jahudija. — U jednoga
pisca xvin vijeka (moze biti da k grijeskom stoji
mj. h). Zenom djevu bro'ed Mariju, a Isukrsta
Jakudiju. J. Kavanin 453*. Jakudije bise sluge
i pod tezkim jarmom stahu. 453*. Nego starih
prikazanja Jakudija u zakone. 453a.

JAKUP, m. ime musko, Jakov (ali samo kod
Turaka). — U nase vrijeme. Veli Jakup aga Ser-
darevid. Nar. pjes. vuk. 4, 76. Tu pogibe Jakup
Serdarevic. 4, 77. I Jakupa Serdarevid bega.
Pjev. crn. 248^. Veli Jakup Serdarevid aga.
Ogled, sr. 218. Vjerna |uba Dizdar Jakup age.
447.

JAKUPOV, adj. koji pripada Jakupu. Jaku-
pove dvore upalise. Ogled, sr. 463.

JAKUPOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 72.

JAKUSa, /. ime zensko, Jakova. — U Belinu
rjecniku: Jakusa ,(si dice delle villane) Giaooma,
Giacopa' ,Jacoba' 343^.

JAKUSEVAO, JakusGvca, m. ime selima u
Hrvatskoj. a) kajkavski Jakusovec, u zupaniji
zagrebackoj. Razdije}. 68. — b) Jakusevec, u iu-
paniji varazdinskoj. 94.

JAKUSKIC, m. prezime. — U Danicicevu rjec-
niku: JakusBkidB, Dubrovcanin ,Pero Jakuskids'
prije godine 1395. Spom. sr. 1, 314.

JAKVINTA, /. ime zensko (u istoriji se jav]a
X vijeka). — U poslovici xviii vijeka. Varuj se,
Jakvinta je. (Z). Poslov. danic.

JAKVUK, m. ime hrtu (jak vuk) u jednoga
pisca XVI vijeka. Svojim hrtom koga Jakvukom
zovise, a to jer vedekrat se s vuci bijuc slavu
dobil bise. P. Zoranid 36b.

1. JAL, m. invidia, zavist. — Bijee nejasna
postana, isporedi ali> u glagolskijem spomenicima
(all. ,nequitia'. F. Miklosid, lex. palaeoslov.^). po
svoj prilici ne postaje od turskijeh rijeci al, Zw-
kavstvo, prijevara, jalan, Zai, lazan s dva raz-
loga : prvo sto se ne slaze dosta u znacenu, drugo
sto se cuje samo kod kajkavaca i kod Slovenaca
(,der neid , die missgunst ; das iibel'. M. Ple-
tersnik, slovensko-nemski slovar). — U Bjelo-
stjendevu rjecniku: jal, omraza ,invidia, odium',
V. nenavidnost; u Jambresicevu : .invidia'; u Vol-
tigijinu : ,invidia, odio' ,neid' ; u Stulicevu : v. ne-
navidost s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva.

2. JAL, 7n. jad, zlo, nesreca. — Mislim, premda
i u slovenskom jeziku moze znaciti zlo uopce (vidi
kod 1. jal), da je isto sto bal (h ne izgovara se,
a pred a metnuto je j). — U jednoga pisca Her-
cegovca nasega vremena. Aj ! sadbino, ti ne sud-
bovala! jer si na me ukomila jale. Osvotn. 1, 5.
Jeli vama muka dodijala od nemile sudbine i
jala? 1, 50. Vile harnu sredu nima navijeStale:

2. JAL

4iO

JALI

Jute noze da u krvi kale, doklo kivne ne iskale
jale. 4, 30. Na jal zgrmi Sarajevo cijelo. 4, 62.
Dusa gadnom putju strta cvijeli, sto se iz svog
gnusna stana dijeli, makar jala paklenih dopala!
4, 69. Da iskale jale patenika. 5, 28.

JAL', vidi jali.

1. JALA, /. prijevara. — I hod ove rijeci kao
kod 1. jal moie se pomisUti da je iz turskoga
jeeika; ali se tome prijeci §to se nalazi samo
kod cakavaca u dosta staro doha. ja misliin da
je srodna s rijeci jalov. — xv vijeka. Breza vsake
jale ili prehine. Mon. croat. 149. (1492). Ne bu-
du6i ke binbe ali jale voja privarke. Stab. po}.
ark. 5, 262. Ako ne bi bila koja jala ali hitrost.
272. Prez ike jale ali bitrosti. 278.

2. JALA, /. rijeka u Bosni. F. Jukic, zemj^op.
42. 71. Glasnik. 22, 55.

3. JALA, vidi jalab.

JALACr, m. pi. ime mjestima u Srbiji (uprav
mnozina od jalak). a) u okrugu kragujevackom.
Livada u Jalacima. Sr. nov. 1873. 563. — b)
livada u Zaoviuama (u okrugu uzickom). \i. Sto-
janovi6.

JALAH, interj. uzvik kojijem se sokoli, ili se
pokazuje cudene ili ialost, arap. tur. jallab, o
Boze! — 6uje se gotovo samo kod onoga dijela
nasega naroda sto ne izgovara h, zato se cesto
govori i pise jal4. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: jali ,ha! (beim Allab!)' ,bftus,
hercle'. Jala, kardas, juris na du§mana! Nar. pjes.
vuk. 4, 174. Jalab kardas, juris na dusmana!

4, 270. Jala kardas! kako j' u Srbiji? 4, 272.
Jala more cuda velikoga! 5, 37. Jala, brado,
ako Boga znate! 5, 108. Jala tnzni i zalosni
Turci! 5, 116. Jalab su6ur, milu Bogu fala!

5, 521. Jalab, Turci, zlo li docekasmo! 5, 498.
Jalab Bosno, moja rano grdna! Nar. pjesn. borm.
1, 484. jjalab' rece, posjede dogata. 2, 135. Koni
gnece , ranenici jece ; neko vi6e : , Jalab meni
majko!' Smailag. meh. 60. Jallab! putem ne
podasi, sine! Osvetn. 3, 64.

JALAK, m. jarak, jaruga, tur. jalak, korito.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der graben, kanal' ,fossa', cf. jarak). (Pasa) za-
povedio je naj pre da se sva srpska telesa zagrnu
u jedan jalak. M. D. Mili6evic, kra]. sr. 79. —
I kao mjesno ime u Srbiji: u okrugu cuprijskom.
Niva u Jalaku. Sr. nov. 1868. 24; «t okrugu §a-
haikom: Zem|a u Jalaku. 1872. 622; u okrugu
uzidkom: Zemja u Jalaku. 1861. 93.

JALAKAI^E, n. djelo kojijem se jalade. — U
Vukovu rjecniku.

JALAKATI, jalikam (jilafiem), impf. vikati
jala (jalab). — isporedi alakati, halakati. — U
Vukovu rjecniku: jala-rufen' ,exclamo jala!'

JALAKNUTI, jilaknem, pf. zavikati jala (jalab),
isporedi jalakati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (.jala-rufen' ,exclamo jala').
Kad li bolan Turci jalaknuSe. Nar. pjes. vuk.
4, 174.

1. JALAN, jalna, adj. zavidan; zao; lijen. —
Postoje od 1. jal. — U jednoga pisca iakavca
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjenievu:
kajkavski ]&\&n ,invidus, invidiosus', v. nenaviden.
2. jalen, len, nemarjiv, nebaran (jamacno treha
citati nehajan) ,negligen8, indiligens, transl. vero
iniqaus, homo injustus et improbus' ; u Jamhre-
iLcevu (jalen ,invidus'), u Voltigijinu (jalen ,invi-
dioso' ,neidig'), u Stulicevu (jalen, v. nenavidan
B dodatkom da je tizeto iz Habdeliceva).

a. adj. a) zavidan. Op6inskom vsega krSianstva

dobru neprijate} jalni. P. Vitezovic, kron. 84.
Jalan clovik v torn tuguje, da mu j' zal na dobro
tuje. cvit. 67. — b) zao, nepravedan. — ovo zna-
cene lako moze postati od prcdasnega, ako se ovo
shvati u sirem smislu, ali je cudnovato da u Bje-
lostjencevu rjecniku (u kojemu se jedinome ovo
znacene nalazi) pisac ga izvodi kao da je pre-
neseno od znacena kod c). — c) lijen, nemaran.

— moglo bi biti u svezi s 1. jala i jalov. — samo
ti Bjelosfjencevu rjecniku.

b. adv. jalno. — U Bjelostjencevu rjecniku :
jalno ,invide, invidiose', v. nenavidno. 2. jalno,
leno, nemarjivo, nebarno (jamacno nebajno), ne-
pomnivo ,negligenter, indiligenter, transl. vero
inique, injusto, improbe, simulate, ficte', v. bim-
beno (radi ovoga znacena vidi 3. jalan) ; u Jam-
bresicevu: , invidiose'; u Voltigijinu: ,invidiosa-
mente, fintamento' ,neidig'; ii Stulicevu: v. ne-
navidno s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva.

2. JALAN, jalna, adj. jadan. — Postaje od
2. jal. — U istoga pisca u kojega ima i 2. jal.
Da joj nije teska u rod skvrna, stiskla bi si uzem
u vrat dusu jalnu. Osvetn. 4, 17. Osta jalan na
cjedilu Lojo i ukoran od naroda |uta. 6, 13.

3. JALAN, adj. lazan, neprav, pretvoren, tur.
jalan. — U Sulekovu rjecniku: jalan biser ,falscbe
perlen' kod ,falscb'. — isporedi i 1. jalan, b i
jaliti.

4. JALAN, m. laz, tur. jalan. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Do sad si mi zuti dukat
bio, a od sada zlato jalanija, jalan biso i bosjede
nase, i besjede i aSikovane. Nar. pes. petr. 1, 209.

JALANGIJA, m. laUvac, laza, tur. jalangy.

— U nase vrijeme. Bostangije, jedne jalangije !
Nar. pjes. petr. 1, 186. O bagijo jedan jalangijo!
Smailag. meb. 64.

JALANIJA, /. (?) vidi 4. jalan (s primjerom).

JALAPA, /. Ipomoea jalappa, bifka Sto joj je
smola lijek za zeludac. — Tuda rijec. Smola od
jalape (jJalappabarz') spada medu stvari apote-
karske, te se ocarihuje u prometu. Zbornik zak.
1853. 1016. — i u Sulekovu rjecniku: jalapa'
(jlpomoea jalappa').

JALAV, m. mjesto u Srbiji u okrugu 2)0-
drinskom. Zemja Jalav. Sr. nov. 1875. 347.

JALBOTINA, /. selo u Srbiji u okrugu pi-
rotskom. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 238.

JALDIJZLI, adj. pozladen, tur. jaldyzly. —
Stoji svagda pred supstantivom i ne mijena se
po padehma. — U nase vrijeme u narodnijem
pjesmama. Desnom rukom i jalduzli casom. Nar.
pjes. petr. 1, 186. Hasan osta u jalduzli stocu,
svu noc sjedi. Nar. pjesn. borm. 1, 335, I jal-
duzli pjenom obliveni. 2, 279.

JALE, jaleta, n. greben za grebenane konopja.
u Lici. F. Hefele.

JALEKSA, m. ime musko, vidi Aleksa. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 114.

JALES, m. ime dvjema selima u Hrvatskoj
(moze biti da bi po Stokavskom govoru glasilo
Jalas). a) u zupaniji varazdinskoj . Razdije|. 98.
— b) Jales (Podjales) u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. 118.

JALI, conj. vidi ili. — isporedi i ali (pod 1
i 2), ja (pod A, c), oli, li. — Nije dosta jasno
postane: moze biti ista rijec Sto ali, ili je sa-
stav^eno ja (ako je turska rijei, vidi ja, A, c) i
li. — Gesto je okrneno: jal'. — Kad dolazi vise
puta, gdjegdje se zamjenuje koji put rijecima
istoga znacena : ja, ali, ili itd. — Od xvni vijeka

JALI

441

JALIJA

(ali vidi kod e), a izmedu rjecnika u Vukovu
(joder' ,autS cf. ili, ali).

II. vidi ili, a. Trpiti nevoje jali suprotivstine.
F. Lastric, test. 203'^. Dade nam dio, jal' udili
nam. 209b. Ajme kud 6u, jal' kamo 6u ? P. Kne-
2evi6, muk. 46. Kandila, koja se ne me6u pod
sud jali skaf. E. Pavi6, o»l. 141. Koja se kreda
jali krajda imenuje. I. Jablanci 17. Diviti se
hitrini jali vje§tini. M. Pavlinovi6, rad. 171.

b. vidi ili, b. Zabranuje poznavati, imati i Stovat
vise bogova, jali dru»oga izvan stvoritoja neba
i zemjo. F. Lastrid, ned. 105. II' mora on mojoj
sad voji pristati, il' Moldavu vodu po sili miriii,
jal' mi mora kazat sto 6u ga pitati, jal' 6e sta-
novito morat Moldavu lokati. A. J. Knezovii
193. Jali se vladaj kako Aleksander, jal' ne nosi
moga imena. M. A. Rejkovi6, sabr. 31. Jal' je
vi udajte, jal' je nama dajte. Nar. pjes. vuk. 1, 98.
Jal' udata, jali ukopata. 1, 298. De recemo, da
se sastanomo, jal' u mome, jal' u tvomo dvoru,
jal' u basfi pod zutom narani^om. 1, 354. Jal'
izvesaj devet vezirova, jali du se i ja obesiti.
2, 1G6. Jal' ce mi je care pokloniti, jali ce mi
na raejdan izidi. 2, 387. Mani, Marko, jali da
omanem. 2, 408. Kad zaprosis lijepu devojku,
jal' je vodi, jali je ne prosi. 2, 531. Te udari
na Maksima tvoga, jal' naprijed ni krociti necu.

2, 555. Ja du Hajku sebe dobaviti, jal' du za
nu izgubiti glavu. 3, 144. Jal' j' odvesti, jali
glavu smesti. 3, 257. Jal' dobiti, jali izgubiii.

3, 279. Ja povratit salu za sramotu, jali svoju
izgubiti glavu. 3, 453. Ja du mlada bas za noga
podi, jali za nga, jal' ved ni za koga. 3, 484. Jali,
more, moju ne izneti, jali tvoju s nora na par
odneti. 3, 560. Jali sada, ja vise nikada. 4, 345.
Da de agi glavu izgubiti, jali sve tri svoje izgu-
biti. 4, 465. Jali bje^i al' se zeli s nome. Nar.
pjes. here. vuk. 212. A jutros mi sitna kniga
stize, da ja idem na carevu vojsku, jal' da idem,
jal' zamenu nadem. Nar. pjes. vil. 1866. 436. Ja
du svoju izgubiti glavu, jali nasu sestru izbaviti.
Nar. pjes. petr. 2, 635. Ja ti vaja sa mnom ra-
tovati, jal' poslati k}u6e od stolice. 3, 103. Sada
vaJa tebi umrijeti, jal' ti va|a meni kazivati
Nar. pjesm. horm. 2, 4. Jali da se okane, jali
s nima zajedno na odgovor da dode. Djelovod.
prot. 78. Posestrimo draga! jal' pomozi meni
jal' Turcinu. Osvetn. 2, 143. Ostaj, rodan nas
gusti Krnine! jal' ved doci u te, jal' ne dodi!

4, 59.

C. vidi ili, c. Ako se zalosti u cemu tkogodi
od vas, jali se pribliza k zamcici od smrti, neka
ne kasni zaciniti srca svoga i usta u)em ne-
beskim. F. Lastric, test. ad. 127a. Promisli, da
bude on ovo moje uzeo, jali da drzi priko mojo
vo)e, jal' mi ucinio stetu. ned. 167. Ne imam
druge casti jal' vedega dara. A. J. Knezovic
xxviii. Naredbama vire, jali dobrim j.udskim
obicajem ni u cem protivna. E. Pavid, ogl. viii.
Mlogo bi mu boje bilo, da bude ostao u pri-
prostom stanu, jali da jo kripost slidio. 258.
Nije mogude, da se kakva mada na nogu, jali
na ruku ne prilipi. 290. On vazda jali za viru,
jali s progoniteji vire, ili za dobro ispravjene
svoji podloznika, jali rad iskvarena dobrog zi-
vota vojuje. 445. Teb' Ilijom jal' Ivanom tvore.
Nadod. 15. I vase se divojke ufate jal' kod Muje
jal' negove Fate. M. A. Ee).kovid, sat. 67''. Jali
pravo jest, jali pravo nije. sabr. 52. Kod su-
reva nedu poginuti jali rane lasno dopanuti. Nar.
pjes, vuk. 2, 269. K mene ga je care opravio,
jal' je care, jal' Memed vezirc. 2, 280. Eda bi
mu glavu osjekao, jal' Turcinu ruke obranio.
2, 283. Jal' ne mare, jal' ne cuju za te. 2, 624.

Nek ti vidi ostarjela majka, ja kako 6es, Ture,
poginuti, jal' kako des mens pogubiti. 3, 107 — 108.
Jal' nijesmo druma pogodili, jal' smo staru sredu
izgubiii, jali nas je netko prevario. 3, 301. Ne
vodi mi tudina dovera, do ja brata jali bratu-
6eda. Pjev. crn. 215''. Jur se svomu ne vradase
domu, jal' boz rane, jal' bez mrtvo glave. Osvetn.
1, 12. Straze bi zamirale, jal' bjozale na glas
groma. S. ^lubisa, prip. 227. Srede jal' nesrede.
M. Pavlinovid, razl. apis. 140. Kad se fudi ojaspre,
oni so obicajno ulakome jali pozivince. rad. 183.
d. vidi ili, d. Pak u svaku i|adu il' 10, jali i
100 ijada godina uzmem po jedno samo zrnce,

F. Lastrid, ned. 403. Da se oni ne boje gladi,
jali zede, jali ostale nevoje. E. Pavid, ogl. 502.
Sto nam Bog govori, jali sto nam po svojima
slugama cini navisdivati. 539. Bududi da kojigod
od pravovirni imadijase nivu, kudu jali drugo
koje imaiie. 642. Da raoze bit danas jali sutra.
688. Da ne bude ovomu jali onomu zlu priliku
dao. jezgr. 66. Tko samo rad stida jali rad po-
karana koja on pred svijetom za grijehe svoje
podnosi, zalene imade. 70. Jeli velik grijeh u
petak jali u subotu meso jesti? 109. Kada ga
molirao, jali kada mu za dobrociustva zahva-
Jujemo. 144. Kad te moli koja udovica jali druga
koja sirotica. M. A. Relkovic, sat. E6b. Da bi
od koga zafalnost jali ponude i mitove cekao.

G. Pestalid 206. Duso Mero! otvori mi vrata,
jali vrata, jali staklen penger. Nar. pjes. vuk.

1, 253. Dali mi je cuti, jal' vidjeti. 1, 267. Da
joj Bog da od srca poroda, jal' muSkoga, jal'
devojackoga. 1, 470. Zast' mi nisi braca poro-
dila, jali braca, jali milu seju? 2, 77. Izbavjaj
me, pobratime Marko, jal' za blago, jali na ju-
nastvo. 2, 246. A deveri dobroga junaka, jali
brata, jali pobratima. 2, 579. Nema I' ovde u
vasim Brdima ja devojka, jali udovica, da koja
bi bila pasinica? 3, 89. Ne bi I' mog'o snahu
odmoliti, odmoliti, jali otkupiti. 3, 92. Donesi
mi jednu kupu vina, jali vina, jali vode ladne,
3, 266. A na domu ima staru majku, jali majku,
jali }ubu vernu, jali braca, ja sestru rodenu.
3, 299. Da te vode, jal' kako ti drago. 4, 158.
Sto ne hvalis sebe jal' dorata? Smailag. meb. 2.
Pa za tijem, moji sokolovi, pa za tijem da vam
pismu kazem, jali cijelu, jali polovinu. 71. Trud
svoga tijela jal' svoga uma. M. Pavlinovid, rad. 91.

0. vidi ili, g, a) fprvi je primjer vrlo nepo-
nzdan s toga sto po svoj prilici jali treba p)ro-
citati ja li). Jali du se drvenijem i kamenitijem
tvojijem bogovom pokloniti? jali du ostaviti Boga
zivoga? B. Kasid, per. 39. Josu 1' zdravo ovce
i cobani? jal' da nisi dusmane gledao? Nar. pjes.
vuk. 3, 334. Jali grmi, jal' se zemja trese? 3, 357,
Nije r majka rodila junaka, jal' sestrica braca
odnijala? 3, 440.

JALICA, vidi jahalica.

JALICE, /.^ pi. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Jalidama. Sr. nov. 1875. 91.

JALIJA, /. brijeg, kraj mora, obala, tur. jaly,
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,das ufer' ,iipa, litus' s primjer ima: Mrtva Marka
na svog koiia vrzo, pa ga snese mpru na jaliju.
(Nar. pjes. vuk. 2, 444). Ne nosi je suznu na ga-
liju, ved je nosi moru na jaliju. — Pak otide
moru na jaliju. Nar. pjes. vuk. 3, 536. Ti ga
(kona) spremi moru na jaliju. Nar. pjes. horm.

2, 536. — Shvaca se i kao povece ravno mjesto
pokraj vode, pa i kao polana uopce, vidi: Sam
se dogo po jaliji voda. Nar. pjes. juk. 386. Ja-
lija, prostor mjesta. 619. Pod ruzicom bijela ja-
lija, po jaliji prostrta sergada. Nar. pjes. petr*

JALIJA

442

1. JALOV, f.

1, 200. Jalija, proator po kraj vode. 1, 344. Ja-
lija, pojana. 2, 698. — T Jcao ime mjestu u Srhiji
u okrugu sabackom. Niva na Jaliji, Sr. nov.
1866. 81.

JALITI SE, jalim se, impf. simulare, pretva-
rati se (had se ko lazioo pokazuje drukciji nego
jest uprav). — Posto se ova rijec nalazi samo
kod kajkavaca i kod Slovenaca, po svoj prilici
ne postaje od turskc jalan (vidi 3. i 4. jalan)
nego je moiebiti S7-odna s jalov. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: jalim se, hinim se, liiimirim se,
kazem se drugah neg jesem ali mislim ,fingo me,
simulo me, prae me fcro quod non est, fictam
alicujus rei similitudinem fero, pro vero falsum
ostendo, ut: dum me fingo inique esse infirmum,
cum tamen sim sanus, etc.*; m Jamhresicevu: jalim
se ,simulo'; u Voltigijinu: ,siraularsi, fingersi'
,sich verstellen'; u Stulicevu: ,morbum simulare,
praetendere' s dodatkom da je uzeto iz Habde-
licevo.

JALITO, n. kobasica velika, od naj debjega
crijeva (krv, brasno). u Lici. D. Trstenak.

JALKA (uprav jahalka), /. vidi jahalica, b).
— U Vukovu rjecniku (u dodatku) gdje je re-
ccno da se govori u Sumadiji.

JALKOVAC, Jalkovca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. (kajkavski) Jalkovec. Eaz-
dije|. 102.

JALKOV POTOK, in. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Jalkovom Potoku. Sr.
nov. 1875. 775.

JALKUNICI, m. u Vukovu rjecniku s pri-
rojerom: Tu se tici jalkunidi legu (Nar. pjes. vuk.
1, 337) bez tumacena.

JALMAN, m. kundak (na puici) od kraja sve
do gvozdd. — Bijec je turska. B. Popovid, tur.
rec. glasn. 59, 101. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecniku u Vukovu (,der flintenschaft bis zum
schloss' .scapus toll'). Kojano je objevena zlatom
od jalmana do gori'ieg nisana. Nar. pjes. vuk.
4, 268.

JALNIK, »). la^iv covjek. — Kao i jaliti so
va^a da nije srodno s 3. i 4. jalan, nego s 1.
jala (mozebiti i s jalov). — U Bjelostjencevu rjec-
niku: jalnik, himbenik, vuhenik, lizimirac , simu-
lator, deceptor, circumventor', v. jalen; u Volti-
gijinu: ,simulatore, fingitore' jversteller' ; u Stu-
licevu: V. himbenik s dodatkom da je uzeto iz
Habdeliceva.

JALNOST, /. osobina onoga koji je jnlan (vidi
1. t 3. jalan; radi ovoga zadnega vidi sto je ka-
zano kod jalnik i jaliti se). — U Bjelostjencevu
rjecniku: jalnost, nemarjivost, lenost, neharnost,
nepomnivost, nehajstvo ,negligentia, indiligentia',
V. neraar, transl. vero iniquitas, simulatio, fictio,
simulata et ficta alicujus rei internae per vultum
seu corporis constitutionem repraesentatio, fi-
gmentum, artificiosa formatio corporis et vultus',
V. himba, i u Voltigijinu: ,finzione, simulazione'
,ver8tellung', i u nase vrijeme kod ugarskijeh
Hrvata. Nisam znala za zalosti, nit' za junafike
jalnosti. Jacke. 279.

JALOK, in. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Jaloku. Sr. nov. 1861. 774.

JALOPITA , /. ime rtekakvoj bi(ci. Jalopita,
sabur turski (Yuji6i6). B. §ulek, im. 122.

1. JALOV, adj. sterilis. — Rijec je prasla-
venska, isporedi stslov. jalovB, ras. if.ioBtiii, ce§.
jalovy, po}. jalowy. — Postane nije jasno cini
se da je neg da bio i kraci oblik jalt, isporedi
vmoslov.^al i ruski (u dijalektima) a^iaa KopoBa;

moze biti srodno s 1. jal, jala, 1. jalan, jaliti se
itd. (vidi ove rijeci), jer se od starijega znacena
,neplodan' mogu biti razvila i druga, kao : ,lazan,
lijen' itd. Miklosic (etymol. worterb.) isporeduje
lit. olaus, neozenen, olava, neudata, i let. jels,
nezrio, i alava, jalov (ali misli da je ova zadna
rijec, kao i one dvije litavske, uzeta iz slaven-
skijeh jezika), i stvnem. gait, novovnem. gelt, ali
mi se cini da se ne maze pokazati srodnost ovijeh
rijeci s jalov. — Izmedu rjecnika u Mika]inu
(jalova krava, al' ino imance ,non foeta, non
praegnans'), u Belinu (,be3tia, che non sia stata
mai gravida' ,nuuquara praegnans' 358''), u Bje-
lostjencevu (jalova krava ali drugo zivince ,non
foeta, non praegnans, sterilis vacca, ovis etc.'),
u Voltigijinu (jalova krava, zemja ec. ,vacca,
terra ec. infeconda, sterile' ,unfruchtbar'), u Stu-
licevu (krava jalova ,vacca sterilis' kod krava;
zemja jalova , terra nunquam culta' kod zem|a),
u Vukovu (1. n. p. zemja ,unfruchtbar' ,sterilis'.
2. n. p. krava, ovca ,gelt' ,non praegnans'), u
Danicicevu (jalovt ,sterilis').

a. 0 zenskoj iivotini (naj ceSce o kravi Hi
drugoj domacoj zivotini), rijetko o zenskom ceja-
detu, §to ne rada (u svakom smislu: Hi sto ne
moze nigda rad:ati, Hi sto jos nije mogla radati
radi mladosti, Hi sto onaj put nije zatrudnela).
a) 0 zivotini. Da daju ott. peti. desett ovcu
sb jagnetemi. a drugu jalovu i s runy. Grlasnik.
15, 310. (1348?). Medu jalove ili brezmlijecne
ovce. I. Jablanci 132. I na Stambol on nametnu
namet: sve na noccu po jalovu ovcu. Nar. pjes.
vuk. 2, 389. Ja pojavih u Moravu ovce, ja hi-
jadu dadoh za sijeno, a hi|ada po putu ostade,
ostade mi trista jalovijeh. 3, 430. Iz jalove bi
krave tele izmamio. Nar. posl. vuk. 98. Jalova
matica, sakata kosnica. I. Zivanovid, javor. 1879.
310. Odera jalovu, do6era steonu. Bos. vila. 1888.
209. Jalovu kozu musti ,den bock melken' u
Sulekovu rjecniku kod melken. — b) o zenskom
cejadetu. A kako kravine vazda su jalove. M.
Drzid 34. Sagrisile su, zasto su cinile te stvari
za ostat jalove. F. Lastric, ned. 141. Al' kako
se svakud smuca, jalova je i za dugo (djevojka).
V. Dosen 119^. Sokole, sokole, zene su ti jalove.
Nar. pjes. istr. 4, 20. — metaforicki. Mrmjano
nije nikad mati jalova, nego porada ozloglasene.
P. Lastric, ned. 417.

b. 0 viuskoj (domacoj) zivotini, uskoplen. Da
daju proletiji po dva brava jalova. Glasnik. 15,310.
(1318?). Jalov ,castrato'. S. Budmani 419*. Na
Solun je porez udario : sve na dvora po jalova
ovna. Nar. pjes vuk. 2, 461. On im zakla brava
jalovoga. Ogled, sr. 78. Ako stigne gdje jalova
brava. Osvetn. 2, 35.

c. 0 bijci (a i 0 dijelu bi^ke) Sto ne rada, sto
ne nosi ploda. Kalopere, jalovo cvijede. Nar.
pjes. petr. 1, 17. Na jalovem drovu kad se vrane
skubu. Nar. pjes. istr. 4, 20. Jalove prasnice.
J. Pancid, flor. beog.'^ 437. Jalova grana, koja
ne plodi. u Zagorju.

d. 0 zem}i sto ne rada. Zemje ostale bez gnoja
jalove. S. ;^ubisa, prip. 160. Da oSeni jalovu
zemju za namjesce novo crkve. pri6. 107.

e. jalova corba, nekakva juha. — U Vukovu
rjecniku: jalova corba ,eine art suppo' ,ju8culi
genus'.

f. u prenesenom smislu, bez koristi, zaludan.
a) 0 djelu ili uopce o cemu umnome. Obidaj
svaki porada se od mlogih cestih dila, al' nije
ni on jalov, zasto porada u coviku lasnodu, pri-
gnutje i slobodu ciniti ista dila. F. Lastrid, ned.
120. Jalovo je tvoje domojubje. M. Pavlinovid,
razl. spis. 6. Za sve primi zahvalnost jalovu.

1. JALOV, f.

4i3

JALOVITI, 2, a.

Osvetn. 4, 66. A knez ned-o jalova mirefia. 5, 91.
— b) 0 cefadetu kojemu nije uspjelo uraditi ono
§to je namjcravalo. Kad otmifiari ostanu jalovi.
Vuk, nar. pjes. (1824) 1, xxvi. Svemu (je) solu
aramota kad se iz sola otme djovojka (a otmi-
6arima jos ve6a kad so vrato jalovi). M. D. Mi-
Ii6evi6, opsfc. 9.

2. JALOV, adj. vidi jelov. — U Bjelostjencevu
rjecniku : ,abiegnu3, ut' : jalov stol ,abiegna mensa'.
2. .abietarius'; it JambreSicevu : ,abipgnus'; u Vol-
tigijinu: ,di pino' ,von eichenholz (sic/; u Stu-
licevu : v. jelov s dodatkom da je uzeto iz Habde-
liceva.

JALOVA, /. vidi jalovica. — U Stulicevu rjed-
niku: .juvenca' s dodatkom da se nalazi u pisca
Gundulica (?). — nije dosta pouzdano.

JALOVAC, jal6vca, in. jalovo (vidi 1. jalov,
b) muSko zivince. — U Vukovii rjecniku: n. p.
ovan (Unfruchtbar, verschnifcten' ,sterilis, ca-
stratus'.

JALOVAK, m, ime bijci. Jalovak, rus. aJioBHHKi,
(Thalictr.), Carex brovicollis DC. (PancW). B.
Sulek, im. 122.

1. JALOVAN, jalovna, adj. vidi 1. jalov. —
Od XVIII vijeka. Ona tako jalovna ostari. J. S.
Eejkovic 95. Nas Moskovima zvali u vreme nase
sre6e, a sad nam se porugavaju i zovu nas ja-
lovnim Moskovima. P. M. Nenadovi6, mem.
220-221.

2. JALOVAN, m. covjek, koji (po svom za-
natu) volove ill korie jalovi. djfcu obicno strase
jalovanom. ,Bje§'te djeco, eto jalovana!' u Lici.
J. Bogdanovid.

1. JALOVICA, /. uopee jalova zenska zivotina,
pa u osobitom smislu krava ; jalova zem}a. —
Rijec je praslavenska (u osobitom smislu: mlada
krava), isporedi rus. H.ioBima, ceS. jalovice, poj.
jalowica. — Izmedu rjecnika u Mikujinu (jalo-
vica, junica ,juvenca'), ti Belinu (,giovenca, vacca
giovane' ,juvenca' 342a; ,vitella' ,vitula' 770^), m
Bjelostjencevu (,sterilis vacca'. 2. .juvenca bos'),
u Voltigijinu (.giovenca' ,eine junge kuh'), u Stu-
licevu (.parva juvenca'), u Vukovu: 1. n. p. ki-ava,
ovca ,gelt' ,non praegnans, sterilis', of. jalovka
s primjerom iz narodne pjesme: A senice iz ravna
Srijenia i debela s jalovice mesa. 2. neuzorana
niva junbebauter acker' ,ager sterilis'. 3. (u Du-
brovniku) malo tele koje jos samo sisa.

a. mlada krava sto jos nije bila steona (u Vu-
kovu rjecniku nije dobro istumaceno pod 3). I
lug se jalovice oskropivase. Bernardin 61. paul.
hebr. 9, 13. Znas kad mi ukrade dvije jalovice?
M. Drzic 64. Bilu jalovicu na to pripravnu meju
roge ubodsi. P. Zorani6 40^. Krv kozletja ali ti
junca i prah jalovice pokropjen. M. Divkovi6,
bes. 326l>. Gdi me jos sve ceka me dobro uz-
dano , jalovica od mlijeka varcna snjezano. I.
Gundulic 153. I posji mi tridest jalovicah. Pjev.
cm. 35a.

b. koja mu drago zenska domaca zivotina ja-
lova (koja ne rada Hi ne maze radati). Krava
jalovica i volovi oraci. — Kravu jalovicu ranio
sejanin, kad odebja da je zakoje. D. Obradovi6,
basn. 114. I debele krave jalovice. Nar. pjes
juk. 225. I povedem ovcu jalovicu. Nar, pjes.
petr. 1, 47. Ve6e koJe ovce jalovice. 3, 2. I
bijele ovce jalovice. 3, 567. Ovca jalovica. Bos.
Vila. 1889. 29. Na bujuko ovce jalovice. 1892.
186. (Igra) jalovice (krave). V. Vrcevid, igr. 56.

c. jalova zem(a. — U Vukovu rjecniku.

2. JALOVICA, /. u Danicicevu rjecniku: go-
dine 1442 sept. 6 ,boj bysta Jantkulu i basi na

Jalovice' (Okdz. pam. §af. 77). drugi Jetopisac
veli ,na Jalovnicu' (77).

JALOVlfilCA, /. dem. jalovica (pod a). — U
Mikajinu rjecniku: ,juvoncula', i u Stulicevu:
,exigua vitula'.

JALOVICKI, adj. koji pripnda Jaloviku. Ja-
lovicka (opstina). K. Jovanovii 177,

JALOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Ra-
dovan Jalovi(^.. Glasnik. ii, 1, 57. (1808).

JALOVIK, m. ime mjestima u Srbiji. a) selo
u okrugu Sabaekom. K. Jovanovic 177. — b)
zemla u okrugu vajevskom. Sr. nov. 1874. 85. —
c) brdo u okrugu cramkom. M. D. Mili6evi6,
kraj. srb. 275. — il) Jalovik-Izvor, selo u okrugu
pirotskom. M. D. MilideviA, kra}. srb. 238.

1. ^kljOYl^k, f. jalova zem^a (9). — Najednom
mjestu u rukopisu xvx (?) vijeka. Vojno je ono
selo svako svoje gaje gajiti i pojmati dobitak,
kakono je zakon svuda da svako selo svoje gaje
gaji i cuva jedan od drugoga dotlo dokle so
ispase vomi i urne se jalovina. Stat. poj. ark.
5, 264.

2. JALOVINA, /. batvici, koji se posijeku uz
glavno batvo kuruze. Ozaj.

3. JALOVINA, /. mjesto ti Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Jalovini. Sr. nov. 1875. 595.

JALOVINE, n. coll. jalove domace zivotine
(muske i zenske). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika ic Vukovu (,das gelte vieh' ,p6cus ste-
rile'). Napasaju volove, teoce, jagance i drugo
jalovine. M. D. Milicevi6, zlosel. 280.

JALOVI&TE, n. meka, riamac (za ribe). — Sa
-s6- mj. st u jednoga pisca cakavca xvi vijeka.
Nistar man ostavit ne mogu Jubki uvit, da teku
navadit jalovis6e (va]a da sam u akademickom
izdanu, str. 35, zlo razdijelio: ja lovi§ce) kako
riba nepogub svoj. P. Zoranic 24''. i u na§e
vrijeme u Istri: jalovisce ,esca'. D. Nemani6, cak.
kroat. stud. iftg. 10.

JALOVITI, jalovim, im}}/. ciniti da objekat
bude jalov. — Akc. se ne niijena (aor. 2 i 3 sing.
jalovi, ger. praet. jalovivsi). — Od xvii vijeka
(vidi kod 2).

1. aktivno.

a. zlostavjanem ciniti da se domaca zenska zi-
votina (objekat) izjalovi. — U Vukovu rjecniku :
kravu, kobilu, ovcu ,durch misshandlung um die
frucht bringen' ,facio abortire'.

b. kad je objekat muska zivotina, znaci: sko-
piti. — U Vukovu rjecniku : ovna ,verschneiden*
,castro' ,golten; unfruchtbar machen' ,reddo ste-
rilem'.

%. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (jaloviti se, izjaloviti se ,foetum imma-
turum abigere, facere abortum, aborior') gdje se
na) prije nalazi, u Belinu (,far aborto, inteso di
vacca' ,vaccam abortum facere' 10*), u Bjelostjen-
cevu (jalovim se .abortio, abortior, aborto, foetum
immaturum abigo, abortum facio, immaturum
foetum edo, causo abortum'. jaloviti boje se do-
stoji redi od zivine, kakti krave, ovce etc.), u
Voltigijinu (,abortire, disperdoro, e propriamente
di animali' ,vor der zeit gebahren'), u Stulicevu:
, abortum facere (Illyrii dicunt de vacca)'; u Vu-
kovu (n. p. krava, kobila ,kommt um die frucht'
,abortit' s primjerom : Svake mi se godine jalovi
po jedna krava).

a. 0 kravi i o drugoj zivotini, pobacivati (rod).
S tog bo krave jalove se. J. S. Rejkovid 57.
Krave nihove telo se i ne jalove se. D. Dani6i6,
jov. 21, 10. — i 0 ienskom cejadetu, u jednoga

JALOVITI, 2, a.

444

JAMA, a.

pisca nasega vremena. Nit' se na§ke jalovile majke.
Osvetn. 5, 2. rod stoji u instr. Neki kune na
izdahu raajku, §to so uije jalovila nime. 3, 107.
b. u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, o obla-
cima (Oblaci se jalove, kada mjesto kise, koja
je uihov koristan plod, sipju na po|a grad. M.
Eesetar. gar. vijen." 17). f)e s' poda mnom ja-
love oblaci. P. Petrovi6, gov. vijen. 6. Oblaci
se sukobe i jalovo u tijesnac kao u korito. S.
l^ubisa, prip. 7. Jalovili se oblaci u potocine
kao mjesine. 192.

JALOVKA, /, vidi jalovica, b — R'jecje pra-
slavenska, isporedi riis JMonKa, c^s. jaluvka, poj.
jaJowka (ruska i po(ska rijci znaci: mlada krava,
vidi jalovica, a). — U nnse vrijeme, a izmedii
rjecnika u Vukovii (vide jalovica 1). Jalovka
,ovis quae numquam peperit'. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. iftg. 33.

JALOVJ^ENE, n. djdo kojijem se jalovi. — U
Vukovu rjecniku: 1. ,das verscbneiden' ,ca3tratio'.
2. ,das misswerfen' .abortus'.

JALOVNICA, /. ime mjestu. — Izmectu rjec-
nika u Danicicevu (Jalovtnica, gledaj Jalovica).
Razbi Jankult Hadumt pasu na Jalovnici. Stari
sr. hrisov. stojan. 141.

JALSA, /. vidi joha. — Kod kajkavaca, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu : jal§a, jalsevo
drevo, joha ,alnus'; i u Stulicevu: jalsa (Stulli
je zlo procitao slovo s), v. joha s dodatkom da
je uzeto iz Bjelostjencevu. Jalsa , Alnus Dec.
(Zagreb), v. joha. B. Sulek, im, 122.

JALSEy, adj. koji pripada jalsi, jalsama. —
U Bjelostjencevu rjecniku: ,alnous', i u Jambre-
Sicevu : jalsevo drevo , alnus'.

JALSEVAC, Jalsevca, »». ime selima u Hr-
vatskoj (u svijeh je kajkavski oblik Jalsevec). a)
tri scla u zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 63. 64.
88. — b) u zupaniji varaidinskoj : selo. 99. dva
sela: Jalsevec gorni i doni. 100. — Postaje od
jalsa.

JALSeVINA, /. vidi jo§ik. — Postaje od jalsa.
— U Bjelostjencevu rjecniku: jalsevina, johisce
,alnetum'.

JALSIKA, /. vrsta jabuke. — U nase vrijeme
u Hrvatskoj . Jal^ika, crvenkasta kao joha (jalsa)
pjegava jabuka (Vn|avacj. B. Sulek, ira. 122.

JALSJE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji va-
razdinskoj. RazdijeJ. 91,

JALUN, vidi kod jelun.

JALVA, /. vidi 1. jela. — U Bjelostjencevu
rjecniku: jalva, jelva, jalovo drevo ,abies'; uJam-
bresicevu: jalva mala ,abiecula'; u Stulicevu: v.
jela s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjencevu. —
Jalva, abies (Bjelosfjenac), Abies excelsa et pecti-
nata DC. B. Sulek, im. 123.

JALVICA, /. dem. jalva (moze znuciti i done
deblo u jele iiize nego se razgranava). — U Bje-
lostjencevu rjecniku: jalvica, jelvica ,abiecula'.
jem^o se takaj za steblo ili dolhi kraj jalvo ko
je prez svrXih.

JALZEMIN, m. vidi fiemin. Jalzemin (tal. gel-
soniino), Jasminum officinale L. (Sabjar). B.
Sulek, im. 123,

JALZABET, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
varuzdinskoj. RazdijeJ, 102.

JALZABETINA PUSTA, /. ime mjestu u Slu-
voniji u zupaniji virovitickoj . RazdijeJ. 141.

JA]^ICA,/, u Stulicevu rjecniku: ,hyposelinum',
alije sama pi§ceva pogreska, vidi: Jajica (Stulli),
pognjegno mjesto jagiica. B, Sulek, im. 122.

JA^jINA, fina kudjeja. u Ogulinu. F. Hefele.

JAMA, /. fovea, scrobis, uopce (naj cesce u
zemli) mjesto pruzno i dubje nego su mjestu na-
okolo, mjesto izdubeno, iskopuno. — isporedi rupa,
— Bijec je prasluvenska, isporedi stslov., rus.,
po}. jsLvan, ces. jama. — Izmedu rjecnika u Vrnn-
cicevu (,caverua; fossa; fovea; scrops; speeus;
vorago'), u Mikalinu (,fovea, scrobs'), u Belinu
(, fossa' ,scrobs' 326''; ,antro, caverna' ,antrum'
88'> ; ,grotta, cava sotterranoa' ,specus' 360a ; ,tra-
bocchello, e trabocchetto, luogo fatto con insidie
da precipitarvi alcuno' , fovea' 738*), u Bjelostjen-
cevu (jama, rupa ,fossa, foramen, fovea, scorps,
speeus'), u Jambresicevu (,fo3sa, fovea, scrobis'), u
Voltigijinu (,jama' , caverna, tana' ,hohle' ; ,jamma'
,fossa, spelonca, vuoto sotterraneo' ,graben, kluft'),
u Stulicevu (,fovea, fossa, fossatum, met. fraus,
dolus, insidiae'), ti Vukovu (,dio grube' , fovea',
cf. rupa), u Danicicevu (,fovea').

a. mjesto duboko, izkopano u zemji. a) u pravom
smidu, uopce. I oba se v jamu upadeta. Korizm.
60*. Najdose ga i ubise ga i v jednoj jami ot
sniga pogrebose ga. Mirakuli. 67. Slijep ako
slijepa vodi, brzo i oba u jamu upadu. N. Ranina
63b. Ako vidis (u snu) jame ali da se u ne
ukidujes, toj prilikuje psost. Zborn, 131*. Sve
morske dubine, jame sve zemajske, B. Kasic u
M. Orbina iii. Obifezja crkve nije, neg' §to na
glas prazne jame iz pustosi k svakom kraju
zamnivaju. I, Gundulii 366. Kijeh pusto§i i
planine goje u jamah posred stijenja. 555. I
jezerske ove jame, gdl stanuje jek glasiva, J.
Kavanin 405^. Obadva ce u jamu upasti. A.
Bacid 104. Mali joj ne dade oni vodak, ve6e je
oivede nis planinu u jednu mrcnu jamu. J. Ba-
novac, razg. 94. Slip slipa vodoci obadva u jamu
padaju. 250. Upadc u jednu jamu iliti rupu. F.
Lastric, ned. 388. Jame i jarugo s tilesi napu-
nise. A. Kanizlid, kam. 823. Koji stoje u ja.ma,(h)
i dubinam. M. Zoricic, osm. 109. Sakrivsi se u
jame. And. Kacic, kor. 152. Pu§tio si svezane
iz jame, u koju nije voda. J. Matovid 56. Kako
da vrutak izvire iz iste jame. 414. Povedi ga
zelenom planinom, te ga baci u jamu studenu.
Nar. pjes. vuk. 2, 33. Povede ga zelenom pla-
ninom, silnu jamu u kraj druma nade, pa ga
jami u dubjinu baci. 2, 34. Stanoja mi u jamu
turise. 3, 462, Zabrinuo se kao kurjak u jami.
Nar. posl. vuk. 82. Prele devojke kod goveda
oko jedne duboke jame, a dode nekakav starac.
Nar. prip. vuk. 157. Zamito konop, pa me po
nim pustito nutar va jamu. Nar. prip. mikul.
83. Da nije jame, ne bi bilo lupeza. V. Bogi§ic,
zborn. 598. — kaze se: iskopati, izdupsti, a i
ufiiniti jamu. Iskopati jamu. Zborn. 34''. U
mistu onomu jamu jednu zapovida izkopati. F.
Glavinic, cvit. IIO''. Dubite i kopajte jame iliti
bunare. And. Kaci6, kor. 252. Jamu izdube. I,
Dordic, salt. 17. I u mistu onom jamu veliku
ucinivsi. F. Glavinid, cvit, 123>'. — b) u istom
znacenu kao kod a), uli metaforicki: ili zasjeda
ili nrsreca (cesto u poslovicumu). Vbpade se vt
jamu juze stvori. Stefan, sim. pam. saf. 6. Vfcpa-
dose so vt jamu ju2e stvori§e. Domentijan* 15,
Joda se jima odvratiti zlo za dobro, da su izko-
pali jamu dusi mojoj? Bernardiu 67. jer. 18, '20.
Ako nede§ pasti v jamu ku kopas. Transit, 271,
Iskopali jesu jamu dusi mojoj. N, Rai'iina 86b,
jer. 18, 2 >. Koji jamu kopa, u nu se ukida.
Zborn. 3». Ki tebe hvaleci usta i ne stisne, dokle
to gladedi u jamu potisne. P. Hektorovid 41 — 42,
Tko jamu gdikado izdube za druzijeh, on u i^u
upade, N. Diniitrovi6 11. Jamu mi smrt dube,
umiru ja s prave. N, Na^eskovi6 1, 186. Vidjet

JAMA, a.

445

JAMA, e.

6e§ naj vedma gdi se dva uzjube, a jamu za
pledma drug drugu pak dube. 1, 324. Jeda li
se vraca za dobro zlo, jere su iskopali jamu dusi
mojoj ? I. Bandulavic 75^. jor. 18^ 20. Sobi al'
covjek jamu kopa istuc zlato. J. Kavanin 56''.
Ne bi se tako iskrni nenavidio ni pod nim jama
kopala. J. Banovac, pripov. 8. Jedan drugoga
zlobi ter pod nim jamu kopa. ll'J. Imade pri-
liku uvaliti Ignatiju u jamu, koju je nemu odaviia
kopao. A. Kanizlic, kam. 35. Poznaj u kakvu
jamiu upadas. J. Rajic, pouc. 1, 158. Jamu komu
izdubsti ,iiisidias alicui parare'. J. StuUi, rjecn.
Zao coek s tobom jede i pije, a jamu ti kopa.
Nar. posl. vuk. 85. Ko drugomu jamu kopa sam
6e u liu pasti. 137. Svoj svoga nad jamu vodi,
al' opet nece u jamu da ga turi. 283. Brat brata
na jamu vodi, ali ga u jamu ne uvajuje, Pravdo-
nosa. 1852. 10. — c) takoder metaforicki, ali
drukcije nego kod h). Put koji pe|a na jamu
greha. S. Budinic, sum. 1181'. Da ne upade u
jamu od neufaiija, L. Terzi6 112. — To u jamu
od propasti brez traga 6e sve propasti. V. Dosen
121'>. — Da nek jama od prozdora bude nego
prije gora. lll'^. — i o celadetu. Jama koju na
sem sviti nitko nece zajaziti (zla zena). M. Orbin
26. Duboka jama ,mangiatore, mangione' ,edo'.
A. d. Bella, rjecn. 459'>. — d) groh. To li ukopna
ima jama branit mom se |ubovniku. 1. Gundulic
550. Smrtna jama, ukopna jama ,sepolcro' ,se-
pulcrum'. A. d. Bella, rjecn. 669*. — e) tamnica
izdubena pod zemlom. Iz dno jame, u koj sada
trpi muke sved nemile (Korevski) . . . slobodifc
ga. 1. Gundulio 349—350. Tvrdo mire, kirn se
jama tve svjetlosti obgradila, oboriti no moz'
sama. 356. Na dno tamne jame stoji u okovijeh
gvozdja teska, 464. Pod zem|u se put obrue iz
duboke jame ove put tamnice tamne i erne. 471.
U kraj grade kroz gvozdena vrata uska, tijesna
i mala dno ponora udubena dubja je jama jos
propala. 47i. U dno tamne jame stoji. J. Ka-
vanin 252i>. Al' snim, ali probudena sred ove te
pazim jame? P. Sorkocevic 581". — f) u oso-
bitom smislu, mjesto izdubeno pod zemlom gdje
se hrani zito. Jame za drzati zito ,siri'. J. Mi-
kaja, rjeSn. Kuce i jame nasipase zita. P. Vu-
leti6 42. Zitna jama ,granajo sotterra' ,horream
subterraneum'. A. d. Bella, rjecn. 355^. Kada
ti zitom hambare, kosove i jame, a podrumi
viuom napuni? D. Rapid 431. E.az jamu puni.
(Za Srb|e u turskim drzavama nece biti suvise
ovde napomenuti da se u vojvodstvu, osobito u
Backoj, sipa raz, a kasto i drugo zito, u jame
mjesto ambara ili koseva). Nar. posl. vuk. 2H9.
— y) pakao. Oslobodio si mene . . . od dubino
jame paklene. I. Bandulavic 220*. Iz ognenijeb
strasnijeh jama na svjetlos se sada vratib. 1.
Gundulic 65. Zvijer sred jame ka pribiva, za-
panena i strasiva, jos se s jamam istijem trese.
79. Tuzna kcerce, kamo sama bez nesricne majke
pode sred onezijeh tmastijeh jama? 94. Po tminah
sej jame svak da gre Slobodan ? lL-2. Kcerce, ka
je }ubi izbrana kraja od ovijeh silnijeh jama.
104. Zli ce pasti u ponore dno pakjenih crnih
jama, da tu u vijeke vijeka gore. 236. Grohodu
se strasnim tresom na glas negov no6ne jame.
J. Kavanin 414^. Trijeba 'e im se povratiti u
ponorne jame svima. 503l>. Jame pakjene ,in-
ferno' ,inferi'. A. d. Bella, rjecn. 400^. Grisnice,
promini zivot, ako ne mislis upasti u onu jamu
punu svaki zala i muka. J. Banovac, razg. 95.
I utopi mu tilo u more crjeno a dusu u jamu
paklenu. pripov. 74. Kroz paklene jame vrata.
V. Dosen lU^. On paklenoj jami dvori. 130^
Dok paklena jama zjaje. 222*. S drveta si po-

norio u paklenu doli jamu. And. Kacid, razg.
16b. Boje je da s jodnim okom ulize§ u kra-
}estvo nebesko nego s dvama u jamu ognenu.
Ant. Kad6i6 252. — h) jarak, jartiga (u oso-
bitom smislu, kao vojnicka radna, za utvrdene
grada, okola itd.). (Turci) rih da jame kopaju
protiv liim na pospib. H. Lucid 272. Mnozi su
pak od nih, tja doli duboke ki dubu na pospili
jame ter potoke. 272. Od zapada jame dudne
bjebu izdubli oko sebe (Pojaci). I. Gundulid 322.

b. znacene moze biti drukcije nego je kod a
8 toga sto se ne misli o mjestu izdubenom u
zcm^i. a) moze se izdupsti u kamenu. Kapja cesto
padajuci jamu ucinit bode u stini. I. Ivanisevid
31. — 0) jame mogu postati na lieu (n. p. od
velikijeh krasta). Grdne jame nagrdile lice. P.
Petrovid, gor. vijen. 38. — c) uopce, n. p. Jama
Morgai'iova ,vontriculus Morgagni'. J. Pandic,
zoolog. 105.

c. uopce se misli da kod jame ima svagda dno
(isporedi rupa); ali ima primjera u kojima se
istice da dna nema pridjevima bezadna, bezdana
itd. a) u pravom smislu. Jama bezadna ,abyssus,
altitudo'. A. d. Bella, rjecn. b^. Jama bezdna
,abisso' ,fovea fundo carens (idest maxima pro-
funditas)". J StuUi, rjecn. On ga baci u jamu
bezdanu. Nar. pjes. vuk. 4, 484. Tako se ne
ambisao kao jama bezadnica! (U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 309. — b) metaforicki. (Dusa)
stisnuta od pretegotnih muk i od propastue jame
bezdanne. Korizm. 22'>. — Ere je covjecje srce
u pozudi od imutda jama bezadna. I. A. Nenadid,
nauk. 134. Kad u jamu tu brezdanu mrtvog'
stvari ved propanu. V. Dosen 172a'. — Da je
samac jama bezdanica. Osvetn. 3, 136. i o ce-
ladetu. Jama bezadna ,inangiatore , mangione'
,edo'. A. d. Bella, rjecn. 459*.

d. antrum, specus, pecina, spi}a, spila. a)
uopce. po svoj prilici amo pripadaju ovi pri-
mjeri: Sto ne orim spile i jame od gore, gdi
se kriju vile ke nami rug tvore ? M. Drzic
110. Ne kako iz jame, nego kako iz raja da
bi izasal (s. Anton). F. Glavinid, cvit. 18. Kri
se u jame gorskijeh hridi: smrt svuda te slidom
slidi. I. Gundulic 233. Pobjegose . . . u pia-
ninskoj iskat strani stit sred jama u litici. 340.
Sred jama i planina, gdi se tuzan krije i tuce.
G. Palmotid 1, 206. Skitajuc se po gori ze-
lenoj, istuc jame i guste dubrave. And. Kacid,
razg. 102''. — b) u osobitom smislu, pecina (ve-
lika ili mala) u kojoj zive div^e zvijeri. Iznac
stupaje i jame od zvijeri. D. Zlatarid bd^. Li-
sice na zemji imaju jame. A. Gucetid, roz. jez.
9. Bise blizu Kima u nikoj jami drakun jedan.
F. Glavinid, cvit. 150^^. Jama od zvijera ,ca-
verna, fovea'. J. Mikaja, rjecn. Jama ,tana, ca-
verna, nascondiglio di fiere' ,specus'. A. d. Bella,
rjecn. 721''. Kune imaju svoje jame. V. M. Gu-
cetid 107. Nijesu iztrcali medvjedi iz svojijeh
jama. D. Basid 49. Iz jame se libi lisicina, da
zako}e orla nastojase. And. Kacid, razg. 313*.
Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda. Vuk,
mat. 8, 20. — drugo je u ovijem primjerima (u
kojima bi znacene bilo od prilike kao kod a, a)):
Stavise nega u jamu od lavov. N. Kanina 82*.
dan. 14, 30. Vrgose nega u jamu lavsku. I.
Bandulavid 71*. Izajde kako Danijel iz jame
lavov. F. Glavinid, cvit. 89^. Koji ga bacise u
jamu lavsku. E. Pavid, ogl. 410. Bacivsi ga u
jamu lavsku. And. Kacid, kor. 298.

e. kao ime mjestima. a) u Danicicevu rjecniku:
Car je Stefan dao crkvi arhandelovoj nekako
mjesto kojemu je ime ,Jama sb vsemi medami'
(Glasuik. 15, 288 god, 1348?). selu je ,Kupelfc-

JAMA, e.

446

JAMACaN, 2, c.

niku' isla meda ,tia Jamu' moze biti istu (288).
— b) Vojvodina-jama, selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, ,18.

JAMAC, jamca, m. coiijek koji se za nesto Hi za
nekogajamci, poruk. — isporedi jemac (gdje vidi
i postane) — Akc se ne mijena (ovako je po
Vukovu rjecniku ; ah moze biti da tako nije
svagdje: kod istarskijeh je cakavaca akc. jamac,
jamca. D. Nemanic, oak. kroat. stud. 20; prema
tome hi moglo biti gdjegdje i kod stokavaca :
jamac, jamca, pa u voc. jamce, jamci, u gen. pi.
jamaca). — Kako se upotreblava ova rijec, vidi
u primjerima, tako n. p. kaze se uhvatiti se (uhi-
titi se) jamac Hi jamcem, dati jamca, daje se
Bog kao .jamac' kod zakletve itd. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (.fidejussor;
obses; praes; vas'), ii Mikalinu (jamac, poruk
, fidejussor, vas, sponsor, praes'; dati jamce kod
dati), u Belinu (,pieggio' fideijussor' 564*; ,si-
curti, colui, cho fa sicurta' , sponsor'; uhititi se
za jamca iliti jamac ,far la sicurta ad uno' ,pro
aliquo spondere' ; dati jamca ,dar sicurta' , satis
dare' 67fibj^ ^ BjcJostjencevu (v. poruk), u Volti-
gijinu (jamac biti, jamca ,e3sere mallevadore,
pieggio, affidare' ,biirge seyn, gutstehen'), u Stu-
licevu (, praes, vas, sponsor, fidejussor, adpro-
messor'), u Vukovu (vide jemac), u Uanicicevu
(jamBCB ,vas'). Ne moguci jamtce imatt, prosi
odt nast da mu ga svezemo i stavimo u tamnicu.
Spom. sr. 1, 99. (1409). Da ne izide izt nasShL
tbmnict dotole, dokole da jami.ce, da stane na
pravfcdu vtsakomu. 1, 100. (1410). Eekosmo:
,Hoc.ete li biti jamaca za Rahca sto ga sudt obori
da onoj plada?' A oni rekose, jer z baht jamica
za platu nete biti, razme za glavu. 1, 101. (1410).
JamacB koji bi za Vlahusu. 2, ill. (1447). Da
su jamci duozni za nega platiti. 2, 112. (1447).
Koji se ucinise jamci i odiiovornici za svoja sela.
Stat. po|. ark. 5, 310. I bi jamac Tadija Jercic
za svoga sinovca. 312. To li ti mile jes za dru-
zijeh jamac bit. N. Dimitrovi6 21. Jamac so ne
hitam. M. Drzid 49. Ako jamca ili poruka ne
dadu tia sridu. §. Budinic, ispr. 48. Ti se si
ucinio jamac za ovi dug. B. Kasi6, nac. 89. Ne
more biti jamac al'ti poruk ni za koga. I. Anci6,
ogl. 100. Da on ima dati jednoga za jamca. P.
Posilovic, cvijfat. 33. I da ovi jamac obeda se.
33. Noka se ne hitaju jamci za svitovne. M.
Bijankovic 96. Ako nijosi duzan, budi jamac.
(Dj. Jamac platac. (D). Tko za druzijeh obe-
cava ili se jamac hita, u dug se stavja. (D).
Poslov. danic. Ako mu da jednoga za jamca.
K. Magarovid 16. On je jamac, neka ih plati
svojijem mukam. B. Zuzeri 58. Koji ce iza take
vrste od zivota do svrhe gresna za smrt negovu
htjet prid Bogom dobar jamac uhitit se. 118.
Zato se za nega Danijel jamcom uze. A. Ka-
nizlic, utoc. 1.S2. Bjese se uhitio jamac. S. Rosa
1.59*'. Poce ga moliti . . . lazuci mu i dajudi
tvrdu viru i Boga jamca And. Kacid, razg. 32.
Al' ovo ti tvrdu viru dajem jo§ i jamca Boga
velikoga. 39''. Da jamca dado za to oli zaklad,
da 6e izvr§iti. Ant. Kadfiic 275. Da za krste-
noga, ako jo ditesco, odgovaraju crkvi i budu
kako jamci i poruci slavnih i svetcanih obedana.
1. Velikanovid, upjt. 3, 25. Oni se sada zovu
kumovi, a jednom jamci. J. Matovic 154. Da ste
po.stavjeni jamci prid Bogom za onijeh. 155 — 156.
Koji misto onoga ditesca u viri jest jamac bio.
D. Rapid 337. Za neg jamac starma so vice. J.
S. Re|kovid 9. Ja jim jamac za to stajat nedu.
116. Odkako je sin Bozji prid otcem svojim
hotio jamac za nas postati, da ce on sve stete
na§6 sobom popraviti. B. Leakovid, nauk. 56.

Kakono jamca i zagovorit6|a na§ega. 83. Tvrda
du ti jamca ostaviti, tvrda jamca, Boga istinoga,
drugog jamca, Bozu vjeru tvrdu, kako du ti
otkup donijeti. Nar. pjes. vuk. 2, 275. Ima§,
pobro, tvrde jamce za so? 4, 199. Ja uvijek po
tri jamca drzim: jednog jamca Boga velikoga,
drugog jamca moju tvrdu vjeru, tredeg jamca :
prevarit te nedu. 4, 199. Toliko bo}ega zavjota
posta Isus jamac. Vuk, pavl. jevr. 7, 22. Pa vi
Boga dobra jamca dajem. Osvetn. 2, 115. Nek
so znade pri komu je krivda, il' pri jamcim il'
pri davaocu. 3, 8). Predajtc se na carske po-
nude, za ke jamac nek moj zivot bude! 4, 52.
Za mene vi Boga jamca davam, da vi nedu
ucvijelit kudane. 5, 115. Jamac platac. V. Bo-
gisid, zborn. 459

JAMACAN, jamacna, adj. jalc, cvrst. — Nije
dosta jasno kako je ova rijec dohila ooo znacene;
ako postaje od jamac, kao sto je sva prilika (3.
jamak, koje vidi, nije pouzdano), vaja da bi proo
znacene bilo: za kojega se jamci, pa otale: jak
u dusevnom i u tjelesnom smislu; ipak je to sve
sumnivo. — Od xvi vijeka (vidi kod 2, a), a iz-
medu rjecnika u Belinu (,forte, inteso del corpo'
,robustus' 325b), u Voltigijinu (,magnanimo, forte,
grande d' animo' ,grossmuthig'), u Stulicevu (,cor-
pulentus, obesus, robustus, fortis, magnus'). — U
nase se vrijeme cuje samo adverab (vidi 2, c).

1. adj. — Komp.: jamacniji (u Belinu rjec-
niku: ,piu forte, piu gagliardo' ,robustior 325^,
vidi i primjer V. M. Gucetica kod a, b)).

SI. ■« tjelesnom smislu ai o ce^adetu. Tilo golo
imadijase biti zvezano za stup, tor od jamacnih
(stamparskom grijeskom jamasnih) krvnika izlu-
pano. A. d. Bella, razgov. 100. Bolnomu ce}a-
detu cini se da nede on mod nigdar dilovati sto
zdravo i jamacno (,jamasno') cejade cini. 196.
Nabunena suprod nemu ceta jamacni bojnika.
204. Za da on bude joj stitite^, hranitej, pra-
titej, to jest jamacan i podoban hodit i trudit.
S. Rosa 51a. — b) 0 drvetu. Dubak prinesen u
meku i pretilu zemju cini se jamacni (po svoj
prilici treba citati jamacniji), deb]i u svomu
hreku. V. M. Gucetid 187.

b. u dusevnom smislu, isporedi 1. jak, 1, n,
h) — I), moze biti da amo pripadaju ova dva pri-
mjera : Hotih se utedi u moj grad otacni, biti
mu zeledi pravi sin jamacni. D. Barakovid, vil.
18. Ni dobro ni casno, kad zivot ostine, kad
srco jamadno nesrida otkine. 264. — takoder je
u dusevnom smislu a Voltigijinu rjecniku gdje
je znacene: (g ce^adetu) velike duse, velikoga srca.

2. adv. jamacno.

a. u naj starijem primjeru stoji uz bote kao da
se ne razlikuje u znacenu od ove rijeci (s cvrstom
vofom ?J. Jeda su bote il' jamacno upisali pismo.
§. Budinid, ispr. 83.

b. M drugom primjeru xvi vijeka moglo bi biti
znacene kao kod c, ali mislim da nije nego:
evrsto, tvrdo u prenesetiom, smislu (kod obecana).
Jamadno t' se, gospe, obitju, pri 'ner jesen bude
izajti, da d cestito brime najti a u vedem u do-
bitju. M. Pelegrinovid 180.

c. bez sumne, za cijelo, zanago, zaista (kao da
se moze za ono jamiiti). — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,verlasslich, gewiss'
,certo, certe'). Ja tcbi ne mogu jamacno kazati.
M. A. Rejkovid, sabr. 12. Veruj Boga i svetog
Jovana, da t' jamar.no prevariti nedu. Nar. pjes.
vuk. 3, 181. Neka gleda da daije dodu Srbinia
u ruke, da se jamacno uvjere, da ni vise noma.
Vuk, dan. 3, 210. Nego du ti je poslije jamacno
donijeti. 3, 150. Jamadno 6e i onde biti jos vis©

JAMACaN, 2, c.

447

1. JAMBOR

ovakovijeh rijefii. poslov. xxiv — xxv. JamaSno
bih nasao jn§ mnogo znatnijeh rijeii. rje6n.
predg. I. Narod 6e so sabrati jamacno, jer ie
5uti da si dosao. djel. ap. 21, 22. Jamacno ova
pjesma nije spjevana za prosidbu. nar. pjes. 1, 3.
,Srb}a' jama6no 6e ovdje biti mjesto ,GrbIa'.
2, 572. Bi li ste ih vi tim imeRom nazvali? Ja-
macuo no biate. M. Pavlinovi6, razg, 13.

JAMACNOST, jamacnosti, /. osobina onoga
Sto je jamacno. — Od xviii vijeka, a izmedu rjed-
nika u Belinu (jama6nos,fortezza del corpo' ,robur-
325b; jleua, forza, possanza' ,robur' 433"; , ma-
china, e mole, ogni cosa grande' , moles' 449^),
u Voltigijinu (,fortezza d' animo' ,grossmuth'), u
Stulicevu (.corporis magnitudo'). Zauzimase se u
jamacnosti tijela. S. Kosa 1891^. — U pisaca na-
sega vremena nalazi se kao apstraktno ime od
jamafino (vidi jamacan, 2, c), Jamacnost i vjero-
dostojnost spisa o porodu, kr^teiiu i smrti. Zbornik
zak. 1863. 176.

JAMACTVO, w. u Stulicevu rjecniku: uz ja-
mafinost. — nepouzdano.

1. JAMAK, tn. harjaktarev zamjenik (vidi u
Vukovu rjedniku), tur. jamak (pomocnik uopce i
u istom osobitom smislu). — U nose vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,der vice-fahnentrager'
jSigniferi vicarius'. Jamak ide za barjaktarem,
ako bi nemu sto bilo, da on odmah barjak primi).
Zolen ga je barjak oklopio, a jamaka kita od
barjaka, Nar. pjes. vuk. 3, 194. Alaj-bajrak nega
poklopio a jamaka kita od barjaka. Pjev. crn.
228b. Bajrak nosi Crnicid Alija, a jamak mu aga
Mehmed-aga. Nar. pjesm. horm. 1, 305. Jamak,
podbarjaktar, u Nar. pjes. petr. 1, 344. Jamak,
zamjenik. 2, 698. Barjaktar, za nim jamak. Bos.
vil. 1890. 42.

2. JAMAK, m. ime mjestu (u Crnoj Gori Hi
u bliznoj Hercegovini). — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Sa Jamaka Mirkovi6a Jova. Nar.
pjes. vuk. 4, 439.

8. JAMAK, jamka, m. u Stulicevu rjecniku:
,gik cresciuto, forte, grande' ,adultu8'. — nepo-
uzdano (vaja da je sam Stulli nacinio ovu rijec
od jamacan).

JAM AKO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Na ime ga Jamakovid vicu. Osvetn. 6, 46.

JAMAN, jamna, adj. koji pripada jami. — TJ
Stulicevu rjecniku: ,fo8sae, ad fossam spectans';
dno jamno , solum fossae'. — nepouzdano.

JAMAN DIN, m. ime musko. — Prije nasega
vremena. Jamandint. S. Novakovic, pom. 114.

JAMANE, n vidi jemane (od glagola 1. ja-
mati). — U Vukovu rjecniku (po kojemu je za-
bilezen akcenat).

JAMAR, m. koji zivi u jami (mozebiti i koji
kopa jame). — V nase vrijeme.

a. kao pridjev osobitoj vrsti goluha, isporedi
dupjas i sup|as. Golub jamar, Columba oenas
Progr. spal. 1880. 33. Golub jamar, Columba
migratoria. Slovinac. 1880. 31^.

b. covjek koji dube jame. — U Sulekovu rjec-
niku: jteichgraber'.

c. u narodnoj pjesmi iz Istre nije jasno zna-
cene. Pazinci su jaraari. Nar. pjes. istr. 2, 164.

JAMARACKI, adj. koji pripada selu Jamarju.
V. Arsenijevii.

JAMARCANIN, m. covjek iz Jamarja. V. Arse-
nijevid. — Plur. : Jamircani.

JAMARCANKA, /. zensko cejade iz Jamarja.
V. Arsenijevic.

JAMARICA, /.

a. ime bijci. Jamarica, reste po jamah gdi sunee
ne dohodi, Cortusa L. (Durante). B. Sulek, im.
123.

b. jeguja (u Vranicu). L. Zore, rib. ark. 10, 339.

c. selo u Slavoniji u iupaniji pozeskoj. Raz-
dijej. 126.

JAMAR JE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modruSko-rijeckoj. Razdije}. 53.

JAMAST, adj. izduben kao jama; dubok kao
jama; pun jama; prazan (?). — Od xvin vijeka.
— Komp.: jamistiji (vidi u Belinu rjecniku kod a).

ji. izduben (poput jame). — Izmedu rjecnika
u Belinu (,concavo, cavo, cupo' ,cavus'; jama-
stiji .piii concavo' ,magi8 concavus' 210*) gdje se
naj prije nahodi, u Voltigijinu (,cavo, concavo,
cupo' ,hohl*), u Stulicevu (, concavus'). Papki du-
gacki i sup|i ili jamasti. I. Jablanci 118. Jamast,
phys. math. ,concav, hohl', tal. , concavo' ; jamasto
staklo ,hohlglas', tal. ,vetro concavo'; jamasta
lecka, jamast lecak , concave linse', tal. ,lente con-
cava' ; jamasta ploha , concave flache', tal. , piano
concavo'; jamasto zrcalo ,concav-spiegel, hohl-
spiegel', tal. ,specchio concavo'; bot. (plod) ja-
maste roske, lat. .coolospermus' ,hohlkernig (z.
b. schliessfrucht)'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b. dubok (kao jama). — U jednoga pisea xviii
vijeka. Pro2drlos . . . s jamastijem se crijevim
di6i. N. Marci 67.

c. pun jama. — U narodnoj zagoneci nasega
vremena. Sto j' iznutra supje, a izvana jamasto?
(odgonet^aj : naprstak). Nar. zag. nov. 270.

d. prazan. — Kao da je ovo znacene u drugoj
zagoneci nasega vremena Nacine mu punu jama,
a jamaste me ne6e. (odgonetjaj : tobolac). Nar.
zag. nov. 223.

1. JAMATI, j8,mam ili jamjem, impf. vidi je-
mati. — Akc. je zabijelen po Vukovu rjecniku,
drukciji je kod jemati. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (vide jemati s dodatkom
da se govori oko Spjeta). Ako bi posao jamati
(u druga dva rukopisa trgati) oni vinograd skro-
vito, lupeski. Stat. po). ark. 5, 292.

2. JAMATI, jamam, impf. kopati jame. — U
Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod jamicati), i u
Voltigijinu: ,minare, scavar terra* ,ausgraben'.

JAMATOST, /. osobina onoga sto je jamasto
(vidi jamast, a). — Nacineno u nase vrijeme od
pisaca (uprnv od jamat, all ove rijeci nema).
Jamatost, phys. .concavitat', tal. coacavita'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAMATVA, f. II Vukovu rjecniku: vide je-
matva s dodatkom da se govori oko Spfeta.

JAMAV, adj. samo u Stulicevu rjecniku: uz
jamast.

JAMBO, n. Yufi^og, iambus, u metrici stopa
(dio stiha) §to se sastoji iz kratkoga i dugoga
sloga (u— ), iaZ. jambo. — U pisaca od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (jambo, ime od
noge od versa ,jainbus') i u Stulicevu (jambo, ime
od noge od stiha .jambus'). Ne sumnih uzet ovi
nas veras odrijeseu koji taki ugada se njekoliko
s jambom. D. Ziatarid 36^. Pjesan je asklepi-
jadeo i jambo. P. Knezevi6, pism. 167.

1. JAMBOR, m. vidi katarka, tal. dlbero. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(jambor, arbuo od drijeva ,albero della nave'
,malus') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,albero
della nave' ,malus' 60*), u Bjelostjencevu (jambor,
jedrna jela, katarka ,arbor'), u Stulicevu (jambor,
arbuo od drijeva ,malu8'). Kada im se prilomi

1. JAMBOR

448

JAMICA, b.

jambor. M. Eadnid 236*>. Ako seta, pomjiviin
okom gleda jambore, jedra. A. d. Bella, razgov,
236. Lomjavina jambora, J. Banovac, pred. 9.

2. JAMBOR, m. janeda ko2ica, koja se mo6e
mjesto cakia na p ozore. u Lici. V. Arsonijevid.
— Nepoznata postana; zar od tur. anbar (vidi
1. fimbar) sto mozc znaciti i krov na brodu?

JAMBORJE, M. svi jnmbori i nihovi dijelovi
najednom brodu.— U Sidekovu rjecniku: ,mast-
werk'.

JAMBRECaK, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 201.

1. JAMBREK, m. najednom mjestu xvii vijeka
kao da znaci: pijanac. — Nepoznata postana,
mozebiti od tal. mlet. imbriago. Spoznaje se junak
V boju, a pijanac u pokoju; junak svoju krv pro-
liva, jambrek zmuje vu se zliva. P. Vitezovid,
cvit. 82.

2. JAMBREK, m. ime tiiusko. — xvi vijeka.
Imaju se dati Stefanu i Jambreku. Mon. croat.
291. (1589).

JAMBREKOVIC, m. prezime (po ocu Jam-
breku). — XVI vijeka. Gaspar Jambrekovic. Mon.
Croat. 289. (1.588).

JAMBRUSIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 213.

JAMCAR, m.^ ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackom. Niva u Jamcaru. Sr. nov. 1872.
925.

JAMCARINA, /. jamcene. M. Pavlinovid.

JAMCENE, n. djelo kojijem se jamci. — Sta-
riji je oblik jamcenje. — Izmedu rjecniku u Mi-
kajinu (jamcenjo), u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Vukovu.

JAMCEVAN, jamcevna, adj. koji pripada jam-
cenu. — Nacineno u nase vrijeme. Zaduznice pro-
videne vezom jamcevnim. Zbornik zak. 1863. 57.

JAMCEVINA, f. jamcene, u konkretnom smislu
ono (novci Hi drugo sto) cim se ko jamci za koya
Hi za sto. — Nacineno u nase vrijeme. Jamce-
vina ,vadium'. Jur. pol, terminol. 545. Jamce-
vina jcaution' ,cauzion6'. B. Petranovid, rucn.
knig. 12. Uz polozene jamcevine ima se optu-
zenik ostaviti u stanu sloboduom samo u slu-
cajevima onim, glede kojih glavna rasprava i
rjesidba spada pred kotarske sborne sudove.
Zbornik zak. 1853. 115. Ako je u osudi kaznenoj
izrecen posvcma&ni ili dioni gubitak jamcevine,
polozene za povremeni koji tiskopis . . . 1853, 717.
Drzavne zaduznice raogu se primati kao jamce-
vina snmo onda . . . 1863. 37. Do sada polozene
putne jamcevine imadu se odmah povratiti. 1870.
7. Jamcevina, mere. , caution', tal. ,cauzione, si-
cnrta'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAMCITI, jamcim, impf. postaje od jaraac
(osnova janiKc, jamc) nastavkom i pred kojijem
se c niijena na 6. — isporedi jemciti. — Akc.
se ne mijtna (aor. 2 i 3 sing, jamci, yer. praet.
jamci v§i). — Od xv vijeka.

1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(jamfiiti, izjamciti ,fido jubeo, satisdo, dare se
vadem, promitto'j, u Stulicevu (.vadom dare'), u
Vukovu (vide jemciti), u Daniciccvu (jamtciti
,vadari').

a. prelazno.

a) vadari, ciniti da ko dade jamca ili ealog
(iz svojega imana) da ce jilatiti neki dug ili
uopce da ce neslo izvrsiti sto je duzan. — V naj
starijim primjerima a izmedu rjecnika u Vukovu
i u Daniciccvu. Iska jamcitt Franka; i ne mo-
gudi jamtce imatt, prosi da mu ga svezerao i

stavimo vt tamnicu. Spom. sr. 1, 99. (1409). Ne
imasmo ihi. odb Sta jamLcitt, jert su mladi a ne
najdosmo imt nistort odb ocina. 1, 153. (1421).

b) jamciti se (vidi 2) za koga (objekat). — U
dva primjera xvii vijeka. Daju zao Sivot kmetom
odirue ih, i ostalijem koji mu su podlozni da
jih jamce. I. Drzid 272. Ciniti im silu strahom
da ih jamce, ali se oblegaju za platit nib duge.
299.

b. neprelazno, jamciti se (vidi 2). a) uopce.
Daj mi ko de jamciti kod tebe. D. Danicid, jov.
17, 3. Jamciti, liti poruk ,garantiren, sicherheit
leisten' ,garantire'. B. Petranovid, rucn. knig. 36.

— b) za koga ili za sto. Kvestura jamci za isti-
nitost svoje svjedogbe. Zbornik zak. 1874. 387.

— c) ono za sto se subjekat jamci stoji u pod-
loznoj recenici s da ili u inf. Ako tko prenosi
stvar na drugoga za pladu, mora jamciti, da ta
stvar ima one vlastitosti, koje su izrijekom ugo-
vorene. Grad. zakonik. 2, 170. Glavom jamci niz
Nahiju zaci. Osvetn. 4, 39.

3. sa so, refleksivno, davati svoje imane (a i
sama sebe) u zalog za tudi (a i za svoj) dug. —
dejade ili stvar za sto se daje zalog stoji u ace.
s prijedlogom za. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (.fidejubere'), u Belinu (jamciti se za tkoga
,far la sicurta ad uno' ,pro aliquo spondere' 676''),
M Bjelostjencevu (jamcim se, v. porukujem se),
u Voltigijinu (,fare pieggio' ,biirgschaft leisten,
gutstehen'), u Stulicevu (,actu se pro aliquo spon-
dere'), u Vukovu (vide jemciti se s primjerom:
Sve se jamci jedau za drugoga). Ja ti se jamcim
za 11. D. Danicid, Imojs. 43, 'J.

JAME, /. pi. ime mjestima (pi. jama).

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdije}. 66.

b. pomine se mjesto u Hrvatskoj s ovijem
imenom xvi vijeka. Zem^e oratje na Jamah. Mon.
Croat. 271. (1572).

e. u Srbiji. a) mjesto u okrugu crnorijeckom.
M. D. Milicevid, ^srb. 915. — b) mjesto u okrugu
pozarevackom. Niva u Jame. Sr. nov. 1867. 47.

JAMENA, /. vidi Jamina (kod jamina, b, a).

JAMENA SKELA, /. ime skeli (u Srijemu). —
U narodnoj pjesmi nusega vremena. Na Jamenoj
skeli Subotiste. Nar. pjes. vuk. 4, 279. Al' pro-
micu na skelu Jamenu. 4, 280.

JAMETINA, /. augm jama. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Mnoga voda cini
jametina gdi se radaju zabe i zmije. M. Radnic

118a.

JAMICA, /. dem. jama. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (jamica, mala jama
,fossu]a'), u Belinu (.fossetta' ,scrobiculus' 327*),
u Bjclostjencevu (jamica, mala jama ,scrobiculus,
fossula, foveola'), u Jambresicevu (,fossula'), u
Voltigijinu (.fossetta, cavernetta' ,grabchen'), u
Stulicevu (jamica, mala jama , fossula, scrobi^
cuius'), u Vukovu (dim. v. jama).

a. uopce sa znacenima sto su kod jama. Lisice
imaju jamice i ptice nebeske gnijezda. M. Div-
kovid, bes. 79b. j)a hitrije hode on zlicom u ja-
raicu sve more izliti. F. Glavinid, cvit. 296^. Mi§
ne moze ulisti u onu jamicu kud je ulizao. M.
Radnid 263^. Vazda mu djavao stavja jamice u
koje da upade. 310*. Ucini bo jedan sanduk ili
skrinu a zatvorom, na komu ozgor ostavi ja-
micu. E. Pavid, ogl. 335. Jamica pet, u koje
pet zrna tamjana metnuto je, vidi se da pot Isu-
krstovih rana prikazuje. I. Velikanovid, uput.
1, 499.

b. u osobitijem znacenima. a) na \udskom lieu
(na bradi, ili s jedne ili s obje strane od usta).

JAMICA, b.

449

1. JAMITI, 2, c.

Tvqja bradica, na kojoj jamica. Nar, pjes. istr.
2, 19. — h) male rupice na kozi (udskoj i zivo-
tinskoj kud izlazi znoj. — u Voltigijinu rjec-
niku: jamice ,pori' .schweisslocher'. — c) mali
otvori u sari od carapa zovu se jamice'. u Do-
broselu. — d) jamico sluzaste ,cryptae mucosae'.
J. Paiici6, zoolog. 45.

JAMI6aK, jamicka, m. vidi trnokop. — U
Vukovu rjecniku: vide trnokop s dodatkom da
se govori u Slaconiji.

JAMICATI, jamicam, impf. kopati jamice, jame.

— U Bjelostjendevu rjecniku : jamicam, jamam
,fodio, scrobiculos I. scrobes facio'; u Voltigijinu:
V. jamati; u Stidicevu: ,fodere, scrobiculos fa-
cere', — U nase vrijetne u Lici, vidi ku6iciti.
J. Bogdanovi6.

JAMICAV, adj. koji je pun jamica. — Naci-
neno u nase vrijeme od pisaca. Za mane nejedna-
kosti na povrsini bijnih organa upotreb|uju se
izrazi: jamicav . . . J. Pancid, bot. 29. Jamicav,
bot. lat. jscrobiculatus', ,grubig'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JAMICICA, /. dem. jamica. — U Belinu rjec-
niku: ,fossetta' ,scrobiculus' 327^, i u Stulicevu:
,parva fossula'.

JAMIC, m. mala jama u vinogradu iskopana
za sadene laze. — V Vukovu rjecniku: ,im wein-
berge die rebgrube' , fovea viti serendae'.

JAMICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 24.

JAMILO, n u narodnoj zagoneci. Pod sipilom
jamilo, pod jamilom gladilo (nos, usta, brada).
Nar. zag. nov. 99.

JAMINA, /. augm. jama. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,fossa grande' ,fovea
ingens' 326^' ; ,concavita, luogo concavo' ,cavus'
210a), i u Stulicevu (,alta vorago').

a. uopce. Nad more vazdi krug a krugom ja-
mine. D. Barakovic, vil. 333. Pa utece opet u
jamiuu. Nar. pjes. vuk. 5, 512.

b. kao ime mjcstjma. a) selo u Slavoniji u zu-
paniji srijemskoj. Sem. prav. 1878. 11. Reg. sav.
15. 189. — drugdje je pisano Jamena. KazdijeJ.
148. 165. — h) na Pilama u Duhrovniku sove
se (sad rijetko) jedno mjesto Jamine. P. Budmani.

JAMINAC, Jaminca, m. covjek iz Jamine. V.
Arsenijevid.

JAMINAST, adj. samo u Stulicevu rjecniku:
V. jamast.

JAMINISTA, n. pi. u Stulicevu rjecniku: ja-
minista Hi jaministva ,loca aquaeductibus apta'.

— nepouzdano.

JAMINISTVA, n. pi. u Stulicevu rjecniku kod
jaminista. — sasma nepouzdano.

JAMINKINA, /. zensko cejade iz Jamine. V.
Arsenijevic.

JAMINSKI, adj. koji pripada selu Jamini. V.

Arsenijevic.

JAMISA, /. ime selu. — Prije nasega vremena.
Jamisa (selo). S. Novakovi6, pom. 152.

1. JAMITI, jamim, pf. i impf. capere, auferre,
tollere. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
jami, ger. praet. javaivsi). — Po svoj prilici osnova
jam stoji mj. jtm, te je glngol istoga postana
kao imjeti. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (jamiti, uzeti, odniti ,aufero'), u Vol-
tigijinu (samo part, praet. pass, jamjen ,tolto,
levato, portato via' ,weggenoramen'), u Stulicevu
(jamiti, jamivam ,abripere, auferre'), u Vukovu:
(stoji uz 2. jamiti kan imprrfektivni glngol) ,weg-

IV

raumen' ,tollo, aufero' s primjerom : Jami to
s puta. Jami salu; ,ergreifen' ,capio*, cf. spo-
pasti, scepati s primjerom: Jamio ga za vrat (i
s dodatkom da se govori u Duhrovniku, vidi 1, a
na kraju).
1. aJctivno.

a. pf. scepati, spopasti, zgrdbiti, uhvatiti,
uzeti (u naj starijem primjeru moze hiti znacene
i drzati, isporedi b i c). Koga godi ja celuju,
on je, jamito nega i povedite razumno (,Quem-
cumque osculatus fuero, ipse est, tenete eum et
ducite caute'. marc. 14, 44). Bernardin 52. 77.
marc. 14, 44. Jamihu ih i urezahu im u§i. Ko-
rizm. 46a. Ako jamim svijetla geverdara. Nar.
pjes. juk. 382. Jamise ga cetiri soldata, odve-
dose nega . . . Nar. pjesm. mag. 1851. 129. Ja-
mise joj guju prisojkinu. Nar. pjes, petr. 1, 334.
Jami hogu za bijelu ruku. Smailag. meb. 5. Kad
nam vojska Temisvaru side, i mi cemo nasu jamit
vojsku, Nar. pjes. horm. 1, 27. Pa on jami od
tamnice kjuce. 1, 187. Svoga brata po pasu ja-
mila, 2, 182. A kad li se namirili mesom, jami
aga piece oglodano. Osvetn. 1, 21, Gotovi su
vrijedui samotnici sklopit knige a jamit oruzje,
2, 17, Jam'te mlijeko i kostret sa koza. 4, 14.
Jam'te, braco, hvoja vrbovije. 5, 6. Jabuke su
Spuz i Podgorica, koje kad bi jamio im kneze,
oba bi im oka iskopao. 5, 128. Jamiv glavnu
u desnicu ruku usadila u zemjicu crnu. 7, 33.
On jamio pusku, pa u goru. M. Pavlinovi6, rad.
44. Ona jami od zlata mastrafu. Bos. vila. 1886.
108, Pa jamio tesku topuzinu. 1890. 347. Jami
curu za bijelu ruku. 1892. 205. Vuk u rjecniku
tvrdi da je cuo ovo znacene u Duhrovniku; ali
to nije istina, jer se ova rijec ni u jednom zna-
cenu i ne razumije u Duhrovniku.

b. u jednom primjeru xvi vijeka kao da znaci :
izabrati (uzeti za se). Ter bi taj cas jamil s dusom
bit rastavjen. S. Mencetic 280.

c. impf. vidi brati, I, 4, u pravom i u prene-
senom smislu. Da nij' moga' vas svijet jamit kraja
toga. J, Kavanin 2411'. 'fihi pristaj ki plavojsku
svaki jami. 328i>. Preduboke ove jame, toko
|udstvo koje jame. 441a. Toli sirok i prostaran,
da sve duse jami u se. 514^. Otca i Sina srce
jami. 533^^, Sadrzaj kakvog suda pita se : ,Ko-
liko jami?' Slovinac. 1880. 389.

d. pf. uzevsi sto ukloniti, pa i ostaviti (u
pravom i u prenesenom smislu). Scinu od svoje
pameti jamiti. S. Margitid, fal. 137. Sve stvari
svitovne va|a jamiti koje nebeska zabranuju.
161. Bakju jami, jer ku6i ne vaja, J. S. ReJ-
kovic 104. Niti va|a usta prvo zatvoriti, dok
misnik ne jami svoju ruku, B. Leakovi6, nauk.
194. Jami razboritost i svaka kripost biti 6e
zloca. 470. Jami mrtve prcije, vec drzi za moc.
(U Srijemu pripovijeda se u sali da je kazao
Hrvat svome drugu koji je vukao za uzdice kad
im se poplasio kon u tajigama na kojima su sje-
dili. mjesto ,pr6ije' — kao da su uzdice bile od
,prtenijeh' uzica — jedni vele ,kozetine' ; a ,mo6'
ovdje znaci ,rep'). Nar. posl. vuk. 108.

'i. sa se.

a. pasivno. Ako se dignuti ali jamiti brez
smutne ne more. I. Ancic, vrat. 209,

b. refleksivno. s genetivom, drzati se, hvatati
se cega. Jer se jamih domodara, ter }ubec ga
dvorno i }ubko, koj' mi vazda, brizna jejupko,
doskitase svakih dai-a. M. Polegrinovid 175. Hva-
tili se poja zelenoga i jamili zelene planine. Nar.
pjesm. horm. 2, 244.

c. reciprocno, scepati se, uhvatiti se. Jami§e
se po pledi junafike. Nar, pjes. petr. 2, 416, Ja-
mise se po kosti junacke, 2, 479.

29

2. JAMITI

450

2. JAN

2. jXmITI, jamim, impf. postaje od jama. —
Akc. je Jcao kod 1. jamiti. — U Stulicevu rjec-
niku: jamiti, jamu dubsti, u jamu vr6i: 1. ,foveam
construere'. 2. ,in foveam immittere', i u Vukovu :
kopati jamide ,rebgruben machen im Weinberg'
jfodio vineam'.

a. dupsti jamu, u osobitom smislu, dupsti ja-
mice. — V oba rjecnika.

h. pf- (?) baciti u jamu. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.

JAMKA, /. dem. jama. — Akc. se mijena u
gen. pi. jamaka. — Isniedu rjecnika u Stulicevu :
,fo8sula, scrobiculus', i u nase vrijeme na Rijeci.
F. Pilepi6.

JAM]^ATI, jam|am, impf. 1. jamiti, — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (jamjati
uz jamiti). Golom rukom za jelo si jamjo. Nar.
pjesm. horm. 1, 272. Dugu saru jam|a po srijedi.
Osvetn. 2, 1. Hajde tko de u kmetove sici, da
prividi sto Jetina daje, a kamo li da gotovu jam}a.
2, 52. Jamja Luku Novica za ruku. 2, 132.
Jamja svaki (oruzje) da se Loji hvali. 6, 72.

JAM^^ENE, n. djelo kojijem se jami (vidi 2.
jamiti). — U Vukovu rjecniku: ,das graben der
rebgruben im Weinberg' ,fossio vineae'.

JAM^^IVATI, jam^ujem i jamjivam, impf. ja-
miti. — U Stuliievu rjecniku: jamivati, jamivam
uz jamiti. — nepouzdano.

JAMNICA, /. ime mjestima u Hrvatskoj u iu-
paniji zagrebackoj. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu: kao mala knezina u Hrvatskoj (u drugoj
banskoj regementi) na turskoj granici. cf. Crna
Krajica. a) selo u kotaru kostajnickom. Razdije}.
77. — b) kupaliste u kotaru pisarovinskom. 80.

JAMNICKI, adj. prezime u nase vrijeme u
Hrvatskoj.

JAMNICKI, adj. ko)i pripada Jamnici. Jam-
nicka voda.

JAMNIK, m. u Daniiicevu rjecniku : Jaminiki.,
selo koje je car Lazar prilozio crkvi bogorodifiinoj
u ^drijelu branicevskom: ,Jamniki.' (Mon. serb.
194 god. 1380).

JAMNO, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji va-
raMinskoj. Eazdije}. 91.

JAMO, adv. kamo (relativno), vidi jamoze. —
U Stulicevu rjecniku: ,quo' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.

JAMOMET, m. pmime. — xiii (u latinskom
spomeniku) i xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Jamomett). .Comitem Joannem de ge-
nere Jamomethorum' (Jamometici. F. Racki). Doe.
hist. ra6k. 482. Pctru Jamomotu. Spom. sr. 1, 173
(1423).

JAMO VAC, jamovca, m. ime nekakvoj bi(ci.
Jamovac, ces. jamovec (Phillyrea), nekakvo drvo
u Dalmaciji (Sabjar). B. Sulek, im. 123.

JAMOZE, adv. kamo (relativno). — Sastavjeno :
jamo (od korijena i nastavkom amo, isporedi
kamo, tamo itd.) i 2e. — Samo u knigama pi-
sanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a iz-
medu rjeinika ti Danicicevu (,quo' relativno). Ja-
mo2e mnogo Xelanije imease pojti. Domentijan''
166. Daati jamoze hoStett. Zak. dug. pam. §af.
31. Jamoze ne hotejuc on pojti. &. Kozi6i6 Sl^.

JAMSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. jaman.
— I kod mjesnoga imena u Srbtji u okrugu kra
gujevackom. Niva u Jomskom Liparu. Sr. nov.
1861. 774.

JAMSTVEN, adj. koji pripada jamstvu. — U
nase vrijeme kod 2i>saca. O vi§e ustanova k do-

govoru jamstvenom za gradnu zejeznice. Zbornik
zak. 1863. 392.

JAMSTVO, n. jamcene. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mika^inu (kod poructvo, a nema
napose), u Belinu (.sicur a, pieggiaria' ,fidoijussio'
676*>), u Bjelostjencevu (v. poructvo), u Voltigijinu
(,mallevoria, pioggioria, sicurta, cauzione' ,biirg-
schaft'), u Stulicevu (v. jamcene), u Danicicevu
(jamtstvo jSponsio') Za jamtstvo koje je ucinilL
za Dnjma. Spom. sr. 1, 131. (1416). Pod jamstvom.
Zborn. 6*. To li ti milo jes za druzijeh brojit
tvoj pjenez, u jamstvo mores prit. N. Dimitrovid
21 — 22. Kojijem bihu dali jamstvo da ga do
opet dovesti. B. Kasid, fran. 95. Ima dati zado-
vojno jamstvo. rit. 55. Prodavalac od censa dade
jamstvo. zrc. 84. Jamstvo je blizu stete. (D).
Poslov. danic. Eadi negova mahnita jamstva.
K. Magarovid 16. Za bo|e jamstvo da se zove
imenom nasega naroda ona obala pri moru, gdje
se iskrcava nasa trgovina. S. l^ubisa, prip. 23.
Dobar pocetak jest jamstvo dobroj svrhi. M. Pa-
vlinovic, rad. 122. Redu postaje zakon znak i
jamstvo. 145. Jamstvo ,haftung'. Zbornik zak,
1853. vii. Ako jo napudena roba pod jam tvom
izdatnika ocitovana u urcdno .skladiste uzeta.
1853 418. Jamstvo, porucanstvo sto se daje za
drugoga. M. Pavlinovid. Jamstvo, mere, (poru-
canstvo) ,garantie, biirgsehaft', tal. ,maUevadoria,
guarentigia, avallo, cauzione, sicurti'; dati jamstvo
jbiirgschaft leisten', tal. ,dar sicurti, cauzione' ;
zajednioko jamstvo ,mithaftung'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JAMSTVO VATI, jamstvujem, impf.jamcitise.
— U jednoga pisca nasega vremena. Na zavjete
i zakletvu dase, a za tvrdav vile jamstvovase.
Osvetn. 4, 31.

JAMStINA, f. jamcene, jamstvo. — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka (sa -sd- mj. st). Koja
jest za me Bogu jamsdinu ucinila. F. Vrancid,
ziv. 108.

JAMUR, m. ime nekakvoj bijci. Jamur, }eko-
vita neka traya (Srpski arkiv za celokupno le-
karstvo). B. Sulek, im. 123.

JAMURINA, /. augm. jama. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Bacis ga u jamu-
rinu. M. Radnid 43'*.^ Biti de zabaceni u jamu-
rinu od pakla. 43'^. Zed ugasiti iz jamurina koje
yodu ne imaju. J. Rajic, pouc. 1, 145. I tu bjo§e
jedna jamurina. Nar. pjos. vuk. 5, 512.

JAMUZ, m. vidi jomuza. — U jednoga pisca
nasega vremena. Pobratim je nosio jamuza, ribe
i po komad mrsa. S. J^ubisa, prip. 233.

1. JAMUZA, /. vidi jemuza. — U nase vrijeme.
A posrka li ti ono jamuze u deliji? S. l^ubisa,
pric. 6. Pa umije i cobano nadi, kad bijele za-
zeli jami.ze. Osvetn. 2, 36.

2. JAMUZA, /. augm. jama, vidi jametina, ja-
murina. Jamuza, (u Siboniku) grdna jama. M,
Pavlinovid.

JAMUZINA, /. jelo od friskog mlijeka i udro-
bjena kruha. u Lici. F. Hefele. — if-poredi 1.
jamuza.

1. JAN, m. vidi Ivan, Jovan, Janko. — Po-
staje od 'J(0((i>i')ji Hi od Joannes sazimanem. —
Isporedi ces. i po}. Jan. — Od xiii vijeka (rijetko),
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jam., ime musko
.Joannes')- Jani., Mon. serb. 59. 61. (1293 — 1302).
Uzdart Jant. Glasnik. 15, 309. (1348?). Jan Vi-
dali Krkranin. u N. Najcskovid 1, 351.

2. JAN, m. Janus, bog (s dva obraza) iz rimske
mitologije. — U jednoga pisca xvin vijeka. Jan

2. JAN

451

JANDAN, b.

dvobrazni i Sireno. J. Kavanin 35*. Je2i i vuci
pozderivci, velotrupoi, dvojti Jani. 456».

JANA, /. ime zensko (po Vukovti rjecniku bilo
bi isto ito Jana , Agnes', ali mislim da je kod
veeine naroda isto sto Ana ,Anna'). — Akc. se
mijena u voc Jano. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (u latinskom rjecniku
kod Anna) i u Vukovu (vide Jana). S uaojom go-
spodaricom, imonom Janom. Mon. croat. 203.
(1592). Jana. S. Novakovi6, pom. 114. A Jana
sedi, te place; tesi je mila snasica: ,Ne placi,
Jano, zaovo!' Nar. pjes. vuk. 1, 303 Kako Jana
mete dvor: ,0j ti Jano, biser' moj !' 1,344. Sto
6e mens za Janu dukati, kad je Jana sama od
dukata? 2, 642. To ju posla svojoj sestri Jani:
,Brze, Jano, da si dvoru mome!' 3, 222. Jana
rodi banovic-Sekula. Pjev. crn. 297^. — U ne-
kijein je mjestima nnm. Jane, a voc. Jane. Se-
6erli Stane, i dilber Jane! Nar. pjes. vuk. 1, 216.
,0 Jane, moja sestrice." . . . Ma veil Jane de-
vojka. 1, 309. Dali smo Janu u gorne poje, no
um'je Jane kudi razloga. 1, 519. Hranila je mati
dvi jedine derce; jedna 'e bila Jane, druga 'e
bila Mare. Jacko. 162.

1. JANAC, vidi janac.

2. JANAC, Janca, m. ime musko (dem. Jan).

— Na jednom mjestu xiii vijeka. Janac Sarazin.
Zak. vinod. 55.

JANAC, Janca, m. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 254.

JANAC, m. ime musko (vidi Jani6ije). — Prije
nasega vremena. Janadt. S. Novakovid, pom. 114.

JANACKO, m. ime musko, vidi Janad, — U
nase vrijeme. Janadko Dordevid. Rat. 353.

JANACKOVIC, m presime (po ocu Janacku).

— U nase vrijeme. Zdravko Janackovid. Eat.
383.^

JANCI, vidi kod janac.

JANC-, vidi jane-.

1. JANCA, m. presime (Hi ime musko?). — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Jos ti kazem vese-
loga cela, da ja imam veseje u pcela, niki Janca
od nih lipo pise. M. A. Rejkovid, sat. Hl^'.

2. JANCA, /. ime zensko. — isporedi Janko i
2. Janfie. — Prije nasega vremena. Jantca. S.
Novakovid, pom. 114.

JANCAK, m. nekakvo mjesto. — U pjesmi na-
sega vremena. Kad je bio od Jancaka Jure. Nar.
pjes. marj. 121.

JANCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. EazdijeJ. 61.

1. JANCE, /. pi. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-krbavskoj. Razdije). 38.

2. JANCe, m. ime musko (dem. Janko?). —
Prije nasega vremena. JanBce, ace. Janca. S. No-
vakovid, pom. 114.

JANC16, m.

a. prezime. — Od xvi vijeka. Mike Jancida.
Mon. croat. 308. (1598). kod zenske Jancidka
(Janciceva zcna). Jele Jancidka. Mon. croat. 308.
(1598). Milutin Jancid. Eat. 88. Milosav JanSid.
137. — 1 kod imena mjcsta u Srbiji: Jancida
potok Hi Jancid potok u okrugu biogradskom.
Livada u Jancida potoku. Sr. nov. 1861. 239.
Livada zvana Jancid potok. 1873. 811. — Jan-
cida poje, u okrugu kragujevackom. Livada u
Poju Jancida. Sr, nov. 1867. 223.

b. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu bio-
gradskom. Livada u mestu zvanom Jancid. Sr. nov.
1874. 399. — b) u okrugu smedcrevskom. iNfiva u

Jandidu. 1871. 818. — c) u okrugu vajevskom.
Livada zvana Jancid. 1875. 755.

JANCICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu rud-
nidkom. K. Jovanovid 147.

JANCI6kA, /. vidi kod Jandid, a.

JANCIKA, m. dem. Janko (vaja da je po ma-
garskom jeziku). — xviii vijeka. Jandika Vlah.
Glasnik. 11, 3, 75. (1706—1707).

JANCIN POTOK, m. mjesto u Srbiji it okrugu
knezevackom. Niva u Jancinom potoku. Sr. nov.
1872. 158.

JANCISKI, adj. koji pripada JanciStima (vidi
Jancista), — U Danicicevu rjeiniku: jantdijskyj
,T(bv JantciSta' : selu je Orahovcu koje sinovi
Vuka Brankovida dadose Hilandaru isla meda
,na jancijskyj rovfcnikt do puta koji idett ott
Jantcistt u Hocu' (Glasnik. 11, 142).

JANCISTA, n. pi. u Danicicevu rjecniku : Jant-
cista, katun koji je car Stefan prilozio crkvi
arhandelovoj u Prizrenu: ,katuni> Dobrusintcb
Jancista' (Glasnik. 15, 291 god. 1318?). meda je
,Janci§temi.' isla ,oti. Orahovca u Vrttacju' (292).
zabjelu ,Krusi.cici' crkve arhandelove u Prizrenu
isla je meda ,otB Orabovtca . . . nadt Jantdista'
(276). a selu Orahovcu koje sinovi Vuka Bran-
kovida prilozise Hilandaru isla je meda ,do puta
koji idett otb JanLcistt u Hocu' (142). cf. Jaj-
cista. — mo^e biti da bi trebalo citati Jancista.

JANCITOV POTOK, m. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Livada zvana Jancitov po-
tok. Sr. nov. 1873. 423.

JAN6iPUST, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Jandipustb (moglo bi se citati i Janidi
pustt). S. Novakovid, pom. 152.

JANDA, adv. onda (moze biti da je postalo
od i onda, a isporedi i anda). — XJ narodnijem
pjesmama iz sjeverozapadnijeh krajeva. Marko
pene bile satorove, pod nih mede kidene svatove,
janda peiie crjena satora. Nar. pjes. marj. 7.
Janda vavik Senanin Tadija gona svoga po-
mamna dorata. 63.

JANDAL, adv. na strani, na stranu, tur. jan-
dan, od strane, sa strane (isporedi jandan). — U
nase vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu (na
strani ,seitwarts' ,a latere').

a. na strani. jandal pjesci, baska kofianici.
Nar. pjes. horm. 2, 208. Jcandal pije Nakid-ka-
petane. 2, 490. i sprijedlogom od. Sto je momak
jandal od svatova. Nar. pjes. vuk. 3, 155.

b. na stranu. Te Maksima jandal odusnuse.
Nar. pjos. vuk. 2, 547. Nama jandal odera do-
rina. Bos. vila. 1889. 91. i s prijedlogom iz. Koji
de se prvi djetid nadi, pa iskocit jandal iz sva-
tova. Smailag. meh. 54.

c. shvaca se gdjegdje kao da je supstantiv
muskoga roda, te se upotrebjava s prijedlogom
na (u ace. Hi u loc). Na jandalu ugledao Muja.
Nar. pjes. horm. 2, 343. — Moze biti s prijed-
logom od Hi s genetivom bez prijedloga. Po na
jandal od careva dvora. Nar. pjes. petr. 2, 101.
Dok ugleda dvanest hijad vojske, on na jandal
izlazio vojske. Nar. pjes. horm. 1, 131.

JANDAN, vidi jandal. — XJ nase vrijeme u
narodnijem pjesmama iz Bosne.

a. vidi jandal, b. Osman se je jandan izmaknuo.
Nar. pjes. horm. 2, 80.

b. vidi jandal, c. Oni sjode hladno piju pivo,
na jandanu Limun harambasa. Nar. pjes. horm.
1, 103. Jedna kula po na jandan sama. 1, 258.
Beg na jandan istjera kobilu. 1, 328. On na
jandan istjera goluba. 2, 74.

JANDRA

452

JANIJAL

JANDRA, m. hyp. Andrija, Jandrija, Jandrijas.

— Akc. se mijena u voc Jandro. — Od xvii
vijeka samo s oblikom Jandre u nom. i Jandre
u voc. Skradinanin Jandre. P. Vitezovi6, kron.
199. Jandru jesu ujagmili. Nar. pjes. kras. 1, 45.
Tada Jandre nemu govorio. 1, 48. Pa je vrlo
Jandre izednio . . . Al' je Jandri govorio Marko . . .
Nar. pjes. marj. 32.

JANDRASICA, /. ime bi(ci, vidi zucenica. Jan-
drasica, Jandresica, Cicborium intybus L. (Sabjar,
Zagreb). B. Sulek, im. 123.

JANDRASiKA, /. ime bijci, vidi kosmura. Jan-
drasika, Hieracium pilosella L. (Zagreb). B. Sulek,
im. 123.

JANDRASKA, /. vidi jandrasica. Jandraska,
Cichorium intybus L. (Sladovi6). B. Sulek, im.
123.

JANDRASONA, /. vrsta jahuke. Jandrasona,
suvrst jabuke (Va|avac). B. Sulek, im. 123.

jAnDRE, vidi Jandra.

J ANDRE JA, m. vidi Andrija. — Trije nasega
vremena. Jandreja. S. Novakovic, pom. 114.

JANDRESICA, /. vidi jandrasica.

JANDRESIKA, /. vidi jandrasica. Jandresika
(Sabjar, Gojak), v. jandrasica. B. Sulek, im. 123.

JANDRIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 263. Sem. prav. 1878. 81.

JANDRU, m. vidi Andrija. — xv i xvi vijeka.
Jandrij kovac. Mon. croat. 79. (1451). Jandrija
Kovaca. 80. (1451). Brat gospodina Jandrija.
124. (1485). Na dan svotoga Jandrija. 283. (1581).

JANDRIJA, m. vidi Andrija. — U nase vrijeme.
Ovce pasu dva cobana mlada, §e6er-Marko i Jan-
drija zlato. Nar. pjes. marj. 194. Jos sam tebi
roda prirodila a rodila Krajevid-Jandriju. Nar.
pjes. kras. 1, 45. Cuo sam od Jandrije Gogica
Dalmatinca. u Nar. pjes. kras. 1, ix. Jandrija,
Andrija. u Lici. V. Arsenijevid.

JANDRIJAS, m. vidi Andrijas. — Od xv vijeka.
Jandrijas i Juran. Mon. croat. G9. (1447). Jan-
drijasu Zupani6u. Starine. 11, 87. (okolo 1648).
Jandrijasu kapitanu sisackome. 107. (1662). Ro-
dila ti brata Jandrij a sa. Nar. pjes. marj. 6. S riime
jase brate Jandrijasu. 32.

JANDRIJE V, adj. koji pripada Jandriju; samo
u zenskom rodu Jandrijeva sa znacenem: dan sv.
Jandrije. u Lici. V. Arsonijevic.

JANDRIJEVIC, vu prezime (po ocu Jandrija).

— U jednoga pisca xviii vijeka. Jandrijovic, Vo-
danovid. J. Kavanin 135».

JANDRO, m. vidi Jandra. — Akc. se mijena
u voc. Jandro. — xvii vijeka. Jandro i Toma.
Starine. 11, 127. (1679).

jAnE, /. vidi Jana.

JANGIJA, /. 2iOzar, tur. jangyn. — U nase
vrijeme u Bosni. Ja cekam da bude gdjo jangija.
Bos. Vila. 1887. 343.

JANGIR, jangira, m. vidi ajgir i angir. — U
nase vrijeme. Jangir, neuskopjen zestok kon. M.
Pavlinovid. Amo konanici se dipaju na drvene
jangire. razl. spis. 412.

JANGIZATI, jangizem, impf. vidi jagizati.
,TJpri u stinu, a nemoj s liom jangizati'. M. Pavli-
novid.

JANGURA, /. Angora, tur. Engiirije, grc.
"AyxvQu. grad u maloj Aziji. — Izmedu rjccnika
u Danicicevu (Jani>gura ,Ancyra'). Cart Demirt
Oby cara Bajazita podt Jaufcguromi.. Ok4z. pam.
§af. 75.

jAnGtIK, m. tur. jangyk, kozana torba. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
tarcug). Jangik, zagrcik ,pera, bisaccia di pelle
viatoria'. ,Majstorija koze pase; pun jangik i ostra
sjekira'. S. Budmani 423^. Onde gdje su psi la-
jali nadu jangik. M. D. Milicevid, zim. vec. 308.
Jangik, torba izvesne vrste, torba sto se na konu
sa strane priveze. D. Popovid, tur. rec. glasn.
59, 101.

JANIC, m. ime musko. — U Danicicevu rjec-
niku: JanicB, hyp. , Joannes' (va|a da je to). Ja-
nice moj, detence moje. Starine. 4_ 83. vidi i kod
Koncin.

1. jANICA, /. dem. Jana. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu. janica. S.
Novakovid, pom. 114. Janica Jovanova. Glasnik.
II, 3, 74. (1706 — 1707). UJeze s mladom Janicom.
Nar. pjes. vuk. 1, 311.

2. JANICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom: Livadu u Janici. Sr. nov. 1863.281.

JANICAR, m. vidi janicar. — isporedi jani-
carin. — Od xvii vijeka. Mnozi Turci i janicari.
B. Kasic, fran. 141. Da zatare janicare. I. T.
Mrnavid, osm. 13. Razbi Turke janicare. P. Vi-
tezovid, kron. 144. Meju ago i janicare pak usrnu
izpod Beca. J. Kavanin 265'^ I no smijem to
}ubiti od carov'jeh janicara. Nar. pj'"'s. mikl. beitr.
57. Jos k otome trista janicara. Nar. pjes. vuk.
1, 160. Te pokupi Turke janicare. 3, 81. Ova-
mote, Turci janicari ! 3, 326. Trisfco janicarov.
Jacke. 170. Tad druzi mu vrli janicari. Oavetn.
1, 11-

JANICARIN, m. vidi janicar (od cega se ne
razlikuje u mnoiini). — Od xvm vijeka. Albanez
janicarin dode u Bosnu. D. Obradovid, basn. 152.
Dva zlikovca janicarina. C. M. Nenadovid, mem. 33.

JANICARSKI, adj. koji pripada janicarima.
Aga janicarski. I. T. Mrnavid, osm. 14. Jani-
carska vi'li prestola nek s prcini glava lap}e. J.
Kavanin 292*.

JANIGARSTVO, n. coll. kao plur. janicar. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Pogibe} joj cestu
sije janicarstvo i spahije. J. Kavanin 225*>.

JANICEVI6, TO prezime (po ocu Janicu?). —
Na jednom mjestu xiv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Janicevic). Bogdant Janicevidt.
Glasnik. 15, 295 (1348?).

1. JANIC, m prezime. — Od xvm vijeka. Janid
Andre ti misnik bijaso. Nadod. 74. Jovan Janid.
Rat. 342.

2. JANIC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Janidu. Sr. nov. 1875.
799.

JANICI, TO. 2)1. mjcsto u Bosni xv vijeka. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (mjesto u Bosni).
Na Janidihb. Spora. sr. 1, 51. (1404). — Moze
se citati i sa n. — vidi F. Racki. rad. 7, 164.

JANICIJA, TO. i f. ime musko i zensko, vidi
Janidije. — Prije nasega vremena. Janidija (kalu-
dericko i kaludorsko). S. Novakovid, pom. 114.

JANICIJE, m. ime musko (kaludersko), vidi
Janikije. Janidije. S. Novakovid, pom. 114. fe^'

JANICIJEVk!), to. prezirne (po ocu Janiciju).
D. Avramovid 186. Dobroirir Janidijevid. Rat.
109.

1. JANIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. .Tanija (monahina). S. Novakovid, pom. 114.

2. JANIJA, vidi jahnija.

JANIJAL, m. vrh u Srbiji u okrugu aleksi-
nackom. M. D. Milidevid, srb. 778.

/^

JANIKA

453

JANKOV, a.

JANIKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovi6, pom. 1 14.

JANIKIJE, m. 'Iwuviuxios, ime musko. — Od
prvijeh vrnnena (pisano s k, alt ovo moSe hiti
da glasi kao 6, isporedi Janidije), a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (,Joannicius', pisu i Joani-
kije')- Igumena Janikija. Stefan, sim. pam. saf.
25. Pri proote Ijanikiji. Mon. serb. 6H'. (IS02).
Patrijarha Janikija. Glasnik. 15, 306. (1348?). Pro-
stavi se arhijepiskopt svety lanikije. 11, 194.

JANIKOVl VRTLOZI, »». ^pl. ime mjestu u
Srbiji II okrugu biogradskom. Niva u Janikovim
Vrtlozima. Sr. nov. 1873. 712.

JANIN, adj. koji pripada Jani. On se odbi
od Janina lica. Nar. pjes. vuk. 3, 552. — / kod
imena mjesta (u Srbiji u okrugu kragujevackom) :
Janin grob. Zabran pasnak kod Janina Groba.
Sr. nov. 1872. 129.

JANINA, /. ime nekakvoj planini. — V na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Izdaj nam, so-
kole, Janinu planinu. Nar. pjes. vuk. 1, 487.

JANINCICA, /. vrsta^kruske. Janincica, suvrst
kruske (Samobor). B. Suiek, im. 123.

JANINO, n. ime mjestu.

a. u spomeniku xiv vijeka. Kako ide dels vyse
Janina . . . Ott Janina po delu. Spom. stoj. 25.
(1327). .

b. pomine se kao grad, moze biti da je tsto
mjesto sto kod a. Janino, gradt, Spom. stoj. 189.

JANINSKI, adj. koji pripada Janinu. — xiv
vijeka. Putemt janinskyimt. Spom. stoj. 25.(1327).

JANISA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 114.

JANISEJA, /. ime zensko. — isporedi Janisija.

— Prije nasega vremena. Janiseja (monahina).
S. Novakovic, pom. 114.

JANISIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovii, pom. 114.

JANIStE, w. vrh u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. Glasnik. 19, 299.

1. JANKA, /. vrsta mreze (vidi naj zadni
primjer). — Akc. se mijeha u gen. pi. janaka.

— Po svoj prilici postajc od iste osnove od koje
i glagol jati. — U Dubrovniku od xvi vijeka.
Pletite i janke, i gamad ostalu, gambore i rake
ter lov'te po kalu. M. Vetranic 1, 216. Crepje
more jankom. (Z). Poslov. danic. Janka nije nista
drugo nego jedna mrezna vrecica vezana pri je-
dnomu gvozdenomu ili drvenomu obrucu sa du-
gijem drskom. mrezica je posve uska oka. s nome
se ribari sluze kad kane vaditi iz vreco saba-
kine ribu. L. Zore, rib. ark. 10, 360.

2. JANKA, /. rupica izdubena u zemji, osobito
ona u koju djeca uspti zita, prosa ltd. kad na-
pifiu ploke (plocice). — na Bracu. — uprav bi
glasilo jamka (koje vidi). A. Ostojic.

3. JANKA, /, ime zensko, isporedi Janko. -—
Prije nasega vremena. Jantka. S. Novakovid,
pom. 114,

JANKAHIF, m. ime nekakvu mjestu (tuda rijec).

— Prije nasega vremena. Jankahift. S. Nova-
kovic, pom. 152.

JANKATI, jankam, i7npf. vidi: Vaditi (is vrece
sabakine ribu) s jankom zovu ,jankati'. L. Zore,
rib. ark. 10, 360.

JANKESA, /. torba §to se na strani nosi. —
Slozeno od turskijeh rijeci jan, strana i kesa. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (bez
znacena). Kada vas poslah bez vridice i bez jan-
kese i bez sapog. M. Albert! 486. Eece dakle

nim, da sada ki ima vricicu, vazinet tokojer i
jankesu. 486. Metnu glavu u jankesu pasu. (Ovu
rijeS jjankesa' nigda prije nijesam cuo, niti znam
sto je, ako nije ona kesa, sto u katana visi do|e
ostrag. Vuk). Nar. pjes. vuk. 3, 399. On se maSi
u jankesu pasu. 3, 402.

JANKETA, TO. augm. Janko. u Lici. V. Arse-
nijevid.

JANKIC, Jankica, m. dem. Janko. — U Vu-
kovu rjecniku.

JANKO, m. Joannes (evangel ista), ime muSko.

— Osobito po sjevernijem krajevima cuje se cesto,
a Ivan je drugo ime (Joannes Baptista, vidi kod
Ivan i Ivo). — Postaje kao deminutiv od Jan
nastavkom i.ko ; ne treba misliti na mag. Jank6.

— Naj cesce se u istoriji i u narodnijem pjes-
mama pomine glasoviti ugarski (rumunski) junak
Sibinanin ili Ugrin ili vojevoda Janko, erdejski
vojvoda i ugarski namjesnik (mag. Hunyadi Jdnos),
isporedi Janos, Janul, Janus. — vidi i Anko. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,Giovanni' ,Johann'), i u Vukovu: ,mannsnamo
(von Jovan?)' ,nomen viri'. O Janko vojvodo. M.
Vetranid 1, 56. I veda porodi slava mu se totu
neg Janku vojvodi i Vuku despotu. H. Lucid
233. U 6ih (bugarkinah) Janko vojevoda visoko
se uzvisio. I. Gundulic 314. Janko i Lau§ od
svijeh bjehu samo ostali joste zivi. 378. Bio-
gradu pomod poda Ugrin Janko vojevoda. 383,
Janko misli o boju. (D). Poslov, danic. Janko
Mitrov i Savisa, J. Kavanin 135*. Kardinala
previsoka i Ilira joster Janka. 177^. Ugrin Janko,
sunce zarko Biogradu ki je bio. 233a. Mudi, Janko
nebore, sudio ti Bog veliki! Nar. pjes. bog, 54.
Lijep porod porodio Ugrin Janko vojevoda. Nar.
pjes. mikl. beitr. 50. Jantko. S. Novakovic, pom.
114. Porucuje kujungija Janko. Nar. pjes.^vuk,
1, 166. Sator pene Ugrin Janko. 1, 181. Cu li
mene, od Sibiiia Janko? 1, 183^ Kad sam bila
za vojvodom Jankom. 1, 144. Cador pene Sibi-
nanin Janko. 1, 461. Bozja pomod, vojevoda
Janko! 1, 594. Drugu sa|e od Sibina Janku.
1, 625. A drugo je Nestopojce Janko. 2, 141.
Stari svate vojevodo Janko! 2, 244. Te dozivje
Jurisida Janka. 2, 320. Od vojvode Sibinanin-
Janka. 2, 362. Ali eto od Sibina Janka. 2, 473,
Magar-Janka od Erde|-krajine. 2, 485. Opravja
se vojevoda Janko, opravja se na Kosovo ravno,
i on vodi Sekulu nedaka. 2, 506. Donese ga
Janku na cadora. 2, 511. A vojvodu od Sibiiia
Janka. 2, 516. Knigu pise od Kotara Janko.
(Ovo je Janko Mitrovid, otac slavnoga junaka
Stojana Jankovida, i morao je zivjeti oko polo-
vine XVII vijeka. Vuk). 3, 107. Jeli 1' cuo od
Janoka Janka? 3, 254. A trede je od Konica
Janko. 3, 369. Kiiigu pise Laketidu Janko. 4, 108.
I Gagida Janka bujubasu. 4, 143. Katid Janko
iz sela Rogace. 4, 178. Cincar Janko od Orida
grada. 4, 227. Ne vodi me ujku svome, svome
ujku Ugrin-Janku. Pjev. crn. 31*. ^Duraskovid-
Janka i Bogdana. Ogled, sr. 31. Cujes li me,
od Kotara Janko? Nar. pjes. juk. 828. Janko
Draskovid. Nar. pjes. vuk, 2, 651 (medu prenu-
merantima). Janko Blagojevid. Rat. 389.

JANKOMIR, m. zaselak u Hrvatskoj u iupa-
niji zagrebackoj. Razdijej.. 89.

JANKOV, adj. koji pripada Janku.

a. uopee. Iz Suva sela dosla sudu Marija Jan-
kova. Glasnik. ii, 1, 43. (1808). Al' davori, Jan-
kovo kopile! Nar. pjes. vuk. 2, 597, Stani malo,
Jankovo kopile. 2, 603. Kam' Jankova tri 6e-
mora blaga ? kam' Jankovo ruho i oruzje ? 3, 375.

JANKOV, a.

^54

JANOVI6

Umijata vika omeci Jankovo srce. S. i^ubiSa,
prip. 164.

b. hod mjesnijeh imena.

a) Jankova klisura. aa) zaselak u Srbiji u
okrugu krusevackom. K. Jovanovic 125. — bb)
preslap na rijeci Blatasnici u Srbiji u okrugu
toplickom, M. D. Mili6evi6, kraj. srb. 342.

b) Jankov do, brdo u Srbiji u okrugu uzickom.
Iji. V. Stojanovi6.

c) Jankov glog, mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Niva kod Jankovog gloga. Sr. nov.
1863. 372.

d) Jankov kamen, planina u Srbiji u okrugu
idickom. M. D. Milidevid, srb. 579.

e) Jankovo seli§te, selo u Hrvatskoj u iupa-
niji viodrusko-rijeckoj. Kazdije}. 59.

f) Jankov potok, blizu Daruvara.

JANKOVAC, Jankovca, m. ime mjestima. a)
ime jednome Hi dvjema mjestima prije nasega
vremena. Jantkovaci.. S. Novakovic, pom. 152.
Jankovect. Spom. stoj. 189. — b) zabran u Ce-
rovi, u Srbiji u okrugu cacanskom. I. Pavlovid.
— c) pusta u Slavoniji u eupaniji virovitidkoj,
Eazdije}. 139.

JANKOVCI, m. pi. ime dvjema selima u Sla-
voniji u Eupaniji srijemskoj. Jankovci novi. Eaz-
dije). 149. Jankovci atari. 151.

JANKOVCICA, /. vrsta grgzda. Jankovcica,
violetter pineau (Zagreb). B. Sulek, im. 123.

JANKOVICA, /. Jankova zena. — U nase vri-
jeme. Platno beli mlada Jankovica . . . Slusao je
Janko gospodaru. Nar. pjes. vuk. 1, 456. Te se-
strimi Jankovu Jubovcu: ,Bogom sestro Janko-
vice gospo!' Pjev. crn. 163''.

JANKOVIC, ?tt. prezime (po ocu Janku). —
Od XVI vijeka. Grgur Jankovi6. Mon. croat. 338.
(1585). Juraj Jankovi6. 301. (1596). Stojan Jan-
kovic. And. Kafiic, kor. 486. Po nastojanu grofa
Jankovica od Daruvar. M. A. Eejkovid, sat. K4a.
Stojan Jankovid. Norini 83. Ja sam glavom Jan-
kovid-Stojane. Nar. pjes. vuk. 3, 120. Paun Jan-
kovid. Nar. pjes. vuk. 2, 646 (medu prenumeran-
tima). — I kod mjesnoga imena (u Srbiji u okrugu
biogradskom). Niva Jankovida. Sr. nov. 1868. 11.

JANKOVICI, m. pi. ime mjestima. a) ime
dvjema selima u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 174. 188. — b) zaselak u Hrvatskoj
u iupaniji lickokrbavskoj. Eazdije}. 40. — c)
ime dvjema zaseocima u Srbiji u okrugu uzickom.
^1. V. Stojanovid. — d) bratstvo i selo u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 19.

JANKOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. Livada u Jankovu. Sr. nov. 1873. 183.

JANKUL, m. (Sibinanin) Janko. — Oblik je
rumunski. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (Jant-
kult ,Joannes', za Sibinanina .Janka). Boj bystt
Janbkulu i basi. Okaz. pam. §af. 77. Bystt boj
na Sitknici, cart Muratb i Jantkuli., i ubijenL bystt
Janbkulb. 78. Eazbyjent bystb cart Mehmedi.
podb Beagradoms (sic) od Jantkula. 79.

JANKULOV, adj. koji pripada Jankulu. —
Izmedu rjednika u Danicicevu (Jantkulovt). Ma-
tea§t synL .Jankulovi.. Okdz. pam. §af. 80. I na
bedri polubi Jankulovu sablu britku. Nar. pies,
bog. 68. * ^"^

JANKULOVIC, m. prezime (po ocu Jankulu,
u dva prva primjera znaci: Jankulov sin). —
Izmedu rjeinika u Danicicevu ( Jantkulovidi. ,filiu8
rov JanLkult,'). Odt Laslova Jantkulovida. Okdz.
pam. Saf. 79. Jantkulovidt Laoslavt. Glasnik.
10,273. Maijan Jankulovid. D. Avramovid 212.

JANKU^, m. primorke tako zovu kolacicu
umijesenu od kostiju svetaca (,ostia papale') kojoj
na dvije strane metnu staklo, a okrajke oklope
srebrom i vjesaju o zazuku. M. Pavlinovic.

JANLIS, adv. tur. janlyg, nepravo, grijeskom,
pogreSno. — U nase vrijeme u Bosni. Govored
mu da je janlis (falicno) upisano. Nar. prip. bos.
1, 32.

JANO, m. ime musko, isporedi Jan, Janko. —
Na jednom mjestu xiii vijeka, i otale u Dani-
cicevu rjecniku. Bratb mu Jano. Mon. serb. 63.
(1293—1302).

JANOCKI, adj. koji pripada gradu Janoku.
— U Vukovu rjecniku: ,von Janok', On pokupi
janocke katane. Nar. pjes. vuk. 3, 254. Nima
zeni janocke bedare. 3, 255. Kad se zbise u poje
janocko. 3, 256.

JANOCKINA, /. Sensko cejade is grada Ja-
noka. — U nase vrijeme u narodnijem pjesmama.
U Janoku isprosi devojku, plemenitu Janockinu
Janu. Nar. pjes. vuk. 2, 637.

JANOJLA, /. zensko ime. — Od prije na§ega
vremena. Janojla. S. Novakovid, pom. 114. Tri
se ptice, Jano! napevase, Janojlo! Nar. pjes.
srem. 64.

JANOK, Jan6ka, m. ime mjestima.

a. grad u Ugarskoj (vidi u Danicidevu rjec-
niku). — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Janokb, grad Dur u Magarskoj).
Na budimskoj strani, glago}uze Janok. Glasnik.
22, 231. (1642). (Car Muhamed) posla vezira na
gradb Becb. dodo vezirb podb Janokb, posla cara
Tatarhana preko Eabe vode, da pleni zemju ne-
macku (1683). Okaz. pam. saf. 86. Kad se zeni
Budimlija Jova, u Janoku isprosi devojku. Nar.
pjes. vuk. 2, 637.

b. mjesto u Srbiji u okrugu cadanskom. Janok,
mesto jedno na levoj obali Ibra. prica se da jo
nekad tu bila varos. M. D. Milidevid, srb. 658.

c. u narodnijem pjesmama nekakav grad u
Kotarima. isporedi Jaiiok. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (nekako mjesto u pjesmi). Pogubidu od
Janoka Janka, sav cu nemu Janok poharati. Nar.
pjes. vuk. 3, 255.

JANOKA, /. ime zensko. — isporedi Anoka.

— Od prije nasega vremena. Janoka. S. Nova-
kovid, pom. 114. Dosla sudu Janoka zena iz sela
Lojanica. Glasnik. 11, 1, 36. (1808). Janoka, imo
zensko. I. Pavlovid.

JANOSA^IC, m. prezime. Janosajid iz Mostara.
And. Kacid, razg. 179''. kor. 455.

JANO§, m. ime musko, vidi Janko, mag. Jdnos.

— Izmedu rjecnika u Danicicevu (Janosb, u Ma-
gara ,Joannes', cf. Janusb). Jano§a herdejskoga
vojevodu. Okaz. pam. saf. 83. Janosb (Zdpoli/a)
kra)b ugrbskij. Mon. serb. 553. 554. 555. (1537).
Fekete Jano§b. 555.(1537). Janos Gubasoci. Mon.
Croat. 288. (1587). Janos llijid. Eat. 224.

JANOSa, /. (?) ime zensko (?), isporedi Janos.

— Frije naSega vremena. Janosa. S. Novakovid,
pom. 114.

JANOSEVIC, m. prezime (po ocu JanoSu). —
U nase vrijeme. Milos .lanosevid. Eat. 91.

JANO&K^A, /. ime mjestima u Srbiji u okrugu
knezevackom. a) brdo. Glasnik. 19, 247. — b)
stari razvajeni gradic. M. f). Milidevid, srb. 834,

JANOVCI, m. pi. selo u Slavoniji. Schem. zagr.
1875. 44.

JANOV16, m. prezime (po ocu Janu). — Od
XV vijeka. Pred Jakovom Janovidem. Mon. ci-oat.
118. (1482). Stanko Janovid. Eat. 370.

JANTAK

455

1. JAl5[A

JANTAR, 7«. succinum, electrum, atnbar, ce-
libar. — Eijec je ruska: AHTap-i, — U nase vri-
jeme kod pisaca, a izinectu rjecnika u Stulicevu
(gdje je krivo napisano jaitar, jer je Stulli pro-
citao eirilovsko n kao n) s dodatkom da je rijed
ruska. .Fantar, chem. jbernstein', tal. ,succino,
elettro', frc. ,ainbro jaune, succin, elcctre', egl.
,ainbGr, yollow ambor', min. ,succiiiit, bernstein'.
B. Sulek, rjefin. znansfcv. naz.

JANTARAN, m. nacineno od jantar. Tantaran,
chem. ,bernsteinsaures salz, succinat', fr. — egl.
,8uccinate'. B. Sulek, rjocn. znanstv. naz.

JANTAROV, adj. koji pripadajantaru. — Na-
cineno u na§e vrijeme. Jantarova kisolina (janta-
rovina) ,succinsaure , succinyleaure, bernstein-
siLure'; jantarova sumporovina, chem. ,succin-
schwefelsauro', B. Sulek, rjocn. znanst. naz.

JANTAROVINA, /. vidi kod jantarov. Janta-
rovina, chem. ,succinsaure, succinylsaure, bern-
steinsaure', frc. ,acide succiuique', egl. ,succinic
acid, salt of amber', tal. ,acido di succino'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JANTARSKI, adj. koji pripada jantaru. —
Nacineno u nase vrijeme. .Tantarski pokost, tech.
,bernsteinfirnis9', frc. ,vernis au succin', egl.
,ambervernish'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JANTARUN, m. nacineno u nase vrijeme od
jantar. Jantarun, chem. ,succinon-'. B. Sulek,
rjecn. znanst. naz.

JANTOL, m. ime musko (Antun), mag. Antal.
— isporedi Antol. — U spomenicima xvi vijeka.
Jantol i Kirin StofanicS. Mon. croat. 18 J. (1505).
Jantol Ivancid. 238. (1535). Jantol Gereci. 331.
(1566).

JANTOLCI6, m. prezime. — xvn vijeka. Mi-
ha]a Jantolci6u. Starine. 11, 85. Cofco 1648). Mi-
halo Jantolci6. 92. (oko 1655). Mihalu Jantol-
cidu porkolabu i vojvodi Siska grada 102. (oko
1655).

JANTOLI, samo u jednoga pisca xvi vijeka,
te nije lako pogoditi znadene ni postane: bez
sumne je adverab, a znacene (osobito po drugom
primjeru) moze biti da je: samo, jedino. Samo
SG vidi toj, jantoli gdi utira na celu krvav znoj.
M. Vetranid 1, 115. I toj se ne osoli, ni obuli,
ni svari, sirove nego li blaguju te stvari, kad
li se prigodi da blagdan poctuju, pokislo u vodi
socivo blaguju ; i toj se jantoli, kad se blagdan
slavi, obuli i soli rad Bozje jubavi. 1, 141. Nu
se na mene jantoli oz(i)rase. 2, 95. I u surlu
zvonase, nu s vejom Juvezni jantoli pojase iz
glasa u pjesni, 2, 139.

1. JANUAR, m. januarius, prvi mjesec u go-
dini, isporedi januarij, sijecaii. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (januar, jenar,
mjesec sijecan .januarius') i u Danicicevu (ja-
nuart). Meseca januara. Mon. serb. 184. god.
1374. (samo tu. D. Danicid). Mjesec januar,
sijecan. M. Divkovid, nauk. 11. Januar ima dan
31. F. Glavinid, cvit. xxi. Bise tada miseca ja-
nuara. 50a. Misec januar, sican. P. Posilovid,
nasi. III. Na 27 januara. S. Badrid, ukaz. 69.
Ovu pismu ucini(7ij ja fra Josip Radmanovid,
lektur generali u Sibeniku na 1759 januara na
28. u Andr. Kacid, razg. 296. Miseca januara.
J. Vladmirovid 21.

2. .lANUAR, m. Januarius, ime musko (tal.
Gennaro). — JJ jednoga pisca xvii vijeka. Pop
niki, po imenu Januar. F. Glavinid, cvit. 137*.
S Felicisimom, Agapitom, Januarom. 265a. Sveti
Januar bise biskup od Beneventa. 313a.

JANUARIJ, m. vidi 1. januar. — Fo crkvenom
jeziku. Meseca januarija. Starine. 18, 180 (u ru-
kopisii godine 1836). I Vuk pise januarij, vidi
n. p. u negovijem Danicama.

JANUS, »«. vidi 2. .Jan. — U jednoga pisca
XV vijeka. Podobna de§ se zvat k Janusu, ki se
di, zad i sprid da j' okat, da s obi stran vidi.
M. Marulid 137.

1. JANUS (slatki), m. vidi anis, aniX. — Po
sjevernijem krajevima od xvin vijeka, a izmedu
rjecnika u Jambresicevu (kod Nomina herbarum :
,Foeniculum' slatki janu§ ,feuchel' ,kdmdny') gdje
se naj prije nahodi. Slatki janus. I. .Jablanci
183. Janus slatki, Foeniculum officinale All.
(Lalangue, Sabjar). B. Sulek, im. 123.

2. JANU§, m. vidi JanoS. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (JanuSf., u Magara
,Joannes'). Pred Korotnaj Janu§a. Mon. croat.
130.(1487). Kapitanu kraja Janusa. 221,(1527).
Alapi Janus. 222. (1527). Honadt Janusb. Okaz.
pam. saf 79. Janusu vojvodi herdejskomu. 83.
Janus od Zapoja. P. Vitezovid, kron. 138.

JANUSA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 114.

JAN USE V, adj. koji pripada Janusu. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu: Janusevt. Po stmrtti
Janusevoj. Okdz. pam. saf. 84.

JANUSE VAC, Janusevca, m. zaselak u Hrvatshoj
u zupaniji zagrebackoj. (kajkavski) Janu§evec.
RazdijeJ. 88.

JANU§l6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 263.

JANUZOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 76.

JANVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
ievackom. Niva u Janvini. Sr. nov. 1871. 180.

JANZECIC, m. prezime. — xvi vijeka. Andri(j)
Janzecid. Mon. croat. 236. (1534).

JANZEKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.

1. JAN, m. u Vukovu rjecniku: vide jasen s do-
datkom da se govori u Hrvatskoj.

2. JAIsf, m. ime mjestima.

a. u Bosni, rijeka i kraj. F. Jukid, zemjop.
25. 26. 71.

b. pomine se prije nasega vremena mjesto
s ovijem imenom, moze biti da je isto, sto kod
a. Jant. S. Novakovid, pom. 152.

c. nepoznato mjesto u narodnoj pjesmi naSega
vremena, isporedi Janok i Janok. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (u pjesmi nekakav grad). Rani
care u Janu devojku. Nar. pjes. vuk. 2, 70. A
kad dode bag u Jana grada, u Janu se care pre-
stavio. 2, 72.

3. JAN, m. u Vukovu rjecniku: vide jagiied.
— isporedi radi oblika jagnac i janac, jagiie i
jane itd.

JAN-, vidi jagn-.

1. JANA, /. Agnes, ime zensko (upray hyp.),
isporedi Agnija i druge oblike istoga imena u
prvom dijelu ovoga rjecnika, str. 35t>— 36a (kod
ovijeh u svijem primjerima, osim Glavinicevijeh
i Velikanoviceva, treba citati An- a ne Agn-).
vidi i Ana. — Akc. se mijena u voe. JS,no. —
Po zapadnijem krajevima nominativ moze biti
Jane, a vokativ Jane. Sveta Jane. I. Andid, svit.
115a. _ Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vol-
ti^ijinu (,Agnese' , Agnes') i u Vukovu {I. ,frauen-
name' ,uomen feminae'. 2. crkva, vidi naj zadni
primjer). Jana, diva (21 Jan.). I. Bandulavid x.

1. JAI^A

156

1. JANAC

Sveta Jana divica. P. Posilovi6, nasi. m. Sveta
Jana druga. iii. I ne sestra, zvana Jana po
imenu. S. Margitid, ispov. 183. S lipom dje-
vojkom Janom Temesvarkom. J. Krmpotid, mal.
11. Porucuje kujungija Janko, porucuje Jani
hitropreji : ,0j Boga ti, Jano hitroprejo ! . . .' Nar.
pjes. vuk. 1, 166. Te pogubi lepu Janu sterud
loznicu. 1, 613. Nasmija se krcmarica Jana.
2, 415. U devojke svetodue Jaiie. Nar. pjes. here.
vuk. 304. Bise ondi Jana udovica. Nar. pjes.
juk. 96. Do mehane krcmarice Jane. 416. Jana
vila seki odgovara. Nar. pjes. petr. 1, 16. Seko
Jano, na domu sam bila. 1, 44. Da izdvori Janu
mjezinicu. 2, 647. Ne sme mene niko kjuciti,
da mu je majka Jana. M. D. Milicevic, zim. vec.
301. — Po imenu svetice zove se ovako i crkva:
Crkvu Janu u Starome Vlahu, Nar. pjes. vuk.
2, 199.

2. jAlsTA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.

3. JAlsTA, /. jagned (vidi kod 3. jan). — U Vu-
kovu rjecniku: vide jagned s dodatkom da se
govori u Hrvatskoj. Jana (Vuk, Hrvatska), Po-
pulus nigra L., v. janac, jagned. B. Sulek, im.
123.

4. JANA, /. ime mjestima. — Izmedu rjecnika
« Vukovu: 1. ,stadtchen in der zvornicka na-
hija' (na lijevom brijegu Drine). 2. ,flus8 der sie
durchfliesst'.

a. u Bosni. a) seoska opcina u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 128. A Turaka Jani done-
sose pet stotina, onde ukopase. Nar. pjes. vuk.
4, 174. — b) rijeka. F. Jukid, zemjop. 43.

b. selo u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D. Mi-
lidevid, kraj. srb. 238.

5. JANA, m. ime m,usko. — isporedi Jano. —
Akc. se mijena u voc. Jfi,no. — Od xv (?) vijeka, a
izmedu rjecnika u Danieicevu : Jana, ime musko:
za nekoga izmedu pos|ednih£. despota grckih :
,Udavi cart Janu i sinove jego u Carigradu' 1477
(Okdz. pam. §af. 81). ,Zakla cart Janu i brata i
synove mu, i otbnese iht Paleologt u Galatu'
(Glasnik. 10, 275). Jana Grk Sajkas. Glasnik.
II, 3, 75. (1706—1707). Jana Dordevid. D. Avra-
movid 227.

1. JANAC, janca, m. radi znacena vidi ja-
gaiiac, radi postana vidi jagnac. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
notn. sing., i gen. pi. janaca (ovakovi je bez sumne
akc, premda je u Vukovu rjecniku drukciji u
jednini: janac, jdnca itd., ali sam Vuk kaie da
je to rijetko cuo; a u mnozini bi^ezi janci, ja-
naca). — Kao kod jagauac u nekijeh se pisaca
nalazi n pred c Hi 6 mj. li: janca, jance itd. (vidi
sto je 0 tome kazano kod jaganac). to biva kod
pisaca Divkovica, Glavinica, Mrnavica, Ancica,
u Azbukv. god. 1690, u pisaca Bijankovica, Ba-
cica, Kanizlica, Dobretica, Kataniica, Marei;
tako je i u nase vrijeme u Istri, vidi: Janac,
janca. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 20. i Nar.
pjes. istr. 1, 39. u Kavanina (izdane nije pouz-
dano) i u Lastrica nalaze se jedni i drugi oblici.
u Kaniilica ima na jednom mjestu n pred a
(gen. pi. janaca. kam. 169). u glagolskijem spo-
menicima ne zna se treba li citati n Hi n. —
Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,agnu8'), M Belinu (janac, janca ,agnus' 53*^), u
Bjelostjenievu (janac ?<0 jancec), u Vukovu fjdi'iac,
janca ,da8 lamm' ,agnus' s dodatkom da se rijetko
govori; jarici, jaiiaca, vide jagaici). a) u pravom
smislu. Desetina od iita i vina i janac (Hi janac).
Mod. Croat. 28. (1325). Za vsakoga janca (Hi
janca) ali kozlida plati soldinih 36. Stat. krc.
ark. 2, 283. Oludeni janci. 291. Kakono u ti-

sudih janac pritilih. Bernardin 65. dan. 3, 40.
Da vuci se ne zakriju v stado, ki bi izjili jance
(Hi jance). Narucn. 71*. Nigdare vlk ne zive
s jancem Mi jancem) vkup. Transit. 91. Ni od
potribe ubijati janac dobrih ni kozal. Korizm.
61^. Vsaki o vazmi imise jisti janca (Hi janca).
91a. Kakono janac zamukne. N. Ranina lOl*.
Nabital bib kanac, jer ovdi love se, procipov i
jaiiac dokle on donese. P. Hektorovid 23. Ja
vas saju kako jance meju vlke. Anton Dalm.,
nov. telt. 100. Da se zakoje vazmeni janac. 122.
I kako janac na ubojstvo peja se. F. Glavinid,
cvit. 83*. Kako ono janci, ukrotihu se (lavi).
SLSt*. Promini nam je janca vazmenoga u pri-
sveto otajstvo. I. T. Mrnavid, isfc. 91. Kakono
janac na ubitje doveden. I. Ivanisevid 101. Pri-
kazujud jance sinove ovcije. I. Ancic, ogl. 74.
Prikazivau kozlice, jance, golubove. vrat. 175.
Tako i janac tihi onimi i blejanja glas no dvize.
A. Vitajid, ost. 171. Odveden kakono janac pra-
vedni na posvetilisde. L. Terzid 32. Janca ubiti
zapovidio si. 208. Nosi gradu ribe, vode, meso,
zece, jance izode. J. Kavanin 143^. Glas ne janca,
nego lava. 561*. Ne bijahu ni janci mill, ni
pravedna dica. A. d. Bella, razgov. 93. Od male
zivotine kako jance, kozlide. A. Badid 193. Ze-
}ase Jakov patrijarka, da bi negove ovco obja-
nile sarovite jaiice. J. Banovac, pripov. 221.
S nim janca blagovasmo. P. Knezevid, muk. 13.
Kupujudi jance, volove, ptice, i ostala. F. Lastrid,
od' 255. Evo ja sa|em vas kako jance medu vu-
kove. 3G8. Nisu oni trgovci ni prodavali tada
ondi svasta nego samo jance, golubide i druga.
ned. 318. Klati jaiice. svot. 197*. Zali tolike
ovce i jance. A. Kanizlid, kam. vii. Postadose
krotki kako janci. utoc. 264. Pure, jance i te-
lide. V. Dosen 151*. Kakono vuci kad udare na
jance. And. Kacid, razg. 21. Nek su zdravi
Mrnavcevi janci. 52b. Umisa se Skendorbeze
bane medu Turke janicare mlade, tor ji ko|e
kano jance male. 116*. JaAci, teoci i ostala po-
legose se. kor, 31. Davase arac na godiste po
sto i|ada ovnova i toliko ijada janaca. 2.51. Zivine,
kakono teoci, janci, golubici, grlice. M. Dobretid
340. Janci mladi. N. Marci 22. Tu jelini brzi,
kozlidi, janci, ptice. M. Katancid 48. Za nod
bude po trista janaca. Nar. pjes. vuk. 2, 150.
Stoji bleka ovac za jancima, stoji meka janac
za ovcama. 4, 187. Svi poklani kao mali jaiici.
Nar. pjes. here. vuk. 41. Vino piju, a pripicu
jance. Nar. pjes. juk. 614. Svakog dana des mi
posijati po divojku i pecena janca. Nar. pjes.
istr. 1, 39. Tere kano mrci vuci jance prolaz-
nike prezu i ubiju. Osvetn. 1, 46. Pa i milu
promasio majku gdje mu gnase u popasak jaiice.
2, 2. Jer tu de so danas krvca vrdi, a junaci
klati kano janci. 2, 127. Ne ostav)a krava od
telaca, niti zali ovce bez janaca. 3, 111. Kuui
vuka, vuka dud de vudi: svoju mutiiu jancu po-
medudi! 4, 15. — b) u teologickom jeziku. aa)
vidi jagne, b) aa). Eazdje|uje kozlide i janco.
M. Divkovid, nauk. 67*. Razdilujudi kozlide od
janac. S. Margitid, fal. 131. Oton pastijer, po
kom janci tu umno2i§e Bozja stada. J. Kavanin
302b. Pasi jaiice i ovce moje. F. Lastrid, od' 8.
Pasi jance moje. A. Kanizlid, kam. 168. Sviju
janaca i ovaca pastir. 169. Pasi ovce moje, pasi
jance moje. utod. 473. Razluciti de Isukrst jaiice
od kozlida. M. Zoricid, osm. 86. — bb) vidi ja-
ganac, b). Pridisti s' janac ti. M. Marulid 170.
Janac Ct7i jaAac) nepovinni. Transit. 221. Isukrst
kako janac (Hi jaiiac) sveti. Korizm. 82*. On
je ta pravi janac Bozji. Postila. Cl^. On bise
janac nevinan. S. Budinid, sum. 7*. Evo janac

1. JANAC

457

JANEVAL

Bozji. M. Alberti 217. BlaJeni, koji iia vefieru
pirovnu janca jesu zvani. A. Georgiceo, pril. 85.
iShranite nas od obraza sidodoga na pristoljo i
od giiivna janca. I. Zanotti, ined. pri§. 27. Janco
Bozi, koji iizimaS griho svita, prosti nam, gospo-
dine. Azbukv. 1690. 31. Na uskrsenjo od janca.
M. Bijankovid 72. Evo janac Bozji. L. Torzid
6. O jan(5e prikrotki Bozji. F. Parcid G8. Pred
prestoljem janca stoje. J. Kavanin 309^>. Kih
tvrdinu omokco je Bozji janac. IS^a. Ziva uz
janca postavjena (Krstiteja). 522*. Djcvica, koje
svud navla§ janca slide. 523*. Boga i janca na
sjediln. 52'±a. Zemla i nebo priprav|ono primiti
do jaiica Boga. 572''. Janco Bozji. J. Banovac,
blagos. 214. Krst Gospodin nas, janac pravedni.
Blago turl. 2, 228. Evo janac Bozi. A. d. Costa
1, 31, Svotina otara vrhu kojega posvediva so
jaoac nebeski Bogu. I. J. P. Lucid, bit. 44. — vidi
jaganac, b) pri kiaju. Janco Bozji zlamenuje
plac. I. T. Mrnavid, ist. 134.

2. JANAC, janca, ni. vidi jagned. —JJ Bakru.
Janac, Populus nigra L. (Bakar). B. Sulok, im.
123.

3. JANAC, Janca, m. selo u Bosni hlizu Zc-
nice. — Vala da je isto sto Janici. Schcm bosn.
1864. 85.

JANAC, wi. line miisko u nase vrijeme, a pre-
zime XVI vijeka. Grge Janaca celo solo jodno.
Mon. Croat. 308. (1598). Janac Kostid. Nar. pjes.
petr. 1, 351 (mcdu predbrojnicima).

JANA GOE.A, /. selo u Hrvatskoj u ^upaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdijel. 52.

p ^ , '

JANAK, janka, m, vidi 1. janac. — Na jcdnom
nijestu XVII vijeka. Svo dragovojno podnose
s mirom kano jedan janak. I. Ancid, vrat. 169.

JANALIPA, /. selo u Slavoniji u zupaniji po-
zeskoj. Eazdijel. 126.

JANA EI, m. pi. itne trima selima u Bosni u
okrugii Done Tuzle. a) Jauari pravoslavni. Sta-
tist, bosn. 130. — b) Janari pravoslavni (ci-
ganski). 126. — c) Janari turski. 126.

JANAZIC, m. nekakva bijka (Bakar). B. Sulok,
im. 123.

JANCI, janaca, m. pi. mdi 1. janac.

JANCAC, jancca, m. dem. 1. janac. — Mj. -n-
pise se i n. — U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski
jancec, jaganac ,agnollu3'; u Jambresicevu: jaucec
,agnus'; u Voltigijinu: jancec ,agnollo, agnellino'
,lammchen'; u Stulicecu: jancoc, v. jaganac s do-
datkom da je uzeto iz Habdeliceva.

JANCAK, ?H. mjesto u komo jaAci stoje. u
Dobrosolu.

JANCAR, jancara i7t jandar, jancara, m. coijeJc
koji cuva jance. — U dva rukopisa xv i xvi
vijeka (jancar), i u nase vrijeme u Lici. Ne takmo
lovas, da ako bi jancar opravil gospodinu pdcal,
toj bi debar clov§k bil. Pril. jag. ark. 9, 145.
(1468). Jancar bi mogao gospodinu potrjobu opra-
viti. 145. (1520). ,No ubijaj me, da ti budu konuh
kobilam tvojijom' . . . ,Da ti budu ovcar ovcam
tvojijem' . . . ,Da ti budu jancar'. 147. (1520).
Jancar, coban sto cuva janco. J. Bogdanovid.
Jancar, musko cejade, koje cuva jance. V. Arse-
nijovid.

JANCARICA, /. zensko cejade, koje cuva jance.
u Lici. V. Arsenijevid.

f V

1. JANCE, jariceta, n. dem. 1. jaiiac. — Sanio
u Stulicevu rjecniku : v. jaganac.

2. JAISICe, vidi 1. Jance. Schem. segn. 1871. 28.
JANCE V, adj. koji pripada jancu (vidi 1.

janac). — V jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu
rjecnika (s n m/. li) u Bjelostjendevu (jancev kod
janedi) t u Voltifjijinu (jancev ,di agnello, agnina'
,!ammerno3'). Dva roga podobna jandevim. Anton
Dalm., nov. test. 2, 193''. apoc. 13, 11. Primal
jest pir zenitve jancevo. 201''. apoc. 19, 7.

jA]S(^6eVINA, /. jagnece meso. — I'ostaje od

I. janac. — U Vukovu rjecniku: meso od jauca
,lammsfleisch' , agnina'.

JANCEV JEZIK, m. ime bifci. Jandov jozik,
(prema lat.) arnoglossum, plantago (Bjolostjonac),
Plantago L., v. janedi jezik. B. Sulek, im. 123.

JANCe ZE^E, n. ime bijci. Jande zoje, poli-
gono minore (u visovackom rukopisu), Horniaria
glabra L. B. Sulek, im. 123.

1. JANCIC, m. dem. 1. janac. — I s n mj. n
(jancid). — Kod vecine stokavaca u nase vrijeme
samo u mnozini. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,agnelletto e agnellino' ,agnellus'
53'')) « Voltigijinu (kod jagnik), u Vukovu (jau-
cidi, pi. dim. v. janci). Jancida drJi blaga. D.
Barakovic, vil. 223. (Lav) pred no noge, kako
krotak jancid pade. F. Glavinid, cvit. 21''. Da
jancida ili dva golubida doneset. 43*. Jancid
jest krotko zivince. 43*. Ubij mu jancida, ki
tri majko dull. Nar. pjes. istr. 2, 41. Ces li nan
ti jancida dobre vojo spodati? 6, 43. Jancid
,agnellus'. D. Nomanid, cak. kroat. stud. 38.

2. JANCIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevid.

jAnCINA, /. augm. 1. janac. — U na§e iri-
jeme u Istri (s a mj. n). Jancioa, augm. ,agnus'.
D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 39.

JANCITI SE, jancim se, im})f. jagniti se. F.
Kurelac, dom. ziv. 31.

JANOJI, adj. koji pripada jancima (vidi 1.
janac). — U nase vrijeme u Istri. Janci ,agninus'.
D. Nemanid, cak. kroat. stud, iiftsg. 15.

JANE, vidi 1. Jana.

JANECE ZE^E, n. ime bilci. .Janede zeljo,
(Teucrium) polium L. (u mletackom rukopisu).
B. Sulek, im. 123.

JANEDI CiCAK, m. ime bi(ci. Janedi cicak,
eupatoria (Bartulovid), Agrimonia eupatoria L.
B. Sulek, im. 123.

JANEDI JEZIK, m. ime bilci. Janedi jezik,
(prema lat.) arnoglossa^(Ilija Sabjar), Plantago
L., V. jancev jezik. B. Sulek, im. 123.

JANET, vidi jagned.

JANETA, /. ime ovci. — U nase vrijeme u
Istri. Janeta ,nomon ovis'. D. Nemanid, cak,
kroat. stud, iftsg. 39.

JANETINA, /. ime bi(kama. Janetina, 1. Teu-
crium polium L. (Lambl), v. janoce zelje; 2. Arno-
seris pusilla Grtn, (Lambl), B. Sulek, im. 123.

JANETIsfl, adj. cm (?). — U nase vrijeme u
Istri. Jaiietni ,niger'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud, iiftsg. 40.

JANETO ZE^iE, n. ime bijci.^ Janeto zelje
(Sabjar, Hvar), cf. janede zelje. B. Sulek, im. 123.

JANEV, adj. koji pripada Janu. Janeva zona
z detiju. Svetostef. hris. 32.

JANEVAC, Jaiievca, m. covjek iz Jane. Pri
arBhijepiskopu pedskomu Pajseju Janevcu. Glasnik.

II, 8, 28.

JANEVA^j, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj . EazdijeJ. 48. — Na drugotn
mjestu stoji u mnozini. Janevaji. Schem. segn,
1871, 48.

JANEVI6

458

JAI^OVA

JANEVIC, wi. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Za mog sina Janevic-Vidaka.
Nar. pjes. petr. 2, 41-4.

JANEVO, n. ime mjcstu (vidi u Danicicevu
rjecniku). — Od xvii vijeJco, a izmedu rjecnika
u Vukovu (nekako mjesto) i u Danicicevu (Ja-
nevo, mjesto blizu Pristine kojo ima i sada). Pri
gospodare bogospasnaago mgsta Janeva gospo-
daru Marku Artofilahtu. Mon. serb. 558. (1613).
I pokupi sve Janevo ravno. Nar. pjes. vuk. 4, 217.
I Janevo i Branevo zupno. Pjev. crn. 105*.

JANICA, /. dem. 1. Jana. — U nah vrijeme.
AV Janicu ni videt ne moze. Nar. pjes. petr.
2, 647.

JANICAR, m. vojnik iz redovite turslce vojske
§to je uredio car Orhan god. 1329 iz saynijeh
poturcenijeh zaroblenijeh Hriscana i iz izabrane
hriscanske djece (kasnije su se u nu primali i
pravi Turci), koje je nestalo (jod. 1826. — Tar.
jeni ceri, nova vojska. — Moze biti da je uprav
ujcdnini jaiiicarin (koje vidi), isporedi i janicar,
jenicar itd. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,giannizzero, soldatodelli militia tur-
chesca' ,praetorianus miles turcicus' 343''), ii Vu-
kovu (vide jenicar), u Danicicevu (janicart ,sta-
tarius miles turcicus'). Janicari sila i spahij jos
diju, kojih gvozdja cila do pcdplat odiju. H.
Lucie 271. Janicart aga. Okaz pam. saf. 86.
K janicarom ter savise vele vedi broj iz nova
po izboru jos ispise od istocnijeh vitezova. I.
Gundulid 295. Da skup bijesni nece trpit spa-
hojana, janicara bude ga odrijet i razdrpit go-
spoduju6 mjeSte cara. 496. A od janicar posta
opdeni vojevoda jos u slavi Saban dvornik po-
tisteni. 561. Janicara dva s' uspese. J. Armo-
lu§i6 48. Janicari van skocise. I. Zanotti, skaz.
5. Nije ognenih janicara. J. Kavariin 269^. Ja-
nicara vrlu vojsku. 276*. Er je care izabro
trista Turak janicara. Nar. pjes. mikl. beitr, 1, 37.
Poletise janicari Turci. And. Kacic, razg. 134t>.
Pak odose janicari Turci. M. A. EejkoviA, sat.
C4a. Ognevite janifiare Turke. Nar. pjes. vuk.
2, 266. I za agom tridest janicara. 2, 357.

JANICARIN, m. vidi janicar. — Plur.: jani-
cari. — U primjeru xvii vijeka. Janicarin stari
pravi. I. Qundulid 484.

JANICARSKI, adj. koji ^iripada janicarima.
— Od XVII vijeka. Ne dalece sator carskijeh
glava od ceta janicarskijoh gator vrze. I. Gun-
duli6 323. Aga u surah sjediste iraa janicarskoj
na visini. 532. K Aliji se brio odpravi, jani-
carske vojske glavi. 556. Tu pogibe veliki ve-
zire, sedamnajest pasa i vezira i velikih aga ja-
nicarski. And. Kacic, razg. 223*. Vojvoda Potras
zarobi mnoge janicarske vode. M. Pavlinovi6,
razg. 43.

JANICnAK, m. ime bijci. Janifinak, Linaria
vulgaris Mill. (Gospic). B. Sulek, itn. 128.

1. JANIC, m. vidi j&^ned. .Janid, Populus nigra
L. (Sabjar), v. jaha. B. Sulek, im. 123.

2. JANIC, m. ime wjestima u Srbiji. a) u
okrugu smederevskom. Livada u Janicu. Sr. nov.
1875. 1327. — b) u okrugu sabackom. Niva u
lugu na Janidu. Sr. nov. 1866. 306. vidi i M. D.
Milidevid, srb. 419, i S. Novakovid, obi. 119.

3. JANIC, w. prezime. — U nase vrijeme. Stase
sluzit dva Janica mlada. Pjev. crn. 168a. Janko
Janid. Eat. 89. Trifun Jahid. 392.

JANICI, m. pi. selo u Bosni u kotaru tra-
vnickom. Statist, bosn. 210.

JANIJA, /. nejasna rijei na jednom wjestu

XVIII vijeka, vaja da je isto sto janija (jahnija).
Jist ga (kozjak) mogu i malana dica; u prolide
govedske janije, i kozjaka uz nu mlada gdi je,
u slast ondi gospodski se jide. J. S. Eelkovid
353.

.TAl^IKORINA, /. jagneda. Zemjak. 1871. 2.

JANILA, n. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 110.

JANIN, adj. koji pripada Jani. Susrete ga
mladanidan Janin brajine. Nar. pjes. vuk. 1, 613.
Kada dode do Janina dvora. Nar. pjes. juk. 98.

JANINA, /. ime mjestima.

H. selo u Stonskom Ratu blizu Dubrovnika. —
Od XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu.
.Janinu. Mon. serb. 10. (1222—1228). Janina.
Schem. ragus. 1876. 44.

b. selo u Hercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 240.

c. mjesto u Srbiji u okrugu smederevskom. Li-
vada u Janini. Sr. nov. 1874. 74.

d. Janina planina, nekakvo mjesto u narodnijem
pjesmama i otale u Vukovu rjecniku. Kroz ne-
kakvu Jaiiinu planinu. Nar. pjes. vuk. 2, 414.
Kolika je Janina planina, ne mogu je 2drali pre-
zdraliti. Nar. pjes. kras. 1, 145.

JANO, m. ime musko. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Starcu Janu od starine
knezu. Nar. pjes. vuk. 2, 580. Starce Jario, od
Srijema kneze! 2, 581. Onde bjese starac Kuzan-
Jano. 2, 53. I Jano ga vide kapetane. Pjev. crn.
168a. Kumi kumom od Srijema Jana. Nar. pjes.
petr. 2, 237. Nima veli ostario Jano. 2, 443.

JANOCKI, adj. koji pripada Janoku. On okrenu
kroz Janoka grada, ode pravo pojem janockijem,
Nnr. pjes. vuk. 3, 97. PrimiSe se janockoga luga.
3, 100.

JANOGORAC, m. covjek iz Jane gore. V. Arse-
nijevid.

JANOGORICA, /. ludevina (trava za sijeno) iz
Jane gore. V. Arsenijevid.

JANOGORKA, /. zensko dejado iz Jane gore.
V. Arsenijevid.

JANOGORSKI, adj. koji pripada selu Janoj
gori. V. Arsenijevid.

JANOJKA, /. ime zensko. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Janojko dobra devojko! Nar.
pjes. petr. 1, 124.

JANOK, Jan6ka, >n. vidi Janok, c. — U na-
rodnijem pjesmama nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,Ancona (?/. Vino pije od
.Janoka kraju u .Tanoku gradu bijelome. Nar.
pjes. vuk. 3, 94. Od Jaioka Golotrbe Ivo. 3, 95.
Pjevala vila Janoka. Nar. pjes. petr. 1, 123. Ode
do Janoka crkve, da porobi ba§ Janoku crkvu.
Nar. pjes. kras. 1, 114. Tri puta sam ja Janoku
ila'. 1, 114.

JAI^OKLIJA, m. dovjek iz Janoka. — Postaje
od .Janok turskijem nastavkom li. — U Vukovu
rjecniku: ,einer von Janok'.

JANOS, m. ime nekakvom gradu u narodnoj
lyesmi nasega vremena. isporedi .Janok. Ono §eta
uz Jano§a grada, uz Jano§a niz JanoSa grada.
Pjev. crn. 67*.

JANOSA, /. ime krmaci. Bastaja, Daruvar.

JANOTA,/. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24,

JANOV, adj. koji pripada Janu. I .Janovim
sinom Milovanom. Nar, pjes. vuk. 2, 583.

JANOVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. 2iv.
24. D. TrsteAak.

JANSICA

459

JAOH, c.

JAIvTSICA, /. vrsta kruske. Strmcc kod Klanca.

JANUl^A, /. vidi jegu}a. L. Zore, rib. ark.
10, 339.

JAIsIUS, VI. vidi jaganac, e). — Latinska je
rijec jagnus kao sto se izgovara u Italiji i u
Dalmaciji. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (janus ,aguus Dei, effigie di cera, che
rappresenta Christo agnello celeste' ,aguus ce-
reus' 53''). Ti imas sajiine, ko§u)o, podvezo, na-
prske, januso . . . N. Na]eskovi6 1,253. Ja ovdi
od ovoga jaganca prisvotoga ne govorim, nego
od onoga stono mi govorimo ,janus', koji je od
voska bila ucinen i ima ua sebi priliku jaganca,
zarad sta se zove jaganac BoXji. J. Filipovid
3, 266a.

JANUSa, /. ime zensko. — U narodnoj pjesini
nasega vremena. Seko moja Januso djevojko. Nar.
pjes. petr. 3, 6.

JAlsfUSK^l, m. prezime. — V na§e vrijeme.
Boca. 30.

JAN USKA, /. /»je iensfco. — V narodnoj pjesmi
nasega vremena. Nikad .Janko jutra ne promote,
da Janusci na bunar ne dode. Nar. pjes. kras.
1, 88.

JAO, vidi jaoh.

JAODAE, m. ime mjestu (vaja da treba citati
Jadar). — Prije nasega vremena. Jaodart (cf.
Jadar, jer lako moze biti pogreska). S. Nova-
kovi6, pom. 152.

JAOG, vidi jaoh.

JAOGLAN, m.po svoj prilici tur. oglan, mladic.
— Na jednom mjestu xvm vijeka. Za, tijom ide na
konima seset mladijeh jaoglana. J. Palmotid 79.

JAOH, interj. eheu, vae, isprva uzvik sto se
(i kao nehote) izrice od tjelesnoga bola, pa uopce
pokazuje ialost, jad. — Moze biti bee h (jao) i
kod onoga dijela nasega naroda sto izgovara
ovaj glas, a drugdje se h moze zamijeniti i dm-
gijeni slovima (jaog, jaoj, jaok). — isporedi i job,
i ao, aob, aoj (vidi a, I, 8, e — g). — Pisci Sto ne
izgovaraju h, pisu gdjegdje i jaho. — Od xv
vijeka (vidi f, a)), a izmedu, rjecnika u Vran-
cicevu (jao. 122), u Mika^inu (jaoh, joh ,heu me,
heu me miserum, heu me infelicem, hei mihi';
jaoh meni, tesko meni ,vaeh mihi' ; jaoh tebi,
tesko tebi ,vaeh tibi' ; jaoh nemu, tesko nemu
jVaeh illi'), u Belinu (jaoh ,ah, hai, per mostrare
diversi affetti' ,ah'; ,ahi' ,hei'; jaoh meni ,ahim^,
ohim^, voce di dolore' ,hei mihi' 56*; jaoh ,hoim&'
,heu' 369b ; ,oi, voce di dolore' ,hei' 523*), u Vol-
tigijinu (jao i jaoh ,guai, aim&, ah!' ,ah! au weh!'),
u Stulicevu (jaoh ,heu me, heu me miserum, heu
me infelicem, vae mihi'; jaoh meni, tebi, nemu
,vae mihi, tibi, illi') ; ti Vukovu : jao ! (u Herce-
govini) jaog! jaoj! ,ach, weh!' ,heu!' cf. jaoh (ali
ovoga nema napose).

a. stoji samo po sebi kao uzvik (moze stujati
i vise puta izasobice). Jedan glas kriced: jao, jao,
jao! Korizm. 22*. Jaoh uzdisom. A. Komulovic
77. 1 reci: jao, jao! S. Margiti6, fal. 250. Ku6a
im je pristrasni pakao, gdi sve vicu : jao, jao,
jao! L. i^ubuski 63. Koji u onih mukah vapi-
jahu : jao, jao, jao ! J. Banovac, pripov. 187. Znam
da ranen .jao!' vice. V. Dosen 250''. A Muhamed
pun nevoje .jaoh!' vice. J. Krmpotic, kat. 56.
Ako uztrazim u s. pismu, najti ho6u 152 puta
uspomenu jao, jao, jao. D. Eapi6 2. Tako me
puska ne ubila, da ne recem ni jaoh. Nar. posl,
vuk. 299. Siromah od teskog putovana uzdahne
i povi6e: ,jao!' Nar. prip. vil. 1867. 321. Ovi
pade mrtav, ni jaoh! V. Vrcevic, niz, 41. Pa
ne Vikau: ,jao !' Osvetn. 2, 110.

b. s recenicom u kojoj se iskazuje uzrok bola
Hi zalosti. a) stoji pred recenicom. Jao kolici
jesu kr§6eni, ki samo imaju ime! Transit. 40.
Jaoh jor tko nu (put) slidi i ovi tu2an svijet . . .
N. Dimitrovid 35. Jaoh ali u tuzi, kad bjese da
zene. N. Na|eSkovi6 1, 3U8. Jaoh, §to mi boje
jes, da za 6as zadruzim jedini tvqj ures? 2, 51.
Tijom sinova mnoz fiestita tebo resi, jaoh! a meno
strasni dusi, huda sjene sred kra^estva ognevita.
I. Gundulid 68. Jaoh! tresom se sva od straha.
G. Palmoti6 1, 279. Jao, jao, mogao bi umrijeti
danaske! P. Posilovi6, nasi. 24*. Svaki govori :
,Jao! svi umiramo'. 37*. Jao, jao, koliko dugo
je ovo blagosovjono godiste! 45*. Jaoh! oce, sto
govorig? B. Zuzeri '26. Jaoh! oce, scijenili smo
da ies nas stogod razveselit a ti si nas joster
gore pristrasio. 49. Dali jao! no6e nam biti
vece vrimona za usvistiti se. I. P. Marki 19.
Priglbase glavu, istuci gdi bi ju mogao naslo-
niti; ali jaoh ne imase misto! M. Lokusi6, razm.
80. Jao, jao, za grihe sam ovde upadnuo ! L.
^jubuski 47. Jao ! nas Nikola ostavio nas je. A.
Kanizli6, kam. 92. Ali jao! sve uzaludu ! bogo-
}ubn. 42. Jao ! da se bude on nad tobom osvetio,
gdi bi sada ti bio? fran. 218. Jao! svit tako
dobradili! 153. Jao! ne mogii se osloboditi. 230.
Jao! jesi i nisi! 251. Jao! no6e nikad odpocinut
dati. roz. 86. Jao, jao! ne smimo u nega tak-
nuti. M. Zoi'icicS, zrc. 15. Jao, baba, sta 6u?
Nar. prip. vuk.''^ 223. Jao! sta sam dccekao da
jedem! S. Tekelija. letop. mat. sr. 119, 40. —
b) umetnuto je u recenicu. I dusa, jaoh! moja
jadovno potamni. N. Dimitrovi6 39. Nece me,
jaoh! vidjet vil, ka me zaveza. N. NaJeskovi6
1, 191. A tuznu, jaoh! meni ne moze mirna doc
(noc). 2, 99. Duzi t' su, jaoh! dni, od koli, ma
vilo ... 2, 111. Pozal'te, jaoh! mene. M. Drzic
4. Tad svitu, jaoh! umrih. D. Barakovi6, vil.
318. Kako uzdise, jaoh! u vaju peru6 suzami
lijepa lica. I. Gundulic 5. Ah, kako ce, jaoh!
doskora gorkijem placom svi zamniti blizni otoci !
8. Lice odkloni sveto tvoje od mojijeh grijeha
u vike, jaoh! i smrsi sve koliko nepravedne zloce
moje. 200. Grjesnika me ne odreni ispred svijetla
lica tvoga, jaoh ! i duha prisvetoga nemoj uzet
nikad meni. 201. Ognilo bi moje zalosne tuzbe
izolo, jaoh ! iz stijene srca tvoga, jaoh ! milosne
iskre, ako ne }uvene. 261. O ma ze|o uzdisana,
u zivotu, jaoh, jesi li? 351. Jedan dan mi vje-
renika poda i uze, jaoh, opeta! G. Palmotid 1, 61.
Cuh i vidjeh, jaoh! savise. 1,178. Sto bjestujem,
jaoh, na koga me se ogneno srce gnivi? 2, 58.
Za izprazne, jaoh! tastine pustih tebe, Gospodino.
I. V. Bunic, mand. 10. Ako strasrio svijem vi-
denje meni poraz tesku ukobi, da ne |udi, nu
zvjerenje, jaoh! na milos ganulo bi. P. Kana-
velic, dubrovn. 8. Za mene, jao ! vele neharnoga
milosrdje isprosite. L Terzi6 59. Ki (vrag) po-
sijeda, jaoh! za sebe istu dusu. J. Kavanin 4''.
Er ne mogu, jaoh! drugako. 39''. I prije potop
opra vede, jaoh ! gnusobo svijeta ovoga. 65*'.
Dobros, mudros, u kom vira jednoskupuo, jaoh !
cvatise. 84*. Dvije prebijele golubice, dva uz-
dana, jaoh! sjemena plijeni ostase smrtne zlobe.
104*. Cim prikosis, jaoh ! okrutno cvijet mla-
dosti i Ijepote. 387*. Suze, jaoh! smu6ene skra-
6aju mene. I. Dordic, uzd. 35. Nasi didi i pred-
didi, jao ! u vike poginuse. A. Kanizli6, fran. 44.
Ja tebi i pojenam tvojim, jao! toliko sluzila jesam.
251. Vidim, jao! lice, nije u nemu nega. roX.
43. Jarici, jao! koje juceri plodna mati dade.
M. Katancic 54. Kamo, jaoj! da to docekam!
M. P. Sapcanin 1, 189.
e. cesto je s vokativom kojijem onaj Sto se tuzi

JAOH, c.

460

JAOH, e.

pokazuje: a) onof/a kojemu se tuzi. Jaoh pri-
slatki moj mestro! M. Lekusic, razm. 139. ,Jao!
majko' reco. A. Kanizli6, roz. 114. Indi lupez
noka place: ,Jao druze!' V. Dosen 71a, Vele
oni: ,Jao nasa majko!' And. Kacic, razg. ]37».
Jao moje povesamce! Nar. pjes. vuk. 1, 133.
Jao Duka, jao Leka vojvoda! 1, 208. Jao muzu!
lele muzu! umreti ocu. 1,512. Rece Milos : ,Jao
moja majko! jao Marko, Bogom pobratime! jao
brato, vila me ustr'jeli'. 2, 216. Jao Saro, moje
desno krilo! 2, 217. Jedni vicu: ;Jao moja majko!'

2, 561. Jao babo, tesko ti sam gladan ! 3, 40.
Jao babo, poseko ti ruku! 3, 41. Jao moji b'jeli
sitni zubi! 3,361. Jao Durdu, dragi gospodaru !

3, 401. Veli Anto: ,Jaoj moja majko!'. 4, 245.
Jaoj tata, kako bih ja za oca posla! Nar. prip.
vuk.^ 222. Jaoj, moj sinko, noma te srece u nas!
257. — h) onoga kojega zali. Misnici zli jao! I.
Ancic, svit. xviii. Jaoh tuzni ! sto 6e biti od
tolikijeh rijeci neprikladnijeh ? B. Zuzeri 146.
Jaoh crna! koji je zivot one gospode! B. Zuzeri
195. Jao nesricnace! J. Banovac, pred. 6. Jaoj,
Andro, moje cisto zlato! Nar. pjes. vuk. 1, 404.
Jao zdrale, moje dobro drago! 2, 505. Jao
Jovo, moje rane grdne ! 2, 576. Jao Grujo,
Bogora pobratime! 3, 39. Jao Tale, zaludu te
vale! 3, 256. Jao Giro, rodeni devere! 3, 508.
— cesto 0 sarnome sebi. Jao jadna, lepa ti sam !
Nar. pjes. vuk. 1, 336. Jao jadna, ude ti sam
srece! 2, 319. — c)^ onoga na kojega se tuSi Hi
radi kojega zali. Zalostnim glasom vicu: jao!
jao! o vikovicuost! A. Kanizlic, fran. 227. Jao!
o ludosti! roz. 86. Ajme, ajme, dakle jao, jao,
dneve sudni! D. Rapic 5.

«I. s gemtivom, kojijem se pokazuje: a) na sto
se tuzi. Jaoh me rane! I. T. Mrnavid, osm. 25.
Pisne placne jao ! L. ^^ubuski 47. Jao moje stete
i sramote! Nar. pjes. vuk. 1, 586. Jaoh viteske
nevoje! S. !^ubisa, prip. 132. — b) radi koga
se zali (u svijem priinjerima o onome koji go-
vori). Jao mene nevolna! S. Margitid, fal. 133.
Jao mene luda! A. Kanizli6, bogo|ubn. 473. Jao
zalostne i nesridne mene, poginula sain ! I. Ve-
likanovic, prik. 12.

c. s dativom kojijem se pokazuje ce{ade Hi
drugo sto se zali Hi cemu se prijeti. isporedi
tesko. u dativu moze biti: a) prvo gramatikalno
lice (ce]ade koje govori). uopce se pokazuje zalost.
Jao nam tuznim i nevojnim. Ziv. kat. star. 1, 221.
Jao nam, kada bi tako ne bilo! Korizra. 11*.
Jaoh meni! evo je sebe sam ubio. N. Na}eskovi6
1, 193. Jaoh meni! jeli sad itkore na svijeti?

1, 223. Jaoh meni! M. Drzic 37. Jaoh nama,
ako ... B. Kasic, nasi. 45. Jao meni, zasto pri-
bivaliste moje produzilo se jest. P. Posilovid,
nasi. 45b. Jaoh meni i lele! I. Dordid, ben. 33.
Jaoh nami! poginusmo! B. Zuzeri 43. Jaoh meni!
gto govori§? 423. ^lUto plakase: ,Jaho meni!'
J. Banovac, pripov. 23. Jao nama! jao nama!
F. Lastrid, test. 202a. Jao meni, ako ne uzjubim!
ned. 269. Jao meni nevojnomu grisniku! A. Ka-
nizlid, fran. 185. Majke zale, divojdice cicu, a
neviste: ,Jao meni!' vi6u. And. Kacic, razg. 256*.
Ali jaho meni! mlogo se bojim, da drugojacije
od nas ne uzgovore! D. Rapid 26. Jao meni,
jer je izagnane moje medu progonitejima pro-
dujito. B. Leakovid, nauk. 142. Jao mene! ozeze
ga. Nar. pjes. 1, 527. Jaoj mene do Boga mi-
loga! 1,562. Jaoj mene do Boga jednoga! 2,59.
Jaoh mene do Boga miloga! 2, 389 (radi ova
tri primjera vidi Bog, 10). Jaoh mene, moja
posestrimo! 2, 392. Jao mene, devere Manojlo!

2, 452. Jaoj mene, majko! Pjev. crn. 42a. jaoj
meni, moja mila majko, sto me rani za mlada

Turcina! Nar. pjes. vil. 1866. 385. Jaog mene
do Boga miloga! Nar. prip. vuk.^ 304. Jaok
mene! Vuk, kovc. 108. Jaoj zalosnici meni! M.
P. Sapcanin 1, 58. — uz jaoh mogu biti enkli-
tike ti ga (vidi ti i on). Jaho ti ga meni, otce!
I. J. P. Lucid, razg. 56. — h) drugo gramati-
kalno lice, u ovom slucajii moze se zaliti, ali se
cesto i prijeti, a gdjegdje zeli zlo onome kome
se govori. Jao vam ki ste sada siti. M. Marulic
268. Jao vam, psi nimi, ki nedete lajati. Narudn.
99a. Jao jao vam, ki se pripravlate pojti! Transit.
54. Jao, jao, jao vam nevojnim! 59. O grade
pleraeniti, jao tebi! Korizra. 45''. Jao i jao vam
ipokritom ! Si^. Jao vam koji zidete grobje od
proroka. N. Ranina 229^. luc. 11, 47. Jao ti
vazda! M. Drzic 191. I vam jao! Anton Dalm.,
nov. test. 104a. luc. 11, 46. Jao vam koji ste
sada siti! M. Divkovic, nauk. 22''. Jaoh tebi da
ne umijes se sluziti! K. Magarovid 73. Jao vama,
smutjivci! J. Banovac, pripov. 225. Oh jao tebi,
nesricna skupstino zudinska! F. Lastrid, test. 114^.
Jao vam koji vucete nepravdu uzim od ispraz-
nosti! ned. 121. Jao vama, Farizoji! 302. Jao
tebi, Betsaido! 380. Jao, jao tebi! E. Pavid,
ogl. 686. Jao tebi u viko vika! L J. P. Lucid,
bit. 69. Jaho tebi, o Makarska! izk. 16. Jao
tebi! ako ovu ovcicu neprocinene cine vriduu
vuk pakleni proXdre. D. Rapid 39. — c) trece
gramatikalno lice, znaeene je kao kod b). aa) u
dativu je cejade (dusa, glava itd.). Jao nim ne-
vojnim. Transit. 123. Jao tim judem ki se ne
boje nega 241. Jao |udem smrtnim. 205. Jao
ubozim! Korizm. 37^. Grisnici nete razumiti,
da tesko i jao nim! 76*. Jao tomuj clovjeku
po komu sin clovjecki izdan bude ! N. Ranina
90a. matth. 26, 24. Za to jao jao jao covjeku
onomu ! M. Divkovic, nauk. 87b. Ali po moj
smrti vede taj na vrijeme milos nije; jaoh je-
dnorau, ki mucede bez ne zive i umrije! I. Gun-
dulid 255. „Oboj hderam, jao dici! I. Ivanisevid
176. Jao Zidovom! I. Ancic, svit. xxxii. Jao
dakle onoj dusi! S. Margitid, fal. 134. Jao co-
viku onomu po komu pride smutna. L. Terzid
182. Jao prisobnim i dojnicami J. Kavanin 558a.
Jaoh dusi smiouoj ! I. P. Marki 34. Jao pa-
stirom Izraelskim! H. Bonacid 7. Jao onom ko
tute pribiva. T. Babid 15. Jao onomu, koji u
zivotu ne zasluzi, da mu D. Marija na smrti bude
pomodnica! F. Lastrid, od' 49. Jao onom gri-
sniku, koji se ne razdrisi pravoga pokajaiia uci-
uiti. 164. Jao pastirom puka moga, koji ranahu
sami sebe. ned. iv. Jao onomu koji skupja la-
komost zlu kudi svojoj. r28. Jao holim gla-
vama! 163. Al' jao onim, od koji piva David
u duhu svetomu: imaju usi, al nede slisati. 342.
Jao dakle doisto misnikom koji dostojanstva svoga
prisvetoga visokim kripostma ne prosvitjuju! 347.
Jao nesridnim! A. Kanizlid, bogojubn. 37. Jao,
jao onima, koji na zem|i pribivaju od zalosni zu-
kova. E. Pavid, ogl. 673. Ali jao onizim, po
kojim se drugi sviste. M. Zorit'id, zrc. 168. Jao
onda svoj obdini! V. Dosen 138*. Jaho sin ovom
i kderima! Ant. Kadfiid 514. Jao onima, koji u
ovoj stvari ludo sebe varaju! I. Velikanovid, uput.
3, 82. Ali jao takovu nedostojnu crkovnaku! L
J. P. Lucid, bit. 49. Jaho bogatcu u sticanu,
jaho u posidovaiiu! razg. 8. Jao takovim, i u
vike jao, jao! D. Rapid 8. Jao dakle onome
krstjaninu koji tako glasovitu imenu zadovojno
ne cini. 40. A jaho dusi ! Grgur iz Varesa 32.
Jao majci, svi ti smo jednaci! Jaoh zlotvoru i
caru turskome! Nar. posl. vuk. 109. Jaoh pla-
sivici ! M. Pavlinovid, rad. 82. U torn opdem
komesanu opet jaho ti ga mafiim! (vidi kod a)

JAOH, e.

461

JAPADI

na kraju). M. Pavlinovic, razg. 72. — narod
gdjegdje upotrebfava trece lice tnj. prvoga, vidi:
Jao nemu do Boga miloga! (.Nemu' mjesto ,m6n6'
ili ,meni' kaze pjeva6 za to kao da se no bi pri-
inijenilo ,nemu'. tako se u ovakijem dogadajima
i u govoru moze cuti. Vuk). Nar. pjes. vuk.
3, 148. Do groba: ,Jao noj !' a od groba: ,Ko
je moj?' Nar. posl. vuk. 62. — amo hi mogao
pripadati i ovaj pritnjer u kojemu se dativ ima u
misli: Tko bi se u griju pricestio, jao! I. Anci6,
svit. 52. — Ifb) u dativu je tjelesna slvar. vidi
tesko. Ako stijena kotlusi, jao kotlusi! ako ko-
tlusa stijeni, jao kotlusi! Nar. posl. vuk. 8. —
cc) u dativu je sto umno. vidi tesko. Jaoh mojoj
mladosti ! M. Vetranic 2, 183. Misleci radosti,
koje sad ostavjam, jaoh moj mladosti, kamo se
odprav|am? N. Najoskovid 2, 80. Jaoh dnevi
onomu! A. Gucotic, roz, jez. 299. Jaoh onomu
bremenu kada te nijesam Jubio! I. Drzi6 81. Ah
jaoh tvomu i momu sljepilu ! V. Andrijasevic,
put, 246. Jao, i u zao cas vrimenu onomu ! A.
Kanizlic, uzr. 182. Gdi se u vedru lieu smije
mila zora, jao cistoci! A. Kanizlid, fran. 182.

f. od sama glasa prenosi se i na ono sto je
uzrok glasit, te po tome postaje kao supstantiv
i znaci : jad, nevofa, nesreca itd. a) kao subjekat
s glagolom biti. Jao zato bude 61oviku onomu,
po kom se izda sin clovicaski. Bernardin 70.
matth. 20, 24. Tad mu ce biti jao. I. Ancic,
ogl. 50. Al' ce jao vama biti. J. Banovac, pred.
47. Jao ce biti onom grisniku, koji se bude uz-
dati na smrti se pokajati. razg. 89. Ako se to
od vas izgubi rad moje nepomje, jao ce biti meni
i mojoj dusi. 191. Jao ti jo onizim, koji uzbudu
s djavli pribivati. pripov. 32. Jao ti je onizim
kojino su puni griha. 103. Ah, jao ti ce tebi
onda biti! 152. Al' 6c jao ovakira i naj posli
biti. 156. Jao ti je onoj dusi koja umre u grihu.
212. Jao ti je coviku, po kom smutiia izhodi!
225. Jao nemu biti ce. J. Filipovic 3, 182a. A
tko sudca ne podmiti, i pravu co jao biti. V.
Dosen 69a. — i^) j^^o objekat s glagolom dati.
Daje Bog zlim vladaocem jao. I. Anci6, vrat. 86.
Jaoh ti Bog dao! Nar. prip. vuk. 106. — c)
obicno je srednega roda kao supstantiv. Jao bilo
bi vsemu svitu. Korizm. 75''. Jaoh bi gradu
bilo. E>. Barakovic, vil. 244. Komu je jao viciie.
I. Anci6, svit. xxvi. Da je vicne jao onomu
tko ne bi . . . 130. Bi jao bilo nami, da bi so
zli i opaki ne kazali. D. Rapic 356. — all u
jednom primjeru xvi vijeka pridjev je muskoga
roda. Jedan jao minul jest, i ovo po torn jos
dva jao pridu. Anton Dalm , nov. test. 2, 187.
apoc. 9, 12. tako ce biti i u ovom primjeru u
kojemu se jaok shvaca posve kao supstantiv : Od
velikog jaoka i zalosti. Nar. pjes. vuk. 5, 457.
— d) uzrok s kojega postaje jad, nesreca itd.
moze se izreci genetivom s prijedlogom od. Jao
ovakim od oca, jao od sina, jao od duha sve-
toga, jao od svakoga stvorenja. I. Ancid, vrat. 87.
Ali ako ne odgovorimo na negovu dobrotu, jao
nama od negove pravde. J. Banovac, pripov. 66.

g. ono s cega se zali moze biti supstantiv u
instr. s prijedlogom za (koji vidi). Jao, majko,
za onim junakom! Nar. pjes. vil. 1866. 710.

ii. radi vece site kaze se i s drugijem uzvicima,
n. p. : a) a, vidi a, I, 7, h (I, str. 3*). — b) ah,
vidi ah, 7, d i e (I, str. 40a). — c) oh. Dali, oh
jaoh ! za Grdana, naj grdega od pastijera, ma
Dubravka segaj dana, naj Ijepsa se sila vjera?
I. Gundulid 165. — d) gdjegdje se dodoje si i
si ve i ve si (vidi kod sebe). Ostavi me, jaoh
si meni! J. Kavai'iin 236*'. Iz srca uzdah tad
oboriv, ,Sto me tiskas, jaoh si!' rece. 394b, Bez

Boga, jaoh si ! stojim. 425b. Jaoh si meni I 444*.

— Jaoh si ve medi na tudoj zemji. (D). Poslov,
danic. Jaoh ve si I'loj Xalosnoj ! I. Dordi6, uzd.
VI. — e) drugi uzvici mogu biti ajmeh, kuku,
lele, tesko itd. Jaoh ajmeh trudan! M. Gazarovid
56. Ajme! jao! u vike nemir podnositi. J. Ba-
novac, pripov. 211. — Jao kuku lele! J. Eajid,
boj. 120. — Jaoh i lele tuznu meni! I. Akvilini
289. Nista nego jao! lelo! D. Obradovid, basn.
294. Jao lele do Jalosna glasa ! Ogled, sr. 20.

— Jao i tesko onem! S. Budinid, sum. 106'».
Jaoh i tesko pastirom ! I. A. Nenadid, nauk. 20.

i. u rijetkijem primjerima ne znaci ova rijei
zalost nego koje drugo dusevno osjeeane, te mo£e
n.p. kao u Matovicevu primjeru pokazati i radost.
Jao koliko mi je dobra ucinil! Korizm. 75*. Jaoh!
rajski tvoj obraz da bi mi celunut! N. Najes-
kovic 1, 180. Jaoh! obradovadu se svrhu nepri-
jateja mojijoh. J. Matovid 403. Jaoh! porastao
zelen bore u Jokice pred bijole dvore ! Vuk, kovc.
106. Na svrsotku svakoga stiha dodaje se jos
prvi put: ,Ajme, bane!' ... a po drugi put: ,E
jaok!' Vuk, nar. pjes. 1, 90.

JAOHI, interj. vidi jaoh. — xvi i xvii vijeka.
Er tolikoj tiizi, jaohi! ni mod odolit. M. Drzid
115. Jaohi meni, ajme meni! 321. Ma jaohi!
strah me jo. 324. Patih rauke, trudo i jade i
prije u njeko dobre me dni, nu vik, jaohi tuznu
meni! trudniji ne ostah nego sade. D. Ranina
49b. Jaohi vam koji se sada smijeto, jer cote
plakati. M. Divkovid, bos. 26*. Jaohi moni tuznoj !
zlam. 101.

JAOHSIVE, JAOHVESI, vidi jaoh, h, d).

JAOK, vidi jaoh.

JAOKATI, jaocem, impf. vikati Jaoh', ispo-
redi jaukati. — U nase vrijeme. Jeci i jaoce. M.
Milidovic, zlosol. 300.

JAOKNUTI, jaoknem, pf. jedan put zavikati

Jaoh'. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u

Vukovu (vide jauknuti). De jaoknem, svi ce

jaoknuti. Nar. pjes. vuk. 2, 541. Koj' od rane

jaoknuti node, pored sebe uplasiti druga. 3, 301.

JAOEINA, /. M Vukovu rjecniku: .Taorina (Ja-
vorina), planina u Bosni s primjerom iz narodne
pjesme: Kolika jo Jaorina planioa, zlato !

JAPA, tn. tata, cam, mag. apa. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku : japa, japek, japica, dako , pater,
abba', v. otec; m t7awi6resice«M: japa, japek, japica
,pater' ; u Voltigijinu : ,padre, genitore' ,vater' ;
u Stulicevu: japa, japek, japica, v. dadko, otac
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenieva; u Vu-
kovu: .papa' ,tata' s dodatkom da se govori u
vojvodstvu po varosima.

JAPAD, /. mjesto gdje sunce ne grije, osoje.

— Akc. se mijena u loc. japddi. — Nepoznata
postana (Miklosic, tiirk. elem. nachtr. 2, 133,
isporeduje s tur. japmak, pokriti). — U Vukovu
rjecniku : mjesto gdje sunce no dopire ,schattiger
ort' , locus opacus', cf. zapad, osoje.

JAPADAK, japatka, vidi japad. — U nase
vrijeme. Zarece (se) breska da ce odmah sama
od sebe osusiti se dim poena ciniti japadak lozi.
Nar. prip. vil. 1868. 502.

JAPADAN, japadna, adj. 0 mjestu gdje sunce
ne grije, vidi japad. — Adj. se nahudi samo u
Sulekovu rjecniku: ,absonnig'; ali ado. japadno
i u Vukovu: gdje sunce ne dopire ,schattig'
,opacu3' s primjerom: ,Ovdje je japadno'.

JAPADI, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom, tsporedi japad. Vinograd u Japa-
dima. Sr. nov. 1872. 106.

,^

JAPADITI

462

JAPNO

JAPADITI, japadim, impf. ciniti japad, Mad
home (objeJitu). — U nase vrijeme. Samo breska
i jablan zaistu se u vinograd medu loze. vinograd
ne da ni dodi, veli: ,Japadi6e mi lozu'. Nar. prip.
vil. 18b8. 502. Breska kako bude u napun i
pocne japaditi lozu, osusi se. 502.

JAPAGA, /. u sumi jama medu skripima. cf.
japuza. M. Pavlinovi6. Ponor, duboke jamo uz
puto, duboke doline uz visoke brdine, nu ne-
plodne, puste. u Topolovcu. P. Brantner. (Mi-
kloSic, tiirk. elom. nacbtr. 2, 133, isporeduje s tur.
japmak, pokritij. — Od xviii vijeka. IV planinske
u japage bize. V. Dosen 191*. — I kao ime mjestu.
Japaga, zaselak ii Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
EazdijeJ. 128. i u mnoiini. Japage, selo u Bosni
u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. IGO.

JAPALAK, m. djecak. ^j. Stojanovic. Odrasla
djecaka zovu japalakom (u Lici). ,Vo]iki je on
vee japalak, moze za svasto u kudi i oko kuce
biti'. J. Bogdanovic.

JAPAN, japna, m. vidi japno. — U dva pisca
XVIII vijeka. Kako jest to, da se japan uziga u
isto doba kad se gasi? Blago turl. 2, 812. B,as-
kopaju zid od svetih vrata kojih japan i kamena
grabe inostranci. Ant. Kadcic 376.

JAPARHIJA, /. vidi jeparhija. — U nase vri-
jeme. Pisato g. mitropolitu da raspise svuda po
japarbiji. Djelovod. prot. 190. Pisato g, Agi-
Melentiju, da raspise po japarbiji. 193.

JAPASITI, japasim, pf. uhvatiti, zgrahiti, tur.
japysmak, drzati se cega. F. Miklogid, tiirk. elem.
nacbtr. 1, 50.

JAPICA, m. dem. japa. — V Bjelostiencevu
rjecniku (kod japa), u Jambresicevu (kod japa),
u Voltigijinu (uz japa), u Stulicevu (kod japa),
u Vukovu: dim. v. japa.

JAPIJA, /. materia, grada (od cega se sto
gradi, naj cesee o drvjadi), tur. japu, japy. —
Od xviii vijeka, a I'zmedu rjecnika u Vukovu (v.
grada), a) u pravom smislu. Sikudi japiju u
jednoj pustini. .7. Banovac, pred. 125. Ti kad
odes da ucinis jednu kudu, va)a da prija pri-
pravis japiju, drvje, kamene. J. Filipovid 1, 60^.
Oberster Schmid dado izvesti japiju. M. A. Re}-
kovid, sat. B4i>. Ne smijemo sidi japiju. G3''.
Eako god jedna japija svrbu dobra temeja sta-
vita svoju dugostalnost dobiva. D. Rapid 199.
Mlogi balati, mloga japija. 396. Kad je Sve-
mogudi naredio Noju da ogradi jednu veliku ladu
od toliko bijada arsina dujine a toliko visine,
odgovori mu Noje: ,Po tvojoj vo}i, Boze, ucinidu,
ali kad du ja toliku silnu j^ipiju posjedi i pre-
nijeti na mjesto de de se graditi ova silna lada?'
Nar. prip. vr6. 96. Odu u planinu da japiju
sijeku za kudo. Nar. prip. bos. 1, 14. Japija za
sanac. Djelovod. prot. 182. Da su japijo za gra-
devine cijelog sola. V. Bogisid, zborn. 441. Iz
ne se sijeku koci i druga japija. Bos. vila. 1892.
362. — b) preneseno, u teologickom jeziku, prema
lat. materia. Pokajaiie i naj posli cilovito izka-
zane griha jesu grada i japija brez koje se ovi
sakramenat uciniti ne more. F. Lastrid, od' 64.
Po pravoj ispovidi koja jest druga zacina iliti
japija svetoga sakiamenta od pokore. 106. Raz-
misjati japiju nogovu iliti gradu od koje je slo-
zeno (dilo). test. ii. Ovo nijo japija od ispo-
vJjedi. ned. 96. — c) takoder u prenesenom smiulu,
jaki covjek. Dodeka ga OmovidMurate, i udari
sila na japiju. Nar. pjes. vuk. 4, 87. Japija, covjek
gorostasan i debeo. V. Vrcevic, nar. prip. 225.

JAPIJAR, m. koji djela japiju. Japijari u ja-
piji bili. M. Pavlinovid.

JAPITI, jipim, impf. stajati otvoren (n. p. o
vratima, rani). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (n. p. jape vrata t. j. stoje otvo-
rena sirom ,klaffen, offen sein' ,biare')- I rane
jape, vrela krvca lopi. Bos. vila. 1891. 217.

JAPLENICA, /. vidi japnenica. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Blagoslov japlenice ali kla-
cince. L. Terzid 221. Da ovu japlenicu posve-
titi dostojis se. 223. Blagoslovi, Boze, ovu ja-
plenicu. 224. Poglodaj svrbu ove uzgane japle-
nice. 224. Obajde so u okolo japlenica. 225.

JAPNEN, adj. koji pripada japnu. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. On bise u dubravi
ped japnenu vidio. B. Kasid, per. 12.

JAPNENICA, /. pec gdje se gori japno, vidi
krecana, klacnica, klacina. — Od xii Hi xiii
vijeka (vidi na kraju), a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (japnenica, klacnica ,calcaria, calcatorium,
fornax calcaria'), u Voltigijinu (japnenica, japnica
,calcinaja, calcara' ,kalkgrube'), u Stulicevu (v.
klacina), u Vukovu (,der kalkofen, die kalkhiitte'
,calcaria'. cf. krecana s dodatkom da se govori
u Hrvatskoj). Jedni kamen vozabu, a drugi ja-
pnenice zidabu. Pril. jag. ark. 9, 95. (1468). Dasmo
drazicu, v koj je japnenica bila. Mon. croat. 142.
(1490). Cesar... poveli gau gorudu porinuti
japnenicu. F. Glavinid, cvit. 103*. Nasa slama
jaka je u klacini iliti japnenici raztopiti stanac
kami. A. d. Bella, razgov. 217. Japnenica ,fornax
calcaria'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 55,
— U ovijem primjerima moze biti mjesno ime:
Odt meje do Japtnenice. Starine. 13, 207. (1185
prepis. 1250). Do Japnenice. Mon. croat. 316.
(1230).

JAPNENICAR, m. covjek sto gori japno u
japnenici. — U Belinu rjecniku: ,fornaciajo di
calce' ,calciarius' 158^, i u Stulicevu: ,colui cho
fa cuocer la calcina' ,calcarius'.

JAPNICA, /. vidi japnenica, — U Voltigijinu
rjecniku (kod japnenica) i u Stulicevu (v. kla-
cina). — nije dosta pouzdano.

JAPNICAR, m. u Stulicevu rjecniku: v. japne-
nicar. — nije dosta pouzdano.

JAPNITI, japnim, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. klaciti. — nepouzdano.

JAPNO, n. vidi vapno. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (.calx'), u Mika-
linu (japno, klak ,caementum, calx'; japno zivo,
przinasto ,calx viva'), u Belinu (,calce o calcina,
materia nota per fabricare' ,calx' 158'^), u Bjelo-
stjencevu (v. vapno), u Voltigijinu (japno ,cal-
cina' ,kalk, kalkstein'), u Stulicevu (v. klak), u
Vukovu (vide vapno s dodatkom da se govori na
Rijeci). Jegda v prebivanje japnom novo poma-
zano z gorudeju zeraviceju vnide. §. Kozicid 40a.
Kuda, polaca u japno ili u pod. Stat. po|. ark.
5, 260. Obrnite u japno, bozi, kameni. F. Vrancid,
ziv. 26. Grad od dragoga kaminja brez japna.
Aleks. jag. star. 3, 300. Da je naj veda muka
nadi japna ili klaka. B. Ka§ic, per. 12. Uko-
pano u klaku i japnu zivomu. fran. 207. Spra-
vivsi klak i japno. rit. 276. Ta lopatu prosi
dim se japno grne. D. Barakovid, vil. 55. Niki
vodom gasi japno. 56. 6ini ga zivim japnom
posipati. F. Glavinid, cvit. -89a. Od kamenja,
japna i drvja. I. T. Mrnavid, ist. 10. Dopusti
da se ovi kameni dobro obrate u japno. L. Terzid
224. Misano je brasno a kredom iliti s japnom.
A. Kanizlid, kam. 590. Uzeo sam japno iliti kred.
utoc. XXV. U bilo se japno slezo (kamen tvrdi).
V. Dosen 102*. S tudim japnom oli stinami sa-
graduje kudu. A. d. Costa 2, 146.

JAPNOR

463

2. JARA

JAPNOR, m. suh komad japna kod razvaline.

— U Belinu rjecniku: ,calcinaccio, pezzo di cal-
cina di muraglie rovinate' ,rudus' 158''; u Volti-
gijinu: ,calcinaccio, pczzo di calcina di muraglie
diroccate' ,schutt von eingerissonen gcbauden' ;
u Stulicevu: v. klafiinara, i u Sulekovu rjecniku.
,mauerschutt'.

^ JAPON, Japona, hi. drzava u Aziji, isporedi
Zapan. — Izmedu rjednika u Belinu (,Giappone'
j.lapon' 314^). Jost Japon otok ili vede zajodno
otoka pod ovijem imenom. B. Kasi6, fran. 68.
Prvi od I'lih impnovan Japon ili Nizon, i koji jo
dao imo sfijem otokoin ostalijem . . . 69. Slisajto
malo, sto se dogodi u Japonu. J. Banovac, razg.
68. U Indija, u Japonu, u Kini. J. Filipovic
1, 374a.

JAPONESKI, rtd!/. Wfdi japoneski. — U jednom
primjeru xvn vijeka (gdje moze hiti da s stoji
mj. s). Sfe poganije japoneske. B. Ka§i6, fran. 47.

JAPONESkI, adj. koji pripada Japonezimn
ili Japonu. — isporedi japoneski. — U Belinu
rjecniku : ,giapponcse' ,japonicus' 344=*.

JAPONEZ, m. covjek iz Japona, tal. Giappo-
nese. — Od xvii vijeka. Dva mladi6a Japoneza.
B. Kasi6, fran. 70. Japonezi su }udi oboli. 100.

JAPON I JA, /, vidi Japon. — Od xvii vijeka.
U Japoniji. I. An6ic, ogl. 113. Ustade Saverijo,
koji na isti dan uznesena tvoga u Japoniju dode.
A. Kanizlic, utoc. x.

JAPONIJANAC, Japonijanca, m. vidi Japonoz.
U jednoga pisca xviii vijeka. Japonijancem Isu-
krsta navisti. A. Kanizlic, fran. 27.

JAPRA, /. rijeka i kraj u Bosni. F. Jukic,
zemjop. 48. 52. 71. Japra, rijeka u bosanskoj
krajini, utice u Savu s lijeve strane. M. Ruzicic.

JAPRAKLIJA, /. onaj lenir sto je nalik na
cirilovsko slovo r cime se sluze drvodjeje. M.
Ruzicii. — Bijec je turska.

JAPRICA, /. rijeka u Bosni.

JAPRIKA, /. nekakav lisaj (bijka). Japrika,
lichene (Sin), Marchantia polymorpha L. B.
Sulek, im. 123,

JAPIJNGA, / vidi j&punge. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,man-
tello da viaggio' ,penula' 461*; ,tabarro, vesti-
mento che si porta sopra le altre vesti' ,penula'
719b). Ona ufati hega za pla§t iliti japungu. D.
Rapic 364.

.TAPUNGE, japungeta, n. vrsta kabanice protiv
kise, tur. japunga, japyngy. — isporedi japunga.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (japunge, plast za put, kapenak ,ponula, pa-
lium, lacorna') gdje se naj prije nahodi i u Vu-
kovu {,der mantel' ,pallium'. cf. kabanica). No-
se6i vrabca pod japurigetom. D. Obradovii, basn.
139. Pokrivaju sab^e japungeti, da im Marko ne
vidi saba)a. Nar. pjes. vuk. 2, 422. Kad je lijepo
vrijeme, japunge ponesi (sa sobom), a na zlome
fiini sta ti drago. Nar. posl. vuk. 117. Lasno
je ispod japungeta prstima pucati. 166. Otkud
vjetar duva, odonud va]a i japunge okronuti. 243.
Poslije ki§e japunge ne troba. 256. ^judina ogr-
nuta crvenim japungetom. M. D. Mili6evi6, jur.
54. Na ledima je imao dugacko japunge, a u
ruci stap. pomeuik. 1, 66.

JAPUZA, /. vidi japaga. u Sibeniku. M. Pavli-
novid.

1. JAR, adj. uprav koji pripada jaru (pro-
jecu, vidi 2. jar), pa po tome vruc u pravom i
M prenesenom smi'du. — Postalo je od 2. jar na-

stavkom i. joS u praslavensko doba, isporedi stslov.
jari., rus. apuii, ces. jary, poj. jary.

a. M opee proletni ili (etni, a osobito o bi^ci
sto se sadi ili sije u projece. — Izmedu rjecnika
u Mikalinu (vidi grab, a, I)), u Stulicevu (,prae-
cox, ad initium veris spectans, serotinus'; jaro
zito ,frumontum aestivum' ; vidi i grab, a, iji), u
Vukovu (jaro zito ,sommer-' ,aestivu8'). Pir jari
,avena sativa'. Gas. 6es. muz. 1852. 2, 57. Jari
grab, cicorchia (Stulli), Latyrus sativus L. B.
Sulek, im. 124. Jaro zito, sto se sije na jar.
M. Pavlinovid. Jari jccam, jara psenica, jaro
proso (rano proso). u Prigorju. F. Hefele. Jari
,aestivus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, iiftsg.
12. — I 0 zcmji gdje sc sije na jar. u Vukovu
rjecniku (jari, n p. zemja, gdje se sije na jar
,der boden wo das sommergetreide gesaet wird'
,sementis trimostris').

b. vruc.

a) u pravom smislu. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Livingston pjodire u jare pustare
afrikanske. M. Pavlinovid, rad. 18.

b) 0 dusevnom stanu, vruc, raspa\en, zestok.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (jari, v. gnevan
s dodatkom daje rijec ruska) i u Danicicevu (jarL
jvehemens'). Gnevomt jaromt odrzimi. Stefan,
sim. pam. saf. 4. Jart i nekrotkb pokaza se.
Domentijan^ 105. Jar, zarak, vruc: ,Ja sam u
sebi covik jar'. M. Pavlinovid. — Za ovo zna-
cene ima i adv. jaro: Sice jaro glagolavsa. Do-
mentijan^ 68.

c. kod imena mjesta. — U Vukovu rjecniku:
Jari Jaseti, mjesto gotovo na vrh Kapele (od
istocne strane).

2. JAR, m. projece. — Rijec je praslavenska,
isporedi rus. apt (sparina), ces. i po}. jar, jaro,
pro{ece. — Misli se da je indoevropska rijec,
srodna s grc. mqu, vrijeme, sahat, lOQog, godina,
i s got. jer, godina, stvnem. jar itd.; a da nije
srodna s grc. euQ, projece, lat. ver.

a. u pravom smislu samo u jednoj recenici u
nase vrijeme. vidi u Vukovu rjecniku: jar ,in der
redensart' : posijao zito na jar ,im gegensatze der
wintersaat' ,sementem feci vernam'.

b. preneseno, vrucina, zestina (u dusevnom
smislu). — U jednoga pisca xviii vijeka (smisao
nije dosta jasan). Moje dijete drago, gdi te od-
vede jar ulaka. J. Kavanin 237a. Nego gruste6
jar pakleni naruci joj. 344i>.

c. vidi 5. jar.

3. JAR, m. vidi ahar. Odvede kona u jarove.
Nar. prip. vuk.^ 198.

4. JAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Niva u Jaru. Sr. nov. 1863. 318.

5. JAR, m. ili f. ? jecam sto se }eti sije. Jar,
sommergerste (Stojanovid), Hordeum distichum
L., v. Jaric. B. Sulek, im. 123.

1. JARA, /. velika vrucina. — Ista je rijec
sto 2. jar (koje vidi). — Bijec je stara, isporedi
stslov. jara, prolece. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu : ,die hitze (vom ofen)' ,calor (fornacis)'. Da-
lece jaru ostustauhu postignuti. Glasnik. 42, 270.
(xv vijek). Redusa cesto prilazi k loncu, prisloni
levu rnku uza celo, te zasloni oci od zestoke jare.
M. D. Mili6evi6, medudnevn. 151. Guste grano
od suncane jare brane. Bos. vila. 1888. 126.

2. JARA, /. u Vukovu rjecniku: kao naslon
gdje stoka zimi stoji ,art stallung' ,stabuli genus'
s dodatkom da se govori u Dalmaciji. — I u
Intri: Jara ,stabuli genus'. D. Nemanic, cak.
kroat. stud, iftsg. 19. — Moze biti postalo od
ahar, isporedi 3. jar.

8. JAEA

464

1. JAEAK, a.

3. JAEA, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka. Jara Bratijakovict, Dec. hris. 50.

JAEA A, /. nejasno wjesno ime prije nasega
vremena, moze hiti da je adj. (vidi 1. jar) i da
stoji kao pridjev vz wjesno ime ienskoga roda.
Jaraa (tako je napisano pored ,Besenova'). S.
Novakovi6, pom. 152.

JAEABI, interj. tur. ja rabym (Hi mozebiti
arap. ja rabbi), ah Gospodine (Boze) moj ! — U
nase vrijeme. ,Jarabi! moze li to biti istina?'
upita hogu. Nar. prip. vrc. 108. ,Jarabi!' ili ,ja-
rabi Boze!' S. Vulovic.

JAEABINI, vidi kod zc}e.

1. JAEAC, jaica, m. caper, musko kozje zivince
odraslo i neuskopjeno (kod kajkavaca i sjever-
nijch cakavaca, kao i kod Slovenaca znaci: ovan).

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padczima, osim nom. sing., i gen. pi. jaraca. —

Va]a da je stara rijec, isporedi stslov. jartct,
novoslov. i bug. jarec; moze hiti da postaje od
1. jar (jer se kozlici i jaganci radaju ili harem
koju u pro]ece). da je praslavenska rijec, mogla
hi se isporcditi s lit. eras, jagne i s lat. aries
(Miklosic isporcduje i grc. tQiov, vuna). — Iz-
medu rjccnika u Vrancicevu (,aries'), u Mikajinu
(jarac, brav ,hircus, caper'), u Belinu (,becco, il
maschio dclla capra' ,caper' 135*; jarac uskopjen
,caprone, ciofe becco castrate' , caper' 172^), u Bje-
lostjencevu (jarac, oven , aries, mas ovium ad
foetum relictus'), u Voltigijinu (,becco, caprone'
,bock'), u Stulicevu (, caper, hircus'), ti Vukovu
(,der bock' ,caper'). Mnil bi da su jarci, brade
da jim zgleda. M. Marulid 82. Ni po krvi od
jarca ali telac. N. Eanina 80a. paul. hebr. U, 12.
Ako vidis (u snu) da imas ovnove ali jarce, toj
prilikuje zalihost, Zborn 134b. S psim, jarcim
i s martinim. J. Kavanin 4.52*. Jarcem bradatim
pribrojen ces biti. A. Kanizli6, kam 226. Jarac
kad se ponapoji. V. Dosen 211^. Neg volovi,
krmci, jarci. 44*. Blatne svine, smradni jarci.
149b. Koze i jarcevi. J. S. Ec)kovi6 190. Ne-
mogude jest krvju bika i jaraca dignuti gribe.
I. Velikanovid, uput. 3, 313. Pod nom sjedi stari
starac, ja m|ah, jarac da je. Nar. pjes. vuk. 1, 347.
Jedan jarac zade po ovcama. 3, 176. Keca, jarce,
dopadnuo muka! 3, 176. Da dor.ese ovna deve-
taka, dobra jarca od sedam godina. 3, 286. Kau-
rima da ko]u jarceve. 5, 501. Zgrcio se kao
prcevit jarac na prtini. (Pripovijeda se da jarac
u jesen vice: ,Sve moje, sve!', a u zimu stane
na prtini pa se krivi ; ,Cekaj !'). Nar. posl. vuk.
88. Vjestice se pretvaraju sinastijem jarcem. S.
^iubisa, prip. 203. Progone ih kano vuci jarce.
Osvetn. 3, 106. — U ovom primjeru va^a da znaci :
ovan. 20 ovac i 4 jarac. Mon. croat. 110. (1472);
a u ovome jagne: Nih vazmenim jarcem siti
s div]om travom. J. Kavanin 453*. — U prene-
senom sinislu znak na nebu u kojemu je sunce
mjeseca decemhra (,capricornus'). Kad je sunce
uSJo u znak nebeskoga jarca. Vuk, dan. 1. kal.

— Takodtr u inenescnom smislu, kao psovka co-
vjeku kojemu je zena nevjerna .curruca', isporedi
didija. — po talijanskom jcziku. — izmedu rjec-
nika u Mikajinu (jarac, komu 2ena sramotu cini
,becco di moglie, cornuto' ,curruca') i u Bjelo-
stjencevu (jarac, kurvin muz ,curruca'). Ter §to
hod, jarce, riti? M. Drzi6 31.

2. JARAC, jarca, ni. jari jecam. — U Vran-
cicevu rjecniku: ,hordeum', i u Bjelostjencevu:
(kajkarski) ]arec, jari jeCmen, jarid, marit, §kande|
,hordeura exasticum'.

8. JAEAC, jarca, m. ime ntjestima. a) mjesto

u Srbiji u okrugu podrinskom. Niva u Jarcu.
Sr. nov. 1869. 218. — b) Jarac bijeli, pusta u
Slavoniji u zupaniji virovitickoj. Eazdijej. 139.

JAEACA, /. splaka. — Vaja da postaje od 2.
jarak, — U nase vrijeme. Kola koja su bila u
jaracu zapala. Bos. vila. 1883. 173. — ] ti Su-
lekovu rjecniku: ,regenpfiitze'.

JAEACENE, n. djelo kojijem se jaraci. — U
Vukovu rjecniku.

JAEACITI, jaracim, impf. pripremati kona za
trku. — Vaja da je piostalo od turske rijeci jarak,
vidi 3. jarak (ovako niisli Miklosic, tiir. elem.
79); B. Popovic (tur. rec. glasu. 59, 103) misli
da je od tur. jarys, hod. — U Vukovu rjecniku:
t j. kona za trku ,das ross zum wottrennen vor-
iiben' .exerceo equum ad cursum'.

1. JARACKI, adj. koji pripada jarcu, jarcima.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,di cap; one' ,capri' 172*), n Voltigijinu (gri-
jeskom jaracki ,di bocco' ,bockflGisch'), u Stuli-
cevu (,di becco, di caprone' ,hircinu3'). Ee6i komu :
Jaracki sinu!' grijoh je. A. Komulovic 20.

2. JAEACKI, adj. koji pripada sela Jarkn. V.
Arsenijevic.

JAEAD, /. coll. kao mnozina od jare. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,hir-
corum turma') i u Vukovu (Junge ziegen' ,capri
et caprae juvenes'). S kozicami koje s jaradi
s-adre. E. Pavid, ogl. 60. Dosao kaluder u ino-
riju da kupi jarad i dvizad. Nar. prip. vrc. 41,
Da cuva jarad. V. Vrcevic, niz. 84. Kad su u
jednom prisoju jarad cuvali. 108. Jes' vidio kad
cobani vuka sastigose stetna kod jaradi? Osvetn.
1, 17. Tko 6e diplit nek jaradi cuva. 2, 129. I
ti, vuco, svoju kozu svuce, dosta si ih sadro sa
jaradi. 4, 25.

JAEADAE, m. covjek koji cuva jarad. u Lici.
V. Arsenijevid. i s drugijem akcentom: jaradar,
jaradara, coban sto cava jarad. J. Bogdanovid.

JAEADAEICA, /. zensko cejade koje cuva
jarad. u Lici. V. Arsenijevid. i s drugijem akcentom :
jaradarica. J. Bogdanovid.

1. JAEAK, jarka, adj. svijetao i vruc. — Rijec
je stara, isporedi rus. apKiii. — Postaje od 2. jar.

— Izmedu rjecnika u Vukovu: jarko sunco ,lichte
(und warme) sonne' ,lucidus sol et calidus' s do-
datkom da je stajaca rijec.

a. adj. osim dva primjera, m svijem ostalijem
stoji kao pridjev uz sunce. a) u naj starijem
primjeru znaci: vruc (u dusevnom smislu). Nemoj
zatiskivati tvojijem neuzdanami i slabostima srca
jarke negove dobrote. M. Eadnid 526*. — b) 0
suncu, vrlo cesto u pjesmama. Jarko sunce tuj
ne obsiva. A. Vitajid, ost. 16. Jarko sunce. J.
Eajid, pouc. 1, 1. Ajde, brate, na suna§ce jarko,
da se jarka sunca nagrejemo. Nar. pjes. vuk.
1, 12. Jarkim suncem obasjala. 1, 147. Kakav
danak brez jarkoga sunca. 1, 253. Jarko sunce,
lepsa sam od tebe. 1, 305. U zem)ici bez jar-
koga sunca. 1, 552. Sinu lice, kao jarko sunce.
1, 584. Ona sija, kako jarko sunce. 2, 272. U
nedeju prije jarka sunca. 2, 315. U nedeju prije
jarkog sunca. 2, 43J. Na celu mu jarko sunce
sija. 2, 455. A jarko ga ogrejalo sunce. 2, 491.
Kao jarko kroz goricu sunce. 2, 518. Koji sjaje
kako jarko sunce. 2, 550. Prije zore i jarkoga
sunca. 3, 72. Kao jarko usred podne aunce. 3, 83.
Sultan-care, naSe jarko sunce! 3, 86. Taman
jarko ogrijalo sunco. 3, 333. Ac kume, moje
jarko sunce! 3, 495. Jarko mi je omrznulo sunce.
3, 520. Kuda jarko smiruje se sunce. 3, 523.

]. JARAK, a.

465

JARAM, a.

Vis' nih jarko pomrSalo sunce. 4, 258. Klifie
vila prije jarkoof sunca. 4, 263. Blago nama,
nase sunco jarko! Pjev. crn. 17a. Rauo poranio
prije nego jarko sunce rani. Osvetn. 2, 38. —
u ova dva primjera moze biti da se haze i o tnje-
secu. Jarkog sunca i meseca. Nar. pjes. vuk. 1, 142.
Jarka sunca i meseca. 1, 145. — c) 0 nebu, kao
svijetao, vedar. Ne bi znaka, krvna znaka pre'o
neba jarka. Osvetn. 2, 177.

b. adv. jfi.rko, zestoko. — U jednom primjeru
nasega vremena. Car se na to jarko rasrdio. Nar.
prip. vuk."^ 237.

2. JAEAK, jarka, m. duga, vece Hi mane (od
prilike jednako) diiboka i Siroka jama, — Po svoj
prilici od tiir. jaryk, vidi i jaruga. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (jarak,
brazda za vodu ,incile, canalis, aquagium, sulci
aquarii, elices'; jarak, nasap ,vallum, propugna-
culum, agger'), u Belinu (,canale o fossa da far
correr F acqua' , canalis' 164^), u BJelostjencevu
(kajkavski jarek ,vallis'. 2, jarek med slogmi,
razgon, gda plug brazdu odmeie, grib}a ,sulcus,
procissio terrae', a negde i brazda se zove. 3. jarek
lirbteni med ple6i ,intorscalpilium'. 4. jarek vo-
deni, prokop , canalis, aquagium', v. graba), «
Jambresicevu (jarek ,vallis'), u Voltigijinu (,solco,
canale, acquidotto' ,wasserleitung, rinne'), u Stu-
Ucevti (,bastione' ,propugnaculum, terreus vel sa-
xeua agger' ; jarek ,alveo, letto del fiume' ,alveus'
s dodatkom da je uzcto iz brevijara), u Vukovu
(1. ,der graben' ,kanal' ,fossa', cf. jalak. 2. selo
u Srijemu).

a. prokop kud tece Hi gdje lezi voda (i o rijeci
u Stulicevu rjecniku). Jarak velik na tom po}i
najde i prejti ga ne more. Aleks. jag. star. 3, 285.
Pjevalac prilikuje coeka pravetna k stablu usa-
denu kod jaraka vodenije. M. Radni6 313a. Voda,
zatiskavSi ti usta od jaraka od kojih je izasla
uzade u visiuu. 426*. Isus kroz utrobu divice
Marije projde kako voda kroz jedan jarak. J. Fi-
lipovid 1, bbVK Pak siromah onim jarkom ide.
M. A. ReJkovi6, sat. G8b. Al' bar lip i drag
spade va jarak. Jacke. 43. Opazi jedan jarak,
projde tamo i napije se. Nar. prip. mikul. 12G.
Taj se jarak napuni vodom. M. D. Mili6evi6, ziv.
srb. 1, 88. Jarak ,zuggraben'. Jur. pol. terminol.
667. — metaforicki. Okusamo se tolike dobrote
u komugod jarku od slatkosti. M. Eadnic 299*.
Bududi mi zlib ili jarak, kroz koji milosti ozgore
proticu. E. Pavic, ogl. 477.

I), brazda (kod orana i sadena). Da se jarci
razliciti tvore, ili dubji ili hodes pli6e, kakvi
zemji probitafini bit 6e, da se sime u zilama pruzi.
J. S. Re|kovi6 21. II' sij jarkom (jarkom, redom
uzduz po koncu oko dvi cipele daleko razmak-
nuvsi struke). 78. — Ovako moze biti znacene i
u ovijem primjerima: Za prteninu dobije svaka
zena i devojka jarak ili vise zemje za konop|e.
u Lici. V. Bogisid, zborn. 103. Za sirote radi
ona koja nihov dio vune i jarak konopala primi.
u Lici. 123. ^etinu jos na poju lezocu dijele
na jarke. u Lici. 341. Granice medu zem|ama
razlicnijeh gospodara jesu : meda, zivica ili plot,
graba, jarak, kamen . . . 432.

e. u prenesenom smislu, nesto sto je slicno pra-
vome jarku, n. p. a) medu plecima u ce]adeta. u
BJelostjencevu rjecniku. — b) bora na lieu. Lica
izorana jarko puni, maze. A. Kanizlid, roz. 31.

(1. u Mika}inu i u Stulicevu rjecniku ima i
znacene: nasap (kod utvrdivana); to je jamacno
pogreska, te ce biti uzcto od znacena: okop.

o. ime mjestima. a) selo u Slavoniji u £upa-
niji srijemskoj. Razdije}. 146. — b) u Hrvatskoj.
aa) kajkavski Jarek, selo u iupaniji zagrebackoj.

IV

89. — bb) Jarek, selo u iupaniji varaMinskoj.
99. — cc) Jarek (Habekov), selo u iupaniji va-
raMinskoj. 101. — dd) Jarek BisaSki, selo u
varazdinskoj iupaniji. 98. — ee) Dolanski Jarak,
selo u zupaniji zagrebackoj. 71.

3. JAiRAK, m. oruzje, tur. jarak. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,arnese da
guorra' .belli instrumentum' 102^) gdje se naj
prije nahodi, u Voltigijinu (,arnese da guerra,
armatura' ,ausrii8tung , waflfen'), u Vukovu (v.
oruzje s dodatkom da se govori u Dalmaciji i
s primjerom iz narodne pjesme : Pod odorom Sti-
purinovida, pod jarakom Dikli6a Janosa, na ko-
nicu Bojadinovida). Da vidite jednoga tlaciti i
pogrdivati jarak kojim je udaran. F. Lastrid,
ned. 214. Pogrduje onoga koji se onim jarakom
sluzio iliti alatom. 214. Nijesam s bradom ja-
rake dijelio. Nar. pjes. bog. 259. PokupiSe durke
i jarako. Nar. pjes. juk. 264. Stade jeka, a ja-
raka zveka. 357. Mali mu Mehmed-aga dode u
cizmama i pod jaracima. Smailag. meh. 25. A
znas dobro i Cengida silna po jaraku i po rusu
brku. Osvetn. 1, 12. Stade zveka toka i jaraka.
2, 123. Na jarake naslonivsi ruke. 5, 21. Po6ne
nositi . . . musko odijelo, kao jarak, zapasnacu . . .
V. Bogisid, zborn. 294. O kamenu jarak objesili.
Bos. Vila. 1890. 246.

JARAKOV161, m. pi. easelak u Srbiji u okrugu
uiickom. ^. V. Stojanovid.

JARAM, jarma, m. jugum, sprava (naj cesce
se misli 0 dugom drvetu sto se mece na vrat,
vidi kod palica) u koju se uprezu volovi (obicno
po dva) kad Sto vuku (plug ili kola). — ispo-
redi igo. — Rijec je praslavenska : muSkoga roda
na jugu, isporedi stslov. jartmi,, novoslov. jarem,
bug. j&T'hm (a i jarmo) ; srednega na sjeveru, ispo-
redi rus. apMO, ces. jafmo, po}. jarzmo. — Ne-
poznata postana (misli se na korijen ar kod grc,
AquQCax'jL], uglaviti, uklopiti). — Izmedu rjecnika
a Vrancicevu (,iugum'), u Mikajinu (jaram vo-
lujski .jugura'; staviti jaram ,imponere jugum';
svrdi jaram s vrata ,dejicere jugum, excutere
jugum'; jaram od robstva ,jugum servile'; jaram
volov, to jest dva vola ,jugum bovum'; jaram
zlocinac ,jugum impiorum'), u Belinu (,giogo'
,jugum' 345a; jaram volova ,un paio di bovi' ,bini
boves' 151a), u BJelostjencevu (kajkavski jarem
volouski .jugum*; jarem volov ,jugum boum'), u
Jambresicevu (jarem ,jugum'), uVoltigijinu{,giogo'
,joch'), u Stulicevu (,jugum'), u Vukovu (,da8 joch'
,jugum'; jaram volova, t. j. dva vola; vuce na
dva jarma, t. j. na cetiri vola).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) u pravom
smislu. Dva vola u jarmu. Stat. poj. ark. 5, 292.
Nit' bjese poznalo govedo u te dni ni jaram ni
ralo. M. Vetranid 1, 7. Kon mu se priklanase
kako junac jarmu. Aleks. jag. star. 3, 229. Ka-
kono se volovi stiskuju i vezu u jarme. M. Div-
kovid, bes. 616^". Pod jaram dobro vik stucit se
ne more s juncidem vo velik u pored da ore.
I. Gundulid 146. Vo pod jaram za me stupi;
meni vrani koni jezde. 245. Buka jaka (Pja-
stava) pod jarmom se jos proslavja, volovom
ga s prva a paka neprijatejim svojim stavja.
427—428. Svak nek uci mlada vola jaram nosit
mal po malo. J. Kavanin 76*. I pod plugom
jaram vuce (vo). V. Dosen 38^. Vo od jarma
kad pocine. 54^. Kad vo stari jaram smede, ni
junac ga nosit nede. 216*. Jeleni volovi, kaloper
jarmovi. Nar. pjes. vuk. 1, 98. I jarmove javo-
rove. 1, 161. Palice mi listale, a jarmovi cva-
tali. 1, 511. Jarmove na tavan dignuti (prodati
ili pogubiti volove). Nar. posl. vuk. 110. Junicu

80

JARAM, a.

466

JARAM," e.

koja nije vukla u jarmu. D. Danici6, 5mojs. 21, 3.
Podrani na orane; pode da uzme ralo i jaram.
S. ]^ubisa, prip. 202. I skoro srno makli hrani-
teje iz jarmova prve. Osvetn. 1, 22. Jarmi su
mu jaci i tezaci. 1, 22. Pa (volovi) ne daju ni
gledati na se, a nekmoli dati jarmu vrate. 2, 65.
Pa se momku volovi predali i pod jarme poko-
rili glave. 2, 65. — i u ovijem je primjerima u
pravom stnislu: Oni jadni (suini) s jarmom na
vratu bijahu ko zivine usilovani potezat ju (ko-
ciju). A. d. Bella, razgov. 25. Jednog:a svog roba
uhvatio u jaram te orao na nemu. Vuk, poslov.
106. tako je od prilike i u ovom primjeru (gdje
moze znaciti i verige): Ban ki od jarma gvozde-
noga koga uzdrzi jos zlamenja, i od duga jo
satren svoga u suzanstvu zlopatjenja. P. Sorko-
cevic 590a. — b) metaforicki, stane u kojeinu je
ko podlosnn kome Hi cemu. aa) u poUlickom
smislu, stane drzava Hi (udi sto su podlozni ne-
kijem ludima Hi drugijem drzavama, isporedi
ropstvo, zulum. Dokla ne podbise pod jaram svu
siju, pokol umorise s proroci Mesiju. M. Marulid
66. Tim jarma nikadar na nemu jos ne bi. H.
Lucie 263. Protivnik stisnu ga pod jaram ze-
lezan. D. Barakovii, jar. 66. Tijem tesko nam
svime, i lele vrh svega pod jarmom fceskime go-
spostva tudega! I. Gundulid 129. Neka trpi jaram
teski, ko ga obiknu vise vrata. 349. (Filip)
jaram stavi naj prije grckoj jur slobodi. 373.
Nu cim jaram nam na vratu nije, slobodu iskafc
nepoznatu opako bih odlucio. 489. Robovat
s^ mnogo puka pod cijijem jarmom teske vlasti.
Gr. Palmotid 1, 161. Ne htje od sluzbe navrd
nima teska jarma ni carine. 2, 162. Strt slo-
bodni grad im zeli i nim jai'am postaviti. P. Ka-
naveli6, iv. 99. Kad ste vas j vi slobodi jaram
stavit odlucili. 273. Buduci po privicnemu darn
Bozjemu svrzen jaram od nemilosti turske. M.
Bijankovic 42. I odmetni vjeri i Bogu pod krut
jaram sva drzahu. J. Kavanin 211*. Jaram ,ti-
rannia, dominio tirannico' ,tyrannis'. A. d. Bella,
rjecn. 732''. Stavilo je Siriju pod jaram. razgov.
17. Jaram teski od suzanstva s sobo svrgli. B.
Zuzeri 226. Pod turskim jarmom zalosno cvile.
A. Kanizli6, kam. vii. Nego je jos drzavo pod
jaram metnuo. 80. Pod jarmom Arapina cvile.
164. Budu6i one crkve pod jarmom Saracena.
267. Pod jarmom Saracena pritisnutim ne bijaso
slobodno do6i. 344. Dalmatini rimskoga zapo-
vidnigtva jaram svrgose. And. Kaci6, razg. 5.
Radi toga poceso i(h) puci zlo glcdati i iskati
sve nacine kako bi ih iztirali i od niova se jarma
oslobodili. 35 — 36. OJ svi banovina slovinski,
kojejece pod tezkim jarmom turskim. 15G. Neka
jim oblaksa jaram kod araca i drugih davana.
kor. 231. Smetnut odavna jaram turski 2udjahu.
Zgode. 4. Ti hrabrenstvo ve6e objavi neg' pod
jaram tvoje vlasti da kra|evstva sva postavi.
P. Sorkocevid 579*. I pod turskim jarmom osta-
nuti. Nar. pjes. vuk. 4, 315. Ne dajto se u jaram
ropstva uhvatiti. Vuk, pavl. gal. 5, 1. Dalma-
cija toliko vrjomena stene pod venecijanskim
jarmom. G. Zelic 434. Sirotina osta pod jarmom.
S. ^iubisa, prip. 17. Brastva podlegla jarmu.
179. Nije traSiti sloge u torn, da so jedan dru-
gomu u jaram podvrgnemo. M. Pavlinovid, razg.
9. Narod koji spasujud Evropu od sramotna
jarma. 100. — bb) u biblickom jeziku, podloznost
zakonu Boijemu. Preklanaju vyju moju podi.
jari>mi. tvoj svetyj. Domentijan* 128. Prije at ju-
boviju jartrnt Hristovt. 152. Uzmite jaram moj
svrlm vas. N. Ranina 230». matth. 11,29, Koji
nosio jaram od svoje mladosti, jere jaram Go-
spodina Boga sladak jest podnesti. Ivan trog.

3». Podlo^i vrat pod jaram Gospodiuov. F. Gla-
vini6, cvit. 352 — 353. Imao bi svak veselo Bozji
na se jaram stavit. A. Vita|i6, ost. 41. Oni jaram
koga si ti ucinio lagana i ugodna. L, Terzid (B.
Pavlovic) 4. Jaram Krstov ko 'e ugodan i lak.
J. Kavanin 385*. Oni (apostoli) pridobise i pod
jaram svetog evandelija podlozise (svit). J. Ba-
novac, razg. 181. Jaram moj, ili ti zakon, ugodan
jest i brime moje lagano. F. Lastri6, ned. 376.
Zasto bo jaram moj sladak jest i brime moje
lagano. I. Velikanovid, uput. 1, 151, Jaram za-
kona Bozjega. 3, 39. Koji buduci odagnali pri-
slatki jaram Bozi, J. Matovic 497. Jaram moj
jest ugodan i brime moje lagano. M. Dobreti6
218. Jer je jaram moj blag. Vuk, mat. 11, 30.

— cc) uopce stane podloznodi (osobito u du-
sevnom smislu) koje je tesko podnositi. Podkla-
dajuci nih vrat jarmu lakomosti. Transit. 40.
Pod jarmom Jubvenim vo|no sprezen stojim. P.
Zoranic 25*. Podbjenih pod igo ili jaram griha.
S. Budinid, sum. 6*. Tko s oholijemi opci, i on
se upregne u isti jaram, to jest ucini se oho. M.
Divkovic, bos. 616^. Primiti od starjesinstva
jaram. B. Kasid, per. 123. Ti ides naprcen tvo-
jijom jarmom. M. Radnid 301*. A pod djavla
teskim jarmom. S. Margitid, ispov. 258. Da ga
pod svoj jaram odnit ne bi smjela. J. Kavanin
158b. Koji trudite pod jarmom kraja paklenoga.
F. Lastrid, svet, 113*. Unidi pod jaram vojacki.
124*. Nede se modi crkva od ovoga jarma oslo-
boditi, koga je sebi nametnula. A. Kanizlid, kam.
334. Nemoj drzati za tezak jaram podloziti se
staresini. M. Zoricic, osm. 121. Neka tezki jaram
nosi (svit), kad laganog' ne podnosi. V. Dosen 2461',
Nego kod nas (poklade) kakono jednu veliku
globu i jaram na vratu ostavise. M. A. Rejkovid,
sat. A6*. A mrko mu Usee osvanulo, kan' da
jarma izbavi se te§ka. Osvetn. 2, 94. — c) jaram
volova, jer se obicno uprezu dva vola pod jedan
jaram, znaci: doa vola, isporedi par. Kupio sam
pet jaram volov. I. Bandulavid 163''. luc. 14, 19.
Job imadise pet stotina jaram volova. J. Fili-
povid 1, 413''. Drugi odgovara da je kupio pet
jarmova volova. F. Lastrid, od' 235. Da s. di-
vice nikako ne mogose maknuti s onog mista
no samo |udi, ma ni mlogi jarmovi volova, koje
uprozase. 382. 500 jarmov volova. test. 19*. 500
jarmova volova. ned. 210. Gdi orase s dvanaest
jarmov volova. svet. 148*. Pet stotina jarama vo-
lova. And. Kacid, kor. 56. Kupio sam pet jaram
volova. J. Matovid xxvii*. Pet jarmova volova.
B. Leakovic, gov. 143. Pet stotina jarmova vo-
lova. D. Dauicid, jov. 1, 3.

b. nekakva vrsta hfcba (vaja da su dva h^epca
sastavlena, isporedi a, c)). — U Belinu rjecniku:
Jaram kruha ,cacchiata, cioe pagnotte tra se
unite' , panes compacti'; dva jarma kruha ,due
cacchiate di pane o pagnotte' ,panum cohaeren-
tium quaternio' 153''.

c. mjerila, terezije (uprav palica na terezijama).

— Na jednom nijestu na kraju xv vijeka ili na
pocetku XVI 0 nebesnom znaku (, libra') u kojem
je sunce mjeseca scptembra. Jartmb, strelr.ct, . . .
Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 119. (1500—1501).

d. nekakca sprava (vaja da je slicna pravome
jarmu) sto se upotreblavala u Srbiji za pedepsane
zenske cejadi. Uz oto sudnice bilo jo jos nekih
zgrada i sprava kao sto su : ,apsana, macke' i
,jaram' ... U ,jarmove' su ukoskavali zene kad
su i nih tukli! ... M. D. Milidevid, op§t. 31.

c. u pisaca naSega vremena preneseno na neke
stvari sto su slicne pravome jarmu ili Sto stoje
po dvoje (par). Jaram, techn. ,joch'; jaram (za
zvon) ,glockenstuhl', tal. ,mozzatura', v. zvoni§te;

JARAM, e.

467

JARCANKA

parni jaram, mecli. ,dampfgatter' ; jaram pile, frc.
,porte-8cie, chassis (de scie)', egl. ,8aw- frame' ,sage-
gatter, sagegestell, sagerabmen', bot. (par), lat.
,jugum' ,paar (blatter)'. B. Sulek, rjefin. znanstv.
naz.

f. Squalus zygaena, ime nekoj rihi, jerje slicna
pravome jarmu. — U Sulekovu rjecniJcu: jhammer-
fisch' 1702.

§•. gora n Bosni. F. Jukid, zemjop. 27. 71.

JARAMAZ, m. elikovac, zlocinac, tur. jaramaz.

— U nase vrijeme. Da po Bosni cora jaramaze.
Nar. pjes. vuk. 4, 366. Dohodahn m' jaramazi
turski. Pjev. crn. 241^. Ako budu )udi, doce-
kademo ih i ugostiti, a ako budu kakvi jaramazi
da mi zla na bozii rade, pokazacemo im put. V.
Vrcevid, niz. 187.

JAEAMAZLUK, m. zloiinstvo, tur. jaramazlyk.

— isporedi jaramaz. — U nase vrijeme- Vasi su
Korjenici silom i jaramazlukom u Boska Joka-
nova kucu dosli. V. Vrcevid, niz. 194.

JAEAMAZOV16, m. prezime. — Postaje od
jaramaz. — U na§e vrijeme. M. D. Milidevic, srb.
455.

1. JARAN, jarna, adj. vidi I. jarak. — Samo
na jednom mjestu xviii vijeka. A da lazu da
b' je tilo jarnom vatrom razladilo. V. Dosen 137i>.

2. JARAN, Jarua, selu Bakosu u Kjujavtcy
isla je meda ,u Jartnt'. Spom. stoj. 9. (1254 —
1264).

3. JARAN, jarana, m. drug, prijatej, pers. jaran,
plur. od jar, prijatej, tur. jaran. — Akc. kaki je
u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing., i voc. jarane, jarani. — Kaze se i 0
zenskom celadetu. — Od xvni vijeka, a izmedu
rjecnika u Vtikovu (,der freund' ,vertraute' ,fami-
liaris', ef. drug, prijatej s primjerima iz narod-
nijeh pjesama: Oj devojko, moj stari jarane! —
U devojke, u jarana moga. — O jarane, bole li
te rane ? Da ne bole, ne b' se rane zvale). Ali
cvili u gori jelince za kosutom svojizim jaranom.
And. Kacic, razg. 311. Zafali se jado! Edem
momce mlado u kavani, jado! medu jaranima.
Nar. pjes. vuk. 1, 262. Pa otide obidi jarana.
Nar. pjes. here. vuk. 18. Sretaju se Jovovi ja-
rani. 47. Litaju ga negovi jarani. 186. Mene
jaran zove u svatove. 129. Ja imadoh jarana
devojku. 187. Ako s' igda meni jaran bio. Nar.
pjes. juk. 530. Devojka je jarana korila. Ma-
gazin. 1867. 84. Nejma para, nejma ni jarana.
Nar. blag. mehm. beg kap. 144.

JARANA,/. wdi jaranica. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. I uz ovo toliko griha ucini da prama
svojoj jarani mozo Jubav ukazati. D. Rapid 447.

JARANDO (Jarandol), Jarandola, m. zaselak
u Srbiji u okrugu cacanskom. Jarando. M. D,
Milidevic, srb. 1185. Jaran dol. K. Jovanovid
171.

JARANICA, /. drugarica, prijatejica. — Po-
staje od 3. jaran. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die vertraute, freundin' , arnica,
socia'). Zivjase u grihu jedan mladid s jednom
necistom divojkom, dogodi se da jedan dan pu§ta
krv iz zile, i prid vecer ode obad jaranicu. J.
Banovac, razg. 150. Na ruke mu dvije jaranice.
Nar. pjes. vuk. 1, 321. Nedu pasa (omastiti) rad
junackog glasa, ni kosu|e radi jaranica. 1, 381.
Da nas stare zaborave majke i devojke nase ja-
ranice. Nar. pjesm. horm. 1, 56. Podaj mi je
jaranici Ani. Bos. vila. 1892. 139.

JARANIK, jaranika, m. vidi 3. jaran. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der

vertraute, freund' ,amicus, socias' s primjerom
iz narodne pjesme: §to ti 2ali§ u Siroku Liku
dal' Turcina kakva jaranika?). Domjan s osam
mucenikov na svijet ta§de ki boj bise, pak ne-
govih jaranikov ki s Aim krunu dohitiSe. J. Ka-
vanin 306*.

JARANIKA, /. u Vukovu rjecniku: vide jara-
nica s primjerom iz narodne pjesme: Te darova
trista jaranika.

JARANITA, m.? Hi f.? ime musko Hi iensko?

— Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 115.

JARANITI, jaranim, impf. milovati se. — Po-
staje od 3. jaran. — U nase vrijeme. Svak iz
svoje, pa demo jaraniti (drugovati). Nar. blag,
mehm. bog kap. 222. Jaraniti s kime, milovati
se: ,Ja imadoh djevojku jarana, s nom jaranih
devet godin dana'. M. Pavlinovid. — S istijem
znacenem ima i refieksivni glagol jaraniti se. u
Vukovu rjedniku: ,liebschaften haben' ,amare', of.
milovati se s dodatkom da se govori u Banatu.

JARANLUK, m. vidi jaranstvo, tur. jaranlyk.
D. Popovic, tur. re6. glasn. 59, 102.

JARANOVIU, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. ix. xxvii.

JARANSTVO, n. drustvo, prijatejstvo. — Po-
staje od 3. jaran. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die gesellschaft, vertraut-
schaft' jsocietas, necessitudo'). Jaranstvo Laza-
revid-Pavla. Bos. vila. 1890. 304.

JARASENOVCI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
rudnickom. Vodnak u Jarasenovcima. Sr. nov.
1867. 315.

JARBOL, m. vidi jarbuo i arbuo. — Kod ca-
kavaca od xvi vijeka. U velikom jarboli. Ko-
rizm. 11^. Uzese 1 cedar za uciniti jarbol. 11^.
Od tretoga jarboli. Nar. prip. mikul. 147. Sveti
Luka (18 listopada) u jarbole lupa (nar. posl.). na
Bradu. A- Ostojid.

JARBOLAC, jarbolca, m. dem. jarbol. — U
nase vrijeme u Istri. I nacini Mikula z jednoga
kusa jarbclac, a z drugoga timunac. Nar. pjes.
istr. 6, 8—9.

JARBOR, m. vidi arbor. — U jednoga pisca
cakavca xvii vijeka. Jarbor puce. M. Gazarovic
39. Trisk udire u zvonike, u jarbore. 67.

JARBUO, jarbula, m. vidi arbuo. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (jarbuo od
drijeva, vidi jambor) gdje se naj prije nahodi, i
u Stulicevu (v. jambor). Jarbuli su od jelve ze-
lene. Nar. pjes. istr. 2, 65.

JARCE, /. pi. (?) selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 64.

JARCA, /. vidi 2. jarak, jaruga. — Samo na
jednom. mjestu xviii vijeka. Mladac malu u jarcu
prionuo prelijat more. J. Kavaiiin 5293'.

JARCAC, jarcca, m. u Stulicevu rjecniku: v.
jarcid. — nepouzdano.

JARCAD, /. coll. kao mnozina od 2. jarSe. —
U Stulicevu rjecniku: v. jarad.

JARCANI, JM. pi. selo u Hrvatskoj u Supaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Razdije|. 117.

JARCANICA, /. miika od jarka (vidi 3. jarak).

— Na jednom mjestu xvii vijeka. Koji blaguju
potisan krusac od jarcanice. M. Divkovid, bos.
316a.

JARCANIN, m. covjek iz sela Jarka. V. Arse-
nijevid. — Plur.: Jarcani.

JARCANKA, /. Xensko fiejade iz sela Jarka.
V. Arsenijevid. — Gen. pi.: Jirfianaka.

JAE(!JAR

468

JAREB

JAECAR, jarcara, m. covjek koji cuva jarce.
u Lici. V. Arsenijevii.

JAECA TEAVA, /. vidi kod jarcji.

1. JAECE, m. u Danicicevu rjecniku: Jartce,
ime mugko: izmedu ludi koje car Stefan pisa
crkvi arhandelovoj u Prizrenu jednom bjese ime
,Jarce' (Glasn. 15, 296 god. 1348?).

2. JAECE, jarceta, n. dem. jarac. — Mjeste
mnoiine ima coll. jarcad. — V Stulicevu rjec-
niku: V. jarac.

1. JAROEN, adj. koji pripada jarcu (vidi 1.
jarac). — Na jednom tnjestu xvi vijeka. Ne po
krvi jarcenoj ali telcenoj. N. Eanina 164*>. paul.
hebr. 9, 12.

2. JAECEN, adj. koji pripada jarici Hi jarcu
(vidi 2, jarac). — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Od kruha rzena ali jarcena. Narucn. 20^.

JAECENICA, /. ime mjestu u Srhiji u okrugu
kneievaikom. Niva u Jarcenici. Sr. nov. 1875.
259.

JAECeNE, n. coll. u Stulicevu rjecniku: vidi
jarad. — nije dosta pouzdano.

JAECE PO^jE, «. vidi kod jarcji.

JAECEV, adj. koji pripada jarcu, jarcima
(vidi 1. jarac). — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (,arietinus'), u Voltigijinu
(,di becco' ,bockfleisch'), ii Vukovu (,des bocks'
,capri'). Ni po krvi jarcevoj ali teletjoj. I. Ban-
dulavii 178b. paul. hebr. 9, 12. Pa mu koza (vu-
kova) ode za jarcevu. Osvetn. 2, 24. — J kod
imena jedne bi^ke. Jarcev roo: (prema atyox^gag,
nem. bockshorn), Trigonella foenum graecum L.
B. Sulek, im. 124. — I kod mjesnoga imena. Jar-
cevo brdo, mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 162.

JARCE VACA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackom. Zemja u Jarcevaci. Sr. nov. 1870. 317.

1. JARCEVINA, /. jarcje meso. — V Stulicevu
rjecniku: jarcevina, meso jarcije ,caro Lircina',
i u Vukovu: ,das bockfleisch' ,caro caprina'.

2. JARCEVINA,/. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Zemja u mestu Jarcevini. Sr. nov.
1861. 778.

JARCI, vidi jarfiji.

1. JAECIC, m. dem. 1. jarac. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u 31ika}inu (jarfiic, jare ,hir-
culus') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,becco
piccolo' .hirculus' 135^), u Stulicevu (,hirculus'),
u Vukovu (dim. v. jarac). ,Prc, Marcu! no bojim
te se, moji jarcici petoroscidi'. Vuk, poslov. 15.

2. JAECIC, m. dem. 2. jarak. — Od xviii vijeka.
Grabicu ili jarci6a. I. Jablanci 181. Vajajarcide
ili grabice iskopati. 202. ,Oto nam se 'edan mali
jarci6 pri kraju, bili bi sve uzorali'. u Lici. J.
Bogdanovid.

JAECIJI, vidi jarcji.

1. JAECINA, /. augm. 1. jarac. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,magnu8 hircus', i u Vukovu: augm.
V. jarac

2. JAECINA, /. mjesno ime (uprav augm. 2.
jarak). Eimski ili Probov prijekop sto ga narod
zove ,Jar6inom'. Eegul. eav. 39.^ Dodosmo na
Jarfeinu, predosmo most. M. P. Sapcanin 1, 80.

JAlECi&TE, n. s cakavskijem oblikom Jarcisde
nahodi se kod mjesnoga imena u spomeniku xvi
vijeka. Na JarSisca po)u. Mon. croat. 272. (1573).
— Ima i u Stulicevu rjecniku: jarfiiste, tor jar-
6iji jhircorum stabulum'.

JAECIStVO, n. u Stulicevu rjecniku (uz jar-
fiiSte). — sa»ma nepouzdano.

1. JAECITI, jarcim, imp/, coire, uprav o jarcu,
ali se kaSe i o drugijem Sivotinama. — Kao Sto
je znacene kod aktivnoga glagola, tako je i kod
rejleksivnoga (bo}e reciprocnoga) sa se. Jarciti,
0 jarcu i o puranu. F. Hefele. Jarciti se, o psima.
F. Kurelac, dom. ziv. 45; i o kokosima. 52. 64.

2. JARCITI, jarcim, impf. dupstijarke. u Pri-
gorju. F. Hefele.

JAE6jI, adj. koji pripada jarcu ili jarcima.
— Nalaze se i oblici jarciji i jirci. — Izmedu
rjecnika u Mikalinu: jarcje (sic), od jarca ,bir-
cinus'; u Belinu (jarciji ,di becco' ,hircinus' 135^),
u Stulicevu (jarciji ,hircinus'; jarcija trava ,pim-
pinella'), u Vukovu (jarcji, n. p. koza ,bock8-'
,hircinus').

a. uopce. Uze krvi jarcije i teledo. Vuk, pavl.
jevr. 9, 19.

b. kod imena bijaka. a) jarcja dinica. JarSa
dinica, Tragium peregrinum Spr. (Alschinger).
B. Sulek, im. 124. — t>) jarcja trava. — u Mi-
kalinu i Belinu rjecniku (vidi kod dinica), i u
Stulicevu. Crnpurin koren, dobiva se od crnpure
male, a kaze se i: jarcija trava, Pimpinella Saxi-
fraga L. D, Popovid, poznav. robe. 229 — 230.
Jarca trava, pimpinella (Stulli, Vujicid, Della-
bella) Poterium sanguisorba L. B. Sulek, im. 124.

c. kod mjesnoga imena. Jarce po}e, selo u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrebaikoj. Eazdijej. 73.

JAECOVINA, f. u Stulicevu rjecniku: jarco-
vina, koza jarcija ,pellis hircina'. — nepouzdano
(uprav bi glasilo jarcevina),

JAECUJAK, m. selo u Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovid 170.

JAEDO (Jardo), Jardola, m. selo u Bosni u
okrugu travnickom. Jardol. Statist, bosn. 174.
Jardo. Schem. bosn. 1864. 83.

JAEDUM, m. tur. jardj^m, pomoc. — U nase
vrijeme u Bosni. Tatar- care, moj po Bogu brate,
budi meni danas u jardumu, svi muludi na me
udarili. Nar. pjesn. horm. 1, 49. Kad ti stane§
graditi dupriju, ja du tebi na jardumu biti. 1, 70.
Nede 1' stici Mujo na malinu, da on tebi budo
od jarduma. 2, 201.

JAEDUNGIJA, m. tur. jardym^y, pomocnik.
Komu je kadija davugija (sudac), nek mu je Bog
jardungija (zastitnik). Nar. blag. mehm. beg
kapet. 1U4.

1. JAEE, jareta, n. dem. jarac, mladi jarac
(moze se kazati i o mladnj kozi). — Kao mno-
zina vrijcdi coll. jarad. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikalinu (kod jardid), u Belinu
(jare utudeno ,caprone cioe becco castrato' , caper'
172*), u Stulicevu (,hoedu8'), u Vukovu (,ein junges
stuck ziegenvieh' ,capella aut caper juvenis'). Ovca
i jare (moze znaciti sto t jagne, vidi kod 1. jarac).
Mon. croat. 110. (1472). 6era jare i magare;
metnu jare na magare, magare mu nogu slomi,
a jare mu vuk izjede. Nar. pjes. vuk. 1, 522.
Kud de guba nego na jare? Nar. posl. vuk. 163.
Od zla duznika i kozu bez jareta (va}a uzoti).
233. Svako magare prvence otkupi jagnetom ili
jaretom. D. Danicid, 2mojs. 13, IB. Pa ga togli,
da krivicu vraci ; al' ne tegli ko se covjek vlaci,
ved ga vuce kano jare viLce. Osvetn. 4, 11. Miran
kao jare. Nar. blag. mehm. beg kap. 406.

2. JAEE, /. pi. mjesno ime. a) u Danicicevu
rjecniku : zaselak selu Gradu po primjeru xiv
vijeka: Zaseltkt Gradu Jare. Mon. serb. 94. (1330).
Dec. hrie. 40. — b) selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 220.

JAEEB, m. vtdt jarobica (ne mogu znati, shvaca
li se jareb kao muski prema Jarebici', ili kao

JAREB

469

1. JAEEBITI 8E

osobita orsta). — -e- stoji mj. negdasnega ^. —
Bijec je praslavenska, isporedi stslov. jar^bt (i
jer^bt), novoslov. jereb, (starorus. opnCKa), (ces.
jefab, zdral), poj. jarzi^b; i lit. erube, jerube,
jeruble (zenskoga roda), {eStarka, let. irbe. —
MikloSic (vergl. graram. I-', 5G i etymol. worterb.
275) misli da je slozeno od ja (rus. o) cim se
slabi znacene i od osnove remhi,, §arovit (ispo-
redi rus. pnouii ltd.), isporedi i rus. phShhki.,
jestarka, i nem. rebhuhn Hi repphubn. — Izmedii
rjecnika u Vran^icevu (,perdix'), m Mika^nu (kod
kuroptva), u Belinu (.pernice, ucoello noto' ,perdix'
556a), u Bjelostjencevu (v. jarebica), u Voltigijinu
(jareb, jarebica, v. jerebica), u Stulicevu (jareb,
ptica ,perdix, mas'), u Vukovu (,die steinhonne'
,perdix saxatilis', cf. skrga s dodatkom da se go-
vori u Spjetu). Da (garbin) puso i da nosi mnoz
jarebih. A. Vita|i6, ist. 246^. Mnoz jarebih prid
iiib pade. 360a. Ko lisice i jarebi. J. Kavanin
344l>. Sigrava se jareb v zraku. Jacke. 225.
Jareb grivof, Perdix graeca. Progr. epal. 1880.
34. — I kao prezime tt nase vrijeme. Boca 10. 40.

JAEEBAC, jar^pca, in. mladi jareb. — U Stu-
licevu rjecniku: ,pullu8 perdicis'. — nije dosta
pouzdano.

1. JAREBICA, /. ovako se zovu dvije razlicite
vrste ptica: Perdix (Caccabis) saxatilis Meyer, i
Perdix (Starna Bp.) cinerea Dress, gdjegdje se ii
istom mjestu obje vrste zovu ovijein imenom; all
uopce, gdje je prva poznata, druga se zove krza
i skvrzuja (vidi S. Brusina, ptice hrv.-srpske.
2, 131. 132). — isporedi jerebica. — Vaja da je
praslavenska rijec (isprva kao zensko ime prema
jareb), isporedi sisZow. jarebica, nowsZoy. jerebica,
bug. jerebicB, ces. jarabice. — U nasemu se je-
ziku jav^a od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (,perdix'), u Belinu (,perDice, uccello
noto' ,perdix' 556*), u Voltigijinu (kod jareb), u
Stulicevu (.perdix'), u Vukovu (vide jerebica).
Jata doletise jarebic brez broja. M. Marulic 257.
Ovcica na prute sarana kako jarebica. M. Ve-
trani6 2, 96. Primijeniti se moze istina k ja-
rebicam. Zborn. 4P. Vrecu jarebica mu prodab.
M. Drzi6 30. U noj (plitici) pritila patka i dvije
jarebice. 262. Slovo o jarebici, kako zivett. —
Jerebica jesti. hitra ptica . . . Physiol, nov. star.
11, 199. Kapun pecen svijetla lica i Juvena ja-
rebica, ko naj Ijepsi segaj mjesta zet nami su i
nevjesta. I. Gundulic 172. Zaziva pticar jare-
bicu. M. Eadni6 215^. Koji fata jarebice. 232^.
Jarebica ukrade jaja tuda i leze i' i izvede ptiie.
263*. Jarebica ne vidi sama sebo. 301^. More
se prilikovati istina ptiiem od jarebice. P. Po-
silovii, cvijet. 128. Jarebica je izgub}ena, kad
nije vru6a izjedena. (D). Poslov. danic. Moze se
prilikovati istina pti6em od jarebice. K. Maga-
rovid 67. Golubove, jarebice. V. Dosen 15 1^.
Kuvaj jarebice. J. Vladmirovid 39. KraJ prija
bi prostio, da budemo pobile sve jarebice. N.
Paliku6a 35. Izbina meni podudna vede nego
pite, stufadi, jarebice i druge izbine krajeve. 69.
A jarebice u rudinice. Nar. pjes. vuk. 1, 318.
Dvije tice jarebice. 1, 524. Oni dizu tice jare-
bice, napusdaju sive sokolove, te fataju tice ja-
rebice. 2, 47. Uk i§e se ka' i jarebice. Ogled,
sr. 11. Dolede ui jato jarebicah. P. Petrovid, gor.
vijen. 8. Jarebica, Perdix cinerea, Briss. J.
Pancid, ptice u srb. 55. Prosta jarebica ,Perdix
cinerea' ,das gemeine rebhuhn oder feldhuhn'. J.
Ettinger 174. Jarebica, Perdix cinerea. Slovinac.
1880. 31b. Jarebica, Starna cinerea. Progr. spal.
1880. 84. Caccabis saxatilis (Meyer), Jarebica
grivna; Tetrao rufiis Scop.; Perdix saxatilis

Meyer ; Caccabis saxatilis Di-ess. S. Brusina,
ptice hrv.-srp. 131a. Caccabis petrosa (Gm.), Ja-
rebica krsna ; Tetrao petrosus Gra. ; Caccabis pe-
ti'osa G., Dress. 131^. Pojska jarebica, vidi skvr-
Xuja. 132a, — I ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv.
31. i kozi. 38.

2. JAREBICA, /. mjesno ime. — Po postanu
bice isto 5to 1. jarebica.

a. ime nekakom mjestu prije nasega vremena.
Jarebica. Spom. stoj. 189.

b. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu cu-
prijskom. Zomja u Jarebici. Sr. nov. 1873. 1007.

— b) u okrugu kragujevackom (isporedi Jare-
bice, b)). Zem|a u Jarebici. Sr. nov. 1873. 495.

JAREBICE, /. pi. ime mjestima u Srbiji (ispo-
redi 2. jarebica). a) selo u okrugu podrinskom.
K. Jovanovid ,136. — b) mjesto u okrugu kra-
gujevackom, Niva u Jarebicama. Sr. nov. 1872.
546.

JAREBICaN, jarebicna, adj. vidi jarebicji. —
U Stulicevu rjecniku: ,perdicum'. — nije dosta
pouzdano.

JAREBI6ICA, /. dem. jarebica, — Od xv vijeka
(u primjerima se ka^e od mila £enskom celadetu),
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. jarebac). Moja
jarebicice ! M. Drzid 133. Ako je tebi drago,
Petrunelice, moja jarebicice! 273.

JAREBICJI, adj. koji pripada jarebicama. —
U Vukovu rjecniku: vide jerebicji. — / kod imena
bi]ke. Jarebicje sime vede, litospermo maggiore
(Durante), Lithospermum purpureo-coeruleum L.
B. Sulek, im. 124.

JAREBICKI, adj. koji pripada selu Jarebicama.
Jarebicka (opstina). K. Jovanovid 136. — Amo
ide i ovo mjesno ime : Jarebicko poj.e u Srbiji u
okrugu podrinskom. Zemja u Poju Jarebickom.
Sr. nov. 1861. 702.

JAREBICNAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Vinograd u mestu Jarebicnaku.
Sr. nov. 1874. 121.

JAREBIC, m. prezime. — xvi vijeka. Juraj
Jarebid. Mon. croat. 191. (1508).

JAREBINA, /. vidi oskoruSa. — Po svoj pri-
lici nije narodna rijec, vidi jarzebina. Jarebina,
slov. jerebika, jerebikovc, rebika (Oxycoccus), rus.
p5i6HHa, paoHKa, paoiiiK'B, paoHHHHicB, xpa6iiHa,
opo6HHa, ces. jefab, jefabina, jefAbek, fevab, fera-
bina, po|. jarz£j;b, jarzebina, luz. jerebina, ^here-
bina, Sorbus Aucuparia L. (Linde). B. Sulek,
im 124.

JAREBINO SJEME, vidi kod jarebine sjeme.

1. JAREBINAK, m. mjesto gdje se hrane jare-
bice. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,locus alendis
perdicibus'.

2. JAREBINAK, jm. ime bijci. Jarebinak, miglio
del sole (Kuzmid, Auselmo da Canali), Litho-
spermum offic. L. B. Sulek, im. 124.

JAREBINE SJEME, n. ime bijci. Jarebine
sjeme, Jarebino sime, lithospermo (Durante),
grano maggiore (Pizzelli, Anselmo da Canali),
Lithospermum purpureo-coerulescens L. B. Sulek,
im. 124.

JAREBINI, adj. vidi jarebicji. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(uz jarebican). Za svaki ni zubi meso jarebine.
D. Barakovid, vil. 155.

1. JAREBITI SE, jarebim se, impf. Jutiti se.

— U Stulicevu rjeiniku: ,rabio paulatim exar-
descere'. — isporedi 2. jar, all nije dosta pouz-
dana rijec.

2. JAEEBITI SE

470

JAEICEV

2. JAEEBITI SE, jarebim se, pf. o kokosima
i uopce o pticama kad gube prvo perje i oblace
se u ono §to 6e im ostati za 2ivota. G. Marti6.

— Postaje od jareb.

JAEECCE, n. vidi jare. F. Kurelac, dom. ziv. 37.

JAEECAK, m. jareca mjeHna. — U nase vri-
jeme u Lid. J. Bogdanovid.

JAEECi, adj. koji pripada jaretu, jaradi. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. jarciji) i u Vukovu (,bocks-' ,liaedi'). Jarecim
kozicama oblozi. D. Danicic, Itaojs. 27, 16. Krv
jaredu pijem. psal. 50, 13.

JAEENCE, jar^nceta, n. u Vukovu rjecniku:
vide jaresce.

JAEi^NICA, /. vuna s jagneta. — V Vukovu
rjecniku: ,die lammerwoUe' ,lana agnina', cf. ja-
rina s primjerom iz narodne pjesme: Ufaticu
jagnicicu, prosudu joj jarenicu.

JAEENIKA, /. u narodnoj zagoneci. Uz stu-
bicu niz stubicu kost, tita, jarenika, puna kita
remena (odgonetjaj : grozd). Nar. zag. nov. xvii.

JAEENE, n. vidi jarad. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Stulicevu. Sto de meni mu-
nena Bunevka, koja nije nista naucila neg tirati
po draci jarene? (Nar. pjes. prim.) F. Kurelac,
dom. ziv. 14.

V

JAEEPOAC, jarepcca, m. u Stulicevu rjecniku :
jarebcac ttz jarebac. — nepouzdano.

JAEEPCIC, m. samo u Stulicevu rjecniku: ja-
rebcid uz jarebac.

JAEESCE, jiresceta, n. dem, jare. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. jarcid)
i u Vukovu (dim. v. jare). Zaklavsi Manue ja-
resce. E. Pavid, ogl. 197. Da ne bude od koga
jaresce ukrala. 364. Gdi si mi bilo, jaresce moje ?
Nar. pjes. srem. 71.

JAEETINA, /. a) jarece meso ; b) jareca koza.

— U Stulicevu rjecniku: v, jarcovina, i u Vu-
kovu: 1. ifleisch von jungen ziegen' ,caro haedi'.
2. ,das ziegenfell' ,pellis haedi'.

JAEETNAK, m. mijeh od jareta. M. Pavli-
novid.

JAEEVAC, Jarevca, m. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu biogradskom. Niva u Jarevcu. Sr.
nov. 1873. 559. — b) u okrugu vajevskom. Zemja
u Jarevcu. Sr. nov. 1872. 842.

JAEEVINA, /. samo u Stulicevu rjecniku: v.
jarcevina.

JAEGAN, m. vidi argan. Jargan, vital (,krah-
nen'). Zbornik zak. 2, 692. Jargan, stup na ladi
na koji se sidro vira. u Posavini. F. Hefele.

JAEGOVAN, m. u Vukovu rjecniku: vide jor-
govan s dodatkom da se govori u Barani.

JAEGOVO, ». selo u Hrvatskoj u zupaniji
modruSko-rijedkoj. Eazdije}. 47.

JAEGUSA,^ /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Jargu§i. Sr. nov. 1875. 595.

JAEHA, /. (?) ime zensko (?). — Prije nasega
vremena. Jartha. S. Novakovic, pom. 115.

JAEHIBISKUP, m. vidi arhibiskup. — xv vi-
jeka. Gospodina Lovrinca Venerije jarhibiskupa.
Mon. Croat. 61. (1437). Na jarhibiskupi. §. Bu-
dinid, ispr. 131.

1. JAEICA, /. mlada koza §to jos nije bila
skozna. — Madi postana isporedi 1. jare, 1. jarac
ltd. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,capra annicula') i u Vukovu (,eine junge
aiege' ,capella'). I takoje jarice do godista more
86 prodavati po cinu od kozla mladoskopca. Stat.

poj. ark. 5, 294. Podaj vuku varice, da ne ko}e
jarice. Nar. pjes. vuk. 1, 502. Jarica i jaricica.
F. Kurelac, dom. ziv. 37.

2. JAEICA, /. kokos od jedne godine. — ispo-
redi 1. jarica. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (jarica, kokos jednoga leta
,gallina annicula') gdje se naj prije nahodi, u
Voltigijinu (.gallina d' un anno' ,hiihnchen von
einem jahre'). Jarica i jaricica (koja jos ne
snesla). F. Kurelac, dom. ziv. 52. Jarica ,gal-
lina annicula'. D. Nemanid, cak. kroat. stud,
iftsg. 34.

3. JAEICA, /. psenica sto se sije u projece,
vidi 2. jar. — Akc. se mijena u gen. pi. jarica.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(t. j. senica ,sommerweizen' ,triticum aestivum').
Litnom zitu govore ,jarica'. J. S. Ee^kovid 40.
Jarici dubri se na dva sloga. 40. Za jaricom
od litne ces razi sijat. 117. Po jarici, koja si-
lovita jest, kudnica sa srpom se hita. 210. Ko
za bijelu jaricu senicu. Osvetn. 2, 65. Svi se
vasi izenili momci, a jarica rodila vi sena. 2, 161.
Izmedu jarice i ozimice senice ta je razlika, sto
se jarica seje u prolece, pa te iste godine po-
zane, a ozimica se seje u jesen, pa tek druge
godine zane. D. Popovic, poznav. rob. 336. Ja-
rica, rus. apnua, po|. jarczyca (Secale cer.), jarka
(Triticum aestivum), ces. jar ina, Asperula arvensis
L. (Durante). B. Sulek, im. 124.

JAEICE, /. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 106.

1. JAEIC, m. unutrna vatra (u prenesenom
smislu, n. p. od lubavi). — isporedi 2. jar. — V
Vukovu rjecniku: ,die liebesgluth' ,aestus pec-
toris' s dodatkom da se govori u primorju.

2. JAEIC, m. vidi 2. jarid. Jaric, Sedum sexan-
gulare L. J. Pancic, flor. okol. beogr. 137.

1. JAEICICA, /. dem. 1. jarica. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (dim. v. jarica). i u F. Ku-
relac, dom. ziv, 37.

2. JAEICICA, /. dem. 2. jarica. F. Kurelac
(vidi kod 2. jarica). Jaricica ,gallina annicula'.
D. Nemanid, cak. kroat, stud, iftsg. 50.

JAEICISTA, n. pi. ime selu. — Prije nasega
vremena. Jaricista (selo). S. Novakovid, pom. 152.

1. JAEIC, m. vidi jare. — Upotreblava se go-
tovo samo plur. jarici, kao mnozina j)rema jare.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(jaridi, vide jarad), Kozu s dvim jaridi. M. Ka-
tancid 41. Veka stoji koza za jaridi, a jarida
dreka za kozama. Nar. pjes. vuk. 4, 187. U to
dode dijete s jaridima doma. Nar. prip, vrc. 41.
Prinijecu ti teoce s jaridima, D, Danicid, psal,
66, 15.

2, JAEIC, jarida, m, i?ne nekijem bijkama (zitu
i povrcu). — isporedi 2. jaric. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,cicerchia, legume noto' ,cicer-
cula' 192''; ,scandella, specie di biada' ,hordeum
exasticum' 648>'), u Voltigijinu (.cicerchia, scan-

- della, legume' ,zis6rerbsen'), u Stulicevu (grab
jari ,cicercula'). Jarid, 1. Sedum acre L. (Mar-
kovid, Pandid). 2. cicerchia (Dellabella), Lathyrus
sativus L, (Visiani, Stulli, Vujidic), 3. Hordeum
distichum L. (Vodopic), v. Jar, Jarik. B. Sulek,
im. 124.

JAEICAN, jaridna, adj- koji pripada jaricu
(vidi 2. jaric). — U Stulicevu rjecniku: ,cicer-
culae'. — nepouzdano.

JAEICEV, adj. u Stulicevu rjecniku: uz ja-
riSan. — nepouzdano.

jaei(!;evica

471

JABMAKI

JAKI^EVICA, /. hleb od jarica (vidi 2. jaric).

— Samo u Stuliccvu rjecniku: ,panis ex cicer-
cula'.

JARIDA, /. ime zensko. — U Vukovu rjecniku:
jfrauenname' ,nomen fetninao'.
JARUr, adj. ti Stuliccvu rjecniku: v. jarciji.

— nepouzdano.

JARIK, jarika, m. iito, povrce, Ian §to se sije
u projeee. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (iarik, grah jari ,cicercula, arietinum')
gdje se naj prije naliodi, i u Vukovu (n. p. jocam,
Ian jSommer-' ,aestivus')- Vari koinorac i ostupan
jarik. J. Vladmirovi6 45. Jarik (jecam), scan-
della (Skurla), Hordeum distichum L. B. Sulek,
im. 124.

JARIN, adj. u Stulicevu rjecniku: v. jarciji.

— nepouzdano.

1. JARINA, /. a) vuna jagneca; b) vuna kozja;
c) kozja koza. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu Gpili hircini, lana hircina' s do-
datlcom da je rijec ruska), u Vukovu (vuna od
jaganaca ,wolle von lammorn' ,lana agnina', cf.
jarenica), u Danicicevu : ,pellis caprina' (kao da
je to). Da se daje kaluderomt kapanit po dve
jarine. Giasnik. 15, 307. (1348?). I planinke vunu
ocesjale, i naprele jarine djevojke. Osvetn, 2, 29.

2. JARINA, f.pro]etno i (etna voce. — D Vu-
kovu rjecniku : ,die sommerfrucht' ,fruges aestivae,
vernae'.

3. JARINA, /. planina u Bosni. T. Kovacevi6,
bosn. 43.

JARINICA, /. jamacno stamparskom grijeskom
mj. jarenica u narodnoj pjesmi nasega vremcna
(vidi kod jarenica). Ufaticiu jagnicicu, prosucu
joj jarinicu. Nar. pjes. vuk. 1, 435.

JARINE, n. selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
K. Jovanovic 132. — Pomine se od xiv vijeka,
vidi u Daniiicevu rjecniku: selo na Ibru koje
je kra| Stefan Decanski dao Hilandaru : ,Jarine'.
(Mon. Serb. 86 god. 1327). ima i sada u sadasnoj
Srbiji.

1. JARISte, n. u Stulicevu rjecniku: v. jar-
ciste. — nepouzdano.

2. JARISTE, w. va]a da je zemja gdje se sije
na jar, isporedi 1. jar, a na kraju. — V pjesmi
crnogorskoj na§ega vremena. Odonle po'se na ja-
rista. Pjev. crn. 175*. i u Sulekovu rjecniku:
,8ommerflur'.

JARITI, jarim, impf. raspajivati (vatru, ze-
ravu mijesanem). — Badi postana vidi 2. jar.

— Eijec je praslavenska, isporedi stslov. jariti,
ce§. jariti (u oba jezika u prenesenom smislu:
jutiti).

1. aktivno. — Primjeri su samo iz nasega vre-
mena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. gneviti
s dodatkom da je rijec ruska).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem, u pravom
smislu. Na to ban i ne slusa, vatru jari pobojma,
Nar. pjes. marj. 177. Nasred po|a loncic vari;
nit' mu ko jari ni podjaruje (odgonetjaj : vrelo).
Nar. zag. nov. 24. Jariti zeravu, mijesa'ti, raspa-
jivati. M. Pavlinovid. ,Nista drugo i ne radim
van vavije u pec jarim'. J. Bogdanovic.

b. ugrijevati (tabane kod trcana). Turci kone
zegu a tabane jare, donijet glase kapetanu.
Osvetn. 4, 34.

c. raspajivati, u dusevnom smislu. Nije da mu
zauzbije maha, vece da ga jari za bojega. Osvetn.
2, 96. Pjesma pjeva mrske dogadaje, ne da time
na zle misli jari. 4, 1. Jer je Ruse Dunaj pre-
plivao, na Zimnici gdje zimovat ne6e, no 6e jarit

Bulgariju ravnu. 5, 104. Sto su vrsne izmamifc
dinare, da u narod taste nade jare. 6, 65.

d. voda jari, juri. M. Pavlinovid.

Z. pasivno, vidi 1, c. Ta zeja jo jarona mi§}u
bez 2ivota. M. Pavlinovid, razl. spis. 198.

3. sa se. — Izmedu rjecnika ti Vukovu (,in
Litze kommen' .effervesco' s primjerom iz na-
rodne pjesme: Knigu cita, pa se jarom jari) i
u Danicicevu (,irasci').

a. refleksivno Hi pasivno, u pravom smislu,
raspajivati se. Plamen je sve unaokol oblizao i
pocelo se jariti. M. Pavlinovid, rad. 23. Sve se
jari §to je za goriva. Osvetn. 3, 90.

b. u prenesenom smislu, jutiti se. Pobedi 2e
i jezyky mnogy jare§tiht se i gredu§tiihb na
oti.6i>stvo jego. Okaz. pam. §af. 53. (1453). Na
togo judi jarestago se. Giasnik. 11, 58. A tko
je taj }uti zmaj Sto se tako jari? J. Raji6, boj. 7.

e. 0 kobili, coitum appetere, vidi pasti se. F.
Kurelac, dom. ziv. 9.

(I. 0 kozi, vidi koziti se. F. Kurelac, dom.
ziv. 37.

1. JARKA, /. vidi 1. jaka. — U Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

2. JARKA, /. prijesan hjeb. — U nase vrijeme
u Bosni. Pristoji mu ko piletu jarka (prijesan
leb). Bos. Vila. 1888. 174.

3. JARKA (jarka), /. kukuruz sto se jeti sije.
— U nase vrijeme u Istri. Jarka ,Zea mais aestiva
ad pabulum seminata'. D. Nemani6, cak. kroat.
stud. iftg. 22. Jarka. 25.

JARKANE, n. djelo kojijem se jarka. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

JARKATI, jarkam, impf. desto jariti (vidi ja-
riti, 1, a). — U nase vrijeme u Lici. ,Bome eto
vavije jarkam, ali su drva sirova, pa nede da
goi'e'. J. Bogdanovic.

JARKI, m. pi. ime dvjema selima u Hrvatskoj
u varazdinskoj iupaniji. Razdijej. 99. 103.

JARKO, m. ime musko. — U spomeniku xiv
vijeka. Jarfcko. Dec. hris. 17. 32. 37. 85.

JAR-KOPRIVA, /. vidi kopriva. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Satri u prah suhe jar-koprive.
Z. Orfelin, podrum. 275. Jar-kopriva, urtica minor
(Orfelin), Urtica urens L. B. Sulek, im. 124.

JARKOVAO, Jark6vca, m. ime mjestima.

a. selo u Banatu. V. Arsenijevid.

b. presedao u Srbiji u okrugu kneSevaikom.
M. D. Milicevic, srb. 826.

JARKOVACKI, adj. koji pripada selu Jar-
kovcu. V. Arsenijevic.

JARKOVCI, m. pi. pusta u Slavoniji u zupa-
niji srijemskoj. Razdije}. 147. — S ovakovyem
se imenom pomine mjesto prije nasega vremena.
Jartkovtci. S. Novakovid, pom. 152.

JARKOVCANIN, m. covjek iz sela Jarkovca.
V. Arsenijevid.

JARk6vcaNKA, /. zensko cejade iz Jarkovca.
V. Arsenijevid.

JARMAC, m. u Vukovu rjecniku: uz jarmak.

JARMAK, m, vidi jaram (prema cemu vaja
da je deminutiv). — U jednoga pisca xvii vijeka.
Jarmak je moj ugodan i bremecce moje lagahno.
M. Divkovid, bes. 138*. — U naSe vrijeme s oso-
bitijem znacenem (na kolima) u Vukovic rjedniku :
,die wage (am wagen)' ,worau die Sdrepcanici
(ortscheit, schwengel, osterr. drittel)', cf. preko-
rude.

JARMAKI, m. pi. mjesto u Bosni. F. Juki6,
zem}op. 60. 71.

JARMAN

472

JAROST, b.

JARMAN, jarmna, adj. koji pripada jarmu.

— Radi naj starijega primjera vidi jaram, o. —
Od XIV Hi XV vijeJca, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. jarmiv) i u Danicicevu (jartrntnt, na
mjestu nerazgovijetnu : ,rodi se otrokb vb ctstehb
jartmnyhi.'. S. jahrb. bd. 53. anz. bl. 116) ovo je
isti primjer: Rodi se otroki, vt CBstehL jart-
mnyhi.. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 125. Ka-
matnici za priuze vlace jarmne vole. Osvetn.
4, 9.

JARMAST, adj. u Stulicevu rjedniku : jarmast,

koiii jarmasti ,multijuge8 equi'. — nepouzdano.

JARMAV, adj. u Stulicevu rjedniku: v. jarmast.

— nepouzdano.

i. JARMEN, adj. vidi jarman. — U naSe vri-
jeme u Istri. Pojala je nevestica sedam voli jar-
menib. Nar. pjes. iatr. 3, 10.

2. JARMEN, m. ime nekijem bijkama. Jarmen,
poj. jerzmianka, jarzmanka, ces. jarmanka (As-
trantia), 1. Polygonum hydropiper L. (Podravina) ;
2. Matricaria chamomilla L. (Praunsperger, Sa-
bjar) ; 3. Anthemis cotula L. (Vukasovic) ; 4. An-
themis arvensis L. (Sulek) ; 5. Pulicaria vulg.
Grtn. (Vajavac). B. Sulek, im. 124,

8. JARMEN, m. ime musko. — Prije naSega
vremena. Jartment. S. Novakovid, pom. 115.

JARMENICA, /. u Vukovu rjedniku: ono drvo
sto u ladara stoji preko prsiju kad vuku ladu
(kao u vola jaram) ,art joch' ,jugum' s dodatkom
da se govori u Srijemu.

JARMENICE, /. pi. livada u Zaovinama (u
Srbiji u okrugu uiickom). \. V. Stojanovic.

1. JARMENKA, /. guzva za jaram. u Prigorju.
F. Hefele.

2. JARMENKA, /. ime iensko , isporedi Ar-
menka. — Od prije naSega vremena, i u Vukovu
rjecniku : ,frauenname' ,nomea feminae*. Jart-
mentka. S. Novakovid, pom. 115.

JARMENOVaCki, adj. koji pripada selu Jar-
menovcima. Jarmenovacka (opstina). K. Jova-
novii 144.

JARMENOVCI, Jarmenovaca, m. pi. selo u
Srbiji u okrugu rudnickom. K. Jovanovid 144.

JARMENACA, f. ona dona letva na jarmu Sto
stoji volovima ispod vrata. M. Ruzicic. — Vidi
i 2. jagodnaca (u pisaca nasega vremena). Jar-
menafia, zool, lat. ,os zygomaticum' ,jochbein'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JARMEI^TAK, m. svrdao za probijane jarma.

— U Vukovu rjecniku: t. j. svrdao ,der joch-
bobrer' ,terebra jugo perforando'.

JARMICA, /. casula, planeta, naj gorne odijelo
u katoliikoga sveStenika kad cati misu. — Ja-
macno postaje od jaram. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjeinika u Belinu (,pianeta, veste sacer-
dotale nota' jvestis sacerdotalis' 5601^) gdje se naj
prije nahodi, i u Stulicevu (,pianeta' ,vesti8 nota
apud eacerdotes catholicos'). Primi na dar jednu
lijepu i bijelu jarmicu, aliti planitu. D. Bagi6
236. U redeiiu misnika ovako metne biskup sva-
komu jarmicu (planetu iliti kasulu) misnicku. I.
Velikanovii, uput. 3, 185. Prikoramenica, to jest
stola, jarmica iliti planeta. 3, 304. Jarmica, to
jest kasula, planeta ili paramenta. 3, 365. Jar-
mica oliti paramenta. M. Dobretid 395.

JARMIC, m. dem. jaram (vidi jaram, b). —
Samo u Belinu rjecniku: jarmid kruba ,cacchia-
tella, panettini uniti' ,pa3tilli cohaerentes' loS**.

JARMINA, /. selo u Slavoniji u zupaniji sri-
jemskoj. RazdijeJ. 150.

JARMITE^AN, jarmite|na, adj. u Stulicevu
rjecniku: jugalis'. — nepouzdano.

JARMITI, jarmim, impf. ujarmlivati. — U
jednoga pisca na§ega vremena, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. ujarmiti). — Aktivno i pasivno.
A.V Jasona vila priucila, ko de bake jarmit ne-
jarm|ene. Osvetn. 2, 65.

JARMIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. jarmi-
tejan. — nepouzdano.

JARMULIN, m. vrsta kajsije, tal. armellino.
Jarmulin, euvrst kajsije (Vajavac). B. Sulek, im.
124.

JARNEVIC, m. preztme. — xvi vijeka. Jurja
Jarnevida. Mon. croat. 244. (1544).

JARNEV16-SELO, n. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrtbackoj. Razdije}. 75.

JARNIK, m. jari jecam. — U nase vrijeme.
Bijelim mlijekom i jecmom jarnikora. Nar. pjes.
juk. 273.

JARNUTI, jarnem, pf. jariti, jarkati. — U
na§e vrijeme u Lici. ,U toj pedi slabo gori, nude
malo jarni'. J. Bogdanovic.

JAROGLAV, adj. iskrivjen (0 dasci). — U nase
vrijeme u Lici. ,Pak daske postals na suncu jaro-
glave (iskrivjene)'. u Lici. F. Hefele.

JAROHLIN DO, m. ime mjestu. — Prije na-
Sega vremena. Jaroblini. do. Spom. stoj. 189.

JAROJE, m. ime musko. — isporedi Jaroslav.
— U spomeniku xiv vijeka. Dec. hris. 75.

JAROJEVIU, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Jarojevidt. S. Novakovid, pom. 152.

JAROMJER, m. sprava kojom se mjeri velika
toplina, vrucina, za koju nije dosta obicni toplo-
mjer (termometar). — Nacineno u nase vrijeme.
Jaromjer, pbys. ,pyrometer', tal. ,pirometro', frc.
,pyrometre', egl. ,pyrometer'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JAROSAV, m. vidi Jaroslav. — U Danicicevu
rjecniku (kod Jaroslavt) : ,Makarije jeromonahL
poreklomt Jarosavb' u Milesevu 1639. (Gilf. bos.
312).

JAROSLAV, m. ime musko. — isporedi Ja-
rosav. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
JaroslavT., ce§. Jaroslav, poj. Jaroslaw. — U na-
Semu se jeziku javja do xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Daniiicevu (Jaroslavt^. Jaroslavt ah d§-
tiju. Mon. sorb. 61. (1293—1302). Jaroslavt Uvra-
ticevidb. 96. (1330). Jaroslavt Hlapovidt. Glasnik.
15, 297. (1348?). Jaroslavt Vladovidt. 299.

JAROST, jdrosti, /. osobina onoga koji je jar
(vidi 1. jar), pa po tome vrucina, i naj ceUe u
prenesenom smislu: gnev. — Po svoj prilici rijec
je praslavenska, isporedi stslov. jarostt i rus.
HpocTb (u oba jezika : gnev), i ceS. jarost ,frisch-
hoit, jugendlicho starke' (Jungmann). — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. gnev s dodatkom da je
uzeto iz misala), u Vukovu (vide gnev s do-
datkom da se po naj viSe. govori u vojvodstvu
po varoSima), u Danicicevu (jarostt ,ira').

a. U pravom smislu, velika vrucina. — Samo
na jednom mjestu xvi vijeka. Od vrudoeti i ja-
rosti ogna negasivoga. Zborn. 162a.

b. naj ceSce, tt prenesenom, dusevnom smislu,
gnev, jutina, srditost. Nyna imatt preloziti jarostt
iht na krotostt. Stefan, sim. pam. Saf 28. Pr§-
stati ott jarosti bujstva svojego. Domentijan'^
109. Ni jarostiju tvojeju oblici mene. Mon. serb.
215. (1399). Dar sakriven ugasuje jarosti (Bogu).
Korizm. 10*. Ne jarostiju tvojeju oblici me. 17*.
Zubi zvirov posju na 6e s jarostiju. 25*. Na-

1

JAROST, b.

473

JARULIOA

plneni sut vsi jarosti. 47''. Pride v toliku srditost
i jaroat. 49'>. Odvrati jarost tvoju od nas. M.
Alberti 48. Sudac, pun jarosti, u6iiii o^ajn velik
naloziti. F. Glavinii, cvit. 49^. Tada cesar pun
jarosti rece joj glavu odsici. 386''. I nesvijeanim
jaroatima nega stiakaju, nega sile. J. Kavanin
12'^ Odvratil se josi od gniva jarosti tvoje. I.
Kraji6 13. Odvrati jarost tvoju od nas. 14. Mu-
hamed u jarosti protrkuje ada. J. Raji6, boj. 8.
Nemoj me karati u gnevu avojem, niti me na-
kaziti u jarosti svojoj. D. Danicic, paal. 38, 1.
c. u ovijem primjcrima jednnga pisca xvi vijeka
moze biti da je znadene kao kod h, ali inolebiti
i drugo: dusevna razdrazenost nopce, zanesenost.
Eretici zverovskom jarostiju tlaojahu ikonije. S.
Budiuic, sum. 33''. Revnost i jarost muza ne
prostit. 176". Ostra (ric) gasi jarost. ispr. 95.

JAROST AN, jarosna, adj. gnevan, lutit. — vidi
jarost, b. — Od xvii vijeka, a izinedu rjecnika
u Stulicevu (v. gnevan s dodatkom da je rijec
ruska).

a. adj. Sudac jarostan kruto zapovida. F. Gla-
vinio, cvit. 390b.

b. adv. jarosno. — U Stulicevu rjeiniku: ja-
rostno, V. gnevno.

JAROSTIV, adj. vidi jarostan. — U Stulicevu
rjecniku: ,furibundus' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.

JAROSKOPAC, jaroskopca, m. u Stulicevu rjec-
niku: V. utucenak. — nepouzdano.

JAROVICI, «;. pi. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 20. 46.

JAROVINA, /. samo u Stulicevu rjeiniku: v.
jarcovina.

JARSENOVO, n. selo u Srbiji u okrugu niSkom.
M. D. Miliievid, kra^. srb. 120.

JARSKI, adj. samo u Stulicevu rjecniku : v.
jarciji.

JARSKODAHAN, jarskodahna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: ,hircum redolens'. — sasnia ne-
pouzdano.

JARSKODAHAV, adj. u Stulicevu rjecniku:
uz jarskodaban. — sasma nepouzdano.

JARS A, /. vrsta kruske. Jarsa, Ursula-birn
(Sab}ar). B. Sulek, im. 124.

JARUCISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemja JaruciSte. Sr. nov. 1873. 387.

JARUGA, /. vidi 2. jarak, a. — Fostane nije
dosta jasno; ako je srodna rijed s 2. jarak, tad
je po svoj prilici primjena iz turskoga jezika;
ali se tome donekle protivi, sto se nalazi i u
ruskome (apyra) i u pojskome jeziku (jaruga).
moze biti, i ako je jarak primjeno u novije doba
iz turskoga jezika (istina ima i rus. HpoK'B i ce§.
jarek), da je jaruga jos u staro doba prim]ena
od kakva turskoga pletnena, dok jos slavenski je-
zici nijesu ovako bili podijejeni (korijen bi bio
u tur. jarmak, cijepati). — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (jaruga, lokva, bara ,palu3, stagnum,
lacuna, acqua reses'), u Bjelostjencevii (,fo3sa pro-
funda, hians'), u Jambresicevu (,elix'), u Volti-
gijinu (grijeskom jarunga ,fos8a profonda' ,ein
tiefor graben'), u Stulicevu (,fo8sa profunda'), u
Vukovu (1. ,die bergriese' ,alveus de monte de-
currens'. 2. vide jaz s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj).

a. u pravom smislu. Dojde na jedan potok aliti
jarugu. S. Margitid, isp. 114. Jamo i jaruge
8 tilesi napunise. A. Kanizlid, kam. 823. Pade
u jarugu okologradnu. M. Pavisic 30. Ugleda
jednoga gdi se uvalio u jednu jarugu. M. Zo-

ricid, zrc. 14. Veliki sluga Boiiji Petar Domi-
trovid, biskup zagrebski, branedi i pripovidajudi
zakon Boziji, bi od zlodiAaca utopjen u jednu
jarugu. And. Kacid, razg. 15. Ovi prvinci ne-
sridni tako izgiboSe, da se od niovih tilesa na-
puni§e jaruge carigradsko. 152. Baci gau jednu
jarugu. N. Palikuca 41. Po naspu des prokopat
jarugu. J. S. Rejkovid 124.

b. metaforicki. Tra2ili su mutne i smrdjive ja-
ruge nasladena tileanib. A. Kanizlid, uzr. 13.

c. ime mjestima u Srbiji.

a) bez pridjeva. aa) u okrugu kragujevackom.
Vodnak u Jarugi. Sr. nov. 1870. 509. — bb) u
okrugu smederevskom. Vodnak u Jarugi. 1870.
719. — cc) voda i mjesto u okrugu ^va^evskom.
Zem}a do vode Jaruge. 1868. 43. Niva u Ja-
ruzi. 1861. 239.

h) s pridjevima. aa) Babina Jaruga, u okrugu
smederevskom. Niva u Babinoj Jaruzi. Sr. nov.
1875. 31. — bb) Drelova Jaruga, u okrugu kra-
gujevackom. Sr. nov. 1869. 262. — cc) Duboka
Jaruga, it okrugu smederevskom. Livada u Du-
bokoj Jarugi. 1875. 35. -- eld) Dugacka Jaruga,
u okrugu biogradskom. Niva u Dugackoj Jaruzi.
1875. 879. — ee) Kladovita Jaruga, u okrugu
va]evskom. Niva zvana u Kladovitoj Jaruzi. 1875.
1335. — ^ff) Kojina Jaruga, u okrugu smede-
revskom. Niva u Kojinoj Jarugi. 1875. 47. — gg)
Lipova Jaruga, u okrugu kragujevackom. Livada
u Lipovoj Jaruzi. 1875. 72. — fih) Nodina Ja-
ruga, u okrugu kragujevackom. Niva u Nedinoj
Jaruzi. 1875. 1039. — ii) Slacinska Jaruga, u
okrugu biogradskom. Orada u Slacinskoj Jarugi.
1869. 328. — , kk) Toneva Jaruga, u okrugu ja-
godinskom. Niva u Tonevoj Jarugi. 1875. 373.

— II) Vinina Jaruga, u okrugu va^evskom. Niva
Vinina Jaruga. 1870. 759.

JARUGE, /. pi. ime mjestima.

a. selo u Slavoniji u iupaniji srijemskoj. Raz-
dije}. 154.

b. mjesta u Srbiji. a) u okrugu kragujevackom.
Niva u Jarugama. Sr. nov. 1866. 372. — b) u
okrugu podrinskom. 1872. 928.

c. Dicine^ Jaruge, mjesto u Srbiji u okrugu 6u-
prijskom. Niva u Dicine Jaruge. Sr. nov. 1875.
285.

1. JARUH, m. mladi zee. — isporedi 1. jar. —
U zapadnoj Srbiji. Jaruh, tako ovdje zovu mlade
zecide (div)e) do bozida. M. T. Ibrovac m Uzicu.

2. JARUH (jaruh), jiruha (jariiha), m. jagne.

— isporedi 1. jar i jare. — U nase vrijeme u
Istri. Jaruh i jarusica (po Istriji). F. Kurelac,
dom. ziv. 31. Jariih ,agnus vernus'. D. Nemanic,
cak. kroat. stud. 36. Jaruh ,agnus sero natus,
aries anniculus', gen. jaruha. 46.

JA-RUHKA, /. vidi 1. jarusica. Jariihka ,agna
sero nata'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 41.

JARULA, /. lijeha (a 7noie biti i sanduk) u
kojoj je posadeno cvijece. — Romanska je rijec
od istoga postana kao i aria (koje vidi). — ispo-
redi i jerula. — TJ pisaca cakavaca xvii vijeka,
a i u nase vrijeme u nekijem zapadnijem kra-
jevima, n. p. ti Sibeniku, na otoku Krku (radi
svega ovoga vidi sto pise J. Aranza u Archiv fixr
slav. philol. 14, 77 — 78). Jarula uresena cvitjem
od sest vikof svita. D. Barakovid, jar. 1. Tu ja-
rulu ku trudedi sagradih. 4. Reka se kriposti
ne samo vile te, dal' josde vridnosti jarule ka
cvate. 372. Jarulom nam danom cvatel. I. Ton-
kovid u D. Barakovid, vil. 369.

JARULICA, /. dem. jarula. — U jednoga pisca
cakavca xviii vijeka. Razabrane jarulice cvatu
cvijedem u posmijehu. J. Kavaiiin 482».

JARUMA

474

1. JASAN

JAE.UMA, /. na jednom mjestu xvm vijeka
ima jarume sto po svoj prilici treba citati jame
(kniga je i^una stamparskijeh pogresaka). Lisice
jarume imaju i ptice gnijezda. S. Kosa 104''.

JAE,UN, m. ime mjestitna.

a. u Danicicevu rjecniku: Jarunt, selo koje je
car Lazar prilozio Bavanici: ,Jariini>', bilo je
nogdje izmedu Morave i Kujacine. Mon. serb.
196. (1381).

b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrehaikoj.
Eazdije). 90.

JARUSA, /. ime ovci. Kukiijanovo.

JAEUSAK, m. mlad zee. S. Novakovic. —
isporedi 1. jaruh

V

JARUSEVAC, Jarusevca, vt. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu vafevskom. Sr. no v. 1872. 666.

1. JARUSICA, /. iensko jagne. — isporedi 2.
jaruh. — U nase vrijeme u Istri. F. Kurelac,
dom. ziv. 31. Jarusica ,agna sero uata'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, iftsg. 61.

2. JARUSICA, /. djevojce od 7 do 12 Hi 13
godina. S. Novakovic. — Bice ista rijee sto 1.
jarusica.

3. JARUSICA, /. ime dvjema selima u Srbiji
u okrugu kragujevackom. Jarusica gorna i dona.
K. Jovanovic 120.

JARUSICKI, adj. koji pripada selu Jarusici.
Jarusicka (opstina). K. Jovanovic 120.

JARUSJE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
gnbackoj. Razdije|. 81.

JARUSKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom.
ziv. 82.

JARUSkE, /. pi. selo ?< Bosni u okrugu Done
Tuele. Statist, bosn. 126.

JARUZANI, m. pi. dva sela u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 74. 76.

JARUZICA, /. dem. jaruga. — U na§e vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu.

a. uopce. Ovo se moze videti pri jaruzicama,
koje sad postaju. Glasnik. 43, 326.

b. kao ime mjestima u Srbiji. a) malo mjesto
u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 162. — b)
Kod lijepa mjesta Kragujevca u malenu selu Ja-
ruzici. Nar. pjes. vuk. 4, 528.

JARUZINA, /. augm. jaruga. — U nase vri-
jeme. Ali se boja da se ne uvalim u kakvu ja-
ruzinu. G. Zelic 35.

JARZEBICAN, jarzebicna, adj. u Stulicevu
rjecniku: v. oskorusan. — sasma nepouzdano.

JARZEBINA, /. u Mikalinu rjecniku: jarze-
bina, oskoruSa, stablo ,sorbu3', i u Stulicevu (koji
je jamacno uzeo iz Mikalina) : v. oskorusa. —
Mijec je sasma nepouzdana: va}a da je Mika(a
(ne znam zasto i kako) prepisao po]sku rijec ja-
rzebina. Linde (stownik jez. polskiogo) kod ove
rijeci navodi i bosn. (t. j. bosanski) jarebina,
oskuruscja; ali posto su sve rijeci, koje on kao
bosanske pi§e, uzete iz Mikalina rjecnika, to je
jamacno on ponacinio rijec jarzebina prema na-
semu jeziku, izostavivsi z ; te se po tome svemu
maze tvrditi da jarebina (koje vidi) nije narodna
rijec.

JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (jas, svjetlost
,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se naj prije
nahodi, u Bjelostjencevu (v. jasnost), u Volti-
gijinu (jas, jasnost ,splendore, cbiarezza' ,glanz'),
U Stulicevu (,splondor, nitor, fulgor, lux, lumen').
~ U VoUigijinu i n Stulicevu rjecniku izrijekom
je kazano da jc muskoga roda, a u prva dva

nije rod zabijezen; u primjerima (koji su svi iz
jednoga pisca xvm vijeka) zenskoga je roda
svagdje osim u naj zadnemu. Vladane negovo ne
imase onu jas i izvisonost koja pridobiteje slijedi.
D. E. Bogdanid 32. Izvede ga (grad Babilon)
na toliku jas i izvrsenost. 40. Tyrus jos ne ima
onu jas i onu izvisenost. 72. Staro vladano i
prosastu jas svoju povratiti. 90. Glas velicine
i jasi Kresusa prosu se po svemu svijetu. 129.

— Kada Dejoces grad Ekbatanu bijase na veci
jas podignuo. 58.

JASA, m.(?) ime musko(?), po svoj prilici hyp.
Jasaf. — Frije nasega vremena. S. Novakovid,
pom, 115.

JASAF, m. (biblicko) ime musko kaludersko.

— Prije nasega vremena. Jasaft (jeromonah). S.
Novakovic, pom. 115.

JASAK, jaska (i jasaka, vidi primjer iz Nar.
pjes. bog.), m. zabrana (kad oblast sto javnom
naredbom zabrani), arap. jassaq, tur. jasak. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (uci-
niti jasak, staviti globu ,edico, sancire edicto,
edicere edictum, irrogare multam' kod iiciniti a
napose nema), u Vukovu (jasak, gen. jaska ,das
verbot' ,interdictum', cf. zabrana), u Danicicevu
(jasaki, turski ,interdictum'). Od ove rabote du-
brovackoj soli steta budu6i zalujufct, za toj za-
povedamB vamB> jasakt da ucinite, sto se u
Novomt cini soo, kadb se podtpunu proda, po-
sadb§e, odt druge strane soli donesavtse da ne
prodaju. Mon. serb. 529. (1483). Koga vezir pita
za jasak govoreci : ,Na Dubrovnik jeli tvrd jasak
i cinen?' Starine. 11, 116. (1678). To se cudo
i do cara culo, da s' ne boji careva jasaka. Nar.
pjes. bog. 246. Car Suleman jasak ucinio da s' ne
pije uz ramazan vino. Nar. pjes. vuk. 2, 429.

JASAKCIJA, m. vidi kavaz, tur. jasakcy. —
U Vukovu rjecniku: ,der tiirkische geloitsmann'
, comes et defensor'. Jasakciju vode u Turskoj
vladike i veliki trgovci.

J.4SA.KCIJIN, adj. koji pripada jasakciji. —
V Vukovu rjecniku: ,des geleitsmanns' ,comitis'.

JASALAC, m. u Stulicevu rjecniku: jasalac, ja-
salca uz jasalce. — nepouzdano.

JASALCA, JASALCE, vidi jasaoce.

JASAMIN, m. vidi cemin. — Od latinskoga
oblika. Hi moze biti od mletacke rijeci u dalma-
tinskom govoru: jelsomin. — U nase vrijeme u
Dalmaciji. Jasamin, cemin, Jasminum officinale
L. 2. J. grandiflorum L. 3. J. humile L. Cas.
ces. muz. 1852. 2, 51. Jasamin, Jasminum offi-
cinale L. (Lambl). B. Sulek, im. 124.

1. JASAN, jasna, adj. clarus, svijetao, sjajan
(razlikuje se po nesto od ove dvije rijeci: prvo,
sto je znacene po nesto slabije, te istice da se
ono 0 cemu se govori po sve dobro vidi a da ne
vrijeda vid velikom svjetlosti, ipak vidi 1, a, a)
hh) ; drugo, sto se od vida cesce prenosi i na
druga tjelesna Hi dusevna osjecana). — Drugo
a u nominalnom nom. sing. m. stoji mj. negda-
snega h. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
jastn'B, rus. acHuii, ces. jasnj', 2-'^/- j^sny. — 0
postanu se ne zna, isporeduje se lit. aiszkus,
iszkus. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ca-
norus'), u Mikalinu (jasni, svitli .nitidus, ful-
gidus, fulgens, micans, lucidus, nitens'), u Belinu
(jasni ,lucido, lucento' , lucidus' 445*; ,luminoso'
,luminosus' 446*; ,risplendente, rilucente' , nitens'
626a), u Bjelostjencevu (kajkaoski jasen ,serenus'.
2. jsonorus', v. glasen), u VoUigijinu (jasf;n , se-
rene, lustro, chiaro' ,glanzend'; jasni ,lucido, ri-
splendente' ,glanz6nd'; jasan ,3plendido, brillante

1. JASAN

475

1. JASAN, 1, a, c).

jglanzend'), it Stulicevu (jsplendidus, nitidus, co-
ruscus, lucidus, splendeus'; jasniji ,splondidior'),
u Vukovii: jhell' ,liquidus (de voce)'; u Dnniii-
cevu (jastnt ,clarus').

I. ad). — Komp.: jasniji (vidi I. Gundulid 02
i u Stulicevu rjecniku). — U jednoija pisca Du-
hrovcanina iina i oblilc jastan mj. jasan (S. Rosa
lOOi" dva puta, 148'^), jainacno (ako nije stam-
parskom griJe§kom) s toga sto je pisac pomijcsan
ovu rijec s onima (kao izvrstan — izvrsan itd.)
u kojima t po postanu treba da bude u onom
oblikii a u ostalijem ispada izmedii s i n.

II. u pravom smislu.

a) 0 cemu Sto je po sebi svijetlo, kao sto sii
osobito nebeska tjelesa (medu ova mecem i mjesec,
vidi ee), jer jamacno nas narod kad govori o
,sjajno77i mjesecu' misli o nemu kao da je po scbi
svijetao, vidi i ii)), nebo, ncbeski pojavi itd. pa
i sama svjetlost uopce i ogan i svijeca. aa) o
suncu. Na tisu6e, na oblake crna jata izletjese,
ter jasnomu suncu zrake usred podne potamnjese.
I. Gundulid 481. Jasnom suncu. J. Kavanin
206*. Jasnom suncu i mjesecu. 288*. Jasno
sunce. 496a'. Sunce bo je jasno svima. 528*. Ko
jasno sunce. V. M. Gu6etic 172. Ti da b' jasno
sunce bio. V. Dosen 38^. Jasno sunce na visini
pute cini. 230''. Prijo danka i jasnoga sunca.
Nar. pjes. vuk. 2, 537. Otkuda se jasno sunce
rada. 3, 521. — arno pripada i ovo : Svijetli
kraj od dana jasnijem kolom istok zlati. I. Dordic,
uzd. 40. — bb) 0 zori. Odkuda izide ova jasna
zora. M. Maruli6 44. Nu jur zvijezde blijede
ostaju, bijelom rukom jasna zora od kora)a vrata
otvora. I. Gundulii 27. O Dubravko, sej Du-
brave jasna zoro, svijetli uresu. 130. Za slije-
diti tvu Ijepotu, tvu Ijepotu, za kom cvili nebo,
zemja, voda i more, i smrt ista, ka dan bili skrati
tvoje jasne zore. 267. Kud s^i tako prije dana
s jasnom zorom podranila? G. PalmofcicS 2, 8.
Bje§e sunce jasnu zoru zatjeralo na dalece. P.
Kanavelii, iv. 68. Pospijesi so jasna zora. 610.
Joste ni u dalek jasna zora vedro lice rumenase.
dubrovn. 6. Jasna ^ora bio dan vraca. B. Bet-
tera 5. Gdje istjece jasna ^ora. I. Dordic, salt.
238. Zabijeli jasna ^ora. N. Marci 37. Jasna zora,
zrak suncani iza nodnijeh slijedi tmina. P. Sor-
kocevid 579*. Sinu zora iza gore jasna. Osvetn.
3, 116. A kad zora opucila jasna. 7, 23. — amo
bi mogli pripadati i ovi primjeri: Dokli opeta
na istocna vrata bijela jasnijem stupom zora iseta
sva rumena. I. Gundulic 423. Bijela zora otva-
rase suncu istocnom jasna vrata. P. Kanavelic,
iv. 90. Nova zora hrlo izseta svijetla u jasnom
rumenilu. J. Kavanin 495^. — cc) 0 istoku sunca,
0 istocnoj strani. Cvjeta cvijece po svo kraje,
jasni s' istok cvijetjem resi. I. Gundulic 133. Put
zapada tris mrkloga, tris na istok jasni pazira.
G. Palmotic 1, 50. Narodi istoka jasnoga. 2, 479.
Mrkli zapad, istok jasni. I. Dordid, salt. 4. Car
je sunce koje izhodi iz istocne jasne strane. P.
Sorkocevid 585*. — dd) o danu. Tu ih jasan
danak ostavio. Pjev. crn. 43*. — ee) 0 mjesecu
(vidi sto je sprijeda kazano). Zac mjesecu tom
jasnomu sunce svitlos svoju dava. D. Raiiina
53*. Na ne stitu zvijer je ona, proc mjesecu
jasnom s nebi ka se klana svim priklona. I.
Gundulic 344. Da ga pase jasni mjesec preko
pola. J. Kavanin 284i>. Dje mi bjese na nebu
jasan mjesec potamnio. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 20. Da mu svitlost vide kano jasne misecine.
V. Dosen 124^. Sanak snila ungarska kra}ica,
sanak snila, u sanku vidila, da je jasni misec
pomrcao. And. Kaci6, razg. 167*. Dal'je sunce,
dal' je jasan mesec? Nit' je sunce, nit' je jasan

mesec. Nar. pjes. vuk. 1, 13. U nedrima jasnoga
mjeseca. 1, 16. Ona kune jasnoga meseca. 1, 163.
Ispod grla jasna mjesecina. 1, 365. Jasnom mi-
secinom. Nar. pjos. istr. 2, 156. — //) o zvijezdi.
Prijasna danice, odkri slavno lice. P. Zoranid
22*. Po nebesijeh eto goru jasne zvijezde svijete
uiilo. I. Gundulid 20. Ah jaoh! ako vi zudite
u gorjenju slikovati jasne zvijezde, koje sjati po
nobo-sijeh sved vidite, zvijezde od zemje lijepe i
drage. 21. Medu viSi'iim tuj na nebi zvijezde
ke su naj jasnije. 62. Sve naj Ijepse gube ime
prid uresom ne uresa, jak prid suncem istocnimo
jasne zvijezde od nebesa. 3S0. Svijem jasnijem
zvijezdami. G. PaImoti6 2, 479. Lasno je ve-
drijoh sred nebesa jasne zvijezde ugledati. 2, 501.
I od jasnijeh zvijezda kolo. A. Vita)i6, ost. 6.
Kako da su plami ogiieni, al' kao jasno da su
zvizde. 8. Ko danice jasne Ijepos. J. Kavanin
345*. Vidim tu zvijezd jasnih cudo. 472*. Ceta
jasnijeh od zvijezda. I. Dordi6, uzd 135. Ko-
liko se sviti jasnih zvizda na nebesih. A. Ka-
nizli6, utoc. 470. Danica je jasna zvizda. V.
Dosen 133''. Al' zvizdeno jasno jato na nebesim.
133''. Iz nedara dvije jasne zv'jezde. Nar. pjes.
vuk. 1, 365. Zdravo, kraju od Madedonije, jasna
zvezdo na Macedoniji! 2, 181. — amo moze pri-
padati ,i ovaj primjer: Sja jasna lica druga da-
nica. G. Palmotic 2, 467. — ffff) o nebu, vedrini.
(Bog) ucini nebo jasno. I. Dordic, salt. 485. Kome
jasno nebo sluzi? V. Dosen 4*. — Na jasni ve-
drini po svu noc no6evah. D. Barakovic, vil. 331.
Sunce ko u zapadu sijevas jasne srjed vedrine.
J. Kavanin 130''. — amo mogii pripadati i ovi
primjeri u kojima se govori o nebu, raju : Stupja,
kipja jasnijeh zida razkosnoga svi su vida. J.
Kavanin 479''. Nebesni jasni dvori. V. Dosen
4''. — hh) 0 muni. Jasna muna ka zablene. J.
Kavanin 42''. — H) o oblaku (vidi sto je kazano
sprijeda o mjesecu). Oblak jastan obujmi Jezusa.
S. Eosa 100''. — kh) o zraci, zraku. Objavi, da-
nice, jasni zrak objavi, cuj tihe vjetrice u ovoj
dubravi. I. Gundulid 125. Jakno zlatna dva
oblaka, u ke upira sunce od lita, sjaju puni jas-
nijeh zraka. 445. No6na ptica suncanoga svi-
jetla lica ne podnosi jasne zrake. G. Palmoti6

1, 134. Ne moz' podnijet pozdrak jasan. J. Ka-
vanin 529''. Sve negove jasne zdrake. V. M.
Gucetid 6. Da pokazes jasnu zraku. V. Dosen
3U''. — II) 0 svjetlosti uopce. Jasnu svitlost prema
meni kako uz ogled zdrak sunceni. I. IvaniSevic
197. Svjetlost jasnu i suncanu. J. Kavanin 429*.
Vidi da je jasnom svitlostju obastrt. A. Kanizlid,
uzr. 203. Jasna svitlos vas toran prosviti. Nadod.
31. }s.o]\(h) jasna kaze svitlost. V. Dosen 222*.
Nego jasna svitlost sine. 255''. — • nitn) o ognu.
Bjese ona jedan grumen ogna jasna. S. Eosa 36*.

— nn) 0 svijeci. I ubave one jasne svece. Nar.
pjes. vuk. 2, 97. Uzegose vei'ier jasnu svecu.

2, 325. Vece prati one jasne svijece. Nar. pjes.
stojad. 1, 2. — metaforicki. Hvarkovide kojih
joster jasne svide pi'osvijetaju u Trogiru. J. Ka-
vanin 119^5.

b) 0 ce(adetu, o duhu, o Bogu, pa i o lieu,
glavi itd. ]3vije djevice pune uresa, jasne zdrakom
od mudrosti. J. Kavanin 210*. Koga bjezed jasno
lice Stjepan. 247*. Suncan 6e obraz, jasna glava
bit. 561*. Priuzet Benedik tom jasnom prikazni.
I. Dordic, ben. 128. Oni duhovi jasni. S. Rosa
2*. Obraz mu se ucini jastan ko sunce. 100^.

— amo pripada i ovo: Na devet su redi jasnijeh
sveti du.si razdijejeni. J. Kavanin 497''.

c) 0 cemu sto ne pusta bas iz sebe svjetlost
nego odsijeva Hi pusta kroza se sijetlost (tudu,
ne svoju), n. p. aa) zlato, srebro i druge kovine

1. JASAN, 1, a, c).

476

1. JASAN, 1, f.

sto odsijevaju svjetlost. Taji zlato jasno. I. T.
Mrnavic, ist. 182. Zuk i svjetlost, kojom siva
jasna zlata ruda ziva. J. Kavanin 42''. Kad za
ovo jasno zlato laz podmice tamno blato. V.
Dosen IBS*'. — amo moze pripadati i ovo: Jasnom
dikom zlato uresi prame mojo. I. Dordid, uzd.
6. — Jasno srebro, snijeg s planine, kon bilo6e
mile i drage bojnijeh diklic tamne ostaju. I.
Gundulic 405. — i ono sto je nacineno od zlata,
n. p. kruna (vrlo cesto). Ovo li su krune jasne
8 kojim resis prame mojo? I. Gundulid 46. Pak
i vise jasne krune kabauina ostre vune. J. Ka-
vanin B88a. Postavi jasuu, svijetlu krunu na
glavu. V. M. Gruceti6 127. Od nega su krune
jasne. A. Kanizlic, roz. 17. i metoforicki. Glava
im je naresena jasnom krunom od dobica. J,
Kavanin 516*. Jasnu krunu tolikima krajestvi
nakidenu i sjajudu izgubise. A. Kanizli6, kam.
VII. Ne sumni, jasna kruno, od istino. 417. Jasna
kruno krajevska. D. Eapic 326. ogr(aj. Jasni
ogrjaj od zlata se suha skova. I. Gunduli6 459.

— amo pripada i ovo: Kaciga im s glave odleti
s jasnom tvrdom od obraza. I. Gundulic 346. —
bb) 0 dragom kamenu, jantaru ltd. (kao o tje-
lesima kod kojijeh ujedno svjetlost odsijeva i kroza
nih prolazi; ako se ovo zadne istjece, znacene je
kao kod bistar). Jasni dijamant. A. Kanizlid,
utoc. 259. — A zanose svojim svidenjem jasni
smiraldi i zafiri. J. Kavanin 483'^. — Koraj, ambre
i agate nih svijetle se jasnimi traci. 483b. — U
nacin jasne ambre razbistro so. B. Zuzeri 332.

— cc) 0 mramoru. Sud ucinen od mramora jasna.
S. Rosa 130a. — (III) o cemii sto je svijetlo
s toga sto je nacineno od cega sto pripada pod
aa)—cc), alt nije izrijekom kazano sto je. Paze
otare suhe od zlata i trpeze jasne i lijepe. G.
Palmotic 3, 23*. U pozlatnoj vrh vrat ploci
jasna slova laskataju. J. Kavanin 480». Drzi u
ruci jasnu casu. V. M. Gucetid 13. Jasnijem
hajinami odjeven. S. Rosa 117*. — ee) a oku i
0 vodi, znacene moze biti: svijetao Hi bistar. Ze-
nice ne jasne. D. Barakovic, vil. 28. Nit' zu-
bore potocidi jasni. Osvetn. 4, 57. — ff) u jednom
primjeru o grani (uprav o liscu Hi o plodu?).
L»ub pod zlatimi plodi sved ugibje sa sve strane
svijem zelene jasno grane. I. Gundulic 78,

b. 0 vidu, It pravom smislu, ali je razUcito
nego kod a, jer je u aktivnom smislu: koji dobro
(jasno) vidi. Ki upazi glavu sijedu Ivanovu vidom
jasnijem. J. Kavanin 324^.

c. kao svijetao, sjajan, u prenesenom smislu
znaci: glasovit, dicnn, castan. a) o celadetu
(cesto 0 vladaocu, gdjegdje o Bogu). Vrijedan
vijenca jasna kraja franackoga. J. Kavanin 120*.
Asan, musar vrli, pasajasan. 133''. Rosan, arhi-
djakon crkve jasni. Ii2a. Da izhode jos od jasnih
kra)a Scita. 147^. Kazu dukle sveta Marka i
teftere Karla jasna. 147*. Jasne }udi i gospodu.
188a. Jasnih Judi, gospoj, srida. 20 la. Jasan
dikom i vedrinom (duid). 207''. Velik gospar
jasan. 229*. On ostavSi samovlasni kra| bogati,
mogud, jasni. 245''. Krjepkih zena, papa jasnih.
25U''. Od avojih jasnih kraJa. 26 1^. S istim
vijencem jasna cara. 888*'. Marija da bi istasna
i u dobroti svakoj jasna. 519''. Kad pride Sudac
jasni. 556''. Jor rdavog kazud manu, vrsni, jasni
8 tim postanu. V. Dosen 126''. Dali^ jasni sebi
sine, a na tamnom leze traine. 128a. Covik, koji
pravo dini, jasan stoji na visini. 133*. Rede:
jJasni gospodine!' 212a. Jasni princip zvan Euge-
nijo cesarovu vojsku JGst vodio. Nadod. 63. Oni
^eni kraji bise. 123. O Eleono a jasna gospojo!
i). Rapid 193. Uslijed osobitih dozvola na§ih
jasnih djedova. Zbornik zak. 2, 910. — b) o rodu,

kojenu, obiteli, kuci itd. Od jasnoga kolina Arsa-
cida. A. Kanizlid, kam. 251. Da svi bise jasna
roda. V. Dosen 163''. Od ovoga jasnoga ple-
mena. And. Kacid, razg. 162a. Slidi kratko
zabilizene od jasne i prisvitle obitili i kude
kneza Reje Omudevida. 180. — amo pripada i
ovaj primjer: Epidavra bijola grada svijetli rode,
jasni iztoce. J. Kavanin 200''. — c) 0 krajii,
gradu, stanu. bto su sada, kamo li au velicanstva
jasnijeh kraja? J. Kavanin 485''. Sred jasnoga
tvoga stana. I. Dordid, uzd. 126. Tako jasni i
fa|eni grad, kakvi je Carigrad. A. Kanizlid, kam.
422. U jasnomu i glasovitomu gradu Becu. E.
Pavid, jezgr. 7. — amo mogu pripadati i ova
dva primjera: Saptija jasni ozak gdi je? J. Ka-
vanin 266''. Tvoja domovina jasna bi§e od sta-
rina. V. Dosen 32''. — d) 0 prijestolu i o (vla-
dalackom) dvoru. Staro jasno pristoje. V. M, Gu-
cetid 1 19. Od cesarskog' jasnog' dvora (pomoc
iskati). V. Dosen 211''. — cj o did, velicanstvu,
imenu, cijeni itd. Gdi je vami jasna dika, da ste
u tom Bozja slika, da vladate? V. Dosen 219''.

— Jasno i strasno velicanstvo sudca uzmnozna.
J. Kavanin 561a. Blizu dodi jasnoj Bozjoj veli-
kodi. V. Dosen 3a. — Jasno mu je vrlo ime. 289''.

— Skacud na visinu izgubides jasnu emu. 29''.
Pak odovud staresinu sudi, ima 1' jasnu cinu.
239a. — f) 0 djelu, o kreposti (uopce i o oso-
bitoj kojoj kreposti). Jasnijeh djela prazne slike
nisu unukom stavne dike. J. Kavanin 74''. —
Tu se tamna zloda slavi, tu se jasna kripost davi.
V. Dosen 164''. I svitlosti svoje dosti ima, jasnif/ij
rad kriposti. 239*. Kad kriposti jasne gazi (linac).
243a. — Tako jasnu pravdu kvari. 248a. — g)
0 dobi, godinama. I tva doba i tva Ijeta vjecna
i jasna tebi uzbudu. J. Kavanin 200''.

d. u prenesenom smislu, o obrazu, kao veseo
Hi vedar, Primite je jasnim obrazom. P. B.
Baksid vi.

e. od vida se prenosi na cuvene, te se kaze o
glasu koji se posve dobro cuje i shvaca, jer je
jak, visok, bistar (vidi bistar, 2, h, f)). a) uprav
0 glasu (i o rijecima, drugo je pod f). Jasan
glas kad zav'je u pjesni. §. Mencetid 85. Iz
svitlosti on oduti jasne ove ridi seb' recene krasne.
Nadod. 87. — b) 0 onome iz cega postaje glas,
n. p.: aa) o grlu. Ali veli slavuj grlo jasno.
Nar. pjes, vuk. 1, 279, — bb) o svirali. Nemam
glase tanke vrule jasne. Bos. vila. 1888. 214. —
cc) 0 gitslama. Svedi glase a u gusli jasno. Pjev.
cm. 81''. — dd) 0 zvonu. Kano jasna on odabra
zvona, poklisnre vo\e svete svoje. Nadod. 8. Nije
tada jasni zvona bilo. 72. — ee) o talambasima,
daulbasima itd. Udarise jasni daulbasi. Nar. pjes.
vuk. 2, 582. A lupi§e jasni talambasi. 3, 50
Pociknuso jasni talambasi. Nar. pjes. petr. 2,688.
Tesko jasni laju daulbazi. Nar. pjes. horm. 2, 291.
UdariSe jasni tambrdini. Smailag. meh. 51. —
ff) 0 pu§ci. Cim pukose dvije cijevi jasne. Osvetn,
2, 128, Puce jasna isprijeka dijka. 3, 41.

f. u prenesenom smislu prema a i e, razgo-
vijetan, bistar, koji se dobro i lako razumije,
shvaca, n. p. o govoru, mislima itd. (vidi i 2, d
i jasnoda). Jasne i razgovetne rijeci ,klare und
verstandliche worte'. Jur. pol. terminol. 586. —
Koji bi istinu toliko jasnu ne prizuavali. J.
Rajic, pouc. 1, 6. — Zakonske ustanove same su
po sebi jasne. Zbornik zak. 1887. 213. — Mi§)enja
veomi jasna. J. Kavanin 176''. — Jasan, phil.
stil. ,klar', lat. ,clarus', tal. ,chiaro'; jasni poj-
movi, phil. ,deutliche begriffo', tal. ,chiare, di-
stinto idee', B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — I
u trgovadkom jeziku : Jasan, mere, (odit, dokazan),
likvidan dug ,liquid', tal. ,liquido'. B. Sulek, rjccn.

1. JASAN, 1, f.

477

JASENA

znanstv. naz. Duzeiie jo cisto ili jasno kad se
moie onakom od prilike lakodom odrediti, kakvom
i ono za koje bi trebalo da ee prebije. V. Bo-
gisi6, zakon. 326.

g. kao hod bistar, 2, g, znaiene je aktivno
prema znacenu kod f (koji dobro, lako raxumije,
shvaca). Ima svjet prostorit, razum jasan. J. Ka-
vanin 159*.

12. adv. jasno. — Komp.: jisnije (jasnSje. Sava,
tip. hil. glasn. 2'1, 171; jasnijo. J. Kavariin 418*).

— Izmedu rjecmka u Vukovu (s primjerom iz
narodne pjesme: Jasno pjova za gorom djevojka,
vidi c).

a. a pravom smislu, vidi 1, a. naj cescc s gla-
goUma sjati, sjajati, sinuti itd. JasnSje snega
ubolise se. Sava, tip. bil glasn. 24, 171. Da
opet 8 jutra jasnijo svane (sunce). J. Kavanin
418a. Nek u vlasti jasno sjaju (zvijezde). 469''.
Sto po sobi jasno sjaje. V. Dosen 133'\ Kako
jasDo svitu sino (sunce). 260*. A na prsi krizac
izpod vrata, jasno sjaje, jerbo je od zlata. J.
Krmpotid, mal. 13.

b u prenesenom smislu, vidi 1, c. a) uopce
kao glasovito, izvrsno, cesto s gtagolom sjati, sja-
jati itd. Kad na moru i na kraju s Turcima se
jasno bise. J. Kavanin 147^. Meu ostale jasno
sjaju Karamanic, Kanaveli. 158^. Mislis da te
jasno slavi. V. Dosen 24*. S kojima (kripostima)
jasno sjaju (staresine). 238''. Koji jasno puku
sjaju (staresine), i svakdanu korist daju. 2o0a.

— b) 0 rodu (s glagolom roditi se), vidi 1, c,
h). Divojke oskvrnene da su jasno sve rodeno.
V. Dosen 163^.

C. vidi 1, e. Jasno bi ti pivat htio. P. Kne-
zevid, pism. 100. Lupez biva pripogaui, na kog'
razlog jasno vice. V. Dosen 1093, sta ti stvari
jasno vice, i mozak ti kano tice. 262''. Oni ovo
cudo jasno razglasise. Nadod. 28. Oj za gorom
za zelenom nesto jasno podvriskuje. Nar. pjes.
vuk. 1, 213. Kad to vide Verusa devojka, ona
jasno od radosti visnu. 2, 63.

d. razgovijetno, vidi 1, f. Odgovor bi glava
hola i muceci jasno dala. V. Dosen 45*. Jasno
nam pokazuje. J. Rajic, pouc. 1, 5, Jasno zna-
ju6i. 1, 30. Jasno usmotriti mozete. 1, 32. Iz
ovoga se jasno kao sunce vidi. D. Obradovic,
ziv. 49. Onde se (u Dubrovniku) on (glas slova
,h') jasno cuje. Vuk, poslov. xiii. Govorio je
jasno i otresno. S. ^^ubisa, prip. 129. Povijost
naletackoga prosirena dokaznje jasno ko dan . . .
M. Pavlinovid, razg. 98.

2. JASAN, m. vidi 1. jasen. — U nase vrijeme.
Jasan, Fraxinus ornus L. Gas. ces. muz. 1852.
2, 51b.

3. JASAN, m. ime musko (grcko? bugarsko?
isporedi Asen). — xiv vijeka. Pronijarije grtctskci
(sic) (T)utko, (Ja)3ani. . . . Spom. stoj. 26. (1332).

JASAOCA, n. pi. vidi kod jasaoce.

JASAOCE, n. dem. jaslo. — U jednoga pisca
XVIII vijeka u kojega ima sanio ace. jasaoce, te
se uprav ne zna, pripada li amo, po Sto bi mogao
biti i ace. pi. od nam. pi. jasaoce (kao dem. jasle),
all ovakovom nominativu nema potvrde. — U dva
rjeenika dolazi nom. sing, jasalce (bez promjene
glasa 1 na o): u Bjelostjencevu: kajkavski ja-
selce ,praesopiolum', i u Stulicevu: jasalce, ja-
salca jparvum praesepe'. Kako se rodih bib stajen
u jasaoce. M. Divkovic, bes. 35''. Stajena u ja-
saoce. 71a. — Osim toga ima na jednom mjestu
u pisca cakavca xvii vijeka oblik samo za mno-
zinu jasalca: Jasalca ona, u kih Isukrst narodi
se, iz Betlema donesena. F. Glavinid, cvit. 262''.

JASEJ^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva u Jaseju. Sr. nov. 1867. 557.

JASEMIN, m. cemin, isporedi jasamin. — U
Bosni u nase vrijeme. Jasemin-cibuk. Bos. vila.
1889. 107.

1. JASEN, jasena, m. ime bilkama. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing., i gen. pi. jasona. — Eijcc
je praslavenska (jaseut ili jasent?), isporedi
tiovoslov jasen i jesen, bug. jason, rus. hcchi,,
ces. jason i je«en, poj. jasion i jesion (Sto je je-
u nekijem jezicima, to je samo radi asimilacije
8 drugijem slogom). — Srodno je s lit. iisis, let.
osis, stprus woasis, i u germanskijem je. jezicima
ista osnova, isporedi stvhem. asc, novovnem esche,
anglosaks. aosk, engl. ash, stnord. askr; po svoj
prilici amo ne pripada grc. o^vy], bukva, ni lat.
aesculus. — Izmedu rjetnika u Vrancicevu (,fra-
xinus'), u Mikajinu (jasen, dub ,orno, albero'
, ornus'), u Belinu (,frassino, albero salvaggio
noto' , fraxinus' 328'' ; ,orno, arbore noto' , ornus'
529''), u Voltigijinu (jfrassino, albero' ,esche'), u
Stulicevu (,ornu8, fraxinus'), u Vukovu (,die esche'
,fraxinus').

1. ime bijkama.

a. Fraxinus excelsior L., Fraxinus ornus L.
Nije jele ni bora, brasta ni jasena. M. Vetranid
J, 4. Pri stupu od borka, smrijeka i jasena.
2, 283. Jasen za jasonom uzdise. D. Zlataric 41'>.
Rudi jasen, brijes siroki, bor zeleni i bras davhi
tu se ustara. I. Gundulid 402. Debeo rast ili
jasen odoliva jakijem vjetrovom. M. Eadnid 541a.
Tu u jasena i duba kori gledam slova rest, ka
vele ... J. Kavanin 80a. Zatvoraju nu spleteni
rudi jasen, drijen zestoki. 195a. Kore od jasena.
J. Vladmirovid 10. Prodob goru, prodoh drugu,
zadede mi jasen klobuk, stegnub kona da ja
vidim, ali vila na jasenu. Nar. pjes. vuk. 1, 151.
U jasena sitna resa. Nar. pjes. here. vuk. 247.
Jasen, Fraxinus ornus L. Gas. ces. muz. 1852.
2, 51''. Jasen, slov, jesen, cslav. jasent, rus.
Hcent, aceHHUKT., ces. jesen, jasan, po). jesion, luz.
jasen, 1. Fraxinus excelsior (Mletacki rukopis,
Pizzelli, Pancid) ; 2. Fraxinus ornus L. (Vodopi6).
B. Sulek, im. 124.

b. s nekijem pridjevima. a) Jasen beli (bijeli),
Fraxinus excelsior L. (Pan6i6). B. Sulek, im. 125.
vidi i c. — h) Jasen crni, Fraxinus ornus L.
(Sab|ar u Lici, Pancid). B. Sulek, im. 125. —
c) Jasen gorski, orno (Kuzmid), Fraxinus ornus
L. 125. — (I) Jasen pojski, frassino campestre
(Pizzelli, Aquila i Bud), orno (Pizzelli, Aquila i
Bud), Fraxinus excelsior L. (Visiani). 125.

e. jasen bijeli, vidi jasenak. — U Stulicevu
rjecniku.

d. jasen pitomi. — U Vukovu rjecniku: nekaka
trava ,art pflanze' ,herbae genus' s dodatkom da
se govori u Pastrovicima.

3. ime mjestima.

a. selo u Hercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 254.

b. selo u boci kotorskoj. Sem. bok.-kot. 1875. 19.

c. M Srbiji. a) u okrugu aleksinackom. Niva
u Jasenu. Sr. nov. 1875. 775. — b) u okrugu
krajinskom. Livada kod Jasena. 1867. 267. — c)
u okrugu sabackom. Livada zvana Jasen. 1873.
472.

2. JASEN, m. vidi Asen. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Bugri krjepci, slavokruni, Jason
Boris ... J. Kavanin 259''.

JASENA, /. voda u Srbiji u okrugu kraguje-
vadkom. Livada u reci Jaseni. Sr. nov. 1873. 922,

JASENAC

478

JASENOV, 1.

JASiiNAG, jas^nca, m. Dictamnus albus L.,
vidi jasenak. — Oil xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevti (v. jasonak).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Izkopaj
jasenca trave. J. Vladmirovid 6. Jasenac, Ja-
senak, Jasenak, slov. jesenak, jesenov koren, rus
HceHei;^, «ceHHHKi., ces. jesenka, po). jasieniec,
jasionka, frassinello (Pizzelli, Anselmo da Ca-
nali), dittamo (Aquila i Bud, Sin), diapensia (Sin),
diptamus (Mletacki rukopis), ecelda (Pizzelli,
Kuzmic), Dictamnus albus L. (Pizzelli, Kuzmi6,
Aquila i Bud). B. Sulek, im. 125.

b. ime mjestima u Srhiji. a) u okriigu aleksi-
nackom. Basta ispod Jasenca. Sr. nov. 1866. 124.

— b) u okrugu hiogradskom. Livada u Jasencu.
1870. 678.

JASENACAN, jasenacna, adj. u Stulicevti rjec-
niku: ,orneus'. — sasma nepouzdano.

JASENAK, jas^nka, m. vprav dem. 1. jasen,
ali se obicno nzimle kao ime drugoj bijci (travi,
Dictamnus albus L.). — vidi i jasenac.

a. dem. 1. jasen. — Na jednom mjestu xvn
vijeka, a izmedu rjecnika u Viikovn (hyp. v. jasen
s dodatkom da se slabo govori). Bistre izvirahu
vodice izbrane, ke od sunca brano visoki jasenci.
D. Barakovic, vil. 46.

b. Dictamnus albus L., neka mirisna trava. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(jasenak, trava ,dittarao bianco' ,dictamnum'), u
Belinu (,dittamo bianco' ,dictamum' 272'^; ,fras-
sinella o dittamo, herba' ,dictamus' 3281'), u Vol-
tigijinu (,frassinella, dittamo' ,diptam, epchwurz'),
u Stulicevti (.dictamnum'), u Vnkovu (,dictamnus
albus L.' s dodatkom da se govori u Srijemu).
Yazmi ruze i Jubice, i s jasenkom cicitidari. A.
Cubranovid 148. Jasenak travu izbranu u ce-
stitoj vidjeh vodi. G. Palmotid 2, 143. Trave
jasenka ,ditamo bianco'. J. Vladmirovid 43. Uzmi
korena od jasenka. Z. Orfelin, podr. 325. Ja-
senak, Dictamnus albus L. J Pancic, flor. okol.
beogr. HI.

'C. s pridjevom bijeli znacene je kao kod b. Ko-
rena od biloga jasenka. J. Vladmirovid 30. Ja-
senak bili, Dictamnus albus L. (Durante). B.
Sulek, im. 125.

d. s pridjevom. mali : Jasenak mali, herba bella
donna (Sin), Atropa belladonna L. B. Sulek, im.
125.

c. ime mjestima.

a) selo n Hrvatskoj u lickomodruskoj Supa-
niji. RazdijeJ. 51.

b) u Srbiji. ua) selo xi okrugu biogradskom.
K. Jovanovic 95. — Ob) mjesto u okrugu cu-
prijskom. lifiva u Jasenku. Sr. nov. 1867. 254.

— cc) mjesto u okrugu kragujevackom. Niva u
Jasenku. 1866. 435. — dd) mjesto u okrugu sine-
derevskom. Livada u Jasenku. 1875. 649. — ee)
mjesto u okrugu Sabackom. 1875. 600.

JASENAR, m. ime jnjcstima u Srbiji. a) u
okrugu crnorijeckom. Niva u me.stu Jasenaru., Sr.
nov. 1875. 805. — b) u okrugu cuprijskom. Niva
u Jasonaru. 1873. 564. — c) u okrugu krajinskom.
Niva u Jasenaru. 1875. 252.

JASENA&, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdije}. 112.

JASENCAC, jasencca, m. u Stulicevn rjecnika:
uz jasenak. — sasma nepouzdano.

JASENCiC, m. same u Stuliccvu rjecniku: uz
jasenak.

JASENICA, /. ime vodama i vrlo mnogijem
mjestima. — Izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,nom.
propr. oines flusses der aus dem rudnikergebirge

kommt und sich in die Morava ergiesst' ,nomon
fluvii'. 2. knezina oko te vodo ,gegend um den
gleichnamigen fluss' ,regio circa fluvium ejusdem
nominis') i u Danicicevu (rijeka koja utjece u
Moravu u sadasnoj Srbiji: meda je zemjama ma-
nastira Studenice isla ,do Jasenice, na reku Ja-
senicu'. Mon. serb. 8 god. 1195—1224 prepisano
1619).

». rijeka i knezina u Srbiji (vidi u rjecnicima).
Vice vila s Rudnicke planine iznad vode tanko
Jasenice. Nar. pjes. vuk. 4, 310.

b. sela « Srbiji. a) u okrugu krajinskom. K.
Jovanovid 123. — b) u okrugu vajevskom. K. Jo-
vanovid 101. — c) u okrugu toplickom. M. D.
Milidcvid, kra}. srb. 383.

c. sela u Bosni. a) u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 42. — b) Jasonica dona u okrugu
Done Tuzle. 120. — c) Jasenica gorna u okrugu
Done Tuzle. 120. — d) Jasenica Hagibeg u okrugu
bihackom. 108. — e) Jasenica Hasanbeg u okrugu
bihackom. 108. — f) Jasenica turska u okrugu
bihackom. 108.

d. iri sela u Hereegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 220. 242. 252. itd.

JASENICE, /. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 142.

JASENICANIN, m. covjek is Jasenice. V. Arse-
nijevid. — Plur. : Jasfenicani.

JASENICKI, adj. koji pripada selu Jasenici.
V. Arsenijevid. Svedenik jasenicki. Nar. pjes.
petr. 1, 351. — I kod imena mjesta: ^Jasenicki
lug « Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Ja-
senickom Lugu. Sr. nov. 1866. 538.

JASENICKINA, /. zensko cejade iz Jasenice.
V. Arsenijevid.

JASENIC, m. dem. jasen, mladi jasen. — U nase
vrijeme u Lici. V. Arsenijevid. J. Bogdanovid.

JASENICAK, jasenidka, m. dem. jasenid. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

JASENIK, jasenika, m. sunia od jasena.

a. s ovijem znacenem. — U Vukovu rjecniku:
,der eschenvv^ald' ,fraxinetum'.

b. ime mjestima. a) dva sela u Hereegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 230. 234. —
b) selo u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-kri-
zevackoj. Razdijej. 108.

C. vidi jasenak, b. Jasenik (Vujicid), Jasenak,
dictamnus (Vujicid, Bjelostjenac), Dictamnus albus
L. B. Sulek, im. 125.

JASENINE, /. /jZ. predni kraj Save pod pla-
ninom Prosarom u bosanskoj krajini. M. Ruzicid.

JASENISTE, n. vidi jasenik, a. — U Belinu
rjecniku (,frassineto , luogo dove sono piantati
molti frassini' ,fraxinetum' 328^ ; ,luogo piantato
di orni' , locus ornis consitns' 529b), u Voltigijinu
(,frassineto, luogo di frassini' ,eschwald'), u Stu-
licevu (,locus ornis abundans').

JASENISTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz ja-
seniste. — sasma nepouzdano.

JASENOV (jasenov), adj. koji pripada jasenu,
koji je od jasena. — Oba su akcenta po Vukovu
rjecniku. — Izmedu rjecnika u Belinu (,di fras-
sino' ,fraxineus' 328^'; ,di orno' ,orneus' 5291^), u
Stulicevu (v. jasenacan), u Vukovu (,eschen' ,fra-
xineus').

1. uopce. Jasonovo drtvo. Sredovjedn. lijek.
jag. star. 10, 94. Neka uberu dobar jasenov
razaA. Nar. prip. vrc. 175. Kocima ih jaseno-
vijem dobro i dobro isprebijaju. S. il^ubisa, prip.
154. Lezao je na traji spletenoj jasenovijem
prudem. 234.

JASENOV, 2.

479

JASI6

2. kao pridjev Jcod mjesnijch imena (vidi i Ja-
senova, Jasenovo).

a. Jasenova Bara, mjesto u Sibiji u okrugn
biogradskom. Livada u Jasenovoj Bari. Sr. nov.
1871. 592.

b. Jasenovo Brdo, mjesto u Srbiji u okrug u
vajevskom. Niva u Jasenovom Brdu. Sr. nov.
1875. 165.

e. Jasenova Dola, selo u Hcrcegovini u okrugii
mostarskom. Statist, bosn. 228.

d. Jasenpv Do, mjesto u Srbiji u okrugn va-
(eiskom. Niva u Jasenovu Dolu. Sr. nov. 18B8.
141.

c. Jasenovo Po}e, selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 19.

JASENOVA, /. ime mjestima, n. p.

a. selo u Srbiji u okrugn uzickom. K. Jova-
novi6 162.

b. selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 22. Iz Ja-
senove u Moraci donoj. Pjev. crn. 153^.

1. JASENOVAC, jasenovca, m. jasenov stap
Hi kolae. — U Vukovu rjecniku: ,Gin eschenstab'
,baculus fraxineus'.

2. JASENOVAC, Jasenovca, m. mjesno ime. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (varos u Slavoniji
,eine stadt in Slavonien' ,urbs Slavoniae'j. Jase-
novac, selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Raz-
dije|. 126

1. JASENOVAC A, /. jasenova batina. — U
Vukovu rjecniku : ,dor eschenprugel' ,fustis fra-
xineus'.

2. JASENOVACA, /. ime mjestima.

a. ti Hrvatskoj. a) selo u licko-krbavskoj zu-
paniji. EazdijeJ. 30. — b) dva sela, Jasenovaca
mala i velika m zupaniji bjelovarsko-krizevackoj.
Eazdije}. 112. 111.

b. mjesto u Srbiji u okrugn vajevskom. Niva
u Jasenovaci. Sr. nov. 1873. 902.

JASENOVACKI, adj. koji pripada Jasenovca.
Krajine jasenovacke. Starine. 12, 29. (oko 1696 —
1703). — I kao pridjev kod mjesnoga imena. Ja-
senovacka pusta, u Slavoniji u zupaniji viro-
vitickoj. EazdijeJ. 134.

JASENOVCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji sagrebackoj. Eazdije}. 78.

JASENOVCIC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Vinograd u Jasenovcicu. Sr. nov.
1866. 146.

JASENOVICA, /. ime mjestima u Srbiji. a)
mjesto u okrugu sabackom. Niva u Jasenovici. Sr.
nov. 1873. 511. — b) zaselak u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 152. — c) mjesto u okrugu va-
jevskom. Livada u Jasenovici. Sr. nov. 1872. 562.

JASENOVIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Niva u Jasenovicu. Sr. nov. 1871. 340.

JASENOVIK, m. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevid, kraj. srb. 125.

JASENOVINA, /. jasenovo drvo, drvo od ja-
sena. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,Iegno di orno' ,orni lignum' 529b), u
Stulicevu (,lignum orneum'), u Vukovu (,eschen-
holz' ,lignum fraxineum').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Sipke od
jasenovine. M. Kadni6 186^.

b. u jednom primjeru xviii vijeka kao da znaci
jasenovo Usee. Goni ji u brdo ter jim davaj du-
bovinu ali rastovinu, ma ne jasenovinu. J. Vlad-
mirovic 45.

JASENOVO, n. itne mjestima (vidi jasenov),
n. p.
a. selo u Hercegovini u okrugu sarajevskom.

Statist, bosn. 26. Burin-bega od Jasenovoga.

Nar. pjes. vuk. 3, 274.

b. selo u Srbiji u okrugu cuprijskom. K. Jo-
vanovic 181.

JASENSKI, adj. vidi jasenov. — V Stulicevu
rjecniku: v. jasenacan.

JASENAC, Jasenca, m. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu cuprijskom. Livada u Jasencu. Sr.
nov. 1878. 700. — b) u okrugu krajinskom. Li-
vada u Jasoncu. 1874. 26J.

1. JASENAK, m. vidi jasenac t jasenik.

2. JASENAK, m. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu krajinskom. Niva u Jaspuaku. Sr. nov.
1875. 134. — b) u okrugu krusevackom. Niva u
Jaseuaku. 1872. 558. — c) u okrugu rudnickom.
Niva u Jasenaku. 1875. 259.

JASENANI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 220.

JASENAE, m. ime , mjestima u Srbiji. a) u
okrugu crnorijeckom. Niva u Jasenaru. Sr. nov.
1871. 174. — b) u okrugu cuprijskom. Livada u
Ja.senaru., 1873. 511. — c) u okrugu pozare-
vackom. Niva u Jasenaru. 1867. 577.

JASENE, n. coll. kao mnozina prema 1. jasen.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,eschenbaume' ,fraxini').

1. uopce. Okolo dvora jasene. Nar. pjes. vuk.
1, 58. Tamo raslo klene i jasene. 3, 167.

3. kao mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu banoluckom. Statist,
bosn. 80.

b. selo u Hercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 22S.

(',. u Srbiji. u) selo u okrugu aleksiriackom. K.
Jovanovic 91. — b) mjesto u okrugu biogradskom,
Vinograd u Jasenii. Sr. nov. 1874. 85. — c) mjesto
u okrugu cuprijskom. Zemja u Jaseiiu. 1873. 1007.

— (I) mjesto u okrugu kragujevackom. Livada u
Jasei'iu. 1875. 547. — e) mjesto u okrugu pozare-
vackom. Niva u Jasenu. 1865. 346. — f) Jasene
gorne i done, mjesta u okrugu smederevskom.
Niva u Gornem Jasenu. 1873. 463. Livada u
Dolnem Jasenu. 1873. 463. — g) u okrugu va-
jevskom. Livada u Jaseiiu. 1870. 196.

JASEVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Livada kod Jasevice. Sr. nov. 1875.
603.

JASI, m. pi. ime nekakvu narodu srednega
vijeka, po svoj prilici isti sto i Alani (vidi I.
Euvarac. glasnik. 49, 21). Frugy i Turtky, Jasi
ze i Tatari. Danilo 311.

JASICAK, jasicka, m. u narodnoj zagoneci (od
iste osnove od koje je i 1. jasan). Navrh jasicka
erven cveti6ak. (odgonetjaj : plamen). Nar, zag,
nov. 169.

JASICANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 144.

JASICICA, /. dem. Jasika. — U Vukovu rjec-
niku.

JASICIC, m. mlada jasika. — U Vukovu rjec-
niku: ,eine junge aspe' ,populu3 parva'.

JASICKI, adj. koji pripada Jasici (selu), vidi
Ja-ika. Jasicka (opstina). K. Jovanovid 108,

JASICKI K^^UC, *». ime mjestu u Srbiji u
okrugu podrinskom. Niva KJucu Jasickom. Sr.
nov. 1868. 15.

JAS16, m. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu
pozarevackom. Niva u Jasi6u. Sr. nov. 1866. 128.

— b) u okrugu rudnickom. Niva u Jasidu. 1869.
328.

JASIJA

480

1. JASLA

JASIJA, /. vidi Jas. — U jednoga pisca xviii
vijeka. U Jasiji gradu Moldavije. A. Kanizlic,
kam. 836.

JASIK, jasika, m. jasikova suma. — U nase
vrijeme.

1. uopce. — U Vukovu rjecniku: ,der aspen-
wald' ,populetum'.

2. kao ime mjestima.

a. selo u JBosni u okrugu banoluckom. Statist,
bosn. 72.

b. ime mjestima u Srbiji. a) ii okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 162. — b) u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Jasiku. Sr. nov. 1863. 113.

— c) Eavni Jasik, u okrugu rudnickom Niva u
Eavnom Jasiku. 1869. 328. — d) livada u okrugu
uzickom. \. V. Stojanovi6. — e) u okrugu va-
jevskom. Zemja u Jasiku. Sr. nov. 1872. 581.

1. JASIKA, /. Populus tremula L , neko drvo,
isporedi trepet]ika. — Akc. se mijena u gen. pi.
jasika. — Rijec je praslavenska, samo sto gotovo
u svijem drugijem slavenskijem jezicima stoji o
mj. ja, isporedi (rus. ocima), ces- osika, poj. osika;
ispred s ispalo je p, isporedi lit. apuszia, let, apsa,
stprus. abse; sa -sp- (sto ce biti stariji oblik)
mj. -ps- nalazi se u germanskijem jezicima, ispo-
redi stvnem. aspa, novovnem. cspe itd. — U na-
§emu se jeziku jav]a u nase vrijeme, a iztnedu
rjecnika u Vukovu (,die aspe' ,Populus tremula').

ji. u pravom smislu. Svako drvo urodilo, a ja-
sika ne rodila, ve6 jasika trepetala usred jeta i
bez vjetra! Nar. pjes. vuk. 1, 119. Poznato je
da list na jasici trepti gotovo boz naj maneg
vjetra. Vuk. ziv. 230. Ima dosta i jasika i kru-
saka. Bos. vila. 1889. 142. Jasika, slov. jesika,
cslav. osina, rus. ocuHa, octiKa, ce§. osyka, po}.
osina, osika, osa, osica, luz. vosa, voseca, Po-
pulus tremula L. (Sabjar, Vuk, Vujicii). B. Sulek,
im. 125.

b. kao mjesno ime m Srbiji (vidi i jasike). a)
selo u okrugu jagodinskom. K. Jovanovic 108. —
b) mjesto u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 162.

— c) u okrugu knezevackom. Sr. nov. 1872. 256.

— d) u okrugu sabackom. I^iva kod Jasike. 1866.
512. — e) u okrugu valevskom. Niva u Jasiki.
1871. 51.

2. JASIKA, /. ime iensko. — U Vukovu rjec-
niku.

3. JASIKA, m. prezime.
Sima Jasika. Eat. 325.

— U nase vrijeme.

JASIKE, /, pi. ime mjestima u Srbiji (vidi i
jasika, b). a) u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 162. — b) u okrugu rudnickom. Zabran u
Jasikama. Sr. nov. 187i). 683. — c) u okrugu
vajevskom. Niva u poju Jasikama. 1861. 710.

JASIKOV, adj. koji pripada jasici, koji je od
jasike (vidi 1. jasika). — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (, aspen' ,populeu8'). Bara obrasla naokolo
jasikovim drvom. Bos. vila. 1887. 138. — I kod
mjesnoga imena: Jasikova meda, mjesto u Srbiji
u okrugu valevskom. Niva kod Jasikove Mede.
Sr. nov. 1861. 295. — vidi i Jasikova i Jasikovo.

JASIKOVA, /. dva sela u Srbiji u okrugu kra-
jinskom ; Jasikova velika i mala. K. Jovanovic
122.

JA8IK0VAC, j&sikovca, m. postaje od jasikov
nastavkom tct. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padeiima, osim nom. i ace. sing.,
i gen. pi. j^sikovS,ca. — U na§e vrijeme.

a. jasikov §tap, kolae. — U Vukovu rjecniku:
jaspenstab' ,baculus populous'.

b. veliki hrastovi gaj kraj Gospida, promda
nema u i^emu ni jedne jasike (prosti ga narod

ces6e zove ,rastik' negoli Jasikovac'). J. Bogda-
aovi6.

c. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji lickokrbavskoj.
Eazdije]. 34.

d. gora i livada vise Javornika. M. Modid,

c. izvor u Loznici. — U Vukovu rjecniku :
,name einer quelle in Loznica' ,fons quidam'.

1. JASIKOVACA, f. jasikova batina. — U Vu-
kovu rjecniku: ,der aespenstock' ,fustis populous'.

2. JASIKOVACA, /. ime mjestima u Srbiji,
isporedi 1. jasikovaca i jasikovac. a) u okrugu
rudnickom. Niva u Jasikovaci. Sr. nov. 1873.
607. — b) u okrugu sabackom. ZemJa u Jasi-
kovafii. 1871. 217. — c) u okrugu vajevskom.
Niva Jasikovaca. 1870. 759.

JASIKOVACKI, adj.

a. koji pripada Jasikovi. Velika Jasikovacka
(opstina). Mala Jasikovacka (opstina). K. Jova-
novi6 122. — Jasikovacka Eeka, u Srbiji u kra-
jinskom okrugu, tece kroz selo Veliku Jasikovu.
M. D. Mili(^evic, srb. 944.

b. koji pripada Jasikovu. Jasikovacka (opstina).
K. Jovanovid 144.

JASIKOVICA, /. selo u Srbiji u okrugu kru-
sevackom. K. Jovanovii 130. — S ovakovijem se
imenom potnine selo xiv vijeka. Glasnik. 24, 274.
(1395).

JASIKOVICKI, adj. koji pripada Jasikovici.
Jasikovicka (opstina). K. Jovanovi6 130.

JASIKOVINA, f. jasikovo drvo, drvo od jasike.
— U Vukovu rjecniku: ,das aspenholz' ,lignum
populeum'.

JASIKOVO, n. selo u Srbiji u okrugu poza-
revackom. K. Jovanovid 130.

JASIN, tn. vidi jasen. — Na jednom mjestu
xviii vijeka (po zapadnom govoru kao da je
isprva glasilo jasen). — isporedi jasiue, jasjen,
jasjenica. Jasia, brijest, javor ... I. Jablanci 196.

JASINAK, Jasinka, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu vajevskom. — isporedi jasin. Niva u Ja-
sinku. Sr. nov. 1871. 648.

f

JASINE, n. vidi jasene. — isporedi jasin. —
Na jednom mjestu xvm vijeka. Da se strazneg
cetvrta jasine i brist sice. J. S. Eejkovic 49.

JASJEN, m. selo u Bosni u okrugu Dotie Tuzle
(zove se i Drinaca). Statist, bosn. 158. — ispo-
redi jasin.

JASJENICA, /. vidi jasenak, b. ^^ isporedi
jasin. Jasjenica (Vujicii), v. Jasenak. B. Sulek, im.
125. — / ime selu u Bosni blizu BreSaka. Schom.
bosn. 1864. 24.

1. JASKA, /. nejasna rijec na dva mjesta u
jednoga pisca xvm vijeka; cini se i da je na
jednom mjestu drukcije znacene nego na drugome.
Prostire se nih (Mlecica) vladanje vrhu Talije,
Ilirika, Grfike i zemje arbanaske, odkle im idu
brano jasko. J. Kavanin 281*^. Da ne traska po
svem glibu, po svih jaska'. 350*.

2. JASKA, /. trgoviste u Hrvatskoj u iupaniji
zagrebackoj. Eazdijej. 69. — zove se i Jastre-
barsko.

1. JASKO, m. ime muSko. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Gdi je ^^ubdrag i Milestok i Jasko ?
J. Kavanin 233*.

2. JASKO, m. ime konu. u Bruvnu.

1. JASLA, /. poganac, gnojniea. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku ; jasla, poganac, gnojniea ,apo-
stema'. 2. smrad koji s ne tece; u Voltigijinu:
,aposteraa' ,geschwiir, eiterbeulo' ; m Stulicevu :
,apostema' (jamacno iz Bjelostjenceva).

2. JASLA

481

1. JASLI

2. JASLA, /. zensko ime, samo u narodiioj
pjesmi : Oj divojko Jasla, rastopi mi uiasla. A.
Ostojic.

3. JASLA, jasala, n. p. vidi jasli. — Kod pi-
saca cakavac.a. Celivala sam jasla u kih se plaka
gospodin. Ziv. jer. star. 1, 234. I svitlom torn
mnozju nebeskih dvorani jasla zibku Bozju, lipo
obistrani. H. Lucie 279. Tad zvizdu vidise nad
jasli stoje6i. D. Barakovic, jar. 94. Obra jedna
jasla. P. Radovcic, ist. 44. Gdi su prazna jasla,
nij' vola, nij' krave. M. Kuhacevic 44.

JASLADON, m. vijesto u Backoj. Sem. prav.
1878. 26.

JASLAN, jasaona {?), adj. koji pripada ja-
slima. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (jasltni. ,praesepis'). Jasltne
pertpere da ne daju. Glasnik. 15, 307. (1348?).

.TASLANICA, /. ime mjestu. — Frije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 152.

JASLE, jasala, /. pi. vidi 1. jasli. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (vidi kod jasli), u Belinu
(.mangiatojo, luogo in stalla, dove mangiano le
laestie' ,praesepe' 459*), u Bjelostjencevu (,prae-
sepium, praesepe, praesepia'), u Jambreiicevu
(,praesepe'), u Voltigijinu (,presGpio, mangiatojo,
mangiatoja' ,krippe'), u Stulicevu (v. jasli), u Vu-
kovu (,die krippe' , praesepe'). U svite zavi nega
i postavi u jasle. Bernardin 8. luc. 2, 7. U jaslah.
Nauk brn. 52a. u jasle na sijeno bi stajen. M.
Divkovii, nauk. 19^. Rodi Marija nasega odku-
pite}a o polunoci meju dva zivotna u jaslah. M.
Alberti 518. Prozva se jos (crikva) s. Marija
od jasal. F. Glavinic, cvit. 262^. Poli jasal gdi
se Isus narodi. F. Glavinic, cvit. 329*. Ona ga
postavi u jasle. P. Eadovcic, ist. 44. Iz utrobe
u jasle, iz jasala na kriz. I. Ancic, ogl. 7. Nego
ga stavi u jasle na slamu. svit. 32. Marijo, koja
sinka tvoga u jasle, u sijeno postavila si. P. Po-
silovi6, nasi. 181a. One tvrde jasle. M. Radnid
5a. Naci cete djetidka postavjena u jedne jasle.
63''. Poznaje tovar jasle svoga Gospodina. 280t>.
U toj doba gluhe nodi u jasle ga je postavila.

A. Vitaiid, ost. 37, U jasle od zime kriti se. S.
Margitid, fal. 26. Kon naj boJ.i stojedi na jasla
a ne jasi se, izkvari se u nogu. 159. Najdoso
ditida postavjena u jasle. L. Terzid 228. Po-
vojci povit u jasla lezati otio si. 228. Postavi
ga u jasle meu dvoje zivinice. F. Parcic 45. Po-
stavi ga u jasle. P. Maeukat 29. Bi postav|en
u jasle. K. Magarovid 11. Bozijega sina poho-
diti u jasle od zivina postav|ena. B. Zuzeri 283.
Poznade magarac jasle Gospodina svoga. A. Badid
469. Nad cete ga u jasla povita. T. Babid 43.
Ovde se rodi u jaslah. J. Banovac, pred. 25.
S Isusom koga u jasle Marija postavi. blagosov.
126. Po Samuelu posvedenu Bogu od istih ja-
sala. 145. Gledase Isusa malakna u jasla. J.
Filipovic 1, 84a. Q^i sin Bozi lezase u jasla. F.
Lastric, od' 297. Postavi ga u jasle, da ga parom
svojom dvi zivinice koje ondi za jaslam bijahu
brane od zime. 385. Dok jos lezase u jasla sta-
lice Betlemske. test. 20^. Ditic Betlemski, lezedi
u jasla. 7ll>. Bi postavj-en u jasle. F. Matid 36.
Imade jasle za kolivku. M. Zoricid, osm. 40. Da
u jasle zderi mede. V. Dosen 149'\ U jasle ga
stavjase. F. Radman 48. Izbiras ledi u skotske
jasle. J. Rajid, pouc. 3, 63. Kako konu znas
godit na jasla. J. S. Rejkovid 93. Ona sijeno
iz jasala trazi. 93. Polozi se u zivinske jasle.

B. Leakovid, nauk. 53. Stani, koriu, stani, dobro
moje! ako, konu, dobro dovedemo, bice dobro i
mene i tebe: oplesde ti jasle javorove . . .; ako 1',
konu, udo dovedemo, bide udo i mene i tebe:

IV

oplesde ti jasle jadikove . . . Nar. pjes. vuk. 1, 15.
Ne odrjesuje li svojega vola ili magarca od ja-
sala? Vuk, luk. 13, 15. Sto drezdi§ u me kao
kod iza praznih jasala? M. Pavlinovid, razg. 25.

JASLEN, adj. koji pripada jaslima. — Samo
u Stulicevu rjecniku: jasleni ,praesepis, ad prae-
sepe spectans'.

JASLENAK, m. ime bijci. Jaslenak, Asperula
odorata L. (Sulek). B. Sulek, im. 125.

JASL:fcTINE, /. pi. augm. jasle. — U naSe
vrijeme u Lici. ,Dodu, pa natrpaju pune jasle-
tine krme prod blago, a blago zapuse, pa onda
nede da jede, nego sve isduska van'. J. Bogda-
novid.

1. JASLI, /. pi. praesepe, mjesto u konusnici
(ili u drugoj stali) nacineno kao panega ili zlijeb
i ogradeno daskama (gdjegdje opleteno prucem),
gdje se mece sijeno i druga krma konma i dru-
gijem domacijem zivotinama. — Nalazi se u raz-
licitijem ohlicima i moze hiti srednega roda, ispo-
redi jasle, jasla, jaslo. — Bijec je praslavenska
(ne zna se bas u kojem obliku i rodu), isporedi
stslov. jasli, rus. hcjih i acjia, ces. jesle, po}. jasJa.
— Jamacno postaje od korijena glagola jesti
(promjena glasa e na a nije mi jasna, vidi kod
jesti); nastavak bi bio po MikloHcu (vergleich.
gramm. 2, 103) tit, te bi se d (u osnovi jad) pro-
mijenilo na s pred t, a poslije bi ovo ispalo iz-
medu s i 1 (vidi vergleich. gramm. 1^, 225 — 226) ;
po Brugmannu (grundr. der vergl. gramm. 2, 276)
bio bi nastavak s-li, te bi d ispalo ispred s. ispo-
redi i gusle. — Po Vukovu rjecniku ne bi bio
obican « nase vrijeme oblik j4sir za gen., ali se
nalazi nekoliko puta prije nasega vremena: Ber-
nardin 139; N. Ranina 165a; A. Gucetid, roz. mar.
145; I. Gundulid 451; B. Zuzeri 283, i u ovoga
zadnega pisca jedan put grijeskom (kao da je
adj.) jaslijeh. 23. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(jasle, jasli , praesepe, praesepium'), u Belinu
(, mangiatojo, luogo in stalla, dove mangiano le
bestie' ,praesepe' 459a), u Voltigijinu (uz jasle),
u Stulicevu (,praesepe, praesepium, stabulum'), u
Vukovu (jasli, jasala uz jasle), u Danicicevu (,prae-
sepe', cf. jasltnt). Mladenct vi. jasleht vBzlezestt.
Mon. Serb. 58. (1293—1302). Dva dinara na jasli.
Glasnik. 15, 307. (1348?) Nitkor li od vas u su-
botu ne odrisi vola svoga ali to vara od jasli?
Bernardin 139. luc. 13, 15. Odluci se prebivati
pvi jasleh. Transit. 9. V crikvi sv. Marije k jaslem.
S. Kozicid 27b. Postavi ga u jasli. N. Ranina
2 la. luc. 2, 7. U jasleh napravi loznicu na sijenu.
M. Drzic 420. Koji iz onezijeh jasli posvedenijeh
izlazahu. A. Gucetid, roz. mar. 145. Vid gdi ga
skrovena u jasleh svijetu ukaza. A. Gucetid, roz.
jez. 123. Kad se (pastuh) od bijesa s jasli otrgne.
I. Gundulid 541. Stavja ga majka u jasli. I.
Drzic 99. Pune uz jasli ostre pjeve ... tu ja
svezah krotka oslica. G. Palmotid 3, 100a. U
jaslijeh lezi sada. P. Kanavelid, iv. 336. U jaslih
biti postavjen. P. Radovcid, nac. 464. Sina Bo-
zijega sred jaslijeh postavjena. B. Zuzeri 23. Vise
onijeh jasli cestitijeh. 283. Porodi slavna dje-
vica Marija nasega spasiteja u ponodi medu dvije
zivine u jaslijeh. I. A. Nenadid, nauk. 238. Ona
ga polozi u jasli. S. Rosa 31t>. Polozen u jasli
na sijeno. I. M. Mattei 75. Boja je i bobova
slama nego prazne jasli. Nar. posl. vuk. 21. Dva
ata na jednim jaslima ne mogu biti. 56. Drezdi
kao (gladan) kon za praznim jaslima. 70. Kou
za jaslima privezan s cijelijem takumom. Nar.
prip. vuk. 10. Rodi sina svojega prvenca i metnu
ga u jasli. Vuk, luk. 2, 7. Malene su jasli za
dva hata. P. Petrovid, gor. vijen. 38. Prida slamo

31

1. JASLI

482

JASNOST, c.

volovima u jasli. S. il^ubisa, prip. 202. Tu su
bili za jaslima jedan vo i jedan kon. M. D. Mi-
lidevii, ziv. srb. 2, 12.

2. jAsLI, adv. ponosito, vidi asli. ,Vidi kako
oni ide jasli*. M. Pavlinovii.

JASLICE, /. /)Z. detn. jasle. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevii (v. jasalac). Po-
lozi prisvetoga diticka na jaslicG. B. Kasic, is.
9. Metnu u jaslice. J. Banovac, prisv. obit. 21.
Koji se dostojao lezat u jedni jaslica za }ubav
nasu. F. Lastric, od' 165. Pla6e ditesce metnuto
u tijesne jaslice. test. 63^. Izgled ponizena u
jaslicah Isukrsta. A. Kanizlic, kam. 457. Pastiri
kod jaslica. E. Pavic, ogl. 481. Ditesce lezece
u jaslicah. 483. Priprostoj u stall rodi se nacai,
jaslica u malih, na goloj slami. jezgr. 158. E,az-
gledaj slamne jaslice. I. J. P. Lucid, razg. 22.
Josip je kod jaslica za otrti suze nebeskomu cedu.
A. Tomikovic, gov. 30. Tko trci onamo k jasli-
cama? 375.

JASLILCA, n. pi. dem. 3. jasla. — Oblik nije
jasan, moze hiti da ovako stoji ujedinom primjeru
samo stamparskom grijeskom. Ona jaslilca i one
tvrdo sino. P. Eadovcic, nac. 450.

JASLINICE, /. pi. vidi jaslice. — U narodnoj
pjesmi istarskoj nasega vremena. Ondi demo najt
stalcicu, va stalcice jaslinice. Nar. pjes. istr.
6, 35.

JASLO, n. vidi jasli. — Od xvi vijeka (rijetko),
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,praesepe') gdje
se naj prije nahodi, i u Stulicevu (v. jasli s do-
datkom da se nalazi u pisca Lastrica?). Koja
stvar jest vede ponizena i grda od jednoga jasla?
M. Jerkovid 28. Jaslo ,praesepe'. D. Nemanid,
cak. kroat. stud, iftsg. 4.

JASMIN, m. cemin, nem. jasmin. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. cemin
s dodatkom da je rijec ruska). Jasmin, Jasminum
officinale L. (Sabj^ar). B. Sulek, im. 125.

JASNA (Jasna), /. ime zensko. — Kod obUka
Jasna voc. je Jasno; kod Jasna je isti kao nomi-
nativ. — Od prije naiega vremena, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: Jasna (Jasna) ,ein frauenname'
,nomen feminae'. Jastna. S. Novakovid, pom. 115.
— Kod neke narodne igre nadjede se jednoj dje-
vojci ime Duzel-Jasna. V. Vrcevid, igr. 42—43.

JASNI6, m. ime mnsko (po svoj j)rilici izmi-
sleno) u jednoga pisca xvi vijeka. JS'aredi Medar
Jasnicu da poje. P. Zoranid 15^. — U nase vri-
jeme prezime (po majci Jasni?). Trifun Jasnid.
Rat. 358.

JASNIC-BEDO, n. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji modruskorijeckoj. Eazdije}. 58.

JASNIN, adj. koji pripada Jasni. — xvm
vijeka kao da je prezime. Josip Jasuin. Glasnik.
II, 3, 224. (1710).

JASNINA, /. vidi jasnost, jasnota. — U doa
pisca XVII i xvm vijeka (moze biti i stara rijec,
isporedi stslov. jastnina, rus. acHnna). Zaslijepi
te }ubav od izpraznije jasnina stvari svitoviiije.
M. Eadnid 300*. Po kom (djelu) svijoti u jasnmi
nov zdrak kudi i otacbini. J. Kavanin iiija. Da
jasninu od nebesa svojom zvijezdom ved ne crni.
269a.

JASNITI, jasnim, impf. ciniti da §to (objekat)
bude jasno. — isporedi jasneti. — Postaje od
jasan nastavkom i. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. jastniti, rus. hchhth, ces. jasniti, pof.
jasnid.

a. aktivno, vidi vedriti, razvedrivati. — Samo
u Bjelostjendevu rjeiniku: jasnim ,sereno'.

b. sa se, refleksivno, biti jasan, isporedi svi-
jetliti, svijetliti se, sjati, sjati se, sjajati se. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(jasnit se u sridu ,risplender in mezzo' ,inter-
mico') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,lu-
cere, rilucere' ,luceo' 445a^j .risplendere, render
splendore' ,splendeo' 626*), u Bjelostjencevu (jasnim
se jfulgeo, rutilo, corusco', v. svetim se), u Jam-
bresicevu (jasnim so, svetim se ,fulgeo, niteo,
splendeo, rutilo'), u Voltigijinu (, risplendere, lu-
cicare, raggiare' ,glanzen*). Na pedine stina jasni
se i sviti od bisera cina. A. Kanizlid, roz. 116.
Od zlata cistoga jasne se ne kola. 118.

JASNOCA, /. vidi jasnota. — Danicic upo-
treb(ava ovu rijec u snacenu: razgovijetnost (vidi
1. jasan, 1, f). Od tuda je ovoj knizi velika isti-
nitost i velika jasnoda. Knizevnik. 3, 5S6.

JASNOST, jasnosti, /. osobina onoga sto je
jasrio, isporedi jasnota. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. jushnosth, rus. hchoctb, ces. jasnost,
po}. jasnosc. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(jasnost, svitlost suncana ,solis candor, lux, jubar'),
u Belinu (jasnos ,luce' ,lux' 444^; ,]ume, luce,
splendore' ,lumen' 445^; ,splendore, lustro' , splen-
dor'; jasnos suncana ,splendor del sole' jubar'
70 1^^), u Voltigijinu (,lucicore, splendore, lustro'
,glanz, schein').

a. vidi ]. jasan, 1, a. O jasnosti vedre i ciste
(0 zvjezdama), kim' se tamna sjena resi, svijetlo
blago od nebesi i kamenja draga vi ste. I. Gun-
dulic 20. Zvijezda jasnos potamniva suncanome
prid svjetlosti. 73. Misec muklo vrime od noci
svojim jasnostima razveseliva. A. d. Bella, razgov.
181. Bog ga prosvijetli jasnostim od plama. I.
Dordid, salt. 222. U oblacih od jasnosti. P. Kne-
zevid, muk. 23. Sunce jasnost tad izgubi. 47.
Oci, pram kim sunca jasnost mogase se zvati
tamnost. 52. Dostoj nam se tilo dati, da g' idemo
pokopati, jer se sunca jasnost skrila. 55. Na
nebu prikaza se jedna bistrina i jasnost neobicna.
S. Rosa 32a.

b. meiaforicki. Pomrknu ma jasnost i prisvital
zrak moj. P. Zoranid 5*. Ono prisfitlo sunce
pravednosti koj e zrakovimi sfitlosti sfoje uzrok
jest od svake bistrosti i jasnosti koja se sfitli u
liegovoj crkvi. B, Kasic, is. 1. Tmina ka raz-
goni lijepu jasnost od dobrode. J. Kavanin 55^.
Ric bozanstvena jest jasnos jednodobna s svit-
losdu. A. d. Bella, razgov. 129. Ali pri jasnost-
otajstva toliko privisoka bliste se . . . 225. Jas^i
nosti istoka, moli za nas ! A. Kanizlic, bogo}ubn.
424. Dosadi mu krune jasnost. roz. 98. Jas-
nostim negova nauka zablijesteni. S. Rosa 165*.

c. vidi 1. jasan, 1, c. O Jozuse, jasnosti vjecne
slave! B. Kasid, nasi. 144. U jasnosti od slave
velicanstva tvoga. 275. Ma obrana, ka u jasnosti
bistroj sjase. J. Kavanin 527*. Jasnos od vla-
stelstva ne pokriva, nego vecma kaze grubodu
od zlobe. A. d. Bella, razgov. 60. Jasnost kraj
svoju (hoti) s ovim uzmloziti. A. J. Knezovid
196. Ti obastrta suncem i jasnostju slave rajske.
A. Kanizlid, utoc. iii. Iz koje (Marije) kano iz
zrcala siva jasnost cistoco i kriposti. 629. Jo§
visje tamnosti, nego od jasnosti icnas svita slavo.
roz. 49. Jao! jasnost dike u crnu promini se
tminu. 86. Redu svetog oca Frane jasnost daje
isto ispisane. Nadod. 52. Tamnu zlodu pru2i,
jasnost Bozju da obruzi. V. Dosen 4*. Kad pod-
loznik vrida svoga jasnost kraja zemajskoga . . .
142b. Jasnost slave. S. Rosa 94^. Da jasnostim
zemajske dostojnosti sjate. 146*. Tako dakle cu-
desa svojih jasnost i slavu uztego je i upravio.
I. Velikanovid, uput. 1, 148. Svetkovine ove

JASNOST, c.

483

1. JASPRA, 3, a.

jasnost uzvisitu jest poznao Petar glava s. crkve,
D. Rapic 51.

d. vidi 1. jasan, 1, d. Njekom posmijeh svoj
otvora, njekom jasnos cd pozora. I. V. Bnni6,
mand. 6. Gledaj glavu priblaXenu, gdi joj je
jasnos od obraza? 32.

0. vidi 1. jasan, 1, f, i jasnoda. Radi vede ja-
snosti ustanovjuje se. Zbornik zak. 3, 676.

JASNOTA, /. osohina onoga sto je jasno. —
isjjoredi jasnoda, jasnost, jasnina. — Akc. se mijena
u dat. sing, jasnoti, u ace. sing, jasnotu, u voc.
sing, jasnoto, u nom., ace, voc. pL jasnote, m gen.
pi. jasnita. — Bijec je praslavetiska, isporedi rus.
Hciinxa, ces. i po}. jasnota. — U Vukovu rjecniku :
,die holle' ,claritas'.

JASNOVIT, adj. vidi 1. jasan. — U dva pri-
mjera jednoga pisca xvi vijeka.

a. adj. radi znacenq vidi 1. jasan, f. Ocita i
jasnovita jest tvrdost Zudejska. S. Budinid, sum.
1S(;'>.

b. adv. jasn6vito, radi znacena vidi 1. jasan,

2, d. Gledaju ju cisto i jasnoveto bez zatvora.
S. Budinid, sum. 7G*>,

JASNUTI, jasnem, impf. jasniti se, jasneti. —
U jednoga pisca xvi vijeka. Iz gore ja jasnuti
(sunce) zladenom glavom van. P. Zoranid 15^\
t)a obadva jasnuti pocase. 35^.

JASNAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Livadu u Jasnaru. Sr. nov. 1863. 462.

JASNE, n. u Stulicevu rjecniku: ,excellentia'.
• — sasma nepouzdano.

JASNETI, jasnim, impf. jasniti se (vidi jasniti,
b). — -ne- stoji mj. negdasnega ne, te u za-
padnom govoru glasi jasniti, a u istocnom bi
glasilo jasneti ; potvrdeni su samo zapadni oblici.
— Rijec je praslavenska, isporedi rus. acniTB,
ces. jasneti, po(. jasiiiec. — Izmedii rjecnika u
Mika^inu (jasniti, sjati, svitliti se ,splendeo, luceo,
reluceo, colluceo, fulgeo, confulgeo, refulgeo, niteo,
praeniteo, rutilo, corusco, mico') i u Stulicevu (v.
jazniti). Dokol sunca svitlost svit bude obhoditi
ui sdeded svu milost i zvizde jasniti. P. Zoranid
15a, Tako jasnase (vila) da oko moje stanovito
u nu ne mogase pozriti. 75b.

JASOC, m. seoce u Hercegovini blizu Prena.
Schem. ragus. 1876. 58.

1. JASOFIJA, /. sveta Sofija, negda hriscanska
crkva a sad turska gamija u Carigradu, grc.
'Ayiu Zofp'iu. — U narodnijem pjesmama nasega
vremena. U Stambolu slavnu Jasofiju, Jasofiju
cara Kostadina. Nar. pjes. petr. 3, 43. I veliku
.Jasofiju crkvu. 3, 68. Prihvatide Jasofiju crkvu.

3, 99.

2. JASOFIJA, /. postaje od philosophia Hi od
tal. filosofia, ali isporedi i 1. jasofija. — U nase
vrijeme u Boei kotorskoj (kamen od jasofije =
lapis philosophorum). Dragi kamen od jasofije,
iz kojega sijevaju varovnice, uz kojega se moze
vecerati kao uza zab}u. S. ^ubisa, prip. 211.

JASON, m. Jaso, 'Idawv, inie niusko iz grcke
mitologije. — Od xv vijeka. (Medea) zaradi Ja-
sona sto nije ucinil'? D. Ranina 11*. — / kao
ime kaludersko(?). Jasont. S. Novakovid, pom.
115.

1. JASOTA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.

2. JASOTA, ni. ime volu.

JASPID, tn. jaspis, vidi jasma. — Postaje od
latinske rijeci. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (jaspid, kam dragi .jaspis') i u
Stulicevu (jaspid, dragi kami ,jaspis'). Kamiku

jaspidu. Anton Dalm., nov. te§t. 2, 178. apoc.
4, 3. Kojega oblicje bi prilidno jednomu jas-
pidu. E. Pavid, ogl. 667. Jaspis (jaSma) ,der
jaspis' .jaspis'. Gr. Lazid 169. Jaspis spada medu
poludrago kamene. Zbornik zak. 1853. 1056.

JASPID A, /. vidi aspida. — Na dva mjesta
XVI vijeka. Tu vide gluhe jaspide i jadne vipere.
M. Vetranid 1, 160. Jaspida je }uta vest na svete.
Phisiolog. nov. star. 11, 197.

1. JASPRA, /. vidi aspra (i radi oblika i radi
postana; samo bi trebalo dodati da je i jedna
i druga rijec dosla iz grckoga preko turskoga
aspre). — Od xvi vijeka (vidi kod 3, a, b)), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (jaspra, pjenez turski
,aspro' , monetae turcicae species' ; jaspri ,nammi,
pecunia'), u Vukovu (,der asper' ,numi genus' :
tri jaspre idu u jednu paru. cf. gazeta ; jaspre,
gen. jaspri ,aspern, geld' ,numi').

1. osobiti srebrni novae, vidi aspra, 1. Pjenez
nam se crni mede, bijela i drobna jaspra ugrabja.
I. Gundulid 485. Za dvanajest ijada bosanski
jaspri bijase vrida zita. S. Margitid, fal. 204.
Kupimo dvista jaspri kruha. J. Banovac, bla-
gosov. 170. Za n davaju tri hi jade jaspri. Nar.
pjes. bog. 295. Dobides do pridvecer sto jaspri.
M. Zoricid, zrc. 127. Dvista jaspri srebrenih.
And. Kacid, kor. 109. Pristoji ga arac od dvi
jaspre. A. d. Costa 1, 33. Dvista srebrni jaspri.
I. J. P. Lucid, razg. 40. Pokupiti jaspre i du-
kate. Nar. pjes. juk. 590.

Z. koji mu drago novae. Razumi se svaka mu-
nita iliti jaspra. P. Filipovid 7. Sto hijada zlatni
jaspri primao si. P. Knezevic, osm. 100. Nadi
des niku jaspru u usti. F. Lastrid, od' 99. Nuto
mi pokazite jaspru kojom se sluzite. 285. Ako
prodajes jaspru nevajalu pod va].alu. ned. 158.
Koji kuju krivo jaspre. A. d. Costa 2, 179. Da
prozdre jaspru zlatnu, srebrnu, midenu. M. Do-
bretid 393.

3. pecunia, novei; naj cesce u mnozini.

a. M mnozini. a) s osnovom na i (samo gen.
pi.). Koliko godi jaspri ali ti dinara svojijem si-
novom ostajaju. M. Divkovid, bes. 106^^. Toliko
jaspri toliko druge robe. Stat. po}. ark. 5, 315.
(1670). Da ne nose jaspri ni bisaga. M. Radnid
307*. Baci golemu kesu jaspri. S. Margitid, fal.
205. Donesavsi im punu kesu jaspri. J. Ba-
novac, pred. 55. Pita u kuma, da joj dade malo
jaspri. pripov. 166. Potribe koje se brez jaspri
imat ne mogu. P. Filipovid 8. Duzni smo znat,
da nam je zabranena svaka prosna jaspri. 9.
Uzdrzat se i od doticana jaspri. 9. Kojije jaspri
ne smijudi misnik uzet. F. Lastrid, test. ad. 57*.
Dokle ne povrati jaspre onije. 57''. Izgubi jednu
kesu jaspri golemu. ned. 435. Kad nemate jaspri.
And. Kacid, kor. 53. Zarad jaspri mede na po-
gibio svoga jedinoga sina. 273. Da de ih cine
modi kupiti za malo jaspri. 328. Moga' sam
uzet sto odu prsteni, bisera, jaspri. N. Palikuda
70. Lakomac nede se napuniti jaspri. J. Ma-
tovid 490. — b) s osnovom na a (u svijem pa-
dezima osim genetiva). Dajte jim (gusarom) od-
brojiv te jaspre, ke smaze. H. Lucid 229. Fratri
kako mogu i gdi primat jaspre. I. Ancid, ogl.
xxii. Ako bi dao na kamatu, zaimajudi jaspre i
uzimajudi kojigodir dobitak. P. Posilovid, nasi.
109b. Ako bi znajudi tratio jaspre zle i nepra-
vedne. 110*. Tko jubi jaspre. M. Radnid 85*.
Za erne oblake bijele jaspre. (D). Poslov. danic.
Da ce jaspre izgubiti. S. Margitid, fal. 99. Si-
rotam jaspre bacase. 137. Koji prodaje za male
jaspre. ispov. 41. Papa posaje galije i jaspre.
S. Badrid 68. Ni§ta nije gore sto }ubiti jaspre.

1. JASPEA, 3, a.

484

JASTREB

J. Banovac, razg, 32. Ne ti otkupiti za male
jaspre vojnike. pred. 129. Podade jaspre ostalim
apostolom. blagosov. 120. Obicaj bijase, da mu
likar i specijal vrate jaspre sto su uzeli. pripov.
95. Zaklese se na ziyotu svoje dice, da nista
ne znadijahu za one jaspre. 166. Pocme lipe
a}ine oblaciti i jaspre s dragim kamenem davat
mu. 2.51. Ako si uzeo tude jaspre. uboj. 88.
Drzat jaspre. P. Filipovic 6. Ova dobra, premda
se mogu ucinit u jaspre. 7. Toli vece va}ado§e
jaspre. P. Knezevic, muk. 19. Bacivsi mu jaspre.
F. Lastric, od' 141. Sve jaspre nosi u crkvu.
test. ad. 57*. Dati jaspre na kamatu. ned. 50.
Uzima se tude s kamatom, zasto sto se dade u
zajam brez tvoje stete, a stvar od sebe nijo
plodna, no more se nista vise uzet, nego samo
glavno ir mu bile jaspre il' druga stvar u sebi
neplodna. 158. One je jaspre nasao jedan covik.
436. Kad bi bilo za gotove jaspre, dali bi je
(robu) za nize. M. Zoricio, aritm. 103. AT se
nade jedan izdajica, komu bihu jaspre omilile.
And. Kaci6, razg. 1()4'\ Jaspre koje su donili za
kupiti ranu. kor. 46. Ti si donio jaspro s kojim
ces kupiti vinograde. 254. Ovemu zajmio biso
Tobija mnoge jaspre. 273. Donose sve jaspre
koje rau Tobija zajmio bise. 276. Za jaspre ku-
piti. 372. Ima mnogo vrimena da sam ga ja
kupila za moje jaspre. N. Palikuca 12. Naredi
onome koji drzi jaspre. 44. Jaspre ili darove
primati ie. I. J. P. Lucie, nar. 67. Ime apo-
stola davase se onim, koje bi slali, da sakup|aju
jaspre. Grgur iz Varesa 64.

b. u jednini. Bog placa jasprom od milosti. I.
Ancid, svit. 25. Jaspru mnogu dase vojnikom.
ogl. 77. Vaja vece jaspra nego krepost. M. Eadnie
285''. Ovi prijate} duhovni trosi i placa svojom
jasprom. P. Filipovic 7. Koji bi tudom jasprom
uprav|ao. 11. Boje je golem prijatej neg go-
tova jaspra. (Z). Poslov. danic. Koji kuju krivu
jaspru. A. d. Costa 1, 181. Ne mogu se jasprom
platiti. 1, 193. Na svojoj jaspri zgradi crkvu.
1, 254. Zove se ,peculatus' krada jaspre krajeve.
J. Matovic 395. Videci u crkovnacima toliku
pohlepu prikorednu za jasprom. I. J. P. Lucie,
bit. 56.

2. JASPRA, /. ime hi]ci. — U Vukovii rjee-
niku: nekakav cvijet ,art pflanze' ,herbae genus'.
.Jaspra, nekakav cvijet (Vuk), Lysimachia num-
mularia L. ? B. Sulek, im. 125.

JASPRE, jaspri, /. yl. vidi hod 1. jaspra.

JASPREN, adj. koji pripada jasprama. —
Kakav je akc. kod nominalnijeli oblika, ne snain,
kod slozcnijeh je jaspreui. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (jaspreni, n. p. kesa
,geld-' ,numarius'). S plar'enjem jaspronim. A. d.
Costa 2, 41. Jedna jasprena cesetina. Bos. vila.
1891. 147.

JASPRENAK, jasprenaka, m. theca in quam
nummmi in futuriim usum reconduntur. zemlani
(Hi drugi sud) samo s jednom rupom kroz koju
se u n baeaju novel jedan po jedan sto se hoce
Uedjeti (nem. sparbiichso). — Postaje od jaspren.
— Na jednom wjcstu xvii vijeka. Jasprehak od
zem|e prima sve ono sto se u nega baca. M.
Radni6 355».

JASPRI, /. pi. vidi kod jaspra.

JASPRICA, /. dem. 1. jaspra. — Akc. se mijena
u gen. pi. jasprica.

a. s ovijem znacenem. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu. Jedan covik ubog
svojom zenom imahu samo jednu jaspricu. M.
Divkovid, bes. 688''. Dorvisu tu2nomu udil'te

jasprice. 1. T. Mrnavic, o m. J 57. Vrzite mi u
torbicu liljeba, smoka i jaspricu. I. Dordic, pjesn.
194. Zamoli jednu jaspricu. F. Lastric, od' 225.
Ne mogu prigoriti siromahu jasprice ni koma-
dica kruha. 247. Ukrast jedan soldin oli jednu
jaspricu zove se stvar malana. M. Dobretid 19().
Bee ili ti jasprica. 234.

b. vidi sjoka. — U Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Slavoniji.

JASPRO, m. vidi 1. jaspra. — TJ nose vrijeme
u Istri. Vadi Marko jaspra i dukate, da ce platit
tesku vodarinu. Nar. pjes. istr. 1, 29. Da bim
bila jaspro jaspro uzimala, srebrom bim ja bila
Dunaj okovala. 1, 29.

JASTAVCI, m. pi. potok u okolini drackoj. L.
Durdevic.

JASTI, vidi jesti.

JASTOG, m. Palinurus vulgaris Latr., veliki
rak inorski bez klijeUa, sto se vrlo slatko ije, od
lat. astacus, ili od grc. daruxog. — U knigama
ga mijesaju s drugom slicnom sivinom (Homarus
vulgaris), vidi karlo. — Po primorju od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (jastog, riba , asta-
cus, gammarus, locusta'), u Belinu (,ragosta, gam-
baro grosso di mare' , locusta marina' 605^), u
Stulicevu (jastog, riba ,astice, pesce' ,locusta ma-
rina'), u Vukovu (morski veliki rak , locusta ma-
rina' s dodatkom da se govori u primorju). Udri
dva jastoga dobra i ne mala. P. Hek^orovid 48.
Pun je k'o jastog, a slini ko spuz. (Z). Poslov.
danic. Kao rak jastog. S. ^ubisa, pric. 139.
Jastog (moraki rak, Homarus vulgaris Edv.). K.
Crnogorac, zool. 172,

JASTOK, m. vidi jastog. — Na jednom mjestu
xvin vijeka. I s jastoci, bijorci i raci. J. Ka-
vanin 21a. — nepnuzdano.

JASTREB, m. ime nekijem grabezjivijem pti-
cama (po razlicitijem krajevima narod zove sad
jednu sad drugu pticu ovijem imenom, vidi: Po-
negdje je sve, sto nije orao ili soko, narodu
jastreb, a opet nogdje kaze orlusina za ,Vultur',
jastreb za ,Aquila' itd. S. Brusina, ptice hrv.-
srps. 2, 84a, ^i^j { u Bjelostjencevu rjecniku). —
-e- stoji mj. negdasnega ^, ali se kod nekoga
dijela nasega naroda ovo slovo promijenilo na
e, vidi jastrijeb. — Rijec je praslavcnska (ja-
strcmbii), isporedi stslov. jastr^bi., rus. acTpa6T>,
ces. jesfiab, _po/. jastrzq;b'. Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,accipiter'), u Mikajinu (jastreb, ptica
,sparviero' ,accipiter, nisus, aesalon'), u Belinu
(,astore, uccello di preda' ,astur' 113''), u Bjelo-
stjencevu (jastreb, kragujac ,accipitpr' ; i veli se
vsaka ptica iz sestnadeset fel, koja silum grabi,
opcinskem zakonom), u Jambresicevu (,aceipiter'),
u Voltigijinu (,sparaviere, astoro, uccollo di preda'
,habicht'), « Stulicevu (jastreb, ptica ,accipiter,
astor'), u Vukovu (v. jastrijeb s dodatkom da je
po istccnom govoru). 1 po tom pride ptica jastreb.
Starinc. 4, 84. (Golubi) SLbirajutt se da stregutr.
sebe otb jastreba. Physiol, nov. star. 11, 195.
Sokoli s jastrebi. Zborn. 52". Lovne jastrebe
ovi (lovci) drze. L Gundulid 407. Jastreb i soko.
M. Radnid 79*. Svraka i jastreb lete mnogo.
265'>. Prilicni su piluzinam aliti jastrebovom.
S. Margitid, fal. 137. Jastrebu, orlu i sokolu.
J. Kavanin 11*. Ne mogu ni jastreba bistre oci
dosed izvor zlata. 192'*. Da mu ti posajes tvoje
jastrebe. P. Macukat 19. Ptica kad ugleda ja-
streba, tako se pristrasi, da . . . J. Banovac, razg.
91. Odbacivase Bog od posvetilista orla, jastreba
i druge ptice. pripov. 172. Golubica u noktih
jastreba. A. Kanizlid, utoc. 63. Kao kad na po|u

JASTREB

485

JASTREBOV

fjrlicu su stisli jastrebi. roz. 123. Izleti jastreb,
koji o ticam zive. M. Zorici6, zrc. 73. Vidi n
iioj sjenu od krajjfujca ali jastreba grabez}iva.
D. Basid 215. Mahom sluge, kano jastrebovi kad
na mirne usrnu g;olubo. Osvetii. 1, 23 Ja 6u
jilaSit od tebe jastreba. 2, 35. Golovrati jastreb
,Vultur cinereus' ,der gemeine geier'. J. Ettinger
57. Bjeloglavi jastreb ,Vultur fulvus' ,der weiss-
kopfige geier'. 5'J. Bradati jastreb ,Grypaetos
barbatus' ,der bartige geicradler oder laininer-
geier'. 60. Jastreb, Falco lanarius. J. Panci6,
zoolog. i04. Jastreb, Astur palumbarius Bechst.
ptice u srb. 27. Jastreb, Falco milvus. Slovinac.
1880. 30a. Jastreb cipolas, Landion Haliaetus
1880. 30a. (Pandion haliaetus L.) u Dubrovniku,
po Vodopicu, jastreb cipolas. S. Brusina, ptice
hrv.-srp. 2, 8b^. Po Doderlein-u u Dubrovniku
ovome (skancu, Falco buteo L.) pripada ime ja-
streb; tako isto ima Kosid, ali dodaje jos ko-
koSar, crni jastreb za tamniju odliku, h(ij)6\i
jastreb odlika svetlije boje, i na posjetku jastre-
bina. 89a Vujid pise ,jastreb' za ,Falco milvus'.
90b. Vodopic ima (za lui'iu. Falco Milvus L.)
dubrovacko ime jastreb . . . U Dubrovniku, po
Kosicu, narodno je ime juna. 90 — 91. Kolomba-
tovic ima u prvom popisu (za Acfipiter korschun
S. Gm ) ime jastreb mrki' kao narodno ime. 911'.
Kadid tvrdi da mu jo (Falco tianunculus L.) her-
cegovacki naziv ,crveni jastreb'. 95^. Genus
Astur Lac^p. Rod Jastreb. Astur palumbarius
(L.), Jastreb kokosar . . . Naj poznatije i jedno-
zuacno narodno je ,jastreb kokosar', kako sam
uzeo god. 1882 i 1885, a tek su mi kasnije Kadid,
Reiser i Seunik potvrdili da mu je pravo ime i
u Hercegovini .jastreb'. 96'^. Oko Varazdina i
zove se (Falco nisus L.) ,mali jastreb'. 96^. Mnogi
su pisci i prije Kadida uzeli (za rod Vifltur L.)
rijec ,Jesinar, drugi pak jastreb' ili ,strvinar'.
d8^. Za ovu su pticu (Gyps fulvus Gm.) nasi
pisci upotrebili imena: kraguj, orlusina, jastreb
ltd 99b. Za ovu pticu (Vultur percnopterus L.)
u Torbara nalazimo ,egipatski strvinas' ili ,sveti
jastreb'. lOQa. — U prenesenom smislu o ceja-
detu. Jos je bio Turke jastrebove. Pjev. crn. 81b.

— 1 ime selu u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 20. i
planini. Sa Jastreba visoke planine. Nar. pjes.
petr. 2, 40._ Sutra demo u Jastreb planinu. 2, 179.

JASTREBAC, jastrepca, jh. uprav dem. jastreb.

— Akc. je zabijezen kao sto je u Vukovu rjec-
niku, ali moze biti da se gdjegdje (jovori jastrobac
ili jastrebac. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,pullus astuns') i u Vukovu
(planina u Srbiji iza Krusevca ,ein Berg in Ser-
bien' ,mons Serbiae').

a. kao dem. jastreb u Stulicevu rjecniku, pa
po tome i kao ime nekijem grabez}ivijem pticama.
Veliki jastrebac (kokosar) , Astur palumbarius-
,der hiihnerhabicht'. J. Ettinger 69. Mali ja-
strebac (pticar) , Astur nisus' ,der sperber'. 70.
Genus Pandion Sav. Rod Jastrebac. Pandion ha-
liaetus (L.), Jastrebac cipo}as . . . U Dubrovniku
po Vodopidu .jastreb cipojas' . . . Drzim da je
naj zgodnije usvojiti dubrovacko ime, ali mjesto
.jastreb' kazati ,jastrebac'. S. Brusina, ptice hrv.-
srji. 85ab. J^e mozemo prihvatiti (za Falco nisus
L.) Etingerovo ime ,mali jastrebac', posto ja-
strebac ved znaci mali jastreb. 96b.

b. ime planinama i mjestima u Srbiji- a)
mjesto u okrugu kragujevackom. Zemja kod Ja-
strepca. Sr. nov. 1875. 95. — b) planina u kru-
sevackom okrugu. M. D. Milicevic, srb. 704. vidi
i u Vukovu rjecniku. Zasija se Jasti-ebac pla-
nina, a polede zmaje od Jastrepca. Nar. pjes.
vuk. 2, 257. U Jastrepcu visokoj planini. 2, 258.

— c) planina u okrugu niskom. M. D. Milidevid,
kra]. srb. 3. — (I) selo u okrugu niskom, M. D.
Milicevic, kra|. srb. 118. — e) mjesto u okrugu
smederevskom. Vinograd u Jastrepcu. Sr. nov.
1876. 540. — f) Jastrebac veliki i Jastrebac mali,
planine u Srbiji u okrugu toplickom. M. D. Mi-
lidevid, kra}. srb. 342. — g) selo u okrugu
vranskom. M. D. Milidevid, kraj. srb. 303.

JASTREBACA, /. ime puri. u Bastaju, u Da-
ruvaru.

JASTREBAR, jastrebara, m. eovjek koji cuva
i goji jastrebove (sokole, kraguje) za lov. — Od
XIV vijeka (vidi kod b, b)), a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.asturum custos') i u Danicicevu (ja-
strebart ,qui accipitres ad venandum instituit').

a. M pravom znacenu. Reci jastrebarem svo-
jijem da prinesu dva nojevida. Pril. jag. ark.
9, 145. (1520).

b. kod imena mjesta. a) Jastrebar, planina u
Srbiji u okrugu cacanskom. M. D. Milidevid, srb.
645. — b) selu je Vilskoj isla meda na Jastre-
bara Glavu. Mon. serb. 144. (1349).

JASTREBARSKA, /. Jastrebarsko , Jaska,
uprav adj. zenskoga roda, isporedi jastrebarski.

— Od XV vijeka (u latinskijem spomenicima).
,Castrum Lyppowch ac opidum Jaztrebarzka'.
Starine. 5, 115. (1442). Lacko z Jastrebarsko.
Mon. Croat. 236. (1534). Pod grad Lipovec i Ja-
strebarsku. 237. (1535).

JASTREBARSKI, adj. vidi Jastrebarska i Ja-
strebarsko. — xviii vijeka. Turci porobise ozajsko
i jastrebarsko ladanje. P. Vitezovic, kron. 137.

JASTREBARSKO, n. trgoviste u Ervatskoj u
£upaniji zagrebackoj sto se sad obicnije zooe Jaska

— isporedi jastrebarski, Jastrebarska. — Od xv
vijeka. Lipovcem i Jastrebarskim. Mon. croat.
82. (1455). Jastrebarsko (Jaska), trgoviste u Er-
vatskoj u zupaniji zagrebackoj. Razdije|. 69.

JASTREBAST, adj. u kojega je boja kao u
jastreba. — U Vukovu rjecniku: n p. kokos ,geier-
farb' (Coloris vulturini' s dodatkom da je ovako
po istocnom i juznom govoru, i jastribast s do-
datkom da je ovako po zapadnom govoru (ali
vidi kod jastreb).

JASTREBICA, /. ime planinama i mjestima.

a) naj veci vis u Bijeloj gori (u Zupcima). —

b) selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 16.

JASTREBICE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Zemja kod Jastrebica. Sr.
nov. 1875. 95.

JASTREBIC, m. uprav dem. jastreb. — U Stu-
licevu rjecniku: uz jastrebac. — 1 kao ime oso-
bitijem grabezfivijem pticama. U Kadida za Her-
cegovinu (Falco aesalon Tunst.) ,jastrebid'. S.
Brusina, ptice hrv.-srp. 95a. Kadid ima ,ja3trebic'
(Tinnunculus Naumanni Fleiseh) za Hercego-
vimi. 96a.

JASTREBINA, /. augm. jastreb, ali se upo-
treb}ava kao ime osobitijem grabezjivijem pticama.
Jastrebina, Falco buteo L. Slovinac. 1880. 30a.
Jastrebina, misar, rados, Buteo vulgaris. D. Tr-
stenak. vidi i S. Brusina, ptice hrv.-srp. 89a.

JASTREB^iAK, m. ime bijei. Jastrebjak, Hy-
pochoeris maculata L. (Sladovid). B. Sulek, im.
125.

JASTREBNICA, /. u Danicicevu rjecniku: ,Ja-
strebtnica, seliste svetoga Dimitrija' (t. j. crkve
negove ,u Koctneht') ,u Jastrebnice'. Glasnik.
13, 297.

JASTREBOV, adj. koji pripada jastrebu ili

JASTREBOV

48(5

jaSici

jastrebima. Perje struca jest kakonoti svracije i
jastrebovo. M. Radnifi 265^. Narastose mu nokti
kano jastrebove pance. E. Pavic, ogl. 405. Iz
nemili jastrebovi panca. I. J. P. Lucie, razg. 38.

JASTEEBOVAC, Jastrebovca, m. mjesto ti Sr-
biji u okrugu u^ickom. Niva u Jastrebovcu. Sr.
nov. 1865. 359.

JASTREBUSA, f.jastrebasta kokol — U nnse
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu : ,eine geier-
farbene henne' ,galliiia coloris vulturini' (ima
oblik jastrebusa s dodatkom da je po juinom i
istocnom govorii, i jastribusa s dodatkom da je
po zapadnom govoru, ali vidi kod jastrob). Ja-
strebusa, ime kokosi. F. Kurelac, dom. ziv. 53.

JASTREPCAC, jastrepcca, m. dem. jastrebac.

— U Stulicevu rjecniku ; jastrebcac uz jastrebac.

— nepouzdano.

JASTREPCIC, m. dem. jastrebac. — Same u
Stulicevu rjecniku: jastrebci6 uz jastrebac.

JASTRIJEB, m. vidi jastreb. ije- stoji samo

po juznom govoru, po zapadnom glasi jastrib. —
-e- dolazi vece po prilici od xvi vijeka. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu: jastrijeb (juzn.), pi. ja-
strebovi ,der (hiihner-)geier' ,vultur' ; jastriib (zap.),
vidi jastrijeb. Povazdaje jastreby na bezesteje.
Danilo 145. vidi i u Miklosiievu rjecniku (lex.
palaeoslov.2 kod jastr^bt). Koje ote i izbavi od
jastrijeba paklenoga. F. Lastric, test. 222*. Pro-
motrite vi jastrijeba ili sokola. ned. 198. I pi-
jana koka zna sto je jastrijeb. Nar. posl. vuk.
104. Orao i jastrijeb. f). Danicic, 3mojs. 11, 13.
Oni vode za priuze pseta, za niin neki na ruku
jastrijebe. Osvetn. 4, 19. Jastrijeb, Milvus re-
galis. Progr. spal. 1880. 8. Jastrijeb mrki, Milvus
niger. 8.

JASTROKA, /. ime ovci. — U Vukovu rjec-
niku s dodatkom da je cuo u Grbju. — isporedi
jastrovka.

JASTROVKA, /. itne ovci. F. Kurelac, dom.
ziv. 32. — isporedi jastroka,

JASTUCAK, jastucka, m. dem. jastuk. — U
pisaca nasega vremena s osobitijem znacenima.
Jastucak za uru ,uhrenpolster'. A. Hajdenak 57.

— U Sulekovu rjecniku: ,stechkissen'.

JASTUCIC, m. dem. jastuk. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v. jastuk).
Siju kako jastucide pod svaki ruke lakat. I. Ve-
likanovi6, uput. 3, 128. — Mnozina dolazi u nase
vrijeme u prenesenom znacenu. Jastuci6i, neko
jelo od tijesta, na masti pecena. u Banatu. Javor.
1880. 403.

JASTUK, m. vidi blazina, tur. jastyk, jastuk.

— Od XVI II vijeka.

a. u pravom znacenu. — Izmedu rjecnika u
lijelostjenievu (v. vankus), u Vukovu (,das kissen,
der polster' ,pulvinum'). Ne me6e se kniga na
jastuk. A. Kanizli6, bogo|ubn. 257. Na misto
mekog jastuka tvrd kamen pod glavu stavivsi.
64. SpustivSi glavu na jastuk. And. Kacic, kor.
55. Kleknuvsi svrhu jednoga jastuka. A. Tomi-
kovid, ziv. 369. Mekla mi je tvoja desna ruka
neg' fietiri naj mek§a jastuka. Nar. pjes. vuk,
1, 198. Na devet duseka, na devet jastuka. 1, 207.
Na jastuku od zmije kosuja. 2, 59. Pa s ca-
ricom leze na jastuke. 2, 257. A oko Ae cetiri
jastuka. 3, 138. Pa na nemu fietiri jastuka. 3, 283.
Vrh duseka mekane jastuke. Nar. pjes. here. vuk.
79. Solomun je mirno i bez straha sjedio na ja-
stuku. Nar. prip. vuk. 197. Al' se pasa na jastuk
nagnuo. Ogled, sr. 500. — I kao ime narodnijem
igrama: u Vukovu rjecniku: Jastuk ,da8 kissen

(eine art kolo-tanz)' ,choreae genus'. Kad se igra
jastuka, igraci se uhvate u kolo, a jedno stane
unutra s jastukom, pa pred koga baci jastuk,
s onijem se po|ubi, pa onda ono iz kola uzme
jastuk, a ono se uhvati na negovo mjesto u kolo
itd. s dodatkom da to biva u vojvodstvu po va-
rosima; drukcija je igra s istijem imenom u Tre-
binu, vidi V. Vrcevid, igr. 74.

b. drvo sto stoji po osovini (kod kola). Vuk,
rjecn.

c. u arnautskijeh pistoja na tabangetu kao
mali jastucid, da luk ne bije u ruku. Vuk, rjecn.

JASTVINA, /. vidi jestvina. — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka. Da ako tvoj brat oza-
lo§den bude radi jastvine tvoje. Anton Dalm.,
ap. 19*. Gojil sam vas pitjem mleka a ne z ja-
stvinu, 29i>.

JASU^A, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu knc-
zevackom. Livada u Jasuji. Sr. nov. 1868. 208.

1. J AS A, /. hyp. Jai'ia. — Akc. se mijena u
voc. Jaso. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogda-
novid. — vidi i kod 2. Jasa.

2. JASA, m. vidi Jaso. — Akc. se mijena u
voc. Jaso. — Izmedu rjecnika u Vukovu (vide
Jaso s dodatkom da je po istocnom govoru). —
Amo pripada i ovaj primjer: Tomid Jasa, Jelo-
vidu Vuce. Osvetn. 5, 59. a moze biti i ovaj (od
prije nasega vremena) ako ne pripada pod 1.
Jasa: Jasa. S. Novakovid, pom. 115.

JASACI, adj. vidi jahadi. — U Vukovu rjec-
niku: ,reit-' ,equitatorius', cf. jahadi.

1. JASAK, m. sud od zem^o slican vrcu, sa
dva ruceja jedan naprama drugomu, tal. ,aufora'.
A. Ostojid.

2. JASAK, Jaska, m. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Zemja u Jasku. Sr. nov. 1867. 482.

JA§AR, m. vidi Jaksar. Kakav li je Babidu
Jasare! Nar. pjes. vuk. 4, 37. Na |utu je guju
nagazio, na Turcina Husovic-Jasara, doceka ga
silan Jasar-aga. 4, 404. Kad pos'jece Jasar-Tu-
turojku. 4, 519. Kako sto je Babidu Jasare.
Pjev. crn. 240^.

JASARA, /. u narodnoj zagoneci (o pceli). Za
kudom ti kosara, u kosari baba Jasara, skupo
maslo prodava, ne da baba milina bez zlatnoga
cekina. odgonetjaj : kosnica. Nar. zag. stoj. 102.

JASAROVA VODENICA, /. ime mjestu u Srbiji
u okrugu aleksinackom. Livada kod Jasarove Vo-
denice. Sr. nov. 1867. 351.

JASCANIN, m. covjek iz Jaske u Srijemu. V.
Arsenijevid. — Plur. : Jascani.

JASCANKA, /. zensko cejade iz Jaske u Sri-
jemu. V. Arsenijevid.

JASCE, n. vidi jedene. — Naj stariji je oblik
jastije, kasniji jastjo. — U knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(jastje, V. jedene). OdL trapezy mojoj jastije. Sta-
rine. 22, 214.

JASCER, vidi jaster.

JASENIK, m. kon za jahane. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: v. jezdenik. i u na§e vrijeme u
Sulekovu : ,reitpferd'.

JASeIvIE, n. djelo kojijem se jaSi. J. Bogda-
novid.

JA§IC, m. prezime. — U nase vrijeme. Nikola
JaSid. Rat. 394.

JASICI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Zem|a u Jasidima. Sr. nov. 1874.
115.

JASIK

487

JASTERICA, a.

JASIK, /«. vidi asik. Na devojku jasik ucinio.
Nar. pjes. here. vuk. 20. Svak sG na I'lU jasik
ucinio. Nai'. pjes. magaz. 1869. 106.

JASIKOVANE, n. djelo Icojijem se jasikuje. —
Izmedu rjecnika u Vttkovu. Od zla bola od jasi-
kovana. Nar. pjes. here. vuk. 17. Jer ja nijesam
bolesna ni od kakve bolosti nego od jasikovana.
Nar. prip. vrc. 4.

JASIKOVATI, jisikujem, impf. vidi asikovati.
— Izmedu rjecnika u Vukovu s dodatkom da se
l/ovori u Boci. Zadirkivat i jagikovati. Nar. pjes.
here. vuk. 110. Al' boluje ali jasikuje. 117. A
ja jasikujem s catipom mojega oca evo tri go-
dine dana. Nar. prip. vrc. 4.

« V

JASILAC, jasioca, m. jahac, jahalac. — Od
(jlagola jasiti. — U jednom j)rimjeru xviii vijeka,
i u nase vrijeme u Lici (i tamo i amo stoji u
nom. sing, jasioc mj. pravoga oblika jasilae).
Jasioc, koji na nem sidase, imadijase luk. E.
Pavic, ogl. 670. ,0n je dobar jasioc, on bi na
vilenu konu jasio'. u Lici. J. Bogdanovic.

JASILICA, /. od glagola jasiti. — U nase vri-
jeme u Lici.

a. aktivno, zensko ce]ade sto umije dobro ja-
hati. ,E, ona je jasilica, da 'e na glavu usadis
na kjuse, nece pasti'. J. Bogdanovic.

b. pasivno, bedevija koja se dobro jase. J. Bog-
danovid.

JASIN, m. prezime. — V nase vrijeme. Vasilij
Jasin. D. Avramovi6 2G6.

JASITI, jasim, impf. kaze se mjeste jahati u
sjevernijem krajevima od xvii vijeka (istina naj
stariji je primjer ger. jasec koji nije dosta po-
uzdan). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ja-
hati). Vuk nije primio ovu rijee u svoj rjecnik,
vidi dale sto o noj govori. Androniko jasec jezdi
zelenoga kona plaha. P. Kanaveli6, iv. 80. Ne bi
dao na sobi jasiti takomu grihu. S. Margitic,
fal. 13i. Na krotku konu jaseci. I. Grlicid 112.
Jased na trsti i na soske vec ne odlijetaju kroz
prozore. J. Kavanin 451i>. Neces kona jasiti.
A. Badic 72. Dokle ce nas ogni saxigati, i ogiiene
sotone jasiti? L. ^lubuski 58. Ne imadu ja§it.
P. Filipovid 41. Koji bi smio jasiti kona silna
brez uzde? F. Lastric, ned. 43. Jasiti brez odore.
V. Dosen (ih^. Kohi stono mi jasimo. 149*.
Jasaf/t^ kona agamiju. Nar. pjes. vuk. 1, 352.
Tako se po spomenutijem gore krajevima (u Sri-
jemu i u Backoj i u Banatu) govori i pise ,ja-
siti, jasim' mjesto ,jahati, jasem'. Vuk, pism. 35.
Svak moze doznati da je ,jahati, jasem' pravil-
nije i u vise naroda obicnije nego ,jasiti, jasim',
kako god i ,mirisati, mirisem' nego ,mirisiti, mi-
risim', i da su ove rijeci isto onako pokvarene
kao ,puzati'. 86. Jedni s nime jase naporedo.
Osvetn. 1, 31. Gdje zlo jasi jedno na goremu.
6, 42. Laz jasi na dugu. M. Pavlinovid, rad.
120.

JASIV, adj. vidi jahadi i jahav. — U Belinu
rjecniku: .cavalcabile, bestia, che si pu6 caval-
care' ,equitabilis'; , cavalcabile, cavaleareccio, di-
eesi di luogo per il quale si puo cavalcare' ,equi-
tabilis' 178b; u Voltigijinu: , cavalcabile, caval-
eareccio' ,reitbar'; u Stulicevu: v. jahav.

JASIVO, n. sto se placa za jahane (tudega)
kona. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Koje
primi od vozne, jasiva. J. S. Rejkovid 233.

JASKA, /. ime mjestima.

a. selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 18.

b. mjesto u Srbiji u okrugu knezevackom. Li-
vada u Jaski. Sr. nov. 1872. 629.

JASKOVO, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. RazdijeJ. 74.

JASMA, /. jaspis, tvrdi kamen velike cijene.
— U nase vrijeme kod pisaca, a ovi su je uzeh
iz ruskoga jezika (HiiiMa), ali nije ni prava ruska
rijec nego arapska (jasam), te je do§la u ruski
jezik preko pers. Hi tur. jesem. Kantas ili jasma,
nemacki ,jaspis'. D. Popovid, poznav. rob. 17.
Jaspis (jasma) ,der jaspis'. G. Lazic 169.

JASmACAR, m. u Vukovu rjecniku: postav
za jasmake ,art leinwand aus "vvelcber jasmak
vorfertigt wird' ,panni genus' s dodatkom da se
govori u Kotoru.

JASMAK, m. rubac ili koprena kojom Turkine
(a gdjegdje i hriscanske zene) pokrivaju glavu i
prsi, tur. jasmak. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (zenska povezaca ,das kopf-
tuch der frauen' ,vitta' s dodatkom da se govori
u Dalmaciji). Ob dan nose za jasmakom. Nar.
pjes. here. vuk. 252, A zena od jasmaka nije
dobro vidjela. Bos. vila. 1887. 132. Ja tebe po-
krila svojijem jasmakom. 1887. 258. Zabradak
ili jasmak jesu beli ubradaci, kojima se ubraduju
i nase sejanke i bule. D. Popovid, poznav. rob.
360. Jasmak, ime bijelomu naslinganom rupcu
za zene. u Lici. F. Hefele.

JASO, in. hj/p. Jakov. — isporedi Jasa. — Akc.
se mijena u voc. Jaso. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u^ Vukovu s dodatkom da je po
juznom govoru. Cica Jaso, sto si poludeo? Nar.
pjes. vuk. 4, 170.

JASPAR, m. po svoj prilici isto sto jasma. —
Na jednom mjestu xv vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku: jaspart ,iaspis' (va}a da je to). Kondert
. . . odt kamena jaspara. Spom. sr. 2, 125. (1466).

JASTARICA, vidi jasterica, c.

JASTER, m. isporedi guster. — Bijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. jasteri, rus. Hmep-b,
ces. jester, po]. jaszczur. — U nasemu jeziku vrlo
rijetko.

a. angina, bolest u grlu, skelencija, gronica. —
Na jednom mjestu xvii vijeka (sa -sd- mj. st).
Pet (ozdravjenijeh) od skelencije ili jasdera. B.
Kasic, in. 102.

b. u narodnoj zagoneci nasega vremena uz
guster. Guster jaster plete gade navrh kude. od-
gonet^aj : dim. Nar. zag. nov. 43.

« V

JASTERICA, /, uprav eensko prema jaster, te
je jamacno u prvo doba znacilo sto i guSterica
(tako je i u Stulicevu rjecniku, ali nije pouz-
dano), ali sad ima druga znacena.

a. pristic, puhvica na jeziku. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,bolla o vessichetta
nella lingua' ,pustulula' 144^) gdje se naj prije na-
hodi, u Voltigijinu (,bolla, vescichetta' ,blasehen'),
u Stulicevu (1. ,lacerta'. 2. ,parva pustula in lin-
gua'), u Vukovu (,eine hitzpustel an der zunge,
im munde' ,pustula in lingua, in ore*). Kad ja-
sterica izide kome na jeziku, onda kazu da je
neko nalagao nesto na nega. ako je jasterica
s dosne strane, onda je musko nalagalo, ako li
je s lijeve, onda je zensko. Vuk, rjecn. U Du-
brovniku se nasuprot kaze da jasterica izide
onome koji slaze. Mece se u sali (a mo^ebiti da
ko i vjeruje): Jasterica gusterica s mene na te,
kao da bi se tijem rijecima onaj kojemu je ja-
sterica ne oslobodio i da bi ova prosla na onoga
drugoga; ali prije toga treba^ tako izvesti raz-
govor da onaj drugi x)ita: ,Sto ti je?' ili ,Sto
imas?' ili ,Sto des mi dati?' itd. P. Budmani. O
Vuco, gdje si, sto si se potajio, ali ti je na jezik
izasla jasterica? S. .^ubisa, pric. 23.

JA§TEEICA, b.

488

JATIMITI SE

b. u narodnoj zagoneci. Jasterica krijeSti, u
careve klijesti; carica joj prijeti; ,Tako mi sklo-
posti, slomicu te do kosti'. odgonetjaj : ustipci.
Nar. zag. nov. 230.

c. ja,§terica i jastarica, umetak izmedu nera-
vnijeh brvana, t. j. kad ku6u od brvana sasije-
caju, pa trevi se na mjestima da se brvna zbog
neravnoce sjubiti ne mogu, onda u tu supjotinu
zatesu i utisnu komad drugog drvota, i to drvo
zovu jjastoricom'. U nase vrijeme u Liei. J. Bog-
danovic.

JASTEEB, m. vidi jastreb. — U nase vrijeme
u Boci kotorshoj. Jastreb u ovu gornu pilad.
Nar. prip. vrc. 201. Od jastreba. 186.

JASUNOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Andelko Jasunovic. Eat. 411.

JaSuNA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevid, kraj. srb. 120. i rijeka (vidi kod
jasuDski).

JASUNSKI, adj. koji pripada Jasuni. U srezu
zaplanskom {u okrugu niskom) kod reke Jasune
ima stara crkva koja se zove ,Jasunski Manastir'.
M. D. Miliievid, kraJ. srb. 26.

1. JAT, m. ime slovu § (i). Za jat iliricki. I.
Ancid, svit. viii. vrat. xii.

2. JAT, 771. vidi jato. — Na jedno7n mjestu na-
sega vre7ne7ia. Neka gone krave i volove, na ja-
tove karaman-ovnove. Nar. pjesm. horm. 1, 320.

8. JAT, 7)}. u Stulicevu rjecniku: ,rapina, praeda'
s dodatkom da je uzeto iz pisea Sordica (?).

JATACICA, /, zensko cejade kao jatak (vidi
kod jatak, b).

JATACITI, jatacim, impf. biti jatak. — U nase
vrije7ne. Jatake s kim si jatacio, Pjev. crn. ISG**.

JATAGAN, ?«. veliki noz (turski) mala na-
krivjen s ostre strane, sto se nosi za pojasom,
tur. jataghan. -— U nase vrijeme, a iztnedu rjec-
nika u Vukovu (veliki noz ,eine art hirschfangers'
,culter major' s pri77ijero77i iz narodne x>jes7)ie:
Jatagane mecu na tavane). Udari ga u prsi ju-
nafike, na pledi mu jatagan ispao. Nar. pjes. vuk.
4, 127. Desnu ruku na jatagan metne. 4, 139.
Da potrgne jatagana noza. 4, 338. J^nt jatagan
pojasu dodava. Osvetn. 2, 1. Onda, brado, ko-
]ite se po po)u krvavu Jutim zubma i jataganima.
2, 122. Neki dugu preo krila hrani, neki gladi
jataganu zube. 3, 107.

JATAGANSKI, adj. koji pripada jatagani7na.

— U jednoga pisca nasega vre77iena. Jatagansko
ispod vrata klane. Osvetn. 5, 111.

JATAK, tri. uprav postela, loznica, pa po to7ne
mjesto (kiica) gdje se sakrivaju i zi7nuju hajduci,
pa i mjesto gdje se prosti krad^ivei sakrivaju, i
na svrhu celade koje ih kod sebe sakriva, tur.
jatak, — Od xviii vijeka (vidi kod b), a izmedu
rjecTiika u Vukovu: ,der (diebs-)heh]er' ,receptator
latronum aut furum'.

a. posteja. Hodi (care) sa mnom do jataka
tvoga. Nar. pjesm. horm. 1, 48. Sjedu mladu
na jatak, oko ne po tri cetiri uglednije gospode.
1, 591. A spavamo na jodnom jataku. 2, 325.
Tu je Ivi jatak i loznica. Bos. vila. 1886. 174.

— i u mnoiini s istijem znacenem. Ide Mujo u
jatake |ubi. Nar. pjes. horm. 2, 109. Omer momak
sjede na jatake. 2, 295.

b. celade koje saki-iva hajduka Hi krad^ivca
(vidi u Vukovu rjecniku). Gori je jatak od pu-
staije. D. Obradovid, basn. .37. Mogu za neko
vreme biti jataci. 429. Ne odajte vi jatako
nase kod kojih smo zime zimovali. Nar. pjes.
vuk. 3, 856. Kazuj , kurvo , druzinu ostalu , i

jatake kud ste dohodili, dohodili, zime zimo-
vali. 3, 357. ^ Nevjeran jatak. Pjev. cru. 1351' .
Jatak mi je Saketidu Luka. 136^. Ne moze biti
hrsuzin bez jataka. Nar. posl. vuk. 205. Kad
pred zimu ajduci otidu po jatacima. Vuk, dan.
1, 71. Oni (hajduci) dokle god idu, imaju svoje
jatake, kojima dolaze, te se rane i daju kojesta
na ostavu. 2, 93. Stanu istrazivati i pribirati
ajduke koji su bili po jatacima. 3, 157. Hajduci
}eti zive po sumi i dolaze jatacima te se hrane.
Vuk, ziv. 267. Jere nismo s nikim ni bili ja-
taci. M. Pavlinovic, razl. spis. 230. U Bosni je
Glisa imao dosta dobrih jataka. M. D. Milicevid,
pomenik. 3, 377. Da nema jataka, ne bi bilo
lupeza. V. Bogisic, zborn. 567. Jatak je gori
od lupeza. Pomagac lupeza zove se jatak : da
nije jataka, ne bi bilo lupeza. ako jatak nije
krao a 'no je krio. 598. Jatak ,diebshehler' ,ri-
cettatore dei ladri'. B. Petranovic, rucn. knig.
48. Jatak, jatacica ,hehler, hehlerin'. Jur. pol.
terminol. 276. — U ovom se primjeru moze samo
misliti mjesto gdje zimuju hajduci: Na jataku
kao najamlik cuvajuci ovce ozeni se. Vuk, dan.

c. na jednom ivjestu xviii vijeka: vidi djever, c
(kod megda7ia). Obicaj pogrdivi mejdana, uveden
od iznasastja djavalskoga, nek bude sasvim iza-
gnan iz svita krstjanskoga . . . Oni pak, tkoji se
budu bili i tkoji se zovu jataci nek upadu u
pedips proklestva. Blago turl. 2, 131.

JATAKO V, adj. koji pripada jataku. Obilazi
on ovcaru jatakovu. F. Kurelac, dom. ziv. 37.

JATAKOVANE, n. djelo kojije7n se jatakuje.
Ima li tu Judi kojima je jatakovane kao neki
zanat? M. D. Milicevic, zim. vec. 199.

JATAKOVATI, jatakujem, mm^)/. biti jatak,
raditi kao jatak. — U nase vrijeme. Ovdje bi
jatakovao patrijar, kad bi morao ovdje da zivi.
M. D. Milidevid, zim. vec. 196. Pa mu lepo i
oni jatakuju. 307.

JATAN, jatna, adj. koji pripada jatu.

a. adj. — U Stulicevu rjecTiiku (,catervarius'),
i na jedno)7i mjestu xvni vijeka, gdje je kazano o
zeni sto suvise iivi u drustvu (zetiskom i muskom).
Da je svaka jatna zena jurve bludno okuzena.
V. Dosen 94b.

b. adv. jatno, vidi jatomice. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Bclinu (,affollatamente, con
folia' ,confertim' 46^), u Voltigijinu (,affollata-
mente, con folia, calca' ,gedraugter weise'), u
Stulicevu (,catervatim, turmatim, gregatim'). Zac
tako jatno razlike zivine u jednom stadu pasu.
P. Zoranic 55*'.

JATAEA, /. vrlo mala se|acka kudica. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. — Va^a da
je srodno s cei. i pol. jata, koliba.

JATAEICA, /. de7ti. jatara. — V nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid.

JATAST, adj. zbit, zbijen, sabit, sabijen (uprav
koji je u jatu). — U Beli7iu rjec7iiku : ,affolIato'
,confertus' 46^, gdje ima i A;o>m2). jat^stiji 47a;
u Voltigijinu: .affollato' ,gedrangt', gdje ima i
/comp. : jatastiji; u Stulicevu: ,calcatus'. — nije
dosta pouzdano.

JATA&TVO, n. osobina onoga koji je jatak.
— Nacineno u nase vrije7ne. Jatastvo ,diebs-
hehlerei'. Zbornik zak. 1, 79.

1. J ATI, vidi jeti.

2. JATI, vidi jahati.

JATIMITI SE, jatimim se, m^)/. skup(ati se
u jata, na jata. — U jednoga pisca 7ta§ega vre-
iTiena. No se grozne jatimile zvijeri. Osvetn. 2, 61.

JATIMJ^ENE

480

1. JATO, e.

JATIMJ^ENE, n. djelo kojijem se ko jatimi.
Xad je vrijemo bilo jatimjeha. Osvotn. 7, 3.

JATINA SJENOKOSa, f. ime nijestu. — xiv
vijeka. V Jatinu Senokosu. Mon. croat. 2. (1309).

JATISERKA, /. od Sale izmisjeno ime pticL

— U Vukovu rjecniku: v. tebiserka.
JATITI, jatim, im}if. sakuplati (kao ti jato).

— Od XVII vijeka (vidi kod b), a izmedtt rjec-
nika u Stulicevu (.congregaro').

a. aktivno. Svakoga jate6i u nihovu stranu.
I. T. Mrnavic, osm. 112.

b. sa se, rejleksivno, isporcdi sjatimiti se. Vidih
orli da se jate. D. Barakovic, vil. 215. Mani se
oblaci dosle ne jatise. I. T. Mrnavi6, osm. 118.
Pokle se za pravdu braniti jatimo. 139. Stah
gledat drobne zviri gdi se igraju, gdi se jate. I.
Ivanisevid 199. ,Sta se vi toliki tu jatite?' u
nase vrijemc u Lici. J. Bogdanovic.

JATKA, inter}, rijec kojom se pokazuje saza-
(ene. — U Vukovu rjecniku: ,der arine!' ,mi-
sellus." s primjerom: Ostao sirotan, jutka! — Ja-
macno je dem. 4. jad; ali ne znam treba It shva-
titi kao gen. sing, od nam. jadak, Hi kao nom.
sing, zenskoga roda.

JATKE, /. pi. a) materija u siristu (u Kra-
gujevcu) ; b) mezgra i)d mlada oraha. L. Dor-
devic.

JATMICE, adv. jatomice. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. On (skvorac) proliiem jatraice se
dize. J. S. Eo|kovic 186. S toga one (pcele) iz-
lidu jatmice. 237.

JATNICA, /. ptica koja pripada jatu, koja je
iz jata. — Na jednom nijestu xviii vijeka. Kad
do ruke dode tica lovcu, koja bi jatnica. V.
Dosen 9i\

1. JATNIK, m. u Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori): covjek od bratstva
u kome ima pieko pedeset pusaka — iz jata ,ein
mitglied des montenegrinischen jato' ,membrum
Tov jato nigromontani'. — vidi jato, f, e).

2. JATNIK, m. nekakva riha. J. Pancic, ribe
u srb. 8.

1. JATO, n. agmen, grex, naj cesce mnostvo
ptica sto Zajedno lete, pa u prenesenotn smislu
% mnostvo drugijeh zivotina i celndi sto su skupu,
i mnostvo nezivijeh stvari. — Bijec je stara, jer
se u starom ruskom jeziku nalazi (o pticamu)
prije XII vijeka (vidi F. Miklosi6, lex. palaeoslov.-
kod jato); u danasnemu je ruskom jeziku neuia,
ali se u nekijem dijalektima nalaze rijeci sto su
od ne postale: htbo, HTOBt, HTisa (o ribama). —
Nepoznata postana. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,agmen; caterva; cohors'), u Mtknlinu
(jato, mnoz , caterva, exanien' ; na jata .confertim,
catervatim, manufacta'), u Belinu (,frotta, molti-
tudine, caterva* , caterva' 332a j u jatu ,in frotta'
,confertim' 332* ; u jato ,in frotta' .confertim'
402a), u Bjelostjencevu (,agmen', v. credo), u Jam-
bresicevu (,aginen, grex'), u Voltigijinu (,mandra,
armento, greggia ; frotta, quantita d' uomini'
,heerde; eine menge leute, gedrango'), u Stuli-
cevu (,agmen, turma, caterva' ; na jato, u jatu,
v. jatno), u Vukovu (,Gin trupp vogel' , agmen
avium').

a. 0 pticama. a) uopce. Pomislih, dokle ptic
prez jata pribiva, pitom kos i Slavic, da lipse
pripiva. D. Barakovid, vil. 25. Jeli gdi ko jato
s promaha kim pticem iz gnizda u jato. .. IIS.
Videc s jatom druge ptice. 169. Jos govoro:
jato od ptica slijedec dubja gnijezda primi, za
od razlikijeh cuti 2ica i od glasa sklad jedini.

I. Guudulic 313. A po granah leteo rado jato
od ptica sved zuberi. 402. Ptica ohola (soko)
sred visine plemenita jata tjera. 407. Tako i
jato bijelo u vodi od snje^anijeh kufa plove. 409.
Jata vrla i plaha (zdralova). (x. Palmotid 2, 25(J.
RazHcijeh jato ptica. 2, 292. Gdi lijetaju drob-
nijeh ptica jata mnoga. A. Vita}i(5, ost. 7. Da
se rasiri u grane jake jata pticena na sebi drzati.
A. d. Bella, razgov. 48. Stada od zvijeri, ptica
jata. I. Dordi6, uzd. 100. Ka ptica pticu ije, taj
jata ne vodi. (D). Poslov. danic. Izletilo jato
sokolova. And. Kacid, razg. 245*. Jato prepe-
lica. I. Velikanovid, uput. 1, 64. Jato 6avki prate
ga. M. A. Re^kovid, sat. L6b. I po rpi palo jato
golubova. Nar. pjes. vuk. 1, 102. Govori golubu
svome golubica: ,Ti si zaleteo u to tude jato'.
1, 102-103. Otad leti jato sokolova. 1, 162. Svaka
tica k svome jatu (leti). Svaka tica svome jatu
ide. Nar. posl, vuk. 277. U jato, golube (da te
kobac uo odnese). 381. Letelo jedno jato gu-
saka. Nar. zag. nov. 283. Otiste se jato vranih
vrana. Osvetn. 1, 54. u ova dva primjera jato znaci
sto i mnozina ptice uopce: Tiz. te ajer, kopno,
vode . . . jatom, stadom, ribom rode. J. Kavanin
14^. S brzijem jatim letustijeme ribe nijerae. I.
Dordid, salt. 20. — b) u instrumentalu Hi s ne-
kijem prijedlozima stoji adverbijalno, te znaci od
prilike sto i skupa. aa) instr. Ke jatom gredu
ptice. P. Zoranid 30^'. Okolo se brzijem jatom
(ptice) prolijetahu. I. Dordid, salt. 262. — bb)
u jatu. Ptica koja ne gre u jatu neg samoziva
boravi. I. Dordid, salt. 345. Sad napose lete,
sad opet u jatu. A. Kanizlid, roz. 6. — cc) na
jata. Na jata su kano golubovi. Nar. pjes. vuk.

o, '279.

b. 0 sitnijem zivotinama, osobito o onijem sto
lete (kao n. p. pcele), Hi sto skacu (kao n. p.
skakavci) pa i o drugijem bubinama. Mnostvo od
|udi tako bijase kako jata Ijetnijeh od prugova.
B. Zuzeri 4'2. Za svoj porod ima crve, da na
jata iz lieg' vrve. V. Dosen 49a. (Linac) vise
ima bilog jata (usiju) neg' u stali smradnog blata.
206a. Dok sve jato (pcela) n sito ne skloni. J.
S. Rejkovid 239. Jere nalede jedno jato cela.
Nar. prip. vuk. 209. — i u instr. adverbijalno
(isporedi a, a)). Frizko dubre od kona buhace
plodi — jatom on po zemji skace. J. S. Re]-
kovic 139. Skakavci sto jatima dolijedu kasto
iz Azije. Vuk, poslov. 252.

C. 0 ribama. U morsko metat krilo u tisini
dim ne raste, vi'se uresne, mreze okaste nijemom"
jatu. 1. Gundulid 36. Strasnih riba jata vrla,
hrlim plovom doletite. 47. Mnoz ribe, jato .mul-
titude, vel agmen, sive grex piscium'. J. Mikaja,
rjecn. kod mnoz. Jato ribe (u Grdelici). — adver-
bijalno u jata, isporedi a, b). I gdje u jata idu
k badom (ribe). J. Kavanin 80^.

(1. 0 domacijem zivotinama, n. p. o svinama.
Ako li je jato svin . . . Stat. poj. ark. 5, 268.
Ako svinar zlo nagazi, blatnog jata kad ne pazi ...
V. Dosen 2'20i>. I sto niza svinama je zgrada,
bojom jato toplinom se vlada. J. S. Rejkovid 61.
— 0 kozama. Rece mu da on otide u jato, pak
da joj naj brze donese dva jareta. E. Pavid, ogl.
60. Jato koza kad ugleda. V. Dosen 123^. Sto
takvog, Boze moj ! neuvridno jato (koza) sagrisiV
M. Katancid 53. — o govedima. Kao kad se gdi
goveda brez svakoga krive reda, kadno i(h) so
jato spravi grob opivat mrtvoj kravi. V. Dosen
156a. — o psima. Da je pasjem jatu slican. V.
Dosen 162a. — o konma. Brzo stize jedno jato
kona. Nar. pjes. juk. 517.

e. 0 zivotinama uopce, i o divfem zvjerinu.
Krotko zvjerenje i oholo zbijeno u jatu jednom

1. JATO, e.

490

JAUK

tece. I. Gundulio 408. Za to 1' drugom da ne
sluzis, k zivinskom so jatu zdruzis ? V. Dosen
43^. Jer ni jato od zviradi o zlu svakom sve
ne radi. 43^^. Mnogo zvire na to pazi da od
jata ne odlazi. 188'>.

r. 0 cejadi (i o druc/ome sto se drzi Icao cejad).

a) iiopce (u gdjekojem primjeru s nekijem pre-
ziranein kao da se govori o zivotinama) . Pastirov
jato, r. Zoranid 72b. Van kraleva jata da na
stranu ide. D. Barakovic, jar. 54. I ako sam jos
or'o sivi proc istocnom zmaju prsi, nabuneno jato
krivi, ko mu o^iiena krila skrsi. I. Gundulic 495.
Smisahomo sebo u grcku zupu i jato. I. Zanotti,
on. 27. Oko sebe uo;ledao cesto jato kletijoh
Turci. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 35. Is nimo
je otpravio vrlo jato dobrih Turak. Nar. pjes.
bos:. 98. Vi ste (zene) ono cisto jato, da ne znate
nista za to. V. Dosen 92a. Da nmzeva jato broje.
96'>. Danas ima jato sluga. 152*. G6str jato.
152''. O! cuj, pocuj svatno jato! 155*. Stare-
sina cilo jato tare krivi narod. 240^. Poveliko
jato zive zdravo i vesele deeo. M. D. Milicevic,
zim. vec. 32.

h) adverbijalno, vidi a, b). aa) u instr. Eednim
jatom Grkom u dvor it ne dahu. I. Zanotti, en.
31. — bb) na jata. Gonedi na jata suzne u ze-
lizo. M. Marulic 8. Videc jednog od Krstjana
gdi ih na jata goni i tira, kako ovce sa svijeh
strana, viknuh . . . I. Gundulic 291-292. Ne od
hlapa, ki na jata zatjerani na boj hode, nu je
tva vojska izabrata od vojevoda i gospode. 422.
Bonici stanu rijevati na jata u Mahine. S. ]^u-
bisa, prip. 91. Vracajuci se natrag idabu na jata.
S. E.osa 188f>. — cc) u jato. Kadno u jato boj
bijahu. I. Zanotti, en. 47.

c) 0 andelima (u jedinom prinijeru moze hiti
da je preneseno od znacena kod a). Ugledah eto
vil s krila mi od zlata, slefcjela da bi biP od andel
iz jata. G. Drzi6 436.

(I) 0 vragovima (s preziranem kao da su zi-
votine). Strasivoga vrhu blata, kud se u pako
brodi tmasni, na primucan put cijoc jata hudih,
vrlih, zlih nakazni Orfeo . . . zatrav|eni stupaj
stavi, I. Gundulic 51. Iz smrknutijeh gustijeh
magla jazovite u ponore strahoca se jata nagla
groiniiiaju, drozde . . . 473. Ali vojstva zgar ne-
bo;?ka zbucase se i sastase, troskovim so sve raz-
trijeska i razagna jato nase. 476. Na tisuce, na
oblako crna jata izletjoso, ter jasnomu suncu
zrake usred podno potamnjese. 481. Nenavidnik
gore cini neg duh tamni u dubini, koji bisno
nenavidi, kad prokleta sebe vidi, i pomamnu ze]n
ima naskoditi judma svima, al' s duhovim svoga
jata zajer ni on nejma rata. V. Dosen IKja.

e) II Crnoj Gori s osobitijetn znadenein. u Vu-
kovu rjccniku: bratstvo u koine ima vise od pe-
deset pusaka, cf. jatnik s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori. U nasoj je opoini obicaj, da se
svak zeni u svomu jatu. S. l^ubisa, prip. 28.
Zeni se u svomu jatu kao ostala pastrovska
momcad. 85.

g. u prenesenom smislu, o nezivijcm tjele^inijem
stvarlma. Blago mu restise na vulika jata. D.
Barakovic, vil. 46. Mnokrat sam hodila na mista
bogata, i blaga vidila skiipjena na iata. 101. Al'
zvizdeno jasno jato na nebesim. V. Dosen ISSi^.
Jato zdila izcekiva. 172a. Nebrojeno jato zvizda.
260a.

Ii. u prenesenom smislu, a cemii umnom. Mutne
tuzbe na jata stojo nemu oko vrata. V. Dosen
27a Da uzmnoze grilia jato. 941'. Svif/t^ bo
skoro zala jata . . . 131 1*. Gdi bolesti leze jata.
171a. Ua potare zlo6a jato. 240^.

2. JATO, n. zavjetrina. — Nepoznata postana.

— U nase vrijeme u Istri. Jato , locus a vento
tutus'. D. Neman ic, cak. kroat. stud. iftg. 4.

JATOMICE, adv. na jata, u .'jatu, vidi 1. jato,
a, b). — isporedi jatmice. — TJ nase vrijeme, a
izineda rjecnika u Vukovu (,schaarenweis6' ,cator-
vatira'). (Narodi) jatomice zadose zemjom, M.
Pavlinovic, razl. spis. 163.

JATOXA, m. ime volu. u Briionu.

JATORAN, jatorna, adj. jaki, snazan (u Stu-
licevu je rjecniku drugo znacene). — Nepoznata
postana. — JJ nase vrijeme, a izmedii rjecnika
u Stulicevu (,vividus, alacer, agilis, dexter, prom-
ptus') i u Vukovu: samo komp. jat6rnijr , starker'
,firmior' (za djecu i za ostale mlade zivotine). U
dvoru kavazi koji no su jatorni u snazi. Osvetn.
4, 59. Sto li toli u ple6a jatorni, kano da 6e
poduvjerat grede. 5, 40. Koji je (brat) kao sta-
riji i jatorniji, rabagovao kao i drugi siromasni
Ostruznicani. M. D. Milicevid, pomenik. 3, 423.
A jatorni volovi prezivaju ukraj podine. M. P.
Sapcania 1, 82. — U Stulicevu rjecniku ima i
ado. jatorno ,agiliter, expedite, prompte'.

JATORNOST, /. osobina onoga koji je jatoran.

— U Stulicevu rjecniku: ,alacritas, agilitas, dexte-
ritas'.

JATOSA, /. u stadu naj starija ovca (u kozauia
koza, u svinama sviiia itd.) koja vodi stado. u
bosanskoj krajini. M. Ruzicic.

JATOVAC, Jatovca, m. selo u Medumurju. —
(kajkavski) Jatovec. Schem. zagr. 1875. 142.

JATOVATI SE, jatujem se, impf. vidi jatiti
se. — U je.dnoga pisca nasega vremena. Soko-
licem oporuke daje: ,0 tako se jatom jatovali!'
Osvetn, 1, 7.

JATOVODAN, jatovodna, adj. koji vodi jato.

— U jednoga pisca xviii vijeka (metaforicki).
Tako snasa jatovodna. V. Dosen lOBi*.

JATR-, vidi jetr-

JAUCIN POTOK, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu knezevackom. Livada u Jaucin Potok. Sr.
nov. 1873. 413.

JAUCITI, JAUCIM, impf. vidi jaukati. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Tuze, uzdisu, jauce i
cvijele. G. Palmotic 3, 196^. — nepouzdano.

JAUD, m. tursko ime musko, isporedi Jaut. U
Jauda poviso komina. Nar. pjes. here vuk. 225.

JAUDOV, adj. koji pripada Jaudu. Neg' je
ono Jaudova |uba. Nar. pjes. here. vuk. 225,

JAUK, ?H, jaukane. — Bijec moze biti onoma-
topejska, ali mislim da je postala od glagola
jaukati (koji vidi). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,omei, lament!' .gemitus' 524a;
,lamento' ,[amentatio' 423''), n Bjelostjencevu (jauk,
jaukane, rikane ,ojulatio, ejulatus, lamentum; opi-
coedium'), u JamOresicevu (,ejulatio, lamentum'),
u Voltigijinu (,lamento, grido, urlo' .wehklagon,
jammer'), u Stulicevu (.quorelae flebiles'), u Vu-
kovu (,die wehklage'' ,lamentatio' s primjerom :
Stado ga jauk, i iz narodne pjesme: Domaciue do-
nesi jabuka, da no budo po kuci jauka. V posti,
V placi i v jauki, Narucii, 49^, Obrati so na
plac i na jauk. 51a. On odgovori s jaukom
i vzdihanjem. Transit^ 253. Da no ima vijok
jauk ni gorko zalosti. S. Mencetic — G. Drzid 481.
Vrag s hudobom jimi sinov: Zlo, Gniv, Trud,
Jauk, Skuk . . . P, Zoranid 9^. Cutiti jauk i lelek
prokletijoh, M, Divkovic, nauk. 293''. Vidivsi
mrtva, jaukom zaviknu. B. Kasic, per. 20. Kad
me |uto, jaoh, posijece glas nevojne pun Jauka.
I. Gundulic 40. Posred suza i jauka. G. Pal-

J AUK

491

JAUKATI, a.

mobid 1, 93. Nu u jeci i jauku tuzno srce. I.
V. Buni6, mand. 16. Tuzna pjesni stoprv spravi
tuzbe, cvile i jauko. 32. Gdje u jauke straho-
vite zlo zameton pako pazi. P. Kanavelid, iv.
556. Gdi do biti jauk velik. P. Posilovid, nasi.
199b. ^uh jauke strahovite. P. Kanavolid, iv.
440. Zamuka trjeskovite u jauke. 560. Nede
biti u napridak placa ni jauka. M. Eadnid 565a.
Neka uzrastu zli jauci i cemerni plam oholi. A.
Vitajic,^ ost. 359. Daje gorke I'lim jauko. ist.
405''. Sto si dobio? ne drugo nego novolo, jauk.
S. Margitic, fal. 95. Ead slatkosti od jabuko
pozna tuge i jauko. ispov. 201. Uzivati otac-
binu vicnu, u kojoj uije placa ni jauka. L. Terzic
154. Najdose me svi jauci. P. Macukat 91. A
da u muci i u jauku porada sine. J. Kavauin
25a. Svaku muku trpi u skripni i u jauku. Go^.
U to cuvsi vrlu viku od plakanja i od jauka.
404'>. U jauke jadne lupi. 433^. Koliko uzdasi,
jauci i cvili jesi izustio. M. Lekusid 98. Gorku
premda u jauku, blagoslivjam tvoju muku. P.
Knezevic, muk. 53. Zalosiiim jaukom zemju na-
puniti. F. Lastrid, ned. 17. Gdino ce biti jauk
i skripane zubi. 343. Jauk, plac i vapaj u Pragu
do biti. A. J. Knezovic 262. Cujo se iz otvo-
rena pakla jauk. A. Kanizlid, bogojubn. 44. Cuti
ces sto puta i jauk za riime. roz. 23. Tako od
Boga bi odbaceu negoy plac i jauk. E. Pavid,
ogl. 62. Tada unide u Zudije takvi strah i jauk.
353. Rdarija nevrednosti kdi, zlocestarlji sestra,
ubostvu mati, tuzi i nevo}i baba, a jauku, leleku
i poturu naj blizna rodica. (Z). Poslov. danic.
Jauk stoji, junaci se dave. I. Zanicid 101. Do
neba se jadan glas cujase, viska kona a jauk
junaka. And. Kacid, razg. 28''. Stade plac i jauk.
kor. 71. Ustade ga jauk. M. A. E.e|kovid, sabr.
50. Ustade jih neutisjivi jauk. 58. Suzni potok
roned u glasni jauk se obrati. M. Katancid 56.
S velikim jaukom hoce zavapiti. D. Rapid 3.
Istom ti do s jaukom vika ustati : ,Proklet sat
u kome sam redovnik postao !' 7. Niti de biti
placa, niti jauka. B. Leakovid, nauk. 136. Da
s' naslusam trupka od konica i jauka od dobri
junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 509. Stoji jauk raneuib
junaka. 4, 258. Stade Turcina jauk, i veli . . .
Nar. prip. vrc. 58. Kao vod^a razjeva se jauk
moj. D. Danicid, jov. 3, 24. Cuj jauk moj ! psal.
39, 12. Krv ni jauk nista ne pomaga. Osvetn.
4, 12.

JAUKA, /. vidi jauk. — Na dva mjesta xvii
i xviii vijeka. Moje se razviju netisne jauke, I.
T. Mrnavid, osm. 16. Ne prestajud naricati sva
u placu i u jauci. J. Kavariin 237*. — nije dosta
pouzdano.

JAUKALAC, jaukaoca, m. covjek Jcoji jauce.
— U Stulicevu rjecniku: jaukalac i grijeskom
jaukaoc ,qui ingeraiscit*.

JAUKALIGA, /. zensko cejade sto jauce. — U
Stulicevu rjecniku: ,quae gemit'.

JAUKAlifE (jaukane), n. djelo kojijem se jauce,
isporedi jauk. — Stariji je ohlik jaukanje. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (jaukanje, tuzba, plac
jgemitus lamentatio, ejulatio, fletus'), u Belinu
(jaukanje ,gemito, pianto' ,gemitus' 339a; ,1a-
mento' , lamentatio' 424a), u Bjelostjencevu (kod
jauk), u Stulicevu (.gemitus'), u Vukovu: jaukane
(jaukane) ,das wehklagen' , lamentatio'. Ode ti
dati javkanje tr jaukanje. Korizm. 30^. Jaukanje
imaj za zuberenje. Nauk brn. 61. Trudio sam
u jaukanju momu. B. Kasid, rit. 83. Smiluj se
na jaukanja I'legova. nac. 102. Onamo molbo i
jaukanja svakdana s suzami bogomilimi uputi.
nasi. 50. Na jaukanju crnijeh vrana. P. Kana-

velid, iv. 463. Tijem se pusti naj poslije uepre-
stavno u jaukanje. 607. Upasti u vidiie jau-
kanje viciiega ogiia. P. Posilovid, nasi. 188i'.
Neka izbavi te i saduva Bog od onije jaukanja
paklenije, M. Radnid 564*. Obicaj staru i od
nasih pri namistnikov cestokrat zabranenu, da
nad mrci jaukanja i plakanja cine se. M. Bijan-
kovid 77. Smiluj so Gospodine na jaukanja,
smiluj se na suze negove. L. Terzid 18. Drugo
node cuti nego jaukanje, plac. A. d. Bella, razgov.
218. Gdje se sliSa buka kruta od jaukanja i od
placa. J. Kavai'iiu 29^. Nered od naravnoga hu-
kai'ia i jaukana. I. Dordid, uzd. vi. O koliki
suze i jaukanja ciiiahu! M. Lekusid 56. Glas u
visoku slusan jest placa i jaukana. J. Banovac,
blagosov. 176. Od proklinanja i od jaukanja.
Blago turl. 2, 311. Pridade odmetne na muke
jaukanima pakleuijema. J. Matovid 23. Tu bijau
tuzbe i isto prominuto jaukane. A. T. Blagojevid,
khin. 12. S jaukanem i s vikanem cuju se ovo
rici. I. J. P. Lucid, razg. 100. Cujudi nihovo
zalosno hukane i jaukane. A. Kalid 42. Stane
ga taki lelek i jaukane. D. Obradovid, basn. 176.
Uciniti hodu ja opet, da tvoje usi cuju, ali nista
drugo, nego vicni plac i jaukane. D. Rapid 4.
Pak naj posli metnuti se hodes u vicne jaukane.
273. Nit' tko cijeg zali jaukana. Osvetn. 2, 134.

JAUKARICA, /. praefica, zensko ce^ade koje
za placu jauce kod mrtvaca. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku : jaukarica, narekavica ,prae-
fica, nenia, neniae'.

JAUKAST, adj. vidi jaukav. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,querulus, queribundus, gemens'.

JAUKATI (jaukati), jaucem, impf. ejulare, radi
tjelesne Hi druye boli jednako vikati ,jaoh' (Hi
drugo sto cim se pokazuje bolest, kao Jculu, lele'
ltd.). — Postaje od jau (vidi jaoh) glasa kojijem
se kaze bolest nastavkom k. — Akc. je zabi\ezen
u infinitivu na dva nacina (u Dubrovniku ima
treci: jaukati sto se ne mijena) po Vukovu rjec-
niku, i mijena se svagda u aor. 2 i 3 sing. : jauka ;
prema jaukati akc. se ne mijena u ostalijem obli-
cima, a prema jaukati moze biti i aor. (osim 2
i 3 sing.) jaiikah, impt. jauci, ger. praet. jau-
kavsi, part, praet. act. jaukao. — Rijetko se na-
hodi praes. jaukam (vidi u Bjelostjencevu i u
Jambresicevu rjecniku, i ger. praes. jaukajudi. J.
Matovid 398). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,ejulare'), u Mikalinu (jaukati, tuziti so ,gemo,
ingemisco, ingemo, ejulo'), u Belinu (,gemere, la-
mentarsi' ,gemo' 339a; ,lam8ntarsi piangendo' ,de-
ploro' 423b), u Bjelostjencevu (jaucem, jaukam,
rikam , ejulo, voce in altum sublata ploro, plango'),
u Jambresicevu (jaukam , ejulo, lamentor'), u Vol-
tigijinu (jaukati, jaucem ,piangolare, urlare, ge-
mere' .^vehklagen, jammern'), u Stulicevu (jaukati,
jaucem ,gemere, ingemiscere, ululare'), u Vukovu :
jaukati (jaukati), jaucem ,wehklagen' ,lamentor'
(s primjerom iz narodne pjesme: Oj djevojko moj
stari jarane, da ja umrcm bi 1' ti jaukala?).

a. uopce. Tko ono jauce? rek' bi ga sto koje.
N. Najeskovid 1, 181. Sjetna ga ti jaukala, ne
zadavaj mi tugo. M. Drzid 215. Onako tvoje
srco jauka. 25S. Koji de jaukati i lelekati. M.
Divkovid, nauk. 293^. Jauce dokle u tugah mno-
zijeh. B. Kasid, nac. 89. Jaukahu, plakahu. per.
22. Tada se ved zalostivi i jauce. nasi. 19. Cvili,
place i jauce. G. Palmotid 1, 206. Uzdise i tu-
guje, ojmeka i jauce. M. Jerkovid 47. Vicu i
jaucu. I. Ancic, ogl. 49. I v bidu jaukati prez
utiho vsake. P. Vitezovid, odij. 2. Jaucu vla-
dike. 27. Ako dojde grad, jaucemo. S. Margitid,
fal. 168. Grozno tuzi i jauce. P. Macukat 91.

JAUKATI, a.

492

1. JAV

Salaujun ^orko place i jauce. 94. Tu neutjesno
da jaucu. J. Kavanin 448*. Jauco Oloferne, skripi
zubima Juda. A. d. Bella, razgov. 74. Jaucudi
i tresuci se. 180. Svi koji jur u paklu jaucu
govorahu kako vi. 223. Sve placuci, uvik jau-
cu6i. T. Babic, pism. 27. Onda dete jaukati i
govoriti ... J. Bauovac, pripov. 30. Ne bismo
so imali tuziti ni jaukati. 106. Kad dite bi na
dno bunara, poce jaukati i vikati da ga potezu
gori. 215. Jao vama koji se smijete sada, jer
cete jaukat i plakat! J. Filipovic 1, 236^. Zalosni
covik rucuci i jaucu6i unutra, cinilo bi so da
ruce junac od brooiza. F. Lastric, ned. 392. Sluga
zalosni jaucu6i ondi sam bi cuven po srici od
jednoga pustinaka. 434. (Zena) k crnoj zem|i
savita jauce. A. Kanizlic, utoc. 191. Oko nega
jaucuci. bogojubn. 498. Jaucuci rekose. E. Pavi6,
ogl. 225. Neg' se place i jauce po sve kraje i
po sve strane. Nar. pjes. bog. 79. Prikrsti se,
vise ne jauci. I. Zanicic 34. Pogibe ji petnajest
stotina, a ostali bize i jaucu. And. Kaci6, razg.
256. Cu se velika buka djavola koji jaukahu. F.
Radman 21. Poce jaukat. N. Palikuca 8. Nu
sada, o bogatci, placite jaukajuci u nevojah. J.
Matovic 398. Imadem se muciti i jaukati brez
pristanka. I. J. P. Lucie, razg. 50. Jaukase cica
muka pakleni. 100. Gorkostju pod kojom uvik
vikom hoce cemerno uzdisati, jaukati i nevojno
kako pomaman revati. D. Rapid 436. Viditi ce,
ali ce vikati, vijati, huktati, revati i jaukati. 18.
Ne moze uciniti da mi u bolesti ne jaucemo. A.
Tomikovic, gov. 245. Ali mlada place i jauce.
Nar. pjes. vuk. 1, 256. Raneni zna jaukati. Nar.
posl. vuk. 270. Pa se prenemazi i jauci. Nar.
prip. vuk. 215. Sjutra jauci od gladi. Vuk, poslov.
226. Smijuci se i jaucuci. V. Yrcevid, igr. 16.
Ne jauce pre nego sto ga zaboli. M. D. Milicevic,
zlosel. 294. Man se kune, moli i jauce. Osvetn.
1, 23. Kuka caca a jauce majka. 4, 4G.

b. izreeeno je sto se govori kod jaukana. U
paklu 6es vazda trpit muki i jaukat ,kuku, kuku!'
L. ]fiubuski 53. Poce jaukati: ,Ajme ja nesricna !'
J. Filipovic 3, 170^. Stade Mara jaukati: ,Jao
mene i do Boga!' Nar. pjes. vuk. J, 283.

c. uzrok jaukanu Hi ono sto se izcjovara jau-
cuci stoji u podloznoj recenici s da. Svaki dan
jaucemo da ne imamo mijera. S. Margitic, fal.
196. A ono se stane previjati i jaukati da ga
boli trbuh. Vuk, poslov. 354.

d. uzrok jaukanu stoji u instr. s prijedlogom
za. Zato potrebuje meni za to bom jaukati, va-
piti i moliti se. B. Kasic, nasi. 235.

e. uzrok jaukanu stoji u ace. kao objekat. Drage
svoje muze 'z vsega grla jaucu. Jacke. 202. Vsi
vojaki oca ino dicu jaucu. 215.

JATJKAV, adj. koji rnnogo, cesto jauce. — U
Stulicevu rjecniku: ,querulus, queribundus, ge-
mens', i u Vukovu: jaukav, n. p. macka, koja
mnogo jauce ,klagend' ,quorulus' s dodaikom da
se govori u Dubrovniku ; ali se bas u Dubrovniku
kaze i o ce(adetu (i cesce nego o macki) i s ona-
kijem akcentom kao sto stno zabifezili a ne kao
sto je u Vukovu rjecniku.

JAUKAVAC, jaukavca, m. jaukav covjek. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecniku u Mika^inu
(jaukavac, koji jauce ,gemebundu8') i u Stuli-
cevu (v. jaukalac). Oiii 6e stati izvan proguanici
i jaukavci. B. Kasic, nasi. 234. — U prenesenom
smislu u nase vrijeme. Jaukavac, nadimak tamni-
carskomu ci-nomu kru§cu. M. Pavlinovid.

JAUKAVICA, /. jaukavo zcnsko ccjadc. — U
Stulicevu rjecniku: v. jaukalica.

JAUKCAC, jaukcca, «?. dan. jauk. — U Stu-

licevu rjecniku (uz jaukcic). — sasina ncpous-
dano.

JAUKCIO, m. dem. jauk. — U Stulicevu rjec-
niku: ,brevis lamentatio'. — nepouzdano.

JAUKLAS, m. zarucnik. — Rijec turska, vidi
kod jauklija. — U narodnoj pjesmi bosanskoj na-
§ega vremena. Imades li svoga jauklasa sto do-
lazi dozu i pengeru? Nar. pjes. horm. 2, 147.

JAUKLICA, /. dem. jauklija. — V nase vrijeme
u Bosni. Da mi dojde jauklica Mara. Bos. vila.
1892. 26.

JAUKLIJA, f. zarucnica, od tur. javuklu, ja-
vukly, zarucnik. — Od xvui vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide zarucnica s primjerom
iz narodne pjesme : U selu je moja jauklija, kude
mi jo troji prosioci). A sada jesu postena dila,
kakonoti imati jaukliju, asika. D. Rapid 471. U
selu je moja jauklija, kude mi je troji kudioci.
Nar. pjes. vuk. 1, :^75. Nade Hajku, svoju jau-
kliju. Nar. pjes. juk. 199. I tako mi po potoku
trna, i tako mi jauklija ziva! Smailag. meh. 155.
Trazi zlatu svoju jaukliju. Nar. pj -sn. horm.
1, 300. Do koga ce stati u zetini, ono mu je
mlada jauklija. 1, 510. Jauklija mog brata Ha-
lila. 2, 107. Da je tvoja jauklija stara. Bos.
vila. 1892. 74. Jauklija, |epotica. a Nar. pjes.
petr. 1, 344. Jauklija (zarucnica). Bos. vila. 1888.
224. Jauklija, Jubeznica. Nar. blag. mehm. beg
kap. 297.

JAUKNUTI, jauknem, pf. zajaukati, jednom
red jjaoh!' — isporedi ja,u^a,t[. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (.wehrufen' ,ejuIo').
Kad ga ona ugleda, jauknu o(dj zalosti i izoiace
iz zepa noz. J. Banovac, razg. 150. K Z6m|i
pade i jauknu glasno. S. Stefanac 40. Kad ko
jaukne. Vuk, poslov. 109. Od rane jauknuti node.
V. Bogisic, zborn. 613.

JAUR, vidi jaurin.

JAURIN, »?. vidi kaurin. — Jednini nema po
tvrde (mogla bi glasiti i jaur), a mnozina je
jauri. — U jednoga pisca cakavca koji je na-
cinio ovu rijec od tur. gaur. Jauri po svemu
gradu gospoduju. I. T. Mrnavid, osm. 31.

JAURSKI, koji pripada jaurima, vidi jaurin.
Jaurske vire. I. T. Mrnavid, osm. 33. Svi ovi
jaursko kolino Jubise. 70.

JAURSTVO, n. coll. kao mnozina prema jauriu
koje vidi. Kada jaurstvo biso razdi|eno. I. T.
Mrnavid, osm. 90.

JAUSIOI, m. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Schem. zagr. 1875. 94.

JAUT, in. tursko ime musko, isporedi Jaud. —

— U narodnoj pjesmi nasega vremena. To bijase
silan Jaut-bego. Nar. pjos. vuk. 4, 102. Kad ga
vide silan Jaut-beze. 4, 105.

JAUTANAT, jautanta, m. vidi adutanat. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. I dade mu svoga
jautanta, jautanta Micanina Vuka. Nar. pjos. vuk.
5, 90.

JAUTINA, /. selo u Srbiji u okrugu vajevskom.
K. Jovanovid 101.

1. JAV, m. javjane, ceSce u smislu: nesto cim
se sto javja, pa moze znaciti po tome sto i trag.

— isporedi 3. jav i java. — Fostalo je od glagola
javiti u nase vrijeme, a drugo je praslavcnsko javt
Hi javL, vidi kod javi. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,in der redensart' : ni strva ni Java, ,etwa
der schoin, das zoichen' ,signum'). Ali Turc'ma
. . . nide java do boz broja strva. Pjev. crn. ISo''.
Al' mi otud ni java ni glasa. 335=*. I ti mi se

1. JAV

493

JAVCE

ne ozivjes, krilat siue! trag ti ue zuam, jav ue
cujem, jad me cuo ! u Vuk, ziv. 204. Glas se
razlegao iz brda u brdo, ali Java nl otkuda! M.
D. Milicevid, zim. vec. 143. Joduo sice veoma
uznemirono kuca, pri naj manem glasu ili javu.
raodudnev. 199. Nigde Java od coveka ili zivo-
tine. 199.

2, JAV, /. stnne 6c}adeta koje ne spava, vidi
kod javi. — isporedi Java. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Baveci iiiedu snom i javi. I. Dordi6,
ben. 179.

3. JAV, /. vidi 1. jav i Java. — U jednogn
2nsca na§ega vremena. Pa se Turci ustravise
s javi, kano da su casi prikoncali. Osvotn. 5, 69.
Da im ne bje javi sa Niksica. 5, 126.

JAVA, /. javjane, objava. — isporedi 1. jav.
— U jednoga pisca xvm vijeka u kojega una
samo loc. sing, javi, te hi nom. sing, mogao hiti
i jav. S mnozijeh Ijeta slike tame na zid jedva
razbiru se, a u to doba puku same ocigledno
objavju se, da u toj javi svi skup}eni mnogo
ostase prisneceni. J. Kavanin Sll^J. Za jutra tn
t' druga riti, ka tribaju u ovoj javi, kad se bade
povratiti k tebi straznik pregizdavi. 494''. Otvor'
oci, a ne drimi, vij, sto dobrim Bog pripravi, i
od negove ruke primi u nebeskoj spasnoj javi
prom izvrsno ociscenje. b\.(P. Rijec privodca
andelskoga najezi me i uztrese, a otvor kaza
blazenoga, svijest i pamot mu zariese, u naj visoj
kada javi ovako me s nova uglavi. 530a.

JAVAN, javna, adj. manifestus, koji je takovi
(ziv ili neziv) da ga svak vidi ili cuje ili shvaca
ili razumije ili poznaje kakav je. — Postaje od
osnove jav (vidi kod javi i 1. javiti) nastavkom
tm.. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
javtn'B, rus. aBiimu, ces. jevny, pol. jawny. —
Izmedu rjecnika u Voltigijinu (,noto, rinomato,
famoso' ,beriihmt'), u Stulicevu (,evidens, pu-
blicus, clarus, manifestus, apertus etc.'), u Vii-
kovu (joffentlich, offenbar' ,manifestus').

1. adj. — Komp.i javniji (u Stulicevu rjec-
niku).

a. sa snacenem sprijeda kazanijem. Javni pri-
mer. J. Eajic, pouc. 1, 17. Sve ce javno biti.
1, 38. Da se otkriju tajne koje nijesu bile javne
do onda. Nar. prip. vuk. 157. Ne ustaje na me
javni nenavidnik. D. Danicic, psal. 55, 12. I tu
mu je lukavstina javna. Osvetn. 3, 15. — Srediii
rod kao supstantiv s jirijedlogom na znaci sto i
javnost. Ne vaja da mi dela nasa na javno iz-
nosimo. J. Rajic, pouc. 1, 22.

b. publicus, M nase vrijemc kod pisaca, prema
nem. oftentlich (a i prema ces. jevnj' i pol. jawny),
prenosi se na znacene: koji ne pripada jednome
ciglowe cejadetu, nego cijeloj opcini, drzavi, vladi
itd. kaze se o zivome i nezivome (vidi u primje-
riina). Zasluzena tim nacinom nadnica, da se u
javno^ sokroviste na ostavu dade. Nov. sr. 1835.
93. Sto moze dobra voja na javnom i na kni-
zevnom poju. M. Pavlinovic, rad. 17. Javni
ucite| u J^ubjani. 132. Posla jedna ceta javne
sile da spali jednu nakazu koja se u grobu oca-
jala. S. ]^ubisa, prip. 254. Javnoj sili popada
oruzje iz ruka. 255. One stvari pak, koje su
im dozvo]ene samo na porabu kao : ceste, velike
i male rijeke, luke i obale morske, zovu se opceno
ili javno dobro. Grad. zakonik. ii, 1. Pod javnom
sluzbom razumijeva se samo prava sluzba drza-
vjana. dodatak 4. Sluzbovnici, koji nisu nepo-
sredno u javnoj sluzbi. Zbornik zak. 1866. 23.
U svrhu zadovojena kakove javne potrebe. 1869.
203. One koje se posve ili djeloma troskom
zemje ili politicke op6ine podizu i uzdrzavaju

jesu javne skole. Zbirka zak. 1, 234. Sve javno
vlasti i svi javni uredi duini su . . . 2, 40. U
posloviiiia javne uprave. 3, 572. Javno nasije
tvori se: 1. silovitim cinom proti skupstini sa-
zvanoj po vladi, da raspravja javne poslove, proti
kojpmu sudu ili drugoj kojoj javnoj vlasti ; 2.
proti sborovom (korporacijam) zakonito priznanim
ili proti skupstinam, koje se drze sudjolovaiiera
ili pod nadzorora javne koje vlasti itd. Kazneni
zakon. 1, 39. Javne knige .ofFentlicho biicLer'.
Jur. pol. terminol. 374. Javna kniga , register
(olientlicihes buch)'. 422. Javna drazba ,olfent-
liche versteigerung'. 587. Javni ,offentlich' , pu-
blico'. B. PetranovicS, rue. kn. 68. Javni pokoj
jOifentliche ruho' , tranquillity publica'. 85. Javno
nasije ,6ffentliche gewaltthatigkeit' ,violenza pu-
blica'. 89. Jedini se izuzetak toga osnovnog
pravila moze dopustiti u slucaju zamasnije javne
(narodne) potrebe. V. Bogisid, zakon. 6. Javan,
stil. stat. offentlich', tal. ,publicc'; javna zaklada
joffentlicher fond', tal. ,fondo publico'. B. Sulok,
rjocn. znanstv. naz. — u ovom je primjeru ogra-
niceno znacene prema drzavan : U drzavnoj se
imovini mogu razlikovati dvije glavne vrste do-
bara. Jedne su vrste dobra upravo javna koja
su izQzeta iz obicnog saobra6aja, i to radi toga
sto se nima sama drzava za svoje osobito cijeli
neposredno sluzi (tvrdave, prasnice itd.), ili sto
su odredena za opstu sluzbu i upotrebu (javni
putovi, mostovi, trgovi. pristanista itd.). Dobra
su druge vrste, drzavna osobina. drzava iz takih
dobara, kao i svaki drugi imaonik, tek imovinsku
korist vadi ; taka su dobra: zemJe ili ku6e koje
u najam daje, novci kojima podmiruje svakojake
potrebe svoje itd. V. Bogisid, zakon. 333—334.
Z. adv. javno. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(.chiaramente, apertamente' ,deutlich'), u Stuli-
cevu (,manifeste, clare, aperte, evidenter, per-
spicue, palam, liquido etc."), u Vukovu (,offent-
lich, offenbar' ,manifeste'). — Komp. : javnije (u
Stulicevu rjecniku). — U svijeni je primjerima
znacene 2)rema 1, a, te znaci: ocito, ili pred ju-
dima, pred svijetom, pred svakijem. Svoga imena
javno otrice se. J. Rajic, pouc. 1, 19. Sam ti
kazes da ti javno lazes. Nar. pjes. vuk. 4, 370.
Stanu javno cetovati po Turskoj. Vuk, nar. pjes.

4, 459. Ja 6u svakomo u predgovoru javno bla-
godariti. poslov. lu. Sto se javno vidi da nije
istina. 253. Ja govorih javno svijetu. jov. 18, 20.
Kada javno na krst casni p}uju. P. Petrovic,
gor. vijen. 12. U ostalom javno se vidi, da se
Porta na svaki slucaj prepravja. Nov. sr. 1835.
90. Karaman se boja javno uloziti u patrijara.

5. !!^ubisa, prip. 113. Vec se po puku javno
zbori. 209. Koji bi javno premrsio cetvoro posta.
Pravdonosa. 1851. 36. Premda mu je ukresalo
bilo, sto je s mene prvo zvono javno u kresevskoj
crkvi slavicalo. Osvetn. 6, 10.

JAVARIN, m. vidi 2, Avarin.

JAV AS, adv. polako, polagahno, tur. javas. —
U nase vrijeme. Javas, javas, Bogom pobratime !
Nar. pjes. horm. 2, 336. Javas, javas, Dulid
bajraktaru ! 2, 455. Javas, polako. V. Vrcevi6,
nar. prip. 224.

JAVASAST, a^'. slab. — Postaje od javas,
isporedi i javasati. — U nase vrijeme u Srbiji.
Vatra javasasta, pa ne moze brzo da se zagrije
voda. V. Ili6.

JAVASATI, javasam, pf. oslabiti. — Postaje
od javas. — U nase vrijeme u Bosni. Dobri ati
sad su javasali. Nar. pjes. horra. 2, 350.

JAVCE, javceta, n. dem. javka koje vidi. —
U J^eskovcu, Tetovu. M. Durovic.

JAVCITI

494

1. JAVITI

JAVCITI, javcim, impf. vidi jaukati. — U
jednoga pisca xvni vijeka. Javcim obolni tuzno;
niti znam za sto vapim. M. Katancic 50.

JAVER, m. pomocnik, adjutanat (vidi adu-
tanat), vidi i pobocnik, tur. javer. — V nase
vrijeme. Javer, podbocnik .ajutante'. V. Vrcevic,
riar. prip. 225. Dovede sa sobom carsko^a javora.
Bos. vila. 1888. 72. E je s toga dchodio carski
javeru. 1889. 123.

JAVI, adv. aperte, manifesto; vigilia (abl. kao
suprotno somno Hi somnio). — i stoji jainacno
mjeste negdasnega e, te je s ohlikom jave rijec
praslavenskn, isporedi stslov. jave (i ave) s oba
snacena, a i lit. ovije (na javi), vidi F. Miklosic,
vergl. gramm. 1'-, 105 (Miklosic isporeduje i san-
skrtski adj. avis, ocit, ali treba paziti da kod
ovoga po svoj prilici nije korijen av, nego je
slozen prijedlog a s korijenom vis koji je rnoze-
biti isto sto i vid, znati). — Ucpce nije rijec
jasna postana; cini se da je isprva bio adjektiv
javt, ali se taj uzdrzao saino u loc. jave kao
adcerab i u ace i u loc. s nekijem prijedlozima,
isporedi stslov. na jave (u drugoni znaeenu), rus.
Ha HBy (u drugom znaeenu), ces. na jeve, na jevu
(u oba znacena), na jevo (ocito), po}. na jawie,
na javi (u oba znacena), na jaw, na jawiu, na
jawia (ocito). po ovijem primjerima vidi se da
se poslije nacinio i u ovijem jezicima supstantiv
jav muskoga Hi zenskoga roda Hi Java (isporedi
1. i 2. jav i Java), tako se i u nasem jeziku
shvaca na javi kao da je od nam. sing. Java Hi
od jav (zenskoga roda). amo meceino i na javi
i u javi (vidi 2) uprav jer ne znaino pravo po-
stane. — Izmeda rjecnika u Belinu (javi ill u
javi djelovati ,far vegliando alcuna cosa' ,vigil
aliquid operari' 755''), u Stulicevu (javi i javje
,aperte, manifesto, evidenter, vigilanter'), u Vu-
kovu (1. igerade so wie' , plane ut' : javi kao lud
ide, 2. cf. najavi; najavi (na javi) ,in Avacheadem
zustande' ,vigilans'), u Danicieevu (jave ,aporte'}.

1. javi (jave) bez prijedloga.

a. otvoreno, ocito, pred svakijem, javno. — Od
prcijeh vremena do xvi vijeka, ali se uzdrzalo i
do nasega vremena javi kao u znaeenu: bas kao
(vidi naj zadni primjer i u Vukovu rjecniku).
JavS tlLktnuvfc vt rebra. Stefan, sim. pam. saf.
25. Zapovedastmy jave i nepokrtveno. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 177. Jave jako duhb, ideze ho-
stett, dy.sett. Domentijan'> 92. Koliku ki. nimt
Jubovt imeje jave da sttvoritb. 118. Gdi javi
zlo vidu. S. Mencetid 124. Moguci moj Boze,
komu su javi sva! .S14. Tilo mrtvo javi gleda
rcrtva ova vidinja. Aleks. jag. star. &, 314. Za-
drhta kao popla§ena kosuta i stade javi kao
ukopan. M. P. Sapcanin 1, 122.

b. u stanu kad cejade ne spi; suprotno je u
snu. — isporedi kod 2. — U pisaca xvi vijeka.
Zac u san i javi ne das mi pokoja. S. MenCetic
101. Javi ni u san ne imam pokoja. M. Ve-
tranid 1, 68. Ter javi i speci tmastu noc traju.
1, 140. Javi i u sni. 1, 150. Da nejmah po-
koja ni javi ni u san. N. Dimitrovic 32. Na
plac krvavi ki tvorim do voje i javi i u sni. 43.
Po.ste|u moj a i javi i u san roneci gorki plac
polijevam. 56. Ni imam pokoja ni javi ni u
sni. N. Na}eskovi6 1, 182. I javi i u san da
vazda gledam vas. 1, 326. Jer mi se svaki dan,
i svaki hip i cas, i javi i u san prizira tvoj
obraz. 2, 132. Ti me u sni i javi jadovno ras-
cvili. P. Zoranid 3^. Da se ne samo u sni ne-
znano negoli jo§ javi po novoji tijelo bude ockvr-
niti. B. Gradic, djev. 48. Tko je taj ki prijeti
ne u sni neg javi, a nigda nijednu ric ne veli

ni pravi? D. Ranina 1211^, Vrh svega te molit
ho6u, da me u srcu imas tvomu javi, u sni,
dnevi i nocu. S. Bobajevid 218.

Z. s prijedlozima na t u; svagda je znacene
kao kod 1, b.

a. na javi (i u nase vrijeme, te se pise i sa-
stavjeno). Snim li ja ovo, ali sam na javi nasao
tezoro? M. Drzic 222. U snu je bogat, na javi
je ubog. A. d. Bella, razgov. 166. Ne na snu
nego na javi. F. Lastric, ned. 23. Bdio bi i sto
najavi. S. Rosa llli^. Stojte dakle najavi. 138^.
(San) nima kaze zlato, sto na javi biva blato.
V. Dosen 76'\ Jeli to ucinio u snu oli na javi.
M. Dobretic 217. Cuvas se ot toga sto vidis na
javi. J. Rajid, pouc. 2, 113. Ne samo na javi,
no i na snu nista vec nije bilo u umu i na srcu,
razve . . . velike biblioteke, akademije, skole, uci-
te|i gdi razlicne nauko predaju. D. Obradovic,
basn. 318. De davori sa Javorja vilo, nije tlapna,
na javi je bilo! Osvetn. 3, 12. Turci sute, sveg
ih }eta mute mucne misli na snu i na javi. 4, 34.

b. u javi, cesto do xvm vijeka, ali kao da u
nase doba nije poznatn. Ni u javi ni u sni ve6
ne slisim pokoj. M. Marulic 187. U javi i u
sni zalit ce vik mene. S. Mencetid 151. Ja mi
se ciniti u sni, jak u javi, u neznanoj biti ni-
kojzi drzavi. H. Lucid 216. Uzmnozna Jubavi,
ne imam pokoja ni u san ni u javi. N. Najes-
kovid 2, 58. Tako ti nebog ja cijed tvoje jubavi
ne imam pokoja ni u san ni u javi. 2, 100. U
javi i u sni tuzan. M. Drzic 5. Cvileci nod i
dan u javi i u san. S. Bobajevid 210. Od sna
ustav zalostan bih, kako v javi rastah se s vami.
Aleks. jag. star. 3, 289. Da se u javi zgodi, kako
se u sni vidi. Nauk brn. 69. U sni mi se ovo
cini ali u javi? . . . Sada u javi i u jistini ho-
dimo. F. Vrancid, ziv. 19. U javi ili bdedi. A.
Komulovid 25. U javi prikaza mu se priblazena
djevica. B. Kasid, in. 11. !]^ubedi onezijeh u
javi od kojijeh ti se sana. zrc. 67. Mnoga bo
trpih danas u javi nega radi. M. Alberti 461.
Istom u sni i u javi sred srdacca strah boravi.
I. Gundulid 29. Kako u javi toj sfe vijah. M.
Gazarovid 36. Kakovi su ti sni bili, ali u spanju,
ali u javi. P. Vuletid 28. Sni u javi brzo s oci
lete. I. Dordic, salt, 243. Daj du§e odredjene
na vjecno zarucene od vLshega jeste li u javi i
spravjene? B. Zuzeri 281. Poce misliti, ili mu
se ono biso u javi prikazalo ili snijase. J. Ba-
novac, pripov. 11. Ni u snu ni u javi. And.
Kacid, kor. 180. U javi. And. Kadcic 254.

JAVIC, m. seoce u Dalmaciji na otoku Kor-
culi blizu Lumbarde. Schem. ragus. 1876. 47.

t ...

JAVILAC, javioca, m. covjek koji javi. — U
nase vrijeme kod pisaca s osobitijem znacenem:
koji javla, tuzi kod suda, isporedi tuzite}. Ja-
vilac, odajnik ,anzeiger'. Jur. pol. terminol. 30.
— isporedi javite].

JAVITE^j, m. vidi javilac. Zahtjeve tjerati
proti javite|u i prituzite|u. Zbornik zak. 3, 653.

1. JAVITI, javim, pf. manifestum facero, pate-
facere, aperire; divulgare, uciniti da sto bude
javno, ili uciniti da ko sto zna (ko onda zna
izricc se dativom). — Akc. kaki je u jyraes. taki
je u aor. 2 i 3 .sing, javi i u part, praet. pass.
javjen; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. ja-
viti (pisano i aviti), rus. ubiits, ces. jeviti, po}.
jawid; ima i lit. ovitis (javiti se). — Postaje od
korijena od kojega i javi (sto vidi). — Izmedu
rjecnika u Belinu (,mostrare, manifestare, far
conoscere' ,ostendo' 500*), m Stulicevu (,mani-
festum aliquid facere, in valgus edere, facere

1. JAVITI

495

1. JAVITI, 3, c.

palam, manifestare, detegcre, declarare, indicare,
aperire, patefacere, revelare'), u Vukovii (,bekannt
machen' , publico, manifesto'), u Donicicevu (,osten-
dere; patefacere').

1. aktiv)io. svagda je prelazni glagol, i lead
nije izreeen objekat (samo bi se u primjerima
hod c, h) mogao shvatiti kao neprelazni glagol).

a. izreeen je objekat: a) akuzativom (kad je
objekat ie^ade, moz? glagol imati i osobito zna-
cene: optuziti). fta) uciniti da ko sto zna. Svaki
kniJevnik nas koji dozna za znacene koje od
ovijeh rijeci, ucinice dobro ako ga zapise i men!
javi. Vuk, rjecn. predg. i. Da vam javim rijeci
Gospodne. D. Danici6, omojs. 5, 5. Prizovu daklo
parnicare i presudu im jave. Pravdonosa. 1852.

1. — bb) uciniti da sto bude javno (bez dativa).
Ihize da umltcju, ne podobajeti. bo javiti ibt
(§. jahrb. bd. b'S. anz. bl. 11(5). D. Danicid, rjecn.
javi o mne velikoje milosrtdyje svoje. Mon. serb.
90. (1330). Gospodo, rcete, da javi Urikses svoja
dela. Pril. jag. ark. 9, 133.(1468), Eedovnik bi
imel prvo trpiti ku godi muku nego javiti spovid.
Narucn. 91^. — cc) kao pokazati pred svijetom
nesto cega prije nije bilo, pa po tome i uciniti,
uzdignuti (vidi naj zadni primjer). Mni mi se,
na saj svit ki cas me Bog javi, odlucen bih zivit
s nesrecom. G. Drzid 381. Na to te javih, da
V tebi hrabrstvo moje pokazem. Anton Dalm.,
ap. 121'. Da javi sime bratu svomu (.suscitet
semen fratri sue), nov. test. 119^. luc. 20, 28.
— b) podloznom rccenicom. Ako bi ka vrbanska
zivina komugode Basdaninu skodu cinila . . .
sudu imejte javit, cija je zivina. Stat. krc. ark.

2, 288. A kad mu jave da je brnas vec u uskoc-
kijem rukama. Vuk, nar. pjes. 4, 462. Ta je
nesreca pomogla Inglezu da svijetu javi, koliko
negovo pleme stoji cvrsto. M. Pavlinovid, rad. 18.

b. s dva akuzativa (drugi je predikat prvorne
te pokazuje kakvo se ono javla). Vt brati mojej
vistsa me javivt. Mon. serb. 9. (1222 — 1228).
BcgB strastna vBsemt javi i. 9. (1222 — 1228.)

c. bez akuzativa : a) jer se razumije po onome
sto je prije kazano. Tuj gospodtstvo ti ne naj-
dose, ttda oni gospodinu hercegu javise. Spom.
sr. 1, 55. (1404). Idi vidi kako su braca tvoja
i kako je stoka, pa dodi da mi javis. D. Danicic,
Imojs. 37, 14. — b) kaze se javiti za sto, za koga,
kod cega kao da se kaze da jav(ane biva nekako
uopce, a ne potanko. I javi mu za Eaukovu
smrt. Vuk, dan. 3, 142. On odase kod vladike,
koi'i javi za nga Kucuk-Aliji. 4, 10.

2. pasivno. Moja pregresenija javjentnaja i
nejavjena. Mon. serb. 91. (1330). Hitrosttju
tajnomt a ili javjennomt. Mon. serb. 458. (1453).
Sveti ne znaju nase prosenje, da jest jav|eno nim
od Boga. Korizm. 71*. Pasi je odma javjeno,
da je u Srbiju prebegao kapetan Radic. Vuk,
dan. 4, 15.

3. srt se, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (javiti se komu, pohoditi koga ,adire ali-
quem, convenire aliquem' ; javit se, zvati, dati
glas ,vocare, edere vocem'), u Belinu (,manife-
starsi* ,patefieri' 459^' ; ,mostrarsi, farsi vedere'
jostendere se' 5001*; ,comparire' ,compareo' 206'';
,rispondere ad uno che chiama' ,vocanti respon-
dere' 626i> ; ,dimandar congedo cioe lieentiarsi,
dicesi di chi h di partenza' ,abeundi facultatem
peters' 216*; javiti se komu ,visitare, andar a
vedere uno' ,viso' 769*'; javiti se na rastanku
tkomu jlicenziarsi' ,valedicero alicui, digredior'
438b), u Voltigijinu (,annunziarsi, avvisare, insi-
nuarsi, congedare' ,sich beurlauben, sich ankiin-
digen, ansagen'), u Stulicevu (,manifestari, decla-
rari, detegi, apparere' ; javiti se za koga ,opponi.

interponi, defenders, tueri, pro aliquo pugnare' ;
javiti so komu ,adire vel convenire aliquem' ; ja-
viti se komu, to jest zvati koga , aliquem alloqui,
appellaro aliquem, appellant! respondere'), m Vu-
kovii (1. kome ,sich melden, einsprechen, se osten-
dere s primjerom : Javi mi se kad pode§. 2. ,sich
offenbaren, erscheinen' ,adpareo'), u Danicicevu
(,apparere').

a. uopce pokazati se, prikazati se (i u osobitom
smislu 0 cemu duhovnom, o prikazi, o snu itd.),
kad subjckat dode (Hi se drukcije na nnom mjestu
nade) na mjesto gdje ga vidi onaj sto je n da-
tivu. Ne javiti se imeni mojemu. Mon. serb. 90.
(1330). Lice moje ne javitb ti se. Domentijan''
193. (Bog) na zemji jav|b se i sb cloveky po-
zive. Glasnik. 24, 242. (1353). Da se javet'B cju-
desa Bozija. Starine. 18, 199. Zvezdamb javjbsimt
se jako vb nosti. Okaz. pam. saf. 76. Javi se
opasata zvezda. 84. Tadaj so javi caru andeo.
Pril. jag. ark. 9, 84. (1520). Kada se (Isus) javi
dvima ucenikoma. Narucn. 41*. B. D. Marija javi
se liemu s veliku svitlostiju i rece mu. Mirakuli.
14. Jednu noc mu se javi (pokojni prijatel).
Korizm. 25^. Kada te ocu viditi, kada li se javju
pred licem tvojitu ? 27*. Sudac je odlucil Petru
da stane na pravdi v petak, . . . ta se ne javi.
38^. Anjel Bozji javi mu se. 57^. Djaval va
tu no6 se javi Pilatovi zeni va sni. 96*. Mnoga
telesa svetih vstase i javise se mnozim. 97^. Ja-
vise se tagda va Italiji mnoga cudesa. S. Ko-
zicic 21^. Prilika jego nakazana zelo javi se ne-
komu po jego semrti, 23*. Javi se i zvezda tra-
katica divnije velicine. 25*. Javi se nim Isus.
Zborn. 29^. A on va sni javi se liim i rece.
Aleks. jag. star. 3, 223. Kako ajerske gor' s vi-
sine kad se nagli vjetar javi. A. Vitajic, ost. 2.
Komu radost ova lipa u srcu se lijepo javi. 64.
Kad se protiv vjetar javi, on ga silom na se
odvede. 180. Da se je kuga javila. ist. 400.
Abramu i Jakobu javise se na podobu (arkan-
deli). J. Kavanin 504*. Andeo javi mu se u
snu govoredi. A. Kanizli6, utoc. 503. Krasna
^ora cim se javi. I. M. Mattei 277. Pak se rani,
dok ti s' sre6a javi. Nar. pjes. vuk. 2, 420. A
kad svanu i zora so javi. Ogled, sr. 197. Bog
se javi na nebesi. Nar. pjes. petr. 1, 30. Ovo
nikomu ne kazivase, dok jednu noc u snu javi
mu se nekakva prelijepa zena. Nar. prip. vuk.
139. A to mu se javi u snu andeo Gospodni.
Vuk, mat. 1, 20. Tako ce biti i u onaj dan kad
6e se javiti sin covjeciji. luk. 17, 30. Dodose
govoredi da su im se andeli javili. 24, 23. Po-
slije mu se javi Gospod u ravnici. D. Danicic,
Imojs. 18, 1.

b. znacene se po nesto razlikuje od predasnega
tijem sto se kod subjekta osobito istice namjera
da ga drugi (onaj sto je u dativu) vidi, n. p.
oglasenem itd. Ni se niktore javio. Mon. croat.
189. (1506). Hodi mu se samo javi. G. Palmotid
2, 266. Tim se cacku Vladislavu i krajevim javit
hodi. 2, 324. Drzan si vazda pospijesno za mene
se javiti. V. Andrijasevic, put. 142. Koja jo tu
moja, javi se, devojko. Nar. pjes. vuk. 1, 110.
Javi joj se Kra}evicu Marko. 2, 394. Javi mu
se iz oblaka vila. 2, 409. On se javi Mitru bratu
svome. 2, 632. Kada vide oko kuce Turkp, on
se nima javiti ne cede. 4, 146. Kad ovud pa-
sate, javite se malo. Nar. pjes. istr. 6, 31. — i
u osobitom smislu, kod odlaska, kao oprostiti se.
Cemu dakle hodes ga, ne javivsi se, ostaviti? A.
d. Bella, razgov. 117. Idu u Rim ne javivsi se
nami i brez znafia nasega. A. Kanizlii, kam. 118.

e. uz subjekat ima i predikat kojijem se istice
kakav se pokazuje subjekat (isporedi I, b). Ne-

1. JAVITI, 3, c.

496

JAVl^E, a.

dostojuy gospode jav^u se. Stefan, sim. pam. saf.
5. Nepaiaetivb vLsego javiht se. Sava, sim. pam.
saf. 10. Gortai nevernyhi, javise se. Mon. serb.
89. (1330). Posmrajaju bo lica svoja, da javefc
se clovikom posteci se. Narucn. 97*. Zelio sam,
prsima koje su me odojile blagodaran javiti se.
D. Obradovic, zivot. 3.

d. u Duhrovniku (a mozebiti i jns gdje, vidi
Lastricev primjer) kaze se javiti se komu u oso-
bitom smislii kao pozdraviti, pn bilo da se ha
koine pode Hi pristupi, Hi da se saino putem srete
(isporedi i kod b pri kraju). A ti, krajicnice,
Orlandu se javi. M. Drzid 32. Za koju stai'ii
svadu malo se dobro hoce i jedva se jave meju
sobom. A. d. Bella, razgov. 75. Kako se lipo
svakom javi, maskari se, veselo doceka ... F.
Lastric, ned. 179. Nijesi mu se drzan javjat, kad
bi mu se javio, svak bi o tebi zlo govorio. D.
Basii 15. Danas mu so javite Jubezjivo. 85.
Jedali srce tvoje ne umije stogodi rijeti prija-
tejom koji ti se dodu javiti? I. M. Mattei 153.

2. JAVITI, javim, impf. s objektom ovce, vo-
diti ih iduci pred nivia. — Jamacno nije ista
rijec sto 1. javiti; to se vidi pu znacenu i po
tome sto je imperfektivni glagol. — Moze biti da
postajc od kakve interjekcije (sto nije potvrdena)
jav Hi ja kojorn se vabe ovce. — U nase vrijeme
(osobito u (jrnoj Gori), a izwedu rjecnika u Vu-
kovii (ovce ,vor den scbafen hergehen und sie
leiten' ,duco oviculas'). Tuda coban svoje stado
javi, stado javi, djevojci besjedi. Nar. pjes. vuk.
1, 600. I bijole pojavise #ovce uz Goliju visoku
planinu; Tnrci jave, a ja pogledujem. 4, 40.
Crnogorci ueka jave ovce. 4, 41. Tik dvoru rano
javi ovce. Pjev. crn. 95*. Be javjase niz Eu-
dino ovce. 258^. Jave Turci uz Tresnevo ovce.
Ogled, sr. 191. Naglec pobjed od sablazne stravi,
niz prodoje bijele ovce javi. Osvotn. 1, 53.

JAVKA, /. prvonoska kokoska, t. j. mlada ko-
koska, pilica, koja prvi put pronese jaja. u Les-
kovcu, Totovu. M. Durovid. — isporedi javce. —
Postaje po svoj prilici od osnove glagola javiti.

1. JAVKANE, n. djelo ko]ijem se javce (vidi
javkati). — xvi vijeka (sa starijim oblikom jav-
kanje) u pisca cakavca, i u nase vrijeme kod
ugarskijeh Hrvata. 06e ti dati javkanje tr jau-
kanje. Korizm. 30*'. 06e nositi s sobu tolika
javkanja, tolike tesko6e i smucenja. 44''. Ali ce
bit zaman vse tvoje javkaiie. Jacke. 105.

2. JAVKANE, n. djelo kojijem se ko javka
(vidi javkati se). — U Vukovu rjecniku: dim. v.
javjane.

JAVKATI, javcem, impf. vidi jaukati. — U
nase vrijeme kod ugarskijeh Hrvata (ali vidi i
kod 1. javkane). Ona so place i kruto javce.
Jacke. 43. Pocela jejavkat mlada Lingavica. 175.

JAVKATI SE, javkam se, impf. dem. javjati
se. — U nase vrijeme, a izmcdu rjecnika u Vu-
kovu (dim. V. javjati se). Vidas majku, koja raz-
bira za dom i rod onih, koji joj se javkaju za
ceiku. M. D. Milicevi6, zim. vec. 42. U torn se-
denu i gledanu poce se javkati umor na nenim
trepavicama. medudnev. 203.

JAVKAV, adj. vidi jaukav. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Da mi objavi davni ov va§
rov javkavi (pukao). J. Kavanin 392^.

JAVLICA, /. vrst grobena od 400 zubi. u Turo-
po}u. F. Hefele.

JAVJ^AC, javjaca, m. covjek koji jav^a. — Na-
cineno u na^e vrijeme. — U Sidekovu rjecniku:
,anzeiger; aussager'.

JAVJ^ALO, n. cim se sto javja. — Nacineno
u nase vrijeme. Jav[alo, mech. plivace I'avjalo
.allarmschwimmer'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAV^jANE, n. djelo kojijem se jav]a. — O Vu-
kovu rjecniku : ,das melden' ,significatio'.

JAVKATI, javjam, impf. 1. javiti. — Akc. knki
je u praes. taki je u impf. jav|ah, u impt. javjaj,
u part, praet. 2^oss. javjan; u ostalijem je obli-
ciina onaki kaki je u inf. — Itijec je stara, ispo-
redi stslov. jav}ati, rus. hb.-ihti.. — Izmedu rjec-
nika n Belinu (vidi kod 2), u Bjelostjencevu
(javjam, objavjam, javiti , manifesto'), u Jambre-
sicevu (vidi kod 2), u Voltigijinu (vidi kod 2),
u Stulicevu (v. javiti), u Vukovu (,melden' ,signi-
fico'), u Danicicevu (jostendere').

1. aktivno. Krstovu cast Judem javjaje. S. Ko-
zici6 31'. Nit' javja, a kamo li posla ocu knigu.
V. Vrcevii, niz. 24. Javjajto po narodima djela
riegova: D. Danicic, Idnev. 16, 8. (Lijepo je)
javjati jutrom milost tvoju i istinu tvoju nocu.
psal. 92, 2. Koji javjas dobre glase. isai. 40, 9.
Mahom s praga Bozju pomod javja. Osvetn. 1, 49.

2. sa se. — Izmedu rjecnika u Belinu (.rispon-
dore ad uno che chiama' ,vocanti respondere'
626t> ; javjati se tkomu ,visitare, andar a vedere
uno' ,viso' 769''), u Bjelostjencevu (javjam se, ja-
viti se ,manifesto 1. insinuo me'. 2. javjam se
komu , pohadam koga ,viso') , u Jambresicevu
(javjam se , insinuo, scil. me'), u Voltigijinu (,ri-
spondere a clii chiama' ,einen anreden , einem
antworten'), u Vukovu (,sich melden' ,saluto, in-
gredior'), u Danicicevu (,apparere').

a. p'lsivno. Kolika bisi v nem dotrota otsudu
javjajet se. §. Kozicic 35^.

b. refleksivno. Skort vt pomosteht javjaje se,
Stefan, sim. pam. saf. 27. Vb male javjajet so.
a VB skore pogybajetb. Sava, sim. pam. saf. 3.
Bridbkb javjase so. Domentijan^ 109. Eazlicbno-
vSrbny sb Ibstijo javjajuste se. Mon. sorb. 89.
(1330). Anjel mu so javjase govoredi. Korizm.
liia. (Manna) javjase se kako jedna rosa. 8b\
Javjahu se vsaki dan meju nimi nove rati. S.
Kozicic 27'i. Kakono muona ishodi od istoka (i)
javJa se do zapadi. N. Eanina 170*. mat. 24, 27.
Gdi te ja zovu, nedes se javjati, ter mi se ne
javjas s jadovi tuzice. M. Vetranic 2, 83. Sto
se ne javjase? M. Drzid 44. Pocele mi se su
persone javjat, koje me prije i ne znahu. 196.
Izbran iz mlada javJa.so se i krasbn. Aloks. jag.
star. 3, 218. Moi-e mnozimi vali strasno javJa
so onim ki po nem plivaju. 221. U crkvi s ocima
u tie pribjenijem ne stavi se ko joj se javJa. B.
Zuzeri 195. Zasto se ne javjam ? A. Kanizlid,
roz. 49. Nijesi mu se drzan javjat. D. Basid 15.
Jedna ista (ric) ovdi se kratko ondi dugacko
javJa. J. S. Ilejkovid xiv. Nikome se i ne javJa,
no se rodu licera klana. Nar. pjes. vuk. 1, 6.
Kada budeS preko kude, nemoj se javjat. 1, 521.
Pa se nemu junacki javjase. 4, 267. Ako 1' moja
padne rusa glava, vi se onda javjati nemojte ;
vec gotove koiie posjednite ... 4, 305. Sam se
Gospod sa nebesa javJa. Nar. pjes. here. vuk.
315. A Bogdan se ispod jele javJa. Nar. pjes.
potr. 2, 378. Sad se opot javJa z dimiiaka:
,Padan, padan'. Nar. prip. mikul. 12. Ja du mu
so Gospod javjati u utvari. D. Danicid, 4mojs.
12, 6.

JAVIriE, n. vidi 1. jav i javi. — Nalazi se pi-
sano i javje. — U na§e vrijeme u Crnoj Gori i
21 Boci kotorskoj.

a. vidi 1. jav. Produ dvije tri godine, a od
nega ne bi ni traga ni javJa. Nar. prip. vrc. 99.
Ne znam im traga ni javJa. V. Vrcevid, niz. 147.

JAV^iE, a.

497

JAVOR, 1, a.

Oil kakvG bolesti ne bijase javja ni pojavja. S.
l^ubisa, prip. 16i). — U ovom primjeru znaci sto
i javnost : Iznio sam na javje prvu polovinu pri-
povijesti. S. !l^ubisa, prip. iii.

b. vigilia, stane cefadeta koje ne spava. — vidl
kod javi. Jeli javje od sna smii6enije ? P. Pe-
trovid, gor. vijen. 95. Ter ti se u snu preziru
grubje i stravicnije nego li na javle. S. l^ubisa,
pric. 80.

JAV]^ENOST, /. uprav osohina onoga ^to je
jav]eno. — Samo n Stulicevu rjecniku gdje stoji:
V. javjene, i gdje iitm javjenstvo s istijem zna-
cenem.

JAVJENSTVO, n. vidi javjenosfc.

1. JAV]^ENE, n. djelo kojijcm se javi Hi se
sto javi (vidi 1. javiti), a u konkretnom smislu
i ono sto se javi. — Stariji su oblici javjenije i
javjenje. — Izmedu rjccnika u Mikalinu (javjenje
,inonitio, admonitio'), w Voltigijinu (,annunzio,
risposta a chi chiama' ,ant"wort'), u Stulicevu (1.
,manifestatio'. 2. ,nuncium, monstratio'), u Dani-
cicevii (jvisum ; manifestatio'). Stnnymb javje-
nijemt. Domentijan'' 206. Stzda crtkovt ave-
tago jav|enija. Okdz. pam. saf. 60. Ot togo casa
nace Selvekij vSrovati Bogu, cekaje jav]enija Isu-
hristova. Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). Na dan
jav|enija sv. Mihovila. Mon. croat, 183. (1.502).
Ako bi gdo znal po jav|enju bozastvenom, da su
mu grisi prosti. Narucn. 52^. (Da) mnostvo ja-
v|enja (ne) uzneset mene. N. Eanina 35''. paul.
2cor. 12, 7. I ovo evangelije ni se ga ot apu-
stulov ni od }udi naucil, nego od samoga sina
Bozjega javjenjem i s prikazanjem. Anton Dalm ,
ap. 64. Javjene za prisegu ,eides-antretung'. Jur.
pol. terminol. 144.

2. JA Vl^ENE, n. djelo kojijem se jave ovce (vidi
2. javiti). — U Vukovu rjecniku.

JAV^IV, adj. koji se moze javiti (vidi i. ja-
viti). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,manifesta-
bilis, declarabilis' (s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara), gdje ima i adv. javjivo, v. javno.

JAVl^IVATI, javjujem i javjivam, impf. ite-
rativni glagol prema javiti i javjati. — U nase
vrijeme u Dubrovniku : ,Svaki nam dan jav}ivaju
zle glase'. ,Nije potreba da mu se javjivas svaki
put kad ga sretes'. P. Budmani.

JAVNA GORA,/. ime mjestu u Srhiji u okrugu
pozarevackom. Niva ii Javnoj Gori. Sr. nov. 1873.
851.

JAVNOCVAT, /. osobina bilaka sto su javno-
cvjetne. — Nacineno u nase vrijeme. Javnocvat
(f.) , bot. lat. phanerogamia. B. Sulek , rjecn.
znanstv. naz.

JAVNOCVJETAN, javnocvjetna, adj. (o bi]ci)
xf^koje je javno evijece, vidi javnorodan. — Na-
cineno u nase vrijeme. Javnocvjetan, bot. lat.
,phanerogamus'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JAVNOGVJETKA, /. javnocvjetna bi^ka. —
Nacineno u nose vrijeme. Javnocvjetke, bot. lat.
,phanerogamae' ,samenpflanzen'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JAVNOKNIZAN, javnoknizna, a(^'. koji pri-
pada javnijem knigama, vidi kod javan, 1, b. —
Nacineno od pisaca u nase vrijeme. Javnoknizna
oblast ,tabularbehord6'. Jur. pol. terminol. 497.
Javnoknizna odnosena ,tabularverhaltnisse'. 497.

JAVNORODAN, javnorodna, adj. phanero-
gamus, 0 bi],kama kod kojijeh se vidi cvijet, plod
i sjeme. — isporedi javnocvjetan. — Nacineno u
nase vrijeme ; od pisaca. Javnorodne bi)ke. J.
Pancid, flor. beog," 437.

IV

JAVNOST, /. osobina i stane onoga sto je
javno. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (, manifestatio, declaratio, claritas, per-
spicnitas etc.'). Molimo svakoga, nek za sada jos
poStedi Radovana, ter mu u javnosti ne spomine
pravoga imena. Osvetn. 4, vii. Kojih jekarija
recept nije na javnost stavjen. Zbornik zak. 1871.
418. Javnost ,6ffontlichkeit'. B. Sulek, rjecn. Jur.
pol. terminol. 374.

JAVNUTI, javnem, pf. jednom (kao iznenada)
javiti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 t 3 sing.
javnii, part, praet. pass, javnut). — U na§e vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod b).

a. aktivno. Javnu cura prevodnika svoga.
Osvetn. 1, 60. Ter nam nebom opravio sina, da
nas javne s nebesnih visina. 2, 90.

b. sa se, refleksivno, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (dim. V. javiti se). Javnu mu se Starina
Novace. Nar. pjes. vuk. 3, 10. Mujo mu se sa
dogata javnu. Nar. pjesn. horm. 1, 283. Jz mraka
se neko zvizgom javnu. Osvetn. 4, 51. Kad se
u Srbiji u prvoj poli ovoga veka javnuo malko
jaci zivot i rad. M. D. Milicevic, zim. vec. 290.

JAVOR, javora, m. Acer, ime nekom drvetu;
va]a da se isprva ovako zvao cijeli rod, ali u
nase doba vrijedi osobito za dvije vrste: A. pseudo-
platanus L. i A. platanoides L. (za druge vrste
ima drugijeh imena, n. p. za A. campestre vidi
kun i klen). osim toga po slicnosti oblika sama
drveta i lisca ovako se zove i Platanus orientalis L.
i Platanus uopce i to vec od starijega doba, a (ja-
macno po slicnosti glasa) i lovor, pak (s nepoznata
meni razloga) ijasen ijablan i koja vrsta grozda.
— vidi i jahor-. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je i u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing.,
i mozebiti loc. sing. jav6ru (Hi javoru?) i gen.
pi. jav6ra (Hi javora?). — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. javor'B, Platanus, rus. aBop^., Pla-
tanus (maloruski Acer), ces. javor, Acer, po}.
jawor, Acer i Platanus; Zii. jaworas, Acer, uzeto
je jamacno iz slavenskoga, a po svoj prilici i
jowaras, jablan. — Postane se ne da raspoznati,
premda su oblici nem. ahorn, lat. acer (grc. lixa-
ffTog) nesto slicni slavenskome, jer se ne moze
znati kako bi slavensko v odgovaralo grlenom
slovu sto se nalazi u onijem jezicima. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,laurus'), u Mikalinu
(javor, dub , platanus'), u Belinu (,platanus' 568b),
u Bjelostjencevu (javor, drevo ,acer, aceris, acernus,
platanus germanica, acer major, crassivenium',
V. ornus. 2. v. lorber. 3. v. jablan), u Jambresi-
cfvu (,ornus'), u Voltigijinu (,orno' ,buchesche'),
u Stulicevu (,platanus'), u Vukovu (,der ahorn'
,acer platanoeides L.'), u Danicicevu (,acer').

I. u znacenima sprijeda kazanijem (kao bi(ka),
vidi: Javor (jauor u mletackom rukopisu), cslav.
javor'B, rus. sjBop'B, bug. javor, ces. po|. javor,
lit. javoras (platanus, acer), 1. Laurus L. (u mle-
tackom rukopisu, na Cresu, Bartulovid) ; 2. pla-
tano (Stulli, Durante, Aquila i Buc, Vujicid), Pla-
tanus orientalis L. (Vodopid, Alschinger); 3. Acer
platanoides L. (Vuk, Visiani) ; 4.^ Acer pseudo-
platanus L. (Visiani, Panci6). B. Sulek, im. 126.

a. Acer L, osobito A. pseudoplatanus L. i A.
platanoides L., vidi u Bjelostjencevu, Vukovu, Da-
nicicevu rjecniku, u Sulekovu imeniku (3 i 4), i:
Javor, Acer pseudo-platanus L. J. Pancic, glasn.
30, 151. — amo mogu pripadati i ovi primjeri:
U javort. Glasnik. 15, 283. (1348?). Putemt. koji
grede otK javora. 290. Na k6j ni javora ni dubka
zelena. S. Mencetic 85. Ni suha javora ni bri-
jesta zelena. M. Vetranic 1, 4. Prije 6e suh
javor u gori procavtit. M. Drzi6 471. Kitni javor,

32

JAVOE, 1, a.

498

JAVOEJE, 1.

vita jela. 1. Gundulic 402. Jele davno i javori
od zabitne one pustihe. B. Zuzeri 298. I ho6emo
tu naci lijep javor, suLo drvo. Nar. pjes. mikl.
beitr. 29. De se muna gromom igra, a javore
jabucicom, inladi Jovo devojcicom. Nar. pjes.
vuk. 1, 52. Sade]ajte guslice od suvoga javora.

1, 128. Oj javore, moj rodeni brate! pustaj gratie
do zelenc trave. 1, 263. Vidis, Maro, suvi javor,
onde cu to objesiti. 1, 283. U livadi pod ja-
vorom voda izvire. 1, 420. 0 javore, zelen bore !
divan ti si rod rodio ! na dv'je grane dv'je ja-
buke. 1, 449. Od mramora do suva javora. 2, 2G.5.
Kada vrba grozdem rodi, suvi javor jabukama.
Nar. posl. 116. A ni§ta ti duzan bio nisam, ni
zelenu boru ni javoru. Osvetn. 1, 5. Ste[a sti-
jena, ku6a kabanica, viti dvori ceri i javori. 3, 74.
— is pritljevima kojima se istice vrsta (driigo
je §to u pjesmama cesto ima pridjeo suh). Javor
bijeli, Acer pseudoplatanus L. (Sabjar, Lika).
Javor cr}eni, vrst javora (Sab)ar), v. geverdan.
Javor crni, 1. spitzahorn (Sladovid), Acer plata-
noides L ; 2. Acer obtusatum WK. (Sab]ar, Lika).
Javor divji, (Acer pseudo-) platanus L. (Bartu-
lovid). B. Sulek, im. 126. Javor planinski, Acer
macropterum Vis. (Pancic). 127,

b. Platanus orientalis L., vidi i4 Mikajinu, Be-
linu, Bjelostjencevu, Stuliccvu rjecniku, u §ule-
kovu imeniku (2), i: Javor, Platanus orientali.s.
Cas. ces. muz. 1852. 2, 51. — amo vaja da pri-
pada ovaj primjer: Javori uzresli u prikomirnu
visinu kod voda. Grgur iz Varesa 115.

c. Laurus nobilis L , lovor, lovorika. — vidi
u Vrancicevii rjecniku, u Sulekovu imeniku (1),
i: Javor, Laurus nobilis L. Cas. ces. muz. 1852.

2, 51. — amo pripadaju po svoj prilici ovi pri-
mjcri: I krunu savitu od javora drugu dajmo
mu. H. Lucid 276. Da t' krunu prikazu ja-
vora divice . . . 276. Sjever zli obori kraj rike
moj javor zeleni. D. Eaiiina ISO^^. A javoru li
nastojis cim se glava tvoja kruni. D. Barakovic,
vil. 96. Vas javor do lista krunec ga slomise.
102. Nad oltarom javor stase. I. Zanotti, en. 35.
Ned u boju slavan ostat sijed tabora, krunec
krunu od javora. J. Kavanin 76^. Gusti javor,
brijest siroki. 195*. Svetim pocekanem, s kojim
javorom okruneni jesu mucenici. J. Banovac,
blagosov. 58. Od radosti suzo lete, Laudonu se
javor plete. M. Kuhacevic 139.

d. Fraxinus ornus L , vidi jasen, samo u Bje-
lostjencevu, Jambresicevu, Voltigijinu rjecniku.

0. Populus L , jahlan, samo u Bjelostjencevu
rjecniku.

f. neke vrste grozda. — U Urvatskoj^ — vidi:
Javor 2uti, gelbor plavec (Zagreb). B. Sulek, im.
127.

2. ime mjestima.

a. u Bosni. a) u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn. 52. — b) selo u okrugu Done Tuzle. 162.

b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrehackoj.
Razdije|. 69.

c. u Srbiji. a) u okrugu uzickom : aa) gora,
vidi M. D. Milicevic, srb. 578. amo pripadaju
ovi primjer i: Dok poklikta sa Javora vila, vice
vila u Sjenicu grada. Nar. pjes. vuk. 4, 293.
Jaoh Mucnu, mucan ti si! o Javore, jadan ti si!
Nar. posl. vuk. 54. — bb) izvor. Do izvora Ja-
vora. Glasnik. 25, 66. — cc) zaselak. K. Jova-
novic 155. — b) mjesto u okrugu knezevackom.
Livada u Javoru. Sr. nov. 1872. 433. — c) mjesto
u okrugu pirotskom. M. D. Milicevid, kral. srb.
168.

I{. ime tnusko. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. Javor isetao, devojke gledao, pak je
govorio. Nar. pjes. vuk. 1, 110.

JAVUKAK, jav6rka, m. dem. javor. — U nase
vrijeme.

1. u pravom smislu, vidi javor, 1. Pocinuli
pod javorkom Nar. pjes. istr. 3, 4. Ja ga podoh
potraziti, tor ga nadoh pod javorkom. (Nar. pjes.)
A. Ostojic.

Z. ime mjestima.

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrehackoj (kaj-
kavski Javorek). Razdije}. 81.

b. ime gorama u Uercegovini. a) planina iz-
niedu Five i Niksica. — b) vidi Glasnik. 20, 304.

JAVORA N, javor ua, adj. koji pripada javoru,
isporedi javorov. — U jednoga pisca xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (javorni, od ja-
vora ,plataniuus'), u Belinu (javorni ,di platano'
,platauinus' 568''), m Stulicevu (,plataninus'). Dafno
zrak skrivase pod korom javornom. D. Barakovic,
vil. 136. Iz Dela otoka javorna pepela. 263.

JAVOEANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu hano-
luckom. Statist, bosn. 72.

JAVOEAN, sdo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grehackoj. Eazdijej. 77.

JAVOEICAN, javoricna, adj. koji pripada ja-
vorici. — U Bjelostjencevu rjecniku (javoricni,
t. j. iz javora ili lorbera ,laureus, laurinus') i u
Voltigijinu (javoricni ,d' orno' ,von buchesche').

JAVORIC, /«. dem. javor. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.

JAVOEIK, m. seoce u Hercegovini. Scliem.
herceg 1873. 174.

JAVOEIK A, /. vidi javor, 1, c. — U pisaca
cakavaca xvi i xviii vijeka. (V\e) od zrn javo-
rike. Narucn. 56''. Lipa vam se j' zvila v nebu
javorika. P. Vitezovid, odil. 38. Da vicnom ven-
cuje javorikom glavu. 38. Javorika, laurus (Jam-
bresic), Laurus nobilis L. (Visiani). B. Sulek,
im. 127. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj na-
sega vremena stoji (s h mj. v, vidi jahor-) kao
ime vodi. Na studenu vodu Jahoriku. Nar. pjes.
vuk. 2, 606.

1. JAVOEINA, /. augm. javor. — V nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (, lignum pla-
taninum') gdje je tumaceno: javorovina, i u Vu-
kovu (augm. v. javor). Star je vojno trnla javo-
rina, vjctar duva, javorinu juja, kisa ide, javo-
rina trune. Nar. pjes. vuk. 1, 288. — U Vukovu
rjecniku ima i: planina, vide Javirina s jJJV-
mjerom iz narodne pjesme: Kolika je Javorina
planina! (vidi kod 2. javorina).

2. JAVOEINA, /. u Vukovu rjecniku: planina
u Bosni blizu Bisine, cf. Jahorina; Jahorina, vide
Javorina ,s primjerom iz narodne pjesme: Kolika
je Jahorina planina (Nar. pjes. vuk. 1, 236), ispo-
redi 1. javorina pri kraju. — radi h vidi jahor-.

JAVOEISTE, n. mjesto gdje rastu javori. —
U Mikalinu rjecniku: javoriste, mjesto od javora
,platanetum', i u Stulicevu: , locus platanis con-
situs'.

JAVOEISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz ja-
voriste. — sasma nepouzdano.

JAVOEJE, n. coll. javor. — Stariji je ohlik
javorije. — Od xiii vijeka (vidi u Danicicevu
rjecniku), a izmedu rjecnika u Belinu (,lauretum'
429''), u Stulicevu (uz javoriste), u Vukovu (I.
coll. ,ahornbaume' ,acera'. 2. planina izmedu
Drobnaka i Morace), u Danicicevu (Javorije, pla-
nina blizu Niksida gdje su i Nozdre i Lukavica:
,Javorije', nu je kra] Stefan Prvovjencani dao
Zi6i. Mon serb. 12. god. 1222—1228).

1. u pravom smislu, javori, Zeleno javorje. M.
Marulid 77. Sjencu ti javorje stvaralo do vike.

JAVOEJE, 1.

499

2. JAZ, b.

D. Kaniiia 22''. Gkleui, bistri, tih Dunaju, koga
s obi atrano, sjene borja i javorja guste lipe
grane. 105*. Kada stado uzplanduje, pod ja-
vorje gusto tiho sama k meni pridi. 106*. Po-
povi su dvori borjem ogradeni, borjem i javorjem.
Nar. pjes. vuk. 1, 101. Sedlom bije o javorje,
a kopitom o raramorje. 1, 276.

3. ime wjestima (osobito brdima).

ii. planina u Crnoj Gori. Javorje izmedu Mo-
race i Uskoka. Glasnik. 40, 27. vidi i u Vukovu
i u Dnnicicevu rjecnikii — amo pripadajii i ovi
prhnjeri: Bijela je klikovala vila od Javorja ze-
lone planine, te doziva u Moracu gornu. Nar.
pjes. vuk. 4, 375. Ode Seta na Javorje ravno.
Pjev. crn. 180^. Sa Javorja visoke planine. 324*.

— i s h mj. V, vidi jahor-. Ti proturi glase na
Jahorje. Nar. pjes. vuk. 5, 274. Do Jahorja i
mimo Jahorja. 5, 28.S.

b. brdo u Bosni. Glasnik. 20, 280.

c. dva sela u Ilrvatskoj. a) u zupaniji mo-
druSko-rijeckoj. Kazdije|. 49. — h) u zngrebackoj
zupaniji. 88.

d. mjesto u Srbiji u okrugu uzickom. Livada
u Javorju. Sr. nov. 1861. 56.

JAVOKKA, /. tjtie ovci. — U nase vrijenie u
Bosni.

JAVORNICA, /. vidi javor, 1, c. Javornica
(jauornife Ml.), laurus (Ml.), rubaghe (Can.), Lau-
rus nob. L. B. Sulek, im. 127.

JAVORNIK (i Javornik, Javornika), m. tme
gorama i selima. — isporedi Javorje.

a. gora u Hercegovini. Glasnik. 22, 24.

b. ti Bosni. a) gora. Glasnik. 21, 321. 323. —
h) selo u okruga sarajevskom. Statist, bosn. 58.

c. M Hrvatskoj. a) Javornik doni i gorni, dva
sela u zupaniji licko-krbavskoj. Razdije|. 82. 33.

— b) u zupaniji modrusko-rijeckoj. 45. — c) selo
u zupaniji zagrebaekoj. 77. — d) gora blizu sela
Javornika kod a). M. Medic.

JAVOROV, adj. koji pripada javoru,javorima,
osobito koji je nacinen od javorcvive. — Od xiv
vijcka (vidi pri kraju), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,di platano' .platauinus' 568^), u Stulicevu
(v. javoran), ii Vukovu (,von ahorn' ,acernus'. u
pjesmama se sve pjeva da su ,.gusle javorove*),
u Danicicevu (vidi pri kraju). Dub javorov sa
svimi zilami iz korena podri, P. Zorani6 28*
Gdi se prostirahu javorove grane. D. Barakovid,
vil. 46. Izvadicu erne oci tvoje i dacu ti gusle
javorove. And. Kacic, razg. 52*. Ilza n cemo
mi naci suho drvo javorovo. Nar. pjes. mikl.
beitr. 27. Oplesce ti iasle javorove. Nar. pjes.
1, 15. Tamo kazu goru javorovu. 1, 158. I jar-
move javorove. 1, 161. Sine Konda, jel' ti zemja
teska? il' su teske daske javorove? 1, 272. Na-
cinicu dvore javorove. 1, 371. Suho drevo ja-
vorovo. Nar. pjes. mikul. 146. Javorove duge.
P. Boli6, vinodjel. 2, 107. Pak uzese gusle ja-
vorove. Nar. pjes. petr. 2, 492. On zastavi gusle
javorove. 2, 507. — I kao ime nekakvoj gori u
narodnoj pjesmi nasega vremena: Preko gore
preko Javorove. Nar. pjes. vuk. 1, 575. i kod
drugijeh mjesnijeh imena, vidi u Danicicevu rjec-
niku : Javorovt Dolt, selu je u Grncarevu isla
meda ,u Javorovi Dolb'. (Mon. serb. 95. god. 1330).
Javorova po^ana, selu je Businu crkve arhan-
delove u Prizrenu bila meda , Javorova Po|ana'
(Glasnik. 15, 274 god. 1348?).

JAVOROVAG, Javorovca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. 112.

— ne znam jeli isto sto se pomine xvi vijeka.
Na Javorovcu. Mon. croat. 272. (1573).

JAVOROVICA, /. selo u Hrvatskoj blizu Mo-
drum. Schem. segn. 1871. 50.

JAVOROVINA, /. javorovo drvo. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. javorina, i u Vukovu: ,ahorn-
holz' , lignum acernum'.

JAVORSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. ja-
voran. — nije dosta pouzdano.

JAVRA, /. ime zensko (tursko). — Akc. se mi-
jeiia u voc. Javro. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. Jos je JepSa dizdareva Javra. Nar. pjes.
vuk. 1, 365. Srce, duso, dizdareva Javro! 1, 365.

JA VST VAN, adj. javan. — Postaje od javstvo
(sto nije potvrdeno u nasem jeziku) nastavkom
tn. — Samo u primjerima iz kniga pisanijem
crkcenijem jezikom, i to ado. javstvno, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (javtstvbni. ,manifestns',
adverbijalno).Ize jesi podaltjavtstvno namt. Mon.
serb, 142. (1349). Javtstvno vt dtne. Glasnik.
11, 76.

JAVTA, /. vidi jafta. Sve padose po javtam
svatovi . . . nejraa javte dvima seratlijam. Nar.
pjes. juk. 353. Sve razredi po javtam svatove.
508. Po javtama i po konacima. Nar. pjes. petr.
3, 517. Rasturise javte na svatove. 3, 632.

JAVUKLIJA, /. vidi jauklija. M. Ru2icic.

1. JAZ, /. vidi 2. jaz. — U jednoga pisca xvi
vijeka. U jazi pakjenoj. F. Lukarevic 219. Eto
sam dosla ja iz jazi pakjene. 219.

2. JAZ, m. isprva (kao sto je jos u drugijem
slavenskijem jezi.cima) nasap, ograda (i od pruca
nacinena kao plot za lov(ene ribe) za uzdrzavanc
vode. iz ovoga su se u stslovenskom i u nasem
jeziku druga znacena razvila. — vidi i jez. —
Akc. se mijena u loc. jazu. — Praslavenska je
rijec, te joj je stariji oblik mogao biti i ezt,
isporedi stslov. jaz'B, canalis, stomachus, novoslov.
jaz i jez, rus. sist,, ist, e3i>, ces- jez, po^. jaz;
amo pripada i lit. eze, sklad, jedinica. jeli srodno
i lat. agger, ne znam. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (jaz, propast, hiatus, terrae discessus, elu-
vio, vorago, gurges, labes'), u Belinu (.concavita,
luogo concavo' ,cavus' 210*; ,voragine' ,vorago'
779*; ,profondita' ,profunditas' 589*; jaz morski
,abbisso o profondita dell' aqua' ,aquae altitudo'
5b; jaz vodeni ,scaturigine d' acqua stretta e pro-
fonda' , gurges' 650^; jaz pakjeni, jazi tamni ,in-
ferno' ,inferi' 400*), u Bjelostjencevu (v. propast.
2. V. jez), u Voltigijinu (,profondita, abisso, in-
ferno' ,abgrund, hohle'), u Stulicevu: ,fovea fundo
carens (h. e. maxima profunditas'), u Vukovu:
,(bei der miihle) der ableitkanal ncben dem wehr'
, canalis praetor molom, aqua mole reducta'; u
Danicicevu (jazt ,canalis').

a. agger, moles, sa znacenem sprijeda kaza-
nijem (nasap itd.J. — U Bjelostjencevu rjecniku
i u nase vrijeme u Hrvatskoj. Jaz, zaklon ,das
wehr'. Jur. pol. terminol. 635. Jaz, mech. (gat)
,das wehr', frc. , barrage, batardeau, d^versoir', egl.
,weir', tal. ,diga' ; jaz s ustavom, arch. ,schleusen-
wehr' ; dolni jaz (dolni gat) ,grundwehr. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

b. canalis, od predasnega je znacena preneseno
na ono sto ohicno stoji uz nasap: jaruga kud
tece voda, Hi zlijeb. — Od pirvijeh vremena i u
nase doba. Nekakim podzomnim jazom udu nocu
u grad. Vuk, dan. 3, 143. Kod jaza gornega je-
zera. D. Danicic, 2car. 18, 17. Ko je razdijelio
jazove povodnu i put syjetlici gromovnoj ? jov.
38, 25. — U osobitom smislu kod vodenice (vidi
u Vukovu rjedniku). Nadt jazt partcujeve vode-
nice. Mon. serb. 144. (1349). Poce se kopatt jazb.
558. (1613). Sta smo puta trcali oko jaza i ne-

2. JAZ, b.

500

JAZAK

stasuo podilazili pod vodenicno kolo, M. P. Sap-
canin 1, 48. Jaz (jaza) ,zufliisskanal, miihlgraben,
miihlkanal'. B. Sulek, rjocn. ziiaustv. naz.

c. hiatus, vorago, jama vrlo diihoka, pa i bez-
dana (u pravom i u iperbolickoin i u prcncsenom
smislu). postaje od predasnega znacena. — vrlo
cesto. a) uopce u pravom smislu. Ista glavica Kal-
varija, koja je od zivoga kamona, razpuknu se i
razdili razcip}enjem takim da se ucini pridaboka
i neizmirna propast i jaz toliko sirok koliko je
tilo od clovika. B. Kasi6, is. 73. Prije poda
mnom sve jazove rasrcena zem|a otvori. G. Pal-
motic 2, 13. Pred uim jazovi, a za I'lim vukovi.
(Z). Poslov. daiiic. Kud prolazi, za nim zjaju
jazi. Osvetn. 3, 156. Tu sii kliske vrleti i jazi.
4, 19. Jaz ,vorago'. D. Nemanic, cak. kroat. stud.
12. — atno moze xjripadati i ovaj primjcr u ko-
jemu se misli o otvorenom nebu: Razjazi se nebo
i iz toga jaza nebeskoga slece Bozji duh. S. Rosa
46a. — ;>j pakao. obicno uz ncke pridjecc (kao
paklen, taman itd.), all moze biti i bez toga. —
vrlo cesto. Noka se dusami pak|cn jaz zajazi. M.
Vetranic 1, 11. Rit se moze hudoj zeni da je u
noj jaz paklcni. M. Orbia 26. Da se propas
strasna otvori, razvali se jaz pakjeni. I. Gun-
dulic 66. Ko sit k jazii pakjenomu Slobodan 6e
toll biti? 88. Gdje od mraka vjtkovita pod ja-
zoviin zja pucina. 472. Sdrhtase se jazi crni,
propas plamom vocijein buknu. 475. Ja po tma-
stijeh letec jazih. G. Palmotic 1, 46. Mene sila
sva goruca pakjenoga jaza dvori. 2, 432. O na-
kazni strahovita pakjenoga jaza ohola. 2, 445.
I gorustijeh od ponora zagrmjese jazi tamni.
3, 7^. Kolikijem sam uzrocila, da ih piimi jaz
pakjeni? I. V. Buni6, mand. 11. Na vrata od
jaza pakjenoga dovedona. V. Andrijasevic, put.

39. Ki ti od pakla jaze otvora. P. Kanaveli6,
iv. 124. U paklenom jazu doli. A. Vitajic, ist.
19'\ Nu te ceka jaz pakjeni jedoviti. ost. 239.
Da bih moga' od jaza paklenoga uklonit se. J.
Kavanin 224*. Ko stijena svi prokleti propast
ce u jaz vjekovijeti. oll^. Pravo 'o, da se upravja
u jaz pakjen zlobnik. I. Dordic, salt. 23. Neinoj
me pridati jazu ognenom. 84. U jaz pakjen put
je od svudi. uzd. 24. Meni raj 6e biti jaz pa-
kjeni, 102. Ni strahote od paklona jaza. T. Babic

40. Vragovi izlaze iz pakla, za moc privestiti
Krstjane u jazove. V. M. Gucotic 197. Provodo
dneve u lasti, noro paka u jaz pakjeni. D. Basic
27. Kako je jodan sami grih smrtni obalio an-
dela s neba i rinuo u jaz pakleni. Ant. Kadcic
347. Koji slaze u jaz prokloti. L. Radio 32. No
daj, da se u vJk spuze nijedna u jaze, vaj ! pa-
kjone! I. M. Mattei 285. Prolazi u brczdajno
jazove paklene. I. J. P. Lucie, razg. 118. Iz pro-
pasti svi ponori u paklu se razlije^iaju, . . . slijepi
jazi, spile strme s ponorima buce i grme. N.
Marci 57. — c) iperbolicki, tamnica. — u jed-
noga pisca xvni vijeka. U duboki jaz ponorit
mlaca svedoh. P. Sorkocevid 58G''. Propas jaza
dubokoga sva se zdrhta strasnom bukom. 590*.
Da se ukopan ziv nahodi u dubokom mrklu jazu
591i>. — d) morske dubine, pa i uoj)ce more (ncki
primjeri moze biti da pripadaju pod d). On pod-
laga slugam ovijem jaze mora prestrasnoga. P.
Kanavelic, iv. 48. Morske jaz dubine. I. Dordic,
salt. 86. Vodna iz jaza slobodi me. 226. Kad se
jazi vjetrim tresu. uzd. 14. Sidoso iz morskijeh
jaza u jazove pakjene. ben. 36. Da me on oslo-
bodi iz vodenijeb jazova. 127. Vidis li more,
kako 88 ondi s valovi u nebo dize i ondi opet
u jaz propada? A. Kanizlid, fran. 23. Gdi vo-
dena s pinom gora sad se u oblak pruza, sada u
jaz pada. bogojubn. 433. — amo pripada i ovaj

primjcr (o jezeru): A nih grade i drzavo u sum-
poran jaz obrati. G Palmotic 3, 51'>. — e) m.e-
taforicki. — aa) beskrajno mnostvo. Jaz iiedo-
hitne dobrote ,abbisso di bonta' ,bonitatis alti-
tudo'. A. d. Bella, rjecn. 5^. Fali nega jor^je
dobra jaz svakoga. P. Knezevii, osm. 366. Sto
jo grijoh smrtni? jaz bcza dna od grdoce. D.
Basic 47. — bb) nesto sto se ne da napuniti (Hi
nasititi). Jaz zajazi grla tvoga. P. Kanavelid, iv.
125. Triba biti vodotocak, a ne jaz. A. d. Bella,
razgov. 29. Vece nemilosti bjehu u srcu, jazi u
grlu. I. Drazic 18. — cc) uopce kao dubina, bez-
dana u metaforickoui smislu. Upasti u jaz od
desperacijoni. V. Andrijasevi6, put. 88. Brcivam
mene prid tobom u jaz moga nista. P. Knezevic,
osm. 365. — eld) prcvelika razlika (kao velika
dubina koja dijeli jedno od drugoga). Velik je
jaz izmedu svc6ensko i svjetovske vlasfci. M. Pav-
linovi6, razg. 93.

(I. vortex, vrtlog, kolovrat (u moru i u vodi).
Al' se cura cudi bez bojazi, sto se rijeke bujni
mame jazi. Osvetn. 1, 52. ,Pri kraju je velik
jaz'. u Trpnu. M. Milas. — / metaforicki. Tad
me svega obade jaz judskog vrtloga. M. Pavli-
novid, razl. spis. 406.

e. ime mjestima u Srbiji. a) u jednini bez pri-
djeva. aa) u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 160.

— bb) u okrugu kragujevackom. Basta u Jazu. Sr.
nov. 1861. 56. — b) s pridjcvima. aa) Jaz Bog-
danov cair u okrugu kragujevackom. Sr. nov. 1873.
427. — bb) Mali Jaz m okrugu krusevackom.
Brdak kod Malog Jaza. Sr. nov. 1871. 731. —
cc) Popov Jaz u okrugu knezevackom. Livada
nad Popov Jaz. Sr. nov. 1875. 796. — c) mno-
zina Jazovi, mjesto u okrugu uHckom. Niva u Ja-
zovima. Sr. nov. 1875. 613.

3. JAZ, m. Idus melanotus Heck, (a ne Cy-
prinus ballerus L ), ime ribi. — Rijec je prasla-
venska (jazb i eztj, isporedi novoslov. jez, Leu-
ciscus jeses, Idus melanotus, rus. asi., Idus me-
lanotus, ces. jes, Cyprinus cephalus L,, poj. jaz,
Cyprinus jeses. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(,der bratfisch' , Cyprinus ballerus'). Jaz ,der brat-
fisch' , Cyprinus ballerus'. G. Lazic 80. Jaz a u
Beogradu protfis , Cyprinus ballerus'. K. Cruo-
gorac, zool. 120. Jaz, Idus melanotus Heck. Kn.
J. Pancic, ribe u srb. 102.

4. JAZ, m. Lathyrus tuberosus, crocna grasica.
Jaz, apios (Siii), Lathyrus tuberosus L. B. Sulek,
rjecn. 127.

5. JAZ, m. u Stulicevu rjecniku: , splendor'. —
Stulli je krivo procitao na kojem mjcstu jas kao
da je ja.z; dakle ove rijeci nema. — isporedi 2.
jazan, jaznost, jazniti.

6. JAZ, vidi 1. ja.

1. JAZA, /. vidi 2. jaz. — Samo na jednom
mjestu sviii vijeka (moze biti i stamparska po-
gre§ka). Nemojte pognati od sobe u pakjonu jazu
dito. A. d. Bella, razgov. 37.

2. JAZA, /. vidi jeza.

JAZABENAK, Jazabenka, ni. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu rudnickom. Livada u Jazaboiiku.
Sr. nov. 1873. 607.

JAZACKI, adj. koji pripada Ja^ku (vidi Jazak).

— U Vukovu rjecniku: ,von Jazak'.

JAZAK, Jaska, m. ime manastiru i selu u Sla-
voniji u zupaniji srijemskoj. Razdijej. 143. —
Pomine se od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. namastir u Fruskoj gori. 2. solo kod
tog manastira). Leto Gospodne 1705 meseca maja
11 prijde svetyj cari. Uros (t.j. tijelo negovo hi
prenescno) vt nionastir Jazakb. Glasnik. 22, 231.

JAZAK

501

JAZIC

Jer jos jedan inia Ravauica, drugi Jazak, tredi
Petkovica. M. A. Kelkovid, sat. B3'>. 11' Opovu,
ili Krusedolu, il' de jasku, ili Besonovoj, il' Ra-
kovcu, ili Sisatovcu, il' 6e Bivsi, ili Kuvezdinu.
Nar. pjes. vuk. 2, 326.

1. JAZAN, jazna, adj. koji pripada jazu; koji
je (duhok) kao jaz. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (jazni ,fondo, profondo, aifondo'
, profundus' 3-'2''; ,profondo' ,profundus' 589*; ,vo-
raginoso, pieno di voragini' ,voraginibus frequens'
779^), u VoUigijinii (jazni, jaznovit , profondo,
all'ondo, voraginoso' ,tief, grundlos'), u StuUcevu
(,voraginosus'). Iz ko.sijera slike grube nos ne-
zgromni na k|un pada, cc|apine jazne trube, za-
mrsena visi brada. I. Gundulii 474. Okosena
zdvor iz grma jama otvori jaznu tminu. 555. Er
SG od nega cijeli voli jaznijem (grijeSkom jasnijem)
ustim proSdirab'i. G. Palmotii 1, G. Nebo sip|u6
jasne plame inedu goram vodenijema otkriva§e
jazne (grijeskom jasne) jame. 1, 19. Er mogase
(drokun) volom cijelini zajaziti jazno (grijeskom
jasno) grlo. 1, 23. Jeli gdjogod ponor jazni, da
me skrije? 2, 34. On sto ruka, sto cejusti i sto
grla jaznijoh imi,. 3, 8*. Jazni pako. P. Kana-
veli6, iv. 496. Eazlijoga se jazna tmina. 556.
Ki cejustmi jaznim' (grijeskom jasnim') svite
(vrozi). J. Kavanin 409^. Iz razgrdnijeh jaznih
(grijeskom jasnih) usta sve cemerne rijeci bjuje.
414^. Ponor jazni. A. Gledevic 1^. Jazno grlo
gladna vuka. 272a. Nejma istine sred nibovijeh
jaznijeh usti. I. Dordic, salt. 11. Dno zemje ih
svrze jaznu u spremu prosjedenu. 100. Moj dub
r.e pusti vrlijeb lava jaznijem usti'. 110. Ci|eni
ponor jazni (Crjeno more). 265. More sa svom
jaznom velikosti. 328.

2, JAZAN, jazna, adj. u Voltigijinu rjecniku:
,chiaro, splendente' ,glanzend', gdje ima i adv.
jazno ,cbiaramente, manifestamente' ,schimmernd,
funkelnd', sto se nalazi i u StuUcevu: ,lucide,
nitide, splendide, clare, perspicue'. — Rijec ne
vrijedi nista, jer su oba pisca krivo napisala z mj.
s, vidi 5. jaz.

JAZAV, jazva, wi. vidi jazavac. — U jednoga
pisca nasega vremena. Tvrdac pod tie ude, a iz
iieg se vadina probude, jazvi laju, a jehine bucu.
Osvetn. 4, 70.

JAZAVA, /. vidi 3. jaz. Jazava, Idus mela-
notus Heck. Kn. J. Pancic, ribe u srb. 102.

JAZAVAC, jazavca, m. Meles taxus Pall., neka
celceronozna zvijer sto zivi u rupi koju sama
iskopa. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
svijcm padezima, osim nom. sing, i gen. pi. ja-
zavaca. — Uijec je praslavenska (jazvtct); u
nasemu se jeziku mijena ne samo prvo h na a
(u nom. sing, i gen. pJ.), nego se obicno umece
a vxcdu z i V (ali vidi i jazyac i jazbac), ispo-
rcdi stslov. jazYBCb, rus sisBeiyh, ces. jezvec, je-
zovec, po^. jazwiec. — Radi postana vidi jazva.
— Izmcdu rjecnika u Belinu (,mologna, auimale
noto torrestre' ,melis' 493''; ,tasso e mologna,
animal sonnaccbioso' ,molis' 7231^), u Bjelostjen-
cevu (vidi kod jazvac), u Voltigijinu (,tasso, mo-
logna, animale' ,dachs'), u StuUcevu (,melis et
meles'), u Vutcovu: ,der dacbs' ,meles (Ursus melos
Linn.)'. Uzet s mjerom stvari ove: od jazavac
vitno rebro i od hrta lijeve desni ... M. Pele-
grinovic 199. Pritio kako jazavac. (D). Jazavac
mrtav a pas ziv. (Z). Poslov. danic. Nemojte
biti nadvoru jazavac, a u kuci svojoj slipa krtica.
D. Rapid 316. Na glavi mu kapa od jazavca.
Nar. pjes. juk. 139. Kurjaci, lisice, jazavci tvo-
rovi . . . Nar. prip. vuk. 179. Jazavac, Meles
taxus. J. Pancid, zoolog. 178. — I kao ime mje-

stima u Srhiji: u okrugu kragujevaikom. Niva
u Jazavcu. Sr. nov. 1875. 72. i u okrugu sa-
backom: Niva u mestu Jazavcu. 1875. 613.

JAZAVACkI, adj. koji pripada jazavcima. —
Kod imena neke vode u Srbiji u okrugu uzickom.
Niva kod Jazavacke Vode. Sr. nov. 1870. 418.

JAZAVCAR, m. pas s kojijem se love jazavci.

— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: (pas-) jazavcar ,dacbshund'.

JAZAVCAST, adj. sio kao jazavac. — Naci-
neno u na§e vrijeme. — U ^ulekovu rjecniku ;
,dacbsgrau'.

w r\ 1^

JAZAVCEVINA,/. ime zemji u Srbiji u okrugu
va^cvskom. Zem|a Jazavcevina. Sr. nov. 1873. 251.

— Uprav jazavcja koza, tako je u Sulekovu rjec-
niku (,dacbsfell').

W rt V -^

JAZAVCIJI, adj. vidi jazavcji.

JAZAVClNA, /. jazaveje meso. — U Sulekovu
rjecniku: ,dachsfleiscb'.

w « V '^ ,

JAZAVCJI, adj. koji pripada jazavcu, jazav-
cima. — Kaze se i jazEvciji. — U na§e vrijeme,
a izmedu rjecnika ic Vukovu (gdje je akc. ja-
zavcji, ali mislim da je to stamparska Hi pisa-
reva pogreska): n. p. trag ,dachs-' ,melis'. Koze
jazavcije. D. Danicid, 2aiojs. 25, 5. Od koza ja-
zavcjih. 4mojs. 4, 6.

JAZAVICA, /. selo u Slavoniji u zupaniji po-
zeskoj. Razdijel. 126.

JAZBA, /. ,uzeli na nas jazbn*, kad ko koga
mrzi i progoni ga iz mrzne. u Dobroselu. — Ne-
jasna rijec, moie biti u svezi s jeza.

JAZBAC, m. vidi jazavac. — Kod cakavaca po
sjevero zapadnijem krajevima, isporedi novoslov.
jazbec, vidi i jazbina. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (uz jazavac). Jazbac, Meles taxus, gen.
jazbaca. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 31.

JAZBINA, /. rupa u zem(i, osobito Sto iskopa
jazavac i u noj zivi. — Po svoj je prilici sta-
riji oblik bio jazvina (ispioredi jazbac i jazvac),
ali vidi i kod jazva. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (rupa u zbm|i ,das dachs-
loch' ,caverna melis').

a. u pravom smislu. Opazi Stojsa u avliji jednu
veliku jazbinu — otisla pod zem|u . . . Sto utece
u ovu jazbinu ouo ostane. Nar. prip. vuk. 42.
Ugledam jazavca kako nesto izvlaci iz svoje jaz-
bine. M. D. Milicevid, medudnev. 283.

b. kao ime mjestima.

a) Jazbina mala i velika, dva sela u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Razdlje}. 81.

b) u Srbiji. an) u okrugu biogradskom. Niva
u Jazbini. Sr. nov. 1872. 411. — bb) u okrugu
kragujevackom. Livada u Jazbini. 1861. 310.

JAZ BINE, /. pi. ime mjestima (plur. jazbina).

a. tri sela u Hrvatskoj u Zupaniji varazdinskoj.
Razdije}. 91. 100.

b. M Srbiji. a) u okrugu biogradskom. Livada
u Jazbinama. Sr. nov. 1865. 356. — b) u okrugu
kragujevackom. Livada u Jazbinama. 1863. 556.

— c) u okrugu §abackom. Zemja u mestu Jazbi-
nama. 1872. 186. — d) u okrugu vajcvskom.
Zemja na Jazbinama. 1870. 235.

JAZBINKA, /. ime ovci. u Bruvnu.

JAZDITI, vidi jezditi.

JAZE, m. hyp. j&zik. — U poslovici (cakavskoj)
nasega vremena. Jaze guzu bije. na Bracu. A.
Ostojic.

JAZIC-, vidi jezic-.

JAZIC, m. prezime u Dobroselu.

JAZIGIJA

502

1. JAZVA

JAZIGrlJA, m. pisar, tur. jazygy. — isporedi
i jazija. — U naSe vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (vide pisar). On priziv}e k sebe jazi-
giju, pa dovati jedan tabak knige . . . Nar. pjes.
vuk. 2, 533. A doziv|^e mlada jazigiju, pak ovako
care govorio: ,Pisi, sine, list kaige bijele . . .'
3, 60.

JAZIJA, /. pismo (u sirem smislu: ono sto se
pise), tur. jazy. — V naie vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide pismo 1). Ne gor', knigo,
ne gori, jazijo! Nar. pjes. vuk. 1,469. Ne nos',
vodo, knige ni jazije. 1, 469. List hartije knige
bez jazije. 2, 213. Pa pustise po ki'iizi jaziju.
2, 533. Po listu 6u pisati jaziju. 2, 558. Te vo-
dila po knizi jaziju. 3, 283. Pa pogleda knizi
niz jaziju. Nar. pjes. horm. 1, 5. Jer ne znade
turskijeh jazija. Bos. vila. 1889. 43. I hartije
knige bez jazije. 1892. 155.

JA.Z1K, vidi jezik.

JAZIKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada u Jaziki. Sr. nov. 1&74. 239.

JAZINA, /. ime mjestima u Srbijt (po svoj
prilici augm. 2. jaz). a) u okrugu kragujevackom.
Livada mala u Jazini. Sr. nov. 1873. 291. — b)
II okrugu sabackom. Zemja u Jazini. 1872. 595.
— u istom okrugu ima i mjesto Jazine (u mno-
Sini); ne znam jeli isto ito predasne. Niva u Ja-
zinama. Sr. nov. 1866. 114.

JAZINE, /. pi. vidi Jazina, b).

JAZIRCI, m. pi. ime nekakvom mjestu. — Prije
nasega vremena. Jazirtci. S. Novakovic, pom. 152.

JAZISTE, n. ime ir\}estu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zem}a u Jazistu. Sr. nov. 1869. 71.

jAzITI, jazim, impf. postaje od 2. jaz na-
stavkom i. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. jazah, u aor. 2 i 3 sii^g. jazi, u part, praei.
pass, jazen; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf.

a. napunati jaz, jamu itd. (i u prenesenom,
metaforiekom smislu). — U jednom priwjeru xvi
vijeka (sa se, pasivno), a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. zajaziti). Neka se ne jazi taj propas
dusami. M. Vetrani6 1, 445.

b. navracati (vodu). — U Vukovu rjecniku:
,da8 wasser abloiten' ,duco aquam'.

JAZLAC, m. vidi jazavac. — U ugarskijeh
Hrvata. Ti drimu|a Jeie, ca zmiris kot jazlac?
Jacke. 258.

JAZMIN, m. vidi cemin, nem. jasmin. — U
nase vrijeme. Jazmin ,der jasmin' ,Jasminum offi-
cinale'. Gr. Lazid 97. Zapalise jazmin- cibuke.
Nar. pjes. horm. 2, 569.

JAZNITI, vidi jasniti. — U Voltigijinu rjec-
niku: jazniti se ,risplendere, lampeggiare' ,glanzen,
schimmern', i u Stulicevu: jazniti i jazniti so
jfulgere, refulgere, splendere, coruscare etc' —
Oha su pisca krivo nadinila ovu rijcc, procitavsi
z mj. 8, isporedi 5. jaz.

JAZNOST, vidi jasnost. — U Voltigijinu rjec-
niku: ,chiarezza, eplendore' ,scbimmer, glanz', i
ti Stulicevu: ,splendor'. — Bijec sto ne vrijedi,
vidi jasniti i 5. jaz.

JAZN6viT, adj. vidi 1. jazan. - U Stulicevu
rjecniku.

JAZOVAC, jazovca, m. vidi jazavac. — Samo
u Mikajinu rjecniku kod jaz vac, i u Stulicevu:
v. jazavac, i kao mjesno ime: Jazovac-Berek, selo
u Bosni u okrugu banoluekom. Statist, bosn. 78.

JAZOVClNA, /. ime nivi u Srbiji u okrugu
valevskom. Sr. nov. 1869. 120. — I u mnoiini:
Jazovfiine. Niva Jazovfiine. 1872. 77.

JAZOVCINE, /. pi. vidi kod Jazovcina.

JAZOVINA, /. jazavcja koza, isporedi jazav-
cevina. — U jednoga pisca xvii vijeka koji ovako
prevodi latinsku rijec melota (ovcina, ovcja koza)
misleci da je ova postala od meles, jazavac. Obaj-
dose u jazovinah i u kozah kozjih. I. Bandulavi6
244b. paul. hebr. 11, 37.

JAZOVIT, adj. vidi 1. jazan (moze znaciti i:
u kojemu su mnogi jazovi). — Od xvn vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,fondo, profondo, affondo'
,profundus' 322^; , profondo' , profundus' 589a; ^vo-
raginoso, pieno di voragini' ,voraginibus frequens*
779a), u Voltigijinu (vidi kod 1. jazan), u Stuli-
cevu (,voraginosus').

a. adj. — Komp.: jazovltiji (A. d. Bella, rjecn.
589a : ,profundior' ; naj jazovitije. D. Basic 157).
Strasnih riba jata vrla hrlim plovom doletite,
tijelom hudim da punite jazovitih ponor grla. I.
Gundulid 47. Usi idahu pomno i hrlo oslusnjuii
hude' raspe ; jazovito zjase grlo, da prozdorstvo
vjecno zaspe. 225. Iz smrknutijeh gustijeh magla,
jazovito u ponore strahoca se jata nagla promi-
naju, drozde, ore. 473. Kroz ponore jazovite. G.
Palmotid 1, 46. Jazovite u ponore. P. Kanavelid,
iv. 144. Jazovite od pucine. 515. Strasni od
pakla o bogovi, ki sred tmina i crnila krajujete
vas svijet ovi jazovitijeh taninijeh spila. J. Pal-
motic 55. Potonuse jazovitom u ponoru zako-
pane (korabje). J. Kavanin 212''. Kakono silne
poplaviee u onu jazovitu jamu se slivaju. A. d.
Bella, razgov, 216. Ukopat ga u ognonu propas
od svoje utrobe jazovite. I. Dordid, ben. 137. U
jazovitoj dubini ma} lezaSe. 187. Ona ped jazo-
vita. B. Zuzeri 246. Podignut demo oci iz one
dubine jazovite put krajestva nebeskoga. D. Basid
39. Osvem zlovoje naj jazovitije, u kojoj se na-
hodi osudjenik utopjen. 157. U jazovite paklene
ponore naprasno i sunovrat propada. I. J. P.
Lucid, bit. 56.

b^ adv. jaz6vito. Zejet de da im se zem]a ja-
zovito prosjede, D. Basid 275.

JAZOVNIK, m. ime mjestima u Srbiji. a) selo
u okrugu sabackom. K. Jovanovid 177. — b)
mjesto u okrugu vajevskom. Zabran u Jazovniku.
Sr. nov. 1875. 179.

JAZ UK, m. grehota, steta, skoda, tur. jazyk.
— Obicno se upotreb^ava kao interjekcija (cesto
s dativom), kad se sto zali Hi kori. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (.schade!'
,dolendum!'; cf. steta). Jazuk tcbe i gospodstvu
tvome, sto s' Jerini, Durde, dopustio, te pogubi
tolike vojvode! Nar. pjes. vuk. 2, 500. Jazuk
tebe, od Orasca Tale! mi te danas. Tale, hesa-
pimo, da ti jesi junak po naj boji, a ti jesi, Tale,
naj rdavij'. 3, 265. Pa je jazuk vjeru pogaziti.
Nar. pjes. here. vuk. 222. Jazuk ti je brata posjed,
beze! Pjev. crn. 60''. Jazuk tebi i tvojemu namu,
sto ti sestra osta udovica! Nar. pjesm. horm.
1, 253. Beg Mustaj beg, sve ti jazuk bilo, nema
tvoga brata Mehmed-bega. 1, 385. Gde ste Turci,
jazuk vama bilo, jer osvetu begu ne ciniste. 1, 426.
Jeste jazuk, da ga posijece. 2, 43. Jazuk! toliko
se §tete ucini! Nar. prip. vuk. '208. Nemojmo,
Judi, jazuk je (grehota je). V. Bogisid, zborn. 330.
Jazuk ti je mladu poginuti. Bos. vila. 1888. 221.
Jazuk, jadna djevojko! 1890. 280. Jer je jazuk
krvarit odijelo. 1890. 371.

1. JAZVA,/. vulnus, ulcus, rana. — Rijec je
praslavenska, ispoi-edi stslov.jaizva,,{ora,men, fovea,
vulnus, ulcus, cicatrix, vibex', rus. asRa. , ulcus',
ces. jizva (kao da postaje od praslavenskoga ezva,
isporedi i&z) ,vulnus, ulcus, cicatrix, vibex' ; bice
srodno i stprus. eyswo, rana. — Vaja da je naj

1. JAZVA

503

2. JE

starije znacene: rupa, jama, sto se potvrduje ne
samo staroslovenskijem jezikom nego i imenom
soijeri jazaica (t. j. kqji zivi u jami, Hi koji
kopa jamii), a moze biti u svezi i s 2. jaz. —
Ooe rijeci iiprav u nasega naroda nema, nego se
nalazi samo u knigama pisatiima crkvenijcm je-
zikom, a izmcdii rjecnika u Stulicevu (,vulnus,
plaga' s dodatkom da je rijcc rtiska) i u Dani-
ciccvu (,plao:a'). Celiteji. boleznemi. telesnimt i
jazvamt dusevBiiyiuQi.. Stefan, siin. pam. saf. 15.
Jazvy iibo oblicajemyjo ne idutt na gortieje.
Sava, tip. stud, glasn. 40, 146. Jazvu nevidimuju
vh srdbCG prijorat. Domentijan^ 103. Sn.dtcnuju
jazvu. 112.

2. JAZVA, zvijer. M. Pavlinovic. — Jamacno
jjazavac', isporedi i jczvo.

JAZVAC, m. vidi jazavac. — U Blikajinu rjec-
niku : jazvac, jazovac ,inelis, meles, taxus'; u Bje-
lostjencevu: kojkavski jaz vec, jazavac ,melis, taxus,
taxo'; u Jambresicevu: jazvec , taxus, melis'; u
Stulicevu : v. jazavac.

JAZVACI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zogrebacknj. Razdijoj. 73.

JAZVACKI POTOK, m.^ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevackom. Niva u Jazvaokom Po-
toku. Sr. nov. 1872. 452.

JAZVENAC, jazveuca, m. vidi 3. jaz. Jazvenac,
Idus melanotus Heck. Kn. J. Pancic, ribe u srb.
102.

JAZVENIK, m. selo ii Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdijej. 83.

JAZVETINA, /. (kapa) od jazavcje koie. — U
nase vrijeme. Naturio kapu jazvetinu. Nar. pjes.
juk. 545. I odleti kapa jazvetina. 549.

JAZ VI, m.(?) Hi f. {?i pi. ime mjestu u Srbiji
u okruqu knezevackom. Niva u Jazvima. Sr. nov.
18H9. 234.

JAZVICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Niva kod Jazvice. Sr. nov. 1866. 128.

JAZVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
bosn. 1864. xiii. xxvii.

JAZVINA, /. (uprav augtn. jazva), jama, rupa
u zemli, osobito u kojoj zivi kakvo zvijere (kao
n. p. jazavac). — isporedi jazbina. — Bijec je
stara, isporedi stslov. jazvina, rus. jiaBima. - Iz-
medu rjecnika u Mika^inu (jazvina, rupa od zvi-
jora , lustrum, fovea'), m Bjelostjenccvu (jazvina
gde zverje prebiva , lustrum'), u Voltigijinu (,tana,
caverna, nascondiglio di fiere' ,hohlo, grube, au-
fenthalt der wilden tliiere'), u Stulicevu (jazvina,
rupa zvjerska , lustrum'), ii Danicicevu (vidi kod c).

a. uopce u pravom smislu. vidi u rjecnicima.

b. u prenesenom smislu. A te jazvine, a te zviri
JGSU opactva. J. Kavanin 3^ U jazvine tme pa-
klene bit ce s nima zatvorene. 5711".

c. kao ime vodama i mjestima. a) ,In aqua
Jazuina'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 81. (1204). —
h) u Danicicevu rjecniku: meda je Stitarici isla
iU Gubavtct potokt koji pohodi izb Jazvine' (Mon.
.Serb. 94 god. 1330). i Dobrodolima zaseoku sela
Cabi6a isla je meda ,u Jazvinu i nizb Jazvint
na delb' (91). — c) u nase vrijeme u Srbiji. aa)
u okrugu jagodinskom. Livada kod Jazvine. Sr.
nov. 1871. 426. — bb) u okrugu knezevackom.
Niva u Jazvini. Sr. nov. 1872. 256. — cc) u
okrugu pozarevackom Livada na Jazvini. Sr. nov.
1861. 256. — Isporedi Jazvine.

JAZVINAC, Jazvinca, m. ime mjestu u Istri.
— XIV vijeka. Osmo zlamenje je od Kalica v Jaz-
vinac; doveto zlamenje je od Jazvinca pod Petrcu
jamu . . . Mon. croat. 46. (1395).

JAZVINE, /. pi. {pi. jazvina) nahodi se kao
ime mjestima.

a. XIV vijeka. u Danicicevu rjecniku: Jednom Je
zabjelu crkve arhandolove u Prizrenu isla meda
,iia Jazvine' (Glasnik. 1.5, 301 god. 1348?), selima
crkve bogorodifeine u Zrijelu branicevskom i§la
je meda ,na Jazvine' (Mon. serb. 194 god. 1380).
selu jo Profeinovcima isla meda ,na Jazvine' (198
god. 1387). selu je Kamijevu isla meda ,na Jaz-
vine dolove i na druge Jazvine' (199). i selu je
Kumanima isla meda ,na Jazvine' (199). pogrjeska
mislim da je sto stoji za ,Behalijevo' da mu je
meda isla ,na Jazvinno' (198).

b. u na^e vrijeme. a) selo u Bosni u okrugu
fojnickom. Stati«it. bosn. 32. — b) selo u Hrvatskoj
u Zupaniji varazdinskoj. Razdijej. 95. — e) u
Srbiji. aa) u okrugu kragujevadkom. Niva u Jaz-
vinama. Sr. nov. 1867. 281. — bb) u okrugu
krajinskom. Niva pod Jazvine. Sr. nov. 1875. 159.
— cc) u okrium smederevskom. Niva kod Jaz-
vina. Sr. nov. 1873. 1055.

JAZVO, m. hyp. jazavac Hi jazvac. — Akc. se
mijena u voc. jazvo. — V nase vrijeme. Kud 6es
ti, jazvo? Bos. vila. 1887. 72. 1888. 356. 1892. 42.

JAZA, /. vidi 2. jaz, b. — Fostaje od jaz na-
stavkom ja. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,ablauf-kaual, das kleine bachlein das
aus eincr quelle fliesst' ,rivulus ex scaturigine
aquam deducens' s dodatkom da se govori u Sri-
jemu) i u Danicicevu (,canalis'). Dovede vodu, . . .
i sbgradi i vodenicu, ispltni i vrbtogradt by-
striihb vodt vbnutrb monastira, i kupii lozije Va-
silijevo i prilozi ga, da se nimr. jaza pravy. Mon.
serb. 558. (1613). Sideci blizu jazo od mlina . . .
pade u jazu. J. Banovac, pred. 144. Nego ih
baci u jednu jazu od mlina. Nar. prip. vuk.- 234.
Kad ga (mlin) sasvim ograde i nista drugo ne
ostade no da se jaza vodena pusti . . , Nar. prip.
vrc. 153. Jugom iz jama Sopota reve jekom silno
zapjenusena voda, kao iz mlina mucnoga kad se
vaja s jazo niz strmi vodopad. S. !^ubisa, prip. 4.
Jaza, ggr. stat. (vodotoc, vodotec, vodotecina) ,ein
kleiner kanal, wasserleitung', tal. .canale, alveo
artificiale' ; arch. ,miihlgraben, miihlkanal', tal.
, canale al mulino', frc. ,canal de moulin', egl.
, channel, mill-race'; oko i. okno od jaze ,schiitzen-
ofifnjung (schlund), schlundloch (miihlb,)'. cf. jaz.
B. Sulek, rjocn. znanstv. naz.

JAZENOVAC, Jazenovca, m. suma blizu Po-
zege.^

JAZENE, n. djelo kojijem se jazi. — D Vu-
kovu rjecniku.

JAZICA, /. dem. jaza. — V nase se vrijeme
upotreb^ava kod pisaca, osobito u anatomiji. Ja-
zica, techn. ,rinn6'; postanicne jazice, hot. lat.
jductus s. meatus intercellulares* ,zwischengange,
intercellulargange'; jazice mokrade, ^lat. ,tubuli
urinif^ri' ,harngange, harncanale'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JAZICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 24.

JAZJE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Livada u Jazju u selu Lapovu. Sr.
nov. 1867. 584.

JAZULICA, /. tal. mlet. asola, petja. — U nase
vrijeme u Istri. Jazulica ,fibula'. D. Nemanid,
cak.-kroat. stud. iftg. 50. — Kaze se i jaiulic.
D. Nemanid, cak.-kroat. stud. 57.

JAZULIC, m. vidi jazulica.

1. JE, vidi kod jesam.

2. JE, vidi kod on.

JEA

50 i

JECAVCINA

JEA, vidi joha.
JEAN, vidi 1. jedan.

JEB, m. u Vukovu rjecniku (1818): 1. ,samen,
seminium' {(TTct'ofm). 2. ,fututio'. — Naiineno od
glagola u kojega je isti korijcn.

JEBAC, j^pca, 7)1. u Vukovu rjecniku (1818):
,der hurer' ,iu tutor validus'.

JEBAC, jebaca, m. u Vukovu rjecniku (1818):
jfutuens'.

JEBACINA, /. u Vukovu rjecniku (1818): ,fu-
tutio'.

JEBALAC, jfebaoca, m. u Stulicevu talijanskom
rjecniku kod ,fottitore' grijeskom . . . aoc.

JEBANIJA, /. u Vukovu rjecniku (1818): ,fu-
tutio',

JEBANE, n. djelo kojijem se ...e. — U Stu-
licevu rjecniku: u talijanskom dijelu kod ,fotti-
tura', i u Vukovu (1818).

JEBAONICA,/. u Vukovu rjecniku (1818): ,das
bordcll' ,lupanar'.

JEBATI, j^bem, impf. futuere. — U inf. i u
proslijem vremenima umece se a kojega nema u
sadasnijem vremenima, ali ga moze ne hiti i u
nekijem proslijem, t. j. u part, praet. act. (. . . ao,

...ala itd ao, ...la itd., vidi: Taman laze,

vsi mu je.li majku! Nar. pjes. vuk. 4, 476) i u
part, yraet. pq,ss. (. . . an i ... en). Miklosic (etym.
worterb.) donosi i za inf. oblik bez a: ..psti, ali
ga drugdje nijesam nasao ni cuo. — Akc. se
mijena kao kod igrati u aor. 2 i 3 sing., u part,
praet. act. (s a), u part, praet. pass, (s a). —
Rijec je praslavenska, isporedi novoslov. jebati,
rus. (bez a) ext, e6y, ces. jebati, praes. ...am i
...u, ijoj. jeba6, ...q. — Korijen je indoevropski
(jebh), isporedi snskrt. jabh s islijem znacenem. —
Izmedu rjecnika u VoUigijinu: ,fottere', u Stuli-
cevu (u latinskom dijelu kod ,futuero', a u tali-
janskom kod ,fottere'), u Vukovu (1818): ,futuo'
s narodnom poslovicom kao primjerom.

JEBICA, /. u Vukovu rjecniku (1818): ,fu-
tutrix'.

JEBlClNA, /. u Vukovu rjecniku (1818): augm.
V. jebica.

JEBITI SE, jdbini se, impf. u Vukovu rjec-
niku (1818): dim. v. jebati se s narodnom poslo-
vicom kao primjerom.

JEBOEJE, n. ime mjestu, vidi Amborija. — U
Danicicevu rjecniku: Jeborije, manastir je Tre-
skavac imao nivu ,pod Jeborijemt' (Glasnik.
11, 181). ,v Hlerine vt Jebori' (136). a to je u
drugom spomeniku ,Amtborija'.

JEBUCANE, n. djelo kojijem se ...uca. — U
Vukovu rjecniku (1818).

JEBuCATI, jebiicam, impf. u Vukovu rjec-
niku (1818): dim. v. jebati gdje ima i reeiprocno
sa se (s istijem znacenem) s primjerotn iz na-
rodne poskocice.

JEBUSEJ, m. vidi Jevusej. Po nega smijenje
kraju Kananeju da§e rascinenje i jos Jebuseju.
M. Marulic 24. (moze biti da treba citati Jebu-
zoju). — u drugome je izdanu oblik Jebu^ej. I
jos Jebu2eju. 24.

JEBUSEJ, vidi kod Jebusej.

JECA, /. hyp. Jelisaveta. — Akc. se mijena u
voc. Jeco. — U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: ,ein frauenname' ,nomen feminae' (,Eli-
zabeth') s dodatkom da se govori u vojvodstvu.
Sto 6u junak? ustreli me strela, duso Jeco, iz
tvog belog lica. Nar. pjes. vuk. 1, 351. Ovu jo

pjesmu pjevala uz guslS neka Jeca s]epica u Ze-
munu. Vuk, nar. pjes. 1, 128.

JECALO, m. covjek koji jeca (vidi jecati, 1, b).
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der stotterer' .balbus', cf. niuco). Jecalu jezik
smeta, a mene ne. Nar. posl. vuk. 114 (Vuk ima
isti primjer u rjecniku i dodaje da ga je cuo u
Grbju). Jecalo ,homo balbus'. D. Nemani6, cak.
kroat. stud. iftg. 10.

JECAN, jecana, m. vrsta svine sto sporo debja,
ali opet ne treba mnoge hrane. — suprotno : man-
gulac. — Rijec nepoznata postana. — U Vukovu
rjecniku: ,eine art schweine (das gegentheil von'
mangulac) ,die langsam fett zu machen sind, aber
auch mangel ertragen konnen' ,porci genus'.

JECAIsTE, n. djelo kojijem se jeca. — Stariji
je oblik jecanje. — Izmedu rjecnika u Belinu
(jecanje ,singhiozzo' , singultus' 678'^), u VoUi-
gijinu (,singhiozzo' ,das achzen'), u Vukovu (,das
schluchzen' ,singultus'). Kad veliko svoje jecanje
slijepac poce ustavjati. P. Kanavelid, iv. 610.

JECATI, jecam, impf. singultire; lingua hae-
sitare, uopce bi znacene bilo: kad cejade ne moze
da ispttsta jednako glas nego mu se svaki cas
presijeca i zapine. — Akc. se ne mijena (aor.
2 i 3 sing. jeca). — -e- stoji po svoj p)i'i-lici inj'
negdasnega § (isporedi stslov. jqklivt, jccav, po].
jqkad sie, jakac si^). — Rijec moze biti stara,
isporedi novoslov. jecati (u drugom znacenu). —
Po svoj je prilici od istoga korijena od kojega
je i jecati ; ali moze biti da c daje neko demi-
nutivno znacene, a u isto doba se moze shvatiti
kao onomatopeja (kao da se izgovara jo je Hi j&c
jec). — Izmedu rjecnika u Mikalinu (jecati, uzdi-
sati cesto ,suspirando singultire'), u Belinu (,sin-
ghiozzare' ,singultio' 678^), u VoUigijinu (jecati,
jecam ,singhiozzare' ,achzen, bitterlich weinen'),
u Stulicevu (v. jecati), u Vukovu (,schluchzen'
,singultio').

1. aktivno.

a. glas se presijeca od jakoga placa. Jeeajuco
(nije pouzdano, moze biti da stoji mj. gledaju6e)
ondje vidahu sto se ucini. N. Rauina 105''. matt.
23, 48. Potiho jecase. M. Lekusid, razm. 129.
Hodemo plakati i od srca sve jecati. A. J. Kne-
zovi6 8^. Dode kraj. u sebe i pode jecati. 224.
Poce plakati, uzdisati i jecati. M. Zoricic, zrc.
150. I jadovno jecat stane. V. Dosen 99*^. Ali
za rat kako cuje, odma jeca i boluje. 1221'. Vas
puk vidi se po ulicam jecati, zaliti, uzdisati. I.
J. P. Lucid, razg. 28. — U ovom je primjeru
preneseno na srce, te znaci gotovo sto i kucati.
Od straha mu srdce jeca. J. Krmpotid, kat. 56.

b. s naravne mane ne modi izgovarati rijeci
po redu u govoru, nego zapinati mane Hi vise
cesto, isporedi jeckati. Prem jecajud gdje jezikom.
P. Kanavclid. iv. 561. Starac jecaju6i odgovox'i . . .
Nar. prip. bos. 1, 145. — vidi i jecalo i jecav.

C. u ovijem je primjerima isto sto jecati. Bri-
jemi pod kim 6ete vavijek klecat, znojit, mu6it,
jecat. J. Kavanin 416^. Side jecati ko lav ranen.
A. d. Bella, razgov. 148.

3. sa se, refleksivno. znacene je kao kod 1, a.
Pocme plakat, da je se jecal od placa. Nar. prip.
mikul. 3.

JECAV, adj. koji jeca (vidi jecati, 1, b). — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (n. p.
dijete, t. j. koje teSko govori ,8totternd' , balbus').
Jecav ,balbus'. D. Nemanic, cak. -kroat. stud,
iiftsg. 29.^

JECAVCINA, m. jecav covjek. — U nase vri-
jeme tc Istri. Jecavcina ,bomo balbus'. D. Ne-
manic, cak.-kroat. stud, iiftsg. 50.

JECAVICA

505

JECaTI, a.

JECAVICA, /. vidi jecaAo. — U Sulekovu rjec-
niku: ,das achzen'.

JECKALAC, jeckaoca, m. covjek koji jecka
(vidi jeckati, a). — U Stulicevu rjedniku: gri-
jeskom jeckaoc, v. tepaoc.

JECKALO, m. vidi jeckalac. — U nase vrijeme
u Dubrovnikii (P. Budmani) i n Stonu (M. Milas),
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. jeckavac).

JECKANE, n. djelo kojijem se jecka. — U
Stulicevu rjecniku: ,balbutire (subst.)', i m Vu-
kuvu: dim. v. jefiane.

JECKATI, jeckam, impf. uprav dem. jecati. —
Akc. se ne mijcna (aor. 2 i 3 sing, jecka). — V
nase vrijeme.

SI. vidi jecati, 1, a. — U Vultigijinu rjecniku :
jbalbettare, balbutire, tarfcagliare' ,stammeln, stot-
tern', i u Stulicevu: , balbutire', i u 7iase vrijeme
u Dubrovniku. ,Ne jeckaj tu! nista te ne razu-
mijem'. P. Budmani.

b. It Vukovu rjecniku: dim. v. jecati s pri-
mjerom is narodne x>jesine: Derdan zveci, srce
jeci ; derdan zvocka, srco jecka.

JECKAV, adj. koji jecka. — U Voltigijinu
rjecniku: ,balbo, balbuziente, seilinguato' ,stam-
melnd, stotternd', i u Stulicevu: jeckav, jeckavac
etc. V. tepav etc. i ii nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

JECKAVAC, jeckavca, m. jeckav covjek. — U
Stulicevu rjecniku: kod jeckav, i u nase vrijeme
u Stonu (M. Milas) i u Dubrovniku (P. Budmani).

JECKA VICA, /. zensko ce(ade jeckavo. — U
nase^ vrijeme u Stonu. M. Milas.

JECALAC, jecaoca, m. covjek koji jeci. — V
Stulicevu rjecniku: jecalac i grij esko m ^eca.oc ,qui
gemit'.

JECALICA, /. zensko cejade sto jeci. — V Stu-
licevu rjecniku: ,quae gomit'.

JECAM, jecma, m. Hordeum vulgare L., vrsta
zita. — ispcredi jacmen, ozlmac. — -e- stoji mj.
negdasnega q, a -a- mj. negdasnega b. — Osnova
je praslavenska, ali joj je oblik bio jectmen, teje
nom. sing, glasio i j^ctmy, isporedi stslov. jectmy,
jectmenb, rus. HHueuh, ces. jecmen, poj. j^czmien.
u nasemu je jeziku ispalo u nom. sing, krajne y,
te se je oblik jectm ttzeo kao osnova i za ostale
padeze (isporedi kam, krem, plam, pram). — Kod
cakavaca i kajkavaca uzdrzala se cijela osnova i
je- se promijenilo na ja-, vidi jacmen. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (jecam, ozimac , hordeum'), u
Belinu (,orzo, biada nota' ,hordeura' 530*), u Vol-
tigijinu (,orzo' ,gerste'), M Stulicevu (.hordeum'),
u Vukovu (,die gerste' ,hordeum'). Pet hljeba koji
bjehu od jecma. Zborn. 71*. Ako vidis (u snu)
da jecam trijebis ali da ga blagujos, toj prilikuje
veselje. 186^. Pitaj tej goduje za muku, za
jecam ... N. Na|eskovi6 1, 247. Medu psenicom
i jecmom. B. Gradic, djev. 20. Tre6e, cini se
(kruh) od jecma, prosa, razi, ... J. Banovac, razg.
226. Za saku jecma i za komad kruha gubite
dusu. F. Lastrid, ned. 853. Ima pet h|ebac kruha
od jecma. D. Basic 31. Vrede pune jecma ali
psenice. 48. Dva stara jecma imace se za jednu
sitnicu. And. Kacic, koi\ 256. Da se pomisa pse-
nicom jecam. M. Dobretic 346. Kud raz s jecmom
u sitvu se daje. J. S. Rejkovic 37. Devojka je
jecam zito klela. Nar. pjes. vuk. 1, 297. Po Tur-
cima jecam i sijeno. 4, 438. A jecam mi koni
pozobase. Nar. pjes. juk. 127. 1 konima jecam
natakosmo. Nar. pjes. marj. 29. Jecam tree a
rakija vice. (Uhranen kon trci, a pijan coek vice).
Nar. posl. vuk. 114. Koi'ii dotle jecam pozobali.
Osvetn. 2, 84. Jecam, Hordeum vulgare L., vidi

jacmen. B. Sulek, im. 127. — S nekijem pridje-
vima pokazuje se i druga vrsta. Jecam divji,
Hordeum murinum L. (Novak). Jecam misji
(prema lat.), fenice (Sin), Hordeum murinum L.
B. Sulek, im. 127.

1 . JEC AN, jecna, adj. vidi jecmen. — B,ijec je
praslavenska, isporedi stslov. jectn-B, rus. hhhuh,
ce§. jecny. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. jecmen.

2. JECAN, jecna, ad)- koji pripada jecanu. —
U jednoga pisca xvi vijeka. I jecno tuzenjo nase
utoliti. P. Zoranic 73^.

3. JECaN, jecna, adj. kojijem se Icaze da §to
jest, suprotno: nijecan. — Nadineno u nase vri-
jeme od glagola jekati (koji vidi), kao i nijecan
od nijekati. Jecan, phil. ,affirmativ, bejahend',
lat. ,aflirmativus'; jecna izreka ,bebauptungssatz' ;
v. ,affirmativus'; ^,aussagesatz', tal. ,proposizione
aifermativa'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JECANE, n. djelo kojijem se jeci. — Stariji
je oblik jecanje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(jocanje ,gemitus, ejulatio'), u Belinu (jecanje
,gomito, piauto' ,gemitus' 339*), u Bjelostjen-
cevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stuli-
cevu, u Vukovu. Jecanje neje cujahu. Aleks.
jag. star. 3, 282. Jest usljsano s uzda.si jecanje.
A. Greorgiceo, nasi. 61. Cesto sam tvoje ja je-
canje slisal. 242. S velikon zalosdu i jecanjen.
P. Radovcic, ist. 80. Dusa davjenih i morenih
jecanje. I. Grlicid 128. Tko moze zadovojno ska-
zati suze, uzdise, jecanje i plac. M. Lekusic,
razm. 137. Murat gledajuci veliko mnostvo ra-
nenika i slusajuci niova jecana. And. Kacic, razg.
101. Tvoje i drugova tvojih jocaiie na samrtnom
ko|u zadahnu srpski vazduh. M. D. Milicevic,
pomenik. 2, 276.

JECATI, j^cim, impf. gemere; resonare. — -e-
stoji mj. negdasnega e. gdjegdje se kod cakavaca
izgovara a mj. e: jacati, jacim, vidi: Kako mogu
jacat i vapiti. M. Marulic 235. Kad se jacec
dvize, kada se jiduje, ne dalec od hize kada
se putuje. P. Hektorovic 67. — Akc. se ne mi-
jena. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
jecati, rus. H^aTt, ces. jeceti, poj. j^czec (u svijem
jezicima s prvijem znacenem, u ceskome i s dru-
gijem). — Postaje od korijena j^k (Hi od osnove
supstatitiva jeka) nastavcima e (ja) u inf. i pro-
slijem vremenima, i u sadasnijem vremenima, kod
prvoga kj postaje c, kod drugoga, se k mijena
na c. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,gemere'),
M Mikalinu (,gemo, ejulo'), u Belinu (,gemere,
lamentarsi' ,gemo' 339*), u Bjelostjencevu (jecim,
jecati, skucati ,gemo, gemisco, prae animi angu-
stia in sonum prorumpo'. more se reci, da i nema
stvar jeci, gda pod velikem trhom glas daje; tak
i od grlice, neba i zemje velimo: jeci , gemit'),
u Jambresicevu (jefiim, skucim ,gemo'), u Volti-
gijinu (,piangere, trarre strepitosi sospiri, urlare'
,achzen, wehklagen'), u Stulicevu (,gemere, inge-
mere, ingemiscere, suspirare, suspiria ducere, tra-
here'), u Vukovu (1. ,hallen' ,sono'. 2. ,achzon'
,ingcmo').

a. gemere, od tjelesne boli Hi od zalosti ispu-
stati iz sebe cesto nejasan glas Hi glas od pri-
like kao e Hi je. On pod nim jecase dusu pusdu-
juci. M. Marulic 254. Sve jeci i uzdise. M. Ve-
tranic 2, 164. Gorko placuci i udi| udi} jececi
i skucedi. P. Zoranic 6*. Cemerno jececi, ja-
dovno cviledi. 24*. Dokle covjek jeci i di§e, isti-
nito se zna i poznaje da je ziv. M. Divkovid,
bes. 407'^. Bedir strilom probijen jeci. I. Gun-
dulid 521. Sada cesto uzdisem i jecim. A. Geor-
giceo, nasi. 170. Jeci i boli se. .307. Cini i(h)
jecati i tuzit se. M. Radnid 207*. Mnogo za-

JE6aTI, a.

506

2. JECMEN, b.

lostan jeci, uzdise. A. Vita|i6, ist. 114. U uzah
gorkojece. 257. Golubica drugoga glasa ne ima,
nego koliko da sve jeci i place. J. Filipovic
1, 168i>. Jecedi uzdahnuo je. P. Knezevic, osm.
293. Ako cvili i joci, da ti put prisice, na pragu
Ie2e6i. A. Kanizlid, roz. 50. U neizlicivoj bo-
lesti jeci i uzdise. utoc. 24. Te zalosti car Memed
gledase, kruto jeci, jedva izgovara. And. Kacic,
razg. 144 — 145. Od svi banovina slovinski koje
jece pod tezkim jarmom turskim. 156. Cici, jeci,
pak oda zla place. M. A. Ee|kovic, sat, Gib.
Muogi je boU'stau, ali ue jeci. Nar. posl. vuk.
180. Tako ne jecao od Durdeva do Mitrova daua !
308. Jecace pred nim kao sto jeci covjek raneu
na smrt. D. Danicid, jezek. 30, 24. Jeci i jaoce.
M. D. Milicevic, zlosel. 30U.

b. resonare, (obicno o nezivijem stcarima: (jo-
rama, dolinama itd.) ciniti da se koji jaki glas
dugo ciije (odbacujuci ga sjedne strane na drugu).
Od junackijeh udaraca jeci gora svakolika. J.
Palmotic 3('8. Zuci i jeci, kano midje, kad se
takne, zuci. I. Ancic, vrat. 158. Sva se suma
razleze i od vike jeci. J. Rajic, boj. 118 Od
straha (su) jecale doline. A. Tomikovid, gov. 125.
Po|e tutni, a planina jcoi. Nar. pjes. vuk. 2, 543.
Zemja jeci, vedro nebo zvoci. 4, 258. Jece brda
i primorje ravno. 5, 303. Jece topi na sedam
gradova. 5, 474. Puska joci a stijena zveci. Ogled,
sr. 203. A sto jeci poje pod Omorjem? Nar. pjes.
stojad. 2, 127. Sestrica je braca po gori kricala,
po gori kricala, gora je jecala. Jacke. 60. No
to brdo na kraj poja jeci kako da do prsnut u
oblake. P. Petrovic, gor. vijen. 105. Grme brda,
pusto po]e jeci. Osvetn. 1, 32. Kula jeci, a oruzje
zveci. 1, 73. Bubni tuku, bojua banda zveci, a
Grahovo od topova jeci. 2, 128. Drina jeci, da
se brda razlezu. M. D. Milicevic, omer. 48.

JEGAV, adj. koji biva sjecanem. — U Stulicevu
rjecniku: ,singultibus immixtus'. — nepouzdano.

JECEK, m. vidi jegek. — Od xvii vijeka. U
jeceku i pitju trizan. I. Ancic, svit. 77. Koji se
nasladuju u jeceku. ogl. 108. Ne primas picu
i jecek nobeski. M. Radnid 2a. Bolesnik nedo
jeceka slatka suded ga gorka. 23*'. Nomoj se
ponoslti castima i jececima. 181a. Mores li ti
jedan jecek zaciniti maslom il' drugom zacinom,
koga jeceka ne imas niti znas za nega? F. Lastrid,
od' 104. Pritaknuti vatru k jeceku da niti sto
ostane nepeceno i nevareno, niti izgori. ned. 216.
Kada Jakov skuva jecek od sociva. E. Pavid, ogl.
58. Kad zapovidi jeceke na trpezu postaviti. 90.
Svi tvoji jececi od nasladena i sve pokudstvo iz-
gubilo se je. 686. Polak vladana, jeceka oli jiz-
bina. M. Dobretic 100.

JECEMISTE, w. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva na Jecemistu. Sr. nov. 1871. 467.

JECERMA, /. vidi decerma i jacerma. — Od,
xviii vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu (,cami-
ciuola, farselto di panno o di altra materia, che
si porta sopra la camicia per difesa del freddo'
,thorax' 162a ; ,giubbone' , thorax' 348a; jecerma
pamukna ,camiciuola di borabagio' ,thorax gos-
sypinus' 1 62a; jecerma nagDetpna,giubbono doppio
o imbottito' ,thorax suffultus' 318') gdje se naj
prije nalaziy u Bjelostjencevu (jecerma, podsta-
vjenica, anterija , thorax'), u Voltigijinii (,cami-
ciuola, faraetto, giubbone' ,langes wammes, brust-
latz'), u Stulicevu (v. podha)inica), u Vukovu : 1.
vide decerma. 2. (oko Siiia) zonski plavotan zubun
(bez rukava). Dades bratu jecermu. J. Filipovid
3, 245a. Sladi sobo zelenu dolamu i jecermu na
kojoj su toke. And. Kacid, razg. 292a. Dadu vam
trideset kabanica i toiiko jecerama. kor. 135. Dao

bih mu toke i jecermu. Nar. pjes. vuk. 4, 13.
Svrh kosuje pletena jecerma, vrh jecerme toke
ubojite. 4, 56. Caksire oko rastrizi vezene zlatom,
jecerma s ilicima ili tokama. Vuk, ziv. 292. Po
jecermi tanka anterija. Bos. vila. 1889. 123.

JECERMICA, /. dem. jecerma. — U Belinu
rjecniku: .giubbone' .thorax' 348a; u VoUigijinu:
,camiciuolina' ,oin kleines wammes' ; u Vukovu.

JECINAC, Jecinca, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Tanasije Jecinac. Rat. 329.

JECKA, /. vrsta gjive, vidi trud, trut. .Tecka,
Polyporus igniarius Fr. (Sab|ar, Rijeka). B. Sulek,
im. 127.

JECKI, adj. koji biva s jecanem. — Samo adv.
jecki u nase vrijeme. Onda ona nemu jocki kao
bonik odgovori. Nar. prip. vrc. 14. Kao da joci
i jedva kao bolesnik jecki otpijeva. V. Vrcevid,
igr. 30.

JEOKOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Miklous
Jeckovid. Mon. croat. 267. (1572).

JECMACA, /. postaje od jecam.

a. u Vukovu rjecniku: t. j. kruska ,eine art
birn' ,pyri genus' (sto dospijeva kad i ,jocam').

b. ime mjestu u Srbiji u okrugu biogradskom.
Niva kod Jecmaco. Sr. nov, 1868. 625.

JECMAK, m. vidi jecmik. — U nase vrijeme
u Dubrovniku (uz jecmik). P. Budmani.

1. JECMEN, adj. koji pripada jecmu; koji je
tiacinen od jecma. — Rijecje praslavenska, ispo-
redi stslov. jecbmentm., ras. aiMeHHuii, ces. jec-
menny, po/. joczmienny, te postaje od j^ctment
nastavkom tn; ali ima u stslovenskom jeziku i
drugi oblik jpcbm^ni., koji se nalazi i u poznijim
knigama pisanima crkvenijem jezikom (vidi u Da-
nicicevu rjecniku). — Izmedu rjecnika u Mika-
linu (jecraeni, ozincani ,hordeaceus), u Belinu
(,di orzo' ,hordeaceus' 530a), u VoUigijinu (joc-
meno pitje ,orzata, bevanda d' orzo' ,gersten-
trank'), m Stulicevu (,hordeaceus, hordejus'), u
Vukovu (n. p. hjeb, slama ,ger3ten-' ,hordeaceus'),
u Danicicevu (jectment s primjerom: Jecmenno
brasno. Safar. les. 130). Pet kruha jecmenijeh.
N. Ranina 70*. joann. 6, 9. Ako vidis (ti snu)
da kruh jecmen zves, toj prilikuje radost. Zborn,
136^. Da okusi pjevo jecmene. M. Vetranic 2, 87.
HJib velicak jecmen. B. Ka§id, nac. 62. Je-
stojskom kruha jecmenoga. per. 12. Kruh jec-
meni blagovo je. J. Kavanin 383''. Bi usilovan
pod plivnicora jodmeni kruh blagovati. A. d.
Bella, razgov. 171. S pet kruha jecmenih nasiti
pet ijada Judi. J. Filipovid 3, 3l8b. Rukovet
klasova jecmenih. A. Kanizlid, kam. 503. Imarao,
rekose, jos pet jecmeni krua. E. Pavid, ogl. 546.
Pet vrida bra§na jecmena. And. Kacid, kor. 176.
8 zobnenom ili jecmonom slamom. I. Jablanci
115. Ovdje ima jedno momco koje ima pet hje-
bova jecmenijeh. Vuk, jov. 6, 9. Hjeb jedmen
kotr|a§e se k okolu. D. Danicid, sud. 7, 13. O
pocetku jecmone 2etvo. rut. 1, 22.

2. JECMEN, ji'dmena, m. vidi jecam. — Oblik
je praslavenski (vidi kod jecam), ali je u naSetn
jeziku mnogo rjedi nego jedam, a i dolazi u oso-
bitom znacenu (vidi b). — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (.hordeum'), u Bjelostjencevu (v. jac-
men), u VoUigijinu (v. jacmen), u Vukovu (vide
jecmicak).

a. u pravom znacenu. P.senice i jecmenu tle-
nije na mesta. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 121.
Kada jo koji (kruh) udinen . , . od jecmena. J.
Matovid 195. Jecmen, Hordeum vulgare L. (Sa-
b)ar), V. jacmen, jedam. B. Sulek, im. 128.

b. vidi jedmik. — U Vukovu rjecniku.

JECMENICA

507

2. JED, a.

Jjfc^MENICA, /. postaje od 1. jecmen. — U
nase vrijeme.

a. jecmeni hfeb. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,panis hordeaceus, placenta hordeacea') i
u Vttkovu (,das ^erstenbrot' ,panis hordeaceus').
Par^al dere, jecmenicu 2dere. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 246. Neki komad kvasne jecme-
nice. Osvetn. 1, 59.

b. Jecmenica, jecmenika, velika slatka jabuka,
dozrijeva kad i jecam (Vajavac). B. Sulek, im.
128.

c.'prezime. Vasilije Je6menica, Eat. 179.

JECMENIK, jefimenika, vi. postaje od jecmen
(1. Hi 2?).

a. vidi je(imemc&, a. — U poslovici xviii vijelca.
Sladi gladnii jecmenik negli situ psenicnik. (Z).
Poslov. danic.

b. u Vukovu rjecniku: vide jecmicak.
JECMENIKA, vidi jecmenica, b.
JECMENISTE, n. po}e na kojem je bio jecam.

u Hrvatskoj. D, Surmin. — I ime mjestu u Srbiji
u okrugii sabackom. Zemla na Jecmenistu. Sr.
nov. 1873. 919.

JECMENKA, /. 1. slatka jabuka kolik kokosjo
jaje (Veseli<5); 2. zuta mirisna okrupna o Petrovu
dozrijevaju6a kruska (Veselid). B. Sulek, im. 128.

JECMENOV, adj. vidi 1. jecmen. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. jecmen).
Kad se jecmenovo sime kvasi. J. S. Eejkovi6 119.

JECMENSKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krusevackom. Niva kod Jecmenske. Sr. nov. 1872.
729.

JECMENACA, /. u Vukovu rjecniku : vide jec-
maca.

JECmENAK, wj. postaje od jecmen.

a. vidi iecmik. — U Mikajinu rjecniku: jec-
menak, frcug ,crithe, critha, hordeolum', i u Stu-
licevu: V. jecmik.

b. vidi jecmenica, a. Jos 6e mnogo vode pro-
te6i Savom, dok bude jecmenak umijesen. Nar.
posl. stoj. 177.

JECMENI, adj. vidi 1. jecmen. — U jedaoga
pisca XVIII vijeka. Kada sipju jecmene usive. J.
S. Kejkovid 114. Po jecmenih nek se zemjah
hita. 117.

JECMIC, m. vidi jecmik. — U Belinu rjecniku :
,orzaiuolo, bollicina che viene tra i peli delle
palpebre' , critha' 530*; u VoUigijinu: ,orzajuolo,
bollicina suUe palpebre' ,gerstenkorn an den au-
genliedern'; u Stulicevu: m^ jecmik.

JECMICAK, jecmicka, m. vidi jecmik (prema
cemu je uprav dem.). — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (vide jacmen). Kome
skoci na oku jecmicak trudna mu je strina. M.
D. Milicevic, ziv. srb. 1, 78.

JECMIK (jecmik), m. hordeolus, crithe, gnojna
bubujica §to postane na kraju trepavice. — ispo-
redi jacmen, jecmen, jecmenik, jecmenak, jocmak,
jecmic, jocmifiak itd. — Sve ove rijeci dobivaju
isto znacene po tome sto je biibu(ica slicna zrnu
jecma; te ako se i nalazi rijec ovaka s istijem
znacentm u drugijem slavenskijem jezicima, to
nije dosta da pokaze srodnost, jer se isto postane
(od jecam) nalazi i u drugijem jezicima, n. p.
grc. xQtd-/], lot. hordeolus i hordeolum, tal. orza-
juolo, nem. gerstenkorn itd. — Uprav je dem.
jecam, isporedi poj. jqczmyk s istijem znacenem
(ces. jecm^nek, jecminek). — U na§e vrijeme, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (.hordeolus'). ,Nesto
je od tebe kujava zena iskala, pa joj nijesi dao,
pa zato ti se eto jecmik na oku digao'. J. Bog-

danovid. Jecmik na oku. Bos. vila. 1892. 55.
Jecmik, bubulica, koja se na trepavici hvata.
1892. 182.

V

JECMIKA, /. Elymus europaeus L., ime bi^ci
(travi). — Postaje od jecam. — Prije nasega vre-
mena. Jecmika, ce§. jecmenka, po}. jecminka :
orzada (Durante), Elymus europaeus L. B. Sulek,
im. 128.

JeCmISTE, n. zemla u kojoj se prije sijao
jecam. — U Vukovu rjecniku : ,ort auf dem einmal
gerste gebauet worden' , locus ubi hordeum fuit
insitum'. — / kao ime mjestima. a) selo u Ilerce-
govini u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. .SO. —
b) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 164. — bb) u okrugu sabackom. Zemja u
Jecmistu. Sr. nov. 1875. 486. — cc) u okrugu
vajevskom. Livada u JecmiStu. Sr. nov. 1865. 59.

JECMITI, jecmim, impf. hraniti jecmom (n. p.
kona). — U narodnoj pjesmi na§ega vremena.
Pivo pije, a jecmi dogata. Nar. pjesn. horm. 1, 299.

JECMOV, adj. vidi 1. jecmen. — xviii vijeka.
Hleb od jeemova brasna. Z. Orfelin, podrum. 239.
Tud jeemova bi se klica klila. J. S. Eejkovic 113.
Zobnu slamu i jecmovu nose. 363.

JECNOST, /. osobina onoga sto je jecno (vidi
3 jecan). — Nacineno u nase vrijeme. — U §u-
lekovu rjecniku : ,positivitat'.

JECIM, m. vidi hocim. Sto je od onoga ja-
banca jecima, lijeci li jos po narodu? S. !^ubisa,
prip. 97.

1. JED, /. vidi 2. jed. ~ Na jednom mjestu
XVIII vijeka. (Zmija) pocne po kudi svoju jed
prosipati. D. Obradovid, basn. 93.

2. JED, m. venenum, bilis, uprav ono sto se
jede, pa od toga preneseno u osobitom smislu na
otrov. — je stoji mj. negdasnega e, te po tome
glasi ova rijec u juznotn govoru ne samo jed
nego {bole) i ijed (nije lako svagda raspoznati
kod pisaca kako treba ovu rijec izgovoriti; na-
lazi se i jiod sto po svoj prilici treba citati ijed);
u druga dva govora obicno se rnece j sprijeda,
te u islocnom glasi jed, u zapadnom jid (rijetko
id, n. p- idora. J. Banovac, pripov. 110). — Akc.
se mijena u loe. sing, j^du i ijedu. — Postaje od
korijena ed glagola jesti nastavkom t, kod cega
se ne mijena vokal kao kod 1. jad (koje vidi),
isporedi greb i grob. — Bijec je po svoj prilici
praslavenska, isporedi ces. jed, a nioze biti ista
rijec i stslov. jad-B, bug. jad, pof. jad, jer se u
ovijem jezicima (u stslovenskom svakako na po-
detku rijeci Hi slovke, a u druga dva pred tvr-
dijem konsonantom) ja ne razlikuje od e. amo
tie pripada ni novoslov. jM ni rus. (u dijalektu)
i,'\E. (oboje znaci: jedene, pica, te ce biti novije
rijeci). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (jid
, virus'), u Mikajinu (jid, otrov , venenum'), u Be-
linu (ijed ,ira' 419^; ,coUera, cio^ ira e stizza'
,ira' ; ,collera o collora, uno de' quattro humeri'
,bilis' ; ijed ogneni ,collera ardente' ,ira fervens' ;
ijed vodoni ,collera acquosa' , bilis aquatilis' 200a' j
cm ijed ,malinconia, uno de' quattro umori che
rende 1' uomo malinconico' ,bilis atra' 454^), u
Voltigijitiu (,bile, coUera, rabbia' ,zorn, galle';

jid jveleno, tossico' ,gift'; jied ,bile, coUera' ,galle'),
u Stulicevu (ijed i jed , venenum, bilis'), u Vu-
kovu (ijed i jed, 1. ,die galle' ,fel' s primjerom :
Pun sam jeda. 2. ,gift' , venenum'. S. ,der zorn'
,ira' s primjerom: Puce od jeda^ cf. ijed).

a. otrov. Gorci je od jeda. S. Mencetid 315.
U kom se od zmije jed plodi. 332. Prije ce gork
biti med, sladak jied i nalip. N. Dimitrovid 46.
Da sladosti sfjetovne grce od ijeda okusit ne

2. JED, a.

508

2. JED, c.

mogu. B. Gradid, djev. 12 — 13. U malo jes meda
veomi nemilo sve od zloga ijeda skriveno grcilo.
D. Ranina 8^^ Pun je dvor tvoj Juven uzdaha
i placa, u medn ijed skroven, u cvitju zla draca.
1421'. Koji zmije zaklina, da ne mogu klati ni
jeda pustiti. M. Divkovic, bes. 290''. Ne jer opet
juta zmija ijodom, ki so u rioj cuje, nobo smuda,
zem|u truje. I. Gundulic 5. l^uta od sedam glava
zmija u iskrah tamnijeh bjujuc ijede. 474. Smrtna
zmija ijed ispusta, kad se pocne razgrijevati. G.
Palmotic 2, 29. Pokriven medora ijed, iznenad
ki truje. 2, 71. Ka (zmija) jid naj slajega iz
cvitja ispija. I. Ivanisevic 5. Otce slatkim jidom
ubi zena. 146. Jid od zmije otrovane. P. Posi-
lovic, cvijet. 136. Drugijem daje jiod ali otrove.
M. Eadnic 373^. Svaka zmija ima svoj ijed. (D).
Poslov. danic. Svoj kruh okrcnuti ce se unutra
svoga tijela u jed zmije otrovne. K. Magarovic
71. Z6 od dobra izet radi jed iz cvijetja ko i
zmije. J. Kavanin 571'. Zmije koje riega sve ce-
liju i otrovnira jedom kuze. 451''. Zasto uzi-
mjete zmiju za glavu, koja vas truje svojim idom.
J. Banovac, pripov. HO. Nenavidlivci, kakono
ose iz cvtta ijed, onako iz dobri djela obicaju va-
diti uzrok mrm]ati. F. Lastric, od' 271. O rovan
ijedom ove zmije. svet. 175''. Kad je kuzni pomor
bio svoj otrovni jid prolio. P. Knezevic, pism.
120. Sladi od meda, grci od jeda. (Z). Poslov.
danic. Zucim zmajnom i s jedom crnokruznijem.
D. Basid 281. Pristi koji se napna prokini ji
nek izade oui jid. J. Vladmirovid 10. Jerbo su
cinili bas kako zmija, koja premda kozu skine,
ali jid ne izbaci. D. Rapid 7. Kod nega se jed
cemerni tool i slijeva koga zmija mnoz izmede.
N. Marci 64. Jer otrovna gdi muha npade, u
sto bilo, tu i jid izdade. J. S. Rejkovid 322.
Jerbo je jid kugo veoma hitar. G. Pestalid 238.
Dok je nasla guju otrovnicu, zaklala je zlacenim
prstenom, utocila po kondira jeda, ono drugo
vinom dotccila, pa ga dala svom bratu rodenom,
te jo svoga brata otrovala. Nar. pjes. vuk. 215.
]^ubav je puna i meda i jeda. (Ja mislim da je
ova poslovica postala skoro u varosima u voj-
vodstvu). Nar. posl. vuk. 172. Na joziku med
a na srcu jed. 186. Ni budi med da te razlizu,
ni jed da te raspjuju. (Mjesto ,da te raspjuju'
govori se i ,da se tobom truju'). 212. Pauk po
cvijecu bere jed, a cela sakupja med. 216. Prva
sreda puna casa cveca, druga sroca puna casa
vina, trera sreda puna casa jeda. 260. Kosu
nosi, da poko i florae i vrc ijeda za lijeka pri-
jeka. Osvetn. 2, 174. — mctaforicki. Komu jo
plac hrana a sree jadovno, si svijoh prem strana
sve ijedom otrovno. S. Boba|evid 210. Otrovan
jedom od grijeha. A. Gueetie, roz. mar. 215. A
u sebi sto si opeta (Ijepoto !) ... slados gorka,
ijed ugodan ... I. Gundulid 230. Neka iz mono
izidu svi ijedi i pogani. V. Andrijasevic, put.
197. Koji ne umijo se na posjedu razgovorit §to
pod medom sladko rijeci ijeda stogod ne umijesa.
B. Zuzeri 35. Za§to nit' ima otrovnijega ijeda,
kojim se lasts i vi§e truje dusa. F. Lastrid, ued.
148. Jed zlobe. J. Rajid, pouc. 1, 27, Napiso
pismo puno zuci i jeda. S. J^ubisa, prip. 74.

b. bills, fel, zuc, jamacno postaje od predas-
nega znacena tijem sto je ceslo otrov gorak (u
primjerima kod a, m kojima je rijcc o gorkosti
jeda, maze biti i cvo znacene). vidi ii rjccnicima.
po svoj prilici znacene kod a prelazi prcko ovoga
na znacene kod c, ali ne znam, potvrduje li se
to ostalijem slavenskijem jezicima. l^uven trud
satvoril ni te tako bleda, nog te je napunil' za-
vidos zla ijeda. D. Raiiina 38a. Kupus umno-
aaje crni jid. P. Kuezevid, osm. 269. Tkoga bude

gospodovat sok, sto se zove zuti jid, snib ce vidit
ogne i sazganja; tkoga crni jid oli zlovojnost,
snit de vidit zatocistja, ubojstva, dim . . . Blago
turl. 2, 57. Nikada nije bila, niti ce biti sra-
mota izbjuvati jid prid likarom, koji ti je dao
lik da ga izbacis iz prsa tvoji. D. Rapid 45.

C. bills, ira, gnev, ]utina, vidi kod b. Ne pusta
pribivati pticam, od jieda cijed da bude sam go-
spodar. Zborn. 13'\ S jedom i z gnijevom. 81^.
Otidoh vas u jid. S. Mencetid 251. Pak se s' na-
ucila izgonit na nas jed (oar. ijed). N. Na]es-
kovid 1, 244. Zasto me ovi jed u febru sad vrze.
1, 269-270. Necu ih zgledat mod, taki mi dode
jed. 1, 282. Molim te, izdeni, gospoje, vas jed
taj naj brze na meni, i s Bogom os-tavaj ! 2, 94.
I^ubav se je u ijed obrnula. M. Drzid 364. Pilat
cini frustati Isukrsta za nasititi jid zudijski. A.
Komulovid 66. Draze ga, uzbuduju i probuduju
na jied i na srcbu. M. Divkovid, bos. 203^. Jidom
uzezen. B. Kasid, per. 3. I usne grizud s ijeda
mnoga u nesvijesno prasnu rijeci. I. Gundulic
475. Rijec zameco, nu veliki ijed mu ne da pro-
govorit. 528. Oruzan i pun ijeda nam protiva
s vojskom dode. G. Palmotid 1, 168. Svoga srca
prijeke ijede brzo smiri i utizi. 1, 176. Da pra-
vedna puni ijeda zlo gusare pedepsemo. 1, 186.
Ustavi gnevni ijed 2, 828. Skaz' im moj jid
zestok. B. Krnarutid 34. Do 'edna krutos i osveta
ka u jedu svom djeluje. J. Kavanin 57^. Nosa
mu odbi kus u vrudini smamna jeda. 9115. Bu-
dudi da puk u jedu dobar iz»led nije susjedu.
183*. Solin veli pade . . . s jeda, s nesklada i
zavade. 248*. Jid koj ubi Abela. A. d. Bella,
razgov. 75. Ukloniti jed i rasrcbu od svoga brata.
A. d. Bella, razgov. 152. Porazit do on protiv-
nicke sile u ijedu. I. Dordid, salt. 219. Sva od
jieda rezi i blidi. pjesn. 286. Evo Lucifera pa-
kjenoga, tasta, ohola, puna ijeda i srditosti. B.
Zuzeri 31. Sved u ijedu, sved u gnevu suprod
sebi. 73. Od jida i od zalosti crce. J. Filipovid
1, 192*. Tko ne ima tu zlu obicaj, nego da mu
kadgod u ijedu zla rijec utece. I. A. Nenadid,
nauk, 129. Od neufana, od ijela i srcbe. S. Rosa
69*. Uzavrese od ijeda. 122*. Da ga razkinu
od jida. And. Kacid, kor. 138. Krajica puna ida
rece mu. N. Palikuda 47. Pridobiveni od velika
jida i srcbe koja jim uziraa i dizo razboriste.
Ant. Kadcid 301. Ispuniti svoj jid i nezauzdanu
srditost. M. Dobrotid 204. Vas od jida uzavrio.
I. J. P. Lucie, razg. 46. Ogan jeda i rasrgbo.
A. Kalid 271. Nego jedno tebe srceno molim,
da se jid u tebi no gane. D. Rapid (predgovor).
Koliko joba pojela, toliko jeda imala! Nar. pjes.
vuk. 1, 269. Od zalosti i ijeda baci kotle preko
kude. 1, 522. Planu bane kako ogari zivi, u
ijedu u toj muci |utoj ne sde vikur.t ni prizvati
slugu. 2, 270. A on da brzo odbije od sebo
dijete nepoznato, u ijedu vikne na nega: ,Had
k vragu!' Nar. prip. vrc. 57. Stevan iskali svoj
jed protivu one prijevarne gospostine. S. ^^ubisa,
prip. 83 — Metaforicki (prema znacenu kod a,
a mozebiti i kod b) govori se o jedu kao o necem
zitku sto ko ima u sebi pa moze ,izrigati, izb\u-
vati, j)ustiti, izliti' itd. Poglavico sve crkovne
nabunito, neka budu svoje izrigat ijede skrovne.
(jr. Palmotid 3, 10*''. Sveti bijeg prod komu ce
judi tvrdo prem pameti ijede izrigat sve gorude.
3, 107*'. Izrjgati ijed ,sborrare la collera' ,evomfcre
acerbitatem'. A. d. Bella, rjecn. 645*. Izrigati
jed cemeriii od osveto. razgov. 193. Da tvoj ijed
nespodobnijem rjecetinam ne izrigas. B. Zuzeri
365. Vas jed nihov bode na nas izrigat. A. Kalid
398. Da suprot vami izbjuju bis i jid svoj. J.
Banovac, blagosov. 273. Dokle ona svoj jid na

2. JED, o.

509

JEDA, 1, a, b).

nega uo izl<}uje. E. Pavi6, o^l. 512. — Proliti
ce jid svqj svrhu grisnika. P. Posilovic, cvijefc.
123. Prolij jid tvoj. J, Bauovac, blagosov. 30.
— Svrhu nega svoj otrovni jid od uzgane srdi-
tosti izliti. pripov. 57. — Po6nn ijed svoj pro-
tiva nomu pustati kakono zmija. M. Divkovid,
bes. 291*. — Moze biti, da so jurve sada u tebi
onaj jid kuha, koji ce tebo do malo dana u grob-
nicu metnuti. D. Rapid 271, — Zubim skripje, jed
mu iz nib kip|e. Osvetn. 1, 59. — Na zube im
ijed udario. 3, 107. — Ijed tina, ali i pokipi.
4, 54.

JEDA (jeda), conj., interj. num, ne, fortasse,
ut, utinara, uopce znaei slo i konjunJ^eija da, ali
rijcccom je (Hi e) iskazuje se njedno neko du-
sevno osjccane, naj cesce zeja. — isporedi oda (u
Vukovu rjecniku ima samo ovo). — Nalazi se i
u stslovenskom i u novoslovenskom jeziku. — Po
svoj je prilici sastav(eno od nekakve interjekcije
je (Hi e) kojn bi isprva pokazivala zcjii (kod pi-
taua i samu ze^u da se obazna sto se pita). —
Dolazi Zajedno i s drugijem rijecima, kao da,
kako (vidi kod primjera), li (vidi jedali), itd. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (,an? nunquid? ; jeda,
po sri6i, kako ti : jeda bude ,fortasse, forsitan,
forsan'; jeda ces mene? hoc li mene? ,nunquid
me vis?'), n Belinu (jeda? ,forse'? 325^; jeda sto
vece? ,ecoi mai altro?' ,numqaid praeterea?' 283^;
jeda tkoga! jeda tko pomaga! ,aiuto! voce di chi
ha bisogno d' aiuto' ,vestiam fidem, o cives!' 56"o),
M Bjelostjencevu (jeda, jedali, mozibiti ,nuEquid,.
forsan, forte, fortassis, fortasse'; jeda bi htio
Bog!), u Voltigijinu (jeda. jedali ,forse, puo essere'
jvielleicht'), u Stulicevu (,si forte, si fortuito, ut,
quo'; jeda? ,an, nunaquid?'; jedali? ,num, utrum,
forsan?'), u Danicicevu (,num, ne; fortasse; si').

1. kod pitana (u samostalnoj i podloznoj re-
cenici).

a. zeli se Hi se ceka da je odgovor protivan
pitanu.

a) zeli se ovakovi odgovor kad je ono sto se
pita neiigodno za cejade sto pita. Ubojavt so
prittce, glagolase : , Jeda kako na mne gresnemt
stvri.siti.se prittcnoje slovo ?' Stefan, sim. pam.
saf. 9. Jeda kako sija mala i vremennaa poctstt
velikuju onu i vecnujustu zastupit mi? Domen-
tijanb 115. Jeda malo vam jest napasnijem biti
]udem, jere napasni jeste i Bogu momu? N. Ka-
nina Ib^. isai. 7, 13. Jeda mi toj bude za platu,
gospode, za moje sve trude prije neg mi duh
pode? N. Najeskovic 2, 36. Sto hoce rijet ovoj,
rad bih ti ja znati, jaoh! jeda nepckoj za mene
ki pati? 2, 63. Jaoh! jeda i ti za ces hudu,
majko, ime slatko meni, ostavit f'es tvu razbludu
i vas pokoj svoj ]uveni? I. Gundulic 76. Jeda
nade drazo lice, i od mojijeh zlatnije kose? 468.
Ki su glasi? jeda plijeni nase dvore gusar hudi ?
Gr. Palmotic 1, 177. Britki mace, ti me osveti
od nepravde ove i zloce ! jeda i tebe meni oteti
hudi Ulise rijecim hoce? 1, 229. Jeda ja ne
imam poradati sina? F. Lastrid, test. 280*. Jeda
nam si, vojevodo, zle bilige ke vidio? Nar. pjes.
mikl. beitr. 8. Jeda si nas priveo priko Jordana
za pridat nas u ruke neprijateja ? And. Kacic,
kor. 108.

b) ceka se protivan odgovor, kad se zna Hi
misli da ono sto se pita nije Hi ne moze biti Hi
bi cudnovato bilo da bude. to moze biti u nekom
cudu, Hi cesce kao retoricna figura kojcm se sa-
mijem pitanem ono nijece (gdjegdje se nijekane
izrijekom dodaje). isporedi zar. Jeda hoce sam
sebe ubiti? Bernardin 36. joann. 8, 22. Odgo-
vori Pilat: ,Jeda ja Zidovin jesam?' N. Eanina
109'\ joann, 18, 35, Jed a mnis ubiti sam sebe?

51''. joann. 8, 22. Jeda boru od trnja grozdje?
152". mattli. 7, 16 Pokli me ne cnje, ku jubim
naj vece, tko da me zalujo, jaoh! ona kad nede?
jeda ka od onijeh, kojo ja izgubih, jer sluJit I'lim
ne htjeh, kad ovu objubih? N. Na}eskovi6 2, 96.
Neg jos ruha tva vazima, ter po bludih svud
razmece, jeda brze koj gospoji, ka polipsa jos
od tebe, ne, nego jednim zlicam. A. Cubranovio
145. Jeda ne znas, u zamhenju i u kojoj buci
stane nebo i zomja svake strane kad je vojska
na dije}enju? I. Gundulid 3i. Ah! da u sto mozes
rijeti da so uzdas vece odi ? jeda u brijeme? bri-
jeme leti. 235. Jeda i vi k'o i krstjani po dvije
ruke uijeste imali? 292. Jeda no znas ti po dilu,
sto spovijeda svudi slava, nedobitnu vlas i silu
krajevica Vladislava? 359 — 360. Ali i spanska
i franacka da ti bude pomo6 do6i, jeda kruna
tva pojacka sahranit se tijem ce moci? 451. Jeda,
jer sam od svijeli prije doso na boj glasoviti, za
me oruzje slavno nije ? G. Palmotic 1, 205. Jeda
si se s Bogom pobratimio? (D). Poslov. danic.
Siromastvo ko bi nerau, jeda paci, ali skodi?
J. Kavanin 381l>. Jeda mi je za glavu? ,for.->o
ho obligo di vita?' A. d. Bella, rjecn. 770*. Sto
vi drzite da je uzrok Gospo^dinovih suza? jeda
oni grad?... razgov. 69. Sto tada dobrostivi
6acko? jeda so osveti? I. Dordic, ben. 87, Jeda
ne znas da ... ? 125. Sa svijem tczijem jeda so
tuzi, jeda prokline? 156. Jeda scijenite da su
u vandeju zaman stav|ene one rijeci? B. Zuzeri
93. Sto cu cinit, sto li du moc odgovoriti? Jeda
cu vrijeme pitat za plakati i pokorom moje gri-
jehe razciniti ? 106. Jeda fiekas, da dugom kojom
nemoci smrt ti prije bude navijestena? 205. A
jeda je ovo malo? 266. Jeda si onimio? M. Lo-
kusid, razm. 62. I pak sto grisnici cine, jeda se
ostavjahu griha, jeda cine pokoru? J. Banovac,
razg. 31. Jeda scinite, da nije i sada ona pravda
Bozija koja je onda bila? 35. Kome ocitujes
tvoje grihe kad se ispovidas? jeda svoj cejadi
od tvoje ku6e ili od ovoga sela? pripov. 37. Vi,
kojino ste ubojice ne tila vec duse vase dice,
jeda mlite ostati brez pedipsana ? 252, Zasto
me tako uvridiste? Jeda ja vas u cemu uvridi?
jeda vam ja sto na zao ucini? jeda vam sto no
dado, sto ste od mene za va§e spasene pitali?
jeda ste scinili, da du uvik mucat i ova i^ogrdeua
podnosit? jeda ste drzali, da du bit vama pri-
lican? J. Filipovid 1, 15la. Jeda ja nebesa i
zom)u ne napunam ? 1, 363i>. Jeda ne govorim
istine? F. Lastrid, od' 90. Ako ti provida, kada
ga uvridujes, jeda ce te ostaviti, kada ga stujes ?
203. Jeda dakle imamo i u obrizovanju stope
negove sliditi? test. 44*'. Jeda se more zabo-
raviti mati od diteta svoga? 148^. Jeda scinite,
da su svi tako poznani bili ? 326^. Jeda sam
cobanin ja moga brata? ned. 45. Te da je u
Bogu krivica, jeda bi mogao biti Bog? 115. Ako
Juda za stedi 30 srebrnaka izdade Isukrsta, jeda
ostali lakomci ne sagrisuju u ovom? 129. Bog
koji te nije ostavio dok si nepravedan, jeda do
te ostaviti kad budes pravedan? 155. Te jeda
bi imala kripost voda na krstenu izliciti dusu
od griha istocnoga, da joj kriposti ne podaje ona
iz boka Gospodinova ? '205. Jeda scinis, da nedes
razloga davati ? 206. Jeda ono sto se pristoji
Bogu ne pristoji se jednom sluzi Bozijemu? 299.
Jeda je on po svih knigaonicah hodao? A. Ka-
nizlid, kam. 9. A sto Grigorija? jeda mu je
zafalio? 21. A jeda cinis, da ne more Bog . . . ?
M. Zoricid, zrc. 169. Jeda sam ja cuvalac brata
moga Abela? And. Kacid, kor, 5. Jeda ne jima
u Izraelu divojaka? 134. Jeda moze zaboraviti
zena dijete svoje? J. Matovid 452. Jeda cijenis,

JEDA, 1, a, h).

510

JEDA, 5, a.

da nebo iiua slaziti? Cestitosti. 45. Ma, iiut^ imas
]i ti oko krstjansko, jeda zar ne vidis? D. Eapic
186.

b. pita se sto se zeli da bade. — rijetko. Sto?
jeda je pastijer kleti lijepu Elenu povi-atio? G.
Palmoti6 1, 283. Jedati se sto mogu, svijetli
care, umoliti ? Nar. pjes. bog, 10.

e. ne zna se, kakav moze biti odgovor, i kod
pitana se obicno ne pokazuje nikakvo dusevno
osjecane. Jeda pttica obrela sebe hraminu? Men.
Serb. 65. (1302). Ca ste izasli viditi? jeda pro-
roka? Bernardin 2. matth. 11, 9. Jeda i ti jesi
od ucenikov negovih ? 87. joann. 18, 25. Go-
vorio sam bliznim mojim, jeda ce I'lih tko kupiti.
Mon. Croat. 189. (1506). Jeda takvo pozrtje za-
pricuje prijatju ovo^a gakramenta? Narucn. 32^.
PoceSe govoriti : ,Jeda ja jesam, Gospodine?'
Korizm. 92a. Jeda i ti od ucenika riegovijeh
jesi? N. Ranina 109^. joann. 18, 25. Razgledajte
jeda je gdje vece koji. Zborn. 83^. Ovo me
sumni srdacco. jeda si ti novo ko drugo sunacce.
S. Mencetic 26. A jeda c ruzice ti poci nabrati ?
N. Najeskovid 1, 175. Da jeda znas gdi su ove
vir ostale? 1, 205. Prasa'mo onoga, jeda bi za n
znao. 1, 212. Sto lezi? jeda spi gospodar? 1, 212.
Jeda cu k nojzi poc za nasijeh da pitam? 1, 235.
Jeda mi sto zapovijedate ? M. Drzic 204. Ima
znati jeda je pokornik upal u kojegod proklestvo.
S. Budini6, ispr. 9. Da jeda ga vi ste skrili,
lijepi mladci i gizdavi, ki ste sve dni u }ubavi
vrijeme vase provodili ? S. Bobajevid 2.30. Ke
ce pjesni nase biti, lijepa majko od }ubavi, jeda
pojuc ki gizdavi cvijetak cemo proslavitiV I. Gun-
dulid 71. Mati jeda ti si kcere, ka je srecna nad
sve ine? 103. Od koga zla sila tako te obori,
jeda ka od vila i tebe sad mori? 151. Koga
mlados tva obira za dragoga vjerenika? jeda
slavna Gradimira? G. Palmotic 2, 196. Htjej mi
rijeti, jeda ono vode one su. 2, 452. Neka pri-
gledaju jeda svi imaju sve sto se isde. M. Bi-
jankovic 35. Upita ga jeda ce sto sinu poruciti.
S. Margiti(^, fal. 24. Jeda si ti po srici Mesija,
il' si Ilija, il' kojigod drugi od proroka? F. Lastrid,
od' 160. Kako odiven imam doci, jeda kao epi-
skop, ili kao kaluder ili kao sluzica? A. Ka-
nizli6, kam. 97. Kada nijesi Hrist da tko si?
jeda si ti Ilija? S. Rosa 48i>. Jeda si po sreci
i ti iz Galileje? 120^. Bog po razlike nacine
tebe zva, jeda mu ti udij odgovori? L. Vladmi-
rovie 59. Upitaju6i Petar, jeda se ima dati od-
pustene. J. Matovic 238. Kakva bjehu moja
djela? jeda kak' Bog uarediva? I. M. Mattei 299.
Jeda si misnik? D. Rapic 43. Jeda ste vidili
moga pojub}onoga? 80.

2. fortasse, mozebiti. Mi odtpisasmo gospodi.-
stvu ti; all kako se velictstvo ti oni.di odtpra-
Jase gospodaru, jeda onaj pisanija ne bise vi
dana. Spom. sr. 1, 29. (1400). Ako li dotole ne
bi, jeda budu po tomt. 1, 102. (1411). Ne vim
ja, cesa dil svoj obraz gizdavi sakriva ovaj vil,
jeda se uroka Ito boji. §. Mencetic 6.

3. u jednom lirimjeru xiii vijeka stoji u pod-
loznoj recenici i pokazuje strah da se nesto ne-
ugodno moie dogoditi. Bjudi se, jeda kako osta-
nesi vtnejudu tltkusti. Stefan, sim. pam. saf. 12.

4. si, ako, kad. moze biti da sc kod ovoga zna-
cena jeda poinijeSalo s jegda. — vidi starijih pri-
mjera kod jedali. Jeda te gospodin tvoj posje
kudije, ne budi prizric. Pril. jag. ark. 9, 138
(1520). Jeda te pecao dopade, prizovi mudra
muza, da te utjesi. 141. (1520).

5. utinam, ut, pokazuje ze]u.

a. u samostalnoj recenici javfa se uopce zeja
da I'lesto bude, a osobito i u zaklinanu, blago-

slii'lanu, pruklinanu. a) glagol stoji u pracs.
perfektivnoga glagola. Tko mene okrivi u tebe,
ma vilo, jeda ga ognivi visni Bog nemilo ! S.
Mencetic 314. Jeda mi te mogu, mili brate, umo-
liti, nemoj to mi vaditi sabjice iz srdasca! Nar.
pjes. « P. Hektorovic 18. Kako si knez sada,
jeda Bog s nebesa milos vam joste da bit otac
od kneza! N. Najeskovic 1, 337. Ma jeda zi-
votom razdili Bog pravi tko me s ne lipotom
ovako rastavi! 1, 308. Nu koji sve vlada i sva
zna ua svijeti jeda ti platu da, kakvu ti da meni!
toli sam, vilo, ja i u cem tebi kriv, ne dal mi
pokoja! 2, 77. Nu jeda Jubav da, opeta da
mirni budemo mi vazda, pokli smo mi virni!
2, 87. Meni je smrt mila, pokli znam, da si ti
toj vazda zelila ocima vidjeti, jeda mi skoro da
visni Bog tuj milos, da moja smrt sada samiri
tvu lipos. 2, 94. Zato ne samo ovo trpim z dobre
voje da sam bez sukne, da zelim macem posi-
cena biti iliti ognem sazgana. i jeda dostojna
budera trpiti za onoga koji . . . ! F. Vrancic, ziv.
61. Jeda kako oci slijepe, jaoh! i stare tve sje-
dine iz nih srca izkorijepe nemilosti i vrline. I.
Gundulic 394. Hva|en budi Bog na svemu! Ae-
gove su prave osude; jeda ufanu on nasemu
druzbu zdravu vratit bude! G. Palmotic 1, 15.
Nu se ufane tve ne krati, jeda visni podat bude,
da se on k tebi brzo vrati ! 1, 62. Jeda ces ve-
sola do .svrhe uzbude, kako je pocela! 1, 118.
Jeda visni skoro bude na zudjeni kraj dovesti
moje i tvoje sve pozude! 1, 155. Venere je . . .
drag provodic nami bila po neizmjernoj moi'skoj
vodi ; jeda ona joster bude blagodarna i vesela
ispuniti me pozude I 1, 235. S dobrom cesti ti
se odili! jeda bojne tvoje trude od nebesa kral
primili uzvisiti skoro bude I 1, 388. Pocni vede,
jeda i temu lijek se iznade kojigodi! 2, 174. Podi,
sinko, s dobrom cesti ! jeda visni blag i mio bude
zeje tve provesti ! 2, 207, Tko bi ga vidio udije
bi se proslax-io slavom Bozijom kano 6e sveti se
proslaviti i u vike ju uzivati; jeda i nami Isus

: po svojoj milosti dade misto u noj u vike! I.
Ancic, vrat. 63. Molim da mi pravo odgovorite

I na jedno moje upitane a jeda sveti duh pro-
svijotli vam tako pamet, da ovu stvar dobro bu-

' dete razumjeli. B. Zuzeri 78. Jeda Bog da da
se prignu! J. Filipovic 1, 149^. Ako kogod bude
srecan razumjeti, jeda i nami od ovega bude
otajstva sve izrijeti! A. Boskoviceva 8. Jeda
Bog da i sreca junacka da ti donesem k}uce od
Kostura. Nar. pjes. bog. 240. Jeda, majko. Bog

j i sre6a dade da oprostim brata rodenoga. 271.
Jeda Bog da, da bi mu presilo! M. A. Rejkovic,
sat. 14*. Jeda Bog da srecna bila! Nar. pjes.
petr. 1, 94. Jeda Bog da sveca porodila! 2, 495.
— b) u rijetkijem primjerima ima jeda je (ispo-
redi d)), dakle praes. im perfektivnoga glagola.
Uze upit iz glasa: ,Jeda je tkoga, pomozite!' I.
Dordic, ben. 169. Jeda je tkoga, da pomoze! B.
Zuzeri 360. — c) glagol stoji u kondicijonalu.
Ako bude moc i sila, joda bi nas ne dobila! S.
Margitid, ispov. 188. Vecu slavu dostignuti joda
bi ti ko Ulisu! J. Kavanin 162a. Jeda Bog bi
dao, da poginem danas, ako ta jest svet! Blago
turl. 2, 65, — d) nema glagola (moze se imati
u misli je, vidi b)), nego nominativ ili (cesce) ge-
netiv kojijem se zove ko u pomoc kod velike ne-
voje. Jaoh! jeda tko! M. Drzic 183. Ranen, krvav
sta vapiti strasnijem glasom: ,Jeda Boga!' G.
Palmotic 1, 208. Jeda Boga, jeda vjere! tko te
rani, tko te ustrili? 2, 136. Uze vapit u glase :
jjeda tkoga, jer zmaj ovi stoji jur za prozdrijet
me!' I. Dordid, ben. 137. &to cu tuzna? jeda
tkoga da pomoze! P, Knezevid, muk. 21. Jeda

JEDA, 5, a.

511

JEDA, 5, c.

degod Ivanovio-Marka! Nar. j)jesii. mag. 185 1.
133. ,Jeda koga za IJoga!' ii vase se vrijeme u
Dubrovniku vice kod velike nevo(e (n p. da ko
koga bije, da gori kuca, da se ko topi itd.). P.
Budmani.

b. stoji u recenici u kojoj je uvjet da nesto
bade isticuci ujedno da se Mi izvrsivane onoga
uvjeta; tako se mije.ia sa znaienem j)od 4. Jtda
se uzmore, svrsi nam kriz ovi svakako do zore.
N. NaJeskovi6 1, 132. Jeda se ovoga budem ja
rastati , umjet cu od tega naprijed se cuvati.
1, 262. Jeda opet gdi dode rvat so sa mnome,
fiinit cu . . . A. Sasin 132. Na pristo|6 jeda moje
ja do skoro budem sjesti, drage 6eto vi pokojo
uzivati s blagom cesti. G. Palraoti6 1, 16. Jeda
visni meni poda moje krajestvo osvojiti, tinit cu
vas ja slaviti. 1, .56.

c. stoji kao 1. da, I, A, 2, a, a u podloznoj
recenici, ali se obicno razlikuje od da u tome sto
je kod jeda neka sumna moze li se ono izvrsiti
sto je u podloznoj recenici, a ujedno se jace istice
zeja da se izvrsi. a) s prezentom perfektivnijem.
Ne vzdaj zla za zlo, jeda kako gresnici obratet
se i pokajut se ot greh svojih. Pril. jag. ark.
9, 90. (1408). Daj mi tvoje oruzje jeda kako
tvojim glasom protivju Ektoru kraju. 9, 130.
(14H8). Podimo na put, jeda tko izide od kuda.
Pril. jag. ark. 9, 86. (1520). Pogleda jeda Isusa
vidi. Zborn. 108*. Tebe, zemjo, jos slatko cu
moliti jeda me kako moz u tugah zdruziti. M.
Vetrani6 1, 42. Cekas grjesnika jeda se obrati.
1, 77. Okom metase po gustoj dubravi, jeda se
prigodi da . . . 2, 117. Ovdi svakoje patimo za-
losti, joda nas one daj usilo parjat grijeh. N.
Dimitrovid 53. Jezus svu misal postavi jeda ju
utjesi. N. Najeskovic 1, 122. Oca on mo|ase
jeda ga slobodi od grke tej case. 1, 128. Majka
tuj gledase, jeda jak tko mine, da sinka noj skine.
1, 144. Naj brze od nih dva k Pilatu poteku,
jeda im kako da. 1, 144. Molim te rad Boga,
nu mi daj stogodi, oda zla ovoga joda me slo-
bodi. 1, 187. Poc ga 6u tja iskat, jeda ga nac
budu. 1, 192. Ter 6emo svakoga za nasijeh pra-
sati, jeda sto za koga budu nam kazati. 1, 235.
Sve cinim jeda noj stogodi ne zgrijesu. 1, 297.
Moli ju samjerno, jeda me za roba objubi. 2, 15.
Moj joj 6u zivot dat nesricni u ruke, jeda mi u
pokoj taj nemir obrati. 2, 37. Moli ju, na mene
jeda se smiluje, kad nece cut mene, da tebe daj
cuje. 2, 55. Tijekom cu it, jeda ga gdi nadem.
M. Drzi6 71. Daj da mu zamoicu zapnemo, jeda
pod plocicu ziocinac upade. 130. Pocu se skrit,
jeda tko od nasijeh prode. 289. Ke (pjesni) k tebi
sju sada, i na tvoj slijepi sud, jeda s nih ces
tvoja ki prija zestok trud. D. Ranina 69*. Pocu
moj cvilit vaj kim skrovno sve sahnem, jeda se
kako daj iztuziv odahnem. 129''. Od sta ufanjo
tuznu mlados i me jadno srce goji, jeda odkud
po koj sreci jos nosrecna moja nemoc kad uzima
u cem pomo6. S. Bobajevic 210. Daj na znaiio
i odpisi, sto te trudi i tac cvili, jeda nacin i lik
budu i drugoj ti na6 nemoci. M. Pelegrinovic
201. Potekoh tad za nom, jeda ju dostignem.
D. Zlataric 62*^. Molite za mene, sveti, Gospo-
dina, jeda po sre6i bude primiti mene. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 300. Po pernici bijeloj mani sto
krat prostrijeh ruke oboje, jeda tuzna u koj strani
nadem pokoj duse moje. I. Gundulid 30. Jaoh!
a ruke prostirase, pobjeguie one plavi jeda tuzna
ko moga§e da zagrli, da ustavi. 41. Tim svi
danas doletjet ce gdi tva sjaju suncem lica, jeda
komu s blage srede budes draga vjerenica. 127.
Vjeran drug bidu tvoj, jeda i ja u mom trudu
drag pokoj u vasoj slobodi nac budu. 129. Grozno

suzim gork plac sada, gorko placoiu grozno suzo,
jeda i moje grijehe oplacu suze u suzah, plac u
placu. 217. Naj poslije rtika stupi na mac britki
od pjeneza, jeda on probijo i razlupi tvrde oklopi
draga uresa. 223. Sjedijke ove skupio bise starac
^ubdrag na svom stanu, jeda srce tvrdo odvi§o
od sve k6erce one ganu. 380. Nijedna naga oru^ja
ne popada, neg' li odjecom jeda mlada naga bi
se zastitila. 408. Jeda skrati zle bojezni }ub|e-
noga taranicara, ukradom ga razgovara. 465. Nu
car Osman . . . vapiju6i ne pristaje, jeda kako
koga gane. 570. Ja c^u uhoda odi ostati, jeda
zlobni kra} se istjera, sa svom snagom nastojati.
G. Palmotic 1, 14. Na visoku ovu goru ses vas
brio sad uzidi, ,po uiaznom jeda moru kojegod
se jodro vidi. G. Palmotid 1, 17. Pod cu govor
nili slusati, jeda uzmogu uzaznati ime i narav
segaj n:jesta. 1, 20. U dvoro 6u ja negove uputit
se sad ureda jeda srgbe plam negove tiho ugasi
ma besjeda. 1, 176. Pones'mo je svijotle u dvore,
jeda joj se duh povrati. 1, 300. Poce radit s mno-
zijem licim, jeda otvori oci svoje. 1, 371. Hod'mo
cekat, o gospoje, hoce li ga tko dovesti, jeda brzo
gorke tvoje budu pristat sej bolesti, 2, 59. Ja
6u opet s moje strane sve nacine postaviti, jeda
huda ces pristane. 2, 83. Jedan od vas hrlo uzidi,
jeda jedrit iz istoka nase bojne plavi vidi. 2, 172.
Sve mu pute obtecimo, jeda kako nam se zgodi,
da ga s plijenom uhitimo. 2, 340. A vi, usti,
izjubite noge one priblazene jeda ostanu cijem
bijezi vasi. I. V. Bunic, mand. pok. 18. Pusti
da se od tebe ja odijelim, jeda srce me nevojno
nade pokoj. P. Kanavelic, iv. 433. Ja cu cekati
jeda kadgodi pomilujes mene. A. Vitajic, ist. 295.
Na uzdah srce me pospijesi, jeda mi se grijeh
odrijesi. J. Kavania 88^. Jamu izdube, jeda doli
u riu padem. I. Dordic, salt. 17. Gledam jeda
vidim, tko bi meni pomo6 bio. 474. Bijase ga
poslo po razlicijeh crkvah, jeda ga cestita telesa
svetijeh mucenika od te napasti oslobode. ben.
116. Nu ih malo razgledajmo, jeda mozemo ako
ne drugo stogod malo pokrijepit ih. B. Zuzeri
127. Dopustite mi da ovu istinu uznastojim po-
mnivije tomacit vam, jeda nam se svijem usadi
sred pameti. 155. Nastojmo ga pomnom svijesti
razmisliti, jeda se mucat naucimo pokli govorit
ne umijemo. 188. Nastojat cu s vami u pored
dan od smrti nase razmisjati, kako dan, u komu
CO svjetlos naj veca obasjat nas, i kojl radi toga
moze zvat se istinito dan od nasega svega zi-
vota naj svjetliji, jeda tako sad na vrijeme pro-
gleda koja dusa zaslijepjena. 191. Kratcinu ovu
istu zelim iznova i danaske prikazati jeda tako
o noj se nazbij uglavimo. 236. (Krai) odluci
nacinit sanduk zlatom lipi, jeda Nepomuka s bo-
gastvom zaslipi. A. J. Knezovid 146. Uzdajudi se
jeda nas ne izdade. F. Lastrid, ned. 84. Podu
amo u Mihne na dvore, jeda meni sto za dusu
dade. Nar. pjes. bog. 236. Odkrit cu dobra ne-
izmjerna koja je Gospodin izabranicim pripravio,
jeda vi kad ih cujete odlijepite srce s ove zemje.
D. Basic 36. Pedepse pogrditeje svetijeh crkava,
jeda pristraseni od negove pravde, ostave nepri-
klonstva i pogrderia. 117. Sasvijem tijem ja to
Jubim, jeda kad dodes u svijes, jeda kad zlocu
i opacinu pometnes, jeda kad k meni tvoje srce
obratis. A. Kalid 239. Samomu se odkri Osmanu
jeda on smiri tvoje smece. P. Sorkocevid 570''.

— u nekijem primjerima kao da se ne razlikuje
od da, to je osobito u ovome : Da mi ih (zlobe)
oprosti velika mod tvoja jeda ja cis budu stojati
onadaj prid tobom na sudu. N. Na|eskovid 1, 119,

— b) s kondicijonalom. Mnogo iht molismo, jeda
bi hotelt koji oda nihb podi. Spom. sr. 1, 9.

JEDA, 5, c.

512

JEDALI, a.

(1B'J7). Poslati svoja dva vlastelici6a do kra}a
jeda biste koji skladt i miri. s nimt ucinili. 1, 51.
(1404). Sve si toj cinila, jeda bi nemir moj od-
vG«5e vidila i smrtni nepokoj. N. Najeskovic 2, 50.
Tim nori svud na svit taj norac dan i noc jeda
bi utopit hemu ae kako mod. D. Eauina 12*.
Mjesto riijedno nije na nebi, koje nijosam ja
obasJa, jeda bih ga kako nasla. S. Bobajevid 228.
Kadano Irud pokla malu djetcicu, jeda bi kako
pogubio i zaklao Isiisa. M. Divkovic, bes. 33=1.
Cekahu ovoga svoga gospodina jeda bi dosao i
oslobodio nih od neprijate|a. G9*'. Sluzase joj
jeda bi joj siromasici i tijelo i dusu ozdravila.
B. Kasid, per. 73. Zato jeda bismo mi mogli
k nemu dojti, zivot ss. (svetih) jego hotih izpi-
sati. F. Glavini6, cvit. 18^. Za ruko, jeda bi
veru zatajal, obisiha ga. 32'>. Cida toga, jeda bi
se u jezeru zabavjal (drakun), dvi ovce na dan
polagahu mu. 100^". Pozeli kruto s. Fernando,
jeda bi i on krunu od mucenikov prijati moga).
181i>. Koludrice dotckohu k Klari svetoj, pla-
cu6i, jeda bi za no Boga umolila. 275^. Nego
se borimo jeda bi u miru pocivali. posl. viii.
Uzpe se na visoki kriz jeda bi te mogal uglo-
dati. Micbelangelo. 23. Svaka se imadu uciti,
jeda bi nam posao izasao dobro. I. Ancic, svit.
84. Dopusti mi tvoje bozanstvene Jubavi pozudu,
jeda bi ona, koja su od moga brimena, dostojno
mogao izvrsiti. 95. Tako zivi u manastiru, jeda
bi mogao se dostojat . . . ogl. 51. Molih otca,
al' zaludu, jeda bi se poslat racio k mojoj bratji.
J. Kavariin 4001". Neka me cuti mogu, dotegnuti,
svojijem ocima razgledati, jeda bi mo tako naj
poslije objubili. B. Zuzeri 91. Zazva mnoz lijec-
nika naj bojijeh, jeda bi mu kojijem lijekom jo-
dino dijete povratili. 143. Parac obranu je za
nega uzo, jeda bi ga od smrti mogo osloboditi.
199. Bivsi doglageno, da je grad vojnicima i
oruzjem neprovidjen, odrodi ga iznenadne nad-
stupiti, jeda bi ga posvojio. 396. Al' te molim,
da prid uskrs za me Gospu molis, jeda bi se
odovle oslobodio. J. Banovac, razg. 12. Eeci
mome sinu, neka za me cini misa govoriti, jeda
bi iz ovih muka izasao. 36. Niki seine, da je
Bog u ponedijak stvorio paka' i divicu Mariju
cinio zaceti, jeda bi se }udi od pakla bojali. 140.
Ona izvan sebe od jubavi i zalosti no mogase se
umiriti, ni placa ustaviti, i jeda bi se odkud umi-
rila, povede ju mater u istu crkvicu. 150. Dade
Isus ovi sakramenat svim, jeda bi ga primaju6i
svi se u miru i jubavi uzdrzali. 178. Poce na-
stojati da se onoga obicaja izbavi, jeda bi se
k Bogu obratio. pred. 11. Lupezi putnikoni
otimju, jeda bi sebe obogatili. 102. Metnuse je
pokraj vatre, jeda bi se razmrznula. 143. Jedan
mladic zivudi u bludu s jednom necistom zenom,
karabu ga roditeji, jeda bi se ostavio onoga ne-
po§tena dila. pripov. 11. Svrhu nas Bog saje
pokarana ova, jeda bismo odkud poznali, da nas
kara za grihe. 62. Mi 2elimo, da nam Bog dade
na svoje vrime daz i rosu jeda bi nam rodilo
zito. 139. Pomozi me, jeda bi dosao u porat od
blazenstva. prisv. obit. skaz. 64. Dilujmo, jeda
bismo bili dostojni ono sto nam jo obecao primit.
J. Filipovic 1, 38a. Hoti bit ukopan u jedan
grob nov u jednomu platnu bilu, jeda biste se
vi u zivotu ponovili. 1, 103*. Tri godista fieka-
demo, jeda biste .se s crkvom sjedinili. 1, 167''.
Uticimo se duhu svetomu moleci ga da svojim
ognem tozanstvenim takne nase srce i sva uda
na§ega tila, jeda bi se u nima ogai'i pakleni ugasio.
1, 170'>. Molite za one koji su izvan svete crkve,
jeda bi Bog dostojao se i ni iz tavnosti nevirstva
izvest. 1, 193''. I6i (cu) k otcu morau, joda bi

mi utiseno doslo. F. Lastrid, test. lOb''. Svitu-
judi po starisinam i ispovidnici, jeda bi ti, gris-
nice, zle obicaje ostavio. ned. 21. Neka se svaki
vas usiluje oditi putem tisnim, jeda bi unisao
na vrata mala. 394. Tri godine cekacemo, jeda
biste se odrekli. A. Kanizlid, kam. 815. Da svi
crkovnaci ova dila cine jeda bi se od grija oslo-
bodili. M. Zoricic, osm. viii. Ova hodu da su
ti sakrivena, i to jeda bi vazda stao u pripravi.
53. Zivi ovako, jeda bi ovako i umro. 55. Po-
kaza joj joster i prsi koje je sasnula, joda bi se
prignula. zrc. 8. Igraju se, smiju, sale, jeda b'
brige popristale. V. Dosen 26'>. Za to vam je
zajer mila (krava), jeda b' pravdu otelila? 64*.
Slijepca, koji sidase na putu proseci jeda bi mu
koji od prohodnika udijelio. D. Basid 30. Ne-
navidost zudinska vrze Isusa na kriz, jeda bi ga
svitu ukazali veoma zla. L. Vladmirovid 13. ^ B,eci
za nega molitvu jeda bi se pokorio. 73. Cekati
de vas, jeda biste se svidili. I. J. P. Lucid, razg.
112. — u ovijem primjerima (osobito u drugome)
ne razlikuje se od da: Sve toj podnosi prav ovi,
jeda nas no bi svijeh prozdrli vragovi. N. Na-
jeskovid 131. Pop u kupi jednoj namisa strupa,
i poda mu, joda bi popil. F. Glavinid, cvit. 425b.
Ocisti dusu moju, jeda bi ozdravila od svih zala.
J. Banovac, prisv. obit. skaz. 27.

JEDAK (jddak), jetka (j^tka), adj. iratus, srdit,
jatif, isporedi 2. jedan. — Postaje od jed, te glasi
jedak a jos bole ijedak ti juznom govoru, jedak
u istocnome, jidak m zapadnome. — Akc. moze
biti na dva vacina: kod jedak i 5jedak ne mijena
se nigda, kod jedak i ijedak mijena se u sloze-
nijem oblicima: jetki i ijetki ltd. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu : ijedak i jedak
,zornig(giftig)' ,iratus', cf. srdit, |utit, ijedan.

1. adj. — U naj starija dva primjera stoji
metaforicki o nezivoj stvari. Yidis sulicu jitku
kom me probodose. M. Marulid 209. Izran'to
vele Juto bici, ki su svih stran puni jitka gvozdja
i karbuni. P. Hektorovid (?) 133. A kad jade ra-
zumio Vuce, on ijedak pred pedinu dode. Nar.
pjes. vuk, rjecn. kod ijedak. Ev' Strain se juto
najedio a ijedak i s puta dosao. Pjev. crn. 280*.
Zena jetka i smucena stade da ga kori. S. l^u-
bisa, prip. 43. Povrati Stevan kao jedak na takvo
neumjesno pitane. 61. Narod je jedak i onako.
M. D. Milidevid, jur. 44. Koliko sam puta ja
sam morao odgovarati na vrlo jetka pitana. rae-
dudnev. 314. — U nase vrijeme kod pisaca u oso-
bitom smislu: Jedak, chem. ,atzend, kaustisch',
frc. ,corrosif, caustique', egl. ,corrosiye, caustic';
jetki kamen, lat. ,lapis causticus'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

2. adv. jetko i ijetko. — Izmedu rjecnika u
Vukovu. Ijetko je derdan dofatila i baci ga na
zelenu travu. Nar. pjes. vuk. 1, 201. On' ijetko
apostola pita. 2, 1 2. A ijetko kroz ordiju seta.
4, 390. Ijetko se Jane napudila. Nar. pjes. vuk,
rjecn. kod ijedak. Ijetko ga sakom udarila. Pjev.
crn. 120'>. U rijetko ma ijetko. Nar. posl. vuk.
335.

JEDALA, n. pi. sprava (u zivotina) kojom se
jede. — Nacineno u nase vrijeme. Jedala (pK),
zool. jfresswerkzeuge'. cf. 2derala. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDALI (jfedali), sastavjeno jeda i li, ali se
moze pisati i razdijeleno : jeda li ; moze i krajne
i otpasti: jedal', jeda V. — Uopce znaci sto i
jeda, naj iesce u interogativnom smislu. — Od
kraja xiv vijeka (vidi kod b).

a. u pitanu, vidi jeda, 1. Jedali da bude pri-
gibati kako i obruc glavu svoju? Bernardin 25.

JEDALI, a.

513

1. JEDAN, 1, a.

isai. 58, 5. Zac tako govoriS? jeda li i fcebe
Krstjanin nukovanjem svojim privratil jest? Ziv.
kat. star. 1, 223. Jeda li takov post obrah? Na-
rucn. 961'. Jedali toj jest post koji obrah? N.
Eanina 39^. isai. 58, 5. Jedali ti ve6i jesi otca Ja-
koba? joann. 4, 12. Jedali sam ja Judej ? Anton
Dalra., nov. test. 162". joann. 18, 85. Cemu zudim
biti scinen? jeda li od nista? B. Ka§ic, nasi. 182.
Jedali su o5i telosni tebi? M. Alberti 263. Od-
kuda duse vratihu se one ? jedali iz krajestva ne-
beskoga? F. Glavini6, cvit. 13'>. Neka prigle-
daju navlastito, jeda li su uglavjeni u pocetkih
od vire. M. Bijankovic 35. Jeda li ne virujcte
da ja u ocu jesam? A. Ba(5ic 11. Jeda li ovo
i ocitnici ne cine? 103. Jeda li sam ja ^udij?
M. Lekusi6, razm. 71. Jeda li je ovo jedna glav-
nica? I. P. Marki 30. Jeda li ne znas, da je ta-
koder crkvi ovi obicaj, da svrhu krstena poslije
ruka se stavi? J. Banovac, razg. 217. Jeda sci-
nite, da se nede na vas Bog rasrditi, jeda li ne6e
svrhu vas ispuniti svoju pravdu ? pripov. 252.
A jedali se ne stampa duh s. u prilici golubice ?
F. Lastrid, test. 256'>. Jeda li od molitve pri-
stade? A. Kanizlic, uto6. 125. Ali jeda li 'e
majka uzdrzati suze mogla? 300. Jeda li je mane
prama tebi Gospodin Bog milosrdan? fran. 255.
Jeda li vam on nije lip? uzr. 16. Neka mi tko
kaze, jeda li nije pravo. 49. Jeda li sam ja
postao cuvar brata moga? E. Pavic, ogl. 12. Je-
dali je za to sudcem narod sudit dato ? V. Dosen
TOa^. Koji vihor hrastom krede, jedal' brize navit
nede ? 92^, Jedali samo jedan blagosov imas ?
And. Kacid, kor. 28. Jeda 1' nedes opet usijati ?
M. A. Kejkovid, sat. H6a. Jeda li moze u istoj
dusi Zajedno biti grih i Bog? I. Velikanovid,
uput. 1, 339. Jedali jo malahna ova novoja ? J.
Matovid 322. Jedali mogu Hristjani, koji dobro
hitaju, da imenom svetoga srca Jezusova ... je-
dali mogu, velim, na pogled tolike Jubavi ostati
beztuzni i smrznuti ? I, M. Mattel 9. A jeda li
nejma Boga na svitu? D. Rapid 11. Jeda li
posli smrti krv nije studena i prah ladan ? 23.
Jeda 1' trazis od mene svidoka? J. S. Ee|kovid 68.

b. nwzebiti, vidi jeda, 2. Mi odpisasmo ttdej

0 tomt; nu kako se gospodari. odtprajase kt Pa-
jazetu, jeda li mu pisanije no bi dano. Spom. sr.
1, 30. (1400).

c. dko, lead, vidi jeda, 4. — moie hiti da li
stoji samo da veie s predasnijem rijecima. Jeda
li bismo potvorili, tada da smo prokleti. Mon.
Serb. 342. (1427). Jeda li bi se zgodilo. 421.
(1442). Jeda li bi knezt Vladisavb posegnuo u
dio brata svooga kneza Vlatka, jaa moju gospo-
dara velikoga, da uzamB dio knezu Vladisavu i
poda vse knezu Vlatku. 462. (1453). Jeda li si
JOS pomrla biti, duso, zlatih vlasa, pomivaj^se
zlatovlasa, ter torn zejom bud' neumrla. A. Cu-
branovic 147,

d. vidi jeda, 5, a. Prosahu govoredi: ,Utinam
dirumperet coelos', t. j. jedali bi razbil nebesa!
F. Glavinid, cvit. 41 7^.

e. vidi jeda, 5, c. I slisa glas zazivajuci, jedali
bi se ki nasal. F. Glavinid, cvit. 13*. Srcem ze-
}ase, jedali bi se svi narodi g Bogu obratili. 352^.

1 pomisat rici Juti, jedal' bludnik lik obduti. V.
Dosen 81^. I jadovno jecat stane, s tim jedali
muzko gane. 99^. Tko do za nu (kucu) vise dati
jedali se dug izplati? 151t>. Svast do svaka cesto
lioda, jeda 1' sebe gdigod proda. 168b.

JEDAM, vidi kod 1. jedan.
JEDAMAK, m. prazan klip kuruze. Levanska
varos.

1. JEDAN, jfedna, unus, rijec (protivnn: mno-

IV

btvo) kojom se pokazuje da je nesto samo po sebi,
0 cemu ne mislimo da se dijeli, bez drugoga cega
iste vrste, Hi kod mnostva svako ono iz cega se
sastoji mnostvo, ako ne mislimo o dajem dije-
lenu. II matematici i u gramatici shvaca se kao
hroj, jer se od nega pocine brojiti. — Po obliku
je adjektiv, a kao i ostali adjektivi moze se uzeti
kao supstantiv. — Mijena se ne kao adjektiv nego
kao zamjenice: gen. sing. m. j^dnoga (u Bubrov-
niku jedniga), /. jfedne, dat. i loc. sing. m. i n.
jednomu, j^dnome, jMnom (u Dubrovniku jed-
n6mu), /. j^dnoj itd. u jednom primjeru xviii
vijeka shvaca se posve kao supstantiv te se tako
i mijena: Broj jest mnostvo od mnogo jedana.
M. Zoricid, aritm. 2. u jednom primjeru xv vijeka
ima slozeni oblik kao pravi adjektiv: Kako jedni
}uti lave. M, Marulid 328. — Moze imati i mno-
zinu: jedni, jfedne, jedna; jMnijeh itd., n. p. kad
ono sto je jedno pokazuje se mnozinom: jedne
gusle, jedna klijosta itd.; jedni svatovi, jedne
crev|e, jedna rebra itd., isporedi dvoj, b, b) ;
drukcijih primjera vidi daje. — Gdjegdje se na-
lazi i oblik jedam mj. jedan: to biva nekoliko
puta u jednoga pisca cakavca (I. T. Mrnavid, ist.
3. 4. 15. 17. 45. 81) koji jamacno na kraju rijeci
nije razlikovao m od n; jedan put u jednoga
pisca XVIII vijeka (jedam isti. F. Lastrid, test.
248^) gdje je po svoj prilici stamparska pogreska ;
dvaput jo§ istoga vijeka (jedam mah. A. Badid
101; jedam mirni. J. Matovid 471) gdje moze biti
da je m na pocetku druge rijeci zavelo pisce. —
Na jednom je mjestu xvi vijeka izostavleno d
kod jedan: Visni sud osudi ... da va}a jean kami
na jedan vrh od gore. D. Eanina 43i>. tako se
i u drugijem oblicima gdjegdje izostavja d ispred
n, osobito kod iakavaca, a mozebiti i kod stoka-
vaca u brzom i nepomnivom govoru, n. p. jeno.
Nar. pjes. istr. 1, 65; jene. 6, 81; jenom. Jacke.
93. — Postaje od praslavenskoga jedin'B (vidi
jedin) promjenom vokala i u h, i to vec u prasla-
vensko doba, isporedi stslov. jedtni., rus. efl,Hbiid,
ces. i po}. jeden. — U svijem je rjecnicima: u
Vrancicevu (,unus'), u Mikajinu (,unus'), u Be-
linu (,unus' 773^), u Bjelostjencevu (kajkavski
jeden ,unus'), u Jambresicevu (jeden ,unu3'), u Vol-
tigijinu (,uno' ,ein'), u Stulicevu (,unus, junctus,
concors'), u Vukovu: 1. ,einer' ,unus'. 2. ,ein'
,aliquis'. 3. jedni kazu ,einige (die einen) sagen'
,aliqui dicunt'; u Danicieevu (jedint ,unu3'). —
vidi i jednom, jedan krat (kod krat), jedanpufc
(kod put), ujedno, zajedno, ijedan, nijedan.

1. istice se da je nesto samo po sebi i da nema
(uopce Hi uz ono) nista drugo iste vrste, ispo-
redi jedini, sam, cigli.

a. uopce. Ako li su jedne prsi i jedna glava.
Narucn. ll*". Tako bode biti jedno stado i jedan
pastijer. N. Eanina 25t>. joann. 10, 16. Jedna
ti gospodis vrhu, vil, mu mlados. S. Mencetid —
G. Drzid 476. Nikomu neg tebi, stvorite}u momu,
da sluzim jednomu. N. Najeskovid 1, 149. Zna
er ne ima neg tebe jednoga sina. M. Drzid 303.
Dovoje budi tebi Eladom jednim obladati. Aleks.
jag. star. 3, 252. Na obranu moju bi, pastiru,
ti jedan, samomu ja tebi drzan sam ovi dan. I.
Gundulid 166. Jedno je sunce vrh nebesa, jedna
lipos tva na sviti. 375. Ne, ne; nu bi sama
ostala, jakno lani, i opeta tebi jedna tasta hvala
od pobijenijeh turskijeh ceta. 452. Od krstjan-
skijeh igda kraja ako se ovo jedno (Osmanovo
carstvo) ocijepi. 478. Ti si jedna sve me dobro.
536. Ki samo on jedan klostar, a ne ved imahu.
F. Glavinic, cvit. 284*. Niko drugi, van ja jedan,
ne privede tebe k nami. G. Palniotic 1, 223.
Izrijet jednu rijec ne more. I. V. Buuid, mand.

33

1. JEDAN, 1, a.

514

1. JEDAN, 1, g.

20. Jedna se zove vira jer svi jedno virujemo.
I. Anci6, svit. 134. Jedne ruke raalo mogu. (D).
Tko ima jednoga prasca, ima ga pritila, a tko
ima jednoga sina, ima ga mahnita. (D). Poslov.
danic. K6 sunce jedno, jedno i carstvo bude
vrijedno. J. Kavanin 268^. Ova tri jedno jesu.
F. Lastric, test. 248*. Vas puk jedno jesmo. J.
Filipovic 1, 426'', Jedna bo smo svi obcina. V.
Dosen 55^. II' ric jednu da govori. ISl^J. A
biti 6e dva u jednoj puti, kako jedno tilo 6e zi-
viti. M. A. Rejkovid, sat. F41'. Da grijeh i pe-
depsa grijeha ne bi postav|ena u jednomu Adamu,
J. Matovi(^ 26. Da kr§tene jest samo jedno to
jest vodeno. M. Dobretid 24. Jer u jednoj noj
skupjene sve Ijeposti nahode se. P. Sorkocevi6
576^. JRadija sam bez jednoga sina, no bez moje
ruke u ramena. Nar. pjes. vuk. 1, 200. Koji
nema do mene jednoga. 2, 27, Imam staru samo-
ranu majku, i jednoga brata rodenoga. 2, 80,
Al' ako je jednu noc no6ila, jednu noicu s nime
pod cadorom, ne moze ti vise mila biti. 2, 270.
Majka nema do tebe jednoga. 2, 557. Nije narod
u jednoga cojka. 5, 493. Jedan coek ne moze
sve znati. Nar. posl. vuk. 111. Jedna lasta ne
cini pro]e6a. Jedna palica ni pred carem ne gori.
Jedno ali vrijedno. 112. Jedno zlo ne moze coeku
dosaditi. Jednu mane! (Kad se kome ostro pri-
jeti da ne govori vise). 113. Jedan fioek nista
junak, nego mnogo }udi junak. 197. Od jednoga
drveta nikakva grada ne biva. Od jednoga udarca
nista mu biti ne moze. Od jednog udara dub ne
pada. 233. Tu se ko}e, tu se jadi rade, tu dvo-
jica od jednoga grade. Osvetn. 3, 127. To je
sve Bulwer zabacio, da se jednoj knizi posveti.
M. Pavlinovid, rad. 17. Jednog nema ni na jelu.
a kamo li na djelu. V. Bogisid, zborn. 5. Sez-
deset i pet godina mogao je imati, kao jednu.
M. D, Milidevid, omer. 6.

b. ovaki se primjeri cesto nalase u narodnijem
pjesmama. Sve mislio, na jedno smislio. Nar. pjes.
vuk. 1, 320. Sve mislio, na jednu smislio. 1, 321.

c. jednom rijeci, Hi u jednu rijec kaze se, kad
se hoce sto u kratko izreci ill istumaeiti. Jednom
rici: da 6e biti sluga kra|u. V. Dosen 232''. Hode
rijeti u jednu rijec, da . . . D. Basid 183.

d. 0 Bogii, uopce Hi svecano. To Bogt jedani.
zna. Spom. sr. 1, 46. (1403). Jednomu Hristu
molimo se. Starine. 5, 98. Bog u trojstvu jedan.
F. Glavinid, cvit. Sib. i jest jedam Bog. I. T.
Mrnavid, ist. 15. Uvridih jednega Boga. H. Bo-
nacid 29. Ima jedan koji je i }ude i sva ova
stvorio. M. A. Rejkovid, sabr. 56. Da virujes
u jednoga Boga u trojici jednog svemogoga. sat.
E8b, Spovijeda jednoga Boga po naravi, su-
danstvu, J. Matovid 16. Da fala Bogu, fala jed-
nome! Nar. pjes. vuk. 1, 217. Te ne iste od
Boga jednoga. 1, 368. Avaj mene! do Boga jed-
noga! 2,56. Svi jednoga Boga pomenite. 2,602.
Jedan ti Bog a jedna Bo2ja vjera! Nar. posl. vuk.
111. Bo2e jedan! tri stotine druga! P. Petrovic,
gor. vijen. 16. U razlog se, }udi, za jednoga
Boga! S. l^ubisa, prip. 161.

0. osam^en. Osta jedan kao pan u lazinu. (Kad
kome svi pomru. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk.
242.

f. radi vece sile dodaje se jos koja rijec (adjektiv
Hi adverab), a) sam. Zadovojan mo2et biti sam
jedan vsemu. §. Kozicid 38b. Brze mnis da je
sam jedan stan ovi tvoj? N. Na]eskovid 1, 246.
Kako ja jedan sam da mogu toj izrijet? 1, 335.
Bog jest jedan sami. S. Budinid, sum. 5*. Duso
moja, riti mogu: isti, i§ti svudi gdi 6es, nigdi
mira najti neces, nego u samom jednom Bogu.
D. Ranina 143^ Jedan sam milostan pogled vil'

zudene hraniti kripostan ziva je sved mene. I.
Gundulid 142. Da sam jedan liegov glavni ne-
prijate} smije toliko. 528. Car, rijec koga jedna
sama za zakon je svemu istoku. 563. Na samu
jednu ric raba Bo2jega skoci se gori. F. Gla-
vinid, cvit. 234b. Bog, koji je jedam sam. I. T.
Mrnavid, ist. 3. Jedan sam cas i hip jedan sve
de varke tvoje odkriti. G. Palmotid 2, 69. Jedna
je sabja moja sama za sted dragu vil za dosti.
G. Palmotid 2, 308. Svak jedankrat mre na sviti,
dusu i jednu samu ima. J. Kavanin 2b, Jedan
i sam taj grijeh digni. 5a. I jedan sam Bog
kada je . . . jedna i sama vjera da je. 224b, a.
nam Bog je jedan sami. 501^. Sunce samo jedno
u sebi je. 528b. gto biste vi cinili, da se na
svitu sama jedna ostija posvedena nahodi? J. Ba-
novac, razg, 46. A ti videdi da si po grihu du§u
izgubio, i nistanemane ne maris, sasvim da je
sama, sama jedna dusa. 98. I cu glas, da je
uzrok sam jedan grih jednoga izmedu sviju. 146.
Spomeni se, Krstjanine, da je jedna sama dusa
i jedna sama slava nebeska. pripov. 16. U jednom
samu kipu rijeci. F. Lastric, test. 63b. Nisu tri
boga, nego jedan sam. 273 — 274. Vira nije mlogo
pravije, nego jedna sama. 275b. Obsluzivsi samu
jednu zapovid. 367*. Da jedna sama hudoba ne
naopastuje covjeka. J. Matovid xxb. Nijesu tri
boga, nego jedan sam bog. 21. Crkva vojevuda
i slavodobitna jest jedna sama. 85. Pismo ne
u jednomu samomu mjestu prikazujudi ovi pri-
veliki dar. 321, Mene ces jednoga samoga Boga
klanati. 329. Dobrota Bozja ne izbavja nas na
jedan sam nacin. 522. — h) jedini. Jedan dan
jedini miran ne puscase. I. T. Mrnavid, osm. 61,
Jedno jedino utociste imadijase. A. Kanizlid, utoc.
43. Bez jedne jedine smokve, S. Rosa 132a. —
c) cigli. U jedan cigli cas kon mene toj dode.
N. Na^eskovid 1, 216. Nede modi uciniti jedam
cigli grih. I. T. Mrnavid, ist. 45. — d) adverab :
aa) samo. Ni de pomodi gospodstvo, ni mudro
govorenje ni blago, ni nisto ostalo od ovoga svi-
jeta, nego samo jedna dobra djela. M. Divkovid,
bes. 31a. Otide s jednom samo sluzbenicom. F.
Lastric, test. 20*. Jednim okom samo gledam.
V. Dosen 119b, Nesmir Kudilovid samo jednu
mahanu na meni nahodi. M. A. Ee|kovid, sat.
A4a. Samo ja jedan utekoh da ti javim. D. Da-
nicid, jov. 1, 15. — bb) leh. Znas, leh jedan zivot
imas. Nar. prip. mikul. 48. — cc) bar. Ostavi
mi brata bar jednoga. Nar. pjes. vuk. 2, 289.

g. istice se znacene isporedujuci Hi samo po-
redujuci nz jedan, mnostvo vece Hi mane, Hi sve
(mnostvo Hi sve moze se i imati u pameti). Sve
tej nih pokoje ne cijenim, da bi bil radosti od
moje tisudi jedan dil. N. Najeskovid 2, 30. Ke
sam rijeci vrle tada i mogude govorila (jedupka),
ni'e vremena od sto dila jedan izred modi sada.
S. Bobajevid 209. Da si od ogi'ia sva goruda,
nijesi mnostvu neprijatoja jedna odolit ti mo-
guda. I. Gundulid 356. I sto maca izvadili suprod
jednoj samoj ruci. 411. Tor na jedno more samo
lijeva iz sebe sedam mora. 449 Desnica je sama
jedna umrloga Vladislava ogoliti pako vrijedna
od svjetovnijeh svijeh drzava! 477. Vas u jednu
ranu ucinen. I. Grlidid 11. Milosrdje i da jedno
sve krjeposti nadastaje. J. Kavanin lib, u tri
vira razludena jedna bistra rijeka sama. 532*.
Jer se zato puno niki zli dogodaja prigodilo, a
nut poslu§ajte jednoga. J. Banovac, razg. 81, Od
svake stotine jedan ,d' ogni cento uno' ^,conte-
simus quisque'. A. d. Bella, rjecn. 184b. Negovo
sve tilo bi izraneno i mo2e se redi da jedna rana
bise. J. Filipovid 1, 114a. Komu jednomu izvan
svijeh a nikomu drugomu ne dopusta se. J. Ma-

1. JED AN, 1, g.

515

1. JEDAN, 2, b.

tovi6 299. Svako jutro cvijet oblazila; jedan
danak ona g' no obisla. Nar. pjes. vuk. 1, 286.
Popio je trista dukat sve za jedan dan, 1, 456.
Jodna ovca, a tri cobanina. 1, 501. I sastavi
tridest konopaca, i zasuka po dva u jodnoga.
2, 35. Te nadose do trista izvora, na jednu ih
zicu sastavili. 2, 125. Ne 2ali me, brate, od jed-
noga, tek me vojsci turskoj no prokazi. 2, 278.
Jedna zem)a, a dva gospodara; jedna raja, dva
haraca daje. 2, 309. Sramota je dvome na jed-
noga. 2, 409. Jedna glava hijada jezika. Jedna
koza ne moze dva mesa dati. Jedna (k6i) kao
nijedna, dvije ka' i jedna, a tri misli ti. Jedna
kruska na deset mededa. Jedna smrt trista uz-
roka. Jedna §ugava ovca cijelo stado osuga. Nar.
posl. vuk. 112. Jednom rukom daje a dvjema
uzima. 113. Od jedne koze dva mijeha ne mogu
biti, 233. Udridemo jedan na stotinu. Osvetn.
2, 84.

Ii. amo pripadaju i primjeri u kojima se nesto
navodi kao izuzetak previa svemu ostalome; obicno
se pokazuje izuzetak konjunkcijama nego, voc,
osim, do ltd., a moze se i bez takove konjunkcije.
!l^ubavi, od tebe nije lijeka nego li jedna smrt.
N. Na}eskovi6 1, 195. Jer meni od tuga na svi-
jeti nije pokoj nijedna stvar druga, neg jedan
zivot tvoj. 2, 74. Nitko rosu proc ne moze nego
jodna bosa Mare. Nar. pjes. vuk, 1, 154, U svem
putu ne sretoh nikoga, nego jednu vjerenu de-
vojku. 1, 400. Marka zali i otac i majka, a
Andriju ni otac ni majka, nego jedna iz sola dje-
vojka. 1, 404. Nista nije zivoga ostalo nego jeno,
tursko momce malo. Nar. pjes. istr. 1, 65. Ni-
kakva ga (Biograd) sila ne bi mogla oteti osim
jedne gladi. Vuk, dan. 2, 42. — Zavadi se majka
i devojka, ne o grade ni o vinograde, vec o jednu
tananu kosu^u. Nar. pjes. vuk. 2, 22. Al' u nemu
blaga ne bijase, vec u nemu jedno musko cedo.
2, 64. — On ne nosi cv'jeca svakojaka, osim jednu
ruzu i karanfil. 1, 227. Nit' je znala moja majka
ni nena, osim jedno vedro nebo nad uama. 1, 332.
Tu ne ima nijednog junaka, osim jednog crna
Bugarina. 2, 152. Onde noma za mono devojke,
osim jednu, moja stara majko. 2, 331. Nit' ja
znadoh, kad mi }eto dode, nit' ja znadoh, kad
mi zima dode, osim jedno, moja stara majko.
2, 377. — Nigdi nista ne imam, razma jedno ja-
gnesce. 1, 130. To iz dvora niko ne video, razma
jedan kaludere stari. 2, 94. U Todora nigdi nista
noma, razma jedni nozi pozladeni. 2, 97. — Za
nom nece nitko da izade, doli jedna dva mlada
unuka. 1, 125. Ovcama nema cobana do jedno
dete Eadoje. 1, 162. — Svi joj golubi gukom
gukau, a jedan golub gukom ne guce. 1, 60. —
Sve devojke kara, jednoj prigovara. 1, 104.

2. vidi 1. isti, 1, b, cj—fj.

a. uopce. Da smo s tobovt jednovt mysliju i
jedinemt srtdtcemB nerazlucno. Mon. serb. 22.
(1234 — 1240). Ja i otac jedno smo. Bernardin
64. joann. 10, 30. Misoc ki nigdar v jednona stani
no prebiva. Nai'ucn. 46t>. Kada su jedne vere
(muz i zena). 66^. Vsi ocemo biti jedno mere
i ravni. Korizm. 10'2^. Ki zlo cine, i ki u zlu
pristaju, jedne su krivine, N. Dimitrovic 10. Nu
cloviku primraze se sveder josti jedne stvari. D.
Raiiina 53t>, Zem|a se odiva razlicima cviti, a
dobro ni ruho sved jedno nositi. 92*. Jednijeh
su lit oba. D. Zlatarid 80». Jednim oruzjem jed-
nako oruzni vsi. Aleks. jag. star. 3, 251, Morske
vode voliko na jednom misti stoje. 316. Koji
navodi i koji cini u jednomu su grijebu to jest
jodnako sagresuju. M. Divkovic, nauk. 125^. Koje
bjese jedno mliko s Anetom sisala. B. Kasic, per.
22. Vedre krune, teska rala jednom kosom ona

slama. I. Gundulid 233, Jednu snagu jedno u
doba, u jednakoj sill od ruke, ukazaso srca oba,
345. Tako ona milo hodi, i toliku svjetlos ima,
da u jedno vrijeme izvodi tancac stupom, dan
ocima. 381. Ali sreda dugo vrime na jednom
mjeati vik ne stane. 450. Jedna Ijeta su i one
i ove. 458, Vazam zidovski na jedan dan s kr-
sdanskim dohajase. F. Glavinid, cvit. 95b. Per-
niea je jedna nami, jodne misli, jedne ze)e. (x.
Palmotid 1, 127. U slobodni grad nas ovi jedna
miso, mnim, donese. 2, 173. On s nom roden
u isto brijeme, jedno srce, jedna dusa. 2, 190,
Porodeni mi u jedno od jednijeh smo rodite^a,
jedna dusa, srce jedno, jednijeh misli, jednijeh
ze|a. 2, 194. Kako braea cijeda toga u jednoj
te drXim scijeni. 2, 206. Svak jo jedne statvi,
jednake dobo (s drugirn) bil. B. Krnarutid 10.
U jednoj pedi peceni. (D), Poslov, danic, Tri
na jedan mah rani. A. Bacid 101. Vid i Ambroz
jodno sime. J, Kavanin 179^. Ako je dakle Isu-
krst sin Bozji i jedan s ocem ... A. Badic 12.
Imadu jednu vo|u i jedno svemogudstvo, ne moze
jedno sobstvo stogod ucinit, sto ne cini i drugo
i trede. J. Filipovid 1, 161^'. Svi jodnako viruju,
svi jedne sakramente drze. 1, 184i>. Pod jednim
krovom, a ne u jednoj sobi blagova jaganca
(s nim). A. Kanizlic, utoc. 558. Budud dakle od
jodnoga slovinskoga da smo s Aime plemena.
bogojubn. 395. Koliko da ih je jedna mati ro-
dila. (Z). Poslov. danic. Sto po jednom putu hodi,
k jednom mistu i pogodi. V. Dosen 19*. Jer
prem jednog' da smo vika . , . 12.'')^. Jodnoga si
§ nima jata. 247*. Pak mu daje dva maca jed-
naka, oba maca jednoga kovaca. And. Kacid,
razg. 227a. Ali da moze promisliti kako smo svi
od jednoga otca i matere rodeni. 317. S dragim
spavajuci na jednom duseku, na jednom jastuku,
pod jednim jorganom. Nar. pjes. vuk, 1, 208,
Dva se draga vrlo milovala, na jednoj se vodi
umivala, o jedan se peskir otirala. 1, 239. Sva
druzina jednu rijec kazu. 2, 459. Vi sto s Eusma
i jednoga roda, jedne vjere, jednoga jezika. Ogled,
sr. 26. Pod jednim se ogrnuli durkom. 33. Dva
ata na jednim jaslima no mogu biti. Nar. posl.
vuk. 56, Devet brade (a) jedne gace. 58. Iz
jednoga drveta ikona i lopata (biva). 99. Kako
se jedne pjesme po narodu razlicno pjevaju. Vuk,
nar, pjes. 1, 240—241. Eijeci koje jodno znace.
rjecn. predg. ii. Ponudim opet kdor, no ona jednu
te jednu. Pravdoiiosa. 1852. 33. Mi smo oba jedne
srede, S. ^ubisa, prip. 96. Ako smo i jedne vjere,
nijesmo jedne cudi. 218. Bill oba jednoga stasa
i jednijeh godina. 224. Te su mile dvije seje
bile, jodnijem se obliznilo danom. Osvetn. 1, 3.
Ti govorio ne govorio, on sve jednu, M, Pavli-
novid, razg, 90.

b. radi vece sile dodaje se isti. Britke sabje
podrijese oni u jedno isto vrijeme tada. I. Gun-
dulid 526. Jodno isto duto, jedno isto hode, A.
Georgiceo, nasi. 275. Po jedan isti nacin. I. T.
Mrnavid, ist. 46. Ne dopusti Bog da negova sveta
korabja i idol od Dagona imaju jedan isti otar.
M. Eadnid 2a. Sudeci jedno. isto djelo sad pravo
sad krivo. I. Grlicid 190. Sin Bozi po naravi
s ocem jest jedan isti Bog. F. Lastrid, test. 148^.
Da je duh s. jedam isti s ocem 1 sinom. 248i>,
U jednoj istoj naravi i bozanstvu nosvrseni. 271i>,
Sina koji s ocem i duhom s. jest jedan isti Bog.
274*. Da sin porodeni jest jedan isti s ocem.
323a. Osvaditi zenidbu jest jedno isto koliko i
odkriti svoje zaprike. A. d. Costa 1, 170. Da bi
jedno isto dudone svijeh otaca. J. Matovid 222.
Da je jedno i isto posvetilisto. 229. Jodna ista
(ric) ovdi se kratko ondi dugafiko javja. J. S

1. JEDAN, 2, b.

516

1. JEDAN, 5, c.

E,e}kovi6 xiv. Dva bisera u jediioj istoj sko]ki
zalivana od jedne iste rose nebeske, dva lijana
od jednake biline i iz jednoga istoga busa. A.
Tomikovic, gov. 185. — drugijeh primjera vidi
kod 1. isti, 1, b, c), e), f).

c. kaze se: sve (je) jedno (tiem. alles eins, tal.
tutt' uno), kad se hoce istaknuti da kod cega nema
nikakve razlike pa kako god bilo, i to Hi uopce
Hi u osobitijem nekijem slucajevima. Sve ti je
jedno toj. N. Dimitrovic 10. Kada govorimo
Jesus govorimo spasite}, sve je jedno. I. Ancic,
vrat. 29. Nije sve jedno da je jedna stvar dobra
za tebe. M. Eadni6 337b. Da Venere i Smamija
sve jest jedno, pravo veli Grk. J. Kavanin 38^.
Krivo svidocanstvo i laz na sudu sve je jedno.
A. Bacic 129. Nije li sve jedno, da svit svrsi
a da ti ostanes, ili da svit ostane a ti svrsis
zivit? J. Banovac, razg. 90. I tako mu jo (pse-
tetu) sve jedno, kolik da no bude ni ufatio. 91.
Ova (crkva) koja je na zemji jest sve jedno
s onom koja je u muka ocisiena i s onom koja
JG na nebesih. Kako su ove sve jedno? Jesu sve
jedno, jer je jedan niov glavar Isukrst. J. Fili-
povid 1, 182^. Sve jedno je tebe zvati i prosenu
stvar imati. P. Knezevic, pism. 120. Sve je jedno
nu moliti i proseni dar prijati. 139. Sve mu je
jedno. osm. 70. Premda se cesto ove dvi rijeci
istina i pravda uzimaju za istu, kao da su sve
jedno, al' nisu. F. Lastrid, ned. 116. Prosna i
molba il' su sve jedno il' ako ne sve jedno, jesu
vazda zajedno. 225. Tot vi i pakao sve jedno
ste, pribivaliste drakunovo, jedno i drugo. 262.
Pak ce to biti sve jedno. M. A. Eejkovic, sabr.
67. Bilo ovo nemogucstvo od strane muzke ili
zenske, sve jedno jest, I. Velikanovic, uput. 3, 215.
Bilo posli ovo dilom izvanskim izpunito ili samo
u vo}i ostalo, sve jedno je. B. Leakovid, nauk.
382. U kojoj ziviti i umrti jest sve jedno. A.
Tomikovid, gov. 250. Nije sve jedno govoriti od
porodcna krajice nebeske, kano govoriti od po-
rodona kogagod kra|a. A. Tomikovic, gov. 279,
Vala nam je sve jedno. Nar. posl. vuk. 31. Bogme,
ceprkat mi tamo, a ceprkat mi ovamo, sve mi jo
jedno. Nar. prip. vrc. 212.

d. u ace. n. s prijedlozima na i ob: na jedno,
ob jedno, znacene je kao kod ujedno, zajedno.
a) na jedno. aa) o vremenu. Govoru pravedno,
da mojoj^ mladosti svo pridu na jedno od svita
radosti. S. Mencetid 50. Od moje mladosti ne
vidih na jedno tolikoj Ijeposti. 83. Cinina jedno
da so ja vese|u. 237. Sunacce gdi sjase u vrime
u svako, i na jedno rok stase, ne vruce ner mlako.
M. Vetranid 1, 7. ^lubav nih i zivot na jedno,
kako reci hodu, privrnu. P. Zoranic Bi'\ Svi
sibahu na jedno kone. D. Zlatarid 17a. Svi na
jedno to ne pogibo§e. Pjev. crn. 247^. — bb) o
mjestu. Jeda bi sve vile najedno se skupile. M.
Vetranid 1, 193. Ki trude sve va§e i slavne ]u-
vezni na jedno kuplase slozene u pjesni. N. Na-
|eSkovic 1, 344. Skupise na jedno sve nihove
nemodnike. I. Dordid, ben. 144. Kad se Srbi na
jedno sastase. Ogled, sr, 441. — 6j ob jedno. —
u jednoga pisca cakavca xvii vijeka. aa) o vre-
menu. Zac vitrov svih stoke ob jedno dunuse.
D, Barakovid, vil. 293. Ob jedno sve plati. jar.
77. — bb) 0 mjestu. Ter vide sabrase prigodom
ob jedno. D. Barakovid, jar. 52. — c) u dva pri-
mjera proSloga vijeka ima ob jednoga i od jed-
noga u istom znacenu (o vremenu). Sada de§
meni sve zube od jednoga zaplatiti. Nar. pjes.
bog, 9. Uporod je izredio dvanaes konah osed-
lanijeh, svijeh ih je dvanaes ob jednoga pri-
skocio. 29.

3. jedan fias, u jedan gas, za jedan cas (vidi

1. cas, b, c) — h)), jedan mali (u ace.) moze isti-
eati kratkocu vremena, Hi znacitij u isti cas. Iz
kojili jedan cas ne mogu izit ja. S. Mencetid — G.
Drzid 514. Majdo du odi pod cekati jedan cas.
N, Najeskovid 1, 203. S kijeh cas jedan ne ima
mira. P. Kanavelid, iv. 60. — U jedan se cas
upazih na kraj bistre Trebinstice. G. Palmotid
1, 46. Odutise u jedan cas snaznu skripu. F,
Lastrid, svet. 65^. ■ — Za jedan cas stigne zaostale
kone. Nar. prip. vil. 1867. 323. — U jedan mah
doleti iz neba zmaj. Nar. prip. vuk. 9.

4. jedan glas, jedna usta, jedno grlo kaze se
metaforicki prema znacenima kod 1, g, i 2, kad
vise cejadi nesto isto vicii ili govore. Jednim
glasom vam dajemo. Mon. croat. 5. (1325). Go-
vorede jednime glasomi.. Glasnik. 23, 51. (1400).
Vzapise jednim glasom vsi glago).uce. Pril. jag.
ark. 9, 116. (1468). Nego ce svi kolici sveti jed-
nijem glasom rijeti one rijeci. M. Divkovid, bes.
BlK Ispovedati sa Avramom jednim glasom istinu.
J. Eajid, pouc. 1, 21. Pjevaju po dvoje u jedan
glas. Vuk, nar, pjes. 1824. 1, xvii. Povikase iz
jednoga glasa. S. ^^ubisa, prip, 145. — Inokupno
jednimi ustmi da slavite Boga. N. Eanina IS^,
paul. rom. 15, 6. Oni tri kako jednimi ustmi
bvajabu Boga. ISt^. dan. 3, 51. — Svi u jedno
grlo piste. V. Dosen 166*. Sve se to pocne jednim
grlom smijati. D. Obradovid, ziv. 63. Tako pri-
tvrde i zakjuce svi u jedno grlo. S. l^ubisa, prip.
190.

5, kod brojena je rijec kojom se pocine brojiti,
jer je jedan kod mnostva svako ono sto s dru-
gijem zdruzeno cini mnostvo.

a. uz druge brojeve. Sto i tri deseti i jednu
litru. Mon. serb. 364. (1431). Tisustno i cetiri
sta i tri deseti i jedno Ijeto. 366, Zera|a u okrug
jest velika trideset i jedno (sic) tisuca mij. F.
Glavinid, cvit. 17^. Leto tisuda dvisto devetdeset
i jedno. 139l>. Umri Dionis bududi od let sto i
jedno. 342a. Zaspa u Gospodeve na dvadeset i
jedan oktobra, 344^. Podpisase imena episkopi
trideset i jedan. A, Kanizlid, kam. 283, — u ova-
kovijem slucajevima kad za brojem stoji ime mjere,
moze se jedan izostaviti, te se razumije po tome
sto mjera stoji u jednini, tako n. p. moze se ka-
zati: sto i dukat (101), trideset i litru (31).

b. kod brojena pocine se obicno: jedan, dva,
tri itd. — amo mogu pripadati i ovi primjeri :
Parte jedne. Spom. sr. 2, 74. (1420). Jedne pohve.
Mon. serb. 498. (1466). Umre cart Selimt, i do
jedno leto synB jego priimi Beet. Okdz. pam.
saf. 83. Tu je dao jednu kulu blaga. Nar. pjes.
vuk. 2, 108. Evo tebe jedna cizma blaga. 2, 335.
Pa natoci jedan mij eh vina, 2, 393. (i u ova-
kovijem slucajevima moze izostati jedan kao kod
a, n. p.: Kasapsko je meso po cetiri pare, lo-
vacko po gros, a hrsusko po dukat. Nar. posl.
vuk. 133. po ima drago znacene kod d i e). i ovi:
E,eci na priliku, jedan dva mane, jedan dva vede.
J. Filipovid 3, 122'j. Nek je jedan vise u dru-
zini. Nar. pjes. vuk. 2, 139. Tako stade od go-
dine jedne, od godine za devet punijeh. 2, 531.

e. rijeii svi, sve itd. dodaje se jedan u gen.
s prijedlogom do dim se istice da nesto biva svima
bez ikakva izuzetka. Mravje . . . u muhe lajneno
do jedne se stvorige. M. Vetranid 2, 167. Svi
redom do jednoga moga sinka po]ubite. M. Drzid
455. Do jednoga svih pobi§e. .T. Armolusid 39.
Svi do jednoga ,tutti insino ad uno' ,omnes ad
unum'. A. d. Bella, rjecn. 775*. Svi paka do
jednoga otidimo ,ad consilium mortis'. B. Zuzeri
196. Pogubise sve do jednoga. F. Lastrid, svet.
107*^. Sve do jednoga izsikose, E. Pavid, ogl.
17.3, Svijeh de vas danaske do jednoga pogubiti.

1. JBDAN, 5, c.

517

1. JEDAN, 5, f, a).

Nar, l>je8. mikl. beitr. 23. Nijo koji bi u6inio
dobro, nijo ca do jednega (sic). J. Matovi6 496.
Pa mu Davor djecu podavio, svo do jednog, ako
bora znate! Osvetn. 2, 60.

d. kad se hoce isticati da na svakoga Hi na
svako 0710 sto s drugima Zajedno cini mnoHvo
ne§to pripada itd., dodaje se pred jedan prijedlog
po, ali ovaj obicno ne niijena padeza u kojemu
bi jedan i oiiako stajao (izuzetak u jednom pri
mjeru xvi vijeka : Primi§e po jednom dinaru. N.
Eanina 3i^. mattli. 20, 9). Da hrani vsako selo
po jednoga kona. Mon. serb. 99. (1330). A nad-
nicu po jednu jaspricu, napojnicu po jednu 6a-
§icu. Nar. pjos. vuk. 2, 206. §to ne nose po
mlogo oruza, do po jednu o pojasu sabju. 2, 266.
Douese . . . na druga po jedne opanke. Pjev. crn.
i.7^. Davala je svaka poreska glava na godinu
po jedna kola sijena. Vuk, rjecn. predg. iii. Pa
ye6 bogme i popismo po jednu po dve. M. P.
Sapcanin 1, 44. i u ovom se slucaju moze izo-
staviti jedan kad je izreceno ime uz koje bi sta-
jalo, n. p. Vi uzmite svaki po causa. Nar. pjes,
vuk. 2, 158. vidi kod prijedloga po.

e. jedan po jedan kaze se kod mnostva kad se

0 svakome onome sto s drugima iste vrste saci-
nava mnostvo kaze da nesto biva napose. drugo
jedan bez obzira na po stoji u istom padezu
kao i prvo (ima tri izuzetka u jednoga pisca ca-
kavca xvii vijeka : u dva stoji jedan s po u loc. :
Jedan po jednom rabin razloge naprvo podavase
svoje. r. Glavini6, cvit. 150^. Zatim jednoga po
jednom iskusi brata. 213". u trecemu grijeskom
u instr,: Zidovi jedan po jednim argumente ili
razloge proti Silvestru porivase. 433'*). Nijeduo
djelo, jedno po jedno, nije toliko Boga ugodno.
B. Grradic, djev. 14. Izgovori jedan po jedan vse
grebe. S. Budinic, sum. 90^. Ako ove stvari
jednu po jednu promislis. P. Posilovid, cvijet.
16. Da bi se moglo s pravdom reci od jednoga
po jednoga od nas ono. M. Eadnic 20^. Jedan
po jedan ,ad uno ad uno' ,singuli'. A. d. Bella,
rjecn. 775*. Jednoga po jednoga upitam. J. Fi-
lipovic 1, 35 la. Poce jednog po jednog motriti.
E. Pavic, ogl. 237. Ubraniti se ne mogose, nego
jedan po jedan bi osvojen. And. Kacid, razg. 20.

1 poce pitati jednog po jednoga. M. A. Ke|kovic,
sabr. 8. Istomacuju jednu po jednu sve uprave.
A. d. Costa 1, VI. Nastojati 6e pastiri ona na-
uciti jedno po jedno. J. Matovic 242. Grijesi
smrtni imaju so jedan po jedan mrzjeti. 247.
Otkida \(h) jednog po jednoga. Nar. pjes. vuk.
2, 167. u ovakovijem slucajevima izostaje svagda
jedno i drugo jedan, kad se izrice ime kojemu
pripada, n. p. Dlaka po dlaka, eto bjelaca; zrno
po zrno, eto pogaca. Nar. posl. vuk. 59. vidi i
kod prijcdloga po.

f. kod nabrajana razlicnijeh stvari pocine se
rijecju jedan, pa se slijedi rijecima drugi (gdjegdje
i ini), a ako ima vece od dvije, i tredi itd., ili
se za svaku kaze jedan. — cesto u mnozini.

a) broji se jedan, drugi (ini) itd. aa) kod
dvoga. aaa) uopce, vidi drugi, 2, a, gdje ima i
drugijeh primjera. Da uzima jepiskupija jednt
volt, a drugi da uzima gospodtstvujusti. Mon.
serb. 15. (1222—1228). Jedno potreno a drugo
iztgub}eno. 58. (1293-1.302). Koji su cull odi.
jednoga kolena do drugoga. 217. (1391). Da
jedani. za drugoga ne pati. Spom. sr. 1, 10. (1397).
Za jednoga na drugomt da ne preuzma. Mon.
serb. 268. (1405). Vbso ostavismo jedni druzemi.,
310. (1421). Jednomu vazeti a drugomu dati. M.
Marulid 67. Tore ubio jedan drugoga. Stat. po}.
ark. 5, 254. Jedan bi napisal jednu polovicu,
drugi drugu. Narucn. IQa. Molite jedan za dru-

goga. Korizm. 591*. Da jedan suze tre a drugi
vesol gre. M. Drzic 8. Jedni su naravi tihe,
druzi su naravi tvrde. 228. Jedni se }udi ua-
hodo zli, bjestije, druzi se nahode dobri, andeli.
307. Ako ujezosmo jedan drugoga u ruge stavjat.
368. Od potribe je, da jedan drugomu prascamo.
Kateh. 1561. B7a. Po ovib dviju jedan za druzim
druga dva krajevase. Dukjanin 10. Od potrebe
jest obsluziti jodne i drugo ove zapovedi. S. Bu-
dinid, sum. 44*. Kada jedan (car) umre, drugi
gospoduje. Aleks. jag. star. 3, 266. Jedni od
druzih no razaznavahu se smisavsi se. 272. Bo-
gojubni obicaju ciniti od jednoga vrjemena do
drugoga ispovijest opdijensku. A. Komulovic 3.
Porugujudi se jednijem i drugijem. B. Kasid,
fran. 99. Njetko jodno, njetko drugo, svak na
ovemu svijetu ]ubi. I. Gundulid 135. Jedna suproc
drugoj plove, jedna drugoj prijeti smedu. 406.
S jedne strane tuj pazi se turska vojska, s druge
vojska od Pojaka. 434. Tako da svi udi jedan
od drugoga svete divojke rastupihu se. F. Gla-
viuie, cvit. 50*. Vitez u jednoj ruki mec, a u
drugoj noznicu drzi. 89^. Zasto jedni jednoga,
a drugi drugoga naslidovalm. 285*. Jedan dio
zlatnijeh kosi sveza, srudi i zaplote, drugi pusti
da jib nosi vjetric. I. V. Bunid, mand. 5. U
ogan se jedni medu, u duboke druzi vode. B.
Betera, dubr. 25. Buduci i jednu i drugu od vika
ti odredil. A. Vitajic, ist. 302. Jedno bezduo
drugo zove, gdi obicaji grijeha plove ... J. Ka-
vanin 3*. Jedan i drug vrl viteze. 239*. Tu u
snope navajani, jedan vrzen vrh drugoga. 396''.
Zajmeno bo potaknuse jedni druge na izgub duse.
442^, Ovi s. patrijarka znadudi da liegov jedan
evandelistar zivlase u srcbi s drugim. J. Ba-
novac, razg. 55. Da jedan nezin sin side na
desnu, a drugi na livu. 71. Nemojte jedno
drugom' krivice ciniti, ne tijudi biti medu sobom
poslusni. 80, Ako je medu liima (covikom i
zenom) velika nenavidost, daje jedno drugo otro-
vati otilo. 267. Po ovoj skali jedni andeli sla-
zahu s neba na zemju, a drugi uzlazabu s zem]e
na nebo. J. Filipovid 1, 197^. Koji su zdruzeni
u zenidbi jedno drugomu. 3, 333*. Da de jedno
i drugo biti tebi povojno. F. Lastrid, test. ii.
Niti jednog odbacivao, dok drugog slidio. xiii.
Svrbu griha jednog i drugoga. 401'. Polupavsi
bukare jednu o drugu. 182 — 183. Jedni mu na-
pominase, kako se jo caru zamirio, drugi opot
govorahu: ... A. Kanizlid, kam. 39. Bizase od
jedne planine do druge. 108. Uzilazedi s jednoga
gospostva na drugo. 256. Sluzedi se pritiiom
s jedne strane, a s druge darovima. 380. U La-
tina jedan drugomu prid pricestje celov daje.
564. Buduci da se razlicitim nacinom sluzimo,
jedni ovim i drugi drugim. utoc. xxvi. Kada
jedan drugoga pobrati. 29. Vidio je dvi skale,
jednu rumenu, a drugu bilu. 195. Bog posla
jedno za drugim. E. Pavid, ogl. 108. Jedan talas
drugog slidi. V. Dosen 47*. Jos zub jedan ili
drugi toj u glavi klima kugi. 129*. Jedan gori
od drugoga. 235*. Jedne slavis, druge no spo-
mines. And. Kadic, razgovor l''. Udarise na no
jedni s kopna, drugi s mora. 207. Jedno drugom
prab u oci sipajudi igrabu so. M. A. E,e}kovid,
sat. Al*. Kojih bi jedan duhovnik, a drugi moga
vojnickoga stana. A4*. Potribito je da covik
jedan drugoga pomaze. K3*'. Narav ovu vesolu
prikazu jednu iza druge izvada. L6*. Koji su
bili sve jedan gorji od drugoga. sabr. 31. Vla-
stitosti jedne i druge naravi. J. Matovid 36. A
jedno i drugo dudene imaju istu jakost. 502.
Nego |ubite jedno drugoga. D. Eapid 202. Jedan
drugog pobige se med sobom. G. Pestalid 191

1. JED AN, 5, t, a).

518

1. JEDAN, 5, g.

Da je mirna jedna i druga banda. Nar. pjes.
vuk. 1, 16. Od zobnice jedne te do drugs. 2, 143.
Sve vojvode na sobet dozvao, stavja redom jednog
do drugoga. 2, 202. De se jedan u nevo|i nade,
da mu drugi u pomoci bude. 2, 222. Jedno
drugom do uha. (Kad se kazujo da ko ima mnogo
male dece). 113. Jedno kolo iz blata a drugo
u blato. Nar. posl. vuk. 118. Pripijevaju preje
jedna drugoj. Vuk, nar. pjes. 1, 164. Kad su
}udi imali raspru jedan s drugijem. rjecn. predg.

IV. — cesto bee ohzira na ono sto se polcazitje
(bilo zivo Hi nezivo) stoji u srednem rodu. Jedno
je Urikses Lartesevid, a drugo Ajaks Telemonid.
Pril. jag. ark. 9, 132. (1468). Nosim dva mis-
uika, jedno bi Petar a drugo Juda. I. Anci6, ogl.
xiii. Ovde dodose dvije opake vrste od puka zu-
dimskoga, jedno su farizeji a drugo §educeji. I.
Ancic, vrat. 114. Grih jest od dvi vrste: jedno
je grih istocni, a drugo je grih koji se zove vla-
stiti. J. Filipovid 1, 201^-. U coviku dvi su stvari,
jedno pamet plemenita, drugo blatno tilo svita.

V. Doson 190a. Car porobi Bilopavlice, i zarobi
dva gospodiciia, Mirka jedno a Milinka drugo.
And. Kacic, razg. 209. Dve se vode putem pre-
ticale: jedno Sava a drugo Morava. Kar. pjes.
vuk. 1, 428. Ovce pasle dvije cobanice, jedno
Mare a drugo !^i}ana. 1, 525. Ve6 to bila dva
brata rodena : jedno Pavle a drugo Eadule. 2, 14.
Sretose ga dv'jo gospode mlade: jedno |uba Bi-
jeli6- vojvode, a drugo je Zlatokosic-Pavla. 2, 499.
Mi se siromasi iz Jubavi bratimimo, da jedno
drugome bude u nevoji. S. ^^ubisa, prip. 137.
Dva djetica vela: jedno Ivo, a drugo Juridu.
Osvetn. 4, 1. gdjegdje se nalazi (i to ne dobro)
muski rod mjeste srednega: l^ubav i cistoda od
sada jedan bez drugoga da ne stoji. M. Drzic
149. Da ste dali vjeru jedan drugomu (momak
djevojci). 209. Otkri, jedan drugom (musko zen-
skome) Jubav svoju. Gr. Palmotid 1, 307. — bbb)
istiie se da su one dvije stvari razlicne, vidi
drugi, 1, b, c) aa) gdje tma i drugijeh primjera.
Ter sam jedno cuo za drugo. M. Drzid 181. Jedno
im kaze slika i lice, a u srcu im drugo zive. Gr.
Palmotid 2, 189. Jedne oci druge vide, a sebe
ne vide. (D). Poslov. danic. Jedno je govorio,
a drugo mislio. A. Kanizlid, kam. 13. Da ova
Marija Marte sestra jedno je a Marija Manda-
lijena drugo, jur smo pripovidjeli. S. Rosa 107^.
Jedno mu je na srcu a drugo na jeziku. Jedno
radi a drugo obraduje. Nar. posl. vuk. 113. Jedno
je kniga a drugo je znane. M. Pavlinovid, rad.
144. — mogao bi amo pripadati i ovaj primjer:
Car na jednom carstva kraju kad s oruzjem na
boj skace, strane mu ino pocivaju. I. Gundulic
453. — bb) kad ima vise od dvoga, vidi i drugi,
3, a, b) i c). Ulijanike 4: jedbnt u Tri.pezeht,
drugi u Dabtsore, treti u Goli§eve, cetvrtti u
Pariceht. Mon. serb. 6. (1198—1199). Jedni
kamen vozahu, drugi japnenice zidahu, ini pesak
nosahu. Pril. jag. ark. 9, 95. (1468). Nabnnivat
jedni (vragovi) stase ho^u i crkav redovnike, . . .
druzi bojne janicare, . . . treci gospode i carice.
I. Gundulid 481. Jedni siju, kad travan izlazi,
drugi kriznu tom' nediju pazi, tredi cak se Stedi
do duhova. J. S. Ee^kovid 120. Jedne podsmijeh
blazni draie, zlatni druge pram od kosi, plem-
stvom stupom neka ka2e, stas ponosno 6eka nosi.
P. Sorkocevid 575''. Ona vije tri vijenca: jed-
noga mi bratu vije, drugi Petru vjeroniku, tredi
mlada sama sebe. Nar. pjes. vuk. 1, 8. Jedni
vele: ,Oda zla je roda'; drugi vele : ,!l^uta kao
guja'; tredi vele: ,San|iva, dremjiva'. 1,38. Ved
te boli s triju djevojaka, koje su ti zarukavje
vezle; jedna vezla, dvije tebe klele. 1, 271. Po-

setale tri devojke, sve tri Grkine: jedna nosi
zlatan derdef, ode da veze ; druga nosi sitan biser,
ode da nize; treda nosi tanko platno, ode da beli.
1, 281. Jedna prede, druga veze, tredu mila majka
kara. 1, 441. Jedni miju, drugi kosu briju, a
tredi mu nokte sarezuju. 2, 254. Troja rebra
jedna po drugijem. 2, 409. — M ova se dva pri-
mjera istice razlikost, isporedi aa) bbb). Jedno
obijeta, drugo misli, a svrsiva trede dilom. J.
Kavanin 359''. Jedno misli, drugo govori, a trede
tvori. Nar. posl. vuk. 113.

b) i kod dvoga i kod vise cd dvoga moSe se
0 svakome knzati jedan. Jedne ,obori, jedne splesa,
jedne istjera, jedne isijece. G. Palmotid 2, 182.
S dvjema zmajim kola ognena jedni dete pripra-
viti, jedni pute sve zasjesti, vilovite putom pjesni
jedan dio pjet spravi se. 2, 328. Prohode izprid
otara, jedni ncde uba kolino prignut, a jedni tako
se poklone kolik da se maskare. J. Banovac, razg.
76. Kleknu jedni na jedno kolino, jedni side, a
jedni tako stoje Boga moledi. 76. Do koliko pak
vrimena posli antikrsta ima sud bit, ne zna se:
jedni su rokli do sedam godina, jedni do tri go-
dine, a jedni do cetrdeset dana. J. Filipovid
1, 140a. Jedni ode u skerlot obuceni, a jedni ne
mogu se ubud ni u sukno. 1, 424*. Jesu jedni
Xalosni a jedni veseli, jedni nevo}ni a jedni dobro-
vojni, jedni zdravi a jedni bolosni. 3, 347*. Jedni
glasno popivaju, jedni u slast prizivaju. V. Dosen
165a. Silovito na Turke udrise, jedai siku, jedni
bodu Turke. And. Kacid, razg. 220''. Jedne zene
stoku muzu, jedne mleko razlivaju, jedne skorup
skidaju, jedne sir sire, jedne maslo tope. Nar.
prip. vuk. 101. Jedni seku, jedni mere, jedni
novce primaju. 101. Dve guje iskoce iz nega
(sanduka) pa jedna mater a jedna kder za oci.
181. Kona kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju
,vrancem', jedni ,doratom', jedni ,dogatom'. Vuk,
nar. pjes. 2, 106. — u jednom primjeru prema
jedni stoji nici (neki). Jedni pobrajahu nepravde
vezirake, nici izvadjahu privare nevirske. I. T.
Mrnavic, osm. 170.

g. kod vecega Hi manega mnostva pokazuje se
napose nesto sto se da]e ne dijeli i sto s dru-
gima (od iste vrste) sacinava mnostvo, ali bez
osobitoga isticana (drukcije nego kod 1, g). rijec
sto pokazuje mnostvo stoji obicno u gen. s pri-
jedlozima od, iz, izmedu (rjede bez prijedloga).
Kle se knezu i vlastelomb, da je odb nihb jedLnt.
Mon. serb. 119. (1300—1350). Koliko jednoga
nasb. 240. (1399). Jere si.mi> ja jedtni. odt vast.
247. (1300-1400). Jednoga niht^. 370. (1432).
Jedan od nih uzvapi govoredi. Ziv. kat. star.
1, 221. A on odgovori jednomu nih. N. Ranina
34''. matth. 20, 13. Jedan od vas mene izdaje.
96''. marc. 14, 18. Jedna se nih (pticica) bjeso
rastala zivotom. N. Najeskovid 2, 72. Junak
mlad sluzedi jednojzi od vila. D. Ranina^ 123^.
Kamerte, jedan od vojevoda latinskijeh. G. Pal-
motid 2, 78. Jednog od kijeh covjek zao rukom
svojom smaknu. J. Kavanin 301*. Glava Matije
apostola i jednoga od mladenac. 327''. Jedan od
dva ,uno di due' ,alter'. A. d. Bella, rjecn. 774''.
Moze se zena i covik rastavifci, kad jedno od ni
upane u ereXiju. J. Banovac, razg. 267. Jedan
od ovije bi s. Barto. F. Lastrid, od' 188. Jedan
od dvanaest negovi apostola. test. 109a. Isti vas
jedan stogod od mene. ned. 111. Ovo je jedan
izmedu ostalih uzroka. A. Kanizlid, kam. 26.
Izajdi vas jedan sa mnom na mejdan. E. Pavid,
ogi. 239. Ako se tko jednim od ova tri nacina
krsti, sve jedno jest. I. Velikanovid, uput. 3, 19.
Od mojijoh devet milih brata sto ti mene jednog
ne ostavi ? Nar. pjes. vuk. 2, 209. A ti uze jedno

1. JEDAN, 5, g.

519

1. JEDAN, 6, a.

sirocadi. 2, 356. Al' dotrca jedau od svatova.
2, 584. Jedan od nih govori. Vuk, nar. pjes.

1, XII. — u ovom je pritnjeru mnoStvo prije iz-
redeno: I u sajci tri junaka: jedan majko po naj
visi. Nar. pjes. vuk. 1, 441. — u ovakovijem pri-
mjerima ima se u inisli: jedan od dva: Kleknu
jedui na jediio kolino. J. Banovac, razg, 76, Vadi
sebi kra} prid pukom oko jedno. V. Do§en 223*.
Jednom nogom stao u grob. Nar. posl. vuk. 113.
Kad sveti Arandeo korafii jednom nogom k Bogu
na nebo. Vuk, nar. pjes. 2, 85.

(}. /fs, quidam, aliquis, ne istide se ni po sto
kao kod predasnijch znaiena da je neko sam,
jedini, Hi da je ne§to samo, jedino, niti se ispo-
reduje s mnostvom Hi s vim drugijem, nego samo
da se nesto ne naznacuje osobito izinedu dru-
gijeh iste vrste, isporedi neki, liekakav.

a. quidam, unus, kao pravi articulus indefi-
nitus (obicno stoji uz supstantiv, ali vidi i b,
c)). ovakovo je znacene postalo ne samo u nasem
nego i u mnogijem drugijem mladijem jezicima,
n. p. u svijem romanskijem, germanskijem, pa i
u slavenskijem (vidi F. Miklosid, vergl. gramm.
4, 53, gdje se moze dodati da se nalazi i u
ruskom jeziku). rijetko se razlikiije u kojem je-
ziku ovakovi clanak od pravoga hroja, kao sto
n. p. jedan (jedini) covjek kaze se engleski one
man, it novom persijskom jek merd, a jedan (neki)
covjek engl. a man, pers. merdi. — Premda se
ovo znacene i upotreblavatie vec javja u stslo-
venskome, ipak nijc tuko nadvladalo u na§em je-
ziku (kao n. p. u romanskijem i germanskijem
jezicima) da se ne moze kazati supstantiv bez
jedan u ovakovijem slucajevima, te i dan danasM
maze se poceti n. p. pripovijedati: Bio jedan car
i Bio car. nije ni u svijem primjerima jasno jeli
ovo znacene Hi drugo, tako primjer : Osim toga,
Slavonijo moja, jedna ima jos falinga tvoja. M.
A. Eejkovid, sat. BB^ moze pripadati i pod 1, h;
primjeri: Pruzi, brato, desnom rukom jedan novcid
mali darak. Nar. pjes. vuk. 1, 145. Dali mi je
jedna litra zlata! 1, 261. Kupio sam jednu litru
zlata. 1, 262. Imadijah jednu kosuticu. 1, 273
mogu pripadati pod 1, a. Hi pod 4, b. drugi bi
primjeri mogli pripadati pod 6, kao na pri-
mjer ovi: Kricase kako 1 lav. Korizm. 1Q\ I
jedan slavan uzida tempal. F. Glavini6, cvit. 40^.
Ah, ke prignut' nece zeje jedna zena mlada i
lijepa! I. Gundulic 548. Taj razluka jedna 'e
tlapa. J. Kavanin 164*. §to je potribno u ta-
kvomu dogadaju ciniti jednomu episkopu. A. Ka-
nizlic, kam. 70. Zlo ziviti i sridno umrti jest
jedan neobicajni dogadaj. utoc. 88. Susrite me,
mila majko, jedan tihi jelencac. Nar. pjes. mikl.
beitr. 10. Junak jedan vrli. 16. Jel' istina sto
Judi govore da ti imas jedno dite lipo? And.
Kaci6, razg. 148^. Uzivala bi jedara mirni i tihi
mir. J. Matovid 471. Upazi i(h) jedna mala straza.
Nar. pjes. vuk. 1, 245. Nek ulovi jednu ribu
morunu. 1, 317. Ti ces na6i jednu bas6u gra-
deuu. 1, 402. Podigla so jedna ceta mala. 1, 485.
Na put srete jedno jagne crno. 2, 20. Meni nije
nikake novo}e, vec sam cula jedno cudno cudo.

2, 108. Al' eto ti jednoga junaka. Nar. pjes. juk.
352. a) uopee. PrMt sudijomt srtbskimb i predt
jedn§mb Dubrovcaninomt. Mon. serb. 52. (1240 —
1272). Kako smo kupili tri kmeta ter jedno prazno
selo. Mon. croat. 93. (1463). Na kom seli side
jedan kmet po imeni §imun. 95. (1464). Smrt,
ka se jednom coviku ucini. Stat. po}. ark. 5, 252.
Kad od jedne zene smrtju bi povrzan. M. Ma-
rulid 52. Molitva je jedno delo ko ishodi od ra-
zuma. Korizm. b^. Crikva se zove jedno telo
pitomo. 20''. Jedna gospa plemenita zena jed-

noga viteza plemenita. 25^. Prebi nikoliko vri-
mena v dubravi jednoj. S. Ko2ici6 21a. Pride
jedan clovjek bogat, imenom Jozef. N. Kanina
94''. matth. 26, 57. Jedan velik gospodin bjese
pustio mnoXastvo zlata i srebi'a i pode u jedan
manastijer. Zborn. 4''. Nado§e jednoga gizdava
i uresena mladca. Zborn. 7b. Na to me dovede
prijate} jedan moj. P. Hektorovid 69. A dokli
jednu stvar tko ima na svijeti, dotlo ju nikadar
ne bude zeljeti. N. Najeskovid 1, 136. U ovoj
planini stoji jedan smije§an remeta. M. Drzid 123.
SliSah jednoga drugoga angela. Anton Dalm.,
nov. tost. 2, 197. apoc. 16, 7. ^^ubav veliku je-
dnojzi gospoji Latinci noiase. D. Eanina 10*.
Persidski car u jednoj rici macedonijskoj utonu.
Aleks. jag. star. 3, 240. Adam blagova jedne
vodke, koje da ne blaguje ... M. Divkovid, nauk.
18. ,Slika je ono od jednoga', knez s podsmi-
jebom milim veli ,prijat6}a draga tvoga'. I. Gun-
dulic 443. Kad to bude, zvizda jedna ukazet se.
F. Glavinid, cvit. 4'', Najde se jedan mladinac,
imenom Paval. 10*. Tomasa u jedan turan za-
tvorise. 67''. Kada jedan covik obukuje se . . .

1. T. Mrnavic, ist. 17. , U mirnoj se jednoj luci
upazismo blizu kraja. G. Palmotic 1, 92. Iz koga
(stita) van iskoci jedna svjetlos toli jaka. 2, 66.
Odvede ga u jednu drugu kudu. P. Posilovid,
cvijet. 110. Prikaza guke duge u jednomu ma-
nastiru Bogu. J. Kavanin 256*". Jedan mladac
imenom Pacone ... A. d. Bella, razgov. 45. Koje
muke mogudati poglavicesvitovne jednom krivcu?
J. Banovac, razg. 30. Akab kra} cini ubit jed-
noga svoga podloznika. 84. Namirio se je na
jednoga Zidova caratara. A. Kanizlid, kam. 7.
Pokloni Leonu jedan lip angarid. 416. Iz za-
tvora na trgoviste jednoga golemoga lava pustise.
utoc. 190. Tu mi nadoSe jedan mramor studen
kami, Nar. pjes. mikl. beitr. 27. Ukor malovrid-
nosti covicanski postavjen u jednu knizicu. V.
Dosen i. Dunderin niki na jednoj crkvi lip na-
cini toran. M. A. Rejkovid, sat. Ala. Pade mi
na pamet, da jim knizicu jednu pod ovim imenom
sastavjm. A3a. Tada rece imenom Milica i po-
stena jedna udovica. F5a. Jedan stanoviti broj
dicice. I. J. P. Lucid, nar. 74. Vididete jedan
dobar dio svita. razg. 1. Jedan joj se cvijet
omaknuo. Nar. pjes. vuk. 1, 41. Da odbije jedan
listak od bora. 1, 332. Ti uzberi jedan strucak
ruzice. 1, 402. Pa dovati jednu krpu platna.

2, 112. Pa on pusti jedan plamen modar. 2, 153.
Jedno Ture izmaknulo bilo. 2, 323. Donesi mi
jedan list hartije, da ti gradim jednu sitnu knigu.
2, 246. Ona nade jedan komat sabje. 2, 285. Iz
gore im zvirje progovara, jedno zvirje kosutica
mala. Nar. pjes. istr. I, 16. Dode pred jednu
pedinu. Nar. prip. vuk. 1. Dode u jedno poje.
2. Dode na jednu vodu. 5. Bio jedan car. 8.
Onde zanoci u jednoga pustinika. 23. Dode jedan
put pod jedan veliki grad. 35. Ima ovamo jedan
zmajevski car. 42. Bio jedan covek pa imao je-
dinca sina. 45. Preda ga jednoj staroj babi da
ga uci. 46. Ima ovde jedno jezero. 57. Bila
jedna carica. 68. Kad dodu na jedan veliki potok.
100. Bijase jedan ribar. 146. To zacuje aa da-
leko jedan bogati coek. 206. Dva hrta teraju
jednu lisicu preko jedne ravnice. Nar. prip. vil.
1867. 322. Pa pode u drugo jedno mjesto. Nar.
prip. vrc. 26. A on odgovori da idu tri zla vre-
mena: kisa, snijeg i jo§ jedno treco. 34. Bil je
jedan bogatas. Nar. prip. mikul. 1. Ovo je pi-
sato od jedne stare zene. Vuk, nar. pjes. 1, 91.
Ziv}a§e jedan star prorok. D. Danicid, Icar. 13, 11.
— amo pripadaju i ovi primjeri u kojima jedan
stoji u mnoSini, jer i supstantiv u mno^ini po-

1. JEDAN, 6, a.

520

1. JEDAN, 7, c.

Tcazuje jedno (drukcije je Jcod b, c)) : Vidje jedne
skale aliti jedne Ijestve. M. Divkovi6, nauk. 21Ga.
Stoje jedna vjesala, M. Eadni6 203a. Pa 6es nadi
jedne velike vratnice. Nar. prip. vuk. 23. — b)
cesto sa supstantivom koji pokazuje vrijeme Hi
dio vremena u ace. (vidi jos osobito krat i put).
Metudij prebi jedno vrime v ceskoj zemji. S. Ko-
^icic IS**. Gredijese jedan dan mimo vrata. Zborn.
5*'. Misled! jednu no6 o tebi, sunasce, }uvena taj
cas mod tegnu me srda§ce. N. Naleskovic 2, 61.
Jedan dan prije sunca izidoh. M. Drzid 415.
Jedan dan setaje po lugu zelenu upazih ... D.
Ranina 23*. Istom cuj, da ti se ne zgodi jedan
dan, jak nemu zgodi se. 64i>. Ma ne (smrti) mod,
tolikoj ka mnokrat jes hria, dodi ce jedan dan,
ako ni' umrla. 99^. Jedan dan hotiSe ispitati
narok Aleksandrov. Aleks. jag. star. 3, 226. Ovi
s. patrijarka, jedan dan pricesdujudi cejad, na-
redi ... J. Banovac, razg. 55. Jedno jutro uskr-
sene dode. Nar. pjes. vuk. 2, 13. Krene jedno
jutro carev sin u lov. Nar, prip. vuk. 116. Jedno
jutro podrani u manastir. S. J^ubisa, prip. 102.

— c) ne cesto uz ime cejadeta, mj. neki Hi ne-
kakav. VladiteJ inostranac Kosmi jedan. J. Ka-
vanin 160l>. Ima jedan Balacko vojvoda. Nar.
pjes. vuk. 2, 151. — d) rijetko pleonasticki uz
nekoji, kojigod: Jedan nekoji mladac. P. Baksid
62. Ako bi jedno kojegod udo bilo bolestno. J
Matovic 96. Podade spasene jednomu komugod
puku. 29. — M ovom primjeru stoji uz koji mu
drago, prema latinskom jeziku: Jedan koji mu
drago ,uno chiunque sia' ,unus quivis'. A. d. Bella,
rjecn. 775^. — e) uz brojeve (i po), uz malo (u
srednem rodu i kao adverab), i u jednom pri-
mjeru uz mnozastvo (mnostvo) nekako slabi zna-
cene, kao od prilike, okolo itd. Malo roka svadbi
ostavio, malo roka jedno petnest dana. Nar. pjes.
vil. 1866. 99. Jedno 9 cola siroka (ikona). S.
Tekelija. let. 119, 39. Jedno dosetak dana iza
toga prizove ih opot. S. J^ubisa, pi'ip. 117. Jedno
desetak ovakijeh (judi). 172. — Nemoj propustit
speugat jedno po ure. I. Drzid 344, U jedno po
ure i jos u maiie sve se ovo moze udinit. J. Fi-
lipovid 1, 340b. Podaj popiti jedno po case. J.
Vladmirovid 9. Jedno po drama. 22. Za jedno
po ure. I. J. P. Lucid, doct. 48. — Pocinu jedno
malo. Transit. 118. Dajudi mu jedno malo kruha
i vode. Mirakuli. 139. Za jedno malo neposluha
bi proklet. Korizm. 35^. Imam jedno malo su-
prot tebi. Anton Dalm., no v. test. 2, 176. apoc.
2, 20. Ako Gospodin nas pripravedni podnese
za grihe nase toliku sramotu, nije velika stvar
podnijeti jedno malo za grihe vlastite. P. Posi-
lovid, nasi. 136^. Jedno malo vode. M. Eadnid
310''. Tako to podura za jedno malo dan. Oliva.
16. Jedno malo vrimena. M. Lekusid, razm. 40.

— (Jablka) iedno malo kisela. Korizm. lib. (Juv§i
jedno malo one muke. 19^. Promisli jedno malo
svoje grihe. P. Posilovid, nasi. 129''. Pak ga
joster jedno malo kara. M. A. Rejkovid, sat. 11a.

— (Opat) spjuva jedno mnozastvo krvi. Ko-
rizm. 47b.

b. aliquis, quis, stoji bez supstantiva u znaeenu
kao neko, ko itd.

a) onaj koji govori Hi pise zna 0 kome Hi 0
cemu govori Hi pise, ali ne nalazi potrebno po-
dade naznaiiti i ograniciti. aa) u jednini. aaa)
u muskom rodu. Nigdi se tuzio vele bi§e jedan.
P. Hektorovid 6. Toj jedan videdi oni cas pri-
skoSi, ter konop osijece. D. Eanina 106''. Da bi
jedan gori stojedi vrgal jedan kamik. F. Gla-
vinid, cvit. 7*. Jedan bige pakao vidio. S. J^u-
buski, pism. 66. — Obb) u zenskom rodu (ima
se u misli po svoj priliei rijec). 6uti, babo, da

ti jednu kazem. M. A. Rejkovic, sat. ES^. — bb)
u mnozini. Ovo smaknutje Antikrsta jedni go-
vore da de bit po svetomu Miovilii. J. Filipovid
1, 139''. Sada za naj maiiu stvar bogmaju se,
pak jo§ i po dvaput jedni pogovore. M. A. Rej-
kovic, sat. Bla. Sto godina i pedeset bise, jedni
kazu da ima i vise. B7a. Mjesto ,dopala' jedni
kazu ,dostala'. Vuk, nar. pjes. 1, 146.

b) ne misli se 0 nikom osobito nego je znacene
od prilike kao kogod Hi ko mu drago (odgovara
nem. man, franc, on). Kada sudac kastiga jed-
noga po pravdi. Korizm. 48*. Nu jedan od vilo
kad pozna Juvezan, ter se pak razdile, toj bude
boljezan. N, Najeskovid 2, 57. Kada jedan ca
obeda. Kateh. 1561. F7''. Ako jedan ne umije
sebe vladat. J. Kavaiiin 359*. Kad jedan rece :
,0n je lupez, ona je nepostena'. J. Banovac, razg.
116. Neka jedan posti, Boga moli, lemozine dajo . . .
145. Kad jedan smrtno sagrisuje, cini se sebi
veci neprijatej nego... 147. Koje ufane moze
jedan imati dobro umriti zlo zivudi? 130.

c) ograniceno je relativnom recenicom. S jednim
sretosmo se ki bi porazen djavlom. Transit. 209.
Jes u misti u ovomu jedan, za te ki uraire cid
goruste }ubi i vire ku t' u srcu nosi svomu.
A. Oubranovic 153. Jedan ki kouopac nosase,
za modi nacinom tizime na hudu smrt podi, blago
nade. D. Ranina 107a. Jesu jedni koji ni u tujoj
posteji ne dadu pocinnti Isukrstu. M. Divkovid,
bes. 120a. Privarit jednoga ki se uzda, lasno je.

1. Gundulic 39. Jedna koja vojnu svomu vjeru
skvrni, cas ne bjude, nu promisli, komu inomu
da u naprijeda verna bude. G. Palmotid 1, 270.
Sto bi mogo nego rijeti jedan ki je slabs svijesti,
da su ova srede i cesti. 2, 18. Jodau koji vlada
pukom, vedma svijesti nego rukom svoju kripos
kazat ima. 2, 117. Lasno je uciuiti zlo jednomu
tko se u te uzda. (D). Poslov. danic. Dojde u
polacu jedan koji rece ... P. Macukat 46. Jedan
koji puno nepravedno bise uzeo dode na smrt i
poce cinit testamenat prid svidoci. J. Banovac,
razg. 35.

7. istice se koje duSevno osjecane, kao cudo
(uopce) Hi div]ene, Hi nasuprot prezirane i mrzna.

81. sa superlativom dim se nesto istice uopce iz-
medu ostalijeh iste vrste (sa superlativom naj
mani jamacno je narodno, ali s drugijem supcr-
lativima moglo bi biti i po latinskom jeziku). Ki
bi mogal stvoriti jednu naj manu muhu. Korizm.
51''. Jeli tko ikadar odsluzit mogao naj mani
jedan dar? N. Najeskovid 1, 153. Oni potlacit
ne mogu nikade naj mani jedan cvit od nase li-
vade. 1, 315. Jaoh! sto se oni dan ne stvori,
gospode, naj mani das jedan u brze da prodo?

2, 85. Nogo li meni sad da na cas daruju naj
Ijepsi jedan grad, da u nem krajuju. 2, 102.
Al' tako da sam ziv, nadi de§, da nigdar nijesam
ti bio kriv naj manu jednu stvar. 2, 121. Ta-
kodor jodan klas naj mani kad kreue, tvoj mi
se cini glas, i srce me svene. 2, 133. Daklen
du od ovoga danas govoriti, kao od jedne stvari
naj potribitije svakom nama. J. Banovac, razg.
17. Obicavali su kraji i vladaoci zemafski izbi-
rati izmedu svoji podloznika jednoga naj dostoj-
nijega. 122. Kako Bog jest jedno prinajvoce
dobro. J. Matovid 245.

b. M ovakovijem primjerima jedan istice zna-
cene kao da je nesto veliko. Tada . . . ucini se
jedan plac, zalost i tuga. F. Lastrid, nod. 407.

e. M ovakovijem primjerima istice se uopce nesto
da nije drugo nego ono ito je. Malo cedo, jedna
muSka glava. Nar. pjes. vuk. 1, 623. Nemade se
jedno musko cedo, no s' imado jodna zmija juta.
2, 53.

1. JEDAN, 7, d.

521

1. JEDAN, 8, a.

d. iskazuje se inrzna, a osohito prezirane (vrlo
cesto). Ti si jodan velik manonik. Korizm. S^.
Majdo jo grijeh jedan izgubit ovi dan. N. Na-
jeskovic 1, 225. Ide on, pas jodan! 1, 284. Er
ti cu rijet, to je velicak jedan rug. 1, 290. Ruha
tva vazima, ter po bludih svud razraeie, jeda
brze koj gospoji ka^polip§a jes od tebo, ne, nego
jednim zlicam. A. Cubranovi6 145. Jodan prik,
jedan hud, jedan ki no scijeni, jedan ki za zlu
cud jubit rao hotio ni', jedan ki se od mono uklana
i brani, cijec druge a vone i srco noj hrani, trpjeti
moc 6u ja zivot moj da mori, a nega svijes moja
da }ubi i dvori? F. Lukarevic 20. Dali vrh nas
vlas prostire i krajiea jo primoguca jedna zona,
jaoh, bjeguca, bez postenja i bez vire ? I. Gun-
duli6 24. Nijesam, nijesam neg' crv jedan kroz
zivjenjo mojo opako splesan i od svud za rug
gledan. 2J3. Ah, ne trpi (Vladislave), da su vri-
jedne ua tvoj kud'i, u tvom nijosti djevojcice mlade
jedne dan od tvojijeh slava sm^sti. 40i. Kako
jedan rob naj gori ispod robja svoga umrijeti.
570. Da je imal biti Isus od jednoga svoga izdan
uceuika. F. Glavinid, cvit. 82a. Vi ste mestri
vele hudi, tore jedni mrtvi judi. P. Hektoi-ovi6(?)
159. Gdje uzroci zlo prevelo jedan hurijat Ma-
saujelo. J. Kavanin ISSt*. I dobrotu tvoju tlaci
za bijednu jednu nistnost. 445''. Jeli drugo nego
malo kala i jedno nista? B. Zuzeri 164. San-
sona predobi jedna brezobraznica. J. Filipovi6
1, 174''. Vladao se je no kako episkop, nego kako
jedan Dioklecian. A. Kanizlic, kam. 278. Da se
trati za jednoga razmetnika. S. Rosa IIG^. Da
smrtnoga jednog roba poposlavi. V. Dosen 204^.
Ti jesi jedna zivina. N. Palikuca 20.. Dusu gnu-
sniju uciniste od jednoga smetlinaka. I. J. P.
Lucie, razg. 112. Da je za sto ne bih ni zalila,
ved za jednu granu ruzmarina. Nar. pjes. vuk.
1, 221. U sto si se, jadna, zagledala? u jednoga
roba Dilavera! 1, 578. Kako dote Naode Mo-
mire, jodno mlado jucerane dete. 2, 158. Car
veruje detetu jednome. 2, 164. A sa jedne grdne
kopilice. 2, 240. Na sto si se, bolan, prevario,
a na jednu sabju okovanu ! 2, 342. De me biju
jedni govedari. Pjev. ern. 196b. Da je za sto
ne bih ni marila, vec za jednu Hjepu devojku.
Nar. pjes. vil. 1866. 832. Pred nega dojde jedna
rugota od stvorenja. Nar. prip. mikul. 3. — vrlo
cesto H vokativu (kad se ko kara, vrijeda, psuje).
Ne vidis li, bjestijo jedna? M. Drzic 159. A vi
jedni Unci! J. Banovac, pred. 48. Ah proklotino
jedna, doslo je ono vrime. J. Filipovi6 1, 151a.
On je rekao grisniku: ,Slipce jedan, ovu noc
iskace dusu tvoju od tebo'. 1, 131a. Otidi, ne-
sridnace jedan! 1, 486a. Neviro jedna! A. Ka-
nizlic, kam. 829. Ovo li^je virnost tvoja, o iz-
dajico jedna! utoc. 46. Sto si dosa, jedan raz-
bojnice? N. Palikuda 47. Jedna budalo! 60. Id'
odatle, jedna otrovnice! Nar. pjes. vnk. 1, 216.
Id' odatle, jedan lazjivico! 1, 455. Kucko jedna,
ne jetrva moja! 1, 559. Pseto jedno, tursko
momce mlado! 1, 599. Simeune, jedan nahod-
nice! 2, 65. A tu li si, jedau kopilano? 2, 281.
Id't' odatle, jedan |ucki gade! 2, 556, Kurvo
jedna, Krajevidu Marko ! 2, 374. Idi, bane, jedna
luda glavo! 2, 642. Hajd' odatle, jedan horja-
tine! Nar. pjes. here. vuk. 15. Sto ucini, jedna
nevjernice! 187. Aj, ne luduj, jedna manicino!
Pjev. crn. 55*. Ajd' otolo, jedan govedaru ! 196^.
Idi, Ile|a, jedna strasivice! Nar. pjes. petr. 2, 243.
Cut'te, jedne opadnice! Nar. pjes. vil. 1866. 502.
c. rjede se pokazuje osjecane suprotno osjecanu
kod d, isticuci da je sto itgodno, lijepo, dobro,
uzviseno itd. Nije potreba, da car jedan na po-
zove tve izlazi. I. Gundulid 343. Poce ziviti ne

onako kako so pristoji u dvoru jednoga pogla-
vice. J. Banovac, x'azg. 11. Radi mnogi virnosti
i kriposti koje Bog od nega primi, vede nego od
jednoga Davida. 125. Jedau sveti Ivan Guvl-
berto s lipora smrtju umri, jer udi} prosti ubojici
brata svoga. 135. Zasto so isto jedna osobita
dobrota u onijeh. J. Matovid 299. Zivjene pri-
kladno jednomu pravomu Krsdaninu. I. J. P.
Lucid, razg. 39. Nije ova kuda prikladna ca-
snomu bidu jednoga biskupa. izk. 13. Za dva
plava no bi grosa dala, za mlinara ne bi ni di-
nara; a za jedno mlado crnooko dala b' za nga
ijadu dukata. Nar. pjes. vuk. 1, 314. Nije sala
jodan krilat junak! 2, 229. A kakav bi bio sta-
rjesina to sudibi jednom zem}om ravnom, pa so
tebe sestra ne bojati! 2, 235. Oklti se jodan
srpski soko. 2, 263. Ja nijesam roda horjatskoga,
ved jednoga roda gospodskoga. 2, 338. To nije
lepo da ona kao jedna trgovacka kdi pode za
jodnog prostog slugu. Nar. prip. vil. 1867. 762.
— i u vokatiou. Oj andeli Boziji! jedni Bozij'
uceni! Nar. pjes. vuk. 1, 136. O coveco pravod-
nice! jedan Bozij sluzbenice! 1,137, A ne, brato,
jodan brate! 1, 158.

f. stoji cesto uz ono s cim se sto isporeduje ;
isporedivane se pokazuje rijecima kako, kao itd..
Hi drukcije. Md bi primjeri mogli pripadati pod
d Hi pod e. Clovik pride gori nor jedna zivina.
Korizm. 2^>. Tadaj dodo k nemu andeo Urijol,
uciniv se kako jodan putnik. Pril. jag. ark 9, 84,
(1520). Taj lica rurnena bjohu studeua jakino
jedau mraz. M. Vetranid 2, 119. A ti tu ciparis
kakono jedna zvir. N. Najeskovid 1, 251. No bi
drugo bilo nog jedno htjet se trudit suncu svjetlos
davat. D. Ranina viii^. Oni obicaj imao bi so
sada obsluzevati kakono jedan zakon. A. Komu-
lovid 42. Ah! a koja ikad blaga voca i Ijepsa
svit ukaza od jednoga rusa vlasa, od jednoga lica
draga? I. Gundulid 37. Zavezajim necistimi u
sljepilu svezan stoje o no vratih, kao pas jedan,
prstom kazan i od svud gledaii. 226 — 227. O
priludi ter nebozi, ovo li su vasi bozi? slipi, nirai
tere glusi kako jedni pani susi ! P. Hektorovid (?)
103, Kako jedni psi vi mrete. 103. On je (kral)
zivi zakon jedan. J. Kavanin 345b. Ako jo ocito,
da je svit jedan nas noprijatej. veoma mloav. J.
Banovac, razg. 112. Koja se cinase kao jedna
Susana. J. Filipovic 1, 151''. Da ga smije co-
kati na mejdanu kao jedno psoto. F. Lastrid,
test. 20''. Vas je narod kano jedna hrpa zita.
V. Dosen 18''. Vladaiie je jedno more. 27a. Svit
je ovi jedna vaga, koja ozdo ima vraga. 225'',
Oko opet nu (zvizdu) donasa kao plamen jedan
mali, 25Sa. Koji (rat)... ne drugo nego jedna
skula bijase. M. A. Rejkovid, sat. A2a. A ti lezi§
posrid ovih voda kano jedna zelena livada. B4a,
Buduci vas zivot bio jedno pravo zrcalo. J. Ma-
tovid IV. Mogao bi se prilikovati jednomu Olo-
fernu, jednomu Amanu. I. J. P. Lucid, razg. 55.
Pod nimi su koni kako jene vile. Nar. pjes. istr.
6, 31. Tu on pocme lipo zivet kodi jedan kraj.
Nar. prip. mikul. 40.

8. jedno stoji gdjegdje adverbijalno.

a. kod brojena uz drugo, vidi drugi, II, 2, Necu
da se pocudis, da ti so nisam prije radoval, jodno,
zac i pozdno radovanje nije nigdar pohujeno,
drugo, zasto i ne mogoh , . . P. Hektorovid 54,
Zona osta posredu valova jedno teska a drugo
od straha. M. Divkovid, zlam. 21. Niti jo po-
treba utjecat so na drugu pove^u . . . jedno, erbo
vrijenie ... no izmede cetiri stotine i devetdoseb
godista, a drugo erbo ta poveja ino ne uzdrzaso
nego ono samo sto bjese se pomolio Nehomija.
S, Rosa 18a, Bedir-pasa dakle, jedno poplasen

1. JEDAN, 8, a.

522

JEDANAESTERICA, a.

od Srba, a drugo obradovan . . . kreno so od Bijeli
voda. Vuk, dan. 3, 209. — amo pripada i ovaj
primjer, premda je drugo izostavjeno: Misnik
tare patenu . . . jedno da ju ocisti . . . i (drugo)
prikazuje ono zabilizenje od vrata greba Isu-
sova ... I. Ancic, svit. 240.

b. kao jednako. Bez tebe s kojijem bjeh sve
jedno i s kojijem dan i noc srcem bjeh zajedno
hoteci sto ti hoc. N. Najeskovic 1, 325. A svi
kra)u jedno mili. D. Barakovid, vil, 223. Jer
jednako Bogu robujemo, treba da ga jedno po-
stnjomo. Osvetn. 3, 23.

2. JEDAN, jedna, adj. vidi jedak, isporedi i
jedovit. — Postaje od jed, te u juznom govoru
glasi i (jos boje) ijedan, u istocnom jedan, u za-
padnom jidan. — Od xvi vijeka, a izmedii rjec-
nika u Vrancicevu (jidan ,virulontus'), u Belinu
(ijedan ,adirato' ,iratus'35''; ,collerico, che abbonda
di humor coUorico' ,biliosus' 200^), u Voltigijinu
(,adiroso, iracondo' ,zornig'), u Stulicevu (v. je-
dovan), n Vukovu: ijedan i jedan .zornig (giftig)'
,irafcus*. Tako t' zivi tvoji oci, koji jesu grada
vridni, ne cin', da su meni jidni, ni mi nimi smrt
uzroci ! N. Pelegrinovic 188. Za primoci udorce
jednoga toliko jidna i bisna nepiijate|a. P. Ra-
dovcic, nac. 69. (Stence) idne, udne, ugrab|ive.

1. Zanotti, en. 25. Jidan kako juta zmija. 32.
Nemu s' nemil, jidan, srzben. A. Vitajic, ist. 53*.
Nebeski ogan jidni vas kolik ce svit pozgati.
5451^. Neg srzbeni, giiivni i jidni vecma s bici
udaraju. ost. 167. Kad svijet }ubis, |ubis zmiju
jidnim zubom ka to rani. 23. Budi nemiliji suproo
nama, crni puce, vedma jidan i gorkiji. 359. Ohol,
tast je, lakoni, jidan. J. Kavanin 59^. Njeki
kartar svo'e pjeneztvo izgub|6no placuc jidan . . .
323*. Tri su hlepe klote . . . bludna sladost, jidne
osvete . . 460a. Jakov hode izkarati jidne i
smradne zlogovore. 567''. Jo§ mu ruka krvnini
dimom kadi, a iz oci jedne vrkdu srde. Osvetn.

2, 156. A ti vi^le i sokole, vi ostaste i ijedni
i kivni. 4, 21.

JEDANADESET, JEDANADEST, JEDANA-
DESTE, vidi jedanaest.

JEDANADESTI, vidi jedanaesti.

JEDANAESTE, vidi jedanaest.

JEDANAEST, undecim, deset ijedan. — Isprva
jedint na desete, pak jedLm, na desete. iz cega
su sc razvili razliciti oblici, isporedi dvanaest.

— Samo se u naj starijim oblicima mijeria gdje-
gdje proi dio (jedin Hi jedan), u jcdnoin se pri-
mjer u (vidi kod g) mijena drugi dio. obicno stoji
kao supstantiv (s genetivomj koji se ne mijena.

— Dva n jedno za drugijem izgovaraju se kao
jedno ali se gdjegdje nalaze pisana oba. — Vidi
i jedanaesti.

a. naj stariji se oblik jedint na desete nalazi
jos jietnaestoga vijeka, te se jedint mijena po
padezu i roda. Tisustno i cetiri sta i jedino na
desete leto. Spom. sr. 1, 103.

b. jedanadeste — Od xv do xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu. — U naj starijem
se primjeru jedan mijena po rodu i padezu. Jednu
na deste uncu. Mon. serb. 389. (1437). Vidih
v sni, kakono sunco i misec i zvizd jedannadeste
klanajudi se meni. Bernardin 39. gen. 37, 9. Zi-
vivsi jedanadeste godista. B. Kasid, is. 87. Je-
danadeste dana prvo . . . rit. 4*. Sunce i misec
i zvijezda jedanadeste. I. Bandulavic 46*. gen.
37, 9. Najdose skupjenili jedanadeste. 139'\ luc.
24, 33, Jedanadeste clan. M. Alberti xxvi. Atleta
nas tezaurir i ostalih jedanadeste hercegov. F.
Glavinic, cvit. xv. Jedannadeste tisud ocenasi

izmojaso. 347*. Zivot s. TJrsule z jedanadeste
tisud divlc. 345^,

c. jedanadeset. — U Stulicevu rjecniku.

d. jedanadest, u jednoga pisca xviii vijeka.
Paka mi se opet snase sunce i misec da se meni
s jedanadest zvizd klanase. P. Vuletic 17. Bratje
nase bi dvanadesb, a sad nas je jedanadest. 50.
Jedanadest bratje od tude dilise se. 66.

e. jedinonaost. — U jednom primjeru xvii vi-
jeka (gdje se ipak moze pomisliti da stoji mj.
jedanaesto), a izmedu rjecnika u Stulicevu. Na
ilijadu i sesat i jedinonaest (godiste?). — ispo-
redi i a, i jedanaesti kod c.

f. jedanaeste. — U jednoga pisca xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu. Jedanaeste dana.
B. Kasid, rit. 4a.

g. jedanaest, naj obicniji oblik u nase vrijeme.
— Od XVI vijeka (vidi daje), a izmedu rjecnika
u Mikajinu, u Belinu 7731^, u Voltigijinu, u Stu-
licevu, u Vukovu. Zajedno s ozgor recenimi je-
danaest zaklapara. M. Lekusid, razm. 123. Je-
danaest godina. A. Kauizlic, kam. 37. Na pri-
liku deseb ali jedanaest puta. bcgojubn. 116. Da
sunce, misec i jedanaest zvizda poklonise se nemu.
E. Pavid, ogl. 78. Ja jednoga, mene jedanaest.
Nar. pjes. vuk. 2, 376, Od jedanaest slogova.
Vuk, nar. pjes. 1824 1, 58. — Po juznim kra-
jevima jedanaes. Jedanaes ucenlka. N. Ranina
136=*. marc. 16, 14, Jedanaes tisuda ocenasa. A,
Gacetid, roz. jez. 328. Jedanaes stotin vjeniih.
J. Kavanin 3()6'>. Na Rada su jedanaes ranah.
Nar. pjes. vuk. 3, 276. — 17 jednom primjeru
XVI vijeka ima dat. pi. jodanaestima : Da se jo
ukazao Petru i po tom jedanaestima. N. Ranina
154^. paul. Icor. 15, 5.

h. jedanest. — U juznijem krajevima n. p. u
Dubrovniku (bez t: jedanes). P. Budmani, — Iz-
medu rjecnika u Mikajinu i u Stulicevu.

i. jedanajest. — U sjevernoj Dalmaciji i u za-
padnoj Bosni od xvii vijeka. Jedanajest (puta).
M. Divkovic, nauk. 209b. Ima jedanajest godista,
da smo se vincale. J. Banovac, razg. 78. Sasvim
da imadise jos jedanajest sinova. 98. Zudija umri
jedanajest stotina ijada. J, Filipovid 1, 137^.

k. jedanajst. — TJ Bjelostjencevu rjecniku: kaj-
kavski jedennajst, i u Jambresicevu: jedenajst
krat ,undecies'.

I. jednaste. — U jednom primjeru xviii vijeka.
Hci lit jednaste. A. Vitajid, ost. 42'>.

in. jednaest. — U jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (bez t): jednaes 773''.
Sto i jednaest svetih stata bi izneseno. J. Ka-
vanin 317a.

II. jednest. — Na jednom mjestu xvm vijeka.
Kih se u crkvi broji sciua jednest tisud tisudina.
J. Kavanin 522''.

JEDANAESTE, vidi jedanaest.

JEDANAESTER (jedanaestor), adj. postaje od
jedanaest kao sto deseter (dosetor) postaje od
deset. — Radi znacena i upotrtbjavana vidi de-
seter, a isporedi i dvoj. — Fotvrdeni su ovi oblici:

a. adj. jedanaester. — U Jambresicevu rjec-
niku: kajkavski jedenajsteri ,undeconi'.

b. n. jedanaestoro i jedanaestoro. — Izmedu
rjecnika u Vukovu: jedanaestoro i jedanaestoro
,oine zahl von elf ,undecim'. cf. dvojo. Jedanae-
storo djece svoje. D. Danicid, Imojs. 32, 22.

JEDANAESTERICA i JEDANAESTORICA,
/. jedanaest judi (a i muskijeh zivotina), vidi do-
seterica i dvojica. — Fotvrdeni su ovi oblici:

a. jcdanaesterica. — U Belinu rjecniku : ,un-
decina, quantita, o numero d' undeci* ,undena-
rius' 773''; u Voltigijinu: ,undecina, quantity

JEDANAESTERICA, a.

523

JEDANAESTOSLOVSKI

d' undici' ,eine zahl von eilf; M Stulicevu: ,un-
decim personae'.

b. jedanaestorica. Petar stade sa jedanaesto-
ricorn. Vuk, djel. ap. 2, 14. Da se javi Kifi, po
torn jedanaestorici apostola. pavl. Ikor. 15, 5.

c. jedanesterica. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu. Prikazo se jo jedancsterici svojijoh u6enika.
S. Rosa 51''.

JEDANAESTI, a(Jj. undecimus, koji je za de-
setijem. — vidi dvanaesti * deseti. — Postaje od
razliditijeh ohlika kardinalnoga broja jedanaest.
— Ovi su oblici potvrdcni:

a. jedin nadeste Hi jodininadeste. — U jednom
primjeru xv vijeka. U jedinonadeste jo§6e vrime
izajde. Bernardin 19. matth. 20, 6,

b. jedininaest, kod ceya sc jedini mijena kao
adj., i maze biti odijejen od naest. — U jednoga
jnsca XVII vijeka. Svrhu jedinogaiiaest neba. M.
Divkovic, bes. 78&>. Doveti je plod . . . Deseti je
plod . . . Jedini je naest plod . . . Drugi je naest
plod. 175>\

c. jedinonadesti. — xvii vijeka. Okolo jedino-
nadestoga (vrimena) izajdo. I. Baudulavid 25a'.
U nedi}u jedinonadostu po dusih. 169*. Oka-
zanje pismi jedinonadeste. D. Barakovic, vil. 254.

d. jedinadesti. — Jos u nase vrijeme kod ugar-
skijeh Hrvata. Va jedinadestoj dite je rodila.
Jacke. 168.

e. jedinonaesti. — U Mikajinu rjecniku.

f. jedanadeseti. — Jos xvii vijeka. Od jeda-
uadesetoga nauka. P. Radovcic, nac. 73.

g. jedanadesti. — Do xviii vijeka. Jedanadesti.
Korizm. 86^. Cto nas uci jedanadesti c}an? S.
Budinid, sum. 14i>. Jedanadesti jest uzdrzanje.
164t>. Jedanadesta sreca. M. Pelegrinovi6 183.
Glava jedanadesta. Nank brn. IS^. Naj prvo . . .
drugo . . . treto . . . deseto . . . jedanadesto. F. Gla-
vinic, cvit. 169^. Jedanadesti da bude arhibiskup
od Ostrogoma. 287*. Pjevanje jedanadesto. G.
Palmotid 3, 97. Jedannadesti Silion. 433a. Istu-
macenje jedanadestoga clana. I. T. Mrnavi6, ist.
42. U jedanadestomu (clanu). P. Radovcic, ist.
93. Jedanadesti dan. I. P. Marki 45. Jedana-
desta bolest. M. Lekusic, razm. 121. U pocetku
vika jedanadestoga. A. d. Costa 1, 47.

h. jednadesti. — xv i xvii vijeka. Jednadesti
racun je. Starine. 23, 130. (1496). Jednadcsta
(vila). I. Ivanisevid 216.

i. jedanaesti. — Izmedu rjecnika u Mika(inu,
u Belinu 773*>, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu-
kovu. Koji o jedanaestom casu bjehu dosli. N.
Ranina 34*. matth. 20, 9. U jedanaestomu cjanu
od vjerovaiia. I. A. Nenadic, nauk. 75.

k. jed^nesti. Pjevanje jedanesto. P. Kanavelid,
iv. 207. Jedanesto. I. Dordic, ben. 78. Jeda-
nesto stotine godista. S. Rosa ^i^. U nedjeju
jedanestu iza rusa|a, ali duhova. D. Basi6 122.
Razmisjane jedanesto. I. M. Mattei 161. Jeda-
nestu knigu opremio. Nar. pjes. vuk. 4, 215. Onu
saje, jedanestu pise. Nar. pjes. petr. 2, 286.

1. jedanajesti. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski jedennajesti). Kako tomaci Ino-
cencijo jedanajesti papa. J. Banovac, razs:. 234.
Papa Klement jedanaje ti ovoga imena. M. Zo-
ricic, osm. viii. Jedanajesti cesar rimski. And.
Kacid, kor. 393.

m. jedanajstl. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski jedennajsti) i u Jambresicevu (je-
denajsti). Jedanajsta zlo6a. Zborn. 23^*. Jeda-
najsti dan. 53b. Zdignu se jedanajsto progonstvo
u crikvi. F. Glavinid, cvit. 99a'. Bi Zidovin je-
danajsti Silion. 150a'. Osmo leto, jedanajsti misec.
152a.

11. j^dnesti. Da ko i Klement sad jeduesti. J.
Kavanin 3721^.

JEDANAESTINA, /. jedanaest glava, jeda-
naestero, jedanaesteriea. — isporedi dvanaestiua.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka
(s oblikom jedandstiiia), a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (jedanestina ,undecim' ; jodanestina vojnika
,undecim milites'). Da ga jedanestina brace kla-
naju. S. Rosa 51''. Prikazo se jedanestini svo-
jijeh ucenika, to jest suncu, mjesecu i jedanestini
zvijezda. 52*.

JEDANAESTIS, adv. jedanaest puta. — U Stu-
licevu rjecniku: ,undecies'. — nepouzdano.

JEDANAESTOGO^E, jedanaestogoceta, n. di-
jete Hi iivince kojemu >e jedanaest godina. —
Samo u Stulicevu rjecniku: jedanostogodce uz
jedanestogodan.

JEDANAESTOGODAC, jedanaestogoca , m.
7nusko dijete Hi zivince kojemu je jedanaest go-
dina. — Samo u Stulicevu rjecniku: jodanesto-
godac uz jedanestogodan.

JEDANAESTOGODAN, jedanaestogodna, adj.
kojemu je jedanaest godina. — Samo u Stulicevu
rjecniku : jedanestogodan .undecim annorum'.

JEDANAESTOGODISNICA, /. vidi jedanae-
stogodnica. — Samo u Stulicevu rjecniku: jeda-
nestogodistnica uz jedanestogodan.

JEDANAESTOGODISTAN, jedanaestogodisna,
adj. vidi jedanaestogodan. — Samo u Stulicevu
rjecniku: jedanestogodistan uz jedanestogodan.

JEDANAESTOGODNICA, /. zensko dijete Hi
zivince kojemu je jedanaest godina. — Samo u
Stulicevu rjecniku: jedanestogoduica uz jedane-
stogodan.

JEDANAESTOGODNIK, m. vidi jedanaesto-
godac. — Samo u Stulicevu rjecniku: jedanesto-
godnik uz jedanestogodan.

JEDANAESTOljiETAN, jedanaestojetna, adj.
vidi jedanaestogodan. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: jedanestojetan uz jedanestogodan.

JEDANAESTOJ^ETNICA, /. vidi jedanaesto-
godnica. — Samo u Stulicevu rjecniku: jedane-
sto}etnica uz jedanestogodan.

JEDANAESTOl^ETNIK, m. vidi jedanaesto-
godac. — Samo u Stulicevu rjecniku: jedanesto-
jetnik uz jedanestogodan.

JEDANAESTOM, adv. jedanaesti put, po je-
danaesti put. — TJprav je instr. sing. f. od je-
danaesti. — U Stulicevu rjecniku: ,undecimo'.

JEDANAESTOMJESECAN , jedanaestomje-
secna, adj. kojemu je jedanaest mjeseca. — Samo
u Stulicevu rjecniku : jedanestomjesecan ,undecim
mensium'.

JEDANAESTOMJESECNICA, /. zensko dijete
Hi zivince kojemu je jedanaest mjeseca. — Samo
u Stulicevu rjecniku: jedanestomjesecnica uz je-
danestomjesecan.

JEDANAESTOMJESECNIK, m. musko dijete
Hi zivince kojemu je jedanaest mjeseca. — Samo
u Stulicevu rjecniku: jedanestomjesecnik uz je-
danestomjesecan.

JEDANAESTOR, JEDANAESTORICA, vidi
jedanaester-.

JEDANAESTOSLOVKA, /. stih od jedanaest
slovaka. — U Stulicevu rjecniku: jedanestoslovka
,endecasyllabum'. — nepouzdano.

JEDANAESTOSLOVSKI, adj. koji je od jeda-
naest slovaka. — U Stulicevu rjecniku : jedane-
stoslovski ,endecasyllabus'. — nepouzdano.

JEDANAJEST-

524

JEDATI

JEDANAJEST-, JEDANA JST-, vidijeda.na.6st-.

JEDANAK, adv. jednom, jedan 2mt, pa po
tome maze irnati i dva razlicita snacena: odniah
(a i iznenada), i ujcdno, zajedno; all se razlika
ne vioze poznati u svakom primjeru. — Nije jasno
kako postaje od jedan; jamacno je srodno s je-
dnak. — 3ioze stajati i s prijedlozima na i u
(gdje se shvaca kao da je ace. sing, muskoga
supstantiva). — U nase vrijeme, a izinedu rjec-
nika u Vukovu (.gleich, auf der stelle' ,illico',
cf. jednak, odmah s primjerima iz narodnijch
pjesanta: Na jedanak za sofrom sjedose i jedanak
piti zapocese. Na jedanak svati pristupise).

a. samo (bez prijcdloga). Svi jedanak od zemjo
skocili. Nar. pjes. vuk. 2, 6. Pa izvadi obje puske
naale, jedanak im vatru nalozio. 4, 63, Svi je-
danak sab]e povadite. 4,82. Po tri kona jedanak
preskaee. 4, 85. Svi jedanak udrise na Turke.
5, 3S7. Crnogorci puske opalise, a jedanak uris
uciniso. Pjov. crn. 321 a. Jedanak se selo oku-
pilo. Ogled, sr. 182 Jedanak mu dade ogan zivi.
201. I jedanak juris ucinise. 227. Nokakijem
stapom takne u vratnice te vrata jedanak busise
na tie. Nar. prip. vuk.^ 215. On potece, a svi
(zceovi) jedanak za nim. Nar. prip. vrc. 182. Ple-
skajuci dlauom o dlan svo jedanak i neprestano.
V. Vrcovic, igr. 77. Udrio grom i upalio jedanak
gobanu tur.sku. S l^ubisa, prip. 122. Na to sva
vojska jedanak iz sanaca iskoci. Srp. dalm. magaz.
18G8, 81. Zapitase jedanak knez i iguman. S.
Matavuj, novo oruzje. 72.

b. na jedanak. Zadunu, te svi na jedanak ozi-
vjoso. Nar. prip. vuk.^ 221. Rodi mu na jedanak
zena sina i scor. 283. Kako su obojica na je-
danak metali puskom na zoca. V. Vrcevic, igr. 51.

c u jedanak. U jedanak puske npalise. Bos.
Vila. 18U2. 285.

JEDANAKAK, ado. vidi jedanak. — U Vu-
kovu rjecniku: u pjesmi mjosto jedanak' s pri-
mjerom : Jedauakak na noge skocila. (Nar. pjes.
vuk 2, G13).

JEDANEST-, vidi jedanaest-.

JEDANICITI, jedanicim, impf. jednouditi. u
Lici. V. Arsenijovic.

JEDANKRATI, adv. jedan krat, vidi kod krat.
— U jednoga pisca xviii vijeka, koji vaja da je
nacinio ovaj oblik samo radi slika. Jer docijem
to razpecati i razveze, usnom, scijeniua, da ce-
lovom svojim medenim tegnut 6e te jedankrati.
I. Dordid, pjesn. 307.

JEDAR, jddra, adj. 1) pun, debeo, cvrst, snazan,
jak; 2) brz. — -o- stoji mj. negdasnega ^. —
liijec se nalazi i u stslovenskom jeziku: j^drt (u
druyom znacenu), a osnova je praslavenska, vidi
kod jedrn. — Nije dosta jasno, treba li shvatiti
jnema znacenima kao jednu Hi dvije rijeci; Mi-
klosic (etymol. worterb.) misli da su dvije rijeci
i da hi kod prvoga znaeena postalo od jedro
(jendro) ,nucleus, testiculus', a s drugom ispo-
reduje na jednom mjestu (lex. palaeoslov.^ kod
j^di'j.) grc. (Ounoi;. brz, lak, cist, vedar, a na
drugom (etymol. worterb.) kaze da drugi ispo-
reduju sa stvnem. atar, brz. ali bi moglo biti da
je jedna rijec, koja postaje od j<;dro, pa s toga
ima 2nvo znacene a s ovoga se lako prelazi na
,sdrav' pa otale na ,brz' (vidi dale kod jedrn).

1. u nasem se jeziku jav\a u prvom znadenu
od xviix vijeka, a izmedu rjecnika u Belinii (,cor-
pacciuto, corpolento, grosso di corpo' ,corpulentus'
230a), u Stulicevu (v. krupnostasan), u Vukovu
(,dicht und fost' ,solidus' s primjerom: Jednu ali
jedru). — Dolazi samo kao adjcktiv, i kale se
0 zivu i 0 nezivu. — Komp.: jedriji (J. S. Ro}-

kovic 223). Sedam klasih rodna zita ki napravni,
jedri, dugi, jedna lipsa stvar od svita. P. Vuletic
36. Rod svoj da izvode dobro zdrio, velmi jedar.
J. Kavanin 147*. Jedar covjek ,uomo quadro'.
S. Budmani 4I8». Ona zrna iskoce koja sa svim
zdrava, jedra i cijelo zazrila josu. I. Jablanci 67.
Ostaju mu po tri jodra pupa. J. S. Rejkovic
143. Ostalo cvido jedrije biva i plodnije. 223.
Aga je bio okolo svojili 60 godista, ali jedar u
zivotu. Nar. prip. vrc. 208. Jodre prsi trobaju
odvjetniku. M. Pavlinovic, rad. 136. Duboko i
jedro misjene. 148. Ruke jedre za bocna rvaiia.
Osvetn. 2, 46. Jedri momci ko strzevi koci. 2, 104.
Ove de loze jedro grozde doneti. P. Solid, vinod.
1, 182.
2. u drugom znacenu dolazi:

a. kao adj. u knigama pisanima crkvenijevi
jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu: jedri.
,velox' (Saf. lesek. 82). Jedro teconije tvoresti.
Danilo Si.

b. kao adv. (jedro) u jednoga pisca cakavca
XVII vijeka. Jazik moj trst pisca jedro pisudega.
M. Alberti 10. 99.

JEDARAC, jedarca, m. vidi ^edarce. — U je-
dnoga pisca nasega vijeka. Da mu je brod usak,
uzetijeh bokova, pjosne krmo, jedarac kao dodi
mlin. S. !]^ubisa, pric. 21 — 22.

JEDARCE, n. dem. jedro. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (prvo jedarce od
plavi jtrinchetto, sorte di vela' ,dolo' 7451*) i u
Stulicevu (.velum parvum'). — u Vukovu ima:
j^drco, dim. v, jedro (u gornem primorju, a u
nas bi kazali .jedarce'j s primjerom iz narodne
pjesme: Vozila se tanana galija ispod b'jela grada
Dubrovnika, jedrca joj od svile bijele. nioze biti
da je Vuk tu rijec cuo u gornem primorju, ali
je u Dubrovniku nema nego se kaze jedarce (moze
biti da ko kaze i jedarce). Jidarcu daje spraf.
D. Barakovid, vil. 266. I bib razpeli jidarca do
poli. 335. Jidarce razvije. jar. 92. Oblicih plav-
cicu na dvisto vesalac na tristo jadarac. Nar.
pjes. istr. 2, 4.

JEDARED, adv. jedan put, vidi u Vukovu
rjecniku: jedared (t. j. jedan red), vide jedanput
s dodatkom da se govori u vojvodstvu. Vi sta-
nite, da vam odudarim po jedared mojim buz-
dovanom. Nar. pjes. vuk. 2, 436. Ja cu tebi je-
dared vrlo trebovati. Nar. prip. vuk. 25.

JEDARNICA, /. maze se citati i jedrnica.

a. nezrela smokva. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Sinokveniea izvrze jodarnico svoje. I. Ban-
dulavid 213''. cant. 2, 13. Jedarnice — smokvo
zolene. 299.

b. nije dosta jasno n jednom primjeru xviii
vijeka. Kim (kolibicam) ni'o dosti izvrtiti jedar-
nice nas svijonih, kad su htile naskociti njegda
i tijela pogrebonili. J. Kavanin 411^'.

JEDARNI, adj. koji pripada jedru. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Porusen jo . . . bez pana
jedariiijeh. I. A. Nenadid, §amb. 22. Pan je-
darni — arboro di nave. 22.

JEDARSKl, adj. vidi jedarni. — S -a- mj. e
u jednoga pisca xvm vijeka. Na drvu jadarskomu
sridnemu. A. Tomikovid, ziv. 281.

JEDATI, jedam, impf. iterativno prema jesti.

— Moglo bi glasiti (u juznom govoru) i ijedati.

— Moie biti rijec praslavenska, isporedi stslov.
jadati, rus. -J-v^htb, ces. jidati, j-X^h jadad, ali se
u na§ein jeziku rijetko nalazi (neslozeno). — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,andar mangiando,
mangiar spesso' .esitare'). Moso u petak, u su-
botu ne jidati. F. Glavinid, cvit. 447".

JEDATI SE

tl-'^C^j^^

525 /

1. JEDIN'

JEDATI SE, jedam se, im'pf. jcditi se. — Na
jednom mjestu^xvn vijeka. Krajovidu, ne jeda' se
i ne smeta'! G. Palmoti6 2, 341.

JEDECI, VI. pi. ime mjestii u Srbiji u okrugu
sabackom, uprav plur. jedek. Zem|a u mosfcu Je-
deci. Sr. nov. 1872. dCA.

JEDEK, m. lijcpi kon, at, krasno uresen sto
se jase u svecanoj prigodi, a inace se vodi u po-
vodu; uze (povod), tur. jedek. — Od xvii vijcka,
a izmedii rjecnika u Belinu (,cavallo di maneggio,
cioe ammaestrato' ,equus edoctiis' 180*), u Stu-
licevii (.cavallo di risorva' ,equus reservatus';
,corda, fune' ,restis'), m Vukovu (1. vide uze. 2.
,das paradepferd' ,equus ad pompam'. 3. n. p. la-
deiii, du6anski ,das zubehor' ,instrumonta').

a. kon. Hrane sprijed jedeke u povodu, napr-
6ene zad sehsane. I. Gunduli6 291. U povodu
tri jedeka svaki uza se vitoz drzi. 441. Opet
vrana ti-i jedeka tri dvorani za nim vode. P. Ka-
naveli6, iv. 30. Jedeci se carski pokidase. Nar.
pjes. vuk. 2, 273. I on vodi careve jedeke, po-
krivene sa suvijem zlatora. 2, 291. Ti odjasi
kona jahacega, pa uzjasi na jedeka svoga. 3, 268.

b. uze. Kada konopci i jedeci popucaju. D.
Rapid 194. Kupili smo nov jedek. Bos. vila. 1892.
85. — u osobitom smislii kao povod. A vodi se u
jedeku doro. Nar. pjesn. hornc. 1, 305. — ta-
koder u osobitom svuslu, uze kojijem je vezana
lada. Kad to zacu trideset momaka, odsekose svi-
lene jedeke, povezose niz vodu Morisa. Nar. pjes.
vuk. 2, 641. Jedek, mali uzinac na ladi. u Po-
savini. F. Hefele.

c. orude, alati na ladi (mo^ebiti samo uhta).
isporedi b pri kraju, a i u ducanu. — U Vu-
kovu rjecniku.

d. ime mjestu u Srbiji u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 163. — isporedi Jedeci.

JEDELINO PO^E, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu pozarevackom. l5[iva u Jedelinom Poju.
Sr. nov. 1868. 123.

JEDENAK, jedenka, m. nejasna rijec (po svoj
prilici turska) u narodtioj pjesmi xviii vijeka.
— Maze biti da je pisarska pogreska. Dok mi
je zdrava kuda Biograde, oko nega sanci i je-
denci. Nar. pjes. bog. 319.

JEDENE, n. djelo kojijem se jede, a u kon-
kretnom smislu, ono sto se jede. — Stariji su
oblici s -nije i -nje. — Po zapadnom govoru je-
glasi ji-, a kod cakavaca i ja. — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu, ii Voltigijinu (,cibo, vi-
vanda' ,speise'), u Stulicevu (jedene i grijeskom
jedjehe), u Vukovu: 1. ,das essen' ,esus'. 2. (u
krajini negotinskoj) ,die speise' ,cibus'. cf. jelo;
u l)anicicevu (jedenije ,coena'). Da ne podajeth
edenija nikojego ili pitija. Sava, tip. Lil. glasn.
24, 191. Pitfcjemb i jedentjemb. Spom. sr. 2, 120
(1462 iti malo poznije). Hranenje telesno stoji
V jideniju i pitju, Narucn. 20^. Od pitja ali od
velika jidenja. 31^. Po nastojanji jidenja. Korizra.
2''. Za jidinje tvoje. 66*'. Joda jedenja sto imate?
N. Ranina 127*. joann. 21, 5. Nadose sve sto im
potrjebovase za jedene i za pitje. Zborn. 15i^.
Da so z jadenjem mesa ne zmuti. Anton Dalm.,
ap. 62b. K jidenju i pitju. Katth. 1561, C4a.
Zadovojno jest toliko jadenja i toliko pijenja. S.
Budinid, sum, 123*. U zalisnomu jedenju zivjeti.
A. Gucetid, roz. jez. 109. Za sve da nijesam ja
podobno dostojan primati kruh oni u moje je-
denje. D. Ranina I48a. Zalihijem pitjem i je-
denjem. M. Divkovid, bes. 40b. Od zalisna je-
denja i pitja. B. Kasid, zrc. 41. Stala bi sto
dana i sto nodi bez jedenja. per. 86. Ah! sto
slade moze biti, nego jesti sved i piti? zdravje.

snaga, zivot, bitjo jedenje je nami i pitjo. I, Gun-
dulid 172. Jedenje i pitje malo vede od onoga
sto se obicaji. S. Matijevid 13. Ponovivsa ga
(tijelo) jodonjom i pitjem. M. Radnid 287'>. Ki-
selica razdrazuje jedenje. 370*. Sagri§io sam u
jedenju. S. Margitid, ispov. 16. Neuzdrzni u je-
denju. J. Kavafiin 317^. Odvise jedene. A. Badid
180. Jisukrsto, koji dal si nam tilo tvoje na ji-
denje. I. Kra)id 25. Savisno jedene i pitje ndi
zdravju. F. Lastric, ned. 136,

JEDEZ^IV, adj. koji mnogo jede. — Na jednom
mjestu xviH vijeka u komparativu (stoji u istocnom
govoru i mj. \ ima j: jidozjiviji). Zudijo jidjau u
razlikim obitilima jance razlike, jer su ovi jido-
zjiviji, ali Krstjani jidu jedinoga samo. Blago turl.
2, 331.

JEDI, vidi kod Jedikule.

JEDIC, m. vidi jedid,

JEDI6, m. Aoonitum napellus L., ime bijci,
vidi nalijep. Jedid, Aoonitum L. J. Pancid, bot.
193. Jedid, Aconitum napellus L. flora knez.
srb. 119. Jedid, ces. jedhoj, Aconitum napellus
L. (Pancid), v. jadic. B. Sulek, im. 128. — Pi.se
se i jedic. Jedic, Aconitum, J. Pancid, bot. 62.
List od jedica (aconitum). K. Crnogorac, bot. 17.

JEDIHAN, jedihna, adj. vidi jedini. — Moze
biti da treba shvatiti kao deminutiv. — U pisaca
Dubrovcana od xvi do xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (jedihni ,unico, solo' ,unicus'
774a) i u Stulicevu (,unicus'). Nosahu sina je-
dihnoga matere svoje. N. Ranina 76a. Juc, 7, 12.
Jer sam jedihni u majko. G. Drzid 408. Jedihni
sin, stapak Hekube. M. Vetranid 2, 391. Sin
Polidoro moj jedihni jeli ziv? 2, 472. Kad za-
cujes od tvoje Dubravke jedihno zlu zgodu. D.
Zlatarid 63^. O jedihna ma gospoje! A. Gle-
devid 63'>.

JEDIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livadu u mestu Jediku. Sr. nov. 1875.
331.

JEDIKTI, adj. vidi jedini. — Moze biti da
treba shvatiti kao augmentativ (isporedi samcat).

— U nase vrijeme u Boci kotorskoj. Nemase
drugo nikoga negq jednoga jediktoga sina. Nar.
prip. vuk.^ 215. Zalio sam, sto Mlecidi nemaju
svi jednu jediktu glavu, da ih jednijem mahom
posijecem. S. :^ubisa, prip. 88. Oni jedikti dukat.
pric. 8.

JEDIKULA, /. tur. jedi-kule, sedam torana,
zgrada (tamnica) u Carigradu (Stombolu). U
Jedikulu ga ter cini metnuti, I. T. Mi-navid, osm.
172. Zapovidje da se u Jedi-kulu vodi. I. Gun-
dulid 562. — U jednom je primjeru xviii vijeka
rasdijefeno u dvije rijeci: Jedi od kule presno
side udubenijeh dno ponora. P. Sorkocevid 589''.

— U drugom je primjeru istoga vijeka uzdrzan
turski oblik: Zatvorila u Jedikule, to jest u sedam
kula. J. Raj id, boj. 5.

JEDIKULE, /. pi. vidi jedikula (na kraju).

JEDILO, n. vidi jedivo. — U Bjelostjencevu
rjecniku: jedilo, jedivo ,esculentum' ; u Volti-
gijinu: ,nudrimentO; cibo, vivanda' ,speise'; u
Stulicevu : v. jedivo.

1, JEDIN, vidi 1. jedan. — Praslavenski je
oblik mj. jedan (jedbnt, jedtm.), ali je vec u pra-
slavensko doba od ovoga bio zamijenen (vidi kod
jedan); potvrduje se samo u stslovenskom obliku
jedini, u bug. edin, u rus. 0,1,0^, ali se uzdr-
zalo i u nasem jeziku osobitijem isticahem zna-
cena (vidi 2. jedin i jedini) ili s nekijem na-
stavkom (vidi jedinan). — Fostane nije jasno; ja

1. JEDIN

526

4. JEDINAK, 1, a.

viislim, da je slozena Hi sastav\ena rijec u koje
je drugi dio in (sto vidi), a prvi vioze biti od
iste osnove od koje je i jedva (a isporedi i stslov.
jede kyj, neki, kojigod, i jede ctto). — S istijem
znacenima kao jedan nalazi se samo u knigama
insanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom (u
ovoin primjeru: Ukrca se u jedin voliki brod.
J. Banovac, razg, 145 jamacno je stamparska
jiogreska mj. jedan), a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (jedint ,unus; solus'). Slavett vt trojici
jedinogo Boga. Stefan, sim. pam. saf. 25. Kupi
jedint bisert. Sava, sim. pam. saf. 6. Da smo
SB tobovb jednovL mysliju i jedinemt srtdtcemt
nerazlucno. Mon. serb. 22. (1234 — 1240). Dva
vinograda, jedint u Kruseve a drugy u Pedi. 58.
(1293—1302). VSncant byhi. na krajevBstvo vt
jedint dtnt sb synomB mojimB. 90. (1330). Da
ostane jedint na svojemt meste, a ostali da po-
stupe u sokalBnike. 98 (1330). ImatB jedino selo
u zupe. Zak. dus. pam. saf. 34. Jedint otB nihB.
37. Da budu jedint odt Dubrovfccant. Mon. serb.
178.(1368). Vt jedino leto. 538.(1494). Bog je
jedin i dusa je jedina. Korizm. 70*. — Nalazi
se i vt jedino u istom znacenu kao i sadasne
ujedno. Sebe i nast vt jedino rozdena i stti-
trobna. Domentijan*' 119. Da su vt jedino st cavB-
stvomt mi. Mon. serb. 169. (1362). — Moze sta-
jati i adverhijalno, isporedi 1. jedan, 8. Bojaznt
prijehB, jedino otB pustosBstva, a drugo otB raz-
bojnikt. Mon. serb. 8, (1200).

2. JEDIN, vidi jedini.

3. JEDIN, vidi jedinan.

JEDINA C, jedinca, m. onaj kojije jedini (oso-
bito covjek, uopce i u osobitijem mislima, naj teste
0 jedinoine sinu). — Akc. se mijena u voc. je-
dince, jedinci, i u gen. pi. jedinaca. — Postaje
od jedin nastavkom bcb. — Moze biti rijet pra-
slavenska, isporedi strus. jedinBCB , divli vepar
(,aper singularis', odakle je franc, sanglier i tal.
cingbiale), novorus. e;\HHeii,'B i o,'^HHen'B u optem
smislu, ce§. jedinec takoder ti optemu smislu. —
U nasem se jeziku jav^a od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (jedinac, jedin ,unicus, sin-
gularis'), u Belinii (,unico, solo' ,unicu8' 774a;
,filius unicus' 315^; ,unigonito, figliuolo solo' ,uni-
genitus' 774*), u Bjelostjentevu (vidi kod jedinak),
u Voltigijinu (,unico, singolare, unigenito' ,ein-
ziger, einziger sohn'), u Stulitevu (,unico, si prende
spesso per figjio unico' ,unicus filius'), u Vukovu
(1. ,der eiuzige sohn' ,filius unicus'. 2. ,der ein-
zige in einer haushaltung', cf. jednoglavac s pri-
tnjerom: Kad bude do nevo^e, ouda i jedince po-
tjeraju na vojsku).

1. 0 covjeku.

a. uopte, u sirem smislu: kojije jedini. ,Monah'
6e redi: sam, ili ti jedinac. D. Obradovid, ziv. 43.

b. koji je Gsamjen i ostavjen od drugijeh. Jere
sam jedinac i ubog ja. B. Kacic, rit. 198. psal.
24, 16. Ubog sam i ve6 kako jedinac ostavjen
od svakoga. A. Vita|i6, ist. 75''.

c. jedini sin. Koji car i sad je a ja jedinac
svoj (negov). I. T. Mrnavid, osm. 76. Kad je u
kojoj 6asnoj ku6i sin jedini, majka ne6e igda da
ga izgubi izprid sebe . . , jedinac je : ako on
umre, s liim 6e zajedno i sva ku6a poginuti. B.
Zuzeri 197. A mozda si jedinac u majke. Nar.
pjes. vuk. 2, 420, Jer pogabi Ostroc-kapetana,
ludo d'jete, jedinca u majke? 4, 209. Bili su
stareji i imeli jedinca sina. Nar. prip. mikul. 11.
Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga,
Isaka. D. Danicid, Imojs. 22, 2.

d. coijek sam u svojoj kuci, bez brate i bez
obiteli, vidi u Vukovu rjecniku. Ovo blago mojoj

majci bilo koja me je za jedinca dala! kad u
kolo, kano udovica, kad iz kola, kano pusteuica ;
svaki dever svojoj snai daje po jedinu crvenu
jabuku, a menika tudin divjakinu, Nar. pjes. vuk.

1, 414—415. — amo vafa da pripada i ovaj pri-
mjer: I s nima su tri brata jedinca. 5, 278.

3. 0 duhu, u osobitom smislu. Cisti, jedinac i
stanoviti duh u mnoga se djelovanja ne rasip|e.
B. Kasic, nasi. 6.

3. pusta u Slavoniji u zupaniji virovititkoj.
Razdije]. 136.

JEDIN ACE, adv. vidi jednako (kod jednak).

— Bijet je stara, isporedi stslov. jedinace, rus.
e/^HHane; u nasemu se jeziku nahodi samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danicitevu (.continonter'). Jedinace drBze
zloje svoje izvo|enije. Stefan, sim. pam. saf. 23.
Nyna namt prisbdtsimt, ott rukB naSihB sBkryste
gospodina nasego, i jedinace svojevo^tstvomt vo-
dite se. Domentijan^ 17.

JEDINACITI, jedinacim, impf. vidi jednaciti.

— IJ jednoga pisca xviii vijeka. Prilika tvoga
divicanstva jedinacila se je divicami zarucenima
duhovnomu zarucniku. F. Parcic 4.

JEDINADESTI, JEDINAESTI, vtdi jedanaesti.

1. JEDINAK, adj. vidi jednak. — Bijet je pra-
slavenska, isporedi stslov. jediuakt, rus. ep,vinAKivi
i o/\HHaKiii, tes. jedinaky (jedini), po]. jedynaki
(jedini). — U nasemu se jeziku nahodi samo u
knigama pisanima crkvenijem ili mijesanijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Stulitevu (1. ,aequali3'.

2. ,uniusmodi' s dodatkom da je uzeto iz brevi-
jara).

a. adj. Dijenje vsakoga pribodisda jedinako
budi svakomu kanoniku. Kapt. sen. ark. 2, 80.
Imamo ctovati nega ravnim, takim, jedinakim i
istinim sluzenjem, cjastju i pocteujem. S. Budinic,
sum. 10''. Meju ovemi jest jedinako sobrazje.
13*. Jedinaka jes oblas i sila obiju nih. 44''.

b. adw. jedinako. — isporedi jedinace. — Izmedu
rjetnika u Stulitevu (,unico modo'). Sa vsimi
jedinako s nami pristojecimi. Mon. croat. 141.
C1490). Filip jedinako sa sinom prijat cesarastvo.
S. Kozicid 38a. Rimske svetnike jedinako s po-
glavicami odasla. 51^. Jedinako i s zenu prijast
krunu cesarastva. 55*.

2. JEDINAK, m. jedinac (sin), isporedi 4. je-
dinak. — Bijet je praslavenska , isporedi rus.
o,z\HHaK'B, ces. jedinak, poj. jedynak. — Na jednom
mjestu XIII vijeka. Ako li je jedinakB (sin), da
mu igument da stistnika. Spomon. stoj. 7. (1234 —
1240).

3. JEDINAK, m. glava bijela kruha za 20—30
novcida. u Samoboru. F. Hefele.

4. JEDINAK, jedinka, m. vidi jedinac. — Od
XVII vijeka (vidi kod 2), a izmedu rjetnika u
Bjelostjentevu (kajkavski jedinek, jedinac ,unicus,
singularis', vidi i kod jedinoroden), u Stulitevu
(pi. jedinci, jedinaka ,aequales' kod jedinac, a
napose jedinak ,unicus'), m Vukovu (1. vide je-
dinac s primjerima iz narodnijeh pjesama: Tako
ne ostanuo bez jedinka! Sve milinke od majko
jedinke).

1. te^ade.

a. jedini sin, vidi jedinac, 1, c. Pazite mi siiika
Tjesimira, kojino je jedinak u majke. And. Kacid,
razg. 29''. Tu i Pavo dragi sinak z druge strano
k majci hrli, deset puta mil jedinak, milu majku
milo grli. J. Krmpotid, kat. 77. Jedinak u svoga
otca. I. J. P. Lucid, izk. 39. Ti ostade jedinak
u majke. Nar. pjes. vuk. 5, 448. Ti s' jedinak
kotarskog serdara. Nar. pjea. juk. 274. Rastade

4. jedinak:, 1, a.

527

JEDINAN, 2, b.

se inajka sa jedinkom. Nar. pjps. potr. '2, 292.
Eto ti mu opet stara majka gdje prokliiio Mi-
lana jediuka. Nar. pjes. vil. 1807. 38. Tako no
ostanuo bez jedinka! Nar. posl. vuk. 308. Imase
nekakav car jedinka sina. Nar. prip. vuk.'- 262.
Udovica stara ozenila jedinka sina. Nar. prip.
vrc. 15. Prizove svoga jedinka sina k sebi. 101.
Bio jedinak u mnjke i jedan jediniti od ove fa-
milije. Vuk, ziv. 197. Bi li se ti zakleo vrh tvoga
jedinka sina? Pravdonosa. 1852. 31.

b. vidi jedinac, 1, a. — U Stulicevu rjecniku.

e. vidi jedinan. — U Stulicevu rjedniku. — ne-
pouzdano.

3. broj koji se pise jednijein znakom (koji je
mani od 10). — U jednoga pisca xvii vijeka.
Slide broji ilirici: jedinci, . . . deseci, . . . sto-
tine ... I. Ancid, svit. vii.

3. u Vukoini rjecniku: puscano zrno koje se
po jedno me6e u pusku ,eine flintenkugel' .glans'.

JEDINAKOVAC, Jedinakovca, tn. mjesno ime.
— Prije na§ega vremena. Spomen. stoj. 189.

JEDINAN, jedina, adj. concors, koji misli Hi
hoce Hi govori Hi radi jedno (isto) sto i drugi,
slozan, sjedinen. — Postaje od 1. jedin nastavkom
En; t se promijenilo samo u nom. sing. m. (i n
ace. kad je jednak s nominativom) na a, a u
svijetn ostalijem oblicima ispada, te dva n koja
tako ostaju jedno do drugogn, ako se gdjegdje i
nalaze pisana, izgovaraju se kao jedno; iz dru-
gijeh ohlika nacinio se pak i nom. sing. m. jedin,
tako da se ova rijec cesto ne razlikuje u obliku od
1. jedin, i (u slozenoj deklinaciji) od jedini, nego
se razlika moze samo poznati po smislu (ali vidi
1, c i 2, d). — Dolazi od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (jedin ,uuito, congiunto' ,con-
junctus' 774:^), u Stulicevu (jedinan .junctus ,con-
junctus' s dodatkom da je uzeto iz misala), u
Danicicevu (jedintnt ,concors').

1. adj.

a. 0 mnostvu kad se svaki dio slaze s ostalima.
n) u mnozini. Da budemo jedini suprotivu her-
cegu. Mon. serb. 451. (1452). Da budemo jedinni
suprotivt herccgu. 454. (1452). Da smo jedini
i jednosrsdi. 455. (1452), U svem skladni i je-
dini, kako da su bratja draga. A. Sasin 170^.
Od tada su zivili svi veoma jedini u jednoj istoj
ku6i. B. Kasid, per. 112. Jedine gradane i mirne
imati. I. T. Mrnavic, osm. 68. Imamo biti je-
dini meu nami. ist. 50. , Na djedinstvo oni tvoje
svi jedini tebe zovu. G. Palmoti6 1, 107. Sad
jedini svikolici obranite moju krunu. 3, 10^. Od
andela kori uresni za ovom rijecim svi jedini za-
pjevase slatke pjesni. 3, 35^. Da budu jedini i
skladni meu sobom. P. Radovcic, nac. 435. Za-
vapise svi jedini. P. Kanavelid, iv. 553. — wioie
se istaknuti u cemu je sloznost, sjedinene (loka-
tivom s prijedlogom u). Svi jedini u molitvi bu-
dito. N. Eanina 150*. Ipetr. 3, 8. Pokle bile
bjehu toliko jedine u istomu dubu i ze}i. B.
Kasic, per. 130. Bjehu bili jedini u zlotvorstvu.
187. Neka oni, ki su jedini u veri bili s telom
ne razdilet se. F. G-lavinic, cvit. 71''. Svi jednaku
misao imaju i u zlu su svi jedini. Gr. Palmotid
3, 46a. U tomu vede smo skoro jedini. J. S.
Eejkovid xiii. — b) u jednini, ne sarno kod ko-
lektivnoga supsfantiva, nego i kod onoga iiopee
cim se pokazuje opca sloznost. Boze, opeta sje-
dini opcenstvo jedino. M. Vetranid 1, 12. Pri-
likuje ih vele jedinu i slatku glasu razlicijeh ci-
tara. B. Gradid, djov. 172. Ono zacinanje, koje
cub, toliko bi skladno, jedino, naredno . . .^ 173.
Cto s toliko jedinim pristajanjem uci nas. S. Bu-
dinid, sum. 32'>. Neka skladna i jedina mnostva

od puka kupe u zbore. I. Gundulid 205. Zafco
ga jedinim glasom papom prozvahu. F. Glavinid,
cvit. 23». Svi jedinim glasom na pomod zazvahu
s. Jurja. 104*'. ^ubav ne de razdije]ena neg je-
dina biti. V. Andrija§6vid, put. 240. Tijem u
skupu svi jedinu ovu pjesan zapjevase. P. Ka-
navelid, iv. 53. Poju mu davorije momci u glase
sve jedine. 337.

b. 0 jednome a i o mnostvu kad se ne govori
0 sloznosti dijelova medu sobom, nego kad se
kaze da je slozno s dim drugijem (ovo stoji u
instr. s prijedlogom s). Da de biti skladant i je-
dinant s mojijem sinom i z bratomt svojijemt.
Mon. serb. 461. (1453). Da budu o vse receno
jedini jedna strana i druga s onemi vlasteli,
s knezomb Sismundomt Zunevidemt i s knezomt
Bartolomt Zivanovicemt Gocetideint i s knezomt
AndruskomL Sorkocevidemt raztrediti i raztde-
liti . . . Spom. sr. 2, 126. (1466). Koji nijesu je-
dini svetom majkom crkvom. M. Divkovid, nauk.
73b. Ako s Krstom sasvim ne budes jedinan. A.
Georgiceo, nasi. 75. Ako hode da duh stoji mi-
jeran i jedinan s Isukrstom. M. Radnid 256^.
Podlaze vo)u svoju voji Bozjoj i jedinan je s nom
u zlu i u dobru. 482*'. U onima poglavkima, u
kojima je crkva rutenska jedina s rimskom. A.
Tomikovid, ziv. vi.

c. u ova dva primjera pripada amo po obliku,
ali je znacene: jedan, jedini. Ki si troj a v troj-
stvu jedinan. P. Zoranid 51a, Troj u sobstvih
a jedinan u bitju. P. Radovcid, nac. 554,

3. adv. jedino, — Izmedu rjecnika u Belinu
(jedino ,accordatamente, d' accordo' ,concorditer'
21^; ,concordevolmente' jConcorditer' 2lla; ,d' ac-
cordo' ,concorditer' 242b; ,unitamente' ,conjuncte'
774^).

a. slozno, jedinodusno.

a) vidi 1, a. Zajednoo da sluzita oba jedinnoo
i mirnoo. Mon. serb. 462, (1453), Prijase Poji-
cane svi jedinLno i zapovidise . . , Stat. po].. ark,
5, 246. Skladno i jedino ucinise, 287. Naprise
na nega jedino fsi. Bernardin 10. act, ap, 7, 56.
K ovoj istini pristaju jedino sveti zbori, sinodi
i otci. §. Budinid, sum. 90*'. Otci vsi jedino kazu
uzezenu zeju. 150^. Kakono svi nauciteji je-
dino govore. ispr. 7. Svaki muz i zena imaju
vele pomnivo nastojati da zivu jedino i mijerno
u )ubavi. M. Divkovid, bes, 42a. Jednodusno =
jedino. I. Bandulavid 299, Jedino pristase da
vlada i sudi. D. Barakovic, jar. 53. Toliko skupno
i jedino pisase istine od Isukrsta. P, Radovcid,
nac. 159. Jedino svi skupjeni skocise se suprod
meni. A. Vitajid, ist. 65'''. Oni se zlu mojemu
svi jedino veselise. 103*'. Jedino ga hval'mo i
slav'mo. 180*'. Proslavimo svi Boga jedino. T.
Babid, pism, 46. Isukrst upita ni, sto im se vidi
od Mesijo, ciji je sin ? Odgovorise mu svi jedino,
da je sin Davidov. F. Lastrid, od' 274, Ovo pismo
svi gradani stiso, ter jedino Bogu zafalise. And,
Kacid, razg. 1453*'. Udari na nu tako jedino,
slozno i razredno. kor. 208. Svi na noge jedino
dipise! Nar. pjes. vuk. 5, 362. Udarise jedino
na Turke. Pjev. cm. 37a. jVjeka jedan drugom
odgovara, brado mila, vrude i jedino. Osvetn.
3, 101.

b) vidi 1, b. Cto sveti zbor Nicenski slozno,
jedino i spodobito sa svetim pismom izrece. S.
Budinid, sum. 44*'.

b. amo mislim da pripadaju i primjeri u ko-
jima je znacene: ujedno, zajedno. a) 0 mnostvu.
Uste2udi voju jedino jezjahu. M. Marulid 12. A
pak u tom sve jedino stavi varit sve te dune.
S. Bobajevid 209. Slavni care, tac jedino vas
trag gubit svoj ne srni. I. Gundulid .307. O ju-

JEDINAN, 2, b.

528

JEDINI, 1, a.

naci, slijedito me svi jedino, 530. Tor se svi je-
dino k nemu odpravise. I. T. Mrnavic, osm. 155.
Jedino zivismo, jedino umrismo, kot virni umiru.
P. Vitezovid, odil. 83. Oprijese se, ne jedino, nog
vremeno i izmino. J. Kavaiiin 350''. Svi jedino
zavapise. P. Knezevic, muk. 35. Da se jedino
opru neprijatejii. M. Zoricir, zrc. 241. — h) o
jednome slo iijedno radi s drugijem (ovo stoji u
instr. s prijedlogom s). Janicari z gradjani jedino
na dvore carske uava|uju. I. T. Mrnavi6, osm.
J3. S kijem stupaj moj svudi jedino druzi so.
G. Palmotic 1, 118.

c. 7nislun da amo pripada i nvaj prhnjer u
kojeinu znaci sto i jednako. Sve jednake koi'ie
dorataste, dorataste i putonogaste, sve jedino u
noge lijeve. Nar. pjes. vuk. 3, 333.

d. po obliku pripada amo ovaj primjer u ko-
jemu je posve drugo znacene: napose (isporedi
1, c): (Grisi) razdi|eno i jedinno imaju se spo-
vid&ti. Narucn. 79a.

JEDINARA, kod brojenica kao jedan. — U nase
vrijeme. Jedinara, dvadinara . . . Nar. pjes. vil.
1867. 774.

JEDINAST, adj. vidi jedini. — U dva pri-
mjera xvi i xvii vijeka. Uci jedinastim nacinom
vsi sinove. S. Budinic, sum. 170a. Imas proci-
niti ovo jedinasto veseje. B. Kasic, nasi. 165.

JEDINASTVO, n. uprav osobina onoga koji
je jedinak. — U Stuliccvu rjecniku : ,singularitas,
proprietas' s dodatkom da je uzeto iz misala.

JEDINCAT, adj. kao jedini, ali s vecom silom
(uprav je augmcntativ, isporedi samcat). — U
nase vrijeme u Lici. ,Imam evo jedini jedincati
voriht'. ,Tma, brte, jednu jedincatu kravicu'. J.
Bogdanovid. i u Dubrovniku. P. Budmani. —
isporedi i jedincatosamcafc.

JEDINCATOSAMCAT, adj. sastavjeno (radi
vece sile) jedincat i samcat. — U jednoga pisca
nasega vremena. Jedincatosamcate Karagideve . . .
S. Milutinovic u Pjev. crn. 94b.

JEDINCAD, /. coll. vidi jedince. — U nase
vrijeme. Ko pomisli, koliko je tesko izgubiti jo-
dincad, kojima su za toliko godina jedva obda-
reni, nek im pomazu, koliko je mogucno, utirati
suze, koje pravedno prolivaju za jedincadima
svojim. Nov. sr. 1834. 153.

I V

JEDINCE, jedinceta, n. jedino dijete. — Mjeste
mnozine ima supstantiv kolektivni jedincad (koji
vidi). — V Vukovu rjecniku: ,das einzige kind'
jfilius (filia) unicus (unica)'.

JEDINI, adj. unicus, kao jedan, all s vecom
silom, kaze se o onome uz §to nema nista drugo
isie vrste. — Razlikuje se od jedan i 1. jedin i
tijem Ho se ne shvaca kao broj nego kao pravi
adjektiv; te zato stoji gotovo svagda u slozenom
obliku, ali ima i primjera gdje je i u nomi-
nalnom obliku, n. p. jedint. Mon. sorb. 544. (xv
vijekj; jedin. N. Dimitrovid 81; J. Kavanin 220^.
538a (vidi i u rjeinicima); gen. sing. m. jedina.
M. Alberti 441; J. Kavanin 122*; Nar. pjos. vuk.

1, 197; 1, 254; 1, 256; 1, 626; loc. sing. m. je-
dinu. I. Gundulid 491 (kod ovijeh oblika vala da
je drukciji akccnat: jedin, jedina, vidi kod 1, c
u Vukovu rjecniku). — Mislim da postaje od 1.
jedin dobivsi nastavke kao adjektiv, i da nije
ista rijec sto jedinan (ali vidi jodinan, I, c i

2, d). — Maze imati i mnozinu. — Bice rijec
praslavenska, isporedi rus e^iiHuii, ces. jediny,
iw^. jedyny. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(jedin ,singularis' ; jedini ,unicus'), u Mikajinu
(jodin kod jedinac), u Belinu (jodini ,unico, solo"
,unicus' 774a; ,singolare, ciofe unico' ,singularis'

G78''; jsolo, senza compagnia' ,solu8' 685'^), u Bje-
lostjencevu (jedin ,unicus, singularis; peculiaris,
proprius'), u Voltigijinu (jedini ,unico, singolare'
,einzig'), u Stuiicevu (jedin , unicus, unns, singu-
laris ; idem, unus idem, unanimis'), u Vukovu
(jedini ,einzig' , unicus').

1. adj.

a. sa znacencm sprijeda kazanijem. a) uopce.
Rasprostrani se jedinr. bezb nast. Domentijan^
20. Jere taj jedin dar ne umjesmo sabjusfci. N.
Dimitrovid 81. Ne da mi ni jedinoga suldina.
Mon. Croat. 221. (1527). Koje se u sve to vri-
jeme ni za jedini cas moze pometnuti. B. Kasid,
per. 93. Ali eto meni objavi u jedini hip se
tade, od visocijeh gdi se plavi jedra driso, sidra
vade. I. Gundulid 40. Jur izgubih, jaoh, ovako
drag razgovor moj jedini. 84. Zatim vojska na-
bunena pode u skupu u jedinu. 491. Lipo t' se
je znaj susriti dva celova u jedini. M. Gazarovid
99i>. Ti sama ter jedina bi dostojna biti majka
Isusova. M. Jerkovid 14. Sto viruje jedina mati
crkva od koje je jedina glava Isus. I. Ancid,
svit. 134. I nije voce ni jedini koji dobra dila
cini. A. Vitajic, ist. 41a. Jer sve kosti do jedine
Bog nim cuva. 100^. Nikor od hih jedine rici
ne smijuci progovoriti. 238. Znam da je boje
jedini dan gori u tvojih dvorih biti nog tisuca
ovde. 275a. Nu jedina jest i sada (crkoa). J.
Kavanin 215^. Jedin cesar neka ti si. 220^. Da
mana zla uzroci, jedini nam jazik klado. 350^.
Bogu i dusi dan jedini pak kratimo. 402a. Jedan
pako, tko jedini, trostruk tko troj grijeh ucini.
430*>. Ja jodini pomuik bida tvojega. I. Dordid,
salt. 279. (Fenice je) ptica drzana za jedinu na
svijetu. uzd. 206. j^udski grijesi bili su jedini
uzrok smrti Isukrstove. B. Zuzeri 57. Sagradi
korabju za jedino utociste od potopa. F. Lastrid,
nod. 99. Da je Isukrst put jedini i istiniti za
otidi u zivot vicni, to on isti navistuje. 413. Je-
dine duse vase spaseiie. A. Kanizlid, kam. x.
Naj vedi i jedini nas posao. fran. 223. Ti si je-
dino ufane nase. utoc. 11. Boga uzivati bududi
jedina svrha za koju covik bi stvoren. I. J. P.
Lucid, razg. 2. I jezik jim jedini pomete. M. A.
Re]kovid, sat. K7a. Al' sad i ta kdi jubjena, ka
je razgovor nem jedini, kad mu je iz skuta ugra-
bjena ... P. Sorkocevid 577a. Svaki dever svojoj
snai daje po jedinu crvenu jabuku. Nar. pjes.
vuk, 1, 414. Teke Janu kniga dopanula, jedino
je slovo pogledala, brzo Janku na dvorove pode.
3, 222. Poklanaj se Gospodu Bogu, i nemu je-
dinome sluzi. Vuk, luk. 4, 8. Jedina kra}icka
pjosma koju sam do sad cuo . . . nar. pjes. 1, 100.
Gospod je Bog nas jedini Gospod. D. Danicid,
5mojs. 6, 4. Kosovidu moj jedini druze! Osvetu.
2, 35. Utjece se razgovoru svomu, jedinomu u
pustini drugu. 3, 9. — h) u mnozini. Ne ttciju
jedinemt ucenikomt nt i vsemt. Mon. serb. 88.
(1330). Jedini su oui u Evropi. Nar. pjes. vuk.
5, 552. Pastrovici jedini imaju nesto postojanoga
naricaiia u stihovima. Vuk, nar. pjes. 1, 89. —
c) cesto 0 Bogu. Bozo jedinyj. Mon. serb. 277.
(1413). Veruju v jedinoga Boga. Kateh. 1561.
D8a. Jedina Boga u trojicl a trojicu u jedinstvu
stujemo. M. Alberti 441. Koji si Bog jodini,
zivi -i istini. M. Jerkovid 39. Jedinoga Boga
stuj. S. Matijevid 42. Bozo u trojstvu ki s' je-
dini. I. Ivanisevid 54. Troja Boga i jedina ka
tomaci i ka zove. J. Kavanin 210a. Ovi od Boga
jedinoga tisud boga izmislise. 443*. Kako se
daklo zapovida poStovati jedini Bog stvorite}. F.
Lastrid, od' 69. Slusat Boga jedinoga. V. Dosen
246''. jedini u bitju i u naravi, a u tri sobstva.
Ant. Kadcid 382. Zarad' Boga jedinoga! Nar.

JEDINI, 1, a.

529

JEDINICA

pjes. vuk. 1, 143. Okumidu Boga jedinoga. 1, 155.
Vala Bo^u! vala jedinome! 1, 168 (cesto u na-
rodnijem pjesmama). Vec tako mi Boga jedi-
noga! 2, 7(5. Tako caru dade Bog jedini. 2, 156,
— rtMJO mogu pripadati i ovi pritnjeri : Od onoga
bozastvenoga bica trojstva jedinoga. M. Jerkovi6
8. U jedinstvu trojstva jedinoga krajujes, o Isuse.
82. Pred prosto|e lako stupe slavna trojstva je-
dinoga. J. Kavanin 20*. — i ovaj : Jedina ruko
Bozja! (Kad so sto osobito pripovijeda, n. p. kad
se pomoli Turfiin, jedina ruko Bozja! rekao bi
nigde fioek u svijetu nije ostao; — udari kisa,
jedina ruko BoXija! kako god iz kabla itd.). Nar.
posl. vuk. 112 — d) vrlo cesto o sinu Hi kceri.
Osta u Belijaka jedinL sinakt. Mon. serb. 544.
(xv vijek). Uzmi sina tvoga jedinoga. N. Ra-
nina 116''. gen. 22, 2. Veruju va sina nega je-
dinoga. Kateh. 1561. A4a. Poklo t' sinka jedi-
noga sad vidimo. M. Drzi6 479. Da svoju kcer,
dobro da ni jedinu, onomu za vjerenicu prikaze.
B. Gradid, djev. 150. Hotje Bog poslati sina
svoga jedinoga. A. Guceti6, roz. jez. 146. Ku
jedinu na sem sviti majka me je porodila. G.
Palmoti6 1, 313. Jedinu mi kcercu svoju vjere-
nicu dat obeda. 2, 85. Za tuzna se dacka bolim,
komu ginem rod jedini. 2, 150. Srart kad sinu
zenu i sinka prem jedina. J. KavaAin 122*. Ki
jedino htje vjeriti dijeto. 128^. Ako 'e majci pak
jedina (kci). 169''. Tuzan otac vec jedine Sun-
cauice lijepe. 235*. A sad u vrlini jedinu mi
hcer uhvati. 237''. Abrama, koji i sina jedinoga
hti posvetiti vrbu plama. 362''. (Bog) odredi
svoga jedinoga sina, da sade medu nas. J. Ba-
novac, razg. 152. Bog, kada otje svit odkupiti
po jedinom sinu svorau. F. Lastric, od' 91. Vidim
sina na krizu, te sina jedinoga. test. 97*. Posla
jfidinoga sina svoga s nebesa na zemju. 99.
Ostavio carstvo jedinomu sincidu. A. Kanizlid,
kam. 15. Da joj jedinoga sina neprijateji zaro-
bise. M. Zoricid, zrc. 35. Placu majke jedine
sinove. And. Kacid, razg. 90''. Bivsi pak jedini
sin u otca. M. A. Re|kovid, sabr. 57. Da mu je
sin jedini na umrlu. M. Dobretid 92. Jere bu-
dudi dovjek jedini sin Bozji ... J. Matovid 456.
Kano majka sinka jedinoga. J. Krmpotic, mal.
12. No sam cerca jedina u majke. Nar. pjes. vuk.
1, 49. Ustr'jelide mog sina jedina. 1, 254. Od
Omera, od sina jedina. 1, 256. Razbo}e se Jovo
jedini u majke. 1, 261. Umre Konda jedini u
majke. 1, 272. Ved sam bila jedina u majke.
1, 313. !^ubio sam u majke jedinu. 1, 446. Vu-
komano, moj jedini sine! 1, 617. Sestro Jelo,
posjide mi sina, da i nega pogubim jedina, da
na nemu ne ostane carstvo. 1, 626. Vezak vezla
jedina u majke. 1, 632. Marko sine jedini u
majke! 2, 193. Sveta Katarina, ka j' bila jedina,
ka j' bila jedina oca Konstantina. Nar. pjes. mikul.
139. Bio muz i zena, i imali su jedinoga sina.
Nar. prip. vuk.'-* 246. Uzeo Mladenovu jedinu
kder za svoga sina. Vuk, prav. sov. 52. — e) rjede
0 bratu. Sto 1' milije od brata jedina? Nar. pjes.
vuk. 1, 197. Ti imades brata jedinoga. 1, 466.
Oj Bogdane, moj brate jedini ! 1, 548. Imala sam
brajna jedinoga. Nar. pjes. istr. 1, 17. — f) moze
radi vece site imati uza se drugu rijec istoga
Hi slicnoga enacena, kao n. p.: aa) jedan (ispo-
redi 1. jedan, 1, f, h) gdje ima jos koji prinijer)-
Imaju vazda jedan jedini glas. B, Kasid, nac, 109.
Obadva jesu jedno vrilo jedino. F. Lastrid, svet.
66''. U jednomu jedinomu sobstvu. S.Rosa 33''.
Nejma ni jedine jedne kapje vode. I. J. P. Lucid,
razg. 4. Jedini jedan list kniga. 20. Svitujom
te, da jedinu jednu psost izustis. 108. Jedan je-
dini put. A. Tomikovid, gov. 11. Sve jedan je-

IV

dini narod. G. Zelid 177. — bb) sam. Poslu2iti
jedinomu samomu Bogu. Korizm. 14''.^ U Bogu
jest jedina sama narav i tri sobstvja. S. Budinid,
sum. 3=^. Imajet jedino samo jestvo. 4''. Jer je
Isus sam i jedini naucite}. A. Georgiceo, pril.
65. Ovo je jedini i sam uzrok nesride. A. Ka-
nizlid, kam. 895. Bog je sam i jedini oni koji
je odredio dan u komu imate umriti. A. Tomi-
kovid, gov. 11.

b. koji je sam u svojoj kuci (t. j. i sa ienom
i s djecom, a nema brace ni rodaka itd.), ispo-
redi inokosan. — (Jesce u nominalnom obliku
(jodin). — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (jedin, n. p. covjek ,die einzige manns-
person in einer haushaltung' ,solus in familia',
cf. jedlnac, inokosan). Da ne bude jedin u ba-
stini otcevoj, da jos mnogu bratju imade. J. Ba-
novac, blagosov. 125. U ovome kraju (u za-
padnoj Srbiji) nemaju rijeci .inokosan' (u rud-
nickom okruzju imaju), nego kazu ,jedin, je-
dinstvo' i ,objedinio je' . . . kad se zadriiga ras-
kopa. V. Bogisid, zborn. 9. Covjek sam sa zenom,
pak ako jos i male djece ima, opet se ne zove za-
druga nego .jedin'. 9. — U ovom je primjeru slo-
ieni ohlik: Kad ,jedinoga' (inokosnog) covjeka djeca
ostanu bez oca i majke, V. Bogisid, zborn. 368.

c. u prenesenom smislu, gotovo iperbolicki, kao
velika pohvala o cemu (o celadetu i o drugome)
sto je tako da mu nema nista jednako u vrije-
dnosti na svijetu. Divica izvrsitom i jedinom li-
postju naresena. Ziv. kat. star. 1, 218. Zac ufam
da zdruzu ne lipos jedinu. S. Mencetid 12. ^ludi
otravit jedinim vlasom moz. 105. Molim te tijem
drago za Jubav jedinu. M. Vetranid 1, 49. Ako
me u milos ne primi u saj cas jedina tva lipos,
svim vilam ka je cas. N. Najeskovid 1, 179. Je-
dina gospoje, velika hvala til 2, 16. Komu si
odnijela jedinom Ijepotom srdasce iz tijela je-
dnaga s zivotom. 2, 60, Ti slavo jedina! M,
Drzid 421. Videdi stariji nih toliku jedinu jubav.
P. Zoranid 34''. Velicastvijem velike zeje, udijne,
jedine . . . S. Budinid, ispr. 43. Znanje da ima
s kripostju jedino. D. Ranina 5*. Ki na sviti
tvu lipos jedinu uzbudu vidjeti. 6''. Cinit mi
sve kroz taj jedini ne ures patit nevoje, 10''.
Pokoli jedini andelski ne ukras, kada spi, toliku
veliku ima vlas. 92'' — 93*. I vided ju skonca-
vati placem ures drag jedini. I. Gundulid 55.
Cererina kderce izbrana, cijem Ijeposti tve jedine
sred ovijoh se kazu strana. 71. Poja su mnoga,
dim, kijem zemja ravna prem resi se rumenijem
svjetlilom jedinijem. 114. Cijed Ijepote ne je-
dine ku objubi carska sila. 386. Na zamjernu,
na jedinu nib bjelodu svijetlu izbranu bistri jezer
ondas sinu. 405, Spomonuje ne jedina i zamjerna
bojna dila. 411. Ka se dini slijepu tebi suncu
slicna i jedina vrh gospoda svijeh pod nebi, G,
Palmotic 2, 33. Od jubavi ne jedine tisudu mi
da zaklada. P. Kanaveiid, iv. 455. Sokolice al' je-
dini toli Osmana ures stravi, da nezgodu tu mu
ucini, da sad sasma zaboravi. P. Sorkocevid 589'',

d. u gramatici, prema lat. singularis, o broju.
— Na jednom mjestu xvii vijeka. Kad je jedini
broj, to jest kad od jednoga govorimo. J. Mi-
ka{a, gram. 3.

2. adv. jedino. — U Mikajinu rjecniku : jedino,
samo jUnice, singulariter' ; u Belinu : ,singolar-
mente, unicamente' ,unice' 678''; u Bjelostjencevu :
,unice, singulariter'; u Voltigijinu: ,unicamente,
particolarmente' ,einzig und alloin'; u Stulicevu:
V, jedinito.

JEDINICA, /. postaje od 1. jedin Hi od jedini
nastavkom ica. — Fo postanu i po znacenu nije
svagda jedna te ista rijec.

34

JEDINLCA, 1.

530

jedinobi6an

1. unitas, osobina onoga sto je jedno. — Po-
staje od 1. jedin. — Rijecje stara, isporedi stslov.
jedinica , unitas', i nalazi se samo u knigama pi-
sanima erkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,unitas' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu (,unitas').
Trojica vt jedini(ci) i jedinica vt trojici. Okdz.
pam. saf. 58.

1. naj cesce: jedina kci Hi jedina sestra. —
Postaje od jedini prema tnuskome jedinac. — Od
XVII vijeka. a) kci. — izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,filia unica') i u Vukovu (,die einzige tochter'
,filia unica'). Bivsi ona jedinica roditeja svojih.
B. Kasi6, is. 89. Ku je vpzla mahramu jedinica
cerca tvoja. Nar. pjes. mikl. beitr. 25. Jer je
bila jedinica svojijem roditejim. S, Rosa 183^.
Ne izmisati plemena, a osobito kad se radase od
6eri jedinice. Grgur iz Varesa 120. I kad vid'Ia
milu jedinicu, tuzno tuzi Jelicina majka: ,0j Je-
lice, mila jedinice!' Nar. pjes. vuk. 1, 607. Jer
ne ima od srca poroda posle jednu cerku jedi-
nicu. 3, 293. Tvoju dercu milu jedinicu. 3, 500.
Ja grofova jedinica k6er. Nar. prip. mikul. 134.
Ne imamo drugo dijete nego nu jedinicu. Pravdo-
no§a. 1852. 33. ^j^ute rane od devet smova i de-
sete jedinice s6erce. Osvetn. 2, 61. Ako je ona
bila jedinica u oca. M. D. Milicevic, slav. 10. —
b) sestra. Jedinicu sestricu Jelicu. Nar. pjes. vuk.
1, 541. Jer imaju selu jedinicu. 1, 564. Jedi-
nica seja. Nar. pjes. srem. 95.

3. u Vukovu rjecniku : rijetko sukno sto se tka
u jednu' zicu; neki ga zovu ,klasne' (kao sto
stoji i u Du§anovoj diplomi danoj manastiru Hi-
lendaru }. 1348, koja je sad u Karlovcima u mi-
tropolitskoj arhivi) ,eine art tuch das die ser-
bischen frauen zu hause erzeugen' ,panni genus'.
vidi i: Jedinica, vrsta domadega sukna. Slovinac.
1884. 31. — Postaje od jedini.

4. u Vukovu rjecniku : komadic (uzak kao
brazda) zemje izmedu dvije nive ,grenzlinie' ,li-
mes'. — Postaje od jedini.

5. u pisaca nasega vremena: ono sto se uzimje
kao jedno kod mjerena i brojena (n. p. lakat,
inetar itd.; oka, litra, kilogram itd.; forinta,
novcie, dinar itd.). Jedinica, phil. st.il. etc. (je-
dinka) ,einheit (z. b. des masses)', tal. ,unita'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz. — Po ruskome jeziku.

6. u matematici ne samo broj 1, nego i svi
ostali (mani od lOj sto se pihi jednijem znakom.

— Po ruskome jeziku u pisaca nasega vremena.

— Takoder se ii matematici kaze kad se u mnostvu
uzim]e svaki dio jedan po jedan. Jedinice (pi.),
math. ,unionen', tal. ,uni'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDINICAN, jedinicna, adj. koji pripada je-
dinici (pod 1). — U Stulicevu rjecniku: ,unitatis'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

JEDINIGODI, M Stulicevu rjecniku kod je-
dinogodi. — nepouzdano.

JEDINIK, m. u Stulicevu rjecniku: ,unicus,
singulus' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

JEDIniStE, n. mjesto gdje se razlicite linije
(crte, potezi) sastaju (sjedmuju). — Nacineno u
nase vrijeme. Jedini§te, math. ,concurrenzpunkt,
einigungspunkt'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDINIT, adj. znaci sto i jedini (ali nekako
s vecom silom). — U Stulicevu rjecniku: ,8ingu-
laris, peculiaris', i u Vukovu: jediniti, u pjesmi
mjesto .jedini' s primjerom: Tuzjela je dovojka
jedinita krajeva. — U Stulicevu rjecniku ima i
adv. jedinito ,8ingulariter, praecipue, praesertim,
concordi animo, ex commuui sententia'.

JEDINITE.^, m. onaj koji jedini (sjedinuje).

— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,vereiniger'.

JEDINITI, jfedimm, impf. unire, ujedno sla-
gati, sastavjatt (u pravom i u metaforickom i
prenesenom smislu). — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. jMinah i u part, praet. pass, jedinen ;
u ostalijem je oblicima unaki kaki je u inf. —
Ako je stara rijec (isporedi stslov. jediniti, rus.
e^HHHTt) postaje od 1. jedin; ako nije, od jedini.

— U nasemu se jeziku javja od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (, unire'), u Bjelo-
stjencevu (jedinim ,unio, conjungo, combino, con-
glutino, simul jungo, copulo, in unum redigo'.
2. jedinim, v. jednacim), u Voltigijinu (,riunire,
accoppiare, immedesimare' ,zusaramenlegen, zu-
sammenthun, zusammenfiigen'), u Stulicevu (,jun-
gere, conjungere, coagmentare, alligare etc.').

1. aktivno.

a. objekat je sve ono sto Zajedno dolazi. Vrle
nakazni u morskoj dubini u jubav priblazni taj
plamen jedini. D. Kaiiina 3ab. Da koristi nije
opcene, kom nas rodni grad jedini. G. Palmotic
1, 161. Zatijem uze Jubezjivo od omraze plam
gasiti, izpravjati sto je krivo i protivno jediniti.
P. Kanavelic, iv. 390.

b. objekat je jedno, a drugo s cim se sastavja
stoji u instr. s prijedlogom s. J^ubav s Bogom
jedini. V. Andrijasevid, put. 12.

3. sa se, refleksivno.

a. prema 1, a (uprav reciprocno). Vijeraju se
i jedine dva naj Ijepsa, ki se zele, i od pira gozbe
cine obilne se. I. Gundulic 126. Jedine se uda
od tila. B. Betera, cut. 126.

b. prema 1, h. S Isukrstom se po ovi sakra-
menat sasvima jedinimo. A. Komulovic 51. Kad
se on po temu jedini s nami. A. Kalic 114. Po
ovemu daru sastaje se Jezus, sadruzuje, jedini
s covjekom. 188. Jedini se sa svakijom napose
na trpezi svetoga blagovana. 240.

1. JEDINKA, /. vidi jedinica, 5. — Nacineno
u nase vrijeme. Jedinka, phil. stat. etc. ,eins, ein-
heit, einer (ziifer)', tal. ,il numero uno'; math,
plosna jedinka ,flacheneinheit' ; phys, mech. je-
dinka topline, (toplinka) , calorie, warmeeinheit';
jedinka du|ine ,langeneinheit' ; jedinka rada ,ar-
beitseinheit', frc. ,unit6 dynamique', egl. dyna-
mical unit, unit of work'; jedinka rabote, mech.
,leistungseinheit'; jedinka cijene, mere. ,prejsein-
heit'; min. ,individuum', tal. ,individuo'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

2. JEDINKA, /. vidi kod jedinko.

JEDINKALO, n. (Hi m. ?). u Vukovu rjecniku :
u zagoneci: Posetalo jato cevr|uga, a pred nima
jedinkalo, a za nima pantos; jedinkalo jedinkati
sca§e, no da pantos ni gledati na se. dva su od-
gonet{aja: zvijezde, mjesec, sunce (Nar. zag. nov.
218) Hi: ovce, ovan, cobanin (238).

JEDINKATI, jodinkam, impf. vidi kod jedin-
kalo. — Izmedu rjecnika u Vukovu: u zagoneci,
cf. jedinkalo.

JEDINKO, m. kaze mati od mila muskome dje-
tetu, a jedinka zenskome. — U naSe vrijeme u
Liici. Mati tepajuci svome djetetu rece: , Jedinko
moj ! ves'o mi svojoj majci bio!j ,Jedinka moja!
sretna mi svojoj majci bilal' Cuo sam opet de
jedna zena svojoj jednoj krayici tepa: , Jedinka
moja! ne boj se ti sve da po kupusu pases, nede
tebe niko oderati'. J. Bogdanovic.

JEDINOBICAN, jedinobicna, adj. vidi jedno-
bitan. — U jednoga pisca xviii vijeka. Sina je-
dinobidna s ocem. J. Matovid 32.

jedinoCastan

531

JEDINOJEDNAK

JEDINOCASTAN, jedino6asna, adj. u kojega
je ista (jedna) iast kao u drugoga. — Samo sa
starijim oblikom jedinoctsttnt u knigama pisa-
nima crkvenijem jesikom, a izmedu rjecnika u
Daniiicevu (jedinoCtstbnb ,aeque honoraudus')-
Jedinoctstne i si-prestolne ottcu i synu. Mon.
Serb. 277. (1413).

JEDINOCED, adj. vidi jedinorodan. — Samo
u knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem
jezikom, a izmedu rjecnika u Stulidevu (,unige-
riifcus' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u
Daniiicevu Qedinocedh ,unigenitus')- Jedinofiedoje
slovo ottce. Stefan, sim. pam. §af. 10. Za je-
dinocedago syna svojego. Sava, tip. stud, glasri,
40, 181. Jedinofiedy synt i slovo Bozije. Do-
mentijaub 144. Jedinofiedomu synu jego, Isu
Hristu. Mon. serb. 77. (1302—1321). Vsplacut
jego kako jedinocedago. Narucn. 51a. Sina svo-
jega jedinocedago posla. Korizm. 55*. Se, izno-
sabu sina umrv§a jedinoceda materi svojeje. 65^.

JEDINOCEDAN, jedinocedna, adj. vidi jedino-
6ed. — Samo u knizi pisanoj crkvenijem jezikom
XV vijeka (nom. sing. m. bio bi jedinocedtnb). O
jedinofiedtnom synu mojem. Starine. 22, 213. (xv
vijek).

JEDINOCEDE, n. jedino dijete. — Nalazi se
samo stari oblik jedinocedije u rukopisu xv vi-
jeka pisanom cricvenijem jezikom. Jedinocedije
utroby mojeje . . . Starine. 22, 218.

JEDINODAN, adj. ifprjutQog, Jcoji traje samo
jedan dan (n. p. o groznici). — U jednoga pisca
Dubrovcanina xviii vijeka. Nije stvar velika;
ustat 6es brzo ; to je ognic jedinodani. B. Zuzeri
249.

JEDINODUSAN, jedinodusna, adj. vidi jedno-
dusan. — Bijec je stara, isporedi stslov. jedino-
dus£.ni>,' rus. e/\HHo^ymHtiH, (ces. jednodusny, po].
jednoduszny). — Nije narodna rijec (kao adjektiv,
a adverab je Vuk primio i u rjeinik) nego uzeta
iz crkvenoga jezika i Vuk, ako je i upotrebjava u
prijevodu novoga zavjeta, broji je medu rijeci
koje su od slavenskijeb posrbjene (Nov. zav. 1847.
vi). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,concors, con-
sentaneus' s dodatkom da je uzeto iz brevijara)
i u Danicicevu (jedinodustni. ,urianimus').

a. adj. Jako jedinodusi>na brata. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 167. Jedinodusni mej sobom bu-
dite, kakono i udi v jednom telu. Postila. Ff2i>.
Jedinodusni. Anton Dalm., uov. test. 2, 86^. paul.
philipp, 2, 2. Jedinodusnim glasom naroda svog
pozvan. Nov. sr. 1834. 76. Jedinodusni i gromo-
glasni docek . . . 1834. 196. Ispunite moju radost,
da jedno mislite, jednu jubav imate, jedinodusni
i jedinomisleni. Vuk, pavl. filib}. 2, 2 (ovako je
ne samo u izdanu god. 1847 nego i u poznijim
izdanima te i god. 1864; istom poslije Vukove
smrti neko je, mozebiti Danicic, promijcnio : je-
dnodu§ni).

b. adv. jedin6dusno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,concorditer, concordi animo, unanimiter,
ex communi sententia' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara) i u Vukovu (jedinodiisno ,einbellig'
,unanimi consensu'). Jedinodusno i dobrovo].no.
Mon. serb. 284. (1419). 343. (1427). Starjesinama
koje me jedinodusno osude. Vuk, dan. 2, 141,
Jedinodusno borite se za vjeru jevandelija. pavl.
filib}. 1, 27 (i ovdje je, kao u naj zadnem pri-
mjeru kod a, poslije Vukove smrti nastampano
jednodusno).

JEDINOG, vidi jedinonog.

JEDINOGLASAN, jedin6glasna, adj. vidi je-
duoglasan. — Ako je stara rijec, isporedi stslov.

jedinoglasBni., rus. e/\HHorjiacHUH, (ces. jedno-
hlasny, pof. jednogJo^ny), uzeta je is crkvenoga
jezika; ako lije kasnije od naroda nacinena, po-
staje od jedini a ne od 1. jedan. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,unius vocis' s dodatkom da je
rijei ruska) i u Danicicevu (jedinoglastni, ,con-
sonus').

a. adj. Jedinoglasnoje penje. Mon. serb. 133.
(1348).

b. adv. jedin6glasno. — Izmedu rjednika u Stu-
licevu (,unica voce' s dodatkom da je rijec ruska).
Svi kliknuse a jedinoglasno. Pjev. crn. 5». Sva
pisma od granice potvrduju jedinoglasno sjajnu
pobjedu, koju je Zumalakaregi obdrzao. Nov. sr.
1835. 166.

JEDIN0G06e, jedinogoceta, n. dijete Hi zi-
vince kojemu je jedna godina. — Samo u Stuli-
cevu rjecmku: jedinogodce uz jedinogod.

JEDINOGOD, adj. vidi jednogodisni. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,unius anni'.

JEDINOGODAC, jedinogoca, m. vidi jedno-
godac. — Samo u Stulicevu rjecniku uz jedinogod.

JEDINOGODAN, jedinogodna, adj. vifii jedno-
godisni. — Samo u Stulicevu rjedniku uz jedi-
nogod.

JEDINOGODI, adj. jedini. — U Stulicevu rjec-
niku: jedinogod i u slozenom cbliku jedinogodi
,singulu9, singuli' s primjerom iz brevijara : Oso-
bitim besjedam jedinogodih zidati ,privatis locu-
tionibus singulos aedificare'. — nije dosta pouz-
dano.

JEDINOGODISNIGA, /. iensko dijete Hi zi-
vince kojemu je jedna godina. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: jedinogodistnica uz jedinogod.

JEDINOGODISNIK, m. vidi jednogodac. —
Samo u Stulicevu rjecniku: jedinogodistnik nz
jedinogod.

JEDINOGODISTAN, jedinogodisna, adj. vidi
jednogodisni. — Samo u Stulicevu rjecniku uz
jedinogod.

JEDINOGODNICA, /. vidi jedinogodiSnica. —
Samo u Stulicevu rjecniku uz jedinogod.

JEDINOGODNIK, m. «idi jednogodac. — Samo
u Stulicevu rjecniku uz jedinogod.

JEDINOGOVOEAN, jedinogovorna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,unius vocis' gdje ima i adv. je-
dinogovorno ,unica voce'. — oboje nepouzdano.

JEDIN0H06eNE, n. u Stulicevu rjecniku: je-
dinohotjene , consensus, consensio, concordia, con-
junctio' s primjerom iz brevijara: Velikim svijeh
jedinohotjenem arhierej izbran bi.

JEDINOHRAMAN, jodinohramna, adj. koji
prebiva u istoj (jednoj) kuci. — U knizi pisanoj
crkvenijem jezikom, i otale u Danicicevu rjec-
niku: jedinohramtnb ,qui in eadem domo ha-
bitat'. Byvajeta oba dobryj suprugt jedinohramni.
Domentijanb 44.

JEDINOIMENI, adj. kojemu je isto (jedno) ime.
— Stariji je oblik (nominalni) jediuoimentm.. —

U knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a iz ne u Da-
nicicevu rjecniku (jedinoimentnt jcognominis*).
Jedinoimennago sebe prSpodobnago. Domentijan''

168.

JEDINOIMENIT, adj. vidi jedinoimeni. — U
knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a otale u Da-
nicicevu rjecniku (jedinoimenitt ,cognominis').
Sanomt vlasti sb vami jedinoimenitu. Domen-
tijanb 142.

JEDINOJEDNAK, adj. slozeno u teologidnom
smislu od jednoga pisca xvii vijeka, vaja da je

JEDINOJEDNAK

532

JEDINORODAN

tijem htio prevesti consubstantialis. Sva tri sob-
stva jedinoviciia su sebi i jediiiojednaka. B. Kasic,
rit. 373.

JEDINOK, adj. vidi 1. inok. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Dnnicicevu (jedinokt ,monachus', cf. inokt). Na
umnozenije jedinokyhb cina. Sava, sim. pam.
§af. 1.

JEDINOKALAN, jedinokalna, adj. koji je od
istoga (jednoga) kala naeinen. — U knisi pisanoj
crkvenijem jezikom, i otale u Danicicevu rjecniku
(jedinokaltnL ,ex eodem luto faotus'). Kb jedino-
kaltnymr. namt sbzdanijemi.. Domentijan'' 91.

JEDINOKUPNO, adv. u Stulicevu rjecniku: v.
jednokupno.

JEDINOLETAN, jedino|etna, adj. vidi jedno-
godisiii. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. jedino-
godac s dodatkom da je uzeto iz hrevijara.

JEDINOJ^ETNICA, /. vidi jedinogodisnica. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. jedinogodac.

JEDINOl^ETNIK, m. vidi jednogodac. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. jedinogodac.

JEDINOMISALAN, jedinomisaona, adj. koji
isto (jedno) misli. — Stari je oblik jedinomisltnt.

— Nalazi se samo u knigama pisanima crkve-
nijem Hi mijesanijem jezikom (vidi i F. Miklosic,
lex. palaeoslov.' kod jedinomyslEm. i jedinomy-
sltno), i u Stulicevu rjecniku (grijeskom jedino-
mison ,unanimis, concors' s dodatkom da je uzeto
iz misala). Da jedinomislni budu v Gospodinu.
Anton Dalm., nov. test. 2, 88^. paul. pbilipp. 4, 2.
Jedinoraisalno da se drzite suproti vasego togo
bantovate^a. Glasnik. ii, 3, 121. (1708).

JEDINOMISAONIK, m. jedinomisalan eovjek.

— Stariji su ohlici jedinomislLnikb , jedinomi-
salnikt. — Samo u knigama pisanima crkvenijem
Hi mijesanijem jezikom (vidi i F. Miklosi6, lex.
palaeoslov.-' kod jedinomysltniki.), a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (jedinomysltnikb .consentiens').
Sa jedinomisalniki jego. Glasnik. 10, 266.

JEDlNOMISAOSTVOr n. osobitost onoga koji
je jedinomisalan. — Stariji je oblik jedinomi-
sltstvo. — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom (vidi i F. Miklosic, lex. palaeoslov.- kod
jedinomyslfcstvo), a izmedu rjecnika u Danici-
devu (jedinomy.sli.stvo ,unanimitu8'). l^iubovt i je-
dinomysltstvo. Sava, tip. hil. glasn. 24, 209. Vt je-
dinomysltstvo i jedinomudrtstvo. tip. stud, glasn.
40, 161. Nt drugt kt drugu jedinomysltstvo i
Jubovt i mirL hranesti mi prebyvajte. 163.

JEDINOMISLEN, adj. vidi jedinomisalan. —
Vuk je upotrebio ovu rijec (po ruskom obliku
e,^nHOMi.ic.ieHi.iii) u Novom zavjetu, a u predgo-
voru (god. 1847) broji je medu 49 rijeci slaven-
skijeh koje se u naSemu narodnom jeziku ne go-
vore, ali se lasno mogu razumjeti i s narodnijem
rijecima pomije§ati. v. Ispunite moju radost, da
jedno mislite, jednu |ubav imate, jedinodu§ni i
jedinomisleni. pavl. filibj. 2, 2. — Ima i u Stu-
licevu rjeiniku s adv. jedinomisleno, i s dodatkom
da su obadvije ruske rijeci.

JEDINOMISLENIK, m. vidi jedinomisaonik.
Vuk je upotrebio ovu rijei po ruskome e^HHo-
MMc-ieHMKi,. Sa ostalijem svojijem jedinomisle-
nicima. pism. 53.

JEDINOMI§:^jE]!s[E, n. c^elo kojijem se isto
(jedno) misli. — Dolazi u starom obliku jedino-
my§)enije u knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a
otale u Danicicevu rjecniku (jedinomysjenije ,una-
nimitas'). Sve§ta§e jedinomySJenijemt vt kup§.
Stefan, sim. pam. saf. 28.

JEDINOMJESECAN, jedinomjesecna, adj. ko-
jemu je jedan mjesec (n. p. zivota). — Samo u
Stulicevu rjecniku : ,menstruus'.

JEDINOMJESECNICA, /. iensko dijete Hi zi-
vince kojemu je jedan mjesec. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku uz jedinomjesecan.

JEDINOMJESECNIK, m. musko dijete Hi zi-
vince kojemu je jedan mjesec. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku uz jedinomjesecan.

JEDINOMUDARSTVO, n. unanimitas, vidi je-
dinomip|eiie. — Sa starijem oblikom jedinomu-
drtstvo u knigama pisanima crkvenijem jezikom.
Vt jedinomysltstvo i vt jedinomudrtstvo. Sava,
tip. stud, glasn. 40, 161.

JEDINOMUZICA, /. zensko (govori se o grlici)
koja ima samo jednoga muza. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom. Tako i ti, cloveco,
pozavizdt grtlici edinomuzici. Physiol, nov. star.
11, 194. Upodobiju se ptici grlici jedinomuzici.
22, 215. (xv vijek).

JEDINONOG, adj. koji ima samo jednu nogit.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom (vidi
F. Miklosid, lex. palaeoslov.''* kod J6dinonog7.), a
izmedu rjecnika u Stulicevu s dodatkom da je
rijec ruska. — U jednom primjeru (mozebiti |3/-
sarskom grijeskom) stoji jedinog. ^judi jedinogy
obre§e. Aleks. novak. 92.

JEDINOOBRAZAN, jedinoobrazna, adj. pri-
lican, slican (jednoga obraza). — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom
(vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod jedino-
obraztm,), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,con-
formis, consentaneus, similis, congruens' s do-
datkom da je rijec ruska). Da izbrani budu je-
dinoobrazni. S. Budinic, sum. 7^.

JEDINOPLEMENI, adj. koji je od istoga (je-
dnoga) plemena. — Vuk je upotrebio ovu rijec
/)0 sisZow. jedinoplementnt i rus. e;i,HHon.'ieMeHHbiii.
Kusi nasa jedinovjerna i jedinoplemena bra6a.
pism. 72.

JEDINOPLEMENIK, m. eovjek od istoga (je-
dnoga) plemena. — Stari je oblik jedinoplement-
niki. (isporedi jedinoplemeni). — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom (vidi F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.^ kod jedinoplementnik'i.)
i u jednoga pisca xviii vijeka koji je uzeo odande
ovu rijec Hi od rus. e/^HHOII.leMeHHHK'b, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (gdje je tumaceno: ,comis,
urbanus'! s dodatkom da je rijec ruska). Tvoji
jedinoplemenici. D. Obradovic, ziv. 110.

JEDINOPRIJESTOLAN.jedinoprijestolna, adj.
koji sjedi na istom (jednom) prijestolu. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom (sa starijem
oblikom jedinoprSstoltni.), a izmedu rjecnika u
Danicicevu (jedinoprSstoltnt ,eidem throno in-
sidens'). Susttstvu jedinoprestoltnu. Mon. serb.
136. (1348).

JEDINORAVAN, jedinoravna, adj. posve je-
dnak. — U jednoga pisca xvi vijeka koji je na-
cinio ovu rijec slozivsi jedin i ravan, i iz nega
u Stulicevu rjecniku (.aequalis, par'). Duh sveti
jest istini i otcu i sinu kupnovefian, jedinoravan
i jedinosucan Bog. §. Budinid, sum. 10^, — U
Stulicevu rjecniku ima i adv. jedinoravno ,aequa-
liter'.

JEDINORODAN, jedin6rodna, adj. koji je je-
dini roden (n. p. sin Hi kci, pa i brat, isporedi
jedini, 1, a, d) i e)). — Stariji je oblik jedino-
rodtnt. — Nalazi se u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom (vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.^
kod jedinorodtm.) i u ruskome jeziku: e^iiHo-

JEDiNOEODAN

533

JEDINOST, a.

poAHuii. Vuk je pritnio ovu rijei u Novi Zavjet
(vidi kod a, a)), ali je u predgovoru (1847) broji
viedu 49 rijeci slavenskijeh koje se u na^emu
narodnora jeziku ne govore, ali se lasno mogu
razumjeti i s narodnijem rijecima pomijesati. v.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,unigenitu3, uni-
gena' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u
Danicicevu (jedinorodbnt ,unigena; unigenitus').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) o sinu.
Sina jedinorodnago. Mon. serb. 229. (1397). Syni.
. . . jedinorodni.. Starine. 22, 220. (xv vijek). I
vidjesmo slavu negovu, slavu, kao jedinorodnoga
od oca. Vuk, jov. 1, 14. U ime jedinorodnoga
sina Bozijega. 3, 18. Posla Bog sina svojega
jedinorodnoga. pavl. gal. 4, 4. — anio pripada
i ovaj primjer: Syni> i nasledtnikb svetago ko-
rene iht, vettvt i otraslt. jedinorodna roditeju
mojemu. Mon. serb. 89. (1330). — b) o bratu.
Ostavjb mene sb jedinorodi.nyimb bratomb mojimb.
Stefan, sim. pam. saf. 19.

b. u jedncm primjeru xiii vijeka kao da je
drugo znacene: istoga (jednoga) roda. Kb jedino-
kalnymb namt stzdanijemb i jedinorodnymt krb-
stenijenib. Domentijan^' 91.

JEDINOEODEN, adj. jedini (sin), vidi jedini,
1, a, d) i jednorodan, a, a). — Jamacno nije na-
rodna rijec, nego je od pisaca slozena Hi sasta-
v(ena prema lat. unigenitus. tako je i u drugijem
jezicima, isporedi stslov. jedinorozdent, ces. je-
dnorozeny, jednourozeny, po(. jednourodzeny. —
Akc. je kao da se dva dijela, iz kojijeh se sastoji
ova rijec, napose izgovaraju ; a nalazi se tako i
pisano. — XJ nasemu se jeziku javja od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (jedinoro-
djeni .unigenitus'), u Mikajinu (jedino rodeni .uni-
genitus, unicus filius, unigena, siugularis'), u Be-
linu (jedinorodjen ,unigenito, figliuolo solo' .uni-
genitus' 774a), II Bjelostjencevu (jedino roden, je-
dinek ,unigenitus, unicus, unigena'), u Jambre-
sicevu (jedino-rodeni .unigena'), u Voltigijinu (je-
dinorodjen ,unigenito, unico nato' ,ein einziger
sohn'), u Stulicevu (jedinorodjen uz jedinorodan).
Bog je svoga sina jedinorojenoga dal. Kateh. 1561.
Fla. Primi jedinorojenu kder moju Eoksandu.
Aleks. jag. star. 3, 274. Koga otac od dvadeset
let jedinorojenoga ostavivsi priminu. P. Glavinic,
cvit. 72a. Od tvoga jedinorodenoga sinka. P. Po-
silovic, nasi. 73*. Ne blago, nego porod od srca
tvoga jedinoroden. S. Margitic. fal. 222. Prika-
zujudi sina svoga za nas jedinorodenoga. 222.
Po sinu jedinorodjenomu tvomu, Isusu Isukrstu.
L. Terzic 213. Kako negov jedinorodjeni sin mu
je po naravi. A. d. Bella, razgov. 69. Jedino-
rodenoga Bozjega sina. A. Badic 50. Neumrli otac
cinase izpokojiste jedinorodenomu sinu svomu.
M. Lekusi6, razm. 129. K svetotajstvu jedino-
rodjenoga sina. S. Badrid, prav. nac. 61. Imamo
slusati jedinorodenoga i riemu podlozit vo}u. J.
Banovac, razg. 109. Uzmi sina tvoga jedinoro-
denoga. pred. 30. Sina svoga jedinorodenoga
dade. F. Lastric, test. 63*. Jedino-rodeni sin
Bozi. 223b. Abrame. uzmi sina tvoga jedinoro-
denoga. ned. 211. Radi }ubavi i dostojanstva
noizmijernoga jedinorodenoga sina svoga. I. A.
Nenadid, nauk. 210. Na uspomenu prisvete krvi
od jedinorodenoga sina tvoga. A. Kanizli6, fran.
109. Pristoje jedinorodenoga sinka tvoga. utoc.
25. Bog otac po krvi svoga jedinorodenoga sina,
F. Matic 55. I u jednoga Gospodina Isukrsta.
sina Bozjega jedinorodenoga. I. Velikanovic, uput.
3, 400. Sina Bozjega jedinorodenoga. J. Matovic
32. Slavitn te s jcdinorodjenijem tvojijem sinom.
L. Radic 99. Jedinorodenomu sinu Bozjemu. I.
J. P. Lucie, nar. 16. Jediuorodeni sin Bozji. D.

Rapid 290. Sto je sina svoga jedino-rodjenoga
poslao na svit. B. Leakovid. nauk. 32.

jfcDINORODENICA. /. jedinorodena kci, je-
dinica. — Samo u Stulicevu rjecniku: jedinoro-
djenica uz jedinorodan.

JEDINORODENIK, m. jedinorodeni sin, je-
dinac. — Samo u Stulicevu rjecniku: jedinoro-
djenik uz jedinorodan.

JEDINOSLAVAN, jedinoslavna, adj. u kojega
je ista (jedna) slava kao u drugoga. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjednika u Danicicevu (jedinoslavbnt ,una cele-
brandus'). Su§tbstvu jedinoslavnu i jedinopr§-
stolbnu. Mon. serb. 136. (1348).

JEDINOSLOZAN, jedinosloJna, adj. slogan, ali
s vecom silom. — U jednoga pisca xvi vijeka.
Crkva jest jednosljecna i jedinoslozna u veri. §.
Budinid, sum. 12^. — JJ istoga pisca ima i adv.
jedinoslozno. Skladno i jedinoslozno pristajanje
okolo jedne iste stvari. 52^.

JEDINOSPRIJESTOLAN , jedinosprijestolna,
adj. vidi jedinoprijestolan, od kojega postaje tijem
sto je umetnut prijedlog st (s ,cum'). — Na je-
dnom injestu xiii vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (jedinosBprestoltnB ,eidem throno insi-
dens'). Duha svetago jedinosbprestolna otbcu i
synu. Domentijanb 96.

JEDINOSRCEN, adj. vidi jedinosrdan. — U
rukopisu xvi vijeka. Vsi Macedonane jedino-srfieni
jesu. Aleks. jag. star. 3, 268.

JEDINOSRD, adj. w'dz jedinosrdan. — Nahodi
se samo adv. jedinosrdo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom (vidi i F. Miklo§id. lex. pa-
laeoslov.- kod jedinosrtdo), a izmedu rjecnika u
Danicicevu (jedinosrtdb .concors'. adverbijalno).
Jedinosrtdo ponovismo. Mon. serb. 25i. (1405).
Jedinosrtdo potvrtjujemo. 255.

JEDINOSRDAN. jedinosrdna. adj. u kojega je
isto (jedno) sree, to jest ista vola, zeja kao u
drugoga, slozan. — Nahodi se samo adv. jedino-
srtdno xiv i xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (jedinosrtdtnt .concors', adverbijalno).
Vsi s nami jedinosrtdno naslidujude. Mon. serb.
232. (1398). Jedinosrbdno premismo. 308. (1420
M poznijem prijepisu).

JEDINOST. /. unitas, uprav osobina onoga sto
je jedino Hi jedno. — isporedi jedinstvo. — Eijec
je praslavenska, isporedi stslov. jedinostt, rus.
CAHHocTb, ces. jedinost, poj. jedynosd; ali se ne
moze reci narodna: Vuk je ima u Novom Za-
vjetu, ali je u predgovoru (1847) broji medu 49
rijeci slavenskijeh koje se u nasemu narodnom
jeziku ne govore, ali se lasno mogu razumjeti i
s narodnijem rijecima pomijesati. v, — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (jedinost, jedinstvo,
sloga, jednovojnost, jednodusnost, sklad, sklada,
skladnost ,utilitas, aequanimitas, unanimitas, con-
corditas, concordia mutua, consensus mutuus'.
V. sloznost), u Voltigijinu (uz jedinstvo), u Stu-
licevu (,junctio, conjunctio, unitas').

a. u snacenu sprijeda kazanom. Prez razdije-
Jenja negove jedinosti. F. Parcid 8. Neka dakle
u nami bude jedinost razuma i suda. P. Kne-
zevid, osm. 327. Jedinost vire. A. Kanizlid, kam.
74. Jedinost bitja. 781. Trojstvo ili trojicna je-
dinost. E. Pavid. jezgr. 16. Da se covik i zena
cini jedna put. od koje jedinosti puti izhodi
rodstvo po prijate^stvu. Ant. Kadcid 428. fietiri
bilige istinite i prave crkve broje se : prva jest
jedinost... B. Leakovid, nauk. 108. Ovo su oni
sto se odvajaju (od jedinosti vjere). Vuk, jud. 19.

JEDINOST, b.

531

JEDINSTVEN, 2.

b. sloga, sloznost. Seine, da 6e koju radost i
nasladjene iz takvoga prijatejstva i jedinosti srdca
imati. A. Kanizlid, uzr. 33. Od onih u kojih no
bi se nahodio mir, jedinost i sloznost, vece ne-
skladnosti, jednostranosti, to jest u vise strana
razdi|ena. I. Velikanovii, uput. 3, 199. Ali o
duse nebeski ! jedinosti i sloznosti duse ! D. Rapid
124. A sada zale da su mir i jedinost izgubili.
295.

c. hroj jedan, isporedi jedinica, 5, i jedinka.
— U jednoga pisca xvii vijeka. Krug devetna-
destni (zvani grkolatinski ,ciclus decemnovenalis')
zlatnoga broja jest priobracenje broja devetnaeste
godista, od 1 tja do 19 (stamparskom grijeskom
10), koje priobracenje sfrsifsi se, opet se na je-
dinost vra6a. B. Kasic, rit. 3*. Epate koje je-
dinostju budu vede od inih. 82*. Epatu . . . sli-
deda epata nadstupi ne jedanadeste nego dvana-
deste jedinostimi. 83».

JEDINOSTVO, vidi jedinstvo. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. — Moze hiti i pisarska po-
greska s toga sto je pisac mislio ujedno na je-
dinost i jedinstvo. Porazena . . . ranora raspre ili

razmeta od jedinostva. S. Budinid, sum. 84''.
f

JEDINOSUCAN, jedinosudna, adj. dfioovaiog,
consubstantialis, u kojega je isto bice {ovaia
.essentia*, stslov. s^Stije, 8^§ti.stvo) kao u dm-
goga (u teologienom smislu), — Rijec nacinena
od pisaca vec u staro doba, isporedi stslov. je-
dinos^stBnrb, poj. jedynosuszczny. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom stoji st mj. d prema
stslovenskom jeziku. — nalazi se jos (ali s &) u
dva pisca xvr i xvii vijeka (vidi i u Stulicevu
rjecniku). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (gri-
jeskom jedinosucan s dodatkom da je uzeto iz
misala i jedinosustan s dodatkom da je rijec
ruska; kod jednoga i drugoga ima znacene ,ejus-
dem substantiae') i u Datiicicevu (jedinosustEnt
,consubstantialis'). St svetyimi. i jedinosustnyimt
duhomt. Domentijanb 74. Jedinosustnije trojice.
Mon. Serb. 245. (1399). Sin Bozji rodjeu od otca
Boga, rodjen od vijeka, iste naravi, jedinosucan. . .
§. Budinid, sum. 6*. Dub jest . . . i otcu i sinu
kupnovSfian, jedinoravan i jedinosudan Bog. 10''.
Jere jest jedinosudan sinu. ll''. Da je Isukrst
negov sin naravski, istini i jedinosudni. B. Kasid,
is, 23. Koja jest sin Bog jedinosudni (stam-
parskom grijeskom jedinocucni) Bogu ocu. 28.

JEDINOSUCi, adj. vidi jedinosudan, od kojega
se razlikuje tijem §to mu je oblik kao kod part,
praes. act. (vidi kod jesam). — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom (sa §t mj. d), a iz-
medu rjecnika u Danidicevu (jedinosyj ,consub-
stantialis'). Trojicomt jedinosustomt. Mon. serb.
379. (14.84). Trojicu jedinosuStuju. 417. (1442).

JEDINOTEAPEZNIK, m. iovjek koji sjedi za
istom trpezom (trapezom), gost. — U knizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (jedinotrapeztnikt ,conviva'). Jedino-
trapeznikt st himi byvajett. Domentijan'' 188.

JEDINOTROJ, adj. unus et trinus, koji je
ujedno jedan i troj (o Bogu). — U Stulicevu
rjedniku: ,unus et trinus' s dodatkom da je uzeto
iz misala.

JEDINOTROJAN, jedinotrojna, adj. samo u
Stulicevu rjecniku uz jedinotroj.

JEDINOUDAN, jedinoudna, adj. u Stulicevu
rjecniku: v. jednoudan s dodatkom da je uzeto
iz brevijara.

JEDINOVJECAN, jedinovjecna, adj. jednako
vjekovit. — U jednoga pisca xvii vijeka (u za-
padnom dbliku), a izmedu rjecnika u Stulicevu

(,aeque eternus' s dodatkom da je uzeto iz mi-
sala). Sva tri sobstva jedinovicna su sebi i je-
dinojednaka. B. Kasid, rit. 373.

JEDINOVJERAN, jedinovjerna, adj. koji je
iste (jedne) vjere (kao drugi). — Stara je rijec,
jer se nalazi i u knigama pisanima crkvenijem
jezikom (vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-' kod
jedinoverfcnt), vidi i rus. e,?\iiHOBtpHtiH, (ces. je-
dnoverny), ali je po svoj prilici nacinena od pi-
saca. i Vuk je upotreblava u nase vrijeme. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (,ejusdem religionis'
s dodatkom da je rijec ruska). Rusi, nasa jedino-
vjerna 1 jedinoplemena brada. Vuk, pism. 72.

JEDINOVJERNIK, m. jedinovjerni covjek. —
Kao i jedinovjeran, rijec je stara (vidi F. Mi-
klosid, lex. palaeoslov.2 kod jedinovertnikt), i po
svoj prilici nije narodna, premda se pi§e i u nase
vrijeme. To bi ja zaista protivu gonenija nasi
jedinovjernika obranen bio. Nov. sr. 1835. 159.

JEDINOVJERSTVO, n. jedina vjera, osobina
onijeh koji su jedinovjerni. — Rijec je stara,
isporedi rus. e;^^HOBtpcTBo, (ces. jednoverstvo,
poj. jednowierstwo), ali se nalazi samo u knizi
pisanoj crkvenijem jezikom, i otale u Danicicevu
rjecniku (jedinovertstvo ,eadem fides'). Mnestu je-
dinoverfcstvo sustu vladyctstviju tvojemu. Stefan,
sim. pam. saf. 7.

JEDINOVLASTIT, adj. slozeno od jednoga
pisca xviii vijeka u smislu : jedini i vlastiti
(s oblikom jedinovlastit). Poznati Boga kako na-
sega jedinovlastitoga gospodara. I. A. Nenadid,
nank. 200.

JEDINOVO^jAN, jedinovojna, adj. u kojega je
ista (jedna) vo^a kao u drugoga. — U nasemu se
jeziku potvrduje samo adv. jedinovojno u jednom
primjeru xv vijeka; kao adjektiv istina nalazi
se vec od xiii vijeka u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, ali s drugijem (teologickijem) zna-
cenem : koji pripada ,monotelitu' (onome koji
tvrdi da je u Isusu Hristu jedna vo^a), vidi F.
Miklosid, lex, palaeoslov.^ kod jedinovojtnt. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (jedinovoltnb ,una-
nimus', adverbijalno). Vsesrfcdno i jedinovo|no
dasmo. Mon. serb. 300. (1420).

JEDINOZIV, adj. koji zivi sam (jedini). — ispo-
redi samoziv. — U Stulicevu rjecniku: ,solitarius'.
— nije dosta pouzdano.

JEDINOZIVAC, jedinozivca, m. jedinoziv co-
vjek. — U Stulicevu rjecniku uz jedinoziv. — nije
dosta pouzdano.

JEDINSKI, adj. u Stulicevu rjecniku : v. jedi-
nican. — nepouzdano.

JEDINSTVEN, adj. vidi jedini. — Vostaje od
jedinstvo. — V nase vrijeme kod pisaca, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,singularis, praecipuus,
rarus, unicus'),

1. adj.

a. vidi jedini, 1, a. Ovo su obicue opste globe ;
a slucajnima za bijede na jedinstvene jude nema
ni broja. Vuk, dan. 2, 83.

b. M ovom primjeru : sjedinen. Talijanci su sklo-
pili jedinstvenu krajevinu. M. Pavlinovid, razg. 8.

c. vidi jedini, 1, c. Jedinstvena je to heracina.
S. Milutinovid u Pjev. cm. 326a. Q grdnoj vi-
sini ovoga jedinstvenog u svijetu spomenika. Nov.
sr. 1834. 159.

2. adv. jedinstveno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu ((Singularitor, praecipue, unice'). Kojim se
svi ziteji grada ovoga jedinstveno zanimaju. Nov.
sr. 1834. 97, Ferman, koji je u svima gamijama
prestolnoga grada procitan, ti6e se jedinstveno
ovoga predmeta. 1835, 162.

JEDINSTVENITI

•)35

JEDINSTVO, b

JEDINSTVENITI, JGdinstvenim, impf. u Stti-
licevu rjecniku: ,ab aliis distinguere'. — sasma
nepouzdano.

JEDINSTVENOST, /. osobina onoga sto je je-
dinstveno. — Samo u Stulicevu rjedniku: ,singu-
laritas, unitas, junctio'.

JEDINSTVENSTVO, n. u Stulicevu rjedniku
uz jedinstvenost. — nije dosta pouzdano.

JEDINSTVElifE, «. u Stulicevu rjecniku: v.
jedinstvje. — sasma nepouzdano.

JEDINSTVJE, n. vidi jedinstvo, — U Stuli-
cevu rjecniku uz jedinstvenost s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.

JEDINSTVO, n. vidi jedinost. — Bijecje stara,
isporedi stslov. jedintstvo i rus. e^HHCTBo. — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,unio; unitas'), u
Mtka]inu (jedinstvo, sjodinenje ,conjunctio, Con-
cordia, consensio, consensus, conspiratio'), u Be-
linu (junitas' 774^; ,pace, concordia o quiete' ,pax'
533*>), u Bjelostjencevu (kod jedinost), u Volti-
gijinu (,unione, unit^, concordia' ,Ginigkeit'), u
Stulicevu (.junctio, conjunctio, unitas, concordia'),
u Vukovu: ,die einigkeit' ,unanimitas' sprimjerom:
Mir i jedinstvo ! (kad se nazdravja) i s dodatkom
da se govori u Boci (vidi b na kraju), u Dani-
cieevu (jedintstvo ,unitas; concordia').

a. unitas, osobina onoga sto je jedno, vidi je-
dinost, a. Trojice , vb jedinstve poklanajemaa.
Mon. Serb. 196. (1381). Jedinstvo sobstva, ko je
V trih kipih. Narucn. 36''. Bise pripelal k je-
dinstvu vera mnoge grisnike. Transit. 136. Je-
dinstvo svetoga trojstva. 172. Jedinstvo od duha.
N. Ranina 1.59'>. paul. eph. 4, 3. Jednoga Boga
v trojici, a trojicu v jedinstvi castimo. Kateh.
1561. El*. U viri svetoga jedinstva i trojstva bo-
zanstvenoga. Dukjanin 12. Ujediniti jedinstvom
nerazdijejenijem. A. Guceti6, roz. jez. 258. Isukrst
ho6e skupiti u jedinstvo vjere. M. Divkovi6, bes.
300''. Pomnivi sahraniti jedinstvo duha. 4463'.
Elementi vazda bihu u jedinstvu nejedini. D. Ba-
rakovi6, jar. 5. Govori se brojem jedinstva. M.
Alberti 298. Jedina Boga u trojici, a trojicu u
jedinstvu stujemo. 441. Bog poslije jest u troj-
stvu i u jedinstvu. M. Orbin 4. (Bog) bez uz-
roka uzrok jedan, nerazdiono jedinstvo je. I. Gun-
duli6 210. Kih on od jedinstva u trojstvu Bozjega
slisaju6i pripovidanje. F. Glavinic, cvit. 380 — 381.
Tad ona jedinstvo svoje z nikimi bogabojecomi
zdruzi divojkami. 383b. Koga (Boga) jedinstvo
ista kaze natura. posl. ix. Jedinstvo i trojstvo
Bozje. I. T Mrnavic, ist. 3. U jedinstvu ki troj
jesi. I. Ivanisevi6 54. Bog jest troj u jedinstvu.
P. Radovcid, nac. 135. Bog se drugi dan odmi-
case od jedinstva i pocimase ciniti razdije^ene.
M. Radni6 382'>. Ja vam zapovidam po jedinstvu
naravi Bozje. L. Terzi6 322. U komu jedinstvu
tri dila nahodedi se. F. Parcii 9. Sveto 'e troj-
stvo i jedinstvo. J. Kavanin 516^. Bezprosumna
jestva od svoga, pak jedinstva, pak i trojstva.
5271). Nerazdijelno 'e on (Bog) jedinstvo. 531^.
U Bogu sred jedinstva tri su stvari. I. Dordi6,
uzd. 115. Da je trojstvo sveto u jedinstvu. T.
Babi6, pism. 35. Bozje jedinstvo i trojstvo. J.
Banovac, pred. 57. A nami ka2e nasa s. vira
nasega Boga u jedinstvu i u tri kipa. razg. 72 —
73. U ime jedinstva svetoga. blagosov. 12. Cesto
ispovidat jedinstvo i trojstvo Bozje. J. Filipovid
1, 6*. U jedinstvu kipa iliti sobstva. F. Lastric,
test. 37». Viru . . . koja jest trojstvo i jedinstvo
Bozije. 12ia. Prvi bilig s. crkve i istinite jest
jedinstvo. nod. 101. Od jedinstva crkve nismo
odatupili. A. KaniJlid, kam. iv. Razdijujuci je-
dinstvo bozanatva. 190. Kako se u zlamenu s.

kri2a prikazuje jedinstvo i trojstvo BoXje? F.
Mati6 5. Jedinstvo ode reci da je Bog jedan u
naravi. L. Vladmirovic 37. Jedinstvo i trojstvo
Bozje. Ant. Kaddid 58. Jedinstvo tila otajstve-
noga koje jest crkva. 144. Od jedinstva Bozjega.
I. Velikanovic, uput. 1, 5. Ima besjediti od je-
dinstva crkve. J. Matovid xx'>. Jedinstvo bida
bozanstvenoga. 15. Vjekuvjecno velicanstvo je-
dinstva i trojstva. 342. Jedinstvo bivstva medu
kipi bozanstvenim. M. Dobretid 28. Trojstvo i
jedinstvo Bozje. 97. Sveslavenstvo je neizvedivo,
jer nema tvarna toraeja u jedinstvu zemjista. M.
Pavlinovid, razg. 10. Kako na nebu tri osobe
u trojnom jedinstvu vladaju. 92.

b. concordia, sloga, vidi jedinost, b. Dokle ni
(i)mi ne doskoci vera i jedintstvo k cartstvu mi.
Mon. serb. 170. (1362). Da je meju nami je-
dintstvo u veke v§komt. 176. (1367). Da stojite
u miru i u jedinstvu. Spom. sr. 1, 44. (1402).
Koji je u velikoj }ubve i u jedinstvu a i^imt.

1, 63. (1405). ^ubavt poctena i krasno jedinstvo
i prejatejtstvo. Mon. serb. 319. (1423). Ucinismo
z gospodinomt knezomt jedintstvo i bractvo. 451.
(1452). Na mir i bractvo i jedinstvo. Stat. po}.
ark. 5, 287. Za mir i jedinstvo senske crikve.
Kapt. sen. ark. 2, 79. Nesklada dovo|.e a malo
jedinstva. M. Marulic 106. Ziviti v miru i je-
dinstvu. Transit. 50. Ni stvar vece koristnija
na sviti nego mir i jedinstvo. Korizm. 103''. Je-
dinstva radi i mira. S. Kozicid 32*. Ivan JubiteJ
mira i jedinstva. 48''. Zloba i hinstvo opdeno
jedinstvo od drazijeb razdijeli. M. Vetranid 1, 9.
Bogatstvo s jedinstvom rastavi prijazan i bratstvo.

2, 88. Zivemo ovako, jedinstvo gojeci. 2, 178,
Malokrat jedinstvo meju dvimi klades. P. Zo-
ranid 37''. Moledi Boga za jedinstvo gospode
krstjanske. A. Gucetid, roz. jez. 57. Ovi sklad,
mijer, jedinstvo i |ubav procjeiiujudi ... M. Div-
kovid, bes. 300^. Da svemu puoku krstjanskomu
mijer i jedinstvo dostojis se darivati tebe molimo.
nauk. 156**. Nagovoriti na mir i na jedinstvo.
B. Kasid, per. 87. U jedinstva, u |ubavi neka
drazi dan izlazi, ovdi nasim skladnim glasi slo-
boda se draga slavi. I. Gundulid 179. Jer je-
dinstvom svud i skladom i malahna stvar uzrasti.
503. Imiti mir i jedinstvo sa svimi. I. T. Mr-
navic, ist. 99. Jedinstvo je svud hvajeno, svaka
koris s nim se stjece. G. Palmotid 1, 119. Bez
jedinstva, bez Jubavi. 2, 382. Jedinstvo i sklad
vele izvrsnih svetih pisac. P. Radovcid, nac. 159.
Mir i jedinstvo krscanske gospode. ist. 234. Sto
je zamjernije i Ijepse od jedinstva i od skladnosti?
V. Andrijasevid, put. 240. O Jezuse, skladanje
od jedinstva i od prave ).ubavi. dev. 158. Od je-
dinstva i od mira. P. Kanavelid, iv. 573. Da
svemu puku mir i jedinstvo darovati dostoji§ ae.
I. Ancid, svit. 116*. Golemo jedinstvo jest medu
zlatom i srebrom zivijem. M. Radnid 26''. Da
svemu puku krscanskomu mir i jedinstvo daro-
vati dostojis se. L. Terzid 102. Bit ce im mir,
jedinstvo, a bez straha. J. Kavanin 514''.^ Hvali
jedinstvo, sklad i pogodbu medu bracom. I.
Dordid, salt. 450. Ako bi one mogle pribivat u
jedinstvu. ben. 93. Jedinstvo rastrgujo, brastvo
razdijuje. J. Banovac, pred. 40. Zasto i jedno
i drugo zivudi u jedinstvu bo}e se brinu na stvari
potribite zitku. razg. 266. Na§ spasitej jest mira
naucite} i jedinstva mestar. J. Filipovid 1, 359».
Narav ista nagiba covika na Jubav bratinsku, na
sklad i jedinstvo. F. Lastrid, ned. 290. U je-
dinstvu i Jubavi. A. Boskovideva 1. Zato avi a
jedinstvu jedan za drugoga molimo. I. A. Nenadid,
nauk. 82. Pomozi me za ono jedinstvo i za onu
vjernos. D. Basid 45. U zlu dilovaAu slog i je-

JEDINSTVO, b.

5ii(j

2. JEDITI, b.

dinstvo. And. Kacic, kor. 54. I da gleda, go-
spodar je za to, da jedinstvo imaju i slogu. M.
A. Relkovi6, sat. ES*. Uzdrzati jedinstvo i sklad
medu svima. A. d. Costa 1, 51. Sakrameuat od
mira i od jedinstva. Ant. Kadcid 102. ^judi zdru-
zeni s privelikijem jedinstvom area. J. Matovic
376. Prave sloge i pravog jedinstva. Nar. pjes.
vuk. 5, 444. Crnagora nije u jedinstvo. Pjev.
cm. 308a.

c. zdruiene, sjedinene. Jedinstvo s Isukrstom.
I. Drzi6 370. Sva tvoja nastojanja kripostna
upravjena jesu k jedinstvu s Bogom. I. Ivani-
sevi6 70. Sastave se u jedno otajstveno tilo i
jedinstvo sa Zidovi. A. Kanizlid, kam. 559. — u
ovijem primjerima stoji prema lat. qui vivis et
regnas in unitate spiritus sancti: S kojim zive
i kra}uje u jedinstvu duha sveta. N. Eanina 111^.
Koji Zajedno s ocem zives i krajujes u jedinstvu
duha svetoga. A. Guceti6, roz. joz. 13. Ki zives
i krajuJGs z Bogom otcem u jedinstvu duha sve-
toga, Bog po sve vike vikov. M. Alberti 51.
Krafujes s Bogom ocem u jedinstvu duha sve-
toga. V. Andrijasevi6, put. 158. S svotim duhom
od istine za'edno zives i krajujes u jedinstvu ne-
razlikom. J. Kavanin 556''. Koji gospode i kra-
juju u jedinstvu s duhom svctim. 575. Zives i
krajujes u jedinstvu duha svetoga. A. Kanizlic,
utoc. 714. — umo pripadoju i ovi primjeri: Nego
samo u jedinstvu zajedno sakramentom, koga
primi. M. Dobreti6 58. Skrusene premda nesvr-
leno s jedinstvom s. sakramenta jest dobro. 95.

d. u osobitom synislu, stane covjeka koji je jedin
(vidi jedini, 1, b). U ovome je kraju obicnije je-
dinstvo (inokoStina). V. Bogisid, zborn. 5. U
ovome kraju nemaju rijeci ,inokosan', nego kazu
jedin, jedinstvo' i ,objedinio je', kad se zadruga
raskopa. 9.

JEDINSTVOVATI, jedinstvujem, impf. uopce
bivati u jedinstvu, ali su razlicita znacena prema
tome kako se shvaca Jedinstvo'. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom (ne znam, jell star a
rijec: rus. e^HHCTBoBaTt ima treee znacene: biti
jedan, to jest ne moci se razdijeliti u dijelove).

a. bivati sjedinen, sdruzen. — Izmedu rjecnika
u Danicicevu (jedintstvovati ,una esse'). Sij pirgt
ne otblucii krajevtstvo mi ott monastyrja, ni.
pace da jedintstvuje st monastyrjemt. Mon. serb.
74. (1302 — 1321). Jedinbstvovati bratoma vt kupe.
Glasnik. 11, 191.

b. biti sam, zivjeti sam, osamlen. — vidi F.
MikloSid, lex. palaeoslov.- kod jedinistvovati.

JEDINSTINA, /. uprav bi bila ista rijei sto
jedinstvo Hi jedinost, ali se nalazi vrlo rijetko,
i u osobitijem znacenima. — Mjeste -st- nalazi
se i -SC-: jedinsdina.

n. ?i jednoga pisca xviii vijeka kao da znaci:
osobina, osobitost. Mlad cim kaza uzor meden
svoga i znanja jedingtine. J. Kavanin 108''. Zna-
nim okom razabrati nih naj vede jedinstine. 469''.

b. vidi jedinstvo, d. — U nase vrijeme. Uze
familije zove narod : ,jedin§dina, oscbnacar. V.
Bogisid, zborn. 7.

c. u ugarskijeh Hrvata kao da znaci: naknada.
Da bi za onu falingu, ku je on ucinil, kod pra-
vice jedinsdinu nacinil. Jadke. xxvi.

JEDINUC, adv. vidi jednod. - U pisca 6a-
kavca xvi vijeka. Narejeno je jedinuc cloviku
umriti. Korizm. 28*.

JEDINUSTI, adv. vidi jednod. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom. Jedinusti ili dvasti
vh nedeji. Sava, tip. hil. glasn. 24, 182. vidi i
F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod jedinij,sti.

JEDINAK, m. jedinac, jedinak. — U nase vri-
jeme u dva osobita znacena.

a. jedini sin. Jer si, sine, jedinak u majke.
Nar. pjes. marj. 73.

b. jfedinak zove se (u Nisu) beli luk u koga jo
glavica sva samo jedno ceno. Ovo ceno ili cesno
zove se u Ripnu kr^ce}. M. D. Milidevid.

JEDINENOST, /. samo u Stulicevu rjecniku
uz jedinene. — nije dosta pouzdano.

JEDITSTENSTVO , n. u Stulicevu rjecniku uz
jedinene. — nije dosta pouzdano.

JEDINENE, n. djelo kojijcm se jedini (u naj-
starijem je primjeru drugo znacene, vidi b ; vidi
i F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod jedinenije).
— Stariji su oblici jedinenije i jedinenje. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (grijeskom jedinene
s dodatkom da je uzeto iz brevijara: 1. .solitudo'.
2. ,unitas, conjunctio', i jedinene ,unio, conjunctio
etc.') i u Danicicevu (jedinenije ,solitudo').

a. djelo kojijem se jedini. Ti jesi prislatko je-
dinenje duha nasega s Bogom. A. Gucetid, roz.
mar. 7. Blazenstvu tvomu zdruzujem se s jedi-
neiiem. J. Matovid 83.

b. stane covjeka koji je sam, osamjen, past.
Ott vtsehB uprazniti se i vt jedineniji mlbcajivo
sedeti. Domentijan'' 61.

JEDINISTVO, n. vidi jedinstvo. — Na jednom
mjestu XVII vijeka (moze biti i stamparska po-
greska mj. jedinstvo). Da je svuda od jedinistva
nerazdijena. P. Eadovcid, ist. 171.

1. JEDITI, adj. vidi jedini (s vecom silom). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide jedini). Da smo mi Slovinci toboz jedan
jediti narod. M. Pavlinovid, razg. 7.

2. JEDITI, jedim, impf. jutiti, srditi. — Po
staje od 2. jed nastavkom i, te po tome glasi u
juznom govoru i ijdditi, a u zapadnom jiditi. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. jedah
(ijedah; jidah), u aor. 2 i '6 sing, jedi (ijedi; jidi),
M part, praet. pass, jeden (ijeden ; jiden) ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Od xvii
vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika u Belinu
(ijediti ,adirare, movere ad ira' ,iracundiam mo-
vere' 35a), u Voltigijinu (vidi kod b), u Stuli-
cevu (vidi kod b), u Vukovu: ijediti i jediti ,or-
ziirnen (osterr. giften)' .irrito'.

a. aktivno. Ah ustegni plahos tvoju, na te nebo
nom ne jedi! G. Palmotid 2, 111. Tlape, hine,
snuju, motre, zlobe, jede, mraze, srce. 3; 37^. I
gdi ohole strasi vjetre svojom ostrom zapovijedi,
da nih sila plavi ne tre, morsko po}e da ne jedi.
3, 132''.

b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (ijediti se ,adirarsi' ,irasci' 35*), u Voltigijinu
(jediti se ,adirarsi, arrabbiarsi' ,sich zornen*), u
Stulicevu (jediti se, v. jedovati se), u Vukovu
(ijediti se i jediti se ,ziirnen' ,irascor, stomachor'
s primjerom iz narodne pjesme: Pa se nemoj na
me ijediti). ^uti se i jidi. D. Barakovid, vil. 62.
Ne jada' se i no ijedi, kra]u! G. Palmotid 2, 2o5.
Jidi se i prokline. P. Radovcid, nac. 318. ^Neka
se jido ili rasrdjuju. A. Vita|id, ist. 331. Cinedi
vo}u Bo2ju jedimo se. S. Margitid, fal. 245. To so
ona vede oholi, bje^i, otima, grusti i jedi. J. Ka-
vanin 38*. Hode pravdu, a ne drpi, ne oholi se
i ne jidi. 343». Toliko se na nas jido. 411''. U
tuznom razmi§|enju svoga izguba duh se jidi.
429''. Nad nimi se sveder jidi. M. Lekusid, razm.
164. Psuje, grdi, ved se jedi. I. A. Nenadid,
samb. 17. Ja znam, da se ti ijedis, srdis supro-
tiva izdajniku. V. M. Gudetid 35. Te zasto se
ima zemja toliko jedit do tresne, kad vidi slugu

2. JEDITI, b.

537

JEDNACITI, 1, a, b.

postavjenu da zapovijeda? A. Kalie 393. Marko
se mlogo ijedase. Pjov. crn. 56''. Bezboznik vidi
i jedi se. D. Danicid, psal. 112, 10.

JEDIV, adj. koji se moze jesti. — U Belinii
rjecniku: ,mangiutivo' .esculentus' 459a ; u Vol-
tigijinii: ,mangiativo, cibalo' ,ossbar'; u StuUcevu:
,esculentus'. — i u nase vrijeme kod pisnca. G}ivo
jedivo ocarinuju se u prometu. Zbornik. zak. 1871.
339.

JEDIVAN, jedivna, adj. vidi jediv. — U Vol-
tigijinu i u StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.

JEDIVO, n. ono §to se jede, jelo. — Od xviii
vijeka, a izmectu rjecnika u Belinu (.mangiativo,
cosa da mangiare' .esculentum' 459*) gdje se naj
prije nahodi, u Bjelostjencevu (kod jedilo), u Vol-
tigijinu (,mangiata, il mangiare, cibo' ,8peise, das
essen'), u btulicevu (,cibus, esca, epulae, cibaria
etc.'), M Vukovu (vide jelo). — IJ svijem primje-
ritna stoji kao korelativna rijec uz pivo. Imaju
li piva i jediva? Pjev. crn. 139*. Iznosi im pivo
i jedivo, Nar. pjes. juk. 419. Dosta piva i dosta
jediva. Nar. pjes. petr. 2, 97. Niti hoce piva iii
jediva. 2, 586, Izade im gospodska vecera, dosta
piva, a dosta jediva. Nar. pjesn. horto. 1, 159.
Ima r beze piva i jediva? 1, 273, Nit' cu tvoga
piva, ni jediva. 2, 422. Eto sam te podvorio
harno, nisani, sine, pivom ni jedivom. Osvetn.
2, 23. Nece mankat piva ni jediva. 7, 10.

JEDl^IV, adj. koji se lasno jedi. — U Vukovu
rjecniku : .jahzornig' ,iracundus'.

JEDNAC, /. surazmjeran pravac {'?). ,Kad lio-
cete da privalite stinu, uprite svi u jednac'. M.
Pavlinovic. — Ista je rijec primjena Hi nacinena
nova (od jednak s nastavkom h pred kojijem se
k mijena na c) od pisaca nasega vremena kod
nekijeh znanosti ii znacenu kao jednakost. Jednac
(f.), phil. math, (jednakost) ,gleichheit', tal, ,egua-
glianza'; jednac dana i nodi, astr, lat. ,aequinoc-
tium' ,tag- und nachtgleiche', frc. ,equinoxe', egl.
, equinox'. B, Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNACAK, jednacka, m. stvar iste (jednake)
cijene. — Nacineno u nase vrijeme za sudbeni
jezik. Jednacak, stvari jednake cijene ,aquivalent
(als sache)'. Jur^ pol. terminol. 32. Jednacak
,aquivalent'. B. Sulek, rjecn.

JEDNAC AN, jednacna, adj. vidi jednak. —
Kao adj. samo u StuUcevu rjecniku : ,aequans',
te nije pouzdano (vidi j jednacnost). — U jednoga
pisca xvni vijeka ima adv. jednacno i znaci sto
jednako. Ruke, u visiii srca, jimaju se uzdvignuti
jednacno, A. Krajic 62,

JEDNACENOST, /. osobina onoga sto je jedna-
ceno (jednako). — Sa^no u StuUcevu rjecniku:
,aequatio, coaequatio, exaequatio, complanatio'.

JEDNACENSTVO, n. vidi jednacenost. — U
3iikajinu rjecniku: vidi jednacenje, i u StuUcevu
uz jednacenost.

JEDNACENE, n. djelo kojijem se jednaci. —
Stariji je obUk jednacenje. — Izmedu rjecnika
n Mika]inu (jednacenje), u BeUnu (jednacenje
,agguagliamento, ciofe 1' agguagliare' ,aequatio'
52a; ,uguaglianza' ,aequalitas' 7Qi^), u Bjelostjen-
cevu (vidi kod jednastvo), u Voltigijinu, u Stu-
Ucevu (uz jednacenost), u Vukovu. Aj smrti je-
dnacenje svega. P. Zoranic 29'>. Postavjati je-
dnacenje u dugovanjih covicauskih, I. T. Mrnavic,
ist. 151. I da dobro priliku i jednacenje pro-
mislimo. S. Margitic, fal. 222. Kako mana bi
prilika eukaristije boje ce se razumit po lipim
jednacenjima i odgovaranjima po tkojim se jedna
srita i prilici se drugoj. Blago turl. 2, 233.

JEDNACILO, n. ono sto kod kakve sprave je-
dnaci micane. — Nacineno u na§c vrijeme. Je-
doacilo, mech. frc. ,gouvernateur, mod^rateur',
egl. .governor', ,ogalisator (b. dampfmascViinen),
regulator', fr. .r^gulateur' , egl. .regulator', B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNA CiNA, / vidi jednakost. — U nekijeh
pisaca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu
(uz jednacenost). Razdvojoni jednaciuom simo
tamo na ravnine. J. Kavanin 48l'>. I razlog od
ovake prid visnom pravdom jednacine sasma je
ocit. B. Zuzeri 309. Ako mu se o6ine slave za-
taja jednacina. F. Lastric, test. 63*.

JEDNACINSTVO, n. vidi jednakost. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Da u ispovidanju isti-
noga i vikovnega bozanstva, i u sobstvih vla-
stitstvo i u jestvu jedinstvo i u velicanstvu bu-
demo se klanati iednacinstvu, koje hvale audeli
i arhandeli. I. Bandulavid 136''.

V V

JEDNACISTE, n. mjesto na kojemu se sunce
nalazi (prema zvjezdama) kod jednakonocstva. —
Nacineno u nase vrijeme. Jeduaciste, astr. jedna-
ciste dana i noci ,a.quinoctialpunkt', tal. ,puuto
equinoziale', ,tag- und nachtgloichepunkt', frc.
,point dquinoxial', egl. , equinoctial point'. B. Sulek,
rjecn, znanstv. naz. v... .■. .^

JEDNACITE]^, m. covjek koji jednaci. — Na-
cineno u nase vrijeme. — I] Sulekovu rjecniku :
,ausgleicher'.

JEDNACITI, j^dnacim. impf. aequare; compa-
rare, componere, conferre, ciniti da sto (objekat)
bude jednako s cim drugijem, pa to i misliti Hi
tvrditi, ako i nije; biti s cim jednak. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. jednacah, * u
part, praet. pass, jednacen; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing.
jednaci. — Postaje od jednak nastavkom i pred
kojijem se k mijena na c, — Po svoj prilici nije
stara rijec (ni ces. jednaciti ni po}. jednaczj'c
nije dosta potvrdeno), i u nasemu se jeziku javfa
od XVI vijeka. — Izmedu rjecnika u Vranciceva
(,aoquiparare'), u Mikalinu (jednaciti, sjednaciti
,aequo, adaequo'; jednaciti miricam al' kantarom
(librare ponderibus' ; jednaciti, stavjati z drugim,
slikovati ,oonfero, comparo, facere contentionem'),
u Belinu (,agguagliare, far uguale' ,parem facere'
52a; jUguagliare, far oguale ad uno' , aequo' 764*;
(paragonare, far comparazione' , comparo' 539''),
u Bjelostjencevu (jednacim jednoga z drugem
, aequo, aequiparo, comparo, aequum seu aequalem
facio'. 2. jednacim, ravnam, jedinim, ravnim
,adaequo, exaequo, piano, complano, planum facio,
planum reddo, coaequo'), m Jambresicevu (jednacim
,aequo, aequiparo'), u Voltigijinu (,uguagliare,
pareggiare' ,gleich machen, vergleichen'), u Stu-
Ucevu (,aequar6, coaequare, exaequare, adaequare,
coraplanare'), u Vukovu (,gleich machen' ,aequo').

1, aktivno.

a. u prvom znacenu : ciniti Hi misliti Hi ka-
zati da je sto s cim jednako.

a. objekat je sama mnozina, te je znacehe: ci-
niti da sve ono sto je objekat bude jedno s dru-
gijem jednako. Smrt u zem]i jednaci svaku vrst
od |udi. M. Vetranic 1, 125. Smrt u zemji je-
dnaci kra|eve i sluge. 1, 283. Smrt svaka je-
dnaci; prid tobom pored stat nejak 6e i jaci,
ubog ce i bogat, I. Gundulid 78. Ako jubav
premoguca neslicnosti sve jednaci. J. Kavanin
liSl". Ti jednacis svake slike (smrti!). 388a.

b. ravnati (n. p. zemfu). — U jedinom pri-
mjeru nije izrecen objekat. Kad simo pohitas, za
vajugu tad vaja da pita§, makar jedno pod nu
prezi kjuse, zemju tari da Ian prima u se ; dvi

JEDNAOITI, 1, a, b.

538

JEDNAGA

ti stvari to pomaze drvo : sime krijo, kako rekoh,
prvo, pak kud ono iznifie jednaci. J. S. Relkovid
129.

c. ierice se drugo s cim se cini Hi hoce Hi kale
da je objekat jednak, te stoji uz ohjekat u instr.
s prijedlogom s.

a) ciniti da ohjekat bude jednak s drugijem.
Smrt u zemli jednaci s gospodom kopace. M. Ve-
tranid 1, 39. Jer sam ja svud !^ubav gdi godir
pribivam, toliko u ov6aru koliko u banu, i stvari
malahne s velicim jednacim. D. Zlataric STb.
Sto j' na svitu vse smrt tlaci, zlatim batom cip
jednafii. P. Vitezovic, cvit. 16. Svemogud taj se
veli, tko s hotjenem mod jednaci. I. Dordid, uzd.
99. Hotijudi s ocinskim poglavicanstvom ispo-
rediti i jednaditi pnglavicanstvo materinsko. A.
KaniJlid, utoc. 10.

b) hotjeti, tvrditi da je objekat jednak s dru-
gijew, ako i nije. Ki moju Jepotu s druzijemi
jednacis. M. Vetranid 2, 156. Ka (oholos) 6o-
vjeka umrloga s Bogom pene i jednaci. I, Gun-
dulid 571. (Jezik) ki je nekad hud hvalio sred
liposti zla odita, hudi a negda jednacio a raj-
skijem slavam slave od svita. B. Betera, cut. 63.
Odsudila je Aerija, koji je biskupe jednacio s rai-
snici. I. Velikanovid, uput. 3, 151. Nemoj je-
dnaciti sluskine svoje s neva|alom zenom. D.
Danicid, Isam. 1, 16.

c) isporediti. Aimoin jednaci hrabrenos srca Be-
nediktova s hrabrenosti Gedeonovom. I. Dordid,
ben. 99. Moremo jednaciti ove z davnima za-
kona ucitejima. A. d. Costa 1, 13.

d. u jednom primjeru xviii vijeka znacme je
kao kod c, b) Hi c), ali mjeste instrumentala
s prijedlogom s stoji dativ. Jodnace ga Barabi
ubojici. 1. A. Nenadid, nauk. 254.

,S. bivati jednak, ciniti se jednak s dim (ob-
jektom). I ako se on ikade povratiti tamo bude,
ne jednace tuj nikade mile slasti jade hude, kim
u tuzi on boravi. M. Bunid 50. Dostojanstva ne
ne jednaoahu ono sto u sebi sadrzase. I. Drzic
346. Ne (korable) brzi tijek oholi strijel letustu
jednacaso. (j. Palmotic 2, 65. U nih zloda zlode
od otac jednaci. I. Dordid, salt. 266. (Jeruzalem)
jednaci tvrdom svaki grad naj jaci. 432.

3. sa se, refleksivno, prema 1, c i d. — Izinedu
rjecnika u Belinn (.uguagliarsi' ,se cum aliquo
aequare' 764^) i u Vukovu (s kim ,sich jemanden
gleichstellen' , aequare se cum aliquo', cf. pore-
diti se).

a. vidi 1, c. Trud nijedan s ovezijeme ne moze
se na sem sviti u nijedno, vajmeh, vrijeme ni-
kako se jednaditi. M. Bunid 62. Ka se korist
moze 8 giavom jednaciti, I. T. Mrnavic, osm.
162. Moja kuda ponosita ka s nebesim jednaci
se, svijetla,_uzmno2na, glasovita, svuda casti, svud
alavi se. G. Palmotid 3, 82*'. Veselo se jedna-
cijase s ubozijem i tuznima. P. Kanavelid, iv.
24. Stap pred nim od pastira jednaci se s krunam
zlatnijem. 532, Ni se s trudom |udskijem negov
trud jednaci. I. Dordid, salt. 241. Bozja pomod
jedDaci se s potrebom na§om. ben. 1, Nek se
s tobom ne jednace sve naj lipSe kude, P, Kne-
zevic, pism. 181. Negova obuda jednadila se je
s liegovom opravom. A. T. Blagojevid, khin, 32.
Ovo naj zadne prosene jednaci se sa svijema. J.
Matovid 517. Tko se moze jednaciti s Bogom?
A. Tomikovid, gov, 323.

b. vidi 1, d. Caru se jednaci i jur mni bit
vedi. D. Barakovid, vil, 60, Jednafti se lupezu.
S. Badrid 28.

e. u jednom primjeru xvin vijeka sa spored.
Sviju kriposti koje se jednace spored Marijinim.
J. Banovac, razg. 124,

JEDNACIV, adj. koji se moze jednaciti. — ispo-
redi jednacjiv. — Samo u Stulicevu rjeiniku:
,aequabilis'.

JEDNACIVATI, jednicujem ijednacivam, impf.
iterativno prema jednaciti. — U Belinu rjecniku:
jednacivati, jednacivam ,agguagliare, far uguale'
,parem facere' 52*, i u Voltigijinu: jednacivati,
jednacivam ,andar uguagliando' ,ebnen, gleich-
machen'.

JEDNAC]|iIV, adj. vidi jednaci v. — U Jam-
bresicevu rjecniku: ,aequabilis',

JEDNACNOST, /. osobina onoga sto je je-
dnacno, vidi jednakost. — U jednoga pisca xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika{inu (gdje ima
osobito znacene: sjednaceiie u mirah ,aequipon-
diura'). Imate znati, ona ric ,kakono' ne zlame-
nuje sasvim jednacnost nego prilicnost. F. Lastrid,
ned, 291.

JEDNACSTVO, jednactvo, vidi jednastvo.

JEDNADESTI, vidi jedanaesti,

JEDNAEST, vidi jedanaest.

JEDNAGA, adv. uprav u jedan cas, u isto
doba, pa i uopce ujedno, zajedno, skupa, ne samo
0 vremenu nego i o mjestu. — 0 postanu se ra-
zmnije da je od jedan, ali je nastavak posve ne-
jasan. — U Dubrovmku (ima i jedan primjer
Hoaranina Lucica) od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,insieme' ,una' 409a), i u Stuli-
cevu (,simul, una'). Svi jednaga zaupise na n. N.
Ranina 23*. act. ap. 7, 56. Sve redovnike i bogo-
mojni puok jednaga sa izabranijem papom. 113*.
Narodi na stvari jednaga slusajudi , . . 142*. act.
ap. 8, 6. A gdi rid i pogled jednaga ispusti. S.
Mencetid 67. Jednaga pusti glas i ruci pribile,
268, Prijazan ktjese da takoj u stadijeh jednaga
provode zivot svoj. M. Vetranid 1, 9. Vaj ! razmi
ne presa i nagle privare jednaga sve mijesa.
1, 38. Da se priprave jednaga biti boj. 1, 49.
Ja ostah cvijeledi jednaga zaledi i kraj^a i mene,
1, 59. Sirova da gori pri suhoj jednaga. 1, 132.
Gdi je studen smijesana jednaga s vrudinom.
1, 178. Tko de sa mnom tuziti jednaga dan i
nod? 1, 192. Ter se svi jednaga suzami poli'te.
1, 195, Neka se raduju s tobome jednaga. 1, 368.
S himbom varanje jednaga stavjahu. 1, 4,^)8. Smrsi
sve jednaga sto zgrijesih sva Ijeta. 1, 458. Neka
pomozem oba vas jednaga, H. Lucid 247. Za
toj se sve muze jednaga u gori na priku smrt
tuze. N. Dimitrovid 105. Ter hod'mo s nim
umrijet jednaga oba dva. N. Najeskovid 1, 132,
Po kom stvari tej zacusmo, jednaga se svi ga-
nusmo. 1, 164. Drage vile i pastiri, svi jednaga
pojmo pjesan. 1, 199. Jednaga ter cuh glas i
vidjeh gospode, 1, 216. Drage me vile, da ste
vi sletile jednaga iz nebi ... 1, 219. Svi prid
liom jednaga pocnite igrati. 1, 232. Ma skoro
jednaga ti se d' pridobiti i majka tva draga,
1, 321. Ter demo jednaga ostati svi mirni, ti,
kruno pridraga, i tvoj rob privirni. 2, 38. Je-
dnaga ovi dvor i moje srdasce ostavi razgovor
i Rvijetlo sunasce. 2, 55. Komu si odnijela je-
dinom Ijepotom srda§ce iz tijela jednaga s zi-
votom. 2, 60. Zac vjeru dva draga i Jubav kad
slijede, ti Jivu jednaga do koli smrt vide. 2, 72.
Kad stekoh ures tvoj, s nim stekoh jednaga svn
rados. 2, 8-*, S kom zeli Jivjeti jednaga i umrijet,
kako des vidjeti, slobodno raogu rijet, 2, 122.
Sve toj vidjesmo jednaga sjedodi. M. Drzid 427.
Svak se spravi, tere ga svak s nami jednaga
proslavi. 429. Oni tad zajedno s liom jednaga
poginu prijateji. D. Radina 89*. BjeSe se jur
skupil pastira vas broj taj, jednaga ki rise meu

JEDNAGA

539

1. JEDNAK, 1, b.

sobom rad toga : . . . ISQb. Da priku smrt zada
jednaga brat bratu. M. Bunid 8. Ovdi sam cic
tebe, o kierce pridraga, i sama ci6 sebe dosla
ja jednaga. D. Zlatarid 6''. Svi na dvor skoci§e
jednaga u taj 6as. 17a. Negli na§G svijetle mace
svi jednaga potrgnimo. A. Sasin 17flb. Paka u
skupu svi jednaga na kucu mu naripi^e. I. Gun-
duli6 558. Grijeh s gre§nikom stri jednaga. I.
Dordic, salt. 27. Bogatac me cuj jednaga i ubogar.
156. Tako glase svi jednaga. uzd. 30. Vas bi
se svijet jednaga u manastijere obratio. ben. 53.
Ustaje 2amor da ogniste sve jednaga gorase. ben.
110. Kad uskrsnu sam sebe Jezus, uskrsnu je-
dnaga i mnoz svete cejadi. S. Eosa 166". Svaki
put kad uzvidimo priliku srca prisvetoga ali se
nega spomenemo, naravno je, da se jednaga spo-
menemo negove Jubavi prizamijerne. I. M. Mattel
XIII. Ne6e bit iko, koji ne razumije koliko je od
uvrijeda tijelu uciiienijeh do uvrijeda ucinenijeh
srcu i da jednaga ne uzpozna, da sve sto vrijeda
srce vooma |ut6u boles uzrokuje. 29. O Jezuse,
srcu tvomu pridavamo svi jednaga njegda za nas
skoncanomu dusu, tijelo, srca draga. 290. Sjekne
muna i zagrmi sve jednaga. M. Vodopic, tuzn.
jel. dubr. 1808. 215. Prevrati jednaga sve liste
od prvoga do zadnega. 231. U nase vrijeme na
Ratu stonskom: ,Virile su se jednaga obe dvi'.
,To se mo2e priniti jednaga'. M. Milas.

JEDNAGBA, /. matematicka formula kojom se
pokazvje da su dvije velicine medu sobom jednake.

— Nacineno u nase vrijeme. Jednagba, math. lat.
,aequatio' ,gleichung', frc. egl. ,equation', tal.
,equazione'. B. §ulek, rjecn. znanstv. naz.

JiEDNAGBEN, adj. koji pripada jednagbi. —

— Nacineno u nase vrijeme. Jednagben, math,
igleichungs- (in zus.)' ; jednagbena neznanica ,die
unbekannte der gleichung', tal. ,incognita della
equazione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

1. JEDNAK, adj. aequalis, par, koji se ni po
sto ne razlikuje od drugoga, tako da ga moze
(n. p. u matematici) i zamijeniti. o svemu se maze
kazati: o ce{adetu, o zivotini, o nezivoj stvai-i,
0 cemu apstraktnom. — isporedi 1. jedinak. —
Akc. se ne mijena (u Dubrovniku se cesto mijena
akc. u nominalnoj deklinaciji, osim nom. i ace.
sing. n. jednako i nom. pi. jednaki, jednake, je-
dnaka, u svijem oblicima, n. p. nom. sing. f. i
gen. sing. m. i n. jedndka, gen. sing. f. jednake,
dat. jednaku, jednakoj itd.). — Postaje od jedan
nastavkom ak. — Nije potvrdena u stslov., ali
moze ipak biti praslavenska rijed, isporedi malo-
rus. o/^HaKiH, ces. jednaky, po^. jednaki. m nasemu
se jeziku javja od prvijch vremena (vidl F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.- kod jedinakt). — Sve do
nasega vijeka u padezima mnozine obicno se (kao
i kod ostalijeh adjektiva) k ispred i mijena na
c: jednaci, jednacijeh itd.; to se uzdrzalo i u
nase vrijeme, ali rijetko, n. p.: Niste gori, ve6
meni jednaci. Nar. pjes. vak. 4, 277. cesce stoji
sanio radi slika (u pjesmama i u poslovicama),
n.p.: Jadnoj majci, svi ti su jednaci! Nar. pjes.
vuk. 4, 167. Jao majci, svi ti smo jednaci! Nar.
posl. vuk. 109. Jednaci kao linaci. 112. Svi daci
jednaci. 282. - U svijem je rjecnicima : u Vran-
cicevu: ,aequabilis; uniusmodi'; u Mikalinu: ,ae-
qualis, aequabilis, aequus, par, parilis'; u Belinu:
jUguale ed eguale' ,aequalis' 761*; ,uniforme' ,ae-
quabilis' 774a ; u Bjelosfjencevu: jednak, jedno-
vrstni , aequalis, parilis, uniformis, uniusmodi'; u
Jambresicevu : , aequalis'; u Voltigijinu: ,uguale,
uniforme' ,gleich'; u Stulicevu: ,aequalis, par'; u
Vukovu : igleich' ,a.equa.\is'; ii Danicicevu : jedhnaikh
,aequalis'.

1. adj.

a. 0 dvome Hi o vecemu mnostvu moze se ka-
zati da se jedno od drugoga ne razlikuje. a)
uopce. Vsi [udije nesu jednaci. Spom. sr. 1, 3.
(139.5). Dajina i §irina i visokost negova jest
jednaka. Anton Dalm., nov. te§t. 2, 205''. apoc.
21, 16. Star ili mlad, svi ce biti jednaci. Zborn.
125a. u koj (pisanci) u jednake sloge razlik
Xitak i nesredjen ukazah. P. Zoranic IS^. Da
smo svikolici jednaci. M. Divkovi6, bes. 281j. Ove
su tri stvari na ueki nacin jednake. P. Posilovic,
cvijet. 6. I ove tri stvari nisu jednake meu
sobom. 58. Jednaci kako u ovce zubi. (D). ^Nijesu
ni svi prsti jednaci. (D). Poslov. danifi. Zdrijebi
nisu svi jednaci, dobar dopast svijem ne more.
J. Kavanin 73a. Zakoni su svi jednaci u sva-
kome na§em gradu. 167^. Meu jednaci da koje
su da'e se prvo. 531''. Nisu svi grisi smrtni
jednaci. J. Banovac, uboj. 16. Odabrane izmedu
jednacih i prilicnih. A. Kanizlid, utoc. 5. Svi
casi nijesu jednaci. (Z). Poslov. danic. Ve6e,
mane i jednake. V. Dosen 56^. Za' obifiaj u tebi
je da svak jednak oce biti. And. Kacid, razg. 3''.
Rodise se cetiri jednaka u istoku sveta imenaka.
17''. Cetinani svi jesu junaci i na boju slicni i
jednaci. 201a. Pak mu daje dva maca jednaka.
227a. Jerbo nisu godine jednake ni prilicne za
poslove svake. M. A. Rejkovid, sat. H6a, Cudi
Judske nisu jednake. sabr. iii. Onda su dan i
nod takmona, to jest jednaka. D. E. Bogdanic
23. Jednaci grisi i jednake privare nzajmjivim
i jednaki m dilom imadu biti napladeno. M. Do-
bretid 527. Svaki vodi po dva dobra kona, sve je-
dnake kone dorataste. Nar. pjes. vuk. 3, 332 —333.
Ni prsti u ruke nijesu svi jednaki. Nar. posl.
vuk. 222. I svjedocanstva ne bijahu jednaka.
Vuk, mar. 14, 56. — h) moze se istaknuti ono
(osobina ili drugo) u cemu se ne razlikuje jedno
od drugoga, te se tijem jednakost moze ograniciti.
Kada dva neprijateja jesu jednaci u jakosti. P.
Posilovid, cvijet. 56. Nisu svi likari u nauku
jednaci. J. Banovac, pred. 72. Jesu vicni i u
svemu jednaki, F. Lastric, od' 233. Svi su tri
jednaci u svakoj izvrsnosti. I. A. Nenadid, nauk.
39. Jere jih zakon u ovomu jednake cini. Ant.
Kadcid 406. Patrijarke ne bjehu svi jednaci u
gospostvu. J. Matovid 298. Nije jednaka dite-
Jina u simenu svaka. J S. Rejkovid 127. Druzi
u namjeri taci i jednaci. Osvetn. 2, 72.

b. 0 stvarima (i cejadi) razlicnijem kaze se da
im pripada ne§to (tjelesna ili duhovna stvar, ce-
jade, osobina, nesto apstraktno itd.) sto se ne
razlikuje kod jedne i druge. Da se daje kisSlb
hlebt vsemt jednakt. Glasnik. 15, 306. (1348?).
Pitaju dokturi, ako osujeni imaju jednaku muku.
Korizm. 24a. Odemo vskrsnuti jednaka kipa.
102''. Ah, jednaka smrt je svima; ah, i svak
zna, da umrijede. I. Gundulid 235. Jednacijeh
ste dana i Ijeta. G. Palmotid 2, 170. Ne bise
jednake misli. I. Ancid, ogl. 19. Jednako je
niovo bozanstvo. T. Babid 35. Oni zdruzeni je-
dnake su voje. A. J. Knezovid 220. Ne bijahu
jednake dudi. A. Kanizlid, kam. 33. Hode li bla-
zeni jednaku placu brez razlike zadobiti? E.
Pavid, jezgr. 43. Svim jednako dajud raisto. V.
Dosen 45a. u dva posla ni jednaka sreda. M.
A. Rejkovid, sat. D7'>. Podmetnula drugo dijete
od jednaka kipa i jednakih godina. A. Tomi-
kovid, ziv. 11. Jednakoga stasa i oruzda. Nar.
pjos. vuk. 5, 296. Nisu himici jednakog mnenija.
P. Bolid, vinodjel. 2, 29. II' ostali, ili poginuli,
jednaka je jurve raji plada. Osvetn. 2, 84. Sud
za bogata kao za siromaha jednak. Pravdonosa.
1852. 10.

1. JEDNAK, 1, c.

540

1. JEDNAK, '4 a.

c*. liesto (jednina Hi mnozina) isporeduje se
s cim drugijem kazuci da se od ovoga ne razli-
kuje. i u ovakom slucaju moze se ograniciti ispo-
redicane kao kod a, b). a) ono s cim se ispore-
duje stoji u dat. Da bi se ne dostojal nim biti
jednak. Narucn. 86^. Devstvo cini clovika je-
dnaka anjelom. Transit. 81. ("Sm ^ej jednak otcu.
Kateh. 1561. E2l>. Sinu tvomu, svijem tab: je-
dnaku. A. Gucetid, roz. jez. 89. Duh sveti vijen
je svrhu Isukrsta u priliSu golubice: svrhu Ivana,
kada misu govorase, kra} golabicu vidi daha
sveta, gdi sijase kako no jednak apostolom, koji
dar vidini duha svetoga svrhu sebe prija na oltaru.
Ivan trog. 28''. U slavi jednak otcu. I. T. Mr-
navid, nauk. 1702. 7. 0 bogovi ogiieniti ki je-
dnaci mozebiti bogovom ste visnijeh strana. G.
Palmotic 2, 68. Jeda brojom mi jednaci nijesmo
bludnijem Trojanima? 2, 135. Krajevidu Bojni-
slavu tko da jednak bude u sreci? 2, 168. Tko
je bio, tko ce biti, da se Horkulu jednak rece?
2, 465. Hodu biti bogatijema ja jednaka. 2, 503.
I take se misli uciniti jednak Bogu. P. Posilovid,
cvijet. 178. Ti s' mi jednak u bozanstvu. A. Vi-
tajic, ist. IS''. Al sve jedinki je bio i jednaka
sebi ne 'te. J. Kavanin 422*. Jednaka i takmena
ovomu poznanju biti 6e muka. A. d. Bella, razgov.
36. Koliko puta nenavidos ga mori, ere vidi svoga
suprotivnika sebi jednaka. 167. Kad li ucinio
koga godir jednaka sebi. 224. Da bi se ucinio
svomu podlozniku jednak. 224. Komu obeda vishi
sgara zvjczdam jednak rod u broju. I. Dordid,
ben. 209. Djevci su cijeneni jednaci andelima.
Cestitosti. 36. Spasite] nas koji nas je pogubjene
odkupio, jednak otcu. Pisanica. 15. Jednak ocu.
S. Badric, prav. nac. 19. Zato rada sina sebi
jednaka. J. Banovac, blagosov. 104. Virujem da
je sin jednak ocu. F. Lastrid, od' 141. Obojici
jednak u naravi. test. 248^'. Odkri tja u krilu
ocinu ric, koja je jednaka Bogu. E. Pavic, ogl.
471. Prid starijim i prid sebi jednacim. M. Zo-
ricid, osm. 41. Hotjeli biste da vas ne samo niko
no pritece, ali da nije niko ni vana jednak. D.
Basid 239. Cinim te meni prilicna i jednaka.
And. Kacic, kor. 43. Druga vrsta jest jednaka
u voji prvijema. J. Matovic 400. Moze li biti
tko vedi ali jednak Bogu? T. Ivanovid 18. Je-
dnaka bidei meni. N. Marci 25. Porada sina
sebi u svemu jednaka. B Leakovic, nauk. 33.
Sin jest jednak otcu. 98. Izhode jednaci ande-
lima. Grgur iz Varesa 25. Tko bi nemu jednak
bio u slavi? 40. Niste gori, ved meni jednaci.
Nar. pjes. vuk 4, 277. Da budu jednak! oblicju
sina negova. Vuk, pavl. rim). 8, 29. Doktor
Dometer i Stanko Vraz koji nijesu rodeni Srbi
pa srpski tako pi§u, da ira medu nagijem spisa-
tejima nije lasno jednake nadi. pism. 26. — b)
ono s dim se isporeduje stoji u instr. s prijed-
logom 8. S naj mansim bit (ce) jednak. M. Ma-
rulid 18. Pomisli suprotiviti se i ufiiniti se jednak
z Bogom. Zborn. 15^. Ki . . . poje pisancu je-
dnaku s mojorae. H. Lucid 247. Sin Bozji jednak
i sjcdinen bozanstvom s ocem nebeskijem. A. Gu-
cetic, roz. jcz. 116. Biti cu jednak s privisnijem.
279. Nego posla sina svoga koji je s nim jednak.
M. Divkovid, bes. b^. Zasto je Isukrst istiniti
Bog jednak so otcom u koliko je Bog. SO^. Vazda
le jednak svojijem otcem nebeskijem. 321'*. Djavao
hotjaSe jednak biti z Gospodinom Bogom. nauk.
273''. Da su sinovi Bozji jednaci s anjeli. I.
T. Mrnavic, ist. 46. U ovomu je jednak covik
s ostalom zivinom. P. Posilovid, nasi. xi,iv. Pu-
staija koji vice s pustaijom koji sice jednak biva.
V. Do§en Q7^. Ko je jednak s tobom oli male
vedi od tebe. M. Dobretid 209. Da de u sebe

primiti sina Bozjega, koji je od vika s otcem i
z duhom svetim jednak. B. Leakovic, gov. 92.
Duh sveti, jednak Bog s otcem i sinom. 131.
Pokrqj na me sve novo odelo, sve zeleno od coe
zelene, a okratko s goricom jednako. Nar. pjes.
vuk. 2, 77. — u ova doa primjera ono s cim se
isporeduje ima se u pameti, a u instr. sa s stoji
ono cemu ovo pripada: Nijedno stvorenje nima
se ctovati jednakim ctovanjem z Bogom. Narucn.
2a. S tobom sam jednake beside i viro. H. Lucid
232. — c) ono cim se isporeduje pokazuje se adjek-
tivom posesivnijem (a jedinom primjeru zamje-
nicom posesivnom). Od svoji jednaki i od mladi
ne iskati nikakva postena. M. Zoricid, osm. 100.
— d) isporedivane se istice rijecju kako (u je-
dinom primjeru ima se u pameti poslije kako
glagol drzah). Koga^ u jednak oj drzah scijeni kako
dadka jubjenoga. G. Palmotid 1, 140. — e) amo
pripadaju i ovi primjeri u kojijcm se razumije
po smislu s cim se sto isporeduje. Zablujenje
bo]sega ali jednaka. Narucn. 63*. I mnoge jesu
jednake prilike koje su u svetomu pismu. P. Po-
silovid, nasi. xLiv. Od bratinstva prema jedna-
cijem. I. Dordid, ben. 86. Jednak svrhu je-
dnaka nejma oblasti. A. Kanizlid, kam, 671. Nit'
jednakim sto oprostif^j. V. Dosen 78*. Kad su
rijeci skupjene i jednake s jednakima u redove
postavjene. Vuk, odg. na utuk. 10.

d. znaci da nesto u sebi nema razlike i to u
prostoru Hi u vremenu. a) ii prostoru znaci sto
i ravan. Ucinice se jednaka i ravna sva zemja.
M. Orbin 198. Oci sridne, nos jednak, bradu pro-
sidu ima. F. Glavinid, cvit. 290''. Kriva hode
biti jednaka a grbava upravna. D. Rapid 50. —
h) u vremenu, znaci: koji se ne mijena fcesto u
metaforickom smislu). Vazda imam ja jednako
srdacce, jednako kako sja nad oblak sunacce. S.
Mencetid 270. Nece vazda jednako brijeme bit.
M. Drzid 255. Nesmuden i vazda sebi jednak.
A. Kanizlid, kam. 279. Da gledis jednakim okom
gdi ti so kvar cini. M. A. Rejkovid, sabr. 70.

e. u jednom primjeru xvii vijeka stoji u pre-
nesenom smislu, te ne znam, treba li shoatiti zna-
cene kao kod pravedan Hi kao kod mogud. (Mi-
snik) stoji nasrid otara, za ukazat da jo Bog na
sridi i jednak svakomu pokornu prostiti od sebe.
L Ancid, svit. 133.

3. adv. jednako (isporedi i 2. jednak). — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,aqualiter, aeque;
pariter'), u Mika^inu (, aeque, aequaliter, aequa-
biliter, pariter, similiter-'; jednako, jedino, skladno
,concinne'), ti Belinu (.egualmente' ,aoqualiter'
285''; ,del pari' ,aequo' 540''; ,indiiferentemonte,
egualmente' .equalitor' 396*; ,ugualmente' ,pa-
riter' 761*; ,accordatamente, d' accordo' ,concor-
diter' 21''; ,concordevo!inente' ,concorditer' 21 1»;
.unitamente' ,conjuncte' 774''), u Bjelostjencevu
(.aequaliter, aeque, pariter, similiter, exaequo'),
u Jambresicevu {,a,eqaalitev'), u VoUigijinu{,ugu.a]-
mento, del pari' ,gleichermassen'), u Stuliceou (,ae-
qualiter, pariter, similiter, unanimiter, ex com-
muni consensu'), u Vukovu (1. ,gleich' ,aequa-
liter'. 2. ,bestandig, in einom fort' ,coutinuo'), «
Danicicevu (jedi.nako ,ceterum'). — Moze imati
pred sobom i prijedlog po, kao i drugi adverbi,
vidi da(c kod primjera (i kod po).

a. kad se o vise stvari (zivijeh i nezivijeh) kaie
da u neiemu nema razlike, vidi 1, b. Da se daje
vsemi. jednako. Glasnik. 15, 307. Kada su obi
strani, ki dobude i ki zgubi, jednako krivi. Na-
rucn. 94*. Svi jednako potribuju. 96*. Ravno
i jednako prima vsakoga. Transit. 52. Tinasta
nod i bil dan mni mu se jednako. M. Vetranid
2, 65. Budi grih ali bud' dostojstvo i vira u

1. JEDNAK, 2, a.

541

JEDNAKOCIJENA

inetii, li me trud jednako svej tira. H. Lucid
247. Tesko mjestii u kom se ue sudi jednako
svakomn. N. Dimitrovi6 21. Sa svakim s mirom
i z lubavju zivise cine6i jednako pravdu. Du-
kjanin 7. Za svakoga fiovjeka Isukrsb je jednnko
pcdnio muku i progonstvo. M. Divkovi6, nauk.
24'J. Ponukujto se, jednako mudrujte. I. Ban-
dulavi6 257a. paul. 2cor. 13, 11. Smrt ne gleda
nicije lice, jednako se od ne tlace siromaSke ku-
carice i krajevske tej polaco. I. Gundulii 2.S;^.
Dobri 6a i zli mrijet jednako; nu u raj dobri,
zli (5e u pako. 23(5. Ali u tebi sved jednako mi-
losrdje s pravdom slovo. 280. U raodri svili je-
dnako opravjeni. B. Krnaruti6 9. Jednako od
aebe daje svakomu niilost. I. Ancid, svit. 134.
Zato im Bog ne prija jednako posvetilisda. ogl.
19. Da se krstene jednako daje toliko u ime
otca koliko sina i duha svotoga. J. Filipovid
1, 160a. Svaki grih Bog jednako ne kara. I, 2011'.
Svi jednako imadu poslusni biti zakonu. A. Ka-
nizlid, kam. 22. Svi jednako smrt cekamo, V.
Dosen 28''. Nek jednako jaram vuku i jednako
trpe muku. 254^. Koju kripost podijivase go-
spodaru i sluzi, bogatu i siromahu jednako brez
nikakva mita ni hatora. And. Kacic, razg. 20. Po-
mirise se s ovim ugovorom da sva tri imadu je-
dnako vladati. 63. Kad jednako on za ne ne
mari, nego jedno on boje miluje. M. A. Relkovic,
sat. E5b. Da jednako voli nede vudi. G6i>. A
kraj opet svim jednako dade. Klb. On vrudina
i zimu jednako trpi uvik i podnasa lako. LI**.
Kojima on sve jednako podili. sabr. 17. II' ga
castis, il' na posao tira§, jednako ti zato zahva-
Juje. A. T. Blagojevid, pjesn. 31. Jednako misli
grisne i dila grisna uzrokuju osudene. I. J. P.
Lucid, razg. 53. Ali jednako obodvojica govore,
premda s razlicitima rifima. D. Rapid 14. Ako
je jednako pripravan jedan i drugi. M. Dragi-
cevid 228. Devojka mala ili velika, jednako joj
se boce svatova. Nar. posl. vuk. 72. Jednako
s jedne i s druge strane. V. Vrcevid, igr. 4.
Mudri ima oci u glavi, a bezumni ide po mraku;
ali takoder doznah da jednako biva svjema. D.
Danicid, prop. 2, 14. — po jednako. Bog sve ko-
like po jednako (ubi. M. Divkovic, nauk. 51^.
Sva tri dni po jednako. ISl^J. Ne ima svakoga
po jednako ispitovati. 198^. Svi su ovi svetci
po jednako zapovjedni svetkovati. plac. 1. Da
plati svima tezakom nadnicu po jednako. F.
Lastric, od' 184.

b. kod isporedivana, vidi 1, c. u) s instr. i
prijedlogom s. Do dbntst jedtnako sb blagovert-
nyimi cari htitory pomenujeta se. Domentijana
159. Jednako s nami nib platu ucini. N. Ranina
.34a. matth. 20, 12. ^lubavi ku t' nosim ja idem
jednako s sinovi tvojim svim. M. Bunid 5. Je-
dnako sa mnom ,a par di me'' ,sicut ego'. A. d.
Bella, rjecn. 88^. Jednako des s nima zavezan
biti. A. Kanizlid, kam. 397. Sa mnom jednako
suditi. I. Jablanci 6. Ved jednako s lemesom se
vezu. J. S. Re|kovic 19. — po jednako. ^jube
koje godine stvorenje po jednako s Bogom. I. T.
Mrnavic, ist. 75. — b) s adverhom kako. Uskrst-
nude jednako kako stvorene svijeta ubraja se. J.
Matovid 110. — c) isporeduje se s necim sto se
prije kazalo. Jednako se stije od grada Niniva.
P. Posilovid, nasi. 25^.

c. nalazi se i sa znacenem: zajedno, ujedno.
— U Mikajinu i u Belinu rjecniku, i u jednoga
pisca xvni vijeka (svagda po jednako u ovoga).
Svakoga ovoga metni po jednako. J Vladmirovic
6. Smole jelove, smole borove po jednako skuvaj.
9. Tuci travu crkvinu i resuju po jednako. 45.

(I. vidi 1, d. a) o nijestu. Crkva je onako ruzno

sazidana, t. j. jednako u duzinu. Vuk, dan. 1, 31.
Ako bi kaca jednako §iroka i gore i dole bila.
P. Bolid, vinodjol. 2, 70. — h) o vremenu. Da
voda potiho i jednako vri. Z. Orfelin, podr. 459,

e. continenter, perpetuo, sa sve (sve jednako)
ili samo moze znaciti : bez prestankn. — ovo zna-
cene postaje jamaino od predasnega (kod d, b)).

— Od XVIII vijeka. Hodalo je kano ti svrhu po-
rusena i izgubjena svita bozanstveno milosrdje
sve jednako misledi za uzdignuti opet teme|. A.
Tomikovic, gov. 37. Zazigao je angeo oni stup
s vati'om svrhu niovi §atora, da svo jednako i
nepristance imadu svitlost 272. Da bi tko imao
dvi ili tri hijade forinti pak bi ovo sve jednako
trosio . . . doisto ove bi negove hijade u frisko
pomankale. B. Leakovid, gov. 25. Jednako me
ceka u planini. Nar. pjes. vuk. 3, 451. Sve je-
dnako Milos s'jcce Turke. 4, 244. S onog sjase,
a drugog uzjase, pa jednako on razgoni Turke.
4, 245. Niti znadu, kad im danak prode, danak
prode, kad li nodca dode: sve jednako magla od
pusaka. 4, 245. Turci biju jednako Loznicu.
4, 254. Jedan sve radio a drugi jednako bespo-
slicio i gotovo jeo i pio. Nar. prip. vuk. 89. Pa-
metan covek jednako zeli i trudi se, da sto boJe
nauci ili izmisli. Vuk, dan. 2, 2. Jednako spa-
vate i pocivate. mar. 14, 41. Uza nih je isao
covjek jedan s bubnem, te je u n jednako udarao.
pism, 32. Ogan na oltaru neka gori jednako. D.
Danicid, omojs. 6, 9. Na koju su jednako obra-
cene oci Gospoda Boga tvojega od pocetka go-
dine do kraja. Smojs. 11, 12. Ali se ja jednako
drzah Gospoda Boga svojega. is. nav. 14, 8.
Grijeh je moj jednako preda mnom. psal. 51,3.

f. nihilominus, gotovo kao ipak, istice da nesto
biva cemu se nije nadati po onome sto se prije
kazalo. — Ovo znacene (koje moze biti i prasla-
vensko, isporedi s istijem znacenem stslov. jedi-
nace, jedtnace, rus. o/\HaKo, ces. jednak, po^. je-
dnak) postaje jamacno od prvoga znacena (vidi
kod 1, a, osobito primjere iz Lucica, iz Blago-
jevica, iz Nar. posl. vuk.) tijem sto se istice da
sto biva bez razlike, pa bila koja mu drago raz-
lika u onome sto se prije kazalo. Sto de biti go-
spostvu vi i inemt tvojijemb i duse nasoj a je-
dtnako je vse Bozije i tvoje. Spom. sr. 2, 123.
(1442). Ne priporucuje se s predikaonica, pak
se jednako obsluzuje. M. A. Rejkovid, sat. AQ^.
Jednako ti Omerpasa biva, va}a tvoju rijec da
ispunis. Nar. pjes. vuk. 5, 530. Zovnu jos vedma,
mi jednako cutimo. Vuk, dan. 2, 135. Ja te
dozvah da prokunes neprijateje moje, a gle, ti
blagosi].as jednako. D. Danicid, 4mojs. 23, 11.

2. JEDNAK, adv. uprav isto sto jednako (vidi

1. jednak, 2), te na jednom mjestu xviii vijeka
znaci sto i jednako kod 1. jednak, 2, e: Kra|
jednak prudi u svojoj misli. A. J. Knezovid 109.
a nase vrijeme znaci: odmali (isporedi jedanak).

— Izmedu rjecnika ii Vukovu (,gleich, auf der
stelle' ,illico', cf. odmah, jedanak s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori i s primjerima iz na-
rodnijeh pjesama ; Jednak vezir cara poslusao.
Jednak tanke puske izmetabu). Nek izede ono
desno krilo, jednak de mu trudna zahoditi. Nar.
pjes. vuk. 2, 52. Kako pade zmija na zemjicu,
jednak zmija u duvar odmile. 2, 55. Zacuo je
Uso Arapine, jednak cuo, jednak sedla vranca.

2, 460. Kad to zacu Novakovid Grujo, jednak
svlaci svilu i kadivu. 3, 25,

JEDNAKOBOCAN, jednakobocna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,aequilateru3'. — nepouzdano.

JEDNAKOCIJENA, /, ti Stulicevu rjecniku:
,aequivaleatia'. — sasma nepouzdano.

JEDNAKODALE^INA

542

JEDNAKOSTEZATI

JEDNAKODALECINA, /. u Stulieevu rjecniku:
,aequalis distantia'. — sasma nepouzdano.

JEDNAKODALEK, adj. u Stulieevu rjecniku :
,aequidistans'. — Ima i adv. jednakodaleko u
Voltigijinu rjecniku: ,parallelamente, equidistan-
temente' ,in gleicher weite fortlaufend', i u Stu-
lieevu: ,aequali distantia'. — Nepouzdano.

JEDNAKODANE, n. vidi jednakonode. — Na-
cineno u nase vrijcyne. Jednakodane, ggr. astr.
,taf?gleiche'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNAKODOBAN, jednakodobna, adj. koji je
jednake dobi. — Samo u Voltigijinu rjecniku:
uz jednakojetnik, i u Stulieevu: ,coaevus'.

JEDNAKOGNATAN, jednakognatna, adj. u
Stulieevu rjecniku: ,aequicrurius'. — nepouzdano.

JEDNAKOGODAC, jednakogoca, m covjek je-
dnakijeh godina. — Samo u Voltigijinu rjecniku
(kod jednakogodac) i u Stulieevu : v. jednako-
doban.

JEDNAKOGODAN, jednakogodna, adj. koji je
jednakijeh godina. — Samo u Stulieevu rjecniku:
V. jednakodoban.

JEDNAKOGODISTAN, jednakogodisna, adj.
samo u Stulieevu rjecniku: v. jednakodoban.

JEDNAKOISTAKMITI,jednakoi8takmim,mi9/.
u Stulieevu rjecniku : ,aequiparare'. — sasma ne-
pouzdano.

JEDNAKOJEDNACITI, jednakojednacim, impf.
u Stulieevu rjecniku : uz jednakoistaktniti. —
.sasma nepouzdano.

JEDNAKOKUTAN, jednakokutna, adj. u ko-
jega su jednaki kuti. — Samo u Stulieevu rjec-
niku: ,aequiangulus'.

JEDNAKOl^ETNIK, m. vidi jednakogodac. —
Samo u Voltigijinu rjecniku: jednakojetnik, je-
dnakogodac ,coetaneo, contemporaneo' ,zeitge-
nosse, ein zeitverwandter', i u Stulieevu: v. je-
dnakogodac.

JEDNAKOMJEEILAN, jednakomjerilna, adj.
koji je jednake mjere (tezine). — U Stulieevu
rjecniku: ,aequali8 ponderis, mensurae'. — nepo-
uzdano.

JEDNAKOMJERITI, jednakomjerim, impf.
stav\ati u jednakomjerje. — U Stulieevu rjec-
niku: ,equilibrare' ,ad libramentum constituere,
librare'. — nepouzdano.

JEDNAKOMJERJE, n. jednaka tezina, vidi
ravnovijes, umjera. — Samo u Belinu rjecniku
(.equilibrio, peso eguale overo egualita di peso'
,aequilibrium' 289*), m Voltigijinu (.equilibrio'
,gleichgewicht'), u Stulieevu (,aequilibrium').

JEDNAKONOCAN, jednakono6na, adj. koji
pripada jednakonocu. — Samo u Voltigijinu rjec-
niku: jednakono6ni okolis ,equatore, linea equi-
noziale' ,gleichtagig', i u Stulieevu: ,aequincc-
tialis'.

JEDNAKONOCE, n. dan (uprav cas u danu)
kad je radi polozaja sunca noc isto duga (je-
dnaka) kao i dan. — Po latinskoj rijeci. — U
jednoga pisca xviii vijeka (jednakonodje), a iz-
medu rjecnika u Stulieevu (,aequinoctium'). Za
jednakono6jem pramalitnim, A. Kanizlid, kam.
503.

JEDNAKONOCIV, adj. vidi jednakonodan. —
U Stulieevu rjecniku: ,aequinoctialis'. — nepo-
uzdano.

JEDNAKONOCSTVO, n. vidi jednakonode. —
U dva pisca xvii i xviii vijeka, a izm.edu rjei-
nika u Belinu (,aequinoctium' 289''), u Bjelostjen-

cevu (jednakonoctvo ,aequinoctium'). u Voltigijinu
(grijeskom jednakonoctvo .equinozio' ,die zeit da
tag und nacht gleich viel stunden habeu'), u Stu-
lieevu (,aequinoctium'). U dan primalitnega jed-
nakonodstva. B. Kasid, rit. 9a. U nediju blizhu
iliti prvu poslije cetrnaestoga dana od mine i je-
dnakonodstva pramalitnoga. I. Velikanovid, uput.
1, 501.

JEDNAKONOZICE, adv. (n. p. kad se skace)
sa zdrazenijem nogama tako da se jedna ne po-
digne sa zem]c prije druge. — Samo u Stulieevu
rjecniku : ,a pife pari, senza muovere un pie prima
dell' altro' ,aequis pedibus'.

JEDNAKONOZNO, adv. vidi jednakonozice. —
Samo u Stulieevu rjecniku.

JEDNAKONUGALAN, jednakonugalna, adj. u
kojega su jednaki uglovi (nuglovi). — U Stuli-
eevu rjecniku: .aequiangulus'. — nepouzdano.

JEDNAKOPISMO, n. u Stulieevu rjecniku:
,paragraphus'. — sasma nepouzdano.

JEDNAKOPRAVNOST, /. vidi ravnopravnost.

— Nacineno u nase vrijeme. I jednako-pravnosti
svih narodnosti. Zbornik zak. 1, 33.

JEDNAKOPROSTRANOST,/. u Stulieevu rjec-
niku: ,larghezza uguale' ,aequilatatio'. — nepo-
uzdano.

JEDNAKORASTUPAJ, m. u Stulieevu rjec-
niku: V, jednakodalecina. — nepouzdano.

JEDNAKORASTUPAN, jednakorastupna, ac^.
u Stulieevu rjecniku : v. jednakodalecan. — Ima
i adv. jednakorastupno u Voltigijinu rjecniku :
V. jednakodaleko, i u Stulieevu : ,aequidistanter'.

— Nepouzdano.

JEDNAKOST, /. osobina onoga sto je jednako.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(jednakos ,uguaglianza' .aequalitas' 764^; ,unifor-
mit^' ,aequabilitas' 774a), u Bjelostjencevu (v. jed-
nactvo, vidi kod jednastvo), u Jambresicevu (,ae-
qualitas'), u Voltigijinu (,uniformita, uguaglianza'
(gleichheif), u Stulieevu (.similitudo, uniformitas,
una eademque ratio'), u Vukovu (,die gleichheit'
,aequalitas'). Trojstva jednakost. A. Badid 6. Jed-
nakost pjavde. S. Badrid, prav. nac. 30. S jed-
nakoStju Bozjom. J. Banovac, blagosov. 81. Jed-
nakost dudi ili nahodi ili cini prijateje. A. Ka-
nizlic, kam. 33. Znajudi da prilika i jednakost
u naravi jest kripostna. uzr. 10. U svemu pod-
puna jednakost s Isukrstom. 164. Medu zaruc-
nici ima biti nikoja slicnost i jednakost. utoc.
508. Hoti ukazati jednakost kipova. E. Pavid,
ogl. 471. Zove se naredba od odgov.arana u jed-
nakosti. M. Zoricid, aritm. 71. Da pak u izba-
canu jednakost obdrzavati mo2e. I. Jablanci t)9.
Mlogo veca u prva vrimena bijase jednakost medu
grihom i zadovojena izpuneriem. I. Velikanovid,
uput. 3, 116. Pravdu i jednakost cinite slugama.
Vuk, pavl. kol. 4, 1. Zasto misli, da nije po-
trebno drzati se jednakosti u narjecijama. odg.
na utuk. 18. Kao brdski narod mogao je svagda
biti u vedoj slobodi i jednakosti. kovc. 5. Jed-
nakost drzavjana ,gleichheit der staatsbiirger'.
Jur. pol. terminol. 256. Jednakost glasova ,stim-
mengleichheit' ,parit4 di voti'. B. Petranovic,
rucn. kn. 58. U smislu jednakosti sviju pred za-
konom. Zbornik zak. 1, 76.

JEDNAKOSTEZANE, n. djelo (i konkretno,
ono) kojijem se jednakosteze. — U Voltigijinu
rjecniku: ,contrappeso, equilibrio' ,gleichgewicht',

— nepouzdano.

JEDNAKOSTEZATI, jednakoste^em, impf. vidi
jednakomjeriti. — U Voltigijinu rjecniku: ,con-

JEDNAKOSTEZATI

543

JEDNOBITNOST

trapporre, equilibrare' ,ins gleiche gewicht brin-
gen'. — nepouzdano.

JEDNAKOSTEAN, adj. u Stulicevu rjecniku:
,aequaliter fautor, aequaliter studiosus'. — nepo-
uzdano.

JEDNAKOTEGOTAN, jednakotegotna, adj. u
Stulicevu rjecniku : ,aequalis ponderis'. — nepo-
uzdano.

JEDNAKOUTEZAN, jednakoutezna, adj. u
Stulicevu rjecniku: uz jednakotegotan. — nepo-
uzdano.

JEDNAKOUTEZATI, jednakoutezem, impf. u
Stulicevu rjecniku: ,aequalis ponderis esse'. —
nepouzdano.

JEDNAK0VA:^ATI, jednakovajam, impf. u
Stulicevu rjeiniku : ,aequivalere'. — nepouzdano.

JEDNAKOVJECAN, jednakovjecna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,aeque aeternus'.

JEDNAKOVJEKOVIT, adj. u Stulicevu rjec-
niku: uz jednakovjecan.

JEDNAMO, ado. na jednu stranu. — Naci-
neno u nase \mjeme od jedan nastavkom amo
(vidi amo, ovamo, tamo itd.). Jednamo, bot. math,
(na jednu stranu) ,auf eine seite'; jednamo obrnut,
lat. .unilateralis, secundus' ,einseitswendig'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNA&TVO, «. vidi jednakost. — TJprav je-
dnafistvo (jednactstvo), ali je s ispalo izmedu c
i t, pa se od ovijeh glasova prvo ispred drucjoga
promijenilo na s; ipak se nalazi pisano i jed-
nacstvo i jednactvo. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu daequalitas'), u Bjelostjen-
cevu (jednactvo, jednacene, zjednaceno, jednakost,
prilikovane ,aequalitas, paritas, similitudo, aequa-
tio, aequabilitas'. 2. jednactvo vage ili jednako
vagane, jednako potezane studere ,aequipondium,
aequilibrium, aequatio librae, justa aequalitas
ponderis, aequamentum, libramentum, aequilibris,
sacoma'), u Voltigijinu (jednactvo ,equalita, ugua-
glianza, medesimezza' ,gleicbheit'), u Stulicevu
(jednactvo, v. jednacene). Dva jednactva dneva
i noci s svoga mista postupili bihu. I. Bandu-
lavi6 V. Ne da druzim budu odpus6enje, a vam
potribovanje nego iz jednastva. 2081'. paul. 2cor.
8, 13. Sva velicanstva dohode n jednacstvo. M.
Radnic 42^. Ana imadijase jednacstvo srca u
sv.nkomu dogadaju. 496*'. Ime prijateja zlame-
nuje nikoje jednacstvo. A. Kanizlid, uzr. 128.
Jednastvo ,egualita o parita di persona*. S. Bud-
mani 415''.

JEDNATI, jednam, impf. vidi jednaciti (uprav
ciniti da nesto bude jedno sto i drugo). — Na
jednom mjestu xviii vijeka, rejieksivno, a ono
s cim se subjekat isporeduje stoji u dat. Da se
mi u svemu negovoj voji jednamo. E. Pavid,
jezgr. 118.

JEDNICA, /. rijec nacinena u nase vrijeme za
filosojicki jezik u znacenu latinske (uprav grcke)
rijeci monas, Jednica (ceski), phil. (monada), lat.
,monas', tal. ,monade', math, v, jedinka. B. Sulek,
rjefin. znanstv. naz.

JEDNlClCE, adv. jednom ? jednako ? — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Veli: ,Jurve u istinu
neces mo6i sluziti', to jest: jednicice se vrijeme
pribliza da pode§ so ovoga svijeta. M. Divkovii,
bes. 678a.

JEDNINA, /. osobina onoga sto je jedno. —
IJ na§e vrijeme. Sejak cini ono sto su cinili ne-
govi stari samo za to sto to dokazuje negovu
jedninu s liima. M. D. Milicevic, slav. 17. Znaju
za narodnu jedninu svega srpskoga plemena.
zlosel. 103. — U gramatikalnom jeziku mislim da

je naj prvi Danicic upotrebio ovu rijed, vidi:
Jedinstveni broj (,singularis') zva6e se u ovoj
knizi ijednina'. D. Dani6i6, mala srps. gram. 5.
jamaino je i Vuk kasnije primio mj. jedinstveni
broj kao sto je prije pisao (nemam Vukova pri-
mjera pri ruci, ali u drugome izdanu rjecnika
pise mnozina tnj. mnozestveni i mlo^estveni broj,
vidi: Kod samostavnijeh rijeci koje u mno^ini
narastaju na ,ovi' ili ,evi'. Vuk, rjecn. predg.).
ovo su primili i drugi pisci. Jednina, gr. lat.
,numerus singularis', ,einzahl, einfache zahl', tal.
,numero singolare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
JEDNINSTVO, n. na jednom mjestu u pisca
XVII vijeka koji obidno pise jedinstvo, te moze
biti i stamparska pogrekka. U jedninstvu duha
svetoga. I. Ancic, svit. 107.

JEDNIStVO, n. filozoficka nauka a jednicama.
— Nacineno u na§e vrijeme. — U Sulekovu rjei-
niku : ,monadologie*.

, JEDNOBASTINIK, m. cohaeres, onaj koji ima
dio u baStini s drugijem. — U teologickom smislu
kod dva pisca xvni vijeka. Bastinici istinito Bozji,
a jednobastinici Isukrstovi. I. Velikanovi6, uput.
1, 203. Ne ima ikakva brata, ali jednobastinika.
J. Matovi6 33.

JEDNOBICAN, jednobicna, adj. vidi jedno-
bitan. — D jednoga pisca xviii vijeka. Sina
Bozjega jednobicna s ocem. J. Matovic x.

JEDNOBiCE, n. vidi jednobitnost. — Sa sta-
rijim oblikom jednobitje u Belinu rjecniku: ,con-
sonstantialita, 1' esser consonstantiale' ,consub-
stantialitas' 2201); u Bjelostjencevu: jednobitje,
jednobitnost, jednosudanstvo jConsubstantialitaa' ;
u Voltigijinu : ,consonstanzialit^, immedesimezza'
,einverleibung, das einerley werden*.

JEDNOBISTVEN, adj. vidi jednobitan. — U
dva pisca xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (uz jednobitan). Sin je s duhom jednobi-
stveni iliti jednonaravni. A. Kanizlid, kam. 419.
jConsubstantialis' to jest jednobistveni iliti jedno-
naravni s otcem. 659. Otac zove se, zasto od
vika porada sina sebi jednobistvena. I. Velika-
novic, uput. 1, 17. Koliko je od strane naravi
bozanstvene, jednobistven jest otcu. 1, 125. Ro-
dena, ne ucinena, jednobistvenoga otcu. 1, 330.

JEDNOBITAN, jednobitna, ac^. u kojega je
jedno (isto) bice (vidi 1. bice, 3) kao u drugoga
(u teologickom smislu). — isporedi jednobidan,
jednobistven. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (jednobitni ,consostantiale' ,con-
substantialis' 220''), u Bjelostjencevu (kajkavski
jednobiten, jednoga bitja, jednosudni ,consubstan-
tialis'), u Voltigijinu (,consonstanziale' ,gleich
wesentlich, eines wesens'), u Stulicevu (,ejusdem
substantiae'). Rodjena, ne stvorena, jednobitna
s otcem. I. Bandulavic 133'>. Sin Bozji s otcem
jednobitne i nerazdijene naravi. A. Kani&lid, uzr.
94. Jednobitnu s otcem i duhom svetim. Ant.
Kadcic 63. Drzao je da sin Bozji nije Bogu
otcu jednovicni i jednobitni. I. Velikanovid, uput.
1, 270. Isus je bio od otca zlamenovan s jednim
bijegom koji ga je razlucivao kano sina narav-
noga i kano jednobitnoga s fiime. A. Tomikovi6,
gov. 251. Isukrst kako covik prikazuje sebe sebi
kako Bogu jednobitnu s otcem i s duhom svetim.
M. Dragicevi6 121.

JEDNOBITNOST, /. osobina onoga sto je jed-
nobitna. — isporedi jednobide. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjenievu
(vidi kod iedinohiho), u FoZ^t^ymw (v. jednobitje),
u Stulicevu (,eadem substantia, essentia'). U nemu
gledaju jednobitnos od hipa. I. Dordid, ben. 130.

JEDNOBOJAN

544

JEDNOCEPERAN

JEDNOBOJAN, jednobojna, atlj. koji je jedne
(iste) boje. — U Siulicevu rjecniku: ,unicolor',

JEDNOBOSTVO, n. vjera u jednoga boga. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednobostvo, hist. phil.
,monotheisinus', tal. ,moaoteismo'. B. Sulok, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOBOZAC, jednobosca, m. coviek koji vje-
ruje u jednoga boga. — Nacineno u nas? vrijeme.

— U Sulekovu rjecniku: ,raonotheist'.

JEDNOBRACJE, n. stane (Hi zakon) po kojem
se jedan covjek vjencava samo za jednu zenti (i
jedna zena samo za jednoga covjeka). — Naci-
neno u nase vrijeme. — V Sulekovu rjecniku:
,monogamie'.

JEDNOBRID, adj. u kojegaje samo jedan hrid.

— Nacineno u nase vrijeme. Jednobrid, min. ,ein-
kantif!;', tal. ,ad uno spigolo'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOBROJ, m. jednina (u grnmatikalnom
smislu). — Nacineno u nase vrijeme. Jednobroj,
vulg. gr. V. jednina. B. Sulek, rjeSn. znanstv.
naz.

JEDNOC, adv. vidi jednoc i jednom. — ispo-
redi jednoce i jednuc. — Nastavak c nije jasna
postana. — Od xv vijeka (vidi kod b), a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,semel'), u Mikajinu (kod
jednom), u Bjelostjencevu (vidi kod jedno6), u
Jambresicevu (vidi /iod jednoc), u Stulicevu (,semel,
una vice' s dodatkom da je uzeto iz brevijara).

a. vidi jednom, a. Ki bi se ne htio ispovidati
da jednoc na godisce. Stat. po|. ark. 5, 24'J. Za-
povida jednoc na dan masiti. F. Glavinid, cvit.
126''. Ako bi se ne ispovidal naj mane jednoc
na leto. svitl. 73. Ne jednoc, da dosta krat za-
tiskal sam obadva uha moja. A. Georgiceo, pril.
22. Ispoviditi se naj mane jednoc na godisde.
I. T. Mrnavic, ist. 112. Jednoc i vece puta da
razmisli. S. Matijevic 30. Ne jednoc ma svaki
dan zapovidaju. I. Ancic, ogl. 67. Jednoc naj
mane svaki misec. P. Radovcic, ist. 215. Sto
neumrli Bog i jaki jednoc za svej sadruzuje. P.
Kanavelic, iv. 147. Naj mane jednoc na nediju.
M. Bijankovic 15. Priporucujuci dvakrat jance
a jednoc, tredi put, ovce. F. Lastric, od' 8. Po
dva tri li puta priko godine, mlogi samo jednoc.
59. Ne moremo podniti jednoc samo jidudi, vaja
pokripiti tiio. 195. Ne jednoc kako Longin, nego
toliko i toliko puta. test. 116*. Jednoc u godini
dana pristupe . . . 309*. Samo jednoc na dan jesti
siti. ned. 137. Drugu (nivu) neka samo jednoc
uzore. 199. Ako pak jednoc u cemu pomanka,
eto ti mrm|ana, ogovori, ukori. 348—349. Ovi
imadijase mac, kojizim kad mu drago jednoc samo
manuvsi, kakvu ti drago volu vrat bi prisikao.
390. Cifuti su jednoc propeli sina Bozijega i ra-
nili a vi ga svaki dan propinate. svet. 32*. Sto
je sin Bozi jednoc uzeo nije nigda ostavio. 39*.
Do krizeva dvaput ovce doje, posli jednoc nad
muzlicom stoje. J. S. Re|kovi6 337. ('Z)i7A;a^ jednoS
ciknu a triput odkriknu. Osvetn. 2, 56.

b. vidi jednom, b. Pokle ulizu jednoc doli u
paklene duse boli . . . odkupjenja ne imaju. M.
Marulic 323. Jur mu posli nije voj^an gospodar
onogaj vazimati ca godi mu je jednofi oslobodio.
Stat. poj. ark. 5, 288. Ni cu, da primisti zima
ju ni lito od gdi se namisti jednoc stanovito. H.
Lucid 220. Pokaraj ga jednoc i drugoc. I. Ancic,
vrat. 97. Sve ptice ne viju gnizda gdi su jednoc
nima ukradeni ptidi. A. d. Bella, razgov. 215.
Kad upadu jednoc u stupicu, nede se u uu drugoc
vratiti. F. Lastric, od' HI. Iznenada jednoc nesta
s obraza one pogrdne zivine. F. Lastrid, nod. 60.

Sto jednoc je omililo, u naprida ne raoze omr-
znuti. A. d. Costa 2, (S4. Jednoc skoci, malo ne
doskoci. Nar. pjes. juk, 198. Tako jednoc, drugi
i tredi put. Nar. prip. bos. 1, 42.

c. vidi jednom, c. Odluceno jest svim )udem
jednoc iimriti. F. Glavinid, posl. 1. Odredeno je
Judma jednoc umriti i zatim sud. F. Lastrid, ned.
119. Al' de dodi jednoc dan, u koji de Gospodin
prominiti ocinsku dobrotu i milosrdje u srcbu i
zestinu pristrasnoga suca. 430. Pak kad pojdes
jednoc umirati i od dice Bogu razlog dati. M.
A. Re}kovid, sat. CI''. Bog de jednoc nevajalog
slugu, viruj, metnut u veliku tugu. D3''.

d. vidi jednom, d. Kad se clovik jednoc od
grihov skrusi. F. Glavinid, svitl. 30. Nije li boje
jednoc osloboditi se od tolici nevo} ter zeliti podi
uzivati otacbinu vicnu? L. Terzid 154. Dode mu
voja, da ga ide jednoc poslusati. F. Lastric, ned.
282. Pak kad jednoc bijase u miru. M. A. ReJ-
kovid, sat. Be^^, Crna zemjo, jal' nas zderi jal'
dusmane zive, da se jednoc krvni rastanemo.
Osvetn. 3, 158.

e. vidi jednom, e. Znam jednoc, kada sprid
sukna t' se raspusti. H. Lucid 193. Donesohu
jednoc s. Benediktu ditida. F. Glavinid, cvit. 12''.
Upita ga jednoc otac. 11 1*. Hodedi jednoc od
Nazijanza u Atene. 135''. Ovo je ona ura po
me jednoc nesricna prid koju trikrat zatajaC/iJ
moga Isusa. L Ancic, ogl. 3. Tako jednoc i
meni se nikakove stvari snise. P. Vuletid 34.
Biste govorili kako jednoc govorahu. A d. Bella,
razgov, 172. Bududi ucenici zaprosili jednoc od
spasiteja da ih nauci molitvu ciniti. F. Lastrid,
od' 42. Idudi dakle jednoc spasite} izprid ne-
gova dudana. 143. Pripovidajudi jednoc svrhu
dobara zlo stedenije . . . ned. 170. Jednoc primi
Aleksandro kraj knigu. svet. 12''. Kada Turke
jednoc istiraste. M. A. Rejkovid, sat. 04". Nego
jednoc, kada lipo svanu, ja otidoh gledat na ta-
vanu. D7a. Jednoc uda trbuh pozlobise. K2a.
Jednoc sjedo pred kudom. Nar. prip. bos. 1, 39.

f. u ovom ^jn'm/erw kao da znaci sto i jod-
nako. Ki jomaju u koniori glave mrtvih naucni
jednoc gledat jih brez promisjenja. P. Radovcic,
nac. 23.

g. nalazi se i s prijedlogom na, i to u dva
znaceria. a) u jednoga pisca xvii vijeka svagda
znaci: ujedno, u isto doba. Ki na jednoc sve
vidi, zna i bode. F. Glavinid, cvit. 163''. Kako
Isukrst na jednoc more biti i na nebu i na zemji?
168''. Posveti na jednoc popov 9, 20i)a. Dvi
stvari suprotivne u jednom cloviku na jednoc
ne mogu se uzdrzati. 435*. Da bi mu na jednoc
sve suprotivsdine viditi. posl. viii. — b) ii ovom
primjeru znacene je kao kod d. Sve zaludu, jer
nitko ne moze se pothvatiti, dok na jednoc nado
se nekakova ciganka . . . Nar. prip. bos. 1, 61.

JEDNOCAN, jednocna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: ,concors, unanimis, consentaneus'. — sasma
nepouzdano.

JEDNOCASAN, JBdn6casna, adj. koji traje
samo jedan cas. — U jednoga pisca xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (u drugom smislu:
,unius horae'). Kratko pace jednocasno jest ono
cto nasladja. S. Budinid, sum. 177^.

JEDNOCE, adv. vidi jednoc. — U dva pisca
cakavca xvi i xvii vijeka. Nikoje nakon dva dni
jednoce (jidihuj a nikoje nakon tri dni jednoc.
F, Vrancid, ziv. 82. Rece jednoce opatici ... 82.
Odluci jednoce I2aka zaklati. D. Barakovid, jar. 41.

JEDNOCePERAN, jednoceperna, adj. koji je
dug jedan ceperak. — U Stulicevu rjecniku: d' un
palmo' ipalmaris'. — nepouzdano.

jedno6est

545

JEDNODEVAN

JEDNOCEST, /. vala da je: jcdna cent, pa
shvaceno u istom smislu kao i dru§tvo Hi zdru-
zivane (mislim da ne treba shvatiti kao da jc
pisac imao u misli jednakost Hi jednaku cast).
— U jednofja 2^isca xvi vijeka Priti k dru2stvu
iliti jodnocesti sinov negovih. §. Budinid, sum.
187b.

JEDNOCIN, adj. u Stidicevu rjecniku: v. jed-
noredac. — nepouzdano.

JEDN06INAC, jednocinca, m. u Stiiliceou rjec-
niku: uz jedno6in. — nepouzdano.

JEDNOCLAN, adj. u kojega je samo jedan
ilan (dio). — Nacineno u na§e vrijeme za ma-
tematiku i botaniku. Jednoclan, math. ,einglio-
derig', tal. ,monomio; unimembre'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. Jednoclani cvetni delovi ,partes
monomerae'. J. Pancid, bot. 59.

JEDNOCLANAC, jedn6clanca, m. onaj koji je
jednoclan. — Nacineno u nase vrijeme. Jedno-
filanac, math. ,eintheilige grosse, moupm, einglie-
deriger ausdruck', tal. ,monomio'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOCVESNOST, /. u Belinu rjecniku: jed-
nocivrstnos , homogeneity* ,eadem natura' 370*. —
nepouzdano.

JEDNOC, adv. vidi jednom. — Postane se na-
stavka 6 ne da tumaciti dovo^no, vidi jednusti.
mjeste c dolazi ne samo kod cakavaca nego i
kod mnogijeh stokavaca (na zapadu) nastavak
c, vidi jednoc. — Nalazi se u rukopisu caka-
vackom xvi vijeka, pa u nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Bjelostjeneevu (mo£e se citati i jednoc
,semel, una vice, nunquam non'), u Jambresicevu
(moze se citati i jednoc ,semel'), u Vukovu (vide
jednom). Jednoc na godis6e Mon. croat. 245.
(1545), Jednod Bog posje andela da vidi kako
ova bi'ada zive. Nar. prip. vuk. 99. Premudri
Solomun jednoc u razgovoru rece. 198. Eece
jedno6 sinovac stricu. 210. — Is prijedlogoin
u. U jednoc mu odsijece glavu. Nar. pjes. vuk.
4, 307.

JEDN66a, /. osobina onoga sto je jedno. —
U Stulicevu rjecniku (u osobitom smislu) : ,unio,
junctio, conjunctio' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.

JEDNOCISTE, m. vidi jedinonoce, jedino-
nodstvo. — U jednoga pisca xviii vijeka (u ca-
kavskom obliku sa §0 mj. st) koji je jamacno ovu
rijec nacinio samo radi stiha i slika. K6 dva
puta na godisde suncostanje i jednodisde. J. Ka-
vanin 468*.

JEDNOCUCENE, n. stane kad vise subjekata
jedno (isto) cuti. — Samo u jednoga pisca xvm
vijeka. Ako bi jedno kojegod udo bilo bolestno
i nemodno, takoder bi sva ostala dutila bolijest
i nemod radi sjedinena i jednoducena. J. Ma-
tovid 96.

JEDNOCUD, /. jedna (jednaka kod vi§e n. p.
cejadi) cud. — isporedi jodnodudnost. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Jesu od cudnovate jedno-
dudi i naravne slicnosti dicica ona koja se odrane
i odvoje s ralikom svoji dojka. A. Tomikovid,
gov. 222.

JEDNOCUDAN, jedn6dudna, adj. koji je iste
(jedne) cudi kao i drugi. — Samo u Stulicevu
rjecniku: ,ejusdem naturae, homogeneus, sympa-
thicus'.

JEDNOCUDNOST, /. osobina onoga koji Je
jednocudan, isporedi jednodud. — U Voltigijinu
rjecniku : grije§kom jednofiudnost, v. jednodusnost,
i u Stulicevu: ,homogeneitas, aympathia'.

IV

JEDNODANI, adj. vidi jednoduevan. — U
Voltigijinu rjecniku: kod jednodnevan, i u Stu-
licevu: V. jednodnevan.

JEDNODJEDAN, jednodjedna, adj. u kojega
je ista (jedna) djedina kao u drugoga. — Na
jednom mjestu xvii vijeka (u zapadnom govoru).
Onde tebi jednoskupnih, jednodruznih,jednodidnih
stvori svetih gradjanov. I. Bandulavid 162''.

JEDNODNEVAN, jedn6dnevna, adj. koji traje
samo jedan dan. — Kod pisaca od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (jednodnevan,
jednodani ,di un giorno, efimero' ,was nur einen
tag dauert, eintagig') i u Stulicevu (,uniu3 diei*)-
Ores sami jednodnevni razgovor. D. Obradovid,
ziv. 71. Jednodnevan, bot. ,eintagig', lat. ,eph6-
raerus', tal. ,effimero'. B. Sulek, rjedn. znanstv,
naz.

JEDNODOBAN, jednidobna, adj. kojemu je
jedna (ista) dob kao drugome, ili koji biva (zivi)
u isto doba kad i drugi. — Od xvm vijeka kod
pisaca, a izmedu rjecnika u Belinu (jednodobni
,eguale d' eta' ,ec[uaevus' 296b), u Voltigijinu
(,coetaneo, contemporaneo' ,zeitgenosse'), 11 Stu-
licevu (v. jednakodoban). Eic bozanstvena jest
jasnos jednodobna s svitlosdu. A. d. Bella, razgov.
129. Jednodobni, braca ste mi draga. Osvetn.
3, 150.

JEDNODOJAK, jednodojka, m. onaj koji je
s drugijem iz jednijeh (isttjeh) dojaka sisao. —
U Belinu rjecniku : ,fratelIo di latte' ,frater col-
lavjtaneus' 329*, i u Stulicevu (uz jednodojen). —
nepouzdano.

JEDNODOJEN, adj. (uprav part, praet. pass.)
koji je s drugijem iz jednijeh (istijeh) dojaka
sisao. — U Belinu rjecniku: ,fanciullo e fanciulla
allattati o nutriti da una medesima nutrice' ,col-
lactaneus' 302*, i u Stulicevu: ,qui simul cum
alio eodem lacte nutritus fuit'. — nepouzdano.

JEDNODOJENICA, /. zensko jednodojeno. —
V Stulicevu rjecniku : uz jednodojen. — nepouz-
dano.

JEDNODOJENIK, m. vidi jednodojak. — U
Stulicevu rjedniku uz jednodojen. — nepouzdano.

JEDNODOM, adj. (u botanici) 0 bi\ci u koje
ima muSkoga i zenskoga cvijeca, ali je sve na
istom stablu. — Nacineno u nase vrijeme. Jed-
nodom, bot. (jednostan), lat. ,monoicus, monoecus'
,einhausig'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. Jedno-
doma bi|ka ,planta monoica'. J. Pancid, bot. 58.

JEDNODOMSTVO, n. osobina jednodome bijke,
i razred u koji ovake bi}ke pripadaju. — Naci-
neno u nase vrijeme. Jednodomstvo, bot. (jedno-
stanstvo), lat. ,monoecia'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNODEUG-, m. drug. — Ovako se nalazi
prevedena latinska rijec compar u rukopisu xvi
vijeka. I joste molim i tebe, Germane jednodruze
(,etiam rogo et te, germane compar' ; kako se vidi,
pisac je shvatio rijec germane, brate, kao ime
musko). N. Eanina 169». paul. philipp. 4, 3.

JEDNODEUZAN, jednodruzna, adj. koji je u
jednom (istom) drustvu u kojem je i drugi. — U
jednoga pisca xvn vijeka. Onde tebi jednoskupnih,
jednodruznih,jednodidnih stvori svetih gradjanov.
I. Bandulavid 162b,

JEDNODEVAN, jednodrvna, adj. koji je na-
cinen iz jednoga komada drveta. — V Stulicevu
rjecniku: ,di un sol pezzo (di legno, v. g. bar-
chetta d' un sol pezzo)' ,ex uno ligno constans
(Graecis monoxilus)'. — nepouzdano.

35

JEDNODEZAVAC

546

JEDNOGLASAN, c.

JEDNODEZAVAC, jednodrzavca, m. covjek koji
je u jednoj (istoj) drzavi s drugijem. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Druga nesrida taka bila
je s domorodcima, s jednodrzavcima, s jednova-
rosanima svojima. A. Tomikovid, gov. 231.

JEDNODUH, adj. u Stulicevu rjecniku: (Sim-
plex, unifonnis'. — nepouzdano.

JEDNODUSAN, jedn6dusna, adj. koji jejedne
(iste) duse kao drugi, koji jednako misli, jednako
osjeca, jednako zeli i hoce kao drugi. — isporedi
jedinodusan. — Moze biti i stara i praslavenska
rijcc (vidi kod jedinodusan) ; u nasemu se jeziku
jav]a (i to adverab, vidi kod b) od 15 vijeka. —
Izmedu rjecnika u Belinu (jednodusni ,unanimo,
dicesi di persona tra se concordi' .unanimus' 773^;
jednodusan ,affrate]lato, amico stretto' ,familia-
rissimus' 471'), y Bjelostjencevu (vidi kod jedno-
vojan), u Voltigijinu (jednodusni ,unanimo, Con-
corde' ,gleichgesinnt , einstimmig'), u Stulicevu
(v. jedinodusan), u Danicicevu (jedtnodustni. ,una-
nimus'). vidi i: Jednodusan, phil. .einmiithig,
einhellig'; (jednoglasan), tal. ,unanime'. B. Sulok,
rjecn. znanstv. naz. — vidi jedinodusan radi Vu-
kovijeh primjera.

1. adj.

a. u reeiprocnom smislu, o mnostvu, kod kojega
je svaki dio (cejade Hi §to dusevno, vidi kod c)
i d)) jednodusan prema svijem ostalijem. a)
mnostvo se cejadi pokazuje mnozinom. Da slisal
budem od vas, da stojite v jednom duhu, jedno-
dusni. Anton Dalm., ap. 86. Svi jednodusni u
molitvi budite ustrpjivi. I. Bandulavic 165a^. Ipetr.
3, 8. Da jednodusni, od sta bizati imamo, bi-
^imo. P. Knezevid, osm. 327. — b) mnostvo se
ce}adi pokazuje kolektivnijem supstantivom. Jed-
nodusna skupsdina svetih otaca. Ant. Kadcic 218.
— c) 0 mis(enu, osjecanu, govoru mnosiva. Po
jednodusnomu cudenju svetije otaca. I. An6i6,
vrat. 223. Po ovomu dakle jednodusnu nauku.
Ant. Kadci6 30. Po jednodusnomu pristanu otaca.
J. Matovii x. — d) o skladu, slogu, prijatejstvu.
S jednodusnijem prijatejstvom. J. Matovi6 377.
Od jednodusnoga sklada. I. J. P. Lucid, izk.
27. Protiva jednodusnomu slogu sveti(h) otaca.
nar. 29.

b. kaze se o jednome isporedujuci ga s dru-
gijem. a) ono s cim se isporeduje stoji u instr.
8 prijedlogom a. Misnici su jednodusni s Isusom.
I. Ancic, ogl. 121. Da ie vazda s nime jedno-
dusni biti. A. Kanizlic, kam. 379. — b) ono s cim
se isporeduje stoji u dat- Nu ti covjok ki si bio
jednoduSan mestru meni. A. Vita^id, ost. 101. —
c) isporedivane se pokazuje posesivnom zamje-
nicom. Ti u istinu covik jednodusan vodac moj
i znanac moj. I. Ancic, ogl. 121. psal. 54, 14. A
ti covik jednodusni voda moj i znanac moj. I.
Velikanovi6, uput. 1, 161.

2. adv. jedn6dusno, kod cega moze biti neka
razlika prema adjektivu s toga sto se gdjegdje
kod adverba ima mane obzira na dusevno stanc
nego na nacin kojijem se ovo javja. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,accordatamente, d' accordo'
,concorditer' 21^; ,unanimamente, d' accordo' ,una-
nimi sensu' 773*), u Bjelostjendevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu. (Jedno)dusno i dobrovojno prejamse.
Mon. serb. 296. (1420). Jednodusno i vsesrtdo
primismo. 323. (1423). Da jednodusno jednimi
ustmi postujete Boga. I, Bandulavid 2*. paul. rom.
15, 6. Bihu tada svi jednodusno u pritvoru Sa-
lomunovu. 1551). act. ap. 5, 12. Do svrhe jedno-
dusno neka slide. P. Knezevid, osm 134. Nega
svi kolici jednodusno za vladaoca obrase. A. Ka-
niilid, kam. 4. Kako opdeno i jednodugno uce

sveti bogoslovci. Ant. Kadcid 207. Koju svi jed-
nodusno obecavaju. I. Jablanci 35. Jednodusno
zavikase: ,Zivi majko carice!' J. Krmpotic, kat.
103. Napridujuci jednodusno u molitvi. Grgur
iz Vare§a 72. Kako jednodusno uce sveti bogo-
slovci. M. Dragidevid 229. I sabra se sav narod
jednodusno. D. Danicic, sud. 20, 1. Jednodusno
(adv.), tal. ,unanimamente'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNODUSICE, adv. sve jednako, bez pre-
stanka (uprav u jedan dusak, jednijem duskom).
— U Stulicevu rjecniku: ,continuo, indesinenter,
assidue', i u nase vrijeme u Lici. ,Eadi jedno-
dusice bez prestanka*. J. Bogdanovic.

JEDNODUSJE, n. vidi jednodusnost. — Na-
cineno u nase vrijeme. Jednodu§je, fil. ,einmii-
thigkeit'; (jednoglasje) ,einhelligkeit', tal. ,una-
nimita'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNODUSNOST, /. osobina onoga koji je
jednodusan. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (jednodusnos ,unanimita' ,unani-
mitas' 773^; ,sinipatia' ,naturae convenientia'; za-
mjenita jednodusnos ,simpatia di costumi' ,morum
similitudo' 678^) u kojega se naj prije nahodi, u
Bjelostjencevu (,unanimitas'), u Voltigijinu (§tam-
parskom grijeskom jednadusnost ,unanimiti, sim-
patia. Concordia' ,ein8timmigkeit, einhelligkeit'),
M Stulicevu (jUnanimitas, concordia'). Sasve da
paka ista je jednodusnost u dutjenu i u nauku
od vjere. I. A. Nenadid, nauk. 9. Neka tako po
svijem parokijami i u svoj drzavi bude jedno-
dusnost u redu od nauka. 19. Jednodusnost, phil.
,einmiithigkeit'; (jednoglasnost) ,einhelligkeit', tal.
,unanimita'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOGLASAN, jedn6glasna, adj. u kojega
je jedan (isti) glas kao u drugoga. — isporedi
jedinoglasan. — Moze biti stara i praslavenska
rijec (vidi kod jedinoglasan) ; u nasemu se jeziku
javja adverab od xvi vijeka, a adjektiv istom u
Stulicevu rjecniku: v. jedinoglasan, i u pisaca
nasega vremena u osobitijem znacenima : a) o
zvuku koji ne mijena (muzikalnu) visinu nego
ostaje sve jednak; b) o cejadetu koji jednako
glasa kao i drugi; c) jednodusan. Jednoglasan,
gr. ,monoton', tal. ,monotono'; mere. ,einstimmig,
einhellig', tal. ,ad una voce'; jednodusan ,ein-
miithig', tal. ,unanime'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

I kod adverba jedn6glasno razlicita su zna-
cena. — Izmedu rjecnika u Belinu (,concorde-
volmente' ,concorditer' 211*) i u Stulicevu (jed-
nijem glasom).

a. kod glasana, vijccana, kad svaki daje isti
glas, t. jf\ svi isto odlucuju. Vsi jednr glasno od-
lucise. S. Budinid, sum. 11a. Jednoglasno ostasto
izmedu mnozijeh na ne vladane izabrani. L Dordid,
ben. IV. Jednoglasno pozovnu iz tudine Milosa.
M. Pavlinovid, rad. 102. Jednoglasno ,einbellig'
,a voti unanirai'. B. Petranovid, rucn. kAig. 91.

b. kad svi isto o cemu misle Hi govore, ispo-
redi jednodusno (kod jednodusan, 2). Uce bogo-
slovci jednoglasno, da je . . . D. Basic 84. Kako
jednoglasno bogoslovci zaglavjuju. Ant. Kadcid 86.

c. kad svi u jedan glas (u pravom, ne prene-
senom smislu, t. j. kad niko ne mucl) govore Hi
vicu. Jednoglasno vikahu : ,Otvori, otvori !' And.
Kacid, razg. 102. Oni mu jednoglasno odgovo-
rivsi rekose. kor. 246. Jednoglasno vikati po-
cese. 259. Svi jednoglasno rokoSe. L J. P. Lucid,
razg. 64. Sva vojska jednoglasno zavapila. 129.
Jednoglasno sva Srbija viknu. Nar. pjes. vuk.
5, 556. Episkopi jednoglasno u.skliknuse. M. Pav-
linovid, razg. 92.

JEDNOGLASAN, d.

547

JEDNOKOSTAN

d. kad kod pjevana svi isto pjevaju (u istoj
muzikalnoj visini). Jednoglasno zapjevajte. J.
Krmpotic, pjesm. 13.

JEDNOGLASICE, adv. vidi jodnoglasno (kod
jednoglasan). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (.einstimmig' ,una voce', cf. jedno-
grlice s dodatkom da se govori u Bod). — TJ
svijem je primjerima znacene kao kod jedno-
glasno, c. I svi jednoglasicG zavicu. Nar. prip.
vrc. 44. Ostale zene i devojko je zapitaju jedno-
glasice. ^4. Svi ga (hogu) jednoglasice zapitaju.
90. Obadva jednoglasice povifiu, 144. Pocnu svi
jednoglasice vikati smiju6i se. V. Vrcovi6, igr.
18. Kad svi jednoglasice reku : . . . V. Bogisi6,
zborn. 331.

JEDNOGLASJE, n. stane koje postaje kod
jednoglasnosti. — Nacineno u nase vrijeme. Jed-
noglasje, gr. ,monotonie', tal. ,monotonia'; stat.
,einhelligkeit', tal. ,unanimita'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOGLASNOST, /. osobina onoga sto je
jednoglasno. — Nacineno u nase vrijeme. Jedno-
glasnost, phil. ,einhelligkeit', tal. ,unanimit^'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOGLAV, adj. u kojega je jedna (sama)
glava. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,uniceps') gdje se naj prije na-
hodi, u Jambresicevn (,uniceps'), ii Stulicevu (u
prenesenom smislii, koji ima same jednoga sta-
r:iesinu, poglavicu ,qui ab uno tantum regitur').
jednoglava tak' ore dvoglavi strasi, pe}a, muci
i izmlavi. I. Zanicic 216. Al', brajane, da vidis
nevoje, jednoglava uz' dvoglav za vo}e. 216.

JEDNOGLAVAC, jedn6glavca, m. uprav jed-
noglav covjek (ali vidi obicno preneseno znacene
u Vukovu rjecniku). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,unicus, caput, superior,
paterfamilias') i u Vukovu: jedin covjek koji ima
u kuci samo jednu (svoju) glavu ,der einzige in
einer baushaltung' ,unus paterfamilias', cf. je-
dinac. U dekojim kucama ima po 4 po 5 oze-
neni }udi, a jednoglavaca malo. Vuk, dan. 2, 100.

JEDNOGLAVAR, m. u Stulicevu rjecniku uz
jednoglavae. — nepouzdano.

JEDNOGLED, m. rijec ne dostajasna ujednom
primjeru xviii vijeka. Golubine svijetle oci i jed-
nogled nih gizdavi. J. Kavanin 511a.

JEDNOGOD, adj. kojemu je jedna godina. —
Kod pisaca nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. jedinogod). Jednogod, bot. (jedno-
}etan) ,einjahrig', tal. ,d' un anno, annotino'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOGODAC, jedn6goca, m. onaj (pa hilo
cefade, zivince Hi bi]ka) kojemu je samo jedna
godina. — S ovijem se znacenem nalazi u Be-
linu rjecniku : ,d' un anno' ,anniculus' 85^, i u
Stulicevu (kod jednogod). — Ziva je rijec u nase
vrijeme s drugijem znacenem : kojemu je isto go-
dina koliko drugome. Jednogodac, vrsnik, jedno-
gosnici. M. Pavlinovid.

JEDNOGODAN, jednogodna, adj. vidi jedno-
god. — TJ Belinu rjecniku : jednogodni ,d' un
anno' ,anniculus' 85*, i u Voltigijinu: jednogodni
,d' un anno' ,einjabrig'.

JEDNOGODI&NI, adj. vidi jednogod. — U
Vrancicevu rjecniku (jednogodis6ni ,anniculus'),
pa u pisaca nasega vremena. Stablo jednogodisne.
J. Pancic, bot. 49. Jednogodisni koren. flor.
beogr.2 437.

JEDNOGODISNIK, m. koji je jednijeh (istijeh)
godista kao drugi, vrsnik. — U nase vrijeme, a

izmedu rjecnika u Vukovu (plur. jednogodisnioi
,die in demselben jabre geboren sind' ,eodem anno
nati'). S unucadu dedovi igraju, sve bi reka' jed-
nogodisnioi. P. Petrovic, gor. vijen. 101.

JEDNOGRADI, nejasna rijec najednom mjesttt
XVIII vijeka (moie biti da je zlo nastampana).
Plastmi od srebra okolisni dvoj nosidja, jedno-
gradi. J. Kavanin 322^.

JEDNOGRLICE, adj. vidi jednoglasice (uprav :
iz jednoga grla). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,einstimmig' ,una voce', cf.
jednoglasice). Svi jednogrlice zavikasmo. Nar.
prip. vuk.- 295. Pocnu na n Turci svi jedno-
grlice vikati. Nar. prip. vrc. 56, Sad zapjeva
sve jednogrlice. V. Vrcevid, igr. 31. Pocnu od
veseja skakati i vikati svi jednogrlice. 70. Za-
vrSujemo ovu nasu presudu svi jednogrlice. niz.
prip. 46. Mi jednogrlice zaupismo nasoj petorici.
M. Pavlinovi6, razl. spis. 48.

JEDNOHIPAN, jednobipna, adj. koji traje
samo jedan hip. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Ako ovi mladic imade onaku strabotu na jedno-
bipno videnje spasite|a . . . F. Lastrid, ned. 23.

JEDNOHOTNO, adv. jednovojno, jednoduSno.
— Slozeno od osnova rijeci jedan i hotjeti. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Oni jednohotno ugo-
vorisG se i pogodise se. A. Kalic 469.

JEDNOHEECAN, jednohrecna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: ,unistirpis'. — nepouzdano.

JEDNOIMAN, jednoimna, adj. o rijeci sto znaci
into sto i druga. — Na jednom mjestu xviii vi-
jeka. Da misnik na misto ovib rici postavi druge
prilicne i jednoimne. Ant. Kadcic 187. — Rijec
je nepouzdana; mo^e biti da treba citati jedno-
imene (vidi jednoimen).

JEDNOIMEN, adj. u kojega je jedno ime. —
Nacineno unase vrijeme. Jednoimen, gr. ,ein-
namig'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOIMENAK, m. vidi imenak. — U jed-
noga insca nasega vremena. Za dva brata jedno-
imenaka (Muhamed II i IV). P. Petrovi6, gor.
vijen. 44.

JEDNOISTOBOJAN, jednoistobojna, adj. koji
je jedne iste boje kao drugi. — U Voltigijinu
rjecniku : ,d' un medesimo colore' ,von gleicber
farbe', i u Stulicevu: ,concolor'. — nepouzdano.

JEDNOJAJAC, jedn6jajca, 7n. u Vukovu rjec-
niku: ,der einhodei-' ,qui uno tantum testiculo
est praeditus'.

JEDNOJEDENE, n. u Stulicevu rjecniku: ,con-
victus, convivium'. — nepouzdano.

JEDNOJUTEIC, m. dijete (po svoj priliei samo
musko) koje se rodilo u jedno (isto) jutro kad i
drugo. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. U
mene se dvoje dece naslo, dvoje dece dva jedno-
jutrica. Pjev. ern. 232^.

JEDNOKAMEN, adj. koji je nacinen od jed-
noga samoga kamena. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,monolithus'.

JEDNOKAST, adj. vidi jednookast. — U Vran-
cicevu rjecniku (,unoculus'), i u jednoga pisca
XVII vijeka. Gvozdolovci jednokasti (Kiklopi). G.
Palmoti6 2, 367.

JEDNOKOCAN, adj. u Stulicevu rjecniku: jed-
nokocani uz jednokorijen. — nepouzdano.

JEDNOKOEIJEN, adj. u Stulicevu rjecniku:
,unica radice praeditus'. — nepouzdano.

JEDNOKOSTAN, jednokosna, adj. koji je na-
cinen od jedne (same) kosti. Hi u kojega je jedna

JEDNOKOSTAN

5d8

JEDNOKUSAN

(sama) host. — Samo u Belinu rjecniku: jedno-
kostni ,cosa di un solo osso' ,monosseus' 531'', i
u Stulicevu: ,uno tantum osse constans'.

JEDNOKEAK, adj. u kojega je samo jedan
Jcrak. — Nacineno u nase vrijeme. Jodnokrak,
mech, ,einariaig' ; jednokraka poluga ,einarmiger
hebel'. B. Sulek, rjefin. znanstv. naz.

JEDNOKKAT, adv. jedan krat, vidi jednom.
— Od XV vijeka, a izmectu rjecnika u Belinu
(jednokrat na godi§te ,una volta all' anno' ,semel
in anno' 85^) i u Stulicevu (v. jednoc). Jednokrat
sam kamenjeni pobijen. Bernardin 20. paul. 2cor.
11, 25. Projde se jednokrat simo tamo po kuci.
57. 4reg. 4, 35. Ki je jednokrat uciuil. Narucn.
48a. U drugu svetiiiu uhojase sam biskup jed-
nokrat na godiste. N, Eanina 161*, paul. hebr.
9, 7. Da te jednokrat daj jos budem pohodit
s dostojnim poklonom. P. Hektorovic 68. Umrl
jest jednokrat. Anton Dalm., ap. 8. Na svaki
koljenac govoreci desetkrat Jezuse smiluj se meni ;
i jednokrat slava ocu. A. Gucetic, roz. jez, 54.
Projde se u kudi jednokrat simo i tamo. I. Ban-
dulavid eS^. 4reg. 4, 35. Rebeka porodi dva sina
jednokrat. D. Barakovic, jar. 42. Po jednokrat
lito svako. 135. Jednokrat sam stio jedno libro.
M. Orbin 91. Odluceno jest svim Judem jedno-
krat umriti. A. Georgicoo, pril. 57. Kr§tjenje
ne moze se primiti nego li jednokrat. I. T. Mr-
navid, ist. 121. Ispoviditi se naj maiie jednokrat
u godisce. nauk. 1702. 18. Ne ispovidjeti se jed-
nokrat na godiste grijeh jest smrtni. S. Mati-
jevid 56. Odredeno jest svijem Judem jednokrat
umriti. P. Posilovi6, nasi. 12*. Rece : ,Bo}e bise
jednokrat zgoriti ner toliko dugo nevo|u trpiti'.
Oliva. 48. Er jednokrat dari dani rotom, vazet
ne mogu se pukom. J. Kavaiiin 103''. §to jedno-
krat ucini se na Kalvariju. I. P. Marki 56. Na-
hodimo da je trikrat plakao, jednokrat na smrti
Lazarovoj . . . M. Lekusid, razm. 17. Ne samo
jednokrat, nego ve6 neg ja mogu reci. 139. Kad
si jednokrat odluku ucinio. P. Filipovid 56. Zato
je dosta da se ispovid cini jednokrat u godiste.
F. Matid 76. Barem jednokrat na nedi^u dana.
M. Zoricic, osm. 59. Jednokrat tako placud muku
Isukrstovu zaspa. zrc. 20. Ali jednokrat no primi
ga vlastelin. £). Basid 91. Ne bi mu dosta po-
vratit nam jednokrat slobodu. 190. Ako se umre
zlo jednokrat, umrijet de se za sved. 252. S kojom
se jednokrat priricio. And. Kacid, kor. 118. Da
je Isukrst jednokrat umro. Ant. Kadcid 61. Kad
je jednokrat zadovo|no, vazda je zadovojno. 349.
Tko je jednokrat sagrisio. I. J. P. Lucid, razg.
14. Hodase jednokrat u tursku zemju. izk. 18.
Pristupat k ovim dvama vrilom spasena samo
jednokrat na misec. bit. 61. Blagovati samo jed-
nokrat na dan. M. Dragicevid 146. Blagdan koji
prihodi nami jednokrat na godinu. Grgur iz Va-
resa 34.

JEDNOKRAVIC, m. covjek koji ima samo jednu
kravu. u Lici. V. Arsenijevid.

JEDNOKRVSTVO, n. srodstoo, rod. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. U cetvrtomu jednokrvstva
al'ti rostva skalinu. I. Ancid, vrat. 211.

JEDNOKUPAN, jedn6kupna, adj. koji je u
jednom kupu s drugijem, zdruhn, te maze zna-
citi i u prenesenom smislu sto i jednoduSan. —
isporedi jednoskupan. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (jednokupni ,concorde e
concordevole' ,concor8' 211*), u Bjelostjencevu
(samo adverab, vidi kod 2), u Voltigijinu (vidi
kod 2), ti Stulicevu dconcors').

1. adj.

a. u znacenu kazanotn sprijeda. !l^udi imaju

biti skladni, mijorni, jednokupni. M. Divkovid,
nauk. 129*. Zeli biti jodnokupan s liime po Ju-
bavi. M. Radnid 298a. Bog pak daje pladu
svrhu svakoga dostojanstva: kako jednokupnira
glasom vapiju svi naucite|i. D. Rapid 170. Jed-
nokupni glas vjere i ujudnosti. M. Pavlinovid,
razl. spis. 101.

b. u jednoga pisca xvii vijeka ima drugo zna-
cene, kao opdi, opdeni Prid nasim namistnikom
jednokupnim. M. Bijankovid 2. Ispovidju jedno-
kupnom ocistiti de dusu. 45. Brez nase oblasti,
ili nasega namistnika jednokupnoga. 76.

3. adv. jedn6kupno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,insieme' ,una' 409*; ,unitamente' ,conjuncte'
774i>; ,accordatamente, d' accordo' ,concorditer'
21'^; ,concordevolmente' ,concorditer' 211*; ,una-
nimamente, d' accordo' ,unanimi sensu' 773*), u
Bjelostjencevu (jednokupno, slozno, zajedno ,una-
nimi sensu'), u Voltigijinu (,unanimamente' ,ein-
stimmig, zusammen'), u Stulicevu (,concorditer').

a. unanimiter, concorditer, znaci: sloino, jed-
nodusno, jednoglasno. A bihu fsi jednokupno u
pribivalisdu Salamunovu. Bernardin 164. act. ap.
5, 12. Da jednokupno na toliko prislavnu i pri-
veliku daru i milosti zahvalimo Gospodinu Bogu.
M. Divkovid, bes. 82''. Koji su jednokupno pro-
tiva crkvi rimskoj pisali. A. Badid 15. Bududi
da sveti oci svi jednokupno isto uce. 163. Pak
se stavise svi na molitvu jednokupno govoredi.
F. Lastrid. svet. 16^. Odgovoriso svi jednokupno.
A. Kanizlid, kam, 302. Svi episkopi odgovori§e
jednokupno. 669. Svi kolici jednokupno oda-
brase kardinala Sinibalda utoc. 385. Tako uce
jednokupno sveti otci. 498. Ovi govore jedno-
kupno : . . . D. Basid 63. Kako jednokupno svi
sveti otci govore. I. Velikanovic, uput. 1, 127.
Ovo jednokupno t-vi pisaoci stari jednako pisu.
1, 255. Da jednokupno, da jednijem glasom srce
mjeste jubavi imenuju. I. M. Mattei xiii. Tot
smo se svikolici jednokupno srocili suprod tebi.
322. Sada pak svi jednokupno pisemo ,ljubav'.
D. Rapid (predgovor). Skoro svi jednokupno i
musko i 2ensko i zudije i neznabosei, svi su pri-
volili muki sina Bozjega. B. Leakovid, nauk. 58.
Sveti otci jednokupno govore, da je bila velika
mogudnost spasiteja kada je zvao prve apostole
da ga slide. A. Tomikovid, gov. 19. Svi bogo-
slovci jednokupno seine da . . . 19.

b. una, simul, ujedno, zajedno, u isto doba. U
komu se saboru skupise jednokupno Latini i Grci.
M. Divkovid, nauk. 306''. Po zenidbi da se
umnoze pravovirni, i da jednokupno poznavsi
Boga i negov pravi zakon , fale nega. J. Ba-
novac, razg. 200. ,Virovane' od puka jednokupno
imade se govoriti na glas. A. Kanizlid, kam. 182.
Jednokupno puce sto pusakah. Pjev. crn. 36*.
Jednokupno noze povadito. 309*'.

c. generaliter, uopce. Koji se jednokupno od
svijeh svojijeh grijeha ispovijedu. M. Divkovid,
bes. 91a. Jednokupno noka se ne primaju u broj
od bratimih koji ne znaju nauk krstjanski. M.
Bijankovid 139. Moj iskrni svaki jednokupno
jest dovik. G. Pestalid 203.

d. isporeduje se nesto s dim sto stoji u instr.
s prijedlogom s. — U prva dva primjera moze
biti znacene kao kod a, u trecemu je jamadno
kao kod b. Da ih ima dosti koji jednokupno
s nami ispovidaju istinu. A. Badid xi. Jedno-
kupno s svetim oci govorimo. 149. Ovi jedno-
kupno 8 tobom mogu. A. KaniZlid, utod. 417.

JEDNOKUSAN, jednokusna, adj. od jednoga
kusa (komada). — U Stulicevu rjeiniku: ,d' un
pezzo' ,ex integro (h. e. non ex partibus simul
junctis constans)', — nepouzdano.

JEDNOLAr

549

JEDNO^iUBAN

JEDNOLAP, adj. (u hutanici) o cvijetu u ko-
jcga nije razdijelena caSka (u kojeya je samo
jcdan lap). — Nacineno u na§e vrijeme. Jednolap,
bot. lat. (tuonosepalus'^ ,einblabterig (v. kelch);
oinbliithendeckig'. B. Sulek, rjefin. znanstv. naz.

JEDNOLATICAN, jednolaticna, adj. (u bota-
nici) 0 cvijetu u kojega nije razdiiejen vjencic (u
kojega je samo jedna latica). — Naiineno u 7ia§e
vrijeme. Jednolatican, bot. (sulatican), lat. ,mono-
petalus, gamopetalus'. B. Sulek, rjocn. znanstv.

naz.

JEDNOLE, u hrojenicama kao jedau. Jednole,
dvole, trole . . . Nar. pjos. vil. 1867. 774.

JEDNOLIC, adj. u Jambre§icevu rjecniku: ,uni-
color'. — nepouzdano.

JEDNOLICAN, jedn61icna, adj. u kojega je
jcdno (isto) lice. — Postaje razlika u znadenti
sto se moze shvatiti da je lice isto kao u dru-
goga, Hi da se ne mijena te ostaje svagda isto.
— V nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,uniformis, similis').

1. adj.

ai. M prvom znacenu. — U Sttdicevu rjecniku.

b. u drugom znacenu. A kad smo usli u ulicu,
vec se nista ne^ cujase do jednolicna pesma zri-
kavaca. M. P. Sapcanin 1, 153. Jedaolican, stil.
,monoton, einfdrmig', tal. ,nionotono'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

'Z. adv. jednolicno. — U jedinom primjeru
znaci : slicno. Da se ne osramotite vi jednolicno
sabackim knezovima. Golubica. 5, 130. (1804).

JEDNOLICITI, jednolicim, impf. vidi jedno-
uditi. — V nase vrijeme. Ja cu jednoliciti petkom
i srijedom. S. ^^ubisa, prip. 227. Jednoliciti, jesti
jednom na dan. Slovinac. 1884. 143.

JEDNOLICKE, adv. ujedno, zajedno, u isto
doba. — U Vukovu rjecniku: ,zugleich' ,una'
s primjerom iz narodne pjesme: Prepade se i
Milos i Marko, jednolicke na noge ustase.

JEDNOLICNOST, /. osobina onoga sto je jed-
nolicno. — Nacineno u nase vrijeme. Nemu je
dusi odgovarala jednolicnost i mirno6a rimska.
M. Pavlinovid, rad. 66. Jednolicnost, stil. ,mo-
notonie, einformigkeit' , tal. , monotonia'; phil.
ggr. (jednolikost) ,einformigkeit', tal. .unilormita'.
B. SuIck, rjecn. znanstv. naz. Jednolicnost, gleich-
formigkeit'. Jur. pol. ierminol. 25G.

JEDNOLIK, adj. koji je jednoga (istoga) lika,
vidi jednolican. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,gleichen gesichtes' ,faciei ae-
qualis').

1. adj.

a. M jednoga je lik kao ti drugoga, po tome je
znacene: slican, nalik, isporedi jednolican, 1, a.
a) 0 visemu Hi manemu mnostvu kod kojega je
jedno slicno drugome. Namirih se prem to doba
gdi se plemi6 niki zeni: jednoliki prem zdru-
zeni, plemeniti bihu oba. E). Barakovic, vil. 175.
Jesu jednolici u imenu ali su vrlo protivnici u
obicaju. M. Radnii 5^. Tri devojke, sve tri jed-
nolike, i na nima ruho jednoliko. Nar. pjes. vuk.
2, 149. Okupidu sezdeset hajdukab, sve hajdukah
srca jednolika. 3, 319. Sva cetiri jesu jednolika,
jednog rasta a jednog pogleda, jedne 6udi a
jednog pomisla. 4, 167. U rukama puske jedno-
like. 4, 167. Jednolika lika i oruzda. 5, 287.
Te iz jedne kolijevke ukrade jednoj nepoznatoj
zeni musko jednoliko, a podmetne svoje zensko.
Nar. prip. vrc. 52. Sinke rodi jednolike. Bos.
Vila. 1888. 176. — if) kaie se o jednome da je
slicno drugome, te ova moze stajati : aa) u instr.
s prijedlogom s. (Nevjesta) s svojim rabrom jed-

nolika, Nar. pjes. vuk. 1, 48. — bb) u dat. Oba
su mi brata jednolika. Pjev. crn. 10'>. No vi-
djeste u ceti straiana liodat crna sa bijeli Turci,
garavomu jednolika davlu? Osvetn. 1, 48.

b. vidi jednolican, b. Jednolik, gr. stil. ,ein-
formig, monoton', tal. ,uniforme'. B. Sulek, rjec.
znanstv. naz.

2. adv. jedn61iko, u jedinom primjeru znaci
od prilike: jednako. Sa svi strana Srbji udari§e,
jednoliko slo^no udari§e. Nar. pjes. vuk. 4, 257.

JEDNOLIKA, /. vidi jednolikost, jednolicnost.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Uvede jedno-
liku mundira kod oficira. M. A. Rejkovid, sat.
B4a.

JEDNOLIKOST, /. osobina onoga sto je jedno-
liko. Jednolikost, stil. v. jednolicnost. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDNOLIST, adj. (u botanici) u kojega je
jcdan list. — Nacineno u nase vrijeme. a) uopce.
Jednolist, bot. lat. ,monophyllus' ,einblatterig'.
B. Sulek, rje6n. znanstv. naz. — b) vidi jedno-
latican. Po sastavu krunicnih listica, krunica
moze biti: jednolista (,monopetala'). K. Crnogorac,
bot. 79.

JEDNOLISTA, /. ime bijci. Jednolista, slov.
ednilist (ophioglossum), rus. o/^HoancT1., ces. jed-
nolist, jeduolistek, po}. jednolist (Parnassia), uni-
foglio (Durante), ophioglossum vulgatum L. B.
Sulek, im. 128.

JEDNOLIStVO, n. osobina onoga sto je jed-
noliko. — Uprav jednolicstvo (tako je i pisano
u jedinom primjeru), ali u govoru s ispacla a c
ispred t mijena se na &. — U primjeru nije dosta
jasno znacene. Jednolicstvom Bozjim. J. Ba-
novac, blagosov. 305.

JEDNOLITRAN, adj. u Stulicevu rjecniku: uz
jednolitri. — nepouzdano.

JEDNOLITRI, adj. koji tezi jednu litrii. —
Samo u Stulicevu rjedniku: ,d' una libbra' ,li-
bralis'.

JEDNO!^E(!;e, n. u Stulicevu rjecniku: jeduo-
Jetje ,aetas unius anni'. — nepouzdano.

JEDNOl^ETAC, jednojeca, m. vidi jednogoda.c.

— U jednoga pisca xvi vijeka (po zapadnom go-
voru). Draznik i Novak buduci blizike jednolitci.
P. Zorani6 30*.

JEDNO^ETAN, jedn6|etna, adj. kojemu je
jedno jeto. — Dva su razlicita znacena prema
tome sto se sJivaca kao jedno samo ]eto Hi jedno
isto kao u drugoga. — Od xvi vijeka (vidi kod b).

a. u prvom znacenu: kojemu je jedno samo jeto.

— Izmedu rjecnika u Belinu (,d' un anno' ,anni-
culus' 85a), u Bjelostjencevu (jednoletni ,anni-
culus'), u Jambresicevu (jednoletni ,anniculu8'), m
Voltigijinu (jednoletni ,d' un anno' ,einjahrig'), u
Stulicevu (v. jedinojetan). Jednojetan, bot. (jed-
nogod) ,oinjahrig', tal. ,d' un anno, annotino'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b. u drugom znacenu: kojemu su jedne (iste)
godine kao drugome (u instr. s prijedlogom s).
Ta dake Asel buduci jednolitan s Marcelom. P.
Zorani6 34b.

JEDN6:^ETKINA, /. u Vukovu rjedniku : n. p.
mladica (od jednoga }eta — godine) ,ein einjah-
riger sprossling eines baumes' ,surculus unius
anni' s dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

JEDNO^jUBAK, jednojupka, m. onaj koji je
jednojuban. — U Stulicevu rjecniku uz jedno-
}uban. — nepouzdano.

JEDNO^^UBAN, jedno}ubna, adj. u Stulicevu
rjecniku: ,q[ui sunt amore juncti'. — nepouzdano.

JEDNOM

550

JEDNOME

JEDNOM, adv. jedan put. — isporedi jednod,
jeduoc, jedan krat (kod krat), jednokrat. — Uprav
je instr. sing. f. od jedan, te ima adverbijalno
znacene vec u praslavensko doba, isporedi stslov.
jedinoj^, rus. e^'^nHOK), ce§. jednou, po}. jedn^ (vidi
F. Miklosi6, vergl. gramm. 4, 688—689). — Do-
lazi i s oblikom jednome (sto vidi). — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (jednom, jednoc, jedan put
,semel'), u Belinu (,una volta' jsemel' 773*. 777^;
jednom za zivota ,una volta in vita' ,seniol inter
omnem vitam' 773*; jednom na godiste ,nna volta
all' anno' ,semel in anno' 85^. 778^; jednom ill
dvakrat ,una o due volte' ,semel aut iterum' 773*),
u Voltigijinu (,assieme, insieme' ,zusammen, mit
einander'), u Stulicevu (,semel, una vice'), u Vu-
kovu (1. ,einmal' ,sem6l'. 2. ,einmal' ,aliquando').

a. semel, istiie se da je jedan sam, jedini put
(krat). Svaka jednom a ona i tri§. M. Maruli6
268. Jednom je grisio, ne ve6e, vecer taj. P. Hek-
torovic 48. Gdi nejma dvas covjek nog jednom
umrijeti. N. Dimitrovid 103. Ako bi t' taj vila,
moli ju, nu kusaj, u nu dopustila ujesti jednom
daj. N. Najeskovid 1, 188. Jednom na nedjeju.
A. Gucetic, roz. jez. 12. Na godisce jednom priho-
dimo k nim. Aloks. jag. star. 3, 284. Ne jednom
ill dvakrat. B. Kasid, fran. 85. Za vazda se
jednom pusti kami iz ruke, rijec iz usti. I. Gun-
duli6 38. Ovo dan je ki dohodi jednom nami na
godiste. I. Gundulid 125. Post ho6e imati da se
blaguje samo jednom na dan. S. Matijevid 55.
Ne blaguje nigda nego samo jednom na dan. K.
Ma^arovid 103. Svako godiSte jednom sastaja§e
se § nime. I. Dordid, ben. 47. Jednom na go-
diste k svomu bratu dohodase. 51. Ispovjediti
se naj mane jednom na godiste. I. A. Nenadid,
nauk. 29. Kako ga je jednom udario, s crnom
ga je zem|om sastavio. And, Kacid, razg. 52*.
Da prija trikrat oli jednom^ za trikrat opomeue
sudac. Ant. Kadcid 16. Cesce ponavjajudi to
jest barem jednom na godiste. I. J. P. Lucid,
bit. 71. Tvoj se babo triput ozenio, a ti jednom
i to udovicom. Nar. pjes. vuk. 1, 227. Nijesam
ga nikad ni videla nego jednom na vodi stu-
denoj. 1, 285. Da ga vidis jednom za zivota.
1, 466. Jednom se rada a jednom umire. Nar.
posl. vuk. 113. — radi vede sile dodaje se i samo.
Kusaj, kusaj, er tko kusa samo jednom Jubav
ca je, rede, meda slada da je. A. Cubranovid
152. A ne hode ne lipota samo jednom da ga
zgleda. M. Polegrinovic 193. Ah! dosta se jednom
samo plesudi ozir casti odredi. I. Gundulid 227.
b. razlikuje se od znacena kod a n tome sto
se tie istice osobito da je jedan put prema vi§e
puta. Jednom kamenjem pobijan jesam. N. Ra-
nina 34^. paul. 2cor. 11, 25. Djevstvo jednom
izgub|eno vede se stedi ne moze. B. Gradid, djey.
63. Ima ga jednom, dvis i tretom svistiti. S.
Budinid, ispr. 147. Tko god lisce tvoje vidi
jednom, za nim svej umira. M. Pelegrinovid 174.
Na koji (kraj) tko jednom izide nikadar se vede
ne boji. B. KaSid, fran. 50. Da je bio dvakrat
bicevan, jednom za utaziti ^idove, drugovje za
obicaj. is. 57. ViteSki ude neposlusi, s kih po-
Jadka dobit slidi, da tko jednom zlo okusi, drugi
put ga tja prividi. I. Gundulid 800. Koga ove
jednom rane, vavijek malo zdrav ostane. J. Ka-
vanin 85t>. Odagnan jednom, drugom, desetom,
stotom, povradam se. B. Zuzeri 67. Ono sto se
jednom dogodi, da de se sved dogadat. D. Ba§ic
246. Petar sataja jednom i drugom i tredom.
J. Matovid 187. Nu er jednom ces prihuda slijo-
diti me uzela je, progonit me ne pristaje. P. Sor-
kocevid 591''. ^4ubnu je jednom i drugom. Nar.
pjes. vuk. 1, 223. Jednom kroci i daleko skodi.

2, 241. Jednom mjeri, drugom kroj. Nar. posl.
vuk. 113. Kud je voda jednom tekla, opet do
protedi. 162.

c. upotreb^ava se kad se kaze da nesto u bu-
duce vrijeme treba da bude, prije Hi poslije.
Vojnik de deset lit bedevu hraniti, da jednom
posluzit bude mu na sviti. N. Dimitrovid 29.
Umrijeti je trijeba nami, jednom smede da svr-
simo. I. Gundulid 265. Slavna kruno, ja sam
obro jednom gdje hod za te umriti. 505. Jednom
ima dospjet Judskijeh tijek naravi. G. Palmotid
1, 152. A jednom se ima umrijeti. 2, 573. Od-
redeno je svakomu jednom umrijeti. V. Andri-
jasevid, put. 126. Jednom se ima sve razpasti.
1. Dordid, salt. 344. Ustanoviceno je svoj cojadi
jednom umrijet. S. Rosa 194^.

d. tandem, kad se nesto zeli Hi se kaze da se
je izvrsHo sto se zejelo nakom podujega vremcna.
Ah jednom se 'e odlijepiti skodne od zlode svih
grjehova ! J. Kavanin 390*. Ah ! jednom ga
k meni obrati. I. Dordid, salt. 82. Nut' se jurve
jednom raztriznite. L. ^^iubuski 40. Ali jenom
dojdi, to te lipo prosim. Jacke. 93. Jedva jednom
dode u grad zmajev. Nar. prip. vuk. 26.

e. olim, kao negda, znaci da se nesto u proslo
vrijeme dogodilo, i to uopee, Hi isticuci da sad
ovako nije. Jednom prigodi se Alubertu misu
govoriti. Zborn. 172a. Pokara ga jednom u Bar-
celoni Aneta Paskvala. B. Kasid, iii. 15. Usavsi
jednom u jedan vrta'. J. Banovac, pred. 9. Da
vi vidite dusu, kad je u milosti Bozijoj, kaono
je jednom vidi s. Katarina od Sijene. razg. 98.
Jednom s. Antun opat karase djavla, da mu ne
napastuje redovnika. 111. Rnzo jednom priru-
mena, a sad krvju poskrop|ena. P. Kue&evid,
muk. 53. Nauk jednom naucen od apostola. J.
Matovid 92. Oni se sada zovu kumovi, a jednom
primite|i. 154. Zvan jednom vanka na veceru.
I. J. P. Lucid, izk. 20. Ja sam jodnom ovuda
prosao. Nar. pjes. vuk. 2, 219. Jednom bijah u
zemji arapskoj. 2, 376.

f. s prijedlogom po (po jednom) ima znacene
kao kod a. Po jednom na godinu. J. Banovac,
prisv. obit. skaz. 97. Po jednom pale geverdane.
Pjev. crn. 36^. Svakome koji gada dopusteno
je da u gadanu po jednom s mjesta kroci. V.
Vrcevid, igr. 72.

g. prima preda se neke druge prijedloge, te onda
znaci: u jedan put, u isto doba, u isti das. a)
ob jednom (u naj zadnem primjeru o jednom).
A drugom rukom lup kla skube ob jednom. M.
Marulid 51. 0 nemila smrti, gdi de nas ovdi
svijeh ob jednom satrti. P. Hektorovid 72. Kojo
mi uho prohodi ob jednom i srce. D. Zlatarid
631^. Da sve ob jednom recem. F. Vrancid, ziv.
16. Da ne izgubis ob jodnom svu tvoju muku
i trud. 87. Svako bi zelilo sve o jednom zapodeti.
M. Pavlinovid, razl. spis. 61. — b) od jednom.
,To jo lako', odgovori mu (Noju) Alah ,ja du ti
sjutra poslati jednoga covjeka s kojim des se po-
goditi, da ti svu japiju od jednom prenese'. Nar.
prip. vrc. 97. Dok od jednom oni zagustise. P.
Petrovid, gor. vijen. 14. Sultan naredi, da so
svi topovi od jednom ispale. S. l^ubisn, prip. 83.
Nego sva od jednom i to opdim glasovanem. M.
Pavlinovid, razl. spis. 40.

JEDNOME, adv. vidi jednom. — xvi i xvii
vijeka. Krst jednome za grijehe nase umro jest.
N. Rahina 128''. Ipetr. 3, 18. Umro jest jednome.
151^. paul. rom. 6, 10. ^Ustrijoli jednome no srce
i mojo. S. Mencetid— G. Drzid 497. Jednome po
vrtu setaje odutih stril. M. Vetranid 2, 346. Koji
preca se protSvu onomu cto jednome zbor od-

JEDNOME

55 i

JEDNONAKAVAN

redio jest. S. Budinid 52''. PriSestiti se naj mane
jednome na leto. 54''. Reconje svojo jednome i
dves potvrdio jest. 83''. Pripovis jes njeka, da
pastir jednome divjega filovika dovede domome.
D. Eanina 44*. Jezded ja jednome po jednoj du-
bravi. SS**. Mladac se sad ovi u ognu zlo peSe,
koga cu jednome ocinia smiriti, za cin't pak, 6im
2ive, smrtno ga sve mriti. 102a. a nebog kad
clovik jednome svit ode, nikada vodo vik na Sivot
ne dode. 141''. Poklo se jednome na ov svit ra-
djamo i na n se drugome vec ne povracamo. I.
T. Mrnavid, osm. Ifi2. 'Ra.zgvi(j) se jednome. V.
Andrijasevid, put. 79.

JEDNOMISLENIK, m. vkli jednomisjenik. —
U Vuka se nalazi poznije mjۤte jedinomislenik
(koje vidi). §to je proto Nenadovid sa ovijem
jednomislenicima ovako mislio o ovijem 'j^va-
rima. Vuk, prav. sov. 5. Petar uzdajudi se u
svoje jednomislenike. 28.

JEDNOMISCI, jednomisaca, m. pi. (u zoolo-
giji) Mvotine u kojijeh je jedna (sama) misica.

— Nacineno u nase vrijeme. Jednomisci (pi.),
zool. lat. ,monomya* ,einmuskler'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOMlS^ENIK, m. covjek u kojega sujedne
fiste) misli kao u drugoga, koji jednako misti kao
i drugi. — vidi i jedinomislenik i jednomislenik.

— Nacineno u nase vrijeme. Jednomi§}enik ,ge-
sinnungstrager'. Jur. pol. terminol. 360. i u Su-
lekovu rjecnikii: ,meinungsgenosse'.

JEDNOMJER, m. (u poeziji) stih koji se sa-
stoji iz jedne slope (koja maze hiti, kao sto hiva
u grckom i latinskom jeziku, dvostruka). — Na-
iineno u nase vrijeme. Jednomjer, stil. lat. ,mo-
nometrum' ,monometer'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNOMJERAN, jednomjerna, adj. u kojega
je jedna (ista) nijera kao u drugoga, te po tome
znaci i uopce: jednak, Hi (kao sto se u nase vri-
jeme kaSe) razmjeran (vidi kod b). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (jednomjerni
,uniforme' ,aequabilis' 774*) gdje se naj prije na-
hodi, i u Stulicevu (,uniforme' ,aequabilis').

a. adj. Grih prostni i smrtni nisu jednomirni
po razlogu zloie. P. Knezevic, osm. 109. Svi(h,)
slova jednomirno izgovarane. 137. Za postignuce
jednomjernoga danka. Zbornik zak. 1, 167.

b. adv. jednomjerno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,proporzionalmente, con proporzione' ,pro-
portione' 591'') i u Stulicevu (,proporzionalment6'
,apte, accommodate'). (Dohodke) jednomirno raz-
diliti. I. J. P. Lucid, nar. 84.

JEDNOMJERATI, jednomjeram, impf. u Vol-
tigijinu rjecniku: ,proporzionare, simmetrizzare'
,gleichheit halten'. — nepouzdano.

JEDNOMJERITI, jednomjerira, impf. u Volti-
ijijinu rjecniku: ,proporzionare, simmetrizzare'
,nach dem masse eines dinges einrichten'. — ne-
pouzdano.

JEDNOMJERJE, n. osobina onoga sto je jed-
nomjerno. — U Belinu rjecniku : jednomirje ,uni-
formiti' ,aequabilitas' 774*; u Voltigijinu: jed-
nomirje juniformita, simmetria' ,ebenmass'; u Stu-
licevu : ,uniformita' ,aequabilitas'.

JEDNOMJESECAN, jednomjesecna, adj. vidi
jedinomjesefian. — Samo u Belinu rjecniku: jed-
nomjesecni ,di mese, o d' un mese' ,menstruus'
483'', i u Stulidevu: v. jedinomjesefian.

JEDNOMJESe6i6i, m.pl. dva brata Hi dvije
sestre Hi brat i sestra sto se rode istoga mjeseca,
ali druge godine. — U nase vrijeme, a izmedu

rjecnika u Vukovu (pi. jednomjeseSidi jgeschwister
deren geburtstag in den namlichen monat fallt').
Kad se jedno od ,jednomjesecida' zeni ili udaje
onda drugo ne smije biti kod kude . . , Kad jedno
umre, onda metnu u puto jednu nogu mrtvoga
a drugu 2ivoga, pa ono zivo dozove kakvoga
momka . . . i rede mu : ,Da si mi po Bogu brate,
pusti me !' ' . . Vuk, rjecn. i ziv. 275. — Za jed-
ninu se tizim^e rijec jednomjesecnik. Bududi da
se drzi da jednomesecidi ne mogu dixgo jeduo
posle drugoga Xiveti, to evo §ta rade . . . ako
mrtav jednomesecnik jos nije ukopan, onda dode
k hemu ziv, i kakva baba zakjuca jednu nogu
od zivoga i jednu od mrtvoga jednomesecnika,
pa onaj zivi rece nekom svom vrsi'iaku koji tu
treba da se dozove: ,Primas li Boga i sv. Jo-
vana, da izvadis roba iz groba?' ... M. D. Mi-
lidevid, ziv. srb. 1, 121.

JEDNOMJESECNIK, m. vidi kod jednomjese-
cidi.

JEDNOMJESNO, adv. u Stulicevu rjecniku:
jednomjestno ,eodem in loco'. — nepouzdano.

JEDNOMLIJECAN, jednomlijedna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. jednodojen.

JEDNOMLIJECNICA, /. vidi jednodojenica.

— U Belinu rjecniku (vidi kod jednodojen) t u
Stulicevu (uz jednomlijecan).

JEDNOMLIJECNIK, m. vidi jednodojak. — U
jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (vidi kod jednodojen) i u Stulicevu (uz
jednomlijecan). Koji bise jednomlicnik Iruda ce-
tveropoglavnoga. 1. Bandulavid 206''. act. ap.
13, 1.

JEDNOMUD, adj. vidi jednojajac. — V nase
vrijeme u Lid.

JEDNOMUZASTVO, n. stane jednomuiate zene.

— U Stulicevu rjecniku: ,monogamia'. — nepo-
uzdano.

JEDNOMIJZAT, adj- (samo u zenskom rodu,
0 ieni) sto ima samo jednoga muza. — U Stu-
licevu rjecniku: jednomuzata ,donna d' un sol ma-
rito' ,quae unum virum habuit'.

JEDNOMUZATICA, /. jednomuzata zena. —
U Stulicevu rjecniku: uz jednomuiata, i u Vu-
kovu : (u pripovijeci) zena koja je imala jednog
muza ,die nur einen mann gehabt hat' ,univira'.

JEDNONACINSKI, adj. koji je na jedan nacin.

— U Jambresicevu rjecniku: ,unimodus*. — ne-
pouzdano.

JEDNONADESTO, kao adv. na jednom mjestu
XVII vijeka. F. Glavinid, posl. 75. — Ne znam
bi li kao adj. glasio jedanadesti (isporedi jeda-
naesti, g) ili jednonadesti (isporedi jedinonadesti
kod jedanaesti, c).

JEDNONAEST, vidi jedanaest. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

JEDNONAJESTERO, vidi jedanaester, h. — U
Vukovu rjecniku: vide jedanaestero s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori.

JEDNONARAVAC, jednonaravca, m. (u teo-
logiji) covjek koji tvrdi da Hrist ima samo jednu
narav. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu: ,monophysita (secta unam
tantum in Christo naturam admittens)'. Mono-
fisite iliti jednonaravci. A. Kanizlid, kam. 714.

JEDNONARAVAN, jednonaravna, adj. koji je
jedne (iste) naravi kao drugi. — Od xviii vijeka
(u primjerima je u teologickom smislu), a izmedu
rjecnika u Belinu (jednonaravni ,homogeneo'
,ejusdem naturae' 370a'), u Voltigijinu (jednoua-

JEDNONARA.VAN

552

JEDNOPKASNAK

ravni ,omogeueo, d' una natura' ,von eiuerley
iiatur'), u Stulicevu (v. jednovrstan). Otac i sin
di§u duha svetoga, jednonaravna sobom. A. Ka-
nizlid, kam. 181. Sin je s duhom jednobistveni
iliti jednonaravui. 419. ,Consubstantialis' to jest
jednobistveni iliti jednonaravni s oteem. 659. Ne
dopustase, da je otcu jednobitni iliti jednona-
ravni i pravi istinito Bog. I. Velikanovii, uput.
1, 272.

JEDNONAEAVNOST, /. osohina onogn koji
je jednonaravan. — U Belinu rjecniku : jedno-
naravnos ,homogeneit4' ,eadem natura' 370*; u
Voltigijinu : ,omogeneita' ,einerley natur' ; u Stu-
licevu: V. jednovrstnost.

JEDNONICA, /. obrok kad sejednonici, jedno-
nicene. — U nase vrijeme, a izmedu rjednika u
Voltigijinu (jednonica, jednonicene ,il mangiar
una volta sola' ,einmahl des tags speisen') i u
Stulicevu (,unica comestura'), Izjela baba jedno-
nicu u napredicu. u Srbiji. V. Ilid.

JEDNONICATI, jednonicam, impf. vidi jedno-
niciti. — V Stulicevu rjecniku: ,semel in die co-
medere'. — nepouzdano.

JEDNONICEl^rE, n. djelo kojijem se jednonici.

— 11 Voltigijinu rjecniku ; kod jednonica ; u Stu-
licevu: v. jednonica; u Vukovu.

JEDNONICITI, jednonicim. impf. jednouditi.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide jednouditi). Usni da svake nedeje po jedan
dan ima jednoni6iti doklen rodi. Nar. prip. vuk.'^
258. Jednonici sve ponedelnike. V. Vrcevi6, niz.
298.

JEDNONITAN, jednonitna, adj. vidi jedno-
zi<5an. — Nacineno u nase vrijeme. Preda jedno-
nitna i dvonitna podvrzena je carini. Zbornik
zak. 1865. HI.

JEDNONOG, adj. koji ima samo jednu nogu.

— vidi i jedinonog. — Moze biti i rijec prasla-
venska, isporedi stslov. jedinonogi., rus. cahho-
Horiij, o/^HOHo^iiT, ces. jednonohy, pol. jednonogi.

— Izmedu rjecnika u Belinu (,chi ha un piede
solo' junipes' 563*), u Bjelostjencevu (jUuipes'), u
Jambrehcevu (jUnipes'), u Voltigijinu (,unipede,
d'un piede' .einfiissig'), u Stulicevu (,unius pedis').
Od |udi jednonozih. Aleks. jag. star. 3, 287.

JEDNONOZAC, jedn6nosca, m. jednonogi co-
vjek (Hi muSko zivince ?). — U Belinu rjecniku :
,chi ha un piede solo' ,unipes' 563a, i u Stuli-
cevu: v. jednonog.

JEDNONO^AN, jedn6nozna, adj. vidi jed-
nonog. — Samo u Stulicevu rjecniku gdje ima
i adv. jedn6no2no: jednonoXno stati ,uno in pede
stare'.

JEDN6N0ZICE, adv. vidi jednonozno /cod jed-
nonozan. — Samo u Stulicevu rjecniku uz jedno-
nozno.

JEDNOOBEAZAN, jednoobrazna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. jedinoobrazan.

JEDNOOCAC, jednoocca, m. covjek (a moze
biti i mu§ko zivinie) jednook. — U Stulicevu
rjecniku uz jednook. — nije dosta pouzdano.

JEDNOOK, adj. (u drugom primjeru kao da
je supst. m.) koji ima samo jedno oko. — Maze
biti rijec praslavenska, isporedi stslov. jedinookt,
rus. o^HooKiH, ce§. jednooky, po}. jednooki. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,unoculus, mo-
noculus, unum habens oculum') i u Stulicevu
(,uno tautum oculo praeditus'). Tu Clorgoni jed-
nooki i Cerberi. J. Kavanin 460''. Da ga je ni-
koji jednook udario. A. Kanizlid, utoc. 45. i u
nase vrijeme dosta 6esto. — U prenesenom smislu

0 cemu nezivu (kad se oko ne shvaca u pravom
smislu). Jednooka caura. J. Panci6, flor. beog.^
437.

JEDNOOKAN, adj. jednook, ali samo o ne-
zivoj stvari (vidi jednook na kraju). — U nase
vrijeme u Srbiji. Zivojin.

JEDNOOK AST, adj. u Stulicevu rjecniku: uz
jednook.

JEDNOOS, adj. u kojega je jedna cs. — Na-
cineno u naSe vrijeme za fisiku i mineralogiju.
Jednoos, phys. min. ,einaxig'; jodnoosi likovi (pi.),
(jednoosci) ,einaxige gestalten'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOOSCI, jednoosaca, m. pi. vidi kod jed-
noos.

JEDNOOZENEN, adj. u Stulicevu rjecniku:
v. jednozenidben. — nepouzdano.

JEDNOOZENENIK, m. jednoozenen covjek. —
U Stulicevu rjecniku uz jednoozenen. — nepo-
uzdano.

JEDNOPEDAN, jednopedna, adj. u Stulicevu
rjecniku uz jednopedi. — slabo pouzdano.

JEDNOPEDI, adj. koji je dug ped. — U Stu-
licevu rjecniku: ,d' un palmo' ,palmaris'. — slabo
pouzdano.

JEDNOPED^jI, adj. u Stulicevu rjecniku uz
jednopedi. — slabo pouzdano.

JEDNOPER, adj. u kojega je samo jedno pero
(list), vidi jednolist, jednolap, jednolatican. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednopera krunica . . .
Jednopera casa ... J. Panci6, flor. biogr.'^ 437.

JEDNOPESTICE, n. coll. bifke u kojijeh je na
cvijetu samo jedan pestic. — Nacineno u nase
vrijeme. Jednopestice, bot. lat. ,monogynia'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOPJEV, m. pjesma sto jedno samo ce-
lade pjeva Hi svira. — Nacintno u nase vrijeme.
— U Sulekovu rjecniku: ,monodie; solo'.

JEDNOPLEMENIK, m. vidi jedinoplpmenik. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednoplemenik ,stamm-
genosse'. Jur. pol. terminol. 474.

JEDNOPLOD, adj. koji rada samo jedan plod
(o bi(ci). — Nacineno u nase vrijeme. Jednopiod,
Jednoplodan, bot. lat. ,monocarpus' ,einfruchtig'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOPLODAN, jednoplodna, adj. vidi jedno-
piod.

JEDNOPOLAN, jednopolna, adj. u kojega je
samo jedna pola (n. p. o vratima). — U nase
vrijeme. Jednopolan, jedne samo pole : ,Za sobe
naj bo]a su vrata jednopolna', tal. ,ad una im-
posta'. M. Pavlinovid. Jednopolan, tech. ,einflu-
gelig (z. b. thiir)', tal. ,ad una imposta'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDNOPORODAN, jednoporodna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,quae eodem partu unuui filium
enititur', gdje ima i adv. jednoporodno ,uno
partu'. — nepouzdano.

JEDNOFOROimiC A, f. jednoporodna zena. —
U Stulicevu rjecniku uz jednoporodan. — nepo-
uzdano.

JEDNOPOSTUPNO, adv. vidi jednonozice. —
U Stulicevu rjecniku: ,a pi6 pari, con pife pari'
,aequls podibus'. — nepouzdano.

JEDNOPRA§NAK, m. bilka u koje cvijet ima
samo jedan prasnak. — Nacineno u naSe vri-
jeme. Jednoprasnaci (pi.), bot. ,raonandria'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOrKEZIMENlCA

558

JEDNOSJENCI

JEDNOPREZIMENICA, m. i f. vidi jednopie-
zimenik. — U nasc vrijeme. Svojace so i roda-
cima nazivju kad su na strani jednoprezimenico
i ako medu sobom nisu ni§ta. V. Bugi§i6, zborn.
379.

JEDNOPREZIMENIK, mj. corjek u kojeya je
jedno (isto) prezime kao u drugoga. — Nacineno
u nase vrijeme. Kod ku6e nazivju mladi starijo
jodnoprezimenike djedom, stricem itd. V. Bo-
gisid, zborn. 379.

JEDNOPRIGNUTNIK, m. u Stuliccvu rjec-
niku HZ jednopristajnik. — nepouzdano.

JEDNOPEISTA JNIK, m. u Stulicevu rjecniku :
,oadem sentiens'. — nepouzdano.

JEDNOPRST, adj. koji je dug jedan prst. —
U Stulicevu rjecniku: ,di misura d' un dito' (di-
gitalis'. — slabo pouzdano.

JEDNORAVAN, jednoravna, adj. sarno u Stu-
licevu rjecniku: v. jedinoravan.

JEDNOREDAC, jednoreca, m. onaj koji je jed-
noredan. — U Stulicevu rjecniku uz jednoredan.
— nepouzdano.

JEDNOREDAN, jednoredna, adj. u Stulicevu
rjecniku: ,unius ordinis'. — nepouzdano.

JEDNOREDE, n. u Voltigijinu rjecniku: jed-
iioredje .proporzione, simmetria' ,ebenmass'. —
nepouzdano.

JEDNORJECAN, jednorjecna, adj. vidi jedno-
glasan. — U Stulicevu rjecniku : ,concor3 in dictis,
in testimonio'. — Ima u jednoga pisea xviii vi-
jeka i arf«. jednorccno (gdjeje j iza i ispalo). Da
bude svak jednorecno i jednoglasno Boga pojiti.
A. Kalic 519.

JEDNOROD, adj. a) koji je jednoga (istoga)
roda kao drugi; b) (u botanici) koji ima samo
jedan rod (plod, o bijci i cvijetu). — Nacineno
u nase vrijeme. Jodnorod, Jednorodan, math. phil.
lat. jhomogeneus' ,gleichartig' ; bot. lat. ,mono-
carpaeus' .einfriichtig'. B. §ulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNORODAN, jednorodna, adj. vidi jednorod.

JEDNORODNOST, /. osobina onoga sto jejed-
norodno (vidi jedaorod, a)). — Nacineno u nase
vrijeme. Jednorodnost, math. ,gleichartigkeit', tal.
jOmogeneita'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNORODEN, adj. vidi jedinoroden. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (jedtnorozdeni. ,uni-
gena'). Aste i jedtnorozdeni jestmy. Stefan, sim.
pam. §af. 4. Sina moga jednorodenoga. A. Gu-
cetic, roz. mar. 287. Mrmnase za nim nogovi
jednorodeni. M. Radni6 219a. Slavu jednoroje-
noga sina. J. Kavanin 338''. U ime otca svemo-
gudega i sina jednorodenoga. M. Dragidevid 239.

1. JEDNOROG, adj. u kojega je samo jedan
rog, vidi 1. inorog. — Moze biti rijec prasla-
vcnska, isporedi stslov. jeAinorogT^, rus. o/\Hoporiii,
ces. jednorohy, po(. jednorogi. — Izmedu rjecnika
u Belinu (,di un corno' ,unicornis' 229t>), u Jam-
bresicevu (,unicornis'), u Stulicevu (jednorog, -a,
-o ,liocornis, monoceros'). Koje rad Akelov vas
nebog ogrjen tece sad u more jednorog. H. Lucid
194. Ustati ima jednorogi kozal. Aleks. jag. star.
3, 245. Ne pusti silam zvijeri jednorozih. I.
Dordid, salt. 65. Jednorozijeh od zivina. 268. —
U uvijem primjerima stoji kao supstantiv (all je
oblik kao kod adjektiva), isporedi 2. jednorog:
Kako no sin jednorogih. B. Kasid, rit. 22. Sa-
hrani od roga jednorogih snizenstvo moje. 384.

2. JEDNOROG, m. vidi 2. inorog. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika]inu (jednorog,

inorog , monoceros, unicornis, rhinoceros, asinus
indicus'), u BeWiu (,lioncorno, alicorno' , mono-
ceros' 440''), u Bjelostjencevu (jednorog, jedno-
rozid, zver ,monocGros, rinoceros, asinus indicus,
unicornis'), u Voltigijinu (.unicorne, rinoceronte'
,einhorn'). Ono je ta zvijerca, ku glasom svak
veli, od distijeh djevica Jubavi da zeli. jednorog
se zove. M. Vetranid 2, 282. Rogovi negovi kao
rogovi u jednoroga. D. Danidid, Smojs. 33, 17.
Bi li ti jednorog htio sluziti? jov. 39, 12. Jed-
norozi de sidi s nima i junci s blkovima. isai.
31, 7. — U naSe vrijeme kod pisaca i o morskoj
zivotini. Jednorog ,meereinhorn' (,Monodon'). B,
Sulok, rjecn.

JEDNOROGAT, adj. vidi 1. jednorog. — U
Stulicevu rjecniku uz jednorog.

JEDNOROGOV, adj. koji pripada jednorogu
(vidi 2. jednorog). — U jednoga pisca na§ega
vremena. Snaga jodnorogova. D. Danicid, 4mojs.
23, 22.

JEDNOROZAC, jedn6rosca, m. vidi 2, jedno-
rog. — U dva pisca xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,lioncorno, alicorno' ,monocoros'
440^ ; ,di un corno' .unicornis' 229^) i u Stuli-
cevu (uz jednorog). Od roga jednorozca ti me
shrani. A. Vita)id, ist. 66^. — 0 ovnu s jednijem
rogom. Vidase dva ovna, jedan imadise dva roga,
a drugi jedan, i ovi jednorozac trcase po svitu.
And. Kadid, kor. 295.

JEDNOROZAN, jednorozna, adj. vidi 1. jed-
norog. — U Belinu rjecniku: jednorozni ,di un
corno' , unicornis' 229^, i u Stulicevu (uz jednorog).

JEDNOROZIC, m. u Bjelostjencevu rjecniku
(vidi kod 2. jednorog).

JEDNORUCAC, jedn6rucca (jednorusca), m.
covjek jednoruk. — U dva pisca xvm vijeka, a
izmedu rjednika u Stulicevu (uz jednoruk). Glusci,
jednorusci, beznosci. Ant, Kadcid 25. M. Dragi-
devid 49.

JEDNORUOAN, jedn6rucna, adj. u Stulicevu
rjecniku uz jednoruk.

JEDNORUK, adj. a) koji ima samo jednu
ruku ; b) koji je od jedne ruke (ovdje se shoaca
ruka u prenesenom smislu, kao vrsta, vjera itd.).
— U prvom znacenu moze biti rijec praslavenska,
isporedi stslov. jedinor^kt, rus. o/^HopyKiii, ces.
jednoruky, poj. jednor^ki.

a) u prvom se znacenu nahodi u Jambresicevu
rjecniku: ,unimanus', i u Stulicevu: ,unimanus'.

b) u drugom znacenu: aa) koji je samo jedne
ruke. — u Bjelostjencevu rjecniku: , simplex, sim-
plus, unicus et minime multiplex, i. e. qui non
est duplex aut triplex'. — bb) koji je iste ruke
kao drugi. — u jednoga pisca xvm vijeka. Er
je istina, Slavi i Goti da su puci svi sjeverski,
jednoruci. J. Kavanin 115*.

JEDNORUK A ST, adj. u Stulicevu rjeHniku uz
j^ednoruk.

JEDNOSJEDALISTE, «. u Stulicevu rjecniku:
,sedia per una persona sola' ,solium'. — nepo-
uzdano.

JEDNOSJEDALISTVO, «. u Stulicevu rjec-
niku uz jednosjedaliste. — sasma nepouzdano.

JEDNOSJEMEN, ad)- o bijci u koje plod ima
samo jedno sjeme. — Nacineno u naie vrijeme.
Jednosjemen, bot. lat. ,monospermus' ,einsamig'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSJENCI, m. pi. heteroscii, judi §to zive
u umjerenijem pojasima na zemji, te im na
podne sjena svagda stoji s iste strane. — Naci-
neno u nase vrijeme. Jednosjenci (pi.), ggr. ,ein-

JEDNOSJENCI

551

JEDNOSKCANOST

schattige bewohner*, tal. ,eteroscii'. B. §ulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSKLADAN, jednoskladua , adj. vidi
skladan, slozan. — U dva pisca xvi i xviu vijeka,
a izmedu rjecnika u StuUcevu (.concors, consen-
taneus, uniformis, similis' s dodatkom da je uzeto
iz pisca Budinica).

a. adj. Jednoskladno pristajanje crkve svete . . .
S. Budinic, sum. 22*. Proteve se jednoskladnomu
i jednozucnomu glasu vsega sveta. 49^. Obe-
tanje da bude jednoskladno. A. d. Costa 1, 143.

b. adv. jednoskladno. — IzmeAu rjecnika u Stu-
Ucevu (,concorditer, concordi animo vel consensu,
ex communi sententia'). Da tvrdo i jednoskladno
obsIuXimo predavanja. S. Budini6, sum, 44*5.

JEDNOSKLADNOST, /. osobina onoga Ho je
jednoskladno. — U StuUcevu rjecniku: ,concordia,
conjunctio'.

JEDNOSKOTAN, jednoskotna, adj. o zivin-
cetu koje sanio po jedno mlado rodi. — vidi kod
kotiti i skot. — U StuUcevu rjedniku: ,unum
dumtaxat foetum gignens (de quadrupedibus)'. —
nepouzdano.

JEDNOSKUPAN, jedn6skupna, adj. vidi jed-
nokupan. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u StuUcevu (vidi kod b).

a. adj. Onde tebi jednoskupnih, jednodruznih,
jednodidnih stvori svetih gradjanov. I. Bandu-
lavic 162b. Gdi bija§e jednoskupna sva kolika
crkva grcka i latinska. M. Uobreti6 86. Z do-
govorom i otenem jednoskupnim oniziju koji su
se zarucili. 427. Ucini jednoskupnu zafalu svemu
mnoztvu. I. J. P. Luci6, razg. 115.

b. adv. jednoskupno. — Izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (,una, simul, invicem, concorditer'). Dobros,
mudros, u kom vira jednoskupno, jaoh! cvatise.
J. Kavanin 84^. Al' je stepen nizi, al' visi, jed-
noskupno Bog svijeh ti§i. 523b. Sabor jedno-
skupno odgovori. S. Badrid, ukaz. 19. Mole6i vas
jednoskupno, da ne gledate, ako gdi koja ric bude
nedospivena. M. Leku§i6 4. Posli nego Zudije
jednoskupno umorise Isusa, poceSe se ogovarat,
da mu nisu bili uzrok. J. Banovac, prip. 84,
Znamo, da je od sviju jednoskupno u saboru ni-
censkome odredeno. izkaz. 7. Odlucise svi jed-
noskupno, lativsi Isusa uciniti krajem. F. Lastric,
od' 202. Ucinivsi dakle sada svi jednoskupno
pravo skrusene. ned. 249. Moleci jednoskupno
Gospodina. svet. 63b. Da svi Krstjani jedno-
skupno ova cudesa udi| promisjaju. E. Pavid, ogl.
114. Da ga svako kolino jednoskupno poznade.
139. Svi jednoskupno navistise mu sridan do-
bitak. 313. Svi pak jednoskupno u ovomu se
slaSu. 412. Pode§e jednoskupno vikati protiva
Mojsiju i Aronu. And. Kacid, kor. 73. Svi jed-
noskupno zavikaSe. 87. Molise jednoskupno ni-
hova hudoga boga. 240. Obrase jednoskupno Jo-
natu za poglavicu misnickoga. 341. Svikolici
jednoskupno govore. M. Dobretid 417. Imadu
bit ucinene (zenidbe) skladno i jednoskupno s jedne
i z druge strane. 503. Jednoskupno, jednodusno.
M. Pavlinovid.

JEDNOSLICaN, jedn6slicna, adj. u kojega je
jedna (ista) sUka kao u drugoga, sUcan, priUcan,
— Od XVI do xvin vijeka, a izmedu rjecnika u
BeUnu (jednoslicni ,simil6, simigliante' ,similis'
678*), u VoUigijinu (jednoslicni ,simile, somi-
gliante' ,ahnlich'), u StuUcevu (,uniformis, si-
milis').

a. adj. Crkva jest jedina, jodnaka, jednosljecna
i jodinoslozna u veri. &. Budinic, sum. 12'>. I
ova obicaj od 2ivota svijem je opdeno jodnoslicna.
B. Zuzeri 362. Ako dostojanstva od prikazanij

budu jednoslicna. A. d. Costa 1, 258. Pravice
jednoga i drugoga jesu jednoslicne. 2, 79.

b. adv. jedu6slicno. — Izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (,uniformiter, uno eodemque modo'). Jedno-
slicno narcseni. P. Kanavelid, iv. 339. Nije stvar
ijedna svakomu premda vjestu pengaocu tako
trudna kako razzaren ogan jednoslicno svojijem
mastim prilikovat. B. Zuzeri 110.

JEDNOSLICNOST, /. osobina onoga sto jejcd-
nosUcno. — U StuUcevu rjecniku: .uniformitas,
una eademque ratio', i u pisaca nasecia vremena.
Za uvedene jednoslicnosti u postupku lijecnickom.
Zbornik zak. 1863. 391.

JEDNOSLOStVO, n. u StuUcevu rjecniku:
jednoslozstvo uz jednosloznost. — nepouzdano.

JEDNOSLOVCAN, adj. u kojega je samo jedna
slovka (0 rijeci), vidi jednoslozan, b. — Naci-
neno u nase vrijeme. Jednoslovcan, gr. lat. ,mo-
nosyllabus' ,einsilbig'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNOSLOVCANOST, /. osobina onoga sto
je jednoslovcano. — Nacineno u nase vrijeme.
Jednoslovcan ost, gr. ,einsilbigkeit'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSLOVKA, /. jednoslovcana rijec. — U
StuUcevu rjecniku: ,monosyllabum'. — nepouz-
dano.

JEDNOSLOVKI, adj. vidi jednoslovcan. — U
StuUcevu rjecniku: ,inonosyllabus'. — sasma ne-
pouzdano.

JEDNOSLOZAN, jednislozna, adj.

a. m'di jednoskladan. — U dva pisca xvi i xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (,simili.s,
consimilis, concors' s dodatkom da je uzeto iz
pisca Budinica). O jedinom i jednosloznome ho-
tenju. §. Budinid, sum. 64b. Jednoslozna |ubav.
G. Pestalid 174.

b. monosyllabus, u kojega je jedan slog (o
rijeci), isporedi jednoslovcan. — Nacineno u nase
vrijeme. Jednoslozno brojno ime dobije drugi
glas, n. p. ,dvd' cara (m. ,dva'). Vuk, poslov. xl.

JEDNOSLOZNOST, /. osobina onoga sto je
jednoslozno. — U StuUcevu rjecniku : ,unifor-
mitas'.

JEDNOSMJER, adj. koji ostaje svuda Hi svagda
u jednom (istom) smjeru. — Nacineno u nase
vrijeme za matematiku i fiziku. Jodnosmjnr, Jed-
nosmi'eran, phys. math. ,linear', tal. ,lineare'; jed-
nosmjerna brzina ,lineargeschwindigkeit', tal. ,ve-
lociti lineare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSMJER AN, jednosmjerna, adj. vidi
jednosmjer.

JEDNOSPODOBAN, jednospodobna, adj. vidi
jednoslican. — Samo u Jambresicevu rjecniku :
kajkavski jednospodoben , uniformis'.

JEDNOSPOL, adj. u kojega je samo jedan spol
(o cvijetu i bijci). — Nacineno u nase vrijeme.
Jednospol(an), bot. ,6ingeschlechtig', tal. ,unises-
suale'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSPOLAN, jednospolna, adj. vidi jed-
nospol.

JEDNOSRCK, n. u StuUcevu rjecniku: ,ani-
morum conjunctio'. — sasma nepouzdano.

JEDNOSRCAN, jediio.sr6na, adj. UiVZj jednosrd.
— U StuUcevu rje6niku: ,concors, similis', gdje
ima i adv. jednosrdno , concorditer, concordi animo
vel consensu'. — Nepouzdano.

JEDNOSRCANOST, /. u StuUcevu rjecniku:
V. jednosrcnost. ~ nepouzdano.

JEDNOSR^ITI

555

JEDNOSTRUK

JEDNOSRCITI, jednosrCim, imiif. u Stulicevu
rjccniku: s kijom ,concordi animo esse vel vi-
vero cum aliquo'. — sastna nepouzdano.

JEDNOSK^NOST,/. u StulUevu rjecniku: ,con-
cordia, conjunctio'. — nepouzdano.

.lEDNOSRD, adj. u kojega je jedno (isto) sree
kao n driigoga, vidi jednoduSan. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnikn u Stulicevu (v. jednosrcau) i
u Danicicevu (jedbiiosrtdt ,concors').

a. adj. Da smo jedini i jednosrtdi. Mon. sorb.
455. (1452).

b. adv. jednosrdo. Jedtiiosrtdo primamo. Mon.
serb. 251. (1405). Jodnosrsdo prostismo. 256.
(1405). Hotese jednosrtdo. 310. (1421).

JEDNOSRDAN, jednosrdna, adj. vidi iednosrd.

— XV vijeka, a izmedu rjehiika u Stulicevu (v.
jednosrcan) i u Danicicevu (jedbnosrhdtnt ,con-
cors').

a. adj. Jednosrbdno bracfcvo. Mon. serb. 454.
(1452).

b. adv. jednosrduo. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. jednosrcno). Odlucismo jednosrtdi.no.
Mon. serb. 370. (1432). Svi jednosrdno i dobro-
vojno. 451. (1452).

JEDNOST, /. osobina onoga sto je jedno, vidi i
jedinost. — U dva pisea xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. jodinost). Kra) ko jedno
krajstvo krijepi, pastijer pase jednost stada. J.
Kavanin 215'^. Nesrjecniku i drag obraz preve-
liku tugu nosi u jednosti. 408^. Jednost nihova
botjena. S. Eosa 174''.

JEDNOSTADAN, jednostadna, adj. u Volti-
gijinu rjecniku: ,gregario, comune, dozzinale' ,ge-
mein, zur heerde gehorig', i u Stulicevu: v. isto-
stadan. — sasma nepouzdano.

JEDNOSTAN, adj. vidi jednodom. — iVacj-
neno u nase vrijeme. Jednostan, bot. (jednodom),
lat. ,monoicus, monoecus' ,einhausig'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSTANSTVO, n. vidi jednodomstvo. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednostanstvo, bot.
(jednodomstvo), lat. ,monoecia'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOSTANI, adj. u Stulicevu rjecniku: jed-
nostan jconcors, similis'. — nepouzdano.

JEDNOSTASAN, jedn6stasna, adj. u kojega je
jedan (isti) stas kao u drugoga. — U Stulicevu
rjecniku: ,ejnsdem staturae'.

JEDNOSTAVAN, jednistavna, adj. simplex,
koji je satn sebi jednak (n. p. u du^ini), koji je
od jednoga sama komada nacinen, pa (osobito
kod pisaca) koji je bez ikakva nakita, prost (ali
nije potreba shvatiti u zlom smislu). — suprotno:
slozen, sastavjen, nakicen. — isporedi jednostruk.

— Bijec je slozena od osnove jedan i stati (sta-
jati, staue, staviti), isporedi ces. jednostejny, poj,
jednostajny. — 17 nasemu se jeziku nalazi od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,aus
einem stiick' ,ex una continuus', cf. samotvor
s primjerom iz narodne pjesme : I dvostruka rebra
jednostavna). Pan neka je jednostavan. J. S. Re}-
kovic 178. I nacini dva heruvima zlatna, jedno-
stavne ih nacini. D. Danicii, 2mojs. 25, 18. Udi
mesa negova spojeni su, jednostavno jo na nemu,
ne razmice se. jov. 41, 14. ,0n bas nije tako
ka' ti velis vino obucen, na nem je prosta jedno-
stavna roba'. ,Ne trebas tako proved vine go-
spocke uzine siguravati, nego prosto jednostavno
sto siguraj'. u Lid. J. Bogdanovid. Jednostavan,
math. phil. stil. etc. (jednovit), lat. ,simplex' ,ein-
fach, nicht zusammengesetzt', fro. ,simple', tal.

,somplico, scompio', (opp. ,compositus') ; jedno-
stavan suglas(ak) ,einfacher mitlaut', tal. ,conso-
nante semplice'; jednostavna izreka ,einfachor
satz', tal. ,semplice proposizione'; jednostavna
ruda ,einfache3 mineral', tal. ,semplice mineralo' ;
jednostavno knigovodstvo ,einfache buchtuhrung',
tal. ,computisteria a partito semplice' ; jedno-
stavnim udiniti ,vereinfachon', tal. ,semplifioare'.
B. Sulek, rjedn. znanstv. naz.

JEDNOSTAVNOST, /. osobina onoga sto je
jednostavno. — U naSe vrijeme. Jodnostavnost,
stil. (jednovitost) ,einfachheit', tal. ^,8emplicita,' ;
art. ,monotonie', tal. ,iaonotonia'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOSTOJAN, jednostojna, adj. u Stulicevu
rjecniku : ,singularis, unicus'. — nepouzdatio.

JEDNOSTRAN, adj. koji pripada samo jednoj
strani, dolazi u osobitijem znacenima. — U nase
vrijeme (ali vidi i jednostranost); ima i poj. jed-
nostronny (u znacenu kao kod a).

a. koji, kad ima dvije Hi vise strana ((udi,
mnostava) sto su protivna mis^ena, sto se prav-
daju Hi bore itd., stoji uz jednu stranu i Irani
je, ali s osobnijeh uzroka i bez obzira na pravdu
i razlog. — U Voltigijinu rjecniku: jednostrani
,parziale' ,partheyisch' i u Stulicevu : ,fautor, stu-
diosus'. — vidi i jednostranost.

b. 0 pogodbi koja veie samo jednu stranu, Jed-
nostrana pogodba ,einsoitig verbindlicher ver-
trag' ,contratto unilaterale'. B. Petranovid, rucn.
khig. 19.

e. (u botanici) o dijelovima kod bijke koji su
svi s iste strane. Jednostran, bot. ,oinseitig', tal.
,unilaterale', bot. lat. ,secundus'_^,einseitswondig'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. Clanovi samo na
jednoj strani od osovine stav^eni : jednostrani. J.
Pancic, bot. 28.

JEDNOSTRANOST, /. osobina onoga koji je
jednostran (koje vidi pod a). — xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (jednostranos ,partia-
liti, aderenza' ,studium' 543^) gdje se naj prije
nahodi, u Voltigijinu (.parzialita' ,partheylich-
keit'), u Stulicevu (, favor, studium'). Od onih, u
kojih ne bi se nahodio mir, jedinost i sloznost,
vede neskladnosti, jednostranosti, to jest u vise
strana razdijeiia. I. Velikanovid, uput. 3, 199.

JEDNOSTRUCAN, jedn6strucna, adj. mdi jed-
nostruk. — U jjisaca nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (uz jednostruk).

a. adj. Jodnostrucno srodstvo ili visestrucno
(.cognatio multiplex'), prema tomu, dali je tko
sa stanovitom osobom s jedno, ali s vise strana
u srodstvu. M. Deroncin, tumac grad. zak. 1, 224.
Primane jeduostrucnih racuna. Zbornik zak. 2, 765.

b. adv. jedn6strucno. Da se o nem jednostrucno
uzmogno glasovati. Zbornik zak. 2, 863.

JEDNOSTRUCENE, n. djelo kojijem se cini
da sto postane jedncstruko. — Nacineno u nase
vrijeme za matematiku. Jednostrucene, math. ,ver-
einfachung', tal. ,semplificazione', frc. ,reduire',
egl. ,to reduce'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOSTRUCICA, /.

a. meda od jednog reda kamena. Slovinac.
1884. SO.

b. nacineno u nase vrijeme za sudbeni govor :
jedini prepisak sudbenoga pisma. Jednostrucica
,simplum' ,simplo'. B. Petranovid, rucn. kAig. 79.

JEDNOSTRUCSTVO, vidi jednostrustvo.

JEDNOSTRUK, adj. koji je jedne same struke,
vidi jednostavan (od eega se razlikuje u tome sto
mu suprotno moze biti i dvostruk, trostruk itd.).
— isporedi jednostrucan. — Od xvi vijeka, a iz-

JEDNOSTRUK

556

JEDNOUSNAT

7ncdu rjecnika u Vrancicevu (,8implex'), u Belinu
(jsemplico, il contrario di doppio' , simplex' 667a),
*/ Voltigijinu (jednostruki ,semplice' ,einfaltig,
einfach'), u Stulicevu (,simplex, non duplex').

a. adj. Bog za jednostruko stostruko daje. F.
Yranfiii!), ziv. 29. Jednostruk stanovit duh koji
je i cist. A. Georgiceo, nasi. 7. Vedestruki i
jednostruki broj. I. Anci6, svit. 106. Jednostruka
i slozena podnebeska sva tjelesa. J. Kavanin
467l>. Re6i u jednostruko. S. Badric, prav. nac.
88. Vira je jedna i jednostruka, to jest, viro-
vati sve. F, Lastri6, od' 52. Oni de unidi u kra-
Jestvo nebesko, koji su jednostruki kako u srcu
tako i u jeziku. 250. Pridruzeni iliti zakleti bi-
javse priokrenuti u jednostruku pridruznost. A.
T. Blagojevid, khin. 92. Zasto Boga zoves jedno-
struka? I. Velikanovic, uput. 1, 12. Dakle je
duh, indi je jednostruk. 1, 12. Psost razdijuje
so u psost krivovirsku i u psost jednostruku. 1.
J. P. Lucie, razg. 81. Priprostim iliti jedno-
strukim slovima. M. Dobretid vi. Jednostruk,
math. stil. lat. , simplex' ,einfach' ; sasma jedno-
struk, bot. lat. ,simplicissimus'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

b. adv. jednostruko (u drugom primjeru znaci
sto i jedan put). Ne umije sebar jednostruko.
(D). Poslov. danic. Bududi triput rekao: ,Svet,
svet, svet' nadostavi jednostruko : ,Gospodin Bog'.
A. Badid 7.

JEDNOSTRUKOST, /. osobina onoga Sto je
jednostruko. — U jednoga pisca xvni vijeka. Za
jednostrukost Bozju. J. Banovac, blagosov. 282.
Jednostrukostju Bozjom. 305.

JEDNOSTRUSTVO, n. tiprav osobina onoga
sto je jednostruko, all u jedinom primjeru kao
da stoji u gramatikalnom smislu, vidi kod jed-
nina, — Uprav jednostrucstvo (tako je i pisano),
ali u govoru s ispada izmedu ait, a d pred t
mijena se na s. — U jednom primjeru xvii vijeka.
Govori u osobstini aliti u jednostrucstvu ,tko
liode' a ne u vedestrucstvu ,koji hode slijedit me'.
M. Radnid 399'^.

JEDNOSUC, adj. vidi jedinosud. — U jednom
primjeru xvi vijeka u knizi pisanoj mijesanijem
jezikom. Rojena, nestvorena, jednosuda otcu. Po-
stila. bl*.

JEDNOSUCAN, jednosudna, adj. vidi jedino-
sudan. — U dva pisca xvii i xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,con8ostantiale' ,consub-
stantialis' 2201*), u Bjelostjencevu (vidi kod jedno-
bitan), u Voltigijinu {.consostanziale' ,gleichwe-
sentlich'), u Stulicevu (v. jedinosucan). u svijem
rjecnicima, osim Bjelostjenceva (gdje se ne raz-
likuje 6 od d), stoji grijeskom c mj. c. Virujem
u . . , sina BoXjega . . . (grijeskom) jednosucnoga
ocu. B. Kasid, rit. 73a. Kako otac, i sin tako
. . . jest vjekovican, jednosudan. J. Kavanin 335a,

JEDN0Su6aNSTVEN, adj. vidi jednosudan.
— Nacineno od jednosudanstvo. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Ter djelovanja uznasleduje
srca sina tvoga (grijeskom) jednosucanstvenoga.
I. M. Mattel 79.

JEDNOSUCANSTVO, 71. osobina onoga koji je
jednosucan. — XJ Belinu rjecniku: ,conson8tan-
tialita, I'esser consonstantiale' ,consubstantialitas'
220'' ; u Bjelostjencevu (vidi kod jednobide) ; u
Voltigijinu: v. jednobitje; u Stulicevu: v. jedno-
bitnost. — U svijem rjecnicima (osim Bjelostjen-
ceva gdje se i onako po kajkav/^kom govoru ne
razlikuje c od d) stoji grijeskom jednosudanstvo.

1. JEDNOS, adv. u Vukovu rjecniku: vide
jednom. — isporedi jednust.

2. JEDNOS, m. (Hi f.?) ime mjestu, isporedi
Jednosi. — Prije na§ega vremena. Jedbuobt. S.
Novakovid, pom. 152.

JEDNOSaRAN, adj. u kojega je jedna Sara
(boja). — TJ Stulicevu rjecniku: ,unicolor'.

JEDNoSi, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 19. Ja du s vojskom uz ravne Jednose. Nar.
pjes. vuk. 5, 82.

JEDNOSKI, adj. koji pripada Jednosima. Vise
ravna poja jednoskoga. Pjev. crn. 24a. Ogled,
sr. 167.

JEDNOTAK, adj.

a. u Stulicevu rjecniku: v. jednogodistan. —
sasma nepouzdano.

b. (o broju) koji je tak, ali ako se raspolovi,
svaki je dio lih. — Nacineno n naSc vrijcmc.
Jednotak, Jednotaki broj, math. ,ungerad gerade
zahl'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOTAKINA, /. jednotako (vidi jednotak,
a) zensko cejade. — U Stulicevu rjecniku us jed-
notak. — sasma nepouzdano.

JEDNOTAKINI, adj. u Stulicevti rjecniku uz
jednotak. — sasma nepouzdano.

JEDNOTOCNIK, m. onaj koji tece za jednom
(istom) stvari kao drugi (Hi koji je hoce da stece),
vidi takmac. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Premda s jedne strane dostojni su, z druge no
dostoje i sebo cine nopodobne, zastobo ozlogla-
sedi svoje jednotocnike . . . scijene uciniti se ve-
liki i dostignuti ono sto istu. M. Radnid 137''.

JEDNOTVORNO, adv. u jednom primjeru xviii
vijeka kao da znaci: jednako. Jednotvorno na-
vistuje u grmjavinama, u straSnoj oluji i u ugodni
vitrova puhanu, jednotvorno navistuje meni sva
narav tvoga bivstva mod i vladu. G. Pestalid 219.

JEDNOUCAN, jednoucna, adj. u kojega je
jedno (isto) ucene. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Sto u svoj kolikoj crkvi sloznom i jedno-
ucnom virom drzimo. A. Kanizlid, kam. 862.

JEDNOUDAN, jednoudna, adj. u kojega je
jedno (samo) udo. — U Belinu rjecniku: jedno-
udni ,di un membro' ,uniraembri3' 469b, { ^ ,5^^-
licevu: ,unimembris'.

JEDNOUDITI, jedn6udrm, impf. postiti jeduci
samo jedan put na dan. — Akc. se mijena samo
u aor. 2 i 3 sing, jednoudi. — U naSe vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu: ,nur einmal des
tages essen (an gewissen fasttagen, oder sonst
aus andacht)' ,nonnisi semel de die manduco'.
Kad odrasli Judi i zeno hode da se priceste,
svagda vaja nedje^u dana da ,jednoude', ili ,drze
sedmicu'. cf. jednoniciti. Cim vidis zenu da jed-
noudi i tremiri, odmah se daleko kloni od ne.
M. P. Sapcanin 1, 68.

JEDNOUDENE, n. djelo kojijem se jednoudi.
— U Vukovu rjecniku.

JEDNOUM, adj. uprav koji jedno samo umije
(ili umuje), pa po tome tvrdoglav, koji sve radi
po svojemu umu, isporedi jednoumac. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. A pak svi su jednoumi,
ter pristupit ne dadu mi. P. Knezevid, mnk. 26.

JEDNOUMAC, jedniumca, m. jednoum co-
vjek. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osla-
lijem padezima, osim nom. sing, i gen. pi. jedn6-
umaca. — V Vukovu rjecniku: covjek tvrdoglav
koji sve radi po svojemu umu ,ein eigensinniger
mensch' ,qui nimium sui juris sontentiaeque est'
.s dodatkom da se govori u Boci.

JEDNOUSNAT, ac0. u kojega je samo jedna
usna (u prenesenom smislu, o cvijetu). — Naci-

JEDNOUSNAT

557

JEDNOVO];.AN, a.

neno u nase vrijeme. JednoiisHat, bot. lat. ,uni-
labiatue' ,einlippig'. B. Sulek, rjecii. znanstv. naz.
Jednousnata krunica ,corolla unilabiata'. J. Panci6,
bofc. 60. Jednousnata 6a§a. flor. beogr.-' 438.

JEDNOtlTEOBAN, jednoutrobna, adj. koji se
0(1 jedne (iste) majke (iz iste iitrobe) rodio. — U
jednoga pisca nasega vremena, a izmedu rjednika
u Stulicevu (jUterimis'). Taki prijateji da se ni
dva jednoutrobna brata ne jube kao mi dvojica.
Pravdonosa. 1851. 21.

JEDNOVAROSaNIN, »j. covjek koji zivi u
jednoj (istoj) varosi u kojoj i drugi. — Plur.:
jednovarosani. — U jednoga pisca xvui vijeka.
Druga nesriia Roka bila je s domorodcima, s jcd-
nodr^avcima, s jednovarosanima. A, Tomikovi6,
gov. 231.

JEDNO VE^AI^E, n. nejasna rijec na dva mjesta
u jednoga pisca xvii vijeka, znacene je od pri-
like: ugodno stane tjelesno Hi duhovno. Na svi-
jetu je laza, a u liegovijem obedanma prijevara,
srdoboja u negovu jednove6anu, nevese^e u ne-
govoj radosti. M. Kadnic ISia. Trudni put od
pokore ucini se sladak i dobrovojan putuju6i s ta-
kovijem jednovecanem, kakovi je oni Isusa Isu-
krsta. 208b.

JEDNOVIT, adj. vidi jednostavan. — Naci-
neno u nase vrijeme. Jednovit, math. phil. stil.
etc. (jednostavan), lat. ,simplex' ,einfach, nicht
zusammengcsetzt', frc. .simple', tal. ,semplice,
scempio'; jednovit cinac ,einfacher factor', tal.
,semplice fattore' ; jednovita jednagba ,einfache
gleichung', tal. ,equazione semplice' ; jednovito
nihalo ,einfacber (mathematischer) pendel', tal.
ipondolo semplice' ; jednovitim uciniti ,verein-
fachen', tal. ,semplificare'; bot. gr. lat. ,simplex'
,einfacb', tal. ,semplice', (opp. ,compositus'); sasma
jednovit, lat. ,simplicissiinus' ; jednovit lom, min.
phys. ,einfache brechung', tal. ,rifrazione sem-
plice'; jednovita rada, lirada (n. p. stroj), mech.
,einfachwirkend (z. b. dampfmaschine)', tal. ,(ma-
china) di semplice effetto'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

JEDNOVITOST, /. osobina onoga sto je jedno-
vito. — Nacineno u nase vrijeme. Jednovitost,
stil. (jednostavnost) ,einfachheit', tal. ,semplicita'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOVJECAN, jedn6vje(5na, adj. vicZi jedino-
vjecan. — isporedi jednovjecni. — Od xviii vi-
jeka (aii ima i poj. jeduowieczny), a izmedu rjed-
nika u Belinu (jednovjecni ,coeterno' ,coeternus'
198a) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu (,coe-
terno, insieme eterno' ,gleichewig'), u Stulicevu
(v. jedinovjecan). Sva su tri kipa jednovjecna i
jednaka. D. Basic 209. On bo je otcu jedno-
vicni. I. Velikanovid, uput. 1, 200.

JEDNOVJECNI, ad). OTdt jednovjecan. — xviii
vijeka. Duh je jednovicni s otcem i sinom. A.
Kanizlic, kam. 183. Drzao je da sin Bo2ji nije
Bogu otcu jednovicni i jednobitni. I. Velikanovic,
uput. 1, 270.

JEDN0VJe6N0ST, /. osobina onoga koji je
jednovjecni. — U jednoga pisca xviii vijeka. Jed-
novicnost triju kipova Bozije. F. Lastric, test.
280*. Poznanje jednovicnosti triju kipova. 280''.

JEDNOVJEK, adj. u Stulicevu rjecniku uz
jednovjecan. — Ima i ce§. jednoveky i poj. jedno-
wieki.

JEDNOVJEKOVIT, adj. samo u Voltigijinu
rjecniku uz jednovjecan.

JEDNOVJERAC, jednivjerca, m. covjek jedne
(iste) vjere kao drugi. — U nase vrijeme. I oni

8U nasi jeduovjerci. Nar. pjes. vuk. 5, 450. bteva,
eto vidil i sam, kako je svim tvojim jodnovjercem
u Hrvatskoj. M. Pavlinovic, razg. 22. Upita
Omera jedan negov predasiii jednovjerac. M. D.
Milidevii, omer. 3. Jednovjerac ,religionsgeno9se'.
Jur. pol. terminol. 427.

JEDNOVJERNIK, »i. rirfi jednovjerac. — ispo-
redi jedinovjernik. — U nase vrijeme. Kad je
vojska razumjela izjasnila se, da se nikojim na-
cinom nede boriti protiv jednovjernika svoji. Nov.
sr. 1834. 178.

JEDNOVLAD, m. covjek koji sam vlada dr-
iavom (car, kra\ itd.). — Nacineno u na§e vri-
jeme. Jednovlad, stat. v. Inovlad. B. Sulek, rJ66n.
znanstv. naz.

JEDNOVLADA, /. drzava Hi stane drzave u
kojoj jedan (car, kraj itd.) vlada. — Naiineno
u nase vrijeme. Jednovlada, hist. stat. lat. ,mo-
narchia' .monarchie' ; nasjedna jednovlada ,erb-
monarchie',^ tal. ,monarchia creditaria', v. Ino-
vlada. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOVLADAC, jednovlaca, m. vidi jedno-
vlad. — Nadineno u na§e vrijeme. Jednovladac
, monarch'. Jur. pol. terminol. 351.

JEDNOVLADAN, jednovladna, adj. koji pri-
pada jednovladi. — Nacineno u nase vrijeme.
Jednovladni ,monarchisch'. Jur. pol. terminol.
351.

JEDNOVLADICA, /. zensko ce]ade kao jedno-
vlad (carica, kra]ica itd.). — Nacineno u nase
vrijeme. Jednovladica ,monarchin'. B. Sulek, rjedn.

JEDNOVLADOVINA, /. vidi jednovlada. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednovladovina , mo-
narchie (das land)'. Jur. pol. terminol. 351.

JEDNOVLADE, n. vidi jednovlada. — Naci-
neno u nase vrijeme. Ostala skupnovlada il' po-
stalo jednovlade. M. Pavlinovid, razl. spis, 88.

JEDNOVLASTVO, n. cast u jednovlada. —
Nacineno u nase vrijeme. Jednovlastvo ,monarchie
(die wiirde)'. Jur. pol. terminol. 351.

JEDNOVOJNIK, m. u Stulicevu rjecniku: ,com-
milito'. — nepouzdano.

JEDNOVOLNIK, m. iovjek koji ima samo jed-
noga vola. — U nase vrijeme. U koga je bilo
dobrih volova i vredne momcadi on bi Boga radi
primao u spregu po nekoga jednovolnika ili dvo-
volnika. M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 15.

JEDNOVOJ^AC, jedn6v6|ca, m. monotheleta,
iovjek koji tvrdi da je u Isusa Hrista samo jedna
voja, isporedi jedinovojan. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Monotelite, naski jednovojci. And.
Kadid, kor. 375.

JEDNOVO^iAN, jedn6v6}na, adj. u kojega je
jedna (ista) vo}a kao u drugoga, isporedi jedno-
dusan. — Od xv vijeka (vidi kod b), a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (.unanimis'), u Belinu (jed-
novo}ni ,unanimo, dicesi di persone tra se con-
cordi' ,unanimus' 773*), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski jednovojen, jedne vo}e, jednoga hotena,
slozen, jednodusen ,unanimis, unanimus, unius
animi et sententiae cum altero'), u Voltigijinu
(grijeskom jednovojen, jednovo|ni ,unanimo, Con-
corde, d' un sentimento' ,einstimmig, gleichge-
sinnt'), M Stulicevu (,aequanimus'), u Danicicevu
(jedtnovojbnb ,unanimus').

a. adj. Novih naroda apostole jednovojnim
svega svita krstjanskoga dogovorom nazvani. A.
Kanizlid, fran. 238. Bila je od prisvetih i pri-
starih otaca velikim i jednovo}nim privoje6em
pofajena. I. Velikanovid, uput. 3, 90.

JEDNOVO]^AN, b.

558

JEDNUC

b. adv. JGdn6voJno. — lemedu rjecnika u Stu-
licevu (.aequanimiter'). Vtseardno i jednovo)no
dasmo. Mon. serb. 289. (1419). Hotesmo vse-
srtdno i jednovo|no. 337. (1427). Nega gospoda
jednovojno za cara primise. A. Kanizli6, kam.
259. Kako da bi hotio redi : vi u jednoj ste se
dogovorili zloii, vi jednovojno grisan zivot pro-
vodite. D. Eapid 28.

JEDNOVO^ISOST, /. osohina onoga koji je
jednovojan, Hi onoga sto je jednovojno. — U Stu
licevii rjecniku: ,aequanimitas'.

JEDNOVO^iSTVO, w. samo u Stulicevu rjec-
niku uz jednovo|no8t.

JEDNOVREMENI, adj. ejusdem temporis, koji
zivi Hi je zivio u isto vrijeme kad drugi.

a. adj. — U jednoga pisca xvin vijeka. Na-
disao je u nauku svekolike jednovrimene Grke
A. Kanizlic, kam. 11. Jednovrimeni biskup s Ni-
kolom papom. 88.

b. adj. jednovremeno, u isto doba, u isti cas.

— U pisaca nasega vremena. Jednovremeno s ure-
dovnim naputkom. Zbornik zak. 1853. 2, 66.

JEDNOVREMENIT, adj. vidi jednovremeni.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Ako ne sveti
Ambrosijo, jest koji drugi istomu Ambrosiji jed-
novrimenit. I. Velikanovic, uput. 3, 440.

JEDNOVRSNOST, /. osohina onoga koji je
jednovrstan. — U Voltigijinu rjecniku: jedno-
vrstnost ,omogeneita' ,naturgleichheit*, i u Stu-
licevu: jednovrstnost ,eadem natura'.

JEDNOVRST, adj. vidi iednovrstsLn. — U Stu-
licevu rjecniku: ,homogcneus, simplex'. — nije
dokta pouzdano.

JEDNOVRSTAN, jedn6vfsna, adj. koji je jedne
vrste (obicno iste vrste kao drugi, ali moze zna-
eiti i koji ostaje svagda iste vrste, jer se ne mi-
jena). — Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,homogeneo' .eiusdem naturae' 370^; ,coe-
quale, insieme eguale' jCoequalis' 198^; ,d' una
sorte' ,simplex' 689^; jednovrsni ,uguale ed eguale'
,aequalis' 764*) gdje se naj prije nahodi, u Jam-
breHcevu (jednovrstno sitno steblo ,unicalamus';
jednovrstni ze}a kocen junicaulia'), u Voltigijinu
(,coeguale, omogeneo, d' una sorta' ,einer]ey, gleich-
geartet'), u Stulicevu (uz jednovrst).

a. adj. Da joj ona koja je tome kriva, povrati
onoliko jednovrsne robe. V. BogiSic, zakon. 29.

b. adr. Samo jednovrstno one stvari imenovati
znade. J. S. Relkovic xv.

JEDNOZIDICE, adv. zidati jednom vrstom sti-
jena (a ne dvojstruko, dvozidice). M. Pavlinovid.

JEDNOZIJEHAN, jednozijehna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: jednozijehni, jednozijehna vrata
,porta che s' apre da una parte' , fores'. — ispo-
redi jednopolan. — nepouzdano.

JEDNOZISKE, adv. vidi jednozidice. M. Pavli-
novic.

JEDNOZLAMENE, w. u Stulicevu rjecniku:
jsynonymus'. — sasma nepouzdano.

JEDN0ZU6aN, jednozucna, adj. (jednozvudan)
koji jednako zvuci (zuci), u kojega je isti zvuk.

— isporedi jednoglasan. — U jednoga pisca xvi
vijeka. Protlve se ne samo tern otcem i svetem
zborom i sinodom, da joste i jednoskladnomu i
jednozucinomu plasu i ispovijedanju vsega sveta
kristjanskoga. §. Budini6, sum. 49*'.

JEDNOZUPKA, /. (u mehanici) kolo sjednijem
zubom. — Nacineno u nase vrijeme. ^Jednozupka,
mecli. ,einzahnrad, einschlag'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEDNOZVUCAN, jednozvficna, adj. (o glasu)
koji se ne mijena nego ostaje u istoj muzikalnoj
visini, vidi kod jednoglasan. — Nacineno u nase
vrijeme. Jednozvucan, gr. stil. ,eintonig', tal. ,rao-
notono'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOZVUCNOST, /. osobina onoga sto je
jednozvucno. — Nacineno u nase vrijeme. Jedno-
zvucnost, phil. gr. stil. ,eint6nigkeit', tal , mono-
tonia'. B. Sulok, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOZEN, adj. monogamus, (o muzu) koji
ima samo jednu zenu. — Na jednom mjestu xvii
vijeka. Koji su brez krivine : jednozen, trizan . . .

1. Ancic, svit. 71.

JEDNOZENIDBA,mtit jodnozenstvo. — U Stu-
licevu rjecniku: ,monogamia'. — nepouzdano.

JEDNOZENIDBEN, adj. vidi jednozen. — U
Stulicevu rjecniku: ,monogamus, qui unicam
uxorem habet'. — nepouzdano.

JEDNOZENIDBENIK, to. jednozen covjek. —
U Stulicevu rjecniku uz jednozenidben. — nepo-
uzdano.

JEDNOZENSTVO, n. monogamia, monogynia,
osobina, stane jednozena covjeka, zakon po ko-
jemu jedan muz moze imati samo jednu zenu. —
Nacineno u nase vrijeme (ima i rus. e/\HHOyKeHCTBo,
ces. jednozenstvo, poj. jednozenstwo), a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. jednozenidba). Jedno-
zenstvo , monogamia'. Jur. pol. terminol. 351.
Jednozenstvo ,monogynie'. B. Sulek, rjecn.

JEDNOl^ICAC, jedn6zicca, m.jednozicno platno.
— U jednoga pisca xvin vijeka. Onog dica ce-
narom se dice, jednozicca ov jedva namice, da
ne poznas medu rodom roda, dijba zem|e to i
lana oda. J. S. Relkovic 388.

JEDNOZICAN, jedn6zicna, adj. koji je uveden
samo u jednu zicu (o tkanu). — U Belinu rjec-
niku: jednozicni ,semplice, il contrario di doppio,
, simplex' 667a; u Stulicevu: ,simp\ex'; u Vukovu:
n. p. sukno (koje je uvedeno u jednu zicu) ;art
tuch' ,panni genus', of. jedinica s dodatkom da
se govori u Imoskome.

JEDNOZIL, adj. u kojega je samo jedna zila
(o bilci). — Nacineno u nase vrijeme. Jednozil,
bot. ,eina.derig'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDNOZIVJETI, jednozivim, impf. zajedno zi-
vjeti. — U Voltigijinu rjecniku: jednoziviti ,con-
vivere, vivere insieme' jbeysammen leben'. — ne-
pouzdano.

JEDN0ZIV:^E1SJE, n. djelo kojijem se jedno-
zivi. — U jednoga pisca xvin vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,convitto, il convivere' ,con-
victus'). Lastno se povradaju smireni po prija-
te).ima k jednozivjenu nihovu (muz i zena). J.
Matovic 313. — nepouzdano.

JEDNUC, adj. vidi jednoc i jednust. — Kod
cakavaca od xvi vijeka. Ima li se trikrat omo-
citi ali je zadovojno jednufi? Nai'ucn. 12*. Jednufi
na leto. 71*. Jednuc na dan. Transit. 161 Pri-
sadsi jednuc svetac od vazma. Mirakuli. 1. Jednufi
se prigoda tomu popu pojti. 52. Posadsi jednuc
poboditi jedno svoje imenje. 66. Bise rekal jednuc.
Korizm. 104*. (Papa) rejenije jednuc imi. §. Ko-
zicid 9h. Vide jednufi nis6ago. 23''. Spametiv
se jednufi da ne bise stvoril. 35*. Isus Hrist
jednuc radi na§ih grihov trpil jest. Postila. P2a.
Jednu6 sam kamenovan, Anton Dalm., nov. te§t.

2, 59*'. paul. 2cor. 11, 25. Jednuc i drugoc. 2, 97''.
paul. Ithess. 2, 18. Ako vsi na jednuc ali jedan
po jednom imaju vskrsnuti. ap. 96. Ric, ka jednuc
iz ust zide, nazad nigdar ve6 ne pride. P. Vito-
zovid, cvit. 11, Ki se jednu6 da v oholost, redko

JEDNUC

559

JEDOVIT, 1, b.

od lie vec biva prost. G*.). Sto jednuc dovodi, to
drugoc odvadja. odil. 3. Ki je jednuc mrtav, ne
posta ved duhat. M. Kuhacevii 27. Zamoc jednuc
krajevati svi skup gori na nebesi. 92. Jednuc
krez misec dan. Jafike. 16. Bo2o daj, da b' mogli
jednu6 domom prijti. 125.

JEDNUSt, adv. vidi jednusti. — V knigama
pisaninia crkvenijem Hi mije§anijem jezikom (vidi
i F. Miklo§i6, lex. palaeoslov.^ kod jedin^stb). Na
godinu 2e ki. i&imb prihodimo jednustt. Aleks.
nov. 87.

JEDNUSTI, adv. semel, vidi jednom. — -u-
stoji vij. starijega a. — Postane nije jasno, ispo-
redi dvasti. — Od ovoga oblika postao je jamacno
mladi jednos, a moze biti da je i jedno6 (radi
promjene vokala isporedi stslov. jediuo2di), ali se
za jodnoc to ne moze kazati. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom (vidi i F. Miklosid,
lex. palaeoslov.- kod jedin^sti). Jednusti ili dvasti.
Sava, tip. stud, glasn. 40, 142. Jednusti dtnemt
da jaste. 153. Ibo jednusti Bogu darovanoje no
Vbzimajet se. 175.

JEDNACKI, adj- koji pripada jednaku. — U
nase vrijeme ti Sulekovu rjecniku: ,speiser6hren-'.

JEDNAK, m. cijev u grlu kroz koju prolazi
hrana iz usta u ieludac. — vidi i du§nik, grkjan.
— Postaje od korijena jed glagola jesti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die
speiserohre' , oesophagus', cf. dusnik s dodatkom
da se govori u Srijemu). A kad izvade jednak,
navuku ga na cev kroz koju sipju vodu, M. D.
Milicevic, ziv. srb. 2, 21. A doista im je hleb
testo takav da ga ni kam^ijom ne mozes sabiti
u jednak. zlosel. 291. Jednak, zool. (pozirak,
letnak), lat. ,oesophagus, gula' jSpeiserohre'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDOGOIS^A, m. vidi vjedogona. — U Vukovu
rjecniku: (u Eianu) covjek iz kojega u snu izide
duh. ovaki duhovi po planini izvajuju drveta te
se nima biju izmedu sebe, n. p. bokeski s neapo-
litauskima, pa koji nadvladaju oni rod od Jetine
privuku na svoju zem}u ; oni i onako lome gore
i va}aju veliko kamene. kad umre covjek za
kojega se misli da je jodogona, udare mu glo-
govo trne pod nokte i nozem crnijeh kora ispre-
sijecaju zile ispod kojena, da ne bi mogao izla-
ziti iz groba (kao vampir). — Jak kao jedogona.
cf. vjedogona.

JEDOVAN, jedovna, adj. vidi jedovit. — ispo-
redi 1. jadovan. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (grijeskom ijedovan ,collerico, che
abbonda di humor collerico' ,bilio8us' 200^) i u
Stulicevu (,iratus, iracundus, rabidus, rabiosus,
indignatus').

a. adj. — Komp.: jed6vniji. — u Stulicevu
rjecniku. Grem velmi jidovan ci6 hude nesrece.
G. Drzic 384. PrSodolSla jest jedovnaa studen
srdca tvoga teplotu. Aleks. jag. star. 3, 326. Tuj
zmija jedovna otruje nalipom. A. Sasin 209. Koji
samo ima jednu ranu jedovnu. M. Divkovic, bes.
lib. Na obrazu jidovni pauci. L. ^lubuski, pism.
47. Cuvaj se sunca marcanoga ko podskoka je-
dovnoga. (Z). Poslov. danic. — Na jednom mjestu
XVII vijeka znacene je kao kod 2. jadan (moie
biti da stoji stamparskom grijeskom mj. 3. ja-
dovan). Da joj tuzno i raneno vadjahu i izdje-
rahu tuzno i jedovno srdasce. M. Divkovic, bes.
390»'.

b. adv. jedovno. — U Voltigijinu rjecniku: je-
dovno ,rabbiosamente, furiosamente' ,wiithend', i
u Stulicevu: v. jedovito.

JED6vaT, adj. vidi jedovit. — U Stulicevu

rjecniku (uz jedovan) gdje ima i komp. jedovatiji.
— Nije pouzdana rijec, premda ima i u ceskom
jeziku jedovaty.

JEDOVATI, j^dujem, impf. ijediti se. — U
dva pisca cakavca xv i xvn vijeka (po zapadnom
govoru jidovati). KraJ tako jiduje. M. Maruli6
9. Jur kad mladost projde, kad ne zna kud hodi,
i kad starost dojde, ka nas k smrti vodi . . . kad
se jace6 dvize, kada se jiduje, ne dalec od hize
kada se putuje ... P. Hektorovic 67. — V Stu-
licevu rjecniku ima s istijem znacenem refleksivno
jedovati se ,irasci, indignari, cxcandescere, ra-
bidum fieri'.

JEDOVIT, adj. pun ijeda. — isporedi 1. ja-
dovit. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
jadoviti., po/. jadowity (amo ne pripada rus. h/^o-
BHTtiii, koji se moze jesti). — Izmedu rjecnika u
Belinu (,arrabbiato' ,rabidus' 103^; ,furibondo'
,furibundus' 334'3; ,iracondo' ,iracundus' 420^; ,col-
lerico, che abbonda di humor collerico' ,biliosus'
200a), M Voltigijinu (jedovit ,arrabbiato, iracondo'
jzoruig, auf brausend' ; jidovit ,velenoso, arrab-
biato' ,giftig' ; grijeskom jiedovit ,bilioso, rab-
bioso, collerico' ,gallsiichtig'), u Stulicevu (v. je-
dovan), u Vukovu (,giftig' ,venenatus').

1. adj. — Komp.: jedovitiji (E. Pavi6, ogl.
12. 650).

a. otrovan. a) o zivotini koja truje grizuei ili
drukcije. Psi jih ce derati tere }uti vuci, . . .
zmije jidovite grozno ujidati. M. Marulid 116.
I eto vidih, vaj, gdi jedan prijuti i jidoviti zmaj
krili ga krejuti. H. Lucie 218. Sestrenice ohole
se stase protiv nebesima, jedovite zmije kima
mjeste prama celo rese. I. Gunduli6 66. Jedo-
vita zmija lezi, u kom cijenis sidjet cvi6u. G.
Palmotic 2, 19. Jedovita }uta zmija mijesa mu
se po utrobi. J. Palmotic 64. K6 jedovit zmaj
i krivi ... J. Kavanin 56^. U kojoj se legu svaki
dan na stotine jedovite one zmije. B. Zuzeri 140.
Obavi mu se oko ruke jidovita zmija. E. Pavic,
ogl. 663. Ova jedovita zmija, gordost. D. Obra-
dovi6, sav. 81. — amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri: (Zmija) dize glavu jedovitu. G. Palmotid
3, 21i>. (Zmija) skonca svoju jedovitu 6ud. D.
Obradovid, basn. 93. Da ti dam usta i oci je-
dovite, i kako zadanes ili pogledas na koga da
ga otrujes. 265. — b) o bijkama. Nastoje ovu
kostravu i jedovitu travu sasma iskorijepit. B.
Gradic, djev, 138. S jedovitima jagodama. P.
Bolid, vinodjel. 2, 145. — c) 0 rudi. Zelenost ot
bakara jest jedovita. P. Bolic, vinodj. 2, 357. —
d) 0 strijeli. Udri ga Pariz strelu Sdovitu v petu.
Pril. jag. ark. 9, 132. (1468). — e) 0 sudu u ko-
jemu je otrov. Pripravi casu otrovnu i jedovitu.
L. Eadid 58. — f)u prenesenom ili u metafo-
rickom smislu. aa) o cemeru (ijedu) metaforicki.
Jedovita pun cemera poce u sebi bucit time. I.
Gundulic 539. — bb) o 6e]adetu. Ima takvi zena,
koje se vide, da su jidovite kakono zmije. D.
Rapid 96. — cc) 0 jeziku. Niti znadu da dedu
svoje jedovite jezike iztreti. D. Obradovid, basn,
139. — dd) 0 dusevnom osjecanu. S ovijem je-
dovitijem vesejem putevnijem. B. Gradid, djev.
112. — ee) 0 stvari uopce. Stvar jedovita (,mor-
tiferum quid'). N. Rahina 190^. mar. 16, 18.

b. pun ijeda, srgbe, lutine. a) o cejadetu i h-
votini. ne moze se u svakom primjeru spoznati
razlika, govori li se o^obicnom stanu, cudi,
ili 0 slucajnom stanu. Clovik jidovit. Starine.
23, 70. (1496). K meni si dosla strasiva i jedo-
vita. Zborn. 63*. Da su jedovite, jezidnice . . .
B. Gradid, djev. 98. Jedovita i rasrcena ne za-
tajah strasna imena. G. Palraotid 1, 50. Bjeh

JEDOVIT, 1, b.

560

JEDEENINA

se vece pripravila na ubojstvo priko i vrlo je-
dovita i nemila nepravo mu priklat grlo. 1, 74.
Kici od clovika vele srdita, srzbena i jidovita.

1. Ivanisevic 124. Kako iz pakla izlecese jedo-
vite zle nemani. J. Palmotic 58. Nu i medvjed
jedoviti osvijesti se jednom tada. 321. Nu rat
zudo prije neg krune judi i koni jedoviti. B.
Bettera, or. 5. Eto ti hudobe jedovite. A. d.
Bella, razgov. 162. Toliko je jedovita zmija, da,
ako se ue moze osvetiti, crkne sama po sebi. I.
Dordic, salt. 187. Mnoz pcela svoj med brani
jedovita. 401. Klice vo jedovit. uzd. 149. To
je nenavidost jedovitiju cini. E. Pavic, ogl. 12.
Bivsi Pilat rad pravednosti Isukrstove i od iskaiia
jidovitoga puka u zadubjenu . . . E. Pavic, of;l.
618. Koji kako god je jedan od naj jidovitiji
progoniteja sv. Stipana bio. 6.50. Reci da je oho,
da je jedovit, da je zlogovorac. D. Basic 147.
Prid ocima jedovite hudobe. Misli. 43. Nesramni,
jedoviti sastaju se. A. Kalic 429. — h) o dusi,
srcu, voli, misli itd. — i ovdje moze biti razlika
kao kod a). Kratko u doba s gnusne zledi jedo-
vitu dusu pusti. G. Palmotid 3, 113^. — Jedo-
vito srce opako zajedno sa mnom svaka ostavi.

2, 404. A i cara ce visni obratit, da nije srca
jedovita. J. Palmoti6 87. — Er nihove jedovite
ne hotijase vo|e ispunit. G. Palmotic 3, 80^. —
Ter im reci, da ustave jedovite misli prike. 2, 406.
— c) 0 duSevnom stanu. ^Jedovite jos privare u
himbeuom srcu hranis? G. Palmotic 2, 359. Ka
pohlepa prem nemila s jedovitom toli zlobom
svijes je tvoju obujmila? 3, 41a. Jedovitoj u
plahosti iz crkvo ga joste izgone. 44^'. — d) 0
djelu, rijeii cim se iskazuje ili iskaluje ijed. Iz
cemernijeh usti pusta jedovite ove rijeci. G. Pal-
motic 3, 8b. Da se do6 pospjese na cincnja jedo-
vita. 3, 69a. I godina . . . rasrcena boj cinase je-
doviti. J. Palmotic 34. Vidi se jedovito klimario
glave, skripane zuba. A. Kalic 341. — e) vie-
taforicki, ostvari nezivoj (o mora). Drag i ugodan
Stan ce biti, brace, s tobom vazda meni medu
vihrim, gdje smuceni val je morski jedoviti. I.
Gundulic 19. Jedovita pucina. I. Dordi6, pjesn.
308. — amo pripada i ovaj primjer: S jedovitom
mutnom pjenom podizase (morej caste gore. G.
Palmotic 1, 25.

c. 0 celadetu, pun ijeda, all se ijed ne shvaca
kao kod b, nego u materijalnom smislu znaei slo
i zuc. — U Belinu i u Voltigijinu rjecniku.

d. vorax, u nekijem primjerima ima posve drugo
znacene, jer se ne shvaca kao da postaje od ijed
nego od jesti, te znaci: koji mnogo jede, zdere,
proidrliv. n) o zivotinama. Vuci jedoviti. Zborn.
95a. ,Quid hie adstas, cruonta bestia?' Sto ces
uza rae, jedovita bestijo? (o smrti). V. Andrija-
sevic, put. 382. Kako psi jedoviti drp}ahu se
medu sobom. B. Zuzeri 159. Telesa necijem na
pola izjedena od zivina jedovitijeh. D. Basid 121.
Grize ju i smuca bez pristanka crv jedoviti. Misli.
24. — h) u prenesenom smislu, o ognu. Nede so
ugasiti ovi ogan jedoviti. Misli. 46. — c) u me-
taforickom smislu, o smrti. Pravi zivot cim na
Bvijeti smrt umori jedovita. I. Gundulic 265.

2. adv. jed6vito. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,arrabbiatamente',rabide' 103^; ,iratamente', irate'
420a), u Voltigijinu (jedovito ,rabbiosamente, fu-
riosamente' ,wuthend'), u Stulicevu (,irate, indi-
gnanter'; komp.: jedovitije).

H. otrovno, vidi 1, a. (Skorpije) paki boda ji-
dovito oStasot (ostasom?). Starine. 23, 74. (1496).

b. jutito, vidi 1, b. Turske sabje na pravednih
ti obradas jedovito. I. Gundulid 230. Ah! kako
je strahovito obje vojske tu vidjeti gdje vojuju
jedovito. J. Palmotic 364. Zavapise oni tad je-

dovito: ... I. Dordic, ben. 166. Bi jedovito vucon
po drumu. 168.

JEDOVITOST, /. osobina onoga sto je jedo-
vito. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (jedovitos ,furia o furore, ira sfrenata' , furor'
334^') gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu (je-
dovitost ,rabbia, furia. ira sfrenata' ,wutli, zorn',
grijeskom jiedovitost ,rabbia, furia' ,gallsucht'), u
Stulicevu (jindignatio, iracundia'). Tvrdoglavstvo,
jedovitos za ne skucit se. B. Zuzeri 38. Od zlob-
noga potvorena i jidovitosti zudinske. I. Veli-
kanovid, uput 1, 128.

JEDOVITSTVO, n. vidi jedovitost. — U jed-
noga pisca xvi vijeka (s c mj. ts), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu fM0 jedovitost). Od idolov sluzba,
jedovictva (,veneficia'), neprijazni, karanja ... N.
Ranina 157a. paul. gal. 5, 20.

JEDOVNIK, m. ime gorama. a) u Srbiji u
okrug u krusevackom. Na jug od Kopaonika jo
goli sijasti vis Kukavica i Jedovnik koji se po-
sledni u pesmama pomiiie. M. D. Milicevid, srb.
704. — isporedi Jadovnik. — b) planina blizu
nice u Bosni (na Tromedi).

JEDRAI^E, n. djelo kojijem se jedra. — U
Vukovu rjecniku.

JEDRAR, jedrara, m. covjek koji cini (kroji i
sije) jedra. — Nacineno u nase vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku: ,segelmacher'.

JEDRARNICA, /. mjesto gdje se cine jedra.
— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,segelmacherei'.

JEDRASCE, n. dem. jedro. — U obliku ja-
drasce kod istarskijeh cakavaca u nase vrijeme.
Ja bin od mojih kosujic jadrasca krajala. Nar.
pjes. istr. 2, 59. Vidim belo jadrasce. 2, 119.

JEDRASKI, m. u Danicicevu rjecniku: Jo-
drazfckyj, selu je Komaranima isla meda ,u velij
vrbhi. u Jedraztkyj' (Mon. serb. 95 god. 1330).

JEDRATI, jedram, impf. postajati jedar. —
Akc. se mijena u praes. I i 2 pi. jedramo, je-
drate, i u aor. 2 i 3 sing, jedra. — LI Vukovu
rjecniku: ,fest werden' ,consolidor', n. p. grozdo
jedra.

JEDRCE, vidi jedarce.

1. JEDREN, adj. vidi jedar, 1, i jedrn. — Kod
istarskijeh cakavaca (u obliku jadren) u nase vri-
jeme. Suza za suzicom po lieu rumeuom, tuga za
tuzicom po srcu jadrenom. Nar. pjes. istr. 2, 9.

2. JEDREN, m. vidi Jedrone. — U nase vri-
jeme. Kad su bill kod Jedrena grada. Pjev. crn.
304a. Pa je sa}e do Jedrena grada. Nar. pjes.
petr. 2, 324,

JEDRENA, /. vidi Jedrene. — Od xviii vijeka.
Dadu tebi po Jedrene moje. Nar. pjes. bog. '2(i8.
Turski, sine, od Jedrene care. Nar. pjes. vuk.
2, 265. §i)e je u tursku Jedrenu. Pjev. cru. 295a.
I odvela ka Jedreni gradu. Nar. pjes. petr. 1, 223.

JEDRENE, Jedreneta, n. Adrianopoli-?, grad
u Biimeliji, tur. Edirne. — isporedi Edrene, Jo-
dren, Jedrena. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (.Adrianopel' ,Adrianopolis', cf.
Drenopoje). Sto Jedrene drze kudu bilu. Nar.
pjes. vuk. 2, 266. Te otidoh gradu Jedrenetu.
2, 275. U bijelu gradu Jedrenetu. Pjev. crn. 85''.

JEDRENICA, m. i f. (?) covjek (u jedinom pri-
mjer u basa) iz Jedreneta. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Stan'te malo, base Jedrenice!
Nar. pjes. petr. 3, 113.

JEDRENINA, /. tkane za jedra. — Nacineno
u naSe vrijeme. Kabli za gaSene ogAa, napravjeni

JEDEENINA

561

1. JEDRITI, b.

iz neubjjejeuo jedrenine. Zbornik zak. 1865. 167.
Jedronina ,segoltuch'. B. Sulek, rjefin.

JEDKENLIJA, ;?t. covjek iz Jedreneta. — Po-
staje od Jedrene turskijem nastavkom li (lija). —
U naSe vrijeme. I negove ba§e Jedrenlije. Nar.
pjes. peti\ 2, 277. Jedronlija pet stotin delija.
3, 307. Semluk 6ini vezir jedrenlija. 3, 183.

JEDRENSKI, adj. koji pripada Jedrenetu. —
U na§e vrijeme. Izvesce ga u poje jedrensko.
Nar. pjes. petr. 3, 188.

JEDRE]S[ACA, /. navigium velis iens, lada sto
se pomice jedrlma i vjetroni. — Nacineno u nase
vrijeme. Neka je dozvojeno kupovati jedrenace i
parobrode svake vrsti. Zbornik zak. 1871. 332.
Jedrei'iaca ,sGgelschiff'. B. Sulek, rjecn.

JEDEElSfAK, m. nacineno od jedro Hi od je-
drene u nase vrijeme.

a. vidi katarka. — U Sulekovu rjecniku: ,raast'.
Lada ima na vrsku jedrenaka sjajno bijelo svje-
tilo. Zbornik zak. 1863. 2, 54. — isporedi je-
driiiak.

b. vjetar s kojijem se dohro jedri. — U Sule-
kovii rjecniku : ,segelwind'. — isporedi jedrinak.

e. uzinac. u Posavini. F. Hefele.

1. JEDRENE, n. djelo kojijem se jedrt. — Sta-
riji je oblik jedrenje. — Izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (jadrene), u Stulicevu, u Vukovu (s do-
datkom da se govori u primorju; akcenat je zlo
zabijezen: jedrene, vidi kod 1. jedriti). Nakou
trinaes mjeseca od jedrenja. B. Kasic,- fran. 45.
U jedrenjijeh koja se cine po svijeh Indijah. 168.
Svi smo stogod ili malo ili vele vjesti od br6da
i od jedrena. B. Zuzeri 278.

2. JEDRENE, n. djelo kojijem se jedri. Je-
drene jagoda. P. Boli6, vinod. 1, 107. ti Lici. J.
Bogdanovic.

JEDRETINA, /. augm. jedro. — U Sulekcvu
rjecniku (,schmarting') s osobitijem znacenem :
komad staroga jedra u sto se umotava ili zavija
celo (gumina) da se ne dere taruci se.

JEDRIDBA, /. putovane na ladi sto jedri. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: jSegelfahrt'.

JEDRILAR, m. covjek §to gradi jcdrila (ka-
tarke). — Nacineno u nase vijeme. — U Sule-
kovu rjecniku: ,mastGnmacher'.

JEDRILO, n. uprav ono dim se jedri, ali se
nalazi u razlicitijem znacenima.

a. jedro. — Od prvijeh vremena (vidi F. Mi-
klosii, lex. palaeoslov.^ kod jadrilo) u knigama
pisanima crkvenijem jesikom (jadrilo) ; izmedu
rjecnika u Danicicevu: jadrilo ,velum' s primje-
rima: Jadrylomi. svivajemomt i ott nuzde ve-
trtnije mala ne slamajustim se. Domentijan'^ 183
(ovaj primjer moze hiti da hi pripadao pod b).
Gde svetloje jadrylo ono ize duhomi. svetymt
v%sudu rasprostrttoje. Glasnik. 11, 114,

b. katarka, isporedi jedrenak, a. — V nase vri-
jeme (samo kod pisaea), a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (jadrilo, v. arbuo, jedrni pan s dodatkom
da je rijec ruska), i u Sulekovu (,mast'). Brod
ima istaknuti luc na vrsku prediiega jedrila.
Zbornik zak. 1866. 200.

c. krilo, jedro kod vjetrenace. — Kod pisaea
u nase vrijeme. Jedrilo, tech. ,windmuhl6nfliigel',
tal. ,ala (di molino a vento)', frc. ,volant, vol^e',
egl. ,sail of a wind-mill'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

1, jfcDRINA, /. augm. jedro. — U Stulicevu
rjecniku: jedrina, veliko jedro ,magnum velum'.

2. JEDRINA, /. osobina onoga sto je jedro. —

IV

Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,dio festigkeit, dichtheit' ,solidita3'). Jedrina stasa
,galante'. S. Budmani 418'*. IsTega (luk) ku6nik
sad zgaziti znade da jedrinu u glavicu kupi. J.
S. Re]kovi6 266. Ako se pro§le godine ranjiv
sok cokotov nije mogao na jedrinu gro2da obra-
6ati. P. Boli6, vinod. 1, 190. Bo)arstvo se in-
glesko uzdrJalo u prvobitnoj jedrini. M. Pavli-
novic, rad. 76. Preran razvitak moSo biti znakom
jodrine umne. 157. Jedrina, stil. (jedrost, zbo-
jitost) , concision, pracision, gedrangtheit, biindig-
keit', tal. ,concisione'; frc. .densit^', egl. ,density';
phys. (jaklina) ,dichtigkeit, dichte (der fasten
korper)', tal. ,compattezza'. B. Sulek, rjecn. znan-
stv. naz

JEDRINAK, m. vidi jedrenak.

a vidi jedrenak, b. — U Stulicevu rjecniku :
,ventu8 secundus'.

b. vidi jedrenak, a. — U Sulekovu rjecniku:
,segelbaura'.

JEDRISKO^, m. ime mjestu (vaja da je iz-
mis{eno) u narodnoj pjesmi nasega vremena. —
Slozeno od osnove glagola jedriti ili mjesnoga
imena Jedrene i od sko}. Kad su bili kod Je-
drena grada, deneralu straze govorili: . . . ,Sto
je mora ispod Jedriskoja , . .' Pjev. crn. SOl^*.

JEDRISTE, n. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 152.

JEDRITE^i, m. covjek koji jedri. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,qui velificat'.

1. JEDRITI, jedrim, impf. putovati po moru
pomoeu jedara (kaze se o ladi i o cejadi i o
drugome sto je u noj). — U zapadnom govoru
glasi jxdriti (i idriti), a kod cakavaca i jadriti
(vidi kod jedro). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i
3 sing, jedri). — U Vuka je zabi]ezen akcenat:
jedriti, jedrim, ali krivo (vidi Danicicevu opasku
na dno strane u Rad. 6, 107). — Od xv vijeka
(vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod jadriti),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (jedriti, jidriti ,na-
vigo'), u Belinu (,veleggiare' ,velis navigare' 756^;
jedriti s vjetrom u krmu ,navigare con vento
favorevole' ,secundis ventis navigare' 507'' ; ,ve-
leggiare col vento in poppa' , navigare secundo
vento' 7563'; jedriti na sva jedra ,navigare a yele
piene' ,pleni3simis velis navigare' 507^ ; ,veleg-
giare a vele gonfie o con tutte le vele' ,plenis
velis navigare' 756*), u Bjelostjencevu (jadrim
,velifico, velis navigo'), u Voltigijinu (jadriti i
jedriti ,veleggiare' ,segeln'), u Stulicevu (,velifi-
caro, velificari'), u Vukovu (,segeln' , navigo' s do-
datkom da se govori u primorju).

a. 0 ladi. Neizbrojne druzbe jedre oruzanijeli
korabaja. G-. Palmotic 2, 3. Jeda jedrit iz istoka
nase bojne plavi vidi. 2, 172. Lete plavi a ne
jedre. B. Bettera, or. 9. Drijevo koje je odvise
sovrnano, a rastvora jedara malo i na pola za-
vitijeh, tere tako rdavo jedri i malo u putu na-
preduje. B. Zuzeri 279. Da bi lade po moru je-
driti mogle. A. Kanizli6, fran. 53. Brod veliki
zvan trtana, jadri k luki iskat stana. Sejncica. 5.
Jidre sajke k Splitu bijelomu. And. Kaci6, razg.
214'J. A okolo Oarigrada ne vidi se crno more,
sila od bojnog jadri broda, mnis visoke vrve
gore. J. Krmpotic, kat. 65. Oblicih plavcicu
z levanta hodeci, z levanta jadredi. Nar. pjes,
istr. 2, 4. Video fregadu jidreci po moru. 2, 138.

b. 0 celadetu. Toj more brodeci s fortunom ja-
drismo. M. Marulic 94. Ako vidis (u snu) da
jedris po fortuni, toj prilikuje suprotivstvo. Zborn.
134'^. Ja mu sam tramuntanu odkrio, a on je
umio jedrit. M. Drzic 341. Jidre<Si slisaju slat-
kost glasa od tih sereni. Nauk brn. 6*. Nakon

86

1. JEDRITI, b.

562

2. JEDRO, b.

njekoliko mjeaeca jedrivsi dojde u Mozambikve.
B. Kasi6, fran. 44. Davajuci kipom sfojijem slo-
bodna uzdancu sfijom ostalijem koji s nim je-
drahu. 163. Jedri hadum i ostaje na desnu mu
Gora Sveta. I. Gundulic 367. Koji ho6e jedriti
cekaju vitra napricna. M. Radnic 38*. Ako no
mozes jedriti, a ti vozi. (D). Poslov. danic. Bazej
ki korabjom svom jedreci put zapada. J. Ka-
vanin 139''. Jedni iele po moru idi'iti gdi se
mogu lasno utopiti. J. Banovac, pripov. 66. Kada
mornari brzo idre, cini im se, da i planine spored
nima trcu. 233. Tko jedri, mi].a ne broji. (Z).
Poslov. danic. Jedreci u svojoj trtani. And.
Kacic, kor, 492. Kud god ste jadrili ali burdi-
zali. M. Kuhacevi6 40. Nauci nevoja s onim
vetrom jadrit s kojim ne bi vo}a. 85. Vec se
mene dodijalo sve sjededi na prozoru, gledajuci
sine more, jedri li mi drago moje. Nar. pjes. vuk.
1, 263.

c. metaforidki, uopce napredovati u zivotu, zi-
vjeti. Od tuge i jada gdi tako jedreci, du§a se
raspada. M. Vetranid 1, 127. Jadrit, jadrit ni'
dalece namineni tvojoj sredi. M. Pelegrinovic
183. Svi jadrimo po istomu moru. B. Kasic,
per. 215. Cim jedrimo u put plahu. J. Kavanin
339''. Pustito svit jadrit kako mu je drago. M.
Kuhacevic 46. — amo spadaju i ovi primjeri u
kojima se tnisli o srecnom zivjenu. Kako ide lada
kojoj dimje vjetar, tako dusa nasa jedredi s vje-
trom napricnijem od dobrije rijeci dovesti do nas
zdravo i cestito na nebo. M. Radnic 427*. Kad
jedrimo vitrom u krmu, tad mi ne mislimo o
nebu. A. d. Bella, razgov. 117. Od cesara istoga
veoma }ub)en jedrase u krmu sa svijem jedrim,
dvoren, castjen od svakoga. B. Zuzeri 178.

d. 0 jedru. — U jednom primjeru xvni vijeka.
Tanko jedro jedrase iz plodnive Arbanije. Nar.
pjes. bog. 156.

e. kao prelazni glagol moze imati kao objekat
mjesto. — Samo u jednom primjeru nasega vre-
mena. Jadril sam Taliju do Livorne grada. Nar.
pjes. istr. 2, 136.

2. JEDRITI, j6drim, impf. vidi jedrati.

u. M nase vrijeme kao aktivni glagol. Ako ja-
gode ne jedre. P. Bolic, vinodjel. 2, 126. Svijest
svoje snage dan na dan mu jedri. M. Pavlinovid,
rad. 146. ,Tekar od nekidan poc'o mi je vo nesto
jedriti'. u Ltd. J. Bogdanovic.

b. s istijem znacenem ali sa se u Mika\inu
rjecniku: jedriti se, puniti se ,impirsi, farsi pieno'
,maturesco'.

JEDRIV, adj. u Stulicevu rjecniku: jedri v tijek,
V. jedreiie. — nepouzdano.

JEDRLINIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nar. pjes. istr. 2, 92.

JEDRN, adj. vidi jedar (u svijem je primje-
rima prvo znacene). — Kod cakavaca glasi i
jadrn. — Rijei je praslavenska , isporedi rus.
a/\peHuii, ces. jadrny, po^. j^drny i jr^drzny. Nad
kimi (vrati) pismo jadrnih slov tako di se. P.
Zoranid 9*. Slozi prva jadrna slova od slog i
vidit 6e§ da , Jelina' govore. 1 1''. Pala jadrna
jestjela. A. Kanizlic, roz. 73. Oj divojko jedrna,
hodi z manom po drva. Nar. pjes. istr. 4, 24.
Dostanete rjavih buh ino jedrnih vuscic. Jacke.
260.

JEDRNIK, m. vidi katarka. — Nacineno u
nase vrijeme. Jedrnik, slovenski (?), mere. (vulg.
jarbuo, jambor, katarka) ,mastbaum (schiffw.)',
tal. ,albero', frc. ,mat', egl. ,ma8t'; jedrnike uda-
riti u brod ,ein schilf bemaston', frc. ,mriter un
vaisseau', egl. ,to mast a ship'. B. Sulek, rjocn.
znanstv. naz.

JEDRNITI SE, jedrnim se, im})/. postajati
jedrn, vidi jedrati. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Smokvenica jedrni se. J. Kavanin 511''.

1. JEDRO, n. sinus, vidi nedra. — Oblik je
praslavenski jedro, te u stslovenskom jeziku glasi
jadro; tako i n novoslovenskom ima u slicnom
znacenu jadro (vidi da]e kod 2. jedro i kod nedra).

— Samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom
(svagda ja-), a izmedu rjecnika u Danicicevu
(jadro jsinus' ces6e u mnozini). Jegoze vtz}ubii
1 vbspita vb jadre ctsttnemb. Stefan, sim. pam.
saf. 22. Svetago telu vs zemjtnyht jadrehb hra-
nirau. Domentijan'' 203. OtB zem}i.nyhb jadrt..
207. Jadrb tebe blagago otbca ne otlucivt se.
Mon. Serb. 77. (1302 — 1321). Jadri. ottCBskyiht
ne otbluci se. Grlasnik. 15, 265 (1348?).

2. JEDRO, n. velum, tkatie (prteno, osobito
pamucno, cvrsto i debelo izatkano) sto se na raz-
licite nacine skroji i sasije, te stoji u ladama
(na katarci) da prima vjetar koji goni ladu. —
Akc. se mijena u plur. jfedra, jedAra, jedrima (po
ovome moze biti da je Vuk zlo zabijezio i u jed-
nini akeenut jedro). — Mislim da je ista rijec
sto i predasna (tako je isprva mislio i Miklosic,
vidi lex. palaeoslov.^ kod jadro, ali je poslije
shvatio kao da je druga rijec, vidi etymol. wor-
terb. kod 1. i 2. jadro) ; promjena znacena nije
cudnovata, ako se promisli da bi naj starije zna-
cene bilo nabor, gib (isporedi lat. sinus, grc.
x6).7ios), te bi se prenijelo na tkane puno vjetra,
isporedi inase skut kod kojega je znacene: krilo,
nedra, Hi odijelo. — U zapadnom govoru glasi
jldro (i idro), a kod cakavaca (gdjegdje i kod
zapadnijeh §tokavaca) jadro. — Rijec je stara,
ali samo kod juznijeh Slavena, isporedi stslov.
jadro (sto nepravo stoji u znacenu katarka i
kormilo) i novoslov. jadro. — Izmedu rjecnika
u Mika^inu (jedro, jidro od broda ,velum, car-
basum'), u Belinu (jedro ,vela del naviglio' ,velum';
jedro veliko ,vela grando' ,artemon' ; jedro sredne
,vela mezzana' ,epidromum' 756^; naj kra6e jedro
,trinchetto, sorte di vela' ,dolo' 745''), u Bjelo-
stjencevu (jadro ,velum, carbasus'), u Jambresi-
cevu (jadro na ladje ,carbasa, velum'), u Volti-
gijinu (jadro i jedro ,vela' ,segel'), u Stulicevu
(jadro, v. jedro s dodatkom da je rijec ruska;
jedro jvelum'), u Vukovu (jfedro ,segel' , velum'
8 dodatkom da se govori u primorju).

a. uopce. Ako vidis (u snu) jedro, toj prilikuje
zlo. Zborn. 139''. Mrnar jedra napravi i vesla.
F. Lukarevic 217. Ovih sest u jednu prez vesal,
timuna i jadra ubrodihu barku. F. Glavinid, cvit.
232''. Zlobna jedra plavi tmaste. Gr. Palmotid
1, 10. Po utaznom jeda moru kojegod se jedro
vidi. 1, 17. I V jadra se ufajucu. Sejncica. 5.
^jude, oruzja i odare, jedra, povraze. J. Kavanin
212''. Ostavise vesla i jedra. A. d. Bella, razg.
21. Pomjivim okom gleda jambore, jedra, ko-
nope. 236. Drijevo teSko s malijem jedrim. B.
Zuzeri 278. Ona, kada stigne koja lada u luku,
slavni vinao digne, pruXi s vincem ruku i na
jadro stavi. A. Kanizlid, roz. 72. Bi spravan
pribroditi istocno more bez broda, bez vesala i
bez jedra. D. Basid 233. Vrhom jadra nadhitise
na visoko Sebast-grada. .J. Krmpotid, kat. 128.
Ne vidi bas nijedno jadro neprijateja. A. To-
mikovic, gov. 324.

b. jedro se moie: a) staviti. Misled, netom
jedra stavi, hrlo opeta po te dodi. I. Gundulic 31.

— dignuti, podignuti. Dvignuv§i jadro. Anton
Dalm., nov. te§t. 217. act. 27, 40. PodignuvSi jedra
plovjahu pokraj Krita. Vuk, djel. ap. 27, 13. —
odrijesiti. A kad sine zora mila, opet demo za

JEDRO, b.

663

JEDVA

put dragi na jutrni vjetric blagi odrijesiti jedra
bila. I. Gundulic 19. Ali oto meni objavi u je-
dini hip se tade, od visocijeh gdi se plavi jedra
drise, sidra vade. 40. Odrijesio je ve6e jedra.
(Z). Poslov. danic. — otvoriti, rastvoriti, Kad
(korabje) jedra otvore. M. Vetrani6 1, 44. Hod
jedra otvorit, ter opet n more sa plavju tvojom
it. N. Dimitrovid 30. I otvorivsi jadra, dojdohu
n Afriku. F. Glavini6, cvit. 292'>. Na stitu mu
jedro otvara sreda. P. Kanavelid, iv. 29. Cim
godina sinu vedra, otvorismo s mnogom dikom
svakolika bijela jedra. J. Falmotid 35. Jedra
otvori vjetru ovonin. A. Vitajid, ost. 53. Rastvo-
riti jedra ,far vela' ,vela solvere'. A. d. Bella,
rjecn. 756*. Jedra otvori i odijeli se. B. Zuzeri
398. Put Malake jedra raztvoraju. 408. Jedra
je otvorio a sidara nije izvadio. (Z). Otvorio je
jedra a jo§ je za kraj vezan. (Z). Poslov. danifi.
Brodovi latinski otvorivsi jidra zajedrise put Cari-
grada. And. Kafiid, razg. 149. Jedra bijela ras-
tvorise. N. Marfii 34. Jedra otvorise, zajedrise
morem debelijem. Pjev. cx'n. 303l>. Otvor' bila
jadra, da mi dojadrimo do Turina grada. Nar,
pjes. istr. 2, 135. Ne moremo vami toga uciniti,
zafi nam je do ure jadra otvoi-iti pak nam je za-
jedrit put Levanta grada. 2, 157. — spustiti (posve
M protivnom smislu nego je kod b)). Brod se od
kraja otisne i spusti jedra. S. ^l^ubisa, prip. 127.

— razviti, odviti. Jedra odvijaso za utec k rod-
nijem ved zemjama. G. Palmotid 1, 217. Da slo-
bodno jedra razviju. S. Margitid, fal. 38. Neka
razviju jedra svi mornari. 217. Galija razvije
jedra. S. l^ubisa, prip. 65. — razapeti. Razapeti
jedra ,far vela' ,vela solvere'. A. d. Bella, rjecn.
756a. Razapeti jedra. D. Danidic, isai. 33, 23.

— napeti. Napeti jedra ,far vela' ,vela solvere'.
A. d. Bella, rjecn. 756*. — rasiriti. Rasirivsi
malo jedro. Vuk, djel. ap. 27, 40. — raskriliti.
Kao krela jur razkrili bijela jedra, A. Vitajid,
ost. 259. Pomorci u svom brodu ne imajudi
ugodne vjetre pod svojom vlasti, kad im dohode
hitaju ih sa svijem jedrim razkri^enijem. B. Zu-
zeri 47. Odredi sidra izvaditi i sva jedra raz-
kriliti. 400. — prosuti. A ja mod du (ah jaoh
dila od mramorne nemilosti !) prosut bez tve sad
Ijeposti na plah vjetar jedra bila? I. Gundulid
22. — b) vezati. Kad se penu jedra vezati u
ladah. P. Lastrid, ned. 120. — sagnuti, skupiti.
Tezeo ki na luci malo prije sagnu i skupi jedra
bila. I. Gundulid 53. Skupit jedra. (D). Poslov.
danic. kaze se i pokupiti jedra. P. Budmani. —
zatvoriti. S velikoga kada duba straza uze kli-
kovati : ,Godina se spravja gruba, jedra uzmite
zatvorati' ,vjes pomorac skoci bijela jedra da za-
tvora. J. Palmotid 27. — sviti. Imam se brodit
ja korabji jedra sviv. D. Zlatarid 8*. — spustiti.
Drijevo, ko morski val sa svijeh stran zalijeva,
spuStavsi jedra sva s ufanjem pribiva. D. Ra-
nina 85*. Kad vetrena sila vlada naj bo|e je
zpustit jadra. P. Vitezovid, cvit. 138. Spustismo
jedra. Vuk, djel. ap. 27, 17. — c) obrnuti, svr-
nuti, krenuti, upraviti. Svrni k meni jedro bijelo,
neharnice! S. Bobajevid 226. Ali od vjetar plasih
sila obrnu mu i upravi na kraj ovi jedra bila.
I. Gundulid 55. Slidi i obrada crnac vede mimo
§iro jedra bila. 367., &to se on odijeli i put
Krete jedra upravi. G. Palmotid 1, 264. Tko de
potognuti uza i smotati i okrenuti jedro? M.
Radnid 455*. Okrenuti, obrnuti jedra pod vjetar
,die segel abbrassen'. B. Sulek, rjecn. kod ,ab-
brassen'.

c. 0 jedrima se kaze: a) da vjetar u nih puse,
da ih nadima, da se napunaju vjetra. Jedra na-
pnne se. J. Palmotid 35. S istoci blag nadima

vjetar jedra. B. Bettera, or. 8. I u uasa de
jedra vjetar puhat. (D). Poslov. danic. Punijema
jedrima ,a vele gonfie' ,plenis velis'. Napuniti se
jedro ,gonfiarsi la vela' ,vela ventum concipere*.

A. d. Bella, rjedn. 756*. Pu§ite hitri u jadra
vitri. A. Kaniilid, roZ. 74. Kako morem bojna
plove sajka a na jadra puna vihra nagla. Osvotn.
1, 63. — b) da se leti jedrima. Letjeti jedrima
.veleggiare' ,veli3 navigare'. A. d, Bella, rjedn.
756'i. Brze plavi jedrim lete. I. Dordid, salt.
352. — c) na sva jedra znaci kad je dobar vjetar,
te se otvore sva jedra. Oholne u dubinu na sva
jodra vjetri vode. P. Kanavelid, iv. 396. Na sva
jodra. (D). Poslov. danid. Na sva jedra ,a vele
gonfie' ,plenis velis'. A. d. Bella, rjedn. 756*. Ide
na sva jedra. (Z). Krmi u zapad na sva jedra.
(Z). Poslov. danic. Na sva jidra brez pripriko
lete. Blago turl. 2, 98. Sad malo nadaje svim
jadrora u more. M. Kuhacevid 39. — il) na jedro,
na jedrn, vidi kod na. Ku ribu malu onu u moru
govore na jedru velju plav utazit da more? D.
Ranina 120i>. Jedred se kadgod i riba, tad ka^u
,ribati na jedro'. L. Zore, rib. ark. 10, 227. —
e) n jcdnom primjeru xvm vijeka stoji da Jedro
jedri': Tanko jedro jedrase iz plodnive Arbanije.
Nar. pjes. bog. 156.

d. kaze se metonimicki jedro za cijelu laitu
(s toga osobito sto se iz, da(ine vidi samo jedro).
Nasijeh mnoz jedara. G. Palmotid 1, 215. Sva
latinska zemja obilna oko sebe pazi silna mnostva
bojnijeh od jedara. 2, 4.

e. metaforicki. I u neizmjernu tu pucinu jedra
misir svojih razstiru. J. Kavanin 365'\ Daje
nam velika jedra do rajske luke dojidriti. A. d.
Bella, razg. 43. S jedrom punijem srede pribro-
diste val }uveni. I. Dordid, uzd. 38.

f. u prenesenom smislu u botanici, latica (list
u vjencica, krunice) Hi vise latica sto su vece od
ostalijeh te su vidjeti kao jedro. — U na§e vri-
jeme kod pisaca. Jedro, bot. lat. ,vexillum' ,fahne'.

B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDROGA, /. osobina onoga sto je jedro. —
U nase vrijeme kod pisaca. Jedroda, stil. ,kernig-
keit'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEDROKROJENE, n. u Stulicevu rjecniku:
,ars velorum conficiendorum'. — nepouzdano.

JEDRONO&A, m. u Stulicevu rjecniku: ,ve-
lifer'. — nepouzdano.

JEDRONA, VI. debeo (jedar) covjek (u sali).
— U Sulekovu rjecniku : ,Bachus (ein dicker
mensch)'.

JEDROST, /. osobina onoga sto je jedro. —
U jednoga pisca xvm vijeka, i u nase vrijeme
kod pisaca. Sja im jedros mudra svjeta. J. Ka-
vanin 232b. Jedrost, stil. (jedrina) ,concision,
pracision, gedrangtheit', tal. ,concisione'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEDUKATI, jddukam, impf. dem. jesti. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,esitare'.

JEDUSEVAC, Jedugevca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. (kajkavski) Je-
dusevoc. Razdije}. 112.

JEDVA, adv. vix, kad se o eemu (djelu, stanu
i drugome) istice, da kad bi iole sto nedostalo,
onoga ne bi bilo, — isporedi jedvaj. — vidi i
jedvice, jedvini. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. jedva, rus. e/\Ba, o^sa, ces. jedva. ne-
jasno je postane : jamacno je srodno lit. adwos,
ali se ne zna zaito je u ovom jeziku a prema
slavenskom e, a ponesto je cudnovato i to sto je.
u litavskom obicnija kraca rijec wos za isto zna-
dene ; jo§ je cudnovatije Sto se u sjevernijem je-

JEDVA

564

JEDVA, b.

zicima nalazi i 1 (Hi \) mj. j, n. p. rus. Jie/\Ba,
^e^Be, ces. ledva, poj. ledwo, ledwio; ima i lit.
ledwai (sto opet moze hiti preslo iz x>o]skoga Hi
ruskoga jezika). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,vix'), u Mika(inu (,vix, vixdum, aegre, diffi-
culter, difficile', i kod tesko), u Belinu (,app6na,
a fatica' ,vix' 89a), « Bjelostjencevu (kod jedvaj),
u Voltigijinu (jedva, tesko .difficilmente, appena'
,schwerlich, kaum'), u Stulicevu (,vix, aegre, dif-
fieulter, summo labore'), u Vukovu (,kaum' ,vix'),
u Danicieevu (,vix').

a. kaze se o djelu sto se izrice cijelom rece-
nicom bez osohitoga obzira na ono §to maze po-
stati Hi postaje kad je svrseno djelo o kome se
govori (vidi d). a) istif,e osobito da jest samo
ono sto je kazano i da nije nista vece od onoga,
te se kod toga ne misli na kakav trud Hi muku
sto je kod onoga djela. Da bi mi davali 5 peri.-
pert (n)a godiste, jedva bi mi placali. Mon. serb.
247. (xiv vijek). Jednomu misecu jedva isteksu.
S. Kozici6 47^. Jedva se 6e mod vidjeti. Zborn.
52'>. Sto se jedva vidi. M. Drzic 178. Budu6i
se dovela desetina na vele malahan i kako ni-
jedan dio, ovi isti jedva i nigda cilu crikva iz-
pi6iva. M. Bijankovid 146. Jedva mi ostaje vri-
mena za i reci one moje obicajne molitve. A. d.
Bella, razgov. 8. Tako se cava, da se jedva do-
pusti i pogledat je. B. Zuzeri 197. Jedva vje-
ruje samu sebi da je izplivo. 321. — b) poka-
zuje da djelo postaje velikijem trudom i mukom
Hi u vrlo dugo vrijeme, a uz to moze se isticati
i znacene sto je kod a). Jedva synomt podtjett
vtzdvize se. Domentijaiii> 49. Jedva vtzmoze
ubediti jego. 76. Jedva dybaje. 112. Jedva
umojenB. 132. Vi vidite jert smo }udije vre-
menni i stari mnogo ; ne moremo poci, jedva i
ovdS po gradu hodimo. Spom. sr. 1, 9. (1397).
Abru svoju dozva, ka, jer pod svitami spa§e,
jedva se ozva. M. Marulic 37. Poce plakati da
jedva mogase govoriti. Transit. 189. Tako da
se jedva vzdrza ne potaknuti ju. 267. Noge iz-
vrnute imise na kih jedva boditi mogase. 279.
Posifien po ramenu jedva ubegnu. S. Kozici6 44^.
Jedva ti umijom govoriti. Zborn. 62*. Koje svite
jedva bi jaki bastah ponio. M. Drzid 134. Jedva
sta ih uti§ila. Anton Dalm., nov. test. 194^. act.
ap. 14, 17. Jedva doplavismo suprot Gnidu. 215^.
act. ap. 27, 7. I doli pad jedva glas ispustiv
rece . . . Aleks. jag. star. 3, 228. Jedva dihaso
i hotiSo zaminiti Xivot svoj smrtju. 273. Ako li
(bolesnik) jedva govori. M. Divkovii, bes. 411^.
Ali ko se pak rasvijpsti, jedva ovako progovori: . , .
I. Gnndulid 389. Jedva mogoh smrti utoii. G.
Palmotid 1, 53. Ko se on jedva s bijegom shrani.
1, 338. Dihajuci jedva od truda. 2, 52. Kriz
noseci jedva di§e. A. Vita]i6, ost. 200. Jedva
sam osto. P. Macukat 65. Slijep 6a6ko meju
uzdasi jedva se ziv oglasi. J. Kavanin 237*.
Muklim glasom da jedva mogase progovarati. A.
d. Bella, razg. 16. Stojab ondi vas zapanen jedva
dabom trudnijom dihajuci. B. Zuzeri 31. Toliko
se mi na onoga rasrdimo i uzeze se nasa krv,
da se jedva urairimo. J. Banovac, pripov. 68.
Ona jedva stase od zalosti. 86. Zacudi se on i
od stra jedva iiv osta. 155. Car jedva izmace.
A. Kanizlii, kam. 2. Da cu jedva mo6i govoriti
od te§ke bolesti. bogojubn. 25. Pogibe Elak
mladi sin Atilov, a stariji jedva utece. And. Kacic,
razgov. 5. To jo po|e dugo i siroko, jedva bi
ga priletio soko. 282*. Krave mrSave jedva se
mogaju (mogahu) micati. I. J. P. Lucid, razg. 5.
S ovim rifiima dub jedva izpusdujudi. 97. Da
je jedva puk uteko i pokrio se od dazda. A.
Ealid 514. Da o svomu trudu i znoju ranu sebi

jedva sastavja. B. Leakovic, nauk. 201. Majka
place, ne moz' da govori, jedva placud ovo pro-
besedi. Nar. pjes. vuk. 1, 124. Jedva utece modra
pod odar. 1, 519. Te so na to jedva smilovao.
2, 95. I jedva sam i ziva ostala. 2, 219. Mrtav
Musa pritisnuo Marka, i jedva se iskopao Marko.
2, 409. Ubila me rda od tamnice, jedva nosim
u kostima dusu. 2, 447. Jedva noze dovuce do
babe, oberucke jedva podignuo, te nasloni noze
na konopce. 3, 41. Molio so tri bijela dana, dok
se jedva svetac povratio. 3, 77. Bijase se mnogo
zacudila . . . jedva Anda sama sebi dode. 3, 484.
Ved je bratac za ruke uzeo i jedva je s sinkom
rastavio. 3, 530. Jedva kraj s krajem sastavjam.
(Jedva nabavjam ono sto mi treba za zivjene).
Jedva mu koza kosti drzi (mrsav, gotovo umro).
Jedva sam pasjim zubima otklao. (Jedva sam iz-
molio ili izdrjancio). Nar. posl. vuk. 111. I tako
je jedva puste. Nar. prip. vuk. 64. Ona se jedva
digne.. 91. Da je sirota od straba jedva ziva
ostala. 168. On stane vilu moliti i jedva je koje-
kako namoli te mu goste povrati od ludila. Vuk,
ziv. 234. Ja kojega on jedva nagoni da mu od-
govaram. odg. na utuk. 7. Jedva je Lajos mogao
da skupi 30.000 vojske. S. !^ubi§a, prip. 85. Jer
da klat se zaceli su lani, jedva bi se do mraka
poklali. Osvetn. 2, 126. — c) s glagolima cekati
i docekati osobitijem nacinom istice da subjekat
jako hlepi za onijem sto ceka. Jedva fiekaju za
prije se iskopati. V. Andrijasevic, put. 380. Ved
sto zna i cuje od iskrnega jedva ceka da komu
kaze. J. Banovac, pripov. 150. Kad je pasa nega
razumio, jedva toga bise docekao. And. Kacic,
razg. 98. Evo jedva docekasmo da nam se po-
rodi spasite} nas. B. Leakovid, nauk. 54. To jo
momce jedva docekalo, jedva ceka dok mu nocca
dode. Nar. pjes. vuk. 381—382. To sam danas
jedva dofiekao, da ja stecem take prijateje. 2, 234.
To j' Alija jedva docekao. 4, 91. Jedva cekam
da se skine b'jeda. 4, 140. Kada Zeki taki haber
dode, to ga Zeko jedva docekao, 4, 276. Tog
mu majka jedva docekala. Nar. pjes. juk. 442.
Jedva ceka Manqjlova majka da Manojlo iz lova
joj dode. Nar. pjes. srijem. 26. Kad ko govori
za sto da nece, a jedva ceka. Vuk, poslov. 281.
Jedva doceka doklen mu dan dode. Nar. prip.
vuk. 150. Oni jedva cokaju da se tijem ogovore.
S. ;^ubisa, prip. 123. Jedva cekam da se vratim.
235. — amo moze prijmdati i ovaj primjcr: I
to cuo Karagidu §ujo, pa je jedva nodcu pre-
trajao. Nar. pjes. vuk. 4, 491. — objekat kod ce-
kana i docekana moze biti i ce^ade. Uvrb sovro
mjesto nacinio, vojvode jo jedva docekao. Nar.
pjes. vuk. 2, 232. Mila zeta jedva docekase, n
naruce zeta zagrlise. 2, 263. Domadin ga jedva
dodeka. Nar. prip. vuk. 206. Kucuk-Alija pak
jedva ga doceka. Vuk, dan. 3, 167.

b. istice ne cijelu recenicu nego u noj jednu
Hi vise rijeci. a) rijec znaci nesto po sebi, te je
supstantiv i adjektiv i zamjenica sto stoje kao
supstantiv. znacene je da se ne^to samo o onome
moze kazati. aa) istice se da se ne bi moglo ka-
zati 0 manemu od onoga. Bog jedva razumom
doznan je. Aleks. jag. star. 3, 289. Jedva pra-
vadni spasen bude. Narucn. 55*. Razmisjam pri-
tu^an, ako de se jedva pravedan spasti. A. Gu-
cetid, roz. jez. 299. — bb) istice se da se ne bi
moglo kazati o vecemu od onoga. Svakolika zgrada
segaj svijeta jedva je prid nime kao mao mrav.
A. Gudetid, roz. jez. 74. Valovita morska sila,
ka je ostale moje plavi, ko se bojim, potopila,
jedva moju plav ostavi. G. Palmotid 1, 38. Kudu
u kojoj jedva on stase. J. Banovac, blagosov.
155. Sada im se jedva i za kosti znade. M. Zo-

JEDVA, b.

565

JEDUB-

ricid, osm. 17. Ako jedva danas ima s cijem se
pribranit. A. Kalid 258. Takva marva jedva
stogod vridi. J. S. Relkovid 193. Lepo cve6e, al'
JG retko; poslaso me da ga berein: za dan, za dva
gde struk, gde dva, za nedoju jedva kitu. Nar.
pjes. vuk. 1, 302. Bo}i bo^im otidose, a tebo
jedva dopadoh i ja. Nar. posl. vuk. 27. — b)
rijec je adjektiv ili zamjenica kao adjektiv, Hi
particip. znacene je da, kad bi ista nedostalo,
ne bi se moglo ono kazati. Jedva poznana ko-
medija. M. Dr2i6 62. Sto nijesmo mi dobili,
jedva nasa zvat se mogu. G. Palmotid 1, 212.
Jedva mocan rijefi izrijeti. I. Dordid, uzd. 78.
Kad vidi majka sinka svoga jedva 2iva. P. Kne-
zevic, muk. 30. Jedva ziva zatece svoga rodi-
te|a. Nar, prip. vuk- 219. — c) rijec je broj.
znaci: samo, vidi kod a), aa) istice se da nema
Hi ne maze biti vise. Toli^k bisi mor da vsaki de-
seti clovik jedva osta. S. Ko2ici6 27^. Oblada
sa siuom jedva 2 leta. 48*. Svrsivsi jedva leto
1. 43h. Desetomu vojinu jedva ostavsu. 53*.
Jedva so mogu spomeuuti tredi dio od griha
svojih. A. Komulovid 35. Jedni jedva po na-
ravskomu razlogu jemaju ziviti cetiri ali sest
godisd. P. Radovcic, nac. 15. Od stotine u isto
godiste rodenijeh jedva se deset iznahode, koji
su seset godista docekali. B. Zuzcri 27. Jerbo
jedva i jedaii nahodase se, koji ne bijase obslu-
zivao. I. Velikanovid, uput. 1, 67. No jedva
jednom na mjesec. Nar, pjes. here, vuk, 256, —
bb) istice se da ne moze biti ili da nije mane.
Tolik plod imise, da jedva dvima dlovikoma po-
nesti jedan grozd. Aleks. jag. star. 3, 306. Pak
je nogom o tavan udrila, dva tavana nogom pro-
lomila, na tredi se jedva ustavila. Nar. pjes. vuk.
1, 459. — d) rijec je vremeni adverab, te jedva
istice da nesto nije ili ne moie biti prije. Jedva
tada lijepa Elena od veseja smijeb ustavi. G.
Palmotid 1, 253. Jedva pred vece dodu doma.
S. l^ubisa, prip. 154,

c. s koji i kad i drugijem takovijem zamjeni-
cama i adverbima, kad su neodredeni, jedva slabi
sinisao tako da znaci: malo koji, malo kad, ili
gotovo nijedan, nikad. Jedva koji imenom se
plati, J. S, Eejkovid 438. To jedva kad na novo
ti nice, 399.

(I. s recenicom u kojoj je jedva drugaje u svezi,
te se pokazuje da odmah kad se svrsi ono sto je
u prvoj postaje ono sto je u drugoj. a) recenice
nijesu vezane nikakvom rijeci ni oblikom. Jedva
Izak bise svrsio govorenje, i posadsi Jakov vanka,
dojde Ezaun. I. Bandulavid 48^. gen. 27, 30.
Svaka je zivina odivena . . . i jedva se rodila po-
mazo se svojijem blagovanjem. P. Posilovid, nasi.
19'^. Jedva bi obucen, cinise ga opeta svudi. M.
Lekusid 82. Evo ti jedva u sumu unide, namiri
se na jednoga debela ovna. D. Rapid 249. Jedva
rece, napadose Turci. Osvetn. 3, 127, — u jed-
noga pisca stoji za ovakovo znacene jedva li, te
driiga recenica moze biti na prvom mjestu. Mores
odmah kalamiti strome, jedva li se s vrsike ulome.
J. S. Rejkovid 87. Te, jedva li poniknu, odlomi.
306, — b) s jedva ne stoji prava recenica nego
gerundij prosloga vremena. Jedva stupivsi na pa-
trijarsku stolicu ukaza se neblag. A. Kanizlic,
kam. 122. — c) pred drugom recenicom stoji radi
jacega isticana eto, tot. Ovako jedva da se covik
rodio, tot jest star, P. Posilovid, nasi. 44^. Jedva
ga bijase svrsio, eto gre Samuel. A. d. Bella,
razgov, 50, — d) druga je recenica vezana kon-
junkcijama a, da, ta. Nu od tamnice jedva stupi
priko praga dikla smiona, a razkosau zatvor skupi
i u suzansvu osta i ona. I. Gundulid 472. Jedva
bijeg vjere prave slatki celov meni poda, a iz

ove tja dubrave priko morskijeh bjezi§ voda! G,
Palmotid 1, 61, Bi vidjena jedva od mene, a mo
srce svoza i rani. 1, 144. Jedva izrece sej go-
vore, a Akile dodo. 1, 192. — Ali jedva bi§e iz-
rokao sudac osudu, da oni psi ugi'abise Isusa.
M. Leku§id 88. — Stari kupus jos jedva nestaje,
ta za novim baScovan se daje, J. S, Rejkovid
138, Jedva nikne rasada nejaka, ta ved zlobi Au
buha opaka. 139. — e) u drugoj receniei odgo-
vara kada rijeci jedva Sto je u prvoj. Jedva bi§e
podigo ruku, kada cudnovato otrnu mu. B. Ka§id,
in. 78.

JEDVAJ, adv. vidi jedva. — U Bjelostjencevu
rjecniku: jedvaj, jedva, komaj, mucno, z teskum
mukum ,vix, vix dum, vix tandem, aegre, cum
vi et labore, difficulter, difficile', v. tesko ; u Jam-
bresicevu: ,vix, aegre'; u Stulicevu uz jedva s do-
datkom da se nalazi kod pisca Bordiea (?).

JED VICE, adv. dodaje se rijeci jedva radi
vece site. — JPcstaje od jedva adverbijalnijem na-
stavkom ice. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,in dor redonsart': jedva jedvico
,mit grosser miihe' , tandem'; a kod jedva: jedva
jedvice ,kaum und kaum'). Momce se jedva jed-
vice dokopalo pomorske ucione. M. Pavlinovid,
rad. 86.

ji^DVINI, ad/j. radi vece sile dodaje se rijeci
jedva jos na jedvine jade. — Nacineno od jedva.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,in der redensart': jedva na jedvine jade ,mit
grosser miihe endlich einmal' ,tandem'). Jedva
se na jedvine jade oduze u onome sto su prije
imali. Vuk, prav. sov. 33. Kad su jedva na jed-
vine jade Srbi malko odahnuli, M. Pavlinovid,
razg. 87. Iz koga so ja na jedvine jade sedam
ovih pojedinosti. L, K, Lazarevid, on zna sve. 54.

JEDA, /. vidi jelo. — Eijec je praslavenska
(od korijena glagola jesti nastavkom ja), ispo-
redi stslov. jazda, rus. iaca, poj. jedza. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (vide jelo s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori). Prosenica takov je kruh
s malom jidom puni trbuh. P, Vitezovid, cvit.
47. Kakva jeda takva meda. (Kako ga hrani
onako mu i radi). Nar, posl, vuk, 124. Kad su
prijateji na po ove jede, naj stariji od nih uzme
casu, Sr. dalm. mag. 1863. 53.

JEDE NIJE, m. ime mu§ko, vidi Jevdenije, —
Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 119.

1. JEDENE, n. djelo kojijem se ko ijedi.^ —
U juznom govoru i ijfedene (u zapadnom jide6e),

— Izmedu rjecnika u Vukovu. ,Sta me ne znam,
svaki dan i cas jedite (ijedite), ved mi to jedene
(ijedene) dozlogrdi', u Lici. J. Bogdanovid.

2. JEDENE, n, nalazi se gdjegdje grijeskom
napisano mj. jedene. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (jedjenje ,mangiamento, il mangiare' ,come-
stura' 458a). Od mlogog jedena i pitja. A. Badid
182. Kad ovi privridi zapovid Bo2ju u jidenu
voda zabranenoga. M. Dragidevid 233,

JEDIP-, vidi jegip-.

JEDIPAT, Jedipta, m. vidi Jegipat. — Na
jednom mjestu xv vijeka gdje stoji po cakavskom
govoru j mj. d. Bizah s tobom ka Jejiptu. M.
Marulid 337,

JEDIPTANIN, w. vidi Jegipdanin. — Oblik
ne vrijedi, jer je nacinen nastavkom an(in), a
treba da bude jan(in), — Sa starijim nom. pi.
Jediptane na jednom mjestu xvi vijeka. Trgovci
Jediptane. Zborn. 25^.

JEDUB-, vidi jedup-.

^ ,

JEDUP

566

JEDUPKA

JEDUP, m. vidi Jedupak. — U Bjelostjcncevu
rjecniku: v. Cigan, i u Stulicevu: v. Jedupak.

JEDUPAOKI, vidi jodupatski.

jijDUPACKI, adj. koji pripada Jedupcima.

— Kod pisaca cakavaca stoji j mj. d: jejupacki,
a kod dvojice (Bernardina i Kasica) i b mj. p:
jejubacki. gdjegdje (u pisaca Alberti i Kavanina)
mijena se c ispred k na s: j&jupaski. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (jedupacka
zemja ,Egypta8, Potamia, Aeria, Aetia'), u Be-
linu (,eggittiaco' ,a6giptiacus' 285), m. Stulicevu
(,aegyptius'), u Vukovu (vide ciganski).

1. adj.

a. koji pripada narodu iz Jedupta (Egipta),
u kojem primjeru i samoj zernli (isporedi jedu-
patski). PogledafSi Gospodin svrhu vojask jeju-
backih. Bernardin 97. exod. 14, 24. Pogledavsi
Gospodin svrhu vojska jedupaccijeh. N. Eanina
117''. exod. 14, 24. Od ruke Farauna kra)a jeju-
ba6koga. B. Kasic, rit. 121. Iz suzanstva jeju-
backoga. is. 10. Otide u zem}u jejubacku. 18.
Kako si oslobodil Abrahama od ruk kaldejskih,
sluge tvoje Mojzesa i Aruna i Judi izraelske od
ruke Faraunove i od robstva jejupaskoga. M.
Alberti 435. Zemje jejupatcke mogu6stvom pod-
vrati. I. T. Mrnavic, osm. 21. Kako jesi oslo-
bodio Moisija od ruke Farauna, kraja jedupac-
koga. P. Posilovid, nasi. 157*. Od ruke Farau-
nove, kra|a jedupackoga. L. Terzic 21. I kalifi
jejupaski. J. Kavanin 276^. Vodom koju imaju
bezkaniti jejupaski ko psi piti. 357'>. Kad bjehu
izisli iz ropstva jedupafikoga. S. Eosa 41''. Su2ni
jedupacki. 121a. Blizu vira iz koga izhodi kra}
rijeka jedupaccijeh. D. Ba§i6 3. U jednu no6
posijeco SVG sinove prvorodne jedupacke. 196.
Osloboden od pritvrdoga jarma jedupackoga. J.
Matovid 359.

b. ciganski. — Od xvii vijeka. Jejupacke su
erne trage. P. Kanaveli6, iv. 341. Jedupacke je
trage. (Z). Poslov. danifi. Ne moze se platiti
koliko (ni) jedupacka krv. (Kako u Crnoj Gori
tako i po svima nenim okolinama ko god ubije
koga vaja da ga negovu bratstvu ili plemenu
plati ili glavom ili novcima. ali kad ko ubije
koga od Cigana koji nigde nemaju svojijoh brat-
stva ni plemena, nega ne samo trazi da osveti
ono pleme ili nahija de je sjedio, nego i svi Ci-
gani makar otkuda bili, pa jos kad god koji uz-
mogu ne mareci ako bi glava drugitn Ciganima
ved i placena bila. Nar. posl. vuk. 205 — 206.

2. adv. jfedupacki, — U Mikajinu rjecniku: je-
dupacki, na cigansku ,alla zingaresca, all' egi-
ziaca' ,aegyptiaco more, aegyptiace', i u iS^mZi-
cci;u; jedupacki, najedupa6ku,Aegyptiorum more'.

JEDUPAK, J^dupka, m. covjek iz Jedupta
(Egipta), Misirac, ali znaci desto i Ciganin, jer
se mislilo (a i sami su kazivali) da su Cigani
iz Misira, isporedi span. Gitano, engl. gipsy itd.

— Kod iakavaca stoji j mj. d: Jfejupak. — Od
XV vijeka, a ismedu rjecnika u Mikajinu (Je-
dupak, Jedupka ,Zingaro, Zingara' ,Aegyptiu3,
Aegyptia, Aegyptiacus, Aegyptiaca'), u Belinu
(jEgittiano' ,Aegiptius' 285* ; ,Zingaro , uomo
d'Egitto' .Aegyptius' 784a), j< Bjelostjencevu (kod
Cigan), u Stulicevu (Jedupak i Jejupak ,Aegyp-
tius'), u Vukovu (vide Ciganin s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori i po okolini).

a. Misirac. I poznati 6e Jejupci Gospodina.
Bernardin 5. isai. 19, 21. I poznati ce Jedupci
Gospodina. N. Ranina 17a. isai. 19, 21. Da so
povrate ovde k Jedupkom. 117''. I vidjese Je-
dupke mrtve na kraj mora. US*, exod. 14, 26. 31.
Oplini Jedupke a obogati ^udije. I. Bandulavi6

113a. Pomrijese Jedupci u vodah. M. Eadnid
110''. Jedau sluga Jedupak . . . dade glas kraju
Davidu. M. Radnid 250''. U moru crjenom svi
Jedupci bise potopjeni. 500a. Vece^ nego su ga
Jedupci imali prema nihovu Jozefu. Cestitosti. 45.
b. Ciganin. — Od xvii vijeka. I§tes u Jedupka
mlijeka. (D). Poslov. danic. B,ade je Jedupak i
od Cigana. S. ^jubisa, prip. 44. , Jedupak' u Crnoj
Gori zovo se Ciganin. Vuk, poslov. 205.^

JEDUP ANIN, m. u Stulicevu rjetniku uz Je-
dupak. — sasma nepouzdano.

JEDUPASKI, vidi jedupatski.

JEDUPAT, Jedupta, m. Egipat, Misir. — U
pisaca cakavaca xvi vijeka (u svijeh s j mj. d:
Jejupat). Drugo se cudo zgodi v stranah svrhu
Jejupta. Transit. 264. V Jejupti^ Korizm. 32*.
Posebise sebi Sarazini Jejupat. S. Kozicid 37*.
Izvedo potom vojsku v Jejupat. 50''. Bizi v Je-
jupat. Anton Dalm., nov. test. 1, 2''. V zemji
Jejupta. §. Budinid, sum. 139a.

JEDUPATAJSKI, adj. ytdi jedupatski. — Samo
na jednom mjestu xvi vijeka u pisca cakavca (s j
mj. d: jejupatajski). Od ruk jejupatajskih. Ko-
rizm. 82a.

JEDUPATSKI, adj. koji pripada Jeduptu
(Egipta), Misir u. — Kod pisaca cakavaca (po-
tvrdeno je samo u Kavanina) stoji j mj. d: je-
jupatski. — Nalazi se pisano mj. ts i c, ili moze
t otpasti. — Od XVII vijeka. Puk oslobodjen od
sluzbe jedupacke. I. Bandulavid 251a. Jejupatski
kipi s' tresu. J. Kavanin 225''. Visni obedo Zi-
dovom za odlijepit ih zemje jedupacke ... D.
Basid 39. Od jedupatskoga gospodovana. J. Ma-
tovid 29. Jozef u jedupaskoj tamnici. A. Kalic
296. Nosi ga u jedupasku zemju. 457.

JEDUPCAD, /. coll. vidi kod Jedupce.

JEDUP6e, Jedupcota, n. Cigance, dem. Je-
dupak koje vidi. — Nema mnozine, nego kao mno-
iina vrijedio bi kolektivni supstantiv zenskoga
roda J^dupcad, ali mu nijesam nasao potvrde.

— U Vukovu rjecniku: vide Cigance.

JEDUPCITI, jedupcim, impf. vaja da znaci:
raditi kao Jedupak, Ciganin (krasti? gatati?).

— Kao osamjena rijec u zbirci poslovica dubro-
vackijeh xvii vijeka. Jedupcit. (D). Poslov. danid.

JEDUP^ANIN, m. vidi Jedupak, a. — U mno-
zini Jedupdani (starije Jedupdane). — Postaje
od osHOi'e jedupt imena Jedupat nastavkom jan(in).

— U jednoga pisca cakavca xvi vijeka (s j mj.
d). Skrovisda Jejupdanov. Anton Dalm., nov. test.
2, 153''. paul. hebr. 11, 26.

JEDUPKA,/. zensko cejade iz Jedupta (Egipta),
Misira; Giganka (u ovotne znacenu cesce, te je u
svijem primjerima), vidi Jedupak. — Kod pisaca
cakavaca stoji j mj. d: J^jupka; te « jednoga
pisca (Pelegrinovica) i h mj. p.: Jejubka, a u
drugoga ( Hektorovica) ima Ijubka, gdje se shvaca
kao da je odgovara negdasnemu e. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (kod Je-
dupak), u Belinu (,donna egittiana' , Aegyptia'
285a; Jejupka i Jedupka ,Zingana e Zingara'
, Aegyptia' 784a), u Bjelostjencevu (kod Ciganica),
M Voltigijinu (Jejupka .Zingana, Zingara' ,Zigei-
nerinn'), « Stulicevu (,mulier aegyptia'), u Vu-
kovu (vide Ciganka). Zgledavsi Vlahinu, posumnih
da je nu Jedupka rodila. N.^ Na|eskovid 1, 332.
Jedupka gospodma Andrije Cubranovida. A. Cu-
branovid 141. Cuj me, gospo mila i jupka . . .
sto cu t' riti sad Jedupka. 149. Tim Jedupci
davsi viru . . . 150. Podir'ie Jejubka gospodina
MiSe Pelegrinovida. M. Pelegrinovid 167. Od

JEDUPKA

507

2. JEGDA

svakoga, zna Jejubka, da se plemstvo tve pro-
uosi. 190. I vele mi pohvajena bi Ijubka tvoja
(pise Pelegrinovicu). P. Hektorovid 53. Er sam
tomu veomi znana ja Jedupka, veomi i vista.
S. Boba|evic 20G. ,MjesecG, lijepo sjas, ali malo
grijo§' re6e Jedupka. (Z). Poslov. danic. Ter Je-
jupke nas varaju6 vrh rojenja nama ga6u. J. Ka-
vanin 469".

JEDUPKINA, /. vidi Jedupka. — Od xviii
vijeka, a izmectu rjecnika u Belinu (.Zingana e
Zingara' ,Aegyptia' 784*) gjje se naj prije na-
hodi, u Stulicevu (iiz Jedupka), n Viikovu (uz Je-
dupka). Nasli su ga jutru na sokaku, Jedupkina
nega odojila. Nar. pjes. vuk. 2, 239.

JEDUPSKI, adj. tJ!(?t jedupatski. — Najednom
wjestu XVI vijeka u pisca cakavca (s j mj. d).
Da izbavju ih od ruk jejupskih. §. Budinid, sum.
139i>.

JEDUSKI, adj. samo najednom tnjestu u pisca
cakavca xvm vijeka (s j mj. d), te va^a da je
isto §to jedupski Hi jedupatski (ciganski). Besija
glave tri pengava, ali gotske i jejuske (grijeskom
jejuske), Bo2ji rabi nim se dava sveto ime, jesu
1' Juske, al' paklene? Bog sam znade. J. Kavanin
289a.

«

JEFA, /. hyp. Jefiraija. — Akc. se mijena u
vnc. Jefo. — Od prije nasega vremena. Jefa. S.
Novakovid, pom. 118. Kad eto ti udovico Jefe.
Nar. pjes. here. vuk. 185.

JEFAITI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: mjesto
blizn Svete Gore: ,Zitije imese' (carica Mara)
,blizt Jefaitb' (Okaz. pam. saf. 63).

JEFEMIJA, /. vidi Jefimija. — Prije nasega
vremena. Jefemija (mahom kaludericko). S. No-
vakovic, pom. 118.

JEFIMIJA, /. Ev(py]^u(a, ime zensko, isporedi
Jefemija, Efimija. — Od xiv vijeka, a izmectu
rjecnika u Vukovu (,Euphemia') i u Danicicevu
(,Euphemia'). Jefimija usrtdiio prinositt. sija tebe,
sveti. Mon. serb. 244. (oko 1389-1399). Jefimija
monahii. 245. (1399). Jefimija. S. Novakovid,
pom. 118. U tebe mi cudnu cerku kazu na udaju
dilber Jefimiju. Nar. pjes^ vuk. 3, 245. Pita nega
cerca Jefimija. 3, 246. Sderi moja, dilber Jefi-
mija! 3, 246. Bas na praznik svete Jefimije.
Pjev. crn. 309b.

JEFONA, /. ime zensko (kaludericko), grc. Ev-
(pounj? — Prije nasega vremena. Jefona (mona-
bina). S. Novakovid, pom. 118.

JEFRAT, m. Ev(f>QdTi]i;, rijeka u Aziji. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Jefratt , Euphrates').
Preide reku Jefratt. Okaz. pam. saf. 81.

JEFREM, m. Ephrem, ime musko (sirsko). —
isporedi Jevrem. — Izmedu rjecnika u Danici-
cevu (Jefremb). Pri byvtsimi. patrijarsS dirt Je-
freme. Mon. serb. 212. (1387). Jefremt (kalu-
dersko i svetovno). S. Novakovid, pom. 118. Hi-
storija od Jefrema. M. A. Rejkovic, sabr. 57.

JEFREMA, /. ime zensko, vidi Jefrem. — Prije
nasega vremena. Jefrema (monahina). S. Nova-
kovid, pom. 118.

JEFREMIJA, /. vidi Jefrema. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 118.

JEFREMOV, adj. koji pripada Jefremu. Sa-
zali se starcu jadane i tuzni plac Jofremov. M.
A. Rejkovid, sabr. 61.

JEFROJKA, /. ime zensko, moze biti daje hyp.
Jefrosima. — Prije nasega vremena. S. Novakovid,
pom, 118.

JEFROSEN, »j. u Danicidevu rjedniku: Je-
frosenb, gledaj Jefrosimt.

JEFROSIJA, /. ime zensko (kaludericko). —
Bice isto §to Jefrosima. — Prije nasega vremena.
Jefrosija (monahina). S. Novakovid, pom. 119.

JEFROSIM, m. EixpQSavvog, ime mu§ko (kalu-
dersko). — isporedi Jevrosim i Jerosim. — Na
jednom mjestu pisano je Jefroseni.. — Ne zna
se zasto je gr6ko v postalo u nasem jeziku m,
moiebiti prema pobratim (tako i Jefrosima prema
posestrima). — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Jefrosimt ,Euphrosynu8'). Po igu-
menu popu dirL Jefrosimu. Mon. serb. 479. (1457).
Ja igumns Jefrosimt.. 479. (1457). Jefrosenu.
480. JefrosimL (jeromonah). S. Novakovid, pom.
118.

JEFROSIMA, /. EvipQoavvr], ime zensko, vidi
Jefrosim. — isporedi Jevrosima, Jerosima, Jefro-
sina. — Prije nasega vremena. Jefrosima (kalu-
dericko i svetovno). S. Novakovid, pom. 118.

JEFROSINA, /. vidi Jefrosima. — Oblik je
blizi grikome nego kod Jefrosima. — Nalazi se
pisano i Jefrosini gdje krajne i stoji prema grc.
)]. — U Danicicevu rjecniku: Jefrosina, Jefrosini
,Euphrosyna' : zena cara Lazara Milica u kalu-
derstvu ,Jevtdenija' i , Jefrosina', ali ovijem
imenom samo po smrti: ,Prestavi se monahi Je-
frosini' 11 nov. 1405 (Mon. serb. 266). , Sveto po-
civse gospode i majke mi, cira Jefrosiny' (266).
,Pri gospodi i majce mi, dira Jefrosine' (268). ,U
gospode dirt Jefrosini' (353 god. 1428). ,Pri go-
spodi dirt Jefrosini' (354). Jefrosina (mahom ka-
ludericki). S. Novakovid, pom. 119.

JEFROSINI, vidi Jefrosina.

JEFT-, vidi jevt-.

1. JEGAR, Jegra, m. vidi Egar, Egra (mislim
da ovo znacene moze vrijediti u svakom slucaju,
te da nije trebalo Vuku razlikovati dva Jegra).
— Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu: 1. (stajace) nekako mjesto s primjerom
iz narodne pjesme: Ti nijesi druma pogodio, to
ne ide Jegru bijelome, ved Janoku gradu kaur-
skome. 2. ,stadt Erlau in Ungern' ,Agria', i u
Danicicevu (Jegrt kod Jegra). Priimi Jegari..
Okaz. pam. saf. 84. Gradt Jegart. 85. Jegart
(gradt). S. Novakovid, pom. 152. Matijas v Jegru
spravisce cini. P. Vitezovid, kron. 126.

2. JEGAR, Jegra, vidi kod Jegri.

1. JEGDA, adv. vidi kad (relativno). — Samo
u crkvenom jeziku, a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (,quando', relativno). Jegda i vbsb mirt
priobrestemt, togda i vt grobi. vtselim se. Sava,
sim. pam. saf. 4. Jektda po§|eti. knige, da damo.
Mon. serb. 37. (1253). Jegda pridetb vt slave.
68. (1305—1307). Jegda beht nemosttnt. 113.
(1321 — 1336). Jegi.da i stzdana bistb nime. 191.
(1379). Jegda v skrbeh vazvah. Korizm. 14^.
Jegda poznan je od pastirov. §. Kozicid 6*. —
Moie imati pred sobom (bez promjene znacena)
i prijedlog vt (sad u), te onda se dodaje poslije
ovoga glas n koji se s j slijeva u n. Vtnegda po-
kaditi jego sami. priho2dase. Domentijan^ 139.
Vtnegda. Okaz. pam. saf. 56. 58. — Onda moze
imati pred sobom i prijedlog po (koji vidi). Po
vnegda. Okaz. pam. saf. 55. Po vanegda raju
ottvrBsti se, vanidutb. Glasnik. 10, 248.

2. JEGDA, /. ime zensko. Otac Vukov zvao se
Stevan Joksimovid a majka Jegda. M. D. Mili-
devid, srb. 547.^ Zaspala dilber Jegda u basti.
(iz nar. pjes.) Z. Radonid. Jegda, ime zensko.
Zemjak. 1871. 2.

J EG Die

568

JEGU^iACE

JEGDIC, m. prezime (po majci Jegdi). Dode
k sudu Milic Jcgdi6. Glasnik. ii, 1, 14=7. (1808).

JEGE, jegeta, n. vidi ege. — U Vukovu rjec-
niku: ,die feile' ,lima', cf. pila.

JEGIBA, isporedi jeguba. — V nase vrijeme
u Lici. jJegiba pod kladom, jegiba nad kladom,
pita tica jegibica, de su ti6i jegibidi' (ko 6e vise
puta u jednom dusku sve ovo izgovoriti, a ne
prevariti se izgovarajudi). J. Bogdanovic.

JEGIBICA, /. vidi hod jegiba.

JEGIBIC, m. vidi kod jegiba.

JEGINOV LUG, wj. selo u Bosni tt okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 124.

JEGIPAT, J^gipta, m. vidi Egipat. — Moze
biti da bi u kojem primjeru trebalo citati g kao
d. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjccnika u
Danieicevu (Jegipttt ,Aegyptus'). Iz Jegipta.
Sava, sim. pam. saf. 13. Vt Jegipttt. Domen-
tijanl* 169. Misir, si reci. Jegiptt. Okdz. pam.
saf. 83.

JEGIPATSKI, adj. koji pripada Jegiptu. —
Radi izgovora slova g vidi kod Jegipat. — U
starijim knigama gdje jos nije pisano a nego t,
a izmedu rjeenika u Danieicevu (jegiptttskyj
,aegyptiu8'). Zraki. crtni. jegiptttsky. Domen-
tijan'^ 191. JegiptEskuju zemju. Okdz. pam. saf. 52.

JEGIPCANIN, »j. covjek iz Jegipta, vidi Egip-
canin. — Plur.: Jegipcani. — U nase vrijeme.
Prometije medu Misircima (Jegipcanima). Vuk,
dan. 5, 85.

JEGLEN, m. vidi eglen. — V nase vrijeme, a
izmedu rjeenika u Vukovu (vide jeglenge, cf. be-
sjeda, govor, razgovor s primjerom iz narodne
pjesme: I veliki jeglen otvorise). Na jeglen se
Ture zafalilo. Nar. pjos. vuk. 4, 100. O svacemu
jeglen zaturise. 4, 336. Na longi su jeglen za-
turili o zemjama i o gradovima, o konima i o
junacima. Pjev. cm. 99i>.

JEGLENA, /. vidi jeglen, isporedi eglena. —
U na§e vrijeme. Al' se sure tebe nasmijase, u
jegleni ruzno govorise? Nar. pjes. vuk. 2, 267.

JEGLENGE, jeglengota, n. razgovor, besjeda,
tur. ejlenge (starije eglenge), zabava, provodene
vremena. — isporedi jeglen, eglen. — U Vtikovu
rjecniku: ,der discurs' ,confabulatio', cf. jeglen.

JEGLENGIJA, m. covjek koji mnogo govori.

— Postaje od jeglen Hi od jeglenge turskijem
nastavkom gi (gija). — U Vukovu rjecniku: ,der
schwatzer' ,confabulator'.

JEGLENISAI^TE, n. djelo kojijem se jeglenise.

— V Vukovu rjecniku.

JEGLENISATI, jeglfeniSem, impf. razgovarati
se, isporedi eglenisati. — Akc. se mijena u aor.
2*3 sing, jeglenisa. — Postaje od jeglen. —
V nase vrijeme, a izmedu rjeenika u Vukovu
(jSchwatzen' ,confabulor', cf. govoriti, razgovarati
se). Stani malo da jegleniSemo. Nar. pjes. vuk.
3, 162. Koji koga begenise, s onim i jeglenise.
Nar. posl. vuk. 142. Jeglenisah sa veselim cu-
rama. M. P. Sapcanin 1, 108.

JEGLICE, n. (?) ime bifci. Primula acaulis Jacq.,
jagorfievina, jagacina. — U Srbiji u niskom okrugu.
S. I. Pelivanovic. javor 1881. 123.

JEGO, vidi kod on. — Kaze se u nase vrijeme
u nekijem krajevima preko jego, had je §to prevec,
suvi§e. vala da je uzeto iz crkvenoga jezika. To
je preko jego jego. (to je premnogo. U vojvodstvu
po varo§ima). Nar. posl. vuk. 318. Pregnuti
preko jego ,die saiten zu hoch spannen' (nesto
uraditi preko mjere). B. Sulek, rjecn. kod ,sait6'.

JEGOV, vidi negov.

1. JEGRA, /. vidi Egra. — U Danieicevu rjec-
niku: Jegra i Jegri., grad u Magarskoj ,Agria',
mag. ,Eger', nem. ,Erlau': ,Priide na Jegru'. Okaz.
pam. saf. 84. — i u naSe vrijeme. Sem. prav.
1878. 26.

2. JEGEA, /. lesnik. — Zabijezeno u nase vri-
jeme kao da se govori u Dalmaciji.^ ali mi nije
dosta pouzdano. Coryllus avellana. Cas. ces. muz.
1852. 2, 51. — Moze biti da je pisarska pogreska
wj. jezgra.

JEGRELIJA, m. covjek iz Jegra. — Postaje
od Jegar Hi od Jegra turskijem nastavkom li
(lija). — U Vukovu rjecniku: ,einer von' Jegar
s dodatkom da je stajaca rijec i s primjerom iz
narodne pjesme: Cisto zlato, Jegrelija Mujol ti
nijesi druma pogodio, to ne ide Jegru bijelomo,
ve6 Janoku gradu kaurskome.

JEGRI, m. pi. vtdi kod Ugrin. — Samo je po-
tvrden nom. pi. (Jegry) m rukopisu xui vijeka;
ne znam bi li nom. sing, bio Jegar Hi Jegrin.
Nactnut'B bojati se Jegry. Zbornik drag. 13. —
Pomine se i drugdje kao ime mjestu, ne znam
jeli u istome smislu. Jegri. Spomen. stoj. 189.

JEGRIN, m. vidi kod Jegri.

1. JEGRIST, /. vidi egres, ogresta. — U Vol-
tigijinu rjecniku: ,agresta, uva acerba' ,unroife
weintraube'.

2. JEGRIST, m. vidi egres, ogresta. — U Stu-
licevu rjecniku: v. egres.

JEGRIST, m. a) vidi egres, ogresta; b) smanak,
ogroz. — U Bjelostjencevu rjecniku: jegrist, egrist,
gres, ogresta ,uvae acerbae, uvae immaturae, uva
acris'. 2. jegrist, grozdice vrtno ,uva spinosa, uva
crispa, uva intorta'.

JEGUBA, /. u Vukovu rjecniku: Jeguba uz
bukvu, jeguba niz bukvu, jeguba k zemji pade,
jegubi6i prionuse (ko moze vise puta zasopco
brzo izgovoriti da se ne pomote;.

JEGUBLC, m. u Vukovu rjecniku: cf. jeguba.

JEGUJ^^A,/. Anguilla vulgaris Flem., vrsta ribe
(slicne zmiji) sto zivi ti slatkoj vodi a mrijesti
se u moru. — isporedi ugor. — Akcenat se mi-
jena u gen. plur. jeguja. — Jamacno -e- stoji
mj. negdasnega q (a mjeste ovoga bilo je i t^,
isporedi bug. j-bguja). — Dolazi samo u juznijem
slavenskijem jezicima, isporedi slov. jegu|a i bug.
ji.gu).a. — 3Ioze biti da je doslo iz grc. 'iy/tlug
Hi iz lat. anguilla. — U nasemu se jeziku jav^a
od XV vijeka, a izmedu rjeenika u Mikajitiu (.an-
guilla), u Belinu (,anguilla, pesce lubrico' ,an-
guilla' 8{)ii), u Bjelostjencevu (kod , anguilla' kao
rijec dalmatinska), u VoUigijinu (.anguilla' ,aal'),
M Stulicevu (,anguilla'), u Vukovu (,der aal' , an-
guilla', cf. ugor). On kako jeguja simo tamo
gmiza. M. Marulic 255. Pu2}iva kakono jeguja.
M. Vetranid 1, 228. Cap|e jegule hitaju. 2, 270.
Cinicu da t' mlijece joguje na J^utoj. N. Na}es-
kovid 1, 332. Jeguja lasno hita se istom travom
koju pase. (D). Jegule se u mutezu hitaju. (D).
Drzi jeguju za rep. (Z). Poslov. danic. Uhva-
tivsi treci dan tre6u jeguju. Nar. prip. vuk. 147.
Nemoj mu slati sitnezi no skakavice i jegu|o. S.
^iubi§a, prip. 27. Jeguba, Anguilla fluviatilis
Agass. J. Panci6, ribe u srb. 143. — / kao muski
nadimak (u nase vrijeme). Sima Jeguja. Glasnik.
II, 1, 19. (1808).

JEGUJ^ACE, /. pi. pleme zivotinsko u kojemu
je jeguja i druge ribe noj slicne. — Nacineno u
nase vrijeme. Jegujace (pi.), zool. lat. ,anguilli-
formes'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEGDl^AN

569

JEJETINA

j:feGUJ^AN, j6gu}na, adj. Icoji pripada je{fu}i
Hi jegulama. — U Bclinu rjecniku: jegujni ,(li
anguilla o pertincnto ad anguilla' ,anguillariu3'
SO^, i u Stulicevu: ,anguillarius'. — nije dvsia
pouzdano.

jfeGU^AST, adj. nalik na jegu}u. — Naci-
neno u naSe vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,aalartig'.

JEGIJ^ATI SE, jegujam se, imj)f. dorasti do
naj vi§e velicine (o svilenijem bubama). — U
nase vrijeme u Stonu: ,Pocele su mi se bube jo-
gujati'. M. Milas.

JEGU^ICA, /. dem. jeguja. — U Stulicevu
rjedniku: ,parva anguilla'.

JEGU^INA, /. augm. jeguja. — U Stulicevu
rjecniku: , anguilla major'.

JEGU^^iSTE, n. mjesto gdje se hrane jeguje.

— U Belinu rjecniku: ,anguillaja, luogo o ri-
dotto di anguille' .anguillarum receptaculum' 80^;
u Voltigijinu : grijeskom jeguliste ,anguillaja,
luogo di anguille' ,aalkast(n'; u Stulicevu: ,an-
guillarum receptaculum'.

JEGU^ilSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz je-
gujisto. — sasma nepouzdano.

JEGUJ^NAK, m. ribnak za jegule. — Naci-
neno u nase vrijeme prenia ribnak. — U Sule-
kovu rjecniku: ,aalteich'.

JEGU^SKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. je-
gujan. — nije dosta pouzdano.

JEGUMEN, m. vidi igumon. — U Danicicevu
rjecniku: jegumeni., gledaj ,igumen': ,Ofc ncko-
jogo jegumena' (Okdz. pam. saf. 64). same tu, pa
ie jamacno biti pogrjeska.

JEGEK, m. tur. jejegek, jelo, jestvina, hrnna.

— Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide jelo). PripravJeAe jegeka za subotu. A.
Kanizlid, kam. 530. Noseci pleraeniti jegek u
necistoj zdilici. utoc. 109. Zasto bo grisaici nisu
imali dopusteno okusiti se drugoga jegeka. bogo-
]ubu. 296. Sv. pismo koje no je pravi jegek nase
duse. E. Pavic, ogl. 677. Ko se smisa s rdavim,
jegek zaudara mu z diniom. N. Palikuca 32.
Knige su kao i jegeci: niki sladki, niki kisoli.
M. A. Rejkovid, sat. Bll>. Niti znade zgotovit
jegeka. E8a. Tvoj otac ima mlogo jegeka iliti
jestvina na svomu stolu. sabr. 66. I sa svim
tim bilo ih je koji su se zagusili s jednom dla-
cicom u je^eku. D. Rapic 141. Kako god gladnu
nije isto od jegeka draze, a zednu od pi6a. 396.
Svakom poseb prave se jegeci. J. S. Rejkovic
67. 11 za jegek suvu gusku skida. 68. Oni koji
postne jegeke blaguju. B. Leakovic^, nauk. 387.
Ti koji si sa mnom slatke jegeke blagovao.
gov. 97.

JEHICI, vidi Jejici.

JEHIDNA, /. "ExiSru, cudoviste (pola zmija,
pola zena) u grckoj mitologiji, u teologickom
smislu vrag. — U knigama pisanima crkvenijem
jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (i/j^vu).
Ne stnedent bystt jebidnoju. Okaz. pam. §af. 51.

JEHIDNOV, adj. koji pripada jehidni. — U
Danicicevu rjecniku: jehidnovb, i/jiivuTog. ,Aspi-
dovo istedije i jehidnovo' (Hilferd. bosn. 276).

JEHINA, vidi jejina.

JEHOVAC, Jehovca, m. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 34.

jillTATI, jehcem, impf. vidi jektati. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Bvoga pozelivsi stvorca
narav jebde. I. T. Mrnavii, ist. 182.

JEHTIKA, /. vidi jektika. Uvijek je boloz}iv,
ima jehtiku. u Lici. V. Bogisi6, zborn. 175.

.T:6hTJETI, j^htim, m/)/. vidt jektjeti. Ki jeh-
te6i pihaju u ruci poganskoj. M. Vetrani6 1, 130.
Jehte li i grozo? 1, 138. Jehtjeb i pihah. 2, 136.
I drijevo jehti u sebi. I. A. Nenadid, sambok. 16.

JEHUDIJA, m. arap. tur. jehudi, Zid, Zidov,
vidi i Cifutin. — U nase vrijeme u Bosni. Da
jo lov koristan, bilo bi i Jehudija lovaca. Nar.
bl. mehmod beg. kapet. 41. Plasiv kao Jehudija.
393. Jehudija junak, Ciganin coban, bit no mozo.
439.

JEINE BEG, m. u Danicicevu rjecniku: Turcin
Joine begt 1456. (Mon. serb. 474. 475.)

1. JEJ, interj. glas kojijem se ko moli Hi opo-
mine. — isporedi J. oj. — U starijem knigumu
pisanima crkvenijem jezikom. Jej! moju so, o
vsehfc pecaluj ! Sava, tip. hil. glasn. 24, '201. Jej!
moju vy, budemb stranbno|ubivi i bogojubbci!
Danilo 161.

2. JEJ, j^ja, m. ime velikoj grabezjivoj nocnoj
ptici (vidi na kraju). — isporedi eja, jeja, jejic,
jejina. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padeziina, osim nom. sing, i voc. joju, joji.

— Miklosic misli da postaje od turske rijeci (vidi
kod jejina); ali nece tako biti po tome stoje dosla
stara rijec, i sto se osobito govori po zapadnijem
krajevima ; va(a da je onomatopeja po glasu same
zivotine (isporedi nem. uhu, a u nnsem jeziku
druge nocne ptico 6uk, kukuvija, kukuyjeza itd.).

— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,bubo' ,oule'), u Belinu (,barbagianno o barba-
gianni, uccello notturno noto' ,bubo' 129*), ii Stu-
licevu (,bubo'). Nocno lovimo kao i jeji. M. Drzi6
46. Sove i jeji letuc s orli mrcinaci. P. Zorani6
57a. No pjovaj ti, nog' blej, kozo ino gdje pasu;
slavicem gorski jej ne sklada so u glasu I. Giin-
dulic 1.S9. JVjeki ko joj nocni huka. J. Palmotic
54. Bdim bez druzbe, . . . ko jej nocni (u la-
tinskom tekstu ,nycticorax', ali sam pisac dodajc
da sv. Jerolim prevodi: ,bnbo') vrh obora. I.
Dordi6, salt. 341. Jej. hulavica, eja, jejina, macja
glava, vir, utina ,Strix bubo'. D. Trstenak. Jej,
Strix bubo. Slovinac. 1880. 30*. Sebisanovic u
,Narodnim Novinama' od 16 septembra 1889 god.
br. 212 kaze da su narodna imena ove vrste (Strix
flammea L. Jejina drijeniavica): ,jcj, jeja, heja,
hrija, skuba'. S. Brusina, ptico hrv.-srp. 2, 8l)a.
Imena .jej, jejic, jejina' jesu narodna, ali nijosu
specificna. 83*^. Bubo bubo L. Sovujaga bujina.
U hivatskim skolskim knigama nalazi se naj vise
ime jvelika sova' i ,velika usara', jedno i drugo
narodno, ali su svakako u narodu poznatije rijeci:
,jej, jejina, bujina' i ,sovuJaga'. 83*>.

3. JEJ, vidi kod on.

1. JEJA, /. vidi 2. jej. — U nase vrijeme.
Pancic pravilno ime uzima ,jeja, jejina' za ,bar-
bagianni'. S. Brusina, ptice hrv.-srp. 80a-. Sebi-
sanovid kaze da Licani zovu ,jf>jom' ,S. flammea'.
80ab.

2. JEJA, /. hyp. Jelena. — Akc. se mijena u
voc. Jejo. — U nase vrijeme u Lici. V. Arso-
nijevid.

JEJARKIJA, /. samo u Bjelosfjencevu rjec-
niku: ,hierarchia', iu Voltigijinu: ,iej&rchi&' ,g6-
rarchia' ,kirchen-regiment'.

JEJBUJCI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: za-
selak koji je povratila Decanima carica Milica,
ako je dobro prepisano: ,Eibuici'. Mon. serb. '265.

JEJETINA, /. augm. 2. jej. -- Samo u Stuli-
cevu rjecniku: , villa vel magnus bubo'.

JEJIG

670

3. JEK

JEJIC, m.,uprav dem. 2. jej. vidi: Pisorhiua
scops (L.). Cuk lulavac. U Hrvatskoj (po Slo-
seru), na Rijeci, u Dalmaciji, u Dubrovniku (po
Doderlein-u i Kosicu) ime je ove sove takodor
,6uk'. Kolombatovic ima u popisu od 1880 god.
lijepo ime ,jeji(^'. Imena .jej, jeji6, jojina' jesu na-
rodna, ali nijesu specificna, kao sto su ,sova, so-
vica, sovujaga', ja sam se odlucio za drugu se-
riju, jer je ona poznatija i to ne sarao kod Srba
i Hrvata nego isto tako i kod Ceha, Po|aka i
Rusa. Mislio sam da de dobro biti upotrebiti
jedno ime i iz prve serije, zato sam prihvatio
bio spjetsku rijec .jejic' kao ime roda . . . medu
tijem poznatije je ime ,cuk' koje i Sebisanovic
brani. S. Brusina, ptice hrv.-srp. 83*^. Jejic,
Scops aldrovandi. D. Kolombatovid. progr. spal
1880. 11.

JEJICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickoiH. Statist, bosn. 196. — Nalazi se i pisano
i Jehici. Scbem. bosn. 1864. 85,

JEJI^KA STIJENA, / ime mjestu (visii) u
Bosni. (Put) iz pocetka ide jedan sahat levom
obalom Vrbasa, a za tim so pod Jeji6kom Stenom
spusta rdavom kaldrmom u nizu. Glasnik. 22, 1.

1. JEJINA, f. augin. 2. jej, moze znaciti i
drugu zivotinii. — Akc. se mijena u gen. pi. je-
jina. — Miklosic (die tilrkischen elemente god.
1884) misli da je od tur. jejna (po Blau, bosnisch-
tiirkische sprachder.kmaler) ; kasnije u proom do-
datku k istotue djelu (god. 1888) kaze da one
rijeci nema ni u jednoni turskom rjecniku, te da
jej postaje od tur. goj; u drugom pak dodatku
(god. 1890) vraca se na prvo postane, i kod toga
se opet naslona na Blauovo djelo. ja mislim (kao
sto je kazano sprijeda) da je jejina augmentativ,
i da jej (koje vidi) nije tuda rijec; istina Vuk
pise jeina, drugi i take i jejna, a u nose doha
jedan pisac (u Osvetnicima 4, 70) i johina, pio
cemu se vidi da ovi pisci nijesu mislili na augm.
jej ; ali to drugo ne znaci vec da nijesu znali za
rijec jej koju je kod nih posve zamijenila jejina
(isporedi komar i komarac, tal. frateilo od dem.
fratellus ltd.). — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikafinii (jejina, ptica ,barbagianni, gufo'
,bubo'), u Belinu (,barbagianno o barbagianni,
uccello notturno noto' ,bubo' 129^), u Stulicevu
(jeina uz jej, a napose ,vilis vel magnus bubo'),
u Vukovu (jeina, vide sova). Laskadu jejine ocima
zrcedi. D. Barakovid, vil. 257. Nenavidnost (se)
prilikuje jejini. S. Margitic, ispov. 42. Iz jamo
se Jibi lisicina i jeina nemila ticina, da zakoje
orla na8toja§6. And. Kacic, rtizg. 313*. Uzmi
bukoca oli jejnu. J. Vladmirovic 18. De guguce
svrh one stugline ka' jeina svrh trule bukvine.
P. Petrovid, gor. vijen. 36. Niti se sto drugo
cuje do jejine. S. ;(iubi§a, prip. 196. Kukavica
je vila, jejna gugucala. 277. Jazvi lajuajehine
bucu. Osvetn. 4, 70. Hukce kao jejina. Nar. bl.
mehm. beg kap. 384. Od jojina i od kukavica.
Bos. vila. 1888. 409. Jeina, Bubo maximus Sibb.,
u niskom okrugu. S, I. Pelivanovic. Bubo ma-
ximus. D. Kolombatovid. progr. spal. 1880. 11.
Strix Bubo. Slovinac. 1880. 80». D. Trstenak.
Strix flammea L. .Tejina drijemavica . . . Koje ime
dakle pripada ovoj vrsti? Vuk ima rijec Joina'
za koju ka2e ,vidi sova'; Pancid pak praviino
ime uzima Jeja, jejina' za , barbagianni'. S. Bru-
sina, ptice hrv.-srp. 80*. Sebisanovic kaze da
Licani zovu .jejinom' ,S. bubo'. &0'>. (Bubo bubo
L. Sovujaga bujina). Sulek ima sasvijom dobro
za ,uhu' ,sovu]aga' i .jejina'; nu kako je potone,
po Kadidu, bercegovacko ime vrste, ne mozemo
ga prihvatiti. 83*' (vidi drugijeh primjcra iz iste

knige kod 2. jej). — U prenesenom smislu i kao
ime kokosi. F. Kurelac, dom. ziv. 53. — i ne-
kakvoj ,velikoj bubi'. Bos. vila. 1889. 126. vidi
Jejina, Aulacochilus Lacord. I. K. Sloser, faun,
kor. 1, 295. 307-

2. JEJINA, /. ime iensko, isporedi 2. jeja. —
U nase vrijeme. Glasnik. ii, 1, 69. (1808).

JEJTATI, u Stulicevu rjecniku: v. jektati s do-
datkom da se nalazi u pisca Dord:ica(Y). — sasnia
nepouzdano.

JEJUP-, vidi jedup-.

1. JEK, 7)1. sonus, sonitus, fragor; echo; ge-
mitus. — isporedi 1. jeka. — Akc. sc mijena u
loc. jeku. — -0- stoji mj. negdamega q. — Moze
biti rijec praslavenska, isporedi ces. jek, sonitus,
poj. j^k, gomitus. — Isti je korijen sto je kod
jecati i jeknuti. — Izmedu rjecnika u Belinu
(.gemito, pianto' ,gemitus' 339^), u Voltigijinu
(,rimbombo, eco' ,hall'), it Stulicevu (,boatus,
rumor tonitrui instar in terrae visceribus'), u
Vukovu (,der hall' ,sonitus').

a. sonus, sonitus, u naj sirem smislu, ono sto
se cuje bez obzira jeli muzikalni glas Hi nije,
jeli jak Hi slab itd. (nem. schall). Zaisto ti bi
podao onomu, tkoji jekom unutrenim bi kucao
usi tvoJG i virom cvrstom . . . Blago turl. 2, 162.
Glas jest jedan zuk iliti jck od rici. B, Leakovid,
gov. 13. Ovo veseje i jek slavnoga aleluja hoce
uciniti, da sve ptice iz zraka ... D. Rapid 292.
Maleue cele zukajudi jek. B. Radicevid (1880)
334. Jeci od ovih reci. M. Milidevid, jur. 101.

b. fragor, u osobitom smislu, jaka praska (n. p.
gromova, topova, pusaka itd) sto se dugo raz-
lijeze, isporedi vesak. Docim projde jek od puske.
S. Margitid, ispov. 112. Puce jedan trisk pri-
strahovitim jekom. Blago turl. 2, 75. Zatim hode
se s jednim strasnim jekom cuti sedam gromova.
D. Rapid 417.

c. echo, vidi 1. jeka, c. — U jednoga pisca xvni
vijeka. Gora )udera odgovara ke se izuste zadne
rici . . . Jek je u gori tast zvek mali. J. Ka-
vanin 405*. na mjesta u istoga pisca jek je (pro-
tivno zakonima nasega jezika) zenskoga roda po
grc. 'Extii i lat. Echo. Neg joj poda odgovore jek
strasiva ove gore. 405*. I jezerske ove jame
gdi stanuje jek glasiva. 405^.

d. gemitus, vidi ^0can&. Veselje obratih u plac,
jek i zalost. P. Zoranid S*. On svitlost sunacca
svoga prize|ujudi u jokih i tminah pribivase. 6*.
Moni plac i oboj pnstiv jek i vapaj. 63". Krvnik
i negovi druzi na ke jedan od tih zlopatnika gor-
kijem se odziva§e jekom. Osvetn. 1, 28.

2. JEK, m. pravo vrijeme kad nesto u naj
vecoj mjeri biva (n. p. kad naj vece sazrijeva
neko voce, kad je naj vcca zima itd.). — Tesko
je poznati postane: jeli ista rijec sto i 1. jek
(kao sto se cini da su mislili Vuk i Danicic),
te je preneseno u smislu, da se u svoje doba nesto
odzii'le? Hi je tur ska rijec? zar ek, zylabane ko-
stiju ? Hi jek (uprav pers.), jedan ? — isporedi
i 3. jek. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,dio wahreste zeit zu etwas' ,terapo-
sti vitas' s primjerom : A. Ima li i sad grozda ?
B. Ima, sad u naj veci jck). U naj vedi jek (n. p.
ima tresana, cvjeta voce itd.). Nar. posl. vuk.
333. Oko Tripunice, jck od zime! S. ]^ubi§a,
pric. 154. Kazanginice ozive odmah po sto prevru
§Jivo a naj veci im je jek uz bozidno poste. M.
D. Milicevid, 2iv. srb. 1, 34

3. JEK, m. brijog, dolac debele zemje, ze-
majska debjina, dubina grumena. M. Pavlinovid.
— Kao da se ova ista rijei nahodi i u jednoga

3. JEK

571

3. JEKATI

pisca xviii vijeka: Nesto (sjemcna pade) na ka-
menito gdi ne bjese mnogo zeiu}o, i ured izniknu,
ko (sic) ue ima jeka zemje (,aliud vero cecidit
super petrosa ubi non habuit terrain multam, et
statini exortum est, quoniam non habebat alti-
tudinem terrae'. marc. 4, 5, vidi i matth. 13, 5).
S. Kosa 86a. _ Postane je nejasno : moze U biti
ista rijec sto i 2. jek?

4. JEK, m. vidi jekahe. — Nacineno u naSe
vrijeme (o postanu vidi kod jokati).^ Jek, phil.
lat. ,positio' ,satz', (opp. ,negatio'). B. Sulek, rjecn.
zuanstv. naz.

1. JEKA, /. vidi 1. jek (ali za naj sire zna-
cene kod 1. jek, a nema potvrde). — Od xvn
vijeka (vidi kod c), a izmedu rjecnika u Belinu
(,gemito, pianto* ,gemitus' 339*; ,niuggimento o
muggito della terra o de' monti' ,mugitus' 501b;
,ribombo' ,reboatio' eiSl-), u Voltigijinu (,rim-
bombo; pianto forte' ,schall'), u Stulicevu {,q^aii6-
relae flebiles'), u Vukovu (,der ball' ,sonitus').

a. jeeane, vidi 1. jek, d. Nu u jeci i jauku
tuzno srce ... I. V. Buni6, mand. 16. Muko pa-
klene dino je vikovita jeka i strahota. M. Zo-
rici6, osm. do. Do neba se jadan glas cuja^e od
velike joke i jauka. And. Kacic, razg. 91''. Jeku
tvoje matere nigda ne zaboravi. A. Kalic 345.
Ona jeka od oniju koji umirahu i ona radost od
oniju koji dobivahu. D. Eapi6 162. Odgovarase
s jekom strahovitom i prizalosnom u srcu. Grgur
iz Varesa 92. Stoji jeka raiieni junaka. Nar.
pjes. vuk. 5, 102. A i jeka liudih ranenika. Nar.
pjes. juk. 114. Jeka jos zivih ranenika. V. Vr-
cevi6, niz. 236.

b. vidi 1. jek, b. 5uti bi.se svodov oblih cudna
jeka. I. Zanotti, en. 33. Ucini se tresna teska
i sve zem|e tn sta jeka. S. Margitid, ispov. 261.
Na onu viku, ko na jeku tre§ne vrlovite, zidi
od grada skorijepise se. B. Zuzeri 45. A udorac
jeka stase. P. Knezevic, muk 40. Prazna suda
jeka stoji, u kom nista ve6 ne stoji. V. Dosen
41a. Gdi topova stoji jeka. 127a. Jer svatova iz
dalcka stoji tutan, stoji jeka. 156^. Cujudi toliku
jeku i prasku. And. Kacic, kor. 20. S jekom
svijukolikih topova. A. Tomikovic, ziv. 96. Jeka
stoji diibrava. G. Pestali6 168. Stade jeka bijela
Stambola. Nar. pjes. vuk. 2, 396. Zapalicu tri-
deset topova, neka ode jeka pod oblake. 2, 533.
Stade zveka kamena sokaka, stade zveka, stade
otud jeka. 2, 549. Al' eto ti jeke niz planine,
pomoli se trideset delija. 3, 12. Stade jeka kroz
zelenu bascu: stoji §kripa zutijoh kavada, stade
klepet mestva i papuca. 3, 104-105 Ali stade
jeka isprijeka, zacuse se jasni talambasi. 3, 111.
Stade jeka ravnoga primorja a udari huka u pla-
ninu. 3, 195. Kad s' obrne na cekrk celenka,
stoji jeka trista trepetjiba kako listak kadno
vetar duva. 3, 424. Stade jeka bubna i svirala.
3, 458. Dal' pucaju zadarski topovi, dal' puhaju
priuiorski vjetrovi, te udara jeka u planinu?

3, 492. Jeka stade kona oko dvora, (Mjesto ,jeka'
ja sam prije stampao , tutan' i mislim da bi tako
bilo prilicnije. Vuk). 3, 528. Dali grmi, dal' se
zemja trese, dali puca Krno i Zelenko, te se jeka
na daloko cuje? 4, 291. Neka Turci pale ku-
burlije, neka jeka ide kroz Uskoko. 4, 497. Bi-
jele je najavio ovce, stade jeka zvona i caktarah.

4, 507. Stade jeka pjajnijeh pusaka. 5, 68. Stoji
jeka vejijeh topova. 5, 185. Jeka stoji na cetiri
strane. 5, 306. Stade jeka gore i planine. Pjev.
crn. 159*>. S sijevaiiem i s velikom jekom. P.
Petrovi6, gor. vijen. 6. Svud se cuje jeka i
grrajava. 6. Eeve jekom silno zapjenusena voda.

5, ^l^ubisa, prip. 4.

c. echo, odbacivane glasa Hi jeka uopcc tako da
se cuje isti glas Hi zvuk, i kod luiskoga govora
zadni slogovi Hi cijele rijeci. po grckoj mitologiji
sJivaca se (osobito kod pjesnika) kao neka gor ska
Hi sumska vila, isporedi 2. jek, c. — Preinda i
u novoslovenskom moze biti ovo znacene kod jek
i jeka i u de§kome kod jek i jekot, mislim da u
naSetn jeziku nije narodno nego da je nadineno
od latinske rijeci i to Hi preko tal. eco Hi preku
nem. echo. Cerere,^skup pastijera i Jeka iz gore.
I. Gunduli6 85. Cerere: Gdi je dobro me sva-
koje? Jeka: Ko je? . . . Skup: Gdi se kderca ne
nahodi? Jeka: Hodi. itd. 87. Putnik i jeka . . .
Neka ime povi, ako jo k^? Jeka. P. Vitezovic,
odil. 57. Nije ^ubav prava, nego Jeka bila, koja
glas odava, kamenska je vila; vila u pustih gorah
rodena odavna . . . u kamenu supju nit' rnrtva
nit' 2iva u pustosnu dupju skrovito prlbiva ; . . .
mucat nikad ne6e; vaja medu svima, kad §to
tko noj rece, da ric straznu ima; . . od naravi
nima, ne zna progovorit, nego kad ric prima,
znade odgovorit. ako tko zavice i koga zazove,
ric na po prisice, taki se ozovo . . . Od pastira
,Jeka' zove se, jer jeci. A. Kanizli6, roz. 68 — 69.
Koje odgovara kako jeka u gori. bogo|ubn. 475.
Jeka, phys. stil. (odjek) ,echo', tal. ,eco'. B Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

2, J;6kA, /. hi/ p. Jelona. — Akc. se mijena u
voc. Jeko. — Od prije nasega vrcmena, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,frauenname' ,nomen fominae'
(,von' Jela, Jelena). Jeka. S. Novakovi6, pom.
116. Seji Jeki od zlata jabuku. Nar. pjes. vil.
1866. 436.

1. JEKAN, jekna, adj. koji pripada jeku Hi
jeci (vidi 1. jek, c, i 1. jeka, c). — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Al' kad ti sam jeknom rijecju
besjedio. J. Kavaniii 405*.

2. JEKAN, ado. do malo, do brzo, odinah (?).
— Nejasna rijec na jednom mjestu xvi vijeka.
O ^ube, ^ube moj, mislis ti doma do6 iz pase
na Stan tvoj ? jekan 6e biti nod. A. Sasin 110.

JEKANE, n. djelo kojijem se jece, vidi 3. je-
kati. Jekane, phil. gr. lat. ,affirmatio' .affirmation,
bejahung', tal. ,aiformazione'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

JEK AT, adj. pun jeke. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Cvilne glaso svojih muka srjed jeka-
tih adnijeh buka. J. Kavanin 39 li^.

JEKATARINA, /. zensko ime (kaludericko),
vidi Katarina. — Prije nasega vremena. Jokata-
rina (monahina). S. Novakovi6, pom. 116.

1. JEKATI, jekam, impf. postaje od 1. jek. —
Nece biti rijec praslavenska, ako i ima u po(-
skome jeziku j<jkac, jecati, i u ceskome zajikati,
zajekati, uzdahnuti.

a. kao imperfektivni glagol prema jeknuti. —
U Bjelostjencevu rjecnika : jekam, jeknuti, ob tla
zid etc. ,allido', t u Voltigijinu: praes. jekam
kod jeknuti.

b. vidi jecati, isporedi i jeknuti. — U Stuli-
cevu rjccniku: jekati, jekam, v. jecati.

2. JEKATI, jekam, impf. bjezati. — U Posa-
vini. F. Hefele.

3. JEKATI, jecom, impf. affirmare, kazati da
nesto jest, tvrditi. — Nacineno u nase vrijeme
kao protivno nijekati (iiprav govoriti nije); ali
treba promisUti da nije jednako dobra rijec kao
t ova, jer se doista kaze nije kad se slo porice,
ali kad se sto tvrdi ne kaze se je nego jest (ovako
je kod onoga dijela nasega naroda na cijemu je
govoru osnovan knizevni jezik, vidi daje kod je-
sam). Jekati, gr. lat. ,affirmare' ,affirrairen, be-

3. JEKATI

572

JEKSEFILIN

jahon', tal. ,affermare, dir di si'. B. Suiek, rjecn.
znanstv. naz.

JEKCENE (jekcene), n. djelo kojijem se jekii.
— Stariji je ohlik jek6enje. — U Belinu rjec-
niku: grijeskom jektjenje ,muggimento o mug-
gito della terra o de' monti' .mugitus' 5U1') ; gri-
jeskotti jektenje ,ribombo' ,reboatio' GlSi*; u Vol-
tigijinu: grijeskom jektene .sussurro, rimbombo,
,hall, schall'; u Slulicevu: grijeskom jektjone.

JEKET, m. jecane. — U dva pii^ca xvji i xviii
vijeka. Suze grozne u mone prolivaju se u je-
ketu. P. Kanaveli6, iv. 464. Koji jeket, plac,
uzdasi! A. Grledevid 108b.

JEKETATI, jekecem, impf. vidi jektati. — Na
dva mjesta xvn vijeka. Iz bune jekede nim lapat
sve na hip. D. Barakovid, vil. 286. Tronbite je-
kedu. Eadojevic 13.

JEKICEVAC, Jekicevca, m. ime mjestii u Sr-
biji u okrugu pozarevackom. Zemla u Jekicevcu.
Sr. iiov. 1875. 911.

JEKIC, m. j)rezime. — U nase vrijeme. Mijailo
.Tokid. M. D. Milidevic, srb. 455. Nikola Jekid.
Kat. 347. Antonije Jekid. 385.

JEKIGI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrehackoj. Razdije}. 65.

JEKLISARAH, jeklisarha, m. vidi jeklisijarah.
Jeklisartha Vasilija. Dec. hris. 57.

JEKLISIJARAH, jeklisijarha, m. Bxy.).i,()iuQxiii
(uprav koji vlada crkcomj, cast i sluzba kalu-
derska u manastiru (onoga koji iiprav[a bozjom
duzbom u crkvi). — isporedi jeklisarah, klisi-
jarah. — U knigama pisanima crkvenijem ili
mijesanijem jezikom, a izmedu rjecnika u Dani
cicevu (jeklisijarthb, 6i<x).),(ji(<Q/rii). Jeklisijarha
ze vami. podobajeti, postav]ati brat(a) ... Si ze
zapovedaju no byti jemu lenu na isprav|enijo
sluzby crtkovnyje. Sava, tip. stud, glasn. 40, 159
— 160. Ikonoma i jeklisijartha. Mon. serb. 79.
(1302—1321). Jeklisijarbht. 123. (1336—1347).
Jeklisijarht gospode carice. 514. (1470).

JEKMEGIJA, m. vidi ekmegija. — V nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der brot-
backer' ,pistor'. cf. pekar, hjebar). Na krcmaro
i na jekmegije. Pjev. cm. 178^. — Kaze se i
jekmfekcija (u Viikovu rjecniku: vide jekmegija
,mit alien ableitungen'), i jekmesdija (koje vidi).

JEKMEGIJIN, adj. koji pripada jekmegiji. —
U Vukovu rjecniku: ,des backers' ,pistoris'.

JEKMEGIJINSKI, adj. kcji pripada jekme-
gijama. — U Vukovu rjecniku : jekmegijnski
, backer-' .pistorius'.

JEKMEGIJSKI, adj. u Vukovu rjecniku: uz
jekmegijnski.

JEKMEGILUK, m. vidi ekmegiluk. — U Vu-
kovu rjecniku : ,die backerei' ,ars pistoria'.

JEKME KG-, vidi jekmeg-.

JEKMESCIJA, m. vidi jekmegija. — U nase
vrijeme. Zdravku jekmesdiji. Glasnik. ii, 1, 2.
(1&08). Za boje uprav jonije jekme§cija . . . 195.

JEKMEScIJSKI, adj. jekmegijski. Svakom
jekme§ciji nalazomo u zanatu jekmesciskomu.
Glasnik. u, 1, 195. (1808).

1. JEKNUTI, jeknem, pf. pustiti jek (vidi 1.
jek) iz sebe. — Akc. kaki je u inf. iaki je u osta-
lijem oblicima osim prezenta. — V na§e vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,aufachzen' ,in-
gomisco'. 2. ,erschallen' ,intono').

a. prema 1. jek, a, pustiti uopce kakav glas iz
sebe. K.ad talijer padne na zabu, una jekne i da

od sebe glas ,pit'. Vuk,^ poslov. 89. Cuh gde
jeknuse vratnice. M. P. Sapcanin 1, 103.

b. prcma 1. jek, b, pustiti jaki jek iz sebe koji
se razUjeze. Na Durdiji jeknuse topovi. Pjev. crn.
125b. Bubaii jeknu, a truba zasvira. Nar. pjesn.
horm. 1, 152. A lagumi pod gradom jeknuse.

1, 209. All jeknu iz po}a lubarda. Osvetn. 7, 46.
e. kao kod b, ali o samome glasu. ,Jcgdarallah'

jeknu po dundaru. Osvetn. 3, 115.

d. prema 1. jek, b i c, odazvati se razlijeganem.
Puska zveknu a planina jeknu. Pjev. crn. 40*.
Razrika se, sva planina jeknu. Nar. pjes. petr.

2, 187. Jeknu gora od junackog glasa. Osvetn.
2, 32. Ter kadano u boj gvozde zvekne, srdasce
ti u grudijeh jekne. 3, 11,

e. prema 1. jek, d, zajecati. De boluje Budimka
devojka: kad mi jekne, vas mi Budim zvekne,
kad uzdane, vas Budim ustane. Nar. pjes. here,
vuk. 216. Majka jeknu, sve joj grlo zveknu. Nar.
pjes. juk. 91. Ona jeknu srcu iz dubina. 188.
Ranen Mujo u odaji jeknu. Nar. pjesn. horm.
1, 440. Ranen jeknu, sva planina zveknu. 2, 100.

2. JEKNUTI, jeknem, pf. po svoj prilici je ista
rijec sto 1. jeknuti i postaje oi 1. jek (u znaicnu
kod b), ali se razlikuje u akcentu i u znacenu.
— Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, jeknu).

a pasti na tie s jekom. — V jednom primjeru
XVII vijeka. Mornar, komu omaknuvsi se noga,
jeknu doli. F. Glavinid, cvit. 402^. i u nase vri-
jeme u Dubrovniku: jeknuti o tie'. P. Budmani.

b. udariti dim o tie s jekom. — U Belinu rjec-
niku : jeknuti kojomgod stvari o tie ,gettare di
colpo in terra' ,allidere' 341b; « Bjclostjeneevu:
vidi kod jekati; u Voltigijinu: jeknuti, jekam,
jeknujem ,gittar a terra, atterrare, stramazzare
uno a terra' ,zu boden werfen, niederreissen' ; u
Stulicevu : jeknuti kojom stvari o tie, jeknivaiu
jgettar per terra a piombo' ,allider6'). — I u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

JEKNIVATI, jeknujem i jekiiivam, impf. jek-
nuti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. (grijeskom)
jeknujem kod jeknuti, i u Stulicevu: praes. (gri-
jeskom) jeknivam kod jeknuti.

1. JEKO, m. covjek koji jeci. — U poslovici
nasega vrennna, i otale u Vukovu rjecniku: koji
jeci ,einer der achzet' ,qui ingemit' s primjerom :
Jeko jeci a zdrav zveci (Nar. posl. vuk. 113) s do-
datkom da se govori u Grb^u.

2. JEKO, »i. ime musko. — Akc. se mijena u
voc Jeko. — U Vukovu rjecniku: ,ein manns-
name' .nomen viri' (,von' Jevto?).

JEKPAL, m. u Danicicevu rjecniku: Joktpalb,
Dragiha inace Vitoslava, zena ,Brajka Jekpala'
(Mon. serb. 184 god. 1374). mislim da nije dobro
prepisano. cf. Brajko.

JEKSA, m. ime musko. — U Danicicevu rjec-
niku: Jektsa, izmedu judi koje kra| Milutin pisa
Hiland?-ru jedan bje§e u Strumici ,Balo Jekbsa
ArtmeniuL' (Mon. serb. 64 god. 1293—1302).

JEKSARAH, jeksarha, m. grc. i^-ao/ug, isprva
pocetnik, kolovoda, pa poslije zapovjednik, na-
mjesnik. — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jektsarbht,
'e^c(Qxog). Posilajetze i jexarhe mnogy, vzyskajuste
ize jako poganyky krome blagoslovenija zeuy
pojemsihb. Domentijanb 151. Jexartsi kozmici
da ne sutb. Zak. dus. pam. saf. 32.

JEKSEFILIN, m. u Danicicevu rjecniku: Jekb-
sefilinb i Jekbsifelinb, manastir jo Treskavac imao
I'livu ,otb Jexefilina' (Glasnik. 13, 374). na drugom
mjestu mo2e biti grijeskom ,odb Jeksifelina'
(Glasnik. 11, 131).

JEKSEFILININICA

573

1. JELA

JEKSEFILININICA, /. u Danicicevu rjecniku:
jekfcsefilininica, izmedu ostaloga sto je imao ma-
nastir Treskavac bje§e i ,niva Jektsefilininica'
(Glasnik. 11, 130). cf. Jektsefilinb.

JEKSEFILINOV, adj. koji pripada Jeksefilinu.

— U Danicicevu rjecniku: Jekbsefilinovt, izmedu
ostaloga sto je imao manastir Treskavac bje§e i
,uiva jeksefilinova' (Glasnik. 11, 130). cf. Jeki.se
filint.

JEKSER, in. vidi ekser, — U na§e vrijeme.
Jedan sanduk jeksera i 5 poluga gvo2da. Dje-
lovod. prot. 114. Vade i odnose jeksere. M. D.
Milicevi6, zlosel. 268. Pao sam ju6e ulza stepe-
nico, i ogrebao sam se o jedan jekser. medu-
dnevn. 292.

JEKSIFELIN, vidi kod Jeksefilin.

JEKSPEDITORIJA, /. na jednom mjestu xv
vijeka znaci od prilike pismo sto se sad zove na-
mira, lat. expeditoria. — Izmedu rjecniku u Da-
nicicevu (jektspeditorija , expeditoria'). Davamo
na znanje . . . kako . . . knezt i vsa opcina vlastelb
dubrovaccibt . . . dase mi vaskolikt dohodakb
podpuiio ott Kouavli, sto meue teza u moj dio
. . . koji dohodakb primihb . . . i ovi listb pisahb
mojomb rukomb, neka je knezu i vlastelemb du-
brovaccimb za vecu tvrbdavu i za jekbspeditoriju.
Mon. serb. 519—520. (1478).

JEKTALICA, /. daska sto stoji na mnzikal-
nijem spravama radi jektana. — Nacineno u nase
vrijeme. Jektalica, phys. ,resonanzboden, resonanz-
bret', fr. ,resonnance , table d' harmonie', egl.
,sound-board'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz

JEKTALISTE, n kao kovceg sto kod muzi-
kalne sprave ojacava jektane. — Nacineno u nase
vrijeme. Jektaliste, phys. ,resonanzkasten', tah
jCassa di risonanza'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEKTALO, n. sprava za jektane. — Nacineno
u nase vrijeme. ^ Jektalo, phys. , resonator', tal.
,risonatore'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEKTANE, n. djelo kojijem se jekce. — Stariji
je oblik jektanje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(gdje je vrlo cudnovato tumacene: .semituono'
jhemitoninm') i u Viikovu. U jektanju glas iz-
gubi. P. Kanaveli6, iv. 401. A pako so vas uz-
buci kroz jektanje gromovito. J. Kavanin 392^.
Gora s unutrnijem jektanem igrase. I. Dordic,
salt. .894. Gora plamenita, zvana Vezuvio, toliki
plam i toliku poplavicu od rastopjena sumpora
s gromovitijem jektanem izvrze iz sebe. ben. 171.

— U nase vrijeme kod 2^isaca u osobitom zna-
cenu: jacane glasa kod muzikalne sprave tijem
sto je tako napravfena da joj nitki dijelovi kad
se udara Hi svira njedno zvece. Jektane, phys
,resonanz, mitklingen', tal. ,risonanza'; slika jek-
tana ,resonanzfigur', tal. ,figura di risonanza';
monokord za jektane, phys. ,resonanz-monochord'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEKTATI, jekcem, impf. razlijegati se, osobito
dubokijem jekom, glasom. — Akc. kakije u praes.
taki je ti impf. jektah i u ger. praes. jfikdiici. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(jektati, jektjem ,rimbombare dentro le viscere
della terra' ,reboare, resonare') i u Vukovu (,hallen'
,sono'). Jektase utroba u meni i zubi. D. Bara-
kovid, vil. 258. Lav srditi jekce i rezi. P. Ka-
navelic, iv. 5.

JEKTENIJA, /. iieke molitve u pravoslainoj
crkvi, grc. ixrivna. I po tomb jekbteniju i otb-
pustb. Sava, tip. stud, glasn. 40, 15G. Izostavlo
je na liturgiji jektoniju o ,oglasenima'. M. D. Mi-
lieevi6, medudnev. 127.

JEKTIOaV, adj. bolestan od jektike, susicav.
— U Vukovu rjecniku : ,hcktisch' ,tabe laborans'.

JEKTIKA, /. suha bolest, nem. hektik (od grc.
adj. txiixog). — U Vukovu rjecniku: ,die hektik'
jhectica*, cf. suha bolest s dodatkom da se govori
u vojoodstvu.

JEKTJETI, j^ktim, impf. vidi jektati. — Za-
bUezio sam akcenat kao ho sam ga cuo, a maze
biti da se kaze i jektjeti, jfektira (kao kod jek-
tati). — U dm primjera xvi vijeka (ali u mladem
rukopisu: u starijemu stoji hnij.k) znaci jedati ;
poslije istoin od xviii vijeka nalazi se u znadenn
jektati. — Izmedu rjecnika u Belinu (jektiti, mug-
gire, dicesi per metaf. della terra o monti' SOl^* ;
,ribombare' ,reboo' 615^), « Voltigijinu (jektiti
,sus9urrare, rimbombare' ,schallen, wiederhallen'),
u Stulicevu (jektiti, v. jektati). Ki jedva sisaju,
u robstu a takoj jektedi pihaju u ruci poganskoj.
M. Vetranid 1, 130. Jekte li i groze, cut« 11
pakjen vaj, kada ib privoze nevjerni na on kraj?

1, 130. Snaznijem vjetri jektijase procijep gro-
movito. L Dordic, uzd. (Jl. Okolo jekti gora
bukom mnkla rogobora. 81. Jektati = jektjeti,
bucat iz duboka. salt. 502. U ovoj dolini, koja
bez pristanka jekti uzdasima. I. M. Mattei 233.
Cinili su toliko i takvo sladko pivane od veseja,
da je zvecao i jektio vas koliki oni nebeski grad
Sion. A. Tomikovid, gov. 113. Gorom idu Pe-
trovi svatovi, gorom idu, gora jektijase. Nar.
pjes. vuk. 1, 42.

JEKUSIC, m. prezime. Mijo Jekusid. Norini 61.

JEL, conj. enim, etenim, nam, vidi jer od cega
postajc. — isporedi 3. el. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide jer s pnmjerom
iz narodne pjesme: Jel se vatra sa slamom ne
gasi). Vo|ela bih s'jedu kosu plesti u Prizrenu,
nasoj carevini, no ja poci u Prilipa grada, Mar-
kova se nazivati }uba, jel je Marko turska pri-
dvorica. Nar. pjes. vuk. 2, 238. Sedlajte mi od
raegdana doga . . . jel ja, deco, mislim putovati.

2, 262. Teke gledaj Fazli-haracliju, eda bi ga
s atom razdvojio, jel ga kazu odvise junaka.

3, 307. Ostavi mi sedam mazgi blaga, jel dok
viknem sve iz Bisda Turke . . . ni glave se na-
nositi nedes, a kamo li blago dijeliti! 3,311. Tade
konie usred po}a stade, jel poznade druga Dmi-
trovoga. 3, 341.

JEL', okrneno jeli, vidi kod jesam.

1. JELA, f. Abies Tourn. (Abies pectinata DC;
Abies excelsa Poir ), drvo sio raste upravo do
velikc visine po gorama. — isporedi jelva i jalva.
— Akc. se mijena u voc. sing, jelo, u nom., ace,
roc. pi. jele. u Lici im.a i drukeiji akc: jela. J.
Rogdanovid, vidi i 2. jela. — Rijecje ne samo pra-
slavenska (isprva jedla, ali je d ispalo ispred 1 u
juznijem jezicima i u ruskome), isporedi stslov. jela,
jelb, rus. e.\h, baks. (uprav dem.), ces jedle, poj.
jodJa, jedla, nego i balticka, isporedi stprus. addle,
lit. egle, let. egle (u ova dva jezika jamacno je
g zamijenilo predasne d). — Izmedu rjecnika u
Vrandieevu (,abie3; pinus'), u Mikalinu (,abies'),
u Belinu (,abeto' ,abies' 10*), u Bjelostjencevu
(v. jelva), u Voltigijinu (jela, jelva ,abete' ,tanne,
tannenbaura'), u Stulicevu (,abie3'), u Vukovu (,die
tanne' ,abies'), w Danicicevu (,abies'). Podb pla-
tiju i jelu. Mon. serb. 131. (1348). Konb krbne
jele. Glasnik. 15, 274 (1348?). Nije jele ni bora ...
JVl. Vetranid 1, 4. IJsta i leze pod jelom. M,
Drzic 416. Pod jelom u hladu. D. Barakovid,
vil. 48. Opet zelenija jela nego bise. 81. Jela,
ako se stavi na zemju u vodu koja kisi, izagnije.
M. Radnid 257^. Cedri su jelama prilidni. I.

1. JELA

574

jelaCkovic

Dordii, salt. 88. Jela visoka, ali neplodua. V.
Dosen iv. Gledaj jele u planini. 16b. Pod oblak
se jela vije. 16*^. Zivom caru oci izvadila, pu-
stila ga u goru zelenu, on ide od jele do jele,
kako ptica od grane do grano. Nar. pjes. vuk.

1, 160. Pusta se grana od jele 1, 310. Rasla
jela uasred Sarajeva. 1, 312. Jelu sadi, a jeli
govori: ,Rasti, jelo, nebu u visine!' 1, 442. A
sokoli utve i ne glede, nego lete od jele do jele.

2, 457. Uz jelu se uzvijaju grane. 3, 119. Te
se krade od jele do jele. 3, 188. Deno ima suho-
vrha jela. 3, 301. To mii hrana i od glada brana,
ku6a jela, rudina prostijerka. Osvetn. 2, 35. Haj-
duk hoda od jole do jele. 2, 41. On na jelu, a
sjekira k djelu! 4,26. Jela, omorika, Pinus picea
L, J. Pancic, glasn. 30, 281. Jela, jelovina, Pinus
Abies. Cas. ces. muz. 1852. 2, 51. Jela, slov. jel,
jela, jelva, jala, jedia, jelkovc, jeu, jeuka, cslav.
jell., jela, rus. e.^t, iiAhiaa,, e.iKa, ces. jedle, po}.
jodla, luz. jedta, jidla , Abies pectinata Dec. (Vuk,
Bjelostjenac, Vodopic). B. Sulek, im. 128. — U
poeziji se dodaju cesto neki pridjevi, kao : tanka.
Opazices dvije tanke jele. Nar. pjes. vuk. 2, 441.
Te pogleda iza tanke jele. 3, 289. tanka i po-
nosita. Al' na tanku jpIu ponositu? 1, 230. tan-
kovita. Tri su bora upored (sic) resla, medu
nima jela tankovita. And. Kaci/', razg. 61*. tan-
kovrha. Dva su bora naporedo rasla, medu nima
tankovrha jela. Nar. pjes. vuk. 2, 14. — vita.
Jer vita jela u gori, pozor je ne uzvisen. G.
Drzic 377. Visoke grane od vitih jel. P. Zo-
ranic 21''. Uzrastom je Krunoslava jakno u gori
vita jela. I. Gundulic 343. Kitni javor, vita
jela . . . 402. Tako i vita jela pade. I. V. Buni6,
mand. 31. Svom visinom jela vita nijo vrh trave
tako male. A. Vita)i6, ost. 12. Kitni cedri, vito
jele. I. Dordid, uzd. 49. Na vitu se jelu na-
slonio: ,Vita jelo, mene boli glava'. Nar. pjes.
vuk. 1, 271. Bog mu dao u rodnu omarju vitu
jelu za debela hlada. Osvetn. 2, 33. i u oso-
bitom znacenu za osobitu vrstu: Jela vita, Abies
pectinata Dec. (Sabjar). B Sulek, im 129. i
vitka. Vitka jelo, digni gori grane. T. Babi6,
pism. 35. — visoka. Jak visoka jela vita ... G.
Palmotic 3, 23*. Visoke jele stave na se odjedu.
N. Marfii 31. Visoka jela do neba siroke grane
podbila. Nar. pjes. vuk. 1, 332. — zelena. Pad-
nuvsi jak jela zelena. N. Dimitrovid 61. Zaspa
bane pod jelom zelenom. And. Kar.id, razg. ISli*.
Pozdravi mi sveca Muhameda, nades nega di mu-
selez pije usrid pakla pod jelom zelenom. 288''.
Ej Kotore gnizdo sokolovo ! . . . savijeno je na
jeli zelenoj. 298*. Baci pre^u pod zelenu jelu.
Nar. pjes. vuk. 1, 153. Vezah kona za jelu ze-
lenu. 1, 317. Predrag sedi pod jelom zelenom.
2, 78. Al' zelena usanula jela. 2, 167. Pak s I'lom
pade pod zelenu jelu. 2, 426. I zelene pove-
nuse jole. Osvetn. 4, 57. — Od milosti se tijednom
primjeru haze zenskome iejadetu (u primjerima
sprijeda cesto se isporeduje s jelom zensko celadc
radi visoka i vitka stasa): Tko je uzmnozan,
moja jelo, sva otajna da ti pravi srede? M. Pe-
legrinovid 184. — U prenesenom sniislu kao: ka-
tarka: Jela jedrna ,albero della nave' , mains'. A. d.
Bella, rjedn. 60*. — I kao ime mjestima: Jela, selo
u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 156.
Pavlova Jela, planina u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 28.

2. JELA, /. vidi 1. jela. — U Vukovu rjec-
niku: vide j^la s dodatkom da se ovako govori
u Hrvatskoj.

3. JLLA, /. hyp. Jelona. — isporedi Jele. —
Akc. se mijena u voc. Jelo. — Od xviu vijeka
(stariji primjeri pripadaju jamacno pod 4. Jela),
a izmedu rjeinika u Bjelostjencevu (Jela, Jelica

,Helona'), u Voltigijitiu (Jela, Jelica ,Elona' , He-
lena'), u Vukovu (jfrauenname' ,nomen feminae').
Kad je sluga Oliver Tjepu Jelu razumio. Nar.
pjes. mikl. beitr. 20. Ivan je zarudio Luciju, ne
moze opet zarucit Jelu. J. Banovac, razg. 269.
Anton sdruzio se je u zcnidbu s Jelom. A. d.
Costa 2, 95. Ako li je starija snasa Jela, nije
nista u kudu donela. M. A. Rejkovid, sat. 16''.
A sestra Jela kroz pengor gleda. Nar. pjes. vuk.
1, 22. Jolo, dobra devojko! 1, 119. Sto zoves,
vita Jelo? 1, 277. Tetka Jela doju povranila!
1, 550. Jeli se smerno pokloni. 1, 592. Sestro
Jelo, pos^ide mi sina ! 1, 626. Duso Jelo, nosi
dakoniju. 2, 436. Snae Jele zaboravit nedu, snao
Jelo, nenosono zlato! 3, 169.

4. JELA, /. augm. Jelena. — Kao augmenta-
tive shvaca ovaka zenska imena i Danicic (Glasnik.
12, 498) i posve s razlogom, ali treba opaziti da
se ovakovijem imenima istice naj vece da zensko
ce\ade nije mlado i gdjegdje da je udato, i to
bez uvrede: tako u kuei gdje su dvije ,Jelene'
(n. p. majka i kci, svekrva i snaha, a i starija
i mlada sestra), starija se zove obicno Jela a
mlada Jela. — Od xiv vijeka (mislim da naj
stariji primjeri sto je Danicic pokupio u svoj
rjecnik pripadaju amo, jer se cesto nalasi pisano
s dva 1; mladi primjeri pak va^a da idu svi pod
3. Jela), a izmedu rjccnika u Belinu (Jella' , He-
lena' 367b), i u Danicicevu (,He!cna hyp.'). Do
gospode Jele. Spom. sr. 1, 12. (1398). Gospodi
JelS. 13. (1398). Gospodu Jelu. 38. (1402). ,Do-
mina Jella'. Mon. serb. 405. Gospoda ,Jella'.
415. (1442). Spom. sr. 2, 103. (1441). Gospode
,Jelle'. 2, 102. (1441). 121. 122. (1442). 104. (L443).
Gospodu ,Jellu'. 2, 123. (1442). — 1 u na§e vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.

1. JELAC, jelca, wi. covjek koji jede uopce, Hi,
u osobitom smislu, covjek koji mnogo jede. — U
Bjelostjencevu rjecniku : kajkavski jelec, blago-
valac .comedens, edens, manducans', i u Volti-
gijinu: ,mangiatore, mangione' ,fresser'.

2. JELAC, Jelca, m. mjesto u Slavoniji blizu
Pozege.

JELAC, »i. vidi bozji vo kod bozji, II, e) bb).

— U pisea nasega vremena. Jelac (Lucanus eervns
L ). K. Crnogorac, zool. 134.

JELACA, /. augm. Jela, Jelena (radi znaiena
augmentativa vidi sto je kazano kod 4. Jela).

— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,frauenname' ,nomen feminae') i u Danicicevu
(.Helena'). DtSti Katakuzina Paleologa, imenu-
jema gospozda Jelaca. (1389). (Okaz. pam. saf.
73). pisu je i , Jelena'. (Danicid). Despotica Je-
laca db§ti Lazareva. (1464). 8!). i cu pisu i ,Je-
lena'. (Danicid). Pokojnoga kneza Brajila Teza-
lovida i negove kcere gospode Jelade. Mon. serb.
495. (1466). U Brajila bista dva sina . . . i dvije
kderee, Jelaca i Vladislava . . . Uda se Jelada za
Mihoda Utvicida u Hotcu. 544. (xv vijek).

1. JELACiC, m. prezime (po majci Jeladi). —
Od XVI vijeka. Miha} Jelacid. Mon. croat. 250.
(1550). Od gospe Ane od Jelacidev. 269. (1572).
Jeladid Baltazar. Nar. pjes. vuk. 2, 653 (medu
prenumerantima). Svetozar Jeladid. Rat. 29. Kod
bana Jolacida. M. D. Milidevid, srb. 287.

2. JELACIC, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 62.

JELAOKINA, /. nadimak djevnjci visokoj i
tankoj kao jela. M. Pavlinovid.

JELAGKOVIC, m. prezime. — V narodnoj
pjesmi nasega vremena. Kad pogibe Jolackovid
Jovo. Nar. pjes. petr. 1, 327.

JELADA

575

2. JELE

JELADA,/. 'EUdg (gen. 'EUmi^o^), Gr6ka. —
Samo kod pisaca a izmcdu rjecnika u Danidi-
cevu ('£XXi(^). Joladu. OkAz. pam. saf. 55. Kroza
Stanina usta progovorio je denije Jelade. M. D.
Milicevic, pom. 5, 842.

JELADIJE, m. 'EXXixSiog, ime muSko. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 116.

JELADIJEVI6, m.^ prezime (po ocu Jeladiju).

— U na§e vrijeme. Zivko Jeladijovid. Eat. 138.
383.

JELAHCE, n. Hi f. j)l. ? selo u Bosni u okrugu
sarajecskom. Statist, bosn. 66.

JELAK, m. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu
vofevskof)}. Livada u Jelaku. Sr. nov. 1872. 351.

— b) Jelak-bunar, u okrugu knezevaikom. Li-
vada II Jelak-bunaru. Sr. nov. 1875. 259. — c)
Carevica .Telak, ime visit u Srbiji u okrugu ca-
ianskom. M. D. Mili6evic, srb. 614.

JELAKACKI, adj. koji pripada Jelakcima. Je-
lakacka Keka, voda ti Srbiji u okrugu kruse-
i^ackom. M. D. Mili6evi6, srb. 706.

JELAKCI, Jolakaca, m. pi. sclo u Srbiji u
okrugu krusevackom. K. Jovanovid 132.

JELAKOVIC, wi. prezime. — U na§e vrijeme.
Vuk Jelakovi6. Nar. pjes. petr. 1, 351 (medu
predbrojnicima).

JELAMIT, JM. ime musko (vaja da je grcko).

— Prije nasega vremena. Jelamitt. S. Novakovid,
pom. 117,

JELANE, rijec umetnuta u stih kod pjevana.

— U narodnoj pjesmi nasega vremena. .Tesam li
ti, jelane, govorio, divna Jelo? Nar. pjG3. vil.
1866. 711.

JELAKSKA, /. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 96.

JELASI, m. pi. mjesto u Slavoniji. Regul.
sav. 17.

JELAST, adj. nalik na jelu. — Nacineno u
nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,tannen-
formig'.

1. JELAS, m. ime volu. — U Vukovu rjecniku:
,ochsennamG' ,nomen bovis'.

2. .TELAS, m. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. Niva u Jelasu. Sr. nov. 1872. 702.

JELASAC, jelasca, »?. vidi kod Jelasci.

JELASAK, jelaska, m. vidi kod Jelasci,

JELASCI, Jelasaka (Hi Jelasaca?), m. pi. ime
mjestu. — -a- stoji mj. starijega h. — Prije na
sega vremena u knizi pisanoj crkvcnijem jezikom.
\b meste rekomemb JeltsKci vtzdvizo dvort. Da-
nilo 374, — I u spomeniku xiv vijcka ima ista
rijec, ali se ne moze razumjeti, jeli ime mjestu
Hi opceni supstantiv (za ovaj slucaj ne zna se,
jeli nom. sm^. jelasac i7j jelasak), Koporisci trbgt
s jeltsci i s metohomb i s medami i pravinami.
Glasnik. 24, 272. (1395).

.TELASCIC, m. prezime. — U Danicicevu rjec-
niku: Jelasbcidb, vlastelin kra|a bosanskoga knez
jStanoje Jelasbcict' 1392. (Spom, sr. 2, 36).

JELAS6a, /. selo u Hercegovini u okrugu sa-
rajecskom. Statist, bosn. 24.

JELASICA, /. voda u Srbiji u okrugu kne£e-
vackom, Cuprija na reci Jelasici. Sr. nov. 1872.
130.

JELASI N, w. ime musko — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (,manns-
name' ,nomen viri'). Jelasint. S. Novakovid, pom.
117,

JELASINOVCI, Jelasinovaca , m. pi. selo u
Bosni u okrugu bihackom. Statist, bosn, 114,

JELASJE, n. jelSevo (johovo) grmfe. — U Vu-
kovu rjecniku: ,das erlengebiisch' ,alni' (cf. jelSa)
s primjerom iz narodne pjesme: Zade joj so ko-
§u]a za zeleno jela§je. — I kao ime mjestu (u
Srbiji u okrugu cuprijskom). Niva u JelaSjii. Sr.
nov. 1873. 347.

.JELASKA, /. ime nivi. D. Trstenak.

JELA&KE, .l&laSaka, /. pi. selo u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 144. — Po-
mine se xvu vijeka. Fra Matije Divkovid iz .Je-
Ia§ak. M. Divkovid, bes. i.

JELASNICA, /. ime selima i vodama u Srbiji.
a) selo u okrugu crnorijeckom. K. Jovanovid 165.
— b) selo u okrugu knelevackom. 115. — c) r>oda
u okrugu vzickom. M. D. Milidevid, srb. 581. —
fl) selo u okrugu niskom. M. D. Milidevid, kra}.
srb. 125. — e) rijeka i selo u okrugu vramkom.
277. 302.

J^LASNICKI, adj. koji pripada Jelasnici. Je-
ia§nicka (opstina). K. Jovanovid 115. — / kod
imena voda u Srbiji. Jelasnidka Reka, voda u
okrugu knezevackom. M. D. Milidevid, srb. 828,
Jelasnicka reka, voda u okrugu niskom, kraj,
srb. 8.

JELAV, m. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu
podrinskom. Zemja u mestu Jelavu. Sr. nov.
1867. 89, — b) u okrugu sabaikom. Zemja u Je-
lavu. 1868. 311. — c) livada u okrugu uiickom.
]^. V. Stojanovid.

JELAVA,/, ime kravi. F. Kurelac, dom, ziv, 24.

JELAVACA, /. ime gori u Hercegovini. Schem.
herceg, 1873. 16,

JELA VIC, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka.
Petar i Pavao Jelavidi. And. Kacid, kor. 488,
Frano Jelavid. Norini 61. 75.

JELCE, n. dem. jelo. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Neka dode Tamara sestra moja i
zgotovi preda mnom dva jelca da jedem iz no-
zine ruke. D. Danicid, 2sam. 13, 6.

JELCI, Jelaca, m. ime mjestu. — U Danici-
cevu rjecniku: Jelbci, kra} je Stefan Prvovjen-
cani dao Zici pet sela ,u jeltciht', a ta su sela
jDoltiia Vtsb, BorLkt, Gnila, Dobrina, Vitahovo'
(Mon. serb. 11 god. 1222—1228).

V f

JELCIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Vidac
Jelcid, Mon. croat. 319, (1440).

JELCEN, m. vidi elden. — U nase vrijeme u
Bosni. Eazapeso cetiri jeldona. Nar. pjesm. horm.

1, 532.

JELDA, /, vidi hejda, Jelda, Jejda, Polygonum
fagopirura L. (Sab|ar), v. hejda, B, Sulek, iraen.
129.

JELDISTE, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom.

JELDOV, adj. vidi heldav. Mesto ,zito hel-
davo' (na drugom mjestu stoji) ,zito jeldovo', Nar.
zag. nov, 47.

1. JELE, vidi 1. je}e,

2. JELE, /. vidi 3. Jela. — Akc. se mijena u
voc. Jele. — Od xvi vijeka po zapadnijem kra-
jevima. Kmetica Jele udova. Mon. croat. 276.
(1575). Muc', ne luduj, draga Jele moja! Nar.
pjes. vuk. 1, 242. Sto j' to, Jele? da od Boga
najdes! 1, 581. Lijepa Zrnideva Jele. Nar. pjes.
hero, vuk, 21, Brale Lazo, boli li te ruka? Sele
Jele, ne boli me ruka. Nar. pjes. vil. 1867. 774.
Jelenina majko, kadi ti je Jele? Nar. pjes. istr.

2, 9,

JELEAZAE

576

JELEN, f.

JELEAZAE, 7n. ime mu§ko (jevrejsko), po grc.
'EXictLUQog. — Frije nasega vrcmena. Jeleazart.
S. Novakovi6, pom. 117.

JELEC, m. ime gradu u narodnoj pjesmi pro-
Sloga vijeka. Do Jeleca grada bijeloga. Nar. pjes.
bog. 329. — 31oze biti da treba citati Joleca.

JELEC, Jeleca, w. ime razUcitijem wjestima
(tiaj mane trima). — Akc. kaki je u gen. sing
taki je u ostalijem padezima osim nom. i ace.
sing. — Izmedu rjecnika u Vukovu (varosica u
Hercegoviui blizu Fcce) i u Danicicevu: Jelecb,
blizu SjenicG na planini Pesterama imaju zidine
od grada Joleca (Hilferding, rus. bes. 1858. in),
pa so vaja da i sama ta planina tako zvala, i
ona va)a da se misli ovdje: kra} Dragutin ,si.tri.
nogu podb Jelecemb planinomt' (Okaz. pam. saf.
70). imaju jos dva Jeleca, sola, jedno blizu Foco
a drugo blizu Varcar-Vakupa; jedno ce od nih
biti ovdjo: ,SismaiiL Botidb odt. Jeleca' (Mon. serb.
512 god. 1470). I pod Jelecemb selo Gosevo.
Svetostof. hris. 16. (Kra] Dragutin) podb gra-
domb Jelecemb padb sb kona i sbkrusi nogu
svoju. Danilo 24. U Jelecu gradu bijelome. Nar.
pjes. petr. 1, 327, Jelec, solo krstjansko od 55
kuca pod planinom Lisnom 1 sat od Varcar-
vakufa. F. Jukic, zemjop. 25. Jelec, mala varo-
sica fu /ocaHsA:oj wrt/ji;iV. 59. isto je wjesto : (gri-
jeskom) Jcle6, selo u Uercegovini u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 26.

JELEC ANIN, m. covjek iz Jeleca. — Mnozina:
J61eca.ni. — U nase vrijeme, a izniedu rjecnika
u Vukcvu (,einer von' Jelec). Eadosav Jelecanin.
M. E. Mili6evi6, srb. 672.

JELECE, jeleceta, n. dem. jelek. — U nase
vrijeme. Zensko je odelo: . . . jelece . . . (u sme-
derevskom okrugu u Srbiji). M. D. Milioevid, srb.
170. Na plecima je jelece' koje struk vrlo lepo
steze i pokazuje (u zenskina u okrugu niskom).
kraj. srb. 136.

JELECEVIC, m. prezime. — TJ narodnoj pjesmi
nasega vremena. Treco jo Eade Jelecevic. Pjev.
crn. 129a.

JELECIC, m. dem. jelek. — V na§e vrijeme.
Prsi neno stczao je jelecic od vunene tkanine.
M. D. Milicevic, zim. vec. 57. Salvare to stezu
struk cejadetu ispod jolecida. medudnev. 49.

JELECkI, adj. koji pripada Jelecu. — Izmectu
rjecnika u Vukovu (,von' Jeloc). &anac (da) no
gradi jelecki vojevoda u gornem Ibru. Djolovod.
prot. 12. Ceo jelecki srez od Novopazarske treba
Srbima da pi-ipadne. Nov, sr. 1884. 35.

jiiLECKINA, /. zensko ce}ade iz Jeleca. — U
Vukovu rjecniku: ,eine von' Jelec.

JELEC, vidi kod Jelec.

JELEFTEEIJE, m. vidi Jelevterije.

JELEJ, m. ule, grc. tXuiov. — isporedi jeleo.
— Samo u crkvenom jeziku. A prelije suzom sa
zenica mjeste vina i jeleja sveta. Osvetn. 2, 165.

JELEK, m. vidi decerma, tur. jelek, nekakva
zenska lia\ina (kod nasega naroda nose jelek i
niuski i zenske, samo se gdjegdjc n zenskijeh zove
jelece, koje vidi). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide decorma). Mak, jelek,
lik . . . B. Kasii, rit. xvii. Sakuj sebi toke na
jeleko. Nar. pjes. vuk. 1, 166. Po kosuji dva
jeleka tanka. 3, 96. Po dolarni toke i jeleke.
3, 96. SmrzoSe se toke za jeleke, a jeleci za
tanke kosuje. 3, 419. Stade Mare sadit sade, u
kogu]i bez jeloka. Nar. pjes. mag. 1867. 87. Po
kosuji toke i jeleke. Nar. pjesm. horm. 2, 65.
Prsa rastu, jeleci pucaju. Bos. vil. 1888. 366, On

oblaci toke i jeleke. 1892. 155. Sejanka Eujanka
iioa na sebi . . , jelek ... M. D. Milidevic, ziv.
srb.^ 1, 43. Torlacanke praznikom nose . . . jelek
od basme (kupovnog saronog tkana), dugacak do
pojasa. 1, 47, Odolu koje nose sejaci Vrananci
ovo su dolovi: , . . jelek, bez rukava, od crnog
sukna. ^ 1, 47.

JELEKLI, adj. nalik (?) jeleku — Postaje od
jolok turskijem nastavkom li. — Ne mijena se
po padfzima. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena kao pridjev uz jocorma. Naj naprije jelekli
jccermu. Nar. pjes. petr. 2, 439.

JELEN, m. Cervus elaphus L, divla zivotina
sto preziva i ima granate rogove (samo kod mus-
koga), naj veca u Eoropi medu onima u kojijeh
su oblasti (granali) rogovi. — Zensko je kosuta.
— Posto nije rijec koja se vrlo cesto govori, po-
kvario joj se gdjegdje oblik, isporedi jelin, jojen,
}elen. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
j(»lenb, rus. cieab (radi o isporedi o;\Hii'b kod
jodan i o/\Ba kod jedva), ces. jelen, po}. jelen. u
praslavenskoin je bila osnova jelen, kao sto se
poznaje po obliku nekijeh padeza u stslovenskom,
n. p. gen. sing, jelene; ali se poznije pomijesalo
s osnovama na h. — osnova je indoevropska eln,
isporedi lit. elnis, jerm eAn, grd. eh((pog (po Brug-
mannu od el«-bhos), illog (lane, od elnos), ki/mr.
elain, stvnem. elaho (novovnem. elen, olend, elen-
tler vaja da je uzeto iz litavskoga Hi po vecoj
prilici iz slavenskoga). — el- u praslavenskom
jeziku nije postalo ni vokalno 1 ni le (ali vidi
kod lane), moze biti s toga sto se umetnulo od
starine e medu 1 i n. — Izmedu rjecnika u Bjc-
lostjencevu (,cervus'), u Jambresicevu (,cervus'),
u Vultigijinu (,cervo' ,hirsch'), u Vukovu (1. ,der
hirsch' ,corvus'. 2. ,der hirschkafer' , Cervus volans
Linn.'), u Danicicevu (jelenb ,cervus').

a. u pravom smislu. Ideze mnogyjo jeleno
slysahb. Domentijant" 9. Kako jelen zeli istocnik
vodni. Transit. 114. Pocese bizati kako jeleni.
Korizm. 47*. Bazilij udren rogom ot jeletia. S.
Kozicic 45>. I na priliku raiienoga jelena dojde
k zdencu. F. Glavinic, cvit. 38 1*. Jelen popase
srai} po Zagorju. Nar. pjes, vuk. 1, 21. U ovoga
doma dobra domacina jeleni volovi , , . 1, 98.
Susrete je svoti Petar na jelenu zlatorogu. 1, 116.
O jelene, sumsko gorsko zvere! 1, 274. Gdi je-
leni s kosutama planduju. 1, 351, Zaigra se
mlada niz svatove kano jelen od godine dana.

2, 337, Eanio sam plavoga jelena. 2, 629. Na-
zeni mu srne i jelene. 2, 631. No ga jelen rogom
dovatio, 2, 632. Griva mu je ka' jelenu brada.

3, 429. — 0 jelenu se kaze da rice: Eiknu jelen
a riknu koSuta. Nar. pjes. vuk. 3, 9. Talc vico
k'o kad jelen rice. 3, 239. Mirko vice ko da
jelen rice. Osvetn. 3, 138.

b. u mnozini upotrebjavaju ovu rijec pisci na-
sega vremena za cijelo pleme, t. j. za sve pre-
zivaoce s granatijem rogovima. Jeleni (pi.) zool.
lat. (Cervina*. B. Sulek, rjecn. znanstv, naz. J.
Pancid, zoolog. 184.

c. » pridjcvom sjeverni, zovu pisci u nase vri-
jeme drugu zivotinu od istoga plemcna. Sjoverni
jolen ,das rennthier' ,Cervus tarandus'. G. Lazi6
39. B. Sulek, rjecn. kod rennthior.

d. kao ime domacijem zivotinama: a) volu. F.
Kurelac, dom. ziv. 24. — b) konu (.hirschhala').
F. Kurelac, dom, ziv. 10.

c. vidi boSji vo kod bo2ji, II, e) bb). Jelen
,dor hirschkafer, schroter' ,Lucanns cervus'. G.
Lazic 82. vidi i u Vukovu rjecniku.

r. kao ime celadetu. — U latinskom spomeniku
xiii vijeka. ,(vonsencientibus Micula, filio suo ac
Jelen', Mon. ep. zagr. tkalc. 1, '222. (1288).

JELEN, g.

577

1. JELENI

g. ime tnjestu u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Cair na Jelenu. Sr. nov. 1863. 166. Vinograd u
Jelenu.^ 1865. 50i.

1. JELENA (Jelena), /. 'EUvi], Helena, ime
zensko. — isporedi Elena, 3, i 4. Jela, Jeka, Jelka
ltd. — Jos od prvijeh vremena nalazi se gdjegdje
e mj. drugoga e, i to ne samo u spomenicima u
kojima se (po istocnom govoru) ne razlikuju ova
dva slova; po tome bi u juinom govoru glasilo
i Jeljena, a u na§e doha i Jejena, ali tome nema
potvrde ni u mladijem knigama (samo u pisca
Kavanina ima Jeljona, ali nije poiizdano, posto
je sam pisac ikavac, a i izdane nije kriticno) ni
u danasnem govoru, samo se u zapadnom govoru
ciije Jelina gdje i stoji mj. e. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjednika u Vukovu (,frauenname' ,nomen
feminae') i u Daniciceim (Jelena, Jelina, JelSna
, Helena'), a) Jelena. Kra|icomi, Jelenomt. Mon.
Serb. 60. (1293-1302). Krajica Jelena. 68. (1305
— 1307). Cariceju 6ira Jelenoju. 133. (1348). Ja
gospoda cira Jelena. 189. (1378). Kralecomt dirt
Jelenomt. 221. (1392). Gospoda Jelena. 386. (1436).
Gospode Jellene. 387. (1436). Despoticomi. Je-
lenomt. 481. (1458). Gospoda Jelena. 548. (1502
— 1521). Plemenita gospa Jelena. 179. (1500).
Od Jelene, Konstantina velikago matere. S. Ko-
2ici6 9b. Od tad je gojila majka me Jelena. H.
Lucid 235. U svete Jelene klostru. B. Krna-
rutid 41. Parid lijepe ci6 Jelene ne propa li?
J. Kavanin 7^. Kad izide Jelena ponosita go-
spoda. Nar. pjes. vuk. 1, 129. Jelena, sestro ro-
dena ! 1, 586. I cestita carica Jelena. 2, 89.
Svojoj majci carici Jeleni. 2, 102. Majko Jele-
nina, kamo ti Jelena? Nar. pjes. mikul. 151. vidi
i Sveta Jelena. — b) Jelena. Jelena krajica. Mon.
Serb. 56. (1289). 69. (1273—1314). Krajicomt Je-
lenomt. 225. (1395). Gospodi Jeleni. Spom. sr.
1, 12. (1397). 1, 22. (1399). Za gospodu Jelenu.
1, 93. (1410). Gospode Jelgne. Mon. serb. 821.
(1423). Z gospojomt Jelenomt. 457. (1453). Veli
Kosta, mat' Jeljena ... J. Kavanin 298*'. — c)
Jelina samo u knigama pisanima zapadnijem go-
vorom i u nase orijeme u krajevima gdje je za-
padni govor. Krajice Jeline. Mon. serb. 281.
(1418). Poroda Jelino i kuce cara Stipana. 519.
(1478). Od s. Jeline cesarice. I. Ancic, vrat. xiv.
Jelina cesarica. P. Vitezovid, kron. 42. Cesarici
Jelini. S. Badrid, ukaz. 17. Jelina Miravet. J.
Banovac, pred. 148. Sveta Jelina mati cesara
Konstantina. F. Lastric, svet. 57''. Sveta Jelina.
A. Kanizlid, uto6. 518. Jelina 6e sazigat Parida.
L. ;^ubuski 27. Nut', ne luduj, Jelina divojko!
Nar. pjes. vuk. 1, 241. Isprid dvora Jeline di-
vojke. 1, 242. Kad Jelina rici razumila. 1, 580.

2. JELENA, /. ime kravi. — U Srijemu.

1. JELENAG, jeldnca, m. dem. jelen.

a. u pravom smislu. — U nase vrijeme kod
ugarskijeh Hrvata. Ta suri jelenac . . . Jacke. 184.

b. vidi bozji vo kod bozji, II, e) bb). — U Su-
lekovu rjecniku: ,hirschkafer' (,Lucanus cervus').

2. JELENAC, Jelenca, m. ime mjestima. a) u
Danicicevu rjecniku: Jelenict, selo koje je car
Stefan prilozio crkvi arhandelovoj u Prizrenu :
,selomt Jelentcemt* (Glasnik. 15, 302 god. 1348?).
meda je jJelentcu' isla ,u veliju reku u Sopott
i nad Mlake' (302). — b) s istijem se imenom
pomine mjesto u nekakvom prijepisu starijega
spomenika. Jelencem-B na Srebrnici. Glasnik.
25, 67. 68. — c) selo ti Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. K. Jovanovid 120. — (I) tnjesto u Srbiji
u okrugu aleksinackom. U Jelencu. Sr. nov. 1873.
731. — e) vrh kod Gerova.

JELENACKI, adj. koji pripada selu Jelenci.

IV

Da ima negov red u vodenici na Duna6i (n\j.
Duma6i) jelenackoj zemli. Glasnik. ii, 1, 95.
(1808).

1. JELENAK, jeUnka, m. dem. jelen. — Akc.
se mijena u voc. jfelenfie, jelenci, i u gen. pi. jh-
lenaka. — Od xyi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. hyp. v. jelen. 2. vide jelenski jezik).

a. M pravom smislu. Jezdi vil na plahom je-
lenku. M. Vetrani6 2, 105. I udarih tihoga je-
lenka u srdaSce. Nar. pjes. u P. Hektorovic 18.
Jelenak mi goru lomi, putak da mu je. Nar. pjes.
vuk. 1, 58. Pasla moma jelenko, na vodu ih na-
vraca, jelenci joj predo§e, al' ne moze ta moma,
osvrte se jelenak, uze momu na roge. 1, 167.

b. vidi boXji vo kod bozji, II, e) bb). — U nase
vrijeme. Jelenak, jelac, jelenbuba, Lucanus cervus
L. K. Crnogorac, zool. 134. i u Sulekovu rjec-
niku: ,schroter' (,Lucanus').

c. ime travi. — Od xviii vijeka. Jelenak , Lingua
cervina'. Z. Orfelin, podr. 490. Jelenak, Scolo-
pendrum officinarum Sw. (Vuk, Vuji6i6, Orfelin).
B. Sulek, im. 129.

2. JELENAK, m. ime planinama i selu. a)
planina u Srbiji u okrugu knezevackom. M. D.
Mili6evic, srb. 825. — b) planina u Crnoj Gori.
Glasnik. 40, 28. — c) selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 176.

JELENBUBA, /. vidi 1. jelenak, b. Jelenbuba,
Lucanus cervus L. K. Crnogorac, zool. 134.

JELENCA, /. ime mjestima u Srbiji. a) selo
u okrugu sabackom. K. Jovanovi6 176. Blizu Mi-
sara, u Jelenci nacini nesto sanci6a. P. M. Ne-
nadovid, mem. 142. — b) mjesto u okrugu va-
jevskom. Livada u Jelenci. Sr. nov. 1867. 675.

JELENCAC, jelencca (? t7t jelencaca?), m. dem.
jelenak. — xvi vijeka. Trudan jelencac pozeli vo-
dice. S. Mencetid 121. Susrite me, mila majko,
jedan tihi jelencac. Nar. pjes. u P. Hektorovid 18.

ji^LENCAD, /. coll. vidi kod jelence.

JELENCAK, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.

JELENCE, jelenceta, n. dem. jelen. — Nema
mnoSine, nego f. coll. jelencad kojemu nema po-
tvrde. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,da8 hirschkalb' ,pullus cervinus'). Na-
mere se zajedno na jedno debelo jelence. D.
Obradovic, basn. 25. Al' na vodi jelence, rogom
vodu mucase, a odima bistrase. Nar. pjes. vuk.
1, 120. A u krila sareno jelence. 1, 317. Ulovio
srnu i ko§utu i jelence zladeni rogova. 1, 319.

JELENCIC, m. prezime. — V nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 263.

JELENCI61, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeekoj. Eazdije}. 48.

JELENDO, Jfelendola, m. ime mjestima u Srbiji.
a) zaselak u okrugu ca6anskom. K. Jovanovid
168. — b) mjesto u okrugu rudnickom. Niva u
Jelendolu. Sr. nov. 1874. 85. — c) mjesto u okrugu
smederevskom. Niva u Jelendolu. 1875. 107.

ji]LEN-G]|iiVA, /. vrsta g}ive. Jelen -gjiva
(prema lat.), ces. jelenice (Hydnum imbricatum),
jelenka (Phallus impudicus), po|. jeleniak, Ela-
phomyces granulatus Fr. (Janda). B. Sulek, im.
129.

1. JELENI, adj. cervinus, koji pripada jele-
nima, vidi jeleni. — Postaje od jelen nastavkom
tn, te je osnova jelentn, ali b ispada bee za-
mjene, a dva se n izgovaraju kao jedno, i tako
se gdje i pi§e. — U knigama xv i xvi vijeka
(vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod jelenr>n'i.)
pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. Rogt

37

1. JELENI

578

JELESIJA

jeleiiui vfcSegfc i sttrivB . . . Sredovjecn. lijek. jag.
star. 10, 101. Jeleni rogt izdegt. dontdeze budeti.
belo. 106. Jelenni rogh izdegt. 107. Salomb je-
lenymB i juncijimt sttvori emblastro. 113. —
vidi i Jeleni Kladonac.

2. JELENI, m. pi- brdo u Srbiji u okrugu bio-
(jradskom. Glasnik. 19, 163.

1. JELENICA, f. vidi kosuta. — TJ VoUigijinu
rjecniku: ,cerva' ,hirschinn'. — nepouzdano.

2. JELENICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom . Niva u Jelenici. Sr. nov. 1875. 663.

3. JELENICA, /. ime zensko, dem. Jelena. —
U latinskom spomeniku xv vijeka. ,Rex Ostoja
cepit uxorem suam Jelenicam olim uxorem Cre-
voje', Spom. sr. 2, xvii. (1411 — 1416).

JELENIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D,
Avramovid 258. Pavle Jelenii. Rat. 143. — I
kod mjesnoga imena u Srbiji u okrugu valevskom.
l^fiva u Jelenica Lokvi. Sr. nov. 1866. 511.

JELENIJI, adj. vidi jeleni.

JELENI KLADENAC, Jelenoga Kladenca, m.
ime mjestu u Srbiji u okrugu knezevackom. Niva u
Jelenom Kladencu. Sr. nov. 1872. 249. — vidi

1. jeleni.

JELENIN (Jelenin), adj. koji pripada Jeleni.
Jeleniaa majko, kadi ti je Jele? Nar. pjes. istr.

2, 9. Majko Jelenina, kamo ti Jelena? Nar.
pjes. mikul. 152, — U ovom primjeru Jelenina
znaci Jelenin dan : Od Jelenine do prvoga pon-
delka po Mihoje. Stat. kast. 182. (1420). — I
kod mjesnoga imena u Srbiji u okrugu valevskom.
Zem}a do Jelenine Bare. Sr. nov. 1871. 334.

JELENINA, /. jelene meso. — U Bjelostjen-
ievu rjecniku: ,o,aro cervina'.

1. JELENKA, /. dem. Jelena. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vtikovu (,frauenname' ,nomen
feminae'). S Jelenkom gospa Anka. M. Marulic
258. Jelenbka. S. Novakovi6, pom. 117.

2. JELENKA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
Xiv. 24. D. Trstenak.

JELEN-KAMEN, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu rudnickom. ,Jelen Kamen' ili ,Jerinin
Grob'. M. D. Milicevic, srb. 343.

1. JELENKO, m. ime musko. — Od prije na-
segn vremena. JelenLko. S. Novakovi6, pom. 117.
Jelonko Milicevic. Rat. 37. Jelenko Brankovic.
413. — U ovom primjeru nije jasno, znaci li
musko celade Hi mladoga jelena (vidi 1. jelenak) :
Jelenko im uz trpezu §eta, te im case prisluzuje
vina. Nar. pjes. u Vuk, kovc. 54.

2. JELENKO, 7)1. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.

JE3LENKOVl6, m. prezime (po ocu Jelenku).
— U na§e vrijeme. Vuko Jelenkovic. Rat. 37.

JELENOV, adj. koji pripada jeletiu ili jele-
nima. — U Vukovu rjecniku nema napose, ali
vidi kod jelen-rog. Drusko skace jelenovijem
skokotn u lisicijoj kozi. S. J^ubisa, prip. 218.

JELEN-ROG, m. jelenov rog. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena i otale u Vukovu rjec-
niku (u pjesmi mjesto ,jelenov' ili jeleiii'). Jelen-
rogom §arca osodlala. Nar. pjes. vuk. 1, 160.

JELENSKA, /. ime dvjema selima u Hrvatskoj
ti zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Jelenska gorna
i dona. Razdijel. 115,

JELENSKI, adj. koji pripada jelenima. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (.cervinus'), «
JamhreHeevu (,cervinus'), u VoUigijinu (,cervino'
,liir3chenes').

a. uopce. Misa Anastasijevi6 pocne trgovati u
jelenske rogove. M. Pavlinovi6, rad. 130.

b. kod imena neke trave: jelenski jezik, po ne-
mackom jeziku. Jelenski jezik (jelenak) ,die hirsch-
zunge' jScolopendrium officinarum'. G. Lazi6 166,
Jelenski jezik, Scolopendrium officinarum Sw,
(Vuk). B. Sulek, im. 129,

c. kod mjesnijeh imena. a) Jelenska Stena,
stijena na dunavskoj obali u Srbiji. M. D. Mili-
cevi6, srb. 952. — b) Jelenski jarak. u Vrbov-
skome.

JELE NSC AK, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj. Razdije|. 98,

JELENSCI6, m. vrh kod Dionica.

JELENUSa, /. vidi Jelena. — Na jednom
mjestu u rukopisu xv ili xvi vijeka s -e- mj. dru-
goga e (vidi kod Jelena). Razorise zeny radi
nekyje Jelenuse kra|a ladedonskago. Aleks. no-
vak. 38.

1. JELENAK, jelenaka, m. ime bi\kama. Je-
lenak, po). jeleniak (Elaphomyces), 1. Scolopen-
drium officinarum Sw. (u severinskoj okolini, Vu-
jici6) ; 2. Orcbis pallens L, (u Loboru), B. Sulek,
im. 129.

2. JELENAK, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdijej. 100.

JELENE, n. itne mjestima. a) dva sela u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}.
56. 57. — b) u Srbiji. aa) selo u okrugu top-
lickom. M. D. Mili6evi6, kraj^ srb. 391. — bb)
mjesto u okrugu cacanskom. Niva u Jelenu. Sr.
nov. 1869; 335. — cc) mjesto u okrugu kneze-
vackom. Niva u Jelenu. Sr. nov. _1872, 249. —
dd) mjesto u okrugu cuprijskom. Niva u Jelenu.
Sr. nov. 1873. 608.

JELENeScI, m. pi. u Danieicevu rjecniku:
JeleneStci, selo manastira Treskavca: ,selo Jele-
nesci' (Glasnik, 13, 371). ,u Jelenesce' (376). ,u
JeleneSceht' (375). ,Jelen§sci' (Glasnik. 11, 133).

JELENI, adj. koji pripada jelenima. — Sta-
riji je oblik jeleniji, te se nalazi u rukopisu xv
vijeka (isporedi i 1. jeleni), — Izmedu rjecnika u
Vukovu (jeleni ,hirsch-' ,cervinu3') i u Daniei-
cevu (jeleniji ,cervi').

1, u pravom smislu. MoztkB voluj ili jeleniji.
Sredovjefin, lijek. jag. star. 10, 106. Strugotine
od joleneg roga. Z. Orfelin, podr. 161.

2. kod imena nekijch bi{aka.

a jeleni jezik (cakavski zajik), isporedi jelenski,
b. Jeleni zajik (gelegni saich), lingua cervina,
scolopendria, asplenon (u mletackom rukopisu),
Scolopendrium officinarum Sw. B. Sulek, im. 129,

b. Jeleni rog, ces. jeleni ruzek (Lycopodium),
Plantago coronopus L. (Lambl u Zadru), v, je-
lini rog. B. Sulok, im. 129.

C. Jelene uho (gelegnie vcho), lingua cervina,
scolopendria (u mlotackom rukopisu), Scolopen-
drium officinarum Sw, B. Sulek, im. 129.

JELEO, n. tXaiov, u(e. — Samo u erkvenom
jeziku. — Izmedu rjecnika u Danieicevu (ilaiov).
Varsamo jeleo. Domentijan^ 192.

JELEONSKI, adj. koji pripada maslinama. —
Nacineno od grc. tmv i).uiwi>, maslind. — Samo
u knigama pisanima erkvenijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Danieicevu (jeleouLskyj, xwj'
i)^at(bv). Na gore jeleonscej. IJomentijanb 167.
Vladic§ i vtznositeju jeleonskomu. Mon. serb. 72,
(1275-1321).

JELES, m. ime vodi kod Kriievacn.

JELESIJA, m. vidi Jelesije. — U nase vrijeme.
Mijat i Jelesija. Glasnik. 11, 2, (1808),

JELESI.TE

579

3. JELl6

JELESIJE, m. vidi Jelisije. — U nase vrijeme,
a izinedu rjecnika u Vitkotui: ,h. Elisaus (den
14 juni)' ,8t. Elisaeus'. Jelesije proso sije, ide
Vide da obide. (Proso se sije ispred Vidova dne,
a Jelesije je uo6i Vidova dne). Nar. posl. vuk.
113. Na svetog Jelesija (14 juna). M. D. Mili-
6evi6, zlosel. 296. Stadosmo pred vratnice Jele-
sija Boriia. M. P. §ap6anin 1, 107.

JELESIJEV16, m. prezime (po ocu Jelesiju).
— U na§e vrijeme. Teofilo Jelesijevid. Rat. 382.

JELESI JIN BROD, w». mjesto u Srhiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 163.

JELE&, tn. ime vohi. F. Kurelac, dom. 2iv. 24.

JELESKO, m. ime volu. F. Kurelac, dom. 2iv. 24.

JELESKOV16, m. prezime. — U pjesmi xyiu
vijeka. Pobratime, Jeleskovi6-Mujo! Nar. pjes.
bog. 326.

JEL^^TINA, /. augm. 1. jola. — U na§e vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovi6.

JELEVTERIJE, m. 'Eltv&iQtog^ ime musko. —
Nahodi se pisano i Jelefterije. ^ U Danici-
eevu rjecniku: Jelevtterije, iguman Svigmenu u
Svetoj Gori ,Jelet;i.^erije' 1347 (Mon. serb. 127).
,Jelefterije' (131 god. 1348).

JELEZ, m. ime mu§ko (tursko). — isporedi
Elez. — tl narodnoj pjesmi nasega vremena. I
pred nima Jelez bujubasa. Nar. pjes. vuk. 4, 499.

JELEZOVAC, Jfelezovca, m. potok (Glasnik.
19, 163) i mjesto u Srhiji u okrugu biogradskom.
Niva u Jelezovcu. Sr. nov. 1861. 354.

JELEZOVI6, m. prezime (tursko, po ocu Je-
lezu). — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Ture
zgodno Jelezovid Avda. Ogled, sr. 391.

JELHA, /. vidi joha. — JJ knigama pisanima
erkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (jeltha ,alnus'). Livada jeltha nadt putemt.
Mon. serb. 123. (1336-1347).

JELHOVAC, Jelhovca, m. vidi Jeohovac.

JELI, vidi kod jesam.

1. JELICA, /. dem. 1. jela, ali moze znaciti i
koju drugu bi(ku. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (jelica, smrca, dub ,pezzo,
albero' ,picea') i u Vukovu (nekaka trava za koju
se govori da zena od ne moze dijete pobaciti
,herbae genus*).

a. u pravome stnislu, mlada jela. ,Nasjeka' pun
voz sve samije mladije jelica. u nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovi6.

b. Abies excelsa Poir., cini se da je ovako zna-
cene u Mikajinu rjecniku (po tal. rijeci pezzo),
te ce hiti isto i u ovijem primjerima: Ima se
blagosoviti pepel aliti lug uciiien od granja ma-
sline, ali drugoga drvja koje se obicaji i nahodi
u toj drzavi, kako palme, jelice, smrce, i ostalih.
I. Bandulavi6 28a, Blagosivjajudi i razdijujuci
grancice od masline ili od drugoga dubja i cvitja
gdi maslina ne ima, kako ovdi u nas u Bosni,
nego se sluzimo jelicom, koja je zelena i na gran-
cica krizide prikazuje. F. Lastri6, od' 208. Voda
blagosov|ena, jelica i ostala, koja se obicaju bla-
gosiv^ati. ned. 106. Blagosivjati grane od palme
iliti pome, od masline, jelice, drinka. A. Kanizlii,
bogojubn, 248. Koliko je u sumi jelica. Nar.
pjes. petr. 1, 181. Ugledaju na blizu jednu jelicu
sa svim visoku, Nar. prip. bos. 1, 108. Ugleda
jednu povisoku jelicu. 1, 118. Jelica je proza-
plela grane. Osvetn. 2, 33.

c. Polycnemum arvense L., neka trava (vidjeti
je kao posve mala jela). Jelica, po|. jedlinky
(Equisetum), (Vuk), smilace (Durante), Polyc-
nemum arvense L. (Vodopi6). B. Sulek, im. 129.

2. JELICA, /. ime mjestima ti Srbiji. — Moze
biti istoga postnna Ho i 1. jelica.

a. planina u okrugu cacanskom. M. D. Mili-
6evi6, srb. 645. — Bide isto i u ovijem primje-
rima; Ode pravo kroz zemju bugarsku, dokle
dode do Kru§evca grada, a otalo uz vodu Mo-
ravu, dokle bane dode pod Jelicu, pod Jelicu u
selo Banicu. Nar. pjes. vuk. 174—175. Crkvu
grade dva Mrjavcevida u Jelici u planini pustoj.
2, 20.3. U poceru Turcima odose, u Bjelici, vi-
sokoj planini, tu ih jedna vojska susretnula, Je-
licom ih gorom pocerase, u Rtarsko poje istje-
ra§e. 4, 351. Od Jelice do vode Bjelice. 4, 359.

b. mjesto u okrugu jagodinskom. Niva u Je-
licu. Sr. nov. 1871. 175.

3. JELICA, /. dem. 3. Jela. — Od prije na-
sega vremena, a izmedu rjecnika u Belinu (,He-
lena' 367''), u Bjelostjendevu (kod Jela), u Volti-
gijinu (kod Jela), u Vukovu (,frauenname' ,nomen
feminae'). Jelica. S. Novakovic, pom. 117. Splet
devojacki sestre Jelice. Nar. pjes. vuk. 1, 491.
Jedinicu sestricu Jelicu. 1, 541. Opazi ga se-
strica Jelica. 1, 542. O Jelica, moja mila sejo!
2, 465. O Jelice, gospodo razumna! 2, 505.

JELICICA, /. uprav dem. jelica ili jelika, ali
se ovako zove druga bijka. Jelicica, tasso (u sih-
skom rukopisu), Taxus baccata L. B. Sulek, im.
129.

JELIC16, m. prezime (po majci Jelici). — Od
prije nasega vremena. Jeli6i6 iz Mostara. And.
Kadid, kor. 455. Jelicic. Scbem. bosn. 1864. ix.
xvni. XXVII. Schem. segn. 1871. 108. — / ime
selu u Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist,
bosn. 234.

JELTCIN, adj. koji pripada Jelici (vidi 3. Je-
lica). Da dovedu Jelicinu majku. Nar. pjes. vuk.
1, 605. Tu2no tuzi Jelicina majka. 1, 607. Kad
su bill kraj Jelini dvora, gledala ih Jelicina
majka. Nar. pjes. kras. 1, 106. — I kod mjes-
nijeh imena u Srbiji: Jelidin Gaj u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Jelicinom Gaju. Sr. nov. 1867.
93. Jelicin Do u okrugu rudnickom. Livada u
Jelicinom Dolu. 1874. 85.

1. JELIC, m. dem. 1. jela, vidi 1. jelica. — U
nase vrijeme.

a. kao da je u ovijem primjerima u pravom
smislu (mlada jela). Pod jelidem jedno momde
spava. Nar. pjes. kras. 1, 50. Sve jelice tanke
istrgase. Nar. pjes. petr. 3, 293. Svezase ga uz
tanka jelida. Nar. pjesm. horm. 2, 76. Pod je-
lidem mlado momce spava, od pare se grane uz-
vijaju. Nar. pjes. u Bosni. D. Surmin. Momce
mlado, ko tanani jelic na zagorju. Osvetn. 2, 46.
Jelid nise, sjoklica kidise. 4, 26. vidi Jelid, dem.
jela, mlada jela. u Lici. V. Arsenijevid. — Moze
biti da amo pripada i ovaj primjer: Ulaza vino
goni iz jelida kostelida. (Misli se dete kad sisa).
Nar. zag. nov. xviii.

b. u osobitom smislu, Abies pectinata Dec,
druga vrsta jele nego je jelica (vidi 1. jelica, 2).
Jelid, Jelika, rus. e.iKa (Equisetum), e.ioHKa (Si-
symbrium Sophia), Abies pectinata Dec. (Sab^ar).
B. Sulek, im. 129.

2. JELIC (J^lid, Jelid), m. prezime (po majci
Jeli). — Od prije nasega vremena, ili naj kasnije
od xviii vijeka. Jelikb (moze biti da bi trebalo
citati ,JelicL'). S. Novakovid, pom. 117. Tako i
Jelid, Sipijun tako. J. Kavanin 98^. Iz Sapca
Stojadin Jelid. Glasnik. 11, 1, 41. (1808). Jelid.
D. Avramovid 239. 246. Nar. pjes. vuk. 2, 655
(medu prenumerantima). Petar Jelid. Rat. 345.

3. JEL16, m. ime mjestima. — Bice ista rijed

3. JELIC

580

1. JELINAK

sto 2. Jeli6 a ne sto 1. jelic. a) selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 16. — b) Jelid-
gradina, selo u Herccgovini u kotaru mostarskom.
Statist, bosn. 226.

JELI61, m. pi. ime mjestima. a) prije nasega
vremcna. Selo Jelidi. Svetostef. hris. 16. — b)
tri sela u Bosni: jedno u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 90; dva u okrugu travnickom. 200.
182. — c) zaselak u Srbiji u okrugu uzickom. K.
Jovanovic ^158. — d) Jeli6i, nekolike kuce u selu
Plattt (u Zupi) blizu Dubrovnika. P. Budmani.

JELIJOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Kosta Jelijovic. Kat. 45.

1. JELIK, vidi kod 2. jeli6.

2. JELIK, jelika, m. jelova suma. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,tannen-
wald' ,silva abietum'), Dok Mateju na dvorove
dode, na dvorove u jelik zeleni. Pjev. crn. 51*.

3. JELIK, vidi kolik (relativno). — Samo u
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (jelikt ,quantus', relativno).
Jeliku mostt inieje ne oblenih se. Sava, sim.
pam. saf. 3. Vtsi jelici neduznyje imeahu. Do-
mentijanb 100. Videht zapisana i utvrtzdena
krajevBstvomt jego jelika sutt vt sijemt hriso-
vale. Mon. serb. 76. (1302—1321). — U srednem
rodu Hi adverbijalno. Vtsa jeliko dahi. Mon. serb.
6. (1198—1199), Ne toliko bagreniceju jeliko slo-
vesemt razumnomi. skazanijemt. Domentijan'^ 125.
Jeliko mi bysti. vtztmozno. Mon. serb. 78. (1302 —
1321). Jeliko se nahode }udije u crtkve te. 116.
(1342). Po jeliku mostno. 333. (1405—1427). —
Dodaje se i rijecca ze. Jelycize ubo vb cariht
prijese pravoverije, i siji polucise obetovanija
Bozija. Mon. serb. 166. (1358). Pottstaht se isplt-
niti jelikoze mi bystt vbzmozno. 531. (1485).

1. JELIKA, /, uprav dem. 1. jela, ali se upo-
trehjava i za odraslu jelu. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide jela 1). Rasla
tanka jelika na dva brda velika; to ne bila je-
lika vec devojka velika. Nar, pjes. vuk. 1, 179.
Pjan katana pod jelikom spava. 3, 118. Side Alii
.<5 visoke jelike, 3, 159. Veza kona za jednu jeliku,
veza Hajku za drugu jeliku, 3, 188. Svratih doga
pod tanku jeliku, Nar, pjesm. horm. 1, 443. Kad
de usnut pod jelikom Marko. Osvetn. 2, 13. vidi
1. jelic, b.

2. JELIKA, /. ime zensko, dem. Jelena, Jela.
— Od prije nasega vremcna. Jelika. S. Nova-
kovi6, pom. 117. Kad to zacu Jelka Grcideva,
zastidje se Jelika djevojka. Nar. pjes. petr. 3, 587.

3. JELIKA, /, ime ovci. — U Slavoniji.

JELIKOVICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Jelikovici. Sr. nov. 1875.
1199.

.JELIMSKI, adj. u Danidicevu rjecniku: je-
limtskyj. metohu mauastira Treskavca u Prilipu
isla je meda ,do jelimske kude' (Glasnik. 13, 370).

1. JELIN, adj. koji pripada Jcli. Gdi kri2
Jelin, gdi li svrdao prosiva. A. Kanizlid, roz. 14.
Gorom jezde Jelini svatovi. Nar. pjes. vuk. 1, 574.
I za zdravje tvoje i Jelino. 2, 436. Kad su bili
kraj Jelini dvora. Nar. pjes. kras. 1, 106. — I
kod wjesnijch imena u Srbiji. Jelina Breza, brdo
u Srbiji u okrugu podrinskom. M. D. Mili6evi6,
srb. 520—523. J^line Nive, brdo u Bega(ici (u
okrugu biogradskom). L. Stojanovic.

2. JELIN, adj. koji pripada Jeli.

3. JELIN (jelin), adj. vidi jelov. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A sokola za jeline grane.

Nar, pjes. petr. 1, 222. — moie biti da pripada
amo i 6. Jelin,

4. JELIN, m. vidi jelen. — Nalazi se samo u
zapadnijeh pisaca i u nekijeh Dubrovcana sto
mijesaju gdjegdje zapadne oblike, te po tome va]a
da -i- stoji mj. starijega e, vidi i jejen. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (.cervus'),
u Mikalinu (jelin, jojen, zvijer , cervus'), u Be-
linu (,cervus' 187^), u Voltigijinu (v. jelen), u
Stulieevu (v. je)en). Tada 6e poskakovati hromac
kakono jelin. Bernardin 5, isai. 35, 6. Kad bi
bigali jelini prid lavom. M. Marulic 13, Ozriv
se jak jelin. S. Menceti6 4. Nigdar jelin tako
ne prinice k rici. H. Lucid 282, Jak prid psi
jelin plah. M. Drzid 42. Jelin zedan kad zeli
prit k jezeru, 125. Jelin zeli na vrutke od vod,
F, Vrancid, ziv. 41. Jelin svrze roge, kad g' obist
ne sladi. D. Barakovic, vil. 91. Zedni jelin. Mi-
chelangelo. 14. Jer sasnudi jelin isti tebi hoce
dojke odgristi. I. Ivanisevid 213. Teku kakono
jelini k vrujku bistre vode. P. Radovcid, nac.
35. Hitati kosute i jeline, ist. 161. Jelin vi-
dedi se obastrt od pasa place. M. Eadnid 109^.
Kako no su u jelina . , . A, Vita}id, ist. 53'*. Pra-
vedni zele pravdu kano jelini studenac vode. S.
Margitid, fal. 111. Kakono zedan jelin zudi vrutak
vode 2ive. L. Terzid 77. Zedan jelin iste i hlepi
drag kladenac zejno odvede. I. Dordid, salt. 135,
Lav s jelinom mime danke provodi, uzd, 136.
Nije toliko lepio nijedan jelin zedan k bistroj
vodi. J. Banovac, pred. 137. Namiriv§i se on
na jednoga jelina velika. razg. 155. Lakomac
jurve je sluzbenik djavla Majmuna, koji vede nego
zedan jelin vode ili gladno dite mlika materina,
zeli blago i koristi tilesne. pripov. 200. Hodi
nadigavsi glavu kao jelin. J. Filipovid 1, 77*.
Trci k studencem vodenim jelin u zedi. F, Lastrid,
test. 149a, Za ufatiti jednog jelina, kosutu . . ,
ned. 374. Kazan on nacina jelinu po dubravi
trcedu. A, J, Knezovid 117. Mlostvo jelina. E.
Pavid, ogl. 286. Iste jelin i kosuta ladno vrilo,
V. Dosen 178''. Ne brojedi srna, jelina, ni ostalo
divjaci. And, Kacid, kor, 224. Na nacin brzoga
jelina. I, J, P, Lucid, razg. 28. Tu jelini brzi,
kozlici, janci, ptice. M. Katancid 48. Tada, kako
jelin raneni, 2edna jest trcala k studencu svoji
suza. D. Eapid 76. Kao jelin, plahovito zvijere.
Nar. pjes. juk. 263.

5. JELIN, Jelina, m. "EXX)]v, Grk. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,ein Hellene' ,Hellen'. Za
mnoge se stare gradove po nasijem zemjama pri-
povijeda da su ih gradili Jelini) i u Danidicevu
(Jelint, "Fll)]v), Glagojutt, Likiju Srtbinu biti
rodom, Jcllinu mudrovanijemt. Okaz. pam. saf. 55.

6. JELIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackom (moze biti da je isto sto 1. jelin).
Cajir na Jelinu. Sr. nov. 1868. 659.

JELINA, vidi Jelena.

1. JELINAC, jMinca, m. dem. 4. jelin, vidi 1.
jelenac. — U Stulieevu rjecniku: v. jejenac.

2. JELINAC, Jelinca, m. itne mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevackom. Livada u Jelincu. Sr.
nov. 1875. 3,

1, JELINAK, jelinka, m. dem. 4. jelin, vidi 1.
jelenak. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,cervetto, cerviatto' ,hinnulus cervinus'
ISei") i u Voltigijinu (,cervetto, cerviotto' ,hirsch-
kalb'), Jelinka kad stigne pas. S. Mendetid 39.
Hrt jelinka zatjeco. 154. Prid nim pobignu bi-
Ijezan jelinak. D. Zlatarid 14*. Dva jelinka, dva
laneta, D. Barakovid, vil, 217, Ka jelinka goji§
mlada. 1. Ivanigevid 213. Dode dva jelinka, dva
tetina sinka. A. Kani21id, roz, 22.

2. JELINAK

581

JELISIJE

2. JELINAK, m. ime gon u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 16.

JELINAST, adj. nalik na jelena (jelina). —
U StuUdevu rjccniku (vidi kod jelinko).

JELINCaC, m. vidi jelen6ac.^ Da sam od onih
jelinfiac Augusto ke hvata§6. S. Men6eti6 21.

JELINCaD, vidi jelenfiad.

JELInCE, j^linfieta, n. vidi jeleu6e. Al' u travi
|uta zmija cvili? ... ali cvili u gori jelinfie?
And. Kafii6, razg. 311*.

JELINDA, /. ime iensko, nacineno od Jelena,
Jela. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vi-
jeka. Jedan od nih vjeren bjese za Jelindu lijepu
vilu. J. Palmoti6 144. (To je Jelena Sorgovica,
udova Orsata Gundulida koji pogine u treSni, za
koju se pak oieni Jaketa Palmotid dno 1 maja
1669. S. Skurla). 167.

JELINI, adj. vidi 1. jeleni. — U Stulicevu
rjeiniku: jelini, jelinski, v. jejeni.

JELINICA, /. vidi 8. Jelenica. — Na jednom
tnjestu XVII vijeka. H6er Jelinicu. I. T. Mrnavi6,
osm. 70.

1. JELINI6, m. dem. 4. jelin. — U Voltigijinu
rjecniku uz jelinak.

2. JELINIC, in. prezime. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Jeliniit). Toma
Jeliniifc. Mon. serb. 538. (1488). Jurju Jelinicu
vlastelinu Braskomu. I. Ivanisevi6 246. Jelinic.
Boca 7.

1. JELINKA, /. Grkina, vidi 5. Jelin. — U
Stulicevu rjecniku: ,mulier ex Graecia'.

2. JELINKA, /. itne zensko. — Prije nasega
vremena. Jelintka. S. Novakovid, pom. 117.

3. JELINKA, /. ime ovci. — U Bruvnu.

JELINKINA, /. vidi 1. Jelinka. — U Stuli-
cevu rjecniku uz Jelinka.

JELINKO, 7«. vidi 2. jelenko. — U Belinu
rjecniku: ,bue di color di cervo' ,bo8 cervinus'
ISl'^, i u Stulicevu: jelinko, vo jelinasfc ,bue di
color di cervo' ,bos cervinus*.

JELINOV, adj. vidi jelenov. — Izmedu rjec-
nika u Mika]inu (jelinov, od jelina ,corvinus').
Jelinova skoka. D. Barakovid, vil. 17.

1. JELINSKI, adj. vidi jelenski. — Izmedu
rjecnika u Belinu (.cervinus' 187*), u Voltigijinu
(v. jelenski), m Stulicevu (kod jelini). Jelinske
tijek brzine. I. Dordic, salt. 49. Nek jelinskim
skokom hode. V. Dosen 124*. — 1 kod imena
bi]aka. Jelinski jezik, lingua cervina (Sabjar),
Scolopendrium officinarum Sw. Jelinski koren,
elaphoboseon, gratia Dei (Sabjar), Pastinaca sa-
tiva L. Jelinsko okasce (prema lat. ocellus cervi),
Athamanta cervaria L. (Sabjar). B. Sulek, im.
130.

2. JELINSKI, adj. grcki, vidi 5. Jelin. — Iz-
medu rjecnika u Vufcovu (,hellenisch' ,hellenicus').
Visekrat u Bizancu doslo se do krvi medu ca-
revcim i jelinskim tim novim poganom. M. Pavli-
novii, razg. 95.

JELINSTVO, n. osobina onoga koji je Jelin
(vidi 5. Jelin: moze se misliti narodnost, jezik,
vjera). — U knizi pisanoj erkvenijem jezikom i
otale u Danicicevu rjecniku ( jelintstvo , sXXr^~
viafidi). TtSte se vtstaviti jellinstvo. Okdz. pam.
saf. 56.

JELINAK, m. neka bilka, pitoma mrkva. —
Fostaje od 4. jelin. — Prije nasega vremena. Je-
linak, elaphoboscum (Durante), Pastinaca sativa
L. B. Sulek, im. 129.

JELINANIN, m. vidi 5. Jelin. — Mnozina:
Jeliiiani. — U Stulicevu rjecniku: ,Graecus'.

JELINI, adj. vidi jeleni. — Izmedu rjecnika
u Belinu (, cervinus' 187a). Prikladau je moj po-
|ub}eni srni i lanetu jelinemu. Bernardin 155.
cant. 2, 9. Srni i lanetu jelinemu. I. Bandu-
lavi6 213a. Iztari turpijom jelinega roga. J. Vlad-
mirovi6 31. — I kod imena neke bi^ke. Jelini
rog, Plantago coronopus L. (Lambl), v. jeleni
rog. B. Sulek, im. 129.

JELIPAVNA, /. vrsta jabuke. Jelipavua,^sitna
zuta slatka jabuka za ostavu (Veseli6). B. Sulek,
im. 130.

JELIS, m. vidi jelis. — U Voltigijinu rjei-
niku : ,cibo, vivanda' ,spei8e'. — sasma nepouz-
dano: pisac je gdje nasao jeliS i zlo procitao.

JELISAFTA, /. vidi Jelisavta. — Prije nasega
vremena. Jelisafta (mahom kaluderifiko). S. No-
vakovic, pom. 117.

JELIS A V A, /. ime zensko, vidi Jeli.saveta. —
Prije nasega vremena. Jelisava. S. Novakovic,
pom. 117.

JELISAVCIC, m. prezime po majci Jelisavci.
— U na§e vrijeme. Kadovan Jelisavcic. M. D.
Mili6evi6, srb. 592. Pavla Jelisavcida. zim. vec.
177. Trifun Jelisavcic. Eat. 210

JELIS A VET, /. vidi Jelisaveta. — U Dani-
cicevu rjecniku: Jelisavett. ,Elisabeth' : tako je
jedan put zapisano ime carici Jeleni zeni cara
Stefana: ,carica prtvaa srtptska Jelisavett'. (Mon.
serb. 246).

JELISAVETA, /. ime zensko, od jevrejskoga
imena preko grc. 'EIktcciSst. — isporedi Jelisavet,
Elizabeta, Jelisavta. — Od prije nasega vremena,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,Elisabeth'). Jeli-
saveta. S. Novakovi6, pom. 117.

JELISAVKA, /. vidi Jelisaveta (uprav je de-
minutiv). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (uz Jelisaveta s primjerom iz narodne
pjesme: Knigu pise moskovska carica po imenu
gospa JeUsavka). A kad vid'la moskovska kra-
}ica, po imenu gospa Jelisavka. Nar. pjes. vuk.
3, 564. Uranila Jelisavka mlada. Nar. pjes. petr.
2, 195. Jelisavku mladu izvedose. 3, 85.

JELISAVTA, /. vidi Jelisaveta. — Nalazi se
pisano i Jelisafta (koje vidi). — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jeli-
savtta jElisabeth'). Jelisavta. Okaz. pam. saf. 62.
Jelisavtta. S. Novakovid, pom. 117. Sveta Jeli-
savta krajica Ugarska. M. Divkovid, nauk. xii.
U utrobi svete Jelisavte. 106b. Jelisavta. P.
Posilovid,.nasl. xiii. Jelisavtu iz zemje ungarske.
S. Margitid, fal. 67. Jelisavtu iz Portugala. 67.
Kada pohodi svetu Jelisavtu. 75.

JELISEJ, m. vidi Jelisije. — U Danicicevu
rjecniku: ,Elisa': ,svety Jelisej' kao da bjese
crkva kod ^jeskova (Glasnik. 12, 293). Jelisej.
S. Novakovid, pom. 117.

JELISEJE, m. vidi Jelisije. — U nase vrijeme.
Ovaj se je kaluder zvao Jeliseje Popovid. S. ^^u-
bisa, prip. 82.

JELISEJI, adj. koji pripada Jeliseju. — Kod
mjesnoga imena xiv vijeka. Na Jeliseji Studentct.
Spom. stojan. 25. (1327).

JELISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Di-
mitrije Jelisid. Rat. 345.

JELISIJE, m. Eliseus, EUsa, itne musko (iz-
raijskoga proroka). — Iz jevrejskoga preko grc.
'Ehaaaiog. — U pisca na§ega vremena. Jelisija
sina Safatovajpomazi za proroka mjesto sebe. £).

JELISIJE

582

JELOV, b.

Danicid, 2car. 19, 16. Nega de pogabiti Jeli-
sije. 17.

JELISIJEVI6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Milan Jelisijevid. Rat. 336. Teofilo Jelisijevic. 81.

JELISIJE VINA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu rudnickom. Livada u Jelisijevini. Sr. nov.
1875. 68.

JELISINA POJ^ANA,,/. ime mjestu u Srbiji
u okrugu biogradskom. Niva u Jelisinoj Po|ani.
Sr. nov. 1861. 354.

JELIS, m. vidi 1. jelo. — Postaje od iste osnove
od koje je i jelo nastavkom ist (Hi y§t?). u za-
padnom govoru glasi jilis. — Kod nekijeh caka-
vaca od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (,esca'. 2. jeli§, brasno ,annona'), u Jam-
bresicevu (,e8ca'), u Stulicevu (v. brasno s do-
datkom da je uzeto iz Habdeliceva). Oatavivsi . . .
kruh, vino i ini^ jilis. Korizm. 47a. Pomo2e je
potom jiligem. S. Kozici6 47a. Ne nabojahu ji-
li§a otci vasi. Anton Dalm , nov. te§t. 1, 180.
act. ap. 7, 11. Pilisa, jilila, to je vse pripravno.
Jacke. 182.

JELI&TE, n. vidi 2. jelik. — U Belinu rjec-
niku: ,abetajo, luogo pieni d' abeti* ,8olum abie-
tibus consitum' 10*; u Bjelostjencevu: jelis6e kod
jeje; u Stulicevu: ,locus abietibus consitus'. —
U nase vrijeme kao ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskotn. Niva u Jelistu. Sr. nov. 1867. 415.

JELI&TVO, n. u Stulicevu rjecniku uz jeliSte.

— sasma nepouzdano.

JELITO, n. djevenica. — Bijec je praslavenska
sa znacenem: crijevo, isporedi ie§. i poj. jelito.

— Postane nije jasno (mole li biti ista osnova
Sto je u lat. lie, ilia?). — U Mikajinu rjecniku:
jelito, divenica ,sanguinaccio' ,botulus, botellus',
i u Stulicevu: jelito, djevenica (iz Mika]ina).

JELIVANKA, /. vrsta jabuke. u Bakovstini.

JELIZE, vidi nelize. — IJ Danicicevu rjecniku:
samo s predlozima ,oti.' i ,do', a tada dobija
sprijed ,n', ,a quo tempore, donee'.

1. JELKA, /. dem. Jelena. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,frauenname' ,nomen
feminae'). Plemenitu gospu Jelku. Mon. croat.
92.(1463). Jeltka. S. Novakovid, pom. 117. Vila
vilu 8a jelike zvala: ,Seko Jelko, de si jutros
bila?' Nar. pjes. petr. 1, 111. Pa govori Kru-
Scideva Jelka. 1, 253. Nema Jelka |ep§e prihva-
tila. Nar. pjes. stojad. 167.

2. JELKA, /. ime domacijem iivotinama (kozi
i puri) u Slavoniji.

JELKIC, Mi. prezime. u Backoj. V. Arsenijevid.

JELKOVAC, Jelkovca, m. kajkavski Jelkovec,
selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj . Eaz-
dije}. 89.

JELM A, adv. kad (relativno), uprav : kako, kao.

— Postaje od osnove jel sto je i kod 2. jelik (vidi
i kolik) nastavkom Lma (isporedi kod veoma). —
U knigama pisanima crkvenijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Daniiicevu (jeli.ma ,quum').
Jelma mnogo preide vremS. Glasnik. 11, 63. —
cesto se dodaje rijeeea ze. Jel maze samodriitct
vencah se. Mon. serb. 332. (1405 - 1427). I jel-
ma2e vt tuzdej strane sij takovu dyhaase o pra-
voslaviji revnostt. Glasnik. 11, 55.

1. jkliO, n. ono sto se jede, Tirana. — Postaje
od korijena §d glagola jesti nastavkom lo, te u
na§em jeziku d ispada ispred \. — U zapadnom
govoru glasi jllo. — Rijed je praslavenska (edlo),
ali se joS nahodi samo u sjeverozapadnijem jezi-
cima, isporedi eei. jidlo, po}. jadJo, jedlo. — Iz-

medu rjecnika u Voltijijinu (,cibo, nutrimento,
pietanza' ,speise'), u Stulicevu (v. jesA), u Vukovu
(,die speise' ,cibus').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Jilo i pitje
sto bi se gdi naslo kod siromaha. F. Lastric,
ned. 264. Jela ne okusiv§i. J. Rajic, pouc. 1, 50.
Gotovi mu to gospodsko jelo, prije nega jelo
ogleduje. Nar. pjes. vuk. 2, 106. Nije ga (gri-
jeha) u jelu, ved u zlu delu. Nar. posl. vuk. 213.
Mestar ga je kastigal i prez jila ostavjal. Nar.
prip. mikul. 11. Nema u kudi niSta za jelo. Vuk,
poslov. 135. Boje je jelo od ze\a. gdje je |ubav
nego od vola ugojena gdje je mrzna. D. Danicid,
pric. sol. 15, 17. Pa se prva medenica sluzi, pa
za nome krijepe se jelom. Osvetn. 1, 45. Nije
dobra ni za jelom samu. 2, 43. Sjedni, paso,
gotovo je jelo. 4, 41. ^ena iska sto je kuda
hdela, djeca bode jela i odijela. 4, 66.

b. djelo kojijem se jede, pa i vrijeme kad se
jede (rucak, objed, vecera, dorucak itd.). Svi ste
sa mriom na trpezi u jilu i pidu. F. Lastrid, test.
110". Kakav je ko na jelu onaki je i na delu.
Nar. posl. vuk. 123. Jer se obicno svagda pred
jelo umivaju po rukama, a po varolima i poslije
jela. Vuk, ziv. 297. Oko polovine jela pristupe
k trpezi mlade i djevojke. kovc. 82. Obicaj da
se prijateji i gosti na jelu nude. 95. Jednog
nema ni na jelu, a kamo li na djelu. V. Bogisid,
zborn. 5.

2. ji)LO, m. ime musko (jamacno ipokoristicno) .
— U narodnoj pjesmi naSega vremena. Pred
drugom je Mratovida Jelo. Nar. pjes. vuk. 4, 85.

3. JELO, m. ime volu (liyp. jeloiia). — V nase
vrijeme. Stii, jelo! stii, zero! M. D. Milidevid,
zim. ved. 336.

JELONOSa, m. sluga u gostionici koji nosi
jela. — Naeineno u nase vrijeme. — U Sulekovu
rjecniku : ,8peisentrager'.

JELONA, m. ime volu. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu. IV jelonu il' vranotii
jaka. M. A. Eejkovid, sat. G8b.

JELOS16, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 263.

JELOSNICA, /. tobozne ime selu koje se prica
da je negda bilo u Srbiji u okrugu cacanskom.
M. D. Milidevid, srb. 698. — vidi i Kazbojiste.

JELOTA, »«. ime volu. F. Eurelac, dom. ziv. 24.

JELOV, adj. koji pripada jeli, jelama. — Na-
lazi se, ali rijetko, i slozeni oblik j&lovi. — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. jelovt, rus. e^o-
Buii, ces. jcdlov^, pol. jodtowy. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,di abeto' ,abiegaus' 10*), u Bje-
lostjencevu (,8apinus, abiegnus'), u Jambresicevu
(jelovo drevo ,abie3'), u Voltigijinu (.abetino,
d' abeto' ,von tannenholz'), u Stulicevu (,abiegnu3'),
u Vukovu (,tannen-' ,abiegnus').

a. uopce. Jordan, dilajudi jedno drivo jelovo,
jedna tanka tri§6ica iskocivli porazi mu prst.
Ivan trog. 17^. Smole jelove. J. Vladmirovid 9.
Brizove, jelove i borove stabre posaditi. I. Ja-
blanci 39. S jelovim ili borovim drvjem zara-
stena. 198. Pokrivaju jelovijem klisom. Nar.
pjes. vuk. 2, 203. Kano mjesec od petnaest dana
kad obasja kroz jelove grane. 3, 155. Nasloni
ga na jelovu granu. 3, 187. Pokri§e se gra6em
jelovijem. 3, 196. Dva komada jelova drveta.
3, 408. On ne pise dim se kniga pise, ved na-
^akom na kori jelovoj. Nar. pjes. 6aglid. D. Surmin.
Dvije sobice predvojene perdom od jelovijeh da-
saka. S. ^lubisa, prip. 146.

b. kojije naiinen odjelovine. Nim Palade svita
dade, nek jelova kona 8lo2u. I. Zanotti, en, 5.

JELOV, b.

583

jelSanica

Zaapala je Jele na jelovoj grede. Nar. pjes. istr.
2, '10. Gde jelovi sanduk otvorila. Nar. pjesm.
horm. 1, 321.

c. koji se sastoji iz jeld (o sumi). Od jelova
luga. D. Barakovi6, vil. 90. U jelovoj gorici.
Nar. pjes. vuk. 1, 366. Soke gnezdo vije u je-
lovoj gori. 1, 487.

d. kod mjesnijeh imena.

a) Jelova Kosa, gora u Slavoniji.

b) Jelova Gora, planina u Srbiji u okrugu
uzickom. M. D. MiliY.evi6, srb. 577.

c) Jelovi Potok, voda u Slavoniji.

(I) Jelov Klanac, selo i zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 53. 54.

e) Jelovo Brdo, selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 158.

/) Jelovo Dno, u Danicicevu rjecniku : Jelovo
Dbiio, selima izmedu Morave i Kucajine koja je
car Lazar dao Ravanici isla je meda ,u Jelovo
dno' (Mon. serb. 197 god. 1381).

{/) Jelov Vrh, gora u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. Glasnik. 19, 299.

1. JELOVAC, Jelovca, m. ime mjestima i vo-
da ma.

a. u starijemu ohliku Jelovbct: selu je Uloca-
nima isla meda na Jelovtc. Dec. hris. 88.

b. ti Srbiji. a) selo u okrugu cuprijskom. K.
Jovanovic 182. — h) mjesto u okrugu kruse-
vackom. Branik nad Jelovcem. Sr. nov. 1873. 335.

— c) voda. Belanica u torn smislu fiini izuzetak.
ona je visa od ajduckih brda; na noj je sama
bukva a na ajdufikim brdima ima jele, i potok
Jelovac s toga takvo ime nosi. Glasnik. 43, 281.

c. u Hrvatskoj. a) (kajkavski) Jelovec, dva
sela u zupaniji varazdinskoj. Razdijej. 93. 104.

— b) zaselak u zupaniji licko-krbavskoj. Raz-
dije}. 31.

d. u Bosni. a) selo u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 80. — b) dva sela u istom okrugu.
Jelovac goriii i doiii. 90.

2. JELOVAC. Jelovca, m. ime musko. — xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danidicevu (Jelovtct).
Dubrovcanina nasega Jelovca Bogosalida. Spom.
sr. 1, 130. (1415).

1. jfeLOVAfiA, /. (baeva) od jelovine. — U
Stulicevu rjecniku: (kod jelov) bacva jelovafia
,doliuai abiegnum'.

2. JELOVACA, /. vidi ilovaca. — U Volti-
gijinu rjecniku : .argilla' ,thon, lehm*. — nepo-
uzdano.

JELOVCI, Jelovaca, m. pi. selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 10. — S istijem
se imenom pomine nekakvo selo prije na§ega vre-
mena. Jelovci, selo. Spom. stoj. 189.

JELOVCe selo, n. gemat u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 138.

JELOVICA, /. ime mjestima.

a. planina u Crnoj Gori. — U nase vrijeme,
a izmedu rjednika u Vukovu (planina u Bana-
nima). Pri krvavoj gori Jelovici. Pjev. crn. 70*.
Da im ne das bjezat Jelovici. Ogled, sr. 430.

b. selo u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D. Mi-
lidevid, kral. srb. 235.

1. JELOVICKI, adj. koji pripada Jeloviku. Je-
lovifika (opstina). K. Jovanovi6 119.

2. JELOVICKI, adj. koji pripada Jelovici. Je-
lovicka Reka, voda u Srbiji u okrugu pirotskom.
M. D. Milidevid, kraj. srb. 173.

JELOVI6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Tomi6 Ja§a, Jelovidu Vuce. Osvetn. 5, 59.

jiiLOVIK, m. ime dvjema selima u Srbiji. a)

u okrugu kragujevackom. K. Jovanovid 119. —
b) u okrugu uzickom. 163. — xiv vijeka pomine
se grad pod istijem imenom. u Danidicevu rjec-
niku : Jelovikf., planini Stjepanovoj na Sogovoj
crkve arhandelove u Prizrenu i§la je meda ,na
Jelovikfc gradB' (Glasnik. 15, 301 god. 1348?). —
Isto se ime nahodi i kasnije. Jelovikt. S. Nova-
kovid, pom. 152.

JELOVIN, vidi u prvom primjeru kod jelo-
vina, b.

JELOVINA, /. jelovo drvo. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (jelovina, drvo od
jele ,lignum abiegnum') gdje se naj prije nahodi,
u Belinu (,legno d' abeto' , lignum abiegnum* l()a),
u Voltigijinu (,legno abetino' ,tannenhoiz'), u Stu-
licevu (jlignum abiegnum'), u Vukovu (,tannen-
holz' ,lignum abiegnum').

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Korito od
jelovine. Nar. prip. mikul. 63. U meka drva
broje se : omorikovina, jelovina . . . D. Popovid,
poznav. rob. 364.

b. gdjegdje (u nase doba) znaci sto i jela. Za-
trpa ga su§^em i zjemisjem, navr nega kr^o i
kamene, a naj potje jelovine grane (ovdje bi
moglo biti i adj. jelovin s istijem znadenem kao
kod jelov). Pjev. crn. 285^. Al' se Luka ne plasi
od vuka, no su nemu i ti mill glasi, ueka nijo
jelovina sama. Osvetn. 2, 32. Jelovina, abete ar-
boreo (Pizzelli), Abies pectinata Dec. B. Sulek,
im. 130.

JELOVi&TE, n. vidi 1. jelik. — U Belinu rjec-
niku : ,abetajo, luogo pieno d' abeti' ,solum abie-
tibus consitum' 10^; u Bjelostjencevu: jelovisdo
kod je}e; u Voltigijinu: ,abetajo, luogo d' abeti'
,tannenwald' ; u Stulicevu: v. jeli§te.

JELOVKA, /. selo u Hrvatskoj u Supaniji mo-
drusko-rijeckoj. Razdijej. 57.

JELOVNIK, m. ceduja na kojoj su napisana
razlicita jela (n. p. u gostionici). — isporedi je-
st venik. — U jednoga pisca nasega vremena. U
Zlatiboru i u Rujnu evo kakav je naj obicniji
slavski jelovnik : ,8ira, kajmaka' itd. M. D. Mi-
lidevic, slave. 30. Tu i stoka mena svoj jelovnik :
mesto sena uzima slamu. medudnev. 12.

JELOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Jedno parce zemje u Jelovu, Sr. nov.
1871. 76.

JELSA, /. dva sela u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Jelsa velika i mala. Razdijej. 72. 73.

JELSAMIN, m. vidi cemin, tal. gelsomino. —
U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Za tim jel-
samine postupih povite, zije, ruzmarine ... P.
Hektorovid 35.

1. JELSA, /. vidi joha. — U Vukovu rjecniku:
,die erle' ,alnus', cf. jova s dodatkom da se go-
vori u sjevernoj Hrvatskoj.

2. JELSA, /. trgoviste u Dalmaciji na otoku
Hvaru, tal. Gelsa. Repert. dalm. 1872. 17.

3. JELSa, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.

JELSAMIN, m. vidi cemin, tal. gelsomino. —
U nase vrijeme na Bracu. A. Ostojid.

JELSANICA, /. ime mjestima. — Od xiii vi-
jeka. — U Danicicevu rjedniku : Jeltsanica, zupa
koju je Stefan kraJ. Prvovjencani dao Zici: ,JelE-
sanica' (Mon. serb. 13. 14 god. 1222—1228). to
de biti na rijeci koja se sada zove Josanica u
Srbiji. — Rijeka i mjesto negdje izmedu Decana
i Prizrena : Grmocelu je bila meda ,Ilijino brdo,
kako spada u Jelsanicu' (Mon. serb. 93 god. 1330).
i jRogattcu' je i§la meda ,u Jeridani., kako pri-
staje u Jeltsanicu' (93). katunu je Golubovcima

JELSANIOA

584

JEl^EN

crkve arhandelove u Prizrenu isla meda ,otB Jeli.-
sanice' (Glasnik. 15, 293 god. 1348?). selu je ,Tu-
dorfccic' iste crkve isla meda ,kako upada mala
Jelsanica u veliju Jel§anicu, i uz malu Jelsanicu
preko u Pupavice' (802). — Dva sela koja je car
Lazar prilozio Hilandaru : .Jeltsanica', jedna je
bila Gradislava tepacije a druga Durda Nenisi6a
(Glasnik. 11, 139); jednom je bio zaselak Tola-
novina i ,DurdevikB' i Kesnik, a drugo je imalo
sest zaselaka: Grabac, Gribi, Sikoiie, Osjak, Zviz-
dali, Slatina, pogrjeska: ,Jelcanica' (Mon. serb.
195 god. 1380). i drugdje: U Toplici selo Jelt-
sanica. Glasnik. 24, 272. (1395).

JELSENICA, /. u Danicicevu rjecniku: Jelt-
§enica, selo u Bosni : ,Za selo za Jeltsenicu' (Mon.
serb. 226 god. 1395).

JELSEVAC, Jelsevca, m. potoJc u Hrvatskoj.

— Od xni vijeka (u latinskijem spomenicima).
,Ad rivum Jelshewec'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 38.
(1217). ,Juxta rivum Jelseuz'. 38. (1217). ,Ubi
Camieniza et Jelsewec oriuntur'. 53. (1225).

JELSeVICKI, adj. koji pripada Jelseviku. —
U Danicicevu rjecniku: jeltsevifikyj, rov Jelb-
sevikt : selu je Brijezima isla meda ,u studentct
Jelsevikt, i potokomt jelsevickyimt, kako pri-
staje u Drenicu' (Glasnik. 15, 284 god. 1348?).

JELSEVIK, m. u Danidicevu rjecniku: Jelt-
sevikt, selu je Brijezima crkve arhandelove u Pri-
zrenu isla meda ,u studentct Jelsevikt' (Glasnik.
15, 284 god. 1348?). cf. jeltsevictkyj.

JELSJE, n, vidi jelasje. — U Danicicevu rjec-
niku: jelfcsije ,alni', ali moze biti da je i mjesto:
meda je selu Broda crkve arhandelove u Pri-
zrenu isla ,u Jelsije' (Glasnik. 15, 282 god. 1348?).

JELSOV, adj. koji pripada jelsi, jelsama. —
U Vukovu rjecniku: vide jovov.

JEL&OVKA, /. Telestes Agassizii Heck., neka
riba, isporedi laska. J. Pancic, ribe u srb. 122.

JELTRUDA, f. vidi Gertruda, tal. Geltrude.

— U jednoga pisca cakavca xvii vijeka. Jeltruda
divica. M. Alberti xl.

JELUN, m. kocej, nem. alaun. — isporedi olum.

— U Bjelostjencevu rjecniku : jelun, olum ,alumen,
salsugo terrae ad chrystalli colorem' ; u Jambre-
§icevu : ,alumen' ; u Voltigijinu : ,alurae, minerale'
,alaun' ; u Stulicevu : v. olum.

JELUSA, /. ime zensko, augm. Jela. — Od xvi
vijeka. Jelu§e Grajmanidke celo selo jedno. Mon.
Croat. 308. (1598). Jelusa. S. Novakovi6, pom.
117.

JELUSIC, m. prezime (po majci JeluSi). — xvi
vijeka. MihaJ Jelusic. Mon. croat. 308. (1598).

JELUSIK, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. JeluSikt. S. Novakovi6, pom. 152.

JELVA, /. vidi 1. jela. — U sjevernijeh caka-
vaca i u kajkavaca (i u Slovenaca), — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,abies'),
u Voltigijinu (,abeto' ,tanne'), u Stulicevu (v. jela).
Ni jelvi uzrasbi srid ogna ni modi. P. Vitezovic,
odil. 28. I stavi me na visoku jelvu. Nar. pjes.
istr. 1, 36. Pod jelvum zelenum. Jacke. 154.
Zrasla jelva kraj luga zelena. Nar. pjes. mikul.
1.39. Jelva ,abies'. D. Nemanid, cak. kroat. stud,
iftg. 25. Jelva, abies (Bjelostjenac), Abies pecti-
nata et excelsa Dec. (Sabjar). B. Sulek, im. 130.

JELVICA, /. dem. jelva. — Kod cakavaca od
XVI vijeka (kao ime mjestu, vidi pri kraju). —
Izmedu rjeinika u Bjelostjenievu (,abietula'). Vi-
soka je (djevojka) kano i jelvica. Nar. pjes. istr.
1, 20. Tauka jelvice moja (veli mati nariiuci za

kcerju). 5,3. Pa odsici jelvicu. Nar. pjes. mikul.
147. — Kao mjesno ime. Sinokosu ka se zove
Jelvica. Mon. croat. 285. (1585). Jelvica, selo u
Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdijej. 39.
JELVINA, /. vrh u cabarskom kotaru.

JELZA, /. ime zensko (jamaino hyp. Elizabeta).

— XV vijeka: Gospoja Jelza. Mon. croat. 90. (1461).

JELZEMIN, m. vidi cemin. Jelzemin (tah gel-
somino), Jasminum officinale L (Sabjar). B. Sulek
im. 1.30.

1. JE^j, m. sitni pijesak kojim se teste posipju.
M. Pavlinovid.

2. JE^i, M Stulicevu rjecniku: v. jej. — sasma
nepouzdano.

JE^jA, /. ime zensko, isporedi 3. jela. — Prije
na§ega vremena. S. Novakovid, pom. 117.

JE^iASIN, m. ime musko. — isporedi Jelasin.

— Prije nasega vremena. Jejasint. S. Novakovic,
pom. 117.

JE^ATI, jejam, impf. pute posipati jejem (vidi
1. jeJ). M. Pavlinovic.

JEl^DA, /. vidi jelda.

1. JEJ^E, adv. na pola, polu (vidi F. Miklosid,
lex. palaeosl.^ kod jele; Danicic tumaci: jedva,
ali to nije potrebno ni po primjerima sto sam
donosi). — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom u oblicima jele, jele, jeli (ova dva zadna
mogu biti po istocnom i zapadnom govoru), a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (jel§ ,vix'). Lezesta
jele ziva. Stefan, sim. pam. saf. 21. Jele dysestu
jemu. Domentijana 209.

2. JEJ^E, n. coll. 1. jela, vidi 2. jelik. — Sta-
riji su oblici jelije (vidi F. Miklosid, lex. pa-
laeoslov.2 kod ove rijeci) i jeljo. — Od prvijeh
vremena (vidi naj starije primjere m Miklosica),
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (je)e, jelisde,
jelovisde ,solum abietibus consitum'). Borja tere
jelja zide su uadili. M. Marulid 58. Dubi, hrasti,
jelje. 77. Gdi jelje i borje clovjek uziva. M. Ve-
tranid 1, 7. Gdje jelje i borje s topolom rasti-
jese. 2, 133. Visoko jelje i dub]e ostalo. M. Drzid
429. Drinovje, jelje i borje. P. Zoranid 42^. Piri,
tanci, sva veselja hode sa svim da su tvoja, i
da s' po srid svih gospoja kako jablan po srid
jelja. M. Pelegrlnovid 182. Ter jelje i borje velmi
se snebiva. A. Sasin 153. I hladak uzismo ki
jelje pokrije. D. Barakovid, vil. 48. Tih vihar
iz mora na nas cviti sije sa jelja od zgora. 48.
Ogan gusto jelje u pepel obrati. I. T. Mrnavid,
osm. 17. Kad bila u naj cesde je}e. Pjev. cm.
286a. — 1 kao ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
zarevaikom. Livada u Jeju. Sr. nov. 1873. 491.

JE^EN, m. vidi jelen. — Postaje od jelen tijem
sto se drugo e promijenilo na §, te zato glasi u
zapadnom govoru jelin (koje vidi) a u juznom
isproa jeljen. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (jejen, jelin, zvijer ,cervns'), u
Belinu (jeljen .cervus' 187*), u Stnliievu (,cervus'),
u Vukovu (vide jelen s dodatkom da se govori u
Hercegovini). Sada de poskakovati hromac ka-
kono jeljen. N. Ranina 17^. isai. 35, 6. Kako
jeljen grem od lovac umoren. G. Dr2id 427. Jez-
deci na jeljenu. M. Vetranid 2, 107. Ne mane
neg jeljen na vodu prit lijeti. N. Na^eskovid
1, 318. Kadno je zla zima, tjerati s nemodnim
stupima jeljena plahoga. D. Ranina 9''. U gori
zeleni . . . jeljeni smamjeni meu sobom rat dine.
13a. Lovjah brze jeljene. D. Zlatarid 45a. Jak
jeljen prid hrti za sobom ke gleda. A. Sasin 311.
Da prid dvorom jedan veoma lijep jeljen pro-
hodi. B. Kasid, per. 138. Jeljen brzi, srna plaha.

JE^iEN

585

JEMAl^E

I. Gundulic 407. Plabi jeljen vrhu glave tu vi-
soke grane stere. 554. Plaha u pasu ted jeljena
pod visokom gorom vidi. G. Palmotid 3, 391^.
Kako brza kad jeljena sjedifieaijeh mno2 pasti-
jera . . . u zapete mre2e utjera. 3, TO^. Kakono
jojen pritegnut i primozen od svoga hotena dade
se u ruke lovca, M. Radni6 SB?*. Ja jeljena na
oci va§e sama oborih vrhu trave. A. Gledevid
2a. Jeljen krsma za pro6 rijeku. I. Dordid, pjesn.
85. Brze noge ko od jejena. B. Zuzeri 38. Je|eu
,cervo'. S. Budmani 417''. Skakade kako jeljen.
S. Rosa 7'>. Tri vrste od dobara, za kojijem
umrli tree jace neg medvjedi za medom a jeljeni
za vodom. D. Bagic 7. Zatrca se hitro niz pla-
ninu kako jejen od godine dana. Nar. pjes. vuk.
3, 304.

JEl^ENA, vidi Jelena.

JEJ^ENAC, je}enca, tn. u Stulicevu rjecniku:
V. jejenak.

JEl^ENAD, /. coll. u Stulicevu rjecniku : ,cer-
vorum turma'. — Nije pouzdana rijec po tome
sto nema u jednini rije6i je}ene (gen. jejeneta)
prema kojoj bi jejenad bila mnozina.

JE^jENAK, jejenka, »«. dem. je)en, vidi 1. je-
lenak. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecniku u Stu-
licevu dpullus cervinus'). Hrti jeljenka uhvate.
G. Drzid 376. Zatjece trudna jeljenka prid lovci
bijesan hrt. M. Vetranic 1, 66. Jeljenci poludnem
dohode. 2, 279. Tekudi svud jeda jeljenka istjere.
N. Najeskovid 1, 236. Ucinila me od covjeka je-
Ijenkom. M. Drzid 163.

JEtiENCAC, je]^ncca (Hi jejencaca), tn. dem.
jejenak, vidi jelencac. — xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (uz jejenak). Plah jeljencac.
S. Mencetic 110.

JEl^ENCAK, jej^ncka, m. dem. jejenak. — Same
u Stulicevu rjecniku uz jejenak.

JE]riENCl6, m. dem. jejenak. — U Stulicevu
rjecniku uz jejenak.

JE]^ENDO, Jfejendola, m. zaselak u Srbiji u
okrugu uzickom. K, Jovanovid 156.

JEl^ENI, adj. koji pripada jejenu, vidi 1. je-
Icni. — U Stulicevu rjecniku: v. jelenski.

JEJ^ENICA, /. kosuta, isporedi 1. jelenica. —
Na dva mjesta xvi i xvii vijeka, a izmedu rjec-
niku u Stulicevu (v. kosuta). Od djetida jeljenice.
N. Ranina 186*. cant. 2, 9. Lovac licumjori glas
jejenice. M. Radnid 397^. — Nepouzdano.

JEl^ENIC, m. dem. jejen. — U Stulicevu rjec-
niku: V. jejenak.

JE^ENKA, /. ime zensko (kod satirice). — Na-
cineno od jejen u jednoga pisca xvii vijeka. Je-
ljenka satirica. I. Gundulid 144.

JE]^ENOVAC, Jfejenovca, m. izvor u selu Or-
lovici u okrugu cacanskom u Srbiji. I. Pavlovid.

JE^jENSKI, adj. ko/i pripadu jejenima, vidi
jelenski. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (.cer-
vinus'). Bjezi pojubjeni moj kakono srndad i lane
jejensko. M. Radnid 422b. Jer tko smetat nas
dohodi jejenske se vraca glave. A. Gledevic 3^.

JEJ^ENI, adj. koji pripada je}enimu, vidi je-
leni. — U Mikalinu rjecniku: jejeni, od jelina
, cervinus'. — Jejoni jezik. vidi kod jeleni, 2, a.

— izmedu rjecnika u Vukovu (vide jezicac 2 s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). Jejeni jezik,
aspleno (Pizzelli, Aquila i Bud, Skurla), anchusa
secunda (po rukopisu^ xvi vijeka), Scolopendrium
officinarum Sw. B. Sulek, im. 130.

JE^IKI, adj. u Stulicevu rjecniku uz jejenski.

— sasma nepouzdano.

JEMAC, jemca, m. vidi jamac (i radi akcenta).

— Postaje nastavkom tot jamacno od korijena
glagoln jeti (koji vidi) i to od dva oblika sto do-
biva kasnije ovaj korijen: od jein jemac, a od
jam jamac. cini se da je prvi oblik (jemac) sta-
riji, ali drugi (jamac) kuo du je poznije obicniji.
po znacenu nije dosta jasno postane, mo£e biti
da se mislilo na vjeru jeti (vidi stslov. verij, jtjti,
novoslov. vorjeti, verjamem), ali bi ovo znacilo:
vjerovati. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,dor biirge' ,spon3or') i u Daniciceva
(jembCb ,vas'. cf. jamtct). Aste se pre vlastele,
kto so u §to upri, da dava jemce. Zak. dus. pam.
saf. 3G. Onizi jemci koji to su po tomu cloveku.
39. Da me pusti na Boga na jemca. Nar. pjes.
vuk. 2, 96. A na vjeru i na veresiju i na jemca
Boga istinoga. 2, 380. Za kojega jemac ne izide,
hode nega pasa pogubiti. 3, 323. Ja vi dajem
Bozu vjeru tvrdu, tvrda jemca Muhameda sveca.
4,369. Jemac platac. Nar. posl. vuk. 113. Davam
ti jemca Boga da du ga vezana opremiti u Kotor.
S. ^ubisa, prip. 231. Svaki covjek jemac, koji
bi so jemcio za drugoga. Pravdonosa. 1851. 33.

JEMAC, jemaca, m. covjek koji jemjc (koji bere
grozde kod jemana). — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim noin. sing., i
VGC. : jemacu, jemaci. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecniku u Mikajinu (jemaci, trgaci ,vindemiator,
legulus') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,vin-
domiator' 757*), u Voltigijinu (,vendemmiatore|
,weinleser'), u Stulicevu (,vindemiator, viiide-
mitor'), u Vukovu (vide berac s dodatkom da se
govori u Dubrovniku). I u nase vrijeme u Du-
brovniku: ,Jeli gotov rucak jemacima?' P. Bud-
mani. — U Stonu je drugo znacene : jemacki koS.
jDonio mi je pun jemac smokava'. M. Milas.

JEMACICA, /. zensko celade sto bere grozde
kod jemana, vidi jemac. — II Mikajinu rjecniku:
jemacica, trgacica ,vindemiatrix'; u Belinu: ,vin-
domiatrix' 757*; u Voltigijinu: ,vendemmiatrice'
jweinleserinn'; M Stulicevu: ,vindemians' ; u Vu-
kovu : vide beracica s dodatkom da se govori u
Dubrovniku.

JEMAcITI, jemacim, impf. raditi kao jemac.

— Sumo u Voltigijinu rjecniku: ,vendemmiare'
,weinlesen, weinlese halten'.

JEMACKI, udj. koji pripuda jemacima. — U
Dubrovniku se gotovo samo kaze jemacki kos, te
znaci naj prije kos u kojemu se grozde nosi kod
jemana, pa i uopce svaki kos onoga istoga oblika :
spleten je od pruca, obla dna, bez zaklopca, sa
stranama mulo visokijem (mane od 1 stope). Zupke
gu nose nu glavi obicno kad idu prodavati u grad
(Dubrovnik). — Izmedu rjecnika u Vukovu (n. p.
kos, vide beracki s dodatkom da se govori u Du-
brovniku).

JEMACNO, adv. vidi jamacno kod jamacan,
2, c. — U nase vrijeme. Moskov prede na Vidin
jemacno. Golubica. 5, 147. Mi demo jemacno
dodi na vas. P. M. Nenadovid, mem. 67.

JEMANLICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 188.

ji^MANE, n. vinogradsko hrune (djelo kojijem
se jema Hi jemje). — Stariji je oblik jemanje. —
U Dubrovniku od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (jemanje, jematva, trganje ,vindemia'),
M Belinu (jemanje ,vindemia' 757**), u Stulicevu
(,vindemia'), ii Vukovu (,das lesen' ,lectio'. cf.
brane s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Dokli sva jemanja i voda ne spravi. N. Najes-
kovid 1, 265. Prut kratak, dugo jemanje. (D).
Poslov. danic. Posicene glave sinova poslase u

JEMANE

586

2. JEMCITI

krosnu kqje sluXe u jemauju. A. d. Bella, razgov.
97, I u korizmu i na poklade i u gradu i na
jomanu po selijeh. B. Zuzeri 131. Pokladi, pro-
Ijece, jesen i jemane, i tako godista, cijem se mi
i lie stavjamo, koturaju se. 204. Ukrali su onem
gosparu ua jemanju pet ses vjedar polu masta
polu blute. 347. U vrijeme od zetve sakupiste
toliko zito, u vrijeme od jemana toliko vino. D.
Basid 181.

1. JEMATI, jem^em (jemam), uprav imperfek-
tivni Hi iterativni glagol prema jeti, ali dobiva
i osobito znacene. — Fosto od jeti postaje uprav
imati kao imperfektivni glagol, va^a da se istom
u nascm (i u novoslovenskom) jeziku razvio ovaj
oblik s toga sto je same imati dobilo po ncsto
drukcije znacene. — Nalazi se od prvijeh vremena,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (jemati, cinitl je-
matvu, trgati ,vindemio, vindemiam facere, col
ligere, celebrare'), u Bclinu (jemati, jemjem ,von-
demmiare' ,vindemiam facere' 757^), u Bjelostjen-
cevii (jemjem, jomati, prijemjem, prijeti, primam,
primiti ,accipio, capio, sumo'. 2. v. berem), u Jam-
bresicevu (jemjem ,accipio'), u Voltigijinu (jemati,
jomjem ,prendere, pigliare' ,nehmen'), n Stulicevu
(jemati, jemjem ,vindemiare, uvas legere'), u Vu-
icovu: jemati, jemam (jemjem), n. p. grozde ,leseu'
,lego', cf. brati s dodatkom da se govori u Du-
brovniku; u Danicicevu (,capere').

1. H pravom znacenu.

. a. aktivno. a) hvatati, uzimati. Nasa sela i
uase bojary jemati. Mon. serb. 21. (1238). Eibart
pakleni jemjo ribe. Starine. 23, 72. (1496). Tu-
zeci da jemju riih zivine. Statut vrb. 160. — b)
primati. — u Bjelostjendevu i u Jambresicevu
rjecniku.

b. sa se, rcfieksivno, s genetivom, hvatati se
cega, primati se cega. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (,suscipere'; jemati se puta ,iii viam se
dare'). Desnago puta jerajet se. Domentijan^ 5.
Abije puta jemjet se. 54. Brani jemjet se. Okaz.
pam. saf. 56. I prtva jem).em se ize nami.
udobna. 63.

3. u osobitom smislu, brati groMc. — Od xvi
vijeka (ni u Dubrovniku ni u okolini ne znam
da sam igda ciio ove rijeci, premda se kaie vrlo
cesto jemaiie, jomac, jematva itd.).

a. aktivno. Ciuit 6u da u Ston otides jemati.
N. Na}e§kovi6 1, 262. Tez' vinograd u jakosti,
ter ces trgat i jemati. J. Kavanin 475'j. Tko u
poju tezi i jemje, il' dan, ili nod je mrkla. I.
Dordid, pjosn. 133.

b. sa se, pasivno. Rujno vince gdi se jemle.
G. Palmotid 53»'.

2. JEMATI, jemam, impf. imati. — Nijc ista
rijec §to 1. jemati, jer postaje od imati tijem sto
se kod ove rijeci i promijenilo u je. — Kod ne-
kijeh cakavaca i istocnijeh Hokavaca od xvi vi-
jeka. Kada (djeca) pocnu jemati podetak od raz-
bora. Narucn. 16*. Dva Sovika ki 6e jemat
pomju (drugdje u istom rukopisu imati). Stat.
po}. ark. 5, 308. (1615). Dar dobrote i milosrdja
Bozjega od kojega joma se prositi nepristano. P.
Radovcic, nad. 3. Jos u dobru 2ivotu i zdravju
jemaju se ciniti kripostna dila. 5. Ca jema to
gradjenje cinenja s svetinom krstjanina. 15. Je-
maju i drze jednu ciuu toliko veliku od naj zad-
nega prirainutja. 17. Koji jemaju pravu ie\u
dobro uinriti. 50. Ni jemajuci niku veliku skrb
vrhu toga. 359. Zato jemas milovati Isukrsta.
ist. 56. Svi |udi ki jemaju i ki de jemati tilo.
68. Zaito sam uvridio priveliko dobro moje,
Boga moga koga jemah svrhu svih stvarih }u-
biti. L. Terzid 66. fias od tisnoga razloga koji

ti jemam dati. 78. Ako sam igdar jema' potribu
od tvoje pomodi, sada mi je naj potribnija nego
nigdar. 85.

JEMATVA, /. vidi jemane. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,vindemia'), u
Mikajinu (vidi jemanje), u Belinu (.vindemia'
757a), u Bjelostjencevu (v. brano), u Voltigijinu
(,vendemmia' ,weinle8e'), u Stulicevu (,vindemia'),
u Vukovu (,die lese' ,spicilegium, vindemiae', cf.
berba s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
I objaviti de vrsenje od 2etve jematvu, a jematva
obujati de sijanje. N. Eanina 144^. lev. 26, 5.
Jedno godisde, pristupajudi jematva, grad potuce
vinograde. Ivan trog. A^. U vrime od zetve i
jematve. M. Bijankovid 137. I jematva projde
mimo. J. Kavanin 166^. Da obilata bi jematva.
no''. U koje (lito) Bog darivase trostruko obil-
niju jematvu. Ant. Kadcid 375. Zetva od sidbe
ufatit ce jematvu, a jematva sidbu. I. Garaniu 14.

jematve;^ AN, jematvejna, adj. koji pripada
jematvi. — U Stulicevu rjecniku: ,ad vindemiam
spectans'. — nepouzdano.

JEMATVICA, /. dem. jematva. — Same u Stu-
licevu rjecniku: ,vindemiola'.

JEMBRIH, m. vidi Emerik. — Od xvii vijeka,
Kra}em posta Jembrih. P. Vitezovid, kron. 89.
Posla Senanom za kapetana Jembriha Derencina.
130.

JEMBRIHOV, adj. koji pripada Jembrihu. La-
dislav III sin Jembrihov. P. Vitezovid, kron. 91.

JEMCA, m. vidi jemac. — Na jednom mjestu
XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (jem^ca,
gledaj jembct). Ja smt za tozi jemca. Spom. sr.

2, 20. (1352?).

JEMCENE, n. djelo kojijem se jemci (vidi 1.
i 2. jemditi). — U Vukovu rjecniku.

JEM6eV, adj. koji pripada jemcu. Jemac
jemcev odgovara . . . za jemcev pothvat. V. Bo-
gisid, zakon. 155.

JE MCE VINA, /. vidi jamcevina. — Nacinenu
u nase vrijeme od jemac Hi od jemciti. Jemce-
vina , haft-geld (vadium)'. Jur. pol. terminol. '266.
Jemcevina ,kaution'. Zbornik zak. 3, 634.

1. JEMCITI, jemcim, impf. vidi jamciti. — U
nase vrijeme.

1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,zur
biirgschaft aufFordern' ,vador', n. p. se][ake jed-
noga za drugoga).

a. prelazno, vidi jamciti, 1, a, a). Da jemci
momke za Cukidevu poharu. Djelovod. prot. 89.

b. neprelazno, vidi jamditi, 1, b. Prodavac jemci
za svoga prodatog kona. V. Bogigid, zborn. 467.
Duhan koji se proizvada, jemci za potrosninu.
Zbornik zak. 2, 38.

Z. sa se, rejleksivno, vidi jamciti, 2. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,sich verbiirgen' ,spondeo').
Sve se jedan za drugoga jemci. Nar. pjes. vuk.

3, 323. Svaki dovjek jemac koji bi se jemcio za
drugoga. Pravdonosa. 1851. 33. Jemciti se, dobar
stqjati ,dafiirhaften'. Jur. pol. terminol. 124. Jem-
citi se za koga ,biirgschaft leisten'. 225.

2. JEMCITI, jemcim, impf. prije nego se sto
sasije, prihvaeati koncem u razdaleko tako da se
komadi tkana kod saSivana ne pomicu jedno uz
drugo. — isporedi ingvazdavati. — Perf. : ujem-
citi. — Posfo se govori i jamciti (sto mojom gri-
jeSkom nije kazano kod jamciti), mogao bi biti
isti glagol Sto i 1. jemciti, isporedi nem. haften
i heften. — U Vukovu rjecniku: kad hode sto
da se §ije, pa se naj prije ujemci (t. j. koncem
razdaleko prihvati) ,anschlagen' ,affigo'.

JEMEK

687

JEMSTVOVATI

JEMEK, m. ^Mr. jemek, jelo. — U na§e vrijeme.
^jubicica jemek nosi. Nar. pjes. here. vuk. 258.
Dok svadbarim jemek zgotovio. Nar. pjes. peti*.
2, 381. Da mi donese§ stotinu jemeka. Bos. vila.
J 890. 207.

JEMEKLUK, m. mjesto ii Srbiji u okrugu bio-
(jradskom. Glasnik. 19, 163. M. D. Milidevi6, srb.
105.

JEMELIJA, /. vidi jemenija, 1, i jemenlija. —
U narodnoj pjesmi naSega vremena, (Beg) na
noge nazii jemelije. Nar. pjes. kras. 1, 91.

JEMENIJA, /. tur. jemeni, Sarovita obuca, §a-
rovito tkane (iz Jemena). — V na§e vrijeme (s raz-
licitijem akcentom prema razlici u znaienu).

1. jemenija, vidi papu6a. — isporedi jemen-
lija, jeraelija. — Obicno je u mnozini, ali moze
se kazati i u jednini kao sto je u naj zadnem pri-
mjerii. — Izmedu rjecnika u Vukovu (jemenije
,die pantoffeln' ,sandalia, soleae'). Namamiiu koga
hocu, nek izdere jemenije. Nar. pjes. vuk. 1, 367.
Bez clzama i bez jemenija. 4, 151. Na nogama
nosi zute mestve, i povrh nih crvene jemenije
s repi6ima na petama. M. D. Mili6evi6, omer. 7.
Kako koji Turcin svrsi molitvu, ustaje, izlazi iz
gamije, nazuva svoje jemenije, koje svaki ostavi
u trijemu pred vratima. 135. Zameja ju (jeme-
niju) u blato i istrci pred covjeka, pak baci na
l)ut. kad nanide covjek, vidivsi jemeniju sazali:
,0h jazuk Judi! gdje je ovaka jemenija pokva-
rena!'; i ne uzme ju, pak nastavi daje putovati.
onda mali uzme drugu jemeniju cistu i istrci
pred nega pak ju baci na put itd. Nar. prip. bos.

'I. jemenija, duga mahrama sto se ovija oko
fesa Hi druge kape (a i oko pojasa). — Izmedu
rjecnika u Vukovu (jemenija, marama, samija
,oine art kopftuch' ,vittae genus'). A na glavu
kapu od kurjaka, priveza je rarkora jemenijom.
Nar. pjes. vuk. 2, 248. Povezi se torpo§ jeme-
nijom. Nar. pjes. juk. 402. A zavila se mrkom
jemenijom. Nar. pjes. horm. 2, 325. I opasa
mrku jemeniju. Bos vila. 1887. 170. Kapa za-
vijena sa jemenijama. V. Bogisi6, zborn. 129.

JEMENLIJA, /. vidi jemenija, 1. — U Vukovu
rjecniku: jemenlije uz jemenije.

JEMIJA, /. cakavski ohlik mj. demija koje vidi.

— U dva pisea xvi i xvm vijeka (u prvoga nije
dosta pouzdano). Cetiri ces sinke imiti . . . Bit'
ce t' kra|em poklisari, bit' raici (?) od jemija. M.
Pelegrinovid 184. Kada mnoztvo tvojih jemija
da na pomoc krala. J. Kavanin 184*.

1. JEMIN, jemina, m. ar. tur. jemin, zakletoa.

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nam. i ace. sing., i voc. (ako se
gdje kaze): jemine, jemini. — Uciniti jemin znaci:
zakleti se. — U na§e vrijeme, a izmed^u rjecnika
u Vukovu (vide zakletva). Ja sam Bogu jemin
ufinio da t' u oca vise prosit nedu. Nar. pjes.
vuk. 3, 98. Ja sam Bogu jemin ucinio, da se
ne6u ozenit vlahihom. 3, 243. Jemin cini po-
gubit Milosa. Nar. pjes. petr. 2, 197. Jer sam
pasi jemin u6inio da 6u s nime do Kanize do6i.
Nar. pjesn. horm. 1, 329. Ja sam Muju jemin
ucinio da na miru kavge gradit necu. 2, 70. Zena
se u plac, a hrsuz u krive jemine uzda. Nar.
blag. mehm. beg kap. 298.

2. JEMIN, m. od arapskoga ,emin', cinovnik
kome je Sto predato u upravu ili u nadzor. D.
Popovid, tur. rec. glasnik. 59, 104. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (upravitej
onijeh sela koja nemaju spahije, nego desetak
od nih pripada caru ,der emin' ,magistratu3 tur-

cici genus') i u Danicicevu (jemint, turski ,cu8tos').
Ni travnikt ni jemini.. Mon. serb. 523. (1480).
Jemin pise meni iz grada . . . (Jemin, neka vrsta
vlasti turske. u Dubrovniku je stanovao jemin na
Plofama, kao da bi rekli ,konsul' za poslovo tur-
skijeh trgovaca. S. Skurla). J. Palmotic 139. I
tadaj mu dade vojevodstvo, da je Jakov jemin
za Turaka. Nar. pjes. vuk. 4, 447. Zamislio se
kao jemin o martu. (jer se onda jemini obicno
mijenaju), Nar. posl. vuk. 84. Nego cujeni da
inta brata Duku koji je jemin kod visokorodnoga
gospodara Jefrema Obrenovida. Vuk, dan. 4, 31.

3. ji]MIN, m. ime mu§ko (tursko). — U nase
vrijeme. A drugo je stari Jemin-aga . . . Majka
Fatu dade za Jemina. Nar. pjes. vuk. 1, ()14.

JEMINLUK, m. tur. jeminlik, u Vukovu rjec-
niku: sela koja su pod jeminom ,das eminthum'
,dignitas et munus tov jemin'.

JEMINOV, adj. koji pripada Jeminu (vidi 3.
Jemin). Kad dodose dvoru Jeminovu, izisle su
sestre Jeminove. Nar. pjes. vuk. 1, (315.

JEMINOVAC, jfeminovca, m. jeminov (vidi 2.
jemin) covjek. — U Vukovu rjecniku: ,ciner von
dos emins leuten' ,bomo tov jemin'.

JEMINSKI, adj. koji pripada jemmima (vidi
2. jemin). — U Vukovu rjecniku: ,emiu-* ,iwi;
jemin'.

JEMIEOVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 1G4.

JEMIS, m. tur. jemis, voce. D. Popovic, tur.
rec glasn. 59, 104.

JEMJES, m. vidi jemle§. — U Vukovu rjec-
niku: vide leme§ s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori.

JEM^ATI, jem).em, impf. u Stulicevu rjecniku:
v. jemati. — sasma nepouzdano.

JEM^ES, m. vidi lemes. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide lemes s dodatkom
da se govori u Grbju). Sirotinska suza jem|cs
probija. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 285. Za
srp, jemjes, crtalo ... V. Bogisid, zborn. 49.

JEMOTINA, /. ,falte', al' razlicna od bore. Po-
dunavka. 1818. 72.

JEME.1H, m vidi Emerik. — xvi vijeka. Jemrih
Hracak. Mon. croat. 238. (1535). Pred Jemrihom
Kalsanom. 297. (1592).

JEMRIHOVIC, m. prezime po ocu Jemrihu. —
XVI vijeka. Grgur Jemrihovi6. Mon. croat. 250.
(1549). Grgo Jemrihovi6. 284. (1581).

JEMSTVO, n. vtdi jamstvo. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (jemtstvo ,vadi-
monium'). Nikore jemtstvo da ne medu svetomu
cartstvu i nast do ki.de se ne sudi vi. pravtdu.
Mon. serb. 38. (1253). !^udije koji se vradaju izt
tude zemje vt zemju carevu, kto bude pobeglb
ott jemtstva, onizi jemci koji to su po tomu clo-
veku nisto da ne placajutb. Zak. dus. pam. saf.
39. Na tako ozbi}no jemstvo glavari postave
Siepana na sjedalo. S. .^ubisa, prip. 106. Na
jemstvo licno ili novcano. M. D. Milicevi6, skol.
99. Jemstvo, eiviction, gewahrleistung' .evizione';
dati jemstvo, biti komu jemac ,gewahrleisten' ,pre-
stare 1' evizione'. B. Petranovid, rucn. knig. 321.
Jemstvo, odgovoi-nost ,dafiirhaftung'. Jur. pol.
terminol. 124. Jemstvo ,garantie, biirgschaft'.
225. Jemstvo mo2e biti ne samo za dug koji
ved jest. V. Bogisic, zakon. 307.

JEMSTVOVATI, jemstvujem, impf. vidi jam-
stvovati. — U naSe vrijeme. A ova de nam krje-
post jemstvovati za pobjedu. Nov. sr. 1834. 124.

JEMUKAP^

588

JENVAli

J^MURAN, j&murna, adj. kaze se za sir, ne
znam upravo za koji, cini mi se za onaj koji so
nacini od mlijeka posto je skinuto maslo. I.
Pavlovi6.

JEMUS, m. vidi jomuza. — Samo u Stulicevu
rjecniku: ,lac reconter emunctnm'.

JEMUZ, m. vidi jomuza. — U na§e vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani,

JEMUZ A, /. M Vukovu rjecniku: vido jomuza.

JEMUZ AN, jemuzna, a<^. u Vukovu rjecniku:
vide jomuzan.

JENAR, jenara, 7>i. vidi 1. januar. — Od tal.
sennaro, all po mletackom dijalektu. — Od pr-
vijeh vremena po sjeverozapadnijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Mika]inu (jenar, mjesec sijecan
,januarius'). Na prvi jenara. Mon. croat. 315.
(1100 u poznijem prijepisu). Miseca jenara. 243.
(1543). Na misec jenar. I. Kraji6 91.

JENDECICA, /. u Vukovu rjecniku: u ovoj
zagoneci : Jondek ide ispod kuce, jendecica iznad
kude, de se stase tii so jendekase. neina odyo-
netjaja; S. Novakovic misli (Nar. zag. nov. 217)
da je odgonetjaj : stupa (vidi kod jendekati se).

JENDEK, m. vidi hendek. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (vido hendek). Sad 6e gradit jendok
oko grada. Pjev. crn. 57^. Ukazase se pred nama
plotovi i jendeci. M. P. Sapcanin 1, 81. Pre-
skociti jendek. Bos. vila. 1890. 249. I gde bi
god video kakav oboren grm, jendek, kladu ili
baru ... L. K. Lazarevid, on zna sve. 27. vidi
i kod jendedica. — I kao ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Livada u Jendeku. Sr.
nov. 1872. 552.

JENDEKATI SE, pf. samo u zagonetkama,
vidi i kod jendecica. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (u zagoneci, cf. jendecica). Dva tupala o
gredi vise, kad se stase, tad se jendekase. (Misli
86 stupa za sukno). Nar. zag. nov. 216.

JENDIKAT, jendikta, m. vidi indikcija. — Na
jednoin mjestu xiv vijeka u gen. sing., i otale u
Danicicevu rjecniku (jentdikbtb ,indictio*). Vt leto
(J865 jendikta 10. Mon. serb. 160. (1357).

JENDIKTIJON, m. vidi indikcija. — xin i
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jent-
dikbtiont ,indictio'). Jendiktiont 11. Mon. serb.
35. (1253). Jendiktijont. 46. (1254). Jentdik-
tijona 7. 117. (1342).'

JENDRONOPO]^, tn. vidi J edrene. — Najednom
mjestu XV vijeka (u poznijem prijepisu) i otale
u Danicicevu rjecniku (Jenbdronopojt, ,Adriano-
polis'). U Jendronopoju. Mon. serb. 410. (1442j.

JENDROP, m. vidi endrop. Jegda hoditb jenb-
dropb (ii(;ii,\fioilh) . . . Phys. nov. star. 11, 196.

JENDA, /. £ensko ce(ade sto ide sa svatovima
po nevjestu, da ova nije sama na putu medu
muskarcima, tur. enge, jenge, strina. — isporedi
jendija, jengija, jendibula. — Kaie se i dnda
(vidi i>. Popovid, tur. refi. glasn. 59, 85). — Od
xvni vijeka (vidi Nar. pjes. bog. 367), a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die frau die mit den svati um
die braut gebt, damit diese auf dem wege nicht
allein unter den mannern sei' ,eomo8 nuptae', cf.
jendija). Svate jednake, jende devojke. Nar. pjes.
vuk. 1, 17.

ji^NDIBULA, /. vidi jenda. — Sastavleno od
jenda (ili jendija) i bula (koje vidi). — Kaie se
i endebula, vidi D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 85.
— V naSe vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(uz jenda). Kuma kumi Boga jedinoga, . . . jen-
dibulu Ogiienu Mariju. Nar. pjes. vuk. 1, 156,

Kad povoli Jopotu djevujJcu, jasu kone bule jeii-
dibule. 1, 615. A pobeze jendi-bula mlada. Nar.
pjesn. horm. 1, 101. Jendi-bule moje seke drage.

2, 803. Ona moli dvije jendibule. Bos. vila.
1889. 90^

JEN DIG A, vidi jendijica.

JENDIJA, /. vidi jenda. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide jendibula s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Ni devojke medu jen-
dijama). — Kaze se i endija. Posji im trideset
endijah. Pjev. cm. 156^. Pasa dade paSinicu
mladu, da jendija bude uz devojku. Nar. pjesn.
horm. 1, 99.

JENDIJICA, /. dem. jendija. — Moze se izgo-
voriti i jfendica. — U nase vrijeme. Kad izjubis
redora jendijice. Nar. pjes. juk. 231. O jendice,
po Bogu sestricel Nar. pjes. petr. 1, 152.

JENDILUK, ni stane zcnskoga ce(adeta §to jc
jendija. — Fostaje od jendija turskijem nastavkom
luk. — U nase vrijeme. Nek ti tetku u jendiluk
dade. Nar. pjesn. horm. 1, 99. I ona de u sva-
tovo podi u jendiluk po dilber Ruzicu. 2, 211.

JENGIJA, /. vidi jendija. — Od xviii vijeka.
Vodi sobom sirensku gospodu neka tebi za di-
vere budu, za jengije sirenske gospoje. F. Radman
32. Al' to sjedi trideset jengija. Nar. pjes. juk.
175. A ne vodi jengije tudinke. 368.

JENGUl^A,/. 'i;idi jegu|a. — Najednom mjestu
xviii vijeka. (Luka) dalmatinskom prudna puku
da'e jonguje spasne i trave i zubatce krunoglave.
J. Kavanin 328''. — nije dosta pouzdano.

JENICAR, m. vidi jenicar. — U nase vrijeme.
Tad on vikne na svoje jenicare. Nar. prip. vil.
1867. 463.

JENICIJA, vidi Jenikija.

JENIKIJA, /. itne zensko (kaludericko), grc.
Evvix(a7 — Moze biti da glasi Jenidija. — Vrije
nasega vremena. Jenikija (monahina). S. Nova-
kovid, pom. 117.

JENKRAT, vidi kod krat.

JENOGA, u brojenicama kao jedno. — U nase
vrijeme kod cakavaea u Istri. Jenoga, dvakute,
trikute . . . Nar. pjes. istr. 4, 10.

JENOVA, /. ime mjestima.

a. u Danicicevu rjecniku: mjesto u Magarskoj
u aradskoj zupaniji, ,Jeno' : ,Ali pasa uze Jenovu
i Sebi§b 1651 (OkAz. pam. §af. 85). Primi Jenovu
(85). amo pripada i ovaj primjer: Ahmetb pasa
Cuprilija primi Jenovu. Spomen. stoj. 128.

b. grad u Italiji, tal. Genova. Jer ako li nasi
otci Grkom slobod dopustili al' Jenove cudnoj
sili . . . D. Barakovid, drag. SSS''.

JENOVESKI, adj. koji pripada Jenovi (vidi
Jonova, b). — U jednnga pisca cakavca koji
mjeste -sk- pise -sd- radi slika. Jer gospoda Je-
novosca ne mogahu to podniti . . . kako da ih
Rab utiSda. D. Barakovid, drag. 383*.

JENOVIN, adj. covjek iz Jenove (vidi Jonova,
b). — U istoga pisca u kojega ima i Jonova (va}a
da je nacineno samo radi slika). Ufahu so Jono-
vini, zac Rabjanov bise malo. D. Barakovid, drag.
383h.

JENVAR, jonvAra, m. vidi ja.nn&r. — Od prvijeh
vremena, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jenb-
varb .januarius'). Misoca jenvara . . . Zak. vinod.

3. Meseca jonvara. Spom. sr. 1, 44. (1403). 2, 53.
(1406). Mon. serb. 317. (1421). 331. (1427). Mi-
soca jenviira. Mon. croat. 61. (1445). 12 dan jen-
vara. 88. (1460). Jenvara 29. 179. (1499). Na
17. dan jenvara 1589. 291. Miseca jenvara. Mi-

JENVAR

589

JEPISTOLA

rakiili. 71. J'red 6. dan jouvara. Koriziu. 10''.
Dan 20. jenvara. S. Ko2ici6 id^.

JElsfATI, jenam, pf. popustiti, umaniti (oso-
bito 0 kakvome zlu). — isporedi e6ati. — Va(a
da je ista rijed sto henati (koje vidi), a moze
hiti ista sto i efiati i anati. — Postane mi nije
jasno: kod lienati sam kazao da moze biti iz ma-
garskoga; Miklosic {ety mo], wortevh kod necha-)
opet misli da postaje od glagola nehati (vidi kod
hajati) premjcHanem prvijch slooa, Sto bi moglo
biti had bi se bo}e jedno s drugijem slagalo t(
znacenu; Danicic ima trece postane kod anati.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Viikovu
(.nachlassen' ,remitto': jenala ki§a, bolest, cf.
enati, popustiti s dodatkom da se govori u Hr-
vatskoj). ,Ide li ki§a na dvoru ?' ,N6 ide, reka' bi
da je nesto jenala'. ,Eli ti ista ta bola odmi-
nula?' ,Reka' bi da je nesto malo jenala'. J.^Bog-
danovid. Jenati, phys. ,nachlassen'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JENICAR, m. vidi janicar. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu: (po naj vise pl
jenicari) ,die jenitscharen' ,praetoriani Turcaruoi'.
Isjokose Turke jenicare, jenicare, careve sinove.
Nar. pjes. vuk. 4, 240. Jao Turci, moji jenicari!

4, 270. Dotrcace mladi jenicari. Nar. pjesn. horm.
1, 140. Dadose jenicaru. Bos. vila. 1892. 251.

JENICARSKI, adj. koji pripada jenicarima.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(janitscharen-' ,praetorianorum'). I mladoga agu
jei'iicarskog. Bos. prijat. 1, 39,

JEN16, m.

a. prezime. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. Od sokola Jenica Komnena. Nar. pjes.
juk. 86.

b. zaselak kod sela Vidovica u Bosni. Schem.
bosn. 18G4. 27.

JEIs^I-PAZAR, m. Novi Pazar, tur. Jeni-Pazar.

— U nase vrijeme. Spustise se ka Jeni Pazarn.
Nar. pjes. vuk. 2, 228. Hajde s nime ka Jeni
Pazaru. 2, 237.

JENI-SEHER, m. tur. jeni seber (sehir, pers.
sebr), novi grad. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. (Da) Crnoj Gori imeprededemo, Jeni seer
da je nazovemo. Nar. pjes. vuk. 5, 352. Predesfij
ime maloj Gori Crnoj, Jeni- seer naz vat je sultanu.

5, 353.

JEOHOVAC, Jeohovca, m. ime mjestu prijc
nasega vremena. — Prvo -o- stoji mj. 1 u jednom
spomeniku xiv vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku:
Jelbhovfcct, selo negdje izmedu Morave i Kuca-
jine koje je car Lazar dao Ravanici: ,Jeohovct'.
Mon. Serb. 197. (1381). — Drugdje se nalazi pi-
sano Jelhovect. Spom. stoj. 189. — Madi po-
stana vidi joha.

JEONA, /. pakao. — Od jevrejske rijeci priko
grc. ystvvcc. — Na jednom mjeUu xvi vijeka. Ki
nas oslobodi zukosti jeone oganno. Narucn 55*.

JEOVAC, Jeovca, m. ime mjestima. — Ova rijec
(kao i Jeovaca) jamacno postaje od jelha (vidi
kod joba), te v stoji mj. h, i uprav bi glasila
Jeohac, Jeohca; po tome ce biti pogreska sto stoji
na svom mjestu Jehovac, i trebalo bi popraviti
Jeobac Hi Jeovac. a) mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva u Jeovcu. Sr. nov. 1872. 239.

— 0) vidi Jehovac.

JEOVACA, /. selo u Bosni 11 okrugu Done
Tuzle. Schem. bosn. 1864. 31. — Uprav bi gla-
sila Jeohaca (vidi kod Jeovac). — Moze biti da
je isto sto se na drugom mjestu zove Joliova bara
(Statist, bosn. 144).

JEOVINA, /. vidi joha. — U starijcm rukopi-
sima. Jeovina, alno (Sin, Durante), Alnus Tourn.,
v. Joha, Jea. B. Sulek, im. 130.

JEPAHTA, /. vidi epakta. — Od xv vijeka, a
izmedu rjednika 11 Danicicevu (,opactae'). Jepahti
1-vyjo. Mon, serb. 539. (1494). Jepahta 1. u
Vuk, dan. 1, 24. (1632).

JEPARHIJA, /. vidi eparliija. — Na spome-
niku XVII vijeka, i otale a Danicicevu rjecniku
{inuQxiu ,episcopatus'). Rudnickoju jeparhijeju.
u Vuk, dan. 1, 24. (1632).

JEPIFANIJE, m. ime musko, grc. 'Entipuvtog.

— isporedi Epihvanije. — Prije nasega vremena.
Jepifanije (kaludersko). S. Novakovid, pom. 117.

JEPIHVANIJE, m. vidi Jepifanije. — Prije
nasega vremena. Jepihvanije (jeromonah). S. No-
vakovic, pom. 117.

JEPISKOP, m. vladika, biskup, grc. tni'axonog.

— isporedi jepiskup. — Samo kod pravoslavnijeh
pisaca. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (jepiskopt ,episcopu9'. cf. jepiskupi.).
Jepiskopt poslusajuste. Sava, sim. pam. saf. 5.
O jepiskopeht. Zak. dus. pam. saf. 30. St vsSmi
jepiskopyi. Mon. serb. 143. (1349). Mesta jepi-
skopomb srbbskymb. Okaz. pam. saf. 54. On ih
nije priznavao za jepiskope. M. D. Mili6evI6, po-
menik. 1, 21.

JEPISKOPIJA, /. jepiskovo podrucje, jepar-
hija, biskupija. — isporedi jopiskupija. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu {iniaxon?] ,8edes episcopi'. cf.
jepiskupija). Crtkvb jepiskopiju gradacanskuju.
OkAz. pam, saf. 53. Crtkovt jepiskopiju Zicju. 69.

JEPISKOPSTVO, n. jepiskopovo stane, jepi-
skopova cast, sluzba. — U pisaca pravoslavnijeh,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (jepiskopbstvo
,episcopatus'). Jepiskopbstvo dobro delo jestb.
Domentijanb 140. No6e ni po sto primiti jepi-
skopstva. D. Obradovi6, basn. 276. Zenu svoju
ne bi ostavio za sva jepiskopstva. 276.

JEPISKUP, m. vidi jepiskop. — Izmedu rjec-
nika a Danicicevu (jepiskupt ,episcopu8', cf. pi-
skupt). Jepiskupt zettski. Mon. serb. 17. (1233).
Sb vsemi jepiskupy srbbbskyimi, jepiskupomi.
zetbskymb, jepiskupomb rasbskyimb, jepiskupomt
zvecanbskyimb itd. 60. (1293-1302). Jepiskupi,
lipjansky. 565. (1322). Jepiskupb crtkve bo-
sanbske. Spom. sr. 1, 50. (1404).

JEPISKUPIJA, /. vidi jopiskopija. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (,episcopatus; sedes epi-
scopi'. cf. piskupija).

a. episkopovo podrucje. Podb oblastiju ineht
jepiskupijej. Mon. serb. 15. (1222 — 1228). Da
uzima jepiskupija. 15. Jepiskupiji lipjanskoj.
562. (1322). Vb prizrentskoj jepiskupiji. 563.

b. jepiskopova cast. Crbkvi jepiskupiji lipjanb-
skoj. Mon. serb. 563. (1322). Svetomu Nikole
jepiskupiji dobrbskoj. 564.

JEPISKUPOVIC, m. prezime (po ecu jepis-
kupu). — Na jednom mjestu xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jepiskupovidb). Popb
Hranislavb Jep(isku)povicb u Potocahb. Glasnik.
15, 275. (1348?).

JEPISKUPSTVO, n. vidi jopiskopstvo. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (jepiskupbstvo ,epis-
copatus'). Vb dni jepiskupbstva i sbvrbsyteja
crbkvy bosanskoj gospodina deda Radomera. Mon.
serb. 253. (1404).

JEPISTOLA, /, vidi epistola. Pisah vam v je-
pistoli, Anton Dalra,, ap. 31^

JEPISTOLIJA

590

1. JER, 2, a.

JEPISTOLIJA,/. vidi episfcola. — Jzmcdu rjec-
nika u Danicicevu (,epistola'). Oti. sbornyje jepi-
stolije Ijakovje. Glasnik. 11, 197.

JEPITAVAR, Jepitavra, m. u Danicicevu rjec-
niku: Jepitavri. ,Epidaurus' ,Ilagusa Vecchia', cf.
Capfctatt. Stari gradb Jepitavrb (Mon. serb. 38
god. 1253).

JEPITEOP, »!. iniTQonog^ upravite(, urednik.

— isporedi jepitrov. — U nase vrijeme. Bira s(3
svake godine crkveni jepitrop koji cuva crkvene
novce ... V. Bogisid, zborn. 527.

JEPITROV, m. vidi jepitrop (u osobitom sinislu,
koji izvrsuje sto je u testamentu po voli onoga
sto je ostavio testamenat), vidi i pitrop. — xv
vijeica, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jepitrovi,,
knixQonog .curator', cf. pitropt). Cinise prSda se
dojti jepitrovG recenoga Mihajla. Spom, sr. 2, 120.
(poslije 1461).

JEPRAKSIJA, /. zcnsko ime, vidi Jepraksijo.

— Prije na§ega vremena. Jepraksija (kaluderi^ko).
S. Novakovic, pom. 117.

JEPRAKSIJE, 711. ime mu§ko (kaludersko), grc.
EimQci'^iog (?). — Prije nasega vremena. Jeprak-
sije (monah). S. Novakovid, pom. 118.

JEPSTI, vidi ..bati,

JEPT-, vidi jevt-.

1. JER, quod; cur, isprva je bila relativna za-
mjenica, te je poslije pcstala konjunkcija. —
Oblik je praslavenski jeze, a to je nom. Hi ace.
sing, pronominalne osnove i (vidi kod on) koja
s rijeccom zo dobiva znacene relativne zamjenice
(koje, sto). i kod ie mijena se u nasem jeziku
(i u novoslovenskoni) vec od prvijeh vremena na
r (vidi n. p. jur, takoder itd., isporedi i glagole
gnati, modi) te tako postaje oblik jere jere drzi
isprva svoje staro znacene, ali kasnije postaje i
konjunkcija i to sa znacenem kao da (vidi 1. da,
I, B, a rjede kao 1. da, I, A, 2) Hi pokazuje
uzrok Hi razlog, kao sto cesto biva i u drugijem
jezicima, isporedi n. p. grc. 'o n i cm (Sto je ista
rijec), lat. quod, nem. das i dass (ista rijec sto
se samo u pismu razlikuje), i rus. ito. jo§ kas-
nije postaje i interogativna konjunkcija. — kod
jere ima i drugijeh promjena u obliku: krnjne
e vioze otpasti (jer od xiv vijeka, u nase vri-
jeme naj obicniji oblik), a opet u nase doba ova
moze dobiti a na kraju (jera); j moze otpasti
sprijeda (ere, er), naj cesce kod Dubrovcana (od
XVI vijeka). — gdjegdje se nalazi napisano i jere,
ali gotovo samo kad je u pisaca bio istocni govor,
n. p.: Ne ima gde teiati, jere jestb u ostrovo.
Mon. serb. 18. (1233). Krajevtstvo mi iznade,
jere ne uzimana tazi carina. 117. (1345). Sto ni
govorite jere da imi> nesto ne zamerimo. 535.
(1451 — 1487). Da vi je u znanije jere dodoso
k namt va§i vlastele. 536. (1451 — 1487). — Akcenti
su zabilezeni po Vukovu rjecniku; ja sam cuo
samo izgovarati jer i er. — Izmedu rjecnika u
Vranciceou (jere ,6nim ; etenim ; nam'), u Mika-
(inu (jer? jere? zaSto? ,cur? quare?'; jere, jerbo
jsiquidem, quandoquidem, quia, enim, etenim,
quoniam, nam, quippe cum, quippe quia'), u Be-
linu (jere ,perchfe, partic. responsiva a congiun-
zione causale' ,quia' 553^), u Bjelostjencevu (jer,
jere, v. zakaj ; jere, jerbo, v. kakti), u Voltigijinu
(jer, jere, jerbo ,perch6, poichfe, perloch^' ,weil,
denn'), u Stulicevu (jer? ,quare? cur?'; jer, jerbo,
jere ,quia, quod, siquidem, quandoquidem, quippe,
quia, quippe cum'), u Vukovu (jer, jera, 1. ,warum'
,cur' s primjerom iz narodne pjesme : Govorile
drugarice: ,Jer ga nisi razgledala?' 2. ,denn, weil'
,enim'. cf, za&to; jere, 1. vide jer. 2. ,das9' ,ut'.

cf. da s dodatkom da se govori u Crnoj Gori),
u Danicicevu (jere ,quod').

1. relativna zamjenica, kao §to, veh se ne samo
za jedninu srednega roda, nego i za oba broja
i roda i za cijelu recenicu. — Do xvi vijeka (ali
vidi i naj zadni primjer). — jere. I da, jere
isprosihb parike u cara u PrizrenS, da daht odb
Aihb manastiru. Mon. serb. 6. (1198—1199). A
jere je vrbhovina popomt, da odb toga ne uzemje
protopopa cesty. 13.(1222 — 1228). Ize pozivajut
se predb svetiteje, jere po ruku svetitejemb jemut
se, to takove ruke i pecati svetitejne da uzi-
majutb. 15. (1222 — 1228). Dobytbkb jere smo
rekli dati, da ti damo. 23. (1234 — 1240). Vbse
grade ili kostele jere su pomorske. 36. (1253).
Jere sto rekbli : ,Mi drbzimo veru', to ne mogu
ja pokriti. 42. (1253). Po vo}i vi je jere hocete.
42. (1253). Vsaki trbgb, jere bude na vasu ruku
prostenb kupovati. 43. (1254). Jere mi ste pisali
za solb, to vi znate dobre, moj kumerbkb ne
stalb u (o)noj ruce. 49. (1265). Ako se najde koji
gode clovekb odb zemje krajevbstva mi razve
onehbzi |udi koje imb jestb dalo krajevtstvo mi,
koje zasta§e u Stonu i u Rttu, jere budu prijeli.
108. (1334). Jere za dohodakb mi 6emo doslati
do vase milosti da namb krajevbstvo ti potvrbdi
zapise. Spom. sr. 1, 4. (1396). Od dobitja veli-
koga, jere im je Isukrst dao. Zborn. 83l>. — jer.
Jerb pisesb da si poslalb maslo, terb smo carinu
odb nega uzeli, Bogt je ve, mi nesmo uzeli ca-
rine. Spom. sr. 1, 5. (1396). A jerb vasa jubovb
pise za trtgovce, jerb imb pra§tasb treti delb ca-
rine, na tvojoj jubve zahvajamo. 1, 14. (1398).
— u ovijem lirimjerima uz jer ima i sto. A jerb
sto pi§e tvoja milostb da ti pisu zupanije, jerb
primamo gospodbstva ti Judije, na tomb odbpi-
sujemo. 1, 32. (1400). A jerb sto ni pise go-
spodbstvo ti, kako knezb primi OJmisb, odbve-
§tavamo gospodbstvu ti. 1, 35. (1401). A jerb
sto pi§e tvoja Jubavb, . . . na tomb odgovaramo.
1, 36. (1401). A jerb za Ugre §to namb pise.
1, 70. (140.5). A jerb stono gospodbstvo vi prosi.
1, 58. (1405). A jerb sto ni pise tvoja milostb
za tvoje neti. 1, 47. (1403). — amo pripadaju
i ovi primjeri: A jert za ISkare, mi ihb imamo.
Spom. sr. 1, 9. (1397). A jerb za prijate}bstvo,
istina je jerb imate mnogo prijatejb. 1, 21. (1399).
A jerb za Paskoja, i prbvo smo tvojej milosti
pisali da se mnogo cudimo tomuj. 1, 39. (1402).
A jerb za olovo. 1, 55. (1404). — U jednom pri-
mjeru xvm vijeka ima pred sobom prijedlog za
(kao zasto): Imaju veliku rat zaedno, za ere jedan
roj ho6e oteti med drugomu. K. Ma^arovii 56.

Z. conj.

a. znacene je kao kod §to kad se upotreblava
kao konjunkcija, vidi i 1. da, I, B, 3 i 4, a. —
Od XVI vijeka. — jere. Napokone nepoctenje bjese,
jere svak mu mogaSe rijeti psost. Zborn. 13*.
Nemoj gledati jere bolim. Zborn. 121*. Drugi
uzrok jest jere mi imamo rijeci koje se izricaju
i izgovaraju. R. (jramaAic 3*. Nemoj primati
mucnine jere jedni ne govore dobra od tebe. M.
Radnid 16^. Jabukam se zato lome grane jere
vocke daju izabrane. M. A. Rejkovid, sat. BQ^.
Ono poglavito bi Jesusovo, jere on prvi . . . na-
daron bi . . . J. Matovid 58. Prilaga se jo§t,
jere . . . nadin pravde bozanstvene i§te ... 71.
Druga jest vla§tito3t crkve jere jest sveta. 90.
Razlog od ove razlikosti u onomu je postavjen,
jer zakletva bi naredena. 344. Zato sam kriv
jere sam iiv. (Osobito govore )udi koji 2ive pod
vladom turskom). Nar. posl. vuk. 87. — jer. Za
toj se ne dudi tvoj razum poSteni, jer boles i
trudi skratiSe mod meui. P. Hektorovid 71. Neg

1

1. JER, 2, a.

591

1. JER, 2, c.

joildii iicaiiio razgovor iia avijeti, {yosjioje, jor
znamo, da nega sveza ti. N. Najeskovid 2, 71.
Da mi ne6eto zazrjet, jor ovu pastijersku pri-
povijest izlozih. D. Zlatari6 3U''. Od svega jo
togaj uzrok, jer smo daleko srcem od Boga. A.
Gu6oti6, roz. jez. 33. Uzrok jer ih je sedam jest
ovi. I. T. Mrnavic, ist. 116. Prosti mi jer du
ovo rijeti. J. Mikaja, rjecn. kod prostiti. Zahva-
jivam ti jer mi si dao. V. Andrijasevi6, put. ICi.
Dva su uzroka jer mnogi nisu uslisani u mo-
litvi. J. Banovac, pred. b6. Koja je dakle raz
likost medu ova dva suda? Prva jest, jer na
prvomu bi sudena sama du§a a na drugomu bi6o
sudeno i tilo, druga, jer prvi sud bi skrovit a
driigi 6e bit ocit. J. Filipovid 1, 136''. Pak se
od ni vedi cini (tnjesec) zato, jer je na nizini.
V. Do§en 29''. Osim toga, Slavonijo moja, jodna
ima jos falinga tvoja, jer u tebi jos Judi imado
koji dobro govorit ne znade. M. A. Rejkovic,
sat. ISS''. Zli 6e se zalostiti jer 6e morat osta-
viti svit. B. Leakovid, gov. 4. Bogu fala, jer
j' ovako bilo! Nar. pjes. vuk. 2, 21. — ere. Ah
jaoh meni, ere sam se zapustio u ruke djavaosko !
I. A. Nenadic, nauk. 213. — er. Mnozijem drago
ne bija§e er se bijah porodila. Jedupka nezn.
pjesn. 238. Dal' je zloba ovo u meni, kom se
oholas tvoja smete, er ja tuze6 moje dijete istem,
strase zli pakjeni? I. Gundulic 110. Od umrlo
covjek puti zali er ne ima vjecnijeh lita. 319.
Sreca moja bi velika, er te, kraju, nadoh odi.
G. Palmoti6 1, 53. Drzimo za veliku nasu sri6n
er te mirna sad vidirao. 2, 271. Ja za srecu
drzim moju er te odi cest dovela. J. Palmoti6
435. Naj vede tijem slavni ste, neprijatejstvo
er smiliste. J. Kavanin 186a. Prosti, brate Stje-
pane, radi Boga velikoga! er je, brate, omraza
medu^ nama postavjena. Nar. pjes. mikl. beitr.
29. Zalim er stvorih covjeka, imam ga dignut
(s) zemje. D. Basic 149. Al' ne zali er ti pleca
skup obrada. Zgode. 8.

b. vidi 1. da, I, B, 8. — U jednom primjeru
XVI vijeka. Jesu dvije ure jer je proslo brijemo
od objeda. M. Drzid 287.

c. znacene je kao kod 1. da, I, B, 1. — Od
xin vijeka. — jere- Videhb jere ne ima gde te-
zati. Mon. serb. 18. (1233). Vi znate, jere ja
nedu poredi. 50. (1265). Vid§vt jere bese po-
trenb 60.(1293 — 1302). Videvt jere pristase na
svu voju kraJevBstva mi. 108. (1334). Da ime
verovati jere jesti. sikozi. 108. (1334). Da rece
jere jestt togazi kona kupilt. 147. (1349). Pro-
mislivse jere pravo i dostojno jestt vratiti. 217.
(1391). Cto reku dusomL svojomi. jere su iz-
gubili. Zak. dus. pam. saf. 47. Imamo uzdanije
u svetitejbstvo vi.jere cete o tomi. napraviti.
Spom. sr. 1, 1. (1395), Bise svidoci jere smo
pladeni. Mon. serb. 441. (1450). Vida jere pri-
iiodi koncina moja. 518. (1476). Potvrbzdajemt
ti kletvomt, jere koji trbgt iznesete izb Dubrovb-
nika da ga ni ti ni tvoji Judije prodade niko-
mure vrazdeniku dubrovtctkomu. 43. (1254). Da
znate jere jest brijeme nam oda sna probuditi
se. N. Eanina 13a. paul. rom. 13, 11. U istinu
govoru vam, jere ne mine narod ovi dokla sva
ovaj budu. 13^. hic. 21, 32. Znamo jere istino jest
svjedocanstvo negovo. 24*. joann. 21, 24. Irud vi-
dedi jere porugan bi od krajeva. 24'>. matth. 2, 16.
1 vidje Bog svjetlost jere je dobra. 113'', gen.
1, 4, Nemoj redi jere mi si 2ena. Zborn. 38''.
Cuv§i govoredi jednoga filozopa jere tko ne pri-
trpi hotjenje svoje, nije covjek. Pril. jag. ark.
9, 74. (1520). Sada vidu ja i razumijem jere
velik Bog jest. 83. (1520). Znage, jere du prit
na jad. S. MenSetic— G. Drzid 513. Spomen' se,

jero tad tvoj sudac iraas bit. N. Dimitrovic 8.
Da zna svak jere ni od duse zgubjonjo volje be-
zakoni. 72. Toga cid neka zna§ jere mo za roba
poslusna ti imas. N. Najeskovid 2, 32. Da znas,
caru, jere smrtju zaminujes zivot danas. Aleks.
jag. star. 3, 221. Istina li je, jere mores hi-
trostju tvoju razdri§iti utrobu moju? 224. Sto
ne mislih tu5na prije, kderce duso srca moga,
jere jedna Ijepos mnoga vik slobodna saraa nije?
I. Gundulid 85. Ali ne znate, jere uda vasa jesu
crkva duha svetoga? J. Matovid 79. Da osta-
vimo jere su spasiteju na§emu bila otvorena ne-
besa, 138. Vidi dakle jere je zlo i grko. 499.
Ja sam cuo, kazevali su mi jere ima§ mladu po-
padiju koja pije s delijama vino. — A bijesni
Turci pop'jevaju, ne bi reka' jere su trideset, no
jere su stotina punana. Nar. pjes. vuk, rjecn.
kod jere. To kad vide Namik Alii pa§a jere
Turci pledi okrenuSe, Ogled, sr. 436, Sad vi-
dimo, moja brado draga, jere demo danas pogi-
nuti. 489. — jer. Sto ni pisote jerb carinici inako
govore. Spom. sr, 1, 1. (1395). Upvamo jerb de go-
spodbstvo vi nase trtgovce sbbjudati. 1, 7. (1396).
Imamo si glase jert se Turci kupe. 1, 25. (1399).
Izuvedesmo, jer prbvo nijesu bile. Mon. serb. 230.
(1397 u poznijem prijepisu). Kako de biti ocito
svetu jerb ona uzimje ter dukate. 251. (1403).
Da jestb na videnbe jerb jestb gospocka polaca.
Mon. serb. 338. (1427). Kazase mi jerb grede
carb na nasb. 442. (okolo 1450). Videdi jer se du
odluditi od ovogaj sveta. 518. (1476). To vidivse
jer bise vele dobro, veie im bi drago. Transit,
17. Ne znas li, gospoje, jer imam ja kripos sa-
tvorit . . . ? S. Mencetid 4. Veli se jer ogan to-
liku ima mod... 14. Ne znas li jer sam tvoj?
ne znas li jer vjorni tvoj sluga jes ovoj? 149,
Imas znat, na sviti jer stete nije vede ... N. Di-
mitrovid 21, Spomen' se jer imas, covjece, umriti.
22. Dusa moja misledi jer tvoja milos ved s nome
ni, 39, Znajudi, protiv lioj jer ima iziti nevjer-
nijeh velik broj. 75. Poznahu jer veli istine,
N. Na].eskovid 1, 121, Sveti duh objavi er Jezus
htijase sahranit narod, 1, 125. Moj Mise, dobro
znam jer bi rad da ti so odpise. 1, 327. Pro-
misli jer ni nam na zemji nije stan. 1, 328.
Ceznu svekolike kriposti moje razmisjajudi jer u
meni nije ploda. A. Gucetid, roz. jez. 176, Raz-
misli jer je veci sram koji de gresnici primiti.
3U5. Spomeni se, Gospodine, jer sam uzrok puta
tvoga. A. Komulovid 77. Cestita gdi paka svo
dni de svoje vidit jor milos rodjaka ne mo^e se
uvrijedit. I. Gundulic 27. Da znas, mac . . . jer
se opasa za gospoje slobodivat, ne hitati. 413.
Noj bozanstva svakolika inostranca vjerenika ne
znas jer ga prorokuju? G. Palmotid 2, 110. Iz-
povijeda jer Gospodin Jesus jest u slavi. J. Ma-
tovid 34. — ore. Promisli ere dan stvara se tamna
nod, S. Mencetid — G, Drzid 471. Joste joj mozes
rijet, ore de ne zlobom rob skoro ne umrijet. N.
Na|eskovid 2, 55. On pomisli ere ubi sina. Pjev.
crn. 118''. A kad vide ere ni§ta nema, na ko-
}eno drugu kuigu pise. 186*. — er. Li znam, er
taki dar zasluzil i milos nisam ja nikadar. §,
Mencetid lUO. Pak smislih er ne bi ni djeva na
saj svijet rodila. N. Najeskovic 1, 118. Ne zna§
li, ovu stvar er pisma taj vole? 1, 122. I reci
er smo mi od togaj uzrok vas. 1, 143. Smisjajte
er Jezus za vas grijeh umro je. i, 148. Tot idu
tri vile, i rijeh im ja er spis. 1, 214. Ja vidim
er istu za grijehe sve platu. 1, 267. A vrh svo
pomisjaj er ove dni male svi demo pod u raj.
1, 305. Reci mu er slugu ti imas i roba. 2, 72,
Znam er ova moja pisma ne mogu nog koris
ucinit. M. Drzid 3. I ja vidu er zaludje svijet.

1. JER, 2, c,

502

1. JER, 2, e.

142. Da usazua, er sam na dvoru bila, zaklal
bi me. 164. Znajuci er oni dan imase se uko-
pati Sofokle ... D. Ranina v^. Lacedemoni vi-
dedi er nijedna stvar nije toliko vrijedna . . . vi*.
Spomeni se, neharnice, bratu er ne dah mom'
pomoci, neka Ijepos tva, lazivce, mene ovako bude
o6i. S. Bobajevi6 226. Stavi na pamet, er koli
krat reces svekoliko to rozarijo tolikrat vadis
jednu dusu iz muka. A. Gucetic, roz. mar. 48.
Ne gledajuci er te je tolikrat izdavala. roz. jez. 96.
Tolika ju boles kosi, da ne pozna puna jada, er
ujedno s molbam sada uzdahe joj vjetar nosi. I.
Gundulii 46. Ere ti sam cuo ovako, da moj bane,
i razumio, er je meni kuma moja Barbara se-
strica tvoja. Nar. pjes. mikl. beitr. 47. Ovako
smo mi 6uli i nama su kazovali, er se n'jesi, moj
vitoze, ni vjerio ni oXenio. 49. — Gdjegdje uz
jer i er ima bez potrebe i da: Mni mi se, jer
manu u nov sud^sabiram, mni mi se, jer biser da
nizu za rados. S. Mencetii 93. Ne znas li, jer
na trud odkoli roden bi, sa tobom da gre svud
smrt? N. Dimitrovid 32. Svak vidi, er zima, go-
spoje, i ti znas, da ino ne ima neg vjetre, mraz
i daz. N. Najeskovic 2, 44.

(1. vidi 1. da, I, A, 2, /3. — xv i xvi vijeka.
— jere. Toliko je trpec i spoznan, jere, buduci
8 materju ali ti sa sestrami, ne bi ih tegnuo.
Zborn. 9^. Ucini tolikoj ustrpjenje, jere napokon
bi posve6en. 46*. Toli je tuzan vas (ovi zivot) i
pun nevoje, jere smrtni poraz jur bi ga zvat bo}e.
N. Dimitrovic 51. — jer. Priluci se jeri, mi bude
nevoja. Mon. serb. 259. (1405). Zgodi se jert
dojde brigentint. Spotn. sr. 1, 87. (1407). Ti su
zakoni toli tvrtdi, jert se ne bi mogli nikako pre-
tvoriti. 1, 94. (1409). Tvoj pbraz uresan toli me
zamami, jer ostab zavezan. S. Menceti6 119. Tac
sluga ova me udvori jer nigda za druga toli
drug ne stvori. 261. Kroz toj se prostro toliki
velik smrad priko svijeh nebesa, jer vi§ni svoj
obraz od mene sakriva. N. Dimitrovid 61. Toli
budi bjehu, jer psovkami zovijehu molitve moje.
64. — ere. Da §to naudi svetomu Pavlu, ere iz-
nenadke bi zaslijepjen? B. Gradic, djev. 95. Pace
mi mila jes toliko zled moja i huda ma boles,
ere bih vazol ja, da . . . D. Ranina 6*. — er.
Takoj mi nje§to bi, ma vilo, er ne znah ja nistor
o sebi, ni mjesto, na kom stab. N. Najeskovid
1, 177. Tuj 6e§ na jednu do6 toliku tjeskotu, er
6e§ mnjet, da se prod ne more daje tu. 1, 188.
Tako mi njesto bi, ma vilo, er ne znah ja ni§tar
o sebi. 2, 16. Nu tvrdo rie srce toli je kameno,
er uzrok od smrce daje mi skroveno. 2, 73. A
sada zivot moj izrad lie jedine taj 6uti nepokoj,
na presu er gine. 2, 95. (More) koje se u sebi
podiglo tac bjese, er zvijezde na nebi prem nadit
hoti§e. F. Lukarevid 288. Toliko velmi jes tvoj
ukras meni drag, er se ja velmi blag zovu . . .
D. Ranina 16b. Na tu sam zled dosal, er, ako
cviliti hocu ja, ne bode suze me zdruziti. 94*.
A uzdah tako zlo me cvili, or ni srca tad ne-
mila, ki za6uv§i ma gordila, nede sa mnom da
plad dili. 11 lb. Lice, uzras taki ima er so lasno
dava svima znat jo§ da je malo dite. S. Boba-
levid 231. Odima ke gorude tako ima er led isti
liima uzize. 232. — / kod ovoga zna6ena gdjegdje
se dodaje da (isporedi c na kroju). Prosise jert
da bode po vsakoj zemji gospostva mi. Mon. serb.
362. (1430). Darova simt gospostvo mi taj pro-
Senja, jeri. da nikto ne smije ... da imt koju
ctetu udini. 362, (1430).

e. quod, quia; nam, enim, etenim, pokazuje da
je u reienici, u kojoj stoji, izrecen uzrok Hi razlog
necega §to se prije Hi (rjede) poslije kaze. u mno-
gijem jezicima (osim latinskoga, isporedi grd. iin,

^lOTf i ydQ, nem. weil i denn, franc, parceque i
car ltd.) to se shvaea na dva razlicita nacina :
Hi je uzrok u podloznoj (relativnoj) recenici koja
popunuje glavnu i onda konjunkcija svagda po-
staje od osnove relativne zamjenice (lat. quod,
quia, grc. Bti, Si6ti itd), Hi se dodaje razlog u
recenici koja je vezana osobitom konjunkcijom
(nam, enim, yag itd.), ali ne kao podloina (prvi
slucaj biva svagda kad se odgovara na pitane:
zasto . . .?; u drugome se cesto dodaje razlog kao
razjasnene onome sto je kazano u prooj recenici).
u nasemu jeziku premda jere Hi jer po postanu
svome pripadalo bi uprav prvom slucaju, ipak
se za to postane vcc kod naroda ne zna, te se
upotreb^ava i u drugom slucaju (a vidi i bo i
jerbo). — Od prvijeh vremena. — jere. Ne ima
gde tezati, jere jestt u ostrove. Mon. serb. 18.
(1233). Jere kupi krajevtstvo mi tuzi vrthovinu.
98. (1330). Primamt, jere togo radi ga smb
poslalt mesto sebe. 178. (1368). Neka je mnS
cena boja nere inomu, jere stmt vast. 247. (xiv
vijek). Jere kriposti nebeske bote so ganuti. Ber-
nardin 1. luc. 21, 26. Jere od Siona bode izajti
zakon. 3. isai. 2, 3. Zgodi se i tomu kako i tima
dvima, jere se sam zakla. Transit. 222. Bog je
vridniji svrhu vsake duse stvorene, jere razumi
i vidi vsaku stvar. Korizm. 14^. Uzdvignito
glave vase, jere se priblize izbavjenjo vase. N.
Ranina I3b. luc. 21, 28. Nemoj reci jere mi si
zena, jere me de tebe cijed ubiti. Zborn. 38^.
Nije stvari slade, jere se u nemu nahode otaj-
nosti od zivota. A. Gucetid, roz. jez. 3. Raz-
misjaj, da tada nede prim^ene biti molbe tvoje,
jere de tada biti sudac od pravde. 304. Ne po-
grdi mene, jere sluibenik i sluga tvoj jesam. M.
Divkovic, nauk. 98''. Spovidajte Gospodinu, jere
j' dobar, jere j' u vike milosrdje negovo. B.
Kasid, rit. 131. Jurve smrdi jere je cetvrtodanik.
I. Bandulavic 68^. joann. II, 39. (Grih) mrzak
jest Bogu, jere nije prilican voji negovoj. I. T.
Mrnavid, nauk, 1702. 26. S Bogom moji dvori,
ki mi grijehe svjedocite, jere ste jib svijeh vi-
djeli. I. V. Bunic, mand. 11. Krivina jest pade
moja, jere u vrijeme imaf/tj otvoriti oci. P. Po-
silovid, nasi. 9^. Neka gledaju, da tkogodi nebi
priminuo s ovoga svita brez prisvetoga sakra-
menta od tila Isukrstova i u}a svetoga, jere ako
bi se ovo po liibovoj nepomji dogodilo, zestoko
biti de pedipsani. M. Bijankovid 40. Likari du-
hovni vele vede su pofale i plade dostojni, za§to
podaju mnogo vedu i boju likariju, jere kakono
je veda dusa od tila, tako je od vede vridnosti
i koristi nihovo dilo i likarija. L. Terzid vii.
Poznaj, Gospodine, stvorenje tvoje, ne od dru-
zijeh bogova satvoreno, nego od tebe samoga
Boga 2ivoga i istinoga, jere nije drugoga Boga
izvan tebe. 22. Da ih vede nije doslo jeda je
krivina nebeske one lijepe svijede, jere nije svijem
svijetlila? B. Zuzeri 158. I oni je duSan povra-
titi, koji je od lupeza kakvu stvar na dar primio,
ili znajudi da je lupez od liega kupio, jere je
zlom virom kupjeno. A. Badid 113. Ne mole
biti, jere po miri od griha mora biti i muka. M.
Lekusid, razm. 25. Nego bi imao pustit, da se
vas svit izgubi, jere je marie da vas svit po-
gine ... J. Banovac, razg. 191. Zacetje tvoje
neockvrrieno, Bogoi'odice divo, veseje navisti
svemu svitu, jere je od tebe isteklo sunce pravde.
F. Lastrid, od' 79. Ja zudim i ufam od tebe,
jere ovo mi si obecao. I. A. Neuadid, nauk. 33.
Ne mogadijau zabraniti, jere bi se protivili evan-
deju. A. Kanizlid, kam. 216. Govorim tebi, jere
ti jesi Petar. J. Matovid 88. S kojijema ovako
se ima diniti, jere nije telega duga . . . 405. Svaku

1. JER, 2, e.

593

1. JER, 2, e.

vaja obraditi, jere s neradene niSta ae ne bere.
J. S. Rejkovid 27. Ali jao nama, Gospodine Boze !
jere mi slipi nedemo da sg po tebi zarucniku ne-
beskome vezu duse na§e. D. Rapii 29. Dobro
bi se i spametno ta krstjanin podnio krstedi ga
jere bi po ta nacia providio negovu spasenu. M.
Dragicevid 248. Petre babo, otvori mi vrata,
jere 6e ti nestanuti glave. Nar. pjes. vuk. 4, 163.
Ja se glave ne bih nanosio, jore ima Petar ^e-
ferdara. 4, 362. Ne cudi se jere cuda nije. 5, 23.
Drzi pri sebi ovi le§nik, jere 6e ti sluziti. Nar.
prip. vuk. 117. Natrag jere si poginuo! 127.
Da se ne boje, jere je to sjen deteta. "^ 214. (Sti-
jena) sborit nede, jere usta nema. Osvetn. 2, 62.
— jer. Ni iht ustajamo, jert znamo da su slo-
bodni. Spom. sr. 1, 2. (1395). Jert se mi mnogo
uzdamo u svetitejbstvo ti. 1, 2. (1395). Da ne
bude careua nijedna, jerL prtvo nijesu tuzi bile.
Mon. Serb. 230. (1397 u poznijem prijepisu). Srtdi
se, jerB mu nesmo odtpisali. Spom. sr. 1,30. (1400).
Govore da jo mi odtkupimo, jert je vi sbda no-
mate cimt odfckupiti, jer ste mnogo otratili. 1, 36.
(1401). Koliko zahva|uJ6mo na koristi odt pje-
neza, vede zahvalismo na va§oj pravoj i usrtdnoj
pravde zasto jer ste ucinili po pravde. 2, 113.
(1448). Izniknuvse usase, jer ne imase vlage. N.
Ranina 35^. luc^ 8, 6. Jeda se uroka sto boji,
jer prave: ... S. Mencetic 6. Ova tac govori,
jer kaze ocito, da se je spravila pod na put po-
koni. D. Zlatarid 74^. Da budes se dostojati ne
uljesti u sud sa mnom, jer nitkore nede se modi
opraviti. A. Gucetid, roz. jez. 307. Mnoz velika
grijeha joj se oprostila, jer i tomu jes prilika.
I. V. Bunid, mand. 24. Nu Abela on |ub}aso,
jer ga vidi bogomila. J. Kavanin 16*. Ako krsti,
kada se no zna jeli krsten ili nije, ni jodan ni
drugi ne upada u zapriku . . . jer se onda ne pro-
tive prvomu krstenu. A. Badid 201. Pokripite
se jer du se brzo k vam povratiti. M. Lekusid,
razm. 26. Stipan za svoje neprijateje Boga mo-
)ase, da im prosti, jer da ne znadiju, sto cinahu.
J. Banovac, razg. 53. Niki se ogovaraju (ogo-
varahu) da se kunu Bogom, jer da jira je Bog
drag, . . . 173. Ne biSe na nebesih nemira, ved
jer nebesa bijahu protiva zemji. 179. Ja idem
u crkvu Bogu se moliti, jer je sjutra svetac.
pripov. 139. Zaista roditeji imaju velika oblast
svrhu svoje dice, jer, kako drzi andeoski^ naucite|,
imade veliku prilicnost Bogu. 254. Cinis mo-
litvu, ali cinis brez stalnosti, jer, ako ne isprosiS
ono, §to prosis, molitvu ostavjas. A. Kanizlid,
fran. 171. Pak su opet male cine, jer im brzo
lice gine. V. Dosen 22a. Kunud da mu sahne
ruka, jer viteza nom pogubi. 35*'. Putnici se
mi zovemo, jer na vicnost putujemo. 47'>. Senani
veliku virnost ukazase kraju Beli, jer vitezki
pridobise Tatare. And. Kacid, razg. 8. Nejmas
mi se, moj stioce, narugati ni nasmijati, jer raz-
liciti pisaoci razlicito kazu i kako oni pisase
onako ti ja pridajem. 10. Moli junak Turke ja-
nicare, da Anici odsijeku glavu, jer se boji da
so ne poturci. leB**. Moras sutit, jer des biti
bjena. M. A. Rejkovid, sat. 62^. Ako Bog nikim
ne dopustja udi| sto osobito pitaju, to se zgada,
oli jer ima pripravicne uzroke svoga providjanja
to ne ucinit, oli jer namisto milostiju, sto krati,
hode dopustjat druge vede i koristnije. Blago
turl. 2, 40. Vi ste podvezani pod brime svega
puka vase zupe, jer ste obrani na vladane iste
zupe. I. Garanin 5. A mati Tobijina §to nije
fiinila, samo jer se ne bjese on u svoje doba
8 puta vratio? A. Kalid 456. Moram redi da
ovakvih izvrstitih Judi vrlo malo ima, jer, nek
samo projdem i dojdem u jedno i drugo misto,

IV

nije od potribe da mi drugi dokaze, sam 6u vi-
diti, sam du cuti. B. Leakovid, gov. 28. Taki
se poznaje da starije svoje ne postuju, jer jih
uvriduju. 135. Ne budi mi Jova moga, jer je
trudan i umoran. Nar. pjes. vuk. 1, 194. Ne pij
vode, ne )ub' udovice, jer je voda svaka grozni-
dava, udovica srca zalostiva. 1, 228. Ved je mene
do moje nevoje, jer sam cula, 2eni mi se dragi.

1, 384. Al' me nemoj, momce, na glas iznositi,
jer sam ja sirota nesretna devojka. 1, 438. Al'
j' ufatit' Janko ne mogase, jer iz po}a u goru
unide. 1, 595. Lezi tune, draga duso moja, jer
si mi se vrlo umorila. 1, 623. Odrijesi moje
b'jele ruke, jer mi, majko, obje otpado§e. 2, 33.
No budali, mladani Nenade! jer de§ ludo izgu-
biti glavu. 2, 77. Pak ne idi pokraj mora sina,
jer su deste u Latina straze. 2, 98. Cuti d'jete,
niSta ne besjedi, jer ne smije od tri bratijenca.

2, 190. Hode Marko pravo kazivati, jer se Marko
ne boji nikoga. 2, 192. Bjezi Marko ispred ro-
dite}a, jer se nemu, brate, ne pristoji sa svojim
se biti rodite}em. 2, 196. Daj ti bije onome ju-
naku, jer se nedes nanositi glave. 2, 218. Hode
Aega Ture^ pogubiti, jer ne ima nista od oruzja.
2, 412. Zali Sarac tebe gospodara, jer dete se
brzo rastanuti. 2, 440. Ja ti, babo, preboleti
nocu jer su strele puste otrovane. 2, 488. I vuk
vije jer ga rda bije. Osvetn. 4, 1. u ovom pri-
mjeru jer ne stoji u cijeloj recenici nego pred
jednom ciglom rijeci, jer se ima cijela recenica
u misli (jer je vjecno): Ovi poso stvar je od na-
sega naj vedega,^jer vjecnoga, utistena. B. Zu-
zeri 17. — jera, Cu li mene od Sibina Janko! ti
ne peni bijela cadora na mojemu divnu igralistu
i na mojem divnu pjevalistu, jera du ti sve po-
strijejati vrane kone i dobre junake. Nar. pjes.
vuk. 1, 183. Ne sici me po svilenu pasu, ved
me sici po bilome vratu; jera mi je cedo pod
pojasom. 1. 623. Nemoj sutra na Bojanu dodi
ni donijet' majstorima rucak, jera hodeS mlada
poginuti. 2, 119. Ovo j' ruka na§ega Damjana,
jera burmu ja poznajem, majko. 2, 806. I lasno
ih pridobit mozemo, jera nije vojska od mejdana
ved sve stare ho^e i ha^ije. 2, 314. Ne more
me otac pregoriti, jera nema vet mene jednoga.
Smailag. meh. 2. Sa zlijem se nemoj sadruziti,
jera ti se hode satuziti. Nar. posl. vuk. 274. Brat
je mio koje vjere bio, jera steze krvca i zemjica.
Nar. bl. mehm. beg kap. 349. — ere. Ku svitlos
do danas ne vidje nitkor nas, ere se gorni kram
nebeski otvori. M. Drzid 473. Ja se molim za
nu t' odi usi|ena od }ubavi ku svak ima po na-
ravi prema mjestu gdi se rodi. ere sam se ja ro-
dila u po]ijeh od Grecije. I. Gundulic 91. Pod
nogami roba svoga umrije ovako car od svijeta,
i pod noge ispod noga ukopa se presno opeta,
ere od istijeh, s kijeh poginu, bez carske se vrze
casti u ocin mefiet. 571. Svjetovan da se u tomu
ne budem prostirati, ere bi tijem nacinom prije
dodijo neg inako. R. Gamanid CS^. Pamet stayi,
ere cmula nije takmena badvi. (D). Poslov. danid.
Svijeh poziva veomi slatko, ere vrijeme bjezi
kratko. J. Kavanin 41a. Tmine svoje ere vidi,
svjetlos druzijeh sve progoni. 58^. S pomnom
misli od nasega vjekuvjecanstva koje nas ceka,
2elim da pocnemo obicajne nase zabave od skup-
§tine dobre smrti, ere zelim da iz pocetka ovdas
razprsane prikupimo nase misli. B. Zuzeri 71.
Kad je drijevo svetijem tijelom u Malake luku
dojedrilo, tadar se ovo prorocanstvo Ksaverijovo
vrsivase, ere u gradu glad i kuga gospodovahu.
408. Pusti mene, vu'ce Janko, ere du s Turcim
boj biti. Nar. pjes. mikl. beitr. 43. Da s cesa
ne razumije ista? Ere te stvari ne razsudivaju

38

1. JER, 2, e.

594

1. JER, 2, g, d).

se nego po duhu Bozijemu. I. M. Mattel 13. Ti
mene izuci samoga sebe zaboraviti, izvrsni ere
je to nacin jedini da k tebi prionem. 21. Tebi,
moj 8pasite|a, budi cast, slava, postede i Jubav,
ere si neizmijerno velik, neizmijerno izvrstan,
}ub|iv neizmijerno. 121. Stvari naj tamnije do-
stojne postaju postena samo ere su tegle Jezu-
sovo tijelo. 139. Blazen je on neizmijernijem
nafiinom bla^enstvom bozanstvenijem, ere je pravi
Bog. 331. Da sahrane protopop-Jovana, ere se
je starac prestavio. Nar. pjes, vuk. 5, 118. — er.
Na dvoru ja sto stah, zaman mi sve pode, slu-
ze6i er strajah u jedne gospode. N. Na|eskovic
1, 159. Gdi nodimo, ne svanemo, er nas pricnu
crvi jesti. A. Cubranovid 141. Ovdi se uejma
razumjeti kletva koja se cini od vladalaca, er to
nije grijeh. A. Guceti6, roz. jez. 41. Da se ne
bi krivo zakleo, er bi upao u smrtni grijeh. 45.
Potlacimo oholasti, er nam to pripovijedaju jasli.
109. Er da zna§ u sebi, koja je ma sila, i ovcu
i sve bi stado mi pustila. I. Gundnlic 149. Grijeh
mrzi, Boga objubi, er je milos grijeha veda. I.
V. Bunid, mand. 4. Srce moje, pukni, er puknut
pravedno je. 11. Ne strasi se i ne predaj, er
nakazan nijesam huda. P. Kanavelid, dubrovn. 7.
Neg sve tuge srca moga i muke su i Xalosti, er
ne vidim ja dragoga. 16. Hvali se, krosno, er
te imam prodat. (D). Poslov. danic. Svim drage
su dojke iz Puje, er su izvanske, er su tuje. J.
Kavanin 21b. Blazeni se mores zvati, er ti 'e
sreda dopustila. 23^. Prvi mi gre dio, er sam
ja kra}. I. Dordid, uzd. 150. Nu zasto taka raz-
likos i tolika u rodjenu djeteta poti§tena i ce-
sarskoga gospodidida? Ne za drugo, nego er prvi
porada se za vlastitu samo koris jedne kude a
drugi za opdenu svega puka. B. Zuzeri 14. Kad
ti je zrcalo, er te vjerno kaze, omrznulo. 119.
Ako me nijesu ovdi stavili, er kad bi stado paslo,
pleo sam kosice od zuke. D. Basid 5. Razvrzite
s nime prijatejstvo, er nije prijatejstvo pristojno
Krstjaninu. 12. Ali er se nahodjase oko Jezusa
velik puk, ne mogahu pristupit prid nega. 149.
Zivom, er ne mogu biti s tobom sjedinena i tobom
ne zivjeti. I. M. Mattei 19. — if ovom primjeru
stoji bez potrebe uz er i zasto : Mirno du umriti,
i zaSto er tvorih, sto htjese ne dike. N. Najes-
kovid 2, 39.

f. quoniam, posto; znacene se razUknje od pre-
dasnega kod e samo u tome §to se istice da je
uzrok iinenica koja je vec prije bila. — jere.
Kako ce to biti jere muza ne znam? Bernardin
4. luc. 1, 34. Jere ti razum odagna od mene,
ja odu tebe odagnati. Narucn. 2*. Jere pak
sluzba ova ciniti se na zem|i ne mo2e, nego od
}udi, indi griSnika, istina jest, da se ova u mis-
nicih svetina ne iziskuje. I. Velikanovid, uput.
3, 372. Hotili bi da po pravome putu ue hode
kako i oni, jere pak ne mogu nih sebi prilicne
udiniti, tra2e svake nadine, kako bi liima nau-
dili. D. Rapid 31. — jer. Ali jer se vi uciniste
nedostojni, k nemu se obratismo. A. Gudetid, roz.
jez. 162. Al' jer dobrostiv jest Bog, slisat de
tebe. P. KneSevid, 2iv. 62. I jer znas sto jesi,
sad jo§ lip§e resi kose. A. Kanizlid, roz. 31. Ali
jer Bog sto obeda, ono nede izvrnuti. E. Pavid,
ogl. 20. Ali jer on osim ovoga zanata bi veoma
pristao, omilova ga Saul. E. Pavid, ogled. 238.
Ali jer je ovo Isukrstova i crkvena zapovid, zato
duSni smo pristupiti k ovomu sakramentu. B.
Leakovid, gov. 91. Jer je pak slava nebeska vi-
kovicua plada a sve dosade i nevoje svita ovoga
jesu kratke i za vrime samo, zato imamo vazda
promigjati ovu pladu vikovidnu. 113.

g. gdjegdje se nalaei « kojemu od prednih zna-

cena zdruzeno s drugijem rijedima s kojijem Za-
jedno sacinava konjunkeiju.

a) za sve er (jer), vidi kod vas; znacene je
kod er kao kod a, ako se i nalazi pisano za sve
da. Zovu se i sada (blazen) za sve er sam po-
ra^on. S. Mencetid 49. Za sve jer od vele vrid-
nosti se broje mnozi koji zele srce mi dat svoje . . .
H. Lucid 218. Za sve pri jer bise (voda) bistra
i prozracna. P. Hektorovid 70. Nemoj se poredi
od rijeci prisvetijoh, za sve jer naj vedi pod
suncem jes moj grijeh. N. Dimitrovid 94. Strah
me je ovo rijet, za sve er je istina. N. Na^es-
kovid 1, 149. Nu se du smis|ati od tebe izbrane,
za sve er du vrijedati skrovene me rane. 2, 104.
Vrhu svijeh 2ena brojis se poStena, za sve er si
gad od svijeh. F. Lukarevid 29. Gospode ze-
stoka, ku dud ma ne znase, za sve er se visoka
ti toli drzase. D. Ranina 26^. A za platu nedu
nista, za sve u tomu er mi je hrana. S. Boba-
Jevid 206. Za sve er njekolici druzi drze inako,
ja slijedim . . . M. Orbin 17. Ne veju u naprijed,
za sve er si ti od zgori, besjedi stavi red, s na-
cinom govori. I. Gundulid 106. Za sve er moja
obicaj nitkom ni pogodit, cinidu da kdi taj tva
odi bude prit. 107. Slijedi dusa tva hrabrena
dragu du§u sve |ubavi, i za sve er bi ostavjena,
nu vijeku ona ne ostavi. 271. Da te ne pusti
iz svoje ruke, za sve jer si to dostojao. I. Drzid
51. Za sve er tebi nije zabave, nijesi ugodan
srcu momu. G. Palmotid 2, 217. Ja te, sinko,
ne ostavjam, za sve jer se na smrt spravjam. P.
Hektorovid (?) 94. Za sve er djevojke urane, nista
za to prije ne svane. (D). Za sve er Judi mru
u boju, od boja se ne ustrucaju. (D). Za sve
u tikvi er nije bilo, jur se dobro uzoctilo. (D).
Poslov. danic.

b) osvem er gdje er stoji mjeste §to. — U
jednom primjeru xvi vijeka. Ki nista prem ni-
jesmo osvem jer prilika, Boze, tvoja jesmo. N.
Dimitrovid 75.

c) prem er, vidi premda. — U jednoga pisca
XVI vijeka. Prem er ispovedamo da sobstvo odevo
jest razluceno od sobstva sinov^ago i od sobstva
duha svetago nista mane mi imamo i ispovedamo
da jest jedinni, vecni . . . Bog. §. Budinid, sum. 5a.
Prem er se vSdi zapusten i ostavjen od vsijeh po-
modi segasvijetneh, nista mane bezstrasno, nadano
i ufano zajedno svetim Jobom ret bude... 16''.

d) u znacenu kao sto je kod e dosta cesto stoji
bez potrebe s prijedlozima cijeda i radi. aa) ci-
jeda (cijed, cida, cid, za cijed itd.) er (jer). Parjal'
su grijeSenja za cijed jer patise mnoga porazenja.
N. Dimitrovid 50. Ubostvo, u koje stavjen bih,
za cijed jer vladaoca viSiiega ne |ubih. 61. I
cid er vele se svi slijepe naravi, sagrebe ote se
nijedan nih ne stavi. D. Ranina 39*'. Ma cida
er njeki na lieu kazes raj, razlog me siluje . . .
90*. I hojzi ga ne ktjeh dati, cid er tebi moja
misal sluzit odlucil' je sva godista moja. 106*.
Rodni tvoj, koga ti sve plades u suze uzdisudi,
cid er ga od tebe smrt uze. 118b. Mrtav, znaj,
nijesam ja, cid er me rastavi svitom zlim smrt
ka me zivota dobavi. 118b. To je cijeda er mi
u tomu izricanju prilagamo slova glasovita. R.
Gamaiiid 4b. Danu znaj da ovo obvjetovanje
dini nas kojijemgodi nadinom desti prilicne, cijed
er za sve da nije nam dopu§teno priniknuti i
pocinuti nad Bozijera srcem, uci nas sa svijem
tim uljesti u n duhom, ter s nime se sjediniti. I.
M. Mattei 10. Covjek puteni no razumije stvari,
koje su duha Bo2jega, cijed er cijeni da je sve
ludost. 13. — bh) radi (za rad) er (jer). Kderi
Filipove, radi jer prve od zena djevstvo zagrlise,
milostim od prorodanstva same bi§e nadarene.

1. JER, 2, g, d).

595

2. JER

B. Gradid, djev. 161. Ovo (evo) ploda od toliko
dusa koje si sabrao i skupio, radi er zivot tvoj
prikaza zestokoj smrti. A. Gu6eti6, roz. jez. 254.
I za rad jer nihove svitnake ne napravise ne ti
ih Isus na pir pripustati. J. Banovac, pripov.
245. Tada je drzan braniti cast svoga iskriega
i okriv^ivati sebe radi er je nepravedno ucinio.
T. Ivanovid 62. Nu radi cesa? Eadi er to sveto-
tajstvo jest od naj vedijeh dara. I. M. Mattei
34. Nu muke s toga ne cuti ni 2alosti, radi er
srce negovo provede zivot odlijopjeno sved od
svjetovnijeh ta§tina. 72. Mnogo jest jur vrje-
mena da nas je darovo srcem svojijem, radi er
je sveder nastojo na na§e boje. 168.

3. cur? zasto? ovo postaje od znacena hod
2, e; treha opaziti da obi f no zamjcnice i adverbi
sto su u praslavenskom interogativni u nas po-
staju i relativni, a ovdje nasuprot od relativne
postaje interogativna rijec. — Od xvii vijeka (jer);
ima doista na jednom wjestu xvi vijeka jer u
smislii interogativne zamjenice sto: Sve ove stvari
obsluzite i ucinite od moje mladosti, sada jer mi
manka? (,Omnia haec custodivi a juventute mea,
quid adhuc mihi deest?')- N. Ranina 228*. math.
19, 20, ali je ovaj prinijer posve nepousdan, jer
je i u ostalome zlo preveden. — jere. Jere su uci-
neni ili sastavjeni sakramenti novoga zakona od
Isukrsta? I. Zanotti, upit. 13. Jere govoris, da
nauk crkve posveduje duse ? I. Velikanovic, uput.
1, 244. ,A jere to?' zapita Petar Krista. Sr.-
dalm. magaz. 1868. 64. — jer. Hej ako ti bijase
prorok, jer nijesi providio ovijom stvarem? P.
Baksid 79. Jer se zove bilig, ili karater? I. Za-
notti, upit. 7. Jer u dan subotni vazda poda-
vaju se naredbe? 10. Jer me ti upitujes od toga,
koji ne virujes? M. Leku§i6, razm. 60. O duso
bogojubna i milostiva, jer se ne razdres i ne raz-
pades? 67. Ako ti bijase prorok, jer nisi pro-
vidio ofijem stvarma? 68. Sva nasa dobra du-
hovna jesu u dusi nasoj samoj, jer je daklen
pustate u suzanstvo? J. Banovac, pripov. 16.
Bog vas zove na mnoge nacine, jer mu se daklen
ne ozovete? 74. Imas li zenu nevajalu, zlodudnu
i neposlusnu, koja ti je korifit zlo govoriti, pso-
vati i proklinati? jer ne reces, ovo je jedan pri-
teski kriz, koga sam obrao? 110. Donosi isti
Filon razlog, jer Bog ne tijase od onoga posve-
tilista prsi. 115. Sinko pripojub|eni, jer si se
tako podnio s nama? F, Lastri6, od' 170. Bu-
du6i im se dosadilo sve ovo isto dutiti, rekose
,Mestre, jer nam sve ovo govoris?' ned. 153.

mu:

Jer je u svakom mistu? F. Matid 11. Upita ga
jednokrat gospodar, jer stase veselo? M. Zoricid,
zrc. 17. Srita ji divica Marija i govori im: ,Jer
ste nega privarili da ne ispovidi grih smrtni?'
65. Jer andelu siva lice? jer vrag ima mrak
tamnice? V. Dosen 7^. Kud se skitas? jer ne
radis ? gladne dice jer ne hranis ? 39^. Suze roni,
ovako govori: ,Jadna majko, jer si me rodila?'
And. Kacid, razg. 140^. Jer dakle vi zlo od
moga sluge govorite? kor. 85. Jer ja prija tebe
ne pogiboh, sinko moj ! 210. Jer govoris, da
uzasastje Isukrstovo redi more se zavr§ene po-
svetilista Isukrstova? I. Velikanovid, uput 1, 196.
Jer govoris, da je zavit obedane Bogu ucineno?
1, 431. Zasto ne bale kudis, ne kudis jer igre
varoske? M. Katandid 58. Jer ne bi bio veseo
kad mi je dobro kao i kraju ? D. Obradovid, basn.
245. .Kad se zeniS, jer se ne ozenis? Nar. pjes.
vuk. 1, 227. Jer mi se ne das naspati malahnim
cedom na ruci? 1, 333. Za sto, brado, ako Boga
znate? bez nevoje jer gradit novoju? 2,137. Jer
pomines Krajevida Marka? 2, 403. Jer si tako,
seko, osedila? 2, 418. Budli si mi poturcio sina,

jer mu dade za pasaluk kleti moje zem}e i moje
drzave? Ogled, sr. 4. Kderi moja, jer se ne
udajeS? Nar. pjes. juk. 126. Jer ocv'jeli pobra-
tima svoga, a u v'jeku jednod na Kladu§i? Nar.
pjes. horm. 2, 334. — jera. Bog t' ubio kupino !
jera mene dodrXa do junaka plav'oka? Nar, pjes.
vuk. 1,^^440. Jora si nas od Zeke iskao? 4, 283.
2. JER, )«. i n. u staroslovenskom jeziku ime
dvjema samoglasnijem slovima (i. t t); kakav im
je glas bio ne moie se znati, ali se zna da je
prvo bilo tvrdo a drugo mekano (isporedi o i e,
q, i Q, y i i), te prvo nije moglo stajati poslije
mekanijeh konsonanata a drugo nije moglo imati
pred sobom grlenijeh konsonanata. u staroslo-
venskom je bila i razlika u imenu jer je kod
prvoga bilo tvrdo r a kod drugoga mekano. posto
je ove razlike nestalo u juSnijem jezicima, (ako
se i uzdrzi u sjevernijem), prvo se obicno zove
debeli (ili debelo) jer, a drugo tanki (ili tanko).

— Vec od naj starijih vremena nestala je u nasem
jeziku razlika i kod samijeh glasova, te se obicno
pise svagda (tanki) t (to se dogodilo i u dru-
gijem slavenskijem jezicima, osim ruskoga gdje se
je kasnije 'b promijenilo na o a h na e, ili je
ostao samo neki trag, n. p. u pojskome gdje je
konsonanat ispred negdasnega i. svagda tvrd,
a ispred h mekan). osim toga kad god se moh,
u svijem slavenskijem jezicima i jedan i drugi
glas otpada, po tome rijeti kod kojijeh je u pra-
slavenskom i u stslovenskom bilo t ili h na kraju,
sad se sve svrsuju na konsonanat. kad to nije
moglo biti, ostao je isprva u nasem jeziku ne-
kakav podmukli vokal (koji moze biti glasio kao
franc, e u tenir, petit ili eu u peuplier) te se
pisao kao h, n. p. dtnt (rijetko kao e, vidi M.
Resetar. archiv fiir slav. philologie. 16, 346 i
daje), ili se posve izostavjao, n. p. ja smt, dntst,
i ovakovi je izgovor trajao od prilike do xiv
vijeka, kad ga je kod velike vecine nasega naroda
pocelo zamjenivati a. ovakovo se a naj prije na-
lazi u glagojskijem spomenicima, v. V. Oblak.
archiv fiir slav. philologie 16, 176, i to vec po-
cetkom xiv vijeka; u cirilovskijem biva to mnogo
kasnije, jer bosanski spomenici o kojima govori
gorepohvajeni V. Oblak na istoj i na 177 strani
sami su prijepisi (kod brojeva lxxxv god. 1332
i Lxxxix god. 1333 iz Mon. serb. dodao je Mi-
klosic ,Cod. rag.', a to je kniga u koju je neko
kasnije prepisivao poveje; kod br. clxxv god.
1375 dodano je straga da je prijepis, a bice ja-
macno prijepis i br. clxxvi god. 1358 — 1376 koji
se u grafiji ne razlikuje od predasnega). svakako
nalazi se a za cijelo poslije godine 1375 (vidi
Mon. serb. 217—219 god. 1391 i M. Resetar 348).

— Kod neke manine naSega naroda uzdrzao se
i drugi izgovor: u Crnoj Gori i po Boci ko-
torskoj kao franc, e muet (vidi sprijeda) ili kao
sredni glas izmedu & i e ; na istarskijem otocima
kao e i kao o (vidi V. Oblak 172—174, I. Mil-
cetid, rad. 121, 101—102). Nego je (Dositej Obra-
dovic) izostavio bi, uzeo ii; jer debelo (i.) i tanko
(i.) pomijesao . . . G. Anastasije Stojkovid . . . nista
vise nije smeo kazati nego ... da jer debelo ('b)
u srbskome jeziku ne treba nego da je kao 5ti
tocak u kolima . . . G. Savva Tekelija . . . odma
po torn izdao je jednu knigu bez debeloga jera . . .
Vuk, pismen. (skupjeni gramaticki i polemidki
spisi). 1, 9. Salo debeloga jera. (Sava Mrkaj).
209. Kad ,r' cini slog, a pred nim ili za nim
stoji samoglasno slovo, onda nam treba metnnti
,debelo jer (t)' (po srpski bi upravo trebalo ka-
zati ,debeli' jer [kao ostale rijeci koje se svrsuju
na poluglasno slovo], ali su nam kiiiievnici uzeli
po nemackome sva slova u sredni rod) izmedu

2. JEE

596

JERBO, c.

,r' i samoglasnoga slova,. ... n. p. . . . gri>oce,
Qinrto, ovTBao (ovrhao), za-Brzati, potrvati se
itd. 2, 28. (poslije je Danicic zamijenio debeli
tankijem jerom, a u ovom rjecniku pise u ova-
kovijem slucajevima i, ako r nije zabijezeno ak-
centom. n. pr. groce, umfo, zarzati, porvati se.
Toma i Teodor pisao je sa titom, a sluzio se sa
debelim i mrsavim jerom. il. P. Sapcauin 1, 26.
,Gle jerove divne zrake moje!' Pa dovati jera
tananoga i jos onog, brate, debeloga, tog u desnu,
onog u §avaku, udri liima po vetru i mraku.
Boze veli, cudna dela tvoja! Ali gledaj kud ces,
glavo moja, jer ako te to jerje dovati, oces bogme
grko oplakati. B. Eadicevic (1847). 1, 134 — 135.

3. JER, rijecca bez osobita znacena sto se gdje-
gdje dodaje pokaznijem zamjenicama, vidi kod
onaj, — Jamacno je isto sto 1. jer, vidi i 2. j.

1. JERA, iH. vidi 2. Jero. — Akc. se mijena u voc.
Jero. — U jednoga pisea cakavca xviii vijeka.
Vrhuzakna od Trogira Mazaroli6-Jeru. J. Ka-
vanin 102^. Bratju Jere don mudroga. 108^.

2. JERA, vidi 1. jer.

JERAK, Mi. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
jadert. 1876. 53.

JERAKOYIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sto je bio za nega dobar Marku Jerakovidu.
Glasnik. ii, 1, 149. (1808).

JERAMAG, tn. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. rag. 1876. 64.

JERARAH, jerarha, »i. vidi jerai'ha. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom (jerartht), a
izmedu rjecnika n Danicicevu (jerartht, hocg/ilc.
cf. jerariha, jerartho). Mucenici i jerartsi. Stefan,
aim. pam. saf. 10. Ijerartha Hristova i cudo-
tvorca Nikoli. Mon. serb. 110. (1321—1336). Bla-
zennymi. jerarthomt kiri. Savomt. 125. (1347).

JERARHA, m. teQco/i;;, biskup, vladika. — D
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (jeraiBha, gledaj jerartht.
cf. jerartho). Ijerarho i cjudotvorce Hristovt Ni-
kolaje. Mon. serb. 109. (1321—1336). Ijerartho
Nikolaje. 112. (1321—1336).

JERARHIJA, /. hoao/Cu, uprav sveta vlada,
H teologickom se smislu kaze o andeoskijem re-
dovima i o redu u kojemu su vise Hi nize crkovne
casti. — Nemam priwjera, ali vidi jerarkija.

JERARHO, m. vidi jerarha. — V knizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (jerartho, gledaj jerarbht). Da mu
jestfc mbstitejtnica bogorodica hilanLdartska i
svety pomostnikt ijerartho Nikolaje. Mon. serb.
116—117. (1342).

JERARKIJA, /. vidi jerarhija. — Oblik je po
kit. hierarchia Hi po tal. gerarchia. — Od sv
vijeka. Za tim kerubini sa svom jerarkijom pri-
slatko pojahu. M. Marulid 212. U visoko gredu
vici do nebeske jerarkije. D. Barakovic, drag.
363. Bise razdijejeni (anjeli) u tri jerarhije i u
devet kora. M. Orbin 5. Tri (kola andeoska)
jednu cined jorarkiju. J. Kavanin 498».

JERAVICA, /. heravo zensko cejade. — C'esce
se kaze feravica (uprav heravica). — 0 nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.

JEEAVSa, m. herav covjek. — CeSce se kaze
erS,v§a (uprav hferav§a). — U naSe vrijeme u Lici.
J. Bogdanovid.

JERBAN, m. u Vukovu rjecniku: u ovoj za-
goneci: Prode ban Jerban s mora na Dunavo
konskom vriskom, junackom vikom, malo ga ko
vide, evak ga cu (odgonetjoj : grmjavina. Xar.
zag. nov. 34).

JERBIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
segn. 1871. 94.

JERBIC-SELO, ». zaselak u Hrvatskoj u ko-
taru licko-krbavskom. Schem. segn. 1871. 28.

JERBO, conj. vidi 1. jer, 2, e t f. — Sasta-
vjeno je jer (jere. ere, er) i bo, vidi bo, 1, b,
c). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (jerebo ,si-
quidem'), u Mikalinu (jerbo kod bo i jere), u
Belinu (jerbo ,perche, partic. responsiva a con-
giunzione eausale' .quia' 553^; .per rispetto che'
,eo quod' 626^). u Bjelostjencevu (jerbo, vidi kod
jer), M Voltigijinu (jerbo kod jer), u Stulicevu
(erbo .quia, quod'; jerbo uz jer), u Vukovu (nema
napose ali kod bo stoji da se u vojvodstvu po
varosima bo dodaje poslije jer, te se govori jerbo).

a. jere bo, jerebo. — Od xvi vijeka (vidi kod
bo, 1, b, c)). Onizi orao jerebo bjese isti vrag.
Pril. jag. ark. 9, 84. (1520). Uobav' se razuma,
jere bo ni ina od mudroga uma vridnija basdina.
P. Hektorovid 39. Nije ostal ni vojvoda Porfirij
od ne, nego kako ju je ka svetoj Katarini po-
vedal, tako ju je i u nebo naslidoval, jere bo do-
sadsi prida cesara rece mu : ,1 ja sam Krstjanin'.
F. Vrancid. ziv. 14. Buduci jere bo ja Krista
poslenica, za to se nosim kako robiiia. 42. Veoma
je ubogo utisene ludsko i grubo, jere bo zabra-
nuje bozanstveno. M. Radnid 2*. Na porod vas
zalite, vrime dodi jere bo de u komu se rijet
hode: ,Ah nesricne dojilicel' P. Knezevid, muk.
36. Jerebo naciu za |ubiti Boga jest nega |n-
biti preko nacina i bez svrhe. J. Matovid 246.
Ali zasto ovo ? Jere bo zivot Judi pravedni ne-
pravedne osuduje. D. Rapid 31.

b. ere bo, erebo. — Od xvn vijeka kod Du-
brovcana (vidi kod bo, 1, b, c)). Ti si srce }u-
bjivo naj vede, ere bo si srce naj boje. I. M.
Mattel 116.

c. jerbo, jer bo. — Od xvi vijeka. Jerbo je
tada ugodno Bogu nase zivjenje. Nauk brn. 6*.
A. Ufanje zasto se pristoji Bogu? B. Jerbo cini
da postavimo nase ufanje u Boga. I. T. Mrnavid,
nauk. 1702. 22. Neka ovo svakim nastojanjem
iztumace i naspomenivaju, jerbo vidili smo da
cejad od ovih drzav pricescaju se s malim uz-
ganjem od srca. M. Bijankovid 3S. Nasi prvo-
namistnici jur puno godisd plakali su, jerbo bu-
dudi se dovela desetina na vele malahan i kako
nijedan dio, ovi isti jedva i nigda cilu crikva
izpidiva. 146. Nasi stari imali su svako obil-
nosti, jerbo Bogu desetine davali su. 147. Ako
najdes sto nije upravno, odluci mojoj mloavoj
slabosti, jer bo sto se pise talijanskim slovima
i izgovara u nas jezik, tomu de te vistina uviz-
bati. P. Macukat 3. Bi}eg ranam ticat nij' se,
rana jerbo ticuci se. J. Kavaiiin 395^. Ni svaki
kamen drzi se za dragi, jerbo ne zdrzi kriposti
u sebi. A. Bacid xi. Odbaci ih i odmetnu, jerbo
poznade zlodu hiovu. 249. Jerbo crkva ima svu
oblast, zato ima mogustvo narediti . . . 380. I
jerbo si ti svemoguc, primUostiv i privirni, ufam
pritemejito ... H. Bonacid 22. Druge tisi, a
drugim pomod daje, jerbo su one u milosti Bo-
zijoj. J. Banovac, razg. 11. Jer bo je Bog vidio
sve nase himbene misli i neciste pozude, zato
Origen uzdisuci govori:... pripov. 23. Jednaci
su bill u glasu od govorena, ma nisu u srcu od
bolena; jerbo se David bojase u srcu, sto bijase
Boga uvridio. 35. Kako se s ocima susritose
udi} se srci izranise, jer bo bolest Isusova za-
loscase majku. 83. Donosi isti Filon razlog, jer
Bog ne tijase od onoga posvetilista prsi, jerbo se
u prsima nzdrzi srditost. 115. Kuga je bolest
zlocesta, jer bo se brzo u daleko rasiruje. 218.

JERBO, c.

597

JEE,6l6, a.

Govori se da poJSe plakati. Ma zaSto ? Jerbo pro-

misli tada, da posli 100 godina nijednoga od

onizi ne imadija§e biti na ovom svitu. F. Lastrii,

od' 110. PogrdiSe ga, propose i umoriSe, ne po-

znajuci ga za kra|a nebeskoga, jerbo, da budu

poznali, nigda Gospodina od slave ne bi bili pro-

peli. ned. 273. Sin moj gdi je? jerbo sin moj

ovo nije. P. Kne2evi6, muk. 16. Najdosrao vecma

za poStene episkopstva nego jerbo zakon zapo-

vida. A. Kanizli6, kam. 235. Jedan 6u samo,

jerbo domaii dogadaj, na prvo dati. uto6. 426.

Besidite gromovi, jerbo je dvi opaline u6inio.

uzr. 13. Ali se ni§ta ne pripade, jerbo mu i

zivot poce zajedno ogorfiati. fran. 36. On kao

sunce vas svit polazi, jerbo viden jest kao putnik.

65. Ispuni se obedaAe, jer bo ga Saraceni pu-

stise. 68. Ustade od nemodi, koju jerbo je za

malo vrime 6utio, sciiiase da nijo od potribe oci-

tovati. 93. Ovo je velesrcno i viteiko dilo, jer

bo je mucno i tesko. 216. Vikovicnost ne bi

prosla, nego bi samo, tako rekavsi, pofiela, jerbo

6e nesridni u vike goriti. 228. §to misec ne

sviti? Jerbo sviti zlodi i dilu opaku, il' jer sunce

ima na kra|estvo dodi. roz. 38. Ali jerbo zelim

pozdravit samodu, putovati hodu. 103. Nima bo

je majka mila, jerbo i(h) je odhranila. V. Dosen

15'j. A koza se sama JG2i, jerbo juta zima rezi . . .

26''. Sadasne poklade jedan ostanak od onih

,orgiis Bacchi' jesu, jerbo, veli on, kada bi se

koji priko razloga nazderao, onda bi satiri u nega

prstom pokazali govoredi : ,Ovaj se poklade'. M.

A. Rejkovid, sat. A5*', I jerbo sam sada gol

ostao, zato si me pod stablom zastao. F5^. Ali

jerbo se to cesto dogada, tako ne cudi se. L7'*.

Jerbo si vidio mene, Toma, pak si virovao. sabr.

26. Jerbo indi nijedna stvar prez uzroka nije,

tako mora niki drugi uzrok biti. 63. Misjase

da on poznadivase sva pomankana liezina, jerbo

ona poznavase svoje pomankane. N. Palikuda 23.

ZIo i naopako zivio je, jerbo bojedi se da pod-

loznici negovi idudi u Jerusolim prikazivati po-

svetiliste po zakonu, Roboam ni k sebi ne bi

privuko i od nega odmamio, odredio je lii krivim

stovanem uzdrzati. I. Velikanovid, uput. 1, 90.

Niti vjetri niti |etna vrudina im doaaditi smi,

jer bo no pade sitna kiSa ka ce razhladiti. J.

Krmpotic, kat. 92. Pasi ovce moje, jer bo sa tri

razlicita nadina imate iskat stadu spasonosnu

pasu. I. Garanin 8. Ne zato sto ne zivi i ne

vidi vidii zakonoSa zloda nego jerbo videdi ih,

mudi niti ih odsuduje. D. Rapid 11. Dobri hode

se vGseliti 1 radovati, jer bo de viditi zlameiie

spasena svoga. B. Leakovid, gov. 4. Dakle jer bo

ja slipe, gluhe, rome i gubave ozdrav|am, indi

sam ja i Bog i Mesija. 7. Vazda je veseje i

zalost smisanu imala, tako da je dobro izucila

obsluzivati one rici Duba svetoga gdi veli: ,U

dan dobara ne budi zaborav)iv zala, a u dan

zala, ne budi zaborav|iv dobara'. Jer bo u vrime

vese|a vazda se spominala zalosti i briga a u

vrime zalosti spominala se jest veseja. 22. Nisu

razumili ovo govorene Isukrstovo, jer bo joSt

duba svetoga nisu primili. 66. Jer bo ti, spa-

siteju moj, bodes da k meni milostivo dojdes,

zato dragovo}no 2elim te primiti. 93. Ovako smo

i mi od Boga zaduziti, jer bo nas trazi i po svaki

nadin k sebi priziva, da se k nemu obratimo.

149. Jerbo pak Bog svemogudi svaka po istini

i pravdi svojoj jest uredio i u zakonu svomu

ostavio, koga |udi imadu obsluzivati, indi po

istoj pravdi iziskuje i kastige, kada Judi ne bi

hotili obsluziti. 149. I jerbo se po grihu neiz-

vrsena dobrota i velicanstvo Bozje uvriduje, slidi

da grih u sebi neizvrSenu zlodu zadrzaje. nauk.

62. I jerbo nam 86 isti Bog po ovomu eakra-
mentu daje, zato i jest vedi u dostojanstvu od
sviju ostalih sakramenata. 184. I ne samo da
ste zlo ucinili onomu koga ste ozloglasili, nego
ste i vami istima i onima, koji su vas sliSali ve-
liko zlo uzrokovali, jerbo po takvomu zloglasenu
Boga uvridujete. 362. Nema lova oko moga
dvora, jer bo mi je udovica majka. Nar. pjes.
vil. 1867. 398. Vrlo je lako raspoznati dilibar
od kopala, jerbo dilibar miri§e kad se jako tare,
a kopal ne miri§e nikako. D. Popovid, poznav.
rob. 24. Ne treba pdele prenositi, jerbo se u
prenoseiiu mnoga pcela gubi. F. Dordevid, pcelar.
9. — Dodaje se i dat. sing, ti (vidi kod ti), Sto
moSe biti i okrneno: jerboti, jerbot'. — od xviii
vijeka. Nek narod iliricki pozna gospodina, jerbot'
si dostojan od svi imat falu. A. J. Knezovid iv.
Jerboti je zlato stvar svemoguda. A. KaniSlid,
utod. 133. Da ne mogu, jerbot' ima dovjeka. Bos.
Vila. 1888. 145.

d. erbo, er bo. — Od xvi vijeka (vidi kod bo,
1, b, c)) u Dubrovcana i u pisca Kavanina.
Uzrok ne bi drugo nego li erbo sagrijeSise. M.
Orbin 39. Budi svakom sloboda; ... er bo onako
kako ja jesam uzeo slobodu, . . . zaSto tako nede
mod uzeti slobodu tko godi ushotjedbufde^ ? R.
Gamanid 3''. Erbo tvrdi i slani su, svim nam
gruste vlaSki siri. J. KavaAin 21b. Ulisu, ki se
uzvisi, rodni svoj stan erbo tisi. 162*. DrZim
da ce kojijem medu vami biti stogod neobidno
danasne moje govorene, erbo de se odaledit ne
malahno od opdene obicaji. B. Zuzeri 25. Nu
zasto taka pomna i predane? Erbo zna, da i u
mrvi koja se vidi prikupjen je Bog Isukrst. 27.
Marija jur na prvom hipu od 2iv)ena sve sto od
Boga bjese primila sve Bogu odvrati i darova.
Erbo u prvom onemu hipu po Bo2ijemu svemo-
gudstvu posvetjena, prikaza viSnemu gospodaru
podpuno posvetili§te misli cistijeh. 83. Neka
upita prijate|e i iste svoje neprijateje, kako se
s svijem podnosio, erbo de mu puno stvari koJG
mu ce cinit plakat napomenuti. 154. Ali i da
vam svijet daruje svoja dobra, opet bi vam ih
dignuo, erbo ih nema. D. Ba§id 8. NiSta ne
mane moze se rijeti da je prilika i od praved-
nijeh, erbo, kako on (kvas) kad je dobro uzkisnuo
cini sve tijesto dobro ... 18. Gospodiue Boie
moj, erbo si ti dobrota neizmjerna, ja te ^ubim.
T. Ivanovid 14. I erbo ti jesi svemogud i bez
svrhe milosrdan, postav|am u te sve moje ufane.
122. Milostive rijedi Jezusove privlaStivaju se
negovu srcu, erbo istekle iz liegove }ubavi pri-
sladke. I. M. Mattel sv. Sjedinenjo s Jezusom
Hristom pristoji se svijem Hristjanom i potrebno
im je, erbo nam vjera kaze, da ne mozemo biti
vjecnomu ocu ugodni, ako ne po prijubjenomu
negovu sinu. 111. Prosi od nas srce na§e, erbo
u nemu hode pribivati. 169. Za Sto tolika sila?
Erbo vidi da jos malo vrjemena ostaje. A. Kalid
129.

e. bo er, vidi kod bo, 1, b, c).

JERCEGOVINA,/. vidi Hercegovina. Kad smo
bili na Jercegoviuu. Pjev. crn. 306*. Daj mi,
Boze, od Drine vedrine, jugovine od Jercegovine.
Nar. pjes. marj. 180.

JER6aNIN, m. prezime. — V nase vryetne.
Javor. 1880. 723.

JERCeGE, /. pi selo u Srbiji u okrugu uiiekom.
K. Jovanovid 153.

JERCI6, TO. _

a. prezime. — Od xvii vijeka. Mikula Jeroid.
Stat. pol. ark. 5, 312. (1662). Jerdid. D. Avra-
movid 266.

JEECIC, b.

598

JEKEMIJIM

b. nijesto u Srbiji n okrugii biogradskom. Zemla
u Jercicu. Sr. nov. 1872. 849.

JEECINOVICI, 7M. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. EazdijeJ. 48.

JEEDAK, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Jerdak. Mon. croat. 238. (1535). — mo£e se ci-
tati i Erdak.

JEEDAN, m. 'logS&vrig, rijeka u Palestini. —
vidi Jordan. — -o- se promijenilo na e poslije
j. — Samo u knigama pisanima crkvenijem je-
zikom {vidi F. Miklosid, lex. palaeoslov." kod
jertdan'B). — / xiv vijeka kao rijeka u Prizrenu.

— vidi u Danicicevu rjecniku: Jertdant, rijeka
blizu Prizrena: selu je ,Eoj?afctcu' isla meda ,u
Jeridant, kako pristaje Jeltganicu'. Mon. serb.
93. (1330).

JEEDANSKI, adj. koji pripada Jerdanu (u
prvom znacenu). Vtstavt preide pustyne ijert-
dantskyje. Domentijan* 311. Na rici jerdanskoj.
Korizm. 13*.

JEEDELIC, m. jerdelski (ban), kao da je pre-
zime. — U narodnoj pjesmi xvm vijeka. Prid
konicim Jerdelida bana. Nar. pjes. bog. 312.

JEEDE^, m. vidi Erde}. Motatbeg . . . v Jerde}
ide. P. Vitezovid, kron. 118. O moj brate, od
Jerde}a bane! Pjev. crn. 164*'. — U ovom pri-
mjeru stoji JerdeJ ban mj. jerdejski ban: Zac
kada Jerde)^ ban od Vlaha prime list. D. Bara-
kovii, vil. 298.^

jfcEDE]^SKI, adj. erdepki, vidi kod Jerdelic
i Jerde}.

JEEDENCIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Petra Jerdenfiida. Glasnik. ii, 1, 182. (1808).

JEEDOGLISKI POTOK, m. ime mjestu (po-
toku ?) u Srbiji u okrugu kragujevackom. Zabran
u Jerdogliskom Potoku. Sr. nov. 1868. 884.

1. JJ^EE, /. ime iensko (Hi prema muskome
Jero Hi hyp. Jerina). — Kod veeine bi naroda
bio oblik J^ra, ali je potvrden sam oblik Jere.

— Akc. se mijena u voc. Jere. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Vi ste gospa Jere. J. Armo-
lusid, slav. iv.

2. JEEE, 7n. vidi 2. Jera i Jero. — Akc. se
mijena u voc. Jere. A toj ti jest u noj prem
meni naj dra2e, 6to tebe, Jere moj, virno mi pri-
kaze. H. Lucid 266. Jere gospodine, muzu ple-
meniti! P. Hektorovid 49.

3. JEEE, vidi 1. jer.

JEEEBAKAN, m. mahala u gradu Vrani u
Srbiji za turskoga vremena. Jerebakan (gleda u
zemju). M. D. Milidevid, kra}. srb. 300.

JEEEBICA, /. vidi 1. jarebica. — U Bjelo-
stjen6evu rjecniku: jerebica, jareb, jarebica ,per-
dix'; u Jambresicevu : ,attagen'; u Voltigijinu :
,pernice' ,rebhuhn'; u Stulicevu: v. jarebica; u
Vukovu: jdas repphuhn' ,perdix'. cf. jarebica.

JEEfeBICICA, /. dem. jerebica. — U Vukovu
rjedniku.

JEEi]Bl6jI, adj. koji pripada jerebicama. —
U Vukovu rjecniku: ,repphuhn-' ,perdicis et per-
dicum'.

JEEEBI(!;-SELO, n. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebaikoj. Eazdijel. 67.

JEEEBINE, n. u Danicicevu rjedniku: Jere-
binje, planini je Horugvici i§la meda ,po vri.hu
Jerebinja'. Glasnik. 15, 296.

JEREDINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu

Sabackom. Zem}a u Jeredini. Sr. nov. 1875. 869.

JEREJ, m. LiQtvg, svestenik. — Nije rijec na-

rodna nego crkvena. — Od prvijeh vremena, a
izmcdu rjecnika u Stulicevu (,sacerdos' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu
(tiQSVi). Latinskimt ijerejomi.. Stefan, sim. pam.
saf. 2. Jereje ctte. Sava, sim. pam. saf. 1. Je-
reja stvrtsajeti.. Domentijanl* 76. Poctovani muzi
jereji. Mon. croat. 184. (1503). Melhisedek ki
bise jerej veliki. Korizm, 82a. Supi'ot jereju.
Anton Dalm., nov. test. 2, 109. paul. Itim. 5, 19.
Panto k nami tece jerej Feba. I. Zanotti, en. 23.
Pope, spani k nasem bijelu manastiru, na§ ce ti
je (bradu) jerej zakruziti. Osvetn. 2, 154.

JEEEJEV, adj. koji pripada jereju. — U Stu-
licevu rjecniku : ,sacerdoti8, ad sacerdotem spec-
tans'.

JEEEJSKI, adj. koji pripada jerejima. — U
Stulicevu rjecniku : ,sacerdotalis' gdje ima i adv.
jerejski ,sacerdotum more' s dodatkom da je oboje
uzeto iz brevijara.

JEEEJSTVO, n. jerejska cast, jerejska sluiba.

— Na jednom mjestu xvi vijeka, a izmedu rjei-
nika u Stulicevu (,saeerdotium' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara). S oblastju jerej stva. Anton
Dalm., nov. te§t. 2, 108. paul. Itira. 4, 14.

JEEEJSTVOVATI, jerejstvujem, impf. sluziti
kao jerej. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Da
ne budes vede jerejstvovati mani. Narucn. 2a.

JEREMICAK, jeremicka, m. ime nekoj bijci.

— U jednoga pisca nasega vremena. Jeremicak,
Daphne blagayana, Frey. J. Pancid, sum. drv.
u srb. 172. — Fisano je i jeremijcak. Jeremijcak,
Daphne blagayana, Frey. J. Pancid, flora knez.
srb. 605. Jeremijcak, Daphne Blagayana Frey.
(Pancid). B. Sulek, im. 130.

JEEEMIC (uprav Jeremijid), m. prezime (po
ocu Jeremiji). — U nase vrijeme. Poznao svoju
pusku u Ivana Jeremida. Glasnik. ii, 1, 40. (1808).

JEEEMICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 158.

JEEEMIJA, m. musko ime (biblicko). — ispo-
redi Jeremije. — Nalazi se pisano i Hieremija.

— Izmedu rjecnika u Vukovu (,Jeremias') i ti
Danicicevu. 0tvri.z6 se Jeremija u Golubcu. Okaz.
pam. §af. 76. Pobise Hjeremiju. M. Marulid 87.
Po J6rGmi(ji). M. Divkovid, nauk. 53^. U smrt
gosp. Hjeremije Budida. I. Ivani§evid 331. Veli
prorok s. Jeremija. F. Lastrid, test. 98*. Jere-
mija Gagid. Vuk, rjefin. (1818). xxiii^. Tada se
zbi sto je kazao prorok Jeremija. mat. 2, 17.
Eijeci Jeremije sina Helkijina. D. Danicid, jer.
1, 1-

JEEEMIJCAK, vidi jeremicak.

JEEi^MIJE, wi. vidi Jeremija. — Od prije na-
§ega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (,Je-
remias'). Jeremije (jeromonah). S. Novakovid,
pom. 118.

JEE^^MIJEV, adj. koji pripada Jeremiju, vidi
Jeremijin. — U Vukovu rjecniku: Jeremijev dan
,h. Jeremiasfest (9 mai)* ,dies st. Jeremiae festus'.
U Grbju onaj koji je rad da mu onoga |eta zmije
ne dosaduju, na Jeremijev dan ujutru lupajudi
oko kude u prosu)u govori: .Jeremije u poje a
sve zmije u more'.

JEEEMIJIN, adj. koji pripada Jeremiji. —
Govori se i pi§e se i Jeremin. Zaklinam vas
tuzbom Jereminom. L. Terzid 292. Po proro-
canstvu Jereminu. F. Lastrid, svet. 40'\ Napisa
Varuh u kuigu iz usta Jeremijinih sve rijedi Go-
spodiie koje mu govori. D. Danicid, jer. 36, 4.
Plac Jeremijin. D. Danicid. — Kod mjesnijeh
imena u Srbiji. Jeremina jaruga u okrugu kra-

1

JEREMIJIN

599

1. JEKIK

gujevackom. Niva sa zabranom u Jereminoj Ja-
rugi. Sr. nov. 1872. 506. — Jeremino Poje u
okrugu pozarevacJcotn. Niva u Jereminom Poju.
1861. 168. — Jeremino Voce u okrugu biogradskom.
Niva u Jereminom Vo6u. 1868. 356.

JERENA, /. ime zensko. — isporedi Jerina.
Jerenu (ako ne bude pogre§kom mesto Jerinu).
S. Novakovid, pom. 118.

JERES, /. c'.'iQi<Tig. vidi eresija. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom (vidi i F. Miklo§i6,
lex. palaeoslov.- kod jerest), a izmedu rjecnika
u Daniciievu (jerest ,haeresis'). Zloverija jerest
ottgnana bystt. Domentijan^ 126. Za jerest la-
tintsku. Okdz. pam. §af. 29.

JERETICASKI, adj. vidi ereticaski. — V knizi
XVI vijeka. Od zamfiic jereticaskib. Transit. 22.
Jeretik i vojvoda jereti6aski. 210. — Mogao bi
amo pripadati i ovaj primjer iz knige xiii vijeka
(ako ne pripada pod jereticki): Preltsti jeretiSt-
skyje. Stefan, sim. pam. saf. 25. * odavle u Da-
nicicevu rjecniku : jeretiStskyj ,haereticus'.

JERETICASTVO, n. vidi ereticastvo. — U
knizi XVI vijeka. Ki za grih eretiSastva imali bi
se sazgati. Narucn. 33^.

JERETICKI, vidi jereticaski i ereticki.

JERETIG, m. vidi jeretik i eretik. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (jeretigt ,haereticus'). Kto se
obrete jeretigt ziv§ st Hristijany. Zak. dus. pam.
saf. 30. Ini mnozi jeretizi. Glasnik. 10, 229. 0
Ariji bezumnemt jeretize. 237.

JERETIK, m. vidi eretik. — Od prvijeh vre-
niena, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jeretikt
,baereticus'). Vtseht jeretikt proklinajemt. Do-
mentijanb 150. O jereticeht. Zak. dus. pam. §af.
31. Kara Korintijane, da su jednoga jeretika, ki
jest z ma6ebu svoju sagresil, meju sobom drzali.
Anton Dalm., ap. 2oa. Za priobraiene svih je-
retikov. I. Krajic 20. Boja bijem s jeretikom
kra}em od Svecije. Pjev. crn. i^. Da su je kaki
jeretici pisali. Yuk, dan. 1, 45. Prednost pred
drugima jereticima. Bos. vila. 1889. dO.

JERETIKOV, adj. koji pripada jeretiku. Glava
jeretikova pade na zem|u. Transit. 215.

JEEETiS, m. u zagoneci: Cetiri cetirca, i dva
bedirca, i pred nima jeretis. (odgonet(aj : Kola,
volovi i covjek). Nar. zag. nov. 94.

JERETNIK, m. vidi eretik i eretnik. Nova-
cijan jeretnik. P. Vitezovic, kron. 39.

JEREZ, m. u Vukovu rjecniku : u Kitogu voda
kao bara koja ide iz Sackoga potoka od ^^esnice
i utjece u Savu vise Sapca. vidi i M. D. Mili-
devic, srb. 420. — Misli se da je starije ime
Jezer, vidi S. Novakovid, obi. 117.

JEREZIJA, /. vidi eresija. Zatrta bisi jerezija
fratricelov. S. Kozicid 29^. Jerezija Ivana Vik-
lefa. 31a. Za potarene jerezije. I. Krajid 24.

JERGeCe, n. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena kao tursko prezime Hi nadimak (od tur.
ergen, neozenen ?). — Izmedu rjecnika u Vukovu
bez znacena i s primjerom: Na nim' sedi Alaj-
bego Jergece. Nar. pjes. vuk. 1, 386.

JERGOISTICA, /. u zagoneci: Jergonica mur-
gonicu lize. (misli se plamen i kotao). Nar. zag.
nov. 169.

JERGOT, m. div]a zucenica, bijka. Jergot, Jer-
gota, Leontodon taraxacum L. (Sabjar, Karlovac).
B. Sulek, im. 130.

JERGOTA, /. vidi jergot.

JERGOVAC, jergovca, m. Fringilla montifria-
gilla. — vidi zeba. u Bakru.

1. JERGOVAN, jergovdna, m. Syringa vulgaris
L., neka bijka, vidi dubacac, isporedi jargovan,
jorgovan. — Od pers. tur. erghevan. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijetn padeiima, osim
nom. i ace. sing., i voc: jergovane, jergovani. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu
(,spanischer holunder' ,Syringa vulgaris Linn.',
of. jorgovan). Na priliku lista jergovana. J. S.
Rejkovic 19. A list ima slike jergovana. 228.
Odbi se grana od jergovana. Nar. pjes. vuk. 1, 33.
Odbila se grana jergovana. 1, 452. Jergovan,
lilac (Kuzmid), ligustro (Aquila i Bud, Durante),
Syringa vulgaris L. (Vuk). B. Sulek, im. 130.
— Jergovan bijeli, Ligustrum vulgare L. (Vi-
siani). 130.

2. JERGOVAN, m. ime volu. u Pohzi.
JERGOVANAC, Jergovanca, m. ime vrelu. —

U Terezovcu kod Virovitice.

JERGOV16, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Razboje se Jergovidu Mujo. Nar.
pjes. vuk. 4, 25.

JERGUD, m. vidi jergot. Jergud, Leontodon
taraxacum L. (Sladovid, Sab}ar), v. Jergot. B.
Sulek, im. 130.

JERGUZOVANA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu uiickom. Niva i livada u Jerguzovani.
Sr. nov. 1870. 1156.

JERIBASMA, /. vrsta kruske. — isporedi jeri-
bosna. — U Vukovu rjecniku: t. j. kruSka ,arfc
birne' ,piri genus'. — I kao ime mjestu u Srbiji
u okrugu uzickom. Niva kod Jeribasme. Sr. nov.
1873. 579.

JERIBOSNA, /. vrsta kru§aka koje se zovu i
bjuzgace. S. Novakovid. — isporedi jeribasma.

JERICA, m. dem. 2. Jera. — Najednom mjestu
XVIII vijeka. Frano, Pero, don Jerica ... J. Ka-
vanin 102l>,

JERICaNIN, 7n. covjek iz Jerika. — Mnoiina :
Jericani. — xviii vijeka. Da su se Jericani to-
liko pripali od ^udija. E. Pavid, ogl. 169.

JERICKI, adj. koji pripada Jeriku. — xv i
XVII vijeka (u prvom primjeru po latinskoj grafiji
stoji hier-). Kadno miri sami hjeridki padose. M.
Marulid 15. Pasti de svi zidovi jerifiki. M. Radnic
396b.

JER16 (Jerid), m. prezime. — U naSe vrijeme.
Petra Jerida iz Zvecke. M. D. Milidevid, srb. 395.
Dode k sudu Simo Jerid iz Glogovca iz Bosne.
Glasnik. 11, 144. (1808). Alempije Jerid. Rat. 83.

JERIHON, m. 'liQix^, Hiericbo, Jericho, grad
u Palestini. — isporedi Jerik i Jeriko. — Vuk
i Danicie upotreb}avaju ovaj oblik po crkvenom
jeziku. I kad ude u Jerihon. Vuk, luk. 19, 1.
Kad Isus bijaSe kod Jerihona. D. Danidid, is.
nav. 5, 13. Dajem ti u ruke Jerihon. 6, 2.

JERIJA, /. ime iensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 118.

1. JERIK, m. vidi Jerihon. — Po latinskom i
talijanskom obliku. — Nom. i ace. sing, moze
imati i oblik Jeriko (§to se ne zna jeli mu§koga
Hi srednega roda), da pace (vidi u zadnem pri-
mjeru kod b)) ovaj oblik moh ostati nepromijenen
i u drugijem padeiima. — U naj starijim pri-
mjerima stoji po grckoj Hi latinskoj grafji i
hier- mj. jer-. — Od xv vijeka. a) Jerik. Gdi je
Hierik grad ? M. Marulid 19. Paome Kades,
Jerik ruse (dat ce). J. Kavanin 227^.^ Shodija§e
s Jeruzalema u Jerik. S. Rosa 105^. Covjek Aeki

1. JEEIK

600

JERKULIC

slazedi iz Jerusoliraa u Jerik. J. Matovic xxx*.

— I)) Jeriko. Obajde grad Hieriko. M. Marulid
67. Prvi grad . . . bi Jeriko. E. Pavic, ogl. 169.
Pribivase u gradu Jeriko. J. Filipovid 3, 262^.

— c) ne zna se kakav je nom. sing. Ovo je ona
ka jest roza od Jerika. F. Glavinid, cvit. 280*.
Di}uju6i se iz Jerika. I. Ivani§evi6 141. Bududi
Izraelidani sa svom lasnosdu osvojili veliki grad
od Jerika. J. Banovac, razg. 146. Ruzica ru-
mona od Jerika, Marija. F. Lastric, test. 97^.

2. JERIK, m. znak slidan apostrofu Ho se u
nekijem rukopisima i knigama pisao mjeste de-
beloga i tankoga jera. — U naSe se vrijeme kod
pisaca ovako zove znak koji se u drugijem jezi-
cima zove ,apostrof (znak nad retkom kojijem se
pokazuje da je ispalo u govpru jedno Hi vise
slova). Jerik ,apo3troph'. B. Sulek, rjecn.

JERIKO, vidi 1. Jerik.

JERINO BRDO, n. wjesto u Srbiji u okrugu
kragujevadkom. lifiva na Jerinom Brdu. Sr. nov.
1875. 635.

1. JERINA, f. Efg^vT], Irene, ime zensko. —
Nalazi se (mozebiti pisarskom grijeSkom) pisano
i Jertna. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu: ,frauenname' ,nomen feminae {Eigy^vj]),
i u Danicicevu: Jerina ,Irene'_; zena dospota
Durda sina Vuka Brankovida. Negova (despota
Durda) zena gospoda Jerina. Spom. sr. 2, 98.
(1441). Gospoda negova gospoda Jertna. Men.
serb. 409. (1441). Daj da odahne i pocine uko-
panijeh pepeo kosti Durda despota i Jerine. I.
Gundulid 420. I Jerini s nom se objavi. P. Ka-
navelid, iv. 67. ]pubdrag ki Jerine i Jurja se
praunuk klade. J. Kavanin 235*. Kad se zeni
Smederevac Duro, na daleko zaprosi devojku u
lijepu gradu Dubrovniku, u onoga kraja Mijaila,
po imenu Jerinu devojku. Nar. pjes. vuk. 2, 469.
Posetala Durdeva Jerina. 2, 479. Prokleta Du-
rova Jerina. Pjev. crn. 280''. Zlo cinila Durova
Jerina, zlo cinila, gore docekala. Nar. posl. vuk. 92.

2. JERINA, /. augm. 2. jer. — Nacinio jedan
pisac u naSe vrijeme. Vesla nima drvo odabrano,
pobratime, to jerje tanano, krma bese debela je-
rina. B. Radicevid (1847). 1, 144.

JERINA BARA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva kod Jerine Bare. Sr. nov.
1866. 141.

JERINI, /. vidi 1. Jerina (po grckom obliku).

— U Danidicevu rjecniku: Jerini ,Irene'; ma-
nastir je Treskavac imao zemje ,3to dade kira
Jerini Komnini, zena golemoga Papije*. (Glasnik.
13, 374).

jfeRINIC, m. prezime. — Naj prije u narodnoj
pjesmi nasega vremena. Vino pije tridest kape-
tana u bijelu gradu Sibeniku, medu nima Jeri-
nidu Vuce. Nar. pjes. vuk. 3, 376. 0 AnduSa,
Jerinida seko! 3, 381. Petar Jerinid. Rat. 248.

JERININ, adj. koji pripada Jerini. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jerinint ,Irenae'). Po Je-
rinini samrtti. Spom. sr. 2, 98. (1441). Te za-
klala braca Jerinina. Nar. pjes. vuk. 2, 497. —
1 kod mjesnijeh imena u Srbiji: Jerinin Do u
okrugu poiarevackom. Niva u Jerinin Do. Sr.
nov. 1873. 15. — Jerinin Drum u okrugu poza-
revadkom. M. D. Milidevid, arb. 1031. — Jerinin
grad u Vukovu rjeiniku: Jferinin grad, zidine od
staroga grada u Srbiji u nahiji jagodinskoj na
iijevom brijegu Morave. — Jerinin Grob (Hi
Jelen-kamen) xi okrugu rudnidkom. M. D. Mili-
devid, srb. 343.

JERIS, m. ime 7nu^ko (grdko). — U Daniii-

devu rjecniku: Jerist, car grcki za kraja Stefana
Prvovjencanoga: ,Carja grtdtskago Jerisa Fi-
lantdra' (Stefan, sim. pam. §af. 27). Jerist ,Hie-
rissus': ,Jepiskopu Jerisu, Nikolaju'. (Domen-
tijanb 76). — Radi prvoga vidi: Vizantijskog
Jerisa Filandra (Henriha). S. Novakovic, zem).
72. Kad je Henrih (Stefanov Jeris Filandr) dobro
stajao s Bugarima. 73.

JERISA V^ A, /. zensko ime (vilinsko). — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Po Imenu vila
Jerisavja. Nar. pjes. petr. 2, 243.

JERISTAN, jerisna, adj. koji pripada jeristu,
koji je nacinen od jerista. — U jednoga pisca
Bosnaka nasega vremena (u kojega sioji sd mj.
§t). I po zrncG senu izabrala za jerisdna smoka
rezanika. Osvetn. 2, 49.

JERISTE, n. rezanci, satrica, tarana, uopce
tijesto tanko izreskano Hi isukano Hi izmrvjeno,
tur. eriste (od pers. risto). — Nalazi se i ablik
feriste. — U Mikajinu rjeiniku: eriste i jeri§te,
lazane ,tagliolini, lagani' ,laganum', i kod skrob ;
u Stulicevu: eri§te ,tagliatelli, lasagne' ,laganum,
pastilli'; jeriste , lasagne, tagliolini' ,laganum' s do-
datkom da je uzeto iz Mikajina; u Vukovu: ,art
mehlmuss' ,pultis genus', cf. satrica.

JERISTOV, adj. stoji bez promjene kao pridjev
uz pilav u narodnoj pjesmi nasega vremena. —
Jamacno postaje od jeriste. Da zgotovim jeris tov
pilava. Nar. pjes. petr. 1, 301.

JERJE, n. coll. kao mnoSina od 2. jer. — Na-
cinio jedan pisac u nase vrijeme. — Vidi kod
2. jer na kraju i kod 2. jerina.

JERKA (Jerka), /. ime zensko, uprav je dem.
i to moie biti prema muskome Jerko, Hi od Je-
rina. — Akc. se mijena u voc. Jerko. — Od prije
nasega vremena. Jertka. S. Novakovic, pom. 118.
Jerka Gurea svidoci da ona mufino sta§e. J. Ba-
novac, pred. 152. Jerka Matanid mi je pjevala
ovu pjesmu, u Nar. pjes. istr. 2, 109.

r t

JERKIC (Jerkic), m. prezime. — U nase vri-
jeme. Stojan Jerkid. Rat. 170.

JERKO (Jerko), »». ime musko, dem. Jeronim
Hi Jerolim. — Akc. je u voc. Jerko. — Od xvi
vijeka, a izmed:u rjeSnika u Vukovu (,mannsname'
juomen viri'). Postovanomu Nikoli Jerku Dmi-
trovida. N. Na}e§kovid 1, 321. Glas smrti Ni-
kole Jerka Dmitrovida spijevaoca. 1, 328. Jerko
Keke nece smokve meke, zeli bo cim stisne, mli-
jeko van da brizne. (Z). Poslov. danic. Knigu
pise Jerko Latinine. Nar. pjes. vuk. 3, 297. I
onoga Jerka cobanina. 3, 432. Ubide me Jerko
kraj. Nar. pjes. kras. 1, 149. Sveti Jerko. Schem.
bosn. 1864. 67. — I kao prezime u nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 108. — Moze biti da amo
pripada i jerko u zagotieci: Otud perda, odovud
perda, a u srijedi 2uti jerko (odgonetjaj : jaje).
Nar. zag. nov. 74.

JERKO VAC, Jerkovca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu cuprijskom. Niva u Jerkovcu. Sr. nov.
1863. 162.

JERKO Vl6 (Jerkovid), m. prezime po ocu
Jerku. — Od xvm vijeka. Lovre Jerkovid. J.
Vladmirovid 4. Jerkovid. Schem. bosn. 1864.
xxvii.

JERKULA, m. ime 7nusko (mozebiti od lat.
Hercules, Hi je postalo od Jerko). — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Gospodinu Jerkuli Bobajevidu.
N. Najegkovid 1, 332.

JERKULI6, m. prezime (vidi Jerkula). — Na
jednom mjestu xvi vijeka. U smrt g. Mara Jer-
kulida. D. Zlatarid 96^.

JERKULIJE

601

JEROLIM

JERKULIJE, m. Herculeus, prezime Hi na-
dirnak neJcoga rimskoga cesara. — U Danicicevu
rjttniku : Jertkulije ,Herculeu9', car rimski ,Ma-
ximijant Jerkulije' (Okdz. pam. §af. 55). ,Jerku-
liju' (55).

JERKULIJEV, adj. koji pripada JerkuHju.

— U Danicicevu rjetniku: JertkulijevL ,Her-
culei'. .Teodoru dtstert Jerkulijevu' (Okdz. pam.
saf. 55).

jilRLIJA, JM. turski gradanin, vidi erlija. Od
jerlija ne sme niko nista da progovori. u M. D.
Mili6evi6, kra|. srb. 43. (1835).

JERLIKUL, m. u narodnijem pjesmama bo-
sanskijem nasega vremena. I tvojijem, care, jor-
likulim. Nar. pjes. horm. 1, 67. Jerlikul (turska
rije6), mjesni zapovjednik. 614. — vidi jerlija i
erlija.

JERMA, /. ime vodi u Srbiji. Ispod Sukovskog
Mosta ova caribrodska Reka prima s leva Jermu
(Golemu Reku) koja izvire na Bukovoj Glavi.
M. D. Mili^evic, kra). srb. 7. Jerma ill Sukovska
Reka. ova voda izvire iz nekoliko izvora u osoju
brega Bukove Glave. 170.

JERMAN, Jermdna, m. Germanus, ime musko.

— Od XIV vijeka kod cakavaca. Va vreme go-
spoda Jermana. Mon. croat. 46. (1395). Jerman
biskup. Dukjanin 2. Jerman biskup i ispovidnik.
M. Albert! xxxv.

JERMANIJA, /. Germania, Nemacka. — Po
talijanskoj rijeci Germania (bice po mletackom
govoru) od xv vijeka po zapadnijem krajevima.
V Jermaniji ca se govore Nimci. Mon. croat. lOS.
(1461—1470). Po Jermanifii; i Taliji. A. d. Costa
2, 20.

JERMEN, m. ime bi(kama, vidi jaimen, — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (jermen, trava
,pullicaria, cunilago, policaris, conyza') i u Stu-
licevii (,satureja'). Jermen, 1. conyza magna, pu-
licaria (Bjelostjenac), Inula conyza Dec. ; 2. Po-
lygonum (bistorta?) L. (u Zagrebu). cf. Jarmen.
B. Suiek, im. 130.

JERMENC16, w. brdo u Srbiji u okrugu alek-
sinackom. M. D. Milicevid, srb. 778.

JERMENIN, m. Armenua, tur. Ermeni. — Mno-
zina: Jermeni. — U Vukovu rjecniku : ,der Arme-
nier' ,Armenus'.

JERMENKA, /. Armena, vidi Jermenin. — U
Vukovu rjecniku : ,die Armenierin' , Armena'.

JERMENSKI, adj. koji pripada Jermenima.

— Izmedu rjecnika u Vukovu (,armenisch' ,arme-
nius'). Pa zakacih (kuku) za jermensko odelo,
odvukoh ga u duboke potoke. Nar. pjes. vil.
1867. 773.

JERMESKO BRDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva na Jermeskom Brdu. Sr. nov.
1875. 1075.

JERMIL, w». ime musko. — U Danicicevu rjec-
niku: Jertmilt, gledaj Jertmolaj : ,Svetyht mu-
cenikt Jermila i Stratonika' (Okdz. pam. saf. 56).

JERMOLAJ, m. 'EQ/j.6laog, ime musko. — U
Danicicevu rjecniku: jertmolaj, mucenik. ,Jer-
molaja i Stratonika' (Okdz. pam. saf. 47).

JERMONAH, m. vidi jeromonah. — U Dani-
dicevu rjecniku ; jertmonabB, gledaj jeromonaht :
,IjerKmonaha' (Stefan, sim. pam. §af. 23). ,Jeri.-
monaha' (Mon. serb. 84 god. 1324).

1. JERO, m. vidi 1. Hero. Ne bi Jera ni do
trede. Nar. pjes. here. vuk. 238. Kamo, Jero,
tvoje mlivo? 238. — U ovom je primjeru sred-

nega roda : Prema nemu staro Jero kao true pan.
237.

2. JIiJRO, m. hyp. Jeronim Hi Jerolim — ispo-
redi 1. Jera. — - Akc. se mijena u voc. Jero. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Hiero-
nyraus' 348a). Nikola Jera Dimitrovid. N. Dimi-
trovid I. MuSim se sve hvale: ,Moj Andro, moj
Jero . . .' N. Na}e§kovi& 1, 254. Za zeta gospo-
dina Jera Klisovida. D. Zlatarid 368. Oca tvoga
Jera Kaboge. B. Kasid, is. v. Prisvijetlomu go-
spodinu Jeru (riva Gundulida. I. Gundulic 216.
Martinfiida kamo Jero? J. Kavanin 104^. Drago,
ki od Marina, Jera i Nike izaso je. 159''. Od-
govori fra Jero ovako. Nadod. 113. — U jednom
je primjeru vokativ Jeru. Jeru! razber' strica
tvoga, ki bi prijate} ko i ti svije'. J. Kavanin \0^^.

3. JERO, vidi 3. hero. A ruse kose na joro.
Nar. pjes. here. vuk. 230.

JEROBISKUP, m. biskup, grc. legng inlaxonng.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Marceo udinen
o Patrasa jerobiskup. J. Kavanin 149'J. Petar
Spjetski jerobiskup. 310^

JEROBOAM, m. ime biblicko, vidi Jerovoara.
Jeroboam naj pri sluga Solomunov ... J. Ba-
novac, razg. 154. Jeroboam kra} Izraelski. M.
A. Re^kovid, sabr. 30.

JEROGLAV, adj. vidi heroglav. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

JEROGLAVAC, jer6glavca, m. vidi heroglavac.

— Kao prezime Hi muski nadimak u narodnoj
pjesmi nasega vremena, i otale u Vukovu rjec-
niku: S svojim slugom Jeroglavac-Markom koji
junak za Boga ne znade. Nar. pjes. vuk. 3, 162.

JEROGLAVSA, m. vidi heroglavsa. — U nase
vrijeme u Lici. D. Trstenak.

JEROJE, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 118.

JEROLIM, m. 'liQayvv/Uog, Hieronymus, ime

musko. — isporedi Jeronim. 1- je postalo od

n vec u romanskijem jezicima, isporedi n. p. tal.
Girolamo. — Gdjegdje se nalazi pisano po la-
tinskoj grafiji Hier- Hi Hyer- mjeUe Jer-. — Od
XIV vijeka (osobiio po zapadnijem krajevima), a
izmedu rjecnika u Belinu (,Girolamo' ,Hieronymu3'
34Sa), u Voltigijinu (,Girolamo' .Hieronymus'), u
Danicicevu (jerolimt ,Hieronymus'). Zupan Je-
rolim. Mon. croat. 33. (1325). Oce skule Hie-
rolime. M. Marulid 289. Sv. Jerolim. Narucn.
9a. I slavni Jerolim govori. Korizm. 30*. Je-
rolimu Petolinidu. Mon. croat. 206. (1518)_. Je-
rolim Jerom. 230. (1527). Sv. Jerolim. S. Bu-
dinid, sum. 45^. U svetomu Jerolimu (u crkvi).
A. Gudetid, roz. mar. 65. Sveti nas Jerolim. B.
Kasid, zrc. 11. Jerolimt Zagurovidt vlastelinb
ot grada Kotora., u Vuk, primj. 15. (1638). S.
otac Jerolim. R. Gamanid 4b. Jerolima na syijet
rodi. P. Kanavelic, iv. 497. Svetomu Jerolimu.
S. Margitic, fal. 81. Nas Jerolim lavski rice. J.
Kavanin 27a. I Jerolim i Cirilo koji slovnice
dvije zacese. 961'. Za to govori s. Jerolim. J.
Banovac, razg. 80. Slava jezika nasega i na-
roda s. Jerolim. F. Lastrid, test. ad. 78''. Po
svetomu Jerolimu. A. Kanizlid, fran. 23. Je-
rolim Korner. Nar. pjes. bog. 174. I jostere
svetog Jerolima Slavonija dosta kniga ima. M.
A. Re|kovic, sat. 66*. Sveti Jerolim, dika i po-
stenje svega naroda hrvaskoga. A. d. Costa 1, 269.
Bi receno od s. Jerolima. J. Matovid 318. Je-
rolim Kojid. Norini 66. Tko ne bi s Jerolimom
tvrdim kamenem prsa razbijao? D. Rapid 75. —
U jednoga pisca dakavca ima -n tnjeste krajnega
m: Hyerolin sveti. F. Glavinid, cvit. ISQ^. —

JEKOLIM

602

JEROZOLIM

Na jednom je mjestu nominativ Jerolimo : Jero-
limo Korner. Nar. pjes. bog. 170.

JEROLIMSKI, adj. koji pripada (svetomu) Je-
rolimu (o glagojskijem slovima). — U jednoga
pisca XVIII vijeka. U onomu (bukvaru) koga gla-
go|asi zovu jerolimskijem. S. Rosa viii.

JEROMONAH, m. kaluder svestenik, grcka
rijec. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Daniiicevu (jeromonaht, tiQo/.i6vn/og). Jeromo-
naha. Sava, sim. pam. gaf. 8. Mon. serb. 277.
(1412). 540. (1495). Rje§avane raspra izmedu ma-
nastirskih nastojateja i jeromonaha. Zbornik zak.
1868. 228.

JERONIM, m. vidi Jerolim. — Od xv vijeka.
Od svetoga Jeronima. Mou. croat. 108. (1461 —
1470). Jeronim Mirkovid. 190. (1506). Blazeni
sv. Jeronim. Narucn. 36*. U smrt sinov gosp.
Hieronima. I. Ivanisevid 319. Jeronimom i Gr-
gurom. F, Lastri6, test. 221^. Na dan s. Jero-
nima. I. A. Nenadid, nauk. 14. Besida sv. Je-
ronima. A. Kanizli6, kam. 55. Vladiku Jeronima.
M. D. Milidevic, kraj. srb. 183.

JEROPOl^E, n. 'UgdnoXtg^ Hieropolis, grad u
Aziji. — Samo u Voltigijinu rjecniku: ,Aleppo'
,Halep'.

JEROPOP, m. sveStenik. -— Slozeno od grckoga
liQog. svet i od pop (isporedi jeromonah, jero-
biskup). — U jednoga pisca xviii vijeka. Pro-
gonstva jeropopov brade sijede. J. Kavanin 143*.
Ziv jeropop nerezinski. 150b.

JEROSALIM, m. vidi Jerusalim. — Od prvijeh
vremena, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jero-
salimt jHierosolyma'). Yh IjerosalimS. Stefan,
sim. pam. Saf, 9. Grada Ijorosalima. 10. Jero-
salimt. Okdz. pam. saf. 52. To zapovijeda Bog
i sveti Jerosalim, kojijema ja sluzim. S. ]^ubiga,
prip. 107.

JEROSALIMSKt, adj. koji pripada Jerosalimu.

— Na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Dani-
cicevu rjeiniku (jerosalimtskyj ,hierosolymiticus').
Crikve jerosalimskoj. Spom. sr. 2, 30. (1388).

JEROSIM, m. ime musko, vidi Jefrosim. — U
Vukovu rjecniku: ,mannsname' ,nomen viri'.

JEROSIMA, /. ime zensko, vidi Jefrosima. —
Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu (jfrauenname' ,nomen feminae'). Jerosima.
S. Novakovid, pom. 118.

JEROSIMOVIU, m. prezime po ocu Jerosimu.

— U na§e vrijeme. Obrada Jerosimovida. Glasnik.
11, 1, 92. (1808).

JEROSLAV, m. ime musko, vidi Jaroslav. —
U latinskijem spomenicima xi i xiii vijeka. ,Bra-
nica et Vekemiro et Jaroslavo'. Doc. rac. 152.
(1090). ,Ivan, filius Jerozlai, qui pro abbate litem
eiusdem terre portabat'. Mon. ep. zagr. tkalc.
1, 244. (1259).

JEROSOLIM, m. vidi Jerusalim, po grc. 'Iiqo-
aokvjUK, lat. Jerosolyma, Hierosolyma. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Jerosolimi, ,Hierosolyma'). Gradt Jerosolimt. Do-
mentijanb 166. Kt Jerosolimu. 181. Sto jestt
davano oti. dohodtka cartstva mi izb Dubrov-
nika na Jerosolimt. Mon. serb 166. (1358). Je-
dali bi brod najti mogal proti Jerosolimu. F.
Glavinid, cvit. 247*. Pade mu u pamet u Jero-
solim pojti. 247a. Ne bi mogao prispiti u Je-
rosolim. A. Kanizlid, kam. 513. Jerosolim psuje
neg na smrtnoj gori. ro2. 120. Da prorok po-
gine izvan Jerosolima. J. Matovid 46. — Na
jednom mjestu u mnozini (jer je tako gdjegdje i u

qrckome i u latinskom jeziku). Vt Jerosolimehb.
Domentijanb 170.

JEROSOLIMA, /. vidi Jerosolim, Jerusalim.

— Od XVI vijeka. Pridosmo u sveti grad Hiero-
solime. F. Vrancid, ziv. 98. U Jerosolimi. A.
Kaniilid, kam. iv. Iz manastira sv. Save u Je-
rosolimi. 185.

JEROSOLIMIT, m. covjek iz Jerosolima (grc.
' [(Qoaolvi^iiTiig). — Na jednom mjestu xiii vijeka
i otale u Danicicevu rjecniku: Jerosolimitb ,Hiero-
solymita'. Dometije ize Jer(osoli)mitb naricajemi.
Domentijan*' 75.

JEROSOLIMIT AN, m. covjek iz Jerosolima,
tal. Gerosolimitano. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Sveti Cirilo Jerosolimitan. J. Filipovid
3, 223a.

JEROSOLIMITANSKI, adj. koji pripada Je-
rosolimu. — Postaje od Jerosolimitan. — Na
dva mjesta xvi i xviii vijeka. Po Sofroniju bi-
skupu Hjerosolimitanskomu. F. Vrancid, ziv. 104.
U crkvi jerosolimitanskoj. A. Kanizlid, utoc. 420.

JEROSOLIMSKI, adj. koji pripada Jerosolimu.

— Izmedu rjecnika u Danicicevu (jerosolimbskyj
,hierosolymiticus'). Savy jerosolimskago. Domen-
tijan^ 61. Patrijarha jerosolimski. A. Kanizlid,
kam. 105. Nauk crkve jerosolimske. 186.

JEROTEJ, m. 'IfQoO^iog, ime mu§ko. — U ovome
ohliku samo je kaludersko ime, a inako se kaze
i Jerotije i Jerotija (vidi oboje). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Daniiicevu (Jerotej ,Hiero-
theus': kaluder u manastiru Preobrazenu u Srbiji
, Jerotej' 1579. u Vuk, dan. 1, 20. Jerotej (ka-
ludersko). S. Novakovid, pom. 118. Jerotej Ko-
vacevid. Nar. pjes. vuk. 2, 653 (medu prenume-
rantima).

JEROTIJA, m. vidi Jerotej. — U na§e vrijeme.
Dovedose dva starca Jerotiju Milutinovica iz Si-
nogevida od 97 godina i Mihaila Nikolida iz Boida.
Glasnik. 11, 1, 156. (1809).

JEROTIJE, m. vidi Jerotej. — U nase vrijeme.
Jerotije Racanin. M. D. Milidevid, kra]. srb. 176.
Jerotije Durdevid. Rat. 81. Jerotije Lazarevid.
357.

JEROTIJEVIU, m. prezime po ocu Jerotiju. —
U nase vrijeme. Marko Jerotijevid. Rat. 135.

JEROV, m. koji pripada Jeru (vidi 2. Jero).
U smi't gospode Line Jerove Klisovid. D. Zla-
tarid 90''.

JEROVAC, Jerovca, m. selo u Hrvatskoj u iu-
paniji varaMinskoj. (kajkavski) Jerovec. Raz-
dije}. 92.

JEROV^jE, n. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 158.

JEROVOAM, m. 'ItQoflou/j., Jeroboam, ime bi-
bliiko. — isporedi Joroboam. Po tom sazida Je-
rovoam Sihem u gori Jefremovoj. D. Danicid,
Icar. 12, 25.

JEROVOAMOV, adj. koji pripada Jerovoamu.
U to vrijeme razbo}e se Avija sin Jerovoamov.
D. Danidid, Icar. 14, 1.

JEROZOLEM, m. vidi Jerusalim. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Jerozolom grad. D. Barakovid,
jar. 60.

JEROZOLIM, 171. vidi Jerosolim i Jerusalim.

— Od XV vijeka. Bi posfedenje novo od templa
u Jerozolimu. Bernardin 64. joann. 10, 22. Ucinen
bi blagdan u Jerozolimu. N. Ranina 83''. joann.
10, 22. Vidio si uceride Jerozolima ti novoga.
J. Kavanin 527*. DosavSi ovi u Jerozolim. J.
Banovac, razg. 48. Jerozolim. J. Filipovid 1, 16*.

JEROZOLIM

603

JERUSOLIMSKI

— / kao ime travi. — izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (jerozolim divji, trava ,cardo santo, erba*
,atracty]is hirsutior'). Jerozolim divji, Jerusolim
divji (Anselmo da Canali), Jerusolim- trava (u
sinskom rukopisu), atractilis hirsutior, cardo santo
(StuUi, Anselmo da Canali), Centaurea benedicta
L. B. Sulek, im 130.

JEROZOLIMSKI, adj. koji pripada Jerozo-
limu. — Od XV vijeka, a izmedu rjehiika u Dani-
cicevu (jerozolimtskyj ,hieroso]ymiticus')- Startcu
jerozolimskomu. M. 416. (1442). Jerozolimsko pa-
triarstvo. A. Kani21i6, kam. II.

JEESALEM, JERSOLIM, JERSOLIMSKI, yidi
Jerusalem, Jerosolim, jerosolimski. — Skraceno
radi stiha u jednoga pisca xviii vijeka. Slavnom
^radu Jersalemu. A. Vitajic, ist. 188a. Da svr-
§eno sagraditi Jersolima zid se moze. 157^. U
templu Jersolimskom. 200*.

JERSKA Ku6a, f. tnjesto u Srbiji u okriigu
rudnickom. Livada kod Jorske Kude. Sr. nov.
1867. 347.

JERSKO PO]^E, n. ime mjestima u Srbiji. a)
ravnica u okrugu crnorijeckom. M. D. Milicevic,
srb. 876. — b) mjesto u okrugu kragujevackom.
Zem^a u Jerskom Po}u. Sr. nov. 1873. 939.

JERSLAV, m. ime musko, vidi Jeroslav. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. P. Zoranid 20^.

JERSOLIM, JERSOLIMSKI, vidi kod Jer-
salem.

JERSUZ, JERSUZIN, m. muski nadimak. —
U nase vrijeme. Presudeno Vici Mitrovidu iz Be-
loti(5a koji Jersuza PeriSu ufatio i opjackao sa
dru§tvom negovim ... I danas na§ao je Milovan
Radovanovic koga isti Jersuzin pokrao jest . . .
Glasnik. ii, 1, 106—107. (1809).

JER§, m. (?) Ailanthus glandulosa. — u Crkve-
nici.

JERSEK, m. vidi ersek. Novoga jerseka za-
dobise. P. Vitezovic, kron. 73. Arkibiskup aliti
jersek. 87.

JERSiTEV, m. vidi jeriste. — U nase vrijeme
u Bosni. Jersitev, rezanci. Bos. vila. 1886. 282.

JERTOVAC, Jertovca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. (kajkavski) Jertovec. Eaz-
dije|. 86,

JERUD, m. vidi Irud. — xviii vijeka. Kra|
Jerud. B^ Zuzeri 92. Oslobodi ga od nemiloga
Jeruda. Cestitosti. 25. Poslan je k Jerudu kraju.
I. A. Nenadid, nauk. 254. Kada Jerud iskase
zivot negov. J. Matovi6 46. Izgled .Jeruda kra|a.
347.

JERUDU AN (tli Jerudijanin?), m. vidi Iru-
dovac. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Od
nauka Farizeja, Sadufieja i Jerudijana. S. Rosa 98b.

JERDDOV, adj. koji pripada Jerudu. Starcu
Petru tamnicu je Jerudovu otvorila. P. Kana-
velid, iv. 611.

JERUDSKI, adj. koji pripada Jerudijanima
(Irudovcima). — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Govora§e im da pomne ucuvat se od kvasa fai'i-
zejskoga, saduceoskoga i jerudskoga. S. Rosa 98a'.

JERUSALEM, m. vidi Jerusalim i Jeruzalem.
— Od XV vijeka, a izmedu rjeinika u Mikajinu
i u Voltigijinu. Vi govoi'ite da je u Jerusalemi
misto od klananja. Bernardin 49. joann. 4, 20.
Jerusalem, to ti va|a znati. M. A. Re|kovi6, sat.
K7a. Pribivaocima Jerusalema. J. Matovic 146.

JERUSALEMSKI, adj. koji pripada Jerusa-
lema. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu. Razbi kod
Jerusalemske Arbelo. M. A. Rejkovid, sabr. 32.

jilRUSALIM, m. 'leQovaah'j/u, Jerusalem, grad
u Palestini. — Po grikome obliku, isporedi Je-
rosolim, Jerusalem, Jeruzalem itd. — Oblik je
stari, isporedi stslov. Jerusalim-B. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,Jerusalom') i u Danicicevu (Je-
rusalimi. ,Hierosolyma'). Da podu na Jerusalimb.
Spom. sr. 2, 28. (1386). Gredu na§i kaludorije
na JerusalimB. 30. (1388). Od svetine od Jeru-
salima. Nar. pjes. vuk. 2, 295. Te ga prati ka
Jerusalimu. 3, 57. Jer bje§e blizu Jerusalima.
Vuk, luk. 19, 11. I poce Solomun zidati dom
Gospodiii u Jerusalimu. D. Danici6, 2dnevn. 3, 1.

JERUSALImAC, Jerusalimca, m. kaluder iz
Jerusalima. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide bozogrobac). Ja sam ostario
sa svakojaki kaluderi, 3 Jerusalimci, Sinajci. D.
Obradovid, 2iv. 25.

JERUSALIMSKI (jerusilimskt), adj. koji pri-
pada Jerusalimu. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(,von Jerusalem' ,Jerusalemiticus') i u Danicicevu
(jerusalimtskyj ,hierosolymiticus'). Savy, pustyni
ziteja jerusalimbskago. Mon. serb. 137. (1348).
Mitropolita jerusaliraskoga. Spom. sr. 2, 28. (1386).
Starca jerusalimtskoga. Mon. serb. 425. (1443).
I cetiri stara patrijara: prvo Pe6ki, drugo Cari-
gradski, Vasijenski i Jerusalimski. Nar. pjes. vuk.
2, 326 Podigni zidove Jerusalimske. D. Danicic,
psal. 51, 18.

JERUSAV^iA, /. ime zensko (vilinsko). — U
narodnijem pjesmama nasega vremena. Dok za-
vika vila Jerusavja. Nar. pjes. petr. 3, 259. Kad
to zacu vila Jerusavja. 3, 368.

ji^RUSOLEM, m. vidi Jerusalim i Jerusolim.

— Na jednom mjestu xviii vijeka radi slika.
Crkvu svetu ovde zovem Sion i sveti Jerusolem.
A. Vita}i6, ist. 339a.

jijRUSOLIM, m. vidi Jerusalim i Jerosolim.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (Jerusolimb .Hierosolyma'). Jednoj crtkvi
na Jerusolimu. Mon. serb. 546. (1501). Pride
V Jerusolim. Korizm. 89*. Vazese Turci Jeru-
solim. §. Ko2ici6 22''. I vele ih lipo prosi za
zbiranje almuztva radi ubozih ki su v Jeruso-
lime. Anton Dalm., ap. b3a. Rece dakle Go-
spodin gradu od Jerusolima. P. Posilovid, nasi,
lla. Grad prestolni od nebesa, veli gorhi Jeru-
solim. J. Kavanin 479''. Osvoji dakle i Jeru-
solim. E. Pavid, ogl. 260. U Jerusolimu bijau
skupjeni. I. Velikanovid, uput. 1, 4. Jerusolim
se stavja za izgled onoga covjeka ... J. Matovid
xxix*. U varosi Jerusolimu. B, Leakovid, nauk.
58. Na Turcina §to god ih imade, od Trebina
do Jerusolima. Osvetn. 3, 79. — I kao ime bijci,
vidi Jerozolim pri kraju.

JERUSOLIMA,/. vidi Jerusolim. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Ki od Jerusolime dojde. M.
Marulid 4.

JERUSOLIMAC, Jerusolimca, m. coyjek iz Je-
rusolima. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Jeru-
solimci. Anton Dalm., nov. test. 49.

JERUSOLIMJ[^ANIN, m. vidi Jemsolimac. —
Mnozina: Jerusolimjani. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka (s j mj. ]). Sin Sidrakov Jerusoli-
mjanin. J. Matovid 29.

^ jilRUSOLIMOV, adj. koji pripada Jermolimu.
Ca bi uzrok od rascinenja Jerusolimova? Ko-
rizm. 45^.

jiiRUSOLIMSKI, adj. koji pripada Jeruso-
limu. KraJu jerusolimskomu. Korizm. 7a. Biskup
Ciril jerusolimski. Transit. 185. Povede v grad
jerusolimski. 245. Jerusolimski (patrijarka). J.

JERUSOLIMSKI

604

JESAM, I.

Matovi6 298—299. Razrusene one glaaovite crkve
jerasolimske. B. Leakovi6, gov. 258.

JEEUSaLEM (Hi Jeruzalem ?), m. vidi Jeru-
salim. — U Bjelostjencevu rjecniku.

JERU§ALEMSKI (Hi jeruzalemski), adj. vidi
jerusalimski. — U Bjelostjencevu rjecniku.

■JERUZALEM, m. vidi Jerusalim. — Po la-
tinskom obliku kako se izgovara u sjevernoj i za-
padnoj Italiji i u Dalmaciji. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecniku u Belinu (,Gerusalemme' ,Hie-
rosolyma' 341a). Kada ulize Isus v Jeruzalem.
Bernardin 29. mattb. 21, 10. Kada se priblizase
Isus u Jeruzalem. 68. matth. 21, 1. Odvrati,
molim, srcbu tvoju i gnev tvoj od gr&da tvoga
Jeruzalema. N. Ranina 51*. dan. 9, 16. Pukom
u Sionu i u Jeruzalemu. N. Dimitrovi6 74. Meni
JG trijebi sad n Jeruzalem pod. N. Najeskovid
1, 124. U gradu Jeruzalemu. A. Gucetid, roz.
jez. 5. Putovati tja do Jeruzalema. B. Kasi6,
in. 10. Dokli s nebeskom pomoci , Jeruzalem slo-
bod:en' spjevanje cestitijem imenom privedre krune
kraja pojackoga nareseno svemu narodu ukazem.

1. Gundulid 193. Neka budu navijestiti u Sionu
Bozje ime i hvalami negovime Jeruzalem napu-
niti. 205. Jeruzalem grad prisveti. G. Palmotid

2, 419. Grad ne daleko od Jeruzalema. I. Dordid,
uzd. 206. Po Jeruzalemu. V. M. Guceti6 136.
Nabukodonosora koji uze grad Jeruzalem. S,
Rosa 136b. Vrh grada Jeruzalema. L. Radid 55.

JERUZALEMAC, Jeruzalemca, m. covjek is
Jeruzalema. — U jednoga pisca xviii vijeka. Do-
pustivajudi Jeruzalemcima. S. Rosa 17b. Osam-
naestina Jeruzalemac. 112^.

JERUZALEMOV, adj. koji pripada Jeruza-
lemu. — 6' jednoga pisca xvni vijeka. Sto cini
izvrsnost zida Jeruzalemova. S. Rosa 17b. u
drzavi Jeruzalemovoj. 19^. Polak mira Jeruza-
lemovijeh. 112b.

JERUZALEMSKI, adj. koji pripada Jeruza-
lemu. — Izmedu rjecnika u Belinu (,di Gerusa-
lemme' ,Hiero8olymitanus' 34ia) i u Stulieevu.
Starjesinam jerusalemskim. N. Ranina 23^. Neka
t' se sazide mir Jerusalemski. N. Dimitrovid 68.
Grad jeruzalemski. A. Gucetid, roz. jez. 106.

JERUZALIM, m. vidi Jerusalim i Jeruzalem.
— Nema potvrde, ali vidi Jeruzalimac i jeruza-
limski sto ohoje postaje od ove rijeci.

JERUZALIMAC, Jeruzahmca, m. vidt Jerusa-
limac. — U knizi xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Jeruzalimtct ,Hierosolymita'). Starca
Nikandra Jeruzalimca. Mon. serb. 417. Spom. sr.
2, 123. (1442).

JERUZALIMSKI, adj. koji pripada Jeruza-
limu. — U spomeniku xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (jeruzalipQi.8kyj ,hiorosolymi-
ticus'). Nikandart staract jeruzalimski. Spom. sr.
2, 121. (1442). M prijepisu stoji s mj. z: Nikandar
staract jerusalimski. Mon. serb. 415.

JERUZALSKI, adj. vidi jeruzalemski. — U
jednoga pisca xvii vijeka samo radi stiha. Ter
vik stavni pribivaju jeruzalskom slavnu u raju.
I. Akvilini 76. I u slavi jeruzalskoj mogudstvo
je me i pokoj. 77.

JERUZOLIM, m. vidi Jerusalim, Jerosolim, Je-
ruzalem. — Od XV vijeka. V Hjeruzalim iti meni
jG jutri dan. M. Marulid 172. Tu2enje grada
Hjeruzolima. 241. Jest istinom u Jeruzolimu
znana lokva. N. RaAina 47*. joann. 5, 2. I u
Jeruzolimu oblast moja. M. Alberti 21. Ja, Sa-
lamun kra^ od Jeruzolima. P. Posilovid, cvijet.
13. Crkvu u Jeruzolima, 8. Margitid, fal. 283.

Haznu koja je bila u Jeruzolimu. J. Banovac,
razg. 203. U porat nebeskoga Jeruzolima. J.
Banovac, prisv. obit. 66. Obrizovati ce se u Je-
ruzolimu. F. Lastrid, ned. 2. Jeruzolim nebeski.
92. Uzivati lipotu gizdavoga naseg Jeruzolima
i Siona. 411. Ustani, prosvitli se, Jeruzolime!
A. Kanizlid, fran. 39. I oni se vratise u Jeru-
zolim Bogu zafalujudi. bogo^ubn. 87. Na srid
Jeruzolima. F. Matid 45. Uputiti se s pravim
putem k Jeruzolimu nebeskome. M. Zoricid, zrc,
IV. Jeruzolim glasoviti. V. Dosen 58b. Utabori
se blizu Jeruzolima. And. Kacid, kor. 189. U
Jeruzolim. Blago turl. 2, 69.

JERUZOLIMA,/. vidi Jeruzolim. — Najednom
mjestu XVIII vijeka. Razgovoriti onim Izaije ricma
Jeruzolimi recenim ... A. Kanizlid, fran. 39.

JERUZOLIMITANIN, m. covjek iz Jeruzolima,
po lat. Jerosolimitanus Hi po tal. Gerosolimitano.

— Mnozina: Jeruzolimitani. — U dva pisca xvii
i XVIII vijeka. Nadace Jesusa Sirakova sina Je-
ruzolimitanina. I. Ancid, svit. 153. U vrime To-
dora pape rodom Jeruzolimitanina. S. Badrid,
ukaz. 44.

JERUZOLIMITANSKI, adj. uprav: koji pri-
pada Jeruzolimitanimn, ali znaci sto i jcruzo-
limski. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Veli
Cirilo Jeruzolimitanski ... J. Banovac, razg. 67.

JERUZOLIM^ANIN, m. covjek iz Jeruzolima.

— Mnozina: Jeruzolimjani. — Najednom mjestu
XVII vijeka. Jesus sin Siraka Jeruzolim|anina. I.
Ancid, svit. 153.

JERUZOLIMSKI, adj. koji pripada Jeruzo-
limu. Pod vladaoci jeruzolimskimi. N. Ranina
19a. luc. 3, 2. I uzriv blago jeruzolimsko. M.
Alberti 216. Da sazijut se stine jeruzolimske.
285. Red vitezki sv. Ivana jeruzolimskoga. J.
Kavaniu 385. Zavit putovana jeruzolimskoga. A.
Badic 75. Isus jest muku podnio pod vladaocem
jeruzolimskim koji se zvao Poncijo Pilat. F.
Lastrid, od' 129. Sastanu se kderi jeruzolimske
Zajedno, test. 147*. Crkva ona jeruzolimska zla-
menovala je crkvu katolicansku. ned. 369. Kroz
vrata jeruzolimska. I. Garanin 14.

JERUZALEM, JERUZALEMSKI, vidi Jerus-.

JERVAZ, m. Gervasius, ime musko. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Sveti Jervaze i Pro-
taze. B. Kasid, rit. 92.

JES, m. vidi 2. jed. — Na dva mjesta u jed-
noga pisca cakavca xvi vijeka, ali na ohadva
mole biti stamparska pogreska. Jes s muku zme-
savsi. S. Kozicid 47*. (Jilis) s jesom smeSan
bise. 53a.

JESAM, jilSI, JEST, impf. sum, es, est, ima
samo prezenat (i part, praes.), te se slaze posvc
u znacenu s glagolom biti (budem), prema kojemu
se i upotreb]ava kao prezenat imperfektivni. —
Bijecje ne samo praslavenska, vec i indoevropska
(vidi kod I). — U svijem je rjecnicima Hi napose
Hi kod biti.

I. oblici. — Korijen je indoevropski es, i ja-
macno se upotreblavao samo za sadaSne vrijeme
i imperfekat: oblici za druga vremena (n. p. u
sanskrtu i ti zendu za perfekat, u grckome i la-
tinskome za futur) vaja da su kasnije postali.
u ostalijem ga je oblicima zamjenivao drugi ko-
rijen, naj ce§ce bbew (bhu, nase by kod biti). —
Bez sumne vec u praslavensko doba korijen je
es dobio sprijeda j : jes. — Po sanskrtskijem i
zendskijem oblicima, po analogiji drugijeh gla-
gola u ista ova dva jezika i u grckome (n. p.
glagola idem, snskrt.: dmi, dSi, dti, ivAs, ithAs,

JESAM, I.

fi05

JESAM, I, 1, f.

itd8, imds, ifchds, jAnti; gri. il/ut, tf, dffc, — , trov,
hop, I'fKv, iTc, i'acrt) mislim da je e u indoevropsko
doba otpalo od korijena u dualu i u pluralu (i
to po svoj prilici Ho na nemu nije vec bio akcenat
nego je preSao na nastavak; u grckome vaja da
je kasnije kod il/.u ostao kod svijeh oblika na
prvom slogu prema singularu, a kod tlj.iC na
zadnem i u singularu prema dualu i pluralu).
kako je bilo u praslavenskom jeziku nije lako iz-
reci: u staroslovenskom je kod svijeh oblika je,
osim 3 pL; u ostalijem sldvensktjem jezicima (osim
nasega, maloruskoga, a i ruskoga i po]skoga kod
koja dva ovoga je glagola gotovo nestalo Hi se
nekoUkp pomjerio) obieni su u nase vrijeme samo
kraci oblici bez je. u nasemu su se jeziku udvo-
jili oblici : ako je akcenat na rijeci (ako se izgo-
vara nekom silom), je ostaje u svijem oblicima
i dodaje se jo§ trecem lieu pi.: jesu; ako je enkli-
ticna (bez akcenta i veze se s rijeci sto je pred
nom) je otpada u svijem oblicima, osim 3 sing,
gdje je ostaje a otpada st. treba dodati da u
starijim spomenicima nalaze se ne rijetko duji
oblici gdje bi trebalo da su kratki: to je po
crkvenom jeziku (vec od prvijeh vremena imao je
nas jezik kratke oblike kao enklitike, vidi kod
2, a), s druge strane kod sjevernijeh cakavaca i
kraci oblici upotrebjavaju se kao i duji, te niogu
biti i na pocetku recenice, vidi n.p.: Si li ti on
ki priti ima? Anton Dalm., nov. test. 93^. luc.
7, 20. Gledaj, care, sam li muska, sam li zenska
glava. Nar. pjes. i.str. 1, 13. vidi i I. Mil6eti6.
rad. 121, 124 (§. 60). kod je vrijedi to i u sirem
prostoru, vidi 2, c, b) i c). — ne moze se odlu-
citi, jesu li kraci oblici (osim 3 pi.) ostaci indo-
evropske starine (tome se protive i du^i oblici kod
litavskoga jezika, ali i ondje moze biti da su se
kraci poznije izgubili), Hi su postali u slaven-
skijem jezicima samijem okrnivanem (isporedi ho-
tjeti). — 0 dualu, posto je rijedak, govorice se
napose kod 4.

1. oblici s akcentom (du]i). — Kod isporedi-
vana ovdje mecemo i krace oblike drugijeh sla-
venskijeh jezika, jer nijesu svagda enkliticni.

a. 1 sing, jesam. — a je umetnuto da ne budu
dva konsonanta na kraju rijeci. — oblik je pra-
slavenski jesmt, isporedi stslov. jesmt, novoslov.
sem, bug. si.m, malorus. jesm, rus. (stajace) ecMt,
ce§. jsem (izgovori sem), poj. jestem, (staro) jesm,
gornoluz. sym, donoluz. som. — indoevropski je
oblik esmi, isporedi lit. esmi, snskrt. asmi, zend.
uhmi, staropers. ami, jerm. em, arban. jam, grc.
t/xi.u., tl^uC, lat. (staro esum) i osk. sum, staroir.
am, got. im, staroisl. em (stvnem. bim, novovnem.
bin od korijena hheu). — Prije xv vijeka nalaze
se oblici jesmt. Mon. serb. 5. (1198—1199). 99.
(1830) i jesbmt. Stefan, sim. pam. saf. 6. Mon.
serb. 81. (1302—1821); mladi jesamt naj prije
(po Danicicu, ist. obi. 257) u Mon. serb. 274.
(1410). — oblik jesemt (Mon. serb. 9 god. 1222 —
1228. 71 god. 1275 — 1321) bice pisarska pogreska
(ali vidi i M. Eesetar. archiv fiir slav. philolog.
16, 346-347).

b. 2 sing. jesi. — takovi je i oblik praslavenski,
isporedi stslov. ^esi, malorus. jesy i jes, rus. (sta-
jace) ecH, poj. jestes, (staro) jes, novoslov., bug.,
donoluz. si, ces. jsi (izgovori si), gornoluz. sy. —
Indoevropski je oblik essi, isporedi lit. esi, snskrt.
asi, zend. i staropers. ahi, jerm. es, arban. je,
grd. kaaC, slg, d, lat. es, staroir. at, got. is, staroisl.
est (stvnem. bist, bis i novovnem. bist od korijena
hheu). — Naj stariji je primjer u Daniciea : jesi
(Mon. serb. 9 god. 1222-1228). ~ U stihu moze
biti okrneno: jes'. naj stariji je meni poznati
primjer u D. Barakovic, vila. 103, pa se nalazi

gdjegdje u narodnijcm pjcsmama, n. p. Nar. pjes.
vuk. 1, 325. 466; 2, 631; 3, 147 itd.

c. 3 sing. jest. — praslavenski je oblik jestt,
isporedi stslov. jestx, novoslov. jest * je, bug. je,
malorus. jestt i je, rus. cctl, ceS. jest i je, pof.
jest, (staro) je§6, gornoluz. i donoluz. je. — Indo-
evropski je oblik esti, isporedi lit. esti, est, snskrt.,
zend., staropers. asti, jerm. (T, arban. fsts, a, gri.
earc, iaiC, lat., osk., umbr. est, staroir. is, got. i
stvnem. ist, staroisl. es. — Naj stariji su pri-
mjeri: jestt. Mon. serb. 3. (1197). 5. (1198—1199).
— Od XVI vijeka otpada kod Dubrovcana krajne
t: jes. N. Eanina 691^; Zbornik. 14^; S. Mencetid
15; M. Vetranic 2, 165 itd. ovaj se oblik cuje u
nase vrijeme ne samo u Dubrovniku nego i u
juznoj Hercegovini, u Crnoj Gori pa i preko
Bosne u zapadnoj Srbiji. — Moze se dodati na
kraju e: jeste. naj stariji bi primjer (ako je po-
uzdan) bio xiv vijeka: Ako hocete da jeste medu
nami zittkt pravi. Spom. sr. 2, 15. (1334—1341).
vidi i: Istina jeste. A. J. Knezovic, nep. xix. u
nase se vrijeme kaie dosta cesto, vidi n. p. : , Jeli
majci sto prostrto?' , Jeste majci i prostrto'. Nar.
pjes. vuk. 1, 491. Jest nejacak Banovid Sekula,
jest nejacak, ali jeste mudar. 2, 510. IsTu mi jeste
drugi preprosio. 3, 249. — Kako se jest skracuje
i postaje je i kad nije enklitika, vidi kod 2, c.

d. 1 plur. jksTRo. — praslavenski je oblik jesmi,
i jesmy, isporedi stslov. jesmt i jesmy, novoslov.
smo, bug. sme, malorus. jesmo, rus. (stajace) ecmj,
ces. jsme (izgovori sme), po(. jestesmy, (staro)
jesmy, gornolui. i donoluz. smy. — indoevropski
je oblik Hi smesi Hi smosi Hi smes Hi smos, ispo-
redi lit. esme, snskrt. smas, zend. mahi, staropers.
amahi, ar6a«. jemi, grc. ti^asv, aafxiv, lat. smvums,
staroir. ammi, got. sijum, slum, staroisl. erom,
erum (stvnem. birum od kor. bheuj. — V kni-
gama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom
ima i oblik s y: jestmy. Stefan, sim. pam. saf.
4. i (jamacno grijeskom) s i: jesmi. Mon. serb.
569. (1403 — 1405); ali vec od prvijeh vremena
javja se sadasni oblik jesmo. Stefan, sim. pam.
saf. 20. Spom. sr. 1, 29. (1400).

e. 2 plur. j^ste. — tako je i praslavenski oblik,
isporedi stslov. jeste, malorus. jeste, rus (stajace)
ecTe, po]. jestescie, (staro) jescie, novoslov. i bug.
ste, ces. jste (izgovori ste), gornoluz. s6e, donoluz.
sdo. — Indoevropski je oblik ste, isporedi lit. este,
snskrt. stha, zend. stil, grc. iaTk, lat. estis, staroir.
adib, got. sijuth, siuth, staroisl. erod, erud, (stvnem.
birut od kor. bhu, novovnem. seid). — Po Dani-
cicu naj stariji bi primjer u nasem jeziku bio
jeste. Stefan, sim. pam. saf, 20.

f. 3 p^ur. j^su. — Praslavenski je oblik s^tt,
isporedi stslov. si^ti., novoslov. so, bug. st, malo-
rus. jesut', rus. cyi't, ces. jsou (izgovori sou), po}.
s%, gorholuL i donoluz. su. — isprva se drzalo
(vidi K. Brugmann, vergl. gramm. der indogerm.
sprachen, I, 195) da je indoevropski oblik snti,
ali se sad misli (vidi W. Streitberg, betonte na-
salis sonans u Indogermanische forschungen I,
82 — 91, i sto kaze sam Bruginann, vergl. gramm.
11, 886 i da]e) da je senti (a i sonti), isporedi
snskrt. santi, zend. henti, staropers. ha(n)ti, jerm.
en, arban. jani, grc. ii'i^, euai, tlaC, lat. sunt
(starije sent), osk. set, umbr. sent, staroir. it,
got. sind, stvnem. sint. — Oblik jesu ne potvr-
duje se prije xiv vijeka (vaja da se do onoga
doba uzdrzao stariji su koji je poslije ostao kao
enklitika). naj stariji su primjeri: jesu. Mon.
Croat. 1. (1309). Mon. serb. 217. (1391). Spom. sr.
1, 3. (1395). — gdjegdje se dodaje i nastavak tt
po crkvenom jeziku: jesutt. Mon. serb. 276. (1410
u poznijem prijepisu). 526. (1481).

JESAM, I, 2.

606

JESAM, I, 3.

2. ohlici bez akcenta (kraci, enklitiini). — 2'reba
naj prije javiti da se ovi oblici iaostavjaju u go-
voru (kao sto je n. p. svagda u ruskom jeziku),
i to naj cesce za trece lice jednine, pa i mno-
zine, a rjede za estate oblike; primjera ima kod II.

a. 1 sing. sam. — isprva je glasilo si>m (vidi
kod 2. jer), pisano SBmi. i smt. — Jav}a se vec
od prvijeh vremena : sBmi., Mon. serb. 2. (1189).
30. (1240); smB. 30. (1240). — Oblik sam pouz-
dano ne maze se javlati prije cetvrte cetvrtine
XIV vijeka (vidi kod 2. jer): primjer Danicicev
samt (Mon. sorb. 102 god. 1332) ne vrijcdi jer
je uzet iz poznijega prijepisa, tako nije pouzdan
ni primjer iz Mon. serb. 185. (1358 — 1376), vidi
kod 2. jer. koliko sam ja mogao naci naj stariji
je pouzdani primjer: samt. Mon. serb. 229. (1397).

b. 2 sing. si. — Naj stariji se primjer nalazi
u Mon. serb. 68. (1305—1307). — U pjesmi maze
biti i okrneno, n. p. Van sebe oto s' ti. F. Lu-
karevi6 174.

c. 3 sing. je. — ovaj oblik nije svagda enkli-
tican.

a) uopce je enklitican kod vecim naroda. —
Naj stariji su primjeri u na§em jeziku: Da mu
je suprtnica sveta bogorodica. Mon. serb. 6.
(1198—1199). Kto je u m§ste tomt. 10. (1222—
1228). etc je popovska birt. 13. (1222—1228).
Kako je (e) prepisano. 29. (1240). — U novije
vrijeme drzi se kao zakon da se je poslije enkli-
tika me, te, se, ne izgovara i ne pise; to je Vuk
uveo vec u svojijem naj starijim knigama (u
kojimajetad zawjenicubi^ezio akcentom '), n. p.
Prinudila m6 da zazmurim. Vuk, skupjeni gram,
i pol. spis. 1, 5. Naj posle mi s6 ucinilo. 1, 6.
Tezko s6 od ni sacuvati. 1, 7. vidi duje: I ako
me rodila Vlahina. Nar. pjes. vuk. 1, 3. Tad se
dever od sna razabrao. 1, 41, itd. ali je istina
da se gdjegdje (dajbudi u Dubrovniku) jos svagda
govori: ,0n me je vidio, on te je vidio, on se je
vjerio' itd. vidi i: Onde se je crkva sagradila.
Nar. pjes. vuk. 2, 17.

h) s akcentom se izgovara (je) ne samo kod
sjevernijeh nego i kod drugijeh cakavaca (znam
da tako biva na Hvaru). taj oblik siri se jos i
kod zapadnijeh stokavaca, te se cuje i u Slavo-
niji i (mislim) u Ltd i u sjevernoj Dalmaciji je
mj. jest (n. p. u odgovoru: ,Jeli . . . ?' ,Je'). —
Noj stariji su primjeri: I je dal knez pristava . . .
I je ib imel. Mon. croat. 1. (1309). I je pri-
tvrdil. 2. (1309). Je dal i daroval Ivan Miku-
li(^i6. 42. (1375). I je on stal kuntent da je prijal
i je mu (bilo) pla6oD(o). 43. (1375). — kod sje-
vernijeh cakavaca ima i primjera gdje je stoji
na podetku redenice mjeste jeli (vidi c)), n. p. Je
tako voja ni? Zakon vinod. 61. Vec ni znal je
ziva je mrtva. Nar. prip. mikul. 6.

c) je je svagda skraceno uz li kod pitana: jeli
(pisem u jednoj rijeii a ne rastavjeno, kao sto
obicno biva, je li, jer je samo po sebi bila bi
enkliticna rijec). — Moh biti i okrneno: jel'. —
Kao naj starije primjere donosi Danicic (u rjec-
niku kod li): Jeli vertnt? Zak. du§. pam. saf.
43. Da imaju izuvidett, jeli niht poslantje pravo
odB vtseht. Mon. serb. 357. (1429). dodaj: Izt-
naii jeli toj istina. Spom. sr. 1, 35. (1401). -
Badi razlike u znaienu sto postaje kod jeli samo
radi rijeice li, n. p. sto moze biti uprav intero-
gativna (u glavnoj Hi u podloznoj reienici) Hi
moie pokazivati uvjet itd., vidi kod li ; ovdje nam
je samo kazati: aa) da pitane u kojemu je jeli
moie biti na vise nacina: aaa) Hi je u recenici
u kojoj je jeli izrcceno cijelo i samo pitane, vidi
primjere sprijeda i: Vidte joli ijedna bolijezan
prilicna k mojoj ? A. Qufietid, roz. jez. 225. Jeli

nama korist da nas Gospodin jest na nebesih?
J. Filipovid 1, 126^. Dunderin upita: ,Jer dobro ?'
Odgovorlso: .Jest'. M. A. Eejkovii, sat. Alt'. Joli
lijep koliko ga kazu? jeli dobar koliko ga fale?
Nar. pjes. vuk. 1, 9. Sine Konda, jel' ti zemja
teska? 1, 272. ,Jeli ti se gospodar vjerio . . .?'
,Nije mi se gospodar vjerio'. 1, 300. ,Jel' mi
majka vecerala?' .Jest ti majka vecerala'. 1, 490.
I upita, jeli doma Mujo. 1, 543. ,Jel' istina §to
telal govori?' ,Jest istina, a da za§to nije?' 1, 598.
Ocicama zvezde broji, jeli i mnogo. 1, 613. —
bhb) Hi se drugotn pitanu dodaje takovo u ko-
jemu je joli, te se ovijem potane ispituje, n. p.
Sto se ono u planini sjase? jeli svila medu svi-
larima? Nar. pjes. vuk. 1, 37. Za kog' nosi dika
u nedrima cini? Jeli za Via' ili za Magara? 1, 630.

— ,Znas li ko je dosao ? jeli Petar ili Pavao ?'

— jGrdje te je udario? jeli po ruci?' — ccc) ili
se izrice ono sto se hoce pitati kao da je tvrdna,
pa se tame dodaje jeli, n. p. Ne mores, jeli? J.
Banovac, pred. 30. Ne razumijete, jeli? F. Lastrid,
test. 23*. Odes da ne popijem, jeli? 150'^ A
tko 6e te namiriti na takoga, vase caratarije,
jeli? ned. 66. Svi se vi uzdate unid u 2ivot
vici'ii, jeli? Tako je, oce. 373. Piemont je dobro
ucinio sto je i Eim uzeo, jel' de Pero ? M. Pav-
linovid, razg. 17. ,Ti znas da sam ti prijate},
jeli?' — u ovom je primjeru jeli umetnuto u re-
cenicu: Mucno ti se, jeli? cini i prem mucno.
A. d. Bella, razgov. 197. — ovakovome jeli moSe
se dodati (po sjevernijem krajevima), ako se go-
vori s vise od jednoga cejadeta ili s jednijem ce-
ladetom kojemu se kaze vi, i nastavak te (kao
kod 2 pi. u glagola): jelite, obicnije okrneno jol'te,
n. p. ,Vi 6ete uraditi sto sam vam kazao, jel'te?'
,Ovo se ne moze ni pomisliti, jel'te?' — bb) po
sjevernijem krajevima jeli stoji na jjocetku pitana
kao rijecca i zamjenuje li, i to od xviii vijeka,
n. p. Iz one }ubavi jeli se kajes za sve grihe
svoje? A. Kanizlii, bogojubn. 488. Jel' se robstvo
na6i more od vladana ikad gore? V. Doson 25*^.
Jeli uzrok igdi ima? 41b. Promisli, jel' se tebe
to dotice. hO^, Pak jeli krivi niste, sto lakomost
zagrliste? 80^. Jel' se jato tad razstane? Nejma
toga I 102a. Vidit, jeli zoru vara i s poslovira
jel' se stara. 154*. Sad mi kazi ti, srdane, jeli
tebe slava gane 193^. Sto izTQko(h), jel' po-
godi(/tj? 204b. Jel' ko§u)u cesto pere? 205b. A
zemji bi jeli rada nosit lince? 233b. Moram ja-
viti jeli je §to bo}e ili nije. Golubica. 5, 129. (1799).
Jeli mislis Budim grad predati? Nar. pjes. istr.
1, 37. Jeli je on klincac, kot sam ja rozica?
Jacke. 14.

d. 1 pi. smo. — Naj stariji su primjeri: smo.
Mon. serb. 7. (xii vijek). 22. (1234 — 1240); stmo.
12. (1222-1228).

e. 2 pi. ste. — Naj stariji su primjeri: ste.
Mon. serb. 7. (xii vijek). 20. (1234). 21. (1238).

f. 3 plur. su. — Naj stariji su primjeri (kao
sto je lako poznati, i u ovijem je naj starijim
primjerima su enkliticno): Ke su dosle zupe. Mon.
serb. 13.(1222-1228). Gde imt, su sela. 14. Si
se su kleli. 33. (1249). — Prema crkvenom je-
ziku nalazi se i oblik sutt (moie i ne biti enkli-
tidan): Imona si suti.. Mon. serb. 12. (1222 —
1228). Spasli se sutt. 88. (1330) itd.

3. rijecca ne kod poricana slaze se s glagolom
u jednu rijec (isporedi hotjeti, I, b, c), i imati,
A, 4, b)), te od ne i je— postaje ne; tako je ve6
u stslovenskom: nesmb, nSsi, nestt i ne itd. (ali,
kako je naravno, 3 pi. no s^ti.), p)a je i u novo-
slov. : nesem, nosi, no ttd. (i neso). u ostalijem
slavenskijcm jezicima nema potvrde za ove oblike,
osim 3 sing., vidi malorus. ni, Aitu, nit, rus. hb

I

JESAM, I, 3.

607

JESAM, I, 4.

(uprav Hi), HtTi., ce§. neni, pof. nie. u nasemtt
je jeziku 6 postalo ije u juznom govoru, e u
isioinom, i u zapadnom; ali treba dodati da se
i pruzilo preko granica ovoga govora u istocni,
te se po ^everoistodnijem stranama ka£e nisam
itd.

a. 1 sing, nijfesam u juznomc govoru, u istocnom
ndsam, u zapadnom nisam. — Naj stariji su pri-
mjeri: nesbmb. Stefan, sim pam. §af. 17; iiSsamb.
Spom. sr. 1, 76. (1406). Mon. serb. 44.5. (1451);
nijesamb. 468. (1454); nesbm. 518. (1476); nestmb.
533. (1485); nisam. M. Maruli6 155.

b. 2 sing, u juznom govoru nijfesi. u istocnom
nosi, u zapadnom nisi. — Naj stariji su pri-
mjeri: nesi. Stefan, sim. para. saf. 12. Mon. serb.

267. (1405); nesi. 206. (1387); nisi. Spom. sr.

1, 97. (1409). M. Marulic 53. — U cakavskijem
knigama nalazi se i okrneno nis' (i to ne samo
u pjesmi), n. p. ^iv. jer. star. 1, 227. Ogled, jag.
star. 3, 309. (1468). Anton Dalm., nov. test. 2, 60b.

c. 3 sing. — ne se slozilo ne samo s jest'B nego
(mozebiti jo§ u praslavensko doba) i s je.

a) nestb. — Po crkvenom jeziku : nestb. Sava,
sim. pam. saf. 10, Mon. serb. 62. (1293—1302).
532. (1485). — ima i nestb u spomenicima u ko-
jima je pisar mijesao § i e: nestb. Mon. serb.
38. (1253). 147. (1349); nesbtb. 147.

h) ne. Mon. serb. 6. (1198—1199). 7. (xii vijek).
14. (1222-1228). 20. (1234). 479. (1457). — e je
postalo: aa) u istocnom govoru e: ne, vidi ne.
Mon. serb. 55. (1289). 117. (1345). 208. (1387).

268. (1405); drugi primjeri (medu kojima su i
naj stariji) nijesu pouzdani s toga sto su pisani
u zapadnijem krajcvima Hi sto pisari ne razli-
kuju e od & Hi od i, n. p. ne. Mon. serb. 29.
(1240). 34. (1249). 455. (1452). 535. (1451—1487).
ovaj se oblik kasnije zamijenio drugijem (vidi e)).
(drugo je u ovom primjeru koji je iz Risna i po
juznom govoru : Ne }ep§e Jubi od moje. Nar.
pjes. vuk. 1, 64. Vuk dodaje: ,Ne' za nevoju skra-
ceno od ,nije'). — bb) u zapadnom govoru i: ni,
vidi ni. Mon. serb. 255. (1405). 273. (1409). —
ovaj se oblik uzdrzao djelomice (vidi cc)) do na-
sega vremena, osobito kod cakavaca, vidi n. p.
M. Marulic 3. 4. P. Zoranic 15a. s. Budini6, ispr.
35. F. Vranci6, 2iv. 4. F. Glavinic, svitl. 37, u
nase vrijeme u Istri, vidi Nar. pjes. istr. 1, 38.

2, 103. 104; u Dubrovcana naj cesce radi stiha,
vidi S. Mencetid 316. F. Lukarevi6 5. D. Kanina
8a. D. Zlataric 8a. I. Gundulic 433; takoder se
cesto nahodi u jednoga pisca Slavonca xvm vi-
jeka, vidi I. Velikanovic, uput. 1, 45. 87. 110.
285 itd. — cc) po juznome govoru glasi nije, ali
se ne moze znati, pripadaju li stariji primjeri
amo Hi pod c).

c) od XIV vijeka postao je drugi oblik neje po
krivoj analogiji prema ostalijem oblicima, kao
da se mislilo da nesmb, nesi, nesmo itd. ne po-
staju od ne-jesmt, ne-jesi itd. nego od ne-smt,
ne-si itd., te se po tome nacinilo i ne-je. vidi
neje. Mon. serb. 154. (1347—1356). 177. (1368).
436. (1445) ; istina ne zna se koji je glas htio
zabijeiiti slovom e pisar u ovijem primjerima,
mozebiti i e Hi i. po juznom i po zapadnom go-
voru neje glasi nije a po istocnom neje, te se
ovako nalazi i napisano, n. p. nije. Mon. serb.
101. (1332 u poznijem prijepisu). 207. (1387 u
poznijem prijepisu). 249. (1400). 276. (1410 u po-
znijem prijepisu). 281. (1418). ovako treba jn-
macno citati i u ovijem primjerima: nje. 205.
206. (1387 u poznijem prijepisu); nie. 516. (1472);
neje. Mon. serb. 154. (1347—1356). 550. 551. (1517).
— Oblik nije sve se to vise rasirio do dana da-
nasnega tako da ne samo zamjenuje oblik ni (ali

vidi kod b) bb)) u zapadnom govoru (vidi n. p.
M. Marulid 264), nego i u istocnom neje (i moze-
biti dale nego oblici nisam, nisi itd. sto su za-
mijenili istodne nesam, nesi itd.). — Drukdije tu-
maii Danicic postane ovijeh oblika: on misli da
je juzno nije isto sto nekadaSne ne (ali da tako
nije vidi se vec po akcentu, jer bi u torn slucaju
glasilo n'lje), a da su mladi oblici postali samo
u druga dva govora, vidi: U istofinom govoru
gdje je trece lice jed. glasilo ,ne', i u zapadnom
govoru gdje je isto lice glasilo ,ni', posto je to
lice tako glasedi postalo jednako s rijecima koje
isto glase (,ne' non ; ,ni' nee), dodade se tomu
lieu jos jedan put ,je' zaboravjajudi da ono ve6
jest u onom istocnom ,e' a zapadnom ,i', te je
poslije glasilo u istocnom govoru ,neje' a u za-
padnom ,nije' ; tako u zapadnom govoru glasi i
sada, a iz zapadnoga je pre§lo i u istocni po
gdjekojim krajevima po kojima je i u drugim
prilikama zapadni govor prodro u istocni ; po
ostalijem Krajevima, gdje se istocni govor boje
sacuvao, jos se drzi na reSeni nacin postalo ,neje'.
D. Danicid, obi." 100 — 101; vidi i rjecn. 3, 531 i
istor. obi. 272.

d. 1 plur. u juznom govoru nijfesmo, u istocnom
ndsmo, u zapadnom nismo. — Naj stariji su pri-
mjeri: nesmo. Spom. sr. 1, 2. (1395); nesmo. Mon.
serb. 246. (xiv vijek); nijesmo. 368. (1432); nismo.
M. Marulic 302.

e. 2 plur. u juznom govoru nij^ste, u istocnom
ndste, u zapadnom niste. — Naj stariji su pri-
mjeri: nSste. Mon. serb. 247. (xiv vijek); neste.
535. (1485); nijeste. 546. (1501); niste. M. Ma-
rulid 295.

f. 3 plur. u juznom govoru nijesu, u istocnom
n^su, u zapadnom nisu. — Naj stariji su pri-
mjeri: nesu. Mon. serb. 108. 109. (1334). 116.
(1342). 168. (1360) itd.; nesu (jamadno u svijem
primjerima postaje od nesu a ne od praslaven-
skoga ne satb). 206. (1387). 208. (1387). Spom.
sr. 1, 81. (1406); nijesu. Mon. serb. 230. (1397);
nisu. M. Marulic 3. 62.

4. dvojina (dual) je bila u indoevropskom je-
ziku po svoj prilici s oblicima: 1. sv-, 2. st- (Hi
sth-), 3. st- (cijeli se nastavci ne moze znati kakvi
su bili, mozebiti da treba popuniti es Hi os), ispo-
redi lit. esva, esta (3 nema), snskrt. svas, sthas,
stas, zend. 3. sto, gre. — , iffrov, iffrov. — Medu
slavenskijem jezicima nalazi se dvojina u stslov.
jesve, jesta, jeste, u novoslov. sva, sta, sta, u
staroceskom sve, sta, sta, u staropojskom : 1. jeswa,
swa, jesteswa; 2. i 3. jesta, sta, sta, jestesta, u
gornoluz. sm6j, staj, staj, u donoluL smej, stej,
stej. — V nasemu se jeziku sacuvao dual u ri-
jetkijem primjerima (u kojima se cesto mijesa
s pluralom) do xvi vijeka: 1. jesve (po crkvenom
jeziku). Ostavila te jesve. Stefan, sim. pam. saf.
14. — jesva. Ja i otac jedno jesva. Anton Dalm.,
nov. test. 149. joann. 10, 30. — sva. Da sva mi
z bratomb mojimb primili te pineze. Mon. serb.
505. (1466). — 2. jesta. Jesta st vojevodomi. u
bratbstvi. Spom. sr. 1, 156. (1421). — sta. Vi sta
bila dobra brata i jeste i napredb cete biti. 1, 85.
(1407). — 3. jesta. Gospodina Stefana i gospo-
dina kirt Savy jaze jesta sij dart prinesla. Mon.
serb. 26. (1234—1240). Da se tezi dve ku6i ne
razdvojita nikbdare, negoli da jesta oboje jedna
kuda. 176.(1367). Dva jesta zaveta od vzdrzanja.
Narucn. 63*. — (grijeskom) jesttta. Jesttta dva
dila. 249. (1400), — sta. Kbga ima smo poma-
gali, prastala ny sta. 23. (1234—1240). Dvije
sta povelle u gospodina bana. 107. (1333 « po-
znijem prijepisu). Da sta ona mtni rekla . . . ni
mi sta (neobican red rijeci) ona toga rekla . . .

JESAM, I, 4.

608

JESAM, II, A, 1, d.

ona eta u tebe, u rukaht ti sta. Spom. sr. 2, 22.
(1354 — 1364). Ako li mi ugodista i svrtsista oba
Sto mi sta rekla za moga zivota, da je nima go-
spoctvo. Mod. serb. 462. (1453). Dva mi sta si-
romaha dugo vrime drugovala, lipo ti sta dru-
govala i lipo se dragovala . . . ve6 mi nigda za-
robise tri junacke kono tere sta dva konica mnogo
lipo razdilila. Nar. pjes. u P. Hektorovic 17. Dva
mi sta krajevica od bojka ne dobegla, ali sta
ubijena, ali sta ziva odvedena? Nisu ti ubijena,
da ziva mi sta odvedena. 22. Dviie sta mi se
na vodi karale. Nar. pjes. u S. Menceti6 — G.
Drzid 510.

5. radi part, praes. act. vidi sudi.

II. znacene se ne da istumaciti, jer je u ovonic
glagolu naj jednostavnija ideja i ne moze se daje
rastav]ati. ali se opet mogu neke razlike u zna-
cenu istaknuti, i te se mogu skupiti pod dva
glavna smisla: jedan je konkretni kad je glagol
vec sam pa sebi predikat, n. p. mislim, dakle
jesam, a drugi je kopulativni kad samo veh pre-
dikat sa subjektom, n. p. ziv sam (u ohadva pri-
mjera nema subjekta jer se poznaje po samome
obliku, ali ima i slucajeva kod prvoga i drugoga
smisla kad subjekta uprav nema i jest Hi je stoji
kao impersonalni glagol, n. p. jest }udi, hladno je).

A. M konkretnom smislu.

1. sa subjektom. — ne moze se svagda znati,
jeli glagol sa subjektom, Hi je impersonalni koji
ima uza se u nominativu predikat (vidi 2, a, i
b), tako primjeri: Navlastito spovidaju, da je
pakal. Korizm. 22''. Ispovidajudi, da je jedan
jedini Bog, ali su tri kipa. F. Lastrid, ned. 256.
Uci mene, navlastito da jest jedan sam Bog. I.
A. Nenadid, nauk. 33. Ili ne vjerujete da jes
pako. D. Basid 284 mogu pripadati amo pod
a, ili pod 2, a.

a. u naj apsolutnijem smislu tvrdi se o su-
bjektu da jest bez obzira na mjesto i na nacin
tako da bi protivno bilo tvrdene da ga nigdje
nije; ovaj se smisao poznaje i po tome sto se
glagol jesam ne moze zamijeniti drugijem gla-
golima kao Sto su n. p. bivati, nahoditi se, imati.
radi vremena moie se kazati da subjekat jest u
svako vrijeme (dakle i u sadasne) Hi samo u sa-
da§ne sto se moze i istaknuti adverbima ili dru-
gijem rijecima. a) naj cesce stoje duji oblici.
Milost vam i mir od onoga ki jest i ki je bio i
ki de biti. N. Ranina 196b. apoc. 1, 4. Sto jos,
sto bi, Sto bit ima. J. Kavanin 136*. Stvar ka
sad jes, sad nije. 362*. Ki jes', ki bi, ki ces
biti. 516b. §to jest ,ente' ,quod est'. A. d. Bella,
rjecn. 288b. U devetom clanku vjerujem da jest
jedna sama sveta obdinska crkva. Pisanica. 17.
Da ovo krajevstvo Bozje pride, da ovo bude, mi
ovde od Boga ne prosimo bududi da ovo kra-
Jevstvo jest vazda. J. Filipovid 1, 379. Ti sad
jesi, ti ziveS, ti sam sebe i ovi svijet uzivas. A.
Kalid 334. Vrime je veoma kratko : jedva jest
i vede ga ne ima. A. Tomikovid, gov. 11. Danas
jesmo, a sjutra nijesmo. Nar. posl. vuk. 52. Ovo
nijesu moje misli, nego je istinito pripovijedane
onoga Sto jest. Vuk m Skorotedi 1842. br. 21.
Od onoga koji jest i koji bjeSe i koji de dodi.
otkriv. 1, 4. A Gospod refie Mojsiju: ,Ja sam
onaj gto jest. D. Danidid, 2mojs. 3, 14. — b)
rjedi su enkliticni oblici. Ki su sad i bili i ki
te posU bit. D. Barakovid, vil. 317. Govorio sam
od Spljedana ki su bili, ki su sada. J. Kavanin
156.

b. 8 adverbima i drugijem rijeiima koje poka-
zifju mjesto, znadi od prilike sto i stajati, nala-
ziti se, prebivati, zivjeti itd. — razlika je prema
a If tome Sto znacene nije apsolutno nego rela-

tivno i u svezi s mjestom (n. p. rijecima : Ja sam
ovdje istice se mjesto gdje sad stojim; te moie
biti suprotno i: Ja sam na drugom mjestu cim
se ne porice da jesam u apsolutnom smislu). —
amo pripadaju samo primjeri u kojemu se tvrdi
ili porice o subjektu da negdje stoji ili ne stoji ;
drugo je kod 2, a. a) uopce, u pravom smislu.
Kto je u meste torat. Mon. serb. 10. (1222 — 1228
u prijepisu xiv vijeka). Ideze dbva ili tri.je ime
moje prizovutfc, tu azt jesmi. posrede iht. 99.
(1330). Kude su bili trtgove u prtve gospode
tudezi da su i stda. 206. (1387). Svetoht otacb
ize jesutb na Nikiju. 276. (1410 u poznijem pri-
jepisu). Svetoga Nikole od Vranine koji jest u
blatu skadarskomu. 463. (14541. Idole sve po-
tlaci, koji su ti u polaci. M. Divkovid, kat. 133.
II' si v paklu il' si v nebu. P. Vitezovid, cvit.
153. Ovo je misto obrao Isus za cinit sud, jer
je ovi dolac medu planinom Kalvarijom i medu
planinom masliuskom. J. Filipovid 1, 145*. Bog
svakdi vas jest. 1, 363^. Da dokle smo ovde
skupa. V. Dosen 125^. Jer kada su psi na piru.
153*. Kano da je mac u ruci. 243^. Jeli Bog
u nami, ali ne? J. Matovid 452. Sve tri vrsti
naj lasne ozebu, jeli istom vedrina na nebu. J.
S. ile|kovid 264. Tu je tvoja vjerenica. Nar.
pjes. vuk. 1, 53. U kmestvu je svekar moj. 1, 206.
Kod kude je Fatima devojka. 1, 249. Nije dobro,
moja mila majko! dul mirise, tu je moje drago!
1, 251. De je tvoja ostarala majka? 2, 30. Da
si brze na vasu Cetinu. 3, 148. Dok je na gumnu.
Nar. posl. vuk. 64. Iscupaj komarcu nogu, i cri-
jeva su mu nadvoru. 107. Sirotiiio, i selu si
te§ka, a kamo li kudi u kojoj si. 285. — u ova-
kovijem se primjerima obicno izostav^a glagol
(vidi kod kamo) : Nas vojvoda, kamo ti svatovi ?
Nar. pjes. vuk. 1, 44. Mili kume, kamo tvoja
vala? 1, 57. — b) kao mjesto moze se slwatiti
i drustvo u kojemu je subjekat. Ma kripos me
ostavila, i od oci svitlos mila, jaoh, i ona sa
mnom nije. I. Gundulid 197 — 198. Ki nauditi
nede nima vijeka do svrhe, er sam s nima. J.
Kavanin 50^. — c) u prenesenom smislu. U ovoj
sab|i, u ovoj ruci svijeta je udes, vasa sreda. I.
Gundulid 294. Spomeni se, p gospoje, u kra-
jevskoj da si vlasti. G. Palmotid 2, 51. Ki mi
je (vitez) vas vijek na pameti. 1, 310. Komu
kleti na pameti nemiri su, bijena i smede. 2, 128.
I ona (dikla) u srcu sved mi je. 2, 207. Ja mu
davam cas i scijenu ko poznancu, ko rodaku, koji
mi je u plemenu. 1, 339. Boga u kom ista jes
dobrota. J. Kavanin 536*. U nu su ti svaka
dobra, koja s' mogu nad'. Nar. pjes. vuk. 1, 44.
Kake muke jesu na tem jarcu. 3, 177. De je
obraz tu jo i dusa. (Sto je sramota to je i grje-
hota). Nar. posl. vuk. 74. I jedem i pijem a
Pestis mi je na umu. 101. Ne zabudi na kojoj
si. (Kad ko Lode kome rijec da presijece. U Boci).
198. U dobroj je ruci. 327. — mislim da je
drukcije kod primjera u kojima se izrice tjelesno
ili dusevno stane, n. p. na umoru je; nije pri
sebi; u ovakovijem slucajevima trebalo bi shva-
titi jesam kao kopulativni a ne kao konkretni
glagol (vidi kod 2).

c. kao 0 mjestu kod b, moie se kazati i o vre-
menu. Sta tilo Isusovo svu nod koja je medu
petkom i subotom. J. Filipovid 1, llO^. I sveta
nedeja, koja je sjutra. Nar. pjes. vuk. 1, 77.

d. s nekijem adverbima (kao n. p. odakle, ot-
kuda itd.) ili s genetivom i prijedlogom od moze
gotovo znaciti §to i postajati, izlaziti, dolaziti,
pofiinati (ako ima joS i dativ u kojemu stoji lice,
znadene je kao kod imati, B, I, a, r), kod kojega
bi glagola bio subjekat ono stoje kod jesam dativ).

JESAM, II, A, 1, d.

609

JESAM, II, A, 2, a.

Od noga su vlasti svake. J. Kavanin 222a. Taj
ti je cv'jetak od vjerenika. Nar. pjes. vuk. 1, 87.
Da mi je ovo od Boga, ovoga n'jesam dostojna;
da mi je ovo od roda, sirota roda ne imam.
1, 224. — Kod pitana se cesto izostavja je. Otkud
tcbe prsten moj ? Nar. pjes. vuk. 1, 344. Sama
se sebe cudila, otkud joj zlato u nedri. 1, 410.
Otkud tebi moj celac? Nar. prip. vuk. 203. Vuk,
kad vidi u ne sirac, zapita jo otkuda joj. 226.
Otkud ovome preraudrost ova? Vuk, mat. 13, 54.
Otkud hemu sve ovo ? mat. 13, 56.

3. bee siibjekta (impersonalno). uz glagol mozc
stajati ono, o cemu se haze da jest Hi nije, u
nominativH Hi (cesce) u genetivu partitivnom;
ali rijeci u jednom i u drugom slucaju ne treba
shvatiti kao subjekte nego kao predikate.

a. kaze se da nesto jest Hi nije (uopce Hi sad

Hi u nekom mjestu), ali misao sto je u recenici

ne polazi, kao kod 1, od subjekta te se o nem

tvrdi da jest Hi nije, nego polazi od same tvrdnc

da jest Hi nije koja se popunuje predikatom (u

nom. Hi u gen. partitivnom; cini se da je isprvn

stajao u ace, vidi F. Miklosid, vergl. gramm.

4, 355). — razlika se prema 1 (kad je predikat

u noviinativu) naj boje poznaje po tome sto se

u primjerima koji amo jrripadaju ovaj glagol

moze zamijeniti glagolom imati, vidi imati, B, I,

o (gdje bi trebalo kod d) popraviti zamjenujuci

rijec ,subjekat' njecju ,predikat'). ali nije ni ovako

svagda lako razlikovati ovo znacene od onoga,

take primjer: Da jes Bog na svijetu, toliko je

istinito. D. Basi6 132 moze biti da pripada amo,

premda bi recenica: Bog jest pripadala pod 1, a,

a Bog je na svijetu pod 1, b. — i u drugijem

jezicima moze biti impersonalni glagol, n. p. lat.

sunt qui . . ., nem. es ist, es sind, franc, il est,

tal. c' k) itd.. Hi mjeste ovoga mogu biti neki pre-

lazni glagoli, kao n. p. nemacki es gibt, franc.

il y a, tal. vi ha, span, ha Hi hay itd. a) s no-

minativom. aa) u afirmativnoj recenici. Jesu vla-

stele i jesu kmeti6i. Spom. sr. 1, 3. (1395). Da

jeste medu nami zittki. pravi. 2, 15. (1334 — 1341).

Stan u Spljetu, stan u Hvaru i u Trogiru toli-

koje jest. J. Kavanin 156a. Jes zakon i u paklu.

(Z). Poslov. danic. Koja je korist od kriza Isu-

sova? Jesu mnoge. L. Vladmirovi6 14. Na gnoju

je rpa, rpa od bisera. Nar. pjes. vuk. 1, 102.

Deno jeste Boze nezakonstvo. 2, 4. — u ova-

kovijem primjerima moze i izostati glagol: Kad

ja odo da obidem, al' u grau devojcica. Nar.

pjes. vuk. 1, 349. — amo pripadaju i ovi pri-

mjeri (prema lat. est qui) : Jest tko njegda svi-

jetom vlada a ne zna mu se ime sada! I. Gun-

dulic 234. I jes joste tko se vara i u zivotu

tvrd se sudi, vide6, kami da se obara. 319. Jes

tko tuzbe jos uzmnozi. 488. — kao nominativ

moze biti i rijec sto pokazuje mnostvo. Da je

bludne vatre vise ... V. Dosen 90*. Plami ognivi

|es toliko godista da nas prlite. D. Basic 284.

Sto je vere u Boga, sve de do6i pred Boga. Nar.

pjes. vuk. 1, 136. De je vise repova tu je mane

glava. De je vise tu preteze. Nar. posl. vuk. 73.

De je mnogo babica kilava su deca. De je mnogo

maja tu je malo jaja. De je mnogo radosti tu

ima i zalosti. De je papra dosta i koprive so

papre. 74. — bb) u negativnoj recenici. Nijedna

koristt nije. Mon. serb. 466. (1454). Nije satvar

na sviti, ni biti vik moze. N. Dimitrovic 3. Nije

covjek na sem svitu koga zlato ne ulovi. G. Pal-

motii 1, 234. Nije grijoh toli skriven da na-

pokon nece bit odkriven. (D). Nije toliko covjek

zao da se ne6e na6i gori. (D). Nije toliko dug

dan da ga no6 ne stigno. (D). Poslov. danic.

Nije drugo, moram redi. V. Dosen 78*. Nije

IV

muka za vijeka. Nar. posl. vuk. 216. — cc) xi
interogativnoj recenici. ,Ah! jeli tko', vapijahu
,da se u pomoc nam objavi?' P. Kanavelic, du-
brovn. 9. Jeli tko? ,evvi alcuno?' ,ecquis est?'
A. d. Bella, rje^n. 297^. Jeli sto drugo? ,ecci
mai altro?' ,numquid praeterea?' 283*. Jeli ko
od }udi doma? V. Vrcevic, niz. 11. — Jel' vam
u tom mnogo slave, kad vi zenu dovodite? V.
Do§en 106a. — b) s genetivom partitivnijem. aa)
u afirmativnoj recenici. Bog hoce da je na svitu
hoo;a,t\(h) i ubogiC/ij. J. Filipovi6 1, 424''. Di-
cice je po svoj kuci. V. Dosen 66*'. Dok je sunca
i dok je mjeseca. Nar. pjes. vuk. 2, 198. Pevaj,
brate, ti se ne boj vile, dok je mene Krajevica
Marka i mojega vidovita Sarca i mojega aesto-
pera zlatna. 2, 215. Dok je }udi i dok je Ko-
sova. 2, 295. Da je vina, i strina bi pila. Nar.
posl. vuk. 49. Da je mlika kolika je Lika, bio
bi sir koliko Zir. .50. Dok je Boga i dobrijeh
prijate|a, donde se nista ne vaja bojati. Dok je
Vrdnicke kule. Dok je glave bice kapa. Dok je
komada, dosta pasa. Dok je moje glave, bice go-
spodara. Dok je sre6e, nije stete. Dok je telaca,
bice i novaca. 64. De je bra6e tu je i dijela.
De je devojaka bice i detica. 73. Kad je kase
nije mlijeka, a kad je mlijeka nije kase. Kad je
masla nije brasna; a kad je brasna, nije masla.
117. — bb) u negativnoj recenici. Ideze nestt
razlucenija. Sava, sim. pam. saf. 10. Da ne trebe.
Mon. serb. 6. (1198-1199). Da ne zledi nikojere.
20. (1234). Zlatara nigde da nestt. Zak. dus.
pam. saf. 180. Petra nije u ku6i. A. Gucetic,
roz. jez. 41. Sto je bilo, proslo je vede, sto ima
biti, jos nije toga. I. Gundulic 235. Er nije u
po}skoj zem|i toga mjesta mala ni velika. 440.
Nastoj mene otpraviti, ovdi vece da me nije. G.
Palmotic 1, 368. A sad, pokli vece nij' ga, placu.
J. Kavanin 16^^. Nije koristi da se Krstjani zo-
vemo. J. Filipovic 1, 13b. Gdi je strah Bozji,
onde nenavidosti nije, gdi je strah, onde lako-
mosti nije. 1, 255*. Tako diluju koliko da kra-
jestva nebeskoga nije. 1, 386*. Uskrsnuo je i
nije ga ovdi. F. Lastrid, ned. 183. Zasto nije
prave }ubavi, ako se ne kaze u djelima? I. A.
Nenadid, nauk. 87. Al' tu nista nije nova. V.
Dosen 36*. Kad pod glavom nije tila. 78*^. Ne
govore da nije Boga, nego da nije providjena.
D. Basid 132. Nije prave crkve do rimske. Ant.
Kadcid 126. Tesko si mene bez tebe kad nije
tebe kod mene! Nar. pjes. vuk. 1, 75. Kade nije
dore kona moga, neka nije ni mene junaka!

1, 605. Dobri kona u podrumu nije. 2, 619. Na
poklon ti kolasta azdija koje danas u svijetu nije.

2, 552. Al' mu sestre u cardaku nije. 2, 619.
Brata moga nigda doma nije. Nar. pjes. here,
vuk. 98. Bo|e b' bilo, da me nije ziva. Nar.
pjes. juk. 64. De nije brace tu nije ni dijela.
De nije dobrijeh tu nema ni dobra. De nije zeno
onde nije ni kuce. De nije macke tu i misi kolo
vode. Nar. posl. vuk. 75. De nije oca nije ni
lonca. De nije pasa tu vuci urlicu. De nije svade
tu nije ni mira. 76. Koji domacin ne misli u
vece sta u jutru vaJa raditi, tu niti je kuce ni
domacina. 142. Kojoj ovci svoje runo smeta
onde nije ni ovce ni runa. 143. Ko se od }udi
krije, boje da ga nije. 154. Nije glada do Dur-
deva dana. 214. Nije zime dokle bozid ne mine.
Nije zime ni zimice do Kotorske Tripunice. Nije
krvnika bez brata rodnika. Nije mala sto se pod
pazuhom ne moze ponijoti. 215. Nije plemena
do slavna imena. Nije ni onde koke koja snese
jaje, pa ga otkakoce. Nije ni onde krave, koja
da kravjacu mlijeka, pa potegne nogom te prospe.
Nije onde vuka, za kojim psi ne laju. Nije onde

89

JESAM, II, A, 2, a.

610

JESAM, II, B.

stete koja u loncu vri. 216. Nije tu grmena,
otkud 6e vnk izici. Nije tu sre6e, dok iza deve-
toga (brata) desetom ne ostane. Nije tu cuka,
da ulovi vuka. 219. Tesko ku6i de nije gospara
a bastini de nije pudara. 315. Udala se moma
da je nije doma. 326. Hoce puska, no nije kre-
mena. 342. Ale nega nigder ni pa ni. Nar.
prip. mikul. 6. radi ovakovijeh frimjera vidi hod
on : De ga nije na skutu, nije ga ni na putu.
Nar. posl. vuk. 73. Nije ga u jelu, vec u zlu
delu. Nije ga u pomisjenom, nego u ucinenom.
213. — ponesto u prenesenom smislu had se ce-
Jcide shvaca kao rnjesto. U oruzauu vjere nije.
Gr. Palmoti6 1, 249. U blndnici nije vire. 2, 38.
U tudemu nije nigda svoga. Nar. posl. vuk. 337.

— cc) u inter ofjativnoj recenicL Nu jel' kraja
vijek kojega? J. Kavanin 243''. Jcli tkoga za
Boga ! ,aiuto ! voce di chi ha bisogno d' aiuto'
jvestram fidem, o cives!' A. d. Bella, rjecn. .56''.

— c) amo pripada i ovaj primjer (vidi daje kod
1. do, I, 5): Pred tobom su do tri gore zelene.
Nar. pjes. vuk. 1, 402,

b. znacene je kao kod a (sto se poznaje po
tome sto se jest ili je moze zamijeniti imperso-
nalnijem ima), ali uz glagol (osim onoga sto jest)
izrice se jos nesto (cejade, rjede sto neiivo) s cim
ima taka sveza da se moze pokazati glagolom
personalnijem imati tako da bi ono nesto bilo
subjekat a objekat ono sto jest, n. p. u zene je
duga kosa = zena ima dugu kosu. — cejade ili
drugo sto moze biti:

a) u dativu: aa) uopce. aaa) ono sto jest
stoji ti nominativu. Da imt je mirt koji je i prr.vo
imt bylb. Mon. serb. 55. (1281). Sve sto zeli
srce tvoje, iste ze}e jesu i meni. Gr. Palmotid
2, 225. A i jost bi lepsa bila, da ti nije mala
mana: sto je tebi kriva glava. Nar. pjes. vuk.
1, 227. Dali mi je jedna litra zlata! 1, 261.
Jos da mi je zelen venae. 1, 336. Sad da su
mi dva sestriia moja. 2, 144. Ne uci li vas sama
priroda da je mu2u sramota ako gaji dugacku
kosu, a zeni je slava, ako gaji dugacku kosu.
Vuk, pavl. Ikor. 11, 14 — 15. — i u negativnoj
recenici. Da im neje dosada i zabava. Mon. serb.
551. (1517). — bbb) ono sto jest stoji u genetivu
partitivnom. Da je mene i polosa vina, samo nek
je krcmarica mlada. Nar. posl. vuk. 50. Dok jo
mededu gnilijeh krusaka, ne boji se gladi. 64.

— cesto u negativnijem recenicama. Da imt ne
nepravbde, Mon. serb. 16. (1222—1228). Posil-
noga dara i uzetija da inib nestt. 147. (1349).
Nije ni meni ve6 zivota. Gr. Palmotic 1* 374.
S razbludnijem djevojkami vjere i druzbe nima
nije. 2, 138. Zvirad kojim s ]udma nije doma.
V. Do§en 151*. Da mi nije od Judi sraraote, da
mi nije od Boga greote. Nar. pjes. vuk. 2, 77.
Kome nije vijeka nije mu ni lijeka. Nar. posl.
vuk. 147. cesto o mjeri i brojii. Nestt meri veli-
kolepiju svety6e tvoje. Mon. serb. 547. (1502).
Tvoj bjelodi nije mjere. Gr. Palmotic 2, 26. —
On ti bogat je: slebra ima, zlata ima, da mu
broja ni. Nar. pjes. istr. 2, 104. — bb) znacene
je ograniceno rijecima sto pokazuju mjesto. aaa)
ono sto jest stoji u nominativu. Gde imt su sela.
Mon. serb. 14. (1222—1228). U srcu,mi je zeja
mnoga tvrd u nemu grad zgraditi. G. Palmotii
1, 30. U senatu mletackome velik ti je glas.
Nar. pjes. vuk. 1, 85. Da mi j' ovde jagnesce!
1, 131. Doma mi je zla svekrva. 1, 177. U po}u
mi je vinograd. 1, 333. Prva mi je tuga na
srdascu mome. 1, 392. — Nije ti torba na glavi.
Nar. posl. vuk. 218. — u ovijem je p)rimjerima
izostavjen glagol: U ruci joj zuta duna. Nar.
pjes. vuk. 1, 66. Pod glavom joj snopak date-

line, u nedrima dva bjela goluba, 1, 317. — amo
mole pripadati i ovaj primjer u kome se ne kale
0 mjestu n''go o vremenu: Danas mi je Spasov
danak. Nar. pjes. vuk. 1, 189. — bbft) ono sto
jest stoji u genetivu partitivnom,: Dok je meni
po Skadru junaka, ne bojim se tvojijeh Turaka.
Nar. pjes. vuk. 1, 751. — cc) u osobitom smislu,
0 godinama, dobi, n p. ,Koliko ti je godina?'
Sad je Kosi dvanaest godina. Nar. pjes. vuk.
3, 14/. — dd) amo pripadaju i ovakovi primjeri
u kojima se govori o (neugodnom) stanu tjelesnom
ili duhovnom : Mene jeste velika nevoja. Nar.
pjes vuk. 1, 274. Kakva ti je golema nevoja?
2, 1. Jao ti je jos kako je Lazo na Kosovu po-
ginuo. Nar. posl. vuk. 109. — prema ovima
mislim da pripadaju amo i ovi drugi primjeri
(jer se moze^odgovoriti nije mi nista, a i nema
mi nista). Sto je tebi, Mejro? Nar. pjes vuk.
1, 260. ^Stade je vriska (ne znam, sto joj je).
1, 385. Sto je tebe, dobri gospodaru, te ti ronis
suze od obraza? 2, 122. Kad je vidi de place,
zapita je sto joj je. Nar. prip. vuk. 158. Sta
vam je, te ste poludeli? Vuk, dan. 3, 171.

b) u akuzativu (samo u negativnoj recenici
s genetivom partitivnijem; ti ostalome pripada
pod 2). Za ostalo ga nije ni brige. M. D. Mili-
cevi6, zlosel. 35.

c) u genetivu s prijcdlogom u (afirmativno i
negativno s nominativom i s genetivom partitiv-
nijem). U nasB putnika ne. Spom. sr. 1, 9. (1397).
Jeda i oni nijesu Judi? jeda i u vas srca nije?
I. Gunduli6 292. U koga je stara majka, zasta-
rade se; u koga je musko cedo, uplakaie se; u
koga je mladi vojno, pokara6e ga. Nar. pjes.
vuk. 1, 173. Da j' u mene tako grlo jasno. 1, 279.
Da s' u mene tako pera zlatna. 1, 279. U jedne
su, u devojke, erne oci, bolo lice. 1, 341. U
Ilije, u didije, lijepa je sci. 1, 357. U mene su
o6i sokolove. 1, 371. U Marka su mloge uzav-
niee. 2, 410. U Boga su vunene noge a gvoz-
dene ruke. U Boga su pune ruke. Nar. posl. vuk.
325. U zene je duga kosa a kratka pamet. 329.
U koga je pogaca u toga i noz. 332. Brijudi
cara opazi da su u Aega kozje usi. Nar. prip.
vuk. 190. U mene je srce milostivo. P. Petrovi6,
sdep. 94. — u ovijem je primjerima izostavjen
glagol: U Bozica tri nozica. Nar. pjes. vuk. 1, 117.
U devojke crne.o6i, kako magina. 1, 345. U
Vlaine tri devojke. 1, 353. U devojdice erne
ocice, a u junaka ruse kosice. 1, 355. U Milice
duge trepavice. 1, 431. Lepse grlo u Milosa
carsko, joste lepse nego je u vile. 2, 216. U bo-
gata Vlaha skupa §enica. U bogata muza pa-
metna zena. Nar. posl. vuk. 325. U nasega cabra
gvozdene usi. 333. U ratara erne ruke a bijela
pogaca. 334.

d) u lokativu s prijedlogom na cim se ujedno
pokazuje i mjesto. Pokisnuce moje drago u po}u ;
na nemu je mormenevis dolama. Nar. pjes. vuk.
1, 153. U nedrima zlatan sahat s baziraa; pod
nime je dobar konic nejahan. 1, 153. Koliko jo
na marami grana, toliko mu na srda§cu rana !
1, 271. Na nojzi su od sedefa nalune. 1, 280.
Na Janku je svilen pojas. 1, 326. Na nemu je
duzel odijelo. 1, 372. Jedna je mana na tebi.
1, 391. Na sokoiu je malo mosa. Nar. posl. vuk.
191. Ako to no uradis, nije na tebi glave. Nar.
prip. vuk. 82.

B. u kopulativnom znacenu ovaj je glagol samo
sveza (kopula) izmedu subjekta (onoga o cemu
se govori) i predikata (onoga sto se o onome go-
vori). moze ne biti subjekta ili s toga sto se ima
u misli ili ga pokazuje sam oblik u glagola (n. p.
2iv je, ziv sam), ili sto ga uprav nema te se jest

JESAM, II, B.

(ill

JESAM, II, B, 1, a, b), aa).

Hi je shvaca kao impersonalni glagol (isporedi
biti, budem, I, B, 2). kao predikat shvacam ne
samo adjektiv i supstantiv nego i adverab i vise
rijeci (n. p. supstantive u nekijem padezima s ne-
kijem prijedlozima) Uo stojc adverbijalno i §to
uopce pokazvju tjelesno Hi ditSevno stane u ko-
jemu je subjekat.

1. predikatom se pokazuje ko je Hi §to je (i
ko nije i sto nije) subjekat, te je predikat naj
ce§ce supstantiv (a moze biti i §to drugo, n. p.
zamjenica, infinitiv itd. §to stoji kao supstantiv).

u. predikat je u nominativu.

a) sa subjektom.

aa) predikat je supstantiv. aaa) subjekat je
supstantiv Hi licna zawjenica §to se moze i imati
u misli, Hi druga zamjenica (ne u srednem rodu).
AzL jestrnt rabi. Hristovt. Stefan, sim. pam. saf.
6. My jestmo stado ottcbstvija tvojego. 20. Da
mu je suptrtnica sveta bogorodica, Mon. serb.
6. (1198—1199). Ty jesi moj pokrovitejb. 9.
(1222—1228). Da ti smo prtjateji. 22. (1234 —
1240). Da mu su suptrtnici svety Simeont i
svety Sava. 128. (1347). Ja nijesam Krst. N. Ka-
nina 14^. joann. 1, 20. Ja sani Gospodin. IS*, isai.
4.5, 5. Djela ruku tvojijeh jesu nebesa. 22'>. paul.
hebr. 1, 10. Ja jesam Isus Na^ai'anin, 174^. act.
ap. 9, 5. Ja jesam hljeb zivi, s neba ki jes si&al.
N. Dimitrovid 88. Sin Bozi ja jesam ali kra}
na svijeti. N. Na]eskovi6 1, 135. Ako ste i u
Jem junaci brado bil' ... 1, 228. Nijesam vuko-
dlak. M. Drzic 29. Ja ka sam kci sada Satumu
a zena Jovu osvetu necu mod ucinit. F. Luka-
revid 217. Amfion je tebi pastorak, Jovu sin.
221. Ni mogu tega skrit, da ti muz nijesam ja.
225. Upitase ga, jeli on pravi mesija. A. Ko-
mulovid 64. Jeda i oni nijesu }udi? I. Gundulid
292. Cemu je, da sam ja gospoja podunavskim
nad narodim ? 351. A te jazvine, a te zviri jesu
opactva. J. Kavanin 3». Ter trepedem da ja
nisan tijeh takovih drug obisan. 8*. Jeli Albana
al' Kandije slaje vino? 376^. Srede i cesti ni-
jesu li nam sladka mama za k Bogu nas prima-
tati? B. Zuzeri 66. Takovi redovnici nijesu moji
redovnici. I. Kra)id 7. Od ovoga dara duha sve-
toga koji je strah Bozji, porada se drugi, koji
je bogojubstvo. J. Filipovic 1, 173*'. Pogrduju
ga vede nego da jim je progonite}. 1, 422t>. Zato
kra} moj jesi, zastobo jesi Bog moj. F. Lastric,
test. 64a. Ja jesam Gospodin Bog tvoj. J. Ma-
tovid VII. Ja jesam pastir dobri. xxiiib. Ako
1' staro tko na boje vrada, nem' je fala od sva-
koga plada. J. S. Rejkovid 33. U dadka sam
kdi jedina. P. Sorkocevid 576''. Kum da mi si,
Krstiteju Jovane! Nar. pjes. vuk. 1, 122. Sle-
poda je teska muka. 1, 140. II' ste braca, ill
bratucedi? 1, 162. Da sam jadna studena vodica.
1, 262. Tvoji su zubi biser sicani, a ja sam
junak morski trgovac. 1, 325. San je laza a
Bog je istina. 3, 457. Jeli ona delijica mlada,
ona de se do tebe davati; jeli ona raladana di-
vojka, ona de se od tebe micati. Nar, pjes. istr.
1, 12. Nisu znali, jeli junak il' divojka. 1, 27.
Krv nije voda. Nar. posl. vuk. 160. Nije vino
voda, nego vojvoda. 213. Nije vrac, al' je po-
gadac. 213. Nije rijec breme. 217. Nijesam ja
tvoja zena. Nijesam ja tikva bez korijena. Ni-
jesam pjanica, ma mi je mila kapjica. Nije svake
tice jednako meso. Nije svaki dan bozid. Nije
svaki coek, koji gade nosi. Nije svijet reseto.
217. — kod izvtka moze izostati glagol: 6udan
junak Radojica Eade! Nar. pjes. istr. 1, 36. —
hbb) subjekat je zamjenica (ovo, to, ono) Hi broj
ograniien Hi neogranicen (jedno, drugo, sve itd.)
u srednem rodu. Jeli, jeli, Mandalijena, Juvena

ovo ista strijelaV I. V. Bunid, mand. 8. Ovo
nijesu taste gatke. J. Kavanin 5a. Nisu Fabiji
i Katuni, ni otac starijeh toj izgledi. 28^. Po-
slusajte, jel' ovo istina? F, Lastrid, test. 14a.
JeU to dika, sto si crnoj gori slika? V. Dosen
16^. Jeli to kvar ili nije? M. A. Eejkovid, sat.
G4a. Oci tvoje to su strele moje, tvoje ruke to
su moje muke. Nar. pjes. vuk. 1, 351. Jedno
jeste tanana Grkina, a drugo je bijela Vlahina.
2, 19. To je, majko, Radanovid Lazo, i to su
mu kideni svatovi. 2, 22. Nije ovo opaklija ved
dobraklija, opak bio ko joj ime nadeiiuo. Nije
ovo suma ni grmu§a. Nar. posl. vuk. 216. Nije
sve zlato sto se sija. 217. Nije to bogluk. Nije
to suma ni grmusa. 218. — ccc) kao subjekat
stoji relativna redenica. Nije blago ni srebro ni
zlato, ved je blago sto je kome drago. Nar. pjes.
vuk. 1, 222. &to je nebo, da je list artije, sto
je gora, da su kalemovi, sto je more, da je crn
muredep. 1, 401. Nije blago koni ni volovi, nit'
je blago srma niti zlato, no je blago sto je komu
drago. Nar. posl. vuk. 213. — amo pripadaju i
ovakovi primjeri u kojima se relativna recenica
ima u misli po ononie sto je prije kazano: Sta
se sjaji kroz goru zelenu ? dal' je sunce, dal' je
jasan mesec? nit' je sunce, nit' je jasan mesec.
Nar. pjes. vuk. 1, 13. Sto se sjaje preko Budve
grada? al' je sunce, ali jasan mjesec? 1, 56. Sto
se sija kraj gore zelene? dal' je sunce, dal' je
mjesecina? 1, 166. — ddd) moie se shvatiti kao
subjekat i glagol u infinitivu. Ka zatocne po-
gledat je Macedone dika i lipos. G. Palmotid
2, 300. Nije nikakva majstorija medu dobrima
dobar biti. Nar. posl. vuk. 216. Nije svadiji posao
ispod sela propjevati. 217.

bb) amo pripadaju i primjeri u kojima se pita
(interogativnom zamjenicom) ko je ili sto je su-
bjekat, takoder kad se o nemu kaze (relativnom
ili indikativnom zamjenicom u srednem rodu) da
je nesto. Tko si ti ? Pisanica. 7. Tko jest ovi
kra} od slave? F. Lastric, test. 230^. Ne tra-
zite vi tko sam i sto sam ja. B. Leakovid, gov.
14. Ko govore }udi da je sin covjeciji? Vuk,
mat. 16, 13. I ovo je svjedofianstvo Jovanovo
kad poslase Jevreji iz Jerusalima svestenike i
Levite da ga zapitaju: ,Ko si ti?' I on prizna i
ne zataja, i prizna: ,Ja nijesam Hristos'. I za-
pitase ga: ,Ko si dakle? jesi li Ilija?' I rece:
, Nijesam'. Vuk, jov. 1, 19 — 21 — Sto su vama
beli dani, to su meni tavne nodi. Nar. pjes. vuk.

1, 140. — amo pripadaju i^ primjeri u kojima
stoji infinitiv kao subjekat. Sto je sluzit, ne po-
znamo. G Palmotid 1, 68. Satarisan sad ces
znati sto t' je tude vjerenice otimati. 2, 181.
Sad de ku§at gusar hudi sto je hrabrene vrijedat
judi. 2, 260. Jedan krat smo mi kusale sto je
gospodit i vladati. 2, 386. Kad bi znala muska
glava, sto je nikom vode s' napit'. Nar. pjes.
vuk. 1, 149. Kad bi znala muska glava sto j'
rukavom utrti se. 1, 149.

b) bez subjekta, vidi biti (budem), I, B, 2, b),
ali mislim da amo pripadaju ne samo slucajevi
u kojima je celade u akuzativu, nego i kad je
u dativu, i kad nije izreceno (vidi i kod sup-
stantiva koji mogu biti ovdje u nominativu).

aa) bez dativa i akuzativa. V^reme bo jestt
proceje i o trapeze pomenuti. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 147. Vrime bo je, da mu budes imat
milos vrhu smece. I. Gundulid 204. ,Pri ovakoj
er potrebi nije brijeme ved mucati. G. Palmotid

2, 230. — Kad je lijepo vrijeme, japunge ponesi
(sa sobom), a na zlome cini sta ti drago. Nar.
posl. vuk. 117. — Ustaj gore, na§a neve, saba
zora je. Nar. pjes. vuk. 1, 72. Koje li je doba

JESAM, II, B, 1, a, h) an).

612

JESAM, II, B, I, f.

noci? 1, 396. — Nit' je godina ni dvije, neg'
Jetni danak do podne. 1, 311. — A svak reci i
pomisli, da je dobar cas. 1, 30. — Kad je presa :
(te si Tesa? Kad nije presa: oklen si Posa? Nar.
posl. vuk. 117. — Kad je rat, niko nikom nije
brat. 117. — Pravina da jestb. Mon. serb. 24.
(1234—1240). — Eazlog se je veseliti. G, Pal-
motic 2, 291. — Sila je krepkoj neba osudi i svom
stetom pogoditi. 1, 181. — Grijota jo poginuti,
a sramota pobjegnuti. Nar. pjes. vuk. 1, 365. —
Straota je pogledati. 1, 116. — Nije zao na mali
dio, nego na krivi. Nije zao na malo, ve6 na za-
boravjeno. Nar. posl. vuk. 214. — Ovako se kaze:
vrucina je, zima je, noc je, dan je, jeto je itd.
bh) s dativom (isporedi i A, 2, b, a)). Nije
mu mar. Da mu je mar, uciuio bi to. Vuk, rjecn.
hod mar. — Posjeda§e, de je mjesto kome. Nar.
pjes. vuk. 2, 6. — ,Muka mi jo'. D, Danicic, siut.
356. — Ki ti je nepokoj ? F. Lukarevii 241. —
Nesreda je nam stat odi, s mjesta ovoga tja bje-
zimo. G. Palmotic 1, 350. — Car hocase, i ne-
vo}a mu je. Nar. pjes. vuk. 2, 26. — Ako <5es
mi uciniti dobro, ucini mi kad mi je potreba.
Vuk, poslov. 51. — Eed mu je jedno odabrati.
V. Vrcevi6, niz. 215. Moni je red svakomu ugo-
diti. 331. — Vil izbranu jubiti je meni sila. G.
Palmotic 1, 31. Tuznu mi je sila umriti. 1, 261.

— Ako ti jo voja (u istom spomeniku ima i ako
vas je vo}a). Starine. 11, 109. (1662). — Nije mi
stati ovdi brime. G. Palmotic 1, 298. Na obi-
cajne me potrebe vrijeme mi se odijeliti. 2, 15.
Ajd' iz dvora, prvijence, brijeme ti je. Nar. pjes.
vuk. 1, 14. Sad vam je vreme pevati. 1, 288.

— ,Vru6ina mi je', D. Danicic, sint. 356. — Ne-
cemo (i)ti kb vam na onu stranu de ni ne zakont.
Mon. serb. 7. (xii vijek). — Poodi, mili kume!
vreme ti je, ostavi nam kolu dara, zakon ti je;
ako li nam ne ostavis, zazor ti je. Nar. pjes.
vuk. 1, 31. — Nije moni po nogama zima, ved
je meni po mom srcu zima. Nar. pjes. vuk. 1, 221.
I go i bos, i jos mu je zima. Nar. posl. vuk, 95.

— Ali joj se zao od'jeliti. Nar. pjes. vuk. 1, 18.
Izveo bi je, al' mi je zao. 1, 24. Nasa Mejro,
jel' ti zao majke? Nije meni moje majke zao,

1, 25. Nije meni glave zao, ve6 je meni lonca
2ao. 1, 177. Kad zaplacu, i Bogu je zao. 1, 273.
Crna gore, zao mi je na to. 1, 367. Devojci je
vrlo zao dara. 2, 557. Nije covjeku zao na malo,
nego na nepravo. Nar. posl. vuk. 219.

cc) s akuzativom. Niti ga jo za to briga. V.
Dosen 60. — Cijena ga jest tri litre srebra. Zborn.
29^'. — Jad je mene. Vuk, kovc. 110. — Pozuda
nije nas od vase od sme6e. G, Palmotid 1, 203.
I nije te vec pozuda na bojni se trud vratiti.

2, 33. Ako li si vitez pravi i od slave to jes
pozuda. 2, 107. — Nije ga skrb. Vuk, rjecn. kod
skrb. — Sram je slavnu zatocnieu. I. Gundulid
350. S kijem govorit sram je nije. G. Palmotic
2, 190. Sram je mono u oci gledati. Nar. pjes.
vuk. 1, 40. — Ako ga je stid po sebi to povra-
cene ciniti, moze po drugomu dovrsiti. B. Lea-
kovid, nauk. 354. — Al' te je od toga strah i sram.
H. Lucid 195. Strah ga od strasne smrti nije.
I. Gundulid 522. Nije li te strah od Boga? G.
Palmotic 1, 268. Silo me hrabrene strah je kusat
tebe u boju. 2, 146. Strah me je kazati. A. Ka-
niXlid, kam. 7. Nijo me sada strah da nedu ja
doted do rijeci koju zametnuh. A. Kalid 543.
Sve je mono strah. Nar, pjes, vuk. 1, 61. Strah
je mene, bide poginuo. J, 466. Ja se bojim i
strah me je |uto. Ogled, sr. 20. Jer ga je strah
da 80 ne utopi. Nar. prip. vuk. 45. — Da je nije
kroz goricu tuga, Nar. pjes. vuk. 1, 585, — Ako
vas je voJa. Starine. 11, 109. (oko 1662). Ko-

liko te god vo{a. P. Petrovid, gor, vijen. 94, —
Nu ako te je boja zeja. I. Gundulid 453. Kad
vas je umrijet ze|a. G. Palmotic 2, 355. Koja
ih je zeJa huda povratit se? 2, 478. — ?* ovom
primjeru stoji genetic mj. akuzativa (u nega-
tivnoj recenici): Jor divojak nije stid pivati, M,
A. Rejkovic, sat, Dl^.

b. predikat je infinitiv. Ah, zalosne se rodile!
nije to divicu Mariju naslidovat, J. Filipovic
1, 77'*. Nije li to suprotiviti se istom Bogu?
F. Lastrid, nod. 1 10. Nije li to Bogu plakati ?
Nar. posl. vuk. 215. — Ziviti z Bogom je gospo-
dovati. Korizm. 69'>, Lijepu diklu ze)no Jubit,
a ne odkrit joj svoga plama, to jo umrijet, to
je pogubit svojom rukom sebe sama. G. Pal-
motid 2, 192. Komu sluzifci jest krajevati. A.
Tomikovid, gov, 35.

c. predikat je relativna recenica. Ti li si koji
priti imas? N, Ranina 14*. matth, 11,2. Jesi 1',
rece, ku sam zvala? J. Kavanin 393^. Ovi dar
jest koji dovika prigiba na obsluzene zapovidi
Bozji. J. Filipovic 1, 1731'. Da je Bog koji dava
dobrijem raj. T. Ivanovid 7.

d. kao predikat stoji podlozna recenica s da.
Nase hotenje no bilo nigda ni jestb da nitko
jedanb dinart odb vasega uzbme. Spoin, sr. 1, 16,
(1398). Ni bo misao i olhika crkvo, da dobra
crkvena koja su Bozja i zovu so otacbina sir6-
maha, rodbini poklone so. 1. Velikanovid, uput.
3, 144.

c. predikat je u insiriimentalu kad se hoce
istaknuti da subjekat sumo za neko vrijeme po-
staje Hi hiva Hi se misli da moze biti ono, sto
se kaze predikatom i da predikat nije isto sto
subjekat. Al' sam, majko, na Bosni vezirom. Pjev,
crn. 276t>, (amo pripada i ovaj primjer bez su-
bjekta, u kojemu je po svoj prilici pravom instru-
mental supstantioa pravo, ali ova konstrukcija
stoji samo radi slika: Er u robstvu, nije pravom,
svezan uzom da sad hodi, tko Slobodan s mnogom
slavom rodio so da gospodi, I. Gundulid 349),
— instrumental se npotreb^ava osobito u ova-
kovijem recenicama : da sam tvojijem ocem, da
si mnom itd-, vidi: Da sam nome, ja na babu
Maru ne bi isla da zivim u karu. M. A. ReJ-
kovid, sat. D2a. ,Da sam tobom, ja bih drukcije
radio'. D. Danicid, sint. 578. drugijeh primjera
nemam pri ruci za jesam, ali vidi kod biti
(budem), A, 1, c, c) e) aa) i D. Danicid, sint.
578.

f. kod pisaca nalazi se cesto to jest (rjccte to
je) prema lat. id est, tal. ciod, nem. das ist, cim
se tumaci Hi ogranicuje Hi popravla nesto sto
se prije kazalo, pa bilo ovo rijec Hi recenica.
Svota posvetilista, to jest mise, Bogu prikazivati.
A. Gucetid, roz. jez. 27. Katolicanska, to jest
opdena. I. T. Mrnavid, nauk, 1702. 8. Ako jedan
ne umije sobo vladat i sto jo u liemu, to jest
dusu ... J. Kavanin 359*. Tor u citri deset
zica, to jes deset zapovijodi . . . 365*. Razlucuje
so aer u tri okolisa, to jest u naj visi, sridui i
naj nizi. A, Badid 443. Gledajuci Pilat prikrot-
koga jaganca, to jest Gospodina nasega Isukrsta.
M. Lekusid, razm. 87. Kada tredi dan uskrsnu
brez otvora, to jest brez rana. 153. Spomeni
se, veli s. pismo, boja, to jest, boja, kada no de
Bog oruzati suprot tebi sva stvorena. F. Lastrid,
ned. 19, Ova zacina iziskuje dvije stvari u za-
kletvi, to jest: jedno, da je stvar postena i do-
stojna , . ., drugo iziskuje, da je stvar dopustena,
116. Govoredi : ,Sinci moji, ko'e vas opet po-
rudam, dokle se priobrazi Isukrst u vama, to
jest, da nije u vama staroga kvasa ni prilike
Adamove'. 280, Ubojstvo ima dvostruko, du-

JESAM, II, B, 1, f.

613

JESAM, II, B, 3, a, a).

liovno, to jest, i tilesno. 287. Zakonito sluziti
se oruzjem od ustrpjena, to jest podnositi svaka
dobrovo|no zaradi lubavi Isukrstove. 295. Mali
su obrani, to je roci, mali se saraiiuju, mali zivot
vicdi dostigfuju. 394. Jo§ je sopra od krtoffa,
to jest puka priprostoga. V. Dosen 165*>. Mo-
zemo li se opriciti, to jest suprotiviti milosti
Bozjoj? I. Velikanovid, uput. 3, 6. Stozernik,
to je kardinal. B, 291. Ima ocistnik (cistilo, to
je purgatorio). 3, 352. Svetih ostanci iliti moci,
to jest kosti. 3, 360. Nego joj Bog jest razdilio
stane nezino tako, da se je sad u jednomu sad
u drugoinu nahodila, to jest, sad je imala voliko
veseje, sad veliku lalost. B. Leakovi6, gov. 21.
3. prcdikat je adjektiv (i zawjenice kakav, ka-
kovi, ovakav itd.) kojijem se kaze kakvo je Hi
kakvo nije sto (a i koje je Hi koje nije, n. p.
prvi sam, drugi si, ovo je naj zadne itd.). Do
kole stiriL zivt. Mon. serb. 2. (1189). KrottkL
jesmb. 5. (1198—1199). Breme moje Itko jestt.
5. Jedtnorozdeni jesLmy. Stefan, sim. pam. saf.
4. NSstmi. dostojnt. 17. Blazeni da ste vt tomt.
Sava, tip. hil. glasn. 24, 215. Da ste odt toga
svobodni. Mon. serb. 20. (1234). Da ne vojtnt
nijednt pobeci. 208. (1387). Da nesu duzni da-
vati. 303. (1420). Nistori. nije ugodnije. 367.
(1432). Vsaka kniga da ne tvrtda. 479. (1457).
Blazona ti jesi koja si vjerovala. N. Ranina
IGi". luc. 1, 45. I ako jak dosti nijes' joj se bra-
niti. N. Dimitrovid 4. Nut' sto je Bog dobar!
nut' sto je milostiv! N. Najeskovii 1, 196. Jeda
ti je me gorjenje skrovno i moji teski trudi?
I. Gundulic 353. Ki ste u Rimu jos naucni sva
podnosit djela teska i trudi vam nijesu mucni.
Gr. Palmotic 1, 58. Granka vina nasa jesu. J.
Kavanin 22*. Varenaci nijesu sladci. 22a. Vri-
jedan nijesi ni postole da mi odrijesi. 46^. Barto
ucitej, Petar mirni svakom' jesu prezamirni. 109*.
Duji nisam, stoj u miru. 121*. Znanje i liih jes
veiiko. 128*. Veci s toga glas vam reste, neg
sto naucni i mudri jeste. ISl^J. Jeli drag zuk
od pjevanja? 514^. Otac vedi od meno jest. F.
Lastric, test. 63'^. Ne mozemo sumniti, jeli Isu-
krstu ugodan (taj nacin). A. Kanizlid, utoc. 258.
Samo ako nije krivica po sebi ocita. V. Dosen
IX— X. Reci da vi krivi niste. 108^. Dokle se
iskusa obradene grisnika jeli pravo. Ant. Kadcid
153. Jeli pak ova ujatasta ripa jurve zrila, to
se moze poznati. I. Jablanci 167. Ipak ni mi
srdce mirno. I. Velikanovid, prik. 52. Svaki po
svomu dilovaiiu moze poznati jeli dobar ili zao,
jeli pravedan ili krivac. B. Leakovid , gov. 7.
On je jepsi, nego li ga kazu; on je boj.i, nego li
ga fale. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Oj svatovi draga
braco! jeste li zdravi? 1, 43. A jos je treca,
koja je naj veda. 1. 84. Kakovi je taj vas Bog?
1, 130. Ja sam zejan bela sveta. 1, 139. Luda
li si, b'jela vilo! 1, 182. Radija sam bez jed-
noga sina, no bez moje ruke u ramena. 1, 200.
Leba nosim, a gladan sam ; vodu gazim, a zedan
sam. 1, 238. Ao Fato, ala ti si lepa! moja Mera
nije tako lepa, al' je Mera srcu mome draga.
1, 245. Jarko sunce, lepsa sam od tebe. 1, 305.
Od vinca je lice rumenije, od devojke srce vese-
lije. 1, 822. Mi smo jadni, sinko, obojica. 2, 29.
Dobar je Bog (ali su i davoli jaki!). Nar. posl.
vuk. 59. Jeli zrela lubenica? 113. Jesen je bo-
gata, a zima rogata. Jesi li citav? 114. Kad je
koza gubava, rada bi svako da je gubav. Kad
je coek gladan i ozebao, naj boje je prziti. 117.
Nije gadjiv. 213. Nije koseno, ved strizeno. 215.
Nije kriv onaj koji je dva ovna izio, ved onaj
koji mu je dao. 215. Nijesam rad ni da ga u
vredi kroz moju kudu pronesu. 217. Nije urok^iv.

219. Zedan sam. Vuk, jov. 19, 28. — gdjegdje
se izostavla kopida. Biserna brada, srebrna ca§a,
biser se kruni. Nar. pjes. vuk. 1, 70. Miliji Mari
svekar svoj. 1, 75. Kakav danak brez jarkoga
sunca? kakva j' nodca brez sjajna mjeseca? kakvi
1' svati brez mlada zenika? 1, 253.

3. s participom.

a. s part, praet. act. kojega glagola sacinava
jesam slozeni ohlik onoga glagola, i to s perfek-
tivnijetn perfekat, a s imperfektivnijem imper-
fekat. — ovi su slozeni oblici hili jos u prasla-
vensko doba, te su u nase vrijeme zamijenili
aorist i imperfekat u svijem slavenskijem jezi-
cima, osim nasega i bugarskoga i dva luzicka
jezika. — obicno stoje enkliticni oblici, ali i du]i
onda kad se hoce istaknuti sam glagol, a gdje-
gdje i bez toga, osobito u starije doba. — poUo
i glagoli bez subjekta (impersonalni) mogu imati
perfekat, imperfekat, pluskvamperfekat (n. p. za-
grmjelo je, grrajelo je, trebalo je itd.), razumije
se samu po sebi da ova vremena mogu biti sa
subjektom i bez subjekta.

a) s perfektivnijem glagolom postaje perfekat,
to jest gramatikalno vrijeme kojijem se jav]a neki
dogadaj u proslom vremenu koji se proteze na
sadasne vrijeme, pa ili tako da je ono pocetak
sadasnega stana, n. p. zaspao je (dakle sad spava),
dosao sam (dakle sam sad ovdje), sunce je izaslo
(dakle je sad na nebu) itd., ili je svrsetak ne-
cega sto po tome sad vee nije, n. p. nestalo ga
je (dakle ga sad nije), umro je (dakle sad nije
vet ziv), sunce je zaslo (dakle nije sad na nebu)
itd. ovako je znacene uopce u Bosni, u Herce-
govini, u Crnoj Gori; a kad se pripovijeda kakav
dogadaj u proslom vremenu uopce bez obzira na
sadasne vrijeme, upotreb]ava se aorist (i praes.
perfektivni). aorist se opet moze upotrebiti ii
svakom slucaju mjeste perfekta, ali ne obratno.
istina da se u mnogijem mjestima, osobito po va-
rosima izgubio posve aorist, te da se mjeste nega
upotrebjciva onuda ne samo praes. perfektivni
nego i perfekat (vidi i c)). aa) uopce. Jere smo
ugovorili. Mon. serb. 7. (xii vijek). Se vlasi ctto
stmo dali sej crtkvi. 12. (1222 — 1228). ^InemL
piskupijamt. ke su dosle zupe ... 13. Cto ste
posadili lozijemi. zemje. 20. (1234). Vi se ste
obecali i rektli. 21. (1238). Bogt da rasudi, na
komt je kletBVt ostala. 21. To §to jestt mi-
nulo. 32. (1247). Si se su kleli. 33. (1249). Jere
se smo ogresili u semtzi clovece. 53. (1240 —
1272). Pirgu koji stmt stzdalt na mori. 61.
(1293—1302). Sto mi si ty dala. 68. (1305—1307).
I spasli se sutt. 88. (1330). A pravi Dubrov-
caniut: ,M.o(j) je kont vlasti', voja: ,ga samt
kupio'. 102. (1332). Za sto iht ste poslali. 174.
(1356—1367). Obestanije nase u koje se smo
obestali i zapisali. 189. (1378). Nesi ni dalt. 206.
(1387). Koji su gostije i nesu se zabastinili. 206.
Odt kojih }udi staroga grada jesu se rodili i na-
sledili vlastele grada Dubrovnika. 217. (1391).
Listb, koji imt smo dali. 251. (1403). Na koju
godire stranu jesamt prijate^e sebi nasao. 449.
(1451). Kako mi ga ste udali. 488. (1444—1460).
Jere imt smo na toj dali rect i viru nasu go-
spocku. 489. (1461). Hode se osloboditi jezik
nijemijeh, zac su se otvorile vode u pustini. N.
Ranina 17b. isai. 35, 6. Nijesam jos uzljezao ko
otcu momu. 128''. joann. 20, 17. Svaka ka godi
sam slisal od otca moga, sve sam vam ocitovano
ucinil. 198a. joann. 15, 15. Zvijeri ga su izjele.
Zborn. 27*. Ja jesam hljeb zivi, s neba ki jes
sisal. N. Dimitrovid 88. Kad ono ima crnac
stari, da sto meni donio jesi? I. Gundulid 462.
Koga i jeau podloznici nazvali orlom cijed hi-

JESAM, II, B, 3, a, a).

614

JESAM, II, B, 3, a, b).

trosti. J. Kavanin 242^^. A niste me pogubili.
V. Dosen 123''. Jeli se pak kogod naostrio pro-
tiva nemu zapjevati . . . And. Kacic, razg. 317,
Ti si je (novce) odneo a drugi nije. M. A. Re}-
kovi6, sabr. 50. Kojijeh djelovana dosle se jesu
prikazala. J. Matovie 298, Brez rasuditi jeli
ali nije ulizao. I. J. P. Lucid, razg. 55. Kovije
i rano bosi}e! sto si zeleno tako poleglo? Nar.
pjes. vuk. 1, 10. S vecera je bosijak nikao.^1, 22.
Dok nisam stala uz milog kuma. 1, 33. Sto si
mi se oneveselio? ili ti je blaga ponestalo? ili
ti je konic posustao? ili ti je skudena devojka?
1, 38. Evo su ti gosti dosli. 1, 116. MoF Boga,
devojko, gdje sam izboleo. 1, 121. Kud si tako
rano uranila? 1, 124. Eista Boga nasega, koji
nam je stvorio vedro nebo i zem}u. 1, 136. Ras-
pela sam svilen cador u po|u. 1, 153. Nijesam
ti prsten nasa', no sam sinoc s vojske dosa'. 1, 154.
Fala Bogu, cuda yelikoga! dali je se pasa po-
mamio? 1, 157. Sto si, care, za me porucio?
1, 159. Koja je vise naprela. 1, 164. Sta mi
nisi kazala? 1, 179. Oci moje, kud ste pogle-
dale? sree moje, sta si pozudelo? 1, 221. Vrlo
me je zabolila glava. 1, 242. Nek me Mera
mrtvoga celiva, kad me nije 2ivog pojubila. 1, 246.
Sinoc ti je Omer pocinuo. 1, 216. Ja ti nisam
sinka udavila. 1, 256. Omer ti se jeste ozenio,
al' je jadan nocas izdanuo. 1, 258, Vec se mene
dodijalo sve sjedeci na prozoru. 1, 263. Nijesam
ga nikad ni videla. 1, 285. Ja se mlada pre-
varila. 1, 374. To je momce jedva docekalo.
1, 381. Nije tvoja umrla devojka. 2, 23. Jesi
li digao rosu sa srca? Jos nije lula duvana po-
ginula. Jos nije ni do vode dosao, a gade zasu-
kuje. Jos se nije zima izjalovila. Jos (se) nije
koza okozila, a kozle igra po po}u. Nar. posl.
vuk. 114. Nije Bog dvije kude pokvario. 218.
Nijedan kip nije pruzio ruku od sebe, nego svaki
prigrlio sebe. Nije doslo vrijeme da poginemo,
nego da vidimo ko je kakav. 214. Nije kurjak
zime izio. Nije matere za sisu ujeo. 215. Nije
mu vrana mozak popila. Nije onaj lud koji je
devet proha izio, nego onaj koji mu je dao. Nije
poginuo zajam, no vradane. 216. Nijesam ga ni
zvrckom udario. 217. Nijesam ja to iz prsta
isisao. Nijesam ni ja po glavi ozebao. Nijesam
se s kesom svadio. 217. Nijesu vuci stekli po
poruci, nego sto si sami priprave. Nijesu novci
stekli mene, nego ja nih. Nije ti vrana mozak
popila. Nije ti ga mati rodila. Nije ti krava na
nogu stala. 218. Nije ukrao, vec uzeo da niko
ne vidi. Nije umrla baba od korbe vec od prazne
torbe. 219. Svaki koji pogleda na zenu sa zejom,
ved je ucinio prejubu u srcu svojemu. Vuk, mat.
5, 28. — i bez kopule. Dao mi ga bratac tvoj.
Nar. pjes, vuk. 1, 344. O devojko mala, svakom
pokoj dala, a mene junaku tri tuge zadala. 1, 393.
A ona odgovori: , Dosao da me vidi'. Nar. prip.
vuk. 39. — grijeskom mjeste aorista (moglo bi se
naci jo§ mnogo drugijeh primjera hod pisaca).
Vratili se jesu pastijeri. N. Eanina 21i>. luc. 2, 20.
— bh) u mnogijem gramatikama i skolama uci
se da kod obicnoga pripovijedana proslijeh do-
gadaja bez obzira na sadasne vrijeme, gdje se
dakle upotrebjava aorist Hi praes. perfektivni, u
podloznijem recenicama (s konjunkcijama kad,
posto, netom itd.), u kojima se jav\a nesto sto
se dogodilo prije od onoga sto je u glavnoj re-
cenici, treba upotrebiti perfekat, i to se htjelo po-
tvrditi tijem da tako narod govori i da tako Vuk
pise; ali koliko god sam trazio nasao sam (osim
rijetkijeh izuzetaka, kao: A kad i je mlada ugle-
dala, ona ode u zelenu baSdu. Nar. pjes. vuk.
1, 160, a primjcri kao Sto su ovi: A kad su je

mladu ugledali, nisu smeli ni do dvora doci. Nar.
pjes. vuk. 1, 159. Od kad sam se rodio od majke,
n'jesam }evse devojke vidio, sto sam danas u kolo
Budjansko. 1, 300. Kad su davoli otpali od
Boga i utokli na zemju, onda su i sunce odnijell
sa sobom. Nar. prip. vuk. 114 nijesu ni izuzeci,
jer je u podloznoj recenici isto gramatikalno vri-
jeme sto u glavnoj) da je posve drukcije i u na-
rodnijem pjesmama i u pripovijetkama i u Vuka,
vidi ovo nekoliko primjera (a moglo bi ih se do-
nijeti jos t'isiicd i tisucd) : A kad tredi ja odo,
al' vinograd listao, i lozicu pustio, i pod lozom
bozur cvet. Nar. pjes. vuk. 1, 278. Kad to vide
Jovanova majka, Jovanu je rijec govorila. 2, 32.
Kad ispade Jovan na Labudu, zejna li ga sluge
ugledale, a caru su rijec govorili. 2, 37. Kad
u jutru beo dan osvanu, visoko je oskocilo sunce,
cudila se Omerova majka, da joj Omer ne dolazi
dole. 1, 250, Kad budu kod one rekavice, carev
sin zaustavi sve pratioce. Nar. prip, vuk. 63.
Kad joj se navrle dvadeset i dve godine, ona
progovori. 68. Kad jednom otide u lov u pla-
ninu, izide preda n ovan. 81. Kad sutradan
ostane drugi brat, dode opet andeo. 100. Kad
umre i sahrane je, svet je jeo i pio na daci. 104.
Posto im otac umre, rece nepravedni. 106. Kad
one podose i pod jelu dodose, nadose onoga . . .
109. Posto baba to cu, sazali joj se. 116. Posto
se pobratimise, rece mu starac. 120. Kad vi-
dese kaludera, ne znade im se strva. 122. Kad
vidjese . . ., obradovase se. Vuk, mat. 2, 10. Kad
vidje . . ., razgnevi se. 2, 16, Kad vidje . . ., rece.
3, 7. Kad 6a . . ., otide ... 4, 12. Kad vidje . . .,
pope se . . . i sjede. 5, 1. Kad svrsi Isus rijeci
ove, divjase se narod. 7, 28. Kad side s gore,
za nim idase naroda mnogo. 8, 1. Kad ude u
Kapernaum, pristupi k nemu kapetan. 8, 5. Kad
cu . . ., udivi se. 8, 10. Kad vidje . . ., zapo-
vjedi ... 8, 18. Kad ude . . ., za nim udose . . .
8, 23. Kad dode . . ., sretose ga . . . 8, 28, — cc)
vidi 1. da, I, A, 1, a, b) i b, a) b). Ako li bi
tko ponesalt ponosb clovekt gospodina bana, da
je platilt 2 dinara a inemt da je vsemt svo-
bodant. Mon. serb. 184. (1375 u poznijem prije-
pisu). Tko bi li sije potvorSlf. ali porekalt, da
su vse kletvi na nemi. pale. 222. (1392). Inako
da neste ucinili. 535. (1485). — slicno je i u
ovom primjeru s razlikom da glagol s da stoji
u podloznoj recenici (vidi 1. da, I, A, 2, «, a,
a) aa)): Hodemo i Jubimo da su vse kletvi i
rote i prokletbstva pala svrthu nasb. Mon. serb.
303. (1420).

b) s glagolom imperfektivnijem dvojako je zna-
dene: ili moze biti kao perfekat kod kojega se
isto istiie trajane, ili se ne razlikuje od imper-
fekta. aa) perfekat je s glagolima koji su ujedno
perfektivni i imperfektivni (kao n. p. vidjoti, duti,
kazati) ili uopce s onima sto nijesu iterativni gla-
goli: moze se gdjegdje zamijeniti imperfektom,
ali se svagda istice kao dogadaj sto se proteze
na sadasne vrijeme. Od mesta gde jestt bilt sveti
Jovant. Mon. serb. 18. (1233). Jakore mi Bogi.
da i budu gospodart kako stmt bylt. 19. (1234).
Jere mi ste pisali. 49. (1261). O carinahb koje
su stdi nastale a nesu bile u roditeja cartstva
mi. 168. (1360). Ni na cim nesbm imalb u mom
ubogom domu uciniti testementb. 518. (1476). Do
sada nijeste prosili nista u ime moje. N. Ranina
133'>. joann. 16, 24. Jaoh, ali ikadar jeli bil
itkore, od sebe dragu stvar odijelit da more? N.
Najeskovid 2, 117. 6a u javi bded umit nis'
mogal. P. Zoranid 15''. Mlasam (mlad sam) bio
i ovo sam ostario. M. Divkovid, nauk. 47*. Re-
kose : , Jos' kada zudila imiti . . . ? D. Barakovid,

JESAM, II, B, 3, a, h).

615

JESAM, II, B, 3, a, e).

vil. 103. Oci JG 8U me vidjeli vede puta ne bez
cuda. I. Gunduli6 443. Oko ni vidilo ono ca
jest tebi Bog pripravil. F. Glavinid, cvit. 7^. Jeli
se pak krstio otac liegov Svetimir, nije li ne zna
se temejito. And. Kaci6, raz». 21, §to bi rekao,
dragi pobratime, jeli Prebek kakav junak bio?
228*. Ja sam cula, ka2evali su mi. Nar. pjes.
vuk. 1, 4. Zubune su terzije sarale, rukave su
vezije navezle, a vence su kujungije vile. 1, 5.
Nije to zvere u gori raslo, vedo jo raslo kod
mile majke. 1, 22. Jesi 1' taj dan, I'jepa Mare,
mnogo trudna bila? 1, 40. SluXio sam Boiju
majku. 1, 161. Oj devojko, imas li dragoga?
Imala sam brata i dragoga, pak sam oba na
vojsku spremila. 1, 217—218. ZaSto sam je u
subotu brala. 1,222. Jeli ti se gospodar 2enio?
Nije mi se gospodar zenio. 1, 299. Ah moj Mijo,
gdi si sino6 bio? 1, 359. Bogu fala, jer j' ovako
bilo! 2, 21. Koji si mi bio na pomo6i! 2, 36.
Na Duuaju sam bil, Jelene nis' vidil. Nar. pjes.
istr. 2, 10. Da je mene celo dobro biti, ne bi
Lazo na Kosovu (ni) poginuo. Nar. posl. vuk. 50.
Jesi li ti padao s tavana? 114. Nije mi niko
do sad drzao ruku u percin. 215. Nije mu mati
jezik ispredala. 216. Nije onaj siromah koji nikad
nista nije imao nego onaj koji je imao, pa iz-
gubio. 216. Nijesam mu bio na babinama. Nijo
se (ni on) na Boga kamenem bacao. 217. Nijesu
pucali topovi kad sam se rodio, pa nede ni kad
umrem. 218. Culi ste kako je kazano starima.
Vuk, mat. 5, 21. — hb) s istijeni glagolima kao
kod aa) i s drugijem imperfektivnijem vrijedi
kao iniperfekat, to jest istice trojane dogactaja
u proslom vremenu hez obzira na sadasne vri-
jeme. razlike od pravoga (neslozenoga) imperfekfa
uprav nema; moze se to samo reel da upotreb-
javaju ovaj (neslozeni) oblik u govoru i u pismu
oni §to upotrebjavaju i aorist, a opet koji ne-
inaju aorista nego praes. perfektivni Hi perfekat
tnjeste nega upotrebjavaju slozeni impf. s jesam.
Narod slovinski bil jest vazda i sada je prignut
k vojevanju. F. Glavinic, cvit. xv. Nas jezik
nisu razumili. xx. Priblizali se jesu i uzmlo-
zali. F. Lastric, test. 106a. A kriposni nisu bili.
V. Dosen 23^. Poglavita je moja misa' i svrha
bila znati i svitu prikazati ko je junak bio, jeli
glave turske odsijecao. And. Kacid, razg. 316.
Dakle ni se nahodio svi-hu zemje nijedan, koji
bi pravo zivio? I. Velikanovid, uput. 1, 45. Opaku
ovu zabludu razglasivati ni se strasio. 1, 285.
De je mela, tu je i zaspala. Nar. pjes. vuk. 1, 11.
Po po}u je bosije sijala. 1, 39. Jel' ti kakvo
dobro u rod bilo. 1, 63. Vince je teklo, nama
je reklo. 1, 83. Gledale je druge, pak joj zavi-
dele. 1, 106. Ja sam mleko prosio, te sam jagne
ranio. 1, 131. Koliko si zivovala, nisi raja do-
stajala. 1, 133. Imala je devojcica b'jelu vilu
posestrimu, koja j' I'jepo naresila. 1, 150. Prele su
preje s vecera. 1, 164. Devojka je sunce bratimila.
1, 219. Kad je bilo vece o veceri. 1, 255. Dvoje
mi se drago milovalo. 1, 266. Kad su mene
gledali, onda su visne sadene; kad su mene pro-
sili, onda su visne cvatile; kada su mene vodili,
onda su visne zobane. 1, 303. Kad si rasla, na
sto si gledala? 1, 312. Sideli su do tri pobra-
tima pod Oridom gradom bijelijem, odvali se rida
od Orida, i ubila sva tri pobratima. 1, 405. Ovo
bjehu od zemje sudije, mirili su mrtve i ranene,
i u kmestvo sijedali krivo, i prokleto uzimali
mito, a nijesu joste docekali, sto cinahu kad oni
mogahu. 2, 12. Nije se torn kolacu nadao. Nijesu
bile ni zrele. Nar. posl. vuk. 218. Tako je i
meni moj otac kazivao. Vuk, nar. pjes. 1, 127.
— cc) i kod perfektivnijeh i kod imperfektivnijeh

glagola moze se izostaviti kopula, n. p. u narod-
nijem pjesmama: Bijela svila po moru plila. Nar.
pjes. vuk. 1, o7. Sedila Kosana, te kosu ce§|ala.
1, 109. Eauile devojke kroz goru na vodu. 1, 120.
To ne bila sveta gora zelena, ve6 to bila sveta
crkva Sofija. 1, 121. Bedar Mara u Bugare zasla,
sve Bugare redom bratimila. 1, 126. To ne bilo
jarko jarko sunce, ved to bio brat i seja, seja
bratu govorila ... 1, 219. Po§etao bego Jovan-
bego ispod dvora Radulbegovice, gledala ga Ra-
dulbegovica, gledala ga, pak je govorila. 1, 228.
Grad gradila b'jela vila ni na nebo ni na zemju.
1, 151. Svilu prelo zlato materino. 1, 153.
Dva su bora naporedo rasla, medu liima tanko-
vrha jela; to ne bila dva bora zelena, ni med'
nima tankovrha jela, ved to bila dva brata ro-
dena. 2, 14. Malo vreme za tim postajalo, raz-
bo]e se mlada Pavlovica, bolovala devet godiu
dana, kroz kosti joj trava pronicala. 2, 17. —
cesto kao imperfekat u pocetku narodnijeh pri-
povijedaka. Bio jedan car pa imao tri kderi, i
jednako ih drzao u potaji. Nar. prip. vuk. 33.
Bio covek i zena, pa imali tri sina. 75. Bila
dva brata zajedno u kudi, pa jedan sve radio,
a drugi jednako besposlicio i gotovo jeo i pio. 89.
c) 0 upotreb]avanu slozenijeh oblika treba jo§
dodati da se u narodnijem pjesmama dosta cesto
nalazi perfekat mjeste aorista, i to gdjegdje samo
da bude jedan slog vise, kao u primjerima : \iu-
bica je sama rekla. Nar. pjes. vuk. 1, 226. Boga
moli, i umolila ga, od raja joj k}uce poklonio, i
s nom posla Petra apostola. 2, 11. ali drugdje
ima i drugijeh razloga tome, tako u ovij em pri-
mjerima ikekako se istice perfektom dogadaj Sto
postaje poslije necega drugoga: Spustise ga pred
Merine dvore, k nemu Mera ziva primaknula,
mrtva Mera crnoj zemji pala. Nar. pjes. vuk.
1, 247. Sto molila, to joj Bog i dao: pridigla
se ona od bolesti, vratila je dever'ma ponude.
1, 284. Te pomori i staro i mlado, i rastavi i
milo i drago. Sto ostalo to se pokajalo. 2, 3.
Uzese im pune i §enicu i od zem^e svakoji be-
ridet, pa ib Boze sunce izgorelo, gorelo ih tri
godine danah. 2, 5. Skoci Jovan od zem|e
na noge, te je majku svoju poslusao. 2, 27. u
ovijem se pak mijesa perfekat sa slozenijem im-
perfektom i s prezentom: A kad su je mladu
ugledali, nisu smeli ni do dvora dodi. Nar.
pjes. vuk. 1, 159. Jelen-rogom sarca osedlala,
jutom ga je zmijom zauzdala, jo§ ga judom
zmijom osibuje. 1, 160. Kad to cula lepota de-
vojka, ona ide u goru zelenu, te premede drvje
i kamene, dok je nasla guju otrovnicu, zaklala
je zlacenim prstenom, utocila po kondira jeda,
ono drugo vinom dotocila. pa ga dala svom bratu
rodenom, te je svoga brata otrovala. 1, 215.
Smi} Smijana pokraj vode brala, nabrala je nedra
i rukave, izvila je tri zelena venca: jednoga je
sebi ostavila, drugi svojoj drugarici dala, a tredi
je niz vodu pustila. 1, 232. Kad je Petru kita
dopanula, ma je Petro mede za klobuka. 1, 235.
To s' Omeru na ino ne moze, ved on dipi na
noge lagane, dipio je, ide pred djevojku, pak on
prima zlato na konica. 1, 254 — 255. Devojdica
ruzu brala, pak je zaspala, noj dolazi mlado
momce iz Novog Sada. 1, 269. Djevojka je li-
vadu gojila, po livadi bostan posijala, po bostanu
cvijet svakojaki, svako jutro cvijet oblazila ;
jedan danak ona g' ne obisla, navadi se Mujo
celebija, djevojci je cvijet potrgao, nega klela
lijepa djevojka. 1, 286. OdsetaSe dakonovom
dvoru, al' je juba rano uranila u nedeju prede
jarkog sunca, prede sunca i pre leturdije, ona
cini belicu pienicu; Bozju su joj pomod nazi-

JESAM, II, B, 3, a, c).

61G

JESAM, II, B, 7.

vali: ,Bozja pomo6, dakonova Jubo!' Ona nima
lepse odgovara. 2, 8. De je od ne kap|a krvi
pala, onde raste sraije i bosije; de je ona sama
sobom pala, onde se je crkva sagradila. 2, 17.
Dvoje su se zamilili mladi u prolede kad im
cveta cvece. 1, 244.

d) perfekat glagola biti s 23(i'>'t. praet. act. vri-
jedi kao pluskvamperfekat. Ja smt bylt rekli.
mojimB Judemt. 21. (1238). Kako imb je bilt
stvorilt bratB mi. 50. (1240 — 1272). Kako sto
imt su bill zapisali prtva gospoda. 205. (1387).
Jeri. ga nisi bilt poslali.. Spora. sr. 1, 97. (1408).
Bio samt zapovidio. Mon. serb. 475. (1456). Knigu
smo bili dali. 530. (1493). Nebesa visoka, jeli
vam kad bilo prisvijetlo s istoka sunce potam-
nilo, jeste li u tamnoj ostali tamnosti? N. Na-
}eskovi6 2, 132. vidi drugijeh primjera kod biti
(budem), II, 7.

b. s part, praet. pass.

a) kod perfektivnijeh glagola dosta cesto : gdje-
gdje se maze shvatiti kao perfekat pasivnoga gla-
gola, ali se cesto sam particip shvaca kao adjektiv
te hi po tome primjeri pripadali pod 2. Ize su
upisani. Sava, tip. hil. glasn. 24, 200. Takovi
da jestfc proklett i troklett. Mon. serb. 18. (1233)
Kako e (je) sde prepisano. 29. (1240). Jesu li
coviku do danas tej dane milosti bil' viku? N.
Najeskovic 1, 214. Ah Mile, rasuta! da jeli zi-
gana? 1, 241. Jeli u nebeski, jeli u zemajski
prenesen raj. F. Glavinic, cvit. 426*. Vjera o,d
mene obecana kletvom ti je tvrdom dosti. G.
Palmotic 1, 135. Za iskusati, jeli nasa Jubav
upravjena pram Bogom, dosta je izviditi i pro-
ciniti Ijubil'mo ga. F. Lastric, od' 330. Imenu
koje nazvano jest Isus. test. ii. Eanen jest za
nepravde nase. 98*. Ovizim (ranam) izraiien
jesam. 120^. Svrseno jest. 164^. Jeli dopusteno
u subotu ozdrav|ati? ned. 371. Jeli blatu ili
robu u blatnome svome grobu oblast dana da
se digne? V. Dosen 12^. Ti odiven tako nisi
kao vuci. 24*. Dana jest meni svaka oblast. J.
Matovi6 34. Napunen jesam radosti. 50. Malo
prudi, jeli na ovi, ali na drugi nacin istomaceno.
527. Zverovom dozvojeno je da jedno drugo jede.
D. Obradovid, basn. 39. Livade su uresene b'jelim
cv'jetom i crvenim. Nar. pjes. vuk. 1, 58. Oruzan
je str'jelama. 1, 80. Sve jezero, sve zeleno, na-
okolo pozladeno, nigdje plota, ni potoka. 1, 275.
U sunce je obucena, a mjesecem opasana, zvijez-
dama zapucena. 1, 342. Zakiden je grancicom.
1, 345. Nije receno da se vjeruje malu, nego
Bogu. Nar. posl. vuk. 216. Nije sastavjen oko
lijeske. 217. Nije trecu nod docuvan. 218. Ko-
liko je meni do sad poznato. Vuk, nar. pjes.
1, 89. bez kopule. Vita jela posjecena, vina loza
ozobana. Nar. pjes. vuk. 1, 363. — amo pripa-
daju ovi primjeri, premda su glagoli imperfek-
tivni: Koja godjer pisana jesu, na nas nauk upi-
sana jesu. N. Ranina 13b. paul. rom. 15, 4. Ka
nijesu pisana u libro ovoj. 131*. joann. 20, 30.
Kad bi se sumjilo od koga, jeli, nije li krizman.
J. Banovac, razg. 218. Koja kita prv'jenceva, ta
je kita svilom vita. Nar. pjes. vuk. 1, 19. —
radi ovoga priwjera vidi a, a) cc): Da ni po-
tvoreno nami i naSimi poslidBnimi do vika. Mon.
serb. 273. (1409). — moze se naci mje§te jesam
i perfekat glagola biti: Da je prokleto, kad smo
bili i zaceti i rodeni. A. Vitajid, ost. 213. vidi
i biti (budem), II, 8.

b) s imperfektivnijem glagolom postaje pre-
zenat pasivni ; ali je to kod naSega naroda vrlo
rijetko. Komu je iskana pravina. Mon. serb. 34.
(1249). Nisto nije odi> mene Cineno. 500. (1466—
1500). Od 2ena i od judi gonen si svuda ti. I.

Gundulid 137. Od koga sam, jaoh, vodena! 393.
Tu od svih sam dobro gledan, ako i jesam malo
vrijedan, J. Kavanin 109^. Jezukrste, koji nijesi
nigda bez ufana od milosrda mo)en. I. A. Ne-
nadid, nauk. 229. radi part, praet. pass, drzan
vidi drzati, I, 2, b.

c. s part, praes. act. — rijetko i samo u cr-
kovnom jeziku. Da jeste imusto zeny jako i ne
imuste. Stefan, sim. pam, saf. 9. — moguce u
ovom primjeru shvaca se kao adj. i pripada pod
2: Jel' mogude da tko }ubi linost? V. Dosen lla,

d. s part, praes pass. — samo u crkvenom je-
ziku. Da ni pokolibimo. Mon. serb. 273. (1409).

4. s adjektivom posesivnijem (isporedi 5). Sto
.su pianino careve, da su careve. Zak. dus. pam.
saf. 70. Vase tozi ni. Mon. serb. 255. (1405).
Cini mi se, do mora je moje. Nar. pjes. vuk. 1, 237.
Cija je vojska, Jelo? 1, 277. Listak pade na li-
vadu, cija j' livada? 1, 343. Cija ruka ima na pen-
geru? il'je zenska il' je devojacka? 3,97. Ovaj
je Antihristov. Vuk, Ijov. 4, 3. — izostav]ena je
kopula. ^Prva kita prv'jenceva. Nar. pjes. vuk.
1, 19. Cij' to grebak od novo sagraden V Nar.
pjes. istr. 1, 15.

5. s genetivom kojijem se pokazuje ciji je su-
bjekat, kome pripada (isporedi 4). Sva dobra koja
ova (crkva) posiduje i diluje, jesu svi(h) u opcinu.
J. Filipovid 1, 197''. A druga je (kita) starog
svata, a treda je kum' vjencana. Nar. pjes. vuk.

1, 19. Livada je lepe Mare. 1, 342. Vinograd
je ;^utice Bogdana. 2, 219. Ko prije devojci
onoga je devojka. Nar. posl. vuk. 151. Jer je
takovijoh carstvo Bozije. Vuk, mar. 10, 14. U
sali se rekne i : ,Ovo je nasega mene* mjesto
,moje'. poslov. xxxv. — amo mogu pripadati i
ovi primjeri (isporedi i b) : Ti la2es, ti si nauka
Tulijeva a ne hristijanskoga. Transit. 3. A i
Odriski cari 1' nijesu nase ruke po matera'. J.
Kavanin 276^. Svi Krstjani, koji su iste crkve,
jesu dionici svi dobara duhovni koja se u crkvi
cine. J. Filipovid 1, 195*. I upita ga sudac
strasni: ,Koga si stana?' On odgovara slobodno :
,Ja sam krstjanskoga stana'. D. Rapid 40.

0. s genetivom kojijem se pokazuje kakav je
subjekat. u genetivu je supstantiv i druga rijec
(obicno adjektiv) kojom se ogranicuje znacene
supstantiva. Ka je kako i Captislava rajske slike
i dobrote. G. Palmotic 2, 266. Kad jo drugi
dobre vo]e, onda cega tuga koje. V. Dosen 114.
Ovako bi mlogo vi§e morali govoriti mi koji niti
smo zivota, niti svetine Bernarda. A. Tomikovic,
gov. 150. I vojno je dobre srede bio. Nar. pjes.
vuk. 1, 22. Ako i jest kriva vrata. 1, 226. Ej
Jejence! jedne ti smo srede! 1, 273. Dijete je
srca zestokoga. 2, 32. Razumna je uma i pa-
meti. 2, 35. Tko si junak i cijeg si roda? 2, 80.
Al' je sestra srca zalostiva. 2, 112. Jao jadnal
ude ti sam srede! 2, 319. Ja nijesam roda ho-
rjatskoga. 2, 338. Sad su Judi cudnovate dudi.

2, 339. Krasna ti si stasa i uzrasta! 2, 418. Jer
je takog struka i uzrasta i takoga oka i pogleda.
2, 456. Dok sam i ja tvoga doba bio. 3, 10.
Otkle kniga, kakva li je glasa? 3, 47. Zle je
kletve a dobre molitve. Nar. posl. vuk. 91. Nijesi
careve rijeci. 218. Staroga je kova. 294. Ja
vidu da si ti hitre pameti. Nar. prip. vuk. 207.
Blago onima koji su cistoga srca. Vuk, mat. 5, 8,
On je tvoje bagre. Vuk, rjecn. kod bagra. Arar
i vreda jednake su velicine. kod vreda. Mi smo
jedne dobi. kod dob. Da muz ne osjeti da je
ona slaba vida. poslov. 178. No pitaju koga
sam zanata. P. Petrovid, §dep. 19.

7. od iega je Sto nacineno, ucineno, sagradeno
itd. kaze se genetivom samijem ili s prijedlogom od.

JESAM, 11, B, 7, a.

611

JESAM, II, B, 10, d.

a. sa samijem genetivom. — ne vele cesto i samo
kad itz supstantiv ima i adjektiv. Kriz je zlata
pritesko»a. V. Dosen 25. Grane su joj drobnoga
bisera. Nar. pjes. vuk. 1, 481. Sto su vrata suha
zlata, na nih vila sina zeni. 1, 152. Grlo joj jo
cista fildisa. P. Petrovid, gor. vijen. 74.

b. s prijedlogom od. Oti. zomlo jpsmo i u zemju
unidemo. Mon. serb. 176. (1367). ^ene, od zmija
kijem su kose ... I. Gunduli6 473. Jodna gora
od bili-bi|ura, a druga jo od mavi-piraza, a treca
je od ckrli-mergana. Nar. pjes. vuk. 1, 337. Ko-
r'jen joj je od suvoga zlata. 1, 481. Stolovi su
od bijela srebra. 2, 231. Al' je kupa od suhoga
zlata. 2,232. Savje od pukotina. (Koji nikakve
tajne ne moze da sacuva). Nar. posl. vuk. 273.

' Kude su obicno sve od drveta. Vuk, dan. 2, 43.

— bez kopule. Od §ta vreda od tog i uzica. Od
sta kutao od tog i rucica. Nar. posl. vuk. 236.

8. s dativom moze znaciti:

a. pripadati, ici (s ace). Ako je i Bogu, mnogo
je. Nar. posl. vuk. 3. Nijo kome je receno, vec
kome je sudeno. 215. — amo mole 'pripadati u
prenesenom sinislu i nije mi srcu, t. j. ne mili
mi se, u ovom primjeru : Sinod su mo zarucili,
ki mi srcu ni. Nar. pjes. istr. 2, 103.

I). M ovakovijem primjerima ima se u misli skrb,
mar ltd. Hi korist, fajda itd. Nije pedki na sto
zja, ve6 sto joj se da. Nar. posl. vuk. 216.

c. radi primjera : Jovan mu je ime. Vuk, luk.
1, 63 vidi ime, 1, a, e) cc) aaa).

i). s adverbom.

a. glagol je personalni (sa subjektom).

a) uopce, Nijesam daleko od vas. Zborn. 29^.
Dvije sestre sad bih rad, kako su, jos znati. M.
Bunic 23. Da protivnik nije zdravo, natjece se
svacija snaga. I. Gundulid 529. Jesu li mi go-
spoda na Kosovo dobro zdravo? Nar. pjes. bog.
88. Jeli zdravo kon zelenko pod mladozenom ?
Nar. pjes. vuk. 1, 43. Dragi je od men' daleko.
1, 226. Zalud' nojzi sva lepota nena. 1, 281.
Zaludu jo zacina, kad nije nadina. Zaludu je
lijepa brada, kad je slaba glava. Nar. posl. vuk.
83. Kako ste na domu? Vuk, rjecn. kod dom.

— bez kopule. Bog visoko a car daleko. Nar.
posl. vuk. 17.

b) ima glagol u injinitivu koji se moze slwa-
titi kao subjekat. .^udski jo grijesiti a andelski
kajat se. N. Dimitrovic 7. Eazumom imanje za-
sto je lasno stec, al' blagom razum nije. N. Na-
^eskovic 1, 220. Zaman ti je bit coviku svijetle
moci. G. Palmotic 1, 310. Pravo jo zalit i cvi-
liti svemu svijetu tvu nesridu. 2, 236. Tako mu
je i primiti beneficij. Ant. Kadcid 23. Tada ka-
matu radi zajma dana ni po jedan nacin uzeti ni
slobodno. I. Volikanovid, uput. 1, 4.54. Ni bo
pristojno nauditi pravednomu po noizdanu krivca.
1, 465. Zadosta je nemu samo rijet: da budo.
A. Kalid 170. Jer je lako Vlaha uspoznati. Nar.
pjes. vuk. 1, 41. L'jepo li jo pogledati. 1, 52.
Divno ti je pod nod pogledati. 1, 279. Da je tkati
kako zjati (svak bi tkao a ne bi zjao). Nar. posl.
vuk. 50. Nije dobro led ni u marami kroz vino-
grad proneti. Nije dobro s velikom gospodom iz
jednoga canka tresno jesti. 214. Nije lasno na
boj udariti. 215. Dobro nam je ovdje biti. Vuk,
mat. 17, 4. Da to je milo pogledati ga. M. D.
Milidevid, let. vec. 203.

b. bez subjekta.

a) uopce. Da je pravo da iht pomagaju. Mon.
Serb. 455. (1452). Ah razborit sud ucini, jeli
pravo, da so koje vas puk ini, G. Palmotid 1, 268.
De je tanko onde i puca. Nar. posl. vuk. 74.
Nije dobro ni koga mnogo blagosijaju, a kamo

li koga kunu. 214. Nije dosta, kad ne osta. 214.
Nije slidno, al' je zalosno. 218.

b) s dativom (isporedi A, 2, b, a)). Nami. tesko
ne. Mon. sorb. 535. (1451 — 1487). Dobro 'e onim
koji zlo dine. F. Lastrid, ned. 112. Misle da im
nije bo|e. V. Dosen 115^. Drago ti je srcu tvome,
kad ti pogloda§. Nar. pjes. vuk. 1, 25. Kada ga
jezJim, nek mi je lepo; biser mi treba, Jubi na
grlo, kada je Jubim, nek mi jo milo. 1, 215. Kad
.star Jubi, nek mu je gorko. 1, 290. Kako j' tebi
bez konica? 1, 6ij4. I on pita sivoga sokola:
,Kako ti jo, moj sivi sokole, kako ti je bez krila
tvojoga ?' Soko nemu piskom odgovara : ,Meni
JGste bez krila mojega kao bratu jednom bez
drugoga'. 2, 628. Gledaju ga, no im nije milo.
3, 26. Dobro mi je i bojem se nadam. Dobro
mi je kao raku na ugjenu. Dobro mu je kao u
materinu trbuhu. Nar. posl. vuk. 61. Kad je
kozi dobro, onda ide na led, te igra da se ras-
cepi. 117. Kad mu je zje, noka mu je i grde,
119. Kako mi je tako mi je. 126. Lasno je
tobe ali je tesko postenom coeku. 167. Kako
meni danas, tako nima do veka! Nar. prip. vuk.
94. Jer je ruzno zeni da govori u crkvi. Vuk,
pavl. Ikor. 14, 35.

10. supstantivi (a i zamjeniee itd.) stoje s ne-
kijem prijedlozima advcrbijalno kao predikat. vidi
napose prijedloge. evo nekoliko primjera za pri-
jedlog:

a. bez. Skladna ovako svijoh odluka nije bez
visne zapovijedi. G. Palmotid 2, 405. Nijedan
dim bez (malo) ogiia nije. Nar. posl. vuk. 214.
Nije (to) bez noko. 218.

b. do. Ma joj je svila do zom|e. Nar. pjes. vuk.
1, 65. Da jo pamet do kadije kao od kadije!
Nar. posl. vuk. 50. Nije svaka muka do vijeka.
217. — Do nasB mu ne. Spom. sr. 1, 86. (1407),
Nije meni sto do tobe, ni do tvoga vrana kona.
Nar. pjes. vuk. 1, 307. Nijo meni do vase ve-
cere, ved jo meni do moje nevo}e. 1, 384. Nije
meni do tvojega perja, ved je meni do nevoje
moje. Nar. pjes. istr. 2, 51. §to je tobi do nas?
Vuk, mat. 8, 29.

c. na.

a) s ace. ^Svakolika moja dila na zapovijed
tvoju jesu. G. Palmotid 1, 128. — Jeli, dico, na
krivo toran? M. A. Eejkovid, sat. Ali>. Da je
na pasju (vo)u), nide kona ne bi bilo. Nar. posl.
vuk. 50. Celije su bile na dva kata. Vuk, dan.
1, 17. Koje carape nijesu na poplot, one su na
igle. rjecn. kod poplot. To mi je na zahod. kod
zahod. — ,0n je sasvim na oca'. D. Danicic, sint.
512. — Da joj je (papuca) taman na nogu. Nar.
prip. vuk. 163. — Er kad nasi na nas nijesu, ne
bojmo se sdvora vika. I. Gundulid 503.

b) s loe. Sunce nam jo na zahodu, brzo de
nam zad; svatovi su na dohodu, brzo de nam
dod. Nar. pjes. vuk. 1, 44. — Stai'a nam je majka
na umoru. Nar. pjes. vuk. 2, 136. Kdi jo moja
na samrti. Vuk, mar. 5, 23. — Pak smo opet na
dobitku. Vuk, pcslov. 5. ,Sad jo na bolom hlebu'.
D. Danicid, sint. 618. — Da im kazos, na kome
je carstvo. Nar. pjes. vuk. 2, 193.

d. od (vidi i 7). Za ine |udi koji nesu odt
zem|e krajevtstva mi. Mon. serb. 108. (1334). Od
roda je od volika, kojena jo gospodskoga. Nar.
pjes. vuk. 1, 6. Koji veli, da sam od zla roda.
1, 38. Od koga jo dela i kojena. 2, 239. — Od
bojazni ti si nimi, er te zviri svaka scijeni; a
3 rozcidi Juvonimi mjesec mladi svud si meni.

1. Gundulid 160. Da, kao nemu, i tobi je mrtvu
biti od potrebe. 235. Od vjecne je dike i casti
mladcu da daloco ziye od lasti. G. Palmotid

2, 202. Nih uvrijedit, vid od mudro jeli svijesti.

JESAM, II, B, 10, d.

618

JESAM, II, B, 11, a.

2, 310. Da svakomu od izgleda mudra pamot
negova je. J. Palmotic 296. — Odt stareht vre-
ment odt kojiht ne pametara, Mon. serb. 209.
(1361). — Po ta nacin zaslip|eni zive koliko da
su od onih koji govorahu da posli smrti uzivana
ne ima. J. Filipovic 1, 38.5b. — Da ca je od sli-
poga porojena, ki ni sagrisil pogledanjem? Na-
rucn. 58a. Kazi mi, kitice, zelena vijek bila, sto
je od krunice, ka mi te posila? N. Najeskovic
2, 62. Sto je od kierce me }ubjene? G. Pal-
motid 1, 184. Sto je od dadka draga moga?
2, 471. Sto je od moga sinka ? M. Lekusic,.
razm. 57. — Nije ta faca od umrda. Nar. posl.
vuk. 218. — Neka idu ovnovi i ovce naj bo}e;
fetadu me ne zovi, ni mi je past! od voje. I. Gun-
dulic 157. Biraj, sokole, sto ti j' od vo}e. — Od
vo}e mi je I'jepa devojka. Nar. pjes. vuk. 1, 319.

— Evo drugi dio ovoga petoga clanka, koji je
od uskrsnuda Isusova. J. Filipovii 1, 109*.

e. po s loc. Nije po siji, ved po vratu. Nar.
posl. vuk. 216. — Da su sve put nega rijeci od
nega, a po nemu djela svaka. J. Kavanin 223^.

— ir ti nije po voji snasica? Nar. pjes. vuk.

1, 583. AP ti nije po cudi devojka? 2, 529. Koji
je po mojoj vo}i, Vuk, mar. 1, 11.

f. pri. Jesi li pri sebi ? Nar. posl. vuk. 114.

g. proti, protiva, suprcc itd. Nesu suprccb
namt. Mon. serb. 485. (1461). Jest suprod pravdi
,h contra il dovere' ,aequum non est'. Jest supro-
tiva razlogu ,e contra il dovere' ,aequum non est'.
A. d. Bella, rjecn. 279b. Ako bi vidili da su tomu
protiva. M. Dobretid 503.

11. s s instrumentalom. Prid kim s krunom ko
je na glavi, prostrt na tie trepti i cezne. I. Gun-
dulic 495.

i. a s genetivom. S tolike, krajice, tebi su tu-
zice nesrecni mlaci ti? F. Lukarevic 237. (Po-
zuda gospostva) s nesklada i smede svuda je i
s placa. M. Bunid 29. Ohaj se od vila, ke ti su
8 prikora, jubovca tva mila vapi te iz gora. I.
Gundulid 166. Slava mu je s teska jada. 472.

k. u.

a) s ace. U koje si doba ? Nar. posl. vuk. 332.

b) s loc. Jeli ona u svitlosti. V. Dosen 23*.

— Nije u onomu u cemu oci vide, nego u onomu
u cemu Bog dade. Nar. posl. vuk. 219. — Go-
spodbstvo vi sb brattjomb jeste u rashomeri.
Spom. sr. 1, 42. (1402)., ^iudskoj u nescjeni i u
Bozjoj jeste omrazi. G. Palmotid 2, 41. Ako
ovim nis' u grstu. J. Kavaiiin 99*. Koje (da-
rove) onim Bog pripravi, s nim koji su u ]u-
bavi. V. Dosen 111*. — Sad je vas svijet u hi-
trini, svak se sade 8 varkom vlada. G. Palmotid

2, 83. U strahu sam jos ledenu. 2, 206. Na te
u prikom nijesam u gnivu. 2, 438,

1. za.

a) s ace. Za ko§utu je ta ladna voda. Nar.
pjes. vuk. 1, 59. Nije za kozu sijeno. Nije za
pseto poskurno bragno. Nije za svinu od kadife
sedlo. 214. Nije za delava cesaj (kao ni za sli-
jepca ogledalo ni za glulia svirac). 215. Nije
svaka ala za dizdara. Nije svako Ture za vezira.
Nije sedlo za magarca. 217. Sto sara do sad
cinila neka je za tebe. Nar. prip. vuk. 106. Jer
je to za va§e zdravje. Vuk, djel. ap. 27, 34. Jela
su za trbuh a trbuh za jela. pavl. Ikor. 6, 13.

— Nije za ucene, ved za ubijene- Nar. posl. vuk.
215. Cujete li, sultanove slugo, §to ste mojoj za
cuvane glavi ? Osvetn. 6, 63. — Ali ni mi ni za
sina Mika, kako mi je za mladu nevestu ka se
sutra za drugog udaje. Nar. pjes. istr. 1, 38. —
Mi smo ti za to (t. j. dobri). Starine. 12, 31.
(oka 1703). — Oni su pametarom nikim i mu-
dracem za maskaru. F. Lastrid, ned. 434. Sve

ine kriposti brez Jubavi jesu za nisto. Blago turl.
2, 3. Izviditi i izkusiti jeli nije li za vedu korist
crkve. Ant. Kadcid 297. E se na me rasrdio
)uto, da je za sto, ne bih ni zalila. Nar. pjes.
vuk. 1, 221. — E je meni tetka za Mate^a. Pjev.
crn. 51*. — Jedan je (redovnik) za lektura u
Sibeniku. And. Kacid, razg. 184.

b) s instr. Da gleda svak svoj posao za cim
je ko. S. Milutinovid, ist. srb. 369.

11. trece lice jednine cesto stoji s infinitivom
kojega glagola (ali vidi i a na kraju), i znaci
Hi: maze se, Hi: treba. maze se shvatiti infinitiv
kao subjekat, ali mislim da je jest Hi je imper-
sonalno i da je infinitiv predikat. ja mislim da
je jest Hi je i u ovakovijem slucajevima kopula,
isporedi lat. pugnandum est, tal. e da farsi, non
e da credere, nem. es ist zu fiirchten, es ist nicht
zu laugnen itd. — Ako je izreceno ko moze iz-
raditi Hi treba da izradi ono sto se izrice gla-
golorn u inf., stoji u dativu. — Ovakovo je zna-
cene praslavensko, vidi F. Miklosid, vergl. graram.

4, 354.

a. znacene je: mole se. Kako je namt. videti.
Spom. sr. 1, 13. (1398). Eto cut ni hvoje. F.
Lukarevic 5. A ka svjetlos tuj vidjet je, gdi su
nodna tva pristo}a? I. Gundulid 106. Tere tuznoj
ako naci nije nalipa, uze i strile. 188. Posve-
tiliste ovo, Boze, od bolede du§o u sebi, ufati jo,
da pri tebi sved i svudi vele moze. 201. Tim
vecekrat stah vapiti : ,Vec se bitje me rastvori,
da mi je u raju iztaknuti Ijeposti ove s onijem
gori'. 259. I nije cuti rajske dikle drazijeh rijeci
i medenijeh? 266. Pokli sumnit nije sada, da
nas ovdi ko sastane, stav'mo oruzje tesko s strane.
404. Nije hrabrenom Vladislavu vik u srcu svom
podnijeti, lijepu bojnicu i gizdavu da neredno
vidi umrijeti. 411. Vojnicara vidjet jos je, kim
su oruzja ista i snaga. 439. Tim svak s golom
sabjom tece, da mu je prije sve satrti. 559. Po-
znati je da cestita s nim stanuje sved sloboda.
G. Palmotid 1, 30. Bozjoj vo}i nije uted kamo
i kuda. 1, 200. Toliko blaga svojim da mu broja
nije izreci. 1, 321. Ali vede tuznu meni zivjet
nije. 1, 350. I nigdje ga vidjet nije. 1, 352.
Pokrajine vidjet nije gdi razmirja ne gledamo.
2, 4. Nije ga meni ved zivjeti (vidi kod on).
2, 142. Ono su sve sjeni kijeh nije znat broja.
2, 504. Ali vided, oda svudi da ih kruzi vojska
mnoga, i da utedi nije nikudi isprid broja toli-
koga ... J. Palmotid 20 1. Blagoshranja bogatijega
nije al' naci na sem svitu. J. Kavanin 381b. Ona
jeta vjekovita, u koja imam u}esti ko u bezkrajnu
jednu pucinu, koju nije priplivati. B. Zuzeri 356.
Da vam je vidit sto ja u srcu imam, biste se
zacudili. J. Filipovid 1, 84*. Da vam je one duse
upitat, koje se u muka pakleni nahode, sto ji
onde naj vede muci, sve bi jednim glasom odgo-
vorile. 1, 3i8b. Ah da vam je viditi priobra-
zene, dudili bi se. F. Lastrid, ned. 144. Tu je
cuti pisme duhovne. 272. Nije nadi goreg smrada.
V. Dosen 81*. Jel' od slova ovo ime do§lo il' od
slave nazivane poslo, znati nije, jer je bilo davno.
M. A. Eejkovid, sat. B6*. Da je meni ledi pa
umreti, a da mi jo smrti ne viditi. Nar. pjes.
vuk. 1, 634. Da mi nije umrijeti s mirom. 2, 462.
Da je kome stati, pa gledati! 3, 32. Da je meni
s onim biti s kim ja zelim govoriti. Nar. pjes.
vil. 1868. 465. Nije mu videt na oku. Nar. posl.
vuk. 216. Da mi se je pomamiti, da te kako za-
boravim! P. Petrovid, gor. vijen. 77. Nije brojit,
moja brado draga, koliko je upalo leseva. Osvetn.

5, 81. — i sa samijem glagolom modi. Napravja'
se i resi, i cini sve Sto hod, da satir ti nijesi,
koji se skrit nije mod. I. Gundulid 166. Nodi

JESAM, n, B, 11, a.

019

JESANICA

sHjepa, gluha nodi, ah da mi je ufat mo6i, da
smrknute tvoje sjeni ne6e izgnat zora bijela!
2il. Da mi je modi mojo tuzbe ovijera stijenam
spovidjeti. G. Palmotid 1, 17. Da izrijet nije
modi. 1, 127. Nije mod inako. 1, 297. A iz-
platit nije modi. V. Dosen 27"*. A nikome nije
modi znati. 28''. JoSte bismo mnogo pisali, ali
nije modi izgovoriti, za§to mnogo toga ima. Sta-
rine. 12, 36. (1712). — reienica da ti je znati
znaci: da znas (da mazes znati). Er se odi, da
ti je znati, das i 2ivot moj uzdrXi. G. Palmotid
1, 300. Astolfo sam, da ti je znati. 2, 37. —
gdjegdje je izostavjen infinitiv (idi itd.). Nije kud
kamo. Nar. posl. vuk. 215. Nazad nije, hodeS
naprijeda. Osvetn. 5, 100.

b. znaceneje: treba. Mani je ostaviti moju zenu.
Korizm. 39*. I v poslidni dan od zemje, vskr-
snuti mi jost. 99*. On je sunce s koga je dodi
svjotlos suncu, kad izljeze. I. Gundulid 211. Er
nije vede deznut nima da ih ne bi razdijelila
8 gospodarim Jubjenima po]ackoga boja sila. 457.
S izgleda se tim ovoga svak tko vlada sad nauci,
da nije se uzdat u nikoga, stvar velika kad se
odluci. 483. I poznavSi da mu jest umriti. F.
Glavinid, cvit. 25 la. Nije mu kratit me pomodi.
G. Palmotid 1, 298. Hod'mo, nije cknit, druzbo
izbrana. 2, 145. Nije se meni protiviti suprod
voji od nebesa. 2, 271. Uklonimo se, nije nam
cknjeti. 2, 335. Roditeja dubovnoga koga 'e
castit cijeda Boga. J. Kavanin 221''. Nistane-
mane nije se cuditi, uzrok bo i razlog daje Go-
spodin. F. Lastrid, ned. 318. Mlogi Krstjani, kad
je sluziti puti, svitu i djavlu, drage voje tree,
sve im je lasno. 376. Tu je meni Mladjenu glavu
moju izgubiti. Nar. pjes. mikl. beitr. 57. Oficira
sto nareduje, kad je sto naroditi medu prosti
vojnici. I. Zanicid 92. Tom se nije ved nadati.
V. Dosen 60*. Da svaki red svoju ima odidu, ni
se cuditi. I. Velikanovid, uput. 3, 203. Kuda mi
je sad idi naj prece? il' du idi na carevu vojsku,
il' da idi kraju u svatove? Nar. pjes. vuk. 2, 363.
A Vidovid tuzan i zalostan, da je nemu na voj-
nicu pojti. Nar. pjes. istr. 1, 25. Ki de bosilak
vonat rano mu se je stajat. 2, 42. Obajt mi je tri
gore jelove. 2, 56. 6a mi ga hasni dvoriti, kad
mi je kose nositi ? Jacke. 8. Vrani moji koni,
sutra vam je rano daiek put putovat. 31. Zimnoj
vedrini i }etnoj oblacini nije vjerovati. Nar. posl.
vuk. 90. Kad je vojsku vojevati onda se vice:
,Kamo junak Krajevidu Marko?' a kad je sidar
dijeliti, govore mu: ,Otkuda si, neznana delijo?'
117. Kome je putovati, nije mu koje drijemati.
147. Ako ga }ubi, dat nam je evo obijezje. Vuk,
kovd. 44.

13. kao personalni glagol moze imati uza se
infinitiv vidjeti Hi cuti i jos kakav predikat (Hi
supstantiv Hi adjektiv u nominativu kao pravi
predikat, Hi u kojem drugom padezu Hi s pri-
jedlogom te vrijedi kao predikat). znacene je da
se po videnu Hi cuvenu cini da je subjekat onakav
kao sto se izrice predikafom. — nije jasno, treba
li shvatiti ivfinitiv kao pravi predikat a nomi-
nalni predikat kao negov popunak, Hi ovaj zadni
kao pravi predikat sto se popunuje infinitivom
(isporedi lat. pulcher est visu, tal. h bello a ve-
dersi, nem. er ist schon zu sehen) ; u ovome bi
zadnem sludaju pripadalo pod 1 Hi pod 2. mislim
da maze biti jedno i drugo prema misli onoga
sto govori i prema smislu, tako lijep jo vidjeti
pripadalo bi pod 2, jer je smisao (vidi gore la-
tinski, talijanski i nemacki primjer) : kad se gleda,
vidi se da je lijep ; nasuprot zdrav je vidjeti pri-
pada amo, jer je znacene: cini se da je zdrav
(lat. sanus videtur, tal. ha buona ciera, nem. er

sieht gut aus). Ali od }udi i od zena videfc su
oni (rozi) na moj glavi, ko dva dubka usadena
zlatnijeh kora u dubravi. I. Gundulid 156. Po
prilici, po odjedi vile od gora vidjet sve su. 331.
Toll slugam darivaju, razmetni su i vidjet svime.
483. U n se krepko zapazila, svijem je vidjet
stanac kami. 547. Krstimir je pravi vidjet. G.
Palmotid 1, 51. Djevojdica kao je placna vidjet
lica! 2, 95. Koja je ono druzba vidjet? 2, 486.
Koji plemenit jes vidjeti. 2, 499. — Ove pjesni
dut su sdvora slade od meda. G. Palmotid 2, 427.
C. ostaje jos sto kazati o osobitom upotreh^a-
vanu nekijeh oblika.

a. izostavja se predikat Hi druge rijeci koje
popunaju smisao (kao hod A), jer se ima u misli.

a) naj cesce u odgovoru. Jel' kad s kojom
zlodom stresa? Jest, ako je zloda kesa. V. Dosen
241''. ,Jeli, dico, na krivo toran?' Keko§e: ,Jest'.
M. A. Eejkovid, sat. AP'. O zelena zeleniko!
rano ti si procavdela! N'jesam rano, brijemo je,
svatovi me mimodose. Nar. pjes. vuk. 1, 48. ,Ti
si rai ga umorila mlada'. ,Nisam, majko, zivota
mi moga!' 1, 246. ,Draga moja, jesi 1' se udala?'
,Jesam, dragi, i cedo rodila'. 1, 408. Sud upita
jeli sve istina, i posto mu oni odgovore da
jest . . . Pravdonosa. 1852. 23. (moze gdjegdje
ostati i predikat u odgovoru radi jacega isti-
cana, n. p.: Jeli korisno recene rici pomisjat?
Jest mnogo korisno. J. Filipovid 1, 159''. ,Jesi 1',
djevojko, peskir navezla?' ,Jesam navezla, nisam
povezia'. Nar. pjes. vuk. 1, 21. ,Jesi 1' rada, da
ti koji dode?' ,Ja sam rada, da mi oba dodu'.
1, 218. ,Jel' ti, sejo, po nogama zima?' ,Nije
meni po nogama zima, ved je meni po mom srcu
zima'. 1, 220 — 221). — Katkad i na pitane u
kojemu nema glagola jesam odgovara se ovijem
glagolom. Sad de mene redi moja Mera, da de-
vojki svilen kaftan skidam; nisam, duso, zivota
mi moga! Nar. pjes. vuk. 1, 249. Pavle pita
sestricu Jelicu: ,Zasto, sejo? da od Boga nades!'
Sestrica se bratu kunijase: , Nisam, brate, zivota
mi moga'. 215. ,§to prodade kuma za cekine?'
,A nijesam, moja mila kumo'. 2, 20. vidi i: Vila:
Mene li hod udrit? Dragid: Nije nego dijete onoj.
M. Drzid 105. Jeste li ostavili sva koja su grisna?
Ako jest, vase je uskrsnutje dobro. J. Banovac,
razg. 166. Jes ,si' ,etiam'. A. d. Bella, rjecn.
676. Budi besjeda vasa .jest, jest; ne, ne'. S.
Rosa 73''. matth. 5, 37. (u Vukovu prijevodn :
Dakle neka bude vasa rijec : da, da ; ne, ne).
Onaj glas koji se ucini kad se vi§e prednijeh
gornijeh zuba jezik metne pa podigne, koje kad
se udini jedan put, znaci ,nije'. Vuk, poslov. 167.

b) i u ovijem primjerima ima se u misli pre-
dikat, ali drukcije nego kod a). On sebe prikaza
hotedi i postupi put neprijate)a svojijeh i rede :
,Ja jesam' (joann. 18, 5). J. Matovid 46. Ugle-
dase Isusa gdje ide po moru i dosao blizu do
lade, i uplasise se. A on im rece : ,Ja sam, ne
bojte se'. Vuk, jov. 6, 20. A Isus znajudi sve
sto de biti od nega izide i rece im : ,Koga tra-
zito?' Odgovori§e mu : , Isusa Nazaredanina'. Isus
im rece: ,Ja sam'. 18, 4 — 5.

b. nalazi se gdjegdje nije mj. ne prema tome
sto jest uopce se uzimje kao njec sto potvrdaje
(vidi a, a)). !]^ubi§ li je do istine sa svijem srcem
ali nije? M. Divkovid, kat. 130. Kudi i kori
obicaje a nije }ude. M. A. Rejkovid, sat. A8a.
To nenavidost iz tebe govori, a nije ti. BI'>.
Vira stoji u primanu onoga §to smo culi a nije
sto smo vidili. sabr. 26.

JESANICA, /. voda u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 16.

JESE

620

JE8ENINA

JESE, in. ime tursko. — xv i xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu. Jese-beg. Mon. serb.
480. (1457). Jese balija caus basa. 554. (1537).

— na jednom mjestu Jesi. Sluge Jesi balije. 554.
(1537).

1. JESEN, ieseni, /. autumnus, vrijeme u go-
dini medu jetom i zimom (septembar, oktombar,
novevihar). — isporedi 3. jeseu. — Akc. kaki je
u gen. sing, taki je i u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing. — Rijec je praslavenska (jesent),
isporedi stslov. jesent, rus. oceiib, ces. jeseu, pol-
jesien. — Srodno je i siprMS. assanis, i mozthiti
i got. asans, }eto, zctva, i stvnem. aran, zetva
(novovnem. ernte). — U svijeni je rjecnicima : u
Voltigijinu: , autumnus'; u Mika^inu: jesen, pod-
zimak , autumnus, autumnitas, var'; ii Belinu:
,autunno, una delle quattro stagioni dell' anno'
, autumnus' 121a; u Bjelostjencevu : jesen, jeden
del leta zmed cetireh, podzimak .autumnus'; u
Jambresicevu : , autumnus'; ii Voltigijinu : ,au-
tunno, stagion autunnale' ,berbst'; u Stulicevu:
, autumnus, autumnum'; u Vukovu: ,der herbst'
,auctumnus': do mrtve jeseni, cf. podzimak; u
Danicicevu: jeseni. ,auctumnus'. Sve dubje ucno
s jeseni opadat. G. Drzi6 434. Ako se car vrne
bojeci se jeseni. Mon. croat. 217. (1526). Pod
jesen. D. Barakovid, jar. 120. Tvom zeleuom pri-
maljetju zrelijeh dana jesen doc ce. I. Gundulid
298. Naprijed jesen i proljetje sred gizdavijeh
perivoja, vjecno vo6e, vjecno cvije6e, druze u
slavah od pokoja. 533. U plodnu jesen. A. d.
Bella, razgov. 71. Zeli krusve u jeseni. J. Ka-
vaiiin 56*. Da ste prokleti u jeseni. J. Banovac,
blagosov. 180. U jesen Slavca slavnim vinom
nasladuje, M. A. Rejkovic, sat. B6a. Cile zime
i cile jeseni. G3a. U zimi i u jeseni. A. d. Costa
2, 31, Jo§ s jeseni rasadnik iskrci. J. S. Re|-
kovic 77. S ne pod jesen pak nemilo giue. 315.
Zito, koje jesenom zaosta. 396. Do jeseni u
mom dvoru bila! Nar. pjes. vuk. 1, 331. Jesen
prode i zima nastane. 1, 389. Da ti meni o je-
seni dodes, o jeseni, o Dmitrovu danku. 2, 355.
Jesen je bogata a zima rogata. Nar. posl. vuk.
114. Cekajuci do mrtve jeseni. Vuk, poslov xi.
Tobi de citava jesen ovde propasti. nar. pjes.
(1833) 4, XVI. Pa se kroz snegove i medave kasne
jeseni vratise. M. Pavlinovic, razg. 42. Hrvati
iste jeseni daleko provale u Bosnu. 42. Despot
Dorde ne dade u jeseni prelaza Skonderbegu.
85. Jesen dugove placa. V. Bogisic, zborn. 472.

— Kako se vidi u predasnijem primjerima vri-
jeme kad sto biva naznacuje se genetivom jeseni
i in.'itrumcntulom, i nekijem prijedlozima (u jesen,
u jeseni, o jeseni itd., vidi napo.se hod svakoga
prijedloga) ; treba dodati da sen ovakovom zna-
cenii upotrebpiva i Zoc. jeseni bez prijedloga (ispo-
redi }eti, zimi). Da daju jeseni pokrove. Glasnik.
15, 310. (1348?). Zimi, Ijeti i jeseni, a naj lise
u proljetje ina misal nije meni. N. Na]eskovid
1, 206. Do§ao kaluder u inoriju jeseni da kupi
jarad i dvizad. Nar. prip. vrc. 41.

2. JESEN. jesena, m. vidi 1. jasen, — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (jesen, jesenovo drvo
(fraxinus, ornus'), u Voltigijinu (.fra.ssino' ,escbo');
u Vukovu : (na Grobniku izmedu Rijeke i Kar-
lovca) vide jasen (a sto se u nas zove .jesen' oni
kazu ,podzimak'). Va dvori ti rasla drobna ma-
ruzana, jelvi i jeseni. Nar. pjes. istr. 4, 18. Jesen,
Fraxinus ornus. Cas. ces. muz. 1852. 2,51. Jesen
,fraxinus'. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 29. —
I ime mjestu u Hrvatskoj. xv vijeka. Selo Jesen.
Mon. Croat. 172. (1499).

3. JESEN, jesena, m. vidi 1. jesen. — U dva

pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (uz jesen, f.), u Stulicevu (uz jesen, f.
s dodatkom da je itzeto iz brevijara). Gre za
litom jesen plodni, za jesenom zima Una. A. Vi-
tajid, ist. 459a. U jesenu, kada dolazi vrijeme
za sjedbu. I. Jablanci 43. Na svrhu jesena. 95.
U prosastomu jesenu ne bijase vrijeme ugodno.
203.

JESENAK, jes^nka, m. m'dJ jasenak. — Izmedu
rjecnika u Voltigijinu (,frassinella, dittamo, erba'
,diptam'). Jesenak, Convallaria polygonatum. 2.
Dictamus albus. Cas. ces. muz. 1852. 2, 51. — I
ime mjestu u Istri. xiv vijeka. Tu se goyori Je-
senak. Mon. Croat. 46. (1395).

JESENAS, adv. ove jeseni, u ovu jesen (moze
se kazati i preko same jeseni i prije i poslije
samo da nije druga jesen u srijedi). — Postaje
od jesent st, vidi saj i danas. — Ne moze se
znati jeli praslnvsnska rijec: u nasemu jeziku
moze biti postala po analogiji prema danas, ve-
ceras itd. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu fjesj^nas i jesenaske ,diesen herbst' ,hoc
auctumno'). Sto jesenas spravise u kude. J. S.
B.e|kovid 53. Kojima de se jesenas zito sijati.
209. Sto se s bilim lukom jesenas radi. 331.
To davno je Mijat poginuo, jos jesenas o Mijo|u
danu. Nar. pjes. vuk. 3, 43.3. Nedes danas no
jesenas. Nar. pjes. here. vuk. 203. Udala se kurva
za didiju od veceras do jesenas. Nar. posl. vuk.
326. Sto de biti jesenas, neka bude veceras. 360.
Ruski general . . . kazivao mi je jesenas. Vuk,
rjecn. predg. iii. Pokaza mi jesenas u Becu neka
pisma. S. !^ubisa, prip. 107. Samo da se jesenas
ne izdelismo. M. P. Sapcanin 1, 85. — Moze do-
biti na kraju i slog ke: jesenaske, vidi u Vukovu
rjecniku.

JESENASKE, vidi jesenas.

JESENASNI, adj. koji pripada ovoj jeseni,
koji biva jesenas. — Postaje od jesenas. — U
Vukovu rjecniku: ,von diesem herbste' ,hujus
auctumni'.

JESENCA, /. dem. 1. jesen. — U jednom pri-
mjeru xvi vijeka. U jesencu nu prihode . . . mo-
drokosi. M. Vetranic 1, 14.

JESENI, adj. vidi jesenski. — Postaje od 1.
jesen nastavkom tn (jesentu'i.). — Rijetko u pi-
saca, a izmedu rjecnika u Danicicevu (josenLni>
,auctumnalis'). Dva panadura u Macve u Podt-
gorici sveti Georgije proletny i jeseny. Sr. jetop.
1847. 4, 55. (1381). Do miseca jesenoga. D. Ba-
rakovid, vil. 222.

JESENICA, /. iine mjestima. — Postaje po
svoj prilici od 2. jesen.
1. u jednini.

a. ime nekakvu mjestu xiv vijeka. — V Da-
nicicevu rjecniku: mjesto blizu Svjotila: ,Viso
Prude i u Jesenici drtva sekli'. Spom. sr. 1, 20.
(1399).

b. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-ri-
jeckoj. Razdije}. 52.

'i. u mnozini Jesfenice: dva mjesta u Dalma-
ciji. Schem. jadr. 1876. 80. Schem. spal. 1862. 7.
ovo se zadne spomine od j)rije nasega vremena.
Iz Jesenic. Stat. poj. ark. 5, 312.

JESENICE, /. pi. vidi Jesenica, 2.

JESENI6KI, adj. koji pripada Jescnicama (vidi
Jesenica, 2). Od katuna jesenidkoga. Stat. poJ.
ark. 5, 312.

JESENINA, /. jesenska zetva. — U jednom
primjeru xiii Hi xiv vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (,seges auctumnalis'). Da orutb dtnt je-

.TESENINA

621

.TESMIJANA

senine i dtnt proletine i da go po2nutb i izvrt-
hutt. Mon. Serb. 63. (1293—1302).

1. JESENISTE, n. vidi jasonisto. — U Volti-
gijinu rjecniku: ,fra9sineto, boschetto di frassini'
,eschwald'.

2. JESENISTE, n. samo u Stulicevu rjecniku :
,autumna habitatio'.

JESENISTVO, «. u Stulicevu rjecniku vz je-
senisto. — snsma nepouzdano.

JESi^NITI SE, jeseni so, impf. kaze se kad sc
■prtbliza ill kad pocine jesen. — U Vukovu rjec-
niku: ,zum herbste gehen, herbsten' ,auctumnus
appropinqnat'.

JESEN K A. /.

1. ime kravi. — U Daruvaru. - isporedi je-
senko.

3. vrsta jabuke. — U Daruvaru.

JESENKO, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
iiv. 61.

JESENOST, /. u Volfigijinu rjecniku: v. je-
senstvo, i u Stulicevu: v. jesenstvo. — nepou.:-
dano.

JESENOV, adj. vidi jasenov. — U nase vri-
jenie u Istri, a izmedu rjeinika u Bjelostjencevu
(jfraxineus'), u Jamhresicevu (,fraxineus'), u Vol-
tigijinu (,di frassino' ,von eschenholz'). Boska je-
senova. Nar. pjes. istr. 2, 132. Projti vara je
tri gore jelove, tri jelove, a tri jesenove. 3, 5.

JESENOVA, /. ime mjestu. — isporedi^ Jase-
nova. — XV vijeka. Od Jesenove tr do Crnina.
Mon. Croat. 55. (1428).

JESENOVAC, Jesenovca, m. ime dvjema sc-
lima u Hrvatskoj. — isporedi Jasenovac. a) u
zupaniji zagrehackoj. Eazdijej. 85. — h) u zu-
paniji varaidinskoj. 101. — S ovijem se imenom
spomine mjesto xvii vijeka. Turci uzeso Jese-
novac. P. Vitezovic, kron. 152.

JESENOVA DRAGA, /. mjesto u Vrbovskom.

JESENOVCANI, Widj Jasenovcani. Schem. zagr.
1875. 134.

JESENOVICA, /. selo u zupaniji zagrehackoj.
Eazdije). 75. — isporedi Jasonovica.

JESENOVIK, m. mjesto u Istri. — isporedi
Jasenovik. — xiv vijeka. Z Jesenovika. Mon.
Croat. 46. (1395).

JESENOV^iE, n. vidi jasenik. — Saino u Jam-
hresicevu rjecniku: jesenovje ,fraxinetum'.

JESENSKI, adj. koji pripada jeseni, koji hiva
u jesen itd. — isporedi jeseni, jeseni. — Izmedu
rjecnika u Mikalinu (jesenski, od jeseni ,autura-
nalis, autumnus'), u Belinu (,autumnalis' 121a),
M Bjelostjencevu (.autumnalis'), u Jamhresicevu
(.autumnalis'), u Voltigijinu (,autunnale' ,herbst-
lich), u Stulicevu (v. jeseni), u Vukovu (,herb9t-
lich' ,auctumnalis'). Jesensko jane .agnello d'au-
tunno' ,agnus autumnalis'. A. d, Bella, rjecn. 53''.
Zadubeni u ribni, u lovu, u raskosah od plan-
dista jesenskoga. B. Zuzeri 71. Uzdane jesen-
skije plodova. F. Lastric, svet. 53*. O josen-
skomu uravnenu dana s no6im. S. Rosa 44'>. U
jesensko doba. 57^. Jesensko vrijeme. I. Jablanci
43. Tako mogu jesenskoga dara okusit se. J. 8.
Rejkovi6 76. Daj mi, Boze, vjetra jesenskoga
da obori kulu Jugovida. Nar. pjes. kras. 1, 135.
Bozid je jesenski svetac. Nar. posl. vuk. 20. Jer
davni smo ovdje kudenici, jesenskijeh duznici po-
reza. Osvetn. 1, 39.

JESENSTVO, n. jesensko doba. — U Belinu
rjecniku: ,tempo d' autunno' .autumnitas' 121*;
u Bjelostjencevu: ,auturanitas' ; u Voltigijinu:

,aubuuQo, autunnata, autunualiia' ,horbst'; u Stu-
licevu: ,autumnitas'.

JESEN, vidi jeseni.

JES^JNaCa, /. vrsta kruske. — U Vukovu
rjecniku: ,art birn' ,piri genus' s dodatkom da
se govori u uzickoj nahiji.

1. JESENAK, jes(5nka, m. vidi jasenak, b. —
U Bjelostjencevu rjecniku: jesenak, trava ,dic-
tamum, dictamus', i u Stulicevu: jdictamiis',

2. JESENAK, Jesenaka, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu knezevackom. Vinograd u Jeseuaku. Sr.
no v. 1874, 109.

JESENE, n. ime dvjema selima u Hrvatskoj
u zupaniji varazdinskoj: Jesene done i gorne.

Razdijel. 95.

JESENI, adj. vidi jesenski. — Obicniji je slo-
zeni ohlik ali ima xvi vijeka i jedan primjer
s naminalnijem ohlikom (jesen, vidi naj prvi
primjer). — Izmedu rjecnika u Belinu (,autuin-
nalis' 121=1), u Stulicevu (,autumnali9, autumnus'),
ti Vukovu (vide jesenski s primjerom iz narodne
pjesme: Od jesena danka Mitrovoga). Oni jesen
cvit ki vjetar zabije. §. Mencetid 33. K'o josei'm
lubenicu. Nar. pjes. vuk. 1, 330. Arandeo (uze)
jesene brijeme. 2, 5. O Krstovu danu jesenemu.
4, 272, Duge su nodi jesene. Nar. pjes. here,
vuk. 257. To je ved jesene doba. M, D. Mili-
devid, ziv. srb. 1, 35.

JESER, u Vukovu rjecniku: vide eser s do-
datkom da se govori u Boci.

JESETRA, /. Acipenser schypa Giildst., neka
riha. — Rijec je praslavenska (u muskom rodu),
isporedi stslov. jesetrii, rus. oceTp't, po\. jesiotr,
i halticka, isporedi stprm. esketres, lit. erszketras.
Miklosic je isprva mislio (vergJ. graram. 1^, 9)
da postaje od korijena os, vidi ostar; ali kasnije
(etj^mol. worterb.) kaze da moze hiti srodno sa
stvnem. sturo, sturjo. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,der stor' ,accipenser sturio'). Soraovi mu
zito seju, a jesetre zaiiu. Nar. pjes. vuk. 1, 513.
Jesetra, Acipenser schypa Guldenst. J. Pancid,
rib. u srb. 153. Jesetra — Acipenser schipa,
zoolog. 235.

JESI, vidi Jese.

JESIH i JE3IK, m. ocat, kvasina, nem. essig.
— U nase vrijeme u Istri. Jesih ,acetum', D. Ne-
manid, cak. kroat. stud. 29. Jesik, germ. ,essig',
ocat, sirde. Na§a sloga. god. 15, br. 16.

JESIKOVAC, Jesikovca, »j. brijeg u Srhiji u
okrugu knezevackom. Glasnik. 19, 298.

JESIKOV DO, m. u Danicicevu rjecniku: Je-
sikovt Dolt, solu je ,Vlbcju' manastira Treskavca
i§la meda ,na Jesikovt dolt' (Glasnik. 11, 135).

JESINA, /. vidi jasikovina. — Na jednom
mjestu svm vijeka. Vari drvo jovinu, oliti je-
sinu. J. Vladmirovic 81.

JESIR, jesira, m. suzan; suzanstvo, arap. tur.
esir, suzan. — U nase vrijeme u Bosni.

a. suzan. Hodu puscat madarske jesire. Nar,
pjes. horm. 56.

b. suzanstvo. Procvijela bula u jesiru. Nar.
pjes. horm. 2, 580. — uciniti jesir §to znaci:
uhvatiti, ugrahiti u ratu, zaplijeniti, porohiti.
Ti des moju vojsku pozobati, topove mi jesir uci-
niti. Nar, pjes. horm. 1, 31. Kone demo jesir
uciniti. 2, 535,

JESIVA, /, ime ovci. — U Daruvaru.

JESMIJANA, /. zensko im". (tursko). — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Ova kniga od
Udbine grada, od prokletog Kune Hasan-age,

JESMIJANA

622

JEST I, I, a, a).

zovG mens Kuna na mejdana da povedem cercu
Andeliju, on 6e povest seku Jesmijanu. Nar. pjes.
vuk. 3, 385.

JESNAF i JESNAV, m. vidi esnaf. — D nase
vrijetne. U crkvi se, na vecerni, pominu imena
sviju clanova toga jesnafa. M. D. Mili6^vi6, slave.
70. U varosima, svaki jesnav ima svoju slavu,
svoj pir. 69.

JESODIJA, /. grc. iao^iu. vidi dohodak, c. —
U knizi pisanoj crkvenijem jezikom xvi vijeka, i
otale u Danicicevu rjecniku (iaoSia ,reditus'). Je-
liku jesodiju vsakojaku leto vsa poprinositi. (,va}a
da' ,vsako prinositt'. D. Danicid), da se odt zita
seme godistu izt optdine ottstavja. a procja VBsa
jesodija i zito odt vsega da se prinosi polovina
u veliki monastirt a druga polovina da stoji u
kuci arhilevickoj. Mon. serb. 192. (1379).

JESPAP, jespapa, m. vidi espap. — U nase
vrijeme. A imam i jospap u du6anu i veresije.
M. D. Milidevic, pomenik. 3, 415. Reci mu da
ne zali jespapa. L. K. Lazarevi6, on zna sve. 42.

JESPEDITORIJA, /. vidi espeditorija i jeks-
poditorija. — U naj starijem primjeru pisano je
esttsp-; drugdje je i drukcije ]}isano, moiehiti
grijeskom, vidi naj zadne primjere i jespiditorija.
— XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(,expeditoria'). Ovb listt budi vlastelomt dubro-
vaccimt za jesttspeditoriju. Mon. serb. 441. (1450).
Ovi listt ucinismo vlastelomt dubrovaccimt za
jespeditoriju. 480. (1458). Za jespeditoriju i ve-
rovanije. 495. (1466). Da ucine namt jespedi-
toriju zadovojnu. 499. (1466). Za jespeditoriju.
517.(1476). Pogrjeska ce biti jespoditorije'. Mon.
serb. 501. (1467). (D. Danicid). Za kspeditoriju.
Spom. sr. 2, 43. (1399). Na jednom mjestu ,aspe-
ditoriju' 2, 91. (1430). mislim da stoji mjesto ,za
speditoriju'. (D. Danicid).

JESPIDITORIJA, /. vidi jespeditorija. — xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Pod ovu
jespiditoriju na§e pecati postavismo. Mon. serb.
502. (1467). Da smo primili odt vlasteo dubro-
vacciht, kako se u nasiht jespiditorijaht udrtzi.
504. (1467).

JESTASTVEN, adj. koji pripada jestastvu. —
U pisaca nasega vremena ; u Stulicevu rjecniku :
jestestven ,essenziale' ,ad id quod philosophi
parum lat. essentiam adpellant spectans (cum re-
latione ad rei essentiam)'.

jilSTASTVO, «. osohina onoga sto jest, bice
(vidi 1. bide, 1 i 3), narav. — isporedi jestvo. —
Postaje od jest nastavkom tstvo: ohlik je jestt-
stvo jiraslavcnski (po svoj prilici samo kod pi-
saca a ne kod naroda), isporedi stslov. jesttstvo,
rus. ecTecTBo, ies. jestestvo, ^9o/. jestestwo. —
Neki su pisci priimli u nase doba ovu rijec u
filosofski jezik promijenivsi t na a. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (jesttstvo ,essentia, na-
tura'). Ott zcm^tnago jesttstva. Stefan, sim. pam.
saf. 1. Videvt svojego jesttstva nemo§tt. Sava,
sim. pam. §af. 7. Clovectskoje jesttstvo. Mon.
serb. 17. (1233). Vsego sego jesttstva. 110. (1321
—1336). Jedinomu jesttstvu. 136. (1348). Ne
mogutt vtsi udrt2ati jesttstvo. Zak. du§. pam.
saf. 31. Vsemi zemjtnimi jesttstvi. Mon. serb.
187.(1378). Vsakomu slovesnomu jesttstvu. 457.
(1453). — U nekijeh pisaca stoji po ruskome je-
ziku e mj. a. Tvorac napunio je svo jestestvo
8 ranom i napitkom nasim. D. Obradovid, sav.
88. Da umnost sine teskim nad bremenom je-
stestva zemna. M. Svetid u Pjev. cm. 333*.

JESTI, jedem (ijem, jem), impf. edere, hranu
kroz usta primati u tijelo. — Korijen je §d (radi

promjene praslavenskoga glasa e u svakom dija-
lektu nasega jezika vidi kod I) i rijec je jnasla-
venska, isporedi stslov. jasti, rus. tcTt, ces. jisti,
poj. jesd (vidi i kod I). — Radi akcenta vidi
kod I. — Oblik je korijena ovoga glagola jedan
od tiaj jacijeh dokaza da se je e u stslovenskom
izgovaralo kao ja Hi ia Hi nekako slicno (drugi
su dokazi jednako jaki: ime samoga slova e u
glagolici i cirilici jatt, iincnica sto u glagolici
za ja i za Q ima samo jedno slovo, sto i kasnije
u srpskijem spomenicima i, osobito na pocetku
rijeci, glasi ja, sto u bugarskijem dijalektitna e
glasi ja Hi ea itd.). koji misle da je stslov. §
glasilo kao danasne § u novoslovenskom jeziku,
iznasli su pravilo da na pocetku rijeci pred
stslov. e dolazi j a da ondi § glasi a, ali tome
pravila treba potvrde (posto se o, !>, y j^oslije j
mijenaju na mekane glasove e, t, i, trebalo bi
da se e sto je vec po sebi mekani glas promijeni
na jos meksi, a ne na tordi a); Brugmann
(grundr. der vergl. gramm. 1, 66-67) kao da
misli da ovaj zakon vrijedi uopce za slavenske
jezike, ali da tako nije vidi se bas po ovome gla-
golu kod kojega glas ja ima samo u stslov. i u
bugarskom jeziku. istina maze se protiva ovome
svemu kazati da se i drugdje nalazi ja mjeste
praslavenskoga e, ali to moze biti s osobita raz-
loga kao kod 1. jad, Hi i onako moze biti da se
glasovi ja i je lako izmjenuju na pocetku rijeci,
vidi jahati, jezditi, i jamac, jemac. — Korijen
je indoevropski ed, isporedi snskrt. ad, grc. iiitxi.
ido/xcu, lat. edo, staroir. ithim, got. ita, stvnem.
i^u ; e se produjilo u lat. es, est itd., u lit. eimi,
edu (zderem) i u praslavenskom jeziku postavsi
G. — U svijem je rjecnicima : u Vrancicevu (jisti
,comedero; edere; vesci'), u Mika^inu (jesti. jisti,
blagovati ,edo, comedo, cibum capio, adedo, man-
duco'), u Belinu (jesti, ijem ,cibarsi, prender cibo'
,vescor' 191^; ,mangiare o magnare' ,edo' 458*),
u Bjelostjencevu (jem, jesti, obrokujem, blagujem
,edo, comedo, cibum capio, escam sumo, vescor'),
u Jambresicevu (jem ,edo, comedo'), u Voltigijinu
(jesti, jedem, jiem ,mangiare, cibarsi' ,essen,
speisen'), u Stulicevu (jesti, ijem i jedem ,edere,
esse, vesci, manducare, comedere'), u Vukovu :
jesti, jedem (lem, ijem), aor. jedoh i jeh, 1. ,essen'
,edo' s primjerima iz narodnijeh pjesama : Seder
iju, a rakiju piju. Jedi, kraje, od tvoji sinova.
2. n, p. jedu ga buhe, vasi ,beissen' ,mordGo', u
Danicicevu (jasti ,edere'; jesti , comedere').

I. oblici. — razlika je naj veca sto su se uz-
drzali neki oblici jos iz praslavenskoga doba u
kojima je korijen primao nastavke ne umetnuvsi
u srijedu vokala (o Hi e), a opet su se u mlade
doba razvili drugi koji te umecu.

a. praes.

a) isprva je primao nastavke hez vokala, te
su mu praslavenski, oblici bili: emt, esi, estt,
eve, esta, este, emii, este, ed^tt, isporedi stslov.
jamt, jasi, jastt, javS, jasta, jaste, jamt, jaste,
jadfjt'jb, novoslov. jem. jes, je, jeva, jesta, jesta,
jemo, jeste (mlade ^edo), bug. j&m (ostali su oblici
mladi), malorus. jim, jisy, jist, jimo, jiste, jicraf,
rus. ■l-.M'i., tiut, icTt, (mladi i,^iiM'B, 'li/^HTe), hj^nTi,,
eel jira, jis, jf, jime, jite, jedi, poj. jem, jesz, je,
jemy, jecie, jedzji, gornoluz. jim, j6§, j6, j6m6j,
justaj, jestaj, j^my, j^sde, jedza, donoluz. j^m,
jes, jd, jemej, jdstej, j^stej, jcmy, j6sdo, juze. u
nasemu jeziku ])0 juznom govuru e obiino po-
staje ije a moze i je: ijem, ije§, ije, ijemo, ijete,
ijii (u Dubrovniku gdje se samo ovaj oblik upo-
trebjava drukciji je akc: ijem, ijes, ije, ij6mo,
ijete, iju i ijfedii). Hi jem, jes, je, j6mo, jdte,
(jddu) ; ovako je (jem itd.) i po istocnom govoru ;

JESTI, T, a, a).

623

JESTI, II, 1, a.

po juznom jim, j£s, ji, jimo, jite, (jidG). — naj
stariji su primjeri (po Danicicu, ist. obi. 257):
ijem. Zborn. 176a; jim. p. Zorani6 13i^; ji§. M.
Marulid 46; ji. 10. (223. 226); P. Zoranid 2a. (27a);
ije. N. Ranina 146^; &. Mencetid 336; M, Ve-
trani6 2, 170 ifd.; ijete. N. Ranina 195'' itd. —
Treba dodati da se u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom nalaze i stariji i stslovenski oblici,
n. p. jasi. Starine. 4, 68. (xvi vijek); jastb. Sava,
sim. pam saf. 5; Korizmenak. 41*; Anton Dalm.,
nov. test. 1, 12; jami (inj. jamy). Sava, tip. stud.
fflasn. 40, 152; jiste. Aleks. jag. star. 3, 284. 287.
M. Alberti 485.

b) kaxnije su se umetnuli vokali te su oblici
u juznom i u tstocnom govoru : jedeoa, jedeS, jede,
jedemo, jedete, jedu (mjeste ovoga ima i ijfedij sto
je blize obliku iju, vidi kod a)); u zapadnom:
jldem, jides, j!de, jidemo, jidete, jidii. — naj sta-
riji su primjtri od xv vijeka: jides. F. VranCid,
ziv. 87; jide. §. Budini6, ispr. 70; jidu. M. Ma-
rulid 82. 255; P. Hektorovid 38; ijedu. N. Na-
jeskovic 127 itd.

b. imperfekat.

a) postaje nastavkom ah, ase itd. Hi jah, ja§o
itd. (dj mijena se na d): jedah, jedase itd. (u za-
padnom govoru ji-) u nase vrijenie (vidi D. Da-
nicic, obi.** 56). — jedah, jeda§e itd. (u zapadnom
govoru ji-) ti nase vrijeme a potvrdeno je od xvx
vijeka: jeda§e. N. Ranina 162*.

b) nastavci su eh, ese itd.: jSdijeh, jedijese
itd. (u zapadnom govoru jMih, jidise itd.). — naj
stariji su primjeri (po Danicicu, ist. obi. 305) :
jidih. F. Vrancid, ziv. 108; jedise. M. Maruiid
203. 231; jedijese. Zborn. 78a; jidihu. M. Ma-
rulic 82 ; jedijehu. N. Ranina 58^. 96^. — samo
u starijih pisaca i u cakavskom govoru.

c. aor. postaje na dva nacina kao i prezenat
po tome sto se moze ne umetnuti vokal o te onda
otpada d ispred nastavka.

a) nije se umetao vokal vec u praslavensko
doba, isporedi stslov. jaht, ja, ja (i jastt, jastt),
jahomi), jaste, jase, stces. jesta 3 dual ; u na-
semu sujeziku oblici jeh, je, je, jesmo, jeste, jesc
(u zapadnom govoru ji-). — naj stariji su pri-
mjeri (po Danicicu, ist. obi. 320—321): ji. M.
Marulic 257; jismo. P. Hektorovi6 8; jise. M.
Marulid 75; P. Hektorovid 11; jese. N. Naje-
skovic 123. da je i u nase vrijeme obican ovaj
chlik svjedoci Vukov rjecnik (moze biti da se ne
upotreblava sad oblik je za 2 i S sing.).

b) s umetnutijem vokalom oblici su jedoh, jede,
jede, jedosmo, jedoste, jedose (u zapadnom go-
voru ji-). i ovaj se oblik nalazi u stslovenskom:
jadoht, jade, jade, jadohomi., jadoste, jadose. —
Naj stariji su primjeri: jidose. M. Marulid 1, 267;
jedose. N. Ranina 70^; N. Najeskovid 152. — u
nase je vrijeme vrlo obican.

A. imperativ.

a) 2 sing, u praslavensko doba postaje na-
stavkom j s kojijem se d sUjeva, isporedi stslov.
jazdt (dual: jadive, jadita, plur. : jadimi., jadite),
ali je kasnije u svijem slavenskijem jezicima taj
oblik presao i na dual i plural, isporedi novo-
siov. jej, jejva, jejta, jejmo, jejte, bug. jez, jezte,
malorus. jiz, jizmo, jizte, rus. imt, iuiLTe, ces.
jez, jezme, jezte, po}. jedz, jedzmy, jedzoie, gorno-
luz. jez, j^zm6j, jeztaj, jezmy, j4zde, donoluz. j6z,
j^zmej, jeztej, jt^zmy, jezco. u nasemu se jeziku
ovaj oblik uzdriao do dana danasnega i to kod
cakavaca : jij, jijmo, jijte, i u Dubrovniku: jed,
jedmo, jecte, ali se poslije d sad obicno umece
i: jedi, jedimo, jedite. — u Danicica su (ist. obi.
335) naj stariji primjeri: jij. M. Marulid 137;
P. Hektorovid 49; jed. N. Ranina 45*; Zborn.

40a; N. Dimitrovid 22. — U knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom ima i stslovenski oblik jaXdt. Stefan,
sim. pam. saf. 9.

b) istom su kasnije postali u nasem jeziku
mladi (ali kod vecine naroda obicniji) oblici:
jedi, jedimo, jedite (po zapadnom govoru ji-). —
naj stariji je primjer (po Danicicu, ist. obi. 836):
jedi. M. Radnid 17'>.

c ger. praes. obicno jedudi (po zapadnom go-
voru jidiidi), ali se u Dubrovniku govori i ijudi.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom na-
laze se i stslovenski oblici: jadustago. Domen-
tijanb 115; jadyj. 145; jadusti. Mon. serb. 244.
(1389-1399).

f. ger. praet. bio je u starije doba jev§i Hi jev
(vidi javsi. &. Budinid, sum. 86t>), i mozebiti i
jeci (jedsi), a u sadasne je obicnije jedavsi (vidi
M. Radnid 61a) i jedav (u svijem oblicima pto
zapadnom govoru ji-).

g^. part, praet act. postaje nastavkom 1 pred
kojijem u juznijem i ruskijem jezicima ispada d :
ell.: u juznomu i istocnom govoru jeo (u juznom
bole io), jela itd., ti zapadnom jio, jila itd.

Ii. part, praet. pass, jeden u juznom i istocnom
govoru, u zapadnom jiden (moze biti da se gdje
govori i jeden, jiden, ali to nije dobro).

i. inf. jesti u juznom i istocnom govoru, a u
zajyadnom jisti {u Dubrovniku grijeskom jestiti
i jestit). — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom nalazi se i stslovenski oblik jasti, n. p. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 193,

II. znacene.

1. aktivno.

a. bez objekta Hi s toga sto se objekat ima u
misli, Hi sto je znacene uopce hraniti se (pa i
objedovati, vecerati itd.). cesto uz glagol piti.
a) obicno je subjekat celade. Pij i jazdb. Stefan,
sim. pam. saf. 9. Da s nim i pijes i jis. M. Ma-
rulid 46. Lacan bjeh, i daste menje jesti. N.
Ranina 42^'. matth. 25, 35. Ustani i jed. 44—45.
3reg. 19, 7. Zasto s grjesnici ije mestar vas?
196a. matth. 9, 11. Htijase jesti. Zborn. 15a,
Jed i blaguj, 40a. Da ijem ali piju, ali ino sto-
godje cinu. 176*. I pismo i jismo, koliko ki
htise. P. Hektorovid 8. I ov na§ gospodar ucini
taku stvar, pri ner jisti side. 11. Tuj jise i pise
malo govoredi. 11. Neg s mjerom jed i pij. N.
Dimitrovid 22. Gdi meni voja nije da s nim
ijem, na mu cas. N. Najeskovid 1, 254. Grizem,
zvem, ijem. M. Drzic 29. Ni ije ni pije. 167.
Jednokrat samo na dan blagujemo ili jademo.
&. Budinid, sum. 149a, Ni pije, ni ije, ni miruje,
A. Cubranovid 157. Svakomu pak veju da ije i
pije. D. Ranina 93*. Bi li so cin't moglo, clo-
vika ne ijede da vrijeme veliko zivjeti sve vide ?
101b. Postavise Aleksandru jisti. Aleks. jag. star.
3, 268. Primite i jijte. M. Alberti 453. A ja
nareduju vam da jiste i pijete na trpezi mojoj,
485. Ije sa mnom, sa mnom pije. I. Gundulic
226. Sedam dan ne da jim jisti. F, Glavinid,
cvit. 180i>. Da ili jidise, ili pijase, 194*. Jednoc
na dan jidise. 2961*. Ni jedudi ni pijudi. V. An-
drijasevid, put. 169. Covik sagrisi jedavsi. M.
Radnid 61a. s mukom mi zivemo, ter po malo
pake jidemo. P. Posilovid, nasi. 200*^. Jed dokle
te nude, er des pak htjet kad ne uzbude. (D).
Poslov. danic. Kada on bude tako nauden dobro
jisti i piti. P. Macukat 10. Uzmi i jidi. 26.
Pored s psima da bi jio. J. Kavanin 29^. A La-
zaru ne da jisti ni mrvice. 393a. Jer sam jeo,
pio odvede. 444*. Er jest lacnu daste meni. 490*.
Uzmite i jedte. B. Zuzeri 113. Nu ga gledajte
kako sladko ije i kusa. 293. Kako je (papa)
svet, kad jide i pije? J. Filipovid 1, 189a. s uboX-

JESTI, II, 1, a.

624

JESTI, II, 1, b.

tvom jedase i pijase. F. Lastrid, test. ad. 59a-.
U avliji jedaju (jedaliu) mlogi siromasi. ned. .874.
Niti je jio niti je pio. V. M. Gucetid 139. Nije
io, ni pio. S. Eosa 64*. Duso, jedi, ispijaj, gosti
se. Ilia. Uzmite i jejte. 144^. Kad jedemo i
pijemo. V. Dosen 47b. Va}a jcsti, va}a piti. 661^.
Jesti, piti i spavati. 201*. Ko malo ije lasno
probavja. D. Basic 35. Spi, ije, hodi, misli. 74.
l^udi jidu i piju. And. Kacid, kor. 301. S kucom
jide a ku6i ne radi. M. A. Eejkovid, sat. 13^
Jisti i piti u gostionici opdenskoj. Aut. Kadcic
3. Filip nama zapovedi da se ta ista casa dade
Evripidu tradediopiscu, koji jedase s mirom. D.
Obradovic, basn. 170. Ja jem ili pijem. J. Raji6,
pouc. 1, 42. Kada se brez razloga jide i pije.
B. Leakovic, gov. 62. Jed"te, pijte, gospodski
sinovi. Nar. pjes. vuk. 2, 356. Ni jedose, niti
vode pise. 4, 441. Jese, pise, veseje cinise. Nar.
pjes. stoj. 2, 102, Skupa jemo, zajedno pijemo.
Nar. pjes. horm. 2, 325. I jedem i pijem, a pe-
stis mi je na umu. Nar. posl. vuk. 101. Jedera,
jedem, pa ne mogu. (Tuzio se neko kako jesti
ne mozo). 112. ,Jedi' stane vikati div|an. Nar.
prip. vuk. 187. Pa san bil trudan tako da nisan
mogal jist. Nar. prip. mikul. 16. Nece da ji.
27. Gori dx-va, jij i pusi. 48. Kako sto pred
potopom jedahu i pijahu. Vuk, mat. 24, 38. Je-
dabu, pijahu, zenahu se. luk. 17, 27, Mojahu ga
medu tijem govoreci : ,Ravi! jedi'. jov. 4, 31.
Jedudi hoce da se stidi. Vuk, poslov. 168. — b)
rjede je subjekat zivotina. Nigdar vuk po po-
rucih ji. P. Zoranid 27a. Jedna jasla gdi jidise
zivina. P. Eadovcid, ist. 44. Jejte, koni mile
brado nase, sutra dete putovat daleko. Nar. pjes.
bog. 258. Dovedose kona gladna, vola i ma-
garea, da jidu. M. Zoricid, zrc. 161. Ja mu
kazem da kon dobro jide. M. A. Eejkovid, sat.
D3a. Jijte, pijte, moga brata koni! Jacke. 12.
b. glagol je u pravom smislu s objektom. a)
objekat je prava hrana (gdjegdje se uzimle u
sirem i prenesenom smislu kao n. p. h^eb, so
itd.). aa) subjekat je ielade. Varena jasti. Sava,
tip. bil. glasn. 24, 193. Ne jami masla ni vina
pijemt. tip. stud, glasn. 40, 152. Jadusti hlebt
iht vtzdvigose na nihi. kovt velikt. Mon. serb.
244. (okplo 1389—1399). Lav kakono vol sino
jidise. Ziv. jer. star. 1, 231. Maslo i med bude
jesti. N. Eanina 15b. isai. 7, 15. Tko ije moju
puot i pije moju krv. 146b. joann. 6, 57. Ne
imahu sto jesti. 151*. marc. 8, 1. A znas ca sc
rece: jij ribu iz mora, a meso iz koze. P. Hek-
torovid 49. Kad svak ije jaganca bijeloga. N.
NaJe§kovid 1, 126. Znam te, s tobom sam bljeb
io. M. Drzid 411. Ne javsi ni okusivsi nicta
prije. S. Budinid, sum. 86b. Koji jadu meso u
korizmeni post. 150b. Jite i pite ca vam so
daje, Kateh. 1561. 25*. Puta bez broja voce toj
jedoh ja. D. Eanina 29a. Eto od svijeh prija-
teja, s kijem jedah bljeb, so, i pih. S. Bobajevid
215. Jej ovi kruh. B. Kasid, nac. 62. Jej put
koju si ti rodio. per. 104. Sta ondi Eomualdo
tri lita korenje i travn jidud. F. Glavinid, cvit.
51b. Nigdar mesa ne jidile. 261a. Proklet on
ki kruh moj ji, da me ne osveti. 429b. Ne jij
kruha s vele podi. M. Gazarovid 97b. Koji meso
ijedu. I. Drzid 197. Da jesu ti jisti one ptice.
Michelangelo 4. Konsko meso jimo. I. Zanotti,
skaz. 21. U bolesti ki ijete kruh kada se vi ka-
jete. I. Akvilini 83. Bo|e znano ze}e jestit. (D).
Ije zemju kako krt. (D). Poslov. danic. Kruh
oholi |udi jise. A. Vitajid, ist. 246a. Jidemo
travu. P. Macukat 42. Neka naj prije budu jesti
kruh u trudu. J. Kavanin 25a. I to andeo Ivan
sveti ji pustosne skakavice. 64*. Jide sijeno kako

govece. F. Lastrid, test. bil. 251*. Obilatije bla-
guju jidudi meso. A. Kanizlid, kam. 205. Da
nigda nista necistoga svega zivota svoga nije
jio. E. Pavid, ogl. 654. Io je kruha iz vele pedi.
(Z). Poslov. danic. S tizim bi se uzdrzala priko
SVG nedile, da ne bi nista jila. M. Zoricid, zrc.
160. Travu jidud a vodu pijudi. And. Kacid,
razg. 17b. Koga nije da kruha ne jide. 50b. \
sve sto se prikazivase lazjivomu bogu jidjahu.
kor. 301. ,Mi jidemo', Eva odgovara, ,lipo vode
od sviju stabala'. M. A. Eejkovid, sat. FS*. Da
on vodku zabranenu jede. F8a. Ne jestiti mesa
u petak ni subotu. T. Ivanovid 7. Jeli prosto
jostiti ribu s jesom mrsnom? 68. Nu ne misli
da ti Jezusovo tijelo ijes ko ijes svaku inu ze-
ma|sku pidu. A. Kalid 188. Vode jedase. D.
Obradovid, basn. 394. Ja sam meso u postni dan
jeo. B. Leakovid, nauk. 208. Seder jela, serbet
vodu pila. Nar. pjes. vuk. 1, 49. Seder jesti, u
svili spavati. 1, 220. Jecam zito, u Boga Jepota !
ja te zela a ja te ne jela! 1, 297. A on nede
s mora smokve da jede. 1, 351. Da ja jedem u
dudanu alvu. 1, 354. Ko je bolan, nek jabuke
jede. 1, 576. Ta ne io od ovoga meso! 2, 20.
Seder iju, a rakiju piju. 2, 131. I sto jedu Jeba
carevoga. 2, 265. Volim s Jovom crnu zemju
jesti, nego s tobom bijelu pogac-u. 2, 642. Jedu
jeba a pijahu vina. 3, 302. Od gladi je crnu
zem}u jeo. 3, 432. Ni sjedoSe ni j.eba jedose.
4, 244. Jedi zeje iz svoga vrta. (U Kotoru). Nar.
posl. vuk. 113. Ni luk jeo ni lukom vonao. 221.
Kako nisam zira io. V. Vrdevid, igr. 35. Nedu
ved s tobom jesti h|eba, i ako sam kukavica bez
roda. S. l^ubisa, prip. 177. Jese s kruhom suhe
pecenice^ Osvotn. 4, 31. — bb) subjekat je zi-
votina. Zeluda, koga prasci jedijahu. N. Eanina
58b. Ka li je trava toj, ku zaba sve ije? D.
Eanina 120a. Eiba velika ije ribu malu. (Z).
Poslov. danic. Koji bi nemu dao silikva o ze-
luda, koga prasci ijahu. J. Matovid 487. (Koni)
niti trave jedu niti vode piju. Nar. pjes. vuk.
1, 387. Jed'te, koni, detelinu travu. Nar. pjes.
here. vuk. 134. Pred Sarcem stoji malo maho-
vine od koje pomalo jede. Vuk, ziv. 241. — b)
objekat nije hrana u pravom smislu nego pri-
goda u kojoj se jede ili po kojoj se dobiva hrana,
n. p. Koji su jeli onazi adrtfata. Mon. serb. 570.
(1411). Trudno ti, vaj ! oba veceru tuj jese. N.
Najeskovid 1, 123. Gdi jest gostiiiica gdi vazam
s ucenici mojimi jidem? M. Alberti 484. — c)
objekat uprav nije izrecen nego mjeste nega stoji
genetiv s prijedlogom od (gotovo kao partitivni
genetiv ill kod imena bijke misli se na voce kao
na objekat). Ako tko ije od ovoga kruha, zivjeti
de u vieke. N. Eanina 226b. joann. 6, 52. Od
prepovidana dreva jasti. Anton Dalm., ap. d2b.
Ako budeta jala od ovoga prepovedana i zapre-
dena dreva. d3a. Zasto ne jedes od ove jabuke?
P. Macukat 26. Od drva znaiia zla i dobra no
jidi. F. Lastrid, test. 41b. Da ne ijete od svake
vodke rajne. S. Eosa 2b. Jeli . . . Bog . . . i od
stabal jisti zabranio? M. A. Eejkovid, .sat. F5a.
Od zabranene vodke jila je. I. Velikanovid, uput.
1, 2. — ti ovom je primjeru prijedlog s mjeste
od: Tko ije § nega (duba), nede umrijeti. N.
Najeskovid 1, 152, — d) kad je subjekat koja
poveca Hi velika (prozdr^iva) zivotina, a objekat
je judsko ili zivinsko tijelo, znacene moze hiti:
gristi, zderati, rastrgavati. Odkle ides, jeli te vu-
kovi! M. Drzid 30. Galanta ti je tamasa, ribe
me ne jele! 373. Njekih jise zvijeri od gora.
A. Vitajid, ost. 17. Sto mi psi ruke jedu. S.
Margitid, isp. 79. A ubavo na Kosovu tolo, ni
ga jedu orni ni gavrani. Nar, pjes. vuk. 2, 824.

JESTI, II, 1, b.

625

JESTIVO

Nek ga jedu orli i gavraiii. 3, 367. — e) i had
su suhjekti sitne zivotine (crvi, buhe, mvhe ltd.),
ima osobito znacetie jer se ne misli da se sve
pojede nego samo da se malo po malo grize. aa)
objekat je {udsko Hi zivinsko tijelo. Vide cloveka
i crvi ga edehu. Pril. jag. ark. 9, 113. (1468).
Ne jele te ose! M. DrXic 52. Telo po srarti crvi
jasti bote. §. Budini6, sum. 14i>. Da se me6e
jest crvima (meso). J. Kavanin 63». Tor ga ziva
crvi idijahu. .J. Banovac, pripov. 183. A u vodi
guje i akrepi, gujo piju, a akrepi iju. Nar. p.jes.
vuk. 3, 344. Koga je jela zmija, taj se i guste-
rice boji. S. J^ubisa, prip. 269. — metaforicki
(kad je delade nemirno i ne moie da stoji na
istom injestu kale se da ga crvi jedu). Gdi no-
cimo, ne svanemo, jer nas pricnu crvi jesti. A.
Cubranovii 141. — bh) objekat je §to nezivo, kao
n. p. drvo, hartija itd. Kako sam po sebi u drivu
stvoren crvak vlastito drvo grize i ji. P. Zo-
ranic 2*. K6 drvo crv vrti i grize i ije, tako
ona do smrti ziva te sicije. I. Gundulic 146.
Pisma, koja moji jidu. A, Kanizlic, kam. 8. —
cc) u prenesenom, metaforickom smislu. objekat
je dusa. Crv ki s grijeba dusu ije. B. Betera,
6ut. 40.

c. u prenesenom smislu.

a) uGpce. — subjekat je cejade, objekat je nesto
sto se shvaca metaforicki kao jelo. ^uti cemeri
jim. P. Zoranid 13^. G-risnici jidu i piju na-
slade. J. Banovac, pred. 4. Tko jide i pije ne-
dostojno, osudu sebi jide i pije. F. Lastri6, ned.
264.

h) takoder metaforicki kad su objekat novci
(osobito tudi). Boje j' jestit pjeneze neg svoje
meso. (D). Poslov. danic. I dizdari niovu (od
gradova) ulefu jedu. Vuk, dan. 5, 30. Nase novce
jednako jeo. D. Danicic, Imojs. 31, 15.

c) kad je objekat ce^ade, moze biti znacene:
globiti i uopce muciti, progoniti. Od rnolitve pod
koprenom tuzne udove jedu i mame. G. Palmotid
3, 30^. Gore 'e jesti malabnoga. J. Kavanin TS''.
Davedi siromahe, meso riiovo jeduci. F. Lastric,
test. 121a.

d) kao unistavati (malo po malo), n. p. rda
gooMe, ogan sto mu drago, bolest ce(ade itd.
Gvozd i-ja ji, grize. M. Marulic 223. Kankari
vam ijedu i zivot i imane i cast. M. Drzic 319.
Murve i plodna stabla ina nocne od slane ji \u-
tina. A. Vitajic, ist. 248^. Koji <5e (ogan) jisti
tebe. F. Lastric, test. 41''. Zivina ga jela! (Kletva).
Nar. posl. vuk. 81. Krv ga jela! (Kletva). 160.
Tako me guba ne jela! 298. Jela te bolest!
Vuk, poslov. 254.

e) znacene je kao kod d), ali u dusevnom smislu.
objekat moze biti celade, dusa, srce itd. Misal
ma vele me grize i ji. M. Marulic 10. Kih svist
grize i ji. 226. Nenavidost ku6e tvoje jede naene.
N. Eanina Tl^. joann. 2, 17. Zavidos, koja ije
u zlu svomu sebe sama. G. Palmoti6 2, 460. A
naj |uca gri2a srce jede. Osvetn. 4, 66.

f) s objektom rijeci znaci: ne izgovarati bistro,
razgovijetno, kad se slogovi Hi cijele rijeci u go-
voru ispustaju, kao da se progutaju. Da odgo-
vara pomnivo, bistro i cilovito, ne jiduci rici.
Ant. Kadcid 92.

2. pasivno. Oti biti jiden. Korizm. 82*.

3. sa se. — Izmedu rjecnika ti Vukovu (1.
,e8sbar sein' ,comedi' s primjerom: Ne jede se
meso od svake tice. 2. ,sicb abgramen' ,maceror').

a. pasivno.

a) u pravom smislu. aa) bez subjekta, ispo-
redi 1, a. Vsu masariju, v koj se ji. Mon. croat.
102. (1466). A kad je da se ije, dobra si svijati.
N. Najeskovic 1, 243. Veselo se ije i pije. B.

IV

Zuzeri 79. Da se ne jide do devete ure. A. Ka-
nizlid, kam. 151. Zasto se ondi jide i pije. M.
A. Kejkovic, sat. A6i>. To 6u na drugi svet gdi
niti se jede ni pije. D. Obradovid, basn. 87. Kad
se za dugo nije jelo. Vuk, djel. ap. 27, 21. Jer
veceru selo donijelo, pa so jurve i pilo i jelo.
Osvetn. 1, 61. — hb) sa subjektom. Pepeo se
kako kruh jur meni jedijege. N. Dimitrovic 70.
Neg ka (mana) uzkrisa, kada ji se. J. Kavanin
67''. Jer se u voder posvetjivaso a pak se ob
nod jidjase. Blago turl. 2, 230. Jede li se sevto-
lija? Nar. pjes. vuk. 1, 292.

b) u prenesenom smislu, vidi 1, c, f). Slova
glasovita koja se jidu. P. Knezevid, muk. 6.

b. refleksivno. — u prenesenom smislu, kao mu-
citi se, ginuti, deznuti, vidi 1, c, e). Pohlepjivac
. . . jede se na paradlke, M. Radnid 51'^ Pa-
kleno mjesto gdi se placu, gdi se jidu. J. Ka-
vanin 489''. Jidu se oni nesridni. I. P. Marki
26. A zavid|ivac tuguje i jede se kad vidi dobro
u drugoga. M. D. Milidevid, skol. 19.

c. reciprocno. I pravdu Jubimo, staviv ju na
sridu, broz koje vidimo zviri da se jidu. P. Hek-
torovid 38.

JESTITI, jestim, impf. govoriti jest, potvrdi-
vati. — U Stulicevu rjecniku: ,affirmar6'. — ne-
pouzdano.

JESTIV, adj. koji se moze jesti. — Samo u
Belinu rjecniku: ,mangiativo' ,osculentus' 459*,
i u Stulicevu: ,esculentus'.

JESTIVA, n. pi. vidi jestivo.

JESTI VAN, jestivna, adj. vidi jestiv. — Samo
u Voltigijinu rjecniku: ,cibale, di cibo' ,essbar',
i u Stulicevu: uz jestiv.

JESTIVO, n. cibus, jelo, hrana. — Nacineno
od jesti, mozebiti prema pivo (s kojom se rijeci
cesto nalazi zdruzeno). — Po zapadnom govoru
jistivo. — Akc. je zabi]ezen onako kao §to sam
ga cuo; u Vukovu je rjecniku drukciji, ali treba
dodati da Vuk u rjecniku zna samo za mnozinu
jestiva, premda se jednina vrlo iesto nahodi i u
narodnijem pjesmama. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,cibo, tutto quello cbe
si mangia' ,cibus' 192^; ,mangiativo, cosa da man-
giaro' ,esculentum' 459*), u Voltigijinu (,cibo, pie-
tanza' ,speise'), u Stulicevu (,cibus, esca'), u Vu-
kovu (jestiva, n. pi. ,die speisen' ,cibi'). Ugotovi
jestivo. Zborn. 40^. Jestivo slavno toj izvrstan
plod plodi. N. Dimitrovid 89. U koj se nabode
jestiva razlika. F. Lukarevid 247. Obilna jestiva
da su svud. 286. Tako im pomanka jestivo. K.
Magarovid 94. S jestivom ib pridusi. I. Dordid,
salt. 262. Buduci ukradenijem jestivom naple-
sali vrede. ben. 186. Tor mi gozbu, vaj, pri-
pravi tijem jestivom prokletijem. pjesn. 255.
Stvari koje se jistivu pristoje. S. Badrid 11,
Jistivo je crvi sluziti tilu. 36. Sve ostalo sto
moze navesti na djelo bludno, ili misju, ili rijeoju,
napravom, savisnijom jestivom. I. A. Nenadic,
nauk. 131. Premda nisu pune tolikoga jistiva i
piva. Blago turl. 2, 147. Ako bismo zejeli je-
stivo ali pide. J. Matovid 419. Koji su puni je-
stiva i pida. 449. Niti bode pica ni jestiva. Nar.
pje.s. vuk. 1, 285. Dosta piva i dosta jestiva.
4, 38. I dade im pivo i jestivo. 4, 444. Ugo-
stise pivom i jestivom. Nar. pjes. here. vuk. 71.
Daje nima pida i jestiva. Pjev. crn. 18''. Piju
vino a jedu jestivo. Nar. pjes. stoj. 1, 44. Tu
ib casti picem i jestivom-. Nar. prip. vuk. 130.
I svaki izvadi iz svojih bisaga §to je imao je-
stiva. Nar. prip. vrc. 86. Okupi jednom iguman
sve dako i zaprijeti da ne bi nista od jestiva
uzimali bez pitana. 114. Svakojega mesa i dru-

40

JESTIVO

626

JESTRATIJE

goga jestiva. 161, 10 oka soli u litru jestiva,
pa jos neslano. 206. Bjehu li im lijepa jestiva?
P. Petrovic, gor. vijen. 65. A kad bi mu ne-
stalo jestiva. Osvetn. 2, 36. Nalozili piva i je-
stiva. 4, 34. Deset magarica natovarenijeh zita
i hjeba i jestiva ocu na put. D. Danicid, Imojs.
45, 23. Ona naj vise gotovi jestiva. V. Bogisic,
zborn. 121. Pa donese u tamnicu suznima dosta
jestiva i pida. M. D. Milidevic, omer. 236.

JESTOJCICA, /. dem. jestojka. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,escula'.

JESTOJKA, /. vidi jestojaka. — xvii i xviii
vfjeka (isporedi i jestojdica). Jisti jestojke za-
branene u dan od posta, grijeh je smrtni. A.
Komulovic 21. Ne zivem, ko ti, ja jestojci i
picu, neg lijepoj koj moja sva lita sluzidu. I.
Gundulid 152. Mruci od glada zirnom skotu na
jestojci zavidjase. 218. Dvor s pustinom pro-
mijenit cu, jestojka mi bit ce trava. I. V. Bunic,
ruand. 11. Blagovati jednu jestojku bozanstvenu.
I. P. Marki 53. Ima pomnu da Jesusu ne po-
maiika jestojka ali pitje. D. Basid 202.

JESTOJNA, /. u Stulicevu rjecniku uz je-
stojska. — nepouzdano.

JESTOJSKA, /. jelo, hrana. — isporedi je-
stojka. — U zapadnom govoru jistojska. — Po-
staje od jesti, ali je cudnovat tiastavak ojska. —
U nasemu se jeziku jav}a od xvi vijeka, ali ima
ova rijec i u stceskom (vidi F. Miklosid, etym.
■worterb. kod jad). — Izmedu rjecnika u Mika-
}inu (jestojska, jistojska, pida ,esca, cibus, ciba-
rium'; vratiti jestojsku kod bjuvati), u Belinii
(,cibo, tutto quollo che si mangia' , cibus' 192a;
vratiti jestojsku ,vomitare' ,vomo' 778''), u Vol-
tigijinu (,aguzzappetito, cibi dilicati e saporiti'
,wa8 den gaumen reizt'), u Stulicevu (v. jesa). —
U Voltigijinu rjecniku tma osobito znacene. Pri-
nesi menje dva kozlida naj boja da uciiiu od nih
jestojske otcu svomu. N. ilanina 56^. gen. 27, 9.
Posli bjehu u grad da jestojske kupe. 6.5^, joann.
4, 8. L>ah vam svekolike trave ... da budu vam
u jestojsku. 114^. gen. 1, 29. Pomanka mu je-
stojske i ne nahodjase nista izjesti i mnozi bjehu
umrii od glada. Phi. jag. ark. 9, 77. (1520). U
kratko brijeme ucinim te jestojsku crvom. Zborn.
143*. Usta ka u sebi ku nemcd imaju jestojsku
lie haju. P. Lukarevid 99. A pak bez jestojske
svi gladom mru vede. A. Sasin 220. Ako hle-
pimo na jestojsku vremenitu. A. Gucetid, roz.
jez. 11. L)a budete blagovati i ispijati: ne je-
stojske, ni pitja vremenita. 108. Za jisbinu i
jestojsku dusevna. A. Komulovic 44. Donosedi
mu jezbine i jestojske potrebne. B. Kasid, is. 25.
Donosahu lioj pidu i jestojsku. 86. Imajudi
obicaj osladiti svoje jestojske razgovorjema. iii.
57. Uobrota od jestojske i od hrane. M. Orbin
48. Prozdrijeti u sebe unutra kojugodijer je-
stojsku telesnu. 277. Koji (ogan) pomaga pro-
baviti jestojske. 296. Neka budu vrzeni u za-
hodnu i zametenu gradu od laberinta za jestojsku
nakazni. I. Gundulid 3. I ka mrtva s gorka
vaja jo§ jestojska zvijeri ohole ostavit de kosti
gole na przinah segaj kraja. 45. Da kad kusa
slad mila se od jestojske i od pitja, svacije srce
razigra se. 171—172. Mjeste pide slatke ujudno
jestojska je ma jedina nepoznano gorko travje.
219. Ptica u moru, riba u gori, jestojske ih
slijedom slijede. 291. 1 jestojskam zabrahenijem
razbijate poste svete. G. Palmotid 3, 30'', Tako
poda svojijem drazijem za jestojsku sebe istoga.
3, 64*. Jestojska je prava moje mcso J. R. Gu-
cetid 9. Gdi jim klanas oborite sve jestojske
plemenite. J. Kavaiiin 23*. Jestojskom me ne

krijepiste. 565*. Tilo koje do mala ima biti je-
stojska od crvi. A. d. Bella, razgov. 52. Davahu
ih psima za jisbinu to jes jestojsku. 121. Cud-
novatu ima krepos, koja u nijednoj jestojsci ne
moze se nadi. 169. Pritustijem jestojskami gostit
me de. I. Dordid, salt. 195. Lavi pitaju svoju
jestojsku u tebe. 351. Jestojsku im dub giz-
davi, pitje iz rijeka mod davase. pjesn. 100. Kako
je moje providjenstvo puno jestojska pripravilo
za hranene od tjelesa. 299. Ostavjajuci bo}i
dijelak kojegod jestojske. Misli. 6. Jur nam je
mana dosla usiona jestojska. V. M. Gucetid 9.
Nasa jestojska, nasa hrana. 18. Kada tijelo i krv
svoju u jestojsku da gresniku. A. Boskovideva
u 1. M. Mattei 354. Tko ima jestojska u zaliho.
S. Rosa 45b. Ne htijase se hranit drugom je-
stojskom nego travama. D. Basic 31. Koja vam
jestojska udi i od ne se po svaki nacin cuvate.
35. Malo mane neg sve nemodi savrgu se u
nas, ili od savise jestojske, ili od jestojske ne-
probavjone. 35. Cijede pitja i jestojske i cijoda
gosta neizbrojnijeh. 89. Kad ja bih zedan i
lacan, ja primih od tebe pitje i jestojska. 203.
Jestojska i pide. L. Eadid 74. Spoznat se ne-
dostojni blagovana te Bozje jestojske. T. Iva-
novid 92. Da je tijelo Jezusovo jestojska tijela
nasega. A. Kalid 189. — I u prenesenom ili me-
taforickom smislu. Ovo je nih rajska jestojska i
pivo. B. Gradid, djev. 50. Ti jesi jestojska od
ufanja. A. Gucetid, roz. mar. 7. Kad jestojska
od cudesa nasitit te ova bude. P. Kanavelic, iv.
125. Razgovori nasi sveti jestojska je nim iz-
brana. A. Boskovideva 3. Ta jestojska jest vjera.
S. Rosa 94''. Namjerih se na koga pastijera,
koji ne imase jestojske, to jes svetijeh kniga. D.
Basid VI.

JESTOJSKAST, adj. u Stulicevu rjecniku: ,da-
pibus abundans'. — nepouzdano.

JESTOJSKA V, adj. u Stulicevu rjecniku uz
jestojskast. — nepouzdano.

JESTOJSKI, adj. koji se maze jesti. — U Vol-
tigijinu rjecniku: ,cibale, nutritivo, mangiabile'
,essbar'. — nepouzdano.

JESTOJSKINA, /. augm. jestojska. — U Stu-
licevu rjecniku : ,vilis cibus'. — sasma nepouz-
dano.

JESTOST, f. jelo, hrana, wttZt jestivo, jestojska.
— XVI i XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
ceim (,cibus, ferculum, dapes, cibaria'). Put moja
istinom jest jestos. N. Ranina 146''. joann. 6, 5b.
Nejma se ni jestos zeliti, od ko se zlo prima.
N. Dimitrovid 8. Prislatka jestos taj svakomu
cini plac i gork vaj strpjeno podnijeti. 89. Tuj
jestos prisvetu iziv i probavil. 90. Er jestos ne
pridoh da tvoju blaguju, negoli da s toboni u
kudi stanuju. D. Ranina 107''. Sami von tvoj,
Gospodine, dosti bi bio svemu svijetu, koliko
vede jestos tvojega prislavnoga tijela? B. Kasid,
nac. 36.

JESTOVAN, jestovna, adj. u Stulicevu rjec-
niku : V. jeSan. — nepouzdano.

JESTOVSTVO, n. vidi jestvina, — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Telo jestovstva. Narucn. 25*.

JESTRA, m. hyp. Jestrak. — U nase vrijeme.
Jestra Jakovjevid. Rat. 268.

JESTRAK, m. ime musko. — Bice grekoga
postana (ErffroQ-yog?). — U Vukovu rjecniku:
,mannsname' ,nom6n viri'.

JESTRATIJE, »«. ime kaludersko, vidi Jev-
stratije. — Prije nasega vremena. S. Novakovid,
pom. 118.

JESTVA

627

JESUSOV

JESTVA, /. jelo, hrana. — U jednoga pisca

XV vijeka (po zapadnom govoru jistva), a izmedu
rjecnika u Stuhcevu (v. jesa). Davajte joj prvi
dil jistve i kruha. M. Marulid 44. Jistvo pu-
stiti ko su bile tvoje. 256.

JESTVEN, adj. koji pripada jestvu. — U jed-
noga pisca nasega vreinena, a izmedu rjecnika
u Stuhcevu (v. jestestven). Ali je. mnogo vi§e
prirodna i jestvona. M. Pavlinovid, razl. spis.
157.

JESTVINA, /. jelo, hrana, isporedi jestva, jez-
biua, jestojska. — Po zapadnom govoru jistvma.
— Ud XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,cibo, tutto quoUo che si mangia' ,cibus' 192*),
u Bjelostjencevu (jestvina, jezbina, istbina, pica
jferculum, cibus, cibarium, exulium, pastus, dapes,
esca'), u Jambresicevu (,cibu3, ferculum'), m Vol-
tigijtnu (ipietanza, vivanda' ,speise'), u iStulicevu
(v. josa), u Vukovu (vide jelo s dodatkom da se
guvori u Dalmaciji). i blagovase svaki dan jist-
vino priplemenite. Bernardin 38. luc. 16, 19. Post
razbija se po prijatju kekoli jiatvine. Narucn. 2'\
Kada priprav^a jistvine raskosue. 88^. Bududi nih
criva dobro plna jistvin. Transit. 60. Nosasejednu
zdelu plnu jistvin izvrstitih. Mirakuli. 130. Vzdr-
zati se od jistvin telesnih. Korizm. 2^. Pripra-
vjase dobrih jistvin. &•>. Jistvina ne clovicaska da
anjelska. 84^. Kruh po ijudejskim jaziku govori
.se svake vrsti jistvina i pida. Postila. nil*. Bog
mani jistvinu i vsaka dobra daje. Kateh. 1561.
B2*'. Hranit se sved tome jestvjnom. D. Eanina
9'". Nav ima uja, s kim sviti, lici i jistvine na-
cina. F. Glavinic, cvit. 4521^. Ako bi jestvine
od crikve nedopusdeue blagoval. svitl. 74. Ne
druga jistvina nego isti tvoj jedinorodeni naprid
se postav}a. A. Georgiceo, pril. 85. Blagosovi
oce nebeski ove jestvine i pitvine. Azbukv. 1690.
20. Da su clovecansku krv pili i meso jili, na
mesto druge jistvine i piivme. P. Vitezovic,
kron. 68. iSi muh kadi ni vrucine sladkih istvin
al' mrcine. P. Vitezovic, cvit. 121. Molitva prid
jistvinu. 1. Grlicic, put. 285. Da su takve ji-
stvine dopustene. A. Kanizlic, kam. 244. Bla-
gujuci oscale jistvine. 491. Iz ruke obicajna bi-
jase jistvinu uzimati. utoc. 496. Jestvine iza-
brane. V. Dosen 66''. Mli da ziva na jestvine.
73'>. iS'it' de svasta u obdiuu uzet sobi za je-
sivinu. I78t>. Tvoj otac ima mlogo jegeka iliti
jistvina. M. A. E,e|kovi6, sabr. 66. Donesu na
stol jistvine. Mar. prip. mikul. 94.

JESTVINICA, /. dem. jestvina. S velikom
pomhom spravne jistvinice, A. Georgiceo, pril.
yy. Jistvinica negova. A. Kanizlic, bogojubn.
451.

JESTVINONOS, m. vidi jestvinonosac. — JJ
Jambresicevu rjecmku: ,dapiter'.

JESTVINONOSAC, jestvinonosca, m. dapifer,
covjek koji nosi jestvmu (cast, sluzha u kra-
{evskom dvoru). — isporedi jestviuonos. — iVa
jednom mjestu xvi vijeka. E.nez palatinski, ji-
stvinonosac. S. Kozicic 22*.

1. JESTVO, n. vidi jestastvo. ~ I'ostaje od
jesttstvo tijem sto h nije postalo a nego ispalo,
pa je onda ispalo i prvo st ispred s. — Nije
rijec narodna koHIco ni jestastvo; naj stariji su
primjeri u nasem jeziku xiv vijeka, zatijem od

XVI do XVIII. Danicic {Vidi da^e) kaze da naj
stariji primjeri nijesu pouzdam, all se ova ryec
nalazi i kod po^skijeh gestwo) i ceskijeh pisaca.
— Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (jestvo, bice
,e3sentia', v. bitje), u Stuhcevu (,essentia'), w JJa-
mcicevu (gledaj jesttstvo sprimjerima: Pottstimi.

brati se si. jestvomt. Glasnik. 11, 192. E,azum-
nago jestva. Mon. serb. 133 god. 1348. Clove-
caskoje jestvo. 133. i s dodatkom : mislim da
nije pouzdana ova rijec ovaka, nego da su pisci
skradujudi rijed zaboravili staviti nad ,je' znak
koji bi pokazivao da je skradena). Imajet jedino
samo jestvo ili narav. S. Budinic, sum. 4''. Duh
bitje i jostvo svoje imajet od otca. 11*. Ono
pohotenje u svojem jestvu nije greh. 69'>. Cesa
ci6 zove se stanje i jestvo od svrsuosti. ispr. 44.
Ako stvar nije vede u jestvu ili ako gora uci-
nena jest. 109. TJ sobstvih vlastitstvo i u jestvu
jodinstvo. I. Bandulavid 136'>. Jestvo = bivstvo.
299. Da izvadi iz kaosa i da jestvo zem}i poda.
J. Kavanin 71^. Bezposumna jestva od svoga,
pak jedinstva (poce govoriti). o27b. Nesum}ivo
jestvo Boga svjedocil' bi svikolici. b'AO^. Tko
od nega i jestvo i zivjene svoje prima. S. Rosa
3a. U jestvu jedinoga Boga. ii^. Jedan jedini
Bog u jestvu. 22^. Majka po jestvu i naravi
Jezusu. 26^. U cemu stoji jestvo zenidbeno. 27ii.
Kamen ne jestvom neg prikazom. 99*. Poda im
jestit jestvo svoga tijela i piti jestvo svoje krvi.
144''. Obratio jestvo vode u jestvo vina. 145*.

2. JESTVO, n. vidi jestvina, jestivo. — Na
jednom mjestu xvi vijeka (po zapadnom govoru
jistvo). Veceru i jistvo obilo napravi. M. Ma-
rulid 28.

JESUIT, m. vidi isusovac, jezuit, jezuvit. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Jesuiti i teatini.
A. d. Costa 1, 107.

JESUITSKI, adj. koji pripada jesuitima. —
Na jednom mjestu xviii vijeka gdje stoji po svoj
priltci stamparskom grijeskom c mj. c (ts). Ko-
liko je red jesuicki svitu koristan. F. Lastric,
test. ad. 110".

JESUKRST, Ml. vidi Isukrst. — U tri pisca
xviii vijeka iz Boke kotorske; u prva dva moze
se citati i Jez-. a) Jesus Christus. Grob nasega
Gospodina Jesukrsta. K. Magarovid 12. Od ovoga
govori Gosp. nas Jesukrst. 35. Po Jesukrstu
Gospodinu nasemu. I. A. Nenadid, nauk. 25. I
u Jesukrsta sina negova. 27. Sedam sakramentah,
postavjenijeh od Gospodina nasega Jesukrsta. 29.
(J jedinoga Gospodina Jesukrsta sina Bozjega
jedinorodenoga. J. Matovid x. 1 u Jesukrsta sina
negova. 26. — b) Christus. U Jesukrstu Jesusu.
J. Matovid 61. Odvjetnika imamo prid ocem Je-
sukrsta Jesusa. 241. U Jesukrstu Jesusu. 458.

JESUKRSTOV, adj. koji pripada Jesukrstu.
Tijelo Jesukrstovo. J. MatoviC x.

JESUS, TO. vidi Isus. — Ovi su primjeri dobro
pouzdam (vidi kod Jezus). Iliricki ga zovemo
Jesus, Isus, Isukrst. I. Ancid, svit. 152. Kako
su nu stavili u dilo Jesus i sveti? I. P. Marki
12. Jesus umire samo za razrusiti grih. 33.
Zvano bi ime negovo Jesus. J. Matovid xv''. Je-
suse sinu Davidov, smiiuj se. xix*. Koga si
poslao Jesusa Jesukrsta. 5. U Jesukrstu Jesusu.
458. Bogojubno zivjeti u Jesukrstu Jesusu. 523.
— U ova dva primjera oblik Jesus nije dosta
pouzdan, jer se u istijeh pisaca drugdje nalazi
samo Isus: u prvome primjeru moze biti stam-
parska pogresna, a u drugome va{a da su la-
tinske rijeci: Videdi Jesus da majke ne bijase
ondi. M. Lekusid 12. Tri puta rece: , Jesus,
Jesus, Jesus!' M. Zoricid, zrc. 4.

JESUSOV, adj. koji pripada Jesusu. — Pouz-
dani su samo ovi primjeri (vidi kod Jezus i Je-
zusov). Tijela Jesusova. J. Matovid vii. Dva
od ucenika Jesusovijeh. xxii^. Od imena Jesu-
sova. 28.

1. JE§A

628

JESTE

1. JESA, /. jelo. — Fostaje ocl inf. jesti tijem
sto se shvaca jes kao osnova pa joj se dodaje
nastavak j s kojijem sj mijena se na s. — Od
kraja xvn vijeka (samo u Dubrovniku). — Izmedu
rjecnika u Belinu (,cibo, tutto quelle che si
mangia' ,cibu9' 192a), u Stulicevu (,cibus, esca,
epulae, cibaria, alimentum, nutrimentum, re-
fectio'), u Vukovu (vide jelo s dodatkom da se
govori u Dubrovniku). Tve kusanje jese ne ima
ku u vedoj zdrzi scjeni. B. Betera, cut. 91. Er
je bio netrizan u jesi, ero nije imo pomnu od
zdravja. A. d. Bella, razgov. 26. Ne bijase do
onoga doba boje jese kuso. 171. Dokle god ti
jesa iz oci, usim, garlom, nosom skoci. I. Dordi6,
pje8n. 92. Promjenuje§ tvoju jesu u tvoje tijelo.
V. M. Gucetid 57. Ne prudi jesa ka se vra6a.
(Z). Ponor od jese, jaz od pise. (Z). Poslov.
danic. Bez ikakve jese i pica. S. Rosa 47^.
Koliko jo od potrebe jese. 93'>. Koji cute glad
i zedu, ne od jese ali pitja zema|skoga nego od
pravednosti. D. Basic 26. Za bogatu Lajinu i
jesu savisnu bi osuden bogatac u pako. 28. Pri-
dajte pos Gospodinu za vase grijehe, osobito za
one koje ste u savilnoj jesi i u savisnemu pi6u
ucinili. 36. Ti si sam moja jesa. L. Eadid 16.
Nazivase Jezus svojom jesom posluh voji onoga
koji ga bijase poslo. I. M. Mattel 60. Jezus
Hrist prilikujo ga sjedii'ienju jese s nasijein ti-
jelom nom gojenijem. 194. Odluci takoder sva-
komu se cejadetu darovati ponapose kroz sveto-
tajnu jesu. 196. Erbo tijelo negovo dijeli dusi
s razlozitijem razmjerenjera prilicne koristi onijem
koje jesa telesna cini tijelu. 256. Komu samo
udi jesa mrsna. T. Ivanovid 68. Ja ijem i pijem,
ali moja je§a, moje pi6e nije vidno ocima te-
lesnijem. A. Kalid 189.

2. JESA, /. itne zensko (u Lici hyp. Andelija,
isporedi Desa. J. Bogdanovic; drugdje moie biti
daje ipokoristik i kojega drugoga zenskoga imena).
— Akc. se mijena u voc. Jeso. — U nase vri-
jeme (ali vidi i 3. Jesa), a izmedu rjecnika u

Vukovu (,frauenname' ,nomen feminae'). Jesu cu
mu scercu zarobiti. Nar. pjes. vuk. 4, 95. Ovce
cava Jesa udovica. Nar. pjes. here. vuk. 194.

8. JE§A, m. vidi Jeso. — Akc. se mijena u
voc. Je§o. — Od prije nasega vremcna (?), a iz-
medu rjecnika ti Vukovu (vide Jeso s dodatkom
da se govori u istocnijem krajevima). Jesa (moglo
hi biti i zensko ime). S. Novakovid, pom. 119.
Da ubiju Jesu Malepida. Glasnik. ii, 1, 20. (1808).

JESaN, jesna, adj. postaje od I. jesa.

M. koji pripada jeSi. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,cibarius'.

b. vidi izijegan. — U nase vrijemc, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Jesan kon, koji dobro jede,
kako se pusti, odmah jede. u Srbiji. L. K. La-
zarevid u Biogradu.

JESgE, n. dijelo kojijem se jede, jcdene; u
konkretnom smislu ono §to se jede, jelo. — Fo-
staje od inf. jesti (isporedi 1. jesa) nastavkom
(i)je, te je stariji oblik jestje. — Fo juznom go-
voru samo u jednoga pisca xvi vijeka, zatijem
xviii vijeka samo po zapadnom govoru (jistje,
ji§de). Toj jestje pudrzi u boju svakoga i svaku
mod krsi. N. Dimitrovid 89. Koji dneve svecane
s jisdem i pidem, s igranem i s ostalim ne do-
pustenima vesojima provode. E. Pavid, jezgr. 98.
Da se mi jigda mesa i ostalih jegeka koje crkva
zabranuje ustegnemo. 107. Prevrsene u jiscu i
pidu. 139. Koji bi pak povratio pitje i jistje.
M. A. Relkovid, sat. A5'>. Svako stablo lipa vi-
dena i za jiSde sladko. I. Velikanovid, uput. 1, 29.
Postiti ili se uzdrzati od jisda mesa ili drugih

jizbina. 1, 854. Da uzdrze se od jisda mesa.
3, 59. U odvedemu pitju i jisdu. 3, 221. Pro-
zdrlost ima u jisdu nasladene. D. Rapid 184.
Pace naj posli brez svakoga jisca samim pri-
cescenem prisvetoga sakramenta svoj zivot jest
uzdrzavala. 188. Smok jer s kruhom opdinsko
jo jisee. J. S. Rejkovid 433. Put moja u istinu
jest jistje. A. Tomikovic, gov. 53. U jiSdu i n
pidu. ziv. 374. U jistju i pitju. B. Leakovid,
gov. 119 Tilo moje zaisto jest jistje. nauk. 154.
Ganude na jistje i pitje. 874. Da pomrsi sve
zlo od Eve po zabranitoga ploda jisdu ucineno.
G. Pestalid 105. Brez svakdaneg jisda i pida.
121.
JES6l, adj. po4aje od jesti.

a. koji mnogo jede. — U nase vrijcme u htri.
J6§d, je§da, jesce ,edax'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud, iiftsg. 17.

b. (o stolu, trpezi) na kojemu se jede. — 0
jednoga pisca xviii vijeka. Jesdi stol (trpeza).

A. T. Blagojevid, khin. 19.

JESEVAC; Jesevca, m. ovako $u se zvala dva
sela, kojijeh vec nema, u Srbiji u okriigu krngu-
jevackom i rudnickom. M. D. Milidevid, srb. 297.
316.

JESEVIK, m. selo u Slavoniji u zupaniji po-
zeskoj. Razdijoj.. 122.

JESICA, /. dem. 1. jesa. — Samo u Stulicevu
rjeiniku: v. jestojcica.

JESiC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sr. no v.
1879. 1196.

JESINA, /. augm. 1. jesa. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,vilis cibus'.

JESINSKO POl^E, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Livada u Jesinskom Po}u.
Sr. nov. 1870. 991.

JESIVAN, jesivna, adj. u Stulicevu rjecniku :
V. jestivan. — nepouzdano.

JESkA, /. tal. esca, mamac, meka. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Jedan sud od pomi i od
crvi jeska. M. Kuhacevid 43. Jeska, meka, na-
mama. 171.

JESKAN, »?. doja ime konu. ,Dosao sam na
jeskanu' znaci ,dosao sam pjeske'. I. Pavlovid.

JESKOVJ^ANIN, m. covjek iz Jeskova. — Plur.:
Jeskovjani. Ki ini Jeskovjanin. Mon. croat. 57
(1438).

JESkOVO, n. ime mjestu u Hrvatskoj. — xv
vijeka. Nas dvor na Jeskovi. Mon. croat. 57.
(1483).

JESNA, /. ime zensko, isporedi 2. Jesa. — U
nase vrijeme. Ovo ti babi Je§ni ! V. Vrcovic,
igr. 53.^ Stara mu ih majka Jesna obabi. niz. 73.
Jesna Sunova. 147. Domadica mu Jesna, 268.

JESO, m. u Vukovu rjecniku: ,hyp. v. Jevrem
und V. Jevto'. — Akc. se mijena u voc. Jeso.

JESOVIC, m. prezime (po ocu Jesu). — U nase
vrijeme. Mijailo Jesovid. Rat. 252.

JESOVKA, /. vrsta jabuke. Je§ovka, suvrst
crvenkaste kao joha pjegave jabuke (Vajavac).

B. Sulek, im. 181,

JESPRIST, m. archidiaconus, mag. esperest
(od nem. erzpriester?). — U jednoga pisca xvn
vijeka, a izmedu rjeSnika u Bjelostjencevu. Po-
stavivsi jednoga jespriSta aliti arhipcpa. P. Vi-
tezovid, kron. 172.

JESPRISTIJA, /. u Bjelostjencevu rjecniku:
,archidiaconatus'.

JEStE, adv. vidi jos. — Samo u knigama

jeSte

629

JETI, II, 1, d.

pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a
izmedii rjecnika u Danicicevu (,adhuc'). Da i jeste
da su ott protopopb svobodnije. Mon. serb. 14.
(1222-1228). A se je§te. 24. (1234—1240). I
jegte. 52. (1240-1272). I 5to i je§te ushoie dati.
80. (1302 — 1321). I jeste k semu i vt zato6enije
vtdasti. me. 90. (1330). Nepotvorentnu byti, nt
je§te bojSe potvri.2dati. 145. (1349). I jeste imt
otfcveke darovahb jednu vodenicu. 531. (1485).

JEStVO, n. jelo. — Na jednom mjestu xvni
vijeka fpo zapadnom govoru ji§tvo). Blago onom,
kojino gosti, i ubozim dava jistvo. J. Kavanin
402a.

JESULA, /. aii(jm. Jefrem. I. Pavlovid.

JETI, imem (jamem), pf. capers. — -e- stoji
mj. negdasnega ^. — B,adi postana vidi imjeti
1 uzeti. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
j^ti, ima, rus. «ti., luiy, ces. jiti, jmu, poj. jjj/d,
jtuQ, ali u svijeni ovijem jezicima nalazi se samo
u starijem knigama ili u gdjekojem govoru. —
Izmedu rjecnika u Vrancieevu (jati ,capere'), u
Mika^inu (jati, poceti ,incipio, ordior, exordior'),
u Stulicevu (jati ,incipere, ordiri, exordiri, su-
mere' s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u
DaniHcevu (,capere'). — Guje se jos gdjegdje
samo kod cakavacn.

I. oblici.

1. u infinitivu i u proslijem vremenima mj.
je- cesto kod cakavaca i kod drugijeh pisaca koji
su primili neke iakavske cblike stoji ja-.

a. inf.

a) jeti. F. Vrancic, ziv. 67.

h) jati. Bernardin 36; M. Marulic 40. 49; jat.
80; H. Lucid 280; P. Zoranic 48*; D. Barakovic,
vil. 259. vidi i u rjeinicima.

h. aor.

a) ieh, je itd.: je. Sava, sim. pam. saf. 12;
jeste. Mon. serb. 42. (1253); je§e. 42. (1253). Mon.
Croat. 200. (1512).

b) jah, ja itd. : jase. Pril. jag. ark. 9, 103.
(1468); M. Marulic 6. 22; Transit. 282; M. Ve-
tranic 2, 166; H. Lucie 254; P. Hektorovic 22;
Aleks. jag. star. 3, 262; D. Barakovid, vil. 144.
172. 208; jar. 67; L T. Mrnavic, osm. 29; L Iva-
nisevic 202 itd. ; jaste. Bernardin 77 ; jah. M. Ve-
tranic 2, 115. 162; D. Barakovic, vil. 195. 209.
227. 280a. 281; L T. Mrnavi6, osm. 71; ja. M.
Vetranii 2, 153; H. Lucid 202. 216. 217; P. Hek-
torovid 23; P. Zoranid 13l>; Aleks. jag. star. 309;
D. Barakovic, vil. 173. 195. 280^ 311; jar. 54;
P. Kanavelid, iv. 34 itd.

c. ger. praet.

a) jem, jemsi: jembse. Mon. serb. 46. (1254);
jemb. Starine. 22, 214.

b) jam, jamsi: jambse. Bernardin 71 ; jamsi. M.
Marulid 85; P. Zoranid 7b. 64i>.

d. 2^(f^t- praet. act.

a) jel: jeli. Mon. serb. 21. (1238); jel. Mon.
Croat. 290. (1588).

6j jal: jal. M. Marulic 11. 51; jala. M. Ve-
tranid 2, 95; ja'. D. Barakovic, vil. 353; jali. 285.

c. part, praet. pass.

a) jet. Narucnik. 96*; Transit. 84; S. Kozicid
21a; s. Budinid, sum. 157a.

b) jat. Mirakuli. 85 ; Korizmen, 89a.

Z. kod sadasnijeh vremena osnova bi bila jbm,
te postaje razlika s toga sto jt postaje i ili ja
(oblici s ja- cini se da su se samo razvili u ca-
kavskom govoru, a uopce u praslavensko doba
obicno je i-).

a. praes.

a) imem, imes itd., vidi ime. Mon. serb. 15.
(1222—1228). 48. (1254—1256). 53. (1240—1272).

69. (1273-1314). 106. (1333). 108. (1334). Zak.
du§. pam. §af. 35; imeta (3 dual). Mon. serb.
158. (1357). — Za 3 sing, i plur. nalaze se gdje-
gdje i crkveni oblici: imetb. Mon. serb. 14. (1222
-1228). 26. (1234—1240); Zak. dus. pam. saf.
32; imutb. Mon. serb. 31. (1247). 37. (1253). 50.
(1240-1272).

6^ jamem, jameg itd., vidi: jame. Zakon vinod.
63. 71. 73; M. Marulid 183; H. Lucid 279; P.
Hektorovid 31; D. Barakovid 95. 283. — U jed-
noga pisca cakavca xvn vijeka ima za 3 plur.
oblik jaraut. M. Alberti 451.

c) na jednom mjestu xiii vijeka i u nase vri-
jeme kod istarskijeh cakavaca ima oblik s jo-
(bice po analogiji prema infinitivu): jemut se.
Mon. serb. 15. (1222-1228). jeme. Nar. pjes. istr.
3, 22.

b. imj)t.

a) 2 plur. imete u dva spomenika xiii vijeka :
imete. Stefan, sim. pam. §af. 10; ymete (sic).
Mon. serb. 54. (1240-1272).

b) jami, jamimo, jamite. oblik je isli kao kod
glagola jamiti, te se ne moze poznati, pripadaju
li amo ovi primjeri ili pod onaj glagol. — posto
bi u prvom i m trecem primjeru glagol mogao
biti imperfektivni (prema lat. tenete), vaja da
ova dva primjera pripadaju pod jamiti : jamite.
Bernardin 77; M. Marulid 183; M. Alberti 456;
jami. I. Zanotti, en. 44; jam'te. Osvetn. 4,45.

II. znacene.
1. aktivno.

a. uzeti uopce. a) u pravom smislu. I jemt
za ruku jego. Starine. 22, 214. Ako 1' lipu zenu
jame. P. Hektorovid 31. Za ruku me jamsi rece
mi. P. Zoranid 7^. Za ruku ga ja i van izvede.
Aleks. jag. star. 3, 309. Premda je grihota jat
blaga tujoga. D. Barakovid, vil. 259. Vitri su
jali put gdi je stat nim dilo. 285. — b) s objektom
vjeru u prenesenom smislu. Veru imete mi. Stefan,
sim. pam. saf. 10. Ize veru imett i krbstitt
se, spasenb budett. Mon. serb. 26. (1234—1240).
Ymete (sic) mu veru. 54. (1240—1272). Otaj
ispitase i tada veru jase. Pril. jag. ark. 9, 103.
(1468). — c) subjekat je sto iimno. u prenesenom
smislu: obuzeti, obuhvatiti. Cuj da vas ne jame
ovdi napast nika. M. Marulid 183. Veselje ga
jame niko. D. Barakovid, vil. 95.

b. uhvatiti, pograbiti, zarobiti, uloviti, osvojiti.
Moja sela plenili i bojare jeli. Mon. serb. 21. (1238).
Jese mojega cloveka.^ 42. (1253). I pak jeste
druge }udi. 42. A Zudiji jamse ga povedo§e
k Kajfi. Bernardin 71. matth. 26, 57. Koga godi
ja celuju, on je, jamite nega. 74. marc. 14, 44.
Vsaki dan bih pri vas u2edi a ne jaste mene.
77. marc. 14, 49. Tiral si, jal, ubil protivnike
moje. M. Marulic 11. Kako de jati ov grad. 40.
Ne pustiv zivinu iz nohat ku je jal. 51. Ca zeli
jat, taj cas da skociv dostigne. 80. Jat ga ne
mogosmo, nu jamsi rekosmo . . . 85. Ja sam,
jamite me. M. Marulid 183. l^utu zvir slidim,
jat ju prehtajud. P. Zoranid 48a. Dvisti tisudi
od nih jase. Aleks. jag. star. 3, 262. I vide sve-
dase, da Isusa lastdu jamut i ubijut. M. Alberti
451. Koga godir celunem, ta jest, jamite ga.
456. Mnoziju robstva jah. I. T. Mrnavid, osm.
71. Uplete mrizicu pak jeme ribicu. Nar. pjes.
istr. 3, 22. Pak cim misnik dodita vandeje, prvog
jam'te Boska Nedoklana. Osvetn. 4, 45.

C. shvatiti, uzdrzati u sebi. Koliko more ru-
kovet jati. Bernardin 36. 3reg. 8, 12. I nega
(sina Bozjega) koga svit ne more da jame. H.
Lucid 279. Ni monastir mogaSe ih jeti. F.
Vrancid, ziv. 67.

d. poceti. a) s infmitivom. K tomu ne je gla-

JETI, 11, 1, d.

630

JETRA, a.

^olati. Sava, sim. pam. saf. 12. Vojske, vidiv
Oloferna ubijena, jase bizati. M. Marulid 6. A
paka srde se ja pritit zestoko. 9. Jednoga kad
ja§e Boga virovati. 22. Zloglasiti ga jase. Transit.
282. Totu jese rotiti plemenite }udi. Mon. croat.
200. (1512). Ovcica . . . jala bi blejati. M. Ve-
trani6 2, 95. Kako nadmen mijeh jah se ja va-
Jati. 2, 115. Junoua reksi toj, zejno ja pihati.
2, 153. Mravi . . . jage me §tipati. 2, 166. Obraz
moj smrtno ja bliditi. H. Ltlcid 202. Ja mi se
ciniti u neznanoj biti drzavi. 216. Jos vede srce
pak ja mi se razgarat. 217. I eto niz licce ru-
meno i bilo jase joj suzice dazjiti u krilo. 254.
Veselo ustase i jase voziti. P. Hektorovid 22.
Tuj Paskoj na me ja govore mrmnati. 23. I
tako peti ja. P. Zoranid IS*'. Jel nas je prositi
za Bozju voju. Mon. croat. 290. (1588). Rekose:
,Ne placi', jase ju toliti. D. Barakovid, vil. 144.
Jer sunagcu morske tmine skrivat jase svitlo
lisee. 172. Ja mi pravit okle ide. 173. Pokli-
sara jah moliti. 195. Vucjim glasom ja vapiti.
195. Prid kim zviri bizat jase. 208. Tad ufati
jah u Boga. 209. Kleknuh doli, jah moliti. 227.
Trepetat svit jame. 283. U pakal ved ne ja it
clovik zivudi. 311. Kada bi vitra pah potresat
ja' nima, 853. Ja ga progoniti van vojske ne-
gove. jar. 54. Nepodobne rici jase napastujuc
govoriti. 67. Trusi necuveni jase zem{om tresti.
I. T. Mrnavic, osm. 29. Jase oci uz svitlinu ma-
gledi mi trepetati. I. Ivanisevid 202. I ja tri-
jesa strahoviti trijes harati na sve strane. P.
Kanavelid, iv. 34. Dom braniti jami i cejad sada
tvoju. I. Zanotti, en. 44. Tu2it oni jase silnu
caru Sulimanu. skaz. 3. Pokleknuvsi Felicij, ja
pitati Sista. P. Hektorovid (?) 86. Ter glasom
velicim Olivu ja zvati. Oliva. 45. I svi okol
stojedi jase se cuditi. 61. Srce i sve tilo tokoj
ovom zelom ja goriti. A. Vitajid, ist. 274^. Nebog
Osip dvignu oci, bratju svoju ja moliti. P. Vu-
letid 10. Da Solin se ja zidati. J. Kavanin 117^.
Ja se kleti vrhu ceda. 255^. Od vjere mu ja
besjedit. 297t>. — b) hez infinitiva. Da gredu
St velimt trtgomt na trtge kraJevBstva mi, jemtso
ods kavada dori do svili.. Mon. serb. 46 (1254).
Zaledi moju rat ku sa svim morem jah. £). Ba-
rakovid, vil. 281.

c. s infinitivom, kao Tcod d, a) daje znacene
perfektivno glagolu (kao konjunktiv Hi kondi-
eijonal u drugijem jezicima). Aste o sebe sama
imett besnovati se. Mon. serb. 14. (1222—1228).
A§te sego ne imett poslusati. 14. Ize ne ime
htteti svoje vtzleSti. Mon. serb. 15. (1222-1228).
Ako je imutt potrebovati. 31. (1247). Ako irautt
istkati nekoju pravinu. 37. (1253). Zla da ne
ime ciniti. 48. (1254—1256). Dokole pravdu imutt
imeti krajevtstvu mi. 50. (1240 — 1272). Da imt
nikto ne ime zabavjati. 53. (1240-1272). Ako
ime hteti krajt poslati vojsku. 69. (1273—1314).
Ko ime hoditi. 106. (1333). Ade krajevtstvo mi
ne ime verovati, jere jestt sikozi. 108. (1334).
A§te ga gospodart ne imett braniti. Zak. du§.
pam. Saf. 32. Cart ktde ime syna Xeniti ili
krtstiti. 35. Da imt pomagate o cemt vi imeta
opomenovati. Mon. serb. 158. (1357). Ako kto
ime sto govoriti. 188. (1378).

2. pasivno. u svijem je primjerinia znacene
kao kod 1, b. Jot ali stavjen v tamnici. Narucn.
96a. Ako nede!^ biti jet v stupici. Transit. 84.
Bi§e jati od dviju razbojniku. Mirakuli. 84. Pri-
pejase 2enu jatu v prejubodejstvi. Korizm. 89*.
Jet bisi V prejubodejanji i ubijen. §. Kozidid 21*.
Jete ili 8u26e odkupovat. §. Budinid, sum. 157*.

3. sa se.

a. pasivno. znaienc je kao kod 1, b. Ako se

jame ta zlotvorac. Zak. vinod. 63. Ako s pri-
stavom se jame niko govedo raalo. 71.

b. nije mi jasno znacene u ovom priinjeru:
Jere poruku svetitejemt jemut se. Mon. serb. 15.
(1222-1228).

JETICAV, adj. vidi jokticav. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Ta vidis li da e jeticav, kad mu
se onako vedre u§i, a onako kasjuca!' J. Bog-
danovid.

JETICINA, /. augni. jetika. — U nase vrijeme
u Lici. .Uvalila se jeticina u prsa dok mu ne
uzezu svijedu, nema lijeka'. J. Bogdanovid.

JETIKA, /. vidi jektika. — U nase vrijeme u
Lici (J. Bogdanovid) i u Istri. (D. Nemanid, cak.
kroat. stud, iftzg. 32).

J^TIM, m. arap. tur. jotim, sirota. — U na-
rodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena (kao
pridjev pred drugijem supstantivom te ne mijena
oblike). A na djecu jetim-sabiluci. Nar. pjes. horm.
2, 559.

JETIMIJE, m. vidi Jevtimije.

JETIMSKI, adj. koji pripada sirotaytia, siro-
tinski, vidi jetim. — U narodnoj pjesmi bosanskoj
nasega vremena. Da mi krvav mahzar nacinimo,
na n jetimske ruke pritisnemo. Nar. pjes. horm.
1, 84.

JETKANE, n. djelo kojijem se jetka. — U
Vukovu rjecniku (jetkane i po zapadnom govoru
jitkane).

JETKATI, jetkam, impf. dem. jesti. — Po za-
padnom govoru ji-. — Akc. se ne mijena (aor.
2 i 3 sing, jetka). — U Vukovu rjecniku.

JETO, vidi eto. — U nase vrijeme. Jeto se dani
primakose. P. M. Nenadovid, mem. 359 360.

r\ ...

JETRA, /. jecur, velika Hijezda u covjecjoj t
zivinskoj utrobi u kojoj se cini zuc, isporedi (crna)
gigerica, utrobica. — -e- stoji mj. negdasnega ^.

— Itijec je praslavcnska, ali u srednetn rodu
(jentro), isporedi stslov. jetro, cescc plur. j^tra;
plural je i ?t drugijem jezicima u kojijeh ima
ova rijec, isporedi novoslov. jetra, ces. jatra,
gornoluz. jatra, donoluz. jetsa. — U nasemu se
jeziku shvatio ovaj oblik (n. pi.) kao da je zen-
skoga roda, i to vec od prvijeh vremena (u naj
starijim je primjerima jos srednega roda, ali to
moze biti po crkvenom jeziku, jer u istoj knizi i
na istoj strani ima vise primjera zenskoga roda).

— Postaje od indoevropskoga adjektiva enteros,
unutrni, sto vec i u drugijem jezicima kao siip-
stantiv srednega roda znaci: utroba, drob, ispo-
redi adjektiv snskr. antaras, lat. interior (staroir.
eter, etir, tnedu), i supstantiv snskrt. antram, grc.
tvtiQov. — isporedi i utroba. — Kod cakavaca
se kaze i jatra (vidi Lucicev primjer). — Izmedu
rjecnika u Mikalinu (^jetra, utrobica ,jecur, hepar'),
u Belinu (,fegato' .jecur' 308*), n Bjelostjeneevu
(jetra, gigerice ,jecur'), u Jambresicevu (,hepar,
jecur'), u Voltigijinu (,fegato, coratella' ,leber'),
M Stulicevu (,jecur'), u Vukovu (,die leber' ,jecur' ;
cf. gigerica crna, utrobica s dodatkom da se go-
vori u Dubrovniku).

a. u pravom smislu (u naj prva dva primjera
n. pi). Jegda bolett jetra. Sredovj. lijek. jag.
star. 10, 1 13. Togda razumej jako raspa|ajutt
jetra. 113. Jestt ott jetre tazi 2ila. I vr-bhu
jetre poloSi obezanijo takovo. 113. PoloXi na
jetru. 113. Al' de kol orlovi gladnih vezan stati,
jatru, ka se novi, ki mu de kusati. H. Lucid
288—289. Ni se vabim vede tamo na pecene
jetre. M. Dr2id 273. Usta mi pucaju na jetru.
332. Sto je za jetru boje, toj pludu ko)e. (D).

JETRA, a.

681

JEVANDELIJE

Poslov. danic. Bolesti . . . od zigerice iliti jotre
podnosase. P. KneZevid, osm. 139. U jetri, u
zufi i u srcu one ribe. J. Matovic 451. Mre-
zicu sto je na jetri. D. Dauifiid, Smojs. 3, 4. Gle-
da6e u jetru. jezek. 21, 26.

b. jetra vodena, ime bi]ci. Jetra vodena, cetrar,
asplenio (u rukopisu xvi vijeka), Ceterach offi-
cinarum AVilld. B. Sulek, im. 131.

JETRENA TRAVA, /. ime hi]ci. Jetrena trava,
Jetrenaca, camelopodium (Bjelostjenac), Marru-
biam vulg. L. B. Sulek, im. 131.

JETRENICA, /. djevenica, kobasica nacinena
od jelre. — U Stulicevu rjedniku: ,lucanica ex
jecore confecta'.

JETRENKA, /. ime hi]kama. — Cesto se na-
lazi pisano jatrenka (vidi jetra od cega postaje).

II. bez pridjeva. Jatrenka, ces. jaternik, jatrnik,
Hepatica triloba Dec. (Vujicid), v. Jetrica. B.
Sulek, im. 126. Jetrenka, Hepatica triloba Dec.
(Orfelin, Sab}ar). 131.

b. jetrenka kamenita. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (jatrenka kamenita, trava ,liclien ter-
restris'). Jatrenka kamenita, fes:atella terrestre
(StuUi), Marchantia polymorpha L. B. Sulek, im.
126.

c. jetrenka zvjezdata. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (jatrenka zvjezdata, trava , hepatica stel-
lata'). Jatrenke zvezdaste. Z. Orfelin, podr. 316.
Jatrenka zvjezdata, hepatica stellata (StuUi), Mar-
chantia polymorpha L. B. Sulek, im. 126.

JETRENACA, /. vidi jetrena trava.

JETRICA, /. dem. jetra. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (nemoc od jetrice
,morbum hepaticum' 178a a nema napose), u Be-
linu (,fegatello' .jecusculum' 308a), u Bjelostjcn-
cevu (.jecusculum'), u JambreSicevu (,jecusculum'),
M Voltigijinu (,fegatello' ,eine kleine leber'), u
/SiM/iceiJM (jjecusculum'), u FmA:oj;m (dim. v. jetra).

a. u pravom smislu. Hrani se na jetrice slatke
od kapunida. M. Drzid 290.

b. ime bijkama. Jetrica, epatica, likene (Aquila
i Bud), hepatica (Vujicid), Marchantia polymorpha
L. B. Sulek, im. 131. ^ Kokosina jatrica, Pris-
matocarpus hybridus. Cas. ces. muz. 1852. 2, 52.
Jatrica kokosina, Prismatocarpus Speculum L.
Her. (Marinkovid). B. Sulek, im. 126.

JETRICICA, /. dem. jetrica. — U Mikajinu
rjecniku: jetricica, mala jetra ,jecusculum, i u
Stulicevu (uz jetrica).

JETRINICA, /. samo u Stulicevu rjecniku: v.
jetrenica.

JETRN, adj. koji pripada jetri. — Samo u
Bjelostjencevu rjecniku: jetrni beteg, nemod ali
bolest jetrna ,hepaticus morbus'; jetrno zapi-
rane ,hepatis obstructio'; jetrno sazgane ,hepatis
accensio'.

JETRNA, /. vidi jetrenka i jetrica, b. Jetrna,
Hepatica triloba Dec. (Anselmo da Canali). B.
Sulek, im. 131.

JETRNA TRAVA, /. me bijci. Jetrna trava,
Verbascum thapsus L. (Vnjidid). B. Sulek, im.
131.

JETRNICA, /. vidi jetrenica. ►— U Bjelostjen-
cevu rjecniku : jetrnica, devenica ,tomacina, to-
macla, tomaculum', i u Jambre§icei:u : ,toma-
culum'. — / kao ime bijci. Jetrnica, camelopo-
dium (Bjelostjenac), Marrubium vulgare L. B.
Sulek, im. 131.

JETRNIK, m. u Stulicevu rjecniku: jatrnik,
V. miloduh.

JETRNAK, »i. ime bi(ci. Jetrnak, Betonica
officinalis L. (Sablar). B. Sulek, im. 131.

r

JETRNE, n. vidi jetra. — Samo u Voltigijinu
rjedniku: ,fegato' , leber'.

JETRNI, adj- koji pripada jetri, — Izmedu
rjeinika u Stulicevu (,di fegato' .hepatarius') i u
Danidicevu (jetrtnt .jecoris*). Do grudej i je-
trtnago s-BstavJanija. Glasnik. 11, 88.

JETROBOLAN, jetrobolna, adj. koji boluje na
jetri. — U Jambresicevu rjecniku: kajkavski je-
trobolen ,hepaticu8', i u Stulicevu: ,hepatario
morbo laborans'.

JETROBOLESNIK, m. u Voltigijinu rjecniku :
jetrobolestnik kod jetrobolnik. — nepouzdano.

JETROBOLNICA, /. zensko ce]ade jetrobolno.

— U Stulicevu rjeiniku (uz jetrobolan).

JETROBOLNIK, m. jetrobolan covjek. — U
Voltigijinu rjecniku: jetrobolnik, jetrobolestnik
jfegatoso, che patisce di fegato' ,der eine leber-
krankheifc hat', i u Stulicevu (uz jetrobolan).

JETRVA, /. muzeva brata (djeverova) zena.

— -e- stoji mj. negdasnega e. — U obliku jentry
rijec je praslavenska (vidi svekrva, crkva itd.),
isporedi stslov. j^try, novoslov. jetrva, bug. je-
trtva, rus, arponh, poj. j;^trew. — Od indo-
evropske osnove inter (vidi K. Brugmann, grundr.
der vergl. gramm. 1, 209 i 2, 362), isporedi lit.
inte, snskr. jatar, grc. sivixreQSs (pi.), lat. jani-
trices (pi.). — 0 praslavenskome se jeziku dodao
nastavak u (y, tv) prema svekry (svekrva). —
U nasemu se jeziku javja od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (jetrva, zena dive-
rova ,fratria') gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,moglie del cognato' ,fratrina' 492i>), u Bjelo-
stjencevu (jfratria'; jetrve ,janitrices'), u Jambre-
sicevu (jfratria'), u Voltigijinu (.cognata per parte
di fratello' ,schwagerinn'), u Stulicevu (,uxor fra-
tris mariti'), u Vukovu (zene dvojice brade jetrve
su jedna drugoj ,die schwagerin' ,leviri uxor').
Jetrva i svekrva ni od gdile nije dobra. (D).
Poslov. danic. Zlo govori jetrva za jetrvom. J.
Banovac, pripov. 115. Ja to znadem, da je istina
da i da mloge jetrve i zaove mir u kudi kvare.
D. Rapid 295. Eto ti osam devera, etc ti osam
jetrva. Nar. pjes. vuk. 1, 75. Zetvu zele tri jetrve.
1, 170. Kucko jedna, ne jetrva moja! 1, 559.
O jetrvo, gospodo krajice! 2, 121. Nepogodne
jetrve redom vodu nose. Zle jetrve bradu dijele.
V. Bogisid, zborn. 124.

JETRVICA, /. dem. jetrva. — Izmedu rjecnika
u Vukovu. U Jelice mile jetrvice. Nar. pjes. vuk.
1, 606. Nu mi kore mloge jetrvice: , Kucko jedna,
nasa jetrvice!' 2, 39. Jal' nevjesta, jali jetrvica.
Bos. vila. 1887. 154. Bile se jetrvice preko sve-
krvice. Nar. posl. vuk. 13.

JETRVIN, adj. koji pripada jetrvi. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu i u Vukovu- Uze cura je-
trvina sina. Nar. pjes. here. vuk. 44.

1. JEVA, /. Eva, zensko ime bibli6ko. — ispo-
redi Eva. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,Eva
(Adams frau)'. U nas se pripovijeda da Adam
onu jabuku §to mu je Jeva dala nije prozdfo,
Vuk, ziv. 227. Jeva. S. Novakovid, pom. 115
(moh jjripadati i pod 2. Jeva).

2. j;6VA, /. hyp. Jefimija. — Akc. se mijena
u voc. Jevo. — U Vukovu rjecniku: ,Euphemia'.

— vidi i 1. Jeva tia kraju.

JEVAC, Jovca, m. ime dvjema zaseocima u
Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovid 151. 155.

JEVANDELIJE, n. vidi jevandeje. — Po or-
kvenom jeziku cuje se i u nase doba, a izmedu

JEVANDELIJE

632

JEVO

rjecnika u VtiJcovu (uz jevandeje) i u Danicicevu
(jevaiibdelije ,euaDgelium'). Tako mi Bogb po-
magaj i sije sveto jevantdelije. Mon. serb. 2.
(1189). Na cetvero sveto jevandelije. 328.(1423).
Kako je nekakav covjek isao citajuci jevandelije.
Vuk, poslov. 91.

JEVANDELIST, m. ivayyeXiaiTi'ig, evangelista,
pisac jevande\a. — isporedi evandelist. — Fo
grckoj Hi latinskoj rijeci. — Od prvijeh vremena
pa i u nase doba; izmeiu rjecnika u Danicicevu
(jevantdelistt, ivayytXiGTi^g). U 4 jevanbdeliste
klbnemo se, Mon. serb. 30. (1243). Vb 4 jevan-
deliste (jevandeliste'). 303. (1420). Takoder su
u liemu izobrazena sva cetiri jevandelista. Vuk,
dan. 1, 4. — Kod cakavaca jovanjelist. Svetoga
Luke evanjelista dne. Mon. croat. 80. (1451).
To jevanjelisti poloiise ocito v jevanjelih. Na-
rucn. 14^.

JEVANDilLSKI, adj. koji pripada jevandelu.

— Izmedit rjecnika u Danicicevu (jovantdeltskyj
,euangelicus'), Jevandeltskoje slovo. Stefan, sim.
pam. saf. 11. Jevandelskyht zapovedej. Mon.
serb. 569. (1403—1405).

JEVANDE^jE, n. ivayyiXiov , evangeliuna,
(uprav u grckom jeziku: dobra vijest), isprva
Hristova nauka, pa u osobitom smislu knige u
kojima se pripovijeda Hristov zivot i nauka
(crkva pripoznaje kao prava samo cetiri jevan-
de(a), i kotnad iz ovijeh kniga §to se cita preko
sluzbe Bozje. — isporedi jevandelije, evandeje.

— (J nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,evangelium'). Pa uzima casno jevandeje. Nar.
pjes. vuk. 2, 65. Ona cati casno jevandeje. 2, 68.
Pa uzese knige jevandeja. 3, 59. A tako mi
Boga istinoga i tako mi jevandeja moga! 4, 414.
On mi drzi knige jevandeje. Nar. pjes. here. vuk.
66. A u Save sitno jevandeje. Nar. pjes. petr,
1, 90. Gotov sam i vama u Rimu propovjediti
jevandeje (u starijem izdanu jevandelije). Vuk,
pavl. rimj. 1, 15. Samo je Bizantija pruzala je-
vandeje na jeziku slovenskom. M. D. Milidevi6,
omer. 123.

JEVAR, Jevra, m. vidi Jovrejin. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,Hebraeus, Judaeus' s dodatkom
da je uzeto iz nekakva rukopisa dubrovackoga.

— nepouzdano.

JEVDOKIJA, /. EUoy.Lu, ime zensko. — Od
XIV vijeka, a izmedu rjednika u Daniiicevu (Jevt-
dokija ,Eudocia'). Ja gospoda carica Jevdokija
8t sinomt cartstva mi Kostadinomt. Mon. serb.
190. (1379). Jevdokija. (kaludericko). S. Nova-
kovic, pom. 115. — Moze se Hitati i Jevdodija.

JEVDOKIM, m. Ev(^6xi<uos, ime musko. — Od
XIII vijeka (vidi Jevdokimov). Jevdokimi. (jero-
monah). S. Novakovii, pom. 115. — Moze se ci-
tati i Jevdocim.

JEVDOKIMOV, adj. koji pripada Jevdokimu.

— V Danicicevu rjecniku: Jevtdokimovi,, .Ni-
kola, JevdokimovB synt' (Mon. serb. 62 god.
1293—1302).

JEVDOKOSIJA, /. ime zensko. — Na jednom
mjestu prije nasega vremena. S. Novakovid, pom.
115. — Va^a da je pisarska pogreska, vidi Jev-
doksija.

JEVDOKSIJA, /. Ev^oiki, ime zensko. — Prije
nasega vremena. Jevdoksija (monahina). S. No-
vakovid, pom. 115.

t

JEVDA, m. vidi Jevdo. — Akc. se mijena u
voc. Jevdo. — U naSe vrijeme. Jevda Blagojevid.
Rat. 181. Jevda Bojovid. 414.

JEVBENIJA, /. EvyivCa, ime iensko. — Od

XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jevb-
denija , Eugenia'). Vsefibstnoj kaluderici gospodi
ktir Jevdeniji. Spom. sr. 1, 3. (1395). Monahi
Jevdenija. Mon. serb. 246. (xiv vijek). Jevdenija.
(kaludericko). S. Novakovid, pom. 116.

JEVDENIJE, m. Edyiviog, ime muiko. — Prije
nasega vremena Jevdenije. S, Novakovid, pom.
116.

JEVDENIJE VIC, m. prezime (po ocu Jevde-
niju). — U nase vrijeme. Jovan Jevdenijevid.
Rat. 35. Jovica Jevdenijevid. 336.

JEVDI6, m. prezime (ako glasi J^vdid, po ocu
Jevdu, ako glasi J^vdid, po majci Jevdiji). — U
nase vrijeme. Maksim Jevdid. Rat. 178. Jovan
Jevdid. 362.

JEVDIJA, f, ime zensko (isto sto Jevdenija?
Hi sto Jevga?). — Prije nasega vremena. Jev-
dija (monahina). S. Novakovid, pom. 116.

J^VDO, m. ime musko, hyp. Jevdenije, ispo-
redi Jevda. — Akc. se mijena u voc. Jevdo. —

V nase vrijeme. Jevdo Lekic. Rat. 107.

JEVERDETICA, /. jedno od imena sto se daju
Bogorodici (grc. iixQysTig, dobrodinitefica). — xiii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (jevert-
detica. evtQysTis). Bogorodice jeverdetice. Domen-
tijanb 60. Vb monastyri presvetyje bogorodice
jeze jevergetica naricajema. 198.

JEVERGEOTIDA, /. u Danicicevu rjecniku:
JeverBgeotida ,monasterium Euergetidis' : Bogo-
rodice VB JeverBgeotide vb KostauBtine Grade
(Stefan, sim. pam. saf. 10). — Po grckom gene-
tivu £viQ}'iTt<iog. — Vidi i jeverdetica.

JEVERICA, /. vidi vjeverica. — U Stulicevu
rjecniku: ,animalis species mustellae similis', i
u Vukovu: vide vjeverica.

JEVERIC-, vidi vjeveric-.

JEVGA, /". vidi 1. Jeva. g- umetnulo se po

svoj prilici po vizantijskom govoru (isporedi i
Levgij, paraskevgij 11 stslovenskom) ; poslije glasa

V vaja da se umetalo pred vokalom cesto g, vidi
i novogrc. djiyov, jaje. — Samo u knigama pi-
sanijem crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (,Eva'). AdamB i Jeuga. Mon. serb.
67.(1305—1307). Jevgu. Glasnik. 11, 198. Adamt
i Jevga. Starine. 18, 200.

JEVHROSIMA,/. vidi Jevrosima. — Na jednom,
mjestu prije naSega vremena. Jevhrosima (mona-
hina: 1 put ace. Jevbhrosimu, ako ne bude po-
greska mesto Jefrosimu ili Jevrosimu). S. Nova-
kovid, pom. 116.

JEVIC, m. prezime. — U naSe vrijeme. Jankb,
Jevida. M. B. Milidevid, srb. 100.

JEVIK, m. ime mjestima u Srbiji. a) zaselak
u okrugu uziekom. K. Jovanovid 154. — b) mjesto
u okrugu knezevackom. Niva u Jeviku. Sr. nov.
1875. 547.

JEVLOGIJA, /. EvloyCa, ime zensko. — Prije
naSega vremena. Jevlogija. S. Novakovid, pom.
115.

JEVLOGI JE, m. EvkSyiog, ime muSko. — Prije
nasega vremena. S. Novakovid, pom. 115.

JEVLONIJEV16, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Avram Jevlonijevid. Rat. 108.

JEVNIJA, /. ime zensko (grcko). — Prije na-
sega vremena. Jovnija (monahina). S, Novakovid,
pom. 115.

JEVO, vidi evo. — U nase vrijeme. Jevo se
kajemo. P. M. Nenadovid, mem. 136.

JEVPRAKSIJA

g:?;}

JEVT16

JEVPRAKSIJA, /. Ev7iQK§ig, ime £ensko. —
I'rije naSega vremena. Jevpraksija (monahina).
S. Novakovid, pom. 115.

JEVRA, /. ime zensko, bice hyp. Jevrosima. —
Akc, se mijena u voc. Jevro. — U Vukovu rjcd-
niku: ,frauenname' ,nomen feminae (hyp. v. Jevro-
sima?).

JEVREJIN, Ml. Hebraeus, vidi Izraijac, Zidov
(ali se razlikuje od ova dva narodnosna imena
tijem sto se moze shvatiti u sirem smislu i 0
druyijem srodnijem narodima), gr6. 'EpQuTog. —
Mnozina je Jfevreji, Jevreja, Jfevrejima, J^vreje.

— Od prvijeh vremena (vidi F. MikloSic, lex. pa-
laeoslov.^ kod Jevrejni.), a izmedu rjecnika u
Vukovu (.ein Hebraer' ,Hebraeus') i u Danici-
ievu: Jevrent , Hebraeus': ,Franku Josifovicu Je-
vrenu' (Spom. sr. 2, 62 god. 1414 — 1417), ali 6e
biti pogrjeska mjesto ,Jevreini.'. Kako sam vi
pisao bio prezdo dve knigo, jednu sam vi bio
pisao po po§ti, a jednu po jednome Jevrejinu.
Glasnik. 11, 3, 140. (1709). U prokleta cara Je-
vrejina. Nar. pjes. vuk. 2, 85. I uvati cara Jc-
vrejina. 2, 86. Sto Jevreji krste sakovali. 2, 88.
Zar sam ja Jevrejin? Vuk, jov. 18, 35. Odgo-
vori§e mu Jevreji. 19, 7. — I ovi primjeri mogu
amo pripadati, ali moze biti i da su pisci imali
u pameti samo plur. Jevrei (bez j), te zato je
7iastavak om a ne em. Govori sv. Paval k Je-
vreom. Narucn. 24a. Sveti Paval k Jevreom.
Korizm. 14*', Epistola k Jevreom. Anton Dalm.,
nov. test. 2, HI**. — U stslovenskom jeziku na-
lazi se cesto, kod ove rijeci i driigijeh sto su isfoga
postana, mj. -re- pisano i -re-, te po tome ima
i primjer (u zapadnom obliku) : Sracini i Jevrlji.
Zborn. 126^, isporedi i Jevrijenka.

JEVREJINKA, /. vidi Jevrejka. — U jed-
noga pisca nasega vrem,ena. Ubi Ture curu Je-
vrejinku. Osvetu. 6, 75.

JEVEEJKA, /. zensko ce]ade prema muskome
Jevrejin. — Akc. se mijena u gen. pi. Jfevrejaka.

— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die Hebraerin' ,hebraea mulier'). A pristupa
prokleta Jevrejka. Nar. pjes. vuk. 2, 87. — Prije
nasega vremena nahodi se kao ime zensko, ali
mislim da nece biti istoga postana. Jevrejka. S.
Novakovic, pom. 115.

JEVREJSKI, adj. hebraicus, koji pripada Je-
vrejima. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,hebraisch'
,hebraicus') i u Danicicevu (vidi a na kraju).

!l. rtd;. Plku jevrejskomu. Korizm. 40a. Slovmi
grckijemi, jevrejskijemi i latinskijemi. P. Bakslc
128. Nasi s' krsti u zem^i jevrejskoj. Nar. pjes.
vuk. 2, 85. Ode s vojskom na zem]u jevrejsku.
2, 86. Uvatio cara jevrejskoga. 2, 86. — Uz
mjesna imena u Danicicevu rjecniku: jevrejsky,
zemjama koje je manastir Treskavac imao u Pri-
lipu isla je meda ,prez£. dolt jevrejsky' (Glasnik
11, 131. 13, 374). ,ott dola jevrejska' (13, 370).
,do recista jevretjskoga' (13, 375. 11, 131). ne zna
se jeli ista rijec.

b. adv. jfevrejski, hebraice, 0 jeziku. Pismo bi
pisano jevrejski, grcki i latinski. Narucn; 35^.
Bjese napisano jevrejski, grcki, latinski. Vuk,
jov. 19, 20.

JEVREM, m. vidi Jefrem. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (.Ephrem').
Jevremt. S. Novakovi6, pom. 115. U Jevrema
cara cifutskoga. Nar. pjes. petr. 2, 72.

JEVREMOV, adj. koji pripada Jevremu. —
Kod mjesnoga imena: Jevremova niva, mjesto u
Srbiji u okrugu va(evskom. Niva kod Jevremove
llfive. Sr. nov. 1861. 295.

JEVRIt), m. prezime. — U naSe vrijeme. Sem.
prav. 1878. 87. D. Avramovid 277.

JEVRIJENSKI, adj. vidi evrijenski. — -ije-
stoji u juznom govoru mj. negdaSnega e. — U
ilva pihca Dubrovcanina xvi i xvii vijeka. Je-
vrijenske djevice dojde sin. M. Vetranid 2, 203.
Ostah ja duka jevrijenskoga roda. 2, 217. Broj
Uoiiika . . . kill Jordana poji rika a jevrijenska
(u poznijem rukopisu po zapadnom govoru je-
vriii>ka) zem^a vrijeXi. I. Gundulid 329.

JEVROPIJA, /. Evropa. — U Danicicevu rjec-
niku: ,Europa': Jevropiju (Okaz. pam. saf. 55).

JEVROSIM, m. vidi Jefrosim. — Prije nasega
vremena. Jevrosimt fjeromonah). S. Novakovi6,
pom. 116.

jilVROSIMA, /. vidi Jefrosima. — Od prije
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide Jerosima). Jevrosima. S. Novakovid, pom.
115. U Momcila sestra Jevrosima. Nar. pjes. vuk.
2, 106. Ode Marko u gospod.sko dvore, pak do-
ziva Jevrosimu majku. 2,193. Slaroj mojoj majci
Jevrosimi. Pjev. crn. 116*.

JEVROSIMIJA, /. vidi Jevrosima. — Prije na-
sega vremena. Jevrosimija (monahina). S. Nova-
kovic, pom. 115.

JEVROSOSIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Tanasije Jevrososic. Rat. 138.

JEVSEGNIJA, /. ime zensko (grcko, mozebiti
Ev^tvCu). — Prije nasega vremena. Jevsegnija
(monahina). S. Novakovi6, pom. 116.

JEVSEVIJE, m. EvasPiog, ime musko. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 116.

JE VST ATI J A, m. vidi Jevstatije. — Prije na-
sega vremena. Jevstatija (arhijepiskop). S. Nova-
kovic, pom. 116.

JEVSTATIJE, m. Evaidd-iog, ime musko. —
xni vijeka i poslije, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (Jevtstatije). Pri prepodobnemt otbci nasemb
]i.vTb Jet;sta*iji. Mon. serb. 49. (1261). Jevsta-
tije (jeromonah). S. Novakovic, pom. 116.

JEVSTATIJEVIC, m. prezime (po ocu Jevsta-
tiju). — U nase vrijeme. Doka Jevstatijevic.
Rat. 34.

JEVSTRATIJE, m. EvaTQdnog, ime musko. —
Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 116.

JEVSTRIJE, m. ime musko (grckoga postana).
— Prije nasega vremena. Jevstrije (jeromonah).
S. Novakovid, pom. 116.

JEVTA, m. vidi Jevto. — Akc. se mijena u
voc. Jevto. — Od prije nasega vremena, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: (istocno) Jevto. — Jevta.
S. Novakovid, pom. 116. Poslato knezu Jevti
Levackom. Djelovod. prot. 3. — 7 s f. Jefta. S.
Novakovic, pom, 119. Od Jefte Cirakovida. Pjev.
crn. 205''.

JEVTAN, m. hyp. Jevtimije. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,nomen viri'
(,von' ,Euthymius'). — 1st Jeftan. Rad. 1, 185.
Jeftan Despic. w Nar. pjes. petr, 1, 350.

JEVTANOVI6 (Jevtanovid), m. prezime (po
ocu Jevtanu). — U nase vrijeme. Glisa Jevta-
novid. It Nar. pjes. petr. 1, 350.

JEVTICA, m. dem. Jevta — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v. Jevta).

JEVT16, m. prezime (po ocu Jevti). — U nase
vrijeme. Gligorija Jevtida. Glasnik. 11, 1, 12. (1808).
Jevtid. D. Avramovid 229. 242. J^ubisav Jevtid.
Rat. 364.

JEVTIMIJA

634

2. JEZA

JEVTIMIJA, /. Evdv/u.(u, ime zensko. — Prije
nasega vremena. Jevtimija (monahina). S. Nova-
kovi6, pom. 116.

JEVTIMIJE, r«. Ev^v/xiog, ime mitsko. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u DaniHcevu
(Jevttimije). Arhijereja JevL^imija. Stefan, sim.
pam. saf. 6. Jevtimije (mahom kaludersko). S.
Novakovid, pom. 116. — Mjeste v ispred t nalazi
se i f: Jeftimije. S. Novakovic, pom. 119. pa
ivjeste ovoga slova i p: Jeptirnije (jeromonah).
S. Novakovid, pom. 118. isporedi kod Jevto, Jevta,
Jevtan. v- moze i ispasti: Jetimijo. S. Nova-
kovic, pom. 118.

JEVTIMIJEVIC, VI. prezime (po oca Jevti-
miju). — U nase vrijeme. D. Avramovic 190.

1. JEVTIN, adj. vilis, parvi pretii, koji se uz
main cijenu prodaje, grc. i-vd-rjvog. — isporedi
cijenan, 2, uprav cijen, cijfena, cijeno (pn dubro-
vackom qovoru cijeno), adv. cijeno; ovako se go-
vori u Duhrovniku gdje se jevtin slabo poznaje.

— Od xvn vijeka (vidi kod b), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (, vilis pretii'), u Vukovu (,wohl-
feil' jvilis', cf. cijene s primjerom : Od jevtina
mesa corba za plot, vidi daje isti primjer kod
a, a). — -V- pred t moze se izgovarati i pisati
f: juftin, a i f se gdjegdje mijena na p: j6ptin
(isporedi kod Jevtimije), vidi u primjerima.

a. adj. — Komp. jevtiuiji (m Stulicevu rjec-
niku).

a) kaze se o onome sto se prodaje i kupuje,
0 trgovini. Neg ako je i jeftino zito. M. A. Ee}-
kovic, sat. D8''. Jeftin espap kesu prazni. Nar.
posl. vuk. 114. Od jeftina mesa corba za plot.
233. A kad pali na pola mfzeva, tu junacko
jeftino je meso. Osvetn. 2, 135. — U ovom pri-
mjeru sfoji u prenesenom smislu: koji malo vri-
jedi, prema lat. vilis. Covico! zasto si tebi tako
jeftin i od niSta? F. Lastrid, test. 233^.

b) 0 cijeni. Da 6e se sutra u ono doba brasno
i jecam za jeftinu i laganu cinu prodavati. E.
Pavic, ogl. 327. Prodade mu dobro paripce na
jevtinu cijenu. S. ]^ubi§a, prip. 168. Po glavama
ne medi ucjeua, u hajducke jeftina je cijena.
Osvetn. 2, 23.

c) 0 prodaji. Oini Bog toliko jeftinu prodaju
svoje slave. M. Radnic 89a.

I». adv. jevtino (jfeftino, jeptino). — isporedi
cijene (uprav cijfene). — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,a buou niercato, a vil prezzo' ,exiguo pre-
tio' 482a) i u Stulicevu (,parvo vel vili pretio').

— Komp.: jevtinije (u Stulicevu rjecniku i u
primjerima). Tu svasta dosta jevtino, po 8 so-
munida za jednu paru. Glasnik. 31, 306. (1 701).
Kad se ne daje za gotove novce ili jevtinije
kupit. I. Grlicid 64. Za koje si otio sto kupiti,
kad je jevtino bilo. A. Badid 125. Da skupjo
prodadu ili jevtinije kupe nego je pravo. I. Veli-
kanovid, uput. 1, 450. Dacemo im ovco po jev-
tino. Nar. pjes. vuk. 4, 424. I mala stvar, kad
se jevtino daje, pokvari cijena i velikoj. Vuk,
poslov. 133. — Trgovac uzima trgovioe jeftino.
M. Eadnid 130''. Gdi se prodaje jeftino. 551*.
Koje ga sknp|e stoji, koje li jeftinije? F. Lastrie,
test. ad. 125b. Stvarane sviju stvorena jeftino
stoji Boga. 125'>. Ako ga toliko jeftino stade
stvarane. 126*. Ali odkupjehe dovika nije ga
tako jeftino stalo, ni lasno, nego mlogo mucno
i skupo. ned. 204. Eazmis|a kako de jeftinije
kupiti a skupje prodati. 243. Teb' se cini da
je jeftinije; proesapi, vidicoS da nijo. M. A. Ee}-
kovid, sat. E7''. Golem komad veoina jeftino
prodade. I. Jablanci 24. Blago nam, evo nam
argata! jeftino de radit vinograde. Nar. pjes. vuk.

2, 370. — Koji jeptinije kUpuju nego li stvari
vajaju. M. Divkovid, bes. 703^. Tu mi robja
jeptino bijase. Nar. pjes. bog. 326. Gdi se pro-
daje jeptino. M. Zoricid, osm. 107.

2. JEVTIN, adj. koji pripada Jevti. Da pokoj-
noga Jevte pusku Jevtinom ecu povrati. Glasnik.
II, 1, 7. Da se Jevtino ise kude ortacke prodati
mora. 124. (1808).

JEVTINITI, jevtinim, impf. bivati jevtiniji.

— Same u Stulicevu rjecniku: ,pretium imminui'.

JEVTINOCA, /. osobina onoga sto je jevtino.

— U Vukovu rjecniku: (tvd-vv6ci]g) ,die wohl-
foilheit' ,vilitas annonae'.

JEVTINOST, /. vidi jevtinoda. — U Stulicevu
rjecniku: ,vile pretium'.

JEVTO, m. hyp. Jevtimije. — isporedi Jevta.

— Akc. se mijena u voc. Jevto. — Mjeste -v-
moze biti i { i ^i, isporedi Jevtimije i jevtin. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
Jevto .Euthymius', ef. Jefto s dodatkom da je
po juznom govoru; Jefto, vide Jevto (,mit alien
ableitungen') ; Jepto, vide Jefto. — Jedno bese
obor-kneze jefto. Nar. pjes. vuk. 4, 220.

JEVTOVIC, m. prezime po ocu Jevtu. — U
na§e vrijeme. Aksentije Jevtovid. Eat. 346.

JEVTE ATIJE, m. vidi Jevstratije. — Najednom
mjestu prije nasega vremena. S. Novakovid, pom.
116.

1. JEZ, m. vidi 2. jaz. — U cakavaca i kaj-
kavnca.

a. vidi 2. jaz, a. Jez, brana, ograda pred mlinom.
u Bistracu. F. Hefele.

b. vidi 2. jaz, c. I ogneni jez pretamni urne-
besom strasnijem zamni. J. Kavanin 892''. Ko
mi kaza i jez pakleni. 465*.

2. JEZ, m. vidi 3. jaz. Jez, Idus melanotus. u
Sisku.

3. JEZ, m.jelo, jesa. — Samo u jednoga pisca
xviii vijeka. Nem trpeza piva i ugodna puna
jeza. J. Kavanin 537*. Za jez meso, za odar
perje. 567*.

1. JEZA, /. morbus; horror. — Akc. se mijena
u voc. jezo, joze. — Rijec je praslavenska (jen^a),
isporedi stslov. j^za, novoslov. jeza, ijed, j}o(.
jedza ,furia'. — Nije jasno postane; moze biti
da je isti korijen kao i kod uzak, vezati itd. —
Nc moie se znati, jeli prvo znacene bolest ili
ijed; kod nasega se naroda pomislilo po svoj
prilici da je srodno s jezna, te po tome je do-
bilo mlade znacene (kod b).

a. bolest uopce, nemoc. — U knigama pisanima
crkvenijem jezikom i otale u Danicicevu rjecniku
(,morbus'). Jeze jestr- pogybejna jeza. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 149. Aste li mnozi u jezu upadutt.
178. Aste li ne pokajutb se, to nanesote na ne
jezu |utuju. Starine. 18, 209.

b. vidi jezna. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (hvata me jeza ,der schaudor'
,horror'). Jeza je obuzela. Bos. vila. 1889. 127.
Da ih je sviju joza preSla. 1891. 8. — Amo pri-
pada i ovaj primjer (iz nasega vijeka), u ko-
jemu stoji jaza (prema j^za) po ruskome jeziku.
Ot2oni ot'i. nego vsjaku jazu tresavicnu. Sta-
rine. 18, 1G8.

2. JEZA, /. hyp. jezik. — Akc. je kao kod 1.
jeza. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu. Jeza parala, guza pladala (kad koga biju
za rdave rijeci). Nar. posl. vuk. 113. Ne biju
sutu, nego jezu (vidi i kod suta). Nar. posl. stoj.
192.

3. JEZA

635

JEZBINA.

3. JEZA, /. vidi 2. jaz. — isporedi 1. jez i 1.
jaza. — Samo na jednom mjcstu xvm vijeka.
Iskat jezom dubokome od vjefianstva prevelika. J.
Kavanin 437a.

1. JEZAN, jezna, adj. koji pripada jezi (vidi
1. jeza), koji uzrokuje jezu, strasan. — U nase
vrijeme. Golemi, jezai mene prode stra. B. Ra-
dicovi6 (1880) 340. Zato su i jezni ti brada§i.
u Istri. Na§a sloga. god. 12. 59.

2. JEZAN, jezana, m. vidi ezan. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,das gebet
welches der tiirkische hoga vom minarot herunter-
ruft' ,oratio quara docet sacerdos turcicus de
turri'). Iz og6i§ta proni6' de vam trava, a mu-
nare popast paucina, nede imat ko jezan uciti.
Nar. pjes. vuk. 4, 135—136. Mol'te Boga i jezan
ucifce. 4, 136.

jfeZAVA, /. u Vukovu rjedniku: otoka Mo-
ravska koja pod Smederevom utjece u Diinavo.
vidi i M. D. Milicevi6, srb. 130, i Cuprija na
reki Jezavi. Sr. nov. 1871. 485. Bastovana kod
reke Jezave. 818. — 1 kao ime mjestii ti okrugu
knezevackom. Niva u Jezavi. Sr. nov. 1873. 259.

JEZAVEL, /. biblicko ime, grc. 'ItUcfitl. — U
Danicicevu rjecnika: Jezavelt. ,Jezabel'. Jezavelt.
(Okdz. pam. saf. 51).

JEZAVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Niva u Jezavini. Sr. nov. 1875. 705.

JEZAVSKI, adj. koji pripada Jezavi. Jezavska
mala, ulica u Smederevu. Sr. nov. 1861. 8.

JEZBA, /. jelo, jesa. — Uprav jestba (kako
se nalazi i pisano), vidi kod jezbina. — V pi-
saca Dubrovcana xvii i xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (jezba ,mangiamento, il man-
giaro' ,comestura' 458*), u Voltigijinu (jezba uz
jezbina), u Stulicevri (jestba, jestbina, jezba, v.
jeSa). Tebi grijeh se pusti, jestbe i pi6a izvan
mjere. I. V. Bunid, mand. 25. Sladke jestbe ti
blagova. 1. Dordic, salt 177.

JEZBliHA, f. jelo, jesa, Jirana. — isporedi jezha
i jestvina. — je- u zapadnom govoru glasi i
pise se ji- (gdjegdje i i- ; u jednoga pisca cakavca
i ja-). — Postaje od jesti, te bi pravi ohlik bio
jestbina (tako se nalazi gdjegdje i pisano, a po
zapadnom govoru jistbina), ali t ispada pa se s
ispred b izgovara kao z. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (jezbina, vidi jestojska),
u Belinu (jezbina ,cibo, tutto quelle che si mangia'
jcibiis' 192*; ,robba da mangiare' ,dapes' 458*'),
u Voltigijinu (jezbina .cibo, pietanza, vivanda'
,spcise'), u Stulicevu (kod jestba t uz jezba, v.
JGsa), « Vukovu (vide jelo s dodatkom da se go-
vori u Lici). Uzdrze se od jadenja teh brasni ili
jazbin. §. Budinid, sum. 150^. Jisti jestojke ili
jisbine zabranene u dan od posta grijeh je smrtni.

A. Komulovid 21. Bogatoga Gavana koji svaki
dan blagova§e razlike jezbine. M. Divkovic, bes.
98*. Donoscci mu jezbine i jestojske potrebne.

B. Kasid, is. 25. Neka bez jezbine i zaliha pitja
u sebi bludnos moja ne ostine. I. Gundulid 226.
Kada jest puno jisbina razlikije. P. Posilovid,
cvijet. 186. Ti si, o Isuse, moj zivot, ti si moja
jizbina. M. Jerkovid 34. Jizbine se svake pe-
cihu. B. Krnarutid 23. Buduci blagovane i jiz-
bina crvi. P. Posilovid, nasi. 18'>. Blagujuci jiz-
bine zabranene. 114*'. Spasite} dava§e svijetu
svoje tijelo prisveto za jezbinu. M. Radnic 280^^.
Ti stavjas zuc u jezbinu Bozju. 468b. Blaguje
jizbine zabraiione. M. Bijankovid 5. Mestri od
skule nastojati de, da dica budu pokripjevati se
onom svetom jizbinom od svete eukaristije. 38.

Pripravjaju jezbinu crvom. S. Margitid, fal. 146.
Koja je naj lip§a zadina jezbini. 237. Ni dosta
jisbinu izblagovati. F. Pardid 7. Ostavi nam tilo
i krv svoju istinitu za jisbinu. 58. Kad je tijelo
puno razlicijeh jezbina. K. Mji^-arovid 98. Nit'
jestbine dijoli ladnu. J. Kavanin O*'. Tu nebeski
otac nima dava ruho i jestbinu. 382^. Mrem
od glada kod jezbine. 447'''. Ne ima§ pokoja u
spanu, slasti u jezbini. A. d. Bella, razgov. 17.
Davaliu ih psima za jizbinu, to jes jestojsku. 121.
Pokripiti ga jezbinom. 192. Uzdrzavgi u sebi
slast svake jezbine. 218. O jezbino, kom ozive
nasa du§a. I. Dordid, uzd. 130. Kijeh je jezbina
krv od iivina. salt. 38. Pepeo ra' jo za jestbine.
341. Opogani tu svetu gozbu mrsna jezbina.
ben. 162. Raskosne jezbine. B. Zuzeri 252. Ako
ogladi neprijate} tvoj, daj mu jezbinu. A. Badid
47. Kada tko iziskuje jezbine plemenite. 232.
Postna jizbina. H. Bonacid 80. IJzamsi niko-
liko jizbine ter se pokripi. M. Lekusid 145. Kad
tko iziskuje izbine plemenite. J. Banovac, uboj.
3.S. Stiskam vas izbinom prisvetom. blagosov.
247. Oni koji s dobrom izbinom otrove smisaju,
avu izbinu otrujn. pripov. 171. Niti bismo mogli
uzimat ni primat ni odidu ni jizbinu. P. Fili-
povid 6. Ah jistbino sve slatkosti! P. Knezevid,
pism. 33. On jistbine nim sprav}a§e. ziv. 42.
UdiJ pristupise andeli nebeski i pripravise mu
jizbinu za pokripiti se. F. Lastrid, od' 191. Uz-
drzati se od jezbina zabranenije. 195. Nedes tra-
ziti, brate, po trgovisti za kupiti mu jizbine, ima
ji svak doma u srcu svomu i u dusi. ned. 34.
Ne bismo primili nikakove jizbine ni pitja. 38.
Niko ne daje otrova u zuci, nego u jizbini ili
u pitju slatku. 82. Da, oti§avsi u gradove i
sela koja su okolo, nadu i kupe sebi jizbine.
156. Ostane jizbina nevarena i nepecena. 217.
Sluga nakupova opet jezika i udini od lii sami
sve jesbine. 417. Zahfa|ujemo tebi, svemogudi
Bo2e, na sve jezbine i dobrocinstva tvoja. I A.
Nenadid, nauk. 54. Sluzi nam za pidu, jakost i
putnicku jezbinu k drugomu svijetu. 199. Evo
pristupam k trpezi od prislatke jezbine tvoje.
219. Ne daju se ona kao jizbina. A. Kanizlid,
kam. 244. &ta se otajno okusas prije svake jiz-
bine. 546. Od krvi svina i criva jizbine pri-
pravja. 562. ^jubimo jizbinu jer je sladka. bogo-
{ubn. 121. Dok mu stogod jizdbine pripravi. E.
Pavid, ogl. 184. UdiJ ostavi jizdbinu i onako
tasta srca ode 363. Da joj ni slobodno od ne-
govi jizbina jesti. 375. Koliko da bi naj sladu
izbinu blagova. M. Zoricid, zrc. 6. Nosedi mu
plemeniti izbinu u zdili. 70. Bistvo kruha i
ostali izbina u bistvo tila obrati§e se. 169. I
jezbine zaciniti. V. Dosen 66'>. Ali se s jiz-
binam tilesnim duhovi no sluze. And. Kacid, kor.
18. Posla ga k otcu s jizbinam pripravjenim.
27. Kada vidi lipotu crkve, dvora, obiluost jiz-
bina i mnostvo sluga. 228. Videdi da prid nim
od jizbine ne bise nista. 302. Ti si me naucio,
da priblizam k jizbini, kakono likariji. Blago
turl. 2, 145. Sa svim tizim on ide istu izbinu.
N. Palikuda 44. Buduc naucan isti izbine siro-
maske. 64. Pokripivsi se jisbinom. I. Velika-
novid, uput. 1, 60. Kada se traze jizbine odvece
lipo spravleno. 1, 354. Jizbinu i pitje uredno
slobodno zeliti mozemo. 1, 354. U blagovanu
duhovne ove jistbine. 3, 56. I jezbine za bla-
govati. J. Matovid 489. Tko tilesni jizbina ne
blaguje nimalo, iznemoze se. I. J. P. Lucid, doct.
50. Ne veli da one ugodne trpeze slatke jist-
bine ne ktise jisti. D. Rapid 102. Jerbo ta je
svacija jistbina. J. S. Rejkovid 32. Ustaviti se
od jizbine mrsne. M. Dragicevid 146.

JEZBINICA

636

JEZDITI, 1, a.

JEZBINICA, /. dem. jezbina. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Da se je istom koje jestbinice
okusila. A. Kanizlic, uzr. 180. Uzdrzanem od
vina ili koje jizbinice tilo pokoriti. fran. 233.

JEZBINOVATI, jezbinujem, impf. hlagovati.
— Postaje od jezbina (koje vidi). — U nekijeh
pisaca xvii i xvm vijeka.

a. aktivno. Blagujmo i jizbinujmo. I. Bandu-
lavic lyb. lue. 15, 23. Pij i jizbinuj. L. Tex'zii
334.

b. sa se, refleksivno, hraniti se. Kako s jez
binom tjelesnom uzdrzi se covjek izvani, tako
s bogojubnijem molitvami jezbinuje se i uzdrzi
covjek iznutrni. M. Radnid .530^.

JEZ BO VANE, n. blagovane, uprav djelo ko-
jijem se jezbuje (od glagola jezbovati sto bi po-
stao od jezba, ali mu nema potvrde). — Na jednom
nijestu xviii vijeka. A u nerednom jcstbovanju
vino i krv se da prolije. J. Kavanin 26*.

JEZD, n. djelo kojijem se jezdi. — ispcredi 1.
jezda. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
jazdi., rus. i3a,'h, pal- jezd. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (,cavalcata' ,equitatio'). Spalio]ana
peset reda tihim jezdom slijedijase. I. Gundulit
425. Opet leskijeh vitezova mlados lijepijem (u
nekijem rukopisima lijepom po cemu bi jezdom
pripadalo pod 1. jezda) jezdi jezdom iz mjesta . . .
441.

1. JEZDA, /. ^jj'di jezd. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. jazda, rus. ia^^a, poj. jazda, jezda.
Ja jezdedi veselom jezdom put sv. Jakoba. V.
M. Gucetic 221. vidi jos kod jezd i jezditi, 2, c.

2. JEZDA, m vidi Jezdo. — Akc. se mijena
u voc. Jezdo. — JJ Vukovu rjecniku s dodatkom
da je po istocnom govoru. — Ima i prije nasega
vremena (S. Novakovic, pom. 116), ali moze biti
i zensko ime.

3. JEZDA, /. vidi 2. Jezda.

JEZDAC, m. postaje od jezditi.

a. jahac, konik, konanik. — U Stilekovu rjec-
niku: ,reiter'. — Moze biti i u ovoin primjeru
(ako nije jezdak) : Isprate ga i jezdaci neki. S.
Milutinovid u M. D. Milicevic, pom. 2, 284.

b. vidi jahaci. F. Kurelac, dom. ziv. 9.

JEZDAK, jezdaka, m. vidi kod jezdac, a.

JEZD AN, jezna, adj. vidi jahaci. — U starijim
spomenicima, a izmedu rjecnika u Stulicevu: v.
jahac s dodatkom da je uzeto iz brevijara. Ki
kona ukrade jezdaoga. Stat. krc. ark. 2, 282. Ki
kona ukrade jozdnoga. Statut vrbanski. 149.

JEZDAR, Jrt. covjek koji kone objahuje ili
objezduje ,der bereiter' ,l'^cuyer'. F. Kurelac,
dom. ziv. 12.

1. JEZDARICA, /. vidi jezgarica. 6as. ces.
muz. 1852. 2, 51.

2. JEZDARICA, /. ime zensko. — Prije naSega
vremena. S. Novakovid, pom. 116.

JEZD AT [, jezdam, impf. vidi jezditi. — Samo
u jednoga pisca xvm vijeka. Plamenava neba,
mjesec po kom jezda. J. Kavanin 279''. Kad kru-
2ena kolom zvijezda ncbom Seta, po nih jezda.
4741'. Cak na konu da opet jezda. il&>.

JEZDENIK, m. jahaci kon (a i druga zivo-
tina Sto se na noj jase). — U Stulicevu rjec-
niku : ,cavalcatura, bestia che si cavaica' ,equus' ;
i u Sulekovu: ,reitpferd'.

JEZDENE, n. djelo kojijem se jezdi (bole bi
bilo: jfezdeiie ili jezdeiie). — Izmedu rjecnika u
Belinu (sa starijim oblikom jezdenjo ,il caval-
care, 1' andar a cavallo' ,equitatio' 178a) i u Stu-

licevu. Tri 8U danka jezdenja do b'jeloga Beca
grada. Nar. pjes. bog. 47.

f f

JEZDIC, m. prezime po ocu Jezdi. — U nase
vrijeme. Mihajlo Jezdid. Rat. 422.

JEZDIK, jezdika, m. konik, konanik. — Samo
mnozina jezdici u Mikajinu rjecniku: jezdici, ko-
I'lici ,equitatus, turma equitum', i u Stulicevu:
jezdici, jezdika ,cavalcata' ,equitatus' s dodatkom
da je uzeto iz Mikajina.

JEZDILAC, jezdioca, m. jahac, konanik. — U
Stulicevu rjecniku: jezdilac i grijeskom jezdioc,
V. jahalac.

JEZDIMICE, adv. jasuci, jezdeci. — TJ §ule-
kovu rjecniku: ,reitlings'.

JEZDIMIR, m. ime musko. — Od prije naSega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (,manna-
name' ,nomen viri')- Jezdimirt. S. Novakovic,
pom. 116. Al' eto ti starca Jezdimira. Nar. pjes.
vuk. 2, 551. Od Kokora i od Jezdimira. Vuk,
pcslov. 3S. Jezdimir Gojkovid. Rat. 78.

JEZDIMIROV, adj. koji pripada Jezdimiru.
Jezdimirov brat. Glasnik. ii, 68. (1808).

JEZDIMIROVIC, m. prezime po ocu Jezdimiru.

— U nase vrijeme. Sava Jezdimirovid. Glasnik.
11, 1, 16. (1808). Vucid Jezdimirovid. Rat. 184.

— I kod mjesnoga imena (u Srbiji u okrugu
podrinskom). Zemja kod Jezdimirovida baste. Sr.
nov. 1871. 428.

JEZ DIN A, /. selo u Srbiji u okrugu cacanskom.
K. Jovanovic 167.

JEZDIONICA, /. mjesto gdje se uci jahati (jez-
diti) — Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu
rjecniku: ,r6itsehule'.

JEZDITEi^, m. u Stulicevu rjecniku uz jez-
dilac.

JEZDITI, jfezdim, impf. vidi jahati (od cega
se mozebiti razlikuje u tome sto se cesce upotre-
bjava kao neprelazni glagol). — je- stoji mj.
negdasncga e (vuli kod jesti), i u zapadnom go-
voru ovaj glagol glasi jizditi, jlzdim; u starijim
khigama ima i jazditi, jazdim. — Miklosic (etymol.
worterb. kod jad-, 2) misli da postaje od sup-
stantiva jazdi. ili jazda (ez-), a ovi bi postali od
osnove jad (ed, vidi kod jahati) nastavkom dt ili
da pred kojijem se d mijena na z. — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. jazditi, novoslov.
jezditi, rus. ■h3,\vnb, pof. jezdzid. — U nase vri-
jeme ima i primjera u koji j eh je u inf. i u pro-
sUjem vrcmenima je (e) mj. i, vidi u Vukovu rjec-
niku. — Izmedu rjecnika u Mika}inu (jezditi, ja-
hati .equito, vehi equo, sedere in equo), u Belinu
(,cavalcare, cioo andar a cavallo' ,equito' 178*),
u Voltigijinu (.cavalcare' .reiten'), u Stulicevu
(v. jahati; jezditi jezdom, v. jahati), u Vukovu:
jezditi (s dodatkom da je po istocnom govoru)
,reiten' ,equito', of. jahati; jeJdeti, vide jezditi
8 primjerom : Plava je kona jezdela (Nar. pjes.
vuk. 1, 311); u Danidicevu (jazditi ,equo vehi*).

1. neprelazno.

a. vidi jahati, B, 1. Na konihb jazdestiht. Do-
mentijan'' 216. Ki bi uzrok bil, da na crnu konu
jizjeso. §. Kozicid 221j. Jezdi vil na plahom je-
lenku. M. Vetranid 2, 105. Do malo zatim jez-
dedi mlad junak tuj vilu upazi. D. Ranina 29'>.
Sred go.spode po izboru on na konu jezdi bijelu.
I. Gundulid 442. Ki si obiko sved jezditi na
Cilaru konu slavnu. 6. Palmotid 2, 372. Na
konu jezded vranu. 2, 473. Deno mi ti jezde
tri vile a na tri }e}ena. Nar. pjes. bog. 62. K hima
jezdi Vladeta vojvoda na doratu na konu dobrome.
Nar. pjes. vuk. 307.

JEZDITI, 1, b.

637

JEZERA, a.

b. vidi jahati, B, 2. Menard na prvo jozdedi.
Mon. Croat. 8. (1325). Jizde6i v Rim. Narufin.
100*. Pristupi k papi jizdedemii. lOO*. Jizdeci
on s mnozimi inimi brigom jodno rike. Mirakuli.
9(). Kardinali jogda jizdet Si'vjon klobuk da
uoset. S. Kozifiic 28a. Jezdcci ali pje§. M. Ve-
tranid 2, 53. Vila plaho jezdage, oholo jezdase
taj dikla. 2, 105. Sam jezdi kudi zna§. 2, 170.
Pored § nimi tuj jezdijoSe. A. Sasin 18B'». Na-
preda vi jezdite. M. Divkovi6, kat. 108. U ru-
mulska jezdi poja. I. Gundulid 312. Jozdit crnac
ne pristaje priko ravno Livadije. 370. Ali ovako
Kazlaraga jezdec za(^u glas pun slave od uresa
lijepa i draga Suncanico prigizdave. 372. Voje-
vode, knezi i bani prid liim redom jezde u dici.
398. Kad mladaban put Dunaja jezdec vjotar
pritjecase. 562. Svu noc jezdih u pospjehu. G.
Palmoti6 2, 178. Kad so jezdit vidje s prijeka
jedan vitez treskoviti. 2, 182. Kud jezdi golem
car. B. Krnarutic, vaz. 7. Kad jezdjase gizdav
krstjanstvo pliniti. 10. Ban Radivqj jezdi tre6i.
P. Kanavelid, iv. 92. Uputiso se jezdedi put ma-
nastijera. I. Dordid, ben. 159. I jozdeci i na
kolijeh. B. Zuzeri 158. Ja jezdeci veselom jezdom
put sv. Jakoba. V. M. Gucetid 221. Dje mi momce
jezdase po planini po zelenom. Nar. pjes. bog.
107. Kako jezde kideni svatovi! Nar. pjes. vuk.

1, 12. Zedno momce gorom jezdijase. 1, 416.
Srdit Marko jezdi niz Kosovo. 2, 421. Da jez-
dimo drumom junackijem. 3, 14. — I metafo-
ridki. (Merkurio) ki po nebu s sunceni jezdi. J.
Kavaiiin 345a. Eto opet sunce jezdi hitrim ti-
jekom put zapada. 417''. Sunce jezded prama
Krisu bjese uz dupli mrazne sjeni. 433*. Kano
zvijezde kad uz mjesec jezde. Osvetn. 5, 75.

C. subjekat je kon. Vo pod jaram za me ^stupi,
meni vrani korii jezde. I. Gundulid 245. Nih su
koni vidjet taci, da ne ticu tli, cim jezde. 426.
Sarac jezdi po sredi planine. Nar. pjes. vuk.

2, 217. Dva kona vide de jezdau gorom. B. Ra-
dicevid (1880) 232.

2. prelazno.

a. vidi jahati, A, 1, a. Jezdedi konice. M. Ve-
tranid 1, 55. Kone sube i okoste ali hrle svaki
jezdi. I. Gundulid 330. Jezdit kone plemenite
gdi su mladijem vjecne dike. G. Palmotic 2, 298.
I ja bib kona jezdio, ma mi kosovi u planini
prijecaju. (D). Poslov. danic. Dva su brata jez-
dili planinome kona dobra. Nar. pjes. mikl. beitr.

28. Homo, brate, jezditi kona dobra naprijeda.

29. Ali stojis hude voje, er ne jezdis dobra kona?
41. Junak mi kona jezdase. Nar. pjes. vuk. I, 191.
Zlato mi treba konu na uzdu, kada ga jezdim,
nek mi je lepo. 1, 214 — 215. Naporedo jezde
dobre kone. 2, 215. Sdepan jezdi kona. S. l^n-
bisa, prip. 125. Mijat jezdi krilata kona. 240.

b. vidi jahati, A, 1, b. Pace u sjever posred
zime jezded mrazno Podunavje, sterase vam mno-
krat svime snijeg posteju. 1. Gundulid 289. Na-
tojevsko jezdit poje silni se Orhan s nom pak
vide. 566.

c. kao objekat stoji jezda; te jezdu jezditi znnci
sto i jezditi kod 1, b. L'jepu jezdu jezdijase Ugrin
Janko i Sekule. Nar. pjes. bog. 52. Nego mi ti
jezdu jezde tri brata Ugricida. 63.

JEZDIV, adj. vidi jahav. — U Belinu rjec-
niku: ,cavalcabile, cavalcareccio, dicesi di luogo
per il quale si puo cavalcare' ,equitabilis' 178'';
u Voltigijinu: ,cavalcabile' ,reitbar'; ii Stulicevu:
V. jahac. — V nase vrijeme i u Sulekovu: ,reit-
bar'.

JEZDO, m. ime musko, hyp. Jezdimir. — ispo-
redi 2. Jezda. — Akc. se mijena u voc. Jezdo.

— U Vukovu rjecniku s dodatkom da je po
ju^nom govoru.

JEZDOV16, 7)1. prczime po oeu Jezdu. — U
nase vrijeme. No ne spava Jezdovid Mueika. Nar.
pjes. vuk. 4, 86. A do nega Jezdovid-Jovana.
5, 355.

JEZDR.\P, m. nekakva ptica, vrsta sokolica.

— U Stulicevu rjecniku ; jezdrap, ptica ,esalone,
augellotto' ,ae3alon'. — Nije pouzdano, moze biti
da je Stulli tako napisao po ces. jestrdb fja-
sireb).

JEZDROV16, m. prezitne. — U Danicicevu rjec-
niku: Jezdrovidt. ,Radej Jezdrovidi.' (Spom. sr.

2, 61 god. 1414).

JEZER, jezera, m. vidi 1. jozero. — Akc. se
mijena u loc. sing, jezeru, u gen. pi. jezera, u
dot., instr., loc. pi. jezerima. — Moze biti i pra-
slavenska rijec, isporedi gornoluz. jezor i dono-
luz. jazor. — U nasemu se jeziku javja od xvi
vijeka, naj cesce u Dubrovniku gdje se i dan da-
nasni cesce govori (sa 2, mj. z) nego jezero. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (,gorgo, luogo profondo in
acqua' .gurges' 353''), u Voltigijinu (uz jezero), u
Stulicevu (v. jezero), u Danicicevu (vidi a, b) aa)).

a. vidi 1. jezero, a. a) uopce, u pravom smislu.
Blizu jes ovdi tih jezer studene i bistre vodice.
F. Lukarevid 134. A bistri, cakleni smute se
je^eri. D. Ranina 78''. Bistri je^er oncas sinu.
I. Gundulid 405. More luke, jezer kraje, a la-
birint ima vrata. J. Kavanin 438''. (Bog) u medni
je^er stvori pustos prisahnutu. I. Dordid, salt.
373. More mrtvo i smrdede inako imenovano
jei;er asfaltidski. S. Rosa 44*. Bjese si§o na je^er
galilejski. ei**. — Amo pripadaju i ovi primjeri:
I u jezer des krvi ove nenavidos utopiti. P. Ka-
navelid, iv. 125. Sreda ti je donese na jedan
jezer erne krvi. Nar. pjes. bog. 11. — b) kao
ime mjestima. aa) u Danicicevu rjecniku: Jezert,
selima u Bitvi koja jo car Lazar prilozio Rava-
nici isla je meda ,po srede Gusterova po]a u
Jezert' (Sr. letcp, 1847. 4, 54 god. 1381). vidi
Jerez. — bb) selo u Grnoj Gori. Glasnik. 40, 18.

— cc) Tamo do}e Jezer- po|e kazu. Nar. pjes.
here. vuk. 156.

b. mjesto gdje iz dubine izvire voda; pa po
tome i bezdana. a) bezdana. Jezer vavik bezda-
niti. J. Kavanin 440''. — b) izvor, u prenesenom
smislu. Hodimo na ovi zivi je^er od milosti. A.
Gucetid, roz. mar. 123. Za prije vidjet sred po-
voja je^er svijeh od milosti. , A. Gledevid 276''.
Sladki je^er svijeh milosti. G. Palmotid 3, 17''.
Je^er rajskijeh svijeh darova u krilo de tve sle-
tjeti. 3, 91a. Neizrecene tve milosti sladki je^er
posji zednijem. 3, 123''. On je istine je^er prave.

3, 152b. j^Q zna drugo zedan zudjet neg Jezusa
jez;er vidjet. I. Akvilini 228. Jezus je uzrok od
blagosti, svake ufane od radosti, je^er svake od
sladosti. 240. Blago od svake lipote, od svake
dobrote, pocetak, jezer od svakog uzivanja. A.
d. Bella, razg. 183. Je^er slasti, rijeka od mira.
I. Dordid, uzd. 122. Er je Bog jei^er od sladosti.
A. Kalid 162.

JEZERA, n. pZ. (uprav plur. 1. jezero), ime
mjestima.

a. prijedjel prije u Hercegovini sad u Crnoj
Gori. — U Vukovu rjecniku : poJe u Hercegovini
(blizu Durmitora) s primjerima iz narodnijeh pje-
sama: Rano rani u lov na Jezera. Izvedi je na
Jezera ravna. (2, 107.) Sinod pasa na Jezera pade.
(3, 88). Izvan granice od Durmitora do Pirlitora
i od Tepaca do Saranaca ima preko 40 jezera;
s toga se taj cio prijedjel zove , Jezera', a }udi
jJezerci'. Glasnik. 40, 38.

JEZERA, b.

638

1. JEZERO, a.

b. selo u Dalmaciji u stbenskom kotaru. Schem.
aiben. 1875. 21.

c. mjesto u Srhiji u okru(ju smederevskom. Niva
u Jezerima. Sr. nov. 1870. 324.

d. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeikoj. Razdije}. 47.

e. selo u Bosni u okriigu banoluckom. Statist,
tosn. 41.

1. JEZERAC, jozerca, m. detn. jezer. — U Stu-
liccvu rjecniku: ,lacusculu3'. — 1 kao mjesno ime
(vidi kod jezerce). Dva se grada naporedo grade,
jedno Jajac a drugo Jezerac. Nar. pjes. marjan.
200

2. JEZERAC, Jezerca, m. covjek s Jezera (vidi
Jezera, a).

JEZERAN, jezerna, adj. koji pripada jezeru.

— Od XV vijeka, a izmedu rjecntka u Stulicevu
(,ad lacum epectans' ; brijeg jezerni ,ora lacus').

— U priwjerima se jezero shvacu kao bezdana.
I zatvorise se vrutci jezerni. Bernardin 95. I.
Bandulavic IIQ^. gen. 8, 2.

.JEZERANAC, Jezeranca, m. covjek iz Jeze-
rana. V. Arsenijevic.

JEZERANI (Jezerane), m. pi. selo u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj. Razdije}. 39.

JEZiRANKA, /. zensko cejade iz Jezerana. V.
Arsenijevi6.

JEZERANSKI, adj. koji pripada selu Jezera-
nima. V. Arsenijevid.

JEZERCE, n. dem. jezero. — Akc. se mijena
u gen. 2>l- jezeraca. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecntka u Vukovu (1. dim. v. jezero. 2. u pjes-
mama nekakav grad s ^jri»/_;erom ; Jedno Jajce
a drugo Jezerce, u Jezercu Jezerkina Mara).

a. uopce. U Imoskome imaju dva jezerca. Vuk,
nar. pjes. 1, 132. Jezerce se plavo blista. Bos.
Vila. 1892. 81.

b. kao ime mjcstima. a) selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 59 (isporedi u Vukovu
rjecniku). — b) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
licko-krbavskoj. Razdije}. 34. — c) u Srbiji (kod
kojega bi primjera mogao biti notn. Jezerac). aa)
u okrugu kragujevackom. Livada u Jezercu. Sr.
nov. 1866. 114. — bb) u okrugu pozarevackom.
Vinograd u Jezercu, Sr. nov. 1873. 619. — cc)
u okrugu vajevskom. U dubravi kod Jezerca. Sr.
nov. ls71. 252.

JEZERCAC, jezorcca, m. dem. 1. jezorac. —
Samo u Stulicevu rjecniku uz jezerac.

JEZERCANIN, m. covjek iz Jezera. V. Arse-
nijevic.

JEZERCANKA, /. zensko ce(ade iz Jezera. V.
Arsenijevid.

JEZERCIC, m. dem. jozerac. — U Stulicevu
rjedniku uz jezerac.

JEZERIC, m. dem. jezer. — Samo u Stulicevu,
rjecniku : uz jezerac.

JEZERINA, /. augm. 1. jezero ill jezer.

a. uopce. — U jednoga insca xviii vijeka. S gri-
jeha da me utopi bezdno strasne jezerine. J. Ka-
vanin 463*.

b. ponikva kojoj je dno obicno vodom na-
plavjeno. u Primorju.

c. ime nijestima u Srbiji. a) u okrugu bio-
gradskom. Livada kod Jezerine. Sr. nov. 1874.
403. — bj u okrugu uzickom. U Jezerini tri pluga
zemje. 1869. 23U. — c) u okrugu vajevskom.
Zem}a vise Jezerine. 1872. 310.

JEZERINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Razdije). 72.

JEZERISTE, n. vidi 1. jezero, — I sa -sc-
mj. st (u kajkavskom govoru). — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (jezerisde, je-
zero ,lacus, palus'), u Jambresicevu (jezerisde kod
jezero), u Voltigijinu (uz jezero).

a. uopce. Prosjede ov i oni u bezdavno jeze-
riste meju ogne i utiste. J. Kavanin 43 1^", Da
ti 'e strasno dano vidit jezeriSte, 438*.

b. kao ime mjestima. a) Jezerisde, selo u Hr-
vatskoj u zupaniji varazdinskoj. Razdije^. 95, —
b) u Srbiji u okrugu smederevskom. Zabran u
Jezeristu. Sr. nov. 1875. 1327,

JEZERITI, jezerim, impf. u Stulicevu rjecniku :
,sensim inundare'. — nepouzdano.

JEZERKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. JczerLka. S. Novakovid, pora. 116.

JEZERKINA, /. zensko cejade: a) koje zivi u
jezeru (maze biti i iivinee) ; b) iz mjesta Jezerca
(nom. Jezerce i Jezerac). — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (1. zena ili djevojka
iz Jezerca s primjerom iz narodne pjesrne: U Je-
zercu Jezerkina Mara. 2. ,seebewohnerinn' ,quao
lacum incolit' s primjerom iz narodne xyjesme:
Izilazi zmija jezerkina).

a. u prvom znacenu. A evo ti vile jezerkine,
na sator je Jovu doledela. Nar. pjes. iz Bosne.
D. Surmin. i u Sulekovu rjecniku: vila jezerkina
.seefraulein ; seenymphe'.

b. u drugom znacenu (vidi i u Vukovu rjec-
niku). Dva se grada naporedo grade, jedno Jajac
a drugo Jezerac: u Jajcu je Jajcanin Ivane, u
Jezercu Jezerkina Mare (vidi kod 1. Jezerac).
Nar. pjes. marjan. 200. Srce, duso Jezerkino
Ano! Bos. vila. 1883. 216,

1. JEZERNICA, /. vidi jezerkina, a. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,paludum incola'.

2. JEZERNICA, /. ime bilci. Jezernica,^ Ery-
thraea centaurium Pers. (Pavic, Sabjar). B. Sulek,
im. 131. — Po nem. tausenguldenkraut (vidi 2.
jezero).

JEZERNICE, /. pi. ime selima. a) selo u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 29. — b) u
Hrvatskoj ti zupaniji zagrebackoj. RazdijoJ. 71.

JEZERNIK, m. covjek koji zivi na jezeru. —
Samo u Stulicevu rjecniku: .paludum incola'.

1. JEZERO, n. lacus, velika voda sto je svuda
(osim mjesta gdje u nu utjedu ili iz ne istjecu
rijeke Hi potoci) okcjena suhom, razlikuje se'od
rijeke ne samo velikom sirinom nego sto u noj
ne tece voda jakom strujom, od blata i bare sto
je veca i dub^a. iz ovoga su se razvila i neka
druga znacena. — Akc. se mijena u loc. sing, je-
zferu, i u svoj mnoiini: jezera, jezera, jezerima.
— (J Dubrovniku mj. z izgovara se 2, : jezero. —
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. i ces. je-
zero, rus. oaepo, pof. jezioro, a i lit. ezeras, let.
ezars, stprus. wyzere, assaran, — U svijem je
rjecnicima : u Vrancicevu : ,abissus; lacus'; u Mi-
ka\inu: jezero, velika bara , lacus'; jezero, du-
bina, propast ,abyssus, barathrum'; u Belinu:
,lago' , lacus' 422^ ; ,gorgo, luogo profondo in
acqua' ,gurges' 353"; u Bjelostjencevu: ,stagnum',
v, jezeriSce; jezero, t. j. vnozina vod kojeh se
dno zmeriti ne more ,abyssus, immensa altitudo
aquae'; jezero blatno .stagnum coenosum, li-
mosum, lutulentum, quodque transiri nuUatenus
possit'; u Jambresicevu: jezero, jezerigde , lacus';
jezero, glubina velika ,abys8U8'; u Voltigijinu:
jlago, abisso, maremma' ,8ee, teich' ; u Stulicevu :
, lacus, profundum, cavum' ; u Vukovu : ,der see'
,lacus', cf. blato; u Danicicevu: ,palus'.

a, u znacenu sprijeda kazanome. a) u pravom

1. JEZERO, a.

639

JEZERSKI, b.

stnislu, 0 vodi. Progna je v lugo nike i jezera.
S. Kozici6 34a. Pri jezeru od Garde. Sl'J. Ulovih
plovku, ka po travnu plovase jozeru. D. Raiiina
5o^. Jezero bise blizu Ejupta, bistro i sbudeno
vele. Aloks. jag. star. 3, 257. Od koga Ivan sveti
pise, koji triest i osam godina lezaso kod onoga
jezera aliti lokve. S. Margitii, fal. 272. Vidi
jednoga covika gdi priliva ono jezero u jedan
bunar. J. Banovac, pripov. 205, yvakom vodom,
istom da je naravska voda, to jest ili je voda
od mora, ili od rijeke, ili od blata, ili od jezera,
ili od gustijerne, ili od to6ka. I. A. Nenadii,
nauk. 99. Kod jezera Meotida. A. Kani^lid, kam.
470. Hotijudi izpuniti 2e]u svoju uputi se priko
Skadarskog jezera u jednoj malenoj ladici. And.
Kacic, razg. 32. Tu zelono jezero bijaso. F.
Radman 27. Na dvoru mu stvorite Balatino je-
zero. Nar. pjes. vuk. 1, 132. Sve jezero, sve ze-
leno. 1, 275. Be je ona sama sobom pala, je-
zero SG onde provalilo, po jozeru vranac konic
pliva. 2, 18. Namjera ih nanijela bila na zeleno
u gori jezero. 2, 426. Kad dodose na jezero
mutno, po jezeru utve zlatokriie. 2, 450. Usta-
nu6e mora i jezera, 3, 82. Sa jezera ispod Dur-
mitora. Ogled, sr. 252. Kad se jezero zadrma.
Nar. prip. vuk.^ 266. Jezero se zahiha. 266. Kod
Zabjaka je voda Moraca koja se vise nega raz-
dvaja i . . . utjece u Skadarsko jezero koje se
onuda zove ,blato'. Vuk, nar. pjes. 2, 537. Ga-
vanovo jezero. ziv. 226. Code vozom uz jezero
Mahmut pasa. S, l^ubisa, prip. 116. — 0) u pre-
nesenom smislu, o cemu drugom (o krvi, ognu,
vinu itd,). Po|e jakoze jezero nekoje krtvi pro-
litijemt obagreno zrese se. Glasnik. 11, 111. Dio
nih biti 6e u jezeru goredemu ognem i sum-
porom. M. Divkovi6, bes. 172^. Posla ih u je-
zero ogneno i sumporno. 176i>. U jezero ogneno
od sumpora. L. Terzic 267. U jednomu jezeru
od ogna. A. d. Bella, razgov. 34. Imao si je-
zero vina i nisi jednu kap|u dao ubogomu. I.
Filipovic 3, 322*. Jezero vatre gorude. V. Lastrid,
ned. 391. I pojti de u jezero vatre i sumpora.

1. Velikanovic, uput. 1, 320. Tu su kule od }ud-
skijeh glava, a jezero od krvi junacke. Osvetn.

2, 135.

b, profundum, abyssus, bezdana. — Postaje od
predasnega znacena tijem sto se pazi samo na
dubinu, a isporedi i c i d. a) u pravom smislu
(cesto 0 pakiu). Probise tada sfi vrutki od jezer
dubokih. Bernardin 95. gen. 7, 11. Nebihujoscc
ni jezera, a ja jure zacata bih. 160. prov. 8, 24.
Iz jezera jednoga, ko iz paklene propasti ishodi.
P. Zoranid 7^. Svi idu u jezero pakleno. I.
Ancic, svit. 173. Vod jezero jest joj svita (,abys-
sus sicut vestimentum amictus ejus'). A. Vitajid,
ist. 349^. Ti jakost negovu jaku pridobi, i u je-
zero pakleno sbi i zakova. L. Terzic 83. S Judom
dete i propasti u jezero od propasti. V. Dosen
80^. (Bog kao sudac) koji te moze porinuti u
jezero tamno, hudo i zalosno za uvike. Ant.
Kadcid 348. — b) u jprenesenom, metaforickom
smislu, veliko mnostvo. Biti de osloboden od je-
zera neufanja. L. Terzid 113. Ne more drugo
redi, nego da je u jednomu jezeru od potrib. 126.
Iz jezera svemogucstva. J. Kavanin 13^^. O je-
zero brez mire bolesti i tuga. M. Zoricid, osm.
110. Jezero nesridnosti. D. Rapid 2.

c. izvor, osobito kad voda izvire iz velike da-
bine, a) u pravom smislu. — amo pripadaju ja-
macno ovi primjeri: U sjeni pod borom jezero
gdje vrase. M. Vetranid 2, 143. Tekude u je-
zero zeleni se gaj ogleda. I. Dordid, uzd. 177.
— a po svoj p>''"''^'^ci i ovi: U gori jak vila pri
bistru jezeru. M.. Drzid 24. Na pospijeh ter ne

grem put bistra je;50ra. A. Sasin 108. Kon bistra
je7,era u pustoj dubravi. 136. Gdje stojaso kon
je7,era . . . igO*. ,Za vilami sad se krade od pla-
nina i jes^ora. G. Palmotid 2, 81. Kon jei^era
toga sjede. I. Dordid, uzd. 35. I stado vode Du-
navi i druga bistra jezera. Nar. pjes. vuk. 1, 11,
— b) u prenesenom, metaforickom smislu. Ma-
rija, milosti jezero neizmirno. P. Radovcid, nao,
392. U meni ja nahodim svako jezero od ra-
dosti. A. Kalid 237.

d. kad je izoor u sred vode, voda vri i cini
kao vrtlog, vidi u Bclinu rjecniku.

c, ime mnogijem mjestima, n. p.: a) u Srbiji
dva sda: u okrugu aleksinackoui. K. Jovanovid
93, i u okrugu cuprijskom. 182. — b) u Bosni:
aa) selo u okrugu bihackom. (vidi Privilica),
Statist, bosn. 47. — bb) trgoviste u okrugu trav-
nickom. 66. — c) selo u Hcrcegovini u okrugu
moslarskom. 121. — d) u Hrvatskoj. aa) selo u
zupaniji zagrebackoj. Razdijej. 68. — bb) selo u
^upaniji modrusko-rijeckoj. 52. — cc) selo u zu-
paniji varazdinskoj. 94. — dd) zaselak u zupa-
niji licko-krhavskoj. 38.

2. JEZERO, n. tisuca, hijada, mag. ezer. —
Osubito u 'provincijalnoj Hrvatskoj i kod ugar-
skijeh Hrvata, ali se nalazi i drugdje (mozebiti
samo kod pisaea a ne kod naroda: cini se kao
da su neki piisci shvacali da je ista rijec sto i
1. jezero, b). — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika\inu (jezero, broj od deset tisuda
,decem millia' gdje je drukcije znacene), u Bje-
loatjenccvu (jezero, hijada, tisude, deset krat sto
,mille'), u Jambresicevu (,raille'), u Voltigijinu
(,migliajo, mille' ,taus6nd'). Jezero talirov. Sta-
rine. 11, 84. (oko 1648). Dve jezere grosa. 96.
(oko 1655), Dvadeset jezeri i sedam sto. 101,
(oko 1655). Za jezero talerov. 108. (oko 1662).
Angel Bozji pomori vojske Senakeribove 80 jezer
iudi. P. Vitezovid, kron. 13. Pobivsi ib v prvom
barcu 30 jezer. 38. Sto jezer krat. I. Kra}ic 10,
Prez gubit vrimena sabra svoju silu, od sest-
deset jezer strasnu i nemilu. M. Kuhacevid 117.
Boje jedna ura na lipoj radosti nego sto jezerov
V tugi i zaiosti. Jacke. 76. V^nogo jezer suzic
od tuge 'stociti, 125, Jezero slika i natpisa gleda
se u museumu britanskom, M. Pavlinovid, rad.
45. Spasi od smrti jezera i jezera glava. 58.

JEZEROZLATNA, /. ime bijci, vidi jezernica.
Jezero zlatna (prema lat. centum aurei), ^(Ery-
thraea) centaurium Pers. (Bjelostjenac). B. Sulek,
im. 131.

JEZEROZRNATK A,/, ime bi^ci. Jezero-zrnatka,
(prema lat,), miliegrana, herniaria (Bjelostjenac),
Herniaria glabra L. B. Sulek, im. 131. — ispo-
redi jezernica.

JEZERSKI, adj. koji pripada jezeru Hi jeze-
rima. — Od xvjii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. jezeran) t ti Vukovu (,dem see ge-
horig' jlacustris').

a. uopce (u prvijem primjerima misli se na
jezero = bezdana). Ko je obicaj od propukli' i od
jezerskih slitih jama. J, Kavanin 394^'. I je-
zerske ove jame gdi stanuje jek glasiva, 405'>,
Hode, da svih prozdre u zlobi i u jezerskoj topi
utrobi. 414^. S ke jezerske poniznosti s Marijom
ga Bog sporedni. 522^. Kad azdaju ubijes je-
zersku. Pjev. crn. 324*.

b. koji pripada mjestu Jezeru ili Jezerima. U
nodi planinu predose pa eto ih do Jezerskog
grada. Nar. pjes. kras. 1, 207. Jezerska nahija.
F, Jukid, zem|. 25. Jezerska (opstina). K. Jo-
vanovid 93. 182. Jezerski, koji pripada selu Je-
zeru. V. Arsenijevid, — Jezersko Brdo, vnjesto u

JEZEESKI, b.

640

JEZICAC, b, e).

Srb\ji u okrugu valevskom. Niva u Jezerskome
Brdu. Sr. nov. 186G. 138.

JEZERSKO, n. selo u Bosni u okrugu hi-
hackom. Statist, bosn. 51.

JEZERSTVO, n. vidi jezero, b. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Nebo u zlatu da se otruni, ne
jezerstvo no zapuni J. Kavanin 37''. Ne ima
gledac sgrabjat vide, u jezerstvo da ne ido. 496''.
U jezerstvo ka utapa od nobeskih dubocina. b08^.

JEZEVAC, Jezevca, m. ii Danicieevu rjecniku:
Jezevfcct, selu je Behalijevu isia meda ,na Je-
zevcK' (Mon. serb. 198 god. 1381).

JEZEVNE NIVE, /. pi. ime mjestu u Srhiji u
okrugu valevskom. Niva na Jezevnim Nivama. Sr.
nov. 1871. 765.

JEZ6ARICA, f. vidi jezgra.. — Od xviii vijeka,
a izmcctu rjecnika u Stulicevu (jezgarica, dub ,co-
rylus') i u Vukovu (,der kern' ,nucleus, granutn').
Vec da lako jezgarice vade. J. S. Rejkovid 47.
Jezgaricama od oraha. Bog. vila. 1890. 264. —
U osobitom smislu: lijeska, Jesnik. Jezgarica,
.Tezgra, Corylus avellana L. (Visiani, Stulli). B.
Sulek, im. 131.

JEZ6ARNICA, /. kozica kod jezgre. — U sa-
dasne vrijeme kod pnsaca. Jezgarnica, bot. lat.
.endopleura, cuticula nuclei, nucleanium, tegmen,
hiloferus' ,kernhaut'; nutrna jezgarnica, lat. ,endo-
spermium'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEZGRA, /. nucleus, sjeme sto stoji kod ne-
kijeh bijaka u koscici, u lupinama (kao kod oraha,
badema, kojsije itd.). — Akc. se mijena u voe.
sing, jezgro, u gen pi. jezgdra, u dat , instr., loc.
pi. jfezgrama, u voc. pi. jezgre. — Rijec postaje
jamacno od praslavenskoga jendro ,nucleus, te-
sticulus', isporedi stslov. jedro, rus. a/\po, ces.
jAdro, po}. j^dro. vafa da je od jedro (isporedi
i jedar i jedrn) postalo jezdro, pa jezgro (koje
vidi), a od ovoga jezgra. Miklosic (vergleich.
worterb. kod jendro) isporeduje snskr. anda ,te-
sticulus'. — U nasemu se jeziku javja od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (jezgra od
oraha , nucleus') gdje se naj prije nahodi, ii Vol-
tigijmu (,nocciuolo' ,kern'\ u Stulicevu (uz jez-
garica; ima i: jezgra od oraha , nucleus'), u Vu-
kovu (1. ,der kern' ,nucleus, granum'. 2. ,fig. das
beste' ,flos, robur').

a. u pravom smislu. Da koji za drzati Jupinu
od oraha odmetne jezgru. P, Posilovid, cvijet.
55. Nece stedi jezgru slaju. J. Kavanin 172*.
Tri jezgre ogujene od praske. J. Vladmirovic 15.
Uzmi od oraa jezgru. 40. Jezgra od koscice. I.
.lablanci 186. Jezgru koja jos u kosti krije. J.
S. Rejkovid 46. Da so u jezgru i .soku svakoga
ploda pitam, G. Pe§tali6 138. Jezgra, bot. lat.
,nueleus' ,eikern, kern, samenkern', frc. ,noyau',
egl. jCore', tal. ,nocciolo'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — Metaforicki. Kora 'e mucna i tmasna,
mozg, jezgra uci spasna. J, Kavanin 461^. Go-
spodine! koji mi jezgru srca izgledas. G. Pestalic
159.

b. u Osobitom smislu, ]esnik, lijeska, vidi kod
jezgarica.

c. u prenesenom smislu, ono sto je unutrne i
naj glavnije i naj bole kod cega (tjelcsnoga i
umnoga). uprav radi toga sto kod oraha, lesnika
itd. vrijedi sama jezgra kao hrana, a lupine se
bacaju. Sto si potratio jezgru od zivota? M.
Radnid 7^. Nasao bi u riima (srcima) jedno ne-
zadovo|stvo i otajnu zalost stavjenu u jezgru.
338a. Uprava bratje mane knige su . . . jezgra
evandeja. P. KneXevid, osm. 194. U kratko kano
u jezgri zivot ispisuje. E. Pavid, ogl. xii. Jezgra

istomacena, F. Matic 1. Uzmnozade se s jezgrom
upitana i odgovarana. 3. Evo dakle ona, koju
ti obeca, jezgra, catioce, dogadaji cetiriju godina.
I. Zanicid 243. Srbi izgube jezgru svoji vojnika.
Vuk, dan. 3, 184. Jezgra naroda. kovc. 11. Va^a
pamtiti, da, ako je jezik navodno vansko obijezje
naroduosti, on nije jezgra. M. Pavlinovid, razg.
21. Pa i kroz sve te odnosaje vidamo zdravu
jezgru drzavne samostalnosti hrvatske. 104. ^udi
duboka uma dopiru do jezgre pojava. rad. 51.
Jezgra, phil. sfcil. lat. , compendium' ,abriss, kurze
darstellung der hauptmomente', tal. ,abbozzo,
compendio, ristretto, schizzo'; jezgrom, mere.
,8ummarisch, biindig, kurz', tal. ,compendiosa-
mente'. B. Sulek, rjedn. znanstv. naz.

JEZGRO, n. vidi jezgra. — Od xvii vijeka.

H. u pravom smislu, vidi jezgra, a. Plemeniti
jesu jezgro i sridina od voca. M. Radnid 348''.
Iz jezgra semena. P. Bolid, vinodj. 2, 433.

b. u prenesenom smislu, vidi jezgra, c. Grih
smrtni jest jezgro i srce djavaosko. F. Lastrid,
od' 191. Odu da taknemo u jezgro ove prilike.
nod. 59. U nima se zdrzi doisto jezgro i bistro
svekolike recene zapovijedi. 105. Srcika datle
i jezgro sviju zalosti jednog osudenoga zdrzi se
u ovomu . . . 406.

JEZGROVIT, adj. u kojemu je jezgra, koji je
pun jezgre (u prenesenom smislu, vidi jezgra, c),
u kojemu je (n. p. u govoru, pismu) savio ono
Sto je naj bo(e, naj glavnije. — U nase vrijeme
u pisaca. Jezik mu iz usta izvirase jezgrovitije
i otresitije nego ikojemu spisateju. M. Pavlinovid,
rad, 48. Ne nosi jezgrovite koristi. 149. Jez-
grovit, stil. (jedar) ,kernig, gehaltreich, gehalt-
voU' ; lat. ,compendiosiis', tal. ,comp6ndioso' ;
(puncit) ,pragnant', tal. ,pregnante'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEZICAC, jezicca, m. dem. jezik. — Od xvii
vijeka.

a. u pravom. smislu. — U Mikalinu rjecniku :
jezicac, mali jezik ,lingula', gdje se naj prije na-
hodi; u Belinii: ,linguetta' ,lingula' 440'' ; u Stu-
licevu: jlingula'.

b. u prenesenom smislu, o cemu sto je slicno
malom jeziku, n. p. :

a) uopce. U drugom clenu ustava stoje usta-
novjene boja i grb Srbije; i ove trebalo je po-
svetiti, i predstavjene su u barjaku od bijele,
crvene i celikasto-ugasite svile, izreskanom na
tri jezicca. Nov. sr. 1835. 43.

0) resa u grlu. — Izmedu rjednika u Mika-
linu (jezicac, resa ,ugola, campanella' ,gurgulio,
epiglottis'), u Belinu (,1a linguetta della gola'
,lingula' 352'' ; jezicac od grla ,ugola' ,epiglottis'
764a), u Bjelos/jencevu (kajkavski jezicec u glave
clovecje, depic ,epiglossis, epiglottis, uva 1. uvula
gutturis'), M Jambresicevu (jezicec ,epiglossis'), u
Voltigijinu (.linguetta, ugola' ,zapfchen'), u Stu-
licevu (jezicac od grla ,ugola' ,epiglottis')^ Je-
zicac, zool. lat. ,uvula' ,halszapfchen'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

c) Zalisci i jezidci (pi.), zool. lat. ,valvulae
cordis' ,herzklappen'. B. Sulek, rjedn. znanstv.
naz.

d) u botanici. Jezidac, bot. lat. ,lingula' ,blatt-
ziinglein, blatthautchon', lat. , linguetta'. B. Sulek,
rjecn. zaanstv. naz.

e) na mjerilima (tcrezijama) kao igla koja svo-
jijem naginar'iem pokazuje koja je strana teza.
— U Mikalinu rjecniku: jezidac od mirilica ,lin-
guetta della bilancia' ,linguille'; u Belinu: je-
zicac od mjerila ,lingua della bilancia' ,examen'
440'' ; « Bjelostjencevu : kajkavski jezicec od stu-

JEZICAC, b, e.).

641

JEZICAV, a.

dere ,lingula, linguile' Hd. Jezicac (tezuje), mech,
,wagezunge, ziinglein (an der wage)', frc. , aiguille
de balance, languette', tal. ,ago di bilancia', egl,
,tongue, cock'. B. §ulek, rjecn. znanstv. naz. Je-
zicac se nagine ,die wage bekomrat oinen aus-
schlag'. rjecn. kod ,ausschlag'.

f) u Vukovu rjedniku: pera u katanca ,die
feder des schlosses' , momentum serae'.

g) kod zvona klatno, zvecak. — U Mika^inu
rjecnikti: jezii^ac od zvona, klepetalo ,ropalum',
t u Vttkovu: ,der glockenschwengel' ,campanae
pistillum', cf. klatno, zvefiak s dodatkom da se
govori it Dalmaciji.

h) u Vukovu rjecniku: na predici ono sto se
kroz kais promoli ,das ziingelchen (an dor schnalle)'
,acas'.

i) kod svirala. Jezicac, phys. ,zunge einer pfeife',
tal. ,piva, linguetta' ; svirala na jezicac ,zungen-
pfeife', tal. .zufolo a linguetta'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

k) komad koze na crev}ama ondje gdje se ispri-
jecaju. Jezicac ,latz an schuhen'. A. Hajdenak,
naziv. 32.

e. u prenesenom smislu, kao ime hi]kama. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski je-
eicec, trava ,stratiote3, millefolium, militans
herba'), M Stulicevu (,buglossa, buglossum'), u
Vukovu (,die hirschzunge' ,Asplenum ceterach
Linn.'). Jezicac, rus. aatiHeK'B (Centaurea), ces.
jazycek, 1. buglossum (StuUi), hypoglossum (Du-
rante), Ruscus hypoglossum L. ; 2. Scolopendrium
officinarum Sw. (Vuk, Sabjar). B. Sulek, im. 131.
Jezicec, 1. (Achillea) millefolium L. (Bjelostjenac);
2. Euscus hypoglossum (Bjelostjenac). 132. — I
s nekijem pridjevima : Jezicec puranski, Achillea
millefolium L. (Borovecki u Loboru). B. Sulek,
im. 132. Jezicac voluj, rus. Bo.iOBtH hswhkh (Pu-
licaria dysenterica), herba rustica (Pizzelli, Aquila
i Bud, Skurla), Symphytum officinale L. 131.

JEZICAHAN, jezifiahna, adj. dem. jezifian. —
U Stulicevu rjecniku: ,loquaculus'. — nepouz-
dano.

JEZICAK, jezicka, m. dem. jezik, isporedi je-
zicac. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,lingula, ligula') i u Vukovu (vide resa
2. s dodatkom da se govori u Slavoniji).

a. klepetalo (klepesalo) kod zvona. Slovinac.
1884. 95.

b. kao ime hilkama. Jezicak, Anchusa italica
Retz. (Lambl). B. Sulek, im. 131. Jezicak voluj,
buftalmo (S. Budmani), Anchusa italica Retz.
(Visiani). 132.

s V

JEZICAN, j^zicna, adj. linguae; loquax, male-
dicus. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
jqzyctni., rus. aauiHtiH, ces. jazycny, poj. j^-
zyczny.

1. koji pripada jeziku. Mudri i premudri vsaki
strah srceni jezicnom pokriva mudrostju. Aleks.
jag. star. 3, 311. Ovo se ne razumi od rucnoga
vezana ni drisena nego od jezicnoga. I. Ancid,
vrat, 176. Brani ime nase od jezicnog strupa.
A. J. Knezovic 281. Nit' jezicnu vadi sabju. A.
Kanizlic, roz. 10. Pak jezicna kopja dizu (pro-
zdori). V. Dosen 185^. Gora ubilica jezidna, nego
rucna. Nar. posl. u Lici. V. Arsenijevid. Slepo-
snace (za koje je pripeta jezicna kost) ... K.
Crnogorac, zool. 4. Jezicni, gr. ,sprachlich' ; je-
zicni oblik ,sprachform' ; jezicni (glasak), lat. ,lin-
gualis' ,zungenlaut' ; jezicno pleme, ggr. ,sprach-
stamm'; jezidna meda, stat. ,sprachgrenze' ; je-
zicni otok jsprachinsel'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

3. loquax; maledicus. — Izmedu rjecnika u

IV

Vrandicevu (jazican ,lingaax; loquax'), u Mika-
linu (jezidan kod jeSicnik, a napose (f.) jezidna,
2ena duga jezika ,cianciatrice, linguacciuta' ,lin-
gulaca'), u Belinu (jezidan ,loquac6' ,loquax'; je-
zidniji ,piu loquace' ,Ioquacior' 443^ ; jezidni ,lin-
guacciuto' ,linguax' 440^), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski jeziden, koji vnogo i norazumno govori,
redjiv ,linguax, loquax, multum loquens, verbosus,
garrulus'), u JambreSicevu (jeziden ,loquax, lo-
quaculus'), ti Voltigijinu (jezidan, jeziden ,lin-
guoso, lingnacciuto, ciarliero* ,geschwatzig' ; je-
zicni ,ciarliero, linguacciuto' ,plauderhaft*), u Stu-
licevu (,loquax, linguax, blatero'), u Vukovu : ,ge-
schwatzig (viel redend)' , loquax (linguax)'.

a. adj. — Komp.: jezidniji (u Belinu rjecniku),

a) koji mnogo govori, hrb]a (obicno o cejadetu,
ali je u naj prvom primjeru o ne^emu drugome).
Ustrpjenstvo tako jezidno nije ni sjena od ustr--
pjenstva. B. Zuzeri 189. Redovnik jezidan i koji
mnogo govori. M. Zoricid, osm. 47. II' jezicna:
stara 2ena. V. Do§en 38*. Ima takvi zena, koje
se vide, da su govorjive i jezidne. D. Rapid 96,
Oj ti zruo genicno! (kaze se neojesti) ti ne budi
jezidno, pa des biti destito. Nar. pjes. vuk. 1, 73.
(Mlade udovice) ude se skitati po kudama, ne
samo pak besposlene nego i jezidne i sveznale,
pa govore sto ne treba. Vuk, pavl. Itim. 5, 13.

b) koji je zla Hi duga jezika, koji se mnogo
kara i psuje i grdi (a i la£e i opada). Bjese dula
Aldegunda da je netko bjese psovao i nepra-
vedno stetom od druzijeh zloglasio, tu tako ju
velika zalost uhiti, razmisjajudi jezicnijeh zlobu
i dobrijeh smetnu. B. Kasid, per. 30. Sve selo
zaglusi s jezicna karana, a muza zabu§i i udini
ko pana. I. Gundulic 147. Jezidan se clovik
nede na ovoj zemji upraviti pravim putem. A.
Vitajid, ist. 501*. David zove mrmjavca : ,covik
jezidan'. J, Banovac, pripov. 151. Muz na zenu
tuzedi se da ju je opsovao jer je jezidna, jer nije
podlozna. J. Filipovid 3, 166*. Covik 2estok i
jezidan. A. Kani21id, kam. 597. Ova je vrsta be-
zocna, jezicna, zlodudna. A. Kalid 390. Jezidna
Krstjanka uspregla je jezik. 405. Covjek je-
zidan nede se utvrditi na zem}i. D. Danidic, psal.
140, 11.

b. adv. jezidno. — U Belinu rjeiniku: ,loqua-
cemente' ,loquaciter' 443*' ; u Voltigijinu : ,loqua-
cemente' ,plauderhaft' ; u Stulicevu: ,loquaciter'.

JEZICANSTVO, n. osobina onoga koji je je-
zican (vidi jezidan, 2). — U Vrancicevu rjec-
niku : jazidanstvo jloquacitas' ; u Bjelostjencevu
kod jezicene ; u Voltigijinu : ,loquacita, ciarleria'
jschwatzerey, plauderey'.

JEZICAST, adj. postaje od jezik.

a. vidi jezidan, 2, a, a). Koliko je jezicast da
je toliko mudar, sav bi svijet nadmudrio. Nar.
rijec u Bosni. D. Surmin.

b. koji je slican jeziku. — Kod pisaca nasega
vremena. Jezidast, bot, lat. ,lingulatus' ,zungen-
formig'. B. Sulek, rjedn. znanstv. naz.

JEZICASAN, jSzidasna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. jezidahau. — nepouzdano,

JEZICATI SE, jezidam se, impf. reciprocno,
immittere linguam in os alterius (in osculatione).
— U nase ^vrijeme. F. Krauss, smailag. 88. — U
Bosni. D. Surmin.

JEZICAV, adj. vidi jezidan, 2 i jezicast.

a. vidi jezidan, 2, a, b). — U nase vrijeme u
Lici. ,E! u svadem je pusto dobar i vrijedan,
samo da mu je malo jezika odrezati, preved je
lajav i jezicav'. ,Jezicava je, brte, i lajava, da
te Bog saduva, a sta '§ ti tome, moj brte, ta

41

JEZICAV, a.

642

JEZIK, a.

znas vala Bogu, da zensko ua jeziku zivi, da joj
nije jezika, ni danula ne bi'. J. Bogdanovi6.

b. koji je na kraju Hi naokolo ohrub]en Hi
izreskan kao da su mali jezici. — U nase vri-
jeme kod pisaca. Jezicav, bot. lat. ,Ugulatus' ,ge-
ziingelt', tal. ,liDguettato'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

jfeZICENE, n. djelo kojijem se jezici. — Sta-
riji je oblik jezicenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka]inu (jezicenje, tlapa ,loquacitas'), u Bjelostjen-
cevu (jezicene, recjivost, jezicanstvo ,loquacitas,
verbositas, garrulitas, procacitas, protervitas'), u
Jambresicevu (,loqnacifcas, verbositas'), u Stuli-
cevu (,inepta vel superba locutio'). U smijesijeh,
u jezicenju, u gizdah. M. Drzic 142.

JEZICIC, wt. dem. jezik. — U Stulicevu i u
Vukovu rjecniku.

JEZICIJA, m. orator, covjek koji umije lijepo
i dobro govoriti. — U cakavskom obliku jazicija
na jednom mjestu xvin vijeka. Jurjevida vim
Matija, poklisarstvom ki u Kotore, buduc pre-
lijop jazicija, svrze pucke rogomore. J. Kavanin
178a.

JEZICINA, /. augm. jezik. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (.mala lingua, per-
fida lingua') i u Vukovu (augm. v. jezik).

a. M pravom smislu, vidi u Vtikovu rjecniku.

b. jezik u cejadetu koje se kara, psuje, laze,
opada. Ako ti tu jezicinu ne izmem. M. Drzic
206. Jezicinu smradnu spravi. V. Dosen 124*'.

e. u Dubrovniku se u nase vrijeme^ kaze o sa-
mome ce\adetu sto je kao kod b. ,Cuvaj se ti
nega (Hi ne); ono je stra§na jezicina'. P. Bud-
mani.

(I. ime bi^ci. Jezicina, Scolopendrium offici-
narum Willd. (Vodopi6). B. Sulek, im. 132,

JEZICITI, jfezicim, impf. goioriti u glas i
mnogo, a osobito govoriti zlo, karati se, psovati,
vikati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (jaziciti i jeziciti ,arroganter loqui' ; je-
zifii ,parla troppo' ,longior est lingua').

a. u smislu sto je sprijeda kazan. Sestere, de-
dele, jezi(5o i sjaju, i drugo ne zele, neg' da ih
gledaju. I. Gundulid 1.58. Gdi jazi6it uce dica.
I. Ivani§evi6 172. Jazicec bi uzbucila sela. 173.
I o druzijeh jezicit, narav je svijoh zena. I. Dordid,
pjes. 145.

b. u prenesenom smislu: dasku sa daskom pri
podenu sobe sa plosnatim klincima spajati da
ne stoji jedna od druge daske vise. U Posavini.
F. Hefele.

JEZICJI, adj. u Stulicevu rjecniku: jezici, v.
jezican s dodatkom da je uzeto iz brevijara i
s primjerom : Jezica bica bojis se .linguae fla-
gellum times'.

JEZICl^IV, adj. vidi jezican, 2. — Od xvx vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,idem
quod' jezicen, v. klafura), u Voltigijinu (uz je-
zicni^, u Stulicevu (v. jezican). Divica jazic|iva.
Nauk brn. 44*>.

JEZI6NICA, /. jezicno (vidi jezican, 2) zensko
ce}ade. — Od xvi vijeka, a izmedu rjeinika u
Belinu (,donna linguacciuta' 410*'), u Voltigijinu
(.ciarliera, loquace, cianciatrice' ,schwatzerinn'),
u Stulicevu (v. jezican), u Vukovu: ,geschwa-
tziges frauenzimmer' ,loquax (mulier)'. Covjek i
zena jezicnica nede bit ispravni vrhu zemje. B.

" '"■' '■ "- - ■ 93

145.

JEZICNIK, m. jezican (vidi jezican, 2) covjek.
— Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-

^inu (jezicnik, jezican ,loquax, garrulus, blatero,
vaniloquus, linguax'), u Belinu (,linguacciuto'
jlinguax' 440^), u Voltigijinu (,loquace, ciarliero'
,schwatzer, plauderer'), u Stulicevu (v. jezican), u
Vukovu: koji je jezican ,geschwatziger mensch'
jloquax (homo)'. Di ste sada, o zlogovornici, je-
zicnici i vi psovaoci? L. !]^ubnski 30. Covik je-
zidnik. J. Banovac, pripov. 55. Na jezicnika sko-
ci§e da ga izpribijaju. A. Kanizlid, kam. 621.
Jezicnik ,schwatzer'. B. Sulek, rjecn.

JEZICnOST, /. osohina onoga Sto je jezican
(vidi jezican, 2). — U Belinu rjecniku: jezicnos
jloquacita' ,loquacitas' 443i>; u Voltigijinu: ,lo-
quacita, ciarleria' ,plauderey'j u Stulicevuj ,lo-
quacitas'. Jezicnost ,schwatzhaftigkeit'. B. Sulek,
rjecn.

JEZICNAK, m. ime bijci. Jezicnak, rus. aatiH-
HHK-B (Serratula), (Euscus) hypoglossum L. (Bje-
lostjenac, Parcic). B. Sulek, im. 132.

JEZIK, m. lingua, ud u ustima covjecjim a i
mnogijeh zivotina; u covjeka je i u visijeh zivo-
tina mesat i plosnat, te se nim osobito kusa hrana
a i za drugo vrijedi; covjek pak (a i nekoje zi-
votine, kao n. p. papige) samo nime moze jasno
izgovarati neke glasove i rijeci. — Akc. se mi-
jena u gen.pl. jezika. — -i- stoji mj. negdasnega
•y-) <* J6- »y. negdasnega jq-, te kod cakavaca
glasi i ja- : jazik, a kod sjevernijeh cakavaca pre-
mjeStanem postaje i zajik (koje vidi). — Itijec
je praslavenska (jenzyki.), isporedi stslov. j^zyki.,
rus. asBiKt, des. jazyk, poj. j^zyk, i balticka, ispo-
redi stprus. insuwis, lit. liezuwis (1 na pocetku
po analogiji prema lieziu, polizem). — Misli se
da je od indoevropske osnove dngh", isporedi lat.
lingua, (starije dingua), got. tuggo, engl. tongue,
stvnem. zunga, novovnem. zunge, ali nije jasno
zasto je otpalo d sprijeda; nece biti srodno sa
snskrt. gihva i zend. hizva. — U zapadnijeh pi-
saca, mozebiti grijeskom, nalazi se i jezjek (B.
Kasic, nasi. 191 i u Mikajinu rjecniku). — U
svijem je rjecnieima: u Vrankovicevu (jazik ,lin-
gua), u Mikajinu (jazik, jezik ,lingua'; jezjek,
jezik jlingua' ; jezjek, govorenje ,linguaggio' ,idi-
oma'), u Belinu (jezik .lingua' 440*; ,idioma cioe
linguaggio' ,idioma' 374^), u Bjelostjendevu (jazik
i jezik ,lingua'; jezik jem}e se i za razlucene go-
vorena kakti: jezik slovenski , lingua illyrica',
jezik dijacki , lingua latina etc.'; jezik domadi,
materinski ili svoj ,lingua 1. sermo patrius' ; jezik
opdinski ,lingua vulgaris 1. popularis, lingua ver-
nacula'), u Jambresicevu (jezik , lingua'), u Vol-
tigijinu (jazik i jezik , lingua; linguaggio' ,zunge ;
sprache^, u Stulicevu (jazik i jezik ,lingua'), u
Vukovu (jezik, 1. ,die zunge' , lingua'. 2. ,die
sprache' ,lingua'; jazik, vide jezik s dodatkom da
se govori u Spjetuj, u Danicicevu (jezykt ,lingua;
sermo; populus').

a. u pravom smislu. Naceltniku iht jezykt
ureza. Stefan, sim. pam. §af. 7. Kto proda Hri-
stijanina vt. inovernu veru, da mu se ruka otsede
i jezykt otreze. Zdk. dus. pam. saf. 31. Ako se
obrete, te su inako pretvorili sudi., da imt se
ruce ots§ku i jezykb ureJe. 47. Ako se pristavt
obrete krivb i ne oprave ga dusevtnici, da mu
se ure^e jezikt i obe usi. 49. Od toliko muke
umijera§e a jezik mu se usta hitase. M. Div-
kovid, bes. 387^'. Nikim (bi) jezik izmaknut. F.
Glavinid, cvit. xvm. Tu su jazici i kujeni. J. Ka-
vanin 20''. Pak pruzi iz usta jezik vas ognevit
i mnogo dug. J. Banovac, razg. 61. Jezik bjezi
dje zub boli. (Z). Poslov. danic. Gospa povrati
jezik jednome misniku, koga mu eretici bijau
odrizali. M. Zoricid, zrc. 49. Zato jezik svi imamo,

JEZIK, a.

did

JEZIK, c.

da s nim Bogu slavu damo . . . Bog i narav
svakom dade, jezik zatvor da imado od usana i
od zubi ... V. Do§en 98*. Plaziti, Hi izplaziti
jezik Jinguam educere'. J. Stulli, rje6n. 301'>.
A propa' joj jezik kroz vilice. Nar. pjes. vuk.
2, 12. Izvadi mu jezik na vilico. 2, 208. Jezik
mu se ogulio. Nar. pjes. here. vuk. 261. De zub
boli, tu i jezik bjezi. Nar. posl. vuk. 73. Za
jezik 86 uio ! (gledaj : Presjekao jezik!). 83. Pro-
.ijekao jezik, da Bog da ! (Kad ko re6e za sto ne-
povojno da ie se dogoditi). 261. Ako bude istina
sto pop re6e; da Bog da se za jezik uvio! Nar,
prip. vr6. 49. Ne take, jezik ti otpanuo! 77.
Dlake mi se je2e, jezik trne, usta kamene. S.
i^ubisa, prip. 231.

b. u osobitom smisltt kao ud kojijem se bistro
i cisto izgovaraju glasovi i rijeci, pa i u prene-
senom smislu, bistro izgovarane i mod bistra is-
govarana. Ho6e se osloboditi jezik nimih. Ber-
nardin 5. isai. 35, 6. Odrisi se uzao jezika ne-
gova i govorase dobro. I. Bandulavi6 169 —170.
mure. 7, 35. A tudije se otvorise usta negova i
jezik iiegov i govorase. 210*. luc. 1, 64. Kada
jezik ne moze zavr6i naj mane rijeci. M. Orbin
75. Jezik bistar ,lingua di buona pronuncia'
, lingua explanata'; jezik trom , lingua di mala
pronuncia' , lingua inoxplanata'. A. d. Bella, rjecn.
4i0a. Komu ne bijase jezik tup ni zavezan. B.
Zuzeri 180. Jeziku likarija da cisto govori. J.
Vladmirovic 19. Neka kuji on jezik zaveze. M.
A. Ee{kovi6, sat. D4b. Tako mi se jezik ne za-
vezao! Nar. posl. vuk. 304. Gdje ga nadoh bo-
lesna ama pri bistroj pameti i cista jezika V.
Vrcevic, niz. 21. Bio joj se jezik zavezao. S.
J^ubisa, prip. 210. — Amo pripadaju i ovi pri-
mjeri u kojima umrijeti s jezikom Hi bez jezika
znaci: javiti Hi ne javiti pri smrti svoju zadnu
voju (testamenat). Aste kjucitt stmrtti. nekojenau
cloveku st jezikomt ili bezt jezika. Mon. serb.
37. (1253). Kad ko umre bez jezika a nema rod-
bine. V. Bogisid, zborn. 357.

e. shvaca se kao ud kojijem covjek govori, i
to bez obzira na nacin i oblik govora nego na
smisao rijeci; moze i ti posve prenesenom smislu
znaciti sto i govor, rijec. Niize pohvali jezikt
rnozett isplesti. Mon. serb. 133. (1348). Ako bih
jazici clovicaskimi govoril ali aujelskimi, Ber-
nardin 21. paul. Icor. 13, 1. Ako jezicmi clo-
vjeccimi uzgovoru ili andeoscijemi ... N. Ka-
nina 36*. Jazik je, da znas, toj dobro i zlo vo6e.
P. Hektorovic 29. Tvoju slavu tko sad moze da
jezikom izgovori? M. Drzii 479. Ki bo jazik
izrec moze ? A. Komulovic 73. Da sve misli
moje slab jazik izusti. D. Barakovi6, drag. 343.
Ki jazike ditinske cinis govornike, jazik moj
nauci. M. Alberti 433. Suncanicu, od ke, igdje
put obrati, cu zamjerne i velike on liposti spo-
vidati jednim glasom sve jezike. I. Gundulic 374.
Kojoj (turskoj vojsci) mogli pribrojiti svi jezici
ne bi broje. 421. Nijedan jezik ne moze izriti
ni pamet izmisliti. M. Jerkovic 96. Ne nahodi
se na svitu jazik nijedan ki mogal bi to izreci.
P. Radovcic, nac. 115. Da bi usta ma imala
toke glase i jezike. J, Kavanin 227. Nase su
muke koje se Juskim jezikom izredi ne mogu.
F. Lastri6, ned. 381. Mnogi drugog falit stanu,
dok jezik istom ganu. V. Dosen 118^. Istom
baba jos jezikom mice. M. A. E.ejkovic, sat. DS*.
Izreci s jezikom one rici. Ant. Kadcid 188. Zalud
takvi mlati jezikom. B. Leakovic, gov. 251. Nigda
mu jezik ne stoji, kao vodenicko kolo (koji mnogo
govori). Nar. posl. vuk. 213. Ko u sudu jezikom
ne izlaja rukama ne ote. Pravdonosa. 1852. 10.
Burnim duhom vaja pomisliti a trudnijem izredi

jezikom. Osvetn. 3, 160. — Govoriti na po je-
zika. J. Mikaja, rjefin. kod romoniti. Rijeti stogod
na po jezika ,parlar tra i denti, dir qualche cosa
tra i denti (vale parlare con parole tronche, smoz-
zate)' ,balbutire'. J. Stulli, rjecn. kod jezik. —
Imati jednu stvar na vrh jezika ,havere alcuna
cosa in punta della lingua' .primoribus labiis hae-
rere'. J. Mikaja, rjefin. 138t>. Stoji mi na vrh
jezika. (Kad 6oek ne moze da se sjeti 6ega sto
dobro zna). Nar. posl. vuk. 295. — Ako ja odrisu
jazik da besidim. D. Barakovid, jar, 99. Kako
jezik razdrisi na ri6i, udi| vaga je duznost ni
udit prikrstiti se. F, Lastrid, ned. 403. — Tebi
'e tezoro sve na jeziku, M. Drzid. — Milostt na
jezyce nositt. Sava, sim. pam. §af. 5. Covjeka
ubiti jezikom, misalju. Zborn. 168*. Jazik tvoj
da bude umid, sladak i mil, narcSen od svude,
P. Hektorovid 57. Vo se za rog drzi, a covjek
za jezik, N, Dimitrovid 18. I lazi tolikoj tvoj
jazik dat nemoj. P. Zoranid 52l>, Aleksandar je
jezika nepotvorna. Aleks. jag. star. 3, 254. Je-
zjeka podhibna daleko od mene odnesi. B. Kasid,
nasi. 191. Tako David ne imade jezika za po-
karati svojije. M. Radnid 25^'. Jezik pali, a glava
plada. (D). l^udi so jezikom a zivine konopom
vezu. (D). Poslov. danic. Da jazikom ne sagri-
simo. F. Parcid 55. A moj jazik odzvek bit ce.
J. Kavanin 227*. Jezik kjuc je ki zatvora skrovit
krajskih od komora. 356t>. Rdavo dace slobod-
nijega jezika. A. Kanizlid, kam. 620. Jezik psuje
kadkad Boga. V. Dosen 86^. Jezik bo je vratar
od srca. Ant. Kadcid 525. Bog jezik proroka
upravjajudi, misto proklestva puk blagosovi. I.
Velikanovid, uput. 1, 80. Kamo pamet? ti je iz-
gubio! kamo jezik? nim ne govorio! Nar. pjes.
vuk. 2, 239, Jezik gore moze posjedi nego mac.
Nar. poslov. vuk. 113. Ala je slatka na jeziku
ova tetka Makra! M, D. Milidevid, des. par. 4.
Usta ima a jezika nema. zlosel. 256. — Grubo
je viditi dug jazik imiti. M. Marulid 108. Imati
dug jezik, vele govoriti ,garrio'. J. Mikaja, rjecn.
278a. Dug jezik bijegje kratka 2ivota. (Z). Poslov.
danic. Al sarena ova kuga jezika je vrlo duga.
V. Dosen 97*. — Ne imij jazik vola, malo ridi
govor'. M. Marulid 141. — Covik si plodna je-
zika. A. Kanizlid, kam. 309. Niti jezika u ridih
plodnost ne mogase ga podpomodi. 728. — Jedna
glava hijada jezika. (Kad ko zna mnogo govo-
riti). Nar. posl. vuk. 112. — O jezice zali! Ko-
rizm. 77a, Posla po njekolicijeh kojijeh znase
da su naj vrlijega i naj gorega jezika, i naredi
da oni govore naj gore sto znaju onomuj filo-
zopu. Pril. jag. ark. 9, 74. (1520). Katance stavih
na neke zle jezike. M. Dr2id 239. Zlobni jezik,
gnev prokleti, nesvijes luda od pameti. M. Orbin
26. Tijem zlobnijem jezikom viteza ne pali. G.
Palmotid 2, 92. Ohologa zla Numana za zao jezik
ustrijelio. 2, 117, Zlom jaziku sud de Bozji bit
osveta. J. Kavanin 60a. Ako je pjanica zla je-
zika. Ant. Kadcid 509. Da je zla jezika. M, Do-
bretid 100. Kad bi nega od zloglasnih ridi i je-
zika branili. B. Leakovid, nauk. 357. Nemoj me
V torn cemernim jazikom gristi. Narucn. 47*. Ki
bi mogal pobignuti od takovih jazikov jadovitih ?
Korizm. 52t>. Da od svakoga zloricna jazika za-
klonen biti du. P, Zoranid ii. Koji nenavide,
hide i imaju jezik otrovan kako i zmija. M. Div-
kovid, bes. 65^. A Bog te ukloni od zenskijeh
jezika! I. Gundulid 148. — Opasala se jezikom
kao kuja repom, (Rede se za lajavo zensko). Nar.
posl. vuk. 240. — zao jezik moze znaciti i ce-
lade zla jezika. Ili su me zli jezici stavili u kri-
vinu. D. Ba§id 6, Zali svoju lijepu cas, dignutu
zlijem jezicima. 94. Potvoren i ozloglasen od

JEZIK, c.

644

JEZIK, d.

z]i jezika. M. Dobretii 490. Vuci se s kraj mene,
zli jezifie! S. ]^ubisa, prip. 236. Zli jezici bracu
zavade. V. Bogisic, zborn. 326. — Pruzi jezik
svoj obijesni i opsova tvoje ime. I. Dordii, salt.
248. Pruzi jezik protiva Bogu psujudi viru. J.
rilipovi6 1, 1401'. Kako je jezik pruzio ter psuje.
3, 104^. Pruzio je svoj neujudni jezik proti crkvi.
A. Kanizlic, kam. 392. Da ne pruza daleko svoga
jezika i ne tice u postene carskoga velicaustva.
620. Nit' je drugo zasluzio, kad je jezik svoj
pruzio da nim zvizde struni ... V. Dosen 40*.
Kad trgovca ved obruzi, onda baka jezik pruzi
pram radinu. 121^. Da nisu jezik pruzali pro-
tiva postenu svoga iskrnega. Ant. Kadcic 246.
Dokle sderca s majkom stoji, pod kosama jezik
goji; a kada se s muzem zdruzi, od arsina jezik
pruzi. (U Kotoru). Nar. posl. vuk. 65. Kad po-
gani jezik digne. V. Dosen 129^. — Stid nika
jazik uztezase. P. Zoranid 70**. Kako to govoris?
uztegni jezik tvoj ! F. Lukarevid 127. Tko sebe
scijeni redovnikom a ne usteze jezika svoga. M.
Divkovid, bes. 100^. Ako li ne umije muocati
ni svoga jezika ustezati. 4811'. Ustegni dakle,
Krstjanine, tvoj jezik, nemoj ga pruzati na rici
nepostene. J. Banovac 62. Koliko je lasne pero
nego jezik ustezati. A. Kanizlic, kam. 28. Jeda
jos nisi naucio jezik svoj uztezati? 621. Vasdi
jazik stisni, za stolom naj lise, da te ne uzbisni
vede ner se htile. P. Hektorovid 38. Znaj u na-
pridak drugacije se vladati i jezik tvoj cuvati.
M. Zoricid, osm. 65. Ovdi, svijesti priklonita, tvoj
zavezi jezik sade, ter mucedi toj pocita', sto nije
rijeti mod nikade. I. Gundulid 213. Ali mi je
svaki put stid jezik umuknuo. Pravdonosa. 1852.
23. Drzi jezik za zubi. (Z). Poslov. danic. Drzi
za zubi jezik. S. Margitid, fal. 155. Gdi covik
ne mede jezik za zube. M. A. Eejkovid, sat. AiP.
Jezik za zube! (duti!). Nar. posl. vuk. 113. Podvij
rep, a jezikom za zube. S. ij^ubisa, prip. 209.
Zena jezik za zube kad muz govori. V. Bogisid,
zborn. 68. — ,Nigda ne uvuce jezik u glavu'
(svagda govori, brbja). ,Cijelu nod nijesam uvukla
jezika u glavu od bolesti' (jaukala sam, vikala
sam). u Dubrovniku. P. Budmani. — (istice se
jezik, t. j. govor, kao nesto suprotno Hi dajbudi
drukcije prema cemu, n.p.ruci, djelu, srcu, peru
ltd.). Imaj sladak jezik a podatjive ruke. Pril.
jag. ark. 9, 142. (1520). Mogud je vede snagom
od jezika, neg' li od ruke. I. Gundulid 311. U
jeziku ti si junak od svijeh veci. G. Palmotid
2, 108. Samo ustmi i na jaziku vapiti de. A.
Vitajid, ist. 390. Jazika moga i svih dudenih
uzdrzane. L. Terzid 58. Ono sto sam sagrisio
ocima, jazikom, okuSenjem. 67. Ki jazikom,
perom, macem veoma su slavni bili. J. Kavanin
106''. Ti ga Jube po prilici s djeli, srcem i ja-
zici. 342a. Da i srcem i jazikom samo prose u
trijeznosti. 348*. Jer prislatko ime Isus vazda
u srcu i na jeziku imadose. J. Banovac, razg.
68. Daj, Gospodine, blagost i ustrpjenstvo u srcu
momu i krotkost u jeziku. I. A. Nenadid, nauk.
55. Jezikom i dili ispovidajudi viru. A. Kanizlic,
kam. 239. Svaka mogu ukazati obilatije jezikom,
nego on moze istomaciti perom. 267. Sto mu
bi na srcu, oto na jeziku. M. Kuhacevic 74. U
isto vrime Boga moli s jezikom a srcem na srcbu
zaziva. M. Dobretid 154. Ako j' srce, k'o jezik.
Nar. pjes. vuk. 1, 131. Na jeziku med a na srcu
jed. Nar. posl. vuk. 187. — (i o zivotinskom
glasu). Vsaka sojka od jazika svoga pogiba. Aleks.
jag. star. 3, 287. Detlidi s jezika ginu (jer ih po
kliktanu nalazi lovac). Nar. posl. vuk. 78.

d. lingua, sermo, u prenesenom smislu, nacin
kojijem iskazujemo misli rijecima; maze se reci

da je taj 7iacin kod svakoga naroda drukciji, te
je po tome od prilike koliko naroda toliko i je-
zika. jezici se medu sobom razlikuju materijalno
(u rijecima, osnovama, korijenima) i formalno
(u gramatikalnijem oblicima). uopce se drzi, kad
je u govoru dviju naroda tolika razlika da se
ne mogu medu sobom razumjeti, da govore raz-
licnijem jezicima, a ako li ima nekijeh razlika
uz koje se opet mogu razumjeti, tad se ne kaze
da su razlicni jezici, nego dijalekti, narjecja, go-
vori itd. istoga jezika. ali kod toga nema stano-
vitijeh pravila, tako n. p. mnogi Talijanci koji
poznaju samo svoj dijalekat ne razumiju gotovo
ni po sto neke druge talijanske dijalekte, i moze-
biti lakse razumiju spanolski jezik; sjevoroza-
padni Nijemci lakse razumiju holandski jezik
nego juzni nemacki itd. cesto se cini i ta raz-
lika (tako je i kod Talijanaea i kod Nijemfica)
da se ,jezikoin' zove samo dijalekat koji se upo-
treb^ava u knizevnosti (knizevni Hi pismeni jezik),
a ostali se zovu dijalekti, govori itd. — Ovo je
ne samo praslavensko znacene, nego i u mno-
gijem drugijem jezicima ista rijec koja znaci
jezik u pravom smislu (kao kod a) ima i ovo
znacene. — U kojemu primjeru moze biti da je
znacene kao kod e. Nacese glagolati inemi jo-
zyky. Mon. serb. 77. (1302—1321). Preloziht i
VI. nast jezikt otb pisment grtctskago jezyka.
Glasnik. 11, 191. Reka' bi, da ne umi jinim ja-
zikom govoriti. Ziv. jer. star. 1,227. Da ju stu-
macim nasim jazikom. M. Marulid 3. Clovik, ti
je drugoga jazika. Narucn. 81*. ,Euzebij' ja-
zikom Atike toliko skazuje koliko nas ,milo3tivi'.
Transit. 1. Nasego jezika |udem. S. Kozicid 56*.
Dubrovnice, casti nasega jezika! ... H. Lucid
261. Sve strane nasega jozika, koji se meu svimi
ostalimi na svitu naj vedi broji i nahodi, drze . . .
P. Hektorovid 55. Zac si nim (glasom) proslavil
slovinski vas jezik. N. Dimitrovid 106. Prislavne
vile vasega jezika pjesni dile. M. Drzid 15. Bre
kojim jezikom besjedis? 174. Kad cujem koga
od nasega jezika. 246. Jazik kim opdimo po-
spuren jest latinskim. P. Zoranid ii. Ab ne-
pomno i nehaju jazika hrvackoga! 70^. Hotismo
vciniti testamenat jazikom nasim. Mon. croat.
266. (1572). Koga zovihu nih jazikom Bare. Du-
k}anin 8. Iz vlaskoga ili latinskoga jazika. S.
Budinic, sum. 2*. Narecaje se grckim jazikom
jlatria'. SI''. Oni liotjese upisat u nih domadi
jezik satvari , . . D. Eanina viii''. Spijevanja
od vrijednijeh Latina ali Grka koji vam u vas
hrvacki jezik govore. D. Zlatarid viii. Kruna i
uzvisenje jezika nasega blazeni sveti Hiorolim. A.
Gucetid, roz. mar. 5. Aleksandr po grckomu je-
ziku zove se izbranij muz. Aleks jag. star. 3, 2l8.
Oficij u nas slovinski jazik po cinu rimskoga
poispravjen. M. Albert! vi. Ne nahodedi, da je
nasim jazikom do sada poispravjen. ix. Ovi jezik
bi narejen i zavrzen od Boga u raju. M. Orbin
285. Sto kra]evstva kijeh svijet prostran raz-
djejuje, a opdeni jezik sklada. I. Gundulid 276.
Jezikom hteci progovoriti materinskim. F. Gla-
vinid, cvit. xvi. Kako jur govore (apostoli) z ua-
§imi jazici? 161''. Eazlicitimi jazici pripovidati
svakomu stvorenju. 220*. Pisa materinskim je-
zikom. 330*. ^judi koji su nasega jazika a la-
tiuski ne razumiju. A. Georgiceo, nasi. v. Drugi
dio od molitava duhovnijeh ucii'iene u jezik du-
brovacki. J. E. Gucetid 1. Ispoviedaonik, pri-
nesen u jezik bosanski trudom Stj. Matijevida.
S. Matijevid i. Priko slavnijeh svijoh drzava slo-
vinskoga od jezika. G. Palmotid 1,111. Svi gra-
dovi od jezika slovinskoga. 1, 289. Od vlastela
ki se broje cas jezika slovinskoga. 1. 308. Dije-

JEZIK, d.

645

JEZIK, G.

lismo se tako u jedno po slovinskom avem je-
ziku. 2, 197. Prinesoh u slovinaki jazik izvrsne
nauke. P. Eadovci6, nac. 4. Cas jezika slovin-
skoga. P. Kanaveli6, iv. 497. Bi prinesen ovi
sinod iz latinskoga u slovinski jazik od mene.
M. Bijankovid i. Svim govore jezicima. I. Akvi-
lini 279. Istumacenje pisnih Davidovih u pisni
jazika slovinskoga. A. Vitajid, ist. 9. Odabrah
primiti u na§ slavni jezik ove kniXice. L. Terzid
vii. Nek pristojno ne u tuje, da u ua§ jezik ve6
SG stuje. J. Kavanin 87i>. I slovinske neka s mise
nas liJGp jozik uzvisi se. 96''. Jedno vjero i na-
ravi, i jodnoga svi jezika (Slavi i Goti). 115a.
Nov! rjefinik pet jezika. 122a. Prini on skup i
sumu u na§ jazik Kani2ija. 126*. I viJGrnoga
ki pastira u nas jazik milo pravi. 160''. Skladne
pJGsni u nas jezik ke sloiise. 176*. Nek se jazik
negov odi Ijepse pjeva. 194*. Samo slavskim da
jazikom svi govore. 232i>. Kojih nitkor sbrojit
ne more svih jazika, ki ovd' govoro. 524a. ino-
strani jezik , lingua forestiera' , lingua peregrina'.
Materin jozik, svoj jezik, domadi jezik ,lingua
paesana o materna' ,sermo patrius'. A. d. Bella,
rjecu. 440''. Koje u grcki jezik zlamenujo razum.
I. Dordii, bon. 49. Ovi kraj bjese od nasega
jezika. J 19. U svoj rodni jezik besjedi. 191.
Sveti Jerolim slava i dika jezika ilirickoga. A.
Bacic 38. Za§to jo onda u Joruzolimu naroda
od svakoga jezika bilo. 141. Ime Isus ode redi
u jezik zudinski spasite|. J. Banovac, razg. 66.
Ovi sakramenat zovu Grci ,eucharistia' a u jezik
latinski zlamenujo , bona gratia'. 221. Izlaze knigo
u nas slavni jezik. prod. viii. Koji ne znato drugo
knigo izvan u svoj jezik. viii. Mi u na§ jezik
ovo ime pakao razumimo ono misto gdi su djavli.
J. Filipovid 1, 104''. Kojim se jezikom ova mo-
litva ima govorit? Jezikom materinim, sto do redi
onim koji naj boje razumis. 1, 351''. Jezicim
niovim udij govorili su. F. Lastrid, test. 16a.
Pjesan treda iz jezika italijanskoga. A. Bosko-
vidova u I. M. Mattei 352. Niste vi ni rodom
ni jezikom Grci. A. Kanizlid, kam. x. Da so
moze sveta misa u slavinski jezik govoriti. 81.
Scinis da jezik Latina jest barbarski to jest ne-
ujudan. 133. Da ilirickomu jeziku u mudroskup-
stinu vrata otvoro. 176. TJ crkvah grckih cat©
so Stivenja u jezik latinski. 452. Govoriti raz-
liciti jezici. fran. 49. NiJG pisao u grcki jezik.
E. Pavid, ogl. 462. Eedovnikom od nasega hrvas-
koga jezika i naroda, M. Zoricid, osm. v. Da
su stivena ovi dana u materin jezik. 145. Tome
jo svaka u osobito kniga naseg jezika podlozna.
V. Dosen ix. Kad jezike nima smote. 13a. Ei-
cisti dubrovacki jezik ... D. Basid vi. Posli
toga mudri Ciril prenose u slovinski jezik sve
pismo sveto. And. Kacid, razg. 21. (Porin) osvoji
svu Liku i Krbavu, istiravsi staro pribivaoce,
premda od istoga jezika i naroda slovinskoga
bihu. 83. Vilemiro Vladimirovid bi biskup od
Kresovijo i u jeziku latinskomu i grckomu puno
naucan i razuman. 183. Niki pak iz drugih je-
zika iz gotova na svoj matorinski jezik mloga i
mloga prineso§o. M. A. E.G)kovid, sat. A2''. Svi
otcinim jezikom zboriso. K6''. I jozik jim jodini
pomete. K7a. KraJ ne razumivsi onoga jezika.
sabr. 8. Kniga istumacona u nas jezik. A. d.
Costa 1, V. Eazumiti jezike. Ant. Kadcid 10.
(Biskup) u tudoj drzavi, u kojoj se nahodi na-
ra§daj od razlicnih jezika vlada s onim, koji su
od negova jezika. 291. Da smo svi slavnoga
iliti ilirickoga jezika i naroda. M. Dobretid vi.
Da ric Bozja pripovidat ima se rodenim jezikom.
J. Garanin 12. Sve sto jo jezika i naroda na-
sojeno na zemajskom okrugu. I. M. Mattei 336.

Govorene u razliko jeziko. Grgur iz Varesa 60.
A arapski jozik razumijem. Nar. pjes. vuk. 2, 269.
Na tursku je jezik prevrnuo. 4, 92. Sto poznajo
cetiri jezika. Nar. pjes. here. vuk. 143. Jor on
znade sve sodam jezika. Nar. pjes. petr. 3, 203.
Zato 8U dekoje, leledi jezik popraviti, desto i
nepravo napisane. Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 15.
Vedi je onaj koji prorokuje, nego li onaj koji
govori jezike. pavl. Ikor. 14, 5. Sto se naSijem
jezikom onamo zove ,vlah', ono se talijanskijem
i po ovomo nemackijem zove ,morlak'. nar. pjes.
1, 3. Po svojstvu jezika ne bi trobalo. 1, 52.
,U6' u turskome jeziku znaci ,tri'. 3, 45. Preveo
ju je (pjesmu) Gete na nemadki jozik. 3, 527.
Jor sam ja ditao na nemackom jeziku. 4, 298.
U nas, gdje kAiXevnici niti svoga narodnoga je-
zika upravo znadu niti hodo da ga u6e. pism.
14. Nov jezik graditi boz ikakvijoh pravila. 67,
Po imenu srpskijeh gimnazija, u kojima se nista
na srpskome jeziku ne uci. 72. Za§to se u nomu
radi na narodnom jeziku i stara se za narodno
skole. 72. Kad skupimo sve narodno rijeci, ko-
liko se to mozG u zivome jeziku. 75. Udedi nauke
na tudijem jezicima. 86. Koji na svome jeziku
nemaju §kola ni nauka. 87. Nikakvijem jezikom
na ovome svijetu nije tako lasno pisati, kao ovijem
nihovijem. 89. Knizovni jozik. 93. NevJGst je-
ziku, a noobican nasemu narodu. S. ^jubisa, prip.
111. Obretnici mrtva jezika (babilonskoga). M.
Pavlinovid, rad. 45. Materinski mu jezik iz usta
i iz srca izvira§e. 48. Jodini im je jos jozik na-
rodni, jezik srpski ostao. razg. 5. Svaki tih na-
roda govori svoj vlastiti jezik. 8. Sudboni jozik
u Dalmaciji. Pravdonosa. 1851. 21. — I u druk-
cijem smislu. Ne razumo ovog jezika svitovnaci.
M. Zoridid, osm. 125.

0. natio, gens, populus, od predasnega smisla
(kod d) prenosi se jos daje te znaci i narod,
pleme. — U nase vrijeme vaja da ovo znacene
nije narodno, all je bilo i praslavensko. — Moie
biti da koji primjcr pripada pod d. Kogozde je-
zika razd^livB. Mon. sorb. 4. (1198—1199). Frugi
i Turtki i inije jezyki. Stefan, sim. pam. saf. 5.
Izb glubiny nov^rtstvija izvlece jezykb svoj. 25.
Imeni jego vtsi jezyci poklonise se. Sava, sim.
pam. §af. 2. Cara mnogimt jozykomt. Mon. sorb.
90. (1330). Bnetci, Zivinezi i vsi jezici. Spom.
sr. 1, 10. (1397). Da jo vsaki jezikt, koliko ihi.
je, s rusagomt bosanscemt u }ubve. 1, 70. (1405).
l^udje vsakoga jezika. Mon. sorb. 410. (1442).
Oti. inogo plemene ili ott inogo jezika. 534.
(1485). Turci nalegoso na jozik hrvatski. Mon.
Croat. 155. (1493). Kada (Bog) pride suditi vsim
jazikom. Korizm. 15''. Vam so govori, pukom i
kolinom i jazikom. Bernardin 101. dan. 3, 4. Vam
se govori, puokom i koljenom i jezikom. N. Ra-
nina 122a. Pokloniti de se meni vsako koleno i
vsaki jazik, Anton Dalm., ap. 18''. Drugoga des
(sina) vidit banom od jezika od svih naju, gdi
stoluje na Dunaju. A, fiubranovid 144. Ni do
biti toliko divjacna (mjesta) u svijoh jozicijeh od
svijeta, gdjo nije pjesan Ijubjena. D. Ra6ina vii.
Nikada jazici zidali bihu turan, bojedi se dru-
goga potopa. Aleks. jag star. 3, 254. Aloksandar
tu pogane jazike zaklopi. 299. U simenu tvojem
blagoslovet se svi jazici. F. Glavinid, posl. 26.
Prijestoju tvom' poklonu svi jazici i narodstva.
J. Kavanin 201''. Me'u puke i jazike more§ iznad
vode dike. 274*. Zone ke da§e na svijet toke
jazike i kojona. 517^. — Prema biblickom ed-vos,
gentes, gentiles, gdjegdje znaci: neznabosei, po-
gani. Jegda vedihu ga k zrtvam jazik. S. Ko-
zicic 9a. Da ga pripravil bise prnesti zrtvu
bogom jazik. 9''. I2e dohajahu vsaki dan od

JEZIK, e.

646

JEZIKOVATI

jazik na veru. 9^. Eol kod jazikov bio je bog
nad vetrovi. J. Eajid, boj. 19.

f. prenosi se na nesto sto je u obliku slicno
jeziku (isporedi jezicac, jezicak), n. p.:

a) ogneni jezik (u biblickoj pripovijesti). Ja-
zici ce t' od plamena i ona kazat ... J. Ka-
vanin 3911^. U prilici od jazikov ognenih. F.
Parci6 63. I pokaza&e se im razdijejeni jezici
kao ogneni. Vuk, djel. ap. 2, 3.

b) zmajevi jezik, kao da je nekakav nakit na
jednom mjestu xv vijeka. Pedeseti. iezikt zma-
jovehi. okovane. Mon. serb. 408. (1441).

c) kod zvona. u Bjelostjcncevu rjecniku: jezik
u zvonu, klepotalo kem se zvoni ,rhopalum'.

d) komad zem]e sto je slican jeziku. S druge
strane tog jezika na kojim stoji Kimburg grad.
S. Tekelija. let. sr. 119. 60. Jezik, vis u Pivi.
— Jezik, ggr. (brk) ,erdzunge, landzunge', tal.
,lingua di terra', B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

e) 0 razlienom orudu, vidi: Jezik (silo, za-
klisak) ,vor8prung'; jezik hernika, ukosnika, k|uke
,blatt o. zunge einer schmiege', frc. ,lame', egl.
jblade' ; jezik, arch., (zimmerm.) scherzapfen,
schlitzzapfen, gungelzapfen', frc. ,languette', egl.
, tongue'. B. Sulek, rjecn, znanstv. naz.

g. u prenesenom smislu, kao kod f, ali saino
kao ime bi^kama.

a) bez pridjeva. Jezik, Cynoglossum L. (Lambl).
A. Sulek, im. 132.

b) jezik jelenski Hi jeleni ifd. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: jezik jelenski, drac ,hemionium
seu hemionis splenium, vulgo: lingua cervina', i
u Stulicevu : jezik jejeni, trava ,asplenum'. Je-
lenski jezik (jelenak) ,die hirschzunge' ,Scolo-
pendrium officinarum'. G. Lazi6 166. Jezik je-
lenski, hemionis splenium (Bjelostjenac), Scolo-
pendrium officinarum Sw. (Lazii, Vuk). Jezik je-
linski (Durante, Sin), Jezik jejeni, ces. jeleni
jazyk, filitide o lingua cervina (Kuzmi6, Aquila
i Buc), filitide (Skurla), scolopendria (Pizzelli),
Scolopendrium officinarum Sw. B. Sulek, im. 132.

c) Jazik kozli (jasich cosli ML), lingua ircina,
meretricaria, pes columbinus (Ml.), Geranium ro-
bertianum L. B. Sulek, im. 127.

d) jezik pasji. — U Bjelostjcncevu rjecniku:
jezik pesja trava, tarput ,cynoglos8a, seu cyno-
glossus'. Jezik pasji (proma lat.), ces. psi jazyk:
cinoglossa (Sin), cynoglossum, lingua canina (Du-
rante), Cynoglossum pictum Ait. (Visiani). B.
Sulek, im. 132.

e) jezik voluj, volujski, volovi itd. — U Mi-
kajinu rjecniku (jezjek od vola, trava . ,cyno-
glossa' ; voluji jezik, lisicina, trava ,buglossum,
lingua bubula'), u Belinu (voluj jezik ,borana o
boragine, lierba nota' ,buglossum' 145a; , cino-
glossa, herba' ,cynoglos8a' 194*), u Bjelostjcncevu
(jezik volovska trava ,buglossum seu buglossus,
euphrasinum, vulgo: lingua bubula'). Jezik vo-
lovi, volovni (Aquila i Bu6), ces. volovi jazyk
(Anchusa), herba rustica (Kuzmid), Symphytum
officinale L. Jezik volovski (prema lat. bu-
glossum), buglossum (Jambre§i6), Anchusa offici-
nalis L. (Vuk). Jezik voluj, rus. ]!0..ioBiii ^ibukt.
(Cynoglossum), buglossa (Pizzelli, Aquila i Bu6),
cinoglossa, boragine (Dellabella), echio (Sin), 1.
Anchusa paniculata Ait. (Vodopi6); 2. Anchusa
variegata Lehn (Vodopid). Jezik volujski, bor-
ragine (Sin, Durante', buglossa (Sin, Durante,
Kuzmic), Anchusa officinalis L, (Vujicic). B.
Sulek, im. 132.

f) Jezik vucji, nekakva trava (Vujifiid). B. Sulek,
im. 132.

ff) jezik zmijin, zmijini, zmijinski. — U Mika-
jinu rjecniku (zmijin jezik, trava ,lingulaca, cy-

noglossa') i u Belinu (zmijin jezik ,lingua ser-
pentina, sorte di erba' ,linguaca' 4401^). Jezik zmi-
jinski, Jezik zmini (Stulli), (prema lat.) lingua
serpentina (Kuzmid), ophiogjossum (Stulli), Ophio-
glossum vulgatum L. B. Sulek, im. 132.

JEZIKATI, jezikam (?), tmp/. jezikom palacati
i vikati kao pomaman. Zem}ak. 1871. 2.

JEZIIvOBOl^^A,/. bolest na jeziku. — Nacincno
u nase vrijcme kod pisaca. — U Sulekovu rjec-
niku : ,zungenschmerz',

JEZIKOGRADITE]^, m. covjck koji gradi jezik
(na svoj nacin a ne kako narod govori), vidi
jezik, d. — Nacincno u nase vrijeme. Po ze}i
nasijeh jezikopopravite|a i jezikograditeja. Vuk,
pism. 91.

JEZIKOKOSAN, jezikokosna, adj. koji kosi je-
zikom (kao kosom), koji vrijeda, grdi, opada. —
U VoUigijina rjecniku: ,maledico, satirico, calun-
nioso' ,satirisch, verlaumderisch'. — nepouzdano.

JEZIKOKOSILAC, jezikokosioca, m. jeziko-
kosan covjek. — U Stulicevu rjecniku: grijeskom
jezikokosioc ,oblocutor, mordax, obtrectator'. —
nepouzdano.

JEZIKOKOSITE^, m. u Stulicevu rjecniku uz
jezikokosioc. — nepouzdano.

JEZIKOKOSITI, jezikokosim, impf. (kositi je-
zikom kao kosom) zlo govorili, grcliti, opadati.

— U Stulicevu rjecniku: ,dir un gran male d'al-
cuno' ,lacerare aliquem'. — sasma nepouzdano.

JEZIKONAUK, m. nacincno u nase vrijeme.
Gramatika ili jczikonauk. L. Milovanov 22.

JEZIKOPISAN, jezikopisna, adj. samo jeziko-
pisna mapa, mapa na kojoj su zabijezcni razlicni
jezici. — Nacincno u nase vrijeme. — U Sule-
kovu rjecniku: jezikopisna mapa ,sprachkarte'.

JEZIKOPOPEAVITE^i, m. covjek koji (toboze)
popravja jezik, isporedi jezikogradite|. — Naci-
neno u nase vrijeme. Od mnostva jezikopopra-
viteja i graditeja knizevnoga jezika. Vuk, pism.
87. Po zeli nasijeh jezikopopraviteja i jeziko-
graditeja. 91.

JEZIKOPROTRESALAC, jezikoprotresaoca, m.
M Stulicevu rjecniku: grijeskom jezikoprotresaoc,
V. jezikokosioc. — nepouzdano.

JEZIKOPROTRESTI, jezikoprotresem, pf. u
Stulicevu rjecniku: v. jezikokositi, — sasma ne-
pouzdano.

JEZIKOSJE^AN, jezikosjecna, adj. vidi je-
zikokosan. — U Stulicevu rjecniku : ,homo accidae
linguae et dicax'. — nepouzdano.

JEZIKOSLOVAC, jezikoslovca, m. vidi joziko-
znalac. — U Sulekovu rjecniku: ,philolog'.

JEZIKOSLOVAN, jezikoslovna, adj. koji pri-
pada jezikoslovJH, koji se bavi jezikoslovjem. —
U nase vrijeme kod pisaca. Enrik Rawlinson je-
zikoslovni gatar. M. Pavlinovid, rad. 44. — I u
^ulckovu rjecmku: jezikoslovan ,philologisch'; je-
zikoslovni ,sprachforschend'.

JEZIKOSLOVJ^E, n. otVZj jezikoznanstvo. — U
Sulekovu rjecniku: jezikoslovje ,philologio'.

JEZIKOVAN, jezikovna, adj. koji pripada je-
ziku (vidi jezik, d). — Nacincno u nase vrijeme.

— U t^ulekovu rjecniku: jezikovni ,8prachlich',

JEZIKOVANE, n. djelo kojijem se jezikuje. —
U Vukovu rjecniku.

JEZIKOVATI, jfezikujem, impf. izrijekoin obe-
eavati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (, verbis expressis poUiceri') i u Vukovu
(jversprechen' ,promitto'. cf. obredi s dodatkom

JEZIKOVATI

647

.TEZUS

da «e (jovori u Duhrovniku). — U ova dva pri-
mjera kao da znaci: dogovarati se, ugovarati:
Sto mi jezikovali, to se veselo svrSilo. S. ^u-
biga, prip. 43. Ja 6u poci, da s nim jezikujem.
137. — / M sirem smislu: Jezikovati, govoriti.
Slovinac. 1884. 144.

JEZIKOVID, m. jezikopisna viapa (vidi kod
jezikopisan). — Nacineno u nase vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku : jezikovid ,8prachkarte'.

JEZIKOZNALAC, jezikoznaoca, m. dovjek koji
se bavi jezikoznanstvom. — Nacineno n nase vri-
jeme. Jezikoznalac, gr. ,sprachforscher'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

JEZIKOZNANSTVO, n. znane, znanost o je-
zicima, koja ucijezike i isporeduje ill jedno s dru-
gijem, te kod toga nalazi neke opce zakone i pra-
vila; cesto se kaze i filologija (vidi i jezikoslovje)
premda nije isto. — Nacineno u nase vrijeme.
Jezikoznanstvo, gr. ,sprachforschung; sprachwis-
senschaft'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JEZINA, /. mrsavost s unutrasne holesti. —
vidi jeziv, b. — isporedi 1. jeza. — U Belinu
rjecniku: .magrezza che proviene dal mal interno'
,niacios' 452*, i u Stulicevu: , magrezza che pro-
viene da un mal interno' ,macies'.

JEZINAV, adj. mrsav s unutrasne bolesti. —
isporedi jezinsL. — U Belinu rjecniku : ,magro per
il mal interno' ,macer' 452l>, i u Stulicevu.

JEZrV, ndj. postaje od 1. jeza. — Komp.: je-
ziviji (P. Knezevid, osm. 238).

a. bolestan, slab. — iVa jednom mjestu xvi tn-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,malaticcio'
jvaletudinarius' 453*). Truhava si iz srdacca i je-
ziva i male mo6i. A. Cubranovi6 148.

b. vidi jezinav. — U Belinu rjecniku : ,magro
per il mal interno' ,macer' 452l>, i u Stulicevu
uz jezinav.

1*. vidi pogibejan, opasan. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,gefahrlich' ,peri-
culosus' s dodatkom da se govori u Imoskome).
Sve bolesti jezive su jer sve mogu smrt zadati.
P. Knezevi6, pism. 46. I zivot on slidit ne hti-
juci, jerbo vidjase da jeziv bijase i pun zasida.
ziv. 55. Jezivija prignutja hrani u manastiru.
osm. 238. U ovomu jezivomu mlakosti stanu ti
zivot tvoj provodis. 244. Da imadu ucinit jedno
jezivo putovaiie po vodi. Blago turl. 2, 305. Ali
je ovi nauk jeziv. Ant. Kadcid 71. U vrime od
jeziva puta po moru. 219. Ne hodi naprid u
stvari toliko jezivoj. 244. Medudi se iia svako-
jaku jezivu pogibio. I. J. P. Lucid, izk. 8. Kud
god krenes, jezivo je po nu. Osvetn. 3, 56.

.JEZIVAV, adj. vidi jeziv, a. i h, i jezinav. —
U poslovici XVII vijeka. Tnda mati jezivavo dijete
odhrani. (D). Poslov. danic.

JEZIVOST, /. osobina onoga sto je jezivo (vidi
jeziv, c), pogibao. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die gefahr' ,periculum' s do-
datkom da se govori u Dalmaciji). S jezivostju,
to jest s perikulom od pozude bludne. H. Bo-
nacid 72. Jerbo stavja na jezivost ali perikul
od griha. 98. Neka promisli velicnost jezivosti.
P, Kne2evid, osm. 81. Postav|ajudi sveti sakra-
menat na jezivost od izpraznosti. Ant. Kadcic
51. Podlagajuci Petra pod jezivost od velike
skode. 72. Bududi ta nemoc od velike jezivosti.
161. S druge strane ne podlaga se pod jezivost
od ispraznosti. 192. Toliko krat se mede na je-
zivost od zla ispunena svoga bozanstvenoga posla.
229. S ocitom jezivostju svoga izgubjena usu-
dili se bijaju. I. J. P, Lucid, razg. 21. U takoj
nenadnoj jezivosti prosi pomod. 42. S pristupnom

jezivostju imali bi se pribroditi. nar. 62. Bududi
da tko se kaje s skruSenem nepodpunim, mede
se na jezivost na nikako nepokajati se. doct. 11.
Ako po veliku cudu ne nahodi se na pogibili ne-
gova cistoda, na jezivosti stoji liegova dusa. bit.
46. Prognate izbavja od jezivosti. Grgur iz Va-
resa 10.

JEZLINA, /. na jednom mjestu xviii vijeka
znaci: prozdrlost? Glade kazud svo'e vikoste, ne-
nasitne svom jezlinom. J. Kavanin 460''.

JEZl^IV, adj. koji so uvijek srdi, ili koji se
brzo rasrdi. na Rijeci. F. Pilepid.

JEZOVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sniede-
revskom. Niva kod Jezove. Sr. nov. 1867. 406.

JEZOVI, m. pi. ,Ja znam da su na tebi jezovi'
(rede se 2eni vje§tici, o kojoj se misli da obnod
moze smesti kakva pla§ila). M. Pavlinovid.

JEZOVIT, TO. vidi isusovac, jezuvit. — Od xvm
vijeka. Turci isikose franceskane i jezovite. K.
Pejkid 104. U Budimu jezoviti su ucili. S. Te-
kelija. let. 119. 14.

JEZOVITSKI, adj. koji pripada jezovitima.
Medicina u jezovitskim domu. S. Tekelija. let.
119. 25.

ji]ZUHE,ISTOV, adj. koji pripada Jezusu
Hristu. — V dva pisca Dubrovcanina xviii vi-
jeka. Mari(;iJno i Jezuhristovo koljeno. S. Eosa
27*'. Na vjeru Jezuhristovu. 194*. U obdenoga
Jezuhristova namjestnika. I. M. Mattel 223.

JEZUIT, m. vidi isusovac, jezuvit. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
JEZUKRST, vidi kod Jesukrst.

JEZUKESTOV, adj. koji pripada Jezukrstu.
Tijelo Jezukrstovo. I. A. Nenadid, nauk. 29.

JEZUl^KA, /. ime ovci. u Bruvnu.

JEZURINE, /. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 66.

JEZUS, m. vidi Isus. — isporedi i Jesus. —
Treba dodati da u nase vrijeme katolicki ikavci
cesce kazu Isus, a jekavci Jezus ili Jesus, kao
da misle da je- odgovara negdasnemu e. — Od
XV vijeka (vidi u Danicicevu rjecniku), a izmedu
rjecnika u Belinu (,Ge8u' , Jesus' 344*) i u Da-
nicicevu: JezusB ,Jesus'. Jezusa Krsta (,Karsta')
(Mon, serb. 463 god. 1454). samo tu. — Moze
biti da u kojem primjeru treba citati Jesus. Zvati
se bude ime negovo Jezus. N. Eanina 16*. luc.
1, 31. Jezuse Juveni. M. Vetranid 1, 77. Ubostvo
tko }ubi, Jezusa |ubi taj. N. Dimitrovid 5. O
slatki Jezuse, neizmjerna jubavi. 24. Slatki moj
Jezuse! N. Najeskovid 118. Na toj bi Jezus
frustan. B. Gradid, djev. 77. Skrze Jezusa Krsta.
S. Budinid, sum. 141*^. S druzbom prislavnoga
imena Jezusa. A. Gucetid, roz. jez. 1. U pri-
svetomu rozariju od imena Jezusa. 2. Otajnosti
od nauka Jezusa Isukrsta. 3. Prislavno ime Je-
zusa Isukrsta. 15. Blag Jezuse, i ti prosti! I.
Gundulid 217. Nasemu Gospodinu Jezusu Isu-
krstu. I. Drzid 3. Padnuti k nogam dobrosti-
voga Jezusa. P. Baksid 53. Zvades ga Jezuaom.
I. Ancid, vrat. 37. Jezus pridade duh svoj. svit.
133. Prislatkoga moga Jezusa Isukrsta. V. An-
drijasevic, dev. 50. ^ubedi vrh svijeh stvari Go-
spodina nasega Jezusa Isukrsta. I. Akvilini 54.
Sted u druzbi od Jezusa Marin sluga, ko Isusa.
J. Kavanin 95^. Prije Jezusa koji bise. 441*.
Jezus, Marija, Osip. I. Krajid 23. Na slavu Je-
zusa Isukrsta. V. M. Gucetid i. I Jezusa blago-
slov^enoga plod utrobe tvoje nami ukazi. I. A.
Nenadid, nauk. 27. Imamo zahfaliti gospodinu
Bogu Jezusu na tolike dare. 87. Ono tijelo Jezus

JEZUS

618

JEZDA

Jubi. D. Basid 11. Jednom rece: ,Jezus i Ma-
rija." And. Kacic, razg. 304*. Tko tebe ne }ubi,
priblagi Jezuse, vjecne se taj gubi ognene u uze.
I. M. Mattei iii. Prema covjeku-bogu Jezusu
Hristu. XI. J^ubav prema Hristu Jezusu. 6. Ne
moze covjek sakrivit grde prema Jezusu. A. Kalid
114. I on veli: ,Jezu8 i Marija!' Nar. pjes. marjan.
182. jJezus!' rece, na doi-ata klece. Nar. pjes.
juk. 423. Jednoc rece: ,Jezus i Marija!' 610.
Hvajen Jezus! M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 193. — Jezu(s) sini, Sidrakovt. Zborn. 22^.
Bi sazvan Jezus kako pravi sin Boziji; i ne bi
samo ovo ime Isukrstovo sjen od jednoga velika
imena, kako bjese ime Jezusa sina Nave, ali Je-
zusa Sirakova, ali Jezusa Jonedeka. A. Gufietid,
roz. jez. 114.

jfezUSOV, adj. koji pripada Jezusu. Jezusove
vjerenice. N. Dimitrovid 27. Muke Jezusove. B.
Gradid, djev. 36. Ime Jezusovo. A. Gucetid, roz.
jez. 2. U Bujonskoj staroj kudi mati se oca tvoga
rodi, u kijeh Gofred sja mogudi, ki Jezusov grob
slobodi. I. Gundulid 278. U nijedno viku doba
vitezu se Jezusovu zeljet Turkin ne podoba.
411—412. Prva bjese tu vidjeti pelenica Jezu-
sova. J. Palmotic 8., Bolest duse Jezusove. P.
Baksid 150. Od poroda Gospodinova do svetko-
vine od prikazanja Jezusova u tempio. I. Akvi-
lini 112. Kriz Jezusov da poj^ubi. J. Kavaiiin
191a. Tredom idi na stovani grob Jezusov. 222^.
Jezusove vjere cida. 306*. Jedna iglica Bozje
kruue Jesusove. 319a. Jezusove zapovidi. 342^.
Stablo dru^be Jezusove. 371*. Po Bornardu ^u-
^eri redovniku druzbe Jezusove. B. Zuzeri iii.
Ponizeno te molim za tvoje prisveto ime Jezu-
sovo. I. A. Nenadid, nauk. 252. U Jezusovoj Ju-
bavi. I. M. Mattei x. Pitaju u srca Jezusova
ine milosti. xiv. Ne istite me drugovdje neg u
srcu Jezusovu. 99. Po blagovanu tijela i krvi
Jezusove. A. Kalid 114. Zna Pilato i vidi pra-
vednos Jezusovu. 445.

JEZUSOVAC, jfezusovca, m. vidi isusovac. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Dosta 'e da su je-
zusovci. J. Kavanin 373*. Jezusovci da ih raz-
mire. 376^.

JEZUVIT, m. isusovac, isporedi jezuit, tal. ge-
suita. — V jednoga pisca xviii vijeka. Dopu-
steno Jezuvitom. A. Badid 351. i u nase vrijeme
u Dubrovnikn. P. Budmani.

JEZ, m. Herinaceus europaeus L., poznata zi-
votina na kojoj strse bodjike, prenosi se znacene
i na drugo sto na cemu su bodjike. — Akc. se
mijena u gen. pi. jdza; ako se umece u mnozini
ev, vaja da se ne mijena akc. : jdzevi, jd2eva itd.
(u Dubrovniku se uz ovaj moze cuti i drugi
akcenat: gen. sing. jd2a i tako u ostalijem obli-
cima, osim nom. sing., i voc. je2u, jeJi). — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. jezt, rus. okt.,
ces., po], jez. — Postaje od indoevropskoga ko-
rijena egh, isporedi lit- e2ys, jertn. ozni, grc.
f/ivog, stvnem. igil, novovnem. igel. u slavenskijem
jezicima postalo je z od z s nastavkom j.

a. u pravom znacenu. — Izmedu rjecnika u
Mika\inu (jez, zvijer ,herinaceus, echinus'), u Be-
linu (,riccio, animale noto' ,orinaceus'; je2 gorski
,riccio terrestro' 616^), u Bjelostjenievu (,heri-
naceus 1. erinaceus, herix, hericius, eres, v. chy-
rogilius'), u Jambresicevu (,eres'), u Voltigijinu
(,riccio, istrice' ,iger), u Stulicevu (,horinaceus'),
u Vukovu (,der igel' ,herinaceus'). Zeravt . . .
srete jeia, i rece jemu jezt. Stefanit. star. 2, 272.
Postavi kota i je2a zde. Starine. 4, 74. (xvi vijek).
Ott jeza kozu. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 11.
Gorske sam je2e jos tamo vidjela. M. Vetranic

2, 286, A dlake mu gori srse kako jezu. D. Ba-
rakovid, vil. 61. Kako jez nasrsen. 253. Jez zla-
menuje grisnika. F. Glavinic, posl. xiiia. Jez je
s svake strane ostar. (D). Poslov. danic. Isdu
sebi mista jezi u tiskanotjah. A. Vitajid, ist. 348.
U stini jez pribiva. 351^. Jez de prije biti gladak
neg u pako zo ne upasti. J. Kavanin 62^, Gor-
skijem jezim utociste. I. Dordid, salt. 351. Zlo
vrime zatece jeza. J. Banovac, pred. 16. Lisica
castila danu jeza . . . Vuk, poslov. 181.

b. u prenesenotn smislu, ime nekakvoj igri, vidi
V. Vrcevid, igr. 55—56.

e. Hystrix cristata L., druga zivotina nekoliko
veca od pravoga jeza koje nema u nasijem stra-
nama. — Samo u Belinu rjecniku: luzki je2, jez
strejati jhistrice overo porco spinoso, animale
coperto di spine grosse e lunghe' ,bistrix' 369*^.

d. (morski) jez, ovako se zovu neke vrste zivo-
tina (Echinoidea) sto zive u moru i tvrde su i
kamenite kore, oble a plosnate, po kojima su bod-
jike (tvrde i kamenite), naj poznaiija je Echinus
esculentus L. ne mogu se brojiti ni medu ribe
ni medu rake (ako ih tako gdje i bijeze pisci).

— Izmedu rjecnika u Mikajinu (jez morski , he-
rinaceus marinus'), m Belinu (jez morski ,riccio
marine' ,echinus' 616*; ,ancino, pesce, cioe riccio
marino' ,herinaceus marinus' 77t>), u Bjelostjen-
cevu (jez morski, jezina .echinus'), u Stulicevu
(jez morski, v. jezina), ti Vukovu (jez morski, ne-
kaka morska riba ,eine art seefisch' ,piscis quidam
marinus'). Morski jez (Echinus esculentus L). K.
Crnogorac, zool. 194. Jez iii jezinac. L. Zore,
rib. ark. 10, 342.

e. cijeli plod u kestetia u kojega su lupine
bodjikaste, a unutra su obicno tri kestena. — U
Mikajinu rjecniku: jez od kostane , echinus, echi-
natus calix' ; kora gorna od kostane, jez ,guscia
spinosa della castagna' ,echinus' 205l>.

f. neke bijke bodjikaste. Jez, rus. ejKa (Dac-
tylus glomerata), 1. Echinocactus discolor ^Leh. ;
2. Echinocactus albus Leh. (Vodopid). B. Sulek,
im. 132.

g. ime musko. — xiii i xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jezi.). Jezt Obtcenovi-
cenovicB (sic). Mon. serb. 33. (1249). Obradt a
dedt mu Jezt. Dec. hris. 25. 94.

1. JEZA, /. vidi grebja. — U nase vrijeme u
sjevernoj Dalmaciji. Jdza, greb|a, u mletackom
narjecju: ,veneza'. M. Pavlinovid. Jeza, tal. ,va-
neggio'. na Bracu. A. Ostojic.

2. JEZA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
JEZ AK, m. ime prascu. F. Kurelac, dom. ziv. 41 .
JEZAST, adj. kojije (radi bodjika) slicanjem.

— Nacineno u^ nase vrijeme. Jezast, hot. ,igel-
stachelig'. B. Sulek, rjecn, znanstv. naz.

JEZAVICA, /. vidi jezi'ia. — U nase vrijeme.
Dlake mi se na glavi nakostrese, a jezavica spo-
pane. Pravdonosa. 1851. 21.

JEZBA, /. vidi jezba. — U Voltigijinu rjec-
niku: jezba, jezbina,il mangiaro, mangiata' ,8peise*,
i u Stulicevu: jezba, jezbina, v. jesa. — nepouz-
dano.

JEZBINA, /. « Voltigijinu i u Stulicevu rjec-
niku kod jezba. — nepouzdano.

JE^BINAST, adj. u Stulicevu rjecniku: v. je-
stojkast. — nepouzdano.

JE^DOVAC, Jezdovca, m. kajkavski Jezdovec,
selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Raz-
dijej. 82.

JEZDA, /. vidi 1. jozda. — U narodnoj pjesmi
XVIII vijeka. L'jepu jezdu jezdahu dva Jaksida,
I'jepa bratca. Nar. pjes. mikl. beitr. 27.

.TEZDETI

nto

JEZITI SE

JEZDETI, vidi jezditi.

JEZEBODAC, Je2oboca, m. prezime. — Na
jednom mjestu xiii vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (Je2obodi,CL, prezime porodici u Kra-
jini). Oti. Je^ebodbCB. Mon. serb. 32. (1247).

JEZEK, m. vidi je^ek. Vino i jeXek josu sami
ki raz^i^u bludni plami. J. Kavanin 26''. Prvi
post jest jedno jilo na dan s uzdrzanem od je-
zeka zabranenije. F. Lastric, ned. 136. Ne jisti
jezeka zabraiienije, to jest mesa, jaja i bilog
smoka. 137. — / kao prezime u nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 225.

JEZEN, adj.

a. s kojega se jezi ce}ade (Hi koza na nernu),
koji pripada jezni. — Na dva mjesta xvii i xviii
vijeka. Grozi me jezon srh. D. Barakovic, vil.
332. Jezen drhat naskoci me. J. Kavanin 431*'.

b. koji je kao jez. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Drijen zestoki, ivka bijela, tis jezeni. J.
Kavanin 195^.

JEZENKA, /. vidi kod jezica.

JEZENE, n. djelo kojijcm se celade (Hi na nemu
koza) jezi. — U Voltigijinu rjecniku: ,orrore, stu-
pore' ,entsetzen, abscbeu'; u Stulicevu: ,horror' ;
u Vnkovu: ,das schaudern' , horror'.

JEZESTICA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 94.

JEZEV, adj. koji pripada jezu, jezima. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,von igel' ,herinacei'
s primjerom iz narodne pjesme: Obula mu jezeve
opanke). Jezevu kozu bace na ug|en. M. D. Mi-
lidevic, ziv. srb. 2, 58.

JEZEVAC, j6zevca, m. postaje od jezev na-
stavkom tct.

a. ime bijci. Jezevac, rus. eHceBHHKt (Echinops),
rusco (rukopis u Visovcu), Ruscus aculeatus L.
B. Sulek, im. 132.

b. ime mjestima u Srbiji. a) planina u okrugu
crnorijeekom. M. D. Mili6evi6, srb. 872. — b)
mjesto u okrugu kragujevackom. Niva u Jezevcu.
Sr. nov. 1866. 606.

JEZ E VIC A, /. ime vodama i mjestima u Srbiji.

a. jJezevica' se zove recica koja se stace od
,Dragomana' i ,Tri Usi' k Caribrodi. M. D. Mi-
licevic, kraj. srb. 177. (ista) recica u Srbiji u
okrugu niskom. 6.

b. selo u okrugu cacanskom. K. Jovanovic 167.

c. selo u okrugu uzickom. 156. i crkva, vidi kod
Banica, 1 (i u Vukovu rjecniku gdje ima samo
stih: Pod Banicora crkvu Jezevicu).

JEZEVIK, vidi Jesevik.

JEZEVINA, /. ime bi^ci, vidi kostrika. Jeze-
vina, rus. eacoBKa, po]. jezovka, ces. jezovka (Ar-
butus unedo), ruscus (Sin, Durante), erinacea (Du-
rante), pungitopo (Anselmo da Canali, S. Bud-
mani), Ruscus aculeatus L. (Visiani, Lambl). B.
Sulek, im. 133.

JE^EVO, w. ime mjestima.

a. u Danicicevu rjecniku : mjosto blizuSereza:
,u Jezevu' bjese carica Mara 1497. (Mon. serb.
522). ,u Jezevu koni. Seieza umre Olivert Golo-
movi6t' 1463. (Okaz. pam. saf. 81).

b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdijej. 64.

JEZICA, /. vidi jez, die. — IJ Bjelostjencevu
rjecniku : jezica, jezenka, riba morska ali rak, i
ona u koje kostan raste , echinus', a u koje zelud
,echinatus, calix glandis et sic de aliis', i u Vol-
tigijinu: ,granchio' ,krebs'.

JEZICE, /. 2)1. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 69.

JEZIC, m. dem. jez.

a. u pravom znacenu. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Jozidi u dupjih tuj stahu. M. Vo-
tranid 2, 280.

b. ime bilci. Jezid, Acynos villosus Pers. (u
Gospidu). B. Sulek, im. 133.

c. prezime. — xv vijeka. Ivana Je2i6a. Mon.
Croat. 85. (1458).

JEZIKA, /. vidi jezevina. Jezika, erinacea (Da-
nilo), Ruscus aculeatus L. B. Sulek, im. 133.

JEZINA, /. uprav augm. jez, ali se nahodi u
osobitijem znacehima.

a. vidi jez, d. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,riccio marino' ,echinu3' 616*; ,an-
cino pesce, cio6 riccio marino' ,herinacous ma-
rinus' 77^), u Bjelostjencevu kod jez (morski), u
Stulicevu (jezina, riba ,ancino, pesce' ,herinaceu9
marinus'), u Vukovu (,art essbaro seemuschel'
, concha quaedam'). Staru mrizicu kom jezine lovi.
P. Hektorovi6 5. Za svim tuj razbi§e, jur kad
siti bismo, jezin ke skupiso. 23. Zeja me na-
pade, al' bihu kopita uzrok, al' jezine. 25. Orude
s kojijem se jezi ili jezine vade iz mora. L.
Zore, rib. ark. 10, 331.

b. vide jezevina. Jezina, rus. oKHHa, OKesHHa,
poj. jezyna, jezynka, ces. jezinik, jezina: neka
bod^iva trava (Sabjar, u Jablancu), Ruscus acu-
leatus L. B. Sulek, im. 133.

JEZINAC, jezinca, m. postaje od jez.

a. ime bijkama. jezinac, slov. jezova, jezica
(Sparganium), rus. esKCBKHKi. (Echinops), e>Koi:-
HMKi., eaccBiiHa (Sparganium), po|. jezowiec (Echi-
nops), jeza, jezowa trawa (Sparganium), ces. jez-
kova palice (Datura stramonium), jezanec (Echino-
spermum), osula, lactarola (u mletackom ruko-
pisu), 1. Euphorbia palustris L. ; 2. Cytisus spi-
nescens Sieb. (Petter, Visiani); 3. Sparganium
erectum L. (Visiani, Alschinger). B. Sulek, im.
133.

b. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 90.

c. vidi jez, d.

JEZINAK, jezinka, m. ime bi}ci. Jezinak, rus.
eaceBHiiK'B (Echinops), esula major (Anselmo da
Canali), Euphorbia palustris L. B. Sulek, im. 133.

JEZINICA, /. ime bi(ci. Jezinica, Agrimonia
eupatoria L. (Visiani, Sab|ar, u Dalmaciji). B.
Sulek, im. 133,

JEZINAK, w. postaje od jez.

a. ime bi^ci. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(jezinak, trava ,esula major, erba' ,herbae spe-
cies'). Jezinak, esula major (Stulli), Euphorbia
palustris L, B. Sulek, im. 133.

b. na Korculi ima orude s kojijem se jezi ili
jezine vade iz mora i ucinono je ko jedna za-
krivjena ozica a zovu je ,jezinak'. L. Zore, rib.
ark. 10, 331.

JEZITI SE, jezim se, impf. horrescere, kostri-
jesiti se, kad dlake na tijelu strse (kao u jeza)
od zime ili od straha ili od kojega drugoga ja-
koga dusevnoga osjecana. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. jezah, u aor. 2 i 3 sing, jezi, u
part, praet. pass, jezen. — Bijetko je aktivno
(bez se) : S obrv i s run s kim tko jezi. J. Ka-
vanin 470a. Samo promis}aju6i vikovicnost pa-
klenu cini mi jezit vlaso na glavi. J. Banovac,
pripov. 203. — Bijec je praslavenska, isporedi
rus. ejKHTt, ces. jeziti, po(. jezy6. — Izmedu rjec-
nika u Mikafinu (kod grozniti se), u Belinu (,arric-
ciarsi i capelli per paura' , horrent pili' 103'^;
jeziti se od straha ,haver hoi'rore' ,horresco' 371i>;
jeziti se na sto ,abbominare, abborrire, detestare'

JE^ITI SE

650

1. JI-, 3, a.

,abotainor' 6* ; jeziti se na tkoga ,abborrire assai'
,exhorreo' 7a), u Voltigiji7iu (jeziti se na sto
,arrabbiarsi, abbominare' ,sich zornen'), u Stuli-
cevu (jeziti se na sto ,abominari, aversari' ; je-
ziti se pram komu .horrere'), u Vukovu: ,das haar
strauben (wie' jez, ,z. b. vor kalte), schaudern'
,erigo ^crines, horreo' s primjerima: Jezi mi se
koia. Sta se ti jezi§?

ai. subjekat je celade. — cesto se i ne misli na
pravo tjelesno jezene nego stoji u prenesenom (Hi
iperbolickom) smislu kao vrlo se strasiti, ]utiti
se, mrzjeti, preko mjere se cuditi itd. Jos se jezim,
bratu i meni u negove kada vlasti majka . . .
dode prosit prve casti. G. Palmotic 3, 145^. Po-
karani Toma . . . zemji nica s celom pada, ter se
jezi tosko i srami. 3, 212^. Jezim se i kajem.
I. A. Nenadii, nauk, 213. Jezim se i tresem.
214. Jezim se s druge strane razmis)aju6i . . .
251. Ja znam da se jezite razmisjajuci ogan. D.
Basic 283. Tko ne samo ne duti ikakovu griznu
od krivine smrtne, dali se jezi sarao misled i po-
grduje je, ima pravi razlog ufat i virovat cudo-
redno, da je u milosti. Blago turl. 2, 9. Jezim
se i smrznivam cim razgledam koliko je moje
srce od tvoga razlicno. 1. M. Mattei 291. Turcin
rezi, u lieu se jezi. Osvetn. 4, 51. — Cesto se
kaze: jeziti se na sto. Grnbo Petar i ledeno na
rijec se ovu trese i jezi. G. Palraoti6 3, 76*. I
zube izciriva (vrag), kostrusi se, na nas jezi. J.
Kavanin 409*. Ti se ne jezis na ove rijeci, ne
treses, ne trnes? A. Kalic 9. — Is infinitivom
(kad se cejadeiu gadi, Hi strasno mrzi sto uci-
niti). Mi se jezimo ruke u tudu krv omastiti.
A. d. Bella, razgov. 191. Jezim se cut sto velis.
Blago turl. 2, 168. Da bi }udi ne jezili se jist
put i krv u svomu vlastitomu bitju. 2, 236. —
I s genetivom s prijedlogom od (mozebiti prema
lilt, abhorrere). Da se covjek bude jeziti od krvi.
J. Matovi6 381.

b. subjekat je zivotina. Vrli medvjed hrka i
rezi, vas kostreci, vas se jezi, ... I. Gundulic
554.

c. subjekat su dlake Hi kosa. Nikomu se jeze
sve dlake do vlasi. D. Barakovic, vil. 55. Eijec
mi stine, pram se jezi. G. Palmotid 2, 235. Ko
cuje, dlake mu se jeze, a srce protrne. S. !^u-
bisa, prip. 210. Dlake mi se je^e, jezik trne,
usta kamene. 231.

(I. subjekat je koza. Koza mu se jezi. D. Ba-
rakovic, vil. 61. Koza se sama jezi, jerbo |uta
zima rezi. V. Do§en 26^. Pocela mi se jeziti
koza. D. Obradovic, ziv. 86. Cisto mi so koza
uzme jeziti. basn, 401. Koza se jezi. D. Kapi6
105. Koza mi se jezi. G. Pestalid 52. Koza ti
se jezi radi onih uesretnika. M. Pavlinovi6, rad.
123.

JEZJI, adj. koji pripada jezu. Kano jezja koza.
A. J. Knezovic 16.5.

JEzNA, /. horror, stane u kojemu je onaj koji
se jezi: u p^'/'C-^'Oin i u pirenesenom smislu; u
pravom smislu maze znaeiti sto i groznica. —
Akc. se tnijena n voc: jezno, jezne. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.gricciore'
,horror' 358^ ; ,horrore che cagiona il froddo
prima della febro' ,horror fobrilis' 371'>; grozna
jezna ,tremore del freddo prima della febre'
(horror* 745*; s jeznom ,abbominevolmente, con
abbominazione' ,cum abominatione' 6b), u Stuli-
cevu (.tremor ex frigore febrili'), u Vukovu (,der
schauder' ,horror'). Koga stari suprotivnik davni
neprijatej zemjo strahode jeznom okolo leti. B.
Ka§i6, rit. 366. Pustit cu onijeh kijem ustresla
s groznom jeznom tresna Juta bjese zglobo sve

rastresla slaba tijela utrnuta. G. Palmoti6 3, 129*^.
Stase Saul pod mahom kopja vise glave bez ni-
malo jezne od straha, er bijase zaspo sladko. B.
Zazeri 125. Ocutje u tijelu nesto jezne i da mu
je doslo malo ognice. 162. S jeziiom i s cudom.
D. Basid 163. Spopane ga jezna i protezavica.
S. ]^ubi§a, prip. 95.

JEZOTA, m. Hi f.? ime musko Hi zensko? —
Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 116.

JEZOVAC, Jezovca, m. kajkavski Jezovec, selo
u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. Razdijel. 91.

JEZOVAN, jezovana, m. vidi isusovac, jezuvit.

— U Vukovu rjecniku (s dodatkom da je stajaca
rijec): ,dor jesuite' ,jesuita' (,z. b. in dem liede
vom patriarche Cai-nojevid': Pored moga Donlije
principa. deno le2e moji jezovani),

JEZOVIT, jezovita, m. vidi isusovac, jezuvit.

— U Vukovu rjecniku: ,der jesuite' ,josuita', c/.
jezovan s primjerom iz narodne pjesme: Tamo
ima devet jezovita.

JEZUKATI SE, jezukam se, impf. dem. jeziti
se. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,aliquantulum
horrere'.

JEZUR, jezura, m. vidt jezna. J^zur, m. kad
se cejade najezi : ,Svega me je prosa' jezur'. M.
Pavlinovid. — U Belinu rjecniku ima samo mno-
zina : jezuri, jezura ,horrore che cagiona il freddo
prima della febre' ,horror febrilis' 3211^. — U
mnoiini i u Stulicevu rjecniku : v. jezna, ali je
zenskoga roda.

JEZURA K, jezurka, m. (mozebiti samo pi.: je-
ziirci, jfezuraka), vidi jezur i jezna. — U jednoga
pisca nasega vremena. Mine trpez vizla i sokola,
a jezurci jame lovca hola. Osvetn. 4, 20.

JEZURI, vidi kod jezur.

JEZURINA, /. vidi jezur, jezna. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz jezuri).
Grisnice, prolaze li te jezurine, smuduje li ti so
srce od stra slusajudi ova? J. Banovac, pripov.
28. Cuvao te od kosa jezurine! u Dalmaciji. D.
Surmin.

JEZURITI SE, jezurim se, i7npf. jeziti se. —
isporedi jezur. — U nase vrijeme. Poce mu se
koza jezuriti na glavi. Nar. prip. bos. 1, 125.

JEZUS, m. vidi Isus, Jezus. — U jednoga pisca
XVII vijeka (samo o Sirakovu sinu). Po usta Je-
zusa Sirakova sina. M. Divkovid, nauk. 4^. Jezus
Sirakov sin. 107^.

JEZUVIT, m. vidi isusovac, jezuvit. — U dva
pisca XVII i xviii vijeka. S. Ignacija fundatora
ili celnika reda druzbe Jezuvitov. F. Glavinid,
cvit. 246*. Vidu meju Jezuviti skup zamirit po-
kloi'ieni. J. Kavanin 180*.

JEZVITAR, m. vidi isusovac, jezuvit. — Samo
na jednom mjestu xviii vijeka. Dubrovcani jez-
vitare svjetno mare. J. Kavanin 373*.

1. JI-, cdkavci cesto (vrlo rijetko zapadni sto-
kavat) kad se rijec pocine glasom i, pred ovijem
izgovaraju i pisu j. evo nekoliko primjera:

1. jigla, vidi igla. — U Mika(inu i u Stuli-
cevu rjecniku (po cakavskom govoru, premda ni
Mika}a ni Stulli nijesu bili cakavci).

'i. jigo, vuli igo, ali u osobitom smislu. Jigo,
gredica kod maleuih, primitivnih (samo izdu-
benih) lada, koja sluzi za to, da se odrii ravno-
vjesjo te na kojoj stoje dugacka vesla. taka lada
(tako je bas i zovu) slicna je mletackim gondo-
lama. na Krku.

;{. jigra i rijeci koje od ove postaju.

a. jigra, vidi igra. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,ludicrum, Indus'). Naslazdah se v jigrah.

1. JI-, 3, a.

Rril

1. JI-, 10, b.

Starine. 23, 119. (1496). Jigre 6initi ali glumno
besiditi. P. Zoranid 18''. Ako u jigri pribinil
jest, S. Budinic, ispr. 67. Putom himbenimo
jigre jigrovati. 75. Cto se dobiva na jigri. 107.
Sva jigra gotova. D. Barakovid, vii. 342. Jigru
uskratiti. J. Armolusid 70. Zvoni na misu . . .
a vi mnogi na jigre. J. Banovac, pred. 47.

b. jigrati, vidi igrati. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,Iudere'). Ni gdi tanci ki jigraju. M.
Mai'ulic 271. Tuj jigrahu tanci. D. Barakovic,
vil. 45. Kad jigra veselo od slavnih vil divno
kolo. J. Armolu§i6 2.

t*. jigrisde, villi igriste. Na kih su rafnine i
vilam jigrisca. D. Barakovid, vil. 90. Na svako
jigrisdo bi§e hval negova. 342.

(1. jigr6vati, jigrujem, impf. vidi igrati. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Putom himbenime jigre
jigrovati. S. Budinid, ispr. 75.

4. jimati i verhalni swpstantiv jimanje, ispo-
redi i jimifci.

a. jimanje, vidi imane. A stanja pozgaSe i ji-
manja. P. Zoranid SS". Namira se tvojoj zaruc-
nici jedno jimanje. F. Vrancid, ziv. 48. Sada jo
gospodar nasega jimanja. D. Barakovid, jar. 16.
Sluzeci se trizmeno jimanjem zemajskim. P. Ka-
dovcid, nac. 330.

b. jimati, vidi imati. Ki jimahu ime negovo i
ime otca riegova upisano na celili nib. Bernardin
11. apoc. 14, 1. Jere jimam petero bratje. 39.
luc. 16, 28. Jimate znati da jerolim i Agustin
bill su velici prijateji. Ziv. jer. star. 1, 227. Ca
jimaju ciniti verni krstjane s nevernimi pogani ?
1, 227. Od dvojega zla man§e obrat se jima. P.
Zoranid 1*. Znam da mnoge pismi u pameti
jimas. 11a. To hodemo prijeti i jimati po smrti.
Kateh. 1561. D8a. Nas jazik ne jima (knig). F.
Vrancid, ziv. 3. Ca godir jimase odice na nomu.
D, Barakovic, vil. 319. Ki nede, a jima, utisit
ubozih. jar. 116. Tko jima ta nosi, ni duzan
pokore. drag. 345. Lisice jimaju svoje jame. Mi-
chelangelo 4. Napokom ga osudi da jima na
krizu umriti. 33. Jimal bi Sibenik cime se sla-
viti. J. Armolusid iii. Triba j' biti hitru voj-
vodi, jimat svist. B. Krnarutid 20. Kad sudci
jesu pravedni, i ki se pravdaju jimaju pravicu.
P. E,adovcid, nac. 43. Ca jimaju virovati. ist 2.
Zna sve stvari ke jimaju biti. 31. Ni ime od
obicaja ne jima imati. A. d. Costa 1, 9. Oblasti
ne jimaju nijedne. 1, 13.

5. jime i rijeei koje od ove postaju.

a. jJme, vidi ime. Radost i veselje skupiti ce
vrhu riega i jimenom vidnim ustanoviti nega Go-
spodin Bog na§. Bernardin 11. ecclesiastic. 15, 6.
Ca t' jime, rekose, pravi nam. M. Marulid 40.
Krstjane ne smijahu pripovidati jime Isukrstovo.
Ziv. kat. star. 1, 218. Ti si pripravil sveti pokoj
svim onim, koji sveto jime tvoje }ube. 224. Ji-
menom me zazva i rece. P. Zoranid 61". Koga
i jime ja nosu. 26''. Koji jime l^ubica postavi.
361'. Ja k liim prisusediv se i Boga jime zvavsi.
55i>. U jime otca i sina ... S. Budinid, ispr. 48.
Jedno i drugo postavismo pod jime od vazetja.
101. Koji ocito i na jime proklet jest. 127. Pri-
jali pinez pod jime iziskovanja. 135. Divojka
jimenom Tekla. F. Vrancid, ziv. 5. Kojoj jime
stavise Eufrasija. 81. Treti je vojevod Asmoden
po jime. D. Barakovic, vil. 317. Po prilici ji-
mena hudobnih lisic. Michelangelo 4. Eritrea
ova peta Isukrsta zva po jime. J. Armolusid 31.
Zac se zove takovira jimenom. P. Radovcic, ist. 2.

b. jimenit, vidi imenit. Od biskupa jimenito
prokljetoga. S. Budinid, ispr. 159.

c. jimenovati, vidi imenovati. Kakovim obrazom
ti toga bogora jimenujes? F. Vrancid, ziv. 20.

Hote te sve zene blazeuu jimenovati. 60. Ako
odito ne jimenuje ga. A. d. Costa 1, 9.

(J. jimiti, vidi imjoti, isporedi jimati. Najdo se
jimijudi u utrobi od sveta duha. Bernardin 7.
mat. 1, 18. Trideset i osam godi§d jimijudi u
neniodi. 32. joann. 5, 5. Kom smrtju jimiso
umriti. 161. joann. 12, 33. Luk strile operne u
ruci jimihu. M. Marulid 13. Tada jimise deve-
deset i devet lit. ^iv. jer. star. 1, 23,5. Prvi svit
malu mod u meni jimi. P. Zoranid 1^. ^ubav
nasa prigodu jimiti ne mogaSe. 5'\ Jimi s liom
sina dva. 9''. Da ta pokornik bude se umi]eno
nosil i jimil. S. Budinid, ispr. 18. Tu slavu ji-
mise ku mnozi nimaju. D. Barakovid, vil. 11.
Dete, kega j' negde va Istrije jimil. Nasa sloga.
god. 20, br. 5. — U dva primjera ima pracs. ji-
m}6m (uzim^em, vidi jeti), Uo va(a da pripada
amo: Mi jimjemo se poruci za nega. Mon. croat.
192. (1509). Ki mone jur jimje 'z tvoga srdca
vani. Jacke. 109.

7. jin, i rijeei sto od ove postaju-

a. jin, vidi in. S velikom pomodju mnozih jinih
Hristijan Mon. croat. 141. (149i)). Vidi jinih
stedi na trgu praznujudi. Bernardin 19. matth.
20, 3, Vazme s sobom sedam jinih duhov. 31.
matth. 12, 45. Jini pri mene va nu (lokvu) slizu.
32, joann, 5, 7. Dika od liposti i jina tastina.
M. Marulid 232. Ako se jinim kako naeni pri-
kaze. P. Zoranidii. Koje se moze s jinimi ko-
ristno potratiti. S. Budinid, ispr. 22. Kada tko
ne bi mogal jino uciniti, Michelangelo 1. Ako
jino ti ucini. J. Armolusid 7. Ni se stavi u po-
steju kako jine. P. Eadovcid, ist. 44.

b, jinak, vidi inak. Vazda mi srdacce griziso
pravo i ne jinako. P. Zoranid 2a. Jer to ne moze
jinako najti. Michelangelo 23. Ne scini da si
jinako dobrosridan. 79.

c, jinamo, vidi inamo, I pojde jinamo. Ber-
nardin 40, matth, 21, 33. Vozimo jinamo. D. Ba-
rakovid, vil, 338,

d. jindi, vidi indje. Toti i svude jindi. Ziv.
kat. star. 1, 224. Nigdar ne zabude cast tvu pla-
nina sa i jindi i ovude. P. Zoranid 15*. Poj lovi
jinde lov. D. Barakovic, vil. 271. Kra} bi nemu
opet vrati' jindi zemje dosti mista. J. Armo-
lusid 13.

8. j'iskati, vidi iskati. Evo ja sam jiskati budu
ofce. Bernardin 28. ezech. 34, 11. Ki jisdo druga
strt. S, Budinid, ispr, 74. Jiskati i hraniti plod.
112. Cesar jiskase da ju kakogodir pribini. F,
Vrancid, ziv, 13, On cara u goru ne tira ni
jisde. B. Barakovid, vil. 68, Koji te jide jisdudi
po zGm|i, Michelangelo 23. Jisdud ved slobode,
J. Armolusid v, Ne jisde se povojnost zakoni-
teja. A, d, Costa 1, 8.

9. jiskra, vidi 1. iskra. Naj mana jiskra, Mi-
chelangelo 21,

10. jisti, jistina i druge rijeei istoga postana.

a. jisti, vidi 1, isti. Ja sam on jisti, Bernardin
56. joann. 9, 9. U jisto muzef onih, ki bihu vrgli
Sidraka, Mizaka i Abdenaga, opali jih plami
ogneni. 102. dan. 3, 22, U jisto ne slidim }u-
bedi Martu ali Liju. P. Zoranid 76*. Evo vam
one jiste knizice. F. Vrancid, ziv. 3. Akvilin za
jisto jest visoka roda ali ne dobrih dudi. 70. U
onomu jistomu vrimcnu. Michelangelo in. Dobra
bo krv jista nima ni jednu zled. J. Armolusid
IV. Neka znate sfe dojisto, 1. Kako jisti krvnik
pravi, 5. Kojih u jistomu mistu pokopahu. Nasa
sloga. god, 15, br, 20,

b, jistina, vidi istina. Vidifsi u jistinu, Ber-
nardin 9. luc. 2, 17. Kako poznal budos u ji-
stinu nega gospodina. Ziv, kat. star. 1, 219, Da
vele vede jistina lipote jest neg li slava tocise.

1. JI-, 10, b.

652

2. JI-, fi.

P. Zoranic 40*. Dostojnu proseuju nima se ji-
stina gdediti. 65*. Naj prije u jistinu potribuje
da . . . §. Budinid, ispr. 7.

e. jlstinan, vidi istinan. I znamo da jistino
jest svidocastvo negovo. Bernardin 11. joann.
21, 24. Tada dete poznati, da ja jesam jistini
Isukrst. 36. joann. 8, 28. On jistinan jest i pra-
vedan. 54. joann. 7, 18. U kih se jistini oni
janac ubija. 92. Pogrdivsi jednoga i jistinoga
Boga stvoriteja. Ziv. kat. star. ], 219. Bo}i j'
mir jistinan nego prem da je dvoj dobitak na-
ufan. P. Zoranid 53*. Da jistino i pravo odgo-
vara. S. Budinic, ispr. 23. Jistino i fiisto ispo-
vidili jesu vse grihe. 29. Poznaj, cesare, Boga
jistinoga. F. Vrancid, ziv. 8. Da bismo ne znali
jistino da jest drugi zivot. 27. Drzedi jistino da
hode vikuvicnu krunu dobiti. 39. Stvar jistinim
nacinom cudnovata. P. Radovcid , nac. 18. I
tako se jistino moze redi. ist. 5.

11. Jisus i Jisukrst, vidi Is-. — moze hiti da
treba shvatiti ji- kao da stoji mj. e po zapadnom
fjovoru, vidi Jezus. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Gospodine Isuse Jisukrsto. I, Krajid 22.
Jisusa Jisukrsta Gospodina nasega. 23. Na dan
porojenja Gospodina nasega Jisusa Jisukrsta. 72.

13. jiti, vidi iti. Jidose hrabreno na Zadar na-
priti. D. Barakovid, vil. 69. A glavom ka jide . . .
340. Koji te jide jiscndi po zemji. Michelan-
gelo 23.

13. Jivan, Jive, Jivov, vidi Iv-. I Jivana brata
negova. Bernardin 35. luc. 17, 1. Po Jivanu.
53. Jivan Krstite}. Ziv. jer. star. 1, 229. Do
monastira s. Jivana. F. Vranoid, ziv. 107. Sveti
Jivan. J. Armolusid 21. — Sto ti je to, Jive
Kvadratine? Nar. pjes. istr. 1, 40. Na to mi
prileti Jive kapetane. 2, 5. Ne mri, ne mri, Jive!
2, 15. — Nagnula se Mare na Jivovo zglavje,
pade Mari suza na Jivovo lisce. Nar. pjes. istr.
2, 16.

14. jiz, vidi iz. — Samo na jcdnom mjestn
XVIII vijeka gdje je slozeno s glagolom hod iti.
Kada ne jizodi od nepravedna pocetka. A. d.
Costa 1, 260.

15. Jizdrael, vidi Izdrael. Blagoslavjaj, Jiz-
draele, Gospodina! I. Krajid 40.

2. JI-, po zapadnom govoru (i kod stokavaca
i kod eakavaca) stoji mj. negdasnega e (pojuznoni
(jovoru je i ije, po istoenom je). ovakovi se pri-
mjeri nahode kod rijeci sto pjocinu s je- i ije-,
ali ima koja sto se nalazi samo u zapadnom go-
voru.

1. jide, n. jelo, hrana. — Slariji je oblik jitje.
— Nacineno od josti pirema pide (iiz koju se
rijec cesto nahodi), isporedi jestivo, jivo. — Samo
u zapadnom govoru. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinii (pokora u jitju kod post,
a napose nema) gdje se naj prije nahodi. Brez
nacina ide i pide na pot nadina biva. J. Ba-
novac, uboj. 33. Nasladujte se u jitju u pitju,
u inirisanju. J. Filipovid 1, 230^. Mozemo ga iz-
gubit po coviku, po zivinam, po ognu, po vodi,
u jitju, u pitju. 1, 275''. Bla^enstvo uzdrzi se
u jitju, u pitju. 1, 384^. Seine da im je u jitju
i u pitju blazenstvo. 1, 475'\ U jitju svomu
mnogo spor bijase. P. Knozevid, ziv. 54. Od
jitja, od pitja. osm. 241. Bivsi on 40 dana i 40
nodi na planini brez jida i pida. E. Pavic, ogl.
129. Da de se posmicati jica, pida. 185. Da se
ona uzdrzi od svakoga u zakonu zabranitog jica.
197. Ako im suhu papulu za jide dade. 399.
Isus . . . jide zadrzaje im tja do tredega dneva,
547. Nece jide dusu otrovati. And. Kacid, razg.
153''. Bududi jedno jide od nigta. kor, 94. Ustavit

se od svakoga jida i pida. Ant. Kaddid 75. Da
se ustavi koliko mogo bude svakoga jida i pida.
159. Obilno jide i pide. 538. Ni po na6in jida
ni po naciu pida. M. Dobretid 62. Uspregnut
bija§e u jicu, u pidu. I. J. P. Lucid, izk. 15.
S kripostju trizmenosti vladati se u jidu i pitju.
Grgur iz Varosa 108. Jide ,cibus'. Slovinac.
1881. 418.

2. jidro i rijeci sto od ovc pcstaju, vidi jedr-.

a. jidrene, vidi jedrene. Toj mu prikazavsi,
ispitah prosdenje, k moru pogledavsi, da nam je
jidrenje. P. Hektorovic 36. Posluh jest naj uz-
danije jidrene k nebeskoj otacbiui. P. Knezevid,
osm. 214.

b. jidriti, vidi 1. jedriti. — Izmedu rjecnika i
u Vrancicevu (,velificare'). Nav jidrase. Ziv. jer.
star. 1, 233. Niti sam pozasal jidredi nevisde.
H. Lucid 188. Ter bude (murnar) jidriti gdino
ga pokrise valove srditi i o kraj udrise. P. Hek-
torovid 65. Zdravije j' voziti krajem brojed
stine, neg dalec jidriti u strasne pucine. P.
Zoranic 52^. Kakono i mornar . . . jidred mimo
Kvarnar ... D. Barakovid, vil. 80. Triba je
mnogodan na jidra modu svom jidriti. 328. I
jidredi po moru pristahu na sko]. F. Glavinid,
cvit. lOQ^. Razum ved no more kud bi htil ji-
driti. I. T. Mrnavid, osm. 110. Plavi mogu po
liemu (moru) jidriti. A. Vitajid, ist. 348. Jidredi
po moru. Nar. pjes. istr. 2, 138. — Amo pripada
i ovaj primjer u kojemu stoji jidrudi mj. jidredi
samo radi slika: Grom s triskom potica, sti-a-
hotno trtnudi, preda, pada nica mornar li jidrudi.
M. Marulid 31.

c. jidro, vidi 2. jedro. — Izmedu rjecnika i u
Vrancicevu (,velum'). Mornar jidra popust upije
ter hiti. M. Marulid 17. Ovdi jidra kala plavca
moja. 66. Ki nas de, cas jedan ne omociv sidra,
pribrodit u moj stan na vesla ter jidra. H. Lucid
197. I na sva jur jidra spravil se bih ra to, da
vrzem za nidra toj vode bogato. 218. Cinih da
plav sprave i arbor i jidro, i vesla da stave. P.
Hektorovic 4. Kad jidro napese, htise se napiti.
36. Vele brze pojde (plav), jidro otvorivsi. 61.
Prez jidra i vesal plovise (brodar). P. Zoranid
70b. 11' godinom ki se brode, kad jidra uzru na
se pala. M. Pelegrinovid 187. Ne pokruti jidar.
D. Barakovid, vil. 80. Na jidra zabrusti. 265.
Triba je mnogo dan na jidra modu svom jidriti,
ne jedan. 328. Na jidra letedi. 339. XJbrodjono
(divojke) jur otvorihu jidra. F. Glavinid, cvit.
346a. Nav ima osobita jidra. 443*^. Naglost bez-
redscine jidrom jest ugnula. I. T. Mrnavid, osm.
110. U pocini nase 'e jidro srjed valova tvi'do
sidro. J. Kavanin 367''. Brod, koji kad otvori
jidra s vitrom u pomod ... J. Banovae, razgov.
145. Zelene joj jidra kano i jelvica. Nar. pjes.
istr. 2, 138.

3. jija, stokavski jeda, ali je znacene kao kod
1. jedene. — U dva pisca cakavca xv i xvi vi-
jeka. Da ju bog od jije otme ki sve stvori. M.
Marulid 85. Jer ne bi buklije onde ni pehara;
jedan mre od jije, a drugi se stara. P. Hekto-
rovic 25.

4. jilis, vidi jeli§. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,esca; esus'). Onim se pitaju na misto ji-
lisa. D. Barakovid, jar. 128. Ako v blagovanu
ili jili§u onomu odvise nasladjuje se. F. Gla-
vinid, svitl. 10. Brez jili§a, brez piliSa, brez spa-
vanja. I. T. Mrnavid, ist. 45. Koji je jili§ duse.
56. Jilis moj vecorni sprav'to mi. osm. 50.

5. Jisus, vidi kod 1. ji-.

0. jivo, n. jelo, hrana. — Nacineno od jesti
u zapadnom govoru prema pivo (isporedi jestivo
i jide). — U nase vrijeme u Istri samo po za-

2. JI-, 6.

053

JOANIKIJE

padnom govoru. Ne nosi mi iii jiva iiiti piva.
Nar. pjes. istr. 1, 55. No nosi jim ni jiva ni
piva. 1, 58.

7. jizba i jizbina, vidi jezb-.

SI. j'izba, vidi jezba, — Izvon Dubrovnika od
XVI vijeka. Hraniti tilo precinimi jizbama. S.
Budinid, ispr. 94. Masaoci i strjejate jisbe ostalo
ostudjene. J. Kavanin '20*>. Pamet, razum, oso-
bite grabi jizba i pitje dare. 26«.

b. jTzbina, vidi jezbina. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (pi. jizbine ,dapes;
epulae'). Ucini jizbine da blagiiju. Bernardin 40.
gen. 27, 6. Marie jizbin naprav'. M. Marulic
137. Ki ne zlamenujn jizbinu stajenii. P. Hek-
torovic 11. Da cim se jizbine i pifcja slacaju?

29. Jizbinu uziva. D. Barakovid, vil. 25. 6a.
priprave za jizbinu. drag. 348. Koji nastoji na
razkosne jizbine. P. Radovcid, nac. '295. Dajuci
mi za jizbinu istoga sina vazda kada pricestim
se. 364. Ja 6u vas udiniti dionike kra|estva
moga i moje kra]eve jizbine. ist. 147. Blago-
vati ja ze}uju te jizbine, ke ja viju. P. Hekto-
rovic (?) 134. Za jizbinu da ti tilo a za pitje
krv pricistu. A. Vitajid, ost. 53. Misto odluceno
za jizbinu ond' bijase. P. Vulotic 63. Neg svo
gosbe i jizbine Ijepse sebi pripravjaju6. J. Ka-
vanin 19*. Ohojahu se one jizbine da ji rizase.
J. Banovac, jjred. 53. Tko te (/(jranio jizbinama
nebeskim u pustirii. F. Lastrid, test. 114''. Pri-
slatka jizbina tijela moga. 155*. Izbjuje jizbine.
187b. Casti na kojoj Isukrst prima se u jizbini.
302*. Ustaviti se od jizbine mrsne. Ant. Kadcid
75. Ako mogu razabrati ovu jizbinu andelsku
od svitovrie. 152. Da vrati jizbinu oli pide. 168.
Cuvati se od druzbe koja vodi na jizbine. 168.
Zove se putnicka duhovna jizbina iliti pida i
bras}enica. M. Dobretid 60. Koji jisbine ne mogu
uzdrzat i cesto bluju. 66. Travu oli drugu za
se jizbinu. 93. Polak vladaria, jeceka oli jiz-
bina. 100. Brezrodno prignutje na jisbine i na
pitje. 203. Nije mu zacinio po voji riogovu jednu
jizbinu. A. Tomikovid, gov. 106.

8. jizditi i rijeci istoga postana, vidi jezd-.

a. jizda, vidi 1. jezda. Nas gospodin pojem
jizdi, jizda da mn je. P. Hektorovic 9.

b. jizditi. vidi jezditi. Ustezudi voju jedino jiz
jahu. M. Marulic 12. Nas gospodin po}em jizdi,
jizda da mu je. P. Hektorovic 9. Sabjico da ne
pasu, koriica da ne jizju. 23. I korii povodni ki
jizdit umiju vede su ugodni neg li ki se rija.

30. Jizded kad ga (kona) takne sibicom gdigodi,
prene se i makne. 61. Grem na vedru brojit
zvizde ke nebeskim kolom jizde. D. Barakovid,
vil. 3. Na dromadarih jizdjahu. F. Glavinid, cvit.
5^. Eto vitez Juraj od nikuda oboruzan jizdeci.
101'^ Jizdedi rimskim pojem, na jodnoga na-
miri se ubogoga. 334^. Zvizde svej putom istim
jizde. I. Ivanisevid 65.

c. jizdan, vidi jezda,n. Kapitul za koria jizdnoga.
Stat. krc. ark. 2, 282. Stat. vrb. 149.

3. JI- stoji hod cakavaca mj. di-. — To moze
hiti:

a. M turskijem rijecima kao n. p. jidija (vidi
didija), te u ovorn obliku dolazi od xvii vijeka
(didija se nahodi i xvi vijeka, vidi: Gdi 'e ova
didija, baramzada? M. Drzid 173, te krivo stoji
kod didija da se nahodi sanw u nase vrijtme).
Kozacke jidije Turacke silije bise silenici. I. T.
Mrnavid, osm. 52. Staviv se u busiju sgriavi i
smaknu tu jidiju. J. Kavanin 245*. Gusovrazjih
od jidija otrovani zmajski rodi. 415'». — I jidi-
jinski (jidinski), vidi didijinski. Ka jidinsku spli-
jeta kosu. 410^.

b. u talijanskijem rijecima po mletackom dija-
lektu (gdje stoji ji- mj. gi- i kod jedne rijeci mj.
gbi-), n. p.

a) jiganat, jiganta, tn. vidi ^iganat. Adam
uzima so tuj za riekoga jiganta. M. Orbin 69.

b) jilanda i jllandra, /. vijenae (od cvijeca),
tal. ghirlanda, mlet. girlanda, jirlanda. — U nase
vrijeme u Istri. Jilanda, jilandra , corona'. D. Nc-
manid, cak. kroat. stud, iftsg. 46.

c) Jilbert, m. ime musko, tal. Gilberto. Sal-
vestar II, Jilbert naredon preje. S. Ko2icic 22».

d) jindzij, m. tal. ginnasio. u htri. Nasa sloga.
god. 13, br. 4, 15.

JISTAC, m. prezime (pripada po svoj prilici
pod 1. Hi 3. ji-). — XV vijeka. Dujam Jistac.
Mon. Croat. 132. (1487).

JO, vidi jaoh. — Od xv vijeka. Ajrae i jo meni !
M. Marulic 234. Tesko i jo tebi posve vike vika !
237. Tesko i jo svim onima! P. Hektorovid (?)
91. Misli jauk teski od svude, jo i oboj sa svijeh
strana. A. Vitajid, ost. 357. Tko se, jo! nesridan
na svitu porodi, nesrica do smrti vazda za riim
hodi. Oliva. 33. Od nevoje nas oprosti, jer lo-
zimo, jo! nicice. P. Vuletic 84. Tad jo! i po-
magaj! M. Kuhacevid 37. J'o junace iz gore ze-
lene! Nar. pjes. vuk. 2, 80. J'o Nenade, moje
jarko sunce! 2, 81. J'o dva vrana, jada gole-
moga! 3, 564. Jo dobra vola ! Nar. prip. bos. 1, 57.

JOACIM, HI. vidi Joakim. — Prije na§ega vre-
mena. Joadimt. S. Novakovid, pom. 66.

JOAKIM, m. 'lMax(u, Joacim, Joachim, ime
biblicko. — isporedi Joacim, Adim. — Od prvijeh
vremena. Joakimt (moze se citati i Joadim). Do-
mentijani) 341. A jime riegovo biSo Joakim. Ber-
nardin 49. dan. 13, 1. Muz Joakim ki je dit.
M. Marulid 75. Joakirau i Ani navisti Marije
porojenje. F. Glavinid, cvit. 79''. Zakarije, Joa-
kima, eno tijeh zen vjerenikov. J. Kavanin 521''.
Roditeja Joakima i Ane. F. Lastrid, test. 369''.
Joakimt. S. Novakovid, pom. 66. Herceg Joakim
Brandeburga. M. Pavisid 36.

JOAKIMOV, adj. koji pripada Joakimu. Hi-
storija od Susane zone Joakimovo. M. Marulid 13.

JOAKIN, m. vidi Joakim. Susana zona Joa-
kina. M. Marulid 69. Joakin otac B. M. D. M.
Alberti xxxiii.

JOAN, m. vidi Jovan. — Od prvijeh vremena,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Joant uz Jo-
vani.). Joana predtece. Mon. serb. 15. (1222 —
1228). Jepiskupomt zettskymt Joanomt. 60.
(1293 — 1302). Jopiskupt hltmEsky Joanb. 69.
(1305-1307). Joant Ugjosa. 179. (1369). Joanb
Dragasb. 186. (1377). Joanomb dospotomb. 540.
(1495). Joanb hazija. 558. (1613). Joan Kri-
zcstom. S. Budinid, sum. 65''. Joanb. S. Nova-
kovid, pom. 66. Joan Starosta. A. Kani51id, kam.
14. Vladajudi se po nauku svetoga Joana Zlato-
ustoga. 84. Stvar svakoga cuda vridna jest, da
je S. Joan u tezki negva zatvoren. D. Rapid 22.

JOANA, /. vidi Jovana. — Od xvii vijeka.
Materi Joana ime bi§e. F. Glavinid, cvit. 2.58''.
Joana. S. Novakovid, pom. 66. Pokornice Joane
ili Ivanice. A. J. Knezovid i.

JOANIGA, /. dem. Joana. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 66.

JOANIKIJA, /. ime zensko, isporedi Joanikijo
— Prije nasega vremena. Joanikija (monahija).
S. Novakovid, pom. 66.

JOANIKIJE, 7)1. Tcoavvixiog. ime 7)iusko. —
Prije nasega vremena. Joanikije (kaludorsko). S.
Novakovid, pom. 66.

JOANOVCI

(>54

JOGUNIGA

JOANOVCI, /«. ijL mjesno ime. — Prije na-
sega vremena. Spom. stoj. 184.

JOANOVO, n. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. Joanovo (moglo bi se citati i Joanovt). S.
Novakovic, pom. 134.

JOASAF, m. ime musko. — Noj prije se na-
lazi u grckoj (vizantijskoj) prici o Varlaamu i
Joasafu (BttQ).dau xcu 'Itocadcf, u prijevodu In-
tinskom Barlaam et Josaphat) koja je prevedena
na stslovenski jezik naj kasnije xiv vijeka (vidi
S. Novakovid, Varlaam i Joasaf u Glasniku 50).

— Prida je indijskoga budistickoga postana, all
mohhiti preko sirske knige, jer ime Joasaf yaja
da je sirsko (jevrejski Jehosef Hi Josef). Zitije
Vartlaama i Joasafa. Glasnik. 50, 6o. — 1 ka-
snije se nadijeva (posto Joasaf kod crkve grcke
vrijedi kao svetac). Joasaft. S. Novakovid, pom. 66.

JOB, m. '/(aft, Job, ime biblicko, isporedi Jov.
Po oblasti mudroga Joba. Korizm. 6*. Zac mno-
zijem tuge das jak Jobu i Tobiji. N. Dimitrovi6
49. Sveti Job rece: . . . S. Budinid, sum. 14^.
Tri prijateji dojdolm k Jobu. F. Glavinic, cvit.
165a. Lot, kra} David, Job, ... J. Kavanin bll^.
Zaslipjeni kao oni od koji s. Job govori. J. Ba-
novac, razg. 1. Ostaje da im s Jobom recem.
F. Lastri6, test. 278''. Job jo§t od ovoga pri-
svjjetlo prorokova. J. Matovic 108. Kako si oslo-
bodio Joba od muka svojijeh. T. Ivanovic 115.

JOBOV, adj. koji pripnda Jobu. Neo;oli se ima
ona Jobova rijec re6i. B. Gradic, duh. 31. A kad
ne bi hotila vo]a, ne bi unisao kao ni u srdce Jo-
bovo. J. Banovac, razg. 110. TJstrpJena Jobova
i krocine porobiti ne more. F. Lastric, test. 19*.

JOG A, m. vidi Joco. — Akc. se mijena n voc.
Joco. — Od prije nasega vremena, a izmedu rjei-
nika u Vukovu (vide Joco s dodatkom da je po
istoinom govoru). Joca. S. Novakovic, pom. 68.
Joca Vasi6. Rat. 348.

t

JOCANOVIC, m. prezime (isporedi Joco, Joca).

— D nase vrijeme. Jovana Alekse Jocanovica
2ena. Glasnik. ii, 1, 21. (1808).

JOCATI, jocam, impf. pjevati (o slavulu). —
Na jednom mjestu xviii vijeka. IV kada joca
(jocca') slavuj gnstoj milojubno na liski. M. Ka-
tancic 40.

JOCIC, m. prezime (po ocu Joci). — U nase
vrijeme. Jeremija Jocid. Eat. 34. Milos Jocid.
175.

JOCINO, n. ime mjestu u Banatu. — Prije na-
sega vremena. Jocino (medu banatskim mestima).
S. Novakovic, pom. 134.

JOCKO, m. dem. Joco. — Prije nasega vremena.
Joctko. S. Novakovic, pom. 68.

JOCKOVIC, m. prezime (po ocu Jocku). — U
nase vrijeme. Janka Jockovida. Glasnik. ii, 1, 200.
(1808).

JOCO, m. hyp. Jovan, isporedi Joca. — Akc.
se mijena u voc. Joco. — U Vukovu rjecniku
8 dodatkom da je po juznom govoru.

JOCOVIC, m. prezime (po ocu Jocu), — U na§e
vrijeme. Mijailo Jocovid. Rat. 108. Marjan Jo-
covid. 409.

JOCIC, m. prezime. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jocidi.). Petart Jocidb izb
Vrfcbasi, Spom. sr. 1, 176. (1412). Milan Jocid.
Rat. 414.

JODANE, n. jaukane (kao da je verbalni sup-
stantiv od glagola jodati kojemu nema potvrde,
i va(a da postaje od jo ; na nem. jodeln ne treba
pomisliti). — U pisaca Slavonaca xviii vijeka.

Sazali se starcu jodane i tuzni plao Jefremov.
M. A. Re}kovic, sabr. 61. Po izvanskomu bo-
lesti ukazanu, na priliku jodanu, uzdisanu, pla-
kanu. I. Velikanovid, uput. 3, 73. S nutarnim
jodanem i uzdisanem duse vapio sam. G. Pc-
stalid 13. U jodanu srce moje razpada se. 31.
S usdisanem i jodanem srce moje cipa mi se. 107.

JOFIV, m. ime musko (jamacno grcko). — Prije
nasega vremena. Jofivt (jeromonah). S. Nova-
kovid, pom. 68.

JOGAZOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
§em. prav. 1878. 83.

JOGNAN, m. ime musko. — Prije nasegu vre-
mena. Jognant. S. Novakovid, pom. 67.

JOGUN, adj. vidt jogunast. — Ujednoga pisca
nasega vremena. Zapadu prijetijase pogibe} od
jogunih Turaka. M. Pavlinovic, razg. 99. Ja sam
jogun, naprasit. rad. 170. Sa junackom druiinom
suzbi jogune Francuze. 180. Vec da uzgrde skute
kakovoj jogunoj gospoji. razl. spis. 99. Mnokrat
u nihovoj cudi ima nesto mahovita i joguna. 204.

JOGUNAC, j6gunca, m. onaj (u jedinom pri-
mjeru vo) koji je jogunast. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Niti koji da vola prodade, dok se
ore, koji orat znade, a misto neg da upregne
junca koji ne zna, kakvagod jogunca. M. A. B.e\-
kovic, sat. G8a.

JOGUNAST, adj. koji nece da se tudoj voji
pokori nego po svojoj radi, obijestan, tvrdoglav.
— Od tur. joghun, debeo, gust, nezgrapan. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,eigen-
sinnig, hartnackig' ,pervicax', cf. tvrdoglav). Cu-
jote Ii vi, nebarnici i jognnasti neposlusnici ro-
ditejom vasim? F. Lastrid, ned. 60. Ako porodi
covik sina tvrdoglava i jogunasta, koji ne slusa
ocine il' materine zapovidi. 60. Da nerazlozitih
po^ejena jogunastu silu na uzdi drzimo. A. Ka-
nizlid, uzr. 139. Jogunasti i obisni. V. Dosen
223^. Koji svit staraca ne slusase nego mladida
jogunastih. And. Kacid, kor. 231. All kra}ica
jogunasta cini ih sikirom ubiti. 318. Aristobul
bise mladid nemiran i puno jogunast. 353. Jo-
gunasti pri duti svoje modi. M. Pavlinovid, razl.
spis. 194.

JOGUNAS, jogunasa, m. jogunast covjek. — U
nase vrijeme u Lici. ,Mani ga se, vidi§ 11 da je
pravi jogunas'. J. Bogdanovid.

JOGUNA§ICA, /. jogunasta zensko celade. —
U nase vrijeme u Lici. ,Dobra 'e u svacem, ali
je pusto jogunasica'. J. Bogdanovid.

JOGUNCINA, m. augm. jogunac. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

JOGUNCITI SE, jogundim se, impf. biti jo-
gunast. — U nase vrijeme u Lici. ,Vavije se on
nesto jogunci, naprni one cubice, pa nede van
§to on ode'. ,Nemoj se meni na oci i u oci jo-
gunditi, jer ces napako podi'. J. Bogdanovid.

JOGUNICA, »i. i f. jogunasto musko Hi zensko
cejade (a i iivince). — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der oder die eigensiunige'
,pertinax'). Kako odmetnici i jogunice stirani
bise u propast spije paklene. F. Lastrid, od' 363.
Sin na§ ovi jogunica i tvrdoglav jest. 60. An-
deli jogunice iliti odmetnuti. 205. Koje ostavise
dubovi jogunice. svet. 61*. Velik bise i jak jo-
gunica. M. A. Rejkovid, sat. 07^. Jogunica, pa
nece da dode. Nar. pjes. vuk. 1, 639. Ali Markov
soko jogunica, kao §to je i negov gospodar.
2, 427. Ta ja znadem da ste jogunice, id'te
mudro, ne ginite ludo ! 3, 5.58. Tadija j' jogu-
nica glava, nede hdeti rujna piti vina. Nar.

JOGUNIOA

«55

JOIL

pjes. kras. 1, tiB. 1 sjesde joguuica da krajujo.
M. Pfivlinovic, razl. spis. 346.

JOGUNICINA, )ii. i f. augtn. jogunica. J. Bog-
dauovid.

JOGUNITI SE, jigunim se, impf. pckazivati
svoj jogunluk. M. Pavlinovid. — isporedi jogun-
fiiti se.

JOGUNLUK, m. osobina onoga kojijejogunast,
fur. joghunluk, dtb(ina, nezgrapnost. — Od xviii
vijeka, a izmedii rjednika u Vukovu (,der eigen-
sinn' ,pertinacia'). Jogunluk 6ovika proti Bogu.
V. Dosen v. Jogunluk je to obisni. 5*. Sto gra-
dove jogunluka, silovita pane puka, laganom grabi
mukom. 227''. Da se viri ne podlaze, dal' jo-
gunluk nek pokaJo. 268^.

JOGUNSTVO, n. vidi jogunluk. — V nase
vrijeme. Ja samo jogunstvom drzim sanac na
Cemernici. M. D. Mili('evi6, pomenik. 2, 183. Jo-
gunstvo, jogunluk. M. Pavlinovi6.

JOH, vidi jaoh. — isporedi jo, joj. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjeenika u Mikapnu (kod jaoh)
i u Stulicevu (v. jaoh). Job! ni kriv ni duzan
poslusan do .smrti hotje bit. N. Dimitrovic 25.
O smrti nemila, juta t' jo tva sila, joh! i tvoj
britki mac! 34—35. Pokli su tolika zgrijeseuja,
joh! moja. 87. Nuti mi, job! skuta, sjetna ja i
suzna! N. NaJeskovi6 1, 262. Pokli mi nije moc
do smrti, job ! vede u krilo tvoje do6' cijed moje
nesrede. 2, 135. Kimi mene, job! zamami. M.
Gazarovic, Jub. 34. S toga zakon, joh! puteni,
u svakome ki gospodi, gospoduje i u meni. I.
Ivanisevid 31. Ni§ta te, job mene! dosli ne pri-
vari. 286. Job! ali su me bolesti teske! B. Be-
tera, dut. 23. Sto bi od mene tuzna bilo, joh!
gresnika! 100. Job tebi i teze! P. Vitezovid,
odil. 3. Job! ovi je savise prijatej pustiti svojo
odkriveuo. K. Magarovic 66. Zviri Osipa, job!
razdrise. P. Vuletid 13. Ucincni, joh! vascina
jesmo. 82. Job si moje dijete drago! gdi te od-
vede jar ulaka? J, Kavaiiin 237a, Job! tko de
me oslobodit tijela smrti ovde sgara ? 488''. Tere
job i zalost! I. Krajid 8. Job i zalost onomu!
11. Divojcice nan ne dadu, to je job za nas.
Nar. pjes. istr. 2, 169.

JOHA, /. Alnus Tourn., ime bijei. — Akc. se
mijena u voc: joho, johe. — -o- stoji mj. neg-
dasnega ol. — Bijec je praslavenska (jelbha i
oltba), isporedi stslov. jeltha i olLba, novoslov.
jolba, joha, jelsa, jol§a, rus. o.'itxa, Bo.itxa, ces.
jelsa, olse, po}. olcba, olsza. — Vidi se da se jos
ti praslavensko doba e i o mijenalo; to potvr-
duje i lit. elksnis i alksnis (gdje je jamacno k
umetnuto). — Osnova je elts (s pretvorilo se u
praslavensko doba na h, a od bj postalo je s),
isporedi stvnem. elira (gdje je r jamacno postalo
od s Hi z) i s metatezom erila (novovnem. erle),
anglosaks. alor, novonizenem. eller; i lat. alnus
va^a da postaje od alsnus. — isporedi i jelsa i
jalsa (gdje nije jasna promjena vokalaj; kod
onoga dijela nasega naroda gdje b nema svojega
glasa, govori se jova. — S ovijem se oblikom
jav^a u nasem jeziku od xvi vijeka, a izmedu
rjeenika u Vran^icevu (,alnus') gdje se naj prije
nalazi, u Mikalinu (joba, dub ,alnus'), u Bjelo-
stjencevu (v. jal§a), u Voltigijinu (,alno, albero'
,erl6'), M Stulicevu (,alnus'), u Vtikovu (jova ,die
erle' ,alnus', cf. jelsa, joha; joha ,die erle' , alnus',
cf. jova s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Joha bijela, divja lijeska, drijen zestoki. I. Gun-
dulid 402. Tac pri vodah jobu bilu dva pro-
tivna vjetra biju. 514., Medu sobom se udaraju
johe, jele, bori, krasti. G. Palmotid 3, 169*. Jova,

Alnus L. J. Pancid, tlora okol. beogr. 230. Jova,
Alnus glutinosa Giirtn. glasn. 30, 275. Planinska
jova, Alnus incana DC. 276. Joba, slov. jalSa, jel§a,
jevsa, cslav. jeltha, eltha, oltha, olha, rus. o.itxa,
io.ix;i, e.ixa, Bn.ixa, o.itimiiia, ce§. ol§e, jelcba,
jel§a, poj. olsza, luz. volsa (Alnus), alno (Kuzmid,
Aquila i Bud), 1. Alnus Tourn. (Vuk, u Dubrov-
niku); 2. Populus pyramidalis L. (Vodopid). B.
Sulek, im. 133. Jova, Alnus Tourn. (Pandid), v.
joba. Jova bela, Alnus incana DC. (Pancid). Jova
crna, Alnus glutinosa Gartn. (Pancid). 134. —
Nalazi se i oblik jea, vidi: Jea (S. Budmani,
Kuzmid), v. joha. B. Sulek, im. 127. — ocito
postaje od jelha, te se moglo cuti u krajevima
gdje se b ne izgovara, ali nije jasno kako je 1
ispalo.

JOHAN, adj. vidi johov. — U Stulicevu rjec-
niku: ,alneu8'. — nepouzdano.

JOHAV, adj. u Stulicevu rjeenika uz johan.

— nepouzdano.

JOHE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj (uprav Jobi, ali mislim da je to
po cakavskom govoru). RazdijeJ. 61.

JOHISTE, w. vidi josik. — Samo u Mikalinu
rjecmku: jobiste, mjesto od joba ,alnetum', u Be-
linu (,luogo dove sono molti alni' ,alnetum' 66''),
u Stulicevu (,locus alnis consitus').

JOHISTVO, n. u Stulicevu rjeenika uz jobiste.

— sasma nepouzdano.

JOHNA, /. ime zensko. — Prije nasega rre-
mena. S. Novakovid, pom. 68.

JOHNUTI SE, johnem so, impf. u jednom pri- --t/'w /A-
mjeru nasega vremena kaze se o oblacima, moie y^^ f
biti da znaii: podignuti se Hi sakupiti se. Johnu
se erne mrcave kao kule i bregovi i pregone so ^■Cvc-L c
po vazduhu. S. ]^ubisa, pric. 160.

JOHOV, adj. koji pripada josi. — Izmedu
rjeenika u Vukovu (j6vov i j6hov ,erlen' ,alneus').
Na dnu suho johovo lisde prostru. I. Jablanci
74. Ved nek mede him jobova lista. J. S. ReJ-
kovid 60. Nek jobova je grada gotova. 292.
Ovcama daje so johov list. 424.

JOHOVA, /. selo u nabiji bahaluckoj. u Bosni.
M, Euzicid.

JOHOVA BARA, /. selo u Bosni u okrugu
zvornickom. Statist, bosn. 89.

JOHOVAC, Johovca, m. ime mjestima u Hr-
vatskoj (kajkavski Jobovec). a) selo u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. 114. — b) za-
selak u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdijeJ. 53.

V

JOHOVACA, /. vrsta jabuke. Joovaca, crveno-
zuta slatka jabuka, dospijeva poslije Petrova (Vo-
selid). B. Sulek, im. 133.

JOHOVICA, /. selo u Bosni u okrugu bihackom.
Statist, bosn. 55.

JOHOVINA, /. johovo drvo, drvo od johe. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjeenika u Stulicevu
(, lignum alneum') i u Vukovu (jovovina i j6bo-
vina ,das erlenbolz' ,lignum alneum'). Johovina
istom ondi vaja (za ogradu) gdi je zemja vele
vlazna. I. Jablanci 179. — tj ovijem primjerima
znaci johovo Usee: Koja nede zvakat johovine.
J. S. Rejkovid 60. Ovcam daji johovine lista,
424.

JOHOVO, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. Razdije}. 59.

JOIL, m. Joel, biblicko ime, gre. 'Icd/jX. — Od
prije naSega vremena. Joilb (kaludersko). S. No-
vakovid, pom. 67. Rijec Gospodha koja dode
Joilu sinu Fatuilovu. D, Danicid, joil. 1, 1.

JOJ

656

JOKUN

JOJ, vidi jaoh. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide jaoj). O joj ! P, Vite-
zovi6, odil. 17. Joj meni, koliko sam zla smio
ufiiniti ! L. Terzii 72. Cica tega paralo bi, ah
joj nami ! nismo u paklu. J. Kavanin 412*. Po-
tribno je smuduje da na svitlo shode, ma joj se
onomu po komu dohode! M. Kuhacevid 45. Joj,
devojko, mirisane moje! Nar. pjes. kras. 1, 141.
Ali joj nemu ! Jacke. xxvii. O joj ! eno u onoga
se vidi, brate, mozak. Nar. prip. vuk.^ 307.

JOJA, rijec kojom volove pod kolima ili pod
plugom ustavjaju. — U nase vrijeme a Lici. J.
Bogdanovic.

JOJEH, vidi joj. — U nase vrijeme u Istri.
Mis mi je poje popasal, jojeh meni! jojeh meni!
sto budem zel? Nar. pjes. istr. 2, 149.

JOJEL, vidi Joil. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Prorok Jojel. I. Ancic, ogl. 91.

J0Jl6, m. x>rezime. — U nase vrijeme. J. Jojic.
Sr. nov. 1881. 1581.

JOJKA, /. dem. Jovana. — Ake. se mijena u
voe. Jojko. — Prije nasega vremena. S. Nova-
kovid, pom. 67. — / m nase vrijeme. I. Pavlovic.

JOJKIC, m. preeime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878. 21.

JOJO, hyp. Jovan. I. Pavlovic. — Akc. se mi-
jena u voc. Jojo.

j5k, adv. nije, ne (kad je samo u odgovoru),
tur. jok, noma, nije. — Od xvin vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,nein' ,non', cf. ne, nije). Da
i sada polak Slavonije ,jok vala' jim sluzi misto
,nije'. M. A. Ee|kovic, sat. BB''. Jok, nece ovi
nista od toga da zna. D. Obradovid, basn. 127.
Jok, dragane, nijesi ugodio. Nar. pjes. here. vuk.
222. Corbe cok, mesa jok. Nar. posl. vuk. 349.
,Zar ne mislis raditi kao i ostali |udi?' ,Jok ja!'
odgovori joj on. Nar. prip. vrc. 17. ,Jok cigo !'
povice domadin. 35. Kadija upita Turcina: ,Imas
li saita da ti je sveca opsovao?' ,Jok ja, efen-
dija!' 81. ,Kad u raju ima toliko hurija, ima
li za nas devojke po toliko huraca?' ,Jok ono',
odgovori joj. 96. ,Imato je dosta?' ,Jok!' M, P.
Sapcanin 1, 100.

1. JOKA, /. hyp. Jovana. — Akc. se mijena
u voc. Joko. — Dolazi i s drugijem akcentom
(Joka hez promjene u voc). M. Ruzicid, isporedi
Jela, Kata itd. — Od prije nasega vremena, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Joka. S. Novakovid,
pom. 67. Zaspala Joka kod stada. Nar. pjes.
vuk. 1, 409. Joka b'jeli na bjelilu platno. 1, 616.
Jovan Joki tio govorio: ,0 Jovanko miia moja
seko!' Nar. pjes. petr. 1, 325. Easla Joka jo-
dina u majke. Nar. pjes. kras. 1, 127. Krenenio
u pazar ja i Joka Stankova. Pravdono§a. 1852. 1.

2. JOKA, /. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 134.

JOKANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. A
zavika Jokanovid Marko. Pjev. crn. 324^^. Zivko
Jokanovic. Rat. 145.

JOKANE, «. djelo kojijem se joce. Posli niko-
liko jokana kazivala je ona nemu svoje dodijane.
A. T. Blagojevid, khin. 40. vidi i kod jokati. M.
Ruzidid.

t

JOKATI, jocem, impf. vikati jo.

a. vidi jaukati. — U nase vrijeme u Istri. Ca
ti je, Jurino, da tako joces ? Nasa sloga, god.
13, br. 11. Su jokali i naricali. god. 14, br. 10.

b. u bosanskoj krajini obicaij je medu koscima,
ako koji kosac prebije kosu ili drukcije pokvari
ili izgnhi sto od kosackoga alata, da mu pjevaju

podrug\ivu pjesmu na koju se svak odziv(e: Oj
jojojoooo! to zovu jokati i jokane. M. Ruzicid.

JOKES A, /. kao augm. 1. J6ka, u Dobroselu.

1. JOKIOA, /. dem. 1. Joka. — U Vukovu rjec-
niku.

2. JOKICA, m. hyp. Jovan. — V nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. O Jokica, sinko,
dobro moje! Vuk, kovc. 103.

JOKICIN, adj. koji pripada Jokici (tako se
moze cuti i J6kicin : koji pripada Jokici). Ma se
saze Jokicina majka. Vuk, kovc. 104.

JOKIC ili JOK16, m. prezime. — O nase vri-
jeme. Radovana Jokida. Glasnik. 11, 1, 5. (1808).
Jokid. M. D. Milidevid, srb. 244. D. Avramovic
185. 195. 240.

JOKIM, m. ime musko. — isporedi Joakim. —
Prije nasega vremena. Jokimt. S. Novakovid,
pom.. 67.

JOKIN * JOKIN, adj. koji pripada Joki ili
Joki. Ved on ide na Jokina vrata. Nar. pjos. petr.
I, 216. Nesudeni vjerenik sin Jokin. Pravdo-
nosa. 1852. 1.

JOKNA, /. ime zensko. — isporedi J6ka. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,frauenname' ,nomen feminae'). Pripada zenu mu
Joknu. V. Vrcevid, niz. 6. Zena mu Jokna. 217.

JOKO, m. hyp. Jovan. — Akc. se mijena u
voc. Joko. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu i u Danieicevu. Joko Bunict. Mon.
serb. 514. (1470). Joka Bunida. 524. (1451—1481).
Durdijc Joko s Komarnice ravne. Nar. pjes. vuk.
4, 485. A Joko im bjese poginuo. 5, 52. A do
Doka Grujicicu Joko. 5,411. Za nim tree Krivo-
kapid Joko. Pjev. crn. 70^. Te pogodi Saranovid
—Joka. Ogled, sr. 391.

JOKOV, adj. koji pripada Joku. Bratuceda
tri Jokova sina. Nar. pjes. vuk. 5, 11. Zatekose
me na putu Lazo Perov, Duro Jokov. Pravdo-
nosa. 1852. 8.

JOKOVIU, m. prezime. — U nase vrijeme. M.
D. Milidevid, srb. 92. Kosta Jokovid. Rat. 177.
Jevrem Jokovid. 357.

JOKSA, m. ime musko. — vidi Joksim. — U
nase vrijeme. M. D. Milidevid, zim. vec. 311. let.
vec. 302. ^

JOKSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovid 225.

JOKSIM, m. ime musko (vaja da je grcko). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,mannsname' ,nomen viri). Joksim ot Novid.
Nar. pjes. vuk. 2, 649 (medu prenumerantima).

JOKSIMOV, adj. koji pripada Joksimu. Od
Todora Joksimova iz Jasenove. Pjev. crn. 171^.

JOKSIMOV GROB, m. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 165.

JOKSIMOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 165.

JOKSIMOVIC, m. prezime po oeu Joksimu. —
U na§e vrijeme. M. D. Milidevid, srb. 547. Jevta
Joksimovid. Rat. 329.

JOKSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Mijajla
Joksida iz Slepcevida. Glasnik. 11, 1, 60. (1808).

JOKTUR, <ur. joktyr, nema nista, isporedi jok.
— U narodnoj poslovici naSega vremena i otale
u Vukovu rjecniku: udario joktur u kesu ,nicht3
da!' , nihil est!' (nema novaca. Vuk, poslov. 327),
vide nema.

JOKUN, m. Perca fluviatilis, ime ribi. n Gra-
canici.

JOLDA

657

2. JORDAN

JOLDA, m. presivie. — U na§e vrijeme. Mi-
loslav Jolda. M. D. Milidevic, srb. 151.

JOLDA S, m. tur. joldas, drug. — U naSe vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide drug).
Ibro pije s joldasima vino. Pjev. crn. 2873'. Nema
jeta bez Durdevog danka, milovana brez asiko-
vaua, aSikluka brez dobrog joldasa. F. Krauss,
smailag. 72. — desto u voc. ali u istom obliku
kao sto je i nom. Hodi, jolda§, da pijemo vino !
Nar. pjes. vuk. 2, 466. Ono, joldas, po nas dobro
nije. 4, 132. Vala, jolda§! ja 6u na dvadeset i
pot. Vuk, dan. 3, 1(59. I po mraku topove pri-
vlaci, vidis, joldas, da so necem nada! M. D. Mi-
lidevic, pom. 5, 703. — ti ovom je primjeru i
oblik kao u vokativa: O joldasu, Orug^ijcu Meho!
Nar. pjes. vuk. 4, 226.

JOLDESA, m. jolda§. M. Pavliuovid.

JOLDIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. U
Sevaricama za Panteliju Joldica. Glasnik. ii, 1, 92.
(1808).

JOLE, vidi Jolo.

JOLGIJA, m. putnik, tur. jol^y. — U nase
vrijeme u Bosni. Ja jolgija, a ti dovagija. Nar.
pjesn. horm. 1, 312. Ti si bolan jolgija. Nar.
bl. mehm. beg kap. 413, Pa onda nije cudo, da
su sve jolgije zaustavjali. Bos. vila. 1892. 20.

JOLIC, m. prezime. — TJ nase vrijmie. Teodor
Jolic. Glasnik. ii, 1, 19. (1808).

JOLKE, adv. iole. ,Jolke, jolke, da je bo}a
niva i bilo bi nesto, al' ovako . . .' ]^. Stojanovlc.

JOLO, m. ime musko (jamacno hyp. Jovan). —
Akc. se mijena u voc. Jolo. — U nase vrijeme u
Crnoj Gori. U to prispje Matovi6u Jolo. Nar.
pjes. vuk. 5, 417. — 6esee je nom. i voc. Jole.
Jesi 1' mene u zivotu, Jolo? Nar, pjes. vuk.
5, 158. U senata Piletida Jola, Jole uze polak od
Pipera. 5, 245. I vojvoda Pileticu Jole. Osvetn,
3, 129.

JOLOVAC, Jolovca, wi. ime mjestu u Srbiji u
okrugu vajevskom. Niva u Jolovcu. Sr. nov. 1866.
532.

JOLO VIC, »«. prezime. — U nase vrijeme. 1^.
Stojanovid.

JOLPAZ, m. prezime. — U nase vrijeme. Petar
Jolpaz. Glasnik. ii, 1, 17. (1808). Petra Jol-
paza. 22.

JOLTAVA, /. putnicka tava, tava za put, tur.
jol-tava. — U Vukovu rjecniku: ,art reisepfanne'
,vasis genus*.

JOLUNIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xviii.

JOMUZA, /. istom izmuzeno, nevareno mlijeko
— isp)oredi jemu2a, jemuz. — Vaja da postaje
od musti, ali se predstavak jo- (je-) ne da pro-
tumaciti. — U nase vrijeme, a izmed:u rjecnika
u Vukovu (mlijeko nevareno ,friscli gemolkene
milch' ,de lacte recenti'). I s jomuzom cvijede
zalio. Nar. pjes. petr. 1, 285.

JOMUZAN, jomuzna, adj. koji pripada jo
muzi, koji se eini od jomuze. — U Vukovu rjec-
niku: n. p. sir ,von frisch gemolkonor milch' ,de
lacte recenti'.

JON, m. pokraccno Jovan. — vidi u Danici-
cevu rjecniku: Joni., proiguman hilandarski ,Joni.'
koji so u istom spomeniku pise i ,Jovani.' (Mon.
Serb. 556 god. 1554). ono de prvo biti pogrjeska.
ipak moie biti da nije pogreska, jer se nalazi i
kasnije. Jont. S. Novakovid, pom. 67, Jon Dor-
devid. Eat. 39.

JONA, m. 'Iwrccf,; Jonas, ime biblicko. Zlameujej

IV

se liemu ne da nego zlamenje Jone proroka. Ber-
nardin 30. matth. 12, 39. Izajde kako Jona iz
srca ribe. F. Glavinic, cvit. 89''. Pripovida Jona
gradanom od Ninivo. J. Banovac, razg. 179. Bijeg
Jone proroka. S. Rosa 85^. Zlamene Jone pro-
roka. J. Matovid 59. Node mu se dati znak osim
znaka Jone proroka. Vuk, mat. 12, 39. A Jona
usta da bjezi u Tarsis. D. Danicid, jon. 1, 3.

JON ATA, m. 'Jiovixd^av, Jonathas, ime biblicko.

— Od XVI vijeka. Jonata pocinudi a jini odgo-
varajudi. Bornardin 34. mach. 1, 33. Razmi§Jati
ostru strilu od Jona.te. M. Vetranid 1, 255. j^u-
b}ase Davida kra}ev sin Jonata. D. Barakovic,
jar. 54.

JONIN, adj. koji pripada Joni. Tezi je tvoj
san nego Jonin. M. Radnid 268a. Na propovije-
dane Jonino. S. Rosa 85^,

JONOVIC, m. 'prezime, — U nahe vrijeme. La-
padat Jonovid. Rat. 398.

JONTULOV16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sava Jontulovid. Rat. 78.

JOPET, vidi opet.

JOPICA, /. majmun, vidi opica. — U Volti-
gijinu rjecniku: ,8cimia' ,afFe'.

JORDAM, jorddma, m. oholost, tur. jordam,
moda. — isporedi i 2. Jordan. — Akc. kaki je
u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing., i voc. jordame. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,stolzes gepriinge'
,fastus'). Kroza te se prodi ne mogase od Mus-
age i od Alil-age ; od srebrni noza i pusaka i
od nina velikog jordama. a kad oni raji dodijase
sa zulumom i .svojim jordamom , . . Nar. pjes.
vuk. 1, 494. ^

JORDAMGIJA, m. oho covjek, vidi jordam od
cega postaje turskijem nastavkom gi. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der stolze,
stolzierende' ,superbiens'). — Is -n- mj. m. Tom
veselom mladom jordangiji. Bos. vil. 1890. 246.

JORDAMITI, jordamim, impf. oholiti se. —
Postaje od jordam. — U Vukovu rjecniku: ,stol-
zieren' ,superbio'. — Is -n- mj. m, Jordaniti,
ponosito idi. ^. Radoiiid.

JORDAMLI, adj. oho, vidi jordam od cega
postaje turskijem nastavkom Ii. — U nase vri-
jeme u Bosni. Jordamli je, da ga Bog ubije!
Nar. pjes. horm. 2, 567.

JORDAMLUK, m. vidi jordam (s turskijem
nastavkom luk). D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 106.

JORDAM]I^ENE, n. djelo kojijem se jordami.

— U Vukovu rjecniku.

1. JORDAN, Jordana, m. 'looSav^g, Jordanes,
rijeka u Palestini. — Od prvijeh vremena, a iz-
medu rjecnika u Mika]inu (,Jordanus'), u Vukovu
(,der fluss Jordan' ,flumen Jordan'), u Danidicevu
(Jortdant , Jordanes'). Stojahu vt crtkvi ispove-
dujuste bozfcstvo, jako drevniji vt Jordane ispo-
vedujuste grehy svoje. Domentijan^ I.0O. Amon
i Jordan. M. Vetranid 1, 263. Nase gnusobo
bjehu, koje se oprase u Jordanu. A. Gucetid, roz.
jez. 138. U Jordanu cim se operes. J. Kavanin
222l>. Kada se je krstio u Jordanu. J. Banovac,
razg. 212. U Jordanu ovi isti dan kad primi od
Ivana krstene. F. Lastrid, test. 60^. Da idemo
na vodu Jordana, da krstimo Hrista sina moga.
Nar. pjes. vuk. 1, 122. Pomami se Jordan voda
ladna. 1, 123. — Do skora se zvala ovako Crna
bara, selo u Macvi. ^. Radonid. — I ime selu
u Bosni u okrugu zvornickom. Statist, bosn. 101.

2. JORDAN, jorddua, m. mislim da je isto sto
ordam. — U narodnoj poslovici na§ega vremena.

42

2. JORDAN

658

JOSIFOVIC

Prodaje Jordan. (Kad se koji cim ponosi da ga
Judi vide). Nar. posl. vuk. 263.

JORDAN-, vidi jordam-.

JORDANA, /. vidi 1. Jordan. D Jordani. A.
Gucetic, roz. jez. 142. Scapom mojim Jordanu
onu projdoh. Ivan trog. 2.B. Pojde k rici Jor-
dani. B. Kasic, is. 22. Osta posvecena voda rike
Jordane. 23. Broj konika kih Jordana poji rika.
I. Gundulid 829. Jordana rijeka je. S. Rosa 44*.
Proces rijeku od Jordane. N, Marci 49.

JORDANI, m. pi. vrst gjive (u Istri). B. Sulek,
im. 133,

JORDANSKI, adj. koji pripada rijeci Jordanu.
Kt pustynamt jorBdantskyimi.. Domentijana 310.
S onu stranu rike jordanske. Bernardin 3. joann.
1, 28. Isus na vodi krsti se jordanskoj. F. Gla-
vini6, cvit. 171*. S onu stranu od rike jordanske.
A. Vita}i6, ist. 487. Zasto je onda s doticanem
svoje priciste puti posvetio vode jordanske. J.
Banovac, razg. 212. Priko rike jordanske. A. d.
Costa 1, 185. Bududi se oprao sedam puta u
vodu jordansku. J. Matovic 163.

JORDIJA, /. vidi ordija. Tad je vezir po jor-
diji posetao. Nar. pjes. bog. 313.

1. JORGA, /. equus tolutarius, kun koji kod
hoda podize ujedno obje noge samo sjedne strane
(n. p. prvo s desne pak s lijeve), kon koji ide
trupkotn, tur. jorga. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,cavallo di portante' ,equus
gradiarius' 179aj ,chinea, cavallo cosi detto' ,man-
nus' 190a) i u Stulicevu (, cavallo di portante'
,equus gradarius, equus tolutarius'). Brze Jorge
tri za nime tri mladici vjerni vode. P. Kanaveli6,
iv. 31. Jorga, kon kasac, kon r^van, koii koji
u jedan mah dize obe desne ili leve noge. D.
Popovid, tur. rec, glasn. 52, 106.

2. JORGA, /. ili m.? ime zensko ili musko?
— Prije nasega vremena. Jortga. S. Novakovic,
pom. 68.

JORGAN, m. prosvcni pokrivac na posteli (vidi
u Vukovu rjecniku), tur. jorgan. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. poplun)
i u Vukovu (,eine art bettdecke, die gewohnliche
deutsche bettdecke' ,straguli genus', cf. pokrivac.
Jorgani su po varosima, a po selima so pokriva
guberima i ponavama koje zene same cu). Jedan
jorgan. Starine. 11, 142. (oko 1679—1688). Na
devet duseka, na devet jastuka, pod devet jor-
gana. Nar. pjes. vuk. 1, 207. Da sasijom jorgan
od beliara. 1, 264. Dusek itn je crna zemja i
rosna trava, jorgan im je vedro nebo i sjajne
zv'jezde. 1, 450. S ni uzgrte svilena jorgana.
3, 41. Po jastucim kumasli jorgane. Nar. pjes.
here. vuk. 79. Mede svilon jorgan svr jorgana.
Pjev. crn. 270*. Pa odbaci kumagli jorgana. Nar.
pjes. petr. 2, 498. Pa ga pokri kumasli jorganom.
Nar. pjes. horm. 1, 215. Mimo jorgau ko pruza
noge ozepde mu. Nar. bl. mehm. beg. 123. Staroj
babi jorgan ne treba. 219. U torn ducanidu jedan
Turcin sedi i drnda vunu za duseke i razbija
pamuk za jorgane. M. D. Milicevic, medudnevn.
63. Jorgan im je vedro nebo. Bos. vila. 1887.
73. Natuce jorgan na glavu. 1891. 245. Pa baci
s nega jorgan. 1892. 139.

JORGANCK!;, m. dem. jorgan. — IJ Vukovu
rjecniku.

JORGANLUK, to. u Vukovu rjecniku: lice od
jorgana ,das obere blatt der bettdecke' .straguli
pars media et princeps'. — Postaje s turskijem
nastavkom luk.

JORGIO, TO. zaselak u Slavoniji u zupaniji vi-
rovitickoj. Razdije}. 139.

JORGIJA, /. vidi ordija. — U narodnoj pjestni
xviii vijeka. Pak posetaj po jorgiji nasoj, ter ti
reci pasam i vezirim. Nar. pjes. bog. 313.

JORGOVAN, jorgovAna, m. vidi 1. jergovan.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide jergovan). Jorgovan, Jijak, Syringa vulgaris
L. J. Pancic, glasn. 30, 236. Jorgovan, Syringa
vulgaris L. (Marinkovic, Pancic). B. Sulek, im.
133.

JORGOVIC, TO. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 23.

JORGUSA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kraoujevackom. Niva u Jorgusi. Sr. nov. 1873.
815.

JORINIC, m. prezime. — Priie nasega vremena.
Jorinic iz 6ap}ine. And. Kacic, kor. 454. razg.
179b,

JORKOVAC, .Jorkovca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu knezevackom. Vinograd u Jorkovcu. Sr.
nov. 1867. 655.

JOSA, TO. vidi Joso. — Akc. se mijena u voc.
Joso. Katarina II Josi II pise. J. Krmpotid,
kat. 65.

JOSAF, TO. ime musko, vidi Joasaf. — Prije
nasega vremena. Josaft. S. Novakovid, pom. 68.

JOSAFAT, TO. 'iMauipuT^ Josaphat, ime musko
biblicko. I 3vi va}a da se skupimo u dolini od
Josafata. J. Banovac, razg. 3. ,Josafat' ode redi :
jgospodin sudac'. 3. A Josafat sin Asin zacari
se nad Judom. D. Danicid, Icar. 22, 41.

JOSAFATOV, adj. koji pripada Josafatu. Ona
velika dolina po sridi Josafatova. D< Rapid 18.

JOSEF, TO. vidi Josif. — Nalazi se stampano
mnogo puta, all je svud nepouzdano (vidi kod
Jozef), osim ovijeh i drugijeh primjera u jed-
noga pisca Boke(a xviii vijeka. Josef Matovid.
J. Matovid iv. Jakob posla sinove k Josefu. 19.
Zapovidje Josefu zarucniku djevice. 28. Josef
oprosti opaka svjetovana brado. 384. Ne izdize
li Bog Josefa na slavu? 515. Po D. Josefu Ma-
tovidu iz Dobrote. 528.

JOSEP, TO. vidi Josif i Josip. — Bijetko od
XVI do XVIII vijeka. Josep Judej svedetejstvujet.
S. Kozicid 3^. Kako se je rodio, obi'ezan bio,
bizao u Ejipt, dosao u Nazaret, B. D. Mariji i
svetomu Josepu podlozan bio. Azbukv. 1690. 28.
Antun Josep Knezovid. A. J. Knezovid xxiii.

JOSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Mihailo
Josid. Rat. 388. Schem. bosn. 1864. ii. xxvii. D.
Avramovid 195. 221. 234.

JOSIF, TO. 'Iwarjcp, Joseph, musko ime biblicko
(iesto se daje i u nase vrijeme). — Po grckom
obliku. — isporedi Josip, Josef, Jozef, Josib, Osib
itd. — Od proijeh vremena, a izmedu rjecnika ti
Danicicevu (Josift ,Josephus'). Vi.zbesivy bratiju
prodati prekrasnago Josifa. Mon. serb. 89. (1330).
Josift (mahom kaludersko). S. Novakovid, pom.
68. Ni u ouog .Josifa desara. Nar. pjes vuk.
3, 557. A Jakov rodi Josifa muza Marije koja
rodi Isusa. Vuk, mat. 1, 16. Uz to usni .Tosif
san. D. Danicid, Imojs. 37, 5.

JOSIFOV, adj. koji pripada Josifu. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Josifovr. ,Josephi'). Josi-
fovo blagontravije. Sava, sim. pam. saf. 3. 100
grosa pak Josifovi ostaje medu nima. Glasnik.
II, 1, 167. (1808). I ostavi u Joaifovijem rukama
sve §to imase. D. Danidid, Imojs. 39, 0.

JOSIFOVIC, TO. prezime po ocu Josifu. — xv

JOSIFOVIC'J

659

1. JOS, I, a.

^

yr~

vijeka, a izmectu rjecnika u Danicicevu (Joai-
fovi6b). Po Franku Josifovidu. Spom. sr. 2, 62.
(1415—1417).

JOSIMOVIC, m. prezime. — V nase vrijeme.
Sr. nov. 1879. 1185. D. Avramovid 192.

JOSIN, adj. koji pripada Josi. A Josino oko
jasno Katarinu gdi u kiti dvoranina cvate krasno
spazi i pred liu zejno hiti. J. Krmpotic, kat. 96.

JOSINOVAC, Josinovca, m. zaselak u Hrvatskoj
u zupaniji hcko-krbavskoj. Kazdijel. 39.

JOSIP, m. vidi Josif. — Od xvi vijeka. Josip
patrijarha cari^radski. §. Kozicid 32*. Josipt.
Konstantin filos. star. 1, 10. Klece Josip i Ma-
rija. Azbukv. 1690. 83. Po otcu F. Josipu Ba-
novca. J. Banovac, razg. i. PlakaSe Jakov pa-
trijarka za svojim sinom Josipom. 98. Na sve-
toga Josipa. 122. Hudam tebe po Josipu bla-
zeiiu. blagosov. 143. Jeli to dolama sina negova
Josipa. E. Pavid, ogl. 79. Ona bijase zarucena
s sv. Josipom. 472. Otac vicni i ocitova Mariji
i Josipu po andelu. F. Mati6 34. Josip^ sluzi
pravo Putifara. M. A. Ee}kovi6, sat. DS''. Nihovo
velicanstvo Josip. H2'\ I prija od ijednoga dru-
goga prosinu Josip. Grgur iz Varesa 42.

JOSIP-DOL, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modru§ko-rijeckoj. Eazdije}. 51.

JOSIPENDA, m. augm, Josip. u Lid. V. Arse-
nijevid.

JOSIPOV, adj. koji pripada Josipu. Poznavsi
dolamu Josipovu. E. Pavic, ogl. 79.

J03IP0VAC, Jisipovca, m. ime wjestima u
Hrvatskoj i Slavoniji.

a. u Hrvatskoj. a) predgrade kod Zagreba. —
h) naseobina u Zupaniji bjelovarsko-krizevaekoj.
Eazdije}. 119.

b. u Slavoniji. a) selo u zupaniji virovitickoj .
Eazdijej. 137. — b) naseobina u zupaniji viro-
vitickoj. 133.

JOSIPOVIC, m. prezime po ocu Josipu. — Od
xviii vijeka. , Joannes Joszipovich'. V. Dosen ii.
Pobra Luku, Josipovi6-Peru. Nar. pies. vuk.
4, 251. Jevrem Josipovid. Eat. 198.

JOSO, m. hyp. Josip. — Akc. se mijena u voc.
Joso. — Od xviii vijeka. Joso odpisuje Katarini.
J. Krmpotic, kat. 65. Mio djever Joso celebija.
Nar. pjes. petr. 2, 18.

JOSUE, m. ime biblicko vojvode izrai}skoga
poslije Mojsija ; isto je sto Isus, te je i u grckom
prijevodu 'Iriaovg, ali je u latinskom (u vulgati)
Josue. — Dolazi od xvi vijeka, naj cesce u nam. :
Josue se s Amalekom bijase. M. Marulic 67. Prvi
Li Josue Navi veliki vojvoda. F. Glavinic, cvit.
2a. Kih (kaviike) Josue iz vode uze jordanske.
220*. Na priliku Josue, ki verom sunce od hoda
cini stati svoga. 275*. Sluga Bozi Josue. F.
Lastric, test. 394*. Prijasni vojvoda puka izrael-
skoga Josue. test. ad. 123^^. I Josue govori. J.
Matovic 339. — U ostalijem padezima: a) ostaje
nepromijeneno. — u jednom primjeru xvii vijeka.
Josue (bi§e suprotivnici) Amorei. F. Glavinic, cvit.
454*. — h) u jcdnoga pisca xviii vijeka mijena
se kao uopce muska imena. Postovalo si Josua
vojvodu. F. Lastric, test. ad. 124^. Velikim voj-
vodom Josuom. 12*. — c) u drugoga pisca istoga
vijeka premda je u u nom., u ostalijem se pade-
zima mijena na v ; te je u jednom primjeru oblik
muski, u drugom zenski. Sazva dakle Josue sve
Zudije. E. Pavic, ogl. 167. Vrativsi se ovi k Josvu,
169. Bog obe6a Josvi. 169.

JOSUEV i JOSUOV, adj. koji pripada Josuu.
— U jednoga pisca xviu vijeka. Sunce gledaju6i

sricni dobitak Josuev. F. Lastri6, test. ad. 124^.
Svrhu oblasti Josuove. 17K IV J osuova (dila). 13*.

1. JOS, adv. adhuc, jam, etiam, praeterea, vel,
quin etiam, uopce isti6e da preko necega sto se
kaze Hi misli ima sto drugo cemu se nije bilo
nadati. — Postnje od praslavenskoga oblika jaste,
isporedi stslov. jeste, rus. em,e, ces. je§te, poj.
jeszcze. ~ Glas se e promijenio na o u juznijem
slavenskijem jezicima, isporedi novoslov. josce (i
je§ce, es6e, ilce), bug. oste, joste. ova promjena
nije jasna, ako se i nalazi drugijeh slidnijeh pri-
mjera (kao jelha i joha,. jemuza i jomuza, joj
mj. jej, vidi kod on, itd.). u ruskome jeziku biva
to cpsce, ali u drugijem rijecima (vidi kod jelen,
jedin itd.), te se ne moSe isporediti s ovijem. —
Od je§te je postalo naj prije joste pa joSt (vidi
jost, joste, joster, jostera), ali naj obicnije t ot-
pada. — 1 postane same rijeci jeste nije jasno :
moze biti da je jo od korijena zamjenice za trece
gramatikalno lice (vidi kod on), ali odakle je
nastavak .ste (isprva ske?) ne zna se. — S ovijem
se oblikom javja od xv vijeka (vidi kod 1, a, b)),
a izmedu ■rjecnika u Vrancicevu (jos ne ,nec-
dum'), u Mikajinu (jos, joster , etiam, quoque,
adhuc'), II Belinu (,ancora, ciofe fin' ora' ,adhuc*
77^; ,ancho e ancora' ,etiani' 77b; ,medesima-
mente, similmente' ,item' 467'j), n Bjelostjencevu
(jos, V. is6e; is6e, jos, josce, jostere ,adhuc, eti-
amnum*), u Voltigijinu (jos, joste, joster, jostera
,anco, anche, eziandio, parimenti' ,auch, ebenfalls,
gleichfalls' ; jos od onda, od onada ,fin d' allora'
,von jener zeit an'; jos tada ,fin allora, ancor
allora' ,atich damahls, dazumahl'; jos od pocetka
,fin dal principio' ,vom anfange her'), u Stuli-
cevu (,etiam, quoque, vel, et, adhuc, pariter, prae-
terea, potius'), u Vukovu (jos ,noch' ,etiam, ad-
huc' ; cf. jost, joste).

1. 0 vremenu.

a. adhuc, etiamnunc, istice da nesto ne pre-
staje, da nesto jos traje, i to : aX u sadasne doba
(kad se govori), pa i u buduce. Cekaj, jos ce do6
danak taj. M. Drzi6 292. Ah nevojna! jos li
dajem mjesto ufanju izdanomu? I. Gundulid 48.
1 da i sad jos obtjece sjemo tamo po krajini. 333.
Njemacki je cesar jednn, drugo spaiiski kra) mo-
gu6i, ali cesar jos neredno ima bijenje na svoj
kudi. 451. Jos me opaku zemja uzdrzi? I. V.
Bunic, mand. 11. Nu, Slavicu, slava tvojih jos u
nasem zive Splitu. J. Kavanin 106t>. Kra} ki
pravdom jos se slavi. 244^. Jeste jostera slabi,
jos pad|ivi. A. d. Bella, razgov. 193. Pa jos ima
dana za mejdana. Nar. pjes. vuk. 2, 354. Jos des
nega u zivotu naci. 3, 317. Jos se pokazuje jedna
kuca. Vuk, nar. pjes. 2, 214. — amo mogu pri-
padati i ovi primjeri: Jos 'voliko zeniti se nedu
dok ne Jubim Gorinku devojku. Nar. pjes. vuk.
1, 368. Jos dve noci, pa ce dika doci. 1, 638.
— h) znacene je kao kod a), ali se trajane shvaca
0 vremenu sto je proslo, o Jcome se pripovijeda.
Kada jos bih s vami. Bernardin 6. N. Eanina
19*. paul. 2thess. 2, 5. Kam^o rijeci, ko davase,
jos nezdrelo da si dijete. G. Palmotic 2, 123.
Sinu zora, a ja jos kod dvora. Nar. pjes. vuk.

1, 317. Jos se baba jaditi hodase, no joj ne da
Petre apostole. 2, 14. Al' jos sestra u duseku
spava. 2, 16. Jos se smije tanana nevjesta, jos
se nada da je sale radi. 2, 122. Kad je Marko
jo§ nejacak bio, ja sam Marka vrlo milovao.

2, 194. Jos ostade Bosko Jugovidu, jos razgoni
Turke na bu}uke. 2, 294. Udarih je po zelenu
pasu, kroz nu sabja, mati, proledela, prihvatih se
mojega Carina, jos Arapci glava progovara. 2, 378.
Dok svatovi jos sjede za trpezom. Vuk, nar. pjes.
1, XII. — amo pripadaju i ovi primjeri: Kad

1. JOS, 1, a.

(560

1. JOS, 2, a.

pomaza Davida jos mladica. A. d. Bella, razgov.

98. Povede sobom jos malasna Focija. A. Ka-
ni21i6, kam. 7, &to mu je jos mladicu sveti
Teofan prorokovao. 20. Zove za svidocanstvo
jo§ zive u ono vrime svidoke. 54. Bi od Turaka
ufacen rata beckoga, jos momce mlado. And.
Kacic, razg. 191. I to mlado jos golobradasto.
Nar. pjes. vuk. 2, 153. — u ovijem primjerima
istice da se nesto poiine raditi, prije nego se
drugo svrsilo (isporedi b na Icraju). Jos ovi go-
vora§G, pristupa treci. B. Zuzeri 126. Jos to
oni u rijeci bill, puce puska iz gore zelene. Nar.
pjes. vuk. 1, 406. Jos mu case duzdo govoriti,
al' ne dade Krajevicu Marko. 2, .S39. Jos je Marko
s Jubom govorio, na ne tecs hajduce Mijate. Nar.
pjes. istr. 1, 69. •

b. ne — jos, nondum, pokazuje da necega nije
hilo do nekoga casa (sadasnega Hi prosloga). Nu
ne poznav jos ja toga, na obicajni blud necisti
idem k raspu bitja moga. I. Gundulic 227. Nu
moj ogan skroven stoji, nije objav|en jos on tebi,
ka ga uzeze i razgoji. 260. ^iubi ali jos ne smije
objaviti sve Juvezni. 333. 1 s mista se jos po-
rinut ogluhnuta propas nece! 477. Sad, nije vele
jos vremena Buder hudi izjestit se smion usudi.
Gr. Palmotid 2, 52. I buduci tebi kriva, jos me
s neba trijes ne skrsi? I. V. Bunic, mand. 4. Jos
li Ulisa vi ne znate? I. Zanotti, en. 7. Ne vidim
ja dragoga jos, da pise me gorkosti. P. Kana-
velic, dubrovn. 16. Tih bogatstvo jos ne lazu
hize. J. Kavanin 101^. Izumila jos ne bijase
mojo i tvoje nagla ze|a. 257^. Sto Jubav tvoja
u meni od poroda jos ne poce. I. Dordic, uzd.

99. Otajstva jos niste poznali. F. Lastrid, test.
62^. Niste nikada jos pristali ciniti. 1211'. A vi
ni suze jos niste prolile. 1633'. Na Kosovu turska
vojska bise, kud ce udrit jo§ se ne znadise. And.
Kaci6, razg. 201^. U nas je moma jos ne pro-
sena. Nar. pjes. vuk. 1, 1. Majka veli, jos joj
je nejaka, jo§ joj nisu noge za pasmage, jos joj
nisu prsti za prstene. 1, 170. Jo§ se nije Jovo
ozenio. 1, 586. Jos ja ne znam de ti bratac
spava. 1, 616. Te on sede s nima za trpezu, a
jo§ nije ni slave napio. 2, 94. Dobra kona, a
losa junaka! jos takoga ni videli nismo. 2, 140.
Jo§ se nisam vina uapojio. 2, 336. Evo nema
jos nede|a dana kako j' proklet Arap isekao se-
damdeset i sedam junaka. 2, 420, Jos Todora
ni vidili nisu, a kamo 1' mu na boj izodili. 2, 494.
Jos ti nisam vo}e pokvarila, a ni sad ti pokva-
riti necu. 2, 6t55. Evo ima sto i seset |eta kako
sam se s tobom sastanuo, jos mi nigda posrnuo
nisi. 2, 439. Ubise se s Vukom kuburama, tu
na n puce tri stotiu kubura, jo5 se Vuce oka-
niti ne6e. 4, 444. — u ovijem se primjerima istiee
da nesto biva prije nego se nesto drugo svrsi:
A bogat, mogu rit, jo.s dobro ne mine, a oncas
mu na svit saj spomena pogine. D. Ranina 58^.
Jos ovo (dite) i ne svr§i svoje govorene a drugo
povika. M. A. Rejkovic, sat. Al*. Jos ne mogoh
naprest ni vretena, a izgori ko da je smetena.
D8». Jos svrseno ne izrece soj naredbo car ce-
stiti, Rizvan pasa kad dotece. P. Sorko6evic 5B9'\
Jos te r'jeci ne izrece, k noj doleti plahi zmaje.
Nar. pjes. vuk. 1, 189. Jos ti nisam ni ka dvoru
dosla, ostala sam udovica mlada. 1, 581. Jos
ne prode ni godina dana, cedo rodi mlada Vuko-
manka. 1, 618.

c. jam, kao vec, istice da se nesto dogodilo ne-
koliko prije sadasnega vremena (Hi vremena uopce
0 kojemu se govori). a) ne pokazuje se irajane
onoga dogadaja. Koji pedeset lit jos davno mi-
nuje, mladosti zgubiv cvit, sad petjom putujo.
P. Hektorovic 71. Izbrav trojo nih (svina) jo§

oko bozica. Mon. croat. 255. (1558). Jos bih di-
jete, kad iiekada dode u ovu on dubravu. Gr.
Palmotic 1, 39. Ki ste u Rimu jos naucni sva
podnosit djela telka. 1, 58. Jos tada ,fin allora'
,etiam turn'. A. d. Bella, rjecn. 316*. Kad bi
jos onda bilo moguce umrijet mu. F. Lastric,
test. 148^. Ne veli da ce sudac prikoriti koga
sto nije u nega virovao, zasto : tko neviruje (jos
prije) jur osuden jest. ned. 37.3. U prva jos vri-
mena izajdoso krivovirci. A. Kanizli6, kam. 203.
Sestra je jiemu jos u zibki carstvo prorokovala.
619. Kad je Mara jos sino6 umrla. Nar. pjes.
vuk. 1, 553. Ta davno je Mijat poginuo, jos je-
senas o Mijoju danu. 3, 433. Mislila sam, od
zla ne mislila! jos za moga Asanage ziva, da
cu biti tvoja Juba virna. 3, 549. Opominem se
da sam jos u Trsidu kao dijete slusao pjesmu.
Vuk, nar. pjes. 1, 183. Mi ih jos u kolijevkama
vjerismo. Pravdonosa. 1852. 1. — amo pripadaju
i ovi primjeri: Tebe j' majka nama poklonila jos
malenu kumu na rukama. Nar. pjes. vuk. 1, 561.
Jer je junak u majke prosio jos malenu od sedam
godina. 1, 585. — i ovaj : Da dite uzme likariju
jos od osam dana u besici. F. Lastrid, svefc. 3*.
— h) istice da je bio pocetak radni, dogadaju
u prosio vrijeme, ali se uz to misli da ta radna
i sada (Hi u vrijeme o kojemu se pripovijeda)
traje. Dva cara ova jos odavna za izgled stavih
zejam mojim. I. Gundulid 294. Ku prijatejstvo
drago i milo, bivsi jos ja sred povoja davno je
sa mnom sjedinilo. G. Palmotic 1, 40. Dvoji bi-
skupi, jos odavna moji gospari. J. Kavanin 161*.
Jos od tada ,gia d' allhora' ,iam turn'. A. d. Bella,
rjecn. 343'^. Jos od onda ,in fin d' allhora' ,jam
turn'. 3713-. Jos od onada ,infin da' primi tempi'
jam inde'. 40 1^. I ovi je obicaj u Latina ostao
jos od vrimena apostolskoga. J. Banovac, razg.
224. Isus jos od prvoga casa svoga zacetja bi
za kraja odreden. J. Filipovid 1, 119^. On jo
bio spasite^ na nebesi jos od pocela svita. F.
Lastric, test. 18j>. Da je pocetak muke Isusovo
bio jos od pocela svijeta. 146*. Matija je jos od
ditinstva pofa|en bio cistodom. svet 14*. Kojim
bile su nakidene jos od mladosti. 54''. Vincenco
jos djetetom davase miris od svetine. V. M. Gu-
cetic 168. Jos od vrimena apostola nahodase se
jedna stara prilika. A. Kanizlid, utoc. 42. I
nauci krasti jos iz mala. M. A. Rejkovid, sat.
03''. Meni jos iz malahna ugodno bijase stivene
kniga. I. J. P. Lucid, razg. 50. Ona je jos od
onda pocela trpiti. A. Toraikovid, gov. 26. A
mene su ze}o prolazile, jos kako sam pao u tav-
nicu. Nar. pjes. vuk. 2, 820. Ima ih (rijeci)
mnogo koje su mi bile poznate jos od prije. Vuk,
rjecn. predg. i. Jer je raji ropstvo zavescalo jos
otkad su u drzave ove naselile kderi Lavarove.
Osvetn. 4, 10.

Z. istice i ne govoreci o vremenu, da osim ne-
cega ima i drugo, da se necemu drugo dodaje,
isporedi 2. i, 4, i takoder.

a. kod pripovijedana dodaje jos nesto bez ikakva
isticana, gotovo kao 2, i, 1, «, b, c). Na cesara
njemackoga jos oruzje mnogo spravja. I. Gun-
dulid 359. Jos sred usta juta zmaja i nokata
bijesna lava oko tebe s oba kraja slovinska je
sva drzava. 390. Jos Bisorko, dijete mlado, izpod
sabje britke umira. 410. Jo.s na slavu pojske
krune, pod glas skladnih zacinaka, rujna vina
ca§o pune sluzahu se od junaka. 415. Jos sva-
koga kra} slobodi. G. Palmotid 1, 193. Jos te,
bane, s jadom molim. Nar. pjes. vuk. 1, 92. No
joj rece momco Aramzada: . . . Jos joj rece momce
Aramzada: ... 1, 528. Na raskrsdo kud prolazo
Judi, jos od Bosno mnoge kirigijc. 1, 545. Po-

1. JOS, 2, a.

661

1. J0&, 2, c.

gledaj mi sabju o unkasu, jos otidi vilovuu do-
gatu. 1, 547. Braca daju s preko mora banu,
jos su braca sestri besjedila. 2, 39. Da ih nigde
sunce ne ogreje, jo§ nikakva rosa ne okvasi. 2, 56.
Svi svatovi koAo pojaha§e, jo§ uzjanu Prizrenka
devojka. 2, 58. Jo§ mu reco carica Milica: ,Ne
vide li jos dva zeta moja?' 2, 308. Tri tovara
blaga tovariSe, jo§ dva hata za se izabrali. 2, 616.
Isprati ih starac patrijare, jos ih uci starao pa-
trijare. 3, 80, Dok ju dobro pasom utvi-dio, pa
jo§ ozgo od maca kai.sem. 3, 184:. Kada ih je
vezir sakupio, jos je 'vako nima govorio. 4, 68.
Vrze 6ordu pod bijelu glavu, jo§ govori sulta-
nija mlada. Nar. pjes. istr. 1, 12.

b. etiam, praeterea, istice da osim onoga sto
se kazalo Hi mislilo ima i drugo.

a) nopce. Sto cemo jos vidit? M. Drzid 100.
Cuo si mozebiti pripovijedat ime moje, i mogo
si jos viditi ovijeh ruka djelo koje. 1. Gunduli6
349. Al' svetaca kataloga bilo 'e stokrat jos to-
liko. J. Kavanin 340*. Sto jos u ovomu pitanu
od Boga prosimo? Prosimo osobit.o krajestvo slave
vicne. Prosimo li jos sto? J. Pilipovi6 1, 383'^.
Nadodavsi jos trojicu okruiienu krunom muce-
nictva. A. Kauizlic, kam. 5. Da ti recem to jos
nado. V. Do§en 23^. Blagoslov im jo§ ostavi.
And. Kaci(^, razg. 3*. Pita nih: ,Jel' dobro?'
Oni rekose : ,De jos malo'. Drugi put uprvsi rece :
,Hocu r jos?' M. A. Rejkovid, sat. A2^. Jedna
ima jos falinga tvoja. B8b. I jepsa je i bo}a
od tebe, jos djevojka sitnu knigu znade. Nar.
pjes. vuk. 1, 267. ^ubi li jos kog' do mene.

1, 391. Ti ne idi, moja mila sejo, dok jos brace
u pohode dode. 2, 41. Sto deteta u vece omrkne,
jos toliko u jutru osvane ; odrastao od petnaest
Jeta. 2, 157. Bojis li se jos koga do Boga?

2, 587. Dodati jos kojesta. Vuk, nar. pjes. 1, v.
Meni se cini da i ovo drvo ima jos drugo svoje
ime. 1, 31. Sa jos nekolike junacke pjesme.
1, 128. Ja imam jos cetiri pjesme o ovome do-
gadaju. 4, 502, — amo pripada i ovaj primjer:
Imao je osim ovih kcera jos cetiri sina. A. Ka-
nizlic, utoc. 481.

b) ne samo — nego jos, non solum — sed
etiam, veze dvije recenice Hi rijeci tako da se
prvoj dodaje i druga. mjeste nego moze hiti i
nu, da, dali, danu, Hi moze izostati; moze izo-
stati takoder i samo. Ne samo Ijepota taj, ka je
s nebesa, jos nacin zivota tvoga me saveza. N.
Na)eskovi6 2, 17. Ne samo prid svojim, danu
jos prid tudim dobru cas dobiva. D. Ranina is.
Da ne samo svak prilike pozna od vitez i voje-
voda, nu se u svemu ti bi}ezi od istine jos gle-
daju. I. Gundulic 434. Nije ti dosta, da si mene
u tvom dvoru odhranio,, neg za sina Jubjenoga
jos me hotje prigrliti. G. Palmotic 2, 273. Cu-
dosa su prizamirna koja ne samo Judsko nu jos
andelsko umstvo nadhode. A. d. Bella, razg. 5.
Nije samo dostojan da bude od Boga u vijeke
istjeran iz nebeske slave, neg jos nije medu ju-
diraa razboritijem tkoji se ne bi negovoj mah-
nitosti veoma cudio. 3. Ne samo nam put otvora
nego jos istu slavu obecaje. P. Lastri6, test.
232a. — radi ovijeh ■primjera isporedi 3, b. Trpi
ne samo od poganov, da jos i od heretikov. F.
Glavinic, cvit. 6^. Ne samo skoda duse, dali jos
i tila. L. Terzid 46. I ne samo ima ovo mo-
gucstvo svrhu nas ovde, dali jos i svrhu djavola
u paklu. J. Banovac, razg. 11. U kripostih ne
samo ne napridujes, nego jos i natrag odstupas.
A. Kanizlic, utoc. 422. Ne samo izprazno nego
jos i nestidjivo tlape. 475.

c) etiam, stoji cesto s komparativom (adjek-
tiva Hi adverba) isticuci ga s vecom silom. To

je jos vece. Stat. poj. ark. 5, 292. Majde 6u po6
muce da cujem jo§ bo|e. N. Najeskovid 1, 181.
Nu pokle t' je darovita takoj sre6a u sve stvari,
neka te jos vedma obdari, vazmi malo i moga
svita. M. Pelegrinovid 187. Ne zna razredenja
re6ene molitve od rozarija, toliko jos ve6e jer
mu nije pod zapovijed postavjeno ni mjesto. A.
Gu6eti6, roz. mar. 8. A jo§ vele Ijepsi gori (je)
visni koji dusu stvori. I. Gundulid 242. Tim kad
jos bi vece puta, jakno i lani, izgubio. 4-50. Nu
jos tvrdi s mnoztva od }udi, kijeh ga obstiru
jake straze. 520. Na to jos ve6 razgnivi se cesar.

F. Glavinid, cvit. 27^. Lijepo sto se vi castili
s natjecaiiem tijeh besjeda, a joS Ijepse zajubili.

G. Palmoti6 2, 197. Veliko jo mojo bezocanstvo,
a jos vede moje brezsramje. M. Jerkovid 101.
To cetr sta i jos vise dugijeh godin bilo 'e prija.
J. Kavanin 116^. Ali zlo je da mali nastoje za-
dobiti ju a jos mani imaju pomju ne izgubiti
ju. F. Lastrid, od' 185. Nigda nije se toliko za-
lostio a jos mane strasio. 153a. Sto godi se vise
govori, jos vise govoriti ostaje. 315. Imam reci
jos vise. ned. 205. Mnogi se od pomisjenije
grija i ne ispovidaju, a jos mane kaju i skru-
suju. 383. Eazlicnost obicaja ne dvostruci viru,
da pace jos lipse resi i kiti. A. Kanizlid, kam.

IV. Sto mu jos vele drazje bijase. 36. Jos oci-
tija laz jest redi. 83. Jos ostrije i tezje pokaraj
nas. 863. Jos bistrije razumivsi. 460. All jos
vele vece fale dostojna je stalnost. 628. Covik
velike mudrosti i jos vede svetine. utoc. 121.
Budud sv. evandeje ne cini nikakve uspomene
od zafalnosti rad uskrisena one divojcice, a jos
mane od onih, koji se skupili bise u kuci. E.
Pavic, ogl. 532. Tako nike, i jos gore, zene cine.

V. Dosen 67b. Al' jos oni mane va|a. 200l>.
Tezko bo se zlato pece a jos mnogo teze tece.
218a. Ovi kra} imade lipo ime ali dila jos lipsa.
And. Kacic, razg. 24. Sto nije ni pomislit slo-
bodno a jos mane povirovati. M. A. E.e|kovid,
sat. A8b. Koja uci lipo govox-iti, pravo pisat a
jos bo}e stiti. 68^. Nu istu im rijec ponavja
jos stavnijem pasa glasom. P. Sorkocevic 590*.
!]^utom ga je zmijom zauzdala, jos ga |udom
zmijom osibuje. Nar. pjes. vuk. 1, 160. Srce
moje jos punije jada. 1, 225. Vrlo miri cv'jede
karanfije, a jo§ vedma zamirisa kosa cini mi se
mog milog Omora. 1, 258. Da I'jep ti je care-
vidu Mujo! jos je |epsa Mamut-pasinica. 1, 568.
Dosta imam }eba bijeloga, a jos vise vina crve-
noga. 2, 462. Jos je }epsi ErdeJ od Budima.
2, 638. Dobro gada, jos bo)e pogada. 4, 429.
U Pastrovidima se dobra molitva daje jos druk-
cije. Vuk, nar. pjes. 1, xii. Opet to, jos druk-
cije. (na str. 248: Opet to, malo drukcije). 1, 252.
Zlo je tamo, a jos gore amo! Osvetn. 4, 5. A
jos de ti se mane Bugari pustiti. M. Pavlinovid,
razg. 19.

c. quin etiam, vel, kao dapace, istice da je ono
sto se dodaje nesto vise cemu se ne hi moglo ce-
jade nadati. Brat brata ne }ubi, da prija obrubi,
jos se nim naruga. M. Marulid 104. Da bih se
jos rodil kamenkom, ja vojah. S. Mencetid ^129.
Kojim Jilade da izhode jos od jasnih kraja Sita.
J. Kavanin 147*. I uzimje jos 2ivote. 262^. Is-
kupi ju, jos ju zaruci sinu. F. Lastrid, svet. 47^.
Jos sotona da bi mogla, nebi 1' sebi rad po-
mogla? V. Dosen 199a. Bulgariju porobise ubivsi
jo§ istoga kra|a. And. Kacid, razg. 8. Da to
sice voevoda Janko prisika' bi kona i konika,
jo§ bi sabjom zemje zafatio. 149^. Marko pije
uz ramazan vino, jos nagoni oge i a^ije, da i
oni s nime piju vino. Nar. pjes. vuk. 2, 430. Sta
a' trazila, jos si malo uasla. 2, 498.^. Ja pogubih

1. JOS, 2, c.

662

1. JOS, 3, i, a).

onake junake, jos pogubih usred po}a ravna.
3, 187. Eani dobro i koiie i Turke, jos mu Jubo
na sramotu }ubu. 4, 154. Da je suda u ovijeh
}udi, jo§ bi Nova dobro darovali. 4, 380. — amo
moze pripad'iti i ovaj primjer: Ne prasdaj mu,
jos na n lupi. J. Kavanin 220^,

d. istice daje ono sto se dodaje suprotno onome
cemu hi se cejade moglo nadati, te u kojijem pri-
mjerima vrijedi Jcao ipak. Jer da sam jos kamen,
mogu red, ali led, jo§ bi me u plamen obrnul
tvoj pogled S. Mencetid 107. Prazne su nam
puske u rukama, jos vidimo prema sebe Turke.
Nar. pjes. vuk. 4, 173. Kakva (je) dupja jos
dobre cele izlijedu. Nar. posl. vuk. 124. Moze
biti da je ili ova (pjesma) od one, ili ona od
ove postala a nijedna jos da nije kao sto bi va-
}alo. Vuk, nar. pjes, 1, 278.

e. istice nopce (kao osobito, bas itd.) ono sto
se dodaje. Eazabra se na rijeci ove ucvijena vje-
renica, jos gdje slatke cu celove s ovijem molbam
vrhu lica. J. Palmotid 162. Tijem ako vam svijest
je u glavi, jos gdje sad ste u nevo|i, ne budite
tvrdoglavi. 283.

3. nalazi se i s drugijem konjioikcijama slicna
znacena koje mu daju vecu silu ili po nesto mi-
jenaju stnisao.

a. s konjiinkcijom i koja stoji pred jos.

a) znacene je kao kod 1, a. — rijetko. Slidila
bi tuzbe ove i jos lijepa Krunoslava, nu 'oj do-
nese misli nove casna }ubav, bojna slava. I. Gun-
dulid 355.

b) znadene je uopce kao kod 2, a i b. Siriju
projde i jos Apamiju. M. Marulid 18. Uklon' se
svake praznosti i jos jutunije. 138. Zenovskoga
i naj boje jos viteze makni sade. I. Gundulid
420. I posijece jos na Varnu kra]^a i ugrsku
vojsku sminu. 566. A vi da so nojzi obedate i
jos virno opet zakuneto. M. A. Eejkovid, sat.
Dl^. Sva nasa drzava i jos koji narod inostrani
znadu vase plemenstvo. N. Marci 4. Pa ga viju
od bijele svile, od bijele i jos od crvene. Nar.
pjes. vuk. 1, 218. Ona ide da mi kona prima i
jos konu tako govoraSe. 1, 300. Sve porasle
smokve i masline i jos oni grozni vinogradi.
2, 105. Kiipi blaga koliko ti drago, i jos ruha
kaka tebi drago. 3, 139. Zabica dojde dole i
jos jedan put zakanta. Nar. prip. mikul. 16.
Kao i mnogo jos drugijeh stvari. Vuk, nar. pjes.

1, VII.

c) ovi primjeri moze biti da pripadaju po
smislu pod 2, c. Vede mi si ti, gospoje, sama na
svit mila i draga, neg je moj um, vid i snaga,
i jos s du§om srce moje, M. Pelegrinovid 184.
I despota Vukasina razbi i s glavom jo§ razdili.
I. Gundulid 566. Svi Judi i jos svi andeli nisu
zadovojni negovo velicanstvo izkazat. J. Filipovid
1, 75^. Po krstenu ocistimo se od griha istoc-
noga i jo§ oni koji se veliki krste. 1, 204^.

d) znacene je kao kod 2, d. Ti se, bego, dobri
junak ka2e§, i jo§ fali§ Kolasinske Turke. Nar.
pjes. vuk. 4, 314.

b. i stoji poslije jo§.

a) ohicnije je znacene kao kod 2, c. Dali za
zlo moje svako razgori se jo§ i pak'o milim
plamom |uvenime? I. Gundulid 96. Nu i bez
toga imam silu u ovih rukah jo§ i sade. 505.
I nede se ugasiti (ogan) dokli ti sva ne sazeze,
i Sto si jo§ i s pravicom stekao. J. Banovac,
razg. 34. Videdi sad, kako se Krstjani Bogu kla-
naju, jos i u isti crkva, more jira se redi. 76.
Kunudi se jo§ i krivo da dete uciniti to i to.
174. Zadijeva ga (prsten) u blato, jos i u dubro.
F. Lastrid, test, ad. 131)1^. Nikakve muke ne ima
obraniti se od sviju tizi neprijateja, jos i dobit

ji. ned. 14. Bududi da se pruza na sve Jude u
opdinu, jos i na neprijateje, svi bo su iskrni,
291. Upaziti se od griha svakoga jos i naj ma-
nega. svet. 94''. Tko je ovi jos koji i grijehe
prasta? S. Rosa 83''. Bre didijo Bobovcidu Marko,
na te vice jos i sunce zarko. And. Kacid, razg.
199a. Sada za naj manu stvar . . . bograajii .se . . .
pak jos i po dvaput jedni pogovore: bogme i
bogme. M. A. Re|kovid, sat. BI*. Nije samo go-
vorio Corovidu Osmanu da Batrida ni po sto ne
pusta ziva nego ga je jos i ubio sam (isporcdi
2, b, b)). Vuk, nar. pjes. 4, 12. Vikne na momke
te ga jos i izbiju. 4, 461.

b) znacene je od prilike kao kod 2, a i b. Nu
sto nerau ne zataja jos i hogi svomu objavi i
hadumu od saraja. I. Gundulid 296. Ne samo
s nasim razumom virujudi, dali jos i s na.sim
ocudeni. J. Banovac, razg. 166. Bices poznan
od dobrije, jos i od zlije. F. Lastrid, test. 326''.
Za jedno dite zauseno, jos i s razlogom zauseno.
ned. 218. Ucinivsi jos i druge mnogo vede zlode.
And. Kacid, kor. 237.

c. a jos, dodaje se sto s isticanem, kao kod
2, hie. A jos ni to nije dobro dilo. M. A. Eej-
kovid, sat. E6''. A jos je treda koja je naj veda.
Nar. pjes. vuk. 1, 84. vidi kod 2, b, c).

d. jos ni, ne — quidem, istice jace znacene kod
ni. Eekla mi je, da nikomu ne otkrijem to pod
nebi, ni sestricam, ni dragomu roditeju, jos ni
tebi. G. Palmotid 1, 159.

e. pa jos, u ovakovijem primjerima odgovara
znacenima kod 2, c i d. Pa jos za to ne bi ni
zalila. Nar. pjes. vuk. 2, 419.

f. jos k tome, dosta cesto, jace istice dodavane.
Sto Tatara, d vesta Arapina, jos k otome trista
janicara. Nar. pjes. vuk. 1, 160. — pred jos moze
biti i drugijeh Iconjunkcija, kao i : Popio je trista
diikat sve za jedan dan, i jos k tome vrana kona,
zlatan buzdovan. Nar. pjes. vuk. 1, 456. On joj
daje tri tovara blaga i jos k tome od zlata sto-
licu. 1, 549. i pak: Pak jos k tome na dusoku
do po dana trunut meku. V. Dosen 214'"'.

g. s konjiinkcijama nu, nego, ma, da (vidi 1.
da, I, D, 1 ; drugo je ovdje kod 4) itd. obicno je
znacene kao kod 2, c. Ni li ti zadosta, cim pamet
tva bijesni, da zubim ostrima sve grizes me pjesni,
nu jos hod nigda vjes a lud vik kazati pute mi.
D. Eanina 119''. Da jos bogat s I'le ostaje. J.
Kavanin 142''. Ne imati u svomu tilu koje oskvr-
nenstvo puteno, ma jos ni u svojoj vo]i, pameti,
ni poze|enu. J. Banovac, razg. 49 — 50. Od mlogi
se ne postuje, nego joi pogrduje. F. Lastrid, test.
12. — vidi i kod 2, b, b).

Ii. s pace (padek) znacene je kao kod 2, c. Plahe
zvijeri ki tjeramo, pacek iste jos sjedine kacigami
pokrivamo. G. Palmotid 2, 147. Jos pa6e ne
samo ocutje nego se maknu sve s. trojstvo. F,
Lastrid, svet. 26''.

i. s rijeccom vise ili vede (a moze biti uz ovu
i koja druga, kao i, pa, nego itd.):

a) znacene je kao kod 2, a ili b. Jos ved po-
veli vodu blagoslivjati. F. Glavinid, cvit. 126 —
127. Jos ved ukaza da od prokletih imaju se
verni uzdrzati. 152'>. JoS vise pustide telale. F.
Lastrid, test. 115. Vidi jos vise da de ga Petar
zatajati. 154'>. Jos vise pocese prijetit Pilatu ce-
sarom. 160*. Da gri§niku jos vise pripravi se
za cast volak. 304''. Obedajudi mu jos vise kra-
jestva svoga bastinu. test. ad. 131*. Evo tobi
tri stotin dukata i jos vise citluk na Zagorju.
Nar. pjes. vuk. 1, 464. I cudno ih darom da-
rivao; svakom svatu od svile kosuja, mladozene
koiia i sokola, jos odvi§e Pi-izrenku devojku.

1. J0§, 3, i, a).

663

joSanica, b.

2, 57. I bijele ovce i jagance, jo§ suvise nebro-
jeno blago. 4, 21.

b) znacene jc kao kod 2, c. Jo§ vec Eira i la-
teranske drzave izru5iv§i papi. F. Glavinl6, cvit.
'132a. Jos vise, naredio sam inoj testamenat. F,
Lastrid, test. 164^. Nego vi§e job ubivsi ne muza
uze ju sebi za zenu. 252''. Jos vi§e jest plodila
plod Jubavi. Soi*!.

4. stoji s konjunkcijnma kojima se izriie uvjet :
ako, da, kad, i to pred nima Hi za nima, a moze
hiti i odijejeno drugijem rijeiima.

a. jo§ ako.

a) etiamsi, istice da nesto biva unatoe onome
sto je u podloznoj reienici, isporedi i kod ako,
8, a. (uz jos moze biti i i). Ne more se s nome
vincati, jos ako bi so ktila. I. Anci6, ogl 171.
Skru§eno se more imat, jos ako se i sum}! . . .
47. Ako jedan filosof rece da sunce jest vede
od svoga okoli§a zemjo, virujes mu, i jos da
ocima to ne vidis. P. Radovcid, ist. 8. Jos ako
uskrsi za udijelit §to prosiS, krsi za ovo. S.
Rosa 79^.

b) jos ima znacene kao kod 2, e. Onda kalam
primit de vesela, jos ako ga vista ruka vrze. J. S.
Relkovid 46.

b. s konjunkcijom da: jos da i da jos, a moze
biti i drugijeh rijeci medu nima sto Hi rastavjaju;
112 jos moze biti i konjunkcija i.

a) jos ima znacene kao kod 2 uopce, a radi
da vidi 1. da, I, C, 1. Er clovik od luga da vidi
jos tebe tebi bi dal sebe. S. Mencetid 70. Jos
da bi plah vojnik u oruzju tuj prosal, i on bi
proplakal. M. Vetranic 1, 3. Jos da imam sto
glava, prije du sve dati, ner ... 2, 135. Ah, da
je taka tri bojnika nasa vojska jos imala, ne bi
ne se steta prika neg' pojacka naricala. I. Gun-
dulid 327. Tursku vojsku, ka ogriem sijeva, mogo
je Po}ak sam razbiti : da s toliko jos krajeva kad
se zdruzi, sto de biti? 477. Jos da se ni faro
ukinuo, mlogi bi s neg ta i pogiuuo. M. A. Re}-
kovid, sat. F5*. Jos da imam crno oko, sve bih
Turke premamila. Nar. pjes. vuk. 1, 336. Jos
da znadem da au erne oci, jos bih dao, ne bih
sazalio. 1, 446.

b) etiamsi, vidi a, a), i 1. da, I, G, 3, p, c i d.
Vidis li, da u kom coviku pravda jest, jos da ga
triska grom u dobro ga 6e unost. M. Marulid
55. Jos da se nadvedes, nastoj se opriti. 121.
Da kupi jos roba, bez hrane stal ne bi. §. Men-
cetid 137. Neharstvo ne mislim satvorit, nehar-
stvom jos carsLvo da bih znal izdvorit. 215. Nisu
drzane za djevice jos da bi naj sfetije bile. B.
Gradid, djev. 67. Jos da nije s svojima, svak
dobro stoji tuj gdje dobro ko ima. F. Lukarevio
153. Ako t' ni nacin dan, bez placa da moz pod
iz ovih vrata van u crkvu, jos da hod. D. Zla-
tarid 21*. Ne ima nitko zatajati nijedan grijeh
smrtni, jos da je naj vedi. A. Komulovid 6. Ni
mu se povracaju, jos da dojde na milost Bozju.
34. Nije bo svaka ze}a od duha svetoga, jos da
clovik mni da je stvar prava i dobra. B. Kasid,
nasi. 130. Jos da me pridas u razlike napasti i
suprotivnosti, to sve na moju korist naredujes.
235. Zivot, u ki tko vjeruje, jos da umre, zive
u vike. I. Gundulid 242. S kojom ih des ostavit
bogatijeh jos da su ubozi. I. Drzid 73. Nastoj
vazda, jos da u kratko, na ova cetiri ponta. 363.
Doletjede strjelovito, jos da bude na kraj svita.
G. Palmotid 2, 254. Za obranu bitja i glave od
onoga koga Jubis, ne moze ti bit zabave, i da
vele jos izgubis. 2, 313. Bog hode prostiti nam
svaki grih, jos da je koliko hodes tezak. P. Ra-
dovdid, ist. 101. I ini drugi muzi jos da dusevni.
nac. 23. K vami se ne bih za nijednu stvar,

jos i da mogu, povratio. V. Andrijasevid, dev.
60. Mudar ne prima psosti, jo§ da mu je drugi
hode uciniti. M. Radnid 4^. Sjutra jo§ da i nedes
imas ga ostaviti. lO"'. Kojim mu drago oblicjem
jos da bi bila obidaj pod pedipsanje udiiieno od
zakona. M. Bijankovid 26. A od Piadence pri-
jati su (siri), jos da pregaj iz nih viri. J. Ka-
vanin 21*>. Jos da b' htio dugji biti, ne mogu
svijeh poviditi. 239''. Jos da ,ancorch&' ,quam-
quam'. A. d. Bella, rjecn. 77''; ,contattoch^' ,ben-
chi' ,c[uamquam'. 255'' ; ,etiamdioche ovvero an-
corch^' , etiamsi'. 297'"'. Josda, premda,quamquam'.
J. Bjelostjenac, rjecn. Jo§ da pomanka zenidbi
zenidbeno upotrebjene i svrha, sa svijem tijem . . .
S. Rosa 27a. Jos da svikolici zblazne se, on nede
se zblaznit. 150^. Jo§ da arcizakan i arcipop
posle vladali su na misto biskupa, nista ne mane . . .
A. d. Costa 1, 38, Niti ovi mogu biti primjeni
na sluzbu crkovnu jos i da budu odriseni. 1, 81.
Ne boji se, jos da vidi zmaj ogneni usred skuta.
N. Marci 17. — amo moze pripadati i ovaj pri-
mjer: Koji vojuju u boju jos premda pravednomu.
A. d. Costa 1, 82.

c) vidi 1. da, I, A, 1, b, ,3) h) bb) ccc). Svega
imas u bijelu dvoru, jos da imas ribe od Orida !
Nar. pjes. vuk. 2, 411.

c. jos i kad, etiamsi, vidi a, a) i b, b). O ce-
stiti care . . . ki tvoj cinis da desnici krajevi su
svi podlozni jos i kad su dobitnici. P. Sorko-
cevid 583a.

2. J0§, m. ime mjestu u Srbiji u okrwju kru-
sevackom. Livada u Josu. Sr, nov. 1872. 914.

1. JOSA, /. ime zcnsko, mozebiti hyp. Jovana.
— Prije nasega vremena. Josa. S. Novakovid,
pom. 68.

2. JOSA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Livada u Josi. Sr. nov. 1867. 465.

JOSAK, Josaka, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu nzickom. — Vaja da postaje od joha.
Josak ili Catina Bara, livada u Zaovinama. ^j.
V. Stojanovid.

JOS AN, m. ime musko. M. Ruzidid. Josan Ni-
kolid. Rat. 40.

JOSANAC, Josanca, m. covjek iz Josdnd. J.
Bogdanovid.

JOSA-NCANIN, m. vidi Josanac. — Mnozina:
Josancani (moze biti da se i ne govori u jed-
nini). J. Bogdanovid.

JOSANI, m. pi. selo u Hroatskoj u zupaniji
licko-krbavskoj. Sem. prav. 1878. 63. — U nomi-
nativu kaze se i J6sane. RazdijeJ. 42. Schem.
segn. 1871. 39.

JOSANICA, /. ime mjestima i vodama. — Iz- ^i^f
medu rjecnika u Vukovu: 1. namastir u Srbiji ^'
(blizu Jagodine). 2. rijeka. — Pomine se prije
nasega vremena. Ot Josanice Pavunt. Glasnik. -^^^
49, 12.

a. u Srbiji. a) voda u okrugu kruSevackom.
M. D. Milidevid, srb. 706. Prijedo§e vodu Josa-
nicu, fatise se sela Kolasina. Nar. pjes. vuk. •
2, 229^ — b) manastir u okrugu jagodinskom.
M. D. Milidevid, srb. 182. — _ c) selo u okrugu
aleksinackom. K. Jovanovid 93.f— d) selo u okrugu -[(''/"'
poiarevackom^ K. Jovanovid 144. — e) Gorna i '(
Dona Josanica, dva sela u okrugu toplidkom. M. '-'
D. Milidevid, kra}. srb. 395. Gorna se Josanica
pomine i prije nasega vremena. S. Novakovid,
pom. 134.

b. M Bosni i Hercegovini. a) rijeka. F. Jukid,
zem|op. 45. — b) selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 11. — c) selo u Hercego-
vini u okrugu mostarskom. 117.

Ti

f'!^

u-

<kL. L^

/T

josaniCki

66d

JOST, 3.

JO§ANICKI, adj. koji pripada JoSanici. Jo-
sanicka (opstina). K. Jovanovid 93. 144.

JOSaNIN, m. iovjek is Josdnd. V. Arsenijevic.
— Mnozina : J6sani. — vidi i Josanac.

JOSANKA, /. zensko cejade iz Josdnd, J. Bog-
danovid. V. Arsenijevic.

JOSANKINA, /. vidi Josanka. J. Bogdanovi6.

JOSANSKI, adj. koji pripada selu Josanima.
V. Arsenijevic.

JOSAI^, Josna, m. ime mjesta u Srbiji u okrugu
krusevackom. Kupusara u Josnu. Sr. nov. 1873.
282.

JOSAVA, /. ime mjestima.

a. Jo§ava nova i stara, dva sela u Slavoniji
u zupaniji virovitickoj. KazdijoJ. 134.

b. selo u Bosni u okrugu zvornickom. Statist,
bosn. 94.

c. ime vodi u Srbiji u okrugu valevskom. Vo-
denica na Josavi. Sr. nov. 1873. 383.

JOSAVICA, /. selo u Hrvatskoj u £upaniji za-
grebackoj. Eazdije]. 79.

JOSAVKA, /. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 34.

JOSC-, vidi jost-.

JOSENICA, /. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 76.

JOSEVA, /. ime mjestima.

a. selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist,
bosn. 50.

b. ime selima u Srbiji. a) u okrugu podrinskom.
K. Jovanovic 137. — h) dva sela u okrugu va-
jevskom. 100. 104.

JOSEVICA, /. ime:

a. vodi. — u Vukovu rjecniku: u vajevskoj na-
hiji voda koja izvire u poju Lipovici uvrh sela
^jubinica i utjece u Kolubaru s lijeve strane nize
Uba.

b. selu u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Eazdije). 64.

JOSICA, /. selo u Boci kotorskoj. Report, dalm.
1872. 8.

J0Sl6, m. mlada joha (uprav dem.). — U Vu-
kovu rjecniku: ,eine junge erle' ,alnus parva'. —
1 kao ime osobitoj vrsti. Josic, Josina (Durante),
Alnus glutinosa Grtn. (Sab^ar). B. &ulek, im. 133.

JOSICEVA PADINA,,/. ime mjestu u Srbiji
u okrugu krajinskom. Niva u Josidevoj Padini.
Sr. nov. 1869. 48.

JOSIK, josika, m. alnetum, johova suma. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. i ace. sing., i voc. joiice, j6-
sici. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,oin erlenwald, erlenbusch' , alnetum'). Ne(5e
li i u nasem jo§iku drenova batina narasti ! Nar.
posl. vuk. 210. U josiku drenovu batinu traziti.
832.

JO&IKA, /. joha. u gornoj krajini. V. Arse-
nijevid.

JOSIKOVINA, /. jchovina. u gornoj krajini.
V. Arsenijevi6.

JOSINA, vidi kod josid. — vtdt jos: Josina,
vrsta gore sto se obicajno pripadne te plovi
vodom. M. Paulinovi6.

JOSJE, n. mjesto na kom rastu johe (mane
nego josik). — [J Vukovu rjecniku: ,ein erlen-
busch' ,alni', cf. jelaSje. — / kao ime mjestima
u Srbiji: u okrugu jagodinskom. ]\iva u Josju.
Sr. nov. 1875. 455. — u okrugu smederevskom.
Livada u Josju. Sr. nov. 1874. 281.

« V rt

JOSl^AK, jos}dka, m. mjesto gdje rastu mlade
johe. — Akc. je kao kod josik. — U Vukovu
rjecniku: ,ein ort wo jungo erlen stehen' , al-
netum'.

JOSO, m. ime musko, isporedi Josan. — Od
prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 68. —
/ u nase vrijeme. M. Ruzicic. S. ]^ubi§a, pric. 59. ^

JOSOV, adj. koji pripada Josu. Grlic Josove
breske. S. ]^ubisa, pric. 60.

JOSOVA, /. selo u Bosni u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 40.
JOSOVICA, /. Josova zena. S. l^^ubiia, pric. 60.

JOSOVICNA, /. vrsta jabuke. Josovicna, suvrst
crvenkaste, kao joha pjegave jabuke (Vajavac).
B. Sulek, im. 133.

JOSOVI6, m. prezime po ocu Josu. — U nase
vrijeme. Po imenu Mitra Josovi6a. Nar. pjes. vuk.
5, 422.

JOST, adv. vidi 1. jos. — Od xiv vijeka (vidi
kod 2, b, a)), a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
jos) i u Danicicevu (joStt, gledaj joste).

1. 0 vremenu.

a. vidi 1. jos, 1, a. Jost si ditosce. A. Kanizlic,
utoc. 376. Sekula je jost nejako dete. Nar. pjes.
vuk. 2, 506. E dok nam je jost u vo}i vlasti.
Osvetn. 4, 40.

b. vidi 1. jos, 1, b. Da jostt odt nega odpisa
nesmo primili. Spom. sr. 1, 46. (1403). Jost ue
bjese Ugrin Janko ove rijeci izgovorio Nar. pjes.
mikl. beitr. 32. Moja nit jost usta dotaknu (tik-
vica). M. Katancic 47. A jost nije obasjalo sunce,
al' eto ti Boicic-Alije. Nar. pjes. vuk. 3, 150.
Dosad jost nije jekar pitao bolesnika: kako ti je
ime? Pravdonosa. 1852. 31.

C. vidi 1. jos, 1, c. Komu smo jostt odt ptvo
narucili. Spom. sr. 1, 71. (1405). A slus'o sam
jost od moJQ majke. Nar. pjes. vuk. 3, 498.

2. bez obzira na vrijeme.

a. vidi 1. jos, 2, a. Jost 6emo pokazati A.
Kanizlic, kam. 215. Propet jost za nas pod Pon-
cijom Pilatom. J. Matovic x. Jost obicaj bjeso
pomazati proroke. 30. Kako tijelo, tako jost
dusa primi punost. 37. Da bismo jost nadslovke
u nase pismo primili. J. S. Rejkovic xni. Jost
besedi sveti Petar. Nar. pjes. vuk. 1, 133. Jost
je prosi od Mletaka Marko. 1, 534. Jost ovako
nemu govorase. 3, 539. Jost pogibe Asau-ba-
rjaktare. 4, 352.

b. vidi 1. jos, 2, b, a). Jostb za postrtnente
vsega (,usega') vise pisanoga jesmo prisegli. Mon.
serb. 219. (1391). Da im jost sto znati ne po-
tribuje. A. Bacid xi. Sto jost rijeci apostola pri-
kazuju? J. Matovid 79. Pak kojo jost jest cudo ?
D. Rapid 90. Nemu dase ata dogatasta, jost uz
kona sab|u pozladenu. Nar. pjes. vuk. 3, 537. Jost
kad bi ti dobra sreda bila. 4, 63.

C. vidi 1. jos, 2, b, b). Koji su naucni ne samo
u bogoslovna prigovai'ana, dali jo§t u nauku
skladna govorena. J. Matovid v. Ne samo bi-
skupi, dali jost krajevi. xxiiil^. Ne samo od
onijeh, ma jost od svijeh. 2. Ne samo Bog^ uz-
drzuje i vlada svaka koja su svojijem providjenem,
ma jost koja se kredu. 25.

d. vidi 1. jos, 2, b, c). I jostt bo)e iztpravistmo
po semt nasemt listu. Mon. serb. 273. (1409).
U obrani tvrda grada tvrdije se jost on vlada.
J. Kavanin 87a. Drugi dujo jost ga drzo doma.
J. S. Rejkovid 120. Lijepa je bijela senica, jost
je }evsa Kopcica kaduna. Nar. pjes. vuk. 1, 458.
Dosta, majko, rob]a narobismo, a jost vise blaga
zadobismo. 3, 224.

3. s drugijem konjunkcijama slidna znacena

y

JO§T, 3, a.

G(>5

JOSTE, 2, b, b).

a. i jost, vidi 1. jo§, 3, a. I josts obestavamo
se. Mon. serb. 240 (1399).

b. jost i.

a) vidi 1. jos, 1. Krajevo bi jo§t i sade. J.
Kavanin 276l>.

b) vidi 1. jo§, 2, a i b. Kropost negova samo
ondi doprije, a no jost i dusa. J. Matovid 54.
Zapovidio je jost i ostalijema. 56. Da so opet
podade komugod krstene jo§t i s prilczenera.
170.

b. jost ni, isporedi 1. jos, 3, d. Koji so no mo2e
dose(^i s pamedu, ni jost s rijecima istomaciti. J.
Matovi6 38.

c. pa5o jost, vidi 1. jos, 3, h. Pace jost i Bog. . .
zaklina se. J. Matovic 348.

d. josfc vise, jost odvise, vidi 1. jos, i Jost
vise ova vjera podaje nami mnoge koristi. J.
Matovic 21. Jost odviso zapisa sve kojeno Le-
vovo. 297. Jost odvise! ni jedan dio tila nije
tako coviku na ociju, kako ruke, jere kada vidi
koji dio, kada i ne vidi, a na ruke cesto puta
pogleda. D. Kapic 38. I jost vise trideset haj-
duka. Nar. pjes, vuk. 3, 10.

4. jost da, jost ako, etiamsi, vidi 1. jos, 4, a,
a) i b, b). Jost da je dobro uzdignuta na prciju,
al' bastine. J. Kavanin 106*. Jost ako bi gri-
jesio tda do naj zadfiega dueva zivota. J. Ma-
tovid 99.

JOSTA, vidi 1. jos. — U jednoga pisca xviii
vijeka koji je ovako nacinio rijec od jost Hi od
joste samo radi slika. Dali i toj ne bi dosta do-
stojanstvu te delije, dohodak mu podaje sta grada
i luke svet' Marije. J. Kavanin 129^. Prav do-
bitak tim nij' dosta, i u obilnoj da su zeti, gdi
ih domacin naja josta. 378=*. Pribivalist gdi imas
dosta za i mene primit josta. 543*'.

JOSTE, vidi 1. jos. — Akc. je zabijezen kao
sto je u Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je druk-
ciji: j6ste. — Mjfste -St- kod cakavaca cesto stoji
s6 : josce. — Od xin vijeka (vidi kod 3, a, b)) ;
s oblikom josie od xiv (vidi kod 2, b, a) gdje
stoji osce, ali to ne samo u glagolici nego i u
cirilici voja da treha citati josce). — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (josce ,adhuc; quoque'), u
Belinu (joste ,anche e ancora' ,etiam' 77''; ,eti-
andio cioe ancora' ,etiam' 297*), u Bjelostjencevu
(joste, jostera, takojer ,etiam'; josde kod is6e,
vidi kod jos), u Voltigijinu (kod jos), u Stuli-
cevu (josde, joste, joster, jostera, josterica, joste-
rice, V. jos), u Vukovu (joste, vide jos), u Dani-
cicevu {joste ,adhac', cf. jeste, dolazi dosta cesto
bez krajnega ,e').

1. 0 vremenu.

•A. vidi 1. jos, 1, a. Josce on govoredi narodu,
i evo mati negova i bratja negova stahu izvanka.
Bernardin 31. matth. 12, 46. Bududi on josce
diticak mal pojde v Him. Transit. 1. Valenti-
nijana sina otroka osce cesarom narece. S. Ko-
zici6 40a. Navlasto jer i mi do malo joste dan
imamo poci svi u vjecni, Petre, stan. N. Na}es-
kovic 1, 329. Tako srao vse mi josce za zivota
zakonom dali. Mon. croat. 267. (1572). Samo
joste ne dalece Simeonte rijeka sama s malo vode
jedva tece. ,1. Gundulic 362. Joste cknite? jos
krsmate? Gr. Palmotic 1, 50. Dokli duh se u
covjeku cuti, ufaiie je da smrt prijeku joste moze
pobjegnuti. 2, 140. Hod'mo, hod'mo vidjet, jeda
u zivotu joste bude. 2, 234. Tim dni u robstvu
joste traju. P. Kanavolic, dubrov. 12. Joste bri-
jome do6i mo2e. 17. Zlve li vam otac josce?
P. Vuletic 64, Ako li se on joste o torn sumna.
J. Rajic, pouc. 2, 84—85. Sejo moja, ti si josto
luda. Nar. pjes. vuk. 1, 316. Imbro mi je bratac

u ranama, al' je joste malo u zivotu. 1, 466.
Ajde, ajde, Durdu kneze, joste je rano. 1, 613.
Ruvo nosim kao i nevesta, joste odim kao i de-
vojka. 1, 619. Za zivota josto za svojega desnom
rukom braca zagrlila. 2, 166. Tako stade joste
mjesec dana. 2, •105. Jol' mi joste u zivotu doro ?
2, 463. No potrpi joste danak jedan. 3, 304. Ima
li joste ko od negova roda. Vuk, nar. pjes. 3, 448.

b. vidi 1. jos, 1, b. Ne budude joste platili.
Mon. serb. 493. (1465). Ni jos6e prislo moje vrime.
Bernardin 16. joann. 2, 4. Zac jos6e ne bise
prislo vrime nogovo 55. joann. 7, 30. Nije joste
doslo brijome moje. N. Kanina 31*. joann. 2, 4.
Ali gdje si, lijepa moja, ne vim joste, tko mi
rijet 6e. I. Gundulic 102. Zasto ne bihu josce
u milosti potvi-jeni. F. Glavinic, cvit. 4*. Trpe
(u purgatoriju), zasto josce nisu izasli. 11*'. Josde
nije vrime. P. Macukat 42. Joste ne ,non an-
cora' ,nondum'. A. d. Bella, rjecn. 513*. N'jesam,
majko, joste ni pocela. Nar. pjes. vuk. 1, 233.
Ti ga joste pod pojasom nomas? 1, 616. A nijesu
joste dofiekali. 2, 12. Evo danas tri godine dana
nijeste me joste pohodili. 2, 40. Josto Marko
case ne popio, al' dopade robina devojka. 2, 373.
Dovedena, joste ne |ubjena. 2, 461. Joste nije
obasjalo sunce, skocio jo od Kladuse Mujo. 3, 152.
Joste zora ne zabijelila ... no prodose cetiri
uskoka. 3, 334.

c. vidi 1. jos, 1, c. Koji joste od vika bi rodjen.
S. Budinid, sum. 6*'. Ka so s nomo za^ubila od
mladahnijeh joste dana. G. Palmotic 1, 291. Da
bi reko da je rodjena u pocetak joste od svijeta.
2, 60. Koju je joste od vika nosio coviku. J.
Banovac, pred. 24. Davno josto u vrijeme sv.
Jerolima. V. M. Gucotic 61. Otvorena su (vrata)
joste s vecera i pometena. Nar. pjes. vuk. 1, 2.
Prevara sto me prevari josto u dvoru majcinom.
1, 5. Joste si ga sino6 pozelila, kako si ga silom
ozenila. 1, 251. Sestru koju sam joste lani bio
obeiao drugome. Pravdonosa. 1852. 8.

3. vidi 1. jos, 2.

a. vidi 1. jos, 2, a. Pa on roni suze od ociju,
joste }ubi tako govorio. Nar. pjes. vuk. 2, 120.
Pa pripasa sab|u okovanu, joste uze kopjo ubo-
jito. 2, 393. Joste kraju mono govorio. 2, 515.
Pa poteze kulasu kolane, joste mu se na ramena
baci. 3, 185.

b. otiam, praeterea, vidi 1. jos, 2, b.

a) vidi 1. jos, 2, b, a). Osde zemje pokucni
(jest dal). ^Mon. croat. 3. (1321). Prilozi josce
ove rici. Ziv. kat. star. 1, 219. Josce ja vernju
va Isukrsta. Kateh. 1561. A4a. (Vjerujemo) sve-
toga josde duha. F6*. Joste svaki ima se cu-
vati i od venijalih (grijeha). A. Komulovic 9.
Ako to sve ucinimo, josco recimo. F. Glavinic,
cvit. XVI. Nisi li i ti josce vikuvichi otac od
ovoga tvoga sina? M. Jerkovic 72. Potribno je
josce Jubiti ga. H. Bonacic 59. I kada te josce
bude naju majka uprasati. Nar. pjes. mikl. boitr.
10. Golubica zlamenuje cistodu, . . . josto golu-
bica zlamenuje krotcinu i priprostistvo. J. Fili-
povid 1, 168''. Joste, brado, da vam rijec kazem,
Nar. pjes. vuk. 4, 186. Ca de.s, vilo, joste da ti
ja dopiatira? Nar. pjos. istr. 1, 29.

b) vidi 1. jos, 2, a, b). Ne samo Bog prasda
grihe, da osce popi. Korizm. 59*'. Ne takmo
noge, da osde ruke i glavu (umij). Korizm. QV'^.
No samo stvorio ih jest, da joste do sada uzdrzi
ih. S. Budinid, sum. 5''. Eto kriposti od posluha
ne samo ocu danu joste majci. A. Gucetid, roz.
JGZ. 9. Ne samo prid ocima Boga, ma joste prid
ocima juckijema. 99. Ne samo da pohodi narod
Judski nego li joste da ga oslobodi. M. Divkovid,
bos. 3*'. Ne samo izvanka da josto iznutra. I. T.

JOStE, 2, b, h).

666

JOSTER, 2.

Mrnavi6, nauk. 1702. 18. Hoti radi same svoje
dobrote i milosti stvoriti ovi veliki okolis svita,
ne samo za svoju slavu, dali jos6e radi koristi
nase. L. Terzic vi. Nasi su iskrni no samo rod-
bine, prijatoji . . . dali joste i nevirnici ... J.
Banovac, razg. 38. Likarija . . . ne samo nije
gorka, dali josfce prislatka i ugodna. 67. Zato
ne samo Bogu niovi pokloni nisu ugodni, niti ji
on prima, nego se joste tuzi na ne. 75. Take
poklone i pokloniteje Bog otac niti hoce niti
prima, nego se joste na ne tuzi. 75. Ne samo
ne bi mogao iz ogna izac, nego joste ne bi mo-
guce bilo da zive. L Vladmirovid 70.

c) vidi 1. jos, 2, b, c). Dahi. veru vsakomu od
vast joste bo}e nego kako stmb i prej bilb s vami.
Mon. Serb. 174. (1356 -13b7). I joste bo}e pono-
viti. 311. (1421). Ja mnim da bi os6e gore cinil.
Korizm. 29a. Rano li istes veceru! ranijo joste
posteju! Nar. pjes. vuk. 1, 311. Jo.ste su ga bo}e
poslusali. 4, 82. Te sakupi joste vise drustva.
4, 148.

C. vidi 1. jos, 2, c. Ali vam je malo viditi da
ste usilni Judem, tere josce usilni jeste i Bogu
momu? Bernardin 3. isai. 7, 13. Vas svit bib
obagnal josce z bose noge. M. Marulic 112. Joste
se Tripcetom rugate. M. Drzi6 158. Bog daje
krub vsim i zalim josce }udem. Kateh. 1561. B6b.
Urese Bog od naravi poda svakomu jeziku, joste
goraninu. V. M. Gucetid 3.

d. vidi 1. jos, 2, d. Ako je on dobrostiv pod-
nositi, jest joste pravedan za pedipsati. J. Ba-
novac, prisv. obit. 69.

e. vidi 1. jos, 2, d. Josi ti jedan jos6e od onih
ki se hvastaju za imiti didinstvo od raja? Sta-
rine. 17, 232.

ij. s drugijem kortjunkcijama slicna znacena,
isporedi 1. jos, 3.

a. i jo§te, vidi 1. jos, 3, b). I se joste. Mon.
Serb. 29. (1240). I joste imt pridahb. ' 104. (1333).
I joste se obetuje gospodint banb. 106. (1333).
Prilozii i joste potvrbdyi. 112. (1321—1836). I
joste pokraj mora. 127. (1347). Ne potvorihi.,
nb i joste bojse potvrbdihb. 161. (1357). I joste
za onezi carine . . . da ne placaju nisto. 168.
(1360). I joste razbi 12 kuca, i joste odrije crbkvu,
i jo§te uze u primoriju vede veliko stadb, 443
(oko 1450). I josce govori. Bernardin 2. paul.
rom. 15, 10. I jos6e rece Bog Mojzesu. 46. exod.
20, 22. Priobraziti i pobojsati zivot i josce uci-
niti ga dobra. P. Radovcid, nac. 2. — amo pri-
padaju i ovi primjeri u kojima uz i joste ima
jedan put izreceno Hi se ima u tnisli. Zlo, zlo i
os6e zlo. Korizm. 39a. Bratimim te i joste jedan
put. Nar. pjes. vuk. 2, 276. — m ovakijem pri-
mjerima (iz starijih spomentka) stoji kao u nase
vrijeme kod pisaca i tako daje (itd. lat. etc.), kad
se nabrajaju zem^e kojima je ko gospodar pa sr.
istice da se nijesu sve iskazale nego da ih jos
ima. Ja Bal§a, milosti Bo2ijomb duka dracki i
joste. Mon. serb. 202. (1385). Gospodina Stefana
Tvrbtka, milostiju BoXijomb kraja bosntskoga i
srbpskoga i joste. 209—210. (1.S87).

b. joste i.

a) vidi 1. jos, 3, b, a). Ka vsim milosrdan,
o§6e i k neprijatejem. S. Kozicid 31a. Kojo ne-
voje i protiv§tine joste i pravednih tiste. S.
Budinid, sum. 20^. Ne samo gradjani dal' joSde
i gosti. D. Barakovid, vil. 112, Plemenita svrhu
svih stvorenjih, jo§6e i svrbu anjolih. P. Ra-
dovcid, ist. 40. Zovnude sudac svekolike, joste
i mrtve. J. Banovac, pred. 2.

If) vidi 1. jos, 3, b, b). Ivad jo bilo u dvadeset
sata, u dvadeset joste i cetiri. Nar. pjes. vuk.
3, 60. ^"^

C. ni joste, vidi 1. jos, 3, d. Ne za voju skru-
senja ni za voju |ubve Bozje ni osde cida sra-
mote od griha. Korizm. 22^.

d. joste k tome, vidi 1. jos, 3, f. I joste k tomu
dva deseti litrb srebra. Mon. serb. 278. (1413).
Josde k tomu pridati josd druga dva pristava.
Mon. Croat. 130. (1487).

e. i joste takoder. I joste takojer naj poslije,
M. Divkovic, bes. xvi*.

4. joste da, etiamsi, vidi 1. jos, 4, b, b). Cijeda
koje stvari, joste da nijednn dobit ne moze do-
biti, obilna bi mu korist bila. A. Gucetid, roz.
jez. 7. Tko viruje u mene, joste da bi mrtav
bio, ziviti bude. 1. Bandulavid 67^. joann. 11, 25.
Stoji i djeluje u nib joste da to ne vidis ocima.

1. Drzid 79. Joste da jest ozgora mnogo receno
cica likarije protiva strahu od smrti, nistane-
mane ostaje jedno naj poslidne i naj poglavitije
ponukovaiie. P. Posilovid, nasi. 66*. Nemoj mene
ostaviti, Gospojo, joste da ja nijesam dostojan.
67a. Josde da je posrid nevoje i zalosti, nistare
se ne boji. A. Vitajid, ist. 491. Joste da ,ancor-
ch^' ,quatDquam'. A. d. Bella, rjecn, 77l» ; ,etiam-
diocbe overo ancorche' , etiamsi' 297a. Joste ako
bi staresine zli i neumitni bill. J. Banovac, pred.
82. Joste juce da si potekao, danas bih te junak
ufatio. Nar. pjes. vuk. 3, 389. — amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Joste premda muz no
bude opak, zudim nistanemane znati. B. Kasid,
per.„ 93.

JOStER, vidi 1. jos i joste. — Postaje od
joste (zato kod eakavaca ima i oblik josder),
tijem sto mu se dodaje r (negdasne ze), isporedi
i jostera, josterico, josterka itd. — Akc. je zabi-
]ezen kao Sto je u Vukovu rjecniku; u Dubroo-
niku je drukiiji : j6ster. — Od xvi vijeka (vidi

2, a, a)), a izmed^u rjecnika u Mikajinu (kod jos),
u Belinu (,etiandlo cioi ancora' ,etiam' 297a), u
Voltigijinu (kod jos), « Stulicevu (kod josde), u
Vukovu (vide jos).

1. 0 vremenu.

a. vidi 1. jos, 1, a. Ah, opaka kleta cesti ! i
joster je dub u nami, ni nam puca od bolesti
tvrdo srce, tvrdi kami ? I. Gundulic 268. Dokle
je bolesnik joSter u pameti. L. Terzid (B. Pav-
lovid) 126. Ovdje Jakov, Frano, Toma, skladna
bratja joster hode. J. Kavanin 111^. Toli ostatak
joster koji zive od cote tej bjegude. I. Dordid,
salt. 50. A ma dusa jubovnica joster zaman iste
i hlepi. 288. Sve je istina sto govoris ; ali smo
mladi joster. B. Zuzeri 156. Joster, veli s. prorok,
ceka Gospodin, da se smiluje vama. F. Lastrid,
ned. 43. Joster si dite. A. Kanizlid, utoc. 300.
Ali za to on junak joster nista ne hajase. Nar.
pjes. mikl. beitr. 23. Dokle joster Slavonijom
vlada ... M. A. Rejkovid, sat. B7a. Jo§ter oni
tijo govoredi, al' to ide treda kriiga bila. Nar.
pjes. vuk. 3, 548. Ma stani der joster malo,
momo! Osvetn. 1, 55.

b. vidi 1. jos, 1, b. Ja se dijelit joster nedu.
G. Palmotid 1, 81. Dvadeseta zvizde strana nemu
nijo joster dana. V. Dosen 29^, Svila, biser,
srebro, zlato nije spalo joster na to. 40'». Joster
se nisu na svitu na§le knige koje sa prid co-
vicje oci izasle, pak da pamet jednoga ali dru-
goga kakvi takovi u nima ogovor ne bi nasla.
D Rapid, predgovor. Red bi joSter ne poznajo
Turke. Osvetn. 3, 130.

c. vidi 1. jos, 1, c. Ja bih ze)i srca tvoga
jo.ster davno pogodio. G. Palmotid 2, 89. — amo
moze pripadati i ovaj primjer: Pedepsane joster
za zivota dopada. 1. Dordid, salt. xv.

3. istice se dodavane bez obzira na vrijeme,
vidi 1. joi, 2.

JOStER, 2, a.

G67

JOSTERE

a. praeterea, vidi 1. jos, 2, b.

a) vidi 1. jos, 2, b, a). Joster nam grjeho.vo
oprosti. N. Dimitrovid 43. Molim vas jolter. N.
Na}eskovi6 1, 192. Htjeh ti joster lijeke znane
skazati. G. Palmotid 1, 125. Vrh jabuke zlatno
mile joster cu ti darovati novi od zlata luk.
1, 234. Znamo jostor, ii opijanu sr^ba i blud
da pocije. J. Kavanin 2i3^. §est i doista sad je
lita devedeset joster k tomu. P. Knezevid, ziv.
45. Zelim druge joster upu6ivat. A. J. Kne-
zovic 48. Joster su nikoja okolistva. A. Kanizlic,
uzr. 50. Zovem joster da so cini dilovane. M.
Zoricic, osm. vii. Stvar fiudnu hodu vam joster
ukazati. D. Rapic 7G. Al' jo Jure majci govorio:
,Kad mi joster roda ne narodi, sto s' i mene je-
diuoga Juru?' Nar. pjos. marj. 121.

b) vidi 1. jos, 2, b, b). Zaman vikaje ne samo
po vas dan neg joster po svu noc ... N. Na}es-
kovi6 2, 58. No samo je (Marija) , mater Christi',
dali joster , mater misericordiae'. J. Ba novae, razg.
139. §to ne samo ne mozemo redi, nego joster
ne imarao ni pomislit. P. Filipovid 40. Pozna-
cemo da smo dostojni ne samo nevoje koje trpimo
na ovom svitu, nego smo se joster ucinili do-
stojni pokarana vicncga. F. Lastrid, od' 158. On
ne samo ne place, nego joster reSi. 98^. Ne
veli samo: ,priporucnjem, nagovaram i ponu-
kujem', nego joster veli : ,molim po milosrdju
Bozijemu, da od vas ucinite jedno posvetilisto
Bogu'. ned. 53. To su zakletve na§e koje ne
samo nisu zle niti se cini Bogu nepostene, nego
su joster dobi-e i cini se Bogu slava. 115. Ono
su prave ovce moje i stado, koje ne samo po-
znaju mene virovanem i ispovidanem, nego joster
sve ovo dili ispunaju. 200. Ne samo od Davida
dah joster od kolina Zabulonova, And. Kaci6,
kor. 188.

c) vidi 1. jos, 2, b, c). Cijenili smo da ces nas
stogod razveselit, a ti si nas joster gore pristrasio.
B. Zuzeri 49. Dvaput ili joster vise. V. Dosen
58''. I vecma ga joster uzjoguni. M. A. RoJ-
kovic, sat. Eo^. Ah! koliko ce joster ve6e sve
dase proklete proklinati! D. Rapic 6. Pa se
mamom joster vecma Jute. Osvetn. 1, 24,

b. vidi 1. jos, 2, c. Bog nam je ucinio dobro
svijem kolicijem do sada, on isti joster ce nas
sahraniti. B. Kasi6, in. 39. Nego joster odku-
cuje se od nega. F. Lastric, test. 67^.

c. vidi 1. jos, 2, d. Za trudim krvavima^ joster
cemo puni slave suprotive sve dobiti. G. Pal-
motic 2, 87. Nego se samo usilujem joster s Jo-
remijom prorokom zavapiti. D. Rapic 10.

y. s drugijem konjunkcijama slicna znacena,
vidi 1. jos, 3.

u. i jos.

ci) vidi 1. jos, 3, a, h). Ja cu ih uzivati i
joster djelom ukazati, zet dostojan da sam nemu.
G. Palmotic 2, 305. Iz ovega blaga ja vadioi sve
sto mi je dosta za moju kucu i joscer za udiliti
ubogom. A. d. Bella, razgov. 12. Ostavja im ba-
novine sve od mora latinskoga i drzave joster
ine. And. Kacic, razg. 2'^. Al' i ovo joster va|a
znati. M. A. Rejkovi6, sat. Bb^.

h) vidi 1. jos, 3, a, c). Jeda i moji joster dvori
jesu s varkom porobjeni! G. Palmoti6 1, 171.
Gdi je Captislava ma Jubjena, da i ona joster
nije ugrabjena? 2, 342.

b. jos i, vidi 1. jos, 3, b. Ne samo za ozdra-
vjene dusa nego joster i tilesa. F. Lastric, tost.
17a. Ne samo vidjo, nego joster i ocutje. 111^.
Jozip ne samo zive, nego joster i krajuje. 178a.
Izhodi ne samo od oca nego joster i od sina.
248». Isus ne samo zabranuje ubojstvo nego
joster i ona svaka koja dovode na ubojstvo. 139.

On je gluh, nim, joster i slip. 336. Da tko zuto
mina zlato i za crno dade blato, joster i on ludo
cini. V. Dosen 63*. Milosrdem koje ukazivase
ne samo svojim neznabozcom dali joster i Kr-
stjanom. And. Kacid, razg. 20. Koja no se pri-
stoje viri sve crkve no samo istoSne dali joscer
i zapadne. A. d. Costa 1, 3.

e. vidi 1. jos, f. I k torn jo§ter mnogo duzan.
V. Dosen 150*.

4. s da, etiamsi, vidi 1. jos, 4, b, h). Vele bo
udi razgovaranje od svjetovnih cinenja, joster da
se reku s dobrom svrhom. B. Kasi6, nasi. 15.
Ne ima se postavjati velika uzdanca u cloviku
slabomu, joster da bude koristan. (52. Nece utec
luoj vrlini, da se u pako joster skrije. G. Pal-
motic 1, 174.

JOSTERA, vidi 1. jos. — Akc. je zabilezen kao
sto sam ga cuo u Duhrovniku, ali maze biti da
je i drukc'ji (vidi kod josto i joster). — Postaje
od joster, te kod cakavaca ima i ohlik joscera.
— Od xvii vijeka (vidi kod 2) gotovo samo u
Dubrovcana, a izmedu rjecnika u Belinu (,anche
e ancora' ,etiam' 77^*), u Bjelostjencevu (kod joste),
({ Voltigijinu (kod jos). u Stulicevu (kod josce).

1. 0 vremenu, vidi 1. jos, 1. Cini mi se snjet
jostera. G. Palmotic 1, 81. Jostera vrijeme nije
odkrit uzrok straha moga. 2, 24. Ufane samo
toj uzdrzi zivot moj, da diham jostera. 2, 64.
No biste vi jostera rekli. A. d. Bella, razgov.
193. Jeste jostera slabi, jos padjivi. 193. Ima-
juci jostera doma dohodke stare ne stratjene. B.
Zuzeri 186. I ne da se jostera vrl'jem Turcim
pogubiti. Nar. pjes. mikl. beitr. 23. I ako bi
ga jostera u zivotu zaskocili. Nar. pjes. bog. 31.
Gospodu je jostera na trpezi zaskocio. 43. Nedes
nami jostera, sv'jetli kra}u, da vjerujes. 45. Sje-
dose joj uz uzglav|e da pobde jostera do koga
doba. M. Vodopi6, tuzn. jel. dubr. 186S. 206. Jo-
stera tvari pred okom igrabu u magli. 241.

2. vidi 1. jos, 2 i B. Jostera toliko truda i ne-
voja podnijela si. M. Orbin 250. S ovom (sabjoni)
a vami dobit si da odlucio bjeh jostera od istoka
do zapada. I. Gnndulid 568. Imas se priporucit
jostera andelu. I. Drzic 18. Akile, spjevan po
go.sparu G. Palraoticu, koji bi joStera nadpisan
Dejidamija. G. Palmotic 1, 113. U razumne Sje-
vernice stanismo se mi joistera. 2, 197. Ne samo
sam ja drzana tebi harna zahvaliti, neg joStera
spravna stoju krv za tebe prolit moju. 2, 206.
Jo.stera k temu recimo. R. Gamanic AS*. Sva
ostala ina (slova) zovu se gluhna, i ona jostera
dupla koja smo gori stavili. A4''. Ma jostera i
Mlecici vasu krepos svi poznase. I. Akvilini 4.
Bjehu medu kimi gluhi, hromi, kjasti, i jostera
nimi, svijem zdravje do si. I. Drazic 53. A sto
je jostera gore ... A. d. Bella, razgov. 26. Zato
joscera je hotio da David ... 80. I vi jostjera
potvrdujete ovu istinu. 111. Ako koren jest svet,
tribuje da su jostera svete ove grane. 128. Na-
ricem ti jostera da . . . I. Dordi6, ben. 46. Idu
tebe prositi na dvoje mladi svatovi, jedno Janko
vojvoda, drugo Stjepan Banovidu i s nima je
jostera ban Sekulo sestricicu. Nar. pjes. bog. 67.
Jest pisano jostera i u evandeju. M. Zorici6,
osm. HI. Prilozi jostera da... S. Rosa 101^.
Ne samo sto Hristjanin ima prositi neg jostera
sto . . . 108.

3. jostera da, vidi 1. jos, 4, b, b). Neskladno
u jedan jezik govoriti jostera da se naj boje to
govorenjo razumije. R. Gamanic A4''. Jostera
da mo porazis, sved cu u tebe ufati. V. Andri-
jasevid, dov. 95.

JOSTERE, vidi 1. jos. — Moze biti da je sta-

joStere

668

.70 VANCE

riji ohlik nego joster, te da je j^ostao od josteze,
all nije potvrdeno prije xvi vijeka. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu : kod isce (vidi kod jos).
Da 86 jostere odrecem sam sebe. A. Gucetic, roz.
mar. 210. Jostere sjededi protiva bratu tvomu
govorase. M. Divkovic, bes. 31^. Ja vjerujem
jostere i u Isukrsta. nauk. 166. Cijeca koje stvari
jostere imas znati. M. Orbin 12. U opieno i
jostere u osobito. S. Matijevid 19. Bivsi od ko-
lina krajcva ali jostere istu kozu svoju pusti
dobro. S. Margitic, fal. 73. Imala si knige i
nauke od Cirila i Metoda ruke i jostere svetog
Jerolima. M. A. Eejkovid, sat. B6a. Ali mogu
svi bit poslenici i jostere pametni vojnici. Clt>.
Al' si mlada i jostere luda. F4a. Jostere i ovak
znati vajade. I. Jablanci 13.

JOSTERICA, vidi 1. jos. — Postaje od joster
dodavanem glasova ica sto ne mijenaju znacena
nego se dodaju samo da prodiije rijec; to biva
kod nekijeh Uubrovcana koji kazu takoder i do-
likarica, gorikarica; isporedi i jostorice. — U
Stulicevu rjecnikii: kod josce.

JOSTERICE, vidi 1. jos. — Postaje kao joste-
rica, i govori se u Dubrovniku (ima i primjer
prosloga vijeka). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(kod josce). Culi sto da zlovojnost jest neprija-
tejica, . . . jostorice, da se nahode ... A. d. Bella,
razgov. 210.

JOSTERKA, vidi 1. jos. — Postaje od joster
dodavanem slovke ka (koju vidi). — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Zelim u poniznostvu
biti, k torn priprosto josterka ziviti. A. J. Kne-
zovic 75.

JOSTI, vidi 1. jost. — Samo u dva pisca xvni
vijeka (u prvoga samo jedan put, a u drugoga
samo radi slika). I josti da ne mogu vece letjeti.
K. Magarovid 36. Kad i on stize ov sijed josti
djevac svake pun krjeposti. J. Kavanin 92^.
Htec prehitit bridoglasnom ujudnosti . . . Fcsta,
Cira josti. 125a. Dubrovcanin drugi josti, otca
Ivana od Gondina ,K6 se zive i mre u milosti'
nauci sputno Krstjanina. 126^. Li se i k sreci hoce
josti Ijepsa svrha od krjeposti. 129*. Rodnom'
mjestu josti dav&i izglede sve krjeposti. 149^. I
viteztvom i mudrosti tvom nas oprav' slavnom
josti. 16 IK Bozanstvo . . . dosti bilo 'e za dva
i tri josti. 533*.

JOT, »?. vidi 1. jota. — V jednoga pisca na-
sega vremena. Al' nikada jota repatoga ... S.
Milutinovic u Pjev. crn. 330*.

1. JOTA, /. ime grcko slovu j. — Od xviii
vijeka. To jest jota, odi je j. S. Rosa viii. Vrlo
je hvalio svaku reficu Dositejevu, ali je opet jotu
mrzio dusmanski. M. P. Sapcanin 1, 27.

2. JOTA, m. ime musko. — Jamacno ipoko-
ristik. — U nase vrijeme. Jota Pasid. D. Avra-
movi6 215. Jota Mijovid. Rat. 369.

J OTIC, m. p)rezime (isporedi 2. Jota). — U nase
vrijeme. Stavra Joti6. Nar. pjes. petr. 1, 357
(medu predbrojnicima). Ditnitrije Joti6. Rat. 331.

JOTINA POJATA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu crnorijeckom (isporedi 2. Jota). Zabran
kod Jotine Pojate. Sr. nov. 1865. 442.

JOTOVIC, VI. prezime. — isporedi Joti6. Tcma
Jotovic. D. Avramovic 224. Vlajko Jotovid. Rat
373.

JOV, m. 'Io),i, Job, ime biblicko. — Po grc-
kome obliku. — Od prvijeh vremena, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Jovt 'Iiofi). PravedLnago
Jova. Stefan, sim. pam. saf. 11. Bijase covjek
u zemji Uzu po imenu Jov. D. Danici6, jov. 1, 1.

JOV-, vidi job-.

1. JOVA, /. u Vukovu rjecnika: u Srbiji znaci
jjova' sto u Srijemu ,bitanga', t. j. kjuse koje se
nade u selu (ili u po}u) bez gazde, vide bitanga 2.
— vidi i: Jova (s drugijem akcentom), f. u Macvi
zovu tako kona bez gose sto reku inace u Srbiji
mangtip ili u Backoj (po madarskom) bitanga ;
ta rec dolazi od persijskoga .jave' (uprav jave,
izgubjen). D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 105.

2. JOVA, /. h)/p. Jovana. — Akc. se mijena u
voc. Jovo. — Od prije nasega vremena. Jova.
(musko i 2ensko). S. Novakovic, pom. 66.

3. JOVA, m. ime musko, vidi Jovo. — Akc. se
mijena u voc. Jovo. — Od prije nasega vremena
(vidi kod 2. Jova), a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide Jovo s dodatkom da je po istocnom go-
voru). Jova Zivkovidi.. Glasnik. 22, 230. (xvii
vijekj. Otporuci Karanfilu Jovi. Nar. pjes. vuk.
1, 166- Kupi svate Iserlija Jova. 1, 587. I de-
setog Jovu nejakoga. 1, 575.

JOVAC, Jovca, m. ime mjestima u Srbiji. a)
Gorni i D6ni Jovac, dva sela u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovid 107. — b) selo u okrugu
vranskom (za Turaka Jaovac). M. D. Milidevid,
kraj. srb. 303. — c) mjesto u okrugu krajinskom.
Livada u Jovcu. Sr. nov. 1871. 765. — d) mjesto
u okrugu podrinskom. Zemja u mestu Jovcu. Sr.
nov. 1869. 47.

1. JOVAN, m. Joannes, ime musko, vidi kod
Ivan. — Od pii^vijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu (jJohann' , Joannes', of. Ivan) i u Da-
nicicevu (Jovani. , Joannes'). Jovana kristiteja.
Mon. Serb. 2. (1189). II. (1222—1228). Sveti
JovanL. 18. (1233). Martka, Matoja, Luku, Jo-
vana. 35. (1253). Protovistijari. Jovant. Spom.
sr. 1, 29. (1400). Jovant. 2, 121. (1442). 2, 463.
(1454). Jo van. Zborn. 28*5. Ukazuje s. Jovan
Zlatousti. J. Banovac, razg. 202. Za Jovanom
u poderu pode. Nar. pjes. vuk. 2, 83. Bra se-
stridu, Jovan-kapetane ! 2, 534. Al' Jovanu visni
Bog pomazo. 2, 641, — Kod naroda se misli da
je sveti Jovan nad kumstvom i pobratimstoom,
vidi: Kada sveci blago pod'jelise, Petar uze vince
i senicu, . . . sveti Jovan kumstvo i bratimstvo.
Nar. pjes. vuk. 2, 2. I zakline svetijem Jovanom.
1, 603. No to kumim Bogom istinijem i nasijem
svetijem Jovanom. 2, 446. Bogom kume i svetim
Jovanom! 2, 409. Bogom brate i svetim Jo-
vanom! 1, 598.

2. JOVAN, J6vna, m. ime musko, bice isto sto
1. Jovan. — Prije nasega vremena. Jovtnt. S.
Novakovid, pom. 67.

1. JOVANA, /. Joanna, ime zensko, prema mus-
kome Jovan. — Od prije nasega vremena, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,Johanna' , Joanna', cf.
Ivana). Jovana. S. Novakovid, pom. i\G. Sa Jo-
vanom Ristovom. V. Vrcevic, niz. 244. Srce mu
i paniet bijahu kod Jovane. 245.

2. JOVANA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
Sabackom. Livada u Jovani. Sr. nov. 1873. 228.

JOVANAC, Jovanca, m. dem. 1. Jovan. — Od
prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu. Jovantcb. S. Novakovid, pom. 67.

JOVANCA, m. dem. Jovan. — isporedi Jovance.

— U nase vrijeme. Za Jovanfiu s(itia). D. Avra-
movid 201. Jovanca Nikolid. 228.

JOVANCE, J6vanceta, n. ili m. dem. Jovau.

— Od prije nasega vremena. Jovani.ce (Jovan-
ceta). S. Novakovic, pom. 67. Nek se kiti morace
dul Jovanco. Nar. pjes. petr. 1, 118. Jovance
Milinkovid . . . Duzan Jovancetu. Glasnik. ii, 1, 17.
(1808). Jovande Mladenovid. Eat.^332.

jovan6evi6

669

3. JOVE, a.

JOVANCeVIC, m. prezime (po ucu Jovancetu).
— U nase vrijenie. Obrad Jovancevi6. Rat. 142.

JOVANOEV161, m.2)l. zaselak n Srbiji u okriKju
uzickom. — isporedi .Tovancevid. K. Jovanovic
151.

JOVA.N(3lO, m. dem. Jovan. — U Vukovu rjec-
niku.

JOVAN DA, tn. augm. Jovan. u lAci. V. Arse-
nijovid.

JOVANIMITI, j6vanimrra, impf. zaklinati sve-
tijem Jovnnom (vidi kod Jovan pri kroju). —
U Vukovu rjecniku: ,uni dcs lioiligen Johannes
willen bitten' ,obsecro' s primjerom iz narodne
pjesme: Kumim tebe i jovanimim te.

JOVANKA, /. dem. Jovana. — Od prije na-
sega vremena, a izmedu rjeinika u Vukovu (vido
Jovana). Jovantka. S. Novakovii, pom. G7. Ovco
cuva Jovan i Jovanka. Nar. pjes. potr. 1, 324.
Slusala vila Jovanka. 1, 123. Nikom nice uza
stijenu hladnu, pa se uz nu kameni Jovanka
Osvetn. 2, 31.

JOVANKIN, ad), koji pripada Jovanki (Jo-
vanci). O punice Jovankina majko. Nar. pjes.
petr. 1, 287.

JOVANOV, adj. koji pripada Jovanu. Janica
Jovanova. Glasnik. 11, 3, 74. (1706—1707). Pa
otrova ranu Jovanovu. Nar. pjes. vuk. 1, 430.
Kad to cula Jovanova majka. 2, 33. Do lijepo
Jovanove sake. 3, 491. — / kod mjesnijeh imena
u Srbiji: Jovanove nive, mjesto u okrugu kra-
jinskom. Niva u po]a Jovanovi Niva. Sr. nov.
1867. 67. — J9vanov Grob, mjesto u okrugu kra-
gujevackom. Niva kod Jovanova Groba. Sr. nov.
1861. 363. ~ Jovanov Potok, u okrugu bio-
gradskom. Cair sa zabranom u Jovanovom Po-
toku. Sr. nov. 1861. 299. — Jovanov Trap, vis
u okrugu knezevackom. M. D. Milidevic, srb. 825.
Glasnik. 19, 299.

JOVANOVAC, Jovanovca, m. ime mjestima.

a. u Slavoniji. a) selo u zupaniji virovitickoj.
Razdijej. 136. — b) pusta u zupaniji virovitickoj.
144.

b. u Srbiji. a) selo u okrugu kragujevackom.
K. Jovanovid 115. — h) mjesto u okrugu krusc-
vackom. Vinograd u Jovanovcu. Sr. nov. 1871.
612.

JOVANOVACKI, adj. knji j^ripada Jovanovcu.
Jovanovacka (opstina). K. Jovanovic 11.5. — Jo-
vanovacka Rijeka (zove se i §iipe}acka i Supejak)
u Srbiji u okrugu aleksinackom. M. D. Milicevic,
srb. 776. 780. 1090 i u okrugu kragujevackom.
Livada u Jovanovackoj Reci. Sr. nov. 1861. 4IJ.

1. JOVANOVICA, /. ime mjestima.

a. pusta u Slavoniji u zupaniji virovitickoj.
Razdijej. 140.

b. mjesto u Srbiji u okrugu cacanskom. Livada
u planini zovomoj Jovanovica. Sr. nov. 1870. 176.

2. JOVANOVICA, /. Jovanova zena. — U nase
vrijeme. Sved je Nikolinicu bo}e pazio nego Jo-
vanovicu. V. Vrcevic, niz. 270. Jovanovica la-
gano rece. M. D. Mili(5evi6, zlosel. 271.

' ' . •

JOVANOVIC (sad je po srijemskom govoru
obicnije Jovdnovicj, m. prezime po oca Jovanu.
— Vrlo cesto u nase vrijeme, n. p. Radovana
Jovanovida zenu Mariju. Glasnik. 11, 1, 55. (1808).
A na ime Jovanovi6- Vela. Nar. pjes. 4, 12 J.
Petar Jovanovic. 2, 646 (medu prenumerantima).

JOVAN, adj. vidi Jovanov. — Oblik je stari,
alt se upotrebjava u nase vrijeme samo za Jovan
dan (7 januara kod pravoslavnijeli). — Izmedu
rjecnika u Vukovu (Jovan dan, Jovana due ,ein

fest St. Johannis don 7. jannor' ,dio festus s,
Joannis Baptistao'). O Jovanu, po bozicu, danu.
Nar. pjes. vuk. 4, 41. Po bozidu o Jovatiu danu.
Pjev. crn. 211b.

JOVANA, /. ime manastiru u Srbiji. M. D.
Miliiovic, srb. 316-317.

JOVANA C, Jovanca, m. vidi JovanStak. — U
jednoga pisca naSega vremena. Lucinci i JovaAci.
M. D. Mili6evi6, slav. 10.

JOVANSKI, ad), koji pripada Jovanu dne. —
U Vukovu rjecniku: n. p. mraz ,Johannis-, z. b.
kalte' ,frigus quod solofc incidere circa diem fe-
stura s. Joanni'.

JOVANSTAK, m. u Vukovu rjecniku: covjok
koji slavi Jovan dan ,einor der den h. .Tohann
als hauspatron feiert' ,clien3 s. Joannis'. — ispo-
redi Jovanac.

JOVaS, VI. ime musko. — U nase vrijeme.
Okolo grla kuma Jovasa. V. Vrcevic, niz. 187.

JO VASE V, adj. koji pripada Jovasu. Vidis,
pobro, Jovasev-Bracoka. Pjev. crn. 238''. Upi-
tace Paun Jovasev zenu. V. Vrcevid, niz. 242.
Od kuie Pauna Jovaseva. 247.

JOVASEVIC, m. prezime po ocu Jovasu. Marko
Jovasevic. Rat. 262.

JOVCA, m. ime musko^ vidi Jovce. — U nase
vrijeme. Zem]ak. 1871. 2. Za Jovcu, koji je iz
Bane poslat. Djelovod. prot. 43.

JOVCE, Jovceta, n. Hi m. ime musko, jamacno
dem. Jovan. — Prije nasega vremena. Jovtco
(ace. Jovtceta). S. Novakovie, pom. 67.

JOVCICA, /. ime zensko (moglo bi biti i musko
kao dem. Jovca). — Prije nasega vremena. Jovt-
cica. S. Novakovie, pom. 67.

V f

JOVCIC, m. prezime po ocu Jovci. — U nase
vrijeme. Jovan Jovcid. Rat. 390.

JOVCIN, m. ime musko, isporedi Jovca i Jovce.

— Prije nasega vremena. Jovtcini.. S. Nova-
kovid, pom. 67.

1. JOVE, J6veta, n. Hi m. dem. Jovan. — Prije
nasega vremena. Jove (ace. Joveta). S. Nova-
kovid, pom. 67.

2. JOVE, /. hgp. Jovana, isporedi 2. Jova. —
Voc: Jove. — U juznijem krajevima u nase vri-
jeme. Duso Jove ispod grla krvce! Nar. pjes.
here. vuk. 218.

3. JOVE, m. Juppiter, Zevg, ime naj vecem pc-
ganskom grckome i rimskome bogu i zvijezdi (pla-
netu). — Po lat. (gen) Jovis, Hi po tal. Giovo.

— Od XVI vijeka u pisaca. — Vokativ je isti
kao i nominativ ; ostali padeSi postaju kao dn
je nom. Jovo, Hi od osnove Jovet a jedan put i
Joved ; u jednoga pisca gdjegdje i ostaje nepro-
mijeneno u svijem padezima.

^ a. nom. Hi voc. Ako nije Jove uted mogal tebi.
G. Drzic 446. Saturno i s nim Jove. M. Ve-
tranid 1, 421. Jove je u moj rod s Eiektrom,
kako vis. H. Lucid 190. Jer ga Jove, orlom
stvorivsi se, odni. 191. Kom (strijelom) obrati
mnokrat hudih u prah Jove. D. Zlatarid 24''.
Budi ti kako Jovo bog tvoj. B. Kasid, per. 39.
Da obeda sve mu Jove i dopusti. I. Gundulid
69. Odi ja sam bog kako Jove na nebi. 105.
Pomagajudi nam veliki Jove, Marte ... F. Gla-
vinid, cvit. xv. Paval da jest Merkurijo, a Bar-
naba Jove. 206^. Veli Jove na nebi, bez tebe
se ne smije. I. T. Mrnavid, osm. 148. Nas rani
Jovo. I. Zanotti, en. 23. Ti si, Jove, rim.skoj
kruni bil pomodnik vazda puni. P. Hektorovid (?)
112. Svemogudi boze Jove. 112. Da so njegda

3. JOVE, a.

670

1. JOVO

pretvorio njeki Jove vrhnebesan oi'lom. J. Ka-
vahin 6'^. Jove u dazd preobraden. 197*. Vise a
nega (mjeseca) Jove zvijezda. 279''. Da svijet
n ti mejas bijeli Jove i cesar na po dijeli. 284a.
Sunce, Merkur, Vener, Jove. 469''. Veliki bo-
govi Marte, Jove, Plutone i Minerva, u And
Kacic, razg. v.

b. ostali su padezi kan kod muskoga supstan-
tivn. Jova gorucim pod Jubav plamenom stavila
sam mojim. G. Drzic 445. Gdje su Jovu sad
trjeskove? D. Zlataric 19''. Cuj me, zasto vo|a
ovo je boga Jova, sto ti velim. I. Gundulii 6.
Tebanina, ki se rodi od Setnele i od Jova. 10.
Boga Jova sin istini odkriva se milo svimi. 60.
Zovuci Barnabu Jovom a Pavla Mei'kurijoni. M.
Eadnic 131^. Puk se kaze pod mjesecom, a pod
Jovom dobra sreca. J. Kavanin 279b. x kraj
Jova sinu pticu. 282''. Kad se pripe pun po-
zude, da bi Jovu nebo ote'. 421^^. Mart s Jovom
gor na nebe kada budu u sastanak. 468''. —
amo moze pripadati i ovo: Pod Jovem Marte.
F. Glavinic, cvit. %^.

e. ostali padezi postaju od osnove Jovet. — V
jednoga pisca xvi vijeka. O ka Jovetn kci ne
buduc za vojna imat ga u srici bila bi dostojna !
H. Lucie 194. I ako sime moc ku ima, Joveia
i Lede kci nee moc cista bit ni sveta. 195.

d, u jednoga pisca ima (od osnove Joved) dat.
Jovedu, ali samo radi slika. Na Merkuriju i Ve-
neri, suncu, Martu i Jovedu, na Saturnu, sijedoj
vjeri, sto susretam u pogledu ? J. Kavanin 471'^

e. u jednoga pisca xvu vijeka cesto se ne mijena
po padezima (genetiv kao da bi mogao hiti po
zenskoj deklinaciji, ali da talco nije vidt se po
ostalijein padezima). a) gen. Alexander velikoga
Jove sin. F. Glavinic, cvit. xiv. Pod nim (petim
nebom) jest sesto Jove. 8''. Ja ti obecivam boga
Jove popom te poloziti. 41^. Da im kip od Jove
pokaze. 199*. Cini ju u tempal od idola Jove
dopejati. 236''. — b) dat. Jove, ki jest djaval,
pokloniti se. 41''. Ki ne htedi se idolu Jove
pokloniti. 340''. — c) ace. Juraj idola Jove
z krizem zlamenova. 102*. Ter boga pokadi
Jove. 272'-.

JOVETA, m. ime musko. M. Euzicic. — ispo-
redi 1. Jovo. — I od prije nasega vremena. Jo-
veta. S. Novakovid, pom. 67.

JOVETIC, m. prezime (po ocu Joveti Hi Jo-
vetu). — U naSe vrijeme. Sera, prav 1878. 72.

JOVETOV, adj. koji pripada Jovetu (vidi 3.
Jove, c). Persej sin Jovetov i Danae. M. Ma-
rulid 70. Tebi se prosi : poj, pisi, ter govori Jo-
vetov oni boj, u Flegri ki stvori. H. Lucid 284.

JO VIC, TO. ime musko. — isporedi Jovica. —
Prije nastga vremena. Joviet. S. Novakovid,
pom. 67.

1. JOVICA, m. ime musko (dem. Jovo). — Od
prije naSega vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,mannsname' ,nomen viri"). Jovica (musko
i zensko). S. Novakovid, pom. 67. Pa do nega
Jovicu Resavea. Nar. pjes. vuk. 2, 482. Doce-
kuje Ninkovid Jovica. 4, 190.

2. JOVICA, /. ime zensko (dem. Jova). — Od
prije naSega vremena. Jovica (musko i zensko).
S. Novakovid, pom. 07. Ni na domu s Jelicom,
ni u erkvi s Jovicom. (Z). Poslov. danic.

JOVlClC, m. prezime po ocu Jovici. — Od xvi
vijeka. Mikola Jovicid. Mon. croat. 338. (1585).
Petar Jovifiid. Eat. 28. Stovan Jovicid. 30.

JOVI6IN, adj. koji pripada Jovici. I pusku
Jovicinu prebiju o slavu. Glasnik. 11, 1, 134.
(1808).

JOVIC, m. prezime po ocu Jovi. — U nase
vrijeme. Do onoga Jovid - generala. Nar. pjes.
marj. 106. Ilija Jovid Sapcanin tuzi Todora Gri-
gorida. Glasnik. 11, 1, 58. (1808)._ 1 stadoso kad
dodose pred Jovida kudu. M. P. Sapcanin 1, 102.

JOVICA POljjE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackom. Zomja u mestu Jovica Po|u. Sr. nov.
1863. 220.

JOVICEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme u
Crnoj Cori. Bas serdara Jovicevid-Sava. Nar.
pjes. vuk. 5, 339. — Jovidevidi, bratstvo u Crnoj
(xori. Glasnik. 40, 19.

JOVIN, adj. koji pripada Jovi. Ante, Jovin
sinko, moj netjace! J. Kavaiiin 87''. — I kod
mjesnijeli imena u Srbiji (moze biti da koje po-
staje od jova = joha). Jovina voda, u okrugu bio-
gradskom. Niva kod Jovine Vode. Sr. nov. 1867.
151. — u okrugu valevskom. Niva zovoma Jovin
Gaj. Sr. nov. 1871. 480. — J6viuo Livace, mjesto
i izvor u okrugu biogradskom, Glasnik. 19, 165.

JOVINA, /. vidi joha. — Od xviii vijeka. Vari
drvo jovinu. J. Vladmiroyid .30. Jovina, alno
(Danilo), Alnus Grtn. B. Sulek, im. 134.

JOVINE, /. p)^,- ini^ mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva u Jovinama. Sr. nov. 1872.
129.

JOVIN I J AN, m. Jovinianus, ime musko. — Od
XVI vijeka kod pisaca. Suprotiva Jovinijanu pi-
§udi. B. Gradid, djev. 145. Zakon Jovinijana ce-
sara, S. Budinic, sum. 110''. Umri Julijan cesar,
po smrti koga posta Jovinijan. F. Glavinid, cvit.
123*. Pisa sveti Jerolim protiva Jovinijanu. J.
Matovid 88.

JOVISA, m. ime musko, augm. Jovo Hi Jova.

— U nase vrijeme. Ono slusa jedno momce mlado,
po imenu Jovisa Bjelica. Ogled, sr. 398.

JOVISIC, m. prezime po ocu Jovisi. — U nase
vrijeme. Stepan Jovisid tuzio Stanoja Sretenovica.
Glasnik. 11, 1, 31. (1808). — 1 ime selu u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 67.

JOVKA, /. une zensko, dem. Jova. — Od prije
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vvkovu
(,frauenname' ,nomen feminae'). Jovtka. S. No-
vakovid, pom. 67.

JOVKINA VODA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 165. Niva kod
Jovkine Vode. Sr. nov. 1861. 790.

JOVKO (i Jovko), m. ime musko, dem. Jovo.

— Od prije nasega vremena. Jovtko. S. Nova-
kovid, pom. 67. J6vko, dim. Jovan. I. Pavlovid.

JOVl^AK, jovjdka, m. vidi josik. — isporedi
josjak. — U Vukuvu rjeiniku.

JOVJ^E, n. ime mjestima u Srbiji, vidi josje.
a) u okrugu kragujevackom. Livada u Jovju. Sr.
nov. 1865. 403. — ft) u okrugu smederevskom .
Livada u Jovju. Sr. nov. 1868. 257.

JOVNA, /. ime zensko (isporedi 2. Jovan). —
Prije nasega vremena. Jovfcna. S. Novakovid,
pom. 67.

1. JOVO, m. hyp. Jovan. — isporedi 3. Jova.

— Akc se mijena u voc. Jovo. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je
po juznom govoru). Mate i Jovo od Lukari. J.
Kavanin 186''. U Jova mi dosta roda kazu. Nar.
pjos. vuk. 1, 41. Ne budi mi Jova moga. 1, 194.
Nesta Jovu mrka muredepa. 1, 197. Vrati, Jovo,
Janofikinu Janu. 2, 642. Volim s Jovom po gori
oditi. 2, 642. To,zaduo sveti Jovo. Nar. pjes.
here. vuk. 326. Noj pristupa sveti Jovo. 330.
Sabor dini ha^i pope Jovo. Ogled, sr. 13. Sta
tra2i§ ti, Jovo, od DuraV Pravdonosa. 1852. 1,

2, JOVO

G71

JOZEFIC

2. JOVO, in. vidi 3. Jove. — U jednoga pisea
XVII vijeka. AV kad poce trisko odzgora Jovo na-
hitati. P. Vitezovi6, odil. 12.

1. JOVOV, adj. koji pripada Jovii (vidi Jov).

— Od prvijeh vremena kod pisaca, a izmedu rjei-
nikn u Danicicevu (Jovovb, tov 'Itofi). Iskusenijo
Jovovo. Stefan, sim. pam. §af. 11. Tri prijateja
Jovova cuse za sve zlo koje g& zadesi. D. Da-
nifiid, jov. 2, 11.

2. JOVOV, adj. koji pripada Jovu (vidi 1.
Jovo). Gorom idu Jovovi svatovi. Nar. pjea. vuk.
1, 41. Na Jovov jo sator nanosase, gdjono Jovo
sa Marijom bjese. 1, 197.

3. JOVOV, adj. koji pripada Jovu (vidi 3.
Jove). — Same kod imena neke bi(ke (vaja da
nije narodna rijec). Jovov cvijet (Uija Sabjar),
Agrostemma flos Jovis L. B. Sulek, im. 134.

JOVOVAC, Jovovca, m. Jovovac- Kovanluk,
ime nijestii u Srbiji u okrttgu cacanskom. Zabran
u Jovovcu-Kovanluku. Sr. nov. 1870. 474.

JOVOVIC, m. prezime po or.u Jovu. — U nase
vrijeme. Te ga posla Putru Jovovicu Pjev. cm.
69i». Al' mu veli Jovovic Stanisa. 265a. No ga
gleda Jovovi6u Duro. Ogled, sr. 100.

JOVSIC, m. prezime. — U nasc vrijeme. Sava
Jovsid. Nar. pjes. vuk. 2, 647 (medu prenume-
rantima). D. Avramovi6 182.

JOZAFAT, m. vidi Josafat. Macukatom Joza-
fata sveti zivot (izdat je). J. Kavanin 127^.

JOZAFATOV, adj. koji pripada Jozafatu. U
dolini Jozafatovoj. M. A. Re^kovii, sabr. 33.

JOZANA, /. ime zensko, vidi Ozana. — U nase
vrijeme u Boci kotorskoj. Svetoj Jozani. Vuk,
poslov. 177.

JOZEF, m. vidi Josef. — Po latinskom obliku.

— Od XVI vijeka (u rukopisima gdje nema raz-
like izmedu s i z treba citati Jozef). Muzu komu
ime bjese Jozef. N. Ranina 15b. luc. 1, 27. I
Jozef sam starac pri nem jo u druzbi. M. Ve-
tranic 1, 306. Jozef, Kikodemo. N. Najeskovic
1, 144. Jozef jedan ucen Ijudej. Postila. hli>.
Jozef djevac. B. Gradic, djev. 68. Podlozenjo
negovo prima majci i svetomu Jo^efu. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 5. Hotje da majka negova bude
blazenoga Jozefa polak sebe imati. 99. S nomo
sagrisi cisti Jozef. I. Ancic, vrat. 33. Ovo go-
vori Jozef Zudio. ogl. 167. Svetoga Jozefa. V.
Andrijasevic, put. 121. Jozcfu ce glavu okrunit.
P. Kanavelic, iv. 476. Jozof od Abamaritije. M.
Lekusid 135. Jes ko cijeni, da Jozef ne samo
bi posvedeu u utrobi materinoj ... D. Basid 201.
O sfeti Jozefe! Cestitosti. 9. Sveti .Tozefe, pre-
poruci me Jezusu ! T. Ivanovid 107. Sto se bjese
od Jozefa zgodilo? A. Kalid 434. Jezus, Marija,
Jozef! M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 1868. 180.

— U Dubrovniku kod ore rijeci i drugijeh §to
od ne postaju inj. z izgovara se 2, to se vec na-
lazi potvrdeno od xvi vijeka u jednom primjeru
pisca Gucetica; ali da se culo i z u starije doba,
vidi se po drugom primjeru istoga pisca, pa i
po primjerima N. Ranine, Gradica, AndrijaSc-
vica, Basica, Ivanovica; u ostalijem primjerima
dubrovackijem ne zna se kako treba citati.

JOZEFOV, adj. koji pripada Jozef u. Od brade
Jozefove ... A. Kalic 434.

JOZEFOVO, n. selo u^Ugarskoj u protopresvi-
teratu Velike Kikinde. Sem. prav. 1878. 95.

JOZEP, m. vidi Jozef i Josof. — Od xvi vi-
jeka. Brata svoga Jozepa. Zborn. 25''. Jozepe,
nista se ne boj. I. Andid, vrat. 37. Bise nemi-

lostiv sa svojijem bratom Jozepom. M. Kadnid
61a. Jozep i Benjamin. And. Kadid, kor. 38.

JOZEPOV, adj. koji pripada Jozepu. Brada
Jozepova. And. Kacid, kor. 38.

JOZEV, m. vidi Jozef. — U rukopisu xviii
vijeka. Jozevt cesart. Glasnik. 20, 10.

JOZI6IC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
diak. 1877. 68.

JOZIP, m. vidi Josif i .Tosop. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (Jozip, Jozo
(Giuseppe, Gioseffo' ,Joseph'). Za svetoga Jozipa.
P. Posilovid, nasi. 68*. Prema svetomu Jozipu.
I. P. Marki 96. Po otcu fra Jozipu Banovcu.
J. Banovac, pripov. 1. Jozip sin Jakova. pred.
29. Gospostva vasega prisvitloga naj mani sviju
sluga sluga f. Jozip Banovac. razg. viii. On
podbuni bratju suprot Jozipu. pripov. 121. Jozip
sveti zarucnik divice Marije. J. Filipovic 1, 35a.
Jozipu od Arimateje i Nikodemu. F. Lastric,
test. 164a. Bratja u Egipat izdadoSe 8. Jozipa. 178a.
Postuje i slusa Jozipa kako starijega. ned. 58.
Sveti Jozipe. A. Kanizlid, bogojubn. 373. Svoga
brata Jozipa. And. Kacid, kor. 37. Jozip Jan-
kovid. Norini 59. Zaradi sta ista gospa i Jozip
bise vrlo zalostni. D. Rapid 81. Posli nego se
zaruci s Jozipom svetim. Grgur iz Varesa 121.

j6zIPOVi6, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xx.

JOZO, m. hyp. Jozef. — Akc. se mijena u voc.
Jozo. — Od XVIII vijeka, a izmediu rjecnika u
Voltigijinu (kod Jozip). Iz Mlecih s Jozom dode.
I. A. Nenadid, samb. 6. Jozo. S. Stefanac 7.
Kavalir Jozo. And. Kacid, kor. 491. Brada Jozo
i Stipo Ivkovid. Nar. pjes. petr. 1, db2 (medu
predbrojnicima). — U Dubrovniku se mj. z iz-
govara 2,: Jo^o: tako bi trebalo citati i u ova dva
primjera : 6ekaj, Jozo, cekaj malo ! M. Vodopid,
tuzn. jel. dutrovn 1868. 190. Jozo mili, s Bogom !
250.^

JOZOV, adj. koji pripada Jozu. Otrgne se Jele
s usni Jozovijeh. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 250 (radi ovoga primjera vidi Jozo na
kraju).

JOZOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pavle
Jozovid. Rat. 81.

JOZUE, m. vidi Josue. — U jednom primjeru
XVIII vijeka (nije dosta pouzdano). Knige Joba,
kraJ-Davida, Jozua ... J. Kavanin 564a.

JOZVISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Livada u Jozvistu. Sr. nov. 1873.
851.

JOZAFAT, m. vidi Josafat i .Tozafat. — U
jednoga pisca xvni vijeka (ali vidi i Jozafatov).
Jozafat vas presneten pada. J. Kavanin 440a.
Mjesto sudbo toj svelene bit' de draga Jozafata.
561a.

JOZAFATOV, adj. koji pripada Jozafatu. —
Od xvii vijeka. Koja se zove dolina Jozafatova.
M. Divkovid, nauk. 77b. U dolini Jozafatovoj.
J. Banovac, pred. i. Jedan redovnik vidi u duhu
sud opdeni u dolini Jozafatovoj. razg. 142.

JOZANA, f. vidi Jozana. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Blazena je i Jozana ... J. Kavanin
308b. ^

JOZANICA, /. rijeka u Bosni. F. Jukid, ze
mjop. 31.

JOZE, Jozeta, m. dem. Jozef. — U nase vri-
jeme u Istri. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 33.
— Za oblik Jozef nemam potvrde.

JOZEFI6, m. prezime. — xvi vijeka. Frandisko
JoXefic. Men. croat. 221. (1527).

JOZUE

«>72

JUCERANI

JOZUE, m. vidi Josue. — Od xvii vijeka.
Ustase se Mojsije i Jozue sluga liegov. I. Ban-
dulavid 36^. exod. 24, 13. Po smrti svetoga Jozua
kapetana. I. Ancic, ogl. xiv. Zovnu k sebi Jozue
prvoga za sobom. J. Banovac, pred. 52. Yeliku
kriposfc i dostojanstvo imamo promisjati u kapi-
tanu Jo2ui, koji ustavi sunce. raz*. 126. 1 ovo
se vidi ocito na sedmoin poglaviju od Jozua. 146.

JOZUJE, ?«. vidi Josue. — U dva pisca xvn
vijeka. Ni ti nee nlisti onamo, nego Jozuje sluga
tvoja. I. Aneid, ogl. 161. Jozuje nadobi gigante.
M. Radnic 238*'. Jozuje dade lagahno vjerovanje
lazima. 242^.

1. JU, vidi iju. — U VuJcovu rjecniku: cf. iju.
— / kao usklik od zalosti u jednom j)^i^njerit
XVI vijeka: A meni ju i baj i jauk ostavio. P.
Zoranid llt>.

2. JU, vidi on.

JUCARA, vidi prvi primjer kod jucera.

JUCASNI, adj. vidi jucerasni. — Postaje cd
juce. — U nase vrijeme. Od onoga jucasnega
puta. M. D. Milicevid, s dun. 4. A desno od
iiega lezi ona ista jucasna kniga. medudnev. 160.

JUCE, adv. vidi jucera. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Stulieevu (juce, jucer, jucera
,beri') i u Vukovu (uz jucera). Kad sam se juce
kladio. Nar. pjes. vuk. 1, 589. Jesam ti se juco
umorila, ali sam ti nocas pocinula. 2, 46. Joste
juce da si pottkao, danas bib te junak ufatio
3, 389. A juce smo vazdan pocivali. 4, 166. Ja
sam juce sjekao laz. S. ^^abisa, prip. 189. Koji
su se do juce podsmevali zenidbi. M. D. Mili-
6evi6, dos. par. 30.

JUCER, adv. vidi jucera. — Od xvi vijeka, a
izinedu rjecnika u Mika]inu (jucer, jucera ,hori,
externo die, externa die'), u Belinu (,beri' 369!*),
u Voltigijinu (jucer, jucera, ucera ,jeri, jeridi'
,gestern'), u Stulieevu (kod juce), u Vukovu (uz
jucera). Kako jucer i onomadne. N. Ranina 67^.
dan. 13, 15. O sedmom casu jucer ostavi ga
ogah. 167a. joann. 4, 52. Jedan dan koji je jucer
pro§ao. M. Divkovii, nauk. 83*. Ovo, jo oni san
nezdravi ki sam jucer tebi odkrila. G. Palmotic
2, 337. Rodjaci s kojijem smo opdili malo mane
nego jucer, vape k nami za nas nauk. B. Zu-
zeri 85. Da kako smo jucer svima koji su u
raju dali slavu, onako danas onim koji su u purga-
toriju dademo pomoc. F. Lastric, od' 374. Kako
rekosmo jucer. ned. 246. Koliko dan jucerini
koji je jucer prosao. 350. Jucer su se odijelili.

1. A. Nenadid, sarab. 27. Ovo jucer kazase. A.
Kanizlid, kam. 307. Da so uzme jucer posvo-
dena hostija. bogojubn. 258. Kad sm' ovuda
jucer proodili, ovog greba ovdi nije bilo. Nar.
pjes. vuk. 1, 243. Jesi 1' mi se jucer umorila?

2, 46. Znab ja jucer, sto de jutros biti. 4, 429.
Jucer su mi brata izgubili. Ogled, sr. 66. Zna-
dite, brado, da su mi jucer porucili ozgor s neba
da se 8 vama dogovorim. Nar. prip. vuk.^ 283.
Jucer jos me vrane carom zvase. Osvetn. 4, 60.
— radi ovoga primjera vidi jucera na kraju :
Svuda slave Zrinovida bana i mladoga kneza
Frankopana, a ne znadu da su od tezaka, do
jucer su uzbijali ovce. And. Kacid, razg. 161*.

JUCERA, adv. na dan prije danabiega. —
Ohlik je praslavenski vbdera, isporedi stslov.
VBcera, novoslov. vcera, rus. Biepa, cۤ. vcera,
poj. vczora i vczoraj. — Jamacno je isprva bilo
■isto sto vedera genetiv supstantiva vecer, te se
je prvo e promijenilo na h. — U na§emu jeziku
VB je postalo u (isporedi u ,in', uz itd.), te je
primilo sprijeda j vec od xv vijeka, cU ne svuda

(vidi ucera; kod cakavaca i kajkavaca uzdrzalo
se i kasnije vcera, koje vidi). — desto otpada
krajne a (vidi jucer) mozehiti s toga, sto se po-
mijesalo s rijecima kojiina se dodaje ra na kraju
(isporedi kadar, kadara ; tadar, tadara itd.).
Premda s ovijem znacenem ima i u litavskom i
u letskoni jeziku vakar, nase jucer ne maze biti
staro. — Od jucer je daje otpalo i r, vidi juce,
te su oblici jucer i juco mozebiti jos obicniji u
nose vrijeme nego i jucera (a isporedi i vecer,
vece). — isporedi i jucere, juceri, jucerica. —
Izmedu rjecnika a Mikajinu (kod jucer), u Be-
linu (,heri' 369a), u Voltigijinu (kod jucer), u
Stulieevu f/cod juce), u Vukovu (,gestern' ,heri'), u
Daniciccvu (,heri'). Jucara (po svoj prilici stam-
l^arskom grijeskom mj. jucera, ali vidi i ucara) u
petakb. Spom. sr. 1, 136. (1417). Isust Hristost ju-
cera i danast taze i va viki. Mon. serb. 427. (1444),
Nece bit zautra sto je jucera bilo. Zborn. \i^^.
Pomisli, ruzice, sto stvori jucera. S. Mencetic
120. Ja vidjeb jucera njekoga pastijera. N. Na-
Jeskovid 1, 175. Da de izljesti na ovu livadu
kakono jucera. 1, 180. Paras mi ti ini neg
bjese jucera. 1, 288. Otac fra Matijo otide ju-
cera. 1, 320. Ne od jucera ali od onomadne.
B. Gradic, djov. 81. Gdi vi zvijer pribudu sa-
gnaste jucera. F. Lukarevid 5. S ocem ti ju-
cera ne znam gdi sasta se. A. Sasin 248. Nije
nemu kakono jucera i onomadne. B. Kasic, nasi.
207. Kako jucera i prikojucera. I, Bandulavid
57^. dan. 13, 15. Jucera u vrime sedmo pustila
jest nega ognica. 181^. joann. 4, 52. Ne cu li
besjede, jucera ke meni poruci Dijomede? G.
Palmotid 2, 91. Kano je i moj bio jucera a tvoj
de danas. I. Ancid, vrat. 156. Jucera u vrime
sedmo pustila jest nega ognica. L. Terzid 191.
Jesam upo u isti grih jucera i jutroska. A. d.

I Bella, razgov. 151. Danaska zedniji nego jucera.

I 214. Od jucera. B. Zuzeri 274, Jucera i preko-
jucera nije imao protiva nemu nenavidost. J.
Matovic 378. — U prenesenom (iperbolickom)
smislu moze znaciti i: skoro, nazad malo vre-
mena. Inostranci do jucera s tobom vladase, M.
Pavlinovic, razl. spis. 168. isporedi naj zadni
primjer kod jucer.

JUCERADAN, vidi jucorandan. — U jednoga
pisca xvii vijeka. Na svrsi se pojde kako i ju-
ceradan po tilo Bozje. I. Bandulavid 110*,

JUCERANDAN, m. jucerani dan. — Moze se
shvatiti kao supstantio (tako je u primjcru), Hi
stoji u ace. kao adv. i znaci isto sto jucera. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,den tag vorher' ,pridie ejus diei'). Da su Turci
u juceraridan preko Macve otisli u Sabac. Vuk,
dan 3, 201.

JUCERANI, adj. hesternus, koji je bio jucera,
koji pripaia danu prije danasnega. — isporedi
jucerasni, juderini, jucasni itd. — Fostaje od ju-
cera nastavkom n. — Od xvii vijeka, a iz)nedu
rjecnika u Mikajinu (,di bjeri' ,externus'), u Be-
linu (.hesternus' 369a), u Stulieevu (juccraii ,he-
sternus'), u Vukovu (.gestrig' ,besternus'). Jude-
rani dan, G, Palmotic 2, 139, Juceraue igre.
2, 329. Dan jucerani posla putem onoga prid
jucerasnim (vidi i kod jucerasni). M. Radnid
164b. Prid Bogom nejma juceraiiega aliti sju-
trasnega dnevi. I. Dordid, salt. 5. Ko danak ju-
ceraiii. 311. Da sin svaki, svaka kder i malahna,
svaka joster i jucerana novakina zapovijedi im
pristupaju. B. Zuzeri 40. Inacijo primirase da-
nasni dan s juceranim. P. Knezevid, osm. 71.
Stvorena sadana pram Bogu su jucerana. V.
Dosen 3*. Jeduo mlado jucerana dijete. Nar. pjes.

J UCi^KANI

673

JUDEJSKA

vak. 2, 158. Kamo tebe brada jucerana? 2, B39.
O juceranom a dalnijem dogadaju. Vuk, nar.
pjes. 1824. 1, 31. Ludujem kao dijete jucerane.
S. J^ubisa, prip. 271. IP su sjetni vidili znamena
juceraneg po nebu videria. Osvetn. 2, 106.

JUCERASNI, adj. vidi juceraSr'ii. — Smno na

jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjecnika u

Voltigijinu (,di jeri, esterno' ,von western, ge-

strig'). Posli podneva jucerasnoga dneva. A. d.

Costa 1, 127. — nije pouzdano.

JUCERASIsTI, adj. vidi jufierani. — Postaje od
jucera prema danasni. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,hesternus' 3691"), u Bje-
lostjeticevu (dan vcerasni, jucerasni dan ,dies he-
.sternus' 2, 64^; nema napose), u Stulicevu (,he-
stornus'), u Vukovu (itz jucerani). Dan jucerani
posla putem onoga prid jucerashim, a ovi da-
nasni onoga jucerasnega. M. Radnic 164b. Jer
smo mi jucerasni. D. Dauicid, jov. 8, 9. Kao
dan jucerasni kad mine i kao straza nodna. psal.
90, 4.

JUCERE, vidi jucera. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. Ja jucere poslah po peretce.
M. A. Rejkovid, sat. DSb.

JUCERI, vidi jucera. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. Bas kiticu lijepu sakupih dur-
dica juceri. M. Katancid 50.

JUCERICA, vidi jucera. — Postaje od jucer
dodavanem glasova ica (hez osobitogu smisla). —
U nase vrijeme u Duhrovniku, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. juce).

JUCERIlSfl, adj. vidi jucerasni. — Postaje od
jucer nastavkom ini. — xviii vijeka. Ovi dan prvi
po svetkovini juceriiioj. F. Lastrid, od' 374. Kako
dan jucerini. test. 347^. IJada godina prid ocima
tvojim, kako dan jucerini, koji je prosao. ued.
350. Iskazane jucerinega ivandeja. svet. 42a.
Jucerini jeste. I. Velikanovid, uput. 1, 248. Zasto
je zadovojno ono jucerine (skriisene) . M. Do-
bretid 185. Za juderini dan. 255.

JUCERNI, adj. vidi jucerani. — U Voltigijinu
rjecniku uz jucerasni. — nepouzdano.

JUCERNI, adj. vidi jucerani. — Postaje od
jucer kao jucerani od jucera. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
juceran). Raduje se indi i veseli jucernom svet-
kovinom crkva vojujuda. I. Velikanovid, uput.
1, 517.^

1. jtfDA, m. 'lovSag, Judas, ime musko hi-
blicko. — Akc. je zabijesen kao sto sam ga ja
cuo, ali moze hiti da gdjegdje narod kaze i Jiida
(isporedi 2. Juda). — Izmedu rjecnika u Dani-
ciceva (Juda , Judas'), a) uopce. Simun i Juda
apostoli. F. Glavinid, cvit. xxv. Jakov rodi Judu
i bradu negovu. Vuk, mat. 1, 2. Ruvim, Si-
meun, Levi i Juda. D. Danicid, 2mojs. 1, 2. —
h) po cetvrtome Jakovjevu sinu zove se ovako u
svetom pismu zadne carstvo zidovsko i narod u
nemu. Vrh Solima i gradov Jude. J. Kavaiiin
506a. Ali Judu razbi Izrai}. D. Danicid, 2dnevn.
25, 22. Jer imas bogova, Judo, koliko gradova.
jer. 11, 13. — c) cesto se pomine Juda aposto
koji je Hrista izdao. Da je pridesnikt Jude pre-
dateju Hristovu. Mon. serb. 135. (1848). K Judi
Skarijotckomu. 287. (1419). Ki se zovise Juda
Skarioth. Bernardin 70. matt. 26, 14. &to, Juda,
ovuj stvar ne smisli onadaj ? N. Najeskovid 1, 126.
Nu ko zacu dikla mila, da je Juda zli zamiden.
I. V. Bunid, mand. 30. Juda dav se na lupeztvo,
apostolstvo s sebe ukinu. J. Kavanin 378^. Tu je
Juda i Julijan. 454*. K6 krvni Juda smiju nega
izdat kad celiju. 458i>. Ako si na to dosao, prija-

teju Juda? F. Lastrid, test. 151*. Judu i Kaina. V.
Do§en 76a. S Judom dete uvik biti. 80^. Gospa
Judi odgovara. Nar. pjes. here. vuk. 331. — po
tome ovo ime stoji i u prenesenom, opcem smislu,
kao strasna grdna za izdajicu. Juda ne spi. (D).
Poslov. danid. Ovo ti je Juda drugi. V. DoSen
120*. Da mi nije bilo 2ao du§u izgubiti, hotijah
se Juda nazvati (nazvati se Juda ubiti sam
sebe). Pravdonosa. 1852. 9. — d) prezime vla-
steosko u Duhrovniku xiii vijeka. Tripunt odi.
kneza Jude. Mon. serb. 40. (1253).

2. JUDA, m. vidi Judejac, Civutin, ^idovin.
— Moze hiti da je postalo od arap. tur. Jehud,
Hi da je narod mislio na Judu (vidi 1. Juda,
osohito kod h) i c)). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide Civutin). Jude dopa-
dose, Hrista joj oteSe. Nar. pjes. petr. 1, 29.
Kada Jude Hrista uhvatise. 2, 72.

3. JUDA, m.(?) ime bi^ci. Juda, Judic, Judino
drvo (Durante) (prema tal. albero di Juda), Cercis
siliquastrum L. (Sabjar). B. Sulek, im. 134.

JUDAJININ, m. vidi Judejac. — Mnoiina:
Judajini. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,He-
braeus, Judaeus' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.

JUDAJSKI, adj. vidi judejski, isporedi i Ju-
dajinin. — U dva^pisca xvi i xvii vijeka. Ceri-
monije judajske. S. Budinid, ispr. 54. Uzrado-
vase se hdere judajske. M. Alberti 17. 107.

JUDEA, /. vidi Judeja. — U Belinu rjecniku

348b.

JUDEJ, m. vidi Judejac. — U pisaca xvi vi-
jeka, i na jednom mjestu xviii. Ta Judej videdi.
Mirakuli. 132. Oni jesu vsi grisnici, Judeji i
pogani. Anton Dalm., ap. e4b. Podazrih s mojim
okom svrhu poganov i Judej. I. Krajid 7. — I
ovi primjeri pripadaju amo, premda je drugo j
ispalo ; pisci su jamacno mislili na latinski oblik
Judaeus (isporedi kod Jevrejin): Rat stvorista
protivu Judeom. §. Kozicic 4b. Stipan Rimjanin
rodom, otcem Judeom. 8b.

JUDEJA, /. 'lov^ciui, Judaea, drzava u Pale-
stini (potone carstvo izraijsko). — vidi i 1. Juda,
b). — Od XVI vijeka. . A naj prvo Judeju, potli
Poganu. Anton Dalm., ap. e4b. Hajdemo opet
u Judeju. Vuk, jov. 11, 7. U Jerusalimu u Ju-
deji. D. Danicid, jezdr. 1, 2.

JUDEJAC, Judejca, m. Judaeus, covjek iz Ju-
deje. — isporedi Judejin, Zid, Zidov, Zudio, Zu-
dija itd. — U pisaca nasega vremena. Proroko-
vahu Judejcima. D. Danicid, jezdr. 5, 1. Da ni
u koga ne bude rob Judejac brat negov. jer.
34, 9.

JUDEJINKA, /. vidi Judejka. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,Hebraea, Judaea'.

JUDEJINKINA, /. samo u Stulicevu rjecniku
uz Judejinka.

JUDEJINSKI, adj. vidi judejski. — Samo u
Stulicevu rjecniku : judejinski Hi judejski ,Ju-
daeorum, Hebraeorum' ; gdje ima i adv. jude-
jinski Hi judejski ,Judaeorum more'.

JUDEJKA, /. zensko cejade iz Judeje. — Nemam
prim jer a pri ruci, ali va}a da ima ova rijec
prema Judejac.

JUDEJSKA, /. vidi Judeja (ujirav zenski rod
adjektiva judejski). — U jednoga pisca xviii vi-
jeka. U Jerusalemu koji je^ u Judejskoj. S. Rosa
16b. Naj posljedni kraj Zudjelske ili des rijet
Judejske. 38*.

43

JUDEJSKI

674

1. JUG, b.

JUDEJSKI, adj. koji pripada Judeji Hi Ju-
dejcima. — Izmedu rjednika u Stulicevu (kod ju-
dejinski).

a. adj. Dode u okoline judejske preko Jordana.
Vuk, mat. 19, 1. Sasavasaru knezu judejskom.
D. Danicid, jezdr. 1, 8. Na stanovnike judejske
i jerusalimske. 4, 6. — amo pripada i ovaj
iwimjer u kojemu je j ispalo jamacno stam-
parsJcom grijeskom: Po Judescijeh putih komu
snaga se je izmorila. A. Boskovideva u I. M.
Mattel 353.

b. adv. judejski. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (kod judejinski). Ne umijahu govoriti ju-
dejski (o jeziku). D. Danicid, nem. 13, 24.

JUDETA. /. vidi Judita. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Sveta Judeta. M. Divkovid, nauk.
21b. Slavna Judeta veli : . . . 94^. Od svete Ju-
dete. 107b.

JUDICA, /. ime nekakvoj ptici. — TJ jednoga
pisca XVI vijeka. Tuj su zebe i judice. M. Ve-
tranid 2, 268. Tuj au i judice i sjenice. 2, 270.

JUDIC, m. vidi kod 3. juda.

JUDIKA, /. vidi 3. juda. — U na§e vrijeme
u Duhrovniku. P. Budmani.

JUDIKIC, m. prezime. — Unase vrijeme. Schem.
diak. 1877. 68.

JUDIN, adj. koji pripada Judi. Dusa Parao-
nova i Judina. Korizm. 16*. Bise Matija Zi-
dovin od kolina Judina. F. Glavinid, cvit. 58"".
Ne uzmet se kra^estvo Judino. 417'>. Judini uce-
nici. I. Ancid, svit. 79. U Betlemu Judinu. F.
Lastrid, test. 61^. Da se na Judino misto drugi
obere. svet. 13*. Vi Judina druzba biste. V.
Dosen 80^. Ir, prvenac Judin. D. Danicid, Imojs.
38, 7. Otide car Izraijev s Josafatom carem Ju-
dinijem. Icar. 22, 29. I ti, Vitlejeme, zem}o Ju-
dina. Vuk, mat. 2, 6. Sina Faresova, sina Ju-
dina. luk. 3, 33.

JUDINAC, Jiidinca, m. vidi Judejac. — U dva
pisca XVIII vijeka. KraJ od Judinaca. E. Pavid,
ogl. 330. Kasrdise se protiva Zudilom aliti Ju-
dincem. And. Kacid, kor. 211.

J'&DINO DRVO, n. vidi kod 3. juda.

JUDINOV, adj. vidi Judin (od cega postaje
dodavanem drugoga nastavka posesivnoga ov). —
Na jednom mjestu xvm vijeka. Od ko|ena Judi-
nova ki se jaki bog narece. J. Kavanin 8371'.

JUDINOVAC, Judinovca, m. vidi Judejac. —
isporedi Judinac i Judinov. Ali bi upravnije bilo,
da se zovu Judinovci nego Zudili. And. Kacid,
kor. 290.

JUDINSKI, adj. koji pripada Judincima. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Da se mlostvo vojske
judinske pokripi. E. Pavid, ogl. 320.

JUDIT, /. vidi Judita. — Prema grckome Hi
latinskome obliku. — Nnlazi se samo u nam., ri-
jetko u drugijem padehma, i tad se ne mijena.
Istorija svete udovice Judit. M. Marulid 1. Judit
slavna udovica od Betulije. A. Gucetid, roz. mar.
4. Judit Holoferna pridobi. F. Glavinic, cvit.
115a. S molitvom Judit oruzana. F. Lastrid,
ned.^ 227.

JUDITA,/. 'Iov^^&, Judith, ime zensko hiblicko.
— isporedi Judit. Svete udovice Judite. M. Ma-
rulid 3. Eto k vam gre Judita gospoja. 4. Olo-
fernes dvor svoj i Juditu zva na vefieru. 6. Dike
ter hvajenja presvetoj Juditi ... 7. Debore, Ase,
Jael, Judite ... J. Kavai'iin SH^, U s. pismu
gospoja Judita popiva. F. Lastrid, test. 19^.
S plemenitom gospojom Juditom. 115*. Lipota
gospodicne Judite. 354^.

JUDITIN, adj. koji pripada Juditi. Hvalu jos
dajudi dilu Juditinu. M. Marulid 58.

JUDITKA, /. dem. Judita. — U jednoga pisca
xvm vijeka. Dvi kderi, Luca i Juditka. A. Ka-
nizlid, roz. 22.

JUDOV, adj. vidi Judin. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Rodil se je Isus od kolena Judova.
§. Kozicid 3a,

JUFKA, /. rastegnuti vrlo tanki plat (tijesto)
kao sto treba za pitu Hi za rezance, tur. jufka
(kao adj.: tanak, kao supst.: pita). — isporedi
jupka, obga. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (1. ,der ausgewalkte teig' ,massa
farinacea distenta'. 2. ,eine nudelartige paste die
auch iiber den winter aufbewahrt werden kann'
,macheroni(?), pastillorum genus', cf. obga, jupka).
Bilo mu probitacno kao jarcu jufka! Nar. posl.
vuk. 13. Kakvu ko pitu zeli jesti, onake i jufke
razvija. 125. Kakve jufke, taka i pita. Nar. bl.
mebm. beg kapet. 97. A sto je lioj islo za rukom
rastegnuti obgu (jufku). M. P. Sapcanin 1, 34.

JUFTA, /. vidi jubta.

1. JUG, m. auster, strana gdje sunce stoji u
podne (za nam sjevernu zemajsku polovinu) ;
vjetar koji s one strane duse. — Mijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. jugt, rus. mri,, ces.
jib. — Postane nije poznato; vaja da je prasla-
venski oblik bio bez j (isporedi uzina), Miklosic
je (ne u etymol. worterb.) isporedivao lit. uziu,
suskam (kao vjetar, sumim). — Moze biti da bi
u kojemu primjeru bio nom. jugo (koje vidi). —
Izmedu rjecnika u Mika]inu (jug, jugo, silok
,euroauster, euronotus, vulturnus'), u Belinu
(,austro, vento meridionale' , auster' 120^ ; ,sirocco,
vento noto' ,notus' 679a), u Bjelostjencevu (jug,
zapadnak, zapadni veter ,auster, eurus, notus,
vulturnus, libs, favonius, zephyrus'), u Jambre-
sicevu (,auster'), u Voltigijinu (jug, jugovina ,8ci-
rocco, vento meridionale' ,siidwind'), u Stulicevu
(,notus'), u Vukovu (1. ,siidwind* , auster, notus'.
2. ,siid' ,meridies'), ?* Danicicevu (jugs ,regio me-
ridiana').

a. strana. Na jugt Grimace. Starine. 13. 207.
(1185, prepis. 1210). Ott juga. Mon. serb. 127.
(1347). Kt jugu. 131.(1348). Vrb ki je od juga.
Mon. Croat. 108. (1471). Zadi se sa juga tmast
oblak na gori. D. Barakovid, vil. 258. Stira tece
do Loznice od juga k sjeveru. Vuk, nar. pjes.
4, 253. Stanovnici pitoma juga. M. Pavlinovid,
rad. 154. Skup zemaja na slovinskom jugu. razg.
18. Jedni k jugu odjezdise pravno. Osvetn. 1, 31.
Upravo su dika i ponos na jugu slavenstva. 4, vii.

b. vjetar; cesto i vjetar koji duse s jugoistoka
(isporedi silok). posto je osobito zimi s ovako-
vijem vjetrom vrijeme topic i vlazno, gdjegdje
znaci i ovakovo vrijeme (isporedi i jugovina).
Dub juga i bure dahnu(v), ka istoku otide. Aleks.
jag. star. 3, 247. Koji prinosis s neba jug. B.
Kasid, rit. 428. Al' da se primiri oblaka prez
juga. D. Barakovid, vil. 31. Kad valove kako
gore po nem (moru) vrli jug nadima. M. Orbin
27. Po nebesijeh tako oblake u neskladnoj su-
protivi tjera i zgoni s vlasti jake mrazni sjever,
jug dazdivi. I. Gundulid 240. , Sila plaha vlaz-
nijeh juga, vihar mraznijeh. G. Palmotid 2, 527.
Jug dazjivi. A. Vitajid, ist. 459''. Bog dovede
jug s poludne. I. Dordid, salt. 262. Plahi sjever
ali jug valoviti da te od kraja malo odtisne ne
moze li te podusiti ? B. Zuzeri 156. Jug . . . mek,
vrud i ugodan. F. Lastrid, test. 248^. Odi, ju?.e,
raspusi vrtao moj. svet. 67a. Tu ozujak jugu
veli tirat s gore snig i zimu. A. Kanizlid, roz.
13. Jug ,scirocco'. S. Budmani 416^. Duni, juze,

y

r^^;

/

675

JUGOVINA

nek se babe pruze! Duni, juze, po bozidu pete,
nehvala ti kad bude dovete (nedeje). Nar. posl.
vuk. 71. Jug babi za fiirunom. (Kad ko u sobi
govori da na poju nije zima, a jeste). 115. Jug
duse svud i svugde zaviri, pa ke i za negovu
kra)icu znati. Nar. prip. vil. 1868. 63. Uzdio
jug, da se morem nije moglo. S. ]^ubi§a, prip.
49. Ter ko jodra dva se duba skruse i u poron
panu, kad jug pu§e. Osvetn. 4, 53.

2. JUG, m. ime musko : u narodnijem se pjes-
mama cesto pomine Jug Bogdan s devet sinova
(Jugovi6a) M vrijeme kosovske bitke. — Narod
misli da je vladao u jugoistocnoj Srbiji, vidi:
Leskovcani to brdo (u Srbiji u okrugu niskom)
zovu ,Hisax-', i vele da su tu bili dvori Jug-Bog-
danovi. M. £). Milicevic, kra}. srb. 18. Srbi vele
da je to (Uisar, zidine od staroga grada kod
Prokupja u okrugu toplickom) bio grad Jugbog-
danov. 373. — Cesto kod Jug Bogdan u pjes-
mama prva se rijec ne mijena po padezima. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (Jug Bogdan, otac
devet Jugovida). Pozva6emo stara Jug-Bogdana,
s nim ce dodi devet Jugovida. Nar. pjes. vuk.
2, 182. Care svraca Juga na veceru, Lazo svrada
devet Jugovida. 2, 183. A do nega stari Jug-
Bogdane, a do Juga devet Jugovida. 2, 184.
Viknu Juze dece devetoro. 2, 287. Al' pogibe
Bogdan Juze stari. 2, 297. I desetog star-Juga
Bogdana. 2, 304.

JUGA, m. ime musko, isporedi 2. Jug, — Na
jednom mjestu xiv vijeka. Juga prilozi selo Go-
rino. Glasnik. 24, 274. (1395).

JUGA VAC, jGgavca, m. vidi prndej. Jiigavac,
Macroglossa stellatarum, neki leptir, koji se i
zimi vidi da leti po kudi, kad puse jug. bide mu
od toga i ime. — U naSe vrijeme u Stonu. ,Vidi
se da je silok, vide se jugavci!' M. Milas.

JDG-BOGDANOV, adj. koji pripada Jug-Bog-
danu, vidi kod 2. Jug.

JUQDO, m. u Danicicevu rjecniku: Jugtdo,
ime musko, ali mislim da nije dobro procitano :
car Lazar prilozi Ravanici neke vinograde koje
kupi ,u Crepa i Jugda' (Mon. serb. 196. god.
1381. Sr. letop. 1817. 4, 47). mislim da bi tre-
balo citati ,Bogda'.

t

JUGINOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. spal. 1862. 29.

JUGNI, adj. vidi juzan. — U Stulicevu rjec-
niku: jugan ,noti'. — nepouzdano.

JUGO, n. vidi 1. jug. — Od xvi vijeka u sje-
vernoj Dahnaciji, a izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (,auster') i u Mikajinu (kod jug, a napose
jugo s istocnakom ,sirocco levante' ,euru3' i kod
silok). Poce dimat jugo, strahot nas stride. P.
Hektorovid 72. Kad jugo puse. Anton Dalm.,
nov. test. 107a. luc. 12, 55. Pusudi jugo. 216a.
act. ap. 27, 13, Prvi kraj na jugo a drugi u
zapad. D. Barakovid, vil. 105, Ter svo'e sile u
kriposti proni jugo. A. Vitajid, ist. 246*. Za si-
verom juga pusu. 459a.

JUGOISTOCAN, jug6istocna, adj. koji pripada
jugoistoku, koji je na jugoistoku (strani), koji
(vjetar) duse s jugoistoku. — Nacineno u nase
vrijeme. Od jugoistocne strane. Vuk, dan. 2, 26.
Na svom jugoistocnom kraju. M. D. Milidevid,
kra|. srb. 169.

JUGOISTOCNAK, m. vjetar s jugoistoka, ispo-
redi silok. — Nacineno u nase vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku: ,siidost (wind)'.

JUGOISTOK, >w. strana medu jugom i istokom,
i vjetar koji odande duie. — isporedi silok. —

Nacineno u naSe vrijeme. (Granici) od jugoistoka
s Turskom Arbanijom. Vuk, poslov. xix. Suva
planina na jugoistok od Nisa. M. D. Milidevid,
kra|. srb. 2. Od severozapada k jugoistoku. 3.
Jugo-istok, ggr. ,sudost', tal. frc. ,sud-est', egl.
,south-east' ; ju2ni jugo-istok, astr. ,sud8iidost',
tal. frc. ,8ud-sud-est', egl. ,80uth-soutli-ea3t'. B.
§ulek, rjecn. znanstv. naz.

JUGONAST, adj. vidi ju2an. — U Stulicevu
rjecniku: ,noti'. — sasma nepouzdano.

JUGONOST, /. M Stulicevu rjecniku uz jugo-
vina, — sasma nepouzdano.

JUGOI^TA, m. ime volu. — U Slavoniji.

JUGOSLAVAC, Jugoslavca, m. vidi Jugoslo-
vinac. — U jednoga pisca nasega vijeka. Krom
i matac mo2' bit Jugoslavac. S. Milutinovid u
Pjev. crn. 331a.

JUGOSLAVEN, m. vidi Jugoslovinac. — Na-
cineno u na§e vrijeme, vidi jugoslavenski.

JUGOSLAVENSKI, adj. koji pripada Jugo-
slavenima. — Nacineno u nase vrijeme, n. p.
Jugoslavenska akademija.

JUGOSLAVIJA, /. ju£ne slavenske zemje. —
Nacineno u nase vrijeme. "^Koliko je naroda u toj
umi§}enoj Jugoslaviji? M. Pavlinovic, razg. 11.

JUGOSLOVINAC, Jugoslovinca, m. slozeno od
jug i Slovinao (koje vidi).

JUGOSLOVINSTVO, n. osobine i sve ono sto
pripada Jugoslovincima i nihovijem zem}ama. —
U jednoga pisca nasega vremena. Putnik koji je
vise krat cijelo jugoslovinstvo proucio. M. Pavli-
novid, razg. 12.

1, JUGOV, adj. koji pripada jugu. — isporedi
juzan. — Izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. snijeg
,des siidwinds' ,austri'). A iz sela budne zene
yicu: ,Lako, lako jugov pusi vihre'. Osvetn. 1, 74.
Sto pocelo s kraja sjevernoga, zakrvilo i sa jugo-
voga. 5, 98.

2. JUGOV, adj. koji pripada Jugu. — vidi
Jugovo Po|e.

JUGOVAC, Jugovca, m, selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 75.

JUGOVCI, Jugovaca, m. pi. selo u Bosni u
okrugu bihackcm. Statist, bosn. 53.

w r

1. JUGOVIC, m. covjek s juga, s juzne strane.

— U Mikajinu rjecniku: Jugovid, juzni ,australis,
austrinus'. — U nase vrijeme u Sulekovu : ,sud-
lander'.

2. JUGOVIC, m. prezime po ocu Jugu. — Po-
tvrdeno od xv vijeka. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu: Jugovidi, covjek hercega Stjepana knez
jVukmanB Jugovidi.' 1488 — 54, ime mu pisu i
,VuokmanB' i ,Vokmani.', a prezime i jJugovikt'
(Mon. serb. 390. 392. 393. 396. 403. 429. 430. 468).

— u latinskim spomenicima 1423 vojvoda ,Voyn
Juga' (.Vojint Jugovidt') (Glasnik. 13, 201). —
JugovicB. S. Novakovid, pom. 152. Gospode Ju-
govida. Norini 39. A do nega stari Jug-Bogdane,
a do Juga devet Jugovida. Nar. pjes. vuk. 2, 184.
Naj starijeg Boska Jugovida. Nar. pjes. petr.
2, 199. Predose iz cesarije Sima Jovanovid, Petar
Jugovid. Glasnik. ii, 1, 76. (1808). Aleksijft Ju-
govid. Eat. 81.

JUGOVICI, m. pi. ime selima. a) u Hercego-
vini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 120. —
b) M Crnoj Gori. Glasnik. 40, 19.

JUGOVINA, /. vjetar s juga, i uopce vrijeme
kad ovaj vjetar duse (obicno se u primorju ovako
zove toplo vrijeme preko zime kad duSe jugoistocni
vjetar). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u

JUGOVINA

676

JUKATI

Voltigijinu (kod jug), u Stulicevu (jvehemens
notus'), u VuJcovu (,das sirocco-wetter, thauwetter'
,tempestas solvens nivem et glaciem'). XJdarise
morske jugovine. Nar. pjes. petr. 2, 22. Daj mi,
Boze, od Drine vedrine, jugovine od Jercegovine.
Nar. pjes. marj. 180. Kad je o krscanskom bo-
zi6u jugovina. Vuk, poslov. 227. Plamen piri
jugovina naglo. Osvetn. 1, 74. Grmilo je, sije-
vale 8U mune i gudila jugovina dahom. 2, 149.
K6 kad plaha jugovina puhne. 3, 28. Uz rartvu
jugovinu naveze se i pregleda otok. M. Pavli-
novic, rad. 86. Jugovina .tempestas solvens nivem
et glaciem'. u Istri. D. Nemanid, cak. kroat. stud,
iftsg. 50.

JUGOVNI, adj. koji pripada jugu Hi jugovini.

— U jednoga pisca xviii vijeka. I kad vrime ju-
govno dopusca. J. S. Rejkovid 74.

JUGOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Orane u mestu Jugovu. Sr. no v. 1861.
672.

JUGOVO POLE, n. ime mjestitna.

a. pusta u Slavoniji u zupaniji virovitickoj.
EazdijeJ. 141.

b. poje u Bosni. F. Jukic, zem}. 2.

JUGOZAPAD, m. strana medu jiigom i za-
padom, i vjetar koji odande duse. — isporedi
garbin, lebid. — Nacineno u nase vrijeme. Od
juga i jugozapada te§ko je za sad pravu granicu
naznaciti. Vuk, dan. 2, 26. Ovaj komad zem|e
koji od jugozapada granici s morem. poslov.
xviii. Kosa koja se odvaja od Mi^ura na jugo-
zapad. M. D. Milidevid, kra}. srb. 167. Jugo-
zapad, astr. ggr. ,sudwest', tal. ,sud-ovest', frc.
,sud-ouest', egl. ,south-west' ; juini jugozapad ,siid-
siidwest', tal. ,sud-sud-ovest', frc. ,sud-sud-oue9t',
egl. ,8outh-south-TV08t' ; zapadni jugozapad ,west-
siidwest', tal. ,ovest-sud-ovest', frc. ,ouest-sud-
ouest', egl. jwest-south-west'. B. §ulek, rjefin.
znanstv. naz.

JUGOZAPAD AN, jugizapadna, adj. koji pri-
pada jugozapadu. — Nacineno u nase vrijeme.
Po jugozapadnijem krajevima. Vuk, poslov. 148.

— I u i^ulekovu rje6niku: ,siidwe9tlich'.

JUGOZAPADNAK, m. jugozapadni vjetar. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjei-
niku : ,siidwestMind'.

JUHA, /. jus, jusculum, voda u kojoj se ku-
halo meso §to se jede, n. pr. govede, hravle, ko-
kosje, ribje, te se i sama srce Hi pije kao hrana.

— isporedi corba. — Akc. se mijena u voc : juho,
jiihe. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
juha, rus. yxa, 6es. jicha, pol- jucha. — Korijen
je indoevropski jus, isporedi lit. jusze (zaSto sz?),
snskr. jusa, lat. jus. — Izmedu rjecnika u Vran-
iicevu (,jus'), u Mikajinu (.jus, jusculum'), u Be-
linu (,brodo e broda, in cui h stata cotta carne,
herbe, legumi ecc' Jus' 149^), u Bjelostjencevu
(juha. corba jus, jusculum'), u Jambresicevu
(,jus'), u Voltigijinu (,brodo, zuppa' ,suppe, briihe'),
u Stulicevu (,jus, jusculum'), u Vukovu (juha i
juva ,die suppe' ,jus', cf. corba, polijevka s do-
datkom da se govori po zapadnijem krajevima).
V juhi mesni. Narucn. 6^. Take bi me i polila
juhom. M. Dr2i6 133. Ako mu se provari juha.
211. Ono juhe 6a bise ostalo jo§6e vrase. F.
Vranfiid, 2iv. 90. Meso vareno u svojoj jusi. J.
Mikaja, rjecn. kod meso. Od stare koko§i dobra
juha. (D). U popa je juha do dna gusta. (D).
Poslov. danic. Tovar mesa, badan juhe ,bufa-
ione e bufalaccio, gran bufalo, huomo assai rozzo
ed inetto' ,homo ineptissiraus'. A. d. Bella, rje6n.
151^. Imat malo juhe za Stogod se pokrijepiti.

B. Zuzeri 151. Juha je pogrijana raba povra-
cena. (Z). Juha pogrijana na pola istecena (Z).
Krsten je juhom od hobotnice. (Z). Poslov. danic.
Da je potriba krstiti, a ne namira se druge vode
nego juhe. Ant. Kadcic 122. Juha oli corba,
M. Dobretid 25. Taman Turci posrkali juhu, a
kauri pojerlose meso. Nar. pjes. marj. 140. Sve
se od ne juho nasrkase. Pjev. crn. 247''. Badan
mesa, a kasika juhe. (Veliki tijelom, a malen
deloni. — U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 11.
Koju im je (ribu) dak bio donio na juhi spra-
vjeno kao sto treba. Nar. prip. vrc. 113. I po-
gleda da u loncu ne ostade nista drugo no samo
juha. 113. Eece mladozena da te prvo malo
juhi zet. Nar. prip. mikul. 31. Juhu proli. D.
Danicid, sud. 6, 20. Juha im je necista u sudo-
vima. isai. 65, 4. Uzela je malo juhe. M. Vo-
dopid, tuzn. jel. dabrovn. 1868. 194. — U pre-
nesenom smislu. Lozova juha tobolac opuha (vino.

— U primorju). Nar. posl. vuk. 140. — U nase
se vrijeme po varosima knze uopce o jelu sto se
uzimje na pocetku objeda (n. p. i o tijestu, re-
zancima, pirincu itd. kuhanome u jusi).

JUHAR, juhdra, m. vidi jubopija. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nam.
sing., i voc. : jiiharu, jiihari. — U Stulicevu rjec-
niku : v. juhopija, i u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

t

JUHARITI, juharim, impf. hraniti se samom
Hi mnogom juhom, biti juhar. — Samo u Volti-
gijinu rjecniku: ,brodeggiare, viver di brodo'
,von suppe leben'.

JUHAST, adj. vidi juhat. — U Stulicevu rjec-
niku : ,jure abundans'. — nepouzdano (kad bi
doista bilo ove rijedi, imala bi drugo znacene:
sliian jusi).

JUHAT, adj. u kojem ima mnogo juhe (n. p.
0 jelu), Hi koji daje mnogo juhe (n. p. o mesu).

— U Vukovu rjecniku: ,suppig' ,jurulentus' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku.

JUHAV, adj. vidi juhat. — Samo u Stulicevu
rjecniku uz juhast.

JUHKA, /. vidi jufka. — U nase vrijeme u
Bosni. Iznijeli juhke i sjecanice. Bos. vil. 1892.

188.

JUH6pIJA, m. i f. cejade koje mnogo Hi rado
pije juhe. — U Belinu rjecniku: ,brodajo e bro-
daro, si dice a chi piace la broda' ,juris anxius'
149a; u Bjelostjencevu: ,juris anxius'; u Voltigi-
jinu: jbrodaro, brodajo' ,briihetrinker' ; u Stali-
cevic : , brodajo, ghiotto di brodo' .juris appetens'.

JUHOPILA, /. va^a da je isto sto juhopija
kad se kaze o zenskom ce]adetu. — Na jednom
mjestu xvi vijeka (u rukopisu xvm, te bi mogla
biti i pisarska pogreska mj. juhopija). I ti li si
do§la, juhopila? M. Drzid 412.

JUHOR, m. u Vukovu rjecniku: planina u Sr-
biji u nahiji jagodinskoj. — isporedi huhor.

JUHTA (i jiifta), /. volujska koza sto se cini
i tare dvekom (prije samo u Rusiji, a sad i
drugdje), te ima osobiti von. — Od rus. ioxtb Hi
io.fTt. — 0 nase vrijeme. Juhta, tech. (jufta)
,juchten, juchtenleder', tal. ,bulghero, cuojo di
Russia', frc. ,(cuir de) roussi', egl. , Russia-leather.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JUJ, interj. u Vukovu rjecniku: vide jaoj.

JUKATI, jucem, impf. vikati ju (u ialosti, vidi
1. ju na kraju), jaukati. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. I v bidu jukati prez utiho vsake.
P. Vitezovid, odil. 2.

JUKIC

677

1. JUN

JUKIC, m. prezime. — radi postana ispuredi
Jukovic. — U nase vrijeme. Schem. bosn. 186i.
20. Schem. hercog. 1873. 254.

JUKINAC, Jukinca, m. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. KazdijeJ. 64.

JUKLUK, m. orman, kovceg, tur. jiikliik. —
U na§e vrijeme. Divnom rezbom na juklucima
(dolapima) u sobama. M. D. Milicevic, zim. vec.
133.

JUKO, WJ. hy}}. Juraj. — Akc. je u voc. Juko.
— XVIII vijeka. Od nega se rodi Juko i Ivan.
And. Kaci6, kor. 469. Zraaja vodi gizdava di-
vojka, za nim ide na konicu Juko ; ranen zmaje
zvizde strahovito, Jura vi(5e tanko glasovito. F.
Eadiiian 39.

JUKOVIC, m. prezime (po ocu Juku). — U
nase vrijeme. Luka Jukovic. Rat. 353.

JUKSUK, m. tur. jiiksiik, naprstak. — V nase
vrijeme u Bosni. Zemjak. 1871. 2. Drugomu iglu,
juksuk, kangu. Nar. prip. bos. 1, 6.

1. JUL, m. Julius, sedmi wjesec u godini. —
isporedi julij, srpan. — Postaje od latinskoga
imcna. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (jult .julius'). Ijula 16. Okaz. pam.
saf. 74. Ijula 81. Jul ima dan 31. F. Glavinic,
cvit. XXIV. Na 15 jula miseca. S. Badric, ukaz.
17. Miseca jula. P. Filipovic 37. — I u nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: julius'.

2. JUL, m. tal. giulio, neki ne veliki sreirni
novae. — U jednoga pisca xvii vijeka. Imam
jedan jul u mojoj kesi. I. Anci6, ogl. 104. Da
jim svijet daje po jul, sto je mala placa. 110.

JULA, /. hyp. Julija. — Akc. se mijena u voc.
Julo. — U Vukovu rjecniku: ,Julchen' ,Juliola'
s dodatkom da se govori u vojvodstvu.

JULAR, julara, m. vidi ular. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika\inu (jular, oglav ,ca-
pistrum') gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu
(.cavezza' ,capistrum, habenae'), u Vukovu (vide
ular). Tko kona kupi jularom svezana, doodi li
i jular kupcu? F. Lastric, ned. 332. A dogata
na jularu vuku. Nar. pjesn. horm. 1, 556. Trga
parip uzdu i jular. 2, 433. Sve beg znade tko
mu kone krade, al ne znade tko julare skida.
Nar. bl. mehm. beg kap. 226. Sto 6e ti ovaki
trulav jular? Nar. prip. bos. 1, 10. Uzme kona
za jular. Bos. vila. 1890. 70. — I u prenesenom
smislu. Muogi }udi u narodu nasemu prori^u ko-
jesta iz pleca od pecena brava: casica ona odozgo
kazu da je kuca, i ako nije vrlo duboka, kazu da
je puna kuda ; one zile od casice zovu se .jular'
i po tome se gleda kako su koni u domacina.
Vuk, rjecn. kod plede.

JULARGIC, m. prezime. — Uprav julargijic,
t. j. .julargijin sin% te hi se po tome mogao naci
i supst. julargija (jular s tur. nastavkom gi),
covjek koji pravi julare; alt nemam druge po-
tvrde. — U nase vrijeme. Stevan Rasid iz Pa-
rasnice prijavi Simu Jular^ica. Glasnik ii, 1,
150. (1808).

JULARGIJA, JULARGIJIC, JULARGIJIN,
vidi kod Julargid.

JULAVA, /. ime zensko izvedeno od ,Julijana'.
I. Pavlovic.

JULEJ, m. vidi 1. julij. — U nekijem knigama
cakavskijcm xvi vijeka (vaja da se je kod julij
pomislilo da i stoji mj. negdasnega e). Dan 25.
juleja. S. Kozicic 9a. Miseca juleja. Mon. croat.
196. (1510). 227. (1527V V dan 29 juleja 1591.
Stat. kast. 197.

1. JULIJ, m. Julius, vidi 1. jul. — Od^v vijeka,
a izmedu rjednika u Danicicevu (gledaj julije;
a kod ovoga stoji: nominativu nema potvrde).
Meseca julija. Mon. serb. 260. (1405 u poznijem
prijepisu). 409. (1441). Meseca Julija. Mon.
Croat. 85. (1457). Od pohojenja divice Marije na
2 julija. F. Glavinid, cvit. 209^. Na cetrnajest
julija meseca. P. B. BakSid vii. Na 9 julija. I.
Krajid 70. Na julija dan jedanaesti. Pjev. cm.
309b.

2. JULIJ, m. Julius, ime muSko. — Od xvn
vijeka. Meni skaza tve vridnosti Gostanid dom
Julij fiastni. M. Gazarovid 134b. Po zapovidi
Julija pape. F. Glavinic, cvit. 8*. Nij' Glicera,
koga svali s cesarskoga Julij trupa. .f. Kavanin
272a. Kvirin, Julij mladc plodeni. 298*.

JULIJA, /. Julia, ime zensko. Otac Eutikijo,
a mati Julija zvahu se. F. Glavinid, cvit. 12*.
Raj zemajski prikazan . . . gospoji Juliji Cerinida.
I. Ivanisevic 6. Julija muzu carstvo imas. J.
Kavanin 346*.

JULIJAN, Julijana, m. Julianus, ime muSko.
— Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Julijant , Julianus'). Muciteja Julijana.
Stefan, sim. pam. saf. 25. Kardinala biskupa
Ostijenskoga gospodina Julijana. Mon. croat.
179. (1499). U Benetcih u crikvi s. JUlijana. F.
Glavinid, cvit. 12*. Posta cesarom Julijan Apo-
stata. 122b. Julijan i Adam Kotoraski. J. Ka-
vanin 309b. Tu je Juda i Julijan. 454^.

1. JULIJAna, /. Juliana, ime zensko. — Akc.
je zabijezen kao sto stoji u Vukovu rjedniku, u
Duhrovniku hi se kazalo Julijana. — Od prije
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Belinu
(.Giuliana' , Juliana' 349*) i u Vukovu (Julijana
jjuliana* s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
Julijana. S. Novakovid, pom. 119. Pod nom sedi
lepa Julijana. Nar. pjes. vuk. 1, 452.

2. JULIJANA, /. ime mjestu i morskoj luci u
Stonskom Batu. Schem. ragus. 1876. 45.

JULIJE, vidi 1. julij.

JULIJO, m. vidi 2. Julij. — Izmedu rjecnika
u Belinu (,Giulio' ,Julius' 349*). Julijo treti
(papa). A. Gucetid, roz. mar. 79. Cesar rimski
Julijo. I. Bandulavid, predgovor.

JULINAC, Julinca, m. prezime. — U nase
vrijeme. D. Avramovid 269.

JULKA, /. dem. Julija. — TJ Vukovu rjecniku:
,Julchen' , Juliola' s dodatkom da se govori u voj-
vodstvu.

JU^, m. vidi jul. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu {}\x\i> ,julius'). Meseca ju}a.
Mon. serb. 222. (1392). Iju|a 22. Okdz. pam.
saf. 79. 80. Trieset juja projde. B. Krnarutid 29.
Ju}, srpan. P. Posilovid, nasi. ix.

JIJMAK, m. tur. jumak, klupko. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: kao mali
mosurid na cemu se zlato i svila prodaje ,die
spule' ,tubulus' s primjerima iz narodnijeh pje-
sama: Mlada Mare na pen^er sjedase, na pen-
^eru sitan vezak veze, zlatom veze po bijelu
platnu, al' je sivi soko doletnuo, odnosi joj na
jumaku zlato. — Privi se Petru deliji kakono
svila k jumaku. (Nar. pjes. vuk. 1, 34). vidi i:
Jumak, drvo oblo na toliko razdela, na kojemu
devojke svilu motaju kad vezu, svaku boju na
osob. V. Vrcevid, nar. prip. 225. Mara suce na
jumaku zlata. Nar. pjes. here. vuk. 1.

1. JUN, adj. mlad. — Bijec je praslavenska
(junt), premda se nalazi samo u stslovenskomje-
ziku i u ruskome (lOHuii, ali i ova moh hiti uzeto

1. JUN

678

JUNA^INA

is crkvenoga jezika), a hod nas u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom ; ali opet u svijem jezi-
eima ima rijeci sto su od ove postale (vidi n. p.
junac, junak). — Korijen je joun, isporedi i lit.
jaunas, te je srodan indoevropskom iuun, ispo-
redi snskrt. i zend. juvan- i jTin-, lat. juvenis,
got. juggs, stvnem. jung, engl. young itd. vidi i
kod 1. jur. — Izniedu rjecnika u Stulicevu (.ju-
venis' s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u
Danicicevu (junt juvenis'). — Komp. je junej
(vidi u prvom primjeru). Synt jego junej. Stefan,
sim. pam. §af. 10. 11. Starimi. vo^du, junimt
utvrtzdenije. 10. Vo}e juni sutt, voje stari. Sava,
tip. hil. glas. 24, 180. Vb junne VBzraste. Do-
mentijan'J 6. Da ne imamt dovesti u ku6u u
svoju June zene na misto gospoje Katarine. Mon.
serb. 274. (1410). k ovome primjeru Danidic do-
daje u rjecniku: Mjesto ,june' mislim da treba
citati ,i u ne' (ne). ,Da ne imamb dovesti u
ku6u u svoju i u ne zene (za kudnicu, ovo do-
daje Danicic popravjajuci po originalu) na misto
gospoje Katarine' ; ali mislim da po smislu hole
stoji June, ako je i ostarjela rijec; a moze biti
da je pisarska pogreSka te da treba citati ine.

2. JUN, m. Junius, sesti mjesec u godini, lipan.

— Postaje od latinskoga imena. — isporedi junij,
jun. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (junb jjunius'). Miseca juna. Mon. serb.
291. (1419). Ijuna 15. Okaz. pam. saf. 72. Ijuna.
75. 76. 7J. Jun ima dan 30. F. Glavini6, cvit.
XXIII. Zivot (svetaca) miseca juna. 174 — 175.
Miseca juna iliti lipna. A. Kanizlid, kam. 287.
Miseca juna ilti srpna (sic, jamacno pisarskom
grijeskom). M. Dobretid 171. Na sedam juna mi-
seca. Norini 72. Na 12 svibna (sic) juna. 84.

1. JUNAC,junca, m. juvencus, musko tele, mladi
bik (i vo); cesto znaci i hik uopce (tako je vec
i u stslovenskom jeziku). — Akc. se mijena u
voc: junce, junci, i u gen. pi. jfinaca. — Postaje
od 1. jun nastavkom bcb (isporedi lat. juvencus).

— Eijec je praslavenska, isporedi stslov. juntcb,
ce§. junec, poj. juniec. — Izmedu rjecnika u
Vraniicevu (,juvencus'), u Mikajinu (junac, June
.juvencus'), u Belinu (,bue glovane' ,bos novellus'
\?>V>\ ,giovenco, bove giovane' ,juvencus' 347^;
jvitello' jvitulus' 771*), u Bjelostjenievti (kajkavski
junec jjuvencus'. 2. junec bik ,taurus'), u Jam-
bresicevu (junec ,buculus, juvencus'; junec bik
,tauru8'), u Voltigijinu (,vitello grosso, giovenco,
buciacchio' ,ein grosses kalb'), u Stulicevu (Ju-
vencus'), u Vukovu (,der junge ochs, stier' ,ju-
vencus'), u Danidicevu (juntct ,taurus').

a. u obidnom smislu (mladi bik). ovdje su i
primjeri kod kojijeh nije jasno jell ovako zna-
dene Hi je kao kod b. I dovedite junca naj tuSiega.
Bernardin 42. luc. 15, 23. Vrh otara tvoga tadaj
66 t' stavit jos ne junca jednoga, negoli veju
mno2. M. Vetranid 1, 445. Kon mu se prikla-
naSe kako junac jarmu. Aleks. jag. star. 3, 229.
Krv kozletja ali ti junca. M. Divkovi6, bes. 326*'.
Zapovide ubiti junca utovjenoga. 591a. Velikoga
junca iz grada dovestit mi vi podite. G. Pal-
moti6 2, 134. Kakono junci tusti tekudi po li-
vadah. P. Eadovcid, nafi. 21. U juncu se vidi
kakav 6e vo biti. (D). Poslov. danic. Obijesni
junci i baci. I. Dordid, salt. 64. Stav|ati vrh
otara junce mlade. 168. UciniSe junca od zlata.
363. Od starog se mora vola junac ucit vudi kola.
V. Dosen 215b. Kad vo stari lezi, tko 6e da mu
junac teXi? 215^. Okruzili me su junci mnozi.
S. Rosa ll^J. Da zakoju junca, ter sprave jednu
obilnu trpezu. D. Bagid 289. A misto Aeg da
apregne junca. M. A. Eejkovid, sat. 08*. Israeli-

dani prid prilikom junca vapjahu. J. Matovid
334. I naucio sam se, kakono junac neukrocen.
455. Brat je tvoj do§ao i otac je tvoj ubio junca
utovjena. D. Rapid 132. Domacin ubije naj bo-
dega junca. Nar. prip. vuk. 98. Imala baba junca
Nar. prip. vrc. 7. Junci moji i hranenici po-
krani su. Vuk, mat. 22, 4. Jednorozi ce sidi
s nima i junci s bikovima. D. Danicic, isai. 34, 7.
Blagujmo ugojena junca. S. !]^ubi§a, prip. 261.

b. taurus, bik uopce (i koji nije mlad). Takovoga
junca sverepoumna. Domentijan^ 107. Kako o
posvedenju od telac i od junac. N. Ranina 84^.
dan. 3, 40. Junac (u zodijaku). Zborn. 127a. Jur
sunce sedmo suncu zlate roge tepjase. P. Zo-
ranid 2a. Dva junca ralo okrmjaju. Aleks. jag.
star. 3, 315. Niki junce pejase^ niki telce go-
nase. F. Glavinid, cvit. 384*. Cinilo bi se, da
ruce junac od bromza. F. Lastrid, ned. 392. Ako
je junac i tud, tele je moje. V. Bogisid, zborn.
140. Ako je tvoj junac, krava je tuda. 591.

c. u prenesenom smislu: morski junac, Phoca
vitulina. — Va^a da je samo kod pisaca. Morski
junac ,vitello marino, pesce cosi detto' ,vitulus
marinus'. A. d. Bella, rjecn. 771a. Morski junac
,das seekalb' ,Phoca vitulina'. G. Lazic 42.

2, JUNAC, Junca, m. ime muSko. — Od prije
nasega vremena. Junca onogo glago|u ize delomb
i ime podobno stezavgago, podobno bo juncu
ne umucenu i divijajustu vt monastyrt priide.
Glasnik. 11, 88. Pisanmi na vojinstvo prizvant
byvajetb Junct. 89. Pred nima je Junac bu}u-
basa. Nar. pjes. vuk. (1824) 1, xxviii.

3. JUNAC, Junca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Niva u Juncu. Sr. nov.
1875. 873.

JUNACAD, /. u Stulicevu rjecniku: v, juncad.
— sasma nepouzdano.

JUNACAN, jiinacna, adj. vidi junacki. — Od
XVI vijeka. S junacnijera obrazom. Zborn. 104^.
Dosta si junacan Judi meu ine. A. Georgiceo,
nasi. 270. Sve viteze i junacne bojce. Ogled,
sr. 36. (5ija 1' slava i barjak junacni. Nar. pjes.
petr. 3, 651. — Komp.: junacniji. Trede uza-
sastje jest naj junacnije. M. Radnid 278^. Vred-
niji su i junadniji od lava. D. Obradovic, basn.
27. Dad' Andrija Marku starjesinstvo ka' i po-
prav bratu starijemu, starijemu a junacnijemu.
Pjev. crn. 55b. dodano je i u Vukovu rjecniku
u naj novijem izdanu: junacniji ,tapferer'.

JUNACEl^rE, n. djelo kojijem ko junaii Hi se
junaci. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,das tapfer-
thum' jvirtutis ostentatio'). Ako je djelo bilo od
obijesti ucineno (n. pr. pajevina, ubijstvo od ju-
uacena). V. Bogisid, zakon. 237.

JUNACICA, /. junacko zensko cefade. — U
nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Stulicevu (,in-
genti animo foemina'). Zao mi je sto ovoj ju-
nacici sada ne znam ime. Sr.-dalm. magaz. 1868.
79. A koja je to junacica jaca od na§eg oruzja?
S. J^ubiSa, prid. 67.

JUNACIC, m. dem. junak. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,parum audax') i
u Vukovu. §to misl)§, junadidu, udiniti s tizim
poslom tvojim? F. Lastrid, ned. 255. O juna-
cidu crnoocidu! Nar. pjes. vuk. 1, 86.

JUNACINA, m. (i f.) augm. junak. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. U ovomu
dogadaju ukaza se junadina. A. Kanizlid, kam.
111. Pokazati se da je junadina. D. Obradovid,
basn. 145. Koliko junacina to vi§e je mudra-
dina. Pjev. crn. 326*. A broji se da je junacina.
Nar. pjes. juk. 107. Tebe, Tale, junadinom kazu.

JUNACINA

679

JUNACKI, 1, c.

549. Mislio je junafiina Miko. Nai-. pjes. istr.
1, oO. Ki postavja fiudnoga haraSa, da mu damo
ali junacinu ki 6e s nime bojak vojevati, ali
svakog dana posi}ati i divojku i pecena janca.

1, 39. Blago tebi, junafino drevna! Osvetn, 2, 12.
Vukotiiu juna6ino prva! 3, 110.

JUNAcITI, junacim, iwpf. govorom poticati
na junastvo (iiniti da objekat bude jiinak), slo-
boditi, sokoUti. — Od xviii vijeka (vidi kod b,
a)), a izmedu rjecnika u Stididevu (.corroborare')
i u Vukovii (vidi kod kuraziti ; u naj novijem
izdanu ima i vide slobodifci).

a. aktivno. Sami sebe junacimo i na voJ6vane
probudimo. D. Eapi6 224. Druzinu juna6io kako
pravi brat i stari svat! Vuk, kovc. 72.

b. sa se.

a) recij)rocno prema znacenu kod a. Ponuko-
vahu jedan drugoga i junacedi se govorahu. M.
Kadni6 236b.

b) rejleksivno, pokazivati se junakom. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,sich
als held stellen' ,virtutem ostento'). Veli mu
Gospodin: ,Ne junaci se toliko, Petre!' F. Lastri6,
ned. 328. Veli Spasite} : , Petre, ne junaci se!'.
D. Iiapi6 65. Ja sc ne junacim na vetru niti na
mrazu. M. D. Mili6evi6, zlosel. 291.

JIJNACji, adj. vidi junacki. — U jednom pri-
mjeru xvi vijeka. Kada Pariz pride v junacje
vreme. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468).

JIJNACKI, adj. vprav koji pripada junacima.
— Postaje od junak nastavkom Bsk; k pred t
mijena se na c. u nasemu jeziku otpada t pa za
tijem 8 poslije c. oblik junactskyj moze biti i
praslavenski, isporedi poj. junacki (des. jonack^
ne znam jeli pouzdano), jer u po^skom i ceskom
jeziku od cs postaje c. — U nasemu se jeziku
jav^a od xvi vijeka (vidi 1, b, e)), a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (junacki, viteski ,heroicu8'), u
Belinu (,heroico' ,haeroicus' 368^; ,valoroso, che
ha valore' ,strenuus' 751a), u Bjelostjencevu (ju-
nacki, vite§ki, hrabren ,militaris, heroicus, belli-
cosus, egregius, generosus, animosus, strenuus,
magni et excelsi animi'), u Jambresicevu (junacki
drug, tovarus ,commiles'), u Voltigijinu (,valo-
roso, eroico, coraggioso' ,tapfer, herzhaft'), u Stu-
licevu (,heroicus, magnanimus, strenuus'), u Vu-
kovu (,held6nmassig' ,heroicus'), u Danicieevu
(junackyj .militaris'). — U zapadnijeh pisaca
nalazi se pisano i sa s mj. c: junagki. — Rijetko
(samo u pjesmama radi stiha) nahodi se koji
nominalni oblik, n. p. gen. sing. m. junacka, vidi:
I junacka mesa naranio. Nar. pjes. vuk. 2, 328.
A junacka srca slobodnoga. 3, 41.

1. adj.

a. znacene je samo posesivno: onaj koji pri-
pada junacima uopce Hi nekijem junacima. Moja
vera viteska Mustahfe vojevode i svehB junaka,
tkoo su ko(ni.) mene, vera junacka. Mon. serb.
553, (1536). Ter junacka sto bi plata, sad je
earska trgovina. I. Gundulic 293. Junacko je
dugovane podnositi trude tegke. G. Palmotic 1, 16.
Sinci moji, ne bili prokleti ! dones'te mi dvi glave
junacke. And. KaSic, razg. 30ai>. Tu se teska
krvca prolivase, teska krvca konska i junaska.
173b. Junacka mati prva zaplace. (Feri6 7).
Poslov. danic. Bacio ih na dno u tavnicu deno
lezi voda do kojena a junacke kosti do ramena.
Nar. pjes. vuk. 2, 245. I junacka mesa naranio.

2, 328. Bog donese krajeviia Marka, uze mene
jz krvi junacke. 2, 329. Na nogama ga6e §aro-
vite, kakve su joj klete iskidene! do kojena vuci
i bauci, od kojena sitne veverice, a pokraj nih
sve junaiSki brci. 3, 103. Al' se pramen zapo-

dedo tame a od pare kouske i junacke. 3, 127.
Nosi tridest glava junackijeh. 3, 209. Do Ka-
ti6a junafikog gnijezda. 4, 526. Vino piju tri
junacke majke. Nar. pjes. marj. 26. — I ovaki
primjeri mogu amo pripadati, gdje se pjesme,
popijevke itd. zovu junacke, jer se u nima pjeva
0 junacima. Popijevke junacke spijevati. M. Dr2i6
96. Sve su nase narodne pjesme razdijejene na
pjesme junacke i na zenske. Vuk, nar. pjes.
(1824). 1, 17. Kniga druga u kojoj su pjesme
junacke nnj starije. nar. pjes. 1, i. Listaj goro
uz planinu gluha ! pripijevajte junacke pjevajke!
Osvetn. 4, 58. i ovakovi primjeri (o vremenu,
doba itd. u koje su Sivjeli junaci) : Hrvatsko staro
junacko doba davno minulo. M. Pav]inovi6, razg.
79. i 0 mjestu gdje Mve junaci (moglo bi pripa-
dati i pod c Hi pod d): Na junacki ocak Radf)-
vi6a. Nar. pjes. vuk. 4, 61. U Starome Vlahu
junackome. 4, 525. Potok dijeli krSni Orahovac
od junacko Dobrote. S. l^ubisa, prip. 4.

b. koji 2)ripada jednome junaku, junakov, Pade
listak naranSe usred ca§e junacke. Nar. pjes. vuk.

1, 84. I o torn sedlu ruka junacka. 1, 491. I
prosta smrt od junacke ruke. Pravdonosa, 1852. 8.

c. znacene je kao kod a Hi b, ali se ujednu
misli: onakav kakav moze biti Hi treba da bude
u junaka Hi u jundkd, kakovi se pristoji junaku
Hi junacima, kakovi je sa junake itd. vrlo cesto
u narodnijem pjesmama, a nalazi se i drugdje.
u tome se smislu junacki kaze n. p.: a) o tijelu
ludskome i o negovijem dijelima, n. p. : tijelo.
Na junacko telo nam'jeneno. Nar, pjes. vuk.
4, 269. — mesa. Koji 2ali junackoga mesa, nek'
ne ide nigda na Turcina. Nar. pjes. vuk. 4, 398.

— glava. Nek su zive sve junacke glave koje
dizu cete na krajinu! Nar. pjes. vuk. 3, 192.
(ovaj bi primjer mogao pripadati i pod a Hi b,
jer se glava shvaca u prenesenom smislu). — celo.
Udari ga u celo junacko. Nar. pjes. vuk. 2, 178.
Pogodi ga u celo junacko. 2, 586. — lice. Oci
devojacke i lice junacko. Nar. pjes. vuk, 1, 99,
Proli suze niz junacko lice. 2, 112. Eoni suze
niz junacko lice. 2, 421. — oko. I gospodskom
oku junackome. Nar. pjes. vuk. 2, 536. — grlo.
On poviknu iz grla junackog. Nar, pjes, vuk,

2, 623. — nedra. Pa ga baci u nedra junacka.
Nar. pjes. vuk. 4, 87. — prsi. Baci kopje bijelo
Latince na Milosa u prsi junacke. Nar. pjes.
vuk. 2, 146. Udari ga u prsi junacke, 4, 127.

— srce (u pravom smislu; ako nije u pravom,
smislu, pripada pod d). Na zlo ga je mesto
udario, na zlo mesto, u srce junacko. Nar. pjes.
vuk. 2, 79 — 80. Zape luka i dve bele strele,
jedna udri u grlo Milosa, druga udri u srce ju-
nacko. 2, 216. Al' u Musi tri srca junacka.

2, 409. Na pleci mu zrno izlazilo i junacko srce
iznijelo. 3, 272. — pleci. Udari ga u pledi ju-
nacke. Nar. pjes. vuk. 2, 353, Kad junaku bojak
dosadio i junacka pleca utrnula. 2, 434. Medu
toke na pledi junacke. Pjev. crn. 182b. — rame.
Pa ju turi na rame junacko. Nar. pjes. vuk,

3, 184. — kosti (rebra). Scepase se u kosti ju-
nacke. Nar. pjes. vuk. 2, 408. — ruke (u pravom
smislu). Kad se MiIo§ vidio bez junacke desne
ruke. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 23. I j unackif/t)
od desnica. V. Dosen 193b. I ne kazah za ju-
nacke ruke. Nar. pjes. vuk. 3, 357. — noge (vrlo
cesto u ovakovijem primjerima). Skoci§e se na
noge junacke. J. Krmpotid, mal. 10. Usta Steva
na noge junacke. Nar. pjes. vuk. 2, 3. — bedra,.
Na bojnu ih vasu bedru i junacku pripasite. G-.
Palmotid 2, 323. Britki maci za juna6ka bedra.
Nar. pjes. vuk. 3, 419. — b) o odijelu i oru^ju.
Pod junafikim ruhom i oruXjem. Nar. pjes. vuk

JUNACKI, 1, c.

680

JUNACKI, 1, f.

1, 570. Obuce ruo junacko. 1, 590. — Odmetnl
to od sebe tvoje junacko oruzje. P.,Hektorovi6
21. — Pod oklopjem junackime. G. Palmotid

2, 387. — Eadosav mi odpasa svoju sab|u ju-
nacku. P. HektorovicS 21. Sabja moja svitla i
junacka. M. Drzic 173. Ko se on jedva s bijegom
shrani isprid sabje nih junacke. G. Palmotic

1, 338. — Dobar doro na kolace skace u visinu
tri kop|a junacka. Nar. pjes. vuk. 2, 384. — c) o
tjelesnom i duhovnom stanu. Euke sire, u lice se
|ube, za junacko pitaju se zdrav}e (vi'lo cesto).
Nar. pjes. vuk. 2, 54. — De bi mogli vatru na-
loziti i junacki zivot povratiti. 3, 419. Tu mo-
zemo vatru naloziti i junacki zivot odrzati. 3, 420.

— Imati jakost junacku. P. Posilovid, cvijet.
217. Da se u vistinu i jakost junacku ufati
vaja. E. Pavid, ogl. 30. Crne masti a junacke
snage. M. D. Milidevic, zim. vec. 120. — Tako
cvitje vene junacke lipote. P. Vitezovid, odil. 43.

— Teke dode, Voin se razboje a od srca bolesti
junacke. Nar. pjes. vuk. 3, 524. — E umrijeb
od zedi junacke. 2, 35. Trpe gladu i junacku
zedu. 3, 203. — Nagna ga }uta nevola i junacka
muka da je ubije. Nar. prip. vrc. 49. — Kad se
ladna napojise vina i junacki ceiv zadobise. Nar.
pjes. vuk. 2, 587. — Jo§ uzrastom junackime ne
bje§e me ti priteko. G. Palmotic 1, 318. — XJbi
mene Magar iznenada brez junackog moga ogle-
dana. Nar. pjes. vuk. 2, 487. — Da6es meni slo-
bodu junacku. 4, 310. — Jur na junacku stav
i pamet dosadsi. P. Zoranid 34t>. — Nu ako im
srca u jedno jur junacka prijazan stuci. I. Gun-
dulid 526. — Junacke odluke ne znadu. I. Iva-
ni§evi6 305. — Sdepan umiri plemena, a potaknu
junacko postene. S. Il^ubisa, prip. 120. Urodena
dud junackog postena ne dava nam, da zlo ispu-
nimo. 146. — Nedu pasa rad junackog glasa.
Nar. pjes. vuk. 1, 381. — d) o hrani (metafo-
ricki). Pestuleso, junacka hrano, ti si sada moja
cas. M. Drzid 364. — e) 0 boju, ceti, megdanu,
bojnom ,polu itd. Junackom de boju oteti sinka
svoga. G. Palmotid 1, 116. Kra} ispanski po sve
strane boj junaSki treskovitijeh spravja drijeva.

2, 4. — Te junacku cetu cetujudi. Nar. pjes.
vuk. 3, 202. Spremila ga u cetu junacku. 4, 103.

— Zove tebe na mejdan junacki. 2, 144. Da
juna6ki mejdan dijelimo. 2, 145. Izlazi mi na
megdan junacki. 2, 281. — Nih voievodi rusu
glavu na junackom po}u odsijece. G. Palmotid

1, 362. Enea ti poruciva, da de dodi tebi supro-
tiva na junacko sjutra poje. 2, 120. Na junacko
razbojiste. Nar. pjes. vuk. 1, 181. — f) 0 igrama.
Mnozi, kom slovihu slavu priveliku, dotekli ku
bihu u dilu razliku od igar junackih, sa mnom
izgubise. H. Lucid 198. V6se|e se cestitije uka-
zati moglo nije, s junackijema nego igrami. G.
Palmotid 2, 315. A Magari igru zapoce&e, trecu
igru, skoka junackoga. Nar. pjes. vuk. 2, 485.
I skakahu skoka junackoga. 3, 442. — amo pri-
padaju i ova dva primjera (u drugome uprav
ne 0 igri nego o megdanu). Jabuka je decina za-
bava, a prsten je junacka belega. Nar. pjes. vuk.

2, 244. Onda stade Kuna na bi|egu, uze Mato
kona zahoditi; kad to vide Kuna Hasan-aga,
kako d'jete vje§to kona igra, jos vje§tije boj-
no kopje drzi, on pobje2e s junackog bijega.

3, 389. — ff) 0 konu. Ved mi nigda zarobise tri
junacke dobre kone dva siromaha. P. Hektorovid
17. Udrio je ostrogami junadkoga dobra kona.
20. Tako mi moga junadkoga kona. M. Drzid
173. Igra koi'ia junackoga. J. Palmotid 220.
Tere mi su poseli junadke dobre kone. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 8. Pod'te, sluge, osedla'te vi ju-
naSke kone dobre. 1, 22. Nek b' junacki koni

okideni. Nar. pjes. vuk. 2, 535. — h) o rodu
(moze se shvatiti da pripada i pod a). Ko je od
roda junackoga. I. A. Nenadid, samb. 33. Janko
bjese junacko kojeno. Nar, pjes. vuk. 3, 116.
Al' devojka roda junackoga. 3, 180. — i) o imenu.
Necasnu kroz prevaru svo'e junasko grdis ime.
J. Kavanin 236^. Ni junacko ime nadenula.
Nar. pjes. vuk. 3, 263. — amo pripadaju i ova-
kovi primjeri: Da bi mone ne rodila majka, ni
muskijem opasala pasom, ni junackim dovikala
glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 273. — k) o dohiti.
Kad junackom za dobiti draga plata slijedit bude.
G. Palmotid 2, 156. — I) o sreei (vrlo cesto). Bog
dade i srida junacka pomoze. I. Zaaicid in.
Ako Bog da i sreda junacka. Nar. pjes. vuk.
2,395. Da junacku sredu okusaju. 3,419. Hajde,
sine, na srecu junacku! 3, 487. — tn) o drumu
(po kojemu idu junaci). Razbo}e se Krajevidu
Marko pokraj puta druma junackoga Nar. pjes.
vuk. 2, 327. Da jezdimo drumom junackijem.
3, 14. — tako se u starijim pjesrnama kaze i o
zemji, Kad bi nebo padnulo na junacku crnu
zemju, oni bi ga primili na svoja na bojna kopja.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 21. Konu s' uzdu pustio
do junacke crne zeraje. 1, 44.

cl. znacene se razlikuje od predasnega (kod c)
tijem sto znaci same : koji je onaki kao sto je u
junaka, koji se pristoji junaku itd., n. p.: ruka
(u prenesenom smislu). Jos kad bi mi moglo biti
poznat ine sredne puke kim je caru odoliti od
junacke islo ruke. I. Gundulid 435. — mac (u
prenesenom smislu). Cesar nijemski, kra| franacki
i britanski mac junacki i gospoda sva od svijeta
istu pleme suproc sebi cijec poroda. I. Gundulid
305. — srce (u prenesenom smislu). Ukaza svoju
snagu i srce junacko. I. Dordid, salt. ix. Vi koji
imate junacko srce. D. Basid 174. Junackim
srdcem i stalnim licem. M. A. Ee}kovic, sabr. 1.
Al' je Marko milostiv na Boga a zalostiv na srcu
junackom. Nar. pjes. vuk. 2, 218. Ali banu druga
snaga dode, druga snaga i srce junacko. 2, 286.
Al' je dete srca junackoga, junackoga srca slo-
bodnoga. 3, 36. A junacka srca slobodnoga. 3, 41.
— narav, cud. Krajevske je prem naravi i ju-
nacke i hrabrene. G. Palmotid 2, 107. Cijed ju-
nacke dudi znane bi drag prijate} dosle meni.
2, 272. — smrt. Opisuje Zrinijevu junacku smrt
u Sigetu. Vuk, nar. pjes. 4, 298. — Amo pripa-
daju i ovi primjeri: Jest jedan posao junacki
poznati samoga sebe. M. Eadnid iOTa. Manda-
lina ucini toliko junacku pokoru. 51 1**. (Skru-
sene) nikada nije pravo, ako ne ima razdrisena
junackoga i kripka, snazna, temejita i stanovita
zivot prominiti. F. Lastrie, svet. 113''.

e. 0 celadetu ill o mnostou celadi (vojsci, na-
rodu, puku, zboru itd.). u zadnem slucaju moglo
bi se shvatiti i kao posesivni adj. (t. j. koji se
sastoji iz junaka, u kome su sve junaci). U za-
stavi od junacke vojske on jase naj poslije. I.
Gundulid 444. K junackom vrijednu zboru pri-
nidu te ja po moru. G. Palmotid 1, 153. Medu
zborom junackime. 2, 306. Slobodan i junaski
narod. J. Kavanin 276*. Vojska sva junaska
nit' se smeta. 281a. Oruzan puk junaski. 286''.
Stahu s mukom dubokijem oplakani za sprovod
cinit napokorii svom junadkom gospodaru. B. Zu-
zeri 308. Junacki i bri^jivi sejanin. I. Ja-
blanci 12.

f. aec. sing. f. junacku nalazi se gdjegdje
s prijedlozima na i po, te je znacene: kako je
obicaj kod junaka. Ko junaci nose na junacku.
Nar. pjes. juk. 275. Ako sdeli da je na junacku.
Osvetn. 2, 115. Sedlaj mi kona na junacku. Nar.
pjes. istr. 1, 10. Krojimo si robu na junacku.

JUNACKI, 1, f.

681

JUNAK. b.

1, 8. — Kroji mi ti robu po junacku. 1, 26.

Sada 6\x se s tobum po junacku biti. Jacke. 199.

3. adv. jiiuacki, kaojunak (prema znacenii kod

1, e). — Izmedu rjccnika u Mika(inu (junacki,
viteski, hrabreno,strenue, viriliter, fortiter, magno
vel excolso animo'), u lielinu (,cora<?giosamente,.
animosamente' 228^; ,invittamente' ,egregie' 418'^;
,valorosamente' ,strenue' 751*; ,virilmente' ,viri-
liter' 768i>), u Bjelostjencevu (junafiki, viteski,
hrabreno ,animose, militariter, egregie, fortitor,
strenuo, valide, viriliter, magnanime, heroice, pu-
gilice, magno et excelso animo'), u Jambresicevu
(,egregie'), u Stulicevu (,strenue, excelso animo,
heroico modo'). Vladajuci se takoj junacki. Zborn.
l()2a. Ki junacki vojuju. B. Gradic, djev. 36.
Junacki cinite. B. Kasi6, rit, 383. Rvi se ju-
na&ki A. Georgiceo, nasi. 48. Kad na po}u ju-
nackomu junacki se s nim udremo. G. Palmotic

2, 341. O kako si se ti podnio junacki protiva
napastovanu. P. Posilovi6, nasi. 122b. Junacki
umriojo. P. Vitozovi6, odil. 34. Er junacki ne
bi vrijedan s nim se pobit na prav mejdan. J.
Kavanin 123''. I s vojvodam' nih junaski hti so
rvat. 242^. Koga Samuel kra| bugarski hinbom
sveza, ne junaski. 251i>. Idase i on junacki po
stupajijeh gosparevijeh I Dordi6, ben. 171. Lo-
vrinac ovu muku dragovo}no i junacki podnosase.
F. Lastrii, od' 352. Svaki vas ima im slobodno
i junacki odgovoriti. test. 70''. Slavno i junacki
pridobivsi neprijateje. 184^. Tko dakle ne bi
vo'evao jako za nu i junacki. ned. 334. Pocnite
cilovito, kripko, junacki zakon Bozi obsluzivati.
378. Junacki sluzedi se oruzjem. 422. Teme-
}itc, junacki i stanovito odluci. svet. 113'*. Daj
da junacki izginemo za nasu bra6u E. Pavi6,
ogl. 453. Sva svoja junacki ucinena dila u pismah
pivaju M. A. Relkovic, sat. A3''. Opasi junacki
boke tvoje. Ant. Kadcid 37. U vinogradu s Isu-
krstom junacki trudecima. D. E,apic 149. Ju-
nacki cu tebe docekati. Nar. pjes. vuk. 3, 396.
Te junacki ugrabio Vuka. 4, 9. Samo, brace,
drz'te se junacki. 4, 185. Pa se nemu junacki
javjase. 4, 267. Junacki je umfo. (Kad se za-
mijeni) Nar. posl vuk. 115. Boje je da mremo
junacki kao }udi. Vuk, dan. 3, 157. Bugari uda-
rili na Hrvate Hrvati ih junacki odbise. M,
Pavlinovic, razg. 31.

JUNAD, /. coll. June. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,magna vis vitulorum et vitularum') i
u Vukovu: (coll.) -junge ochsen oder kiibe' ,ju-
venci aut juvencae". — Junad, krave i yolovi V.
Dosen 170''. Kada se mlada junad uvraca. J.
S. Kejkovic 95. ^ Bas kad sani poterao junad u
vocnak. M. P. Sapcanin 1, 46.

JUNADIJA, /. coll. vidi junad (iiprav augm).

— V nase trijeme u Lid. ,Ma da ranim kakvo
pravo blago, ne bi ni zalio, nego nekakvu juna-
diju, koja ne vajaju onog sto poiju'. J. Bogdanovid.

JUNAK, junaka, m. uprav mlad covjek, mladic;
ali se cesto kod mladosti istice snaga, hrabrost,
ill nasuprot podloznost star ij emu, te se ujednom
i u drugom slucaju moze i ne misliti na mladost.

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nam. sing., i voc: jimace, jiinaci.

— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. junakt,
ee§. jonak (u Moravskoj junak), poj. junak. —
Postnje od 1. jun nastavkom aki.. — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (junak, vitez ,magni animi
vir, magnanimus, vir fortis, vir excellens, heros,
strenuus, validus'), u Belinu (,heroe' ,baeros'
868'' ; ,huomo prode e valoroso' ,vir' o73'' ; ,co-
raggioso, aniraoso, intropido' ,vir magno animi
robore' 228*; ,valoi-oso, che ha valore' ,8trenuus'

751a), u Bjelostjencevu (, miles'. 2. junak u voju-
vanu, u boju, hrabren u vojnictvu, harcu etc.
.militiae acer'), u Jambresicevu (,miles), u Vol-
tigijinu (,eroe, valoroso soldato' ,held, kriegs-
niann'), u Stulicevu (,ingentis animi vir'), u Vu-
kovu: 1. ,der held' ,heros'. 2. (u Starom Vlahu)
vide muz, cf. vojno. 3. (u Po^icima) ,der diener'
jSorvus', cf. momak; u Danicicevu (junakt , miles).

a. juvenis, upravom smislu mlad covjek, mladic.
Tecihu junaci ka mni. Transit. 245. Zva onoga
junaka i posla ga. Mirakuli. 26. Pripovisti od
pritvora junakov i devojak u dube. P. Zoranic,
II. Mlade junake opominaj. Anton Dalm., nov.
test. 2, 117. paul. tit. 2, 6. Junak na dobi. A.
Georgiceo, nasi. 40. — U nase se vrijeme ovo
znacene nalazi gotovo samo u pjesmama gdje se
pominu ,junaci i djevojke', ali i kod toga moze
biti da se misli na znacene kod c. Bog ubio sva-
koga junaka koji }ubi Bogom posestrimu! Nar.
pjes. vuk. 1, 126. Na zlo po junake, gore po
devojke. 1, 218. Junacima za kalpak, devojkama
za kosu. 1, 278. Da ja Jubim cetiri junaka.
1, 314. Ne nadaj se. mlad janace, mene majka
no da za te. 1, 315. U devojcice erne ocice, a
u junaka ruse kosice. 1, 355. Ne mecite oke
na junake, junaci su vjera i nevjera. 1, 389. To
zacuo mlad nezehen junace. 1. 447. O Ruzice
nasa mila ceri! sto ti no raos obrati junaka?
Nai". pjes. vil. 18()6. 97. O vi druge, no budite
lude, ne drzite veru va junaku, zac je junak
veran i neveran. Nar. pjes. istr. 2, 139.

b. miles, vojnik, momak (istice se snaga i hra-
brost a ujedno i podloznost mladega prema sia-
rijemu, cesto bez obzira na mladost). — Od xiv
vijeka. Tuze iztgibose 2 trgovca i 3 junacS
Spom. sr. 1, 22. (1399). Da dovede odt vast pett,
desett dobrehb junaka odevenihb oruzijemt, jedni
St luctmi i strelami a druzi st maci i stiti, i da
dojde s nimi u Dubrovnikt na sluzbu dubrov-
Cbku, a mi obetujemo i ovako smo ucenili, da
damo vsakomu od receniht junakovt na mesect
5 pertpert dinara dubrovccehb, a oni da su dltzni
vojevatt za Dubrovnikt vtzde, kude je pos^emo,
St nasemi junaci i bezt naseht junakovt, u dne
u nosti li, vtzda, komt iht posjemo, da imaju
pojti; . . . ako koji odt recenniht junaka bude ra-
nent, obestavamo se dati lekara i lekarije da se
leci, i onoj vreme sto bude lezatt da se placa
kako i citavo ; i ako koga ubvate odt recenniht,
obetujemo dati za nega zameuu. 1, 48 — 49. (1403).
Cesto St 2 ili 3 junake pohadaj po pristanistaht.
1, 149. (1420) §to bi u kuci pratezi i imantja
kneza i nego veht junaka. 1, 161. (1422). Poslavt
junake is Sokola, prikupivt sejant okolneht.
1, 161. (1422). Jere nije podobno raspasati oruza
junaku, ni hajin s zen svlaciti. Stat. po). ark.
5, 276. Moja vera viteska Mustahfe vojevode i
sveht junaka, tkoo su ko(nt) mene. Mon. serb.
553. (1536). Zabi se tuj Juda, a u to junaci do-
dose od svuda spravni svi i jaci N. Najeskovic
1, 129. Kako hoces da ikada udriti se smiju
(pastijeri) s junacim ? I. Gundulic 293 (u ovome
i u drugijem Gundulicevijem primjerima moqlo
bi se shvatiti znacene kao kod c). Od naj bojijeh
sprijed junaka stahu u ognu nih obzide. 322.
S nim junaka tries tisuda dode za stit carske
glave. 323. Jur junaka sobom obra po stotinu
stotin svaki ; svi imahu kona dobra. 328. Lijepa
kita od hrabrenijeh sva junaka po izboru skladno
svita. 434. Bili i prosli mi smo vedo, car ju-
nake nove izbira, a nas starijeh sijece i mode.
485, Jahase s junaki svojimi. B. Krnarutid,
vaz. 11. Ubijen bi od svojih junakov. P. Vite-
zovid, kron. 38. Mi nize imenovati vaide sa

JtJNAK, b.

682

JUNASTVO

svojim junaci. Grlasnik. ii, 3, 96. (1708). Za ra-
dinom junak slidi. V. Dosen 122^. Uze trista i
osamnajest junaka. And. Kacic, kor. 16. Ali
cujem da je junak becke cesarice. Nar. pjes.
istr. 1, 39.

c. vir fortis, covjek snazan, srcan, hrabar (istice
se snaga i hrabrost i hez obzira na mladost). —
Ovo je znacene naj obicnije u nase vrijeme (oso-
bito u pjesmama), a javlja se od xvi vijeka.
Izbra BOO junakov siloju tela poglavitih. S. Ko-
zici6 40''. (moglo bi pripadati i pod b). Ako ste
i u cem junaci, braco, bil', otmimo ovu vil. N.
Najeskovic 1, 228. S kojom si se danaska to-
liko junak ucinio. M. Drzid 182, Vojvoda od
koje bjese Vitale, covjek junak i ohol. B. Kasi6,
per. 128. Da je dobar junak. F. Glavinic, svitl.
55. TJ jeziku ti si junak od svijeh veci. G. Pal-
motic 2, 108 Bojega nije junaka nad Ugrinom
zatocnikom. 2, 301. Onoga velikoga junaka. P.
Posilovic, nasi. 12b. Kako vec lipse junak umrit
moze. P. Vitezovic, odil. 35. Golem junak aliti
vitez bijase. S. Margitic, fal. 170 Vlasteline,
mlad junace. J. Kavanin hl^. Da je bo|i junak
od nega. F. Lastric, ned. 111. Castan i po§ten
gospodicid i junak. I. A. Nenadic, nauk. 127.
On je deset puta boji junak od cara. A. Kanizlid,
kam. 111. Ali ranen junace gospodi odgovarase.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 25. Junaci se tad vi-
tezki svi podnise. And. Kacic, razg. \1^. Tu
udari konik na konika, sve po izbor junak na
junaka. 28*>. Koji bi se od vas junak nasa' da
otide priko grcke zemje? 40^. Junak nije nit'
je od junaka. 56*. Bi toliko hitar i neizreceni
junak. 181. Junak glasoviti. kor. 161. David
imadise u svojoj vojsci ove glasovite junake i
vitezove. 214. Gdi se slave pisci i junaci. A.
T. Blagojevi6, pjesn. 45. Da bude razlikosti medu
mudrijem i divjakom, medu junakom i strasivi-
com. A. Kalic 246. Ti si, gospodine, bio medu
plasjivima junak. D. Eapi6 26. Znas takoder
da je on jedan junak i vitez osobiti. 326. Jeli
majka rodila junaka da prebrodi to tijo Dunavo?
Nar. pjes vuk. 1, 598. On je junak mudar i ra-
zuman, i srecan je svuda na mejdanu. 2, 75.
Pred tamnicom cudan dobar junak. 2, 98. Dobar
junak dobar san usnio. 2, 110. Kad izdade
ovakog junaka koga danas u svijetu nema, toli
mene sjutra izdat nece? 2, 114. Ti li nasta taj
junak na zemji da zaklonis cisto carsko lice,
carsko lice za tvoje skutove? 2, 130. Naj mladi
je a naj boji junak. 2, 136. Nada te se ne naslo
junaka! 2, 197. Vuin dobar junak Nar. pjes.
istr. 1, 23. Ako ne6e§, posaji junaka, koji 6e
80 s manom vojevati, ter 6emo viditi koji ce
junak biti. 1, 39. Zajdi vanka, crni Arapine,
da idemo na 'no ravno poje, da vidimo ki junak
ostane. I, 42. Kad je vojsku vojevati, onda se
vice: ,Kamo junak Krajevicu Marko?' a kad je
lidar dijeliti, govore mu: ,Otkuda si, neznana
delijo?' Nar. posl vuk. 117. Ko je dobar junak?
— Dosta }udi dobar junak. 141. Prikladan sta-
som, junak srcem. S. ^iubisa, prip. 37. Stade
cika srcanih junaka. Osvetn. 2, 123. Ko je
junak, duian je mrijeti. 3,44. — Cesto se u pje-
smama uz junaka pomine kon. On joj saje kona
1 junaka. Nar. pjes. vuk 1, 625. Al' nestade
kona i junaka. 2, 98. Obajuje kone i junake.
2, 140. Dobra ko6a a losa junaka! 2, 140. Koni
bjesni, junaci nesvijesni. Osvetn. 2, 84. — (^esto
u vokativu kao od u^udnosti. Slis'te svit moj, moj
svit sliS'te, junaci. P. Zorani6 44*. Pijte me,
pijte, dobri junaci! Nar. pjes. vuk. 1, 84 BoZju
pomo6 momak curi vifie: ,Mlad junade, ona po-
mogla ti!' Osvetn. 1, 57. — Takoder u pjesmama

cesto stoji kao apozicija kod Ucnijeh zamjenica,
osobito kod prve. Kad si svoga brata otrovala,
otrovaces i mene junaka. Nar. pjes vuk. 1, 216.
Ja sam ti se junak ozenio. 1, 229. Umri, draga,
dockan u subotu, ja 6u junak rano u nedjeju.

1, 240. A ja sam junak morski trgovac. 1, 325.
Slavuj ptica mala svakom pokoj dala, a meni ju-
naku tri tuge zadala. 1, 392. Pravo cu ti junak
kazivati. 1, 547. — Neka da se meju sobom ju-
naci pozdravimo. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 9. —
Hi si se junak pomamio? Nar. pjes. vuk. 2, 7.
Tko si junak i cijeg si roda? 2, 80. Ona hrpa
stijena, od kojih se planuste junaci Osvetn.
3, 45. — A on joj je junak besidio. Nar. pjes.
vuk. 1, 443. Pa htiju6 so slavom ponijeti, velu
stetu junak zadobio. Osvetn. 1, 11.

d. muz, vidi u Vukovu rjecniku.

e. famulus, sluga (istice se podloznost mladega
prema star ij emu i bez obzira na mladost), ispo-
redi djetic, f. I race jednomu junaku. Pril. jag.
ark. 9, 122. (1468). Ako bi se zena zarucala s ju-
nakom svojim. Narucn. 62''. Imise 2 rabini, 2
junaka. Korizm. 8b. Jos te 6u moliti, vazmi dva
junaka, a neraoj voditi sobome Izaka. M. Vetranic

2, 244. Nigdi su moje junake izagnali. Mon.
Croat. 219. (1527). Pocu probudit jednoga ju-
naka, ter mu 6u naredit, da zoyo Izaka. M. Dr-
zid 460. Rab ili junak zajmodavca. S. Budinid,
ispr. 102. Gdi gospar uci junaka prodati dusu.
A. d. Bella, razgov. 64. Sto biva od tezaka i
prostoga od junaka. V. Dosen 30*.

f. kaze se u pjesmi i o konu po analogiji prema
c. On osedla kona Lastavicu, pa se mede junak
na drugoga. Nar. pjes. vuk. 2, 54.

JUNAKHSTA, /. zensko cejade junacko, kao
junak. — U pisaca nasega vremena. Pa ako je
koja od ovijeh junakina kadgod suze lila. Osvetn.
2, 7.

JUNAK06UDAN, junakodudna, adj. koji je
junacke cudi. — U Stulicevu rjecniku: ,indole
strenuus'. — nepouzdano.

JUNAKOCUDNOST, /. osobina onoga koji je
junakocudan. — U Stulicevu rjecniku: ,indoles
strenua'. — - nepouzdano.

JUNAKOCUDSTVO, n. u Stulicevu rjecniku
(uz junakodudnost). — nepouzdano.

JUNAKORODAN, junakorodna, adj. koji raita
junake (o zemji). — V jednoga pisca nasega vre-
mena. Jer je junakorodna zemja nasa. M. Pavli-
novic, razl. spis. 298.

JUNAKOV, adj. koji pripada junaku. — Iz-
med^u rjecnika u Vukovu (1. ,des helden' ,herois'
s primjerom : Junakova majka prva zaplace. 2.
,des briiutigams' ,sponsi' s primjerom iz narodne
pjesme : Ma no voli majka junakova da joj brzo
snahu dovedeto. 3. ,des dieners' ,servi'). Juna-
kova majka naj prije zaplace. Nar. posl. vuk.
115.

JUNAKOVI6, m, prezime. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Daniiicevu (Junakovidt, Du-
brovcanin : ,Grubac Junakovidb' 1436. Spom. sr.
2, 93). Pava Junakovid. Norini 62. Junakovid.
Schem. siben. 1875. 26.

JUNAStVO, n. osobina onoga koji je junak
(vidi junak, c, samo kod a u drugom znadenu).

— Postaje od junak nastavkom tstvo, te se k
pred h mijena na c, za kojijem s ispada, te se
c onda ispred t mijena na 5, ali se gdjegdje na-
lazi pisano po etimologiji junacstvo i junactvo.

— Od XVI vijeka (vidi kod b), a izmedu rjecnika
u Mikajinu (,maguitudo animi, fortitudo, robur'),
u Belinu (,vaIore, prodezza' ,virtus' 751*; ,co-

junaStvo

683

junCev

raggio, bravura, frauchezza di cuore' ,animu8
acer ofc praesens' 228*; ,atto heroico, valoroso'
,8trenue facinus' 368^'; ,prodezza, fatto generoso'
,preclarum facinus* 587*'), u Bjelostjencevu (ju-
uactvo jinilitaris animi magnitudo, fortitudo, ro-
bur', V. delinstvo), u Voltigijinu (,eroismo, va-
lore, coraggio' ,heldeiimuth'), u Stulieevu (,magui-
tudo animi, magnanimitas'), m Vukovu (,das hel-
denthum, der heroismus' .virtus').

a. mlada dob, md» junak, a. — Samo u jcdnom
primjeru xvii vijeka. Ditinstvo, od sedam do ce-
trnadeste; mladost ili junost, od 14 do 21; ju-
uactvo, od 21 do 28. F. GlaviniA, cvit. 450 — 451.

b. osobina onoga koji je junak (vidi junak, o).
— Nije svagda lako razahrati razliku medu
ovijem znacenem i znacenem pod c. Tolikoj bjose
pun junaStva. Zborn. 46*'. 6im se od vitez tvojih
sada junactvo mu pripovijeda. I. Gundulii 281.
A ti, ki si toli svijet'o u junastvu, Vladislave,
Iiodi otima' robje oteto. 403. Bastine one, ko
su bile mom junastvu verna plata, silom mi su
se ugrabile, hrana je mqja drugijem data. 484
Sto junaatvo zaboravi? G. Palmotic 1, 217. Da
me od svacijeh brani steta i s junastvom i s pa-
meti. 1, 338. Ovo li se kletva i vjera i junastvo
moze zvati? 2, 137. Tve junastvo ke se slavi
po jezicijeh svijeh naroda. 2, 304. U junastvu
od desnica. 2, 400. Jakost je aliti junastvo na
vede nacina. K. Magarovi6 72. Put junastvom
raztvoraju. B. Zuzeri 369. Gdi je junastvo i
krstjansko srce. 399. Sebi prilicna u junastvu.
J. Banovac, pred. 30, A svi znadete da je ce-
lenka zlamene od junastva i slavodobitja F.
Lastric, od' 209. Ne ima ve6ega junastva na
svitu, od junastva duhovnoga razumim, niti slat-
kosti, nego li oprostiti uvridenja. 283. Za vicnu
slavu junastva svoga i slavodobitja. ned. 189.
U vrtlu Petar pokaza i Jubav i slobodu i junastvo
svoje suprot jednoj ceti ciloj vojnika. 328. Kamo
ti je junastvo? svet. 35''. Junastvo svoje poka-
zati. 131*. U nauku, vrsnoci i junastvu. 137*.
Eazumivsi kra| junacstvo Abrahamovo. E. Pavi6,
ogl. 31. Videci junastvo tvoje veliko. I. Zanicic
VII. Kra} Saul ne poginu ni za malo junastvo,
ni za malu pomnu. D. Basid 51. Ne spozna se
junastvo jednoga vojnika kad stoji pod satorom.
134. Negovo junastvo svuda se proglasi. And.
Kacid, kor. 130. Govorena od junastva Jonate.
151. Pofali negovo junastvo. 164. U junastvu
proglaseni. 485. Kako da bi to suprot vojnistva
bilo i junastvu smetalo. M. A. Relkovic, sat
A4a. U boju se pozna junastvo vojnika. M Ku-
hacevid 39. U oholasti negova junastva. A.
Kalic 68. Sreda, pomod, junastvo moze prido-
bita ucinit dobitnikom. 205. Koji o dobidu sudit
hode po hrabrenstvu i junastvu. 512. Videdi ju-
nastvo i dobrotu Davidovu. D. Rapid 32. Kada
ti vidis tolika kopja, sab|e i oruzje, pristati hode
tvoje junastvo. 65. Izbav^aj me, pobratimo
Marko, jal' za blago, jali na junastvo. Nar.
pjes. vuk. 2, 246. Tvome dogu i tvome juna-
stvu svud su brodi de god dodes vodi. 2, 278.
Ako du je napit po junastvu, napidu je vojvodi
Milosu. 2, 311. A take ti srede i junastva! 3,3.
Ne, Stojane, tvoga ti junastva! 3, 125. Te je
danas dobih na junastvu. 3, 244. De je vasa
vala i junastvo ? 4, 263. Al' ne moze Turcin od
junastva. 4, 508. Ako bude sreda od junastva.

4, 520;, Ako si mi junak od junastva. Pjev. crn.
45a. cija busija toga i junastvo. Nar. posl. vuk.
346. (5ije glave onog i junastvo. 347. Jos se
nesto hode osim gologa junastva, a to je razlog.

5. l^ubisa, prip. 194. U nevo|i izgube coestvo
i junastvo. 209. Pa ni divnih tu nije gusala, da

se cije spomene junastvo. Osvetn. 1, 46. A ranu
de§ lako prebojeti, ako koju 8tece§ na junastvu.
2, 23. Ne bi 1' jo§ kog srce poiskalo, da s I'lim
svoje ogleda junastvo. 2, 141. Dakako, da taj mir
s Tui'cim nije produzio, ali je produzilo junastvo
hrvatsko. M. Pavlinovid, razg. 39.

c. junacko djelo u konkretnom smislu, vidi i
kod b. Tuj se Marka Krajevida jos popijeva bojna
srida, smjenstva, junastva i slobode. 1. Gundulid
420. I hvaledi se da junactvo ucini. F. Glavinid,
cvit. 399». Vede jest juna§tvo pobignuti, kada
jest potriba, nego li umriti. P. Posilovid, cvijet.
137. I ovi ucini mnoga junastva. 138. Da de
uciniti junaStvo. J. Banovac, pred. 119. David
na smrti ostavi u testamentu svome sinu Salo-
munu, da cini umoriti Joaba kapitan-gencrala
negove vojske, koji mu bise dosta ucinio ju-
nastva i postena. pripov. 155 Niti mane ju-
nastvo ucini David. F. Lastrid, test. 20*. David,
koji ucini tolika druga junastva suprot Filiste-
anom, tako da bi drtali na spomenutje imena
negova. ned. 362. Saul cuvsi, da svak fali ju-
nastva Davidova, do nonavidosti progonase ga.
362. Poslije tolikijef/ij junastvi. svet. 110->. Mlsli
s ovim hode ucinit junastva. A. J. Knezovic,
nep. 175. Usudi se dakle Jonata uciniti junactvo.
E. Pavid, ogK 252. Dio I Salkovida junactva
ukazujo. S. Stefanac 3. Pi vati junastva, dobitj a
i druga slavna dila. M. Zoricid, zrc. iv. Voje-
vati i junastva provoditi. iv. Da mu zafali na
junastvu. 206. Koje sveto pismo imenuje i u
kratko nihova junastva kaze. And. Kacid, kor.
214. Da bi on ovako zadobitno junastvo dovrsio.

1. J. P. Lucid, razg. 6. Nikad junastva nije ucinio.
doct. 41. Znamo da su mlogi pod Bozjom za-
stavom ukazivali svoja junastva. D. Rapid 74.
Zlo ti, Mujo, danasiie junastvo! Nar. pjes. vuk.

2, 50. Da cinite s Turcima junastvo. 2, 288.
Nek poginem junak na junastvu. 2, 322. Uci-
nise po pola junastvo. 4, 432. Ova je porodica
dobila od Mletaka sjajne povlastice sa svojijem
oglusenijem junastvom na Lepantu. S. ^iubisa,
prip. 49. Ili da bi oni drugo koje junastvo po-
cinili. M. Pavlinovid, razg. 30. — Ne znam, pri-
padaju li atno ovi primjeri ili pod b : Kakav
bjese junak u svatov'ma sto naj vede otvori ju-
nastvo? Nar. pjos. vuk. 2, 152. Mnis da si ju-
nastvo otvorio. S. Jfiubisa, prip. 227.

A. u ovijem primjerima moglo bi biti znacene
i: junacka hvala, slava. Vami bit de junastvo i
dobitde. I. A. Nenadid, samb. 12. Nije lako za-
dobit junastvo. Nar. pjes. vuk. 5, 219. Koji
danas dobije junastvo. 5, 219. Tu junastvo do-
bise cobani. Ogled, sr. 192.

e. znacene je ironicno preina b, c, d. Tko ne-
gove rici slusa, od junastva kad zaglusa ... V.
Dosen 122*. Koji se dice i slave u svoji grisi,
te ji povidaju za niko junastvo. F. Lastrid, ned.
302.

JUNASTVOVATI, junastvujem, impf. raditi
kao junak, biti junak. — Samo u Stulieevu rjec-
niku: ,valere, fortitudine vigere'.

JUNCAC, juncca, m. dem. junac. — Samo u
Stulieevu rjecniku: .vitellus, juvencus'.

JUNG AD, /. coll. kao plur. junce. — Samo ti
Stulieevu rjecniku : ,magnus numerus vitulorum'.

JUNCE, junceta, n. dem. junac. — Mjeste mno-
zine ima coll. juncad (koje vidi). — Samo u Stu-
lieevu rjecniku iiz juncac.

JUNCENE, n. u Stulieevu rjecniku: v. junfiad.
— sasma nepouzdano.

JUNCEV, adj. koji pripada juncu. Va cislo
juntcevo. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 124.

JUNCI6

684

JUNIK

JUNC16, m. dem. junac. — Od xvi vijeka, a
iztnedu rjecnika u 3Iikajmu (juncic, tele ,vitulus'),
ti Belinu (,vitellino, vitello piccolo' ,vitulus par-
vus' 771a), II Stidicevu (v. junce), u Vukovn.
Ne junci6a mlada da ti se zakoje. M. Vetrani6
1, 444. I meni pretila juncida pripravi, to jes
milos tvoju. N. Dimitrovic 40. Kad ovna za-
klasmo i mlada juncica. M. Drzic 450. U crkvi
budemo posvetit tuj nimi, ti Panu ovnica, Erkulu
a ja torn mojega juncica. F. Lukarevic 27. Tada
ces postaviti svrh tvoga otara juncice. A. Gru-
cetic, roz. mar. 109, Tad ces postaviti vrh otara
tvoga juucice. B. Kasic, rit. 87. Pod jaram
dobro vik stucit se ne more, s junci<iom vo velik
u pored da ore. I. Gundulid 146. Tada sa mnom
postavice svi moji puci odizgara vrh svetoga
tvoga otara mladolitne svim juncice. 202. Lijepa
uzrasta sto juncica. G. Palmotid 1, 119. Mla-
dahna od juncica Jove sliku na se stavi. 2, 27.
Meso od juncica i od jaganaca. V. Andrijasevic,
put. 212. Zgradi dva zlatna juncica. A. d. Bella,
razgov. 96. Mlad juncic. I. Dordi6, salt. 229.
Te^id : — juncic. 509. Tada ce postaviti svrh
otara tvoga juncice. I. A. Nenadi6, nauk. 27H.
Ucini juncice zlatne, govoreci da su ono bogovi.
And. Kacic, kor. 233. Dva juncica zlatna koji
se stovahu od puka. 261. Vara vari varice da
so radu jarice i bijele jagnico i djetici i junci6i.
Vuk, rjecn. kod varica.

JUNCIJI, adj. koji pripada juncima. — ispo-
redi juncji. — U nase vrijeme, a iztnedu rjecnika
u Stulicevu (,vitulinus'). Krv juncija i jarcija.
Vuk, pavl. jevr. 9, 13. Krv juncija. 10, 4.
S krvju juncijom. D. Danicic, Bmojs. 16, 15.

JUNCINA, /. i m. augm. junac. — V nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. V. Arsenijevi6.
— I jogunastu covjeku reku : ,pravi juncina'. J.
Bogdanovic.

JIJNCJI, adj. koji pripada juncima — ispo-
redi junciji. — Od prije nasega vremena, a is-
medu rjecnika u Vukovu (,von einem jungen
stier, farr' guvenci') i u Danicicf.vu (juntcjb
,tauri' sprimjerom: Juncju zltcb. Saf. jahrb. bd.
53. anz. bl. 116).

JUNE, juneta, n. dem. junac (ali se shvaca u
tstom znacenu kao -tele, te se maze kazati i 0
zenskom). — Akc. kaki je u gen. taki je u dru-
gijem pjadezima, osim nom. sing, (a i vac. sing.
June). — Nema tnnozine, nego se kao mnozina
uzimje junad (koje vidi). — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (kod junac), u Belinu
(.giovenco, bove giovane' ,juvencus' 347*), u Stu-
licevu (v. junac), u Vukovu (,ein junger ochs oder
kuh, junges rind' ,juvencas aut juvenca'). Za-
uvrje mi se June od stada u goru. M. Drzic 415.
Mane cine nego June od godine. V. Dosen 2P'.
June dugo pod vime se vere. J. S. Rejkovid 57.
§to se cudis Sto t' ne vaja June? 94. I sarono
od dragu}e June. Nar. pjes. here. vuk. 225. Beci
so kao ubodono June. Nar. posl. vuk. 12. Kud
je otislo June nek ide i uze. 162. Pod bikom
June traziti. 251. Cije June onog i uze. 347.
Zlo govedo, vazda June. Magaz. 1869. 121. De-
vojacka osobina sastoji se u malo novaca, u kojem
junetu. V. Bogisic, zborn. 132. Volim svomeja-
jetu nego tudem junetu. Nar. bl. mehm. beg
kap. 285.

JUNECI, adj. koji pripada junetu Hi junadi
— Fostaje od osiiove junet nastavkom j. — U
Vukovu rjccniku: ,vom June' .juvenci aut ju-
vencae'.

JUNESGE, jiine.sceta, n. dem. June. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

JUNET AR, m. u Stulicevu rjecniku: ,juveu-
corum pastor'. — nepouzdano.

JUNGE, n. rijec turska kod imena dviju sela
u Bosni a okrugu hanoluckom. Junge Hagi-Alica
i Junge Selima. Statist, bosn. 34.

JUNGI6, m. prezime. — Od xvi vijeka. Ivan
Jungic. Mon. croat. 284. (1581). Trifun Jungi6.
Vuk, ziv. 329 (medu prenumerantima) .

JUNICA, /. mlada krava, isporedi junac. —
Akc. se mijena u gen. plur. junica. — Od xvi
vijeka, a izmcdu rjecnika u Vrancicevu (,buccula' ;
junice ,junices'), u Mikajinu (junica, jalovica ,ju-
venca, bos novella'), u Belinu (,giovenca' .ju-
venca' 342a; ,vacca giovine' .juvenca' 749''; ,vi-
tella campareccia' ,vitula lacte depulsa' 770^), ii
Voltigijinu (,giovonca' ,eine junge kuh'), u Stu-
licevu (,juvenca'), tt Vukovu (,die junge kuh' .ju-
venca'), u Danicicevu (.juvenca'). Cto sverepejesi
se, jakoze junica. Glasnik. 13, 361. Gdi tvojo
borave . . . goveda i krave, junice i teoci. M. Ve-
tranid 2, 186. (Vuci) junicu ko}u. 2, 310. Osta
mi u potaji jedna junica mnogo gizdava. M. Drzic
417. Tusta junica i koza dvizica. 431. Prem
mices ti muome kako to junicom jednome ka
nede k stadu it F. Lukarevid 63. Ispece jednu
junicu. J. Filipovic 3, 263*. Teoci, junci i ju-
nice. I. Jablanci 109. Podaj vuku vunice, da ne
koje junice. Nar. pjes. vuk. 1, 502. Prinesi mi
junicu. D. Danicid, Imojs. 15, 9. — I kao ime
ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.

jtlNICAN, junicna, adj. koji prijjadajunicama.
— Samo u Belinu rjecniku: junicni ,di vitella'
,vitulinus' 771^, i u Stulicevu: v. junciji.

JUNICETINA, /. augm. junica. u Lici. V. Ar-
senijevic.

JUNICICA, /. dem. junica. — U Vukovu rjec-
niku.

JUNICIC, m. vidi juncid. — Na jednom mjestu
xviu vijeka (ali je po svoj prilici stam^jarska
pogreska, te treba eitati juncide). Prikazivase
Bogu pravedni Abel naj pretilije junicide. A. d.
Bella, razgov. 54.

JUNICIJI, adj. vidi junican. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: v. junciji.

JUNICIN, adj. koji pripada junici. — U Vu-
kovu rjecniku: ,von der jungen kuh, der farse'
,juvencae'.

JUNICINA, /. aug. junica a i psovna rijec za
zensko celade, isporedi juncina. — V nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid.

JUNIJ, vt. vidi 2. jun. — Od xv vijeka, a iz-
tnedu rjecnika u Danicicevu (gledaj junije, a kod
ovoya i»?m;nominativu nema potvrde). M(jese)c&
ijunija 10 A(a)nh. Spom. sr. 1, 65. (1405). Me-
seca junija. Mon. serb. 391. (1438). Na dni 5
Junija. 497. (1466). Na petuadeste dan miseca
junija. F. Vrancid, ziv. 67. Umrihu sveti muceniki
drugi dan junija. F. Glavinid, cvit. 174 — 175.

' Svrha miseca junija. 208K Prvoga dana miseca

j junija. A. Kaniziid, bogojubn. 439.

JUNIJA, /. u Mika\inu rjecniku: junija, mjora
,archipendolo' ,perpendiculum', i u Stulicevu : ju-
nija, mjora ,archipensolo' ,perpendiculum' (ja-
macno iz Mika]ina). — Nije mi drukcije poznata
rijec.

JUNIJE, vidi junij.

JUNIK, j«. u Vukovu rjecniku: arnautsko selo
u Reci s prittijerom iz narodne pjesme: I pokupi
Beku i Junika.

JUNKA&

685

JUNAC

JUNKAS, m. villi unkas. — U nnSe vrijeme.
Hoteo je da mu sa junkasa skine. P. M. Nena-
dovi6, mein. 201.

JUNKOVAC, Jnnkovca, m. ime selima u Sr-
hiji. a) u okrugu bioyradskom. K. Jovanovii 97.
— h) u okrugu kragujevaikom. 120.

JUNK0VA6kI, adj. koji pripada nelu Jun-
kovcu. JunkovaSka (opstina). K. Jovanovi6
97. 120.

JUNO, /. vidi Junona. — Samo u norn. (po
latinskom ohliku). — U pisaca xvi i xvii vijeka.
Tebo ci6, ma kruno, poprrdih naj veca z blao;om
ka mi Juno krajevstva obe6a. H. Lucid 1H9.
Marto krs, Juno mac, a Febo voden kraj, reoe
joj, kroz hud plafi dat mi co smrtni vaj. D. Ra-
nina 61a. Kako su ga (Jupiter a) Juno, Neptun
i Minerva u uzu postavili. F. Vrancic, ziv. 10.
Juno gizdava. D. Barakovic, vil. 139.

JUNON, /. vidi Junona i Juno. — Samo u
nom. sing, u jednoga pisca xvi vijeka. Junon i
Palada. M. Vetrani6 2, 145.

JUNONA, /. Juno, ime rimske bogine. — U
nominativu se cesce nalazi ohlik Junono prema
tal. Giunone. — U pisaca xvi i xvn vijeka.
Tijem slavna Junona sa uzdahom u taj cas prid
boga Plutona posla svoj placan glas . . . veleci :
jPlutone, za slavnu tvoju vlas od mene Junone
primi moj placni glas'. M. Vetrani6 2, 153. No
vidis Junonu u ghivu gdi stoji? F. Lukarevic
219. Cic blaga pokloni divno se svit ovi ne-
beskoj Junoni. D. Kanina 721^. Sred nebesa bez
prikora tvoj Junoni ti si u krilu. I. Gundulic
68. — Junone a paka da bude vidjet mod sto
moze kdi jaka ku rodi nebo i noc. F. Lukarevic
223. Junone je od nebpsi, a od pakia ja krajica.
L Gundulic 114. Junono mi s nim se objavi. G.
Palmotid 1, 240. Zamani ga jos Junone nena-
vidno svuda tjera. J. Palmotid 43d.

JUNONE, vidi Junona.

JUNONIN, o,d,j. koji pripada Junoni. Junonin
sin. J. Rajic, boj. 29.

JUNOST, /. mladost (vidi 1. jun). — Samo u
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (junosti,
.juventus'). Izt junosti mnjeje zedahi.. Stefan,
sira. pam. saf. 12. Odb junosti moje. Mon. serb.
134. (1348). Od junosti moje. S. Budinic, sum.
156'>. Sedam vikov ili dob clovicanskih : 1. otrocje,
do sedam let. 2. ditinstvo, od sedam do cetrna-
deste. 3. mladost ili junost, od 14 do 21. F. Gla-
vinic, cvit 451'''.

JUNOSTAN, junosna, adj. mlad, mladostan,
vidi junost. — Samo u knigama pisanima crkve-
nijem ili mijesanijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (junosttnt. .juvenilis'). Junosttnuju
slabostt. Stefan, sim. pam. saf. 10. Junostnyj
iznuraase cvett. Domentijan^ 26. Oti. junost-
naago mi vLzrasta. Mon. serb. 831. (1405 — 1427).

1. JUNOS, /. vidi Junona. — U knizi (gla-
gojskoj) XV vijeka. A Jupter bog ne bote im
suditi, rece: ,Ja necu suditi vam, zac mi je Junos
zena'. Pril. jag. ark. 9, 123. (1468).

2. JUNOS, m. mladic, vidi junosa. — U Vu-
kovu rjecniku: u pjesmi, vide mladic s primjerom :
Jedan junos Krajevicu Marko. — Vaja da je
uzeto iz crkvenoga jezika.

JUNOSA, m. mladic. — isporedi 2. junos. —
Postaje od 1. jun. — Bijec je praslavemka, is-
poredi .ttslov. junosa i po}. jimosza (u nekijem
govorima s osobitijem znacenem, kao n. p. mla-
dozena); i mag. inas, sluga, ista je rijec. — U

knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, a i drugdje, ali nije narodna rijec, nego
je nzeta iz crkvenoga jezika; izmedu rjecnika u
Danicicevu (.juvenis'). Div]!, se mudrosti jn-
noso. Stefan, sim. pam. §af. 3. Junose onogo.
7. St blagorodnymi juno§ami. Domontijan*" 5.
Jiinoso i devi. Glasnik. 11, 167. Pode skazovati,
kako najde junosu 12 16t stara. Pril. jag. ark.
9, 101. (1468). (Isus vskresi) juno§u na vratoh
grada. Narucn. 98''. (Djaiml) vzbudi pamet je-
dnoga mlada junose v toliku pohot pltenu. Transit.
246. Neruna pastorka Britaniku sinu junosi
dobru zelo prodlozi. §. Ivozicid 84^. ^ivesa ju-
nosa segav. 42''. Junosa o.sce suci. 54''. U sni
mu se javi junosa. Zborn. 31''. Rece nemu \\i-
nosa. Anton Dalm., nov. test. 29. Niki junosa.
74''. marc. 14, 51. — I u ovom primjeru nije na-
rodna rijec: To ovog junosu nade i pred cara
dovede. Nar. prip. vuk.- 268. — I kao ime musko
(prije nasega vremena). S. Novakovid, pom. 119.
JUNOSKI, adj. koji pripada junosama (mla-
dieima), kojije onaki kaki je u junosa (mladica).
— Nalazi se samo stariji oblik junostskyj u
knigama j)isanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (junostskyj juvenilis').

a. adj. Junosbskaago zelanija. Domontijan'' 5.

b. adv. junostsky. Vt posleduej starosti ne-
zaapno junostsky ott odra vtstajett. Domen-
tijan'' 57.

JUNOSTVOVATI, junoStvujem, impf. podno-
siti se kao juno§a (mladic), ne ii dobrom stnislu
(bez razbora). — Sa starijem oblikom junoshstvo-
vati w knizi pisanoj crkvenijem jezikom, i otale
u Danicicevu rjecniku: junoststvovati ,juvenari'.
Ni ze jakoze Rovoamt junoststvovavt pogubi
cartstvija skvptra. Glasnik. II, 67.

JUNOTA, m. vidi junoisa. — Samo u knigama
pisanima crkvenijem ili mijesanijem jezikom.
Startci st junotarai. Domentijana 41. 48. Turci
izbijajuce junoti, divi i vdovi. Mon. croat, 155.
(1493). — I kao ime musko. Dedt mu Junota.
Dec. hris. 7. 74.

JUNOTSKI, adj. kakav je u junote. — ispo-
redi junoski. — U knizi pisanoj crkvenijem je-
zikom. Dospevtsu ze jemu vtzrasta junotska (u
drugom rukopisu junostskaago). Danilo 331.

JUNOTSTVO, n. mladost. — Postaje od ju-
nota. — U knizi pisanoj crkvenijem jezikom i
otale u Danicicevu rjecniku (junottstvo ,juven-
tus'). Junottstvo i devtstvo povredivtse. Glasnik.
11, 167.

JUNUS, m. vidi junos i junosa. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Koju mladenac i detic prijah,
junus odrastal potvrdih. §. Budinid, sum. 195''.

JUNUZOFIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 91.

JUNUZOVCI, Junuzovaca, w. pi. selo u Bosni
u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 38.

JUNUZOVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 89.

JUN, m. vidi 2. jun. — Po tal. giugno. — ()d
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (junt
(Junius'). Meseca juna. Mon. serb. 261. (1405).
M(jesec)^ ijuna. Spom. sr. 1, 88. (1407). Mjesec
jun, lipan. M. Divkovid, nauk. vii. Lipan, juii,
ima dana 30. B. Kasic, rit. 60. Jun, lipan. P.
Posilovid, nasi. viii. Na peti dan juna godisca
1596. M. Pavisic 3. Na dvajst i tri juna. M.
Kuhacevid 132.

JUNAC, jiinca, m. vidi 1. junac. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Vitezi me kako oholi junci

JUNAC

686

1. JUR, b, a).

iiiuozi obajdose. A. Vitajic, ist. (i5\ Puci junca
slise. 366*. Junca ubite vi svakako, junca tusta
i pritila. ost. 570.

JTJNCIC, m. vidi juncic (dem. junac). — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Znam da u mesu od
juncica, zgorenu na otaru, ne nasladujes se. L.
Terzic 94. Tada ce postaviti svrhu otara tvoga
juucica. 94.

JUlsTGA, /. u Vukovu rjecniku: n. p. masla,
t. j. oka i po (u Srbiji i u Bosni) ,ein mass fur
rindschmalz im gewichte von V/,-, oka'. — vidi
i: Davali su mu na poresku glavu po pet oka
graha, po jednu oku tezine i na ku6u po jungu
masla. Vuk, ziv. 259. — Nepoznata postana
(isporedi i junija).

JUPITER, m. vidi 3. Jove. — Od xvi vijeka
kod pisaca. Jupiter u gori za milos }uvenu tudjer
me satvori u fijerlu zelenu. M. Vetranid 2, 148.
Stril' koje Jupiter zgar mece, N. Najeskovic
2, 21. Jupiter prislavni. F. Vrancic, ziv. 9.
Slavna boga Jupitera. M. Divkovic, kat. 110.
O svemogi Jupitere ! P. Hektorovic (?) 84. Opra-
vite svetilisie Jupiteru nasem bogu 111. Svagdi
je Jupiter. M. A. Rejkovic, sabr. 6. Desnica
Jupitera. J. Raji6, boj. 18. Ove godine vlada
planeta Jupiter. Vuk, dan. 1. kal.

JUPITEROV, adj. koji pripada Jupiteru. Da
ih popejaju ka Jupiterovi priliki. F. Vrancid,
ziv. 26. Jupiterov i Junonin sin. J. Rajic, boj.
29. Jupiterova je godina obicno vise vlazna.
Vuk, dan. 1. kal.

JIJPKA, f. vidi jufka. — U Vukovu rjecniku
(s dodatkom da se govori u Barani).

JTJPTER, m. vidi Jupiter. — U knizi (gla-
gojskoj) XV vijeka. Ona se rassrdista i pozvasta
ga pred Juptera boga. Pril. jag. ark. 9, 123.
(1468).

1. JUR, adv. jam, vidi vec. — Postaje od uze
Hi juze, koje je sastav]eno od u Hi ju (stslov.
samo uz ne: ne u, ne ju, u ne) i od rijecce ze,
tijem sto se z promijenilo na r (vidi kod kadar,
ondar itd., kod glagola gnati i moci), a poslije
je e otpalo (isporedi i jure i jurve) — uze i
ju2e rijeci su praslavenske, isporedi stslov. uze i
juze, rus. uze, ces. juz i jiz, pol. juz. — ju (sto
va\a da je stariji oblik nego u) moze biti i indo-
evropski korijen i rijec, isporedi lit. jau, got. ju
,iam'; od istoga korijena moze biti i 1. jun i jutro.
— Od XV vijeka, ali samo po zapadnijem kraje-
vima {drugdje se upotreb]ava ve6), a izmedu rjec-
niku u Mika]inu (jur, jurve ,jam'), u Belinu
(,gia' ,iam, olim' 343a; ^hor mai' ,jam nunc' 371*),
u Bjelostjencevu (jur, vre ,jam'), u Voltigijinu
(jur, jurve ,gi^, digii, ormai' ,sclion, bereits'), u
^tulicevu (jur, jure .jam, tunc, quidem, sane
etiam'), u Vukovu (,schon' ,jam' cf. vec s dodat-
kom da se cuje po zapadnijem krajevima u
Krscana).

a. kao vec uopce istice da je neSto bilo Hi da
je ne§to svrSeno (glagolsko vrijeme u recenici
moze biti ne samo proUo nego i sadane i buduce).
Jur su se vsi zakoni roci svrsili. Mon. croat.
148. (1492). Kada jur strane ulizu. Stat. po}.
ark. 5, 277. Kada jur bude k roti. 279. Ki jesu
jur na odaSastji. Narucn. .57*. Ako li bi se jur
vzeli. 69a. Jur je ucinil. Korizm. 66*. Du§a
je jur okusila. 67''. Jur su vrata moja zatvo-
rena. 72a. jur vrata zatvoreua jesu. N. Ranina
134»>. luc. 11, 7. Slavici jur znaju. M. Dr2i6 17.
Jur nijedan budi da raskosan i plemenit smok
slajase se meni. P. Zoranid I''. Na kom se jur
bise pocel kmet graditi. Mon. croat. 258. (1556).

Sin Bozji, koji jur je otvorio usta od milosrdja.
A. Gucetic, roz. jez. 105. Jur nih dohodke druzi
uzivaju. B. Kasid, nasi. 8. Jur nakazni strasne
i hude kiipjahu se pune gniva. I. Gundulic 66.
Jur izgubih, jaoh! ovako drag razgovor moj je-
dini. 84. Pak do njegdi jur za time obilnije
dazdec suze besjedu istu glasit uze : ,Cacko !
zgrijesih'. 239 — 240. Jur bogdanski vojevoda
bjese umuko, ze}an cuti, kad od bojnijeh kazat
zgoda poklisar se carski uputi. 321. Jur knez
dospje, cim na kraju od vijednice s jedne strane
vece i cete dospijevaju s lijepijem redom izatkane.
444 — 445. Jur te sabja ma poraza. 542. Kad
Ivan imi ocitovanja Bozja, jur limb od svetih
otac bise izpraznjen. F. Glavinic, cvit. 13a, Bu-
du6i jur govorili od onoga. I. T. Mrnavic, nauk.
(1708). 8. Bjezed s vjernom on druzinom jur se
u slavnom shrani Rimu. G. Palmotic 1, 38. Ti
ckni§, krsmas i zastajes, jur zalisno u pokoju
blazenomu vrijeme trajes. 2, 510. Kada je jur
blizu smrt. P. Radovcic, nac. 2. Ako u dru-
gomu mistu pristojnu jur stavjeno je. M. Bijan-
kovid 37. Kada bude jur sudac na mjestu. K.
Magarovic 35. Jur danica svijetle zdrake prosti-
rase od iztoka kad ... J. Kavanin 419". Kad
bude jur cvrst. A. d. Bella, razgov. 187. Padoh
jur bez srama. I. Dordid, uzd. 18. Koji si jednom
nogom i po jur u grebu. B. Zuzeri 421. Kako
je jur ozgor receno. S. Badrid, prav. nac. 19.
Jur si sa zemje prosvitjivala nebo. J. Banovac,
prisv. obit. 65. Jur custe: ,Sto je od Boga ro-
deno, pridobiva svit'. F. Lastrid, ned. 194. I
ovo je osobiti uzrok, zasto ovu ranu otje primiti,
kad jur umrije, a ne ziv. 205. Pace koji pozlobi
brata svoga, jur je ubojica. 289. Ta sam vam
jur rekao, da djavao otrov u medu a ne u zuci
daje za privariti. 324. Vrime jur jest sada. A.
Kanizlid, roz. 123. Ah bili su juriprosli! fran.
153. A sad mogu rijeti: jur te vidi, tor uziva
moje oko. D. Basid 37. Mo2e li misnik nami-
nuti misu za onoga kojega jur drzu u raju?
Ant. Kadcid 69. Ova su jur davno prikazana.
D. E. Bogdanic vi. Jur prije potopa. 7. Jur
izkaza on hrabrenost svoju. J. Krmpotid, pjesm.
11. Suncanica jur besjedit prista, a muk posta
u stanu: car dvoumi sto de odredit. P. Sorko-
cevid 577^. Jur sam Mirku dao zapovijedi. Osvetn.
3, 124. — Amo pripadaju i ovi primjeri u ko-
jima uz jur ima i: Tako im bijase jur i navistio
mestar nebeski. F. Lastrid, od' 146. Sad s Pa-
sagom padose nam krila, jur i k gradu nevoja
navila. 4, 45.

b. M negativnijem recenicama.
a) znaci sto i ved, vede, vise, da}o, u naprijed.
Mrtvi jur nimaju place. Korizm. 21a. Jur nijesam
dostojan zvati se sin tvoj. N. Ranina 58''. luc.
15, 19. Od priteskoga bromena, koje se jur ne
mogase podnositi. A. Gucetid, roz. jez. 117. Eto
si zdrav ucinen, jur nemoj sagrisivati. I. Ban-
dulavid 39''. joann. 5, 14. Monton svoje placudi
grihe, od tolikih suz jur ne vijase. F. Glavinid,
cvit. 331''. Razpustano jur ne plovi, dod de i
vedi blagoslovi J. Kavanin 168''. Nu dobri
svetac videci je, da jur ne cuje, dijelio se i otiso.
B. Zuzeri 38. Da me ne zoves jur majkoni nego
Marijom. F. Lastrid, test. lOliJ. Isukrst uskri-
sujudi od mrtvi, jur ne umira. test. 208''. Fran-
cesko nista jur ne ima na ovom svitu. test. ad.
58''. Nikoga de poodit kapjom, koji no udi} il'
mrtav ostane, il' ako ziv, ne ima jur odudenja.
ned. 344. Kada se jur ne porada u puti. J. Ma-
tovid 41. Krst uskrstnujudi od mrtvijeh jur ne
umira. 58. I nemoj jur grijesiti. 248. Koji kra-
dijage, jur neka ne krade. 402.

1. JUR,:b, b).

687

JURAJ

b) u ovom primjeru stoji samo da se jace is-
takne nijekane po tal. non gia. Kad se prili-
kuje ne jur s naj ve6om, nu s naj manom inukom.
L. Radii 79.

e. M nekijem sludajevima maze znaciii: vcc
jednom, osobito kad se ceka i zeli da nesto bude.

a) naj cesce s imperativom. Odvrzimo jur djela
tamnosti. N. Ranina 13». paul. rom. 13, 12.
Vrime je, smrtnoj zalosti izmi me jur iz ruke.
H. Lucie 214. Izidite jur suzg van iz oci mo-
jijeh. A. Gucetic, roz. jez. 193. Nu, sveti otce,
izajdi jur iz te Spije. F. Glavinic, cvit. 18a. Za-
rosite, o nebesa, milos vrhu srca moga, i vi
oblaci puni uresa jur dazdite pravednoga. 1.
Gunduli(5 248. Odpraviv se ve6e ne stoj, ca ti
rekoh, z druzbom jur poj. P. Hektorovi6 (?) 87.
Srce tvoje jur umiri, tere kripko stoj u viri. 94.
Ti, ma du§o, od zla toga lijepim redora jur se
odvrati. A. Vitajid, ost. 2, Tomazea svi djeti6i,
u krjepostih jur rastite. J. Kavanin 107a. s tvojim
so stijegom jur na n suni. 269^. Objav' dosle
nevideno tv'e oblicje, jur se umoH. 466*. Rajske
obraze svekolike porano vazmi jur paziti. 497*^.
Za to, mila ma |ubavi, jur samiri srce tvoje. P.
Sorkocevid 582b.

b) s da u podlomoj recenici. Kad no6 pusti
misto zori jur da svane bili danak. D. Barakovic,
vil. 214. Hlepi, da jur bio dan svane. I. Gun-
duli6 518. Rad bi, da se jur povrati. J. Ka-
vanin 86».

c) moze stajati i s proslijem vremenom u istom
znacemi. Moj drag' voja, jur covika kad si pri-
mio na ove meje. J. Kavaiiin 492*.

(1. u ovakijem primjerima u kojima je glagol
u buducem vremenu, moglo bi biti znacene i: do
malo Hi odmah. I tako od svijeh nas ucinit jur
ima (smrt). N. Dimitrovic 34. Gdi cu te sve
jur slaviti. J. Banovac, prisv. obit. 43. Ima se
jur besjediti od sluzbenika. J. Matovic 225.

e. M ovakovijem primjerima s glagoiom u pro-
slom vremenu moglo bi znaciti i: davno. Od iz-
toka jur se uputih, potom zacub tvoje gizde,
gospo, slavit ve6 ner zvizde . . . Jedupka nezn,
pjesn. 235. Ove sa mnom htjese do6i od istijeh
tijeh strana jur u druzbu, gospe izbrana. 240.
I pocetak, komu nidan jur pocetak vik bio je.
I. Gundulic 210. I da plijen je tvoga obraza sto
se visnem jur prikaza, 280. (Filip) jaram stavi
naj prije grckoj jur slobodi. 373. Mozgom vr-
lijem od zivina zadojih te jur djeteta. G. Pal-
motid 1, 124.

f. gdjegdje ne stoji u vremenom smislu, nego
da nekako jace istakne koju rijec Hi misno.

a) od prilike kao bas. Zgoni me taj |ubav
prid slavni tvoj okol, jaki no zviri lav i ptice
.jur sokol. S. Mencetic 10. Spomen' se, cvitje
toj, ko sveder ti gojis, koliko kratak bip negova
zelen taj i negov ukras lip jur trpi na svit saj ?
D. Ranina 83*. Oda ckla jedan sud, ki cesto
putuje na kladenc studeni, brzo se jur skuje.
97a. Ki zivot, jaoh, ovoj moze se jur zvati, u
komu nepokoj zestok se sve pati? 127a. Jur
sada ako ces da umrem, umricu vesela. F. Lastrid,
test. 205b. On Jubjase polepno svoga sinciia Kad
jur zaradi riega onoliko ponizno pade prid noge
Isusove. F. Lastrid, ned. 402. A jur cijeni se
ne samo koristno ... J. Matovic 152, Jur u
istinu ne odpustaju se samo grijesi . .. 164. Jur
u istinu onijema Bog obedava plod . . . 490.

b) kao dakle: u prvijem primjerima (jednoga
pisca XVII vijeka) kod pitana. Kamo jur ove
(duse) gredu? F. Glavinic, cvit. 12a. Crikva
svota za ke jur ono moli? 121'. Ke bihu jur
ono duse pod zemjom? 13a. Nu jur gdj ge onamo

pras6aju grilii, jedali u krajestvu nebeskomu ?
14a. Nisu li ovo Galileani? kako jur govore
z nasimi jazici? 161^. Kad se jur nedes da od-
vrzes tvoga boga, samo ga opsuj s ricju ako i
nede§ srcem. J. Banovac, pripov. 59. Niste dakle
jur vi ubojice sina Bozijega. F. Lastrio, test.
122a.

c) u ovijem primjerima moglo bi znaciti sto i
ipak. Jaob ! ovi kako nas sve zivot nas vara, a
nitko jur nede da svoj grih pokara! D. Ranina
KiOa Za svo u tikvi er nije bilo, jur se dobro
uzoctilo. (D). Poslov. danic.

g. dolazi uz vede, kao da bo^e istakne smisao.

a) vidi a. Jur kad ved si, gospodine, s drugim
carom n zavadi. J. Kavariin 268^.

b) vidi b. U meni za koga vede ni jur pisni
skladati. P. Hektorovid 58. Pokoli nitkore, ni
ona jur vede, lijek mi dat ne more cijed mqje
nesrece. N. Najeskovid 2, 134. Isukrst ukrisu-
judi od mrtvi jur vede ne umira. F. Lastric,
test. 186b. Pod tasu|em nimu sviralu jur viisjo
ne nosaj. M. Katancid 41.

c) vidi c. Odkinimo se jur vede od minutijeh
stvari. A. Gucetic, roz. mar. 148.

d) u jednom primjeru kao da znaci : jns. Sto
du t' ino jur ved riti, ner ako mu u kratko reda
ne das, da ga d vele ureda cut pricudnom smrti
umriti? A. Cubranovic 156.

2. JUR, m. vidi Juraj. — Na jednom mjestu
XIV vijekoy i otale u Danicicevu rjecniku (Jurr.
,Georgius'). Andre Jurt Gocetidi.. Mon. serb.
240. (1399).

1. JURA, adv. vidi 1. jur. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Jura vas nedu zvati slugami. N. Ra-
nina 198a. joann. 15, 14.

2. JURA, m. hyp. Juraj. — vidi Juro i Jure.
— Ako. se mijena u voc. Juro. — Od xvii vijeka
po zapadnijem krajevima. Slozeno u verseti po
meni vojvodi Juri Radoevid-Gizdelinu. J. Rado-
jevid 3. I mene Juru. 10. Jura Radoevid ove
verse poda. 82. Jura ode s materom stati. F.
Radman 7. Jura moli Isukrsta. 17. Jura Korner.
I. J. P. Lucid, izk. 26.

JURaCiC, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Tomas Juracid. Norini 57. Juracid. Schem. bosn.
1864. 98.

JUR AD, m. vidi Juraj. — Na dva mjesta u
jednoga pisca xvm vijeka (nije pouzdano). Jurad
despot Vukovida, . . . Jurad opet Crnovida. J. Ka-
vanin 238b.

JURAD, Jurda, m. vidi Juraj i Durad. — Na
jednom mjestu u rukopisu xvi vijeka. Sveti Jurad.
Zborn. 48a.

JURAJ, Jiirja, m. Georgius, ime musko. —
isporedi Durad. — Od xi vijeka (u latinskom
spomenikuj, a izmedu rjeenika u Danicicevu
(Juraj , Georgius', u nominativu samo tako s umet-
nutijem ,a' medu dva suglasna na kraju). ,Juray
setnico'. Doc. rac. 144. (1086). Momu ocu Jurju.
Mon. Croat. 3. (1321). ((S'jvetemi. Jurtjemt. Mon.
serb. 219. (1391). Jurtja Stepanida, Jurtja Ra-
divojevica. Spom. sr. 2, 40. (1893). Knezb Juraj
RadivojevidL. Mon. serb. 226. (1895). Knezt
Juraj Dragicevidt. 318. (1421). Po knezu Jurbju
Ratkovidu. 426. (1443). Jurja plovana. Mon.
Croat. 105. (1470). Sveti Jurju. Zborn. 49a. od
Jurja. Mon. croat. 263. (1568). Sveti Juraj mu-
cenik. M. Divkovid, nauk. v. U crkvi svetoga
Jurja. B. Kasic, per. 182. Jurju, ved ne sidi!
D. Barakovid, vil. 238. Juraj sam, rece, ban
Smiderski gospodin. 321. U nib (bugarkinah)
Jurja Skenderbega satriteja turskijeh sila priko

JURA J

688

1. JURE, d.

svijeta lete svega jos viteska bojna dila. I. Gun-
duli6 314. Zivot s. Jurja mucenika F. Glavini6,
cvit. 99**. Blazeni s. Juraj, crikve katolicanske
dika. 99b, Znam dobro, Jurju, da . . . 102a. Oslo-
bodi ga iz uze Jurja despota I. T. Mrnavid,
osm. 12. Juraj Petar Batoj. B. Krnarutic 31.
Maru od ke recen Juraj sbodi. J. Kavanin 234a.
^jubdrag ki Jerine i Jurja se praunuk klade.
285a. S Jurjem sinom. 2.59a. Podnosi se ju-
nacki, Jurje, ne brini se. F. Lastri6, svet. 51a.
Dan svetoga Jurja. F. Radman 3. Gledaju na
I'lega i na cesara, cekajuci kad 6e srcbu prolit
na Jurja. 12. Zapovidi mu da Jurju dade jedan
smrtni otrov. 17. Zima prode, svetac Juraj dode.
Nar. pjes. juk. 583. Ako ste vi Jurja ozenili?
Nar. pjes. mikul. 154. — Bijetko ostaje i u osta-
lijem padezima a sto je u nom. Pocesmo prositi
Juraja Mikulicica. Mon. croat. 104. (1469). Go-
vorene na s. Juraja. F. Lastrid, svet. 49. U
slavnomu muceniku s. Juraju. 51b. — Radi
oblika u kojima kao da je osnova Jurij, vidi:
Sto iii.a Juriju (Mon. serb. 225 god. 1395. 439—
MO god. 1446), Jurijemt (305 god. 1420), Jurejemb
(222 god. 1392) tomu ne mislim da je nominativ
, Jurij', nego dolazi samo od nacina pisana; po-
grjeska je pisarska jedan put , Juraja' (Mon. serb.
544 XV vijekr ; ali vidi sprijeda i drugc primjere).
D. Danicid, rjecn. kod Juraj. — vidi i Xiozniji
prinijer: Ogledajuci se u prisjajno ogledalo ja-
kosti slavnoga mucenika Isukrstova Jurija. F.
Lastric, svet. 50a.

JURAK, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 228.

J QR AKO VAC, Jurakovca, m. ime selii (vidi
Sogestin).

JURAN, m. ime musko, vidi Juraj. — xv vijeka.
Jandrijas i Juran. Mon. croat. 69. (1447). Juran
Kuzmani6. 131. (1487).

JURANA, m. vidi Juran. — U latinskijem spo-
menicinia xi vijeka. ,Jurana iuppano de Sidraga'.
Doc. hist. rac. 52. (1059). ,Juranna iupano'. 163.
166.(1070—1078). ,Juranna (d)iacono'. 173.(1080
—1095).

JURAN AC, Juranca, m. dem. Juran. — U nase
vrijeme u Istri Ticin ticin tanca za mladega
Juranca. Nar. pjes. istr. 4, 5.

JURANDVOR, m. mjesto na otoku Krku.
Schem. veglen. 1876. 14.

JURANIC, m. ime musko xiv vijeka. Mojisa i
Juraniit. Glasnik. 24, 270. (1388). — Poznije
dolazi kao prezime. Pred Miknlu Juranidem.
Mon. croat. 118. (1482). Juranida vojvode. P.
Vitezovic, odil. 86.

JURANSCINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj. Razdije]^. 103.

JURAS, m vidi Juraj. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Krajev 6Iovik Jura§ Per. Mon. croat.
200. (1512).

JURASEVO SELO, m. ime mjestu blizu Staj-
nice u Hrvatskoj u Supaniji licko-krhavskoj.
Schem. segn. 1871. 20.

JURASIC, m. prezime. — Od xvii vijeka. Ivan
Jurasid (.Jurasich'). Mon. croat. 127. (1697). Sig-
mundu Jurasidu. Starine. 12, 29. (1703).

JURASKOVIC, m. prezime — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. OtidoSe dva JuraSkovida.
Pjev. crn. 174a.

JURAT, jurAta, m. porotnik, siidheni cinov-
nik(';^). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,der jurat' .juratus' s dodatkom da se
govori u vojvodstvu po varoslma). IV jurata ill

advokata. Nar. pjes. vuk. 1, 635. Mojim sorom
nikad blata nema, sve svaleri na stikla razneli,
advokati i mladi jurati. 1, 638.

JURCA, m. ime musko (dem. Juraj). — Po-
tvrdcn je samo adj. Jurcin (koji vidi).

JURCAC, m. ime musko ^(dem. Juraj). — Na
jednom mjestu xv vijeka. Zena Jurcaca Gusica.
Mon. croat. 179. (1500).

JURCEVAC, Jurcevca, m. selo u Medunnirju
(kajkavski) Jurcevec. Schem. zagr. 1875. 139.

JURCIC, m. prezime — Od xvii vijeka. Mi-
kula Jurcid od Seria. P. Vitezovid, kron. 140.
Jurcic. Schem. segn. 1871. 109.

JURCICI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdijej. 73.

JURCIN, adj. koji pripada Jurci. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Tri vinogradi, prvi Jurcin, drugi
Stipanov, treti Grzanov. Mon. croat. 81. (1455).

1. JURE, adv. vidi 1. jur. — Od xv vijeka
(pouzdano) do pocetka xviii, gotovo samo kod
cakavaca a izmeSu rjecnika u Stulicevu (kod jur).

a. vidi 1. jur, a. Jure bise pomankal. Mon.
croat. 89. (1460). Kada se jure svekolike te
stvari izkole. Stat. po}. ark. 5, 277. Tada jure
imese gospodin 30 let. Pril. jag. ark. 9, 102.
(1468). Da vrime jest jure oda sna ustati se.
Bernardin 1. paul. rom. 13, 11. Kada jure po-
cinu davati iz sebe plod. 1. luc. 21, 30. Jere
jure se cini dilo hudobno. 6. paul. 2 thess. 2, 7.
I tako da jure ni vede sluga da sin. 12. paul.
gal. 4, 7. Evo su jure tri lita. 139. luc. 13, 7.
On jure priminul bise. Ziv. kat. star. 1, 218.
Jure je vede od pet na deste lit. Ziv. jer. star.
1, 227. Zac su oni jure pred Gospodinom Bogom.
Narucn. 41a. Jure ozdravivsi. 46^. V kriposti
spovidi jure ucinene. 84a. Imas jure svrsen prvi
del. Korizm. 6b. Imijudi jure prijati pinezi. 52a,
Bududi jure pripovidal. 89a. Qvo sam jure za-
lozil. Mon. croat. 222, (1527). Jure sve okove
na nogah razdro jes. N. Dimitrovid 31. Jure se
i starah. 39. Bjese jure u rukah od njekijeh.
M. Drzid 62. Na to jure pridoh. P. Zoranic 2a.
A ki ne veruje, jure jest osujen. Postila. Ee2b.
Sada smo jure sini Bozji. Anton Dalm., nov.
test. 2, 135. Ipetr. 3, 2. Kako je jure povsuda
zgora receno.^ Kateh. 1561. E2a. Koga kriz jure
podbio jest. S. Budinid, sum. 8a. Vrime jest jure
nam oda sna ustati se. I. Bandulavid lb. paul.
rom. 13, 11. Bihu mladi potamnili jadni majci
jure stari. D. Barakovid, vil. 195. Spite jure i
pocivajte, evo priblizi se cas i sin clovicaski
pridat se u ruke grisnikov. M. Alberti 455. Ako
je prisal jure na razbor. P. Radovcid, ist. 4. A
krstjansku viru svu potiri, ka se jure svud uz-
dvize. P. Hektorovid (?) 112.

b. vidi 1. jur, b, a). Jure se ne mogu vede
poredi. Stat. po}. ark. 5, 261. On ni jure od
onoga tela ud. Korizm. 20b. Kadi Bog jure ne
cini milosrdija. 40a. Jure ne budes vede moj
pristavnik. N. Ranina 152b. luc. 16, 2. Ni ranu
zaviti, ka jure nima lik. D. Barakovid, vil. 261.

e. vidi 1. jur, c. Probudi se jure, duse. Zborn.
149a, Jure se vratimo k Ivanu! Narufin, 64".
Stani jure, konu, stani jure, brzi konu! Nar. pjes.
u P. Hektorovid 20. iSre, uzu trpiti jure se na-
uci H. Lucid 231. Zato ustan' ter ne sidi, ter
nih hizi jure idi. P. Hektorovid (?) 147. Jure
uzdisi, jure skrusi se. A. Vitajid, ost. 84.

d. vidi 1. jur, d. I ki ga dobise, jure po torn
toga izgubise mnoga. M. Marulid 8, Jere vicnu
jure radost gre uzivat moja mladost P. Hekto-
rovid (?) 146.

1. JURE, e.

689

1. J URIC

c. vidi 1. jur, f. Jao nam, 6a jure ucinimo bez
tebe? Transit. 103 — U ovom primjeru kao da
znaci: gotovo. Buduci se zivot 61ovicji ninogo
skratil, da jure rekal bi da se dobro ne rodi a
umire. P. Radovfiid, nac. 13.

f. vidi 1. jur, g. Ne mogu jure ve6e hoditi za
tobom. Tonda]. star. 4, 1 14.

2. JURE, m. dem. Juraj. — Akc. se mijena u
voc. Jure. — Od xiv vijeka (isprva u latinskijem
spomenicima) po zapadnijem krajevima, a izmedu
rjccnika u Vukovu: Jure (Jure), hyp. v. Dordije
s dodatkom da se govori « Bosni (vidi primjer
iz narodnijeh poslovica). ,Jure de Rama'. Mon.
ragus. 1, 77. (1323). ,Juro de Palmota'. 1, 86.
(1323). Jure Bajani6. Stat. po}. ark. 5, 312.
Jure Fabjanid. Mon. croat. 57. (1433). Jure Ste-
fani6. 86. (14.59). Jure MaleSic. 97. (1465). Jure
Matejasic. 103. (1468). Jure i Jero Iveli6a. J.
Kavanin 151*. Jure Kastrioti6. And. Kaci6, kor.
485. Tadija i Jure Kulisici. 487. Ja ne znam,
Jure, kakva je to tvoja budalastina. F. Radman
13. Gdi je sada Bog tvoj, o Jure? 14. Da nioj
brate, Jure barjaktare! Nar. pjes. vuk. 3, 419.
Kad to vide Senanine Jure. 3, 420. Prijate|u
Jure Zvjezdovidu! Nar. pjes. juk. 361. Ti si
junak pa nezenen, Jure. Nar. pjes. marj. 64. Tu
se Jure malo ponajuti. 121. Do podne Jure, od
podne Ale (o Bosnacima turske vjere koji svet-
kuju Durdev dan). Nar. posl. vuk. 67. Kano
plamen kad se lijesom zuri, tako Jure u busiji
juri. Osvetn. 3, 66. — U svijem ovijem primje-
rima ime stoji samo u nominativu Hi u vokativu ;
za ostale padeze treba primijetiti da u primjerima
XV i XVI vijeka postaju od osnove juret i to sa
zenskijem nastavcima, kao da je nom. Jureta (ali
ovome nema potvrde), vidi: Stifauu i nega sinom
Blazu i Jureti. Mon. croat. 57. (1433). S kra^e-
vim clovikom Juretu Piscidem. 195. (1510).
Zena Jurete Darida. 233. (1527). Selo Jurete
Malcida. 273. (1573). S otcem Jurete Novako-
vida. 284. (1581). ista je osnova i dan danasni
u Istri, ali s muskijem Hi srednijem nastavcima,
vidi: Jure ,Georgius', gen. Jureta. D. Nemanid,
cak. kroat. stud. 35. istina vet xiv vijeka ima
nom. Juret u latinskijem spomenicima, vidi : , Juret
et uxori sue'. Mon. ragus. 1, 120. 121. (1322),
ali mislim da je ovakovi oblik nacinen samo po
ostalijem padezima. — Kasnije (od xviii vijeka)
javjaju se padezi kao da je nom. Jura (vidi 2.
Jura), vidi: Ivan Kastriotid otac Jure Skender-
bega. And. Kacid, razg. 86. Kad je care Juru
razgledao. 87b. Glas dopade Juri Kastriotu. 90^.
Al' je Jure majci govorio : ,kad mi joster roda
ne narodi, sto s' i mene jedinoga Juru?' Nar,
pjes. marj. 121. Nede Juri oni da otvore. 123.

JUREC, m. ime musko (vaja da je isto sto
Juraj). — Na jednom mjestu xvi vijeka a po
svoj prilici treba tako citati i na nekoliko mjesta
XIV vijeka u latinskijem spomenicima. ,Jurech de
Priana'. Mon. ragus. 216. 217. 259. 284. (1347).
I dosal je k nam Jured Petar Novakovid. Mon.
croat. 284. (1581).

JUREN, m. ime musko (vaja da je isto sto
Juraj). — Na jednom mjestu xv vijeka. Juren
Zdribac. Mon. croat. 161. (1495). — Ima i na
jednom mjestu xvi vijeka, ali je sumnivo, jer
moie biti da stoji pisarskom grijeskom mj. Jurin.
Petar Juren vnuk. Mon. croat. 202. (1512).

JURENE, 71. djelo kojijem se juri. — U Vu-
kovu rjecniku ; vide tjerane.

JURESEVAC, Juresevca, m. prezime. — xvi
vijeka. Tomas Juresevac. Mon. croat. 211. (1521).

IV

JURE§EVl6, m. prezime. — xvi vijeka. Pred
Toma§em Juresevidem. Mon. croat. 205. (1514).

JURESI6, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan Ju-
resid. Mon. croat, 276. (1576).

JURET16, m. prezime (po ocu Jureti, vidi
kod 2. Jure). — U nase vrijeme. Schom. segn.
187L 109.

JUREVIKA, /. vrsta mrtine, smrfie, koja siba
u vis, a mrtina so grana. U jurevike list je samac,
rjedi nego u mrtine, i od rie se vrsve pletu. M.
Paulinovid.

JURGA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
druSko-rijeckoj. Razdije]. 60.

JURGET, m. vidi jurgeta. u Banatu. V. Ar-
senijevid. Carogradski jurgot, vrsta jurgeta. u
Banatu. V, Arsenijevid.

JURGETA, /. vrsta tikve. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (dugacka tikva, koja
se zelena kuha i jede ,flaschenkiirbiss' ,cucurbitao
genus', cf. tikva). Jurgete ,die trompetenkiirbisse',
G. Lazic 160. Jurgeta, Cucumis flexuosus L.
(Vuk, Sabjar, Slavonija). B. §ulek, im. 134. —
Vaja da je tuda rijec, mozebiti turska.

JURGEV16, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan
Jurgevid. Mon. croat. 284. (1581).

JURHAN16, m. prezime. — xv vijeka. Luka
Jurhanid z Otrest, spani. rotni suda luckoga.
Mon. croat. 147. (1492),

JURI, m. ime musko, hyp. Juraj. — U nekijem
jjrimjerima xiv i xv vijeka ima samo nominativ
(ne znam bi li trebalo citati Juri, vidi kod Juraj).
Zupan Juri. Mon. croat. 8. (1325). Sudac Br-
naba i Juri. 11, Juri Herusida vnuk, 82, (1455).

— U jednom primjeru xv vijeka ima biti oblik
Juri za genetiv, te se ne zna, bi li trebalo shva-
titi da se ovo ime nije mijenalo po padezima, Hi
da je u ovom primjeru Juri (mj. Jure: u istom
spomeniku ima i brasdini kao gen.) gen. od Jura
ili od Jure. Sin bivsega Juri Volarida, Mon.
croat. 131. (1487),

1. JURICA, /. ime iensko (prema muskome
Juraj). — U latinskom spomeniku xiii vijeka.
jServorum et ancillarum nomina sunt: Lyben et
uxor eiusdem Jurica', Mon. ep. zagr. tkald. 1, 149.
(1269).^^

2, JURICA, m. dem. Juraj ili Jura. — Od xv
vijeka po zapadnijem krajevima. Paval i Jurica,
Mon, croat, 69. (1447). Jurica Vlah. 308, (1598).

— 1 u nase vrijeme (naj cesee za dijete musko).
JURICICA, /. Fringilla cannabina L., ime nekoj

ptici pjevacici. — u Budinscini. — S. Brusina
(ptice hrv,-srp. 2, 14 — 16) primio je ovo ime kao
narodno za cijeli rod Acanthis Bchst., te pomine:
Juricica obicna, Acanthis cannabina (L.) ; J.
gorska, A. flavirostris (L.); J. sjeverna, A. li-
naria (L.); J. juzna. A, rufescens (Vieill.),

JURICIC, m. prezime (po ocu Jurici). — Od
XV vijeka. Pristav Juricid. Mon, croat. 175. (1499),
Djak Juricid. 267. (1572). Jurica Juricid, 338.
(1585). Jurju Juricidu. 289. (1588). Juricid,
Schem. bosn. 1864, xiv. xxvii.

JURICIN, adj. koji pripada Jurici. Pavko
Juricin sin, Mon, croat, 69. (1447).

1. JURIC, m. ime musko (dem. Juro ili Jura).

— Od XV vijeka. Jurid sin Ilijin. Mon. croat,
58. (1433). Jurid Stacid, 200. (1512). Jurid Gr-
gurid. 276, (1575). Od Ivana rodi se Jurid, And,
Kacid, kor. 967. S knezom Juridem Kacidem,
Norini 74. — U nase vrijeme kao prezime {po
ocu Juri). Jurid. Schom. bosn, 1864. 11. xxvii.

Schem. herceg. 1873. 254.

44

JURl6

690

JURISA

2. JUE.1U, m. nazubaiia greda na ladi po kojoj
se pomice"^ jezik od povraza kod vodenica. u
Martinskoj vesi. F. Hefele.

JUEICEV, adj. koji pripada Juricu. Juricev
sin Jakov. Mon. croat. 136. (1488).

JUEi6eVIC, m. prezime (po ocu Juricu). —
— Od prije nasega vremena. Od Ivana rodi se
Juric, od Juri6a Rados, Nikolica, Grgur i Ivan
koji se prozvase Juri(5evi6i od Jurica recenoga.
And. Kacid, kor. 467. Juridevi6. Schem. bosn.
1864. VIII. XIII. XXVII.

JURICI, m. pi. ime mjestima.

a. selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist,
bosn. 74.

b. zaselak u Slavoniji u zupaniji poieskoj.
RazdijeJ. 127.

JUEIDAN, m. Jurjev dan. — Samo gen. Ju-
ridna na jednom mjestu xvii vijeka. Zaklinanja
primoguca Juridna. B. Kasid, rit. 423.

JDEIH, m. prezime. — xvii vijeka u latinskom
spomeniku. ,Stansa Jurih alias Mazurancid!' Stat,
trsat. (1640). 220.

1. J1!jEIN, adj. koji pripada Juri. Tom sumom
Jurinom dokle ju izkupi. Mon. croat. 338. (1585).

2. JURIN, m. ime musko (jamacno isto sto
Juraj). — Na jednom mjestu xv vijeka. Jurin
Pribsic. Mon. croat. 184. (1487).

JURINA, m. ime musko. — U latinskom spo-
meniku XI vijeka. ,Jurina tenenstico'. Doc. hist.
rac. 113. (1076—1078). — Poznije kao prezime.
Od Marka Jurine druzbe Isusove raisnika. A.
Kanizlid, utoc. xv.

JURIN16, m. prezime po ocu Jurini. — Od
XV vijeka. Mikula Jurinid. Mon. croat. 130. (1487)
199. (1512). Jurinid Lovrinac. B. Krnarutid 39.
Jurinid. Schem. zagr. 1875. 210.

JURINSELO, «. zaselak u Ilrvatskoj u iupa-
niji modru§ko-rijeckoj. RazdijeJ. 49.

JURISLAV, tn. ime muSko. — Naj mane od
XV vijeka. Jurislav Gradenid Zak. vinod. 55.
Jurislav Piricic. Mon. croat 173. (1499).

JURISLAV!!^!, adj. koji pripada Jurislavu. —
U nominalnom obliku na jednom mjestu xv vijeka.
Dom 'P(e)t(a)r sin JurislCa^vl. Mon. croat. 75.
(1450).

1. JURIS, m. impetus, oppugnatio, navala,
udarac (kad vojska sva u jedan mah udari na
drugu Hi na grad da ga osvoji; pa se kaze ne
samo 0 vojsci nego i 0 ccjadetu, a i 0 zivincetu,
kad sa svom silom udari na koga Hi na sto),
tur. jiiriijiis, jiiriis, jiiris. — isporedi uris. — U
nase se vrijeme naj cesce kaze: ciniti juris (na
koga Hi na sto); u starijim primjerima ima:
dati juris kome Hi cemu. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,a88alto, batteria, che
si di a luoghi assediati' ,oppugnatio' 1 10^; jzuffa,
combattimento, affronto' ,congressu3' 785'>), u
Voltigijinu (,zuffa, scaramuccia' ,scharmiitzel'), u
Stulicevu (,agrea3io, agressus'), u Vukovu (,der
Sturm' ,impetus', cf. uriS). Na nib navalise ju-
risem opdenim. I T. Mrnavic, osm. 51. Kad je
(vojska) juris dala. P. Bogasinovid 21. Turci
svak dan do osam puta Becu gradu juri§ daju.
23. Nastoje dati juris gradu. J. Radojevid 21.
Trinadestekrat §turmu, juri§ ali jagmu dajudi
im. P. Vitezovid, kron. 140. Da ne ucine jurisa
aliti naskocenja. S. Margitid, fal. 187. Sad ju-
rine zgodno cini (Kastriof). J. Kavanin 287^.
A juri§em kad ulizu. 385*>. Ved s jurisem da
navali i da nega na tie svali. 42 1''. Da jurisem
rinu time iz Siona vas sasvime. 422^ Kad na u

juris ucini ubojica J. Banovac, pred. 29. Va)a
izlaziti na juris od boja. 121. Ocu, sinko, da me
prija dinis u crnu zemju zakopati, nego vojsku
na Rim pustas juris uciniti. razg. 141. Izna-
hodi nacine od kuda de ga biti i na n juris ci-
niti. pripov. 92. Obkoli sa sve strane Sin u
Cetini, ter ga bijase i jurise cinase. 133. Voj-
nici kad na juris udare. F. Lastrid, test. 18i>.
Zapovid dade da se cini juris. A. Kanizlid, kam.
818. Sve bolesti kanoti jurisom na nega udarise.
fran. 95. Da de ga brez svakog jurisa poruSiti.
E. Pavid, ogl. 169. Da jurisom udari na grad.
172. Udarivsi na juris, osvoji ga. 353. Tere
juris ucinise put Novoga bijeloga. Nar. pjes.
bog. 172. Prem ako ga na juris oteti hotise. I.
Zanicid 162. On naj prvi na juris udara. M.
Zoi'icid, osm. 88. 6ineci vojska juris na jedan
gradid. zrc. 154. Nije 1' koga porodila majka da
otide do rike Bojane s pet ijada naj bo}i junaka
i uda^re jurisem na Turke? And. Kacid, razg.
164*>. Posla vojsku pod primorske stine, nebi li
ga (grad) s jurisem uzejo. 310^. Pak ucini juris
i pobize iz komore. kor. 39. S jurisem osvojiti.
104. Ucini juris na jednu vojsku kojoj se broja
ne znadise. 244, Cinedi juri§e brez pristanka.
336. U torn jurisu pogibe negov brat Eleazar.
338. Ucinivsi prvi juris u vojsku neprijatejsku.
333. Ucini kroz vojsku neprijatejsku juris, si-
kudi livo i na desno. 338. Uzniemo na juris
gradove. M. A. Rejkovid, sabr. 30. Sto Schwoidnic
vazese na juris. M. Kuhacevid 140. Na prvi
juris smrskati sva rebra. I. J. P. Lucid, razg.
103. Na bega je juris ucinio. Nar. pjes. vuk.
2, 47. Pa na Turke juris ucinio. 2, 323. Pote-
gose sabje okovane, jedan drugom juris ucinise.

2, 408. Na Gruicu juris ucinise. 2, 476. Pa na
Turke juris ucinise. 2, 504. Sjutra demo juris
uciniti na hajducku prokletu Maltlju. 3, 88. No
su oni cinili jurisa sve sa sabjom i rukom des-
nicom. 3, 262. Medu Turke juris ucinise. .3, 459.
I na vatru juris ucinise. 3, 461. Kade vide
Busatli-vezire gde ne moze nista na jurisu. 4, 220.
Sad jurisom hajte na Loznicu. 4, 256. Dvadest
drugog srpna naredi sultan juris. S. !]pubisa,
prip. 82. Hodemo da ucinimo na Turke juris.
M. Pavlinovid, rad. 100. Prvi ote jurisem Jajce
Gaspar Bakac. razg. 37. Zarobi mnoge vode, i
tako olakoti juris na Biograd. 43. Jednoc cu
se: Jurig! za krst castni! Osvetn. 2, 128. A kad
vatra dodijala Mirku, zagnao se jurisom na Turke.

3, 127. Do nekoliko dana desi se s ovim na§im
sirakom te juris kidisi. (Juris kidisati u Boki
znaci: nasrnuti ,as3altare'). Pravdorio§a. 1851. 8.
— 0 iivotini: Zmija onako ranena i brez druge
glave s vedom zestinom ucini juris na n. J. Ba-
novac, pripov. 209. Ribetina juris ucini za pro-
zdriti Tobiju. I. J. P. Lucid, razg. 42. — U pre-
nesenom smislu. Znamo da de biti brzo juris i
nadskocenje od smrti. S. Margitid, fal. 170. Pro-
gonstvo na te nasrde i kano na jurig udara. A.
Kanizlid, utoc. 37. Da moze odoliti junadki ju-
risom napastovana. F. Matid 86. I kad bisni
juris cini (prozdor) prama Bogu na visini. V.
Dosen 184l>. Jurisem nebo otima. J. Rajid, pouc.
1, 161.

2. JURI§, m. ime musko, isporedi Jurisa. —
U Danicioevu rjeiniku: JuriSb ,Georgiu9': vla-
stelin Matije bana bosanskoga vojvoda ,JuriSi.'
1240 (Mon. Serb. 28).

JURISA, m. ime musko, Surad (uprav augm.
Juro iii Jura). — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (.mannsname' ,nomon viri'). Ju-
riSa Zarkovid. Mon. croat. 244. (1544). Jurisa
Balenovid. P. Vitezovid, kron. 200. Mad KaStri-

JURIS A

691

JURJEV16

otovica JurisG. F. Lastrid, od' 234. Jurisa Se-
nanin. And. Ka(5i6, kor. 485. Odmah beze Ju-
risu poznado. Nar. pjos. marjan. 124. I Pla-
menca Jurisu serdara. Osvetn. 3, 156.

JURISAC, juriSca, /«, dem. 1. juris. — U Stu-
licevu rjecnilcu: jlevis contentio'. — nije dosta
pouedano.

JURISANE, n. djelo kojijem se jurisa (vidi 1.
juris). — Izmedu rjeenika u Vukovu (,das stiirmon'
joppugnatio'). I Turaka u juriSanu toliko izgine.
Vuk, dan. 5, 44. Petrasevo jurisane na Zvornik.
M. Pavlinovid, razg. 43.

JURI&ATI, juriSam, impf. jurisiti (ciniti juris).

— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.: jurisamo,
jurisdte, u nor. 2 i 3 sing.: jiiriSa, u part, praet.
act. jiirisao, jiirisala. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeenika u Vukovu (jurisati ,sturmGn' ,impiigno').
A na crkvu jurisaju Turci. Nar. pjos. vuk. 5, 102.
No na bedem Srbji jurisaju. 5, 387. Svagda si
mi prvi jurisao. Nar. pjos. kras. 1, 184. Kofta-
nici kone uzjahali, kad de pase rijet jurisati.
Osvetn. 3, 135.

JURISENE, n. djelo kojijem se jurist. Zaricem
se, da cu se neprijatejma u opkojivanu i juri-
senu krepko i hrabro protiviti. Nov. sr. 1834. 83.

JURISEVAC, JuriSevca, ^m. ime wjestu u Sr-
hiji u okrugu vajevskom. Niva u Juri§evcu. Sr.
nov.^ 1872. 419.

JIJRISEVATI, jiirisujem, impf. vidi jurisati.

— U pjesmama nasega vremena iz Crne Gore.
Na nu svu nod jurisuju Turci. Nar. pjes. vuk.
5, 103. Sve na crkvu jurisuju Turci. 5, 115.
No jednako bojem jurisuje. 5, 332. S druge
strane jurisuju cesto. Ogled, sr. 462.

JURISeVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 109.

1. JURISIC, m. dem. juris. — U Stulicevu
rjecniku uz jurisac. — nepouzdano.

2. JIJRISIC, m. prezime (po ecu Jurisi). — Od
XVI vijeka. Grgur Jurisid. Mon. croat. 338. (1585).
Zanikulid, Jurisidi. J. Kavanin 89^, Uciteju Ju-
risidu. 152t>. Andrija Jurisid. Norini 55. Tad
govori Jurisidu Janko. Nar. pjes. vuk. 2, 320.
Vjerna sluga Jurisida Stanka. 4, 179. Nikola
Jurisid iz Jalovika. Glasnik. 11, 1, 36. (1808).
Marko Jurisid. Rat. 384.

JIJRISIN, adj. koji pripada Jurisi. U Vucka
JG puska Jurisina. Nar. pjes. vuk. 3, 424. Juri-
sinoj pusci ogan dade. 3, 427.

JURISITI, jurisim, pf. uciniti juris. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing. : jiirisi. — V nase
vrijeme, a izmedu rjeenika u Vukovu (,stiirnien'
,impetum facio'). A Srbini onda jurisise. Nar.
pjes. vuk. 4, 270. No juris'te, crn vi obraz bio!
4, 428. A s CGtvrtG (strane) jurisili Turci. 4, 442.
Jurisise na bijele kule. 5, 389. Jurisite mladi
Crnogorci. Ogled, sr. 171. Ved jurisi, beze, bez
prestanka. 470. Al' eto se pomoli azdaha sa tri
glave, pa na bradu jurisi. Nar. prip. vuk.^ 189.
Smjeli Turci jurise na Mirka. Osvetn. 3, 132.
Napojili (se) vinca Dalmatinca, vince vice, a
momci jurise. 7, 79. Da su oni jurisili na ne-
govu kxidu. M. D. Milidevid, pomenik. 5, 647.

JURISIVATI, jurisujem i jurisivam, impf. ju-
risiti. — isporedi jurisevati. — U jednoga pisea
ovoga vijeka. Vazdan na Milenka jurisivao. P.
M. Nenadovid, mem. 185.

JURITI, jurim, impf. tjerati, goniti. — Akc.
kaki je u ptraes. taki je u impf. jurah, u aor. 2
i 3 sing, juri, tt part, praet. pass, juren ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Jamacno

je turskoga postana (premda ima i rus. lopHTt
sto se dosta slaze u znaienu s naSijem glagolom;
drugo je znacene kod po}. jurzyd siq), isporedi
tur. jiiriimek, hoditi (0 vojnicima, marSirati);
vidi i juris. — U nase vrijeme, a izmedu rjee-
nika u Vukovu (vide tjerati).

a. prelazno. Idu po kudama te jure 2ene da
im iznesu Sto za jelo ili za pide. M. D. Milidevid,
ziv. srb. 2, 14. Koji su mene i duhovnika ju-
rili kamenicama. pomenik. 1, x. Koiie jure a
kubure medu. Osvetn. 1, 32. Jugovina zavaja
oblake, ter ih mamom na planine juri. 3, 28.
Ko hrtovi kada zeca jure. 6, 61.

b. neprelazno. A voden surovim nagonom, ju-
rio je kao razjareni vuk, M. P. Sapcanin 1, 122.
E Novica, ti des jurit na topove bojne. Osvetn.
2, 121. Juri sajka srijedom mora ravna. 2, 180.
Otvore vrata, ali pored kude jurase roka kao da
joj je tu matica! M. D. Milidevid, zim. vec. 262.

JURJENI6, m. prezime. — U nase vrijeme u
I.itri. Pop Andrija Marot Jurjenid. u Nar. pjes.
istr. 2, 139. 6, 37.

JURJEV, adj. koji pripada Jurju. — Izmedu
rjeenika u Danicieevu (JurBJovt ,Georgii'). Po
Jurjevi dnevje. Mon. sorb. 312. (1421). Po Ju-
rbjevi dnevi. 314. (1421). Jurjev dan. M. Div-
kovid, nauk. v. Ng samo da ovi dan svete (Turci)
i zovu Jurjev dan, ali jos provode niko golemo
veseje. S. Margitid, fal. 20. Prije Tudora stijeg
dr2ase i na Jurjev er skladaSe. J. Kavanin 281*.
Cesar videdi slobodu Jurjevu. F. Lastrid, svot.
50i>. Pod nim Turci lito litovasG od Jurjeva do
Mio}a danka. And. Kacid, razg. 173*. Zacudeni
svrhu tako slobodna govorena Jurjeva. F. Radman
12. Jurjev danak. 25. Ved ostani do Jurjeva
dana. Nar. pjes. juk. 541, Potede v Jurjevu
kamaru, ter probuce Jurjeve svitico i pripase
Jurjevu sab}icu. Nar. pjes. istr, 2, 6. I opitaj
Jurjevu majdicu. Nar. pjes. mikul. 154. Nada-
jud se Jurjevomu danku. Osvetn. 3, 74. — I kod
mjesnijeh imena. Jurjevo selo. Mon. croat. 125.
(1486). Na Jurjevih stenah. P. Vitezovid, kron.
195.^

JURJEVA, /. Jurjev dan. — V nase vrijeme
u Istri. Jurjeva ,dies festus s. Georgii'. S. Ne-
manid, cak. kroat. stud. 11 ftsg. 30.

1, JURJEVAC, jurjevca, m. neka hi]ka.^ Ju-
rjevac, nekakva trava (Sabjar, Bag). B. Sulek,
im. 134. Jurjevac ,Chenopodium album'. Na-
rodnak. 1877. 136.

2. JURJEVAC, Jurjevca, m.

a. prezime ili ime jednome plemenu u Hrvat-
skoj. — XVI vijeka. Jurjevac Nekoric. Mon.
croat. 200. (1512).

b. ime mjestima.

a) u Ervatskoj. aa) (kajkavski Jurjevec), selo
u zupaniji varaMinskoj. Razdije]. 101. — hb)
zaselak tt zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 89. —
cc) pusta u zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 83.

b) naseobina u Slavoniji u zupaniji virovi-
tickoj. Razdije}. 133.

JURJEVCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Razdije}. 70.

JURJEVCiCA, /. nekakva gjiva. Jurjevcica,
g}iva dobra za jelo (Sab}ar). B. Sulek, im. 134.

JURJEVIC, m. prezime (po ocu Jurju). — Od
XV vijeka, a izmedu rjeenika u Danicieevu (Jurt-
jevidt). Vojevoda Pavao Jurtjevidt. Mon. serb.
283. (1419). S vojevodomt Pavlomt Jurjevidemi..
305. (1420). Vojevode Ivanisu Jurtjevidu. 457.
(1453). Ivana Jurjevida. Mon. croat. 53. (1423).
I Blaz Jurjevid. 237. (1535). Stefan Jurjevid. 244.

JUEJEVIC

692

JURVE, a.

(1544). Novak Jurjovic. 338. (1585). Ja pop
Nikola Faranin Jurjevic protopop od svetoga
Antonina u Mnetcije i kanonik u svetomu Petru
od patrijarkata. M. Divkovid, nauk. xxiii. zlam.
5. Govorenja osobita svetoga Agustina prika-
zana gospodinu Nikuli Jurjevicu inako Zorzi bi-
skupu Hvarskomu. I. Ivanisevid 6. Jurjevi6a
vim Matija. J. Kavanin 178*.

JURJEYKAff. vrstagjive. Jurjevke, 1. vrstgjive
(Karlovac). 2. Orchis morio L. (Sev.) B. Sulek,
im. 134.

JUEJEVO, n. selo u Hrvatskoj. — xv vijeka.
Jurjevo selo. Mon. croat. 125. (I486).

JURKETINAC, Jurketinca, m. (kajkavslci Jur-
ketinec) selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Eazdijej. 92.

1. JURKO, m. dem. Juraj. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jurtko ,Geor-
gius'). Jurtko. Mon. serb. 30. (1243). S knezomi.
Jurkomt VladimiricemB. 341. (1127). Svoga sina
Jurka. Mon. croat. 52. (1423). Jurko Hotkovi6.
65, (1445). Jurko Arkizakan. 92. (1463). Pop
Jurko Psenicid. 140. (1490). Jurko Krpci6. 185.
(1504).

2. JURKO, m. ime ptici, vidi zelenac, zelendur.
Jurko, zelendur, plica, Fringilla chloris. D. Tr-
stenak.

JDRKOVAC, Jurkovca, m. selo u Slavoniji u
zupaniji poSeskoj. Razdije}. 128.

JURKOVICA, /. suvrst smokve (Vajavac, Pri-
morje). B. Sulek, im. 134.

JURKOVIC, m. prezime po ocu Jurku. — Od
xvi vijeka. Mihovil Jurkovii. Mon. croat. 185.
(1503). — I u nase vrijeme.

JURKO VICI, m. pi. selo u Dalmaeiji u kotaru
dubrovackom. Schem. ragus. 1876. 44.

JURKOVO SELO, n. selo u Hrvatskoj u iu-
paniji zagrebackoj. Razdije}. 71.

JURKUSA, /. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
licko-krbavskoj. Razdije}. 39.

JURMAN, m. prezime. — Od xiv vijeka. V
ubojstvi Jurmana. Mon. croat. 45. (1393). Ple-
menita i razumna muza Jurmana. 105. (1470).
Sin sudca Jurmana. 131. (1487). O Jure Jur-
mane, kade si noceval? Nar. pjes. istr. 2, 32.

JURMANOVIC, m. prezime. — xvi vijeka.
Petar Jurmanovic. Mon. croat. 237. (1535). Ivan
Jurmanovic. 250. (1550).

JURMICOM, adv. zakonito, po pravu, tvrdo
(onako sklopleno da se ne moze unistiti). — Ne-
poznata postana (moze biti iz turskoga jezika):
kao da je instr. nekakva supstantiva jurmica.
— U na§e vrijeme. Jeli jurmicom i bez otkupa?
S. Ij^ubisa, prip. 176. Jurmicom, pravno. Slo-
vinac. 1884. 143.

JDRNOV16, m. prezime. — xv vijeka. Petar
Jurnovii. Mon. croat. 319. (1440).

JURNUTI, jurnem, j;/. (u Vukovu je rjecniku
zabijeieno impf., ali jamacno grijeskom, jer sam
Vuk tumaci perfektivnijem glagolima) u jedan put
udariti, navaliti (uprav pf. juriti). — Akc. kaki
je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osirn pre-
zenta. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (v. impf. kao udariti, navaliti u jedan
put ,angreifen' ,aggredior'). Jurnuo bi upoprijek.
M. Pavlinovii, razl. spis. 384. Jurnuso da ih
otmu. M. D. Milidevic, jur. 82. Vrata istavise
i jurnose unutra. omer. 65. Mehmed-Ali-Pasa
otvori vrata i sa svima svojima jurnu iz kule,
viknuvSi . . . 185.

JURO, m, hyp. Juraj — isporedi 2. Jura. —
Akc. se mijena u voc. Juro. — Pouzdano od xvii
vijeka (u prvom primjeru mogao bi nom. biti i
Jura). Med Jarom Kapusovicem. Mon. croat.
336. (1585). Juro Naverio, covjek na glasu. B.
Kasic, in. 40. Pred nega je isetao Juro. Nar.
pjes. juk. 361.

JUROS, m. vidi Uros. — Od prije nasega vre-
mena, a izmedu rjecnika u Vukovu. Jurosb. S,
Novakovid, pom. 119. Da ostavim na Jurosu
mome. Nar. pjes. petr. 2, 155.

JURO VAC, Jurovca, m. zaselak u MeAumurju.
(kajkavski Jurovec). Schem. zagr. 1875. 143.

JUROVCAK, m. selo u Medumurju. Schem.
zagr. 1875. 143.

JUROVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Stevan Jurovid. Rat. 250.

JUROVNIK, >«. u narodnoj pjesmi istarskoj
nasega vremena dodaje se imenu svetoga Jurja.
Sveti Juraj Jurovnik (var. oruznik). Nar. pjes.
istr. 6, 25.

JUROVO, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Razdije}. 75.

JURSA, wi. ime musko (od Juraj). — Od xv

vijeka. Vam, sudce Jursa. Stat. krc. ark. 2, 287.

Sluge Jurse Ricanina. Mon. croat. 85. (1458).
Pred vikarom Jursu. 111. (1472).

JURSIC, m. prezime po ocu Jursi. — Od xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Jurtsict).
Odt Naleska Jurtsida. Spom. sr. 1, 18. (1399). .
Mikulica Jursid. Mon. croat. 89. (1460). Stipan
Jursid. 121. (1484). Tomasa Jursida. 158. (1495).

JURUK, m. ime turskoga plemena sto se na-
selilo prije Osmanlija u solunskoj oblasti (vidi
D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 107), tur. jiiriik,
skitac. — U narodnoj pjesmi nasega vremena i
otale u Vukovu rjecniku (gdje nije zabilezeno
znacene). I Paazar pokupio vojsku, sve Juruke
i Bugare mlade. Nar. pjes. vuk. 4, 213.

JURUM, vidi jurun.

JURUN, tur. jiiriin, isto sto jurunuz koje vidi.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Jurun
kardas, utece kaurin. Pjev. crn. 317^. — U je-
dnoga pisca nasega vremena pisano je jurum.
Pa dreknu.se salavata svoga, pa otale jurum na
daure. Osvetn. 3, 137.

JURUNUZ, tur. jiiriiniiz, idite, hodite, ali u
primjeru je znacene: udarite, navalite. — ispo-
redi jurun, pa i juriti, 1. juris. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Sve trci a jurunuz vice.
Pjev. crn. 317b.

JURVE, adv. vidi 1. jur. — Postaje od jur
tijem sto mu se dodaje radi vece sile slog ve
(koji vidi). — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika(inu (kod jur), u Belinu (,gia' ,iam' 343^;
,hormai' ,jam nunc' 37 1*), u Voltigijinu (kod
jur), u Stulicevu (v. jur), u Vukovu (.allerdings'
,omnino'. cf. jamacno, zaista). za znacene kakvo
je u Vukovu rjecniku vidi kod f.

a. vidi 1. jur, a. Jurve tadaj spovidjoli bjehu
Zudije, da, ako bi tko nega spovidio Krstom,
izvan crkve bude. N. Ranina 75*. joann. 9, 22.
Jurve je do sada tri Ijota suuacce er mi se ras-
pada u zejah srdaSce. S. Mencetid 152. Za tebe,
kruno, ja jurve sam skoncan vas, za tebe pokoja
ne prijam jedan cas. N. Na}eskovid 2, 24. Jurve
bjeh lijek rani nasao, vilo ma. 2, 29. Jer tuzni
zivot moj jurve mi dodija. 2, 89. Koji su mladi
jurve dosli na vrijeme da . . . M. Divkovid, nauk.
2^'. Bududi jurve govorili od onoga. I. T. Mr-
navid, nauk. 1702. 9. Kada ga jurve umore. P.

JUEVE, a.

693

JURVE, i.

Posilovi6, cvijet. 55. Promisli da jurve jesu
muozi umrli, koji su se rodili. 140. Uciaiti po-
koru, kada bude jurve star. nasi. 7'\ Jurve
jesam oslobodon. 10**. Od kojih rana jurve mnozi
mrtvi jesu. I. Zanotti, ined. 9. Jo§ scijeni, da
moze ondi dosegnuti gdi djavao jurve bivsi nije
moga' siditi. S. Margitic, ispov. 3(5. Zasto jurve
ti pribivas u meni a ja u tobi. 70. Ovo jurve
trotjom ocitovao so jest Isus ucenikom svojim
pokle uskrsnu od mrtvih. L. Terzi6 282. U kra-
Jestvu jurve momu riitkor nije tebe ve6i. P. Vu-
loti6 39. Prem zivota jurve duga. 64. Al' ti
opala jurve sreia skrati z6ja mnoz. J. Kavanin
la. Hrvat zive jurve njem§ki. 173'>. Jurve je
vrime pojti. M. Lekusid 140. Jere je imao jurve
zlu odluku. A. Badid 68. Bacvu vina, koje je
jurve sirce. 70. Svaki koji vidi zonu za pozeliti
ju, jurve je u6inio prijubodinstvo. 134. Da je
po dopustenu jurve Slobodan od zakona posta.
181. Zasto je jurve pro§Io. 271. I bududi jurve
mnogo vrime. J. Banovac, blagosov. 170. Jurve
znamo. P. Filipovid 25. Ako jurve prolazi op-
denu cinu. 35. I nod mrkla jurve bise. P. Kne-
zevid, muk. 11. Pamet mi je pomudena ima
jurve pet godina. ziv. 49. Jurve su odurni po-
stali. A. J. Knezovid xxxv. Jurve znadete da
su dvi zapovidi od Jubavi. F. Lastrid, od' 68.
Ako li pak jos zeli i odlucuje uciniti, to je jurve
ucinio grih puteni u srcu svomu. 75. Dokle se
Isus blagosovi s materom, jurve bijahu snisli
andeli. test. 225^. Tko ne viruje jurve je osu-
den. ned. 100. Jurve rekosmo, da je uspomena
Bozija od covika vidua. 267. Jurve od §estdeset
i sedme godine vika devetoga. A. Kanizlid, kam.
I. Jurve onda odreden bijaSe. 38. Obicavase
jurve od pocela crkve episkopi medu sobom pi-
sati. 72. Zapovid je jurve utrgnuta bila. 559.
Znajudi da si jurve jednom nogom koiacio. fran.
230. Jurve ga obastrli bijahu neprijateji pakleni.
utoc. 63. Da su jurve za putovaiie pripravni.
E. Pavid, ogl. 227. Nistanemane Gospodin koji
jurve sada nevidenim nacinom }ude sudi. 602.
Jer je jurve duo za lupeza i prvje. M. Zoricid,
zrc. 3. Da ih je jurve metnuo u vridu. 40.
Imas jurve ugovoreno krajestvo nebesko. osm.
94. Da je svaka jatna zena jurve bludno oku-
zena. V. Dosen 941". Dragina, zapovidnika od
Easije, koja se bise jurve cdcipila. And. Kacid,
razg. 43. Eazuraivsi Kastriotid da se je jurve
uputio Murat s vojskom. 105. Bududi jurve
ostario. kor. 22. Udarivsi na Filisteane jurve
razbijene. 154. Koga sam jurve od obraza moga
odvrgao. 159. Koje bise jurve nareslo i sazo-
rilo. 201. Kaza jim, kako je prorok Elizeo po-
slao recenoga mladida, da ga pomaze svetim u}em
za kraja i kako je od nega jurve pomazau. 259.
Mi smo jurve obodvoje stari. M. A. Eejkovid,
sabr. 16. Jurve vidim da ti zene branis. N. Pa-
likuda 20. Jurve uvisbanici zovu se i dicica
mala. I. Velikanovid, uput. 3, 28. Ali ovi obidaj
jurve davno pristao je. 3, 59. Po dilu jurve di-
lovanom. M. Dobretid 4. Kako jurve rekosmo
ozgor. 43. Koji jurve temejito drze i viruju.
85. Zasto je vrime ugovorno jurve davno svr-
§ilo. 438. Jurve^je sunce zaslo. A. T. Blago-
jevid, khin. 69. Sto su jurve izgubili. I. J. P.
Lucid, razg. 14. Koji jurve doba cilovito imadu.
nar. 115. Svit ovaj jest jurve s mlogima na-
punen knigama, ali sve nisu svete, jere i tastih
mlogo nahodi se. D. Rapid (predgovor). Pak de
nastati pocetak od poslidne sentencije, i naj
px'vo svrhu blazenih, koji jurve sjaju u milosti.
8. Imamo danas cetvrtu nediju prisastja, tri
jesu jurve prosle, a jo§t samo tri ili detiri dana

ostaju. 51. Sin Bozji 2eledi vas ozdraviti, evo
jurve jest dosao na sluSbu. 65. I drze kakono
da su vincane i s ovim lazjivim obedanjem : jurve
si ti moja, a ja sam tvoj, cine medu sobom griho.
93. O kako de lijepo i veselo vrime svima do-
brima biti onda, kad ugledaju, da .so jurve svr-
suju sve bolesti. B. Leakovid, gov. 4. Videdi
davo da su jakosti tila ovoga nevo|noga boles-
nika sasvim jurve poraankale. nauk, 218. Abram
jurve jest znao. Grgur iz Varesa 37. Divice,
kad si jurve ti nasa odvitnica. 127. A kapetan
i svi pizmenici, ti su jurve nasi suznenici. Osvet.
4, 52.

b. vidi 1. jur, b, a). Jurve brat bratu ne cini
vjerno ni uzdano. M. Divkovid, bes. 205*. I jurve
ja nisam na svitu a ovi su na svitu. L. Terzid
24. Lasno bi doslo vrime da se ne bi jurve zvala
prava crkva. A. Badid 167. J^ivem ja, jurve ne
ja, nego zive u meni Isukrst. 316. Koji kradi-
jase jurve neka ne krade. J. Matovic 404. Toga
jurve kuda vidit nede. Osvetn. 1, 37.

c. vidi 1. jur, c. Hodi oslobodi nas, jurve nemoj
krsmati. M. Divkovid, bes. 10^. Daj jurve ,eja,
ago, agedum, agevero, agesis'. J. Mikaja, rjecn.
54*'. Kada bude jurve sudac na mistu. P. Po-
silovid, cvijet. 66. O sinko, ostavi zlo dilovati,
ostavi jurve tolike grihe. nasi. 5b. I kada paka
dode das od smrti, jurve nemoj se bojati vede.
51a. Nu blaga mi jurve budi, i ne trgaj mo'e
Jubavi. J. Kavanin 39*. I popovi i biskupi!
svaki jurve spomeni se, da . . . 3781'. Molise
majku, da jurve pristane plakati. M. Lekusid
140. Jurve dakle, odvitnice nasa, one tvoje pre-
milostive oci k nama grisnikom obrati, J. Ba-
novac, blagosov. 337. Ah! te tko bi meni dao
krila da jurve onamo uzletim! D. Rapid 280.
Po pridikama opominamo se i ponukujemo u
opdeni, da kriposti svete jurve izvrsujemo i dila
krstjanska cinimo. B. Leakovid, nauk. 14.

d. vidi 1. jur, d. Jurve odu vratiti se. P. Ma-
cukat 42.

e. vidi 1. jur, e. U crkvi jurve razorenoga
manastira. Norini 54.

f. u VuJcovu rjecniku ima samo znacene: ja-
macno, doista, ali tome nijesam naSao potvrde
ni u jednom primjeru, tako i ovi primjeri, gdje
bi se cinilo da je onakovo znacene, svi pripadaju
uprav pod a: Bududi Bog jedini pocetak od kuda
su izasla svaka dobra, jurve kad svaki dar iz-
vrsit dohodi ozgora, jest od potrebe, da se obratis
k Bogu. M. Radnid 375^. Grijeh nije nego jedno
smisteiie ruke ali misnice, jurve kada on razdje-
Ijuje dusu od Boga. 374*. Tako jurve red sobom
donasa. L Jablanci 26. Mlide muz da je jurve
negova zona. M. Zoricid, zrc. 92. Neznabozci
pripravni jurve da isiku Krsdane. 109. Istom
neka se suti, jurve se dilo ucineno ne zna. D.
Rapid 6.

g. u ovom primjeru moglo bi znaciti i: istom.
PohitivSi za sprovodom stize ga jurve pod visali.
M. A. Rejkovid, sabr. 43.

li. u jednoga pisca xvm vijeka stoji udvojeno
sa znacenem: gotovo (lat. jamjam). Jakob, jurve
jurve umirajuci, svima sinovma svojima blago-
sovio je. I. Velikanovid, uput. 1, 112. Navistiva
se, da jurve jurve narodi svi k Isukrstu imaju
se obratiti. 1, 192. U oni cas u koji jurve jurve
svrseno jest prikazane svete posvetnice. 3, 447.

i. u jednom primjeru xvm vijeka ima jurve
da M snacenu ; posto, jer, te hi moglo biti po tal.
giacchfe. Da bi ja mogao Jubiti te sa svim srci
serafina, srci sviju tvoji dusa obrani, ti zna§ da
ovako bi te Jubio, ali jurve da toliko ne mogu

JURVE, i.

694

JUTRADAN

primi moju zeju i moju dobru vo}u. S. Badri6,
prav. nafi. 40.

JUSA, m. hyp. Jusuf. — Akc. se mijena u voe.
Juso. — U nase vrijeme. Kakav li je Jusa i Av-
dija! Nar. pjes. vuk. 4, 37. A da nije Juse i
Avdije. 4, 45. A on ode Jusi na torinu, te okoli
Jiisu i Avdiju. 4, 48.

JUSEP, m. vidi Josip. — Samo na jednom
injestu XVI vijeka; ako nije stamparska pogreskn
mj. Josep Hi Jozep, tad je nacineno po tal. Giu-
seppe. Jusep dobrotom, Salamun mudrosti. D.
Ranina 27b.

JUSICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 124.

JUST, m. Justus, ime musko. — Od xv vijeka.
Pop Just sin sudca. Mon. croat. 131. (1487).
Barbar, Justa, Saturnina. J. Kavanin 323i>.

JUSTA, vidi usta.

JUSTIN, Justina, m. Justinus, ime musko.
Justin na kuse, Stater na mrve rasiceni bibu.
F. Glavinii, cvit. 226''. Gdi Justin stoji s osta-
limi. P. Hektorovi6 (?) 97. Ostavjam Justina i
Irenea. J. Matovic 205. Justin Mihailovid. Nar.
pjes. vuk. 2, 649, (medu pretiumerantima).

JUSTINA, /. Justina, ime zensko. Ciprian i
Justina m\ic(enici). F. Glavini6, cvit. xxv. U
Paduvi u crikvi s. Justine. 387''. Tekla, Justina
i Tomija. J. Kavanin SIO''.

JUSTINIJAN, Justinijdna, m. Justinianus, ime
7nu§ko. Vladajudi Justinijan cesar. F. Glavinid,
cvit. 193''. Cesar Justinijan. D. Barakovi6, vil.
4. Nu u vrieme Justinijana, iz Solina kad Nar-
sete pode u Taliju. J. Kavanin 11 5''. Justinijan
ki zakone utemeji svega svita. 272^. — U ovom
je primjeru prezime, vidi Justinijanovi6 : Lo-
vrincu Justinijanu. F. Lastric, test. 67^.

JUSTINIJANOV16, m. prezime (tal. Giustini-
ani). — U jednoga pisca xvii vijeka. Gospodinu
Anjelu Justinijanovi6u. D. Barakovid, vil. 3.
Anjel Justinijanovic Jurju Barakovicu. 363.

JUSTO, m. vidi Just. Justo Lamspergo. I.
Anci6, svit. xiv.

JUSUF, m. tursko ime muSko (isto sto Josip),
arap. tur. Jusuf. — Od xvii vijeka. Bio jo ovo
pasa izbrani Jusuf Bosnak iz Maglaja. I. Gun-
dulid 325. Aga Jusuf sjediste ima janicarskoj
na visini. 532. U nekaka Jusuf- alajbega. Nar.
pjes. vuk. 3, 228. Mula Jusuf veliki dahija.
4, 132.

JUSUFOV, adj. koji pripada Jusufii. Hagi-
Jusufova k6Q(r). Starine. 11, 80. (1605).

JUSUP, m. vidi Jusuf. Mula Jusup. P. M. Ne-
nadovi6, mem. 45.

JUSAN, jusna, adj. pun juhe. — Po svoj pri-
lici u Bjelostjendevu rjecniku (gdje oblik jusen
mo^e biti kajkavski) : jusen, pun juhe ,jusculentus',
i u Jambresicevu : jusen ,jusculentus', ali vidi i
jusen. — U na§e vrijeme u Sulekovu rjecniku :
.suppig'.

JUSaST, adj. koji je kao juha. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjetniku: ,suppicht*.

JUSEN, adj. vidi jusan. — TJ Stulicevu rjed-
niku: g'urulentus'. — Rije6 nije pouzdana, jer
Stulli je mozebiti uzeo iz Bjelostjenieva rjeinika
(vidi jusan).

JUSiCA, /. dem. juha. — Akc. se mijena u
gen. pi. jiisica. — Od xvii vijeka, a izmedu rjc6-
nika M Mika\inu (jusculum'), u Belinu (,brodetto'
,iusculum' 149a), u Bjelostjenievu (jusica, corbica
jnsculum'), u Jambresicevu (,ja8culum'), u Volti-

gijinu (,brodetto' ,briihlein*), m Stulicevu (,juscu-
lum'), « Vukovu (dim. v. juha). Moze se i ju-
sicom krstiti . . . bududi corbe aliti jusico. M.
Divkovid, nauk. 1443'. — J ime vodi u Hercego-
vini. Schem. herceg. 1873. 16.

V f

1. JUSIC, m. selo uBosni u okrugu zvornickom.
Statist, bosn. 101.

2. JU§l6, m. prezime. — Od xv vijeka. S ^u-
vanom Jusicom. Mon. croat. 78. (1451). Ivaua
Jusi6a. 100. (1466). Ju§i6. Schem. zagr. 1875.
209.^

JUSlNA, /. augm. juha. — Akc. se mijena u
gen. pi. jiisina. — U Voltigijinu rjecniku: ,bro-
daccio, brodaglia ,suppengeschlampe', i u Stuli-
cevu: ,jus nullius valoris'.

JUSIV, adj. vidi jusan. — U Stulicevu rjec-
niku: jusiv, jusjiv .jurulentus'.

JUSKI, adj. vidi juzan. — Postaje od jug na-
stavkom tsk (uprav juztskyj). — U knizi pisanoj
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (juzki, v. juzan s dodatkom da je uzeto iz
brevijara). Jusbke strane. Aleks. novak. 35.

J US KO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
O moj kume, Juskovi6-Matija! Nar. pjes. vuk.
4, 380. A trece je Juskovicu Rade. Pjev. crn.
149''. Pobratimu Juskovic-Matiju. 231*.

JUS]^1V, adj. u Stulicevu rjecniku kod jusiv.
JU&^IVAC, jusjivca, m. vidi juhar. — U Stu-
licevu rjecniku: ,juris appetens'. — nepouzdano.

JUSl^IVICA, f. zensko cejade kao s^o je jusjivac
musko. — U Stulicevu rjecniku uz jusjivac. —
nepouzdano.

JUSNICA, /. samo u Stulicevu rjecniku: jus-
nica, V. varivo.

JUSTIN, Justina, m. vidi Justin. Bi ucineu
poglavar svrhu straza Justina cesara. J. Banovac,
pripov. 108.

JUSTINA, /. vidi Justina. Sveta Justina. P.
Posilovid, nasi. 127''.

JUStINIJAN, m. vidi Justinijan. Justinijan
Anjel. D. Barakovid, vil. 5. moze biti i Stam-
parska pogreska.

JUTAL, jutla, adj. vidi utal. — U nase vrijeme
u Istri. Postole su jutle, nutri blato Svicka. Nar.
pjes. istr. 3, 19.

JUTARCE, n. dem. jutro. — Akc. se mijena u
gen. pi. jiitaraca. — Od xviii vijeka (vidi kod
b), a izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v. jutro).

a. u pravom smislu. Kad u jutru osvane ju-
tarce. Nar. pjes. petr. 2, 30. Na uranak doci i
dobro mu nahvalit jutarce. Osvetn. 2, 18. A
Bogu se moli po osvitku bijela jutarca. 2, 24.
Dok ti sudne ne svane jutarce. 2, 66. Jutrosne
jutarce i jarko sunasce na radost mi osvani. M.
D. Milidevid, ziv. srb. 2, 22. Bilo moje prvo ju-
tarce. Bos. vil. 1888. 162.

b. kao mjera, vidi jutro, c. Koji (volovi) mloge
podnesu udarce, dokle poloze jutarce. J. S. Re}-
kovid 17.

JUTARNI, adj. vidi jutrni. — Samo u Volti-
gijinu rjecniku ; ,mattutino, mattutinale, di raat-
tina' ,morgens friihe, morgentlich'.

JUTAR^-, Vidi jutrn-.

JUT KIN A, /. Zidovka, difutka, isporedi Ju-
dinac. — V Vukovu rjecniku: ,Jiidin' ,Judaea'.

JUTRADAN, adv. vidi sutradan. — U caka-
vaca od xv vijeka. Jutrad&n zapovida cesar . . .
F. Vrandid, 2iv. 13. Jutradan dojdo§e biskupi.
67. Jutradan ,postridie'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. II ffcsg. 60.

JUTRANI

695

2. JUTRI

JUTRANI, aclj. vidi jutriii. — Od xvui vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz jutrni). Od
pocetka jutranega tja do noci. A. J. Knezovid
42'>. Sabah-namazi - jutrane klai'iane. Osvetn.
1, 45.

JUTRA&Isil, adj. vidi jutrni. — Naiineno
prema danasni, vocera^ui itd. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz jutrni). Ju-
trnak jutraSni vriine povraiuje. I. T. Mrnavii,
osm. 31. Molitva jutrasna. 34. Usamjenik gorom
setaju6i, od zle kobi i jutrasne dobi. Osvetn. 2, 41.

— U ovom primjeru znaci: sutrasni. Ja 6u ti jos
veceras povedat tvoj jutrasni posal. Nar. prip.
mikul. 89.

JOTRE, adv. vidi 2. jutri.

JUTREN, adj. vidi jutn^i. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu fw^ jutrni). Nacin
jutreni. S. Badri6, prav. nac. 5. Stivene jutreno
dneva prvoga. M. Zoricid, osm. 4. Slidi stivene
jutreno. 72. Na istoku jutrenome. Vuk, kovc.
123. Lako tapa, jer travica spava, pod bisernim
inem jutrenijem. Osvetn. 2, 41. — U srednem
rodu stoji kao supstantiv sa znaienem jutrena
Cm jednom primjeru xviii vijeka). Niki pripovi-
davac slagajud jedno pripovidane, kad mu zena
i cejad slusau drugo sto se zvase jutreno u crkvi.
Blago turl. 2, 32.

JUTRENICA, /. poHtaje od jutren.

a. pjesma §to se pjeva u jutro. — U Belinu
rjecniku : ,mattinata, canzone, che si canta la
mattina' ,matutina cantio' 466^.

b. jutreno vrijeme. — U Voltigijinu rjecniku:
,mattinata' ,morgenzeit', i u Stulicevu: v. jutarna.

JUTRENIK, m. list (novine) sto izlazi u jutro.

— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: .morgenblatt',

JUTRENINA, /. donum matutinale, ono (novci,
imane itd.) sto muz daruje zeni sutradan po
vjencanu (kao tehnicka rijec kod zakona), vidi i
kod jutreni naj zadni primjer. — Nacineno u
nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,morgen-
gabe'.

JUTRENITI, jutrenim, impf. ustajati rano, ura-
nivati. — U Stulicevu rjecniku : ,summo mane sur-
gere' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

JUTRENKA, /. pjesma sto se kome na fast
pjeva u jutro pred kucom. — Nacineno u na§e
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,morgen8tand-
chen'.

JUTRENOVATI, jutrenujem, impf. samo u
Stulicevu rjecniku: v. jutreniti.

JUTRENAj /. (hora) matutina, matutinum, u
crkvi pravoslavnoj obred i molitve §to se cine u
jutro (prije dana); u katolickoj je jedna od ka-
nonickijeh ura (horae canonicae) sto se Hi mane
Hi vise svecano drze u crkvi, Hi je svaki misnik
duSan svaki dan za sebe citati: vrijeme je isprva
bilo odredeno u tri sahata po ponoci. — isporedi
jutrna, jutrene, — Od prije nasega vremena, a
izmedu rjecnika u Vukovu: ,die mette' , sacra
matutina (antelucana)', i u Danicicevu (,matu-
tina'). Po jutr(eni). Okdz. pam. saf. 79. Sveta
crkva svim redovnikom sedam vrimena naredila
je u koja Boga imadu falit i slavit. ova vrimena
zovu se: jutrena, prvo vrime, tre6e, sesto i de-
veto, vecerna i dospivene. J. Filipovic 1, 320*'.
Ustase na jutrenu. 3, 2791'. Prije nego si ju-
trenu iliti matutinu rekao. P. Knezevid, osm.
17. Kad je daklen bilo vrime od jutrene, zvoni.
M. Zoridic, zrc. 41. Kad redovnici jutrenu go-
vorahu. 49. Ako li bi se isti dan rekla jutrena

u vecer. osm. 151. Na jutrenu ste6a prve nod-
nice. Ant. Kadcic 34. Koliko je dill oliti vri-
mena ovoga svetoga oficija? Sedam: 1. jutrena;

2. prva; 3. treda; 4. §esta; 5. deveta; 6. vecerna;
7. zavrgnica iliti kumplita. 39. Redi jutrenu i
slavoslovje prvo. 95. Popovi jutrenu cate. D.
Obradovid, basn. 169. Moze li jedan redi danas
jutreAu za sutraV M. Dragidevid 81. A kad
bude na vaskrsenije, i budemo na jutreni svetoj.
Nar. pjes. vuk. 2, 159. Al' bijase u bijeloj crkvi
na jutreni i na leturdiji. 2, 383. Ko ne ode u
crkvu na jutrenu, onoga (n. p. u Srijemu i u
Badkoj) hode da poliju vodom. Vuk, 2iv. 27.

JUTRENE, n. vidi jutrena. — U nase vrijeme
a izmedu rjeinika u Vukovu (vide jutrena). Sve-
§tenici stase na jutrene. Nar. pjes. vuk. 2, 160.
Sva gospoda dosla na jutrene. 2, 195. Poranio
Milid barjaktare na jutrene Mi}e§evci crkvi.

3, 515. Kad svrsili Bozije jutrene, oni idu da-
kovome dvoru. Nar. pjes. srijem. 43. Kad iz
crkve sa jutrena dodem, da kosnice pospem sit-
nom projom. F. Dordevid, pcelar. 4. Pole ju-
trena zvono zajauka. Bos. vila. 1889. 164.

JUTRENE NE, n. djelo kojijem se jutreni. —
Sa^no u Stulicevu rjecniku: ,summo mane sur-
gere'.

JUTREl^fl, adj. vidi jutrni. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide jutarni). Zvizdo
jutrena. J. Banovac, pris. obit. lOi. Molitva ju-
trena jest mnogo od Boga prim}ena. J. Filipovic
1, 322i>. Sluzbe jutrene i veceriie koje se cine
Bogu od redovnika. F. Lastrid, ned. 125. Ju-
trena rosa padala. Nar. pjes. vuk. 1, 65. I ju-
trena istekla danica. Ogled, sr. 476. Ne boji se
lisica vecernega hvalioca nego jutrenega ranioca.
Nar. posl. vuk. 194. O jutrenoj strazi. D. Da-
nicid, Isam. 11, 11. Bide kao svjetlost jutrena.
2sam. 23, 4. Pali zrtvu pa}enicu jutreiu i dar
vecerni. 2car. 16, 15. Milutin je ranio odavna
i jutrene citao casovke. Osvetn. 2, 134. Od sest
jutrenih do sest vedornih sati. M. Pavlinovid,
rad. 125. Dar, §to ga mu2 obedava dati zeni
svojoj prvo jutro, zove se jutreni dar. Grad. za-
konik. 2, 253. — Moze biti da je isprva bilo ju-
treni, te bi po tome jutrini i jutrina bile iste
rijeci Sto jutreni i jutrena.

1. JUTRI, adj. postaje od osnove supstantiva
jutro. — Moie biti star a rijec, isporedi stslov.
utrSj, utrij.

a. uz dan znaci: sutrasni (sutradan). — Nije
jasno, treba li svagda shvatiti kao adj., jer bi
mogao biti i adverab, vidi 2. jutri (osobito naj
prvi primjer). — Od xiv vijeka -kod cakavaca.
Na dan sv. Ambroza i jutri dan. Mon. croat.
3. (1321). Kada se razabra jutri dan, ja pitati.
M. Marulic 70. V Hjeruzolim iti meni je jutri
dan. 172. Jutri dan pristupi k papi. Narucn,
100*. Nu kad bi dan jutri. §. Mencetid 312.
U ponedi}nik jutri dan slideci. I. Kra]id 85. A
kad bi jutri dan na dvanajst agusta, ob tretoj
po nodi kra| se na put usta. M. Kuhacevid 118.

b. vidi jutrni. — Samo u Stulicevu rjecniku:
jutar ,matutinus'.

2. JUTRI, adv. sutra (uprav: u jutro). — vidi
i kod 1. jutri. -- Stariji je oblik utr§ Hi jutre,
te je uprav lokativ supstantiva jutro. — Nalazi
se samo u istocnom obliku jiitre, i (ce§ce) u za-
padnom jiitri; nema primjer a kod juSnijeh pi-
saca ni kod juznoga naroda, alt bi se i ovdje po
svoj prilici izgovaralo jutri, isporedi }eti (primjer
u Stulicevu rjecniku nije pouzdan). — Bije6 je
star a i moze biti praslavenska, isporedi stslov.
jutrS i utre, novoslov. jutri i jutre, bug. utr§,

2, JUTKI

696

JUTKNI, 1, a.

rus. jTpi. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (ju-
trje ,mane' s dodatkom da je uzeto iz brevijara),
i u Danicicevu (jutre , eras'). Vi ste se tuj bili na-
merili na tri,gu po negove smrtti j utre danb. Spom.
sr. 1, 146, (1419). Pridu jutri rano. Mon. croat.
5. (1325). Ako since jutri vzide. Narucn. 59^.
Jutri, jutri odemo uciniti. Korizm. IS''. Molim
te, pod' s Bogom, a jutri vidiv dan opet se sve-
mogom povrati na moj sfcan. S. Mencetic 251.
Ocemo ti jutri dati odgovor. Mon. croat. 207.
(1518). Posal ima jutri projti. 226. (1527). Zato
jutri pripravite se na plandisdu peti. P. Zoranii
18''. Da misal nabruse ca jutri peti imaju. 26^.
Jutri ja u ko§utu bilu satvorit se hocu. 38*,
Ptice ke su danas, a jutri nece biti. Nauk brn.
53*. Jutri hodete viditi ga zdrava. Aleks. jag.
star. 3, 257. Vcera nas Aleksandar razbil je, a
mi jutri nega ubijemo. 264. A jutri rano ho-
6emo ga pokopati. F. Glavini6, cvit. 16^. Do-
sadsi sobota rekose : ,Jutri jest nedija'. 160^.
Jutri iz daleke zem}e dojdu posli k tebi. 287^.
Brat mi je umrl, jutre cu i ja. Nar. pjes. istr.
4, 19. Hoces li jutre u Svetu Petku? M. D,
Milicevic, slav. 35. — U Istri se k ovome obliku
(jutre) moze dodati i slog ka: Jutre, jutreka
jcras'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. ii. ftsg. 60.

JUTKICA, /. vidi jutrena. — Najednom mjestu
XV vijeka. Ki bi redovnik ne prisal na jutricu
na oficij. Mon. croat. 135. (1487).

JUTRINA, /. jutrena (vidi kod jutreni). Ju-
trine budi prost prvad imijudi 60 let. Kapt. sen.
ark. 2, 80. Jesi li rekal misu pri neg jutrinu ?
P. Eadovcic, nac. 544.

JUTRINI, adj. vidi jutreiii. Jutrina trava.
M. Marulid 104. Jutrinu misu. Kapt. sen. ark.
2, 79. Kakono zvizda jutrina po sridu oblaka
prosinu. Ivan trog. 23^. Zvizdo jutrina! P. Po-
silovid, nasi. 81^.

JUTEITI, jiitrim, impf. postaje od jutro na-
stavkom i. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
jiitri).

a. buditi se, ustajati rano zorom. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,primo diluculo expergisci' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.

b. svitati.

a) aktivno. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,diem oriri'.

b) sa se, refleksivno, u istom znacenu. — IJ
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz
jutriti). Ved so odavno pocelo bilo jutriti, kad
smo posli. J. Bogdanovid. i u Sulekovu rjecniku :
,morgendammern'.

JUTRJE, vi'di 2. jutri.

JTJTRNI, adj. vidi jutrni. — Od xv vijeka, a
izmedu rjeinika u Bjelostjendevu (jutrni ,matu-
tinus'), u JambreSicevu (,matutinu8'), u Voltigi-
jinu (kod jutarni). Kosa jutrna. Mon. croat. 171.
(1498). Jutrna zornica nam se rodi. A. J. Kne-
zovid 45''. Jabuke koje rujna dici boja s bilom
a jutrna rosica posipa. M. Katancid 66. Jutrni
,matutinu8'. D. Nemanid, dak. kroat. stud, nftsg. 29.

JUTRNICA, /. vidi jutrena (u Voltigijinu rjec-
niku ima drugo znacene : zora, a nije jasno zna-
cene ni u Bjelostjencevu). — Od xiii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,matutinum'), u
Voltigijinu (,alba, aurora, albore' ,morgenrothe'),
u Stulicevu (,matutinae praeces'). O utrtnici.
Sava, tip. stud. glas. 24, 183. 40, 142. Na jutr-
nicu na veliku sridu, cetvrtak i petak. A. Ka-
niSlid, utod. 564. Na jutrnici velike nedije. 614.
i u Sulekovu rjeaiiku : ,morgenandacht ; morgen-
segen'.

JUTRI^fA, /. a) vrijeme pred zorom; b) vidi
jutrena.

a. s prvijem znacenem samo u Mikajinu rjec-
niku: jutrna, vrijeme prid zorom, ,gallicinium,
matutinum', i u Stulicevu: jntrna, vrijeme prid
zorom , matutinum tempus'.

b. s drugijem znacenem (mogao bi biti kod
ovoga znacena akc. jutrna, isporedi primjere kod
M. Alberti) od xui vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (jutrna, molitva rana , matutinum'), u
Belinu (vidi daje), u Voltigijinu (,il mattutino,
rorate' ,mette'). Na utrni. Sava, tip. atud. glas.
40, 138. Ne ustanett na uttrnu. 168. Si sut
ne vstajali na jutrnu v svetu nedeju. Pril. jag.
ark. 9, 113. (1468). Na jutrnu tad se ne ustah.
M. Marulic 265. Dvigsi se sveti blazeni Jerolim
na jutrnu kako negov bise obicaj. Transit. 4.
Pride vrime od jutrne kada se fratri imaju stati.
270. Poce zvoniti na jutrnu. Mirakuli. 67. Ne
reksi jutrnu od oficija. S. Budinid, ispr. 86. Na
jutrnoj. M. Alberti 1. Toliko na vecernoj ko-
liko na jutrnoj. 237. Na vrimena jutrne slatki
Isukrst bi izdan. Michelangelo. 10. Od jutrne
cas pristupi, P. Kanavelid, iv. 602. Na drugomu
dijelu od jutriio. I. Dordid, ben. 8. Cijem dobri
redovnici jutrnu pjevahu. B. Zuzeri 304. Izmo-
liti jutrnu. A. d. Costa 1, 15. Prvo nego rece
matutinu oliti jutrnu. M. Dobretid 390. Dizahu
se od po noci, da prispiju na uskrsnu jutrnu.
S. ^lubisa, prip. 229. Cu zvone gdje slave praz-
nicku jutrnu. 271. — U nekijem se primjerima
nalazi oblik jutariia, ali va^a da u svima treba
citati jutrna, jer pisci dosta ne razlikuju r od
ar; tako je i u Belinu rjecniku (jiitarna , mattu-
tino, per ora canonica' ,prec6s matutinae' 467*).
Kada bi oni uljezli u kor na pjevauje od jutarfie
ili matutina. B. Kasid, per. 68. Jutan'ia koju
govoriti sveta skupsdina odredila jest u jutro.
M. Bijankovid 127. U jutaruu koja se obicaje
govoriti okolo po nodi. A. Badid 88.

JUTRNAK, tn.

a. M Stulicevu rjecniku: v. jutrnica.

h. u jednom primjeru xvii vijeka kao da znaci:
sutrasni dan. Ovi dan danasni lito dovrsuje, ju-
tarnak (vaja da treba citati jutrnak, vidi kod
jutrni) jutraSiii vrime povraduje. I. T. Mrnavie,
osm. 31.

JUTRNE, n. vidi jutrene. — U jednoga pisca
nasega vremena. Jedne nedele pode rano pop u
crkvu na jutrne. Nar. prip. vrc. 221.

JUTRNI, adj. koji pripada jutru, koji biva u
jutro. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
utrtnt, ces. jitfni. — Mj. jutrni kaze se i ju-
tarni ; ali se u mnogijem primjerima ne zna treba
li iitati ar kao ar ili kao r, jer pisci ne razli-
kuju ove glasove u pisanu (jamacno je ar postalo
od tr, vidi stslovenski i ceski oblik). — Bijetko
stoji u nominalnom obliku, vidi: Da se nasrka
jutrna zraka. S. j^ubisa, pric. 14. — Izmedu
rjecnika u Mikalinu (jutarni, jutrni, od jutra
,matutinus'), u Belinu (jutarni, ali po svoj pri-
lici treba citati jutrni ,di mattina' .matutinus'
466''), u Bjelostjencevu (dan zutrasai, jutrni den
.crastinus dies' 2, 64''), u Stulicevu (jutrn, v. jutar;
jutrni ,matutinus'), u Vukovu (jutarni ,morgen-*
,matutinus', of. jutreni s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori).

1. sa znacenem sprijeda kazanijem.

a. jutrni. Utrtne slovoslovije. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 138. 143. A kad sine zora mila, opet
demo za put dragi na jutrni vjetrid blagi odrijesiti
jedra bila. I. Gundulid 19. Na jutrni docijem hla-
dak §u§njet listje podelo je. 70. Od jutrne straie o

JUTRNI, 1, a.

r>97

JUTRO, 1, a, c).

zori, dokli tminu noc donese, krepko Iztael ufa6o
se u vi§nega. 20G. Zvijezdo jutrna. I. T. Mr-
navid, nauk. (1702), 31 Rusa mila, ku jutrna
rosa krijepi. G. Palmoti6 2, 26. (Dajte vodu)
od jutrne ku ste rose vi jutroska nakupili 2, 131.
Molitva jutrna. Azbukv. (169U). 18. Minut kako
jutrna rosa. (D). Poslov. danic. Zvijezdo jutrna.
I. A. Nenadi6, nauk. 248. O zoro, jutrna otvori
vratca malom danku. A. Kanizlid, roz. 35. K tobi
upravjam prvi ovi moga si'ca jutrni uzdah. I.
M. Mattel 276. Kad jutrne sunco ogrijalo. Nar
pjes. vuk. 4, 506. Pjevahu zajedno zvijezdo ju-
trne. D. Danici6, jov. 38, 7. Stra2e jutrne, kojo
straze jutrom. psal. 130, 6. Zrak mo jutrni i
vecerni obidovao, a pojili hiadni izvori. S. \iu-
bisa, prip. 175.

b. pisano je jutarni, ali va]a da treba Htati
jutrni, osobito kod pisaca Dubrovcana. Rosu ju-
tarnu i vecernu. Bernardin 119. joel. 2, 23. Mi-
losrdje vase kao jutarni oblak. N. Raiiina 107*'.
OS. 6, 4. Danica jutarna. 113*. Rosu jutarnu i
vecernu. 142''. joel. 2, 23. Od zvijezdo jutarne.
Zborn. 106*. Prikaza samoga sebe u posvetilisto
jutarne. A. Gucetid, roz. mar. 159. Stvari tjo-
lesno koje prohode kako rosa jutarna. M. Div-
kovic, bes. 43''. Od casa jutarnega tja do casa
prvoga oda dne. P. Baksi6 77. Kakono rosa ju-
tariia. P. Radovcid, nac. 131. Na jutarnemu
bremenu. I. Akvilini 11. U jutarne vrime. A.
Vitajic, ist. 18. Jutarne sred vedriue. I. Dordic,
salt. 10. Molitvu svetilistu jutarnemu prilikuje.
473. Koja bi padala s rosom jutarnom s neba
na zem|u. F. Lastri6, test. 307''. Da so ne jido
do devote are jutarne. A. Kanizlic, kam. 151.
Zvizdo jutarna. utoc. 110. Molitvo jutarne go-
vori, 322, U jutarne vrime. M. Dobretic 284.

C. jutarni. Od osmoga jutarnoga sata. J. S.
Re^kovic 283. I istekla jutarna danica. Ogled,
sr. 451. Jer jo dobrota vasa oblak juiarni. D.
Danicid, osija. 6, 4. Kao oblak jutarni, 13, 3.
E! kakva je jutarna danica! Osvetn. 1, 45. Pa
djevojka klice : ,Boze! ao cudne kobi jurve rane
sa jutarne dobi!' 1, 52.

3. sutrasni, vidi u Bjelostjencevu rjecniku. Do
jutrnega dneva. Kapt. sen. ark. 2, 83. Ne bu-
dite skrbni za jutrni dan. Anton Dalm., nov.
test. 1, S\

JUTRNICA, /, vidi intrena.. — Ujednoga pisca
xviii vijeJca (pisano je jutarnica, ali vioze biti
da treba citati jutrnica, vidi jutrni). Zasto mati
crkva obicajo danas o cetiri sata govoriti jutar-
nicu. A. Kanizlic, bogojubn. 252. Danas po
podne piva jutarnicu. 252. Na jutarnicu. fran.
124.

JUTRO, n. mane, tempus matutinum, vrijeme
kad siince izlazi, prvi dio dana (u noj sirem
smislu, od kad se pocine svitati pa sve do podne i
u uzemu smislu vrijeme oko ishoda sunca: u pri-
mjerima se cedo ne moze razabrali jeli siri Hi
uzi smisao, osim slucaja kad je ovaj osobito na-
znacen, kao n. p. kod jutro rano. — osim toga
naj cesce kod adverbijalnijeh oblika, ako je vec
proslo danasne jutro, misli se na sutrasne, s cega
jutro vec po sibi moze znaciti sto i sutra u jutro,
vidi daje i jutri i sutra). — isporedi utro. —
Akc. se ne mijena (gen. pi. jiitara). — Uijec je
praslavenska, isporedi stslov. utro i jutro, bug.
utro, novoslov. jutro, rus. yTpo, ces. jitro, pol-
jutro. — Mislim kao Miklosie, i kao sto je isprva
mislio Bruymann (vergl. gramm. 1, 529) da je
utro stariji oblik; ovaj bi mogao postajati od
ustro izgubivii s (u Miklosica, etym. worterb.
ima i stslov. za ustra, ne znam odakle, cim bi se

ovo potvrdilo); a ustro bi postalo od usro uinet-
nuvsi t (isporedi n. p. sestra). usro (ausro) bi
bila indoevropska osnova, isporedi lit. ausra, zora,
let. austra, snskrt. usru, jutro, grc. uvqiov, zora
(isporedi i gornoluz. jutry i novovtiein. ostorn,
uskrs) ; — kasnije je Drugmann (vergl. gramm. 2,
140. 186) pomislio na drugo i)Ostane: od korijena
ju, vidi 1. jur i 1 jun. — Izmedu rjecnika u
Mika^inu (jutro, svanude ,mane, diluculum'), u
Belinu (.mattina o mattino, il principio del giorno'
,mane' ; sve jutro ,mattinata, tutto lo spazio dolla
matina' , matutinum" 466''), ii Bjelostjencevu (jutro
rano ,mane, exordium lucis, diei principium'. 2.
svako jutro ,quulibet mane, matutinis omnibus'),
u Jainbresieevu (,mane'), u Voltigijinu (.mattina,
mattiuata' ,morgea'; jutro rano ,abbonora, all'
alba' ,sehr fiiihe, morgons'), w Stulicevu (uz ju-
trje); u Vukovii: 1. ,morgon' ,mane'; u jutru
,morgen' ,cras': do6i u jutru; kad bude u jutru.

2. (u vojvodstvu) ,der morgen, das jucliart' ,ju-
gerum' (u Srbiji se kaze dan orana) ; u Danici-
cevu (,mano').

1. M pravom suiislu.

a. uopce.

a) 0 jutru se kaze da osvane. Kad cctyrto
jutro osvanulo. Nar. pjes. vuk. 2, 170. Ta no
ceka dok jutro osvano. 2, 331. Kad je drugo
jutro osvanulo. 2, 366. vidi i ove primjere ; Kad
subota jutro osvanulo. 3, 150. Ponede).nik jutro
osvanulo. 3, 152. Na moru ga jutro osavnulo.

3, 211. — u ovom primjeru stoji uciniti sq x)rema
latinskom originalu : Bududi ucinono jutro (,mane
autem facto). I. Bandulavic 86*. mattli. 27, 1.

b. moze imati razlicne pridjeve, n. p.: aa) bio
(u poeziji). Er poklisar carski ceka u osvijet so
bijela jutra. I. Gundulic 416. S bijola jutra. I.
Dordic, salt. '204. — bb) prvi, cim se ograniiuje
znacene (vidi na pocetku cijeloga clanka). Od
prvoga jutra ,dall' alba' ,a prima luce' A. d.
Bella, rjecn. 57''. S prvoga jutra poslo je tozake.
S Rosa 126''. — drugo je u ovom primjeru u
kojemu se ne isporeduje jedan dio jutra s dru-
gima, nego jedno jutro s drugijem jutrima : Tesko
zem].! kuda vojska prode! i devojci koja sama
dode! prvo joj je jutro prekoreno: ,Da si dobra,
ne bi dosla sama'. Nar. pjes. vuk. 1, 495.

c) obicnije pozdrav u jutro: dobro jutro! Bog
ti dao dobro jutro! Zborn. 57* Dobro jutro da
ti jo morau Busidu Stjepanu. Nar pjes. mikl.
beitr. 1, 19. Dobro jutro pocmu zvati V. Dosen
154''. Dobro jutro, b'jele vile! Nar. pjos. vuk.

1, 188. Noj Uragutiu dobro jutro vice. 2, 46.
Dobro jutro, careva carice ! 2, 127. Na jutru
mu nazva dobro jutro. 2, 173. Te on nima
dobro jutro daje: , Dobro jutro, kumo i devere!'

2, 339. Vidim ja tvoje dobro jutro Nar. posl.
vuk. 34. Nazvav im dobro jutro. M. Pavliuovic,
razg 4. Dobro jutro drustvo popu vice Osvetn.
2, 92. uopce kao sreca, dobra slutna ltd. Da mu
svaka sprava s dobrim jutrom svano. D. Bara-
kovid, vil. 243. — nasuprot kao proklestvo kaze
se: zlo jutro. Zlo ti jutro, Vranic Muhamedo!
Ogled, sr. 250. Hajde, zlo ti jutro ne bilo ! S.
Lubisa, prip. 188. i to u sirem smislu kao ne-
srcca. A ona razumna pasta so rugati, za mod
pak zlo jutro gore im podati. D. Ranina 87^,
Zlo jutro ,malanno e mala pasqua' ,infortunium
geminum'. A. d. Bella, rjecn. 453^. Zlo vam
jutro, bosanska gospodo! al' ne znate, ali ne ha-
jote? And. Kacic, razg. 61''. Da im svima za-
jedno zlo jutro ne dode. D. Obradovid, basn.
303. Doci de i Aemu zlo jutro. Nar. posl. vuk.
69. Jos uz plosan supj.e rupe male, i to nemu
zlo jutro proricu. Osvetn. 1, 65.

JUTHO, 1, a, d).

698

JUTRO, 1, b, /;.

d) u ovom primjeru kao da znaci dan (uprav
sutradan). Eto lista ki iz nutra dos'o nam je iz
saraja, da se kani do dva jutra put istocnijeh
dignut kraja. L Gundulic 485

b. u nekijem padezima i s nekijem prijedlozima
stoji adverbijalno i pokazuje vrijeme kad sto biva.

a) u ace. bez prijedloga. aa) naj cesce s pri-
davnikom Hi zamjenicom. Ovo jutro ,questa mat-
tiua' ,hodierno mane'. Svako jutro ,ogni mattina'
,quotidie mane'. Svako drugo jutro ,una mattina
si e 1' altra no' ,alternis matutinis'. A. d. Bella,
rjecn. 466^. Ja vam molim molitvicu, svako vece,
svako jutro. Nar. pjes. vuk. 1, 142. Svako jutro
cvijet oblazila. 1, 286. Kad je posla drugo jutro
na vodu. 1, 366. — jedno (neko) jutro tipotre-
b}ava se cesto kod pripovijedana proslijeh doga-
daja. Moleii jedno jutro na samu. F Glavini6,
cvit. 302b. Jedno jutro zavitno moledi. 74^.
Jedno jutro otvorivsi sakristan crkvu, vidi . . .
J. Bauovac, razg. 71. Podranivsi dakle jedno
jutro vrlo rano. M. A. Rejkovid, sabr. 47. Jedno
jutro uskrsene dodo. Nar. pjes. vuk. 2, 13. Jedno
jutro u svetu nedeju izisli su daci manastirski.
2, 65. Jedno jutro rano poranio. Osvetn. 2, 38.
Jedno jutro krenemo u pazar. Pravdonosa. 1852. 1.

— Neko jutro prije zore rane Osvetn. 4, 19.

— bb) samo stoji rjcde (znacene je kao u jutro,
u jutru, vidi fj i (/)), ako nije zdruzeno s vecer.
Pohojavase ju dvakrat na dan, jutro i vecer. B.
Kasic, per. 78. Jedne uedile jutro u crikvu pri-
tekohu. F. Glavinid, cvit. 107^. Dvakrat na dan,
jutro i vecer. P. Radovcic, ist. 188. Ko danice
jasne Ijepoa jutro i vecer zamirana. J. Kavaiiin
345=*. Jutro rano podranile budimske mlade dje-
vojke. Nar. pjes. bog. 14. Kad te sutra jutro
na delo pozove. D. Obradovid, basn. 451. Majka
Bozu jutro vece kara. Nar. pjes vuk. 1, 399. —
cc) u ovijem primjerinia znaci: sutra (Hi sutra-
dan) u jutro : Poslal nas je care gospodine, da
te jutro na rakiju zove. Nar. pjesi. istr. 1, 3.3.
Ako ja mlad umrem jutro po dancicu. 2, 84.
Jutro se stano, najde ru6ak ve6 gotov. Nar. prip.
mikul. 4.

bj u genetivu, pokazuje takoder vrijeme kad sto
biva. aa) naj cesce ovoga (Hi s<ar?j'e sega) jutra.
06emo viditi sega jutra. Korizm. 18a. Sega
jutra mi odemo viditi. 551^. Segaj jutra ,questa
mattina' ,liodienio mane'. A. d. Bella, rjecn. 46G''.
Sega jutra, ovoga jutra ,8tamane, sta mattina'
,hoc mane*. 706^. — i jednoga jutra. Vajda da
mcze lasno obje te lijepe srpske zemje, kao ja-
buku iz nedara, jednoga jutra pruziti svome su-
sjedu. M. D. Milicevic, omer. 4 — i svega jutra.
Jer sve mu so nesto prividava, §to mu mrkne
svega jutra glava. Osvetn. 2, 47. — bb) samo,
u jednom primjeru nasega vijeka iz Istre, znaci:
sutra. Pridi jutra jutro rano. Nar. pjes. istr.
2, 19.

c) u dativu, u jutro, u jutru (vidi f) i g), ri-
jetko. Nasli su ga jutru na sokaku. Nar. pjes.
vuk. 2, 239. — M ovome primjeru ne zna se stoji
ti adverbijalno Hi kao dopunak rijeci uranku:
Vide zeta jutru na uranku. Nar. pjes. vuk. 2, 267.

fl) u instrumentalu, vidi u jutro, u jutru kod
f) i g). dosta cesto, osobito ako ima i vecerom.
Jutrom smo prije podne opeta na stanu. M. Vo-
trani6 '2, 245. Sad naga i bosa, sila m' je da
hoju jutrom, kad je rosa, i cb dan po znoju. H.
Lucid 237. 1 jutrom vesela s odra se podvize.
255. Da je obicaj ovo pozdravjenje jutrom i ve-
cerom govoriti. M. Divkovic, nauk. 228a. Kako
ruzar jutrom zene. D. Barakovid, vil. 249. Jos
se skjase vrh zeleni rosa, jutrom koja pane. I.
Gundulid 80. Er mi opeta zemja kaza, ared 11-

vada da Sto jutrom zene i cvjeta, vecer vene i
opada. ,241. Zrak suncani vrhe od gora jutrom
zlati. G. Palmotid 2, 71. I vecer i jutrom kada
zvoni zdrava Marija. P. Radovcid, nac. 346.
Obicajmo jutrom i vecerom redi ... I. Ancid,
svit. 110. I malo man da mu od muke sunce
jutrom ne zapade. P. Kanavelic, iv. 242. Jutrom
zora kad podrani. 600. Turci udrise na krsdanski
tabor ranim jutrom. P. Vitezovid, kron. 131.
Jutrom rano isetala sestra kraJa budimskoga.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31. Vecer, jutrom al'
podnevom tuge mu du mo'e praviti. A. Vitajid,
ist. 16.5b. Jutrom cvate sva ne (irave) slava.
.305^. I kad jutrom probudi se. P. Vuletid 34.
Vid krajicu cvijetja ruzu, ko gizdava jutrom
zeba. J. Kavanin 43*. Golijat za detrdeset dana
jutrom i vecerom zaziva. F. Lastrid, ned. 75.
Zato mu se srdano preporuca jutrom i vecerom.
I. A. Ncnadid, nauk. 54, Jutrom opet ako ugle-
date da nebesa zare se. S. Rosa 98*. Pokosi
kano jutrom jos po rosi. V. Dosen 49^. Jutrom
rano pobize Lot. And. Kacid, kor. 19. Dosavsi
jutrom u crkvu. 144. Jutrom rano dize se. 157.
Hi jutrom ili vecerom. Ant. Kadcid 32. Jutrom
i vecerom. 1. M. Mattel 143. K tomu jutrom
prije sunca rani. J. S. Rejkovid 167. Kojom so
rasada jutrom ili vecerom poliva. 183. Ali ga
je soko okrunio doledudi jutrom i vecerom. Nar.
pjes. vuk. 1, 319. Ona cmili jutrom i vecerom.
1, 338. Druga kuka jutrom i vecerom. 1, 430.
Koride te jutrom i vecerom. 2, 284. Vodis 11
mi zamjenicu, sine, koja ce me jutrom zam'je-
niti? 3, 522. Kad je jutrom bill dan svania.
Nar. pjes. istr. 1, 12. Kad je jutrom zora zabi-
lila. 1, 64.

e) u lokativu, vidi jutri.

/) u ace. s prijedlogom u, znaci vrijeme kad
biva ono o cemu se govori; kod toga treba raz-
likovati, shvaca li se uopce ili s obzirom na pre-
dahhi (jucerasni) dan. — vrlo cesto, osobito u
starije doba. aa) uopce. Bivsi v jutro poll maSi.
Mon. Croat. 5. (1325). Cvet, ki v jutro procvate.
171. (1498). V jutro se je pokazal. Korizm. 103**.
Jedan v jutro, a drugi u vecer. Kateh. 1561. 42.
Kada se svitu u jutro ukaza. F. Glavinid, cvit.
4a. U jutro rano dobra zena ucini, kako ....
312a. Kada bi u jutro rano. P. Macukat 82. U
jutro ,1a mattina, ciofe il tempo della mattina'
,mane' ; u jutro i u vecer , mattina e sera' ,mane
ac vespere' ; jucer u jutro ,1a mattina precedente'
,pridie mane'. A. d. Bella, rjecn. 466^. Cekaj
me sutra u jutro. A. d. Bella, razgov. 12. Tkoji
su se naucili u jutro rucati. I. A. Nenadid, nauk.
148. Deseti dan ovoga mjeseca u jutro digoso
se Brandiburi. I Zanicid 166. U jutro rano
dusa Aegova opet zdruzena bi s tijelom. J. Ma-
tovid 57. U jutro ustati du. 525. U juti'O spo-
meni se zahvaliti Bogu. Misli. 85. U jutro boj-
noga dneva. I. J. P. Lucid, razg. 67. U vecer
mo rano lijegase, a u jutro docna ustajase. Nar.
pjes. vuk. 1, 231. — bb) s obzirom na predami
dan, znaci: sutradan ii jutro. U jutro dozove me.
M. Dr^id 133. Kad u jutro, tot zlatimi slovi
upisano ... F. Glavinid, cvit. 44a. u jutro cini
ju preda se dopejati. 47''. U jutro videdi sudac,
da nisu mrtvi ... 71a. J] jntro rano pritekohu
pogani k tamnici. 107'*. U vecer tuzna umrije,
u jutro mladi Milenko. Nar. pjes. vuk. 1, 312.
— posto stoji adverbijalno, mo£e imati pred so-
bom i prijedlog do. Da ga dobro cuva do u jutro.
N. Palikuda 48. — cc) s obzirom na danaSni
dan, znaii: sutra u jutro. U jutro rano na brdo
potecite. F. Glavinid, cvit. 262^. Prakside, u jutro
skodi gori. 312a. (j jutro ,dimattina, o domat-

JUTRO, i, h, f).

699

JUTROCEL

tina' ,cras mane'. A. d. Bella, rjefin. 466K U
jutro pogubiti 6u sve gresnike. J. Matovid 378.
{/) u loc. s prijedlogom u : isto je znacene kao
kod u jutro, razlika je samo u tome sto je u
jutru mlade. aa) uopce. All de u vecer, ali u
jutru, ali o vecernoj dodi smrt. P. Posilovid,
nasi. IS^i. Zvoniti u jutru, u podne. A. Badic
199. ImadiSe to uciniti u jutru na ta§te, kad
je razborit. J. Banovac, razg. 173. Kada se u
jutru iznenada nado tkogod ubjen. F. Lastrid,
test. 120'\ Ima se u jutru misa slusati. ned.
125. Kada se dovik u jutru i u vecer Bogu na
dar prikaze. 310. U jutru kad se probudis. A.
Kaniziid, bogojubn. 1. Dan 23 recenoga mje-
seca u jutru bi poslan. I. Zanicid 127. Udinit
nike svoje posle u jutru rano. M. Zoricic, osm.
47. Pak u jutru nejma nigdi mira. M. A. Re}-
kovid, sat. £2^. U jutru pravsi usta. Ant. Kadcic
75. A 8 rosom koja se u jutru nahodi na listu.
121. U jutru i veder Bogu se priporucivati. 245.
Ako se zlamenuju u jutru. L. Vladmirovid 88.
Sutra de se u jutru viditi. N. Palikuda 39. Ako
se u jutru krizma cini. M. Dobretid 59. U vecer
sam rano lijegala, a u jutru dockan ustajala.
Nar. pjes. vuk. 1, 63. Ako hodes vodu piti, dodi
u jutru, u jutru je svaka voda bistra studcna.
1, 293. Sarajevo rano zatvoreno, a u jutru zorom
otvoreno. 1, 372. — bh) sutradan u jutro. Otac
negov udi} u jutru pode oznaniti negova mestra
od smrti nagle. J. Banovac, razg. 63. U jutru
rano ovi lupez sa svim skrusenem dodo prid
noge istoga misnika. 69. I u jutru ono tilo bi
postavjeno u istu crkvicu. 150. Zadosta je uci-
niti u vocer skruseiie, pak se u jutru ispovidit.
256. Pak u jutru izasav Betulijaui . . . F. Lastrid,
test. 20*. Ovo u jutru ugledavsi car Muhamed.
A. Kaniziid, kam. 819. Kad u jutru bio dan
osvane. M. A. Rejkovid, sat. E4'>. Kada u jutru
sudac onamo dojde. sabr. 53. Da se sanka na-
spavamo, i u jutru podranimo. Nar. pjes. vuk.

1, 192. Kad u jutru zora zab'jelila. 2, 109. Kad
u jutru p'jevci zapjevali. 2, 131. Sto deteta u
vece omrkne, jos toliko u jutru osvane. 2, 157.
Sjedi doje, lijepa devojko, u jutru de potraziti
Marko. 2, 338. Kad u jutru jutro osvanulo.

2, 366. Kad u jutru bijel dan osvanu, 2, 367.
Kad u jutru jutra docekali. Nar. pjes. horm.
2, 123. Koji domadin ne misli u vece §ta u
jutru vaja raditi, tu niti je kude niti domadina.
Nar. posl. vuk. 142. Kad u jutru zora zazorila.
Osvetn. 3, 126. — Kano cvijet koji do u jutru
usane. S. Margitid, fal. 91. Do u jutru nade so
u svemu zdrav. J. Banovac, pred. 148. Do u
jutru ozdravi jim. 149. Isusa do u jutru eta-
vise pod strazu. F. Lastrid, test. 11 lb. — cc)
sutra u jutro. Kada u jutru dqjdete prid sudca.
M. A. Rejkovid, sabr. 40. — Jed'te, pijte, do u
jutru, Turci! Nar. pjes. vuk. 3, 39.

h) u jcdnoga pisca xvii vijeka ima u jutra;
moglo bi biti jutra genetiv (kod cega bi u gna-
cilo: kod), ali je veca prilika da je ace. pi. po-
tvrdeno je samo u dva primjera. U jutra ranu
usta biskup. S. Margitid, ispov. 101. Rece ear
u jutra na dnove. fal. 208.

i) u ace. s prijedlogom na, u svijem primjerima
kao da je znacene: sutradan, vidi fj bb) i g) bb).
Kad na jutro jutro osvanulo. Nar. pjes. vuk
2, 128. Kad na jutro bjese osvanulo. 2, 129.
Na jutro se podignula straza. Pjev. crn. 29*.

h) preko jutra. Popij u jutru, a drugo jutro
nemoj nego priko jutra. J. Vladmirovid 23.

I) u gen. s prijedlogom s uprav bi znacilo vri-
jeme kad se pocine sto ciniti, ali se cesto upo-
trebjava u slucajevima kad bi se moglo kazati:

u jutro, u jutru, ali se kod toga nekako jace is-
tiCe vrijeme, od prilike kao: ved u jutro. (u pr-
vom primjeru stoji samo zato sto je zlo preve-
dcno lat. mane). Bududi tada jure uciiieno s jutra.
Bernardin 72. matth. 27, 1. Kakono rosa ka
8 jutra prohodi. N. Raiiina 107^. os. 6, 4. Bjese
s jutra. 109". joann. 18, 28. Dode s jutra. 129'*.
joann. 20, 1. S jutra, dim, na prozor pogledat
opcah ja. S. Mencetid 3. Ter s jutra k pro-
zorom na pospih uzteku. H. Lucid 267. Boje
mu gre razlog neg s jutra tko rani. N. Dimi-
trovid 11. S nami je i a jutra i vecer i ne od-
hodi od nas. M. Drzic 320. Idud gorom u pro-
setu ja djovica mlada s jutra zorom, . . . nadoh
mlaca. D. Ranina 104''. Koju d (zimnu rosu)
piti tri krat na dan, s jutra, pobjed i k veceru.
M. Pelegrinovid 199. Istoga kobnika, sto ga
mlada s jutra skobi rana. Osvetn. 1, 57. Steta
je zivot zrtvovati s jutra rana ne dokoliv dana!
4, 6. — U ova dva primjera stoji s jutra kao
jatra s drugijem prijedlogom. Od s jutra deri do
poludne. Bernardin 135. 2esdr. 8, 3. Od s jutra
deri do podne. N. Ranina 160*. — Eadi slucaja
kad se kod jutro istice razlika prema danasnemu
danu, vidi sjutra, sutra.

in) u genctivu s prijedlogom iz; znacene je kao
kod I). Nevjesta izbrana iz jutra a pak zvijcr
k veceru zaklana. F. Lukarevid 132. A krv ova
od gustera sve nemodi goni iznutra, tko se maze
nome iz jutra do tri krati, il' s vecera. Jedupka
nezn. pjesn. 233. Iz jutra po misi pojde Eufra-
sija. F. Vrancid, ziv. 91. Da podemo iz jutra
rano tezati u negovu vinogradu. M. Divkovid,
bos. 21 lb. Kada iz jutra ustanemo. 481a. Jz
jutra ,1a mattina, cioo il tempo della mattina'
,mane'; jucer iz jutra ,1a mattina precedente'
,pridi6 mane'. A. d. Bella, rjecn. 466^. Koju si
(odluku) bio iz jutra ucinio. P. Knezevid, osm.
48. Obicno iz jutra idu. Pravdonosa. 1851. 27.
— Drugo je u ovakovijem primjerima. Iz jutra
se pozna dobar dan. (D). Poslov. danic. Iz jutra
se vidi kakav de dan biti. Nar. posl. vuk. 99.

n) u gen. s prijedlogom za, vidi zajutra. —
Drugo je u ovakovom priynjeru : Te se nosi za
jutra rakija. Nar. pjes. vuk. 3, 6.

c. kad znaci vrijeme u koje se nesto pocine,
stoji u gen. s prijedlogom od (radi prijedloga s
i iz, vidi b, I) i m)). Od jutra do vecera ,dalla
mattina alia sera' ,ab ortu ad occasum'. A. d.
Bella, rjecn. 466'J. Pusti mlade po vojsci telare,
da telare od jutra do mraka. And. Kacid, razg.
26a. I za rnarvom od jutra hodise. J. S. Rej-
kovid 442. Zneli su psenicu od jutra do mraka.
Nar. pjes. vuk. 1, 171. De jo bila od jutra do
po dna. 1, 232, Stono traje od jutra do mraka.
Osvetn. 2, 23.

d. kad znadi vrijeme do kojega sto traje, stoji
u gen. s prijedlogom do. Sunce je ved zaslo, pa
se do jutra ne bismo rastali. M. Pavlinovic, razg.
89. — Drugo je znacene s prijedlogom k (koji
vidi). K jutru ,verso la mattina' ,mane versus'.
A. d. Bella, rjecn. 466b.

2. vidi jutrena. Nije molit jutra ni vecerne.
Osvetn. 4, 2.

3. dan orana, vidi 1, dan, 3, b). — po nem.
morgen. — Od xviii vijeka. A jedan je za dru-
gime poso, trie (sic) zemje jutra treed proso. I.
Zanicid 34. Sa sta jutra danas ne pooru. M. A.
Rejkovid, sat. G6a. Minimalna mjera neotudivih
zemjista ustanovjuje se na sest jutara. Zbirka
zak. 1, 89.

JUTROCEL, m. Achillea millefolium L., ime
bijci. — Moze biti stara rijec, isporedi ces. ji-
troc6l (Plantago); radi postana vidi F. Miklo§i6,

JUTJiOCEL

700

JUTKOSKA.

vergl. gramm. 2, 392. Jutrocel fyutrocel, u mle-
tackom rukopisu), ces. jitrocel (Plantago), (Achil-
lea) millefolium L. (u mlctackom rukopisu, Da-
nilo). B. Sulek, im. 134.

JUTEOCENE, n. djelo kojijem se jidroci. —
V Stulicevu rjecniku: v. jutronica. — nepouz-
dano.

JUTROCITI, jutrocim, impf. u Stulicevu rjec-
niku: V. jutronuti. — nepouzdano.

JUTRODAN, m. sutradan. — U jednoga pisca
XV] 1 vijeka iz hire, i u nase vrijeme u Istri i u
hrvatskom primorju. — Stoji samo adverbijalno,
i to:

a. u ace. bez prijedloga Jutrodan stoje6i cesar
na nikih igrah. F. Glavinic, cvit. 21^. Jutrodau
ciui ga preda se dojti. Sl^. Jutrodan opeta kada
je hodilu. Nar. pjes. istr. 2, 170. Jutrodan se
stane. Nar. prip. mikul. 3. Kad je bilo jutro-
dan. 59.

b. M ace. s prijedlogom u. U jutrodan dozva
ih sudac prida se. F. Glavinic, cvit. 180a. u
jutrodan sidedi Publio na sudu prid templom.
212'\ U jutrodan bihu lavom vrzeni. 313*.

JUTROGOSTE, n. selo u Bosni u okrugu bi-
hacskom. Statist, bosn. 54.

JUTROGUSTE, n. selo u Bosni u okrugu bi-
hacskom. Statist, bosn. 50.

JUTROKLEK, vi. stercus (u ovome smislu samo
za salu). — Rijec je slozena od jutro i Iclek:
ovaj zadni dio nije jasan; jamacno nije mu zna-
cene isto kao kod kleknuti (mozebiti dajegdje-
gdje ovaj glagol znacio: cucnuti). — U Vukovu
rjecniku: (,in einem muthwilligon scherze als
arzenei angerathen) der menschenkoth' ,stercus',
g. d. ,der morgenhock' s primjerom: A. Boli me
zub. B. Metni malo jutrokleka. — Pisci su uzeli
ovu rijec za neki Ujek (Asa foetida) koji vrlo ne-
ugodno zaudara (bijelijem) lukom. Dimom od
sumpora i od davolskog jutrokleka (Assa foetida).
G. Lazi6 83. Jutroklek (Asa fotida). K. Crno-
gorac, bot. 143.

JUTRONICA, /. vidi jutrenka. — V Stulicevu
rjecniku: ,concentus antelucanus'. — nepouzdano.

JUTRONITI, jutronini, impf. u Stulicevu rjec-
niku: jutroniti, pjesan jutrnu pjevati ,matutinis
horis canere'. — nepouzdano.

JUTRONOVATI, jutronujem, impf. u Stuli-
cevu rjecniku: v. jutreniti s dodatkom da je uzeto
iz breoijara.

JUTRONA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
24. i volu. u Slavoniji.

JUTROS, adv. ova jutro, ovoga jutra, danas
u jutro. — isporedi jutroska, jutroske. — Isprva
jutro so (vidi saj) u ace, pa posto su sc sasta-
vilc dvije rijeci u jcdno, ispalo je e (isporedi
}etos, zimus itd.). — Potvrdeno je od xvi vijeka
(vidi i jutroska), ali moze biti i starija rijec,
isporedi novoslov. jutros. — Izmcdu rje^nika u
3iika(inu (jutros, sega jutra, ,hodio mane'), u
Belinu (,questa mattina' ,hodierno mane* 466'^;
,8ta mane, sta mattina' ,hoc mane' TOf!*), u Bje-
lostjencevu (jutros, sega jutra, denes u jutro ,ho-
die mane'), u Voltigijinu (jutros, ovo jutro, ,in
quosta mattina, stamniane' .diesen morgen'), u
Stulicevu (,mane'), u Vukovu (,heuto friih' ,hodio
mane'). — Jutros naznacuje vrijeme kad je nesto
bilo (glagolom u proslom vremenu. Hi u prezentu
istoricnom. Hi u prezentu perfektivnom), Hi kad
neSto biva (glagolom u sadasnem vremenu). Hi
kad ce nesto biti Hi se hoce da bude (glagolom
u futuru Hi u imperativu). razumije se po sebi,

da u drugom i trecem slucaju u doba kad se go-
vori jutro nije jos minulo; to moze biti i u prvom
slucaju, ali nije potrebno, nego je dosta da nije
minuo dan, u jutru kojega ono se nesto dogodilo.
Nijesi krs na sebi jutros ucinio. M. Briic 217.
A jutros sam osvanula u crnoga Arapina. I.
Gundulic 393. Gdi me jutros ti ostavi! G. Pal-
moti6 1, 45. Jutros u istok bijele zore zgodi mi
se nega sresti. 1, 353. I nas jutros jes primila.
2, 894. Ako ne jutros, more biti ovi vecer bico
moja smrt. P. Posilovi6, nasi. 12t>, Jutros hi{h)
ja jedno dijete a sada jesam star. 13*. Jutros
jos prija dne na vodu idosmo. Oliva. 51, Isukrst
cini so jutros cuti. J. Banovac, pred. 110. Od
sta vam imam jutros pripovidati. 111. Od ve-
like stvari imam vam jutros govoriti, o Krstjani.
razg. 130. Ja ti zafajujem ua onomu sto si jutros
za moju )ubav ucinio. J. Filipovid 1, 448^. Evo
rano jutros iztienada cuje nike pisme. F. Lastric,
test. 205*. Zeno dodoso jutros trazit Isusa. svet.
36''. Zato cu vam jutros odkriti. V. M. GucetiA
15. Jutros imam hvaliti svetoga Tomasa. 133.
Da sam niki dan odlucio redi misu za Petra a
jutros prominujem odluku. M. Zorici6, osm. 5.
A jutros mi bila kniga dode. And. Kaci6, razg.
39a. Sto sam dosao jutros vami prikazati. I. J.
P. Lucid, razg, 2. Ja jutros priodim vami na-
vistiti.^ 13. Nu sto ja jutros ludujem? A. Kali6
122. Sto moze mcne jutros strasit? 527. Ju-
trosnicu pila, jutros donesenu. Nar. pjes. vuk,

1, 121. Oj sinoc se Duka Leka ozeni, a jutros
mu sitna kniga sustize. 1, 208. Ja podranih
jutros rano. 1, 422. Sinoc momka zanijela, a
jutros ga na breg baca. 1, 431. Sva trojica
jesmo pobratimi, sva trojica jutros nezeneni.

2, 234. Sto si, zete, jutros podranio? 2, 267.
Videh jutros da pameti nemas. 2, 270. Banu
jutros nema prijate|a. 2, 271. Avaj mene do
Boga miloga! de pogiboh jutros pred mehanom.
2, 353. Kaz' ujaku jutros na uranku. 2, 538.
No ti s' molim jutros na podranku. 2, 541,
Blago mene jutros i do v'jeka! 4, 5. Lanih sam
ti izgubio baba, a jutros 6u tebe, ako Bog da!

4, 92. Na nase smo jutros osvetili. Ogled, sr.
383. A jutros mu bila kniga dode. Nar. pjes.
istr. 1, 7. Pusko moja, . . . brani mene jutros
od Turcina. 1, 64. Utopidete jutros dusu i sredu.

5. ^jubisa, prip. 80. Sinod Luka s jubom vece-
rao, jutros rano obuva opanke. Osvotn. 2, 1.
Jutros rano lijepo nebo bilo. 2, 120. — Nalazi
se i s prijedlozima, kao sto su do, od, po. Od
jutros se kaza. N. Najeskovid 1, 268. Koji je
jutros, i koji je do jutros, i koji de po jutros.
Nar. pjes. vuk. 1, 79. Da Bog da mi svaka sreda
posahnula i ne imala napretka kao ova slamka
po jutros! (prekinuvsi slamku. Zakletva). Nar.
posK vuk. 47.

JUTROSKA, adv. vidi jutros (od cega postaje
tijem sto mu se dodaje slog ka koji ne mijena
smisao nego ga mozebiti malo jace istice). — Od
XVI vijeka (jos prijc nego jutros), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. jutros). Jutroska. Zborn.
H2b. Jutroska cvitak uresen caftedi lipo t' sjase.
G. Dr2ic 367. Sinodka ti meno, rode, tujin junak
objubi, a jutroska ti me, rode, udovicom ostavi.
§. Mencetic — G. Drzic 509. Vjeru, koju mi ka-
zase jutroska u lugu. N. Najeskovid 1, 192. Ju-
troska u zoru jos mjesoc ne bjese zasao. 1, 215.
Jutroska mi zorom kraj ove livade stasmo se
pod zorom. 1, 217. Jutroska prem zora kad
biso. F.,Lukarevid 119. Jutroska su bile izvan
dvora. G. Palmotid 1, 156. Jutroska me majka
mila zlatnom duhom zamitila. 1, 233. (Dajte
vodu) od jutrne ku ste rose vi jutroska naku-

JUTROSKA

701

JUZANIN

pili. 2, 134. Jutroska nas smete iz roda. 2, 355.
Nu jutroska u ova rajesta htjpsmo do6i. J. Pal-
motid 188. Jesam upo u isti grih jucera i ju-
troska. A. d. Bella, razo:ov. 151. Pogledajmo
jutroska kako mozomo iz daleka. 181. Take i
ja jutroska usudujem se re6i. J. Banovac, razg^.
188. Jutroska se povra6aju6i k nima rece: ,Mir
vama." pripov. 113. Jutroska smo sidjele na
proEoru od b'jela dvora. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 18.

JUTROSKE, adv. vidi jutros. — Postaje kao
jutroska dodavanem sloga ke. — Od xviii vijeka,
a izmcdu rjecnika u Vukovu (uz jutros). Nazad
malo dana u veseju, u ^ospostvu, a jutroske pod
zemjom u grebu. B. Zuzori 212. Sinod mene
jojen projezdio, a jutroske tri dobre djevqjkp. Nar.
pjes. vuk. 1, 10. Sinod sunce igrajudi zade, a
jutroske potmolo izade. 1, 486. Ne voz' bolan
jutroske nikoga. Nar. pjes. here. vuk. 114. Ju-
troske sto zlatom pozlaceni. Nar. pjes. petr. 1, 46.
A jutroske krila razavila. 1, 77. Od sinocke
taman do jutroske. 3, 118. Sino6 sunce neve-
selo zade, a jutroske potmulo izade. Nar. pjos.
viL 1866. 435.

JUTEOSTAJAC, jutrostajca, m. koji rano
iistane ujutro. — Samo u Jambresiceini rjecniku :
(kajkavski) jutrostajec ,matutinarius'.

JUTROSNI, adj.kojipripada danasnemu jutru,
koji hiva ill je bio jutros. — Postaje od jutros
nastavkom tn ; s ispred n mijena se na s. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
jutrni) i u Vukovu: ,von diesem morgen' ,hujus
mane' s primjerom: Pomozi Boze i jutrosne jutro
(reku u Risnu prekrstivsi so u jutru put istoka).
Znas li kamo dje se jutrosna kuplica? N. Na-
Jeskovic 1, 257. Vi koji ste se jutrosne jutro
s tolikom blagom bogojubnostim ovdi sakupili.
A. d. Bella, razgov. 111. Tako nam kaze sveti
Ivan u vacdeju jutrosneoiu. B. Zuzeri 260. Sto
more igda zlamenovati ovo jutrosne prominerie,
ova crna odida? J. Banovac, razg. 144. Toliko
veli Isukrst u jutrosnem ivandeju. F. Lastric,
od' 266. Kako smo vidili i culi u jutrosnem sti-
venu. M. Zoricic, osm. 81. Ako nije drugo nego
to, pomozi mi jutrosne jutro! Pravdonosa. 1852.
9. Uvijek jutro nalik bilo danu, a jutrosne ni-
koliko nije. Osvetn. 2, 149. — 1 u osobitom
smislu: koji se jutros rodio (ironicki). ,Nijesam
ni ja jutrosni', kaze se kad ko kome lioce da
otkrije e i on zna sto, nije od potrebe da mu se
jos to tumaci kao kakvom djetetu. u Dobroselu.

JUTEOSl^ICA, /. voda §to se jutros zahvatila,
donijela (dakle hladnija nego jucerasna Hi si-
nocna). — Postaje od jutrosni. — XJ nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,wasser von heute
friih* ,aqua hausta hoc mane'). Do jako si pila
sinotnicu natrunenu trunem i pelenora, od jako
des piti jutrosnicu natrunenu smijem i bosi|em.
Nar. pjes. vuk. 1, 45. A tvoja bi majka sinot-
nicu pila, sinod donesenu, crepom pokrivenu,
praoni narusenu; a moja bi majka jutrosnicu
pila, jutros donesenu, stitom pokrivenu, cvecem
narusenu. 1, 121. Da donesem majci jutrosnicu.
Bos. Vila. 1888. 254.

JUTROVATI, jiitrujem, impf. provoditi jutro.

— U Sulekovu rjecniku : ,den morgen zubringen'
kod zubringen.

JUTRU^A, /. ime kravi. a Bosnt.
JUTUNIJA, /. gula, edacitas, cuppedia, pro-
idrlost, sladokusnost. — Od tal. ghiotton(er)ia.

— U jednoga pisca cakavca xv vijeka (sumnivo,
jer moze biti da je pisac htio napisati gjutunija,

isporedi gjotun). Uklou' se linosti tere pultrunijo,
i svake praznosti i jo§ jutunije. M. Marulid 1.S8.

JUTURNI, adj. vidi jutrni. — Na jednom
mjestu ti rukopisu xv vijeka; po svoj prilici treba
citati jutrni. Na misu juturiiu (sic). Kapt. sen.
ark. 2, 81.

JUVKA, /. vidi jufka. ,Ukuvaj nokoliko juvko,
pa vino na rezance ili krpice izreXi'. J. Bogda-
novic.

JIJZBA§A, m. vidi kapetan, satnik, tur. jviz-
basy. — U nase vrijeme. Generale za moje juz-
base. Nar. pjes. vuk. 5, 491. U to vrijeme u
zvornickom garnizonu bijase neki juzbasa Esad-
Bcg. M. D. Milicevid, oraer. 26. Juzbasa, ka-
petan. Zem}ak. 1871. 2.

JUZILISTE, n. u Stulicevu rjecniku: vidi tam-
nica. — vidi uzilisto.

JQZNIK, m. vidi uznik. — U Stulicevu rjec-
niku : ,legatus, vinctus, captivus'.

JUZUM, 7H. vidi Uzum. — U Danicicevu rjec-
niku: Jnzunat, gledaj Uzumt s primjerom: Bystt
cart na Juzumt-Hasana 1461. OkAz. para. saf. 80,

JUZAN, jiizna^ ad^), australis, koji pripada
jugu (vidi 1. jug). — Postaje od 1. jug nastavkom
tn ; g pred h mijena se na z. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. juztni., rus. KJVKHHii,
ces. jizny. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (u
srednem rodu juzno, od juga ,euroaustralis'), u
Belinu (juzni ,australe' , australis' 120^), u Bjelo-
stjencevu (juzni , australis, austrinus' kod jug), u
Jambresicevu (kajkavski juzen ,australis'), u Vol-
tigijinu (,sciroccale, australe' ,siidlich'), u Stuli-
cevu (,meridionalis, austrinus, australis'), u Vu-
kovu (juzan, n. p. vrijeme, vide jugov; juzni
,siidlich' ,meridionalis'), u Danicicevu (juztnt ,n)e-
ridianus').

a. adj. — Komp. juzniji (vidi treei Vukov
primjer kod a)):

a) 0 strani kojaje na jugu. Ott juznago morja.
Mon. Serb. 130. (1348). Juzne strane, Barbariju
i Etiopiju smol jesi. Aleks. jag. star. 3, 252. Od
strane juzne. A. d. Costa 2, 100. Po juznijem
krajevima naroda nasega. Vuk, nar. pjes. 1, 21.
Ju2ni Srbi. 4, 320. U onim naj juznijim kraje-
vima naroda nasega. poslov. xxvi. Nacini trijem
na juznoj strani. D. Danicic, 2mojs. 38, 9. Hr-
vati Jajce preotese, dried sve juzne strane Bosne.
M. Pavlinovid, razg. 36. Juzni, ggr. astr. (an-
tarkticki), lat. ,antarcticus' di'iaQXTtxog ,antark-
tisch (dem norden gegeniiber), siid- (in zus.)';
juzna strana ,sudgegend, mittagsgegend' , tal.
,mezzodl, mezzogiorno, sud'; juzni stozer i pol
jsiidpol', tal. ,polo sud, polo australe'; juzno more
,siidsee', tal. , mare australe, pacifico'; juzni jugo-
zapad ,siidsiidwest', tal. ,sud-sud-ovest' ; juzni
jugoistok jSiidsiidost', tal. sud-sud-ovest'; juzna
zmija jSildliche schlange (sternb.)'; juzna hidra
,sudlicbe hyder (sternbild)'. Juzuonemacki, stat.
jSiiddeutsch' ; juznonemacka vrednota ,suddeutsche
wahrung'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b) 0 vjetru koji duse s juga, pa i o vremenu
kad duse jug. Vitar juzni prista puhati. A. Vi-
tajid, ist. 252. Kada vitar juzni puse. 460. K6
kadano s juzna vjetra bjesna. Osvetn. 3, 160. —
Boje je bozid kuzan nego juzan. Nar. posl. vuk.
22. Juznu bozidu i prijatejskom kolacu ne vaja
se radovati. 115.

b. adv. jiizno, komp. juznije. — nemam pri-
mjera.

JUZANIN, m. vidi juziiak. — Plur.: juzani.
— U Sulekovu rjecniku: ,siidlander'.

JUZARKA

702

2. K

JUZARKA, /. ,kon6p]a juzarka' visoka debela
konop}a od koje se sucu konopci i druga uza.
(oko Nisa). M. D. Miliievic. — Postaje od juze
(uze).

JUZASKI, adj. vidi juski. — U jednom pri-
mjeru xvi vijeka. Iznesose riemu stemu carice
juzaske Sivile. Aleks. jag. star. 3, 244.

1. JUZE, adv. vidi 1. uzo i jur. — Samo u
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izinedu
rjecnika u Stitlicevu (jam') i u Danicicevu (jam').
Uptlavese juze nivy. Stefan, sim. pam. saf. 12.
Juzo prispe vreme. Sava, sim. pam. saf 10. Juze
da i vt pustyni sego jeda vtzmogu ^ukriti se.
Glasnik. 13, 3(}2. Dlgo vrime juze. S. Kozicii
24''. Ki ne virujet, juze osudjen jest. S. Budinic,
sum. 3a.

2. JUZE, n. vidi 2. uze (isporedi juzarka). —
U Stulicevu rjecniku: v. uze.

JUZENE, n. djelo kojijem se juzi. — XJ Vu-
kovu rjecniku: ,das einfallen des thauwetters' ,so-
lutio nivium glaciei'. — U nase se vrijeme upo-
trebjava u fizici i kemiji u znacenu : rastapane,
kopnene, krav(ene. Juzene, chem. ,deliquescenz*.
E. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JU^EVINA, /. vidi jugovina. — U Belinu rjec-
niku (u drugom izdanu): ,scilocco, vento' ,notus'
2, SOS'', i u Stulicevu: v. jug.

JUZIN, M jednom primjeru prije nasega vre-
mena, ne zna se jeli ime musko Hi adjektiv po-
sesiini. Juzint. ,Pomeni, Gospodi, raba svojego
Eadotu, brata Juzina'. Moze biti da jo adj. poss.
od Juga ili Juza. S. Novakovi6, pom 119.

JUZIN-, vidi uzin-.

JUZfNA,/. wZt jugovina (uprav augm. l.jug).
— Od xvn vijeka, a izinedu rjecnika u Mika^inu
(juzina, vjetar, vidi jug, jugo) gdje se naj prije

nahodi, i u Vukovu (vide jugovina). Prvom ju-
zinom nadaj se kugi. S. ^l^ubisa, prip. 230. Ako
ucini svetac da pristane juzina. 250. Pak mu
so juzinom topila smola. pric. 39.

JUZISTE, n. mjesto gdje sunce stane na podne
(na jugu). — Nacineno u nase vrijeme. Juziste,
astr. ,mifctagspunkt', tal. ,punto merijJiano'; .siid-
punkt', tal, ,punto di sud'. B. Sulek, rjecu.
znanstv. naz.

JUZlTI, juzim, impf. postaje od 1. jug. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, jii^i).

a. aktiono, duhati (o jugu). — U Stulicevu
rjecniku: v. objuziti. — nepouzdano.

b. sa se, postajati (o vremenu) juzno, pa po
torn kopniti se, kraviti se (o ledu i snijegu). —
U Voliigijinu rjecniku: juziti se jinsciroccarsi,
fare scirocco' ,sudostwindszeit bricht an', i u Vu-
kovu : n. p. vrijeme ,es thauet auf ,solvitur nix
et glacies'. — U nase vrijeme uopce: kopneti,
kraviti se, rastapati se kao tehnicka rijec. Ju-
ziti se, phys. kopneti, kraviti se ,aufthauen' tal.
,sciogliersi';^chem. ,deliquesciren, zerfliessen, zer-
gohen'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

JUZN6iST06aN, juzn6isto6na, adj. vidi jugo-
istocan. — Naiineno u nase vrijeme. — U Sule-
kovu rjecniku: ,sudostlich'.

JU^NOSLIvENSKI, adj. vidi jugoslavenski.
— Nacinio Vuk. ,Cest' pak u nasemu (juznosla-
vonskome) jeziku znaci ono, sto u danasnerau
slavenskome i u ruskom jiacTt'. Vuk, pism. 4.

JUZNOZAPADAN, juzn6zapadna, adj. vidi ju-
gozapan. — Naiineno u nase vrijeme. — U §ule-
kovu rjecniku: ,sudwe8tlich'.

JIJZNAK, m. covjek s juga, covjek koji se radio
Hi zivi u juznijem stranama. — Nacineno u nase
vrijeme. — U ^ulekovu rjecniku: ,sudlander*.

K

1. K, slovo.

a. u praslnvensko doba, kao i druga grlena
slova, nije ostalo nepromijeneno ispred nebnijeli
voknla (n. p. o, i), te se je u prvo doba promijc-
nilo na c, n. p. cetiri, majcin, kasnije na c, n. p.
cijol, raajci. ali treba dodati da se u nekijem
krajevima povratilo k (kao i druga grlena slova)
na svoj stari glas i to po etimologiji ili po ana-
logiji prema drugijem oblicima, te se cuje i majkin
i majki (ali ne kod vecine Mokavaca).

b. kod cakavaca pred suglasnicima, a naj ce§ee
pred grlcnima, mijena se gdjegdje, radi lakscga
izgovora, na h (vidi 2. k, lak, mek).

c. rijetko zamijeniije negdakne h (vidi 1. b, a.
a) dd)), vidi i nek, neka (i siromah kod kajka-
vaca glasi siromak).

d. kod starijih pisaca nalazi se ovaj gins (ne
cesto) pisan pred a, o, u i pred suglasnicima
slovom c prema romanskijem jezicima.

2. K, praep. ad, stoji s dativom koji nazna-
cuje smjer micanu (u prni^om i u prenesenom
sinislu). slicno je znacene kod dativa bez prijed-
loga, i kod prijedloga do i put. od dativa je
mala razlika, jer se moie kazati samo da k jade
istice da je micane ono cemu se kaze cif; ali
uprav ima mnogo primjera gdje se jednako moze
upotrebiti dativ ski bcz nega. kod do je raz-
lika da se ovijem prijedlogom vi§e pokazuje kraj
micanu, dok k vise pokazuje smjer i cH; osim
toga kod do kraj micanu moie biti prije nego

kod k; tako n. p. idem do nega znaci da je
smjer i cij mojemtc tnicanu mjesto gdje je ,on\
n. p. negnva kuea, ali nije potrebno shvatiti da
idem tako blizu nega da ga se mogu doticati ili
s nim govoriti, ili da idem u negovu kucu ; dok
idem k Aemu ima ovnkovo znacene. kod put opet
ima ta razlika da je naznacen samo smjer bez
obzira hoce li se igda do ci^a doci micanem. —
dodajem i Daniiicevo tumacene (sr. sint. 3B6):
U tredem padezu s ovim predlogom (k) rec po-
kazuje da se nesto mice onamo gde je ono §to
ona sama znaci ; k tome i opaskn : Na ovo je
nalik sam tredi padez i drugi s predlogom ,do',
ali se sve troje razlikuje izmedu sebe u prvom
glavnom znafienu: ko dode do koga, on stane
l;ad bude kraj nega; ko dode kome, on so do-
savsi do noga pomesa s nim ; a ko dode ka kome,
on samo prede mesto koje je izmedu nib dvojico
(a po torn moze udiniti i prvo i drugo). — Rijed
je praslavenska (ki.), isporedi stslov. kt, rus. ki.,
i.o, ceL k, ke, pol- k, ku. — Postane nije jasno,
isporeduje se snskrt. kam, ze\eti. — Pred rije-
cima sto pocinu suglasnikom, osobito grlenijem,
dodaje se a (ka) ; to biva i bez toga, naj cesce u
stihu. — Pred rijecima Ho poiinn glasnijem kon-
xonantom nalazi se pisano i g (kao sto se onda
i izgovara). — Kod iakavaca pred suglasnicima,
osobito pred grlenijem, mijena se cesto na h (ispo-
redi lak, mok). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(ka ,ad; versus'), u Mikajinu (ka, k ,erga, versus'),

2. K

703

2. K, 1, a, n).

u Belinu (,vorso, iiivorso' ,adversus' 7G2a; k jodnoj
i drugoj strani ,verso 1' una e 1' altra parte* ,utra-
que versum' ; k desaoj strani ,vorso man dritta'
/iextrorsum' 762"), u Bjelostjencevu (,ad, versus'),
u Voltigijinu (,a, verso, da' ,zu, gegen'), u Stu-
licevu (k, ka, , versus, ergo, adversus, adversum'),
u Vukovu : k, ka ,zu' ,ad' : k moni. k vama (,aucli
bloss' meni, vama); u Danicicevu (kr> ,ad')-

1. u recenicije glagol koji znaci pravo micane
(moze se shvatiti i u metaforickom smislu), t. j.
nesto mijena sve jednako svoje mjesto priblizu-
juci se ci^u micana. ci( moze biti ce}ade Hi sto
drugo iivo ill ne£ivo (a i radna, vidi primjere
iz Mon. Croat. 28; Ant. Kadci6 179; Nar. pjes.
vuk. 1, 276); cini se da se k naj boje npotre-
bjava u prvom slucaju, vidi: Na planine i k vi-
lenici projdoh. P. Zoranid ii. Pa ti idi u Pri-
zrena bela ka onome caru cestitome. Nar. pjos.
vuk. 2, 55. Idi sad odmah k nemu u sobu to
ga posijeci. Nar. prip. vuk. 197, all to nije po-
tvrdeno dovo^nijcm brojem primjera. gdjegdje se
k isinjcnuje samijem dativom (bez pnjedloga) u
istom primjeru, kao u: Pravo ode bijelu satoru,
ka satoru nejaka Urosa. Nar. pjes. vuk. 2, 195.

a. sam se subjekat mice.

a) u pravom smislu. Pristdtsu kb mne na-
stavniku. Mon. serb. 3. (1198). Idose k veoeri.
Mon. Croat. 28. (1325). Dojdoht u Dubrovnikb
sami. svojomi. glavomi. ka mnogopoctenomu knezu
i vlastelomt dubrovaccSmt. Mon. serb. 888. (1437).
Posal sam h knezu Ivanu. Mon. croat. 75. (14.50).
Dohodahu h ku6i Abramovi. Pril. jag. ark. 9, 86.
(^1468). Cesar zapovida, da k nemu pristupi. Ziv.
kat. star. 1, 218. Dan i noc teku ka zapadu i
vra6aju se ka istoku. 219. Da su vojni h gradu
bizati. Mon. croat. 173. (1499). Pojde ka Olo-
fcrnu. M. Marulid 5. Ima pristupiti ka oltaru.
Narucn 35^. Idu ka ocu. 41t>. Pridose ka grobu
sv. Jerolima. Transit. 231. Potom so vrati s vo-
liku radostiju k pustini. Mirakuli. 103. Ide
k kastelu toga drugoga kneza. 141. Satnik ne-
verni priteco ka Isusu. Korizm. 7i^. IJljeze an-
deo k noj. N. Ranina 15''. luc. 1, 28. I pristu-
pivsi k nemu davao. il^. matth. 4, 3. Pristu-
pise ka Isusu od Jerozolima pisci i farizei. 63*.
matth. 15, 1. Neka podu ka bratji. Zborn. 25*.
Pridose ka dubu. 39b. Pode ka lo2nici otcinoj.
40a. Kad se vajmeh k stanu vrati. M. Vetranid
1, 29. Pastiru ki zelise k stadu svomu iti. P.
Hektorovic 24. H komu bismo posli? Anton
Dalm., nov. test. 141^. joann. 6, 69. Priti hocu
h tebi. 2, 176. apoc. 2, 16. Pristupajudemu ka
Bogu. §. Budinic, sum. 3*. Ako ka jell dopre.
P. Zoranic 38a. Pridite ka nam. F. Vrancid,
ziv. 8. Vsakomu k Filipusu gradu sabrati se
rece. Aleks. jag. star. 3, 233. Diogen od Afine
ka Aleksandru pribiza. 241. Od tuda ustav
Aleksandar k Rimu idise. 243. K Dariju na boj
ne grem. 255. Aleksandar na boj k Poru pojde.
292. Letec mnokrat sred potjera od Odera do
Nepera, i s Nestera k njemskom moru. I. Gun-
dulid 396. Uprav stoji Dervis vrli spravan skocit
k svakoj strani. 545. Poj ti h tomplu. M. Ga-
zarovid 43. Gredem smino h tebi. 97. A ja
potroskom mojim k Damasku doskocim. F. Gla-
vinid, cvit. 34^. Afrodisija ide k Kvintilijanu.
47a. Dosavsi k grobu. 89a. K gospi svojoj
pultenim pristupi nacinom. 144*. Misnik pri-
stupi k knigam. 170^. Marka s kim Josef k Ga-
malijelu na skolu hojase. 177^. H kim morski
Bosnani cesto uskakuju. I. T. Mrnavic, osm. 40.
Tad vojska segrdom h Kozakom podri se. 52.
H gradu svomu zavratit se. 67. H komu ima
poci. S. Matijevid 6. Putem ide pace tece, da

prijo k dvorim svojijem dodo. I. V. Bunid, mand.
10. Pdharanu svu u lieu bi mi vidjet k meni
dodi djevojcicu. P. Kanavelid, dubrovu. 6. Da
so vrati opet k Rimu. J. Kavaniu 165*. Snazno
h Kandiji opet otide. 214a. K Rimu otide potle
ureda. 307''. A kad mole da bi zdravi bili, opet
k svojim kudam do§li. P. Knezevid, pism. 141.
Trci k studencem vodenim jelin. F. Lastrid, test.
149a. Putujudi k grobu sveto Vaipurge. A. Ka-
nizlid, utoc. 188. I kada se povratimo ka na-
semu b'jelu dvoru. Nar. pjes. mikl. boitr. 1, 28.
Mnoga gospoda pobigose k moru u priraorje.
And. Kacid, razg. 182—183. Da se ne bi koji
svitoviiak priblizao k otaru. Ant. Kaddid 3.3.
Zasto podsluzitp| pristupa svidarom ' k misniku?
99. Pristupiti oncas k pomazanu. 179. Ne samo
k istoku du pod. P. Sorkocevid 587a. Pa idite
ka dvoru bogatoga Gavana. Nar. pjes vuk. 1, 132.
Tu je rasla brekina, k lioj dohode cobani. 1, 167.
Da ces k mene povratit so. 1, 190. Junaci su
k igri dosli. 1, 276. Ja du idi ka Stambolu
gradu. 1, 298. Ne zovem ga; ,Odi k meni, sine!'
ved ga zovem: ,Odi k meni, dragi!' 1, 408. I
polede k nebu u visine. 2, 83. Pa ka dvoru
vise ne dolazi. 2, 119. Ni vi k Marku blizu
prilazite. 2, 226. Mislim doga kona umoriti i u
gosti, deco, odlaziti,. u tazbinu u bela Krusevca,
k milu tastu sCarcu Jug-Bogdanu, ka sureva
devet Jugovida. 2, 262. Spusti s' bane ka vodi
Sitnici. 2, 272. A ti bane, danas k mene dode.
2, 270. K nima jezdi Vladeta vojvoda. 2, 307.
Ode pravo ka Prilipu gradu, ka svo^omu dvoru
bijelome. 2, 375. K nemu dode siv-zelen sokole.

2, 383. (Soko) zalede so k Markovu sokolu, da
mu otme utvu zlatokrilu. 2, 427. A kad Komnen
u planinu dode ka onome zelenu jezeru. 2, 456.
On pobjeze ka nesrednoj majci. 2, 563. K liemu
brzo Mitar doskocio. 2, 632. Umah sam ga
s kona oborio, i k nemu sam onda priletio, udarih
ga jos dva i tri puta. 3, 3. K nemu ide Nova-
kovid Grujo, golu sabju nosi u rukama. 8, 28.
K nemu Todor trci po avazu. 3, 165. I on gleda
da ka Senu bega. 3, 178. No se k nemu blize
priblizava. 3, 186. Kad dodose k vodi (5obanici.

3, 278. On se jadau k volovima vrati. 3, 452.
Otle ode ka konu dorinu. Pjev. crnog. 129''.
Svaka tica k svome jatu (leti). Nar. posl. vuk.
277. Stane plivati ka kraju. Nar. prip. vuk. 47.
Potrci brze bo}e ka koritu. 163. Pa se vrate
k vatri. 174. Pode k nosilima. 217. Sad dojde
kraj naj prvo k )ube naj starejega sina. Nar.
prip. mikul. 17. Buna otisla k naiji sabackoj.
Vuk, dan 3, 169. Pripade k Stanku nekakav
Via te mu se preda. dan. 4, G. Da je vojska ne-
macka utekla k Temisvaru. grada. 3. Sva sila
turska nagrne k Nisu. 15. Trci de k susjedu
te zaisti jednu papriku. poslov. 352. Hodite
k meni svi koji ste umorni. mat. 11, 28. Ugle-
davsi smokvu jednu kraj puta, dode k noj i ne
nade nisia na noj do lisda. 21, 19. Kad se pri-
blizi k vratima gradskijem. luk. 7, 12. Svatovi
s djevojkom idu upravo k crkvi. kovc. 78. Pride
dete ka prozoru. M P. Sapcanin 1, 78. — I pa-
dane je pravo micane. Nicice padose ka zemji.
Zborn. 126a. Tim boled se i placudi k zem}i
obrazom nica pade. I. Gundulid 239. G zemji
pade, Bogu dusu dade. And. Kacid, razg. 78''.
ovdje se ne misU padane nego primicane: Dopa-
dose k zemji i kaldrmi. Nar. pjes. vuk. 2, 242.
— Amo mogu pripadati i ovi primjeri u kojima
je samo pocetak micanu : Niti plamen s tolikom
naglostju ide k brdu. F. Lastrid, test. 149a. Pa
s' otale vojska okrenula niz Srbiju ka zemji bu-
garskoj. Nar. pjes. vuk. 2, 170. Etc sam krenuo

2. K, ], a, a).

704

2. K, 2.

k tome i tome kraju da prosim u nega devojku.
Nar. prip. vnk. 207.

b) metaforicki. Puti. koji grede k Budrigomt.
Men. Serb. 2G4. (1389—1405). Napokon povra-
tivsi so k op6enomu priprosdemu slova ovako
rece. Ziv. kat. star. 1, 219. Poca so k smrti
priblizevati. Ziv. jor. star. ], 226 Priblizajudi
so ka koncu zivota. Korizm. 39^. Jednom ces
k zem]i poc. M. Vetranid 1, 95. Boje je u mlados
k nebesom putovat. M. Drzic 469. Osta }ubav
pri koristi ; nu ne poznav jos ja toga, na obi-
cajni blud necisti idem k raspi bitja moga. I.
Gundulid 227. Ulize h srcu jubav. M. Gaza-
rovid 78. Slip sam i rad bih progledati ter hi-
trim h svitlosti. M, Jerkovid 88. Ako zli plam
uzrok zioba naj prije kroz vas foci) k srcu slazi.

1. V. Bunic, mand. 18. Pravu vjeru novjernikom
cini poznat, neka mogu doci k tebi slavnom Bogu.
J. R. Gucetid 17. Po uboztvu i tjesnodi k svom'
Isusu htjese podi. J. Kavanin 302a. Svi deto
izginuti i otid k vragu. F. Lastrid, nod. 175.
Cini sveti zivot i pode g Bogu. And. Kacid, razg.
14. Grije placi, vaja g Bogu dodi. 316''. Pri-
like bliznije pristupaju k stvari. J. Matovid 32.
Ode k vragu mlada katanija. Nar. pjes. vuk.

2, 252. Kad dodu vile k ocima. (Kad dode do
nevo|e). Nar. posl. vuk. 116. Dojde k sebe. Nar.
prip. mikul. 26. A kad dode k sebi rece. Vuk,
luk. 15, 17. Ko istinu cini, ide k vidjelu, da se
vide djela negova. jov. 3, 21. I kad so jednako
priblizavaju k narodnome jeziku. pism. 21. — 1
ovaki primjeri mogu anio pripadati: H kirn duso
pribizu. M. Marulid 34. H koj so svak utica.
H. Lucid 289. Uticem se k tebi Bogu. P. Kne-
zovid, pism. 47. Kamo se t^jebuje obrnuti, h komu
ute6i, Stit. 3. Da de se i oni za nas uteci k mi-
losrdju Bozjemu. Ant. Kadcid 69. — A i ovaki:
>5iti se od prve (oblosti) moze k drugoj oblast
dana raztezati. Ant. Kadcid 273.

b. subjekat se ne mice sam, nego cini da se sto
drugo mice, take je n. p. hod glagola nositi, vo-
ziti, voditi, goniti, slati itd. pa i pratiti (misli
se 0 logidnom subjektu tako da vrijedi xnavilo i
kod pasivnijeh glagola).

a) u pravom smislu. Poslase k namt pokli-
sara. Mon. sorb, 405. (1441). Posla ga ka onoj
crikvi. Mirakuli. 4. Odvlacenje spovldi i do-
bra cinenja k starosti i k nemodi. Korizm.
39*'. Poslan bi andeo Gabrio od Boga u grad
galilejski komu ime bjeso Na^aret g djevici. N.
Eanina 15''. luc. 1, 26. Povedose ih opet ka
caru. Zborn. 27''. Privede ga ka caru. 29^.
Mrtva tijela pronose k zemji da su ukopana.
M. Votranid 1, 28. Posla listovo ka svetu mu2u
Kostancu. Duk|anin 11. Boje ju je h drvu
ponit. M. Gazarovid 79. Potom k kraju od Ba-
bilonije odpeja jih. F. Glavinid, cvit. 349''. On
sara moze k sebi svosti koga odludi. I. V. Bunid,
mand. 6. Posla ga .svezana h Kaifi. P. Bakgid
69. Hoti mo dovesti li tobi. M. Jerkovid 101.
Staresina mo je nasa h tebi uput sad poslala.
J. Armolusid 3. Ne hti me odnijet k Splitu
gradu. J. Kavanin 542*. Lagano slamcice k vi-
sini uzdigao. P. Lastrid, test. 2.50''. §a)em to
k pticicama. 278''. PorobiSe Tatari svn Unga-
riju, pritira§e kraja Belu k moru. And. Kacid,
razg. 8. Uzigati svide i prinositi jih k otaru.
Ant. Kadcid 35. Pristavi k vatri. Z. Orfelin,
podr. 264. Kad ponosom gimsir-ka§u ka grlu.
Nar. pjes. vuk. 1, 236. Blize k ognu cedo pri-
maknite. 2, 87. Kada do joj Jova donositi i
ka dvoru opet odnositi. 2, 124. Ni jodnoga po-
gubio nisam, pogubio, ni stara ni mlada, no pra-
tio ka starom Pazaru ka vojvodi Reji Krilatome,

da ih Reja u tamnicu baci. 2, 210. Pred dvore
ga vodi u avliju k binektasu bijelu kamenu.
2, 270. Izvede me k tobe u avliju. 2, 274.
K mono ga je care opravio. 2, 280. Nosi knigu
ka gradu Solunu, ka Dojcinu Bogom pobratimu.
2, 383. Pa cetvrtu knigu nakitio, to je saje ka
Pedini st'jeni. 3, 149. Odveo ih Hrdo Mustaf-
aga ka vasemu bijelu Sijeiiu. 3, 181. No k haj-
iluku kona nateruje. 8, 187. Nogo je pos)u ka
govedarima. Nar. prip. vuk. 223. Donesose
k nemu sve bolesnike. Vuk, mat. 14, 35. Polo-
zise ih k nogama Isusovijem. 15, 80. Isprati
svojpga sina s vojskom ka Cacku. S. Milutinovid,
ist. 169. Metni u lonac i pristavi k vatri. P.
Bolid 2, 220. Vrnu konske uznatrage krake,
ne bi 1' snio ka Lipniku glavu. Osvetn. 3, 51.

b) u metaforickom smislu. K juznom kraju
Vitos dize vrh, u dubju niklu iz loda. I. Gun-
dulid 317. Uzdize dusu k ,Bogu i k negovu mi-
losrdu. Ant. Kadcid 173. Corda sinu, rusu glavu
svinu, dull k pokoju iz zlopactva vinu. Osvetn.
4, 63. — Amo mogu pripadati i ovi primjeri:
Kih blazena divica obrati ka Isusu. Ziv. kat.
star. 1, 222. K noj (jubavi Bozjoj) potice, k noj
nutka. A. Vitajid, ost. viir.

c) amo mogu pripadati i glagoli kojima se
pokazuje pridavane, pridruzivane itd. Kripost
k koj se ne pridruzi. F. Glavinid, cvit. 274''.
Ovi 1 pristavlja se k onim 2. M. Zoricid, aritm.
34. Pristavja grijeh k grijehu. J. Matovid 347.
Koji prilagate kudu k kudi. 490. — 1 ovakovi
primjeri idu amo: H kojim se sbiraju svi ostali.
I. T. Mrnavid, ist. 102. Da se primisa k tomu
u|u balsam. Ant. Kadcid 171. K ovomu se pri-
lagaju ceste gozbe. 3.

d) slicno je i kod glagola sto znace: pritis-
nuti, prihitiy privezati, prisiti itd. moze biti i u
metaforickom smislu. Pritisnu ga ka obrazu.
Korizm. 27a. Pribise ga h krstu. Zborn. 86'',
Bucifal kona Porova za vrat uhvati i k zemJi
pritisde. Aleks. jag. star. 3, 295. Kada se k gl.avi
pristavi (staklo krvi). F. Glavinid, cvit. 313'',
H krizu so pritisnu. L T. Mrnavid, ist. 185. Pri-
vGzan jesi k zeni. I. Bandulavid 254''. paul. 2cor.
7, 27. Ruke i noge mo'e probise s cavli h krizu.
A. Vitajid, ist. 66^. K6 vezana k koncu ptica.
J. Kavanin 493''. K stupu privezana (Isusa).
F. Lastrid, tost. ad. 123''. Prilipjene nase pa-
meti k molbi bo2anstvenoj. Ant. Kadcid 39. Niti
pokriv moze biti s gorne strane k svili prisiven.
89. Da samo pritisno tu pecicu k glavi. 122.
Vezudi ju (odluku) k vrsti zenskoj oli mu§koj.
129. Stoji u liegovoj voji pritisnuti se k otcu
oli k materi. 492. Ostavide covik otca i mater
i prilipide se k zeni. 506.

3. u recenici je glagol kojijem se pokazuje da
subjekat cini da nesto (objeknt) ide onamo gdje
je sam subjekat Hi sto drugo tijem sto dopuUa
micane Hi potiie na micane. takovi glagoli mogu
biti (i metafori6ki): a) uzeti. Pa uzoo k sebo
sinovicu. Nar. pjos. vuk. 2, 551. Placna i bolna
vi vazmito h druzbi vasoj. M. Gazarovid 108.

— b) primiti. No va}a sva§to k srcu primati.
Nar. posl. vuk. 195. Milan i Jakov ostav§i sitni
i u siromastvu, po§to poodrastu, dodu za majkom
u Dobrinu, no ni ona ne bududi u bogatstvu, ne
mogno ji primiti k sebi. Vuk, grada. 44. Jedva
sto jeba .s pone§to vodo k sebi priraajudi S.
Milutinovid, ist. 408. — c) uzmicati. ^upnik
uzmicc k sebi to dopuStene. Ant. Kadcid 472.

— d) pustiti. Da ga ne pustaju k Beogradu.
Vuk, dan, 5, 42. — e) svati. K liemu zovu proju
bajalicu. Nar. pjes. vuk. 1, 533. Zovo sluge i
k sebe prizivje. 2, 262. Vod me zove ka Jeru-

2. K, 2.

705

2. X, 7.

salimu. 3, 58. — f) Jskati. Iskati k sobi pomo6-
nika. I. Anci6, vrat. 197. — ff) aino rtioze pripa-
dati i ova) jjrimjer: Konfortajuci vas k dobru ci-
nenju, Korizm. 9*.

:{. glagol sto je u recenici znaci: obrtati, okre-
tati, upraviti ltd., i to ne snmo aktivno nego i
pasivno i rejleksivno (cesto i metaforicki) .

a. uopce. subjekat okrece previa onome sto stoji
s prijedlogom k sama scbe, Hi sto drugo (objekat)
Ho moze biti i dio negova tijela. Obrativ se potom
ka oltaru. Mirakuli. 93. Obratite se k meni i
ja 6u se obratiti k vam. M. Divkovid, bes. 7**'.
Obrativsi se u jedan cas k vo|i Bozjoj. M. Orbin
5. Sfrtajuc se h velom moru. M. Gazarovi6 38.
Srce obrni h dru^oj 2eni. 85. ^ H kojijem obra-
tivsi se Isus. P. Baksid 114. Cinil bi jedan mir
h sebi obratiti. J. Armolusid vii. Okrenuv§i se
ka zidu zaplaka. P. Posilovic, nasi. 23^. Er kad
se ova (put) k zlu obraca. J. Kavanin 364^.
Premda nisu k brdu okrenute, nego iskrenute na
stranu. F. Lastric, test. 279a. I k nemu se po-
kornim srcem obratili. Ant. Kadcic 65. Za sa-
hranene (grihe) upraviti ga k starisini. 278. Svi
se bjehu k Bogu obrnuli. Nar. pjes. vuk. 2, 6.
A obrni k mene tvoje lice. 2, 240. Vec se okrenu
k Ustupcidu Pavlu, pa je nemu tijo besedio.
2, 243. K Stambolu je glavu obrnuo. 8, 68.
Pak se obrne k vratima. Vuk, poslov. 134. Bog
me gospodine! (obrativsi se k sudcu). Pravdo-
nosa. 1852. 3.

b. nesto je osobito kad je objekat pogled, oci
ltd. Brzo g zmiji obrne oci. Zborn. 114^. Ali
uprav sad k onomu ti vitezu oci svrni, I. Gun-
dulid 444. I ona k nemu pogled svrnu. I. V.
Bunid, mand. 8. Mandalijena trudne oci obra-
tiva k sebi. 15. Zrcalo h konm poglijed tvoj
uznosi. A. Vitajic, ost. 233.

c. prenia h moze se upotreb(avati i sam glagol
gledati, obzirati se itd. Gleda k stranam sjever-
nime. I. Gundulic 363. K vedru nebu nu po-
gledaj. And. Kacid, razg. 3^. Da zakan s okom
od pameti svoje vazda gleda k nebu. Ant. Kadcid
81. Sve devojke k nebu pogledase. Nar. pjes.
vuk. 1, 482. 1 ocima k zemji pogledase. 1, 571.
Da ja gledam ka bijelu dvoru. 2, 124. Obzire
se ka Krusevcu b'jelu. 2, 271. Odakle se boje
mo2e videti k Drini. Vuk, dan. 3, 195.

d. slicno je znacene kao kod a, i kod glagola
sto znace nagibati, prigibati, naklanati itd. Pri-
gibati g zemji. Zborn. 24*. Sagnu se g zemji.
71b. Prignuvsi glavu i poniknuvsi g zemJi. M.
Divkovid, bes. 32a. Za sve da od ne kad oholu
glavu iztaknut k visnem prope strmoglav se busi
dolu tmastijeh ogan u potope. I. Gundulid 473.
Svak pri Bogu i svetosti k tlehu se ima poniziti.
J. Kavanin 314a. Od moga prignutja k tvomu
vlastitomu dobru. Ant. Kadcid, predg. i. Zivine
nerazlozite glavu g zemJi prignutu nose. P. Le-
akovid, nauk. 17. Naklonen k strani protiv Cr-
noga Dordija. Vuk, grada. 46.

4. moze se upraviti i gooor nekome (vidi n. p. :
Ne imam govorena moja upravjati k nevirnikom.
F. Lastrid, test. 247t'. Da upravis k otcu opde-
nomu molbe tvoje Ant. Kadcic, predg. ii.
Upravjene molba k nebu. 104), i pismo a i
misao.

a. kod govora cilagol moze biti govoriti, redi,
vapiti, vikati, pjevati itd. Sto biht hotelt kt vami.
govoriti. Mon. serb. 42. (1253). Molitav je pro-
senje govoredi k Bogu. Korizm. 5''. Govori Paval
ka Korentom. 27a. Ocas redi sam k sebi. 30*.
Govori ka vsakomu pripovidavcu. 751'. Eece
anjel ka Osipu. 80*. Govora§e on ka ucenikom.
88b. Rekose B'arizeji ka Isusu. N. Raiiina 61*.

IV

ReiSe ka caru. Zborn. 36''. Zene afinske ka Alek-
sandru vapehu. Aleks. jag. star. 8, 242. Ovo je
grijeh,^ koji vapi g Bogu. M. Divkovid, bes.
26b. Zena nika vapijaSe k Elizeu proroku. I.
Bandulavid 52b. 4reg. 4, 1. UzvapiSe k Gospo-
dinu i reko§e. 274^. num. 20, 6. Koji h tebi
vapijem. M. Jerkovid 88. Vapih tako k pri-
vi§nemu. I. Dordid, salt. 6. K tebi zajedno
s Brnardinom s. vapijemo. F. Lastrid, test. 99b.
Pode naj posli vapiti k ucenikom. 153b. Kadano
k viciiemu ocu pivaSe. 393b. iz dubina vapih
k tebi. I. Nenadid, nauk. 257. Protiva propo-
vidaocima, koji u besidovanju k puku. Ant.
Kadcid 296. Onda rece naj stariji k ocu. Nar.
prip. vuk. 75. Dok on jos govora§e k Judima.
Vuk, mat. 12, 46. Povika k nemu govoredi.
15, 22. Rece gospodar od vinograda k pristavu
svojemu. 20, 8. Vrlo slobodno govorim k vama.
pavl. 2kor. 7, 4.

b. kod pisma (glagol je pisati). Pise Paval
k Timoteju. Korizm. 31b. Pigudi ka Titu rece.
S. Budinid, sum. 10*. Pismo k mudrcem davaie
Apolon prorokujudi o Aleksandru. Aleks. jag.
star. 3, 225. Knigu k Filipu pisase govorede.
257. Svidoci u knizi pisanoj k Timoteu. I. J.
P. Lucid, razg. 114. Te je sitnu knigu napisao
ka Prilipu gradu bijelome pobratimu Krajevidu
Marku. Nar. pjes. vuk. 2, 349.

e. kod misli. Smisjaje g Bogu i k pravdi.
Mon. serb. 444. (1451).

5 smjer je it prenesenom smislu, kad se sto
isporeduje s cim drugijem (sto stoji u dat. s k).
u ovakome slucaju moze biti glagol Hi adjektiv
Hi adverab Hi supstantiv. u svakotn slucaju moze
se upotrebiti sam dativ. Ona oneme i be podobna
k mramoru. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468). Pri-
mijoniti se moze nepravda g dijavolu. Zborn. 8*.
Moze se primijeniti cistoda ka grlici. 16b. H komu
sam prilicna. Pril. jag. ark. 9, 81. (1520). Zu-
batca ki prilican bise k jednomu telidu. P. Hek-
torovid 6. Jeli toj k istini prilicno ali ni? 13.
Toka je od jednoga k drugomu prilika, kolika
od 2ivoga do mrtva clovika. 30. Da je vede pri-
licno k istini. 55. Zac vedu ti sliku k zivini
imaju nego li cloviku. N. Najeskovid 1, 812—313.
K suncanoj istoci prilicne da bjehu. 1, 314. To
je tkogodi k meni prilikovao. M. Drzid 318.
Zavidni zlece moj, prilican ti jesi u svemu k zviri
onoj. D. Ranina 119b. Taj pjesan |uvena, ku
hvalis sad takoj, ni blizu takmena k onojzi ne
drugoj. 137*. Ziyot nas je slican k sjeni. 150b.
Vicni Gospod, gospodicne . . . zelinje vase ispuni,
jer ste k suncu sve prilicne. M. Pelegrinovid
167. Koliko bi prilicna k stolom. F. Glavinid,
cvit. 9*. Zivot duhovni ima prikladnost k zivotu
tilesnomu. Ant. Kadcid 113. Ako je pak razgo-
varane od jednoga sama pokornika ne priklada-
judi ga k drugim. 820.

(>. i blizina se moze shvatiti kao smjer (u
pravom i u prenesenom smislu), te i tada moze
stajati sam dativ. Tijem k smrtnoj nevoji kad
covjek blize jes. N. Dimitrovid 49. Da je sre-
macki jezik blizi k rosijskome. Vuk, frus. 18,
Tako su od sviju ovijeh majstori i trgovci naj
blize k narodu. kovc. 15.

7. k s dat. n. zamjenice taj (rjede ovaj, saj,
onaj) pokazuje da osim onoga sto se reklo ima
jos nesto (k tomu u povejama dodaje se kod na-
brajana zemaja sto pripadaju vladaru kao lat.
etc. ltd.), isporedi 1, b, c). — moze se zamijeniti
prijedlozima osim, preko, uz itd. JaSte kt semu
i VB zatocenije vbdastb me. Mon. serb. 90. (1330).
Mi gospoda kvra Jellena krajica Srb|erab, Bosne
i prSmorbju i zapadnemt stranamt i k tomu.

45

2. K, 7.

706

2. K, 15.

Mod serb. 230. (1397. u poznijem prijepisu).
Krajt Bosni i k tomu. 304. (1420). Kra^ Dal-
maciji, . . . Podrinju i k tomu. Mon. serb. 66.
(1446). K tomuj ga odbjeze jos njeki sluga svoj.
M. Vetranid 1, 59. A k tomu i sam cudi dobre
bise. Dukjanin 31. Vazmi poni devesina bilja,
gospo, i kalopera, rute i^maka do dva pera, i
jos k tomu rubazina. A. Cubranovic 148. I jos
§ r'limi mnoga cvitja, mnoge masti i korijena(?),
krvi, vode, k tomu bilja. Jedupka nezn. pjesn.
236. K sim ze imejase svud prav. Aleks. jag.
star. 3, 219. A ti, Valerijane, k tomu, fca budes
od nega zelil, isprosis. F. Glavinic, cvit. 94^. I
k tomu nukase ih Jubeznivo, da bi . . . 176"'.
Bi ovi papa k tomu dobar pevac. 200*. Papa
jo§ k tomu odiuci prid nim triz nositi. 287''.
Krasno ti je odivena da bi bila k tom postena.
V. Dosen 118b. K tom jo§ zdero kad se smice,
naravi se s tim odrice. 180*^. Jos nek linac
k tome znade. 2518', K tome, kad se mladi line,
sami sebi stetu cine, 253*. Popio je trista dukat
sve za jedan dan i jos k tome vrana kona, zlatan
buzdovan. Nar. pjes. vuk. 1, 456. On joj daje
tri tovara blaga i jos k tome od zlata stolicu.

1, 549. K ovomu dostojno je opomenuti. Prav-
donosa. 1852. 5. — Amo moze pripadati i ovaj
primjer: K ispovijedi molitva bogojubna. S. Ma-
tijevi6,96.

8. u prenesenom smislu znaci cij radne, dakle
nalcanu, namjeru, te se rnoze zamijeniti Hi sa-
mijem dativom Hi akuzativom s prijedlogom za.
Stvori Bog since k tomu Jioncu da bude svitlost.
Korizm. 1'^. Kako je voda na pofcribu k zivjenju.
8*. Petak jest dan k muki Krstovi. 10^. Ki
me pomagaju k momu zivjenju. 19^, Nisu ti
koi'istni k zivotu vecnomu. 31''. On se je dal
nam k nasemu naslajeniju. 84*. Dade (Bog)
nemu srce k zapovidem i zakon zivota. I. Ban-
dulavic 252*. ecclesiastic. 45, 21. Nav ima pinez
k pladi. F. Glavini6, cvit. 451'>. Stvori nas Bog
k sebi. posl. ix. Ne bi h cemu imio u vrtal
hoditi. I. T. Mrnavi6, osm, 135. Zaupi: ,To ti
'e dosti, k rucku ustan', jij ga, jij ga'. J. Ka-
vanin 421*. Da u zgodi osobitoj mozerao pri-
kladno dilovati k svetomu sakramentu. Ant.
Kadci6 117. Katekism rimski k parokima . . . J.
Matovic I. — Amo moze pripadati i ovaj primjer:
Isus od svojih neprijatel ranen k smrti. Korizm.
51b.

9. znacene je kao kod predasnijeh brojeva, ali
je izostavjen glagol Hi druga rijec koja poblise
naznacuje smisao, te se ima u misli.

a. 0 pravom micanu, vidi 1.

a) vidi 1, a. Kada k mecetu mi, tot sva za-
tvorena. I. T. Mrnavic, osm. 33. Brzo k meni,
mila majko moja! Nar. pjes. vuk. 1, 242. Turci
k bani, a bale iz bane. 1, 568. Eto k mene
pobratima Marka. 2, 225. Hoce k svojoj na
mu§tuluk majci. 2, 553. Blize k mene, Nova-
kovic-Grujo, blize k mene, da se udarimo! 3, 28.
Kazu, brate, ho6e k Biogradu. 3, 51. K mene
boje, crni kaluderu! 3, 74. Pastorka odmah
k materinu grobu. Nar. prip. vuk. 161. Pak se
brze bo|e svuce i hajine ostavi u sanduk. pa
k vatri. 161. K medi nejace! Nar. posl. vuk.
135. Bi glas Gospodni k nemu. Vuk, djel. ap.
7, SI. Knez k Cetinu a Omer k Zabjaku. Osvetn.
3, 87. — Amo bi mogao pripadati i ovaj primjer :
Oesti klisar k papam, k krajem, k turskim carom.
J. Kavanin 121''. i ova dva : Koja cine put k ze-
nidbi. Ant. Kadci6 488. Svi bi posli da jim
kade dadu i da pute ka Zubcijem znadu. Osvetn.

2, 78.

b) vidi 1, b. Kona k meni, virna slugo moja!

And. Kacic, razg. 2401j. K sebe ruke, mila snaho
moja! Nar. pjes. vuk. 2, 553.

b. vidi 3. K nebu, k nebu, moji predragi!
obratite zemji pleda! J. Kavanin 490*.

c. 0 govoru i pismu.

a) 0 govoru, vidi 4, a. A Isus k nemu: ,.Ta
sam put'. F. Glavinid, cvit. 415*.

b) 0 pismu, vidi 4, b. V epistuli k Titu. Na-
rucn. 36''. Stenje pistole Pavla Apostola k E,i-
mjanom. I. Bandulavic 1*. Pavao u knigi k Ga-
lacijanima, J. Matovid 149. Na ovo aposto na-
govara u knizi k Tesalonijanima. 402.

d. blizina, kao kod 6. Po velikim brdima
k Bosni i k Ercegovini ima i jelove i borove
sume. Vuk, dan. 2, 27. Kad budu ka guvnu
nekoga Kupinovca Baida. S. Milutinovid, ist.
402. — Amo bi mogao pripadati i ovaj primjer:
Prigrijao se k ognu. Pravdonosa. 1851. 31.

e. u ovom primjeru k zamjenuje sam dativ, a
moze se pomisliti i na dodavane, vidi 7. U pred-
govoru k poslovicama. Vuk, nar. pjes. 1, v.

10. u prenesenom smislu, smjer je i kad se
govori o kakvoj pripravi, sposobnosti i nasuprot.

a. s glagolom spraviti itd. i sa supstantivima
koji od takovijeh glagola postaju. Istinu mi sada
pravi, al' se k mukam s dicom spravi. P. Hek-
torovid (?) 148. Za pripravu k putu nebeskomu.
Ant. Kaddid 177.

b. s adjektivima koji znace pripravnost, spo-
sobnost, naklonost itd. K muki pripravan je ce-
sarov mad grdi. Ziv. kat. star. 1, 219. Od sve
nature^ pripravan je i nacinen k zlu, Korizm.
55''. Ca je dobrih Judi k oruzju. Mon. ci-oat.
225. (1527). Ka vsakomu zlu naklonen. Kateh.
1561. 44''. Ki otok videdi Maksimo k branbi i
k pomodi prilican svojoj. F. Glavinid, cvit. 345.
23 crikve osobite, ili mesta k molitvi odlucena
pohajati. 455''.

c. s adjektivima u kojijeh je suprotno znacene
nego je kod b. Zene su lipe na k boju nevisde.
Aleks. jag. star. 3, 253. Euke pobitne i sku-
pjene bjehu, a noge k dobru lijene. I. Gundulid
225. Puka zlu pospjesna, k dobru kasna ... J.
Kavanin 319*.

11. s glagolima pripadati, pristojati se, biti
duzan. Ovo sve pripada k svojstvu juznoga na-
rjecija. Vuk, odgov, na sitn. 15. Sto se pristoji
k znanju. J. Matovid 23. l^ubav koju je duzan
k Bogu i k iskrnemu. Ant. Kadcid 105. Sto jo
duzan otac i mater k svomu porodu. 506.

13. s obzir (imati obzir). K lioj (buli) va}a
imati ozir. Ant. Kadcid 377. S obzirom k toj
ili k tomu. 457. — Mislim da i ovakovi pri-
mjeri pripadaju amo, ako nije smisao kao kod
7 : K prvomu, post ni clovik podal cloviku. F.
Glavinid, cvit. 60*. K prvomu, cetiri mista na
onom svitu se nahajaju. 357*.

13. s glagolom pristati. Nemoj mi jol ti k tuzi
pristajat. M. Drzid 336. Da nam dadu na znanje
jesu li k vo}i na§oj pristali. Dukjanin 34. Da
de ka vsemu onomu pristati. Mon. croat. 257.
(1556). K koj zapovidi mati i otac pristahu. F.
Glavinid, cvit. 402*. Car Dilavera k ugodnomu
prista svjetu bez sumniti. P. Sorkocevid 586*.

14:. i 0 obecanu i zakletvi moze se yomisliti
kao da im je smjer cefade kojemuje ucineno obe-
cane ili zakletva. Ja smt imalt k vamt obeti..
Mon. serb. 21. (1238). Kletyu da drtXimo k teb§.
23. (1234—1240). •

15. M prenesenom smislu, shvaca se kao smjer
micanu ono sto se hli, pa zatijem ono §to se
lubi, ili prema cemu se ima naklunosti, milosrda
itd., i nasuprot mrzne itd. (rijec kojijem se ovo
izrice moze biti glagol, su2istantiv, adjektiv).

2. K, 15, a.

707

KABAKOVIC

a. voja, ze(a, jubav, dobrostivost, milosrde itd.
Vide voju Bozju k vain. Korizm. 6». Jos oko
deseto godine pokazao je vecu vo]a k vojnickoj
sluzbi nego i k cernu drugome Vuk, em. 5. —
Vino krepi zeludac i daje ze}u k jolu. P. Bolic
2, 48. — ^J^ubavL koju su imali k na5emu gradu
i ka svakomu naseinu. Mon. sorb. 258. (1105 u
poznijem prijepisu). !^ubav koju imam k I'lemu.
Transit. 186. Ki je imil }ubav k nejo svetosti.
Mirakuli. 88. Ku }ubav more (clovilc) k Bogu
imiti? Korizm. 38^>. Kako se ima di-zati dobro
otinje i )ubav ka iskrnemu? 49^. Hvalit se
V sem nacelniku }ubav k veri. S. Kozici6 51''.
Objaviti jubav svoju k nam. §. Budinii, sum.
7*. J^ubav k nej imise. Aleks. jag. star. 3, 223.
K nam jubav tvoju drzi. 311. Imi }ubav k Isu-
krstu Petrovu. F. Glavinic, cvit. 337''. J^ubez-
nivo ganude nase pameti k Bogu. Ant. Kadci6
40. !^ubavi oca nebeskoga k narodu covjecan-
skomu. J. Matovic xxv''. Ako imate Jubav
k meni. Vuk, jov. 14, 15. Iz jubavi k nasem
narodnom jeziku. pism. 22. l^ubav k narodu.
kovc. 13. Nasu lubav k tvojoj carskoj glavi. P.
Petrovic, seep. 21. Darovitost duha i Jubav
k ucenu. M. Pavlinovic, rad. 132. Ziva jubav
k istini i cistoti. 171. — Poste i mojenje, k is-
krnim dragosti. P. Hektorovic 56. — Poznajii
negovo neizmjerno dobrohocene k sebi. J. Ma-
tovic 337. — Bese blagoobraztn k vsem zrestim
jego. Aleks. jag. star. 3, 218. — K svakomu do-
brostiv, starim cast vazda daj. P. Hektorovi6
37. — Vitez ki imise veliku devocijon k jednomu
molstiru. Mirakuli. 44. — Jer veselo cuje, pri-
klonit k svakomu koga potribuje. P. Hektorovic
10. — Milosrdan bise zelo k niscim. S. Kozicic
23b. (Muz) prostran i ka vsim milosrdan. 34^.
Milosrdje ima ka vsim. S. Budinic, sum, 21*.
Bog je ukazao milosrde svoje k nami. J. Ma-
tovic 324. Da bismo poznali milosrde Bozje
k nami. 418.

b. suprotno prema a. Da sit (pas) dud pro-
mini, rezjiv je k svakomu. P. Hektorovid 31.
Odkole neveru ovu prikazaste k mani danas.
Aleks. jag. star. 3, 291.

16. s imenima koja znace mjesto, stranu znaci
gotovo sto i put. Medu otocim k lijevoj strani
u dalek su razprsani Naso, Paro . . . 1, Gundulid
366. Za nim opet vece k sridi neznabozci ini
borave. J. Kavanin 443*. Crkve bili su (sic)
k istoku .sazidane. A. d. Costa 1, 176. Po ve-
likim brdima k Bosni i k Ercegovini ima i je-
love i borove sume. Vuk, dan. 2, 27.

17. vrlo cesto stoji s imenima sto znace neko
vrijeme, naj prvo u sinislu: kad se priblizuje ono
vrijeine, pak i uopce : oko onoga vremena, te
gdjegdje i: u ono vrijeme; n. p. k jutru znaci
uprav : blizu jutra, pred jutrom, pa i ; od pri-
Itke kad je jutro, pa uopce: kad je jutro. K ve-
cerju byvsu glagola (byvsu je dativ absolutni
i ne slaze se s vecerju te je smisao: kad je bilo
k veceru). Sava, sim. 11. Cvet, ki v jutro pro-
cvate, paki k veceru osahne. Mon. croat. 171.
ri498). A k svitu bude pod gdi u dne pribiva.
S. Mencetid 20. K veceru vas povene M. Ve-
tranid 1, 33. K veceru izajde mrkli san. 1, 155.
Jur bjese k veceru. 2, 104. Skita se do svijeta,
a dode pak k zori. N. Najeekovid 1, 277. K dnevu
jedan drugomu na rucici usnuvsi. P. Zoranid
27'>. Napokon svim slavnu ulovih k veceru plovku.
D. Eanina 55'-'. Koju d (zimnu rosu) piti trikrat
na dan, s jutra, pobjed i k veceru. M. Pelegri-
novid 199. Peci kruh, da je ka veceru gotov.
F. Vrancid, ziv. 86. Kako je k proljetju obicaje
otezati vinograde. M. Divkovid, bes. 211b. Da

se posti g duhovom. 536*. K veceru snimise
tijelo Isusovo s kriza. nauk. 180^. Helena sve
starce zidovske k tretomu dnevu zapovida k sebi
dojti. F. Glavinid, cvit. 124*. K tretomu dnevu
ukazem ti ga. 270*. Kad bi k veceru. I. Andid,
svit. 17. Er mu je dosta da k vederu vrata
otvori i pri kudi bude. B. Zuzeri 114. Kada li
je k tredem danku bilo. And. Kacid, razg. 124b.
Gdi 1' de k nodi na veceru dodi? Nar. pjes. vuk.
3, 426. Vodi kolo, moj rukav; ako Stana Siva
budo, bide k }etu jos i stan. Nar. posl. vuk. 37.
Kad je bilo k vederu. Nar. prip. vuk. 149. Udadu
se k jeseni. Vuk, rjecn. kod osaf. Kada mu
k nodi dodu. S. Milutinovid, ist. 128. Pa ga
k veceru istoga dana pred vezira izvede. S. Mi-
lutinovid, ist. 361. — U Danicicevoj sintaksi
imaju neki primjeri koji amo spadaju, i ne mogii
se izostaviti radi nihove osobitosti, ali ih nijesam
mogao naci na mjestu gdje kaSe Danicic da su:
evo ih kako Hi Danicic pise: Necu jisti ni sad
ni k veceri. M. A. Rejkovid, sat. 50. I k vecex'a
(sic) nek prikaze svaki tko je pos'o uradio kaki.
M A. Rejkovid, sat. 38. u ovome bi se primjeru
vrijeme kazalo zamjenicom to: Dok ja koke po-
namestam, k tomu vreme za pojane. Nar. pjes.
vuk. 1, 794 (ovo bi trebalo daje broj pjesme, ali
u prvoj knizi Vukovijeh pjesama ima ih samo
793 !j.

3. K, dodaje se nekijem rijecima ne mijenajuci
im znacena, naj cesce mjesnijem adverbima, kao
ovdjek, doslek itd., pa i drugijem adverbima i
rijeccama, kao kod pacek, brzek, kadek, sadak,
godijek itd. vidi kod ovijeh rijeci, i kod 2. ka.

1. KA, vidi 2. k. — Bijec je prokliticka kao
i ostali prijedlozi, te pred rijecima u kojijeh je
slabi akcenat, nema akcenta, n. p. ka krdju, ka
zeni; a ako su rijeci s jakijem akcentom, gube
ga, i dobiva ga ka (i to jaki Hi slabi), n. p.
ka gradu, ka kraju itd. (izgovori kagradu, ka-
kraju).

2. KA, dodaje se gdjegdje zamjenicama i ad-
verbima bez osobite promjene u znacenu, isporedi
3. k i ke, n. p. meneka, danaska, dojeka, ovdjeka
itd. — Ovakove rjecce (k, ka, ke) vec su se upo-
trebjavale u praslavensko i mozebiti u indoevrop-
sko doba, vidi F. Miklosid, vergl. gramm. 4,
120-122.

KABADAHIJA, m. vidi u Vukovu rjedniku :
kaba-dahija ,unterdahia'. Poslije smrti Hagi-
Mustaj-pasine u Biogradu su bile cetiri velike
dahije, koje su sav biogradski pasaluk izmedu
sebe bile podijelile, a oni su opet imali svaki
svoje ,kaba-dabije', tako je n. p. Sain-avdija (pre-
dasni Mitar Terzijd iz Trsida) bio kaba-dahija
Focidev. — Misli se da je prvi dio rijeci tur.
qaba, prost.

KABAD16, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Dimitrije Kabadid. Eat. 346.

KABAJET, m. arap. tur. qabahat, krivica. —
U nase vrijeme. Kako neraa nikakva junaka da
potegne kabajet veliki od nasega slavna gospo-
dara, da pokupi bez uzuna vojsku? Nar. pjes.
vuk. 5, 404. Ja du silnu pokupiti vojsku bez
izuna slavna gospodara, a kad bude kabajet te-
gliti, tegjice ga Cerovid Novica. 5, 406. Opro-
stili smo mu za kabajet sto je poarao svoga
komsiju. Djelovod. prot. 115. — Kao predikat
0 cejadetu, znaci: kriv. Na, ja sam svoju polo-
vicu izio, a ovu drugu izjedi ti, koja si svemu
kabajet. Nar. prip. vrc. 67.

KABAKOVIC, JH. prezime. — TI nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 212. 263.

KABAL

708

KABAO, c.

KABAL, vidi kabao,

K ABA LIN, m. na jednom mjestu xiv vijeka,
ne zna se jeli ime mjestu (na otoku Krkii) Hi
ce}adetu. Pasi§6a do zemje Kabalina. Mon. croat.
8. (1321).

KABAN, kabana, m. vidi kabanica. — Od
XVI vijeka (rijetko), a izmectu rjecnika u Mika-
]inu (kaban, kabanica ,mastruca, levidonsa'), u
Belinu (,mantello da viaggio' ,pGnula' 461*; ,ta-
barro, vestimento, che si porta sopra le altre
vesti' ,penula' 719^), u Stulicevu (uz kabanica).
Tucem se po svijetu za dobit kaban, da u dazd
ne okisnem. M. Drzic 277. Za uboga covjeka
kaban od dobre svite, ku6a od dubovine, 6asa od
srebra, a lonac od mjeda. (D). Poslov. danifi.
Kaban, zimski ogriiac, kabanica. Na Krku.

KABANA, /. vidi kabanica. — Samo u Volti-
gijinu rjeeniku: kabana, kabanica ,tabarro, man-
tello, ferrajuolo' ,mantel'.

KABANCAC, kabancca, »«. vidi kabanci6. —
V Stulicevu rjeeniku: kabancac, kabancid, kaba-
nic, kabanicica ,capottino'. — nepouzdano,

V f

KABANCIC, jw. dem. kaban. — U Stulicevu
rjeeniku uz kabanfiac. — slabo pouzdano.

KABANICA, f. pallium, paenula, lacerna, si-
roko odijelo bez rukava sto se vrliu svega osta-
loga odijela nosi radi zime Hi radi kise. u na-
segaje naroda naj ce§ce od nekoga crvenoga (sker-
letnoga) sukna. — Rijec je romanska, isporedi
tal. gabbano, od cega postaje i kaban (sto vidi) ;
kabanica bi bilo uprav dem. kabana (vidi), ali
ova rijec nije dosta potvrdena. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalifiu (kod kaban), u Be-
linu (,gabbano, palandrano' ,penula' 335* ; ,man-
tello da viaggio' ,penula' 461*; ,tabarro, vesti-
mento che si porta sopra le altre vesti' ,penula'
7191'), u Voltigijinii (kod kabana), u Stulicevu
(kabanica ,tabarro, capotto, mantello da viaggio'
,pallium, quo itinerantes utuntur'), u Vukovu:
kabanica (kabanica), ,der mantel' , pallium', cf.
pla§ s primjerom: Kabanica kuca bez sjemena.
— vidi i divan-kabanica, a i kod I. bugar.
Pusdam popu kabanicu modru. Mon. croat. 110.
(1472). Kabanica debela putnicka. M. Eadnic
490a. Iz kabanice u cr]enu cohu. (D). Poslov.
danic. Odriza mu po kabanice aliti plasta svoga.
S. Margitio, fal. 84. Odrizivase po komad skuta
od svoje kabanice. J. Banovac, pred. 340. Uiti
ga ona za kabanicu. pripov. 42. Bise ukrao
jednu skerletnu kabanicu. 170. Kabanicom po-
kriti. F. Lastrid, od' 7. Eazriza na pole svoju
kabanicu. 376. Komu no je kuca kabanica, mac
i puska i otac i majka. Nar. pjes. bog. 286. Daj
mi tvoju kabanicu. M. Zoricid, zrc. 209. Pusti
mu i kabanicu. S. Rosa 74^^. U Senu je pre-
dobri(/iJ terzija, podrizace kabanicu moju. And.
Kacid, razg. 292'>. Ufatila za plast aliti kaba-
nicu. kor. 39. Ugledav§i lipu plemenitu kaba-
nicu. 109. Dacu vam trideset kabanica. 135.
Pak mu pridade krunu, prsten s ruke i krajsku
kabanicu. 331. Ugleda di jedan nosi zeca ziva
i kupi ga, pak ga metnu pod kabanicu. N. Pa-
likuda 47. Bijase zakinuo jednu skerletnu kaba-
nicu. I, J. P. Lucid, razg. 40. Svrgo je sa sebe
kabanicu i uteko. A. Kalid 399. Devojka im
cobanica, na noj kratka kabanica. Nar. pjes.
vuk. 1, 431. Hajduku je kuda kabanica. 3, 439.
Ogrnu se Mijat kabanicom. 3, 439. Obukose
mu skerletnu kabanicu. Vuk, mat. 27, 28. Do-
uesi mi kabanicu. pavl. tim. 4, 13. Steja stijena,
kiida kabanica. Osvetn. 3, 74. Kabanica ,regen-
mantel'. Hajdenak, uaziv, 33.

KABANICAR, kabanicara, ?«. covjek koji (po
evojem zanatu) cini kabanice. — U nase vrijeme.
Jovan Popovid i Stefan Silid, kabanicari. D.
Avramovid 266.

KABANlfiiCA, /. dem. kabanica. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz ka-
bancac). Da dobro cuva kabanicicu. D. Obradovid,
basn. 98.

KABANICINA, /. augm. kabanica. — U Stu-
licevu rjeeniku: kabanicina, kabanina ,mantellac-
cio' ,vile pallium'.

KABANIU, m. dem. kaban. — 0 Stulicevu
rjeeniku uz kabancac.

KABANINA,/. augm. kaban. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz kabanicina).
Pak i vi§e jasne krune kabanina ostre vune. J.
Kavanin 388a.

KABAO, kabla, m. oveci sud slican Hi isti kao
cabar (vidi); vrijedi i kao mjera za sitne stvari
(kao n. p. za zito, so itd. pa i za novce) i za
Hike. — Akc. se po svoj prilici mijena u vac. :
kable, kabli, i u gen. pi. kabila (kablova Hi ka-
bl6va?). — Prvo -a- stoji mj. negdasnega i,, te
je osnova ktblt (praslavenski k^bli.); 1 se obicno
u novije doba mijena na o kod stokavaca. —
Bijec je praslavenska, isporedi stslov. ktbtl-B,
rus. Ko6eyi'i., ko6.i'i., des. kbel, gbel, bel, po(. ko-
bjel (zenskoga roda i ne u posve istom znacenu;
ima i kubeJ, ali ovo va]a da je kasnije uzeto iz
nemackoga). — Od srvnem. kiibel, ali moie hiti
jos od starije germanske rijeci, osobito ako je i lit.
kubilas ista rijec, a nije uzeta kasnije (posto su se
odijelili slavenski od baltickijeh jezika). Premda
nemacki filolozi misle da je kiibel germanskoga
postana, ipak mogla bi biti i romanska rijed,
isporedi lat. cupa, cupella (srlat. cupellus). —
Izmedu rjeinika u Mikajinu (kabal, kablica, vidro,
kojim se voda vadi ,urna, hydria, situla, sitella'),
u Belinu (.seccbia e secchio, vaso per attinger
acqua' ,8itula' 663^), u Bjelostjencevu (kabal, v.
kebel i ostala; kajkavski kebel, keblica, vedro
,urna'. 2. kebel kojem se voda vadi , hydria, vas
1. urna aquaria'), u JambreSicevu (kebel ,metreta'),
u Voltigijinu (kabal, kabao, ,secchia, vaso' ,wa9-
sereimer, eimer' ; kebel, vidi kabal), u Stuliievu
(kabal i kabo, vjedro, kojijem se voda crepje
jSecchio, mastello, urna' , hydria, situla, cadus,
labellum'; ima i kebel po Bjelostjencevu rjee-
niku), u Vukovu : ,der wassereimer (kiibel ?)'
,aqualis urna' ; u Danicicevu (ktblb ,modius', ve-
licine za sada nepoznate : novel su se mjerili
nim; mjerilo se nim 2ito i so).

a. uopce. Udini on sud od tuca po prilici kano
jedan kabao veoma velik. E. Pavid, ogl. 289.

b. kod sitnijeh stvari kao mjera. Dva ktbla
srebra nasypavse vi.dajutb. Domentijano 41. Pri-
dahb kabalt zlata velicej crtkvi. Mon. serb. 130.
(1348). Da daju po 4 ktble zita. 192, (1379).
Kbbtlb 2ita. Zak. du§. pam. saf. 50. 10 kbbli.
soli debelijehb. Mon. serb. 532. (1485). Da mu
kabal papra. Aleks. jag. star. 3, 238. Grajane
darovase nemu dvi tisude kabal simidar i koni
sto. 3, '257. Deset kabal bisera beloga. 321.
Da b' dal snopak po kabal psenice. Jacke. 295.
— vidi: Tom se 2itnom mjerom nazivala i veli-
dina nivama: ,Niva kbblomb 4.mb*, druga ,kbblu
jedinomu, niva kbblomb 30 i 5' (Glasnik. 11, 131.
13, 870). vrlo cesto u ta dva spomenika. D. Da-
nicid, rjecn. kod kbblb. niva se ovako zvala po
rodu sto je mogla dati.

c. za iitke stvari. Moglo bi se prije more je-
dnijem kablom priplijeti. Zborn. 122b, Kolo na
rijeci puno kablova. M. Radnid 843b. Ki§a kano

KABAO, c.

769

KABLI61

da iz kabla pada. J. S. Re|kovi6 171. Sudac
vino toci, misli nam ga dati, 8 kabli nalivati.
Nar. pjes. istr. 3, 19. Lije ki§a kao iz kabla.
Nar. posl. vuk. 169. Svako bi jufcro hodio s ka-
blom mlijeka na jednu naj blizu rijeku. Nar.
prip. vr6. 37. Suzi noj gredu kodi s kabla. Nar.
prip. mikul. 22. On ga klade va kabal pun
mleka. 97. Dve snahe uzese iz mlekara kablove.
M. D. Miliievid, zlosel. 271. Jal' bogaja privest
bolesnika, jal' bijela kabo donijet mlijeka. Osvetn.
2, 18. Kabal, ime skafu u Lici. F. Hefele. —
amo pripada jamacno i ovaj primjer: Da bismo
vi udali vasa dva kabla srebrtna. Spom. sr.
1, 169. (1422). Danicic dodaje kod ovoga pri-
mjera: Za ta se oba kabla kaze na drugom
mjestu da su ,6abri'. Spom. sr. 2, 64. 67. (1419).

d. po tome sto se kaze: sje6i na kablice (vidi
kablii) postale su i ovake izreke (kad se ko po
pola sijece): Na dva je je kabla prekinuo. Nar.
pjes. juk. 111. Ali Drago sam jatagan cepa, sto
dusmana o dva kabla cijepa. Osvetn. 1, 62. posto
se samo 0 ,dva' kabla govori, moze hiti da se
kabao sJivaca (metaforiiki) kao polovica bureta
jer ima samo jedno dno.

0. ime mjestu na Hvaru Hi blizu Hvara. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Take se brodeci ju-
nacki upri§e, put Kabla vozeci. P. Hektorovic 5.
Jos6e nakon toga jednoc ju (mriiu) metase vrh
Kabla samoga. 5. Oni toj govore, na Kabal doj-
dosmo. 43.

KABARDISATI, kabardisem, pf. nabubriti,
oteci, naduti se, tur. kabarmak. D. Popovic, tur.
rec. glasn. 59, 107.

KABARE, /. pi. vidi toke, tur. kabara, klinae,
sjoka (vidi F. Miklosi6, tiirk. elem. nachtr. 2, 137).
— Akc. se mijena u gen. kabara. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide toke).
Ve6 ja turih ruke na kabare. Pjev. crn. 229^.

KABARETU&A, /. ime bari u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemja do bare Kabaretuse. Sr. nov.
1872. 624.

KABARISATI, kabarisem, pf. vidi kabardisati.
D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 107.

KABAST, adj. debeo, krupan (0 celadetu i 0
drugome). — Po svoj je prilici iz turskoga je-
zika, ali ne znam, postaje li od kab, kutija, sud,
Hi od kaba, grub, neotesan, nezgrapan. Hi od
kabak, tikva, bundeva, Hi od kabarmak (vidi
kod kabardisati). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu : ,von grossem umfang' ,late
patens' s primjerom : ,Nije tesko, ali je kabasto'
(n. p. vreca vune ili perja). Bila nekakva de-
vojka pro cetrdeset godina, odvec kabasta i dr-
)ava. Nar. prip. vrc. 54. Kabast, ce|ade odved
debelo i trbusasto. V. Vrcevi6, nar. prip. 225.
A bio je to uvek novae zlatan, ili ako je od
srebra, onda kabast i pokrupan. M. P. Sapcanin
1, 33.

KABAT, vidi habat. Kabat (cabat), ebuio (Da-
nilo, Vujicid), Sambucus ebulus L., v. Habat. B.
Sulek, im. 134.

KABGA, m. ili f.? na jednom mjestu u na-
rodnoj pjesmi xviii vijeka kao muski nadimak;
moze biti da je isto sto kavga i da ovdje znaci:
kavgagija. I povadi noze iza pasa i udari kabgu
Radojicu. Nar. pjes. bog. 295.

KABIL, adj. arap. tur. qabil, sposoban, koji
moie sto uciniti. — V naSe vrijeme. Kabil: ,Da
je kabil, ne bi iz meane izlazio ili ne bi ku6i
dolazio' itd. \i. Stojanovio. vidi i F. Miklosi6,
tiirk. elem., i D. Popovid, tur. re6. glasn. 59.

KABLANOV16, VI. prezime. — U nase vrijeme.
Niko Kablanovid. Nar. pjes. petr. 1, 352.

1. KABLAR, kabldra, m. covjek koji po svojem
zanoiu gradi kable. — Akc. kaki je u genetivu
sing, taki je i u ostalijem padeiima, osim nom.
sing., i voc: kablare ili kablaru, kablari. — U
Vukovu rjecniku: ,der kiifner' ,opifex urnarius'.

2, KABLAR, Kablara, m. ime mjestima. —
Akc. je kao kod 1. kablar (ace. sing, isti je kao
nom.). — Izmedu rjecnika u Vukovu (planina u
Srbiji vi§e Cacka na lijevoj strani Morave. prema
Kablaru je s onu stranu Morave Ovcar) i jj, Da-
nicicevu (Ki.blari>, planina u Srbiji vise Cacka:
,Podkrilije gori Kablara'. Vuk, dan. 1, 8. 11. 14. 21).

a. u Srbiji. a) brdo u okrugu rudnickom. M.
D. Milidevic, srb. 307. vidi i u rjednicima. — b)
mjesto u okrugu pozarevackom. Livada u Ka-
blaru. Sr. nov. 1870. 221.

b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Schem. zagr. 1875. 190.

KABLARAO, Kablarca, m. (uprav dem. Kablar)
ime mjestu. — U Danieicevu rjecniku: Ktblartct,
selu je Potoccu manastira Ravanice isla meda
,na sredny Kablarct' (Sr. let. 1847. 4, 53 god.
1381).

KABLAREV, adj. koji pripada kablaru. —
isporedi kablarov. — U Vukovu rjecniku: ka-
blarev ,des kiifners' ,urnarii'.

KABLAROV, adj. u Vukovu rjecniku tiz ka-
blarev.

KABLARSKI, adj. koji pripada kablarima. —
U Vukovu rjecniku: kablarski ,der kiifner' ,urna-
riorum'.

KABLICA, /. vrsta (manega) kabla, uprav je
deminutiv. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (kod kabal) gdje se naj prije nahodi,
u Bjelostjencevu (kajkavski keblica kod kebel),
u Vukovu (,eine art kabao fiir milch, kase' ,vasis
genus lacti aut caseo adservando'). Poslao car
carici u tisovoj kablici dvanest zlatnih jabuka.. .
(odgonetjaj : godina). Nar. zag. nov. 31.

KABLICAR, m. iovjek koji gradi kablice, is-
poredi 1. kablar. — U Stulicevu rjecniku: ,ma-
stellaro, colui che fa i mastelli' ,hydriarum, si-
tularum opifex'.

KABLICICA, /. dem. kablica. — V Vukovu
rjecniku.

KABLIC, m. dem. kabao. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,secchia, e secchio,
vaso per attinger acqua' ,situla' ; ,secchietta, sec-
chio piccolo' jsitella' ; kablic od mjeda ,secchio
di rame' ,urna aenea' 663t>), u Voltigijinu (,sec-
chietta, secchiello' ,v?'asserkanchen'), u Stulicevu
(,mastelletto' ,parva hydria, situla'), u Vukovu:
dim. V. kabao ,das eimerchen' ,urnula': isjekao
ga na kablide (ispresijecao ga na onake komade
kao sto je kablid). Jaganci sad ti su i mlijeka
kablici. N. Dimitrovic 103. Mlijeka dva kablida
toj 6emo naliti. M. Drzid 441. Noseci pune ka-
blide za ugasiti ogan. A. Kanizlic, uzr. 161.
Mlikom pune kablide dvaput daje na dan. M.
Katancid 41. Vsaki snopak po kabli6 psenice.
Jacke. 295. — Kaze se: isje6i na kablice (vidi
u Vukovu rjecniku), uciniti u kablice, te znaci:
isjeci na male komade (kao kablice). isporedi kod
kabao. Pak trgose noze od pojasa, u kablide
bega ucinise. Nar. pjes. vuk. 3, 376. — vidi i
Kablici.

KABLICI, m. pi. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu travnickom. Kablidi veliki i mali.
Schem. bosn. 1864. 70. — pomiiie se (dajbudi

KABLI^I

710

KACIGA

jedno od nth) od xiv vijeka, vidi u Danicicevu
rjectiiku: Ktblidi, rojesto koje je bilo u zupi
Hlijevnu: ,Cvitimirb izt Kablict' (Mon. serb. 248
god. 1400). ~ u na§e vrijeme pise se i Kabli6,
vidi Statist, bosn. 70.

KABLINA, /. augm. kabao. — U Stulicevu
rjecniku: ,secchione' .magna hydria, situla', i u
Vukovu: augm. v. kabao. — U Vukovu rjecniku
ima i drugo znacene: neka cijev kod vodenice,
isporedi badan, 2 : ,im miihlbau eine einsatzrohre'
,tubu8 immissus canali'.

KABLOVI, m. pi. selo u Bosni u okrugu ba-
noluckom. Statist, bosn. 34.

KABLOVIC, m. prezime. — xv vijeka. Zena
Kablovi6a. Mon. croat. 48. (1414).

KAB]^IC, m. vidi kabli6. — U jednom pri-
mjeru xviii vijeka. Nemoj, pobre, nabijat kabjica.
And. Ka6i6, razg. 162^.

KABOGA, vidi Kabuzic. Gospoji Jaki Kabogi
pozdrav i poklon. B. Kasi6, is. v. Prisvitloga
oca tvoga Jera Kaboge. v. Prisvijetlomu go-
spodinu Marinu Kabogi vlastelinu dubrovackomu.
P. Bogasinovi6 9. Slavni Maro vas Kaboga. J.
Kavanin 193*.

KABOZIN, adj. koji pripada plemenitoj obi-
teli Kaboga. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
,Ovo je Kabo2ina ku6a'. P. Budmani.

KABEUC, m.(?) u jednoga pisca nasega vre-
mena. Eazbio bi glavu o kabruc ili o zile (drvje
lijesa ili kutiiega pokrijeva). S. Lubisa, pric.
146.

KABUL, kabul uciniti §to = pristati na sto,
arah. tur. qabul, pristajane, primane, odobra-
vane. — vidi i kabuliti. — U nase vrijeme. Sve
Zedani kabul ufiinise. Pjev. crn. 15^. Ogled, sr.
13. Beg 6e odmah kabul uciniti. Nar. pjes. juk.
489.

t

KABULITI, kabfilim, impf. pristajati na sto
(objekat), odobravati, primati. — Postaje od
kabul. — U na§e vrijeme. To i carski kanun
kabuli. V. Vrcevi6, niz. 3. Kabuliti, odobriti
kakvu stvar. nar. prip. 225.

KABUS, m. neki nizak grm koji se izguli iz
zem^e, pa se nim peru brodovi, podovi ltd. na
Bracu. A. Ostoji6.

KABUZIC, rn. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, tal. (i lat.) Caboga. — isporedi Kaboga.
— U nasijem spomenicima dolazi od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Kabuzidt). Ni-
kola KabuJict. Mon. serb. 178. (1368). Mareni
Kabu^icSi.. 259.(1405). Zuho Kabuzict . . . Niksa
Kabuzidi.. 419. (1442). Vlahu Kabuzida. 526.
(1481).

KACA, /. ,labrum', drveni sud sagraden od
dugd, vidi da]e u Vukovu rjecniku. — isporedi
bada6, postava. — Uprav je dem. 2. kad; d
ispjred c ispada, te mislim da se posve zabora-
vilo postane iako da ce svak kazati u gen. pi.
kaca (a ne kadaca). — Rijec je praslavenska,
isporedi sUlov. kadtca, rus. Ka,^ij;a, ceL kadce. —
Izmedu rjecnika u Mika]inu (kaca, badan ,bal-
nearium, labrum, lacus'), u Belinu (,tina, vaso
di legno per pestar 1' uva* ,labrum' 732*; ,bi-
goncia e bigonzo, vaso di legno piii largo di
sopra che nel fondo' 141^), u Bjelostjencevu (v.
beden), u Voltigijinu (.bigoncia, bigonzo, brenta'
,butte, wasser- oder weinbutte'), u Stulicevu
(,tina, vaso di legno per pestar 1' uva' , labrum'),
M Vukovu (,die kufe, wanne' ,labrum'. Kaca je
upravo svaka odozgo bez dna i stoji upravo, i
po naj vise je u dnu sira nego u vrhu).

a. M pravom znacenu. Nametni jednu kacu
dropina. J. Vladmirovic 25. Va}a kace izaprati.
I, Jablanci 209. 18 im stoje burad i kace na
poju. D. Obradovic, ziv. 59. Kace popravjati.
Z. Orfelin, podr. 99. Koji za kace mu|a se. 104.
Kupusu je zapovedeno da je na Vratolomiju u
vrtu a na Lnku u kaci. M. D. Milicevic, ziv.
srb. 2, 13. Nabavio kacu drvenicu. Ogled, sr.
398. Na glavu je kacu naturio. 399.

b. svako bure. — V Vukovu rjedniku: ,fass'
,dolium' s dodatkom da se govori u Banatu oko
Temisvara.

c. Kaca Svetoga Save, mjesto (bogomoja?) u
Srbiji u okrugu cacanskom blizu manastira Stu-
deniee. Na 1 sat hoda zapadno od manastira, uz
reku Studenicu, na levoj strani nonoj, u pediui,
nahodi se Jsposnica' i ,Kaca Svetoga Save'. M.
D. Milicevid, srb. 654. vidi i Glasnik. 21, 77.

KACABAC, »«. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevid, kraj. srb. 387.

KACA^j, kacja, m. vidi zohar, — na Rijeci.
F. Pilepid.

KACAMOE.AT, kacamorta, m. pod republikom
dubrovackom ovako se zvao covjek, kojega bi, kad
bi se gdje pojavila kuga, vlada poslala na ono
mjesto za cuvane da se bolest ne siri, te bi mu
obicno kod toga dala potpunu vlast u negovoj
radni i potpunu moc nad zivotom i smrti. P.
Budmani. — Bijee je bez sumne romanska; kad
bi u talijanskom jeziku bila ovakova rijec (cac-
ciamorto, tnlet. cazzamorto), znacila bi: koji tjera
mrtva ili mrtve. — isporedi kacamot.

KACAMOT, m. zove se povjerenistvo (,com-
missione') koje izviduje i para tijelo mrca. Prav-
donosa. 1851. 30. — U nase vrijeme u Boci ko-
torskoj, vidi kacamorat.

KACAPA, /. mjesto u Srbiji u okrugu va]cv-
skom. ISI^iva u Kacapi. Sr. nov. 1866. II.

KACAPUN, m. ime selima.

a. u Inogostu. S. Novakovid, novo brdo. 50.

b. u Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Mili-
devid, kra}. srb. 303.

KACATI, kacam, impf. dem. kapati (o poluzi-
dinama). ,Pura kaca'. M. Pavliuovid.

KACE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva na Kacama. Sr. nov. 1873.
943.

KACEKNUTI SE, kaceknem se, pf. maknuti
se. — Samo u Stulicevu rjecniku: kaceknuti so,
kaceknivam se, kaceknujem se ,se movere'.

KACEKNIVATI SE, kaceknujem se i kace-
knivam se, impf. kaceknuti se. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: vidi kaceknuti se.

KACETA, /. vidi kaciga. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Uzmite kacetu od spaseuja. M. Div-
kovid, bes. 243^.

KACIDA, f. vidi kaciga. — Na jednom mjestu
XVI vijeka, a u nase vrijeme u Vukovu rjecniku
(s dodatkom da se govori u Boci): ,der helm'
,cassis' s primjerom iz narodne pjesme: Na glavi
mu srebrna kacida, na kacidi triest perjanica.
— Kadcidu (,chadcjdu') od shrahenja uzmite. N.
Ranina 161^. paul. ephes. 6, 17.

KACIGA, /. cassis, kapa od gvozda Hi mjeda
ili od koje druge kovine (u Belinu rjefniku i od
koze, a moze biti i od cega drugoga, vidi primjer
iz Gundulica 427), sto vojnici nose na glavi kao
obranu. — isporedi kacida, kacita, kacota. —
Akc. se mijena u gen. pi. kaciga. — Po svoj je
prilici rijec romanska ; naj stariji oblik va^a da
je kacida, a ovaj bi mogao dolaziti od lat. cassis

KACIGA

711

3. KACA

(gen. cassidis). — Od xvr vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika}inu: kaciga (ne kafiiga kao §to je
MikloSic procitao, vidi etymol. worterb. kod ka-
cida), kacita, , galea, cassis, conus' ; ic Belinu (,ce-
lata, elmo' ,galca' 183"; ,elmetto' , galea' 286'';
,morione' .galea exploratoria' 4978 j kaciga kozja
,elmo di cuojo' ,cudo' 286^), M Voltigijinu (,eImo,
celata' ,helm'), u Stulicevu (,cas3is'). Hazdije i
§ube i kacige bijele. M. Vetrani6 1, 55. Uzmi
kacigu od ufanja. B. Gradi6, djev. 90. Ufanje
jest filoveku kako jedan tvrdi sisak il' kaciga.
S. Budinid, sum. 26". Kaciga joj resi teska mjeste
vijenca zlatne kosi. I. Gundulid 332. Pod ka-
cigom obraz skriva. 337. I nejaku jos joj glavu
pod kacigu tesku skuci. 838. Kaciga im s glave
odieti 8 jasnom tvrdom od obraza. 346. Vre-
mena bo ni cas nije ... da kacigom celo skrije.
408. Primislav se za tim pazi u kacigi dubskijeh
kora. 427. Nut' onoga, kom kaciga snjezauijem
se perjem kiti. 440. Srebrna mu i perja su na
kacizi ka mu vise. 444. Kacige mu jos na glavu
postavise svojom rukom. G. Palmotid 1, 155.
Kaciga svijetla ova. 1, 210. Kaciga mu prame
skriva. 2, 43. Ti kacigu privezi mi. 2, 144. Iz
potoka bistra vadi u kacigi vodu zivu. P. Kana-
veli6, iv. 72. Skinuse kacigu mu bojnu s glave.
159. Kacigam' vjekovite crpu casti. I. Dordi6,
uzd. 156. Obranu od kacige. B. Zuzeri 282.
Kacigu perjanitu. 282. Crpe vodu u kacigi.
369. Mustaf-agi odnese kacigu i b'jelo perje.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 55. Na glavi mu ju-
naku kaciga i b'jelo perje. Nar. pjes. bog. 70.
Zlatna joj se sjaje kaciga na glavi. A. Kanizlic,
roz. 11. Naglavnik zlamenuje kacigu od spaseiia.
bogo|ubn. 63. Neka se razrede cr|eni klobuci i
kacige slavnijeh glavara. D. Basi6 214. Kruna
bija§e kako jedna kaciga spletena od draca. 306.
Kapa mece se kako kaciga obrane i spasena. I.
Velikanovic, uput. 3, 193. Da uzmemo stit vire...
i kaciga spasena. 3, 282. Kacigu spasena uz-
mite. Vuk, pavl. ef. 6, 17. Naperena pod oruzjem
vojska i stitovi i kape kacige. Osvetn. 2, 66.

KACIJA, /. rijec kod koje nije jasno znacene
(osim kod c).

a. u spomeniku xvii vijeka nabraja se medu
srebrnijem i pozlacenijem sudovima. Sbsudi sre-
brtnii razlicnii i pozlasteni obogativi> jego, po-
tire, diskosi, kadilnice, kacije, ripidi . . . Glasnik.
21, 91. 161. — 7noze biti da znaci sto i kaca, ali
je veca prilika da je znacene kao kod c.

b. u narodnoj pjesmi ernogorskoj nasega vre-
mena ima triput kacija, a jedan put kancija u
istom smislu. moglo hi znaciti sto i kaciga. (Si-
hinanin Janko pozove sibinske banove na veceru,
te po veceri govori svojoj zeni: ,A cu li me, moja
vjerna |ubo ? dovati mi jednu kitu perja, jednu
perja, drugu perjanice, e 6u moje darovat ba-
nove' ; pa daruje banove, ne darova bana naj bo-
}ega, naj bojega Banovic-Strahinu, i Straina banu
besjedase : ,A tako ti, vojevoda Janko ! jal' me
bana drzis naj gorega, naj gorega i od naj go-
rega, al na meni nesta§e darovi?' No je Janko
uemu besjedio : , A tako mi, Banovid-Strahina !
ne drzim te bana naj gorega, naj gorega ni od
naj gorega, no te bana drzim naj bojega, ni na
tebe nestase darovi. znas li dobro, jes' 11 zapazio,
de je nama ostala sramota, a u onoj Bosni ka-
lovitoj, u onoga Kavge Bosnanina? no mi hajde
Kavgi na mejdane, ako tebe Bog i sreda dadne,
te dobijes Kavgu Bosnanina i doneses od zlata
kaciju, tad cu tebe dobro darovati'. Strahina
otide ka Kavzi, i kaze mu: ,6ujes li me, Kavgo
Bosnanine ? ne id' mene tako na mejdana, no iz-
vadi doga debeloga a iznesi od zlata kanciju, da

mi na 6u mejdan dijelimo'. Za to Kavga ni ha-
bera nejma. Strahina ga ubije na megdanu, pa
ujeze u podrume nove, izvede mu kona debeloga,
pak ujeze u dvore bijele, te po dvoru pokupio
blago, i on nade od zlata kaciju. Vrati se k Janku,
i ovaj ga divno nadari, pa Straina Jauka daro-
vao, on mu dade od zlata kaciju i Kavginu sa
ramenah glavu. Pjev. crn. 195—197).

c. vatraj. (u Leskovcu). M. Durovid.

KACITA, /. vidi kaciga. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (kod kaciga) gdje se
naj prije naJiodi. Primite kacitu spasena. L.
Terzid 233. Obucite kacitu pravde. 233.

kACIZAN, kicizna, adj. koji pripada kacizi.
— U Stulicevu rjecniku: ,galearis'. — nije dosta
pouzdano.

KACIZINA, /. augm. kaciga — U Stulicevu
rjecniku : ,vilis galea'.

KACKAIsTE, n. djelo kojijem se kacka. — U
Vukovu rjecniku : ,das tropfeln (abfallen des ge-
winns) beim kleiuhandel' ,lucelli adventus'.

KACKATI, kackam, impf. uprav dem. kapati,
ali se upotreblava u prenesenom smislu: o maloj
koristi sto malo po malo biva (n. p. kod sitnoga
trgovana). — isporedi kacnuti. — Akc. se ne
mijena (aor. 2 i 3 sijig. kacka). — U Vukovu
rjecniku: kackati, kacka, v. r. impf. , tropfeln'
,lucellum venit' s primjerom: kacka para.

KACNUTI, kacnem, pf. perfektivni glagol
prema kackati, isporedi kanuti. — Kaze se i u
pravom smislu (iperbolicki). — U nase vrijeme.
,Kacni mi jedan put da lacnem dvaput'. S. No-
vakovid.

KACOJEV16, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Kacojevidt. S. Novakovid, pom. 134.

KACOLA, m. ime Hi prezime xiv vijeka. Zupan
Pisak i Kacola. Mon. croat. 35. (1325).

1. KACA, /. zmija. — U torn znacenu se cuje
u sjevernijeh cakavaea i u kajkavaca, i jos u
Slovenaca. — Nepoznata postana; ne moze po-
stati od glagola kacati (koji vidi). — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kaca, zmija, zmaj ,s6r-
pens'), u Jambresicevu (,8erpens'), u Voltigijinu
(,serpe, serpente, , biscia' ,schlange'), u Stulicevu
(kada, zmija). Nih repi bihu kacam podobni.
Anton Dalm., nov. test. 2, 188. apoc. 9, 19. Onde
bise puno kac. P. Glavinid, cvit. 8*. U zelenoj
travi jadovita prezi kaca. posl. 11. Koga pravo
uji kaca, ni mu triba k smrti vraca. P. Vite-
zovic, cvit. 49. Ki de kacu umoriti po glavi ju
mora biti. 109. Kaca v pustini bruncena naci-
nena be. kron. 7. Kleopatra zivimi kacami je
se zaklala. 28. Prosi, moll, vapi, muci ali placi;
pri nem u tom uho kot pri gluhoj kaci. M, Ku-
hacevid 112. Pod stenami kace jadovite. Nar.
pjes. istr. 2, 158. Kot da b' ga zerale vsega
svita kace. Jacke. 84. Nasla jesam }utu kacu.
137. Onde mi je nasla kacu jadovnajcu. 174.

2. KACA, /, trulla, vidi mistrija. — Po svoj
se prilici nacinilo od kacica (dem. kaca) tijem
sto se nije dobro sJivatilo postane ove rijeci. —

U Mikajinu rjecniku : kaca, kacica, zlica za klak v
,trulla' ; u Belinu : ,cazzuola, la cucchiara del ^ /
muratore da prender la calce' ,trulla' 182* ; u
Voltigijinu: kaca ,cazzuola, cucchiaro di mura-
tore' ,die kelle der maurer'; u Stulicevu: kaca \ A
za klak mijesati ,trulla'. — vidi i kod 3. kaca. ^

3. KACA, /. od prilike kao kvaka. — Radi
postana vidi zakaciti. Ta zazubica (kod udice)
zove se u Dubrovniku petjica, a na Lastovu kaca.
L. Zore. hrv. lipa. 131. — Ide li amo ovaj primjer

3. KACA

712

1. KACI6

Hi pod 2. kaca, ne znam, jer mu ne razumijem
stnisla: Sena' mu tuj kacu. (D). Poslov. danic.
4, KACA, tal. caccia, lov; dati kacu (tal. dar
la caccia), loviti, tjerati. — U jednoga pisca ca-
havca xviii vijeka. Svak bizi od smrti a smrt
daje kacu. M. KuhaceviA 110.

KA6aDEBIC, m. suvrst vinove loze bijela
grozda (u Primorju). B. Suiek, im. 134.

KACAK, m. Achillea Millefolium L. (u seve-
rinskoj okolici). B. Sulek, im. 134.

K AC AM A CAR, m. drvo kojim se tnijeSa ka-
damak. ^j. V. Stojanovi6.

KACAMAK, m. skuhano tijesto od kukuruz-
noga brasna (u Italiji polenta). — isporedi ku}a,
mamajuga, palenta, polenta, pulenta. — Po obliku
kao da je turska njec, ali joj nema potvrde u
turskijem rjecnicima. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,der kukuruzbrei' ,po-
lenta von mais, polenta e zea mais Linn.', cf.
kuja). Koji bijase zakuvao kazan od trista oka
kacamaka. Nar. prip. vuk.^ 272. Pa mu udro-
bimo hjeba i kacamaka na pretok. Nar. prip.
vrc. 163. U Vlaha je naj ve6a cast przena na
zeitinu riba i kacamak. M. D. Milicevi6, slav. 29.

1. KACAN, KACNA, adj. koji pripada kaci.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(kacni, n. p. obruc ,fasswannen-' ,labrorum'). Uz
prvog mrca sahranite kacnu dugu. Nar. prip. vil.
1867. 656. Vise zaklopca kacnog probusi. P.
Boli6, vinodjel. 2, 81. Poda kacnoga. 2, 85.

2. KACAN (i Kacer), m. gradic razvafen u
Srbiji u okrugu cuprijskom. M. D. Mili6evi6,
srb. 1101.

KACANI, m. pi. zaseluk u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 56.

KACANICA, /. ime mjestu u Crnoj Gori (cesce
Moraca Ka6anica). U Moracu Kacanicu tvrdu.
Nar. pjes. vuk. 4, 394. Od Horace tvrde Kaca-
nice. Pjev. cm. 180*>. Na granicu tvrdu Kaca-
nicu. Ogled, sr. 182.

KACANIK, m. planina i grad u Kosovu. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Uz Klisuru tvrda
Kacanika. Nar. pjes. vuk. 2, 406. Osta Musa
uvrh Kacanika. 2, 410. Do Uscupa i do Kaca-
nika. Pjev. cm. 99a.

KACAN, m. selo u Hercegovini u okrugu vio-
Starskom. Statist, bosn. 108.

KACANE, n. djelo kojijem se kaca. — U Vu-
kovu rjecniku.

KaCaPUR, m. selo u Srbiji u okrugu toplic-
kom. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 396.

1. KA(5aR, m. covjek koji po svojem zanatu
gradi kace (i burad uopce). — U Vukovu rjec-
niku: ,der fassbinder' ,vietor'.

2. KACAR, »«. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Livada u Kafiaru. Sr. nov. 1875. 749.

KACARA, /. zgrada gdje stoje kace (osobito
sa slivama). — Akc, se mijena u gen. pi. kafiara.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(jZgrada gdje stoje kace ,die hiitte wo die fasser
mit pflaumen stehen' ,tugurium ad labra'). Jav)a
mi da zida jednu ka6aru. D. Obradovid, 2iv. 59.
TJ kafiari Jovana Zazida naloiimo vatru. P. M.
Nenadovi6, mem. 19. Svod kacare nije dovojno
visok. P. Bolic, vinodjel. 2, 69. Staja ili ka-
cara vinska. 2, 83. KaiSara §jivovska. 2, 368.
Ode u ka6aru, donese iz ugla nggare, pa onda
testeri po fiitave sahate. M. P. Sapfianin 1, 28
Niliova ku6a sa svojim ambarima, vajatima, mle-
karima, sta-jama, kogevima, kacarama. M. D. Mi-
Ii6evi6, zlosel. 276.

KACARE, /. pi. (vidi kacara), mjesto u Srbiji
u okrugu sabackom. Niva u Kacarama. Sr. nov.
1874. 263.

KACARE V, adj. koji pripada kacaru. — ispo-
redi kacarov. — U Vukovu rjecniku: ,des fass-
binders' ,vietoris'. — I kod mjesnoga imena u
Srbiji u okrugu biogradskom. Kacarev Izvor.
Glasnik 19, 171.

KACAREVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Jerotije Kacarevic. Rat. 181.

KACaRISTE, n. mjesto gdje je bila kacara.
— U Vukovu rjecniku: ,ort vo einst kacara ge-
standen' , locus ubi kacara fuit'.

KACAROV, adj. vidi kacarev. — U Vukovu
rjecniku.

K AC ATI, kicam, impf. (0 nbi) izlaziti na vrh
vode (vidi dale). — Akc. se mijena u praes. 1 i
2 plur. : kacimo, kacate, i u aor. 2 i S sing.
kaca. — Mislim da postaje od 1. kaca (te bi
znacilo: micati se kao zmija), a ne da kaca po-
staje od ovoga glagola, kao stoje tvrdio L. Gei-
tler Crad. 44, 129), koji je kod toga osobito mi-
slio na rus. KaiaTt, julati, ali ovaj oblik vaja
da postaje od KaxHTt, vajati, te bi rus. ^ odgo-
varala nasemu 6. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: kaca riba (kad izade navrh
vode i vrcne sc) ,auf des wassers oberflache sich
werfen (vom fische)' ,prosiIio' s dodatkom, da se
govori u Boci kotorskoj. GlagoJ ,kacati', a u slogu
,kacaju' upotrebjava se kad riba jednom samo
tukne u skorup morski i more pjusne i zapjeni.
L. Zore, rib. ark. 10, 350.

KACAVENDA, m. prezime. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Rasporedom za boj od-
redise: s desne strane Milanovic Vida i sa nime
Kacavenda Marko. Nar. pjes. kras. 1, 168.

KACER, m. ime vodi i mjestima u Srbiji.

a. u okrugu rudnickom potok. M. D. Milicevic,
srb. 309; i mjesto. Niva u Kaceru. Sr. nov.
1873. 119.

b. selo u okrugu uzickom. K. Jovanovic 164.
e. vidi Kacan.

d. u rukopisu xviii vijeka pomine se mjesto
s ovijem imenom. Vt leto 1762 Teodori. Tepact
u Kaceru ubitt. Rad. 1, 183.

KACERSKI, adj. koji pripada Kaceru. Ka-
cerska (opstina). K. Jovanovic 164.

KACeVAC, Kacevca, m. selo u Bosni u okrugu
zoornickom. Statist, bosn. 100.

KACIBAN, samo u nar. posl. : ,Sveta Kate ka-
ciban, do Bozi6a misec dan', na Bracu. A. Ostojic.

1. KACICA, /. dem. 1. kaca. — (J Bjelostjen-
cevu rjecniku: kacica, mala kaca, zmijica ,angvi-
culus' ; u Voltigijinu : ,biscietta' ,eine kleine
schlange'; u Stulicevu: kacica, zmijica.

2. KA6iCA, /. dem. kaca. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (kod kaca, a na-
pose: V. vidarce) gdje se naj prije nahodi, u Stu-
licevu (,parva trulla'), u Vukovu (dim. v. kaca).

a. u pravcm znacenu, mala kaca. Badnice ili
niske kacice dvi tribuju. J. S. Rejkovid 375. vidi
i u rjecnicima.

b. u Dubrovniku u osobitom znacenu: velika
lazica sasma obla s dugom rucicom. P. Budmani.

c. vidi 2. kaca i mistrija (vidi u rjecnicima).
1. KACIC, m. prezime. — Postaje od kaca, te

se nalazi pisano i Kad(;i6. — Ovijem se prezi-
menom zove veliko j)leme u Dalmaciji ito se dijeli
na neknliko grana, vidi And. Kacic, razg. 207 —
210, i kor. 465—472. vidi jos: Dragisa Kaci6.
Mon. Croat. 182. (1501). Mateja§ Kaci6. 277.

1. kaCic

713

ka6iper

(157(3). Pod Kacicetu vojvodom. P. Vitezovid,
kron. 106. Luci6, Kacid s Makarani. J. Eavanin
135a. Gdi li Kacici od OmiSa? 231l>. Arnira
koga Ka6i6 kuda kleta kamenova. 32 1*. U ska-
z&ui(h) . . . O. M. P. Andrije Kacida Miosida. J.
Banovac, razg. vi. Naucni Antun Kadcid arci-
biskup Splitski. J. Filipovid 3, 16*. Od Antona
Kadcida, biskup trogirskoga. Ant. KadSid i.
Kacid. Schem. bosn. 1864. 97.

2. KACIC, m. neka ptica. Kacid veliki, Sterna
caspica. Kacid musicar, Sterna hirundo. Progr.
spal. 1880. 48.

KA.6IN, adj. vidi kod kafiji i Kacina Glava.

Ka6iNA GLAVA, /. ivie wjestu. — U Dani-
cicevu rjecniku: zabjelu u Slatini crkve arhan-
delove u Prizrenu iSla je meda ,delomt na Ka-
cinu Glavu' (Glasnik 15, 283 god. 1348?).

KACIVALA, /. 17)16 mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 134.

KACIVODAR, m. tine oi]ci. Kacivodar, Bu-
pleurum apiculatum Friv., pazarcid, pazar-bije.
u niskom okrugu. S. I. Pelivanovid. javor. 1881.
123.

KACJAK, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
dru§ko-rijeckoj. Kazdije}. 48.

KACJI, adj. koji pripada kaci (vidi 1. kaca),
koji je slican kaci. — U Bjelostjencevu rjecniku:
kacji, zmajin, zmajski ,serpentinus, angviaus, an-
gvineus'; u Voltigijinu: , serpentine' ,schlangen-
artig, schlangenformig'; u Stulieevu: v. zmijini.
— I kod imena nekijeh bijaka.

a. Kacja ^jabucica, Colchicum autumnale L.
(Istra.) B. Sulek, im. 135.

b. Kacja kuruza, Arum maculatum L. (Sabjar,
Zagorje.) 135. i Kacina kuruza (Sabjar, Zagorje),
V. Kacja kuruza. 134.

e. Kacje mlijeko, Euphorbia Cyparissias L.
(Zagrebacka okoliea.) 135. i Kacino mlijeko, Eu-
phorbia Cyparissias L. (Varazdin, Kalnik.) 134.

d. Kacje ze\e, Arum (maculatum) L. (Sabjar,
Trsat). 135.

C. Kacji cesa). Arum maculatum L. (Istra). 135.

1. KACKA, /. vidi 1. kaca (uprav je dem.). —
Od XVI vijeka po onijem krajevima gdje se go-
vori i kaca. Kacku savitu vidivsi. Narucn. 85a.
Totu su zmaji, kacke, crvi straSni. Korizm. 25*.
Odes biti obstup}en od zmaj i od kacak. 25*.
Zala kacka jadovita. 37^. Plna kacak, drakunov.
45b. Zensko sime hode kacki glavu strti. Po-
stila. 19*. Kako tasdom slinom clovik kacku
more otrovati. F. Glavinid, cvit. 62*. Pace u
onom kamiku osta mod proti kackam. 207*. Da
jednoc ditid niki od kacke ujiden bi. 241^. Ki
(carovnici) proti apostolom vnogo kacak cinihu
dojti. 3491*. Kupom iz ke kacka van izgleda.
425b. Kacka na palici ca zlamenuje? posl. xti^.
Drakun jest kra] od kacak. 5. Ako bi ki od
ke bil ujiden kacke. 16. Kukudril jest kacka
nika ka u vodi i na zemji pribiva. 16. Ovdi
otac z dicom kako gad i kacka. M. Kuhacevid 38.

2. KACKA, /. u Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Banatu) : 1. igra zenske djece
,ein kinderspiel' ,lusus quidam puellarum'. 2. kratko
drvce (kao klis) zaosijeno s obje strane koje se
po jednome kraju udara palicom te odskace u
visinu, cf. pijcika. Gdje se male Srpkine igraju
kadke. Vuk, pism. 78.

8. KaC)KA, moze biti da je ime musko, jer u
narodnoj pjesmi nasega vremena ima adj. (Hi
prezime) Kackin. I dok mi je Kackina Stevana.
Nar. pjes. vuk. 4, 290.

KACkALICA, /. igla s malum kvakom kujom
se kacka (vidi 2. kackati). Kadkalica ,hackel-
nadel'. Hajdonak 36.

KACKALO, n. ito ireba (orude) za kackane.
Kackalo ,hackelzeug'. Hajdenak 25.

V

KACKAMIL, m. na jednoni mjestu xvi vijeka
ima samo adj. kackamilov, te va^a da kackamil
znaci noj (lat. struthiocamelus). Na glavi negovi
persidska kucma s kackamilovim perjem. Aleks.
jag. star. 3, 322.

KACkAMILOV, adj. vidi kod kackamil.

1. kackane, n. djelo kojijem se kaika (vidi

1. kackati). — V Vukovu rjecniku: ,das fliissig-
treten des kothes' ,conculcatio luti'.

2. KACKANE, n. djelo kojijem se kacka (vidi

2. kackati). Preda za kackane ,hackelgarn*. Haj-
denak 21. Uzorak za kackane , muster zum ha-
ckeln'. 35,

« V

1. KACKATI, kackam, impf. goziti po blatu.

— Vala da je rijec onomatopejska (nije potreba
pomisliti na kacati). — U Vukovu rjecniku : ,den
koth zerwaten' ,conculco lutum' s primjerom:
Otjeraj te svine da ne kackaju ispred kude.

2. KACKATI, kackam, impf. plesti (n. p. cipke)
kackalicom. Kackati ,hackeln'. Hajdenak 25.

KACkAV, adj. koji pripada kackanu (vidi 2.
kackati). Kackavi ubod ,hackelstich'. Hajdenak
25. Kackavi bod ,tambourstich*. 53.

KACkAVAL, vidi kackava}.

KaCkAVA^, m. vrsta sir a. — Moze biti da
je doslo preko turskoga jezika (tur. kaskaval,
vidi F. Miklosid, tiir. wort.), ali je svakako od
talijanske rijeci caciocavallo, sto znaci neku vrstu
sira ujuznoj Italiji (ipak nije od kobijega mlijeka).

— Mislim da sam cuo govoriti i kadkaval i ka-
§kaval. — JJ nase vrijeme. Sama bacija Crno-
vnnca Dimitrija Droza, na Slapu, siri preko go-
dine 7 — 8000 oka sira kadkavaja (,kackava}' je
od prilike onaki sir kao i svajcarski; samo su
mu sirci tani ; oni su kao sredne pogace). (u Pi-
rotskom okrugu). M. D. Milidevid, kral. srb. 245.

KACKAVICA, /. vrijeme kad je blato te se po
nemu kacka. — U Vukovu rjecniku: ,c[uatschige3
wetter'.

KACKIN, vidi 3. Kacka.

KACKOVAC, Kackovca, m. (kajkavski Kac-
kovec) selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Kazdije). 93.

KACNIK, m. glavni cep na prednem dnu od
bacve. ,§tedi na cepidu a ne na kacniku' (nar.
posl.) na Bradu. A. Ostojid.

KACULICE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovid 167.

KACULIC, m. dem. kacuo. — U Stulieevu
rjecniku: v. kotlid, i u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

KaCuO, kadiila, m. veliki kotao. ■ — Moze biti
da postaje od kaca, ali je veca prilika da je ro-
manska rijec, isporedi tal. cazzuola, kacica, mi-
strija. — U Dubrovniku od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulieevu (v. kotao). Ali lopiza
k kadulu, ali kacuo k lopizi, sved lele lopizi!
(Z). Poslov. danic.

KA(!)ANSKI, m. prezime. — U na§e vrijeme.
§em. prav. 1878. 20. 78.

KACERGA, /. selo u Istri. — TJ poznijem
prijepisu spomenika xiii vijeka. Za vo|u jedne
vasi Kadergi. Mon. croat. 7. (1275 prepis. 1546).

KACIPEK, u narodnijem zagonetkama nasega
vremena. — isporedi kadipera i kadiperka. Iver,

KA6rPER

714

1. KAD, A, 2, a, c).

sever, kadiper, svud kroz goru nakiden. odgo-
netjaj: stince (?). Nar. zag. nov. xxii. Iver ka-
cipor kroz goru nakifien (sicj. odgonetjaj : iesa],
237.

KACIPERA, /. zensko cejade koje se rado kiti.

— isporedi kadiporka. — Jamacno je slozena
rijec : prvi dio vaja da je postao od kaduniti se
(vidi i 1. ka6un), a drugi je od pero (va^a da se
isporedilo sa pticom koja gladi perje). — U Vu-
kovu rjecniku: ,ein frauenzimmer das sich gern
ziert' ,mulier comta'.

KACIPERKA, /. u Vukovu rjecniku uz k^6i-
pera. — Gen. pi. kaciperaka. — U nase se vri-
jeme ovom rijeci prevela francuska prdcieuse.

KACMAE, m. selo u eparhiji backoj u pifoto-
presviteratu somborskom. Sem. prav. 1878. 29. —
Pomine se prije nasega vremena. Kacmart. S.
Novakovid, pom 134.

XACUN, m. ime bilkama, tur. qakun, Orchis.

— isporedi kadunak, kacunica. — Akc. je zahi-
Jezen kao sto je u Vukovu rjecniku, all sani ja
cuo drukcije: kacun, kaciina (vidi i kaciiaak).

— Kod znacena kao da se istice lepota cvijeta,
vidi prinijer u Vukovu rjecniku i 2. kacun i ka-
duniti se. — Izmedu rjecnika u Vukovu: evijefc
koji u zemji ima kadunice (koliko puscano zrno),
koje djeca kopaju i jedu ,das knabenkraut' , Orchis
satyrium' s primjerom : Odeo se kao kadun i
s dodatkom da sc govori u Brdima. Kadun,
Orchis L. J. Pancid, flor. okol. beogr. 238. Ka-
dun, 1. Orchis L. (Vuk, Crnagora) ; 2. Colchicum
L. (Visiani) ; 3. Colchicum Bivonae Guss. (Lambl).
B. §ulek, im, 135. — S nekijem pridjevima na-
znacuje osobite bi^ke. Kadun nebeski, iris (Du-
rante), Iris germanica L. B. Sulek, im. 135.
Zuti kadun , Crocus sulphureus L. u ni§kom
okrugu u Srbiji. Plavi kadun, Crocus biflorus
Mill. Jeseni kacun, Colchicum autumnale L.,
mrazovac, mrazova sestrica, mrazovnik, vocak,
sukundjedova trava. S. I. Pelivanovid, javor.
1881. 12.3.

2. KACUN, m. u Vukovu rjedniku: ime volu
koji je vrlo lijep. — vidi kod 1. kadun.

KACUNA, /. augvi. Kata. u Lici. V. Arseni-
jevid. — Bice isto ime zensko sto se prije po-
mine. Kaduna. S. Novakovid, pom. 69.

KACUNAK, kacunka, m. vidi 1. kadun (uprav
dent.). — (M xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (grijeskotn kacunak, trava, ,satyrion') i
u Vukovu (vide kacun). Ter pasu kadunak. M.
Vetranid 2, 280. Kadunak, satyrium, satyrion.
Z. Orfelin, podr. 490. Kacunak ,das knaben-
kraut' , Orchis militaris. G. Lazid 155. Kadunak,
satirion (Vujicid), satirio (Zlatarid), 1. Orchis L
(Vuk); 2. Orchis militaris L. (Lazid); 3. Colchi-
cum Bivonae Guss. (Vodopid); 4. Colchicum Ber-
tolonii Stev. (Vodopid) ; 5. Colchicum autumnale
L. (Sabjar, Dubica); 6. Ixia Bulbocodium L. (Vo-
dopid). B. Sulek, im. 135. Krtole u kadunka
kazu se ,kadunice'. K. Crnogorac, bot. 60. Krtola
moze biti oblikom okruglasta, n. pr. u obicnog
kadunka (Orchis morio L,); prstasta, n. pr. u
pegavog kadunka (Orchis maculata L.) . . . 61.

KACUNICA, /. debli i oblasti korijen kod ka-
cuna (vidi kod 1. kadun). — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,knabenwurz' ,radix
orchis' s dodatkom da se govori u Brdima). Ka-
cvxnica, bulbus orchidis (Vuk.). B. Sulek, im.
135. Krtole u kadunka kazu se ,kadunice'. K.
Crnogorac, bot. 60.

KACUNIC, m prezime. — Prije nasega vre-
mena. Stipan Kadunic. Stat. po\. ark. 5, 303.

KACUNITI SE, k^dunim se, impf. kititi se.

— vidi 1. kadun. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kadunah i u part, praet. pass, kk-
dunen; u ostalijem je oblicima onaki kaki je n
inf., osim aor. 2 t 3 sing, kadiani. — U Vukovu
rjecniku: ,sich schmiichen, zieren, exornor', of.
kititi se s dodatkom da se govori u Brdima.

KACUNKOV, adj. koji pripada kacunku, ka-
cuncima. — Od xviii vijeka. Uzmi korena ka-
cunkova, Z. Orfelin, podr. 341.

KA6uNENE, n. djelo kojijem se ko kacuni.

— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Brdima.

1. KAD, adv. i conj. quando; quum, u koje vri-
jeme, u koje doba. — Posfaje od praslavcnskijeh
oblika ki.gda i ktgdy (a ovi postaju od intero-
gativnoga ki, nastavkom gda Hi gdy koji nazna-
cuje vrijeme), isporedi stslov. k'bdga, kogda, no-
voslov. kda, bug. koga, rus. Kor^a, kof^j^m, ces.
kdy, poj. gdy, donoluz. gadga. u nasemu jcziku,
kao i u velikoj vecini drugijeh, izbacio se jedan
od suglasnika g Hi d radi eufonije (d samo u
starija vremena i to dosta rijetko). — Isprva je
znacene bilo interogativno a relativno je bilo
jegda (tako je u stslovenskom), ali je i u naSemu
jeziku kao i u drugijem slavenskijem oblik inte-
rogativni posve zamijenio relativni (vidi gdje).

A. oblici.

1. od ktgda.

a. g ispada te postaje isprva oblik:

a) kbda (Mon. serb. 54 god. 1240—1272. 112
god. 1321-1.326. Zak. dus. pam. saf. 31). — Iz-
medu rjecnika u Danidicevu ; ktda , quando ; quum'
za uzrok.

b) kod sjevernijeh cakavaca i kod kajkavaca
postao je i oblik gda tijem sto je ispalo h, vidi
u Bjelostjenievu rjecniku: gda, kad, kada ,quando';
u Jambresicevu: ,quando'; u Voltigijinu: gda,
kada , quando' ,wann'; u Stulicevu: , quando'. vidi
jos: kda. Mon. croat. 135. (1487); gda. Zak. vinod.
57. Mon. Croat. 57. (1433). Pril. jag. ark. 9, 122.
(1468). Narucn. 25a. Korizm. 73''. F. Glavinid,
cvit. 415a. svitl. 7. P. Vitezovic, odil. 11. 15. 46.
cvit. 16.

c) naj cesce se mijena b na a, te postaje oblik
kada (ovako je zabijezen akc. u Vukovu rjecniku,
ja sam cuo svagda kkda.) koji je vrlo obican i
n nase doba, ali mane nego kad. — Naj stariji
su primjeri: Mon. serb. 184. (1375, ali u poznijem
prijepisu). 400. (1349). 515. ('1471). — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (, quando ; unquam'), u Mi-
kajinti (kada, kad , quando, cum'), u Belinu
(,quando, in che tempo? con interrogazione'
,quando?'; .quando, circostanza di tempo' ,quando'
599a; ,poichfe' ,quandoquidem' 570*), u Bjelo-
stjencevu (kod kad), u Voltigijinu (kod kad), u
Stulicevu (kod kad), u Vukovu (uz kad).

b. ispalo je d te je ostao oblik ki.ga ; vrlo
rijetko i samo u prva vremena, vidi Mon. serb.
22 i 23 (12S4— 1240), i otale u Danidicevu rjec-
niku dquando').

2. od oblika ktgdy.
a. ispalo je g.

a) ktdi, vidi Mon. serb. 46. (1254). 52. (1240

— 1272). 147. (1349). Spom. sr. 1, 72. (1405). 1, 87.
(1407). 2, 53. (1406). 2, 127. (1466). — Izmedu
rjecnika u Danidicevu (ktdi , quando').

b) jeli ispalo h i postao oblik gdi ne mogu da
kazcm ; to bi moglo biti u primjerima od kraja
XIV vijeka u kojima stoji ktdi, jer se u nima
moze citati i gdi i kadi, po svoj prilici gdi se
nije uzdrzalo jer se mijesalo s gdje.

c) promijenilo se b na a, te je postao oblik
kadi, naj stariji su primjeri (u pismu, a u go-

1. KAD, A, 2, a, c).

715

1. KAD, B, I, 3, a.

voru moze biti ih i prije bilo): Mon. serb. 229.
(1397). 339. (1427). Spom. sr. 2, 94. (1437). Ko-
rizm. lOi*.

b. ispalo je d: u jednom primjeru na kraju
xni vijeka: kbgi. Mon. serb. 63. (1293—1302), i
otale u Danicicevu rjecnikii (ktgy .quando').

li. poSto nema zadnega vokala Hi je drukciji
nego je kod ki.gda i kt^dy, ne moze se uprav
reci, odakle postaju ovi oblici (u kojijeh nema g) :

a. krajni vokal na svrsetkit otpada te postaje
oblik :

a) ki.dL. u jednom primjeru xv vijeka: Mon.
serb. 437. (1445), t otale u Danicicevu rjecniku
(kfcdfc ,quando; quum' za uzrok).

b) h mijena se na a : kad ; ovo je naj obicniji
oblik. naj stariji su primjeri: kadt. Spom. sr.
2, 69. (1419). Mon, serb. 528. (1483). — Izmedu
rjednika u Vrancicevic (,cum'), m Mikalinu (kod
kada), u Belinii (quando, iu che tempo? con in-
terrogazione* ,quando?'; ,quando, circostanza di
tempo' ,quando' 599^; ,poich^' ,quandoquidem'
570a), u Bjelostjencevu (kad, kada, gda ,cum, ut'.

2. kad i kad, gda i gda, negda te negda ,ali-
quando et aliquando'. 3. kad, kada, gda ,quando,
quando gentium, uspiam'), u Voltigijinu (kad,
kada ,quando, mentre' ,wann, da, als'), u Stuli;
cevu (kad? ,quando? quandonam? quando, cum'),
ti Vukovu (1. jwann' ,quando' ; 2. ,da' , quando'...

3. vide ako ,wenn' ,dum' : kad si ucio, va|a da
znas).

b. predasnemu obliku dodaje se e na kraju.

a) ktde. naj stariji su primjeri: Mon. serb.
38. (1253). Zak. dus. pam. saf. 45. Spom. sr. 1, 10.
(1397). 1, 52. (1404). 1, 95. (1409). Mon. serb.
322. (1423). Spom. sr. 2, 81. (1424). izmedu rjec-
nika u Danicicevu (ktde , quando; si'). — na
jednom je mjestu pisano ktdje. Spom. sr. 1, 2.
(1395). — Ima primjera u kojima je pisano kde
(bez h), ali ne znam treba li citati gde (za koji
oblik nemam drugijeh primjera) Hi kade, vidi
Mon. serb. 330. (1427). 435. (1485).

b) kade (ovako je zabijezen akc. u Vukovu
rjecniku), od xiv vijeka, vidi Zak. dus. pam. saf.
43. Mon. serb. 167. (1358). Spom. sr. 2, 96. (1438),
XJa i u nase vrijeme vidi n. p). Nar. pjes. vuk.
2, 99. 4, 220, i u Vukovu rjecniku (kade, vide
kad).

4. neki od ovijeh oblika primaju na kraju
neke dodatke koji Hi jace isticu Hi po nesto mi-
jenaju znacene, vidi kadno, kadano, kadar, ka-
dara, kadgod itd.

B. znacene.

I. adv.

1. inter ogativno, u koje vrijeme? u koje doba?

a. u glavnoj recenici. kad. Kad putnici pute
cine? V. Dosen 47^. Kad mozemo znati, da
smo zvani od Boga? Ant. Kadci6 2. Kad otar
gubi posvecene? M. Dragi6evi6 176. Kad si
po|em, I'jepa Mare, bosije sijala? Nar. pjes. vuk.
1, 40. Kad 6e ono krasno vreme do6i? 1, 314.
Kad se, majko, ozenio Jovo? 1, 586. Kad li
se prije poturci, kad li calmu stece? Nar. posl.
vuk. 118. — kada. Kada 6e to biti? A. Ka-
nizli6, fran. 227. U koje vrime i kada na§ Go-
spodin zastavi sveti red? Ant. Kadci6 6. Silna
vojska da udari spravna, tek kada 6e, i na koju
stranu? Osvetn. B, 88.

b. u podloznoj recenici. ktdi. Budi ti milostt
.upisati k naamt ktdi 6e toj bitb. Spom. sr. 1, 72.
(^1405). — kad. Vede odolit ovi trud ne vim kad.
S. Mencetic 100. Nu kad je ovi svijet osnovan
u vodi tko moze toj poznat? M. Vetranic 1, 125.
Ne bude vidjeti kad pride. N. Eanina 53^. jerem.
17, 6. Zna§ li duso, kad si moja bila? Nar.

pjes. vuk. 1, 388. Nek glas nose svuda po svijetu,
kad je Bogdan Muja pogubio. 1, 545. Da6e Bog
gade, ali ne znam kad de. Nar. posl. vuk. 56.
To slovinsko pleme razdijelilo se, Bog sam zna
kad. M. Pavlinovid, razg. 7. — kada. Da ne
znamo nikako, ni gdi, ni kada ima dodi Qospodin.
P. Posilovid, nasi. 95'>.

3. po interogativnom (tako mislim) znacenu
stoji uz glagol imati kao objekat, rjede uz glagol
biti (budem), te znaci: vrijeme u koje treba Hi
se moze sto uraditi, n. p. nemam kad, nemam
vremena. kad. Ar ve)e radosti ukrotit ne bi kad
u mojoj mladosti. S. Mencetid 194. Sve du tr-
piti, nu tu stvar nije kad. 301. Ostalu nije mi
kad grdobu skladati. M. Vetranid 2, 192. Nije
nam kad stati. N. Najeskovid 1, 213. Ne imam
kad Stat. M. Drzid 127. Ne imas kad Jezusa
rijet. 182. Ne imah ju kad skinut. 375. Ne
imam kad stati, potezim se simo. I. T. Mrnavid,
osm. 98. Uciti se ne mogu i ne imadu kad. I.
Ancid, vrat. 172. Ne imajud ju kad izpovidit.
ogl. 126. Niti ima kad, niti ima kripost. I. Gr-
licid 260. Korisno jest slusati ric Bozju, ali ne
imam kad pristupiti k crkvi. A. d. Bella, razg.
151. Za korist duse ne ima se kad nijedna misa
poslusati. J. Banovac, razg. 100. Eh oce, ne
ima se kad. pripov. 142. A ima se kad u kolu
igrati. 142. Jos imadu mnogo vrimena ziviti,
da de imat kad pokoru ciniti. J. Filipovid 1, 487^.
Da des imat kad izlicit se. 3, 364*. Pak nejma
kad da se gdi rasladi. M. A. Eejkovid, sat. I2b.
Ah da ja imam kad oko jedne same zabavit se!
A. Kalic 511. Dodi de kad imadbude kad. Vuk,
pavl. Ikor. 16, 12. Ako se ima kad. Vuk, nar.
pjes. 1, 61. A) Sto ne svrati k nam? B) Nemam
kad. S. ^jubisa, prip. 61. Da se ima kad obazret
Dedo. Osvetn. 3, 52. Nemam kad da cekam.
M. Pavlinovid, rad. 173. Nemam kad ,ich habe
keine zeit' ,non est mihi tempus'; imas li kad
da mi ovo nacinis? ako sad nemas kad, a ti mi
nacini kad uzimas kad, of. koje. Vuk, rjecn. kod
kad. — kada. Cekati nije kada. M. Vetranid
1, 318. Ne imajud kada svega red. I. Ancid,
svit. 85. Ne bise kada, ne bise vrimena ci-
niti sprovode. A. Vitajid, ist. 254. Jeda imate
kada slisati pripovidane. F. Lastric, ned. 125.
Da promislit ima kada kamo propada. V. Dosen
1921'. Nejmam kada tebi pravdu sudit sada.
2493-. On ved onda nejma kada sisti. M. A.
Rejkovid, sat. HS^. Jerbo ona nejma kada presti.
I4b. Ne znate, hodete li imati kada ispoviditi
se. sabr. 36. Gdi se nije imalo kada o tomu
mislit. M. Dobretid v. Nejmadu kada svoji griha
ispoviditi. 93. Ni nagotu pokriti nije imao kada.
J. Eajid, boj. 9. Naski zvat jih ne imadem
kada. J. S. Eelkovid 335. Ali ako tko ne ima
kada. 399. Ali sada nemam kada. Nar, pjes.
here. vuk. 302. Nejma kada osedlavat vrauca.
Pjev. crn. 110i>. No nemase kada ostaviti. P.
Petrovid, gor. vijen. 111. — amo pripada i ovo :
Al' mu ne da jopet kucka kada. Pjev. crn. 91''.
— kade. Zlatu ni kade, da stigne tvu slavu. S.
Mencetid 28. Nemam kade s tobom piti vina.
Nar. pjes. vuk. 2, 423. Tu se kade punit puska
nema. 5, 222. Pocin'o bi, mozda ima kade.
Osvetn. 1, 49. Kovangija nede imati kade kos-
nicu opravjati. F. Dordevid, pcelar. 24.

3. od interogativnoga znacena postaje indefi-
nitno kad vrijeme nije potane naznaceno.

a. uopce. smisao moze biti kao ikad, gdjekad,
katkad itd. kadi. Za tolikoj vremene sto bi kadi
radi. trtpela. Mon. serb. 339. (1427). — kada,
Ako bismo ihb kada imali, da iht daamo. Mon,
serb. 400. (1439). Jesi li kada bil neposlusan?

1. KAD, B, I, 3, a.

716

1. KAD, B, I, 4, a, a).

Narucn. 86*. Ko je kada ufal u Boga tere se
jest prihinil? F. Vrancic, ziv. 56. Jeli divica
kada prosila? A. Kanizlic, utoc. 600, Jesi 1' kada
ti vidio? V. Dosen 195^. Ako si me kada za-
grlio. Nar. pjes. here. vuk. 108. — kad. Pro-
sed'te se, puti, po kih sam kad hodil. M. Marulic
235. Sve zgode s nalijepom pi'obavjaj, kako kad
prihode. M. Vetranid 2, 90. Izgledan bise tad
koliko moze bit na svitu drugi kad. D. Bara-
kovic, vil. 147. Da reci, bi li kad da nojzi ostavi
dar koji u zaklad od tvoje Jubavi? I. Gundulid
154. Ako mladu kad zahiti od mindule vojku
plodne. J. Kavanin 172*. Ti se od tijoh kad
spomeni. 5411'. Jeli krunu kad nosila? V. Dosen
44b. Nit' kad misli, nit' se brini. 59^. Da tko
prazan kad dolazi. 66*. Niti dosta kad imade.
66''. Da pribivat kad pristane. 179''. Teze cestit
kad postane. 211*. Kad vrh roga ramena mu
s krivijem plecim dohitaju. N. Marci 60. Jesi 1'
is'o kad u krcmu? Nar. pjes. vak. 1, 325. Vec
ako gostom kad dodes. Vuk, nar. pjes. 1, xiii.

b. stoji uz drugu rijec koja ogranicuje znacene;
takove rijeci mogu hiti ;

a) malo, te malo kad znaci: rijetko. malo kada.
Malo kada moze onu stvar vidjeti. M. Divkovid,
nauk. 152''. Bozanstvo malo se kada ukazalo.
I. Ancic, vrat. 42. Do sada se za to malo kada
koji brinuo. I. Jablanci 210. Malo kada propu-
stide dana. J. S. Ee^kovic 63. — malo kad. Ako
ju malo kad il' nikad ne slusa. F. Lastrid, od'
206. Jeli j.ubav Bozja osobita gospodarica svija
moci tvoji ? Malo kad. P. Knezevid, osm. 51.
Bas se malo kad razstanu. V. Dosen 93^. Malo
kad se sto besidi. 132*. Malo kad se opocine.
153''. Kojizi malokad obicaj imaju ispovijedati
svoje grijehe. J. Matovid 263. Bez kojiziju malo
kad se more dati srcba. M. Dobretid 206. Pomod
dobra, malo kad je varka. J. S. Rejkovid 185.

b) cesto kad (kada) znaci sto i uopce: cesto.
u jedinom primjeru ima: cesto kada. Ljekarije
cesto kada pristavlajud nemod lijece. J. Kavanin
82a.

c) tad. kod kad(a) tad(a) znacene je od prilike
kao kod gdjekad, katkad. kada tada. Kada tada
drzan je spovidati smrtne (grijehe). Narucn. 78''.
— kad tad. I blago i ziv|enje kad tad se sman-
kaje. I. T. Mrnavid, osm. 87. Premda je kip kad
tad zao, oficije jest sveto. M Radnid 548^. Kad
tad. Nar. posl. vuk. 121. Kad jedan drugomu
otvorito kazemo sto mislimo, kad li tad li spo-
razumidemo se. M. Pavlinovid, razg. 18.

(I) mucno, teSko, jedva. znacene je od prilike
kao kod a), u svijem primjerima ima kad. Ki
mucno iz verug izajde vedo kad. D. Barakovid,
vil. 345. — Znam iz vrane sto izpane, tezko soko
kad postane. V. Do§en 38*. — To jedva kad na
novo ti nice. J. S. Rejkovid 399.

e) amo mogu pripadati i ovi primjeri: Kad
brze! (n. p. dode, ucini, pojede). Nar. posl. vuk.
115. Kad i kamo! (Kad se kazuje da je sto
davno biio). 117. Kad kako ,wie es sich trifft'.
Vuk, rjecn. kod kad. kaze se u ovom znadenu i
kako kad (jaci je akc. kod kad) : kako kad ,wie
es sich trifft', cf. kad kako. Vuk, rjecn. kod kako
(vidi i kako). Ako nije kad krati kuSo jad i nemir.
N. Dimitrovid 19.

c. udvajanem rijeci dobiva se cesto znadene
kao kod a.

a) izmedu kad i kad ne umece se nista, vidi
katkad. kad kad. Ako kad kad dadu koju stvar
Bogu. M. Radnid 99*. Du§a ne moze se udiniti
toliko neodud|iva, da kad kad ne ostane od nega
(tijcla) ufadena. M. Radnid 480^. Promda tudim
se milosrdem jest kad kad nahranila. A. Ka-

nizlid, utoc. 600. ]^etom kad kad pokvariti se
moie. Z. Orfelin, podr. 197. Kad kad vlada
covjek nad covjekom na zlo negovo. D. Danicid,
prop. 8, 9. — kad kada. Bududi da se ja oso-
bito uime sluzitn, a i Menijata kad kada. A. Ka-
nizlic, kam. 54.

b) medu kad(a) i kad(a) umece se i. kad i kad.
Kad i kad ,di quando in quando' .identidem'. A.
d. Bella, rjecn. 599a'. Ova razmisjana imadu se
stiti popristajuci kad i kad. P. Knezevid, osm.
11. Pas kad i kad zubom rani, ali opet stado
brani. V. Dosen 43''. U vrime posla kad i kad
od Boga se spominuj. L. Vladmirovid 83. Ako
bi kad i kad pomankao ta broj. A. Kadcid 94.

— kad i kada. Kad i kada dogada se da nede
se ganuti. A. Kanizlid, utoc. 127. Ako ju je
kad i kada na jistvinu ze|a i povukla. 630. Do-
godi se kad i kada. V. Dosen 73''. vidi kadikad.

c) od kad(a) do kad(a) ima od prilike isto zna-
cene,. vidi 4, c. od kada do kada. Dvizudi od
kada do kada srce k Bogu. I. Drzid, nauk. 115.

— od kad do kad. Dobri sluga Bozji od kad do
kad napominase joj da stoji pomniva na fale.
Blago turl. 2, 245. Da cini od kad do kad dila
bolesti, vire, ufanja. 2, 307. Budi da sila po-
sala zanese od kad do kad pamet. A. Kalid 28.
Koji od kad do kad zamede kakav govor s bliz-
nikom. 28. Bog bjese sred zemajskoga raja
vojku usadio, kojom bi covjek od kad do kad
pokrijepio se. 48. Nije ovo zgoda koja se od
kad do kad cesde dogada? 250. Od kad do kad
kleknut. 340.

d. kad(a) — kad(a) znaci da se nesto zbiva u
jedno doba, a drugo u drugo. kad — kad. Kad
bi sijao, kad bi sadio i kapulu i Jutiku, a kad...
J. Kavanin 82*. Kad Turdinu, kad gospodi . . ,
166''. Nu kad dobri, kad trisdeni, s udovom su
uhijeni. 319''. Zna Bog, jesi li i crkvi prasto
negovoj kudi, sto je nijesi kad rijecima a kad
pogledim otrovnijem opoganio. B. Zuzeri 88.
K ovim duh sveti doodi razlikim nacini kuca-
judi: kad po pripovidaocif^^, kad po siromaS-
tvu . . . kad po nadanutju iznutrnemu, kad po
crvu od svijesti ... F. Lastrid, svet. 64^. Da svi
ili neki odgovaraju, kad jedno poglavje, kad
drugo. I. A. Nenadid, nauk. 13. On ti pun za-
dovojstva kad jedan kad drugi brk zasukuje. D.
Obradovid, sav. 1, 8. Zvali su ga kad Petrom,
kad Duvnakom. M. Pavlinovid, razg. 3. — kad

— kada. I toliko imenova svoje vlasti nagovori
velo carsivo neizmirno kad u boju, kada mirno.
J. Kavanin 267*. — kada — kada. Prodo po noj
cest razlika, kada sgodna, kada prika. J. Ka-
vanin 282a.

4. relativno, u koje vrijeme, u koje doba (o
poznatom vremenu). teskoje razlikovati kod ovoga
znacena, jeli adverab ili konjunkcija (vidi II).
cini mi se da je adverab u ovijem slucajevima:

a. kad stoji u svezi s adverbom ili sa supstan-
tivom Sto znaci vrijeme. recenica u kojoj je kad(a)
moze stajati poslije ili prije glavne recenice.

a) s adverbom, n. p. : aa) onda, naj cesce.
kada. Onada kada covjek zna da zlo govori. A.
Gudetid, roz. jez. 44. Onada mi slijedimo Isu-
krsta kada molitve cinimo. 170. Kada im se
stvari okrenu suprot te ih pritisnu potribe, onda
nisu kasni obratiti se. F. Lastrid, ned. 215.
Kada bude dosta, onda mi kazite. M. A. ReJ-
kovid, sat. Al''. Kada bi se koji priko razloga
naXderao, onda bi satiri u nega prstom poka-
zali. A5''. Kada svibaii na manak opada, onda
vaja i kopriva mlada. J. S. Rejkovid 228. — kad.
Kad se dogodi recena svetkovina na veliki cetvrtak,
onda se ne prinosi. A. Bacid 351. Kad ditinstvo

1. KAD, B, I, 4, a, a).

717

1. KAD, B, I, 4, a, c).

ti dovrsi, onda nega smrt ukrsi. V. Doseu 4U'>.
Kad putnici pute cine? onda 1', kad ve6 tko po-
6ine? 47^. Slavu koju onda prima, kad ga strasna
smrt zadavi. 50i>. Dal' inace kad ne mo2e siro-
mahu sgulit ko2e, onda liemu uzaima. 58*. Novce
cu ti, veli, dati, pak kad mo2es, onda plati. 58^.
Kad trgovca ve6 obruzi, onda bdka jezik pruzi
pram radinu. 121". Jeda 1' onda opocine (pro-
past), mnoge u se kad ukine? ITS^J. Jer kad
vaja da §to sasivaju onda oni na kocke igraju
M. A. Rejkovii, sat. E3a. Kad nestane u pro-
sici koma, onda nosis prazan sudid doma. Gr7'"'.
Jor kad zima nenadana vara, gledaj onda od po-
zebe kvara. J. S. Re}kovi6 82. Kad vide vila
istinu, onda mu vila govori. Nar. pjes. vuk.
1, 65. Kad uzrije javor jabukama, kad pobili
perje na sokolu, onda mi se nadaj bilom dvoru.
Nar. pjes. istr. 1, 7. Mo6i 6e se samo onda na-
pisati, kad sve tri knige budu gotove. Vuk, nar.
pjes. 1, V. Kad svatovi s djevojkom vec hoie da
polaze, onda djeveri izvedu djevojku na molitvu.
1, XI. Kad bi nu ispjevali i u govoru se malo
odmorili, onda bi drugu. 1, 188. — hb) tad(a).
— ti.da. Kfcda na ny pofj^du dreva zamortska
na nasb gradt, ttda vasa dreva poltgi. nihi.
gredu. Mon. serb. 54. (1240—1272). — kada.
Tadaj, kada si se ti namjerio na me. Zborn. 37*.
Kada se zgodi navistene na veliki petak, tada se
prinosi. A. Ba6i6 351. Kada se nasi svi grisi
ocituju prid onim strasnim sudcem, tada 6e on
uzdignuti svoje pristoje. J. Banovac, pripov. 26.
Kada sii mene gledali, tada su vi§ne sadene.
Nar. pjes. vuk. 1, 308. — kad. Kad bih grijeha
dil u muke bil stavjen, tad ne bi nigdar htil od
mene bit slavjen. N. Dimifcrovi6 56. Kad vas
svih razumijem, tada cu sud stvorit. N. Na^es-
kovi6 1, 230. Gospodu kad poznah, tad stekoh
verugu. D. Barakovi6, vil. 299. Kad se smije,
plac uzroci, a kad blazni, tad izdaje. I. Gun-
duli6 232. Kad to mogase uciniti, tada odvrati
se od Boga. F. Glavinic, cvit. 4^. Tada kad
dusa k telu pridruzi se. svitl. 4. Sila bi mogla
tada biti, kad hitiia kakova bi redovniku bila.
121. U ovemu ^kad zivotu u naprijed bi ti zivio,
tad bih reko. G. Palmotic 1, 151, Ja bih tada
nad sve ine vitezove srecniji bio, kad bih rodne
cas krajine osvetio. 1, 153. Kad bih bitju u
ovemu nu mladahnu ostavio, tad bih judim i
visnemu veomi tesko sakrivio. 1, 154. Ne zna
da se uresiva djevicki obraz tad naj draze, kad
ga rumen sram odijeva, I. V. Bunic, mand. 5.
Kad doveden bude k meni, tad 6u do6i u po-
znane. P. Vuletic 51. Kad bi se sumjilo, jeli ili
nije tko krsten, tad bi vajalo krstiti na ovi na-
cin . . . J. Banovac, razg. 214. Kad je u jednoj
kn6i mir, kad je sklad i Jubav, tad je raj. J.
Filipovi6 1, 450a. Da kad na smrt bi odsuden,
tad od pravde bi ponuden. V. Dosen 89*. Kad
bi sobe nacinio dvije, tad ve6 sloge medu nami
nije. M. A. Rejkovic, sat. HI*. — u jednoga
pisca xvni vijeha moze biti da ta stoji mj. tad.
Kada skopca kalendar bilizi, ta s sikirom u sumu
se dizi. J. S. Rejkovi6 11. Osobito kad se odmah
zalije, ta zilice u sirinu sa}e. 188. Te komice
kad pomedes grane, svilna buba ta na ne pri-
stane. 287. — slicno je i tudije. Kad puk takovi
glasovi ocuti, tudije se jadovi gorkimi razjuti,
I. T. Mrnavic, osm. 75. — i tako se moze u ovorn
primjeru tumaciti kao da stoji mj. tada, ako nije
po nem. so. Kad polaca zida se, tako okoli ne
vnoge stoje priprave. F, Glavinii, cvit. 437. —
cc) sad(a). — kada. Stdaa kada je takoj, trebuje
da vidisb. Mon. serb. 515. (1471). — kade. Sada,
kade grijeh je mene odpustao. J. Kavanin 432a,

— kad. Znaj da sam ti sve pridao sad kad sam
ti majku dao. P, Knezevid, muk. 44. — dd) jur.
Kad Ivan imi ocitovana Bozja, jur limb bise iz-
prazi'ien. F. Glavinid, cvit. 13^. — ee) poslije,
paka. Poslije kad sam ovdje doveden. Zborn. SB**.
On dvori srca svim i moli, a paka se uzoholi,
kad je milos nih dobio. S. Bobajevic 232. — ff)
vazda. — ktdi. Vbzda kbdi ushote. Spom. sr.
2, 53. (1406). — kad. Obetujomo tej dinare dati
Vbzda kadb ihb bude hotefci uzeti. Spom, sr. 2, 69.
(1419). Vazda kad ,qualora, ogni volta che'
,quandocumque*. A. d. Bella, rjecn. 598b. _ kde.
Da je vojanb knez Brailo ovoj dukati uzoti vazda
kde mu ugodno bude. Mon. serb. 330. (1427).

b) sa supstantivom sto znaci vrijeme. iiopce.
kada. Ne znate dne ni casa kada smrt pride.
Korizm. 63*. Dan kada de oni doci. I. Akvilini
318. Na bozid kada spominamo andele. A. Ka-
nizlid, kam. 43. — kad. Moz' li se spomenut ove
dni kad ve}ah: jos mi de uvonut' stogodi? N.
Najeskovid 1, 299. Bice brijeme, kad des modi
kripos tvu kazati. G. Palmotid 2, 117. Bide
brijeme, kad ce§ modi podi. 2, 142, Da je cas
proklet kad na svitu majka me je porodila. 1, 379,
Oni hip kad na nekrst naskociti sve krstjanstvo
skladno pod de. J. Kavanin 227*. Doc de vrijeme,
kad se objavi i odkrije i vam lice. 529*. Vjeruj
mi da ido vrijeme kad se nedete moliti ocu ni
na ovoj gori ni u Jerusalimu. Vuk, jov, 4, 21.
Ali ide vrijeme i ved je nastalo kad de se pravi
bogomojci moliti ocu duhom i istinom. 4, 23.

— Amo moze pripadati i ovaj primjer u kojemu
supstantiv ne znaci uprav vrijeme (s kadi): Spo-
menite se od onoga glada kadi matere jise svoju
ditcu. Korizm. 10*.

c) sa supstantivom sto znaci vrijeme, a stoji
u ace. ili s kojijem prijedlogom, kao adverab.
aa) vrijeme. — kad. Nu u vrijeme Justinijana,
iz Solina kad Narsete pode u Taliju. J. Kavanin
115'', Kad Isus stajase na molitvi, u isto vrime
stajase . . , F. Lastrid, test. 107*. U vrijeme kad
je na§e i vase brastvo u rati zivilo. Pravdonosa.
1852. 3. — kada. U vrime Augusta cesara, kada
su ove strane dobili. M, A. Eejkovid, sat. A5l>.

— bb) cas. — kad. Kad ovo ja docuh, oncas se
zatetoh. S. Mencetid 201. Cm Carigrad osta
bijeli oncas, kad se u n naseli mnoz pak}enijeh
hudijeh ceta. I. Gundulid 481. Prvi, taj cas
kad ih vidi, vrlovito na nih hrijepi. J. Kavanin
350^, Da u cas isti kad se zace. 518^. Bozo
kaze bega, s kim sidio on cas na cardaku, kad
su pukle puske na Vucjaku. Osvetn. 4, 46. —
kada. Kada smrt bi tvu zacuo oni cas bi pogi-
nuo. I. Gundulid 356. — cc) doba. Kad oci
3 ocima sritosmo od prve, to doba obima ne
vidjah ni mrve. D. Barakovid, vil. 255. — dd)
put, krat. — kad. Svaki put mi se srce razve-
seli kad dodem na one rijeci. V. Andrijasevid,
put. 392, Svaki put kad ,qualora, ogni volta
che' ,quandocumque'. A. d. Bella, rjecn. 598^.
To je prvi krat kad Betanija vide Jezusa. S.
Kosa 106*. — kada. I zato da odredi sve svoje
stvari na nacin, da svaki put kada bi smrt dosla
da jest vazda pripravan dobro umriti. P, Posi-
lovid, nasi. 12*, — ee) dan. — kada. Va on isti
dan kada slavni Jerolim preminu. Transit. 173.

— kade. Do togaj dne, kade budu piti s vami.
N. Ranina 90>', matth. 26, 29. — kad. Oni isti
dan kad i sveti Nazor i Celso priminuhu. F.
Glavinid, cvit. 242''. — ff) jutro. U jutru kad
se probudis. A. Kanizlic, bogojubn. 1. — gg)
projede, jesen itd. U prolede, kad im cveta cvede.
Nar. pjes. vuk. 1, 244. U jesen, kad se naj viSe
zeni i udaje. Vuk, nar. pjes. 1, 265,

1. KAD, B, I, 4, b.

718

1. KAD, B, II, 1, a, a).

b. moSe hiti da bi se i u ovakovijem primje-
rima moglo shvatiti kao relativni adverab, jnemda
nema u glavnoj recenici adverba Hi supstantiva
s kojijem bi bilo u svezi, nego se moze imati u
misli. uopce je tesko raspoznati, pripadaju li ovi
primjeri amo Hi p)od II, 1.

a) visa je prilika da je adverab relativni kad
stoji poslije glavne recenice. ktdi, kadi. Stvori
kbdi prihodi poklisart. Mon. serb, 52. (1240 —
1272). Upita dijakt Eadosavt, kadi bjesmo u
Konavlaht ua ^jutoj. 229. (1397). — ktda, kada.
Priloziht, ktda gospodovaht Zetoju. Mon. serb.
112. (1321—1336). Stvori milosti. kada dohodise
poklisari dubrovacci. 18-4. (1375 u poznijem prije-
pisu). Ja zatvoridu usi, kada vi uzvapidete, bu-
duci u tuga,(h). P. Posilovid, nasi. 11*. Izici cu
mlada gologlava, gologlava, kose raspletene, kada
junak pode po devojku. Nar. pjes. vuk. 1, 425.
— kade. TJtvri.dihi. kade prijdose kb cartstvu
mi. Mon. serb. 167. (1358). Govoru vani da takoj
veselje bude na nebu svrhu jeduoga grjesnika
kade pokoru ucini. N. Ranina 149^. luc. 15, 7, —
kbdE, kad. VLspomenuse gospodbstvu mi za sre-
brtnickyj zakont koji su imali za roditeja mi i
gospodstva mi, kbdi. primiht Srebrtnicu. Mon.
sorb. 437. (1445). Ah kako 6es bit smetena, kad
ti budu glas donijeti! G. Palmotic 1, 169. Ona
sudec samo da je veca ne cas, slava i dika, kad
veci broj smamila je. I. V. Buni6, mand. 4. Ovo
zlamonuje Zakarija prorok, kad rece ... J. Ma-
tovid 56. Treda kuka, kad joj na um padne. Nar.
pjes. vuk. 1, 430. Tobom ce se moji svati naki-
titi, kad me stanu tuznu do groba nositi. 1, 439.
Ovako se pripijeva i materi i ostaloj rodbini,
kad daju dobru molitvu. Vuk, nar. pjes. 1, 30.
Kod mladozenine kude, kad se nadaju svatovima.

I, 43. Pjesme, koje se pjevaju djeci kad se
uspav|uju. 1, 192. Bogdan je pored mene sjedio,
kad sam ovu pjesmu pisao. 1, 345. — gda. Od
ovoga Abram prije blagoslov, gda je bil pobil
6etiri kra}e. P. Vitezovic, kron. 4.

b) moze biti da amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri u kojima podlozna recenica stoji prije
glavne. kada. Kada bjese Ivan u taranici, posla
dva od ucenika svojijeh. N. Eanina 14*. matth.

II, 2. Kada slisa, smuiena bi. 16a. luc. 1, 29.
Kada jos bih s vami, ovaj vam govorah. 19*.
paul. 2thess. 2, 5. — kad. Nu kad dode smrt
nemila, uzdisat je pak zaludu. D. Eanina 1441'.
Kad se to dogodi, tuj sam i ja bio. I. Dordi6,
ben. 188. Kad si rasla, na sto si gledala ? Nar.
pjes. vuk. 1, 230. Kad je sama, da se razgovara.
1, 471. Kad me globiSe, kriva me nadose. Nar.
posl. vuk. 119.

c) maze biti da amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri u kojima je podlozna recenica umetnuta u
glavnu. u jedinom je primjeru kad. S uresom
6es tijem mene, kad ti budem bileg dati, na pro-
zoru docekati. Gr. Palmotid 1, 324.

c. pravi je adverab kad stoji s prijedlozima
sto znace poietak (od, iza) Hi kraj (do) vremenu.
vidi i 3, c, c).

a) s prijedlogom od. kad. Mnogo vremena
jest od kad crkva odluci. S. Budinic, sum. 82'\
Najdoh Kurta i Cesera od kad ih se sfud na-
iskah. M. Gazarovid 68. Od kad me mat zadoji,
u tebe ufah od tej dobe. A. Vitajic, ist. 65*. Od
kad ,fin da quando' ,jam tum cum'. A. d. Bella,
rjedn. 316b. Od kad ,dair bora che' ,ex quo tem-
pore'. 371a. Gospodin Bog, koji je jur sa tridesti i
jedno godiste, odkad on priminu sacuvo od mnogo
pogibija liegov vlastiti rukopis. B. Zuzeri in.
Od kad su }udi svrhu zemje. A. Ba6i6 502. Ali
od kad sam obuko narav u put Sovjecansku, ne

mogu ih videt. D. Basic 67. Jurjev danak, koga
slavis odkad si postala. F. Eadman 25. Od kad
sin visiiega 6a6ka uze nasu sliku, otadar se cestje
slavi Bog milosti. N. Marci 30. Od kad sam se
rodio od majke, n'jesam |evse devojke vidio, sto
sam danas u kolo Budjansko. Nar. pjes. vuk.
1, 300. A od kad te base osvojise, sve se pusi§
kan' da s|ive susis. 1, 493. Od kad mi je bracu
osuznio. Nar. pjes. petr. 2, 611. Od kad pocese
donositi ove priloge. D. Danicic, 2dnevn. 31, 10,
Bill su jedan narod od kad ih svijet pamti. M.
Pavlinovic, razg. 7. Grozna ruka groznu pizmu
vrsi i ovrsi ko nitko ne pamti, od kad zarom
Bosna ropskira plamti ! Osvetn. 4, 47. — kada.
Tja od pocetka od kada se obrati pravo k Bogu.
B. Kasid, fran. 51. Od kada novine drago nam
je cuti, od onda je triba od srca smucenje trpiti.
A. Georgiceo, nasi. 47. Od kada je poceo grih
na svitu, od onda Bog hoti da se pocme i po-
kora za grihe. J. Filipovic 3, 39^. Od kada sam
Sekuia moj'jem ocim sagledala, meni ga je od
onda srce i dusa ob|ubila. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 37. Od kada je vojsku izgubio. Ogled, sr.
221.

b) s prijedlogom do. u jedinom je primjeru
kbde. Do kbde se ne sudi. Mon. sorb. 38. (1253).

c) s prijedlogom iza. u jedinom je primjeru
kad. Prijubezjivo ono srce kako mogase stati na
daleko od Jubjenijeh Judscijeh sinova iza kad
uzide Jezus Hrist na nebo? I. M. Mattei 326.

d) u ovijem primjerima stoji bez prijedloga
ali je znacene kao kod a), kad. Jos nije godiste,
kad nijesi rodila. N. Naj.eskovi6 1, 251. Kad se
izmace iz novicijata, nije vise u tebi vrucine
od molitve. M. Zoricid, osm. 37. — kada. Nijesu
jjrosla jos tri lita, kada razbih strahovita kra|a.
G. Palmotid 2, 167.

II. conj. quum, quoniam, si, kako sam kazao
kod I, tesko je u mnogijem slucajevima poznati
jeli kad relativni adverab Hi konjunkcija, i to
osobito kad znaei vrijeme u koje se sto dogaita
(kad je n. p. ipoteticno, t. j. kad znaci uvjet po
kojemu sto biva, mislim da treba shvatiti kao
konjunkciju isto kao ako Hi da). — u svakom
slucaju recenica s kad stoji cesce prije glavne,
ali moze stajati i za nom. — osim znacena, treba
istaknuti da u nekijem slucajevima u glavnoj re-
cenici ima adversativna konjunkcija (n. p. a, ali
itd.) kojom se jace istice ono sto je izreceno u
glavnoj. — treba takoder istaknuti vrijeme u pod-
loznoj recenici.

1. podloznom recenicom pokazuje se vrijeme
kad biva ono §to je u glavnoj. amo sam primio
primjere koji mislim da amo pripadaju, ali je
tesko kazati uopce pripadaju li amo Hi pod I, 4
i obratno. vrijeme se ne shvaca svagda kao da
obuje (radna u podloznoj i u glavnoj recenici)
biva u isto doba, nego se cesto shvaca radna pod-
lozne recenice da je bila prije glavne; ali se to u
svakom primjeru ne mole raspoznati.

a. govori se u glavnoj i u podloznoj recenici
0 necemu sto biva (Hi je bilo Hi ce biti) jedan
put.

a) u glavnoj recenici nema adversativne kon-
junkcije. aa) glagol u podloznoj recenici stoji
u aoristu. kada. Kada ga vidjese da ide k nim,
poce§e se zgovarati. M. Divkovid, bes. 3". Koja
boles moze biti ko boljezan bjese moja, kada
zacuh svud vapiti. P. Kanavelid, dubrovn. 9.
Kada sveci blago pod'jelise, Petar uze vinco i
senicu. Nar. pjes. vuk. 2, 2. Kada sjutra dan
i zora dode, Jovan pode u lov u plauinu. 2, 30.
— kad. Sva se utroba smuti moja kad porode
vidjeh mile. P. Kanavelid, dubrovn. 11. Kad

1. KAD, B, II, 1, a, a).

71!)

1. KAD, B, II, 1, a, b).

to roce, zrak veseli u oci nam uprije. 17. Ova
kad vi(ji§e, mlogi se smuti§e. A. J. Knezovid 10.
Kad projdose svati mimo dvora, zajauka gizdava
divojka. Nar. pjos. vuk. 1, 242. Kad u jutru
beo dan osvanu, visoko je oskofiilo sunco, cudila
se Omerova majka, da joj Omor ne dolazi dole.
1, 250. Kad andeli dare dijelise, oni sv'jetu
muke udarise. 2, 5. Kad se, sinko, udadoh ce-
tvrtom, tu ja nadoh dvojo pastorcadi. 2, 14.
Kad to zacu mlada Pavlovica, ona ode konma
na livadu. 2, 15. Kad se zeni Eadanovid Lazo,
on isprosi lepotu devojku. 2, 21. Kad to vide
Jovanova majka, Jovanu je rijec govorila. 2, 32.
A kad blizu dvora dolazise, kod dvora je pre-
bijela crkva. 2, 41. Kada ode koiiim' u podrume,
dobri koi^a u podrumu nije. 2, 619. — bb) gla-
gol je podlome reienice u prezcntu perfekUvnom
kojijem se pripovijeda ne§to sto je proslo. kad.
Kad car to cuje, on se najuti na svoja dva sta-
rija sina, Nar. prip. vuk. 12. Kad Stojsa malo
poodraste, on nastane junak da je malo onakih
bilo. 33. — kada i kade. Kada ovi mladic ujeze
u carski dvor, i devojka kade ga dobro sagleda
i upazi sabju . . . jo§ se ve6ma zajubi. Nar. prip.
vuk. 148. — cc) glagol je podlozene recenice u
imperfektu ill u pluskvamperfektu (impf. glagola
biti s part, praet. act.), kada. Kada mi se Eado-
save vojevoda oddijase od svojega grada, divnoga
Siverina, cesto mi se Radosav na Siverin obzi-
rase. Nar, pjes. u P. Hektorovi6 19. Kada svati
za Maru idahu, ne mogahu puta razaznati. Nar.
pjes. vuk. 1, 39. Kada kolo na travi igrase,
bjese vedro, pak se naoblaci. 1, 432. — Kada
mi Mitre bijase razumio brata svoga. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 28. — dd) glagol je podlome re-
cenice u perfektu (ako je imperfektivni glagol,
znacene je kao kod imperfekta). cesto moze izo-
stati glagol biti (drugo je kod gg)). kad. Kad se
majka natrag povratila, devet sina devet kame-
nova. Nar. pjes. vuk. 1, 124. Kad je Zlatu zedca
dodijala, baci preju pod zelenu jelu. 1, 153. A
kad su je mladi ugledali, nisu smeli ni do dvora
doci. 1, 159. Kad deseta godina nastala, junaci
mi iz Bosne dolaze. 1, 360. Kada se Joka pre-
nula, sama se sebe cudila. 1, 410. Kada su joj
ime izabrali, skovase joj srebrnu besiku. 1, 471.
Kad ga je Jela videla, a ona kona razigra. 1, 590.
Kad to cula stara nena majka, ona ide k bego-
vici mladoj. 1, 610. Kad to cula Blazena Ma-
rija, utr suze od bijela lica. 2, 2. Kad to vid'la
mlada Pavlovica, zavidila svojoj zaovici. 2, 15.
Kad u jutru jutro osvanulo, ona trci svome go-
spodaru. 2, 16. Kad to cuo Pavle gospodaru,
povede je zaovinoj crkvi ; kad su bili blizu b'jele
crkve, al' iz crkve ne§to progovara. 2, 18. Kad
devojka reci razabrala, besedila svojoj staroj
majci. 2, 22. — Kad je k nemu dolazila majka,
nojzi beze govorio bio. 1, 612. Kad se mlada
vjencavala s nime, bacila je na sebe madije. 2, 13.
A kad sjutra zora dolazila, noda rece tanana
Grkina. 2, 19. Kad je bio drumu u planinu, na
put srete jedno jagne crno. 2, 20. Jeste 1' mi
se, brate, zatjecali, kad ste mene mladu udavali,
da <Sete me cesto pohoditi? 2, 40. Kad je bilo
pri svrsetku od rucka, celo od trpeze zavice.
Pravdonosa. 1851. 21. — kada. Kada je Petar
zacuo, ufati Jubi za ruku. Nar. pjes. vuk. 1, 65.
— kade. Kade (je) kod nega dosao nista mu ni
doneo nije. Djelovod. prot. 5. — ee) glagol je
podlozne recenice u prezentu (imperfektivnoga
glagola). kada. Tako i more ne uteze, tko mu
nosi u dubine; nu na vrbu pak kada je, trud
mu i malo vode daje. I. Gundulid 231. — kad.
Kad si u kolu, va}a da igraS. Nar. posl. vuk. 121.

— ffj glagol je podlozne recenice u prezentu per-
fektivnom, i znaci buduce vrijeme. kad. Da s to-
liko jos krajeva kad se zdruzi, Sto 6e biti? I.
Gundulid 477. Ke (oru£je) na sebi kad uznosim,
6as mu bice vjekovita. G. Palmotid 1, 209. Bide
slavna Ijepos tvoja kad se za qu svijet uzbije.
1, 274. Vole veda rau de Qubav) biti, kad }u-
bjena |ubovnika vjerno uzbudes posluziti. 1,292.
Bog koji te nije ostavio dok si nepravedan, jeda
de te ostaviti kad budes pravedan ? F. Lastrid,
ned. 155. Kad bude, sele, tredi dan, trjjaj mi
selo, cvijede. Nar. pjes. vuk. 1, 23. Durdev
dance, kad mi opet dodos, kod matero mene da
ne nade§. 1, 298. Nego dodi, kad mi zaspi
majka. 1, 381. Kad vidim onda du i vjerovati.
Nar. posl. vuk. 115. Kad ga vidi§ onda ga i
pisi. Nar. posl. vuk. 116. Kad nestane petka u
godini. (Nikad). 119. Kad so dva petka sastanu
zajodno. (Nikad). 120. — kada. Kada to drugi
put poodi ta tvoj andeo, moli ga. M. Zoricid,
zrc. 75. Kada budes u taStine dvore, kad izvedu
lepotu devojku, ne glodaj joj vence ni oboce.
Nar. pjes. vuk. 1, 5. Kada, bane, tamo dodes,
ti ne nomoj bandunati. 1, 92. A kada ga uzi-
mamo, vrzi pjesmu na policu. 1, 301. Kada
Zlato do kolevke bude, majka de mu nacinit'
kolevku. 1, 500. — gg) u nekijem slucajevima
stoji glagol podlozne recenice u part, praet.
act. bez glagola biti, ali ne kao perfekat ili im-
perfekat (nidi dd)) nego kad se misli o nekakvom
uvjetu u buducnosti koji se ne moze izorsiti. (u
sva tri primjera ima u glavnoj recenici onda kao
kod I, 4, a, a) aa)), kad. Kad se ona dva drveta
vrhom sastala, sastao se onda i ti sa drugom
Jubom! Nar. pjes, vuk. 1, 270. Kad vidio moja
leda, onda i tebe! Nar. posl. vuk. 115. Kad ga
pozejeo onda ga i video. 116.

b) u glavnoj recenici ima adversativna kon-
jimkcija, n. p.: aa) ali, vidi i u prvom dijelu
rjecnika str. 72b, kad. Kad ja sutra po moj zobun
dojdoh, al' mu 2ena u ba^aku sidi. M. A. Re}-
kovic, sat. El^. Kad li Ana sretno domu dode,
al' istina sto su govorili. Nar. pjes. vuk. 1, 4.
Kad dodose do vode studene, al' istina, kako
].udi ka2u. 1, 157. Pa kad Jovan u pedinu dode,
ali bonu nahodio majku. 2, 31. Kad je bilo
skuro doba noci, al' zavapi sirota uboga. Nar.
pjes. istr. 2, 68, — kada. Prodoh goru, prodoh
drugu i tredu, kada dodoh u cetvrtu borovu, al'
u gori zelen bore listao. Nar, pjes. vuk. 1, 332.
Kada dodoh na planinu, al' ne mogoh pristupiti.
1, 362. — kade. Kade dode dvoru gospodskome,
ali Juba krsno ime siuzi. Nar, pjes, vuk. 2, 99.

— bb) a, vidi i u prvom dijelu rjecnika, str.
191". kad. Kad je stala devetog zeniti, a on majku
u goru otpravja, Nar, pjes. vuk, 1, 124. Kad
dodose pred dvore bogatoga Gavana, a tako se
dodesi bas u svetu nede|u, i stajase andeli letni
danak do podne. 1, 129. Kad je bio blizu dvora,
a on babu dovikuje. 1, 350. No kad dode Jovan
u pedinu, a ti tvoje dijete upitaj. 2, 29. Pro-
pusti ga u novu mehanu, a kad Vilip ude u me-
hanu, a on Marku Boga ne naziva. 2, 353. Kad
ovaj bubne sa slaninom medu nih, a covek skoci
onako u mraku pa stane vikati: ,Ko je to?' Nar.
prip. vuk." 300. Kad dode pod brdom u jednu
vodenicu, a on utrci unutra. 302. — kada. Kada
nasta godina deseta, a ribari ribe povatase. Nar.
pjes. vuk. 2, 70. Kada se budu druge sestre po-
govarale, a ja du milo gledat. Nar. pjes. istr.
5, 16. — jos je jace isticane kod a to, vidi u
prvom dijelu rjecnika, str. 2V>. ^— cc) ma. Kad
je Petru kita dopanula, ma je Petro mede za
klobuka. Nar. pjes. vuk. 1, 235. — dd) no (nogo).

1. KAD, B, II, 1, a, h).

720

1. KAD, B, II, 2, a, a).

A kad sjutra dan i zora dode, no se Jovan str-
pjeti ne moga'. Nar. pjes. vuk. 2, 28. — Kad se
bjese primaknuo blizu, nogo caru mustuluci gredu.
2, 37. — ee) ovako bi se mogla shvatiti i hon-
junkcija i u nekijem primjerima, vidi 2, i, 1,
a, b, h) hb) bbb).

b. ne govori se o dogadaju sto jedan put biva
nego o necemu sto jednako Hi vi§e Hi mane cesto
biva.

a) u glavnoj recenici nenia adversativne kon-
junkcije. aa) glagol je podlozne recenice u pre-
zentu imperfektivnome. ktgi. Ktgi pohodi ikonomB,
da imt se koni ne uzimajutt. Mon. serb. 63.
(1293 — 1302). — kbde. Cart ktde ima syna ze-
niti. Zak. dus. pam. saf. 45. Ktde imt je ho-
tentje opeti. da si dohode ovamo. Spom. sr. 2, 81.
(1424). — kada. Kada vidi da se koji od nas
tvrde noj oholi, ona ga se mane boji. N. Na-
)eskovi6 1, 155. Kada li pak vidi dvorit se s |u-
laavi, pitoma stvori se, svu divjac ostavi. D. Ra-
nina 9Gi>. Blagoslov lova, kada se mrize medu
na lov|enje. L. Terzid 280. Ako ti provida, kada
ga ixvridujes, jeda 6e te ostaviti kada ga stujes?
F. Lastri6, od' 203. Kada umire cejade, umire
li dusa, ali tijelo? I. A. Nenadi6, nauk. 74. Ko-
liko je od potrebe vode izliti na glavu kada se
krsti? 100. Imamo imati odluku kada se ka-
jemo od nasijeh grijehab. 166. Koju (slavu)
kada iste holi, vrlo lako grune doli. V. Dosen
20a. Kada bodi, kako vetar veje; kad govori,
kako sabjom sece. Nar. pjes. vuk. 1, 163. Kada
Bog nede, ne mogu ni svi sveti. Pravdonosa.
1852. 14. — kad. Kad se umrla svijes ne nada,
uzvisit ju cesto bude. G. Palmotid 1, 43. Kad
smo nemodni, lijocimo se. I. A. Nenadid, nauk.
98. Erbo kad se grozde tijesti, toci se vino. D.
Basid 32. Kad se konma zob i jecam daje, uvik
meni po §aka ostane. M. A. Eejkovic, sat. D3a.
Kad u crkvu ide, 2ubori mu brada. Nar. pjes.
vuk, 1, 106. Kad me budis, u oci me Jubis.
1, 229. Kad govori, gromovi pucaju; kad po-
gleda, mune sijevaju; a kad odi, sve se zemja
trese. 1, 552. Kad umire pod prsten devojka, ne
kopa se u to novo grobje. 2, 23. Kad Bog daje
(sredu, on) ne pita dij si sin. Kad vejaca ne
dazdi, marac dobra ne misli. Nar. posl. vuk. 115.
Kad grmi, svak se sebe boji. 116. Kad je kase,
nije mlijeka; a kad je mlijeka, nije kase. (U Crnoj
gori). Kad je koza gubava, rado bi svako da je
gubav. Kad je lijepo vrijeme, japunge ponesi
(sa sobom), a na zlome cini sta ti drago. 117.
Kad magarac uz brdo ide, lagano ide, ali kad se
okrene niz brdo, sve se premede. 118. Kad mator
pas lajo, (onda) vaja videti §to je. Kad madka
kod kude nije, onda se misi vesele. Kad mo2e
bario vina kupiti star 2ita, nije zla godina. (U
Boci). 119. Kad se arci, nek se arci. 120. —
bb) glagol je podloine recenice u prezentu per-
fektivnom, te naznacuje ono §to se moze u svako
doba dogoditi. kade. Kade umr§ vlastelint, ko6b
dobbrb da se da caru. Zak. du§ pom. saf. 43.
— kad. Kad covjek ki podi na dalek bude kraj,
od svake nemodi ozdravi u das taj. F. Lukarevid
83. Kad li oci ne svrne, takmenja kojim ni', uzize,
umara, razcina i kopni. D. Ranina 101'>. Nej-
mamo se boljeti suprotiva Bogu, kad nam poSje
razlike suprotive. A. Gucetid, roz. jez. 32. Jak
na dmijenje od sjevera kad zapjeni sine more . . .
I, Gundulid 490. Kad dovjeka samrt nade, nista
8 sobom ne ponese. Nar pjes. vuk. 1, 137. Kad
azdigu, do Boga se cuje; kad zakunu, sva se
zemja trese; kad zaplacu, i Bogu je 2ao. 1, 272.
Kad majka uskara, ti ne odgovaraj. 1,411. Kad
ja leXem, molim Boga za te. 1, 639. Kad ga vidi

onda ga se i sjeti. Nar. posl. vuk. 116. Kad
kurjaku sto u grkjan upadne, tesko je iscupati.
118, Kad dva imena dodu zajedno, . . , ja sam
ih sad sastavjao. Vuk, nar. pjes. 1, vii. Ivrivac
u sud kad bode, a iz suda kad ga puste. Pravdo-
nosa. 1852. 10. — kada. Kada naj maiia protiv-
sdina pride taka nam sva kripost od srca otide.
A. Georgiceo, nasi. 33. — cc) glagol je podlozne
recenice prezenat perfektivni ali je znacene kao
kod futura. ktga. Ktga si vtsbodesi pojti inamo
odb nasL, da si podesi svobodno. Mon. serb. 22.
(1234 — 1240). Kbga ustrebujesi pomoci i pojdemo
ti na pomodt, da ny prostisB toga leta vse . . .
23. (1234—1240). — ktdi. Sudt. da staje odt Mi-
hojja dtne do Durtdeva dtne, kbdi vi bude trebe.
Mon. serb. 46. (1254). — kade. Jer kade scijeniti
budu te za mrtva, onda des ti bditi. N. Dimi-
trovid 70. — kad. Kad vrba grozdem rodi, Nar,
posl. vuk. 116,

61 u glavnoj je recenici adversativna konjunk-
cija, n. p.: aa) ali. Al' kad gazda esapiti lati,
al' se nemu ni polak ne plati. M. A. Rejkovid,
sat. Gla. I kad zemJa od sunca zaladi, vodu ali
iz zdenca ne vadi. J. S. Eejkovic 222. — bb) a.
Kad te pecal stavi u nikoj nezgodi, a ti se za-
bavi deletom kimgodi. M. Marulic 139. Napast
kad te bude gostit, a ti vede pocmi postit; kad
oduti§ puti pakost, a ti od Boga prosi jakost.
271.

2. quoniam, u podloznoj je recenici nesto sto
se uprav dogacta Hi se dogodilo, te se shvaca kao
uzrok ononie sto je u glavnoj, isporedi i tal.
giaccb^, franc, puisque. po stnislu se uopce ra-
zumije da dogndaj sto je uzrok biva prije onoga
sto mu je posjedica, ali ipak naj cesce stoji u
podloznoj recenici prezenat glagola imperfektiv-
noga a gdjegdje i futur.

a, istice se da u glavnoj recenici postaje nesto
cemuje uzrok ono sto se kaze u podloznoj. vrijeme
je podlozne recenice:

a) praes. impf. kad. Mir du i ja, kad moja
gospoja bode toj. M. Drzid 120, Ne mogu srcu
odoljet, da se ovomu covjeku ne javim, kad je
na§jenac. 308. Proklet budi ko naj prije naucio
je varat mene, od^ nauke kad himbene pomodi
mu nijedne nije. G. Palmotid 1, 98. Neka oboli
ban Hrvoje u po2udi tastoj blepi, kad krajevsko
rijeci tvoje vjera uzmozna mene krijepi. 1, 316.
Cud negova nabunjiva, kad mu ne da§ tvoje
kdere, odvi§6 de bit sumniva. 1, 340. Kad ne-
cete, mladci slavni, da se inako pogodite, ja po-
nav^am govor stavni, 2, 148. Odkrij joj se, ne
izgubi se, kad te ona }ubi take. 2, 192. Kad je
tako, krajevidu, ja du slijedit svjete tvoje. 2, 194.
Hod'mo, uresu moj pridragi, kad je ugodno nami
brijeme, 2, 242. Kad me tako svjetujete, grem
ispunit vase svjete. 2, 266. Kad ovako svjetuje
me Sjevernica, o Lau§u, tvoja izbrana Teuka
budi vjerenica. 2, 273. Trijeba da stvar cudna
koja zgodila se u ovom kraju, kad je taka rados
tvoja. 2, 281. Od jubavi lijepe vile odbiti ga
nijesi jaki, kad su take vi§ne sile. 2, 313. Kad
je ovaka sila od neba, s mojijem jadom usionim
na sramotu moju treba jacemu se da poklonim.
2, 352. Srcem Jubim sve u Bogu, rijedim skazat
kad ne mogu. J, KavaAin 110*. Osin ja sam,
pace nisam ni osin, kad se vas skoncajem. 435*.
Kad on hode tako ,poichfe egli vuol cosi'. A. d.
Bella, rjocn, 570=*, Kad smo vojnici Isusovi, pri-
dobimo ih. J. Banovac, pred. 17. Reci dete:
blago nami, kada su2na zarobismo. V. Dosen
123b. Sto kad Judma narav ne da, neka razum
zato gleda. 19la, Pak kad tebe nije otac dao
ni u skulu da udi§ poslao, sa}i dito neka knigu

1. KAD, B, II, 2, a, a).

721

1. KAD, B, II, 3, a.

uci. M. A. Rejkovi6, sat. CI''. A kad ni to
uemu ne naudi, ou se visje ukrasti usudi. 04^*.
Ne cudi se sto ti nojmas hrano, kad tolike imades
mahane. G7b. Ja nisam dostojna, ali kad ti
ho6es nek budo voja tvoja. B. Leakovic, gov.
91. Kad me pita§, pravo 6u ti kazat. Nar. pjes.
vuk. 1, 40. TeSko si niene bez tebe! kad nije
tebe kod mene! 1, 75. Kad se zenis, jor se ne
o2enis? 1, 227. Kako nedu suze projevati, kad
ja idem iz zemje Indije? 2, 1. Kad pitate, da
vam pravo kazem. 2, 8. Kad mu Bog nista na-
6e, prodi ga se i ti. Nax*. posl. vuk. 119. E kad
jo tako, to cemo mi uciniti da on takav ostane.
Nar. prip. vuk. G9. He, vele, kad ti mislis nas
drug da budes, ho6es li ti }ude jesti, i s nama
u cetu i6i? '■' 190. Vaistinu, kad ovako zlu zenu
ima, boje bismo mu ucinili da ga ubijemo. - 295.
Kad se kaze: ,Bogom kumi', moglo bi se re6i,
da bi vajalo kazati: ,Bogom kume!' a ne: ,Bo-
gom brate!' Vuk, nar. pjes. 1, 182. — kada. Ko
cudo, od tebe ako bih se uzgal, kada ti sam jesi
ogan vazda gorud. A. Georgiceo, nasi. 388. Kada
bodes, a ti ostani. (x. Palmotid 1, 81. Kada
tako vi sudite, i ja slijedim vasu osudu. 1, 228.
Jedan sam bog kada je, jedna i sama vjera da
je. J. Kavariin 2241*. Jeda Bog da, da bi mu
presilo, kada nista node radit kudi. M. A. Rej-
kovid, sat. 14*. — kade. Na zio ti smo, dosle,
kade djevojcice misle mlade o Veneri. G. Pal-
motid 2, 97.

b) aorist. kad. Umrli se zaman muci djelom
vrsit svo pozude, kad nebeski kra} odluci, da
drugako slijedit bude. G. Palmotid 2, 277. Kad
m' odvoji od oca mojega, koji noma do mene
jednoga, kud demo se, majko, dijevati? Nar.
pjes. vuk. 2, 27. Kad dakle ja oprah vama nogo
Gospod i ucite), i vi ste duzni jedan drugome
prati noge. Vuk, jov. 13, 14.

c) perfekat. kad. Al' kad si me ved zakleo,
hodu pravit svijetu i tebi. J. Kavaiiin 396a.
Tekla voda tekelija. — Kad je tekia, kud se
dela? Nar. pjes. vuk. 1, 49. Kad si svoga brata
otrovala, otrovades i mono junaka. 1, 216. Nek
me Mora mrtvoga celiva, kad me nije zivog po-
}ubila. 1, 246. Zdravo bio, kad si ozdravio!

1, 594. Hvala Bogu, kad sam docekao! Vuk,
nar. pjes. 1, xiii. Ne imo od zaklotve sina, kad
o Turke ne okajo ruke. Osvetn. 2, 10. — ■ kada.
Kada ste ubili gospodina svoga, dali mene tu-
jina nedeto ubiti? Aleks. jag. star. 3, 275. Kada
si ti zenu poslusao, prokleta ti neka zemja bude.
M. A. B,e|kovid, sat. F3a. Kada ste sva tri za-
klali za novce, a vi dote sva tri i visiti. sabr. 43.

d) futur (s glagolom botjeti). Kad du mloge
rascveliti majke, boJe neka place moja sama; kad
du seje s bradom rastaviti, boJe neka stoji moja
sama ; kad du |ube u rod opremiti, bofe neka ide
moja sama. Nar. pjes. vuk. 3, 425 — 426.

b. znacene se razlikuje od predasnega tijem sto
se u glavnoj recenici istice da dogadaj sto se
kaze u podloznoj ne uzrokuje ono sto bi trebalo.
to se pokazuje u glavnoj recenici Hi negativnijem
Hi interogativnijem glagolom Hi drukcije (n. p.
adverbom zaludu). glagol je podlozne recenice:

a) praes. impf. kad. Tko da od tebe svoje zeje
sacuvati bude vede, u krajevske kad posteje ruke
ulagas tve grabedo? G. Palmotid 1, 285. Sto
demo se krvaviti, i bez boja kad istina otkrivena
mo2e biti? 1, 331. Sto de tvrde grade, sto de
silne vojske oruzane, kad u krajijeb nije blagode?

2, 187. Sto dete raj tako drago kupovati, kad
ga mozete imat tako cijeno? B. Zuzeri 41. Grei
govore: ,Kako je (papa) svet, kad jide i pije?
kako je svet, kad je papi bilo opaki ?' J. Fili-

IV

povid 1, 189*. Ma Sto domo traziti svidocanstva
po S3, pismi, kad ga imamo svaki dan medu
nama? F. Lastrid, ned. 314. Sto si mi dao da
stijem, kad na listu ni§ta upisano nije? M. Zo-
ricid, zrc. 150. A od pisma sto du govoriti, kad
je malo koji je ucio? M. A. Rejkovid, sat. BS**.
Ali sto des? kad on drugac ne da, pak ni sudac
nece da prigleda. D8''. Jer zasto bi prid tobom
sutila kad ti nisam nista ucinila? Gl*>. Sto de
tebe stado s premlogim ovcama, kad ti trave
nomas, stado da napasos? Nar. pjes. vuk. 1, 171.
Sto de meni sve carevo blago, kad ja nemam
sto je meni drago? 1, 221. Zalud' nojzi sva le-
pota iieua, kad Alaga i ne gleda na nu. 1, 281.
Zalud' tebi sto si lepa, kad te daju za Nenada.
1, 308. Sto de meni momce Biograce, kad mi
moze zapast Sarajevce? 1, 316. Oklen du ti
snaha biti, kad ja no znam brata tvoga? 1, 449.
Ne budali, kad budala nisi. 1, 461. Kako do ti
sad bit veselo, kad umire Mali Radoica? 1, 572.
Zaludu joj sva lepota nena, kad ostavi devet
milih sina. 1, 574. Gdi du rodit, kad mi Bog
ne dado? 1, 622. Kakvo tu je u dvoru vesoje,
kad mu piste su2ni u tavnici? Nar. pjes. petr.

1, 244. §to de meni tri tovara zlata, kad ja ne-
du vaviki ziviti? Nar. pjes. istr. 2, 96. Ca de meni
blago, kad nisam gospodar od tvoga zivota?

2, 117. Zaludu je zacina, kad nije nacina. Za-
ludu jo lijopa brada, kad je slaba glava. Zaludu
mi je biser, kad mi vrat otkida. Nar. posl. vuk.
83. Kad vidis sta je, sto pitas? 116. Zaludu
imas pravo, kad no znas kazati zdravo. Pravdo-
nosa. 1852. 10. — kada. Ca mu prudi negovo
blago, kada ima zal glas meju }udi? Korizm.
52a. Nije razlog, u nevrijeme da tve danke smrt
prikrati, kada ranam Juvenijeme lijok podoban
mozG se dati. G. Palmotid 1, 272. Porode zmija
otrovniC/tj, kako dete dobro govoriti, kada ste
zli? J. Banovac, razg. 61. Kako bi ja z nim
dobro zivila, kada vidim da do rasut kudu? M.
A, Rejkovid, sat. G2t'. Zasto bijos moju kravu,
kada ti nista nije kriva? sabr. 57. Nek je Manda
i lipsa i visa, i bijelim ruvom bogatija, kada
nije mome srcu mila. Nar. pjes. vuk. 1, 242.

b) aorist. kad. Kad se ni Isus ne uvali tu prez
muke i pecali ... J. Kavanin 339*. — kada. U
zlo sjeli, dva Jaksida mlada! u zlo sjeli i vino
popili! kada vasi dvori izgorese. Nar. pjes. vuk.
2, 620.

c) perfekat. kad. O Freeze, zete nesudeni! sto
s' tolike svate potrudio i tolike koue pomorio,
kad je Mara jos sinod umrla? Nar. pjes. vuk.
1, 553. Sto bi klela, kad sam ga volela? 1, 637.
Kako du ti ja vesela biti, kako 1' svate jadna
docekati, kad je tvoja umrla devojka? 2, 23. —
kada. Nedu obrane, vajmeh, kada sva je obrana
moja pala. G. Palmotid 1, 372.

3. si, quum, dogadaj sto se kaze u podloinoj
recenici stoji kao uvjet za izvrsivane onoga sto
je u glavnoj. razlikuje se od znacena kod 1, b,
tije^n sto se shvaca dogadaj kao nesto sto moze
biti, a ne sto zbi]a biva. ipak (osim kod a) nije
svagda lako razlikovati od primjera kod 1, b.

— glagol podlozne recenice stoji:

a. u kondicijonalu (naj cesce). ktde. Ktdo bi
takozi bilo, 1 dtnt ne bi mogli tri.govci u ned-
nomt mestu stojati. Spom. sr. 1, 10. (1397). Ktde
bismo imali, ne bismo se stodili. 1, 95. (1409).

— ktdi. Ktdi bismo hoteli hitatfc dreva, sto no
bismo hoteli uzeti na mori, ne bismo ttknuli na
otocebt. Spom. sr. 1, 87. (1407). — kada. Jao
nam, kada bi tako ne bilo! Korizm. 11*. Kada
bi ti bila tvrda jos neg kami, sva bi se oblila
groznima suzami. N. Najeskovid 2, 15. Obilna

46

1. KAD, B, II, 3, a.

722

1. KAD, B, II, 3, a.

bi mu korist bila, kada bi okusio ovu sladost.
A. Gucetii, roz jez. 7. Kada bi se zgodilo da
kojigodi od bratje primine. 28. Ah kada bi,
majko, htjela rijec strpjeno cuti moju, ja bih sve
ti spovidjela sad raskose. I. Gunduli6 112. Kada
bi to tako bilo, zasto i^raci oblace na sebe sa-
tirovu odicu? M. A. Eejkovid, sat. A6^. Naj
cestitif/jj car pod nebi istinito ja bih bio, kada
s Jubi slicnom tebi udes bi me moj zdruzio. P.
Sorkocevi6 592a. — kad. had bi ti cinenja imao,
bi vilu tuj na stranu vrgao. N. Najeskovic 1, 185.
Od ke (nemoei) bih Slobodan svrseno ostao, kad
bih ju njeki dan prid tobom skazao. 2, 29. Ter
ne bih ja tada ocutil stoti dil ni muke ni jada,
kad bih kriv u cem bil. 2, 49. Zasto bih toj i
ja, pjesance, ucinil, kad bi me toj moja dozvala
draga vil? 2, 53. I kad bih jos vece, bez ni-
jedne prilike podnosil nesrece, tvoj 6u bit u vike.
2, 62. I ono, kruno, znaj, ne bi mi muka bil',
kad bih ja nemir taj bez tebe podnosil. 2, 77.
A kad bih naj manu milos ne imao, veselo ja
za nu moj bih duh pustao. 2, 98. Kad bih ja
vidio, gdi na te ide smrt, ja bih ju molio, da
bude mene strt. 2, 110. Ja bih s tobom zivot
ucinio, kad bi htjela. M. Drzi6 308. Ter kad bi
hotila opet me vridati, vec tuge ne bi imal' za
mo6' mi zled dati. D. Eanina 95^, Er kad bi,
muu, znala (smrt) da mi ce mir stvorit, nikako
hotila ne bi me umorit. 96*. Kad bi u tebi raz-
lozna svis bila, ni sama vec ne bi za ino miarila
D. Zlataric 9*. Veselija kad bi bila i htjela me
cuti sada, rekla bih ti . . . I. Guaduli6 92. Ko
je ovo, kad bi znao, ko te vapi, ko te zudi i ce-
lovim ko te budi, blazen bi se nazivao. 184. Nu
svih jezik sve besjede brzo bi se utrudile, kad
bi vedre tvoje djede i pradjede brojit htile. 278.
Tvom velikom srcu toll podobno bi carstvo bilo,
sve Sto zarko sunce okoli kad bi ti se podlozilo.
279. Zasto ne ja danu Orfeo, kad bi od tebe
spjevat htio, vele bi se prije smeo, neg' bi izreko
stoti dio. 315. Tim kad jos bi vece puta jakno
i lani izgubio, bil' mu ne bi vlas rasuta. 450.
Mislec, da bi carska bila vlas nejaka i prikorna,
kad bi vrh ne gospodila voja od puka rogoborna.
492. I odgovorit kad bi imali rijecraa djela za
istinu^ car ti zivi, ja i ostali svikolici neka iz-
ginu. 497. Kad bi ti nu isprosio, tva bi kruna
svijetla bila. G. Palmotid 1, 34. Uzezena kad
bi bila plav, a nam se opet odi po nesredi do-
godiia suprotiva kojagodi, od nesvijesne nih na-
bune gdje bisaao se sahranili? 1, 59. Ki bih
2ivot ja iivio, kad bih rajsku tvu Ijepotu priva-
renu ostavio? 1, 82. Lijepo ti bi mladoj meni
i kaciga ova stala i ovi britki mac hrabreni, kad
bih liira se opasala. 1, 165. Ako sumuis sramno
ime ste6, kad bi me ti slijedila. 1, 259. Ah sto
biste doma odnijeli, kad biste se sad dijelili?

1, 217. Kad bih mlada odlucila s tobom dodi,
ne bih tebo ja slijedila. 1, 260. U kojoj bi
sme6i bio, kad bi s varkom kogod tebi vjerenieu
ugrabio. 1, 267. Ne bi ni ti sramna bila, kad
bi se u nu izgledala. 1, 274. U kojoj bih bila
sme6i, kad kra|iea toj bi znala. 1, 294. Kad bih
bila odkrivena, imala bih smrt prihudu. 1, 367.
Ko bih grozno ja cvilila, kad bih mrtvu nu vi-
djela! 1, 371. Kad bih teSke tve potrebe mogo
smirit i umio, podat 2ivot moj za tebe ja so ne
bih ustedio. 2, 38. Ko vas ne cu ja dvoriti i
krv za vas mu proliti, taj potreba kad bi bila?

2, 185. Cestita bih ja so zvala, da jo taka voja
od nebi, kad bi meni sreca dala vjerenika. 2, 207.
Za tebe bih zivot dala, kad bih Jutoj tvojoj smedi
'ijek iznaci tozijem znala. 2, 228. Kad bi vidio
ua koji siromah mre od gladi, sagrisuje ako mu

ne udili. I. Grlicic 42. Er kada bi drukcije
bilo, premoglo bi ribje svako. J. Kavanin 74*.
Od pojubnih svih vlastela kad bi hotio besjediti,
pjesnik htio bi se osobiti, 107^. Ma kosu)a,
kad bih znao da iste moj svjet, bih ja razdrao.
357a. Ja bih vede mucen bio, kad bi uzure me
smislio. 395a. Kad bi pravda toj hotila, ali vece
ni uzmnozno. 399*. Kad to ne bi bilo, mi bismo
nepravedno rekli . . . S. Badrid, ukaz. 102. Bla-
zeni bismo bili u istinu, kad bismo i mi cestom
misli dana nasega napokonega svjete od smrti
uzimali. B. Zuzeri 4. Kad bi se cesto s smrti
posvjetovo, odgovorila bi ti . . . 4. Koliko bih
bio sada miran i sredan, kad bih bio u svem zi-
votu ispunio tvoje zapovijedi, kad bih bio po-
mnivito sacuvo milos tvoju? Misli. 13. I ja bih
se prignuo, kad \i\(Ii) znao ... J. Banovac, prod.
18. ^to kad bismo promisjali, mi bismo ga se
(Boga) veoma bojali. razg. 23. Kad bi poka-
rana jednoga poglavice svitovnega bila kao Bo-
zija oV negovim prilicna, jos bi vara i dopu-
stio . . . 30. Kad bi se dogodilo, da se nakaza
rodi, i ne ima zlamena covicijega, ne moze se
krstiti. 215. Kad bi se dogodilo, da de ostija
posvedena izgoriti, i ne bi se mogla ucuvati, tada
je moze nepostan misnik primiti. 233. Kad bi
grisnik virovao da grisedi primice sam sebi smrt
prija vrimena, scinim da ne bi barem s tolikom
slobostinom sagrisiva'. pripov. 10. Kad bismo
procinili lipotu veliku i visoko dostojanstvo naso
duse, vr}e bismo je pazili da je ne izgubimo. 12.
Kad bismo procinili stetu koju grih cini nami i
nasoj dusi, ne bi bilo mogude barem s tolikom
slobostinom grisiti. 202. Bi li ja bio sasvim
slip, kad ne bi moju dusu ocistio? J. Filipovid

1, 157l>. Kad bi smio velika malasnijem primi-
niti . . . F. Lastrid, test. 63*'. Kad bi vas sva-
koga ponase upitao . . . 67b. Da ga ne bi mogli
ufatiti, kad bi on ne ktio. 109''. Ne bi mogao
biti kra| od slave kad bi ne bio bog. 229*. Tako
bi zavapili, kad bi viditi mogli. test. ad. 13^.
Kada bi ja otio danas produzat govorene, vajalo
bi mi . . . svet. 114^. Sredan bih se nazvao, kad
bih moju krv za ovu istinu prolio. I. A. Ne-
nadic, nauk. 221. Kad bi bilo za gotove jaspre,
dali bi je za nize. M. Zoricid, aritm. 103. To
bi mogli redi mali, kad bi na zlo ved ustali. V.
Dosen 78*. Bi li pladu ti dobio kad bi tako
viran bio? 257*. Fale se niki da de mi ciniti
pjesme porugjivo, mogli bi lasno kad bi tili.
And. Kacid, razg. 317. Koje (rici) kad bi htio
spominati ne bi mogle u 've knige stati. M. A.
Rojkovid, sat. B8l>. Drugacijo, kad bi to imali,
boje biste i nu posluzili. Dl*. Kojeg, kad bi ti
pametan bio, morao bi u novae spraviti. G6*.
Bio bih prikaza zlobe, kad bih se na prosaste
grijehe povratio. L. Radid 10. Krstene ne ima
nikad biti podi|eno po kuca, izvan velike potribe,
to jest, kad bi dite bilo na smrti. M. Dobretid
45. Cinili bismo pak mi sva koja Bog iziskuje
ciniti prama iskrnima naSinia, kad bismo Jubav
prama nima imali. B. Leakovid, nauk. 327. Luda
bi bila, kad bi mu doala. Nar. pjes. vuk. 1, 17.
Kad bi znala muska glava, sto je nikom vode
s' uapit', nigda ne bi nikom pila. 1, 149. Kad
bi znale djevojcice sto jo miris od |ubice, sve bi
cv'jede potrgale, |ubicu bi po|evalo. 1, 226. Kad
bi znala i videla da bi tvoja bila, miekom bi so
umivala da bi bela bila. 1, 427. Kad bi bilo
po redu mrijeti, na tebe bi ostanulo carstvo.

2, 209. Pa kad ona no bi poslusala, ja bih none
ruke osjokao. 2, 235. Ja bih stio progovorit
rijec, kad biste me, brado, poslusali. 2, 545. Kad
bi trgovac svagda dobivao, ne bi se zvao trgovac

1. KAD, B, II, 3, a.

7-23

1. KAD, B, II, 5.

nego dobivalac. Xar. posl. vuk. 115. Moj cook
voli da bi svoje sure isjekao, kad bi ih samo vi-
deti moffao. Nar. prip. vuk.^ 107. Kad bi on
bio, on bi dosao k raeni. 207. Radio bi ba§to-
vanluk, kad bi imao mrsave zem]o i tako» ortaka.
275. Kad biste bili slijopi, ne biste imali grijoha.
Vuk, mat. 9, 41. Kad bi znao domacin u koji
6e (SsLs dodi lupez, cuvao bi i ne bi dao potko-
pati kuce svoje. luk 12, 39. Kad biste imali
|ubav k meni, onda biste se obradovali sto vam
rekoh; idem k ocu. jov. 14, 28. Kad biste bili
od svijeta, onda bi svijet svoje jubio. 15, 19.
Kad on ne bi bio zlocinac, ne bismo ga predali
tebi. 18, 30. Kad bi ova ostala gospoda tako
mislila i rokla, onda se ne bi trebalo o torn pre-
pirati. pism. 30. — amo pripadaju i ovi pri-
wjeri u Icojima je glavna recenica okrnena: A
kad bi pokoj bil, ne^ li jo, kako znas, boles, jad.
N. Dimitrovic 35. A kad bi daj 5ona, ne* stara
vjestica, dezorta otrena, moja je vrsnica. N. Na-
Jeskovid 1, 293. Kad bi znao ovaj coban, ovde
gde lezi ono crno si|eze ima u zem|i pun podrum
srebra i zlata. Nar. prip. vuk. 15.

b. M prezentu imperfektivnoga glagola. ktdi.
Ktdi prii Latinint Srr,bina, da da Latinint Srt-
binu polovina Latint a polovinu SrfcbJF. svedoke.
Mon, Serb. 147. (1349). — kada. Ne zabranuje se
popom vzeti pinezi a navlastito kada redovnik
nima prihodisca. Narucn. 19a. Kada ga ti ne
mores pomodi, drzan si ga preporuciti judem.
Korizm. 51^. Kada vocka voca ne da, gospodar
ju mrko gleda. V. Dosen 67a. — ^ad. Kad li te
s prozora ne viju dan koji, srce od umora bolno
mi uzstoji. II. Lucie 219. Vaj ! proklet ovi svijet
ki je pun nemira, kad vidi Ijepsi cvijet, prije ga
satira. N. Naleskovic 2, 127. Jes svega u kuci,
kad je milos Bozja. M. Drzic 204. U junacijeh,
da boj slide, naravna je vazda ze}a, a naj lise
kad se vide srecniji od nih neprijateja. I. Gun-
dulic 450. Zaman ti je bit coviku svijetle mo6i,
kad je s tezijem dud himbena. G. Palmotid 1, 310.
Dobro 'e svakom', kad se iz mlada muci i jaram
na se klada. J. Kavanin 76*. Moglo bi se vece
puta dogoditi da se prolije krv (Isusova), navla-
stito kad je tisma. J. Banovac, razg. 235. Ta
dila dobra mogu li se redi da su dobra, kad su
sa zlim smisana? J. Filipovic 1, 248''. Kad
nijesi Hrist, da tko si? S. Eosa 48^. Kad kog'
mnogi posli krse, svi se pravo ne dovrse. V. Dosen
51a. A za srce kad ufati {otrov), vec se ne da
izbjuvati. 73b, Kad pricip dobro se ne mladi,
ako je dobro prirastao, tako je u zili falinga. J.
S. Relkovic 184. Kad Bog nece, ne mogu ni svi
sveti. Kad Bog hoce koga da kazni, naj prije
mu uzme pamet. Nar. posl. vuk. 115. Kad de-
vojke nema, dobra je i baba. Kad egedus pravdu
svira, gudilo ga po nosu bije. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 116. Kad ima hjeba, nema soli;
a kad ima soli, nema Ljeba. Kad je vojsku vo-
jevati, onda se vice: ,Kamo junak Krajevicu
Marko?' A kad je sidar dijeliti, govore mu: ,0t-
kuda si neznana delijo?' 117. — amo mogu pri-
padati i ovi primjeri u kojima je glavna recenica
okrnena: Dobro! kad je dobra gospodara. Nar.
pjes. vuk. 1, 564. Kad san ja blizu, kako tako, al
prez mane ni kraj ni konac! na Rijeci. F. Pilepic.

c. u prezentu glagola perfektivnoga (u svijem
primjerima kad). Ku du hvalu stec prid judem,
kad ja, sto Bog ne dao viku, za mu kcercu tebo
budem, sinko, poslat na smrt priku? G Palmotic
2, 111. Vrsni, kad se vec vjerite, dobre istite,
tirajuc hotno. J. Kavanin 205^. Kad dogori
zubla do nokata. Kad dode do gusta (do nevoje).
Kad dodu vile k ocima. Nar. posl. vuk. 116.

(I II perfektii imperfektivnoga glagola (u je-
dinom primjeru kad). Kako je mogao umrijeti
kad je bio Bog? T. Ivanovid 20.

o. u aoristu (u drugoj polovici podloSne rece-
nice). kad. Kad zle misli ne imaju a bi do6 im
odi sila, ja bih nima dopustila. G. Palmotid
2, 383.

f. izostavjen je glagol (ima se jamacno ii misli
praes. impf.). u jcdinom primjeru kad. Drag ^i}u,
kad ne sad, kadgodi bit du rad. M. Drzid 291.

4. utinam, pokazuje ze]u da se izvrsi ono Sto
se izrice w^kad. uprav je ovaka recenica podlozna,
ako se izrijekom i ne kaze glavna. — isporedi
1. da, I, A, 1, b. Ova knizica naraste iznenada
samo kad bi Bog dao, da bude ikoliko na korist
jeziku naserau. Vuk, pism. 81. Kamo sreca kad
bismo mi mogli kuige pisati kao sto narod go-
vori! 91. O, kad bi im bilo srce svagda tako!
D. Danicid, 5moJ8. 5, 29. O kad bi me poslusao !
psal. 81, 8

5. quum, prema znacenu kod 1 — 3 znacene je
kao izvrnuto, jer u glavnoj recenici stoji vrijeme,
prigoda kad se sto dogodilo, a u podloznoj
(s kad) ono sto se dogodilo. kod toga se cesto
istice glavni dogadaj kao nesto osobito, nenadno,
cudnovato. — vrijeme u podloznoj recenici stoji
kao obicno kod pripovijedana, n. p. u aoristu, u
prezentu perfektivnom (narativnom), u prezentu
imperfektivnom (istoricnom) itd. — u glavnoj re-
cenici radi veccga isticana mogu biti neki adverbi
sto pokazuju vrijeme, kao jos, jur, istom itd. Hi
negativno: jos ne, ne dobro itd.; u podloznoj se
cesto dodaju rijeci kad takoder radi vecega isti-
cana neke rijecce, kao eto, evo, li, ali itd. kad.
U njeko pak doba dosao istom bjeh do Mijkova
groba, prid sobom kad vidjeh . . . N. Na^eskovid
1, 216 I dobro noktima na nu (ribu) s gor ne
stupi (orao), kad oua tracima krila mu sva skupi.
D. Eanina 77a. I gias danas puka svega vjere-
nicim zvase drazim, kad iznenad sa svijeh strana
zacuh opet, gdi ... I. Gundulid 164. Jur bog-
danski vojevoda bjese umuko, ze}an cuti, kad od
bojnijeh kazat zgoda poklisar se carski uputi.
321. Bjese danica objavila jur svanutje dana
bijela . . . kad za brodit sine more s djevojcicam
ke ga slide, Kazlar-aga u istok zore na korabju
zlatnu uzide. 362. Bugarkine jur pristale i pje-
vanja bjehu draga, kad smete igre sve ostale
3vim dosastjem Kazlar-aga. 383. Bjese u svrsi
kolovoza jur pocela jesen plodna, kad zadazdje
s groznijeh loza rujna i zlatna pida ugodna. 396.
Bojne dikle brze od strijele tekud pojem u po-
spjehu s drazim plijenom sve vesele odmakle se
dalek' bjehu, kad gospode ugrabjene bududi so
osvijestile, sve u glase sjedinene tuze, cice, placu
i cvile. 401. Jos ,bih dijete, kad nekada dode u
ovu on dubravu. G. Palmotic 1, 39. Ja se vedroj
tvoj svjetlosti uputio vec bjeh riti, kad na ovo
me spravjane vise morskijeh cu se vala buka.
1, 90. Sve nih misli, sva nih dila uzeh hitro ja
paziti, djevojcica kad mi mala dode kazat u za-
mitu. 1, 172. Jur bjeh umro, jur spravili bje-
hote me ukopati, kad me sama na dan bili, slatka
duso, ti povrati. 2, 240. Jur danica svijetle
zdrake prostirase, kad na pogled bijela jutra
bjese zemja sva sinula. J. Kavanin 419a. Ne
bijase dobro ove rijeci dovrsio, kad pada prida n
na ko)ena jedan kaluder. B. Zuzeri 378. Jos
svrseno ne izrece sej naredbe car cestiti, Kizvan
pasa kad dotece pojske suziie sloboditi. P. Sor-
kocevid 589^. Nema kuda kona provest, provede
ga iz daleka, iz daleka preko mosta, preko mosta
srebrnoga; kad pod mostom zuber stoji od mla-
dijeh dcvojaka. Nar. pjes. vuk. 1, 7-8. — amo

1. KAD, B, II, 5.

724

1. KAD, B, II, 8.

■pripada i ovaj primjer u kojemu se glagol pod-
lozne recenice ima u misli: To deca nihova do-
6uju, pa potr6e pred vrata da vide ko je, kad
aga; poj.ube ga u ruku . . . Nar. prip. vrc. 59.

— kad eto. Tad uzagno ja bjeh stada na dalece
mjestu ovomu, kad eto ti iznenadi poda mnom
se zemja ustrese. I. Gundulid 80. Na sve ovo
ne stavjajudi ista pamet, svoje slijedjase puto-
vane, kad eto ti iz gaja izlazi jedan zecid. B.
Zuzeri 37. — kad evo. Kada umrije i donesen bi
u crkvu, da se obicajne molitve i misa pjeva
svrhu tila negova, tesko pocese redovnici, kad
evo ugleda vas puk, da prilika Isusova s velikim
glomatom otrze ruke i zatisnu usi. P. Lastrid,
od' 206. Zabrinuse se govoreci: ,Tko cg nam
odvaliti kamen s vrata od groba?' kad evo ugle-
dase ga odvajena. 212. Niti mogadijase sinka
skinuti, kad evo iznenada cuse buku. test. 119b.
O tomu dan i no6 misjase krsedi pamet svoju,
ucedi i trudeci, kad evo jednofi misledi bas o
tomu, izade prosetati se. ned. 255. Pripovidase
Isus i ucase puk i ucenike svoje, kad evo usta
niki naucni u zakonu i upita ga. 338. — kad
to. Vec ja dodoh drugu vece kad to dvori zatvo-
reni. Nar. pjes. petr. 1, 171. Ona vide svog so-
kola Dorda, kad to lijep ko sto |udi kazu. 1, 270.

— kad a to. Stoprv pocmu svitoviiaci okusat so
nihovije ispraznostije, kad a to je s nima pravda
Bozja. M. Eadni6 13*. — kad tamo (ali, a). Po-
vice sta je to, kad tamo ali baba pod krevetom.
Nar. prip. vuk. 20. Naj posle otvori i dvanaesti
podrum kad tamo ali nasred podruma jedno ve-
liko bare. 24. Onda ga sestra odvede u drugu
sobu, kad tamo ali vo pecen. 36. Posle nekoga
vremena otide naj stariji brat sestri u pohode,
kad tamo a to kuca velika. 109. Izide u ko-
nusnicu kad tamo kon nije ni takao. 110. Te
poteci na konu put one gore de mu je receno,
kad tamo nade sina i snahu. 142. Carevid ude
s konem u avliju, kad tamo a sestra srete ga u
avliji. 2 198. — kad ali. Vidi gdi mu drug koji
bise otisao na drugu stranu kad voda izodase,
za viditi, o6e li koji komad od diteta ufatiti, kad
al' to ga on vodase za ruku. J. Banovac, pred.
144. Jos jedan put obazre se oko sebe, kad ali
onaj matori pas dosao od stoke i seo mu celo
glave pa place. Nar. prip. vuk. 17. I stane da
gleda u bagcu, kad ali Celi dosao zmajevit kon.
* 205. — kad li. Ne mogoh srcu odojet', vec
podoh doje do kola, da vidim milo i drago ; kad
li se kolo razvrglo i sve su mlade pospale. Nar.
pjes. vuk. 1, 223. I pogledah uz prozor, kad li
draga sama spi 1, 287. Skocih jadna iz duseka,
da dam vode svekrvici, kad 1' u kucu, vode nema.
1, 308. Posetah se niz livadu, kad 1' ugledah
devojcicu, de devojka ruzu bare. 1, 422. Bje-
zeci obazru se kad li nezina mater za nima trci.
Nar. prip. vuk. 118. Pa pogleda kad li doleceo
vilenik i vila. 12G. UJezem u dvoranu, kad li
sjede tri starca. S. ^lubisa, prip. 13. Dode pred
kudu Mrkonica, kad li je pusta zatvorena. 59.
Kad pop u Gruja, kad li su mu pedeset zena
obsjele kudu, da sto vide. 144. — anio pripada
i ovaj primjer u kojemu mjeste glavne recenice
stoji gerundij: Kopajudi i izgrdudi zem)u, kad li
zasja mu se noSto . . . kad li §to je? zmaj spava.
Nar. prip. vuk. 125. — kada. Misase kruh od
njeke muke stetene, kada eto joj dojde na pomod
krajica. B. KaSid, per. 86. Svu nod hodedi kada
u jutro tot na vratih od Milana najde se. F.
Glavinid, cvit. 405*. Bjese sunce kone ognene
po nobeskom po^u udrilo, s istodnijeh se strana
kada eto pasa carski upazi. I. Gundulid 424.
Zarki mjesec nocna svijeda kazase mi nib daleko,

krvavome kad koprenom sve se nebo naoblaci,
kada od vjetar vojska hrla s plahostim se stras-
nom pruzi ter pd svudi gnevna i vrla zategnu
nas i obkruzi. G. Palmotid 1, 19. Nu ne vele
posta tako, kada mnogo smjenstvo stece i kazudi
srce jako ove rijeci cadku rece. 1, 372. (Drokun)
splesa nive, podrije luge, pokla ovcare, pobi
stada, da od velike osta tuge puk zapanen i pun
jada, kada ostroj u kostreti iz istocne dode strane
s neba poslan liar sveti. 1, 24. Nevidena bjeh
ga vede snom smrtnijem u§ikala i kacigu s pri-
mrzede glave nemu razvezala, kada svojom on
lijeposti misli uzbudi moje ognene. 1, 73. Sto-
jedi jedan dan subotni Spasite} za unidi u kudu
nikoga covika vlastelina, ostali Zudije motrahu
nega vele pomjivo, kada evo jos prija nego unide
u kudu, prikaza mu se jedan siroma bolesnik. F.
Lastric, od' 271. — kade. Sred gusta se bismo
gaja po dne doba mi stanili i mrezam ga sa
svijeh kraja i psim lovnijem obkruzili, mjeste
plasijeh zvijeri kade, s mnogom silom nas ob-
kruzi vojska huda. G. Palmotid 1, 301.

6. gdjegdje ostaje kad u recenici koja nazna-
cuje vrijeme glavnoga dogadaja, ali se istiie ovaj
kao nesto osobito, nenadno, cudnovato, te po tome
mislim, da ovaki primjeri ne pripadaju pod 1, a.
— naj cesce s kad neina glagola nego se ima u
misli. Kupih kona za hijadu, poigrah ga niz li-
vadu, doigrah ga do vodice, kad na vodu, tri de-
vojke. Nar. pjes. vuk. 1, 305. Kad na vodu,
zmaj ogneni. 1, 308. Kad u kolo, kano udovica,
kad iz kola, kano pustenica. 1, 414. Kad ja
mladi v Zadar grad, to mi }uba s tanca gre.
Nar. pjes. istr. 2, 54. Kad u selo, al' u selu
Turci. Osvetn. 2, 19. — Junak misli, da je go-
lubica, kad se tr2e, ali devojcica. Nar. pjes. vuk.

1, 348. Kad iz Marka jela nikla, po dnu jele
Dunav tece. Nar. pjes. kras. 1, 108.

7. slicno kao kod 5, glavni dogadaj stoji s kad;
ali je ta razlika sto se u glavnoj redenici ne po-
kazuje toliko vrijeme onoga dogadaja, nego kad
istice da neSto biva sasma drukcije prema onome
sto je kazano u glavnoj recenici. kad moze biti
i bez glagola i imati uza se rijeci eto, tamo itd.
kad. A on cijeni . . . negova da kobila dvijem se
nede dat jahati, kad ta sna^na i pacna trupa
pusta, da svak na nu stupa. J. Kavanin 40''.
Jos u prvoj rimskoj rati, nek mi prosti, sarat
radi: da nij' Solin grad bogati bio neg Rim da
ga sgradi, kad prije plavi Grkom rinu za tro-
jansku vojakinu. 116*. — Bududi da se vide
mnogi uciti ga (ovaj nauk, t. j. aritmetiku), pak
kad tamo tot ne znadu ni naredbe od razdijena.
M. Zoricid, aritm. predg. 10. Zasto mnogi plug
odbigne, za da perom kruh dostigne ? a kad tamo,
ali tuka i brez pluga i nauka, i magarac bez
samara. V. Dosen 213*. Mnogi misle da tako
pamet sticu, a kad tamo, oni vrijeme smicu. M.
Pavlinovid, rad. 144. — kada. Vise je puta rekao,
koliko tlaci vladane jednoga principa koji na
takvi nadin mori svoje podloSnike za zadovojiti
svojoj polepnosti, kada bi morao biti niov otac
i aahranitej. A. Tomikovid, ziv. 216.

8. dum, znacene je kao dok, u isto doba kad,
ali je ujedno i kauzalno te pokazuje uzrok onome
sto je u glavnoj recenici ali drukcije nego kod

2, jer se nekako istice da jedno i drugo u isto
vrijeme biva, te se ne bi moglo zamijeniti kon-
junkcijom jer, nego tijem sto Hi za to sto.
Proklet i oni tko naj prije za izet zlato zem}u
izdube, kad cid zlata naj vrjednije obicaji se u
nas gube. I. Gundulid 163. Nu srditi val za-
klopi negove oci plahom silom usred puta, kad
ga utopi prijekom vlasti. 363. S uzroka de§

1. KAD, B, II, 8.

725

1. KADAR

jaoh istoga^ kad izgubi cacka tvoga i tvu majku
izgubiti. Gr. Palmotii 1, 176. Ja ga scijenim
kad u svemu gospodicid skazuje se. J. Kavanin
153^. Sebi nastojahu, kad duhovna prodavahu.
458a. Posten li je srdan zato, kad uadlazi nimo
jato? V. Dosen 199l>.

*.). dummodo, u jednom primjeru xviii vijeka
znaci: samo dr, i stoji s prezentom perfektiv-
nijem. Znam u omrazi da ostajem i krajevom i
od puka, nu se za to malo hajem, kad se ispuni
moja odluka. G. Palmotid 1, 355.

10. M ovom primjeru kao da znaii: kao kad.
Od kad se je Carigrad sagradil, ni takove robe
zarobio, kad zarobi trideset divojak. Nar. pjes.
istr. 1, 31.

2. KAD, /. vrsta suda; po svoj prilici znadi
isto Sto kaca, premda bi uprav znacilo veci sud,
jer je kaca deminutiv. — Postalo je od grc. xdihig
Hi od lat. cadus, ali vec u praslavensko doba,
isporedi stslov. kadt, rus. Kn/\h, ces. kid', poj.
kadz, pa i lit. kodis. — Dosta se rijetko nalazi,
jer se cesce (jovori kaca i kada, — Izmedu rjec-
nika u M.ika\inu (kad, 6abar, vidro .labellum', i
kad badan) gc0e se naj prije nahodi, u Bjelo-
lostjenceou (vidi kod kaca), u Stulieevu (gdje
grijeskom stoji da je muskoga roda : ,tinello, la-
bello' ,parvus lacus'). Zimna vlaga objuzila so,
a okisla kad. S. j^ubisa, prip, 30.

3. KAD, m. djelo kojijem se kadi (kadene), i
u konkretnom smislu ono dim se kadi. — Akc. se
mijena u loc. sing, kadu (po svoj se prilici ne
upotreb}avaju padezi mnozine). — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (kad, miris ,suffitus') gdje se
naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (kad, kadilo,
jSuffitus, suffimentum, odoramentum'), u Voltigi-
jinu dprofumo, incenso' ,rauchwerk'), u Stulieevu
(jsuffitus, euffimentum, suffimen'), u Vukovu (,das
raucherwerk' ,suffimentum'). I kad od bogojubstva
na otari bozji prikazujete. E. Pavi6, ogl. iv. Na
drugomu pak otaru prikazivase se miris i kad
od razlicite sprave tamjana. 144. Ovi 6e sve
misnike, koji na ovomu otaru kad prikazuju, po-
smicati. 300. Usudi se doci u crkvu i kad pri-
kazivati na otaru od kadena. 338. Naj voce
kada kadiocu. (Z). Poslov. danic. Mirisavi kad.
I. Velikanovii, uput. 1, 487. Kad ovi od tebe
blagosovjen uzasao k tebi. 3, 408. Od nih kada
traze. J. S. Re|kovi6 289. Ako kotla sa6uvas
od kada. 370. Pune pregrsti kada mirisnoga
istucanoga. D. Danicid, 3mojs. 16, 12. Okaditi
kosnicu kadom. I. Zivanovii. javor. 1879. 337.
— U metaforickorn Hi u prenesenom smislu. I
kad mirisja od molitava svetih idase od ruke
andeoske prid Bogom. E. Pavid, ogl. 672. Na-
uka je srpska poposla tragom Dositejevim, toga
raskaludera prosvjetite|a po kadu voltairskom.
M. Pavlinovii, razg. 73. Dosta Luki tih besjeda
bilo, jer je znao, od kojeg su kada. Osvetn. 3, 44.
Cvece pustaie iz sebe miris blag, a tihi vetri6i
pronosahu taj mirisavi kad. M. P. Sapcanin
1, 121.

4. KAD, praep. vidi 2. k. — Bijetko i samo
u nekijem narodnijem pjesmama xvm vijeka. Da
se Mitru pogledat kad javoru suliu drvu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 29. Ho'te sa mnom kad Olovu
gradu. Nar. pjes. bog. 280.

1. KADA, vidi 1. kad.

2. KADA, /. vidi 2. kad. — Ake. se mijena u
voc: kado, kade. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die wanne' ,labrum, lacus,
vannus'). Zaiste kadu vode. Nar. prip. vuk.^ 223.
Rano grozde retko do kade dolazi. P. Boli6,
vinodjel. 2, 128. Pune kade otoci vina. 2, 342.

Dobro bi bilo da se i okupa u kadi tom vodom.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 2, 57.

3. KADA, /. uprav dem. kaduja, ali s pridjev-
kom zelena kaze se o nekom cvijetu, Narcissus
pseudonarcissus L. — Akc. je kao kod 2. kada.
— U narodnoj pjesmi naSega vremena i otale u
Vukovu rjecniku (zelena kada). Dva su cvijeta u
bostanu rasla : plavi zumbul i zelena kada. Nar.
pjes. vuk. 1, 401. i bez pridjevka u istoj pjesmi:
Plavi zumbul ode na Dojane, osta kada u bo-
stanu sama. Kada zelena. Narcissus pseudonar-
cissus L. (Vuk). B. Sulek, im. 135.

4. KADA, /. hyp. kaduna. — Akc. je kao kod
2. kada. — U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Dul-kaduna mobu namolila, sve je
kade na mobu sazvala. Nar. pjes. vuk. 1, 566.
To je kada za Boga primila. 1, 567. Povadide
to drago kameiie, udarat ga sabjam' u balcake
i kadama u zlatno prstene. 2, 201. Moja kado,
moja vjerna Jubo! 3, 361. Kada nemu kroz stid
odgovara. Nar. pjes. here. vuk. 55. Mila kada
starca Limanage. Pjev. crn. 204^. (Turci) svi
bi posli, da im kade dadu. Osvetn. 2, 78. Kad
mu stanu ispod kule bijele udovice kade jado-
vati. 3, 52.

KADAGOD, KADAGODAR, KADAGODIR,
KADA GOD, KADA GODIR, KADA GOD, itd.
vidi kod kadgod i kad god.

KADAIF, m. nekakvo tjestano jelo, arap. tur.
qadaif. — U nase vrijeme. U Srbiju se unosi
naj vise fidelina, jerbo prave od ni neko jelo sto
se zove ,kadaif'. D. Popovid, poznav. rob. 339.

KADAKOLI, adv. kadgod, katkad. — Sasta-
vjeno: kada i koli. — U jednoga pisca cakavea
XVII vijeka, Majahno korenja, tar ku smokvu
kadakoli, i to u vecer okusase. F. Glavinic, cvit.
344b.

KADANGIKA, /. vidi kadungika. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje ima
i primjer iz narodne pjesme: Pokrstise bule ka-
dangike). Pa mu uze kona i oruzje i negovu
bulu kadangiku. Nar. pjes. vuk. 4, 119.

KADANO, vidi kadno.

KADANOVCI, Kadanovaca, m. pi. selo u Sla-
voniji u zupaniji pozeskoj. Razdije}. 130.

1. kA.DAR, adv. i conj. vidi 1. kad (interoga-
tivno i relativno). — Slozeno: kada i r (koje
vidi). — vidi i ikad, nikad. Morskijeh riba da
budemo pida i hrana male cijene, kadar ovdi po-
ginemo posred vode nesmijene. J. Palmotid 28.
I prva jest jubav od pozejena telesnoga, kadar
covik jubi zenu. P. Posilovid, cvijet. 23. Od
kadar sam uzdu pustio na razpusteae svu slo-
bodnu zaduben u poganoj necistodi, na meni
nosio nijesam priliku moga Isukrsta. B. Zuzeri
32. Duh sveti ne dohodi po vjetarcem svojijeh
milosti kad ja hodu, neg kadar je nemu drago.
47. (Pripovijes) koju Robert Licio kadar bi je
pripovijedo cinio bi se svemu puku najeziti. 67.
Dohodis mi raj iskati, kadar ti su mjedi i nacin
za u pako treat nedostali. 119. U uzdanu ova-
komu prizamjeran ukazo se Ksaverio tijem na-
dinom, da ne bi on svoje srce promijenio ne samo
kadar bi ga |udi i svijet ostavili, neg sto je vede,
kadar bi bile sve prilike, da ga isti Bog ostav|a.
395. Kadar bjese Milica svoga zeta razumjela.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 21. Kadar Mitar do-
hodi na negove b'jele dvore, veseje su cinili u
svojemu b'jelu dvoru. 1, 27. Kadar bje§e kra-
Jica tanku knigu prolegala. 1, 38. Kadar ga je
Vido razumio, on cas skoci na junadke noge.
Nar. pjes. bog. 302. Kadar Bog hotio je stvo-

1. KADAR

726

KADET

riti. S. Eosa !•>. Nije se Isukrs ovako podnio,
nego kadar ga umrli iskahu za pogubit ga. D.
Basic 2'J9. Kadar je utazila uzdah, suze, tako
moli ... N. Marci 44. Volil bi na svitu vse
muke trpiti neg tebe rozicu kadar ostaviti. Jacke.
17. Kadar otac nadoda. Dubrovnik. 1870. 25.
2. KADAR, kddra, adj. koji moze sto uciniti,
sposoban, arap. tur. qadir. — isporedi kader. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjeenika ii Vukovu
(,fahig, im stande' ,potis'). Nije kadar utesiti, J.
Rajid, pouc. 2, 84. Nije kadar podpomoci. 3, 57.
Moja detinska pamet nije jost kadra razumjeti.
D. Obradovic, ziv. 25. Samo sobom joste nije
kadro zasluziti, 72. Nisu kadri svoju ranu i
ajine zasluziti. basn. 300. Nisam kadar dovojno
blagodariti. sav. 29. Sto smo god kadri dobra
uciniti. 100. Nisam kadar ni devojke naci. Nar.
pjea. vuk. 1, 630. A kadar sam stici i uteci. 3, 4.
On je kadar na nas zavoj§titi. 4, 138. Te gra-
dove raja nacinila, kadra ih je za dan oboriti.
4, 150. Onde nema nigda starjesiue koji nije
kadar platit vina. 4, 184. Uvjeren sam da je
kadar amanet moj sacuvati. Vuk, pavl. 2tiin.
1, 12. Onaj za kojega se misli da nije kadar to
uciniti. poslov. 201. A vaja da smo toliko kadri
priznati, da nasi stari onijeh vremena niti su bili
gori ni ludi od nas. pism. 29. Imena koje je
kadro da Hrvatskoj otudi lijep broj sinova, M.
Pavlinovic, razg. 69. Ma kano ti britki mac u
ruci koja nime kadra pravit nije. Osvetn. 1, 25.
Ako bude kadar s vami podi. 3, 83. Kadar
,fahig' jcapax'. Jur. pol. terminol. 203. Kadar
biti sto uciniti, modi sto uciniti ,im stande sein
zu'. 470. Kadar, nem. ,fahig', tal. ,capace'. B.
Petranovid, rucn. kniga. 11.

1. KADARA, adv. i conj. vidi 1. kad (intero-
gativno i relativno). — Slozeno : kada i ra (koje
vidi). — vidi i ikad, nikad. Kadara cu vrh ne-
besi Ijepos tvoju vidjet modi. I. Akvilini 318.
Trajedi u trudu nepristajnu svoje dnevi, kad za-
duben u molitvah, kad u pismijeh a kadara vise
svetijeh kniga vas zamisjen. B. Zuzeri 296. Ka-
dara je na veceri bilo. Nar. pjes. bog. 254. Od
kadara postalo je na svijetu hristijanstvo. S. Rosa
III. Ondar kadara poreza puk. lOl**. Snaga
svaka, kadara je razdvojena, krepos gubi. P.
Sorkocevid oSb^.

2. KADARA, /. vidi 1. gadar i gadara. — Od
XVIII vijeka (Miklosic, tiirk. elem. 1, 62, donosi
Kacicev meni nepoznat primjer). Zveketane maca
i kadara. Nar. pjes. juk. 149. Kadara, gadara
M. Pavlinovid.

KADAREV DO, Kadareva Dola, m. selo u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 20.

KADARICI, m. pi. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 23. 27.

KADARUM, u Vukovu rjecniku : kadirum,
nekako crno grozde ,art traube' ,uvae genus'. —
1 u Sulekovu imeniku: Kadarum, vrst vinove loze
crna grozda (Dalmacija, Danilo). Kadarum bje-
Janski, vrst vinove loze crnoga gro2da (Dalma-
cija, Danilo). B. Sulek, im. 135. — U Dubrov-
nikii se govori kadarun i kandaruo. — Nepoznata
post ana.

KADARUN, kadaruna, m. vidi kadarum.

KADARUNSKI, adj. u Danicicevu rjecniku:
kadaruntskyj, selu je ,Kupeltniku' manastira Ar-
handelova u Prizrenu isla meda ,uzb medu ka-
daruntsku' (Glasnik. 15, 288 god. 1318?).

KADASNI, adj. koji je bio kad (interogativno
i relativno), koji je bio u koje doba, koji je od
kojega doba. — Postalo je od kada po analogiji

prema dana§ui, jutrosiii itd. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjeenika u Vukovu (,von wann, von
welcher zeit her' ,ex quo'). Spomenuvsi se od
koga mu i od kadasnega mu grijeha drago . . .
M. Divkovid, nauk. 184*. Na bure se udari kruna
i godina kadasni je (broc). D. Popovic, pozuav.
rob. 189.

1. KADE, vidi 1. kad.

2. KADE, vidi gdje.

3. KADE, m. hyp. kadija. — Akc. se rnijena
u voc. kade. — (J narodnoj pjcsmi bosanskoj
nasega vremena. Lijepo bi ga kade nadario. Nar.
pjes. juk. 558.

h KADEGOD-, KADE GOD, KADEGOD, KADE
GOD, vidi kadgod i kad god.

2. KADEGOD-, KADE GOD, vidi gdjegod i
gdje god.

KADEK, vidi 1. kad. — Sastavjeno : kade i k
(vidi 3. k). — U nase vrijeme u Crnoj Gori.
Kadek vide care Imbrahime ... on poklice Ja-
nicare Turke. Pjev. crn. 31*^. Kadek Vuko bjese
razumio, on ovako druzbi besjedio. 72^.

KADENA, /. vrlo duga i debela gvozdena ve-
riga sto se nom vezii brodovi kraju Hi na noj
visi sidro, tal. catena, inlet, cadena, veriga. —
Po svemu primorju u nase vrijeme. Ov svid saku
kadenu zgrizo. Nar. prip. mikul. 111.

KADEIsTE, vidi kadene.

1. KADER, adj. vidi 2. kadar. — Po noj prva
dva primjera cini se kao da se ne rnijena po
oblicima; istina, u noj zadnem primjer u ima za
zenski rod kadera, ali mi nije dosta pouzdano.
Mi te kvartijske novce nisoio kader dati. Glasnik.
11, 3, 62. (1707). Mi ne imamo dati ni novca, ni
smo kader. 63. Kad se pod prilikom krstjanske
Jubavi ne propine svrhu onoga sto je kader i
moguc. E. Pavid, ogl. 601. Koje no se (dite)
jos ni najist kader. M. A. Re|kovid, sat. 02'*.
Nije kader ni vridan scbi ranu i odidu spra-
viti. B. Leakovic, gov. 228. Ako uzbudem kader
slideda priporuciti. G. Pestalid 245, Jesi li ih
kader docekati. Nar. pjes. vuk. 5, 67. Kad si
kader, airli ti bilo! Nar. pjes. here. vuk. 85. I
videdi da mu nije kader odgovoriti. Nar. prijj.
vrc. 103. Pa da nije kader vise svoju mater hra-
niti. 109. Kad me, jadna sestro, nijesi kadera
pomodi. Dubrovnik. 1870. 7.

2. KADER, vidi 1. kad. — Sastavjeno kade i
r (koje vidi). — xviii vijeka. Od kader sara krc-
marica mlada ja ne vidjeh Jepsega juuaka. Nar.
pjes. bog. 245. U vrijeme suprotivuo, kader jo
prijate} bijedam pritisnut. I. M. Mattei 311.

KADERA, adv. vidi 1. kad i 2. kader. — Sa-
stav^eno: kade i ra (koje vidi). — Nemam pri-
mjera, ali sam cuo govoriti. P. Budmani.

KADERAN, kaderna, adj. vidi kader, od dega
je nacine.no nastavkom i.n. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Kad si ti bio kaderan
onako satrena covika opet posastavjati, ti si
pravi doktor. M. A. Rejkovic, sabr. 29. &to sam
jo§ kaderan drugomu u potribi pokloniti. 60.
Da bi ti kaderan bio ukrasti pet ovaca. 63.

KADET, kaddta, m. mladi vojnik koji je u
nauci da postane casnik, nem. kadett. — U Vu-
kovu rjeiniku: ,der cadet' .juvenis ad militiam
publico informandus' s dodatkom da se govori u
vojvodstvu po varosima i s primjerom iz narodne
pjesme: Ved je teta gledala kadeta. (Nar. pjes.
vuk. 1, 632). vidi i: Na krevetu mladome kadetu.
1, 655.

1. KADGOD

727

2. KAD GOD

1. KADGOD, adv. rjeccom god kad dobiva ne-
odredeno znacene, all tako da je ograniceno samo
za nekoliko Hi malo slucajeva (gdjegdje i za jedan
sain sluc(ij) za koje se ne moze uprav reci kad
ce nastati. drukcije je 2. kad god. -- Mjcste kad
moze biti i koji drugi oblik (vidi 1. kad, A), a
mjeste god mogu biti i oblici gode, godi, goder,
godir, godar, god ltd. (vidi god). — Izmediu rjec-
nika u Mikalitiu (kadgod, kadgodir ,interdum,
aliquando, aliquotics, aliquotiens, noimumquam'),
u Belinu (kadgod ,qualche volta, tal volta' ,ali-
quando, alias' 5981); ,di quando in quando' ,iden-
tidem' 599*; ,qualche volta' ,interdum' 777i>;
kadagod ,alle volte' ,iionnunquam' 65^; ,qualche
volta, tal volta' ,aliquando, alias' 598^; ,talora,
talvolta' ,interdum' 7211^; kadgodi ,aile volte'
,nonimnquam' 05*; ,a luogo a luogo' , per inter-
valla' 447*; ,qualclie volta, talvolta' ,aliquando,
alias' 598''; kadgodijer ,alle volte' ,nonnui)quam'
05^; kadagodir ,qualche volta, talvolta' .aliquando,
alias' 598b ; kadagodijer ,qualche volta' ,inter-
dum' 777''), u Stuliccvu (kadagod, kadagodi,
kadagodir, v. kadgod; kadgod, kadgodi, kadgodir,
kadgodijer ,aliquoties, aliquando, nonnunquam').

a. aliquando, interdum, nonnunquam, koji put,
gdjekoji put, vidi i 1. kad, B, I, 3, a. — kadgod.
Od srama boje jes crvenu kadgod bit, neg ... N.
Dimitrovi6 5. Ako kadgod s tve Ijeposti u sr-
daccu strah je ovomu ... I. Gundulii 31. Spo-
menuti sve sto cuti, po tiho mu kadgod moze.
G. Palmotic 2, 127. Er sam kruha blagovao
kadgod s nima. J. Kavaiiin 153''. Ako kadgod
tko zabludi. 380''. Ne, da se ne moze kadgod
oprostiti. A. Bacii 78. I tako cistoca zenidbe-
nika kadgod nad(7«jodi cistocom (sic) divica i re-
dovnika. J. Banovac, razg. 79. I tako bi po-
mankalo kadgod obecar'ie negovo. F. Lastric,
test. 221'. Zakline se, ali mu kadgod i sasma u
rijetko utece da se zakune. I. A. Nenadic, nauk.
117. Da joj bludna ne bi rana kadgod bila vet
zadana. V. Dosen 'J6a. Ko su te ciste golubice,
kojo se nijesu kadgod u kalu od svijeta izgnu-
sile? D. Basic 121. Ako li ja kadgod i poSinem,
u cem odim u tomu i spavam. And. Kacic, razg.
216a. Da se kadgod prikaze dobru i spametnu
ispovidniku. Ant. Kadcic 245. Kadgod se po-
daje irae Bozje naravima stvorenijema. J. Ma-
tovi6 16. Zasto se kadgod duh sveti naziva dull
Jesukrstov? 80. Ovo kadgod aposto zove slavu,
riekada Jubav. 112. Jere kadgod nih zovu po-
pove. 295. Da je kadgod dopustena zakletva.
347. On prqjde. nalozi ogan, pusi po malo i se
kndgod zalozi komadic kruha. Nar. prip. mikul.
48. — kadagod (radi akcenta vidi kod 1. kad).
Tako kadagod i mi cinimo. A. d. Bella, razgov.
189. — kadgodi. Ter kadgodi mir uziva (suzan).
N. Nafeskovii 1, 168. Ciij, da t' se kadgodi po-
tajna koja stvar od mene ne zgodi pronesti ni-
kadar. 1, 179. Neg ako u noci meni se prigodi
da budes ti do6i u sni mi kadgodi. 2, 82. Od
mora tuzni rat smiri se u vodi, ako ne vazda-
krat, a ono kadgodi. D. Kanina 40^''. Er ako
kadgodi ho6u se tuziti, u tuzi ne bo6e suze me
zdruziti. 82''. Kojim se kadgodi zgodi da padu
u grill. P, Radovcic, nac. 35. Na slavicu je glas,
a kadgodi grmusa i Ijepse poje. (D). Poslov.
danic. Sunce kadgodi pomrci, ali tvoja svetina
ne moze pomrcati. S, Margiti6, fal. 22. Mogli
b' imat oprostene a kadgodi i postene. V. Dosen
178a. — kadagodi (radi akcenta vidi kod 1. kad).
A kadagodi po nodi strasnim rov|ase glasom. F.
Glavinid, cvit. 15''. — kadgodijer. kadgodir. Jak
da je besudno pribivat kadgodir zalosno i trudno.
N. Dimitrovid 53. Dobro da se sti kadgodijer.

M. Orbin 14. U koj (ca§i) mati kadgodir sociva,
neka blaguje, sajase mu. F. Glavini6, cvit. 73*.
Da pokora ludomu pamet kadgodir povratiti cini.
102a. — kadagodir (radi akcenta vidi kod 1. kad).
Uzrok kadagodir (^ini clovika pristupiti zakon.
F. Glavinic, cvit. 144*. Da kadagodir po tri dni
postedi, nistar ne okugaSe. 400*. 1 mi obifiajemo
kadagodir dati pokoj umorenoj pameti. P. Po-
silovic, nasi. 66*. Slip naslar'ia zivot jednomu
ditetu i jos6e kadagodir jednomu psetu. I. P.
Marki 76. — kadgodar. Da kadgodar po leto dan
na posteji lezaso. F. Glavinid, cvit. 329''. — kada-
godar. I kadagodar bitjem sluzaSe Jim svojim.
F. Glavinii, cvit. '292''. I kadagodar zemja gola,
posteja bise jego. 16*.

b. aliquando, quandoque ; unquam, olim, jedan
put, jednom (k potpunom smislu moglo bi se do-
dati dajbudi Hi ipak). a) o proslom dogadaju.
kadgod. Joli koji kadgod zapamtio da se sjaji
more od zapada? Nar. pjes. vuk. 3, 346. — kad-
god. Pa i danas ne znaju ufano, da su kadgod
zivili i mrli. Osvetn. 2, 96. — b) o buducem do-
gadaju, isticiiei: aa) da moze biti Hi da je sva
prilika da ce jednom biti. kadgod. Isti prijateji
govorau nemu da ce se ova krivica kadgod na
negovu glavu oboriti. A. Kanizlic, kam. 104.
Tako grisi svi opaki, ima svoju miru svaki, jerbo
svaki velikodu i poganu svoju zlocu more kad-
god zadobiti da ne radi veci biti. V. Dosen 72''.
Ona jedna Ijekarija od tolicijeh zalah nami bi
od Boga prikazana da bismo kadgod zivjeli po
vo}i Bozjoj. J. Matovi6, kat. 477. — bh) ze^u
da bade, kadgodi. Odgovor meni daj kadgodi kad
uzmoz'. N. Najeskovic 1, 303. Er da se prigodi
tva miles, gospode, za zalos kadgodi na milos da
dode. 2, 29. — kadgod. Ah, hoce li kadgod doci
vrime? M. A. Ee}kovi6, sat. F7''. E! Obrone,
sta bi pregorio da ti kadgod dan osvete sine!
Osvetn. 1, 35. Nas gusti Krnine ! dodemo li
kadgod u te zivi . . . Osvetn. 4, 59. — kadgod.
I mi smo se i uzdali u te, da des ti nas kadgod
izbaviti. Nar. pjos. vuk. 3, 358. I da vidis vje-
renika zudna kadgod, }ubo, u vijeku svomu.
Osvetn.^^ 2, 5. ^^

2. KAD GOD (god se jace istice akcentom),
adv. Hi conj. quandocunque, ii svako doba, svaki
put (god daje neograniceno znacene). vidi kod
2. gdje god. — I kad i god mogu biti u razlic-
nijein oblicima, kao kod 1. kadgod. — Izmedu
rjecnika u 3iikajinu (kad godi, vazda kad .quo-
ties, quotiescunque, toties, quoties, quotiens'), u
Voltigijinu (kad godar, kad godi, kad godijer, v.
kada god ; kada god, kada godar ,qualora, quando,
quandoche sia' ,so oft als, wenn'), u Stulicevu
(kada god, kada godi, kada godir, v. kad god;
kad god, kad goii, kad godir, kad godijer .quo-
tiescunque, quoties'), u Vukovu (kadagod, kada-
god, vide kadgod; kadgod, kadgod, ,wann immer'
,quandocumque'). kbde (gde, kada, kadi, kade, kdo,
kad) gode (godi, godije, godert, gode, godijer,
godir). (u naj prvom primjeru ima pred adverbom
prijedlog do, isporedi 1. kad, B, I, c, b), te je
znacene : dok traje neko vrijeme). Da davaju Du-
brovcane na vsaku godinu ... do gde gode Du-
brovnikb drtzi Stent. Mon. serb. 157. (1358). I
bote gospoda Jelena, . . . ktde godi bude, poslatb
uzGti recene dukate, da posje ovt nast listt.
322. (1423). Kada gode biht hotio uzeti, da damt
na znantje. 339. (1427). Kada godert bi poslali,
da imt damo, 499. (1466). Kde bi gode dostlt
DubrovBcanint poiskati svoga imanja ... da biste
vi zvali niht popove. 535.(1485). Kadi je godije
bude hotjeti uzeti. Spom. sr. 2, 94. (1437). Kade
godije bude poslati uzeti refiene dukate, da pos|e

2. KAD GOD

728

KADIJIN

ovb nast listt. 2, 96. (1433). Kad godijer se
nade u prostenju. A. Gucetid, roz. jez. 51. Kada
godi su koji hotjeli koje knige sloziti i ispisati...
vazda su promisjali ... M. Divkovic, bes. xv.
Kad godijer clovjek Stogod bezredno zudi, tu-
tako 86 ucini nemiran u sebi. B. Kasi6, nasi.
10. , Kad godijer se za nim stavi slovo glasno.
K. Gamani6 A6a. Kad godir arkibiskup bude
hotiti misu redi. M. Bijankovic 127. Jos sotona
kada vidi, jednom Boga sto uvridi, da u jamu
od propasti morala je uvik pasti, a da covik na
hi jade krivac Bogu ve6 postade, i kad godi on
posrne, da se moze da povrne, krivo joj se zajer
cini sto je ona u dubini, a coviku moze biti jos
raj slavni zadobiti. V. Dosen 116^. — kad god
(god). Kad god se ucini koje dilo zlo i nepo-
dobno, udi} se uvriduje Bog. J. Banovac, uboj.
7. Kad god kosi, rukavice nosi. Nar. pjes. vuk.

1, 528. Po noj pliva riba svakojaka, kad god
bodes, da je taze jedes. 2, 106. Kupi svata ko-
liko ti drago, po devojku kad god tebe drago.

2, 514. Pa je jubi kad god se probudi. 3, 102.
Ja je jubim kad god mi je drago. Nar. pjes.
here. vuk. 210. Kad god hcesmo, sakupit mo-
gosmo. Osvetn. 3, 17.

1. KADI, vidi gdje. Kada se zarucnik ne more
najti kadi bi bil. Narucn. 60a. Mesto kadi se
porodi Jerolim. Transit. 1. Sin clovicaski nima
kadi podkloniti glavu svoju. 46. Poala ga ka
onoj crikvi kadi bise negova zena. Mirakuli. 4.
Ide na ono mesto kadi muz neje bise. 59. Po
vsej zemji kadi se razumi konac. Korizm. l^.
Kadi je zavidosd, totu ni Jubve. 37*. Kadi ja
jesam, totu i sluga moj da bude. 73*. Daj po-
gledaj V ono sunce zarko kadi j' bilo i sada kadi
je. Nar, pjes. istr. 1, 34. Kadi si mi? kadi? lipa
Mare moja! 2, 5.

2, KADI, vidi 1. kad.

KADICA, /. dem. 2. kada. — U nase vrijeme.
Usuti va)a takovo zito u obicna korita, ili male
kadice. Nov. sr. 2, 31. vidi i: Kadica, chem.
,wanne', tal. ,tinozza'; pneumaticna kadica ,pneu-
matische wanne', tal. ,tinozza pneumatica', frc.
,cuve pneumatique', egl. ,pneumatic trough'; ka-
dica sa zivom ,quecksilberwanne', tal. ,tinozza
per mercuric'. B Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KADIC, VI. prezime (u prva dva primjera moie
biti drugi akc: Kidic tnj. Kadijid, kadijin sin).
Ne ostav'te Kadida Manojla. Ogled, sr. 43. Kadic
Marko od sela Vucice. 197. Kadid, prezime. u
Backoj. V. Arsenijevid.

KADIF, m. vidi kadifa. — U Belinu rjedniku :
,velluto, drappo di seta' ,sericum villosum' 756^;
u Bjelosfjencevu : kadif, velut ,sericum villosum' ;
« VoUigijinu: ,velluto' .sammet'; u Stulicevu:
,8ericum villosum'.

KADIFA, /. osobita vrsta tkana od svile (a
cini se i od vune i od pamuka), u kojega sjedne
strane (s lica) str§e kratke, vrlo tanke i guste
niti kao dlacice jednake dujine, ar. qaHfe, tiir.
qadife. — isporedi kadif, kadiva, kadipa, pa i
barsun, velut. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika(inu (v. barsun) i u Vukovu (vide
kadiva s dodatkom da se govori po varo§ima).
Sto su zlatni raspliti kadife i svile. M. Radnid
BQa. Obbiti ga crnom kadifom. M. A. EeJkoviA,
sabr. 67. Stolovi izvezeni svilom i s kadifom.
J. Krmpotid, malen. 5. Kano ludac svione ka-
dife. M. Katandid 67. Pa prostiri svile i kadife.
Nar. pjes. vuk. 1, 51. Pod dolamom od kadife
decerma. 1, 153. Od svekra ti erven kavad doso,
od svekrve zelena kadifa. 1, 280. Na sergazi
mor kadife jastuci. 1, 386. Dvije dibe, detiri

kadife. 1, 446. Zasija se skerlet i kadifa. 2, 150.
A po cosi lijepa kadifa. 2, 231. Civot du mu
kadifom pokriti. 3, 76. Nije za svinu od ka-
dife sedlo. Nar. posl. vuk. 214. — U prenesenom
sniislu ime je i nekijem bi(kama (uprav cvijecu,
jer je nalik na kadif u; ima i tur. kadife cicegi,
trator). Kadifa, Kadiva (Vuk), amaranto primo
(Kuzmid), 1. Zinnia multiflora L. (Pavid) ; 2. Ta-
getes L. (Sabjar, Dubica), v. Kadifica. B. Sulek,
im. 135.

KADIFELI, adj. vidi kadifli. — U narodnoj
pjesmi na§ega vremena, i otale u Vukovii rjed-
niku. Stade skidat kadifeli ruo. Nar. pjes. vuk.
1, 546.

KADIFICA, f. (uprav dan. kadifa) ime cvijetu
i bilci, isporedi kadifa na kraju. — Moze biti
od prije nasega vremena, a izmedu rjeenika u
Stulicevu (v. trator) i u Vukovu (vide kadivica).
Kadifica, fiori di veluto (Kuzmid), Tagetes pa-
tula L. (Vodopid). B. Sulek, im. 136.

KADIFLI, adj. koji je od kadife; kaze se i
kadifeli (koje vidi), tur. qadifeli, qadifli. — Ne
mijena se po oblicima. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjeenika u Vukovu (,sammet-' ,holosericus').
Po dolaml kadifli decerma. Nar. pjes. vuk. 1, 373.

KADIFLIJA, /. nekakva kapa od kadife. —
Postaje od kadifli. — U Vukovu rjecniku: t. j.
kapa ,art sammtmiitzo' ,mitrae genus', cf. ki-
denka s primjerom iz narodne pjesme: Po glavi
im kape kadiflijo. (Na glavi im kape kadiflije.
Nar. pjes. vuk. 4, 167).

1. KADIGOD, KADI GOD, vidi gdjegod, gdje
god.

2. KADIGOD, KADI GOD, vidi kadgod, kad
god.^

KADIJA, m. turski sudija, arap. qadi, tur.
qadi (pers. qazi, od eega je postalo i tur. qazi ;
obicno su dosle arapske rijeci u turski jezik preko
persijskoga, te je oblik qadi, kao i jos koja rijec,
izuzetak od avoga pravila). — Akc. se mijena
u gen. pi. kadija. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjeenika u Vukovu: ,der kadi (richter)' .judex'
cf. muselim, i u Danicicevu (.judex' u Turaka).
Kadiji n Gluhlavici. Spom. sr. 1, 4. (1396). Nas
kadija. D. Barakovid, vil. 174. Kada li je danak
osvanuo, skocise se pase i kadije. And. Kacid,
razg. 134^. Kadija kliski. kor. 458. I mescema
gdje kadija sudi. Nar. pjes. vuk. 1, 485. Ode
Marko s agom na kadiju. 2, 359. Cujes li mo,
efendi- kadija? 2, 359. Govore mu ho^e i ka-
dije. 2, 610. Isjek'o si pase i kadije. 4, 295. A
namjesta po Bosni kadije, da mu raji po ditapii
sudo. 4, 369. Kantar kadija (gledaj : Mjera vjera).
Nar. posl. vuk. 129 (Vrcevic tumaci ovako: Kantar
kadija t. j. ni sudac ne sudi po glavi, nego po
zakonu, i to mu je mjera kao sto je kantar.
Pravdonosa. 1852. 17; ali je znacene uprav, da
kad se cemu zna mjera, ne treba kadije ni suda
za kupovane ili dijelene ili drugu pogodbu ; pa
jos u sirem smislu, da, kad sto sami vidimo
kako treba da bude ako Jiocemo da bude pravo,
ne treba nam kadije). Ako car da, kadija ne
dade. Osvetn. 3, 26. Ako pruzis, va|asti su }udi
kod kadije, kad ti parbu sudi. 4, 10.

KADIJENICA, /. vidi kadijinica. — U na§e
vrijeme u Bosni. Kadijenica brze bo|e skoci . . .
Izade kadija s kadijenicom i svojira sinovim u
stalku . . . Kadijenica jo svakom kazivala . . . Kad
to oduti kadijenica . . . Nar. prip. bos. 1, 59.

KADIJIN (govori se i kadin), adj. koji pri-
pada kadiji. — Izmedu rjeenika u Vukovu (,de3
kadi' jjudicis'). Svaki ja§e po jednoga kona a

KADIJIN

729

KADIONICA

Stanisa kadijina dora. M. D. Mili6evi6, 2iv. srb.
1, 23. — I kod mjesnijeh imena: Kadijina bukva,
mjesto u Bosni. Kadina Bukva. F. Juki6, zemjop.
30. 72. Kadijna bukva. F. Kovacevi6, bosn. 39.
— M Srbiji. Kadijna Gl^vica, suma ii okrugu
uzickom. J^. V. Stojanovid. — Kadina Luka, selo
u okrugu va]evskom. K. Jovanovid 102. — K4-
dina Stijina, selo u okrugu krusevadkom. M. D.
Milidevid, srb. 724. — Kadijin Potok, mjesto u
okrugu biogradskom. Glasnik 19, 165. — u Dal-
maciji: Kadina (mozebiti i KAdina, vidi 1. kadin)
Glavica, selo u okrugu kninskom. Ropert. dalm.
1872. 41.

KADIJINICA (izgovara se i kadinica), /. ka-
dijina zena. — U Vukovu rjeeniku : k&,dijnica,
kadijna zena, ,des kadi frau' ,uxor cnv kadija'.

KADIJINSKI (govori sc i kadinski), adj. koji
pripada kadijama. — U Vukovu rjeeniku: ka-
dijnski ,der kadi' judicum'.

KADIK, m. ime bi}ci, smreka, nem. kaddig.
Kadik, (Kaddig), Juniperus communis L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 136.

KADIKAD, sastav(eno kad i kad, vidi 1. kad,
B, I, 3, c, a). — U Mikalinu rjeeniku: kadikad,
nigda i nigda, cesto ,identidom, saepe, frequenter';
M Stulicevu: ,identidem, aliquando, subinde'; u
Vukovu (s drugijem akcentom i pisano je raz-
dijeleno: kad "i kad ,dann und wann' ,interduai',
cf. katkad). — vidi: Gdi odavna kadikada kap
na kamen . . . pada, V. Uosen 177^. I suvise da
kadikad jedno drugo pojubi. Nar. prip. vrc. 202.

KADILAC, kadioca, m. covjek koji kadi. — U
poslovici XVIII vijeka. Naj vece kada kadiocu.
(Z). Poslov. danic.

KADILICA, vidi kadionica.

KADILN-, vidi kadion-.

KADILO, n. dim se kadi uopce, od cega po-
staju u nasem jeziku dva osobita znacena. —
Bijec je praslavenska, i postaje od kaditi na-
stavkom dio, kod kojega je u juznoistocnijem je-
zicima ispalo d; isporedi strslov. kadilo, rus. kr-
fl,uAo, des. kadidio, po}. kadzidto. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (kadilo, kadiovnik ,thuribulum'),
u Belinu (jincensiere' ,thuribulum' 391a), ^ Bje-
lostjencevu (kod kadilnica; napose: kadilo, miris,
V. kad), u Jambresicevu (,suffitus'), u Voltigijinu
(,profumo, incenso' ,weihrauch'), u Stulicevu (uz
kadilnik; v. miris).

ii. vidi kadionica, kadionik. St dijakony i st
kadily blagouhauLnyimi. Domentijan* 103 (tni-
slim da ovaj primjer, kao i drugi za nim, amo
pripada, a ne p)od b). Zato oni tu malu dicicu
blagoslavjaju, kade, krope, va crikvu vode, 6ih
blagoslovjene, sarane svide, kadila, cvitjo i zelisca
k liim na posteju stave. Postila. z4a. Odkupi
neka crkovna kadila ali incensijere. I. Dordid,
ben. 172. Dim i miris idu nerazdiono iz kadila.
(Z). Vas dim popu iz kadila, a pogaca meni ma
iz bisaka. (Z). Poslov. danic. Prikaza im se
hudoba s kadilom u ruci. D. Basid 280.

b. vidi 3. kad (s opcijem znacenem i s osobi-
tijem: o crkvenom kadu). u rjecnicima.

KADILUK, m. prijedjel u kojemu sudi jedan
kadija, tur. kadylyk. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der gerichtsbezirk, gerichts-
sprengel' ,dioecesis judicialis'). Vt bogospas-
nuju jeparhiju Zvornidkuju i vt kadilukt Soli i
vt gradt Sabact ... Vt bogospasnuju nahiju
CStinje i vt kadilukt Podgorica i Skadart i
vt pleme Pastrojevide. Glasnik. 25, 44. (xvii
vijek). Poslu§a ga Ali-paaa stari i ostalo sedam
muselima . . . svaki ode kadiluku svome. Nar.

pjes. vuk. 4, 437. U Jevanskom kadiluku blizu
Dalmacije. Vuk, nar. pjes. 4, 458.

KADI^iNAK, m. vidi kadionica, kadionik. —
Na jednom wjestu xviii vijeka. Kanoniki dva
puta s motom od kadijnaka jimaju biti poka-
djeni. I. Krajid 75.

KADIONIK, tn. vidi kadionik. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Drzedi u rukah kadijnike.
A. Vitajid, ist. 370.

1. KADIN, adj. vidi kadijin. — S drugijem
akcentom: kidin, znaii: koji pripada kadi (ka-
duni), ali nemam primjera ; ipak vidi kadijin na
kraju.

2. KADIN, kadina, m. umivaonica, tal. catino
(u dialektu mletackom mozebiti i cadin). — U
Dubrovniku u nase vrijeme. P. Budmani.

1. KADINAC, kadinca, m. sluga sudni kod ka-
dije. — Uprav kadijinac, kadijinca (isporedi ka-
dijin). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,der gerichtsdiener' ,lictor, viator'). Kad
kadija ode koga iz sela da dozove k sebi, on po
kadincu posaje muraselu po nega. Vuk, dan.
2, 85.

2. KADINAC, Kadinca, m. cesma u Uzicu. \i.
Stojanovid.

KADIN IK, m. thuriferarius, onaj koji u crkvi
nosi kadionicu. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Za nim (djakonom) kadionik s akolitom. I. Ban-
dulavic 111b.

KADINOLUCKI, adj. koji pripada Kadinoj
Luci (kod imena rijeke). Zemja u Kadino-ludkoj
reci. Sr. nov. 1868. 645.

KADINACA, planina u Stoparima (u okrugu
uzickom) u Srbiji. 1^. V. Stojanovid.

KADIONI, adj. koji pripada kadenu. — Rijed
je praslavenska, isporedi stslov. kadiltnt, rus.
Ka/\H.itHiiii, des. kadidlny, poj. kadzidlny. — Kako
se vidi po ceskom i po(skom obliku postaje od
kadidio (vidi kadilo) nastavkom tn. — U nas
nije narodna rijed nego je Vuk (vidi nov. zavj.
god. 1847, str. vi) nacinio od stslovenske pro-
mijenivsi na kraju sloga 1 na o. Stajase s desne
strane oltara kadionoga. Vuk, luk. 1, 11. Na-
cini oltar kadioni. D. Danicid, 2moJ8. 30, 1. Na
oltaru kadionom. Idnevn. 6, 49.

KADIONICA, /. thuribulum, sprava u kojoj se
pali kakva niirodija da pusti ugodan miris (u
ovom opcemu znadenu samo u Belinu rjeeniku),
a osobito u crkvi za tamjan i miru. isporedi ka-
dionik. — -o- stoji kod stokavaca mj. starijega
1: kadilnica, jer je na kraju sloga, isporedi ka-
dioni i kadionik (naj stariji je primjer sou
Kavanina). — Postaje od osnove kadiln (vidi
kod kadioni), kako se poznaje po oblicima u sje-
verozapadnijem jezicima. — Rijec je prasla-
venska, isporedi stslov kadiltnica, rus. Ka^HJit-
HH^a, des. kadidlnice, po}. kadzidlnica. — Izmedu
rjednika u Belinu (kadionica, kadilnica, ,profu-
miera, vaso da ardcre i profumi' ,vasculum odo-
ramentarium' 5S9a), u Bjelostjendevu (kadilnica,
kadilnik, kadionik, kadilo , thuribulum, odorarius,
acera'), u Jambresicevu (,fumigatorium, thuri-
bulum, acerra'), u Voltigijinu (kadilnica, kadilnik
,turibolo, incensiere' ,rauchfass'), u Stulicevu (ka-
dilnica uz kadionica s dodatkom da je rijed ruska ;
kadionica , thuribulum'), u Vukovu (kadionica ,die
raucherpfanne, das rauchfass' ,turibulum'), u Da-
nidicevu (kadiltnica , thuribulum'). St kadiltni-
cami i st svestami. Stefan, sim. pam. saf. 16.
S Bozijeju pohvaloju s(t) kadiltnicovt, Sava, tip.
stud, glasn. 40, 143. Kadiltnice srebrtny i zlaty.

KADIONICA

730

KADITI, 1, b, b).

Domentijanft 55. Eipidije, kadiltnice i 8ve§tbniki.
De6. hris. 3. Kadili.nice i svesttniky zlaty. Da-
nilo 37. Popove pri.stujn(v)§o sa svic^ami i ka-
dilnicami, Aleksandra pokadise. Aleks. ja*. star.
3, 245. Srebrnitili kadionicf, kindel, pih^id i
kale2i. J. Kavauin 322''. lud'onico, al' otara.
471''. Imaju^i kadionicu zlatiiu ii rnci svojoj.
A. Kanizlid, fran. 114. Naredio je, da u kadio-
nici tamjan gori. uto6. 224. §to je JorovoaDi
uzeo kadiliiicu. J. Rajic?, pouc. 3, 35. Ostavicu
cijolu okrutu, kalcz, darce i kadionicu. S. ^^u-
bisa, prip. 227. Doiiose kadionicu sa zarom. M
D. Milidevic, jur. 17. — U jednom primjcru xv
vijeka (i m prijepisu) ima kadilica ft istom zna-
hnu; ali je po svoj prilici pisarska pogreSka
mj. kadilnica. Cetiri kadilice, dve pozlaieni, teglo
dva na deste litrt, 7 unaftt i 3 aksa^e. Men.
sorb. 408. (1441) prepisa)io mozebiti Iste godine:
4 kadilice, 2 pozla6ena a dva nepozlacena, toglo
12 litarb, (J (sic) unafi., 3 aksngo. Spom. sr.

2, 100, otale i u DanicUcvu rjccniku (kadilica
jthuribulumM.

KADIONIK, m. vidi kadionica. — isporedi ka-
diouik, kadiovnik, kadivnik. — Badi -o- i radi
postana vidi kod kadionica (noj stariji je pri-
mjcr ,s o i to xv vijeka, i kod pisca iaknvca kao
i kadionica). — liijec je praslavenska, isporedi
stslov. kadiii.nik'i), rus. Ka.vi.ihHiiKi., ces. kadidl-
uik, poj. kadzidlnik. — Ismedu rjccniku u Bc-
linu (kadionik jincensiere' ,thuribuluna' 391*;
,profumiora, vaso da ardere i profumi' .vasculum
odoramentarium' 589»), u Bjclostjencevu (kadil-
nik i kadionik kod kadilnica), u Voltigijimi (ka-
dilnik kod kadilnica; kadionik, v. kadionica), u
Stulicevu (kadilnik, kadilo, kadionica, kadionik.
kadiovnik ,thuribulum'). Iiuaju6i zlat kadionik.
Bci-nardin 138. paul. hobr. 'J, 4. Kada dim is-
haja is kadilnika. Narucn. 109*. On razlupao
tolike kaleXe, kadionike. M. Divkovi<^., zlam. 42.
Nosc6i kadilnik i tamijan. B. Ka§i6, rit, 4(i.
Ovdi so stavi tamnam u kadionike. I. Bandu-
lavi6 80a. Akolit uzam^i ug)evja blao^osovlono,a:a
postavi u kadionik. 111*. Staviso drugi ogai'i
u kadionik. I. An6i6, ogl. 163. Srco fioeSje jest
kakono kadionik pun mnogije vrt|ina. M. Radnic
433". Dimom isbodoiim iz uihovih kadilnikov
skonCani jesu. I. Zanotti, i ned. pri§. 13. Mogao
bi ga prilikovati kadioniku iz koga dim izodase.
S. Margitid, fal. 64. Tavnan ako stavi^ u ka-
dionik. 210. Akoliti de drzati jedau kadionik
8 plaviju od tamnana. L. Terzid 157. Stavi
tamiana u kadionik. 158. Kadionik s plavSicom
i s tamiianom. 335. Uze kadionik da prikaze
tamuan. A. Badid 175. SagrisiSo siuovi Aronovi,
medudi tudi ogau i tamnan u kadionik. J. Ba-
novac, razg. 28. Zlatnim kadionikom kadijaso
redovnike. P. Ivne^evid, osm. 132. Sto na pi-
vanoj misi zlamenuje kadionik i pokade6e? A.
Kanizlid, bogo}ubn. 67. Uzmite svi na§e kadio-
nike. E. Pavid, ogl. 155. Ne ktijudi pustiti iz
ruku kadionika. 338. Dode pak i drugi andeo
s zlatnim kadionikom. 672. Kaleze, kadionike i
ostale sude. And. Kacid, kor. 79. Dodose s ka-
dionicim. 90. DonesoSo kadionik i tamnan. F,
Radman 20. Da ja n. p. namisto tami'iana za
okadit otar, stavim u kadionik svakoga smrada.
L. Vladmirovid 53. Kadionici noprijato}a tro-
novih bili su obiSeni o otaru. Blago turl. 2, 72.
Kadionik nositi i kaditi. I. Velikanovid, uput.

3, 175. Primloge kadionike od zlata skovati nare-
dio je, .3, 298. I s onom istom vatrom, da so u
vrirae posvetilista u kadioniku sluzo. D. Rapid 428.

IvAdIONIK, m. vidi kadionik. — IJ jednoga
pisca XVIII vijeka. Da ja na misto tavnana za

okadit otare stavim u kadioiiike surapora, pakline,
§to biste rekli? J. Filipovid 1, '2dO\ Vide se
noseci kadionik. 3, 225'i.

KADIOVNIK, m. vidi kadionik. — U Mika-
(inu rjccniku: vidi kadilo, i it Stulicevu uz kadilnik.

KADIPA, /. vidi kadifa. — U Vukoou rjei-
niku: vide kadiva.

KADIPLI, vidi kadifli. — V na§e vrijeme. Pa
svrh toga kadipli-jafiermu. (Nar. pjcsm.) M.
Pavlinovid.

KADlTE^j, m. corjtk koji kadi. — U jednom
priwjeru xvii vijeka i u Stulicevu rjccniku: ,suf-
fitor'. Sprid ide kaditoj s kadilnikoiu dimedim.
B. Kasid, rit. 300.

KADITI, kadim, imp/, fumigare, suffire; odo-
ribus suffire, paliti sto da puSta kod gorena
mnogo dima, pa u osobitoni smislu kad je dim
ugodna mirisa. isprva je bio neprelazni glugol
(iako je jo5 scagda u ruskotn i u pofskoin jeziku,
a djelomice u na§emu i u ceskome). — Akc. kaki
je u praes., taki je u impf. kadah, u aor. 2 t 3
sing, kadi, u part, praet. pans, kaden. — Bijec
je praslav(nska, isporedi stslov. kaditi, rus. Ka,yiTb,
CCS. kaditi, 2^o(. kadzid.

1. aktiino, moze biti prelazno i neprelazno. —
Izmedu rjecjiika u Vrancicevu (,vaporare'), u
Mikalniu (kaditi, okaditi mirisima ,facere suf-
fitum'), u Bclinu (,ali'umicare, cio& dar fumo'
,suffumigo' 49a; ,incensaro' ,thus dare' 391'^;
,profamare, cioi far odoriforo' ,inodoro' 589"^), u
Bjclostjeuievu (kadim, dimim ,fumigo, fumifico,
sufiitum, fumuni facio, funic', v. podkadiijcra), u
Jambrcsicevu (kadim ,fumigo'), u Voltigijinu (,in-
consaro, profumare ; adulare' ,anraucliern, rau-
cliern ; schmeieheln'), u Stulicevu (,adolero thuro,
suifumigare, suffiro'), a Vukovu (,rauchoru' ,fu-
migo').

ji. uopce (kad se ne misli da je dim ugodna
mirisa), vidi i u rjecnicima.

a) prelazno. Zato opet pusit radi, da kolibu
smradnu kadi. V. Dosen 207'^.

b) neprelazno. Neg svo udij oko pdela kadi.
M. A. Rejkovid, sat. 13*. (Trava) dimom kadi
jer plamena nema. Osvetn. 2, 72. Jos mu ruka
krvnim dimom kadi. 2, 156. — u ovom primjeru
nema objekta, te moze biti prelazno (a objekat se
ima u misli) i neprelazno. Kad zatvoris, boro-
vicom kadi. J. S. Re|kovid 72.

b. dim je ugodna mirisa; te kadenc biva naj
ceSce kod crkvenoga obreda (Bogu Hi bogovima).

a) prelazno. aa) u pravom smislu. Vazdi do§
nastupit na tamjan i miru kom te do kaditi mu2i,
^one, dica. H. Lucid 197. I smolami kajage
(greb). P. Zoranid 721^. Kadedi ga (idola) ta-
mjanom. F. Glavinid, cvit. 290». Ne djavlom ke
ti sad kadis, nego nemu (Bogu) bvalu ima§ po-
dati. 384iJ. Kadit ih tarajanima mirisnijem. B.
Zuzeri 351. Da ja stavim u kadionike sumpora,
pakline i drugi stvari smrd|ivi, tor da nima
pocmem otar kadit, Sto biste rekli? J. Filipovid
1, '290». Za§to kadi sluSito} s tamiianom sveto
vando|o? Ant. Kadcid lUO. A kadi ga svakom
mirodijom. Nar. pjes. petr. 2, 252. — bh) metafo-
riiki, hvaliti i slaviti preko mjere, pa i laskati,
ulagivati se. Naresena 6ega s Nikoiu |ubom kadi
Sabeliko i Paladi. J. Jvavaiiin U'i''. Zaludo noga
kadi. A. Kaniiilid, kam. 102. S tajnjanom prazue
slave kade lude hole glave. V. Dosen y)7>^.

b) neprelazno: ono Ho je objekat kod a) stoji
u dat. (tako jc i u ruskom, ceskom, po^skom je-
ziku). Bogom tamjanom kadito. F. Vrandid, iiv.
26. Zapovida, da zonska glava nima u crikvi
tamijanom kaditi. F. Glavinid, cvit. 96''.

KADITI, 1, c.

731

KADNO, d.

c. u prenesenoin smislu, ntirisati.

a) prelazno. Cvijet i miris vilam sadi, BoJji a
otar s nim ne kadi. J. Kavai'iin U*. — ironicki
(o smradu). Gnoj za bilig; ueka stoji i nek misto
ono kadi. V. Doseu HV^^K

ft) neprelazno (u jedinom 2)riinjcru ironicki
kao sto je kod u) na kroju). Iz lios' mini eiurad
udara, iz lieg' smrtna kadi para. V. DoSon 170''.

2. sa se. — Izmetfu rjefnika a Bjclostjencevii
(kaditu se, dimim se ,vaj)oro, fumo'. 2. ,faLuigor'),
u JambreSicevu (kadim se ,fumo, vaporro'), u
Stulicevu (v. nakaditi se).

((. pasiino.

a. viiii 1, a. Drug do druga, rdav do gorcga,
ter se dimom duhanskijeiu kade. Osvetn. 1, 21.
Moje uije vojevodstvo nit' da sjaje u bijelih
gradib, nego da se crnim dimom kadi. 3, 8i.

l». vidi 1, b Tamjanom otari kado se. I. Vo-
likanovi6 3, 298. Kade ae tamjanom i prikazana.
3, 299. — impersoiialno. Tako se kadi na svcfia-
nii\(h) misaf/i^. I. An6i6, svit. 189.

e. vidi 1, c. U sto krade po svijetu smrado,
tero nosi da se )udi kado. Osvetn. 3, H. — iui-
personalno. Blagoslov rusul, rute, pelina i ostali
stvari na §to se kadi, i cvitja. L. Terzi6 253.

,;. rejleksiino, znacene je kao kod I, kad je ne-
prelazno. vidi u rjecniciina.

K A DIVA, /. vidi kadifa. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukoru: kadiva, 1. ,der sammet,
sammt" ,paniii bombycini genus'. 2. (kadivic:i)
,die sammetblume' ,tagetes Linn', cf. kadipa. Da
ne scepa dibe i kadive. Nar. pjes. vuk. 1, 262.
A nositi divu i kadivu. 2, 105. Od kadive zo-
lene dolame. 2, 177. Da oblacim divom i ka-
divom. 2, 209. — Kao ime bi(ci. Od bosijka i od
trandovija, od kadive male i velike, i od one pi-
tome ruzice. Nar. pjes. vuk. 1, 439. Kadiva
(Vuk), Kadivica (Vuk, Sabjar), v. Kadifa, Kadi-
fica. B. §ulek, im. 136.

KADIVICA, /. vidi kadifica. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v. kadiva 2),
i u l§ulckovu imeniku (vidi kod kadiva). — U
prenesenom smislu, zove se ovako zensko cejade
od mila. Kadivica, umljato ime zaovi. V. Bo-
gisic, zborn. 385. Kadivica, ime kojo daje mlada
zenskom ce|adetu iz niuzevje rodbino. I. Pavlovid.

KADIVLT, adj. vidi kadifli. Po kosu]i kadivli
decermu. Nar. pjes. vuk. 3, 111.

KADIVNIK, m. vidi kadionik. — xvi vijeka.
Da hi (koludrica) tamjan v kadivnik ne posta-
vila. S. Kozici6 7^.

KADLESKIJER, m.vojnicki sudac turski, arap.
qadiju '1 askar, tur. qadilesker. — U jednoga
pisca xvni vijeka. S kapi^ijami . . . kadleskijori i
alajbezi... J. Kavaiiin 270*.

KADLI, sastav(eno: kad li, vidi 1. kad, B, II,
5, i kod li. — U Vukovu rjecniku: 1. a to ,siehe
da' ,ecce' s primjerom iz narodnc pjesme: I na
Tisu vodu nagazisp, kadli Tisa vo'ia ustanula.
2. a kad ,da nun' ,cum' s primjerima iz narod-
nijeli pjesama : Kadli, bolan, Turci alaknu§o.
Kadli Ana sretno domu dode, al' istina Ito su
govorili.

KADLINAC, kadlinca, »/. ime bi^ci. — U Stu-
licevu rjecniku : kadlinac, trava , angelica domo-
stica'; i otale: Kadlinac, (lat.) angelica dome-
stica (Stulli), Arcbangelica officinalis Hoffm. B.
Sulek, im. 136.

KADMEN, in. iiekakva vrsta kozuha. — Samo
u Vrancicevu rjecniku (sir. 119) gdje se isporc-
duje s magar. kodmen, sefacki kozuh; u ^Jiklo-
sicevu 7Je<!niku (lex. palacoslov. -) ima fctdmani.

,veati3 genus' Ho je uzcto iz ruskoga spomenika
XII vijeka. — Iz toga se svega vidi da a stoji
mjcsto liegdasuega 'i. — Rijec je jamaino tuda,
moiebiti ma^arska.

KADNO, adv. vidi 1. kad, od iega postaje do-
davaiiem sloga no (isprva ono, vidi no i kod on ;
ono ostaje giijegdje i neokrneno, n. p. Kad ono
grisnik smrtnim sagriSi grihom, ako bote da mu
Bog milost svoju pridruzi, dvi stvari prvo u6i-
uiti ima. F. Glaviuii, cvit. 36*. Kad uno La-
vrencio bi uhiden, podaliu ga vitezu nikomu.
276*. Kad ono Isukrst na drivu trpi kriia, tada
sunee proti naturi svojoj od §oste do devete po-
mrknii uro. 311''. Kadono Asirija mora se po-
niziti (,pi)nieziti'). D. E. Bogdani6 98. Jer znades
li, moje 6edo drago, kadono smo na zakletvi bili,
kako nas jo zaklinao knezo? Nar. pjes. vuk.
2, 299). — -no ne dodaje se samo obliku kad
)iego i drugijem : imamo primjeru za khdono,
ki.dino, kadano, kadno. — .S ovijem je dodatkom
kad (Hi drugi oblik) svagda relativni adverab,
vidi 1. kad, B, I, 4 (sto ima kadno kao intero-
gativni adverab u Stulicevu rjedniku, to je sama
pogreska).

a. kbdeno. U vreme kbdeno iinasmo razmirtjo
z Bosnomb. Spom. sr. 1, 52. (14tU).

b. kbdino. Da jo bio u dobroj svesti i paraeti
kako je igdarb bio gospodinb hercegb Stepan
kbdino je naj zdravej bio. Spom. sr. 2, i27.
(1466).

e. kadano. — Iztnedu rjecnika u Mikalinu (ka-
dano, tad kada ,tunc quando, turn cum') i u Stu-
licevu (,tunc quando'). Kadano zle koristi s toga
isbajaju. Narucn. 59^. Namirihse na onu bludnu
knigu koju izvrsni pisnivac Ovidij mnogo bitro
od strane Pari2eve izmisli, kako prem onada
Eleni poslanu, kadano ju od muza bimbono od-
mamivsi odvede. 11. Lucid 185. Malo krat, po-
cetak kadano jes dobar, zla svrba budo pak. N.
Dimitrovid 10. Takojer bi uzviSona i u go.spod-
stvu potvrdena od kraja ugarskoga, kadano so
bijahu s krajevstvom hrvackijem. M. Divkovid,
bes. XVI. Koga sin Bozi obra za teme)ni i naj
prvi kamen crkve svoje, kadano mu rece : ,Ti si
kamen . . .' F. Lastric, od' 116. Djavao onda
cini nima jodnog covika iliti ce}aco, kadano, posli
kako upado u kojigodi grih smrtni, zatvori mu
usta sa sramora da ga ne ispovidi. 199. Tada
kadano ogaii zdvorani . . . drzali su pod nisto.
test. 2551*. U oni cris, kadano neprijatej pakleni
otio je. 318'^. Sridna ona vrimena, kadano...
govorahu . . . test. ad. 21''. Ositidete so od ovi
moji rici prld strasnijem sudcem, kadano budete
imat davat razlog vise za grihe poroda vasega,
negoli za iste vase, ned 68. Ovako razumijase
isti spasitej kadano rede 2udijom . . . 95. Za§to
du vam odgovoriti ono isto sto S. Ivan Apos.
svojim uceuikom kadano bise ostario te bi ga
nosili u crkvu, niti mogadijase drugo govoriti
nego samo bi ovo sve udi| priuzimao: ,Sinci,
jubito se medu sobom'. 153. Ali linost pogla-
vara vas podlozni puk obara ... i kadano lino
Ipze da puk od zla ne uzteie. V. Dosen 215^.
Ter kadano u boj gvozde zvokne, srdasce ti u
grudijeb jekne. Osvetn. 3, 11.

d. kadno. — Izmedu rjecnika ii Belinu (,quando,
circostanza di tempo' , quando' 599*), u Stulicevu
(,kadno? , quando? quandonam?' vidi sprijeda), u
Vukovu (vide kad). Jak no tigro zvijer srdita, iz
planinske kadno spile lovac skupi i pohita po-
rodo joj ... I. Gundulid 109. Ko li bi se obra-
nila, da te plaha zvijer zateco, kadno bi se za-
mjerila moje druSbe na dalece? G. Palmotid
1, 137. Petra i druge kadno preze, zva ib. J.

KADNO, d.

.32

KADUNKA

Kavanin 17^. Ovo se pokaraiie onda prijubo-
divcem davase, kadno ienidba bise samo jedan
ugovor. J. Banovac, razg. 106. Onda ga §tu-
jemo, kadno 6egovo s. ime u taSde ne spomi-
nomo. pi-ipov. 136. Cinim da nije mrie Bogu
sto viditi crkovtiakG da gri§e, ruJan izgled daju,
u malo ri6i, kadno ostavjaju ona koja su Boija
a istu ona koja 8U svitoviia. M. Zorici(5, osm.
IS. Navlastito onda kadno si na skonoanu bio.
ZTC. 18. II' se . . . tad namiri (sri6a) na 6eg,
kadno posve S^miri. V. Do§en 271'. i napored
kadno trube, onda kresat vatru stanu. dO^. Ku-
kavici sto se sgodi, kopile§ce kadno rodi. Il9a.
Kadno lani prode niz kotare i pronese gusle ja-
vorove, ter zapjeva pjesmu od jundka, jedne
slaviS, druge ne spomiiieS. And. Ka6i6, razg. 1*^.
Na boiid se sve ovo dogodi kadno Gospa Isusa
porodi. 300». Prva (molitva) jest ona, kadno mi
nasu pamet k Bogu uzdignemo. L. VladmiroviiS
45. Kadno bjesmo na Kosovu bojnom, teSki
bojak mi s Turci trp]esmo. Nar. pjes. vuk. 2, 327.
Kadno Turci Kotar pcrobiSe, poarase dvore Jan-
kovida. 3, 168. Stoji jeka trista trepetjika, kako
listak, kadno vetar duva. 3, 424. Ja kadno su
veierali Turci, Kara Sujo strain postavio. 4, 476.
Zapodje se tmastvo ratovaiie, kadno s carskim
ordijam nahrnu Omer-pa§a sa fetiri straue.
Osvetn. 1, 13.

KADNOKAD, KADNOKADA, adv. u Vukovu
rjecmku: vide katkad. — Kao sto se poznaje po
akcentu, trebalo bi pisati razdije\eno: kadno kad,
kadno kada,

KADIvIlC, kadni6a, m. badni6 kroz koji prolaze
kotlene cijevi kad se pe6e rakija. na Brafiu. A.
Ostoji6.

KADOB, adv. kao da znaH: uprav, zbi]a. —
U na§e vrijctne ti Bosni. — Ne znam postana
(zar od kao da bi?). Sad ga kadob jadi popadose,
budu6i da nije ni§ta nauSio. Nar. prip. bos.
1, 100.

KADONA,/. vidi kaduna. — U narodnoj pjesmi
xviii vijeka. Vase bi se vladike crna ruha nano-
sile sto 6e ga se nanositi na§e bulo i kadone.
Nar. pjes. bog. 4j.

KADONO, vidi kod kadno.

KADRIJA, in. ime tursko (Kadri). — U na§e
vrijevie. No Kadrija-basa popijeva. Pjev. cm.
70*. Kadri-pasa iderati je ne<ie, vo6 govori se-
raskeru Husi . . . Kad cu ferik, sto Kadrija smrsi.
Osvetn. 2, 118—119.

KADRMA,/., KADRMATI, KADRMAM, impf.
vidi kaldrm-. — U Dubrovniku u nase vrijeme.
P. Budmani.

KADRUM, Ml. ime tnjestu. Kadrum sad vidimo
nize Koplika na saiuom skadarskom jozeru. S.
Novakovi6, zem]. 50.

KADStO, vidi kasto.

KADUJ^A, /. ime nckoj mirisnoj i lekovitoj
travi. — Akc. se mijena u gen. pi. kadiijS,. —
Va{a da postaje od kaditi. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajmu (kaduja, slavula, polin
,salvia') gdje se naj prije nala::i, h Bjelostjen-
ievu (kaduja, v. zalfija), m Voltigijinu (,8alvia'
jSalbey'), u StuUcevu (kaduja, trava, , salvia, spa-
chaos'), u Vukuvit (vide zalfija s dodatkom da se
govori u Mostaru). Vari kadn|u. J. Vladmirovi6
45. Uzmi zolene kadu^o. 16. Kuvaj rascjke, ka-
du)e. 17. Simena od kaduje ,seme di salvia'.
(Kod iiekijeh cakavaca } miijena se na j) Kaduja
(Bra6), Kadu]a, salvia maggiore (S. Budmani,
Skurla), salvia (Durante, Anselmo da Canali,

Kuzmi6), Salvia officinalis L. (Visiani, Vodopi6).
B. Sulek, im. 136. — iS nekijem pridjevima na-
znacuju se osobite vrste. Kaduja bijela, Salvia
Candida Cassin. (Lambl). Kadu|a divja. Salvia
pratonsis L. (Sabjar). Kaduja dobra, marrobio
(Sin), stachi (Kuzmi6, Anselmo da Canali), 1.
Marrubium vulgaro L. (Visiani); 2. Inula Can-
dida Cassini (Visiani, Lambl). Kaduja krizatica,
Kaduja kri2na, salvia maggiore (§alinovi6). Salvia
officinalis L., var. grandiflora. Kaduja plodna,
Salvia baccifera Ettling. (Durante"). Kaduja vela.
Salvia splendens Ker. (Novak). B. Sulek, im. 136.

KADUJ^AN, kadujna, adj. koji pripada kaduli.

— Samo u Stuliievu rjeiniku: kadujan, kadujni
(jSalviae').

KADU^ilCA, /. ime bilci (dem. kaduja). — Od
prije na§ega vremena, a izmedu rjecnika m Stu-
Ucevu (kadujica , salvia minor'). Kadujica (mala
mirisna), Stachys (hirta '?) L. (Durante). B. Sulek,
im. 136.

KADUlfilNA. /. ime nekakvoj bilci (up7-av augm.
kaduja). Kadujina, ouppolo (Bartulovi6). B. Sulek,
im. 136.

KADUM, m. vidi hadum. — U jednoga pisca
xviii vijeka (moze biti da je zlo 7iastampano).
Odkli 'u kadum pak zaplini. J. Kavaiiin 235*'.
Nis* ti kadum, hud tamiiaco. 236^. Bridan kadum
k lioj se obrati. 237 *.

KADUMANKA, /, vrsta jabuke i vrsta kruSke.

— U Vukovu rjecniku : 1. ,art apfel' ,pomi
genus'. 2. ,art birn' ,piri genus' s dodatkom da
se govori u idickoj nahiji.

KADUNA, /. turska gospoda, tur. qadyn. —
Akc. se mijena u gen. pL kadunft. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Turea no-
bile' ,nobilis mahumetana lunlior' 748''), u Vol-
tigijinu (,dama turca' ,eine tiirkische dame'), m
StuUcevu (.nobilis mulier turca'), u Vukovu (,die
dame' .matrona'; samo se govori za Turkine).
Da sred srca, ne scijen', tvoga ti bi cuo 2eje
od boja, da od koljena krajev.^koga nijo kaduna
majka tvoja I. Gundulic 305—306. Da bi mene
rodila vlahina, a ne mlada kaduna turkii^a. And.
Ka6i6, razg. 143*. Gledala ga begova kaduna.
Nar. pjes. vuk. 1, 459. Dul-kaduna mobu namo-
lila. 1, 566. Razboje se carevidu Mujo za ka-
dunom Mamut-pa§inicom. 1, 538. U kadune
Omer-begovice do tri k(:eri na udaju kazu. 1. 595.
Mai- kaduna, virna Jubo moja! 1, 621. Kadunama
kovati derdane. J, 201. I kaduna moja verua
Juba. 2, 358. Marko igra kolom uz kadune.
2, 430. Oni vode kadunu devojku. 3, 2. Go-
vori mu Zlatija kaduna. 3, 209. A kadune bule
Oorovi(!a. 1, 4. 0 kaduuo Smail-aginice! 4, 503.
De gledaju bule i kadune. Ogled, sr. 479. Ma
su su'.ni lijepe djevojke i kadune skoro zadra-
gane. Osvetn. 2, 186.

KADUNGIKA,/. vidi kadunica, tur. kadyngyk,
dem. kadyn (vidi kod kaduna). — U nase vrijeme,
a izmedu rjednika u Vukovu. I biti 6es kadun-
gika mlada. Nar. pjes. vuk. 3, 36. Jo§ 6u povest
moju kaduugiku, ti povodi tvoju vlahinicu. 3, 450.
Nek izvede kadun^iku mladu. Pjev. crn. 204*.

— U ovome primjeru va\a da je ispalo n itam-
parskom grijeskom : Povedose bule kadugike.
Nar. pjes. vuk. 4, 367.

KADUNICA, /. detn. kaduna. — U Vukovu
ijecniku.

KADUNIN, adj. koji pripada kaduni. — U
Vukovu rjecniku : ,der dame' ,matronae'.

KADUNKA, f. detn. kaduna. — Akc. se mijena
« gen. pi. kidunaka. — U narodnoj pjesmi na-

KADUNKA

733

KAFICA

itga vreiuepa iz Crne Gure. 1 uzede mladanu
kaduriku. Pjev. crn. 205*'.

KADUNOV, adj. vidi kadunin. — Samo u na-
rodnoj zagoneci. Kadunovo vino i begovo vino,
a jednoj se bacvi slilo, a ne pomijesalo se. od-
gonftfaj: jaje. Nar. zag. nov. 74.

KADUR, adj. vidi 2. kadar i kader. — Od
xviii vijeka. Koji ne bi nikad bio kadur stvorit
naravi zenske tako tisne. M. Dobretic 565. Sto
8vak podnit nije kadur. M. Dragicevic 3. No bi
kadur pricuvat hsjina. Nar. pjes. juk. 126.

KADVO, adv. sastavleno kad (o)vo, isporedi
kaduo. — U jednoga pisca xviii vijeka. I sad
kadvo besidimo i na miru kad sidimo, umiramo
sve lagano. V. Dosen 47*.

K A DENE, n. djdo kojijem se kadi. — -ne stoji
mj. starijega nije, nje. — Gdjegdje se nalazi
grijeskom pisano -dj-, a cesto -d- mj. -d-. — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (kadeuje ,suffimen-
tam'), u Bjelontjencevu (kadene, kadene ,fumi-
gatio, euffitio, euffumigatio, fumificatio'), u Jam-
hresicetu (kadene .fumigatio), u Stulicevu (ka-
djene ,fumigatio, stiffumigatio'), u Danicicevu (kaz-
denije ,suffitio' 8 primjerom: ,Kadenije'. Glasnik.
11, 58). Nego su svi dari i svako kadjenje. A.
Georgiceo, nasi. 254, Na otaru od kadena. E.
Pavic. ogl. 338. I s kadenem od tamnana raoli
sveta crkva. Ant. Kadcic 372. Kad svrii i trece
kadene. M. D. Milicevic, jur. 19.

KAEL, adj. vidi kail. — Od xviii vijeka. Zato
misnik vazda va}a da kaze dajucemu lemozina,
da u toliko vrimena ne moze izvrsiti, i tako ako
oni, koji daje lemozinu, kael je, ne sagrisuje
smrtno. J. Banovac, razg. 239. Ali moze stogod
QStaviti sebi, kad je kael oni koji lemozinu prima.
239. Ziviti u cistoci i mozebiti i u vik, kad je
oboje (muz i zena) kaelo. 267. U stara vrimena
naredivase se za jedan smrtni grih po 7 godista
pokora, a a sadana vrimena nisu kaeli ni od
sedam dana. pripov. 41. Djavao je kael i drago
mu je. 94. Nasavsi ji (starije) dakle kaele,
onda... J. Filipovic 3, 240*. Jesi li ti kael?
Nar. prip. bos. 1, 53.

kAJ'A, /. hi]ka (Coffea arabica L.), nezino
sjeme, ptce Ho se cini polivsi vrelom vodom ispr-
zena zrna od fjemena; posto u nas nema bijke,
narod upotrfbjava ovo tme osobito za trece zna-
cene (pice), pja i za drugo (zrna przena i nepr-
zena). — isporedi kahva i kava. — Rijec je
arapska (qabve); ali je u ovom obliku do§la Hi
preko tal. cafFe, i7i preko hem. kailee. — Od xvii
vijeka, a izinedu rjecnika u Vukovu (vide kava
,mit alien ableitungen') * dodatkom da se govori
u vojvodstvu po varosima

a. zrhe (sjeme), i kao trgovina. Efendiji reko
sam za kafu da mu je doila. Starine. 11, 117.
(1678). Przi kako kafu. J. Vladmirovic 22. Pet
stotjna kona tovarnika, soli, kafe, praha tucenika.
Osvetn. '6, 109.

b. pice. Kafu pije, bijelu knigu pise. And.
Kacid, razg. 218. U mlakoj corbi oli u kafi. J.
V'ladmirovic 24. A u jutro kafa u filganu, ne
bi li me u kafi popio. Nar. pjes. vuk. 1, 237.
Secerli joj kafu donosila, kafu pise, dokle je po-
pise. 1, 473. I pod cador kafu prijario. 4, 500.
Docim 8 vama crnu kafu srcu. Osvetn. 3, 58.
Lijepo ib serdar docekao i kafu im dohranio crnu.
3, 161.

e. bifJia. Kafa, rus. Ko-j-e, eel. kava, po). kawa,
Coffea arabica L. (Vuk). B. Sulek, im. 13G. —
S pridjetom divj.a znaci drugu bijku Divja kafa
,die teigbohne' ,Lapinu8 hirsutus'. G. Lazic 145.

I Kafa div}a, Lupiuus birsutus L. (Vuk). B. Sulek,
I im. 136.

' d. vidi kafana. — U naSe vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

KAFAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu cacanskom.
Nive u Kafaku. Sr. nov. 1865. 39.0.

KAFANA, /. mjesto (ducan) gdje se pije kafa
za placu, tur. qahve-'.iane. — isporedi kahvana,
kavana, vidi i kafa, d. — U naSe vrijeme. 6to
je drzi u krzli kafanu. Nar. pjes. petr. 2, 652.
Ko ne zna u Zemunu kafanu ,crni orao'? M. P.
Sapcanin 1, 75.

KAFAZ, m. vidi kafez. — U nase vrijeme. O
sokole, mqj sokole, . . . zlatan bi ti kafaz plela.
Nar. pjes. petr. 1, 158. A kroz duvar u kafaz
odaju 2, 30. U zo cas ti kafaz nacinio! 2,31.
Ve6 djevojka u kafazu rasla. 3, 340. A u dvoru
u zlatnu kafazu. Nar. pjes. stojad. 1, 145.

KAFAZLI, adj. koji pripada kafazu. — Ne
mijeha se po oblicima. — Fostaje turskijem na-
stavkom li. — Kaze se n. p. o sobi koja je oko-
lena tli zatvorena kafezom. Kad otvori kafazli
odaju. Nar. pjes. petr. 2, 32. — Hi o djevojci
sto je othranena u kafazu, vidi u Vukovu rjec-
niku: Kafazli Ruzica bez znaceha s primjerom iz
narodne pjesme: L'jepo ime Kafazli-Ruzica. vidi
i: Jefimiju kafazli devojku. Nar. pjes petr. 2, 652.

KAFAZLIJA, /. djevojka sto je odrasla u ka-
fezu. vidi kafazli na kraju. Uzmi moju kafazliju
Anu kojano je u kafazu rasla. Nar. pjes. petr.
1, 242.

KAFEANA, /. vidi kafana. — Uprav bi gla-
silo kafebana. — U nase vrijeme u Crnoj Gori.
Kroz mebane i kroz kafeane. Nar. pjes. vuk.
5, 375. U mebane i u kafeane. 5, .500.

KAFEGIJA, TO. covjek koji pece kafu, pa bilo
po svojem zanatu (u kafani) Hi kao sluga (u
turskoga gospodara), tur. qabvegi. — V nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide ka-
vegija). Kafegiji zalfe i filgane. Nar. pjes. vuk.
1, 485. Kafegija koji kafu vari. Pjev. crn. 301*.

KAFEGIJIN, adj. koji pripada kafegiji. — U
Vukovu rjecniku ima samo kavegijin, ali vidi
kod kafa.

KAFEGIJINICA, /. (kaze se i kafeginica), ka-
fegijina zena, a moze znaciti i zensko ielade sto
ima svoju kafanu. — U Vukovu rjecniku ima
samo kavegijnica, ali vidi kod kafa.

KAFES, m. vidi kafez. — V nase vrijeme. Ude
Marko u kafes odaju. Nar. pjes. kras. 1, 45.

KAFETAEIJA, /. vidi kafana, tal. caffetteria.

— U nase vrijeme u Dubrovniku, u Boci kotor-
skoj, u Crnoj Gori. Na carsiju pred kafetariju.
Ogled, sr. 75.

KAFEZ, m. arap. tur. qafes, reietka uopce, pa
u osobitom smislu, ono (zgradeno od resetaka) u
cemu se hrane ptice; u nnrodnijem pjesmama i
pripovijetkama o sobama zatvorenijem resetkama
u kojima se hrane djevojke da ih niko ne vidi.

— isporedi kavez, kafaz. — Od xviii vijeka.
Najde nfatitu sinicu ... ali ne imade kafeza, u
koga bi mogao pometati. D. Rapic 62. No je
drugi kafez na6inio, u kafez je Hajku zatvorio.
Pjev. crn. 311*.

KAFICA, /. dem. kafa. — U nase vrijeme u
Dubrovniku (kad se n. p. govori s djecom, Hi
s bolesnicima Hi od iale), samo o picu. A bi li
da ti svarim kaficu? M. Vodopid, tuzn. jel. du-

i brovn. 1868. 229. Kad te je voja popiti kaficu,

' a ti je ucini. 230.

KAFIGIJA

734

KAIFAS

KAFIGIJA, m. vidi kafegija — U nase vrijeme.
Kafigija donosi bcgu ... V. Vrcevi6, niz. 91,

KAFINSKI, adj. kojipripada kafi. — Ujednoga
pisea Dubroveanina nasega vremena koji je mo-
zehiti sam tu rijec nacinio. Pokupise sve kafinsko
posude. M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn. 1868.
203.

KAFRA, /. vidi kanfor. — U Bjelostjencevu
rjecniku: ,caphura, campbora', i u VoUigijinu:
jCanfora' ,kampfer' ; u nase vrijeme u Sulekovu :
,karapfer'.

KAFTAN, m. svileno Hi pamucno dugo gorne
odijelo s rukavima sto nose Persijanci, pa i drugi
istocni narodi (i Rust, ali je u nih krace i moze
biti vuneno), per%. tur. qaftiTn. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,turcicae vestis
genus') i u Vukovu (,der kaftan' ,tunicae seu
togae genus'). — 0 prva dva primjera znaci bo-
gato, skvpocjeno odijelo kakvo se u Turskoj da-
ruje na cast ; u narodnijem pjesmama na§ega
vremena skupocjeno odijelo sto Turkine nose.
S ovijem rijeci svijem dvorani cini donijet sest
kaftana ki su zlatom izatkani i bogati sa svijeb
strana. J. Palmotic 281. I bivsi ih u kaftane
zlatne obuko sve kolike obuce im i dvorane. 301.
Da devojki svilen kaftan skidam. Nar. pjes. vuk.
1, 249. Sreza(5u ti erven kaftan do zemje. 1, 343.
Setala se Alil-aginica po bosijku po ranome cvecu,
bosijak se za kaftan zadeva. 1, G18 — 619. Nase
kade rezil pocinise, razvise im aviije uaarame i
sa leda skidose kaftane. 4, 210. — U ova dva
primjera stoji mnozina, ali ne znam, znaci li
samo jedan kaftan Hi vise nih sto se jcdno na
drugom nosi. Na nojzi su kaftani od zlata. Nar.
pjes. vuk. 2, 491. Uze kondir gospoda devojka,
pa zagrte kaftanima skute. 2, 492.

KAFTANGIJA, m. krojaS sto sije kaftane (kao
da je ovakovo znacene; tur. kaftangy znaci sluga,
sobar). — U rukopisu xvm vijeka. Zivant cur-
cija, Nikolce kaftangija, Dura tufekcija, Jovan
samargija . . . Glasnik. 49, 12. (1734).

KAGONI6 (maze se citati i Kagonic), m. pre-
zime. — XV vijeka. ZemJe ke su bili Kagonica.
Mon. Croat. 123. (1485).

KAHATI, kabam, impf. 11 Stulicevu rjecniku:
V. kihati. — Jamacno je sam pisac nacinio od
kahnuti, te je sasma nepouzdana rijec.

KAHERNIK, m. selo u Bosni u ckrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 28.

KAHLA, /. vidi pecnak, nem. kacbel. — U
Bjelostjencevu rjecniku : ,testa fornacea, testum
fornaceum', v. pednak, i u Stulicevu : v. pe6nak.

KAHLICA, /. dem. kahla. — U Bjelostjencevu
rjecniku: kalilica .testula fornacea'. — U Za-
grebu sad znaci sto i u Dalmaciji vrcina (koje
vidi).

KAHMANOVIC, m. prezime. — xvi vijeka.
Juricu Kabmanovida. Mon. croat. 300. (1595).

KAHNtrCE, n. djelo kojijem se kahne. — U
Mikajinu rjecniku: (u starijem obliku) kahnutje.

KAHNUTI, kahnem, pf. vidi kibnuti. a-

stoji mj. negdasnega t. — Rijec je po svoj pri-
lici praslavenska od korijena ktb, isporedi stslov.
k-Bbniiti, novoslov. kehniti ; u ostalijem je jezicima
zamijeneno korijenom kyh (kib u kibati) kao i u
nas (posve od xviii vijeka). — Izmedu rjecnika
u Mikalinu (kabnuti, kibnuti ,sternuo'), u VoUi-
gijinu (,starnutare' ,niessen'), u Stulicevu (v. kib-
nuti). Misto glasa muklo kahnu. D. Barakovid,
vil. 218. Kad ki kabne. F. Glavinid, cvit. 74i>.
Ne moie se u jedno kabnut, zijebnut, prnut i

mubu ubitit. (D). Poslov. dauic. Oliva poglijeda,
tako tudije kahnu, tor pak vele ze|no od srca
uzdabnu. Oliva. 51.

KAHOCATI, kdbodem, impf. vidi kakotati . —
U Stulicevu rjecniku: v. kakocati. — nije dosta
pouzdano.

KAHVA, /. vidi kafa. — Ohlik je naj vece
nalik turskome, ali je visa prilika da nije na-
rodna rijec nego da su je pisci nacinili prema
turskom obliku. — U nase vrijeme.

a. vidi kafa, a. Za bi{adu i vise tovara i pi-
rinca i nemjene kabve. Osvetn. 2, 160.

b. vidi kafa, b. Kabvu piju od Niksidab Turci.
Pjev. crn. 38*. Zabvegija kabvu iznosio. Nar.
pjes. juk. 603. Lasno jioi je pasevati, vilo, kabvu
srcuo i tutunisuci. Osvetn. 2, 82. Lijepo su
uega docekali i crnom ga podvorili kabvom.
2, 116. Oni srcu pod cadorim kabve. 3, 17.

c. vidi kafa, d. No dobri su po kabvam se
hvalit, S. Milutinovic u Pjev. crn. 85^.

KAHVEGIJA, m. vidi kafegija i kabva. — U
nase vrijeme. Kabvegija kabvu iznosio. Nar. pjes.
juk. 603.

KAHVEGIJIN, KAHVEGIJINICA, vidi kafeg-
i kabva.

1. KAICA, /. nakit od novaca poredenijeli sto
kod nasega naroda nose zenska cejad na glavi.

— Nepoznata postana, vaja da je rijec turska.

— ZJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ein kopfscbmuck von miinzen' ,ornatus capitis
numarius', cf. tarpos). Gdjekoje gazdinske zene
nose i kaicu sprijed. Vuk, rjecn. kud tarpos. U
Sumadiji joj (mladoj) nizu ,kaicu' i ,podbradnik'.
M. D. Milidevic, ziv. srb. 1, 56.

2. KAICA, m. ime musko. — Nepoznata po-
stana. — U narodnoj pjesmi nasega vremena, i
otale u Vukovu rjecniku. . . . Do Damnana Obla-
cica Kada, a do Eada Kaicu Radonu ; Kaicom
je sovru zacelio sprod cestitog lica kra|evoga.
kakva j' krasna Kaica vojvodo! na pleci mu ze-
lena dolama. . . Nar. pjes. vuk 2, 483. Kaica ti
na noge ustade, pa se svome on poklana kraju :
,Kra}u Durdu, rodite|u krasni! pusti mene med'
Magare, babo!' 2, 484.

KAICICA, /. kao da je dem. 1. kaica. — Uz
djevojcica stoji u pripjevu narodne pjesme na-
sega vremena, mozebiti bez smisla. Devojcice kai-
cice, koledo! u Vuk, ziv. 9.

KAICIN, adj. kojipripada Kaici(vidi 2. Kaica).
Obgradise groba Kaicina, da Magari k nemu ne
dolaze. Nar. pjes. vuk. 2, 489.

KAIO, m. vidi kaik. — Mislim da ne dolazi
tiprav iz turskoqa jezika nego od tal. caiccbio,
a Oi'O jest opet x>ostalo od tur. qajyq. — Od xvii
vijeka po svemu primorju. U jednoj fusti i kaicu
idu skusit svoju sridu. Sejncica. 4. Na kraj se
u kaicu dovezio nekoliko brodara. V. Bogisid,
zborn. 404.

KAIFA, tn. vidi Kajafa. — Po lat. Caipbas.

— Od XV vijeka. U vladafca popofskoga ki so
di§e Kaifa. Zadar. lekc. 14. mattb.^ 26, 3. Kaifa
(,Cbajpba') bise on ki bise dal sfit Zudijem. Ber-
nardin 87. joann. 18, 14. Posla ga Anna sve-
zana Kaifi (,Chaiphi'). 87. joann. 18, 24. Od-
vedon od Ane do Kaife. B Kasic, in. 31. Po-
cese privoditi (Isusa) sad Kaifi, sad Pilatu. J.
Banovac, razg. 159. I posla ga Anna k biskupu
Kaifi. F. Lastrid, test. lU^. Ana i Kaifa, cr-
kovne glave. A. Kalid 442.

KAIFAS, m. vidi Kaifa. — U dva pisca xv i
XVII vijeka, ali samo u nominativu, u ostalijem

KAIPAS

735

2. KAI§

padeziina mijeha se kod prvuga kao da je nom.
Kaifa (vidi kod Kaifa), a u drugoga kao da je
Kaif. Po^lavice popovskoga ki se zovise Kaifas
(.Kajplias'). Bernardin 69. matth. 26, 3. Kaifas
(,Caiphas'). Bi dopejan prid Kaifa. F, Glavinid,
cvit. 84a Cetrti (put) prid Kaifa. 83a.

KAIFIN, adj. koji pripada Kaiji. A bise Anna
tast Kaifin (,Kajphin'). Bernardin 87. joann. 18, 13.
Od ku6e Kaifine B. Gradid, duh. 84. U kuci
Kaifinoj. F. Lastri6, test. ad. 36b. Od kuce Kai-
fine. S. Rosa 154^.

KAIFOV, adj. vidi Kaifin (isporedi oblike kod
Kaifas). — U jednoga pisca xviii vijeka Na po-
sudene Kailbvo. S. Rosa r27b. Privode (ga) u
Kaifove stane. 155a.

KAIGGIJA, m. onaj ciji je kaik Hi koji vozi
u kaiku, tur. kajykgy. — isporedi kaikcija. —
U Vukocu rjecniku: jdor fahrmann, schiifer' ,por-
titor'. kaiggije u kaicima prevoze |udo iz Bio-
grada u Zomun.

KAIK, m. tur. qajyq, mala lada na kojoj se
vesla. u Primorju se kaze kaic (koje vidi) te se
naj cesce kaze o nekijem ladieama sto veci hro-
dovi nose Hi vlace za sobom. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,ein kahn, etwa 10
leute fussend' ,scaplia', cf. cun). Najdosmo kaik
da nas odnese u Rodost. Glasnik. 31, 308. (1704).

KAIKCIJA, m. vidi kaiggija. — U Vukovu
rjecniku.

KLAIL, adj. rad, zadovo^an, spreman, arap.
qUil, tur. qajyl. — isporedi kael, kajel. — -1 na
kraju moze se promijeniti na o : kaio, vidi u Vu-
kovu rjecniku gdje ima kod kail: cf. kaio, ali ove
rijeci nema napose (jamacno jer je Vuk zabo-
ravio napisati). — Od xvi vijeica, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,kail, -a, -o ,zufrieden, bereit'
,paratus, contentus', cf. kaio, rad).

a. mijena se po oblicima (ovako je i tc Vukovu
rjecniku, ali se u primjerima iz narodnijeh pje-
sama nigda ne mijena, vidi b — d). Ako nepoinni
na stvari nebeske a kaili na zemajske budemo
biti. A. Gucetic, roz. mar. 139. Poce (divojka)
plakati i mater u pomoc zvati, koja kaila bise
nepostenu dilu ne ceri. J. Banovac, razg. 150.
Pa kako nam on presudi, da mi dva kaili bu-
demo. Nar. prip. vrc. 1.

b. u ovijem primjerima stoji u nom. sing. m.
te se ne zna, mijena li se. Kako recemo kail sam.
S. Margitid, ispov. iv. Evo onaj, koji sada ondi
pati, jest dusa vasiC/tj zarucnik, koji jest kail, da
se on u vas, a vi u liega priobratite. D. Rapic
217. To je bego odmah kail bio. Nar. pjes.
vuk. 2, 44. Tom Radivoj vrlo kail bio. 3, 15.
Hajduku je muka odo}ela, kail bjese izgubiti
glavu. 3, 354. Tome Milic odmab kail bio.
3, 516. Kail bio pope Ridanine. Bos. prij. 1, 47.

C. ne mijena se. Mi smo kail dati na to. Glasnik.
II, 113. (1708). Kail bila sva tri kapotana. Nar.
pjes. vuk. 3, 238. Svi svatovi tomu kail bili.
Nar. pjes. juk. 110.

d. u ovom primjeru kao da stoji adverbljalno,
vidi rado. Ja bi kail pred tamnicu doci. Nar.
pjes. vuk. 2, 98.

KAIMAKAN, vidi kajmakan.

1. KAIN, m. sura, tur. kajyn. — U nase vrijeme
u Bosni. Moj kaine, deli Krajevidu. Nar. pjes.
juk. 57. Sretose ga kaini, mila braca Ajriua.
Nar. pjes. petr. 1, 328.

2. KAIN, m K(uv, Cain, hiblickp ime. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu: Kain i Ave}, gdjekoji
pripovijedaju da su ono Kain i Ave} sto se vidi
u mjesecu kao nekaka sjenka, i da ih je ondje

Bog naznacio svijotu za ugled kao preveliki grijeh
sto jo brat brata ubio. — Da jesti. prictent Ijudo
preiateju i Kainu bratoubijcu. Dec. hris. 66. O
sine Kaina, ne Jude! M. Marulid 90. Radi za-
vidosti Kain bez milo.sti ubi brata svoga. N.
Dimitrovid 16. Abelu bi suprotivnik Kain. F.
Glavinio, cvit 453^. Ubojice tu s Kainom . . .
J. Kavanin 444'>. Kad Kain ubi svoga brata
Abola. .1. Banovac, razg. 120. Ako te susrite
Kain. F. Lastric, test. 185*. Judu i Kaina. V.
Dosen 76a. Kain bise tezak. And. Kacid, kor. 5.
I svog sina Kaina ucio. M. A. Rejkovid, sat.
G7''. — I u mnozini, jer se prenosi na opce zna-
cene : ubojica bratov. Hi veliki zlocinac uopce.
Koliei Kaini na sfit se nahode. J. Armolusid 65.

KA.INOV, adj. koji pripada Kainu (vidi 2.
Kain). Misao Kainova bi zla. I. Ancid, ogl. 19.
ir je vodi grih Adamov il' je Kainov. F. Lastric,
ned. 288,

1 KAI§, m. lorum, remeti, rcmik, tur. kajys.
— isporedi kajas, kajasa. — Akc. je zabi^ezen
kao sto je u Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je
kao kod 2. kais — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,a dextoro ad sinistrum hu-
merum lorum') i u Vukovu (1. ,der riemen' ,lo-
rum'. 2. ,ein bret zum scbiffbau' , tabula', cf.
remen).

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. U skarpaf/i)
z dva kaisa priko poplata. P. Filipovid 31. Negova
odida bijase od kostreti, a kaisom se opasivase.
F. Lastrid, od' 341. Gospa remenom iliti kaisom
zakopcenim opasana. A. Kanizlid, utoc. 378. Ski-
nuvsi s lovackih pasa kaise gvozdem operemane.
A. Kanizlid, bogojubn. 451. Vezase mu ruke na-
opako kaisima od korad britkijeb. Nar. pjes. bog.
oOl. Tri je puta opasao pasom a cetvrti od
sab)e kaisom. 328. Krajicini tad s' udi} presnuso,
svoj' kaise na sabjab zdregnuse. I. Zanicid 179.
NiSta jim (kocijam) ne mankava nego kaisi. A.
T. Blagojevid, khin. 52. Okolo vrata uvezan
s jednim koznim kaisem. I. J. P. Lucid, razg.
117. Koji su se kaisi i uzi pasali. D. Rapid 7.
Tri puta je pasom opasao, a cetvrtom od maca
kaisom. Nar. pjes. vuk. 1, 417. Dok ju dobro
pasom utvrdio pa jos ozgo od maca kaisem. 3, 184
Opasa ga pasom dva tri puta, a cetvrtom od
sab}e kaisom. Pjev. crn. 254*. Pa dokopa bresku
po kaisu. 276a. Vec dohvati Geka po kaisu.
Ogled, sr. 188. 1 uzim)i na kais opanke. Nar.
pjes. juk. 244. A prihvatih pusku po kaisu. Nar.
pjes. petr. 3, 594. Tesko je psa od namazana
kaisa ocerati. Nar. posl. vuk. 314. — kaze se
rezati na kaise, vidi kaisati. Muci nega nediju
danaka, na pecice meso odrizuje, na kaise kozu
odkiduje. And. Kacid, razg. 130^.

b. M prenesenom smislu neka kockarska igra,
pa po tome prijevara pred sudom, pa i uopce
prijevara. — U na.se vrijeme u Srbiji. ,KaiS' je
kockarska igra. predvostruci se kais pa se uvije
u kotur, i sad treba silom pogoditi u zamku i
dobiti, ili mimo zamku pa izgubiti. kaisem su
nazvali prvo Ubjani prevaru pred sudom: laznom
ispravom ili ma kakvim zakonskim sredstvom
koje bi u samoj stvari bilo laz. zato se to zvalo
naj pre ,upski kais', a posle samo ,kais'. sad se
,kais' zove gotovo svaka prevara. M. D. Mili-
cevid, srb. 592. ali i u turskome jeziku qajy§
znaci : prijevara, krada. — isporedi i kaisar.

e. u Vukovu rjecniku daska za gradene lade.
va(a da znaci duge i po§ire daske kojima se opa-
suju lade sa strana.

2. KAI§, kaisa, m. vidi kajsija. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim

2. KAIS

736

KAJANICA

nom. i ace. sing. — Eijec je postala od tur. kajsy,
kao i kajsija, i to od prilike vee od xvi vijeka.

— Izmedu rjecnika u Belinu (.bacocca, bricoc-
cola, frutto noto' , malum armeniacum' 124''), u
VoUigijinu (,albercocca' ,abrikose'), u Stulicevu
(,armeniaca malus'). Kais, Kajsija (Vuk), arme-
niacho magiore o grisomele (Pizzelli, Aquila i
Buc, Stulli), Prunus Armeniaca L. {Vodopi6). B.
Sulek, im. 136. — U Dubrovniku i u nase vrijeme
gdje se ne zna za rijec kajsija (isporedi natipi-
jerka i natupijerka). P. Budmani.

KAISa, /. vidi 2. kais. — U Mikajinu rjec-
niku: kaisa, voce , armeniacum malum, praeco-
cium'.

KAIS AC, kaisca, m. dem. 1. kais. — U na§e
vrijeme. Sto se poput soldaskih cipela kaiScem
kopca. V. Bogisii, zborn. 162.

KAISANE, n. djelo kojijem se kaisa. — U Vu-
kovu rjecniku: ,das riemenschneiden' jdissectio in
lora, tabulas'.

KAISAR, kaisaia, m. kamatnik. — Radi po-
stana vidi 1. kais, b. — U nase vrijeme u Srbiji.
Ti si se vec poveo za ovim kaisarima ! M. D.
Milidevii, zim. vec. 256. Ogulise narod, prokleti
kaisari ! zlosel. 225. Kaisar (novija rijec) ,wu-
cherer'. V. Hid.

KAISARITI, kaisarim, imp. raditi kao kai§arT

— U nase vrijeme xi Srbiji. V. 1116.

KAISARLUK, m. zanat onoga koji je kaisar.

— Postaje od kaisar turskijem nastavkom luk.

— U nase vrijeme u Srbiji. V. Ilic.

KAISATI, kaisam, impf. rezati na kaiSe (ne
samo kozu, nego i drugo, pa i drvo na daske).

— Akc. se mtjena u praes. I i 2 pi.: kaisamo,
kaisate, i u aor. 2 i 3 sing.: kaisa. — Postaje
od 1. kaiS. — U Vukovu rjecniku: rezati na
kaiSe, n. p. slaninu, ,m riemen, breter schneiden'
jdisseco in lora, tabulas'.

KAISCE, adv. na kaise, vidi 1. kai§, a pri
krajit. — U jednoga jnsca Slavonca xviii vijeka.
II' na sjivu il' na trisnu metjcs, koru vaja da
8 vrsike kretjes, nu kai§cc do kolinca deri. J. S.
Rejkovic 272.

KAI&16 (Hi kaisi6?), m. dem. 1. kais. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (kaisi6).
Pa moji sijcici, opancidi, sa dva prsta kai§ici.
M. P. Sapcanin 1, 48.

KAISLIJE, /. pi. nekakvi opanci, jamacno koji
su vezani kajisima, a ne oputom. — U Vukovu
rjecniku : t. j. opanci ,art opanken* ,hypodemati8
genus'.

KAIStE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Livada u Kai§te. Sr. nov. 1875. 779.

1. KAJ, kaja, m. kajane (djelo kojijem se ko
kaje). — U jednoga pisca xviii vijeka. Jeda bi
se grjeSni a nova zamrsili po krjeposti kaja pra-
voga i milosti. J. Kavanin 390*. Da i ja ko on
kaj prianem. 463*.

2. KAJ, pron. interrog. i relat. vidi §to. — V
Hrvatskoj u iupanijama zagrebackoj, varazdin-
skoj i krizevackoj gdje se s toga narod zove ,kaj-
kavcima' Hi ,kekavcima', pa i kod cakavaca Sto
zive na granici s kajkavcima Hi sa Slovencima.
takoder i u svijeh Slovenaca. — Postane nije
jasno; prije se mislilo da je stariji oblik nego
ca i sto, ali to ne moze biti, jer je k svakako u
praslavensko doba trebalo da se pred h promijeni
na c (vidi kod sto) ; moze biti da je postalo od
ka' (okrneno kako, kao), vidi V. Jagic. arch, fiir
Slav, philol. 17, 83—84. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjednika u Bjelostjencevu i u Jambresicevu

(u obadva kod ,quid'), i u Stulicevu (v. sto s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva). Kaj jest,
sinu moj? Pril. jag. ark. 9, 101. (1468). Kaj su
se bozi nasi rassrdili na nas? 126. Kaj spis?
128. On naj bojo zna za kaj je poruk. Starine.
1, 104. (1662). Da bi se siromah u vasemu
zdravju kaj pomotal. 11, 119. (1678). Zato, kaj
ti je otajno prijatelstvo s turskim carem dr^al.
P. Vitezovic, kron. 124. Povrh sedi siv sokoje,
ter mi gleda v ravno po}e, kaj devojke tanac
vode. Nar. pjes. istr. 2, 29. ^iubis, Doro, Mar-
tina? Za kaj bih ga ne Jubila? Nar. posl. vuk.
172.

KAJA, /. tur. qaja, hrid, stijena, kamen; cini
se da je odavdc ova rijec dosla u nas jezik s dva
razlicna znacena.

a. kaja soli, krusac soli. ^i. Stojanovi6

b. kaja, u Sremu zovu tako cement. D. Po-
povid, tur. rec. glasn. 59, 11.

KA JABURMA, /. predgorje pod Beogradom ;
dolazi od turskoga ,kaja' (qaja), stena, kamen,
i ,burn, burun', nos, k}un, predgorje. D. Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 111. vidi i: ,Slana voda' na
obali dunavskoj izmedu mesta ,Orospi6uprijo' i
,Kajaburme'. M. D. Milidevid, srb. 61. Cair
na Kajaburmi. Sr. nov. 1867. 282.

KAJABURNA, /. moSe biti da je isto sto Ka-
jaburma. Cetokaik stoji mu za Kajaburnom. P.
M. Nenadovid, mem. 94.

KAJAFA, m. Kaiaifag, Caipbas, ime jevrejsko
(iz novoga zavjeta). — Po grckom obliku (kao
sto je po latinskom Kaifa i Kaifas). — U Vu-
kovu prijevodu Novoga Zavjeta. Poglavara sve-
stenickoga po imenu Kajafe. Vuk, mat, 25, 3.
Kajafa bjese onaj sto dade svjet Judejcima. jov.
18, 14. Ana ga posla svezana Kajafi. 18, 24.

KAJALAC, kajaoca, m. covjek koji se kaje. —
Samo u Stulicevu rjecniku: kajalac ,poenitens'.

KAJALICA, /. iensko ce]ade sto se kaje. —
Samo u Stulicevu rjecniku uz kajalac.

KAJAN, kajna, adj. koji se kaje. — Postaje
od glagola kajati nastavkom tn. — U dva pisca
XVII i XVIII vijeka. Brzek, brzek s mojih zala tu
bi milos odutio, da bi kajan obratio jedra jos
put ovih zala. I. Gundulid 45. Tijom, mladice,
ber'te slasti draga cvijetja juvenoga ; bez uresa
er svakoga neubran ce k zemji opasti, a vi,
kajne, pak zaludu proklinati srecu budu. 74.
Cic ove obicaji i zakona tve milosti ja sam vazda
uf'o dosti sted, §to kajnim tva rijec praji. 206.
Gorko placem grozne suze ke razmetni sin nje-
kada kajan z grijeha lijevat uze. 217. Zasto
visni dobri nede, kajan gresnik da pogine. 247.
Vapijudi da se prida i da kajan milos prosi. 528.
Kajan mine, ki provodi tom zabavom svo'e zi-
v}enje. J. Kavanin 43*>. Evo kajan pri tvom
krizu u te upirem pladne odi. 51^. I krv bila
bi Isusova kajnijem 2ivot mana nova. 53''. Kaj-
nijem sunca jasne zrake ka otvara bcz pomrako
64a. Kajnu er de se oprostiti (grijeh). 64''. Kajnih,
naucnib koludara. 295''. Boli i smede, kajno srco
koje biju. 370*. Koji (Bog) trpi i grjesnika,
dokle kajan obrati se. 351''. Za utazit gnive
tvoje dosti je meni kajnu biti. 555''. Bog kajnim
skvrne odide svom dobrotom pokriti de. 562*.
— Drugo je u Stulicevu rjecniku kajan, kajana,
ipoenitentia ductut,', i u ovom prinijeru : I kajanu
ved oprosti. J. Kavaiiin 312*. gdfje je part, praet.
pass, od kajati se. vidi daje kod kajati, III.

KAJANICA, /. zensko dejade Sto se kaje. —
Samo u Stulicevu rjedniku uz kajan. — U na-
rodnoj poslovici u drugome znacenu : Sijanica

KAJANICA

737

KAJATI, I, c.

kajanica (ako posijos pa no rodi, kajes se sto si
izgubio 8Jemo ; ako no posijes pa rodi, opet se
kajes). M. Pavlinovi6.

KAJANIK, m. covjek sto se Jcaje. — Samo u
Stulicevu rjecniku uz kajan.

KAJAI^E, n. djelo kojijem ko kaje Hi se ko
kaje. — Stariji je oblik kajanjo. — Izmedii rjed-
nika ti Mikajinu (kajanje, pokajanje,poenitentia'),
u Bjelosfjencevu (kajane, bolcst, kajba, pajane
ipoenitudo'. v. pokajane), u Jawbresicevu (,dolor'),
u Voltigijinu (,pentimento' ,reue'), u Stulicevu
(poenitentia, paenitudo, dolor'), u Vukovu (1. ,das
rachen' ,ultio'. 2. ,das bereueu' ,poenitentia'). —
U svijem je primjerima zuaccne refleksivno : djelo
kojijem se ko kaje. Ufanjo 6e t' podat od grihov
kajanje. M. Marulid 129. Gdi ni studen ni znoj,
gdi nisu kajanja (o raju). P. Hektorovi6 66. Ti
mi daj za grijehe kajanje. N. Dimitrovid 33. A
tko sebi ruho okrati, kajanje ga, vik ne oje. M.
Pelegrinovii 176. Kaji se kajuci, kajuci kaj sg
sve, do koli kajanje mogu fiin't misli tve. D.
Ranina 99^. Zudi imati ve6e kajanje i vecu
bolest nego li ju imas. A Komulovid 7. Gorak
pokorona i kajanjem svojijeh grijeha. M. Divkovid,
bes. 74a Zacne imati kajanje i zalost svojih
grihov. Kateh. 1561. Fo^. Grijeh minu6i casa
je malos, slijed kajanje, duga zalos. J. Kavanin
43^. Prim' kajanje, ko pred sobom tebi sale dusa
mila. 418"". Prosavsi dnevi od kajana. E. Pavic,
ogl. 267. Naj poglavitiji od Egipta pridruzise
se Josipu u zalosti i kajanu svoga oca. 9B. Ne
pos)ite kojeno prokleto, e 6e biti vama za ka-
jane. PJGv. crn. 2'^b^. Nema prostona bez ispo-
vijesti i kajana, S. ^ubisa, prip. 145. Po smrti
nije kajana. 224. Nit' Bog hode da zlocinca
prije, vg6 ga snubi, da se obazrije, ter opakost
da s kajanem skrusi. Osvetn. 1, 27. Za kajane
s oci suze snube. 3, 114.

KAJARENE, n. djelo kojijem se kajari (indi
kajariti). — 17 Vukovu rjecniku: ,das eichen'
,pondorum (monsurarum) ad archetypum exami-
natio et signatio'.

KAJARITI, kajarim, impf. u Vukovu rjecniku:
,eichen' ,ad ponderis publice probati normam re-
digo'; ali S. Popovic (tur. rec. glasn. 59, 111)
pise: Kajariti, (pogresno) tumaci Vuk ovu rec sa
bazdariti; kajariti znaci : skinuti plocu (potko-
vicu), ocistiti nu i nokat (kopitu), pa je na novo
prikovati novim klincima ; a ta rec uzeta je od
turskoga ,kajarmak', potkovati kona, — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. kajarah i u part,
praet. pass, kajaren ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. osim aor. 2 i 3 sing, kajari.

KAJARSUZ, m. kon koji nije kajaren (pot-
kovan), tur. kajarsyz, nepotkovan. E). Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 111.

KAJAS, kajasa, m. vidi kajasa. — Akc. kaki
je u genetivu taki je i u ostalijem padezima osim
nom. i ace. sing. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide kajasa). — U prvom
primjeru nije mi dosta jasno znacene. Na pleci
mu zeleni kajasi same svile, na nim zlatne gombe.
M. Katancic 69. Kad je dosa' Sehu od kamena,
s kona sjaho, kajas zametnuo, sam mu s' konic
ispred kule voda. Nar. pjes. kras. 1, 36.

KAJASA, /. siroki kais: a) o kojemu visi sah^a
Hi mac; h) kojijem je opasan kon, piotprug, po-
prug, kolan; Hi uopce remcne na konu, tako i
uzda ltd. — isporedi kajas. — Jamacno i kajas
i kajasa ista je rijec sto i 1. kai§, ali ne znli se
zasto se § promijenilo na s (vidi nasuprot kaj-
sija i 2. kais). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-

IV

nika u Vukovu (1. ,der gurtriemen' ,lorum cin-
guli eqnarii'. 2. ,der sabelriemen' ,lorum aci-
nacis' s primjerom iz narodne pjesme: Tri puta
je opasao pasom, a fietvrtom od sab|e kajasom).
a) u prvom znacenu. Tri puta je pasom opasao
a cetvrtom od sabje kajasom. Nar. pjes. vuk.
1, 534. Tri puta je opasao pasom, a fietvrtom
od maca kajasom. 3, 99. ovakovijeh primjera ima
jos nekoliko, te se ne hi moglo poznati pripadaju
li amo Hi pod kajas; ali Vuk ti rjecniku mece
amo primjer, po cemu se vidi da je on cuo ka-
jdsom. — b) u drugom znacenu. Uzbaci mu svi-
lenu kajasu. Nar. pjes. juk. 269. Niko dori po-
pusti kajasu. 289. Gdje doratu prifati kajasu.
501. Svom dogatu pokupi kajasu. 514. Uhvati
mu kona za kajase. Nar. pjes. kras. 1, 94.

KAJASEVCI, Kaja§evaca,, »i. pi. mjesto u Sr-
hiji u okrugu rudnickom. Niva u Kajasevcima.
Sr. nov. 1873. 111.

KAJATE^jAN, kajatejna, adj. u Stulicevu rjec-
niku^: ,poenitendus'. — sasma nepouzdano.

KAJATI, kajem, impf. kao da je naj starije
znacene ovoga glagola bilo: koriti (tako je jos
u novoslovenskom, u ceskom, u ruskom jeziku, a
vidi i kod II, 2) a mozcbiti i kazniti (koje vidi),
pedepsati; naj cesce se upotrebjava vec od pra-
slavenskoga doba u refleksivnom obliku (kajem se,
.poenitet me', uprav : korim sama sebe). aktivni
je glagol izgubio kod nas svoje naj starije zna-
cene, te ga je zamijenio drugijem: jadikovati za
kim, Hi osvecivati. Hi je isto sto i rejleksivni
glagol (kajem sto , poenitet me alicujus rei'). —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, kaja; itnpt.
kaj, kajmo, kajte; 2}(^*'t' praet. act. kajao, kajala
itd.). — Xorijen je ka, a j je umetnuto jer svi
nastavci pocinu vokalom. — liijec je praslavenska,
isporedi stslov. kajati sq (okajati ,deflore'), rus.
KaaTfc, koriti, KaaxtcH, ces. kati, koriti, kati se,
po}. kajad si^. — Kod Slovenaca ima i praes.
kajam, te je ovaj oblik presao i na kajkavee
(vidi it Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku)
i na sjeverne cakavce, vidi: Majka hcerku s priko
mora dala, dala ju je pak se je kajala. ,Ne kajaj
se, mila majko moja!' Nar. pjes. istr. 2, 46.

I. aktivno (dosta rijetko). — Izmedu rjecnika
u Stidicevu (kajati stogod, ,poenitere'), u Vukovu :
koga, rachen julciscor' s primjerom: Tesko onom
koga car kaje (Nar. posl. vuk. 316).

a. znacene je kao kod kajati se (kajem se, poe-
nitet me), vidi II, 1, a. glagol je prelazni, te
uzrok kajanu stoji u ace. Koji grihe kaju. M.
Marulic 115. Ki grihe ne kaju. 116. Vijek cu
zlobe kajati. M. Vetranid 1, 396. A to ces po-
znati, kad vede vremena ne bude kajati taj ktinja
}uvena. D. Ranina 69^. A dosla sad jesi za
kajat zla dila. 100*. Grijehe prigorko kajuci.
Stit. 29. Stvar brez promatrana ucinena vise
puta tako zlo za sobom nosi da ju svega zivota
kajati vaja. E. Pavid, ogl. 29.

b. deflere, tuziti, naricati za kim (objektom).
S placem i s uzdisanjem Isusa kajase. Zborn.
105*'. Divojka je roda gospodskoga, kajala ga
tri godine dana. Nar. pjes. vuk. 3, 513. Po torn
nemilu Drobnaku vuci viju, a grkdu gavrani,
niti grkdu, da nesrecu kaju. Osvetn. 1, 11. Ter
i nega sjetne kaju vile. 2, 66. Kajati koga, tu-
govati: ,Zalila ga i kajala Jana, kajala ga tri
godine dana'. nositi crno za mrtvim: mlad se
kaje za zalost a star za postene. muz zenu kaje
ne zenedi se. M. Pavlinovid. — Amo pripada i
ovaj primjer: Sikajud gorke place i on ovako
kajat zace ... J. Kavanin 237*.

c. ulcisci, osvecivati (koga). vidi u Vukovu
rjecniku.

47

KAJATI, n.

738

KAJATI, II, 1, b, g).

U. sa se.

1. refleksivno, kajem se, poenitet me, spoznajem
da je zlo nesto sto sam ucinio, te £alim (vrlo
cesto u teologicnom smislu kao djelo pokore). naj
cesce se upotreh^ava u ovom obliku i u ovom smislu.
— U svijem je rjecnicima: u Vrancicevu : ,poe-
nitere'; u Blikalinu: ,poenitet, taedot'; u Belinu:
,pentirsi' ,poenitet' 553aj « Bjelostjencevu: kajam
86, zalim se, bolim se .poenitet me, poeniteo,
compurgor, conteror' ; u Jambresicevu : kajam se,
,poeniteo'; u Voltigijinu: ,pentirsi, dolersi' ,be-
reuen, leid tragen' ; u Stulicevu : kajati se od
stagodi ,poonitere'; u Vukovu: ,bereuen' ,poenitet;
u Danicicevu : ,poeiiitere'.

a. uzrok se kajanu ne izrice (moh se imati u
misli Hi se razumije po predasnijem rijeeima).
Kadujett se o grestnice kajusti se. Mon. serb.
5. (1198 — 1199). Ne kajet(t) se i prostenija pro-
sitB. Sava, tip. stud, glasn. 40, 166. Vse tebi
ka.ju6emu se o6e dati. Narucn. 81.b. Napas rau
vejaso: ,Vece se ti ne kaj'. N. Na]eskovi6 1, 134.
Er 86 je zaman po stvoru kajati. D. Rai'iina 7*.
Kaji se kaju6i, kaju(5i kaj se sve, dokoli kajanje
mogu cin't misli tve. 99^. u izgledu vid ovomu
sebe istoga, kaj se i reci ... I. Gunduli6 218.
Kajat cu se i bolit, dokle budem ziv. A. Geor-
giceo, pril. 34. Kajes se kako fratar kad jubi.
(D). Poslov. danic. Ako je ima' obicaj kajati se.
Li. Terzid 147. Slus' me, nee se kajat. J. Ka-
vanin 88*. Sve zaplaka malo i veliko, svak se
kaje i prostene pita, a naj vece care Konstan-
tine. And. Kacii, razg. 159i>. Cisto se kajat sa
svim srcem. M. Dobretic 108. Ti me uzmi, neces
se kajati. Nar. pjes. vuk. 1, 3. Nemoj tako, ka-
jala se, Fato! Nar. pjes. here. vuk. 205. Ko
dobro cini, ne6e se kajati. Nar. posl. vuk. 137.
Ko rano ruca i rano se ozeni, ne kaje se. 152.
Nije covjek da se kaje. D. Danicic, Isam. 15, 29.
Pa 86 kaju k£ im vjeru daju. Osvetn. 1, 4.

b. uzrok se kajanu izrice imenom (supstan-
tivom, zamjenicom itd.) sto stoji:

a) u genetivu s prijedlogom od (naj cesce). Od
zla se ne kaju. M. Marulid 100. Ima kajati se
i skrusiti od griha. Narucn. 53^. Ni cudo ako
se boll i kaje od griha. 55*. Neka se ne kaju
od moga slidenja. G. Drzid 441. Jer u svako
doba covjeku ucknil' ni kajat se od zloba N.
Dimitrovid 65. Koji se kajase od grijehov svojih
svijeh. 94. Od sta se sad kajem. F. Lukarevid
29. Koji se ne kaje i ne boli od takovih grijeha.

A. Koraulovid 6. Kaj se od grjehova. 7. Ka-
juci se od griha tvojih pocni prolivati i ti . , .

B. Kasid, is. 64. Od svega se ovoga kajem. zrc.
16. Kaje se i cini pokoru od grijeha. M Orbin
41. Eto, eto, slatki oce, ja se kajem od svijeh
zloba. I. Gundulic 250. Sudac, kajudi se od
zlobe svoje ... F. Glavinic, cvit. 311a. Clovik
kaje se od grihov. svitl.^ 28. Ako se vece kaju
oni od svoje nepameti. G. Palmotid 2, 364. Ka-
judi se oni od grihov. P. Radovcid, ist. 234.
Imamo naj prija se kajati od nasi grija vazda.
svit. 2. Nedete li se vi sa svim srcem kajati od
griha ne za strah pakla nego cida Boga? P. Po-
silovid, nasi. 150*. Od svi se (grijeha) kajem.
S. Margitid, isp. 26. A sada od ni kajem se i bolim
iz svega srca moga. 58. Kaje li se oda svih
grihov? L. Terzid 6. I to zesde, ko podoba, ka-
jati se od svih zloba. J. Kavaiiin 223'». Tu da
od grijeha mojih se kaju. 311b. Kajati se od
svih grihov. H. Bonadid 18. Kajem se i bolim
od svih mojih grihov. 28. Da se kaje od zloda.
A. Badid 387. Kaj so od tvoji griha. J. Fili-
povid 1, 48b. Od griha se svi kajemo. P. Kne-
zevid, muk. 8. AI' s' od griha svi kajemo. ziv.

21. A sad od griha jadni se kajemo iz srdca
svoga. 62. Oda sta se kajes ? F. Lastrid, od'
104. Ne skrusuje se od griha i ne kaje. test.
98b. Doisto se od nista i ne kajes. ned. 89. Ja
se srcano kajem od mojijeh grijeha. V. M. Gu-
cetid 204. Ja se kajem od svijeh mojijeh grijeha.
I. A. Nenadid, nauk. 34. Kada so kajemo od na-
sijeh grijebah. 166. Uzese se kajat od nihove
nemilosti. D. Basid 58. Kajud se od prve |u-
bavi. Blago turl. 2, 101. Kajat se od griha uci-
lienih. 2, 206. Da se kaje od griha. Ant. Kadcid
59. Od toga se brz i ne kaju. 290. Kako se
imaju kajati od prosastnoga zivjena. J. Matovid
xv^. Kada se koji god kaje od grijeha ncinena.
233. Koji se ne kaju od zlocinstva i grijeha.
435. U smrtnomu grihu od koga se ne kaje i
ne ispovida. M. Dobretid 19. Pricme se svrseno
bolit i kajat od svoji griha i pomankana prosa-
stoga zivota. 22. Kajem se od svih mojih grihov.
I. J. P. Lucid, doct. 54. Kajudi se s bolesti iz-
vrstnom od svijeh smrtnijeh grijeha. T. Ivanovid,
nauk. 42. Od gr'jeha se nijeste kajali. Nar. pjes.
here. vuk. 311. Ja se kajem od svakoga griha
moga. Nar. pjes. istr. 6, 26. Poce se kajati od
svojijeh grjehova. Nar. prip. vuk. 139. Obilan
milosrdem i kajes se oda zla. D. Danicid, jona.
4, 2. Sud ti darovao zivota do sutra, da se od
grijeha kajes. S. j^ubisa, prip. 222.

b) u genetivu bez prijedloga. Jer se grihov
kaje. M. Marulid 145. Kada se ki ispovi, a ne
boli se ni se kaje grihov. Narucn. 83^. Kaje se
grihov svojih. lOQb. Zaman se kajud prolitija
krstijanskije krvi. §. Kozidid 39^. Kajudi se
grihov . . . Anton Dalm., nov. test, i, predgovor.
Koji so kaju zla cinenja. F. Vrancid, ziv. 8. Kad
se griha kaje. D. Barakovid, jar. 112. Zasto mi
nasega kajemo se griha. F. Glavinic, cvit. 49b.
Imas znati da se kajem zlobe moje. 178b. Tad
ce se rabote ved malo kajati. A. Georgiceo, nasi.
83. Igdare ni kasno griha se kajati. I. T. Mr-
navid, osm. 130. Kripost koni se covik kaje
svojih grihov. ist. 134. Toga se svega kajem.
P. Posilovid, nasi. 107a. Ti se kajes tvojije griha.
124a. Ki pocine trud prez Boga, rad se kaje
truda svoga. P. Vitezovic, cvit. 28. Baba vodu
pijud z miha kajala se j' svoga griha. 30. Bo-
jahu se i kajahu se svojijeh grijeha. I. M. Mattel
324. Tog de -se Jovo kajati. Nar. pjes. petr.
1, 120.

c) u akuzativu s prijedlogom za. Da se kaja
za one grihe. A. Badid 375. Takov bi pokazao
da so ni malo ne kaje za grijehe. Pisanica. 75.
Kajudi se i skrusujuci cesto za grihe svoga zi-
vota. F. Lastrid, ned. 138. Kajem se za sve
grihe moje. A. Kanizlid, bogojubn. 109. Naj
vedma kajem se za to jer sam uvridio neizmirnu
(lobrotu bozanstvenu. 144. Jerbo sam se za go-
vorene vise puta kajao a za sutene nikad. M.
A. Eojkovid, sabr. 5. Gresnik jesam, al' so Bogu
nizim i podajem, i za moje sve hudobe kajem.
Osvetn. 2, 21. A kaju se za grijesno dane. 3, 114.
On se kaje za sto ,jemand gereut etwas'. Jur.
pol. terminol. 240,

<l) M genetivu s prijedlogom radi. Kada se ka-
jemo radi grijeha ucinena. J. Matovid 233.

e) u genetivu s prijedlogom s (sa). Na nu
mrziiu potad haje, da se svijet sa zlih djela kaje.
Osvetn. 4, 1.

f) u lokativu s prijedlogom u. Ako so ned
nigdar ni u dem kajati. N. Dimitrovid 9.

g) u lokativu s prijedlogom na. Kad mu bojaz
odi kazu puste, tor se kaje na nem narav nijema.
Osvetn. 1, 66.

KAJATI, II, 1, c.

r39

KAJKAVAC

e. uzrok se Tiojanu izricc 2>odloznom redenicom
Hi glagohh'jem oblikom, n. p.:

a) j)odloznom recenicom s da. Da bi Bog rekal :
,Kaju se, da stvorih filovika'. Transit. 81. Kajem
so iz svega area da sam ti sagrijeSio. B. Kusi6,
zrc. 17. Kajem se da sagrisih, M. Alberti 401.
Ja se kajem sa svijem srcem da sam vas uvridio.
P. Posilovi6, nasi. 94*>. Ako bi se kajao da sam
ucinio koje dobro. 112^. Samo da se oni kaju
i imaju bolest da jesu uvridili velicanstvo Bozje.
149a. Ne kajete li se da ste uvridili Boga? 150".
Kaje se (Bog) da je covika stvorio. F. Lastric,
test. 99a. Kaju se iz svega srca, da . . . 166^.
Kajuci se, da si uvridio i pogrdio svemogudega
oca. ned. 88. Zaplacite bari n srcu kaju6i se
da ste Boga uvridili. 90. Pokornik kajuii se da
je Boga, neizmirno dobro, uvridio. A. Kanizlic,
bogo|ubn. 122. Zato se sinko kaj da si ovakoga
Boga uvrijedio. D. Basid 323. Kajat des se,
kako se kajo Kain da je brata ubio. A. Kalid
130. Kaja se devojka vinca da ne pije. Nar.
pjes. vuk. 1, 335.

b) podloznom recenicom sa sto. Da se kaje
sto ga je kra^em postavio. E. Pavic, ogl. 234.
Ludi se pene da visoko sjede; a kad bude do
besjede; kaje se sto onde sjede. Nar. posl. vuk.
171. Da se kaju gto su krv ucinili. Vuk, poslov.
38. Kajem se sto nijesam iskao da se kupe gla-
sovi. pism. 30. Da se kaje sto je ucinio. Prav-
donosa. 1852. 33.

c) podloznom recenicom s jer. I smrt ista koja
gorko sad se kaje, jer ovako bez milosti mile
umori tve urese. I. Gundulid 267.

d) infinitivom. Od onake stvari lupez biti ne
sramujem se i ne kajem se. M. Drzic 234. Klela
se devojka v'jenca ne nositi ... al' kad mi je
dosa' ves'o Durdev danak, kaja se devojka v'jenca
ne nositi. Nar. pjes. vuk. 1, 334.

e) gerundijem prosloga vremena. Jere se kajem
ucinifse ib. Bernardin 95. gen. 6, 7. Kajem se
ucinivsi liih. N. Ranina 115*.

2. reciprocno, karati se. — U Vrancicevu rjec-
niku: ,altercari'.

III. pasivno, nalazi se u pisaca part, praet.
pass, kajan, te znaci onaj koji se kaje (prema
II, 1). vidi i kajan. Da ce dat kajanim spasenje.
M. Marulic 129. On ko Boziji sin veliki s vjoko-
vitom svojom dikom zatvqrit ce pako priki, raj
kajanijem dat gresnikom. Gr. Palmotid 3, 91*. Pri-
dostavjam razbojniku raj kajanu. J. Kavanin id^.

KAJAZ, kajaza, m. vidi kajasa. ,Vise pasa a
nize kajaza'. M. Pavlinovid.

1. KAJBA, /. vidi gajba. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjccnika u Mikojinu (kajba, gajba za
ptice ,cavea') gdje se naj prije nahodi, u Volti-
gijinu (kajba, kajpa ,gabbia' ,kafig'), u Stulicevu
(kajba, kajpa, ,cavea'). Tamerlan zatvori Baja-
zeta u veliku gvozdenu kajbu. A. Kanizlid, kam.
644.

2. KAJBA, /. vidi kajane. — U jednoga pisca
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (pisano
kaiba ,penitenza e pentimento' ,poenitentia' 551*')
i u Bjelostjencevu (kod kajane). Kaj se sve ka-
judi, dokli t' je lipos taj, er kajbe u staros ne
sluze na svit saj. D. Ranina 99^.

KAJDA, /. modi, moduli, nacin (grckom rijeci
melodija) kako se sto pjeva Hi svira (imajuci
ohzira na razlicitu visinu glasova i nihovo tra-
jane). ovo se znacene potvrduje u Vukovu rjec-
nika Intinskijem prijevodom (nemacki prijevod
,musiknote' nije jasan; u Srijemu n6ta znaci:
pjesan, melodija) i primjerom sto dodaje. — Po
svoj prilici od arap. qS'ida, tur. qajyda, temej,

pravilo, obidaj, zakon (ako nije ista rijec Sto
gajde, koje vidi). — Od xvm vijeka (vidi kod
c), a. izmedu rjecnika u Vukovu (,die musiknote*
, modus musicus' s primjerom sto je ovdje kod &).

a. u znadenu sprijeda kazanom (u jedinom
primjeru metajoricki). Od te kajde nema fajde.
(Od toga sto ti govori§, ironicki: Sto ti pjevas,
ne moze biti nista). Nar. posl. vuk. 236.

b. u nekom osobitom znadenu. Kajde zovu se
u Hercegovini sve one pjesme sto imaju uza
svaki stih svoj neki pripjev ili nalik pripjevu.
V. Vrdevid (?) u Nar. pjes. here. vuk. vi.

c. nejasno je ii ova dva primjera xvm vijeka
(u drugome moze biti da znaci temej). Sad mi
kazi, koju ima§ fajdu kad ti Judma ne ispunig
kajdu. M. A. Rejkovid, sat. Fib. Kad ti jednoj
ne znas stvari kajdu, dojde mudri, pak izvadi
fajdu. H6a.

A. u nase se vrijeme kod pisaca upotreb]ava
za znacene: onaj znak kojijem se bi^ezi (kod pi-
sana, stampana, litograjisana itd.) visina i tra-
jane jednoga muzikalnoga glasa, lat. i tal. nota,
franc, i nem. note.

o po nem. noten, kod pisaca moie znaciti i
papir, kniga itd. na kojemu je sto muzikalno
napisano. Stalak za kajde ,notenstander'. Haj-
denak, naziv. 51.

KAJDITI, kijdim, impf. vidi gadjati. — U
nase vrijeme. Svirati i u diple kajditi. V. Vr-
cevid, niz, 216.

KAJEL, adj. vidi kail. — xvm vijeka. Daje
oboje kajelo, a ne usilovano. F. Matid 95. ,Dobre
vo}e', rece Jakov, ,ja sam kajel'. And. Kacic,
kor. 31. Neka bude, ja sam kajel. 90. Ja sam
kajela. 131. Hoce li biti kajela poci za nega?
177. Ako otac tvoj bude kajel. A. d, Costa

1, 153. Za.sto se cini da gospodar tomu je kajel.

2, 144. Kad se zarucimo, onda de me izvadit iz
vride, i kad me vidi, vaja da je kajela i na sra-
motu. N. Palikuda 52.

KAJERSLI, adj. sve ono sto okolo sebe ima
mnogo kaisa. V. Vrcevid, nar. prip. 225. — Ne
mijena se po oblicima. — Kao da je rijec turska,
all mi nije pouzdana (li jest turski nastavak, ali
ne znam kako od kais, tur. kajys, postaje kajers-).

KAJFA, /. vidi kajpa. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Ptica zatvorena u kajfi, prem da je kajfa
od naj lipsega drveta, zeli izadi vanka. M. Radnid
438a. — Vidi kajpa, b. Koja je korist i pomod
da dumencija gleda u krminu i da motri visinu
suncanu, ako ne ima tko de okrenuti dumenom
aliti timunom i tko ce potegnuti uza i smotati
i okrenuti jedro? VaJa tko ce gledati u nebo i
vladati, ali bi malo va|alo, ako ne ima tko de
truditi i uzadi u kajfu kada je od potrebe. 454
—455. ^

1. KAJGANA, /. jelo od przenijeh jaja (.ome-
lette'), 2^^^s. chajgine, tur. kajghane. — U Vu-
kovu rjecniku : ,eine art eierspeise' ,ferculum
ovorum (?)'.

2. KAJGANA, /. selo u Hrvatskoj u iupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Razdije}. 109.

KAJGAN16, n. prezime u nase vrijeme. D.
Avramovid 268.

KAJIN POTOK, m. ime mjestu u Srhiji u
okrugu vajevskom. — Kajin vaJa da znaci koji
pripada Kaju (Kaji). Niva u Kajinom Potoku.
Sr. nov. 1871. 428.

KAJKALO, m. tica malijeh oci, a duga kjuna
i nogu. Slovinac. 1880. 86.

KAJKAVAC, kajkavca, m. covjek koji iivi u
Hrvatskoj (u zupanijama zagrebackoj, varazdin-

KAJKAVAC

740

KAJSERLI

skoj, krizevackojj i inia osubiti govor, te, osiiu
drugoga, kaie kaj tnj. §to. vidi i 6akavac, sto-
kavac. — Vuk je pisao kekavac, ali sad svak (i
pokojni Danieic) pise kajkavac. Kod nas se naj
obicnije misli da su Hrvati u tri stare zupanije
krajevine hrvatske, koji mjesto ,sto' govore ,kaj',
te ih za to zovu kajkavcima. D. Danieic, dioba.
5. Kajkavaca i bodula, noma ih ni milijon. M.
Pavlinovid, razg. 20.

KAJKOVO, n. ime selu. — Prije nasega vre-
mena. Kajkovo (selo, zupa Ibtrt). S. Novakovid,
pom. 134.

KAJMAK, m. tur. qajmaq, skorup. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vnkovu (vide skorup).
Cini metnut dosta masla, kajmaka i mlada sira.
N. Palikuca 43. Va|a bradavice cesto puta s kaj-
makom namazati. I. Jablanci 131. Kajmak sni-
miti treba. Z. Orfelin, podr. 116, Pravo nasKi
, skorup', inostranski ,kajmak'. J. S. Eejkovid 31.
Turci vele: ,Tarana je rana' . . . Udovice: , Kaj-
mak i cicvara'. Nar. pjes. here. vuk. 219. — U
vietaforickom smislu, ono sto stoji na vrhu, pa
uopce ono sto je naj boje (isporedi franc, cr^mo).
Skinuti kajmak. (Uzeti ono sto je naj bo}e u
kakvoj stvari). Nar. posl. vuk. 288.

KA JMAKAM, kajmakama, m. turski namjesnik,
zapovjednik, arap. qaim mekam (koji zamjenuje
mjesto), tur. kajmakam. — isporedi kajmakan,
kajmekam. — U nase vrijeme. Dok posijece mlada
kajmakama. Nar. pjes. vuk. 5, 371.

KAJMAKAN, kajmakdna, m. vidi kajmakam.

— Od XVII vijeka. A Mustafi kajmakanu knigo-
no§u hrla spravi. J. Palmotid 235. Rani u srco
kajmakana ovi govor ucvi|eni. 248. — I u nase
sam doba cuo. P. Budmani. — Na dva mjesta
XVII i XVIII vijeka stoji i mj. j, po svoj prilici
radi stiha. Bjese iz- grada Drenopoja kaimakan
svijom cestiti. J. Palmotid 234. A s lakomstva
kaimakan. J. Kavanin 270*.

KAJMEKAM, kajmekama, m. vidi kajmakam.

— U nase vrijeme. Isle knige na pasinske ruke,
na mudire i na kajmekame. Osvetn. 2, 78.

KAJNA, /. ime zensko (fursko). — U narodnoj
pjesmi hercegovackoj nasega vremena. Divna li
je seder Kajna Sehova, secer Kajni nema para
do cara, blago onom koji 6e je grliti, a naj sretni
ko ce Kajnu Jubiti. Nar. pjes. here. vuk. 241.

KAJNO, adv. kako (relat.), kao, uprav sasta-
vjeno: ka(o) i (o)no. — U nase vrijeme. Ciknu
majka kajno ]uta guja. Nar. pjes. petr. 1, 24.
Da ja letim kajno lastavica. 1, 1G5. Zaspa Zlato
kajno jaiie blago. 1, 220. Pa zakukaj kajno
kukavica. 1, 332. Kad sve spava kajno i po-
klano. 2, 54. Pa ga dvori kajno gospodara.
2, 274. U tatarsku udario vojsku kajno gorski
iz pianino vuce. 2, 505. l^uto piste kajno kuka-
vice. 3, 2. Nerodeni kajno i rodeni. 3, 109.

1. KAJO, m. Cajus (uprav Gajus), ime musko
(rimsko^a postana). — Od xvi vijeka. Sveti Kajo
papa. S. Budinid, sum. 103a. Obeseli se s. Kajo.
B. Kasid, per. 116. Porodi se Kajo u Salone.
F. Glavinic, cvit. 99^. Marcelin po svetim Kajom
Dalmatinom posta papom. 109^. Herud Agripa
iz Rima od Kaja poslan cesara. 251''. Jedan
Kajo Kaligola, I. J. P. Lucid, razg. 83.

2. KAJO, m. ime musko (nekoga Turcina koji
se u istoj pjesmi zove Kajovid Demir i samo Ka-
jovid; po tome bi se ime Kajo moglo shvatiti kao
hyp. Kajovid, ali bi opet ovo znacilo: Kajov sin).

— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Milu
sestru Kajovid-Demira. Nar. pjes. vuk. 4, 424.
Pa doziva Malisu srdara : . . . ,A1' ti drago udrit

na torinu Kajovica ju Mustafagida ?' A Malisa
Kaja odabrao. 4, 425. Na torinu Rozajackog
Kaja, tu udari Malisa serdare. 4, 426. I stari
je Kajo sumaknuo. 4, 426. De najavi ovce Ka-
jovica i navede sestru Demirovu. 4, 427. Nego
vodi Zilu Kajovida. 4, 429.

KAJOPER, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Kajoperu. Sr. nov. 1874.

KAJOV, adj. koji 2'>i'ipada Kaju (vidi 2. Kajo).
UtekoSe tri Kajova sina ... I Kajovu Zilu uva-
tiso. Nar. pjes. vuk. 4, 426.

KAJO VIC, m. prezime, vidi kod 2. Kajo.

KAJPA, /. vidi gajba radi postana i radi
znacena (osim znacena kod gajba, c), kojega u
ove rijeci nema). — isporedi kajba * kajfa.

a. krletka, knfez, vidi gajba, a). — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,gabbia' ,ca-
vea' 335a) i u Stulicevu (uz kajba). Ovo je dijete
u kajpah od drijeva odhraiieno. M. Drzid 2G8.
Sturka u ovoj kaj pi od zice, ki po svu nod sturi
i poje, donio sam ja za moje male pastirice. I.
Gundulid 159. Ptica u kajpi zatvorona. 530.
Tigre gnevna, prijeka i }uta po gvozdenoj kajpi
udara. 555. Kajpi u jednoj zatvoreni. P. Kana-
velid, iv. 489. Vratca od kajpe iliti krletke. A.
Kanizlic, utoc. 395. Pustio je ptida iz kajpe.
(Z). Poslov. danic.

b. vidi gajba, b). — U Belinu (335a) i y, Stu-
licevu rjecniku (kajpa jedrna ,gabbia di nave'
jcharchesium'). — Amo pripada po svoj prilici
i ova) primjer: Stariji na kajpu. (D). Poslov.
danic. a mozebiti i ovaj : U kajpi morski slavic
ne poje. (D). Poslov. danic.

c. s osobitijem znaccnem. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Hambari iliti zitnice i po-
drumi (kajpa iliti pivnica) uvik puni. A. T. Bla-
gojevid, khin. 3.

KAJPICA, /. dem. kajpa. — U Belinu rjec-
niku: jgabbietta' ,caveola' 335a, i u Stulicevu.

— U nase vrijeme u Dubrovniku naj obicnija
rijec za kafez. P. Budmani.

KAJPINA, /. augm. kajpa. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku : ,maior cavea*.

KAJPITI, kajpim, impf. u Stulicrvu rjecniku
s dva znacena : ,caveas conficere' ; ,cavea inclu-
dere'. — sasma nepouziano u oba dva znacena.

KAJPODJELALAC, kajpodjelaoca, m. covjek
koji gradi kajpe. — U Stulicevu rjecniku: ,ca-
vearum opifex'. — sasma nepouzdano.

K.AJSAR, m. vidi kajser. — U Vukovu rjec-
niku kod kajser, i u narodnoj pjesmi gdje je sa-
stavjeno srijecima papuca,jemonije(kajsar-papuca,
papuca od kajsara). Bosonoga bez kajsar-papuca.
Nar, pjes. petr. 1, 244. Na nogama kajsar-jeme-
nije Nar. pjes, horm, 1, 509.

KAJSARLI, adj. vidi kajserli. — U narodnijem

pjesmama nasega vremena, a izmedu rjecnika

u Vukovu (kod kajserli). Da ne kaja kajsarli

papuca. Nar. pjes. vuk. 1, 262. vidi i primjer u

Vukovu rjecniku kod kajserli.

KAJSER, »H, fina crvena koza, isporedi kajsar,

— Od arap. tur. qajsar, vidi: Kajsar, crvena
koza karmazinska; od Turaka smo tu red uzeli,
koji zovu jKajsarije' varos Kesariju, gde se ta
koza pravi. D, Popovid, tur. red. glasn. 59, 111,

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
kajser (kajsar) ,karmesinleder' ,corium coccineum'.

KAJSERLI, adj. koji je (n. p. papuca) na-
cinen od kajscra, isporedi kajsarli. — Ne mijena
se po oblicima. — Od tur. kajserli, kajsarly. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu :

KAJSEKLl

741

KAKAN, a.

kajserli (kajsarli) ,von karmesinleder' ,coccineus'
(s primjerom iz nnrodne pjesme: Da ne praSi
kajsarli papuca). Hajd' obuei kajserli postule.
Nai-. pjes. hcirm. 1, Ho.

KAJSIC, w?., ime mjestu u Srbiji ti okrugii po-
zarevackom. Niva ispod Kajsida. Sr. nov. 1865.
322.

KAJSIJA, /. Prunua armeniaca L., neko po-
znato voce i drvo, tur. qaisy. — isporedi 2. kais.

— Mozthiti od xvji vijeka, a izmcdu rjeinika u
Vukovu (1. ,diG aprikose' ,Prunus armeniaca Linn'.
2. ,die frucht davon' ,prunara armeniacum, prae-
coquum'). Pomiluj me, veliki gdunije, jako bratt
kajsija mniti. ubiti me. Starine. 2, 311 (iz ru-
kopisa koji moze biti xvn vijeka). Kano briske,
bademe, kajsije. J. S. E,elkovi6 46. Kajsija se
na sjivu naniide. 147. Kajsija ,diG aprikose'
,Prunus armeniaca'. G. Lazi6 132. Kajsija, Pru-
nus armeniaca L. J. Paucid, bot. 281.

KAJSIJE V, adj. koji pripada kajsiji. Drvo...
septelijevo ili kajsijevo. I. Jablanci 186.

KAJTASOVO, n. selo ii protopresviteratu vr-
sackom. Sem. prav. 1875. 47.

KAJUKATI SE, kijukam se, impf. deni. ka-
jati se. — U Stulicevu rjecniku: ,vix poenitere'.

— nepouzdano.

1. KAK, adv. vidi kako.

2. KAK, adj. pron. interrog. i relat. qualis,
zamjenica kojoni se pita Hi kaze o kome ili o
cemu sto je na onom osobito, po cemu se moze
poznati, od kakve je vrste itd., te se razlikuje od
koji (sto vidi). — isporedi kakav, kakov i adv.
kako. — U praslavensko je doba bio drugi oblik
za relativno znacene: jakt (vidi kod 1. jak), ali
ga je u nasemu jeziku posve zamijenio interoga-
tivni oblik kakt za obadva znacena (tako je i u
ostalijem slavenskijem jezicima, osini maloruskoga,
ceskoga, po^skoga, u kojima je nasuprot relativni
oblik nadvladao), isporedi stslov. kakt, bug. i
novoslov. kak, rus. KaKoii, ces. (nrgda kakf, sad)
jaky, poj. (negda kaki, sad) jaki, gornoluz. kajki,
donoluz. kaki. — Postaje od interogativnoga ko-
rijena ki, (vidi kod tko) nastavkom ak. — Na-
lazi se u prva vremena, xii i xiii vijeka pa opet,
isprva rijetko, u nasa vremena pocevsi od xvii
vijeka (samo s oblicima kaki, kaka, kako, kakoga,
kake itd., pazi na akcenat). — Izmedu rjecnika
u Vukovu (u dodatku): vide kakav, i u Danici-
cevu (kakt , qualis' interrog. i relat.).

1. inter ogativno.

a. M glavnoj recenici. Kakt nacBnu plact?
Stefan, sim. pam. saf. 11. Kakb obicaj primu?
18. Sto je tebe, kaka je nevoja? Nar. pjes. vuk.

2, 54. Kaka ti je golema nevoja? 2, 108. Kaku
b' vama vjeru ostavio? 2, 513. U cijoj si tav-
nov'o tavnici? kod kaka li glavna gospodara?

3, 134. Kaka blaga? Sve zuta dukata. 3, 201.
Be 6e koji zimovati zimu? kod kaka li glavna
prijate|a? 3, 363. Otkle kniga, od koga li grada?
od kaka li glavna gospodara ? 3, 378. Kaka
kniga, kaka li je glasa? 4, 223. Kaka mi je
korist, ako mrtvi ne ustaju? Vuk, pavl. Ikor.
15, 32. Kaku hvalu mozemo dati Bogu zavas?
Isol. 3, 9. — Amo pripadaju i ovaki primjeri u
kojima se pitanem pokazuje cudo: Kako li je lice
u junaka! kake li su oci obadvije! Nar. pjes.
vuk. 2, 228. No kaki su u seke duseci ! kaki li
su pod glavom jastuci! 2, 231. Da kaka je!
jadi je ubili! 3, 137. Da kakaje lijepa Turkina,
u nemu je srce zaigralo. 3, 380. — uz dudo se
mo£e pokazati i prezirane : Kaki uskoci ! kaki
vlasi i govna ! Vuk, nar. pjes. 4, 462. amo moze-

biti pripada i ovaj (naj stariji) primjer: Kaka
je vasa pravina, ugovoriste da putnika predade
Trtsteuicane na stantce. Mon. serb. 7. (xii vijek).
\). u podloznoj recenici. Svi, kolici ovdi znaju,
u kakoj amo do sad vodi. G. Palmotid 2, 105.
Ne mozo fiovik znati, kaki je Bog u sebi. A.
Ba6i6 3. Znaju6, u coviku kake su kriposti. A.
J. Knezovid xxvii. Pregleduje kaki su cadori.
Nar. pjes. vuk. 2, 279. Te uvodi Grkove sva-
tove, kake svate Grcidu sabira. 3, 24. Vidite
kaku nam jo Jubav dao otac. Vuk, Ijov. 3, 1.
Te ga zapita, kaku 6e im on vjeru ostaviti. nar.
pjes. 2, 513. — kod cudena. Da ti vidis, kaki su
ti dvori! Nar. pjes. vuk. 4, 313.

2. od interogativnoga postaje indefinitno zna-
cene, kao kod kakavgod. I k vecera nek prikaze
svaki, tko je posao uradio kaki. M. A. Re|kovi6,
sat. E5a. Ili kako drugo prijatejstvo. K3'*. Zna
li koja kakoga lijeka ? Nar. pjes. vuk. 2, 52. Da
ill nigde sunce ne ogreje, ni kaka ih rosa da
zarosi. 2, 57. Boji li se jos koga do Boga i na
zem|i kakoga junaka. 2, 256. No se cuvaj, Bo-
gom pobratime, od Vilipa kake prijevare. 2, 349.
II' je care, il' su carevidi, il' su kake mlade sul-
tanije. 3, 85. Da bi kaki sidar sidarili. 3, 181.
Odavno ti doliodio nisam ni ponuda kakih do-
nosio. 3, 366. II' su Turci, il' su Crnogorci, il'
su kake mlade kirigije, il' cobani kod bijela
stada? 4, 29. Jeli kaka rana zestocija no strijela
kad udri u srce? 4, 82. Misli da sam ja kaka
avet. Nar. pi'ip. vuk. 170. Momku kakom koji
stoji kod kola. Vuk, nar. pjes. 1, 108. Kad se
kakome coeku kakvo zlo dogodi. poslov. 46.
Eece 86 u nevoji kakoj. 90. Ko pomisli da se
govori o kakome negovom imenaku. 103.

3. u relativnom znadenu. cesto u glavnoj rece-
nici ima korelativna rijec (zamjenica, kao taki,
onaki itd., ili adoerab, kao tako, onako itd.).
Takomt smt se kletvtju klelt kakomb se je bant
Kulini. klelB. Mon. serb. 24. (1234—1240). Kaku
imt je milostt stvorilt sint krajevtstva mi, ta-
kode imb i ja stvaramt. 56. (1289). Kaka bolest
na ovom junaku, taka bolest na mom bratu bila!
Nar. pjes. vuk. 1, 569. Kake muke jesu na tem
jarcu, grde muke jesu u Turaka. 3, 177. Kiipi
blaga koliko ti drago i jos ruha kaka tebi drago.
3, 139. — kaki taki u ovakijem primjerima znaci
da nesto nije dobro, ali da treba trpjeti ili pod-
nositi, posto ne moze biti boje: Kaki je taki je
ovi nauk, u recenomu dogodaju moze smiriti
misnika. Ant. Kadcic 171. Hajde da je izvadim,
ako jos bude ziva! kaka je taka je; a moze biti.
da de se u napredak sto i popraviti. Nar. prip.
vuk. 182.

1. KAKA, /. u Vukovu rjecniku: ,kak (in der
kindersprache)' ,stercus'. — U Dubrovniku je
drugi akc: kaka, te se naj cesce govori djetetu
kad hoce da se dotakne cega necista: pi! kaka!
— Ima u istom smislu i tur. kaka, i grc. xccy.u
(ne od xuy.og, zao), i tal. caeca, pa i u drugijem
jezicima; ali je svakako djetinska rijec Sto po-
staje udvajanem sloga ka, te nije potrebno misliti
da je jedan jezik uzeo od drugoga.

2. KAKA, vidi kod 2. cin.

KAKAKO, adv. u Stulicevu rjecniku: ,aliquo
modo'. — sasma nepouzdano.

KAKAl^EVAC, Kakajevca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu kragujevackom. Livada u Kakajevcu,
Sr. nov. 1874. 161.

KAKAN, Kakna, m. ime mjestima.

a. selo u Dalmaciji u kotaru sibenskom. Eepert.
dalm. 1872. 25.

KAKAN, b.

742

KAKAV, 1, b.

b. mjesto u Bosni. F. Jukic, zem)op. 38. Kad
na Kaknu prebrodio rijeku. Osvetn. 7, 41.

KAKATI, kakam, impf. vidi kakiti. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. — Mo£e biti
od tal. cacare, ali je veca prilika da je postane
kao kod 1. kaka; a ima i u drugijem slaven-
skijem jezicima, kao n. p. ces. kakati, poj. kakac.

kAkAV, k^kva, vidi 2. kak, od cega se ne
razlikuje u znacenu, ali se cesce cuje. — Drugo
-a- (medu k i v) stoji samo u nom. sing. m. (i
ace. kad je jednak nominativu). — Vaja da po-
stage od kakov; nalazi se u nasemu i u bugar-
skom jeziku (kaki.v). — Oblik je nominalni obic-
niji, ali se po sjevernijem krajevima cuje i slo-
ieni: kikvi, kakva itd., vidi: kakvi (nam. sing.
m. i ace), A. Bacic 5. 193. 195. A. Kanizli6,
kam. 1. 44. 778. 894. bogojubn. 193. M. A. EeJ-
kovii, sat. A2b. G2a. K7b. I. Velikanovic 3, 59.
D. Eapic 1. B. Leakovic, gov. 28. 90. 222. A.
Tomikovi6, ziv. 66. S. Tekelija. let. 119, 32, a
izmedu rjecnika u 3Iikajinu; gen. sing. m. kk-
kvoga. Nar. pjes. vuk. 2, 640. 3, 121. 3, 338.
4, 51. Vuk, nar. pjes. 3, 212. poslov. 101; k^-
kvog. poslov. 89. — Sastaje se i s nekijem rijec-
cama, kao (o)no, god itd., vidi napose. — Od
XIII vijeka (sastavjeno : kaktveno. ZAk. dus. pam.
saf. 47); drugi je primjer xiv vijeka (vidi 1, b^,
ali nije pouzdan. — Izmedu rjecnika u Mika-
]inu (kakav, kakvi ,q[uali3'), u Belinu (,quale,
nome di qualita che corrisponde a tale' ,qualis'
598^; ,di che sorte' ,qualis' 689'')) « Bjelostjen-
cevu (vidi kod kakov), u Stulicevu (,cujus ge-
neris, specie!'), u Vukovii (,was fiir eiu' ,quali8'),
u Dani6icevu (kakvt ,qualis').

1. interogativno.

a. u glavnoj reeenici.

a) uopce. Kakav kra} se tad ukaza? promijeni
li o§tro lice? Gr. Palmotid 1, 191. Kakva je
zdravja i veseja? 2, 219. Kakve su to rane,
Isukrste, po tvom tilu, ko li te je tako izranio ?
J. Banovac, razg. 149. Kakav je to led? F.
Lastrid, test. 155'^. Kakva ti je golema nevoja?
Nar. pjes. vuk. 1, 274. Kakav je adet u Bosni?
kakvi su momci Bosnaci? 1, 408. Kakav bjese
junak u svatov'ma, §to naj vede otvori junastvo?
2, 152. Pitajudi: , Kakva bjese Eosa?' 2, 240.
Ta kakva mi necovestva kazeS? 2, 355. Kakva
blaga? sve zuta dukata. 2, 442. Tko odvede
sestricu Jelicu? kakvi koni, kakvi li junaci?
2, 621. Otkle kniga, kakva li je glasa? 3, 47.
Otkud kniga? od kakva li grada? 3,248. Lijep je
gledati, no kakav je mirisati? Nar. posl. vuk. 169.

b) pitane je tako 2iOstavjeno kao da se nada
pitalac odgovoru negativnom (nikakav), te po
tome uprav stoji retoricki mjeste pravoga 7iije-
kana. Nevirnici imati ce kojiti ogovor za oblak-
sati muke osudena svoga ; al' kakav 6ete vi ogovor
imati, Krstjani, kakav? F. Lastrid, ned. 380.
Ako je takvi podetak, kakvi 6e biti napridak?
A. Kani21i6, kam. 44. Kakvu slavu holi ima ?
V. Do§en 31a. Kakav danak brez jarkoga sunca?
kakva j' nodca brez sjajna mjeseca ? kakvi 1'
svati brez mlada zenika? Nar. pjes. vuk. 1, 253.
Kakav 6u vam arac dati? Nit' sam ora6, nit'
sam kopac. 1, 511.

c) uz pitane se isti6e i nezadovo}stvo (i cudo,
ali drukcije je kod dj). Kakvo je igda to brez-
obrastvo i slobogtina, o Krstjani, da . . , drugo se
ne cuje nego se zaklinati Bogom! J. Banovac,
razg. 171. Kakva ti je to budalastina doSla u
pamet? F. Lastrid, test. ad. oG^. Kakvi su ovo
puti, kakva li je to srida moja? And. Kacic,
razg. 101. Kakve su i to nevjeste? Nar. pjes.
vuk, 1, 311. Kakva je to careva zamjena! ta na

liemu ni hajina nema. 2, 145. A kakav bi bio
starjeSina, pa se tebe sestra no bojati! 2, 235.
Kakva tebe odera nevo}a vrat lomiti, po gori
hoditi? 3, 1. De si brate, od Sena Tadija?
kakve tebe savladase vile danas, brate, u morskoj
otoei? 3, 165.

d) kod cudena upotrebjava se interogativni
oblik, ali kao da cejade sama sebe pita i ne ceka
nikakva odgovora — uz cudene moze biti i drugo
§to, t. j.: aa) kod dega neugodna, nezadovojstvo,
saiajivane, prezirane itd. Oh! u kakvu se stanu
dusa nahodi na naj zadnom rastanku! J. Ba-
novac, pripov. 3. Ajme! kakav je svit! A. Ka-
nizlid, uzr. vi. Kakav bje§e delibasa Marko!
kakav li je danas u tamnici! Nar. pjes. vuk.
2, 379. Ako mene stogod bude tamo, kakva
muka u veseju tvome! 2, 541. — bb) kod cega
ugodna, divjene. A kakav je Skadar na Bojani!
Nar. pjes. vuk. 2, 105. Da kakva je Eoksanda
devojka! onakove u Srbina nema. 2, 134. Al'
eto ti punca i punice, ja kakva li dara donijese!
2, 550. J a kakva je, jada dopanula! 2, 552.
Kakva j' krasna gospoda nevesta, lepote joj na
krajini nema! 3, 38. Na nogama gace sarovite,
kakve su joj klete iskidene! 3, 103. A kakva je,
tri je jada bila! 3, 144. A kakva je, jad je za-
desio! 3, 218. A kakva je, da od Boga nade!
ta }epsa je od bijele vile! 3, 257. Bre! kakva
je cura pristanula! 3, 472.

b. u podloznoj reeenici. — u primjerima ima
nekijeh razlika u znacenu kao kod a, ali nije
svagda to lako razabrati. Mora dobre znatb kakvu
je (napisano je kaknu je, ali moze biti pisarska
Hi stamparska pogreska) }ubovt imalt. Spom.
sr. 1, 11. (1397). Znao bi zaisto, koja je i kakva
je zena ka tide nega. N. Eanina 85*. luc. 7, 39.
Mene znai, kakav sam s tobom. M. Drzic 304.
Strah me, brzo da des znati, kakvi su ovi vite-
zovi. Gr. Palmotid 2, 353. Ne moze se dokuciti
kakvi jest. A. Badid 5. TJpita ga misnik: ,Eeci
mi, kakva su to prikazivana'. J. Banovac, razg.
36. Kakvi nauciteji svete crkve bise prija do-
sastja ovoga duha, znamo, i kakve jakosti uci-
nise posli negova dosastja, vidimo. J. Filipovid
1, 161b. Kakvu tugu primi na se, jurve svaka
domisja se. P. Knezovid, muk. 17. Sto savise
vec zelite, jur kakav je svi vidite. 30. Spome-
nite se, kakvi i koliki je nas bio narod. A. Ka-
nizlic, kam. 894. Vide Boga bistro, kakvi jest
u sebi. bogojubn. 193. Nije hotio Bog da znamo
od kakva je bio drveta kriz. 256. Znas sto sam
i kakva. roz. 5. Ne more covik znati, kakvo
mu je misto bilo materino dalo tilo. V. Dosen
33b. Kazu, kakvi bise baci, kakvi 1' vinski gdi
junaci. 165^. Promisjajudi u kakvu se stanu lipi
grad nahodi. And. Kacic, kor. 329. Tko ne bi
procinio (svoj vilajet) kakvi je i kakvi bi mogao
biti. M. A. Ee]kovic, sat. A2b. Vidimo sada, od
kakva je drveta bio kri2. L. Vladmirovid 29.
Bududi znali kakvi je Juda, nisu liemu virovali.
D. Eapid 1. Mislim, kakvi su ovo }udi. D. Obra-
dovid, ziv. 93. Ja te gledam, suden gospodaru,
kakav des mi sada nauk dati. Nar. pjes. vuk.

1, 60. Ti se ne znas od roda kakva si. 2, 65.
Da ja trazim, od kakva sam roda. 2, 66. Kad
sagleda erne odi Marku, i kakav je na ocima
Marko. 2, 222. Ti oglodaj sabju kakva ti je.

2, 405. Te gledao cuda negledana u nekoga
Komnen-kaurina, kakva jase vranca od megdana,
onakoga u svijetu nema. 2, 455. Pade na urn
Crnojevid-Ivu, ja kakvu je rijod ostavio kod ne-
gova nova prijateja. 2, 528. Vide vezir, pa do-
kaza caru, ja kakav sam junak za megdana.
2, 276. I nemu se care pofajuje, kakvi su mu

KAKAV, 1, b.

743

KAKAV, b, c.

dari dopanuli. 3, 79. Da se vali Turcim' Udbi-
uanim', kakvoga je roba zarobio. 3, 121. No da
ti je okom sagledati, kakva sila ido za Turcima!
3, 304. Kad (5e§ videt Sandiia Jovana kakvoga
je namrSena brka. 3, 338. Sve im kaza, kakva jo
nevjera. 3, 348. Neka znadeS, Be6iraginice, da
kakva je muka od klinaca! 3, 362. A da vidi
kakav junak dode. 3, 483. Gledaj konu jel' de-
bela vrata, a devojci kakva joj je majka. Nar.
posl. vuk. 42. Major vidi, kakvi sam ja lovac.
S, Tekelija. lot. 119, 32.

2. u indefinitnom znaienu, vidi 1. kak, 2. Tcod
ovijeh zamjenica kao i kod kakov, treba na to
paziti, da onaj Sto govori ie.sto ovijem rijecima
u ovom smislu istice (vidi i kod riekaki, nekakav
ltd.) da on ni posto ne poznaje one cemu do-
daje ove zamjenice, te po tome mogu oi^e poka-
zati i neko prezirane, all ne svagda.

a. uopce. Ako se u misli ima kakva persona.
A. Ba6i6 109. Va|a gledati gdi je kakvi obicaj.
193. Da tko bratu svomu iliti iskrnemu ne ucini
kakve sile niti ga obastre pozlobice u srcbi za
osvetu. F. Lastric, ned. 139. Videdi da je na-
stala kakva nevoja i nosrica. A. Kam21i6, utoc.
747. Upisani gori dogadaji ako se ne budu sla-
gati s imenim i godistim, oli u kakvu drugomu
nacinu. And. Kacic, razg. 10. Da se s pomodu
kakva poglavice ne uzdignu protiva nemu. kor.
59. Jal' u kakvom drugacijem kutu. M. A. Ee|-
kovic, sat. H2b. Ti vidis ili 6ujes za kakva kona,
vola ili za drugu koju stvar. B. Leakovic, nauk.
372. Bi li, majko, kakvijeh ponudah? Nar. pjes.
vuk. 2, 31. Bas ill nigde sunce ne ogreja nit'
ih kakva rosa zarosila. 2, 57. Al' sam kakva
roda horjatskoga, dal' od kakva roda gospod-
skoga? 2, 66. Ved daj meni kakva obi)ezja.
2, 457. Te od lova nista ne ulovi : ni jelena, ni
kosute brze, niti kakva od sitna zverina. 2, 481.
Bojati se kakve prijevare. 2, 515. I bez kavge
i bez muke kakve. 2, 546. Trpe gladu i ju-
nacku zedu, niti kakav rijeci besjedi. 3, 303.
Da trazimo kakva kalauza. 3, 329. Da nam
kakva kvara ne ucini. 4, 232. Uzmi, seko, kakva
kapetana. Pjev. crn. 2011^. Idem u svet da ucim
kakav zanat. Nar. prip. vuk. 45. Ti mislis da
je ovaj covek kakav majstor kao sto su majstori
na onom svetu. 46. Kad bi do§la kakva sirota
pred kudu. 104. Prodaj kakvu bogatu coeku.

155. Pomisli da je to kuda kakvih pustaija. 168.
Kad se kakome coeku kakvo zlo dogodi. Vuk,
poslov. 46. Moze biti da je ime kakvoga Tur-
cina, ili onako kakvoga zla coeka. 101. Kad ko
za kakvo jelo upita kako je. 232. Ili je ovo
kakva crkvena istorija ili samo narodna pripo-
vijetka. nar. pjes. 1, 128, Ja se bojim da nije
tu kakve prijevare. S. ;^ubisa, prip. 115. Siro-
mastvo nas moze naderati na kakvo zlo. 146.
Nigde plamicka kakve od svetlosti. M. D. Mili-
devid, zlosel. 251.

b. istice se neko prezirane, vidi sprijeda. to
moze biti i u nekoUko primjera kod a, ali je u
ova dva jasnije: A prezposlen ko kakvi uhoda...
M. A. Eejkovid, sat. G2a. Ko je kakav, ni svom
ocu ne vjeruje. (Ko je kakav, on misli da su svi
]udi onakvi, n. p. laza misli da svi }udi lazu).
Nai-. posl. vuk. 141. a osobito u ovakovijem pri-
mjerima (vidi kod biti, budem, u I knizi, str.
367a; i Jcod makar) : Za jednu pivnicu zadosta
su bud kakve gredice. M. Eadnid 225^. Sluga
ne bud kakav nego namisnik. F. Lastrid, svet.

156. Ovo se ovako govori, makar majka kakva
bila. Vuk, nar. pjes. 1, xu.

c. kad je u pitanu, ova zamjenica maze (su-
protno nego je kod b) znaciti gotovo sto lijep,

dobar ltd. Jeli dobra bjelica Senica? jeli kakva
Kop6ida kaduna? Nar. pjes. vuk. 1, 458. Jel' ti
kakvo dobro u rod bilo, te si tako odvi§e lijepa?

1, 63. Bjohu li im kakve kude, Dragko? P. Pe-
trovid, gor. vijen. 56.

d. u ovakovijem primjerima znaci: od prilike.
Ponosito momce, kakvih dvaest pet godina. M.
Pavlinovid, razg. 3.

'i. u relativnom znacenu, vidi 2. kak, 3.

a. uopce. Onaki kakav je tvoj je. M. Dr2i6
179. Kakva su dila, take su krune. I. Ancid,
svit. 219. S Isusom koji taki jest kakav otac.
J. Banovac, blagosov. 127. Kakva jest majka,
taki p6 puti jest sin. 127. Na nebesi kakav
otac, onaki i sin ; na zem)i sin, kakva i mater,
razg. 139. Kako du podnit ogau pri komu ovi
nas ogan jest taki kakav pri nasemu ogan upengan
na zidu? J. Filipovid 1, 157'^. Sina onakoga,
kakav Isus bijaSe. F. Lastrid, test. 162^. Takom
se naputiase zalostju, kakva bi joj smrt zadala.
204^. ^ivu i provode zivot u takom stanku u
kakvu ne bi otili umriti. ned. 187. Eugote
griha, kakav on jest u sebi. A. Kanizlid, uzr.
115. Kako si se dostojao dodi k tavnomu gris-
niku, kakav sam ja? bogojubn. 170. Kakva
druga tko uzima, takvu cinu i sam ima. V.
Dosen 16^. Da su bill sokolovi ka,kvi(h) nejma
vas svit ovi. 35^. Kakvo gnizdo taka tica; ka-
kav otac takva dica. 38». Kakva kruna takva
slava, kakva ceta takva glava. 16 1^^. Kakav
kudni staresina, takva kuda. 205''. Kakva vira,
taka i zakletva. And. Kacic, razg. 1643'. Joster
kakvi vojevoda bise, tako i puk koji vojevase.
M. A. Eejkovid, sat. K7t'. Da bi svakoga takvi
2Ivot bio kakvi se pristoji da je svakoga Isukr-
stova ucenika zivot. I. Velikanovic, uput. 3, 59.
Prikazajudi se onako svaki, kakav je bio. J. Ma-
tovid 70 Da (dilo) na svitlost izajde tako kakvo
je. M. Dobretid v. Kakvi otac, takvi sin. B.
Leakovic, gov. 28. Pod oblicjem kruya i vina
zadrzaje se isti sin Bozji kakvi je u bozanstvu
i covicanstvu. 90. Ti si Jubio stvoreiia nespo-
znana i nezafalna kakvi su }udi. A. Tomikovid,
gov. 54. Kakav s' zajam uzajmila, vratio tise;
kakvo s' seme posijala, i niklo ti je. Nar. pjes.
vuk. 1, 614. Junak nije kakvi su junaci. 2, 249.
Kuj mi sabju, Novace kovacu, kakvu nisi prije
sakovao. 2, 405. Biraj platna kakvoga ti drago.

2, 640. Udri na se ruho krajisnicko, kakvo nose
mladi krajisnici. 3, 249. Kakav gospodar onaki
i mladi. Kakav gost onaka mu i cast. Kakav
dan taka cast (n. p. kad se posti). Kakav izgled
taka i prilika. Kakav je ko tako i cini. Nar.
posl. vuk. 123. Kakav otac taki sin. Kakav
pozdrav onaki i odzdrav. Kakav coek, tako i
zbori. 124. Kakvo rilo, takvo dilo. Kakvu ko
pitu zeli jesti, onake i jufke razvija. 125.

b. podloznom recenicom u kojoj je kakav kao
da se kaze uzrok onome sto je u glavnoj, isticuci
da je taj uzrok nesto osobito, neobicno (po cemu
se iskazuje i cudene, te bi se za koje primjere
moglo pomisliti da pripadaju pod 1, a, d)). Kakve
su im sainove obrve, zanijese moju pamet do
mrve. Nar. pjes. vuk. 1, 236. Kakvom sam te
rsuzinu dala, nedes, Maro, ni nodu spavati. 1, 552.
Niti ima boja ni sidara, kakva sila ide sa Tur-
cinom. 3, 306. Kakav je (izdrpan), oprosio bi
nime bijeli svijet. Nar. posl. vuk. 123. Kakva
mu je zelena dolama: da iskrpi, nova bi mu bila,
da izmjeri, pretegli bi konci. 124. Ovaj, kakav
je lud, on de to i uciuiti. Vuk, dan. 1, 78.

c. uz neke druge rijeci dobiva i relativno kakav
indefinitno znacene.

KAKAV, b, c, a).

74i

KAKO

a) kakav je da je (i u prvom i u drugom lieu,
i u vinoziyii) znaci: kakav god, makar kakav bio,
cesee u zla smislu. Primi ovi moj priprostiti trud
kakav je da je, J. Banovac, pred. ix. Kakav
sam da sam, tvoj sam. (Kad se ko kome prepo-
rucuje i moli za sto). Kakav st da si, tesko
onom ciji si. Nar. posl. vuk. 124. Kakvi smo
da smo, svoji smo. 125. Kakva je da je. Vuk,
nar. pjes. 3, 45. Kakvo je da je. M. D. Mili-
devid, let. vec. 70.

b) sliino je znacene i kod kakav takav (kakvi
takvi). — Izmedu rjecnika u Vukovu (kakav
takav ,so wie er ist' ,prout est, talis qualis').
Ona ric ima kakvi takvi razlog zlamenovati po-
cetak. A. Kanizlid, kam. 778. Svakome se sta-
resini kakva takva sluzba cini. V. Dosen 219^.
Jere gdi god je koga na sokaci susrio, svakoga
je u kakva takvu zivinu priobratita vidio. D.
Eapid 39. Da nam ostavis kakvu takvu stranu
od tvoje |ubavi. A. Tomikovid, gov. 83. Nitko
od nas nije tako i toliko izvrstito zdrav da ne
ima na sebi kakvu takvu bolest. 301. Ne ima
na svitu covika, koji nije bio prim|en na svomu
porodenu u jednu kakvu takvu sobicu, na jednu
kakvu takvu postoju. 374. Svaki dan ocitovao
se je kakvi takvi dogovor. ziv. 66. Svaki nas
od iste naravi tegli na Jubav prama kakvoj ta-
kvoj stvari, da ju }ubi i miluje. B. Leakovid,
gov. 118. Svaka bo druga zapovid kakvi takvi
trud i mucnost coviku zadaje. 222. Medu onim
palacom i medu jednim negovim kamenom ima
kakva takva prilicnost. nauk. 140. Nejma casa
kad ne bi kakvu takvu nuzdu trpili. G. Pestalid
119.

1. KAKAVGOD, k^kvagod, adj. pron. aliquis,
znacene je indefinitno kao kod kakav, 2. mjeste
god mogu biti i drugi oblici: godi, god itd. vidi
3. god, b). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (ka-
kavgod i kakavgodi ,cujusdamodi'). Da otide u
goru zelenu, da je uje kakvogod zverine. Nar.
pjes. vuk. 1, 125. — Da razliku kakvugodi slabu
barem jedna zgodi. V. Dosen 2'^ — Da ulove
kakvagode lova. Nar. pjes. stojad. 2, 3. — Eda
Bog da kakvagod junaka koji ce nas junak iz-
baviti. Nar. pjes. vuk. 3, 358.

2, KAKAV GOD, kakva god (sjacijem akcen-
tom na god), adj. pron. qualiscunque, znacene je
neograniceno, vidi 3. god, a), mjeste god mogu
biti i drugi oblici. — isporedi kakav mu drago.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (kakav god si
,quali8 es') i « Vukovu (kakavgod i kakavgod
,wa8 immer fiir einer' ,qualiscumque'). Da je
(Isus) covik, ne isto kakav god, nego bas glava.
F. Lastrii, test. 70*. — Kada se izgubi k|uc od
jedne brave, ne mores je doisto otvoriti svako-
jakim iliti isto kakvim godi. od' 106. — ,Dati na
svjetlos ovi trud kakavgodijer jest. R. Gamanid
ABb.

KAKAV MU DRAGO (mii drago), adj. pron.
znaci sto i 2. kakav god, vidi drag, II, 2, b, a)
;ff) bbb). Od kakvi mu drago neprijateja more se
obraniti. F. Lastrid, test. 12a. Zabraniti kakvu
mu drago otrovu. 14*. — Isto je i kakav ti drago.
Ovi imadijase mac, kojizim jednoc samo manuvsi,
kakvu ti drago volu vrat bi prisikao. F. Lastrid,
ned. 390.

KAKAVNO, kikvano, adj. pron. rel. vidi ka-
kav, 3. — Sastavleno: kakav i (o)no. — Nomi-
nativu muskoga roda kakavno nema potvrde. —
Od XIV vijeka. Knige kakbveno su dali. Zdk.
dus. pam. saf. 47. ^alost kakvano jo zalost moja
pod krizem. F. Lastrid, test. 98*. Muka, kakvano
je muka moja. 145''. Da se svitu zla ne dini ka-

kvano je na visini. V. Dosen 242*. Kon mu
nije kakvino su koni, vede saren kako i govece.
Nar. pjes. vuk. 2, 249. Kod mu nije koni ka-
kvino su, vece saren kako i govece. 2, 398.

K A KILO, m. uprav covjek sto kaki, ali se
iipotreblava u prenesenom smislu. — U Vukovu
rjecniku: kaze se za covjeka koji rasteze rijeci
kad govori , einer der verdriesslich langsam
spricht' ,qui lente ac moleste loquitur', cf. kakiti.

KAKITI, kakim, impf. cacare, uprav je dje-
tinska rijec, a upotreb^uje se za salu i u prene-
senom smislu (vidi primjer u Vukovu rjecniku).

— isporedi kaka. — U Vukovu rjecniku: ,kaken'
,caco' s primjerom: Kakidu nedu, t. j. cini hoce 1'
nede 1'.

KAKMA, /. zaselak u Dalmaciji u kotaru ben-
kovackom. Eepert, dalm. 1872. 5.

1. KAKMUZ, m. ime mu^ko. — Na jednom
mjestu XIII vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
fKakbmuzb, ime musko). Kaktmuzt Odrambcidt
(.Odrambcicb'). Mon. serb. 33. (1249).

2. KAKMUZ, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bos. 136.

KAKNUTI, kaknem, pf. postaje od kakiti kao
perfektivni glagol (znaci: kad se jednom ucini,
pa i u deminutivnom znacenu). — Rijec je dje-
tinska, ali se kaze i od sale. — U Vukovu rjec-
niku: ,kaken' ,caco' s primjerom: A. Kako je ?
B. Kakni pa lazni (pa des vidjeti kako je; tijem
se odgovara na rijec kako).

KAKO, adv. i conj. quomodo; ut, na koji nacin.

— Uprav je isprva bio ace. sing. n. zamjeniee
kakt (vidi 2. kak), te kao i kod ove rijeci, u
praslavensko je doba bilo isprva znacene intero-
gativno (a za relativno bila je rijec jako). — Jos
u praslavensko doba moglo je o otpasti. — Is2)o-
redi stslov. kako, rus. khki., ces. i poj. jako i jak
(staro kako). — Okrneno kak naliodi se kod kaj-
kavaca, a moze biti i kod cakavaca; takoder u
jrrimjeru iz rukopisa pisanoga crkvenijem jezikom :
Pozna bo se i otide i abija zaby kakb be. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 176. u nekijem primjerima (kod
stokavaea) vaja da je okrneno radi stiha, te je
pisanq (Hi treba pisati) kak': D. Ranina 30^.
87a. G. Palmotic 1, 155. M. A. Rejkovid, sat.
F7a. Nar. pjes. vuk. 1, 603. 2, 53. 143. 4, 35. u
ovom primjeru mislim da nije po narodnom go-
voru: Mrznu koju nije modi nikako iscupati kak
so jednom gdje ukopitila. M. Pavlinovid, razg.
96. — desto ispada k u sredini, vidi kao. —
Kao i drugijem relativnijem adverbima i zamje-
nicama mogu se dodati neke rijecce Hi rijeci,
vidi n. p. kakono, kako to, kako mu drago itd.

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.perinde; quem-
admodum; quomodo; sicut; utputa; velut; tan-
quam'), u Mikalinu (kako? na koji nacin? ,quo-
modo? qualiter'; kako, na nacin ,instar'; kako,
kakono ,quemadmodum, sicut, sicuti, velut, ve-
luti, ut, uti'), u Belinu (,a che mode' , quomodo'
26*^ ; ,a guisa' ,instar' 55^ ; ,come o siccome'
,quemadmodum' 204a; ,conforme, c'loh secondo'
, secundum' 215a; ,in guisa, a modo' ,instar'
405''; ,in qual modo, come' , quomodo' 407''; ,in
che maniera' ,(iUomodo' 459*; ,medesimament6,
come' ipariter ac' 467''; ,qualmente' , qualiter'
599a ; jsiccome, in quella guisa' ,ut' 676"), u
Bjelostjencevu (kak, kako , quomodo? qualiter?
sicut, velut, quemadmodum, ut puta, tamquam'.
V. jako), u Jambresicevu (kak , quomodo, qualiter'),
u VoUigijinu (kak, kako ,come, agguisa' ,wie'),
u Stulicevu (kako ,ut, quemadmodum, sicut, ceu,
velut, instar, admodum, ut, ubi, cum primum,

KAKO

745

KAKO, I, 1, c, a).

aliquo modo' ; kako? ,quomodo? (jui? quo pacto?
qua ratione?'; kak? v. kako?), u Vukovu (1. ,wio'
,(^uomodo'. 2. ,sobald' ,quampriiaum' s primjerom
iz narodne pjesme: Kako dode pomama ga nade.
3, (Seifc, seitdem' ,ex quo' s 'primjerom: Kako sam
postao, nije mi podrobac ostao. 4. kako jo sad
lijepo vrijeme, inogli bismo §to raditi ,da' ,quum'.
Kako sad ides onamo, mogao bi otidi k nemu),
u Danicicevu (.(xuomodo' interogativno i rela-
tivno ; ,uti'; veze recenice kao ,da' ,quod'; ,ut',
u torn poslu dolazi uza li i ,da' ; s recenicom a
kojoj stoji pokazuje i uzrok).

I. u interogativnom smislu (uz kako dodaje se
gdjegdje li Hi da veze s predasnijem pitanem Hi
bez potrebe, vidi li).

1. u glavnoj recenici.

a. uopce. Kako receta? Mon serb. 58 (1293 —
1302). Kako ime be onima anjeloma? Pril. jag.
ark. 9, 106. (1468). Kako ces bit sluga? M.
Drzic 79. Kako jo kdori bilo ime? 334. Od
kuda jesi i kako ti ime je ? Aleks. jag. star.
3, 265. Kako persidsko gospoctvo stoji? 305.
Kako od nas po svitu cuje so? 318. Kako li bi
dakle od beza kder ocistil moju? F. Glavini6,
cvit. 174*. Kako stojis? Kako si? ,come state?'
,ut vales?' A. d. Bella, rjecn. 204*. Sto cinis?
kako ti je? F. Lastri6, ned. 81. Kako ova sva
izgubi ? V. Dosen 44^'. Kako lako gine tilo ?
177b. Glas iz gria kako biva? kako 1' uho lieg
dobiva ? 261*'. Kako ti je u bostanu samoj ?
Nar. pjes. vuk. 1, 401. Kako 6emo kumi ime
desti? 1, 560. Kako si mi, celebija Mujo? kako
su mi devet ]^ubovi6a? 1, 563. Mili Boze, sto
6u i kako 6u? 2, 296. Kako ti je, moj sivi so-
kole, kako ti je bez krila tvojega ? 2, 628. Kako
bismo zemju poturcili? 3, 57. Otke li si, od
koje 1' krajine ? kako 1' tebe po imenu vicu?
3, 120. Kako li se zoves po imenu? 3, 134.
Ne pita ga: ,Kako si mi, brate?' 3, 485. Kako
j', brate Anto, u Loznici? 4, 256. Kako si?
Kako ti je ime? Nar. posl. vuk. 127. Kako je?
,wie geht's?' ,quomodo vales?' Vuk, rjec. kod
kako. Kako je otac vas stari za koga mi govo-
riste? D. Danicic, Imojs. 43, 27. A da sad kako
demo? Pravdonosa. 1852. 8. Sto cu, kako li du,
prepukli sirak? 33. Kako stoji stvar? ,wie ver-
halt sich die sacho ?' Jur. pol. terminol. 562. —
dini se da i ovaki primjeri: Zemja kako rada
zlato. V. Dosen viii. Kako so krsno ime sluzi,
Vuk, nar. pjes. 2, 93, kojima se jav}a sto ce se
kazati, tumaciti, pripovijedati, pjevati, amo pri-
padaju, jer stoje sami po sebi; all ipak mislim
da pripadaju pod 2, jer se ima u misli: Sad dw
se kazati, tumaciti ltd.

b. pitane znaci da onaj koji pita misli da nije
istina ono sto je u pitanu, te kao da ceka na
afirmativno pitane negativni odgovor, a afirma-
tivni odgovor na negativno pitane. cesto se k pi-
tanu dodaje i razlog za'sto se onako misli. Ja
sam odsikal ruku ali nogu, kako mu mogu po-
vrnuti ta ud? Korizm. 8la. Trudno je bogatstvo
i malo doteci a kako ne carstvo pritrudno mod
steci? I. T. Mrnavid, osm. 74. Kako hodes da
u smedi od pastijera svak ne bude na oruzje
bojno tedi ? G. Palmotic 1, 68. Kako tvoja biti
necu, ko ti vjeru mu ne dati, ako za me . . .
zivot tvoj ne krati? 1, 316. Kako smuden biti
nede na te glase? 1, 365. Kako nedu bit za-
losna, gdje smrt uze nemilosna komu slike nije
na sviti? 2, 232. Kako nedu ja castiti ku sam
gledat i Jubiti drzana? 2, 322. Kako nede biti
zla smrt grisnika, budud da, kad umire, ne samo
ostavja ovi svit, dali jos svaka s liim svrsuju?

J. Banovac, razg. 89. Kako nede bit strasua
smrt grisniku, kad govori s. Job, da jo svrha
sviju stvari zema|ski? 95. Kako do se igda uz-
drzati jedan grad i kuda, ako nije u niina mira
i sklada? 182. Virujeto li ovo? Ah otco, kako
ne virujemo, kad smo krsfjani ? J. Filipovic
1, 152*. Da jedan kra[ ucini se zarad tvoje ju-
bavi jedan mrav, bi li ovo velika jubav bila ?
Kako ne bi? 1, 79*. Hode li ovi sud biti stra-
hovit? Kako nede, ako...? 1, 131''. Ovi za-
slipjoni rekose da jo na§ sveti otac papa Antikrst.
Kako nisu zaslipjeni, ako Antikrst ima sidit u
Jeruzolimu? 1, 140*. Grci govore: ,Kako je
(papa) svet kad jido i pije? Kako je svet, kad
jo papi bilo opaki?' 1, 189*. Bi li ovo veliko
mogudatvo bilo? a kako no bi ? 3, lie**. U su-
hotnoj stojod kudi kako ne bi tuzna bila? V.
Dosen 66l>. Kako ne bi one Judo osmijali do
pogrde? 72a. Kako indi lakom nede biti krivac
mnogo vede kad . . .? 80*. Kako indi ne bi tilo
bludnom vatrom izgorilo? 891'. Kako b' oni
kriv ne bio, smrad koji je objubio? 103b. Kako
indi covik nede prid Bogom se strasit vede? 140''.
Kako bi ja z nim dobro zivila i na lieg se ne bi
rasrdila kada vidim da do rasut kudu? M. A.
Ee}kovid, sat. G2''. Kako nije pravo, kako nije
razlozito, kad ti ovo istes, kad ti ovako hodes?
A. Kalid 326. Kako no bi zolono 'vako poleglo?
Nar. pjes. vuk. 1, 10. Suze roni djevojcica: ,Kako
du t' ga ub'jeliti?' 1, 392. Kako cu joj tuzan
djever biti! 1, 394. Kako bi me otorao Pavle !
1, 468. Kako nedu bleda biti? vojno mi je pi-
janica. 1, 490. A moj care! kako du ti dodi kad
no mogu kroz Lozuicu proci ? 1, 501. Kako de
ti sad biti veselo, kad umire Mali Radoica? 1, 572.
Kako nedu suze pro|evati, kad ja idem iz zemjo
Indije? 2, 1. Kako bill te, brate, upitao, kad
si, Marko, davno istetio? 2, 233. Idi, duzde, iz-
gubio glavu! kako de se objubiti kuma? 2, 335.
Kako bi ga 2iva docekao, kad od mrtve glave
poigravas? 2, 410. Hodu, Uso, a da kako nedu?
4, 187. Kako demo se videti, kad ti no ides u
crkvu, a ja ne idem u bircaus? (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 127. Kako bi on carski sin uzeo
govedarsku kder? Nar. prip. vuk. 219. Kako
no bi, pobratime dragi? Osvetn. 1, 43. — Amo
pripada i ovaj primjer u kojem uz kako stoji i
da: Uzede je a kako da nede? Nar. pjes. here,
vuk. 130. — Takoder pripada amo i samo pi-
tane: kako ne? bez glagola, kojijem se sto po-
tvrduje.

c. uz pitane se istice i cudene kao da je tesko
vjerovati ono sto se pita (us to se maze dodati
i uzrok kao kod b).

a) pitane je cijela recenica. Kako de to biti
jore ja muza ne znam? Zadar. lekc. 39. luc. 1, 34.
Kako de to biti jere muza ne znam? Bernardin
4. Kako moze toj biti, jore muza ja ne znam?
N. Eanina 16a. Kako ti imas dobru odjedu na
sebi? Pril. jag. ark. 9, 74. (1520). Kako te ne
bi sram prid svijemi kad ti rijeh ? N. Najeskovid
1, 129. Sjetan, kako si ziv? M. Drzid 155. Ka-
ogrosovic bistri Niko, kako i ti s inijem drijemjes?
J. Kavanin 106a. Tot si miso promijenila? Da
kako promijenila? B. Zuzeri 196. Kako des se
obiknuti iza svakog dobra tvoga, bez svjedice,
bez straziceV Nar. pjes. vuk. 1, 93. Kako me
ne znas? 1, 423. Kud se vere, kako ne izdere?
1, 529. A kako je jadna riba ziva od onoga
Proloskoga sniga! kako li je dite Nikolica bolu-
judi devet godin dana! 1, 593. Kako ne zabo-
ravi gade vezati! (Kad je ko vrlo zaboravan).
Nar. posl. vuk. 126. Kako se u zao cas ne pro-
budi na onakvi zamor? S. l^ubisa, prip. 188.

KAKO, I, 1, c, b).

746

KAKO, I, 2, a, d).

b) pitanem odgovara se u cudu na tiide pi-
tane, te se ovo ponavla uz kako. Kako, kome to
ostavjam? Eto ti svekra svekrvom . . . Nar. pjes.
vuk. 1, 75. ,§to bi tebe, moj Jovane kume?'
,Kako sto je, moja mila kumo!' 1, 123. Kako sta
radim? zar ja vas dam da nosim vodu? Nar.
prip. vil. 1867. 717.

c) cudene se pokazuje pitanem kako to? (vaja
da se ima u misli: kako to moze biti?). Kako
to? o vilo, rijeka li jesi ti, nije li ona (zemla)
nemilo zgrijesila na sviti? I. Gundulid 91. Me-
^era: Zenidba negova tvoj 6e sud ustavit. Ra-
damant: Kako to? da znam ja. 102. ,Slisal
sam, Sebastijane, da ti krs6enik jesi'. ,Tako je,
svitli cesaru', odgovori. ,A kako to ?' rece Dio-
clecijan. F. Glavinid, cvit. 27*. Vitra nagloga,
ma! kako to, nagloga? F. Lastrid, test. 249^.
Oho! kako to? kako to?! M. Pavlinovic, razg. 15.

d) cudene se pokazuje i samijcm adverbom
kako? (koji se i onako moze upotrebiti kad se sto
nije dobro culo i to bez cudena), ie radi vece
sile kaze se i vise puta (isporedi naj zadni pri-
wjer kod c)). Kako? kako? Nu opet reci. B.
Zuzeri 196.

d. kad se sto kaze sto je cudnovato (i u dobrom
i u zlom smislu), te se hoce jako istaknuti, upo-
tiebjava se kako kao u pitanu, alt pitane nije
pravo, jcr se ne ceka odgovora.

a) uopce. A kako (pas) laje jak ! nudijer mu
kruha viz'. N. Na)eskovi6 1, 183. O oci pribistre,
koje no ste zvizde nebeske, kako sto to potavnile!
J, Banovac, razg, 164. Kako si mi se to obratio
u gorkost! F. Lastrid, test. 163a. Kako bi to ple-
moniti vinac bio! A. Kanizli6, kam. 46. Kako
jezde kiieni svatovi! blago dvoru, u koji ce doci!
Nar. pjes. vuk. 1, 12. Da bud li me tico preko-
rise, da kako 6e brada i druzina! 2, 50. Jedno
mlado jucerane dete kako s' lepa dobra dodvo-
rilo! 2, 158. Ja kako ga bane osedlao! kako li
ga tvrdo opasao ! 2, 270. Ja kad zacu Ture
VlaL-Alija, kako li se Ture pridrnulo! 2, 280.
Brado moja, srp.ske vojevode! kako biste, kako
preminuste ; a kako li robje ostaviste ! 3, 56.
Fala Bogu rdavoga drusta ! kako brzo promenise
lice! 3, 177. Ja kako se, brado, izrodismo ! 4,37.
Kako Dorde pred Arapom struze! 4, 307. Kako
ga zavede kao da de ga skopiti. (Reku Crnogorci
kad ko koga iz druzine nihove izvede na stranu
da s nira progovori na samo). Kako je digao rep
kao da ga je obad ubo. Nar. posl. vuk. 125. —
Bijedak je u ovakome slucaju negativni glagol.
U jednoga Mibaila bana kako noma muskoga de-
teta! Nar. pjes. vuk. 2, 61.

h) posto se kazalo nesto, dodaje se i kako, tor
kako uz glagol predasne recenice Hi se ovaj ima
u rnisli; tijem se istice velikom silom ono sto se
kazalo (kako s glagolom uprav je isto sto rece-
nica kod a), a u drugom je slucaju samo okr-
nena). Vara§ se, i kako varas! D. Basid 8. Zudi
i kako zudi! A. Kalid 19. Vezo ti ih jo i kako
vezo ! 549. — Bi li ti nastojao ono nauciti Sto
ti jo zapovidio? Tor kako! J. Filipovid 3, 129*.
A zna li Bog? Ter kako? L. Vladmirovid 64.
SvakI o torn vaja da razmiSja, ter kako! M.
Pavlinovid, razg. 22 — Radi da kako vidi jo§
1. da pod I, D, 2, a, b) ee) ccc) (u drugom dijelu,
str. 207b).

2. M podloznoj recenici.

a. pravo je jntane u ovakovijem slucajevima:

a) kad je u glavnoj recenici glagol pitati. Upi-
tajte kako nam je dug velik. Mon. croat. 79.
(1451). Ja bi ga pitao, kako on to zna. D.
Obradovid, ziv. 97. Samo t' pitam, kako du do-
biti, ne pitam te, kako du begati. Nar. pjes, vuk.

3, 182. Pitao je, sto je i kako je. Nar. pjes.
horc. vuk. 99. On ih zapita, kako su. D. Da-
nicid, Imojs. 43, 27.

h) kod osjecana tjelesnoga i dusevnoga. kod
toga nije svagda pravo pitane (vidi b, b)). ovo
je onda kad subjekat u glavnoj recenici zeli da
sazna ono sto je u pitanu. aa) u glavnoj je re-
cenici glagol vidjeti, gledati itd. (u pravom i u
prcnesenom smislu). Podu oglodat kako mi tezoro
stoji. M. Drzid 224. Vaja vidit kako je koje
(dite) razumuijo i naucnije u nauku krstjanskomu.
M. Dobretid 64. Da ja vidim, kako bedar spava.
Nar. pjes vuk. 1, 264. Nek ti vidi ostarjela
majka, ja kako des, Ture, poginuti, jaV kako des
mene pogubiti. 3, 107 — 108. Idu videt, pobit
kako do se. 3, 114. Pa ti vidi kako ti je vojska.
Nar. pjes. petr. 2, .390. Idi, vidi kako su brada
tvoja. D. Danicid, Imojs, 37, 14. — uz osjecane
se istice i cudene. Nut gledaj kako govori ovi
traditur! Pril. jag. ark. 9, 74. (1520). Vec im
gledaj hoda i pogleda: kako hode, kako 1' po-
glodaju. Nar. pjes. vuk. 1, 372. Gledajudi Bog-
danovu }ubu, kako mu je tanka i visoka. 1, 548.
No da vidis jedne zonske strane, kako grdno rece
gospodaru. 2, 530. Da je kome stati pa gledati,
kako kroji kapu vucetinu, kako c'jepa suru me-
dedinu! 3, 32. Nogo vidi crna Harapina, kako
pado na ziva Voina! 3, 322. Pa on gleda cetu
Zukanovu, kako Turci idu poplaseni. 3, 331. Da
je kome stati poglcdati, kak' Piperske sabje sije-
vaju. 4, 35. — bb) s glagolom slusati itd. (uz
osjecane se istice i cudene). Da je komo poslu-
sati bilo, kako }uto kneze proklinaso. Nar. pjes.
vuk. 2, 309-310.

c) glagol je u glavnoj recenici misliti, pomi-
sliti itd. — i ovdje je pravo pitane jer se u
podloznoj recenici izrice Sto se trazi mi§{enem,
te glagol stoji u futuru Hi u kondicijonalu. Nu
hod', dive, da mi promislimo, ovo ido dijeto Jo-
vane, kako bismo nega izgubili. Nar. pjes. vuk.
2, 31. Pa on misli, sto de i kako de. 2, 383.
Promisli moj otac, sto do i kako de. Pravdonosa.
1852. 3. — Mjeste futura Hi kondicijonala moze
biti i glagol imati. Divica Bozja razmis^ajudi
kako se ima s nimi nositi i braniti, Ziv. kat.
star. 1, 221. — Amo rnogu pripadati i ovaki pri-
mjeri u kojima mjeitc misliti stojc drugi glagoli
(i supstaniivi) u kojijeh je onakovo znacene kao
kod misliti. Zaceht posti se o dusi svojej, kako
by mosti.no vtsprijeti mi angolbski obrazi.. Mon.
serb. 4. (1198 — 1199). Nas prosise, da bismo
k nim prigledali, kako bi bili bo}i sluge nase.
Mon. Croat. 60. (1437). Iskase kra] kako bi raz-
sute gradove sazidal. Duk}anin 13. Videdi cesar
da ga ne moze pridobiti, iskaso sve nacine kako
bi ga pogubio. And. Kacid, razg. 33. Da vijedu
cini s Udbinanim', kako li de umorit Slojana.
Nar. pjos. vuk. 3, 125. Medu sobt m zubor uci-
uiso, kako de ih naj lakse udriti. 3, 339. Ostane...
velika briga kako de ih osvetiti. Vuk, nar. pjes.

4, 459.

d) u glavnoj je recenici znati, umjeti itd., alt
tako da subjekat Seli znati Hi drukcije da u
pravom smislu ne zna (negativno Hi interoga-
tivno itd.). Dvije sostre sad bih rad kako su joS
znati. M. Bunid 23. Da ti znade§, kako vonem
za to! Nar. pjes. vuk, 1, 639. §ta ja znadem
ko je i kako jo? Nar. pjos. vil. 1866. 273. Da
bi doznao, kako je Jostira. D. Danidid, jest. 2, 11.
— 'Uz kako stoji i sam infinitiv. No umijudi
kako misu poceti. Ant. Kadcid 91. Ne znam
jadna vas kako zaliti. Nar. pjes. vuk. 1, 405.
amo pripada i ovo: Obretoste se v mukah i
nemam kako pomilovati vas, Pril. jag. ark. 1, 118.

KAKO, I, 2, a, d).

747

KAKO, I, 2, c.

(1468). — Uz kako nema glagola nego se ima u
viisli. Ne mogu, ku bih htjela, ne zuam kako,
6utjet rados. G. Palmotid 2, 292. Od jednoga
velikoga knoza bi postavjen u tamnicu u kojoj
zivot svrsi, zasto li, kako li, znati ja ne mogu.
And. Kaci6, razg. 83. — Fripada amo i ovaj
primjer u kojemii stoji u glavnoj rcccniei su-
mnati kao suprotno znanu. Gdje se ne moze su-
mi'iati, kako bi bilo praviluije. Vuk, nar. pjes.

1, 21.

e) u glavnoj je recenici glagol cuditi se. amo
pripadaju ovaki primjer i, jer, premda subjekat
glavne reccnice vec zna ono ccmu se cudi,^ ipak
pita kao da ne moze vjerovati (nidi 1, c). Cudim
se, gospode, kako vam svim srce bridak mac ne
prode rad. N. Na)eskovi6 1, 195. Ja se cudim,
kako nega medu nami bilo nije. G. Palmoti6

2, 320. Vaja se cudit kako ji nije stid ovo reci.
J. Filipovic 1, 140''. — Amo moze pripadati i
ovaj primjer u kojemu nije izrecen glagol cuditi
se, alt se ima u midi. Ino mi nije zao, neg kako
trpis toj. N. Najeskovic 1, 290.

b. mogu biti isti Hi slicni glagoli u glavnoj
recenici kao kod a, a u podloznoj je takoder in-
terogativna recenica, ali je razlika sto ovdje su-
bjekat glavne reccnice ne trazi (kao kod a) da
sazna, osjeti ltd. ono sto je izreceno it podloznoj
nego vec zna, osjeca Hi jav}a drugome sto vec
sam zna. u podloznoj je recenici dakle formalno
(po gramatikalnom, siutatickom obliku), ali nije
pravo pitane. razlika se izmedu a i b poznaje
naj bo^e ako se isporede recenice: pitati kako je
sto, i kazati kako je sto (vidi a) i a, a)), u svijem
slucajevima nije lako poznati ovu razliku, tako
ovaj primjer mogao bi pripadati toliko amo ko-
liko pod a (kao pravo pitane): Krstjani, recite
kako cemo pojti na sud. D. Eapi6 13.

a) u glavnoj je recenici glagol Hi druga rijec
koja znaci javlane, n. p. act) glagol kazati, reci
itd. Ukazem inde, kako rodi se Hristos. Pril.
jag. ark. 9, 98. (1468). Ne moze se izrijet, kako
uze hvalit dobitnika. G. Palmotic 2, 162. Pa
kazuju Gospodu, kako j' bilo na zemji. Nar.
pjes. vuk. 1, 131. Ide Jela stadu u planinu, kaz'
Ivanu, §to je i kako je. 1, 241. Sve joj, sto je
i kako je, kaza. 2, 62. Vec da kazu kako im
je bilo. 4, 107. Kazati kako se gdje po narodu
izgovara. Vuk, nar. pjes. 1, v. Tako je va}alo
kazati, kako se daje dobra molitva. 1, x. — amo
pripada i ovaj primjer: Lijepo si progovorio naj
lise svrh onoga, kako bi iinali bogati podsta-
pjevat ubostvo. M. Drzi6 220, — Ob) supstantiv
pripovijest, glas itd. Pripovijes, kako se Venere
uzezo u }ubav. M. Drzio 29, Zalosne 6e glase
donijeti, kako je se pomirio s Mujom. Nar. pjes.
vuk. 1, 547. — cc) j^isati. Na tom stupu razboj
negov upisan bise, kako nega divji Judi razbiso
i ubise. Aleks. jag, star. 3, 290. Ne pis'te mu,
sto je i kako je. Nar. pjes. vuk. 2, 136. — dil)
ticiti, nauciti, nauk, svjetovati itd. Nauci me,
kako tvoriti vazda budem tvoju voju. I. Gun-
duli6 208. Nauk, kako se imaju rici Bozje pro-
misjati. A. Georgiceo, pril. 3. Kakav 6es mi
sada nauk dati, kako 6u ti majci ugoveti. Nar.
pjes. vuk. 1, 60. Bi li mene mogla nauciti, ja
kako bih zadobio Hajku? 3, 181. — Ja cu te
sjetovat, kako (5es mi, duso, majci ugoditi. 1, 411,
Vec me sjetuj, moja tetka mila, kako bih je junak
izbavio. 3, 132. — ee) obccavati, kleti se itd. A
ja vjeru mu vam licim i kunem se sada vami
mojim ognem i strilami i Ijopotom, kako vam 6u
izpuniti obedaje sve Juvene. S. Boba}evi6 233, —
ff) hvaliti se i nasuprot ialiti se. Pozdrav'te se
Jerini i Durdu, kako sam vas docekao lepo. Nar.

pjes. vuk, 2, 495. Te se vali fietegiji Talu, kako
coras po gori dusmane, kako nosis od dusmana
glave. 3, 342. A kamo vi da se bule hvule,
kako kojoj kmetovica prala. Osvetn. 2, 49. amo
pripada i ovaj primjer u kojemu uz kako ima
da: Vec se vali po OraScu Turkom, da kako se
bio ozenio. Nar. pjes, vuk. 3, 261. — I Bogu so
Jo van pozalio, kako ga je care nagrdio. 2, 84,

— ffff) nijeste glavne redenice stoje rijecce evo,
nut', gle, vis! itd. kojima se opomine slusalac da
pomtiivo slusa (kod toga se gdjegdje hoce, osobito
kod zadne dvije, da se i cudi). od podloine re-
ccnice (kao u trecem primjeru) moze ostati samo
kako. Ovo (tt- evo) kako Jubjaso Aega. N. Ra-
nina 78=1. joann. 11, 36. Evo kako Jubjase nega,

1, Bandulavii 68''. Znajte da sam ja moju k6or
vjerila, i evo kako. Pravdonosa. 1852. 1. — Po-
koli naj vece na svijetu sto Jubih rad mojo ne-
srece nut' kako izgubih. ^N. Najeskovid 1, 194.

— Gle, kako je najutio Sarca! Nar. pjes. vuk.

2, 428. — Vis! kako ga uzda lipa cini luda. V.
Dosen 36''.

b) u glavnoj je recenici glagol kojijem se po-
kazuje fjelesno Hi dusevno Ofsjecane, ali je druk-
cije nego kod a, b), jer se ne govori o zeji da se
osjeti, nego o osjecanu necega kakvo jest. ,Vidjoli
ste, kako plije osiamotjen sred Dunaja. G. Pal-
motic 2, 356. Dal' kad vide (mladi), kako cine
malovridno staresine. V. Dosen 240''. Gledaj,
sunce od visine kako jasno svitu sine. 260a,
Gledaj barem iz ti tmina nebrojeno jato zvizda,
kako na svom redu hoda. 260^. Neg izvaua
kroz brvna se vidi, kako starao u zapedku sidi,
M. A. Rejkovid, sat. G3a. L'jepo ti je pogledati
kako svati kitom sjedo. Nar. pjes. vuk. 1, 66.
Pa pogleda niz brdo kako Jana mete dvor. 1, 314.
Da je kome pogledati bilo, kako s'jece vojvoda
Momcilo, kako krci druma niz planinu. 2, 111.
A u zem|u pogledali crnu, kako raste trava na
uvojke, 3, 145. Mede oci po druzine redom, kako
mu je izmesano drusto. 3, 215. Kad to vide
Kuua Hasan-aga, kako d'jete vjesto kona igra.

3, 389. Vidis, Luko, kako j' u Loznici. 4, 256.

— Jesi 1' cuo . . , kak' od zemje Bog covika stvori ?
M, A. Eo]kovi6, sat. F6a. I }uta se jada naslu-
sati, kako viju po kosama vuci. Nar. pjes, vuk.

4, 312. — Ja vrlo dobro osjedam, kako je ovaj
posao tezak i zamrsen. Vuk, nar. pjes. 1, v.

c) u glavnoj je recenici glagol misliti Hi pro-
mis}ati itd., ali drukcije nego kod a, c), jer se
tnisli ne sto moze biti nego ono sto se zna da
jest. A ja neboga mislim kako nijosam iz paraeti
izisla. M. Drzic 134. Pomisliti, koliki i koliki
s visine padoso u dubine, kako Lucifer s neba
u dubine paklene, kako Adam iz raja zema]skoga
u tuge i nevoje svitoviie. J. Filipovid 1, 173''. Svit
promisjam kako vara. V. Dosen 41^^.

d) u glavnoj je recenici glagol znati (o pravom
znanu, ne kao kod a, d)). A car znade, ko su i
kako su. Nar. pjes. vuk, 2, 566.

c. od predasnega znacena (kod b) siri se daje
te stoji uopce da veze podloznu recenicu s glavnom
tumaceci ovu, kao da (vidi 1. da, I, B). Jere ste
mi pisali za solt kako je u Klime Ntrke vb race.
Mon. serb. 49. (1265). Pise krajevtstvo mi, da
je vSdomo vsakomu, kako se bese porasri.cilo
kraJevLstvo mi na vlastele dubrovtctke. 107.
(1.334). Tvojej milosti damo uznati kako Dmitart
Gonoma obuze i razbi nase trtgovce, Spom. sr.
1, 27. (1399). Moglo je cuti i uznati gospodt-
stvo ti kako Gospodt Bogt posla svoju rasrtdu
po svetu, 1, 29. (1400). Da se odtkltne Du-
brovBcanint, kako ne svettca onorauj koiiu ni
guse ni tati.be, nu ga je kupilb. Mon. serb. 270,

KAKO, I, 2, c.

748

KAKO, II.

(1405). Bise svidoci kako smo pla(5eni. 480. (1458).
Ti se sem ne pohvali, kako si imela Jubav s Pe-
busem bogom. Pril. jag. ark. 9, 124. (1468). Na-
visti im cudo kako sam ziv a ne mrtav. Mira-
kuli. 59. Otajno da ti nije, kako ti bratac tvoj
otide jucera. N. Najeskovid 1, 320. Naj brze
joj reci kako mu je otac dosao. M. Drzic 275.
A to, er ima glase istine, kako mudri vezijer oni
izprid vojske tuj se ukloni. I. Gundulic 520.
Neka znas, razborni stalce, kako zivot s. Jurja
na tri nacine upisan najdoh. F. Glavinic, cvit.
I0b^>. Piikaza mu kako^ mu je oni cas umrla
k6i. F. Lastrid, od' 287. Cudice se kojigod more-
biti, kako moremo ici u nega. test. 67^. Stijo
se takodcr u istoj diplomi kako dobi pravdu
Hercegu Stipanu. And. Kacid, razg. 183. Pofali
so, Gombeg-kapetane, kada dodes svecu Muha-
medu, kako si mi glavu odsikao. 232^. Stadose
mu redom kazivati, kako care ode po devojku.
Nar. pjes. vuk. 2, 137. Kaze jade tastu na uranku,
kako su mu dvori poharani, kako su mu slugo
razagnate, kako li je majka pregazena, kako li
je juba zarob}ena. 2, 268. Tvrda cu ti jamca
ostaviti, kako cu ti otkup donijeti. 2, 275. Po-
mislise na stare junake, kako vaja mrijet na
mejdanu. 4, 231. Kad videse ostali Brdani, kako
Demir uzmaknuti nece. 4, 432. Pa naj potje
cuje kako ima negde nekakav prorok. Nar. prip.
vrc. 3. Jedno Grce oko 22 godine jednako se
momcima hvalilo kako su u Grckoj junaci. Vuk,
poslov. 187. Pripovijedao mi je, kako je u Ve-
lebitu gledao vilu. nar. pjes. 1, 149. Opominem
so da sam slusao pjesmu, kako je Janko stao
negdje raspinati cador. 1, 183. Ima pripovijetka,
kako je zena rodila zmiju ... 2, 60. Za cudo
je kako se u Crnoj Gori ne kunu oruzjem. 2, 76.
Da na jednom kamenu stoji izrezano, kako je
djever zagrlio snahu. 3, 460. Jer sam ja citao
kako ucen Nijemac prekrasno opisuje Zrinijevu
junacku smrt u Sigetu. 4, 298. Ali je za cudo
kako oni ne mogu da poznadu ne samo da to
nije moguce nego i sami da pisu protiv slavenske
ortografije! pism. 5. Pisato sovjetu, kako im
sajemo ispit Nikole Ubice. Djelovod. prot. 7. —
U ovom primjeru kako stoji us da: Oti Bog po-
kazati da kako prez nega ne mogase ostati. Ko-
rizm. 55a.

d. ut, pokazuje posfedak onoga sto je u glavnoj
recenici, kao da (vidi 1. da, I, A, 2) u primje-
rima u kojima je glagol podlozne recenice u fu-
turu Hi u kondicijonalu, vidi se da ovo znacene
postaje od predasnega interogativnoga ; ali bas
u naj starijim primjerima uz kako stoji i da, te
mislim daje prva rijec samo za to da se istakne
znacene kod druge. — primjeri u kojima ima u
glavnoj recenici korelativna rijec (tako itd.) ne
pripadaju amo nego pod III.

a) vidi 1. da, I, A, 2, «, a, u) a) (u drugom
dijelu str. 171*). Boje jo meni nastojat kako cu
lopize prodat. M. Drzic 363. Ti skrbil budes,
kako telo pogrebes (praes. perfektivni stoji u
znacenu futura). F. Glavinid, cvit. 11*. — kako
da. Kleh imt se kako da imt stmi. prijate}f.,
da b}udu i obaruju i pomagamt vasemu gradu
Dubrovniku. Mon. serb. 183. (1373). Jere smo
my popostavili nasimt trtgovcemt kako da ne
grade nedant trtgt u Skadrb. Spom. sr. 1, 1.
(1395).

h) vidi 1. da, I, A, 2, a, a, a) h) (u drugom
dijelu str. 173»j). MoJu kneza vasega, kako bi
upisalb sto je jegova vo)a i vasa. Mon. serb. 54.
(1240 — 1272). — kako da. Da mo]u kneza vaSega
i vas, kako da biste u tomb ne zbledovali. Mon.
serb. 54. (1240—1272). Iskase kako da bismo

potvrtdili. 221. (1392). 236. (1399). 282. (1419).
Toga radi molimb te, kako da bude tvoja milostb.
555. (1537). Moju te mnogo o sem govoreei,
kako da me ne preslis'S. Aloks. jag. star. 3, 318.
Ona k nim cesto porucase i pisase, kako da dojdu
viditi ju. 3, 323. A ne prosimo, kako da ne
bismo unaprijeda drzani bili izpuniti ova. J. Ma-
tovid 500.

c) vidi 1. da, I, A, 2, «, a, p) (u drugom dijelu
str. 175^'). Nu nam malo mesa dajte, opretiljet
kako cemo. N. Najeskovid 1, 162. Djavao, koji
nikad ne pristaje obskakujuci i obodedi oko ovcica
Isusovi, kako bi koju prozdro. F. Lastrid, od'
218. Vede ide s dikom u siskane, kako ce je i
odneti vrazi. Nar. pjes. vuk. 1, 634. Neko sije
razdor i mrznu, kako de ti djecu zavaditi. S.
^jubisa, prip. 280. U dlane zabuka, kako bi se
docepo hajduka. Osvetn. 4, 50. — kako da. Aste
upri neropthb gospodara, da ga ujemci sudija
carevb kako da plati gospodarb vbse neropbhu
na rokb. Zak. dus. pam. saf. 41. Potvrdi (i)mL
carbstvo mi zakone i poveje sto su imali u ro-
diteja i praroditeja cartstva mi, kako da jestb
nisto ne potvoreno. Mon. serb. 148. (1349). Podt
pecatb zakonu, kako da bude zadovojno. 394,
(1438). Dadohb imb sej baratb i kletovnu knigu
carstva mi, kako od denesnago dna napredb da
budetb medu nami mirb. 526. (1481). Kako da
bi se ne ukratila Jubavi., stvorismo svitb. 232.
(1398). Rece mu blizu polaco komoru malu uci-
niti, kako da kazujo nej dohojenje boga Amona.
Aleks. jag. star. 3, 224. Bozi promisal ova clo-
vikom javi, kako da i mestar od dila svoga ])0-
znava se. 228. Pravo je nam vojsku prominiti
u svitla oruzja i bilig tvoj na sditih nih posta-
viti, kako da znaju komu vojuju caru. 3, 231.
Darij vlhavstvo veliko ucini i djavalske hitrosti
mnogo, kako da cudan poslu Aleksandiovu ukaze
se. 3, 267. Ta bise star i bradu svoju mnogo
ugladil bise kako da se mlad vidi judem. 3, 320.

(l) vidi 1. da, I, A, 2, u, b, d) cc) (u drugom
dijelu str. 179i>). — cini se da je ovako znacene
kod kako da u jednom primjeru xviii vijeka.
Radi toga se ne zgada, kako da ona ista djela
ne imaju krepost za zaplatiti. J. Matovic 271.

II. od interogativnoga znacena postaje indefl-
nitno, kao kod kakogod, ikako. Naj brze od nih
dva k Pilatu poteku, jeda im kako da . . . N. Na-
jeskovid 1, 144. Nego li dan i nod pati trud i
muke, da bi mu kako mod tvoje znat odluke.
2, 14. U tebe sad pomod grem, smrti, prositi,
za me dui nevojne mod kako svrsiti. D. Ranina
82*. Ne cin', strah iz ruko da t' izme kako
stvar, er soko dobar lov ne upusti nikadar. 85*.
Oh da bih kako ja mogal izriti boles tuj, jaoh,
koja cini mc sve mriti! 1281^. Podu moj cvilit
vaj kim skrovno sve sahnem, jeda se kako daj
iztuziv odahnem. 129^. Mjesto nijedno nije na
nebi, kqje nijesam ja obasla, jeda bih ga kako
nasla. S. Bobajevid 228. .leda bi ju kako mogle
privratiti na poganstvo. B. Kasid, per. 49. Jeda
si kako nas nevoji otela. D. Barakovid, jar. 78.
Ah da kako satirica, ma sumniva divja lada,
moze nazret moja lica u prilici ovoj sada! I.
Gundulid 157. Ah kolikrat cub se riti ja uzdisud:
jViSni Boze, da se kako razluciti svud moj pogled
ovi moze!' 258. Jeda kako oci slijope, jaoh, i
stare tve sjedine iz nih srca izkorijepe nemilosti
i vrlino! 394. Nu car Osman vapijuci ne pri-
staje, jeda kako koga gane. 570. Spravi se bi§-
kupov nikoliko, jeda bi proti katolikom mogli
kako nauditi. F. Glavinid, cvit. 8^. Jeda kako
ne htit budes, Isusa jur da zabudes. P. Hekto-
rovid (?) 161. Prodavahu svoje trude, da se kako

KAKO, II.

749

KAKO, III, 1, b.

^lada obrane. P. Vulotid 44. Da bi kako stvar
ucinio naopako. J. Kavanin He"*. Da bi kako
grcku skladio s riinskom crkvom. 267''. Jeda
bi ga kako prignuo. J. Banovac, prod. 19. Ako
more kako biti. P. Knezcvi6, muk. 14. Pridgo-
vora nisam postavio zato da stioce ne bi kako
nvridio. V. I)osen ix. Da tko sri6u i radosti
kazivati kako stano. V. Dosen 3i'. & nog (skota)
runo il' misinu rad potribe svoje skinu, da po-
grdu svoje koie potrpati kako mozo (covik). '24''.
Neg ako 1' se s koua struni, il' od vina kako zbuni.
65». Tad se bludna vatra slice, da se kako ne
utrne. 101''. Da bi kako, mane b' bilo; vo6 sto
smradno ima tilo naj smradnije . . . 113''. Ne bi
1' sebi rad pomogia, da ostavit kako more viko-
vite jame more? 199^. Svak bi znao od duznosti
svojih, gdi mu vaja kako uciniti. M. A. Ee}kovi6,
sat. Dla, I jos da mu, nko kako mores, pola-
gano i na nogu stanos. FS*. Ne bi li i ja kako
mogao. D. Obradovid, ziv. 90. Da se kako dica
ne prikuce. J. S. Ke|kovic 99. Eda b' kako
otLsnuli ladu. Nar. pjos. vuk. 1, 557. Hajde malo
da izostanomo, ne bi li ga kako izmamili. 2, 141.
Ja 6u ovde cekati Balaska, ne bi li ga kako
ustavio. 2, 152. Nit' ga kako moze osvojiti.

2, 503. Ne bi li ih kako izbavila ! 2, 522. Te
ti agu dobro, sinko, sluzi, nodes kako Zlatku iz-
baviti. 3, 133. Bas naumi ka Udbine, da bi
kako zadobio Hajku. 3, 176. Evo tebe stotinu
rupija, sastavi me kako sa devojkom. 3, 537.
Eja bi ni kako dopustio. Ogled, sr. 14. Jesi 1'
kako pokupio vojsku? Nar. pjes. petr. 2, 118.
Pode opet po sumi ne bi li kako iz ne izisla.
Nar. prip. vuk. 168 Da ga kako prevari. 207.
Eda bi mi kako devojku isprosio. 207. A kamo
strah i briga da ih gdje u putu kako ne izgubim ?
Vuk, nar. pjos. 1, xiv.

III. relativno. — podloma receniea (u kojoj je
kako) moze stajati prije Hi poslije glavne Hi biti
u nu umetnuta.

1 . pokazuje se da su dvije radne u takoj svezi
da jedna (sto je u glavnoj recenici) biva po drugoj
Hi prema drugoj (sto je u podloinoj s kako).

a. kako veze dvije recenice (od kojijeh moze
biti koja i okrnena, a glavna se moze gdjegdje i
imati u midi) sto nemaju nista jednako medu
sobom (n. p. ni subjekta, ni predikata, ni objekta).

a) u glavnoj recenici ima rijec korelativna
prema kako, kao tako, onako ltd. O mlaci gizdavi,
tijem da jo svijem znati da od visiie Jubavi taj
se dar ne krati; neg taj dar ki prosi zgar mu
se dariva, kako se tko nosi, da ga tac uziva. M.
Vetranic 2, 69. Krajice, kako me nikada nitkore
prid krajem sluzbome dobiti ne more, vjeruj mi,
da tako lubavi ku t' nosim ja idem jednako s si-
novi tvojim svim. M. Bunic 5. Kako promislu
Bozju voja je, tako da bude. Aloks. jag. star.

3, 245. Prositi od Gospodina Boga onakovu
pomoc i prosvitjonje, kakoje daroval ovom slugi
svomu. P. Radovcii, nac. 6. Bog vidi i razbire
svacije molitvo, i kako je cije srdce, onako ga i
slusa. J. Banovac, razg. 16. I kako |udi obi-
caju reci da u vojski svasta ima, tako i ondi
dogada so. M. A. Eojkovic, sat. A2a. Kako rekla,
tako ucinili. Nar. pjes. vuk. 3, 326. Kako komu
napijes, onako ce ti i otpiti. Nar. posl. vuk. 126.
Kako te je othranila majka, tako des mi pazit
prvinaca. Osvetn. 3, 100.

b) u glavnoj recenici nema korelativne rijeci.
Da hranetb se ubozy kako jestb zapisano. Zak.
dus. para. saf. 31. Gospodine, kako mi se vidi,
prorok si ti. Bornardin 49. joann. 4, 19. U svetih
je pismih svaka slatkost, kako vas naucih u po-
cetak govorenja. Ziv. jer. star. 1, 224. Lav ne

ktjese da tjeri, kako jo svoj narav, nijednu vrst
od zvijeri. M. Vetranid 1, 9. Bos tebe ne htjoh
otvorit kako mi si ti rekao. M. Drzid 391. Ne
govori se: ,Bogu hvala', nego pisan, kako slidi.

1. Bandulavic 7a. Gospodine, kako se meni vidi,
prorok josi ti. I. Bandulavid 56a. joann. 4, 19.
Ako uzbudo pohvajona, bice cas vasa; toli inako,
vi dete vrijedni bit obraniti ju, kako prem go-
spodicidu se takomu pristoji. I. Gundulid 2.
Ozivi ga, tor ga krsti; ako potle umre, kako ti
drago. F. Glavinid, cvit. 369''. Poizpravise psaltir
prije, kako ih papa pismom hvali. J. Kavanin
125''. Kako je obicajno ,come si costuma' ,ut
assolet'. Kako se ima, kako je pravo ,come si
deve' ,ut par est'. A. d. Bella, rjecn. 204^. Do
raalo vrimena svo slovinsko krajostvo zajedno se
slozi, kako do se sada viditi. And. Kacid, razg.
23. Rad bi tebi boji glas doniti, al' ne mogu
kako jo pravo. 47^. Ako li mu brzo brada
opadne, kako se boji da oce. 317. Sad se casti
kako t' drago. V. Dosen 168*. Kako govori s.
Ciprijan, ne ostava ista. J. Matovid 517. Ali
nije kako fale. Nar. pjes. vuk. 1, G4. To ne
dade Jelena kako Gospod miluje, nego baci Jo-
lena s desne noge pasmagom. 1, 130. Ako bude
kako }udi kazu. 1, 157. Sad im sudi kako ti je
drago. 2, 210. Udri Stalad kako ti je drago.

2, 512. Kunem ti se, kako tamo kazu, grdnijega
u hijadi nema od Maksima sina Ivanova. 2, 528.
Obojici izdao za dusu kako carski vaja i trebuje,
kako j' zakon u veri hrisdanskoj. 2, 454. Jel'
istina, kako }udi kaXu, da m' Jepoto u daleko
nema? 2, 548. Joli Zano hara' Korjenide, kako
se je u grad zafalio? 4, 7. Ako ne mozemo
kako hodomo, a mi demo kako mozemo. Nar.
posl. vuk. 6. Kako gospodar svira, onako mladi
igra. 125. Ja du dod, kako zelis. Nar. prip
mikul. 16. Da ti Bog da svaku dobru sredu i
svako dobro, kako bih i sam sebo rad ! Vuk,
nar. pjes. 1, xi. IsTeg nam vaja uzet naj prvoga
pa na daje kako sreca dala. Osvetn. 5, 106. —
Amo pripadaju i ovakovi primjeri (cesto u naj
starijim spomenicima kad se govori o granicama,
medama): Po brtdu kako se kami vali. Mon.
sorb. 26. (1234 — 1240). Meda mu kako utice
Ribnikb u Drin. 61. (1293-1302).

c) u ovijem primjcrima nema glavne recenice,
alije isto receniea s kako podlozna, jer se glavna
ima u tnisli. Pa kako ni, moj brate, rasude. Nar.
pjes. vuk. 2, 126. Kako Bog hode. (Odgovori se
na pitane: ,Kako si?' U Dubrovniku). Nar. posl.
vuk. 125. Kako te Bog u6i. (Kako naj boje znas,
n. p. radi, cini sto). 127.

d) kod zakletve u glavnoj je recenici (u kojoj
ima korelativna rijec u svijem primjerima) ono
sto se nioli da se dogodi, ako se ne i2vr§i ono
sto je u podloznoj. Sijo vse kako hocemo shra-
niti krajevtstvu ti, tako da ni ne ubyjo Bogi..
Mon. serb. 48. (1254—1256). Tako mi vi.sua vlas
dal' uzivat s tobom slas kako svim tvoru ja rug
na svit vilami, toli me svijes tvoja zamami ze-
}ami. D. Ranina 44 — 45. Kako ga slavio, tako
ti pomagao! Nar. posl. vuk. 125.

e) kao od prilike koliko, naznacuje ne samo
nacin nego i mjeru. to moze biti: aa) kad je u
glavnoj recenici korelativno toliko. Nis ja toliko
luda kako se tebi mni. Aleks. jag. star. 3, 309.
— bh) kad kako stoji nz komparativ. Kako je
svit sta.Ti(ji) tako se grisi vise uzmlozaju. F.
Lastrid, svet. 126''.

b. subjekat moie biti isti u obje recenice, te se
0 predikatu jedne kaze da odgovara predikatu
druge.

KAKO, III, 1, b, a).

750

KAKO, III, 2.

a) uopee. aa) u glaonoj je recenici Jtorelativnn
rijec. Kako si se ste naucili po kletve nasa sela
i nase bojary jomati, takozi ste i mne ucinili.
Mon. Serb. 21. (1238). Tijom nemir odnesi, a
kako boje znas, veseljem uresi, gdi svak cas pri-
bivas, N. Na|e§kovi6 2, 26. Kako se je bez
mene vijerao, tako bez mene i boravi. M. Drzic
212. Kako dosao, tako posao. M. Drzic 273.
Kako rece tako ucini. I. V. Bunid, mand. 18.
Kako ga se (Boqa) bojite, onako dete od nega i
pomilovani biti. J. Banovac, razg. 32. I kako
poradi vlastitog dobitka nisam isao, tako se nisam
za dobitkom ni zestio. M. A. Rejkovic, sat. A3a.
Kako reka', tako ucinio. Nar. pjes. vuk. 8, 274.
Kako je radio onako je i prosao. Nar. posl. vuk.
125. Kako posijes onako des i pozneti. Kako
prostre§ onako des i lezati. 126. Kako radila
tako se hranila. Kako udrobis onako des i ku-
sati. 127. Kako ko osjeca i zna, onako i uarice.
Vuk, nar. pjes 1, 89. — bb) u glavnoj recenici
nema korelativne rijeci. Ako mi Bogt da i budu
gospodart kako stmt bylt. Mon. serb. 19. (1234).
Sam sebe, kako bo}e mogah, razlicib knig ter
pisam privradanjem razgovorih. H. Lucid 185.
Koji sam sa svom modu, kako sam umil naj bo}e,
ispisal sve ono. P. Hektorovid 55. Da me jos
srcano rioj pridas naj vede sto uzmoz' i kako
bo}e zna§. N. Najeskovid 2, 12. Pritrpi, moju
te, sej nase nevoje i rane prijute, kako moz' naj
bo|e. 2, 128. A ti namijeSta' tvoje Jubezjive
rijeci, kako boje umijes. I. A. Nenadid, nauk,
231. Da je rbba poskupila, kako nikad nije bila.
V. Dosen 120*. Da Bog svakom oblast dade
osvetit se kako znade. 198''. Nek upravi i po-
moze puk naj boJe kako moze. 231*. Naces po-
mankana mnoga; izpravjaj kako znades, ja vise
ne mogu. And. Kacid, razg. 318. Kako rekle,
tako ucinile. Nar. pjes. vuk. 1, 397. Prepade
se kako nikad nije. 2, 221.

b) kod zakletve, isporedi a, d). Kako pravo
(cinio ill govorio) tako zdravo (bio)! Nar. posl.
vuk. 126. Kako pravo, tako zdravo bili! Osvetn.
2, 115. — Amo pripada i ovaj primjer u kojemu
je skracena podlozna recenica: Kako vijek ru-
raena (bila!), hotjej mi nacin rijet. N. Najes-
kovid 2, 91. — Premda je kletva, ovaj primjer
amo ne pripada nego pod b). Crn ti obraz na
BoZem divanu kako ti je danas na mogdanu!
Nar. pjes. vuk. 2, 558.

c) amo mogu pripadoti i ovi primjer i u ko-
jima nema subjekta, jer je glagol impersonalan.
Kako dollo onako i proslo. Nar. posl. vuk. 125.
Kako tade, tako i osiade. Nar. pjes. vuk. 2, 124.
Kako onda, tako i danaske. 2, 3.

c. predikat je isti (L j. dajbudi glagol) u obje
reienice.

a) osim predikata, ostnlo je razUcno. Kako je
on gospodar od svoga jezika, takoj jesam ja go-
spodar od mojijeb usiju. Pril. jag. ark. 9, 75.
(1520). Ti si moj kako sam ja tvoja. M. Drzid 15.
Nego je Jubi kako se jubi. Nar. pjes. vuk. 1, 86.
— U drugoj reienici moze se izostaviti predikat,
jer se ima u misli po prvoj. Kako Rim onda bi-
ja§e teme} od nevirstva, onako Petar od svete
vire. F. Lastrid, svet. 69*. Te§ko onome ko za
kim uzdigel kako, duso, i ja za tobome. Nar.
pjes. vuk. 1, 354. Te sijaju na onome svetu kako
sunce na ovome svetu. 2, 89. Rani cedo i ne-
guje lepo kako svaka majka cedo svoje. 2, 157.

b) subjekat je sam razlican. aa) i podlozna
je recenica potpuna (rijetko). Sve mu kaza kako
kraju ka2e. Nar. pjes, vuk. 2, 382. Nije }epsi
cvijet procvatio kako bje§e cvijet procvatio . . .

3, 129. — bb) u podlomoj je recenici izostavjen
glagol te ostoje sam subjekat. Paras mi ti ini,
neg bjese jucera, kako i ti svak cini tko godi se
vijera. N. Na^eskovid 1, 288. Da koliko de itkor
modi misli svojom dosegnuti, kako sve majka
Bozja? A. Gucetid, roz. jez. 281. Rim opcinom
uzdrz ise se kako i Afina. Aleks. jag. star. 3, 243.
A on pliva u ognu kako mu i otac. M. Divkovid,
bes. 154*. Sumni i sved mu sumna 6ini s uzroka
86 bojat tega, kako ona, da se i ini upoznali ne
bi u liega. I. Gundulid 423. Kako je Bog sve-
mogudi neizmirni, niti se moze izredi, tako ni
zakon negov. S. Margitid, ispov. ii. Ima gospar,
kako i sluga, peda} mjesta, saku luga. J. Ka-
vaiiin 388*. Nazivam kako i drugi pisaoci. A.
Kanizlid, kam. 189. Koji je gresnik kako i vi.
D. Basid 124. Za biti rutavi kako i satiri. M.
A. Rejkovic, sat. A5*'. Ti si negova kdi kako i
tvoja sestra. sabr. 22. Ne mogosmo dobra iz-
dvorjti kako dete Naode Momire. Nar. pjes. vuk.

2, 158. Perom pise kako muska strana. 2, 186.
Kon mu nije, koni kakvino su, vede saren, kako
i govece. 2, 398. Obuci se kako muska glava,

3, 200.

c) razlican je objekat (upravni Hi neupravni)
Hi koji drugi komplemenat redenice, n. p. aa)
pravi objekat. Tako Jubi neprijateja kako i pri-
jateja. Transit. 87. Ovako des i Danicu ostaviti
kako i mene. (jr. Palmotid 1, 294. Kako je grih
one izdao, onako de i vas, ako zivota ne promi-
nite. J. Banovac, razg. 150. Ne bila vas vaseg
brata zeja kako mene i brata mojega. 2, 79. Pa
ga (pasu) uzja kako i paripa. 3, 94. — bb) dativ.
Vam pozdravjenje kako gospode. Mon. croat.
129. (1486). Da se nikomu tako ne pristoji za
sada, kako vasemu prisvijetlomu i pripostova-
nomu gospodstvu. M. Divkovid, bes. xvl>. Po-
tribno je znati zasto se nikojim knigama kako
i ovoj daje i nadiva ime satir. M. A. Rejkovid,
sat. A4a. Zasto se nije postavilo vlastito ime
tredemu sobstvu kako i drugjjem dvjema? J.
Matovid 77. Kako ocu tako i Sokcu (vaja pravo
ciniti). Nar. posl. vuk. 12G. Ter tako de vama
biti lijepo kako nigdje inoj nije raji. Osvetn.

3, 78. — cc) genetiv. Su negova dva ata zelena
jedne dlake kako jedne majke. Nar. pjes. vuk.

4, 421. — il(l) lokativ (Hi akuzativ) s prijed-
logom u. Pocivajudi v nem kako v naj kasni konac.
Korizm. 2*. Toliko bistro prikazana, kako u vrtlu.
F. Lastrid, test. 153*. Slobodno je kako i u
gradu. Nar. pjes. vuk. 4, 28. — ee) akuzativ
s prijedlogom za. Ali ni mi ni za sina Mika,
kako mi je za mladu nevestu, ka se sutra za
drugog udaje. Nar. pjes. istr. 1, 38. — ff) ad-
verab Hi drugo sto znaci vnjeme. Ter nam ne bi
toli |udi vlase trli kako i sade. S. Bobajevid
208. Neka sudce izabrane kako i prije bude
imiti. J. Kavanin 183*. Da mnogu razsut cinis
nib alaja, kako od prije, to i sadaja. 213''. Opet
drugi i tredi put hoti cesar sridu kuSati, ali mu
se vazda dogodi kako i prvi put. And. Kacid,
razg. 36. Za§t' no grojes daiiu kako nodu? Nar.
pjes. vuk. 1, 163.

3. veze, kao kod 1, dvije recenice i znaci da
je radna jedne prema radni druge, ali drukcije
nego kod \, jer je smisao, da nije radna glavne
recenice onaka kako bi se moglo pomisliti po pod-
lomoj nego lieSto vece Hi mane. Kako jo dorano,
(i) nije krvavo. (Kako je radeno, moglo jo i gore
biti). Kako je radio, dobro je prosao. Nar. posl.
vuk. 125. Kako sam se nadala, dobro sam se
udala. 127. — Amo moie pripadati i ovaj pri-
mjer: Kako ih je davno naudio, jo§te su ga boJe
poslu§ali. Nar. pjes. vuk. 4, 82.

KAKO, III, 3.

751

KAKO, III, 6, a.

3. kako isporediije dva pojma (ideje) iste vrste,
pokazujuci da su (ili kod negativne recenice, da
nijesu) jednaki. Do danas rodila nije zena spije-
valca kako vas. N. NaJe§kovi6 1, 313, Vidjeli
3mo sinora velicijeh kako i ti. M. Drzi6 255.
Stod bo moze on na svitu izo;ubjeuu slavu u
boju ; nu lipotu plemonitu ne vik naci kako tvoju.

I. Gundulid 375. Vidite, ima li druga bolesfc
kako bolest moja. J. Filipovi6 1, 9l'>. — Anio
bi moglo pripadati i ovo: Sedan kako nijedan.
(D). Poslov. danic.

4. cesto se isporcduju pojmovi posve razUcne
vrste (to je uprav retoricki i naj cesce u pjesmama)
ciin se jacom siloni istice ono sto se kaze, jer uz
kako stoji pojam koji u vclikoj mjeri radi ili ima
osobinu sto je u glavnoj redenici.

a. kako veze recenice (od kojijeh podlozna moze
biti krna, jer se ima u misli isti gJagol koji je
u glavnoj). Koliko krat hotih skupiti sinovo
tvojo kako kokos skupja ptido svoje pod krejute!
Zadar. lekc. 4. matth. 23, 37. Bozice, onako po-
mankafj'^ sr^bu tvu prava ova krv, kako vino
ovo smankava si ogah. F. Lukarevii 171. Pace
kako vode u more sa svijeh kraja opce uljesti,
tako od svuda sve naj gore bolesti u me. I.
Gunduli6 246. Jer kako mac raniva i smankaje
zivot covici, onako i mormoi'ane posteiie iskr-
nega. J. Banovac, razg. 118. Kako zemja brez
kise i rose neplodna jest, onako je neplodna
svaka dusa brez rose od darova duha s. utisiteja.
F. Lastric, ned. 250. L'jepi 6e ti rod roditi, ko-
j'jom 6es se podiciti, kako paun zlatn'jem perom.
JSar. pJGs. vuk. 1, 150. Pa on ide od jele do
jele, kako ptica od grane do grane. 1, 160. Kako
vene onaj strucak ruzice, 'nako vene srce moje
za tobom. 1, 402. Kad udari u katane Marko
kako soko medu golubove. 2, 250. Zakla nega
kako vuce jagne. 2, 286. Kako zv'jezda preko
vedra neba kroz hijadu prolide svatova. 2, 602.
A pop Sdepo knigu dovatio kako soko pod bijelo
krilo. 4, 455. Da ti kresi i reusi svaka tvoja
rabota kako voda o bozidu! Vuk, nar. pjes. 1, xin.
— U ova dva prim jer a stoji u glavnoj recenici
ono s cim se isporediije^ a u podloznoj ono sto
se isporeduje. Pojevsa je ruza od vijole, kako
nasa snaha od devera. Nar. pjes. vuk. 1, 56.
Savi se loza vinova okolo ruze rumene, kako bi
Jane s Milenkom. 1, 312.

I), kako veze s cijelom recenicom supstantiv ili
adjektiv koji se isporeduje sa subjektom recenice
u koliko se shvaca da im pripada isti predikat.
(l) supstantiv. Jaka je Jubav kako smrt. Na-
rucn. 82^. Budite mudri kao i zmije, a priprosti
kako golubi. Transit. 86. Vrzi se spati na po-
steju kako jedna stina. Korizm. 3. Lipa kako
misec. lib. Pocese bizati kako jeleni. 47^. Hoce
procvasti kako z\\. Bernardin 5. isai. 35, 1. Hoce
procaftit kako gij. N. Ranina 17» Sto mucite,
kako i kami? S. Bobalevii 230. Bise viditi strile
u grad leteco kako oblak. Aleks. jag. star. 3, 241.
Macedonija cvate kako i krin meju zemajskim
carstvom. 318. Zima ide kako sab|a. Glasnik.

II, o, 169. (1712). Unide kako pravi pastir kroz
vrata. A. Kanizlic, kam. 21. Odhranena bez za-
bave prem svakoje kako loza zapustena. I. V.
Bunid, mand. 7. Vijati kako vuk. J. Mikaja,
rjecn. kod vijati. Kako gusar tursku zemju robe6.
B. Krnaruti6, vaz. 6. Izmice se kako jeguja. (D).
Mlad je kako kapja. (D). Poslov. danic. Ne ulazi
kroz vrata nego kako lupez priko zida. Ant.
Kadci6 2. Ova primnogo prudu kako oruzja mo-
litve. J. Matovid 432. Ako ne zivem kako audio.
Cestitosti, 41. Kada hodi, kako vetar veje. Nar.
pjes. vuk. 1, 163. Sinu lice kako jarko sunce.

1, 582. Ciknu pa§a kako zmija }uta. 1, 601.
Pisti momce kako zmija )uta. 2, 36. Kli6e Nenad
kako soko sivi. 2, 78. Planu care kako vatra
2iva. 2, 87. Muci Leka kako kamen stnden.

2, 241. Plana Ivo kako ogan zivi. 2,530. Opi§e
so kako zemja crna. 3, 40. Zaspa Jovo kako
jagne ludo. 3, 105. A tanka je kako i §ib)ika,
visoka je kako omorika. 3, 257. Bezi Ivan kako
gorsko zvere. 3, 399. Kad pogleda, kako soko
sivi. 3, 516. Ona kuka kako kukavica a prevrde
kako lastavica. 3, 523. Noki lete kako sokolovi.
Ogled, sr. 480. Obasjala mjesecina kako dan.
Nar. pjes. petr. 1, 305. — b) adjektiv. Lezaso
kako mrtav. Mirakuli. 107. Pade kako mrtva.
Korizm. 27*. Pade divicica kako mrtva. I. J.
P. Lucid, izk. 31. Zato odma, kako pomaman,
otide. F. Lastrid, test. 103l>. Igra Sarac kako i
pomaman. Nar. pjes. vuk. 2, 359. Sve je pjano
kako i pomamno, pospalo je kako i poklano.

3, 289.

c. isporeduje se objekat. Vsa segasvitna sci-
nujem kako blato ali gnoj. Korizm. 78''. Onoga
sincida kako oko svoje cuvaju. A. Kanizlic, kam.
15. E ga dr2i kako svoju glavu. Nar. pjes. vuk.

2, 610. Drzadu to kako svoju glavu, idati dio
kako bratu svome. 4, 66 Mene je gojila moja
mati Mare kako i kiticu drobne mazurane. Nar.
pjes. istr. 2, 106.

d. isporcduju se rijeci u drugijem padezima
sto su kao komplemenat recenice, n. p. : aa) u
genetivu. Sta ju cika kako zmije jute. Nar. pjes.
vuk. 2, 20. Stoji piska kako jute guje. 2, 511.
— Ob) u genetivu s u. Zute mu se noge do ko-
jena, pobratime, kako u sokola. Nar. pjes. vuk.

3, 118. — cc) u ace. s u (za vrijeme). Na glavi
joj alem kamen dragi, pri kome se hoditi vidase
usred tavne nodi bez mjeseca, kako u dan kada
grije sunce. Nar. pjes. vuk. 3, 78.

5. smisao je isporedivana kao kod 4, ali je
oblik u tome drukciji sto isporedivane biva u re-
cenici u kojoj se predikat pomocu kopule ispore-
duje sa subjektom. Sram jest kako timun, koji
vlada i pomaga drijevo da ne udari o koji skoj.
Zborn. 19l>. Vera je kako jedna ruka i mosna.
Kateh. 1561. F8a. Srce negovo bise kako i ko-
rabaj na pudini morskoj. Aleks. jag. star. 3, 314.
Da je kako kao od place. I. Drzid 290. — Nesto
su slicni i ovi primjeri, neki od kojijeh se raz-
likuju od predasnijeh samo tijem §to je izostala
kopula. U devojko erne oci kako magina. Nar.
pjes. vuk. 1, 345. S devet sina devet Jugovida
kako devefc sivi sokolova. 2, 297. Bojna kopla
kako carna gora, a barjaci kako i oblaci. 2, 537.
I negovih tridest krajiSnika, krajisiiika, kako vatre
zive. 3, 288. Devet brata kako Jugovida, te ih
lani Turci posjekose. Ogled, sr. 70. Sve cadori
kako labudovi. Nar. pjes. petr. 2, 279.

6. kako ve^e dva pojma medu sobom tako da
drugo (s kako) shvaca se kao osobina prvoga.

a. tamquam, misli se da uprav prvi pojam jest
ono sto se kaze drugijem. Tako da ima kako
svoje. ZAk. dus. pam saf. 45. Sto su davali go-
spodi Jelaci za zivota, kako vsenasledniku kneza
Braila. Men. serb. 495. (1466). Ne budite kako
ipokriti. Korizm. la. Vse crikve nej kako mestru
jesu duzne poslusati. 20^. Odgovori on kako
pin od zledi i grihov. Mirakuli. 138. Za toj t'
ga (srce me) pridavam, ruzice rumena, kako stvar,
ka je vam od vijeka sudena. N. Najeskovid 2, 56.
Poklonito se liemu, kako cara samodrzateja pro-
slavite. Aleks. jag. star. 3, 244. A vodica ku
si pio teb' je dana kako tvoja. I. Ivanisevid 233.
Drzi i viruje kako istinite sve one stvari. I. Gr-
licid 3. Niti jih drzimo kako bogove. 39. Suprot

KAKO, III, 6, a.

752

KAKO, III, 8, b.

kojima kupili su se i drnp:i sabori svotije otaca
i proklinali rii kako eretike. A. Bacic 11. Koji
su kako poklisari antikrstovi. J. Filipovi6 1, iiOa.
Nega (duha svetoga) kako boga }ubim, kako boga
stujem, k liemu kako k bogu jubavju idem.
1, 160''. Drzi ga kako odmotnika i ocitnika.
1, 181'\ Da j' on sobi poznan kako ubojica. F.
Lastri6, tost. 122a. Zaleci to kako svoga tnestra.
150''. Ovi uauk kako bogogrdan i opak odba-
cujemo. A. Kanizlic, kam. 777. Ima se iskat
spaseue duhovno kako svrha. D. Basic 74. Oci
ce se vase otvoriti i vi cete kako i bog biti. M.
A. Rejkovic, sat. F5a. Oblasti biti 6e drzane
kako neistinite. I. J. P. Lucid, nar. 119. Biti ce
pedipsan kako odmetnik. 119.

b. quippe, uz predasne znnCene dolazi i to, da
kako pokazuje i razlog radi kojega postaje radna
u reccnict. — nije svagda lako razlikovati pri-
irjere kod a od ovijeli. Jeri. je Stopasint takoj
narucili. na smrbti, kako dobrt i pravedni Hri-
stijanint, da se isplati. Spom. sr. 1, 121. (1414).
On me darova kako dobr muz. Mon. croat. 94.
(1463). Tebi navlastito i osobojno kako cloviku
nauccnu i mudru govorila jesam. Ziv. kat. star.
1, 219. Sagrisa smrLno kako neveran. Korizrn.
14''. Tad jcdan stariji, koga svak zamira, kako
razumniji, prvi ric prostira. P. Hektorovic 12.
Jeda taj grozni plac kako sve divna stvar s ne-
bosa krvav mac ucini pasti zgar. M. Vetranic
1, 131. Da su pokorni mani kako banu. Mon.
Croat. 222. (1527). Ptice se mahnite sovome ru-
gaju, kak' one ke himbe od svita ne znaju. D.
Rahina 87^. Ti ccs paka, kako harna, utisiti
moju tuzbu. M. Pelegrinovic 169. Kako sin sluz-
beuice ne bi baStinik sinom slobodne. A. Gu-
cetic, roz. mar. 144. U mjesti ovemu meni se
spravila kako naj Ijepsemu naj Ijepsa od vila.
I. Gundulid 150. Kako oni koji ,come quollo
che', , quippe qui'. A. d. Bella, rjecn. 204*. Ja
da vidis druge dakonije, kako, brate, de jo ca-
revina. Nar. pjes. vuk. 2, 264. Molim ti so kako
bratu mome. 3, 485. Dobar 6u ti dio ostaviti
kako mome naj bojemu drugu. 4, 417. No te
molim kako starijega. 4, 489.

e. od znacena kod a i h rozlikuje se tijem sto
se istice da satno kod one osohine hiva radna, te
pojam 8 kako na taj nacin moze ograniciti pojam
s kojijem se isporeduje. Ja Damijani. Zuiieviit,
kako poklisart gospodina despota Lazara, primiht.
Mon. Serb. 478. (1457). Drugo govori se pop
kako svetodajato]. Narucn. 2''. (Bog) kastiga ne
kako sudac, da kako otac. Korizm. 46''. Luka
Kasic kako svidok i notarij. Mon. croat. 2.S0.
(J 527). Ja ne kako razbojnik, da kako car zivot
vam ostavih. Aleks. jag. star. 3, 253. Ako se
pozudi tesko zlo kako zlo. B. Kasi6, zrc. 100.
Zasto Isukrst no kako Bog, nego kako filovik
trpil jest. F. Glavinic, cvit. 85''. Tebi, Isukrste,
kako Bogu, s ponizenim srcem prikazah. A. Geor-
gicoo, pril. 1. Koji no samo on kako on zlo cini.
A. Vitaji6, ist. 12. Klanamo so Bogu kako stvo-
rito)u. A. Badid 50. Kako pohodite} apostolski
svu je prosao srbsku zemju. J. Filipovid 1, vii.
Bog kako Bog u svomu bistvu jest dub. 1, 160''.
Koja je nasa duznost kako sinova Bozjih? 1, 362'>.
Svaki covik kako covik ima svoju svrhu proci-
Aivat. 1, 384a. otcu kako otcu zao bi. 3, 349''.
Ako kako covik govori u ivandeju. F. Lastrid,
tost. 63''. Bog kako Bog ne more trpiti. A. Ka-
nizlid, kam. 686. Sto ja kako vojnik u satiru
gdikoji redak svetoga pisma dotaknuo jesam. M.
A. Rejkovid, sat. A4a. Koja se pristoju rioj (ze-
nidbi), kako sakramenat jest. J. Matovid 307.
Govoredi od srcbe kako srcbe. M. Dobretid 204.

d. ut, quasi, ne pokazuje se jednakost nego
samo slicnost incda j)ojmomma. Moju vast kako
moju bratiju dragu. Mon. serb. 185. (1358 — 1376).
Sada vas prosimo kako prijatoja. Mon. croat. 77.
(1450). Gospodine vikariju, drago pozdrav^onje
kako bratu. 181. (1500). U svem nemu zgodit
zeju kako dragu prijateju. M. Divkovid, kat. 108.
Zato ja, koji T. G. P. drzim, glodam i obsluzujem
kako oca rodenoga ... I. Gundulic 216. Darovim
zavezan jezik tud grijeh muci i kako odrezan
besjedit oduci. G. Palmotid 1, 370. Dvori, sinko
moj costiti, vjeronicu vrijednu moju, i sved nastoj
nu castiti kako pravu majku tvoju. 2, 153. A
dobre mi dosle, mile zaovice kako i sestrice!
Nar. pjes. vuk. 1, 412. Pazi Sima kako svoga
sina. 2, 66. Ranite} je kako i roditoj. 2, 71.
Mi bismo ih brado prihvatili, kako svoju bracu
zagrlili. Ogled, sr. 5.

c. quasi, slicnost je i u ovijem slucajevima, ali
se ujedno istice da osobina s kako ne pripada
pojmu s kojijem se isporeduje nego je samo iz-
misjena. Kako na razbojnika izidoste uhititi
mone. N. Ranina 91''. matth. 23, 55. Obukose
Isusa u bilo kako mahnitca. A. Komulovic 66.
Sotona vede puta prikaze koju stvar kako dobru
za cinit da covik u grih pade. J. Filipovid 1, 175*.
Bi uhidon kako krivac. D. Ba§id 53.

7. sto se isporeduje rijecju kako slicno je vi-
djeti jedno drugome. Tada dode k nemu andeo,
uciniv se kako jedan putnik. Pril. jag. ark. 9, 84.
(1520). Sade duh sveti u prilici tilesnoj kako
golubica u nega. J. Filipovid 1, 168*. Sto Je-
vreji krste sakovali na priliku kako nasi krsti.
Nar. pjes. vuk. 2, 88. — Amo hi mogao pripa-
dati i ovaj primjer, premdn se ne govori o vi-
denu: Tu me dva ptida sritosta i mani kako clo-
vici rise. Aleks. jag. star. 3, 290.

8. kao kod ne samo — nego i, pokazuje se da
nesto treba jos dodati onome sto se kazalo (pa
bila to recenica Hi rijed); to mole biti na vise
nacina :

a. vz kako ima i tako i to prije Hi poslije.
Seno da kose kako i meropsi tako i sokalBuici
tako i VLsi majstorije. Mon. serb. 98. (1330).
Tako stranega kako gradanina. 357. (1429). Tako
soli kako ine trtge. 445. (1451). Na po}e, tako
nimt kako namb. 456. (1452). Tako on ki se
spovida, kako spovidnik budito va veri. Narudn.
Sla. Da jo (ispovijed) otajna tako od strane spo-
vidajucago se kako od strane spovidnika. 81''.
Er so zivot moj skoncaje kako javi tako spedi.
M. Vetranic 1, 317. A jednak para svak tako
mlad kako star. N. Najeskovid 1, 342. Bogu da
se klanamo tako sami posobito kako s ostalemi
opdeno. §. Budinid, sum. 34''. (Biskup) ima
kako za puk tako za sebo samoga prikazovati
posvetilisto za grihe. I. Bandulavid 15^. paul.
hebr. 5, 3. Budi vo)a tvoja kako na nebu tako
i na zem)i. Azbukv, 1690. 10. P. Lastrid, nod.
229. B. Leakovic, nauk. 411. Kako svitlosdu car-
skoga plemena tako i svetinom ostalu bradu nad-
sivajudega. A. Kanizlid, kam. 4. Koja stvar
kako Grigorij po voji, tako pravovirnim za cudo
bijase. 30. Vaja kako Inglezom ovim, tako i
Menijati redi. 55. Jiniga kako gizdavo, tako i
lukavo slozona. 118. Ivan kako visoke pameti,
tako i srdca. 707. Kako od krivo tako i od pravo
zakletve cuvahu se S. Rosa 43*. Kako ob dan
tako u pol nodi. M. A. Rejkovid, sat. H2'». Tako
razumiju materiju kako jo§t rijeci. J. Matovid
132. Vise de se govoriti kako o pomagadima
tako i o onima . . . Vuk, nar. pjes. 1, vii.

b. isto je kao kod a, ali mjeste tako moze biti
koja slicna rijee kao takoder, toliko itd. Kako

KAKO, III, 8, b.

753

KAKO, III, 14,

no IJeposti uresi, Boze, tijem, takoder milosfci ra-
zumom, postenjem. N. Najeskovid 2, 11. Gdjeno
vjera i svoj doin se brani, kako skladno toli i
}ubavno. Osvetn. 3, 10.

c. drukcije nego hod a t b, nema tako ni slicne
rijeci, a ono sto ue dodaje ima uza se kako. Ku
rartav kako i ziv stvar moze stvarati, vidifc ju
svak more a nitkoticati? D. Ranina 121a. Ako
i moze Bog 6ovika kako i ostala sva 8tvorena u
iiisto obratit. J. Filipovid 1, 7^. Govorena od
svetije kako i na dneve svetkovina. F. Lastrid,
svet. 1. S dobronasas6em prividiteja kako i s do-
pustenem ... M. A. Rejkovii, sat. i.

9. kako ne veze recenice ni rijeci, nego stoji
adverbijalno (kako quasi, instar) pred glagolom
Hi drugom rijeci samo da ovoj oslabi znacene,
istiiuci da nije bas ono sto se izride nego nesto
sliino (od j)rilike kao nekako kao).

a. quasi, pred glagolom (amo mecemo i parti-
cipe i gerundije) Hi cijelom reeenicom. Ka je
(pustina) kako pogorila od zrakov slnacnih.
Transit. 6. Bi vele zalostan i kako desperan.
Mirakuli. 11. Ta clovik kako vas ustrasen rece.
130. Jedan kako smijuii se spotase. Korizm.
25^. Pilat pita Zudije (kako fiudedi se od tolike
buke). A. Komulovi6 65. Tijem se kako pono-
simo. M. Divkovi<5, nauk. 272b, I tada se kako
vrati dusa u svoja ocudenja. B. Kasid, nac. 58.
06i moje ve6e su kako pomankale. A. Vita}i6,
ist. 293. Morske vode po niki nacin kako po-
igravahu. 406. Kad govori, kako sab)om sece.
Nar. pjes. vuk. 1, 163. — Amo pripada i kako
rekavsi (i kako otiju6i re6i) u jednoga pisca xviii
vijeka kojima se rijecima istice tumacene necega
sto je prije kazano, drukcije je kod 10, c. Veli :
(Svrsili su se dnevi da se obrizuje dite' kako re-
kavsi: ,Nije ni misliti inacije, ima se obrizovati'.
F. Lastrid, test. 35''. ,Ruke moje cidile su po-
mast mirisavu' kako otijuci re6i: ,Kako odica kad
se opere pak zazme, vodu cijedi, tako ruke moje...'
71a. Zavapi Isus: ,ConsummatuDi est', kako re-
kavsi: ,§to god je po proroci od mene pisano,
svrseno jest'. 118i>. ,TJstanit6' veli ,da idemo'
kako rekavsi : ,Toliko rani i usiluje me sulica od
}ubavi da prije odkupim covika . . .' 157^. slicno
je i u ovom primjeru: U zenidbi, bududi ova
jedan ugovor i kako rekav pogodba. M. Do-
bretid 10.

b. pred supstantivom koji moze biti ii razlic-
nijem padezima pa i s kojijem prijedlogom. Moj-
sej uredi i skova kako od meda zmiju. Pril. jag.
ark. 9, 93. (1468). Pak kako za rugost knigu
upisase. M. Marulid 189. Stvar kako suprot na-
turi je da bi gdo ne bil prez griha. Narudn. 71^.
Vidise zastave anjelske prolevajude za vsake
strane iskre od trstija. Transit. 135. Na prsih
svojih imise kako jednu malu zvezdu. Mirakuli.
62. Tada ovi kako jednimi ustmi hva}ahu Boga.
N. Ranina 18^. dan. 49, 51. Jer svi udorci kako
upireni bihu, i kako nikom zavidosdom ukorene
stahu. P. Zoranic ^l^. Vas kako brat Dum Ba-
zilio Gradid. B. Gradid, djev. 7. Kose vrha ne-
gova kako britvom ostruga. Aleks. jag. star.
3, 265. Probudi se kako iz duboka sna. B. Kasid,
in. 52. Ove se hrane kako za svete modi. 17.
Sagradif kako ped stafjahu na ogan. D. Bara-
kovid, vil. 57. U komu postavi od svih elementih
nike kako kriposti. P. Radovcid, ist. 24. Biti
dete kako bogovi. A. d. Bella, razg. 238. Ako
nedemo biti negovi dobrovojno kako sinovi. I.
P. Marki 17. Da bi kako sin mu bio. P. Kne-
zevid, ziv. 26. Zakletva da bude kako neki lijek
covjecanske slabosti. J. Matovid 344. — Amo
moze pripadati i ovaj primjer u kojemu kako

IV

znaci: okolo, od prilike. Bise kako ura sesta.
Korizm. 96^.

10. dodaje (kao na primjer, na priliku) necemu
sto se prije kazalo, kao razjaSnene, koji osobiti
slucaj, primjer.

a. uz kako ima i na priliku. Posluh ima se
starosinam, toliko crkovnim koliko svitovnim po
redu kako je koji stariji, kako na priliku s. otcu
papi, biskupu ... J. Banovac, pred. 82. S kojom
god drugom rijedi, kako na priliku ,8tvorite)a'.
J. Matovid 450.

b. stoji samo kako. Ako dine negocija kako od
lijecnika, prokuratura ... I. Drzid '296. Jesam
gdigdi, premda ride, i ni slidio, pridvostrucajudi
slovo glasovito, kako ,vidi audientes' ,vidio sli-
sajude (pisano: slishajuuchee)'. F. Lastrid, test.
XIII. Izlazedi iz mire, kako ubivsi, ranu tesku
dajudi oli osakativsi. Ant. Kaddid 300. Razu-
miju materiju, kako u sakramentu krstena vodu.
J. Matovid 132. Dobra telesna i izvanska, kako
zdravje, jakost. 437.

e. s istijem se znacenem kaze i kako da rece§,
kako rekav itd., isporedi 9, a na kraju. Gospodin
nas velikom mudrostju uci nas prositi izbavjenje
oda zla opdenim nacinom, a ne shodi nadin, kako
da reces, na uboStvo, nemod, progonenje i stvari
takove. I. T. Mrnavid, ist. 63. Ko se naslana
na ociti razlog, kako reksi ako te ko upita . . .
P. Radovcid, ist. 7. Premda nikor ne pomni za
hraniti niku vrst zivin, kako reksi vuke, zmije,
lisice ... 24. Kako reksi ,per essempio' ,exempli
gratia'. A. d. Bella, rjecn. 293^'. Kako redi, kako
reksi ,puta, utpote, verbi gratia, exempli causa'.
J. Stulli, rjecn.

11. osobito je znacene u ovom primjeru, u ko-
jemu kako uz ipoteticku recenicu istiie da se
zbija ono nije dogodilo Sto se kaze kao uvjet.
Da doraste, kako ne doraste (nemase mu no se-
damnest }eta), boji dase biti na junastvu. .. Nar.
pjes. vuk. 4, 36.

12. kako tako (jedno uz drugo, ali vidi i naj
zadni primjer) znaci : kako mu drago, makar
kako bilo itd. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(kako tako ,comunque, in qualsivoglia maniera'
,auf was immer fiir eine art' ; kak tak, v. kako
tako) i u Vukovu (kako tako ,so wie es ist'
,prout'). Tako pjesnik a naravnik daje mira od
ganuda kako tako. J. Kavanin 436*. Kako tako
apostolskim poslom bududi so sluzio. F. Lastrid,
test. 269a. Kako bin ja ucinio, da bin majku
vanka s pakla kako tako izbavio. Nar. pjes. istr.
6, 7. Kako tako = kojekako. na Rijeci. F. Pi-
lepid. — U ovome su primjeru razdije]ene rijeci
kako i tako (radi znacena vidi 13). Kako mi je
tako mi je. Nar. posl. vuk. 125.

13. slicno je znacene kao kod 12 i kod kako
je da je, s razlikom da ovo cini po sebi recenicu,
i da se nekako istice da treba biti zadovo^nijem,
ako i nije kako bi se htjelo. Ali kako je da je,
mi demo slisati. A. Kanizlid, kam. 114. Kako
je da je, nase je. Nar. posl. vuk. 125. Spravi
ju opet V nedra, kako je da je, i brzje zapri
kamaru. Nar. prip. mikul. 33. — Amo moze pri-
padati i ovaj primjer: Kako mu da mu. Jure
dobi. And. Kadid, razg. 114.

1 4. ut, ubi, quum, veze dvije recenice^ i poka-
zuje vise vrijeme nego nacin, te znaci: posto, a
jos cesce: netom, isticuci da radna glavne rece-
nice postaje odmah poslije radne podlozne (u
kojoj je kako). u glavnoj recenici moze biti i ne
biti korelativne rijeci kojom se jade istice ovo
znadene.

48

KAKO, III, 14, a.

754

KAKO, III, 14, b, d).

a. u glavHOJ recenici nema korelativne rijeci.
A oni kako slisa§e kraja, pojdoSe. Bernardin 14.
mattb. 2, 9. I vas puk kako vidi, uzda slavu
Bogu. 22. luc. 18, 43. I kako okusi, ne hti piti.
73. matth. 27, 34. Kako procvate, promini se.
Narucn. 27*. Kako ta koludrica bi vani z mol-
stira, molstir se obori. Transit. 241. Kako Isus
refie: ,Ja sam on', vsi padose. Korizm. 93». Kako
Pilat slisa te rici uboja se. 96*. Kako ulize u
znanje poce kazati se vele ohol. Dukjanin 7.
Eazbolio se je, kako je to cuo. M. Dr2i6 224.
Kako otvori knigu, najde mjesto. Anton Dalm.,
nov. test. 87. luc. 4, 17. Kak' ona vidje toj, za-
upi . . . D. Ranina 30*. Kako dojdes k ispovjed-
niku, priklekni. A. Komulovid 12. Kqju imaju
imati, kako se podpuno ociste. M. Divkovii,
nauk. 140. Ali kako bi naprijeda poklisaru car-
.skom blize, pozna istinu. I. Gundulid 348. Nu
Dilaver, kako upazi, tko viteze sve naj bo}e smrtno
bije, skoci . . . 527. U ruke 6u dat ga (dijete.)
tvoje, kak uzraste, da odhraniS dijete moje. G.
Palmotid 1, 156. Kako dospje sej govore, uprije
u me sve pozore. 1, 306. Kako rijeci ove iz-
rece, zalostan se na iznositu hrid zatece. 1, 353.
Kako vidje vitez kleti, da je straza sva pobjena,
zbode kona i poleti. 2, 53. Kako Enea s Jutom
ranom u tabor se tvrdi ukloni, s nasom vojskom
oruzani na n Kamerte pode smioni. 2, 141. Svi
kolici, kako su krsteni, jesu jedno u Isukrstu.
J. Filipovid 1, 180*. Jesu kako dim koga, kako
vitar puhne, nestane. 1, 264^. Kako uzaznas,
da je tuda, izraste duznost povratiti pravom go-
spodaru. F. Lastric. ned. 168. Sve obe6aju, dok
su ondi prid nima, a kako odstupe, sve su oni
isti koji su i bili. 247. Kako ga izbjua, uminu
mu sva bolest. 274. Svaki dan u jutru kako
ustanes prikazi tebe i sva dila tvoja Bogu. 309.
Koje nestane kako sunce grane. svet. 93^. Kako
se je zora pocela biliti, od svi strana Judstvo tr-
case. A. J. Knezovi6 233, Koje (postene) kako
tko ukine, zabaci ga med mrcine. V. Do§en 6^.
Pak kako mu k ruci dode da za uvik u cas
prode (novae). 46*. Kako malo poprileze, u
grkjan mu smrad naleze. 176*>. Kako razumi
Svevlad smrt oca svoga, veoma se raztuzi. And.
Kacic, razg. 19. Da se imaju, kako svane, sva
tri obisiti. M. A. Eejkovid, sabr, 42. Zasto pod-
sluzite} kako je dospio pistulu pristupa svi6arom
k misniku? Ant. Kad6i6 99. Kojega obuja dja-
vao kako se tako svetockvrno pricesti. 153. Kako
izvan raja koracise, zapoznase grih svoj. I. J. P.
Lucid, razg. 77. Obitam istomaciti, kako malo
opocinem. 136. Objestao mi, kako svrsim moj
bukvar, pokloniti nov caslovac. D. Obradovid,
ziv. 21. Joste si ga sinoc poJelila, kako si ga
silom ozenila. Nar. pjes. vuk. 1, 251. Kako do-
letis, pod penger padni. 1, 477. Kak' okrenu,
u Bojanu skace. 1, 603. A kako se braca ize-
nise, devet b'jelih kuca nacinismo. 2, 41. Kak
dodose bijelu Ledanu, razapese po po}u cadore.
2, 143. Kako durbin na oko turio, pozna Leka
tri srpske vojvode. 2, 230. Kako tebe sitna kniga
dode, hajde mene, kume, u svatove. 2, 581. Kako
dode, Bozju pomo6 dade. 3, 95. Kako coek dode
na prosjacki stap, svak ga se kloni. Nar. posl.
vuk. 127. Kako ta prokleta zeua dode k meni,
malo za ova nekolika dana ne crkoh od nozina
zla. Nar. prip. vuk. 183. Kako ih stigne, caricu
otme od carevoga sina. 27. Oni mu se obreku
da ce to uciniti, kako prvi put izide medu nih.
Vuk, nar. pjes. 4, 459. Minulo je mene svako
dobro kako sam ja tebe uzeo. poslov. 178. Ma-
hihno je povrijemilo bilo kako vojsku svede na
Qrahovo Dervis pa§a. Osvetn. 1, 15.

b. u glavnoj je recenici korelativna rijec, n. p. :

a) tako, onako, koje se rijeci shvacaju u vre-
menom smislu kao i kako. Kako bi on vani, tako
sin potefie. Korizm. 43*. Kako mu dojdose uhode
tako se dvize. Mon. croat. 234. (1529). Kako
dospi tako imaju pojti. P. Hektorovid (?) 168.
Kako dojdu k Lovrincu, tako ga dvignu... 169.
Kako baci kjuce u Dunavo, tako beze vrata za-
boravi. Nar. pjes. vuk. 2, 445. Kako srete Go-
lotrba Iva, tako nemu Bozju pomoc daje. 3, 100.
Kako se oslobodih tako se osramotih. Kako s oci
tako i s pameti. Nar. posl. vuk. 127. u ovom
primjeru uz tako ima i i: Kako prije listi go-
spodina kneza i tako pride v Sovinak. Mon.
croat. 4. (1325). — I kako se mi uklonimo, onako
ona pobigne. J. Banovac, pred. 119. Kako misto
Becka na obristlieutenantsku cast stupi, onako
naslidovase ... M. A. Rejkovic, sat. H2a.

b) tutako. — Kako ove rijeci izrece, tutako
dozva arkandela. A. Gucetid, roz. jer. 93. Tu-
tako, kako se sin Bozji porodi. 102. 105.

c) tudije. — Kako se tko krsti, tudije ga Go-
spodin Bog uzme za svoga sina. M. Divkovid,
bes. 18a. Tijelo kako se rastane s dusom, tudije
je mrtvo. nauk. 129^.

d) oncas, udi}, udije, odmah itd. Ovo ja kako
cuh oncas mu dah posluh. S. Mencetic 125.
Moze li se oncas metnuti zaveza na jednoga
grisnika kako ucini jedan veliki grih? Ant. Kad-
6i6 15. — Kako ju vidje, od prve na nu se na-
mura. Zborn. 43^. — Kako bi se pocele vrste
krusne privra6ati od ogna, udije Isus izade. I.
Ancid, svit. 184. Zato kako dica dodu u razum,
udiJe duzni su primati tilo Isusovo. A. Bacid
318. Ali kako zaplaka (David), udi} mu rece
prorok. J. Banovac, razg. 18. Lupez, kako Isu-
krstu rece: ,Spomeni se Gospodine . . .', udij cu,
gdi mu i Isus rece ... 18. Udi} dakle, kako si
tvoga iskrnega uvridio, zacmi bolest u srcu, da
si Bogu sagrisio. 57. Vidices, da kako ovo ime
(Isus) sine, udi} de svaka zalost i smutna pobig-
nuti. 69, Kako dusa iz tila izade, udi} prid
strasni sud Isukrstov ide, za bit sudena. 91. Ovo
covik udi} poznaje, kako se na svit porodi. pripov.
1. Ah neharnice, kako si narestao, udi} si se
mene tvoga Bogaodvrgao! 30. Dusa udi} kako
se iz tila dili ide u kojegod misto. J. Filipovid
1, 128b. Kako svrhu ni sade, udi} se ucinise
jaki. 1, 161*). Sveti kako bi se na molitvu sta-
vili, udi} bi se z Bogom .sjedinili. 1, 285*, U po-
celo svita, udi} kako andeli bise stvoreni . . , uci-
nen bi . . . F. Lastrid, test. 18*. Svaki covik udil
kako se dusa s tilom rastane ima se prikazati
na sud Bozi. ned. 432. Udi} bo, kako divicansko
jbudi' zazveca, maknu se duh s. svet. 28l>. Kako
je stupio na pristo}e, udi} seje pobrinuo za umi-
rene. A. Kanizlid, kam. 293. Kako po nesridi
pristupise zapovid Boiju Adam i Eva, udi} onoga
casa pokoru poznase. E. Pavid, ogl. 8. Adam
udi} jest izgubio milost Bo2ju, kako pristupi za-
povid Bozju. I. J. P. Lucid, nar. 1. — Kad smo
zdravi veseli smo, kako^ bolesni uput neveseli.
S, Margitid, fal. 245. — Ze}u ispuniti odma, kako
bude vo}a oca. F. Lastrid, test. 148*. Ovi, kako
upadu u grih, odma se smute u sebi. ned. 192.
Kako drugi §togod stece, to mu odma srce pece,
V. Dosen 115*. Ali za rat kako cuje, odma jeca.
122'>. Kako je (Josip) razumio da je ovo odre-
dono od bozanstvenoga provideiia, odmah se je
dao i podlozio voji privisokoga. A. Tomikovid,
gov. 84. Kako kum prase, ti odmah vredu. (Kad
ti ko hode §to da da, ne skanuj se, nego uzmi
odmah, dok se onaj nije premislio). Nar. posl.
vuk. 126. Kako tudu kokos izijes, odmah svoju

KAKO, III, 14, b, d).

755

KAKO, III, 18, a.

za nogu ve2i (da i ti fastis onoga koji je tebe
castio). 127. Kako bi Budjani na brdo izisli,
odmah bi se mladez na gumnu uhvatila u kolo.
Vuk, nar. pjes. 1, 188. Da 6e je (kucu) odmah
graditi kako }eto dode. poslov. xi. — Kako spade
sa dobra dogina, namah su joj ofalili zubi. Osvetn.
2, 147. — Kako moje stignu zapovijedi, mahom
da ate na noge lagahne. 3, 121. — Kak' izede
ono desno krilo, jednak mu jo trudna zahodila.
Nar. pjes. vuk. 2, 53. Kako pade zmija na ze-
mjicu, jednak zmija u duvar odmile. 2, 53. —
Kako s kona, taki za trpezu. 3, 170.

e) brzo. — Brzo se ispovidjeti kako sagrijesii.
A. Gucetid, roz. jez. 47.

f) tad, onda. — Nu od tamnice kako stupi
priko praga dikla smiona, tad nemili zatvor lupi
i u suzanstvu osta i ona. I. Gundulic 472. Kako
cesar ugleda Lovrinca, tad mu govori ... P. Hek-
torovic (?) 130. — Kako izgubimo u glavi razum
a u srcu ganu6e, onda smo udij mrtvi. J. Ba-
novac, pred. 56.

g) tot, ta. — Kada se reseto zamoci u vodu
puno je, a kako iz vode tot ono prazno. F.
Lastrid, ned. 281. — Kako dojde, ta med zene
side. M. A. ReJkovi6, sat, D4a. Ali kako on
ugleda zenu, ta ga odmah ona priokrenu. F?^.
Ali kako ti zenu isprosis, ta za brigu odmah i
ositiS. F8a, Zato kako studeni nastane, ta ba-
sfiovan ksmokvama se gane. J. S. E.eJkovi6 4U0.
Kako kleta na vjesala dode ta srdito na katane
viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 501.

h) ve6e. — Kako covjeku oprosti, vede se ne
spomina od grijeha. M. Divkovid, bes. 1^. Kako
provrije kuvan grasak, vec na dnu se krije. J.
S. Eejkovic 119.

15. od znacena kod 14 postaje kausalno, t. j.
ono sto se prije zgodilo shvaca se kao uzrok onome
sto poslije biva. u nekijem primjerima znaci uzrok
uopce. Mi odtpisasmo ti>dej o tomi., nu kako se
gospodart odtpra^ase kt Pajazitu, jeda li mu pi-
sanije ne bi dano. Spom. sr. 1, 30. (1400). Kako
on (Bog) sve stvari stvoril jest, tako jih mo-
gujstvom i silom svojom vlada. Ziv. kat. star.

1, 219. Kako ovo, sto je mucno, umije dobro
ucinit, toliko bi boje ucinili drugu stvar. M.
Driid 243. Sad po objed, kako sam pinuo, paras
mi Ijepsa. 273. Da tko ne zna svoga rodite}a,
ni rodaka, cara uzdrzi, kako s koga sebi dobra
spozna svaka. I. Gundulid 573. Ja, kako smo
prijateji, sve bih zeje me Juvene poklonio tvojoj
ze|i. G. Palmotic 1, 328. Da covik ima vede puta
umrijeti, ako prvi put mu ne bi dobro prosao,
cinio bi da bi mu drugi put bo}e proslo ; ako li
drugi ne bi, a ono tredi, i tako bi cinio druge
pute; ali, kako jedan sam put stoji ga umrijeti,
ako mu oni put otide u privaru, ne more so vede
od svoje zloce pokajati. P. Posilovid, nasi. 13**.
Kako ste sadar u skupstini dobre smrti zapisani
i svi ovdi na tu svrhu sjedineni, hodete li svi
takoder dobrom smrti dovrsiti? B. Zuzeri 30.
I kako je voda u obicaju potribita za oprati ne-
cistode, zato u sakramentu krstena naredena je
za oprane duse od griha. J. Banovac, razg. 226.
Kako nitko ne more obrati roditejice. F. Lastrid,
test. 344a. Kako ima dugu ruku za prigrabit
tudu muku, kuda bi mu do slimena bila vede
nanesena. V. Dosen 121i>. A kako mi srce kipi,
ucinidu jos i drugo s tobom rugo. 125^. Ne-
svistnice, kako je to prvi put, tako demo ti opro-
stiti. A. T. Blagojovid, khin. 17. Kako nije
zdravo hodit bosu, tako krave ne isfciruj rano.
J. S. Eejkovid 228. Maksimu si sredu izgubio
kako s' drugog zetom ucinio. Nar. pjes. vuk.

2, 554. Kako bjese dever uz devojku, on dovati

sa kona devojku. 3, 198. Kako ovaca ne drzim,
pasa ne duvam. Nar. posl. vuk. 125. Nade zmiju
mrtvu, kako ga je cekala pa je sunce uhvatilo.
Nar. prip. vil. 1867. 287. Ale kako je ved bila
ostarela, pocela se tuzit, da vec nemore ni z mesta.
Nar. prip. mikul. 15. — Amo bi mogao pripa-
dati i ovaj primjer: Kako se iz nahije pozeske
i uzicke izide k jugu, i danas }udi ovu sjevernu
stranu, k Danavu, zovu ,Moravom'. Vuk, nar.
pjes. 3, 480.

10. i u ovakijem primjerima znaci uzrok, ali
kako ujedno istice ovaj kao nesto cudnovato, te
bi se moglo pomisliti da je znacene kao kod I,
1, d. Kako ju je lako ufatio, obe oci nadvor iz-
puznuse. Nar. pjes. u M. A. Re}kovid, sat. 181'.
Kako si me danas prepanuo, nikada te pozejeti
nedu. Nar. pjes. vuk. 2, 223. Kako ga je lako
udario, iskide mu iz ramena glavu. 2, 424. Kako
ga je lako udarila, udarila po bijelu lieu, cetiri
mu pomjerila zuba. 2, 480. Kako ju je lako
uvatio, obje o6i na dvor iskocise. 2, 636. Kako
Turci naglo udaraju, za beden se rukam' priva-
caju. 4,243. Kakojeci, sve primorje zveci. Nar.
pjes. petr. 2, 50.

17. kako stoji u vremenom smislu, ali drukcije
nego kod 14, jer znaci: od onda kad, od kad.

a. kako stoji bez prijedloga. Kako si me stala
milovati, od onda me svaka sreda srela. Nar.
pjes. vuk. 1, 463. Kako smo se, neno, pobratili,
od onda se nijesmo videli. 3, 203. Kako sam
postao, nije mi podrobac ostao. (Rekao nekakav
gost grebudi zdelu). Nar. posl. vuk. 127.

b. ispred kako ima prijedlog od. Od kako smo
stupili na razum. F. Lastrid, svet. 95*. Od kako
se sam sebi poznadoh. J. S. Rejkovid 1. Od
kako me rodi moja majka, n'jesam nikad po nodi
hodio. Nar. pjes. vuk. 1, 437. Od kako sam tebe
zarucio, svaka mi je dobra sreda bila. 1, 462.
Od kako je Erde} postanuo, nije taka trgovina
dosla. 2, 639. Od kako je gavran pocrneo, nije
hajduk razbio svatova. 3, 458. Od kako je svijet
postanuo, nije ]epsi cvijet procvatio. 4, 24. Od
kako sam dovedena, nije mi zdela ogrebena. Nar.
posl. vuk. 127. Od kako je gavran pocrnio. Od
kako je Novi, svak sebe voli. Od kako se oslo-
bodi, od onda se osramoti. 233. Od kako je
vijeka. D. Danicid, jov. 20, 4.

e. pred kako ima prijedlog iza. Iza kako bijase
navijestio. S. Rosa 4^. Iza kako je govorilo o
prosastijem. 203'. Iza kako bje§e se podnio s hu-
dobom. 48a, Iza kako proli toliku krv pravednu,
nade se iza ovake nemilosti. D. Basid 46. Kad
budes stogod pomankala, iza kako se podnizis,
otit des uzet u Jezusovu srcu krepost protivnu
tvomu pomankanju. I. M. Mattel 113. Putnik,
iza kako bjese vazdan sve ravnom planinom ho-
dio .. . A, Kalic 538.

18. znacene je: od kad, te stoji poslije rijeci
sto znaie vrijeme, i pokazuje kad je sto pocelo
(isporedi 17).

a. kako samo. Cini mu dakle glavu odsidi nakon
jedanaest godina, kako bijase Isus muku podnio.
F, Lastrid, od' 124. Jurve treda godina bijase,
kako im Isus pripovidase. ned. 171. Tot ima
okolo 470 godina kako se dogodi. 260. Ne proj-
dose dvi godine kako je narod viru zagrlio. A.
Kanizlid, kam. 166. Eto ima sest hijada ved go-
dina negdi sada, kako tamo vas svit sell. V.
Dosen 481'. Evo sada sestnajest godina i mozebit
i po vi§e ima, kako mi dva jednoc razlozismo.
M. A. Rejkovid, sat. HI*. Bas je danas godina
dana kako su pod ovima visali jednoga zlodinca
kolesom trli. sabr. 28. Evo danas ved devet
godina, kako moju majku vid'la nisam. Nar. pjes.

KAKO, III, 18, a.

756

KAKO, III, 23, b.

vuk. 210—211, Ima, babo, citav mesec dana kako
nisain sestrice vidio. 2, 164. Evo nema jo§ ne-
de}a dana kako j' proklet Arap isekao sedam-
deset i sedam juuaka. 2, 420. Koliko ima kako
te Bog ostavio? Nar. posl. vuk. 145. Ve6 ima
oko dvaestina godica, kako je onaj obicaj pre-
stao. Vuk, nar. pjes. 1, 188. Dve godine, go-
spodaru, kako roda noma. M. P. Sapcanin 1, 85.
Nije sala pet godina dana, kako k nama od svud
mili vojska. Osvetn. 3, 70. Cetiri su prole6ela
vijeka, kako ga je posjeo sultane. 7, 39.

b. od kako. Do malo dana od kako ju je za-
rucio uzeli su mu 2ivot. A. Tomikovic, gov. 69.
Evo ima dvanaest godina od kako je ogojela
crkva. Nar. pjes. petr. 2, 596. Ima trista i vise
godina od kako ste krsu susjednici. Osvetn
3, 44. ^

19. vesuci dvije reienice, moze pokazati i uopce
(kao kad) vrijeme u koje je sto bilo. Cetrnadeste
lit imise kako od Macedonije odaSal biSe. Aleks.
jag. star. 3, 251.

30. prema vremenom znacenu moze stajati,
posve kao konjunkcija, za nekijem adverbima sto
znace vrijeme, n. p.:

a. poslije (pot|o). I posli toga, kako je ucinena,
ne more se ve6e razmetnuti, P. Posilovi6, nasi.
14a. Poslije kako ju kupi, otide ju viditi. M.
Radni6 I2b. Poslije kako vecera s uSenici svojim
i opra noge niove, krizmu ciniti nauci. A. Ba6i(5
286. Poslije kako rece: .Svrseno jest'. M. Le-
kusic, razm. 128. Da se u niova krajestva vrate
(kraii), posli kako se Isusu poklonise. J. Ba-
novac, razg. 49. Posli kako negovo tilo u utrobi
devet miseci pribiva. 51. Petar posli kako tri
puta Gospodina zataja, oprosteneprimi. 243. Posli
kako nas odkupite} za cetrdeset dana na zemji
pribiva, hoti se dilit na nebesa. J. Filipovi6
1, 117*^. Posli kako sam iztomacio ono sto smo
duzni znat i virovat u ovomu clanku, korisno i
podobno vidi mi se reii stogod od darova ne-
govi. 1, 172*. Vi znadete da Isus, posli kako bi
propet na Kalvariji i umri na krizu, posli kako
tilo negovo bi ukopano, naj posli tredi dan slavno
uskrsnu. F. Lastrid, od' 211. Posli kako ute-
me}i crkvu u Aleksandriji, naj posli ivande|e sveto
koe je pisao potvrdi. 321. Posli kako blagovaSe
jaganca vazmenoga i posli kako opra noge u6e-
nikom svojim, uze kruh u ruke. 334. Posli kako
mloga cudesa ufiini, bi zazvan u raj. 366. Posli
kako svrseno bi dana osam. test. 35. Posli kako
ju isku§a u sebi istomu. 252b. Posli kako joj
Isus grihe oprosti otide u pustinu. ned. 80. Posli
kako uinrije na brdu od Kalvarije. 183. Posli
kako smrt zadade vlastitoj matori, sazeXe grad.
221. Posli kako se u glasovitom varosu zvanom
Akvisgrana odredi, da jo§ za zivota cesara ima
se izabrati kraj rimski, ne bi nigda mira medu
dvima ku6ama austriafikom i brandsburskom. I.
Zanicic 1. Posli kako zajedno ve6era§e. M. Zo-
rici6, zrc. 146. Posli kako se osvoje. And. Kaci6,
kor. 103. Do malo dana posli kako se kraj Saul
obra za vladaoca. 148. Posli pak kako umri
Salomun, povrati se u svoju otacbinu. 231. Posli
kako Juda i vojska negova po6inu, pode protiva
Gorkiju. 337. Posli kako Turke istiraste, Sla-
voniju opet naseliste. M. A. Rojkovic, sat. BS*.
Posle kako je jednu no6 prosao u nepokoju. A.
T. Blagojevi6, khin. 70. Primise ga i poslije
kako mu se naruga§e, svuko§e s nega hajinu. I.
Velikanovid, uput. 1, 169. Posli kako svita od-
kupite} u basdi Getsemanskoj za tri ure molitvu
svoju dovrsi. D. Rapid 1. Posli kako ove obrane
u velikoj slavi od zem|G uzdigne. 9. Ali posli
kako Adam pristupi zapovid BoXju i aagriSi, upado

u veliku nesricu i proklestvo. B. Loakovic, uauk.
42, Posli pak kako si milost od Boga prosio,
oberl stvar iliti otajstvo, od koga 6e§ ciniti pro-
mi§}ane. 441. Kra|ev sin potle kako je pital za
racuD, projde 6a. Nar. prip. mikul. 59.

b. po torn (potomtoga). Po torn kako su poci-
nuli. I. Drzid 16. Potomtoga, kako Zidovi Isu-
krsta propose, A. Gu6etic, roz. jez. 162.

21. ujednom primjeru xviii vijeka stoji poslije
koiTiparativa i znaei isto sto nego: Istinitije sje-
dinene, kako onijeh, koji ... J. Matovic 338. —
Amo hi mogao pripadati i ovaj primjer: Ma
kako si ti postio . . . puno ve6ma ima on to ci-
niti. J. Banovac, pred. 12.

23. znacene je kao kod I, 2, d, ali trebn shva-
titi kao rclativni adverab, jer u glavnoj reienici
ima korelativna rijee: tako, toliki itd. — glagol
je podlozne recenice:

a, u kondicijonalu. Ako li mi bude do tolike
milosti, kako ne bismo mogli ufiiniti, da smo
slobodni, Mon. serb. 216. (1390). Eijec tako uze
narav Judsku, kako bi bilo jedan i isti hip i
sobstvo bozanstvene i coyjefianske naravi, J,
Matovi6 36. U mnoge druge sakramente tako
naredi Jesukrst materiju liihovu, kako bi takoder
podao noj i svetost. 181. Tako naucan kako bi
mogao nauciti puk. 300. Neka bi poznao krepost
ovoga imena tako, kako bi iskao u nemu pravu
svetost. 463. Da se ima tako 2ivjeti, kako bismo
ga mogli svaki dan dostojno primati, 494. I po
taj nacin da odluce 2iviti, kako bi radi bili da
se najdu. D. Rapid 11,

b, u futurii. Ali onako, kako ne6e nikada vi§e
oziviti, M. A. Rejkovid, sab. 29. Jedan (plot)
u dnu ostrova da nadini, kako 6e stati u nega
50 }udi. Djelovod. prot, 184.

c, u prezentu, ali glagola imati. Na ta na5in,
kako se ima bojati ... J. Matovid 507.

23. cesto stoji kako odmah pred zamjenicom
Hi adverbom §to postaje od istoga interogativ-
noga korijena k- (ali u indefinitnom smislu). naj
iesce se ovijem kod rinoiine slucajeva istiie da
nijesu svi jednaki.

a. Ho se kaze (kao predikat) uopce o nekome
mnostvu u glavnoj recenici, ogranicuje se u pod-
loznoj (gdje je kako) na taj nacin da svakome
ne pripada jednako onaj predikat. Stati svak
kako ki mogase. Ziv. kat. star. 1, 218. Ima
sestre postaviti u misto kako je koja dostojna
po poctenju, 225. Koji se prije odiva§e kako je
tko bo}e mogao. M. A. Re}kovid, sat. Bi^. Ali
ne moze (naci) svate jednake, ved Bog kako je
koga stvorio, i kako ga majka rodila. Nar, pjes.
vuk. 1, 17, O svacem de Ju2e besjediti kako
koji dobar junak jeste. 2, 183. Hitro idu kako
koji mo2e. 2, 187, Hajde svaki, kako koji mo£e,
a ja idem, kako konic mo2e. 3, 522. Pa citateji
neka ga ditaju, kako ko i govori. Vuk, nar. pjes.
1, V. Ja sam se starao da namjestim u red, kako
koja za kojora ide. 1, vii. Na Rocu, ill Racu
ili Rtu, kako kome Jepse na uhu zvudi. S, J^n-
bisa, prip. 66.

b. prema zna6enu kod a, kaie se i bez predi-
kata: kako ko (ne svak), kako koji (ne svaki),
kako kad (ne svagda), kako gdje (ne svagdje) itd.,
t. j. neito (predikat) ograniiuje se istieuci da ne
maze biti u svakom slucaju. — vidi izmedu rjec-
nika u Stulicevu (kakokad ,aliquando, pro tem-
pore, pro libitu') i u Vukovu (kako kad ,wie es
sich tritft', of. kad kako), Koje mi je (dogode)
vrijeme kako kad od Jubavi tvoje donosilo. F.
Lukarevid 2. ,Za§to se judi u ovom kraju od-
medu u hajduke?' ,Kako koji, gospodine'. M, D.
Milidevid, zim. ved. 178.

KAKO, III, 23, c.

757

KAKOCSTVO

c. kako ima ujedno i znacene kao kod 14 i 15,
te je smisao da nesto (dogadaj itd.) hiva u raz-
licna vremena. Udi| kako se koja bolest u tilu
cuje, likarije i likari i§tu se. J. Filipovi6 14()'\
Zasto kako gdi Sto stece, u grlo mu sve utece.
V. Doson 121*'. Dali kako tko §to lane, odmah
I'lemu na um pane. 183". ^enske glave koje su
mlohavije od judi i prignutije na svaki vitar,
kako koji dolazi. M. Dobreti6 68. Kako kome
6a§u dodavaso, svaki joj se u nedra inaSaSe, Nar.
pjes. vuk. 1, 313. Kako koji izaaipa blago, taj
se nemu i zaklino te^ko. 2, 76. Kako vrata koja
udarase, na 6etiri pole odiijedu, 2, 478. Kako
koji konak u napredak, sve gairet bo}i medu
bradom. 2, 544. Kako koga kop|em udara§e
proko sebe nega preturase. 2, 603 — 604. Kako
koji slijepi, sve gore ludi. Nar. posl. vuk. 125.
No kako koju godinu u napredak, sve su se vi§e
priblizavali k narodnome jeziku. Vuk, pism. 90.

d. u glavnoj je recenici korelativna rijei, kao
kod 1, a, a), i b, a), te indejinitna samjenica
istiie da u svakom onakovie sluiaju ostaje ista
sveza izmedu glavne i podlohie recenice. Kako je
koji grih velik tako ga i pedipsaje. J. Filipovi6
1, 201». Kako koji tako svaki bo}i. Nar. pjes.
vuk. 5, 549. Kako ko zna, onako i pjeva. Kako
koji vjetar puba tako mu se vaja obrtati. Kako
ja kome tako mene Bog. (Kad se ko pravda da
nikome zla ne misli i ne fiini). Nar. posl. vuk.
125. Kako ko mene tako nemu Bog! 126. Kako
tko nikne onako i obikne. 127.

0. znacene je kao kod 6, b. A mladi kako ki
zeliju viditi gredihu za nim. Korizm. 25''. Tim
Jesus naredi sprav|ati veceru, kako sve tko slijedi
put Bozji i vjeru. N. Na}e§kovi6 1, 126. Tako
da prema er vera jest velika krepost, kako ka
zadovojna jest prenesti gore ... §. Budinic, sKm.
26a. Gospodar moj ures ta mi kti stvoriti, kako
ki haran jes svim vernim na sviti. D. Eanina
55b. Marija kako koja porodi Jesusa sina Bo-
zjega ... J. Matovid 40. Ovi 6ini Bogu pogrdu
priveliku, kako koji oli nemu zapecativa bi}eg
neznana . . . 350.

34. radi vecega isticana relativnoga smisla
dodaje se (iesto u nase vrijeme, vidi kod kao)
sto. Kako sto je niht i prtvo bilo. Mon. serb.
382. (1435). Kako Sto Natan govori. J. Kaji6,
pouc. 1, 10. Kako Sto je bilo. 1, 38. Da zna
kraje kako ja sto znadem. Nar. pjes vuk. 2, 52.
Istina je kako sto govoris. 2, 202. Ode glava
preko poja ravna, sveta glava do svetoga tela,
pripoji se kako Sto j' i bila. 2, 325. Ma ne veli
Ture: ako Bog da! kako Sto mu ni pomo6i nede.
3, 275. Te da sudi kako ja sto sudim. 3, 325.

25. kako veze podloznu recenicu pomocu kon-
junkcije da; glagol inoze biti u indikativu Hi
u kondicijonalu: vidi 1. da, I, E, 17.

a. vidi I, 2, d.

b. vidi 1. da, I, E, 17, b.

e. quasi, pokaziije se uopce isporedivane kao
kod III, 1. I kako da nijem bih, niStor ne go-
vorah. N. Dimitrovic 64. Jezik se zaveze, a lice
problidi, kako da njeka zled srce mi uvridi. D.
Eanina 93''. Tilo v zera]i rassip^e se, kako da
bi i ne bilo. Aleks. jag. star. 3, 313. Euka
utrnu kako da bi mrtva bila. F. Vrancid, 2iv.
68. Misto glasa muklo kahnu kako da bi sra-
mezjivo. D. Barakovid, vil. 218. Tim z bolesti
teSke umuknu kako da mu srce puknu. I. Gun-
dulid 239. Svaki (junak) lipo spravan kako da
bi herceg gospodski opravan. B. Krnarutid 11.
Sva ova svetina nezinoj svetini prilikovana jest
kako da malo piska srebru, zlatu i dragomu ka-
menu prilikujeS. J. Filipovid 1, 360^. Jedan

grom izminuje drugoga i trisak razdirajudi oblak,
kako da bi mloStvo oraha na zemju istresao. M.
A. Kejkovic, sat. L7'' — 8*. Da ne bi puk upa-
nuo u neufai'ie, kako da ne moze. J. Matovid
499. Pa pospaSe kako da porarese. Nar. pjes.
vuk. 3, 40. — U ovom primjeru glagol podlohie
reienice stoji u gerundiju: Od nikoga srama blidi
kako da se jos bojedi. D. Barakovid, vil. 171.

d. quasi, isporeduje se kao kod c, ali s torn
razlikom da se istice kao neistinito ono Sto se
kaze u podloznoj recenici. IzidoSe na dvor kako
da mole obhoj. M. Marulid 51. Hinbeno ga
osvadise kako da u2aSo s Sonami. Transit. 82.
Zive kako da je Slobodan od svake pogibili. M.
Divkovic, nauk. 13. Takova si se ukazala kako
da bi ne dula. A. Georgiceo, pril. 20. Potu2it
se na Boga kako da nam je koje zlo od nega.
I. Grlicid 33. I opsovaste moje ime, kako da
sam zloglas hudac, ne vas stvorac i vaS sudac.
J. Kavanin 565^. Tako je tebi receno, Gospo-
dine: ,Quid faciam de Jesu?' sto du ufiinit, veli,
od Isusa? kako da si nisto i ne vajas ni za Sto.
F. Lastrid, test. 115a. Murmurajudi ne samo
suprot svomu iskruemu nego i suprot istom Bogu,
kako da ni on svakom pravo ne cini. 121*.
Kako da je spasene od duSe naj mani poso i naj
lasni ali kako da vam je jedan andio doletio
s nebesa ter do rijed da dete se sahraniti, ne
trudite, ne pridobivate se, neg se smijete i igrate.
D. BaSid 75. Dunderin stene kako da bi mu
tezko bilo. M. A. Reikovid,^ sat. Al''. Cinedi
kako da i ne duje. H2a. ,StediS', veli ,ti od
naSih usta kako da je naSa kuda pusta'. K**.
Krstjani, sam se cudim, kakvo je ovo moje lu-
dovane, sto ja govorih, kako da bi se raeni pri-
stojala srida od svetih! D. Eapid 14. — Amo bi
mogla pripadati i ova dva primjera : Koji bi
sta' u koru s kosujom popovskom imajudi redi
misu, neka ga zabilize kako da nije doSal. M.
Bijankovid 114. Nesmir Kudilovid samo jednu
mahanu na meni nahodi, to jest, kako da bi to
suprot vojniStva bilo ... M. A. Eejkovid, sat.
A4a.

o. u jednom primjeru xviii vijeka kako da jo
stoji suprotno znaienu kod d za nesto sto je isti-
nito. Premda se duh sveti i drugi imeni zove,
kako da je Jubav i dar, nistanemane ovim ime-
nom duh sveti opceno se zove. J. Filipovid
1, 161a.

f. kako da rede znaci sto i kako rekSi kod 9,
a pri kraju. ,Sad ucineno jest zdravje i spasenje
Bozje i mogustvo Isukrsta sina negova' kako da
rece: ,Evo sad vidimo i poznadosmo izvrsnitost,
mogustvo i kripost slavnoga imena Isusova . . .'
F. Lastrid, test. 18''. — Isti je smisao u ovijem
primjerima : Ako ne bi ispovidnik imao potrobno
umiteostvo kako da redes da ne umije . . . B.
Kasid, zrc. 20. Kako da bi botio redi Isukrst:
,Sto? ti koji si pun zioda, mislis himbeno, da
mene sliditi i k meni pristati moreS?' D. Eapid 55.

kAko6aNE, n. djelo kojijem se kakoce (vidi
kakodati). — U Stulicevu rjeeniku.

kAK06aTI, kdkodem, impf. vidi kakokati, od
cega je postalo tijetn sto su oblici sadasnega vre-
mena presli u inf. i u proSla vremena. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,gal-
linam cantare ovo edito, perstrepere, exclamare').
— U jedinom primjeru stoji u prenesenom smislu,
kao brbjati. Ovu manu svaki imade tko kakodat
mnogo znade. V. Dosen 39*. ,

KAKO6STVO, n. vidi kakvoda. — isporedi ka-
kojstvo. — U jednoga pisca xvii vijeka. Polak
suprotivskoga kakodstva pokarat. I. Ancid, ogl.

KAKOCSTVO

758

KAKOJSTVO

178. Kano stvari kako6stvo iskase. vrat. 208.
Za kakodstvo cina. 218.

KAKOD, u jednom prmjeru xvin vijeka stoji
mj. kako (rel.). ako nije §tamparska pogreSka,
onda je skraceno kako da. Budud da kakod nam
66 zabranuje krivo svidocanstvo, tako nam se za-
povida istinito svidocanstvo govoriti. B. Leakovid,
nauk. 368. ^

KAKODAKAlSfE, n. djelo kojijem se kakodaie.
— U Vukovu rjecniku.

KAKODAKATI, kak6dacem, impf. o kakotanu
kokosi prije nego snese jaje. — Akc. kaki je u
praes. taki je i u impf. kak6dakah; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Rijec je ono-

matopejska (ko ko ko da). — U Vukovu

rjecniku: vide rakoliti se.

KAKODIJAVA, /. u Danicicevu rjecniku: ze-
m}ama je hilandarskim u Svetoj Gori isla meda
jpokraj mora na Kakodijavu' (Mon. serb. 127 god.
1347). ^

1. KAKOGOD, adv. aliquo modo, na kojigod
nadin; god daje indefinitno znacene rijeci kako,
ali ogranieeno (vidi 3. god). — Mjeste kako ima
(u sjevernijem krajevima, vidi kod kako) i ohlik
kak, a mj. god i oblici godi, godijer itd. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (kakogod
i kakogodijer ,in qualche modo' ,aliquo modo'
492a) i u Stulicevu (kakogod i kakogodijer ,aliquo
modo'; kakgoder, v. kakogodijer s dodatkom da
je uzeto iz Habdeliceva). Bojec se da ne bih raz-
gnivil kakogod svis tvoju. D. Eauina 32*. Er
dosal za inoj ja nijesam na svit saj, neg za moc
zgubjene kakogod skupiti ovce, da kon mene vik
budu ziviti. 147*. Tuzni grisnice, da mores ka-
kogod Bogu uteci, jos bi te stogod ustrpia. J.
Banovac, razg. 31. Da se ne bude kakogod iz-
gubio. S. Eosa 41*. I da sam se kakogodi slican
caru moze zvati. P. Sorkocevid 584^.

2. KAKO GOD (god se jade istice akcentotn),
adv. na koji god nacin, na svaki nacin, kako mu
drago; god daje indefinitno, ali neograniceno
znaiene. — vidi 3. god i godje. — Mjeste kako
ima u sjevernijem krajevima i kak, a mj. god i
godi, godijer, god itd. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (kako godir ,quomodo-
cunque; quoquomodo; utcunque'), u Mikajinu
(kako god, na koji god nacin ,ufccunque, ut ut,
quomodocunque' ; kako god, na debelo ,pingui
minerva, crassa minerva, inculte, impolite'), u
Bjelostjencevu (kak god, kak tak, kako tako, na
debelo ,ut ut, quomodocunque, quoquomodo, qua-
litercunque, impolite, inculte, crassa minerva, rudi
minerva'), u Jambresicevu (kak goder ,quomodo-
cunque, utcunque'), u VoUigijinu (kako god ,co-
munque, in qualunque maniera' ,wie es immer
seyn kann'), u Stulicevu (kako god ,pingui mi-
nerva'), u Vukovu (kakogod, kakogod ,wie immer'
jUtcumque').

a. uopce. Vsaka ina zla cinedi nimb kako godi
mogase. Mon. serb. 444. (1451). Silim se, naj
boje kako godir mogu, skriti bis. H. Lucid 193.
Zgoda onada kako godi drugima je dobit dala,
nam je vjecna slava odi nedobitna smjerstva
ostala. I. Gundulid 479. Ma kako god vi 6 liim
(Bogom), onako i on s vami. J. Banovac, razg.
173. Darak ovi, kako je godi istrujen. F. Lastrid,
test. IV. Kako godi sama hode. V. Dosen ISG^*.
Kako god je za Turaka bilo, onako je ba§ i sada
dilo. M. A. Eejkovid, sat. 04*. Vi mozete kako
god hodete. Kar. pjes. vuk. 4, 105. Izbavjaj nas
kako godi znadeg. 4, 198. Pa svetite kako god
mozete. 4,515. Novicaje govorio Mirku: ,Kako
god deS, vojevoda dragi'. Osvetn. 2, 112.

b. kao kako mu drago, moze imati i prezirno
znaiene, kad Sto nije onako lijepo i dobro kao
sto bi trebalo da je. vidi u Mikajinu rjecniku,
u Bjelostjencevu, u Stulicevu.

e. gdjegdje se upotrebjava za samo isporedi-
vane kao kako. Kako god ti nedeg dici naceti
ciloga kruha, dok ne pojidu komadide, onako i
ovdi se spori. M. A. Rejkovid, sat. G4a. O ko-
liko dostojno u svojoj zatvoren tavnici Ivan s.
mnogo je ovako zavapiti, kako god je posli nega
s. Pavao. D. Rapid 28. I kako god na rdavoj
sanu, tako dobrom daleko se ganu. J. S. ReJ-
kovid 263. Kako god je sveto danasne evande|e
puno prilika i skrovista, tako ima potribu i od
iztomacena. B. Leakovid, gov. 56. Ovo drugo
zaista je velika pogrjeska i nagrda u jeziku na-
semu kako god i ono sto se u Magarskoj govori :
,na belim kouu . . .' Vuk, nar. pjes. 1, 21. Meni
se cini, da i ovo drvo, kako god i stap ima jos
drugo svoje ime. 1, 31. Kako god sto se Cupid
hvali ovdje u pjesmi, tako se i u govoru hvalio.
4, 287.

KAKO J, adv. kako (relativno) s dodatkom glasa
j (vidi 2. j). — U jednom primjeru xvii vijeka.
Kakoj bi malo naprid postupili, tudije bi se hrlo
natrag izvratili. I. T. Mrnavid, osm. 53.

KAKOJAK, adj. pron. kakav. — Bice naci-
neno prema svakojak. — U Stulicevu rjecniku:
kakojak ,cujusmodi'.

KAKOJASTVO, n. vidi kakojstvo i kakvoda.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Radana i rasutci
svari nijesu uzrokovana nego od kakojastva su-
protivnije. M. Radnid 390^.

KAKOJINSTVO, n. vidi kakvoda i kakojstvo.

— V jednoga pisca xvii vijeka. Koli kojinstvo i
kakojinstvo od griha. S. Matijevid 8.

KAKOJSTVEN, adj. koji je po kakojstvu (su-
protno onome sto je po bistvu) ; moze se shvatiti
da je razlika medu kakojstven i bistven od pri-
like onaka kao sto je medu kakav i koji. — V
jednoga pisca xviii vijeka koji je nacinio ovu
rijec od kakojstvo. Zarucena se razmecu ne samo
po pomankaiiu bistvenomu dali i po kakojstve-
nomu. M. Dobretic 445.

KAKOJSTVO, n. vidi kakvoda. — Nije jasno
kako je nacineno od kaki. — U pisaca xvii i
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,qua-
litas, proprietas, natura, conditio, ratio') s do-
datkom da je uzeto iz pisca Lastrica. Imane jest
jedno istinito kakojstvo. M. Radnid 179^. Oni
(elementi) medu sobom iraaju kakojstva supro-
tivna jedno od drugoga. 245i>. Nemoj primini-
vati kakono oholica tvoje milosti i dobra ka-
kojstva k pomankanami druzije. 345^. Oholost
i nenavidost s ostalijom grijesima jesu nika ka-
kojstva dusna. 373''. Krepost jest jedno kakojstvo
dobro duse. 479''. ZaSto je duhovno niko ka-
kojstvo. A. Badid 361. Sakramenat pokore ne
samo je sakramenat, nego i kripost, zasto je niko
duhovno kakojstvo. J. Banovac, razg. 240. Za
spomenuti se od griha i upamtiti ih, za kazati
ih ispovidniku cilovito i podpuno sa svojim ka-
kojstvi i okolostani. F. Lastrid, od' 105. Zaradi
kojiziju kakojstvi mio bijase svakomu. test. ad.
107a. Da pravednije i nepravednije, kako veli
8. Ambr., dostojanstva razabere i po nasije djela
kakojstvu sudac istini i pravedni il' muke odredi
il' pladu. ned. 42. Kvas dade svojo kakojstvo,
zacinu i miris svemu tijestu. 95. Zaludu bi se
kvas metao u tako tijesto, niti bi ga uzdigao, ni
svoga mu kakojstva dao. 95. Ovo su cetiri
vlastistva iliti kakojstva i fietiri biliga jedine,

KAKOJSTVO

759

KAKONO, 3, b.

istinite i prave crkve. 101. Slu2e6i se ovim ka-
kojstvi zadobili 8U veliko ime. svet. 105^. Nacin
iliti kakojstva receua. svet. 119^. Gospodinovo
jest bitje (bode re6i kakojstvo) od smrti. M. Zo-
rici6, osm. 70. Nije privara u kipu nego u ka-
kojstvu kipa istoga. M. Dobretid 545.

KAKOLICE, adv. stoji mj. kako u jednoga
pisca XVIII vijeka. — Nejasan je nastavak lice
(vala da nije od supstantiva lice); treba dodati
da stoji samo gdje to traii slik. Ter opirud o§tro
lice vojevoda va§ kusani, svim skazuje kakolice
bode bit se na pojani. J. Kavai'iiii 188*. Dod de
vrijeme, kad se objavi i odkrije i vam lice i
uvjezba vas u Jubavi, nega i nas kakolice mod
budete razuraiti. 529".

KAKO MU DRAgO (mu drago), adv. na koji
mu drago nacin, isporedi 2. kako god. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,come si
voglia' ,ut ut' 204a; ,comunquG, in qualunque
modo' ,utcumque' ; ,communque sia' ,ut ut est'
209b; jin qual modo si voglia' ,quomodocumque'
407b; jin qualunque modo' ,utcumquo' 598''), i
u VoUigijinu (kak mu drago ,comunque, a pia-
ciamento' ,wie es woUe, wie es aucb sey'). Budi
dijete oslasto kako mu drago. M. Drzic 142. II'
mu od stida, il' od nemari, il' kako mu drago.
F. Lasti'id, ned. 54.

KAKONO, adv. vidi kako ; uprav je sastav]eno
kako i ono; vrlo se rijetko upotrebjava u inte-
rogativnom sinislu.

1. ostaje kako ono nepromijeneno, znacene je:

a. kao kod kako, III, 1. Navisduje ga kako ono
rece veliki Paval. F. Glavinid, cvit. 1 — 2. Kako
ono smrtju svoju uaturu nasu oslobodi, tako
uskrsnutjem proslayi ju. 88''. Kako ono mene
posla otac tako ja sajem vas. 157^.

b. kao kod kako, III, 4. Rici negove kako ono
ogajn uzigahu. F. Glavinid, cvit. 7^. Pristrizen
jest kako ono od tkalca zivot moj. posl. 14.
Cuje zvizd kako ono ohola vihra. I. Dordid, ben.
190. U Vlabe se oni umutise kako ono soko u
golube. Nar. pjes. bog. 187. Napirise na nu
kako ono vukovi na ovcicu. D. Basid 14.

c. kao kod kako, III, 6. Svi Antonu, kako ono
Isukrsta u prsih nosedemu klanahu se. F. Gla-
vinid, cvit, 18'''. Kako ono ka svim glavarica
biti imase. 346a. Jerbo kako ono covjek mogo
bi patit. D. Basid 290.

d. kao kod kako, III, 8. Ako bi (ti), kako ono
i ja, veru nih naslidovati botil. F. Glavinid,
cvit. 26a.

e. kao kod kako, III, 10. Kako ono grcki, la-
tinski, nimski. F. Glavinid, cvit. xix. Med kimi
jest treto, kako ono kiselo ili slano. 10—11. Ki
krv za veru Isusovu prolijahu, kako ono bi Lau-
renc, Stefan . . . 16*. Kako ono bi Mavro i Pla-
cido, 77b. Prilozi k tomu, kako ono brade briti.
148 — 149. Ter jih na sve cetiri strane svita pri-
povidati sajase, kako ono Marka u Aquileu . . .
204a. Ako bi piroval u vrime od crikve prepo-
vidano, kako ono u vrime adventa. svitl. 75.
Ako bi nastojal ku cast prijeti, ku bi znal, da je
ni vridan, kako ono pravdu suditi. 76. Da jos
sva ostala duhovna k tomu prilicna dela, kako
ono sluzba mas, posluh predike. 93. Blago u
ruke na cetiri nacine more dojti cloviku: prvo
od pravicnoga pravicnomu, kako ono, ki od do-
hodak ili od truda dobiva svojega . . . 99.

f. s da, isporedi kako. III, 25. Vazgahu rici
ove srce jego, kako ono da bi nemu recene bile.
F. Glavinid, cvit. 14^. Kako ono da je zatra-
vjen. I. Dordid, ben. 185.

Z. u jednoga pisca iz Istre xvn vijeka ima i
kak ono (sto, istina, moie biti da se razUJcuje

samo ortografidki od kakono). Kak ono du§a bo}a
jest od tela, tako izuutrna (molitva) bo|a jest
nego vajnska. F. Glavinid, svit. 94. Od pravifi-
noga nepravicnomu, kak ono, ki ukrade drugomu.
99. Pred kim kak ono zlo nijedno ni prez ka-
stige, tako i dobro ni prez plade. 111.

'i. kakono. — Od xiv vijeka (vidi kod b), a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (,uti'), u Belinu
(,como o siccome' ,quemadmodum' 204*; ,a guisa'
jinstar' 364b), u Voltigijinu (,come, agguisa, esem-
pigrazia' ,w^ie zum beyspiel'), u Stulicevu (,ufc,
sicut, sicuti, quemadmodum'), u Vukovu (vide
kako, cf. no s primjerom iz narodne pjesme : Bag
kakono mulu u mesdemi).

a. u interogativnom smislu. Kojimi smo uvje6-
bani kakono zivot riegov i nauke imamo nasle-
dovati. B. Kasid, nasi. 1. Sve mu kaza kakono
je bilo. Nar, pjes. vuk. 2, 343. De su moje je-
trvice, da me sjetuju kakono du ugoditi u ovom
dvoru? Nar. pjes. here. vuk. 300. E j ! kakono
ti rede meni da se molim Bogu ? Vuk, dan. 5, 95.
I docim se oni skupa dave, ne znajudi zasto, kako-
no li. Osvetn. 2, 66.

b. u relativnom smislu. Hot§smo vratiti, kakono
jestt vredtno i pravo. Mon. .serb. 217. (1391). U
gospoctvo, kakono u uiht bastintnu plemenitu.
218. (1391). Kakono je po zakonu. 228. (1395).
Kakono smo bili u prtve gospode srsbtske i u
bosanske. 239. (1399). Kakono smo videli. Spom.
sr. 1, 9. (1397). Kakono smo i gospodinu posi-
lali. 1, 29. (1400). Prijate}H> kakono je i tvojimt
staremt bilfc. 1, 35. (1401). Kakono je crikva
udrzala. Mon. croat. 107. (1470). Ka sva bote
biti kakono prah. Ziv. kat. star. 1, 219. Koli-
krat sam hotil skupiti sinove tvoje kakono kokos
skup}a pilide svoje pod krejute. Bernardin 11.
matth. 23, 37. Kakono pokarani a ne umoreni.
27. paul. 2cor. 6, 9. A mi ga mnahomo kakono
gubava. 80. isai. 53, 4. Kakono koga je sve ca
je gdi. M. Marulid 67. Kakono poput Magda-
lene umivah slzami moju priliku. Transit. 8.
Oni oci kakono dvi planiti. Korizm. 100a. Tada
de poskakovati hromac kakono jeljen. N. Ranina
17b. isai. 35, 6, Kakono ki ne znaju i ne po-
znaju; kakono umirajude i oto 2ivemo. 41b, paul.
2cor. 6, 8 — 9. Kakono ste primili od nas. 50b.
paul. Ithess. 4, 1. Kakono mahnit. Zborn. 1*.
Kakono se pristoji. 24a, Kakono poslusan a no
kakono neposlusan. 96b. Nu Jubav opaka, ajme,
ka ulazi potiho, da paka vedma se razjazi, ka-
kono ka mire ne ima ni stida. H. Lucid 202.
Kakono prem da je taj poraz na meni. 274. Ca
se brzo stara, ter izgubi zlamen, kakono i zara
udrena o kamen ? P. Hektorovid 30. Ono se pak
mjesto bez bora vidjase, kakono ondi sto pro-
pasti da zjase. N. Najeskovid 1, 316. Kakono
da nitkor nije tuj hodio. 1, 316. Kakono da
nista smrti se ne bojim. 1, 150. Prosuze me
oci kakono da gledam prod suncoj istodi. 1, 219.
Skocise sad ovi (gusari) kakono od glada kad
skoce vukovi ter udru na stada. 1, 234. Vidjet
su sve druge pri tebi, gospoje, kakono da sluge
8 gospojom gdi stoje. 2, 17, Neg oba venemo,
kakono zelen cvijet. 2, 102. Unuci negovi ka-
kono knezovi setaju u svili. M. Drzid 22. Dum-
nam i mojijem kakono sestram u Isukrstu. B.
Gradid, djev. 3. Kakono mi verujemo pismu
svetomu, tako prem duzni jesmo dati veru crkvi.
§. Budinid, sum. 56b, Da kad sam s tobome, ne
smijem kroz }ubav tuziti zejome, kakono dalek
stav. D, Ranina 69b. Jer kakono, vrijedna slavo,
ocima te gleda draze, prem onako srcem kaze
^ubiti te vjerno i pravo. M, Pelegrinovid 195,
Kakono ga poznavaSe Abram. A. Gucetid, roz.

KAKONO, 3, b.

760

KAKONOTI

jez. 73. Kakono Bog svemoguci Civufce ... da
jih u ruke neprijate|ske . . . onako ti ce Go-
spodin Bog dati zle, tamne i opake Krstjane u
rasufcak . . . M. Divkovic, bes. 4*. Ve6e bise od-
metnuo jednu obucu kakono zalisnu. B. Kasid,
in. 13. Ucinise kakono krunu i vinac. is. 57.
Uka2imo sami sebe kakono sluge. fran. 88. Pro-
cvasti 6e (pustos) kakono lilan. I. Bandulavi6
5^. isai. 35, 1. U svemu skazujmo se kakono
sluzbenici Bozji. 33'^. paul. 2cor. 6, 4. Bise nas
velik broj svakoga jazika kakono pcelin roj na-
roda razlika. D. Barakovid, vil. 83. Kakono od
Grkov bibu prozvani Sarmati. F. Glavinic, cvit.
XV. Kakono srco..., tako nebo ovo... 8a. 6ini
ga med dva zida, kakono u jedan grob, zazidati
liva. 276 — 277. E,ad bih da mi dades kakono
jedan okusaj stvarih. I. T. Mrnavi6, ist. 2. Ko-
liko jest grihov glavnih, ki su kakono vrutci
grihov. nauk. 1702. 26. Vidi da je problijedjela
kakono snijeg od planina. I. V. Bunic, mand.
16. Za te kakono ne plodi tako i ne cvate. I
Ivanisevic 5. Dva po dva gredibu kakono djaci.
B. Krnarutid 11. Stvari od tolike vridnosti, ka-
kono je dobra smrt. P. Kadovcic, nac. 1. I da
ja kakono gost i putnik uzdisem vazda za grad
vicni. P. Posilovic, nasi. Qd^. Ti jesi lipa ka-
kono misec, obrana kakono sunce. 72''. Grih od
psosti 8 pedipsanjem od smrti prigrdne pladen
u staromu zakonu, kakono jur malo vrimena ne
cuje se. M. Bijankovic 7. Kakono se sada Siato
na negovo zove misto. P. Hektorovid (?) 8;3.
Kakono kako covik rane dopade. S. Margitid,
ispov. 10. Likari duhovni vele vece su pofale i
place dostojni, zasto podaju mnogo ve6u i bo]u
likariju, jere kakono je veda dusa od tila, tako
je od vede vridnosti i koristi nihovo dilo i lika-
rija, L. Terzid vii. Zove da se sasma k nemu
obratimo i poznamo ga kakono pravoga gospo-
dina, gospodara i 8tvorite|a duse nase. 2. Ka-
kono si blagoslovio Abrama i uzvelicio ime ne-
govo meu svetimi, tako se dostoj blagosloviti
ovo po}e. 289. Er ne umi vrstnost teglit kakono
vi. J. Kavanin IQi^*. Da se i drugijem dugjo
objavi kakono ga Bog uglavi. 473*. Svejer u
sridu nih, kakono sunce u sridu zvizdi. A. d.
Bella, razgov. 66. U istinu cinii kakono ostali.
M. Lekusid, razm. 28. Biti demo negovi silom
kakono 8u2ni. I. P. Marki 17. Kakono je u ele-
fanta tvrda koza, onako je u grisnika tvrd obraz.
J. Banovac, pred. 9. Dusa sladkostju dobrote
bozanstvene kakono opija se. razg. 231. Krpeci
mrize svoje iliti vlakove, kakono ti ribari. F.
Lastric, od' 127. ,Insidiantes' zaside dineci ka-
kono lovci. test. 13''. Ako otvrdnes u torn grihu
kakono Juda u svomu. 159*. Nit se ima sinovom
grdati na niovu starost, nemod i pomankane, ka-
kono se ni roditejom nije grdalo na vas. ned.
134. Crkvu rastavjenu zaledi kakono Grci tako
i mi Latini. A. Kaniilid, kam. i. Uvriditi na-
slidnike zakona grdkoga kakono su Slavonci, Sr-
b}i, Bosnaci. ix. Kakono sam se sluzio u ispi-
sanu ikone Ignatija, tako cu se i sada slu2iti. 5.
S papom jesu opdili kakono pravi i zakoniti epi-
skopi. 73. Kakono razlidne dudi, tako i zeludca
jesu Judi razlidna. 563. Stani jure, brzi konu,
da bi, konu, zaginuo, kakono je meni tebe cida
zaginuti! Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 8. Ma te
I'jepo ja molim kakono punicu moj«. 1, 25. Ra-
dajte djecu kakono struci. D. Basid 4. (Kacici)
bihu velici i puno mogudi, zapovidajudi u gra-
dovim od Dalmacije kakono knezovi. And. Kacic,
razg. 207. 1 bidets kakono bogovi. kor. 3. Bog
ukazao vami milosrde svoje kakono ste i vi iz-
kazale meni! 140. Sve ove Aihove kiiige i iz-

gledi bijahu za slavu i za lipo uredene liihovih
vilajeta kakono i za korist nihovih domorodaca
pisate. M. A. Re|kovid, sat. A8a. Promisjava-
judi sta li bi ja mojim domorodcem kakono pa-
zara poklonio. A3a. Ova ce, rekoh, knizica ba§
za to nima po dudi biti, jerbo je kakono na pisme
razdilita. A3''. Nego (ne) kod nas kakono jednu
veliku globu i jaram na vratu ostavise. AG*. U
zao cas ga onda zavezala, a u drugi opet odve-
zala, kakono ga ni odvezat neces. F4a. Na niki
nacin kakono u duboki san zanesena. Lei*. Ka-
kono iz ruke u ruku pridana. sabr. 25. Bududi
zakan vidio sebe u ovomu razgovaranu kakono
u jednomu zrcalu.' Ant. Kadcic 4. Od nizega
(starisine) kakono od biskupa. 272. Da se ne
bismo razprsevali kakono malahni. J. Matovid
2. Uzmnoziti du sjeme tvoje kakono zvijezdo
nebeske. 27. Pravetni judi, kakono }udi, obicaj
imahu zaliti se. 71. Pecat jest kakono lieko
plemenito pecatene. 140. Kakono su ostala dila
|uska izvanska. M. Dobretid 4. Kakono sakra-
menat i kakono kripost. 140. Da mu je tako
bolesno (tilo) smrtnom ranom, kakono je dusa.
160. Kiiige kakono vridne zapoznane. I. J. P.
Lucid, nar. 44. ^lubav nihova jest kakono nepo-
gasni ogan. I. M. Mattei 152. Juda dakle ka-
kono pripovidaoc apostolski jest narodom pripo-
vidao. D. Rapid 43. Odvi se Mare od roda ka-
kono cela od roja; privi se Petru deliji kakono
svila k jumaku. Nar. pjes. vuk. 1, 34. Kad ja
vidim dragog u decermi, bas kakono mulu u
mesdemi ; kad ja vidim dragog u belnuku, bas
kakono pasu u begluku. 1, 237. Ran' je, majko,
mene kakono si. 2, 375. Pasoh travu kakono i
srna. 3, 462. Radi bismo dobre kazat glase, ne
mozemo ved kakono jeste 4, 166. Podrani ti
Bibid-Zeinile, kakono se, kado, naucio. 4, 392.
Ivan Ividevid Bartulov, kakono svjedok. Prav-
donosa. 1852. 2. Drzedi se vazda praviluosti,
kakono ne bi (pjesma) istinitostju pohramala.
Osvetn. 5, ii.

4. na jednom mjestu xiv vijeka ima kakon kao
da je okrneno kakono, ali to mo£e biti i pisarska
Hi stamparska pogreska mj. kakono Hi kakoj.
Kakon je po vasemt obicaju. 2, 43. (1398).

KAKONO GOD, adv. vidi 2. kako god. — U
dva primjera xvii i xviii vijeka (u prvome mj.
god ima godijer). Dobro des miran biti, kakono
godijer ja budem narediti. B. Kasid, nasi. 122.
Kakono god izlazi }ubav od Boga, onako nena-
vido.st od djavla. J. Banovac, razg. 182.

KAKONOTI, adv. ista je rijec sto kakono, samo
se ovoj dodaje zamjenica drugog lica u dativu
(etickom) sto se moze pisati i napose. — Znacene
je svagda relativno, naj ceice je kao kod kako,
III, 6, b, i 10. — Od XV vijeka (u nnj starijem
primjeru okrneno kakonot'), a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. kakono) i u Vukovu (vide kako).
I kakonot Mojzes uzvisi zmaja u pustini, tako
jest potribno da bude uzvisen sin clovicaski.
Bernardin 152. joann. 3, 14. Kakonoti kra} ima
imati cetiri stvari vise recene, ouakoti ove iste
detiri stvari ima imati svaki pravi i dobri Kr-
stjanin. M. Divkovid, bes. 8*. Strah je Gospodni
kakonoti raj blagosovjeni. nauk. 11. Tuzni svi-
tovni bogaci imaju bogastva, prem kakonoti u
2e|nomu snu. P. Posilovid, nasi. 20''. Kakonoti
na priliku. A. Badid 44. Kakonoti svitlost sun-
dena svuda prosvitjuje, tako i Marija svakoga
pomaze. J. Banovac, razg. 7. Kakonoti svaki
dan blagujudi kruh, ne more nam se nigda omra-
ziti, ved ga zelimo, tako se ne more omraziti
mormorarie mrmjavcu. 118. Nego se ode, da je
velika bojaz, kakonoti, ako covik brez uzroka

KAKONOTI

761

KAKOV, a.

vrlo zenu bije . . . 267. Zagrli kriz, jube6i ga,
kakonoti skale iliti listve, po kojim imadijaso
uza6i iia nebesa. F, Lastri6, od' 120. Odkad i
slidio jest neboskoga ovog mesfcra, kakonoti pravi
ucenik tja do negove smrti. 131. Odkud mi,
kakonoti sinovi s. crkve imamo Stovati ovoga
velikoga principa i poglavara nebeskoga. 363.
Tilo, kakonoti umrlo i pokvarjivo, umira i otido
u prah. 373. Ono (ivie Isus) vise sijevaSe, ka
konoti sunce pravde. tost. 21*. Razumijudi, ka-
konoti koji smo prosvitjoni svitlostju. 61*. Vi
svi kakonoti pravi sinovi virujete nega. 66''.
Nego je vidila i onda, u prosvitjenu nebeskomu,
kad ne naodase se kod noga, kakonoti obnod u
vrtlu, kod Kajfe. 100*'. Oni, kakonoti koje zloda
qd nevirstva bijase zaslipila, navalise . . . 109^".
Zeleci ga ufatiti, kakonoti zedni progonstva ne-
gova i zgubjena. 158*. Ima ukazati se kriz ka-
konoti pristoJG i zlamene oblasti negove. 222^.
Da bozanstveni oni sakramenat, kakonoti zaloga
za slavu nebesku, dar jest . . . 297K Premda joj
se priduboko, kakonoti obranoj materi naj vodega
krafa, pokloni. 371^. Bog, kakonoti otac primi-
losrdni. ned. 276. Govorena, kakonoti za lasnodu
pastira puka priprostitoga spravjena. svet. 1.
Mucadu i ja cudesa, kakonoti neizbrojena. 101''.
Bihu od ove kuce sudci i |udi vrani kakonoti
Ivan odabran za sudca. And. Kacic, razg. 210.
Kakonoti post, lemozine, putovaiia. D. Rapid 47.
Vas blagoslov da bude gotov tako kakonoti bla-
goslov, a ne kao lakomstvo. Vuk, pavl, 2kor.
9, 5. A dva oka do cela visoka, kakonoti u kra-
guja siva. Osvetn. 1, 10.

KAKOSTVO, n. vidi kakojstvo i kakvoda. —
U jednoga pisca xvii vijeka, a ismeitu rjecnika
u Stulicevu. I imati od ovogar pravi razum pryo
jest od potribe viditi i razumiti, sto jest kripost
i dobro kakostvo imati, po kojoj se zive dobro.
P. Posilovid, cvijet. 42. Ostajudi bistvo i pro-
minujudi kakostvo. nasi. llb^.

KAKOT, okrneno kakoto (po svoj prilici ne
kakoti). — Na jednom nijestu xv vijeka. Kakott
je bio nasehL stareht dobri naukt. Mon. serb.
258. (1405).

KAKOTANE, n. djelo kojijem se kakoce. — U
Vukovu rjecniku.

kAKOTATI, kdkodem, impf. 0 kokosjemu glasii
(od prilike kao ko ko ko . . . ). — isporedi kako-
cati. — vidi i kakodakati. — Akc. se ne mijena.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. kakodati) i u Vukovu (.gakseu' ,clango'). Ka-
kotat a ne snijet. (D). Poslov. danic. (Vragovi)
blecu, ricu i kakodu ... J. Kavanin 409''. Kad
kokos hode da pronese, ona naj prije kakode.
Nar. posl. vuk. 118. Kakode kao kvocka. (Oso-
bito 80 govori zenama, kad se sto mnogo karaju
i vicu). 127. Koja kokos mnogo kakoce, malo
jaja nosi. 140. Sad jaja kakodu, a kokosi sute.
273.

KAKOTI, vidi kako (kojemu je dodana zamje-
nica druge osobe u dativu etickom). — isporedi
kakonoti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (gdje je skraceni oblilc kakti,
vidi kod kako) i u Stulicevu (v. kakono). Bio bi
i ti zvan lupezom kakoti i ja. P. Posilovid, cvijet.
69. Covik lakom posiduje svoja blaga kakoti u
jednomu snu. nasi. 20^. Ako sam ucinio zavit
za uciniti koje dobro, kakoti za dati jednu le-
mozinu. 108^. Na cesarskoj krajevskoj sluzbe
nas trebati smo dali, kakoti i sve tegobe vise
spomenutoga varosa Budimskog. GJasnik. ii,
3, 82. (1704). Samog sebe ispitivati, kakoti racun
iziskivati. J. Rajid, pouc. 1, 92. Ar i§du po

placah nemiii hahari mladoga junaka kakoti Ta-
tari Jacke. 227.

KAKOTO, adv. vidi kako (kojemu je dodana
zamjenica to, isporedi kakono; moze se to pisati
i napose). — Samo u relativnom smislu. — Od
xiv do xvji vijeka. Jert se namt node nigdaro
potvoriti, kako to se do danasb ne nikomu po-
tvorilt. Spom. sr. 1,1,(1395). Dubrovnikt jestt
kuda gospodina Kostadina kako to je gospodina
Durda bilL. 1, 1. (1395). Da su slobodni kako
to su i vtzda bili. 1, 2. (1395). Jesti. zakont
kako to je u poveji zapisano. 1, 3. (1395). Za-
pisuju i ukrop|uju kako to je zapisalt. gospodint
krajb Ostoja. Mon. sorb. 242. (1399). Po}ubise
menje i sina mi kako to jednoga niht. 340. (1432).
Pomolih ga kako to gospodina mi. 367. (1432).
Pojubise mono za svoga vlastelina kako to jed-
noga niht. 370. (1432). Za§to smo i mi u ra-
botaht kako to i vi 535. (1451—1487). Slavu
kakoto jedinoga (od) otca. N. Ranina 22''. joann.
1, 14. Glas kakoto leutari leutajudi u leute svoje.
21''. joann. 14, 2. Kakoto i za puok takoj i za
sebe samoga, 25*. paul. hebr. 5, 3. Svite ne-
gove bijele bise kakoto snijeg. 50*. matth. 17, 3.
Razmnoziti cu sjeme tvoje kakono zvijezdo no-
beske i kakoto pijesak koji je okraju mora. in"*,
gen. 22, 17. Koji od straha kakoto pazma. Zborn.
116''. Ovi je nas zivot kakoto jedan san. B.
Gradid, djev. 40. Stavih so nu uresiti (bivsi
s moje strane kakoto poruzena) s scijenom i
svjetlostju imena tvoga. F. Lukarevid 2. Kako
to rusa jes cvijet u sebi naj korisniji, tako i ovi
nacin od mojenja jest od naj vede koristi. A.
Gucetid, roz. mar. 9. Koji ne bi mogli dod ka-
koto putnici aliti sluge. 63. Tmasta nod tad je
sinula i prosvitlila se jest, kakoto pribijeli i pri-
svitli dan. roz. jez. 105. U mnozijeh djelijeh
ukaza svoj razum, kakoto kada rece Farizeom.
295. Da budes poceo od stvari bozanstvonijoh
kakoto pitati od Boga. M. Orbin 3. Kakoto da
recemo vlastito izrecenje od ovoga slova. R. Ga-
maiiic A4a. Slidi joste tolike i tolike dobicajne
mucenike koji su bili ubijeni i umrli kakoto i
ti. P. Posilovid, nasi, 126a,

KAKOV, adj. pron. vidi 2. kak i kakav. —
Postaje od 2, kak nastavkom ov (isporedi nihov,
negov itd.). — Bijec je stara, isporedi stslov.
kakovTj, rus. KaKOB'B, KaKOBoii, a moze biti i pra-
slavenska, isporedi po}. jakowy. — U nase se
vrijeme upotreblavaju oha oblika kakov i kikovi.
— Znacene je (mozebiti slucajno) cesce intero-
gativno. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (kakov
,quali8'; kakovi ,cujusmodi'), u Mikajinu (vidi
kakav), u Belinu (,di che sorto' ,qualis' 689''^, u
Bjelostjencevu (kakov, kakova, kakovo, ali kakva,
kakvo ,qualis' ; kakovi ,quales, cujusmodi'), u
Jambresicevu (,qualis'), u Voltigijinu (,quale' ,was
fiir einer' ec), u Stulicevu (,qualis'), u Vukovu
(vide kakav), u Danicicevu (kakovt ,qualis', in-
terrog. i relat. ; ,aliquis').

a. interogativno. Kakovo lice, kakovt li jegovt
glast slysimt ? Sava, sim. pam, saf. 14. Mogli
ste uznatt, kakovu ^ubovt imalt k namt. Spom.
sr. 1, 12, (1397). I misjase k(a)kovo bi bilo to
posdraf Je(n)je. Zadar. lekc. 39. luc. 1, 29. I mi-
Ijase kakovo bise ovo pozdrafjenje. Bernardin
4. Slisaj tor des vidit, ki je bil i kakov. M. Ma-
rulid 197. Pokazujudi ki i kakov ima biti slu-
zitej. Narucn. 19''. Kakova ima biti (pokora).
47». Kakovo ima biti skrusenje. 51''. Receno
je od ispovidi, ka i kalcova ima bit, 84*. Vidimo
i poznamo svrseno kakova si. Transit. 100.
V kolku i kakovu strahu bihomo. 206. Uzrimo
nega kakov je. Korizm. 72b. Odemo viditi, kakov

KAKOV, a.

762

KALABALUK

je Qospodin Bo» suprot onim. 83*. Koga uz-
rasta je Aleksandar, kakov li um negov je ?
Aleks. jag. star. 3, 254. Kakovih prija premudril
jesi, a mi premudrismo tebe. 287. Kakov junak
je For? 295. Ima rijet, koje i kakove psovke
jest rekao. A. Komulovic 19. Kolika je i ka-
kova je u dusah blazenih slatkost. A. Georgiceo,
pril. 84. Pokli ste sad poznali, u kakove se stete
uvali tko robuje bludnoj zeni. G. Palmotic 2, 70.
Kakovoga jest bitja, dostojanstva, ciua i reda.
S. Matijevic 33. Kakovi su pisaoci! A. Kanizlid,
uzr. VI. S kakovom pomnom i vru6ostju ja ovu
molitvu cinim. bogo}ubn. 16. Satir kazuje, da
u Slavoniji imaju skule, ali kakove! M. A. Ee}-
kovic, sat. C3*'. Da sad vidis kakova su sela.
H2a. Kakovi je taj vas Bog? Nar. pjes. vuk.
1, 130. Vidis nasu crkvu Dimitriju, kakova je
i kolika li je? 2, 211. Da vi znate nase nama-
stire, kakovi su i koliki li su! 2, 211. A jesi li
stimava', veziru, kakova je svetogorska crkva ?
3, 68. Nitko ne zua u nasoj Udbini, kakova je
Zlatija devojka. 3, 132. Kakova je, izjeli je vuci!
3, 274. Vidite li, moja braco draga! kakova jo
muka na hajvanu? 3, 287. Kakovi je bio tucak
junak? 3, 407. Da ti znades, bego Musovica,
kakovi su Vlasi Sumadijnski! 4, 314.

b. indefinitno. Da im'i. posju kakovu milostinu.
Mon. Serb. 557. (1566). Uzboja se da ne bi u
kakovu tas6u upal slavu. F. Glavinic, cvlt. 18*>.
Drivodelac, hteii kakov sud ponoviti. 84'J. Svaki
osobitu u sebi voja kakovu imase kripost. 220^.
Da nigdar red negov nece biti prez kakova svetea.
339a. Jifav na zastavah ima kakove upingane
prilike. 449*. Kada covik upade u kakov grih.
S. Margitic, fal. 259. Da se uzrok kakov znade.
V. Dosen 178i>. Hi bi sami kakovo rukotvorje
dobro razumili. M. A. Ee}kovi6, sat. A2t'. Vavek
su Boga molili da bi uim dal kakovo dite. Nar.
prip. mikul. 15.

e. relativno. O zitiji jego kakovo bystt. Sava,
sim. pam. saf. 1. Budi kakova hod nevoja i pro-
gonenje. Transit. 39. Kakov je otac, takov je
sin. Katoh. 1561. El^^. Er kakov je jedan, i
drug onakov je. J. Kavanin 76*. A drumovi
kakovi su sada, takvi bili jos nisu nikada. M.
A. Eelkovic, sat. H2a. Kakov puk takov misnik.

1. J. P. Lucie, bit. 41. Kakovi su danasni nasi
knizovnici, mogao bi koji re6i, i mi tako da ci-
nimo. Vuk, pism. 6. — Badi kakov takov vidi

2. kak, 3 pri kraju, i kakav, 3, c, h). izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kakov takov ,qualis
talis') i u Voltigijinu (,tal quale' ,so wie es ist').
Odludih ne drzati kakove takovo, sakrvenu ni nu
(knigu) ni pisni od davna slozene. H. Lucie 186.
Meu toj u ovu u hizu sa mnom poj kakovu ta-
kovu. 249. Da te jednokrat daj jos budem po-
hodit s kakovim takovim, ko vidi§, skladanjem.
P. Hektorovid 68 — 69. Kakov takov n^ kakav
mu drago. na^ Rijeci. F. Pilepid.

KAKOV GOD, adj. pron. vidi 2. kakav god.
— Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kakov god
jqualiscunque'), u Voltigijinu (,qualunque' ,wer
immer'), u Stulicecu (.qualiscumque'). — U naj
starijem primjeru xvi vijeka mjeUe god ima godi :
Malim i velikim, kakovim godi (,godj') imenom
imenovano. Mon. croat. 265. (1569).

KAKOVINA, vidi kakvina.

KAKOVO, adv. vidi kako (cemu se pridaje
ovo, isporedi kakono, kakoto). — U jednom pri-
tnjeru nasega vremena. U6ini6u kakovo ti veju.
Pjev. cm. 152*'. — U primjeru xvi vijeka rijeci
su rastavjene: kako ovo. To li je prikinut taj
uzal luveni, kako ovo cuju se (ja) vas svezan u
meni? D. Ranina 118b.

KAKOVOST, /. vidi kakvoca. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Ne prominuju bitje ili kakovost
griha. §. Budinic, ispr. 25.

KAKOVSTVO, n. vidi kakvoca. — U dva pisca
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
kakojstvo s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Eazluciti bjehu kakovstvom aliti djelom izva-
fiijem. M. Divkovi6, bes. 705''. Pokornika ima
upitati od kakovstva i kolicanstva grijeha. nauk.
198a. u kakovstvu ili kvalitadi. I. Zanotti,
upit. 15.

KAKRIK, m. vrsta hrasta. Kakrik, sitna gra-
nica, magaricar, Quercus pubescens Willd. J.
Panfiid, glasn. 30, 254. Kakrik, Quercus pu-
bescens Willd. (Pancic), cf. Kukrika. B. Sulek,
im. 136.

KAKEINO, n. ime selu. — xiii vijeka (glasilo
je onda Ktkrino). — U Danidicevu rjecniku:
Ktkrino, selo koje je s crkvom bogorodicinom u
Lojanu dao Hilandaru kraj Milutin (Mon. serb.
64 god. 1293—1302).

KAKVENOST, /. vidi kakvo6a. — U Stulicevu
rjecniku: v. kakojstvo s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.

KAKVINA, /. vidi kakvo6a. — Nacineno u
nase vrijeme. Kak(o)vina (Trdina), phil. math,
etc. lat. ,qualitas' ,qualitat' ; zuak ili znamene
kakvine ,qualitatszeichon' ; kakvinom, f o kakvini
,qualitativ' (adv.); v. kakvoca. B. Sulek, rjecu.
zaanstv. naz.

KAKVOCA, /. qualitas, supstantiv apstraktni
nacinen od kakav, isporedi osobina. — vidi i
kakvina, kakovost itd. — Od xviii vijeka ; cesto
kod pisaca u nase vrijeme. Sto je ta milost?
Jest neka kakvo6a (,qualita') vrhunaravna ili
Bozji dar. T. Ivanovic 71. Za ranu od jedne
do dvanaest krvi po kakvo6i rane. Pravdonosa.
1851. 25. Kakvoca ,beschaffenheit'. Jur. pol.
terminol. 78. Kakvoca posla ,natur eines ge-
schaftes'. 362. Kakvoda, phil. math. etc. lat.
, qualitas' ,qualitat' ; znak ili znamene kakvoce
,qualitatszeichen'; kakvodom, po kakvini ,quali-
tativ' (adv.), egl. .qualitative' ; v. kakvina. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KAKVOCAN, kakvocna, adj. ko.ji je po kakvoci.
— Nacineno u nase vrijeme od kakvoda. Ka-
kvodan ,qualitativ'. Jur. pol. terminol. 405.

KAKVOST, /. vidi kakvoda. — U jednoga
pisca naSega vremena, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. kakojstvo). Slicnoreci razdjejuju se po
kolikosti ili kakvosti clanaka. L. Milovanov 37.

1. KAL, m. vidi 2. kao.

2. KAL, m. osobina nada sto je postalo tvrdo
i krliko tijem sto kad je vrlo rasijano, bad se u
liladnu vodu. — U jednoga pisca nasega vremena,
koji je jamacno ovu rijec nacinio od kaliti, a
ne od tur. qal, preciiceno zlato ili srebro. Nado
vremenom gubi svoj kal. M. Pavlinovic, rad. 150.

KALA,,/. mjesto u Srbiji u okrugu kraguje-
vackom. Niva u Kali. Sr. nov. 1870. 688.

KALABALAK, m. vidi kalabaluk. — U nase
vrijeme. Nu ne kupi kalabalak drugah. Pjev.
crn. 78a.

KALABALUK, m. mnostvo ludi, galama, tiska,
tur. qalabalyk. — isporedi kalabalak. — Od xviii
vijeka, a izmedu rje6nika u Vukavu (vide mno-
zina). Koji je kalabaluk po Morovoj tankoj fusti?
Nar. pjes. bog. 197. Kakav se tu kalabaluk, vika
i smej udinio. D. Obradovid, ziv. 64. Nemoj
kupit kalabaluk vojske. Nar. pjes. vuk. 4, 488.
A u genetu ima svega i svasta, veliki kalabaluk
naroda i graja dece. Nar. prip. vrd. 55.

KALABAR

763

KALAJGIJA, b.

KALABAR, m. preeime u nase vrijeme u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 1875. 263.

KALABI(5, in. prezime. — U nase vrijeme. Pak
su (tice) popadale na bijelu Kalabi(5a kulu. Pjev.
cm. 39b. Kalabi6a Mina i Mileta. Ogled, sr.
156. Tursku straXu oba Kalabida. IGO.

KALABRAT-LIVADA, /. ime mjestu tt Srbiji
u okrugu crnorijedkom. Sr. nov. 1861. 418.

KALABRIN, m. ime jednom vragit. — U je-
dnoya pisca xv vijeka. — Va]a da je nacineno
po tal. Calcabrina (sto je Dante izmislio). Djaval
Kalabrin vodedi osujenih govori ovako. M. Ma-
rulid 307.

KALAbUK, m. skraceno kalabaluk, a moEe
hiti i da su mislili na nasu rijec buka (znacene
i jest vise kao kod buka nego kod kalabaluk).

— U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Turci su se
8 vinom izopili i kalabuk po fusti cinahu. Nar.
pjes. bog. 201.

KALABli^REI^E, «. djelo kojijem se kalahuri.

— U Vukovu rjecniku.

KALABURITI, kalaburim, impf. buniti, mu-
titi, mijesati (ce}ad) da postane tiska i buka. —
Vala da je nekako postalo od kalabaluk. — U
Vukovu rjecniku: ,mischmaschen* ,confundo', cf.
kalamutiti.

KALABURNA, /. tiska, galama, smutna, buna.

— vidi kalaburiti. — U Vukovu rjecniku: ,der
mischmasch' ,res confusae, conturbatae'.

1. KALAC, kalca, in. mlada trava, i u osobitom
znacenu ime nekoj travi. — Vaja da postaje od
korijena ktl koji je i kod klica, klijati (vidi F.
Miklosi6, etymol. worterb. kod kiil). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,das junge
gras' jherba receus' : ,Pustio kona na kalac'; ,und
im scherze von den Tiirken, Avenn sie im ne-
glige sind' ; ,Pustio guzicu na kalac'). Kalac,
mlada trava (Vuk), Agropyruui repens Beauv.
(Sabjar), v. Galac. B. ^ulek, im. 136. — U me-
taforickom smislu (o maloj djeci). Vazda joj je
(smrti) meka trava, bas i tvrda iiek je glava; bas
neka je silovita i strabota mnogog svita, pokorna
joj mora biti i od kose poletiti. nikada joj rano
nije dal' i kalac prvi brije; mala dica dok su
ziva, smrt potvori da su kriva, te uzdize svoju
kosu da ni struni kano rosu. V. Dosen 50*.

2. KALAC, Kalca, m. ime mjestima.

•A, u Danicicevu rjecniku : Kaltct, selima koja
je krajica Jelena dala manastiru bogorodice rtacke
isla je meda ,oti. Ctpica u Kaltct' (Mon. serb.
68 god. 1305—1307).

b. selo u Hercegovini u okrugu mosiarskom.
Statist, bosn. 226.

c. 1. izvor koji brzo pre8usi(?). 2, u Podgori
u primorju ime vlastito nekomu izvoru: ,Voda
Kalac, Kuk Poganac, Susvid crkva, blago neiz-
mirno'. Sva ta tri cudovista nahode se u istom
selu. M. Pavlinovid.

3. KALAC, kdlca, m. vidi tkalac. — U jednoga
pisca xvii vijeka. Odrizan jest kako od kalca
zivot moj ; kada se jo§6e snovah, pririza mene.
M. Alberti 289.

KALACIJA, f. dorucak, tal. colazione. — U
jednoga pisca xvii vijeka iz Istre. More li kala-
ciju uciniti? Ako mu je tribi, mogal bi, a to ce-
trti del kruha onoliko koliko obicaj ima na obedu
izisti. P. Glavini6, svitl. 98.

KALACA, /. posuda kojom se kala voda iz
bunara. u Lici. V. Araenijevi6.

KALAC, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 18.

KALADENDRA, /. u Danicicevu rjecniku:
Kaladentdra, zemjama je bilandarskim u Svetoj
Gori isla meda ,na gumno gde ima dubk sto so
zove Kaladendra' (Mon. serb. 127 god. 1347). —
Grcki x(d(c (fsv(fQc(, lijepo drvece, Hi xaXbv Siv-
(Fpor, lijepo drvo.

KALADURDEVIC, m. selo u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 254.

1. KALAFAT, m. majstor drvodjeja koji gradi
brodove, tal. calafato. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

2. KALAFAT, m. ime mjestima u Srbiji, vidi
i Kalavat. a) livada u okrugu crnorijeckom. Li-
vada nazvana Kalafat. Sr. nov. 1867. 339. — 0)
brijeg u knezevackom okrugu. Glasnik. 19, 299.

KALAFATATI, kalafitam, impf. vidi kalava-
titi, tal. calafataro. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

KALAFUR, m. vidi karanfil. — Od tal. (mlet.)
garofolo. — V nase vrijeme u Istri. Svaka 6e
otkinut kalafur crjeni. Nar. pjes. istr. 2, 23.

1. KALAGIJA, m. u Vukovu rjecniku: covjek
koji kala ribu ,einer der sich mit aufschnoiden
und dorren der fische beschaftiget' ,qui torrendos
pisces dissecat'. — Postaje od 1. kalati turskijem
nastavkom ^i,

2. KALAGIJA, 7«. vidi kalajgija, b. — Na
jednom mjestu xviii vijeka (moze biti i stam-
parskom grijeskom ispalo j). Od trgovca, grka
ili kalagije. I. Jablanci 168.

KALAGIJINICA, /. u Vukovu rjecniku: ka-
lagijnica, zgrada (ili mjesto) gdje se riba kala
,die statte wo die fische zum dorren aufgeschnit-
ten werden' , locus quo pisces torrendi dissecantur'.

KALAGIJINSKA VODA, /. ime nekakvoj (vi-
lenickoj) vodi u narodnoj pjesmi nasega vremena,
i otale u Vukovu rjecniku : kal^ginska voda bez
znacena s ])riynjerom : Ja bib, sinko, sa bukve ja-
buka iz velike vode kalaginske (Nar. pjes. vuk.
2, 31), i s dodatkom da je stajaca rijec. Zaj-
mite me vodi kalagijnskoj. Nar. pjes. vuk. 2, 35.
Umi nega vodom kalagijnskom. 2, 36.

KALAJ, kilaja, m. stannum, kositer, tur. qalaj.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bclinu
(,stagno, metallo noto' , stannum' lOb^) gdje se
naj prije nahodi (ali vidi i kalaian), u Stulicevu
(v. kositer), u Vukovu (vide kositer). Cup brez
kalaja. J. S. Rejkovic 247. Kojim kalaj nek
unutra nije. 247. A na nojzi dumen od kalaja,
od kalaja i suvoga zlata. (,Dumen od kalaja' slusao
sara i u drugijem pjesmama, i moze biti da je
tome uzrok sto se ,od srebra' u stihu ne moze
lasno namjestiti (?). Vuk). Nar. pjes. vuk. 3, 344.

1. KALA JAN, kalajna, adj. koji je nacinen od
kalaja. — isporedi kalajli. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (kalajni ,zinnern' , stan-
nous'). Misnik u zlatnu ali srebrnu samo, ali
barem u kositernu to jest kalajnu kalezu nek
posveduje. L Ancic, vrat. 210. Selen seta po ka-
lajnoj kuli. Nar. pjes. srijem. 39.

2. KALAJAN, m. vidi Kalojan.
KALAJGIJA, 7H. tur. qalaj^y, covjek koji (po

svojem zanatu) kalajise. — Od xviii vijeka (vidi
kod b).

a. u znacenu sprijeda kazanom. — isporedi
kalajis. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,dor ver-
zinner' ,qui obducit stanno'). Iznutra 6e ga (kazan)
napravjati 77 naj vje§tijih kalajgija. Nar. prip.
vrc. 79.

b. vidi torbicar, torbar. — Posto kalajgije idu
od sela do sela za svojijem zanatom, vaja da je

KALAJGIJA, b.

764

2. KALAMIR

ovo ime preSlo s toga i na torbicare. — Izmedu
rjecnika u Vukuvu (,der hausierer' ,institutor',
cf. torbicar. kalajgije su od prije u Srbiji nosile
po sclima rubu te prodavale; gdjekoji su isli na
konma i rubu nosili u bisagama, a gdjekoji su
isli pjesice i rubu nosili u torbi na ledima. ovo
su bill trgovci ili nihovi momci koji su po va-
rosima dudane drzali). Drobni trgovac, takovi
su po Slavoniji cincari iliti kalajgije. A. T. Bla-
gojevid, kliin. 63. vidi i 2. kalagija.

KALAJGIJIC (govori se i Kalaj^ic), m. pre-
zime (pq oca kalajgiji). — U nase vrijeme. Ka-
lajgic. Sem. prav. 1878. 40, 41.

KALAJIS, m. vidi kalaj^ija, a. — Bice postalo
od kalajisati. — U Dubrovniku u nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Belinu (,stagnaro' ,faber
stannarius' 705'') i u Stulicevu (,faber aerarius').

KALA JISANE, M. djelo kojijem se kalajise. —
Stariji je oblik kalajisanje. — Izmedu rjecnika
u Belinu: kalajisanje ,lo stagnare, il cuoprir di
stagno' 705"^ ; u Stulicevu, u Vukovu.

KALAJISATI, kalajisem, impf. kujuci pokriti
kositerom (kalajem) ; ka£e se o mjedenom posudu
(kao objektu) sto se iznuira pokriva kositerom
da ne hi mjed postao zelen i otrovan. — Akc. se
mijcna samo u aor. 2 i 3 sing.: kalajisa. — Po-
stoje od kalaj tiastavkom is (vidi F. Miklosi6,
vergl. gramm. 2, 476—480). — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,stagnare, coprir di
stagno la superficie di metalli' ,8tannum illinire
alicui rei' 705i>) gdje se naj prije nahodi, u Stu-
licevu (jStanno aenea vasa illinire'), u Vukovu
(.verzinnen' ,stanno induco'). Onda ne samo, kako
ozgor rekosmo, duzan jesi postene povratiti, §to
kako mazudi i kalaisaju6i, nego pravo i cisto go-
voreci, vaja da istinu govoris D. Rapic 393.
Jedan sud, kad je kalaisan ili pozladen onda je
podoban da se u n uliju ona koja su plemenita.
J. Filipovi6, prip. 1, 344*'. Metni u kalajisan
lonac. Z. Orfelin, podr. 74. U kalajisanom kotlu
izvari masta. P. Boli6, vinodjel. 2, 180.

KALAJLI, adj. vidi kalajan, tur. kalajly. —
Ne mijena se po oblicima. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Ona pere kalaj li sahane. Nar.
pjes. juk. 92.

KALAJLIJA, /. ne§to nacineno od kositera
(kalaja), ali se kaze samo u nekijem osobitijem
znacenima. — Radi postana vidi kalaj li. — U
nase vrijeme.

a. kositerni tanur. — Izmedu rjednika u Vu-
kovu (,ein zinnerner teller' ,orbis stannous'). Ovi
za uzdarje bacaju na kalajliju po koju krajcaru.
Vuk, ziv. 309.

b. Kalajlije, nalik je na ove 2ute naprske samo
je kroz probuseno i ve6e je i teze. vjesaju ih
djovojke o pletenice da pravije stoje i da zvec-
kaju. u Srbiji. L. Lazarevi6.

KALAJSUZ, adj. (vaja da se ne mijena po
oblicima), nekalajisano ; od turskoga kalaj syz
(syz =- - bez). D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 112.

KALAK, Kaoka, /w. ime mjestu u Srbiji u
okrugu smederevskom. Niva u Kaoku. Sr. nov.
1875. 108.

KALAKAN, m. u rukopisu pisanome cirilicom
XVII vijeka crkvenijem jezikom kao daznaci: ze-
lena galica. — Nepoznata postana (po obliku
kao da je rijec turska). Tipikt za cri.no mastilo.
— Kastltci §isark6 sitno jakoze bra§no . . . paky
premeri kalakant polovina od sisarnyhi. i sttri
jego sitno . . . paky ze procSdi ot nyht vodu vt
ini> SLsudb, i postavi komidb koliko i kalakana...
Glasnik. 25, 83. Drugi tipikb za 6ri>ao mastilo.

— Sbtvori meru jedinu si§ki, takozde komidt i
kalakant . . . Na vsaku meru siske i kalakant i
komidt, i kalakana po tri mere vode . . . Paki po
7 dny poloSi kalakant da stojitt dva dtni, i po
tomt polozi komidt . . . 34. — isporedi komid.

KALAKUSA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 166.

KALAM, m. navrt, vidi i kalem. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,das pfropf-
reis, einsetzling, pelzreis, pelzer' ,surculus'. cf.
kalem, navrt). Onda kalam primide vesela. J.
S. Ee|kovi6 46. Dokle liega za kalame traze. 86.

KALAMAK, kalamka, m. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 166. Niva kod
Kalamka. Sr. nov. 1872. 469.

KALAMALAK, kalamalka, m. vidi kalamanak.

— U jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka.
Jos da mu dadu vezen kalamalak, pelene i povoj.
M. Drzi6 441.

KALAM AN, kalamna, adj. koji pripada ka-
lamu, koji vrijedi kao kalam. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Ili drugu kalamnu mladicu.
J. S. Re)kovi6 48.

KALAMANAK, kalamanka, m. nekakva kapica
§to se mece na glavu novorodenome djetetu, sre-
dnolat. calamancus, nekakvo vuneno tkane (po
svoj je prilici rijec iz arapskoga jezika). — ispo-
redi kalamalak. — U Belinu rjecniku: ,beret-
ta che si pone in capo ai bambini doppo il
parto' ,pileolus' s poslovicom kao primjerom:
Kakav u kalamanku, taki i u naglavku ,qual
fosti bambino, tal sei gii cresciuto in eta' 1381*;
u Voltigijinu: .berrettino' ,miitzchen'; u Stuli-
cevu: ,pileolus quo lUyrii infantium recenter na-
torum caput cooperire solent'.

KALAMAR, kalamara, m. atramentarium, sud
u kojemu stoji crnilo (inguast), tal. calamaro ih
calamajo. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (,atramentarium'), u Bjelostjencevu (v.
tinta. 2. kalamar, riba morska ,loligo, vulgo ca-
lamarius, teutis'), u Jambre§icevu (kalamar, riba
,loligo').

a. u znacenu sprijeda kazanom. I sprosifsi
kalamar upisa. Zadar. lekc. 42. luc. 1, 63. A on
proSase pero s kalamarom. Bernardin 153. luc.
1, 63. Vzam§i pero, hartu i kalamar. Transit.
166. Prosi kalamar. N. Ranina 183^. luc. 1, 63.
Penu i kalamar on poce prositi. Zborn. 45*.
Uprosi od sluge nikoga kalamar ter harte. F.
Glavini6, cvit. 225*. Bog koji bi viden od Eze-
kile proroka s kalamarom na pasu. A. d. Bella,
razgov. 84. Na tamnici cini donijet kalamar i
tanko knige. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 52. Imam
pri sebi kalamar i pero. Nar. prip. vuk.- 252.
Papir i kalamar. Jacke. 229.

b. Loligo vulgaris Lam, oligan; od tal. cala-
maro (jer ispusta iz sebe crnilo) i po ovome od
nem. kalmar u Bjelostjencevu i u Jambresicevu
rjecniku.

KALAM16, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj naSega vremena. Po imenu Kalamid
Todoru. Pjev. crn. 37''.

1. KALAMIR, m. komad olova objesen 0 koncu
kojijem se gleda stoji li 4to okomce prema zemji.

— U Belinu rjeiniku: ,piombino, stromento di
piombo per vedere la dirittura d' alto e basso'
jperpendiculum' 566''; u Voltigijinu: ,piombino,
perpendicolo' ,senkbley, bleyschnur'; u Stulicevu:
,archiponzolo, perpendicolo' ,perpendiculum'. —
Nepoznata postana.

2. KALAMIR, m. da§cica po kojoj opanfiar
opanak otkroji. Opancar ima veliki i mali kala-

2. KALAMIR

765

KALANSKA KULA

mir. veliki kalamir rabi kada done kroji, a mali
kalamir treba kada kapice kroji. u Posavini. F.
Hefele.

KALAMIRSKI, adj. koji pripada kalamiru;
okotniti. — Samo u Stulidevu rjecniku: ,perpen-
dicolare' ,ad perpendiculura positus'.

KALAMIT, m. vidi kalamita. — U Bjelostjen-
ievu rjeiniku : kalamit, Selezovlek, gvozdoteg,
kamen koji zelezo k sebi vloce ,magnG8, siderites,
heracleus', i u Voltigijinu: .calamita' ,magnet'.

KALAMITA, /. vidi gvozdoteg, magnet, tal.
calamita. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (kalamita, kamen koji gvozdje poteze
,magnes, siderites, heracleon'), u Bclinu (,cala-
mita, pietra calamita, specie di pietra nota' ,ma-
gnes' 157''), « Stuliccvu (kalamita, gvozdoteg^.
Sve k sebi poteze kako kalamita. M. Vetranid
2, 57. ^ena ga i djeca k sebi kakono kalamita
pritezu. B. Gradid, djev. 41. Kako kamik kala-
mite svako zelezo potezi k sebi. F. Glavinid,
cvit. 396". Kako kalamita u svako vrime mor-
narom kaze tramontanu. 443'*. Molitva je kao
kalamita. J. Banovac, pred. 50. Ta zeleni kordun
moj se ne odveze, kako kalamita ka sebi priteze.
Nar. pjes. istr. 2, 119. — Metnforicki. Potegnuti
kalamitom slatkoga pripovidanja. P. Baksid 11.
Cudnovita kalamito od izvrsnosti. V. Andrija-
sevid, prav. 48. Nikoji potegnuti kalamitom
slatkoga i prostrijivoga pripovidanja. M. Le-
kusid, razm. 19. Kalamita ili gvozdoteg Jubavi
Jubav jest. P. Kne2evi6, osm. 352.

KALAMITI, kalamlm, impf. navrtati, prevr-
tati (0 drvecu, pa i u prenesenotn smislu, n. p.
0 ospicama, vidi u Vukovu rjeiniku). — Akc. se
mijena samo u aor. 2 i 3 sing.: kalami. — Po-
staje od kalam. — Od xviii vijeka, a izmediu
rjecnika u Voltigijinu (.nestare, annestare, inne-
stare' ,belzen') i u Vukovu (1. ,pfropfen' ,insero',
of. navrnuti. 2. ospice ,impfen' ,vaccino'). I ka-
lami il' samonik sadi. J. S. Rejkovid 86. Kala-
miti ved basdovan zace. 86. Divjad koju kala-
miti hode. 143.

KALAM^iENE, n. djelo kojijem se kalami. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Kalamjehe se vise
raduni u neku poboznu zabavu nego u rad. M.
D. Milidevic, 2iv. srb. 1, 6. Vestacki se bijke
razmlozavaju presadnicama, poloznicama i ka-
lamjenom. K. Crnogorac, bot. 62.

KALAMOC, tn. drvena riharska sprava kojom
se vabe ligne (od tal. mlet. calamar, ligna?J. —
vidi kalamuca. — na Bracu. A. Ostojid.

KALAMOCANIN, m. iovjek s Kalamote. —
Mnoiina: Kalamodani. P. Budmani. — isporedi
Kalamotez.

KALAMOCKA, /. zensko ce]ade s Kalamote.

— Kaze se i Kalamodkina. — Kod jedne i driige
rijeci cesto se u Dubrovniku izgovara j mj. c:
Kal^mojka, Kalamojkina. P. Budmani.

KALAM06kI]^A, /. vidi Kalamodka.

KALAMONIO, n. u Danicicevu rjecniku: mjesto
u Palestini : ,Pri§i.di. pustine Ijordanskyje, priide
vh Kalamonio' (Domentijan'J 189). cf. Kalomonio.

KALAMOTA, /. otok blizu Dubrovnika, tal.
Calamotta; a uprav u nasemu jeziku Kolocep

— Badi postana vidi Lopud. — U nase vrijemt
u Dubrovniku. P. Budmani.

KALAMOTEZ, Kalamot^za, m. vidi Kalamo-
danin, tal. Calamottese. — U nase vrijeme u Du-
brovniku (uz Kalamodanin). P. Budmani.

KALAMU6a, /. sprava za ribane §to se sa-
stoji iz podu\e trske na kojoj je na kraju prive-

zana duga zica s udicom Hi s udicama. — Po-
staje bee sumne od grc. xdXafioe, trska, ali po
nastavku kao da je romanska rijee (nije mi po-
znata sliina rijec u talijanskijem dijalektima).

— U nase vrijeme u Dubrovniku. U prvo spada
parango, u drugo pak tuna, kancevica, odmetac,
kalamuca. L. Zore. hrv. lip. 131. Udica od ka-
lamuco. 131.

KALAMUCENE, n. djelo kojijem se kalamuti.

— U Vukovu rjeiniku.

KALAMUT, m. prezime. — U nase vrijeme u
Bosni. Schem. bosn. 1864. xii. xxvii.

KALAMUTITI, kalamutim, impf. vidi kalabu-
riti. — Po svoj je prilici postalo mijeSanem ove
rijeci i glagola mutiti — U Vukovu rjecniku:
vide kalaburiti.

1. KALAN, kaona, adj. pun kala, kajav. —
-1- ostaje samo u nom. sing. m. i u akuzativu
kad je jednak s nominativom ; u ostalijem obli-
cima mijena se na o te pred nim a postaje kratko.
ima istina primjera u kojijem je ostalo 1, ali
Vuk u rjecniku primio je i za nom. sing. m.
kaon po ostalijem oblicima. — Rijec je stara,
isporedi stslov. kaltnt i novoslov. kalen. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,luteus'), u Vukovu
(kaon, vide kajav), u Danicicevu (kaltnt ,luteus').
Kalnyje ruby. Domentijan'' 116. Na kalnyj po-
tokt. Glasnik. 11, 142. Ako vidis (u snu) da ti
su ruke grube ali kaone, toj prilikuje stetu ali
grijeh. Zborn. 134*'. Iz kaone tamnosti da budem
izit ja. M. Vetranid 1, 468. Opazi jednoga sje-
romaska a on ide kalan i trudan putem. M. Div-
kovid, bes. 598^. Vidih bolizniva i kalna svega.
I. Zanotti, en. 20. Imijud vlasi kalni. 20. Priko
mire kalne. I. Garanin 23. Kalno sijeno. J. S.
Re}kovid 58.

2. KALAN, m. selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 20.

KALANCOV, m. kozne kite na bamovima
koiiskim sto vise niz trbuhe konma s obe strane.
U Backoj i Banatu ,kalandovi', a u Leskovcu (i
drugim ovamo§nim mestima) ,§alange*. M. Du-
rovid. — Vaja da je rijec turska.

KALANDRA, /. tal. calandra, neka vrsta seve
(ptica). — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (kalandra, ptica ,arcedula'), m Belinu
(, calandra, uccello' .acedula' 158a), u Voltigijinu
(,calandra* ,feldlerche'). Glas je tvoj kalandra od
gore i vila. S. Mencetid 71. Kalandre rajski
poju. M. Vetranid 2, 270. I kalandra po naravi
tako od bolna bolest kupi. A. Vitajid, ost. 35.

KALANDRICA, /. prezime zensko u Dubrov-
niku XVII vijeka. — Ne zna se jeli tnusko pre-
zime Kalandra tli Kalandri (talijanski) ili Ka-
landrid. Zalpsno cvijenje u smrt gospe Marije
Kalandrice Giva Vlajki lijepe i vrijedne 2ene. I.
Gundulid 263.

KALANDRIN, m. vidi kalandra. Ptici koja
se zove kalandrin. K. Magarovic 8. vidi i : Jednoj
ptici koja se latinski zove kalandrino. P. Posi-
lovid, cvijet. 9.

KALANICA, /. vidi kalanka. Kalanica, 1. su-
vrst breskve; 2. suvrst §j[ive (Vajavac). B. Sulek,
im. 137.

KALANKA, /. vrsta breskve i sfive (vidi lu-
pija). — Postaje od 1. kdlati. — U nase vrijeme
u Hrvatskoj. Kalanka, 1. suvrst breskve; 2. su-
vrst sjive (Vajavac, u Varazdinu). B. Sulek, im.
137.

KALANSKA KULA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pirotskom. M. £). Milidevid, kra}. srb. 174.

KALANTAE

766

kalauStina

KALANTAE, kalantara, m. vidi karantan. —
U nase vrijeme u Srbiji. Kalantar, bakarni novae.
Ti. Stojanovic.

KALANE, n. djelo kojijem se kala, vidi 1. i 2.
kalati. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,fissio, fissura',
i u Vukovu (verbal v. kalati).

KALANEVAC, Kalanevca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu cuprijskoni. Zemja u Kalanevcu.
Sr. nov. 1875. 987.

KALANEVACKI, adj. koji pripada Kalanev-
cima. Kalanevacka (opstina). K. Jovanovic 145.

KALANEVCI, Kalaiievaca, m. pi. selo u Sr-
biji u okrugu rudnickom. K. Jovanovi6 145.

KALAS, kala§a, m. nevajalac, lopov; covjek
koji kalasi, pers. qallas, tur. qalas, lukavac, lopov.
— Akc. kakav je u gen. sing, taki je i u osta-
lijem padezima, osim nam. sing, i voc: kalasu,
kalasi. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. mamioc) i M Vukovu: 1. ,der tauge-
nichts, lump' ,hoino nihili'. 2. (u Dubrovniku)
vide varalica (osobito koji uzima u zajam ne mi-
sleci vratiti). radi ovoga zadnega znacena u Vu-
kovu rjecniku vidi kalasiti. Od ovijem kalasima
(h'arizejima) besjedi odi Gospodin. S. Eosa 64*.
Eobert Klive bio je u mladosti kalas. M. Pa-
vlinovic, rad. 158.

KALASENE, n. djelo kojijem se kalasi. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. Vaja smetnuti dangubu
i kalasene putujucih ucite|a. M. Pavlinovic, razl.
spis. 62.

KALASEVKA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudnickom. Livada u Kalasevci. Sr. nov. 1873.
111.

KALA-SILO, m. same u Stulicevu rjecniku uz
kalas.

KALASITI, kalasim, impf. jednako mojakajuct
i ulagujuci se traziti na dar sto u koga (u Vu-
kovu rjecniku nije dobro tumaceno). kaze se
uopce s preziranem, ali se moze reci i od sale,
osobito djetetu, n. p.: ,Kalasu, sto sve kalasis?'
,Ne6e§ nista da cinis nego sve kalasis'. — Po-
staje od kalas. — Akc. kaki je u praes. taki je
tt impf. kalasah i u part, praet. pass, kalasen;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je « inf., osim
aor. 2 i 3 sing.: kalasi. — U nase vrijeme u
Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ka-
lasiti oko koga jingannar qualcuno lusingandolo
dolcomonte' ,8ublectare') i u Vukovu: vide varati
(osobito uzimati u zajam ne misledi vratiti) s do-
datkom da se govori u Dubrovniku. — Prelazni
je glagol, te se noj cesce kaze: kalasiti sto u
koga (mane je obicno oko koga kao sto je u
Stulicevu rjecniku). (Djeca) kalase u domadine
komad pecenice. Dubrovn. 1870. 19.

KALASTUEA, /. psovka psetu (jamadno augm.
kalas). — U Vukovu rjecniku: ,oin scbimpfwort
vom hunde' ,convicium in canem'.

1. KALATI, kalam, imp. (ribu) raspolavlati
da se moze osusiti. — Akc. kaki je u inf. takije
u praes. 3 plur, kulaju, m aor. kalah, u ger. praes.
kalajuci, u ger. praet. kalavsi, u part, praet. act.
kalao, kdlala ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. — Vaja da je ista rijei §to i 2. kalati
(premda ima razlika u akc). — U Vukovu rje6-
niku: t. j. ribu ,den fisch aufschneiden um ihn
zu dorren' ,di8seco piscem torrendum'.

2. KALATI, kalam, impf. cijepati. — Akc. je
zabi]ezen po novoslovenskom. — Rijec je po svoj
prilici praslavenska, isporedi novoslov. kalati, ces.
kdlati, gornoluz. kalad. — Postaje od glagola
klati kao iterativni glagol. — Kod kajkavaca i

sjevernijeh cakavaca i stokavaca u ovom znacenu;
nesto je drukcije znacene kod ostalijeh stokavaca
(vidi 1. kalati). — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kalam, cepam ,findo, scindo, at divido, dif-
findo') i u Voltigijinu (,8paccare, tagliare' ,spalten,
zerhacken').

a. aktivno. D vista truba i svirala, dvista glasi
medenijeh mah na pole srdca kala. J. Krmpoti6,
katar. 118. Nit' ne sice, nit' ne kala. Jacke. 4.
Eogac pane kala. 218. Kalati, min. (cijepati)
,spalten', tal. ,fendere', frc. ,fendre, refendre',
egl. ,to rive, to cleave', cf. raskoliti. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

b. sa se, rejleksivno Hi pasivno. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku : kalam se, razplatujem se ,fin-
dor, diffindor, scindor'. Kalati se ,8ich spalten',
frc. ,etre clivable, se cliver', egl. to cleave'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

3. KALATI, kalam, pf. grabiti vodu. u Lici.
V. Arsenijevic. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2
pi. : kalamo, kalate, u aor. 2 i S sing, kala, u
part, praet. pass, kalan. — U istom znacenu ima
i novoslov. kalati i kalati. — Ne znam jeli ista
rijec sto 4. kalati.

4. KALATI, kalam, pf. demittere, spusHti (s vi- s^
soka na nize), cesto kao mrnarska rijec o jedrima -^
(vidi dva prva primjera), tal, calare. — impf.:
kalavati. — Akc. je kao kod 3. kalati. — Od xv
vijeka po zapadnijem krajevima.

a. aktivno. Trudna toga plova ovdi jidra kala
plavca moja. M. Marulic 6b. Ne mogu ni jedra
gindati aliti da kalam. M. Vetranic 1, 169.

b. sa se, rejleksivno. Muhe lajnene, doli se ka-
lajte. M. Vetranid 2, 168. Kalati se niz njeku
funestru. M. Drzid 46.

5. KALATI, kalam, pf. u Vukovu rjecniku: (u
Srijemu) oslabiti ,matt werden (z. b. von einer
krankheit)' ,fatigari, artus fessos habere'. — Akc.
je kao kod 3. kalati. — Ne znam jeli u svezi sa
4. kalati.

6. KALATI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 112.

KALAUCITI, vidi kod kalauziti.

KALAUEA, /. vidi karaula, od cega postaje
premjestanem slova. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: 1. (u Hrvatskoj) vide ka-
raula. 2. u Udbini jedan veliki kamen kod ko-
jega je bila negda karaula. — Bijela je vila do-
zivala iz Laure turske kalaure. Pjev. crn. 2G».

KALAUS, m. vidi kalus. — U Mikojinu rjec-
niku kod kalus, i u Stulicevu: ,noctua' s do-
datkom da je uzeto iz Mikajina.

KALAUSKA, /. zensko cejade kao kaiauz. —
Nacineno u nase vrijeme. Kalauska ,weg-weiserin'.
Jur. pol. terminol. 635.

KALAUSTVO, n. vidi kalauzene. — Najednom
mjestu xviii vijeka. Kalauzstvom ti me uprav',
tvojim gornim da bih do se. J. Kavanin 465'>.

KALAIJSCAD, /. coll. vidi kod kalau§ce.

KALAUSCE, kalausceta, n. dem. kaiauz. —
Nema mnozine; kao mnozina trebalo bi da bude
supstantiv kolektivni zenskoga roda kalau^cad.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der junge wegweiser' ,viae dux juvenis'). Utefie
mu momce kalausce. Pjev. crn. 124*.

KALAUStINA, /. placa sto se daje kalauzu.

— U nahe vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,geld, die belohnung fiir den kaiauz' , pecuniae
debitae tw kaiauz'). Daje se osam stotina groSa
Jovanu Eenavcu, na ovaj nafiiu, da Jovan Ee-
uavac kupi svine Nikoli Muzikravi pod kalau-

^p^-< y^'^'^- ' /^ «jj_S

,jti

o ^.A '^f^..*-'^4i/''i:^=l^i^'MG^

KALAUSTINA

767

KALAVRE

stinu. Glasnik. ii, 1, 85. (1808). radi znacena u
ovom primjeru vidi kalauz, d.

KALA-UZ, m. dux itinoris, covjek koji haSe put
(n. p. 6e]adetu Hi vojsci, ceti), tur. kylaghyz, ku-
lavuz. — isporedi kulauz. — Premda ima i po\.
kaJauz, ne moze hiti praslavenska rijec. — Od
xvii vijeka, a izinedu rjecnika u Mika\inu (ka-
lauz, vodic ,diix'), u Belinii (,guida' ,dux' 3y4a),
u Jijelostjencevu (v. haramba§a), u Stulicevu (,dux,
ductor, praomonstrator), u Vukovu (,der wcg-
weiser' ,dux viae' s primjerom iz nurodne pjesme:
Zemja tuda, kalauza nema).

a. uopce ill kod vojske. Tri lita robise s vojskom
kalauzi. D. Barakovic, vil. 81. Vijeran kalauz
ki je nemu. J. Kavanin 3^. 6emu se zacudi
putnik i pita onoga kalauza, §to ono mogase biti.
J. Banovac, pripov. 98. Ter stani prida mnom
mladahnom za kalauza. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 54. Jaoh, sele, stari izmatori, koj' (5e vojsci
kalauzi biti. Nar. pjes. bog. 178. Imadudi za
svoga kalauza jednoga Turcina. M. Zorici6, zrc.
19. On prvi upade, a niti je jost put bio onamo
ucinen, niti je kalauza imao. D. Rapii 296. Da
traiimo kakva kalauza, da nas vodi Tijani pla-
nini. Nar. pjes. vuk. 3, 329. Te potrazi lake
kalauze. 4, 398. Al' da su ti gini kalauzi. Pjev.
crn. 1 15a. Daj mi, kraje, dobra kalauza. 124a'.
Tuda zemJa, kalauza ne ima, tudi }udi, ne znamo
im dudi. Nar. pjes. u Bos. prij. 1, 46. Sto oci
vide, kalauza ne trebaju. Nar. posl. vuk. 859.
Kalauz, provodic ,weg-weiser (der fiihrer)'. Jur.
pol. terminol. 635.

b. koji vodi hrod, pilot, pedut. Dragut Eaisus
vrli kalauz morski. P. Vitezovic, kron. 146.

C. vidi provoda^ija. Na te sastanke ide pro-
vodagija (,kalauz' vele u Slavoniji). V. Bogisi6,
zborn. 173.

d. koji za drugoga trguje i kupuje svine. — U
Vukovu rjecniku: ,der unterhandler des schwein-
bandlers' ,procurator suum'. — isporedi i primjer
kod kalaustina.

KALAUZITl, kalauzim, impf. kazati koine put
kao kalauz. — Akc. se mijena u aor. 2 t 3 sing.
kalauzi, — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (kalauziti, voditi ,duco') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,guidare o scorgere, far
la guida o scorta' ,duco' 364^), u Bjelostjencevu
(kalauzim ,duco milites, ducatum praebeo'), u
Voltigijmu (jamaino grijeskom kalauciti ,con-
durre, guidare soldati, essere campione' ,soldaten
anfiibren'), u Stulicevu (.ducere, viam alicui prae-
monstrare'), u Vukovu (,den weg weisen' ,inonstro
viam' s primjerom iz narodne pjesme: A pred
nima Purko barjaktaru, barjak nosi, vojsci ka-
lauzi). Dosavbi jedan Inglez u s. zemju bas dana
velike nedije i kalauzeci ga jedan nevirnik priko
jedne velike pustosi i vidi oko puta jedno mno-
stvo ptica. J. Banovac, pripov. 98. Kalauzi
Culko barjaktare. Nar. pjes. vuk. 3, 331. Barjak
nosi, vojsci kalauzi. 4, 257. Kalauz'te nama uz
planinu. 4, 399. Stono znadu kalauzit vojski.
5, 314. A pred nima Vuce kalauzi. Pjev. crn.
174l>. Kalauzedi otknp}enik a mladic sustopice
za nim. Nar. prip. vuk.- 218. Neki (podu) na-
prije da kalauze, a neki s traga u zaplede. S.
l^ubisa, prip. 192.

KALAUZOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrug u
sarajevskom. Statist, bosn. 10.

KALATJZENE, n. djelo kojijem se kalauzi. —
Naj cescc stoji grijeskom z mj. z. — Stariji je
ohlik kalauzenje. — Izmedu rjecnika u Belinu
(kalauzenje ,guida, cio6 1' atto di guidare' ,ductus'
364^), u Stulicevu (kalauzeiie), u Vukovu. Da-

nasni kra}i od evandelija, dosavsi po kalauzenu
zvizde od istoka, i nasavSi Boga ... J. Banovac,
razg. 72.

KALAV, adj. cjepak. — Kao tehnidka rijec
nacineno u nase vrijeme od 2. kalati. Kalav, m.
(cjepak) ,spaltbar', tal. ,divisibile', frc. ,clivablo',
egl. jCleavable' ; jodnamo i. jednim smjerom kalav
,monotom'; poredno s prekutnicom kalav, pre-
cjepak ,diatom'; naokolo kalav, opcjepak ,peritom'.
B. §ulek, rjecn. znanstv. naz.

KALAVa6eNE, n. djelo kojijem se kalavati.

— U Vukovu rjecniku.

KALAVANE, n. djelo kojijem se kalava. — U
Vukovu rjeiniku: vide silazeno.

KALAVAR, m. u Vukovu rjecniku: (u Srijemu)
u 6urcija klupa sa dvije kose na kojoj so sjedeci
struzu koze ,die gerbebank' ,machina pellionum'.

1. KALAVAT, m. vidi kalavadene, od tur.
qalfat (arap. qilSfet), a ne od tal. calafato (vidi
1. kalafat) koj a je rijec presla is arapskoga u
talijanski jezik. — U Vukovu rjecniku: ,kalfater-
arbeit' ,densatio navis'.

2. KALAVAT, in. iine mjestima.

a. u Vukovu rjecniku: n Vlaskoj mjesto prema
Vidinu.

b. pole u Srbiji u okrugu crnorijeckom. M. D.
Mili6evi6, srb. 914. vidi 2. Kalafat, a).

KALAvATI, kalavam, impf. 4. kalati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 plur. kaUvaju,
u aor. kalavab, u ger. praes. kalavaju6i, « ger.
praet. kalavavsi, u part, praet. act. kalavao, ka-
lavala; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — Po primorju od xvi vijeka, vidi
a, h).

a. prelazno.

a) aktivno. Cini potezati gori i uz kelomnu
kalavati nizdoli. V. Andrijasevic, put. 254.

b) sa se, refleksivno. U Damasku se niz mire
kalavab. B. Gradic, djev. 182.

b. neprelazno. — znacene je kao kod a, b). —
U Vukovu rjecniku: vide silaziti, cf. stvore s (io-
datkoin da se govori u Boci kotorskoj. Od kako
je sveti Vasilije niza stube kalavao (pripovijeda
se u Boci . . .). Vuk, rjecn. kod stvore.

KALAVATITI, kalavatim, impf. zatiskivati
(naj cesce kucinama, pa poslije mazuci paklom)
skripe na brodu sto postaju kod gradena medu
daskama, da ne ufeze voda. — isporedi kalafa-
tati. — Akc. se mijena samo u aor. 2 i 3 sing.:
kalavati. — Postaje od kalavat. — U Vukovu
rjecniku: t. j. ladu ,kalfatern' ,reficio, dense'.

KALAVER, m. vidi kaduja. Kalaver, Salvia
officinalis L. (Panci6). B. Sulek, im. 137.

KALAVET, m. ulagivane, ulizivane. ^j. Sto-
janovid. — Od arap. gbalui, tur. galut, lazive Hi
nerazum^ive rijedi.

KALAVETILO, m. ulizica, ulagivalo. :i^. Sto-
janovid. — vidi kalavet.

KALAVETITI, kalavetim, impf. ulizivati se.
1^. Stojanovid. — vidi kalavet.

KALAVOST, /. osobina onoga sto je kalavo.

— Nacineno u nase vrijeme. Kalavost, min. (cjep-
koda) ,theilbarkeit, spaltbarkeit', tal. jdivisibiliti',
frc. ,clivage', egl. ,cleavage'; savrsena kalavost
,vollkommene tbeilbarkeit', tal. ,divisibilita per-
fetta'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KALAVRE, kalavara, /. pi. nekakoe kratke no-
gavice. — U Vukovu rjecniku: ,eine art kurzer
hosen', cf. pelengade. — Miklosic tnisli da je od
tur. qalura, stara crevja.

KALAVEK

768

KALDRMISANE

KALAVEK, m. jelo pitko zgotovjeno. ^. Sto-
janovi6.

KALAVRl^E, /. pi. inie mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Niva u Kalavr|ama. Sr.
nov. 1875. 2.

KALAZ, m. ime selu u protopresviteratu bu-
dimskom. Sem. prav. 1878. 36.

KALCE, Kalceta, n. Hi Kalce (mj. Kalci), Ka-
laca, m. pi. (?), zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 51.

KALCET, m. tal. calzetto, bjecva. — U Istri
u nase vrijcme. Zas su vami dragi crjeni kaleeti
i bile postoli. Nar. pjes. istr. 2, 146. !]^udi mi
govore, da kalcete nima. 2, 160.

KALCa, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovii 224.

KALCEVAC, Kalcevca, ,>n. ime mjestu u Srbiji
u okrugu knezevackom. Niva u Kalcevcu. Sr.
nov. 1869. 231.

KALCIN, m. prezime. Raca Kalcin. Sr. nov.
1868. 243.

KALCINE, /. pi. vrsta velikijeh suknenijeh ca-
rapa, tur. qalcyn (a ovo ce biti od tal. calze Hi
calzoni). — Akc. se mijena u gen. kalcina. — Od
XVII vJjeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (kal-
cine, navlake ,pedali' ,soccus') gdje se naj prije
nahodi, u Stulicevu (,pedali, calzette' ,soccus' iz
Mtkalina), u Vukovu: od sukna kao velike ca-
rape sto se nose u cizmama (u Srbiji i u Bosni)
,eine art tiichener striimpfe' ,tibialium genus'.
Niti tko nosi ga6a, ni caksira, ni kla§ana, ni
kalcina. Glasnik. 31, 304. (1704). Kako recemo:
. . . kalcine . . . S. Margitic, ispov. iv. Onda skoci
Senanine Iva u kalcinam' bez zuti papufia, od
naglosti u kosuji tankoj. Nar. pjes. vuk. 1, 535.
Ti obuci divan-kabanicu, te zakloni toke na pr-
sima, a povrati od sajka kalcine, te zakloni kovce
i caksire. 3, 441. Uvali (joj) noge u kalcine.
Pjev. crn. 230*. Kalcinama i opancinama. Ogled,
sr. 417.

KAL6INI, m. pi. vidi kalcine. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Odica nogu ili od svite kako
kalcini. P. Filipovid 30.

KALDACKI, adj. koji pripada Kaldaku. — JJ
narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena. Ra-
zasjala kaldacka planina. Nar. pjes. potr. 3, 12.

KALDAJSKI, adj. vidi haldejski. — Samo adv.
kaldajski (o jeziku) u jednoga pisca xviii vijeka.
Govorio je kaldajski i persijanski. A. Kanizlid,
kam. 815.

KALDAK, m. ime nekakvoj planini. — U na-
rodnijem pjesmama bosanskijan nasega vremena.
Kad bijahu na Kaldak planinu. Nar. pjos. petr.
3, 12. U Kaldaka visoku planinu. 3, 191. Na
Kaldaku kod vode jezera. 3, 421.

KALDEA, /. vidi Haldeja. — U jednoga pisca
xvn vijeka. Matija (ide) u Kaldeu. F. Glavinic,
cvit. 221b.

KALDEA NIN, vidi Kaldejanin.

KALDEJ, m. vidi Haldoj. — Od xv vijeka (vidi
Bernardinov primjer). Kaldeji mu protiv bihu.
D. Barakovid, jar. 34. Kaldeji ufiiniso tri cete
za razasuti Joba. M. Radnic 340^. — Amo pri-
padaju i ovi primjeri u kojima je gen. pi. bez]
prema latinskome obliku: Pozga onih, kih najde
poli peii, od Kaldeof. Bernardin 6. dan. 3, 50.
PozeSe onijeh, kih n«jde poli pe6i, od Kaldeov.
N. Ranina IS*. Job uvrijeden od Judi Sabea i
Kaldea. J. Matovid 383.

KALDEJANIN, m. vidi Haldejac. — Mnoiina :
Kald^jani (starije Kaldejane). — Od xv vijeka.

Pristupise muzi Kaldejane (.Chaldejane'). Ber-
nardin 101. dan. 3, 8. Krai Baltasar Kaldejanin.

1. Ancid, ogl. 83. — Po latinskom jeziku i bez j:
Prjestupise muzi Kaldeane. N. Ranina 122*. dan.

3, 8. Pristupivsi Judi Kaldeani. I. Bandulavid
125^. Sadruzivsi se s Kaldeani. A. Vitalic, ist.
4S7. ^

KALDEJKA, /. iensko cejade iz Kaldeje. —
11 jednoga pisca xvi vijeka. Vila Kaldejka. P.
Zoranic 69a.

kIlDEJSKI, adj. vidi haldejski. — Od xv
vijeka.

a. adj. S zemjo kaldejske. M. Marulic 22. Iz
Ura kaldejskoga. B. Kasid, rit. 120. Tri kra}i
od kaldejskih krajin dilihu se. F. Glavinic, cvit.
5b. Od Ura kaldejskoga. I. Ancic, svit. 97.
Grcki jezik znadijase i kaldejski i zudinski. P.
Knezevid, pism. 73. Kako si oslobodio Abrama
od Ur-kaldejskoga. T. Ivanovid 115.

b. adv. kl,ldejski (o jeziku). I kaldejski onda
govorise. M. A. Rejkovid, sat. Ke^.

KALDEOSKI, adj. vidi kaldejski. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Posla na troje kaldeosko na-
silje. M. Vetranid 1, 148.

KALDERSKI, adj. koji pripada Kalderu
(mjestu u Istri, isporedi Kaldir). — U spomeniku
sin vijeka prepisanu xvi v. Ravno na posred
grma Kaldorskoga. Mon. croat. 32. (1275 prepis.
1546).

KALDIR, m. mjesto u Istri. — U narodnoj
istarskoj pjesmi nasega vremena. Priti ti je u
Kaldir. Nar. pjes. istr. 2, 168.

KALDRMA, /. put, drum, trg itd. pokriven
plocama, poplocen (i samo poplocene), tur. kal-
dyrym. — U Dubrovniku se sad govori kidrma.

— Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (kaldrma, put napravjen kamenom ,via si-
licibus munita vel strata') gdje se naj prije na-
hodi, u Belinu (pisdno kalderma ,selciata, lastrico
di selce' ,structura silicea' 666^), u Voltigijinu
(gdje je cudnovatom pogreskom pisac po ne-
mackom prijevodu razumio i tumacio talijanskom
rijeci kao da znaci §to i mehlem: ,impiastro'
,pflaster'), u Stulicevu (pisano kalderma, put ka-
menom naprav}en ,selciata, lastricata' ,opus la-
pidibus stratum'), u Vukovu (.die heerstrasse, ge-
pflasterte strasse, audi pflaster' ,via strata, stra-
tum'). U Prizrenu istrla kaldrmu. Nar. pjes. vuk.

2, 58. Zidajudi po kalu kaldrme. 2, 104. Ni na
drumu kamene kaldrme. 2, 203. Dopadose k zemji
i kaldrmi. 2, 242. Sab}a mu se po kaldrmi vuce.
2, 817. Iz kaldrme iskace kamene. 2, 466. Baci
kupu o mermer-kaldrmu. 2, 584. Stade zveka
mermorli- kaldrme. 3, 20. Bane prosu ruspe po
kaldrmi. 3, 409. Kud su nasi drumi i kaldrme.

4, 136. Prosula ih mlada po kaldrmi. Pjev. crn.
150*. — / kao ime mjestima: a) selo u Hrvatskoj
u iupaniji lieko-krbavskoj. RazdijeJ. 32. — b)
mjesto u Srbiji u okrugu aleksinackom. M. D.
Milidevid, srb. 778. — c) mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva na Kaldrmi. Sr. nov. 1861.
748.

KALDRMATI, kaldrmam, impf. vidi kaldrmiti.

— Ne znam ima U ova rijec, ali u Dubrovniku
ima kadrmati, vidi kod kaldrma.

KALDRMGIJA, m. iovjek koji kaldrmise, tur.
kaldyrymfSfy. — U Vukovu rjecniku: ,der pfla-
sterer' ,qui vias lapide sternit'.

KALDRMICA, /. ime mjestu u Srbiji ti okrugu
va^evskom. Sr. nov. 1874. 344.

KALDRMISANE, n. djclo kojijem se kaldr-
mise. — U Vukovu rjeiniku.

(/

KALDRMISATI

769

KALENDE

KALDEMISATI, kaldrmisein, impf. vidi kal-
drmiti. — liadi postana vidi kod kalajisati. —
Akc. se ne mijena, osim u aor. 2 t B sing, kal-
drmisa. — U Vukovu rjecniku: vide kaldrmiti.

KALDRMITI, kaldrmim, impf. nacinati, gra-
diti kaldrmu. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing, kaldrmi). — U na§e vrijeme, a izmedii rjec-
nika ii Vukovu (,pflastern' ,mumo, sterno'). Za
nome se kaldrmi kaldrma. Nar. pjes. petr. 2, 29.

IvALDRMJ^ENE, n. djclo kojijem se kaldrmi.
— U Vukovu rjecniku.

KALDENE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
cuprijbkom. Livada na Kaldrne. Sr. nov. 1875.
745.

1. KALE, m. Ivjp. kaluder. — Akc. je zabi]ezen
onako kao sto je u Vukovu rjecniku. moze biti
da bi uprav bilo kdle, kaleta, ali su svi primjeri
u voc. ili u nam. sing, (sto u narodnijem pje-
smama moze imati isti akc. kao voc). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,(zutraulich
von kaluder) lieber monch' .monacbulus' s pri-
mjerima : ,Hoce kale Boga mi !' ,Ne §de kale zeja
brati'. — Glede6 kale kako Marko spava . . .
Onda kale kona odsjednuo . . . Nar. pjes. vuk.
2, 444. Kazuj, kale, namastirsko blago. Pjov.
cm. 46*>.

2. KALE, Kaleta(?), n. (?) selo u Hercegovini
u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 232. — Vaja
da je arap. tur. qal'a (vidi kod kula).

KALEB, m. vidi galeb. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (kaleb, galeb, ptica
,mergus') i u Stuliccvu (v. kalep). Pri meui kad
ne bi clovika ni druga, van gladni kalebi i vuci
iz luga. D. Barakovic, vil. 257. Diomedske krajem
stine let' ko kaleb moje poro. J. Kavanin 8£4i'.
Ka' jata kalebova. M. Pavlinovic, razl. spis. 377.
Kaleb ,larus'. J. Pancic, zoolog. 206. Kaleb
jLarus canus'. Progr. spal. 1880. 48.

KALE BIG, m. uprav dem. kaleb. Kalebi6,
Sterna anglica. Progr. spal. 1880. 48.

KALEBINE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackom. Zemja u Kalebinama. Sr. nov. 1865. 35.

KALEBOVAC, Kalebovca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj. Kazdije}, 34.

KALEL, m. vaja da je bilo ime musko xiii
vijeka, jer se nahodi adj. Kalelovt (koji pripada
Kalelu, a rijeci same Kalel nema). — U Dani-
cicevu rjecniku: Kalelovt, medu Judma u Stipu
sto ih je kra} Milutin dao crkvi Arhandelovoj u
Stipu a s liom Hilandaru bjese ,Manojlo, Ka-
lelovB synt' (Mon. serb. 62 god. 1293-1302).

KALELOV, adj. vidi kod Kalel.

KALEM, m. arap. qalam (od grc. xdlaaog),
tur. qalem, trska uopce, pa i trska kojom se (po
istoku) pise, pa i drugo sto je slicno trsci, kao
cijev, i prava linija, navrt itd. — od ovijch su
znacena tri prosla u nas jezik. — Akc. se mijena
u gen. pi. kalema. — Od xvm vijeka (vidi kod
b), a izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,rohrfeder'
jCalamus'. 2. vide mosur. 3. vide kalam).

a. trska (ne pcro) izrezana i nacinena za in-
sane, kcjom pisu istocnaci (Arapi, Turd itd.).
B'jelom rukom i kalemom pise. Nar. pjes. vuk.
1,360. Sto je nebo, da je listartije; sto je gora,
da su kalemovi ... 1, 401. I kalema cim se
knige pisu. 3, 349. Dobavila divit i kalema, pa
nakiti knigu na kolenu, Nar. pjes. u Bos. prij.
1, 43.

b. navrt, vidi kalam. Niki drze da jest boji
kalem, ako se iz divijog stabra, u koga se uka-
lemi, kora ne izreSe. I. Jablanci 190. Narodi su

IV

divjo masliue pisak uvrnut ili kalem ucipit u
dobru maslinu. L Velikanovi6 1, 218, Ali kalem
iliti prisad ne mede se u drvo, dok se drvo ne
rani. D. Kapi6 350. Vinodjelci sa kalemima uveli
su u vinograde 6okoce. P. Boli6, vinod. 1, 32.
Noz mora biti o§tar da se s nim i kalemi zare-
zati mogu. 1, 285. ,0d Jovanove ruke prima se
i suvo', govorili su sejaci, u §ali, hotedi pokazati
koliko se negovi kalemi svakad primaju M. D.
Milicevic, zim. ve6. 7.

c. velika cijev drvena sto zine na nu motaju
predu, kad hoce da snuju. — U Vukovu rjecniku.

A. ime mjestu u Srbiji u okrugu rudnickom.
Ornica kod Kalema. Sr. nov. 1872. 440.

c. prezime. — U nase vrijeme u Bosni. Schem.
bosn, 1864. xvi.

KALEMA6a, /. kruska ili druga koja vo6ka,
koja je nakalemjena. u Lici. V. Arsenijevic.

KALEMBEE,, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevid.

KALEMI, m. pi. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu kragujevackom. Niva u Kalemima. Sr.
nov. 1866. 350. — b) Kalemi, u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 167.

K.1lEMITI, kalemim, itnpf. vidi kalamiti. —
Postaje od kalem. — Od xvm vijeka. Kako vaja
kalemiti. I. Jablanci 189. Moze se crna loza na
belu kalemiti. P. Bolic, vinod. 1, 283. Osobito
je milovao da sadi i da kalemi voce. M. D. Mi-
lidevid, zim. vec. 7. Zasto kalemi vodke. 8. Na
mladence i na blagovesti obidno se kalemi vode.
ziv. srb. 1, 6. — / u metaforickom smislu. Ne-
mojte na sebe gnev Bozji kalemiti. V. Vrcevid,
niz. 80.

KALE N A, /. ime Jensko. — isporedi Kalina,

— U nase vrijeme. Sto je devojku Kalenu ovde
izprosio. Glasnik. ii, 1, 146. (Ib08).

KALENDAR, kalendara, m. (po lat. calenda-
rium) kniga u kojoj su zabi]ezeni svi dani u go-
dini, i koji se sveci u koji dan svetkuju, pa i
druge stvari sto spadaju u poznavane vremena
preko godine, kao sto su pomicane sunca i mje-
seca itd. — isporedi koledar. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika ii Mikalinu (,calendarium,
fasti') i u Stulicevu (v. svetodanik s dodatkom
da je uzeto iz brev-jara). Kalendar pape Grgura.
I. Bandulavic i. Svetci koji su izvan kalendara,
M. Divkovid, nauk. xvi. Kalendar iz rimskoga
misala. B, Kasid, rit. la, Postovi koji su izvan
kalendara. P. Posilovic, nasi. xv. Svetodnevnik
iliti kalendar. A. Kanizlic, kam, 836. To vidi se
sve iz kalendara. J. S. Eejkovic 9.

KALENDAEI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 80.

KALENDAEOV, adj. koji pripada kalendara.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Prije ponapra-
v|enja kalendarova. B. Kasid, rit. o^.

KALENDAEOVCI, Kalendarovaca, m. pi. ime
dvjema selima : Kalendarovci pravoslavni i turski,
ti Bosni u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 84,

KALENDAESKI, adj. koji pripada kalendaru,
kalendarima, — U jednoga pisca xvm vijeka.
Kad pazis zlamene kalendarsko, J. S. Eejkovid 88.

KALENDE, kalenada, /, pi. prvi dan od mje- >y
seca, lat. calendao. — isporedi koleda, kolenda.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (kalende, mladi ali prvi den meseca
.kalendae'). Prid kalendami od novembra. B,
Kasid, rit. xxxi. Prid danom od kalenada. rit.
la. Toliko dan koliko je kalendi proslo. M. Al-
berti xx. Kalende vase i brgu[e nonavidila jo

a^^-

cf i^<.

49

*-<^

/^^ yjf^

KALENDE

770

KALEZ, c.

dasa moja. P. E,adovci6, nac. 502. isai. 1, 14.
ObslaSavajuci kalende. I. Kra}i6 86. Na prvi
dan svakoga miseca jesu kalende. 91.

KALENDULICA, /. ime hi]ci, vidi neven. —
Po latinskom imenu. Kalendulica, Calendula L.
(Kuzmic). B. Sulek, im, 137.

KALENI, m. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva u Kalenima. Sr. nov. 1866. 278.

KALENICA, /. zemlana zdjela. — U Vukovu
rjecniku: (osobito do}e preko Morave) ,eine ir-
dene schiissel' ,lanx fictilis'.

1. KALEN16, m. selo u Srbiji u okrugu va-
jevskom. K. Jovanovi6 105. — vidi i Kalinid, b, h).

2. KALEN16, m. prezime. u Backoj. V. Arse-
nijevid.

KALENICI, wi. pi. selo u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovid 157.

KALENOVAC, Kalenovca, m. selo u Srbiji u
okrugu jagodinskom. K. Jovanovi6 107.

KALEP, m. vidi galeb i kaleb. — Samo u
Stulicevu rjecniku: kalep, ptica ,mergus'.

KALESIJA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 166.

KALEST, m. (jamacno KciD.iGzog, Callistus),
u Danicicevu rjecniku: Kalestt, patrijarah cari-
gradski za vremona Dusanova. Glasnik. 11, 162.

t

KALETIC, m. prezime. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Kaletica malim sokom pismo izuade.
J. Kavanin 118^.

- KALETINAC, Kaletinca, m. selo u Srbiji u
okrugu niskom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 121.

KALEVIT, m. u Danicicevu rjecniku : Ka-
lovitt, mitropolit sofijski za vremena despotice
Andeline. Okdz. pam. saf. 64.

KALEZICI, ?«. ime bratstvu u Crnoj Gori. —
U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena.
Od maloga bratstva Kalezica. Ogled, sr, 472.

KALEZ, kaleza, m. casa osobitcga oblika
(s jednom noiicom) sto se upotrebjava kod crkve-
Tioga obreda; nije nigda od stakla, mogla je
■negda biti i od drva (vidi u primjerima), ali je
■sad od zlata Hi od srebra (i za nevo^u od kosi-
tera) i krasno izradena. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
■ace. sing., i gen. pi. kaleza (Hi kaleza). u Vu-
kovu je rjecniku drukciji akcenat, ali sam ja cuo
samo ovako. — Samo u juznijeh Slavena (u Hr-
vata i Srba i Bugara), i to cesce kod katolika
nego^ kod pravoslavnijeh, vidi putir. — Oeito.je
rijec romanska iz sjeverne Italije: od lat. ca-
lice(m) po pravilima romanskijeh jezika postalo
je kalege, pa kaleze (isporedi n. p. mlet. calese),
te je od ove rijeci doslo u nas jezik vet prije
xiv vijeka kalez (kale2b). Miklosic tvrdi da je od
lat. calicem preslo preko stvnem. chelich i po-
stalo kalez (kao sto zbi{a i jest kod novoslov.
kelih, ces. kalich, poj. kielich itd.). to bi on htio
■potvrditi tijem sto bi Slaveni uopce crkvene rijeci
primili iz nemackoga jezika; ali svako istoricko
■obrazlozene treba da padne pred samom filolo-
gickom cinenicom: izmedu etimologija kaleze i
chelich moze li biti sumne od koje je postala
rijec kalez? — vidi i kriz. — Izmedu rjecnika
u Mika^inu (,calix'), u Voltigijinu (,calice, bic-
.chiere' ,kelch'), u Vukovu (kAlez, vide putir s do-
datkom da se govori u Slavoniji i u Crnoj Gori),
u Danicicevu (kaleXt ,calix').

a. u znaienu sprijeda kazanom. Potreby i na-
pravy crtkovBtiyje . . . kalezi i bjuda nafortnaja.
Dauilo 36. Ki crkvi svojim blagom urese dahu,

kalez i rizam knigami. Mon. Croat. 318. (1387).
Tri kalezi, dva kukumartja i diskost. Mon. serb.
408. (1441). (Pogani) pehare kovase od kalezev
tvojih (Boze!) M. Marulic 244. Da cakoli v ka-
lezi ne ostane. Narucn. 20^. Stavi jedan del
ostije V kalez. 40^. Popi krv s haleza, Korizm.
61a, Ako drzal jest sudi ili kalezi necistl. S,
Budiuic, ispr. 86. Uzdvignude ostije i kaleza.
A. Komulovic 56. Misnik okol ostije ter kaleza
pocne sluziti. F. Glavinic, cvit. 171^. Ter mu
vas na kuse razbihu kalez (pogani). 266^. Za-
povida, da kalezi od drva, nimaju ve6 biti. 293^.
IJ kalezu nije vino, da jest ista krv istoga Isu-
krsta. I. T. Mrnavic, nauk. krst. 1702. 20, Kad
zdvignes kales. P. Eadovcic, nac. 437. Kada se
pridaje casa ili kalez s patenom. I. Zanotti, upit.
4. Podajuci za opiranje vino u sudu pristojnomu,
ali nigda u kalezu posvecenomu. M. Bijankovic
39. I vino se obratjuje u tvoju krv stanovito
ko se u kalez posvetjuje po tve sluge skrovito.
L. Terzic 339. Ki joj doni suha zlata kalez oni.
J. Kavanin 92^. Kandel, pihzid i kalezi. 322b,
Ca se nahodi u kalezu? H, Bonacic 108. Tko
prodade krunicu ili kalez ili koju drugu stvar
zaradi svetiiie ili blagosova. A. Bacic 64. Slu-
zeci se stvarma svetijeni u dogadaji svitovnim,
kako pijuci s kalezom na casti ... 65. Prvo po-
svecenja ostije i kaleza. I. Krajic 38. Kad kriza
se svrhu kaleza. 65. Ocistiti se jimaju lesnice,
kalez i patena. 68. Da u oni kalez, u komu se
krv Isukrstova prikazuje, tkogod napuni smrada.
J, Banovac, razg. 61. Odnese iz crkve kaleze.
pred. 101. Da tko prodade krunicu ili kalez.
uboj, 48. Andeli doletivsi s neba prisvetu krv
kra|a svoga i stvoriteja beru i u zlatne kaleze
primaju. F. Lastri6, test. 162". U drvenim ka-
lezi misu govorahu misnici. test, ad, 21^'. Ka-
lezi i patene. ned. 272. Posto se posveti ostija
i vino u kalezu. I. A. Nenadic, nauk. 103. Na-
hodi li se jednako i u ostiji i u kalezu pravo,
zivo i istinito tijelo, krv, dusa . . . Jezukrsta?
188. Nosio je casu iliti kalez od zlata. A. Ka-
nizlid, kam. 68. Kakono rulio, kalez ali vino,
bogojubn. 57. Kalez zlamenuje grob Isukrstov.
64. Zapaliti crkvu na Olovu, pokupiti krize i
kaleze. Nar. pjes. bog. 279, Stade na krpi
s kojom se kalez tare. M. Zoricic, zrc. 175.
Razkovacu srebrne ibrike a kovadu krize i ka-
leze. And. Kacid, razg. IIO**. Porobise crkve i
otare, s paramentam koi'ie pokrivaju, a s kalezim
rujno vino piju. 2383'. Povratiti sve case, ka-
leze i ostale sude. kor. 299. Casu i pliticu t.j.
kalez i patonu. Ant. Kadcic 38. Zajedno s po-
krivcem od kaleXa. 89, Podaje kalez iliti caSu
s vinom. J. Matovid 297. Pridane kaleza i pa-
tene. M. Dobretid 10. More nositi kalez s vinom
na otar. 274. Kalez Gospodni. B. Leakovid,
nauk. 189. Drzedi kalez u rukah. M. Dragidevid
56. Od cesa ima biti tilesnik i pokriv od ka-
leza? 175. Ostavidu cijelu okrutu, kalez, darce
i kadionicu. S. ^^jubisa, prip. 227.

b. casa uopce. ovako je znacene (ali samo 0
zlatno) casi) jamacno u ovom primjeru : Na ka-
leze iste zlate suhi sjever prahe nusi. J. Ka-
vanin 380a. — 2 u ovome bi primjeru bilo tako
znacene, ali je pisac bez sumne kod ovoga vec
mislio na crkveni obrcd: Uzam kalez, hvalu uzda.
N. Kaiiina 90^. matth. 26, 27.

c. metaforicki, vidi ca§a, e). Ako ne (grijeskom
me) moze ovi kalez minuti mene. N. Kauina
91*. matth. 26, 42. Kalez (,kale§') koga je meni
dao otac nedes da ja pijem I'lega? B. Kasid, rit.
125. joann. 18, 11. Primara bolost ovu, kanoti
kapjice kaleza tvoga prigorkoga. A. Kanizlid,

KALEZ, c.

771

1. KALINA

bogojubn. 509. I prigorkog kaleza muka. E.
Pavi6, ogl. 22. Da odvrati od I'lega ovi gorki
kalez muke. 609. Pokoran 6u biti, i do voje
BoXje ovi kalez piti. M. Kuha6evic 151.

KALEZNAK, m. tkanina kojom katolici po-
krivaju kalez. ,Iz kaleza rnjno piju vino, kalez-
riacim brke istiraju'. M. Pavlinovic (iz Bos. prijat.
1, 98?).

KALFA, »rt. jjomocnik kod zanata (koji jo§
nije majstor), sliiga u ducanu, arap. chalife, za-
wjenik, tur. qalfa. — Obicno je mnozina zenskoga
roda, all inoze biti i muskoga (kao Uo je u naj
prvom prinijeru). — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,artifex secundarius, vel qui
alicujus artis mechanicae vicom gerit, et sub eo
discentes juniores dirigit') i u Vukovu (,der ge-
sell" .opifex'). Dva trgovacka kalfe podigose se
na put. M. A. Kejkovic, sabr. 47. Majstorski
najmenik, Horvatom detid, Slavoncom kalfa. A.
T. Blagojevic, khin, 28. Ti se stvori u ducanu
alva, ja cu biti u dudanu kalfa. Nar. pjes. vuk.
1, 354.

KALFALUK, m. sluzba kao kalfa, Hi vrijeme
sto freba sluziti kao kalfa prije nego se postane
majstor. — I'ostaje od kalfa tursktjem nastavkom
luk; ne znam jeli tako vzeto iz turskoga jezika,
Hi je istom postalo u nasemu. — Od xvm vijeka.
U vrimenu od sedara godina brez drugarluka
(kalfaluka). A. T. Blagojevic, khin. 34. On je
svoje vrime drugovana (kalfaluka) ispunio. 56.

KALFIC, m. prezime. — Postaje od kalfa. —
.U nase vrijeme u Bosni. Schem. bosn. 1864. xvii.

KALGAN, m. vidi harlina. Kalgan (~ Gal-
gant), Galega officinalis L. (Sabjar). B. Sulek,
im. 137.

KALICINA, /. selo u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. K. Jovanovic 113.

KALICINSKI, adj. koji pripada Kalicini. —
Kod imena vode i mjesta u Srbiji u okrugu
knezevackom. a) Kalicinska reka. Sr. uov. 1861.
75. — b) Kalicinsko brdo. Vinograd u Kalicinsko
Brdo. Sr. nov. 1865. 415.

1. KALIC, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdije}. 45. — 3Ioze biti da
je isto mjesto sto se pomine u Mon. croat. 46.
(1395). 108. (1471). 115. (1475).

2. KALIC, m. prezime. u Backoj. V. Arseni-
jevic. Sem. prav. 1878. 38. — isporedi i Kali-
cevic.

3. KALIC, m. kisna kajuza. na Eijeci. F. Pi-
lepic.

KALICAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva u Kalicaku. Sr. nov. 1875. 583.

KALICEVIC, VI. prezime vlasteoskoj porodici
dubrovackoj (u latinskijem spomenicima Calich i
Chalich). — xiv i xv vijeka (jos prije u latin-
skijem spomenicima), a izmedu rjecnika m Dani-
cicevu (Kalicevicfc). Dobre Kalicevict. Mon. serb.
187. (1378). 276. (1410). Zonko KalicevicB. 423.
(1442).

KALICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 54.

KALIF, m. zamjenik (Muhamedov, t. j. pogla-
vica Muhamedov aca). — Postane vidi kod kalfa.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Eleskare, Kaim-
kalife ki 'e dobio. J. Kavanin 240'>. I kalifi je-
jupaski. 276*.

KALIG, wj. potkivac. — U Stulicevu rjecniku:
,maniscalco' ,faber ferrarius'. — Eijec vrlo ne-
pouzdana.

KALIGOVO DRVO, ». vidi: Kaligovo drvo,
Sorbus aucuparia Crtz. (Sladojevid). B. Sulek,
im. 137.

KALIJAR, wj. u Mika^inu rjecniku: Kalijar,
planina u Dalmaciji ,Caliar' ,Callidromu8'.

1. KALIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnorijeckom. Livada na Kaliku. Sr. nov. 1875.
1304. — Ima i u Mika^inu rjeiniku: Kalik, rijeka
blizu Solonida ,Echodorus'.

2. KALIK, m. prezime. — U nase vrijeme. P.
Budmani.

KALILO, m. vidi kajuza. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide kajuza s do-
datkom da se govori u Srijemu). Nitko ne6e u
onomu kalilu ostati, niti 6e ikoga smrt uvik u
suzanstvu uzdrzati. D. Rapic 291. Da se sasvim
ocisti§, s obidvima (nogama) vaja se iz kalila
izvuci. 363. 1 pak vajas i necistodona mrj[as tebe
kako Xivina kalilom. 466.

KALIMAJDAN, m. vidi kalimegdan. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Baterije ustase po
kalimajdanu. J. Eajic, boj. 73.

KALIMAN, m. ime musko. — D Danicicevu
rjecniku : Kalimant, medu J^udma u Stipu §to ih
kra} Milutin dade crkvi Arhandelovoj u Stipu a
s riom Hilandaru jedan bjese ,Kalimani.' (Mon.
serb. 63 god. 1293—1302). — Fo nastavku man
(sto se dosta cesto nalazi kod imena i osobito
kod prezimena, isporedi Radman, Karaman, Bud-
man itd.) bila bi nasa rijec, ali prvi dio kali-
nije jasan.

KALIMANCI, Kalimanaka, m. pi. ime trima
selima u Srbiji: a) dvjema u okrugu vranskom.
M. D. Milidevic, kra}. srb. 302. 303. — h) jednome
u okrugu toplickom. 391. — Jtadi postana ispo-
redi Kaliman.

1. KALIMANIC, w. prezime (po ocu Kali-
manu). — U Danicicevu rjecniku: Kalimaniit,
medu vlasima koje je kra} Milutin dao Hilan-
daru jedan bjese ,Duri.dt Kalimanidt' (Mon. serb.
60 god. 1293—1302).

2. KALIMANIC, w. ime dvjema selima u Bosni:
a) u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 150. — b)
u okrugu sarajevskom. 48. — Pomine se i prije
nasega vremena manastir s ovijem imenom: Ka-
limanict (mon.). S. Novakovic, pom. 134. — Bice
ista rijec sto 1. Kalimanic.

KALIMANICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
rudnickom. K. Jovanovid 146.

KALIMAR, kalimara, m. vidi kalamar, a. —
Od XVI vijeka. Razbijajudi pero i zamiduci tja
kalimar. Korizm. iS^. A on prosase pero i ka-
limar, i pisa govoredi: ,Ivan jest ime negovo'.
Postila. Ffia. Kalimar, kalimara, divit. u Lici.
V. Arsenijevie.

KALIMARIC, m. dem. kalimar. u Lici. V. Ar-
senijevid.

KALIMEGDAN, m. ime sokaku u Smederevu,
vidi kalimegdanski. — isporedi kalimajdan. —
Bijec je turska (vidi kod mejdan).

KALIMEGDANSKI, adj. koji pripada kali-
megdanu. Kalimegdanski sokak. u Smederevu.
Sr. nov. 1867. 687.

KALIN, rijec bez osobitoga znacena. — Samo
u pripjevu narodne pjesme nasega vremena (uz
kalina), Tekla voda kroz kalinu, kalino, kalin
vilin vitopero zeleno. Nar. pjes. u Vuk, ziv. 11.

1. KALINA, /. Ligustrum vulgare L., neka
bi{ka. — Akc. se mijena u gen. pi. kalm&. —
Bijec je praslavenska, vidi m oulekovu imeniku.

1. KALINA

772

2. KALISTO

— Izmedu rjecnika u Bjelosfjencevu (kalina, drevo
,rhibis'), u Stulicevu (v. sibikovina), u Vukovu
(,die rheinweide' .Ligustrum vulgare Linn.'). Ka-
lina je vidjet lijepa, nu je gorca od nalipa. (D).
Lijepa je kalina gledati, ali je zla zobati. (D).
Poslov. danic. Uzmi jedan komad drveta od ka-
line. Z. Orfelin, podr. 252. Tekla voda kroz
kalinu. Nar. pjes. u Vuk, ziv. 11. Vince pije
Jovan kapetane pod kalinom sa svojom druzinom,
kalini je Jovo govorio: ,A kaline, kalinice moja!
da si rasla blizu dvora moga, moja bi te }uba
oblazila'. Nar. pjes. petr. 1, 197. Kalina je lijepa
gledati, al' je grka zobati. Nar. posl. vuk. 128.
Kalina, Ligustrum vulgare L. J. Pancid. glasn.
30, 237. Kalina, rus. Ka.iHHa, KajiHHKa. Ka.in-
HHHa, ce§. po}. luz. kalina, 1. Viburnum lantana
L. (Visiani, Sabjar, u Zagrebu); 2. Ligustrum
vulgare L. (Vuk). B. §ulek, im. 137. —Is pri-
djevom crna: Kalina crna, Viburnum tinus L.
(Sabjar, u Dubici). B. Sulek, im. 137.

2. KALINA, /. augm. 2. kao. — Akc. je kao
kod 1. kalina. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,loto di stagni, paludi e simili'
,limus' 443*J), m Voltigijinu (v. kaluzina), u Stu-
licevu (magnum lutum'). Ne bi bil pokopan u
ovoj kalini. P. Vitezovic, odil. 76. Prikazi se
ko nista onomu koji je sve i kako kalina prid
zrakom suncanom, ncka plesan budes od sva-
koga. I. M. Mattel 242. Iz kaline moje pute-
nosti uzlazile su erne oblacine. A. Kalic 117.
Da ti nade§ u gnusu i kalini sveti kruh. 199.

8. KALINA, / itne mjestima u Srbiji. — Moze
biti isto sto 1. Hi 2. kalina. a) u okrugu sme-
derevskom. Niva u Kalini. Sr. nov, 1872. 521.

— b) u okrugu uzickom. Niva u mestu: na Ka-
lini. Sr. nov. 18G6. 618.

4. KALINA, /. line zensko. — Moze biti da je
isto sto 1. kalina, Hi da je grckoga postann. —
Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Kalina (vaja da je zensko). S. Nova-
kovic, pom. 69.

5. KALINA, m. prezime. — Bice isto sto 1. ka-
lina. — U nase vrijeme. To vide Kalina Stevane.
Nar. pjes. kras. 1, 126. — i u Hrvatskoj i u Dal-
maciji. P. Budmani.

KALINE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. — isporedi 3. Kalina. Livada u
Kalinama. Sr nov. 1875. 91.

KALINICA, /. dem. 1. kalina. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A kaline, kalinice moja!
Nar. pjes. petr. 1, 197 (vidi i kod 1. kalina).

KALINICKA EIJEKA, f. ime vodi u Srbiji u
okrugu kneievackom. Kalinicka Keka (po istocnom
govoru). M. D. Milicevid, srb. 828. Glasnik. 19,
290. 293.

KALINIC, m. prezime i ime mjesttma. — tspo-
redi kalina.

a. prezime. — Od xvm vijeka. Stavko Kalinic.
Glasnik. ii, 3, 76. (1706--1707). Simun Kalinic.
Norini 63. Isak Kalini6, Sem. prav. 1878. 58,
Kalinid. D. Avramovid 268. Schem. bosn. 18C4.

XI. XXVII.

b. ime mjestima.

a) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Raz-
dije}. 130.

b) manastir u Srbiji. vidi Glasnik. 21, 45 — 56.

— Prije se zvao i Kalenid: ,Monastiri. Kalenidt'.
Glasnik. 21, 45.

KALINl6SKI PENAVOR, m. selo u Srbiji u
okrugu jagodinskom. K. Jovanovic 110.

KALINIJA, /. ime zensko. Zemjak. 1871. 2.

— isporedi 4. Kalina.

KALINI K, m. KuXXCvtxog, ime musko. — U
Danicicevu rjecniku: Kalinikt, vladika Stofana
Nemaiie (raski, u sadasnem Novom Pazaru) , Ka-
linikt' (Stefan, sim. pam. saf. 12. Domentijan''
38). — Iguman jamacno manastira Treskavca
u prvoj polovini xiv vijeka, koji istom manastiru
kupi nesto zem}e (Glasnik. 13, 370). — I ime
mjestu, vidi daje u Danicicevu rjecniku: Mjesto
u kom je isti manastir imao zemje: ,Metohi. n
Kalinice Mati Bozija' (Glasnik. 11, 13«. 13, 373).
isti je manastir imao nive ,vi, Armenohori' koje
su isle ,do medu Kaliniku' (Glasnik. 11, 136).
,Do mede Kalinikt . . .' (Glasnik. 13, 374). — U
Srbiji u okrugu crnorijeckom. Niva u Kalinikn.
Sr. nov. 1875. 300.

KALINKA, /. ime zensko. — isporedi 4. Ka-
lina. — U pjesmi xvii vijeka. Od Kalinke mlade
stari hadum viden bi naj prije. I. Gundulid 459.
Da Kalinka ovdi vece prista i naprijed ne spo-
vijeda, Krunoslavi ne bi od.smece bil' tolike ne
besjeda. 465.

KALINOVAC, Kalinovca, m. ime selima.

a. u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-krize-
vackoj. Razdijo}. 110.

b. u Srbiji u okrugu vajevskom. K. Jovanovic
105.

KALINOVACA, /. zaselak u Hrvatskoj u Zu-
paniji licko-krbavskoj. Eazdije}. 37.

KALINOVICA, /. selo u Hrvatskoj u Zupaniji
zagrebaekoj. KazdijeJ. 82.

KALINOVI6, m. prezime. — Od xvm vijeka.
Gospoda Kalinovidka. D. Obradovic, ziv. 44. Jo-
van Kalinovid. Eat. 372.

KALINOVIK, m. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 26.

KALINOVINA, /. vidi 1. kalina, Kalinovina
ili sibikovina. Viburnum. Flora croat. 907. Ka-
linovina nije zestilovina. Nar, posl, stojan, 104.

KALINSKI, m. prezime. — xvi vijeka. Peter
Kalinski. Mon. croat. 300. (1595).

KALINE, j«. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebaekoj. Eazdije}, 86,

KALIPO:^j, m. KalXinoXig, grad u Turskoj,
isporedi Galipoje, — U starijem rukopisu. Pri-
dose VB KalipojE,, Danilo 355,

KALIPOJ^E (Kalipoje), n. ime mjestima. —
isporedi Galipoje, — Jeli istoga postana kao i
Kalipoj, tcsko je kazati.

a. u Vukovu rjecniku gdje ima samo primjcr
iz narodne pjesme: Na ubavu Kalipoju ravnom
medu vodom Tun^om i Maricom.

b. u Srbiji. a) mjesto u okrugu rudnickom.
M. D, Milicevid, srb, 347, — b) u okrugu rud-
nickom. Livada mestom u Kalipoju. Sr. nov,
1875. 77,

KALIST, m. vidi 2. Kalisto. — Od xvii vijeka.
Kalist papa i mu(cenik). F. Glavinid, cvit. xxv.
Kalist, Urban, Stas i Lini. J. Kavanin 522'',

KALISTA, /, ime Zensko (isporedi Kalisto). —
U jednoga pisca xv vijeka (koji je sum umetnuo
ovo ime u biblicku pripovijest). Vladike Kaliste
ki totu bise sin. M. Marulic 84, — Ima i na
drugom mjestu oblik Kaliste, koji moze biti dativ.
Dvim drugim zenam, imenom Kriste i Kaliste
podade ju (sudac). F. Glavinid, cvit, 49*,

1, KALISTO, /. KcdXtarw, ime zensko (u grckoj
mitologiji). — N^a jednom mjestu xvm vijeka.
Kalisto ne bi vila u zvijezdu se preoblicila. J.
Kavanin 542'',

2, KALISTO, m. Calixtus, m. ime musko (kod
nekijeh papa). — isporedi Kalist, — U jednoga

2. KALISTO

IT.]

KALKAN, c.

pisca XVII vijeka. Sideci Kalisto papa ua pristoju
Petra. F. Glavinid, cvit. 63*. Po smrti Kalista
posta papom Urban. 151''. Bi pokopan on u
cimitai'u Kalista. 265*.

KALISTOV, adj. koji pripada Kalistu. Bi
pokopan u cimiteru Kalistovom, F. Glavinii,
cvit. 277a.

KALISTAR, Kalistra, m. ime musko (kalu-
dersko). — isporedi Kalistrat. — Prije nasega vre-
mcna. Kalistrt (monah). S. Novakovic, pom. 69.

KALISTRAT, m. Ka}.UaiQazog, ime musko (ka-
ludersko). — Prije nasega vremcna. Kalistratt
(monah). S. Novakovic, pom. 69.

KALIStE, n. vidi kajuga. — U kajkavskom i
cakavskom govoru: kalisde. — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (kali§6e, sviiio gde se kale ,vo-
lutabrum'), u Jambresicevu (kalisde, gdo se svine
kaje ,volutabrum'), u Voltigijinu (,pozzanghera,
porcile'), u Stulicevu (v. kaluziite). — I kao ime
wjestu u rukopisu latinskom xiii vijeka. , Supra
domum Nicolai de Vinodol in Calische'. Mon.
ep. zagr. tkalc. 1, 135. (1266).

KALISTO, m. vidi 2. Kalisto. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Sveti Kalisto papa. M. Div-
kovid, nauk. xi.

KALITE^, m. covjek koji kali (vidi 3. kaliti).
— U Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) kelitel,
sklijalac, lipitel ,glutinator, conglutinator'.

1. KALITI, kalim, impf. kod ovoga glagola
ima cetiri znacena sto su sasma suprotna medu
sobom. vala da je naj starije znacene kod 1, a
da su se iz ovoga razoila i ostala. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. kalah, u acr. 2 i 3
sing. kS,ir, u part, praet. pass, kajen ; u ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u inf. — Rijec je stara,
isporedi stslov. kaliti (kao kod 1, i hladiti), novo-
slov. (kao kod 1), rus. Ka^^HTt (kao kod 1, i
usjavati). — Izmedu rjecnika u Belinu (kaliti
gvozdje ,temperare, dar la tempra al ferro' ,tem-
pero' 725b ; i suprotno : ,stemperare, levar la
tempra al ferro' ,t6mperatui-am ferro adimere'
707b — 708a), u Stulicevu (,stemperare, levar la
tempera al ferro' ,temperationem destruere'), m
Vukovu : n. p. gvozde ,kuhlen' ,r6frigero (ferrum)'.

1. usjano gvoMe Hi nado hladiti studenom
vodom tako da postane tvrdo i krhko.

a. aktivno. U torn Vulkan ognu zivu kali bri-
dak mac Gradivu. J, Kavanin 391^. Majstorija
jednoga kovaca zdrzi se naj vise u znanu kaliti
i ugoditi vatrom i vodom gvozdje. F. Lastric,
ned. 216. Kovac kali zejezo u vodi. u Prigorju
Zagorju Posavini. F. Hefele.

b. pasivno. Ne dam tebi toke tridestore od ci-
stoga srebra ka^enoga. Nar. pjes. vuk. 3, 450.
Kajenom su srmom izvezeni. 5, 287. Sve od }uta
gvozda ka^enoga. Pjev. crn. 89*. A jad srce ko
noz kajen kida. Osvetn. 1, 32. ;^uti Zubci ko
kajeno gvozde. 2, 133.

c. sa se, pasivno. Bijeli se pamuk, kali se nado.
M. Pavlinovic, rad. 149.

2. hladiti uopce (isporedi iskaliti).

n. aktivno. Tuci, 2ezi 6u i pali, pak ju mrzlom
vodom kali (dusu gresnikovu u paklu). M. Ma-
rulid 332.

b. sa se, pasivno. — Kao da amo pripada ovaj
primjer: Uzmi ladne od studenca vode, nek ko-
rene il' vo6e nom brode, ili rotka, ili ripa bila,
il' jabuka u smrzao se dila, il' sto tako sto ti
zima kvari, tako k snagi povratiti mari: zdenoj
neka u vodi se kali, ledna kora sva dok se ne
svali. J. S. Ee}kovi6 427.

JJ. uciniti da gvozde ili nado izgubi osobinu
sto je steklo kajenem (usjavsi ga pak ostavivsi

da se 807110 hladi). — ovako znacene moze biti
da je postalo od predasnega (kod 2). — U Be-
linu i u Stulicevu rjecniku (u Vukovu nijejasno
znacene, ali vidi okaliti).

4. usjavati. to je samo prvi dio znacena kod
1 (ali vidi i u ruskom jeziku). — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Toliko ne kali ierava gvozda
kus. D. Barakovid, vil. 307.

2. kAlITI, kalim, impf. oblagati kalom, ka-
jati, mutiti kalom (n. p. vodu). — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,lotare, infangare'
,luto' 4431*), u Bjelostjencevu (kalim vodu, v. za-
kajujem. 2. v. blatim), u Voltigijinu (,intorbidar
acqua, infangare, insozzare' ,im moraste walzen'),
u Stulicevu (,luto inficere').

a. aktivno. Oblog, koji liiva kali, bez svakoga
raja tega. J. Kavanin 379''. Da § liom (lulom)
gladne zube kali. V. Doson 207*.

b. sa se, refleksivno, vajati se po kalu. — U
Bjelostjendevu rjecniku : kalim se ili vajam se vu
blatu (Volutor in luto', * u Voltigijinu: ,volto-
larsi in fogna o fango' ,8ich im kothe herum-
walzen'.

3. KALITI, kalim, impf. lijepiti. — -a- stoji
mj. negdasnega i. — Badi postana vidi klija.
— Kod kajkavaca i Slovenaca. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: (kajkavski) kelim, lipim, sklijavam
,glutino, glutino consolido, agglutino, conglutlno,
bitumino, conbitumino' ; u Jambresicevu: kelim
jbitumino; u Voltigijinu: keliti ,incollare* ,zu-
sammenleimen'.

KALIZDRILO, m. protrkivalo. J^. Stojanovi6,

KALIZDRITI, kilizdrim, impf. 1. (tamo amo)
protrkivati, prolaziti; 2. (za kim) idi uvijek uz
koga, n. p. ,Sta kalizdris jednako za mnom ?'
rece mati svom djetetu ; 3. (od kuce do kude)
vucati se. 1^. Stojanovid.

KALIZ, m. vidi kalez. Poveli od zlata kali^e
dr2ati. F. Glavinid, cvit. 152*. Kaliz ca djavli
za pogrdu kotlinu zvahu. 271''. I gorcinu od
kaliza pozdrovom sladokusnime. J. Kavanin 50''.

KALIZITI SE, kilizim se, impf. sramiti se,
stidjeti se. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kalizah; a u ostalijem je oblieima onaki
kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, kalizi. —
Nepoznata postana. — U Vukovu rjecniku: (u
Boci) kim, od koga ,fur eine schande halten'
,probro habere', cf. stidjeti se s primjerima: Tako
se od mene svijet ne kalizio! Isim se }udi kalizili!

KALK, vidi kuk.

KALKALUK, m. zdbat na kuci. — Bije6 je
jamacno turska, isporedi kalkan, ali je nijesam
nasao u turskijem rijecnicima (vidi: Kalkaluk,
od turskoga ,kalkan', sto znaci: stit, zabat na
zdanu. D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 114), —
U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena. I
glavu mu na kalkaluk baci. Nar. pjes. petr.
2, 482.

KALKAN, kalkdna, m. arap. tur. qalqan, Hit.
ima i druga znaiena u nasemu jeziku. — U nase
vrijeme.

a. Stit. Srebrni kalkani (srebrni stitovi). M.
D, Milidevid, jur. 87,

b. osobita vrsta krova na kuci. Kuda na kal-
kan je ona sto joj se rogovi ne naginu k sredini
no jedna strana stoji upravo sa zidom a druga
se kao hipotenuza pruza nad pravim uglom i po
toj je strani crijep. L. Lazarevid.

c. neka kapa sto zenske nose u Bosni, isporedi
ovrjina. — Bice postalo po predasnem znatienu.
No devojke na udaju rijetko des videti u ovome

KALKAN, c.

774

KALOPER

odijelu, nego u ofistanu ili anteriji, na glavi ,fe3
sa kalkanom' zvani ... V. Bogisid, zborn. 129.

d. vis u Srbiji u okrugu podrinskom. M. D.
Milidevid, srb. 519.

KALKANT, 7n. KdX/ag, ime musko grcko.
Kalkant, prorok znani. G-. Palmotid 1, 117. Htec
Kalkantu dat me u ruke. I. Zanotti, en. 10.

KALKAS, m. prezime. — U Danicicevu rjec-
niku : KaltkasB, fiovjek kneza Vratka , Nikola
KalkasB' 1351 (Spom. sr. 2, 20). — vidi Kalkant.
Prizvasta oba cara Kalkasa popu. Pril. jag. ark.
9, 126. (1468). I rece Kalkas. 127.

KALKULI, m. pi. neka holest, vidi kod kamen
i kamenac. — Od lat. calculi. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Kamenu, aliti kalkulom lik.
J. Vladmirovic 23.

KALMARMIC, m. prezime. — xvii vijeka. Za-
radi Rade Kalmarmida. Starine. 12, 17. (okolo
1696—1703).

KALMIJA, /. ime eensko. Zemjak 1871. 2.

KALNA, /. ime dvjema selima u Srbiji. a) u
okrugu niskom. M. D. Milidevid, kra}. srb. 118.
— b) u okrugu pirotskom. 238.

KALNICA, /. voda u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. M. B. Milidevid, srb. 827.

KALNI DO, m. selo. — isporedi kalan. — U
spomeniku (pisanom cirilicom) xiv vijeka sa sta-
rijim oblikom. Selo Kalny Dolt. Glasnik. 24, 273.
(1395).

KALNIK, m. selo u Hrratskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdije}. 117.

KALNI§TA, n. pi. ime selu. — Prije nasega
vremena. Kaltni§ta (selo). S. Novakovid, pom.
134.

KALNIStSKI, adj. koji pripada Kalnistima
(? vidi Kalnista). — Kod mjesnoga imena u spo-
meniku XIV vijeka. Do krtsta kalnisttskago.
Glasnik. 27, 291. (1347).

KALO, n. vidi 2. kao. — U Dubrovniku i u
Boci kotorskoj od xviii vijeka (pram, moze biti
da koji primjer kod kao, u kojemu nije nom. Hi
ace. sing., amo pripada), a mozebiti kod sjever-
nijeh cakavaca xiv vijeka (vidi na kraju). — Iz-
medurjeinika u Stiilicevu (,lutum, coenum, limus'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara ?). Prosti-
ru6i kalo od voda poganijeh na svo strane. B.
Zuzeri 46. Donio je sve kalo svojijeb opacina.
06. Jednako su zemja i kalo ,lutum, lutum !'
266. Zemajske svo radosti prema rajskoj drugo
nijesu nego mutno kalo. 317. Bozja milost oprati
ce tvoje kalo. S. ^lubisa, prip. 88. — Amo maze
biti da pripada i ovaj primjer u kojemu stoji
kod mjesnoga imena: Meju Grabrova kala. Mon.
Croat. 2. (1309).

KALo6eVICA, f. brdo u Bosni. Regul. sav. 16.

- KALOClLO, m. ovan, koji je oko ociju cm. u
Hercegovini. — Bije6 je slozena: radi prvoga
dijela (kal) isporedi 1. gao.

KALODENI, m. (ili f.?) u Danicicevu rjec-
niku: selo koje je Stefan DuSan dao crkvi sv. Ni-
kole u Dobrusti darovavsi je Hilandaru: ,Kalo-
geni< (Mon. aerb. Ill god. 1321—1336).

KALODER, m. vidi kaluder. — U Daniiicevu
rjc^niftw; kalodert, gledaj ,kaluderi.': Na tysu§tu
ku6i> da pitajetL se vt monastyrihb 50 kalodert
(Z4k. du§. pam. saf. 30). Kalodert koji si.vri.2ett
rase da se drzitb vt ttmnici (31). Kaloderije da
ue 2ivatb izvnt monastyra (31). Da posilajutt
kalodera po popoveht, da ispravitt duhovno (32).
Posla svoga kalodera (Spom. sr. 2, 29 god. 1387).

KALODERICA, /. vidi kaluderica. — V Da-
nicicevu rjecniku: ,monaclia', cf. , kaluderica': .Ka-
loderije i kaloderice' (Zak. dus. pam. saf. 30).

KALODURAD, Kalodurda, m. ime musko (grcko),
vidi Durad i Kalojoan. — xiv i xv vijeka, a iz-
mectu rjecnika u Danicicevu (Kalodurtdt.). Kalo-
durtdt. Dec. hris. 37. Kalodurad Durasevic.
Mon. serb. 463. (1454).

KALODUREV16, m. prezime po ocu Kalo-
durdu (ili Kalodurjn). — U Danicicevu rjec-
niku: Kalodurevidt: ,Stjepko Kalodurevic kan-
zelijer i dragoman srpski' u Kotoru 1454 (Mon.
serb. 465).

KALOFEROVIC, m. prezime. — xiv vijeka.
Do Dorda Kaloferovica. Glasnik. 24, 270. (1388).

KALOGAZA, m. vidi gaziblato (uprav cefade
koje gazi kalo). — U Vnkovu rjecniku: vide gazi-
blato gdje je zabijezeno da je zenskoga roda (?).

KALOJANIC (ili Kalojanie ?), m. ime musko
(vaja da je deminutiv), isporedi Kalojoan i Ka-
lojan. — Prije nasega vremena. Kalojanict. S.
Novakovic, pom. 69.

KALOJAIsT, m. ime musko, vidi Kalojoan. —
Od xiii vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu :.
Kalojant, car bugarski u pocetku xiii vijeka pred
Borilom: ,Kalojana cara zagorskago' (Domenti-
jani> 103). — Kalojant. Dec. hris. 5. 38. 72.
St Kalojanemt. Glasnik. 15, 298. 305. 309 (1348?).
Kalojanu. Spom. sr. 2, 79. (1423). Kalojant, ace.
Kaloana. S. Novakovid, pom. 69a.

KALOJOAN, m. grcko ime 7nusko. — Uprav
je sastavjeno: Ka).6i (dobar) 'ladrvijg (Jovan),
isporedi Kalojan. vidi i Kalodurad i Kalopetar.
— U Danicicevu rjecniku: Kalojoant, car grcki
za vremena sv. Save: ,Kaloioanu Vatacu' (Do-
mentijani* 171). — car grcki za vremena cara
Lazara: ,Kaloioanna cara' (OkAz. pam. saf. 88).
pisu ga i ,Kalajant': ,Kalajanu Paleologu (Glasnik.
11, 136), cf. , Kalojant'.

KALOKA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena kao ime zensko, jamacno isto sto crnooka,
isporedi kalodilo. Tu djevojke dolaze . . . jednoj
ime Rumena, drugoj ime Visoka, tredoj ime
Kal' oka. Nar. pjes. vuk. 1, 366—367. A dje-
vojko Kal' oko. 1, 367. — Posve n drugome zna-
cenu: Kaloka, nadimak zensku necistu, kajavu u
obrazu: ,Idi, kaloko jedna!' M. Pavlinovid.

KALOMAR, kalomara, vidi kalamar, a. — xvii
vijeka. Kalomar pihca (t. j. pisca) bjese na bo-
kovijeh negovijeh. M. Divkovid, bes. 73*. A on
uprosi pero i kalomar, ter upisa. F. Glavinid,
cvit. 197a.

KALOMIRAC, Kalomirca, m. u Danicicevu
rjecniku: Kalomirtct, selu je Zivici Gornoj isla
meda ,do velikago puta ott Suke Kalomirca'
(Mon. serb. 199 god. 1381).

KALOMONIO, m. u Danicicevu rjecniku: Ka-
lomonio, gledaj ,Kalamonio': ,otb Kalomonia
priide vt gradt Korakt' (Domontijan^^ 190).

KALONIK, m. vidi kanonik. — I u starijih
pisaca talijanskijeh ima calonico. — U Mika-
jinu i u Stulicevu rjecniku.

KALONPERJE, n. vidi kaloper. — U nase
vrijeme kod sjevernijeh cakavaca. I vila je vinca
od levenja, od levenja i od kalonperja. Nar. pjes.
mikul. 166.

KALOPER, m. ime nekijem mirisnijem tra-
vama (naj desce Balsamita major Desf.). vidi:
Kaloper ,die frauenmiinze' ,Tanacetum balsamita'.
G. Lazid 151. Kaloper, Balsamita major. Chry-
santhemum tanacetum. Cas. des. rauz. 1852. iit

KALOPER

775

KALPACINA

51. Kaloper, Tanacetum balsamita. M. D. Mi-
licevic, ziv. srb. 2, 73. Kaloper (caloper u rnle-
tackom rukopisu), rus. ica.iiM'epi., Kaniinept, bal-
samina maggiore (Kuzmid), menta saracenica (u
inleta5kom rukopisu), balsamita (Aquila i Bud),
menta gfreca (Sin, Durante), menta romana (Piz-
zelli), Balsamita major Desf. B. Sulek, im. 137.
vidi i u rjecnicima. — U Dubrovniku je druk-
ciji akc: kaloper. — Nejasna postana; po svoj
priliei je tuda rijec (i nalazi se samo u na-
semu i u ruskom jeziku). moglo bi hiti od grc.
xttQv6ipv).).ov (vidi karanfil) kod 6ega hi pucka
ctimologija nacinila drugi dio prema pero (list),
isporedi i rus. Ka-iy^epTb, KaHy*ep'B, KaHyiiept.

— Od XV vijeka, a izmedii rjecniku u Mikalinu
(kaloper, trava ,menta graeca vel romana'), it
Bjelostjencevu (kaloper, trava, s. Marije trava,
zalfija rimska ,menta graeca 1. romana'), u Vol-
tigijinii (,menta' ,krausemiinzo'), m Stulicevu (ka-
loper, trava ,santamaria, salvia romana' ,herbae
species'), u Vukovu (,das frauenblatt'l, die kost-
wurz' , Balsamita vulgaris Linn.'). Kaloper sa
smiji. M. Marulid 78. Ne daj ruzicu, kaloper ni
bosil. M. Vetranic 1, 90. Hroma Jubica, kaloper
i bosil. 2, 267. Vazmi poni devesina bilja, jfospo,
i kalopera, rute i maka od dva pera ... A. Cubra-
novi6 148. Prosuto po bizi trave kalopera. D.
Barakovid, vil. 262. Jedan^bise cvitak kalopere.
And. Kaci6, razg. 17°. Zila od kalopera. J.
Vladmirovic 9. Soka od kalopera. 22. I dva
pera kalopera i cetiri miloduba. M. Katancid 71.
Kaloper jarmovi, bosijak palice. Nar. pjes. vuk.
1, 98. Ti si posejala sestoper kaloper i rani bo-
sijak. 1, 99. Kalopera da me ne otera. 1, 468.
Od Selena i od kalopera. 1, 493. Ona nade
strucak kalopera. Nar. pjes. berc. vuk. 95. Ka-
lopere, jalovo cvijede! Nar. pjes. petr. 1, 17. —
1 kao nadimak (od mila) muskome cejadetu (uz
alitcraciju)., Kaloper Pero. Nar. pjes. vuk. 1, 277.

— vidi i: Nemacki kal6per, Salvia officinalis L.,
kadu|a, zalfija, perusina. U Banatu. V. Arseni-
jevid.

KALOPETAR, Kalopetra, m. ime musko, ispo-
redi Kalojoan i Kalodurad. — Kao imenu nema
mu potvrde nego samo posesivnom adjektivu Ka-
lopetrov (kod imena mjesnoga). — XJ Danicicevu
rjecniku: Kalopetrovt, solu je ,Kli.cevistemi>' ma-
nastira Arhandelova u Prizrenu isla meda ,do
crtkvista pri Kalopetrove loze' (Glasnik. 15, 285
god. 1348?).

KALOPETROV, adj. vidi kod Kalopetar.

KALOSER, m. ime ptici. Phalacrocorax pyg-
maeus. Progr. spal. 1880. 47. — Rijec je slozena
od osnova supstantiva kao i glagola srati.

KALOS, kalosa, m. Anemone L., ime cvijetu.

— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padeiima, osim nom. i ace. sing., i voc: kalosu,
kalosi (gen. pi. kal6sa), — Nepoznata postana.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (kalos, cvijet ,tulipanus ruber') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,flamula, berba e fior
medicinale' ,ranunculus' 320*), u Stulicevu (,tu-
lipanus ruber' iz Mika^ina). Kalos, flammula, ra-
nunculus (Dellabella), 1. tulipa rubra (Mikaja),
Tulipa L. (Alschinger); 2. Anemone coronaria L.
flore pleno (Vodopid). cf. Kolos, Kulos. B. Sulek,
im. 137.

K A LOSE VIC, m. selo u Bosni u okrugu ba-
noluckom. Statist, bosn. 96.

KALOSIC, m. uprav dem. kalos. vidi: Kalo-
sidi, Anemone stellata et coronaria L, (Vodopid).
B. Sulek, im. 137.

1. KALOTA, /. sclo u Bosni u okrugu bano-
ludkom. Statist, bosn. 90.

2. KALOTA, m. ime mu§ko. — , U rukopisu
XIV vijeka. Kalota a sint mu Negoje. Dec.
hris. 35.

KALOTIC, m. prezime po ecu Kaloti. — V
rukopisu xiv vijeka. Podragt Kalotidt. DeJS.
bris. 25.

KALOTINA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milidevid, kra}. srb. 6.

KALOTINE, /. pi. vidi u Vukovu rjecniku. —
Postaje od 1. kalati. — Od sviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: (a Srijomu) subo vode
(sto je cijepano ili sijeceno) ,gedorrtes obst' ,poma
tosta'. — Sto se kod nas zovu kalotine prostim
jesu u jilu promine; vrlo postom one ruku dadu,
suve jisti i kuvane znadu: sjive sto su, kruske i
jabuke, te sve dobro dolaze do ruke. J. S. Ro}-
kovid 368.

KALOVIT, adj' pun kala, kalan (i u metafo-
rickom i u prenesenom smislu). — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (,ceno8us, lutu-
lentus, lutuosus, oblimatus'), u Belinu (affangato,
divenuto fango' ,lutulentu3' 40*; ,lotoso' ,lutu-
lentus' 444a), u VoUi^ijinu (.limoso, fangoso'
.kotbig, morastig'), u Stulicevu (,coenosus, lutu-
lentus, lutosus etc.').

a. adj. — Komp. : kalovitiji (u Stulicevu rjec-
niku). Put ova kalovita cini meni nestavnoj biti.
V. Andrijasevid, put. 337. Prab si kaloviti. B.
Betera, dut. 131. U kalovitomu blatu pribivati.
A. d. Bella, razgov. 113. Jeremija metnut u ka-
lovitu catrnu. 153. Dusu kalovitu i tolicim gri-
sima smrdedu. 190. J^ubi mjesta kalovita. L
Dordid, salt. 68. Pristupise na jedno blato sasma
kalovito. ben. 172. Za izvadit iz kalovitijeb
svojijeh skrovista plasive ove ribe. B. Zuzeri 16.
Djela gnusna i kalovita. 88. Dohodi razkos
David pastijerce bosonogo, kalovito u kozusidu
pokrpjenu. 207. Vode na okolo sve su mutne
mlake kalovite. 369. On, ko pribistra voda, place
svaku dusu kalovitu. V. M. Gugetid 173. Usa-
dene u morskomu dnu kalovitomu. I. M. Mattel
viii. Da ne bi na gnusno kalovito stupaj stavio.
A. Kalid 430. Kad ja Pivu kalovitu predem.
Nar. pjes. vuk. 4, 489. I do Uvea vode kalovite.
4, 529. Od cestite Bosne kalovite. 5, 374. Ka-
loviti drumi kroz planinu. Nar. pjes. here. vuk.
43. Da ih Bosni kalovitoj biram. Pjev. crn.
52i>. Preko Bosne zemje kalovite. Nar. pjes.
juk. 584. Niz siroko poje kalovito. Nar. pjes.
petr. 3, 530. Bog te sacuvao kalovita luga. Vuk,
kovc. 123. — I kod mjesnijeh imena. a) u Bosni.
Kalovita Brda. Glasnik. 22, 55. — b) u Srbiji.
aa) Kalovite vratnice, livada u Zaovinama (u
okrugu uzickom). 1^. Stojanovid. — bb) Kalo-
vito okno, bara u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 167.

b. adv. kal6vito. — U Mika(inu rjecniku: ,1a-
tulenter', i u Stulicevu: v. kaluXno.

KALOVITI, kalovim, impf. u Stulicevu rjec-
niku: V. kaluziti. — nije dosta pouzdano.

KALP, adj. neprav, neva]ao (n. p. novae), tur.
qalb (isporedi kalup). — Ne mijena se po pa'
dezima. — U Vukovu rjecniku: ,falsch, unecht'
,falsus', cf. neva}ao.

KALPA6i6, m. dem. kalpak. — U Vukovu
rjecniku.

KALPACINA, /. augm. kalpak, — U naSe
vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu. A na
glavu duge kalpacine. Nar. pjes. juk. 466,

KALPAGGIJA

776

K ALU DEE, a.

KALPAGGIJA, m. vidi kalpakcija. — Od xvni
vijeka (u jedinom primjeru pisano kalpakzija), a
izmedu rjecnika u Vukovu. Nekog momka kal-
pakziju. p. Obrajdovi^, ziv. 72.

KALPAGGIJIC (govori se i Kalpag^ic), m.
prezime (po ocu Kalpaggiji). — U nase vrijeme.
Koji je za dug Janaca Kalpaggica naplatio se.
Glasnik. ii, 1, 91. (1808).

KALPAK, m. visoka kapa na okolo pokrivena
krznom, a u srijedi (na vrhu) suknom Hi svilom
ill kadifom, sto nose tie samo Turci nego i Ma-
gari u nase vrijeme; kod ovijeh i kod nasega
naroda i kod drugijeh slavenskijeh plemena ne
nosi svak kalpak nego plemici. cesto je okicen vi-
sokom perjanieom i zlatnijem singirima i kolaj-
nama. u narodnijem pjesmama nose ga i junaci
kad su u oklopu, te po tome va]a da je narod
pjevajuci mislio ne na pravi kalpak nego na ka-
cigu (nije potrebno pomisliti da je pomijesao
znacena kod rijeci nego va(a da je zamijenio
poznatom stvari drugu mane poznatu). vidi: U
svima gore navedenim primjerima (isporedi da^e
primjere iz narodnijeh pjesama, osohito primjer
iz Nar. pjes. vuk. 3, 6) i ,kauk' i ,klobuk' i ,kal-
pak' i (Skuvija' ili znace pravi ,metalai slem' koji
se za vreme oklopnickog oruzana na glavi nosio,
ili su prosta ,poznija anahronicna zamena', koju
su pevaci u starije sredovekovne pesme razuine-
varia radi umetali na mesto starije reci koja se
mane razumjivom cinila : jer kad vatreno oruzje
i novo uredene vojnicko istiskose iz upotrebe
stare stitove, strele, buzdovane i kopja, onda su
s nima iz upotrebe istisnuti i slemovi. S. No-
vakovii, kalpak i celenka. 11. — Tur. qalpak,
vidi i kod klobuk. — U ostalijem slavenskijem
jezicima (osim bugarskoga) ohlik je kolpak; tako
je ili kolbak i u zapadnijem evropskijem jezi-
cima. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (.pileus subductus pelle, mitra'), u Be-
linu (.beretta con la mostra di pelle, propria
degl' lUirici e Turchi' ,pileus illiricus' 138^), u
Bjelostjencevu (v. kapa 2), u VoUigijinu (,ber-
rettone di pelle' ,kalpak, drottelmiitze'), u Vu-
kovu : ,die miitze' ,galerus' (,wie die pelzmiitze
der Ungern'). — Kalpake im rese risi, modro
odjece srebro okoli. I. Gundulid 441. Na kal-
paku perje drzi. P. Kanavelic, iv. 337. Mac
nosed, ki 'e za boje, kalpak risi, al zerdave. J.
Kavanin 173*. Ni plast kabanicom, ni tri krune,
ni mitre kalpacjm zeze bez razluke. A. d. Bella,
razgov. 219. Noj su (planini) kose i kalpaci
tamne magle i oblaci. V. Do§en 16*. Indi samo
diram kite koje negov kalpak kite. IGl^. Kao
kad se (Turci) ponapiju i kalpake ponabiju. 184^.
Al' ute6e falislav Mustapa brez saruka i samur-
kalpaka. And. Eaci6, razg. 94^. Skoci na kona,
nadmaSe kalpak nad oci. 113. Samur-kalpak
k vedru nebu baca. 119*. Eiser-perje nosi na
kalpaku. J. Krmpotid, malen. 17. Vije 1' mu se
b'jelo perjo oko kalpaka? Nar. pjes. vuk. 1, 43.
Samur-kalpak na oci namice. 1, 159. l^eti noso
za kalpakom. 1, 174. Dademo ti svilen kalpak.
1, 185. Na glavi mu kalpak i celenka. 1, 373.
A u ruci kalpak nosi i u kalpak suze lije. 1, 438.
I metnu kalpak na glavu, na glavu kalpak du-
ga6ki. 1, 587. Na glavu kalpak samurli. 1, 590.
Podigla kalpak sa cela. I, 591. Na glavi mu
krasan samur-kalpak, za kalpakom noja ptica
krilo. 2, 98. Sto Momcilu taman kalpak bio,
Vukasinu na ramena pada. 2, 114. Lazu ima
pera i kalpaka. 2, 185. Na vqjvodi kalpak svilo
bele, za kalpakom od srebra celenka, o noj zlatni
trista trepetjika. 2, 483. A na glavu kalpak i
celenke, jedan kalpak, devet celenaka, i deseto

krilo okovano, a iz nega do tri pera zlatna sto
kucaju Gruja po pledima. 3, 6. Nagoni kalpak
na obrve, Pjev. crn. 13^. Pjevalice divna, ti
koja si pratila i Marka, i kitila za kalpakom
perje. Osvetn. 2, 13. Ruze ovale, a one ih brale,
Vukotidu za kalpak dijevale. 3, 110.

KALPAKCIJA, /. covjek koji (po svojem za-
natu) cini kalpake, tur. qalpaqcy. — isporedi
kalpaggija. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,der miitzenmacher' ,galerarius').
Kako nam je god rekao Todor kalpakcija. D.
Obradovid, ziv. 81.

KALPOZAN, m. laziv covjek, tur. qalpazan.

— U Vukovu rjecniku: ,ein falscher, betriigeri-
scher mensch' ,homo fallax'.

KALTAK, »n. tur. qaltaq, (tatarsko drveno) sedlo.

— U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena.
Na kulasu kaltak promijenuti. Nar. pjes. juk.
234.

KALUBER, m. Ceratonia siliqua L , rogac,
rosciCj tal. carruba, carrubio, vidi: Kaluber (tal.
carobe) (Novak), v. Hogac. B. Sulek, im. 137.

KALUDRA, /. ime wjestima u Srbiji. a) za-
selak u okrugu cacanskom. K. Jovanovid 172.

— b) selo u okrugu jagodinskom. K. Jovanovid
110. — c) selo u okrugu toplickom. M. D. Mili-
devid, kra}. srb. 391.

KALIJDRICA, /. vidi dumna {uprav izmedu
kaludrica i dumna vaja da bude razlika kao
medu kaluder i fratar, ali kao da pisci ne paze
svagda na to). — isporedi koludrica. — Postaje
od kaluder. — Od xn vijeka, a izmedu rjecnika
u VoUigijinu (,monaca' ,nonne'), u Stulicevu (v.
dumna), u Danicicevu (,monacha', cf. kaluderica).
Kaludtrica ott VrBtolomeja. Mon. serb. 7. (xii
vijek). Kaluderom i kaludricam zakonik upisa.
B. Gradid, djev. 120. Ovo je isto dopusteno re-
denijem kaludricami i dumnami. A. Gucetic, roz.
mar. 89. Jednu kaludricu. P. Posilovid, cvijet.
187. Nego li ostalijem kaludricam. 188. Misli
i pozude kaludrica. V. M. Gucetic 199. Marija
Vela, kaludrica Cistercijenska. I. M. Mattei 124.

KALUDER, m. monachus, covjek koji pripada
crkvenome redu i zivi u manastiru (vidi kod
fratar gdje je kazana razlika izmedu fratra i
kaludera). naj prvi je red osnovan od svetoga
Vasilije, te je ostao sam u istocnijem crkvama
(ali ima jos danas i kod katolika kaludera reda
svetoga Vasilije, Bazilijanaca) ; na zapadu je
osnovao red kasnije sveti Benedikat (Benedik-
tince u crnom odijelu), ali je od ovoga reda po-
stalo mnogo drugijeh (n. p. Kartuzijani, Cister-
cite, Trapiste itd. u bijelom odijelu). kod ovijeh
je zadnijeh jos ostriji red i pravila (n. p. muk),
i neki od nih, premda zive u manastirima, odije-
^eni su jedni od drugijeh kao pravi pustinaci.
— Od novogrc. xa).uytQo<; (upi'av: dobar starac),
isporedi i kaloder. — Kod cakavaca mj. d ima
j (k^lujer). — mjec je stara, isporedi stslov. ka-
lugeri, rus. Ka.iorepi.. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (,monacbus'), u Belinu (,monaco, uomo
religioso e regolaro' , monachus' ; obudi se ka-
luder ,farsi monaco' ,Deo se in monasterio di-
care' 494b; kaluder beneditin ,benedittino, cio6
di 8. Benedetto' ,monacus benedictinus' 136^), u
Bjelostjencevu (.monachus thracius 1. valachus'),
ti VoUigijinu (.monaco' ,m6nch'), u Stulicevu
(,monacus'), u Vukovu: 1. ,der monch' ,monachus'.
2. (u Grbju) uskrsno samo omasdeno jajo (a koje
je i pisano i omasdeno, ono se zovo ,sareno'), u
Danicicevu (kaluderi. , monachus' ngr. xcO.oytQos).

a. u znacenu sprijeda kazanom kod istocnijeh
crkava. Da oblada imi pirtzanyj kaluderi.. Mon.

KALUDER, a.

I 4 I

KALUDERIC

Serb. G2. (1293—1302). S kojimt kaluderomb.
98. (1330). Ako kaludern koji uztmo mitb, da
se bije i prozene. Zak. dus. pam. saf. 50. Do-
doso kaluderi. 545. (1501). Od privrsnoga pen-
gatura Metodija kaludera. F. Lastrid, ned. 32.
Za nevoju obuce 8e u kaliidere. A. Kanizlic,
kam. 447. Usilovan bise obuii so u kaludore.
635. Ali su mi u manastiru svetogorci kaluderi.
Nar. pi'es. mikl. boitr. 1, 39. Jedaa bi§e cvitak
kalopere, po imonu Savo kaludore. And. Kaci6,
razg. 17^. Pak pokroji do zemje mantije, ter se
cini crnim kaluderom. 40a. Koja sovra od srebra
cistoga, za I'lom sjodi trista kaludera; koja sovra
drva simsirova, za uom sjedi trista dece daka.
Nar. pjes. vuk. 2, 89. Jos pogradi b'jele mana-
stire do ce zivjet mlogi kaluderi. 2, 91. K mene
bojo, crni kaluderi! 3, 74. Bora tebi, ooe kalu-
dore! Nar. pjes. juk. 65. Boga moli kaludere
Mile. Osvetn. 2, 134. Kaluderi vecernu citali.
3, 53. Pa na vrata viknu sa dorata : ,Prodajte
se, kaluderi crni!' 3, 54. Kaludore, ni kravo ni
vole, niti ores niti mlijeka davas. V. Bogislc,
zborn. 610. Povjesnicar Engel tu je sustopice
slijedio i samo popunao vasega kaludera Rajida.
M. Pavlinovid, razg. 37.

b. u znacenu sprijeda kazanom kod zapadne
crkve. Boje mi je jure stati u kalujero. M. Ma-
rulid 253. Ako vidis (u snu) da si kaluder, toj
prilikuje smrt i ubostvo. Zborn. 134*. Casti vole
dostojnomu doni Mavru kalujeru Dubrovcaninu.
P. Hektorovid 65. Pogledaj od razlicijeh redova
kalujere. B. Kasid, nasi. 59. Nakon tri dni rekose
mu kalujeri. M. Orbin 77. U odjeci kaludera
Kazimir se prvi udjeja. I. Gundulic 428. Kalu-
deri ne mogu so zeniti. I. Ancic, svit. 72. Kalu-
jera fra Mozana zovi. P. Kanavelic, iv. 197. Za
zla opata zao kaludor. (D). Poslov. dauic. Svi
sveti kalujeri i remote. L. Terzid 16. Basil Gradic
svet kalujer pun postenja. J. Kavanin 179*. Na
stran' pak su izpovivci, kalujeri, pravci. 483*.
Ujela je ova miso onega tuzna kaludera. B. Zu-
zeri 118. Ni popovi, ni kaluderi, ni malobracani,
ni jezuiti. V. M. Gucetid 131. Kad bisto videli
jednoga kaludera izit iz manastira. D. BaSid 262.
Ni kaluderi, ni monaci, ni pustiiiaci, ni redovnici
redova prosjacki. M. Dobretic 41. Mnostvo bez-
brojno remota i kaludera. I. M. Mattel 6. Ka-
luderi, nasjednici, puci i narodi. A. Kalid 543.

c. u ova dva primjera kao da se ne razUkuje
od fratar: Ar jo z prvine frater aliti kaluder bil.
P. Vitezovid, kron. 43. Hodedi ovi novi fratar
ali kaluder. K. Ma^arovid 68.

d. u prenesenom sinislu, jaje nasarano za uskrs.
Svuda nas narod o vaskrseniju pravi sarenijeh
jaja, negde napisanih na svakojo grane i cvje-
tovo a nogde prosto crjenih, i oboje varenih, i
prva so zovu prava ,sarena' a posj^edna ,omast6na'
ili inaco (u Risnu) ,kaluderi'. V. Vrcovid, igr.
65. vidi i u Vukovu rjecniku.

C. ime mjestu. U selu Kaluderu. Rat. 96.

1. KALUDERAC, kalud^rca, m. mladi kaluder
(uprav dem. kaluder). — Od xviii vijeka, a is-
medu rjecnika u Stulicevu (.juvonis monacus').
Postidna i ponizna kaludorca. A. Kanizlid, kam.
8. — U cvom primjeru kaluderci znaci sto i ka-
luderi uopce: Nikoji episkopi i kaluderci. A.
Kanizlid, kam. 42.

2. KALUDERAC, Kaluderca, >n. selo u Dal-
maciji u okrugu kotorskom. Eepert. dalm. 1872. 7.

KALUDERAC, Kaluderca, m. mjesno ime. —
V Danicicevu rjecniku: Kaludei'tci,, crkva je
treskavacka imala ,seliste Kaluderec' (Glasnik.
H, 134). u drugom mu je spomeniku o§teden

svr§etak: , Kaluder .. . (Glasnik. 13, 372). mislim
da na prvom mjestu nijo dobro napisano, a kako
se i to selo i selo Kaluderica spomine blizu Lu-
kavico, rekao bih da jo jednom selu take dvo-
jako zapisano ime.

KALUDERAK, kaluderka, m. dem. kaludor. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Eto ti upazi od nekuda dva malona kaluderka.
D. Obradovic, ziv. 86.

KALUDERCAD, /. coll. vidi kod kaludorco.

KALUDERCE, kaluddrcota, n. dem. kaludor
(s nekijem preziranem). — Nema mnozine, te
mjesti mnozine va^alo hi da hude zenski kolek-
tivni supstantiv kaludercad. — Od xvxii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das monchlein'
,monachiscus'). Uzrok bijase jedno kaludorco.
A. Kanizlid, kam. 816.

KALUDERCIC, m. prezime. u Backoj. V. Ar-
senijovid.

KALUDERENE, n. djelo kojijem se kaluderi.
— U Vukovu rjecniku.

KALUDEREVO, n. selo u Srbiji u okrugu pi-
rotskom. M. D. Milidovid, kraj. srb. 236.

KALUDERI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Kaluderima. Sr. nov.
1865. 151.

1. KALUDERICA, f. vidi kaludrica. — Od
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (kalu-
derica, koludrica, dumna ,monialis, monacha'), u
Voltigijinu (v. kaludrica), u Stulicevu (v. dumna),
u Vukovu (,die nonne' .monialis'), u Danicicevu
(,monacha'). Kaluderici gospodi kvr Jevdoniji.
Spom. sr. 1, 3. (1395). Koja je to (polaca) bila
kaludericb svete Marije od andeli u Dubrovniku.
Mon. Serb. 297. (1420). Kaludericb svoto Ma-
rije odt andelovb. 302. (1420). I sad kaludorice
stoje tu. Glasnik. 31, 3U5. (1704). Da se kalu-
deri i kaludorice od robstva u slobodnim zem^ama
oslobode. D. Obradovid, basn. 227. Imala je
majka dvijo kderi, pak odluci da stariju zavje-
tujo u kaludorice. Nar. prip. vrc. 52. Kaluderi
su psi, kaluderica tita! 118. Zar zivi kao ka-
luderica? S. ]^ubisa, prip. 72. — U prenesenom
smislu, nekakav cvijet. Kaluderica (Sab|ar, na
Rijeci), cf. Koludrica. B. Sulek, im. 137.

2. KALUDERICA, /. ime mjestima.

a. u Danicicevu rjecniku: selo koje jo kra}
Milutin pisao Hilandaru s crkvom Arhandelovom
u Stipu, pomine se s Lukavicom i Kunaranima,
pa mislim da je bila negdje izmedu Stipa i Pri-
lipa (Mon. serb. 63 god. 1233-1302). cf. Kalu-
dertcb.

b. sad u Srbiji. a) selo u okrugu biogradskom.
K. Jovanovid 98. — b) selo i rijeka u okrugu
niskom. M. D. Milidovid, kra}. srb. 123. 7. — c)
mjesto u okrugu smederevskom. Niva u Kalude-
rici. Sr. nov. 1871. 192.

KALUDEEICE, /. pi ime mjestu u Srbiji u
okrugu smederevskom. Livada u Kaludericama.
Sr. nov. 1874. 281.

KALUDERICICA, /. dem. 1. kaluderica. — U
Stulicevu rjecniku: v. dumnica.

KALUDERICIN, adj. koji pripada kaluderici.
— V Vukovu rjecniku: ,der nonne' ,monialis'.

KALUDERICKA MLAKA, /. ime mjestu u
Srbiji u okrugu smederevskom. Zabran u Kalu-
derickoj Mlaki. Sr. nov. 1861. 285.

KALUDERIC, m. u Stulicevu rjecniku : v. ka-
luderac.

KALUDERITI

778

KALUP, b.

KALUDEEITI, kaluderim, impf. rediti (koga)
kao Jcahidera. — Akc. se mijena samo u aor. 2
i 3 sing, kaluderi. — Od xvni vijeka (vidi kod b).

a. aktivno. — U Vukovu rjecniku : ,einm6nchen'
jConsecro monachum'.

b. sa se, pasivno i refleksivno. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,monch werden' ,consecror mo-
nachus'). Da se mladi {udi kaludere. D, Obra-
dovi6, ziv. 68. Nemanici se pod stare dane ka-
luderili* M. Pavlinovi6, razg. 82.

KALUDERKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudnickom. Livada u mestu Kaluderci. Sr. nov.
1873. 648.

KALUDEROV, adj. koji pripada kaluderu. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (,des kaluder' ,mo-
iiachi') i u Danicicevu (kaluderovB ,monachi').
Za soIb za kaluderovu za Nikonovu. Mon. serb.
49. (1265).

KALUDEROVAC, Kaluderovca, m. selo u Hr-
vatskoj u zupaniji lickokrbavskoj. Razdije}. 88.

KALUDEROVIC, m. prezime. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu: Kaluderovict,
izmedu }udi koje car Stefan dade crkyi Arhan-
delovoj u Prizrenu jedan bjese ,Kaluderovi6i.
Dragomirt' (Glasnik. 15, 309 god. 1348?). Kalu-
derovic, prezime. u hrvatskoj krajini. V. Arse-
nijevii.

KALUDEROVO, n. selo u protopresviteratu
bjelocrkvanskom. Sem. prav. 1878. 51.

KALUDERSKI, adj. koji pripada kaluderinia,
koji je onaki kao sto je u kaluderd. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,monacale' ,monasticus'; na
kaludersku ,monacalmente, monasticamente' ,mo-
nastice' 494''), u Voltigijinu (,monacale, mona-
stico' ,m6nchisch, klosterlich'), u Stulicevu (,mo-
nasticus, monachicus'), u Vukovu (,m6nchisch'
,monasticus').

a. adj. Ljeposti od svetoga kalujerskoga zi-
vjenja. B. Kasid, per. 6. Obuce se u hajine ka-
lujerske. 6. Kaludersk'm hajetkom zaodiven. A.
Kanizlic, kam. 125. Kaluderske oblaci mantije.
And. Kacid, razg. 18*. U ajinam kaluderskim.
kor. 438. Pa obuce ruho kaludersko. Nar. pjes.
vuk. 2, 370. Obukose rase kaluderske. 3, 59.
Prije ce prestati rijeka te6i nego kaluderska cesa
presusiti. (U Risnu). Nar. posl. vuk. 262. To je
kaludersko maslo. S. !^ubisa, prip. 78. Obucite
mene u kaludersku mantiju. 151. — 1 kod mje-
snijeh imena u Srbiji. a) Kaluderska Brana, u
okrugu biogradskom. Zemja kod Brane Kalu-
derske. Sr. nov. 1864. 434. — , b) Kaluderski
Potok, u okrugu jagodinskom. Niva u Kaluder-
skom Potoku. Sr. nov. 1874. 262. — c) Kalu-
dersko Brdo, u okrugu kruSevackom. Vinograd
u Kaludorskom Brdu. Sr. nov. 1871. 156., — d)
Kaludersko Poje, u okrugu krajinskom. Niva u
Kaluderskom Po)u. Sr. nov. 1867. 267. — e)
Kaluderski Vis, granicna straza u Srbiji u okrugu
toj)lickom. M. D. Milicevid, kra}. srb. 339. — f)
Kaludersko Grob]e, staro crkviste u Srbiji u
okrugu vranskom. M. D. Milicevii, kraj srb, 285.

b. adv. kaluderski. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,monacalmente, monasticamente' ,monastico'
494''). Jel' slobodno na veseju tvome poigrati
sitno kaluderski? Nar. pjes. vuk. 2, 372.

KALUDERSTVO (kaluderstvo), n. stane kalu-
dersko (u kojem prinijeru moze biti da ima i ko-
lektivno znaicne: kaluderi). — Od xvi Hi xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,mona-
chismo' ,monchswesGn'), m Stulicevu (,statu8 mo-
uasticus'), u Vukovu (,das monchthum' ,res mo-
nastica'). Tako cloveci primajutt kaluderstvo.

Starine. 11, 203. (xvi Hi xvii vijek). Kniznicu
vrsnu joj skupi, kalujerstvo da ne tupi. J. Ka-
vanin 244*. Kazimir, koji stupi s kalujerstva na
prijestoje. 300^. Tu u zaklonoj mirnoj strani
kalujerstvo izvan svita. 361''. Sva dijastva i
popovstva, kalujerstva u obete. 523^. Posli dvi
godine kaluderstva pode Bogu razlog dati. A.
Kanizlic, kam. 635. Tebe nije Bog za djevstvo,
ni za kaluderstvo stvorio. D. Obradovic, ziv. 63.
Ta crkva gusi mrak, natraznastvo, popovstvo,
kaluderstvo. M. Pavlinovic, razg. 4.

KALUDERSTINA, m. augm. kaluder. — U
Viikovu rjeiniku.

KALUJANEVCI, Kalujanevaca, m. pi, ime sclu.
— Radi postana isporedi Kalojan. — U Dani-
cicevu rjecniku: Kalujanevtci, selo koje je car
Stefan dao crkvi bogorodicinoj u Arhi^evici a
po ze}i sevastokratora Dijana cije je bilo (Mon.
serb. 144 god. 1349).

KALUMA, /. neka ribarska sprava. — Vaja
da postaje od kalumati. Svezu tri vrse zajedno,
okite ih, pak tako svezane bace u more, tu svu
spravu zovu ,kaluma'. (na Visa). L. Zore, rib.
ark. 10, 368.

KALUMALA, /. vidi kalumela. — U Stuli-
cevu rjecniku : kalumala, trava ,fetula, oculus
bovis'.

KALUMATI, kaluraam, pf. tal. calumare (mr-
narska rijed), spustiti malo po malo u more
(n. p. uze, verigu). — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. — I u drugom smislu. Kad so kraju do-
vezla ribarica lada, tad se mokra mreza dodava
od ruke do ruke kroz svu dujinu i to zovu , ka-
lumati mrezu'. L. Zore, rib. ark. 10, 335. —
Kaze se i metaforicki (obicno kao prostacka rijee),
n. p. jKalumaj mu dvije pesti'. P. Budmani.

KALUMELA, /. vidi komomila. Kalumela (tal.
camomilla) (Anselmo da Canali), Matricaria cha-
momilla L. B. Sulek, im. 137.

KALUP, m. forma, arap. qalib, tur. qalyb,
qahip. — Akc. se mijena u gen. pi. kaliipa. —
U nekijeh pisaca slavonskijeh xviii vijeka ima
f wy . p : kaluf (po svoj priliei s toga sto cesto
p zamjenuje f u tudijem rijecima; cuje li se ovaj
oblik kod naroda, ne znam; ako ne, onda su ga
pisci nacinili od prilike kao i oni koji nijesu
izgovarali slovo h a htjeli ga pisati, pa ga pi-
sali i gdje mu nije mjesto, kao kod cuhati mj.
cuvati). — Od xvi vijeka (vidi kod d, a)), a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (,forma'; kalup od
sl6va ,typus'), m Belinu (, forma di cose che si
gettano o fondono' , forma fusoria' 324'' ; ,mo-
dello, forma di rilievo' .exemplar' 491*), u Bje-
losfjencevu (, forma'), u Voltigijinu (,modello, di-
segno' ,modell'), u Stulicevu (, forma' ; kalup od
slova ,typu3' iz Mikalina), u Vukovu (1. n. p.
za puScana tanota, za krstove sto djeca liju od
kositera ,da8 modell, die form' ,forma', cf. tvo-
rilo 2. n. p. u opanfiara ,der leisten' ,crepida';
udariti na kalup. 3. kalup duvana ,ein pack
rauchtabak' .fasciculus nicotianao'). — Dolazi,
kao i u turskome jeziku, s razlicitijem znacenima.

a. M crev^ara Hi u opancara kao drvena noga
na koju se nabija crev]a, cizma Hi opanak kod
sveiia. — isporedi kopito. vidi u Vukovu rjec-
niku. — 1 metaforicki: Inglez jo covo ito se ne
da nabijati na kojekakve kalupe. M. Pavlinovii,
rad. 9.

b. kao sud u koji se lijeva nesto zitko (zlato,
srtbro, olovo itd., gnila, vosak, sir itd.) i u cemu
ostaje dok se utvrdi, tako da dobije oblik prema
samome sudu; tvorilo. Mnoga je dusa podobna

KALUP, b.

•79

KALU^.AN

nekom vusku i u kakav ga kaJup metces i sa-
lijes, onaki obraz od I'lega napravis. D. Obra-
dovid, ziv. 31. Pak ju (zemju) (u) kaluf u ci-
gleni dase. J. S. Rejkovid 246. Imam trldest
srebrnih putaca, u puScani kalup sajevana. Nar.
pjes. vuk. 3, 421. Kalup, tcchn. (tvorilo) ,mo-
doll, (gies8-)form (zu abgiissen), gussmodell', frc.
,moule, module, patron', egl. ,mouM, foundry-
pattern', tal. jforma da gettare, modello' ; zemjan
kalup jlehmform', frc. ,moule en argile ou en
terre', egl. ,loam-mould' ; kalup za opeke, arch.
,ziegclform', tal. ,stampo di mattone'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. — Metaforicki. Dakle pri-
obrazeiie Isukrstovo jest jedno vrilo ili kalup u
kome duse nase imadu .se od svake o6istiti ma6o.
D. Rapic 235.

c. po predashemu znacenu kao kutija koja je
nacinena tako da ima isti ohlik kao ono sto se
u nil mece (sprema). Haja izvadi barjak iz ka-
lufa. Nar. pjes. juk. 239.

<l. sama stvar n ohliku sto dobije 11 kalupu
(kod b). — ima i osobitijeh znaccna. a) ticpce.
Kalupa sapuna. Starine. 10, 10. (1558). A za
pojas dvije puske male, u zlatan su kalup sa|e-
vane. Nar. pjes. vuk. 3, 350. Za pas metnu
dvije puske male, ni kovane ni cekicovane, no
u zlatni kalup slijevane. Pjev. crn. 196^. — b)
slova (od olova za stampane). — u jednoga pisca
XVII vijeka. U Becu kalupom Iv. Gelenica. P.
Vitezovid, odil. i. Kako bi napotlam pod pero
i kalup vrci mogal. kron. 11.

e. svezan (ali tijesno i tvrdo svezan) duhana
a i drugoga lisca i trave, vidi i u Vukovu rjec-
niku. Odrezano listje moru se . . . u kalufe sve-
zati. I. Jablanci 172. Kaluf (duhana) medu do
kalufa doli. J. S. Eejkovic 329.

f. exemplar, ono sto je kao izgled po kojemu
se sto nacini Hi zgradi. Cinio jo uzidati (gradj
na kalup izpisan od jednoga indiiera olandeskog.
A. Tomikovic, ziv. 41. Komu jo prikazao jedan
krasni kalup od Potroburga. 237. Promotriti
uredene putova, uzidano kuca, svakovrstne za-
nate, umjene i hitrinu zauagija, a osobito kalup
utvrdena i ograde mista. 84. Pohodio je bolto
i ducane od razlicitih zanata, da moze sfco vidi
koristna za svoje drzave uzeti izgled i kalup. 94.
Iznasao je plemeniti oni kalup, da moze sjediniti
more crno s morem kaspijanskim. 375. — i u
prenesenom smislu. On jo uzdigao na oni kalup
jedno vice od naj umnijih sluzbenika. 320.

KALUPAC, talupca, m. vidi kalup, d (maze
hiti da je dem. kalup, ali to nije potrebno, ispo-
redi sirac). Kalupac sapuna darovala mi je tetka.
S. ;^ubisa, prip. 38.

KALUPAI^E, «. vidi kod kalupati.

KALUPAE, m. covjek koji (po svojem zanatu)
gradi kalupe. — Nacineno u nase vrijeme. Ka-
lupar, tech. .formbildner, former'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

KALUPARNICA, /. kuca, mjesto, gdje se grade
kalupi. — Nacineno u nase vrijeme. Kalupar-
nica, tech. .formerei Jort)', frc. ,moulerie', egl.
, moulding-house'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KALUPARSKI, adj. koji pripada kalupima
(po ubliku : koji j^ifipi^da kaluparima, ali rijeci
kalupar ntma potvrde prije sadasnega vremena).
u osobitom smislu, vidi kalup, d, b). — U jednoga
pisca XVII vijeka. Mestrija kaluparska aliti kiii-
gotiska. P. Vitezovic, kron. 119. — I u sir em
smislu kod pisaca nasega vremena. Kaluparski
pijesak, tech. ,formsand', frc. ,sable a mouler, s.
de fondeur, sable de moulage', egl. ,moulding
sand'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KALUPARSTVO, n. stane onoga koji je ka-
lupar; kalupjene. — Nacineno u nase vrijeme.
Kaluparstvo, tech. .formerei', frc. ,moulage', egl.
,moulding'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KALUPATI, kalupam, impf. vidi kalupiti. —
Nema potvrde glagolu, nego samo supstantivu
kalupano (djelo kojijem se kalupa). — U jednoga
pisca nasega vremena. Poce pomagati bratu u
kalupanu suda. M. Pavlinovid, rad. 25.

KALUPITI, kalupim, impf. zbijati sto u kalup;
metati u kalup; raditi po kalupu. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing, kalupi. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. duvan
,den rauchtabak pressen' ,compono'). Bez pre-
stanka crtajud i kalupec. M. Pavlinovii*', rad. 68.

— In drugom znacenu: nacinati, graditi kalup.
Kalupiti, art. tech. ,formen, abformen', frc. , mou-
ler, faire un moule, former pour la fonte', egl.
,to mould, ^ to form for the mould', tal. ,model-
lure'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KALUP]^ENE, n. djelo kojijem se kalupi. —
V Vukovu rjecniku.

KALUS, m. samo u Mikajinu rjecniku: kalus,
kalaus, sova, ptica ,noctua', i iz nega u Stuli-
cevu (v. kalaus). — Nijesam mogao iznaci druge
potvrde ni jednoj ni drugoj rijeci; a nejasno je
i postane.

kAluSA, /. ime bijeloj ovci u koje su erne
vsi. — isporedi kalocina. — U nase vrijeme. Ka-
lusa, bela ovca koja ima erne usi. u uzickom
okrugu. S. I. Pelivanovid. Kalusa, ime bijeloj
ovci, koja je po glavi mrka. I. Pavlovid. Ka-
lusa, ime ovce koja je crna po glavi. J^. Stoja-
novid. Kad i kad cagrkne medenica na dvisci
kalusi. M. D. Milidevid, zim. vec. 121.

KALUSI, 7H. i7ne dvjema zaseocima u Srbiji u
okrugu uzickom. K. Jovanovid 151. 152.

KALUSiCA, /. dem. kalusa. — U nase vrijeme.
Ovce ti se izjagnile, sve ovcice kalusice. Nar.
pjes. u Vuk, ziv. 8.

KALUZA, /. vidi 2. kao (po svoj prilici je
augmentativ ; ne treha pomisliii da je po postanu
ka-luza; ali bi moglo biti da se kod postana od
kao (kal) mislilo i na rijec luza). — Bijec je
praslavenska, isporedi rus. Ka^ijaca, ces. kaluze,
poj. kaluza. — Znacene je uopce kao sto je
sprijeda, ali je u Vukovu rjecniku neko osobito.

— Izmedu rjecnika u Mikajinu (kod kal), u Be-
linii (,acqua fangosa' ,aqua limosa' 27^; ,loto di
stagni, paludi e simili' ,limus' 443^), u Bjelo-
stjencevu (kaluza, voda mutna, vino etc. ,tur-
bida, luculenta, terracea, coenosa, limosa aqua,
vinum etc.'), u Jambresicevu (kod kal), u Volti-
gijinu (,fogna. cloaca' ,mistpfutze'), u Stulicevu
(v. kalo), u Vukovu: (u Risnu) mjesto gdje se
baca smetliste ,kehrichtplatz' ,locus projiciendis
quisquiliis, fimetum'. — PJunu na zem|u i ucini
kaluzu od sline. I. Bandulavid 64=*. joann. 9, 6.
Do grla i do vrh glave zadubi se u kaluzu naj
poganiju. B. Zuzeri 40. Ko zirne zvijeri vajaju
so ob dan i ob nod po kaluzah smrdedijeh. 83.
Oni bludni razpustenak va|a se opet u kaluzi.
255. U ovoj kaluzi dusit de se potopjeni. 272.
Odbijegaju od tobe, vrela pribistrijeh i zivotnijeh
voda, da priniknu gnusnijem kaluzam. I. M.
Mattel 333. Kalinu zobati a kaluzu piti. Jacke.
67. — I kao mjesno ime: Kaluza, selo u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 51.

KALUZAN, kaluzna, adj. koji pripada kaluzi;
koji je pun kaluze. vidi kalan, kalovit. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (ka-
luzan ,affangato, divenuto fango' jlutulentus' 4.0*;

KALDZAN

780

KALVINISTA

,lotoso* ,lutulentus' 444*; kaluzni ,di loto' ,lu-
teus' 444a), u Voltigijinu (.fangoso, sortumoso,
limoso, fradiccio, zacclieroso' ,kothig, morastig'),
u Stulicevu (v. kalovit).

a. adi- — Komp.: kaliizniji (u Stulicevu rjec-
niku). Cim kaluznu paru k sebi stegne (sunce).
J. Kavatiin 527''.

b. adv. kaluzno. — U Stulicevu rjccniku: stam-
2}arskom grijcskom kaluno ,lutulenter'.

KALUZAST, adj. u Stulicevu rjecniku: v. ka-
lovit; ima i komp. kaluzastiji.

KALUZAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. ka-
lovit; ima i komp. kaluzaviji.

KALUZE, /. pi. ime mjestu u Srhiji u okrugu
sabackom. Zabran u Kaluza. Sr. nov. 1871. 775.

1. KALUZINA, /. augm. kaluza. — Moh biti
rijec praslavenska, isporedi rus. Ka.ayaciiHa, ces.
kaluzina. — U nnsemu se jeziku javla od xvu
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,loto di
stagni, paludi e simili' ,limus' 443^), ti Bjelo-
stjencevu (kod kal), u Voltigijinu (.fangaccia,
fogna, laguna', v. kaluza), u Stulicevu (v. ka-
lina). U svakoj ulici svoja kaluzina. (D). Poslov.
danic. Pokajan hoce ustati iz kaluzine gnusnih
uzivanja. A. d. Bella, razg. 11. More kad je
tiho, kaze se bistro, da biste se kleli da nije u
negovom krilu nijedne kaluzine. 17. Za izribati
voge potistene i smrdecu kaluzinu. 111. Isti-
nito se je virovalo da su svi |udi od jedne ka-
luzine stvoreni. A. T. Blagojovii, khin. 20. Sli-
kovao jo Gospodiu Bog covika od kaluzine zemje.

1. Velikanovid, uput. 1, 27. Jes velik grijeh po-
stavit kruh posveden u gnus i kaluzinu. A. Kalic
199.

2. KALUZINA, /. ime nekoj bi(ci sto raste u
kalu. Kaluzina, po} kaluznica (Salix rosmarini-
folia), ces. kaluznice (Cynosurus coracanus), rus.
Ka.iyHCHima. Caltha palustris L. (Vujicid). B.
Sulek, im. 137.

KALUZISTE, n. augm. kalu2a. — U Stulicevu
rjecniku: , magnum lutum'. — nepouzdano.

KALUZISTVO, n. u Stulicevu rjecniku: uz
kaluziste. — sasma nepouzdano.

KALUZITI, kaluzim, impf. vidi 2. kaliti, —
Fostoje od kaluza. — Od xviii vijeka.

a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,luto inficere'). Nijo zemja ka kaluzi, neg je nebo
ko prosvita. J. Kavaiiin 159*

b. sa se, refleksivno. — U Voltigijinu rjec-
niku: v. kaliti se.

KALVA, m. vidi kalfa. — U Vukovu rjecniku.

KALVARA, /. sud u kom se krnQcima nosi
lok. — U zagorju dalmatinskom. M. Pavlinovic.

KALVAEIJ, m. vidi Kalvarija. — Nominativ,
akuzativ, vokativ mogu imati oblik: Kalvarije,
Kalvarijo. a) nom. Kalvarij. — u jednoga pisca
XVII vijeka. Jerozolimski Kalvarij. Michelangelo.

2. Pejajudi ga na Kalvarij. 39. — bj nom. Kal-
varije. — u jednoga pisca xvii vijeka. Cim na
uzide na Kalvar'je. J. Kavanin 339a. — c) nom.
Kalvarijo. — ?{ pisaca Dubrovcuna xviii vijeka.
Ti Kalvarijo! B. Zuzeri 262. Zem}a judejska,
getsemanski vrt, Kalvarijo, kriz, crkve i otari.
I. M. Mattei 219. Uzidi na Kalvarijo. A. Kalid
203. Sad na jeruzalemsko Kalvarijo. 214. —
(I) u ostalijem padezivia. — od xvu vijeka. Na
gori od Kalvarija. I. Drzid 59. Podlozan smrti
na Kalvarij u. F. Lastric, test. 65*>. Da no bi-
jase bilo odredjeno od Jczusa, da se to izvrsi na
Kalvariju. I. M. Mattei 206. ^ Neka ga pogleda
ua Kalvariju. A. Kalid 203. Sto jednokrat ucini
se na Kalvariju. I. P. Marki 56.

KALVARIJA,/. Calvaria, gora kod Jerosolima
gdje Isus Hrist bi raspet. — isporedi Kalvarij,

— vidi kostnrnica, — Po latinskom prijevodu.

— Od XV vijeka. I pridose na misto ko se di
Golgota, to jest Kalvarije od ubijanja misto.
Zadar. lokc. 18. matth. 27, 33. Koje mjesto hra-
I'lono (sic) jest od Kalvarije. N. Ranina 99^.
marc. 15, 22. Na mjesto koje se zvase Kalva-
rija. 105a. luc. 23, 33. U mjesto koje se zove
Kalvarija. 110^. joann. 19, 17. Kriz Isusov He-
lena na goru Kalvarije polozi. F. Glavinid, cvit.
31b. Gledaj, placna Mandalijena, na Kalvariji
gdje podizu tvoga draga. I. V. Bunid, mand. 32.
Jer je ovi dolac medu Kalvarijom i planinom
maslinskom. J. Banovac, razg. 3. Putnici, kad
ugledaju vrta', u komu je (Isus) molitvu cinio,
Kalvariju, gdi su ga propeli . . . 44. Koju na
Kalvariji imadijase proliti. F. Lastric, test. 44^.
Da idemo na Kalvariju. 98**. Kako da gledamo
Gospodina Jozukrsta djo pati i umire na Kal-
variji. I. A. Nenadid, nauk. 41. Na gori Kal-
varije. M. A. Rejkovic, sabr. 32,

KALVARIJE, KALVARIJO, vidi Kalvarija.

KALVARINSKI (uprav kalvarijinski), adj. vidi
kalvarski. — U jednoga pisca xvii vijeka. Na
planini kalvarinskoj. I. Ancic, svit. 194. vrat.
175.

KALVARSKI, adj. koji pripada Kalvariji. —
U dva pisca xvu vijeka. Hoditi k planini kal-
varskoj. P. Baksic, razm. 115. Na gori kal-
varskoj. P. Radovcid, nac. 150.

1. KALVIN, Kalvina, m. prezime (franc Caul-
vin, Cauvin, lat. Calvinus) Francuza naj glavni-
jega osnovaoca preobrazovane (reformatske) crkve
kod protestanata (druga je luteranska). — Akc.
je kao kod 2. kalvin. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (Calvino, nome proprio' , Cal-
vinus' leO'') i u Voltigijinu (,Calvino, eresiarca'
, Calvin'). Na Kalvina p}uju. S. Budinid, sum.
387. Krivi nauciteji : Arijo, . . . Kalvin ... F.
Glavinid, cvit, 17''. Luter, Kalvin . , . J. Ka-
vanin 454''. S opakim Kalvinom. F. Lastric,
test. 61". Koji nejma§ vire ni zakona, ved Kal-
vina stujes kano Boga. And. Kacid, razg. 217->.

2. KALVIN, kalvina, m. coijek koji pripada
Kalvinovoj (vidi 1. Kalvin) nauci. — Akc. kaki
je u gen. sing, takije u ostalijem padeHma, osim
nom. sing , i voc. : kalvine, kalvini. — Badi ob-
lika (bez nastavka) isporedi luter, lutor. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika « Vukovu: ,der
kalvinor' ,Calvini assecla' s primjerom : Koj' do-
nese jezik od kalvina (Nar. pjes. vuk. 3, 557).

— Koji luteran aliti kalvin eretik to slagao jest.
S. Badrid, ukaz. 92. Svaki s' fall na deset kal-
vina. Nar. pjes. vuk. 3, 558, A na noge, kal-
vini Hajari! 3, 559, Pak se opet biso i goniSo,
i kalvine natrag poduzbise, 3, 560. Tako go-
vore Bismark i ivajcarski kalvini. M. Pavli-
novid, razg. 22.

KALVINIJAN, 771. vidi 2. kalvin. — Od lat.
calvinianus. — U jednoga jiisca xviii vijeka.
Odmetnici arijani, kalvinijani i ostali. A. Ka-
nizlid, kara. 53.

KALVINISKI, adj. koji pripada kalvinistima.

— U jednoga pisca xvni vijeka. Pripovidaoci
kalviniski i luteranski. J. Filipovid 1, 187''.

KALVINIST, m. vidi kalvinista. — U pisaca
XVIII vijeka. Dva kalvinista J. Filipovid 3, 267''.
Govore luterani i kalvinisti. V. M. Gucetid 11.

KALVINISTA, m. vidi 2. kalvin. — isporedi
kalvinist. — Od lat. calvinista, — U pisaca xvii
i XVIII vijeka. Luterani, kalviniste, arijani. I,

KALVINISTA

rsi

K:A];iAV

Aiici6, ogl. 73, Kalviniste koga smise iimoriti.
J. Kavanin 3021'. Kalviniste, luterani kriz no
drze. J. Filipovic 1, "iS^.

KALVINIST, m. vidi kalvinist. — U pisaca
xviii vijeka. Kalvini§ti i luterani. J. Filipovic
1, 193a. Luterani, kalviuiSti ... 3, 158*. Od
§izmatika, luterana, kalviniSta. M. Dobretic 162.

KALVINlisTA, m. virfj kalvinista. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Imadu kalviniste i luterani.
J. Filipovic 1, 183*. Ni kalviniste ni luterani.
J, 189b. Kalvinista spomenu se od onoga. 3, 267''.

KALVINKA, /. zensko ce(ade koje pripadn
Kalvinovoj nauci. — Akc. se ne mijena (gen. pi
kalvinaka). — U Vukovu rjecniku: ,eine kalvi-
nerin' ,calviniana'.

KALVINSKI, adj. knji pripada:

a. Kaloinu Hi negovoj nauci. — U jednom
primjeru xvm vijeka, a izmedu rjeinika u Be-
linu (,calvinianus' lOOb), Skupstina kalvinska.
J. Filipovid 1, ISl^.

b. kalvinima (vidi 2. kalvin). — U nase vrijeme,
a izmedu rjednika u Vukovu (,kalviniscli' ,calvi-
nianus'). Al' izgia'to, meni ne idite bez nikakva
jezika kalvinskog. Nar. pjos. vuk. 3, 558. Kal-
vinska i{h) potpazila straza. 3, 558.

KALVINANIN, in. vidi 2. kalvin. — Mnozina :
kalvinani. — Postoje od 1. Kalvin nastavkom
jan(in); drugo je kalvinijan (koje vidi). — U
Belinu rjecniku: ,calvinianus' IBOi*, i u Voltigi-
jinu: ,calvino' ,ein calviner'.

KALZAN, m. prezime. — xvi vijeka. Po po-
kojnom Imre-Kalzanu. Mon. croat. 310. (1599).

1. KAl^, m. vidi 2. kao.

2. KA^j, kaja, m. vidi kahla i pednak. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u
vojvodini) ,die kachel' , testa fornicalis', cf. pednak.
— U loncarsko sude broje se lonci, serpene, ka-
Jevi i furune zemjane. D. Popovic, poznav. robo
168.

3. KA^, m. Jepilo koj'jem se hvatuju ptice,
veska, ]epak; cini se od zrna bijke mele, Hi (kako
znam u Duhrovniku) od mlijecera. — Radi po-
stana vidi kaje, klija, 3. kaliti. — U Blikajinu
rjecniku: ka|, omela .vischio' ,viscum, viscus', i
u StuUcevu (iz Mikajina).

1. KAl^A, f. vidi kajuza. Ka}a, mjesto gdje
se sviiie blate. ^. Stojanovic. — 31oze biti da
otale postdje i mjesno ime u Srbiji u okrugu sa-
backom. Sr. nov. 1866. 306.

2. KAl^A, /. neko jelo (vidi primjer). — 11
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,eine
art speise' ,cibi genus'). Kiseli kupus s pastr-
mom (sto se u Hercegovini zove: ,kaja'). M. D.
Milicevic, slav. 30.

3. KA^iA, m. Hi f.? ime musko Hi zensko? —
isporedi Ka}o. — Prije nasega vremena. S. No-
vakovid, pom, 69.

1, KA^AC, kajca, m. u Vukovu rjecniku: zub
u kona po kojemu se poznaje starost konska. —
isporedi ka|ak. — Jamacno postaje od prasla-
venskoga k'tl'B (va]a da je od korijena glagola
klati), isporedi ces. kel, pu]. kiel, a i rus. koai.

2. KAl^AC, ka|ca, m. Cladium Mariscus R. Br.
u Backoj, M. Petrovid. srp. zora. 1879. 196^. Na-
pomine, da se akcentom razlikuje od ka^ca, po-
znatog zuba u kona, ali je stavjen akc. ka|ac
(vaja da stamparskom pogrjeskom mjesto ka|ac).
V. Arsenijevic.

kA.][jAK, ka}ka, m. vidi 1. ka]ac. — U Mika-
]inu rjecniku: kajak, zub od kona ,deii3 caninus

equi quarto anno nascons*; u Belinu: ,dente mo-
lare' ,dons molaris' 249^; u Bjelostjencevu: ka-
jak, zub konski ,dens caninus equi quinto anno
nascens'; u Vukovu: vide kajac.

KA^j.'VN, kajna, adj. vidi kala.n. — U jednoga
pisca cakavca xvn vijeka. Cto jest ka|no, umij.
M. Alberti 358.

KAl^AN0Vl6l, m. pi. seoee na Pejescu (u Ratu)
u Dalmaciji ii kotaru korculanskom. Schem.
ragus. 1876. 41.

1. KA^ANE, n. djelo kojijem se kaja (vidi 1.
kalati). — U Vukovu rjecniku.

t r\ t

2. KA^ANE, n. djelo kojijem se kaja (vidi 3.
ka|ati). RiJ za kajane debla kako se gotovi. J.
S. Rejkovic 144.

KA^AST, adj. vidi kjast. — Na jednom mjestu
xviii vijelia (ne znam, jeli stamparskom grijeskom
umetnuto a). Da ces uzet Maru, ako jo bogata,
i ako nije slipa ili kajasta. J. Banovac, razg.
270,

1. KALATI, kajam, impf. oblagati kalom, mr-
lati, gnusiti. — isporedi 2. kaliti. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. kajah, u impt. kajaj,
M part, praet. pass. kaJSn; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Od xvi vijeka (vidi
kod c, a)), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kaJam ,luto', v. kalim se), u Jambresicevu (ka-
jam ,luto'), u Vukovu (,mit koth besudcln' ,coeno
inquino').

a. aktivno. a) u pravom smislu. Tko svoj
posao oprav|a, ruka ne ka|a. (D). Poslov. danic.
Da ne kaja kajsarli papuca. Nar. pjes. vuk. 1, 262.
Pa joj kaja mestve i papuce. Nar. pjos. juk. 196.
Da no kaja gospodu svatove. Nar, pjes. petr.
1, 76. Oprala sam noge svoje, kako cu ih ka-
Jati? D. Danicic, pjosm. 5, 3. — h) metaforicki.
Ne mrja al'ti kaja covika sto jide. I. Anci6,
vrat. 65, Ti osudujes samoga sebe kajajuci tvoju
dusu. M. Kadni6 Ml**. Nek to onda prozdrlost
ne kaja. J. S. Eejkovic 430.

b. pasivno. Dobrota cista i nekajana prjed
Bogom i otcem ovoj jest. N. Ranina 133^. ep.
jac 1, 27. Pinom guojnom kajan bise. I. Za-
notti, en. 17.

c. sa se, refleksivno a) u pravom smislu. Kako
prasci ti v blatu se kajaju. Transit. 40, Tada
se prem kaja, tada je necista. H. Lucie 281.
Kucnik cesto nim so (dubretom) zalud kaja, J,
S. Rejkovic 29. Koja blatom u nizi se kaja. 38.
Nek so smradom lukovim ne kaja. 239. Samo
da se marvince ne kaja. 404. Ma vjera je!
dusu no oskvrni, jer se sunce o blato ne kaja.
Osvetn. 1, 26. A pobro se jur u krvi kaja.
3, 155. — b) metaforicki. No kaja se s micanem
tjelesnijem duh. M. Radni6 436''. Al' se bludnik
uvik kaja. V. Dosen 87^.

2. KAl^ATI, kaJam, impf. vidi 1. kaliti. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. V ocijih joj stase
Jubven bog prihitran, ter u nih kajase svoj stril
zlatoperan. P. Zoranic 4*>. — Moze biti da nije
osobiti glagol, jer kajah moze biti imperfekat i
samoga glagola kaliti.

3. KALATI, kaJam, impf. vidi 2. kalati. — U
jednoga pisca Slavonca xvm vijeka. Da se deblo
za kalame kaja. J. S. Rejkovid 87. Kako se
divje deblo za kalam kaja. 144. Sad 6uj kako
divjaka se kaja. 144.

KA^iAV, adj. oka(an, kalom namazan, necist,

gnusan. — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u

Vukovu (,mit koth beschmutzt' ,coeno inqui-

natus'). Ako se udo ko okalilo, ni'e kajavo cijelo

tijelo. J. Kavanin 380*, A derdanu na kajavu

KAl^AV

782

KAMAGIJA

vratu! Nar. pjes. vuk. 1, 513. I suuco prolazi
-kroz kajava mjesta, aii se ne okaja. Nar. posl.
vuk. 105. Ne gleda Bog na kajave noge, vec
na cisto srce. (Kazao nekakav koji je harajuci
crkvu stao kajavim nogama na casnu trapezu
da dohvati kandilo, pa ga drug opomenuo na to).
196. — I kod wjesnijeh imena u Srbiji. a) Ka-
]avi Potok, voda i mjesto u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 168.^ — h) Ka}avo Brdo, u okrugu
kragujevackom. Niva u Ka)avom Brdu. Sr. nov.
1861. 426.

KA^^AVAC, kajavca, m. loncar. — Postaje od
2. ka}. — U nase vrijeme u Srbiji. Kajavac, v.
barda^gija. ,Sto mlatas nogama kao ka|avac?'
Nar. posl. L. Lazarevic iz Sapca.

KA^CINA, /. vidi kalcino (gdje nema jednine).
— U jednoga pisca xvm vijeka. IV kajcina za-
bacena ... V. Dosen 38a.

1. KA]^E, n. lijep, jepilo, klija, tutkal. — ispo-
redi 3. ka|. — -a- stoji mj. negdasnega t —
Badi postana vidi klija. — Bijec je novoslo-
venska i kajkavska. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: (s kajkavskijem oblikom) kejo, lip, klija,
lipnica ,gluton, glutinum, collon', v. , bitumen'.
2. keje z kojem se kamene zestaja ,lithocolla'.
8. keje ribjo ,ichtyocolla'. 4. keJe tis]arsko , glu-
tinum fabrile'. 5. ke]e kojem se zlato vari ,chry-
socolla'. 6. keje volousko ,taurocolla'. 7. keje kni-
zevno, za knige ,bibliocolla'. 8. ke|e pticje ,viscus',
V. lepek; u Jambresicevu : keje , bitumen' ; m Siw-
licevn: keje, v. klija iz Bjelostjencevu.

2. KA^jE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Razdijej. 69.

1. KAJ^ENE, n. ajelo kojijein se kali (vidi 1.
kaliti). — U Vukovu rjecniku: ,das kiihlen' ,re-
frigeratio'. vidi i: Kajene (ocala), tech. ,hartung
(des stables)', frc. ,trempe', egl. ,hardining', tal.
,tempera'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. KA^^ENE, n. djelo kojijem se kali (vidi 2.
kaliti). — U Stulicevu rjecniku: , actus lutandi'.

3. KA]^ENE, n. djelo kojijem se kali (vidi 3.
kaliti). — U Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski)
keleie.

KAl^ES, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. lifiva u Kajesu. Sr. nov. 1868. 289.

KAJ^EVICA, /. u Danicicevu rjecniku: ma-
nastir je Treskavac imao vodonicu ,nadB Kaje-
vlcu' (Glasnik. 11, 131). ,mlint nad Kajevice'
(Glasnik. 13, 374).

KAJ^EVIC, m. prezime. D. Avramovid 238.

KAl^EZ, m. vidi kalez. — U nase vrijeme. Iz
kajeza ladno piju vino. Nar. pjes. kras. 1, 69.

KA^^jIBA, /. prosuta gibra. Tako to razlikuju
u vajevskom okrugu u Srbiji: dok je gibra u
kazanu, dotlije se i zove ^ibrom ; cim se prospo,
postaje kajiba. I. Pavlovi6.

KA]^IG, m. u Stulicevu rjecniku: v, kalig
s dodatkom da je uzeto iz 3Itkajina (u kojemu
stoji kajigo).

KAl^IGAN, kajigna, adj. prijepiv. — Postaje
od 3. kaj. — U Mikafinu rjecniku : kajigan, na-
kajigan ,viscbiato' ,viscatus'; kajigno, koje se
prilipje ,viscoso, tenace' ,viscosu3^, i u Stulicevu:
,viscosus, glutinosus, tenax' (iz Mikajina).

KA^iIGO, m. u Mikajinu rjecniku: kajigo, koji
kone kuje ,ferramentarius'. — isporedi kajig *
kalig. — Nejasna je rijec kao i ostale dvije.

KA]^INO PO^^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu
aleksinackom. Niva u Kalinom polu. Sr. nov.
1875. 774.

KA^ilSTE, n. selo u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. K. Jovanovii 138.

KALITI, kajim, impf. vidi 1. kaliti, a. — XJ
jednoga pisca nasega vremena. Jedni kuju puske,
urugi buse, treci kuju sabje, oni kaje, ovi to-
cilom uglacavaju. S. Tekelija. let. 119, 43.

KA^KALICA, /. po svoj prilici isto sto cac-
kalica, vidi kajkati. — U jednoga pisca nasega
vremena. U tih perisa naci ces kajkalicu, resotku,
svrdlic, pilicu. M. Pavlinovic, rad. 139.

KAJ^KATI, ka|kam, impf. vidi cackati. — U
nase vrijeme u Lici. Zubi se kajkaju. Kad je
mlin u postupu, mlinar ne moze u mlinu raditi
ve6 badavaci i zube kajka. F. Hefele.

KAl^O, m. ime musko (jamacno ipokoristik od
kojega imena sto pocine glasovima Kal-). — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Na torinu Ra-
zajackog Kaja. Nar. pjes. vuk. 4, 421.

KAi^OGAZA, m. vidi kalogaza. — U jednoga
pisca nasega vremena. Kad volis da ostanes ka-
Jogaza, ostani! M. D. Milicevic, zim. vec. 7.
Pop Zivko nikad ne zove sejake drugojace nego:
rita, gejaci, kajogaze, zvekani . . . 248. Sud zna
sta radi, nede do6i da pita nas kajogaze. 311.

KA:^0S, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva u Kajosu. Sr. nov. 1873. 898.

KA^iOV, adj. koji pripada Ka]u. Jos tu bjehu
tri Kajova sina. Nar. pjes. vuk. 4, 421.

KAJ^UGA, /. u Vukovu rjecniku (uz kajuza).

— Badi nastavka moze se pomenuti, da ima i
pol. kaJaga.

KApUN, kajuna, m. vidi galijun (ali jamacno
od tur. qalijun). — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecniku u Vukovu (,die galione' ,navis genus').
Uvatiso dva kajuna zlatna. Nar. pjes. vuk. 3, 85.

KAl^UZA, /. vidi kaluza. — isporedi kajuga.

— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(gdje se svine kajuzaju ,die lache, pfiitze worin
sicb die schweine walzen' ,volutabrum'). Bojati
se kise i kajuze. Nar. pjes. vil. 1867. 6^9. — /
kao ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 168. — h) izvor u Gracu
u okrugu vajevskom. I. Pavlovid.

KA^IJZANE, n. djelo kojijem se ko kajuza.

— (J Vukovu rjecniku.

KA^jUZATI SE, kajuzam se, impf. vajati se
po kajuzi. — V Vukovu rjecniku: ,sich in der
pfiitze walzen' ,volutor in palude'.

KAl^^UZINA, /. augm. kajuza, vidi i kaluzina.

— U nase vrijeme. Nadu jednu kajuzinu. Nar.
prip. bos. 1, 77.

1. KAM, adv. vidi kamo.

2. KAM, m. vidi kamen.

3. KAM, m. vidi 1. ban. — U jednoga pisca
xvm vijeka. Kam od Tatara. A. Tomikovic, ziv.
40. S kamom od Tatara. 40.

4. KAM, m, rijetki mut u vinu. ,Vino izlazi,
jer pritice kam'. u Prigorju. F. Hefele.

1. KAMA, f.(?) zensko(?) ime. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 69.

2. KAMA, /. prav noz ostar s obe strane. D.
Popovid, tur. rec. glasn. 59, 115. — Tur. qama,
qame.

KAMAGIJA, m. kumutnik — Postaje od ka-
mata turskijem nastavkom gi (uprav kamatgija,
ali se t ne cuje ispred g). — U dva pisca Sla-
vonca xvm vijeka. Zakea ocitoga kama^iju vidi
na stablu smokvenico. D. Rapid 259. Jer je
Zakeo kama^ija bio. G. Pestalic 66. Nezakoniti
kamagija. 67.

KAMALDOL

rss

2. KAMARICA

KAMALUOL, m. Campus Maldoli, tal. Ca-
maldoli, twie mjestu u Italiji gdje je bio osnovan
od svetoga liomualda xi vijeka, i odakle je dobiu
ime red kamaldoleski (kamaldolezi su kaluderi
koji su se odijelili od reda svetoga Benedikta i
nose hijelo odijclo, a imajti ostrija pravila, vidi
kod kaluder). — isporedi Kamaldulo. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Krunieu datu od redov-
nikah pustiiiakah od K'amaldola. I. A. Nenadid,
nauk. 250.

KAMALDOLESKI, adj. koji pripadci kamal-
dolezima.

KAMALDOLEZ, »(. vidi kod Kainaldol i Ka-
maldulo.

KAMALDULO, m. (uprav Maldulo) ime musko,
vidi kod Kamaldol. (S. Romualdo) pojde k go-
spodaru gore one, ki se zvase Kamaldulo, i re-
cenu goru darova mu . . . Odvrze Eomualdo abit
crni . . . i tisnu upisa regain, od onda i poce red
8voj ki se zove ,Camaldulensis ordo'. F. Gla-
vini6, cvit. 52*.

KAMALEONAT, kamaleonta. r«. Chamaeleo
vulgaris Daud., zvjerka slicna gusteru, na kojoj
se mijenaju boje, tal. camaleonte. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjeinika u Mikajinu
(kamaleonat, zvjerka ,camaeleon') gdje se naj
prije nahodi, i u Belinu (kamaleont , camaleonte,
animale che vive d' aria' ,camaleon' 161**). Ka-
maleont prominuje se u lice stvari k kojijem se
prikucuje. M. Kadnii 193*. Kamaleonat ne prima
lica bijela. 193^. Zvjerko kamaleonti prominuju
se u masti. 318*. Kikijem svijet daje vjetar ka-
kono kamaleontom. 373^. Dusa nije kamaleont.
373a.

KAMA^jE, f. pi. mjesto u Srbiji u okrugu va-
jevskovi. Zem}a kod Kamaja. Sr. nov. 1872. 322.

1. KAMAN, kamna, adj. mutan (o vinu), pun
kama. Vino je kamno F. Hefele.

2. KAMAN, m. vidi kamen.

KAMANE, n. ime dvjema selima u Hrvatskoj.
a) selo u zupaniji zagrebackoj. EazdijeJ. 74. —
h) Crno Kamaiie u zupaniji modrusko-rijeckoj. 61.

1. KAMARA, /. grc. xa^auQcc, svod. — isporedi
2. kamara i komora.

a. svod. — U knigama pisanima crkvenijetn
jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,fornix'
xcc/nuQa). Postavjati stltpy ze i nadtstltpija i
kamary i pregrady crtkovBDyje. Danilo 150.
Nacetb zdati postav|b stltpy mramortuyjo i na
teht sLVoditi zbdomt kamary precudtuy. 370.
Vysotu stlbpy poddrtzimu, i kamarami razlic-
niimi isprtstrennu. Glasnik. 11, 70.

b. gomila, vrpa, rpa. — Vaja da je postalo
od predasnega znacena. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika it Vukovu: vide gomila, n. p.
kamara zita na gumnu, kamara sijena ili slame,
kamara zita u snop}u kao sta se sadijeva u
Srijemu (ova kamara nije okrugla, nego je na
cetiri ugla, samo sto je duza nego sira). — Prvo
nek se u kamare dizu. J. S. Ile}kovi6 325. I
naspi ga na jednu kamaru. Nar. pjes. petr. 2, 67.
Golema kamara tek ostrizene vune stoji na ulici.
M. D. Milidevid, zlosel. 278.

c. mjesno ime.

a) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Li-
vada kod Kamare. Sr. nov. 1873. 439. -- bO) u
okrugu jagodinskom. IJ^Tiva kod Kamare. Sr. nov.
1875. 571. — cc) u okrugu kragujevackom. Niva
u Kamari. Sr. eov. 1871. 290. — dd) u okrugu
pozarevackom. Niva u Kamari. ^Sr. nov. 1868.
671. — ee) u okrugu va]evskom. Niva u Kamari.
Sr. nov. 1875. 280.

h) ime vrelu u Zebidu. V. Arsenijevi6.

2. KAMARA, /. soba, klijet, tal. cAmera (mlet.
cimara). — isporedi komora. — U Vukovu je
rjecniku ista rijec §to i 1. kamara, i zabi]eiena
je istijem akcentom; ali je svakako ova postala
od talijanske rijeH i ima akeenat kao §to je
sprijeda zabilezen. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (vidi loznica), u Stulicevu
(jCubiculum, conclave, errarium'), u Vukovu: (u
primorju) ,das zimmer, die kammer' ,cubile', of.
soba, komora s primjerom iz narodne pjesme:
Dok svanulo i sunee granule, no se dize Der-
zelez-Alija, pa pogleda iz zlatne kamare. — I
uzo Ilija dijete i iznese ga iz kamare u donu
kudu. N. Eanina 71a.. ireg. 17, 23. Od prve ga
cini zaklopiti u jednu kamaru Zborn. 19*. Otac
negov u kamari stase. 57". Bila je kamara od
ku6e. 90a. Gospoda vika iz kamare. N. Na|e§-
kovid 1, 250. Na t' kluce od kamare, ubrus mi
donesi. 1,257. Kad bude zaskacat kamaru. 1,261.
Stav' pamet, otvori naj lakse kamaru. 1, 266.
Kad uljezes k noj u kamaru. M. Drzid 166. Si-
nora se grije u onoj kamari na kaminati. 291.
Kamara pijerna. B. Gradid, djev. 89. Jeda me
uvede u kamaru od majke moje. B Kasid, nac.
28. A naj vede se trese kamara negova. in. 11.
Ulize daklo u kamaru. per. 21. U jednoj naj
Ijepsoj kamari. M. Orbin 111. Uljezi u tvoju
kamaru. I. Drzid 22. Kako saliz od jedne ka-
mare ne moze se vidjet. 143. Kada ga nade u
tvojoj kamari na libru gdje pociva. V. Andrija-
sevid, prav. 311. Ali su u kamari, ali loznici,
ali zidu. L. Terzid 271. Prohodedi on jedan dan
pred ne kamaru. K. Magarovid 70. Bududi do-
brostivi Isus u kamari. M. LekuSid, razm. 21.
Ona ti mi isetala na prozoru od b'jele kamare.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31. A Stjepana Laza-
rovida u kamari djevojcini. 1, 50. Nego se je
zalostan u kamaru zatvorio. Nar. pjes. bog. 49.
Iz kamare i§etala sestra kraja Vladislava. 64.
On pode u kamaru spati. D. Obradovid, ziv. 88.
Pa je vodi u nove kamare. Nar. pjes. vuk. 1, 473.
Od ponodi Mari na kamari. Nar. pjes. here. vuk.
357. Pode svekru u kamaru pa mu govori. 300.
Podi, slugo, u kamaru tajnu. Pjev. cm. 62*.
Gdi mu sluga? Gori mu je u svitlim kamaram.
Nar. pjes. istr. 1, 8. Ti je vodi u svitle kamare.
1,11. Pusti ga u kamaru ka devojci. Nar. prip.
vuk. 108. Setajudi se tamo amo kroz kamaru.
146. Vrata od kamare de mu je nevjesta spa-
vala. 2 215. Opre se kamara i va noj stol. Nar.
prip. mikul. 2. Opre vrata od prve kamari. 13.
Neka zame kjuc pa da te pod malo videt te ka-
mari. 13. Da zene kjuci od kamar. 32. Dje-
vojku izvedu iz kamare k trpezi. Vuk, kovc. 75.
— I u osobitom, prenesenom znacenu. Kamare
apostolske. B. Kasid, rit. xxxm. — Badi zna-
cena: drzavna blagajnica (u Stulicevu rjecniku
gdje stoji grijeskom , errarium' tnj. ,aerarium')
vidi komora.

KAMARADA, m. drug, nem. kamerad (uprav
romanska rijec, tal. camerata, frc. camarade,
isprva kao lat. contubernalis, koji prebiva, spava
u istoj kamari, sobi). — U jednoga pisca xviii
vijeka. Drugi momci moji kamarade. D. Obra-
dovid, ziv. 41.

KAMARE,/. pi. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Niva u Kamara. Sr. nov. 1869. 12.

1. KAMARICA, /. dem. 1. kamara. — U Vu-
kovu rjecniku.

2. KAMARICA, /. dem. 2. kamara. — Od xvi
vijeka. U toj kamarici. Zborn. 90*. Bjese tada
u kamarici zatvorena. B. Kasid, per. 113, Bihu

2. KAMARICA

784

KAMATA, c.

bile u negovoj kamarici. iii. 51. Dadoso mu
kamaricu malu. Nar. pjes. vuk. 5, 15. Va svakom
kastelu svoja kamarica. Nar. pjes. istr. 2, 135.
Kamarica skripje, raajka sina zibje. 4, 7. — Me-
toforicki. BJGse ona sagradila u srcu svomu
jednu colu ili kamaricu. B. Kasic, per. 67.

KAMARIS, m. vidi: Kamaris (Sabjar, na Pagu),
V. Tamaris.^^B. Sulek, im. 137.

KAMAEISTE, n. mjesno ime.

a. pusta u Slavoniji u zupaniji srijemskoj.
Razdije|. 150.

b. brdasce u Srhiji u okrugu biogradskom.
Glasnik., 19, 168.

KAMAROT, 771. mrnnric koji sluzi u soli ka-
petanovoj. M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn. 1868.
247.^^ — Tal. eamerotto.

KAMAT, m. vidi kamata. Ne mogu trgovati,
ako kamatima, lazima dobra svoja ne uzmlozaju.
I. Vplikanovid, uput. 3, 78.

KAMATA, /. fenus, vidi dobitak, b, h) i 1.
debit, b, h). — Od novogrc. xu/xaTog. — Jtazli-
kuje se obicno od dobit i dobitak tijem sto je
kod kamata vece mrskn znacene, te se naj cesce
pod ovom rijeci misli nezakoniti dobitak, dobitak
preko injerc, ili onakovi kad se posuditcj oko-
risti ncvo]om diiznikovom itd. kamata i uopce
svaki dobitak od posudenoga novca bio je za-
branen od crkve katolicke srednega vijeka, jer se
drzalo (po Aristotelovijem rijecima) da novae ne
nosi koristi; dan danasni vec nije tako, te se i
kamata cesto upotreb]ava u dobrom smislu. —
Kod kamate (kao i kod dobitka) obicno se misli
na novae, ali moze biti i drugo (vidi n. p.: Ka-
mata je obicna u naravi i to u rakiji naj vise
a i u vinu; . . . biva i u marvi, ali rijetko. V.
Bogisic, zborn. 472—473). — U jednoga pisca
xviii vijeka (vidi kamat) i u pisaca nasega vre-
mena (vidi a na kraju) vpofrebjava se i oblik
kamat muskoga roda. — Od xiv vijeka (vidi c,
a, a)), a izinedu rjecnika u Vrancicevu (.foenus'),
u Mikajinu (kamata, lihva , foenus, foenoratio'),
u Belinu (,usura' , foenus' 780i), u Bjelostjencevu
(kamata, lihva , foenus'), u Voltigijinu ("(Usura,
interesse' ,zinns, wuchcr'), u Stuheevu (,usura,
foenus, foeneratio'), u Vukovu: 1. ,dio zinse, in-
teresse' , fenus': dao novce na kamatu. 2. (ii Risnu)
veliki, nepravedni interes (a obicni ondje so zove
, dobit') ,wucher' , fenus iniquum'; u Danicicevu
{xiifxarog ,fenus').

SI. u uzemu smislu, novae (ili drugo) sto duznik
placa vise od posudenoga novca ill drugoga cega
(glainoga, glavnice). vidi potane tumacene u Kad-
cicevu primjeru. Kamata je dobit nepravedna od
onoga sto se procjenuje pjenczima. B. Ka5i6,
zrc. 84. Zbsto nisi dao dinara moga na dobitak
in (sic) bi ga s kamatom naplatia? S. Margitic,
fal. 160, I sgrta svijeh voce (blago) s necistimi
kamatami. J. Kavanin 48'>. Mrzedi na nepra-
vedno dobitke i kamate, vraca tujo. A. d. Bella,
razgov. 11. (On ce) nepravijem kamatami iz-
kupit ih zaduzene. I. Dordi6, salt. 238. Kamata
jest dobitak svrhu stvari posudene. A. Bacic
121. Ovi, kad uze cinit pokoru, posli kamata
no samo vrati cetverostruko kamate i sto je koga
prihinio, nego jos polovicu dobara svoji razdili
ubogim. F. Lastrid, ned. 36. Sto je kamata?
Jest oni dobitak ili ona korist koja se ima od
zajma, grih priveliki. F. Mali6 70. Uza §to dakle
nijesi dao pinez moj na dobit, da ja dosadsi
budem ga s kamatom istegnuti? S. Rosa 129*
Kamata nije drugo neg dobitak od pineza za-
jatih ili od koje druge stvari koja se trati, kako
2ito, vino i pril. kad dakle zajmenik podvezuje
duznika, da osvin glavnica ima mu dati stogod

savise u kriposfc samoga zajma, cini kamatu.
Ant. Kadcid 262. Kamat, kamata, matb. mere,
(dobit), lat. ,usura simplex' ,zins, zinsen', tal. in-
teresse, utile', frc. ,interet simple'; .procente' (pi.);
bez kamate ,unverzinslich', tal. ,senza interessi' ;
dospjela a nepladena kamata, zaostala kamata
,riickstandige zinsen', tal. ,interessi arretrati' ;
radun o kamati ,inter6Ssen-conto', tal. ,conto
degl' interessi' ; racunba kamata jinteressenrech-
nuug, zinsrechnung', tal. ,calcolo degl' interessi';
kamata na kamatu, lat. ,usura composita, inte-
rusurium' ,zinseszins', frc. ,interet composd', tal.
jinteresso composto'. B. Sulek, rjecn. znanst. naz.
— Metaforicki. Trosak takav jest plodna kamata.
A. Kanizlic, utoc. 365.

b. u sirem smislu, posao ili zajam kod kojcga
se dobiva kamata, pa i uopce bavjene takovijem
poslima (moze biti da koji primjer pripada pod
a). O trgu i kamati vasu pamet zavodite. M.
Vetranid 1, 36. A kamo kamata, toliko skupa
stvar ka srebra i zlata sa}e nam (Plutonu u
pakao) mnostvo zgar? 1, 118. ^Ako po kamati
ili uzuri cto dal i dobil jest. S. Budinic, ispr.
67. Neka cine kontrate bez nijedne sumne od
kamate. I. Drzic 281. Ona zamrjana upadanja
od zaveza, kamata, simonije. S. Matijevid 5. Od
kamate i od smrada dusu u slavnoj krvi oplaci.
P. Kanavelic, iv. 123. Mnogi su kakono oni koji
davsa pineze trgovcem za prometati nima, hode
da su druzina u dobitku, a ne u izgub|enu, sto
je kamata ocita. M. Radnic SIO^^. Kamatnici
ostavili bi nihove kamate. 340^. A kamate i
trgostvo zlatom skriiie nabijahu. J. Kavaniu
S'Job. Da se progone kamate, nepravde. A. d.
Bella, razgov. 84. Ki bjezi zlu kamatu. I. Dordic,
salt. 37. Zla kamata, himba kleta. 177. Gnus-
nijem kamatam uzmnaza svoje imane. ben. 106.
Od pogodbe i kamate. A. Bacic 110. Stvar tuda
uzeta nepravedno razumijo se po kradi, sili, ka-
mati, krivu prodavanu. 113. Va}a redi da je ka-
mata zla i zabranena od crkvo. 123. Ne cuje
se izvan krade, otimana, uzdrzane tudega, ka-
mate, nenavidosti ... J. Banovac, razg. 87. Kako
ce s dobrom smrtju umriti oni kamatnik, ko se
s kamatom uzdize i napridujo? 134. Koji su se
zapleli u kamate, u zaloge i druge koristi i obi-
caje. prod. 73. U nasemu zakonu nas Isukrst
zabranuje kamatu. J. Filipovid 1, 375^. Kradom
tvojom, kamatom i dobitkom nepravednim. F.
Lastrid, test. 12 1"'. II' mu se steta ucinila kra-
dom ili otetjem i silom, ili kamatom. ned. 80.
Radidu ostaviti one zakletve i prokliiiana, psosti
i pogrdeiia, kamatu i varaiia u trgovini. 119.
Od kamate se moze svaki (uklanati). A. J. Kne-
zovid IS''. Medu krivinami opakima broji se
joster i kamata. A. d. Costa 2, 140. Kamata
jest zabranena od zakona Bozjega, naravskoga i
Juskoga... Zato s. Ambroz zove kamatu ,lupe-
stinu', a s. Agustin ,ubojstvo siromaha'. Ant.
Kaddic '264. Od lupestino, od ugrabjena, od ka-
mate ... J. Matovid xxxna. Koji kradu i ubi-
jaju s kamatama nevojni puk. 398. Koliko jo
tezak grijeh kamata. 398 Donosi u pomod svoju
mnoge nauciteje koji govore da to nije kamata.
M. Dobretid 73. Osveta, psost, kamata, lupestvo.
I. J. P. Lucid, nar. 2. Molim tebe, da sam sebe
izpitas, izkusis i vidis, da nisi jama lisicja, da
nisi polepan za kamatom ... D. Rapid 55, Kad
god si gladan, prifati se kamate. 155. Kamat-
nice, ostavi nepravednu kamatu. 247. Ti koji
si pun kamate. 358. Kamata znaci to sto kod
Talijanaca ,usura'. V. Bogisid, zborn. 473.

c. vwze se kazati o onome koji daje novce (ili
drugo) u zajam i prima kamate:

KAMATA, c, a).

785

KAMATNICKI

a) dati (nova: Hi driigo) na kamatu, u kamatu.
aa) u kamatu. — u naj starijem primjeru. Kto
so obrete kaludort dinare daje u kamatu, da so
izdeue. Glasnik. 15, 307. (1348?). — hb) na ka-
matu. vrlo cesto. Koji ... no daju na kamatu.
M. Divkovic, bcs. 22''. Dati na kamatu, grijeh
jo smrtni, to je zajati ili dati dinare na postavu
s ugovorom od dobitka. S. Matijovid 69. Ako
bi dao na kamatu, zaimajuii jaspro i uzimaju6i
kojigodir dobitak. P. Posilovii, nasi. lOO**. Da-
vati na kamatu jest zlo. M. Radni6 510*. Tko
dade na kamatu novce. I. Grli6i6 63. Oni koji
na kamatu daju. A. Bacid 123. Koji novce svoje
nije dao na kamatu. 124. Na kamatu blago da-
vase. F. Lastrid, od' 143. Dati jaspre na ka-
matu. ned. 50. Daju u zajam na kamatu. I.
Velikanovid, uput. 1, 452. Odredi dati ove novco
dobru prijateju na kamatu. D. Rapid 120. No-
vaca nemoj mu davati na kamatu. D. Danicid,
.3mojs. 25, 37. — rnetoforicki. Davsi ubogomu
dajes na kamatu Bogu. M. Radnid 90*. Dava
Bogu na kamatu, tko potribniko pomaga. A. d
Bella, razg. 30. Ovo je dati na kamatu, na ka-
matu dopustonu, na kamatu prom korisnu, 30.
Sve se dava na onu prikorisnu kamatu. I. Dordid,
ben 83.

b) zaimati (drugome) kamatom, na kamatu.
Tko kamatom zaima, prima dvostruku korist.
Blago turl. 2, 175. Na kamatu ne bude zajmiti
i svrhuobilno ne bude uzeti. J. Matovid 31)8.

c) udariti kamate na koga, Ne udarajte na n
kamate. D. Danicid, 2mojs. 22, 25.

d) uzimati, potezati kamatu. Da od neznan-
bozaca uzimaju kamatu. A. Badid 122. Koji
kradu, otim|u, kamate uzimlu. J. Banovac, pripov.
172. Kamatu uzimat. J. Filipovid 1, 46*. Nemoj
uzimati od nega kamate ni dobiti. D. Danicid,
3mojs. 25, 36. — Karte i pisma s kojim je ka-
mate potezo. M. Dobretid 111.

e) uopce ciniti (u jednom primjeru djelovati)
kamatu (znacene je kao kod b). Tko je taj na
sviti toli lud odvede, da ovu ciniti kamatu sad
node? N. Dimitrovid 93. Bogate napastuje, da
su lakomi i da cine kamatu. M. Divkovid, bes.
296*. Ako si cinio kamatu ocitnu. B. Kasid,
zrc. 70. Kamatu ciniti. V. Andrijasevid, put.
274. Naucio jo sina ciniti kamatu. F. Lastrid,
ned. 433. N. Tko cini kamate, to jest, zaim|o
tkomu pineze i za ovi sam zajam hotde da mu
se da stogod suvise ali na mjesec ali na godisto,
krado li? U. Krade i drzan je vratiti, ako se
2udi spasiti. A. Nenadid, nauk. 133. Ovi cine
kamatu. Blago turl. 2, 175. Da n. p. jedan
zajme pineza ribaru podvezujudi ga da ga sluzi
dobrom ribom za svoje bece i pod cinu opcenu,
ucinio bi kamatu. Ant. Kadcid 263. Koji cini
kamatu, cini ugrab^ene. J. Matovid 398. §to je
ciniti kamate? sto je ubiti covjeka? 399. Koji
je obicajan kamatu ciniti. M. Dobrotid 107. —
S ostalima narodi mogli su dilovati kamatu. A.
d. Costa 2, 141.

f) dobiti na kamatu. Sve sto putem strati
bjeso na kamatu dobio. M. Divkovid, bes. 107*.

d. 0 duzniku se moze kazati :

a) uzeti (uzajmleni novae) na kamatu. Uzet
na kamatu ,prender ad usura' ,foenore accipere'.
A. d. Bella, rjedn. 780b.

b) platiti kamatu. Platit glavno i kamatu. (D).
Poslov. danic.

e. 0 novcima se moze kazati:

a) da su na kamati. Da su moji novei na ka-
mati bili. M. A. Rejkovid, sabr. 18.

b) da nose kamate. Kamate, korist nositi ,sich
rentiren'. Jur. pol. terminol. 428,

IV

KAMATAC, in. vidi kamatnik. — U jednoga
I'isca xviii vijeka. Kamataci i lakomci. P. Lastrid,
ned. 392.

KAMATAN, kamatna, adj. koji pripada ka-
mati. — Od XVI vijeka, a izmedu rjednika u Mi-
kajinu (kamatni, od kamate ,foenerarius, foene-
ratorius, usurarius, foenebris'), u Belinu (kamatni
,di usura' ,foenebris' 780l>), u Bjelostjendevu (ka-
matni ,foenebris'), u Stulicevu (jfoenebris, usura-
rius').

a. adj. U kom bi se (pismu) uzdrXalo ctogodi
kamatno. S. Budinid, ispr. 83. Ter je drzan
vratiti sve kamatno. B. Kasid, zrc. 77. Ako je
ucinio kontrate kamatno. I. Drzid 308. Negova
starija misa jest, ili oni kamatni pogodaj, ili ona
parba neprava. A. d. Bella, razgov. 6. Da oni
pogodaji jesu kamatni, da one osude jesu nepra-
vedne. 149. Koji dobitke kamatne uzimju na
zaloge i zajme. J. Banovac, pripov. 171. Ka-
matne ugovore cinedi. F. Lastrid, od' 76. Ugo-
vori kamatni. ned. 31. Piti krv siromasku s nikim
ugovori kamatnijem. 50. Trodi korin jesu ne-
pravi ugovori u trgovini, kada su kamatni. 168.
Jesi li davo tvoje imane na korist nepravednu
i kamatnu? T. Ivanovic 150. Kamatni dohodak
,zinsen-bezug'. Kamatni odrezak ,zinsen-coupon'.
Kamatni preostatak ,zinsen-ruckstand'. Jur. pol.
terminol. 662. Kamatni, matth. mere. ,zins- (in
zus.)'; kamatna mjera ,zinsen-fuss'; kamatni racun
,zin8rechnung'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

b. adv. kamatno. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (.foenore, foenerato'). Iskati od karaatnika
dobitke kamatno podane. A. d. Costa 2, 142,

KAMATAR, m. vidi kamatnik. — Od xviu
vijeka. Od jednoga kamatara ucini apostola sveta.
S. Margitid, fal. 77. Molis jednoga kamatara da
te primi u kudu. 144. Koliki kamatari ucinili
su se bogati suzam od ubogi. 218. Jeda bo on
prikazuje lupezu, kamataru, krivim kletnici po-
grdene Bozije? F. Lastrid, ned. 85. Kamatar
tisti u kamata svojim, 335. Od kamatara ucini
se pisar, svet. 149*. Kamatar dojde na ispovid.
M. Dobretid 83. — 1 kao prezime u narodnoj
pjesmi nasega vretnena. I do nega Topal-Kama-
taru. Nar. pjes. vuk. 3, 149. Nade Todor od
Avale Porcu i kod nega Topal-Kamatara. 3, 160.

KAMATICA, /, dem. kamata, — U Belinu
rjecniku: ,u8uretta' ,foenusculum' 781*, i u Stu-
licevu : ,foenusculum'.

KAMATl^lV, adj. vidi kamatan. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Prodavana i kupovana koja
videdi se da su kamatjiva. M. Dobretid 73.

1. KAMATNICA, /. zensko ce(ade koje radi
kao kamatnik. — U Belinu rjecniku: ,usuraja,
colei ehe da ad usura' ,foeneratrix' 780^; u Vol-
tigijinu: ,usuraja' ,wucherin'; u Stulicevu: ,foe-
neratrix'.

2. KAMATNICA, m. vidi kamatnik. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Kamatnica i lupez imaju
korist od dobitka. F. Lastrid, ned, 110. Koga
poznajete da je bio kamatnica, 248.

KAMATNICEV, adj. vidi kamatnikov, — D
Stulicevu rjecniku (kod kamatnik). — Sasma ne-
pouzdano.

KAMATNlCiN, adj. koji pripada kamatnici
zenskoj). — U Stulicevu rjecniku (kod kamat-
nica)^; „

KAMATNICKI, adj. vidi kamatan (uprav koji
pripada kamatnicima ; u Voltigijinu je rjecniku
drugo znacene: samoziv). — U Belinu rjecniku:
,usurajo e usurario, agg. da usurajo' ,foenerato-
rius' 781* ; u Voltigijinu : .interessato' ,eigen-
niitzig'; u Stulicevu: ,usurarius'.

50

KAMATNIK

786

KAMBER

KA-MATNIK, m. covjek Tcoji daje novce na
kamatu, koji se bavi kamatorn (svagda u zlom
smislu). — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (,foenerator, danista, usurarius'), u Be-
linu (,u8urajo, chi da ad usura' ,foenerator' 780''),
u Bjelostjencevu (,foenerator'), u VoUigijinu (,usu-
rajo' jWucherer'), u StuUcevu (,foeuerator'), u Vu-
kovu (koji uzima veliku kamatu na novce ,der
■wucherer' ,fenerator'), u Danicicevu (kamattnikt
jfenerator'). Dabizivu kamatniku. Glasnik. 15,
271.(1348?). Dabiziva kamatnika. 273. Sto jestr.
kupilb odB Kalojana kamatnika. Glasnik. 24, 269.
Q388). Kamatnikom ne ima se dati odrisenje.
S. Budinic, ispr. 48. Kamatnici, pjanci, muzo-
vijeri i svi ostali zlocinci. M. Divkovi6, bes
120a. Hotimi, kamatnici... B. Kasic, rit. 61.
Lupezi, kamatnici i oni koji puku cine dragos
od zivjenja. M. Orbin 255. U jednoga kamat-
nika dugovahu dva duznika. I. V. Buni6, mand.
23. Od Matija kamatnika ucini apostola. I.
Anci6, ogl. 94. Na vodu ovu, kamatnice. P. Ka-
navelii, iv. 129. Kako je ucinio Matiju i Zakeu,
koji bijahu kamatnici. P. Posilovic, nasi. 122».
Kamatnici ostavili bi nihove kamate. M. Eadui6
840^. Svakako odmicu6i ocitno proklete, kamat-
nike ocitne. M. Bijankovic 39. Kad mu sve
imane kamatnik pripise. I. Dordid, salt. 379.
Ti lakomfie, ti kanaatnice. F. Lastric, test. 120''.
UzajmivSi pineze od kamatnika. A. Kanizli6,
kam. 642. Oni lakomac, oni osvetnik, oni ka-
matnik, utoc. 202. Sto su dostojni kamatnici ?
F. Matid 70. Sto 'e zlato, sto 'e imanje, ko po-
daje zo kamatnik? J. Kavanin 48^. Kamatnici
u jednom gradu gori su nego isti lupezi. A. d.
Bella, razgov. 30. Mrmositeji, osvetnici, kamat-
nici. 45. Medu silnicima, osvetitejima, kamat-
nicima. 187. Kamatnici . . . duzni su povratit.
A. Bacid 113. Da je kamatnik o6it neposten.
124. Kamatnici ne6e pribivat u pribivalistu
Bozjemu. 124. Kako de s dobrom smrtju umriti
oni kamatnik, ko se s kamatorn uzdize i napri-
duje, krivo i nepravedno kupuje, i prodaje zlu
robu za dobru cinom dobrom ? J. Banovac, razg.
134. Lakomci, kamatnici, vasim krivicam vi
prodajete Isukrsta. pripov. 78. Zakuni se, o
kamatnice, da nisi prodao tvoga odkupiteja. 81.
S tobom govorim danaska, o lupezu, o kamat-
nice i koji se s nepravdom pomazes. 169. Ka-
matnici i koji krivo prodaju. uboj. 38. Uciniti
se od kamatnika ivandelista. F. Lastric, od' 143.
Bijase jedan kamatnik. M. Zoricid, zrc. 215, Bili
su dva duznika nekomu kamatniku. S. Eosa 83^.
Nije kamatnika tako tvrda i tako lakoma. D.
Basic 16. Jedan gospodici6 Latinin, veliki ka-
matnik, fiesto se ispovidaSe. Blago turl. 2, 177.
Kada ovi receni kamatnici no bi imali nacina za
povratiti. A. d. Costa 2, 142. Dobitak kojoga
kamatnik 6eka. Ant. Kadcid 268. Ako bi jedna
stvar od ovih triju maiikala, grisni kamatnik
bio bi. I. Volikanovic, uput. 1, 456. Kamatnici,
prinemili i prijuti u ugrabjenu. J. Matovid 398.
Da se nejma ni jedan kamatnik odrisiti prvo
nego povrati. M. Dobretid 111. Vidi se kamatnik
napridovati u svojim kamatam. I. J. P. Ludid,
razg. 5. Kamatnice, ostavi nepravednu kamatu.
D. Rapid 247. Tako po isti nacin nabodi se i
kamatnika, krivomirilaca. 348. Kamatnici ne-
pravedni jesu pravi kradjivci. B. Leakovid, nauk.
843. Kamatnika, seko, i mitnika. Nar. pjes vuk.
2, 12. Kamatnik du§u gubi. (U Kotoru). Nar.
posl. vuk. 128. Bio jedan dovjek vrlo kamatnik
da ni za Sim nije drugo coznuo nego za novcem.
Nar. prip. vrd. 73. Kad su davoli hodili po jednoj
kneSevini da lakomcima i kamatnicima oduzi-

maju tudu muku. 91. Kamatnide i bezdusnice!
nedes vise od mene pare jedne stedi. 178. Kad
zapostis, cini konat da si oni dan ucinio kam-
bijalu naj visemu kamatniku i bezdusniku. 214.
Nemoj mu biti kao kamatnik. D. Danicid, 2moJ3.
22, 25. Zenski uresi i zlato, sve je lozalo na
gomilama kod kamatnika i pretrgarica. S. l^n-
bisa, prip. 52. Kamatnici za priuze vlaco jarmne
vole. Osvetn. 4, 9. Na kog s grda sa sudista
srda, sto ki nije smirio duznika, il' slomio viskom
kamatnika. 4, 12. Kamatnik krv |udsku pije.
Kamatnice, Bozji odpadnice ! Kamatnik je bez
duse. V. Bogisid, zborn. 473.

KAMATNIKOV, adj. koji pripada kamatniku.

— U StuUcevu rjecniku (kod kamatnik).

KAMATNAK, m. vidi kamatnik. — V jednoga
pisca XVII vijeka. Ocitni kamatnaci, lupezi, raz-
bojnici ... M. Bijankovic 78.

KAMATONOSAN, kamat6nosna, adj. koji nosi
kamate (n. p. posuden novae posuditeju). — Na-
cineno u nase vrijeme. Kamatonosan, mere. ,ver-
zinslich'j dobitonosan i kamatonosan zajam ,ver-
zinsliches anlehen', tal. ,imprestito che porta in-
teressi'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KAMATOPRESTAJA, /. u StuUcevu rjecniku:
kamatopi'istaja, v. libvopristaja. — sasma nepo-
uzdano.

KAM ATO VANE, n. djelo kojijem se kamatu je.

— Stariji je obUk kamatovanje. — U Mikajinu
rjecniku: kamatovanje, u BeUnu: kamatovanje
,1' usureggiare, usureggiamento' ,foeneratio' 781^ ;
u StuUcevu.

KAM ATO V ATI, kamatujem, impf. davati novce
(a i drugo) na kamatu, raditi kao kamatnik, zi-
vjeti kamatorn. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (kamatovati, davati na kamatu
jfoeneror, foenori do') gdje se naj prije nahodi,
u BeUnu (.prestare ad usura' ,feneror' 583*;
.usureggiare, far usura' ,foeneror' 78 la), u Bje-
lostjencevu (kamatujem ,foeneror'), u VoUigijinu
(.usureggiare, imprestare ad usura' ,wuchern'), u
StuUcevu (jfoenerari. foenori dare'). 6uli ste
vazda da kamatovati jest grih prem velik. A.
d. Bella, razgov. .30. Ne kamatovase toliko be-
zocno potezudi 30 i 35, 40 po sto. 125.

KAMBA, /. dio jarma, sto stoji volovlma oko
vrata. u Primorju i u Istri. — isporepi kambe.

KAMBATI, kambam, impf. sapinati (kona)
kambama. — L' StuUcevu rjecniku: kambati kona,
V. zakambati. — Nije dosta pouzdano.

KAMBE, /. pi. spona (za kona). — Nejasna
postana; Miklosic (etymol. wortorb. kod kamba)
misli na grc. xa/j.fii]^ res curva (starogri. xa^aiti],
kriv^ene, savijanej. — U Mikajinu rjecniku :
kambe, okove od kona ,eompedes equorum'.

KAMBELIG, m. prezime vlasteosko u Ka§te-
lima spjetskijem, tal. Cambio. — isporedi Kara-
belovac. — dmi mi se da sam iuo i oblik Kam-
belovic. — U jednoga pisca xviii vijeka. Kkm-
belida sve vojnike i mudarco tko de pravit? J.
Kavanin 105*.

KAMBELOVAC, Kambelovca, m. ime jednome
od spjetskijeh Ka§tela u Dalmaciji (tal. Castel
Cambio). Repert. dalm. 1872. 82.

KAMBELOVI6, m. vidi Kambelid.

KAMBE^EVCI, Kambe)evaca, 7H. pi. selo u
Srbiji u okrugu pirotskom (stamparskom grijes-
kom Kombejevci). M. D. Milidevid, kraj. si'b.
237. .

KAMBER, m. prezime i mjesno ime. — Ne-
jpoznata postana. — U na§e vrijeme.

KAMBER, a.

787

1. KAMEN, I, 1, a.

a. prezime. D. Avramovid 265. Kamber, pro-
zime. Javor. 1880. 14.

b. ime dvjema selima: Kamber doi'u i gorni,
u Bosni u okrngu Done Tuzle. Statist, bosn. 138.

KAMBEROVICI, m. pi. selo u Bosni u okrug u
travnickom. (Kamborovi6). Statist, bosn. 210.
Kamberovi<5i. Schem. bosn. 1864. 85.

KAMB16, m. prezime. — U nase vrijeme. Jakov
Mijatovid dosao sudu i tuzio Savu Kambica.
Glasnik. 11, 1, 39. (1808),

KAMBIJA, /. tal. cambio, promjena uopce, pa
i novcarski posao koji daje kakav dobitak. —
isporedi kambijo. — U Mikajinu rjecniku: dati
pjenez na prominu, na kambiju ,dare i denari a
cambio, mettero a cambio' ,colIybo pecuniam cu-
rare'. 66*.

KAMBIJALA, /. tal. cambiale, vidi mjenica.

— U nose vrijeme. Kad zapostis, cini konat da
si oni dan ucinio kambijalu naj viSemu kamat-
niku i bezdusniku. Nar. prip. vrc. 214. Kam-
bijale obicno cine trgovci izmedu sebe i ova je
rijec poznata u sva tri predjela (u Hercegovini,
Crnoj Gori, Boci kotorskoj) bez razlike, premda
u Hercegovini i Crnoj Gori ne cini se kambi-
jale, ve6 da bi kakav trgovac imao posla ili duga
s austrijskim trgovcem V. Bogisid, zborn, 462.

KAMBIJO, m. vidi kambija. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Ako je ucinio
kambija zabranena, ali kontrate kamatne. I.
Drzic 308.

KAMBRA, /. tal. cambra, tanko laneno platno
iz Belgije (rijec posinje od imena belgijskoga
grada Cambrai). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (kambra, veleis, platno tanko
,r6n8o, tela sottilissima' ,byssus') gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (into kao u Mikajinu). I
ki nosi na avo'em tijelu tanki tumban, kambru
bijelu. J. Kavaiiin S^.

KAMBREN, adj. koji je nacinen od kambre.

— U jednoga pisca xvni vijeka. Kosu}e u kam-
brene. J. Kavanin 1701'.

KAMBRO, n. ime bijci, vidi: Kambro, Agave
americana L. (Sablar, na Rabu). B. Sulek, im.
137. „ ^^ ,

KAMCENE, n. djelo kojijem se kamci. — V
Vukovu rjecniku.

KAMCIJA, /. vidi kamgija.

KAMCIJE, n. mjesto u Srbiji u okruqu kne-
zevackom. Branik u Kamciju. Sr. nov. 1873.
443.

KAMCITI, kamcim, impf. u Vukovu rjecniku:
vide kamkati. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i S
sing, kamci). — U Dubrovniku se kaze naj cesce
0 djeci kad placuci i drukcije dosadujuci jednako
traze sto. mnogi ne izgovarnju m nego n: kan-
citi. P. Budmani.

KAMCENE, n. djelo kojijem se kamti. — V
Vukovu rjecniku.

KAMECAK, kamecka, m. dem. kamen. — Od
XVII vijeka. Imaju dati dragi kamecak. M. Radnid,
pogr. Ib^. Malasan kamecak pade s planine.
47a. Zene sa sebe digose sve mendu§e i naruk-
vice i kamecke. 99^. Ubi ga jednijem kameckom.
307a. Malecak jest jedan kamecak, ali kada se
otisnu 8 planine, satr sav stup Napukodonozora
kraja. D. Rapid 140. Na kojoj jedan malecak
kamecak ne more plivati. 199. Privezi ozdol
kamecak. Z. Orfelin, podr. 112. Nebeskima ka-
meckima prosvitjena. G. Pestalid 15. Vran
8 malim kameckom ili dascicom. P. Bolid, vinodj.
2, 307.

KAMEL, m. deva, gamila, kamila, po lat. ca-
melus, ili po tal. cammello, ili po nem. kameel.

— U drugom primjeru 1 na kraju promijeneno
je na o po pravilima Stokavskoga govora: kameo.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (gdje jamaino stamparskom grijeSkom
ima gomila mj. gamila; ovu je pogreSku primio
i Stulli u svoj rjecnik), u VoUigijinu (,camelIo'
,kamoel'), u Stulicevu (v. gomila s dodatkom da
je uzeto iz Bjelostjendeva). Svi kameli i kodije.
P. Kanavelid, iv. 94. Da prode kroz ubo ig|eno
deva aliti kameo, strasna ^ivina. D. Basid 22.
Putujudi 8 brzima devama i kameli. A. Tomi-
kovid, gov. 18.

KAMELA, /. vidi kamila. — U nekijeh pisaca
cakavaca xvi i xvii vijeka. 15 tisud kameli. S.
Kozicid 25a. Najem}ud i posujujud kamele. 421*.
Na kamelu posajen veden bisi po vsem gradu.
47b. Kamelu (ace. sing.). Anton Dalm., nov. test.
36a. Kameli (dat. sing.). 116*. Da kako ono
kameli zuji tvrdi mu na kolinih stahu. F. Gla-
vinid, cvit. 118^.

KAMELINO, n. ime nekakvu mjestu. — Prije
nasega vremena. S. Novakovid, pom. 134.

1. KAMEN, kamena, m. lapis, saxum, sve sto je
tvrdo (uprav osim svega onoga sto se moze ko-
vati) i nije postana organickoga (t. j. iivinskoga
ili bilinskoga), ali treba dodati da se gdjegdje
nalaze i u iivotinama i u ce]adetu stvari sto su
slicne neorganicnom kamenu i zato se i mogu
zvati kamen, n. p. kod nekijeh bolesti u mjehuru,
u jetri itd.; ima i sto drugo koje se moze shva-
cati kao kamen, a organifkoga je postana, n. p.
kameni ugaj, jantar itd.; pa i kod bi]aka neki
dijelovi, osobito u sjemenu, n. p. u datale itd.

— Osnova je praslavenska kamen, a naj stariji
je praslavenski nom. sing, bio kamy, ali se ovaj
oblik saiuvao samo u nasem jeziku (kami), a
prije toga nalazi se samo u jednom stslov. ru-
kopisu (Codex suprasliensis); po tome moze biti
da je vec u praslavensko doba bio nacinen po
ostalijem padezima mladi oblik kament za nom.
sing. — Da je rijec praslavenska, vidi se po
stslov. kamy i kament, rus. Kajienb, ces. kdmeu,
po}. kamien. — ali je po svoj prilici osim toga
i indoevropska rijec, te je ista (s premjestenijem
prvijem glasovima i s produlenem prvoga vokala,
jer prema kratkome a drugijeh jezika trebalo bi
da je u slavenskima vokal o) sto i lit. akmu (gen.
akmens), snskrt. asman (nom. asma), oboje istoga
znacena, i grc. ux/xmv (gen. uxfxovog), nukovan.
osnova je indoevropska akmen, te bi trebalo po
opcetnu pravilo da mj. k bude u litavskom obliku
sz, a u nasemu s, ali vidi svekrva. — Sto je u
rjecnicima vidi kod I, gdje je zabijezen i akcenat.

I. oblici.

1. nom. sing, (i ace. po analogiji prema osta-
lijem supstantivima koji znace sto nezivo; istina,
moze biti da je praslavenski ace. bio samo ka-
ment).

a. kamy postaje tijem sto se osnovno e pro-
mijenilo u ovom padezu na 0, pa se on na kraju
rijeci promijenilo na y (isporedi bery, stsl. part,
praes. glagola brati s grc. (piQoiv), vidi A. Leskien,
handbuch der altbulgarischen sprache'^ 19. glas
0 u nom. potvrduje se takoder oblicima iz litav-
skoga (gdje u stoji obicno mjeste dugoga o, ispo-
redi diiti, dati) i iz grckoga jezika. prema snskrt.
nom. sing, asma, lit. akmu (vidi i dativ homo,
hominis, got. guma, gumins) moglo bi se pomi-
sliti da je kamy postalo od oblika bez n, ali se
tome protivi analogija s oblikom bery. — u Mt-
gama pisanima crkvenijem jezikom nalazi se

1. KAMEN, I, 1, a.

r88

1. KAMEN, I, 4, b.

gdjegdje kamy, n. p.: Sava, sim. pam. §af. 11.
Mon. Serb. 61. (1293—1302). 94. (1330); all se
vec i M nima nalazi mladi oblik kami, vidi:
Stefan, sim. pam. saf. 8, pa da]e: Mon. serb. 26.
(1234-1240). 95. (1330). 127. (1347). Glasnik.
15, 275. (1348?). 24, 244. (1353). Mon. serb. 415.
(1442). Men. croat. 74. (1450), i poslije dosta
cesto; u nase vrijeme u Crnoj Gori, u Boci, u
juznoj Hercegovini (i u osobitom znacenu). —
Izmedu rjecnika u Belinu (,pietra, sasso' ,lapis'
5641'), u Stulicevu (kami, kamena, v. kam), u
Voltigijinu (v. kamen), u Vukovu (vide kamon
s dodatkom da se govori po jugozapadnijem kra-
jevima), u Danicicevu (kamy ,lapis, gemma').

b. kamen. — kazano je da je kament po svoj
prilici vec u praslavensko doha bio nom. sing, a
svakako ace. sing.; i u nasemu se jeziku javja
ovaj oblik od prvijeh vremena, n. p. : kamens,
Mon. serb. 5. (1198—1199). 127. (1347); uojjce se
oblik kamen naj cesee nalazi sve i u nase vrijeme.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,silex'), u Mi-
kajinu (kamen, sfcina ,lapis, saxum'), u Belinu
(,pietra, sasso' , lapis' 564'' ; ,sasso, pietra* , saxum'
643a), u Bjelostjencevu (kamen, kaman, stona
,lapis, saxum, petra'), u Javxbresicevu (,lapis'), u
Voltigijinn (,pietra, sasso' ,stein'), u Stulicevu
(kamen, v. kam), u Vukovu (,der stein' , lapis'
s primjerom: Od kamena nista do kamena), u
Dayiiticevu (kament , lapis; gemma').

c. kam. — ovaj se oblik nahodi samo u na-
semu jeziku i postaje od kami izgubivH krajni
vokal, isporedi plam i pram ; moze se isporediti
u drugijem slovenskijem jezicima slicna promjena
kod mati (koje vidi). — Naj stariji je meni po-
znati primjer: N. Najeskovic 2, 83. — U nase
vrijeme nije rijetko u juznijem krajevima, — Iz-
medu rjecnika u Belinu (kam, kamena , pietra,
sasso' ,lapis' 564^), u Stulicevu (kam, kamena
jSaxum, lapis, pietra'), u Vukovu (kam, kamena,
vide kamen s dodatkom da se govori po jugoza-
padnijem krajevima).

A. u Bjelostjencevu rjecniku (kod kamon) ima
i oblik kaman s bifeskom D. (t. j. da se tako go-
vori u Dalmaciji), ali drugdje nema potvrde
ovome obliku : istina, ima na jednom mjestu (vidi
2, a, a) bb)) padez bez e u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a i u ruskom e ostaje samo
u nom. i ace. sing, i ispada u ostalijem pade-
iima, po (emu bi se moglo pomisliti da je uz
osnovu kamen bila i druga: kamtn, ali to nije
dosta potvrdeno.

3. ostaii su padezi u jednini imali u praslaven-
skom jeziku osobite oblike, posto je kamen pri-
padao k osnovama sto se svrsuju konsonantom
(gen. kamene, dat. kameni, ace. mozebiti kament,
insir. kamenBrnt, loc. kamene), vidi A. Leskien,
handb. der altburg. sprache.^ 56—57; ali su u
nasem jeziku zamijeneni vec od prvijeh vremena
oblicima Ho su uopce kod muskijch supstantiva
(kojima je od pamtivijeka osnova na o). o aku-
zativu se vec kazalo da je jednak nominativu.

a. neki se stariji oblici nalaze, i to rijetko, u
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, kao:

a) gen. aa) sa starijem oblikom kamene, Sava,
tip. hil. glasn. 24, 205. (Mon. serb. 131 god. 1318
ima kamene ali grijeskom, te treba citati kamena).
Spom. sr. 2, 74. (1422). — hb) na jednom mjestu
XIV vijeka ima oblik kamne (vidi 1, d): Glasnik.
13, 375.

b) loc. kod ovoga je padeza vec davno (moze-
biti u praslavensko doba) oblik konsonanticne
osnove s osnovom na i, pa kasnije s osnovom na
y, te su se u prva vremena sacuvala dva oblika :

aa) kameni. Mon. serb. 5. (1198—1199). 70.
(1273—1314); kameny. 196. (1381). — bb) ka-
menevi. — na jednom mjestu xiv vijeka. Spom.
sr. 1, 19. (1399).

b. u nase se vrijeme upotrehjavaju oblici na-
cineni od osnove kamen po analogiji nstalijeh
muskijeh imena. — Naj stariji su primjeri:

a) gen. kamena. Mon. serb. 131. (1343), vidi
kod a, a) aa). N. Ranina 56*. G. Drzic 349.

b) dat. kamonu. N. Eanina 65a

c) voc. aa) kameno. I. Gundulid 243. V. An-
drijasevic, nac. 46. — bh) po analogiji prema
mekanijem supstantivima jos se cesce nalazi oblik
kamenu. F. Lukarevid 149. D. Eaiiina 105*. r28a.
M. Divkovid, bos. lO^^. nauk. 103**. Nar. pjes. istr.
2, 134.

d) instr. kamenomL. Mon. serb. 378. (1434).
kamenom. N. Eanina 65*. S. Menceti6 97. 333.
G. Drzic 410.

e) loc. kamenu. Mon. serb. 131. (1318).

e. rijetko se nacinaju u nase vrijeme padezi od
nom. kam shvativsi ga kao osnovu (vidi i 3, c
i 4, b); n. p. instr. kamora. Osvetn. 3, 150.

3. padezi mnozine obicno (naj cesce u nase
vrijeme) zamjenuju se oblicima kolektivnoga sup-
stantiva (vidi kamene); uprav se upotreblavaju
da se istakne svaki komad napose. — I u mno-
zini su kao i u jednini stariji oblici poznati
samo po knigama pisanima crkvenijem Hi mije-
sanijem jezikom.

a. praslavenski su oblici bili po svoj prilici
kao u stslovenskom jeziku : nom. kamene, gen.
kamenb, dat. kamontrnt, ace. kameni, instr. ka-
mentmi, loc. kamoni.li'B (vidi A. Leskien, handb.
der altbulg. spr. ^ 56—57). od ovijeh se nalazi
samo u spomeniku xiv vijeka nom. (tri) kamene.
Mon. serb. 130. (1348).

b. mladi su oblici nacineni po osnovama na i
i na o; ovi su zadni obicniji.

a) nom. aa) kameni. Mon. serb. 70. (1273 —
1314). 386. (1436). — bb) kamenovi. Nar. pjes.
vuk. 2, 46. 3, 154.

b) gen. aa) kameni. Mon. serb. 386. (1436). N.
Eanina 149*. Aleks. jag. star. 3, 306. I. Gun-
dulic 367. Starine. 11, 127. (1679), I. Ivanisevid
197. J. Banovac, pripov. 223. S. Eosa 45'-5. —
bb) kamena, u Mikajinu rjecniku (vidi kod ka-
menit). — cc) kamenov. Starine. 11, 90. (1651).
— dd) kamenova. S. Margitic, fal. 7. 37. F.
Lastrid, od' 239. test. 205''. 247a (tri puta). E.
Pavic, ogl. 146. Nar. pjes. vuk. 1, 125. Nar. pjes.
petr. 2, 115. Nar. pjes. srem. 76. Osvetn. 2, 142.

c) dativu bi danasni oblik (kao i instrumen-
talu i lokativu) bio kamenima.

d) ace. aa) kamene. Transit. 90. M Vetranid
2, 38. — bb) kamenove. Nar. pjes. vuk. 3, 48.

e) instr. aa) stariji oblik kameni. Spom. sr.
2, 56. (1407). Mon. serb. 386. (1436). M. Vetranic
2, 75. P. Hektorovid 36. — , bb) mladi oblik ka-
menima. I. Gundulid 211. G. Palmotid 1, 146.

f) loc. aa) stariji su oblici: kamenihb. Mon.
serb. 386. (1436); kamenih. J. Kavanin 14*; ka-
menijeh. A. d. Bella, rjec. 345*. — bb) mladi
je oblik kamenima, isporedi instrumental.

c. od osnove kam, vidi 2, c. — U jednoga
pisca nasega vremena samo nom. kami. Osvetn.
2, 7. 3, 24. 4, 47. 7, 50.

4. kod dvojine dolaze samo mladi oblici, i to:

a. od osnove kamen: kamena. Mon. serb. 126.
(1347). Spom. sr, 2, 103. (1441). A. Gucetid, roz.
jez. 130 itd.

b. od osnove kam : kama. Osvetn. 4, 63. vidi
2, G i 3, c.

1. KAMEN, II.

780

1. KAMEN, II, 1, c.

II. znacene.

1. vapneni katnen (a i kremen. Hi drukciji, ali
se ovi rjede ndhode u tiaSijein krajevima) koji je
kao neki tvrdi temel pod zcmjom Hi je po vrhii
(u golijem gorama i drugijem golijem mjestima),
vidi c; Hi stoji nad zem]om kao mali komad (od
naj manega zrna pijeska do velikoga kamena
koji leli na zemji Hi je tt nu ukopan).

a. uopce. ne moze se znati u svakom prinijeru,
jeli rijec o prvoj Hi o drugoj vrsti kamena (vidi
sprijeda). Mo2oti. bo Bogt i otL kamene vtzdvig-
nuti ceda Avramu. Sava, tip. hil. glasn. 24, 205.
Na rascepjeni kami (va^a da je vxjesno ime).
Mon. sorb. 127. (1317). Drivom i s kamenomt
i vodami. 378. (1434). Do kamne. Glasnik.
13, 375. Drive i kami. Mon. croafc. 74. (1450).
Da lie porazis o kami iio°fe tvqjo. Bornardin 27.
matth. 4, G. Drugo pade na kami. N. Ranina
35b. luc. 8, 6. I ki se upado svrhu kamena
onogaj, razbije se, a svrhu koga u istinu kami
pade, razabra lioga. SG*. matth. 21, 44. Udari
prutom dvakrat u kami. 65a. num. 20, 11. Po-
ste^a mi 'e kami. M. Dr2i6 49. Svakoj tuzi i
nemoci, ka se vidi al' poznava, kamen, bilje,
rijec i trava moze lijek dat i pomoci. M. Pele-
grinovi6 197. Odcijepi se s visoke gore cd ne-
bosa oui glasoviti kami, koji toliko velicak uz-
raste. A. Gucetic, roz. jez. 94. ZIo mu uvri-
divsi lijevu (nogit) jedan kami. B. Kasic, in. 8.
Od Orfea ovdi prvo noka se uvijek pak zaeine,
cu zvijer, ptica, kami i drvo skladne i slatke
bugarkiiie. I. Gundulic 313. Za cudo se ne go-
vori da iz kamena ogan skace. 464. Vjekoviti
da sam kami. G. Palmotic 2, 39, Naslonio bi
na kam glavu. P. Kanaveli6, iv, 26. Da mos
poznat kam po kami. 379. Ako ti je mucno, a
ti glavom o kami. (D). Kami ki se va|a maha
ne prima. (D). Udari glavom o kami. (D). Poslov.
danic. Uze pet kamenova i upisa na ni imena
od pet proroka. S. Margitid, fal. 7. Za te u
rudah i u kamenih reste zlato. J, Kavanin 14a.
Nas Jerolim lavski rice ostre spi|e sred kamena.
27a. Tezak kami ki od vrh gore doli pada. 448b.
Ti si se, o Marcijo, pri kami zakovo. I. Dordic,
ben. 153. Svaki karai nahodi svoje pocivaliste.
V. M. Gucetid 201. Cesta kap{a kami izvrti. (Z).
Kamenom tuce u kami. (Z). Poslov. danic. Da
uvrijedis na kami nogu tvoju. S. Rosa 48a.
Vatra u planini i kamenu. V. Dosen vii. Tvrd
je kamen, kap mekana . . . 177'^. Da je kamen
na n pao. Ant. Kadcic 146. Ve6 se bijem i pre-
bijam od drveta do drveta, od kamena do ka-
mena. Nar. pjes. vuk. 1, 140. Na kamenu mlado
momce stoji. 1, 368. Pak uzima svoja dva no-
6aka i o kamen glave im razbija. 1, 540. Go-
relo ih (sunce) tri godine danah, dok uzavre
mozak u junaka, dokle pu5e kami u lugove. 2, 5.
I na glavu kami dofatio, mali kami od hi|ade
okah. 2, 83. Ispod nogu kamen izlijede, 2, 396.
Drvo, kamen i studeno gvozde. 2, 502. Nit' mu
odbi drva ni kamena. 2, 503. A i provre voda
iz kamena. 3, 71. Za kam pade, pusci ogaii
dade. JPjev. crn. 40*. Pak joj cedo o kam udario.
63a. Sto su bili devet milih sina, to des nadi
devet kamenova. Nar. pjes. srem. 76. Deticu
nije kam vrh glave. Nar. posl. vuk. 78. Kucne
nim u kam. Nar. prip. vuk. 121. To 'e grad
kao u nekoj rupi, svud naokolo su brda, pak
ocek kamen. S. Tekelija. let. 120, 46. Pa red
bi se junak ravni plasi, tekuc kr§u i kamenu
blize. Osvetn. 1, 41. Pa nede joj rugati se vile,
jer i hladnu rosu rose kami. 2, 7. Bojna borca
u planini, sto se druzi drvu i kamenu. 2, 25.
Jao! jo§ dva upadose vrana, na dva kama skorom

krvju prana. 4, 63. Pripoh se na jedan kam.
Pravdono§a. 1851.31. Neka je riba ,od kamena'
(u Dubrovniku) ili ,od stijene' (u spjetskoj oko-
lici). ova vrsta ribe stanuje dakle oko kamena;
bili ti kameni u pelezi ili u kraju, to malo smeta.
L. Zore, rib. ark. 10, 337. — U ovakijem pri-
mjerima kamen znaci veliki prostor koji je vas
odjednoga kamena, Hi koji je pokriven kamenem.
Sada jedne, a sad druge kone jage na promjenu,
probijudi strane i luge pq ravnini, po kamenu.

1. Gundulid 312. Pafo i Nido jur bo2ici od Ije-
posti posvedeni, a u otodnoj jedva slici sad ne-
plodni svim kameni. 366 — 367. Hrid kamena
divjacnoga. I. Dordid, salt. 391.

b. 0 kamenu uopce kaze se (naj ce§ce u poe-
ziji) da je: a) tvrd. O tvrdi kamenu! F. Lu-
karevid 149. Puca tvrdi kam. D. Barakovid, vil.
279. Jestojska je ma jedina nepoznano gorko
travje, kami tvrdi meko uzglavje. I. Gundulid
219. Voda kami tvrd probije, led se topi sunce
gdi je. 247. Tvrd kamen. J. Kavanin 321*.
Kap na kamen tvrdi pada. V. Do§en 177^. Ka-
pjica vode izvrduje tvrdi kamen. Ant. Kadcid
232. Aj ! tvrdi kamenu, proplakat ne more§.
Nar. pjes. istr. 2, 134. Tek muna je gona iz
oblaka od drveta do kamena tvrda. Osvetn,

2, 175. — b) studen. Mrtav i studen kam. V,
M. Gucetid 34. Kamen tvrdi i studeni nije slika
bludnoj zeni. V. Dosen 102a. Glog zobati, s lista
vodu piti, studen kamen pod glavu metati. Nar.
pjes. vuk. 1, 220. Dadu mu dva studena ka-
mena. Pravdonosa. 1852. 33. — i leden. Kako
moze leden kamen dati vatru. V. Dosen 261a.
— c) jut (jer je tvrd i studen, dakle nema Jud-
skoga osjecaja). Stani, ostanila se kao }uti kamen.
S. J^ubisa, prip. 143. Ne gledaj sto nemadu
dvora no kolibe od kamena }uta, Osvetn, 1, 18.
Postidemo i Boga moliti a branit se iz kamena
Juta. 2, 43. — i kamen Jutac. Dva Juca ka-
mena nikad dobro brasno mleti ne mogu. Prav-
donosa. 1852. 12. — d) sun. Kako jesmo mi
ovtde postavjeni na suhu kamenevi, i kako ve-
leht dohodfc nemamo. Spom. sr, 1, 19, (1399),
Pak ucin' da dode ogan, sve da spr2i, i ni§to
ne ode, da se vik otrazi, ni vidi na svit duh,
ner samo kami sub. S. Bobajevid 211. — e)
nijem. Puk se svrvi, u tie mrce spremi, vis kih
kami ponikose nijemi. Oavetn. 4, 47. — fj bio.
K binektasu bijelu kamenu. Nar, pjes, vuk,
2, 270. — g) sin. Ubila ga memla od kamena,
pocrnio, kao kamen sini, Nar. pjes. vuk. 2, 403.
Pa bi pravu okarao majku, mjeste drva i ka-
mena sina. Osvetn, 2, 3.

c, kamen u prvom smislu kod 1 (cesto kamen
sto st7-si iz zem}e) moze se istaknuti osobitijem
dodacima (supstantivima i adjektivima). u ne-
kijem su rjecnicima ovi dodaci zlo tumaceni,
n. p. vidi u Belinu: stanac kami, kremen, kami
zivac ,selce, specie di pietra durissima' 666a; u
Bjelostjencevu: kamen zivec ,silex', boje je u Vu-
kovu rjedniku, vidi kod stanac i zivac. — i u me-
taforickom smislu, isporedi g, — takovi kamen
zove se: a) stanoviti, stanac, stavan. I tuj ima
dva kamena stanovita. Mon. serb. 126. (1347).
I tu jestt kameni. stanovitt. 131, (1348). U
kamen stanovit zlatom da se piSe. P. Hekto-
rovid 74. Al' ponovit hotio si nad mnom dudo
starijeh lita, kada vode izveo si iz kamena sta-
novita? I. V. Bunid, mand, 29. Crna goro, zao
mi je na te, u tebi je kamen stanoviti. Nar.
pjes. vuk. 1, 367. Nadi dete kamen stanoviti, vi
razbijte kamen stanoviti. 2, 88. — Polijevaju
moje suze stanac kami po sred }uti, a tve srce,
ke^je od puti, vik na milos ne prignu se. S.

1. KAMEN, II, 1, G.

790

1. KAMEN, II, 1, f, b).

Bob8}evi6 224. Ah 2aIosti, ah prikora! da so
gane stanac kami, krajevati medu nami nasega
6e k6i zlotvora. I. Gundulid 25. Brijeme hara
stanac kami, i Xestoko gvozdje izjeda. 235. U n
se krepko zapazila, svijem je vidjet stanac kami.
547. Eazpukni se srce moje, ako nijesi stanac
kami. I. V. Bunid, mand. 11. §to u meni dobro
ugleda, sladka ze].o, nego srce mrazno od leda i
od stanca od kamena? 28. Evo puca ve6 na
dvoje moga srca stanac kami. J. Kavanin o2a.
Bozja od vas ne ostalo traga, do van zmije i
kamona stanca! Nar. pjes. vuk. 2, 128. Zivio je
u Lastvi u gradu, sazidanu na stanca kamenu.
S. IJ^ubisa, prip. 47. Umukla kao stanac kami.
228. — Rec bi, nigda ne bjehu soldati, no se
kami utvorise stavni. Osvetn. 7, 50. — b) ziv
(vidi i zivac). Kako kamene zive kladete svrhu
zidalisda. Transit. 90. ^if kamen podrise sto
sezan i daje. D. Barakovi6, vil. 54. Vrh ka-
mena stanca 2iva u zeScini teme} mu je. J. Ka-
vanin 482b. Sad iz zivoga kamena izvodi velike
rike. F. Lastrid, test. 14'>. Sagradi otar od 12
kamenova, ali kamenova 2ivi. 247*. — Kako
jedan kami zivac tvrdo stoji ovi sidac, P. Hek-
torovid (?) 92. Ni mojenjem ni makami, kako
jedan 2ivac kami, ne moremo nega zvrnut. 139.
Zivac kamen. M. Pavlinovid, razl, spis. 299.

(I. kamen se moze baciti vise Hi mane na da-
leko (obicno rukom, ali i drukcije, n. p. pracom).

a) uopce. Kada otide od nih koliko bi ka-
menom dometnuo. M. Divkovid, bes. 362^. Lasno
je baciti kamen u more ali ga je mucno izva-
diti. Ant. Kadcid 259. Pak se baca kamenom.
Nar. pjes. vuk. 1, 204. — Vidi u poslovicama :
Za vazda se jednom pusti kami iz ruke, rijec iz
usti! I. Gundulid 38. Kami iz ruka, rijec iz
ueta. (Z).^ Poslov. danic. Kam iz ruke a rijec
iz usta. (Sto se rede ne moze se lasno povratiti
kao i kamen kad se iz ruke pusti). Nar. posl.
vuk. 128. Rijec iz usta a kamen iz ruke. 272.
— U metaforickom smislu. A u drugu probismo
glavu za glavu, i kamenom preturismo (t. j. da
ne ima ni§ta pladati jedna strana drugoj). Prav-
donosa. 1852. 30.

b) baca se kamen na koga da ga udari i rani.
Porazi jego kament is praste. Konstantin. glasn.
42, 325. Ki brez griha jest od vas, ta naj prvo
na nu kami vrzi. Bernardin 51. joann. 8, 7. Koji
bez grijeha jest od vas, prvi na nu kamenom se
vrzi. N. Ranina 691*. Ki prez griha je, prvo na
nu kamen vrzi. Narucn. 84''. A bije ga bicim
i kamenom. And. Kadid, razg, 18*. Pas za-
grizne kam koji ga je ranio. S. !^ubisa, prip.
181. Vr2e jednijem kamenom i zvjesti ga u
lijevu obrvu. PravdonoSa. 1851. 30. — Amo
tnogu pripadati i ovaki primjeri (isporedi ka-
monovati): Aman aga! eto koje, povjesaj ih bo}e,
ili mi ih u kamen zasuti! Osvetn. 4, 54. Nekad
su taku nesretnicu zasipali u kamen. M. D. Mi-
lidevid, opst. 18. — I metaforicki. Baci se s ka-
menom na sve darove Bozje. M. Zoricid, osm, 37.

c) kao narodna igra. Mladi momci kamen
medu. Nar. pjes. vuk. 1, 339. Skadu skoka,
medu 80 kamena. 2, 65. Preskade im, kamenom
odmede. 2, 65. I medu se kamena s ramena.
2, 176. Igraju se igre svakojake, ma naj vise
kamena s ramena. Pjev. crn. 191 ». Skokom
skadu, bacaju kamenom. Nar. pjes. juk. 563.
Kamena se medu momci dvojako. Vuk, 2iv. 282.
Dok su bijelih cuvali ovnova i vikli se metat
kamenova. Osvetn. 2, 142. Igrali se i kide i
klisa, sa ramona metali kamena. 4, 1.

c. u starijim spomenicima, kad se bijeze kakve
granice, cesto se nasnaiuje vrh od gore, kose,

brezujka rijecima: kako se kami vali, t. j. kao
mjesto s kojega se kamen, ako se potisne, va{a
na jednu Hi na drugu stranu, vidi kamivao. Po
brtdu kako se kami vali. Mon serb. 26. (1234
— 1240). Po delu kako se kamy vali samo i
onamo. 61. (1293—1302). — U ovom primjeru
kao da se ne naznacuje vrh nego strana: Ide
stranno na crtvenu zemju i na crtveni kament,
kako se kami va}a kt Svigmenu. Mon. serb. 131.
(1348).

f. moze se kamen upotrebiti za neke svrhe (za
gradene ltd.).

a) kod grad^ena kuca i drugijeh zgrada. aa)
uopce. Nosite klak i kami. Zborn. 36*. Kolo-
mat od kamena. Nar. pjes. vuk. 1, 64. On sa-
zida kulu od kamena. 2, 74. Gradi care, sto god
Jepse mozes, od studena kreca i kamena, a po-
krivaj plocom i kamenom. 2, 205. Koliko je
drva za goriva i kamena za tvrda gradiva.
Osvetn. 2, 92. — amo pripadaju i ovaki pri-
mjeri u kojima se govori o gradenu i o rusenu
Ideze ne be kament ostalt na kameni. Mon.
serb. 5. (1198—1199). Ne ostane na tebi kami
na kamenu. N. Ranina 153*'. luc. 19, 44. Kak
jedan kami svrhu drugoga (stoji). M. Orbin 253.
I jes joste tko se vara, i u zivotu tvrd se sudi,
vided, kami da se obara! I. Gundulid 319 — 320.
Kam da nije na kamenu. P. Kanavelid, iv. 151.
Kami ne osta na kamenu. dubrovn. 10, Kam
na kami naslana se. (D). Poslov. danic. I tako
de te razrusiti, da nece ostaviti u tebi kamena
svrhu kamena. F. Lastrid, od' 254. Poce biti
Gradac u kraj mora, al ne moze odbit ni ka-
mena. And. Kadid, razg. 310''. Majstorski su
dvori skoro sazidani : kamen po kamenu, iver po
iveru. Nar. pjes. vuk. 1, 105. Zab|aka ti ogan
oborio i naj doni kamen rasturio. 2, 540. Mili
Boze! kamen ostat nede, ako bojne zaricu lu-
barde. Osvetn. 2, 120. — bb) moze se osobito
isticati kamen (teme|ni, temejiti, prvi itd.) koji
se kod gradena naj prvi mcce u zemfu i koji je
kao teme] ostaloj zgradi (cesto u metaforickom
smislu po jeziku svetoga pisma). Ty josi Petrb,
i na semt kameny stzizdu crtkovb moju. Mon.
serb. 196. (1381). A ja govoru tebi da si ti
Petar, i svrhu ovoga kamena uzidati du crikvu
moju. Bernardin 154. matth. 16, 18. Postavi
dva kamena pod zgradu od svote matere crkve.
A. Gucetid, roz. jez. 130. Antenor s bjegucani
prvi kamen hitio bise. J. Kavanin 206''. Kazuc
kamen temejiti, za svu sgradu da de im biti.
331''. S. Petar bijase odredjen bit kameu te-
m6|ni s. crkve. Blago turl. 2, 225. Svrhu ovoga
kamena sagraditi du crkvu. J. Matovid 88. —
cc) istice se i (nugleni, kutni) kamen koji sto-
jeci na uglu cijele zgrade podnosi naj vccu te-
zinu i trcba da je vrlo ccrst. u svijem primje-
rima stoji metaforicki, po jeziku svetoga pisma.
Kamenu nugleni, koji obadva nugla zdrXis ujedno.
M. Divkovid, bes. 10''. Za podlog sluzi im stavni
i za nugla kamen glavni. J. Kavanin 334''.
Svrhu temeja apostola i proroka, kojega sazi-
dana kutni kamen jest Isukrst. E. Pavid, jezgr.
38. Teme). pristanoviti kamena nugloga. J. Ma-
tovid 141. — dtl) u narodnijem pjesmama cesto
ima memla od kamena, te onda kamen znaci (ja-
macno podzemnu) tamnicu. vidi momla. Ubila
me memla od kamena. Nar. pjes. vuk. 2, 404.

b) poveci se kamen mo^e piodignuti kao spo-
menik (mo£e se takovi spomcnik i ne podig uti
nego sam strSiti iz zemfe kao zivac). Na kamenb
ploekny i zabodeni. Mon. serb. 127. (1347). Na
delani kami zabodeni sto ima try rogovi. 127.
(1347). Postavismo vulu u kamenu. 131. (1348).

1. KAMEN, II, 1, f, b).

791

1. KAMEN, II, 1, n, h).

Na kami koji postavi§e. De6. hris, 96. Biti to
meni Gospodin za boga, i kami ovi koga uz-
digoh za bileg zvati 6e se ku6a Bozja. J. Ma-
tovi6 488. A kamen ovaj koji utvrdih za spomen
bide dom Bozji. D. Dani6i6, Imojs. 28, 22.

c) i ploca nod grobom cesto se zove kamen. I
kami na nu bi§e zgora navajen. Bernardin 59.
joann. 11, 38. Odvali kami z greba. 102. matth.
28, 2. Smrt . . . ovdi ga pod kami u vje6ni grob
stavi. N. Dimitrovid 105. Dokli me pod kamen
smrt bude postavit. N. Naje§kovi6 1, 111. Jer
odi smrt prika stavi nam pod kami cvijet, ki bi
cas, dika i slava meu nami. 2, 65. Jedan glas,
ki bude za nami ostati, kada nas smrt stavi pod
kami. 2, 66. Jaoh meni! tko me 6e vezati ko-
sami ke moje nesrede stavise pod kami? 2, 109.
Pokoli leiis sad pod ovim kamenom. D. Eanina
61i>. Ja, pastir raueni, na grobni tvoj kami pro-
sipam sve cvitje. GS*^. Vrh krvava tijela od
zgara, stavit kami na n studeni. I. Gundulid
550. Vejabu: ,Tko de odvalit nam plodu s groba?'
jere znahu, da je veoma velik kami. I. V. Bunid,
mand. 36. Tu u greb kopna pritiska ga tvrdi
kami. J. Kavanin 178*. Kami ukopni ,avello,
sepoltura di pietra' ,sepulcrum lapideum'. A. d.
Bella, rjecn. Il9b; ,saxum sepulcrale'. 425^;
,pietra da sepolcri' ,lapis sarcophagus'. 564^'.
Odvajiva kam ukopni. B. Zuzeri 61.

d) u kamenu se moze sto izrezati (udjcjati).
Tvoje slike da se udjo|u u kami. I. Dordid, uzd.
200. K prilici penganoj oli u kamenu udilanoj.
Ant. Kadcic 537. Sto je po kudama spoja u
kamenu izrezano kojesta. Vuk, nar. pjes. 2, 514.

e) hod vodenice, mlina, zrvna itd. Zrvani kami
,pietra da far macine da molino' , lapis molaris'.
A. d. Bella, rjecn. 564^. Kamen vodenicki boje
meje kod se cesto pokiva. Nar. posl. vuk. 128.
Rijeka na kojoj bi pedeset kamena moglo mjeti.
Vuk, poslov. XVI.

g. 0 cejadetii (i o dusi i o srcu) kaze se daje
tordo i isporedtije se s kamenom, ako nema lud-
skoga duscvnoga osjecana milosti (prema Bogu
i prema ]udima). vidi ove primjere: Koga plac
8 suzami stopil bi tvrd kami. S. Bobajevid 211.
Da bi vase tuge kam i drivo culo. Jacke. 125.

a) kamen se samo ispored:uje. Jere smo jak
kami otvrdnul' u grijesijeh. N. Dimitrovid 35.
Kamo nas razgovor? tvrdi si nego kam i gvozdje
i mramor. N. Najeskovid 2, 83. I nidne milosti
negovim tugami ne imas, stojedi jakino tvrd
kami. D. Eanina 94'>. Zloba otvrda, ne omek-
caje srca Judska, jakno karai. J. Kavanin 5''.
(Dusa) otvrdnuta jak ziv kami. 398^.

b) u metaforickom smislu, kaze se da je samo
dejade (Hi dusa, srce, prsi itd.) kamen Hi da je
od kamena. Jao vam s sreem od kamena! Transit.
57. Placi svak na sviti cemcrno suzami, srce
me, plac' i ti, ako nis' tvrd kami. D. Eanina
149^. Ko je srcem tvi-di kami, da ne cvili? I
Gundulid 98, Sto da molba ne ispita, kad je
slatko naredjena? nije me srce od kamena, do-
bita sam. 118. Ah, opaka kleta cesti ! i jo§ter
je duh u nami, ni nam puca od bolesti tvrdo
srce, tvrdi kami? 268. O Eumenko ma }ub}ena,
cemu sama ti . . . od kamena kazes prsi, krijes
rajsku tvu lipotu? 352. II' vam razbit tvrdi
kami vasijeh srca nima bude. I. V. Bunid, mand.
3. ^udih da moj mao plamen obrati se u pre-
}ute trijesko i udre taj tvrd kamen. J. Kavanin
62a. I probit nam srca kamen. 65*. Pokli tako
bratca oba na pohode svo'e primami, i dva
slijepca i dva roba sebi ucini, tvrdi kami, majku
izagna s Smedereva, dadka s stola despotova.
234^. Za sve da je tvrdi kami (srce). 400^. Moj

blagi Jezuse, promijeni ga (moje srce), ore je
kami tvrdi i pristudeni. I. M. Mattei 318. Da
su nima prsa od kamena. Osvetn. 3, 122.

Ii. kad ko mtidi (od cuda, straha, a i ben toga),
ipcrbolicki se isporeduje s kamenom. Toj nedu
rijeti vijek, neg mudat jak kami. N. Najeskovid
2, 40. Sto mudite kako i kami? S. Bobajevid
230. Mudi Leka, kako kamen studen. Nar. pjes.
vuk. 2, 241. Osta Leka kako kamen studen.
2, 242.

i. vjera se isporeduje s kamenom radi tvrdoce
s koje se ne da razbiti i radi nepomiinosti (kod
kamena stanca). Ta tvrda je vjera od kamena.
Nar. pjes. vuk. 1, 254. Tvrda mi je vjera od
kamena. 2, 277.

k. po jeziku svctoga pisma, metaforidki. Kamon
pravi smutiio velike. A. KaniSlid, kam. i. Evo
modem u Sionu kamen spoticana i stijenu sa-
blazni. Vuk, rim. 9, 33. Kamen za spoticane i
stijena za sablazan. D. Danicid, isai. 8, 14.

I. metaforicki stoji kamen i u ovijem primje-
rima u razlicitom smislu: Prvi kami bi od po-
sluha. A. Gucotid, roz. jez. 130. Ti nam si bill
kam nescine vridnosti. D. Barakovid, vil. 7.
Ufanje uhitivsi kami zivi Isukrsta. P. Eadovdid,
nac. 188. Uz kamen tve mudrosti stavi adamant
od jakosti. J. Kavanin 201''. Djeca se s ma-
terom povrate na svoj kam (u svoj dom). S. !^u-
bi§a, prip. 174.

m. kod proklinana cesto prosti narod pontine
kamen (vaja da je isprva proklestvo bilo iska-
sane zele da se drugi okameni).

a) rijecima. TJ kam udarilo! (ili:) TJ kam uprlo!
(kao kletva. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 332.
Turci, brado, u kam udarilo! P. Petrovid, gor.
vijen. 32. Od kuge nije glasa ni traga, u kamen
se stanila! S. ^iubisa, prip. 169. U kam se sta-
nila (haba, Gvijeta)! 236. Muci sinko, stale ti
s kamenom! V. Vrcevid, niz. 111. Oprezno ri-
bari stoje kad se spravjaju na ribane i netom
vide tako 6e}ade (tobo^e vjestieu ili vjesturka)
odma zaupe: ,U kam se uprla, u kam se upro!'
L. Zore, rib. ark. 10, 345. U Dubrovniku, kad
se govori o kakvoj teskoj bolesti, mnogi p{unu
na zemju i reku: ,U kam se uprla!' P. Budmani.

b) tukuci kamenom o kamen prokline se (za-
tuca se u kam). Vas polit suzami za toj du sad
pocet tukudi u kami tuj zvijezdu 2e}no klet. M.
Vetranid 2, 74. Tudi kamenom u kami suprod
komu ,malGdir con desiderio, cho non mai fini-
sca il mal pregato' ,diris immortalibus configere'.
A. d. Bella, rjecn. 454^. Stade kleti, u kam za-
tucati. Nar. pjes. here. vuk. 210. Mijatovica
kune i u kam zatuca kneza i sejane. S. ]^ubi§a,
prip. 237.

n. po predasnemu znacenu (kod m) dobiva
(osobito It Crnoj Gori) osobito znacene, od pri-
like kao: nesreca, jad.

a) s dativom znaci gotovo sto i interjekcija
jaoh. Ili lonac o kr§u ili krs o loncu (udario),
loncu kami svakojako! (U Crnoj Gori. Po pra-
vilu nasega jezika vajalo bi kazati ,o kr§' i ,o
lonac' mjesto ,o krSu' i ,o loncu'; ali se onamo
tako govori). Nar. posl. vuk. 102. Kami majci!
(kao kletva — u Hercegovini i u Crnoj Gori).
Kami onome koga biju! Kami onome ko tud
kam premede! (Tesko onom ko nije kod svoje
kude nego tud posao radi. U Crnoj Gori). Kami
ti u srce ! (Kletva u Hercegovini i u Crnoj Gori).
128. ^Kam da mi je! P. Petrovid, gor. vijen.
77. Sto si zgrije§io, kami ti majci? S. ]^ubiSa,
prip. 142.

b) kami majci u ovijem primjerima znaci od
prilike §to: zaludu, Hi uopce poriie ono Sto se

1. KAMEN, II, 1, n, b).

792

1. KAMEN, II, 2, c, c).

kaze. I tu Turci u ban pobjegose, kami majci
da ostati mogu! Nar. pjes. vuk. 4, 148. Ute-
kose u zeiaju nemacku, kami majci da ute6i
mogu I 4, 207. Kami majci da uteci bode ! 4, 284.
Kami majci da utec mogase! 4, 392. Bjezi ja-
dan u more Dragojle, kami majci da uted mo-
gaSe. Nar. pjes. vil. 1867. 645, — Slicno je u
ovijem primjerima i samo kamen, kami: Kamen,
kraje, da se obradujes. Nar. pjes. vuk. 2, 53.
Kami 6u ga tebi dovoditi, kad su ti ga ukrali
Brdani. 4, 482. Kami 6u joj gospodovat ovde.
Nar. pjes. petr. 1, 364.

c) u ovakijem primjerima znaci sto i: ni§ta,
all u nekoj razdrazenosti : Ja nemam §to, do
kamena kazat'. Nar. pjes. vuk. 2, 13. Neko veli
da mu barac damo, neko veli da mu kami damo.
Ogled, sr. 31. Ne utece od nib ni kamena. 36.
I ja velim da mu kami damo. 130.

0. mjesno ime.

a. bez pridjcva.

a) seoce u Dalmaciji u kotaru spjetskom (tal.
Sasso). Kepert. dalm. 1872. 33.

b) ime injestima u Srbiji. aa) u okrugu bio-
gradskom. Vinograd kod Kamena. Sr. nov. 1861.
299. — Ob) u okrugu knezevaekom. Konopjiste
pod Kamen. Sr. nov. 1871. 27. l!fiva pod Ka-
menom. 1871. 180. — cc) u okrugu pozare-
vackom. Niva kod Kamena. Sr. nov. 1868. 93.
Livada u Kamenu. 1865. 194. — dd) Kam, vrh
u Srbiji u okrugu podrinskom. M. D. Milidevic,
srb. 519.

c) tri sela u Bosni. aa) dva u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 11, 19. — bb) jedno u
okrugu travnickom. 63.

)3. s pridjevima.

a) Bijeli Kamen, ime mjestima u Srbiji. aa)
u okrugu eacanskom. Basta u Belom Kamenu.
Sr. nov. 1875. 900. — bb) u okrugu kraguje-
vackom. Niva u Belom Kamenu. Sr. nov. 1875.
209.

b) Crni Kamen (CrLns Kamy, Crtny Kamenb)
u starijim spomenicima : ,Na CrtnL Kamy' iSla je
meda Altinu (Mon. serb. 94 god. 1330). D. Da-
nicid, rjecn. Na Crtni Kament, Glasnik. 15, 301.
(1348?).

c) Grlicin Kami, ime mjestu xiv vijeka. Na
Grtlicint Kami. Glasnik. 24, 244. (1353).

d) Sadeni Kamen, ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinadkom. Livada koja postoji u Sadenom
Kamenu. Sr. nov. 1870. 447.

e) Veli Kami. — U Danieicevu rjeeniku: ,U
Veli Kami* isla je meda Vrmoli (Mon. serb. 95
god. 1330).

f) Veliki Kamen, Mali Kamen, dva vrha u
Srbiji u okrugu aleksinackom. M. D. Milidevic,
srb. 778.

2. osim obicnoga kamena (kod 1) ima mnogo
drugijeh vrsta sto se razlikuju osobitijem pridje-
vima (gdjegdje i nema pridjeva, nego se razlika
shvaca po smislu), n. p. :

a. vidi alem.

b. bijeli kamen.

a) vidi kreda. — V Mikajinu rjeHniku : kamen
bijeli, ^es ,gyp8U3, gypsum' ; u Belinu : bijeli
kami , gesso' ,gypsum' 341*; u Bjelostjcncevu:
kamen beli, kojem so stene cifraju , gypsum,
gypsus'; u Stulicevu: kam bijeli , gypsum.

b) u JambreSicevu : beli kamen za zubov prane
,arabu8'.

c) bijeli kamen, stipsa, tipsa, koce}, §ap, slanac,
kiseli kamen. — u hrvatskoj krajini. V. Arse-
nijevid.

c. dragi kamen, vidi drag, I, 1, a) bb), i alem.
— vidi jos izmedu rjeeniku u Mikalinu (kamen

dragi ,gemma, lapillus pretiosus'), u Belinu (dragi
kami prosivni , gemma trasparente' ,gemma trans -
lucida' 339i>; nazlatni dragi kami .grisolito, piotra
pretiosa di color d'oro' ,crysolitu3' 359b).

a) u pravom smislu s pridjevom dragi Hi pre-
dragi. ^ Najde jedan kamen predragi. Mirakuli.
117. Zena imajudi deset drazijeh kameni, i ako
bi izgubila kami jedan dragi ... N. Raiiina
149a. luc. 15, 8. Nasao jedan predragi kami.
222i>. mattb. 13, 46. Kolici prsteni na rukah mu
stahu s dragimi kameni. P. Hektorovic 36. Tuj
su zlata, tuj biseri, tuj pridragi svi kameni. M.
Pelegrinovid 186. (Bog) nebesko po}e rosi pri-
drazijem kamenima, zlatno cvitje skojijem smijesi,
neka Ijepsu sliku ima. T. Gundulic 211. Ja sjem
opet s vece zlata dragi kami u pr.stenu. 223.
Gore (su pune) drazijem kamenima. G. Palmotid
1, 146. Gdi kamena mnoz velika drazijeh siva.
1, 163. S uha smace . . . verigu zlatnu s vrata
i drag kami kijem se uresi. I. V. Bunid, mand.
9. Pridrazih od kameni. I. Ivanisevid 197. Di-
jamant dragi kamen. B. Krnarutid 8. Vrhu ne
vedra cela vida§e se kruna sjati i od slobodnijeh
h'i\eg djola u kamenu dragom stati. P. Kana-
veiid, dubrovn. 7. I pridragi tot' kameni ki se
svijetle tako i gizde. A. Vitajid, ost. 8. Prsten
ki dragim kamenom svitise. 424. Naj prvi od
oni dragi kamenova koje imadijase Aron. S.
Margitic, fal. 37. Ko u zlatu meju nami za-
vezan je prescijoneni lijep drag kami. J. Ka-
vanin 75^, K6 u prstenu dragi kami. 489^.
Drazijeh mnoz kamena. I. Dordid, salt. 55. Vje-
renik zakovan u prstenu pridragi kami svojoj
dariva vjerenici. B. Zuzeri 112. Jedan trgovac
bijase donio mnogo dragih kameni iz Indija. J.
Banovac, pripov. 223. Druga prilika jest od
jedne zene koja imajudi 10 pinezi ili dragi ka-
menova. F. Lastrid, od' 239. Zasto sam nasla
dragi kamen. 239. Sinuse rane negove kako
pet pridragije kamenova. test. 205^. Dade im u
zalogu jedan dragi kamen. 296^. Dvanaest dragi
kamenova. E. Pavid, ogl 146. Svrhu svakoga
zlata i dragoga kamona. J. Matovid 110. Dragi
kam se vidi sjati (u prstenu). P. SorkoJevid
593*. Crne oci kao kamen dragi. Nar. pjes.
vuk. 1, 249. O bedrici sabja dimiskija na kojoj
su tri balcaka zlatna i u nima tri kamena draga.
1, 373. I u nima dragi kamenovi. Nar. pjes.
vuk. 2, 46. Na krstove drage kamenove. 3, 48.
Na glavi mu kruna osvedena vrh koje su dva
kamena draga. Osvetn. 1, 10. A pak deset ostalo
je pustih na svakoga glava, ko po deset kame-
nova drazih. 3, 108.

b) metaforicici. Bududi on (Hektorovic) zlamen
istocnijeh od gora zvati se drag kamen jakoga
Hektora. N. Na}e§kovid 1, 334. Drag kami resi
ne usti. M. Drzid 6. O kamenu dragi vridni!
D. Eanina 105*. Kamenu dragi moj, istocne ke
strane stvorise tolikoj tve dike izbrane? 128".
Ja sam oni dragi kami ki toliko scijeni i |ubi.
I. V. Bunid, mand. 21.

c) n jednini znaci mnozinu (ne kao kohktivni
nego kao materijalni supstantiv). Ne ima zrake,
kojom siva za nas zlato ui drag kami. I. Gun-
dulid 36. Biser (se) i drag kami vrh posvena
zlata izniza. 397. Zamjeran je ures svima, sve
drag kami, biser, zlato. 425. Ter vrh svile
posven nose dragi kami, bisor, zlato. 441. Dragi
kami, zlato i ostalo Sto jo tu, tko bi vijek ispiso ?
456. Kami dragi mu iz bisera na usnah visi i
na usiju. 459. Sviona odjeca ku iiaveze zlato,
biser i drag kami, I. V. Bunid, mand. 5. Kula
utvrdena dragim kamenom. F. Lastrid, test. 17'>.
Krunu dragog od kamena. M. Katancid 71.

1. KAMEN, II, '->, c, c).

93

1. KAMEN, II, 4.

Perle, biser, dragi kami, svi se srame ti prid
nami. N. Marfii 1'.^. O tri litre drobno^a bisera
i cetiri drag-oga kamona. Nar pjes. vuk. 1, 484.
Pokridu je zezenijem zlatom, popunacu dragijem
kamenom. 2, 204.

d) 0 kamenu koji je malo Hi nimalo proziran,
te mane vrijedi nego pravi dragi kamen (nem.
halbedelstein, poludragi kamen, tal. piotra dura,
tvrdi kamen). — V jednoga pisca xviii vijeka.
Od dragog kamena imenom kalcedonija. M. Do-
bretic 395. — U drugoga pisca istoga vijeka
drugi kamen ovakovi zove se plcmeniti. Od ple-
menitoga kamena koji so zove agata. Ant. Kad-
cic 88,

c) mjeste dragi nolazi se gdjcgdje i koji drugi
pridjev, kao: mnogocjoni. Postavi krunu od raz-
likih kameni mnogocinnih. Aleks. jag. star. 3, 30G.

— dragocjoni. Kamen i biser dragocjeni. J. Ka-
vaiiin 479b. — isporedi plemeniti kod d).

f) ostaje isti smisao i bcz pridjeva dragi. <ia)
razumije se po smislu. U kameni (znacene je kao
kod c)) i u zlat§. Mon. serb. 70 (1273—1314).
U nemu (krstu) cetiri kameni. 70. (1273 — 1:514).

— bb) isticc se vrijednost drugi jem supstantivom
Hi adjektivom. Jedna jablbka odt korde odt ka-
mene cri.}ena sl glavom srebrtnom. Spom. sr.
2, 7J. (1422). Prtsteni 3 zlati sa dva kamena
plavetna i jedant safint. 2, 103. (1441). Ve-
nacacB biserant po crtjenomi. bracinu, na komi.
su 10 kameni crtjeniht. Mon. serb. 286. (1436).
Obotci u kojeh su 4 kameni plavetni i 4 crtjoni
u zlatu. 386. Prtsten u kom je kami safinb.
415. (1442). — Amo pripadaju i ova dva pri-
mjera premda u nima nije govor o pravom
dragom kamenu: Broketo dve srobrLne sl cetiri
kameni cfckleni. Spom. si*. 2, 50. (1406). isto i
2, o6. (1407), samo je pisano ckleni.

d. jotki kamen. — U pisaca nasega vremena.
Jetki kamen, chem. lat. , lapis causticus' .atzstein'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod kamen.

e. konski kamen, modra galica, isporedi I i
n. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,das blauvi-
triol'. Konski, ocni kamen ,blauer vitriol', tal.
,copparosa azzurra'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. kod kamen.

r. krecni kamen. — U pisaca nasega vremena.
Krecni kamen .gemeiner kalkstein' ,calcareus
aequabilis'. G. Lazid 176.

g. kremeni kamen, vidi kremen. — U Belinu
rjecniku: Kam kremeni ,pietra focaja' , pyrites'
564b.

11. kamen kusnik Hi od ogleda (po tal. pietra
di paragons), vidi kusnik. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika(inu (kamen
kusnik kojim se poznaje pravo zlato i srebro
, lapis lydius, heracleus, index'), u Belinu (kamen
kusnik, od ogleda ,pietra di paragone da provar
i metalli' ,lapis lydius' 564^), u Bjelostjenccvu
(kamen probe po kojem se zlato, srebro spo-
znava; kusnik, kamen od ogleda ili ogledni , lapis
lydius, heracleus'), u Stulicevu (kam kusnik s ko-
jijem se pozna zlato i srebro , lapis lydius'; kami
kusni, kami od ogleda, kami kusatejan , lapis ly-
dius'). Ovo ustrpjene je kanoti kusnik, iliti od
ogleda kamen. A. Kanizlic, uzr. 86.
. i. Jaskavi kamen, vidi Jaskavac, s}udovac. l^as-
kavi kamen, mineral mikasist; Jaskavac. u Levcu.
S. I. Pelivanovic. javor. 1880. 1332.

k. masni kamen, vidi masnik. — U pisca nasega
vremena. Masni kamen ,speckstein' , steatites'.
G. Lazid 174. i u Sulekovu rjecniku: ,speckstein'.

I. modri kamen, vidi e. Modri kamen, pla-
vetnak, plavetni kamen, ocni kamen, konski ka-
men. — u hrvatskoj krajiui. V. Arsenijevid.

m. mramor (i mermer) kamen, vidi mramor i
raermer. Tu demo mi naci jedan mramor studen
kami. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 27. Od Uvora
do mramor-kamena. Nar. pjes. petr. 2, 275. —
Nasred gore sagradicu crkvu, teme^ du joj od
mormer-kamena. Nar. pjes. vuk. 1, 159. U bu-
naru jedan kamen mermora. 1, 403. Od kamena
inermera. 1, 418.

II. o6ni kamen, vidi oil. — Izmedu rjecnika
a Vukovu: ,blauor vitriol', cf. konski kamen.

0. pakleni kamen, lapis infernalis, kamen ko-
jijem se ispajuju (kod vidana) rane, dirje meso
itd. — Od xviii vijeka. Kod likara kamen ima,
pomod trulim ranam svima, pakleni se kamen
veli. V. Doson 25 lb. Pakleni^ kamen, lat. , lapis
infernalis' .hollonsteiii'. B. Sulek, rjecn. kod
kamen.

p. plavetni kamen, vidi kod 1.

q. plovti (?), plovudi kamon, kamen plutac, pu-
mex, lagahni kamen (slican sunderu) Uo pluta
na vodi (izbacuju ga vulkani). — U Mika^inu
rjecniku: kamen plovti (sic) ,lapis bibulus, pu-
mex'; u Belinu: plovudi kamen , pietra suga'
, lapis bibulus' 564b; u Bjelostjcncevn: kamon
puhki, koji plava ,pumex, lapis spongiosus' ; u
Stulicevu: kam plovudi , pietra pomico' ,pumox'.
— U Dubrovniku se kaze u nase doba kamen
plutac. P. Budmani.

r. prozirni, prozracni kamen, kamen prozirac,
vidi milovka — Izmedu rjecnika u Belinu (kami
prozirni ,talco, pietra diafana' ,lapis spocularis'
721b; prozirni kamen, prozracni kami .pietra
diafana o trasparento' , lapis specularis' 564b), u
Bjelostjencevu (kamen svetel kot steklo ali zr-
calo, prozorni ali prozracni kam .lapis specularis').
U prozircu kamenu. A. Tomikovid, ziv. 4.

S. zlatomodri kamen, vidi lazurac. — U Be-
linu rjecniku: kami zlatomodar ,lapislazaro, pietra
preziosa di color azzurro con vene d' oro' ,za-
phyrus' (sic) 425*, u Voltigijinu: ,lapislazzalo'
,lazurstein', u Stulicevu: kami zlatomodar ,1a-
pislazzalo, pietra preziosa' , lapis lazalus',

'i. nekakva mjera za tezinu. — Ovo znacene
moze biti praslavensko, vidi u Danicicevu rjec-
niku: kamy, mjera za vunu, nem. , stein', i u Ceha
, kamen', i u Pojaka ,kamien': Vltna se daje ka-
luderomb vsSni jednako kami koji je u Banbskoj
(Glasnik. 15, 307 god. 1343?). 3, 597. Sto ka-
menov soli. Starine. 1, 90. (1651). Dvadeset i
osam kameni soli. 127. (1679). Kamen vune,
cetiri oke na kantar (u Zagorju dalmatinskom).
M. Pavlinovid.

4. kao kamen sto se nacini od mokrace u bu-
brezima ili u mjehuru (Calculi urinarii, Urolithi),
i bolest sto s nega postaje (Lithiasis). — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (kamen .pietra,
o calcolo, che si genera nelle reni o nella ves-
sica' .calculus' 564b ; ,renella, mal di pietra'
, calculus' 61 lb) i u Stulicevu (kam vodeni , pietra
nella vesica, calcolo' .calculus'). Jegda kto imat
kameni.. Starovjecn. lijek jag. star. 10, 111.
Molitve devote protiva kamenu. I. Ancid, svit.
98. Poce dutjeti u bocijeh zestoke bolesti od
kamena, I. Dordid, ben. 179. Ozdravi mnoge od
kamena. J. Banovac, pred. 139. Pomaga onoga
nemodnika koga kam mori. V. M. Gucetid 163.
Imajudi u sebi kamen. A. Kanizlic, bogojubn.
439. Ali s razbludom idu sadruzene tolike ne-
modi i od srabi i od kamena. D. Basid 8. Ka-
menu likarija. Kamen koga muci ... J. Vlad-
mirovid 8. Da na vas strasne ne posaje bolesti,
kakono ti kamen, kile ... D, Rapid 186. Ar-
nolfo grof od Flandrije strasnu bolest od kamena
trpjase. 359. Ovo vino imade silu bubrege i

1. KAMEN, II, 4.

794

2. KAMEN, 2, c.

besiku cistiti i kamon i pesak terati. Z. Orfelin,
podr. 52. Visnevo vino razbiva kamen. 373.
Kamen biva il' bolest vodena. J. S. Rejkovic
395. „

2. KAMEN, adj. lapideus, od kamena (koji se
sastoji iz kamena, koji je zgraden od kamena,
koji je pun kamena, koji pripada kamenu). —
Rijec je praslnvniska, i postaje od 1. kamen na
dva nacina: Hi kamena (isporedi stslov. kament)
Hi kamentn-B (isporedi stslov. kamentnii, rus.
KasieHHtm, ces. karaenny, po}. kamienny). tiprav
je u svijem primjerima drugi oblik, a prvi je
potvrden samo u jednome (vidi u Danicicevu
rjecniku). — Moglo hi se pomisliti da hi od ka-
mentni. u nasemu jeziku pcstao oblik kamenan,
alt tome nema potvrde, s toga sto se cesce upo-
trebjavao slozeni ohlik kameni (koji je postao od
kameninyj tijcm sto je ispalo b, pn je onda od
dvojakoga n postalo jedno), a p)i'^'>^(f' nemu se
nacinio i oblik kamen. — Kad stoji pred sup-
stantivom moze se i ne mijenati po oblicima,
n. p.: Kamen -moste. Nar. pjes. here. vuk. 263.
— Izmedu rjecnika u Belinu (kameni ,sassoso'
jsaxeus' 6'13a), u Jambresicevu (kamena ruda ,1a-
picidina'; nema napose), u Stulicevu (kameni , la-
pideus'), « Vukovu (kamen, 1. .stoinern' ,lapi-
deus'. 2. n. p. pinata ,irden' ,fictilis', cf. zemjan
s dodatkom da se govori u Risnu), u Danicicevu :
kameni. , lapideus' mjcsto ,kamgni>' s primjerom:
,Vi. pesteru kamenuju' (Stefan, sim. pam. saf. 4);
kamentni. , lapideus' s primjerom: ,CrKkvy ka-
menny' (Domentijan^' 97).

1. koji se (po naravi) sastoji iz jednoga ka-
mena Hi iz kamena.

n. u pravom smislu.

a) 0 hridi, stijeni, juti ltd. Da bo]e obajdu
kamenu onu Jut, jeda si iznajdu ki klanac ali
put H. Lucid 217. Zivem hridi sred kamene.
P, Kanavelii, iv. 162. Kona mede u stenu ka-
menu. Nar. pjes. vuk. 1, 538. — A mo mogu pri-
padati i ova dva primjera u kojima zub i uz-
glavje 7iije drugo nego kamen: Ti on temejiti,
Dubrovnice, si dub, koji jer obhiti u gori kamen
zub, i pusti pak zilo tja doli . . . H. Lucid 26L
Jel' ti tvrdo kameno uzglavle? Nar. pjes. petr.
1, 322.

h) spila, pccina itd. Spila je kamena, a iz ne
studena voda van, sve tece. D. Eanina 21^. U
spili u kameni. G. Palmotid 1, 124. Sto Kumoa
nam Sibila sred kamene spjeva spile. 2, 86.
Ku6a mu jo kamena pccina. Nar. pjes. vuk,
1, 495.

c) u ovom primjeru o sudu (ne nacinenome
nego naravnom). Voda protjecase u naravni sud
kameni. I. Dordid, uzd. 35. — isporedi 1. ka-
menica.

(I) 0 gori, pJanini, brdu itd. (moze hiti da u
kojem primjeru znaii: pun kamena). Da se gdi
primim kej gore kamene. G. Drzid 381. U gori
kameni. M. Drzid 189. Ore se brda kamena
D. Zlatarid 96^. Qd visoko Alpe i od Afenina
dokla krile Kalpe, kamena planina. D. Bara-
kovid, vil. 88. Tijem pedepsi nih kreposti, koji
htjese da obore lie kamene teske gore a nevo]nfj
noj (zemji) ti prosti. I. Gundulid 91. Blizu tijeh
bremena davnijoh od zlata gora u nas kamena
hranase Brgata. 148. Kameno gore i hridi. G.
Palmotid 1, 109. U skut puste i kamene ove
gore zakopati. P. Kanavelid, iv. 70.

b. u metaforickom smislu.

a) kaze se o ce{adetu, a srcu, dusi, naravi,
kad nema (udskoga osjecana milosti, vidi 1.
kamen, II, 1, g. aa) a srcu, naj iesce. Da jure
omekfia kameno srce me. M. Marulid 125. O

srce kameno! M. Vetranid 1, 77. I moje ka-
meno omehSaj srce ti. N. Dimitrovid 66. I tuzne
me pjesni pridobit ne mogu kameno tve srce.
N. Najeskovid 2, 38. I neka gospoje, kameno
tve srce smiri se. 2, 38. Nu tvrdo ne srce toll
je kameno, er uzrok od smrce daje mi skroveno.
2, 73. O zene, o |udi, nu pamet jedan cas i
srce probudi kameno svaki vas! 2, 129. Vile su
srca kamena. M. Drzid 70. Gdje su kamena
srea od Judi. 319. Ki kamena srca imaju. F.
Lukarevid 243. Tva dika juvena siluje na sviti
taj srca kamena studena jubiti. D. Ranina 71*.
Tim kameno srce omeksaj i plam Juven primi.
10.5b. Ni srca kamena toliko pod nebi, koga ri6
smudena stvorila mu ne bi. 1281). Dobivas na
sviti prem srca svakoja jos da su kamena, u tebi
modna je toli mod Juvena. 136*. Tko je toliko
kamena srca? A. Gucetid, roz. jaz. 126. Omeksaj
ovo srce moje kameno. 169. Al' je srce tve ka-
meno, tcr milosne nima§ slasti. D. Barakovic,
vil. 216. Ah! srce ima prem kameno; Jubovnik
se toj ne veli, tko uzdisat sved Juveno svoju
dragu vidjet zeli. I. Gundulid 256. Kameno i
ledeno srce moje. V. Andrijasevid, put. 95. Ni
kameno srce nije koga taj stril ne probije. J.
Kavanin 7^. Pokle razbi strijele luka na kameno
srce Vila. 160^. Koje jest ono srce kameno, koje
se ne umeksa? M. Lekusid, razm. 79. Tvoje
srce kameno ne omeci. J. Banovac, pred. 20.
Na kameno srce biso palo. 1 18. Kameno mu
srce u matere. Nar. pjes. here. vuk. 110. — bh)
0 dusi. Kamene je du§e u sebi tko ostaje u zi-
votu, ter ne ide tijekom k tebi za slijedlti tvu
Ijepotu. I. Gundulid 267. — cc) 0 naravi. Nede
od mraza ni od leda ni kamene bit naravi, da
sve srgbe ne ustavi. G. Palmotid 1, 70. Kraj
kamene prem naravi. 1, 178. — del) ^0 cejadetu.
Hodu jedva ziv cijed tebe kamene. S. Mencetid
130. Ja ne znam, jos zena bi li si ved koja
mogla bit kamena pram nemu, kako ja. H. Lucid
242. Tko bi kamen toli bio? N. Najeskovid
2, 166. Moja draga L'to kamena stoji na moje
suze. M. Drzid 401.

b) 0 ce(adetu koji zanijemi i ukoci se. Hi 0
mrtvacu, isporedi 1. kamen, II, 1, h. Ostasmo
drveni kameni kako oni koji otrne od glave do
peta. M. Drzid 398. Tere groba sred studena
u smrtnijom nepokoji pladna, mrazna i kamena
bez bozanstva svoga stoji. I. Gundulid 264.
Stani, stani mila, da b' kamena bila! Jacke. 16.
— Amo pripada i ovaj primjer (0 mrtvom ceja-
detu) : Mramorne su i kamene oci, usti, ruke i
noge. I. Gundulid 207.

c) 0 vjeri, pa i 0 pouzdanom, vjernom cela-
detu, vidi 1. kamen, II, 1, i. Gnivi su cakleni a
vjera kamena. D. Ranina S^. Ja sam ti kamena
uzdanica. S. ]^ubisa, prip. 167.

3. koji je nacinen od kamena (obicno od
jednoga kamena), n. p.:

a. kip. Ciiiahu kipi zlatni ali srebrni ali dr-
veni ali kameni. I. T. Mrnavid, ist. 77. Vijek
no pada kip kameni. J. Kavanin 360''. — Amo
pripadaju i ovaki primjeri : Vjerujem boge ka-
mene i drijevne. Starine. 5, 101. Bozi kameni
i driveni. F. Vrancid, ziv. 26.

b. 0 stupu. Ali ja krepko stah, kako stup ka-
meni. N. Dimitrovid 57. Pohvali perivoj i stupe
kamene ki su pod lozami. P. Hektorovid 35.
Gdi jaki Alcide kamen stup zarva. D. Barakovid,
vil. 88.

c. 0 dasei, phci. Ta dasdica ima biti kamenna.
Narucn. 26^. Dam tebje dvije eke (grijeskom
ctko) kamene. N. Eanina 44*. exod. 24, 12. Na-
pisali smo ne na kamenijem daskama nego na

2. KAMEN, '3, c.

795

KA MEN-ADA

luesanijem daskama area. Vuk, pavl. 2kor. 3, 3.
Deset rijeci koje napisa na dvije plo66 kamene.
D. Danicic, 5mojs. 4, 13. — Amo maze pripa-
dati i ovaj primjir: Pritisnut ce po torn hoga
kamen zakrov. M. Marulid 18.

d. 0 sudu. Uzmi ovi kondijer kameni. M.
Drzic 400. Ovo biljf, koje hranu u kamenu
ovom sudu. Jedupka nezn. pjesn. 237. U ka-
meni dizi. D. Barakovic, vil. 262. Bihu ondi
sest kamenijeh sudov. L. Terzi6 (B. Pavlovi6)
221. — 31oze znaciti i zemjani, vidi u Vukovu
rjecniku.

c. u nekijem slucajevima teSko je kazati, pri-
padaju li amo (kao da je sto nacineno od jed-
noga kamena Hi od kamena sastavjena) Hi pod
3 (kao da je sazidano), n. p. ako je rijec: a) o
trpezi, stolu. Na onu trpezu kamenu ka stoji...
P. Hektorovid 8. Trpezu kamenu, grozde u fioj
dilane. 35. — Stol kameni. M. Lekusic, razm.
86. — b) 0 oltaru. Da oltari kameni, a ne dri-
veni zidati se imaju. F. Glavinid, cvit. 874a. —
c) 0 grubii. Tim za tvo ja dike u gori zeleni
gradu sad kraj rike ovi grob kameni. D. Ra-
nina 55*. Od cvijetja vijenac svi na grob mu
kameni. 62a.

3. koji je zgraden, sazidan od kamena (vidi i

2, e), n. p.:

a. 0 kuci, kuli, avliji, mihani, tamnici itd. To
stanisde potisteno u kom djova zace Boga, leted,
zasve da kameno . . . pomjosti so vede krati. J.
Kavaiiin 311a. — Tu Milosa izvela iz to kamene
tamnice, Nar. pjcs. bog. 56. — Da te bacim u
kamenu kulu. Nar. pjes. vuk. 2, 74. Eno stojna
pod Krstacom straza, u kamenoj na pribjegu
kuli. Osvetn. 2, 92. — U sarenu kamenu avliju.
Nar. pjes. vuk. 2, 548. — Ti ces nadi kamenu
mehanu. Nar. pjes. juk. 46.

b. 0 gradu. Nu nabrekni na kamenu gradu.
Nar. pjes. vuk. 2, 542. Od Cetihe grada kame-
noga. 3, 1G3. I donese knigu nasaranu od Mo-
stara od kamena grada. Osvetn. 3, 86. — Glas
de dopast Senu kamenomu. Nar. pjes. juk. 237.
Pa se fati kamena Mostara. Nar. pjes. bos. prij.
1, 40. Tuce vezir kamenu Maltiju. Nar. pjes.
vil. 1867. 630. Kod Beda kamena. Nar. pjes.
kras. 1, 68.

C. 0 mostu. Sazida i most kamon ua Dunaju.
S. Kozicic 35*. Do neba hotihu sklopiti kamen
most. D. Barakovid, jar. 17. Ni na vodi ka-
mene duprije. Nar. pjes. vuk. 2, 203. Kamen-
moste, ne zibaj se. Nar. pjes. here. vuk. 263.
Kamen most ,steinbriicke', tal. ,poute di pietra'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

d. 0 kaldrmi, sokaku. Ni na drumu kamene
kaldrme. Nar. pjes. vuk. 2, 203. Stade zveka
kamena sokaka. 2, 519.

C. vidi: Kamen gat ,steinbuhne' ; kamen zid
jSteinmauer', fro. ,moollon', egl. , free-stone'; kamen
svod jSteingewolbe'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

4. 0 iStvari' uopce; znacene moze biti kao kod
2 Hi kod 3. Stvari kamene sve na svit lipsaju,
a samo .spomene od mudrih ostaju. D. Ranina
58*.

5. koji je pun kamena, kamenit (vidi i 1. a,
d)), n. p.

a. 0 nekom prostoru, kao o lugu, pustosi, za-
biti, knezevini itd. Mnim da milos mocu imati
medu nimi (zvijermi) u ovoj tuzi, i kameni da
de luzi ki razgovor meni dati. S. Boba}evic 223.
Jaoh! svak me je ostavio srcd pustosi sej ka-
mene. I. Gundulid 219. U spili srjed zabiti tej
kameno. I. V. Bunic, mand. 12. Kad se smogne
u okolo raja do kamene tvoje knezevine. Osvetn.

3, 85. — Amo moie pripadati i ovaj primjer:

Sve jo tijesno al' kameno, i sve lake susu duti.
J. Kavaiiin 166*.

b. 0 mjestu, kraju itd. sto se svojijem osobi-
tijem imenom naziv\e. Priko Stoca kamenoga
naprijed jase i prohodi. J. Palmotid 95. Brijeme
ga svratilo pod kameno Pastrovide mladahna pa-
truna. Nar. pjes. bog. 156. Mladan alfir Ludid-
kolunela od Primorja mista kamenoga. And.
Kacic, razg. 275*. Siuod pasa na Jezera pade,
na Jezera pod Brda kamena. Nar. pjes. vuk.
?), 88. Sehir dinit kamene Kotare. 3, 153. Kad
se primi Ceva kamenoga. 4, 18. Nek se vali
po Bosni kamonoj. 4, 193. Silan BoZo s kame-
nijeh Duzi. 4, 484. Sije knigu u Kuce kamene.
Pjev. crn. 44*. Po Kcevu mjestu kamenome.
141*.

G. uopce koji pripada kamenu.

a. 0 zidarima koji se bave kamenem. — U na-
rodnijem pjesmama crnogorskijem nasega vre-
mena. Dozivase kamene majstore, oni male crkvo
ogradise. Pjev. crn. 16*. Posji mene kamene
majstoro, da ponove gradevino stare. 189*.

b. 0 sakup]enu kamenu. Sada su trupico ka-
mene i drace. D. Barakovid, vil 34. Dignuv
kup mu jos kameni. J. Kayanin 191K Kamen
plast i sloj jgesteinlager'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.

c. koji postaje od kamena, koji je onakovi kao
kamen — U nase vrijeme kod pisaca. Kamen
maslac, min. ,bergbutter, steinbutter', frc. beurre
de montagno', egl. , rock-butter, native alum'.
Kamen mozak, Kamena mozdina ,steinmark'.
Kamen uga}, Kameno ug}ov}o, min. ,steinkohle',
frc. ,charbon mineral, charbon de terre, houille',
egl. , stone -coal, pit- coal*', tal. ,earbone fossilo'.
Kamena sol, min. ,steinsalz, hexaedrisches koch-
salz', frc. ,sel gemme', tal. ,sal gemma'. Kameno
brasno, min. ,bergmehl, bergmilch'. Kameno pre-
divo ,byssolith, bergflachs'. Kameno uje, min.
, petroleum, bergol, erdol, steinol', tal. ,petrolio'.
B. Sulek, rjecn. znastv. naz.

1. KAMENA, /. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 121.

2. KAMENA, /. Camena, vidi muza. — U
jednoga pisea Dubroveanina xvi vijeka. Gospoje
Kamene. M. Vetranid 1, 206. Da hitre Kamene
pozenes na on svijet. 2, 38.

KAMENAC, kamdnca, m. dem. 1. kamen. —
vidi i kamenak (osobito radi mnozine,jer se onda
k mijena na c, te se ne moze razlikovati jedna
rijec od druge). — Od xvm vijeka, a izmedu
rjeenika u Bjelostjencevu (kajkavski kamenec, ka-
mencec, kamenak, stenica ,8axulum, lapillus, cal-
culus'. 2. kamenec vu cloveku .calculus', v ka-
menobolni) gdje se naj prije nahodi,^ u Jambre-
sicevu (kamenec , lapillus'), u Voltigijinu (,pie-
truccia, sassolino' ,steinlein, steinchen'), u Stu-
licevu (v. kamencac).

a. uopce. Gledam stabla, da s kamencem pisem
krizice na kori. A. Kanizlid, roz. 65.

b. vidi 1. kamen, 11, 4. — f/ Bjelostjencevu
rjecniku.

c. ime mjestima.

a) mjesto u Bosni. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Od Kamenca maloga dizdara.

b) u Srbiji. aa) izvor, brdasce, mjesto u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19,, 169. — bb) mjesto u
okrugu kragujevaekom. Niva u Kameucu. Sr.
nov. 181)6. 145. — cc) mjesto u okrugu smede-
revskom. Livada u Kamencu. Sr. nov. 1874. 381.

KAMEN-ADA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackom. Travnak u Kamen- Adi. Sr. nov.
1866. 81.

KAMENA GLAVA

796

KAMENCI

KAMENA GLiVA, /. vrh u Srbiji. Glasnik
43, 284.

KAMENA GORICA, /. selo u Hroatskoj u

okrugu varazdinskom. EazdijeJ. 98.

KAMENAK, kamdnka, in. dem. 1. kamen. —
isporedi kamonac. — Od xv vijeka (u prva dva
primjera znaci : dragi kamen), a izmedu rjec-
nika u Belinu (,pietrella, pietruccia' ,lapillu3'
564b; jsassotto, sassolino' ,saxulum' 648*; dragi
katnenak , gemma e gioja' .gemma' 339*; ,gom-
metta' ,gen)mula' 339^; dragi kamenak, bogati
kamenak ,pietra preziosa' , gemma' 564l>j jasni
kamenak ,carboncello, carboncbio, gioja del co-
lore di carbone acceso' ,carbunculus' 172*; na-
zlatui kamenak ,chrisolito, piotra pretiosa' ,cbri-
solitus' 1901"; kamenci u sliku kojugod sasta-
vjeni, slikovanje ili pismo sastavjeno kamencima
,mosaico, pittura fatta con pietruzzole colorite'
,musivum' 499=*), u Bjelostjencevu (vidi kod ka-
menac), u Voltigijinu (uz kamenac), u StuUcevu
(ue kamenac), u Danicicevu (kamenbkb ,gemma').
Jedna krugla s pokrivacenib zlata s kamenkomt
.safinomb. Mon. sorb. 372. (1433). 4 aksage sa
dva kamcnka. Spom. sr. 2, 92. (1435). Koma se
istruni pridragi kamenak. S. Moncotic 85; Jaoh!
sto se no stvorih kamenkcm onada? G. Drzid
425. Jos Marija cini zive iz kamenka vode
vrjeti. M. Vetrani6 1, 424. Drijenka s bok-
vicom kanienkom natuco. 2, 92. Gdino junak
poskakujo od kamenka do kamenka. P. Hokto-
rovic 9. Ovi dan primili ki skrati me trude,
kamenak da bijoli biljozat vik budo. D. Eanina
k2t>. Pet kamenak, to jest pot rana Lsusovije
pridobivaju Golijata. M. Divkcvie, bes. 131^. Vrb
kamenka svim bogata siva perja trepti kita. I.
Gundulic 299. Svi kamenci di-agoviti. J. Ka-
vanin 488*. Zema]ski dragi kamenci. A. Ka-
nizli6, utoc. 076. Isus drtigi je kamenak. 842.
Jedna kruna bijase skovana od suba zlata, po-
bjena dragijem kamenkima. D. Basic 29.

KAMENANIN, vidi Kamenanin.

KAMENAPAN, m. ime vijestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Kamenapan. Sr. nov.
1873. 691.

1. KAMENAR, w. lapidarius, lapicida, covjek
koji po svoin zanatti teke kamene. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ustalijem padezima, osim
nom. sing., i voc: kamenaru (kamenare), kamo-
nari. — Rijec je praslavtnska, isporedi stslov.
kamonarb, ccs. kamonar, i^of. kamieniarz. — Iz-
medu rjecnika u Vranciccvu (, lapicida'), u Mika-
]inu (kamenar, koji sice kamenja , lapicida, lato-
nius, liturgus'), u Belinu (.scarpolliuo o scalpel -
lino, quogli che lavora piotro con lo scalpollo'
,lapidarius' 650a; ,tagliapiotro' .lapicida' 720*),
u Bjelostjencevu (.lapicida, latomus, liturgus'), u
JambreSicevu (.lapicida, latomus, lapidarius'), u
Voltigijinu (scaljiollino' .stoinmotz'), u Vukovu
(,der steinmetz' .lapicida'). Bujant Kamenarb.
Dec. hris. 69. Voselin kamenar zaklo se . . . .
Glasnik. ii, 3, 85. (1707) (u oba dva primjera
vaja da nije prezimc). Grajski pucani . . . me-
Strici su kamenari, drivodije .... J. Kavaiiin
142''. Marin, Leo, Rabjani . . . ki buduci kame-
nari . . . 307*. Evlogijo rukodilom kamonar. A.
Kani21i6, utoc. 131. (Saloinun) 80.000 sami ka-
menara u brdina uaredio bise. E. Pavi6, ogl.
'287. Kamonari, skrinari, ?avlari. M. A. Re}-
kovi6, sat. K8''. Davahu drvodje]ama i kame-
uarima da so kupuje kameno tosauo i drvo za
grede. D. Danicic, 2dnevn. 31, 11. — 7 kao
mjesno ime: Najdoh se na stazi pod Kamenar-
stra^u. D, Barakovid, vil. 25. — mjesto u Srbiji

II okrugu kragujevackom. Zemja u Kamenaru.
Sr. nov. 1861. 210.

2. KAMENAR, m. caementarius, vidi zidar.

— Akc. se ne mijena. — Fo zapadnijem kroje-
vima od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (.caementarius') gdje se naj prije nahodi,
u Miko]inu (kamenar, zidac ,coeraentarius, faber
coementarius'), u Belinu (.muratore, quello cho
fa 1' arte di murare' , caementarius' 503*), u Bje-
lostjencevu (,coementarius'), u StuUcevu (,mura-
tore' ,struetor'), u Vukovu (vide zidar s dodatkom
da se govori u Dubrovniku). Spravivsi klak i
japno, bududi ondi kamenar ... B. Kasid, rit.
276. Ali kamenari koji crkvu grajahu . . . per.
12. Obicaj je kamenarim i graditejom ... I.
Dordic, salt. 404. Tri tisude i sesat majstor po-
glavitijeh i ostalijeh kamenara za zide uzdizat.
B. Zuzeri 245. Sve sto ido vise s gradom jodan
kamenar, sve so vede strasi. D. Basic 122. Na
gradi. kamenaru slomila so stica pod nogami. A.
Kalid 558.

KAMENARAC, m. kjuc mackovacki. -- U Sr-
biji u okrugu krusevackom. Sr. nov. 1875. 138.

KAMENAREV, adj vidi 2. kamenarov. — U
StuUcevu rjecniku kod kamenar.

KAMENARI, m. pi. selo ti 'Srbiji u okrugu
jagodinskom. K. Jovanovid 108. .>^

KAMENAR16, m. prezime. — Na jednom
mjestu XV vijeka i otale u Danicicevu rjecniku
(Kamenaridb). Ostoji Kamenaridu. Spom. sr. 1, 79.
(1406).

KAMENA RIJEKA, /. mjesno ime. — U Da-
nicicevu rjecniku : Kamena Reka, od , Kamene
Reke' blizu Kolasiua bjcse Jakov koji je stampao
caslovac u Mlecima 1566.

KAMENARNICA, /. uprav mjesto gdje rade
kamenari.

a. lapidicinae, lautumiao, mjesto gdje se vadi
ili kopa kamene. — U Bjelostjencevu rjecniku
(kod kamenica) i u StuUcevu (,lapidicina').

b. officina lapidaria, mjesto (kuca, ducan itd.)
gdje se tese kamene. — U na.se vrijeme kod pi-
saca. Kamenarnica, tech. (klesarnica) .steinmetz-
werkstatfce'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

1. KAMENAROV, adj. koji pripada kamenaru.

— U Jambrcsicevu rjecniku: , lapidarius'.

2. KAMENAROV, adj. koji pripada kamenaru.

— isporedi kamenarov. — U StuUcevu rjecniku
(kod kamenar).

KAMENAROVIC, m. prezime u Boci kotorskoj.

1. KAMENARSKI, adj. koji pripada kame-
ndrima. — Od xviii vijeka. Red bi, kipe sve da
izdila kamenarska svijotla diva. J. Kavoiiin 489^.
Vjestinom kamenarskom. i). Danicic, 2mojs.
28, 11.

2; KAMENARSKI, adj. koji pripada kamend-
rima. — U StuUcevu rjecniku: .structorius'.

KAMENARST VO VATI, kamenarstvujera, impf.
raditi kao kamenar. — U StuUcevu rjecniku:
.structoris artem exercere'. — nije dosta pouz-
dano.

KAMENAST, adj. u StuUcevu rjecniku: v. ka-
monit. — nije dosta pouzdano.

KAMENA ULICA, /. ulica u Sapcu u Srbiji.
Sr. nov. 1867. 317.

KAMENA V, adj. u StuUcevu rjecniku: v. ka-
menit. — nepouzduno.

KAMENCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u okrugu
zagrebaikom. RazdijeJ. 71.

KAMENCA

797

1. KAMENICA, c, e).

KAMEN^A, /. ime rijcci. — Prije nasega vre-
inena. Na rcce Kamentci (u drugom rukopisn
Kamycbiii). Danilo 182.

KAMENCaC, kamincca, ni. dem. karaenak ili
kamonac. — U Bjflostjcncevu rjecniku: kajkavski
kamonccc, vidi kod kamenac, i u Stulicevu ,1a-
pillus'; jazni (jamacno trtba citati jasni), sjajni
kainencac ,antrace, carbonchio' , anthrax'. — nije
dosta pouzdano.

KAMENCAK, kam^ncka, m. dem. kamenak ili
kamonac. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika^inu (vidi kamicak) gdje se naj prije na
hodi, i u Stulicevu (uz kamencac). Lati svoju
lucaricu, iretnu kamencak. F. Lastric, nod. 75.
U prstenu je jedan staklen katuencak. A. Ka-
nizli6, utoc. 500. Na prstonu lip kamencak.
Ja<5ko. 42. Tri krugli kamenCki. 18U.

KAMENCIG, tn. dem. kamonak (ili kamenac).
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(dragi kamenci6 ,gcmmotta' ,g:emmula' 339'') gdje
se naj prije nnliodi, u Stulicevu, u Vukovu (,das
steinchen' ,lapillns').

Ji. tiopce. (Kip) koga sa svim tim razori ka-
mencii. P. Kne/evid, osm. 302. Eazlicnostju
dragih kamencida. A. Kanizlic, kam. iv. Roza-
rijo od dragih kamencica nanizan. uto6. 256.
Plast s dragima kamencidi naresen. 675. Na
svakomu kamencidu. E. Pavid, ogl. 1J6. Dva
unuki, dva knczici, Alexandre s Konstantinom,
dva prjedragi kamencidi sile s babkom Kata-
rinom. J. Krmpotid, kat. 78. Uzmi malesan ka-
mencid. Nar. prip. bos. 1, 24. Gledajii iraa li
sto pod kamencicima. M. D. Milidovid, ziv. srb.
1, 116.

b. iitie mjestu u Srhiji u okrugu aleksinackom.
Zabran na Kamencidu. Sr. nov. 1869. 16.

KAMENDARA, /. ime nekakvoj planini. —
U narodnoj pjesmi nasega vremcna, i otale u
Vukovu rjedniku (nekaka planina s primjerom :
Kamendara pod Stambolom gradom). Kamen-
dara nad Stambolom gi'adom. Nar. pjes. vuk.
3, 62.

KAMENDINI DOLOVI, m. pi. selo u Bosni
u okrugu zvornickom. Statist, bosn. 100.

KAMEN-DO, »n. selo u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. K. Jovanovid 98.

KAMENE LIVADE, /. pi. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. Vodnak u Kamenim Li-
vadama. Sr. nov. 1873. HI.

KAMENE STRUGE, /. pi u Danicicevu rjec-
niku: Grncarevu jo meda ,s Gusinomt' isla ,ott
Peci u Situ Stonu u Kamene Struge' (Mon. serb.
95 god. 1330).

KAMENGRAD, m. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn 55. Ima Vakup prokleta
palanka, koja cuva tvrda Kamen-grada. Nar.
pjes. kras. 1, 172. Vakup sada ako popalimo, ni
Kamen-grad ostati nam node. 1, 182.

KAMENGRADSKI, adj. koji pripada Kamen-
gradu. Sve kamengradske krajine. Starine. 12, 6.
(1699).

KAMENGRADANIN, m. covjek iz Kamen-
grada. — Mnozina : Kamengradani. — Najednom
mjestu xviii vijeka. Simun Kamengradanin. No-
rini 54.

KAMENI, m. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackom. Niva u Kamenima. Sr. nov. 1873.
779.

KAMENI BROD, m. ime mjestu. — xiv vijeka.
Do Kamenoga Broda. Dec. hria. 95.

1. KAMENICA, /. kamen izduben kao sud. —
Mozc biti i praslavenska rijec, isporedi rus. na-
Meiiiiiina (pec kod kupaonice), cc§. kamenico (ka-
mena kuca, kameni svod), po}. kamienica (ka-
mena kuca). — U nnsemu se jeziku javja od xv
vijeka, a izmedu rjecnika ic Mika(inu (kamenica
za vodu, pilo ,pila'; kamonica od kojo cosmo
, orator'; kamenica od sveto vodo, skroponica
,pila aquao benedictao'; kamenica od krstenja
,fons baptismalis'), u Belinu (,pila, vaso di pietra'
,pila' 566"; kamenica vode od krstenja ,fonto
dell' acqua santa dovo si battezza' .fons aquae
lustralis' 323 »), u /jfye/os/'JeneeuM (kamenica okrugla
za vodu ,pila'; kamonica okolu zdencev , crater';
kamenica vu kqje s. voda v cirkvah stoji ,pila
aquao bonedictae'; kamenica, v. krstelnica), u
Voltigijinu (,pila'), u Stulicevu (.beveratojo, pila,
vasca d' acqua' ,aquar(ijum'; kamenica kr.stena,
V. krstionica), u Vukovu: (u primorju) u kamonu
ihkopano ili samo od sebo izdubeno kao sud
kakav. u Zadru se tako zovo zitna mjera od ka-
mena koja se ne nosi, nego stoji na mjestu gdje
se zito prodaje.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Rece Isus
nim: ,Napunite kamenice vode'. Bernardin 16.
joann. 2, 7. Bjehu tuj kamenice vodene. N. Ra-
nina 31a. joann. 2, 6. Rece Isus slugam: ,Na-
punito kamenice vode', M. Divkovid, bes. 166*.
Pristupi k jednoj kamenici izdubjenoj od mra-
mora. B. Kasid, per. 183. Bi istuden u jednoj
kamenici. P. Posilovid, nasi. 128**. Ostavi u
kudi sest kamenica punije lijopa vina. M. Radnid
190^. Bijase sest kamenica u Kani galilejskoj
puDijo vode. 375*. Ako kamenica u istomu stu-
dencu od krstjenja ne bude modi biti. M. Bijan-
kovid 28. Kad godir onu kamenicu vide u kojoj
se ova voda sahranuje. J. Filipovid 3, 21*. More
so umisati i metnuti u onu kamenicu toliko vode.
M. Dobretic 45. Blizu vrata vidis kamenicu dr-
venom kubom pokrivenu. A. Kalid 222, Ravne
kamenice uja. S. J^ubisa, pric. 120. Kamenica,
tech. ,wasserbenken, wasserhalter', tal. ,pila'. B.
Sulek, rjbcn. znanstv. naz. — U jednom primjeru
znaci mjedeni sud: Najde u Babiloniji u zemji
sest stotina i osamdeset kamenica mideni puna
zlata, bisera i dragoga kamena. J. Filipovid 1, 478l>.

b. mjera za zito. — vidi u Vukovu rjecniku.
e. mjesno ime. — vidi u Vukovu rjecniku: 1.

tako se zovu mnoga sola, kao n. p. Kamenica u
Srijemu, u Jadru, u KJucu (kod Kladova gdje
danas noma ni jednoga Srbina nego Vlasi). 2.
rijeka u Rudnickoj nahiji.

a) ime selima u Bosni. aa) tri sela u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 9, 21. 30. — bb) Ka-
menica sokacka i turska, dva sela u okrugu ba-
noluckom. 41. — cc) Kamenica pravoslavna i
turska, dva sela u okrugu zvornickom. 94.

b) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 21.

c) u Hrvatskoj. — aa) u zupaniji licko-kr-
bavskoj. acta) selo. RazdijeJ. 38. — bbb) Ka-
menica dona i goriia, dva sela. 39. — ccc) za-
selak. 40. — bb) dva sela u iupaniji modrusko-
rijeckoj. 51. 54. — cc) selo u zupaniji varaz-
dinskcj, 92.

d) u Slavoniji trgoviste u zupaniji srijemskoj.
Razdije}. 143.

e) u Srbiji. aa) selo u okrugu aleksinackom.
K. Jovanovid 94. — bh) selo u okrugu cacan-
skom. 170. — cc) Kamenica Dona i Goriia, dva
sela u okrugu knezevackom. 114. — dd) Kame-
nica Mala i Velika, dva sela u okrugu kra-
jinskom. 123. — ee) selo u okrugu podrinskom.
136. — ff) selo u okrugu rudnickom. 146. —

1. KAMENICA, o, e).

798

3. KAMENINA

gg) selo u okrugu sabackom. 177.^— JiJi) selo
u oJcrugu uSickom. 160. — ii) selo it okrugu va-
levskom. 101. — kk) selo u okrugu niskoin. M.
D. Milidevifi, kra). srb. 125. — it) dva zaseoka
u okrugu toplickom. 386. 391. — mm,) wjesto u
okrugu biogradskom. Ni%'a u Kamenici. Sr. nov.
1861. 692. — tin) rijeka u okrugu kragujevackom.
Vodenica na Kamenici. 1863. 152. — oo) mjesto
u okrugu jpozarevackom. Niva u mestu Kamo-
nici. 1875. 589. — pp) mjesto u okrugu smede-
revskoin. Vinograd u Kamenici. 627.

/) grad Kamieniec u Pojskoj. — Izmedii rjce-
nika u Danicicevu: grad u Pojskoj Kamieniec:
,hodi cart Osmant na Leba na Kamenicu gradt'.
(Okaz. pam. saf. 85 tri puta). Pak nprijeci (po^ski
oro) put Podoja uprav tvrde Kamenice. I. Gun-
duli6 418.

2. KAMENICA, /. Ostrea (edulis L , a i druge
vrste), neka skojka sto je cijenena kaojelo. istom
se njeci kaze zivotina i ]uska u kojoj stoji; u
nekoliko primjera znaci uopce skojka. — Po svoj
prilici istaje rijec sto 1. kamenica, jer je luska
slicna kamenici (kamenom sudu). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (kamenica, riba,
skojka jConcbilium, ostreum, ostrea'), u Belinu
(jOStrica, specie di concbiglia marina' ,ostrea'
532a ; jcocbiglia e concbiglia, ostrica marina' ,con-
chiliura' 197*), u StuUcevu (,ostrea, ostreum'), u

Vukovu: ,dio auster' ,ostrea', cf. obodnica (!) s do-
datkom da se govori u primorju. Iz lusture aliti
kamenice biser kupim. B. Gradic, djev. 44. Po-
vjetarce prosvijetli se, skup se vila i boziea vrb
bisernijeh kamenica iz valova morskijeb ize. I.
Gundulid 58. S kamenicam bisernima skat na-
sega mora pun je. G. Palmotid 1, 146. Rastvo-
rite, o biserne kamenice, vase krilo za naresit
lice milo. 1, 183. U bisernoj kamenici vedre
ku6e ti hranena. 2, 333. Kamenice morske . . .
otvore se zdrakom od sunca. M. Eadnid 216*,
More izmede vanka kamenice na kraj i ostrege.
258a. Sedefli, kost od morske kamenice, te iz-
gleda nalik bisera. V. Vrcevic, nar. prip. 228.
U Boci jedu mus}e, kamenice ... V. Bogisid,
zborn. 629. — U Bjelostjencevu rjedniku ima:
kamenica, riba morska, golub ,pallumbus, mu-
stellus', ali to nije pouzdano.

3. KAMENICA,/. lapidicina, lautumiae, mjesto
gdje se iskopava kamcne. — U Bjelostjencevu
rjecniku: kamenica ili kamenarnica, pe6ina gde
se kamon izkapa .lapidicina, fodina lapidea, cae-
mentaria, latomiae 1. lutumiae lapidariae', i u
Voltigijinu: ,miniera di pietre' ,stoingrube'.

4. KAMENICA, /. vjestica (po onome sto se o
noj kaze: ,U kam se uprla!' Hi: ,Okamenila se!'
vidi 1. kamtn, II, 1, m). — U Vukovu rjecniku:
rcco se i za vjesticu kad joj se pravo imo ne6e
da spomene, i vaja da so misli kao da bi se oka-
menila.

5. KAMENICA, /. kamen ne vrlo veliki, sto sc
moze u ruku uzeti i baciti. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (jedan kamen ,ein
einzelner stein' ,lapis, saxum'). Ter jih s kame-
nicam Bog potuce. And. Kacid, kor, 113. Ako
)uta dogodi se zima kojom mrzne pitje i korohe,
nek je ono kano kamenice, ne bacaj ga, jo§t jerbo
va|ade. J. S. Eejkovid 427. Da se ved puskama
nijesu bili no kamenicama. Sr.-dalm. magaz.
1868. 77. Bili su protjorani kamenicami. M.
Pavlinovii, rad. 59.

6. KAMENICA,/. ime bi]ci. Kamenica (Sabjar),
rus. KaMeHHi^a (Rubus saxatilis); Astei-ocephalus
suaveolens Echb. (LambI). B. Sulek, im. 138.

KAMENICAST, adj. pun kamenicd (vidi 2.
kamenica). — V StuUcevu rjeiniku: ,ostreosus'.
— sasiua nepouzdano.

KAMENICA V, adj. u StuUcevu rjecniku (uz
kamenicast). — sasma nepouzdano.

KAMENICE, /. pi. u Danicicevu rjecniku: u
Zoti kao da bjese selo kojega je polovinu kraj
Milutin dao Hilandaru: ,polovina Kamenict st
judhmi a imenemb Domusidi' (Mon. serb. 59 god.
1293—1302).

KAMENICAC, kamenicca, w. ime bijkama. Ka-
menicac (cameni9a9 u mletackom rukopisu), 1.
virga pastoris, centumnodia, corigiola proserpi-
nacca, geniculata (u mlot. ruk.), Polygonum avi-
culare L. ; 2. saxifraga, petrafindula, tiraria (u
mlet. rukop.), Saxifraga L., v. Kamenifak. B.
Sulek, im. 138.

KAMENICAK; kamenicka, m. ime bijci. Ka-
raeuicak, Diantbus saxifragus L. (Visiani). B.
Sulek, im, 138.

KAMENICICA, /. dem. 2. kamenica. — U Stu-
Ucevu rjecniku: ,parva ostrea'.

KAMENICISte, n. mjesto gdje se goje kame-
nice (vidi 2. kamenica). — U StuUcevu rjecniku:
,ostrearium'. — nije dosta pouzdano.

KAMENICISTVO, n. u StuUcevu rjecniku uz
kamenicisto, — sasma nepouzdano.

KAMENICKI, adj. koji pripada Kamenici ili
Kamenicama. — Izmedu rjecnika u Danicicevu:
kameuictkyj, sto pripada Kamenici ili Kameni-
cama koje se ne pominu: , kamenicka carina' u
drzavi kraja bosanskoga Tvrtka (Spom. sr. 2, 33
god. 1392), — U Srbiji kod imena rijeke: Ka-
menicka Eeka u krajmskom okrugu. M. D. Mi-
lidevic, srb. 943. — u okrugu toplickom. kra}.
srb. 347. — Kamenicka (opstina). K. Jovanovic
146. 170. 177.

KAMENIC, m. samo u StuUcevu rjecniku: v.
kamenfiid.

1. KAMENIK, m. vidi 3. kamenica. — U nase
vrijeme kod pisaca. Kamenik, arcb. ,steinlager';
V. Kameniste. B. Sulck, rjecn. znanstv. naz. —
Od prije nasega vremena kao mjesno ime: u Da-
nicicevu rjecniku: Kamenikt, kao da je ime brdu:
meda je ,KlLcevi§temb' isla ,kako izlazi kolnikb
na Kamenikb na brtdo' (Glasnik 15, 285 god.
1348?). — Ime dvjema selima u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 15, 16. — ostrvo u
skadarskom jezeru. Glasnik. 40, 37.

2. KAMENIK, m. vuk, isporedi 4. kamenica.
, Kamenik je dosao, kamen mu u usta!' govore
u duprijskom okrugu, kad vuk ude u ovce. S. I.
Pelivanovid.

KAMENIKA, /. ime travi. — Izmedu rjecnika
u Stulieevtt (kamenika, trava , saxifraga'). Kame-
nika (kamenjka Jambrosid), rus. KaMCHiiKa (Rubus
saxatilis), co§. kamenka (Oxycoccus), 1. Saxifraga
L. (Orfelin, Stulli); 2. Matricaria chamomiila L.
(Par6id). B. Sulek, im. 138.

1. KAMENINA,/. augm. kamen. — xvii vijeka.
Ako se odvali jedna velika kamenina od jedne
planine M. Radnid 47*.

2. KAMENINA, /. vidi kamcnstina. — Pri-
m]eno iz ceskoga jezika u nase vrijeme. Kamenina
c., Kamenstina, tecb. frc. ,faionco', egl. ,stone-
ware' ,8teingut, steinzeug', tal. ,majolica', B.
Sulek, rjocn. znanstv. naz.

3. KAMENINA, /. Kamenina, suvrst vinove
loze tvrda gro2da (na Cresu). — Kamenina bila,
suvrst vinove loze bijela groSda. — Kamenina

3. KAMENINA

799

KAMENIT, 1, e.

crna, suvrst vinove loze crna grozda. B. Sulek,
im. 138. ^

KAMENI&TE, n. vidi 3. kamenica. — U Stu-
licevu rjecniku: ,luogo dove si cavano le pietre'
,saxetum'. — oiale ; Kameniste (Stulli) arch,
ateinlager'; (lorn) ,steinbruch', v. kamenik. B.
Siilek, rjecn. znanstv. naz.

KAMENISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz ka-
meniste.^ — sasma nepouzdano.

KAMENIT (kamenit), adj. lapidosus, saxosus,
uprav pun kaniena, ali sc upotreb^ava i u dru-
yijem znaienima kao 2. karaen. — Moze biti rijcc
praslavcnska, isporcdi novoslov. kainenit, ces. ka-
menity (stsloo. kamenisti, rus. KaMtHHCTi.iii, po}.
kamienisty). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,lapidous, lapidosus'), u 31iKa}inu (kameniti, pun
kam^na ,lapido8Us, saxosus, siliceus'), u Btlinu
(jSassoso' jSaxGus' 6i3a; ,di selce' , siliceus' 666*),
M Bjelontjencevu (, lapidosus, lapideus, saxosus,
siliceus'), u Jambresicevu (,lapideus, lapidosus'),
w Voltigijinu (sassoso' ,steinigt'), u Stulicevu
(,petrosus, lapidosus'), u Vukovu: kamenit (ka-
menit) ,steinig' ,petrosus'.

1. adj. — Komp.: kamonitiji (I Dordi6, ben
156; I. J. P. Luci6, razg. 89).

a. pun kamena, isporedi 2. kamon, 5. a) uopcc.
Najdoh tamne i dlboke drage i Jute vrhe i ka-
menite. Transit. 9. Ali mi ti su puti kameniti?
S. Mencetic-G. Drzic 510. Najdes brijeg ki je
\elmi kamenit. M. Vetranic 2, 190. Eavan nam
put kaze, ki je vas kamenit. N. Dimitrovic 35.
Stazom nikom kamenitom i skrcjivom no vele
hodih. P. Zoranid 7*. TJ mjestu kamenitu oni
drze tijesno stane. G. Palmotic 1, 344. Dalma-
ciju kamenitu. P. Kanavelic, iv. 12. U zemli
kamenitoj. M. Radnic 478*. U mistih kameni-
tijeh. A. Ba6i6 308. Zarad zem)e neuredne, ka-
menite i dracne. F. Lastri6, ned. 281. Zupa ti
je Zrnovica sve krupno kamenita. Nar. pjes.
bog. 224. U Arabiju kamenitu. D. E. Bogdanic
1V>. Kamenita zemja. J. liajic, pouc. 2, 102.
Odvede je Bosni kamenitoj. Nar. pjes. vuk. 1, 541.
Pa se masih Bosne kamenite. 3, 2. Te je saje
Pivi kamenitoj. 3, 465. U pitomu Pivu kame-
nitu. Pjev. crn. 144b. Zastoje Hercegovina ka-
menita? Kar. prip. vrc. 75. Po kamenitoj zemji
ne mogu duboko da oru. Vuk, poslov. 260.
Zemja je gotovo sva vrletna i kamenita. kovc.
32. Na mjestu kamenitu. D. Danicic, jov. 8, 17.
Kako je koji komad zemje kamenit. P. Bolic,
vinod. 1, 216. Kamenit, ggr. (krsan), lat. ,lapi-
dosus' ,steinig'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. —
b) kaze se i o vodi (rijeci).. Do na Ratnu vodu
kamenitu. Nar. pjes. vuk. 4, 373. Vrlo brza i
kamenita ( Drinaj. Vuk, dan. 2, 34. — c) kad
se kaze o gorama, hrdima, planinama itd., mislim
da ova rijec pripada amo (isporedi 2. kamen, 1,
a, d)). O vi, gore kamenite, na zalosti ovolike
lijeva'te nam suza rijeke. I. Gundulid 98—99.
Svacijo su sad zabave kamenitu dubsti goru.
148. Gdi su mladijom vjecne dike gore uzlazit
kamenite. G. Palmotic 2, 298. Brda i gore ka-
menite veselo se kite. I. Dordid, salt. 237. Ka-
menitijeh vrhu gora. uzd. 2. Da nih izvrzete u
kamenitih planinah. J. Banovac, blagosov. .304.
Kamenite Crne Gore Judi. Zgode. 4. Golo i ka-
menito brdo. S. ^lubisa, prip. 4. Rt kamenit,
kao da si ga dlijetom odjejao. 79. — dj kod
mjesnijeh imena. aa) Pojice kamenito, seoce u
Hroatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. EazdijeJ.
41. — bb) mjesto u Srbiji u okrugu uzickom,
Niva zovoma Kamenita. Sr. nov. 1870. 656.

b. vidi 2. kamen, 1, a. Stup je mramor ka-
meniti. P. Vuletid 89. Strilice kamenite koje

sa strasaom grm]avinom padaju na zem|a. F.
Lastrid, test. 278*. Kada iznevireni grad s mu-
liami i kamenitim gradom usilova, da se pridade.
A. Kanizlic, fran. 53. U to spije kamonite. Nar.
pjes. vuk. 1, 189.

c. vidi 2. kamen, 1, b. Odnimiti du srce ka-
menito . . . i dati cu vam srce mesnato. M. Div-
kovid, bes. 45''. Koje prsi jesu otvrdnuli, koje
je srce kamenito. M. Jerkovid 72. Odnemi srce
kamonito od puti na§e i daj nam srce putono i
mekahno. P. Radovcid, uac. 473. Koje srca ka-
menita razbijate. V. Andrijasovid, put. 26. Ras-
pukni se, ah, raspukni, kamenito srce mojo! A.
Vitajid, ost. 91. Vrh judskoga kamenita srca.
J. Kavaiiin 484*. Joli koje srce toliko kamenito ?
A. d. Bella, razgov. 46. Ciui pucat naj kame-
nitija srca. I. Dordic, ben. 156. Tvoje tuzno
srce sto je tako kamenito? B. Zuzeri 67. Ah
srdca uasa kamenita, kad cete omeksati? J. Ba-
novac, razg. 161. Odnimi od na§ega tila srce
kamenito. B. Pavlovid 26. Ako 1' ti ovo, o srce
kamenito, nije zadosta. F. Lastrid, test. 116'>.
Moje, o Boze, srdce je ono neodutjivo i kame-
nito srdce. A. Kanizlid, uzr. 6. I kamenita srca
omeksati moze. E. Pavid, ogl. 74. (Iskra ^ubavi
Bozje) koja bi steplila kamenito srce nase. Ant.
Kadcid 347. Satari kamenito srce moje. 387.
Teku iz kamenita moga srca suze skrusena. L.
Radio 5. Da imaju srce tvrdo i kamenito i od
dijamanta. J. Matovid 499. Sto bi pridobit imalo
naj kamenitije srce^ I. J. P. Lucid, razg. 89.
Kamenito bi srce Zudija. 119. Kamenita srca
grisnicka. D. Rapid 22. Srce kamenito moralo
j' plakati. Nar. pjes. istr. 2, 171. — Ako vam
so kamenito svacije druge prsi kazu, k srcu zen-
skom uputite, }ute strijele, silu va§u. I. Gun-
dulid 186. — Ali dusa tva cestita smrtnom trudu
za sve odoli, narav, ka nije kamenita, bi pod-
lozna jutoj boli. 270. — Koga ne bi tva Ijepota
privarila, prem bi kamenit bio, M. Drzid 410.
Zaman sve mu bi, kamenit er stase redovnik n
sebi F. Lukarevid 271. O grisnice kameniti.
J. Banovac, pred. 21. — Kamenito otvrdnutje
psovaoca. I. J. P. Lucid, razg. 101. — Ah sli-
podo kamenita! J. Banovac, razg. 29.

d. vidi 2. kamen, 2. Prid kamenitim kipom.
A. Kanizlid, utoc. 61. — Privezase Isukrsta
k stupu kamenitomu. B. Kasid, is. 56. Kako
stup kamenit. D. Barakovid, vil. 11. Pado stup
kamenit. 352. Cuje psovke suprod sebi i ne
haje ko daje stup kameniti. B. Zuzeri 41. Ono
sedam stupa kamenitih. A. Badid 259. Stup ka-
meniti pri komu bise privezan. M. Leku§id, raz.
81. Onako gola Isusa k jednom stupu kamenitom
tvrdo priveza.se. J. Banovac, razg. 160. Vezati
za jedau stup kameniti. prisv. obit. 32. — I
podam tebi dvi daske kamenite. Bernardin 30,
exod, 24, 12. Na dvije daske kamenite. A. Badic
1. Dade mu i dvi kamenite daske. E. Pavid,
ogl. 125. Zapovidi upisane na dvi daske kame-
nite. I. Velikanovid, uput. 1, 404. Zakon pisan
na ploci kameniti. 1, 3. Zrjele jabuke stuci u
drvenim stupama ili na kamenitima plocama.
P. Bolid, vinodj. 2, 307. — Sud kamenit uzdrzi
vodu. M. Radnid 320*. Sest kamenitih bokara
napunise. M. A. Rejkovid, sabr. 26. — Neka no
misli svit da ja unistujem obrizovane, jerbo se
drage vo}e ne podlazem nemilu rizanu kamenita
noza. A. Tomikovic, gov. 4. — Otar kamenit.
A. Badid 356. Ne ima kamenitijeh otara. 357.
— Vrhu groba kamenita. I. Dordid, salt. 128.

0. vidi 2, kamen, 3. Dici se svojima kameniti
drumovi. M. A. Rejkovid, sat. H5a. Oborio kulu
kamenitu. Nar. pjes. vuk. 1, 370. Lep kamenit

KAMENIT, 1, e.

800

KAMENOPOBITI

dom od jednog kata, S. Tekolija. let. 119, 65. Ka-
menit most, arch, .steinbriicko', tal. ,poTite di
pietra'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. Kamcnita
cuprija, most u Srbiji tt okrugu hioaradskom.
Glasnik. 19, 170.

f. 0 vocu (kao proskvama, tresnama itd.) u ko-
jemu je koscica. — U jcdnnga pisca xvni vijcka.
Vode sto se kamenito zove, da so klije, ovako
gotove : ravnom zemjom polozo kostice . . J. S.
Rejkovic 47. — Amo vafa da jiripada i ovaj
primjer: Bila ili ditejina mala, k lioj je jedna
jos vo(5a pristala, tko ju ho6e kamenitu zvati.
J. S. Re]kovi6 127.

g. koji pripada kamenu.

a) uopce (isporedi 2. kamen, G, a), o zidaru.
Osamdeset ijada kamoniti majstora. S. Margiti6,
fal. 30. — 0 poslu. Umoreno kamenitim poslom
tilo moje. A. Kanizlic, utoc. 135. — o udareu.
Sacuva ine od teskijeh udaraca kamenitijeh. V.
M. Guce.ti6 222.

b) 0 starosti u jcdnom primjern xvi vijeka.
znaccne nije jasno, moze hiti da znaci: nesncan,
ifiporcdi 1. kamen, II, 1, n. Tor u trudu iie po-
moze kamenitu staros moju. M. Vetranic 1, 25.

c) vidi 2. kamen, 6, c. Da kamenitu sol stuco.
1. Jablanci 122. Sol nek ovca kamenitu lize. J
S. Rejkovid 97. — Kameniti uga} ,die stoinkohlo'
jlithanthrax'. G. Lazic 189. — Kamenito salo
,der talk' ,talcum'. 174, Kamenito salo (Talcum
venetum). D. Popovid, poznav. rob. 73.

2. adv. kamfenito (kamenito), kao kamen (samo
vz glagole umuknuti i zamuknuti). Ah ! umukni
vece sada, kamenito zamuknula ! I. Gundulid 394.
Dosta vapi glasovito, zamuknula kamenito! J.
Kavanin 237*. Nih usno prihimbene zamuknule
kamenito! I. Dordic, salt. 95.

KAMENITAC, kamenica, m. ime bijci (po la-
tinskom imcnu). Kamenitac, Saxifraga L. (Lambl).
B. Sulek, im. 138.

KAMENITAST, adj. u Stulicevu rjccniku vz
kamenit. — nepouzdano.

KAMENITAV, adj. u Stulicevu rjecniku vz
kamenit. — nepouzdano.

KAMENITI, kamenim, impf. vprav in lapidem
vertere, obracati u kamen, ali ovo znadene nijc
jwlvrdeno ii nasemu jeziku za akiivni glagol (vidi
1). — Akc se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, ka-
meni). — Sijec je praslavenska, isporedi rus.
KaweHiiTi., ces kameniti, poj. kamionic.

1. aktivno. — samo tt doa rjecnika i u nima
s drugijem znacenem (istijem kao kod 2) : u Bje-
lostjcncevu: kamenom postajem, kamenim, oka-
menujom ,]apidesco', i u Stulicevu: v. okameniti.
— Po svoj prdici u ovakom znacenu pravi hi
oblik bio kameneti od praslavenskoga kamoneti,
isporedi rus. icaMeHiTt, ces. kameneti, poj. ka-
mienied.

3. sa so, refleksivno, obracati se u kamen, ali
rijetko u pravom smislu. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (.verstoinern' ,stupofio, saxeus fio' s pri-
wjerom iz narodne pjesme: Ja se cudim i ka-
menim).

a. u pravom smislu (kao proklestvo). Sto rodio
sve 86 kamonilo! Nar. pjes. stnjad. 1, 91. — Amo
moze pripadati i ovaj primjer (uzagoneci): ^eti
so od zime kamenim, a zimi u vatri gorim. od-
gonetjaj: dimnak. Nar. zag. nov. 44.

b. u metaforickom ili prenesenom smislu, po-
stajati kao kamen, i to od zalosti ili cuda itd.
Od svftkoga placna bjezi, kameni so i mramori.
J. Palmotid 394. Na po mrtav od zalosti ka-
meni se i mramori. J. Krmpotid, kat. 135. ,§ta
ti fcini otac?' — ,Klana'. — ,Sta ti cini mati?'

— ,Krsti se'. — ,A sta cinis ti?' — ,Ja stojira
modu nima, pa se kamenim'. (Kazalo dijete ko-
jega je otac bio tur.^koga zakona, a mati hris-
canskoga). Nar. posl. vuk. 353. Se|aci so cude
i kameno. M. D. Milicovid, zlosel. 297. — Amo
pripada i ovaj primjer u kojemu se ne kase o
cijelom cejadetu: DIake mi so jeze, jezik trno,
usta kamene. S. l^ubisa, prip. 231.

KAMENITOST, /. osobina onoga sto je kame-
nito. — U Jambresicevu rjecniku: .lapidositas'.

KAMEXITOV, adj. kamenit. — U jednom pri-
mjeru xvi vijeka. Bise tada onde sost kameni-
tovih sudov. Postila, Fi*'.

KAMENKA, /. vidi hrmza. — Nacineno u
nasc vrijeme od pisaca. Kamonka, chem. (hrmza,
sicanovo zutilo) ^,auripigment, arse sulfid', tal.
,orpimonto'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KAMENO, m. selo u Boci kotorskoj. Report,
dahn. 1872. 41.

KAMENOBOLAN, kamen6b61na (kamen6b6na),
adj. koji boluje od kamena (vidi 1. kamen, II,
4). — Samo u Bclinu rjecniku: kamenobolni ,chi
patisce di renella' ,calculosus' Gll^; u Bjelostjen-
cevu: kamenobolni ,calculosus, calculo affectus';
u Stulicevu: ,calculosus'.

KAMENOBOLESTAN, kamenobolesna, adj.
vidi kamenobolan. — Samo u Belinu rjecniku:
,chi patisce di renella' ,calcu]osus' eiliJ, i u Stu-
licevu (uz kamenobolan).

KAMENOBOLNIK, (kamen6b6mk), m. kame-
nobolan covjek. — U Belinu rjecniku: ,chi pa-
tisce di renella' ,calculosus' 611'', u Voltigijinu:
,chi patisce di renella' ,am nierenstein leidond' ;
u Stulicevu (us kamenobolan).

KAMENO BE DO, n. brdo izmedu Gacka i
Korita.

KAMENOCUVSTVAN, adj. u kojega nema jud-
skoga cuvstva (nego koliko u kamena), vidi ka-
menouman. — U knizi pisanoj crkvenijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (kameno-
cjuvtstvtnh ,qui duro est animo'), Kamonocjuvt-
stbvnyj. Domentijanb 108.

KAMENOGRADSKI, adj. vidi kamengradski.

— Na jednom mjestu xvii vijeka. Varas kameno-
gradski. P. Vitezovid, kron. 144.

KAMENOKRSAN, kamenokrsna, adj. u Stu-
licevu rjecniku uz kamenoloman. — nepouzdano.

KAMENOLOMAN, kamenilomna, adj. koji
lomi kamene. — Samo u Stulicevu rjeZniku: ,cho
spezza 0 rompe i sassi' ,saxifragus'.

KAMENO m5re, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu sabacko7n. Plac u Kamenom Mora Sr.
nov. 1868. 444.

KAMENONOSAN, kamen6nosna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku: vz kamonoplodan. — nepouzdano.

KAMENOPISAK, kamenopiska, m. vidi kamo-
pis. — Nacinio jedan pisac nasega vremena.
Pocco je prepisivati kamonopiske. M. Pavlinovid,
rad. 73.

KAMENOPLODAN, kamon6plodna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,cho porta o mena sassi' ,8axifer'.

— nepouzdano.

KAMENOPOBIJATI, kamenopobijam, impf.
vtdt kamenovati. — IJ Stulicevu rjecniku: praes.
kamenopobijam kod kamenopobiti. — sasma ne-
pouzdano.

KAMENOPOBITI, kamenopobijem, pf. perfik-
tivni glagol prema kamonopobijati. — U Stuli-
cevu rjecniku : kamenopobiti, kamenopobijam, v.
tamenovati. — sasma nepouzdano.

Samenosiv

801

KAMKNOVATI, 2.

KAMENOSIV, adj. siv kao kamen. — l^aci-
neno od pisaca u na§e vrijeme. Karaenosiv ,8tein-
grau'. Hajdenak, naziv. 24.

KAMEN0SJE6AC, kamenosjecca, m. covjek
koji sjeie kamene, vidi 1. kamenar. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjeinika u Stulicevu (,intagliatore, scultore, scar-
pellino' jcaelator') i u DaniHcevu (kainenos§ci.ci.
,lapicida'). Povelevaase kamenosSccemt priiti.
Glasnik. 11, 69,

KAMENOSJE^ISTE, n. vidi 3 kamenica. —
V Stulicevu rjeiniku : ,latomiae, lautomiae'. —
nepouzdano.

KAMENOSJECi§TVO, n. u Stuli6evu rjedniku
uz kameno8Jeci§te. — sasma nepouzdano.

KAMEN0SJE6N0KRAJAC, kamenosjecno-
krajca, m. u Stulicevu rjecniku : ,colui che abita
nelle cave di pietre' ,lautumarius'. — sasma ne-
pouzdano.

KAMENOSRCAN, adj. u kojega je kameno
srce, isporedi kamenouman. — U knizi pisanoj
crkvenijem jezikom. KamenosrLdi,ci.nomu rodu
jevrejskomu. Domentijana 320.

KAMENOTVORAN, adj. koji pretvara, obraca
u kamen. — U Stulicevu rjecniku: ,che cangia,
muta o converte in sassi' ,8axificus'.

KAMENOTVRD, adj. tvrd kao kamen. — Samo
u Jambresicevu rjecniku: kameno-tvrd postajem
,lapide8Co'.

KAMENoOmAN, kamen6umna, adj. u kojega
je kameni urn (t.j. dusa, srce), isporedi kameno-
fiuvstvan, kamenosrcan, kamenoutroban. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjeinika u Danicicevu (kamenoumtnt ,qui duro
est animo'). Vb tvrtdinu vysokago kamene ka-
menoumnyj upovaje. Domentijan^ 106.

KAMENOUM^jE, n. osobina onoga koji je ka-
menouman. — U knigama pisanima crkvenijem
jezikom (sa starijim oblikom kamenoumije), a
izmedu rjecnika u Danicicevu (kamenoumije
,animus durus'). Necjuvtsttvnyj nravt kameno-
umija jego. Domentijanb 110.

KAMENOUTROBAN, kamenoutrobna, adj. u
kojega je kamena utroba (u prenesenom smislu),
vidi kamenouman. — U knigama pisanima cr-
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (kamenoutrobtnt ,qui dure est animo'). Na-
syti 86, kamenoutrobne. Domentijan^ 20.

KAMENOVAC, Kamenovca, m. ime tnjestu u
Srbiji u okrugu sabackom. Zemja kod Kame-
novca. Sr. nov. 1875. 96.

KAMEN0VA6a, f. ime mjestima u Srbiji. a)
u okrugu Sabackom. Niva kod Kamenovace. , Sr
nov. 1873. 475. — b) u okrugu vajevskom. Niva
kod Kamenovace. Sr. nov. 1873. 147.

KAMENO VALAC, kamenovaoca, m. dovjek koji
kamenuje. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (.lapidator' 425*) gdje se naj prije na-
hodi, i u Stulicevu (grijeskom kamenovaoc , lapi-
dator'). Kad me kameno vase, tebe za kameno-
vaoce molio sam. J. Filipovi6 1, 454*.

KAMENO VANE, n. djelo kojijem se kamenuje.
— Stariji je oblik kamenovanje. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (kamenovanje), u Belinu (ka-
menovanje ,lapidazione' ,lapidatio' 425^; ,sassa-
juola, battaglia che si fa con sassi' ,lapidatio'
642i>), u Bjelostjencevu (kajkavski kamenuvane),
u Jambresicevu (kamenuvane), u Stulicevu. Ovu
muku Gospodin sarani ovomu svetomu kano Pavlu
kamenovane. S. Margiti6, fal. 74. Veruge, tam-
nice, kamenovanja ... A. d. Bella, razgov. 13.

IV

Zudijo cii'iahu prijubodivce iive sazigati, promini
pake Bog ovu pedepsiju u kamenovane. J. Ba-
novac, pripov. 184. Prije nego vara ga pridadem
na kamenovane. F. Lastrii, test. 122a. Kame-
novanje sv. Stipana. E. Pavi6, ogl. 644.

KAMENOVATI, kamenujem, pf. i impf. lapi-
dibus obruere, zasuti (Hi zasipati) kamenem. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kamenovR,
part, praet. act. kamenovao, kamenovala itd.,
part, praet. pass, kamenovan). — Rijed je pra-
slavenska, isporedi stslov. kameno vati, rus. kh-
MCHOBaTt, ies. kamenovati, po^. kamienowai i
kamionowa6. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (ka-
menovati, karaenjem pobiti ,lapido, lapidibus op-
petere vel cedere lapidibus'), u Belinu (,lapidare'
jlapido' 425^), u Bjelostjencevu (kamenujem, kaj-
kavski kamenuvati ,Iapido, lapides in aliquem
jacio, lapidibus peto, obruo, impeto, lapidibus
caedo, oppeto'), u Jambresicevu (kamenujem ,1a-
pido'), u Voltigijinu (,lapidare, fare la sassajuola*
,steinigen'), u Stulicevu (,lapidare, lapidibus obru-
ere, appetere, caedere').

1. aktivno.

a. kod vecine primjera ne moze se za cijelo
znati, jell shvaceno kao perfektivni Hi imperfek-
tivni glagol. Zapovidal jest takove kamenovati.
Anton Dalm., nov. te§t. 144*. joann. 8, 5. Pavle
kameno va§e. 194i>. act. ap. 14, 18. Poveli puku
da ga kamenuje. F. Glavinid, cvit. 59a. Ki . . .
spravihu se, da jih kamen uju. 206^. Naredise
Nabota kamenovat. I. Anci6, ogl. xiv. Nego
ubise mnoge proroke, kamenovase, progonise.
S. Margitid, fal. 21. I kamenovace Stipana druga
i brata negova. 24. Arnir sveti kog puk ludi
stijenjem njegda kamenova. J. Kavanin 92^.
Kad me kamenovase, tebe sam za ne molio. J.
Banovac, razg. 58. Kamenova nega vas Izrael.
pripov. 170. Latise kamene i bili bi ga jos ondi
kamenovali, ali on im se sakri. F. Lastri6, od'
205. Navalise svi suprot nemu, iz grada ga isti-
rase i kamenovase. 389. Da kamenujete takoga
krvnika. test. 120^. Prinevirni cifuti koji ga
kamenovase. svet. 189'>. Koji ga hotijaSe ka-
menovati. E. Pavi6, ogl. 118. Da ga vas puk
kamenuje. 149. Vas puk nek ni kamenuje. V.
Dogen llO*', Priteci jim, da 6e jih kamenovati.
And. Kaci6, kor. 75. Popavsi stine da jih ka-
menuju. 87. Koga ugledavsi, skocise se i ka-
menovase. 231. Nek kamenuje nega vas puk.
Blago turl. 2, 99. Puk od grada imada§e ga ka-
menovati. Ant. Kadcid 511. Hotijau kameno-
vati Kaleba i Jozuu. I. Velikanovid, uput. 1, 77.
Ako 8U ga jedan put u crkvi hotili kamenovati.
D. Rapic 4. Imadete me kad kamenovati. V.
Vrdevid, niz. 62. Davno bi je sejani kamenovali.
328. >

b. u ovijem je primjerima jamacno imperfek-
tivni glagol: Jeruzolime, Jeruzolime koji ubija§
proroke i kamenujes one koji k tebi poslani jesu.
I. Bandulavic IS^. matth. 23, 37. Jeruzolime,
koji ubijas proroke i kamenujes oneh koji k tebi
poslani jesu. M. Lekusid, razm. 19. U kamenu
kojim ga kamenovahu. F. Lastric, test. ad. 127'^.
Ne vojnike truje, strija, kamenuje. A. Kanizlid,
roz. 94. Mojase za one, koji su ga kamenovali.
M. A. Rejkovic, sabr. 72.

'i. pasivno. — uopce je perfektivni glagol, ali
ne svagda (tako n. p. vala da je u naj prvom
primjeru imperfektivan). Sveti Paval mnogokrat
bise prognan, uhiden, bijen, kamenovan. Postila.
03^. Jednokrat kamenovan sam bil. I. Bandii-
lavid 251'. paul. 2cor. 11, 25. Opsovnici imali bi
biti tudije kamenovani. I. T. Mrnavid, iat. 98.
Akam bi kamenovan od svega puoka. M. Radni6

51

KAMENOVATI, 2.

802

KAMENE

309b. Stjepanov jedan bo van a kim je bio ka-
menovan. J. Kavanin 328*. Eada bi§e kame-
novan sveti Stipan. A. Kamili6, utoc. 572. I
bijau od puka kamenovani. M. Pavisid 15. Blud-
nici kamenovani. V. Dosen iii. Sveti Maksim
bi kamenovan od nevirnika. And. Kaci6, razg.
12. Akan kamenovan i izgoren dostignu pro-
stene grija. I. J. P. Lucid, razg. 41. Psovaoc
kamenovan od svega mnoJtva. 103.
3. sa se.

a. pasivno. — ne mole se poznati jeli perfek-
tivni Hi imperfektivni glagol, osim u Matovicevu
primjeru gdje je bez sumne imperfektivan. Za
psovane da se kamenuje. J. Banovac, pred. 37.
Naredi da se kamenuje. pripov. 170. Kad se
nade Sena u prijubodinstvu ima se kamenovat.
J. Filipovi6^ 1, 365^. Istu priporuku ucini zeni
onoj, koju Zudije ufatise u prijubodistvu te do-
vedose pitati Isusa, ima li se kamenovat. F.
Lastrid, ned. 365. Jere se kamenovahu prijubo-
divci. J. Matovid 390. I svi jednoglasice za-
vicu da se onaj lupez ima kamenovati. Nar.
prip. vrfi. 44.

b. reciprocno, hiti se kamenem medu sobom. —
Samo u Belinu rjecniku: ,far la sassajuola, fare
a sassi' ,lapidationem facere' 642iJ, i u Stulicevu :
,far a sassi' ,lapidibus pugnare'.

KAMENOVO, n. selo u Srbiji u okrugu poia-
revaikom. K. Jovanovid 142.

KAMENOVSKI, adj. koji pripada selu Kame-
novu. Kamenovska (opstina). K. Jovanovid 142.

KAMEN8KI, adj. vidi 2. kamen i kamenit, —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,attenente a pietra' ,lapidarius' 564*") gdje se
naj prije nahodi, i u Stulicevu (,di pietra' ,lapi-
darius' s dodatkom da je uzeto iz Belina). Nije
Jubav prava, nego jeka bila koja glas odava, ka-
menska je vila. A. Kanizlid, ro2. 68. Pavsi na
listve kamenske. Blago turl, 2, 149. — I kod
mjesnoga imena. Hrib Kamenski, selo u Hrvat-
skoj u zupaniji modruSko-rijeckoj. Razdije}. 44.

KAMENSKO, n. ime mjestima.

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 18.

b. selo u Crnoj Gori. Qlasnik. 40, 18.

c. selo u Dalmaciji u kotaru sinskom. Eepert.
dalm. 1872. 41.

d. M Hrvatskoj. aa) dva sela u iupaniji za-
grebadkoj. EazdijeJ. 63. 76. — bb) ime kame-
nitoj zemji izmedu Ponikava i Gomirja. V. Ar-
senijevid.

e. selo u Slavoniji u Supaniji pozeskoj. EazdijeJ.
127.

KAMENSnICA, /. planina u Ilercegovini.
Glasnik. 20, 315.

KAMENStAK, m. ima jedan put u narodnoj
pjesmi crnogorskoj na§ega vremena, i ne mogu
znati pravoga znaiena : junak ivrst kao kamen ?
Hi koji prebiva u kamenu (Crnoj Gori)? No
raduj 86, SrbaJ-pobratime i tko nosi od junaka
ime, od junaka i od kamenStaka, jo§ nam ime
nije propanulo, ni sloboda ni ota^bina, dok je
nama Crne Gore male. Pjev. crn. 258a.

KAMENStINA, /. zemja od koje se pravi fine
posude, i samo posude. — isporedi kamenina. —
Naiineno od pisaca u nase vrijeme pretna ne-
maikoj rijeci. KamenStina, tech. ,steingut', fr.
,faienc6', egl. , stone-ware', v. Kamenina. B. Sulek,
rjefin. znanstv. naz.

KAMENTAEAC, kamentarca, m. vidi kame-
nika i kamenitac. Kamen tarac, (proma lat.) Sa-
sifraga L. (Sabjar). B. Sulek, im. 138.

KAMENUDOEAC, kamonudorca, m. u Stuli-
cevu rjecniku: ,8axi vel lapidis ictus'. 'i — sasma
nepouzdano.

KAMENaCa, /. postaje od kamen Hi ho\e od
kamene. — U nase vrijeme.

a. vrsta kru§ke (vaja da su joj u sredini ko-
madiei tvrdi kao kamen). — U Vukovu rjecniku:
,art birnen' ,piri genus' s dodatkom da se govori
u uzickoj nahiji.

b. M Danicicevu prijevodu svetoga pisma stoji
uz koza. Jelena, srnu, bivola, divokozu, jeduo-
roga i kozu kamenadu. Smojs. 14, 5. — kao da
je Danicic nacinio ovu rijec po nem. steinbock ;
all je u Luterovu prijevodu: ,Hirsche, rehe,
biiffel, steinbock, tendlen, aurochs und elend', te
ova zadna rijec znaci vrstu jelena (sad nem.
,elenthier' ,Cervus alces' los, sjeverni jelen) ; osim
toga u Lutera se nabraja sedam iivotina kao sto
je u jevrejskom originalii (u kojem je zadnoj ime
zamer); u grikom prijevodu (,Septuaginta') stoji:
' Ekcupov xal ^oQXiii^a xal (iovpalov xul TQuys-
Xtupov xcd TtvyciQyov^ HQvya xal xa^uifinnuQ^ai-tv
(zirafa); u latinskom (.Vulgata'): ,Cervum et ca-
pream, bubalum, tragelaphum, pygargum, ory-
gem, camelopardalum'.

1. KAMENAK, kamendka, m. postaje od kamen
Hi kamene. — U nase vrijeme.

1. mjesto gdje ima mnogo kamena. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,ein ort wo viel felsen liegen'
,locus saxosus').

a. uopce. Te se (narod) sakri n pedine i u
deste i u kamenake i u rasjeline i u jame. D.
Danidid, Isam. 13, 6.

b. ime mjestima.

a) tri sela u Hrvatskoj u Supaniji modrusko-
rijeikoj. aa) Kamenak. EazdijeJ. 49. — bb) Ka-
menak crnicki. 55. — cc) Kamenak pothumski. 56.

b) mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Livada u Kamenaku. Sr. nov. 1868. 181.

%. nekakav lonac. — U Vukovu rjecniku: ,art
topf ,ollae genus' s dodatkom da se govori u Ba-
rani.

2. KAMENAK, m. rcee se o vuku u Boci, vaja
da se ima u misli : U kam udario ! U kam upro !
U kam se stanio! Hi: Kami nemu! vidi 1. kamen,
n, 1, m i n (Vuk tumaH nesto drukcije). — U

Vukovu rjeiniku: ,der wolf* , lupus', cf. vuk (kao
da bi mu se usta ,okamenila', da ne zakoje sto)
s dodatkom da se govori u Boci.
KAMENANI, m. pi. ime mjestima.

a. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 90.

b. zaselak u Srbiji u okrugu cadanskom. K.
Jovanovid 171.

KAMENAR, tn. mjesto u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milidevid, kraj. srb. 337,

KAMENE, n. coll. vrijedi kao mnozina za
kamen, vidi 1. kamen, I, 2. — Stariji su obliei
kamenije i kamenje. — liijec je praslavenska,
isporedi stslov. kamenije, ces. kameni, pof. ka-
mienie. — U nekijeh pisaca cakavaca xvi vijeka
ima i obllk kaminje (vidi kamin) : Imise biti
kaminjem umoren. Korizm. 43''. Prestol bise
ukraseu cistim zlatom i zelenim kaminjem i slo-
novimi kosti. Aleks. jag, star. 3, 236. Izneso§6
nemu deset tisud oruzja kaminjem i zlatom ukra-
§eno. 263. — Ne vele rijetko nalazi se mnolina
mj. jednine (vidi kod pritnjera), sto uprav treba
shvatiti kao pogreSku. — U jednom primjeru
XVIII vijeka ima (takoder grijeskom) nominativ
u jednini s glagoloin u mnozini: Zemja se ras-
trese, kamene se raspukoSe. J. Matovid 48. —
Izmedu rjeinika u Vrandicevu: kamenjen (sic)

KAMEIvIE

803

KAMENE, 2, a.

biti jlapidare'; u Belinu (bijenje kamenjem ,sa8-
eajuola, battaglia, che si fa con sassi' ,lapidatio';
biti se kamenjem ,far la sassajuola' ,lapidationem
facere' 642^; djejati kamenje, 8Je6i kamenje ,far
arte di scarpellino' ,lithurgicam facere' 6501)),
u Jambresicevu (kameiiem hitavec ,lapidator'), u
Stulicevu (,petrae, lapides'), u Vukovu : (coll.) ,das
gestein' ,8axa'; u Danididevu (kamenije, neutr.
coll. ylapides; gemmae', u torn znafie^u uzima
k sebi jo§ kaku rijefi koja bi ga pokazala, a do-
lazi i bez i^e).

1. vidi 1. kamen, II, 1.

a. vidi 1. kamen, II, 1, a. Eeci da kamenje
ovo kruh bude. N. Eai^ina 41''. matt. 4, 3. Ka-
menje se raspuCe. 94». matt. 27, 51. Skroze
tvri>daa kamenija i ^estoka. Mon. serb. 558.
Pofie se rasecati. kamenije i kopatt jazt. 558.
(1613). Ter kamenje lomjahu. F. Glavinic, cvit.
381''. Jedan malo dobar ga navede u jedno ka-
menje. I. An6i6, svit. 145. Uzdignu se gora
jedna od kamenja razorena. P. Kanaveli6, dubrovn.
10. Veliko kameiie za noge privezaSe. A. Ka-
ni^lid, kam. 106. Na kameiie dok naleti (brod),
da se slupa. V. DoSen 194''. Kamone da na nih
padne. J. Raji6, pouc. 1, 37. Kamene smo raz-
bijali put cinedi Budjanci devojci. Nar. pjes. vuk.
1, 50. Pak se zmije po kamenu viju. 1, 125.
Te preme6e drvje i kamene. 1, 215. I po gori
stanovno kamene. 1, 368. Sava vozi drv|e i ka-
mene. 1, 414. Turci poje, a Latini more, a
Eriidani drvJe i kamede (pritisnuli. — U Crnoj
Gori). Nar. posl. vuk. 323. Ka ovi glas po6o se
sye kamene i drveie sikati. Nar. prip. vuk. 192.
Eraguj vinu u te puste klisi, pa se vija po ka-
menu crnu. Osvetn. 1, 2. Gledala ga }uba sa
kamei^a. 2, 62. Ne6e ostat drvJe pri kamenu.
3, 122. Zlijem putem obijaju6 drvJe i kamene,
PravdonoSa. 1851. 21. — U mnoHni. Bijesno ga
(Orfeja) slidjahu kamenja. D. Eaiiina, viib. Ka-
menja jubavi jo§ se ona klanaju. 13*'. Ako ka-
menja ne mogu zlamenja ute6i juvena. 14^. Ki
kami jes onoj takoga stvorenja, da k sebi poteze
sva ina kamenja? 120*. Oni ki pjesnima ue
samo zvirenja za sobom vodja§e, danu jos ka-
menja. 127*. Iznesi odovde ova kamenja tere
jih stavi poli pe6i. F. Vran6i6, ziv. 86. Kamenja
se raspukoSe. A. Komulovid 68. Kamenja pu-
kose i grobi se otvori§e. I. Bandulavid 88a. matt.
27, 51 — 52. Zasto kamenja odraza§e jur negova
slugam tvima. I. Gunduli6 204. Mrtvi, grobi i
kamenja (dude se). M. Jerkovi6 69. Da ste pro-
kleti u kamenih. J. Banovac, blagosov. 178. Vidi
kamenja oborita. V. M. Guceti6 207.

b. vidi 1. kamen, II, 1, b. I kamenje tvrdo
umisti (Bog)f da me brani od zlijeh gteta. I.
Gundulii 244. — Vedro bi se nebo prolomilo,
a panulo studeno kamene. Nar. pjes. vuk. 3, 67.
A bijela poSetala vila po grobovih, po kamenu
hladnu. Osvetn. 2, 178. — U mnoiini. Ne znas
li kamenja studena, ka daju iz sebe plamenja?
N. Na}e8kovi6 1, 338.

c. vidi 1. kamen, II, 1, c. Mru gradovi ogr-
nuti od kamenja stanovita. I. Gundulii 319. —
Kako kamenje zivo. N. Ranina 129*. Ipetr. 2, 5.
— U tnnozini. Da iz nih kakono ti iz 2ivili ka-
mei^a crkvu tvoju sagrade. G. Pestalii 33.

d. vidi 1. kamen, II, 1, d.

a) uopce. Ne vijahu odkle dohodi i leti ono
kamenje ni ko ga medaSe. M. Orbin HI. Kule
brzo sazegoSe i s velikim kamenem grade izlo-
mi§e. And. Kaii6, razg. 100. Beg se brani dr-
vjem i kameiiem. Nar. pjes. vuk. 2, 47. — U
mnoiini. Kroz udarane puiaka, kam^na, topova.
A. Kani21i6, kam. 825.

b) vidi kamenovati. — kaee se pobiti i pobi-
jati kamei^em. Kamenjem pobijaS onijeh koji
k tebi poslani jesu. N. Raiiina 23''. matt. 23, 37.
Jednom kamenjem pobijan jesam. 34''. paul.
2cor. 11, 25. Njekoga tako kamenjem pobiSe.
56a. matt. 21, 35. Ako bi bludnici bili pobijani
kako se 6iiia§e u vrijeme staro, kamenje bi po-
mankalo. Zborn. 18a. Kamenjem pobija§ onih.
Anton Dalm., nov. test. 36''. matt. 23, 37. Da
ih kamenjem ne pobije. 178. act. ap. 5, 26. Ne-
krivi |udi kamenjem ste pobili. F. Vranci6, iiv.
38. Kada kamenjem pobiSe svetoga Stjepana.
M. Divkovid, bes. 86''. Jedva . . . mogla je puk
uzdr2ati, da ga kamenem ne pobije. B. Zuzeri
399. I^feci bjese pobjeni kamenem. D. Basi6 228.
Nike od ni kameiem pobiSe. Nadod. 8. — po-
sipati i zasipati kamenem. I nu kamenjem po-
8U§e. F. Vrancid, iiv. 38. Pogani puni zlobe,
kamenjem ju posipahu. P. Glavinid, cvit. 33^.
(3ini u noj (jami) Vitala kamenjem posuti. 191''.
Bihu posuti kamenjem. 348a. — Pa 6e me za-
suti kamenem. D. Danicid, 2moJ8. 17, 4.

o, vidi 1. kamen, II, 1, f. SagradivSi od ka-
menja jedan brije^ak. A. Gu6eti6, roz. joz. 67.
Ta kamenje dila. D. Barakovid, vil. 55. Ako se
nasladujes u zgradam naresenim, evo sam ti ka-
mefiC pripravio. And. Ka6i6, razg. 1. Ove zgrade
kameiie sve izvan grada jest sifieno. I. Velika-
novid, uput. 1, 87. Kamene i klafina od koji se
dini oli gradi kuda. M. Dobretid 190. Rabotnici
pripravjaju kamene, klak. J. Matovid 183. Obo-
ri§e do trista majstora, oborise drvJe i kamene.
Nar. pjes. vuk. 2, 122. Iz kaldrme iskace ka-
mene. 2, 466. Sva se }u}a iz temeja kula, i
prosu se iz kule kamene. 2, 478. Gumna su
lijepo patosana kameAem. Vuk, nar. pjes. 1, 64.
Vise liih izgibe od kameAa gradnoga nego sto
ib pobiSe sinovi Izraijevi madem. D. Danidid,
iz. nav. 10, 11. A mogila vitezova spava u bijelu
od kamena grobju. Osvetn. 2, 177. — amo pri-
padaju i ova dva primjera u pjesmi gdje se ,ka-
menem' naeivfe cijela zgrada (tamnica). O ka-
menje svijem destito. 1. Gundulid 351. Kamenju
se gluhom molim na dalece, ke ne vidim. 352.
— V mnozini. Crkve sagradene od kamenah. J.
Matovid 57. Trebovalo mnogo duskija da krce
i vade kamena za gradu. Nar. prip. vr6. 149.

f. vidi 1. kamen, II, g. Ukaie se svojoj tetki
sva zalosna u muci, da bi kameiie plakalo gle-
dajudi. F. Lastrid, ned. 155. — U mnoUni.
Mogla bi, da hode, romonom torn vlasti cin't
gorit kamenja i plakat od slasti. D. Ranina
102''. — U ovom primjeru isporeduje se ne u
zlom stnislu nego radi hrabrosti. AV junaci tvrdi
od kamena. Nar. pjes. vuk. 3, 302.

g. ime mjestu u Srbiji u okrtf,gu poiarevackom,
isporedi 1. kamen, II, 1, o. Nivu na Kamenu.
Sr. nov. 1864. 375.

2. vidi 1. kamen, II, 2, o.

a. s pridjevom drago, vidi 1. kamen, II, 2, c,
a). DrazSmt kamentjemt. Spom. sr. 1, 138.
(1407). Dragoga kamenija. Mon. serb. 507. (1469).
UriSen vsakim dragim kamenjem. Transit. 25.
Kako kamenijem predragim. 162. V dragom
kamenju. Korizm. 102*. Komu li ostavja ka-
menje pridrago. N. Dimitrovid 5. Ni zlata, ni
blaga, ni draga kamenja. N. NaJeSkovid 2, 15.
Srebro, zlato, biser i razliko kamenje drago. M.
Divkovid, bes. 33''. Pram de§ zlatom naresiti i
kamenjem pridrazime. I. Gundulid 17. §to du
da sve drago kamenje se moje broji . . . ? 351.
Zidi i polace zidane pridrazim i vridnim ka-
menjem. M. Jerkovid 100. Vazmi da de§ i zlata
i srebra, dragoga kamenja i inoga dobra. Oliva.

KAMENE, 2, a,

804

KAMICAK, a.

38. I u kamenju dragom gori. J. Kavanin 38*.
Pobiti drazijem kamenjem etc. jtempestare o ri-
camare con molte gemme o con altro' ,gemmis
affatim distinguere'. A. d. Bella, rjecn. 726*.
(Krunu) svu kamena draga punu vrhu kosi za
ures mu stavio si. I. Dordic, salt. 60. Od zlata
i od svakoga kamenja dragoga. F. Lastrid, test.
70». Trgovac koji se razumije u drago kamene.
ned. 331, Biti he grada zida negova od dragoga
kamena. 422. Miri pobjeni dragijem kamenem.
V. M. Gufietid 183. Otvora sanduke pune ka-
mena dragoga. A. J. Knezovi6 151. Kalez dragim
kamenem nakiden. A. Kanizlii, kam. 68. Drago
kameno drzi se zatvoreno. D. Basic 168. Tlaci
biser i drago kamene. And. Kaci6, razg. 18*.
Dragim kamenem uresena. kor. 199. Sitno drago
kameiie iz neba je padalo. Nar. pjes. vuk. 1, 175.
Sve biserom i dragim kamenem. 1, 319. A iskiti
dragijem kamenem. 2, 90. Sitan biser i kamene
drago. 3, 351. — U mnozini. O jasnosti vedre i
ciste, kim' se tamna sjena resi, svijetlo blago od
nebesi i kamenja draga vi ste. I. Gunduli6 20.
A na prsih nisani-kolajne, biser-kite i kamena
draga, Osvetn. 2, 145.

b. s drugijem pridjevima, isporedi 1. kamen,
II, 2, c, e). Premudrostt drazaj§i jostt kame-
nija mnogocentna. Sava, sim. pam. §af. 5. —
Dragocjenim svim kamenjem s dvora sjaju miri,
J, Kavanin 483''. — 6ini metnuti unutra nepro-
cinena kamenja. P. Macukat 39. — Kamene pri-
plemenito rajskoga blazenstva. M. Zori6i6, osm.
40. — Ona u malo ekupi dana vele zlata, vele
blaga, i kamenja izabrana. I. Gundulid 357. —
Kamenje bez procjene, primi Ijepos tva od mene.
462. U nima je brez cene kamene. Nar. pjes.
vuk. 3, 499, — U mno£ini. Kamenja ovo bez
procjene i zlata su privelika, ostavit me, da zvir
prika svoj na meni glad izdene ? I. Gunduli6 46.

C- bez pridjeva, vidi 1. kamen, II, 2, c, f).
Sb biseromt i kamenijemt, Mon. serb. 91. (1330).
Oglavje s kamenjemb i sa biseromB. 415. (1442).
Evo sam za tu svrhu pripravio kamene, srebro,
zlato, tu6 i ostala svaka. And. Kaci6, kor. 219.
Koji kradu kamene ili ostale narese crkvene.
Ant. Kad6i6 302. Eazasja se soba od kamena.
Nar, pjes. vuk. 2, 134.

3. vidi 1. kamen, II, 3. Mjerila neka su vam
prava, kamenje pravo. D. Dani6i6, 3mojs. 19, 86.

KAMENEIsE, n. djelo kojijem se ko kameni.
— U Vukovu rjedniku: ,da8 versteinern' ,stupor'.

KAMEIsIICE, n. dern. kamene, — Na jednom
vijestu XVIII vijeka. Kuda oko sokolovo gledi,
tarn se drago kamenice vidi, A. T. Blagojevid,
pjesn. 49.

t

KAMENSKA, /. zaselak u Srbiji u okrugu
caianskom. K. Jovanovid 172.

KAMENSKI, m. ime mjestu. — Prije naSega
vremena. Kamentski. S. Novakovid, pom. 134.

KAMEN qS A, /. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-krbavskoj. Eazdije}. 29.

KAMESTEUGE,/. pi. mjesno ime. — xiv vijeka.
Selu je Grndarevu iila meda od pedi u Litu
Stenu a Kamestruge. Ded. hris. 42.

KAMESnICA, /. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. Eazdije}. 117. — Na drtigoin je
mjestu pisano Kameinica. Schem. zagr. 1875.
176.

b. planina u Bosni. F. Jukid, zemjop. 28, —
Vala da je isto sto KameStica. Schem. bosn.
1864, 65.

KAME§TICA, /. vidi KameSnica, b.

KAMEVICA, /. nijesto u Srbiji u okrugu kne-
ievackom. Niva u Kamevicu, Sr, nov. 1871. 180.

KAMEZNICA, /. vidi Kamesnica, a

KAM FOE, VI. camphora, mirodi)a sto se do-
biva iz nekoga drveta slicna lovorici, i sto se
upotreblava i kao lijek i kao nacin da se tkana
i hartija ne grizu. — isporedi kamfora, kanfor.

— Od xviii vijeka. Metne se kamfora. G. Pe-
stalid 246. Sumpora i kamfora istuku. M. D.
Miliceyid, ziv. srb. 2, 43. — I o samome drvetu.
Kamfor ,der kampferbaum' ,Laurus camphora'.
G. Lazic 127.

KAMFOEA, /. vidi kamfor, tal. canfora. — U
Stulicevu rjecniku: kamfora, vrsta smole , cam-
phora, campliura'.

KAMFOEAT, adj. u kojem ima kamfora (o
vinu). — Fo lat. camphoratus, sto je novija teh-
niika rijec za jekarstvo. — Fo obliku je, kao i
latinska rijec, uprav part, praet. pass., ali nema
potvrde glagolu kamforati. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Kamforato vino. I. Jablanci 160.

kAmGIJA, /. bic spleten od remena i s gvo-
zdenijem verizicama, tur. qamcy. — isporedi kan-
^ija. — U nase vrijeme, a izmedii rjecnika u
Vukovu (,die karbatsche, die knute, der kandschu'
,scutica, flagellum'). On potr2e trostruku kam-
giju, te udari Durdevu Jelenu. Nar. pjes. vuk,
2, 501, Sa kona ga udara kamgijom, 3, 38.

KAMGIJANE, n. djelo kojijem se kamgija. —
U Vukovu rjecniku.

KAMGLTAS, m. taksa koja se napladuje na
kola, kad za vreme vasara u varos ulaze. Podu-
navka. 1848. 58.

KAMGIJATI, kam^ijam, impf. biti kamgijom.

— U Vukovu rjecniku: ,peit3chen' ,flagello'.

KAMI, vidi 1, kamen.

KAMICA, /. vidi kamiz. — U Bjelostjencevu
rjecniku: v. roketa. — nije dosta pouzdano.

KAMICATI, kamicom, imj)f. vidi gamizati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka : Nade ga (dijete)
u jednom nuglu od kude kamicudi. M. Zoricid,
zrc. 11. — Nije dosta pouzdano.

KAMICAG, kamidca, m. vidi kamicak. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjectiika u Vrancicevu (,cal-
culus; lapillus; scrupulus') i u Stulicevu (uz ka-
micak), Prstenak s dragim kamiccem u nem. P.
Zoranid 31*. Konopcidi al' od karte al' kamicac.
A. Vitajid, ist. 46. — / kao mjesno ime. U domu
svojem Kamiccu. P. Vitezovid, kron. 133.

KAMICAK, kamicka, m. mali kamen, dem.
kamik. — Akc. se mijena u voc. : kamicku, ka-
micci t kiimicki, * u gen. pi. kamicaka. — Fo-
staje od kamik (kamykt) nastavkom ^kt, te se
k prcd h mijena na d. — 31oze biti jnaslavenska
rijec, isporedi ces. kamycek, jdo/. kamycok. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (kamidak, mali karai
,lapillus, calculus, saxulum'), u Belinu (,pietrella,
pietruccia' , lapillus' 564'*), u Stulicevu (,lapillus,
calculus'), u Vukovu (1. vide kameucid. 2, u
Macvi potok koji s gornu stranu §apca utjece u
Savu),

a. uopce. Da se pospe zomja mrvicami od ka-
micaka. B. Ka§id, per. 42. Brojase jih njekoli-
cijemi kamidkima. 118. Jodan dragi kamicak.
A. d. Bella, razgov. 143. Po ravnini bez ka-
midka, B. Zuzeri 56. Jednijem kamickom svu
zivudu onu goru po tie mede. 63. Da ti jednom
iskrom rajskoga onega ogna usne moje razcistiS,
kako ih je i Proroku Izaiji oguevitijom onijem
kamickom jedan sorafin razdistio. 111. Jednijem
kamidkom pogada u celo Golije. 131. Eede ka-

KAMICAK, a.

805

KAMIK, 2, b.

micke i zovu ih s imeuom od vojke. D. Ba§i6
98. Jedan kamifiak da se sune izpod mojijoh
noga, eto me unutra. A. Kalid 83. Posle de de-
vojka baciti jedan kami^ak u vodu. Nar. prip.
vuk. 87. I^i'a u kojoj so okrug:li kamiSci bacaju
iz ruke u visiiiu. Vuk, Xiv. 290. Izberu jedan
obli kamicak. V. Vr6evi6, igr. 78. Uze po jedan
kainiCak u ruke. niz. Hi. Uzmu po tri kamicka.
M. D. Milic^evid, 2iv. srb. 1, 118.

b. kao mjesno ime.

a) sclo u Bosni ti okrugu bihacukom. Statist,
bosn. 48.

b) potok kod Sapca (vidi u Vukovu rjeiniku)
i wjesto u Saj)cu u Srbiji. Plac do vode Ka-
micka. Sr. nov. 1868. 50. Prodaja na Kamicku.
1870. 321.

c. M Gsobitom zriacenu, vidi 1. kamon, II, 4.
— U Mika]inu rjeiniku: kamicak u mibijeru
covicjem« ,calculua'.

KAMI(5aNI, m. pi. selo u Bosni u okrugu hi-
hacskom. Statist, bosn. 53.

KA.M1C, tn. dem. kam. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Bog da iz snha kamida svemu puku
izraelskomu velike vode. Ivan trog. 4^.

KAMIDORSKI BROD, m. mjesto u Srbiji u
okrugu rudniikom. Niva kod Broda Kamidorskog.
Sr. nov. 1868. 619.

KAMIJEVO, n. selo u Srbiji u okrugu poza-
revaikom. K. Jovanovi6 140. — Fomine se xiv
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: selo ,Kami-
jovo' dade car Lazar Eavauici, meda mu je isla
jOtk Trtstenika do lubinske zomje' (Mon. serb.
199 god. 1381). to de biti sadasne Kamijovo u
Srbiji u okr. pozarovackom.

KAMIJEV POTOK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Kamijevom Potoku. Sr.
nov. 1864. 262. — Zuve se i Kamijevski Potok.
Niva na Kamijevskom Potoku. 186d. 609.

KAMIK, m. uprav dem. 1. kamon, ali se naj
ce§ce (mozebiti vet od praslavenskoga doba) upo-
treb(ava u istom, smislu sto i kamen bez demi-
nutivnoga znacena. — -i- stoji mj. negdasnega
y. — I'ostaje od kamy nastavkom k'b. — liijec
je praslavenska, isporedi stslov. kamyk't, ces. ka-
my k (kamejk), po{. kamyk. — U nase se vrijeme
nahodi samo kod nekijeh cakavaca. — Izmedu
rjecniku u Vrancicevu (, lapis'), u Stulicevu (uz
kamicak) s dodatkom da je rijec ruska, u Dani-
cicevu (kamykt , lapis; gemma').

1. vidi 1. kamen, II, 1.

a. vidi 1. kamen, II, 1, a. Suhyj kamikb obo-
gatilL jesi svetyimt si duhomt. Stefan, sim. pam.
saf. 28. Polozi kamik pod glavu moju. Sava,
sim. pam. saf. 11. PovelS i suhomu kamyku
istociti mir. blagouhani.no. Domentijana 88. 188.
Put gre z Jatine senokose poli kamik v Kuko-
vacin. Mon. croat. 2. (1309). De su kamiki za-
kopani. 6. (1325). Na kamikb koji postavistmo
na puti. Dec. bris. 27. A niko (sime) pade
svrhu kamika. Bernardin 21. luc. 8, 6. Svrhu
kamika nikoga stavise kruh. Narucn. 38''. Ka-
mik divnije velicine pade s nebese. S. Kozicid
2V>. Pride na koiiih k jednomu kamiku. Du-
kjanin 27. A niko (sime) pade zvrhu kamika, iz-
niknuvsi usalmu. Postila. H2a. Da kako ne po-
razis o kamik noge svoje. Anton Dalm., nov.
test. 1, 4. Velik kamik kako malinski. 2, 201.
apoc. 18, 21. Da kamik tako velik i te2ak mod
valovi stoji morskimi. F. Glavinid, cvit. 311l>.
Koji od vas u otca prosi kruha, jeda ce mu dati
kamik. P. Eadovcid, nac. 190. Da bi selzi moje
na kamik padale. Nar. pjes. istr. 2, 131. Kamik

daje srebro, zlato. Jadke, 246. Plage, da bi se
kamik proplakal. Nar. prip. mikul. 6.

b. vidi 1. kamen, II, 1, b. I tvrdi karaici da
bi govorili, D. Barakovid, vil. 317. Kako iz
tvrdoga kamika mrzlim zolizom ogajn iskrese se.
F. Glavinid, cvit. 392'*.

c. vidi 1. kamen, II, 1, c. Obrati svit u prah
do 2iva kamika. D. Barakovid, vil. 302. Nede§
jib staviti u sgradu kako kamike zive. A. Vi-
tajid, ist. 82.

d. vidi 1. kamen, II, 1, d. Ako bi neki ne-
koga udril batom ali kamikom. Stat. krfi. ark.

2, 284. Ako bi vrgal kamikom na mesto kuda
judi hode. Narucn. 111b. Stipanu bihu }ube-
zuivi oni kamiei. Korizm. 27'>. I sam odstupi
od nih, koliko je hitac kamika. M. Albert! 487.
Da bi jedan gori stojedi vrgal jedan kamik. F.
Glavinid, cvit. 7". Otide od nih koliko bi kamik
hitio. P. Bak§id 47.

O. vidi 1. kamon, II, 1, f. Kamik koga odvr-
gose zidaci, on stafjen bi na glavu kantuna.
Bernardin 40. matth. 21, 42. Greb ki biso iz-
dubon u kamiku. 74. mat. 27, 60. Kada pri-
tisnu svoja usta kamiku, gdi biso lozalo tilo Isu-
krstovo. Ziv. jer. star. 1, 234. Da je oltar bil
issicen v kamiku. Narucn. 26*. Ne ostanet tebi
kamik na kamiku. Korizm. 45''. PojdoSe i na-
znamenaSo kamik od groba. 97''. Za tim popa-
dose kolac od kamika, mrizu provrgose. P. Hek-
torovic 5. I ne ostavit kamika svrhu kamika.
Postila. hl». Node biti ostavjen kamik svrhu
kamika koji ne bude razvajen. Anton Dalm.,
nov. test. 71. mar. 13, 2. Sikal sam jedan kamik
malinski. Mon. croat. 283. (1581). Niki u ka-
naiku idola izdila. D. Barakovid, jar. 33. Kamik
jedan velik u celo ili fundamenat da poloze. F.
Glavinid, cvit. 78a. Isusa k stupu kamika u dvoru
stojedemii privezati. 85*. Bozi ki su i ta§deni,
od kamika al' od drva. P. Hektorovid (?) 133.
Kamik na kamenu nodu da ostane. Oliva. 46.
Opazi jednu skriju od kamika. Nar. prip. mikul.
113. Pukal galen kamik (vidi galen), puklo srce
moje. 134.

f. vidi 1. kamen, II, 1, g. Srce griSnika je
utvrdnuto kako kamik. Narucn. 50*.

g. vidi 1. kamen, II, 1, k. Jere su udrili o
kamik od zmutne, kako pisano jest. Anton Dalm.,
ap. IS^.

h. selo u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D.
Milidevid, kraj. srb. 238.
Z. vidi 1. kamen, II, 2.

a. vidi 1. kamen, II, 2, c. Kako sud od zlata
stanovita naresen fsakim kamikom pridragim.
Bernardin 149. ecclesiastic. 50, 10. Pin obilno-
stiju svit zlatih i kamikov drazih. Transit. 67.
I na zlatoj zici nizana bisera z drazimi kamiei.
H. Lucid 249. Zlato i predragi kamik. Kateh.
1561. F3a. Kako zlato bogati, dragi kamik ve-
seli. F. Glavinid, cvit. 115*. Tri kap)e u jedan
dragi kamik obratihu se. 165''. Dragi kamiei
tja V Indije brani. B. Krnarutid 8. Pravi dragi
kamiei. P. Radovcid, ist. 56. Kih izveze vrhu
zlata biser dragim kamiei me. J. Kavanin 454"*.
— Vinac ukraSen mnogocinnimi kamiei. Aleks.
jag. star. 3, 297. — Biseri i kamyci zem^bnyms
mbnitb se, tlenbuy kamykb i bisery, Stefan, sim.
pam. saf. 3. Kamyiky mnogoobraznimi. 29. Ali
mi povrati moj kamik. Mirakuli. 117. Od §afira
kamika i od velikoga bisera. Aleks. jag. star.

3, 236. Prsten od cetire kamike hrlostju ma-
gnitskoju sastavjen. 311. Obujol me jest svitle-
dimi kamiei. F. Vrandid, iiv. 33.

b. vidi 1. kamen, II, h. Ovo je kamik kusenik.
A. d. Bella, razgov. 137.

KAMIK, 2, c.

806

KAMHiA, b.

e.vidi 1. kamik, 11, 1, q. Plovuca kamika.
D. Barakovid, vil. 262.

d. vidi 1. kamen, II, 3. Osta nam sira ka-
mikov 49. Mon. croat. 136. (1488).

1. KAMIKA, /. ime bi(ci. Kamika, ces. ka-
myka (lithospermum), Nigella arvensis L. (Vi-
siani). B. &ulek, im. 138.

2. KAMIKA, /. u Stulicevu rjedniku iiz ka-
mi)a 8 dodatkom da je ueeto iz Barakovica(?).

— Sastna nepouzdano.

KAMIKANE, n. djelo kojijem ae kamiie. — U
Vukovu rjecniku.

KAMIKATl, k^mifiem, impf. u Vukovu rjec-
niku: vide kamkati.

KAMIL, m. vidi 1. kamila. — xviii vijeka.
Moze se prilikovati kripost od trijeznosti kamilu.
K. Ma^arovid 83.

1. KAMILA, /. Camelus, velika iivotina sto
preSiva, tia kojoj se goni u Aziji i u Africi
(samo u nekijem mjestima u Evropi) ; dvije su
vrtite, jedna s dvije grbe Hi prava kamila (C.
bactrianus), druga s jednom grbom Hi dromedai
(C. dromedarius). — isporedi deva, gamila, ka-
milija, kamija. — Akc. se mije'fia u gen. pi. ka-
mfla. — Postaje od latinske rijeci Hi od grc. xd-
(j.i]).og. — Od XVI vijeka, a izmedu rjednika u
Vukovu: ,kameel' ,camelu8' (xdfirjlog), cf. deva.
Mimohodedi trsci 8 kamilami. Transit. 13. Bihu
tovara odveli i s kamilami poveli. 286. Vaze
mu dobitak, kamile i volove. M. Vetranic 1, 148.
Za timi (idu) kamile, veli dromidarci. B. Krna-
rutid 12. Zasto bi poso sa jednom kamilom sto
mija. K. Ma^arovid 83. Lasne bo je kamili
proz usi igle prodi. S. Rosa 126*. Ali se ne
plasi kamila resetom. J. Eajid, boj. 61. Ne plasi
se kamila resetom. Nar. posl. vuk. 208. Poznaj
sta si ucinila, brza kamilo koja ostavjas znake
na svojim putovima. D. Danicic, jer. 2, 23. Ce-
tiri stotine i trideset i pet kamila. nemij. 7, 69.

2. KAMILA, /. Camilla, ime zensko. — Izmedu
rjecnika u Belinu 162*. Tomiri, Kamila ... D.
Barakovid, vil. 123.

3. KAMILA, /. vidi komomila, ncm. kamille.

— Nema potvrde supstantivu, nego samo adjek-
tivu kamilni koji vidi.

KAMILAD, /. coll. mlade kamile. — Nadinio
Danicic kao da ima jednina kamile, kamileta.
Trideset kamila dojilica s kamiladma. D. Da-
nicid, Imojs. 32, 15.

KAMILAJKA, /. vidi kamilavka. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide ka-
milavka s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
Poakidase kape kamilajke. Nar. pjes. vuk. 3, 71.

KAMILAVKA, /. kapa §to nose kaluderi u
istocnoj crkvi, novogri. y.((/ui]X«vy.rj. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die monchs-
kappe' jCuculus monachi'). Koji samo kamilavku
nosi. D. Obradovid, iiv, 62. Pa obude ruho ka-
ludersko, pusti crnu bradu do pojasa ; a na glavu
kapu kamilavku. Nar. pjes. vuk. 2, 370. A ski-
dose kape kamilavke. 3, 59. Kamilavku na glavu
natace. Nar. pjes. juk. 64, Stavite mi kami-
lavku na glavu. S. i^ubiga, prip. 151. Uvijen u
suru, debelu ha^inu, a pokriven crnom kami-
lavkom, klecao je otac Kodrat po vas dugi dan.
M. P. Sapcanin 1, 118.

KAMILIJA, /. vidi kamila i kamija. — Od
XV vijeka, a izmedu rjednika u Vrandieevu (,ca-
melus'). Kamilije bihu vezane. ^iv. jer. star.
1, 232, Moze se primijeniti spoznanje h kamiliji.
Zborn. 9^. Da se kojena o2u}l§e i na nadin od

kamilija otvrdnu§e. B, Gradid, djev. 155, Lag^e
je da kamilija ulize u jaglene u§i. Nauk brn.
52^'. Jedna kamilija koja je zivinde vede jednoga
kona. I. T. Mrnavid, ist. 128. Tva je odida koza
kamilije. A. Vitajid, ost. 404. Nazirahu na da-
leko }ude nike, kamilije gdi goiiahu. P. Vuletid
9. Kad vidi on kamilije i pineze. 77.
KAmILJA, vidi kamika.

KAMILNI, adj. koji pripada kamili, vidi 3.
kamila. — U nase vrijeme u Srbiji. U isto vreme
davao im je i teja od kamilnog cvijeta da piju.
Nov. sr. 1835. 104.

KAMILO, 7ft. Camillua, ime musko. — Od xvi
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,Camillo' , Camillas' 162*), u
Voltigijinu (,Camillo, nome' ,Camil'), u Danidicevu
(,Camillu8', gledaj Zaneti; a kod ove rijeii ima:
Zaueti, prezime talijansko: ,maistro Kamilo Za-
neti' imao je u Skadru stampariju gdje je §tampan
triod cvjetni 1563). Svitlost Kamila, Metela . . .
D. Barakovid, vil. 114. Od Kamila i Kamilu.
J. Kavanin 192a.

kAmILOV, adj. koji pripada kamili Hi kami-
lama. — U narodnoj pjesmi xviii vijeka gdje se
kaze 0 klobuku nadinenu od kamilovijeh dlaka,
isporedi kamilovac. I jo§ mi joj ponesi moj pus
klobuk kamilovi. Nar. pjes. bog. 12.

kAmILOVAC, kimilovca, m. klobuk od kami-
lovijeh dlaka. — isporedi kamilov, — xvii i xviii
vijeka. Pod klobucim kamilovcim krajidnici za
nim jasu. I. Gundulid 440. Onemu je na glavi
kamilovac lijepi klobuk, Nar. pjes. bog. 59.

KAMILSKI, adj. koji pripada kamilama. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Od kodeti i pi]aka
kamilskijeh. S. Rosa 44t>.

KAMILSKO BEDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. l^Tiva na Kamilskom Brdu. Sr.
nov. 1867. 557.

KAMi;^, m. kamila, vidi kamil i kamija. —
Od XV do XVII vijeka. Mnoatvo kamiljef prikrije
tebe. Bernardin 14. isai. 60, 6. Tisud kami]ev
natovarenih dovede mu. Aleks. jag. star. 3, 292,
Videdi Isukrsta u pogrdi a tebe na visokomu
kamiju od postena. M. Radnid 6*.

KAMI^^A, /. vidi 1. kamila. — V naj starijem
je primjerima pisano kamilja, vidi kod a. — Iz-
medu rjednika u Mika]inu (kamija, iivina ,ca-
melus, dromas, dromedarius'), u Belinu (jcamelo,
animale noto' ,camelus' 16 1*^), u Voltigijinu (v.
kamel), u Stulicevu (,camelus').

a. kamilja. — U primjerima xv, xvi, xvii vijeka.
— Uprav se ne moie znati, jeli pravi oblik ka-
milija Hi kamilja: u prva dva primjera i moie
biti izostavleno radi stiha, a u ostalijem ne zna
se kako treba procitati. Tuj nosed brimena ka-
milje stupahu. M. Marulid 12. Tere mu sve
svoje plijenise kamiljo, kamiljo pogna§e gusarske
potjere. M. Vetranid 1, 148. Obilstvo kamilja
(,-lia'). N. Ranina 28"'. isai. 60, 6, Lagde de ka-
milja (,-lja') uljesti proz usi od igle. N. Ranina
228*. matth. 19, 24. LaSte mo2e kamilja (ks-
MH.ma) kroz iglene u§i prodi. M. Divkovid, bes.
97b.

b. kamija. — Od xvii vijeka. Lasne je prod
jednoj kami)i proz u§i jedne igle. I. Drzid 277.
More se prilikovati kripost od ustegnutja ka-
miji . . . Da bi ista kamijia (jamaino grijcSkom
mj. kami|a) hotilla (sic) za jedinom kamijom...
P. Posilovid, cvijet. 158. Kamija prvo neg podme
piti zamuti vodu. M. Radnid IS^**. Da de dati
joster vode mojijem kamijami. 382*. Kamija i
svrabjiva vede nosi neg deset osala. (D). Ne

KAMIl^iA, b.

807

KAMKA

sfcraSi se kamija od reSeta. (D). Poslov. danifi.
Kano u kaini|e kolina mu bijau. S. Margiti6,
fal. 23. Kakono u kamije na kolini zuje imadi-
jase. 24. Usade ga naopako na jednu kamiju.
A. d. Bella, razgov. 118. Cine prem kako ka-
mije. 243. Kamije za no§eua i za boja potreb-
nite. 13. Zuzeri 43. 3000 kauiiji ill deva. F.
Lastri6, ned. 411. Igtuci kamija roge i u§i iz-
gabi. (Z). Poslov. dauifi. Deset hijada kamija
dozenu ratnu spravu. S. ^ubisa, prip. 82.

KAMIJ^AR, m. covjek koji cuva kamile (ka-
mi(e). — U Mikalinu rjeiniku: kamijar, koji cuva
kami]e ,camelarius, curator camelorum', i u Stu-
licevii: , camelorum custos' (iz Mika^ina).

KAMI^ARIStE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
hiogradskom. Qlasnik. 19, 170.

KAMI^il, adj. koji pripada kamilama. — Od
XVI vijeka. Od Ivana je pisano da se odiva§e u
svitu koz kamijih. Transit. 27. Hajinicu od ka-
mijijeh (iiili.iilAIIO,v) dlaka nosaSe. M. Divkovi6,
bes. 48*. Turci zovu: ,Deve bagrdan', sij re6e:
, Kamija reka'. Glasnik. 31, 310. (1704). Jovan
imase hajinu od dlake kamije. Vuk, mat. 3, 4.

KAMIJ^OVAC, kimijovca, m. vidi kamilovac.
— U dubrovackom izdanu Gunduliceva Osmana
(182(5). Pod klobucim kamijovcim krajicnici za
nim jasu (vidi kod kamilovac). I. Gunduli6 440.

KAMI^^-PTICA, /. vidi noj. — Nacineno po
Int. strutiiocamelus {<JToovdoy.(<a->]Xog). — U jed-
noga pisca xvii vijeka, Drugijem daje gvozdje
kakono kamij-pticami ali Strucom. M. Iladni6
373a.

KAMIN, m. vidi 1. kamen. — V starom ru-
hopisu (o mjesnom inienu). Uz brdo Stojni Kamin.
Stat. poj. ark. 5, 309.

KAMINAK, kaminka, m. dem. kamen. — Samo
u lijelostjencevu rjecniku : kamink, v. kamenec,
i u Stulicevu: kamink, v. kamencac (iz Bjelo-
stjenceva). — Nije dosta pouzdana rijed; maze
biti da u lijelostjencevu rjecniku treba citati
kamik.

KAMIN AT A, /. vidi kominata.

KAMINCAK, kamiucka, 7m. vidi kamenfiak. —
U Miknjinu rjecniku kod pisak. — Mo£e biti da
je Stamparska pogreska mj. kamenfiak, ali vidi i
kaminak.

KAMISJECAC, kaniisjecca, m. u Stulicevu rjec-
niku: V. kamenosjecac. — nepouzdano.

KAMISKU^A, /. vidi kamiSuja i kamizuja. —
U rukopisu nasega vrcmena. Kamiskuja (Kuzmic),
V. Kamizuja. B. §ulek, im. 138. — Nije rijec
pouzdana, vaja da je pisalac proditao u matici
sc (s Hi 2?) kao sk.

KAMISTVORITI SE, kamistvorim se, pf. u
Stulicevu rjecniku : v. okameniti se. — sasma
nepouzdano.

KAMI§, m. vidi cibuk, od cega se ipak razli-
kuje tijem sto kamiS znaci samo cijev a cibuk
moze znaciti cijev s lulom. — Turski qamy§,
trska. — Od xviii vijeka (znacene u naj prvom
primjeru nije mi dosta jasno), a izmedu rjecnika
u Vukovu (,das pfeifenrohr' ,tubulus fistulae', of.
cibuk). Strasan pu§kar dom Jure bijase, ter u
kamis zrnom udaraso. And. Kacid, razg. 264^.
Kad je koren debjinom kamisa. J. S. Rejkovid
180. Burnut u luli pusen kroz kamis. M. Do-
bretic 393. Krupnu lulu na kamisu od dva sezna
dugu pije. J. Krmpoti6, kat. 27. Tutungiji kese
i kamiSe. Nar. pjes. vuk. 1, 485. Sjedi Ture
pod cadorom, dug bojali kami§ zapalio, a uz
kamis crnu kavu srce. Nar. pjes. kras. 1, 41.

Udari ga kamiSem pro leda. Nar. prip. vr6. 28.
Svrnu lulu pa nega kami§em preko leda. Vuk,
poslov. 199.

kAmiSinA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu
uzickom: a) suma. \i. V. Stojanovii. — b) rje-
6ica. M. D, Milidovii, srb. 581. — c) zaselak. \t.
V. Stojanovi6. vidi i: Livada u KamiSini. Sr.
nov, 1869. 148. — Postaje od kamiS, ali jamaino
u znacenu (trska) sto ima u turskom jeziku.

KAMiSnICA, /. vidi Prolog. — U Vukovu
rjedniku : of. Prolog. — Postane ce biti kao kod
KamiSina.

KAMISoVINA, /. Viburnum lantana L., neka
bi]ka, vidi udika. — Postaje od kamiS. — U nase
vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu (,der schling-
baum' , viburnum'). Kamisovina, vidi Udika. J.
Pan6i6, flor. okol. beogr. 150. Kamigovina, rug.
icaNtiiui. (Arundo phragmites), Hes. kamyS(Arundo
arouaria), litv. komyse (Arundo), Viburnum L,
(Vuk). B. Sulok, im. 138.

KAMlSULA, /. vidi kamisu ja^ Kamisula (Mis-
siroli, StuUi), v. Kami2ula. B. Sulek, im. 138.

KAMlSu^iA, /. vidi kamiiula. — U Stulicevu
rjecniku: kami§uja, trava ,polion'.

KAMIT, m. teret na palubi. — Na Brafiu. A.
Ostojid.

KAMITI SE, kamim se, impf. uvijek stajati
na jednom mjestu, 6uliti kao kam: ,U gradu
Xenske naufiile se kamiti u ku6i'. M. Pavlinovid.

— vidi kameniti, 2, b.

KAMIUDORAO, kamiudorca, m. u Stulicevu
rjecniku : v. kamenudorac. — sasma nepouzdano.

KAMIVAO, kimivala, m. u Vukovu rjecniku:
osobito se govori instr. ,kimivalom', kad se po-
kazuje kakva granica, i znafii vrhom planine,
odakle bi se ,kamen' sam, samo da ga ko po-
tisne, mogao ,odvaJati' na obje strane ,ausserste
spitze eines gebirges' ,cacumen montis'. — vidi

1. kamen, II, 1, e.

KAMl^, m. dugo prteno bijelo odijelo sto nose
katolicki svestenici pod sveianijem odijelom, tal.
cdmice. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,camice' ,messhemd'). Misnik vrh
dopetne hajine amitkom, kamizem, pasom, mani-
pulom, stolom i planitom modrom biti de obucen.
a dijakon biti 6e obuden amitkom, kamizem, pasom,
manipulom, stolom... B. Kasid, rit. 141. Stona
istoj strani ima daje amitkom, kamisom, pasom...,
a na strani 45 : Ima uzeti kamiS bill i pas, vafa
da je pisarska Hi stamparska pogreska, te treba
citati i mj. s i §. — I u naSe vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

KAMIZOLA, /. tal. camiciuola, mlet. cami-
siola, kratko prteno odijelo Sto se nosi nad ko-
sujom obnoc (a i po danu pod ostalijem odijelom).

— U Mikajinu rjecniku : kamizola, zubuncid ,in-
terula, torax, tunica interior, intima', i u nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KAMIZOLICA, /. dem. kamizola. — U naSe
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KAMIZULA, f. neka bijka. Kami2ula, kami-
zuja, polio (Pizzelli, Aquila i Bud), cacunta, ca-
nuta (Pizzelli), polio montano (Dellabella), Teu-
crium polium L. B. Sulek, im. 138.

KAMI^UJ^A, /. vidi kami2ula. — U Belinu
rjecniku^: ,polio montano, spezio d' erba' ,polion'

2, 211a.

KAMKA, /. vidi demasak, 1. izmet, c, sama-
la^a. — Uzeto u nase vrijeme iz ruskoga jezika
(KaMKa, a ovo mo^e biti po turskom kemha, ako

KAMKA

808

KAMO, I, 3, a, a).

nije iz Mtajskoga jezika). — U Sulekovu rje6-
niku: ,damast'.

KAMKALO, m. covjek koji sve jednako kamka.

— U Vukovu rjecniku: ,der immer jammert' ,qui
continue lamentatur'. Sacuvaj te Bog kamkala,
J6r iskamka. Nar. posl. vuk. 275.

KAMKAlSiE, n. djelo kojijem se kamka. — U
Vukovu rjecniku.

KAMKATI, kamkam, itnpf. dosadivati jauka-
nem i jadikovanem, vidi i kamciti. — isporedi
kamikati. — Va^a da uprav znaci: govoriti kami
(vidi 1. kamen, II, 1, n). — U Vukovu rjecniku:
,vorjammern' ,lamentor'.

KAMLOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
Sahackom. Livada Kamlovina. Sr. nov. 1873. 475.

KAMNENOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Ivko Kamnenovid. Rat. 386.

KAMO, adv. quo, u koje mjesto (o mjestu ka
kojeviu je uprav\eno micane). u ovom se znacenu
tipotreblava sad naj vi§e kod cakavaca i kajka-
vaca, rjede kod stokavaca koji ga ohicno zamje-
nuju adverbom kud, kuda (neki i adverbom gdje),
all ga opet cesto upotreblavaju u ostalijem zna-
cetiima. — liijed je praslavenska, isporedi stslov.
kamo, novoslov. kam, ces. kam. — Postaje od
interogativnogn korijena k^. nastavkom amo, vidi
gdje, 2. kak, tko itd., amo, ovamo, onamo, tamo.

— Isprva je bilo znacene samo interogativno (re-
lativno stslov. jamo2e), ali je kao i kod drugijeh
rijeciistoga korijena postalo i relativno. — Moglo
se vet u praslaoensko doba (vidi novoslovenski i
ceski oblik) okrniti : kam, te je ovakovi oblik
obican kod nekijeh iakavaca i kod kajkavaca; u
Stokavaca se okrnuje samo radi stiha ; kam'. —
Mogu se dodati kao i drugijem relativnijem ad-
verbima rijeei god, mu drago itd. — Izmedu
rjecnika u Vranciceim (,quo; quorsum'), u Mi-
kafinu (,dove' ,quo'), « Belinu (,dove, significante
moto a luogo' ,quo' 279''; ,a qual luogo' ,quo-
nam' 598*' ; ,verso dove' , quorsum' 762*), u Bje-
lostjencevu (kam, kamo, kuda ,quor8um, quem
locum versus, quo versum, quo'; kamo ,quo,
quorsum; quocumque'), u Jambre§icevu (kam
,quorsum ? quo ?'), u Voltigijimi (kam, kamo ,dove
di moto' ,wohin'), m Stulicevu (,quo? quorsura?'),
u Vukovu: 1. ,wo-hin' ,quorsum', cf. gdje. 2. (oso-
bito po zapadnijem krajevima) vide kud; u Da-
niciievu (,quo', intorrog. i relat.).

I. u inter ogativnom smislu.

1. u reienici je glagol koji znaci micane u
pravom Hi u prenesenom smislu, i to Hi micane
subjekta, Hi objekta (kod glagola sto znace: ci-
niti da se sto mice, kao kod voditi, slati itd.).
pitane moie biti u glavnoj Hi u podloinoj reie-
nici. Kauio b§2u? Glasn. 13, 862. Ja tej be-
sede cuvb odt nihi. i procijenivb kamo de poci.
!Mon. Serb. 546. (1501). Kamo gredu? Narucn.
29a. Gdo 8u, odkle i kamo gredu ? Transit. 229.
Ne zna kamo ima pojti. Korizm. 89*. Gospodi,
kamo grede§i ? §. KoJiSii 4a. Znam od kud
dodoh i kamo idu. N. Rafiina 791*. joann. 8, 14.
Kamo more on podi da ne nademo nega? 81'>.
joann. 7, 35. Nitkor od vas ne uprosi mene:
,Karao grede§?' 133a. joann. 16, 5. Ne znamo
kamo ide§; kako moremo znati put? 180a. joann.
14, 5. Kada bi hotio kamo iziti. Zborn. 2a. Od
kuda si, kamo li grede§. 38a. Kamo se ima obr-
jauti? A. Gufietic, roz. jez. 298. Kamo je pro-
palo? D. Barakovi6, jar. 9. Kamo ides, za koji
poso? A. d. Bella, razgov. 204. Nu kamo ste
^e uput'fli? 213. Kamo otide ona Ijopota njeka-
'^.a§i^a? B. Zuzori 58. Kamo hoies ti pojti? M.
LekuSid 15. Dok ne vidi kamo de srida na straX-

nemu jurisu priskoditi. A. Kanizlid, kam. 821.
Slipac jer ne pazi, kamo gazi? V. Dosen S^. Da
se za neg (dim) i ne znade, kamo ode i propade.
19a. Kamo de odsuditi (Bog), sveznajudi to sam
znade. 2815. O nesvisni paklobozi! kamo li vas
ieja vozi? 79^. Kad nad jamom drvo trune,
kamo nego u nu grune? 2291^. Kamo idete?
D. Basid 72. S kijem opci, kamo ide. 89. Nijesu
znali Turci ni sami kamo idu. Dubrovnik. 1868.
149. Pa demo im uraditi smecu, nek ne znaju,
kamo da se kredu. Osvetn. 2, 125. — I ovaki
primjeri pripadaju amo, u kojima ima samo
glagol btjeti, ali se u misli ima glagol Ho znaci
micane. Kamo demo od tebo? A. Gudetid, roz.
jez. 295. O tamni, o nevojni i zalosni gresnice,
kud li des, kamo li tada? M. Divkovid, bes. S\>.
Kud du, kamo 1' sad brez tebe? P. Kne2evic,
muk. 17. Ajme kud du, jal' kamo du? 46. Opo-
ganivsi svojim opacinama ovu stolicu, sto de,
kamo li de? A. Kani21id, kam. 23. Mornari kud
li de, kamo li de? fran. 74. i ovaj primjer: Sto
bi od ove smutne bilo? kamo li bi onda tilo?
V. Dosen 56a.

2. ima nekoliko primjera u kojima je glagol
biti. po ovome bi se cinilo da kamo naznacuje
stajane u mjestu, ali, kako se vidi, ne pita se
nigda namjerom da se obazna gdje je ko Hi Sto,
nego se istice da onoga nema. Hi se samo zove
(kao u dva naj potona primjera). prema tome
se maze pomisliti da bi trebalo shoatiti biti kao
pomocni glagol a da se ima u misli part, praet.
act. kakva glagola kao n. p. djeti se (kamo si?
= kamo si se dio ?) ; u ova dva primjera ima i
zamjenica se Ho bi ovo potvrdilo: Kamo ste se
vi kojino s tolikom slobo§tinom govorate, da ako
podete u pakao nedete sami biti? J. Banovac,
pripov. 211. Kamo ste se vi niki koji no napa-
stujete? 226. — vidi i kod 3. — pitane moie
biti u glavnoj i u podloznoj recenici. Gdi su
majke nase, kamo 1' oci bi§e? M. Marulid 113.
Gdi si ti, kamo si koji znat sye si rad? S. Men-
detid 229. Kamo vojevanje, kamo nib hrabrosti
bise, i gizdanje i svake radosti? P. Hektorovid
45. Kamo vam je pamet? ne vidite li da...?
F. Glavinid, cvit. 2i^. Da kamo su druzi uzroci
nebrojni? I. T. Mrnavid, osm. 19. Juso, tvoja
kamo bi mudrost poznana? 37. Ako se razbi
lopiza, pi|ci kamo su? (D). Poslov. danid. Kamo
'e nihov Bog jedini, kamo 1' slava, gdi li dika?
A. Vitajid, ist. 403''. 6to su sada, kamo li su
velicanstva jasnijeh kraja ? J. Kavaiiin 485''.
Slava kamo ne je vista? 288*. Kamo ti je ju-
naStvo? F. Laatrid, svet. 35''. Nek ti ka2e, kamo
su mu hitre odi. V. Dosen 44''. Kamo si, Pan?
ovamo poteci. M. Katancid 42. Kamo si, do-
madine i ostala brado nastojuici? Pravdono§a.
1851. 21.

;J. ti reienici nema glagola, te se moze pomi-
sliti jo§ veSijem razlogom nego kod 2, da se ima
M misli glagol Ho znaii micane (kamo = kamo
ode, kamo nestade? itd.).

a. ono 0 cemu se pita stoji u nominativu.

a) uopce se trazi Ho. Za zlo mi ne imej, Gospe
draga, kamo t' sinak, ukaX' mi ga. M. Divkovid,
kat. 130. Kamo silni zli gusari, kamo zlobne
klete glave? 6. Palmotid 1, 169. Kamo Enea?
kud se odijeli? 2, 137. Kder pita ga: ,Kamo
zarudnik?' J. Filipovid 3, 71''. Ne bijase li de-
seterice gubavije, koji su svi ozdrav^oni: kamo
ih jos deset? F. Lastrid, od' '265. Kamo ti,
veli, sluge od lova, hrti i viili? ned. 374. Na§
vojvoda, kamo ti svatovi? Nar. pjes. vuk. 1, 44.
O Todore, kamo mi Momire? 2, 159. Oj Boga
ti, Kra]evidu Marko! kamo tebe carevi telale?

KAMO, I, 3, a, a).

809

KAMO, I, 3, a, e).

2,348. Kamo tebo druzina ostala? 3, 100. Kamo,
bego, od Konica Janko? 3,375. Pa ako te upi-
taju Turci, kamo tebe Petar ali lirsto, ti im
reci, doma su otiSli. 4, 101. Da kamo ni Pi-
persko delije? Pjev. crn. 7^^. Vjerna jubo, kamo
moja seka? Nar. pjos. petr. 1, 338. Kad je vojsku
vojevati, onda so vifie: ,Kamo juuak Krajevidu
Marko?' Nar. posl. vuk. 117. Kamo meni dva
novca? Nar. prip. vuk. 218. On ga pita: ,Kamo
mail?' Nar. prip. mikul. 11. Kamo on? Kamo
novci? Vuk, rjefin. I refie moemu: ,Kamo ti
pare?' Pravdono§a. 1852. 3.

b) pitanem kao da sc trail, ali se uprav jav}a
da je neiega nestalo. aa) iiopce. Himbona mla-
dosti ! tasdino vclika ! svega ti bi dosti, kamo
tvoja dika? M. Marulid 114. Kamo poglavico i
niova mogudstva? sto se od nib uciniio? J. Ba-
novac, razg. 85. Kamo ti sloboda? vidim te u
robstvu. Kamo ti lipota i nakidenjo? eto te grih
istocni pogrdno naruJio i juto obranio. F. Lastri6,
ned. 259. Kamo sada ono cvatude grcko carstvo?
A. Kani21i6, kam. 830. — hb) kao u rugu kad
se kome govori da mu je necega nestalo. svagda
s dativom zanrjenice drugoga lica Hi s posesivnom
zamjenicom takoder drugoga lica. O smrti, kamo
ti zaoce sada? F. Lastrid, test. 184*. Kamo sada
va§a bogastva? D. Rapid 9. — cc) pitanem se
kori. Oj dovere, kamo tvoja sna§a? a ti kume,
kamo tvoja kuma? 2, 339. Kamo tebe robak
ja robina? 3, 265. Ako si mu poharcio blago,
a kamo mu toke i dolama? 3, 3H8. — fid) pi-
tanem se istiCe zalost za nedijem sto se vec nema.
Jaoh kamo veselje, koje me jur grli ? §. Men-
fcetid— G. Drzid 513. Kratka ti bi rados od moga
zivota, kamo mi ne mlados i rajska Ijepota? N.
Najeskovid 1, 183. Jaoh, kamo Juveni, gospodam
ki sluze, za zalos da meni ovi plac sadruze?
2, 110. Ajmeh, kamo vrijeme slatko i vesele
nase nodi? S. Boba|evid 216. Deh ! travice,
rekoh, placi! ... kamo noga ka te tlaci ? D. Ba-
rakovid, vil. 233. Kamo pokoj i mir pravi, kamo
stanje moe prvaiie? I. Ivanisevid 57. Kamo sdit,
kamo svit vridnosti jedine, kamo T Hvaru odvit
tolike od cine? 329. Ah kamo sridna ona vri-
mena . . . ? F. Lastrid, test. ad. 21b. Oduz'o mi
zemju i timare; kamo moja zemja i timari? kam'
volovi moji raniteji? kamo koni moji vitezovi?
Nar. pjes. vuk. 3, 566.

c) pitanem se ne trazi, nego se izrice (ali
svagda s nekijem duSevnijem osjecanem, Hi s nekom
razdrazenosti) da necega nema ne isticuci jeli
ono prije bilo. aa) uopce. Kolike duse k Bogu
obrati sveti Frandesko Ksaverio ? Kamo (ovo
kamo ne pripada amo nego pod e)) pak drugi
pripovidaoci, koji bise poslani i plod velik uci-
nise? A kamo pripovidaoci grcki ? kamo kal-
viniski i luteranski? doklo odise pripovidit? J.
Filipovic 1, 187i>. Kolike se cuju kradrie a kamo
povracenja? 3, 152i>. Tilo jo moje jedna rana a
kamo tvoje pedipse? M. Zoricid, osm. 104. Preko
Drine malo ko prijede, kamo cudo sto u Drini
osta! Nar. pjes. vuk. 4, 259. — bb) u rugu, kao
kod b) bb). Kamo t' pomod? A. Vitajid, ist. 1271'.
Kamo t' Bog ki te brani? 129a. 6ijem pro-
tivnik zli me kori vikajudi bez pokoja: ,Kamo
tvoj Bog, pomod tvoja?- I. Dordid, salt. 137. —
cc) cesto rijecima kamo sreca pokazuje se ialost
da nesto nije po volt, isporedi b) cc). Aj ! aj !
kamo sreda, da se tkogod bude ositio ! A. Ka-
ni&iid, kam. 46. Kamo srida da se je nahodio!
64. Ah kamo srida da nisam sagriSio ! utoc. 654.
Kamo sreda da svi dine kao ja. D. Obradovid,
2iv. 64. Hej ! kamo srida, da je divojka moje
pameti! B. Leakovie, gov. 33. Kamo sreda da

je od mejdana! Pjev. crn. 10'>. Kamo sreda kad
bismo mi mogli knige pisati kao §to narod go-
vori! Vuk, pism. 91. — (Id) pitajuci za nesto,
tvrdi se u nekoj razdrazenosti da onoga ne moze
ni biti (isporedi otkle, otkud). Kamo vama i jos
vise vojske? ode vojske za Turaka nema. Nar.
pjes. vuk. 4, 444. — ee) u ovakovom pitanu
istice se da onoga sto se pita po svoj prilici nema
Hi da ne bi trebalo da bude. Ner tko je srcem
lav a kamen u sebi a kamo tko jubav odutil sad
ne bi? S. Mencetid 29. Kamo taj tko veli da
umrijot muka jes? N. Naje^kovid 1, 182.

d) kao da se trazi Ho od koga, te se pita sto
se od onoga dogodilo, ali se uprav kori onaj
s kijcm se govori jer onoga nema, Hi jer premda
ima, nije radio prema onome. Sto dode toj na
te? kamo t' um? kamo t' svijes? N. Najeskovid
I, 181. Kamo tvoe vitezastvo i mod? Pril. jag.
ark. 9, 129. (1468). Kamo tvoja kosutica, kamo
rijeci ke davaso? 6. Palmotid 2, 123. Izdajnide,
kamo vjera? P. BogaSinovid 18. Oni Isus jest
i u ovoj crkvi u s. sakramentu, dakle kamo Jubav
i poklon sdvoraSni, koja se ode onom Bogu ? J.
Banovac, razg. 44. Budi te sram i stid tako be-
siditi. Jesi li Krstjanin? kamo ono posteiie, komu
te Isukrst naucio? razg. 65. Bio si obedao, da
de§ ga (ovi zakon) obsluzit: kamo tvoje obe-
danje? Kamo moji zapovidi obsluzenje? J. Fili-
povid 1, 46*. Ako sam ja va§ gospodin, kamo
nioj strah? ,Si dominus ego sum, ubi est timor
mous?' 1, 74*. Moj zakon bi zakon Jubavi. Kamo
vasa dila Jubavi? a kamo dakle va§a jubav? kamo
§to vi za me trpiste ? 1, 150b. Ako je Isukrst rekao
da po Jubavi kojom se medu sobom budu Jubit
poznace se negovi ucenici, kamo vasa Jubav, Kal-
viniste i Luterani? 1, 191^. Sin §tuje otca: ako
sam ja dakle otac, kamo po§tenje moje? kamo
postenje koje mi imate fiinit kako sinovi otcu?

1, 422b. Ako dakle tezaci Isusovi ovo siju sime,
kamo plod u krstjanstvu? F. Lastrid, ned. 119.
Nevirni care! kamo prijatejstvo ? kamo vira hri-
stijanska? A. Kanizlid, kam. 590. Kamo obe-
tarie, nikakav covide ? M. Zoridid, zrc. 92. Kamo
obetana, kamo misa? 194. Ej Bodine drago dite
moje! kamo vira, kamo 1' duSa tvoja? kamo suze,
kamo Jubav moja? U za' cas te strike pricekao.
And. Kacid, razg. 40b. Kamo ta zem|a plodna,
kojuno u Ediptu govorase? kor. 91. Kamo vira,
kamo obedane? Gdi je tvoj Bog, gdi ti je ufane?
M. A. Rejkovid, sat. D6b. Mili kume, kamo tvoja
vala? Nar. pjes. vuk. 1, 57. Kamo oni zlatni
prsten §to ti darovah ? kamo oni slatki cjelov
sto ti nekad dah? 1, 423 — 424. Kamo pamet?
ti je izgubio! kamo jezik? nim ne govorio! 2, 239.
Kad ste, brado, vi taki junaci, kamo nozi, kamo
vase sabje, te ne biste sa mnom na Kosovu?

2, 288. Kamo vjera? stigla te ne vjera! 2, 555.
Kamo ti mac i megdan junacki, vede bije§ ognem
iznenada? 3, 423. Od sta si se tako prepanuo?
kamo tebi puska ubojnica ? Pjev. crn. 313b.
Kamo vjera, sto mi daste, judi? Osvetn. 4, 63.
— amo moze pripadati i ovaj primjer u kojemu

je niolitva izrecena kao da je prijekor: Kamo
dakle, Gospodine, smilovana ona slavna ka Da-
vidu tvoje istine obedase kletve odavna ? I. Dor-
did, salt. 308. — U ovom se primjeru pita bez
korena. ,U kome se stanu nahodiS?' pita der.
,Ah cerco, u paklu !' odgovara mater. ,Zasto, moja
majko? a kamo dobra, koja si cinila?' J. Ba-
novac, pripov. 178.

e) kad se nesto kaealo, dodaje se pitane kao
da se trait sto, ali se uprav retoricki dodaju u
kratko sluiajevi koji su jednaki Hi sliini onome
Sto se kazalo. Gerardo arcibiskup od Kanodije

KAMO, I, 3, a, c).

810

KAMO, I, 3, c, a).

bi toliko milostiv, da kad bi ga tko u 6em uvri-
dio, veie bi mu on dobra cinio . . . kamo jedan
Bazilio, Gri2ostom, Nazianzen, Ambros i mnogi
drugi nauciteji s. crkve koji prostise i dobro
ucinise svojimi uvriditejem? J. Banovac, pred.
29. Kamo toliki sveti i svetice i toliki muce-
nici koji tolika podnise za ne prici posluha? 82.
Jeda vam je malo pokazao svoje srzbe rata pro-
sastoga . ..? kamo posli malo godina otrovni bic
od kuge, kamo tolike vode..., kamo tolike bo-
lesti, pomori, glad...? 107. Kamo toliki koji
sasnu krv siromasku . . . ? 106. Kad zeni muz
umre, ter se ona brzo za negovom smrtju udade,
zlamene je da ga nije gorko plakala . . . , tako
kad 86 grisnik odma ili brzo na grih povrati,
zlamene je da nit' se bolio sto je Boga uvridio,
ni svoju du§u izgubio. Kamo pak oni koji na
ispovidi grihe ostavjaju radi stida? 114. Vapije
ona siromasica majka: ,Sinko mili, derce draga,
ko vas rodi i uzdize ? kamo razbijane moga noc-
nega sna, kamo moje svagdane predane i prive-
lika muka? a sad gore6 u ovomu ogiiu od vas
Cekam pomo6i, a ne vidim je'. 129. Lupe2 koji
8 Isukrstom bi propet, premda vas u grisi bi§e
ogreznuo, nistancinane kako Isukrstu re£e : ,Si)0-
meni se, Gospodine, kad budes u krajestvu tvome',
udi) cu gdi mu i Isus rece: ,Danas 6es biti sa
mnom u raju'. Kamo pak ocitnik, Marija Man-
dalina, i drugi, koji, kako molise za odpuStene
griba, udi J ga imadose? razg. 18. DrugifTij eve
nastojanje jest da pleme niovo ne pristane, a ti,
za imati ovo naresenje, ovu kripost po kojoj se
Judi andelom prilikuju, nisi bajao, dali obrao si
da u tebi dovrsi. Kamo pak i OsStale kriposti... jeda
li te i ove slavno ne krune? J. Filipovid 1, viii.

f) premda nenia glagola, uz kamo ima zanije-
nica se po kojoj se zna da je izostavjen reflek-
sivni glagol, isporedi kod 2. aa) znadene je kao
kod a). Kamo se Juveni? pozrito Boga dil ^i}
ovi rumeni i slavnu ovu vil'. §. Mencetid 58.
Kamo se ki 2ude lijepu stvar gledati? kamo se
ki trude Juvenu mod znati? 190. Netom nod
popride, ,Kamo se dan?' vele. 303. Kamo se?
o§! os! o§! Nije ga, vragu t' kus! N. Naje§kovid
1, 18U. Kamo se Juveni, za cudo da vide onu
vil, ka meni srdasce izkide? 2, 19. Kamo se?
,dove? dove and6 ?' A. d. Bella, rjecn. 27'Jb.
Kamo se od toliko vremena? Nar. prip. vuk. 91,
Kamo se ti? ,wo bist du?' Vuk, rjedn. — Amo
pripadaju i ovaki primjeri u kojima se dodaje
te nastavak drugoga lica mnoiine kod glagola:
Kamo te se da vidite svoga hvajenoga sina?
Nar, prip. vuk. 80. Mrtvi, kamo te se? 217. —
bb) vidi h). Toj li mi veJaSe, da me de§ vijek
jubit, kamo so jubav taj ? N. NaJeSkovid 2, 47.
Kamo se jakosti, kamo se zahvale od slavne
mladosti, dali su sve pale? 2, 135. — cc) vidi
c) aa). Kamo se tko vlada, kamo se tko sudi?
kamo se, gdi sada pravo rod tko zudi? S. Men-
cetid 36. — dd) vidi c) ee). Kamo se tko pravi :
,Ne zeli Jubezan zad )ubav ne zdravi nu mnozi
boljezan?' S. Mencetid 14. Kamo se tko pravi:
jNije cudo da tuii u dvoru jubavi pravedno tko
8lu2i?' 51. Kamo se ki vole: ,Kolici na sluibi
}uvenoj smrt iele, stojedi u tuzbi?' 52. Kamo
se tko veli, da nije Bog ni raj? 76. Pak rckoli:
kamo se tko veli da na svijet na ovi nitko se ne
mo^e miran rijet? N. Najeskovid 1, 329. — ee)
vidi d). Kamo se razum tvoj ? §. Mencetid 332.
Ab srce, vaj, moje! kamo se ridi tve, ke riti pri-
pravi kon vile gizdave? D. Ranina 123''.

b. onaj za kojega se pita stoji u genetivu.

a) pitanem se trali ili zove, svakako isticuci
da onoga nema. Ovo odito vidi mo, ovo se odito

dogada, i svoder se dogadalo od kada je svit
stvoren, bududi da se na svitu vidise bogatci,
kraji, cesari koji sa svitom zapovidase, pak kamo
ji? Nesta ji. J. Filipovid 1, 264b. Zove ga:
,Adame, Adame, gdi si? kamo te?' F, Lastrid,
ned. 343. Kamo ga? aja, nije ga viditi. D.
Rapid 102. O kamo te, moj Jovane sine! Nar.
pjes. vuk. 2, 27, A kamo ve (ace. mj. genetiva),
nebrado Piperi? 4, 124. Kamo, sderi, kokota?
Nar. pjes. here. vuk. 253. Kamo te ja? (u Cruoj
Gori vice muz zonu, a i ona nega) cf. gdje. Vuk,
rjecn. Kamo te, Staue? Pravdonosa. 1852. 1.
— U ovom se primjeru dodaje bez potrebe ge-
netiv uz nominativ: E, ali kamo ga taj? M. D.
Milidovid, zlosel. 217.

b) intanem se izride da nekoga nema. Hercega
i zupana iliriskih kamo starih? J. Kavanin 232^.
Sto mi tu sad kupiS klasje po starom strnistu:
kamo vas na Kosovu? M. Pavlinovid, razg. 36.

c. dodaje neiemu §to se kazalo ne§to drugo kod
cega postaje neko stupnevane, kao rijecima jos
vise, jos mane, znadene je i ovdje uprav intero-
gativno, isporedi a, e). vidi i a, II, B, 3, a {I
dio, stran. 17). — vezc, kao da je konjtmkcija,
recenice ili cijele ili krne (tako da u drugoj
moie biti sam predikat ili sam siibjekat ili jedna
druga rijei) ; gdjegdje je u drugoj recenici, i kad
je isti subjekat, promijentna konstrukcija, naj
cesce konjunkcijom da. — Uz kamo cesto su i
druge rijecce, kao a, li, da: a kamo, kamo li, a
kamo li (od prosloga vijeka naj obienije), da
kamo li. mo^e se pisati i kamoli. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka ima ne kamo li, moze biti da
je postalo mijesanem a kamo li i a nekmoli : Ah
ko moze ovo slu§at a ne kamo li gledat bez pro-
mutit se? A. Kalid 74. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (kamo? ,quam minus? ubinam? ubinam
gentium?') i u Vukovu (,um so mehr, um so v^e-
niger' ,eo minus, eo magis'),

a) prvom se recenicom nijece nesto, te kamo
istice da sto je u drugoj jos mane moze biti.
kamo. Nu pogodit mojim drazim prijatojom, dusu
i tilo ne bih, da se ne omrazim, kratil, kamo
jedno dilo? S. Bobajevid 217. Ne bih za tebo
ni okom tronula, kamo sto drugo. D. Zlatarid
55a. Mi nismo mogli ni§ uciniti, ki imamo nee
va glave, kamo des ti tako bedast. Nar. prip.
mikul. 76. — a kamo. Ned da ga pogleda§...,
a kamo da mu da§ pomodi. H. Lucid 202. Tolik
je dar, Boze, taj ki nam hti dati, da nasa ne
moze pamet ga saznati, a kamo da clovik ricju
ga izreci. H, Lucid 278. Lazcu ni istinu ni
modi vjerovat, a kamo stvar inu. N. Dimitrovid
11. Da nije dostojan nikakova pokaranja a kamo
da je dostojan smrti. M. Divkovid, bes. 376 — 377.
Nikada ne bi na izprazno rici rekao, a kamo da
bi na krivo pomislio. I. Ancid, vrat. 60. Prije
se nije mislilo ispovidit a kamo da se pripravilo.
F. Lastrid, nod. 90. Ima Krstjana koji su Isusu
toliko nespoznani i neharni, da se i ne spomi-
naju od muka koe je za ni trpio, a kamo da ga
ozale. 181. Doneso§e prid liega jednog drtavca
u posteji koji se ne mogadijase ni dignuti a kamo
oprijeti na nogo. 336. Komu ne ima tko svoj
ni ladne vode dokuciti, a kamo u drugom po-
sluXiti. 436. Ovi se no spominaju ni od svoje
du§e a kamo de od drugi. svet. 169'*. Ne bi
bilo jos ni dosti, a kamo de bit odvige. V. Dosen
82*^. Ono malo duha6e vitra no more ni zastave
napuniti, a kamo de valove podbuniti. D. Rapid
138. Ni mi zalne besedi rekal, a kamo da bi
me zlostavjal. Nar. prip. mikul. 6. Podela se
tu2it, da ved ne more ni z mesta, a kamo mu2u
pod z obedom. 15. — kamo li, Ne prudodi iskr-

KAMO, I, 3, c, a).

811

KAMO, I, 3, c, h).

nemu, kamo 1' dragom' rodu i plomu. J. Ka-
vaAin 1191j. Za korist du§e ne iina se kad ni-
jedna miaa posIuSati, kamoli druga dobra dila
Ciaiti. J. Banovac, raz». 100. Mnogi }udi ne
mogu ni mii-isa od vina 6uti, kamoli ga primiti.
235. Da bi mogao covik eamo na jedan oblok,
na jedan prozor u ono niisto glavu promolit i
da ne vidi ui Boga ni andele nego samo lipotu
tilesnu ouoga mista, od velika nasladena ne bi
mogao ni jist ni pit, kamoli pak da vidi andele
i ostale evete. J. Filipovid 1, 388a. Ne imam
ni meni kruha zadovojno, kamo li 6u drugomu
dat. 3, 3191). Al' to rugo nit' je sina, kamol'
slika. V. Do§en 54*. Bas ni truna, kamol' vede
za to od nas imat nede. 74«. Al' na iskru ne
pogode, kamol' vi§e da nahode vatre. 209*'. Nece
biti ved ni traga, kamol' silne sile snaga. 227*.
Ni bi ti ji vile izpjovale, kamo li de starac Mje-
lovaue. And. Kacid, razg. 2a'. Dijete nije do-
noSce, kame li pronosce. S. ]^ubi§a, prip. 242.
Nije molit jutra ni vecerne, kamol' postit. Osvetn.
4, 2. Ne odaju ni iz grla glasa, kamo 1' bi ga
dali iz puSaka. Osvetn. 5, 99. — a kamo li. Koji
nijesu culi ni podetak od zakona Bozjoga a kamo
li da ga znadu. A. Badid 257. Nece dopustati
ni uzdahnuti a kamo li da des se pokajati. J.
Banovac, pred. 20. Odgovaraju oni da tu zouu
ne poznaju, a kamo li da su tu bili. J. Fili-
povid 3, 28a. 'fo je zlamene, da ti nisi ni grade
pripravio, a kamo li da si temoj stavio. F. Lastrid,
od' 104. Niti su andeli dostojni podpuno od
nega govoriti a kamo li }udi. 233. Niti od jedne
vrste, ui od druge se svi pisci slazu ni medu
sobom, a kamoli vrsta s vi'stom. test. xii. Da
ne smijahu ni meJu difuti Isukrsta pripovidati,
a kamoli prid kraji. test. ad. SS^. Vapide suprot
tebi dobrocinstva Bozija, od koji se nisi ni spo-
miiiao, a kamoli na nima zafajivao. nod. 31. Nije
mogudi ni pametju nasom dosegnuti zestine ogna
onoga a kamoli jezikom istomaciti. 92. Ne bi
morebiti ni torovi bili mirni a kamo li vrtli i
vinogradi. 156. Da bi se s la^ju mogao vas
svit na viru katolicansku obratiti, jos nije dopu-
Steno sluiiti se nom a kamo li svidocbu uciniti
lazjivu za korist iskrnega. 177. Nije mogude
lasno ni od sviju vrsta a kamo li broja od griha
spomenuti se. 196. Nikad svet nijedan brez
ustrpjena niti 'e duse saranio i slave vicne za-
dobio, niti de zadobiti, a kamoli demo mi gris-
nici? 296. Metnite ga u misto od muka, koji-
zije destine mi doseguut pametju ne moremo, a
kamoli jezikom istomaciti. 390. Tada de i se
odredi, koliko da nisu ni stvorene negovo, a
kamo li sluge i vojnici. 407. Ne mogu doseg-
nuti gizde niove ni koju zdvora gledam a kamo
li unutra. svet. 144^. Okrivjujudi ga u onih
stvarih, od kojih on nije znao, a kamo li da bi
podinio. A. Kanizlid, kam. 49. Pram osfcalima
nije vrstan ni pijuknuti, a kamoli prigovarati se
s nima. 411. Ne cinimo ni ona koja smo duzni,
a kamo li da ucinimo sto od drage vo}o. uto6.
309. Ne mogu se odduziti, a kamo li se usuditi
dar zaiskati. 868. Od vas ni ne misle Judi, a
kamo li bi nastojali . . . uzr. 13. Da nikakva
zla nije ni pomislio, a kamoli nenavidost bra-
tovu poznao. E. Pavid, ogl. 12. Ni do pola ne
dosegnu, a kamo 1' bi bila dosti kraj dosedi. V.
Dosen 76*. Da ga drugi i ne vide, a kamo li da
s nim side. 95*. Ni naceti nije modi, a kamoli
na kraj doci crnoj fali. 270. Gizdane ne po-
made ni 2ivomu, a kamo li mrtvomu. M. A.
Eejkovid, sabr. 67. Bog ni svetine ne slusa, a
kamo li de nas grisnike? L. Vladmirovid 68.
Nisi, brate grisnide, siguran do sutra, a kamo li

do nedije. D. Rapid 61. Ne damo vam ni jedne
a kamo li do dvije. Nar. pjes. vuk. 1, 2. Nisu
smeli ni do dvora dodi, a kamo li dovesti de-
vojku! 1, 159. Da ne rao^e ni jabuka prodi,
a kamo li tudeg brata ruka. 1, 316. Nisam,
majko, ni do vode dosla, a kamo li ubelila platno.

1, 382. Ja ne }ubim ni bo]i junaka, a kamo li
carovi vojnika. 1, 436. Nede§, Maro, ni nodu
spavati, a kamoli na bolome danu. 1, 552. Ne
bi mene ni za sluge bio, a kamoli da mi lice
)ubis. 1, 563. Da to nisam ui sad oZenila, a
kamoli pre devet godina. 1, 618. Ne mogose
temej podignuti, a kamoli sagraditi grada. 2, 115.
Neces izid ni iznijet glave, a kamo li izvesti de-
vojke. 2, 149. Ja ne mogu ni ocima gledat,
kamo 1' 8 Musom mejdan dijeliti? 2, 404. Ni
brat brata poznat ne moga§e, kamo li de Turcin
kaurina. 3, 244. Jos mojdana ni vidio nisi, a
kamo li da si izlazio. 8, 395. Ne mo2e mu
kalpak oboriti, a kamo li raniti junaka. 3, 397.
Sala nije ni cetiri sata, da kamo li dvadest i
cetlri. 4, 406. I niko te nede ni prstom tak-
nuti a kamo li ubiti. Nar. prip. vuk.^ 231. Bog
zna bi li se kojigod mogao nadi da to zna (a
kamo li svaki da zna!) Vuk, pism. 65. Nebo i
nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti,
a kamo li ovaj dom §to ga sazidah? D. Da-
nicid, Icar. 8, 27. Ne smijemo nit' nasijeh svest
u bostan bula, a kamo li u diflike sadi. Osvetn.

2, 49. — da kamo li. Ne zna pedi leba, da kamo
li da §ije, da pere. J. S. E.e}kovid 70. Ti nijesi
ni cuo junaka, da kamo li ocima vidio. 3, 254.
Davor boze, sam to Bog ubio, sto si mene metn'o
u tamnicu, nije sala tri bijela dana, da kamo li
tri pune godino. Nar. pjes. kras. 1, 11. — Amo
moie pripadati i ovaj primjer u kojemu jedva
vrijedi gotovo kao i negativna rijec: Gdi jedva
sahranen pravedan bit mo2e a kamo tko je ranen
zlobami. M. Votrauid 1, 388.

b) u prvoj se redenici nesto tvrdi, te u drugoj
kamo enaci od prilike sto i:jos vi§e. aa) druga
je recenica afirmativna (u naj prvom je primjeru
prva recenica po smislu afirmativna^ jer ne more
da ne padne znaci: treba da padne). — kamo.
Gdi clovik ki je prav ne more da na due sedam
krat strraoglav doli se ne padne, kamo ja, do-
broti koji sam odnikal. H. Lucid 281. Samo
jedna kap|a krvi Isukrstove zadovojna je za svega
svita odkupjenje, kamo dakle koliko nadlazi ve-
licinu nasi griha sva negova kry neprocinena?
J. Filipovid 1, 269''. — a kamo. Negove svitlosti
cudne su slisati, a kamo vridnosti jazikom mi-
gati. D. Barakovic, jar. 62. Pod kulom rjavom
kad care gubimo, a kamo drzavom cilom boj
slavimo. I. T. Mrnavid, osm. 90. Toliko se sveti
od samih sebe sramovahu, a kamo da bi oni ne-
podobnim pogledom sebe oskvrnili. Michelangelo.
37. Mucno je dati razlog i za se a kamo za
druge. I. Ancid, ogl. xxxi. Bi pokarana od Boga
da pade mrtva samo zasto slagase prid svetim
Petrom vikarom Isusovim, a kamo da mu su
protiva. vrat. 95. Mucno je za se dat razlog, a
kamo za druge. 192. Mogao bi i drakune iz
pakla u raj metnuti a kamo ovake grisnike. F.
Lastrid, svet. 44i>. — kamo li. A cas kratak
grusti klecat, kamo li se u molbi uzjedat. J. Ka-
vanin 20*. Da des trazit od mladezi na§6 dok
uvreba§ da prid tobom stane, kamo 1' da se
k cem' uludno gane. J. S. Rejkovid 155. Od
nag zivi i kad smoka nije, kamo 1' u nem kad
slanina vrije. 409. Strahovit je Marko i videti,
kamo li mu sabji podstupiti. Pjev. crn. 54*". —
a kamo li. Zasto je mizko i cuti od nih a kamo
li govoriti. A. Badid 109. Ako je u raju po-

KAMO, I, 3, c, h).

812

KAMO, III.

treban bio post a kamoli izvan raja. J. Raj id,
pouc. 1, 49. Sram je mene u oci gledati, a kamo
li 8 toboru besjediti. Nar. pjos. vuk. 1, 40. Stra-
ota je pogledati, a kamo li docokati. 1, 116.
Video sam i 2iva mededa, a kamo li kozu od
mededa. 3, 32. Zagari te Udbinski pozuaju, a
kamo li momci i devojke. 3, 180. Mrtve bi im
slave poznavao, a kamo li da ih vidim zive.
3, 337. Zazor mene u te pogledati, a kamo li
8 tobom govoriti. 3, 520. Donedu ti ja Sunogu
ziva, a kamo li jezik od Kalvina. 3, 557. U
zvjeiki bi srce prepuknulo, a kamo li u zivu ju-
naku! 4, 187. To je zazor caru u Stambolu,
kamo 1' tebe carevu ve6ilu. 4, 211. 1 6oek cini
(kasto) Bto bode, a kamo li Bog. Nar. posl. vuk.
106. A kad travu po po}u . . . Bog tako odijeva,
a kamo li vas, malovjerniy Vuk, mat. 6, SO.
Dosade selu dosta, a kamo li domu. S. l^ubisa,
prip. Ul. — hb) drvga je recenica negativna, te
kamo ne znaci sto samo kamo kod aa). — kamo.
Svojim i ]udem posvedenim zdrak svoj krate,
kamo ne inim. J. Kavanin 368''. I krunena
glava ima na negova odludenja prignuti se, kamo
nede sniziti se Zadar vede? 163'>. Ved je mora
dosadila, a kamo li nije puku. V. Dosen 57^.
Bog brani zivinu, ribu, tice, mrave, kamo nede
one, ki ga prav' slave. M. Kubacevid 31. Jo§
prestrilim ticu lastavicu, kamo nedu na kopju
jabuku! Nar. pjes. istr, 1, 49. — a kamo. Da
tko tri nodi zasebice saroo pije i jide, bi mu do-
sadilo, a kamo kukavnoj materi ne bi dosadilo
koja dan i nod nigda cestito ne pociva. B. Lea-
kovid, gov. 31. — kamo li. Toj se sgodi apo-
stolu, kamo 1' nede zlom' coviku. J. Kavanin
2631'. u crkvi ga Bog ognem sazeze, kamol' nede
u paklu grisnika. L. l^ubuSki 28. Evo, ovako
ga gledajudi, smilovale bi se |ute zvirke i tvrdo
kamene, kamo li nedete vi imajudi isto srco i
narav. J. Banovac, pripov. 80, Joste vise na-
sladena svitovna doviku se dosade, kamo li nede
nesridne muke, koje de uvik durat. 209. Glas
se od tog' ruzan cini, kamo 1' nisu isti dini ? V.
D<jsen 108^. Ved krat bol zestoka i usta zaveze,
kamo 1' nede uho, ko rici poteze. M. Kubacevid
26. Stid je mene na te i gledati, kamo 1' nije
8 tobom besiditi? Nar. posl. vuk. 1, 244. Sila
otme zem}u i gradove, kamo 1' mene kona otet
nede ? 2, 142. Mogo b' platit sve Kosovo ravno,
kamo r ne bi za se svadbarinu? 2, 420. Ja po-
gubih onake junake, kamo 1' tebe pogubiti nedu.
3, 187. Mamile bi sa neba oblake, kamo 1' ne
bi sa zemje junake? 3, 568. One bi zmamile
sunce spod oblaka, kamol' ne bi mene na zem|i
junaka? Nar. pjes. istr. 2, 98. Trpimo sto nam
zli judi zadaju, kamo li ne bi Bozju. S. ^jubisa,
prip. 169. Pa stiguje obje noge zdrave, kamo 1'
nede negove krvave. Osvetn. 6, 83. — a kamo
li. Evo (dovik), koga ovako gledajudi smilovalo
bi se isto kamene, a kamo li nedete vi. J. Ba-
novac, razg. 161. Bududi da narav strasi se od
smrti i naj lipso i naj ugodnije, a kamoli nede
od smrti toliko strahovitey F. Lastrid, test. 154*.
Isukrst navi§tuje, da de se na ovom sudu iziski-
vati svaka ric isprazna i judi de davat razlog
od ne u dan sudni, a kamoli da nede od toliki
misli i pozelerii pogrdnije? ned. 119. Nego pita,
no zna 1' tkogod travu, da izlici vola ili kravu, a
kamo li on no bi cejade izlicio ko rado imade.
M. A. Eejkovid, sat. HSb. Gvozdje ae s vri-
menom s^-ondava, a kamo li nede jubav? A. To-
mikovid, gov. 74. 1 meded niz krusku slazedi
pociva (a kamo li doek od posla da no pocine?
Viik). Nar. posl. vuk. 103,

c) u jednom primjeru xvj vijeka, premda je

reienica afirmativna, a kamo znaci: jos mane,
kao kod a). Jere ja dostojim prije nog bit ziv
na svijet, u paklu da stojim, a kamo k tobi prit.
N. Dimitrovid 91.

d. uz kamo stoji interogativna Hi podlozna re-
denica.

a) recenicom pred kojom je kamo dodaje se
onovie sto se prije kazalo jos nesto iste vrste
(isporedi a, e)). Marija sva progonstva i muke
i smrt glodaudi, mnoge bolosti i zalosti podnese,
a kamo ne sveto molitve, postovi i ostala dobra
dila brez broja, sva ostase u azni svete crkve.

I. Ancid, vrat. 142. Vi, jedni Unci, koliko vri-
mena zaludu potratite nastojedi na ona koja vas
u pakao pritezu V Kamo sto cinite, u sto li vrime
vasega spasena ulazete? U dangube, u zla svaka.
J. Banovac, pred 48. Stid budi nas, o Krstjani,
radi mnoga griha s kojira oskvrnujemo viru Isu-
krstovu, kamo sto so cuje po vasib kudab? 106.
Trgovci nakupe toliko koliko je dosta da pojdu
u pakao ako ne povrate. A kamo sto prodaju
stvari zle za dobre? a kamo sto prodaju vise
nego ide po pravdi ? a kamo druge nepravde?
J. Filipovid 3, 152 — 153. Kamo pak kolika se
smutna zamotne medu rodbinom. 3, 260^. —
Vala da amo pripada i ovaj primjer: Kamo
paka Isukrst joli molio za svoje ubojice, a ti
nede§ da slidis ovi' prilika, kako se uzdas da de
tebi Bog prostiti? J. Banovac, razg. 58 — 59.

b) kamo da, kao jeda, pokazuje zelu. Teke
kamo junak da se nade da dobije^ Hajkuuu de-
vojku? Nar. pjes. vuk. 3, 175. Ceri moja Pe-
truso devojko, sto si lepa, kamo da si slepa!
Nar. pjes. vil. 1866. 425. Kamo da sav narod
Gospodni postanu proroci! D. Danicid, 4rcojs.

II, 29. Kamo ds smo pomili, kad pomrijese
brada nasa prod Gospodom ! 20, 3. Jutrom des
govoriti: ,Kamo da je vece!' a vecerom des go-
voriti: ,Kamo da je jutro!' 5mojs. 28, 67. Kamo
da su pametni da razumiju ovo! 32, 29. — Amo
maze pripadati i ovaj primjer: Kamo sto ne do-
vedete ovde onu nasu kobilu? Nar. prip. vuk. 205.

II. od interogativnoga znaiena postaje indefi-
nitno : u kojegod mjesto. — vidi i IV.

a. kad se sto tordi (u ajirmativnoj recenici).
primjeri su rijetki. Ktda gredett kamo cart.
Zak. dus. pam. saf. 31. Pa iverje poodskodi od
svog' pana kamo daje. V. Dosen Q&^.

b. u negativnoj se recenici cesce nalazi.

a) u pravom smislu. Negove zlobe ruk utedi
ni kamo. i). Barakovid, jar. 110. Nojma kamo
da propane. V. Do§en 171^. I premda jos zeli
piti, nejma kamo ved uliti. 74^.

b) nije kamo (gotovo u svijem primjerima po
juznom govoru ni kamo, Sto ne trtha pomijeSati
s negativnijem adverbom nikamo kao n. jj.:
Slijedodi stupaje pridragoga sina tvoga ne svr-
nuv§i nikamo. A. Gucetid, roz. mar. 210) znaci
od prilike: nema kud, nema nacina, ne moze se.
Zac vede ni kamo vubovat ni tlapit. M. Vetrauid
1, 81. Ni kamo lagati, no tajte istine. 2, 386.
Vidiv ga mozebit rekla bi gospoja: ,Ni kamo lik
mu krit, a vid ga dostoja'. H. Lucid 204. Ni
kamo vede krit, istlna bode to. D. Barakovid,
vil. 295. Ni se kamo cuditi, da pravodni zivu
8 ovom pecalju. P. Radovcid, nac. 17. Braniti
se ved ni kamo. P. Vuletid 70. Za nu za pram
ufatiti nije kamo ved kasniti. J. Kavanin 490*.

III. u relativnom smislu. za tnicane. Pojde
k dvoru toga gospodina kaim ona bise bila po-
zvana. Mirakuli. 131. More se prignut kamo
ode§. Korizm. 44*. Zna§e neverni Juda mesto
kamo Isus grediso. 92*^. (Da bi tijelo) v toraje
mestS pogrebli kamo zaneseno bi od koni. S. Ko-

KAMO, III.

813

KAMPIDOLIJA

21616 22*>. Telo moje zvizite kamo vsliocete. 23^.
Kamo ja gredn, no morete do6i. N. Ranina 51^.
joann. 8, 22. Odovdo pojti kamo bude iigodno
Jerolimu. Mon. croat. 208. (1521). Mislo6 blu-
diti kamo ne dostoja. S. Budini6, ispr. 76. Viciia
propast, kamo ranen ima propast. V. Dosen D".
Kamo kada tko posrne, zemju proatre i ogrne.
49*. I § I'lim uvik no propanes, kamo liega holost
rinu. 52*. Da u viCiii mrak odbasa§, kamo srdit
naglo kasas. 196''. ^ejno misto da pogode, u
pogibli kamo bode. 265''. K Bogu svome da
pogodi, kamo vaja da svak hodi. 2t)6». TJ ogah
vjpkuvjecni, kamo to priteie togota tvojijeh
grijeha, D. BaSid 273. Bia jesam gdi istice sunee,
gdi istice i kamo zapada. Nar. pjes. istr. 1, 20.
— J M ova (Iva primjera ima se u misli micane:
Jestvine izabrane, kamo mnogo blaga stano. V.
Dosen 66''. Ka se ne da sinom oieniti, da se
zenu kamo nim jo vo^a. Nar. pjes. istr. 2, 128.
IV. cesto se nalazi uz driigi adverab (kud, rjcde
kad), koji mu daje indejinitno znacene. kod toga
niogu ova dva adverba biti vezana kovjunkcijom
i, a u negativnijem recenicama ni, Hi mogu sta-
jati jedan uz drugi bez rijeci Sto ill veze.

a. drugi je adverab kud (^kude, kuda, kud itd.).
a) u afirrnativnijem recenicama: u prvom je

priwjeru znaiene relativno (kamo god) i stoji za
micane : Cara VKsaky da prati kude kamo pcjde.
Zak. duS. pam. saf. 45. m drugom prinijeru znaci
Hi: tamo i amo, Hi: svuda, i nije kod micana:
Kako koren z6 izveda goru travu kud i kamo.
J. Kavahin 75*.

h) u negativnoj recenici. aa) 0 micanu u pra-
vom Hi u prenesenom smislu. u naj prvom je
primjeru interogativni smisao. Gremo, ne znam
kud ni kamo. G. Palmoti6 2, 67. Bozjoj voli
nije uted kamo i kuda. 1, 200. Ne imam kamo
ni kudaj bizati. A. Vita]ic, ist. 508*. Nijo ute6i
ni kud ni kamo. B. Zuzeri 72. Iz ove koie ni
kud ni kamo. Nar. posl. vuk. 100. — bb) nije
(Hi nema) kud (ni) kamo upotrebjava se u pre-
nesenom smislu, kad se hoce izreci da nekomu
ostaje samo jedno da radi (da se kakva zla iz-
bavi), Hi da nema ni toga, moze se shvatiti kao
da se ima u misli glagol bjezati, pobjedi. Nima
kud ni kamo. D. Barakovi6, vil. 105. Nije kud
ni kamo, voda i ogan sve duge pladaju. V. An-
drijasevii, put. 280. No imajuc kud ni kamo.
A. Vitajic, ost. 254. Iza 6asa strahovitoga nase
smrti nije kud ni kamo, svijeh nas ceka ili jedno
vjekuvjecanstvo ili drugo. B. Zuzeri 21. Dakie
nij' kud kamo, grem ki pomod more. M. Kuha-
cevid 104. Nije kud kamo. (Nema se kuda nego
tako vaja da bude). Nar. posl. vuk. 215. Ne
imajuci kud kamo. Nar. prip. vuk. 4. Ali mu
ne bi kud kamo. 129. Vide, vec da nije kud
kamo. 145. Sad se ved nema kud kamo. 215.

b. drugi je adverab kad (u crkvenom jeziku
kogda). u prvom primjeru kogda i kamo znaci
od prdike: kamo god, u drugome kad i kamo:
nekada, davno. Izdavanija kogda i kamo, a vt-
nosenija kogda i otkudu. Sava, tip. hil. glasn.
24, 207. Kad i kamo! (Rad se kazuje da je sto
davno bilo). Nar. posl. vuk. 117.

KAMO DRAGO, vidi kamo mu drago.

1. KAMOGOD, adv. aliquo, u kojegod mjesto,
vidi kod 3. god. — MjeSte god nalazi se i godi,
godir. — U Belinu rjecniku : kamogodir ,in
alcun luogo' ,aliquo' 447a ; ,a qualche luogo'
,aliquo' 598''; u Stidicevu : kamogod, kamogodi,
kamogodir ,aliquo'.

2. KAMO GOD, adv. quocumque, u koje god
mjesto, vidi 3. god, isporedi 2. gdje god; 2.

kad god itd. — U naj starijem primjeru uz
godje ima dativ jemu. — Od prvijeh vremena, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (kamo godir ,quo-
quam'), u Bjelostjendevu (kamo goder, kam god
,quoquam, quocunquo'), u Jambresicevu (kamo
goder .quocunquo') u Voltigijinu (kamo god ,do-
vunque, in qualunque parte' ,wo immer bin'), u
Stulicevu (kamo god, kamo godi, kamo godir
, quocunquo'). Da ju prodastt kamo jemu godje,
Mon. Serb. 14. (1222— 1 '228). Sal da bi kamo godi
bi ga poslal. §. Koiicid 56''. Smrt slidi nas
kamo godir gremo. P. Posilovid, nasi. 14''.
KAMO KOLI, adv. vidi 2. kamo god i koli,

— U pisaca iakavaca xv i xvi vijeka. Ta gospa
kamo koli ide§e, tu se krv ucihaso. Pril. jag.
ark. 9, 123. (1468). Pcjase ga s aobu kamo koli
grodile. Mirakuli. 16. Kamo koli more clovik
tamo ima biJati. Korizm. 49^.

KAMO ^UBO, adv. vidi 2. kamo god i kamo
mu drago. — Na jednom mjestu xiv vijeka. Inamo
kamo jubo. Mon. sorb. 146. (1349).

KAMOMILA, /. vidi kcmomila. — Od prije
nasega vremena, a izmedu rjednika u Stulicevu
(v. kalumala). Kamomila, kamoraija (Kuzmid),
camomilla (u mletafkom rukopisu, Kuzmid), 1.
Matricaria chamomilla L. (Lambl); 2. Anthemis
nobilis L. (Lambl, na Cresu). B. Sulek, im. 188.

KAMO MU DRAgO, adv. quocunquo, u koje
mu drago mjesto, vidi 2. kamo god, i drag, 11,
2, b, a) ff) bbb). — Mjeste mu ima u primjerima
i drugijch oblika kao nemu i im; u Stulicevu je
rjeiniku bez dativa. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (kamo mu drago ,in qualsi-
voglia luogo' , quocumque' 447*), u Voltigijinu
(kamo mu drago ,dove vuole, dove gli aggrada'
,wo 08 ihra gefallt'), u Stulicevu (kamo drago
,quoquo versus'). More pojti kamo nemu drago.
Naruen. 96*. Noka vuku kravice kamo jim drago.
F. Glavinid, cvit. 312a.

KAMORA, f. vidi 2. kamara i komora. — U
Istri u nase vrijeme. Nisu za te to kamore. Nar.
pjes. istr. 6, 33.

KAMOSJECAC, kamcsjefica, m. vidi kamono-
sjecac. — U Belinu rjecniku: ,3carpellino e scal-
pellino, quegli cho lavora pietre con lo scalpello'
,lapidarius' 650*, i u Stulicevu: v. karaeaosjecac.

— nepousdano.

KAMOV, adj. koji pripada Kamu. A Kamovi
idu u Afriku. M. A. Rejkovid, sat. K7*'.

KAMOVINE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u
okrugu va^evskom. Zemja u Kamovina. Sr. nov.
1S75. 1123.

KAMPANILAC, kampinioca, m, dem. kam-
panio. — U jednoga pisea xvii vijeka. Vrhu
studenca i kamenice od krstjenja da bude po-
stavjen kampanilac. M. Bijankovid 28.

KAMPANIO, kampanela, m. tal. campanile,
zvonik. — Od xvii vijeka. Pod pedipsanje od
jednoga dukata za staviti ga u gradenjo od kam-
panila. M. Bijankovid 95. Crkvu koju pode gra-
diti, a vi je dospiste, tako kampanio. L. Vlad-
mirovid 6. — TJ nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

KAMPIDOLIJ, m. vidi Karapidoj. — U dva
pisca XVII vijeka. Simon prid pukom rimskim u
Kampidoliju stojodi rece. F. Glavinid, cvit. 203''.
Otise prikazat tamjan Oktavijanu cosaru u Kam-
pidoliju. I. Ancid, ogl. 61.

KAMPIDOLIJA, /. vidi Kampido}. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Aleksandra, vicuika rim-
skoga, u Campidoliji stojedoga. F. Glavinid, cvit.
126''.

KAMPIDO];^

814

KANANEA

KAMPiDO^i, m. Capitolium, tal. Campidoglio,
breiu]ak u Rimu. — Od xvii vijeka, a izmeSu
rjeinika u Belinu (.Campidoglio, luogo noto in
Eoma, dove si conducevano in trionfo gl' impe-
ratori romani doppo qualche insigne vittoria'
, Capitolium' IGSb), « Voltigijinu (,Campidoglio'
,Kapitolium'), « Stulicevu (.Capitolium'). Sazida
na Kampidoju otar jedan. B. Kasi6, is. 7. Na
Kampidoju. per. 204. U Eimu Kampido). J.
Armolu8i6 34. Kad pristupi vrime da Rimjani
cine oni obifiajni sobet ili 6ast u Kampidoju. J.
Banovac, razg. 181.

KAMPIDO^iSKI, adj. koji pripada Kampi-
doju. — U Belinu rjecniku: .di Campidoglio'
.capitolinus' 163^. i u Stulicevu : .capitolinus'.

KAMPOR, m. selo u Dalmaciji na otoku Rabu.
Eepert. dalm. 1872. 40.

KAMPOS, m. nekahva igra. — U jednoga
pisca nasega vremena. Pocnu djeca igrati kam-
posa. S. Tekelija. letop. 119, 8.

KAMPRELA, /. ime iensko. — U jednoga
pisca XVI vijeka. M. Vetrani6 2, 236. — 3Ioie
biti da je izmi§leno od sama pisca.

KAMRIKUSa, /. ime nekakvoj izmisjenoj ve-
lickoj ptici u narodnoj pripovijeci nasega vre-
mena. — Moglo bi biti od tur. qanariequ§u, ka-
narinka, premda je drukiije znacene. Ptica kam-
riku§a koja je tako velika bila da je mogla kona
i covjeka ponijeti. Nar. prip. bos. 1, 61.

KAMSA, f. vidi kansa. — U dva pisca xviir
vijeka. Kurat obucen u kamsi. L. Terzii 162.
Misnik obu6en u kamsu. 165. Ve6e sluzbenikov,
obuceni u kamia. 335. Stideci se napokon kada
nije razli6it obudi kamsu kad je duzan za iz-
maknuti vire potribite. I. J. P. Lu6i6 (gdje?).

KAMTITI, kimtim, impf. vrvjeti. — Akc. se
mijena u 1 i 2 pi.: kamtimo, kamtite, t u aor.
2 I 3 sing, kamti. — Nepoznata postana. — U
Vukovu rjecniku: ,wimmeln' ,scateo', cf. vrvjeti.

KAMUCA, /. divokoza, tal. camozza. — U
Mikafinu rjeiniku: kamuca, kozica (grijeSkom
ko2ica) .camoscia' .alluta'.

KAMUF, m. nekakvo tkane (po svoj prilici
nije koia). — Vafa da je talijanska rijec, ali
tal. camuffo znaci nekakav nabor §to je kao nakit
na ienskom odijelu; isporedi i kamus. — V nase
vrijeme u Istri. Malu su je zarobili Turci u ko-
livci u srebrnoj zivci, u kosu|i od rensa tankoga,
u modrini pana visokoga, u postolim crnoga ka-
mufa. Nar. pjes. istr. 1, 20.

KAMUKA, /. vidi kamka. mag. kamuka. — U
Bjelostjencevu rjecniku: .pannus damascenus', i
u JambreSicevu: jdamassus'.

KAMUMIL, m. vidi komomila. — U nase
vrijeme na Bracu. A. Ostojid.

KAMDS, m. vidi kamuf i kuma§. — U da§e
vrijeme u Istri. Bo2e boze ca6a 're, kolafi nosi
doraa gre, maloj Mari postole ime, bele, 6rjene,
od kamusa skrojene. Nar. pjes. istr. 4, 14.

KAMZE, kamaza(?), /. pi. driak u no£a (kao
§to je u Turaka i m na§ega naroda, te se sastoji
od dva uha ili roga), arap qamza (D. Popovid.
tur. re6. 115). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (u noza ono gdje se drzi rukom
,da8 messerheft' .manubrium cultri'). A pokraj
laih noJa zlamenita, med' kamzama alem dragi
kamen. Nar. pjes. vuk. 3, 6. Bas od noza kamze
salomio. 4, 44.

KAM^A, /. vidi kan§a. — U Bjelostjencevu
rjecniku: kamza, kamca ,euperpelliceum, epito-
gium*.

1. KAN, m, vidi 1. kana. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a izmedu rjeSnika u Stulicevu (,vo-
luntas, desideriura, mens, indoles, cupido, stu-
dium'). Meni ne (nije) kan (sam pisac tumaci:
odluka, misal) ta boj dostignuti. B. Krnarutid 27.

2. KAN, m. vidi 1. kan. — Od xviii vijeka kod
pisaca. U dobiti kih predobe Tatar-kani. J. Ka-
vaiin 259". Ki dobise Tatri kane. 267*. Milos
je zavladao Srbijom ,neograni6eno, k6 kakav
Mongolski kan'. M, Pavlinovi6 88.

1. KANA, /. voluntas, consilium, propositum,
namjera (kad se naumi Sto uiiniti). — isporedi
1. kan. — Postaje od ylagola kaniti. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (.intentio').
Kude ti mu je kana ili kudS 6e s temi silami,
inoze gospodtstvo vi uvidett. Spom. sr. 1, 63.
(1405). ,0 divojko b'jela i rumena! Bi li poSla
za moga divera?' ,Ja bih posla i mojaje kana'.
Nar. pjes. marjan. 185.

2. KANA, /, vidi kna. D. Popovid, tur. rec.
glasn. 59, 115.

3. KANA, /. Kava^ Cana, grad u Galileji.
S. Jakov bi iz Kane galilejske. F. Glavinii, cvit.
117''. Voda u vino u Kani galilejskoj obrati se.
168a. u Kani, vladanja galilejskoga mestu.
316b. U Kani galilejskoj. F. Lastrid, test. 60*.
Kad je bio u Kani na piru. M. A Re}kovi6, sat.
F3b. I u treci dan bi svadba u Kani galilejskoj.
Vuk, jo v. 2, 1.

KANABE, kanabeta, n. vidi kanape. — U Vu-
kovu rjecniku.

1. KANAC, kanca, m. vidi kanac. — U na§e
vrijeme. Lovim udicom zubace, ukjate, vukove i
kance. S. !^jubi§a, prip. 266.

2. KANAC, vidi kanca.

KANACANIN, m. Covjek iz Kanaka u Banatu.
V. Arsenijevid. — Plur,: KanaSani.

KANACKI, adj. koji pripada Kanaku.

a. u Danicicevu rjecniku: kantctkyj, selu je
jKupeltniku' isla meda ,nadB kantctke vinograde'
(Glasnik. 15, 288 god. 1348?).

b. kanacki, koji pripada selu Kanaku. V. Arse-
nijevi6.

KANACKIl^A, /. zensko 6e}ade iz Kanaka. V.
Arsenijevid.

KANACENE, n. djelo kojijem se kanati. — U
Vukovu rjecniku.

KANADAKIJA, /. ime Zensko, vidi Kandadija.
— Prije nasega vremena. Kanadakija (maze se
citati i Kanadacija). S. Novakovid, pom. 69.

KANAF, kandfa, m. vidi kanap. — U jednoga
pisca xviii vijeka. On uzamsi klupko kanafa pene
se na toran. M. A. Rejkovid, sat. Al^.

KANAK, m. selo u Banatu. §em. prav. 1878. 96.

KANAL, kanala, m. vidi konao.

KANALC16, m. dem. kanal. — U jednoga
pisca nasega vremena. Iz svake avlije tece ka-
nalcid. S. Tekelija. letop. 120, 77.

KANALI, vidi Konavli. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Poglavnici od Zahuma, od Kanali.
J. Kavanin 231a.

KANALK!), m. dem. kanal. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Crez malene kanalide navradaju
(vodii). D. Obradovid, basn. 382.

KANANEA, /. vidi Hananejka. — Od xv vijeka
kod pisaca. Evo zena Kananea iz onih stran biSe
izasla. Bernardin 31. matth. 15, 22. I oto zena
Kananea od vladanja togaj priila bje§e. N. Ra-
6ina 46*. Kananea (ispita) zdravje jednoj kderi

KANANEA.

815

2. KANAT

svojoj. A. Guceti6, roz. mar. 4. Kako se smi-
lova Kananei i Mariji Mandalijeni. V. Andrija-
sevi6, dov. 26 Apostoli molu za Kananeu. J.
Matovic xx^.

KANANEANIN, in. vidi Hananej. — Mnoeina
bi bila Kananeani. — U Jednoga pisca xvii vijeka.
Sveti Kristofor bi Kananeanin. F, Glavinid, cvit.
238b.

KANANEIN, adj. koji pripada Kananei. Kako
k6i Kanaueina. I. Drzi6 349.

1. KANANEJ, adj. vidi hauanejski, hananski.
— U jednoqa pisca xv vijeka. Po nega smijenje
kraju kananeju da§e i rascinenje. M. Marulid 23.

2. KANANEJ, m. vidi Hananej. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Ki mu odgoypri da jest Ka-
nanej. F. Glavinid, cvit. 239a. Simunu bi pri-
divak Kananej, zasto u Kani Galilejskoj bi rojen.
348-349.

KANANEJA, /. vidi Hananejka. — U dva
pisca xvu vijeka. Ki (si se smiloval) na Kana-
neju. A. Georgiceo, nasi. 346. Moli ga zena
Kananeja za zdravje ... I. Anci6, vrat. 6. Od
zene Kananeje. 20.5.

KANANEJKA, /. vidi Hananejka. — V dva
pisca XVII vijeka. Ti si Kananej ku i ofiitnika
zazvao na pokoru. M. Divkovic, nauk. lOOi*.
Tako se dogodi onoj zeni Kananejki. M. Eadnid
529". Zena Kananejka. 270b.

KANANEJKINA, /. vidi Hananejka. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Kako no k6er Kana-
uejkiiie. M. E.adni6 223b. Tako jo§ter ucinise
stotinik i Kananejkina. 273".

KANANEJSKI, adj. vidi hananejski. — U dva
pisca XVII i xvin vijeka. Kananejsko bihu sime.
D. Barakovii, jar. 67. Tko 'e satro kraje kana-
nejske. F. Lastrid, test. 160b. S pet kraja ka-
nanejski. test. ad. 123b.

KANANEO, Jrt. vidi Hananej. — Oblik Je ta-
lijanski. — U jednoga pisca xvu vijeka. Simun
Kananeo. M. Divkovi6, nauk. 57b.

KANANEOV, adj. vidi hananejski. — V jed-
noga pisca XV vijeka i u rukopisu xvi. Sime ka-
naneovo a ne zudejsko. Bernardin 51. dan. 13, 56.
Sjeme kananeovo a ne zudiosko. N. Kanina 68b.

KANANEVSKI, adj. vidi hananejski. — U
jednoga pisca xvm vijeka. U zemju kananevsku.
J. Matovi6 325.

KANANKA, /. vidi Hananejka. — Na jednom
mjestu xvu vijeka. ZaSto ne prosase za k6er
kako Kananka. F. Glavinic, cvit. 231b.

1. KANAP, kanapa, m. vidi dretva. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padeiima
osim nom. i ace. sing., i vac. kanape, kanapi. —
Bijec je tuda, isporedi tal. cdnape, konopje, rum.
k'tnepi.. — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika
u Vnkovu (,der hanffaden, spagat' , funiculus can-
nabinus', cf. dretva, vrvca). Gorni kraj kese
vezi kanapom. Z. Orfelin, podr. 116.

2. KANAP, kanpa, m. mjera za zemju, va]a
da je isto sto i jutro, tal. campo (uprav po\e,
ali i mjera). — U jednoga pisca xvm vijeka.
Dvi ijade kanapa zemje. I. J. P. Luci6, izk. 13.

KANAPA, /. vidi kanape. — Od tal. canapfe.

— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
KANAPE, kanapeta, n. sjedalo za dvoje cejadi,

na kojemu ima ne samo sprava za naslanane
straga nego i sa strana tako da ee^ade moh na-
sloniti jednu ruku. — isporedi kanabe, kanapa.

— Bijec je romanska, isporedi franc, i span, ca-
napd, tal. canapfe, va]a da je od lat. conopeum

{xwvtuntlov), komarica, poste^a s komaricom; od
francuske je rijeci postala i nem. kanapee « tur.
qanape. — U na§ jezik ne zna se jeli doUo od
nemacke Hi od turske rijeci. — U Vukovu rje6-
niku : ,der sofa, das kanapee' ,lectus', cf. kanabe.

KANAKA, /. inesarnica, arap. qynnare, tur..
qanare. — U jednoga pisca xvm vijeka (ali vidi
i kanarski). Tako dakle jasno se stvari od ovoga
svijeta prominuju: mliko u krv, pisne i fale u
pogrdu, stala u kanaru, kolivka u grobnicu. S.
Margiti6, fal. 116. Djavli su kano psi na ka-
nari, zaludu i(h) tiraju docim je otvorena, vide
raeso, vra6aju se. 173. Kano psi kasapski aliti
od kanare. 234.

KANAE.AC, kanarca, m, Serinus canarius, ptica
iute boje donesena s kanarskijeh otoka. — ispo-
redi kanarin, kanarinka. — Nadineno u nake
vrijeme. — U Sulekovu rjedniku: ,canarienvogel'
(,Fringilla serinus').

KANARHANA, vidi kanerhana.

KANARIN, kanarina, m. vidi kanarae, tal, ca-
nerino. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

KANARINKA, /. vidi kanarae i kanarin. S.
Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak) 13b.

KANARSKI, adj. samo u jednoj poslovici na-
§ega vremena (o psu). vaja da znaci: koji pri-
pada kanari, dakle: mesarski. Kao kanarski
pas: ko prije jase, on za nim i ide. Nar. posl.
vuk. 131.

1. KANAT, m. tur. qanad, krilo (i na vratima
i na prozoru). — Od xvm vijeka, a ismeitu rjec-
nika u Vukovu (vidi kod b).

a. krilo od prozora Hi od vrata (ako su dvo-
krilna). ^j. Stojanovic, Hi bi vrata dignuli i
kanate. F. Lastrid, test. 223b. Dignuvsi kanate,
vrata nacinite prostranija. 228b. B'jele dvore
zatvorila, a kanate zafiavlila. Nar. pjes. here,
vuk. 273. Na vratima odvali kanate. Nar. pjes.
petr, 2, 371. Od avlije kanat otvorila. 2, 630.

b. vidi pretin, pregradak. — U nase vrijeme,
i u Vukovu rjecniku: n. p. u ambaru brvna iz-
medu dva direka ,das feld' ,intertigniuni' s pri-
mjerom: Opleo sam jedan kanat u ku6e, t. j. od
direka do direka catmom, cf. pregrada, pretin.
Ja de pado gorni kanat crkve, zemji pade i potr
ikone. Nar. pjes. vuk. 3, 73.

c. sto su na kocijama lotre to su na raba-
cijskim kolima kanati. \i. Stojanovid.

d. dio cega takovi da se dijelovi mogu jedan
uz drugi pomicati Hi uvlaciti. A dovati srdali
durbina, istegnu mu cetiri kanata. Nar. pjes.
vuk. 4, 453. Uze Vasi} vezenu sisanu, podize joj
detiri kanata. Ogled, sr. 397. A trede su toke
na kanate. Nar. pjes. stojad. 1, 120.

2. KANaT, kanta, m. tal. canto, pjevane (ispo-
redi 1. kantati). — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padeiima, osim nom. i ace. sing.,
i gen. pi. kanata. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika]inu (,cantus'). Pisan na§ih stvari
kanat na stol pridaj. M. Marulid 95. Pojase on
lipi i devoti kanat. Mirakuli. 120. Dostojni slu-
sati oni slatki kanat, Zborn. 145". Koje du tuj
kante i pjesni uslisat. M, Vetranid 1, 273. U
psalmif/i^ i kantih duhovnih. Nauk. brn. 55b.
Pojte placne kante. M. Divkovid, plac. 4. Ondi
su kanti od veselja. F Glavinid, posl. 82. Na-
pivanje duhovnih kantih. P. Radovcid, nac. 379.
Da se vidi, umiju li kanat gregorijanski. M. Bi^
jankovid 64. Rece se na kanat; ,Pomozite sveti'.'
L. Terzid 157. Kanta se na kanat slidedi od-
govor. 158. Vas nihovo spce kanat batrivase.

2. KANAT

816

KANCELIRSKI

M. Kuhacevic 4U. Sad pasiva tuda irajev sin,
i naelise kanat. Nar. prip. roikul. 15. Kad ve6
ni bilo kanta ^uti. 15.

KANATI, kanam, impf. animo proponere, na-
mjeravati. — vidi kaniti. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Jer od ovud imam pojti, u kastio
kanam dojti. P. Hektorovid (?) 97.

KANATITI, kanatim, impf. graditi kanat (vidi
1. kanat, b). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing, kanati). — U Vukovu rjecniku: ,fachen'
jintertignium struere'. — S osobitijem znacenem:
obalu provizorno graditi da voda ne premahne.
u Posavini. F. Hefele. — Ima i refleksivno sa
se u prenesenom smislu: ,Zivi i kanati se' t. j.
zivotari. S. Vulovi6. vaja da je preneseno od
slaba gradena, kao sto je kod kanata.

1. KANAV, m. vidi 1. kanava. — V jednoga
pisca XVI vijeka. Kanav predite. M. Vetranid
1, 216.

2. KANAV, TO. vidi 3. Kanava.

1. KANAVA, /. konopje, tal. canape, mlet. cA-
nava. — U Vukovu rjeiniku (gdje je akcenat,
jamacno grijeskom, drukciji: kanava): vide t^
zina s dodatkom da se govori u Boci. i u Du-
hrovniku. P. Budmani.

2. KANAVA, /. vidi konoba, podrum, tal. mlet.
cancva. — U jednoga pisca Dubroveanina xvi
vijeka. Drugi put nahodi neg li se vam para :
kanavu otvora i opet njekako za sobom zatvora,
vrag ti ga zna kako . . . Skita se do svijeta a
dode pak k zori kanavom opeta. N. NaJeSkovid
1, 277. Ter njekud svaku nod kanavom izlazi
1, 283.

8. KANAVA, /. ime nekakvoj planini. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. U Kanavu vi-
soku planinu. Nar. pjes. petr. 3, 95. — Na
drugotn je mjestu oblik Kanav : I odose u Kanav
planinu. 3, 96.

KANAVAC, kandvca, m. tal. canavaccio, grubo
konopjano tkane, i krpa kojom se brise pokucstvo
i posude.'' — Gen. pi.: kanavaca. — isporedika-
navaca. — Od xvii vijeka po zapadnijem kraje-
vima, a izmedu rjecnika u Mikajinu (kanavac,
konopina ,canavazzo' ,tela canabina'), u Belinu
(,canavaccio, panno di lino piu grosso* ,tela ca-
naVjjna' 164*), « Bjelostjencevu (v. konoplina), «
Vukovu (vide krpa, rita s dodatkom da sc go-
vori u Dubrovniku ; akc. je krivo zabijezen: ka-
nAvac). Nasadsi jednu dolamu od kanavca crnu.
B. Kasid, fran. 57. Dolamu od crna kanavca.
83. Od kanavca (,kanav8a') priprosta. in. 12.

KANAVACa, /. krpa kojom se brisu sudovi.
u Lici. V. Arsenijevid. — vidi kanavac.

KANAVACINA, /. vidi kanavac. — isporedi
kanavcina. — U Belinu rjecniku uz kanavac.

KANAVAK, kanavka, m. vidi 1. kanava. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Da se ne stavja
krjopost od zapisa u nafiin od pisanja ili sve-
zanja kakono da bude pisan na knizi djevice ili
svezan trijemi zicami od kanavka. B. Ka§id,
zrc. 43.

KANAVCE, n. m Belinu rjecniku uz kanavac
i kanavacina. — Nije dosta pouzdano, isporedi
i kanavfie.

KANAVCE, kanavceta (?), n. ? vidi kanavac. —
isporedi kanavce. — V Mikajinu rjecniku : platno
od konopine, kanavde ,tela canabina' 203*. —
nije dosta pouzdano.

KANAVCINA, /. augm, kanavac. — U naie
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KANAVE, kanaveta, n. vidi bocaak. — Od
tal. mlet. cAneva, ili jo§ bo}e od dem. caneveta.
isporedi kanaveta. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der flaschenkeller, flaschen-
korb' jSporta ampuUaria', cf. bodnak). Peciva,
pogace, kolace, kanaveta rakije i vina. V. Vr-
cevid, niz, 67.

KANAVELIO, m. prezime na Hvaru i Kor-
tuli, tal. Canavelli. — Od ovoga je plemena po-
znati plodni pjesnik Petar {grijeskom Ivan. P.
Kanavelid, iv. trog. I) Kanavelic koji je zivio
XVII vijeka. — vidi i: Kanavelid koji toke da na
svjetlo pjesni vrle. J. Kavanin 160*. Davno
odleti u pucine Kanavelid sokol Pero. 324''. —
1 s talijanskijem cblikom. Dubrovnik, pijesan
gospodina Petra Kanaveli (,Canaveli') vlastelina
korculanskoga. P. Kanavelid, dubrovn. Meu
ostale jasno sjaju Karamanid, Kanaveli. J. Ka-
vanin 158b. Kanaveli pera slavna, Karamanid
starenite}. 161*. — Is oblikom Kanavela {radi
slika). Obrud, Arner, Kanavela. J. KavaAin 141''.

KANAVETA, /. vidi kanave. — f7 pisaca na-
sega vremena. Imao sam kanavetu od 4 boco
pune rakije. G Zelid 100. Vino u kanaveti no-
sedi. P. Bolid, vinodjel. 2, 265.

KANAVR^E, f. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackon. JNiva u Kanavr|ama. Sr. nov.
1864. 304.

KANCA, /. pjesma. — Na jednom mjestu xv
vijeka ima ace. pi. kance, te se ne zna jeli nom.
sing, kanac ili kanca, ali je sva prilika da je
kanca prema tal. canzone. Ki zbirate tance, re-
dovnici moji, ter spivate kance, vi ste slipih voji.
M. Marulid 118.

KANCELAR, kancelAra, m. vidi kangilijer, lat.
cancellarius. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Kancelare dobre i pravne bib htio ja pobrojit.
J. Kavanin 146^.

KANCELARIJA, /. vidi kanzelarija. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (kantce-
larija ,cancelleria'). Zapist . . , ki jesmo pripisati
cinili odb reci na reci. vt nasu kancelariju. Spom.
I sr. 1, 177. (1418) (samo tu. Danicid). Pride Kruzid
nosedi niko pismo prosedi nas da bismo je po-
stavili V knige nase kancelarije. Mon. croat. 212.
(1521). Na predstavnici kancelariji. S. Budinid,
ispr. 131. Pecatnik uprave rimske kancelarije.
A. d. Costa 1, 5. Kraj.evska dvorska magarska
kancelarija. I. .Jablanci 3. U kancelariji, to jest
u pismosrahnistu nasemu apostolskomu. J, Ma-
tovid XII. Ovi je bio poslan u kancelariju. A.
Tomikovid, ziv. 270.

KANCELARIJSKI, adj. koji pripada kance-
lariji. — U nase vrijeme. Svi su cinovnici kan-
celarijski duzni . . . Nov. sr. 1835. 80.

KANCELER, m. vidi kangilijer. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Kanceler bakarski. Mon. croat.
65. (1445).

KANCELIJER, kancelijfera, to. vidi kangilijer.
— xviii vijeka. Stjepana velikoga kancelijera (u
starijim rukopisima kangilijera). I. Gundulid
438. Kancelijer. A. Tomikovid, ziv. 252.

KANCELIR, kancelira, to. vidi kangilijer. —
U jednoga jiisca xvi vijeka. Pravi Gerson kan-
celir da . . . &. Budinid, ispr. 41. Pisac ili kan-
celir negov. 81.

KANCELIRSKI, adj. koji pripada kancelirima
ili kancelariji. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Uprave kancelirske apostolske jesu nika nare-
djena. A. d. Costa 1, 5.

KANCELISTA

817

KANDAKIJA

KANCELISTA, m. pisar, cinovnik u pisarni,
po nem. kanzellist. — U pisaca nasega vremena.
Kancelista, nem. ,kaazelli8b', tal. ,cancelli8ta'. B.
Petranovid, ru<in. ki. 11.

KANCE^AK, m. prczime. — U naSe vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.
KANCIJA, vidi kacija, b.

KANCILARIJA, /. vidi kan^elarija. — Ujed-
noga pisca xvii vijeka. Iz libra koji u nasu kan-
cilariju postaviti 6e se. M. Bijankovi6 32. Po-
tomtoga u kancilariji ukazati 6e patrimonij aebi
odredjen. G3.

KANCILEE, kancil^ra, m. vidi kan^ilijer. —
XV i XVI vijeka. Kanciler ba§ki i notar cesarov.
Mon. Croat. 74. (1450). Bog govori po ustih
svoga kancilera Luke. Korizm 44''. Govorenje
Luke kancilera Isusova. 58''.

KANCILIJER, kancilij^ra, m. vidi kan^ilijer.

— XVII i xvm vijeka. Kra} Enriko za svoga ve-
likoga uze ga pisara ili kancilijera. F. Glavini6,
cvit. 428 — 429. Sfcjepana velikoga kancilijera (u
starijim rukopisima kancilijera). I. GTundulic 438.
Kancilijera velikoga fiini u skrovit stan dozvati.
P. Kanaveli6, iv. 17.

KANCILIR, kancilira, m. vidi kan^ilijer. —
Od XV vijeka. Kancilir gospodski. Mon, croat.
119. (1482). Pop Franfiisko kancilir bisknpa. 219.
(1526). KraJ volikom kanciliru (ti starijim ru-
kopisima kangilijeru) pridava ga. I. Gunduli6
447. ZabraAijemo po svaki nacin naSemu kan-
ciliru, da ne izvadi nijednu viru. M. Biiankovic
32. On po kancilira ured cini potedi. Oliva. 44.

KANCIlIRSKI, adj. koji pripada kancilirima.
Po drugoj upravi kancilirskoj. A. d, Costa 1, 75.

KANCe, m. vidi kan^e. — U jednoga pisca
xvm vijeka. I u latinske rijefei i slova svako
pismo cin't umihu, nijedan kance sad to ne umi.
J. Kavanin 96».

KANCeLARIJA, m. vidi kan^elarija. — D
Stulicevu rjecniku: ,canc6llaria' ,locu8 ubi reipubl.
negotia tractantur, inde dictus, quod ibi scribae
cancellis septi sunt'.

KANCELER, m. vidi kangilijer. — xvi vijeka.
Pofitovane op6ine kanceler. Mon. croat. 248.
(1546).

KANCELIJEE, kancelijera, m. vidi kangilijer.

— Od XVII vijeka. Filip kancelijer to jest po-
tajnik parizki. I. Anci6, ogl. 117. Pisaoci ociti
oli ti kancelijeri. M. Dobretic 303. Op6enog pi-
sara, koji se zvao kancelijer. Pravdonosa. 1852. 5.

KANCELIR, kancelira, m. vidi kangilijer. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(kancelir, pisac ,scriba. actnarius, ab actis').
Rotni kancelir mista kliekoga. Mon. croat. 189,
(1506). Ovi bise veliki kancelir i sveznadar
kraja Stipana TomaSevida. And. Kacic, razg. 183.

KAN(^EL0, n. pasmo konen. — JByVc je ne-
jasna postana : Miklosic misli na tiir. kangal
(vidi kangal); drugi misle. na srlat. cancolli, ne-
kakvu vrstii konca. — U Vukovu rjecniku: ,ein
strahn (bund) zwirn' , fasciculus filorum tortorum'.

KAN6EVICA, /. vidi kancevica. — U nase
vrijeme. Kad ribaju na kancevicu. L. Zore,
rib. ark. 10, 348.

KANCIJA, /. vidi kangija. — 0 jednoga p>isca
xviji vijeka (maze biti da treha cltati c kao g).
Pod kancijomturekom plakane. S.Badric,ukaz. 21.

KANCILIJER, kancilijera, ?n. vidi kangilijer.

— U poslovici duhrovaikoj xvni vijeka. Rodio
ma se danas kancilijer. (Z). Poslov. danic.

IV

KANCtLfR, kancilira, m. vidi kangilijer. —
Od prije nasega vremena, i xv i xvi vijeka. Od
kancilira. Stat. po}. ark. 5, 258. Kanfiilir po-
fitovane opcine. 303. Miksi Pelogrinovi6n, kan-
6iliru zadarskomu. P. Hektorovic 53. I kanfiilir
ima prostiti sentenciju. P. Hektorovi6 (?) 107.
Cesar cini da kanCilir pi§e sentencu. 127.

KANCilIrI JA, ^f. vidi kan^elarija. — Prije
nasega vremena. Sto ishodi van is kvatirna od
kancirilije (jamadnom pisarskom grijeskom mj.
kancilirije). Stat. po}. ark. 5, 259.

KAn6iNA MEDA, /. vijesto n Srbiji u okrugu
poiarevackom. Niva kod Kan6ine Mede. Sr. nov.
1863. 480.

1. kAnDA (KEnda), /. ime £ensko. — isporedi
Kandakija. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovii (,frauenname' ,nomen feminae'
s primjerom: Kanda nije, Sanda nije, na srijedu
torbe nije). Kanda. S. Novakovi6, pom. 69. Veil
mu Kanda. V. Vrcevii, niz. 56. Upitaie zenu
Kandu.^ 243.

2. KANDA (kan' da), mj. kano da, vidi kod
kano, kaono. — Od xvm vijeka. Jedno cini, kan'
da zmiri. V. Dosen 3*. Sve vise sebe me6e,
kan' da orla visokoga ima otca rodenoga. IS'',
Sad se gromom grozi (ohlacina), kan' da raegdan
dile bozi. 31«, Jer su nemu lazi mile, kan' da
b' dragi kamen bile. 37^, Ka se lasfcre, kanda
su od zlata. J. Krmpotid, malen. 4. Nije li,
kada stare pcele tusis, crn ti vosak, kan' da
dimom susis? J. S. Eejkovi6 165. Sta ste take,
mile suae, kan' da su vas zmije pile? Nar. pjes.
vuk. 1, 170. Ona skoci kan' da se poraami.

1, 251. Sve se pusis kan' da sjive susis. 1,493.
Nuto zeta! nuto sijaseta! kan' da ga je krava
otelila. 1, 523. Pak ogrde divan-kabanicu, ni
dagacka ni vrlo siroka, vec kan' da je za I'lu sa-
krojena. 1, 600. Obuce je sto god lepse mo2e,
bas kan' da je ode da udaje, 2, 165. Kad br//
ode sa junaka glava! kan' da nije na nemu ni
bila! 2, 424, Kad pogleda, kan' da mmia sine.

2, 428, Turski ho^a na zvonari vide, ja kan' da
je na medetu svome. 3, 47. Kade igra, kanda paun
§ede, 3, 257. Kad govori kanda golub guce,
kad se smije kanda sunce grije. 3, 543. PrSte
sanduk kanda post'o nije. Nar. pjes. vil. 1866.
486. Kanda ga je vrana na prudu izb}uvala
(ruZan). Nar. posl. vuk. 128. On ib znao tako
zivo ispisati, kanda bi zivi pred nime bili. S.
Tekeiija. let. 119, 14, Ta drzavlanska ravno-
pravnost zacela se kan' da vec ne bi smjelo niSta
postojati. M. Pavlinovic, razg. 63. A vidis li
gdje mu kosti zvece, kan da Judsku na nemilost
jede? Osvetn. 1, 37.

KANDACA, f. vidi Kandakija. — JJ jednoga
pisca xvm vijeka. Haduma krajice Kandace. J.
Matovid 160,

KANDACIJA, /. vidi Kandakija. — U jednoga
pisca xvm vijeka. Covik Arapin, mogud Kanda-
cije krajice arapske Sabe cuvar susrite Filipa
Isnkrstova ucenika, D. Rapid 71.

KANDACIJA, /. bice isto sto Kandakija, —
Frije naSega vremena. Kandadija, S, Novakovid,
pom. 69.

KANDA K, Ml. ime viusko. — D Danicicevu
rjecniku: KauLdakb, izmedu Vlaha koje je car
Stefan dao crkvi Arhandelovoj u Prizrenu bjese
ime ,Kandaki.' (Glasnik. 15, 292. god. 1.348?).

KANDAKIJA, /. Kur&dy.r], Candax(?t, ime
zensko b'blicko. — V Vukovu prijevodn svetoga
pisma. Covjek Arapin, uekopjenik, vlasfcelin Kan-
dakije carice arapske, Vuk, djel, ap, 8, 27.

52

KANDALICA

818

KANDILO

KANDALICA, /. selo u Srb^i u okrugu kne-
ievadkom. K. Jovanovid 114.

KANDALIB, kandalira, m. vidi kandilijer. —
V jednoga pisca xv vijeka. Vieoko a svidami
stcJia kandaliri. M. Marulid 28.

KANDAE, adv. vidi 2. kanda, od iega postaje
dodatkom glasa r (=^ 2e, vidi r i re). — U naSe
vrijeme. Skofii Marko kandaur ae pomami. Nar.
pjee. atojad. 1, 7. Kad govori, kandar biser broji.
1, 18. Marko vikna, kandar ala riknu. 1, 44.

KANDEL, ffi. vidi kandjela t kemdela. — Od
prije naSega vremena. Jedan kandel. Nared. modr.
ark. 2, 86. Yaigam kandeli da dr2et se vsagda.
§. Ko2i6i6 14^.

KANDELA, /. vidi kandjela, od iega se ne
razlikuje tijem ito hi e hilo v^eite negdaSnega 8,
nego Uo ostaje bliie talijanskoga ohlika. — Od
XT vijeka. Loka ima obslo^ivati crikva a mlBami
i kandelom. Hon. croat. 64. (1445). Jedna naj
maAe kandela priko dne i no6i prid liime neka
gori. M. Bijankovid 37. Kandel, pih2id i kaleXi.
J. Kavai&in 322b, UiegavSi avid^al: iliti kandela.
A. Elaniilid, utod. 50. 50 arebrnih kandela. 76.
Da navlaatito ardce moje vedma gori, nego ona
kandela i svide prid otarom tvojim. bogojubn.
241. UJem iz kandele kolina namaza. 440.

KANDilLOEA, /. tal. oandelora, kod katoUka
svetkovina bogorodidina drugoga dana februara,
§to se naSom rijeci zove OdiSdene blaiene djevice
i Svjecnica 0er se blago8liv]aou svije6e), a kod
pravoalavnijeh Sretenije. — Od xvn vijeka, a
izmedu rjednika ii Vukovu (gdje je zlo zabijeSen
akc: kandeldra): u ovoj poalovioi: ,Eandelora
zima fora' (u Dubrovniku) i znadi: kad prode
sretenije proSla je i zima. of. Blai, vidi i Nar.
poal. Tuk. 128. Od adventa do kandelore. B.
KaSid, nad. 78. Na odiSteiie B. D. Marije Sto n
Bosni reka Marina a a Ercegovini kandelora. 8.
Margitid, fal. 8. Od dogaatja Goapodinova do
kandelore. S. Badrid, prav. nad. 72. Svetkovina
odiatjenja na^ goapoje sto ae zove od svida oliti
kandelora. Blago tori. 2, 44.

1. KAND16, m. zaselak u Hrvatakoj u iupa-
niji licbo-krbavskoj. EazdijeJ. 42.

2. KANDI6, m. pregime. — U naSe vrijeme.
Zove Mimo Kandida Ya8i|a. Ogled, sr. 895. Simo
Ed.ndid, Toma Kfindid iz Uiica. T^. Stojanovid.
2ivko Kandid- Eat. 266. 885.

KANDI61, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uiiikom. K. Jovanovid 160.

EANDIJA, /. Greta, tah Caudia, veliki otok
na jugu Grike kojetnu je po grckome ime Kreta
Hi Krit, a ovako ga zovu Talyjani po gradu
istoga itnena. — Od xy; vijeka, a izmedu rjei-
nika u Mika^inu (Eandija, otok ,Oreta, Gnosaia,
Aeria macronenais' ; Eandjja, grad ,Matiam cj-
taeum'), t u Belinu (,Candia, iaola e regno noto'
jOreta' 164i>). Nikole Jerka Dmitrovida apije-
vaooa koji umrije u Eandiji. N. Najegkovid
1, 328. Kraja od Kandije, koja se a ono doba
Kreta zva§e. I. Gundolid 3. Jove }abi i na nebo
avoju Kandiju. J. Kavanin 163». Cipar i Kan-
dija. 213^. Kreta a sad Kajidija. 292^. Gar ae
podi2e a vojakom za oavojiti Kaudiga. A. Ka-
nii^lid, kam. 141. Da ae nahodimo vile Kandije
na Patmos-otoku. I. J. P. Lucid, razg. 79. Prislo
je pisauo od Blandije grada. Nar. pjes. iatr. 2, 93.
Hoda tebe, pobrp, pokloniti aav bogati Cipar i
Kandiju. S. Milutinovid u Pjev. cm. SeiJ. Te
zavede viae Ikola u Kandiji. Nov. ar. 1884. 49.
— V ovom se primjeru ne zna 0 kakvom se gradu

govori: Da uhodi od Kandije vrata. Pjev. cm.
205b.

KANDijANIN, m. iovjek s Kandije. — Plur.:
Kandijani. — U jednom primjeru xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,Candiotto' ,Gretiou8*
164b). Kandijani. Anton Dalm., nov. teSt. 172.
act. ap. 2, 11.

KANDijANSKI, adj. koji pripada Kandija-
nima Hi Kandiji. — xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,di Candia' 164b) gdje se naj
prije nahodi. Slidi broj oficijala omiSki koii au
bili od rata kandijanskoga do dneva danainega.
Ant. Kadid, razg. 269.

KANDIJAS, KandijASa, m. vidi Kandijanin. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Pravo bi nib. ondi
klaati, gdi Kandijafie aveti Pava\ J. Kavai&in
154a.

kA-NDIJOKA, /. iensko delude iz Kandije. —
Sarao u Belinu rjeiniku: ,Candiotta, donna di
Oandia' ,muLier cretenaia' 164b.

KANDIJSKI, adj. koji pripada Kandiji. —
U naSe vrijeme. Da iatrebi i ime hriatjanako sa
zemje kandijske ea avim. Nov. sr. 1884. 49.

kA-ND^L, kandila, m. vidi kandUo. — U naie
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (vide kan-
dilo 8 dodatkom da je stajada rijei i s primjerom
iz narodne pjesme: Zlatan kandil od dvanaeat
oka). Zlatan du joj kandil aakovati, zlatan kandil
od sedamneat oka. Nar. pjea. vuk. 3, 76.

KANDILAN, kandilna, adj. koji pripada kan-
dilu, — xiii vijeka. Vi. kandiUnomt odiSdeniji i
uie£eniji. Sava, tip. hil. glasn. 24, 200.

kAnDILIJEE, kandilijdra, m. svijetnak (iirak),
osobito veliki (zlatni, srebrni, Hi pozlaceni, po-
srebrneni) sto se drii u crkvi, tal. candeliere. —
Po zapadnom govoru kandil£r. — Od xv vijeka,
vidi kod b.

a. kandilijer. Libro koje se zcve kandilijer od
zlata. M. Orbin 127. — I u naie vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

b. kandilir. Visoko a avidami stahu kandiliri.
M. MaruUd 28. Dva kandilira od latuna. M.
Bijankovid 88. Strane od piatule da bade kan-
dilir. 88. A ave koliko, to jeat pikaida, vel, ta-
bemakul, otar, kandiliri, kandela da su vele
disti. 87.

KANDILIE, kandilira, m. vidi kandilijer.

KANDILKA, f. Aquilegia vulgaris L., ime
hi]ci. — 17 pisaca naiega vremena. Kandilka,
Aquilegia vulgaris L. J. Pandid, bot. 192. Du-
govedne bijke n. pr. kandilka. K. Crnogorac,
bot, 81.

KANDILO, n. svjeti]ka (lampa, lampada) Sto
visi u pravoslavnijem crkvama i kucama pred
bogorodiiinom slikom (vidi i kandjela). — ispo-
redi kandil, kandio, kandjelo. — Fo svoj prilici
dolazi od novogri. xuvSr]).i, a ne od arap. qandil
(Uo je od onoga postalo) preko tur. qandil. —
Rijei je stara, isporedi stslov. kantdili. i kant-
dilo, rus. Kan^.To. — Izmedu rjecnika u Vukovu :
,die hangelampe (vor der Mutter Gottea)' ,lucerna
(lampas) penailis', t u Daniciievu (kantdilo, xav-
Si^la). Jedftnijemi. kantdilomt. Sava, tip. hil.
glaan. 24, 211. Kantdila i ripidije. Mon. serb.
91. (133U). Postavi aedam jednaki kandila. E.
Pavid, ogl. 141. Sam veliki mianik imadijase ova
kandila uiizati. 141. Prid pristojem goraSe aedam
kandUa. 667, UtjeSila dvanaeat kandila. Nar.
pjes. petr. 2, 569. Pokupige . . . od arme kandila.
Pjev. cm. 46b. Zna Bog dije maslo u kandilu
gori. Nar. poal. vuk. 93. Stao kajavim nogama

KANDILO

819

KANdHLIJERSTVO

na Sasnu trapeza da dohvati kandilo. Yak, poslov.
196.

kAJ^DIO, kindjela, m. vidi kandjelo. — U
jednom primjeru naSega vijeka gdje je po Tierce-
govackom govoru kindeo. Naredi da se kandeo
kupi. V. BogiSii, zbom. 363.

KANDIOCE, n. detn. kandilo. — U naSe vrijeme.
Obifiaj je bio da po celu nod gori kandioce u
Aegovoj spavadoj sobi. M. P. Sapfianin 1, 30. U
sobi je svetlacalo kandioce pred Hristovim ras-
pedem. M. D. Milidevid, zim. ved. 303. — U
ovom je primjeru s oblikom kandeoce: Malo je
kandeoce pred dverima cki^elo. S. J^ubiSa, prip.
196.

KANDlS, TO. ime bi{ci. — U starom rukopisu.
Kandig, nerio, leandro (Anselmo da Canali), Ne-
rium oleander L. v. KundiS. 6. §ulek, im. 188.

KANDJELA, /. kandilo (koje vidi) Sto viei u
crkvama katolidkijem pred otarima i svijetli kad
su na nima posvecena vino i cestice. — Akc. se
tnijena u gen. pi. kandjela. — -je- stoji (kao da
je bilo negda 8) u juinom govoru, u zapadnom
i (kindila). u nase vrijeme po hercegovackom i
crnogorskom govoru glasi kindela. — Eao daje
vjedno postalo od lat. candela (svijeda) % od gri.
xttvSriXo (vidi kod kandilo), jer od prvoga prima
oblik a od drugoga znacene. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjeinika u Mikajinu (,lampa8* ,lampada')
» u Stulicevu ((lampas'). — V naj starijem pri-
mjeru ima sire znadene : svjeti\ka, lampada uopce.
Prilidno je krajestvo nebesko g desetima djevi-
cami koje azimjudi kandjele svoje . . . Pet lude
uzamie kandjele ne azese ulja sobom, a mudre
tadaj azese ulja u sude svoje s kandjelami. N.
Kaj&ina 222^. matth. 25, 1—4. Dajte sve tamjane
i kandjele. M. Yetranid 1, 236. Pomazavsi se n
jntro uljem od kandile. B. JSagid, iii. 97. ObisiSe
jadnu kandilu. is. 18. Svidnica ill kandila. rit. 61.
NapuniSe kandjele ciste same vode. fran. 211.

EANDJELO, n. vidi kandilo, isporedi kandjela.
— U naSe vrijeme u Crnoj Oori i u Bod kotorskoj
(obiino kindelo), a izmedu rjecnika u Vukovu:
kandelo, vide kandilo (s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori). Ja sam mnoga za^ega' kandela.
P. Petrovid, gor. vijen. 92. Pred oltarom pla-
kage kandelo. 108. Ead dode vrijeme da nidi
svijede i kandelo. Nar. prip. vr6. 63. Srebrno
crkovno kandelo. Y. Yrdevid, niz. 288. Kupi
u}e kandjelu sv. Stevana. 6. J^ubisa, prip. 26.

EANDJ^LOT, m, tal. candelotto, dem. candela,
svijeca. — U rukopisu dubrovackom xvi vijeka.
Ako vidiS dublijer ali kandjelot u^ezen, toj pri-
likuje veliko zlo. Zbom. 128».

KANDOSIJA, /. ime iensko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A svijetli sestra Kan-
dosija. Nar. pjes. vuk. 2, 129. A da uzmes sestru
Eandosiju. 2, 182.

EANDA, /. ime iensko, isporedi Eanda, Kan-
dadija. — Prije naSega vremena. S. Novakovid,
pom. 69.

EANEA, /. u Mikafinu rjedniku : Eanea, grad
u Eandiji ,Cydonia, Cydonis, Cydon'.

1. eA-NELA, /. vidi kanela. — Od xvii vijeka.
a izm4ctu rjednika u Bjelostjencevu (,cinamomum').
Gdi je stajao papar ili kanela. M. Eadnid 298^.
Metni kanele jedan dia. J. Yladmirovid 36. Ka-
nela, kanela (Dellabella) (tal. cannella), cinamomo
^Euzmid, Durante), Laurus cinnamomum L. B.
Sulek, im. 139.

2. EANELA, /. pipa, slavina. Ne uzmi dje-
yojke, koja za kanelu drii. u Lici. Y. Arseni-
jevid. — tal, cannella.

KANELICA, /. dem. 2. kanela. Y. Arsenijevid.

KANERHANA, /. (ili kanerhaAe, n.) u ruko-
pisu XIII vijeka. — Nepoznata znadena. Yt ka-
nerBhani. Sava, tip. stud, glasn. 40, 168. — U
drugom rukopisu ima a ti\j. e. Yi> kanarhani.
Sava, tip. hil. glasn. 24, 211. — isporedi kane-
risati.

KANET, m. vidi 1. kanat. — U naSe vrijeme
(po tumaienu nije posve isti smisao). Na vra-
tima medu kanetama (grijeskom mj. kanetima).
Nar. pjes. here. vuk. 125. Kaneti, pragi drveni
od vrata i prozora. 357. Kanoti, prazi od pro-
zora i vrata. Nar. prip. vr6. 225.

KANETAN, kanetna, adj. slab (,gracile'). Slo-
vinac. 1880. 389. — Moie hiti od tur. qjn, miika,
qynamak, mu6iti. — isporedi kanikan.

KANFILA, /, ime iensko. — Prije nasega vre-
mena. 8. Novakovid, pom. 69.

KANGAL, to. pasmo, vidi kandelo, tur. qangal.

— V nase vrijeme. Tvoji brci dva kangala zlata,
daj mi dragi jedan kangal zlata, da navezem
srmaii jagluka. Nar. pjes. hero. vuk. 134. A dva
brka dva kangala zlata. 165. Kangal, kitica. 357.

KAN6-, vidi i kan2-.

KANGA, /. eakja, panga. — Tur. qan^a, iakfa.

— V Vukovu rjemiku: 1. ,die kralle (des adlers)*
,unguis'. 2. ,der hacken' ,harpago' (,auf schiffen')'
cf. dak}a.

KANCjrE, m. hyp. kan^lijer. — Akc. se mijena
u voc. kan^e. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
Pisi, kan^e (kao poslovica). P. Budmani.

kAnGIJA, /. vidi kam^ija. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjednika u Vukovu (vide kam^ija). On
cuje ornice na plugovih i kolesah pod koli Skri-
pati, od kan^ija Sikare pucati. M. A. Rejkovid,
sat. L6*. Yed poteSe trostruku kangiju, tri su
na noj lule od tumbaka. Nar. pjes. vuk. 3, 2.
U ruke mu tatarka kangija, oaibuje sedam mazgi
blaga. 3, 310. Yed se biju od tela kan^ijom.
Nar. pjes. juk. 67. Ti ne 2ali koAa od kan^je,
Nar. pjes. kras. 1, 85.

KAN^ijAl^E, n. djelo kojijem se kangija. —
V Vukovu rjedniku.

KANGLTATI, kan^ljam, impf. vidi kam^ijati.

— U Vukovu rjeiniku.

KANGILIJER, kan^ilijira, to. javni pisar, bi-
leznik, tal. cancelliere. — vidi i kanzilijer. —
isporedi kancelijer, kandelijer itd. — Od xv vijeka
(vidi kaniilijer), a izmedu rjecnika u Belinu (,can-
celliere' ,canceilariu8' 164'>; ,notajo, quegli che
scrive agli atti publici' ,tabellio' 513a) j u Stu-
licevu : ,cancelJi©re' ,antiquis pp. erat scriba, sed
hodie nobis est loci praefectus ubi reipubl. ne-
gotia tractantar, vide supra (sumitur aliquando
pro scriba)'. Gerzom Parizimski kangilijer. B.
Gradid, duh. 38. Glavu imaju deli-Stjepana ve-
likoga kangilijera. I. Gundulid 438. KraJ ve-
likom kan^ilijeru pridava ga (list). 447. Na-
vije§teno cida toga od nagega bide tebi kangili-
jera velikoga, uvjetovat sve sto je tebi. 455. Sto
su drSani parci, kan^ilijeri, prokuraturi. I. Drzid
279. Gvarin veliki kangilijer Ru^ijerov. I.
Dordid, ben. 176. Sidio k'o kan^ilijeri prid
knezom. (Z). Poslov. danid.

KANGILIJERSKi, adj. koji pripada kangili-
jerima. — U Belinu rjecniku: ,di notaro' ,tabel-
lionicus' 514".

KANdlLIJERSTYO, n. f^'esto, iast, posao u
kangilijera. — U Belinu rjecniku: ,arte di no-
tajo, uotaria' ,tabellionia' 513», t u Stulicevu:

a-r

KAN61LIJEESTVO

820

1. KANITI, 2, «, a, a).

,il mestiere del cancelliere' ,munu3 verbi prae-
ced.' {vidi kangilijer).

KAN6iLIJER§TINA, /. vidi kangilijersfcvo.
— XJ Belinu rjecniku: ,arte di notajo, notaria';
jtabellionia' 513*, i u Stulicevu (iiz kan^'iHjorstvo).

KANIBAL, m. anthropopliagus, covjek ludo-
zder, tnl. cannibale. — U jednoga jiisca iJuhrov-
canina xvi vijeka. Daju te dubravo mrko kani-
bale. M. Vetranid 1, 160.

KANICA, /. ridi tkanica.

a. j>ds, pojas. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjeenika u Mikafinu (kanica, pas ,zona, cingulum')
gdje 80 naj prije nahodi, i 11 Vukovu (vide tka-
nica). Opaaa ee kanicom pokornom. And. Kacid,
kor. 284:. A naj poale ibrisim-kanicu. Nar. pjes.
petr. 2, 679. Ob ace se kako i sirota, a na ruke
bilu konestricu, v konestrici dvi bile kanice. Nar.
pjea. istr. 2, 67. Ovo imam dvi svilne kanice.
2, 68. Ca demo tim svatom darovat? Divojkam
te avitle kanice. 2, 149. Kupi ae prsteu za de-
vojku, kanice (pavte), cvece ... M. D. Milidevic,
2iv. srb. 1, 55. Straznu keceju, pojasid i kanice
(pavte). 1, 69. Resanka ima: kosuju, fiarape...
kanice (pojaa). 1, 70. Umjetne ruzice, svileni
rubci, kanice. V. Bogisi6, zborn. 221. Kanica,
zenaki uzani, kupjeni pas. u Dubasnici na Krku.

b. u Vukovu rjecniku : od amokava (naniza-
nijeh na tanko drvo) kao jesica na cetiri ugla
s dodatkom da se govori u Boci.

KANI6, wi. prczime. — U nase vrijeme. Sto-
jadin E!ani6. Eat. 358.

KANIJA, /, noznica. — Od tur. qyn. — U nase
vrijeme u Srbiji. U kaniju sabju uLurio. Nar.
pjes. stojad. 1, 8-1. Kanija (korico), cf. no2nica.
V. Ilic iz Srbije. — I samo a mnoiini. Kanije,
visebroj, kore od noza. ^. Eadonic.

KANIKAN, kanikna, adj- u kojoj strani zi-
vota nczdrav: ,0n je kanikau u prairaa'. ,0n je
kanikna zivota'. M. Pavlinovic. — isporedi ka-
netan.

KANINA, /. itne mjestima.

a. u Danicicevu rjecniku: grad blizu .^vlona
Gospodina Kanine i Avlonu. (Mon. aerb. 178.
god. 1368).

b. selo u Hercegovini u okrugu mostarxkom.
Statist, bosn. 115. — Na drugom je mjfstti pi-
sano Kanina. Schem. hero. 1873. 17.

KAMNSfvI, adj. koji pripnda Kanini (vidi
Kanina kod a). — U ] tanicicevu rjecniku: ka-
ninKskyj, iz Kanino. Cofalija kaninski. (Mon.
aerb. 178. god. 1368).

KANI POTOK, m. po]c 11 Srbiji u okrugu
uzickotn. ^. Stojanovic.

KAN 1ST AR, KaniHtra(?), ni. u Mikn]inu rjrc-
niku: Kanistar, grad u Slavoniji ,Canistro, citta'
jPallene*.

KANISkA JVA, /. selo u Ilrvatskoj u ziipa-
niji hjelovarsko-kriievackoj Razdijp|. i05>.

KANISKI, adj. koji pripada Knnizi. Postavi
Hivatom bana Ladislava Kanisknga. P. V'iie-
zovid, krnn. 131. U tavnici kaniskog dizdaj-a.
Nar. pjes. juk. 3o(i. I spadose n pojo kani.sko.
3r»3. Vino pile kanislce gazije. oOD. — vidi i
Kaniuka Iva.

1. KANITI, kanim, impf. monore; parare. —
Akc. kaki je u praes. tnki jc u impf. kai'iah, u
aor. 2 i 3 sing, kani, u part- praet. pasA. kaiien ;
M ostnlijnn je oblieima onnki kaki jc u inf. —
Nepoznata 2^ostana. — Samo kod jusnijeh Sla-
vena (i u stslovenskom, vidi kod 1, a), isporedi
novoslot\ kaniti, bug. kana, 3 sing, praes. impf.

1. aktivno.

a. monere, hortari, nutkati. — Vaja da je ovo
naj starije zndcene, jer ima i u stslovenskom
primjer: Daso (mj. dusi^) na blagovorije kaniti.
(P. Miklosic, etymol. worterb. 110^ kod kani-);
alt je potvrdeno samo u Mikajinu rjecniku: ka-
niti, nukati ,moneo, hortor' i u Stulicevu: kaniti
koga ,invitare, vocare rogando, monere, hortari
aliquem' (iz 3Iika(ina), i u jednom primjeru xviii
vijeka : Vladika izpivSi casu, pocne ave druge
kaniti : ,Cada moja, budimo voseli !' D. Obra-
dovi6, ziv. 47. (U ovom primjeru xvi vijeka nije
dosta jasno znacene: Ter trudo do groba vojnici

uzbrani da ini hitro hudoba blazen duh ne kani,
gdjo oko nih vedi broj od alrijela oblijeta. M.
Vetranic 1, 144)."

b. parare, animo intendere, namjeravati. , —
Moie biti da je ovo znacene postalo od rejiek-
sivnoga kaniti ae tijem (kao sto cesto biva) sto
je aktivni oblik zamijenio refleksivni. — Izmedu
rjeenika u Bjelostjencevu (kanim, mialim .intendo,
propono', V. namjenujem. 2. kanim, odlucujem
,decerno, statuo'), u Jambresicevu (kanim ,in-
tendo'j, u Voltigijinu (,intenzionare, penaare'
,denken, eine abaicht haben'), m Stulicevu (,sta-
tuere, deliberare, decernere, animum inducere,
sibi perauadere'), 11 Danicicevu (,intendere').

a) s infinitivom. Ne pometamo ni ja kanimo
pomeati. Spom. ar. 1, 2. (1395). Kada kani kme-
iticb pojti od goapodara avoga. Stat. poj. ark.
5, 288. Ca kani Bog stvorit nemoj iziakovat.
M. Marulic 134. Nasa tijela ailom smrt u prahu
stladit kani. M. Vetranid I 32. Nijesam kanila
'nigdar se udati. 1, 213. Ki kane pojti. Mon.
Croat. 246. (1545). Sto mi kauase dati. F. Vrarici6,
ziv. 47. Kanahu u Sibapol grad dojti. 53. Ako
nam kani car pravo suditi. I. T. Mrnavic, oam.
121. §to kanite i odlucujete uciniti? P. Baksic
53. Sto ve6 kani, sto je trudno, nemu ukazat
sto bi audno? J. Kavanin 420^. Ako me kanis
vzeti, jur je sedaj doba. Jacke. 32. Kamo ju
kani otpejat. Nar. prip. mikul. 40. Jur otale
paadi ae ne kane. Osvetn. 2, 112,
; b) s podloznom rccenicovi u kojoj je da. Rosi
^ane da prodobiju Krim. S. Tekelija. lot. 119, 37.

c) ncma glngola ni kao kod a) ni kao kod b),
ali se ima u misU idi Hi po6i itd. Hi da ide,
podo ltd. On se nije razbolio, vece ae je uhinio,
jor on kani po djevojku. Nar. pjea. vil. 1868.
644. ■ ■'

(I) s objektoni, ali samo s akuzativom sto (in-
tcrog. Hi relat.). Sto kanis? F. Vranfeid, ziv. 97.
Zna li so sfco kani sultan od Oamana? I. T. Mr-
navid, oani. 173. Da, jest hesto sto ti )udi kane.
Osvetn. 1, 71. Sta kanite ako boraznate? 2,92.

e) u jednom primjeru ima part, praes. act.
kaned bez objekta; moze biti dajc smisao : odlucan.
Kako je odganal Turko? jeli kaned gda j' Siget
pomagal verno braned? P. Vitezovid,i odil. 59.

'i. sa so, rfflcksivno.

a. po znadcnu kod 1, a znacilo hi : nutkati
soma sehc, pak odlucivati, namjerarati, spremati
se. — Izmedu rjeenika u Mika(inu (kaniti se,
odlucivati ,do!ibero, consulto'), u Belinu (vidi
kod c), u Stulicevu (vidi kod A), u Vukovu (,8ich .
anschicken' ,paro mo'). -

a. sa znacenem sprijrda kazanijem.

a) H infinitivom. Nitkor se no kani pojt s Turci '
pobiti. D. Barakovic, vil. 76. Eto lista, ki it-
nutra doso nam je iz saraja, da so kani do dwa •
jutra j>ut istocnijeh dignut kraja. I. Gundujid
485. Bog mi je svjedok, koliko sam sa puta •
kanio dodi. S. .^ubiSa, prip. 260.

1. KANITI, 2, «, a, 6;.

B21

1. KANO, c.

h) s podlolnom recenicom u kojoj je da. ViSe
puta 60 kanio da ib jedno jutro pobijo. Nar.
prip. vuk. 154. Kauio sam se da ti dodeiii. Vuk,
rjecn. Miiogo sam se puta kanila da otkrijom.
PravdonoSa. 1852. 23.

c) s dativoin i prijedlogom k. K torn nek
kucnik sad se poslu kuni. J. S. Eejkovid 3'.)8.

d) s prijedlogom na i akuzativom. Srrao moja,
na put ti se kanim. Nar. pjes. here. vuk. 111.

b. kod znaiena: odlucivati, istice se imperfek-
tivni smisao, takodaznaci: izmedu dvije Hi vi§e .
odluka ne odluciti se joS ni za jednu. Kane se
o6e li ne6e li. D. Obradovii, basn. 88. Sve se
kuiiim: dal' du ib dadem manastiru za ripide,
ili da s uima pomaiem i milo i drago? M. P.
§apcauiii 1, 96. — Moie hiti da anio pripada i
OViij privijer: Kaneii se blap na vodu, tu se po-
stara. (D). Poslov. danifi.

c. po predamemu smislu, moie znaditi i oklije-
vati uopce. — U Belinu rjecniku: ,tardar, indu-
giaro' ,uioram facore' 722^, i u jednom privijeru
xviii vijeka: Ona ne kiinod so vjorova. S. Kosa
181b.

d. u Stulicevu rjecniku ima i osobito znadene:
pretvarati se kao da se nece nesto Sto se uprav
zeli: ,far lo scbizzinoso' ,asperuari aliquid ita ut
nauseam vol fastidium ostendas, licet rem sincere
affoctes'.

(3. kao imperfektivni glagol prema okauiti se.

— U jednom primjeru naSega vremena: Pa se
mudro domislise Turci, okanit se Duge i udara,
kauise se da i ne biedose. Osvetn. 3, 109. —
Mislim da sam cuo i u Duhrotniku u ovom
smislu : ,Kani se ti tega posla !' P. Budmani.

2. KANITI, kanim, impf. zakaniti, okaniti: 1.
ograditi sumu ili livadu, dvor itd. 2. ladu okanit.
Na Krku zovu ladom primitivnu vrst lada, koje
su samo jednostavno izduben dub, jela, smreka,
pa se jo§ ozgor od dasaka ne§to zakrili trup
lade, pa to ka^u: ,okanit ladu'. Take su lade
vrlo dugacke. Na Krku.

KANILA, /. ime mjestima.

a. ti Hrvatskoj. a) selo u zupjaniji licko-kr-
bavskoj. RazdijeJ. 29. — b) selo u iupaniji varai-
dinskoj. 92. — c) zaselak u hipaniji zagre-
haikoj- 85.

b. u Slavoniji selo u zupaniji poieskoj. 120.

c. vidi KaAiza.

Pomine se u primjerima vec od xvi vijeka (koji
primjer mole pripadati pod Kaniza). Mi Juraj
knez Zrinski . . . Kaniie kraji§noga grada naj vi§i
kapitan. Mon. croat. 274. (1575). Grad pritvrdi
od KaniXe. I. Gundulii 567. Kaniia (ili K&-
ni^a?). S. Novakovi6, pom. 134. Juraj od Ka-
nize. P. Vitezovi6, kron. 133. Eazbi Turke pri
Kanizi. 187. Odtira je tamo do Kanize. M. A.
Eo|kovi6, sat. D7a.

KANILA N AC, Kanizdnca, m. dovjek iz Kanize.

— XVII vijeka. Ban velika zla £ini Kaniiancem.
P. Vitezovi6, kron. 187.

KANJEL-, /. vidi kanel-.

KANKAR, m. carcinoma, rak (rana), iivina,
zla rana, tal. cdncbero, mlet. cdncaro. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecniku u Mikajinu (kan-
kar, nemo6 ,cancer'). Pet (ozdravlenijeh) od po-
stema i od kankara. B. Kasid, in. 102. Otrova
no desnu sisu grdi kankar. per. 31. Ozdravi
od kankara. fran. 213. — I u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — V jednoga pisca
s otoka Krka ima gen. kankra. Od kankra umo-
reni. I. Kraji6 10.

KANKARA, /. vidi kankar. — U Hercegovini
i u Crnoj Gori unaSe vrijeme.

KANKArOZ, adij. tal. cancheroso, o rani
sliinoj kankara. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Comu se prilozi jedua rana kaukaroza na prsijeh.
B. Kagi6, in. 97.

KANKOV, kank6va, m. gonorrhea, vidi kapa-
vica, mag. kanki. — U Vukovu rjecniku: ,der
tripper' .gonorrhea' 8 dodatkom da se govori u
vojvodstvu.

KA.NLI, adj tur. qanly, krvav. — Ne mijena
se. — U narodnoj pjesmi naseya vremena (gdje
mole hiti da znaei erven). Pa on store kanli ka-
banicu. Nar. pjes. borm. 1, 172.

KANL16, m. selo u Bosni u okrugii sarajev-
skom Statist, bosn. 17.

KANLIKA, /. ime nekoj stijeni u Dunavu.
Kanlika pri ulasku u Or§avsko Steiie. M. D.
Miliievii, srb. 953.

1. KANO, adv. vidi kaono (ka'no). — Od xvii
vijeka (vidi d i g), a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (,come' ,wie, als'), u Stulicevu (v. kakono),
u Vukovu: kano (kaono) ,wie' ,ut, quemadmodum'.
— Dodaje se i ti (vidi kod ti) : kano ti ili kauoti.
izmedu rjecnika u Stulicevu (,instar, admodum').

a. vidi kako. III, 1. Kori one, koji vuku, kano
i ti, na§u muku ... V. Dosen 78*. Kano so
i danas Sine. Norini 51. L'jepo ti je niz po}o
gledati 2utu dunu medu listovima kano Maru
medu deverima. Nar. pjes. vuk. 1, 49. Slepa
ceda ne imali kano mene moja majka. 1, 139.
JoS te tvoga brata ze|a bila kano mene i brata
mojega! 2, 80. U nas nije kano u Turaka.
2, 3G1. Vojvodi se vidi putovati u ponodi kano
i u podne. 2, 483. Davno bilo, sad se spomi-
nalo, kano Durdev danak u godini. 3, 167. Ni
ovaka dodila delija kano jutros u nediju danak.
Nar. pjes. istr. 1, 11.

b. vidi kako, III, 4. A ti i§te§ zejnog zlata,
kano svina gadnog blata. V. DoSen 54". Dali
kano pavun tica dignu svoja hola lica. 65b. Na
neg (blago) vara dicu kano ribe na udicu. 73*.
Kao da su nime difine kano krave kad su smlifcne.
104b. Odoru mu svu do krpe kano lavi izkidafie.
124a. Po pravdi se kano kuga od pravoga lu6i
druga (nevirna Sena). 138a. Kog (kraja) sigur-
nost kano beden brani, da tko ne pogine. 171ab.
Ali 6e§ se prija prestaviti kano fivrfiak pjevaju6
do mraka. And. Kaftid, razg. 2*. Oko grada ti-
lesa le2ahu kano gora kad je posicena. 134^.
Kano soko Janko prilida§e. 144^. Zagto se dja-
vao vrlo boji kriza, kano pseto Stapa. L. Vlad-
mirovid 17. Zvezde sa svog mesta spasti de
kano pogaSeno ugjevje. J. Rajid, pouc. 1, 35.
Vije 1' mu se b'jelo perje oko kalpaka, kano
svila prepredena oko vretena? Nar. pjes. vuk.
1, 43. Ja se bijem i prebijam od drveta do dr-
veta, od nemila do nedraga, od kamena do ka-
mena, kano voda o bregove. 1, 144. Ona tu2i
kano kukavica, a previja kano lastavica. 1, 212.
Borika se oko bora vila kano svila oko kite
smi}a. 1, 259. Pak zasija kano sunce. 1, 364.
§ nom pobje2e niz to ravno poje kano zv'jezda
preko vedra neba. 1, 365. Dok maline zrele
budu, i same de opadati kano suze nevjestine.
1, 374. Zakukase kano kukavice. 2, 42. Sinu
lice kano iarko sunce. 2, 43. Pored sebe vodi
i Momira, pored sebe, kano kitu cveda. 2, 157.
Ciknu aga kano zmija juta. 3, 396. Oui breknu
sa nadmodi silni kano junci. Osvetn. 4, 2. Jadna
bijeda od sebe se kara, kano vatra kad se aobom
zgara. 4, 33.

c. vidi kako, III, 5. Srce nije kano ladni led.
A. J. Knezovid xxxv. Svit ovi jest kanoti takvo
prikazaliste. A. Kani^lid, uzr. 9. A mi prama

1. KANO, 0.

822

KANONICATI

£ima bismo kano skakavoL E. Pavid, ogl. 152.
Srdce negovo je kanoti plivalo od dragosti. A.
Tomikovi6, gov. 186. Drngi vele : ,\iuta. kano
guja*. Nar. pjes. vuk. 1, 276.

d. vidi kako, III, 6. DrSi misnike kano svece.
L An6i6, ogl. 75. Poznajemo kanoti novoga 6u-
dotvorca. A. Kani^lii, fran. 140, U6i nas s. Sa-
verija, da se od griha smrtnoga pazimo, kano ti
od nai ve6ega zla. 225. Bududi Aoj kanoti
majoi svojoj podloSan. uto5. 10. Cini mi se ka-
noti neazmo^no. uzr. 5. Da se kano izrod slavi.
V. DoSen 31a. Da Ai kano Jade mudre opomina
teke udre. 75b. Da drug drugu, kano bratu
ruku pra2i. 2431'. Umrimo kano vitezovi. And.
Ea6i6, kor. 340. §to mi se dopngfia raditi ka-
noti dmgu 8lu2e6ema. A. T. Blagojevi6, khin.
59. Zna§ da te ja milajem kanot' mog draga,
kozara. M. Katan6i6 41. §to se i mene kano
fiovika u dru§tvu Zivudega dotifie. J. S. Eejkovid
xn. Evo mater tvoja, koju 6e§ 5avati, iioj slu-
iiti i Au kano sin poStovati. B. Leakovic, nauk.
427. Za tebe je biio6a sniga kano za pravedna
a ne rumenilo krvi kano za krivca. A. Tomi-
kovi6, gov. 5. Kad u kolo kano udovica, kad iz
kola kano puStenica. Nar. pjes. vuk. 1, 414. O
svekrvo, nerodena majko! nerodena kano i ro-
dona! 1, 610. Sna§ica je kano i sestrica. 2, 361.
Evo, mati, Bogom posestrime, ran' je, majko,
mene kakono si, udomi je kano 8edo svoje. 2, 375.
MoUmo vas, kano starijega. 3, 238. Kad te,
seko, stanem udarati kano bratao u milosti seju.
8, 437 — 488. Ti si mene dobrim Judim dala :
sekm momu kano ocu momu, eekrvici kano miloj
majoi, djeveridim kano i prstenkom a zavicam
kano i sestricam. Nar. pjes. istr. 1, 18.

e. vidi kako, III, 7. Na pogledu kano i di-
vojke, a na skoku kano i delije. Nar. pjes. istr.
1, 8. Sjedi srda u svili i zlatu, krupna glava
kanoti bondava. Osvetn. 4, 11.

f. vidi kako, HI, 8. Ova gvitlost pozlainje
doline kano i brdine. A. Tomikovii, gov. 148.

g. vidi kako. III, 9. Zatim se kano probudi
iza sna. I. Anftid, svit. 245. Bio je Mavricijo
(Sudotvome prilike tomaSiteJ i kanoti dragi glas.
A. Kaniilid, fran. 72. Tako je on kanoti na uzdi
po2ude svoje drSao. 158. Dva me uzroka ga-
nnSe i kanoti ponnkovaSe. uto6. iv. U oni 6ae
diteSce kano o2ivi i progovori. xx. Odmade ru-
6icu kano ne ktijudi blagosov dati. 15. Ako li
je ona moguda na Jubav potegnuti i kano uredi.
uzr. 11. I prid Aom se kano stide. V. DoSen
183^. Da Aegovom kano rukom on Aegovim
vlada pukom. 216*>. Bojna kopja sad nosimo,
da se kano ponosimo. 227i>. Biva kano u niSta
prevmut. J. Eajid, poud. 1, 20. Udinilo se ka-
noti neko prelide na nas. 2, 158. Taj pluq; kano
na dvi noge stoji. J. S. Eejkovid 19. Oini se
da pomrda kanoti Jubav otdeva prama sinu. A.
Tomikovid, gov. 32. PripuSta da se kanoti spava
na jednoj hrpi griha. 11. Venceslav bio se je
vede utopio kano ti u nedistodu. 105.

h. vidi kako, III, 10. Koji su zavitovali se
niSta ne posidovati, kanoti navlastito kako dine
redovnioi. A. Kaniilid, fran. 154. §to iivine i
zviradi, kano koAi, il' goveda? V. Do§en 72«.
Kojo ne zna neg grabiti, kano vuci. 72». Kano
brze za jeline i koSute iz planine. 72». Kanoti
na priliku ... J. Eajid, poud. 1, 88.

i. vidi kako, III, 25. Tako 2ivu kano da bi
imali u veder umrti. A. KaniXlid, utod. 589. Da
po tmdu i po muoi, kano da je mad u ruoi, vo-
jujomo. V. DoSen 243b. Svuda slave Zrinovida
bana i mladoga kneza Frankopana kano da su
B neba doletili. And. Kadid, razg. 161a. Pak on

sviAe hrani kukuruzi kano da mn avik oru plozi.
M. A. Eejkovid, sat. D7b. l^ile deblu odkopaj
polako kano zemju da §estarom kruSig. J. S.
Eejkovid 149. Oranice pritisnoli ome, kano da
8U pali Jetovati. Osvetn. 3, 118.

2. KANO, na jednom mjestu xvii vijeka stoji
mj. kadno. Bog ove ridi potvrduje, kano govori.
I. Zanotti, ined. priS. 31.

KANOM, vidi kanovoi. — U Vukovu rjedniku.

kAnON, m. xavwv (isprva pravi §tap), canon,
pravilo, eakon, dolaei u osobitijem razliditijem
znaienima. — Od prvijeh vremena; izmedu rjed-
nika u Vukovu: ,kanon (kircbensitte)* ,canon'
a dodatkom da je stajada rijei.

a. erkveni eakon. Proklet od kanona ali za-
kona crikvenoga. Narudn. 34b, Zapejavi i zmut-
}ivi kanoni i dekretalt. Anton Dalm., ap, bS^.
Po kanona ili zakona pisanomu, §. Budinid,
ispr, 142. Od odluka svetih kanona, B. KaSid,
rit, 1, PoloZi pokore misnikom u kanonu. F.
Glavinid, cvit. 214a, Sveti kanoni crkovni, 8.
Matijevid 16, Isto govore sveti kanoni to jest
razlozi. I. Ancid, svit. 59. Da nije u proklestvu
od crkve, to jest iz kanona. 78. Stavi§e ovako
kanone. 8. Badrid, ukaz. 49. Tako udi sabor
tridentinski n sidanju 7, kanonu 7 s ovim ridma,,.
J. Banovac, razg. 203. Da parok zabrani vindaAe
za niko vrime, doklen se ne izvidi, ima li koje
zabranene od kanona medu onim koji se ode da
vindaju. 269. Iz svetih kanona. M. Dobretid
V. Potvrduje s jednim starim kanonom oli ti
odredeAem. 313. — Va^a da amo pripada i ovo:
Ime od kanonika izhodi od kanona rijedi grdke.
I. Dr2id 266.

b. skup kniga sto je crkva naSla da su svete
i iz kojijeh se sastoji sveto pismo. — nema pri-
mjera.

c. u katolidkoj crkvi pppia (itnenik) ludi Uoje
crkva objavila da su sveti. — nema primjera.

d. u pravoslavnoj crkvi erkveni obred uopce i
osobito, ipsalmiStosu odredeni za pojane. Bla-
goslovige . . . Savu napisati jemu kanony i stihire
i dudotvorenija jego. Domentijana 190. Kad su
Greci i Latini od Hristovi apostola primili bri-
stjanski zakon, onda nije bilo ni dasnoga irveta,
ni ikona, ni sveti telesa, ni moStiju, ni kostiju,
ni kanona, ni irmosa, ni tropara nikakva, ni naj
maneg kondaka. D. Obradovid, basn. 809. De
SrbiAe junak prideSduje bez kanona i bez ispo-
v'jedi. Nar. pjes. vuk. 4, 166.

0, u katolidkoj crkvi tre6i (naj glavniji) dio
mise (od prikazaAa do oienaSa) u kojemu je po-
sveiene i tajne molitve. Za prefacijonom se go-
vore kanoni, M, Divkovid, nauk. 169a. ZaSto
tako ga i n kanonu od mise postavjaju. F. Gla-
vinid, cvit. 414b. Slijedi kanon od mise. I. Driid
58. Eazdijuje se misa oliti azdr2i u sebi detiri
dila: prvi jest od podetka do prikazaAa kruha
i vina koje se ima posvetit; drngi dio jest od
prikazaAa do potajni oliti do kanona koji po-
dim}e od ridi: ,Tebe dakle primilostivi ode etc.*;
tredi dio jest od podetka kanona tja do svrhe
pride§tena ; detvrti dio jest od prideSteAa do svrhe.
M. Dobretid 368.

f. u miilici se zove komad u kojem je viSe gla-
sova tako da Sto jedan pjeva (ili svira) drugi za
nim isto iini (dok prvi ne prekida pjevane), pa
zatijem tredi itd. — nema primjera.

KANONIcATI, kanonicfim, pf. vidi kanonizati,
— 0 Mika}inu rjecniku : kanonicati, staviti u
broj od svetijeh ,in sanctorum numerum referre,
in sanctorum nomero collocare vel adscribere'.

kanoniCaski

828

K^NONIZATI, b.

KANONICaSKI, vidi kanonifiki. — U jednom
privijeru xvi vijeka. Kada zvofiahu are kano-
niSaske. Korizm. 4k8^.

KANONlfiKi, adj. koji pripada kanonima
(vidi kanon, a) Hi kanonicima. — Postaje od
osnove kanonik (lat. canonious Hi tal. canonieo)
nastavkom Bsk. k ispred i. miJcAa se na 6, te h
onda postaje a (vidi kanoni6a8ki) Hi ispada ea-
jedno sa a poslije 6. — Od xvin vijeka (vidi
kod b).

a. M prvotn smislu. Kanonifiki zakoni ,kano-
nisohe normen'. Jar. pol. terminol. 297. Kano-
niSko orkveno pravo ,kanoni8che9 recht'. 297.
Kanonifiko pravo jest skup onih zakona orkvenih,
koji se nalaze u ,oorpus juris canonioi', te se ne
proteie saino iskjufiivo na crkvena pitaiia i od-
noSaje, ve6 i ua svjetska. Dr. Mikul6i6, enci-
klop. pravoslov. znan. 62.

b. u drugom smislu, Kapituo oli ti zbor ka-
nonifiki. M. Dobretid 828.

KAN6nIJA, /. vidi kanoniStvo. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjeinika u Jambreiicevu (,cano-
nicatus') i u Volti^ijinu (ue kanonifitvo). Apata
Cast i kanonija SepuSka. A. J. Knezovid xiii.

1. KA.N0N1K, adj. kanoniiki, lat. oanonicus
Hi tal. oanonioo. — Kod pisaca xvii t xvin
vijeka. Na svrsi od svtike ure kanonike izgova-
raSe iman. B. Ka5i6, fran. 177. Koje (knige)...
nazdvaju se kanonike. §. Budini6, sum. 44*.
Pjevat ure kanonike. I. Drii6 266. Misnioi nek
govore ure kanonike obi6ajem svojim. I. Anfiid,
vrat. 210. Ne upadnuvSi ni u kakva crkovnu
oli kanoniku zapriku. M. Dobretid 296.

2. kA-NONIK, m. canonicus, po/) ilan kapi-
tula (biskupova vijeca u glavnoj crkvi); u sta-
rije sti doba hili redoviti (ima joS red kanomkd
svetoga Avgustina), sad su uopce svjetovni re-
dovnici. — Od xv vijeka, a iemedu rjednika u
Mika]inu: kanonik (Stamparskom grijeikom ka-
lonik), kalonik jCanonieas' ; m Bjelostjenievu (,ca-
nonious'), u Jambre§i6evu Ocanonioas'), u Volti-
gijinu (,oanonioo' ,domherr'), u Stulidevu (,oano-
nicus'). Mi kanonioi kapitula crkve svete Marije.
Mon. oroat. 92. (1468). Koludar ili kanonik re-
gulni parac. Narudn. 89*. Ili pod biskupom ili
pod kanonicim. B. Qradid, djev. 127. Kanonioi
regulari. §. Budinid, ispr. 142. Kanonik u sve-
tomu Petru. M. Divkovid, bes. xiv. Namini za
vazda kanonik oni stan za obidajnu gostinicu.
B. Kagid, fran. 25. Pop Ivan Tonkovid kanonik
sibenski. t* D. Barakovid, vil. 869. Jedan ka-
nonik od Pari^a. I, Dr£id 216. TomaSu Jagu-
&tidu kanoniku zagrebadkomu. Starine. 11, 125.
(1679). Po Ivanu Zanottu kanoniku zadarskomu.
I. Zanotti, i ned. priS. 7. 6 kanonikov. P. Vi-
tezovid, kron. 172. Crkva naSa ima i vrijedne
kanonike. J. Kavadin 98l>. Kanonik Bunid. 181*.
Sveti Filip biv§i sreo jednoga aebi njekad prija-
te}a kanonika. B. Zuzeri 242. Josipu Eosiridu
kanoniku stolne crkve Sibenidke. J. Banovac,
razg. I. Uzvisi vas na prostranija svitlost, za
kanonika zagrebaSkoga odabravSi. A. Kani^lid,
fran. 8. Po isti nadin biSe mnozi kanonici i de-
kani u svetomu Nikoli u Baru. And, Kacid, razg.
182. l^emu bane svitlo perje daje, zlatan prsten
na desnicu ruku, kojino se i sada naodi a Ba-
dida popa kanonika. 276*.

8. KANONIK, m. neka crkvena kniga kod pra-
voslavnijeh HriUana. — Od xvm vijeka. Zbornik,
dasoslovac, psaltir, mesccoslov, kanonik ... D.
Obradovid, liv. 89.

1. KANONIKA, /. apostolsko pistno. — Bijei
je latinska: (epistola) canoniea (vidi kanon, b,

ali moie biti da stQJi grijeSkom mj. katolika)
uprav adjektiv. — U jednoga pisca xvi vijeka.
Govori av. Ivan v prvoj kanoniki svojej. Naracn.
54b.

2. KANONIKA, /. djevojka plemenitoga roda
kao dtimna (reda svetoga Avgustina), ali tnnogo
slobodnija od drugijeh dumana, isporedi 2. ka-
nonik. — U jednoga pisca xvi vijeka. Onih ien
koje se zovu kanonike svitovne. S. Budinid,
ispr. 189.

3. kAnONIKA, f. tupnikova ku6a, tal. oano-
nioa. — V naSe vrijeme u Dalmaciji.

KANONIkAT, m. oanonioatus, vidi kanoniStvo.

— Od XVII vijekaj a iemedu rjeSnika u Mikajinu
(Stamparskom grijeikom kalonikat ,oanonicatus'
gdje se naj prije nahodi), u Belinu (,oanonioa,
la dignifei del oanonioo' , oanonioatus' 166*), u
Bjdostjeniievu (kod kanonidtvo), u Stulidevu (,ca-
nonioatus'). Udiniti inventarij od svih dobar ne-
stavnih, od bagdin, . . . koristih, razlogov koji se
pristoje svojim crikvam, Ui kanonikatom. M. Bi-
jaiikovid 162. Da vaa u ovitu vaSe mladosti na
dostojanstvo kanonikata iste crkve uzvelidade. J.
Banovac, razg. vii. Biskapat, kanonikat, kape-
laniju oli Kupu. M. Dobretid 215. Providjeti od
liihovijeh gospostvah, kanonikatah. J. Matovid
IX. i u Sulekovu rjedniku: ,canonioat'.

KAN6nI8T, ffi. dovjek koji dobro poznaje i
u6i crkveno (kanoniiko) pravo. — isporedi ka-
noniSt. — U pisaca xvi » xviu vijeka. Nauditeji
kanonisti. Narudn, 46». Drugadije radunaju ka-
nonisti, a drugadije lejisti. QQ^. Vsi dokturi ka-
nonisti. 94a. Ude upffcvnioi oliti vam kanonisti.
A. d. Costa 1, 8.

KAN6niST, m. vidi kanonist. — V jednoga
pisca xviii v\jeka. Bogoslovoi i kanoniSti. M.
Dobretid 279.

kA-NONIStVO, n. 6ast, sluiba u kanonika.

— isporedi kanonikat, kanonija. — Postaje od
kanonik nastavkom tstvo; k pred i. mijena se
na d, te s ispada; poslije ae c ispred t mijena
na §, ali je u rje6n%cima d. — Od xviu vijeka,
a iemedu rjednika u Bjelostjenievu (kanonidtvo,
kanonikat) gdje se naj prije nahodi, i u Volti^i-
jinu (kanonidtvo ,canonioato' ,kanonikat'). Ovomu
sinu pristoji se kanoniStvo, pade jedno dosto-
janstvo. I. J. P. Ludid (kniga?) 7.

KANONIZACIJA, /. vidi kod kanonizaeijon.

KANONIZAOijON, kanonizaoij6ni, /. tal. ca-
nonizzazione, (svedano) djelo kojijem se u kato-
liikoj crkvi progla§uje ko kao svet, vidi kanoni-
zati. — DanaSni bi obiiniji oblik bio kanonizd-
cija. — U jednoga pisca xvu vijeka. Iz pisma
od i^e kanonizaoijoni ili posfedenja. B. KaSid,
per. 89. Pise imperatxir sfetiiii Aegovoj da je
potaknut prositi ovu kanonizaeijon. lix. 107.

KANONiZATI, kanonizam, pf. (u katolidkoj
crkvi) proglasiti kao sveea, posvetiti, tal. cano-
nizzare. — Imperfektivni bi glagol bio kanonizd-
vati, kanoniz&vam, ali mu nema potvrde. — U
Dubrovniku z glasi kao z (vidi naj eadni primjer
k&d b). — Od xvu vijeka, a iemedu rjednika u
Stulicevu (,a88erere aliquem coelo, in sanctorum
vel divorum numemm referre').

a. aktivno. Da ju botijaSe kanonizati. B. Ka§id,
per. 181. Koga je papa kanonizo. in. 8. Da bi
hotio kanonizati toliko velika sveca. 104. Kad
bode koga mucenika kanonizati. F. Glavinid,
cvit. 16*.

b. pasivno. (Sveta Katarina) kanonizana bi
1461. B. KaSid, per. 89. Ima (red s. FranciSka)

KANONIZATI, b.

824

2. KANTAE

svetac kanonizanih 22. F. Glavinid, cvit. 839».
Svet je kanoni;5an u crkvi bo2ijoj. I. Dr2i6 165.
kAnOVAC, kdnovca, m. vidi kanovci.

kAN0Va6kI, adj. koji prqjada kanovcima.
U nekim selima po dno Kacera moze da se 6uje
glasoudar ,kanovacki' koji smo pomiiiali u beo-
gradskom okrugu: diikat, c6vek, vdda itd. M.
D. Milicevid, srb. 353.

kAnOVCI, kdnovSca, m. pi. vidi u Vukovu
rjecnikii: kanovci (moze se jednome redi i ,kd-
novac*). Po nekJjem selima u biogradskoj naliiji
imaju judi obicaj te govore gotovo uza svaku
rijec ,kanom, kanom bato'. Na Vracaru 1804 go-
dine prozvali su ib (Biogradani i drugi becari
kojekakvi) za to ,kanovcima' i podsmijevali su
im se kojeSta i toliko puta malo se nijesu iz pu-
§aka tukli za to. i : Sredinom (beogradskoga
okruga), od Avale pa ka Kosmaju uza §uma-
diju, dugaCak je glasoudar, onako kao §to ka5e
pok. Vuk (16nao, dukat, 26na, v6da itd.) . . . Na
zapadu okruga pak, u Kolubari, osobito u selu
Vreocima, govor je pravilan, ali je glasoudar
drugoja6iji, a i samo izgovaraAe je karakteri-
sticnije. U ovom se kraju govori vrlo 6esto ona
uzrecica ,kano' (kao ouo?). i koji tako govore,
to su ,kanovci*. Ovim se imenom oznafiavaju i
svi oni se}aci u kojih je dugacak glasoudar na
recima, makar i ne govorili ,kano', na priliku:
66vek, z6na, v6da, di^at itd. M. D. Milicevid,
srb. 118—119.

KANOVNICkI, adj. koji pripada kanovnicima,
vidi kanoni6ki. — V rukopisu xv Hi xvi vijeka
po originalu god. 1380, i u rukopisu xvi vijeka.
Kanovnicki dil ki se da na misi. Eapt. sei^. ark.
2, 80. Casti kanovnicke. Mon. croat. 232. (1527).

KANOVNIJA, /. vidi kanonija (i kanovnik).

— XVI vijeka. Kanovnije ili prevende. Mon.
Croat. 232. (1527).

KANOVNIK, m. vidi 2. kanonik. — Od xv do
XVII vijeka. Z drugimi kanovnici senskimi. Kapt.
sen. ark. 2, 79. (1380, ali je prepisano xv ili xvi
vijeka). Vsi kanovnici i vas kapitul crikve svete
Marije v Seni. Mon. croat. 71. (1448). PoslaSe
kanovnika. 121. (1484). Kanovnici opomenuse
ga. Mirakuli. 101. Kanovnika z Barcelone. S.
Kozicic 31k Toma§u AvgoStidu, kauovniku za-
grubackomu. Starine. ii, 117. 121. (1678).

KANSA, /. vidi kan§a.

KANSA, /. vidi priramnica, svrhkoXnica. —
Nejasna postana; po svoj je prilici srodno s ro-
manakijem camice (vidi kod kami2), a ovo (po
Diezu) moie biti od kelticke rijeci, isporedi staro-
irski caimmse, nekaJcvo odijelo, kinir. camse, ne-
kakvo dugo odijelo. — Ima uz kan§a i oblik
kansa (obadva se oblika nalaze u jednoga pisca).

— Od xviii vijeka, a izmedti rjecnika u Belinu
(,cotta, sopraveste bianca di lino usata da cbie-
rici nelle ftintioni sacre' ,9uperpelliceum' 235").

a. kanSa. Svetca istoga kusao kanSe sijeva.
J. Kavai^in 324». Svlafiiti mu ji ima do priram-
nice iliti vam kanSe. A. d. Costa 2, 205.

b. kansa. Ima biti obuSen svrhkoSnicom ili
ti H kansom. Ant. Kadcic 163. Ovi ostri2eni ne
jimaju nijedne du2no8ti u crkvi izvan bilom
kansom oli priramnicom ... A. d. Costa 1, 61.

KANTA, /. nekt vodeni sud s rucicom, nem.
kante (tur. qanta vaja da je uzeto iz kojega ju£-
noga slavenskoga jezika). — Od xvi vijeka, a
iemedu rjeinika u Vrandicevu (,cantbaru3*) gdje
se naj prije nahodi, u JambreSicevu (,cantharu8'),
u Vukovu: ,kandel, art wassergefasses mit hand-
habe' ,hydriae genus (e Germania adlatum)'. Ne

pitaju, kam s rakijom kante? §. §tefanac 28.
Drzedega u drngoj (ruci) kantu iliti brimenicu
punu vode. D. Rapid 830. Ispi tri ili 4 kante
musta. Z Orfelin, podr. 123. Must tociti u
kante. 136.

KANTA-FIGt, Kantafiga, m. ime mjestu u Gruiu
kod Dubrovnika. — Postaje od lat. Caput fici,
vidi: ,A Sancto Jacobo Uisnize usque ad Caput
fici nemo Raguseus laboret'. {god. 122S). K. J.
Jirecek, die bandelstrassen u. bergwerke. 9 —
Pomine se od xviii vijeka u nasem jeziku. Bacve
drenove na Kantafigu Kentrici nabio. (Z). Poslov.
danic. — I sad se tako obiino zove; neki kaiu
i KantS,fik. Rat Sipka sa lijeve lapadske strane,
3 desne Kantafik na n§du Rijeke svrsuje luku
gru§ku. M. Vodopid, tu2n. jel. dubrovn. 1868.
177.

KANTAFIK, Kantafika, m. vidi Kantafig.

KANTAN, m. mjesno ime. — Pomine se xvi
vijeka. Na zakone grada Kantana ili Klicana.
Mon. croat. 2S9. (1588).

1. KANTAIsTE, n. djelo kojijem se kanta (vidi

1. kanfcati). — Stariji je oblik kantanje. Kih
poeti prizivahu na pomod gatanja al' kantanja
nib veras. M. Marulid 67. I kako god u jeduomu
kantanu iliti pivanu od potribe je, da se glasovi
slazu za uciniti lipu slogu od pisme, tako i u
zarudenu od vincana od potribe je i iziskuje se
velika prilicnost u svemu. D. Rapid 91.

2. KANTANE, «. djelo kojijem se kanta (vidi

2. kantati). — U Vukovu rjedniku: ,das beraus-
ziehen der gedarme' ,t6 educere intestina*.

1. KANTAR, m. statera, mjerila na kojima
ima samo jedan uteg §to svojim pomicanem po-
kazuje tezinu onoga sto se mjeri, arap. tur. qantar
(od lat. ceutenariua, isporedi i kanteuar, kan-
tinar). — Akc. je zabi]e£en kako je u Vukovu
rjecniku ; drukdiji je u Dubrovniku : kintar,
kantdra. — Od xvi vijeka (vidi kod b), a izmedu
rjecnika u Mikajinu (kantar, mjerilica ,trutina,
statera, libra, libella'), u Bjelostjencevu (kantar,
mjerilo, vaga ,trutina, statera, libra, libella'), u
Stulicevu (,statera, trutina'), u Vukovu: 1. ,die
schnellwage' ,statera' s narodnom poslovicom:
Kantar kadija (mjera vjera) ,die wage soil es
entscbeideu' (vidi kod kadija).

a. u znacenu sprijeda kazanom. Kantar prav
i istinit i cetvrtak jednak i prav drzi. M. Div-
kovid, bes. 7021^. Koji drii kantar rukom, malim
dotaknutjem kud mu drago prikrene. S. Mar-
gitid, fal. 242. Na kantar prodavati. I. Jablanci
172. Dr2i nepravedne mire i kantare. D. Kapid
270. Sto de mene stotina dukata? na kantar ib
mjeriti ne znadem. Nar. pjes. vuk. 2, 141. Car-
sinski kantar. Pjev. crn. 48a. Razumijeva se (u
6emu) kao magarac u kantaru. Nar. posl. vuk.
269. — metaforicki. Izmiren si na kantaru. I.
Ancid, ogl. 83. Pametni prija nego izrede rid i
kantarom ju od svoje pameti naj prija izmiri.
vrat. 3.

b. pedeset i pet oka (ovo znacene moSe biti i
starije od predasnega). — Od xvi vijeka u Du-
brovniku, a izmedu rjednika u Vukovu (pedeset
i pet oka, n. p. jedan kantar drva ,eiQ gewicbt
von 55 oka' ,ponderi8 genus' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku). Podizu u ruci po deset
kantara. N. Dimitrovid 101.

c. kao mjera kod sitnijeh stvari, ali ne za te-
iinu. — tf Voltigijinu rjecniku : ,3tajo, staro'
,scbeffel, metzen'. — nepouzdano.

2. KANTAR, tn. vidi kantor. Kantar, Can-
tbarus lineatus, C. orbicularis, f). Kolombatovid,

2. KANTAR

825

KANTIKA

pesc. 7. Kantar, vrsta morske ribe, tal. ,inangia-
morti'. M. Pavlinovic.

3. KANTAK, m. nlar, mo<j. kautdr (tur. qanfcar).

— V B/eluatJcncevu rjtcniku : kaiitar, prosta
vuzda ,catuus, froenuui', i u Jambreiicevu: ,ca-
piatrum'.

KANTARA, /. n Vukovu rjecniku: kao louac
od bakia ,ait kupfornen topfes' ,ollae genus'
8 dudatkoin da se govori u Crnoj Gori. — Va^a
da je romanska rijei po hit. contharua (yrd. xuv-
d-((Qoi;), a ne oil novogrc. xuvcaQii, kuvceiic.

KA^NTARGIJA, vi. covjek kojeinu je posno
mjeriti (i tudu robu) na kantar (i kao javna
sluzba), tur. qantargy, — U Vukovu rjecniku:
,der wageiueister' ,zygostated'.

KANTARGIJIN, adj. koji pripada kantargiji.

— U Vukovu rjecniku: ,des wagemoieters' ,zy-
gostatae*.

1. KANTAR16, m. dem. 1. kantar. — U naae
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmaui.

2, KANTARK!;, m. vidi i^ankoliz. — Postaje
po svoj prilici od kantara. — U Vukovu rjec-
niku: koji se oko lonaca iialazi ,(al3 schimpf-
wort) der nascher* ,cuppes' s dodatkoin da se go-
vori u Crnoj Gori.

KANTARIJA, /. vidi 2. kautarma. — U naSe
vrijeine. ^. Radonid.

1. KANTARINA, /. augm. 1. kautor. — U
Vukovu rjeiniku.

2. KANTARINA, /. Sto se placa za mjerene
na kantar (n. y. kantargiji). — U Vukovu rjec-
niku : (das wagegeld' ,pecunia pro pendendo'.

KA.NTARNICA, /. kao tanir na kantar u gdje
stoji ono Ho se mjeri. — U Vukovu rjeiniku:
,die wagschale' ,lanx' » dodatkom da se govori
u CrnoJ Gori.

KANTAROV, adj. koji pripada kantaru (vidi

1. kantar), alt samo u narodnoj pripovijeci. L»a
ja prokusam ta fiudesa kautarova. Nar. prip
boa. 1, 145.

KANTAROVCI, Kantarovaca, m. pi. selo it
Slavoniji u iupaniji poieskoj. Razdije}. 13u.

KANTAS, m. vidi jasma, tur. qan ta5y. — U
naie vrijeme. Kanta§ ili jaStua, nenmcki: Jaspis,
KantaS se govori u Beogradu. D. Popovid, poznav.
rob. 17.

1. KANT ATI, kin tarn, impf. pjevati, lat. i tal.
cantare. — Akc. se mijeiia u praes. 1 i 2 pi.
kantdmo, kantdte, u aor. 2 i 3 sing, kanta, u
part, praet. pass, kautan. — Od xv vijeka, oso-
bito po zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika
u Mika^ina (kantati, pjevati ,caiio, canto') i u
Bjelosijencevu (kantam, v. popevam). — Uprav
je prelazni glagol, ali cesto nema objekta uza se.

1, aktitmo.

a. uopce. a) s objektom (u primjerivia pjesan,
pjesma, a moglo bi biti i drugo §to, vidi kod
pjevati). Ne hod' pisni gdi kantaja. M. Marulid
271. Pod jelom sjedemo avakoje pjesance kan-
tati. N. Dimitrovid 100. Ako si zadinao i pjevao
ili kantao pjesni bludne. B. Ka§ic, zrc. 65.
Kantat demo pismu jednoga mladida, ki ju kantal
bude, da mu bude srida. Nar. pjea. istr. 2, 142.

— b) bez objekta. Sirene kantaju. G. Palmotid

2, 421. Neka se ne uce balat ni kautat izprazno.
I. Drzic 73. Kautaj, Mare, da te gora cujo. Nar.
pjes. istr. 2, 53. Kanta, da se se od ne ozvaiia,
i to tako lipo, da bi covik rekal da to vili kan-
taju. Nar. prip. mikul. 15. — U okolici dubro-
vackoj nije sve jedno pjevati i kantati : ,pjeva

se' kod zdravice, putnicke pjesme, uz radnu kakvu,
kao n. p. kad se melu masline; a ,kanta se' kad
je pjesina ritiniino slozena (kao sto su »i. p. zenske
pjesinice), ali se opet kaze: .pjevati uz gasle'.

h. o crkoniom p(Janu, a) s objektom. Kako
(la bi hotili misu kantati. Tcmdal. starino. 4, 11(5.
Ki kantaSe antifun" devo Marijo. Mirakuli. 118.
Kada u kor Boz)i kanta§ psalmo. Natik bin. 55.
Kor kanta antifonii. B. Ka§id, lit. 420. Na dan
oni iuiamo litanijo kantati. F. Glavinic, cvit.
114^. Kad fratri u koru antifonu kantahu onu.
149". Kantajudi jednoc naisu. 407*. Ivan kan-
tujiici svetu misu, narod poce moliti. K. Pejkid
15. Kanta misu Tuma arkibi.skup. 03. Vciiku
misu kantati. F. Lastrid, svet. IGlii". — b) bez
objekta. Mojahu, kantahu, stahu, plakahu (pusti-
haci) F. Qlavinid, cvit. IS-^. Kantajudi u koru.
P. Radovdid, nad. 543. Kako pop kanta, tako
djak odgovara. (D). Poslov. danid.

c. po ne§to u prenesenoin smi^lu, 0 pjesniku
koji piSe pjesme, stihove. Ako 1' te deleta slisati
bataje, Lukan ti jili kanta. M. Marulid 132.

d. 0 pijetlu. Kad godir peteha kantati cujaSe.
F. Glavinic, cvit. 202a.

O. u prenesenom smislu: Kantati, brblati. N. p.
jSidi mi s du§e ne kantaj mi vise glave'. ,Kantaj
bole nek te bar svi cuju'. Z. Radonid.

2. pasivno. Misu plati on kantanu. Nadod.
94. Misa mrtacka pivana olici kantaua. M. Do-
bretid 37G.

3. sa se, pasivno. Za ovizijem se mu5ika kanta.
31. Drzid 122. Kanta se na kanat 6.]ideci od-
govor. L. Terzic 158.

2. KANTATI, kantam, impf. u Vukovu rjec-
niku: vudi crijeva iz krajice ,herausziehen' ,educo'
s dodatkom da se govori a Sumadiji. — Akc. je
kao kod 1. kantati. — Nepoznuta postana.

3. KANTATI, kantam, impf. nejasna rijec na
jednom vijestu xv vijeka. Andri Raduhovid ki
kanta od nase strani tu zemju zakouom vino-
dolskim. Mon. croat. 113. (1474).

KANTENAR, m. sto, stotina, srgrc. xtvjy]vd-
Qiov (od lat. centinarium). — isporedi dentenar,
dentinar, kantinar, kentenar. — V Danicieevu
rjecniku: kanttenarL, kanbtinart. ,centenarius nu-
merus' s primjerima : Pets po kantenart. Mon
Serb. 340. 349. (1427). 368. (1432). Pett po kan-
tinart. 330. 339. 351. (1427). Spom. sr. 2, 69.
(1405). 83. (1406). cf. dentinart.

KANTICA, /. dem. kanta. — Izmedu rjecnika
u BJelostjencevu (,cantharellus, ampulla').

KANTIJER, kantijdra, m. a) vidi brodaruica;
b) jedna od greda Sto se podmecu cemu da ne
stoji na zem]i. — Tal. cantiere. — U zapadnom
(jovoru kintir, kantira. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikafinu (kantiri za bacve
,travi per lungo, canteri' ,canterii') gdje se naj
prije nahodi. — U prenesenom umislu. Stavila
se je na kantijer. (D). Poslov. danid.

KANTIK, m. canticum, crkvena pjesma. — Od
XVII vtjeka. Govoi'edi psalme i kantike. B. Kasid,
rit. 70. Govori se kantik. L. Terzid 160.

KANTIKA, /. vidi kantik. — Tal. cintica. —
Od XV vijeka. Kantika ali pisan Juditina. M.
Marulid 72. — U svijeni ostalijem jjrimjerima
vrijedi sto i: Pjesma nad pjesmama (D. Danidid,
svet. pism.) po tal. cantica (koje je od lat. can-
tica canticorum, grc. cia/xucu uffuurcov). Kako
govori blaXeni Brnard svrhu kantike. Narucn.
49". Kako poje Salomun v kantiki. Korizm. lb.
Onimi rijeci od kantike. 6. Kasid, nac 63. Bjese
prorokovano u kantici. I. Drzid 5. U libru od

KANTIKA

826

KANUNIK

kantike. 328. Govori u svetoj kantici. I. AnSid,
svit. 243.
KANTIe, kantira, »». vidi kantijer.

KANTIEILOV POTOK, m. mjesno ime u Sr-
hiji u okrugu crnorijeikom. Zabrau u Kantiri-
lovom Potoku. 8r. nov. 187^. 171.

K ANTON, kant6na, m. vidi kantun. — U jed-
noga pisca cakavca xvi vijeka. Postavjen na
glavu kantona. Anton Dalm., nov. teSt. 69. mar.
12, 10.

KANTOE, m. CantharuB vulgaris (i orbicu-
laris? i brama?) C. V., neka tnorska riba, tal.
cantaro. — isporedi 2. kantar. — U nake vrtjeme
u Dubrovniku, a izmedu rjeinika u Vukovu: ne-
kaka morska riba ,art seefisch' ,pi8oi8 quidam
marinus' s dodatkom da ae govori u Dubrovniku.

KANTOEE, /. pi. quattuor tempera, post Sto
biva cetiri puta na godinu; vidi i kvatri. — Ima
i mag. kdntor u iatom amislu; ohoje postaje po
latinskom jesiku; ali koji je jezik od drugoga
uzeo, ieiko je reti. — V Mikalinu rjeiniku : kan-
tore postovi, kvatre ,quatuor tempora'.

KANTOEICA, /. zemlani 8ud 8 jednom ili
$ dvije rucice §iri u vrhu nego u dnu u kojemu
se 6ini potreba (ide ae na po\e), od tal. odntaro.

— U Belinu rjeiniku: ,pitale o oantaro, vaso
dove si fanno i bisogni del corpo' ,eoaphium'
567b; 14 Voltigijinu : ,pitale* .leibstuhl, nacht-
stuhl'; u Stuliievu: ,va8 ad caoandum'. ~ I u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KANTEIDA, /. vidi katrida. — U naSe vrijeme
u Istri i u hrvatakom primorju. Na poje je Ma-
rija na kantride aedila. Nar. pjes. istr. 6, 25.
Kantrida, stolac. na Eijeci. F. PUepid.

kAnTEIGA, /. stolioa, sella, u Lici. V. Arse-
nijevi6. vidt katrida i katriga.

KANTULA, /. cijev. — AJcc. se mijena u gen.
pi. kautula. — Po avoj je prilici rijed romanska
i moze biti od canna, trska, i jos bo\e od dem.
cannula, ali odakle je t? zar je od cannula po-
stalo kanla, pa kantla, a od ovoga opet kantula?

— S oaobitijem znaienem u dubrovaikoj poslo-
vici xviii vijeka, i u Mikajinu rjeiniku (kantula
od bacve ,oanella di botte' ,epi8tomiam, fistula,
suffunculus'). Udara pod kantulu. (Z). Poslov.
dani6. — U naSe ae vrijeme u Dubrovniku go-
vori i u tome oaobitom enaienu i u opiem: cijev,
a ova rijei nije poznata nego aamo dem. ojev-
6ica. P. Budmani.

KANTULE, Kantfiia, /. pi. zaaelak u ^upi du-
brovaikoj. Schem. ragus. 1876. 29.

KANTULICA,/. dem. kantula. — UnaSe vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

KANTU^^A, /. Supje drvo kroz koje na vode-
nicama na uspor puica se voda na kola. M. Pa-
vlinovic. — vidi kantula.

KANTUN, kantiina, m. ugao, tal. oantone. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u oatalijem pa-
dezima, osim nom. % ace. sing. — Od xv vijeka
po zapadnijem krajevima. Kamik, koga odvrgoSe
zida6i, on stafjen bi na glavu kantuna. Ber-
nardin 40. matt. 21, 42. Vidi v jednom kantuni
sidedi grdinala. Korizm. 18*'. Govoreii otajno i
mrmne6i po kantunih. 37*. Mi budu6i u kan-
tunu od vrata. N. Eanina 68*. dan. 13, 88. Kami
ki su povrzli zidajuii, oni u6inen jest na glavu
od kantuna. 129^. Ipetr. 2, 7. Koga su svi puni
od pakla kantuni. M. Vetranid 1, 118. Skrovno
postasmo u jednom kantunu. 2, 369. U kantun
bjeSe otiSIa plakati. N. Na}e§kovi6 1, 123. Tere
6e po6 Boga u kantun moliti. 1, 240. Glas iz

fietirih kantuni zlatoga oltara. Anton Dalm., nov.
te§t. 2, 187. apoc. 9, 12. Kami na kantune. I.
Dr2i6 109. Drug liegov pode u jedan kantun od
crkve molit, 238. Koji po kantunijem od ku6a
tuguju. V. AndrijaSevid, dev. v. U kantunu od
dvora. put. 283. Koji je (kamen) glava nugla
ili kantun u jednoj zgradi. A. Vita}i6, ist. 417.
Tako mahnit sva 6etiri kantuna svijeta ne obiSao !
Nar. posl. vuk. 298. Antun, dum Antun, trci
s mifiom u kantun. (Djecja pjeama u Dubrov-
niku). P. Budmani. — U metaforiikom smislu.
Napuni6e kantune od tvoje du§e. I. Driid 39.
Kojijema su odkriveni i ofiitovani svi kantuni
od naSijeh du5a. 359.

KANTtlNA^A, /. u Vukomi rjeiniku: vide
giiaua 8 dodatkom da se govori u Boci. — Ja-
maino postaje od kantun.

KANTUNAST, adj. koji pripada kantunu.
U dva pisca Dubrovianina xvi vijeka. Ovo 6u
postavit kamen kantunasti. N. Eanina 129^.
Ipetr. 2, 6. U onomu svrSenomu kamenu kan-
tunastomu. 203^. paul. ephes. 2, 20. Bog zraka
i svitlos i kami kantunas. M. Vetranid 1, 360.

KANTUNIC, m. dem. kantun. — U jednoga
piaea Dubrovianina xvii vijeka. Uvudi se u
jedan kantunid od pribivali§ta tvoga. V. Andri-
ja§evid, put. 824. — I u na§e vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

KANTUE, kantiira, m. pjevalac (oaobito u
crkvi), tal. cantore. — Akc. kaki je u gen. aing.
taki je u ostalijem padeiima, osim nom. aing.
— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima a iz-
medu rjeinika u Mikajinu (kod pjevalac). Ali
dtao ali kantur. Narucn. 94*. Spivaoci kanturi
podiiu psalam. B. KaSic, rit. 144. Dva ali Ce-
tiri kantura ulizu u crkvu. I. Bandulavid 82a.
BijaSe kantura mu2ika detrest i}ada. S. Margitid,
fal. 145. Eed od pivalaca oliti kantura. M. Do-
bretid 280. Fra Andrija Edimovid vrlo dobar
kantur. Norini 58.

1. KANUN, kaniina, m. zakon (u Turakoj),
arap. qaniln (gri. xai'wp), tur. qanun. — Akc.
kaki je u gen. takije u ostalijem padeiima, osim
nom. i ace. sing. — U naSe vrijeme. To i carski
kanun kabuli. V. Vrfievid, niz. 8. A Sto skoro
na§ car botijaSe, po kanunu, daurskomu pravu.
Osvetn. 2, 50. Daj da carsku povrnemo vojsku,
i kanune agam postavimo. 2, 117.

2. KANUN, kanuna, m. top, tal. cannone. —
Akc. je kao kod 1. kanun. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. Kanune, fidopite, spingarde
svej medu turske mantelite kojimi razmedu. H.
Lucid 272. Sobom uze dvanaest kanuna. Nar.
pjes. vuk. 5, 146. Nosi na saken boku po jedan
kanun. Nar. prip. mikul. 81.

3. KANUN, m. zaselak blizu Sprajieva Sela u
Hrvatskoj u iupaniji liiko-krbavskoj. Schem.
segn. 1871. 20.

KANUNIJA, /. vidi kanonija. — U dva pisca
XVIII vijeka. Odludi mu kanuniju biskup Hvarski.
J. Kavanin 160*. U svojoj kanuniji. A. d. Costa
1, 215.

kINUNIK, m. vidi 2. kanonik. — Od xiii
vijeka. Joanni. kanunykt. Starine. 13, 210.
(1250). PripoStovanim stariSinam kanunikom. M.
Bijankovid i. Koji su bill udineni kanunici. 2.
Kanunikov da se kita stavi u va§ grad. J. Ka-
vauin 164t>. PripoStovana gospodo kanunici. M.
PaviSid 8. Sva tri glasau kanunika metropoli-
tanske va§e orikve. 4. Neka se utede kanuniku
Venturinu. A. d. Costa 1, vi.

KANUNIKAT

827

kai^Celica

KANUNIkAT, m. vidi kanonikak. — Ujednoga
piaca XVII vijeka. Koji su imali kanunikat. M.
Bijankovid 116.

kA-NUNISKI, adj. vidi kanoniftki. — U jednogu
pisca XVIII vijeka. U kanuniskifTi^ pribivali§6if/i.j.
A. d. Costa 1, 58. Zdruiili se jeau skup&dinom
kanuniskom. 1, 106.

KANUN-NAME, /. pers. tur. qanun-aame,
kniga u kojoj je napisan eakon (u Turskoj), vidi
zakonik. — Kao da se ne mijena po padeiima (u
drugotn primjeru moie biti pisarskom grijeSkom
d mj. h). — U spomeniku xv vijeka, a iemedu
rjednika u Danidicevu (kanuntname, u Turaka
,edictum'). Koja d moja kanuubname i baratb . . .
Odi> kanuDdDam(e) i odi. barata . . . Odi> kanuub-
name. Mon. eerb. 484. (1461).

kAnUO, kanula, m. vidi kaiiuo i 2. kauun. —
U jednoga pisca Boke}a naSega vremena. Top,
kanuo, cannone. V. Vr6evi6, nar. prip. 228.

KANUEA, /. pasmo pamudnoga konca. — Ne-
poznata postana. — U Vukovu rjeiniku: ,ein
strahn (bund) baumwoUengam' ,fa8cicalu8 filorum
gossypinorum'.

KANUEI6, m. prezime. — V na§e vrijeme.
Mladen Eanurid. Rat. 189. 254.

kAnUTI, kauem, pf. stillare. — Akc. kaki je
u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim praes.,
aor. 2 « 3 sing. kEnfl, part, praet. pass. k8,n(it
(ovaki je akcenat po Vukovu rjeSniku; u Du-
brovniku je svagda kao u praes., dakle kS-nuti,
kanuh, kSiiifl, k8,ni itd.). — Fostaje od korijena
kap (vidi kod kapati) nastavkom n^; p ispada
ispred n (ve6 u praslavensko doba; ho se p na-
lazi u nekijem jezicima, to je po svoj prilici ka-
snije ponov]eno po analogiji previa drugijem rije-
iima od istoga korijena). — Rijei je prasla-
venska, isporedi stslov. kan^ti, rus. KanyTi. t k&-
najTb, deS. kanuti « kapnati, poj. kan^6 i kapu^d.
— Iemedu rjecnika u Stulicevu (.aliquantulum
infundere') i u Vukovu (,tropfon' ,decidit stilla').

a. neprelazno, pasti (0 kap^i). — « naj prvom
primjeru metaforiiki. Kapja otB blagodSti Bo-
2ije kanetL. Doinentijan» 188. Ake kaoe ua
zem]u. Naru6n. 42'>. Neka ti kane na ruku jedna
kap od znoja. S. Margitid, ispov. 108. Jedna
kap}a smrtna otrova kada kane u sud cio od
balsama, raztruje ga. B. Zuzeri 59. I iz suda
jeda r kane kap. V. DoSen 167a. Ali bi vajalo
da kanu vrh glave barem pet gest kapaja za da
voda moSe prolisti; jer da kane mane, n. p. dvi
oli tri, va}alo bi istanovice krstiti. Ant. Eaddid
122. Sav svet jest jedna kapja koja je iz velikog
mora kanula. J. Eajid, poud. 1, 14. Pope, ti
nam kaii, dok nije medu nama jatros krv ka-
nula, ito na nebu rade. Nar. prip. vrd. 174. Bi
li tuga uvehnula jadna, kd kad sama suza kane
bladna. Osvetn. 1, 49.

b. uliti, proliti jednu kap (iesto iperboliiki,
had se ulije Hi prolije nemnogo cega zitka). Ku-
jafia nebore, jeli §to ostalo? plude mi sve gore,
kani oto jo§ malo. M. Vetranid 2, 328. Niz
vrud gvozden svrdo kani u sred u§i morske pjene,
koje kapja kad se stani gdino glavi mozak vene,
ozdravit del . . . u§i ti de odkrhnuti. M, Pelegri-
novid 200. Kani, tako t' cvala srida, do gordega
obrudida. V. DoSen 165». Procvijelio momce
jadenide . . . al ne kanu suze zatodnice. Osvetn.
6, 62. — U Dubrovniku se iesto upotrebjava u
prenesenom smislu: podati kome iega (osobito
novaca) po maio, pa » podmititi. ,Ucinide sve
Sto hodu, erbo mu dosta pata gtogod kanem'. P.
Budmani.

KAN^ALIJEE, m. vidi kan^ilijer. — Radi I
vidi kod kanSilijer. — U Danidieevu rjedniku:
kantialeri. .cancellarius' s prin\jerom: PrMt kan-
Xaldremt. Mon. serb. 544. (xv vijek). — Treba
dodati da u rukopisu nema n: Predt kaSalSremi.
Marinkomb. Jeli to slovo izostalo pisarskom Hi
itamparskom grije§kom (kao Uo je shvatio Da-
niiic), Hi je pisar nije napisao jer je nije ni
izgovarao, teSko je kazati.

KAN!^ELA.EIJA, /. tal. cancelleria, mjesto gdje
rade kangilijeri i pisari. — Radi i vidi kod
kanXiUjer. — U Danicicevu rjeiniku: kanbXela-
rija ,canoellaria' « primjerima : U kanielariji.
Spom. sr. 1, 111. (1412). U iiaSoj kanXelariji.
Mon. serb. 331. (1427). Pisano u kan2elariji.
465. (1454). KAH'.|C€iUplui. Spom. sr. 1, 130 (1415)
stoji "4." grijeSkom mo2ebiti Stamparskom

KANl^ELIJEE, kan2elij6ra, m. vidi kangilijer.

— Radi i vidi kod kan2ilijer. — U Danidieevu
rjecniku: kanbielerb ,cancellarius' s primjerima:
KanXolijer i dragoman. Mon. sorb. 465. (145'4).
Dasmo kanielijeromb (Daniiic je zlo prucitao,
jer stoji kanJilijeromb) dubrovadoimb. 506. (1469).

KAN^ILIJEE, kanzilij^ra, m. vidi kangilijer.

— Slovo i po svoj prilici zna6i glas ^, vidi g,
e. — AIj. -ije- nalazi se pisano S, i e (u naj
starijem primjeru) i i. — U Danicicevu rjecniku :
kanbXilerb ,oancellariu3' s primjerima : Kanbii-
lera moga. Mon. serb. 442. (okolo 1450). Kan-
Xilijer. 465. (1454). KanzilSromb. 504. Kauzi-
ISru. 504. KanXiliromb. 504. (1467). u Dubrov-
niku, u Eotoru i u Skenderbega,

1. KANA, /. neka ptica grabjivica. — vidi i
gkanac. — Rijei je praslavenska (nepoznata po-
stana), isporedi novoslov. kanja, 6es. kdnS, poj.
kania. — Izmedu rjeSnika u Bjelostjencevu (,milvu8,
milvius, buteo'), u Jambre§icevu (,milvu9'), u Stu-
licevu (,nibbio' ,milvus, mUvius'). K3,iia, Butoo
vulgaris Becbst. ,0d kade ne moie biti soko'
veli poslovica. u ni§kom okrugu. S. I. Peliva-
novid. Buteo buteo (L.). Ovaj se 6kanac u nas
zove : luda, kana, miSolovac itd. S. Brusina, ptice
hrv.-srp. (nastavak) 89*. Milvus milvus (L.).
Prof, je Sebiianovid u naj novije vrijeme stao
dokazivati da ovome rodu pripada ime ,kana'.
Mozebiti ima pravo, nu moram primijetiti, da
je to rijed koju Slovenci upotrebjuju i za rod
jButeo'...; drugo da je boje ime ,lu6a' . . . Torbar
i Modec piSu ,kana' . . . ; §ulek ,kada< i ,Bkau'.
90b _ 9 la.

2. K^lNA, /. Squalus, morski kudak, morski
pas. — Tal. pesce cane, a cagna zna&i: kucka.

— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KANAC, kd,nca, m. Serranus scriba C. et V.
(G. L. Faber) ; Serranus cabrilla Risso. (na Bradu.
A. Ostojid), Serranus cabrilla (D. Kolombatovic,
peso. 5), neka morska riba. — isporedi kanac.

— Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu:
(u Dubrovniku) nekakva morska riba ,art seefisch'
ipiscis quidam marinus'. Nahital bib kanac, pro-
cipov i janac. P. Hektorovid 23. Udice od kan-
cevice odredene za kanaca i pjeraka male su ve-
lidine. L. Zore. hrv. lipa. 131. Ni pirka ni kanac
(veli se o dvojbenoj nejasnoj stvari). na Bradu.
A. Ostojid. Nije pijerka nego kanac. Hi pijerka
ili kadac. (Posloviee u Dubrovniku). P. Budmani.

KAHsTANE, /. (?) pi. selo u Dahnaciji u kotaru
kninskom. Eepert. dalm. 1872. 41. — ako je mus-
koga roda, trebalo bi da glasi Kanani.

J KANCELICA, /. ndica na koju se hvataju
• kanci i pirci. M. Pavlinovid.

:./•■,<•

kanCenica

828

1. KAOj^'yy^^'^ p/T'

I

KANCENICA, /. vidi kancevica. — TJ jednoga
pisca XVI vijeka. Paskoj mu re6e: ,Poj kanfie-
nicu jos daj'. P. Hektorovid 5. Zasto nis' dal
ni litil ponest kanceuicu? 23.

KAN6eVICA, /. sprava za lovfene kariaca. —
V nase vrijeme. U prvo epada parango, .... a
drugo pak tuna, kancevica . . . Udico od kance-
vice odredene za kai'iaca i pjeraka male su veli-
cine. L. Zore, hrv. lipa. 131.

KANE, /. pi. u Vukovu rjeiniku : kapci na
ocirua ,die aiigenlieder' ,palpebrae' s dodatkom
da se govori u Srijemu.

KANELA, /. vidi dar6in, korica, 1. kauela,
tal. cannella. — Isprva kinjela (kao da se mi-
slilo da je postalo od kan§la), ali vet od xvii
vijeka ima oblik kai'iela koji je u na§e vrijeme
naj obicniji u Dubrovnikit. P. Budmani — Od
XV vijeka, a izmedii rjecnika u Mikajinu (kanjela
,cinnaiuoraum'), u Belinu (,cannolla, specie di
aroma' ,cinamomum' 16oi>), u Stulicevu (kanjela
jcinnamomum'). Dajte orasce i kanjele. M. Vo-
trani6 1, 236. Kao kaiiela i kao balsam mirisu6i
voii podal sam. I. Akvilini 102. Kako balsam
i kanjela mirisni »am von podala. 136. Kao ka-
njela i kao balsam mirisudi von podal sam. 178.

KANELAN, kanelna, adj. koji pripada kaneli.

— U Stulicevu rjedniku: kanjelan ,cinnamominus'.

— ncpouzdano.

KANELAR, m. covjek koji kupi kanelu. — U
Stulicevu rjecniku: kanjelar ,colui che raccoglie
la canella' ,cinnamologus". — nepouzdano-

KANENE, n. di^^o kojijem ko kani Hi se kani.

— Stariji je oblik kanenje. Za pridobit kaiienje,
tkojim se srce na§e gane virovat §to nama jest
obotao Blago turl. 2, 197.

KANERISANE, n. djelo kojijem se kaneriSe.

— U Vukovu rjecniku.

KANERISATI, kai^riSem, impf. pojuci kazati
drugome kako ce pojati {u crkvamn gdje je malo
kniga kad dak prenosi knigu od jednijeh pjevaca
k drugima i ujedno pojej. — Akc. se mijena u
aor. 2 i 3 sing. k&nerisS,. — Nepoznata postana;
zar je srodno s kanerhana ? — U Vukovu rjei-
niku: (po manastirima, osobito u Srbiji), ,vor-
eingen* ,praecino' (,von novizen der in biicher-
armen kircben den octoich u. a. von eioer seite
der Sanger auf die andere iibertragt, und zugleicb
den sangern vorsingt').

KANIGA, /. vidi kiiiga. — V jednom primjeru
xvn vijeka. Da se izoru perom gvozdenim na
kai^izi. B, Ka§i6, rit. 214. — Vaja da je stam-
parska pogreska mj. knizi.

KANINA, /. vidi Kanina, b. ;

1. KANiVATI, kiiiujem i k^nrvara, impf. kao
iterativni glagol prema kaiiiti. — Na jednom
mjestu xviii vijeka (gdje grijeSkom ima n mj. 6).

— liadi znaiena vidi kaniti, 2, f>. ^ubav ka-
niva s puta nesri6noga zlo misle6ega. A. J. Kue-
zovid XIX.

2. KANIVATI, kinujem i kit^£vam, impf. ka-
nuti. — Samo u Stulicevu rjecniku : kanivati,
kai'iivam ,aliquantulum liquoris identidem infun-
dere'.

KANl^A, /. ime mjestima u Ugarskoj (mag
Kanizsa). — isporedi Kaniia.

a. Turska Kaniia (mag. Torok- Hi Kis- Kanizsa),
veiika opcina u protopresviteratu aradskom. §em.
prav. 1878. 92.

b. Stara Kanina (mag. 6-Kaniz3a), veiika op-
cina u protopresviteratu starobecejskom. 26.

e. Veiika Kaniza (mag. Nagy- Kanizsa), gradJi

KANOS, Kan6§a, prezime (cini mi se u Cavtatu
Hi u Konavlima). — Moze hiti ista rijei Sto
kauuh, vidi i kano§iti ; Hi je nacifieno od kaiio-
§iti.

KAN0§1TI, kanosim, impf. vidi : Ima nekakva
vrsta krade u malom razmjeru koja se zove ,ka-
noSiti' (a ne krasti), i to se ne drzi za sramotu,
jer to naj vise djeca fiine, ali no bez lukavstva
i vjeStine. to biva tako: Ribar prodaje ribu; on
je zabavjen prodajom ili kakvim drugim poslom
ili mu djefiak kakav s namjerom odvrati paXnu
kakvim kazivanem od predmeta prodaje, a medu
tijem drugi djefiak dode, pa zgrabi Saku ribe i
pobjegne. V. Bogi§i6, zborn. 620. — isporedi ka-
liuSiti. — Osnova kanoS moie biti ista sto kod
ka6ug i kanuh (vidi kanos), isporedi rus. KaHfOKt,
kanuh, i KanioHHTb, glamazati (vidi 1. glama-
zati, d)).

KAlNfUG, m. neka ptica grabjivica. — isporedi
kana i kanuh. — Moze biti praslavenska osnova,
isporedi rus. KauiuKt, po^. kauiuk. — U na§e
vrijeme u Slavoniji. Orveukasti kanug, Milvus
regalis, der rothe milan. J. Ettinger 66. Crni
kanug, Milvus niger, dor schwarze milan. 67. —
vidi luiia.

KANUH, JM. vidi kanug. — U Bjelostjenievu
rjecniku: ,vultur', v. pijub, i u VoUigijinu: ,spar-
viere' ,8perber'. — 1 kao prezime u na§e vrijeme.
Scbem. zagr. 1875. 263.

KANUO, kaniila, m. top. — isporedi kanuo,
kanun. — U naSe vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

KANU§, m. kad je doba dobrog lova ribe (u
pro}e6u ili jeseni), tad u vefior zgrne se oko ri-
barskih mreza djeiSurlije a i odraslijih, koji idu
mojakat u ribara ribe ; pa to zovu : ,gremo na
kanii§* (s cakavskijem akcentom), a svaki od
tijeh petjara jeste ,kanu§ar'. DubaSnica na Krku.

— jamadno je ista osnova sto i kod kaiiositi koje
vidi.

KANUSa, /. djelo kojijem se kanusi. Kai'iusa,
kanusarene, vidi kaduSiti: ,Ajdemo na kanusu'.
M. Pavlinovid.

KANUSaR, m. vidi kod kanuS. — Kad ribari
love ribe u ve6e 8 mreiami, tad dodu djeca, a i
odrasliji k nima, pa kad ulove mnogo ribe tada
dadu ovijema svakomu Stogod ; pa svak od onijeh
koji 8U dosli da i8pet}uju ribe, zove se ,kanuBar'.
DubaSnica na Krku.

KAI>rU§ARJENE, n. djelo kojijem se kanuSari.

— vidi kod kanuSa.

KANUSARITI, kaniigarlm, imp/, kanusiti. —
Nema potvrde ali prema kaduSarene trebalo bi
da ima i ovaj glagol.

kA-I^USITI, kinu§Im, impf. kad se mreza na-
puni ribe, svak pomo2e istezati, te hvata za se
ribe Sto preko mre2e bjeie. M. Pavlinovid. -^
isporedi kanuS, kaiioSiti.

1. KAO, adv. vidi kako. — Postaje tijem Uo
k ispada izmedu dva vokala, vidi i kod preko.

— U stranama (kao u Dubrovniku) gdje svako
ao postaje o mijena se na ko; m drugijem gdje
o poslije a otpada (kao u sjevernoj Dalmaciji i
u Crnoj Gori), mijena se na ka' (i u Dubrov-
niku i u okolici mj. kao i cuje se ka' i). obadva
se oblika nalaze i radi stiJia u pjesmama bez
obzira na govor u kojemu su spjevane. — Izmedu
rjecnika u Belinu (ko, pisano koo ,come, v.
a guiaa' ; ko fiovjek ,come huomo' 204*; ko voda
niz rijeku ,abbandonatamente, cio& senza ritegno'
jpraecipitanter' 2*), u VoUigijinu (kao, kako ,oome,
agguisa' ,wie'; ima i ko s istijem tumadenem), u

^

A'

1. KAO

829

1. KAO, III, 1, c, a).

Stulicevu (kao t ko, v. kako), u Vukovu (ka', a
pjesmi mjesto ,kako'; kao ,wie' ,quemadmodum').

I. u inter ogativnom amislu, vidi kako, I. — Od
XVI vijeka u pisaca (osobito u Dubroviana); u
naie se vrijeme rijitko nalazi, i kod naroda
moiebiti samo u Crnoj Gori. Pera, sestro na§a,
nuti, od ucera ko se jur ponaSa! H. Luci6 250.
Sto ja n6inih, kao li 6© ova stvar prod ! M. Dr2i6
172. Ka (ptica) misli, kao bi tja ute6i mo6 na
dvor. D. Kanina 31*. Nu joA ho6 kazati pute
mi, kao cu mod me sklade pisati. 119'', Ah,
nut' gleda' nase gizde, ah, nut' kao smo lijepe i
dra^e, koli jasne, toli bla^e. I. Gundulic 241.
Tim mi spovjed, nafii posli ko prohode. G. Pal-
motid 1, 45. Sada ska^i meni, kako i^ih pogubi
more opako, ko ti 2ivot tvoj sahrani. 1, 51.
Tere gledaj, ko neniio 8 Brgata je na grad hudi
Stjepan herceg naripio. 1, 80. Na tve drage
razgovore ko se nodu ja smiriti? 1, 84. Ko se
ja bjeh usudila muSko ruho stavit na se! 1, 318.
Nastoj ko 6u miran biti. 1, 325. Ko se zove
ona rika? 2, 477. Tva dobrota neizrecena daj
dostojno pjevat meni alavna kraja dvas rodjena
prid kijem pade zmaj pakjoni, ko g vjefinoga
6a6ka strane kroz neizmerno tvoje dilo netegnute
djeve izbrano on u plodno side krilo. 3, 3*. Ko
8U otrovne, ko razlike i nemile sej nakazni ! ne-
slicne sa nih prilike, a obrazi bezobrazni. 3, 7b.
Ali ocito sad mo}u te, da puk pozna ki me slijedi,
k6 ja kazem tvoje puti, ko tve ispunam zapo-
vijedi. 3, 16'>. (Djedica) spovijedahu kao gle-
daju gdi lijep mladac s neba leti. 3, 20^. Kao
n© treptis s tve nevjere da te nebo ne priklopi ?
3, 41a. Kad bih 6udo toj vidjela, kao bih u
svem sredna bila! kao bih snizna i vesela tebe
i majku tvu dvorila! 3, 90*. Sve svoje zeje po-
stavila bjeSe ko de zamamiti koga mlaca sebi
milc^ I. V. Bunid, mand. 4. Tvu neumrlu spravi
liru, da budemo sad pjevati, ko Dubrovnik u
nemiru silna tresna shara i skrati ; ko li on vedi
pak uzraste ... J. Palmotid 1. Kao nas bjese
nesvijes plaha smela Jutoj u bolesti! 4. Da te
naucim ko vladati u krvavom se imas boju. P.
Kanavelid, iv. 245, Pisi, er de vidjet bo}e nova
Ijeta, narod novi, ko nekrjepak svijet je ovi.
dubrovn. 17. U nemu des joste stiti . . . kao se
ima§ ter spraviti, kad se hodes pridestiti, kao
des Boga jos moliti za sted dobar das od smrti.
I. Akvilini 7. Kao 'e dudno i veliko na svoj
zem}i tvoje ime! 16. Vidite li, ko je skodan u
svem malo ter Slobodan? P. Hektorovid (?) 137,
Ka2em, ko zli obicaji dak do smrti sgone |ude.
J. Kavanin 1^. Mislim, distoj ko Susani starci
zasjedo ucinise. 8*. Ko su duge i siroke, ni po-
triba navijestiti, tve drzave plodne toke, 217^.
Vidis, ko se uoj klanaju svi dvorani od Siona.
520*. Ah ko trnem misledi te! I. Dordid, uzd.
12 Pogledaj, ka' ti je proslavjeno (tilo). F.
Lastrid, teat. 206a. Tere me des ti duti, k'o ti
cu se oklinati, Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 27. Er
mi ga du nauciti, k'o se je kopjem bosti. 1, 56.
Ovo sve ucinilo se je ko bi ispuneno bilo ... S.
Rosa 7 a. Pa pocela agi kazevati ka' je sanak u
minderu snila. Ogled, sr. 449. Pa da pitas i
cobana vrijedna, ko li dvizad na manak nahada ?
Osvetn. 1, 17. Divni Judi, da se svatko cudi, ko
se dase dva ulovit lava. 4, 53.

II. M indefinitnom enacenti, vidi kako, II. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Na-
gledi jezik moj sve t' ovo sad kridi, za mod muk
kao taj tvoj cin't razbit u ridi. D. Kanina 58^.
Bojefe se toga dil, da ne bih kao vece tvu lipos
razgnivil. 69''. U meni sumnu ja da ne bi Gove
taj, za odnite (odnit te) tja, kao sljezal na svit

saj. 71». Veomi zeledi, da bude kao mene u
broj svoj potedi (smrt). 84''. — U ovom primjeru
vafa da znaii: kako god: Jer ja nijesam drvo
vrbovina, kad pos'jeku, da s' omladit raogu, pa
da budem vrba, k'o i bila, ved Curcija gorski
arambaSa, kad pos'jeku, omladit se nedu. Nar.
pjos. vuk. 4, 168.

III. u relationom znncenu. — trebn odmah do-
dati da se obliku kao ic§ce dodaje 5to (vidi 17)
i i, negn obliku kako.

1. vidi kako, III, 1.

a. vidi kako, III, 1, a. Ovi avit, raogu red,
kao dobro vidi se, sve Sto se stara ved, ave ziobni
cini so. D. Kanina 37*. Tim mene uglodaj tad,
kao se dostoja, ako des da opeta ozivit budu ja.
74». Hvalite ga, kao se ima, od negova sved
bozanstva. I. Akvilini 47. Od pojubtiih svih
vlastela kad bi hotio beajediti, ko dostoje. J.
Kavanin 107''. Da zahvalit svi budemo, ko je
obidaj, pravom' Bogu. 1G8''. Da te trojna kruria
resi, ko dostojna u svem jesi. 213''. Ko zakon
bi umriti, to svak ima uzkrisiti. 556''. All k3
bjese obedo tako se prem dogodi. I. Dordid, ben.
195. Ozdravi, ko nam pripovijeda Ivan svuti,
dovjoka nemoci zgrcena. B. Zuzeri 5. Zato ah!
kako dobrovojno, ko svi znato, na besjodu od
smrti povradam se. 11. Ondi tako mnostvo od
Krstjana navlastito za opaku bludnoS; da ko nam
veli sveti Remi^io, malo ih je . • . 272. Sveta
crkva katolicanska imado za svoje utemejoiie jude
priprostite, kao i nauditej od naroda ispovida.
J. BanovaCj pripov. iii. Daklen vaja svaka iz-
vrsiti kao naredi ispovidnik, za ne povratit se
na grihe. 42. Svi koji l&in josu negovi naslid-
nici, i kao govori s. Ambroz, jesu negovi sinovi.
159. Ako svoj porod ne uzdignu kao se ima.
254. Ako se bijaSe u pameti pomeo, kao obi-
caju krivci. A. Kaniilid, kam. 352. Kad se s him
sluzi kao se ima. F. Matid 3. Zivit onako kao
otac ode. 10. II' puk drzi kao va}a. V. Do§en
249*. U tolike se devocione prtiti, a nijednoga
kao va}a ispuniti. L. Vladmirovid 91. Ne drie
me k'o se drzi robje. Nar. pjes. vuk. 2, 373. Je-
ll k'o je Judi kazu? Nar. pjes. petr. 2, 654. Su-
dite i lijecite kao naj bo}e znate. Pravdonosa.
1852. 1. Pa ko rade, tako im va}ade. Osvetn.
2, 59. Sad birajte ko je vami drago. 2, 70.

b. vidi kako, III, 1, b. Budi meni kao si reko.
I. Akvilini 193. Da djelujes costo onako ko si
prideo. J. Kavanin 5''. Da dobrotora tvojom
tihom meni oprostiS ko si obeda'. SI"*. Odlnci
blago crkvi i ubogu, ko bi drian po razlogu.
90*. Ko cist, to ostar sebi u svemu. 97'*. Ko
bi u miru s tih grad svjetan, to i u rati i u boju
hrabren. 181''. Slavan bit des ko i poce. 200''.
Kao dijelnici prije bismo od casnoga nasladjenja,
to nesredni sada svi smo. 406*. I ko rece tako
ucini. I. Dordid, ben, 170. A i ono malo sto se
dini, ne dini se kao se ima dinit. J. Banovac,
razg. 23. Kao u ovomu dogadaju ukaza .se ju-
nacina, tako u slidedemu straSivica. A Kanizlid,
kam. 111. Ona ti se i sad vlada, kao i dok bise
mlada. V. Dosen 119^. Privrije2ise se ko boje
mogose u kudu. S. Rosa 193''. Nit' de igda bibi
k'o je bilo, Nar. pjes. "vuk. 3, 77. Sprema zdrala
k'o je naucio. Nar. pjes. petr. 2, 376. Ostavi se
vi§e, krv pladao, kao i hocee, ne goni daje, jedva
ostah ziv iza detvero posta. Nar. prip. vrc. 59.
Ko ko pravo, tako bio zdravo. Osvet. 3, 46. Ko
jako a vami jeo prase, tako vase uze uzeh na se.
4, 51.

c. vidi kako, III, c.

(i) osim predikata, ostalo je razUcno. Sumjite
od ovoga obedaha, kao i s. Toma od mestrova

1. KAO, III, 1, c, a).

880

1. KAO, III, 4.

ukazana. J. Banovac, razg. 37. Ceka li te na ve-
6eru majka kao mene seja Senkovida? Nar. pjes.
vuk. 1, 460. Vijaju se oko devojaka kao i ja
oko tebe, gospo. 1, 482. Te se tuci od jele do
jele k'o ja Marko bez mog pobratima. 2, 217.
Osmocio se kao Likid o dadove. (U Vukovaru).
Nar. posl. vuk. 241. Sanko (mjeato sanfie) kao
sinko i posinko! Vuk, nar. pjes. 1, 193.

h) subjekat je sam razlican, vidi kako, III, 1,
c, b). Prim'te tim ga (dar), kao bih i ja va§ dar
prijal z dobre voje. D. Eanina 53^. Nego 6ete
sve znati ka i Bog.^ I. An6i6, vrat. 33. Nije
opravdan grje§uik svaki ko Zakeo. J. Kavauin
8b. U razkoSah gdi sijaSe pun ponosi preohole,
kao Platun. 20''. I ko postec Ninivjani, bit 6emo
i mi smilovani. 64^. Spasitejno je kostreti vrhu
puti nam nositi, ko su i mnozi kraj^i sveti. 65^.
Velika je mudros nega, ko i dobrota velika je.
157b. Koji 8 dili govore kao i ^udije: ,Tko 6e
mene od vas pokarati za grih ?' J. Banovac, razg.
144. Jer je (covik) neumrli po du§i kao i andeli.
J. Filipovi6 1, 7b. Hode da Selimo i cinimo dobro
kao nam cini i otac. F. Matid 11. DostignudeS
i ti proidene od evoji grija, ka' i oni. M, Zo-
ridid, zrc. 122. Ti odiven tako nisi, kao vuci.
V. Dosen 24^. §imun bjeSe ribar ko i Andrija.
8. Eosa 49b. Ne bise oni Judi, ko i mi od puti
i od krvi? D. Basid 241. Neka rade ka' i drugi
}udi. D. Obradovid, ziv. 66. Bog ne prijeti, kao
prijeti dovjek. A. Kalid 593. Nije onako zao
kao ja. Nar. pjes. vuk. 1, 318. Da £ivimo k'o
brat i sestrica. 1, 618. §to se, bolan, 'nako ne
vladate k'o su s' stare vojvode vladale? 4, 247.
Jedan (sin) debar i poSten, ka' i tvoj otac; a
kderca bila dobra i postena kao i tvoja majka!
Vuk, nar. pjes. 1, xii. Druga kniga bide ovako
isto velika kao i ova. 1, xiv. Da se . . . d i \
izgovara kao j. 1, 74. Te mu kaie onako kao
i pop. 4, 461. Ona je dela da govori kao Tor-
kina. poslov. 258.

c) razliian je objekat Hi koji drugi kotnple-
menat redenice (subjekat moie biti i ne biti isti),
vidi kako. III, 1, c, c). Od stida je poniknuta,
ne ko prije bi obola. I. V. Bunid, mand. 9. Da
ko prije, tako i sade imag bit zdrav. J. Kavafiin
200>>. A }udi nisa imali toliko snaSna oro^ja,
kao sada imadu. J. Banovac, razg. 110. Da vam
se ne dogodi, kao i Pilatu, osuda od smrti. 187.
J^ubi iskrnega kao i tebe istoga. F. Lastrid, ned.
110. Nisu tako siloviti kao kad se ponapiju. V.
Dosen 184b. Ti se u nas pouzdati morei ka' i
u se, kneie Nikolica. And. Eadid, razg. 285b.
Sto je vama beo danak, to je meni tavna nodca,
kao 8u5nu u tavnici. Nar. pjes. vuk. 1, 145. U
Janka je dosta pusta blaga k'o i u teb' od Ba-
dima kra)a. 1, 444. Bide tebe ise k'o i mene.
4, 197. Kolomat od kamena na kome se obi&no
sjedi kao na klnpama. Vuk, nar. pjes. 1, 64.
Onda bi bilo upravo kao u gdjekojijeh rimskijeb
kaludera. 3, 71. Qordana je pokojna poslije toga
bodila kao i prije. PravdonoSa. 1852. 9. Sudi
Sokcu kao i ocu. 10. Pomole se Bogu, kao ikad
skru^eno. 8. ]^ubiia, prip. 195. Kad mu (agi)
ne da prida ito zai§te, subaSu mu za vrgidbu
sveXe, pak on eebi ko i agi seXe. Osvetn. 4, 10.

Z. vidi kako. III, 3. I a viSletom gto o^teni
plod k& i sam neposteni. V. DoSen 235b. a ju-
naka nema kao Marko. Nar. pjes. vuk. 2, 429.
I jo§ bib ti kulu nadinio pored moje, ba§ kao i
moju. 3, 205. ObeseliS mjesto obveseliS, kao
objesiti mjesto obvjesiti. Vuk, nar. pjes. 1, 838.

3. vidi kako, III, 4.

a. vidi kako, III, 4, a. U raskoSab gdi sijaSe
ko i bubreg usrjed loja. J. Kavaiiin 20b. Iz lioa

mu eiva slava, kao obnod stara tava. V. DoSen
122a. ^jujaju se posve slabi (stupovi) kao zubi
staroj babi. 205*. Tako vuku svi trojica siro-
maike jude za nos kao caui purana. M. A. Re}-
kovid, sat. A6b. I s rodom se podicili kao paun
zlatnim perom. Nar. pjes. vuk. 1, 7. Pa podite
po svetu kao pdela po cvetu. 1, 128. Pa se vije
ru£a oko bora kao svila oko kite smila. 1, 240.
Grlo joj se bijeli kao snijeg u gori. 1, 412. Sa-
vila se ioza oko bora k'o sestrina oko brata ruka.
2, 167. Cini mi se sva careva vojska kao mravi
po zelenoj travi. 2, 282. Pa se Ivo vere oko
klada k'o Sugava koza od obada. 3, 197. Tale
vice k'o kad jelen ride. 3, 239. Usta raja k'o
iz zem}e trava. 4, 150. Pustu iumu §to magli
ispod Trsta, ka u po}u sirak. M. Pavlinovid,
razg. 8. Kao dodola (n. p. nadinio se). Kao za-
peta puska (n. p. gotov). Nar. posl. vuk. 131.
Eadi kao mrav. 268. — Nije tako jaka ni strijela
kao taki ukor i sramota. Nar. pjes. vuk. 4, 72.
Nije zmija guju docekala kao Cupid Memed-kape-
tana. 4, 193.

b. vidi kako, III, 4, b. Da poslije kao djeca ne
pocnemo se poricat. M. Driid 387. Sved ko i
zmaj trbu§inom po zemjab se svijeb poteze 2dr}iv.
J. K a van in 22*. Ona (dikla) ovoj u prilici ko
paun se perjem mjesti. 37a. Sve se kodi, sve se
dici, ko i paun perozlati. 54a. Xi u sva doba
svijeti umstvom ko i zvizda. ISlb. Ako bi jih
tko svjetova', ko i cavke svi se uzbude. 154*.
Eajaju se oruzani ko bojnici Kadma kraja. 385b.
Pruca se k'o maska Bratutova. (Z). Pun je k'o
jastog, a slini k'o spu2. (Z). Poslov. danid. Dali
leti kao vila, kao muiia ili strila. V. DoSen 40b.
Dok se kao mrtav pru2i. 42b. Pomamni kao
lavi. 59a. Muci! ne laj kao kucka! 124b. Bu-
dudi pristao vitar i udinilo se tibo kao mliko
more. And. Kaeid, razg. 149. Drugi vele : ,]^uta
kao guja'. Nar. pjes. vuk. 1, 38. Neka su ru-
mene kao i ruzica ; neka su ^ubezne kao i ^ubica.
1, 102. l^ubori mu brada kao zuborika. 1, 106.
Sinu lice kao jarko sunce. 1, 126. Zakukadu
kao kukavica, previjadu kao lastavica, uzdisadu
kao udovica, zaplakadu kao i devojka. 1, 859—360.
Pocmio kao kamen siii. 2, 403. DruStvo spava
kao i poklano. 4, 28. Ona ciknn ka' i zmija
|uta. 4, 361. Da ne raste vige nego da ostane
onako kao kamen. Vuk, nar. pjes. 2, 14. ^ju-
bili se kao krub i vino. Pravdonosa. 1851. 21.

c. vidi kako, III, 4, c. Ima dukata kao soyrne.
M. Driid 261. Ko i paoma nzrest ima, glavu
ko vrb od Karmela. J. Kavanin 521*. Da ti
Jubim b'jelo lice k'o sunce. Nar. pjes. vuk. 1, 386.

d. vidi kako, III, 4, d. Prolitjem krvi, kao plod-
nim simenom, viru rasplodiSe. A. Kani^lid, kam.
V. Svakom radi da ugodi kao sinu koga rodi.
V. Dosen 86b. 06i mu se bjebu uzmutile k'o u
gladna u gori kurjaka. Nar. pjes. vuk. 2, 428.
Kao iz ki^ige (n. p. govori). Nar. posl. vuk. 131.

4. vidi kako. III, 5. 8 licem i s desnicom ku
nebeeka bo2ica je. 6. Palmotid 2, 290. Qrlo im
je ko raztvoran grob smrdedi. J. Kavanin 35a.
Ki'iige su kao i je^eci, niki sladki, niki kiseli. M.
A. Ee}kovid, sat. B4b. Crn ti obraz bio kao
gruda snega! a srce ti ladno kao jarko sunce!
Nar. pjes. vuk. 1, 109. Da su frajle k'o zvezdico
Bjajne . . . da su momci k'o rumena ru2a ....
1, 636. — ^ito kao zlato. Nar. pjes. vuk. 1, 98.
Cedo nama treba kao struk bosi}ka. 1, 108.
Mlado Ture Sehovid-Osmane : na jepotu kao i
devojka, na stidnodu kao i nevjesta, na junaStvo
k'o Bojdid-Alija. 4, 24. Tri vojvode kao tri so-
kola. 4, 188. Kao vuna (sijeno — t. j. lijepo i
mekano). Nar. posL vuk. 129.

1. KAO, III, 5.

881

1. KAO, III, 9.

5. vidi kako, III, 6.

a. vidi kako, III, 6, a. Ja mu davam 6a8
i BO\jenu ko poznancu, ko rodjaku. G. Pal-
moti6 1, 389. Zaiska niko dostojanstvo, kao Ea
dar svoga truda. A. Kaniilid, kam. 18. Sinod
osudio je Teutber^u kao krivu po avidocih na-
§a8ta. 90. Sve §to bi liim u6inili, on bi sve
primio, ko sobi u6ii!ieno. D. Baii(^ 103. Onaj bi
dan ko svetao driali. M. A. Relkovii, sat. 08*.
Jedna zena, kao kolovoda, po6ii^e. Vuk, nar.
pjes. 1, 90. Nego aam iz sviju dih ove izabrao
kao naj Jep§e i naj dostojnije. 1, 629. Ona liemu
da 6e, kao uzdarje, dati mira za trideat godina.
3, 83. Brojahu se kao naj stariji. pavl. gal. 2, 2.
To je narod goatojuban koji utok Stuje kao ave-
tiiiu. 8. ^lobifia, prip. 102. Dolgoruk ga ostavi
kao gospodara crnogorakoga. 126. Liatovi oatanu
razdvojeni kao znak da so vra^da prekinula. 164.

b. vidi kako. III, 6, b. Pjan ai, kao prijate^a
ti velim. M. Dr2i6 159. Ja za objavit, da ava
oatala spijovanja moja u mai^oj aojeni dr^im, ave
ino, kao porod od tmine, u tminah ostavjam. I.
Guudulid 192. Taat Juraj kd star pada. J. Ka-
va^in 234*. Kao moguda moie ave. F. Mati6
31. Priatupa k Evi ko k slabijoj. S. Rosa 2^,
Onako ih opravi Roksandra k'o vladike i k'o ka-
ludere. Nar. pjes. vuk. 2, 128. Molim ti se kao
atarijemu. 2, 235. Bi§6anaka se posilila vojaka
kao, brate, ko je zadobio. 4, 35. A zakuka kano
kukavica, kao, brate, za mila devera. 4, 861.
Osijeoi psu ugi, pas kao i pas; osijeci rep, pas
kao i pas. Nar. posl. vuk. 241. Kao susjedi
crnogoraki nosili su oru2je. Vuk, nar. pjes. 4, 460.
Dete ka' dete. M. D. Mili6evi6, let. ve6. 207.

c. vidi kako. III, 6, c. On tolike kra^e jake
kao kraj, cesar i vojvoda, s kudom uzdrii. J.
Kavahin 222*. Jeda ju je stid kao laiicu izidi?
A. Kaniilid, kam 69. Ne ktise poklisare imati
kao izviditeje ili sudce. 71. Do§avii episkop
kalaritanski kao papin pokliaar. 88. Primi dra-
govojno ne kao podpor atarosti tvoje vede kano
stvar tebi davno odlucenu. D. E. Bogdanid vii.
Koji se rodi u Novome ... a kao dijete doSao u
Dubrovnik. Vuk, nar. pjes. 1, vi. Ova pjesmica
koju su i meni, kao malome djotetu, pjevali.
1, 195. Prilaiem ovde kao izgled alijedede pismo
od prodaje. Pravdonosa. 1851. 26.

d. vidi kako. III, 6, d. Molim te kao kra^icu,
spoved mi §to je. M. Dr2id 836. Kad bi pritiie
i pokarai^a jednoga poglavice svitoviiega bila,
kao Bo2ija, ol' liegovim prilidna. J. Banovac,
razg. 80. Svakoga bi kao od Isukrsta poslana
primio. A. Kaniilid, kam. 4. Krivca pomilnje
kao brata. V. Dogen 70''. I bludnike takve ruine
izbacuje kao ku^ne. 110i>. Ko suJni od veriga,
bit dete osudeni u muke pak^ene. D. Ba§id 74.
(Jagne) raduje se Stevanu kao svojoj majdici.
Nar. pjes. vuk. 1, 131. Nosioci, brado nerodena!
nerodena kao i rodena! 1, 251. Mazidu ga k'o
rodena majka. 1, 856. Oj Erce^e, zete nesadeni,
nesudeni kao i sudeni! 1, 553. Odlazio desto
posestrimi kao svojoj sestrici rodenoj. 2, 376.
Pazi nega kao oci avoje, zaovice kao i seatrice,
deverove k'o bradu rodenu. 3, 502. Staiijega
paz' ka' rodite^a, a mladega kao braca avoga.
3, 506. Nego paz'te raju k'o sinove. 4, 135.
Ovdje se badiiak spomiiie kao nekakav dovjek
ili bog. Vuk, nar. pjes. 1, 115.

e. vidi kako. III, 6, e. Idem na smrt ka' na
svadbu. 8. ]^ubi§a, prip. 224.

6. vidi kako. III, 7. Nit' si visi ni mani, ved
kao i drugi Judi. N. Palikuda 10. Ona voda (kao
surutka) gto ostane, kad se prepira skorup. Vuk,
nar. pjes. 1, 81. ,Euka' ovdje znadi ,k}ana'

(a jedne strane kao tmokop, a s druge kao ve-
liki ,klun'). 1, 31. UhvativSi se za ruke kao u
kolu. 1, 89.

7. vidi kako, III, 8. Opadnike i pogane uklo-
niSe ko i vubstvo. J. KavailLn 94'>. Tvoem' go-
spodstvu dar poklonit, ko ubo^ak, to priklonit.
175». Jeau krune, koje im dade, more im uzet
ko i Sivote 539'*. Pak izgori kao i maSala M.
A. Rejkovid, sat. DS*. Da se vidi sestri vode-
rati uared nodi kao usred podne. Nar. pjes. vuk.
1, 549. Okideno ledom i suijegom uared jeta kao
usred zime. 2, 105. Kako pravo blago podijeli,
sve na mrtva kao i na ziva. 8, 313. Oui jeau
blago dijelili torbonoSi ko i harambaSi. 3, 317.
U pjesmi 664 kao i u mnogijem drugima. Vuk,
nar. pjea. 1, x. U Srbiji, kao i u Ercegovini i
u Crnoj Gori, mnogi imudniji Judi po aelima
imaju svoje barjake. 1, 9.

8. vidi kako, III, 9.

a. vidi kako, III, 9, a. Prvim dobra kao pro-
daje. J. Kavanin 382a. Da mu ae pode kamen
kao rastapati. J. Banovac, pred. 149. (5udedi ae
i kao koredi ni, vapije. F. Lastrid, test. 14*.
,Aleluja' zlamenuje kao izluditi devoto i aveto od
radoati 179^. DojdoSe k Ignatiji kao sa razgo-
voriti ucvi}ena. A. Kaniilid, kam. 39. Od za-
losti srdce kao pada i stisne se. 497. Oar je
grdko carstvo videm svojim i jakostju kao uskriaio.
617. Netom bi ko proslo polu nodi. 8. Rosa
31b. Koji jedan drugoga kao podupru. I. Ja-
blanoi 11. Isahnuti i kao pomrijeti moraju. 208.
Cudan sam ti nodas sanak anio: k'o na meni kr-
vava koguja. Nar. pjes vil. 1866. 661. Kao kude
mIado2e6n a hvale djevojku. Vuk, nar. pjea. 1, 37.
Kao pjevajudi uz gusle, mole. 1, 127. Tri sada
kd odije|ena naroda. M Pavlinovid, razg. 51. —
Zaziva: ,Vidite i opipajte rane moje, koje aara
primio radi Jubavi vaSe' kao rekavsi: ,Je3am li
vam vedu Jubav mogao pokazati ili milost udi-
niti?' F. Lastrid, ned. 190. (Jezus) odgovori
Farizeom, da zdravijem ne bijaSe od potrebe
lijednik neg nemodnijem . . . ko rekSi: ,Sto ja
opdim s gre§nicima, ne samo nije suprod zakonu
Boiijema neg uzopet po dudi zakona Bozijega...'
S. Rosa eSb. — Atno pripada i ovaj primjer, a
ne pod 18: ,Nemu' mjesto ,mene' ili ,meni' kaze
pjevad za to kao da se ne bi primijenilo i^emn.
Vuk, nar. pjea. 8, 148.

b. kao stoji pred aupstantivom, a i pred adjek-
tivom i adverbom, isporedi kako, III, 9, b. Kao
iz ruke strijele lete. I. Akvilini 84. To imate
diniti ne kao silom nego dragovojno. F. Lastrid,
ned. III. VeHka mu £eja kao smrt zadava^e.
svet. 46b. Dr2aSe ga kao za nedostojna. A. Ka-
niilid, kam. 28. Uzmloiavao se je plamen kao
iejan k6igu saigati. 283. Koje pitade jest kao
teme} pravde Focijove. 350. Ukazase postene,
ali kao ailom i priko ardca. 707. Pridgovor koji
je kao priprava na dilovane poavetiliSta. bogo-
Jubn. 77. Spen^ao je kao iza nokata. (Z). Poslov.
danid. K6 ukradom pohodedi sveto templo, 8.
Rosa 40». Udini ko jedan bid od sastudenijeh
ujedno konopdida. 58*. U pladu i u protegnudu
ko smrtnomu dodekade. 137b. Kao u sali. Vuk,
nar. pjes. 1, 88. Udini ae kao mrtvo. 1, 496.
U svijeh }udi postane na tabanima u obadvije
noge kao mala dolina. 2, 85. ,Lula' ovdje znadi
kao mala ca§a, od prilike kao poveliki naprstak.
3, 2. ,8vati' ovdje znadi kao ,pro8ci'. 3, 472.
Postavi kao obor-knezom nekakvoga Doka Ma-
lovida. 4, 460. Kao blagosov u Sali. poslov. 55.
Putnik zanosi beajedom kao po kraiiski. 8. ]^u-
bi§a, prip. 90.

9. vidi kako, III, 10. Drugi iz dubina griha

1. KAO, lU, 9.

832

1. KAO, III, 18.

odlefcise na nebesa, kao jedna Mandalina, Pavao,
Agu§tin i drugi mno»i i mnog-i. J. Filipovic
1, 173''. Svaki oni kqji je nad inijeru postavjen
ili po kreposti naravi, ko ono otac, ili po Juckom
hotjenju, ko svaki ini vladalac, prima i stjefeo
dvije stvari. A. Kalic 389. Doklen Jube, dotlen
vjpru dajii, kad ne |ube, druzini se fale, ka' je
(gar ka' i ?) mene dizdar Begovicu. Nar. pjes.
vnk. 1, 389. — Kao n. p. Vuk, nar. pjes. 1, viii. 3.
Gdje se igra brzo (kao n. p. u Ma6vi). 1, 177.

10. vidi kako, III, 11. Da bismo dobra avan-
cjali ko como zla avancjat (po svoj prilici treba
cttati avancali i avancat kao sto se i sad govori
u Vubrovniku ; radi znacena vidi avancaiie i
avancavati u ovom rjecniku u kojemu nije zabi-
Icicn pcrjektivni (jlagol avancati). M. Drzi6 278
Da je kao sto nije. Vuk, nar. pjos. 1, 636.

1 I. vidi kako, III, 14. I ko bistre oci pram
neaiu podvi^.e, rici mu potoci. H. Lucid 253. Na
pokon kao podni novojna svis moja, jad trudni
i tuicni zgodi se meni tac, da . . . D. Ranina 129*'.
Er kao dab joj sve me blago i veie ona vidje u
plati, da ubostvo moje nago ne imase joj cesa
dati, . . . vrze i |ubav mrtvu iz vrata. I. Gun-
dnlic 227. Ko mu vase slavne dike i pradjede
vrijedne izbroji, na te svrnu sve bosjede. G.
Paimotic 1, 44. Ko se od tobe, Tmore, odijolih,
u smrde(^u podoh spilu. 1, 45. On, ko izide
izvan grada i na vratijeh vidje mene, ove iznsti
rijoci tada. 2, 180. Ko se budes poboliti, sibu
pravde sve uzte6 ce (Bog) ... J. KavaAin 17*.
Ko dva od nih on ugleda ocitova... 41 1*. Nu
ko to nzazna Benedik tesko pokara. I. Dordi6,
ben. 82. Ko zacu te rijefii Kigo, jak vilirom
zanosen posrnu na tie. 119. Ko izvrSi odluku,
umrijo ne do dngo. 166.

\'l. vidi kako, III, 15. Ko je prokleta dud
zlijph zena, blud i izdanja atvori muce. J. Ka-
vanin 258'*. Prastaju se hoj mnozi grijesi ko
mnogo dragovala jp. S. Eosa 83*. Ka' ste vazda
u Boku kotor.sku, da nijeste degod ugledali...?
Nar. pjes. vuk. 4, 58.

13. vidi kako, III, 17, b. Jer ne imam ra-
dosti od ko rie tiram glas. S. Mencetid 20. Otko
jest uljezla, nije pristala celivajudi noge moje.
N. Ranina 85a'>. luc. 7, 45.

14. vidi kako, III, 18, a. Nakon tri dni ko
bude stradeno. S. Rosa 53». Evo ima tri godine
dana ka' je Janko tame dopadnuo. Nar. pjes.
vuk. 2, 320.

15. M jednom primjeru znaci : koliko, a u
glnrnoj rrccnici ima kno korelativno to, kao to-
Uko. isporedi kako, HI, 1, a, e). Ti Jerosolime
ubran cuvajudi, da ju ne obime, ni raista no
prime, ni blaga neje, ko ne dvi ne fcri zime ku-
pismo, da lit sto i jos deset krat to od ko ti
tuj stavi puk ovi. M. Marulid 20.

1 (>. vidi kako, III, 21.^ Nijosu moglo nase ze}e,
ko prodo§e, bo]e prodi. G. Palmotid 1, 186. Neka
pozna. Ha ne vede cas i slava nasa nam je u
pameti ko ne kderca prigizdava. 1, 180. Nijedna
bojp stvar ne nuka plemenito na cir'iehe vrijedna
i dobra ko nanka. 2, .380.

17. vidi kako. III, 24. — kao sto (ko sto, ka'
sto) upotreb(ava se u nase doba cesio mje§te kako
i kao kad god stoji u podloinoj rccenici, pa bila
cijela ili okrhena (samo da je u noj glagol ili
da se ima u misH), nsim kod znacena pod 8, 11.
12 ltd. kao samo vrlo se rijetko nalazi u ovako-
vijem shicajevima (u Viika mozebiti nema gn
ntgda), nli vidi kod pojedinih brojcva; kako nije
toliko tieobicno. — od xvm vijeka.

a. vidi 1. Ne radaju se djeca kao sto no ti
mislis. D. Obradovid, ziv. 95. Jesu 1' ruke kao

sto 8U bile? Nar. pjes. vuk. 1, 252. Trazi iemu
ugursuza kao sto je on, a dilbera ja du mene
kao sto sam ja. 1, 296. Kao sto je ono vcdro
nebo, dasom vedro a casom oblacno, onaka je
vjera u junaka. 1, 389. Uvenulo ieno srce k'o
sto J6 moje. 1, 426. Nosi li se k'o sto se nosio ?
1, 412 Nije druga stekla gospodara k'o ja sto
.sam Mornakovid-Jova. 1, .565. Milos im so iz
daleka kaze k'o Sto su ga brada naucila. 2, 139.
Nit' je junak k'o sto su jnnaci 2, .398. All
Markov aoko jogunica kao sto je i liegov go-
spodar. 2, 427. Neka sudi kao ja §to sudim.
3, 65. Te nestade med nama junaka kao, brate,
Sto je u Turaka. 4, 37. Nek je harad k'o sto
Murat rede. 4, 142. Ni davo nije onako crn kao
sto }udi govore. Nar. posl. vuk. 213. Svaki pise
kDo sto umije. Vuk, pism. 63. Da nije onako
kao sto oni misle. 71. Staklo =- cklo (kao sto
se govori ckli se . . .) Vuk, nar. pjes. 1, ix. Kolac,
ili, kao sto ondje kazu, somun. 1, xi. ,Zimi'
mjesto ,iiv& mi', kao §to se u govoru moze cuti
(,iirai') mjesto ,iiv mi*. 1, 18. Kao sto se kod
nas kaze ,pero luka', tako se onamo zove svaki
list ,pero'. 1, 42. U napijaiiu od kuma nema ni
spomena, kao sto do se vidjeti. 1, 77. Da bi
svadba na min prosla kao sto je videno. 1, 83.
Ona mu pjeva cijelu pjesmu kao sto je meni
pjevala nokoliko puta. 1, 128. Kao sto u po-
cetku rekoh, ved ima oko dvaestina godina . . .
1, 188. Vo]u Bozju koja ne ostavja pravednoga,
kao §to nije ni mene siraka Pravdono§a. 1852. 8.
All da je, ko sto bjese babo. Osvetn. 3, 52.

b. vidi 10. Da si znao ka' Sto znao nisi.
Nar. pje3. vuk. 2, 209. Kad bi i bile slozne, ko
sto uisu. M. Pavlinovic, razg. 14.

c. ka' Sto u jednom primjeru xvm vijeka znaci
sto kao da. Da bi ji (ove rijeci) ja upravio kome
svetomu, govoredi n. p. svetom Anti ocenas kao
da je on ovi otac nas, ovo bi zlo bilo, ka sto
ono Sto je Bozje dalo bi se stvorenu. L. Vladmi-
rovid 71.

18. vidi kako, III, 25. Tuj ti se obukoh, k'o
da sam s place tja. N. Najeskovid 1, 290. Go-
vorim kao da komu spovijedam ovo. M. Drzic
307. Svud se vrti ko na ognu da se przi. I. V.
Bunid, mand. 16. Kad me ona vidje stati ko da
sam se oTaramori(o). P. Kanavelic, dubrovn. 7.
Ne gojase u nodi i u dne nego 1' trbub, ko Bog
s nebi da 'e. J. Kavariin 20'\ I obrada nim hr-
bate, ko da nijesu vrsti svoje. 54^. Koji ga
gleda ko da 'e brajen. 113». I ko sojen da je
(ogan), biici. 3971". I u hip opet zaleti se (vila),
ko da 'e vihar. 462*. Nevat se = htjoti ko da
nodes. I Dordic, nzd. 207. Nigda se ne uzoholi,
neg li ko da prera tade bijaSe sto na put re-
dovnicki . . . ben. 30. Ne kao da samo danas
sporaenemo se od ri\(li). F. Lastrid, svet. 167*.
Misli kao da se ono dini prid ocima tvojim. A.
Kanizlid, bogojubn. 17. Ne zato kao da bi bilo
dite od duha paklenoga obaideno. 264. Grih
grihom zavrsnjudi, kao da ne bi za dnsu nihovu
svoju krv Isukrat prolio. fran. 224. Ali i tu bas
pogodi (2 sing, aor.j, kao da to slipac vodi. V.
DoSen 41''. I da zona gospodari, kao da se noge
istavo da .su svrhu svoje glave. 68». Dal' sve
radi zadobiti, kao da de uvik biti. TI**. Psi na
inebo obnod laju kao vuka da gledaju. 133=*.
Nikad nisara nikora mila, kao da bi kuzna bila.
100*. Sve se kaze ko da je devota. M. A. Re}-
kovic, sat. D4">. Nog deS biti lipa i rnmena
kao da si jucer dovodona. FS*. Tako viruje kao
da je ocima vidio. sabr. 26. On potrosi naj viSe
,rasadu, kvar jednaki kao da ju pokradu. J. S.
'itejkovid 182. Jovo mi se sankom kara kao da

1. KAO, III, 18.

833

KAOGOD

se razgovara. Nar. pjes. vuk. 1, 193. Osta§e mi
medna uata ba§ k'o da earn §e6er jeo. 1, 396.
Kud mu perfiin bio vrat prekrio, kao da je crn
vrane panuo. 1, 459. Al' se pusta ne da izva-
diti kao da je za kore prirasla. 2, 110. Evo
junak pjeva kroz 6ar§iju, kao da je od mog vi-
laeta. 2, 623. Velik kraju senluk u6inio kao da
je zem)u zadobio. 3, 102. Kad se smije ka' da
biser sije. 3, 516. Vi6e Anto k'o da soko klikne.
4, 243. Kao da ga je s gvozdenim §tapom (po
svijetu) traJio (tako ga je na§ao bas kao Sto
treba). Kao da je iz gladi iitekao (tako naglo
jede). Kao da je naguske ustao (tako mu sve ide
u nazadak). Nar. poal. vuk. 129. Kao da ka-
menu besjedi^ (tako 6uti ill ne pomaze). 130.
Kao da se ovdje ,Dunav' misli da je grad. Vuk,
nar. pjos. 1, 154. Onda se paun rukama masa
za zem}u kao da cupa travu. 1, 184. Pjevac
ovdje kaze ,bratko' kao da Moskovi tako govore.
3, 566. Turci se ufiine kao da bjeXe. 4, 459.
Aga viknu ko da zvijer riknu. Osvetn. 1, 29.
Pa sjedose po rudini redom, bas ko da 6e vino
piti rujno. 2, 91.

2. KAO, kala, m. lutum, coenum, zemja §to
omekSa i razmuti se u vodi (pa i u ietnu dru-
gome sto je iitko). — vidi i kalo. — isporedi
blato, 2 i glib. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padeiima, osim nom. i ace. sing., i loc.
kdlu. — -o stoji kod §tokavaca mj. negdasnega 1,
a ovo ostaje kod cakavaca i kajkavaca: kal. —
od kao postaje i ko (n. p. u Dubrovniku) i ka
(vidi Zoriiiiev primjer). — Mijec je praslavenska,
isporedi stslov. kali>, rus Ka.^i,, des. kal, 2^oj. kaJ.
— Korijen moie hiti indoevropski, ako je isti
sto i kod snskr. kala, crn, tamnomodar, gri. xi^Kg,
laga, lat. caligo, magla, tama. — Izmedu rjecnika
u Mika\inu (kao, kal, kaluza ,caenum, lutum,
limum'), u Belinu (kal i ko ,loto e fango' ,lutum'
443''), u Bjelostjencevu (kal, kaluzina, glib, lokva,
lokan ,lacuna, caenum, limus, lutum'. 2. v. kaluza),
u JamhreHcevu (kal, kaluza ,lacuna, coenum'), u
Voltigijinu (kal, v. kaluzina), « Stulicevu (kal i
ko ,lutum, coenum, limus' ; kao, v. kalo), u Vu-
kovu (kal, vide kao; kao, vide blato, glib), u Da-
niiicevu (kalt ,lutum').

a. u pravom smislu. — gdjegdje se kale ne
samo 0 razmucenoj zemji nego i o drugome iemu
sto je mutno i necisto. Razumnyje vesti ott
kala . . . 8td§la. Mon. serb. 194. (1380 u poznijem
prijepisu). I vidS Monelaus kraj. Aleksandra i
vrze ga s kona i bese blizu Venus gospa i vide
ga V kalu. Pril. jag. ark. 9, 129. (1468). PJunu
na zemju i ucini kal od sline i pomaza po ociju
negovib. Bernardin 56. joann. 9, 6. PJunu na
zem|u i ucini kao od sline, i pomaza kalom svrhu
ociju negovijeh. N. Banina 74*. Kada da2d ide,
ne izlazi nigda na dvor iz svoga pribivalista
cijed da se ne izmaie kalom. Zborn. 20*. Kada
dode na kao prije se pusti ubititi nego li da se
izka]a. 20^. Slast i dika tijela na§ega bude skoro
kao i gnila. Pril. jag, ark. 9, 78. Vidje kao
velik i rece idolom: ,Sabludite osla, da vas ne
utopi'. 84. (1520). 6ovjeka stvorio si od kala.
M. Vetrani6 1, 43. Po torn te od kala, gre§ni6e,
stvorih ja. N. Na)e§kovi6 1, 111. Podnosedi
smijeh, poruge, popjuvanje, kamenja i kala po-
bijanje. M. Divkovid, bes. 378*. Prem ako je
voda mutna, isto da nije u bab kao, moze se
Aom krstiti. nauk. 143''. Zrake suncane ne moze
ni kao izgnusiti. 291*. Ugljeda kraj prvi od
kopna cr|en kal gdi pine od krvi uzbija morski
val. D. Barakovi6, vil. 131. Tad jedan dil vaze
kala. jar. 7. Naj poslije crna od kala fiovjek
stvoren sta na svijeti. 6. Palmotid 3, 25''. U6i-

IV

nio jest tebe od kala zemajskoga. P. Posilovid,
nasi. 160*. Ali vide6i kao, puati se prvo uititi
nego se hotiti izkajati. cvijet. 203. Cine6i ku-
6ice i bunare od kala i kupica. M. Iladni<^ 64''.
Kamen koji se otiSte s planine pade na noge od
kala kipa Nabukodnozorova. 431*. Ne bi smio
Aega zamijeniti za upijugani grumen kala. J.
Kavanin 32^. Kus sam kala grumenoga, blato,
a zlato ne. 403''. Gradci ke omisi dijete od kala.
485''. Ti 6es smrvit odmetnike, rek bi od kala
sude. I. Dordi6, salt. 4. Znajuc da 6e§ ti do
mala u ko (,koo') dospjet, ki si od kala. 27. §to
bi vajalo ufiinit od jednoga koji bi smio Isukrsta
(s) svojim (negovijem) sarani§tem metnuti u ka
i izkajati. M. Zorifiid, zrc. 167. Trknu po kalu
do kolina prid sakramenat. 168. Stojedi na zemji
s kalom s prahom. osm. 113. Ocisti lepo od
kala. Z. Orfelin, podr. 400. Jedna gobela u kao
a druga iz kala. Nar. prip. vuk. 198. — o 6o-
vjeijem tijelu. Pacek ono brijeme pride da se u
kao kal zatvori, i da k Bogu dusa otide. P. Ka-
navelid, iv. 509. — Kad se s dim isporeduje,
znaii stvar Sto nista ne vrijedi. Mnogaa vtpa-
dajustaa jemu jako kalt vtmSnase. Domentijan''
60. Koje stvari sve ona ne scijeni vede nego
prab i kao. B. Kasid, per. 38. Odmetase (kako
od ni§ta kao) svako blago. fran. 115. — amo
mogu pripadati i ovi primjeri: Ki vjecnu po-
bvalu ostavi u kalu. M. Vetranid 1, 53. Ti si se
pepelu i kalu bliznik i rodjak udinio. B. Gradid,
dub. 22. Cinit nam se podniziti pored s kalom
i prabom od zemje. A. Gucetid, roz. mar. 105.
Pak izmete na dvor mene, neka u prabu i u kalu
strenu ostavim diku opalu. I. Gundulid 228.

b. metaforieki, naj cesce o grijehu, pa i o
svijetu, bogastvu, nevoli itd. Kalomt bogatstva
stmuStajemu. Domentijan*^ 116. Usred necistote
kala i blata grehovnoga. S. Budinid, sura. 133''.
Lezedi u gnusnomu kalu od smrdede nedistode.
B. Kasid, zrc. 139. Osta§e gore zameteni u kao
od nib zloba. I. Drzid 143. Od svega svjetov-
noga kala i poganija izbavjena. V. Andrija§evid,
put. 81. Ostavjas dusu izkajanu kalom od grijeha.
M. Radnid 473^. U kao bluda omr}a se. J. Ka-
vanin 34a. Leza§e u kalu od nevjerstva. I.
Dordid, ben. 3. Iz kala smrada i nevoje podig-
nula jesi. A. KaniXlid, utoc. 204, Le2i§ u kalu
tvojijeb zloba. L. Radid 91.

c. u slovenskom jeziku znaii i lokva, pa se to
znadene nnlazi i kod kajkavaca (vidi u Bjelo-
stjendevu i u Jambresicevu rjeiniku), a molebiti
i kod sjevernijeh cakavaca, vidi u Voltigijinu
rjecniku kod kaluza, i u ovom primjeru (gdje bi
se nioglo ipak shvatiti u prvom znacenu): Tibo
je more kako kal. Nar. pjes. istr. 2, 27.

d. nejasno je u ovom primjeru : Da nijes' vede
ni u bi} ni u kal o tezoru progovorila. M. Drzid
193.

e. kao da je i ime studencu; selu je ,KupSli.-
niku' isla meda ,u studentct u Kalb' (Glasnik.
15, 287 god. 1348?). taki moze biti da je i ,Dra-
devy Kalt' na koji je i§la meda istoga sela (288).
D. Danicid, rjecn. kod kali..

KAOCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luikom. Statist, bosn. 38. — Ne znam, jeli gen.
Kaoca Hi Kaoka Hi Kalaca Hi Kalaka, po tome
ne znam ni koja je osnova.

KAOfilNE, /. (?) pi. selo u Balmaciji u kotaru
kninskom. Report, dalm. 1872. 15.

KAOGOD, adv. vidi 1. kakogod i kao. — MjeSte
god ima i godi. — xvi vijeka. Ni 2udu ni 2e}u
na svitu vik inoj neg kaogod da veju milosnik
ja se tvoj. D. Ranina 14'>. Za mod liime kaogod

53

KAOGOD

834

1. KAP, a, a).

boje dobit milos sih gospoja. 54*. — kaogodi.
Da me upusti u grad kaogodi skroveno. M. Drzid
123. Sveder ga (cvit) u vodi hraAu ja studeni,
da ne bi kaogodi uvenul gdi meni. D. Ranina
33b. Odnim'te za malo s mene plam taj vrudi,
da ne bi skoncalo kaogodi jur mene va§e ciiienje
i dilo. 41a. Ja za toj Jubavi boje6 se, kaogodi
da mene ne otravi, stah tvrdit srce me. 125b.

KAOGROSOV16, m. prezime u Sp{etu, tal.
Caogrosso, Capogrosso. — xviii vijeka. Kaogro-
aovic 8ve tri grane, Slavi6, ^uvcid, Radov6i6i.
J. Kavanin 105l>. Kaogrosovii bistri Nike, kako
i ti drijem^eS. 106*.

KAOKA, /. vidi kauka i kavka. — Od xvi
vijeka (vidi na kraju). Eaoka oliti kruna na
glavi redovnika zlamenujo trnovu krunu. Blago
turl. 2, 255. Od mali rednika, jeli kaoka red?
A. d. Costa 1, VIII. Bogoslovci hoce da kaoka
nije red. 1, 61. Ovi drze kaoku i biskupat da
su redi. 1, 143. — Metonimiiki, 6e}ade s kaokom,
crkovnak. Od laika aliti od kaoke. Zborn. 101*.

KAOKAR, m. cejade s kaokom. Moze i zakan
kaokar zadavati zavese. A. d. Costa 2, 191.

KAON, vidi kalan. — Dodati je da oblik kaon
ima i u Belinu rjecniku: kaon, kaoni ,di loto'
,luteua' 444*, i u Stulicevu: vidi kalan.

KAONA, /. ime mjestima u Srbiji, vidi i Kalna
i Kaoni. a) selo u okrugu cacanskom. K. Jova-
novi6 168. — b) selo u okrugu pozarevackom.
143. — c) selo u okrugu Sabackom. 111. vidi i
Crkva Kaona, nekad manastir. M. D. Milicevi6,
srb. 426. — d) mjesto u okrugu vajevskom. Li-
vada u Kaoni. Sr. nov. 1865. 339.

KAONI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: Kaony
(mjesto ,Kali.ny'), selo u Zvizdu koje je car Lazar
dao Ravanici (Sr. letop. 1847. 4, 53). ima i sada,
nego ga pisu Kaona. — vidi i Kalna.

KAON16, m. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revadkom. Niva u Kaonicu. Sr. nov. 1867. 85.

KAONIK, jn. ime mjestima u Srbiji. — ispo-
redi Kalnik. a) selo u okrugu krusevackom. K.
Jovanovid 129. — b) mjesto u okrugu poSare-
vackom. I^^iva na Kaoniku. Sr. nov. 1861. 327,
— isporedi Kalnik.

KAONI POTOK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
va]evskom, Niva zvana Kaoni Potok. Sr, nov.
1867. 35.

KAONO, adv. vidi 1. kao i kakono. — Mjeste
kao ima i saieto kd, vidi 1 i kono. I. Anci6,
svit. 60; i ka' vidi 1. kano. — Nalazi se samo
u relativnom znacenu. — Od xvii vijeka (vidi
2, c), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. kakono)
i u Vukovu: vide kao (cf. no).

1. kao ono, samo ko ono u jednoga pisca Du-
brovdanina xvm vijeka.

a. vidi kako, III, 1. Nede nebo da zadaXdi
9 poplavicom ko ono je ufiinio u vrijeme Noe-
movo. A. Kalid 308.

b. vidi kako, III, 4. Vidoh puk izraelski ras-
pr§an po goram ko ono ovce bez pastijera. A.
Kalid 567.

2. kaono (kono).

a. vidi kako. III, 1. Pravda Bozja svakom'
daje kaono svaki dostojaje. J. Kavanin 230^.
Tijelom kaono i spasite} uznesena na nebesa.
520''. Ter ji (zla dila) odbaci, kaono su udinili
svi oni, koji se sahrani§e. J. Banovac, razg. 5.
Bidete prosvitjeni od Boga u svemu, kaono su
bili blagosov}eni i prosvitieni od Isukrsta da-
na§Aa tri kraja. 78. Da vi vidite du§u, kad je
u milosti Bozijoj, kaono je jednom vidi s. Kata-
rina od Sijene. 98. Kaono je Petar glava bio,

take i pape jesu glava. A. Kanizlid, kam. 74.
Da bi mi u ovomu umrlomu zivotu, kaono oda-
brani u raju gradani tvoji, dutili onu prislatku
brez aile potribu tebe brez pristanka Jubiti ! uzr.
2 — 3. Kaono je ozgor refieno. uzr. 40. Nije
clanak od vire, kaono je ovi. L. Vladmirovid 30.
Kaono ti je Isus nauk dao. 47.

b. vidi kako, III, 4. A ne kaono stan smrk-
nuti i od Sivota nod tamnoga na zracijeh rasva-
nuti jedinoga sunca moga. I. Gundulid 132. Kad
se uigao kaono svijeda (Lot). J. Kavanin 26*'.
Slijep dadko meju uzdasi kaono studen mramor
puce. 237*. Nego glavu podigo je, kaono i mak
meju cviti. 339*. Kaono sunce, nikako upast
ne mogaSe u zlo grijeha. 519*. Jedan drugog'
brime nosedi, i med sobom se kaono strane jednog
tila pomaSudi. V. Dosen ix.

c. vidi kako, III, 5. Puk je kaono i murtila.
J. Kavanin 359*.

d. vidi kako. III, 6. Kono coviku bise mu
dati k|uci od raja. I. Andid, svit. 60. Oruznici
koga zale kaono krjepku svu temeju. J, Kavanin
124*. Skanderbega hrabrenoga kaono svoga pri-
grlite. 192*. Kaono Bog je neumrli (Isus). 534*.
Da ga nitko ne osvadi kaono pristupnika zakona.
A. Kanizlid, kam. 464. Koji se tebi kaono si-
novi oduziti nastojase. utoc. iv. Otide u crkvu,
ali ne sam, jerbo ga mloStvo slidaSe, kaono mr-
tvaca, sprovodedi. fran. 37.

0. vidi kako. III, 9. Kako 1' jedno k drugom
nikne? i kaono delom tikne? V. DoSen 261'>.
Vidide kaono u ogledalu. A. T. Blagojevid, khin.

XIII.

f. vidi kako. III, 10. Kaono na priliku. A.
Kanizlid, uzr. 51. Kaono je na priliku. 139.

KAONO GOD, adv. vidi 2. kako god. — U
jedinom primjeru mj. god ima godi. Kaono godi
je Gospodin Bog odredio da se svit odkupi. A.
Kanizlid, fran. 198.

KAONOTl, adv. vidi 1. kao i kakonoti. — U
svijem primjerima znaii §to i kako pod III, 6, b.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu
(vide kao, kaono). Da nenavidite i sve mrzite
na grih, kaonoti onoga koji vam raj zatvora. J.
Banovac, razg. 188. Pada i Saul od one ridi na
zemju kaonoti jedan progonitej. pred. 10. A
Turska se prepanula vojska kaonoti ko je po-
ginuo. Nar. pjes. vuk. 4, 35. Zna§ li de za kakvu
dobru, lijepu, i zendilu devojku, i da je gospockog
soja? to se zna, kaono ti za mahal-basu. Nar.
prip. vrc. 37. Dijete lukavo i lupesko kaonoti
cigansko. 37. Do malo dana dode i boiid i
podne ga domadin slaviti, kaonoti bo2id, a Ci-
ganin upita domadina: ,Ma gazda, kakav je ovo
danas bijesni nekakav svetac?' 98. Da se i na-
igrag i napjeva§ kaonoti na svadbi i na piru.
181. Plane (pu§ka) a ne sastavi kaonoti dovjeku
pravu nije sudeno da pogine. PravdonoSa. 1851. 8.

KAOStICA, /. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 12.

1. KAP, /. vidi kapja (moie biti da se kod kap
misli nesto jo§ mane nego kap}a). — Akc. se
mijena u loc. sing, kipi, u gen. pi. kdpi, u dat ,
instr., loc. pi. kdpima. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: 1. ,der tropfen' ,8tilla'.
2. (u Crnoj Gori) umro od kapi ,der schlagfluss'
.apoplexis'.

a. u pravom smislu.

a) uopce. Naj mansa kap krvi Isusove. M.
Divkovid, nauk. 285*. Vino s nikoliko kapi vodo
naravne emijeSano. I. Grlidid 110. Da pom|ivo
sve kapi toliko zdvora koliko iznutra otaru. A.
Badid 313. Kapi krvi slivahu se tja na zem^u.

1. KAP, a, a).

885

KAPA, I, 1, b.

F. La8tri6, test. 107i>. VidiS da ti kap pada u
iito u ambar. ned. 355. Kap vode prosi od
Abrama. 391. Od goru6e svide malo fitija i kap
voska bija§6 upala. A. Kanizlid, uto6. 308. Kap
mala rose. V. Do§en 3'*. Svagdi po kap vode
pu§ta. 122*». Kap na kamen tvrdi pada. m^.
U led smrznute kapi. M. A. Re|kovi6, 8at. LS*.
Jedna oli dvi kapi vode. M. Dobretid 25. Pade
kao kap (n. p. coek od udarca). Nar. posl. vuk.
245. A varnice lete sa ziXaka, ter voSdane krupne
tale kapi. Osvetn. 2, 135.

h) istide se kao naj mane sto moze biti 6ega
iitka. aa) uopie. Naj poslidnu kap krvi dati.
A. Kanizlid, kam. 823. Izte6e li (poplav) kad pri-
stade i poslidnu kap izdado? V. Do§en 47*. §to
nam kudu porobise, dok trun il' kap u 6oj bise.
167a. Premda dica bile kapi (mlijeka) 2ele. J.
S. Rejkovid 95. Ako je komu preostalo komada
slanine ili kapi vina. S. ^ubisa, prip. 167. —
bb) u negativnoj recenici. Da nede modi ni kapi
vode imati. M. Divkovid, bes. 98^. Kadano za
3 godine i 6 miseci ne pade kap kise. F. Lastrid,
od' 203. I zatvorise se tako, da za 3 godine i
sest miseci kap kise na zemju ne pade. 343.
Koju nikada jedna kap rose ne natopi. test. 401*.
Da ni kap (meda) ne prolije se. 279a. Nede prolit
kapi znoja za raj slavni od pokoja. V. Dosen
200b. ^ u dvori kapi vode nema. Nar. pjes.
vuk. 1, 584. Gdjeno nigdje kapi vode nejma.
Nar. pjes. juk. 45. — cc) do kapi. S kog si vino
scidio do kapi. J. S. Eejkovid 63. Krava nek
se do kapi izdoji. 94. Duzde je obdario vas i
vas posjedak do naj potone kapi krvi mletac-
kijem plemstvom. S. I^ubisa, prip. 264. Tukli
bi se do zadne kapi krvi. M. Pavlinovid, razg.
48. — u dva primjera ima do kap krvi. Koju
mora covik prvi branit do kap svoje krvi. V.
Dosen 225a. Da krstjanluk do kap krvi brane.
Nadod. 42.

b. vidi kapja, d. Sta ri.i(h) smrtna kap ukine.
V. Dosen 176a. Drugoga udari kap. M, A. Ee}-
kovid, sabr. 36.

2. KAP, m. voda sto kapa s krova (vidi ka-
pavica, a) i ilijeb ili cijev kroz koju kapa. —
Kod kajkavaca (i u novoslovenskom). — U Bje-
lostjencevu rjeiniku: kap, cednica ,stillicidium' ;
M JambreSicevu : ,stilieidium' ; u Voltigijinu :
jgrondaja' ,traufe' ; u Stulicevu ,stillatio, distilla-
tio, stillicidium' is Habdeliceva.

3. KAP, m. vidi 1. kap. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Pram nebom zvizdenim jest zemja
kakono jedan kap. M. Badnid 9a.

KAPA, /. pileus, galerus, cim se pokriva glava,
a nije dio ostaloga odijela (kao Sto je kuku-
}ica) i nema oboda (kao klobuk, sesir). — Ake.
se ne mijena (gen. pi. kapa). — Postaje od srlat.
capa, cappa (plaSt i naSa kapa), sto je pak
preslo ne samo u romanske jezike nego i u ger-
manske i to u prvom ili u drugom ili ii oba zna-
iena, isporedi tal. cappa, franc, chape, tal. cap-
pello, cappuccio, franc, chapeau, capuchon, nem.
kappe, engl. cap itd. — Nalazi se u svijem sla-
venskijem jezicima, n. p. po], kapa u prvom zna-
ienu, novoslov. kapa, rus. nana u drugome, stslov.
kapa, ies. kdpe, kdpi u obadva; ali se joS ne
moze kazati da je rijec praslavenska, nego je
svaki jezik napose moze biti primio od nemac-
koga ili od romanskoga jezika. — U nasemu se je-
zikujavja od xiv vijeka u drugom znaienu kao sto
je kazano s pocetka. — Izmedu rjecnika u Vran-
6icevu (,capitium' ,kutten'), u Belinu (,beretta'
.capitis tegmen' ISS^), « Bjelostjencevu (kapa,
naglavek ,capQciiim, capitis tegmen'. 2. kapa,

kalpak, ugarsdica ,pileus illyricus, 1. longior es
pano, uti et Ungari portant'), u Jambre§i6evu
(,capucium'; kapa koznata ,cudon'; kapa fraterska
,cucullus'), M Voltigijinu (,beretta' ,miitze, schlaf-
haube'), u Stulidevu (,pileus'), u Vukovu (,di6
kappe, miitze' , cappa (?), cuculus'), u Daniciievu
(ital. ,cappa' ,pallium', ngr. xdnncc ,pallium, cu-
cullus', u pogjednem znacenu). — D Vrancidevu,
Bjelostjendevu, JambreSicevu rjeeniku ima zna-
6ene: kukulica (tako se samo 6ini da je tuma-
ieno u Vukovu i u Danicicevu), ali se ne po-
tvrduje u primjerima.

I. u znadenu sprijeda kazanome.

1. u pravom smislu.

a. uopce. Da se daje kaluderomt kapamt po dvS
jarinS. Glasnik. 15, 307. (1348?). Oni po§tovani
starci filosofi belimi bradami, visokimi kapami...
F. Qlavinid, cvit. 385a. Jednu kapu od dva ta-
lira. Starine. 11, 90. (oko 1651). Komu je vitar
digao kapu z glave. M. Radnid 101a. Od koga
odrezuju zaogrnad ili kapu. 175^. Turci poceSe
lub-tulbane aliti rube okolu kap nositi. P. Vi-
tezovid, kron. 123. Jednom kapom ne mogu se
dvi glave pokriti. S. Margitid, fal. 262. Nisam
kao ona suga koja nije vridna ni kape stedi. F.
Lastrid, ned. 327. Kape s glave ne nahodi. V.
Dosen 155a. Kroz kapu mu (lincu) percin gleda.
205b. U Carigrad mlado momde dode brez do-
lame i brez kabanice i brez kape i brez opa-
naka. And. Kacid, razg. 129a. Hitio se u glavu,
al' na glavi ni kape. Nar. pjes. vuk. 1, 520.
Skinuh kapu, metnuh na kojeno, pa se kunem
kapi na kojenu. 2, 377 — 378. A na glavu kapu
i skuviju. 2, 490. Kroz kapu mu percin pro-
padnuo. 3, 94. A na glavu kapu proderanu.
3, 132. Te pogodi Mrdarica Peja bas pod kapu
medu o6i erne. 4, 35. Dorde sko6i iz meke po-
steje i bez kape i bez svog pojasa. 4, 300. Po-
slije toga davoli nadu svetoga Jovana staku i
kapu i odezdu. Nar. prip. vuk. 199. Bi 1' ti
poznal svoju kapu s perjem ? Nar. pjes. istr.

1, 35. Kapom vjetar derati (biti vjetrenak). Nar.
posl. vuk. 133. Mrka kapa zla prilika: masan
tardug a jareta nema. 183. A ovo su hajine sto
de naciniti: naprsnik i opledak i plast, kosuja
vezena, kapa i pojas. D. Danidid, 2mojs. 28, 4.
Smutna Turad muce mramorkome, u vis kapa
raste na svakome. Osvetn. 1, 66. A ko im je
za glavama kapa, toliko put harani su bili. 3, 53.
Crno nosi poru§enik ruho, proz opanke pukla
peta zija, a proz kapu gnidav pram se vija. 4, 10.
Druzi cuSe glas posla zamasna, uzvrje krvca,
kapa u vis vrci. 4, 42.

b. uz rijec kapa izrice se ono cim se jedne
kape razlikuju od drugijeh, n. p. sto je ono od
cega su nadinene, kroj i oblik (i po narodu i po
stalezu i po spolu koji ih nosi), velicina, boja itd.
Vucja kapa nad ocima kacigu mu pokrivase. G.
Palmotid 2, 180. S mitrami i klobuci kozje susne
vudje kape (skladas). J. Kavanin 388b. j daj
meni bratovo zlamene sto je bratac po vojsci
nosio : vucju kapu i krila orlova. Nar. pjes. bog.
275. Kako ga je Jure razumio, vucju kapu nad
oci namide. And. Kacid, razg. 104a. j^a glavi
mu kapa vucetina, i za kapom krilo od labuda.
Nar. pjes. vuk. 3, 31. Pak nakrive vudi-kape,
straota je pogledati. 1, 365. Na glave im kape
od tri vuka. 3, 333. Na kome je kapa od dva
vuka. 3, 432. Na glavi mu kapa od kurjaka.

2, 249. I izvrati kapu od kmjaka. 2, 397. —
A na samur svitlo trepti celenka kapi. M. Ka-
tancid 47. Na glavi mu samur-kapa, a za kapom
do tri pera. Nar. pjes. vuk. 1, 449. — Na glavi
mu kapa od jazavca. Nar. pjes. juk. 139. — Na

KAPA, I, ], b.

836

KAPA, I, 3.

glavi imadijau lanenu kapu. E. Pavic, ogl. 146.

— Na glavi im kape kadiflije. Nar. pJGs. vuk.
4, 167. — Od damaske dici kroji kape. M. A.
Eejkovid, sat. El^. — I na glave kape kami-
lavke. Nar. pjes. vuk. 2, 326. — Pak 6ini mu
sjajnu gvozdenu kapu na glavu metnuti. D.
Eapi6 175. — Naperena pod oruzjem vojska i sti-
tovi i kape kacige. Osvetn. 2, 66. — Siroke gaie,
plitka kapa. S. ^ubisa, prip. 8. — A poznade
gorsku haramiju, po crjenoj kapi ostrujici. Osvetn.
2, 6. Sjeromah je ni kalpaka nema, ved ostruja
kapa uve§cana. 2, 156. — Ona divojka pristupa
(k oltaru) ne samo s kapona okovanom nego
joster s cvitjem nakidena. J. Filipovid 3, 108*.

— Skida kapu sivenu u Becu pak §amijom oba-
vija glavu. M. Katanfiid 66. — Metnu na se sa
zlatom a|ine i na glavu kapu kuba§liju. And.
Kacid, razg. 171^. — Turske kape i bijele calme.
Nar. pjes. vuk. 2, 203. — I ostase kape dinarlije.
4, 352. — Dade mu krilo od tice nike modra
kolura i vilicu oliti kosiricu od zlata, kojizif/ij
prilika gleda se na kapi vojniskoj aliti elmu.
And. Kacic, razg. 193. — Ostavivsi biskupiju i
zvrg§i kapu. P. Vitezovid, kron. 156. Stav|a se
mitra, to jest kapa na glavu novoga biskupa. I.
Velikanovid, uput, 3, 193. — Kad se vodevina
dovede, onda nenu devojacku kapu, posto ona
metne koAgu, mora pogledati musko. M. D. Mi-
lidevid, ziv. srb. 1, 29. — Spavada kapa ,schlaf-
miitze*. Hajdenak, naziv. 46. — Bez saruka, u
maliiu kapama. Nar. pjes. vuk. 4, 151. — Kapa —
caka na junackoj glavi. Nar. pjes. marj. 188. —
Na nemu je kapa novedina. Nar. pjes. istr. 1, 54.

— Pusdam Ivanu kapu crnu, Mon. croat. 110.
(1472). Crne kape kroja bugarskoga. Nar. pjes.
vuk. 3, 319.

c. kad ko hoce koga da pozdravi Hi da se po-
kloni (i u crkvi i kod molitve i pred dim sto je
sveto), skida kapu s glave. a) kapa je objekat
s glagolima skinuti, snimiti, podignuti itd. Stoji
86 na evandeju skinuv kapu. I. Ancid, cvit. 131.
Prid naucnim kapu skidam. P. Knezevid, osm.
15. Sveti Gerardo cuv§i ovo ime, obicaj ima-
dijase udi} kleknuti; ti barem skini kapu ali
glavu nagni. A. Kanizlid, utoc. 399. Skinuvsi
kapu i klecedi na zem|i. fran. 186. Nit' mu se
pokloni, ni skide kape. N. Palikuda 4. Ne pozdra-
viti kriz i ne skinuti kapu spram nega. B. Lea-
kovid, nauk. 207. Kapu skida, do zf mje se svija.
Nar. pjes. vuk. 2, 67. Kapu skida, Bozju pomod
daje. 2, 594. A skidose kape kamilavke, pa
uzeSe knige jevandeja. 3, 59. Poskidase kape
kamilavke. 3, 71. Kapu skide, na zemju je baca,
pa Cupida u ruku pojubi. 4, 275. Kapu skide,
Dordu k ruci pode. 4, 301. Kapu skida, do
zemje se slijega. Osvetn. 2, 18. Skinite kape i
molite Boga. S. !]^ubi§a, prip. 245. ,Nego vas
molim ovako' (skino kapu pa klekne na oba gola
kojena). PravdonoSa. 1852. 31. — decade §to se
pozdrav]a 6esto se izrice dntivom. Da jedan ima
jednoga slugu koji mu cini postene i da mu
skida kapu i da ga fali, ali da ne cini nista od
onoga §to mu gospodar zapovijeda. M. Radnid
458^'. Da ga ne mozemo pozdraviti, knigu mu
pisati, kapu mu skinuti. Ant. Kaddid 17. Ne
skidajudi im kapu. 513. Tebi de 2ene ruku ce-
livati, a meni }udi kapu slimati. S. ^iubi§a, prip.
266. Danile im Bozju pomoc zva§e i divno im
kapu podiza§e. Nar. pjes. vuk. 5, 11. — b) kad
se skinula kapa, drii se u ruci, mece se pod pa-
suho itd. Kapu skide, baci pod pazuho. Nar.
pjes. vuk. 2, 59.3. Kape, deco, tur'te pod pazuhe,
poklon'te se do zemjice crne. 2, 225. Po§ta kapu
pod misicu baci, poklada se do zem|ice Marku.

2, 247. A u ruke kape dovatise, kapam' mole
a Bogom ih kume. 4, 517. Tu vojvode do6e-
kase kneza, kape kredu, po ruke se medu. Osvetn.

3, 148. — c) kad ko koga starijega moli za Ho,
od Havana drzi kapu u ruci, pa se po tome kaze
i: moliti kapom, odmoliti na kapu. Jeda cine
da de ji s kapom u ruci moliti ? And. Kacid,
razg. 317. A u ruke kape dovatise, kapam' mole
a Bogom ih kume. Nar. pjes. vuk. 4, 517. Te
u mene tebe isprosiSe i na kape svoje odmoli§e.
Pjev. crn. 83a'. — d^ amo pripadaju i ovaki pri-
mjeri : Ko ode da svakoga pozdravi brzo kapu
razdre. N. Palikuda 65. Ima vrapca pod kapom.
(Kad ko kape ne snimi u vojvodstvu po varo-
§ima). Nar. posl. vuk. 102. Jadega kapom a
nejacega sakom. (Jacemu va]a se moliti s kapom
u ruci, a od nejadega moze se i braniti). 111.
Nogde vaja kapa a negde saka. 196.

d. namice se kapa na oci, obidno kao od ]u-
tine. Kako ga je Jure razumio, vucju kapu nad
oci nadmice. And. Kacid, razg. 104". Vuk je
kapu namaknuo na junacke crne odi. Nar. pjes.
bog. 44. Kapu nabio do obrva. S. Lubi§a, prip.
132.

e. iskrivi se na glavi kapa na desnu Hi na
lijevu stranu, te se tako nosi (na hero), eim se
pokazuje ponositost Hi tastina (desto kad se hoce
da pobije s kim). Sve se koci, sve se didi ko i
paun perozlati, i u hodu i u rici, vise druzijeh
rad bi stati . . . kapu drzi sved na hero. J. Ka-
vanin 54*. Alas kapu nakrivio, u meanu gledi.
Nar. pjes. vuk. 1, 512. Pak nakrive vuci-kape,
straota je pogledati. 1, 365. I da britke sabje
pripa§emo, i da krive kape nakrivimo. 1, 596.
Tako nije ni puskarnut drago, ne pritisnuv kapu
niza stranu. Osvetn. 2, 96.

f. pjeva se o Marku Krajevicu, da, kad se juti
i sprema na boj, izvrati curak i kapu naopako.
Tada usta Krajevidu Marko, on izvrati durak od
mejdana, i izvrati kapu od kurjaka. Nar. pjes.
vuk. 2, 397.

g. zadijeva se Sto za kapu i nosi se za kapom,
naj ce§ee kao nakit. Na glavi mu kapa vuce-
tina i za kapom krilo od labuda. Nar. pjes. vuk.

3, 31. Zadijevati cvijede za kapu. Vuk, rjecn.
kod zadijevati. Nek zapjeva sto je za junaka, a
za kapu djene obijezje. Osvetn, 2, 6. Uz nih
vile kolo zaigrale, kovij-kite za kape sabrale.

4, 30. — Amo moie pripadati i ovo : Nede je za
kapom nositi (zenu, da mora biti lijepa). Nar.
posl. vuk. 210.

h. pod kapom i ispod kape moze znaiiti glavu
i u prenesenom smislu (pamet). Zlo ti pod kapom !
Nar. prip. vrc. 13. Kad ga knez razumije, i vide
da je lak ispod kape, rece mu. 51.

3. na§ narod cesto nosi Hi prenosi sto sitno
Hi drobno u kapi; po tome kapa postaje kao
neka mjera (onako od prilike a ne prava; prava
je donekle samo kod razdje^ivana). Trave ma-
loga vrisca iztuci jednu kapu. J. Vladmirovid 23.
Ivoji sakom, koji kapom, eto ti (ga) puna torba.
Nar. posl. vuk. 143. Komu kapom, komu sakom
dava (plijeno). Osvetn. 2, 166. Dajte more ot-
kupe na glave, po kapa je na svaku talira. 3, 55.
Pa ostalijeh skrovitijeh kvara, a dobitak za kapu
dinara. 3, 164. — U prenesenom smislu, i o (po-
vedem) mnostvu. Narodilo mu se djece puna kapa.
M. Pavlinovid, rad. 35. S punom kapom nejake
brade i sestara. 181. — Minlim da amo pripada
i ovaj primjer: Kapa ti, kapa mi! (ili:) Kapica
ti, kapica mi! (§to si ti to sam i ja; ne bojim te
so). Nar. posl. vuk. 133. vala da je znadene :
jednak dio tebi kao i meni.

3. tt prenesenom smislu, defade (Sto je pod

KAPA, I, 8.

887

KAPALICA

kapom) nekoga staleSa Hi neke narodnosti. u je-
dnini moie hiti znaiene kolektivno. Da jestt kapa
popovbska svobodna. Zak. dus. pam. §af. 32.
Srpskoj kapi svud ime pogibe. P. Petrovid, gor.
vijen. 10. Turskoj kapi tu ime poginu. 47. Crna
kapa (kaluder) prica puku. 8. ^iUbiga, prip. 209.
(amo ne pripadaju ovaki priwjeri u kojima je
kapa u pravotn smislu, te pusta kapa znadi : kapa
koju vec neko ne nosi, jcr je poginuo : Svu sam
tvoju zem]u pokorio, dosta pustih ostavio kapa.
Osvetn. 1, 14. Ne§to malo odloXi puSaka, uba
malo pustih osta kapa. 2, 57. Bi6e kapa, ostati
6e puste. 2, 127. Dosta pustijeh na JaAoSu kapa.

3, 127).

4. kapa nebesna, nebo, moiebiti jer se nebo
iini kao da je stiino kapi, ali treba spomenuti
da se i talijanski govori: la cappa del cielo. —
U jednoga pisca Boke(a nasega vremena. &to so
uije dogadalo pod kapom nebesnom. V. Vrcevii,
niz. 135.

5. s pridjevima biskupska i popovska ime je
nekijem bifkama (i gjivaina).

a) Kapa biskupska (biskupska u PriliSdu), (tal.
barretta da prete, nem. pfaffenkapplein), 1. Evo-
nymus europaeus L. (Vodopi6); 2. Helvella in-
fula Schaeff. (Janda), v. Kapa popova. B. Sulek,
im. 139. — vidi i biskupski, 1, b), i biskupski.

b) Kapa popova, Evonymus europaeus L. (u
Krizevcima). B. Sulek, im. 139.

II. plast, kabanica. — Samo u tri pisca xvi
i XVII vijeka. Izide Maro u kapi. N. Najeskovid
1, 287. Maro bjeze6i ukine se i pade mu s ruko
kapa i mac i brokijer i celata. 1, 288. Tuj
padoh ter tade mac, kapa, 6elata i brokijer mi
pade . . . utekoh jedva go u gaku naj brze. 1, 290.
Ogrn' se kapom ti. M. Drzi6 48. U ovomu se
gradu ide u kapah, u plaStijeh. 189. Komu (ubo-
gomu) on (s. Egidio) svoju poda kapu. F. Gla-
vinic, cvit. 301at>.

m. planina u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 27. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (planina u Hercego-
vini izmedu Drobnaka, Horace i Kolasina. ciji
cobaui u proJe6e s ovcama navrh Kape ugrabe,
oni pasu planinu ono leto s primjerom iz na-
rodne pjesme: Dok od Kape pukose gromovi). —
Dovrh Kape od Horace gorne. Nar. pjes. vuk.

4, 432.

1. KAPAC, kapca, »n. zaklopac. — isporedi 1.
kapca. — Kao da je ista rijec Sto i 1. kapak,
ali po svoj priliei nije, nego ce biti postalo od
kapa kao deminutiv. — xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (kapi.ci. ,operculum'). Dva ve-
lika pehara srebrtna, pri svakoj dva kapca sre-
brtna si. veri2icami. Spom. sr. 2, 64. (1419).
Dva pehara st cetiri kapci. 2, 67. (1419).

2. KAPAC, kapca, m. dem. kap (vidi 3. kap).
— U jednoga pisca nasega vremena. Komadi6
kruha ol' kapac vina. H. Pavlinovid, rad. 63.
Ima u vijeku judskom kapac neumrlosti. 161.

1. KAPAK, kipka, m. zaklopac (ima i osobita
znacena). — Akc. se mijena u voc: kapce, kapci,
i u gen. pi. kapaka. — Jamaino postaje od turske
rijeei qapaq (poklopac, eep, cmot), premda se
tome pi otivi sto drugo a (kao da je negda bilo
h) ispada u svijem oblicima, ouim nom. i ace.
sing, i gen. pi. : ovo moie biti s toga sto bi narod
kod ove rijeii pomislio da postaje kao deminutiv
od kapa. isporedi 1. kapac. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,il coperchio del
focone' (Operculum cavi igniarii' 98*), m Volti-
gijinu (,coperchio' ,deckel'), u Stulicevu (,fora-
minis operculum per quod arma ignea bellica
accenduntur'), u Vukovu: 1. n. p. od kazana, od

ton^ere jhelm, deckel' ,operculum', cf. zaklopac.
2. ua prozoru (koje se naj vise govori pi. kapci)
,der fensterladen' ,foricula'. 3. na oku ,das augen-
lied' jpalpebra', cf. kane. 4. kapci na rukavima,
t. j. ono doje §to se moze spufiiti oko ruke i
Sto se uzvraia kad nije spufieno ,der umschlag'
,limbus'.

a. na kakvom sudu, n. p. na kadioniku. Uzme
kadionik od sluge, dr2i s livom rukom malo nize
kapka a s desnom posrid veruzic tako da more
slobodno kaditi. L. Terzid 3S6. — na loncu,
kotlu itd. Oblipi kapak od pinatico. J. Vladmi-
rovi6 18. Koji kapak, koji civ zamaze. H. A.
Ke}kovi6, sat. G5a. — na kutiji. Na kutiji kapak
otvorila. Nar. pjes. petr. 2, 149. — na mohuni,
iahuri. Ovoga sjemena (makova) vaja iz svojih
mohuna ili glavica s rukama iztresti, na priliku :
uzme se jedna glavica pak se od lie gorni kapak
odreXe, pak se glavica priokrene. I. Jablanci 177.
Kapcima pucaju6a caura. J. Pan6i6, flor. biog.^
438. — na luli. Eto, kad otvori kapak na luli,
a on okom vidi dali gori ili ne. M. P. Sapcanin
1, 76.

b. u starijeh puSaka na kremen, gvoMe sto po-
kriva casicu (lazicicu) gdje stoji prah, u koje
udara kremen i podize ga. — U Belinu i u Stu-
licevu rjecniku.

c. na mrtvackom odru. Neki opet, jos dok je
mrtvac kod kude, medu pile ili kokos u sanduk,
pokriju pokrovom, te tako pile ili kokoska bude
Zajedno s mrtvacem u ono vreme kad sve§tenik
cita opelo; po torn se oboje poklopi kapkom i
ukopa. H. D. Milidevic, ziv. srb. 1, 121.

d. V7'ata kao poklopac sto leie na tlima kad
su zatvorena, a podizu se s jedne strane kad se
otvoraju. (Dario kraj) imade ga (Danijela) osu-
diti da se baci u spiju lavsku, i bududi to uci-
neno, kapak iliti vrata bise zapecadena. F. Lastrid,
test. 199b. Od tavnice kapak otvorila, pa je baci
u tavnu tavnicu. Nar. pjes. u Bos. prij. 1, 43.
, Kapak' se zovu ona vrata mala, na koja oe uba-
cuje sijeno u stalu i na koja se ulazi iz sobe na
,stuk' (male sobice pod krovom, pa je pod ispilan,
i tu su skale izmedu done i gorne sobe). H.
Hedid.

e. na prozoru kao vrata bez stakala. Vrata i
kapci na pen^eri lupaju. D. Rapid 298. Imati
na nima (oknima) kapke. Z. Orfelin, podr. 56.
Pred samu zoru neko lupi u kapak. H. P. Sap-
canin 1, 9. Kad se proda kuda, s nom idu pedi,
prozori, kapci, vrata ... V. Bogi§id, zborn. 398.

f. palpebra, na oiima judskijem i zivotinskijem,
kao kozani poklopci kojima se oci zatvoraju i
otvoraju. Kome skoci na oku jedmicak, trudna
mu je strina ; ako je na donem kapku rodide
zensko. M. D. Hilidevid, 2iv. srb. 1, 78. Kapci
ocni, palpebrae. J. Pancid, zoolog. 82.

g. na rukavima, vidi u Vukovu rjedniku pod 4.

2. KAPAK, m. allium, bijeli luk. — V Stuli-
cevu rjecniku: kapak, v. cesnak. — Posto je
drugdje nema, nije dosta pouzdana rijed; moze
biti da postaje ili da je nadinena od kapula.

KAPAKLIJA, /. sahan sa zaklopcem. D. Po-
povid, tur. red. glasn. 59, 116. — Turski qapaqly,
u kojega je zaklopac.

KAPAKLIS, m., vidi klis, samo je ova igra
malo drukcija. Nema kona, nego se iskopa mala
rupa, pa se iz ne tera klis, koji je ovde malo
drukciji i zove se kapaklis. S. Vulovid.

KAPALICA, /. u Vukovu rjecniku : sud §to se
u nega hvata rakija ispod kazana ,ein au£fange-
geschirr in der branntweinbrennerei' ,excipula
quaedam'.

KAPALO

838

KAPATI, 1, a, a).

KAPALO, n. vidi kapilo, a. — Nacineno u
nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: ,traufe'.

KAPAMA, /. kuhano jelo od jagiietine, zelena
luka i drugih kojekakvih za6iuaka. I. Pavlovid
u Srbiji. Kapama, f. turska refi, prigano meso.
D. Popovic, tur. re6. glasn. 59, 116 (tur. qapama
,etuv4e de viande' ,gedampfte8 fleisch'. Zenker
690*)^.

KAPAMA6iJA, m. covjek koji po svojem za-
natu nadina pokrivace, tur. qapama, proSveno
odijelo laneno Hi svileno, s nastavkom ^y. — Od
XVIII vijeka (u jednom primjeru sa 2 mj. ^), a
izmedu rjednika u Vukovu (,der deckenmacher'
jOpifex stragulorum'). Nedo kapamagija. Nesko
kapamagija. Glasnik. ii, 3, 71. (1706—1707).
Dade me jednom majstoru kapama^iji. D. Obra-
dovic, ziv. 40.

KAPAN, m. selo u Slavoniji u iupaniji viro-
vitickoj u opdini suhopo}skoj. zove se i Antunovac.
RazdijeJ. 141.

1. kXpAI^E, n. djelo kojijem se kapa. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu, u Jambresicevu,
u StuUcevu, u Vukovu. Neprestano kapane, kad
je velik da2d, i zena svadjiva, jedno su. D. Da-
ni6i«5, pric. 27, 15.

2. KAPANE, n. igra neka u bosanskoj Kra-
jini 8 kapama i obojcima pod koje se krije para,
prsten i dr. M. Euzicid, uprav djelo kojijem se
ko kapa, vidi kapati se.

1. KAPAE, m. covjek koji po svojem zanatu
nacina kape. — Nacineno u nase vrijeme. — V
§ulekovu rjecniku: ,mutzenmacher'.

2. KAPAE,, m. vidi 2. kapara.

1. KAPAEA, /. arrhabo, arrha, novae Hi drugo
Uo vrijedi kao novae, koje, kad jedno obeca sto
drugome, Hi dvoje sklopi pogodbu, jedno da dru-
gonie da 6uva, te, ako ne ostane pri obecanu Hi
pogodbi, da mu vet ne vrati, tal. caparra. — ispo-
redi arauna, rauna, ravna, uvjera. — Od xvii
vijeka (vidi kod b), a izmedu rjeinika u Mika-
linu (kapara, rauna ,arrha, arrhabo'), u Bjelo-
stjencevu (v. zadavek), u Vukovu : (ital. caparra)
das angeld' ,arrha'.

a. u pravom smislu. Da (trgovac) dade jedan
dio od cine za kaparu. F. Lastrid, test. 44a.
More se dati samo od jedne strane nika uvira
oli ti ravna oli, kako drugi reku, kapara s ovim
ugovorom da ima povratit svekoliko tko po-
manka u zaruceni. M. Dobretid 418. Da se utvr-
dimo 8 kaparom. V. Vrcevi6, igr. 18. Eije6 mi
je kapara. V. Bogi§i6, zborn. 453. Kapara, nem.
,angeld', tal. ,caparra'. B. Petranovid, ru6n. knig.
11. One §to se daje napred, kad se sklapa po-
godba, smatra se, izuzamsi slufiaj kakvoga oso-
bitoga ugovora, samo kao znak, da je sklop}ena
pogodba ili kao osigurane, da 6e se ispuniti i
zove se kapara. Grad. zakonik. 2, 166.

b. M prenesenom smislu, o demu duSevnom.
Daje nam kako zaklad stanovit ali kaparu slave
rajske. P. Eadovcid, nac. 406. Koja nam ostavi
za vidnu kaparu. I. An6ic, svit. 102. Prima
oblast za kaparu i tutiju istinitu. ogl. 37. Daje
duh sveti kaparu u area na§a. vrat. 84. Nek ti
bude ovi prisveti sakramenat za kaparu tvoga
odrigena. J. Banovac, pred. 78. I tako imamo
danas na obrizovane Sina BoXjega kaparu i po-
fietak na§eg odkupjeiia. F. Lastrid, od' 294. Ka-
paru za odkupjene nase u vlastitoj krvi dati jest
se dostojao. test. 36*>. Nijo li od osam dana dao
kapare za odkupjene svita? svet. 28*.

2. KAPAEA, /. Caparis spinosa L., neka bifka
i sami nezini pupojci §to se upotreblavaju kao

zacina kod hrane. — Ili od lat. caparis Hi od
tal. cAppero. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika]inu (kapara, trava ,capparis, cappar, in-
turis'), u Belinu (,capparo, pianta nota' ,cappari8'
170*^), u Bjelostjencevu: (plur.) kapare jcapparis';
u StuUcevu (,capparis'). Mesa, zaladije, frit, kapar
i mendul. Korizm. 3a. Kapare, Xafrane od nih
ne odklada, smokve indijane s listjem ko obada.
P. Hektorovid 35. — Gdjegdje se kaie i kapar
(muskoga roda). Kapar, Capparis rupestris, C.
spinosa. Gas. ces. muz. 1852. 2, 51. Kapar (u
mletackom rukopisu), Kapara (Dellabella), (Ka-
pare, Kapari), rus. Kanepcti, ces. kapara, po}.
kapar : capparo (Dellabella), caparis (u mletackom
rukopisu), 1. Capparis spinosa L. (Sabjar, Lambl) ;
2. Capparis rupestris Sibth. (Vodopid). B. Sulek,
im. 139.

KAPAEATI, kapiram, pf. vidi kaparisati. —
U nase vrijeme. Za§to ja mislim vrijedi §enicu,
tako sam ugovorio i kaparao }ude i kone. Nar.
prip, vrc. 68. Ako bi kupac porekao se i ne
uzeo kaparanu stvar. V. Bogisid, zborn. 454.

KAPAEICA, /. iensko decade Sto po svojem
zanatu nacina kape (i mu§ke a osobito ienske).

— Nadineno u naSe vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,haubenmacherin ; haubenputzerin'. — ispo-
redi 1. kapar.

KAPAEISATI, kapirisem, pf. dati kaparu te
tako utvrditi pogodbu. — isporedi kaparati. —
Naiineno od 1. kapara. — Moh biti prelazni i
neprelazni glagol. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (.verangelden* ,arrha firmo').
Ako bi odstupio onaj koji je kaparisao, tad gubi
kaparu. V. Bogi§id, zborn. 478.

KAPAEISAVATI, kaparisavam, impf. kapari-
sati. — U naSe vrijeme: Nema burgijdsEl da ka-
parisavaju veprove. M. D. Milidevid, zim. vefi.
354.

KAPAT, adj. koji ima kapu ili nesto kao kapu.

— U jednom primjeru xviii vijeka (o vrganu).
Vrgaiii kapati, mlici, gjive, smrdci, pedurke. M.
Katancid 42.

KAPATI, kapjem (kapam), impf. stillare, pa-
dati na kap]e (kap po kap). — isporedi kapiti.

— vidi i cijediti. — Akc. se ne mijena (aor. 2
i 3 sing. kapa). — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. kapati, rus. Kanari., ces. kapati, poj.
kapad. — Korijen je kap, isporedi kapja i 1. kap.

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.stillare'), u
Mikalinu (kapati, kapiti ,8tillo, perfluo'), u Be-
linu (kapati, kapjem ,gocciare o gocciolare' ,stillo'
352a; kapati, kapa .grondare' ,stillo' 359^; ka-
pati, kapje ,piovere dentro la casa' .perpluo' 567*),
u Bjelostjencevu (kapam, v. kapjem ; kapjem, ce-
dim se ,8tillo, de- 1. distillo, exstillo, gutto, gu-
tatim fluo'), u Jambresicevu (kapam ,8tillo'), «
Voltigijinu (kapati, kapam i kapjem .gocciolare,
colare, grondare' ,tr6pfeln'), u StuUcevu (kapati,
kap}e , stillare, distillare, extillare, guttatim emit-
tere'), u Vukovu (kapati, kapjem, 1. .tropfeln'
.stillo'. 2. nad knigom, u tamnici .schmachten'
,conficior' s primjerom iz narodne pjesme : S tebe
danas kapjem u tamnici. 3. rdom, ,iin fluche' :
Edom kapa' dok mu je kojena), m Danicicevu
(,stillare ; instillare').

1. neprelazno.

a. sa znaienem sprijeda kazanijem.

a) uopde. aa) subjekat je kap]a Hi uop6e sto
iitko. Kapja kapju§tija. Stefan, sim. pam. §af.
1. I pot bi negov kakoto kapJe od krvi kapa-
judi na zemju. N. Eaiiina 103*. luc. 22, 44. Kr-
vava osoka joj poce kapati. M. Vetranid 2, 92.
Kad pokriva tega podvigne do mala, ugleda da

KAPATI, 1, a, a).

889

KAPELA, a.

svega rosa je popala, koja, dam ti znati, kapjami
se stvori, tor bude kapati niz dola od zgori. P.
Hektorovi6 15. Krv na nu kapaSe. Michelan-
gelo. 49. Kuke im su kako <Sap}e krivijeh prsta
i Dokata, iz usta im 6emer kapje §to kravosce
svaki stvara. J. Palmotid 53. Ved im od van
krv ne kapa cijed tabanstva teicijeh §tapa. J.
Kavanin 269^. Od evijeh strana kapa§o krv. M.
Leku§i6, razm. 84. Krv je padala na maramu.
A. Kani21i6, kam. 6U6. U)e po naravi svojoj
kap]e i razlijeva se. J. Matovid 181. Voda koja
kap}e iz loze ranene. M. Dobretid 24. Ved iz
Marka crna krvca kapa. Nar. pjes. marj. 39.
Kisa kad bode da padne, naj prije pocne kapati.
Nar. posl. vuk. 134. — amo pripadaju i ovaki
primjeri u metaforiikom smislu: Med kapjet iz
usfc jej a poslSd obrSte se gorest gorka. Pril.
jag. ark. 9, 138. (1468). Iz nosa im ijed kapa§e.
Zborn. 1571'. Sadcu (sat su) u istinu meda ka-
pjudega usne ne (,favu3 enim distillans labia
meretricis'. prov. 5, 3). M. Divkovid, bes. 66».
Ako ne curi, a ono kapJe. (Ako so ne dobija po
mnogo, dobija se po stogod). Nar. posl. vuk. 7.
Jer s usana tude 2ene kapje med. D. Danicid,
pric. 5, 3. — bb) u prenesenom smislu, o 6emu ito
nije zitko nego vece Hi mane sitno (u obadva
primjera o gamadi). Iz nega 2iva po6ese crvi
kapati. L. Vladmirovid 67. A ozgore grad od
vaSih kapa od stjenica i od guSterioa. Osvetn.
1, 37. — cc) u prenesenom smislu, o cemu, sto nije
tjelesno. Svrhu nikih dini samo kapati obilnost.
A. Tomikovid, gov. 147.

b) kao imperfektivni glagol prema iskapati, o
otima (znaiene nije pravo nego preneseno, od
prilike kao deznuti). K tebi kapju oci nase. A.
Kani21id, utod. 7.35. 06i de tvoje gledati i ka-
pade jednako za nima. D. Danidid, 5m js. 28, 32.

c) kao imperfektivni glagol prema skapati, gi-
nuti, propadati, camiti (o ludskom tijelu i uopce
0 celadetu), isporedi cijediti, 3, b) dd), n. p. ka-
pati nad knigom, u tamnici, i cesto kod pro-
klestva : Rdom kapao ! — Kdom kap'o dok mu
je kolena! Nar. pjes. vuk. 2, 299. Edom kapo,
udvorico kleta! M. Pavlinovid, razl. spis. 138.
vidi u Vukovu rjecniku pod 2 i 3.

b. pustati kroza se Sto zitko da prolazi i pada
kapjama, n. p. o krovu i po tome o kuci. Pokrov
(od crikve) tvrd, i da nigdire ne kapa. M. Bi-
jankovid 82. O koja zlodesta kuda! sva kap|e,
sva hode se razoriti. P. Posilovid, nasi. 45*. —
0 sudu. Supa| kotlid nu ne kapa. I. Dordid, ma-
runko (primjer iz glave).

c. pustati iz sebe da nesto tece i pada kapjama.
ovo stoji u instrumentalu. Kapati de gore slastju.
Bernardin 134. N. Ranina 160*. amos. 9, 13.
Kapati de planine slastju, a svi vrse}ci biti de
razteJani. I. Bandulavid 174^. Poce manom lug
kapati. J. Kavanin 199*. Divojke kapJu z o6i
dijamanti. Nar. prip. mikul. 57. Gore de kapati
slatkim vinom. D. Danidid, amos. 9, 13. — U
prenesenom Hi metaforickom smislu. Oblaci neka
kapJu pravdom. D. Danicid, isai. 45, 8.

2. prelazno, kao kauzalno prema znacenu kod
1, a, iiniti da sto kapje. Juncju zltct st 2ent-
skymB mlekomt smesivt kapji vt uho. Sredo-
vjedn. lijek. jag. star. 10, 101.

KAPATI SE, kapam se, impf. igrati se ka-
pama. u bosanskoj krajini. M. Ruzidid. — ispo-
redi 2. kapailie.

KAPAVAC, kapavca, m. desma. u Lepenici.
L. Dordevid.

KAPAVICA, /. nesto sto kapa, ali se nahodi
u osobitijem znaienima.

a. u Vukovu rjeiniku : voda od kiSe Sto kap]e
8 kuda jdas vom dache herabtraufelnde regon-
wasser' ,aqua pluvialis de tecto stillans' s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.

b. gonorrhea, neka bolest. — Nadineno u na§e
vrijeme. — U Sulekovu rjeiniku: , tripper'.

c. ime bijci, vidi crkvina, b i drijenak, c). —
Vaja da se tako zove jer kad se slomi grandiea,
iz ne kapa sok. — U na§e vrijeme. Kapavica,
Parietaria officinalis L. (Ilija Sabjar). B. §ulek,
im. 139.

d. selo u Ilercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 118. U selu Kapavici. V. Vrdevid,
niz. 168.

KAPAZANDRA, /. Pecten jacobaeus L., tal.
cappasanta, neka Skojka. — U Bjelostjenievu
rjecniku : kapa2andra, velika ostriga .tridachna'.

1. KAPCA, /. vidi 1. kapac. — xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danidicevu (uz kaptct). Dva
pehara b§la st verigami i sb kapi.cami. Spom.
sr. 1, 169. (1422). Dva pehara s cetiri kapcami.

2, 69. (1423).

2. kApCA, /. dem. 1. kap. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjeinika u Vukovu. Tko de nam dati
kapcu vodice da se razladimo ? M. Divkovid, bes.
180^. Grdje li kapca da pane u more? Osvetn.

3, 81. Dobar kamen mora kapcu vode oma upiti.
D. Popovid, poznav. rob. 70.

KAPfiiCA, /. dem. 2. kapca. — Od xviii vijeka,
Tko ne bi onu naj poslidnu popio kapdicu, ako
je Isus svu koliku izpio casu? D. Rapid 219.
Josip je na obrizovanu ditesca, da kupi svojima
rukam kapcice Aegove krvi pravedne. A. Tomi-
kovid, gov. 36. Jedna kapcica krvi. G. Pestalid
163. Nejma ne u tebi vise ni jedne kapcice ra-
dosti. 180. Svaka kapdica zlata vridi. 208. Va
po|u ni kapcice vodice. Nar. pjes. istr. 2, 36.

KAPCI6, m. prezime Hi muSki nadimak. —
XV vijeka. Blasko pridivkom Kapcid. Mon. croat.
92. (1461).

KAPEC, m. voda blizu Zastroga §to Jeti da
teke kapi. M. Pavlinovid.

KAPELA, /. srlat. capella (misli se da je dem.
capa, vidi kapa, te da se tako naj prije zvala
crkviea u Toursu u Francuskoj gdje se cuvao
plaSt svetoga Mratina), mala crkva s jednijem
otarom, Hi sama po sebi, Hi u vecoj crkvi, Hi u
dvoru i u privatnoj kuci. — Akc. se mijena u
gen. pi. kapela. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (kapela od crkve ,sacellum, ca-
pella, sacrarium, delubrum'), u Bjelostjencevu
(kapela, otarnica , capella, sacellum'), u Jambre-
§icevu (, capella').

a. sa znacenima sprijeda kazanima (ne mo£e
se kod svakoga primjera znati koje je osobito
znacene). Ca godi pristoji kapeli vise recenoj.
Mon. croat. 83, (1457). Ako bi redovnik posal
na kapelu van kotara vrbovskoga. 135. (1487).
Tu kapelu ucini Vid na 6ast b. d. Marije. 189.
(1505). Crikva il' kapela. S. Budinid, ispr. 152.
Gdje su kapele recenoga rozarija. A. Gucetid,
roz. mar. 34. U kojijeh crkvah nahode se ka-
pele od imena Bo2jega. roz. jez. 26. Kapela je
i sada na mistu onom. F. Glavinid, cvit. 106b.
Grob 8 kapelom onom dini razoriti. 369''. Ukopa
je biskup u svoju crkvu i kapelu. I. Drzid 182.
Drugi postavjaju prvorodena i kapele i pisu knige
i druge stvari prilicne za ostaviti uspomenu od
nih. M. Radnid 66a. Misto . . . ili u kapeli i
crkvi. A. Badid 351. Blazeni Pa§kvale, ako is-
prosis od Boga mome muzu 2ivot, obedajem ti
se pohoditi grob i kod nega obisiti pokrov
moga muza i vas potrosak od pogreba dati u

KAPELA, a.

840

KAPEKNAUM

pomo6 tvoje kapele. J. Banovac, pred. 143. Otido
i kako je blizu kapele opet prid no6 otido. F.
Laatri6, ned. 345. Pokraj kqje kapela sv. Tere-
zije dici se. M. A. Kejkovii, sat. B5a. §ta je
nasa Eakovica spram one bogomoje — kapela.
M. P. Sap6anin 1, 82.

b. poSto je isprva bio neki broj pjevaca i svi-
raia sto bi pjevali i svirali kod sluibe Boije u
hapeli (Sto je u velikoj crkvi), ostalo je kao teh-
nidka rijec kod muiike za zbor pjevaca i sviraca,
u na§e vrijeme naj Hesce za svtraie (orhestar).

— nemam potvrde pri ruci.

c. cesto se nalazi kao mjesno ime: uopce se
vioie misliti da je ime postalo jer je u onom
mjestu bila kakva crkvica, ali to se ne moie znati
za djelo kod svakoga imena (isporedi i Gabela).

a) planine u Hrvatskoj Sto veiu Kras s di-
narskijem Alpama; dijele se na dvoje: na ,Ve-
liku Kajjelu' na sjeveru, na ,Malu Kapelu' na
jugu. — i u Vukovu rjedniku: planina u Hr-
vatskoj.

b) u Hrvatskoj. aa) dva sela u iupaniji va-
raidinskoj. Eazdije). 96. 98. — bh) zaselak u
iupaniji licko-krbavskoj. 35. — cc) dva sela u
iupaniji bjelovarsko-kriievackoj. 107. 116. — dd)
VlaSka kapela, selo u iupaniji varaidinskoj . 106.

c) u Slavoniji: Kapela nova i Kapela stara,
dva sela u zupaniji po£eskoj. EazdijeJ. 124.

d) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu kraguje-
vaikom. Votnak kod Kapele. Sr. nov. 1873. 531.

— bb) mjesto u okrugu krajinskom. Livada kod
Kapele. Sr. nov. 1866. 391.

KAPELAC, kapelca, m. kajkavski Kapelec, selo
u Hrvatskoj u Zupaniji varafdinskoj. Eazdije}. 92.

KAPELAN, kapelana, m. srlat. capellanus, tal.
cappellano, pop koji obav^a sluibu Boiju u ka-
peli, Hi stoji u koga za tu svrhu. — Od xiv
vijeka, a izmedu rjednika u JambreSicevu (,ca-
pellanus') i u Danidicevu (kapelani., srl. , capel-
lanus'). Kapelan gospodina kneza. Mon. Croat.
40. (1325). Kapelan kneza Martina. 82. (1455).
Z glavari i kapelani. Stat. po}. ark. 5, 312. Po-
slasmo k vamL naSega kapelana dumi> Mirka.
Spom. sr. 2, 31. (1388). Popt Milaci> naSt po-
Cteni kapelanfc. 2, 34. (1392). Pridt otfccemi.
kuStodomi. i kapelanomt Marinomi.. Mon. serb,
450. (1451). U prikazanju redovnika ili kape-
lana. §. Budini6, ispr. 153. Bududi kapelanom
u Sarajevu. M. Divkovid, nauk. 84. Mojega
slugu 1 kapelana. zlam. 135. Papa, bududi blizu
smrti, rece jednomu svomu kapelanu. P. Posi-
lovid, nasi. 153**. Ovo je nepomiia od kapelana.
S. Margitid, ispov. 6. Parok ili kapelan ne moze
otidi od svoga stada. A. Badid 47. Pode negov
kapelan, da za A misu rece. J. Banovac, pripov.
116. U Bosni po selije pastire duhovne opdeno
zovu kapelane. F. Lastrid, od' 3. Kapelanu iliti
pastiru onoga mista bi potriba otidi u drugo selo.
ned. 345. Bi u levantu kapelan s *eneralom
Mudinigom. And. Kadid, razg. 195.

KAPELANIJA, /. tal. cappellanla, stane ili
sluiba onoga koji je kapelan, i mjesto gdje ima
kapelan. — Od xvi vijeka. Ki imaju vikuvidnu
vikariju ali kapelaniju. Narudn. 19*. Onde sam
ti ja s na&im Melentijem na kapelaniji. D. Obra-
dovid, basn. 361. Pismo od dr^anja od mis koje
svak od nih ima redi, ili cida razloga od svojih
dobrodinstvih, ili od drugih drianjih, kapelanij,
ill mansionarij od nih primjenih. M. Bijankovid
156. Kapelanije i kuratije, A. d. Costa 1, 33.
One kapelanije ne poznaju se nadarja. 1, 213.
Ako bi imao kakvu kapelaniju svagdanu i viko-
vitu. M. Dobretid 298.

KAPELAnSTVO, n. vidi kapelanija. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. Dokle god sam ovo pisao
kapelanstvu Biogradskomu. M. Radinid iii.

KApELICA, /. dem. kapela. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u JambreSicevu (,fagutal').

a. u pravom S7nislu Jest ninS kapelica v torn
meste. S. Kozicid 4*'. Cinase kapelice srebrne
Dijani (o poganskoj crkvici). Anton Dalm., nov.
te§t. 203. act. ap. 19, 24. Mo}ase Boga u jednoj
kapelici. J. Filipovid 3, 334*. U pozezkoj ka-
pelici lavretanskoj. A. Kaniilid, utod. xxiv. U
Duboviku plemenita kapelica na postene ne-
govo uzdignuta. fran. 4. Prilipu kapelicu prilipa
majstorluka. M. Zoridid, zrc. 164. Okruneno
kapelicom svetoga Vincencija, M. A. Rejkovid,
sat. B6a. U cemu postavjeno stoji dostojno svetim
molitvenicam to je kudnim kapelicam i crkvam
postene? I. Velikanovid 3, 262. U kapelici crkve
sv. Avgustina. I. J. P. Ludid, razg. 87. Otuda
nas odveo u podzemnu kapelicu. 8. Tekelija.
letop. 119, 67.

b. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-
kriievackoj. Razdije|. 109.

KAPELNA, /. selo u Slavoniji u Supaniji vi-
rovitickoj. Razdijel. 133.

KAPELSKI, adj. koji pripada kapeli (ili Ka-
peli). — Kod mjesnijeh imena.

a. Kapelski Vrh, selo u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj. Eazdije}. 93.

b. Kapelska Livada, mjesto u Srbiji u okrugu
6acanskom. Niva kod Kapelske Livade. Sr. nov.
1873. 739.

KAPELScaK, m. selo u Hrvatskoj u iupaniji
zagrebackoj (zove se i Stubidke Toplice). B,az-
dije}. 85.

KAPENAK, kap^nka (Hi kapenak?), tn. ne-
kakva kabanica. — Ne zna se jeli osnova kapenk
ili kapenak: prvo se tvrdi u Belinu i u Volti-
gijinu rjecniku (vidi i jedini primjer), drugo u
Stulicevu (vidi i kopenag). — Od tur. kapenek
(vala da nije istoga postana Sto i kabanica), ali
poSto se duje samo po zapadnijem krajevima,
moze biti doslo u slavenske jezike ne od Osman-
lija nego joS prije od kakva drugoga turskoga
plemena (vidi kod klobuk), isporedi novoslov. ka-
penjek, bug. kepenSk, malorus. kepeh, kepedak,
po^. kopieniak, rumunski kepeneg, ma^. kopeny,
kopenyeg. — U Vraniicevu rjecniku (,penula ;
sagum'), u Mikalinu (kapenak, plast za put ,pe-
nula, lacerna, pallium'), u Belinu (,kapenak, ka-
p6nka' ,gabbano, palandrano' ,penula' 335*; ,man-
tello da viaggio' ,penula' 461''), u Voltigijinu
(kapenak, kapenka ,tabarro, palandrano' ,manter),
M Stulicevu (.kapenak, kapenaka' ,pallium' s do-
datkom da je uzeto iz Mika^ina). — U jednom
primjeru xvu vijeka ima rijec kapenka, ali nije
dosta jasno jeli gen. od kapenak, ili je nom.
sing, sa znaienem: kapa. Na svakom berita ka-
penka naj veda bila, ka dohita do pleda. B. Kr-
narutid 12.

KAPENAKCAC, kapenakdca, m. dem. kapenak.
— O Stulicevu rjeiniku. — sasma nepouzdano.

KAPENAK6i6, m. dem. kapenak. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.

KAPENKA, /. vidi kapenak na kraju.

KAPERNAUM, m. KamQvaov^u, Capharnaum,
grad u Falestini (pomine se u jevandelima). —
Od XVI vijeka. V Kapernaume. Korizm. 5*.
V Kapernaum§. 14*. I ostavivsi Nazaret, dode
i namjesti se u Kapernaumu primorskome na
medi Zavulonovoj i Neftalimovoj. Vuk, mat.
4, 18.

KAPESI

841

KAPETAN, d.

KAPESI, u narodnoj pjesmi proSloga vijeka,
turska rijec kao psovka (muSkome), jamacno ud
tur. qal^ipe (lueretrix). Ja 6u fiiniti, bre kapesi,
causi te da zadave. Nar. pjes. bo^. 217. vidi i:
Bre kapesi, interj. bre kurvidu! sr. u Vuka pod
bre i tur. |;ahp6. 217. (V. Bogi§i6).

KAPETAN, kapetana, m. srlat. capitaneus, tal.
capitano, poglavica, zapovjednik, voda (uopce i
u osobitijem znaienima). — isporedi kapitan. —
Akc. 86 mijena u voc: kapetane, kapetani. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecniku u Vukovu (,der
hauptmann, feldhauptmann' ,tribuiius, dux'. U
Bosni su kapetani starjesine i upraviteji od gra-
dova i od liihovijeh okolina, i ovo kapotanstvo
dn sad je u nih ostajalo od oca ainu. ovaki je
od prilike bio i Leka u Prizreuu. Za vremena
Karadordijeva, poSto se vojska bila malo uredila,
volike bujubase nazovu se kapetanima, a pod-
rucjo ovakoga kapetana zvalo se srez u kome je
bilo nekoliko sela i lualijeh bu|uba§a. Za vre-
mena MiloSa Obrenovi6a kapetanima se nazovu
kneXinski knezovi a kneJine srezovima. cf. knez)
i u Dan^iicevu (kapetant, srl. .capitaneus'. po
drugim krajevima ,6efalija'. of. kapitant).

a. zapovjednik kod vojske. — Vec u naj sta-
rijim primjerima. Odt kapetanovt grada Du-
brovnika, odt Marina Bunida i odt Jakete Gun-
dulida . . . kako pride k namb u DubrovnikL
Grabafib Dabi.ci6b l^usticaninL i ugovori i utvrtdi
da dovede petbdesetb dobrehb junaka odevenihb
oruXijemb, jedni sb lucbmihb (sic) i strelami a
druzi Sb madi i st stiti . . . Spom. sr. 1, 48.
(1403). ovdje va]a da su kapetani oni Sto su se
latinski zvali Officiales armamenti, vidi : Dva
vlastelina (, Officiales armamenti') opravjaju vo-
jene potrebe. M. Puci6 u Spom. sr. 1, xxix.
moze biti da je isto znacene i u ovom primjeru :
Odb vladu§tago grada Dubrovnika i odb kape-
tanovb Hrbsu Utesenovicu. eto da je u znanije
vsakomu kako receni Hrbsb dosla k nanab a go-
vore i obStuje da bude Dubrovniku veranb . . .
Spom. sr. 1, 53. (1404). — u ova dva primjeru
slicno je znacene, jer se ne govori o zapovjedniku
jednoga broda kao sto je kod e: Odb kapetana
onehb golijahb. Spom. sr. 1, 45. (1403). Posjite
kapetanu na golije. 1, 148. (1420) — vidi dale:
Prem ako vitezovi gube ufanje na boju od straha,
ali ako vide da se nih kapetan nista ne boji i
nih ponukuje i slobodi, i tako se vitezovi slo-
bode, pokrepjuju i dobrovojnije boj biju : ovako
i mi, kada cujemo na§ega kapetana i poglavicu,
to jest Isukrsta, da je dobrovojno po svomu ho-
tjenju i po svojoj voji dosao na ovi svijet boj
biti protiva djavlu za na§e spasenje i nas ponu-
kovati da nega gledaju6i kako vitezovi svoga
kapetana slobodnije i dobrovojnije pocnemo boj
biti protiva neprijatejem du§e na&e. M. Divkovi6,
bes. 242^. David bi u6inen poglavica i kapetan
prid puokom izraelskijem. nauk. 289b. Kakono
ufiinise kapetani od puka izraelskoga. S. Mar-
giti6, fal. 1. ^ tiime pije tridest kapetana i tri-
deset i tri ^enerala. Nar. pjes. vuk. 3, 94. —
Slicno je i kad je vlast ne nad pravijem vojni-
cima nego nad ludima koji su u cemu slicni voj-
nicima, n. p. Dva hajduka devet kapetana. (Haj-
duci ovdje znace panduri ili cetnici, kao sto se
obicno u vojvodstvu govori). Nar. posl. vuk. 57.
Imali su (knez i malo vijece u Dubrovniku) za
sluSbu deset ,zdura' sa svojijem ,kapetanom'. M.
Puci6 u Spom. sr. 1, xxvii. Stari svat i cajo
kog ovde (u Srijemu) kapetanom zovu. V. Bo-
gi§i6, zborn. 252.

b. u nekijeh pisaca kaze se o Mojsiju da je
kapetan, dim uz opce znaiene (poglavica) misli

se i na drugo: voda. I dase ga kapetanu Moj-
siju. S. Margiti6, fal. 13. Mojsije kapetan puka
Izraelskoga. F. Lastric, ned. 217. S kapetanom
slavnim obranoga puka Bozijoga Mojsijom. 294.
Mojsije ugodni sluga Boii i slavni kapetan puka
obranoga. 295. — I u prenesennm sinisla. Stje-
pana svijeh mucenih kapetana. J. Kavar'iin 315''.

e. M vojsci onaj koji zapomjeda satnijom ili
kumpanijom (od prilike 100 moinaka), isporedi
satnik, stotinik. — Ooako je ime uvedeno od xvi
vijeka po evropskijem vojskuma (naj prije franc.
capitaine, pa otale nem. kapitan, sad hauptmann);
u naSeniu je jeziku potvrdeno od xviii vijeka.
Uzeti dobru priliku od stotinika iliti kapetana.
F. Lastrid, ned. 74. Zapovida vatri da snido
s neba i sazoze kapetana s pedeset vojnika, koje
bija§e poslao kra) Okozija da ga ufate. od' 344.
Posla stotinika svoga s 50 vojaka, da ga (Iliju)
svezana k nemu dovedu. Ilija pak s duhom Boijim
nadahnut zapovidi da s neba side vatra i da ji
popali, §to se te i dogodi. po isti nafiin ucini
i drugomu kapetanu koji s drugima 50 bija§e
dosao za svezati ga. E. Pavi6, ogl. 31G. Ka-
petan iliti stotnik. D. Rapid 302. Na ormanu
mladom kapetanu, na se§iru mladom oficiru, na
pengeru mladom obrsteru. Nar. pjes. vuk. 1, H35.
vidi i: (Knez Danilo) uredi vojsku u svoj Crnoj
Gori postavivsi joj starjesine: vojvode, serdare,
kapetane, stotinase, barjaktare i desetare. N.
Ducid M Glasnik. 40, 47. i: Na vojvode i na bu-
Jubase, kapetane i na barjaktare. Nar. pjes. vuk.
4, 344.

d. uz vojnicku vlast moh biti i druga, tako
da kapetan moze biti uopce : poglavica, zapo-
vjednik, starjesma itd. a gdjegdje i bez vojnieke
vlasti. naj cesce je kapetan c€}ade §to je od vece
oblasti dobio vladane nad nekijem gradom, prije-
djeloin, krajmom itd. vidi i u Vukovu i u Da-
niciceou rjecniku. — treba dodati da se u sinjem
privijerima ne da razlikovati od znaccna pod a.
Kapetanb i kastelanb zadrbski poslase. Spom. sr.

1, 83. (1406). Hodemo pisati nasemu kapetanu
u Ratb. 1, 96. (1109). Kb nasemu kapetanu ki
jestb u Trstenici. 1, 148. (1420). (vidi i: U Cav-
tatu kapetan, u Janini kapetan, u Pejescu ka-
petan. M, Pucid M Spom. sr. 1, xxix). Knezb i
kapetanb kotorski. Mon. serb. 463. (1454). Po-
nizni kapetan od Kafarnauma. I. Ancid, svit.
260. Memed care bilu knigu pise, ter je sa}e
krojskom kapetanu. And. Kacid, razg. 134*. S ka-
petanom Rinanskijem. Nar. pjes. vuk. 1, 176.
Ban Stijepo i kapetan Jovo. 1, 4tO. Al' govori
Jovo kapetane. 1, 441. Biskup popovima, a knez
vlastelama, kapetan sudama. 1, 495. Tu mu dode
zem}a Bosna slavna i od Bosne tridest kapetana.

2, 180. Sto kazuju cudo u Prizrenu u nckakva
Leke kapetana. 2, 223. Vino pije tridest kape-
tana u Karlovcu bijelome gradu. 2, 348. Bre
sestridu Jovan-kapetane ! 2,534. Po imenu Jovan-
kapetane. 2, 537. O Ivane Senski kapetane!

3, 173. Mila derka Hamze kapetana. 3, 199.
Poslase je Spu2u na krajinu a na ime Spusku
kapetanu. 4, 129. Vojsku kupi Kulin kapetane
krajiSnike Turke nevjernike. 4, 194. Za zdrav|o
nasega okolisnog kapetana. Vuk, ziv. 78. No
je sila poslana od drventskog glavnog kapetana.
Osvetn. 4, 33. Glavni sud sastojao se od tako
nazvana , kapetana opdine' . . . Pravdonosa. 1852. 5.
u Austriji se kaze okruzni i kotarski kapetan
(nem. kreis- i bezirkshanptmann). — Uz musko ime
stoji kapetan eesto kao cast (vidi primjere iz na-
rodnijeh pjesama i osobito: U Prizrenu u bijelu
gradu poglavicu Leku kapetana. Nar. pjes. vuk.
2, 226).

KAPETAN, e.

842

KAPICE

e. u svetnu primorju kapetan je eapovjednik
broda, ali samo velikoga koji moie na daleko
putovati. Vjeteza je porodila majka po imonu
B.alenovid-Jurja kapetana od sinega mora. And
Kacii, razg. 229^. 1 veliki morski kapetani. Nar.
pjes. vuk. 5, 291. — Amo uprav ne pripada
ovaj primjer (vidi kod a) : Memed razsrden zove
prida se pasu kapetana od bojni brodova. And
Kacic, razg. 149.

KAPETANICA, /. kapetanova iena. — ispo-
redi kapetanovica. — U Vukovu rjecniku: ,die
frau des feldhauptmannes' ,uxor duels'.

KAPETANI6IN, adj. koji pripada kapetanici.

— U Vukovu rjedniku.

KAPETANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 221.

KAPETANIJA, /. a) u apstraktnom smislu,
osobina, cast, vlast onoga koji je kapetan, ispo-
redi kapotanstvo; b) u konkretnom smislu prije-
djel pod ohlasti kapetanovom (vidi kapetan, d),
isporedi knezina, kaznacina, zupa itd. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu (,das kom-
mando' ,imperium' und ,manus' s primjerima :
Izgubio kapetaniju. DoSao s kapetanijom).

a. M apstraktnom smislu. Auersperg ostavi ve-
liku kapetaniju aliti generaliju. P. Vitezovi6,
kron. 164.

b. u konkretnom smislu. Izmedu mora i otoke
su male dvije knezine ill kapetanije : Lustica i
Krtole. Vuk, poslov. xvii. Od mojih sinova nema
bo)ili momaka u svoj kapetaniji. M. D. Mili6evi6,
zim. vec. 305. Zvao je u svatove gotovo svu
jednu kapetaniju. 356.

KAPETANOV, adj. koji pripada kapetanu.

— Izmedu rjecnika u Vukovu i u Danicicevu
(kapetanovfc). Tvojoj milosti obrazt odb kapeta-
nova recenoga lista posilamo. Spom. sr. 1, 46.
(1403). Da svaku (sipku) zabilezi 8 imenom ka-
petanovim. E. Pavid, ogl. 158.

1 s mjesnijem imenima.

a) Kapetanova dnprija. Glasnik 22, 55. (u
rjecniku za Opis Bosne i Hercegovine gdje stoji
da je uzeto iz Glasn. 20, 351, ali ondje nema
toga imena).

b) Kapetanovo Jezero u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 38.

cj Kapetanovo Poje, naseohina u Slavoniji u
iupaniji pozeikoj. Razdije). 128.

KAPETANOVAG, kapetdnovca, m. inomak koji
je pod kapetanovom zapovijedi, u kapetanovoj
sluzbi. — U Vukovu rjecniku: ,einer von des
hauptmanns leuten' ,homo duels'.

KAPETANOVICA, /. vidi kapetanica. — V
nase vrijeme. A na ruke kapotauovici. Nar. pjes.
here. vuk. 58. O Jelice kapetanovice, gaji lice
dok kapetan dode. (Nar. pjes) Pop ^ivojin iz
Srbije. Davor bulo, ho§ so zvati kapetanovica?
Osvetn. 4, 18.

KAPETANOVIC, m. prezime (po ocu kape-
tanu). — U naie vrijeme. Kara-Mamut Kape-
tanoviiu. Nar. pjes. vuk 4, 434. A moj pun6o
Kapotanovidu! Nar. pjes. petr. 1, 196. Ilarion
Kapetanovid. §em. prav. 1878. 82. Nikola Ka-
petanovid. Rat. 419. — vidi i Kapetanovidi.

KAPETANOV161, m. pi. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 30 (gi^je stoji Kape-
tanovid, ali vidi: Kapetanovidi, selo izmedu srpske
suhe granico, Drine i Visegrada; u nemu 2ive i
Srbi i Turci. ]^. V. Stojanovid).

KAPETANSKI, adj. koji pripada kapetanima.

— U nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu:

n. p. plata ,feldbauptmanns- (z, b. sold)' ,ducis
et ducum'. — Za takove parnice u napredak niko
drugi ne resava, ako nisu naj pre preko kme-
tovskoga i kapetanskoga suda pre§le. Nov. sr.
1835. 75.

KAPEtAnSTVO, n. osobina, dast, sluiba onoga
koji je kapetan, isporedi kapetanija, a. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die feld-
hauptmannschaft' ,imperium'). Zadobio je niko
stariSinstvo i kapetanstvo medu apostoli. F.
Lastrid, svet. 115*. Junaei su i Bu}ani bili, ka-
petanstvo na sabji dobili. And. Kacid, razg. 253**^.
Dokle nije do§ao na kapetanstvo. A. Tomikovid,
ziv. 63. Svakome se mogu docuditi i svakome
jadu dosjetiti, a ne mogu svoj prizrenskoj zemji,
ja na kome drzi kapetanstvo, na manitom Leki
kapetanu! Nar. pjes. vuk. 2, 238. Tu Novici
dade kapetanstvo. 4, 465. Te mu se zato bilo
oduzelo kapetanstvo. Vuk, dan. 4, 12. Ovo ka-
petanstvo dosad je u nib ostajalo od oca sinu.
ziv. 256 Frane dotjera do kapetanstva na ve-
likoj korabji. M. Pavlinovid, rad. 113. Deli-
Mirku vojevodstvo dao, a Novici kapetanstvo
stavno. Osvetn. 2, 101. Polovili tvrdave, utvr-
dili u nib kapetanstva. 4, 13.

KAPi^TINA, /. augm. kapa, u znacenu: stara,
nevajala Hi i)oderana kapa. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Nikakih drugib
ba|ina nije imao, osim jednoga debeta i nekake
stare kapetine. Nar. prip. vuk.^ 307. Volim
Jubit cobanina u subari kapetini vec vojvodu u
kavadu. V. Vrcevic, igr. 43.

KAPEZ, /. coll. kapja. 6uo sam tu rijed od
}udi sto suse s}ive u rudnickom okrugu u Srbiji.
Kad se ped ugrije i sjive se pocnu su§iti, onda
sok nihov pocne curiti, te propadajudi kroz Jese,
na kojima su §}ive postavjene, ustavja se na do-
nima, ili na zemji. Poslije dan dva, kad se }ese
zagate, onda ib diste od te kapezi. I. Pavlovid.

1. KAPICA, /. dem. kapa. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjeinika u Bjelostjenievu (va}a da §tam-
parskom grijeikom kapice ,capuciolum'), u Stu-
licevu (.pileolus'), u Vukovu.

a. u jjravom smislu. Prid naudnim kapicu ski-
dujem. P. Kne2evid, pism. vi. Kardinalom za-
branena jo bila kapica cr|ona. A. d. Costa 1, 24.
Stavivsi na glava kapicu. I. J. P. Lucid, izk.
36. I pred nima kapicu skinuo. Nar. pjes. vuk.
2, .30. Car korunu vr2e pod kapicu. 2, 83. Pre-
vrnite na glavu kapice. 5, 53. Gologlav ides
bez kapice. Pjev. crn. 10*. Grab}abu nam sa
glavab kapice. Ogled, sr. 46. Kapica ti, kapica
mi ! Nar. posl. vuk. 133 (vidi kod kapa, 2). Crnu
kapicu od abe. Vuk, dan. 1, 105. Kako hitro
grab}ahu kapice. P. Petrovid, gor. vijen. 5. Veza
im kapice na glave. D. Danicid, 3mojs. 8, 13.
Kapica ,haubcben'. Hajdenak, naziv. 26; ,miitz-
chen'. 35; ,kinderhaubcben'. 28. — Ima i igra
pod kapice (boje potkapice). vidi V. Vrdevid,
'Sr- 73.

b. u prenesenom smislu, ono slicno maloj kapi
u cemu stoji zrno ieluda na drvetu. Uzmi oni
kapica od 2eluda dubovi. J. Vladmirovid 9.

c. popina kapica, ime bifci. Popina kapica,
Aquilegia vulgaris L. (Sabjar, Marinkovid). B.
Sulek, im. 303.

2. KAPICA, /. morska §ko(ka, od tal. cappa.
— U Bjelostjenievu rjecniku: kapice, morske ribe
,myace8'.

KAPICE, /. pi. bilo je tnjesno ime u Srbiji u
okrugu pozcskoin. Vuk, dan. 2, 64. vidi M. D.
Milidevid, srb. 689.

KAPldAR

848

KAPINIKA

KAPICAR, m. vrst opanka sa kapicom. u Hr-
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele.

1. KAPIC, m. uprav dem. kapa alt ima oso-
bita znacena: a) dio od glave §to se pokriva
fesom; b) gorni dio, poklopac na peci. — U Vu-
kovu rjeiniku: 1. ,der theil dos kopfes don dio
(tiirkiscbe fess-) miitze bedeckt' ,pars capitis cui
inaidet mitra'. 2. u furune ,der hut'.

2. KAPIC, m. lastovica. M. Pavlinovid.

3. KAPIC, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Mili6evi6, kraj. srb. 386.

KAPICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskoni. Statist, bosn. 114.

KAPi(jI-BA§A, m. tur. qapj'^y-basy, glavni
kapigija, starjesina nad kapigijama. — Od prijc
nasega vremena. A sada poslah moga covika
kapiSibaSu (jamacno c stoji za glas ^, vidi ^
pod e). Starine. 10, 16. Carev jedan velik fioek
kapiciba§a u Sarajevu nocio. Golub. 5, 130.

KAPIGrIC, »j. na jednom mjestu xvn vijeka
ima kapi^id aga, te znaci od prilike sto i ka-
pigi-basa. — Rijec je nacinena od tur. qapy^y
(vidi kapigija). Kapigiia vrijedna age sve ta
stoje podloznici. J, Palmotid 329.

1. KAPIGIJA, /. vidi 2. kapigija.

a. iensko cejade kao vratar. — U narodnoj
pjesmi na§ega vremena. Visoko se soko vije, jos
su vi§a gradu vrata, Anda im je kapigija, Nar.
pjes. vuk. 1, 341,

b. mjesno ime u Srbiji. a) zaselak u okrugu
krusevackom. K, Jovanovi6 129, — b) mjesto u
okrugu aleksinackom. Livada u Kapigiji. Sr.
nov. 1872. 579.

2. KAPIGrIJA, m. vratar, tur. qapygy. — vidi
i kapija. — isporedi i 1, kapigija. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der thor-
wachter' ,janitor', cf. vratar). Oprijese se kapi-
^ije (vojsci). 1. Gunduli6 534. Navajuje s kapi-
^Ijami, beglerbezi. J. Kavaiiin 270*. Bogom
brate, kapigija mladi, otvori mi na tamnici vrata.
Nar. pjes, vuk. 2, 96. On bijase carev kapigija.
5, 17G. Otvor' vrata, rajski kapigija! Nar. pjes.
here. vuk. 308. Dozivje . . . covadare svoje ka-
pigije. Pjev. crn, 99a. Cuva ju devet kapigijah,
163*', Nad ocima kapi^ije noma, nad uatima
mlada jazi^ije. Nar. pjes, petr. 1, 198.

KAPIGIK, m. tur. qapy^yq, dem. qapy (vidi
kod kapija). — U nase vrijeme u osobitom smislu,
a izmedu rjecnika u Vukovu (mala vrata izmedu
susjednijeh ku6a, osobito u Turaka). Odmah se
otskrine susedni kapi^ik i eto ti joj stare, ve-
sele kone. M. P. Sapcanin 1, 35.

KAPIJA, f. vrata (naj deSce velika, kao na
gradu, na kuli, na kuci, na crkvi itd.), tur. qapy.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(.das thor' ,porta', cf. vrata).

a. u pravom smislu. Dvoranin krajev postavjon
na kapiji gradskoj. E. Pavid, ogl. 328. Onim
tragom ide do kapije. M. A. Rejkovid, sabr. 27.
Cinio ga jo na cetiri cerega razsidi i na cetiri
kapije obisiti. A. Tomikovid, ziv. 187. Dode
junak Bosni kamenitoj na kapiju Bosnanina
Muja. Nar. pjes. vuk. 1, 542. Ti izidi nadvor
pred kapiju. 1, 552. Pa je stala dvoru na ka-
piju. 2, 22. Obajena demirli kapija. 2, 175,
Brze sluge otvoris' kapiju, i u poju susretose
Marka, ali Marko sluge ne gledase, no mimo liih
kona progoiiaSe, u kapiju kona progonase, u ka-
piji kona odjanuo. 2, 226, I izide gradu na ka-
piju, 2, 251. Ja kad dode pred gradsku kapiju.
2, 583. Te ti cvili§ crkvi na kapiji. 3, 72. Kad

su bili Seiiu na kapiju. 3, 291. Kad dodoSe
bijelu Koiiicu pred dvorove boga Ali-bega, al'
kapija pusta zatvorena, zatvoreua i zamanda-
|ona. 3, 374. Sa kapije bijele avlije. 4, 444.
(Turci) sve kapije zabravili tvrde. Osvetu. 2, 73.

— J'o ovijem primjerima kao da se kapija raz-
likuje od vrata tijem sto znaci prazno mjesto,
rupu u zidu gdje se namjeStaju vrata: Na ka-
piji oborige vrata. Nar. pjes. vuk. 2, 434. I
otvori od kapije vrata, stade Marko kapiji na
vrata, 2, 478, Na kapij' se otvorise vrata. 2, 552,
Sluge moje, zatvor'dete vrata na kulama i na
kapijama. 2, 591, Kapiji se otvoriSo vrata. 3, 281.
ali u ovim primjerima kapija je isto sto vrata.
Te na kuli obiSe kapiju. Nar. pjes. vuk. 2, 177.
Na nemu su kjufii od kapija. 2, 478. Na po-
drumu obiSe kapiju. 3, 281.

b. u prenesenom smislu. U cafianskom okrugu
u Srbiji re6i 6e se nestasnom ienskom ce}adGtu:
jKapijo li jedna." I, Pavlovid.

e, ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu aleksi-
nackom. , Kapija' kroz koju prolazi drum aleksi-
nacko-niseva6ki. M. D. Milidevid, srb. 775. —
b) u okrugu biogradskom. Niva kod Kapije. Sr.
nov. 1872. 234.

KAPIJATI, kapijam, impf. zatvorati (vrata).

— Nacineno od kapija. — U narodnoj pjesmi
naSega vremena. Slamkom vrata kapij ala. Nar.
pjes. here. vuk. 277.

KAPI-KOMSIJA, m. susjed. — Bijec sloiena
od turskijeh qapy (vidi kapija) i qomsu (vidi
komsija). — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
O ti kado Hasan age kapi-komsije. Nar. pjes.
here. vuk. 244.

KAPILA, /. mjesno ime. — Prije naSega vre-
mena. S, Novakovi6, pom, 134.

KAPILIJA, /. brdo u Srbiji u okrugu kneie-
vackom. M. D. Mili6evi6, srb. 826.

KAPILO, n. sprava kojom se cini da sto kapi
(u dva osobita znacena). — isporedi kapalo.

a. cijev kroz koju tece voda s krova. — U Mi-
kapnu rjecniku : kapilo od strehe ,grondaja' ,stil-
licidium', i u Stulicevu: ,8tillicidium'.

b. sprava za prekapavane (n. p. kad se pece
rakija). — U Belinu rjecniku: ,lambicco' ,stilla-
torium' 423*.

1, KAPIN, adj. uz po}o kao mjesno ime. —
U narodnoj pjesmi ernogorskoj nasega vremena.
PobjegoSe uz poje Kapino. Pjev. crn. 2461).

2, KAPIN, m. vidi kapinika. — U Stulicevu
rjecniku (uz kapinika), i otale u Sulekovu ime-
niku (vidi kod kapinika). — Premda ima i ka-
pinska trava (koje vidi), nije dosta pouzdano.

KAPINA, /. augm. kapa. — V jednom pri-
mjeru xv vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,magnus pilous, vilis pileus'). Svaki svu kapinu
sa glave snimi§e. M. Marulid 10.

KAPINCI, Kapinaca (Hi Kapinaka?), m.pl. selo
i ptista u Slavoniji u okrugu virovitickom. Raz-
dijej. 138.

KAPINIKA,/. ime travi (Eryngium maritimum
L.) i drvetu (Robinia pseudoacacia L,), — ispo-
redi 2. kapin i kapinska trava. — Nepoznata
postana. ova rijec vala da se nalazi samo u
7ia§em jeziku, jer 6e§. kapinice (vidi u Sulekovu
imeniku) uzeto je iz nasega jezika, a po tome i
kapenice (Diclytra) nije dosta pouzdano. — Od
xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (ka-
pinika, trava ,eryngium') gdje se naj prije na-
hodi, u Voltigijinu (acacia, albero' ,schottendorn'),
u Stulicevu (kapinika, trava , eryngium' iz Mika-

KAPINIKA

844

KAPITO

jina), u Vukovu (vide bag^rena s dodatkom da
se govori u Dubrovniku, ali tome treba dodati
da sam ovu rijec u Dubrovniku cuo samo u zna-
cenu: Eryngium). Kapinika ctijase, muza zena
zvase, a on joj se ozva nazobavsi grozdja. (D).
Poslov. danic. Kapin (Stulli), Kapinika, ces. ka-
pinice (Acacia), 1. Eryngium maritimum L. (Vi-
siani, Mikaja) ; 2. acacia (Anaelmo da Canali,
Aquila i Bui), Eobinia pseudoacacia L. (Alschin-
ger, Vuk). — Kapinika bijela, acacia prima specie
(Kuzmi6), Eobinia pseudoacacia L. B. Sulek, im.
139.

KAPINSKA TRAVA, /. Eryngium, vidi kapi-
nika. — U nase vrijeme. Kapinska trava =
bermez. Cas. ces. muz. J 852. 2, 47. Trava ka-
pinska, Eryngium campestre L. (LambI). B. Sulek,
im. 409

KAPISKA, /. (uprav Kapijska), koja pripada
kajjiji, line karauli u Srbiji u okrugu kruse-
vaikom. Kapiska (gde je kapija iz Aleksinca
k Nisu). M. D. Mili6evi6, srb. 725.

KAPISODI, m. pi selo u Boci. &em. bok. kot.
1875. 25.

KAPISTRAN, Kapistrdna, m. prezime (uprao
wjesno line u Italiji Capistrano) svetoga loana
koji je iivio xv vijeka. Pisma cetvrta vojvode
Janka i s. Ivana Kapistrana. And. Ka6i6, razg.
143. Ovde iraa fratar franceskane po imenu Ivo
Kapistrane. 143''. Sveti Ivan Kapistran. Norini
52. Svakomu po malo iliti predike nedijne po
P. F. Duri Rapid Gradiscaninu reda male bratjo
s. o. Franceska, provincije s. Ivana Kapistrana.
D. Rapid I.

K A PISTE, n. (poganska) crkva, (poganski) otar.
— Rijec je stara, isporedi stslov. kapiste. — Fo-
stuje od stslov. kapt, ki}) (vidi kip). — Samo u
knigavia yisanima crkvenijetn jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (,altare'). Kapiita razdru-
si§e se i crLktvy Hristovy postavise se. Do-
meutijana 31. Kapista ihb razdrusi i idoli iht
stkrusi. 64. Va kapiste idolskoje. Glasnik.
10, 242. — Ima i u starom rukopisu (po 6a-
kavskom govoru sa §c mj. &t), ali ni smisao ni
oblik nije dosta jasan. Selo u kapisde crbkve
svete Marije. Starine. 13, 207. (1185 prepis. 1210).

KAPITAN, kapitdna, rtt. vidi kapetan. — Po
sjevcrozapadnijem krajevima (mozebiti) od xm
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,ca-
pitaneus'. 2. kapitan dvoranski ,capitaneus auli-
cus'. 8. kapitan konanidki ,capitaneus equitum 1.
companiae equestris'. 4. kapitan peSicki ,capita-
neus peditum 1. companiae pedostris'. 5. kapitan
op6ine varaske ,tribunus plebia'. 6. kapitan pr-
voga serega ,primipilus'. 7. kapitan nad jezero
junaki ,chiliarchus'), u Jambresicevu (.capitaneus ;
kapitan obdine vara§ko ,tribunus'; kapitan nad
jezero junaki ,chiliarcus'), u Daniiicevu (kapitant,
srl. , capitaneus'). Da jo jeneral kapitan Frjula,
Istrijo, Karnije i Karnijole. Mon croat. 4. (1275
prepis. 1546). Pred Bartolom kapitanom. 111.
(1472). Cesarove svetlosti kapitani. 269. (1572).
Gospodi kapitanom seiiskim. 206. (1518). Jest
izgubila svojega kapitana. Transit. 143. Osija
bududi kapitan jjlka Boiija. Korizm. 34^. Onomu
velikomu kapitanu Olofornu. 36*. Kako kapitan
meju oruznici. 103*. Oti> Mustahfe vojovodeo
kapitana dunajskagoo kapitanu ostrogoskomu
Petru. Mon. serb. 552. (1536). Kapitan Lizija.
Anton Dalm., nov. teSt. 2111*. act. ap. 24, 7.
Jedan del pojde put od Italije (nib kajntan bi§o
imenom Beloves). ap. 62''. Nad trisia golijami
Antioba kapitana x>ostavi. Aleks. jag. star. 3, 247.

Sidedi Agrikolao s kapitanom iiihovlm. P. Gla-
vinid, cvit. 70*. Dobar kapitan kad protiva ne-
prijate|u bori se. 83''. Stefana barona od Eo-
vore kapitana Rickoga. 141*. Sara kdi Jefte
kapitana zidovskoga. posl. 15. Kapitanu Lito-
vanida grada. Starine. 11, 82. {oko 1648). Ka-
pitanu Siska grada. 88. (oko 1650). Romanu,
nad vojskami kapitanu. P. Hektorovid (?) 170.
Ja Osman-aga Berigevid kapitan ostroSki. Sta-
rine. 12, 10. (1700). Po imenu kapitan Radoica.
37. (1712). KraJ dozva barune i viteze slavne,
vojvode hrabrene, svoje kapitane. Oliva. 28. Ate-
nije2i volikom kapitanu Focijonu dadoSe otrov.
J. Banovac, pred. 29. Veliki kapitan Anibale.
89. Veliku kripost i dostojanstvo imamo pro-
migjati u kapitanu Jozui koji ustavi sunce. razg.
126. Koriolan veliki 8dru2;i se s neprijateji rimski
i u5ini§e ga kapitanom ^eneralim prid vojskom.
140. Kapitani, sudci i staresine sela. pripov. 120.
Kapitan Jozue veoma so ozalosti, ter sa svim
pukom pav§i prid plavdicu Gospodnu govorase...
170. Kaj^itan od kuge priminu. A. Kanizlid,
utoc. xxiii. Suridi od koji je danas koluneo i
kapitan od iste Cetine. Norini 86. Skinuvsi
8 dostojanstva kapitan-basu. A. Tomikovid, 2iv.
242.

KAPITAN IC, m. prezime. — xvi vijeka. An-
tonom Purklinim Kapitanidem. Mon. croat. 248.
(1546).

KAPITANIJA, /. vidi kapetanija i kapitan. —
Od xvii vijeka, a izmedu rjednika u Bjelostjen-
cevu (jCapitaneatus') i u Jambresicevu (,capita-
neatus'). U drugoj kapitaniji. Starine. 11, 98.
(oko 1655). Kako si ti izisao na kapitaniju. 12, 12.
(oko 1700).

KAPITANSKI, adj. koji pripada kapitanima,
isporedi kapetanski. — Od xvi vijeka. Da sto
biste se vi sami zadovojavali s nasega kapitan-
skoga dohotka. Mon. croat. 303. (1596). Kapi-
tanski dar. Starine. 11, 133. (1679).

KAPITI, kapim, impf. vidi kapati. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 i 3 s<ng. kapi). — Postaje od
1. kap nastavkom i. — Od xvi vijeka po zapad-
nijem krajevima, a izmedu rjecnika u Mtkalinu
(kod kapati), u Bclinu (.gocciare, gocciolare'
jStillo' 35Ja; ,grondare' jStillo' 359''; ,lambiccar8i
,guttas emittere' 423*; ,distillare, gocciare' ,stillo'
270*), u Stulicevu (v. kapati).

a. vidi kapati, 1, a, a). Gdi taj kapi sok. M.
Vetranid 2, 273. Tijem kola, jo§t iste konske
tuj sape vidabu nodiste kud pjone tej kape. D.
Zlatarid 17a. Zemja se je kretala jere su nebesa
kapila od obraza Boga sinajskoga, od obraza
Boga Izraelova. da2da hotedega razludices (stam-
parskom grijeskom razlutides, lat. segregabis),
Boie, didini tvojoj. B. Kasid, rit. 375. psal.
67, 9-10.

b. vidi kapati, 1, a, c). Kapiti, u galiji, u tam-
nici, venuti u 2ivotu. M. Pavlinovid.

c. vidi kapati, 1, b. Kapi spila na mnogo
mjesta. V. M. Gucetid 210.

KAPITO, kipitola, wi. vidi kapituo. — Od tal.
capitolo (-6 postaje od ol). — Od xxv vijeka (vidi
kod b).

a. vidi kapituo, a. Na oficiju se govore imni,
psalmi, antifone, kapitoli, reiponsorije, verSi i
molitve. .. kapito zlamenuje ponukovanje kojijem
ponukovanjem dobri jjonukuju druge na dobro
djelovanje. M. Divkovid, nauk. 181''.

b. vidi kapituo, b, a). Mojim parentam i ka-
pitolu dobrinskomu. Mon. croat. 3, (1321).

c. vidi kapituo, b, b). Putujuci u §pauu ku-
gtodom na kapito generali. M. Eadnid in.

KAPITOLTJ

845

2. KAPLAN

KAPITOLTJ, m. Capitolium, vidi Kapito} i
Eampido}. — Fo latinskome obliku moie hiti da
ima u kojega pisca ova rijei, ali joj ncmam po-
tvrde pri ruci.

KAPITOLINSKI, adj. koji pripada Kapito-
liju. — Naiineno od lat. capitolinus. — xvi
vijeka. Eece poletiti da hodo od kapitolinskeje
gori na aventinskuju. §. Ko2i6i6 4*.

KAPITO^j, in. Capitolium, vidi Kampido}. —
U Belinu rjecnxku: (stamparskom gri^jeskom) Ka-
pioto), Knintojaki brijog jCampidoglio, luogo dove
81 conducovano in trionfo gl'imperatori romani
doppo qnalche insi^ne vittoria' , Capitolium* 1G3".

KAPITO^jSKI, adj. koji pripada Knpitolu. —
U Belinu rjedniku 163'> (vidi kod Kapito}); na
istoj strani ima kod ,di Campidoglio' , capitolinus'
oblik kapitolski, ali 6e ovo biti Hamparska po-
greska.

kApITUJ, m. vidi kapituo. — U starom ru-
kopisu. Od parne kapituj. Stat. poj. ark. 5, 250.
Kapituj od bastin. 259.

KAPITUL, vidi kapituo.

1. KAPITUL A R, adj. srlat. capitularis, koji
pripada kapitulu (vidi kapituo, b, a)). — U
jednoga pisca xvm vijeka. Ovoga svega ocito
svidofianstvo rukopisja daju, koja biskupa i vi-
kara ,kapitularii' (jamacno kapitularih) kod sebe
uzdrzite. J. Banovac, razg^. vii.

2. KAPITULAR, kapitulira, m. srlat. capitu-
lare, skup zakona (osobito crkvenijeh). — U jed-
noga pisca XVI vijeka. (Proklinaju se) ki uvri-
djuju slobodsiinu crikvenu, fiinedi obsluzevati
zakone, ili statuti i obifiaji uvedeni protivu crikvi,
ako u rok dvih miseci po navisienju ne 6ine
izvaditi ih a kapitularof. §. Budinic, ispr. 137.

KAPITULSKI, adj. koji pripada kapitulu, vidi
kapituo, b, a). — Ima i oblik kipitujski, i kk-
pituoski (vidi dva naj prva primjera). Posal ka-
pitujski. Kapt. aeii. ark. 2, 81. Ako li ima liste
stolacke ali kapituoske. Stat. poj. ark. 5, 277.
Crikve kapitulske. Mon. croat. 93. (1463). Vikar
poglaviti kapitulski. A. d. Costa 1, 42. Nada-
reni s kanonikatima u vi6u kapitulskomu biti 6e
duzni isto uciniti. I. J. P. Lu6i6, nar. 28.

KAPITULSKI, vidi kapitulski.

KAPITUO, kipitula, jw. srlat. capitulum, dem.
caput (glava), u nekijem osobitijem znacenima.
— -o stoji mj. 1 na kraju rijeci vec od xvii vijeka,
a u starijim knigama ima i oblik kapitul. — Od
XIV vijeka (moiebiti i od prije), a tzmedu rjec-
mka u Mikalinu (kapituo od popova ,clerus'), u
Belinu (,capitolo, il corpo de' canonici di qualche
chiesa' ,capitulum' 170*), u Daniiicevu (kapitult,
srl. jcapitulum').

a. vidi glava, m, i poglavJG. — isporedi ka-
pito, a. Kapituli od popa§o. Stat. poj. ark.
5, 267. Kapitul prvi od sile zenske ka bi silo-
vana. Stat. kr6. ark. 2, 281. Kapitul za kona
jizdnoga itd. 282. (1388). Kapitulu u koga leze
leistromi. Mon. serb. 248. (1400). Po blazenom
Matiji u jednom kapituli. Mon. croat. 180. (1500).
Ki tomaceii kapitul Esaije sedmi. F. Glavini6,
cvit. 44».

b. sabor, zbor (crkveni).

a) zbor kanonikd. Luka ima 6initi mase kapi-
tulom bakarskim za duse. 64. (1445). Vsi kanovnici
i vas kapitul. 71.(1448). Kanonici kapitula crikve
sv. Marije. 92. (1463). SvidoSastvom kapitula
za6esam3koga. 253. (1552). Iziskavci biskupov
il' kapitula. §. Budinii, ispr. 135. Kapituli od
kanonika 2ivu dobro. I. Dr2i6, nauk. 251. Ovi

prvi plod odlufiih da ga prikazem pripo§tova-
nomu i plomenitomu kapitulu. M. Bijaukovid ii.
Neka pozna poStovani kapitul. 116. Biskupi
koji su izisli iz vasega kapitula. M. Pavisid 4.
Vikar glavoredskoga zbora oliti vam kapitula. A.
d. Costa 1, 42. Glavored oliti vam kapituo po
zakonu opdenomu sdruzen s biskupom. 1, 218.
Kapituo stolno crkve. Ant. Kadcid 'i'^H. Komu
nadpopov§tina ili ti kapituo popovski oblast udili.
270. Kapituo oliti zbor kanouidki. M. Dobretid
323. Kapituo prvostolni vooma se o2alosti. I.
,T. P. Lu6id, izk. 5. Kapituo pristupiv§i ovu na-
rodbu. nar. 44.

h) sabor, vijecc kod fratara i dumana. — ispo-
redi kapito, b. Skupi vso koludrice po obicaju
na kapitul. Transit. 238. U liih zborijeh aliti
kapitulijeh. B. Gradid, djev. 126. U kapitulu
^oneralu. A. Gucetid, roz. mar. 34. Da s. otac
Francisko u Asizu capitul spravja. F. Glavinid,
cvit. 182*. Da u kapitulih general nistar ne od-
ludase, ako prvo vide ne izvijaSe negovo. 218'>.
Hodedi, kako hrvatski provincijal, u Salamanku
na kapitul generalski. 288a. Imadu se skupit na
kapituo generali. P. Filipovid 27. Na koji ka-
pituo duzni su dod. 27. Koga radi vire ubise
Turci kako svidoce karte nosene na kapituo ^e-
neraii u Milan 1722. And. Kadid, razg. 184. Ka-
pituli ^enerali i provindijali. M. Dobretid 376.
Ucini se kapituo ^enerali u Asizu. Norini 51.
Prvi je dakle kapituo bio u Bosni koji slidi. 53.
Marko Martinovid udini kapituo u Sinu. 61.

KAPITUOSKI, adj. vidi kapitulski.

KAPIV, adj. koji pripada kapivu. — U Stu-
licevu rjecniku: ,ad stillicidium spectans'. —
snsma nepouzdano.

KAPIVO, n. vidi kapalo, kapilo. — U Belinu
rjecniku: ,gronda, 1' estremiti del tetto, che sporge
fuor del muro o casa' ,subgrundaG' 359*", u Vol-
tigijinu: v. kap; u Stulicevu: ,gronda, grondaja'
,(h. e. ea tecti pars extra muros ad arcendum a
pariote stillicidium)' iz Belina.

KAPLAISATI, kapliisem, pf. postaviti, pot-
platiti. — Od tur. qaplamaq. — U nase vrijeme.

a. uopce. Kaplaisati, postaviti, obloziti necim
ha^ine, zidove, drvenu izradu itd. S. Novakovid.

b. u osobitom znacenu. Kaplaisati, po starom
iscijepanom koporanu ili pamukliji udariti novo
lice. J^. Stojanovid.

c. navaliti na koga besjedama (rijotko je cuti).
M. Pavlinovid. — vala da je ista rijec, ali u
wetaforickom smislu.

KAPLAJ, m. ime okrugloj opeci dim se vrh
krova pokriva (,holziege)'). u Krajini. F. Hefele.
— Bice postalo od kaplaisati.

KAPLAM, TO. vidi 2. kaplan. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Silni vepar i
ogheni, crni caga}, ris pjegavi i s nim kaplam
nesmijeni skacu i srnu po dubravi. J. Palmotid
317.

KAPLAMPOST, m. tur. qaplan-pust, sloieno
od qaplan (vidi 2. kaplan) i pers. pust, ko£a,
dakle uprav kaplanova koza, ali u jedinom pri-
mjeru pisac shvaca da znaii sto i 2. kaplan. —
xvii vijeka. Tretja zivina bjese prilicna leopardu ;
Turci zovu kaplampost. M. Divkovid, bes. 306i>.

1. KAPLAN, m. vidi kapelan, nem. kaplan. —
U Bjelostjencevu rjecniku: kaplan, kapelan ,ca-
pellanus, sacellanus' i u Voltigijinu: ,capellano'
,kaplan'.

2. KAPLAN, TO. Felis pardus, L. vidi lavoria,
tur. qaplan, tigar. — isporedi kaplam, kaplam-
post. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Be-

2. KAPLAN

846

KAP^iA, a, c).

linu (jleopardus' 433^), u Bjelostjencevu (v. la-
voris), u Stulicevu (v. lavoris). ^lubmir, cuvsi
to potece jak kaplan. D. Zlatarid 61*. Bjezi bez
traga i bez puta hitra kuna . . . kaplan, ris, ko-
§uta ... I. Gundulic 407. Hrli kaplan vas je u
dici sarovitom pod napravom, snagom materi on
lavici a ocu je risu slican glavom. 554. Z6 jo
medvjed i lav smini, gorji kaplan jedoviti. J.
Kavanin 451'. — kaplanova koza. Yisi kaplan
pod ramenim. I. Gunduli6 441.

1. KAPLAR, wj. vicli desetnik, a (kod vojske).

— Od tal. caporale Hi od nem. (u dijalektu)
kapral, po svoj prilici preko mag. kdplAr. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der
korporal' .decurio'). Kaplar, .caporale'. S. Bud-
mani 42 1*. Hotio je sluziti kano kaplar. A. To-
mikovid, ziv. 63. Jos kad je car kaplar bio
(davno. U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 114. Ka-
plara posaje po tolmaca. Vuk, poslov. 77. — I
kao prezime (u prvom primjeru nadimak). Sava
Kaplar. Glasnik. ii, 3, 73. (1706—1707). Maksim
Kaplar. Rat. 409.

2. KAPLAR, m. Caprara, talijansko prezime.

— U Danidicevu, rjecniku: Kaplart, austrijski
vojvoda ,graf Caprara' s primjerima : Izide Ka-
plan, donerani. s vojskomB i pade podt Varadint
1692. Okdz. pam. §af. 87. Izide Sakst i Kaplari.
denerant podt Temisvart. 87.

KAPLARfilC, m. dem. 1. kaplar. — U Vukovu
rjecniku.

KAPLARIJA, /. kaplarova sluzba, east. — U
Vukovu rjecniku: ,die korporalschaft' ,imperium
et manus decurionis'.

KAPLAROV, adj. koji pripada kaplaru. — U
Vukovu rjecniku.

KAPLAROVICA, /. kaplarova zena. — U Vu-
kovu rjecniku: ,die korporalin' ,uxor decurionis'.

KAPLAROVIC, m. prezime (po ocu kaplaru).

— U nase vrijeme. Jakov Kaplarovid. Rat. 171.
Sreten Kaplarovi6. 181.

KAPl^A, /. gutta, mali dio §to se odijeli (naj
cesce padajuci) od cega zitka te postaje obao. —
isporedi 1. kap — Postaje od korijena kap (vidi
kod kapati) nastavkom ja, te se j poslije p mijena
(u juznoistocnijem jezicima) na }. §to se gdjegdje
(M. Pelegrinovic 200. I. Gundulid 539) nalazi i
kapja, to je samo s toga §to se u kojem govoru
Hi sto koje celade izgovara ] kao j. — Bijec je
po svoj prilici praslavenska, premda je nema u
ceskom jeziku, isporedi stslov. kapbja i kapJa,
rus. Kaii.ui, po(. kapia. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,gutta; stilla'), u Mikafinu (,gutta,
stilla'; kap}a, nemoc, gucula ,apoplesi8, resolutio
nervorum'), u Bclinu (,goccia o gocciola, minima
parte di liquore in atto di cadere o cadente'
,gutta' ; krvava kapJa ,goccia di sangue' .gutta
sanguinea' 352*; ,macchia come ha la serpe o
altri animali' ,macula' 4481*; smrtna kapja ,apo-
plesia, infermiti di nervi con privazione di aenso
e di moto' ,apoplexia' SQi"), u Bjelostjencevu
(jgutta, stilla'), u Jambresicevu (,stilla'), u Volti-
gijinu (,goccia, gocciola' ,tropfe'), u Stulicevu
(1. igutta'. 2. ,apoplexia'. 3. , macula'), u Vukovu
(vide kap), u Danicicevu (,gutta').

a. u pravom smislu.

a) uopce. Kap)a kapJuStija na zemju. Stefan,
sim. pam. saf. 1. Vb kapjahb slLznyihb. Do-
mentijana 75. 172. I bi tada pot liogof kako
kap|e od krvi teku6i na zemju. Zadar. lekc. 22.
luc. 22, 44. I ucinen bi pot negof kakono kapje
od krvi tekude na zem}u. Bernardin 82. luc.

22, 44. Ako li svrh oltara pade kapJa. Narufin.
42b. Pod vsaku kapju vina. Transit. 128. Cislo
od kapa} vode. 168. Bige nega pot kako kap}e
krvi. Korizm. 92*'. I pot bi negov kakoto kapje
od krvi kapajudi na zemju. N. Ranina 103a. luc.
22, 44. Er kap|a jedna ni' od suza ke lijevam
cijed tebe po sve dni. F. Lukarevid 79. Niz
vrud gvozden svrdo kani u sred usi morske pjene,
koje kapja kad se stani, ozdravit des. M. Pele-
grinovid 200. Kap}e vodene i morake. M. Div-
kovid, nauk. 112. Pade svrhu ne jedna kapJa od
znoja. I. Drzid 242. Naj mansa kapja moraka.
M. Jerkovid 31. Koliko je kapaja u morskijem
pudinam. V. Andrijasevid, put. 272. Prilikosti
sve imabu od kaj^aja groznijeh krvi. I. Akvilini
265. Koliko stratim kapaj crna moga ako i
tmasta. J. Kavanin 311i> Kapju primih od pu-
cine. J. Kavanin 513''. Skupnijeh kapa} vlaznu
silu zgar lijevase. I. Dordid, uzd. 35. Za malo
kapa} uja. ben. 83. Jedna kapja smrtna otrova
kada kane u sud cio od balsama, raztruje ga.
B. Zuzeri 59. Krepos trava naj grcijeh raztapa
se na ognu tihu u malo kapa} tanke vode. 332.
Ako bi kapje tekle niz covika. A. Badid 281.
Konink kod Lajmana govori da one kap}e, koje
su toliko blizu vina da, kad se zaniSe kalez, mogu
se sjediniti s vinom, ostanu posvedene. 312. Ma-
lana je jedna kap}a. J. Banovac, pred. 17. Kao
jedna kap}a a lista kad je vitar strese. J. Ba-
novac, pripov. 148. Niti kap}a u cas kamena
razjede. A. J. Knezovid 122. Naj posledne kap}e
proli silnijem gvozdjem probodeno. A. Boskovi-
deva u 1. M. Mattei 355. Oblak vodene kapJe
spusta. A. Kanizlid, kam. 570. Bile bi pomaA-
kale iz mora, iz rijeka i iz blata peset i sedam
kapaja. D. Basid 160. Koliko bijase kapaja vode.
283. Dvi tri kapje zejtena. J. Vladmirovid 33.
Da kanu vrh glave baren» pet sost kapaja. Ant.
Kaddid 122. Kap}a vlaznosti ol' mokrine. 540.
Koliko kapa}a krvi. I. J. P. Lucid, razg. 90.
Podobno kapji koja kapje. J. Rajid, pouc. 1, 39.
De je od ne kapja krvi pala, onde raate smije i
bosi}e. Nar. pjea. vuk. 2, 17. De je od ne kapja
krvi pala, onde raste trne i koprive. 2, 18. I
dv'je kapje vode iskoci§e. 2, 405. Da mi padne
kap}a od oblaka, nigde ne bi na zem}u padnula.
2, 606. Daj mi, duso, kapju meda. Nar. pjea.
petr. 1, 169. Potocidi niz vrlet se rune, a s omora
rosne kapje trune. Osvetn. 4, 29.

b) upotrebfava se za isporedivane u nekijem
poslovicama i drugijem reienicama nekako kao
u osobitom smislu, n. p. aa) o necemu Sto ne
vioze trajati, o ce^adetu koje je u pogibli Hi je
neodlucno. Mi stojimo kako kapja na listu. Mou.
Croat. 240. (1540). Visi kao kapja o listu. Nar.
posl. vuk. 35. — bb) kapja je svijetla i ne moze
dugo ostati da ne izvjetri Hi padne; « ta dva
razloga mislim da se isporeduje s mladosti. Mlad
je kako kapja. (D). Poslov. danid. Mlada kao
kapja, mekana kao evijetak. M. Pavlinovid, rad.
182. — cc) Pro§o je proz kapje. (Z). Poslov.
danic. samom se srecom od kakva zla spasao,
kao da kod kiSe ko ynoie proci izmedu jedne kap]e
i druge i tako se ne skvasiti, — u nase vrijeme :
Prod izmedu kapaja. u Dubrovniku. P. Budmani.
— fid) Usta tvoja jesu kapja medvena. Transit.
100.

c) istice se kao naj mane sto moze biti iega
zitka. aa) uopce. Za jednu kapju vode. Narudn.
73b, Studenac toliko mrzal, da ni dlovika ki bi
ga mogal skusiti jednu kapju. Korizm. 25*. Ne
bi im prnesli jednu kapju vode. 43*. Da je veda
muka u pakjenoj propasti jednu kapju vode 2e-
liti i ne modi je imati. A. Qudetid, roz. jez. 305.

KAP^jA, a, c).

847

KAPl^ICA, a, b).

S jednom kapjom pridrage krvi. P. Posilovi6,
nasi. la^i*. Gdi bi kapja dosti bila. J. Kavaiiin
5a. Mrvo kap|o! kapjo mrvo! 399^. Sav svet
jest jedna kapja, koja je iz velikog mora kanula.
J. Eajii, pou6. 1, 14. Dlaka po diaka, eto bje-
laca; zrno po zrno, eto pogafia; (kapja po kapja,
eto Morafia) ! (U Crnoj Gori). vidi kod po. Nar.
posl. vuk. 59. — I u prenesenom smislu o cemu
sto nije zitko, kao u ovom primjeru o cem du-
Sevnom: Da nektli jedina kapja ott blagodeti
Bozije kanett. Domentijana 138. — Ob) o vinu,
rakiji itd. kaze se u sali, kao da bi se zadovo{io
ko samo jednom kapjom. Gospodine, jeli ka
kapja dobra na nasku? M. Drzi6 246. Zarka
kapja dobra vina nebeska je mana istina. I.
Gundulid 172. I rakije kapju prosi (baba). V.
Do§en 165a. — cc) u negativnoj recenici. Nifiije
krvi jos ne popi jedne kapje gvozdje britko. I.
Gundulii 589. , A protivnik moj oholi kapje krvi
jo§ ne proli. G. Palmoti6 1, 219. Srce negovo
ni kapje svoje krvi ne hotje u§tedjeti. I. M.
Mattel 22. Nejma ni jedne kapje vode. I. J. P.
Lucie, razg. 4. Usta ne razladivase ni s kapjom
vode. izk. 15. — dd) do kapje. Ni do maly
kapje atmesiti st vinomt. Sava, tip. stud, glasn.
40, 149. Tvoj se vir vjekusti do kapje prisusil.
M. Vetranic 2, 116. Tko za te bdi prolit svoju
krv do kapje. D. Barakovid, vil. 20. Da 6e se
biti do kapje krvi i do daha napokonega. B. Zu-
zeri 397. Izliti krv do posledne kapje. J. Raji6,
pou6. 3, 93. Bjese on u pameti tvrdo zaceo svu
casu prigorku popit je do kaj)je. A. Kali6 439.
Casa ispijena do kapje. Z. Orfelin, podr. 37. Pij
do kapje tvoju kupicu. Nar. pjes. istr. 3, 11.
Popije vino do kapje. Pravdonosa. 1851. 21.

b. u prenesenom smislu, mala (aga (obla te po
tome slicna kapji). Na krvave kuda kapje drac-
nijem bifiim u tie lupa. I. Gunduli6 475. A
koza joj sva na kapje u pjegam je §arovita. J.
Palmoti6 336. vidi i u rjecnicima.

c. po lat. gutta (grc. aTuxti]) u prijevodu psa-
lama znaii nekakvu mirodiju. Ka§ija, kapja,
tere mira (,myrrha et gutta et casia'). A. Vi-
tajic, ist. 137a. psalm. 44, 10. (M Danicicevu
prijevodu aloje).

d. apoplexia cerebri, insultus apoplecticus, neka
bolest Sto iznenada dode deladetu, te od ne Hi
naglo umre, ili za neko vrijeme Hi za svagda ne
osjeca i ne mice polovicom tijela. jamacno po
tome sto se misli da se izlije kapja krvi u mozak.
— Kaie se da kapja pada kome, udara koga,
dolazi kome, da ko umire, pada od kapje itd. —
Ima iesto i smrtna kapja da se razlikuje od dru-
goga znacena. Bivsi lioj za vi§e pala kapja ili
gu6ula. B. Ka§i6, in. 98. Mnozijeh s jednom
kapjom z glave u cas smrt obali. V. Andrija-
§evi6, i^ut. 303. Despot Stefan od kapje udren
umri. P. Vitezovif^, kron. 117. Pade malo poslije
kapja vlastelinu. A. d. Bella, razgov. 189. Pade
joj kapja. J. Banovac, pred. 148. Nikoga 6e
poodit kapjom, kojino udij il' mrtav ostane il'
ako ziv, ne ima jur ocu6enja. P. Lastrid, ned.
344. Udaren on smrtnom kapjom ne mogadijase
ni maknuti rukom. A. Kanizlid, utofi. 747. Pro-
tiva smrtnoj kapji. bogojubn. 481. Stipan Gra-
bjanovid umri od kapje. And. Kaci6, razg. 56.
Dohodedi mu kapja oli druga prika nemo6. Ant.
Kad6i6 64. Da mu je kapja pala. 146. Bi zvan
nad bolesnika komu je kapja pala. M. Dobreti6
88. Padnuvsi od kapje smrtne. 89. Kad misnik
padne na otaru od kapje smrtne. 392. (Pi-
janstvo uzrokuje) kapju. Z. Orfelin, podr. 22.
Kapla te zgodila! (Kletva u Risnu). Nar. posl.
vuk. 133.

e. kao mjesno ime: selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 52.

KAP^ACaK, kapjiftka, m. vrsta paprati. —
Moze biti da je po znaienu sto ima kapja pod
b. — Od xviii vijeka, a izmedn rjecnika u Stu-
licevu (.polipodium'). Kapjacak, Polypodium. Z.
Orfelin, podr. 490. Kapjacak, Polypodium vul-
gare L. (Orfelin). B. §ulek, im. 139.

KAP^iAST, adj. pun kapaja, jaga (vidi kapja,
b). — Samo u Stulicevu rjeiniku: ,maculosu8'.

KAP^AV, adj- a) vidi kapjast; b) kojemu je
pala kapla (vidi kapja, d). — Samo u Stulicevu
rjeiniku : ,maculosus ; apoplexia correptus'.

KAP^AVAC, kapjavca, m. covjek kojemu je
pala kapja, vidi kapjav. — Samo u Stulicevu
rjecniku: ,apoplexia correptus'.

KAP^ENIK, m. (med) koji kapi, iidak. — O
jednoga pisca naSega vremena. Vrve stuble meda
kapjenika. Osvetn. 4, 10.

KAP^EIsTE, n. djelo kojijem se kapi. — Sta-
riji je oblik kapjenje. — Izmedii rjednika u Mi-
kajinu (kapjenje), u Belinu (kapjenje ,goccia-
mento' ,stiIlatio' 352*), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski kaplene), u Jambresicevu, u Stulicevu. U
kapjenjih rie veseliti de se plodedi. B. Ka§i6,
rit. 220.

KAPl^EVINA, /. mast iz brava ili svinceta
sto iste6e kad se pece. M. Ruzicid.

KAP:^ICA, /. dem. kapja. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (kapjica, mala kapja
jgutticula*), M Belinu (.gocciolina' ,guttula' 352a),
u Bjelostjencevu (.gutulla, stillula'), u Jambre-
sicevu (.guttula'), u Voltigijinu (.gocciolina, goc-
ciolino' ,tr6pfchen'), u Stulicevu (,guttula'), u Vu-
kovu.

a. M pravom smislu.

a) uopce. Va vsakoj kapjici. Transit. 128. U
svakoj kapjici vina. M. Divkovid, nauk. 155''.
Da se razdijeli na vele dijela i kapjica, I. Dr2ic
393. Zato prosih od kapjice jedan dio. J. Ka-
vanin 399a. Al' pri moru naj mana kapjica. T.
Babid, pism. 13. I kapjica dazda u ravnina. 23.
Kada bi tekle kapjice. A. Kanizlid, kam. 568.
Kapjice mlika padose. utoc. 626. Koliko je
zvizda na nebu, kapjica vode u moru. fran. 227.
Svaka suzica i svaka kapjica koju proli. uzr. 46.
Dvi oli tri kapjice (vode). Ant. Kadcic 54. Utece
mu kapjica vode. 75. Ako bi se moglo toliko
kapjica (rose) skupiti. 121. Kapjica vode izvr-
duje tvrdi kamen. 232. Kisa pada kapjicama,
pak napada lokvicama. Nar. posl. vuk. 134.

b) kao vrlo malahan dio. aa) uopce. ^eja§e
jednu kapjicu vode. Transit. 56. — u prenesenom
smislu, 0 cemu Sto nije iitko. Da imas samo
jednu kapjicu aliti iskricu prave jubavi Bozje.
M. Divkovid, bes. 414b. S jednom kapjicom mi-
losrdja ka mu je od velikoga mora dobrote Boijo
udijena. P. Eadovcid, nad. 173. Jedna tanana
sina, jedna kapjica tastoga stvorena. A. Kani21id,
uzr. 11. Iz svake rosne kapjice. M. A. Eejkovid,
sat. L6a. Hodes li izgubiti za jednu kapjicu na-
slade gnusne ovo blazenstvo? Misli. 91. Nasa
vjera i nase junastvo i kapjica iza nokfea crna.
Osvetn. 3, 151. — bb) vidi kapja, a, c) bb).
Kad se vrnem, kapjicom crvenom okropi tvoga
Vodana. M. Drzid 402. Kapjica od vina, koga
ures prelijepi igrajud zacina: hod', brace, duso,
pij. I. Gundulid 153. Nijesam pjanica, ma mi
je mila kapjica. Nar. posl. vuk. 217. Ter mu
prisnu okrijepio dusu mrvom bijela hjeba p§e-
nicnoga i kapjicom piva lozovoga. Osvetn. 2, 22.
— cc) u negativnoj reienici. ,Napoj me vodice'.

KAPJ^ICA, a, h).

848

KAPTOL

jPredragi slugo moj, nimnn je kap|ic6'. Nar.
pjes. istr. 2, 69. — dd) do kapjice. Neka izido
do kapjice sva krv. B. Kasi6, nac. 39. Proliva-
juci krv svoju bo2anstvenu do kapjice. is. 64.
Opet i opet ozimo bi dokle hi na dvor sve iz-
tisko do kapjice. B Zuzeri 13. Svu je popi do
kapjice. 25. Do strazne kapjice krvi. A. Ka-
nizlii, utoc. 174. Krv je do strazne kapjice
prolio. 656. Krv svoju prolio do posledne ka-
pjice. J. Eaji6, pouc. 2, 8.

KAP^jICAK, kapjicka, m. dem. kapjica. —
Samo u titulicevu rjecniku nz kapjica.

KAP]^I(5aV, adj. pun kapjica (jaga, xiidi kapja,
b). — inporedi kapjast, kapjav, — (J Bjelostjen-
cevu rjecniku: (kajkavskij kaplicav .stillatus*.
voli se vsa stvar ka po sebe ima farbu kot ka-
pjice jgiittatus, ut guttatus eqaus', i u Stulicevu
jgocciolato' , guttatus' iz Bjelostjenceva.

KAP^^INA, /. augm. kapJa. — U Stulicevu
rjecniku: ,gutta ingens'.

KAP^iIV, adj. koji kapi, kapa (vidi kapati, 1,
c). — Ud XV Hi XVI vijeka, a izmedu rjecnika
u Jambresicevu (.stillatitius') i u Stulicevu (v.
kapivj. 3 vesti izi>gonett clovtka izt domu :
pri>vo ku6a kapjiva, 2. nisteta, 3. zla zena.
Glasnik. 25, 97. (xv Hi xvi vijek). Dim, kuia
kapjiva, domaiin ne kuzan i zena karjiva izgone
gosta van. N. Dimitrovid 16. Od ku6e kapjive
i od zene karjive slobodi nas, Boze! A. d. Bella,
rjecn. kod contentiosa 228a.

KAP]^OMIZANE, n. stranguria, djelo kojijem
se kaplomiia. — U Stulicevu rjecniku: ,stran-
guria (morbi species qui consistit in emittendo
aegre ac cum dolore lotium)'. — sasma nepouz-
dano.

KAP^OMIZATI, kapjomizam, impf. u Stuli-
cevu rjecniku : ,stranguria laborare . — sasma
nepouzdano.

KAPJ^OTINA, /. kapja ingvasta sto padne na
hartiju kod pisana. — U Stulicevu rjecniku: v.
zakapjotina, alt ove rijeci nema nego deminutiv
zakapjotinica ,levis litura',

KAPNICA, /.

a. u pedinama Sto kapje te se skameni, sta-
laktit. u Vajevu. D. Danicic.

b. voda od kise sto kapJe s krova; kapavica,
streva. u Lici. V. Arsenijevic.

KAPNUTI, kapnem, pf. vidi kanuti. — U dva
primjera xv vijeka i u nase vrijeme. Vtzttnt po-
tirt pltni. vode i kajmy mleko ott desnago stsca
2eny neprazny vt vodu. Sredovjecn. lijek. jag.
star. 10, 99. E 6e od men' kapnut kapJa krvi.
Pjev. crn. 31''.

KAPOR, m. ime muSko. — xiv vijeka. Kaport.
a sinb mu Baltdovini.. Dec. hris. 49. — Kasnije
kao prezime u Dalmaciji. Don Kapora i Sali-
cida. J. Kavanin 161*.

KAPORAST, adj. u Vukovu rje6niku: n. p.
golub, kokos, vide dubast. — Postaje od kapor
Ho je potvrdeno u nasem jeziku samo kao mu§ko
ime, ali vidi rus. Kanopi., ienska kapa (Sto vaja
da postnje od kapa).

KAPORKA, /. u Vukovu rjecniku : koko§ koja
ima na glavi dubu kao kapu ,die schopfhonne'
,gallina cristata', cf. diiba. — vidi kaporast.

KAPOT, 7n. vidi kaput. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (gun s kukujicom
s dodatkom da se govori u (J moj Gori). Razu-
mijemo se kao kroz rukav od kapota. (Ne razu-
mijemo se. U Risnu). Nar. posl. vuk, 269.

KAPOTINA, /. augm. kapot. — U Vukovu
rjeiniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

KAPOV, kap6va, m lovacki pas. u Banatu.
V. Arsenijevid. — mag. kop6.

KAPOVILA, m. tal. capovilla, knez (glava u
selu, u kaznacini). — U nase vrijeme u Dubrov-
niku i u Boci kotorskoj. Knezovi i nihove ko-
6oba§e (u Hercegovini), pomodnici (u Crnoj gori)
i kapovile (u Boci) s doticnim vlastima imaju
poosobne odnosaje. V. Bogisid, zborn. 511,

KAPRA, /. vidi 2. kapara. — V nase vrijeme
(po ncm. kaper). Kapra, ,der kapperstrauch' ,Cap-
paris spinosa*. G. Lazid 136.

KAPRAL, w. vidi 1. kaplar. — Od xviii vijeka.
Teso Jovanovid kapral. §. Stefanac 7. Postavi
vlastite oberstare , . . . kaprale ... M. A. ReJ-
kovid, sat. B4a. Onda je to bilo, kad je car bio
jo§ kapral. Nar. posl. stojan. 42. Usta s cara
tuzba na cesara, cuj, kaprale, pocuj, generate!
Osvetn. 4, 34.

KAPRALSTVO, n. vidi kaplarija. — Postaje
od kapral. — Od xviii vijeka. Na Ae udri, iz
sela protira, i kapralstvo junacki dotira. &. Ste-
fanac 7.

KAPRAR, m. vidi 2. Kaplar. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Eugen Kaprar, dva Vid-
burga. J. Kavanin 26b^.

KAPRARA, m. vidi 2. Kaplar. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. A tisudu jo§ imaSe vrijedni
bojnik tu Kaprara. P. Bogasinovid 17.

KAPRC, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. KaprtcB. S. Novakovid, pom. 134.

KAPRIJE, /. pi. selo u Dalmaciji u kotaru
sibenskom. Report, dalm. 1872. 27.

KAPRONCI, m. prezime (talijansko Hi ma-
garsko). — xvi vijeka. , Domino Martino Kapronci'
(,Capronczy'). Mon. croat, 312. (1599).

KAPSA, /. mrtvacki odar, mrtvacki sanduk.

— isporedi kavsa i kapseo. — U naSe vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — Lat. capsa, kovceg,
kovceiic, sto je preSlo i u druge slavenske jezike,
isporedi ccs., po}. kapsa, Spag, rus. Ka68a, tobolac.
posto je u nasem jeziku ograniieno na primorje,
vafa da je ostatak romanskoga jezika §to se negda
ondje govorio.

KAPSEO, kapsela, m. mrtvacki lijes, ,sarg'.
M. Pavlinovid. — vidi i kapsa. — Vaja da po-
staje od dem. capsella.

KAPStAK, m. mjesno ime u Crnoj Gori. —
U nase vrijeme. Niz Kapstak stijenu. Pjev.
crn. 67a.

KAPTAR, m. u Vukovu rjecniku: od luba kao
kapa sto se mede na kosnice da ih cuva od kiSe.

— Bice od mag. kaptdr, ko§nica, a ovo moie
biti od ces. kaptour, kukujica, Hi od po]. kaptur,
kukujica, poklopac.

KAPTOL, m. vidi kapituo, b, a). — isporedi
kaptolora. — Po sjeverozapadnijem krajevima od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kaptol, kajitolom, nadpopovdina, zbor kanoni6ki,
kapituo ,capitulum'). Kaptol crikve zagrebske.
Mon. croat. 165. (1497). Da ima dati v kaptoli
masu. 258. (1556). Kaptol ,dom-capitel'. Jur.
pol. terminol. 106. — 1 kao kolektivno ime = ka-
nonici, isporedi kod kaptolom. Kapitanu Siska
grada i ostalifw^ svim gs kaptolu lipo poklon.
Starine. 11, 110. (oko 1664). — U spomeniku
XVIII vijeka kao da je isto sto kanonik. Biskupb
i general L i gospoda kaptoli. Starine. 12, 36.
(1712). — I kao ime mjestu: Kaptol, trgovi§te u

KAPTOL

849

KAPULOTA

Slavoniji u iupaniji po£e§koj. Razdije]. 130. —
pontine se od xviii vijeka. U Duboviku i u Kap-
tolu. A. KaniSlii, fran. 4. Po2oga je i Virovi-
tica, Crnik, Pakrac i jog Pleternica, i Valpovo,
Kaptol, Kutijeva. M. A. Re)kovi6, sat. B2b. —
I dio grada Zagreba.

KAPTOLAC, kaptolca, m. iovjek Jcoji pripada
haptolu. — U Bjelostjenievu rjedniku: (kajkavski)
kaptoloc kod kaptolski.

KAPTOLOM, m. vidi kaptol. — Bliie je la-
tinskom obliku capitulum. — Od xvi vijeka po
^everozapadnijetn krajevima, a izmedu rjeinika
u Bjelostjendevu (kod kaptol) i u Jnmbresicevu
(,capitulum'). Zagrebci i kanovnici 8 kaptoloma.
Mod. Croat. 218. (1526). — Kao kolektivno ime,
vidi kod kaptol. Ovo nijesu moji samoga suXiii
nego su vse goapode kaptoloma. Starine. 11, 90.
(oko 1651). Ostalom svoj gs. kaptoloma. 11, 111.
(oka 1664). Ovoga §uzna milostivo gospode kap-
toloma. 12, 2. (oko 1688—1692). — Kao ime
mjestu (u Zagrebu). Kaptolom zagrebafiki od
Spanolov oghem po2gan be. P. Vitezovii, kron.
139.

KAPTOLOMAC, kaptolomca, m. iovjek koji
pripada koptolomu. — isporedi kaptolac. — xvii
vijeka. Boj mej Kaptolomci i varoSci zagrebafi-
kimi. P. Vitezovi6, kron. 197.

KAPTOLOMSKI, adj. koji pripada kaptolomu.

— U Bjelosijencevu rjecniku kod kaptolski.
KAPTOLSKI, adj. koji pripada kaptolu. —

TJ Bjelosijencevu rjeiniku: kaptolski, kaptolomski,
kaptolec jCapitularis'.

KAPUO, m. kukulica, nem. kapuze. — U Bje-
lostjenievu rjeiniku: ,caputium, cucullus'.

KAPUCAK, m. vidi kapucin. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Ubolkoga kapucari sveta
reda. J. Kavanin 181*. nije dosta pouzdano jer
nije dobro izdane; moze biti da treba iitati 6
mj. c.

KAPUCATI, kipficam, impf. dem. kapati, ka-
piti. — Samo u Stulicevu rjeiniku: ,lente stil-
lare, effluere'.

KAPUCIN, kapucina, m. fratar nekoga reda
svetoga Frandeska §to se razlikuje dugom kuku-
licom (tal. cappuccio) i tijem §to ne brije bradu,
tal. cappuccino. — isporedi kapucin. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,cappuccino'
jCoenobita cucullatus' 171*), Od po&tovanoga
otca fra Mikelangela Bnefianina male bratje reda
kapucinov. Michelangelo, i. Pak napisa listak
knige bile, ter je saje u grad od Atene, a na
ruke pripovidaoca, kapucina duhovnoga oca.^ And.
Kaci6, razg. 303*. Kapucin ,capuciner'. B. Sulek,
riecn.

KAPyCINSKI, ad{). koji pripada kapucinima.

— U Sulekovu rjeiniku: kapucinski samostan
(manastir) ,capucinerklo8ter'.

KAPU6, m. kuku(ica, tal. cappuccio. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu (kapuc
fratarski , cucullus') i u Stulicevu (cappuccio de'
frati' ,cucullus'). No§ahu na kapufiih banderice.
Korizm. 94t». Kapu6u bo}i obraz poda. F. Gla-
vini6, cvit. 218''. (Fratri) koji dr2ahu sfijede
nieiene (,u2e2ne') u ruci i kapufie namaknute na
o6i. M. Orbin 114. Uzimjudi naglavnik ali kapuc.
L. Terzid 259. Dotiknuse je s verugom i ka-
pu6em sluge Boijega. J. Banovac, pred. 151.
Da bratja imadu jednu tuniku s kapufiem. P.
Filipovid 28. Pod ovim kapucom franceskanskim.
F. Lastrid, ned. 7. Da postane monak slobodno,
jerbo 86 kapu5 ne prikova na glavu. A. Tomi-
kovid, iiv. 299.

ly

KAP^jfilN, kapufiina, m. vidi kapucin, tal.
cappuccino. — U Stuliievu rjeiniku (u talijan-
skom dijelu kod cappuccino), i u naSe vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. vidi i kapudinski.

KAPtlfilNSKi, adj. koji pripada kapuiinima.

— Od XVIII vijeka. Novic reda kapudinskoga.
P. Lastrid, nod. 410.

KAPUDAL, m. brdo u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. M. E). Milidevid, srb. 950.

KAPULA, /. Allium cepa L. crni luk, crveni
luk. — Akc. je zabijeien kao sto je u Vukovu
rjeiniku i kao Sto se sad govori u Dubrovniku;
drukciji bi bio po Mikajinu, Belinu, Stuliievu:
kipula. — Jamaino postaje od romanskoga de-
minutiva rijeii cepa, i to Hi s drugijem akeentom
od * cepulla (isporedi tal. cipolla, franc, ciboule,
Span, cebolla). Hi s prvijem, od cepula (isporedi
mlet. zeola); lat. c ostaje k po iemu se vidi da
je ostatak romanskoga jezika Sto se negda go-
vorio u primorju. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjeinika u Mikajinu (kapulla, luk crjeni ,cepa,
cepe'), u Belinu (kapulla ,cipolla* ,caepa' 194^),
u Bjelostjenievu (v. luk), « Voltigijinu (,cipolla'
,zwieber), u Stulicevu (kapula ,caepa' iz Mika-
lina), u Vukovu (kapula ,die zwiebel' ,caepa', cf.
liik s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Koji su siti luka bijeloga i kapule od Edipta.
M. Eadnid 8*. Spomiiajudi se od one raesine,
dina i kapule. S. Margitid, fal. 146. Kad bi
sijao, kad bi sadio i kapulu i Jutiku. J. KavaAin
82a. Gnilu kapulu il' u dolac il' na koso. (Z).
Poslov. danic. Blagujudi luk, kapulu. And. Kafiid,
kor. 84. Kapule soka. J. Vladmirovid 47. Jer
je srce naSe obastrto i iStedeno od kapule edipske.
Ant. Kaddid 166. PitaSe da mu donesu jedan
lonac graha svarena 8 jednom kapulom. N. Pa-
likuda 64. Pelna ga je kapuli do svetoga Mi-
kuli. Nar. pjes. istr. 4, 6. Kapula (tal.), cepe
(u mletadkom rukopisu), cipola (Kuzmid, An-
selmo da Canali), cepa (Durante), Allium cepa
L. (Vodopid). B. Sulek, im. 139. — S nekijem
pridjevima moie znaiiti i druge bijke. Kapula
divja, 1. Scilla maritima L. (Visiani, Lambl); 2.
Scilla amethystina Visiani (Petter) ; 3. cipola ca-
nina (Danilo), Muscari comosum Mill. — Kapula
morska, Scilla maritima L. (Sabjar). — Kapula
nivna, Ornithogalum (album) L. (Alscbinger). —
Kapula pasja, Muscari racemosum Mill. (Al-
schinger). — Kapula-rigavica, Muscari botryoides
Mill. (Lambl). B. Sulek, im. 139.

KAPULAN, kapulna, adj. koji pripada ka-
puli. — U Stulicevu rjeiniku : ,ex caepa'. — ne-
pouzdano.

KAPULIOA, /. dem. kapula. — Akc. bi bio
po Mikajinu, Belinu, Stulicevu rjecniku kapiilica,
isporedi kod kapula. — U Mika^inu rjeiniku:
kapuUica, mali luk ,cepula' ; u Belinu : kapullica
,cipolletta o cipollina che non ha ancora ingros-
sato il capo' ,cepula* 194b; u Bjelostjenievu:
,caepula'; u Stulicevu: kapulica ,caepula'.

KAPULI&TE, n. mjesto gdje su posadene ka-
pule. — Samo u Stulicevu rjeiniku: ,luogo se-
minato di cipolle* .caepetum, caepina'.

KAPULI&TVO, n. u Stulicevu rjeiniku uz ka-
puligte. — sasma nepouzdano.

KAPULOEEZALAO, kapulorezaoca, m. iovjek
koji reie kapule. — U Stulicevu rjeiniku: (grijeS-
kom) kapulorezaoc ,chi taglia cipolle' ,caeparius'.

— nepouzdano.

KAPULOTA, /. ime bi(ci. — U starom ruko-
pisu. Kapulota, radix cava (Durante), Corydalis
bulbosa Dec. B. Sulek, im. 139. ■ ' ' • '

54

KA.PUJ^A

850

2. KAR, a, a).

KAPU^iA, /. drugi zeludac (na desnoj strani
od jediiaka pred buragom). J. Pancid, zoolog.
165. — isporedi 2. kapura.

KAPUN, m. vidi kopun. — Blize talijanskoga
ohlika cappone. — Od xvi vijeka, a izmedu rjed-
nika u Mikajinu (kapun, kopun ,capu8, capo,
gallus spado') i u Bjelostjencevu (v. kopun). Ko-
kosi i kapuni. Zborn. 56*. Gdi su se kapuni u
sapur 2derali. M. Vetranic 2, 388. Kapuna imamo,
plede jos ispeci N. Na}eskovi6 1, 274. Kupi
par kapuna velicijeh. M. Drzid 261. Pjat, u
nemu kapun. 271. Eeci joj da one kapune na-
dede. 390. Kapun pefien svijetla lica i Juvena
jarebica k'o naj Ijepsi segaj mjesta zet nami su
i nevjesta. I. 6unduli6 172. Kapun i udovica,
SVG Sto papa, sve ne zbavja. (D). Kapun od
mjesec osam za kraja je podoban. (D). Gospa-
reva kapuna ne more oro odnijeti. (Z), Poslov.
dani6. Kapuna pecena. A. Kalid 360.

KAPUNA, /. vidi kapula. Kapunin koren do-
biva se od kapune morske, Scilla maritima L.
D. Popovid, poznav. rob. 213.

KAPIJN16, m. dem. kapun. — Od xvi vijeka.
Na nozu primede u pliticu sad kapuuida sad gu§-
6icu. M. Drzid 263. Hrani se na jetrico slatke
od kapunida. 290.

KAPUNITI, kipflnim, impf. vidi kopuniti. —
U naSe vrijetne u Dubrovniku. P. Budmani.

KAPUl^f A, /. nekakav sud (kao kacica, laMca ?).

— Kao da postaje od kapa, ali je jamacno isto
sto kopona. — U jednoga pisca naiega vremena.
Praznu kapuiiu ozgor na bure s kjukom mede.
P. Bolid, vinodjel. 2, 63. Mast iz sosuda kapu-
nama grabe. 2, 186.

KAPUl^riCA, /. dem. kapuna. — U istoga pisca
naSega vremena u kojega ima i kapuiia. S ka-
punicom kjuk vaditi. P. Bolid, vinodjel. 63. Ka-
punicom grabiti iz kade. 2, 215.

1. KAPUEA, /. u Vukovu rjedniku: vide ka-
porka 8 dodatkom da se govori u Grbju. — Akc.
ee mijena u gen. pi. kapura.

2. KAPURA, f. vidi kapuja. Kapura, stoji
desno ispred buraga; iznutra je nalik na prazno
sade. K. Crnogorac, zool. 67.

KAPURAL, kapurdla, m. vidi kaplar. — U
na§e vrijeme. Desecare, to su kapurali. Nar.
pjes. vuk. 5, 235. Dora bude kapural. Jadke.
260. Bili su dva soldati: jedan kapural, drugi
prosti. Nar. prip. mikul. 124. Od nekog pok.
kapurala. V. Vrcevid, niz. 20. Kapural, kaplar.
,Hode§, deri, kapurala?' ,Nedu, majko, kapurala:
kapural je draiikuja'. u Lici. V. Arsenijevid. —
U Dubrovniku je nom. sing, kapuro t. j. kapurao.
P. Budmani.

KAPURAN, m. u jednom primjeru xvin vijeka
bice isto Sto koporan. Novici imadu imat pas,
svitice i kapurane. P. Filipovid 48.

KAPtjRAO, vidi kapural.
KAPURAST, adj. kaporast. — Vidi kod ka-
purica, a.

1. KAPDRICA, /.

u. kapurasta koko§, ptica. M. Pavlinovid.

b. vlasna kapa, vlasuja ,perucca'. M. Pavli-
novid.

c. glans, nem. ,eichel'. na Braiu. A. Ostojid.

KA PURINA, /. augm. kapa. — U Vukovu
rjedniku.

KAPUS, m. vidi kupus (i s drugijem znacenem).

— U na§e vrijeme, a izmedu rjeinika u Volti-
^ijinu (,cavolo, capucci' ,kraut'). Kapus (tal. ca-

puccio =^ brassica), 1. Euphorbia epithymoides
L. (Visiani); 2. Brassica oleracea L. (na Cresu),
V. Kapusta. B. Sulek, im. 139.

KAPUSOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Med
Jurom Kapusovidem. Mon. croat. 336. (1585).

KAPUSTA, /. itne bijkama. — Moie biti pra-
slavenska rijec, isporedi stslov. kapusta, rus. Ka-
uycTa, de§. i po^. kapusta, zeje, kupus. — Moie
biti od tal. cappuccio, capuzzo, ali se misli da
je od lat. composita, tal. composta preko stvnem.
kumpost, novovnetn. kompest, komst, isporedi i
kombost. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (ka-
pusta, kupus glavati , brassica capitata, caulus
labellicus'), u Bjelostjencevu (kapusta, kapust
, brassica*. v. zeje), u StuUcevu (v. kupus s do-
datkom da je rijec ruska). Kapusta, rus. Kaiiycxa,
ces. po}. kapusta, mad. kdposzta (lat. composita),

1. Genista diffusa Willd., Genista procumbens
WKt. (u Loboru); 2. Brassica capitata Hort. (Bje-
lostjenac). B. Sulek, im. 139.

KAPUST16, m. prezime. — xvi vijeka. Berne
Kapustid. Mon. croat. 272. (1573).

KAPUSt, m. vidi kapusta. — U Bjelostjen-
cevu rjeiniku kod kapusta.

kA.PUT, kaputa, m. musko gorne odijelo (po
razlicitijem krajevima ima i razliiita znacena,
te moie biti i kabanica sto se nosi vrhu svega
ostaloga odijela, Hi gorne odijelo sto se zapu-
cava; uopce se misli na zapadni a ne na na-
rodni kroj, ali vidi i kapot). — Od tal. cappotto
ali po svoj prilici preko tur. qaput (kapot, koje
vidi nije uzeto iz turskoga, ni u Dubrovniku
k^put s drugijem akcentom). — U Vukovu rjec-
niku: 1. ,der kaput (osterr.), kapot' .genus togae'.

2. (u Crnoj Gori) vide kapot. i u iSulekovu : ,caput,
caputrock; rock'.

KAPUTIC, m. dem. kaput. — U nase vrijeme.
Nesto hoda po putidu u zelenu kaputidu; zube
dredi, oci peci, i jo§ cini : baka, baka. odgonetlaj :
eaba. Nar. zag. nov. 50.

KAPUZIC, m. ime bi]ci. — U nase vrijeme u
Istri. Kapuzid, Adenostyles albifrons Rehb. (u
Istri). B. Sulek, im. 139.

1. KAR, /. vidi 2. kar i karane.

a. vidi karane, a (pedepsa). — Same u jednom
primjeru xviii vijeka. Nedohitnu, neizredenu
trp^u kar ti cida toga. J. Kavanin 425''.

b. vidi karane, b. — U jednoga pisca xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (kar, kari, f.
,contesa, contrasto di parole' ,contentio' 223* ;
jgrida di parole' ,jurgium* 358^; ,questione, rissa'
,rixa' 601* ; ,rissa, questione' ,rixa' 626b), j u
StuUcevu (,altercatio, contentio' iz Belina). Nu
me strah, da voda, neg' je igda bila, danas kar
i smeda ne bude od vila. I. Gundulid 147.

2. KAR, m. vidi karane. — isporedi 1. kar i
2. kara. — Postaje od glagola karati. — Od xiv
vijeka (vidi kod a, b)), a izmedu rjecnika u Be-
linu (s karom ,contontiosamente, con contesa'
jcontentiose' 223*, vidi i 1. kar) i u Vukovu
(jdas ausschelten' ,increpatio').

a. djelo kojijem ko koga kara.

a) reprehensio, increpatio, ukor, prijekor (u
naj Sirem smislu; od opomene da se sto daje ne
uradi do samoga grdena). Tebe su moji kari
odvratili od zlih stvari. M. Marulid '282. Kara
je dostojan. M. Vetranid 1, 6. Ako smo i krivi
i grjeSni i zlobni, otce milostivi, i karu podobni.
1, 365. Nemoj nas tuj karom, zimi ti, straSiti,
ni s treskom i karom, i ja du otiti. N. Najo§-
kovid 1, 245. Jo§ drugu tkogodi kad }ubav po-
ka£e, na toj ga uzvodi da na A pak uzjaSe i da

2. KAE, a, a).

851

3. KARA

ga priskoci u kojugodi stvar, ku mu 6e u o6i
utezat pak u kar. 1, 324. Ako li 8U u istinu
sinovi, kderi i mlaji zli, opaci i neposlusni i ne
boje se slatke rije6i i lijepa pokaranja i nauka,
tada se imaju karati karom lestocijem, sr5boin
i prutom. M. Divkovii, bes. 151 — 152. Zgodi
se niki dan, da s majkom sidedi, izajde sama van
prid karom bi2e6i. D. Barakovi6, vil. 130. I ata-
rijega na kar navodio. S. Margitid, ispov. 14.
Niti sluSa kara ni ponukovanja. F. Lastrid, ned.
400. Ako li ga o§ine otac, vaja mu bi^at iz kude
od materina kara. 403. Koji nalu brazdom zemju
para plug, nem nije, da ne vaja, kara. J. S.
Rejkovic 18. Kar je Bo2ij dar, ali je zlo kad
biju pa ne dadu plakati. Nar. posl. vuk. 133.
Od kara glava ne boli. 233. Dan nevoje i kara
i ruga. D. Danidid, 2car. 19, 3.

b) poena, punitio, pedepsa, kazan, kazna. Ki.di
ima sudi> sb karomi> za sijuzi zem}u (vaja da
je kar oblast za pedepsane). Glasnik. 24, 244.
(1353). Taj kar Bo2ji uz dovika hodi, koga Adam
u grih svoj zaplete. J. S. Rejkovid 27. Da ne
bi navlacili na nih kara za prijestup D. Da-
nidid, 3mojs. 22, 16. Noside kar za pre}ube vaSe.
4mojs. 14, 33. Jer ovako veli Gospod; ,Evo,
koji ne bi trebalo da piju iz da§e, doista de piti;
a ti li des ostati bez kara? nedes ostati bez kara
nego des za cijelo piti'. jer. 49, 12.

b. lis, jurgium, djelo kojijem se ko s kim kara,
svada, kavga. Za to ne dviXi kar. M. Marulid
109. Oholi i§de kar. 123. Malaban kar mnogu
svadu svede. 134. Gdi godi dujase kar ali brigu
ali gdi se biju ali skubu. Tondal. star. 4, 114.
Na parbe i na kare postite. Narudn. 9Q^. Meju
nimi bi velik kar. Transit. 212. A misli u meni
staSe se karati. tolik se kar spravi ... Ne bi toj
za dosti, u karu sto bjehu . . . M. Vetranid 2, 162.
Misli se karaju u meni nebogu . . . Svaki cas
meu sobom kar kladu. 2, 164. Gospodar, koji
de s ulice zacuti vas taj kar, i plad od Milice.
N. Na]e§kovid 1, 240. Meni se grusti S nim'
(ocucenji) u karu biti. A. Georgiceo, nasi. 166.
Bi^ati i ukla^ati se od kara i od nastajanja,
psosti i progonstva za niSto seijeniti. M. Div-
kovid, bes. 453*. Iz nega izodi kar, psosti, kletve,
nemijer. nauk. 276^. Zasto sam sve s mojom
druzinom bio u karu i u nemijeru. zlam. 133.
Jur 8 nami cini kar, jer se nas ne boji. D. Ba-
rakovid, vil. 62. Smetne, sribe, kari, grisi i tam-
nosti. jar. 64. Kar i nesklad ukazuje gdi nije
]ubavi . . . Malo se kara i smutne najde medu
ocem i sinom, medu muzom i 2enom, zasto medu
nima se naj vede Jubav naodi. S. Margitid, fal.
197b. Krada (zaziva) na kar i svadnu. 253.
Molim te, nemoj, da je kar i inad medu nama.
J. Banovac, razg. 177. Ninivitani cinahu pokoru
u miru i }ubavi, ta ji i uslisa (Bog), a Izraeli-
dani u karu i parba, ta ji i ne ti uslisati. 180.
Molim te, da nije kara medu mojim i tvojim
dobani. pripov. 117. Ovo su koji ne tra2e kara
ni inada. F. Lastrid, od' 372. Medu olicam sve
su inadi i kar. ned. 162. Eto ti kar i smutna
u kudi. 307. Da sam nome, ja na babu Maru
ne bi isla da zivim u karu. M. A. Kejkovid, sat.
D2a. Tu buke, tu kari, tu neslog, tu boji. M.
Kuhadevid 99. Gotov kao baba na kar. Nar.
posl. vuk. 45.

3. KAR, m. nevoja, miika, briga, }utina, arap.
tur. qahr. — Od xvii vijejca (vaja da su neki
pisci, vidi osobito prvi primjer, shvatili da je
ista rijei Sto 2. kar), a izmedti rjeinika u §tu-
licevu (,afflictio' s dodatkom da se nahodi u Gun-
dulica, ali to nije potvrdeno) i u Vukovn (vide
briga ,8orge' ,cura'). Zarad dobra tvoga obastro

te je Bog tolikijem tugama, neka tako dovedeS
na pamet da nije ono 2ivot zaradi koga si bio
stvoren; stavi te ovdi u kar brez pristanka, neka
nadobiv§a dobije§ krunu od slave. M. Radnid
410'>. (Mojsije) udari onim daskam o planinu i
razbi ih od golema kara. S. Margitid, fal. 260.
Sav koraSiluk i sve selo vide da jim z marvom
oni (pastiri) dine kvare, i u tomu men' zadaju
kare. M. A. Rejkovid, sat. Ed^. Ja ne mogu od
ka'ra, na vojsci mi drag Jovane. Nar. pjes. petr.

1, 86. I dosad je dotjecalo s karom. Osvetn.

2, 49. Pa nu ! kara i vedega kvara ! 2, 62. Ove
je godine lipa jesen bila, pa su se unile masline
bez kara. M. Pavlinovid.

4. KAR, m. itne nekakvoj bijci (Oostus ara-
bicus L. ?). — U Stulicevu rjedniku : ,costo, sorta
di radice medicinale* ,co8tum'. — Kar, (tal. costo),
costum (StuUi), Costus L. B. Sulek, im. 139.

5. KAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. Niva u mestu Karu. Sr. nov. 1875.
281.

6. KAR, m. tal. carro, kola. — Ujednoga pisca
Sakavca xviii vijeka. 38 kari municijona. M.
Kuhadevid 133. i u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

7. KAR, m. kao da je musko ime. — V crno-
gorskoj pjesmi nasega vremena. Sobom uze . . .
iz Pozara Petrovida Kara. Nar. pjes. vuk. 5, 114.
I spustise detiri junaka: a Oriie Luke Minu Bo-
Skovida i viteza Kara Petrovida ... 5, 118. Pe-
trovida Kara izmakoSe. 5, 119.

1. KARA, adj. tur. qara, cm. — Ne mijena
se po pade£ima. — U naSe vrijeme, a izmedu
rjednika u Vukovu (vide crn). Sinod meni kara
haber dode, kara haber, a u kara doba. Nar.
pjes. vuk. 1, 394. I metnu mu rastok na obrve,
kara boju na kara zulove. 1, 567. Dckle nodoa
kara ak§am dode. Pjev. crn. 315a. — na ovaj
nacin gotovo samo u pjesmama, ali se cesto do-
daje muskijem imenima, kao n. p.: Pa dok mi
je Kara Mijaila, eto Kara iz luga Kitoga. Nar.
pjes. vuk. 4, 290. Kara §uju rijec besjedio:
,Kara §ujo, dragi pobratime!' 4, 473. vidi daje
kod pojedinijeh imena, kao Karadordije, Kara-
Mustafa itd. — U jednoj narodnoj pjesmi uz ime
nekakva grada Okana. Te uzimju po moru gra-
dove, cetrdeset i cetiri grada; kad dodo§e kod
Kara-Okana, Okan bi§e tri godine dana, Okan
bise, uzet ne mogose. Nar. pjes. vuk. 2, 365.

2. KARA, /. vidi karaAe i 1. kar. — isporedi
i 3. kara. — Vaja da je rijec praslavenska, ispo-
redi stslov. kara, sva^a, rus. Kapa, ces. kdra, poj.
kara, pedepsa, kazan, — Misli se da postaje od
karati, premda ima i lit. kora, pedepsa, i snskrt.
kara, tamnica.

a. djelo kojijem ko koga kara. — U jednom
primjeru xvii vijeka. Ako ga pokara, mlako to
cini i studenom karom. B. Kasid, zrc. 58.

b. djelo kojijem se ko s kim kara. — V jednoga
pisca XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,contentio, controversia; disceptatio; iurgium;
lis; rixa'). Ni kare ni svade nasa ne du }ubav.
M. Marulid 88. U kari prez pristanka kridat.
133.

3. KARA, /. palus infamans (?), (nem. pranger,
franc, pilori, tal. berlina), pedepsa pod dubro-
vackom republikom po kojoj bi se krivac postavio
i vezao na javno mjesto gdje bi nekoliko vre-
mena ostao izlozen sramoti. — Postane nije jasno :
mogla bi biti ista rijec sto 2. kara, ali se tome
protivi sto se uzdrzala u ovakome smislu samo
u Dubiovniku; a moh biti i od tal. carro, kola,

3. KAEA

852

1. kabaCica

jer se gdjegdje u Italiji vozio krivac po gradu
da se osramoti. — U Dubrovniku od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,berlina' ,collaria
foreneis' 139*) i u Stuliievu (,berlina' ,locus ubi
rei infamiae ergo exponuntur' ; na karu koga ve-
zati, privezati ,reum cippo alligare infamiae ergo').
Vidjeh na kari PetruSu nebogu. N. Na}e§kovi6
1, 241. Nemoj nas tuj karom, Simi ti, strasiti.
1, 245. Izvuc' 86 od tude ; stavi me na karu.
1, 261. Bogme 6u 6init taj na kari da dvori.
1, 263. Za sramotu biljezima od nepo§tenja po
sred kare 2igava ih. B. Zuzeri 342. i u naSe sain
vrijeme 6uo u Dubrovniku: ,Ni karu!' kao uvredu.

KAEAB, m. mjesto u Srbiji u okrugu polare-
vackom. I^fiva u Karabu. Sr. nov. 1864. 132.

KAEABACO, m. Hi n.? ime hilci. — Badi
postana vidi kargabuden. — U starijemu ruko-
pisu. Karaba6o, noci vomiche, stramonio (An-
selmo da Canali), Strychnus nux vomica L. B.
Sulek, im. 139.

KARABAI6, m. prezime. — U nase vrijeme u
Istri. Miroslav Karabaid. Nar. pjes. istr. 2, 98.

KAEAB aS, m. prezime (rijec turska). — Od
XVII vijeka. 6ehaja Karabas. Starine. 11, 144.
(1686). Mileta Karabas. M. D. Mili6evi6, srb.
888. Martin KarabaS. Eat. 398. Pavle KarabaS.
399.

KAEABE, karaba, /. pi. u Vukovu rjedniku:
vide karabje.

KAEABEGOV16, m. selo u Bosni u okrugu
banoludkom. zove se i Potkamen. Statist, bosn. 43.

KAEABE^E, n.? Hi KarabeXi, m. pi.? t7i Ka-
rabeie, /. pi.? ime selu u Crnoj Gori (vidi kod
Berislavci). — U spomeniku xviii vijeka. Piseti.
Vh Bogomi. spasnoje selo Plavnicu i Karabe^e i
Kurilo i Berislavce. Sr.-dalm. magaz. 1868. 160.
(1706).

KAEABICE, /. pi. dem. karabe. — V Vukovu
rjeiniku.

KAEABIN, m. vrsta puske (koja je krada ali
se dale domece nego druga). — isporedi kara-
binka. — Od nem. karabiner. — U narodnoj
pjesmi naiega vremena. On a unko§a skide ka-
rabina, karabinu plahu vatru dade. Nar. pjes.
marj. 82.

KAEABINAE, karabinara, m. iovjek (vojnik,
konanik, iandar) oruian karahinom. — Naci-
neno u naSe vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,carabinier'.

KAEAbINKA, /. vidi karabin. — Nacineno u
nase vrijeme. — U Slulekovu rjeiniku: ,carabiner'.

KAEABICE, /. pi. vrsta frule pastirske; trska
na gad\ama u koju se udara prstima kad se
svira, i koja ima tia dnu rog. — isporedi karabo.
— Nepoznata postana: ne moie se pomisliti ni
na arap. qarraba, tur. qaraba, staklenica, ni na
novogri. xaodpinv, lada. — U na§e vrijeme, a
izmedu rjeinika u Vukovu (1. ,eine art hirten-
flote' jfistulae genua'. 2. na gadjima ,das floten-
stiick am dudelsack' , fistula utriculi': gadjar u
karabje udara prstima, a doje je na karabjama
rog). Lasno je (davolu) u ritu svirati (u ka-
rabje). Nar. posl. vuk. 166.

KAEAB^ilCE, /. pi. dem. karabje. — U naSe
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu. Cobanske
svirajke, dvojnice i karabjice. M. D. Milidevid,
zlosel. 271.

KAEABOGDAN, m. vidi Karabogdanska, tur.
Qara-Bogdan (qara, cm, a Bogdan je ime prvoga
vojvode), isporedi Karavlah. — U Danidicevu

rjecniku: KarabogbdanB, fiovjekiz Karabogdanske
(Moldavia', a dolazi za sav narod (uprav po
turskoj rijeci znaii zem^u i narod) s primjerima :
Hodi cart na Karabogdant. Okaz. pam. §af. 81.
Na Karabogdana. 82. cf. Bogtdani..

KARABOGDANIJA, /. vidi Karabogdanska.

— U jednoga pisca xvii vijeka. (Car) vojskom
obuja Karabogdaniju. I. T. Mrnavid, osm. 44.

KAEAB6gDANSKA (zem|a), /. Moldavia, sje-
verni dio krafevine rumunske. — vidi Karabogdan.

— isporedi i Karabogdan ij a. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,dio Moldau' , Mol-
davia'). Oko puste zemje Karavla§ke, Karavlaske
i Karabogdanske. Nar. pjes. vuk. 2, 445. Dmitar
uze zomju Karavlasku, Karavla§ku i Karabog-
dansku. 2, 626. Tri fietiri zem)e preledese: Kara-
vlasku i Karabogdansku, Skenderiju i Urumen-
liju. 3, 561.

KARABO J A, /. tur. qara-boja, uprav crna
boja, ali u osobitom smislu: galica, sumporna
kiselina. — U nase vrijeme.

a. crna boja uopce (ali moie hiti da je zna-
iene kao kod b). Pa uzimje boju karaboju, bijelo
je obojio lice, naciui se crni Arapine. Nar. pjes.
vuk. 2, 384.

b. (modra) galica. Civit za karaboju (paza-
riti, t. j. kako jedno onako i drugo). Nar. posl.
vuk. 346.

c. neka bijka. Koga boli glava neka iskopa
koren od karaboje. M. D. Mili6evi6, 2iv. srb.
2, 38. Karaboja, grozdboja , Phytolacca decandra'.
2, 73. Karaboja (turski), Phytolacca decandra
L. (Milidevid), v. Grozdboja. B. Sulek, im. 139.

KAEABU6a, m. kao da je prezime u narodnoj
pjesmi nasega vremena iz Boke kotorske (iz Pe-
rasta). Za |epotom Karabu6e Nika. Nar. pjes.
vuk. 1, 495.

KAEABULINA, /. a) velika smutna; b) dug
i zamrsen trag kojim zade zee da hrte pomete
kad ga gone. M. Pavlinovic.

KARA-BUNAR, m. 6esma u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 170.

KARABURMA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Karaburmi. Sr. nov. 1872.
434.

1. KARAC, kdrca, m. vidi karalac. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu. Ter onoga
na ne karca stav'te gola kako jarca. P. Hekto-
rovi6(?) 159.

2. KARAC, Karca, m. ime musko. — xv vijeka.
Pred Karcem Milnidem. Mon. croat. 13H. (1489.)

KARAC, kardfia, m. covjek koji se kara. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. sing, i voc. kara6u, karaci. —
U Mikajinu rjecniku: karafi, koji se kara Jur-
giosus, rixosus, rixarum amans' ; u Stulicevu
,rixosus, rixarum amans, jurgiosus'; u Vukovu
,der schelter' ,objurgator'; ali u predgovoru kno
vome zavjetu 1847 Vuk broji ovu rijec medu one
koje ,nije cuo u narodu da se govore nego ih j".
sam nacinio'. vii.

KAEA6a, /. mjesto u Srbiji u okrugu cacan-
skom. Livada u Karaci. Sr. nov. 1875. 460. "^

1 . KAEACiCA, /. iensko cejade 5to se kara. —
isporedi karac. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika\inu (karafiica, koja se kara ,rixosa,
rixarum amans') gdje se naj prije nahodi, u Bje-
lostjentevu (karacica, 2ena harlivka ,mulier rixosa,
rixarum amans'), m Stulicevu (,rixosa, quae rixas
amat'), u Vukovu (ona koja se kara ,die schel-
terin' ,quae increpat, objurgat'). Svekra zove:

V^.7

/•

./

1. karaCica

853

kaea6i6

,Kozjobrade!' . , . a jetrve: ,Kara6ice!' Nar. pjes.
vuk. 1, 518.

2. KARACICA, /. potok u Srbiji u okrugu
uzidkom. M. D. Mili6ovi6, srb. 581.

KARACiCE, /. pi. u Daniiicevu rjeiniku: ka-
tanu je Guncatima crkve arhandelovo u Prizrenu
iSla meda ,na KaraCice' (Glasnik. 15, 291 god.
1348?).

KARaCiC, m. dva sela u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 91. 94.

KARACICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 21.

KARAC, TO. zaselak u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 37.

KARA CI, TO. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 68.

KARADAG, m. tur. qara dagh, crna gora,
ovako Turci zovu Crnu Goru. — vidi i: Kara-
dag (Karadak ?), gen. Karatka, zapadni dio okruga
rudntckoga u Srbiji. M. D. Mili6evi6, srb. 357.

KARADAGLIJA, /, Crna Gora, vidi Karadag,
od dega postaje turskijem nastavkom ly (Kara-
dagbly uprav bi znacilo: Crnogorac). — U crno-
gorskijem pjesma nasega vremena. Da udari na
Karadagliju. Nar. pjes. vuk. 5, 852. I pobara
svu Karadagliju. Pjev. cm. 256^. Kakvo mu je
bilo putovane za devojke u Karadagliju. Ogled,
sr. 133.

KARADUZEN, m. tur. kara diizen, nekakva
tatnbura. — Karaduzen, velika i mala tambura.
F. MikloSii, tiirk. elem. nachtr. 2, 143 gdje se
dodaje da se govori u Bosni.

KARAD6K0, to. hyp. Karadorde. Nek po-
znadu da je jo§te 2iv Karadoko i negovi Srbi.
S. Milutinovii, ist. srb. 23.

KARADORDE (Karad6rde), m. vidi Karador-
dije. Da se 2iv pokaze narodu i vojskama svo-
jima Karadorde. S. Milutinovi6, ist. srb. 22.
Karadorde se rodio 1752 godine u selu ViSev-
cima. M. D. Mili6evi6, srb. 253.

KARADORDEV (Karad6rdev), adj. koji pri-
pada Karadordu. Dolazak Karadordev. M. D.
Mili6evi6, srb. 259.

KARADORDEVICA (Karad6rdevica), /. Kara-
dordeva zena. Boga moli Karadordevica. Nar.
pjes. vuk. 1, 500.

KARAD6rDEVI6 (Karad6rdevi6), m. prezime
(po ocu Karad:ordu). IsTegova Svjetlost Gospodar
Aleksander Karadordevid, knaz Srbije. Nar. pjes.
vuk. 2, 646. (medu prenumerantima).

KARADORDIJE (Karad6rdije), to. uprav Crni
(vidi 1. kara) Dordije, prvi knez u Srbiji ovoga
vijeka. — isporedi Karadorde. — Zove se i Crni
Dordije (po crnomanastom lieu, vidi: Karadorde
je bio . . . masti preplanute. M. D. Miliievic,
srb. 260). — Vuk soagda pi§e Kara-Dordije ; u
drugijeh se pisaca ieSce nalazi Karadorde. Da
ubiju Crnoga (ili Kara-)Dordija. Vuk, dan. 3, 156.
I tako se Kara-Dordije primi starjesinstva. 3,
165 — 166. Posto se Kara-Dordije vratio sa Sje-
nice. Vuk, nar. pjes. 4, 460.

KARADORDIJEV (Karad6rdijev), adj. koji
pripada Karadordiju. S Kara-Dordijevim pi-
sarom. Vuk, pravite). sov. 15. Ne fiekajudi Kara-
Dordijeva odgovora. 15.

KARADORDIJIN (Karad6rdijiu), adj. vidi
Karadordijev. Za vremena Karadordijna rata u
Srbiji. Vuk, poslov. 350.

KARADUZEL, tur. qara (vidi 1. kara) i guzel
(vidi duzel). — Pripjev u narodnoj pjesmi na-

§ega vremena, Dnnavom plovi, hej selen kara-
duzel, grana badema. Nar. pjes. vil. 1866. 662.

KARAFEJZA, m. vidi Karafejzo. — V na-
rodnoj pjesmi naSega vremena. Te je Sa}e Ka-
rafejzi mladom. Pjev. crn. 104^.

KARAFEJZO, to. ime tursko, vidi 1. kara. —
isporedi Karafejza. — V narodnoj pjesmi naSega
vremena. Kara-fejzo, od krajine krilo ! Nar. pjes.
vuk. 4, 215. Kara-fejzo diXe silnu vojsku. 4, 218.

KARAFIJOL, w. vidi cvjeta6a, b), nem. kar-
fiol. — isporedi karafijola. — U naSe vrijeme. Ka-
rafijol, ,der blumenkohl' ,Brassica oleracea bo-
trytis'. G. Lazi6 143. — Is pridjevom divji u
drugom znaienu. Divji karafijol ,der tartariache
kohl' jCrambe tatarica'. G. Lazid 142,

KARAFtjOLA, /. vidi karafijol. — U Bjelo-
stjendevu rjeiniku ; karafijola, cvetni kupus ,bras-
sica pompejana'. vidi i: Karafijola (karviol), po}.
kalafior, 66§. karfiol, brassica pompojana (Bjelo-
stjenac), Brassica botrytis Mill. B. Sulek, im.
140,

KARAFI^jE, vidi karavije.

KARA-FILKA, /. ime Sensko. — isporedi Ka-
ranfila. — Prije naSega vremena. Karafijtka. S.
Novakovid, pom. 69.

KARAGA6a, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. l!fiva u Karagafii. Sr. nov. 1875. 709.

KARAGACA, /, vidi : Karagada, vrat vinove
loze bijela gro2da (u Dalmaciji, Danilo). B. §ulek,
im. 140.

KARAGADINA LIVADA, /. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 170.

KARAGADA, to. prezime. — xviii vijeka. Vu-
kajlo Kara-gada. Glasnik. ii, 3, 77. (1706—1707).
Vukajlo ,Karaga6a'. 225. (1710).

KARAGA§, TO. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Karaga§. Sr. nov, 1871,
180.

KARAG16, TO, prezime. — xviii vijeka. 1735
bi obran Luka Karagid iz Baje. Norini 59.

KARAGOJ, TO, ime bi]ci. Karagoj, Antirrhi-
num L. (Sabjar, u Risnu). B. §ulek, im. 140.

KARAGROS, TO, tur. qara guru§ (crni groS),
novae, §pano]ski talijer, kolunat. — Od xviii
vijeka. Ima na godinu toliko i]ada karagroSa.
D. Obradovid, basn. 270. Za n Harapu Stam-
bolije daju karagrosah pet stotinah. Pjev, cm.
275b.

KARAgU]^^, karaguja, m. rijed iz talijanskoga
jezika, vidi kod a i b. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padeiima, oaim nam.
sing, (i ace. ako je jednak s nominativom), i voc.
karagiiju, karagij^i.

a. pomani morski spui, tal. caragolo. — U
Stulicevu rjedniku : ,cochlea marina', i u Vukovu :
nekaka morska riba s dodatkom da se govori u
Dubrovniku.

b. neka bijka u koje je cvijet nalik na spuS,
tal. caraci, caracollo. Karagu}, Karak (Alschinger),
Phaseolus caracalla L. (Vodopid). B. Sulek, im,
140.

KARA(jE, /. pi. ime mjestima.

a. selo u Bosni. T. Kovadevid, bos. 34,

b. mjesto u Srbiji u okrugu crnorijeikom. Niva
na Karate. Sr. nov. 1868. 105.

KARA(jrIC, TO, prezime. — Od tur. qara^e,
crnkast, srna. — V naSe vrijeme. Od Petnice
Kara^idu §ujo. Nar, pjes. vuk. 4, 463. Pod
bijele Kara^da dvore. Pjev. cm. 144*', O voj-
voda Kara^idu §ujo. Ogled, sr. 395. Vasilije

KARAdfic!;

854

KARALIMAN

Kara^d. Eat. 244. — NaJ poznatije je ovo pre-
eivie po Vuku Stefanovieu Karagicu (kako Vuk
tvrdi da ga ovo prezime ide vidi u Vuk, odgov.
na la2i. 30 ; ali to sad nema neke vrijednosti jer
nije Vuk slavan za to sto je Karagic, nego je
ovo prezime slavno jer ga je Vuk nosio).

KAEA(xl6l, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 9.

KARAH0Grl6, m. prezime. — SloSeno od kara
(vidi 1. kara) i ho^a. Iznad Bi§6a dva Karaho-
^ida. Nar. pjes. vuk. 3, 263. Sto pu§taju dva
BeriSevida, ne puStaju dva Karaho^da; Ito pu-
§taja dva Karaio^ida, eve sijece od Ora§ca Tale.
3, 269.

KAEAJ6vAN, m. ime musko (Crni Jovan, vidi
1. kara). — U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Ovdi
mene negdje kazn viteza Karajovana. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 55. Nar. pjes. bog. 180.

KAEAJZOVAC, Karajzovca, m. selo u Bosni
u okrugu hanoluckom. Statist, bosn. 38.

KAEAK, m. vidi karaguj, b.

KAEAKaCA, /. u narodnoj zagoneci: Poru-
fiuje karakaca dirisilu: ,Dodi, dirisilo, zavidu ti
dva zavoja, a odbiti dva odvoja'. (Misli se dete
u utrobi majcinoj). Nar. zag. nov. 42.

KARAKADE, /. sloieno kara (vidi 1. kara) i
kada (vidi 4. kada). — U naSe vrijeme u ^e-
vernoj Dalmaciji. 1. Sensko hajtavo i giiusno.
kara-kade, crna kade. 2. nadimak vinu uzbrsa-
denu. M. Pavlinovid.

KAEAEAJA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 101.

KAEAKAL, m. u Danidicevu rjedniku: Ka-
rakalL, manastir u Svetoj Gori s primjerom : Ka-
rakalu igument. Mon. serb. 127. (1347).

KAEAKaS, m. tursko prezime Hi nadimak. —
Od xvii vijeka. Sator Mahumeta Karakasa bu-
dimskoga paSe slavna. I. Gundulid 326. Ka-
rakaS plemenom iz Hercegovine. I. T. Mrnavid,
osm. 57.

KAEAKA§EVl6, m. prezime. — isporedi Ka-
rakaS. — U naSe vrijeme. Nar. pjes. vuk. 2, 661.
(medu prenumerantima). D. Avramovid 276. Sem.
prav. 1878. 21.

KAEAKASiCA, /. selo u Dalmaciji u okrugu
sinskom. Eepert. dalm. 1872. 28.

KAEAKATNICA, /. vidi hobotnica. — U naSe
vrijeme u spjetskoj okolini. L. Zore. ark. 10, 341.
— Moie biti stara rijec, isporedi rus. Kapaica-
THi;a (6e§. karakatice uzeto je iz ruskoga). Mi-
kloSii (vergl. gramm. l'"*, 396 i etymol. worterb.
181a) misli da je od osnove krak; ali hi mogla
biti i rijed iz turskoga jezika (qara-, tur. qara,
cm, vidi 1. kara).

KAEAKLAJIC, m. prezime. — f7 naie vrijeme.
Mijko Karaklajid. Eat. 78. Bogdan Earakldjid
iz Ivanice. ^i. Stojanovid.

KAEAKLIC, m. prezime. — U naie vrijeme.
Milan Earaklid. Eat. 349.

KAEAKLOVIC, m. prezime. — U na§e vrijeme.
MiJko Karaklovid. Eat. 338.

KAEAKOL, m. no6na straia, vidi karaula. —
U naie vrijeme. Stade kavga po kudi, da ne
dodo karakol, krvi s' kuda napuni. Nar. pjes.
here. vuk. 253. Karakol, deta carska. 357. U
Hercegovini u darSijama gdje su dudani i trgo-
vine plada fiar§ija nekoliko }udi (koji se svi skupa
zovu ,karakol' t. j. nodna strata) te nodu fietaju
i duvaju da ne bi ko provalio i pokrao dudan.
V. BogiSid, zborn. 571.

KAEAKON6oLA, /. vidi karakon^ula. — TJ
Vuk, ziv. 218 ima samo Karakon^ola cemu je
dodano : ovaj se nadpis na§ao u rukopisu na
praznome listu.

K ARAKON6oLOS, m. vidi karakon^ula. (grijei-
kom) Karakondolos, m. tobo2no neko dudoviste.
D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 118.

KAEAKONGULA, /. nekakvo strasilo, avet,
utvara, tur. qara qon^olos. — U naie vrijeme.
Od bo2ida do krstova dne zovu se ,nekrsteni
dni'. i tada svaka nedista sila ima oblast nau-
diti doveku koga bi u nedoba desila van kude.
a osobito neka avet koju zovu: ,Karakon^ula' i
kojoj je radost da nagna koga nodu stigne na
putu da je nosi kud ona bode dokle petli ne za-
pevaju pa onda ona bezi. M. D. Milidevid, ziv.
srb. 1, 52. Karakon^ula, nekakva avet koja skace
u nekrStene dane u vede na ^ude, te ih ovi nose
po selu, preko reka itd. a ona jednako lupa u
sac. V. Ilid iz Srbije. — Amo pripada i ovo:
Pokazala sam im da razboj, koji one desto zovu
,karakon^ula', moze da bude i lep kao kakav
cvet. M. D. Milidevid, zlosel. 327. — I u zago-
neci: Dve mijuge, dve pijuge, detiri karakon^ule
i deveti vazdrkamlija. odgonetfaj: usi, odi, noge
i rep u kona. Nar. zag. nov. 96.

KAEAKOS, adj. u kojega je crna (vidi 1. kara)
kosa. — Samo u Senskom rodu u narodnijem
pjesmama nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,die schwarzhaarige' ,puella nigris ca-
pillis', of. crnokosa). Oj devojko karakosa, ne
gledaj me gola bosa. Nar. pjes. vuk. 1, 374.

KAEAKTER, m. x^Q'^^^^nQ-, character.

a. slovo, slova.^ — Od xvi vijeka. Po pisanjih,
po karakterih. S. Budinid, ispr. 54. Jeronim
sveti nika druga slova ili karakter udini. F.
Glavinic, cvit. xx.

b. cud, narav, znaiaj. — V naie vrijeme po
zapadnijem jezicima (nem. charakter, tal. cardt-
tere).

KAEAKUC, m. stari noz ili britva kojima je
otpala rucica, odnosno korice. na Bracu. A.
Ostojid.

KARAKULUK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneievaHkom. Niva u Karakuluk. Sr. nov. 1875.
947.^

KARAL, Karla, m. vidi 1. Karlo. — xv i xvi
vijeka. I Karal i Paval. Mon. croat. 77. (1451).
Earal franadki nacelnik posla Pipina sina va
Italiju. §. Kozidid 17b. y Francu pojde h Karlu
velikomu. 17^. Stvori sije Karal. 17''.

KARALAC, karaoca, m. covjek koji kara. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu (,ri-
prenditore' .objurgator' 6241") gdje se naj prije
nahodi, u Voltigijinu (karalac, karalca ,ripren-
ditore' ,der einen ausscheltet'), u Stulidevu (ka-
ralac, karalca i grijeikom karaoc ,reprehensor,
objurgator, castigator, corrector'). Da Jubi mnogo
pokarane i karaoca. P. Knezevid, osm. 218.

kAraLICA, /. Sensko ce}ade ito kara. — U
Stulicevu rje6niku: ,quae reprehendit, arguit, ob-
jurgat'.

KARALI6, m.

a. prezime. — xvn vijeka. Od nas Ibrahim-
Ireisa Karalida. Starine. 11, 113. (oko 1670). Od
nas Ibrahim-Ireiza KaraUida. 136. (1681).

b. selo u Dalmaciji u okrugu kninskom. Repert.
dalm. 1872. 41.

KARALIMAN, m. ime nekakvu mjestu, tur.
qara liman, crna luka. — D narodnoj pjesmi
nasega vremena. Da sadomo do Karalimana. Nar.
pjes. juk. 500. vidi i kod A§an.

KAEA^iUK

855

3. KAEAN

KARA^jUK, m. ime muSko. — xv vijeka, vidi
Glasnik. 28, 411. 42, 292. 49, 43.

KARA-MAHMUT, m. musko ime tursko, uprav
Crni Mahmut, vidi 1. kara. — U na§e vrijeme.
Kara-Mamut Kapetanovidu. Nar. pjes. vuk. 4, 434.
Kara-Mahmut Korjenidke Turke. 4, 438. Kara-
Mahraut od Skadra bijela. Pjev. crn. 248*.

1. K ARAM AN, m. tur. Qaraman.

1. covjek iz Karamanije, Karamanske. — Od
XVII vijeka. Od §es tisu6 mno2 se ubusi Kara-
mana i uz nih zdru^a. I. 6unduli6 328. Kara-
mani i Amerikani pitjem svoje krvi pomirena i
prijatejstva uvjet zaveiivahu. S. Rosa 145*.

2. ime hrtu u narodnijem pjesmatna nasega
vremena (vala daje vrsta takovijeh pasa iz Ka-
ramanije). I zutoga hrta Karamana. Nar. pjes,
vuk. 2, 280. A i moga hrta Karamana. Nar.
pjes, petr. 1, 235.

2, KARAMAN, m. prezime u Dalmaciji. —
isporedi Karamanid. — Ne znam jeli ista rijec
sto 1. Karaman, Hi je nacinena nastavkom man
kao nekoliko drugijeh prezimena.

KARAMANAO, Karamanca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu kneievadkom. Niva u Gornem Kara-
mancu. Sr. nov. 1872, 494,

KARAMANIC, m. prezime, vidi 2, Karaman.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Meu ostale
jasno sjaju Karamanii, Kanaveli, J. Kavanin
158^, Kanaveli pera slavna, Karamani6 stare-
nite}. 161*.

KARAMANIJA, /. (zem^a) Karamanska. — U
Mikajinu rjecniku: Karamanija, zemja u Aziji
,Pamphilia, Cilicia, Mopsopia'.

KARAMANKA, /. vrsta kruSke. — Vaja da je
iz Karamanske. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (,eine art birn' ,piri genus')-
Karamanka, ovelika dugojasta slatka kruska (Sto-
janovid), v, Buzdovanlija. B. Sulek, im. 140,

KARAMANLIJA, m. u Vukovu rjecniku (u
dodatku): Turcin zakona hrisdanskoga. — Tur.
qaramanly, koji pripada Karamaniji.

KARAMANOVIC, m. u Danicieevu rjecniku:
Karamanovi6i>, fiovjek iz zemje Karamanske u
Aziji, a dolazi za sav narod s primjerima: Bystt
cart prezt more na Karamanovida. Okdz. pam.
saf. 81, Hodi Ahmati> ba§a na Karamanoviia i
primi mu 4 gradove. 81. Na Karamanovici.
Glasnik, 10, 275.

KARAMANSKA (zemja), /. pokrajina u Maloj
Aziji (na jugoistoku), vidi Karaman. — U nase
vrijeme, vidi kod karamanski.

KARAMANSKI, adj. koji pripada Karama-
nima, Karamaniji. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicieevu (karamantskyj, sto pri-
pada narodu u Karamanskoj u Aziji). Hana
vsemt zem|ami. primortskimi. i rumtskimi. i ka-
ramantskimt i natoltskimt i romaniskimt. Mon,
serb. 545, (1501). Sultani. Selimant vsemt zem-
JamB primorBskijemt i rumskijemt i karaman-
skijemi. i natolskijemi. i romanskijemt, 552, (1520
— 1523), Ne osta vojnika druzbe karamanske.
I. T. Mrnavi6, osm, 60.

KARImANSKO BRDO, n. ynjesto u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Liyada na Karamanskom
Brdu. Sr. nov. 1873, 911.

KARAMATI^SKA mala, /. ime mjestu u
Jagodini u Srbiji. Sr, nov. 1867, 18.

KARAMDIL, m. ime bijci, isporedi karanfil.
Karamdil (lat.) caryophillata (u siAskom ruko-
pisu), Geum urbanum L. B. Sulek, im. 140.

KARAMANIJA, /. vidi Karamanija. — U »a-
rodnoj pjesmi xviii vijeka. Dadu tebi velike ha-
ra6e od mojega b'jela Garigrada, Armenije i Ka-
ramenije. Nar. pjes. bog. 234.

KARAMFIL, m. vidi karanfil. — Od xviii
vijeka. Tu plavu Jubicu, zeleni 2ir, divji ka-
ramfil (gledaS). M. KatanSid 42, Al' govori Aem
karamfil. 64. Cvit karamfil nira siju i sade. J.
S. Rejkovid 12. Kanoti je karamfil, fijola . . .
152. Karamfil (lat.) Dianthus coryophillus L.
(Pavid), v. Karanfil. B. Sulek, im. 140.

KARAMFILA, /. ime iensko. Zem|ak. 1871. 2.

— isporedi Karanfila.
KARAMIGINICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu

biogradskom. Sr. nov. 1874. 403.

KARA-MLACINA, /. augm. karamlak. — U
na§e vrijeme. Kako de§ sam na ovaku karam-
lafiinu okle dokle idi. Nar. prip, vrd, 173,

KARAMLAK, m. tmina. Nar, prip. vr6. 225.

— vidi karamluk,

KARAMLUK, m. tur. qaranuluq, qaranlyq,
tama, tmina. — isporedi karamlak. Karamluk,
mrak, Nar. pjes. petr. 2, 698.

KARA-MUSTAFA, m. tursko ime musko (Crni
Mustafa), — Od xvii vijeka. Od cara Mehmeta
i Kara-Mustafe velikoga vezijera. P, Boga§inovi6
1. Kara-Mustafu uhvatimo. J, KavaAin 264b.

KARAMUSTAF16, m. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn, 16,

KARAMUSTAFIN 6aIE, m. ime mjestima u
Srbiji u okrugu kragujevackom. Livada zvana
Doni Karamustafin (5air, Sr, nov. 1867. 342. Li-
vada Gorni Karamustafin Cair. 1870. 294,

KARAMZANAC, karamzanca, /», vidi karma-
zanac

1. KARAN, m. ime muSko. — Badi postana
vidi 3, karan, — Od prije nasega vremena, a
izmedu rjeinika u Vukovu (,mann8name' ,nomen
viri'), Karant, S, Novakovid, pom, 69. Po sr'jedi
oni odredise da udari pop Karane Boko. Nar.
pjes. kras. 1, 168. Karan nam je u vatri velikoj.
1, 169. I prezime. u hrvatskoj krajini. V. Arse-
nijevid.

2. KARAN, m. selo u Srbiji u okrugu uiickom.
K. Jovanovid 160. — Famine se od xvii vijeka,
vidi u Danicieevu rjecniku: KaranE, selo blizu
Uzica na rijeci LuXnici 1608. (Vuk, dan. 1, 5).
ima i sada.

3. KARAN, m. kola (?), nem. karren. — U
naSe vrijeme u Bosni. — Rijec je uzeta od Sasa
(vidi Sas), nemackijeh rudara, vidi K. Jiredek,
die handelstrassen. 43 — 44. Da su na vi§e mjesta
rude kopane i obradivane, to svjedoce ostanci od
majdana i pravaca. prvi majstori imali su biti
Nijemci, jerbo vise besjeda u bosanskom ru-
darstvu nemafikih imade kanoti : ,slegen, karan,
hutman, orat' itd. F. Jukid, zemj. 6—7. Jos
Jukid je za Bosnu zabelezio da se u tamo§nem
narodnom rudarstvu i danas duju nemadka na-
zvana, da se n. p. duje jo§ red ,karan* ,karren'.
Otuda je osobno ime , Karan', pa i naSa varo§
jKaranovac', prva sa severa tolikim starim ru-
darskim mestima na jugu, bez sumne de voditi
svoje ime od te nemadke redi i od stare rudarske
industrije u tim krajevima. S. Novakovid, novo
brdo. 17 — 18. Ipak je tesko pomisliti da je muSko
ime od ovakove rijeii postalo: prije ce biti 1.
karan od karati Hi od kar Hi od kara. Kara-
novae jamaino pak postaje od muSkoga imena,
uprav od adjektiva posesivnoga Karanov (potvr-
deno kod Karanova Bara i Karanovo). vide i
kod Karanovac, a, a).

KAEANA

856

KARANOVClCI

EABANA, /. vidi Karane.

KAEANCA, /. ime bi^ci, po latinskoj Hi tali-
janskoj rijeH. Karanca (caran^a), momordica,
caranpa (u mletaSkom rukopisu), Momordica cha-
rantia L. B. Sulek, im. 140.

KARANE, /. pi. selo u Hrvatskoj u Supaniji
bjelovarsko-krieevadkoj. Eazdije). 119. — Na
drugom je mjestu pisano Karana. Schem. zagr.
1875. 177.

KAEAnfIC, m. osusen pupojak neke bi^ke
(Caryophyllus aromaticns L., Eugenia caryophyl-
lata Thunb.) §to se upotrebfava kao mirodija i
zacina. — isporedi garofalid, b), garofao, c), ga-
rofuo. — Postaje od karanfil kao deminutiv. —
U naSe vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die gewiirznelke' ,Caryophilla8 aromaticus Linn.'
cf. karanfil). Karanfi6i ka2u se u Dalmaciji ,ga-
rofani', dobivaju se od karanfida, Caryophyllus
aromaticus L. D. Popovi6, poznav. rob. 258. Ka-
ranfid, ,gewurznelkenbaum' , Caryophyllus aroma-
ticus'. G. Lazi6 131.

KARANFIL, m. Dianthus L. (osobito D. ca-
ryophyllus L.), ime bijci i cvijetu, tur. qaranfyl,
od gri. xaQv6cpv).Xov (uprav Caryophyllus aro-
maticus L., vidi karanfid, all radi slidnosti mi-
risa preSlo je i na gome znaeene, isporedi tal.
gar6fano, s oba enadena, nem. gewiirznelke i
nelke, vidi i garofao, garofuo). — isporedi ka-
rafi|, karamfil, karavije itd. — Od xviii vijeka,
a iemedu rjecnika u Vukovu (vide karavije).

a. sa znaienem sprijeda kazanijem (Dianthus).
Karanfil, cvit Jubjeni. A. Kanizlid, uto6. 842.
Svake karanfili vrste. roz. 105. On ne nosi
cv'jeda svakojaka, osim jednu ruzu i karanfil.
Nar. pjes. vuk. 1, 227. Kad im cveta zumbul i
karanfil. 1, 245. Nakiti ga cvedem svakojakim^,
po naj vi§e cvedem karanfilom. 1, 251. Bel bo-
si}ak, hit karanfil. 1, 830. Pod nega bi karanfil
sterala, a pod glavu rumenu ruzicu. 1, 451. Ka-
ranfila, da se ne karamo. 1, 468. Karanfil (lat.
caryophillus), 6e§. karafiat, Dianthus L. (Al-
schinger, Pandid). B. Sulek, im. 140. — S ne-
kijem pridjevima znadi osobite vrste. Karanfil
bodulid, Dianthus semperflorens (Novak). Karanfil
divji, Dianthus armeria L. (Lazid, Vuk). Karanfil
ko]!iski, Dianthus atrorubens All. (Lazid). B.
Salek, im. 140.

b. kao ime muSko. Asan-aga brata dozivao:
,Karanfile, moj mili brajene!' Nar. pjes. vuk.
1, 622. — Drukiije je u ovijem primjerima gdje
stoji kao nadimak Sto se daje (i £enskome) od
m,ila (samo u pjesmama) : U jednom je Karanfile
Jovo, u drugom je Sederli djevojka. Nar. pjes.
vuk. 1, 165. Dva se draga u selu gledala, Zumbul
mom6e, Karanfil devojde. 1, 265.

c. vidi karanfid. — Samo u Sulekovu rjeiniku :
jgewurznagelein, gewxirznelke'.

d. nekakav nakit, vidi: ,auch name eines
schmuckstiickes'. Zenker kod qaranfyl 698c. Dva
gerdaua karanfila crna. Nar. pjes. marj. 154.

KARANFILA, /. ime iensko, isporedi karanfil,
b, — Prije naiega vremena. S. Novakovid, pom. 69.

KARANFILAST, adj. kao u karanjila. — Na-
Uneno « naSe vrijeme. Karanfilasta krunica. J.
Pandid, flor. beog.^ 438.

KARANFILKA, /. vidi Karanfila. — JJ na-
rodnoj pjesmi naSega vremena. Karanfilko, kara
11 te, il' te kara il' te razgovara? Nar. pjes.
petr. 1, 285.

KARAjNFILOV, adj. koji pripada karanfilu,
Jcoji je naiinen od karanfila, koji je sliian ka-
ranfilu.

a. koji je naSi'Aen od karanfica, koji je zaiiiien
karanficem (vidi karanfil, c). — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Vino karanfilovo ukrepjava glavu
i mozak. Z. Orfelin, podr. 348.

b. koji je slidan karanfilu. — V naSe vrijeme
kod pisaca. Karanfilove masti ,nelkenfarbig'.
Hajdenak, naziv. 89.

KARANFIJ^j, m. vidi karanfil i karanfid. — U
Mikajinu rjecniku: karanfij, cvijet ,garofano,
fiore' ,caryophiIlus, cyanus, garyofiUum' ; karanfij,
specija ,garofano, specie' ,garyophillu8, garyo-
phillum'; u Belinu: ,garofano, sorte di aromato'
, caryophyllus' 838*; u Stulicevu: ,garofano' ,ga-
ryophillon'. — Karanfi} (Stulli), Karanfije (Vuk),
V. Karanfil. B. Sulek, im. 140.

KARANfIi^AK, karanfijka, m. vidi karanfid.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Rozmarina i
malo karanfijka. Z. Orfelin, podr. 65. (Uzmi)
karanfijka. 72.

KARANFI^iE, n. vidi karanfil (uprav kao ko-
lektivno ime uz cvijede). — isporedi karavije. —
U naSe vrijeme, Kitite me cv'jedem karanfijem.
Nar. pjes. vuk. 1, 257. Vrlo miri cv'jede karan-
fije. 1, 258. vidi i kod karanfij. — U ovom pri-
mjeru ne stoji u pravom smislu nego o duhanu
(Hi po mirisu Hi po boji): A u luli tutum ka-
ranfije. Nar. pjes. here. vuk. 121.

KARANI, m. pi. ime mjestu. — Prije na§ega
vremena. Karani (Osati.). S. Novakovid, pom.
134.

KARANOVA BARA, /. §uma u Srbiji u okrugu
biogradskom. 1^. Stojanovid.

KARANOVAC, Kiranovca, m. mjesno ime. —
Eadi postana vidi 3. karan i a, a). — U nase
vrijeme.

a. u Srbiji.

a) varoSica u okrugu caianskom. K. Jova-
novid 169. — Izmedu rjednika u Vukovti: varos
na desnom brijegu Ibra koji odande doje neda-
leko utjece u Moravu (Karanovac je izmedu Ibra
i Morave). Crkvu ^idu vi§e Karanovca. Nar.
pjes. vuk. 2, 199. Da vidite ^idu kod Morave i
kod Ibra vise Karanovca. 2, 212. Nama je ne-
poznato kako postane Karanovca tako i nego-
voga imena. ima neka prica o nekakom ,kara
novcu' (crnom novcu), ali nam se dini da je ve-
rojetnije da je ona postala posle imena ove va-
rosi i mozda ba§ po liemu udeSena. M. D. Mi-
licevid, srb. 679.

b) mjesto u okrugu jagodinskom. Livada na
brdu Karanovcu. Sr. nov. 1875. 681. — isporedi
Karanovdid.

b. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 91.

c. seoce u Slavoniji u iupaniji poieSkoj. Schem.
zagr. 1875. 51.

kA.RAN0VA6K?, adj. koji pripada Kara-
novcu. — Izmedu rjednika u Vukovu. Karano-
vadka (opStina). K. Jovanovid 169. — Karano-
vadko pojo, mjesto blizu Karanovca u Srbiji u
okrugu iaianskom. l^iva u poju karanovadkom.
Sr. nov. 1868. 260.

k1RAN6v6aNIN (Karan6v6anin), m. iovjek
iz Karanovca. — Plur.: Kiran6vdani (Karan6v-
cani). — U Vukovu rjedniku.

KARAN6v6i6, m. selo u Srbiji u okrugu ja-
godinskom.. K. Jovanovid 109. — isporedi Kara-
novac, a, b).

KAran6v6i6i, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
iaianskom. — isporedi Karanovac, a, a). Livada
u Karanovfiidima. Sr. nov. 1869. 629.

KAEAN0VI6

857

KAEASTVO

kAraN0Vi6, m. prezime. — U naSe vrijeme.
M. D. Mili6evi6, kra|. srb. 178. 221. Glasuik.
25, H8. Milutiii Karanovi6. Rat. 28. Y

KARANOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevaikom. Livada u Karanovu. Sr. nov. 1867.
441.

KARANSKI, adj. koji pripada mjestu Karanu
(vidi 2. Karan). Karanska (opStina). K. Jova-
novid 160.

KARANTAN, karantdna, 7n. tal. carantano,
krajcara, mjedeni novae (po 60 u staroj forinti).
— U naSe vrijeme, a izmedu rjeenika u Vukovu
(vide krajcara s dodatkom da se govori u pri-
morju). Ko ne 6uva karantane ne broji cekine.
(U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 150. Svega su
imali svaki po devet karautana. Nar. prip. bos.
1, 111.

KARAIsTE, n. djelo kujijem ko koga kara; djelo
kojijem se ko s kim kara. — Stariji su oblici ka-
ranijo i karanje.

a. djelo kojijem ko koga kara. — Izmedu rjei-
nika u Mika]inu (karanje, iskaranje ,objurgatio,
incropatio, repraehensio, castigatio'), u lielinu
(karanje ,grida o riprensione' ,objurgatio' 358b;
(Hprensione' ,reprehensio' 624^), u Bjelostjencevu
(karane, pokarano ,objurgatio, reprehensio'), u
Jambresicevu (,objurgatio, reprehensio'), m Volti-
gijinu (,riprensione' ,au83clieltung'), u Stulicevu
(,reprehensio, correctio, objurgatio, castigatio'),
u Vukovu (,das ausschelten' .objurgatio'). Ka-
ranje BoSje to jest mane. M. Marulii 34. Ni
pravo uniijenstvo prez karanija i sviScenija zledi.
Transit. 51. Negovo zlo daje karanje tamnim.
Korizm. 36*. V drugom kapituli on ovo isto
karanje ili kaStigu na §ire prostira. Anton Dalra.,
ap. f4*». Ni ga pobijati karanjom. S. Budini6,
ispr. 27. Karanja i svjeStenja ne podnositi dra-
govojno. M. Divkovi6, bes. 232*. OStrim ka-
ranjem noga kara. A. Vitajid, ist. 151. Va}a
pripovidit (na uskrs) veseje, a ostavit karanje,
ma li opet ne va|a imat uzroka od karana. J.
Banovac, razg. 168. Jer na ovom svetu za koga
su karana ako nisu za zle Jude? J. Raji6, pou6.
1, 28. Ne odbacuj karana svemogudega. D. Da-
ni6i6, jov. 5, 17. PreziraSe sva karana moja.
pri6. 1, 30. Kad izvrgim sudove na tebi gnevom,
jaro§6u i Jutijem karanem. jezek. 5, 15. Turci
svecu molitve fiitali, da karana ne bude vedega.
Osvetn. 1, 41. Hvali mu §to za hvalu bjeSe, a
malo §to ima za karai^a. 2, 22.

b. djelo kojijem se ko s kim kara. — Izmedu
rjeenika u Mika\inu (karanje, naticanje ,jurgium,
rixa'), u Belinu (karanje ,conte8a, contrasto di
parole' ,oontentio' 223*; ,grida di parole' ,jur-
gium* 358l>; ,que3tione, rissa' ,rixa' bOli; ,rissa,
questione' ,rixa' 626^), u Bjelostjenievu (kod
karka), u VoUigijinu (,contra8to'), u Stulicevu
(,controversia, jurgium, rixa'). I karanje bje§e
medu 6ima. N. Ranina 74b. joann. 9, 16. Tko
ima blaga dosti, taj se sit nahodi, od sitosde
psosti i karanje hodi. P. Hektorovid 38. Sve
selo zaglusi s jezicna karanja, a muza zabu§i, i
ufiini ko pa^a. I. Gunduli6 147. Za svaku naj
manu 8uprotif§6inu izhodis na karanje s tvojim
iskrnim. Michelangelo. 70. A vjera je, ja se
svadat ne6u, a niti sam za vage karane. Osvetn.
3, 45.

KARAPANCa, vidi Karapan^a.

KARAPANCeVO, n. mjesto u Srb'ji u okrugu
crnorijeckom. Vinograd u Karapanfievu. Sr. nov.
1874. 409. — isporedi Karapan^ovo.

KARApAN^A, m. prezime. — Jamadno je

rijei turska, vidi 1. kara t pan^a; isprva vaja
da je bio nadimak. — Od xviii vijeka (naj prije
u latinskom spomeniku sa z za glas ^). ,Petru3
Carapanza lector jubilatus'. J. Filipovi6 3, xi. M
drugom spomeniku istoga vijeka ima 6 za qlas
^ (jamadno je isto 6e(ade o kojemu se govori u
prvom primjeru). Petar Karapanfia iz Potravja.
Norini 61. Ono jeste Karapan^a Marko. Nar.
pjes. vuk. 3, 337. A drugo je Karapan^a Pavle.
Pjev. crn. 144*. Perfia Stankovii Karapan^a.
M. D. Milidevid, srb. 960. KaripS.n^a, prezime.
u hrvatskoj krajini. V. Arsonijovid.

KARAPAn6I(J, m. prezime. — isporedi Ka-
rapan^a- Do naSijeh vremena naj vi§e su se
nalik na stare knezove odr^ali Ra§kovi6i u Sta-
rome Vlahu i Karapan^idi u Krajini Nogotinskoj.
Vuk, 2iv. 250. Krajinski je knez bivao iz ku6e
Karapangida. M. D. Mili6evi6, srb. 958. Kara-
pan^ic, prezime. u Ba6koj. V. Arsenijevid.

KARApANCjOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
crnorijeikom, Pivnica i zabran u Karapangovu.
Sr. nov. 1872. 551. — isporedi Karapandevo.

KARAPE§l6, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Stevan Karape§i6. Nar. pjes. petr. 1, 357. (medu
predbrojnicima).

KARA-POTOK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. — Znaci: crni potok, vidi 1. kara.
Vodnak u Kara-potoku. Sr. nov. 1863. 174.

KARAPUH, w. drob (?). — isporedi kerempuh.
— U jednoga pisca xviii vijeka. I (mesar) od-
riza ni§to malo uha i primetnu komad karapuha.
M. A. Relkovid, sat. El*.

KARAR, kardra, m. arap. tur. qarar, poeivane,
trajane, stalnost. — Dolazi u osobitijcm znace-
nima. — Od xvni vijeka, a izmedu rjeenika u
Vukovu (.das gleichgewicht' ,aequilibrium') spri-
mjerom iz Narodnijeh poslovica (vidi kod a).

a. 0 Bogu (biti na kararu), stane po kojemu
se §to ne mijena i ne pomijera, jer je u svalcom
dijelu savrseno. Jer je aam Gospodin Bog na ka-
raru. D. Obradovid, basn. 90. Sam je Bog na
kararu (t. j. savrSen i svagda jednak). Nar. posl.
vuk. 274.

b. postojanost (MikloSic tumadi: .festigkeit').
Ima mala, da nema karara. F. MikloSid, tiirk.
elem. nachtr. 1, 59 (kod ovoga primjera Miklosic
misli i na tur. qarar, vreca, ali to nije potrebno).

e. jednak. Karar, par. ,Nema mu karara u
svem selu'. M. Pavlinovid.

d. brazda(?), ital. ,equo'(?): ,Da je on dolazio
svakoj besidi na karar, ne bi imao gto ima'. M.
Pavlinovid.

1. KARAS, m. u Danicicevu rjecniku : KarasL,
1473 jcari. primi gradb Karast i preido reku Je-
fratfc' (Okdz. pam. §af. 81). drugi jetopisac pise
,Korasfc' (Glasnik. 10, 275). mislim da je pogrjeska
mjesto ,Koraki' koji vidi.

2. KARAS, m. vidi 1. kara§. — U Bjelostjen-
6evu rjecniku: karas, riba ,charax'. — / kao pre-
zime u nase vrijeme u Zagrebu. P. Budmani.

KARASANOVA VODENICA, /. mjesto u Srbiji
u okrugu vajevskom. lifiva kod Karasanove vo-
denice." Sr. nov. 1871. 481

KARASI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebadkoj. Razdije}. 75.

KARASTVO, n. vidi karane. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (radi slika). Ne i§t' da 'e
lijepa al' bogata, ne bo Ijepos al' bogastvo tve
Jubavi nede plata bit uzdana, neg karastvo, s kim
progonit svako u doba hode tebe tja do groba.
J. Kavanin 46b. — nepouzdano.

1. karaS

858

1. KARATI, 1, a, a).

1. KARAS, karasa, m. Caraasius vulgaris Nilss.,
neka riba. — isporedi 2. karas. — 5 oblikom
karasfc vaja da je praslavenska rijec, isporedi
rus. Kapact, ces. karas, poj. karas. — Postaje od
srvnem. kara^, novovnetn. karausche i karutze, a
ono moze biti od lat. coracinus (xooaxTro?). —
Izmedu rjecnika u Vukovu (,dio karauscho' ,Cy-
prinus carassius Linn.').^ — I kao prezime u nah
vrijeme. Sima Kara§. Sem. prav. 1878. 56.

2. KARA§, m. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Razdije}. 111. — Ima u
jednorn primjeru xviii vijeka, all kao da nije
isto mjesto nego vis Hi 5uma u Slavoniji blizu
Valpova. §to god koza oko Saga, Lipovca, Sen-
tina, Marjanac, po Zvirnaku, Nartu, SeliStu, Kra-
Jevci, Lucici, Mircinci, Ritu, Karasu gustom,
Vigkovcu, Gorici . . . M. Katanfiid 53. — Moze
biti ista rijec sto 1. karas.

KARASCA, /. vidi Karasica. — U jednoga
jnsca XVIII vijeka (mozebiti skraceno radi stiha).
I kud rika tece ribicom priplodna Karasca. M.
Katancic 53.

KARaSCIC, m. dem. karas. — U Vukovu rjec-
niku.

KARASiCA, /. voda u Slavoniji. — isporedi
Karasca. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika]inu (Karasica, rijeka uz Valpovo ,Valpo,
fiume' ,Deldanu8') gdje se naj prije nahodi, i u
Vukovu (voda u Slavoniji). Koja piju vodu Ka-
rasica. A. T. BlagoJ6vi6, pjes. 32.

KARASICANIN, m. u Vukovu rjecniku: covjek
koji zivi pokraj Karasice. — Plur.: Karasicani.

KARASIK, in. kariSik (Triticum monococcum
L.). na Bracu. A. Ostoji6.

KARASkA LUKA, /. zaselak u Hrvatskoj u
iupaniji bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. 111.

KARaSlAMA, /. u Vukovu rjecniku: nekake
rane tresne s primjerom : Karaslame u medu ku-
hane (Nar. pjes. vuk. 1, 286). — Od turskoga
hharllama, nakalamjena tresna. D. Popovid, tur.
rec. glasn. 59, 119. — vidi i ar§lama.

KARAT, w. vidi: Take mrfcva glava izlazi na
240 talijera. ali u stvari ne plati krvuik nego
200 talijera, jer 40 talijera zaustave ktneti (ima
ih 24) za svoje take zvane karate to jest kao za
naknadu nihova truda. (u Hercegovini, Grnoj
Gori, Boci kotorskoj). V. Bogisi6, zborn. 581. —
Od tal. carato, 24i. dio kod mjerena cistoga zlata,
a ovo je od arap. qirrat, zrno u rogaca, roScica,
koje je opet od grc. xtQurLov. — Ima i u Vukovu
rjecniku samo mnoiina (s drugijem akccntotn)
karati, plata kmetovima ili sudijama od onijeh
kojima sudo ,die prozesskosten' , litis summa' s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.

KARATaS, m. ili Crna Stijena, razvaline grada
u Srbiji u okrugu krajinskom. M. B. Milicevid,
srb. 953. — Tur. qara (vidi 1. kara) i tag, kamen,
stijena,

KARATEL, ?«. vidi karatio. — U naSe vrijeme
u Istri. Takovi {udi zasluSe da so kladu va ka-
ratel ki je z nutri s fiavlin nabijon. Nar. prip.
mikul. 87.

KARATE^, m. vidi karalac. — U Stulicevu
rjedniku: ,riprenditore, correttor di stampa' (Cor-
rector, censor'.

1. KARATI, kSram, iinpf. castigare, arguere,
(reprehendere, increpare, objurgare, punire), ko-
riti, ruziti, kazniti, pedepsati. — Akc. kaki je u
inf. taki u praes. 3 plur. kdrajfl, u aor. kdrah,
u ger. praes. kd,raju6i, u ger. praet. karavsi, u
part, praet. act. kdrao, kdrala ; u ostalijem je

oblicima onaki kaki je u praes. — Bijee je pra-
slavenska, isporedi stslov. karati, rus. icapaTt, 6es.
karati, po\. karad. — Vopce se misli da je ite-
rativni glagol prema koriti; ali Miklosic (etymol.
worterb.) misli da je od osnove kara (vidi 2.
kara) koja bi bila razlicita od osnove kori. da
karati postaje od koriti na isti naein kao drugi
glagoli iste vrste, istina, trebalo bi da je r me-
kano (dakle da je oblik stslov. karjati, rus. KapaTt,
ces, kdfati, poj. karzad), ali se to ne potvrduje.
s druge strane tolika je slicnost izmedu znadena
ovijeh dviju glagola, da ne samo u nasem jeziku
(vidi primjere) nego i u drugijem (osim stsloven-
skoga gdje je znacene biti, udarati, i u ruskome
gdje je znacene pedepsati) shvacaju se iesto kao
da im je jednako znacene. uopce se cini da je
kod karati prvo znaiene : pedepsati, a kod koriti :
ponizivati. u nascm je jeziku kod karati obicnije
znacene reprehendere nego punire, ali se shvaca
karati kao nesto jace, ieSce nego koriti. — Po
poj. praes. karz^ i ces. karam i kafi bio je i
drugi oblik prezenta (bez a): takovi se (karem,
kare§ itd.) jos nalazi u dva pisca cakavca xvii
i XVIII vijeka : kare (praes. 3 sing.). I. Ivanisevi6
164. A. Vita|i6, ist. 12. 14. 316. (pokares. 260*.
505). — Izmedu rjednika u Vraniicevu (.arguere'
jStrafen'; ,increpare; obiurgare'), u Mika^inu (ka-
rati, pokarati ,increpo, arguo, objurgo, reprae-
haendo'; karati, vidi pedepsati), u Belinu (,ri-
prendere' ,reprehendo' 624'^ ; ,bravare, fare ad
alcuno una bravata' ,obiurgo' 147^), u Bjelo-
stjencevu (karam ,objurgo, increpo, arguo, repre-
hendo, coarguo'), u JambreSicevu (karam , objurgo,
reprehendo'), u Voltigijinu (,riprendero, sgridare ;
contrastare' ,ausschelten; zanken'), u Stulicevu
(,reprohendere, objurgare, increpare, arguere, co-
ripere'), u Vukovu (,ausschelten' , objurgo'), u
Danicicevu (,punire, increpare').

1. aktivno

a. reprehendere, increpare, objurgare, rijecima
koriti koga radi cega Sto je uradio, i to u svakom
stepenu, pocevsi od dosta ostroga opominana pa
do ruzena i grdena (uopce se misli da se kod
karana vice); takove je razlike u znacenu tesko
poznati, zato su ovdje svi primjeri zajedno.

a) uopce. Ne karaj me ili ne razdraXaj se na
me. Konstantin filosof. star. 1, 14. Eratjo, mo-
limo vas, karajte plasih, kripite malomodnih.
Bernardin 34. paul. Ithessal. 5, 14. I paki mu
uka2i toskocu grihov karajudi ga tvrdo. Narufin.
89''. Karaj ucenike. Anton Dalm., nov. tost.
118. luc. 19, 39. Da ga ce negov gospodin ka-
rati. M. Divkovid, nauk. 6. Bratjo, molimo vas,
karajte plahe, utisite malodusne. I. Bandulavid
41a. paul. ^thessal. 5, 14. Tim Alija verni aga
zamani ih kori i kara. I. Gundulic 324. Ni ga
(pokornika) triba karati. F. Glavinid, svitl. 91.
Koga }ubi Bog da kare (redi des). I. Ivanisevid
164. Da ga svi kudaju i karaju. P. Radovdid,
nac. 143. I kako ih jest veoma jako karao. P.
Posilovid, cvijet. 32. Karati druge vece (,vetje')
nego su dostojni. 70. Kad joj muz zamira, kara
ju. P. Vitozovid, odil. 62. Nu cesara ti ne karaj,
da mu mudro odgovaraj. P. Hektorovid (?) 136.
Prorok kare svo poglavice s pritnom osobitom.
A. Vitajid, ist. 12. I onizijeh, kojih jubi, tu pe-
depsa, ovdje kara (Bog). J. Kavanin 73*. Krivca
i ako smionoga svojim' gromovi kadgod kara.
538*. Jeda ne ima razlog Isaia, ako vas kara-
judi uprasa. A. d. Bella, razgov. 25. Vas karahu
(karaju) pripovidaoci, vami prite ispovidnici. J.
Banovac, razg. 171. Posli kako si sebe ovako
karao, udiui dilo skrusenja. J. Filipovid 1, 339*.
On ni karase, kad bi sagriSjli. P. KneSovid, ziv.

1. KARATI, 1, a, a).

859

1. KARATI, 1, b.

55. Karaju6 viran nevirne. 57. Earage ju no
fiovik i tjesa§e. F. Lastrid, test, 204^. Koliko
viSe privida ui§to i sumji, toliko ju viSo kara i
svituje. nod. 12. Sada bi g;a opominala, aada
molila, sada karala. A. Eani^lid, kam. 17. Mo-
nijata kudi i kara Nikolu papu. A. Eani21i6,
kam. 82. Car Muhamod svoje p8uju6i i kara-
ju6i slobodio jest. 820. Ne6u da me niko kara.
M. Zori6i6, osm. 15. Svaki mudri laXca kara.
V. Dosen 36^. Majka (velo) dercu kara, a sna-
Sici prigovara. 78*. Zaludu ga tko svituje, u6i,
kara. 212''. Kad bi uzeo karat gresnike, odgo
vorili bi mu . . . D. BaSid 303. Eara, priti i pro-
kline ko b' opsova' narod ovi. And. Kafiid, razg.
2ab. Lucifera kune, kara, koji ga je zakopao
IG'J. Ne6u podi, karaju me brada. M. A. Rej-
kovid, sat. D2b. Eaku vaja mladega karati. Eo*.
Ti mene karaS kao Esopova lisica vuka. sabr.
19. Sam sebe karaj. L Vladmirovid 76. Eoji
slu§aju zloglasnike, a ue karaju zloglasnike. J.
Matovid 410. Mlado karaju i kaStiguju. B. Lea-
kovid, gov. 140. Svekrva je kara, devor ogo-
vara: ,Ne karaj je, majkol' Nar. pjes. vuk. 1, 101.
Majka Maru i bije i kara. 1, 232. ,Vrat' se na
trag, mila snaho, karadu ga ja'. ,11' ti karat il'
ne karat, ne vratih se ja'. 1, 296. §to mi tebo
biju i karaju? 1, 377. Majka do nas karati, ka-
raj udi izbiti. 1, 433. Nit' me kara, niti me mi-
lujo, 3, 207. Neka, Stanko, mnogo ga ne karaj.
5, 537. Earaj Maru, a Mara §to Mara. Nar.
posl. vuk. 133. Majka derku kara, snasi prigo
vara. 173. Svakojako je trazila uzroke da je
kara i muci. Nar. prip. vuk 158. Mati stane
kder karati i ruiiti. Vuk, poslov. 179. Ona je
mene karala i ucila za moje dobro. S. ^jubi§a,
prip. 71. — Dodaje se jos instrumental rijecima
Hi prijekorom. Zenu cim rijefiim karat hode§,
ili usi sebi zalijepi, ili noj jezik obrezi. (Z).
Poslov. danifi. Jer ne haju za pozude prijeke,
nit' brat brata prijekorom kara. Osvetn. 1, 19.
Na nu Luka hiti o6i vrane, red bi da je prije-
korom kara 2, 2.

b) objekat nije izrecen. Earaj, moli i svisti.
Bernardin 172. paul. 2tim. 4, 2. Mod }uvena
kara i zdravi. §. Mendetid 268. Otac i kara i
blazni kako se nemu mni. M. Vetranid 1, 367.
Ne znas li, visni zgar er karav sve vika, videdi
zlu nehar gre§noga dlovika? D. Ra6ina 144*'.
Zapovida, udi, kare i pedipsa. A. Vita}id, ist. 14.
Svitovali sa, karali su, i zivot su gubili kano
sveti Krstite}. S. Margitid, fal. 134. Mudar
pastir pomjivo vaja da se u torn vlada ponuku-
juci, karajudi, svitujudi, ucedi i strasedi. A. Badid
325. Nemoj nista s zenom baskalucit, nit' kad
karas po svoj kudi bucit. M. A. Rejkovid, sat.
E5a.

c) uzrok karana moie se izreci imenom (sup-
stantivom, zamjenicom) : aa) u genetivu s prijed-
logom radi (porad, zarad). Radi kojo stvari kare
nih. A. Vita^id, ist. 316. Gdi karam duhovnika
porad negova rdavog zivjena. M. Zoricid. osm.
X. Ti mene kara§ zarad jedne zene. And. Kadid,
kor. 186. — bh) u genetivu s prijedlogom od.
Marcelin od bezakona poce ga karati negova.
F. Glavinid, cvit. 109b. Nigdi ih od nevere ka-
rala. 157a. Od zlobe i nevere poce ih karati
nihove. 179^. Earajudi ga zestoko od nevirnosti.
Ant. Eadcid 401. — cc) u genetivu s prijedlogom
svrhu. Jere on one prve kara svrhu nihove ne-
spoznanosti. D. Rapid 21. — dd) u ace. s prijed-
logom za. Za ovu ga stvar jedan put prijate}i
karahu. M. Divkovid, bes. 6*. Ma §to bi ja him-
bene ^udije za niovo mormorane kara'? J. Ba-
novac, razg. 116. Nastoja' sam sa svom pomjom

udedi, svistedi i karajudi za grihe. 189. Zato
ih ostro kara patrijarha. A. EaniXlid, kam. 870.
Zato svatko neka sebo kara, kad ne gleda s kirn
prijatejuje. M. A. Re|kovid, sat. D2''. — ee) u
jednom primjeru u ace. s prijedlogom kroz. Tor
zledi i zlobe kroz ke me karahu. N. Dimi-
trovid 64.

d) uzrok karanu moSe se izreci podloznom re-
Genicom: aa) s da. (Judita) kara jih da bihu
Bogu roke postavili. M. Marulid 5. Sam sebe
karam i potvaram da grihov pun jesam. Eateh.
1561. 19a. (Prorok) kara sinove judske da osta-
vivSi Gospodina tako dobrostiva obratise se na
ta§dine ovoga svita. A. Vitajid, ist. 16. Jor ga
karaSo da dr2i 2onu. J. Banovac, pred. 7. On
ga sad podel karat, da zac ni valje dosal. Nar.
pr p. mikul. 129. — bb) s jer. Isukrst ido po-
hoditi udonike i kara ih jer spe. A. Komulovid
61. — cc) sa §to. I svak sebe neka kara, sto
sam sebe tamno vara. V. Do§en 90». Ne karaj
me dakle §to ja onaj odvisak vrimena... tro§im.
M. A. Rejkovid, sat. Bli>. Mnogo bi me puta
popovi karali sto kvarim crkovne knige. D. Obra-
dovid, ziv. 23. — dd) sa zasto (zac). On me je
pocel karati, zad nisam do§al va dobi. Jacko. 71.

e) u jednom primjeru ima ace. s prijedlogom
za, ali drukcije nego kod e) dd), jer pokazuje da
se objekat kara kao da je on nesto. 1 kad na
vas psovko prike padu od )udi bez razbora ka-
rajud vas za gresnike pune zlode i prikora . . .
6. Palmotid 3, 6*.

f) izriiu se rijeci kojima se ko kara, i to:
aa) dodajuci glagolu karati ger. govoredi (gla-
gole). I odgovorif tada drugi karase lioga govo-
redi: ,Ali se ti ne bojis Boga?' Zadar. lekc. luc.
23, 40. Poce ga karati govoredi . . . Transit. 215,
Vrati se s Ektorom i karase ga glagole... Pril.
jag. ark, 9, 129. (1468). Poce ga karati govo-
redi . . . And. Eacid, kor. 133. Poce ih karati
govoredi . . . 284. — bb) ne dodaje se nista nego
se samo karati shvaca kao glagol koji znaci: go-
voriti. Majka kara sina Mihaila: ,Sine Miso,
gdje si sinod bio?' Nar. pjes. vuk. 1, 238. Ea-
rao ga kraj Matijas, zem}i gospodar : ,Bog t'u-
bio, Dojdin Petre Varadinski ban!...' 1, 4.56.
Susjeda me svaki danak kara: ,Daj mi suknu, u
jadu kukala!' 1, 531. No ih kara Durovidu
Zivko: ,Vratite se, dvoje djece ludo!' Ogled, sr.
499.

g) nije posve u pravom smislu, jer subjekat
nije cejade nego rijee Hi §to du§evno. Slovo Bo2je
kara i osudjuje t§h. §. Budinid, sum. 47*. Ere
j' svis kara da su svoga Boga uvridili. A. d.
Bella, razgov. 103. Svijest cista nevjestu ne kara.
Osvetn. 1, 26.

Ji) u prenesenom je smislu i kad objekat nije
celade nego se shvaca kao 6eJ,ade metaforicki. Ea-
rajudi more i susodi nega. M. Divkovid, bes. 25*>,

b. astro zapovijedati kome da sto ucini Hi ne
ucini (slaSe se sa znacenem kod a u koliko se
kori objekat radi onoga sto je dcslije cinio i
kaie mu se da daje ne iini ; uprav je svagda ne-
gativno, jer mucati i ustati se u primjerima
znaci: ne govoriti daje, ne leiati daJe). svagda
s podloinom redenicom u kojoj je da (vidi 1.
da, I, A, 2, «, a, a) b)). Ei prida mimohojahu,
karahu hega da bi mucal. Bernardin 22. luc.
18, 39. Eoji mimohodahu karahu nega da muci.
N. Ranina 37*. Eoji naprida mimohodahu, ka-
rahu nega da bi mudal. I. Bandulavid 27^.
Jednom s. Antun opat kara§e djavla, da mu ne
napastuje rodovnika. J. Banovac, razg. 111. Mor-
nari ga budjahu i karahu ga, da se ustane. pripov.
245.

1. K A RATI, 1, c.

860

1. KARATI, 3, b, a).

c. gdjegdje snaii Sto i karati se (vidi 3, b).
Svekrve vazda kore, vazda karaju. M. Drzi6 189.
Koji psuje i kara. P. Posilovid, cvijet. 162. vidi
i u Voltigijinu rjedniku.

d. znadene je kao kod a, ali se raslikuje u
tome sto objekat nije decade nego samo djelo Hi
osobina. Druga zapov§d osudjuje i kara necast
i razgrdje teh ... §. Budinid, sum. 33^. Ka zala
jesu karati i poupraviti. 10 1^. Kara i svadi
grihe svoje. ispr. 37. Gospodine, ni u tvojoj
sr^bi karaj zloAe moje neizrecene. I. Gundulid
196. Vrhu pisam duhovnih neka jim prigleda,
prigledajudi kara, karajudi jih razdijuje. F. Gla-
viuic, cvit. 410b. Ki bijeg i strah tvoj ledeni
mnokrat kara i prikori. Q-. Palmoti6 1, 207. Tu
cub karat djela plaha nevjernoga Vucistraha.
2, 176. Prid Bogom karamo ozgarna tri 6ina.
I. Auci6, evit. 214. Zlijem i opacijem grijeh ka-
rati. P. Kanavelid, iv. 22. Mesija karate nihove
opaciue. M. Radnii 227^. §to u drugorau karaS,
ti no cini. (D). Poslov. danic. Vaja da grihe
kara. S. Margitid, fal. 143. Puto moje prid pri-
stojem negovim ho6u karat. J. Filipovid 1, 158*.
Tebe suditi, tvoje providenje karati. F. Lastrid,
nod. 436. Kara niovu maloumuost. A. Kanizlid,
kara. 496. Ti karas na§u slobodu, a nejmag i ti
prijatejstvo 8 onom djevojkom? D. Basid 803.
Ne poje 86 vi§o leturdije, svedenici ne karaju grije.
And. Kadid, razg. 160i>. Anakarsis ponostvo kara.
M. A. Rojkovic, sabr. 12. A ti grijehe, duhov-
nice, karas. Osvet. 2, 19.

c. punire, pedepsati, kazniti.

a) objekat je iejade. Nigdar ga otac ne ka-
rase. Korizm. 44". Zac ve se korabje a istoka
spravjaju i kopja i sab^e, da tebe karaju i plijeno
i robe. M. Vetranid 1, 80. Karati bode ovi svit
greha radi. Anton Dalm , ap. d4. Bog Krstijane
audi i kara z mnozimi bici. Kateh. 1561. 45*.
Kara Bog svoje i udara. S. Margitid, fal. 205.
I vedrina tvo'e milosti sad nas kara, sad nam
prosti. J. Kavanin 24a. Bog od sgara svo'e Ju-
veno bida i kara. 104''. Ni u cem se ne uznosi
vedma Boije milosrdje, Sto u nevo|a s kojim nas
kara. J. Banovac, pripov. 100. Bog po svojoj
pravdi grisnika kara. J, Filipovid 1, 173^. Ne
zna§ li, da je Isukrst jane dobre odkupjujudi, ali
i lav zle karajudi? F. Lastrid, ned. 43. Koji zle
u vidnih mukah karas. A. Kanizlid, bogojubn.
194. Kako za zlo mukom kara§ i pedipsajes.
470. Bludne Jude madem kara. V. Do§en llO''.
Takvog linog poglavara kra} pedepsom duinom
kara. 2441". Ovo pokarane videdi puk slovinski
i poznavsi da ji Bog kara zaradi ubojstva, uz-
boja&o se veoma. And. Kacid, razg. 31. Liko-
vito pedipsane kojim sudac crkveni kara covika
kr§tena neposlusna. Ant. Kaddid 14. Bog jo
opake cesto karo. N. Marci 28b. Karadu vas
jo§ sedam puta vi§e za grijehe va§o. D. Dauidic,
3mojs. 26, 18. Nemoj me karati u gnevu svojem
niti me nakaziti u jarosti svojoj. psal. 38, 1.
Pa Bozija desnica ih kara. Osvetn. 2, 150.

b) objekat je tijelo, te je znacene od prilike
kao muditi. Ja daklo tako karam tijelo moje.
M. Divkovid, bos. 214*. Oni sami sebi obiraju
pokore i karaju svoje tijelo. F. Lastrid, ned. 50.
A tko done tilo kara . . . tojagom nega dere. V.
DoSen 253^.

c) objekat je krivina, grijeh, misao (isporedi
d). A ti. Bog ki sidi na sudu od zgara, spomen'
se, da vidi krivine i kara. H; Lucid 216. Skni
BoSastvena pravda karati jedan grijeh. P. Posi-
lovid, nasi. 28*. Udorac kojim karamo skrovite
misli. I. Andid, svit. 213.

d) nije izreien objekat. Bog pravidni Jude

kara. V. Do§en 111^. Prid Bogom koji }ubi ili
kara. 140^. Da Bog kara i da prosti po pravici
i milosti. 224''.

f. u mnogijem sluiajevima ne moze se posve
znati jeli prvo (koriti) ili drugo enacene (pedep-
sati).

a) objekat je decade. VelmS karaj e ga i pe-
dopsaje. Spom. sr. 1, 39. (1402). Da ga je
vojan karati na svoju vo}u. Mon. sorb. 459.
(1453). Da iht karate. 530. (1484). Zato ga li
karaj kruto. Narudn. 90». Svoje podloZne ne
karaju od grihov. Transit, 45. Ke Bog Jubi
desto ih kara i kastiga. 75. Gdo me ode od
toga karati. Korizm. 30^. Ako umajonje koje
je, kneza karaj. §. Koiicid 57*. Bog zgara svih
tizih kih }ubi pedjepie i kara. D. RaAina 126^.
Sada du te karati i pokarati vjednijem pokaranjem.
M. Divkovid, bes. 194^. Karaj me, progonl i pe-
dip§i. M. Jerkovid 95. Koga Jubim karam ga.
L Andid, ogl. 170. O Gospodine, ne karaj mene
u gnivu tvomu. P. Posilovid, nasi. 15 1^.. Bog
kara one koje )ubi. M. Radnid vni. Rad toga
nas nemoj karat. P. Vuletid 58. Svijet de karat
od svojijeh opadina. B. Zuzeri 65. Kad podne
u svom gnevu karati nas i koriti. 105. Ja koje
Jubim one karam i pedipsajem. J. Banovac, pripov.
100. Hode li Bog nas karat za vrime zaludu iz-
gubjeno? J. Filipovid 1, 319b, Djavao ne mari
Sto ga Bog kara. 1, 483^. Bog jih karaSe. And.
Kadid, kor. 121. Ti karas puk za grihe. M. A.
Rejkovid, sat. A8b. Al' i slugu Bog nevirnog
kara. D4a. Kad otci obitili karaju svoju dicu.
Blago turl. 2, 129. Nojma toga sina koga otac
ne kara. J. Raj id, pouc. 2, 96. Koga kara toga
i miluje. Nar. pjes. vuk. 5, 381. Koga Bog mi-
luje onoga i kara. Nar. posl, vuk. 136.

0) objekat je zloda (isporedi d i e, c)). Za-
braiiuje i kara svaku zlodu. I. Grlicid 3.

c) nije izrecen objekat. Ni de karati po sli-
§anju od u§iju. Bernardin 4. isai. 11, 3. Tko
Jubi ta kara. D. Barakovid, vil. 163, Bog za
svaki grih kara. J. Filipovid 1, 365^.

2. pasivno. Koliko vi jeste od visega stanija,
toliko Jude budete karani. Transit. 44. Nego de
Stat zaman ne karan na posluh zakletvom ki je
zvan. D. Barakovid, vil. 301. Ti de u sudu bit
karani i s proklestvom zatirani. J. Kavanin 74=^.
Bi zato karan od drugoga za straSiva. A. d.
Bella, razgov. 245. Ovi (apostoli) bududi ka-
rani, bijeni, i mudeni, vesejau se. J, Banovac,
razg. 68. Ni jubjena niti milovana, ni karana
niti sjetovana. Nar. pjea. vuk. 4, 20.

3. sa se.

a. pasivno. — Izmedu rjeinika u Bjelostjen-
6evu (pass. ,reprehendor, arguor, objurgor'). Tada
se imaju karati karom 2estocijom,srdbom i prutom.
M. Divkovid, bes. 151 — 152. Blazeni covjek koji
se kara od Gospodina. nauk. 174. Kara so desto
svit da je tasd i himben. A. Georgiceo, nasi.
168. Lemozinam i drugim dili kojim se tijelo
kara samo za jodan grih smrtni, F. Lastrid, ned.
80. ZaSto ne samo se karaju u paklu dila uci-
nena nego i dobra ostavjona. 28H, Gdi se ka-
raju (,karahu') zli redovnici. M. Zoridid, osm. 12.
Dona strana kako se kara, V. DoSen iv. Ima
se glodati na godine, stane, bitje, slabost... to-
liko koji kara, koliko grisedoga, koji se kara. I.
Velikanovid, uput. 1, 394.

b. refleksivno, jutiti se, u lutini koriti, karati,
vikati, riiziti. — Izmedu rjecnika u Vukovu (n, p.
kara se otac, Boga .ziirnen' ,irascor').

a) uopce. Od jutros so kara (gospoda). N. Na-
JeSkovid 1, 268. Tor ne mare nit se boje Sto ja
videra, karam se i pritim od strane Bozije, J.

<^

X-^t^/Z^^^-^-^-' ■

1. KAEATI, 3, b, a).

861

KARAULA, b, a).

Banovac, razg. 60. Danas6i dan plakali su (sveti
otci), i pripovidajudi karali su se. 168. Kara se
David u pismi 4. A. Kani21i6, uzr. 17. Videii
kraj tu stvar, po6e so karat i rede. N. Pali-
ku6a 43.

b) ono sto bi bilo objekat hod 1, a stoji u ace.
s prijedlogom ua. Petar apostol re6e malo rici
karajudi se na Ananiju. J. Banovac, razg. 25.
Na takove plakavice i nariku§e sv. Ivan Zlato-
ust! kara se kao na noznabo^ice. A. Kaui^lid,
bogojubn. 549. Jere vidi da se na nog kara.
M. A. Rejkovid, sat. Fo^. A no marl sto se na
liu kara. GI^. II' ga vrada il' se na Aog kara.
G8''. Nasa kruno, no karaj se na nas. Nar. pjos.
petr. 2, 144.

c) moze se izreci uzrok karanu, n. p. na) ge-
netivom s prijedlogom svrhu. Sto godi se vi§e
ispovidnici i pripovidaoci svrhu toga karaj u, §to
god u6e, to se ma6i plod vidi kod mlogi i mlogi.
F. Lastrid, ned. 87. — bb) getietivom s prijed-
logom cijeda. Za da so ja no smudivam kuditi i
karati se cida takovi brezroda. Grgur iz Vare§a
105. — cc) u ace. s prijedlogom na (isporedi b)).
— u jedinom primjeru nije subjekat decade, te se
glagol ne uzim}e posve u pravom stnislu. I pro-
na§li gdjo se kiiga kara na prokleto u zakonu
pivo. Osvetn. 6, 71.

c. reeiprocno, altercari, jurgio contendere, kad
dvoje ill vise dejadi jedno drugo karaju vicuci,
ruie, grde. — Izmedu rjecnika u Vraniicevu
(.contendere; discoptare; iurgare; rixari'), u Mi-
kajtnu (karati se, naticati se ,jurgio contendo,
jurgo, rixor, contendo'), u Belmu (,contendere,
contrastare* ,altercor' 222*^; , far questione' , rixor'
601*; ,rissare, far rissa' ,rixor' 626*'), u Bjelo-
stjencevu (karam se, cargam se, vadim se, pri-
govaram se, inadim se ,altercor, rixor, jurgior,
jurgio contendo, verba retorquoo et commuto'),
u Stulicevu (,contendere, certare, concertare, dis-
ceptare, altercari, litigare etc '), u Vukovu (,ein-
ander schelten' ,objurgare se invicem').

a) kaie se a svijem onijem koji se karaju, te
je subjekat u mnozini Hi ima vise subjekata. I
po ta put prid krajem karahu se. Zadar. lekc.
12. 3r6g. 3, 22. I po ovi nacin karahu su prjed
krajem. N. Ranina 71a. Dvije ata mi se na vodi
karale, karavsi se su vjedri udarile. Nar. pjes.
u §. Mendetid— 6. Drzid 510. Togaj rad ne-
mojte karat se ni trudit. N. Najeskovid 1, 210.
Mi smo stali odi karat se. M. Driid 407. Ne-
mojte u napridak inaditi se ni karati. S. Mar-
gitid, fal. 91. Cuju da se karaju, da se kunu,
da se psuju. A. d. Bella, razgov. 64. Podese se
nihovi pastiri inaditi i karati radi measa od pasa.
J. Banovac, pripov. 117. Juder su se svadili i
karali. J. Filipovid 1, 457''. Nedemo se vise
karat. N. Palikuda 13. Karanfila, da se ne ka-
ramo. Nar. pjes. vuk. 1, 468. Kad se dve (zene)
na vode karale. Nar. pjes. istr. 2, 53. Boje so
navrh vinograda dogovarati nego se nadno nega
karati. Nar. posl. vuk. 26. Poceli se oni dva
karat, da dija do bit. Nar. prip. mikul. 84. Ma-
nama, kad se sto mnogo karaju i vidu. Vuk,
poslov. 127. — moSe se dodati medu sobom Hi
izmedu sebe. Ako se pridaju i karaju moju so-
bome. S. Budinid, ispr. 89. Te se podmu karati
izmedu sebe. Nar. prip. vrd. 16. — U metafo-
riikom Hi u prenesenom smislu. Guske i patke
kada se karaju. M. Vetranid 2, 162. Misledi ja
nebog o tuzi Juveni sve htinje i razlog kara se
u moni. D. Ranina 42^. Karaju se crijova. (Kad
kome krde crijeva n trbuhu). Nar. posl. vuk.
183.

b) kaie se o jednom subjektu uopce, ne pomi-

nuei drugoga eejadeta. — lako je pomijeSati sa
znacenem kod b. Jesi li se kada karal i bil?
Narudn. 86'^. Ne tnoie red rijedi, Sto godi ne
para do se on no bedi i da se ne kara. N. Na-
|o§kovid 1, 312. Nemoj so rijedmi karati tuzi-
vimi. B. Ka§id, nasi. 176. Jer ja znadem, tko
jo baba Mara, da se ona u vik vikce kara. M. A.
Rejkovid, sat. D2a. Kako pokarano primiti ima
koji so kara? I. Velikanovid, uput. 1, 395.

c) jedan je subjekat, a delude Hi ce\ad (Hi
drugo) s kojiina se kara stoje u instrumentalu
s prijedlogom s. Da so kara§(e) Grdo§ s Ivancom.
Mon. Croat. 134. (1487). Karaj so s drugami, a
s nami no karaj. N. Na)o§kovid 1, 244. I kako
bjestija § nimi se sve karam. 1, 247. S nim so
nemoj karat. A. Georgiceo, nasi. 31. Ako (si
govoril riii) karjivo, karajudi so s kimgodir. P.
Radovdic, nad. 538. Noka porajivo obsluzo, da
se s nima za koji mu drago uzrok no sricmaju
ali karaju. M. Bijankovid 101. A Jorolim s Augu-
stianom i kara se i zatica. J. Kavanin 376''.
Sveti Antun opat po svu nod stao bi na molitvi,
i kad bi sunce izailo, s nim bi so karao da mu
je vrime prigodno otelo za molit Boga, J. Fili-
povid 1, 317". Kod svinara i kozara, kad se
jedan s drugim kara. V. Dosen 103''. Ona no
da, neg so S nima kara. M. A. Rejkovid, sat.
16'. Jovo mi se (s) sankom kara kao da se raz-
govara. Nar. pjes. vuk. 1, 193.

2. KARATI, karam, impf. terati, goniti. , Sutra
deme karati govedu na pazar'. Svuda u novo-
oslobodonim prodelima srpskim. M. Durovid. —
bug. karam, gonim, vozim, nosim. — Bice od
osHOve supstantiva karan (vidi 3. karan).

KARATIO, karitjela, m. tal. caratollo, mala
badva produga a uska. — isporedi karatel. —
Osnova je karatjel (kao da je od karatel), te -jo-
ispred o (mj. 1) u nom. i ace. sing, mijena se na
i. — Od XVII vijeka u Dubrovniku. Udinit od
'badava karatjole. (D). Poslov. danic. ■ a^ 4^.

KAIIATO&16, m. prezime. — U nase vrijemc.
Mateja Karatosid iz Kopjara. M. D. Milidevid,
srb. 246.

KARATUNA, f. u Vukovu rjecniku: voda u
Rijedkoj nahiji u Cruoj Gori s primjerom iz na-
rodne pjesme: Karatunu vodu prijedoso. vidi i
Glasnik. 40, 33. Otido§e vozom Kara-Tunom.
Pjov. crn. 79a.

KARAUG, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom (ne znam jeli stamparska pogreska
mj. Karaul). Zabran u Karaugu. Sr. nov. 1872.
865.

KARAUL, m. vidi karaula. — U Stulicevu
rjedniku: v. straza s dodatkom da je rijed ruska.

KARAULA, /. kula na graniei u kojoj stoji
straza, te 6uva od neprijateja, tur. qaravul, qa-
raghul, qaragol, straza. — isporedi kalaura, ka-
rakol, karavula. — Premda se nalazi ovaka Hi
slicna rijei i u drugijem slavenskijem jezicima
(n. p. u bugarskome, u ruskome, vidi karaul),
nije stara nego je nas narod uzeo iz turskoga
jezika. — Od xviii vijeka, a izmedu rjednika u
Vukovu (,der wachtthurm' , specula, turris excu-
bitoria').

a. uopce. Po isti nadin osvoji§e jednu karaulu
i pobise Turke koji u noj bihu. And. Kadid,
razg. 194. Ved posao duvat karaulu, da im otklen
no udaro Turci. Nar. pjes. vuk. 3, 143. Sprema
tvrde kule karaule. 3, 183. Kad dodose turskoj
karauli. 3, 442.

b. kao ime mjestima.

a) dva sela u Bosni u okrugu sarajevskom.

KARAULA, b, a).

862

1. KARBA, b.

Statist, bosn. 24, 26. — Radi primjera: Preko
gore Karaule paste. Osvetn. 7, 70, vidi Kara-
ulska Gora.

b) selo i zaselak u Hrvatskoj u iupaniji licko-
krbavskoj. RazdijeJ. 38. 39. eovu se i Karavla.
Schem. segn. 23. 31.

c) u Srbiji. aa) mjesto u okriigu biogradakom.
Glasnik. 19, 170. Karaula, brdo u Bogajici. 1^.
Stojanovid. — bb) mjesto u okrugu crnorijcckom.
Branik kod Karaule. Sr. nov. 1870. 318. — cc)
mjesto u okrugu kragujevackom. Vinograd u Ka-
rauli. Sr. nov. 1873. 523. — dd) kosa u okrugu
smederevskom. M. D. Mili6evi6, srb. 131. — vidi
i: Livada u mestu Karauli. Sr. nov. 1863. 156.
— ee) mjesto u okrugu valevskom. I^iva pod
Karaulom. Sr. nov. 1861. 123.

KARAULIStE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
aleksinaikom. M. D. Mili6ovi6, srb. 778.

KARAULITI, kariulim, impf. u Stulicevu rjec-
niku: v. straziti s dodatkom da je rijei ruska.

KARAULSKA GORA, /. planina u Bosni. F.
Jukic, zem}. 22.

KARAUZOVI6, m. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 17.

KARA VAC, kAravca, ?n. covjek §to kara Hi se
kara. — Od xvi vijeka, a izmedu rjeinika u Bjelo-
stjencevu (kajkavski karavec, pokaravec, pokaralac
,objurgator, reprehensor, qui reprehendit redar-
guitve'. 2. koji se kad kara, v. karlivec) i u Stu-
licevu (karavec iz Bjelostjenieva). Ki je tiho po-
karan, nosi postenje karavcu. Nauk brn. 21*.

KARAVANA, /. vidi karvan. — Od tal. ca-
ravana i od nem. karawane. — Od xvi vijeka.
Ovo ti se brodo turske kirizije karavane. Nar.
pjos. u P. Hektorovi6 20. Od recenoga principa
dobio je car Petar dopu§tene da slobodno pro-
laze negove karavane u Kinu. A. Tomikovii,
2iv. 343.

KARAVANIC, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. Modro, Pace, Karavanid. J. Kavanin 374=*.

KARAVANSKI, adj. vidi kod spanad.

KARA VATO VIC, m. prezime. — UnaSe vrijeme.
Aleksa Karavatovii. Rat. 258.

KARAVE^jA, /. tal. caravella, vrsta lade. —
isporedi karavila, karavija. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Pod carove silne
karavoje. Pjev. crn. 304''.

1. KARAVIDA, /. ime iensko. — isporedi Ka-
ranfila. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,6in frauenname' ,nomen fe-
minae'). Karavida. S. Novakovic, pom. 69.

2. KARAVIDA, /. voda u Bosni. Zemlak.
1871. 2.

KARAVIL, m. vidi karanfil. Karavil, Karavije,
Dianthus caryophillus L. (Srpski arkiv za celo-
kupno lekarstvo), cf. Karanfil. B. §ulek, im. 141.

KARAVILA, /. u narodnoj zagoneci: Kara-
vila pojem ide, karavilu bi6om biju; §to je vi§e
bi6em biju, ona boje pojem ide. (misli se lada
s veslima kad plovi. arh. Duci6 ima ,karavi|a'
mesto ,karavila'). Nar. zag. nov. 110. — Jamaino
je ista rijec sto karaveja.

KARAVU^A, /. vidi karavila.

KARAVIJ^E, n. vidi karanfije. — -v- stoji
mjeSte f. — U Vukovu rjeiniku: ,die nelke' ,Di-
anthus caryophyllus Linn.' — vidi i karavil.

KARAVITOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
uHckom. l^iva u Karavitovini. Sr. nov. 1863.
398.

KARAVLA, /. vidi karaula, b, b).

KARAVLAH, m. Valachus, covjek (Vlah) iz
juzne Bumunske (KaravlaSke), uprav Crni Vlah.

— Slozeno : kara (vidi 1. kara) i Vlah (koje vidi).

— isporedi Karabogdan. — Od xvn vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,der Walache aus der
Walachei' , Valachus proprie e Valachia'). Ta-
koder bihu poslani Rusi, Armeni i Karavlasi.
K. Pejki6 66. Hrabri Vlasi, Karavlasi, ki se zovu
rimski sini. J. Kavanin 238b, Anton Spljetski
Karavlahu fpriglasnik), 309b. Ruai, Armeni i
Karavlasi. S. Badri6, ukaz. 72. Ter otide knezu
na Graovo, sobom vodi trista Karavlaha. And.
Kafiic, razg. 148^. S sobom vodi tri stotin' Ma-
gara i sezdeset dece Karavlaa. Nar. pjes. vuk.
2, 481. Onde bjese Karavlah Radule. 3, 54.
Kad 8U se Turci bili s Karavlasima. Vuk, ziv.
241.

KARAVLAHINA, /. zensko cefade (Vlahina)
iz Kuravla§ke. — U Vukovu rjeiniku: ,die Wa-
lachin' ,mulier Valacha'.

KARAVLASKA (zemja), /. Valachia, juzni die
kra^evine rumunske. — vidi Karavlah. — ispo-
redi Karabogdanska. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (stamparskom grijeSkom
Karavaska zemJa ,Valacchia' ,"\Vallachey') i u
Vukovu (,die Walachei' ,Valachia*. cf. vlah). Ka-
ravlasku zemju. And. Kacid, kor. 399. Ti se
kazi zem}e KaravlaSke. Nar. pjes. vuk. 2, 139.
Oko puste zem]e Karavlaske, Karavlaske i Kara-
bogdanske. 2, 445.

KARAVLASKI, adj. koji pripada Karavla-
sima. — U Vukovu rjecniku: ,walachisch' ,va-
lachus'.

KARAVUKOVO, n. selo u Backoj. §em. prav.
1878. 30.

KARAVULA, /. vidi karaula. — Unase vrijeme.

Obiduje mnoge karavule. Nar. pjes. vuk. 3, 219.

KARAZIJA, /. vidi kari^a. — mag. karazsia.

— U Bjelostjencevu rjeimku : karazija, sukno
,pannus carisanus, carsanus, pannus carisia'.

1 kArbA, /. vidi karane. — Gen. pi. mogao
bi biti karaba, ali je potvrdeno samo kdrbi. —
Od xiii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(rissa, questione' ,rixa' 626*'; s karbom ,conten-
tiosamente, con contesa' ,contentiose' 223*), u
Bjelostjencevu (kod karka), u Stulicevu (v. ka-
rate), u Vukovu (,da8 ausschelten' ,increpatio',
cf. kar s dodatkom da se govori u Boci), u Da-
ni&icevu (u dodatku): kartba ,cura'.

a. djelo kojijem ko kara. Ima vazda i verno
moliti da pravih, vernih pripodavc nauk i karhu
k srcu vazmemo. Postila. x4a.

b. djelo kojijem se ko kara. Vbsjakyje kartby
i smu§tenija. Sava, tip. stud, glasn. 40, 145.
Noka nije karbe meu nami. Stat. po|. ark. 5, 309.
BoJe je felovSku jisti zeleno zelje i neposojeno
8 mirom i s radostiju i s veselijem i s glumu i
sa smohom nego vse slasti sa zlom i s karbom
i s 2alostiju i s pecaliju. Pril. jag. ark. 9, 140.
(1468). Ocita paki jesu dela pltena . . . nepri-
jazni, karbe. Anton Dalm., ap. F5^. Zavidosti,
srgbe, karbe. I. Bandulavi6 171^. paul. galat.
5, 20. I za mnoge misli svoje dovodi tebe u
karbu. P. Posilovid, cvijet. 51. Od srfibe stare
izlazi nesklad, boj i karba. 58. Zla duSa ima
sobom istom karbu. M. Radnid 3a. Ustegnuti
se od karbi (,kaharbii'). 63*. Obziraiia od po-
§tena jesu oholijem lijes od nesklada i karbi.
244*. Imamo gasiti karbe, psosti, prigovarana.
247a. ]^ubav vlastita jest uzrok od omraze i
karbi (,kaharbii') u gradovima. 896^. Na me

1. KAEBA, b.

863

KARDINALSTVO

.izpraznite jid i karbe. I. Zanoftti, en. 10. Ako
jedan put meu pukom i kuratom karbe i smetne
budu 2ile pruXiti. M. Bijankovid 102. Dovodi
te u karbu. K. Magarovi6 28. Karba jest kada
dvojica ali ve6e ih 6inu rijefii. 32. Klemcnt sad
jednesti volu karbu razmirije mou dvim redim.
J. Kavanin 372''. Bog od mira a ne od parbe
mrzi o tomu svuko karbe. 524*. Ne bi se vidili
toliki noskladi u kuiah, tolika razdijonja, karbe
i druga zla. J. Filipovii 3, 241''. Postavio sam
nosklad, karbe. Blago turl. 2, 290. Da postavja
smutiio, neprijatejstva, karbe i prilicna. Ant.
Kadcid 301. Od §ta se modu liima nahodi vaz-
daSAa smutna i karba. J. Matovid 504.

2. KARBA, m. ime inusko. — xiii vijeka, a
izincdu rjednika u Danicicevu (Kari.ba). Kartba
sanib svojima rukama. Mon. sorb. 64. (1293 — 1302).

— U nase vrijeme kao prezime. Schem. zagr.
1875. 263.

KARBAC, karbdfia, m. vidi krbafi i kurbad. —
U jednoga pisca xviu vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (jflagrum, virga, lorum' s dodatkom
da je uzeto iz MikaJlina gdje ove rijeii nema).
Pak 6ini ga karbafei i volovskima zilama nemilo
tudi. D. Rapid 174.

KARBACaC, karbacca, m. vidi karbaSid. —
U Stulicevu rjecniku uz karbafiid. — sasma ne-
pouzdano.

KARBA6i6, m. dem. karbafi. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,parvum flagellum'.

KARBA6ITI, karbacim, impf. biti karhaiem.

— U Stulicevu rjecniku : ,aliquem virgis caedere'
8 dodatkom da je uzeto iz Mikajina gdje ove
rijeei nema. — nije dosta pouzdano.

KARBELA, m. ime muiko. — U spomeniku
XIII vijeka. Pavai i Kuzma i Karbela. Mon.
Croat. 317. (1230).

kArBEN, adj. koji pripada karbi. — Ujednum
primjeru xviii vijeka. Uza n parca dva velika,
parba svaka kih promice od karbenih onih Judih
sve na pravdah i na sudih. J. Kavanin 158*.

KARBENIK, m. karben covjek. — U istoga
pisca u kojega ima i karben. Stojed dakle u
priprosti bez darova karbonika. J. Kavanin 81''.

KARBINCkI, adj. u Danicicevu rjecniku:
karBbintdBskyj, medu zem|ama koje je imao Hi-
landar bje§e i ,zemla karbincskaja' (Mon. serb.
153 god. 1355).

KARBOJEVAC, Karbojevca, m. mjesto u Sr-
hiji u okrugu smedereoskom. l^iva u Karbojevcu.
8r. nov. 1875. 621.

KARBONAC, karbonda, tal. carbonchio, vrsta
rubina, crjenak. — U jednoga pisca xviii vijeka
gdje je nom. sing, bez a radi stiha. A karbonc
joj sja sred krila, brz bi i sveta zamamila. J.
Kavanin 361".

KARBONAR, karbonara, m. nekakva kabanica.

— Bijee je postala u nase vrijeme od tal. car-
bonaro, ug}ar : carbonari su se zoali u Italiji
ilanovi nekoga tajnoga drustva, te po tome va(a
da je postala nioda i rijec. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (,art mantel' ,pallium' s dodatkom da
se govori u vojvodstvu po varoSima). U svalera
karbonara nema. Nar. pjes. vuk. 1, 637.

KARBULOVO, n. selo u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. K. Jovanovid 123.

KARBUN, karbuna, m. uga}, ugjen, tal. car-
bone. — U rukopisu xvii vijeka. Izran'te vele
Juto bici ki su svih stran puni jitka gvozdja i
karbuni. P. Hektorovid (?) 183. — U na§e se
doba ovako eove u Dubrovniku kameni ugjen.

KAR6i6, m. prezime. — Prije naSega vremena.
Luke Kardid. Stat. krd. ark. 2, 293.

KARCINA BAR A, /. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Glasnik. 19, 294.

KARCOFAO, kircofala, m. vidi draguSica, 1.
gardun, tal. carci6folo. — U Mika^inu rjecniku:
vidi kardun pitomi.

KARDAS, tur. qaryndaS, qardas, brat, rodak:
govore (udi nasega naroda a turskoga zakona,
ali gotovo svagda uz koju tursku tnterjekciju, te
premda je uprav vokativ, moze se shvatiti kao
interjekcija, tijem vise sto se upotreb^ava i kad
se govori ne samo s jednijem ce^adetom nego Hi,
je vi^e. — U nase vrijeme. Ala kardaS! cudnijoh
prilika! Nar. pjes. vuk. 4, 132. I na ailu Turke
riaderase: ,Jala kai"da§, juris na du§mana!' 4, 174.
A kada ih Turci opazise, oni misle, nima indat
ide, pa ovako nima govorahu : ,Vala, kardaS,
nemaS kuda kamo!' 4, 188. Male bli2e pred
liih istrdao: ,Jala kardaS! kako je u Srbiji?'
4, 272. Ala kardas! cuda velikoga! 5,397. Gola
kardaS! doma da idemo. Pjov. crn. 54*. Jurun
kardas! utece kaurin. 317''.

KARDENAL, vidi kardenao.

KARDENALSKI, adj. koji pripada kardena-
lima. — U Belinu rjeiniku : ,cardinalitio' ,cardi-
nalitius' 172''.

KARDENAlSTVO, n. vidi kardinalstvo. — U
Belinu rjecniku: ,cardinalato, digniti' ,cardina-
latus' 172''.

KARDENAO, kardendla, m. vidi kardinao. —
Nalazi se i nom. sing, kard&nal. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (kardeno ,cardinale'
,cardinalis' 172''). U skupu prisvijetlijeh karde-
nala. A. Gudetid, roz. mar. 37. To isto pi§e
kardenal Baronij. B. Kasid, is. 36. Crkve kar-
denao. rit. 44. Kako veli Ugon kardeno. V.
Andrijasevid, put, 399. Od kardenala Ivana. I.
Dordid, ben. 103. Od kardenala izide papa. B.
Zuzeri 242. Kardeno Ugon. 274. Bijase veoma
star kardeno Stanislav Osio. D. Basid 35. Svete
crkve kardenal. And. Kacid, kor. 388. Gospo-
dinu kardenalu ili stozerniku. L. Radid i.

1. KARDINAL, adj. cardinalis, ovako se zovu
cetiri glavne kreposti po Platonovoj filosofiji i po
krscanskoj etici. — isporedi kardinaoski. — Ili
od lattnske rijeei ili od tal. cardinale. — U jed-
noga pisca XVI vijeka. Kreposti kardinali to jest
sto^erne. &. Budinid, sum. 165^.

2. KARDINAL, m. vidi kardinao.
KARDINALAT, m. vidi kardinalstvo, tal. car-

dinalato. — U jednoga pisca xviii vijeka. Kar-
dinalat nije red. M. Dobretid 286.

KARDINALIJA, /. vidi kardinalstvo. — U
Bjelostjenievu rjecniku : ,cardinalatus'.

KARDInaLSKI, adj. koji pripada kardina-
lima. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (kardinalski, kakti klobuk kardi-
nalski ,pileus cardinalitius') i u Voltigijinu (,car-
dinalizio' ,zur kardinals-wiirde gehorig'). Zato
se s klobukom pi§e kardinalskim. P. Glavinid,
cvit. 329'^. Nega papa uzvisi na dostojanstvo
kardinalsko. A. Kanizlid, kam. 798. Ime kardi-
nalsko. A. d. Costa 1, 23. Ko bi kardinalsku
kudu naskodio, 1, '25.

KARDINAlSTVO, n. dast u kardinala. — Od
XVI vijeka. Dostignu biskupiju, kardinalstvo i
arhijerejstvo. §. Kozidid 32^. Podaren bise do-
stojanstvom kardinalstva. A. Kanizlid, kam. 656.
Dostignuli bi kardinalstvo. A. d. Costa 1, 68.
Dotedi kardinalstvo. 1, 83.

KAKDINAO

864

KARIGA

KAEDINAO, kardinala, m. cardiualis, clan pa-
pinskoga vijeea, koji izabire papu i iz kojega se
izahire papa; u crkvi katolickoj naj veca je dast
poslije papinske. — isporedi kardenao, gardinao,
gardenao, stozernik. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. sing., i
voc. kardinalo, kardinali. — Od latinske rijeii
Hi od tal. cardinale. — -o na kraju postaje od
1 « nom, sing, (po dubrovackom govoru i kar-
dino), ali se nalazi i oblik kardinal. — Od xvii
vijeka, a iznicdu rjednika u Bjclostjendevu (,car-
din.'il') i u Voltigijinu (,cardinale' , kardinal').
Bivsi ufiinon kardino svete crkve rimske. B.
Ka§i6, in. 43. Jerbo ^a kardinao Ostenski ura-
zumi. per. 131. Od iega (pape) kr§6en, pop i
kardinal bi ucinen. F. Glavinid, cvit. 3^*. Kar-
dinalom posveti ga. 73^. S. Eloutero od nega
pop i kardinal posveden. 152''. Zen koga obra
papa Sisto kardinalom. J. Kavanin 92*. Od kog
proSlijeh do Ijet malih kita uzraste kardinali.
y7a. Sunce 'e papa, a zvijezde su okol nega kar-
dinali. SSOtJ. Don Karlo Karafa kardino. A. d.
Bella, razgov. 26. Paskazio, kardinal s. crkve.
J. Banovac, pripov. 47. Dusa jednoga kardinala.
M. Zoricid, zrc. 195. Svakako nam je boje gle-
dati turske saruke po Carigradu, nego riinski
kardinala crjene klobuke. And. Ka6i6, razg. 150.
Stozernik to je kardinal. I. Velikanovi6, uput.
3, 291. Kardinalom od svetoga sknpa, M. Do-
breti6 116. Kardinal sa svim da nije biskup.
286. Kardinao Bolluga. I. J. P. Lu6i6, izk. 26.

KARDINAOSKI, adj. vidi 1. kardinal. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Kreposti koje so zovu
kardiuaoske. &. Budinic, sum. 159^.

KARDUMOV16, m. prezime. — Poniine se xviii
vijeka. Ivan Kardumovid. Norini 69.

KARDUN, karduna, m. a) vidi 1. gardun (i
radi postana) ; b) vidi 1. bade}. — Od xvii vijeka,
a izmedii rjeinika u Mikalinu (kardun, osjebad,
trava ,carduu8'; kardun pitomi, kar6ofao ,cinara,
carduus sativus, carduus altilis, strobilus, stro-
bilum, scolymus, eryngium') gdje se naj prije
nahodi, u Belinu (,carcioffo e carcioffolo, specie
di cardo noto' ,carduu8 sativus' 172^), u Bjelo-
stjencevu (gdje je zlo tumaceno : v. karafijole), u
Voltigijinu (,carciofo ; cardo* ,artischocke'), u Stu-
licevu (kardun, trava ,carciofalo' , carduus sativus,
cinara').

a. u prvom znacenu. Kardun (lat. carduus),
carciofo, carduus sativus (Dellabella, Stulli), Cy-
nara scolymus L. (Visiani). B. Sulek, im. 141.

b. u drugom znacenu. Ne skup)a se grozdje
8 trna ni smokve s karduna. M. Radni6 135*.
Kardun koji ima bosti, s draSum iznikne. (D).
Poslov. danifi,

KARDUNIStE, n. mjesto gdje se sade karduni.
— U Stulicevu rjecniku: , locus carduis consitus,
carduetum'. — slabo pouzdano.

KARDUNISTVO, n. u Stulicevu rjeiniku uz
kardunigte. — sasma nepouzdano.

EARE, vidi 2. kaj i re. — U iakavskom (istar-
skom) spomeniku xiii vijeka prejnsanome xvi. —
Sanio relativno. — isporedi novosloo. kar, kare.
I tako stvoreno be : to kare je h Koilaku da
bude £emu, a kare jo k Plominu da bude i!iemu,
a kare je h Kr^anu da bude nomu. Mon. croat.
11. (1275 prepis. 1546).

KARECA, /. tal. carezza, milovane (osobito
gladene rukom od mila). — U Duhrovniku od
XVI vijeka. A meni vedma mu2 6ini moj kareca
neg 2eni u gradu ijednoj. N. Najeskovid 1, 254.

KARECATI, kar&c&m, impf. tal. carezzare, mi-

lovati (uprao gladiti rukom od mila). — U Du-
brovniku od xvi vijeka. Gospar §ap6e kareca-
judi Maru§u. N. Na]eskovi6 1, 248. Vesela ka-
recajudi gospara. 1, 261. Tako ih milovase i
karecase. I. Drzid 409. — Sa se, reciprodno. Gdi
se karecaju. N. Na}e§kovi6 1, 250.

KARE^EIsfE, n. djelo kojijem se kareti. — U
Vukovu rjedniku.

KAREJA, /. M DaniSicevu rjecniku: Karoja,
gledaj Karoja; Kareja, mjosto ,rekomo Kareja'
u Svetoj Gori gdje je sv. Sava sazidao deliju
sv. Savi jerusalimskom i sam ondje iivio (Mon.
serb. 137 god. 1348). Vl Karoji (Domentijanb
51). 6os6e u ninoiini: ,U Karfijaht (Mon. serb.
138 god. 1348). Vb Kareje (Domentijanb 75).

KARESTIJA, /. tal. carestfa, skupoda (vidi i
1. glad, b)). — U jednoga pisca iakavca xvii
vijeka. Ne bi (bilo) ni dragine od stvarih po-
tribnih ali karestije. P. Radovcid, ist. 104.

KARET, m. kazna u igri prstenu (vidi kod
prsten); dolazi od arapskoga .kahret' ozaloSdene,
kazna. D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 119. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die strafe beim prsten-spiel' ,mulcta (poena) in
ludo annuli'). I tu nema karota nikakvoga. Vuk,
rjedn. kod prsten.

kArETITI, kiretim, impf. kazniti kod igre
prstena, vidi karet. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,im prsten-spiel strafen* ,multo
in ludo annuli'). Onda se .karete' razlidno : jedno
(one §to su nadigrani) gare, jedne briju (iverom
ili kakvim drvetom), jedni traze ustima prsten
po mekinama. Vuk, 2iv. 289.

KAREZ, m. vidi karane. — U jednoga pisca
naSega vremena. Tu ti nije rudka ni vedere bez
kareza. S. il^ubiSa, pric. 33.

KARFIJOL, m. Brassica oleracea botrytis L.,
isporedi cvjetaca, b), karafijola, kaulin itd. —
nem. carviol. — Od xvm vijeka. Keleraba, coler,
kupusnica, karfijol ... J. S. Rejkovid 135. Kar-
fijol, Brassica botrytis L. J. Pandid, bot. 201.

KARFULICA (s pridjevom madja), /. ime bUci.
Karfulica madja, Corydalis bulbosa Dec. (§ulek).
B. Sulek, im. 141.

KARGABUCEN, m. Strychnos nux vomica L.,
otrovna bifka, payi orasi, isporedi karabado, tur.
qarga boken. — U naSe vrijeme. Kargabuden,
otrovni orah; od turskoga ,karga' davka, i ,buden'
zavijajudi. D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 119.

KARGA(5lN, m. pre£ime. — U naSe vrijeme.
Schem. segn. 1871. 109.

KARGANOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
uiiikom. Livada u Karganovini. Sr. nov. 1861.
766.

KARICA, /. dem. 3. kara. — U Stulicevu rjec-
niku: ,berlinetta'. — nepouzdano.

KARIC, w. prezime. — Pontine se od xvm
vijeka. Karid (,Carich') Ivane. Nadod. 78. ]^u-
bomir Karid. Rat. 246. Vladimir Karid. 417. —
I kao mjesno ime: selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 72. — vidi i: Na Karid
ni kule ogradio. Nar. pjes. vuk. 5, 467. — ispo-
redi Karidi.

KARI61, m. pi. ime selima u Bosni. a) u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 26. —• b) u
okrugu travnidkom. 65.

KARIGA, /. nekakva sprava na konu. — ispo-
redi karika. — U na§e vrijeme. Ne ide s konom
(kod prodaje) niti ular ni uzda, isto tako ni ka-
rige ni bukagije. V. Bogisid, zborn. 897.

karigaCa

865

2. KARIN

KARIGACa, /, vidi karigalica. — U naSe
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

KARIGALICA, /. sajiv nadimak za Xensko isto
tako kao i za muSko ,karigalo'. — U na§e vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid. — isporedi karigafia.

KARlGALO, wi. §a}iv nadimak za onoga koji
kad ide kao da je u karige sapet. ,Ne Saji toga
karigala, nedo nikad dokarigati'. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid.

KARIGANE, n. cljelo kojijem se kariga. J.
Bogdanovid.

KARIGATI, karigam, impf. Jioditi sporo (kao
kon sapet u karige). — U nase vrijeme u Lici.
,Vidi kako onaj kariga kad ide, svedno ka' kjase
u karigama'. J. Bogdanovid.

KARI6a, /. vrsta debeloga kriipnoga sukna,
srlat. carisia. — isporedi kara2ija, kariJija. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mika\inu (kariga, svita ,pannus,
carisia'). Oni (Dubrovcani) kari^ami i lanom
trguju. N. Dimitrovid 102.

KARIJOL, m. vidi karijola, a. — U nase
vrijeme u Bosni. Postanski karijol. Bos. vila,
1892. 72.

KARIJOLA, /. tal. carriuola i carriola, nem.
karriol i karriole.

a. (po svoj prilici po nema6koj rijeci) laka po-
stanska kola (naj ceice dvokolice). — V nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. — isporedi ka-
rijol.

b. (po talijanskoj rijeci) ,karijolom' zovu i dje-
tiiii krevet, koji se obdan pod veliki krevet uvuce,
a u vecer izvuce radi spavana; rece se djeci:
,Izvlacite karijolu, pa olaste lijegati i spavati'.
— U na§e vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. — U
Dubrovniku je isto §to kolijevka. J. Budmani.

KARIJOLICA, /. dem. karijola. J. Bogdanovid.

KARIJOLIC, m. prezime. J. Bogdanovid.

KARIK, m. vidi karika. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Na kojoj je dvanaest karika,
svaki karik od suhoga zlata. Nar. pjes. petr.
2, 563. Tumadeno je na drugom mjestu: Karik,
tovar. 698, i to je jamacno po tal. cdrico, ali
ovo ne moze biti znaiene.

1. kArIKA, /. prsten, obluk, obrud, kolae,
krug, mag. karika. — Akc. se mijena u gen. pi.
karika. — Od xviii vijeka, a izmectu rjecnika u
Bjelosijendevu (karika, rink , circus, circulus, orbis,
anulus', V. spone) gdje se naj prije nahodi, i u
Vukovu (,der reif, ring, der das rohr der flinte
befestigt' jorbis', cf. pavta, grivna, lima). Krmkom
vise nosa gvozdenu kariku nametnuti. I. Ja-
blanci 146. Kojima, kako karikam medu sobom
ukovanim drzi grisnika zavezana. I. Velikanovid,
uput. 3, 77. U krilu mu lezi pavtalija, na nojzi
je trideset karika. Nar. pjes. vuk. 3, 119. Koji
nosi drenovu batinu, sedam oka suve drenovine,
tri karike puno devet oka. 3, 432. Karika, tech.
(kolobar, kolut) ,ring', tal. ,cercliio ; ghiera' ; mech.
,kettenglied, kettenring', tal. ,maglia, anello (della
catena)'; zubata karika ,warzenring (muhl.)'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.

2. KARIKA, /. nekakav poveci sud u kojemu
se nosi slana riba. — Samo u Bjelostjencevu
rjeiniku: ,apud Dalmatas, vas bonae quantitatis
in quo pisces salsi e Turcia advehuntur'.

KARIKACA, /. vidi kariklija. — IJ Vukovu
rjecniku uz kariklija.

KARIKLIJA, /. kapa crnogorska koja se nosi
i po Hercegovini i po zapadnijem krajevima u

ly

Srbiji (vidi primjer). zove se kariklija i karika6a
u Srbiji, a drugdje i §i§ak (koje vidi) i samo
kapa. — Ona je jamacno ostatak stare narodne
kape koju je na mnogijem mjestima eamijenio
fes. naj stariji se kroj naj boje poznaje po crno-
gorskoj kapi, te va]a da je bila dosta visoka, na
vrhu plitka i ovdje izvezena zlatom (daj hudi
s iedne strane), spoja od crvenoga sukna a iz-
nutra postavjena crnom svilom; ali se kod no-
sena izvracala uzgore tako da se naokolo samo
crna postava vidjela, a gore u srijedi vezeno cr-
veno sukno. takooa je i sad crnogorska kapa,
samo sto se kod krojena i Svena vec izvrada i
moie se nositi samo izvracena. Isti se stariji
oblik poznaje i kod bokejske kape, koja je visa
od crnogorske te po neSto visi na jednu stranu,
ali je u ne postava tako pokrila ostalo, da se i
kroji od same erne svile, a na vrhu u srijedi
ima mali obli komad (od prilike koliko talijer)
od zelene Hi crvene kadife vezene zlatom sto je
pravi ostatak negdasne spo^aSne popele. I u Ko-
navlima se nosila takova kapica (koju moiebiti
vec niko ne nosi) Sto je bila mnogo mana (kao
mali fes), takoder od erne svile, a iz srijede se
pomajala kao mala cetverokutna piramida od
crvene Hi zelene kadife vezene zlatom. U Appen-
dini, not. ist.-crit. ima slika dubrovaikoga voj-
nika (sodata), te mu kapa nije ista kao u sa-
dasnijeh sodata dubrovaikijeh (koji svi nose fes).
jedan mi je stari Dubrovdaniti kazao da je bila
sliina konavaoskoj. — U na§e vrijeme u Srbiji,
a izmedu rjeinika u Vukovu : ,eine art runde
miitze der Herzegoviner' ,galeru8 Hercegovinen-
sium*. Kariklija je od crvene abe ili dohe, odozgo
zatubasta kao fes, a sa strane ima emu postavu,
za koju 86 odozgo moze sto zadjesti (gdjekoji n
bojevima pozadijevaju fiseke da su im narudniji
nego u kesama). cf. gisak. — Srbi (u Srbiji)
nose . . . na glavi ili crvenu kapu (o§i}atu ili fes),
ili (kao po Branicevu i po Eesavi) crnu kapicu
od abe, ili karikliju (gore k Ercegovini), ili crnu
subaru. Vuk, dan. 2, 105.

KARIKO, n. pusta u Slavoniji u iupaniji vi-
rovitiikoj. Eazdije}. 140.

KARIMAN, m. tursko ime muSko, arap. qa-
barman, tur. qahreman, junak. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Vino pije Ograsid
serdaru sa daigom starcem Karimanom. Nar.
pjes. vuk. 3, 272. Oj Turdine, Uskok-Karimane!
4, 94. Age moje od moga Trebina ! vi svi znate,
nije bilo davno kad uskoci Tomanovid ^ivko iz
Rovina sa sred gore Crne, nama uskok u Tre-
bine dode, mi uskoka divno docekasmo, doce-
kasmo pa ga poturcismo, a lijepo ime izabrasmo,
ime tursko uskok-Karimane. 4, 98. Uskok Ka-
riman bio je Crnogorac iz Cuca iz sela Rovina
od bratstva Tomanovida, a bilo mu je ime ^ivko...
Kad ^ivko dozna za to . . . uskoci u Trebiiie i
poturdivSi se onamo stane detovati na Crnu Goru.
Vuk, nar. pjes. 4, 93 — 94.

KARIMANOVIG, m. prezime (po ocu Kari'
manu). — U naSe vrijeme. Sreten Karimanovid
iz U2ica. ^. Stojanovid.

1. KARIN, m. ime mu§ko. — xv t xvi vijeka.
Fratar Karin. Mon. croat. 73. (1444). Karin, sin
Veselkov. 69. (1447). Karin Pervid. 156. (1495).
Karin Surlid. 204. (1513). — Ne znam jeli uopce
isto Sto lat. Carinus, kao Sto jest u ovom pri-
mjeru: Numerijan, Prob, Kar, Karin. J. Ka-
vaAin 27a.

2. KARIN, m. selo u Dalmaciji u kotaru ben-
kovadkom. Report, dalm. 1872. 6. — Pomine se
u kiMzi XVIII vijeka uz dogadaje Sto su bili vijek

55

2. KAEIN

866

1. KAHITI

prije, 1683. ove godine poce rat becki i odma I
prve godine kavalir Sfcojan Jankovii osvoji vas
kotar, to jest Zemunik, Nadin, Vranu, Islam,
Karin i Obrovac. Norini 83.

1. KARINA, /. ime mjestima.

a. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 94.

b. tnjesto u Srhiji u okrugu smederevskom.
i^iva u Karini. Sr. nov. 1870. 119.

2. KAEINA, /. vidi kolumba. — Kijec ro-
manska od lat. carina. — U Dubrovniku od xvi
vijeka. Od koga na more vlace se karine. M.
Vetranid 1, 135.

KAKINANI, tn. ime plemenu. — xv vijeka.
Ivanb Markovi6 odt plemena Subidt, Juraj Duj-
moviii. od plemena Karinani. Mon. croat. 147.
(1492). — Moze biti da treba citati Karinani jer
u istom se spomeniku pise ludi, ludmi mj. Judi,
^udmi.

KAEINCA (Hi Karinka?), /. mjesto u Srbiji
u okrugu krajinskom. Livada u Karinci. Sr. nov.
1873. 1027.

KARIN6IC, m. preeime. — xvi vijeka. Ivana
Karin6i6a. Mon. croat. 267. (1572),

KAEINKA, vidi Karinca.

KAEINOV, adj. koji pripada Karinu (vidi 1.
Karin). Petr sin Karinov. Mon. croat. 142. (1490).

KAEINTIJA, /. vidi Koruska, lat. Carinthia,
tal. Carintia. — Od xvii vijeka, a izmedu rjee-
nika u Mikajinu (Karintija, zom]a ,Panonia su-
perior, Carinthia') i u Bjelostjencevu (Karintija,
koru§ka zemja ,Carinthia, Panonia superior'), Sva
Alemanija, Austrija, Stirija, Karintija . . . F. Gla-
vinid, cvit. 138b.

KAEINANI, vidi Karinani.

KAEINANIN, m. covjek iz sela Karina (vidi
2. Karin). — Mno£ina: Karinani, — xviii
vijeka. Bratja Karinani svi skupa kakono cele
u malo vrimena ogradige manastir. Norini 76.

KAElSlCISTE, n. niva ili mjesto gdje je
lanskog Jeta karisik (vidi karisik, b) rastao. —
U naSe vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.

KAEISIK, m. mjeianija, izmijesano kojesta,
tur. karysyk (adj.), pomijesan, izmijesan.

a. sa znacenem sprijeda kazanijem. — U Vu-
kovu rjecniku: izmijesano kojesta ,das gemengsel'
,mixtura'. — Zob i pir smijesan, to zovu ,kari-
sikom', ovu smjesu skupa i siju, Vrlo juzan snijeg
pomjeSan s blatom zovu i to karisikom. ,Nemos
po ovom karisiku maknuti'. u Lici. J. Bogda-
novid. — U naie se vrijeme upotreb^ava u muzici
ova rijed sa znacenem: komad stu je sastav^en
od svakakvijeh razUiitijeh komada.

b. vrsta pSenice, isporedi karasik. Karigik
fturski), Triticum monococcum L. (Vodopid). B.
Sulek, im. 141, Karisik ,der spelten'. J. Bogda-
novid.

e. ime zaseoku u Srbiji u okrugu uhikom. K.
Jovanovid 153.

KAEISKOVNICA, /. kruh od kari§ika ukuvan.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

KAEISNICA, /. u Vukovu rjeiniku: rijeka u
Dalmaciji izmedu Velebita i ravnoga Kotara,

KAEITA, KAEITAD, KAEITAS, KAEITAI^,
vidi karitat.

KAEITAT, /. caritas, lubav, milost, milosrde
(u teologi6nom smislu, toliko o Bogu prema /m-
dima, koliko o judima medu aobom). — Mijec je

latinska ili romanska (tal, carita, caritate, cari-
tade od caritatem) koja je dobUa u nasemu je-
ziku i druge oblike, osim karitat (vidi h, c, d).

a. karitat, od xvi vijeka kod pisaca Dubrov-
cana i Kasica (koji hoce da pise dubrovacki).
Studenac od karitati. Zborn. 46**. Karitati vas
se napuni. 711*. Onaj sveta dusa bozastvena ka-
ritatju nestvorenom i neizrecenom ocu Adama
8 velikom Jubavju prignu se. 96*. Bi tegnut od
neizmijerne karitati. B. Gradid, djev. 15. Uze-
zena u goruStoj Jubavi od svete karitati. A. Gu-
cetid, roz. jez. 90. Gorustom Jubavi od prisvete
karitati uzezen. 207. Slijediti put od karitati
prisvete. roz. mar. 222. Urehami duhovnimi, a
to karitatju, umijenstvom . . . Nauk brn. 11*.
Hvalo mnogoj karitati mi raneni btijmo uzdati.
B. Kasid, nad. 51. Bozje milosrdje, koje je oslo-
bodilo covjeka s tolikom karitati od grijeha. M.
Orbin 37. — U nase vrijeme u Dubrovniku znaci
milost, milosrde, n. p. ,Ucini to za karitat, od
karitati', pa i milosttnu: ,Dati, dijeliti karitat'.
P. Budmani. ovo znacene ima i u Istri. Nasa
sloga. 15, 46.

b. karitad, /. od xvi vijeka kod sjevernijeh
Dalmatinaca i Boke(a.^ O Jubavi to jest kari-
tadi sagreSuje clovek. S. Budinid, sum. 30*. Ka-
ritad nigdar ni bila prez Jubavi, ni jubav prez
karitadi. Nauk brn. 17a. Grijesi smrtno suprot
karitadi. B. Kasid, zrc. 62. Kom se ocitova ne
samo velika karitad s. Iiiacija. iii. 38. §to god
se s karitadi cini. nasi. 25. Uzmnozite se u ka-
ritadi. per. 202. Da bi jemal milosdu ali ka-
ritad prema iskrnemu. P. Eadovcid, nac. tiO.
Ucinim ate od karitadi i |ubavi. 367. J^ubav
karitadi cini da . , . P, Eadovcid, ist, 99, At od
jubavi ili karitadi. L. Terzid 63. — vidi a na
kraju. Ko ne zna za karitad ne zna ni za Boga
(u Bocij. V. Bogisid, zborn, 314. — U Boci se
govori i u osubitom smislu. to ima i u Vukovu
rjeiniku: karitad, karitdda, m. vide zalost: ,Ajte
na karitad!' (zovu kad ko umre) s dodatkom da
se govori u tastrovicima ( Vuk misU da je mus-
koga roda t bi^ezi drukciji akc. u gen. sing., ali
to sve nije pouzdano, jer po svoj prilici, Vuk je
samo cuo nom. i ace. sing, kao sto je i u pri-
mjerima). Onomlani kad cinahu karitad pokoj-
nome knezu Dumu. Pravdonosa. 1851. 21. Ka-
ritad, ovo je obicajna rijec u narodu kad so jede
i pije za upokojene mrca. 21. Kad bi domadiu
od kude umro, da mu se ima ciniti karitad t. j.
da jede i pije cijelo selo. 32.

c. kariia, sam talijanski oblik carita i to u
nom. ill u ace. — U dva pisca Dubroocanma
xvi i XVII vijeka, Kojega jest mir karita. A.
Gucetid, roz. mar. 275. Na karita ima te vele
pokrenut. I. Drzid 153. — I u nase se vrijeme
u Dubrovniku cuje kao nom. i ace. ,Ovo je ka-
rita §to se cini iskriemu'. ,Uciuit karita siro-
mahu'. ,Za karita'. P. Budmani.

d. karitas t karitas, sama latinska rijei. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Od Jubavi koja se
zove karitas. S. Budinid, sum. 26*. — ^jubav
koja se zove i narecaje karitaS. 26^. 59*^.

1. KAEITI, karim, impf. vidi karati. — U
jednom primjeru xviii vijeka (moeebiti samo radi
slika). Mlogi ima plemenitu 2enu, dobru, lipu
i vrlo po§tenu, al' ju sobom on isti pokvari, jer
ju ceato nagriza i kari. M. A. Eejkovid, sat. H8''.
— Moee bitt da amo pripada i ovaj primjer xvi
vijeka, ali se ne zna, pripada li amo, ih odgo-
vara prezentu karem kod karati, ilt bi islo pod
2. kariti: Da samo ga (razumj, gospo, grubiS
jednom vele malom stvari, redu t', bi' me ali
kari, tko te ]ubi er ne jubis. A, Cabrauovid 152.

2. KARITI

867

1. KARLO

2. KARITI, kdrim, impf. vidi karecati. — Dje-
tina rijei nadinena od tal. caro, drag. ,Ako
ho6e§ da ti dam §to iSte§, lijepo me kari* (kaiu
n. p. zenske razmaienome djetetu). P. Budmani.

— vidi i drugi pritnjer kod 1. kariti.

KARITI SE, karim ae, pf. brinuti se. — Po-
staje od S. kar. — U naSe vrijeme. Ni se kari,
moja stara majko, dok ne vidiS mene kod mog
dvora. Nar. pjes. vuk. 3, 131. Kariti se, brinuti
se. ,Nemoj se kariti'. S. Vulovid.

KARIV, adj. koji zasluiuje karana. — U Stu-
licevu rjecniku: ,reprehen8ione, animadversions
dignus'. — nepouzdano.

KARIVAROS, in. Hi f.? selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebaikoj. Razdije). 85.

KARI^IIA, /. vidi kari^a. — U jednoga pisca
iakavca xvii vijeka. Peca od kariiije prodava§
po petnaest. B. Kasi6, zrc. 78. Trgovac prodava
veie od naj vise cijene kariziju. 86. Jeli ka-
mata, kad trgovac zaimje jednomu sto dukata
s pogojajom da polovicu od nih uzme toliko ka-
rizija od kojijoh ovi ne ima potrebu. 88.

KARIZINA, m. vidi karigalo. — U nase vrijeme
u Istri. J. Bogdanovi6.

KARKA, /. vidi karba. — U jednoga pisca
cakavca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
sijencevu (karka, karane, cargane, karba, kar,
inada, pretene, nadgovarane ,litigium, contentio,
rixa, altercatio, controversia, dissensio, lis, jur-
gium, commutatio verborum, eris') i u Jambre-
Sicevu (.jurgium, contentio'). V karki cujes ko
zlo ime koje te se lahko prime. P. Vitezovi6,
cvit. 91.

KARKARI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
krajinskom. Livada u mestu Karkarima. 8r.
nov. 1873. 1027.

KARKAS, m. u Stulicevu rjedniku: v. tobolac.

— Jamacno je ista rijed sto karkas, ali nije po-
uzdana,

KARKAS, m. vidi trkafi, tal. carcasso. — U
Bjelostjenievu rjecniku: v. tok, 2.

1. KARKASA, /. tal. carcassa, nekakva vrsta
lubarde, burnbe (vidi 2. bumba). — U jednoga
pisca XVIII vijeka, ali vidi i karkasiti. S tim
bumbe, granate, balote, karka§e kot z oblaka
krupi po gradu pada§e. M. Kuhacevi6 110.

2. KARKASA, /. tal. carcassa, stari brod koji
ne moze vise jedriti. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani. — vidi i: Karkasa je
prestarjela lada ili brod koji ne va}a vise za
posla. V. Bogi§i6, nar. pjes. 369*.

KARKASiTI, kirkagim, impf. biti (n. p. grad)
karkasama, vidi 1. karkasa. — (J narodnoj pjesmi
xvin vijeka. Paka cini va|ati vrle zide od No-
voga, a od mora karkaSi tvrde kule po Novomu.
Nar. pjes. bog. 173,

KARL A, m. vidi 1. Karlo. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Karla erceg od Lorene. I. Zanicid
90. Na vrata svetog Karle zvana. 91.

KARLAN, m. ime muSko. — U rukopisu xiii
vijeka prepisanu xvi. Sudac Karlan. Mon. kroat.
6. Sudac Rifiard i Karlan. 18. (1275 prepis.
1546).

KARLAST, adj' vidi karlav. — U Bjelostjen-
ievu rjecniku kod karlav, i u Stulicevu: karlast,
karlav, v. raskosman.

KARLAV, adj- u kojega je duga i zanemarena
kosa. — isporedi karlast. — Bijed je jamacno
novoslovenska, jer u ovom jeziku ima i karle,
duga kosa. — U Bjelostjencevu rjedniku : karlav,

karlast ,pul8i3 aut neglectis crinibns', » u Stuli-
cevu kod karlast.

KARLETIC, tn. prezime. — U narodnoj pjesmi
naSega vremena. ^eni majka Karletid-Jovana.
Nar. pjes. marj. 143.

KARLI, adj. briian, tur. qahrly. — vidi 3.
kar. — V Vukovu rjedniku: ,bekiimmert' ,Bolli-
citus', vide bri2an.

1. KARLICA, /. poveca drvena zdjela. — Vaja
da postaje od nem. (avstr.) karle, karl, srvnem.
kerlin, dem. kar, zdjela. Matzenauer. — U naSe
vrijeme (ali vidi i karlifiica), a izmedu rjeinika
u Vukovu (,die mulde' ,alveus'). Domadin po-
kupi sve one svijede u jednu rukovet i usadi u
zito koje stoji na sofri u kakvoj karlici ili u
danku. Vuk, iiv. 4. U Srbiji se po varoSima
umiva nad ledenom a po selima nad karlicom.
Vuk, kovfi. 84. Domadica ib nudi u mlekaro da
plave karlice. M. D. Milidevid, slav. 67. Jevrem
je za karlicu kukuruza ubio svoga rodenoga
brata. zlosel. 231. — U prenesenom smislu. Koji
(potok) nakvasava odved pitomu i livadnu kar-
licu izmedu planina. Glasnik. 43, 336. — Kao
ime mjestu (u Srbiji u okrugu kragvjevackom).
Niva u Karlici. Sr. nov. 1866. 372. isporedi
Karlice.

2. KARLICA, /. u Stulicevu rjedniku: v. pa-
tujica. — Bijec, koju je jamaino Stulli uzeo iz
kakva rttskoga rjednika. — isporedi 2. karlo. —
sasma nepouzdano.

KARLICE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 170.

KARLI6aNIN, m. prezime. — U nase vrijeme.
Radovan Karlicanin. Rat. 179.

KARLlCiCA, /. dem. 1. karlica. — Od xvii

vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Uzamfii

karlidicu s vodom pode mu noge prati. M. Div-
kovid, bes. 598i>.

KARL1(5KI KAMEN, m. vrh u Srbiji u okrugu
niSkom. M. D. Milidevid, kra}. srb. 2.

KARLI61, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u iw-
paniji modruSko-rijedkoj. RazdijeJ. 48.

KARLIsANE, n. djelo kojijem se karlisa. —
U Vukovu rjedniku.

KARLISATI, k&rlisam, impf. desto izlaziti i
ulaziti. — Nepoznata postana (jeli postalo od
karli?). — V Vukovu rjecniku: ,oft aus- und
eingehen'.

1. KARLO, m. Carolus, ime muSko, nem. Karl
(moiebiti preko tal. Carlo). — isporedi Karal. —
Od XIV vijeka, a izmedu rjednika u Danididevu
(Kartlo ,Carolus'). Ki.di id§hu na Karla. Mon.
serb. 177. (1368). Ott kra]a ugri-skaago Kartla.
Danilo 227. Smutna v ugrskom krajevstvi ve-
lika po kraji Karli (skraceno Krli) koga ubise
Ugre. Mon. croat. 318. (1387). Nagega vernoga
sluge viteza Karla. Mon. croat. 95. (1464). Kim
obrani od cesarske velikoga Karla sile puke slo-
vinske (Leh). 1. Gundulid 427. Ono Karlo Ho-
tjevid je vojevoda slavni od Vilne. 442. Koji
pod Karlom se vojvodom zbirahu. I. T. Mrnavid,
osm. 45. Karlo Mano dokli jaki ote im knestva.
P. Kanavelid, iv. 377. Pod zapovid Karla duke
od Lorene. Radojevid 3. U pohvajenoj iupi od
Milana od svetoga Karla. M. Bijankovid 22.
^ive Rusid jos don Karlo. J. Kavai^in 98t>. Cim
je Karlo kra} 2ivio. 129'". Gundul, ovo lani
sluzed kra^u Karln tredem'. 187^. Pod Velikim
Karlom zestok ki imase rat. 233*. FUip jedi-
noga Karla sina boti smaknut. 344b. Moli Karla
kra]a. S. Badrid, ukaz. 56. Dojde Karlo nikoji

1. KARLO

868

KARLOVO

Solenka. M. A. Re}kovic, sat. H2b. Karlo Ma-
roevi6. Norini 65.

2. KARLO, m. u Stulicevu rjeiniku : v. zaprtak
8 dodatkom da je uzeto iz nekakva rusinskoga
hukvara (isporedi rus. Kap.io, ces. karle, karlik,
po}, karzel, karl^, lit. karla, sve od stvnem. karal,
covjek, novovriem. kerl, engl. churl). — Rijec je
ruska i po tome nepouzdana.

3. KARLO, WJ. Homarus vulgaris Edw., ispo-
redi jastog. — Nepoznata postana. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KARLOBAG, tn. vidi 1. Bag (tal. Carlobago,
Carlopago). Schem. segn. 1871. 31.

KARLOV, adj. koji pripada Karlu. Juraj sin
Karlov. Mon. croat. 72.(1448). U Kuscidih Karlov
vijenac. J. Kavanin 327^. Kazao si grihe Kar-
love. J. Filipovid 3, 130*. I provede tri §6eri
Karlove. Nar. pjes. vuk. 1, 338.

1. KARLO VAC, Karlovca, m. ime mjestima. —
isporedi Karlovci. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padeiima, osim nom. i ace.
sing. — Postaje od Karlov nastavkom i.ci..

a. u Hrvatskoj. a) grad u iupaniji zagrebackoj
(lat. Carolostadium, Carlostadium, nem. Karl-
stadt). Razdije}. 90. — od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (.Karlstadf , Carlostadium',
cf. Karlovci). Pri Korani gdi je sada Karlovac.
P. Vitezovid, kron. 164. Karlovac tvrdjavu Karol
herceg 6ini nacinati. 165. — mo£e biti da amo
pripadaju i ovi primjeri: Vede s kiercom bana
od Karlovca. Nar. pjes. juk. 509. Od Karlovca
tvrdeg grada nema. Nar. pjes. potr. 2, 24. —
b) kajkavski Karlovec, selo u iupaniji varaz-
dinskoj. RazdijeJ. 97.

b. u Slavoniji. a) vidi Karlovci. — od prije
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(KartlovtcB, mjesto u Srijemu Karlovci). Sku-
pi§e se u Sremi. u varost Karlovact, da cine
miri>. Okdz. pam. gaf. 88. Ruma, Irig, Zemun,
Mitrovica i Slankamen dol nizje Karlovca. M.
A. Rejkovic, sat. B3a. U skupu od Karlovca.
A. Tomikovi6, ziv. 100. Ode pravo preko Srema
ravna, a kad dode ka Karlovcu gradu. Nar. pjes.
vuk. 2, 350. Treci puti ka vlaskom Karlovcu
Nar. pjes. juk. 512. moze biti da amo pripada i:
Karlovtct. odmah za tim Krusedolt, Beogradt.
S. Novakovi6, pom. 134. — b) pusta u zupaniji
mrovitiikoj. RazdijeJ. 135.

c. selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist,
bosn. 64.

d. ovako se negda zvalo selo ditluk u Herce-
govini (vidi Citluk, b) ee)). ,Citluk (antiquis Kar-
lovac)*. Schem, herceg. 1873. 101.

2. KARLOVAC, karlovca, m. u Vukovu rjec-
niku: nekakav talijer ,art osterr. thaler' ,numi
genus'. — 2'ostane i akc. kao kod 1. Karlovac.

KARLOVACKI, adj. koji pripada Karlovcu,
Karlovcima, Karlovu.

a. koji pripada Karlovcu, vidi 1. Karlovac, a,
a). — U Vukovu rjecniku: ,karlstadter' ,carlo-
stadiensis'.

b. koji pripada Karlovcima (vidi Karlovci, a,
a)). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,karlowitzer'
jcarlovicensis'). Tako Hrvati olakotiSe mir kar-
lovaSki (26 sijefina 1699). M. Pavlinovi6, razg. 42,

c. koji pripada selu Karlovu. V. Arsenijevic.

KARLOVCI, Karlovaca, m. pi. ime mjestima.
— Akc. kaki je u nom. taki je u ostalijem pa-
deSima, ositn gen. — Uprav je kao mnoiina prema
1. Karlovac, te se s ov^jem imenom i mijesa, vidi
1. Karlovac, b, a). — Izmedu rjecnika u Vukovu:
1. jKarlowitz (in Sirmien)' ,Carlovicium'. 2. (gorni)

vide Karlovac, i u Danicicevu: Kartlovtci, mjesto
u Srijemu: manastiru je KruSedolu dao Jovan
despot 1496 ,mesto Karlovce' (Mon. serb. 541).
moze biti da ovaj primjer pripada pod a, b).

SI. u Slavoniji u okrugu srijemskom. a) Kar-
lovci (doni Hi srijemski), grad (lat. Carolovicium,
Carlovicium, wem. Karlowitz). Razdije). 154. (1738)
priide patrijarhi. Arsenije u Kartlovce. Glasnik.
22, 15. Tekija je crkvica izmedu Varadina i
Karlovaca, a ja sam ovu pjesmu pisao u Kar-
lovcima. Vuk, nar. pjes. 2, 254, — b) Karlovci
novi, selo. Razdije}. 147. — Moze biti da pri-
pada i k jednom i k drugome: Karlovtci, selo;
mesto na DunavS; Karlovce, sa godinom 1632.
S. Novakovid, pom. 134.

b, vidi 1. Karlovac, a, a). — U Vukovu rjec-
niku.

KARL0V6aCI, m. pi. ime mjestu, isporedi
Karlovci, a, b) i Karlovcid. — Prije nasega vre-
mena. Karlovfccaci (selo SrSmt); (palanka, Sremt),
S. Novakovid, pom. 134

KARLO v6aNIN, m. covjek iz Karlovca, Kar-
lovaca, Karlova. — Mnoiina: Karlovcani,

a. covjek iz Karlovca, vidi 1. Karlovac, a, a).
— Od XVIII vijeha, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,Karlstadter' ,Carlostadiensi3'). Karlovdani i Po-
kupci grad i varos Tudorovo pozgase i porobise.
P. Vitezovid, kron. 208. Sada za nim Karlov-
danin ide, silni junak Gvozdanovid Vide. S. Ste-
fanac 29.

b. covjek iz Karlovaca, vidi Karlovci, a, a). —
Izmedu rjecnika u Vukovti (,Karlowitzer' ,Carlo-
vicensis'). Karlovdanin i Karlovkina. Vuk, nar.
pjes. 1, 512,

c. covjek iz Karlova u Banatu. V. Arsenijevid.

KARLOVCIC, m, selo u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. Razdije j. 152,

KARLOVE LIVADE, /. pi. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 170.

KARLOVICA, /. Karlova zena. — U narodnoj
pjesmi xviii vijeka. Nego me je porodila Doro-
tija Karlovica (govori Ivan Karlovic). Nar. pjes,
bog, 90.

KARLOVIC, m. prezime po oca Karlu. — Od
XV vijeka. Juraj Karlovid (na istoj strani stoji
i: Juraj sin Karlov). Mon, croat, 72. (1448).
Miklaus Karlovic. 133. (1487). Ivan Karlovid
knez licki. P. Vitezovid, kron. 137. Ivan Kar-
lovid hrvatski ban. 140. Migdolca i Druze|a,
Karlovida, nase dike. J. Kavaiiin 99l>. Jutro
rano podrani soko Ivan Karlovidu. Nar. pjes.
bog. b9. Ovi Karlovid u naprida ne ima se
zvati Karlovid vod Ercegovid. A. d. Costa 1, 163.
Dva se mila iz mlada gledala, mala Manda i
Karlovid Ivan. Nar. pjes. vil. 1868. 588. Sestrica
Iva Karlovida. Nar. pjes. istr. 2, 24.

KARLOVKA, /. vidi Karlovkina, h. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Besedila Kar-
lovka devojka. Nar. pjes. vuk. 1, 635.

KARLOVKINA, /. iensko decade iz Karlovca,
Karlovaca, Karlova.

a. iz Karlovca, vidi 1. Karlovac, a, a). — U
Vukovu rjecniku: ,Karl8tadterin' ,carlostadiansi8
mulier'.

b. iz Karlovaca, vidi Karlovci, a, a). — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,Karlowitzerin' ,carlo-
vicensis mulier'). A Sto su mi Karlovkine bele
rumene? Nar. pjes. vuk. 1, 512.

e. Xensko dejade iz Karlova. V. Arsenijevid.

KARLOVO, n. selo u Banatu. §em. prav.
1878. 94. — Va}a da je isto ito se pomine prije

KARLOVO

869

KARMILSKI

naSega vremena. Karlovo. S. Novakovi6, pom.
184.

kAr^IV, adj. koji se <kgto Hi rado kara. —
Od XV vijeka (vidi 2), a izmedu rjeinika m Vran-
iicevu (jlitigiosus'), u Belinu (,coiiteutioso, liti-
gioso* ,contentio8Us' 223*; ,litigoso, litigatore,
che sposso litiga' ,litigio8us' 441'>; ,ris90so, in-
clinato a rlsse' ,rixo8us' S'iGb), u Bjelostjencevu
(kajkavski karliv .rixosus, contentiosus, jurgiosus,
litigiosus'), u Voltigijinu (karliv ,ri9soso, conten-
zioso' jzankend'), « Stulicevu (,rixo8us, litigiosus,
litium cupidus, contendens, rixans').

1. adj.

a. 0 iefadetu. Dim, kuda kap]iva, domaiin i^e
kuSan i zena karjiva izgone gosta van. N. Di-
mitrovic 16. Ali 6u imat 2enu karjivu ali la-
komu. M. Dr2i6 397. Da ne budu karjivi. Anton
Dalm., nov. te§t. 2, 118. paul. tit. 3, 2. Da j'
mahnita i puziva, smeia od mira i karjiva. M.
Orbin 26. Zena karjiva. M. Gazarovii 24. Od
2ene karjive i kude kapjive ukloni me Bo2e!
(D). Poslov. danic. Karjiva Juta moma. J. Ka-
vanin 406*'. Stati u svojoj kudi a karjivom i ne-
mirnom 2enom ne moze se. A. d Bella, razgov.
219. Boje je pribivat u pustiiii nego Senom kar-
jivom i srditom. J. Filipovid 3, 240^'. Krotki
imenuju se, koji nisu karjivi, svadjivi, tuzjivi,
mrmjavi. 1. Velikanovid, uput. 3, 525.

b. 0 jeziku, o rijecima. Karjiv jazik. Nauk.
brn 20b, Ako (si govoril rici) karjive braneci
tvrdo svoju ric. P. Radovcid, nac. 538. Varaju
neockvrnene s rijecma dvostrukijem i karjivijem
M. Radnid 232b.

3. adv. kirjivo. Vazda karjivo i neskladno
fiinahote. Bernardin 100. deuteron. 31, 27.

KARl^IVAC, k^rjivca, m. kar(iv covjek. — U
Belinu rjedniku: ,contentioso, litigioso' .conten-
tiosus' 223a J u Bjelostjencevu : kajkavski karlivec,
karavec, karalac ,altercator' ; m Stulicevu uz karjiv.

KAr^IVICA, /. karjiva Sena. — U Belinu
rjecniku : ,contentio8a, donna contentiosa' ,mulier
rixosa' 2-28a, i u Stulicevu uz karjiv. Oslobodi,
Boze, 26ne karjivice i kude kapavice. Nar. rijeo
u Bosni. D, Surmin.

KAR^IVOST, /. osobina onoga koji je karjiv.
— Od XVI vijeka, Nenavidost, ubojstvo, karjivost.
Narufin. 85a. Karjivost, atvrdnutje, nesloXnost.
85b.

KARMAgIN, m. crvena ira. u Banatu.

KARMAN, m. vidi 1. Karaman, 1. — U jed-
noga pisca xvi vijeka. Prognase Cerkase, Kar-
uiane. M. Vetranid 1, 45.

KARM ATINSKE, nejasna rijec u rukopisu xvi i
vijeka; maze biti da treba citati karmaz-. Deset
cizama karmatinske. Starine. 11, 145. (1686).

KARMAZANAC, karmazanca, m. ime bijci.
Karmazanac (carmoisin), Phytolacca decandra L.
(Orfelin), v. Krmez. B. Sulek, im. 141. — Ali
u primjeru (onako kao §to sam nasao zabijezeno,
a nemam same knige) istoga pisca na kojega se
pozivje Sulek stoji karamzanac. Naberi zrelih
bobica od zove ili karamzanca. Z. Orfelin, podr.
222. — Badi postana vidi karmaiin.

KARMAZINA, /. remenci razne boje kojima
se opanci odozgor po duzini preplidu. u Posa-
vini. F. Hefele. — Vaja da su isprva bili cr-
veni, vidi karmazin.

KARMAGIN, m. vidi kajser, nem. karmesin
(leder). — Badi postana vidi 1. grimiz. — U
Bjelostjencevu rjedniku: .charmasynum, charma-
syna pellis', i uJambreSicevu: ,charmasyna pellis'.

— Mole biti isto gnaiene i u jednom primjeru
XVIII vijeka, ali bi moglo biti i crveno sukno.
Karmazin 2. f. Glasnik. ii, 4, 5. (1728).

KARMA^INSKI, adj. vidi grimizan, a). —
Postaje od karmazin. — U Bjelostjendevu rjed-
niku : .charmasyuus', kakti karmaSinska svila,
karmaSinske farbe vino.

kArMEL, in. Carmelus, gora u I'alestini. —
isporedi Karmil. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (.Carmelo, monte cosi detto' ,mons
Carmelus' 173^). Lipost Karmela i Sarona. Ber-
nardin 5. isai. 35, 2. Ljepost Karmela i Sarona.
N. Raiiina 16b. Od gore Karmela. D. Barakovid,
vil. 263. Glavu ko vrh od Karmela. J. Kavanin
521*. O planine od Karmela nebeskoga lipoto.
F. Lastrid, test. 162b. Karmel mlogim cudesi
proslavjen. 246b. Pocetak ne prilikuje brdu od
Karmela. 246*.

KARMELItAn, karmelitdna, m. vidi karme-
litanin. — JJ Sulekovu rjecniku: ,carmeliter'.

KARMELITANIN, m. fratar reda §to se osno-
vao na gori Karmelu xi ili xii vijeka. — 3Ino-
zina: karmelitani. — Od xvii vijeka (ali poSto
u jedinom primjeru ima samo pl-.vr. karmelitani,
ne zna se, pripada li amo ili pod karmelitan),
a izmedu rjecniku u Belinu (,carmelitano* ,car-
melitanus' 173^). Sveti redovnici od razliki re-
dova, kano dominikani, franceskani, augustini-
jaiii, karmelitani. I. Andid, ogl. 30.

KARMELITAnKA, /. dumna reda karmeli-
tanskoga. — U SuleJcovu rjedniku: ,carmeliter-
nonne'.

KARMELItAnSKI, adj. koji pripada karme-
litanima. — U Belinu rjecniku: ,carmelitano*
,carmelitanu8* 173*.

KARMELITSKI, adj. vidi karmelitanski. —
U Sulekovu rjecniku : karmelitski red ,carme-
literorden'.

kArMELO, m. ili n.? vidi Karmel, tal. Car-
melo. — U jednoga pisca xviii vijeka. SliS' me,
Hermo i Karmelo! J. Kavanin 227b.

KARMELSKI, adj. koji pripada Karmelu. —
XV vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (gora
karmelska , Carmelo, monte cosi detto' ,mons
Carmelus' 173*). Pride 2ena . . . na goru kar-
melsku. Bernardin 57. 4reg. 4, 25. Dode jedna
2ena . . . na goru karmelsku. N. Ranina 75b.

kArMEN, m. uprav je isto Sto Karmel, ali u
ovom obliku stoji kod katolika uz ime bogorodi-
cino: Marija ili Gospa od Karmena (Span. Car-
men, tal. Carmine), te se svetkuje 16 julija. —
isporedi Karmin. Nu kako 6ete zamisliti da de
ona (Marija) pri naj vedoj vasoj potrebi ostavit
vas, svoje sinove od djetinstva u ne skupstini
zapisane, vas svoje sluge i vojnike u druXbi ne-
ockvrnena od zadeda, od rozarija i Karmena? B.
Zuzeri 170. — U Dubrovniku ima crkva Gospe
od Karmena, pa se zove Karmen i sama crkva
i dio od grada u kojemu je. P. Budmani.

KARMENI6, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. Kamo Stjepan Crnogorac i ostali Kar-
menidi? J. Kavanin 23lb.

KARMETOV, m. podmede se pod potplat, kad
se obrezuje obrezacem, da se ne pore2e oglava,
u Valpovu.

KARMIL, m. vidi Karmel, gr6. Kccq/uijIos. Ilija
se pope navrh Karmila. D. Danidid, Icar. 18, 42.
Vasan i Karmil ogojese. isai. 33, 9.

KARMILSKI, adj. koji pripada Karmilu. Sea-
beri k meni svega Izraija na goru karmilsku.

KAEMILSKI

870

KARPAS

D. Daiu6i6, Icar. 18, 19. Dode k covjeka Bo-
Sijemu na goru karmilsku. 2car. 4, 25. Krasota
karmilska i saronska. isai. 35, 2.

1. KAEMIN, m. vidi Karmen. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Koji su upisani u bratinstva
kako reku u skule ili prisvetoga rozarija ili od
Karmina. J. Filipovid 3, 275*.

2. KAEMIN, karmina, m. crveno (rutneno) ma-
stilo §to se vadi iz ervaca (Coccus cacti L.). —
Tuda je rijec. — U nase vrijeme hod pisaca.
Karmin, chem. ,carmin', tal. ,carmino, carminio',
frc. ,carmin', egl. ,carinine'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

KAEMINA (karmina), f. vidi da6a, 2, a. —
Jamaino je lat. carmina, pjesme. — U Bjelo-
sijencevu rjecniku: karmina, mrtacka gozba ,8ili-
cernium, parentalia, epulum funebre, ,exequiae' ;
u Jambreiicevu : ,parentalia' ; u Vukovu: vide da6a
8 dodatkom da se govori po zapadnijem kraje-
vima.

KAENEOL, m. vidi kornijola, nem. karneol.
Zbornik zak. 1853. 1056. ,Karneol', min. srdolik
r., karneol. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

1. KAENEE, Karn^ra, m. tal. Quarnero, more
medu Istrom i istranskijem i dalmatinskijem oto-
cima. — V Mikajinu rjednikti : Karner, more
kod Istrije ,Camero' , Sinus liburnicus, polaticus
at flanaticus vel flauonicus'; u Bjelostjeneevu: ,fla-
naticas, flanonicus, palaticus, I. liburnicus sinus'.

2. KAENEE, m. u Bjelostjeneevu rjecniku: v.
torbica. — tal. carniere.

KAENEVAL, karnevdla, m. tal. carnevale, po-
kladi. — U jednoga pisca xviii vijeka. Naj po-
slidni dan od poklada oli ti karnevala. M. iJo-
bretid, bogosl. 490. — Ima i u Dubrovniku 8 nom,
kam6v8 (1 se na kraju rijeci mijena na o, pa
ao po dubrovackom govoru postaje 6), i znaci
naiinen od slame i od krpina kip sto se zadni
dan od poklada nosi po gradu pa se na svrhu
izgori. P. Budmani.

1. KAENI, adj. vidi karli. — Komp.: k^rniji.

— V naSe vrijeme u Bosni. Bio je zamisjeniji
i sve karniji. Bos. vila. 1890. 345.

2. KAENI, adj. uprav koji pripada karanu;
upotrebjava se u naSe vrijeme kao pridjev uz
zakon, sud, kazan itd. u onijem sludajeoima, kad
(napose od opcijeh kaznenijeh ili politickijeh za-
kona) starjesina u nekom krugu (n. p. kod vojske,
u kakvom uredu, u SkoU itd.) sudi i pedepse mla-
dega radi cega Sto je u onom samom kruyu
zgrijeHo (nem. disciplinar). — isporedi karnostan.

— Nacineno od karati. — U Sulekovu rjedniku :
karni sud ,disciplinargericht' ; karna vlast ,disei-
plinargewalt' ; karna istraga ,di8ciplinar-unter-
sucbung'.

KAENOSTAN, karnosna, adj. vidi 2. karni. —
U pisaca naSega vremena. Po propisanom na-
6inu naredivat iztrage karnosne. Zbornik zak.
1853. 132. Karnosno-vojnidki zakon. 1869. 152.
Sudac koji povrijedi du2nosti §to mu nadleze
pada pod kazan karnosnu. kazni karnosne jesu ;
ukor, premjestaj pod kazan i otpust od slu2be.
Zbirka zak. 1, 201.

KAENIJA, /. Carnia, latinska rijed kojom se
shvacaju sadaSna KoruSka i Kranska. — U spo-
meniku xiii vijeka (u poznijem prijepisu) kao
da enaii samo Korusku. Kapitan Frjula, Istrije,
Karnije i Karnijole. Mon. croat. 4. (1275 prepis.
1456).

KAENIJOLA, /. srlat. i tal. Carniola, Kranska.

— Od xiii vijeka (vidi kod Karnija). Kapitan

Frjula, Istrije, Karnije i Karnijole. Mon. croat.
4. (1275 prepis. 1546). U stranah vojvodstva
Karnijole. F. Glavinid, cvit. xv. Sva Alemanija,
Austrija, Stirija, Karintija, Karnijola . . . ISS''.
U Kamniku od Karnijole. 177*.

KAENIZIC, m. vlasteosko presime u Dubrov-
niku, tal. Caranese, vidi Annales ragusini nod.
151. 182. — U spomeniku xiii vijeka, vidi u Da-
nicicevu rjecniku: Kartnizidt, vlastelin dubro-
vacki jPetrt Kartnizidt' u vejem vijedu 1253
(Mon. Serb. 40).

KAENUTEZ, m. prezime. — xvii vijeka. Otac
Ivo Karnutez. I. Ancid, svit. 249.

KAEI^^A, /. vidi karane, b. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjednika u Belinu (,grida di parole'
ijurgium' 358^) i u Stulicevu (v. karane). Gotov
ko baba na karnu (Z). Poslov. danic. Uklaiia
karne, psovke, natjecaAa. S. Eosa 69*. Sved
vika, sved karna, sved psovke ... A. Kalid 369.
Vise karne i psovaka. 380. Zajamac zla duz-
nika tisti molbam, prijetnam, karnam a na svrhu
pravdom. 578.

1. KAEO, m. musko ime tursko. — AJcc. se mijena
u voc. Karo. — Vaja da je ipokoristik kojega
imena §to pocine rijecju Kara (vidi kod 1. kara).
— U nase vrijeme. A drugo je Karo Ee^ovida.
Nar. pjes. vuk. 4, 120. Tade skoci Ee^ovidu
Karo. 4, 121. Nema dara ni sidara dok ne dode
Karo iz Mostara: gro§e daje a zolote prima.
Nar. posl. vuk. 204.

2. KAeO, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 46.
KAEOCA, /. tal. carrozza, vidi karuce. — Akc.

se mijena u gen. pi. karocS. — U naSe vrijeme
po zapadnijem krajevima. Otpravise kode i ka-
rocu. Nar. pjes. vuk. 5, 294. Carica spravi ka-
rocu i ponese cara u kamenu pedinu. Nar. prip.
vuk. 135. Sede mlada na karocu. Nar. prip.
mikul. 7.

KAEONA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
2iv. 61.

KAEOPIO, karopila, m. vidi karanfil. — U
jednoga pisca iz Makarske nasega vremena. Nase
cvijede veslideni karopio. M. Pavlinovid, razl.
spis. 206.

KAEOS, m. ime muSko. — Ima samo posesivni
adjektiv Karosov u spomeniku xiv vijeka. Krtstt
Dobroslavint Karosove hcere (,htere') . . . Ja Do-
broslava Karosova hdi (,hti'j . . . Glasnik. 35, 121.

KAEOSOV, adj. koji pripada Karosu, vidi
Karos.

KAEOSeVINA, f. ime nekakvu selu. — Prije
nasega vremena. Karosevina (selo). S. Nova-
kovid, pom. 134.

KAEOT, m. ime muSko. — xiv vijeka. 2upan
Karot. Mon. croat. 47. (1395).

KAEOVIC, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 11.

KAEOVIUI, m. pi. ime mjestima.

a. selo u Hercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 113.

b. selo u Srbiji u okrugu uzickom. Niva pod
Karovidima. Sr. nov. 1875. 742.

KAEP, m. vidi krap. — U Mikajinu rjecniku:
karp, riba ,carpano, pesce* ,carpana, cyprinus', i
u Stulicevu: karp, riba iz Mikajina. — radi
oblika nije dosta pouzdano.

KAEPAS, /. u Danidicevu rjedniku : Kartpast,
mede selu Nebregovu crkve treskavafike obuzi-
mabu ,vsu Karpasb do Orahova Dola' (Glasnik.
13, 371). va}a da mu je bila planina.

KARPIT

871

1. KARTA, e.

KARPIT, m. zavjes, perde, ma^. kArpit. — JJ
Bjelostjencevu rjedniku : karpit, zaslon, zastor,
gpaler ,aulaeuiu, attalica aulaea, bellnata tapetia
(a texura belluarum), triclinaria, peristroma,
peristroma campanicum, peripetasma, circum-
stratum, peristromata, stromata Valeria', v. sator.
2. karpit zlatom givan ali pretkan ,aulaeum ba-
bylonicum', i u JambreSicevu : .peristroma'.

KARPOC, m. u Bjelostjendevu rjeiniku: karpoc,
riba morska ,aspratilis'.

KARPOS, m. ime mu§ko (vla§ko). — D Dani-
cicevu rjedniku: Kartpost, izmedu Vlaha koje je
car Stefan dao crkvi arhandelovoj u Prizrenu
jednom bjese ime ,Karposi.' (Qlasnik. 15, 295 god.
1348?).

KARPUZ, m. vidi karpuza. Karpuz, (Karpuza
Sabjar), pers. karbuz, nem. arbuse, rus. apSyst:
angaria, peponi (Kuzmi6), Cucumis citrullus Se-
ring. (Sabjar, u Dalmaciji). B. Sulek, im. 141.

KARPUZA, /. pers cherbuze, tur. karpuz, lu-
beniea. — vidi i karpuz. — V naie vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (u Boci, a i u Srbiji
i Bosni po varosima moze se 6uti) vide lubenica.
Posla ti na peske§ karpuze. Pjev. cm. 131a,

KARPUZOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vasa Karpuzovi6. Rat. 143.

KARS, m. u Bjelostjencevu rjecniku: kars ili
kras, kamen oster tvrde pecine, v. greben. —
vidi kras.

KARSILAMA, /. dobrodoslica. — Od turskoga
glagola qarsylamak, stajati suprot koga, sretati,
odgovarati ltd. — U nase vrijeme u Bosni. Da
Arifu karsilamu ucine. Bos. vila. 1887. 375.

KARSILUK, m. sretane, docek, odgovor; od
turskoga ,karsiluk'. (U Bosni). D. Popovid, tur,
rec. glasn. 59, 120.

1. KARTA, /. vidi hartija i harta. — Akc. se
mijena u gen. pi. karata (ima i kdrti). — Od
lat. charta preko tal. carta ili nem. karte. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (.charta ;
papyrus'), u Mika(inu (karta, hartija, kniga , carta,
papyrus, papyrum'), u Bjelostjencevu (pi. karte
jchartifolia'), u Vukovu (vide hartija s dodatkom
da se govori po zapadnijem krajevima).

a. vidi hartija, a). Bude na karte foj slovinska
ctit slova. M. Marulid 66. Ter kartom povita
(dasica). 81. Karte ne bi dosti, ni mane crnila.
B. Armolusid 66. Kartu i pero jur napravi. A.
Vitajid, ist. la. Konopcidi al' od karte al' ka-
micac. 46. Jakno karta tanci da su, to 'e za
slabost dosti nasu. J. Kavanin 397*. Gleda list
hartije, al' ti karte. M. Zoridid, zrc. 150. Karta
i stampa biti de prilicna u svemu ovoj doglasivoj
kdigi. A. d. Costa 1, vi. Karta jest od postave
oli ti platna. Ant. Kadcid 75. Kus karte u kojoj
je pisano nihovo ime kr^deno. 138. Namazi
modru kartu. J. Vladmirovid 8. Karta oli ti
kniga. M. Dobretid 394. Frane bise modar kano
modra karta. Nar. pjes. istr. 2, 22. Na jedan
listid karte zapise. Nar. prip. vuk.^ 213.

b. list hartije na kojemu se §to pise ili je vec
sto napisano, isporedi hartija, b) i harta, c).
gdjegdje se istice ovom rijeci da list vrijedi kao
dokumenat, spomenik itd. Ako bi ki kartu nasal
gdi su grihi upisani. F. Glavinid, svitl. 106.
Mogli bi ciniti §tampat mnoge karte od ovoga
ata. P. Radovcid, ist. 189. Za potvrdjenje ove
voje ja N. ucinih ovo pismo kako kartu. nac.
391. Udinih ovo pismo, kako kartu, u koj za-
govaram i ispovidam sve kako odzgar je receno.
L. Terzid 71. Blagoslov karte na kojoj se upi§u
ridi. 260. Da se ona karta ima S nim ukopati.

J. Banovac, pred. 44. Pune su karte u kojim
se §tije ... 75. Sada ove to pivaju karte. §.
Stefanac 14. Kome andeo dade na karti upisano.
M. Zoridid, zrc, 3. NaredivSi jim da donesu sve
svoje karte koje se u niovim kudam nahodaju,
toliko od niova gospodstva, koliko od zema|a i
viteSki dila koja su oni i niovi stari udinili.
And. Kacid, razg. 182. Sa svira tim primalo de§
stvari nadi, koje uisam oli iz kiiiga Starapani oli
iz karata autentikani izvadio. 317. Starcu Mje-
lovanu ne pokazase svoje karte s pedatom od
vladalaca utvrdene. 317. Kako se u kartam §tije.
kor. 471. Nado§e jedan zave2aj karata. N. Pa-
likuda 67. Baltazar razdr sve karte i pisma
s kojim je kamatu potezo. M. Dobretid 131. Da
mu donese u karti upisanu viru. 130. Kako se
podpuno vadi iz jedne diplome ... i iz drugi
mnogi oditi karata . . . Norini 4—5. Od knaza
mi jednom karta dode. Nar. pjes. vuk. 5, 403.
Da mi napi§e§ na karti svojom rukom. Nar.
prip. vuk, 135. Car dopusti, i starac u)ezav§i
pokloni mu se i pojubi mu ruku i metne mu
kartu na kojeno. car uzme i procativgi je rede
mu ... 2 254. Krasno li je na kartu slozeno.
P. Petrovid, gor. vijen. 84. NaSli mu karte
tajne (= u§li mu u trag). S. ^jubisa, prip. 172.
e. list u knizi, isporedi harta, d). Na 1655
kad bih knez po§tovane zupe Pojic ja Jura Si-
novcid . , . pride k meni statut, karat sedamdeset
mane jedna o(d) ^o(m) Marka Vukovida. posli
na tisuda sesto i sezdeset kad prida redeni doCm^
Marko ovi ))o§tovani statut, mankaSe dvi karte.
Stat. po}. ark, 5, 307. Kako na karti prvoj. M.
Zoridid, osm. 17. U dilu 4 na karti 775. M.
Dobretid 72.

d. geograficna (idrografidna, topografiSna) karta,
na kojoj je zabifeSena na§a zemja ili dio od ne
ili more itd. — isporedi karta, e), zemjovid, vo-
dovid. K tomuj mu (mrnaru) jos trepte svi vlasi
na glavi, nesreda kad smete busulo u plavi, na.]
lise necesti gdi dine da takoj i karte i gesti iz-
gube razlog svoj. M. Vetranid 1, 128. Ne bi ga
u karti od naveganja nasao. (D). Poslov. danic.

e. karte od igre, listici od tvrde (krute) ali ne
vele debele hartije na kojima su s jedne strane
(s Ilea) razlidne slike, a s druge (s naopaka)
svagda jednaka slika ili samo boja, te se nima
igraju na vrlo razlicne nacine, isporedi harta,
/}. — 1 u ovom znacenu nahodi se od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (karte od igre
,folia lusoria, cartulae lusoriae'), u Bjelostjencevu
(pi. karte ,chart8 6 1. chartulae lusoriae, aleae'),
u Voltigijinu (karte ,carte da giuoeo' ,spiel-
karten'), u Vukovu (,die spielkarte' , charta luso-
ria'). Kriva mira, krive kvarte, 2ara (zara ?) igre,
tere karte. M. Marulid 304. Od karat i od ^ara
dobit. M. Vetranid 1, 118. I karte i ^ari bjese
vam za posal. 2, 388. Nemoj igrati na karte.
I. Drzid 72. Igranje na karte. M. Bijankovid
95. Neka se sa svim ustegnu od karat. 105.
Meju kartam' gdi smudeno svo'e na karte za-
igraju. J. Kavanin 172*. (Kartar) mede karte
i razdira, trepje nogom, grize usne. 412*. Ovo
je dosta da bude (igrae) karte razdriti, A. d.
Bella, razgov. 35. Vidio bi niki gdi se igraju
na karta. 233. Da se igraju na karte. 245. Kad
na igri medu mjedi tu2noj kudi potrebnitoj ukra-
dene, neka i on sjede zajedno za trpezu ter pro-
mijesa karte i s privarom od druzine. B. Zuzeri
347. Uzamsi liste od igrana iliti karte. A. Ka-
nizlid, fran. 57. Naj boje je igrat se na kartah.
M. A. Rejkovid, sat. £2^. Na karte igrati. A,
d. Costa 1, 79. Igradem od karata. 2, 5. Igraju
na karte. N, Palikuda 41. Igrati na karte i na

1. KAETA, e.

872

KAETAR

svaka drugu igru. Ant. Kadci6 4. Igre na kocke
i karte. I. Velikanovid, uput. 3, 78. Skup od
igrana na karte. M. Dobretic 98, Ne imadu
drugu brigu nego po vazdan iz kocki i karti
stinice iztirivati, govoreii sebi prikladnima: jHodi,
brate, da malo iz karti stinice iztiramo, da nam
sobu ne opogane'. D. Eapi6 228. Doklen cijeli
mac karata ovako ne razdijeli. V. Vrfievid, igr. 22.

2. KAETA, /. arenatum, lijep, zhuka, tal. carta
(vidi 1. karta), ali se u ovom stnislu samo nalazi
u kojem talijanskom dijalektu. — U nase vrijeme
u Dubrovniku (vidi i 1. kartati, okartati). ,Blijed
kako karta od mira'. P. Budmani.

3. KAETA, /. vidi cutura. — Nepoznata po
stana (zar od xdv&aQos, lat. cantharus ?) — ispo
redi i ma§. kdrtyus, kondir, ihrik. — U naSe
vrijeme u Srbiji. Ude s kartom hladna vina. M.
D. Mili6evi6, let. vefi. 31. , Karta' zove se sud
za vino. S. Novakovi6. Karta, cutura (uop§te
samo drvena, a ne zem}ana). svuda u istocnoj
Srbiji i novooslobodenim predelima srpskim. M.
Durovi6. Karta, drveni sud za vino, nalik na
bardak. u Kragujevcu. L. Dordevic.

1. KAETa6, kartdca, m. vidi kartas. Kartac
,der kartenspieler'. ,0n je vratri kartafi'. J.
Bogdanovid.

2. KAETA6, m. nem. kartatsche, kod topa naboj
u kojega nije jedno veliko tane nego ih ima
mnogo malijeh (prije su se upotreb]avali komadi
nejednaki olova, gvoida, pa i stakla, i kamene)
Sto se raspr§aju kod pucana i mogu mnogo ce-
jadi raniti. — isporedi kartaca. — Od xviii
vijeka. Da za svoje potrebi kartac i topove. J.
Eajid, boj. 62. S topovi napuneni sa zavijafii
taneta (karta6). A. Tomikovid, 2iv. 153 — 154.
Kako tuca posipju kartadi. Pjev. crn. 89*.

KAbTA6a, /. vidi 2. kartac. — Ujednoga pisca
XVIII vijeka. Kartade su na detrdest korak z lum-
barad letile. M. Kuhadevid 121. — I u Sulekovu
rjecniku: ,kartatsche; kartatschenkugel' ; bacati
kartade ,kartatschen' ; |uska kartace ,kartatschen-
hiilse'; hitac kartace ,kartatschen8chuss'.

KAETACnIOA, /. kutija u kojoj stoje kartace.

— Naiineno u nase vrijeme. — U ^ulekovu rjec-
niku : ,kartatscheixkasten'.

KAETAGA, /. vidi Kartagina, lat. Carthago.

— U jednoga pisca xviii vijeka. TJ luci sustavi'
je pod Kartagom tri galije. J. Kavaiiin 139b.

KAETAGENA, /. grad u Spanskoj. — U ^u-
lekovu rjeiniku : ,Carthagena'. — Ima i u jednoga
pisca XVIII vijeka za drugo mjesto (Kartaginu)
samo iradi slika, ali se ne zna Sto znadi g: po
svoj prilid j (tesko ^, a nipoSto g). Po2eJenja
koji (Piro) cijed svoga na isti Eim se vojskom
krenu, da bi Italiju slo^it moga', i s Sicilijom
Kartagenu. J. Kavanin 2421).

KAETAG^NEZ, Kartagen^za, m. Kartagi-
nanin, isporedi Karta^inez. — tl jednoga pisca
iakavca xvii vijeka (ne zna se uprav jeli z :
moglo bi se citati i 1). Kartagenezi za pladnoga
od retorike obrahu ga me§tra. F. Glavinid, cvit.
294a.

KAETAGINA, /. Carthago, negdaSni grad u
^'evernoj Africi. — Nahodi se u razli6itijem obli-
cima prema lat. nom. Carthago (vidi Kartaga)
Hi prema osnovi Karthagin-, kod koje g glasi po
talijanskom izgovoru kod Stokavaca ^, a kod
(julnijeh) iakavaca j, a po nemackom kod sje-
vemijeh 6akavaca g, isporedi Kartagina, Karta-
jina. Avit bi potle ban od Kartagine (moie se
iitati i Kartajine). F. Vrandid, 2iv. 78. Bi sveta

Monika u Kartagini Afrike. F. Glavinid, cvit.
128a. Koji su se u Kartagini skupili. A. Ka-
niJlid, kam. 217. — I u Sulekovu rjeiniku: .Car-
thago'. — D jednoga pisca xvii vijeka ima i
oblik Kartagine koji se ne mijena po padezima,
vaja da je po tal. Cartagine. Nakon dva leta
ide u Kartagine. F. Glavinid, cvit. 296». U Kar-
tagine od Afrike. 310». U mestu gdi bi rojen,
t. j. Kartagine. 310*. Udi se od let 15 u Kar-
tagine. 294a.

KAETAGINENSKI, adj. vidi kartaginski. —
Od lat. carthaginensis. — 0 jednoga pisca xviii
vijeka. Biskup kartaginenski sveti Ciprijan. A.
Kaniilid, kam. v. Sabor kartaginenski. 211.

KAETAGINSKI, adj. carthaginiensis, koji pri-
pada Kartagini. — U Sulekovu rjedniku: ,car-
thager'.

KAETAGINANIN, m. Carthaginiensis, covjek
iz Kartagine. — Mnoiina: Kartaginani. — Na-
dineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,Carthager'.

KAETAGINANKA, /. iensko cejade iz Kar-
tagine. — Akc. se mijena u gen. pi. Kartagina-
naka. — Naiineno u nase vrijeme, — TJ Sulekovu
rjecniku : ,Carthagerin'.

KAETAGIJA, m. kartar. Javor. 1880. 594. —
Postaje od karta, turskijem nastavkom ^y.

KAETA6iNA, /. vidi Kartagina, tal. Cartagine.
Visoke Kartagine vlas. G. Palmotid 2, 102. Zides
novu Kartaginu. J. Palmotid 447, Kad u Kar-
tagini kuga morase. J. Banovac, pred. 108. Medu
Eimom i Karta^inom. 121. Prinaudnoga Ivana
od Kartagine. F. Lastrid, test. 296''. Eidi Ivana
od Kartagine. svet. 85». Osvojivsi grad Karta-
ginu, I. J. P. Lucid, razg. 72. Kartagina kako
ohola u tri boja pade s stola, N. Mardi 35.

^ KAETAdlNENSKI, adj. koji pripada Karta-
gini^ vidi kartaginski, isporedi kartaginenski. —

U jednoga pisca Boke}a xviii vijeka. Po naredbi
sabora karta^inenskoga. J. Matovid 224.

KAETAGINEZ, Karta^in^za, m. vidi Karta-
ginanin, tal. Cartaginese. Kor Karta^indza. J.
Palmotid 470. Upitase jednoga Karta^ineza. J.
Banovac, pred. 121.

KAETAJINA, /. vidi Kartagina (osobito naj
prvi primjer).

KAETA jtNENSKi, adj. koji pripada Karta-
jini, vidi kartaginski, isporedi kartaginenski. —
U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Ot Cipri-
jana biskupa kartajinenskago. §. Kozidid 8».

KAETALIJA SELO, n. ime selu u Hrvatskoj
u iupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 60.

1. KAETANE, n. djelo kojijem se ko karta. —
U Vukovu rjedniku.

2. KAETAl^E, n. djelo kojijem se karta (vidi

1. kartati). P. Budmani.

3. KAETAI^, n. djelo kojijem se karta (vidi

2. kartati). J. Bogdanovid.

KAETAE, kartdra, m. covjek koji se bavi kar-
tama (od igre). — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc.
kS,rtaru Hi kartare, kartari.

a. iovjek koji se karta. — isporedi kartaS. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu
(,der kartenspieler' ,lusor chartarius'). Njeki
kartar, jaoh prokleti! svo'e pjene2tvo izgubjeno
pladud ... J. Kava6in 323*. Kartar oni ki na
stolih mjede svoje ludo sfriga. 41 1*'.

b. iovjek koji naslikava Hi bojadtSe karte. —
U Bulekovu rjedniku: ,kartenmaler*.

KAETARA 873

kArtaRA, /. iensko defade Sto gata iz ka-
rata (od igre). — U Vukovu rjedniku : ,die karten-
aufschlagerin' ,vetula e chartis lusoriis vatici-
nans'.

KARTARINA, /. Sto ko plaia ea karte od
igre i za mjesto gdje se karta. — Nacineno u
naSe vrijeme. — U Sulekovu rjeiniku: ,kartou-
geld'.

KARTA§, kartd§a, m. vidi kartar, a. — Akc.
je kao kod kartar. — IJ Vukovu rjecniku: vide
kartar.

KARTA§ICA, f. u Vukovu rjecniku: vide kar-
tara. — Moglo bi znaciti i iensko delude §to se
karta; i u Sulekovuje rjedniku tumaieno: ,karten-
spielerin'.

1. KARTATI, \.krtiim,impf. okartati (koje vidi).

— Od XVII vijeka (u jedinom primjeru stoji u
prenesenom smislu, kao cersati) u Dubrovniku.
U bjaku kom klace i kartaju obraze otrovi na-
jace i gnusobe ulaze. I. Gundulid 145.

2. KARTATI, kartam, impf. vuna, sa janaca
zvaua jarina, prije gargasana ne cesla se kao
velika vuna rukom, nego se odmah na gargaSe
me6e, i taj se posao zove ,kartane jarine*. ,Danas
cio dan kartala sam jarinu'. — U naSe vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid. — I u Dubrovniku. P.
Budmani. — Od tal. cardare.

KARTATI SE, kartam se, impf. igrati se ka-
rata. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, karta)

— U naSe vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu
(jkarten spielen' ,ludo chartis')- Odavno se on
pofieo kartati. M. D. Mili6evi6, des. par. 37.

KARTELA, /. tal. cartella, dem. carta, uprav
listic hartije. — Od xviii vijeka.

a. uopce. Podah napokcm i kartelu koja jima
stati u sekristiji za lasnost svakoga redovnika,
8 pribogojubnimi molitvami. I. Krajid 4.

b. u nase se doba zove (po talijanskome) i
listic (obicno sa zabijezenijeh 15 brojeva) kojijem
se igra kod tombule, Hi list (s jednijem brojem)
kojijem se igra kod koje velike lutrije. P. Bud-
mani.

KARTELIJA, m. prezime. u hrvatskoj krajini
V. Arsenijevic.

KARTEN, adj. koji pripada karti, kartama

— V nase vrijeme.

a. koji pripada karti uopce, koji je nacinen
od karte. — U zagoneci. Srce mu je crno, capra
mu je kartena. odgonetjaj : jiSek. Nar. zag
nov. 21.

b. koji pripada kartama od igre. — U Sule-
kovu rjecniku : kartena kuda ,kartenhaus' ; karten
kra} ,kartenk6nig' ; karten papir ,kartenpapier'.

KARTICA, /. dem. 1. karta. — U nase vrijeme
u Lici. ,Kad ides u Gospid, na de molim te, do-
nesi mi tri kartice duvana'. J. Bogdanovid. —
V Dubrovniku bi se kazalo kartica. P. Budmani

1. KARTI6, m. dem. 1. karta. — Na jednovi
mjestu XVIII vijeka. Vij svelena svaka ova: provid
svih je, liber veli u kom stvori jesu slova, a
zdrakovi kartid bijeli, svak §ti u nem svoje bide
i razlikost svake sride. J. Kavanin 540*. — ne-
pouzdano.

2. KARTIC, m. prezime. — Na jednom mjestu
xvm vijeka. Vilid, Kartid, Kositori. J. Kavanin
232».

KARTIJA, /. vidi hartija. — Na dva mjestu
XVIII vijeka i naSega. I kad hode svak ih ima
u kartijah pred odima. J. Kavanin 267l>. Ona
uzme arBiit i kartija, ter napise listak knige bile.
Nar. pjes. istr. 1, 63.

KARUCATI SE

KARTIL, m. (ili krtil?) vidi krto. — TJ Bje-
lostjenievu rjecniku: v. korpa.

kA-RTOFLA, /. vidi krtola, nem. kartoflfel. —
U jednoga pisca naSega vremena. 01' iz helde
zbira i kartofle. S. Milutinovid u Pjev. cm. 329*.

KARTOP, m. Viburnum opulus L., ime bi{ci.
J. Pandid, bot. 342. — Od tur. qartopu (slozeno:
qar, snijeg i top, lopta).

KARTUC, m. vidi kartad. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Grme topi, prosipju kartudi.
Nsr. pjes. vuk. 5, 336.

1. KARTUN, kartuna, m. vrlo debela hartija,
tvrda i ukocena kao dasiica, Sto se upotrebjaoa
kao korice za vezivane kniga, za gradene kutija
itd. (nem. pappe, pappendeckel), tal. cartone. —
isporedi jepenka. — U naSe vrijeme po zapad-
nijem krajevima. Papir za obznane treba da
bude nalik kartunu, dakle jak i krut. Zbornik
zak. 1866. 41. Kartun ,pappendeckel'. 1853. 897.
I u Dubrovniku. P. Budmani. ex ^'

2. KARTUN, kartuna, n». pamucno tkane. —
U Vukovu rjecniku: (u vojvodstvu) ,der baum-
wollenzeug (cattun, osterr. gemein. karton)' ,tex-
tum xylinum'.

KARTUSIJAN, m. vidi kartuzijan. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka. PosluSajmo blaienoga
Dionisija kartusijana. F. Lastrid, svet. 12*.

KARTUSijANSKI, adj. koji pripada kartusi-
janima, vidi kartuzijanski. — U jednoga pisca
XVI vijeka. Razve samo reda kartusijanskoga.
S. Budinid, ispr. 143.

KARTUSINA, /. stara, neva^ala karta (har-
tija), uprav augm. 1. karta. — Od xviii vijeka.
Izezi stare kartusiue. J. Vladmirovid 20.

KARTUZIJAN, kartuzijina, m. cartusianns,
m. kaluder koji pripada redu osnovanu od sve-
toga Bruna u Francuskoj u mjestu Chartreuse
(Cartusia); pravila su mu ostra, odijelo bijelo
(franc, chartreux, tal. certosino, nem. karthauser).
— isporedi kartuzijan, kartusijan, dertoz, cer-
tusin itd. — Od xviii vijeka. Dionizijo kartu-
zijan. G. PeStalid 120. — U Sulekovu rjecniku:
,carthauser, carthausermonch'.

KARTUZIJANSKI, adj. koji pripada kartu-
zijanima. — V Sulekovu rjedniku: kartuzijanski
red ,carthauserorden'.

KARTUZIJAN, m. vidi kartuzijan. — Od xvii
vijeka. Bjese jedan fratar od kartuzijana. M.
Divkovid, nauk. 235^. Otac Gusto Lamspergio
kartu2ijan. I. Andid, svit. 15. Pi§e Dionisio
kartu2ijan, da . . . J. Banovac, razg. 12. Dioni-
zijo kartujijan. P. Knezevid, oam. 112. Koludri
koliko kartuzijani toliko distericensi ... A. d.
Costa 1, 106.

KA.RUBA, /. ime bi]ci i vocu, rogac, roScic,
tal. caruba, carruba. — Od prije naSega vre-
mena, a izmedu rjednika u Mikajinu (kod rogad).
Karube (charube), carubia, siliqua (u mletackom
rukopisu), Ceratonia siliqua L. B. Sulek, im 141.

KARUBIN, m. vidi karabin. — U Stulidevu
rjecniku.

KARUCANE, n. djelo kojijem se ko karuca,
vidi kod karucati se.

KARUCATI SE, karucam se, impf. voeiti se
na karucama, tal. carrozzarsi. — U naSe vrijeme
u Lici. ,Vide ti na§eg Paje, nije van juce pod'o
trgovati, pa ved zavrga koiie i karuce, pa se ka-
ruca ka' gospodin cojk'. ,Neka se karuca neka,
vidides na §to de mu karucane ka§ue izadi'. J.
Bogdanovid.

KAEUCE

874

2. KASA

kAeUCE, karuca, /, pi. kola na kojima se voze
iejad, tal. carrozza. — isporedi hintov, karoca.
— U nase vrijeme (ali vidi i karucan), a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,{v. ital. carozza) der wagen,
die kutsche' ,rheda'. cf. intov. — I daj mene od
zlata karuce. Nar. pjes. vak. 2, 255. Karuce u
koje 8U bill upregnuti 6 belaca. M. D. Milidevid,
pomenik 5, 698.

KARUC, m. tnjesno ime u Crnoj Gori. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vla-
dicansko oko u jezeru skadarskome). Od Karuca
broda vladicina. Pjev. crn. 79*. Karufi, nazov
jednoga oka u usdu Crnojevi6a-rijeke. V. Bogisid,
zborn. 495. Karuc, rijeka. Glasnik. 40, 33. —
Bice isto Sto i Karuce, /. pi. U ^jimlane i Ka-
ru6e gorne. Nar. pjes. vuk. 5, 88. U Karu6e
oko ucinili. 5, 107. U Karuce na kraju Crmnice.
P. Petrovid, gor. vijen. 23,

KARUCAN, kirucna, adj. koji pripada karu-
cama. — Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (karucni, n. p. koni ,kutsch-' ,rhedarius').
Metnem je na jedan karufini sanduk. D. Obra-
dovid, ziv. 89.

KARU6e, /. pi. vidi karuc.

KARUClCE, /. pi. dem. karuce. — U Vukovu
rjeeniku.

KARUFAL, m. vidi karanfil i garofao. Karufal
(tal. garofolo), Dianthus L. (Lambl). B. Sulek,
im. 141.

KARUHA, /. iiekakva junacka igra, vaja da
je natjecane kod vozena kola, isporedi novogrc.
xaQoi'/a (od lat. carruca sto je opet kelticka rijec),
vidi karuce. — isporedi karuza. — U rukopisu
XV Hi XVI vijeka (u crkvenom jeziku). Aleksentdrt
mlademt vitezomt povele jedint ott dtnij tort-
nati se, drugyj ie dtnb na klobukt strejati, ini
ze dtnt neku igru igrahu, jaze naricajett se
karuha, divtna ze zglo jests i cudtnaa ta igra.
Aleksandr. no vak. 141.

KARUKANE, n. djelo kojijem se karuka. —
Samo u Stulicevu rjedniku.

KARUKATI, kirukam, impf. dem. karati. —
Samo u Stulicevu rjeeniku: ,objurgitare'.

KARUSa,,/. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva na Karusi. Sr. nov. 1865. 151.

KARUSIU, m. prezime. — xvi vijeka. Mihe
Karusida. Mon. croat. 308. (1598).

KARU§OVI(!)I, m. pi. seoce u Konavlima.
Schem. ragus. 1876. 33.

KARVA, /. u Vukovu rjeiniku: (po naj vise
se govori pi. karve) precage u lotre ,die sprosse'
.gradus', cf. iglica. — Va^a da je od mag. kar6,
kolac.

KARVAC, karvca, m. vidi karavac. — U ru-
kopisu XVII vijeka. Ter onega sada karvca stav'te
gola kako jarca. P. Hektorovic (?) 159. — Moie
biti pisarska pogreSka mj. karca, kao sto uprav
i stoji u drugom rukopisu (vidi 1. karac) i kao
sto bi trebalo po sliku.

KARVAN, karvAna, m. gomila judi s konina

i prtjagom §to putuju Zajedno, pers. karvan, tur.

karvan. — isporedi karvana. — Akc. kaki je u

gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom.

i ace. sing., i voc: karvane, ktlrvani. — Od xiv

vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die kara-

«^wane' ,commeatus, comitatus') i u Daniciceou

••{kartvanb ,commeatu8' arapski). B§§e napravant

t velikt karbvanb. Spom. sr. 1, 16. (1398). Pone-

^enbje karvana. Mon. serb. 467. (1454). Svoji-

jemi karvani. 485. (1461). Ali krede karvan od

Nik§idah . . . na fcuraki karvan udarismo. Pjev.
crn. 241^'. Presijecaju na drume karvana. Ogled,
sr. 43. Razbijaju turme i karvane. 155. Raz-
be2e se karvan kodijasa. Nar. pjes. srem. 122.
Dodekali karvan od Niksida. P. Petrovid, gor.
vijen. 13. On de zatedi karvan turski. S. Lu-
bisa, prip. 119.

KARVANA, /. vidi karvan. — Na jednom
mjestu XV vijeka i otale u Danidicevu rjeeniku
(kartvana uz kari>vani>). Da turme i karvani bo-
sanske i vsake ine karvane da imi. je slobotb-
Stina, da mogu pojti u Kotort. Mon. serb. 327.
(1423).

KARVASARIJA, /. zgrada gdje noce Hi po-
civaju karvani, isporedi ban. — Od tur. kar-
vanseraj. — U Mikajinu rjeeniku: karvasarija,
gostinica ,diversoriuai, pandochaeum, taberna di-
versoria'.

KARVEl^AK, m. seoce u Hrvatsko) u iupaniji
zagrebaikoj. Schem. zagr. 1875. 197.

KARVICA, /. ime bi(ci. Karvica (carvi^a u
mletackom rukopisu), saxifraga, petrafindula, ti-
raria (u mletackom rukopisu), Saxifraga L B.
Sulek, im. 141.

1. KAS, u narodnoj zagoneci na§ega vremena
kao da je interjekcija Hi uprav glas kojijem se
pokazuje skakane u Sabe; vaja da je ista rijec
sto 2. kas. Preko sumo sum, Sum, preko po|a
kas, kas, pa u vodu tumbas. odgonet]aj: iaba.
Nar. zag. nov. 50.

2. KAS, kasi, /. dio ienskoga odijela (utega?).
— V nase vrijeme u Istri. A s^erlantne kasi,
ke nim drze boke. Na§a sloga. 15, 19.

3. KAS, m. vidi kasane. — Akc. se mijena u
loc. kasu. — Ne samo o konu nego i o drugoj
iivotini i (u nepravom smislu, kao brz hod, tr-
cane) o cejadetu. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (.succussus') i u Vukovu
(,der trab' ,gradus tolutilis' s primjerima : Idi
kasom. Oni su koni dobri na kasu). Hted obajti
svaku spiju . . . nigda krotko nigda kasom. D.
Barakovid, vil. 233. Dokle, dokle, moj anjele,
takom dru2bom, tokim kasom?... J. Kavanin
492*. Niti kasom vrvit stane (lincina). V. Dosen
212b.

4. KAS, m. casus, tal. caso.

a. u gramaticnom jeziku, padei. — U Mika-
jinu rjeiniku: kas imena ,ca8U8', i u negovoj
gramatici ispred rjecnika: U nominativu i aku-
sativu ne ima dianka premda ga ima u ostalijeh
kasijeh. 7. Stavit demo ovdi samo nominativ i
genitiv, a ostale kase lasno de svak po sebi
umjeti. 31.

b. u moralnoj teologiji katolickoj dogadaj istinit
Hi izmi§jen kod kojega se odlucuje opcijem na-
celima. — U dva pisca xvii i xvm vijeka. (Ispo-
vidnik) ima znati kasove i censure zavezane
(Stamparskom grijeskom zavezaje) pristolju apo-
stolskomu i biskupu sfomu reservaue zadrzane.
B. Ka§id, rit. 51. Zato va}a da su ispovidnici
pomjivi stiti kasove zabranene. J. Banovac, razg.
254.

1. KASA, rijei bez smisla sto se govori kod
nekijeh igara u nase vrijeme. Ovako igru (,fus'
koje vidi) ja sam gledao u Srbiji jos prije 6C»
godina, i cini mi se da se zove: ,Na ti kasa lisa'
ili: ,Na ti kasa lisice'. Vuk, 2iv. 292. — vidi i
asa kasa.

2. KA8A, /. tal. cassa, nem. kasse, kassa, kovceg
gdje se hrane novci, pa i mjesto i ured gdje stoje
ciji ili driavni novci, isporedi pjeneznica, bla-

2. KASA

875

1. KASAN, 1, a, b).

gajnica, riznica, hazna. — Od xvin vijeka. Krada
novaca iz pineznice iliti kasG krajovske, var-
medske ili varoSke. I. Velikanovid, uput. 1, 451.
Z gradom zadobi§o kasu i magazin. M. Kuha-
fevi6 141. NaSao je 6itavu kasu vojnicku. A.
Tomikovi6, 2iv. 118. On iz kase iskupi dukate.
Nar. pjes. horm. 1, 452. Ja navrem, obijem kasu,
i uzmem pare. M. D. Miliievid, tnedudnev. 295.
Crkovna kasa onoga mjesta. V. Bogi§i<S, zakon.
157. ,U carevoj kasi ima dosta novaca, ali nami
ne dadu'. u Lici. J. Bogdanovid. Kasa, it. casse,
blagajna (ti Istri). Nasa sloga. 5, 43.

3. KASA, /. Jcundak. — MikloSii misli da je
od arap. tur. qas'a, velika zdjela. — U nose
vrijeme u Bosni i u Lici. Na demire pusku na-
slonila, pa prisloni kasu na obrazu. Nar. pjos.
juk. 382. Ona jami sv'jetla ^eferdara, pa prisloni
kasu na obrazu. Nar. pjes. horm. 1, 546 - 547.
Kasa ,der kolben'. ,Esi vidio, ubi ga, brte, kasom
od pu§ke dusmanski'. .Nadovata ga nekoliko puta
kasom od pu§ko'. m Lici. J. Bogdanovii.

4. KASA, /. ime Sensko (mozebiti hyp. Ka-
sandra). — Prije nasega vremena. S. Novakovid,
pom. 69.

KASAbA, /. arap. tur. qasaba, varosica. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(mala varosica ,ein flecken, marktflecken' ,oppi-
dulum, vicus'). Odatle se svati podigose do u
Pracu u kasabu malu. Nar. pjes. vuk. 3, 456.
Jovana je brata ozenio ispod Save iz kasabe
tvrde. 4, 155. Obide . . . sezdeset i dvije kasabo.
Pjev. crn. 212a. U Kuslatu nema do samo jedna
ku6a (dizdareva), pa se opet pridovijeda da je
u Carigradu zapisano : grad Kuslat i kasaba
Zvornik. Vuk, nar. pjes. 1, 509. — Nova Kasaba,
selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist.
bosn. 98.

KASA-BICA, /. dem. kasaba. Bos. vila. 1886.
291.

KASABl^EVICA, /. livada u Potofianima kod
Bastaja (Daruvar).

KASAC, kasca, m. vidi kasa6. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: kajkavski kasec (vidi kod kasavac).

KASAC, kasaca, m. u Vukovu rjecniku: n. p.
koA koji dobro kasa ,der traber' ,gradiens to-
lutim'. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim notn. sing., i voc: ka-
sacu, kasacic

KASALAC, kasaoca, tn. vidi kasac. — U Bje-
lostjencevu rjecniku (vidi kod kasavac).

1. KASALICA, /. postaje od 1. kasati, isporedi
kasalac. — U nase vrijeme.

a. Sensko ce^ade sto kasa (skace, trci, ali u
prijekornom smislu). One devojke zovu se kod
nag nocne kasalice. G. Zelid 405. — Ovako moie
biti postalo i ovo: Kasalica, nadimak u Bori-
cevcu. M. Medid.

b. vrijeme (nedjeja) u koje £ene kasaju (ispo-
redi a). Trapavica (trapava nedjeja), zenska ka-
salica. u Baniji. V. Arsenijevid.

2. KASALICA, /. razgovor, poput ono pet-
naestak redaka sto mi ih je Ahmed Isakov po-
pijevo, zove se ,popijevkom' ili ,pripijevkom* ili
,napjesnom' ili ,naklapalicom' ili ,kasalicom'. F.
Krauss, smailag. meh. 70. — moze biti od arap.
tur. qyssa, pripovijetka.

KASALO, m. vidi kasac. — U Vukovu rjec-
niku: ,traber' ,gradiens tolutim'.

KASALOV, ao[7. uprav koji pripada kasalu,
ali se govori samo u Sali. — U naSe vrijeme, a
iemedu rjecnika u Vukovu : ,des kasalo, z. b.' kod

kasalove ku6e ,8chickt man jemand (in april),
wenn man ihn durch vergeblicke gauge foppen
will' , tolutim gradiontis'. — Kod kasalove kuce.
(Kad ko za §to pita, pa onaj koji se pita nede
pravo da mu kaSe nego ga vara, t. j. da ,kasa'
jednakq^ uzalud). Nar. posl. vuk 137.

1. KASAN, kasna, adj. serua, tardus. — Gdje-
gdje je akc drukiiji u sloSenom obliku: kasni
(vidi naj zadni primjer kod 1, a, a) aa)). —
Rijec je stara (ktsnt), isporedi stslov. ktsnT., rus.
KocHwii. — Nepoznata postana. — Izmedu rjed-
nika u Vran6icevu (,serus; tardus'), u Mika}inu
(kasni , tardus, serus'), u Belinu (.flemmatico, lento,
tardo' .lentus' 320*; , lento, molle, tardo' ,lentus'
433''; kasni , tardo, lento, che indugia' ,serus'
723a), y Bjelosijencevu (v. keson ; kajkavski kesen,
muden, nepospesen , tardus, serus'. 2. kesen, pozen
(Cordus, tardus'), u Jambresiievu (kesen , tardus'),
u Voltigijinu (kasan , tardo, tardivo, lento' .spat,
langsam'; kasni ,tardo, tardivo, pigro' ,lang-
weilig'), M Stulicevu (,tardus'), u Vukovu rjec-
niku ima samo adverab, vidi kod 2. — Kao da
nema ove rijeci (ni kao adj. ni kao adv.) u na-
rodnijem pjesmama sto je Vuk skupio.

1. adj. — Komparativ je: a) k^sniji (osobito
kod stokavaca), vidi u Belinu rjedniku: kasniji
,piu tardo' ,serior' 728*, i u Stulicevu: kasniji
jtardior' ; vidi joS: kasniji. I. Velikanovid, uput.
1, 507; J. Matovid 103. 221. — b) kaSni (oso-
bito kod cakavaca). vidi : naj ka§ui. Korizm.
1^ 2a. 38b. 55b. 85*; naj kasnega. 63a; naj kasmm.
4** ; 39a, 58a. gsa ; naj kasne (n. ace. sing.). 80a ;
naj kasna (f. nom. sing.). 83''; naj kasnu. 38'>;
naj kasne (f. nom. pi.). P. Vitezovid, odil. 23.

— Jamacno se kao adjektiv rijetko 6uje kod na-
roda.

a. tardus, lentus, (nc^j cesie o dejadetu) koji
sporo radi ili koji se tesko odlucuje da sto uradi.

— suprotno: brz, hitar.

a) uopce. aa) o ce^adetu. Kasan, ne brz moras
biti, gdi se imas rasrditi. P. Vitezovid, cvit. 82.
l^ubav cini nu nekasnu, }uba naprijed nu poteze.
A. Vitajid, ost. 208. Budalasti i kasni srcem.
A. Badic 132. Toliko su kasni niki i zabora-
vjivi. 224. Jerbo ne ima mire milosrde, budud
da kako god je neizmirno prama ranima, tako
je neizmirno i prama kasnima. B. Leakovid, gov.
60. Ne bje kasan ko je srcan poci, svedose mu
iz podruma vrana. Osvetn. 5, 46. Kasan, ne-
maran ,saumig'. Jur. pol. terminol. 441. Eani
ranilac i kasni kasnilac kudu tece. Nar. poslov.
u Lici. V. Arsenijevid. — bb) o (Bozjoj) ruei,
metaforicki. Ah desnico svemoguda, na darove
i na svaku blagodarnos spravna sveder i po-
spijesna a na bice i na pedepse sveder kasna!
(vidi b) aa)). B. Zuzeri 216. — cc) o cemu
umnom, n. p. o pravdi, o smrti, o miSfenu, o
cknenu. Ako kadgod (pravda) kasna i lijena
hrlo stupit ne nastoji. I. Gundulid 38. Sva
razmisjena i kasna i nagla. A. Georgiceo, nasi.
8. Pospijesi se, nemoj stati, odi svako cknene
kasno. G. Palmotid 2, 511. Oni isce ruke, oni
prez nog lezi, Ov na smrt da j' kasna i place i
re2i. M. Kuhacevic 121. — dd) o iivotini. Ni
srna kasna, ni kuna nevuhvena. (Z). Poslov.
danic. — ee) o cemu tjelesnom, n. p. o (tihom)
ognu, 0 vodi (sto polagahno tece). Ima kasnim
ognem biti pecen. P. Knezevid, osm. 100. Drava
kud kasnime obicaje tekom, Sava kud naglim
prolazit. M. Katancid 62.

b) radna se izrice supstantivom (i verbalnijem) :
aa) naj cesce u ace. s prijedlogom ha. O smam-
hici i kasni od srca na vjerovanje! N. Bauiua
125a. luc. 24, 25. O ludi i kasni srcem na^vJQ-

1. KASAN, 1, a, b).

876

1. KASAN, 2.

rovanje! M. Divkovid, t«8. 648^. Budi svaki
6ovik brz na sliSanje a kasan na govorenje. I.
Bandulavic 146^. jac. 1, 19. Kasni na pokoru.
D. Barakovid, jar. 18. Neka bude svaki fioek
hitar na sliSane a kasan na govore&e. M. Radnid
426^. Kasni srcem, pafie otvrdnuti, na poviro-
vanje. F. Lastrid, test. 272^. O budalasti i kasni
srcem na virovanje. 278^. Budi svaki dovik
kasan na srcbu. ned. 216. Izgub}enje dusa ka-
snije na sliSanje rici BoSje. od' 261. Da se ne
bi ucinili kasniji na obradene. J. Matovid 103
Da su kasni na sr^bu i na nesklad. 313. Hitar
na posluSane a kasan na govorefie. B. Lea-
kovid, nauk. 365. — bb) u dat. s prijedlogom k.
Kasan k g»vorenju. Anton Dalm., nov. te§t
2, \59^. jac. 1, 19. Puka k zlu pospije§na,
k dobru kasna. J. Kavanin 319*. — cc) u loc.
a prijedlogom u. Nemoj biti kasan ni slab u
stvari toliko potrebitoj. M. Radnid 262*. Nijo
razloga za koji bismo bili pomnivi (?) i kasni
u obsluXenu onoga djelovana. J. Matovid 364
Prekorise ga da je kasan u radni narucenoj mu.
M. Pavlinovid, rad. 63.

c) radna se izriie infinitivom. Budi skor sli-
sati ) kasan odgovarati. Pril. jag. ark. 9, 188.
(1468). Svak nosi pripasan bridak mad pod
bokom, podrit ga ni kasan s prigodnim uzrokom
D. Barakovid, vil. 108. Milosti nam casne zgor
dane od Boga nigdar su prit kasne. 374. O
ludi i kasni srcem virovati ! 1. Bandulavid 139^'
luc. 24, 25. Da ne bude kasan ispuniti ga. I.
T. Mrnavid, ist. 87. Proglasiti nisu kasni, plodi
tudi da su nakazni. J. Kavanin 79*. Markovid
i vlastelom cini gostvu, nek mu ugodit nijesu
kasni . . . 109^. O nesvisni i kasni virovati ona
koja su proroci govorili! J. Banovac, razg. 171.
Kada im se stvari okrenu suprot, te ih pritisnu
potribe, onda nisu kasni obratiti se. F. Lastrid,
ned. 215. Mlogi koliko su brzi jezikom varavim
pofaliti se, toliko su kasni dili istinitim pokazati
Jubav Boziju. 277. — Gdjegdje pred infinitivom
ima prijedlog za (po tudijem jezicima). Koli je
kasan (Bog) za pokarat nas. M. Radnid 539i>.
Koji prija bijahu kasni i lini za dilovat dobro,
udinide se brzi. J. Filipovid 1, 256*. O budalo
i kasni srcem za virovati! F. Lastrid, ned. 187.
Neka se ne bi udinili kasniji kojigod za primiti
ovi sakramenat. J. Matovid 221.

b. serus, koji je pri samom kraju neke du(ine
vremena, koji je na svrsetku. — suprotno: ran.

a) 0 samom vremenu. Pride naj kasnu uru dno
Korizm. 38'^ Doba je kasno, nod je blizu. S.
Rosa 93». Sto se razumije po ranima i kasnima
urama. B. Leakovid, gov. 57. Jackson slikar do
kasnih je doba §io. M. Pavlinovid, rad. 12. Pa
se kroz snegove i medave kasne jeseni vratiSo.
razg. 42. — Amo mogu pripadati i ovi primjeri :
Obratiti se k Bogu na naj kaSnem koncu ^ivota.
Korizm. 39*. V naj kagno vrime 2ivota svoga.
80a. Prihajajudi na naj ka§ni dan zivota. 85^
U komu do kasne starosti poboino zivi. M. A
Re)kovid, sabr. 73.

b) 0 radiii koja biva u naj krajne vrijeme.
Da podoh radbu kasnu, uzdam s prvijom platu
5asnu (vidi i primjer kod c) aa)). J. Kavaiiin 83''.

c) 0 deladetu Hi o drugom demu Sto se jav(a
iU neku radnu vrii u naj krajne vrijeme. aa)
0 cejadetu. Tako u selu, vrtlu i kudi ved ostariv
Boga slavih, kasan t62ak prionuh vrudi teg u
poju, grad ostavih, ufa'ud, dobri gospar plade da
izpuae darovat de (po prici iz jevandela matt.
20, 1—16). J. Kavanin 83". — bb) 0 demu ne-
iivu. Smokva kasna ,ficu8 serotinus' (sic). J.
Mikaja, rjedn. 633». Kasna Artura al' Boota . . .

J. Kavanin 472a, Duhan dosad', kad vrime ugodi,
premda kasan iz simena hodi. J. S. Re}kovid
175. Kasno cvijede, 2ito, koje kasno zri. M.
Pavlinovid.

d) naj ce§ce u superlativu ; naj zadni, naj po-
sjedni, Ki je (raj) na§a istina kuda i naj kasne
veselije. K*izm. 7^. I naj ka§ni put je dloviku
do smrti. 38^. — Prema sadasnem vremenu moie
znaciti i naj noviji, naj mladi (u komparativu
noviji, mladi), isporedi lat. novissimus, Naj
ka§nim zakonom. Korizm. i^. Evo od Sigeta
naj kaSne novine. P. Vitezovid, odil. 23. Drugih
svetih svetkovine slaviti, obicaj jest doisto pri-
stari, ali od prvoga mladi i mlogo kasniji. I.
Velikanovid, uput. 1, 507.

e) superlativ moie imati i Sire znacene nego
kod d), kad se ne misli samo na vrijeme, lat.
ultimus, n. p. o koncu, skalinu, kapitulu. Podi-
vajudi V nem (Bogu) kako v naj kasni konac.
Korizm. 2*. Ovo je naj kaSna skalina od svr-
Sene Jubve. 83*>. Sv. Marko v naj kasnem ka-
pituli. 98a.

c. serus, o iemu Sto biva kad je vec proSlo i
naj krajne vrijeme da ono bude, kad je vec za-
ludu.

a) 0 vremenu. Vrime im se ucini vele kasno.
Transit. 278. Nu sto rekoh? vrijeme kasno od
pokore nijedno nije. J. Kavanin 432i>. — Moie
imati uza se i infinitiv kojijem se kaze za koju
radnu nije vec vrijeme. Cujem glas tvoj, vilo,
kadi nam govori§, da je kasna ura prit va tvoje
dvori. Nar. pjes. istr. 2, 26.

b) 0 djelu koje se vrSi lead vec nije vrijeme,
n. p. 0 pokori, kajanu. Kada je pokora toliko
kasna. Korizm 39^. Pokora je kasna i neko-
risna. A. Kanizlid, kam. 364. Prava pokora
nikad nije kasna. bogo|ubn. 494. Da se i nama
koji dobro poznajemo da smo s razliditi grisi
Boga uvridili i u mloga pomankana upali, ah!
reko(7»), da se i s nama ovako no dogodi da s ve-
likim ali kasnim bolom, skruSenem i kajanem
ne buderao na smrtnoj posteji vapiti . . . D. Rapid
278. — 0 placanu. Stetovane koje jim ishodi iz
kasna pladei^a. Ant. Kaddid 261.

c) 0 cemu sto se jav]a kad mu vec nije vrijeme,
n. p. 0 kisi. Sve je tijesno al' kameno, i sve
lako su§u duti, i sduriva daje ploda, er priplanu
s kasnijeh voda. J. Kavanin 166a.

d. u srednem rodu moze stajati s nekijem prije-
dlozima u adverbijalnom znaienu.

a) do kasna. Ovi stan do kasna vi§m Bog
veseli ! H. Lucid 286. Do kasna na veSer goste
se. Nar. prip. mikul. 8.

b) na kasno, isto Sto adv. kasno, vidi 2. Sve-
krva ju ved na kasno pita. Nar. prip. mikul. 8.

2. adv. kasno. — isporedi dockan, docna, docne.
— deSce se upotreb}ava nego adj. — Izmedu
rjecnika u Vrandicevu (,sero'), u Mikalinu (kasno,
dockna, docna ,sero, tardo'), u Belinu (,lenta-
mente' ,lente' 433a; ,tardi e tardo' ,tarde' 722b),
u Bjelostjencevu (kajkavski kesno, docne ,8ero,
tarde'), u Jatnbresicevu (kesno ,tarde, sero'), u
Voltigijinu (tardi' ,spat'), u Stulicevu (,sero,
tarde'), u Vukovu (vide dockan s dodatkom da
se govori u vojvodstvu). — Komparativ je: a)
kisnije (6esce nego kasne » ne samo kod Stoka-
vaca). izmedu rjednika u Mikalinu, u Belinu, u
Bjelostjencevu (kajkavski kesneje), u Stulicevu,
vidi i: Transit. 14. J. Kavanin 191b. 476b. A. d.
Bella, razgov. 53. A. Badid 318. F. Lastrid, ned.
85. A. Kani21id, bogojubn. 491. E. Pavid, ogl.
224. 584. M. A. Rejkovid, sat G6b. Blago turl.
2, 261. 288. D. E. Bogdanid xv. I. Velikanovid,
uput. 3, 165. 371. J. Matovid 159. B. Leakovid,

1. KASAN, 2.

877

KA8AN0VIC

gov. 56. — b) kasne (i kod znpadnijeh Stoka-
vaca osim iakavaca). vidi: Anton Dalm., nov.
test. 2, 107. F. Glavinid, cvit. 42''. 118*. D. Obra-
dovi6, sav. 45. Nar. pjes. marj. 86. 132. M. Pa-
vlinovii, razg. 32.

jl. lento, tarde, sporo, polagahno. — suprotno:
brzo. — isporedi 1, a. — Dosta rijetko. Odkud
isbodi da se niki brzo rasrdi, a niki kasno.
Korizm. 47^, Hitro ne j)re§i ner kasno lov lovi.
M. Vetrani6 1, 50. Mnogo dan kasno plavedi
jedva doplavismo suprot Gnidu. Anton Dalm.,
nov. teSt. 215''. act. ap. 27, 7. Docna leti soko
sivi, letusta je strijola lijena, kasno mine plam
straSivi ki uzro^i muna oo:r^ena, pri ta^tini s kom
probodi brijeme, u goju ke se vodi. G. PalmotiA
2, 17. Vi§e nebo od niiega deset puta vo6e 'e
tijelom, nizi daklo od visega desetinom opot
cijelom, vi§i odmiCe naj brzijo, sva ostala to ka-
snije. J. Eavanin 476''.

b. tarde, u naj krajne vrijeme, Hi u naj krajni
dio nekoga odredenoga vremena, Hi u doba sto
je poslije onoga u koje sto obidno biva, isporedi
1, b. — suprotno: rano.

a) uopce. Kasno te najdob, a brzo te zgubih,
o sveti Pavle. F. Glavinii, cvit. 11''. Trude du-
§evne dobrih dilih kojimi primaju kasno oni
pinez zivota vifirioga teiaci od Boijega vinograda.
P. Eadov6i6, nafi. 20. Vra6am se k tebi, premda
kasno, A. Kanizli6, bogojubn. 516. I oni koji se
kasno Bogu obrate nek ne gube ufaAe. B. Lea-
kovii, gov. 60. Kasno ali casno (n. p. ako je,
bi6e). Nar. posl. vuk. 133.

b) uz kasno stoji rano kno suprotno. Kih vidi
zaman ste6 da pojdu al' rano al' kasno tezati. P.
Hektorovi6 59. A jednom se ima umrijeti ili
rano ili kasno. (^. Palmotic 2, 513. Ili ono bilo
rano ili kasno. M. A. Re}kovi6, sabr. 54. Od
uskrsa do uskrsa koji dolazi sad kasno sad rano.
M. Dobretid 160.

c) u osobitom smislu, moie enaditi: u vecer ili
u mrklo doba noci, Zametni se bremenom naj
brze jer je kasno. I. Dordi6, ben. 190. Neka
mama kasno le2e. V. Dosen 207''. Kasno nam
je a daleko nam je. Nar. pjes. jak. 231. I stra-
viti majku i Jubovcu, rano rano6, kasno doho-
de6i. Osvetn. 2, 11.

d) kod komparativa (i superlativa) mo£e biti
koje osobito znadene. aa) znactne je kao kod
poslije. aaa) ono s cim se isporeduje (od cega
je kasnije) izrice se ili se ima u pameti. Bi§e so
povratil kasnije nego inda. Transit. 14. Kasno
divojki nego ditiiu podaje Bog du§u. F. GlaVinii,
cvit. 42''. Nego kasne od vedega Jakova u broj
bi polozen tihov (J akov mali). 118''. Jerbo uvik
pokasno ustanu, jo§ kasnije vole pre6i stanu. M.
A. Rejkovi6, sat. G6''. — Gospodar istom platom
plada nihove druge, koji bijabu kasnije bill zvani
na isti teg. A. d. Bella, razgov. 53. Koji su
naj kasnije na posao izi§li. E. Pavid, ogl. 584
Netom se bi pricestila, kasnije neg bi mogla bi
zdvigla se s svoga mista. Blago turl. 2, 261.
Jerbo je Bog jost od pofiela svita narod covi-
canski sebi podeo zvati ... i to zvao je u jutro
rano, to jest u prvi sat dana a nike je i kasnije
zvao, kakono okolo tretje, seste, devete i cak
okolo jedanaeste ure. B. Leakovid 56. — bbb)
isporeduje se s drugijein adverbom tako da se iz-
jednaduju medu sobom. Grib, §to kasnije, to za-
losnije udini izdajstvo. F. Lastrid, ned. 85. Ko-
liko kasnije prihodu krStenu, toliko u da^e ostaju
bez prim^ena i milosti ostalijeb sakramenata. J.
Matovid 159. Koliko kaSne toliko postojanije.
D. Obradovid, sav. 45. — ccc) stoji uz suprotno
prije ili ranije, isporedi b). Nika dica prije dodu

u razum, a nika kasnije. A. Badid 818. i^tidi
ranije ili kasnije s vikovidnim osramodenem po-
karani ode biti. E. Pavid, ogl. 224. Nije dopu-
steno 2i]pniku uru odredenu za misu £upnu i
drugo slavne crkvene sluSbo priokretati to jest
ranije ili kasnije diniti. I. Velikanovid, uput.
3, 371. Poznado oni Boga ranije ili kasnije.
3, 165. — (Idd) kao poslije uopce naznaduje red
kojijem se §to dogada. Kasnije grad usadi Mi-
kuli kip. J. Kavaiiin 191''. Zasto bo se oni sa-
kramenat kasnije daje. A. KaniSlid, bogojubn.
491. Odsjed' kuna, Sokolovid Ibro! ajde amo da
pijemo vino, jer tako mi Boga jedinoga kaSno
danas jedan piti nede. Nar. pjes. marj. 86. Kasne
majka oba oienila 132. A Srbi ih (pod tri
same poglavice) ka§ne slijedi§e. M. Pavlinovid,
razg. 32. — bb) u novije, mlade doba, suprotno:
u staro doba. — isporedi 1, b, d) na kraju. Ja
i svaki koji kasnije piSemo usilovani jesmo iz
starijih pisama podlogu vaditi. D. E. Bogdanidxv.
e. sero, kad je ved proHo vrijeme u koje je
trebalo da Sto bude. — suprotno : na vrijeme. —
isporedi 1, c. Da se je kasno spomenul. Narucn.
43''. Onda de biti kasno i sada jure ni prerano.
Mon. croat. 224. (1527). Oh kasno spametna i
kasno smijena! D. Zlatarid 71a. Ki kasno sJi
lideni, trudno ozdrave. A. Komulovid 70. Kasno
to poznah, dobroto moja. F. Glavinid, cvit. 295*.
Sada kasno jest ova ispitivati. A. Kani21id, kam.
308. Gorko ali kasno uzdisa§e. 420. Cini dakle
ova ista sada, jer de onda kasno biti. fran. 249.
Brez kona bi kasno dosla. V. Dosen 61''. Oni
kojino se kasno obradaju. L. Vladmirovid 25.
Al' ga ne ti usliSat, jer se kasno spomenu. 67.
Doktor odgovara, da je izvezao se na poje da
vidi kako de ovoga smaknuti, dosavSi pak kasno,
vidi ovoga da je jo§ dusa u nemu. M. A. Re{-
kovid, sabr. 29. Ja se kasno od toga ositi. Ant.
Kaddid 258. Al' je kasno, kad utede krava da
na vratih zakjuda se brava. J. S. Rejkovid 67.
— U ova dva primjera komparativ kao da po
nesto slabi znacene: Ako kaSne pridem. Anton
Dalm., nov. te§t. 2, 107. paul. Itim 3, 15. Otisao
sam kasnije na misu porad moje nepomne. Blago
turl. 2, 288.

2. KASAN, m. Cassanus, ime muSko. — ispo-
redi KaSan. — Od xviii vijeka. Srcbu kra)a
Kasana. F. Lastrid, test. ad. 14^. Zacudivsi se
Kasan. 14''. Te je dala Ruzu za Kasana. P.
Petrovid, gor. vijen. 19.

KASANDAR, K^sandra, m. KuaaavSQog, Cas-
sander, ime musko. — U pisca xviii vijeka. Glau-
cija kraj, Kasandru ki opri se. J. Kavanin 241''.
Svetopleka, Bel, Kasandra. 228''.

KASANDRA, /. Kacrcnivi^Qa, Cassandra, ime
iensko. — U jednoga pisca xviii vijeka. Ka-
sandra nadahnjena Bozjom vojom. I. Zanotti,
en. 19.

KASANDRIJA, /. u Danicicevu rjecniku: Ka-
santdrija, mjesto na zalivu solunskom : za vre-
mena sv. Save u podrudju mitropolita solun-
skoga ,Ka8andrije jepiskopi.' (Domentijanb 77).

KASANKA, /. ime kuiki. F. Kurelac, dom. ziv.
45. — Postaje od 1. kasati.

KASANOV, adj. koji pripada Kasanu. Odveo
nam Ru2u Kasanovu. P. Petrovid, gor. vijen. 18.

KASANOVAC, Easanovca, m. ime mjestima u
Srbiji. a) u okrugu crnorijedkom. Oblog u Kasa-
novcu. Sr. nov. 1873. 1122. — b) u okrugu rud-
nickom, Zemja u Kasanovcu. Sr. nov. 1861. 740.

KASANOV16, m. prezime (po ocu Kasanu).
Schem. segn. 1871. 96.

1 KASANE

878

KASARNA

1. KASANE, n. djelo kojijem se kdsd (vidi 1.
kasati). — Stariji je oblik kaaanje. — Izmedu
rjecnika u Mikafinu (kasanje), u Belinu (kasanje
jtrotto, 1' andare del eavallo' jsuccussus' TIT**),
u BJelostjencevu, u Jambresico.vu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu. Cudna stvar i jest za
kasanem kasati. N. Paliku6a 21. Kasane stare
magarice. 46.

2. KASANE, n. djelo kojijem se ka^sd (vidi 2.
kasati). — Stariji je oblik kasanje. Pod ponu
kasanja od oficija. Stat. krc. ark. 2, 290. V. Jeli
kamata zajmati sto dukata jednomu da ti^ on
razdre i kasa pravednu tuzbu i kverelu? M. Neki
govori da nije kamata; drugi hoce da je ka-
mata, ere one kasanje koje mu cini oni koji ga
moze pedepsati, dostojno je plate. B. Kasid,
zrc. 87.

KASAP, m. vidi kasapin. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,macellajo, beccajo'
,lanio' 449a), u Bjelostjen6evu (v. komardar), u
Stulicevu (v. komardar). Duko kasap. Glasnik.
II, 3, 74. Radovan ^ivin kasap. 75. (1706—1707).
Tako morao platiti Janko kasap grosa 58,
Glasnik. ii, 1, 39. (1808). Pa doziva dva kasapa
mlada: ,I'te* veli ,uvatito jarea . . .' Otrcase dva
kasapa mlada... <Nar. pjes. vuk. 3, 177. Otidi
6es u kasapa. Bos. vila. 1892. 223. — U ovom
bi primjeru moglo znaciti i kasapski zanat: Ovi
zanat u Egiptu biso tada pogrdan, kakono sada
kod nas sbirluk, bikarluk, aliti naski kasap. And
Kacic, kor. 52. •

KASAPCIC, m. mjesno (Hi musko?) ime u Sr-
biji u okrugu uziikom. Plac pored puta koji
vodi na 6upriju ,Kasapci6a'. Sr. nov. 1868. 162.

KASAPIN, m. mesar. — isporedi kasap. — Od
arap. tur. qassab. — Mnohna: kisapi, — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide
mesar s primjerom : Novi kasapi pod rop koju.
(Nar. posl. vuk. 225). Kasapi i loncari. D. Obra-
dovid, basn. 377. Bog svemogudi dobro prividi,
da ce ovaj i onaj covik upasti u pan^e pakleni
kasapa. D. Rapid 286. Jere su krvolocni i opaki
kasapi. 338. Janko kasapin. Glasnik. ii, 1, 13.
(1808).

KASAPINOVIC, wi. prezime (po ocu kasapinu).

— U na§e vrijeme. Sem. prav. 1878. 45.

kA-SAPINSKI, adj. vidi kasapski. — U na§e
vrijeme. Cijene da je to po kasapinsku. M. Pa-
vlinovid, razg. 29.

KASAPITI, kisapim, impf. raditi kao kasapin,
klati, sj^ci (meso). — Akc. se mijena u aor. 2 i
3 sing, kasapi, — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,macellare, fare il raacoUo' ,1a-
nioniam exercere' 449^) gdje se naj prije na-
hodi, u Stulicevu (v. komarditi), u Vukovu (sjedi
meso ,,fleisch aushauen' ,laniu3 sum'). Pocmu ga
(ovna) kasapiti na novo. Nar. prip. bos. 1, 109.

— Poneito u prenesenom smislu, klati i ubijati
cejad (u boju Hi drugdje). Kad Rimjani silo-
viti Jeruzolim glasoviti nalegose da sameju . . ,
tad cifuti okoliti, ne mogudi odoliti, svoje blago
da iznesu, svak od sebe fiini kesu: oblo ideru
zlato milo . . . Jer Rimjani izvidise gdi nihovo
blago bise, pak pomamni kao lavi, svaki britki
mad krvavi i kasapi zlatozdere, da prozdrto
blago bere. V, Do§en 59*. &to god mi je palo
saka, kasapio sam bez milosti, M. P. Sapdanin
1, 124. Da so ugledamo i s torn novom Mu-
jinom silom. Cmogorski su jatagani stari a i
Grnogorci se nijesu izmijenili; kako su ih kasa-
pili stari, onako te i mladi, ako Bog da. M. D.
Milidevid, zlosel. 97. — Posve metaforiiki s objek-

toin: postene Hi dobro ime. Cinedi se smi§ni, a
medu to dobro ime i postene svoga iskrfiega
kasape. D. Rapid 263. Tko tude poStene rize i
kasapi, toliko sebi, koliko iskrnemu udi, 388.

KASAPl^Er^E, n. djelo kojijem se kasapi. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. — Grijeskom kasa-
pene. Ne nahodi bune i vike ni kasapena mesa.
J. Rajic, poud. 1, 75.

KASAPNICA,/. mesarnica — Posf^ye od kasap.

— Od xviii vijeka (vidi b), a izmedu rjecnika
u Belinu (,macello o beccaria, luogo dove s'ucci-
dono le bestie' ,laniarium' 449*) i u Vukovu
(vide mesarnica).

a. u pravom smislu. Vaja gledati da se ove
novajale ovce u kasapnicu mogu prodati. I. Ja-
blanci 139. Biti ce turani od vragova u Xalosnu
dolinu Josafatovu, kakono na jednu kasapnicu.
D. Rapid IB, I kako marvince na kasapnicu vo-
deiia. 211. (Volovi) jesu na krvavu kasapnicu
odredeni. 286. Zakrvavio ocima kao vo na ka-
sapnici. Nar, blag. mehm. beg. kap. 288, Ali
mi se tako dini, da ne idem kudi, ved na kasap-
nicu kao ovca pod noz. Bos, vila, 1891. 131.

I). M metafonckom smislu, o nijestu uopce gdje
se ko(e, inuci itd. (i o paklu). Mnogi grisnici
stojo na kasapnici vrazjoj, S. Margitid, ispov.
110. Joste jurve na kasapnicu paklenu nvik ne-
sridno odrediti. D. Rapid 246. Da me ova ka-
sapnica iz opacite moje svisti vi§e ne muci. O.
Pestalid 27. I videse Turci Crnogorce i veliku
svoju kasapnicu. Ogled, srp. 171.

c, ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu kragu-
jevadkom. Livada kod Kasapnice. Sr. nov. 1865.
583. — b) u okrugu smederevskom. Niva u Ka-
sapnici. Sr. nov. 1866. 188,

KASAPNICE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
krajinskom. — isporedi kasapnica, c. Zemja
zovoma Kasapnice, Sr. nov. 1873. 223.

KASAPOVAC, Kasapovca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu crnorijeckom. Niva u Kasapovcu, Sr.
nov. 1869. 499.

KASAPOV16, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 59, na drugom se mjestu
zove Kasapovidi. Schem. bosn. 1864. 83.

KASAPSKI, adj. koji pripada kasapima (Hi
kasapnici). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (vide mesarski). Mormoraturi su kano
psi kasapski aliti od kanare, S. Margitid, fal.
234. Gledala ga muha udovica sa dardaka pana
kasapskoga, Nar. pjes. vuk. 1, 531. Kasapsko
je meso po cetiri pare, lovacko po gros, a hr-
susko po dukat. (jer lovac izdangubi, a hrsuzin
plada globu i dangubi u zatvoru), Nar. posl.
vuk. 133.

KASAR, kasdra, m. nem. kaserne; kasarna. u
Hrvatskoj, V, Arsenijevid.

KASARA, /. vidi kasarna, kasarma. — U nase
vrijeme kod ugarskijeh Hrvata. Va Soproni va
kasari, Jacke. 5,

KASARMA, /. zgrada odredena za prebivane
vojnika, tal. caserma, — isporedi kasar, kasarna,

— U naSe vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu
(,die kaserne' ,castra' s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori). A glas begu na kasarmu dode.
Ogled, sr. 91,

KASARNA, /. vidi kasarma, nem. kaserne. —
Od xviii vijeka. Nadini prvu gostionicu, ober-
starske kudo, kasarne, M. A. Rejkovid, sat Hi^.
Na misto ouih drvenih kuda i kasarni uzidane
su posli dvi plemenito kude. B5''. Nova kasarna.
M. D. Milidevid, kraj, srb. 106. Kasarna ,die ka-

KASARNA

879

KASIDO(L), a.

seme'. J. Bogdanovi6. Kasarna, kasar. u Batkoj.
V. Arsenijevid.

1. KASATI, kasam, impf. tolutim currere, (oso-
hito 0 konu pa i o drugijem ietveronoznijem £i-
votinama) trcati tako da se kod svakoga skoka
podignu u vis zajedno desna predna i lijeva
strazna noga, pa opet lijeva predna i desna
strazna. — isporedi drusati i trusati. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kasa;. — U ovakovom
obliku ima samo u nasemu i moiebiti u novo-
slovenskom jeziku; alt ako je ista rijec i gorno-
luz. kejsad (F. Miklo§i6, etim. worterb. kod kasa-,
2), moglo bi biti od praslavenske osnove. — Osim
oblika kasam u praes. ima i kasem u Bjelostjen-
cevu rjeiniku (gdje se dodaje da je tako bole!)
i kasem u jednom primjeru xviii vijeka gdje ja-
macno stoji samo radi slika (vidi primjer M. A.
Relkovica kod c, a)). — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (kasati, drusati ,8uccutio,
incedo toUutim, succusso, currere gradatim'), u
Belinu (,trottare, andar di trotto' .succutio' 747^*)
u Bjelostjencevu (kasam ,melius' kasem, kasati
drusam, trusam ,8uccusso, succutio'), u Jambre-
sicevu (kasam ,succu8so'), u Voltigijinu (,trottare
scuotere' ,traben'), u Stulicevu: ,trottare, andar
di trotto' ,duriori gressu incedere (de equo qui
sessorem incedendo succutit)'; u Vukovu (,traben
,tolutim incedo').

a. 0 zivotinama. Tuj voli kasahu, tuj bravi
poticu, pastiri zvizdahu za uimi i vicu. M. Ma-
rulii 12. Cestokrat oni putujudi ve6e nego ka-
sajudi . . . B. Kasi6, fran. 73. Lijena maska blizu
ku6e kasa. (D). Poslov. danifi. A koii koga suva
rana grije, on se putu nikakvom ne krije, suvim
kasa i po blatu vozi. J. S. Eejkovid 277.

b. o ce}adetu sto jase na konu koji kasa. Oni
kjuse odvezuje; oni dokle uzda u se, na svezano
sida k}use; oni, kad se pouzpene, priko sedla vised
stene ; oni, dokle kjuse gane, kao puna vreda
spane ; . . . a uzjaSiti koji zgode, da tokorse doma
hode, na sve grlo podvikuju . . . prid svatovim
glasnik kasa ... V. Dosen ISS^ — 156*.

c. preneseno, o cejadetu, trcati uopce. a) u
pravom smislu. Koja (zena) doma kad dobasa,
cilo jato uz nu kasa. V. Dosen 106*". Oni ob
nod oko kola ka§u, a kad lipo sve kolo opasu . . .
M. A. Rejkovid, sat. Co^. Al' eto ti jednoga ju-
naka, sve kurjacki kasa preko po)a . . . ,Morete
li, brado, poznavati ono pseto sto kasa uz poje ?'
Nar. pjes. vuk. 4, 105. Tvrd vi§e daje, a lijen
daje kasa. Nar. posl. vuk. 312. Ko za dugo
sjedi taj vise kasa. Bos. vila. 1889. 106. — b)
metafortcki. Tko za ovimi tiho kasa ne de pasti
u teneta. D. Barakovid, drag. 350. Ako 1' stazom
od zlodinstva u nesvijesti budem kasat ... J. Ka-
vanin ISi^. Eamo sr^iit naglo kasas (u vicni
mrakj. V. Dosen 196''. Dok u jamu ved nabasas,
kamo slipo sada kasas. 258^. Ko zna boje, du-
gacko mu po|e, neka kasa dugackijem po^em.
F. Krauss, smailag. meh. 155.

d. « prenesenom i metaforickom smislu (o mi-
slima). Misli puzne i slobodne, ne kasajte po
drzavi. J. Kavanin 165b.

2. KASATI, kisam, impf. tal. cassare, brisati,
ukidati (vidi i 2. kasane). — U jednoga pisca
XVII vijeka. Da ti on razdre i kasa pravednu
tuzbu. B. Kasid, zrc. 87.

KASATI SE, kasam se, impf. lacati se; doti-
cati se. — Btjec je stara, isporedi stslov. kasati
sq, impf. kosn^ti sq, dotaknuti se, rus. KacaTtca,
impf. KocHyTBca s istijem znadenem; ali po svoj
prtlici kod nas nije narodna.

a. lacati se, s^omenuti se (na ito). — V knigi

pisanoj crkvenijem jezikom, a otale u Danidicevu
rjecniku : kasati se, puti — ,iter ingredi'. Ka- .
sase se puti. Glasnik. 11, 62.

b. doticati se, vidi doticati, «, b, c) cc). — Od
xvui vijeka kod pisaca koji ce biti uzeli iz rus-
koga jezika. §to se kasa do naSih dela. J. Bajid,
pouc. 1, 4. Redi koje su se kasale samoga Boga.
1, 16. Necemo daje kasati se do pohvalne fiioso-
fije. 1, 28. §to se kasa do zakona. 2, 38. Sto
se prvog kasa. D. Obradovid, 2iv. 49. Ako de
znati da se nega ni malo ne kasa. basn. 264.
§to se kasa ukoritelni reci. sav. 37. Koliko se
do moga mnenija kasa. S. Mrka}, salo. 13. Sto
se interesa carskog kasalo bude. Sr. nov. 1834.
3. Sto se kasa gvozda za branu, gvo^de cete
dobiti. M. D. Milidevid, pomenik. 5, 752.

KASATOR, m. onoga koji doje u Slavoniji
nase }ude pri radu ispladuje, bilo dnevno ili mje-
secno, zovu ,kasatorom'. J. Bogdanovid. — Fo-
staje od 2. kasa.

KASAVAC, kasavca, m. vidi kasac. — U Mi-
ka^inu rjecniku (kon kasavac kod drusac i kod
kon), M Bjelostjencevu (kajkavski kasavec, kasec,
kasalac, trusalac ,succussarius'), u JambreSicevu
(kasavec kon ,succu8sor'), u Stulicevu (kasavac i
kasavec ,equus duriori gressu incedens'). (Kon)
kasavac. F. Kurelac, dom. ziv. 9.

KASAVET, m. zalost, tuga, briga, arap. tur.
qasavet. — U naSe vrijeme u Bosni. Zadrzab se
taj dan u veliku kasavetu. Bos. vila. 1887. 145.

KASAVETLI, adj. ialostan, tu£an, brizan, tur.
qasavetlii. — U nase vrijeme u Bosni. Dertli i
kasavetli, tegotan i brizan. F. Miklosid, tiirk.
elem. nachtr. 2, 145. — Ne mijena se.

KASELA, /. §krabija, cekmege, fijoka, tal. ca-
sella ili cassella. — U nase vrijeme u Istri i u
hroatskom primorju (ali vidi i kaselica). I iSdi
od kasele kjuda, su u kasele lepe jabuke. Nar.
pjes. istr. 8, 16. Pokaze mu jednu gorudu ka-
selu. Nar. prip. mikul. 122. Kasela ,cista'. D.
Nemanid, dak. kroat. stud, i ftg. 39.

ELASELE, /. pi. sprava od dasaka sa rudkama
napravjena, u kojoj se zidarima pri zidanu i zbu-
kanu nosi melta. — IJ nase vrijeme u Lid. J.
Bogdanovid. — vidi kasela.

KASELICA, /. dem. kasela. — Od xviii vijeka
kod cakavaca. Otiti se ima u drugoj kaselici
od struk strane desne. I. Krajid 93. Dobro dr-
zedi u pamet u kojoj kaselici jest. 93. Da kjudi
od kaselice svojoj matere. Nar. prip. mikul. 50.

KASETA, /. udubeno mjesto obicno cetvero-
kutno kao da ostaje izmedu cetiri grede, sto se
naiina kao nakit na podu (stropu, tavanu), nem.
cassete (od tal. cassetta, kovcezie), tal. cassettone.
— U nase vrijeme kod pisaca. Kaseta, arch.
(Cassete, cassetone, mauervertiefung (besonders
an deckengewolben)', v. stropka. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. — Moze biti da amo pripada i
ovo : Kaseta ,cassette' spada medu robu izbocena
drveta, te se ocarinuje pri uvozu. Zbornik zak.
1866. 301.

KASEZI, Kasega, m. pi. mjesno ime. — xv i
XVI vijeka. Karin s Kaseg. Mon. croat. 167.
(1497). PostaviSe svete modi v Kasezih. 202.
(1513).

KASIDIM, m. u Stulicevu rjeiniku: ,bardassa'
,cynaedu8, puer meritorius, pathicus'. — Va\a
da je rijec turska, ali nije pouzdana jer se ne
zna gdje je StuUi nasao i jeli je dobro prepisao.

KASIDO(L), Kasidola, m. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,,
bosu. 10.

KASIDO(L), b.

880

KASNITI, 2, b, c).

b. selo u Urbyt u okrugu poiarevackom. K.
Jovanovid 137*.

KASIDOLAC, Kasido(l)ca, m. prezime. Sr. nov.
1881. 712. — isporedi Kasidol.

KASIDOLI6, m. Hi Kasidol i6i, m. pi. ime
mjestu, isporedi Kasidol. — Prije naSega vre-
menu. Kasidoli6t (ili Kasidolici). S. Novakovid,
pom. 131.

KASIDOLSKI, adj. koji pripada Kasidolu.
Kasidolska (opstina). K. Jovanovid 187.

KASIJA, /. ime hilkama (po latinskom jeziku).

a. Cassia fistulosa L., neka bi(ka Sto su joj
tnohune lijek. — U Mikafinu rjeiniku : ,casia,
siliqua aegyptia; « Belinu: ,cas8ia, nome di due
piantG, cio6 d' herba e alboro' ,casia' (vidi i b)
176* ; u Stulicevu: kasija, indijanski rogac , cassia'.
Kasija, rus. KBaccna, cassia (Skurla), Cassia fistu-
losa L. B. Sulek, im. 141.

b. Cinnamomum cassia Bl., mirodija, vrsta
darcina. Korifina ili cimetna (jzimmtcassio') spada
medu fine mirodije i dolazi u prometu. Zbornik
zak. 1853. 989.

KASIJAN, Kasijdna, m. Cassianus, ime musko.
— U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (jCassiano, nome proprio d' huomo'
jCassianus' 176^). Ipolit i Kasijan mvL(6enici).
F. Qlavinic, cvit. xxiv. Sveti Kasijan mudenik.
276b.

KA8IKA, f. rijed nejasna, vaja da je isto Sto
kaciga. — U jednoga pisca xviii vijeka. Tudije
svijetli zatocnici, na§e i ruke zatocnice dragira
liscem u kasici. J. Kavanin 279*. — nije dosta
pouzdano.

KASIL, m. ime musko. — xiv vijeka. Sini. mu
Dudlt i Kasilt. Defi. hris. 92.

KASILI, m. ime nekakvu narodu. — U jednoga
pisca XVI vijeka, Negove ter sile, pravo se moze
rijet, prognase Kasile deri tja na on svijet, Man-
grele i Sike, Cerkase, Karmane ... M. Vetranid
1, 45.

1. KASINA, /. livada blizu OkeSinca u Hr-
vatskoj u lupaniji bjelovarsko-kriievadkoj.

2. KASINA, /. vidi kazino. — U nase vrijeme.
Va)a i danas udi u oficirsku kasinu, i razgledati.
M. D. Milidevid, poraenik. 5, 648.

KASIR, kaslra, m. blagajnik, pjeneznicar, nem.
cassier, tal. cassiere. — U nase vrijeme. Kasir,
mere. v. Pjeneznicar. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — I u osobitom znaienu : dinovnik koji kupi
poreze. u nase vrijeme u Istri. Kasir ,exactor
vectigalium'. D. Nemanid, dak. kroat. stud. 46.

KASIrANE, n. djelo kojijem se kasira. Imadu
86 dugovne stavke isplatiti uz kasirane zaduz-
nica. Zbornik zak. 3, 739. Povlastico gube svoju
vajanost oditovanem ni§tetnosti (kasiranem, do-
kinutjem ili presudom). 3, 767.

KASIRATI, kisiram, impf. ukidati, brisati, nem.
kassiren. — isporedi 2. kasati. — U nake vrijeme.
,Bio je lajtman pa ga 'e kasiralo'. J. Bogdanovid.

KASIRKA, /. kasirova £ena. — U naie vrijeme
u Istri. Kasirka ,uxor exactoris vectigalium'.
D. Nemanid, dak. kroat. stud, i ftsg. 46.

KASKALO, m. Sajiv nadimak za onog, koji
kada ide, a on sve kao da kasa. J. Bogdanovid.

KASKAI^fE, n. djelo kojijem se kaska. — U
Vukovu rjedniku.

KASKATI, kaskfi,m, impf. dem. 1. kasati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 » 8 sing, kaskfi). — U
Vukovu rjeiniku.

KASNARKA, /. ime Sto ga mlada pridijeva
mladem ienskom. Skoroteca. 1844. 249.

KASNETsTE, vidi kasnene.

KASNI, adj. koji pripada kasi (vidi 2. kasa).
— U na§e vrijeme u Lici. ,Lako e meni, brate,
za SVG druge dugove, ali mi je kasni dug (.staats-
schuld') naj teXi, jor kad poderaju, mora biti pa
iz oka pa iz boka'. J. Bogdanovid.

KASNICA, /. zensko cejade sto kasni. — U
Stulicevu rjecniku: v. krsmalica.

KASNICe, adv. kasno. — Samo u jednom pri-
mjeru xvni vijeka. Od simena kasnice sastize.
J. S. Rejkovic 125.

KASNICE, n. vidi kas6ene (vafa da je naci-
neno od neobicnoga part, praet. pass, kasnit, ako
nije ista rijed sto kasnude). — U starijem obliku
kasnitje na jednom mjestu xviii vijeka. Cine
jo§ter svetogrdjo redena cejad, kad se vele na-
kanivaju podat razlog niova vladanja, ako od
toga kasnitja crkva i mista zaduzbina podnose
ubiliiivu stotu. Blago turl. 2, 173.

KASNIK, m. vidi kasnilac. — U Stulicevu
rjecniku: v. krsmalac.

KASNILAC, kasnioca, m. dovjek koji kasni. —
U nase vrijeme, a izmedu rjednika u Stulicevu
(kasnilac i grijeskom kasnioc, v. krsmalac). — U
primjeru znadi koji kasno lijeze. Rani ranilac i
kasni kasnilac kudu tede. Nar. poslov. u Lici.
V. Arsenijevid.

KASNILICA, /. zensko dejade sto kasni. Rana
ranilica i kasna kasnilica kudu tede. Nar. poslov.
u Lici. V. Arsenijevid.

kA-SNITE]^, m. vidi kasnilac. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (kasnite}, koji kasni
,raorator, cunctator') gdje se naj prije nahodi, u
Belinu (.tardatore, indugiatore' ,cunctator' 722^),
u Bjelostjenievu (kajkavski kasnitel .cunctator,
morator'), u Stulicevu (v. krsmalac). Kasnitejem
svit dajudima. J. Banovac, blagosov. 136. Vas
kasniteji svit dajudi. 270.

KASNITE^ICA, /. vidi kasnilica. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. krsmalica.

KASNITI, kasnim, itnpf, oklijevati dim (objek-
torn), ciniti da Sto (objekat) bude kasno. — vidi
i kaSneti.

1. aktivno. — Od xvin vijeka. Odkle se vidi
tkoliko jest velik razlog ne kasnit krstjenje dici,
kad su na pogibili zivota. Blago turl. 2, 204.
Za ne kasnit od orana dilo. J. S. Rejkovid 25.

Z. sa se.

a. pasivno. — Od xv vijeka. Nima se tada
prodlXiti ni kasniti spovid. Narudn. 73''.

b. refleksivno. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,annottare overo anuottarsi, far
notte* ,vesperascit' 86^), u Jambresicevu (kaj-
kavski kesnim se ,moror'), u Voltigijinu (,annot-
tarsi, farsi notte' ,sich verspiiten').

a) vidi ka§heti. Kasnedi se tada nevestac, za-
drima§e fse i usnuse. Zadar. lekc. 76. matth.
25, 5. Kasni se gospodin moj priti. Anton Dalm.,
nov. teSt. 106^. luc. 12, 45. Cemu se kasnim
ved? M. Gazarovid 104. Zapovij, Gospodine, i
nemoj se kasniti. I. Ivanisevid 138. Niti se
kasni ikoliko {Bog) za podati nami oproStejie. J.
Matovid 247. Da ne bi se kasnila osvetiti se.
Grgur iz Varesa 36.

b) smrkavati se, vidi u Belinu i u Voltigijinu
rjeiniku.

c) impersonalno ili sa subjektom vrijeme, do-
sadivati se, dodijevati se. — U jednoga pisca na-
Sega vremena. Kasned mu se sinu krajevati. M.

KASNITI, 2, b, c).

881

KASTAl5f

Pavlinovid, razg. 81. Ne iiuaju6 posia, vrijeme
mu se kasni. rad. 129.

•ft

KASNO, adv. vidi 1. kasan, b.

KASNOBIJEG, adj. koji kasno bjeii. — U
Stulicevu rjecniku: ,qui aero fugit'. — nepouz-
dano.

KASNOCA, /. tarditas, osobina onoga koji je
kasan Hi onoga Sto je kasno. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjenievu (kajkavskt
kesnoda, vidi kod ka§nene) gdje se naj prije na-
hodi, i u Stulicevu (v. krsmane). Al' kako dvor
befiki slavno razumi neprijateja pridobjene po
vistini i kasnoii Dauna vojvode, nazva ga Fa-
bija na§ih vrjemena. I. Zanicii 154.

KASNOGLAGO^IV, adj. u Stulicevu rjecniku
uz kasnogovoran. — nepouedano.

KASNOGOVORAC, kasnogivorca, m. kasno-
govoran iovjek. — Samo u Belinu rjeiniku :
,tardo nel parlare' ,tardiloquu8' 723a, i u Stuli-
devu uz kasnogovoraD.

KASNOGOVORAN, kasnogivorna, adj. iovjek
koji kasno (sporo) govori. — Samo u Stulicevu
rjecniku : tardiloquus'.

KASNOHODAC, ka8n6hoca, m. dovjek koji
kasno (sporo, polagahno) ide. — Samo u Belinu
rjeiniku: ,tardo nel caminare' ,tardipe8' 723^; u
Voltigijinu: ,tardivo, tardo nel camminare' ,lang-
sam gehend'; u Stulicevu: ,tardipes, tardigradus*.

KASNOHODA, m. iakavski kasnohoja (u Fu-
2ini), koji kasno u vece dolazi ku6i. D. Danici6.

KASNOJEZICAN, kasnoj^zifina, adj. vidi kasno-
govoran (koji je kasna jezika). — Samo u Stu-
licevu rjecniku: v. kasnoglago}iv.

KASNOKOBAN, kasnokobna, adj. u Stulicevu
rjecniku : ptice kasnokobne ,uccelli che negli
auspizii indicavano doversi ritardare' ,remores'.

— sasma nepouedano.

KASNO^ETAN, kasnijetna, adj. koji biva u
kasnom jetu (na svrsetku feta). — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka (po sapadnom govoru
ka8n61itan). Kasnolitne ill kise slide. J. S. Be^-
kovid 139.

KASNONOG, adj. koji kasno (polagahno) ide
(u kojega su kasne noge). — Samo u Stulicevu
rjecniku : v. kasnohodac.

KASNOST, kasnosti, /. osobina onoga koji je
kasan Hi onoga Sto je kasno. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,tarditas'), u
Mika\inu (kasnost, kasnovanje, ucknenje ,mora,
cunctatio, tarditas, procrastinatio'), u Belinu
(kasnos ,lentezza, tardita' ,lentitudo' 432*; ,tar-
damento, tardanza, indugio' , cunctatio' 722^), u
Bjelostjencevu (kajkavski kesnost, vidi kod ka-
§nene), u Jambresicevu (kesnost ,tarditas'), u
Voltigijinu (,tardit4, tardanza, lentezza' ,langsam-
keit'), u Stulicevu (v. krsmane). I ove kasnosti
za fiudo dr2ite. P. Vitezovid, odil. 2. Na dobro
kasnost i linost. F. Lastrid, ned. 279. Korin iz
koga izrasta i porada se kasnost. evet. 148*.
Odpustene grijeha s kasnosti i a produjenem raz-
lozito izgubiSe. J. Matovid 103.

KASNOVANE, n. djelo kojijem se kasnuje. —
Stariji je oblik kasnovanje. — U Mika]inu rjei-
niku (kasnovanje kod kaanost), u Belinu (kasno-
vanje ,tardamento, tardanza, indugio' ,cunctatio'
722''), u Bjelostjencevu (vidi kod kaSnene), u
Stulicevu (v. krsmane).

KASNO V ATI, kisnujem, impf. vidi kasneti.

— U dva pisca xvii i xviii vijeka, a izmedu
rjeinika u Stulicevu (v. krsmati). Do&ijem kasnuje

IV

dojdi Gospodin moj? B. Ka§id, nasi. 144. Ne
kasnuje oni koji s uzrokom zakonitim mo2e se
obraniti. A. d. Costa 2, 101.

KASNO VIT, adj. vidi 1. kasan, a. — Na jed-
nom vfijestu xvii vijeka. Toliko kasnovit na trud.
B. Kasid, nasi. 264.

KASNUCE, n. djelo kojijem se kasne. — U
svijem je pnmjerima stariji oblik kaanutje. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (k&snutje, v. krsmaiie).
Ne mogudi cekati kasnutja liiova. F. Lastrid,
tost. 158». VidivSi ovi kraji zvizdu brez ava-
koga kasnutja slidili su nezinu svitlost. A. To-
mikovid, gov. 18. Ide brez svakoga kasnutja
onamo kuda ju Bog zove. 27. Da brez svakoga
kasnutja posa^e dobre cete. ziv. 216.

KASNUTI, kasnem, impf. vidi kagneti. — U

jednoga pisca xvm vijeka, a izmedu rjecnika u

Voltigijinu (v. kasniti). Odi, Qospodine, i nemoj

kasnuti. F. Lastrid, test. 151*. Nedu kasnuti

postena dat. 2<i7*.

KASN-, vidi kasii-.

KASOROlSfA, /. ime bijci. — U Vukovu rjec-
niku: (u Crnoj Gori) nekaka trava koja u vodi
ima rod kao kestene koji svine jedu ,art sumpf-
kraut' ,herba quaedam palustris'. — Kasorona,
trava u vodi, ima rod kao kesten, Trapa natana
L. (Vuk, u Crnoj Gori), B. Sulek, im. 141.

KASOVIJA, /. grad u Ugarskoj, nem. Kaschau,
mag. Kassa, slovacki Kosice. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Grad tvrdoga Segedina i od Zaga-
bita zgrade silne, TemiSvara, Varadina, Kasovije
svijem obilne. G. Palmotid 2, 316.

KASPIJANSKI, adj. vidi Hvalinski. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Kaspijansko (Hvalinsko)
more. A. Tomikovid, ziv. 68. Mora Kaspijan-
akoga. 344.

KASPIJSKI, adj. vidi Hvalinski.

KASPUZ, m. prutica gvozdena kojom ae gorfii
2rvan snima. u Brodu. F. Hefele,

KAST, adj. srdit, jutit. — Bijec je jamacno
turska, mozebiti arap. qasd, tur. qast (Sto moze
znaciti i zla namjera, zasjeda), isporedi kasten,
kastile. — U nase vrijeme u Lici. ,Odavno sam
na n nesto kast'. ,Ne§to earn na nu kaata' (to
jest }uta). J. Bogdanovid.

KASTA, /. kod nekijeh naroda (na primjer u
Indiji) dio koji se s drugijem ne mijeSa tako da
svak od oca do sina ostaje u svojem dijelu. —
Portugiska je rijec casta (o indijskijem dijelima)
preko nem. kaste. — U nase vrijeme kod pisaca.
Da 8U svi Indijani (kao sto su bili i stari Mi-
sirci) razdijejeni na detiri nasjedna cina (kaate).
Vuk, dan. 2, 123. — 1 u Sulekovu rjeiniku:
,kaste'.

KASTALDO, m. upravitej dobara koje crkve,
tal. castaldo, upravitej,. — isporedi kestalad,
kastal. — XVI vijeka. Da kastaldi crikveni ni-
maju sada drzati intrade crikvene . . . Ako bi ki
pinez, da se drzi u skrinah, na kih odemo da su
dva ali tri kjuci, od kih kjudi imije drzati jedan
kastaldo, a drugi plovan . . . Naredb. modr. ark.
2, 89. (1589).

KASTAJ^AN, m. ime crkvi u Srbiji u okrugu
biogradskom. M. D. Milicevid, srb. 66.

KASTAMONIT, m. u Danicicevu rjecniku: Ka-
stamonitfc, manastir u Svetoj Gori. ,Kastamo-
nitu igument'. Mon. serb. 127. (1347).

KASTAN, m. vidi kostan, kesten. Kastan divji,
Aesculua hippocastanum L. (Alsehinger). B. §ulek,
im. 141.

56

KASTAl^A

882

KASTI^iANIN

KA8TANA, /. vidi koetaii, kesten. — V jednoga
pisca cakavca xv vijeka. Li§uaci, kastane. M.
Maruli6 77.

KASTAV, Kastva, m. grad u Istri (tal. Ca-
stua). — Od XVI vijeka. Pred gradom Kastvom.
Mon. Croat. 289. (1588). Spametil san se va
Bakre, da j' moja Juba va Kastve; kada ja mladi
va Kastav grad, to t' moja |uba s tanca gre.
Nar. pjes, istr. 2, 54. Da sredno putujem a Kastva
na Volosko. 2, 86.

KASTAVKA, /. £ensko cejade iz Kastva. —
Akc. se mijena u gen. pi, Kastavaka. — U nase
vrijeme. Kastavka je osnovala, Volosdica je na-
vila, Opatijka je satkala. Nar. pjes. istr. 2, 42.
Kastavke su lepe ko letne rozice. 2, 138.

KASTE, adv. vidi kasten. — U na§e vrijeme.
Na mesne poklade dode ciganin kod nekakva
raje kaste da se najede. Nar. prip. vrc. 35.
Hajd'mo u nebesnu bascu pod drvo koje je Alah
kaste za mene svojom rukom usadio. 55. Kaste,
naro&ito ,appo8itamente'. V. Vrfievic, nar. prip.
225.

KASTEL, vidi kasteo.

KASTELA, vidi Kastela.

KASTELAN, kasteldna, m. vidi kastelan. —
U dva pritnjera xviii vijeka (u kojima moze biti
da treba ditati § mj. s). Kastelan protiv nim
izajde s vese}em. Oliva. 14. Kastelan s kastila
ne ja hoditi van. 16.

KASTELANIN, m. vidi Kastelanin. — U tri
primjera xvii i xviii vijeka (u sva tri po svoj
prilici treba citati k a ne s, vidi Kastela). Po-
ginu . . . pojicki knezovi, lipi Kastelane. I. Za-
notti, skaz. 24. Po popu Petru Vuleticu Kaste-
laninu. P. Vuleti6 i. S inijem Kastelani. J.
Kavanin 135*.

KASTELANSKI, adj. koji pripada KaUelima
Hi Kastelanima. — Fo svoj prilici treba citati
§ a we 8 (vidi Kagtela). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. U drzavi kastelanskoj. A. d. Costa
1, 96.

KASTELASTVA, /. selo u Dalmaciji u kotaru
kotorskom, tal. Castel Lastua. Kepert. dalm.
1872. 7. — Ime se talijansko upotreblava i u
nasem jeziku, vidi: Kastellastva. Sem. bokokot.
1875. 27. — 1879. 20. — 1880. 21.

KASTE^iANOVIC, m. prezime. — xiv vijeka.
Odt Mom6ila Kastelanoviia, Glasnik. 24, 270.
(1388).

KASTEN, adv. narocito, navla§, namjerice,
arap. qasdan, tur. qasten. — isporedi kaste, ka-
stile, kastilice. — II Vukovu rjedniku uz kastile.

KASTEO, kistela, m. vidi kagtio. — U noin.
i ace. sing, -o stoji mj. 1, alt se i ovo nalazi:
kistel. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,ca8tello, cittadella' ,8chlo88'). Biju6i
primaju kasteU. M. Maruli6 245. Dojdose u
jedan kastel koji se zove Betsage. P. BakSi6 7.
Nikuliko kastelov aliti dvorov uzese. P. Vite-
2ovi6, kron. 182. Bijeli kasteo na modrini pe-
6atnica 'e Albanije. J. Kavanin 287*. DojdoSe
u jedan kastel. M. Leku§i6 15. Kastela Duba§-
nice samovladalcu. 1. Kra|i6 1. Za braniti ka-
steo od sedam kula. And. Ka6i6, razg. 150. Bise
u kraj ku6e Bozije sagraden jedan tvrd kasteo.
kor. 329. Kastela Sladinca, koji kasteo joster
od atari vrimena bio je. Norini 38. U Uglitz,
kasteo, to jest, gradac u krajestvu Kasan. A.
Tomikovi6, ziv. 11. Kastel je (biogradski) sav
rasprskan u vazduh. M. D. Mili6evi<i, arb. 23.

KASTIG, m. vidi kastiga, tal. castigo. — Od

XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Bog priti
8 kastigom. Kateh. 1561. 10*. Da smo nim po-
korni ne aamo ci6 kastiga, da ci6 zaznanja. ^6^.
Drugi kastig bi oni od prvoga covjeka. I. Drzi6
30. Po pedepsanjijeh i kastigijeh. 30. Vide6i
zlo koje ti su uzrokovali (grijesi) i kastig (stam-
parskom grijeskom kastiih) koji stoji svrhu tvoje
glave. 130. — 1 u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

KASTIGANE, n. djelo kojijem se kastiga. —
Stariji je oblik kastiganje. Za§to se boji ka-
ranja i kaatiganja od negovijeh zlijeh djela.
Zborn. 6^. Cini da rijec tvoja ne bude tasta,
ma budi vazda na svjet i na nauk, ali ti u za-
povijedanju ili ti u kastiganju. 22».

KASTIGATI, kastigam, pf. punire, pokazniti,
pedepsati, tal. castigare. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (kastigati, kastigam i kastigujem , pu-
nire, gastigare' ,8trafen'). — U prva dva pri-
mjera znaci ukoriti (kao i lat. castigare). Ove
stvari uci i nauk daj, i kastiga' sa avakom go-
spodom. N. Banina 27^. paul. tit. 2, 15. Kasti-
gajte plahe. 49)). paul. Ithess. 5, 14. Kako je
Bozja pravica kastigala z mnozimi bi6i. Kateh.
1561. 44^. Za kastigati uskoke. Starine. 10, 13.
(1582). Da kastigaS tvoje tijelo. I. Drzi6 58.
Kastigat, tal. ,castigare' kazniti. u Istri. NaSa
aloga. 11, 53. — I u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

KASTIGAVATI, kastigavam, impf. kastigati.

— U na§e vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

— Amo moze biti da pripada i ovaj primjer u
kojemu ce kastigaje stajati mj. kaatigava: Po-
kazi jeli jos griha? Jesu jos cetiri, koji u nebo
vi6u, koje Bog vazda atrasno kastigaje. Azbukv.
1690. 12.

KASTIGOVATI, k6,stigujem, impf. vidi kasti-
gavati i kastigovati. — U Voltigijinu rjeiniku:
praes. kastigujem kod kastigati.

KASTIL, vidi kastio.

KASTILE, adv. vidi kasten, tur. qaat ile. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,gerade, eigena' ,proprie, directe' s primjerom:
Otisao mu kastile za to (ne uzgred ili 6ega dru-
goga radi). — Koji se ve6 kastile poatavio tamo.
Bos. Vila. 1887. 378.

KASTILICE, adv. vidi kastile od cega postaje
nastavkom ice. — U na§e vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide kastile s primjerom iz ra-
rodne pjesme: Saje Vuku knigu kastilice). Pak
smo dosli kastilice da ga pomolimo. S. J^ubisa,
pri6. 144.

KASTILIJA, /. pokrajina u Spanskoj, span.
Castilla, tal. Castiglia. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Kdere Don Alfonsa kraja od Kastilije.
F. Glavinid, cvit. 292*. Sveti Damaro papa u
Madridu od Kastilije rojen. 410*.

KASTILISKI, adj. vidi kod katalinaki.

KASTILO, n. vidi kastio, kagtio, tal. caatello.

— isporedi Kastela. — Na jednom mjestu xv
vijeka. Stahu kakono mir ki S6iti kastila. M.
Marulic 14.

KASTIGA, /. vidi Kastilija. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (Kastija, zemja u
Spani jHispania ulterior') gdje se naj prije na-
hodi i u Belinu (,Ca8tiglia, regno di Spagna'
,CasteIla' 176»). Eto izjadri nav kra}a od Ka-
stije. Oliva. 24.

KASTIj^ANIN, m. covjek iz Kastile. — Mno-
Una: Kastljani. — U dubrovaikoj poslovici xvni

•.LS(v.'ii»/A^s^5;j.u ^'

KASTI^iANIN

883

'^2. KAS

L3

vijeka. Lopudani Kastijani, a Slanani Siyi}ani.
(Z). Poslov. dani6.

KASTIO, kistila, m. vidi kaStio. — -o (u nom.
% ace. sing.) stoji mj. 1, ah se i ovo nalazi: kastil.

— Ne sna se, treba It u svakom pritnjeru iitatt
a ill d; u eadnem slucaju pripada pod ka§tio
(po aapadnoin govoru). — Od xv vijeka. Kastile
pr6iju vaze, po^a, gore. M. Marulid 16. Nisi
sada u kastilih, ui u pola5ah tvojih bilib. dl3.
Grade ostavjajud, sela i kastile. P. Zoram6 57*.
tirade kastili, mista. S. Budini6, ispr. 133. Jer
od uvud imam pojti, u kastio kanam dojti. P.
Uektorovi6 (?) 97. V jednom kastilu blizu grada
bide postena vladika ka mliko imi^e. Oliva. 14.
Kastelau s kastila ne ja hoditi van. Iti. Oliva
me ho6e kraju osvaditi, meni 6e triba bit kastil
ostaviti. 17. Molio sam Bakoti6a popa kastila
opatijskoga. A. d. Gosta 1, vi. Kastile 6e pot-
kopati. Bos. vila. 1888. 70.

KASTITI, kastim, impf. zurno se spremati,
nastojati : /I'urci su kastili da mu obore crkvu'.
c£ nakastiti, okastiti. M. Pavlinovi6. — Od arap.
qasd, tur. qast, nawijera (isporedi kaste, kasten,
kastile, kastilice).

KASTj^ANIN, m. covjek iz Kastva. — Mno-
hna: Kastjani. — Fostaje od Kastva kao Bud-
ianin (koje vidi) od Budva. — xv vijeka. Kast-
jaui i Veprin6ane. Statut kast. '202.

1. KASTOR, m. KdarwQ, Castor, ime musko.

a. u grckoj mitologiji i kao ime zvijezdi. Ka-
storu Poluce da vjeran bi takoj. D. Bahina 6d».

— Kastor vama i Poluce plavovojske upravjaju.
J. Kavanin 209''. Kastor i Poluc jesu zvijezde,
svijem pomorcim veoma sredne. B. Zuzeri 15.

b. kao ime krscansko. Blizu groba mu5enikov
Klaudija, . . . Kastora ... F. Glavini6, cvit. 363.

2. KASTOE, ka8t6ra, m. vidi 1. dabar, tal. ca-
storo. — U jednoga pisca xviii vijeka. Moze se
prilikovati krepost od mira kastora sto jest jedna
£ivina . . . K. Ma^arovi6 30.

KASTEADINA, /. vidi kastradina.

KASTEAT, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Mili6evi6, kraj. srb. 391. — isporedi Ka-
strati.

KASTEATI, m. pi. pleme arbanaSko. — ispo-
redi Kastriot. U toliko se Malisori, Hoti i Ka-
strati okupe. Sr.-dalm. magaz. 1868. 76.

KASTEiOT, m. prezime arbanasko. — ispo-
redi Kastriota, Kastriotid; moze biti isto sto pleme
Kastrati (vidi naj krajni primjer). — Od xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Ka-
strioti.). Cefalija kaninski Kastrioti.. Mon. serb.
178. (1368). — JVoy" cesce o glasovitom Burdu
(Skenderbegu). Mi gospodint DurBdi> Kastriott
re6eni Skenden. begb. 481. (1459). Kad vidise
age i spaije da Kastriot natrag uzmicade. And.
Ka6i6, razg. 88*. A i Dordu Kastriota sad ni
kami. Nar. pjes. vuk. 5, 459. Spomen'te se Ka-
striota Dura. Pjev. cm. 248^. — o plemenu, vidi
Kastrati. Suzni okrscene glave, Latini su Hoti,
Kastrioti. Osvetn. 3, 93.

KASTEIOTA, m. vidi Kastriot. — U jednoga
pisca xvm vijeka. Vidi Ilira . . . i cudna Ka-
striotu. J. Kavanin 226^.

KASTEiOTl6, m. vidi Kastriot. — Od xvii
vijeka. Juraj Kastriotii. P. Vitezovi6, kron. 120.
Ter otide niz to po|e ravno, a za nime Kastri-
otid Jure. And. Ka6i6, razg. 85'^. Kastriotid,
poglavice oliti principi od Albanije. od ovoga
plemena bi Jure Kastriotid receni Skenderbeg
koji svega vrimena svoga £ivota s Turcim rat

imade i vazda ji dobi. kor. 453. Jure Eastri-
oti6 re6eni Skenderbeg tri ijade glava odsifie.
485. Zvizda Orion uti&tila je ma6 na Kastriotiiu.
A. Tomikovi6, gov. 247. Duro Kastrioti6. Nar.
pjes. vuk. 5, 531.

KASTEOFILAK, m. u Danidicevu rje6niku:
kastrofilakb, xuaxQoipvXa'^: manastiru je Treskavcu
,8eli§te Komari>6ene' prilo^io , Dragomans kastro-
filakfc' (tilasnik. 11, 136).

KASTEOFILAKOV, adj. koji pripada kastro-
filaku. — U Daniiicevu rjedniku : kastrofilakovt,
xuaiQoipvXuxog: crkva je treskavafika imala vi-
nograd ,ka8trofilakovi.' (tilasnik. 13, 370).

KASTE6la, /. sud od pokalaisane mjedi Hi
gvoida s podulotn ruiicom u kojemu se pirjani,
podusuje. — Nem. kasserolle (u dijalektu ka-
strolle), franc, casserole, tal. cazzeruola. — U
na§e vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu: ,die
casserolle (kastrolle)' ,sartago manubriata'. —
Imao sam bo sobom moj kotao i kastrolu u ko-
jima sam kuvao. S. Tekelija. letop. 119, 75.

KASTVANIN, m. covjek iz Kastva. — isporedi
Kastjanin. — xvi vijeka. Oba Kastvanina. Mon.
Croat. 289. (1588).

KASUKATI, kasukam, impf. kao da je dem.
1. kasati. — isporedi kaskati. — U narodnoj za-
goneci. Lisicica po^em kasuka, za nom duka pi-
duka. odgonetlaj : ovca i jane. Nar. zag. nov.
148.

KASULA, /. casula, vidi jarmica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. U redenu misnika ovako metne
biskup svakomu jarmicu (planetu iliti kasulu)
misnicku. I. Velikanovid, uput. 3, 185. Jarmica,
to jest kasula, planeta ill paramenta. 3, 365.

KASU^KA, /. vala da je eivotina sto kasa.

— U narodnoj zagoneci. Visujka visi, kasujka
kasa, a debujka krade. (Misli se 2ir, svinSe 1
kurjak, kako je zabelezeno, no cini mi se da
ovoj zagoneci, ili odgolietjaju, nesto nedostaje).
Nar. zag. nov. 201.

1. KASUM, m. ai'ap. qasim, koji dijeli, tur.
qasym, dan u koji se dijeli {eto od time (26
oktombra, po novom kalendaru 7 novembra, Dmi-
trov dan). — U nase vrijeme u Bosni. F. Mi-
klosid, ttirk. elem. nachtrag. 2, 145.

2, KASDM, m. znaci sto i kast. — V nase
vrijeme u Lici. ,Nesto sam na n kasum, sve bi
ga zubi trgao'. J. Bogdanovid.

KASUMI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom (zove se i Eosuja). Statist, bosn. 66.

KASUMOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Boca 20. 41.

1. KASUN, m. prezime. — U naie vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 263.

2. KASUN, kasiina, m. tal. cassone, veliki kovdeg
od samtjeh dasaka nacinen (nem. kisten, u Za-
grebu kistra). — U nase vrijeme u Istri. Kasun
,cista'. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 43.

KASUN I, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 61.

KASUSAVICA,, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Niva na Kasusavici. Sr. nov.
1875. 383.

1. KAS, m. obluk, obluije (na sedlu), tur. qaS
(uprav obrva). — U nase vrijeme, a izmedu rjed-
nika u Vukovu: vide unkas (cf. obluk, oblufije).

— Na ieravu o kas obesio. Nar. pjes. vuk. 2, 571.

2. KAS, m. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Zabran u KaSu. Sr. nov. 1872. 374.

1. KA§A

884

KA§AMET

1. KA§A, /. puis, jelo od predrta iita Hi prosa
Hi kukuruea Hi boha itd. (krupe, krupice, pre-
krupe) Hi od braSna (muke) sto je skuhano u
vodi Hi u mlijeku. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi rus. Kama, ces, kase, poj. kasza, pa i lit.
kosze (§to moie biti i uzeto iz slavenskoga jezika).
— Iztnedu rjecnika u Vrancicevu (.ptisana; pul-
mentum'), u Mikajinu (,farinata' ,pulmentum, po-
lenta, puis' ; ka§a od prosa ,puls miliacea' ; kasa
za nacinati ogrlide ,amido, posima' ,cremor'; bobna
kasa, kasa od boba ,fabacea' 21^), u Belinu (,fa-
rinata o polenta, vivanda d' acqua e farina' ,po-
lenta' SOb^; , polenta, vivanda di farina bollita'
,polenta' 570*), u Bjelostjencevu (,pul9, pulmen-
tarium, pulmentum'. 2. kasa jacmena ,pti8ana, po-
lenta, athera'. 3. ka§a prosena ,puls miliacea'. 4.
kaia deteca ,pappa'. 5. ka§a kojum se keli ,idem'.
6. kasa iz ribanoga kruha ,panada, panadella'),
tt Jambresidevu (,puls'; kasa deteda ,pappa'), u
Voltigijinu (,panada, panatolla, farinata* ,panadel,
semmelbrey') ,u Stulicevu: ,pulmentuin, polenta,
puis (cibus ex aqua et farina) ; amylum' ; kasa
prosena, golokudna ,puls miliacea etc'. ; u Vukovu :

1. (u Crnoj Gori) ,der brei, die griitze' ,alica'.

2. kad se stogod vrlo raskuva ill se izmijesa tako
da se ne zna sto je ,der brei' ,puls' s primjeroin :
Na&iuilo se kao kasa.

a. u pravom smislu. Esti kasu. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 193. Ako vidiS (u snu) da kasu cini§,
toj prilikuje napast. Zborn. 137^. Ako nece
bo2i6 kase, djeca ce. (D). Ozezen kasu hladi.
(D). Za kasu na talijeru nije dosta bob u tikvici,
(Z). Zitka ka§a po gomili ska5e, gusta kasa u
gomili lezi. (Z). Poslov. danic. Nosit na nu
(sopru) prostu kasu. V. Dosen 66''. Negda tudu
krv lokaSe, a sad zeli pasje kase. 128^. Ako
nede bozi<!i kase, a ono 6e deca. Nar. posl. vuk.
6. Zezen ka§u hladi. 79. Kad je kase, nije
mlijeka; a kad je mlijeka, nije kase. (U Crnoj
Gori). 117. Kafu pije a kasu ije. (U vojvodstva).
133. Tesko kasi tude mlijeko cekaju6i. (U Crnoj
Gori). 314. Zamisja sakakove jistvine, al' nece
da dojde ni kasa. Nar. prip. mikul. 137.

b. metaforicki se govori: a) smutiti, zamutiti,
zamesti kasu, u smislu: zamrsiti kakav posao, na-
praviti smutnu, isporedi c. Vihori nime (oblakom)
masu, dok zamute u nem kasu, snig, oluju . . .
V. Dosen 19^. Ki smuti kasu. M. Kuhacevic
44. — b) skuhati s kim kasu, sloiiti se, dogooo-
riti se s kim u kakvu (necistu) poslu. S refe-
rentom skuvao ka§u. S. Tekelija. letop. 120, 89.
— c) hladiti kasu, malo 2)0 malo koga na Ho
(sto za nega nije dobro) navesti. Zaace vrag
kasu hladiti. Nar. posl. vuk. 93. Strahic kasu
hladi (kad ko izmi§{a izgovore kakve da ito ne
ucini, jer ga je strah ono uciniti). Nar. posl. u
Dubrovniku. P. Budmani.

c. vidi u Vukovu rjecniku, 2. Neki kuvaju
Oman travu u posnom loncu dok se nafiini kasa
pa se tim mazu. M. D. Mili6evi6, ziv. srb. 2, 55.

d. vidi inkaSa, skrob. — U Mika\inu i u Stu-
licevu rjecniku.

e. skrob kojijem se lijepi (n. p. kod vezivana
kniga Hi kod gradena kutija). — U Bjelostjen-
ievu rjeiniku,

2. KASA, /. vidi 2. kasa. — U na§e vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

3. KASa, /. vidi 1. kasa (vaja da je ipoko-
ristik). — U Vukovu rjecniku: ,der brei (osterr.
prein), die griitze' ,alica', of. kaSa.

4. KA§A, /. hyp. kagika. — U nose vrijeme,
a igmedu rjecnika u Vukovu. Kad ponesem §im§ir-
kasu na grlo. Nar. pjes. vuk. 1, 286.

KA8AC (?), kaSca, m. nejasna rijei (ka§cem u
dat. pi.) u jednogn pisca xviii vijeka (moglo bi
biti znaeene kazaocima, onitna koji kazu). Anton
i Ivan vandelista kascem svojih ha} da§e mista.
J. Kavanin 332a.

KASAGIJA, /. iesalo, isporedi i ceSagija, tur.
qaSagy. — Od xviii vijeka, a izmedu rjednika
u Vukovu (,der striegel' ,8trigilis'). Jest potribno
da se koni s kasagijom i kefom ocesu. I. Ja-
blanci 114. N^e bi li velika bila budalaStina da
se jedan konusar pocme s krajem boriti u onoj
ruki ieledi ,sceptrum' iliti stap od vladana drzati,
u kojqj malo prije ka§agiju jest drzao ? D. Rapid
312. Kad je cuo ^de gospoja vice, on pobaci
kasagiju sjajnu. Nar. pjes. horm. 1, 161.

KA&ALOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom, Niva u Kasalovici. Sr. nov. 1874. 91.

KASALUK, m. vidi kaSiluk. Ka§aluk, ono o
sto udara kremen u puske kremenade te izbija
varnice. 1^. Stojanovid.

1. KASa^i, kasja, m. tussis, silovito izbacane
zraka iz place kroz usta uz visu Hi manu buku
Sto postaje nehotice i obiino se ponavla vise puta,
Hi s toga sto je ne§to upalo u grkjan Hi s bolesti.

— Drugo -a- ostaje samo u nom. i ace. sing, i
u gen. pi. kasaja; kao da je postalo od negda§-
nega t, ali i ovo se po svoj prilici umetnulo vec
u praslavensko doba, jer, kao Sto se cini po ko-
rijenu (vidi da]e), va(a da je naj stariji oblik
bio kasjt, te se je s pred \ promijenilo na §,
kas}b. — Bijed je praslavenska, isporedi stslov.
ka8i.}b, rus. Kauidi., ces. kasel, po(. kaszel. —
Postaje nastavkom t}b (vidi i lit. kosulys) od
korijena kas, indoevrop. quas, isporedi lit. koseti,
snskrt. kas, anglosaks. hwosta, stvnem. huosto,
sredneir. casachtach, novokimr. i novobret. pas.

— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.tussis'), u Mi-
ka]inu (,tu8sis, tussedo'), u Belinu (,tos8a' ,tus8is';
kasa} dosadni ,tossa nojosa' ,tussis molesta' ; vodeni
kasaj ,tos8a umida' , tussis humida'; suhi ka§a|
,tossa secca' ,tU8sis arida' ; razdraziti kasa} ,ina-
sprir la tosse' ,tussim exasperare' 737^), « Bje-
lostjencevu (kajkavski ka§e} ,tU8si8, tussedo'), u
Jambresicevu (kase} , tussis'), u Voltigijinu (,tos8e'
,husten'), u Stultceou (, tussis'), u Vukovu (,der
husten' jtussis'). Ott kafe}a. Sredovjecn lijek.
jag. star. 10, 88. Bivajeti. plamy naglb i kasb}i>
imatt. 113. Kasa}, lebra, tisika. Narudn. 58a.
Kada kas}i muce, ne hteci pristati. P. Hekto-
rovid 67. Ako bih kose skrio, kasa} grine odava.
M. Dr2id 199. Kada se vazda ustuzi i vazda
bude nemocan, sad od tage, sad od ka§{a. P.
Po8ilovid, nasi. 7*. Ne dohodi svaki ka§a} od
zime. (D). Poslov. danic. Tijelo svoje ima zdravo
od velika kas}a. I. Grlicid 115. Pijanstvo cini
da se sopolina cidi iz glave, kasa} da gnusnim
p}uvaiiem grsti. Blago turl. 2, 147. Ka8}u lika-
rija. J. Vladmirovid 8. Svu Bolohu od nemodi
teSka ka§}a je ozdravio. A. Kalic 549. Moze
biti, da se jurve sada u tebi pece onaj kaga}
(stamparskom grijeskom .kassoli') i ropotina koja
de tobe zadaviti i utuSiti. D. Rapid 271. Kasa},
§uga i a§ikovane ne moze se sakriti. Nar. posl.
vuk. 133. Siromastvo i kasa} no dadu se sakriti.
285. A zna§, da ka§a} i potreba ne mogu se
sakriti. M. Pavlinovid, razg. 54. Pa se posle
ovo vino daje deci da piju da ih ne bi uhvatio
veliki kasa}. M. D. Milidevid, ziv. srb. 2, 36.

2. KASA^, Ka§}a, m. selo u Rogoznu. Sveto-
stef. hris. 15. — Fomine se od xiv vijeka. Obrbhi.
Ka§b}a.^ 2 (12).

KaSaMET, m. ka§a i kiselo ze}e zajedao sku-
hano za jelo. Punat na Krka.

1. KA§AN

885

kaSika

1. KASaN, kaSna, ad,], koji pripada kaSi (vidi
1. ka§a). — U JambreHcevu rjeinikii: kasni lonec
vu kom ee ka§a kuba ,pultariu8', i u Stulicevu:
ipolentarius'.

2. KASAN, Ka§ina, in. ime viuSko. — isporedi
Kasan. Ka§an kra^ tatarski. F. Lastri6, test,
ad. lia.

KA&ANDRO, m. vidi Kasandar. KaSandro ra-
zumivii moguatvo velikoga Alesandra. J. Ba-
novac, razg. 25.

KA§ANTU§, m. auf^og, Xanthus, ime rijeci
blizu Troje. — U rukopisu xv vijeka (gdje ima
samo posesivni adj. KagantuSev). I najdo gospu
na recS Kasantu§eve. Pril. jag. ark. 9, 124. (1468).

KaSaNTUSeV, adj. vidi kod KasantuS.

KASaTI SE, kii§am se, impf. vajati se u blatu
(o svinama). ouo sto i ,kackati se'. u Gruzi. L.
£)urdevi6. — vaja da postaje od 1. ka§a.

KASCA, /. hambar, zitnica. u okolici Samo-
bora. F. Hefele. — vioze biti od neni. kasten.

KaSeI^IE, n. djelo kojijem se kasi (vidi 2. ka-
§iti), J. Bogdanovid.

KASETINA, /. augm. 1. ka§a. ,Dodija svaki
dan zobena ka§etina 8i'&u6'. J. Bogdanovi6.

KASeVAE, m. selo u Hrvatskoj u iupaniji
modruSko-rijedkoj. Razdijel. 51.

1. KASICA, /. dem. 1. kasa. — Mo£e biti stara
rijec, isporedi stslov. kasica, rus. Karam^a. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjenievu, u Jambresicevu,
u Stttlicevu (u sva tri ,pulticula')^ Znas kad te
ka^icom pitah. M. Drzii 268. ,Ce nosis?' ,Ka-
sicu'. Nar. pjos. istr. 4, 12. ,Nije to, moj brajko,
kasetina, nego kasica, samo da 'e u nu sta udro-
biti'. J. Bogdanovi6. — U ovom prinijeru kasici
stoji jamacno stamparskom grijeSkom i treba ci-
tati fiasici. Da moze, popio bi ga u ka§ici vode
(tako mrzi na n). Nar. posl. vuk. 51.

2. KaSiCA, m. prezime. — U Daniiicevu rjec-
niku: izmedu 1100 i 1200 Dubrovfianin ,Jakovi.
Kasica' (Mon. serb. 7).

KaSiCE, /. pi. mala ravnica u Srbiji u okrugu
podrinskom. M. D. Mili6evi6, srb. 522.

KA§i6aK, kasicka, m. ime bijci (uprav dem.
kaiika), vidi kod ozifiica. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjeinika u Stulicevu (kasifiak, trava ,co-
chlearia'). Uzmi trave . . . kasifika . . . Z. Orfelin,
podr. 317. Kasicak ,cohlearia'. 490. Ka§i6ak.
Cochlearia officin. L. (Alschinger, Orfelin). B,
Suiek, im. 141.

KASI6aN, ki§i6na, ac^j. koji pripada kasici
(vidi kaSika). — U Vukovu rjeiniku ; kisiSni
,l6ffel-' ,cochleari8'.

1. KaSiCaR, m. iovjek (Ciganin) koji na-
pravla (drvene) kasike. — U Vukovu rjecniku:
jloffelmacher' ,cochleariu8'. U Srbiji naj vise Ci-
gani vlaski grade kaSike (vretena, korita i kar-
lice), i nose po selima od ku6e do kuce, te pro-
daju i daju za brasno.

2. KASICAR, m. Platalea leucerodia L., ptica
na dugijem nogama u koje je k(un sprijeda ra-
siren kao kasika. — isporedi kasikar, zlicarka.

— U Vukovu rjecniku: ,die loffelgans' ,Platalea
leucorodia' s dodatkom da se govori u Srijemu.

1. KASI6aRA, /. u Vukovu rjecniku : t. j. vo-
denica (potofiara) sto joj kolo stoji ispravo, a
pera su takovog kola kao kaSike ,eine bacb-
miihle mit aufgerecbtem rade' ,molae parvae
genus'.

2. KaSiCaRA, /. sud gdje se spremaju kaiike.

— 17 jednoga pisca na§ega vremena. — Daje na

desno polioa je na kojoj su: tepsije, 6inije, kale-
nice i kagi5ara a kagikama. M. D. Mili6evi6,
medudnev. 152.

KA§ICA.REV, adj. koji pripada kaiiiaru (vidi
1. kaSidar). — U Vukovu rjeiniku : vide kaSi-
Carov.

KaSiCARKA, /. iensko dejade Ho gradi ka-
iike (Ciganka). — isporedi 1. ka§i6ar. — U Vu-
kovu rjedniku: (vlagka Ciganka) ,l6ffelmacherin'
,cocblearia'.

kA.§I(5AR0V, adj. vidi kaSifiarev. — U Vu-
kovu rjeiniku: ,des lofflers' ,cochlearii*.

KA§l6lCA, /. dem. ka§ika. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. UzamSi mala§nu
ka§icicu priliva§e vodu iz mora u onu svoju lo-
kvicu. F. Lastri6, ned. 255. Kako se iziskuje u
dici da se rane po sebi uzam§i ka§i6icu. B80.

KA§l6, m. prezime. — Od xvi vijeka. Luka
Ka(s)i6 kako svidok i notarij. Mon. croat. 230.
(1527 u poznijem prijepisu). Ocu Bartolomeju
Ka§i6u bogosloveu od druzbe Jezusove u pohvalu
2ivot.a svijeh djevica od nega pisanijeh. N. Di-
mitrovi6 27 (ovome dodaje Jagid opasku: Ako
je natpis ova pjesme istinit, tada ne moga§e je
spjevati na§ pjesnik, sr. sprijeda iivot pjesnikov,
i zbija Dimitrovic umrije oko god. 15BB, a B.
Kasic se rodi god. 1575, i napisa ,Perivoj od
djevstva' o kojemu va}a da se ovdje govori, naj
kasnije god. 1619, vidi V. Jagi6 m N. Dimitrovid
III, i: Upisah ovi slavni 2ivot fs. Gecilije] u go-
digte Isukratovo 1619. B. Kasic, per. 164). Pe-
rivoj od djevstva, ili 2ivoti od djevica slovin-
skijem jezikom iz talijanskoga napisan po poet,
ocu Bartolomeu Kasidu od reda druzbe Jezusove.
B. Kasi6, per. i. Bartuo Kasid nas iz Paga. J.
Kavanin 126b.

KA§i6aNI, m. pi. ime plemenu. — xv vijeka.
Prido§e pridi. nast plemeniti Judi Ka§i6ane. Mon.
Croat. 147. (1492).

KA§l6l, m. pi. selo u Hercegomni u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 118.

KASIJA, /. vidi kasija.

a. vidi kasija, &. — U naSe vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

b. vidi kasija, b. — D jednom primjeru xviii
vijeka. Mast arabske od kriposti kaSija, kapja
tere mira. A. Vitajid, ist. 187a.

KASIJAN, Ka§ijdna, m. Cassianus, ime muSko.
I Kasijan ovako govori. P. Kne2evi6, osm. 122.

KASIJI, adj. koji pripada kasi (vidi 1. ka§a).
— U Stulicevu rjedniku: ,pulmentaris'. — nye
dost a pouzdano.

KA.&IKA, /. laSica, oiica, ilica (naj ieSce dr-
vena, ali i druga, vidi naj prvi primjer), tur.
qagyq. — Akc. se mijena u gen. pi. kasika —
Od xvu vijeka, a izmedu rjeinika u Bjelostjen-
ievu (v. zlica) i u Vukovu (,der loffel' ,cochlear,
ligula', cf. zlica, ozica, lazica). Ako se ogledas
unutra u jednu kasiku od srebra ... M. Radnic
407a. Kako recemo . . . ,pe§kir, sopra, kasika',
sto je sve turski. S. Margitid, ispov. iv. Prili-
vajudi po jednu kasiku. J. Banovac, pred. 94.
Lokvica malasna, kasika mala§na. F. Lastrid,
ned. 255. Kad kasika zveka stane. V. DoSen
156l>. Uzmi soka od zila od odolina jednu ka-
siku sridnu. J. Vladmirovid 9. Izazmi u jednu
kikaru ili kaSiku. 12. Friskim jajcem, al' s ka-
sikom masla. A. T. Blageijovid, pjesnik. 61. A
da je iskrnega pozelio u ka^siki utopiti, to za
grih i ue drzi. £). Rapid 107. Tko sam komad
1 kagiku lada. J. S. Re}koYi6 414. Da im perem

KA§IKA

886

KA^ljiATI, a.

sane i kaSike. Nar. pjes. vuk. 3, 435, Sve ffa
biju kaSikam u erlavn. Nar. pies. juk. 87. Ako
canak ne izda, ka§ika nede. (Dok u Sanka ima,
i malom se kaSikom moze 8oek najesti). Nar.
posl. vuk. 9. Ne pomaSe mn koliko 2drebetu
ka§ika. 208. Ali negrdje zveckaju vi}u§ke i ka-
§ike. Nar. prip. vuk.'' 268. Pokupi . . . kaSike i
tanire. Vuk, dan. 1, 85. Kuvar ^a. zapali ka-
§ikom po fielu. odg:. na lazi. 13. Do§ao mi je
lanski dan (slava); ponesi kaSiku i hajde moioi
ku6i na veJSeru, i sutra na ru6ak! M. D. Mili-
6evi6, slav. 32. fStarjesina) lomi h)eb. zna se
neerova ka§ika. V. Boe:i§i6, zborn. 43. U dubro-
vaSkoi je oTcolini ka§ika samo drvena, a druga
se zove oXica. P. Budmani. — I Jcao ime mjestu
u Srbiji u oTcrugu crnorijeSkom. Niva u mjestu
,Ka§ika'. Sr. nov. 1875. 1235.

1. KA§IKAR, m. 6ovjek Uto gradi JcaSike, vidi

I. kasi&ar. — xviii vijeka. Lazo kasikar. Glasnik.

II, 3, 76. (1706—1707). 227. (1710).

2. KASIKAR, m. vidi 2. kagicar. — U nase
vrijeme. Ka§ikar ,die lofFelgans, der loffelreiher,
jPlatalea leucorodia'. 6. Lazid 64. Kasikar ,Pla-
talea leucerodia' ,der weisse loffler', J. Ettinger
213.

3. KASiKAR, m. ime rihi. Acipenser Gulden-
staedtii Brandt. J. Pan6i6, ribe u srb. 154.

KaSiKAEA. Platalea L. J. Pan6id, ptice u
srb. 68. — vidi 2. ka§ikar.

KaSiKARKA, /. Platalea leucorodia L. Gu-
dince kod Vinkovaca. — vidv 2. ka§ikar.

KASiKAROVIO, m. presime (po ocu JcaSikaru).

— XVIII vijeka. Durad Ka§ikarovi6. Glasnik. ii,
3, 246. (1710).

KASiLTJK, tn. ognilo na puSci (s kremenom).

— Kao da je rijec turska Cisporedi kaSika), i
kao da postaje od qaSyk i od tur. nastavka luk,
ali nijesam nasao ove rijedi ni u jednom turskom
rjecniku. — TJ Vukovu rjeSniku: ,der stahl (an
der flinte)' ,chalybs solopi', cf. ogfiilo.

KASINA, /. selo u Hrvatakoj u Supaniji ea-
grebaSkoj. Razdije}. 85. — Moie biti da je isto
Sto se pomine xiii vijeka u latinskom spomeniku.
,Terra Cassina'. Mon, ep. zagr. tkal6. 1, 43. (1217).

1. KASITI, kaSim, pf. samo sue i u impt., te
ne ka§i zna6i od prilike: nemoj. — Nejasna po-
sftana; moSe biti srodno s 6eS. kasati se i poj.
kasa6 si^, zaprezati se, pa i la6ati se dega, na-
stojati oko 6ega. — xiv t xv vijeka, a izmedu
rjeinika u Danici6evu Caamo s ,ne', gotovo samo
u imperativu ,noli'). Ne kaSite mnS c8ne Siniti
kako Vlahu. Mon. serb. 247. (xiv vijek). Ne kaSi
togaj naSSmt 6initi. Spom. sr. 1, 7. (1396). Ne
ka§i nami. prStvoriti §to si namt obStovalt. 1, 8.
(1397). Ne ka§i je uzdrtXatt samo za dli>gi>.
1, 15. (1398). Ne kaa§i, naasB svojiht prijate}i>
radi. 1, 35. (1401). Ne kagi po iihi. ruku po-
silatt. 1, 94. (1409). Ne ka§i je dati. 1, 118.
(1413). Ne kaSi mu uzimatt. 1, 129. (1415). Ne
ka§i postajatt. 1, 133. (1416). Osim imporativa
samo jedan put, pa i tu je preporuka (D. Da-
nigid): ,Da ne kaSimo male stvari radi onogaj
dltga pofitenoga razbiti.' Spom. .sr. 1, 168. (1422).

2. KAblTI, kagfm, impf. postaje od 1. ka§a.

— U nase vrijeme.

a. mijeSati, razmucivati, vidi 1. kaSa, o. — U
Lid. ,Nemoi jela preved ka§iti'. J. Bogdanovid.

b. ruliti, karati, psovati (vaja da je u meta-
foriSkom smislu po predaSnem znaienu). — U
Lici. ,Esi li vidio, bome ga po vratriju ka§i'
(pauje). ,Da mene zakala onako kagiti ka i!lega,

vala ja bi mu odgovorio pa glava do]e*. J. Bog-
danovid.

c. skrobiti, vidi 1. ka§a, d. — isporedi inka-
Savati. Rutezine ispire, kaSi i masti. M. Pavli-
novid, razl. spis. 422. Stare ka§e predu a mlado
peru. V. BogiSid, zbom. 125.

KASIVAR, m. selo u Srbiii u okrugu topUdkom.
M. D. Milidevid, kra}. srb. 396.

1. KaSKA, /. vidi 1. kadka. On je vavek
hodil kod kaSka po trbuhn plazed. Nar. prip.
mikul. 7. Noj padn dve kaSki z ust, 62.

2. KASkA, f. glib. Slovinac. 1880. 389. —
isporedi 1. kadkati.

KaSkAVAL, m. vidi kackavaj. — Od xvi
vijeka. I doni ne mala kus ponaceta prem
s krubom kaSkavala. P. Hektorovid 16.

KASKAVAl[i, m. sir, na formu Svajcarskog,
prave ga Kucovlasi (nomadi §to u nas i po
Turskoj 2ive od stoke). M. Durovid. — vidi kad-
kava].

kASkET, kaSkdta, m. nem. kaskett (od franc.
casquet), vrsta kacige (kakvu n. p. nose vojnici u
l^emaSkoj). — U naSe vrijeme, a iztnedu rjeinika
u Vukovu (,da8 casquet* ,e:aleae firenus'). Kod
desara obrSteri bi§e i nosise od zlata kagkete.
Nar. pjes. vuk. 4, 140. Koii moSe Dunaj pre-
plivati pod kaSketom i pod banganetom. Nar.
pjes. kras. 1, 141.

KAS^iAC, m. dem. ka§a}. — Tl Bjelosfjendevu
rjeiniku: kajkavski ka§]ec, ka§)ek ,tussicula', i u
JambreUcevu: ka§}ec .tussicula'.

KAS^jAK, m. dem. kasal. — U Bjelostjenievu
rjedniku: (kajkavski) ka§]ek, vidi kod kas)ac.

KA§IiALAC, k3,§Iaoca, m. dovjek koii kas\e.
— TJ StuliSevu rjeiniku: ka§Jalac, ka§|alca, i
grije^kom kasjaoc, ka§}aoca ,qui tussit'.

KAS^iALICA, f. iensko dejade Sto kaS^e. — U
Stulicevu rjedniku: ,quae tussit'.

KA§IjAl5rE. n. djelo kojijem se kaUe. — Sta-
riji je oblik ka§)anje. — Akc. je zabifeien kao
Sto je u Vukovu rjedniku ; u Dubrovniku je druk-
iiji: ka§]ane (isporedi ka§]ati). — U Belinu rjec-
niku: ka§)anje ,il tossire* ,tussire' 737*; u Stu-
liSevu; u Vukovu.

kA§XjATI, ka§]em, impf. ispuStati iz prsi
(kroz usta) kaSal, muditi se kaSlem. — Akc.
kaki je u inf. taki je u aor. k4§]ab, k&s]a itd.,
u impt. kS,5]i, M ger. praet. ki§l&v§i; ovako je
akc. pn Vukovu rjecniku i po Danicicu, akc. u
glag. 83 i 84 ; u Dubrovniku je inf. kaSJati •
taj se akc. ne mijena ni u jednom obliku (aor.
2 i 3 sinrj. ka§}a) ; treba dodati da i Vuk bifeSi
pr&kaSJati se, a ne proki§)ati se. — Postaje od
osnove ka§]i. (vidi ka§al). — Bijed je prasla-
venska, isporedi stslov. ka§}ati (praes. kagjajsi),
rus. kamjiHTt fpraes. Kani.^aK)), 6eS. kaSlati (praes.
kaSUm i kaSli"), po}. kaszlad (praes. kaszl^). —
Izmedii rjeSnika u Vraniicevu (.tussire'). « Mi-
kajinu (.tussio'), u Belinu (.tossire' .tussio' 737i>),
u Bjelostjenievu (kaSJem ,tu8sio, tussim patior'),
u JambreSicevu (kaSJom ,tu88io'), « Voltigijinu
(.tossire' ,hu8ten'), u 8tuli6evu (,tu8sire'), u Vu-
kovu (.busten' .tussio').

a. aktivno. Uh, ne bih stara muSa: ono gdje
ka§|u, a briSni ne mogu ni hodit. M. Driid 191.
Ni mi staro ka§|e, ni mi mlado plade ,son solo
e senza impedimento della famiglia'. A. d. Bella,
rjecn. 737b kod ka§Jati. Tu prosinac ka§}e. A.
KaniJlid, ro5. 14. Uvik ka§)e brez pokoja (idero-
lub). V. DoSen 176b. XT BoloAi samo §to je reko
priko beejede: ,Priatanite ka§|at', svu Bolonu od

^

KA§]^ATI, a.

887

KASlyTETI

nemodi teSka ka§|a je ozdravio. A. Kali6 549.
Drugi na ]&u rakiju nata6a . . . i § ne kagju dok
se ne utu§e. J. S. ReJkovi6 170. Al' ta slama
postavja 86 suva, jer je ru2na od mokre zaduha,
i ne lici vede g:orje truje, ko6 § lie kasje da se
vrlo 6uje. 385. Ni mi staro ka§Je, ni mlado
plaSe. (Nemam ni oca ni majke, ni iene ni dece,
mogu kud hodu"). Nar. posl. vuk. 221.

b. sa se, refleksivno, s istijem znadenem kao i
aktivno. — tj Stulicevu rjedniku uz kaSJati. —
nepomdano.

KA§||jAV, adj. vidi kasjiv. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjednika u Stulicevu (.multum tussiens')
Staros kasjava. I. Dordid, pjesn. 194. Gledati
mladu zdravu i lepu nevestu, nego kasjavu baku...
D. Obradovid, sav. 52. Suv, kas^av, Batalaka je
svim starijim ludma zadavao brige. M. D. Mi-
licevid, pomenik. 1, 29.

1. KAS^jAVAC, ka§}avca, adj. kaSfav covjek.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjeSnika u Bjelo-
stjendevu (kajkavski ka§javec .tussicus') gdje se
naj prije nahodi, i u Stulicevu (uz ka§}av). Za
kasjavce i prsobonike. Bos. vila. 1886. 70.

2. KAS^iAVAC, KaSJavca, m. selo u Hrvatskoj
u iupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije}. 108.

KA§;^EV, adj. koji pripada kaslu. — Samo
u Bjelostjendevu rjedniku : ,tussicularis, ut medi-
camentum tussiculare' vradtvo proti ka§lu.

KAS^^jIC, kasjica, jm. dem. kasaj. — U Mika-
]inu rjedniku: ,tussicula', i u Belinu: .tossetta,
dim. di tossa' ,tu8sicula' 737'>. vidi i kasjica.

KASi^ICA,/. kasa}. — Od xvii vijeka (u prvom
primjeru, istina, ima instr. ka§}icom Sto moze biti
mj. ka§}icem od ka§Jic). I od glave Juta bolest
i bodezi sas kasjicom. P. Bak§id 221. Keren
(od ravena) kuvaju i piju od kasjice. u pirotskom
okrugu. S. I. Pelivanovid, javor. 1881. 151.

KAS^IC, m. dem. kasa}. — U Stulicevu rjec-
niku : .tussicula'.

KA§^iINA, /. augm. ka§|a. — U nase vrijeme.
,Ode me ova nesretna ka§|ina da udavi'. J. Bog-
danovid.

kASI^IV, adj. koji 6esto kaSfe, koji boluje od
kaSfa. — U Mikalinu rjecniku: ka§Jiv, koji mnogo
kasJe ,tussicus, qui multum tussit'; u Belinu:
,chi tosse' .tussiens' 737*; u Bjelostjenf^evu : (kaj-
kavski) ka§}iv jtussicus, tussiens' ; u Stulicevu uz
kas}av ; u Vukovu : ,den husten habend' ,tussi
laborans'.

kASlIVAC, kisjivca, tn. kasjiv covjek. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (,chi
tosse' .tussiens' 737*) gdje se naj prije nahodi,
u Bjelostjencevu (kajkavski kaslivec, v. kasjavec),
u VoUigijinu (.tossitore, chi tosse' ,der hustet'),
u Stulicevu (uz kaSJav). I kasjivce bas nemilo
tuSi. J. S. Rejkovid 295.

KaS^jIVICA, /. iensko cejade kasjivo. — U
Stulicevu rjecniku: ,quae multum tussit'.

KaS^jUCALICA, /. Sensko 6e}ade koje kasjuca,
isporedi kasjucalo. — U nase vrijeme u Lici. ,Ti
si ona prekukava kasjucalica'. J. Bogdanovid.

KA&;^jTJCALO, m. 6ovjek koji kasjuca. — U
nase vrijeme u Lici. ,Ti si onaj prezalosni ka-
sjucalo'. .T. Bogdanovid.

KASi^^UCANE, n. djelo kojijem se kaSjuca. —
U Vukovu rjecniku.

KA§]^UCATI, kiSJucam, impf. dem. kasjati. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. ka§|iicah;
tt ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu.

Odmah taki po malo kaSJuca. J. S. He^kovid 251.
Te§ko druStvu u kom omladina kaSJuca a sta-
radki kuleca! M. D. Milidevid, zlosel. 85.

KA§^UCAV, adj. dem. kaSJiv, isporedi ka§}u-
cati od Sega postaje. — U naSe vrijeme u Ltd.
.Nekud je ]e kaSJucav, ako i velis da e zdrav*.
J. Bogdanovid.

KASl^T^TKAlSfE, n. djelo kojijem se kaSjuka.
Al' mu negovo ka§}ukane ne pomaze. M. Pavli-
novid, razl. spis. 334. ,To mi tvoje ka§}uka6e
nekud nije za voju'. J. Bogdanovid.

KAST^UKATI, ki§JGkam, impf. vidi ka§Jucati.

— U naSe vrijeme. Ne§to kasjuka. M. Pavli-
novid, razl. spis. 333. ,Sto radi§, moja vrijedna
starino?' ,Bome, evo pone§to u vrudu zapedku
kaSjukam'. J. Bogdanovid.

kA.§MIR, Ka§mira, m. grad i pokra,jina u
Aziji (u sjevernoj Indiji) gdje se napravja neko
tkane od naj fine vune sto se isto take zove, nem.
kaschmir, franc, cachemire. — U nase vrijeme
kod pisaca. Ka§mir (ogrtad od tibetanske kozje
vune) ,kaschemir'. Hajdenak, naziv. 28. KaSmir,
techn., (web.)^ kascbmir*, fro. ,cachemir', egl. , ca-
shmere'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KASnIK, m. Sep koji je pri dnu badve (jer je
naj blizi do kase, ali vidi i kadnik). M. Pavli-
novid. — Kaze se i ka§6ik.

KASNAHAN, kiisnahna, adj. dem. 1. kasau.

— Samo u Stulicevu rjecniku: kasnahan ,tardi-
usculus', gdje ima i adv. kasnahno ,tardiuscule'.

KASNaSaN, ka§na§na, adj. vidi ka§nahan.

— Samo u Stulicevu rjeiniku: kasna§an, v. ka-
snahan, i adv. kasnasno, v. kasnahno.

KASNENE, n. djelo kojijem se kasni (jamaino
svagda od glagola ka§neti). — IJ knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom oblik je ktsnenije ; po-
znije je ka§nenje i kasnenje; ali se naj cesce na-
lazi (grijeskom) kasnenje i kasnene. — Izmedu
rjecnika u Vrandicevu (ka§nenje ,mora'), u Be-
linu (kasnenje ,flemma, lentezza' ,lentitudo' 320a;
,tardamento, tardanza, indugio' ,cunctatio' 722^^),
u Bjelostjencevu (kajkavski kesnene, kesnost, ke-
snoda, kasnovane, krsmafie, zamuda), u VoUigi-
jinu (kasnene), u Stulicevu (kasneiie), u Vukovu
(vidi docnene), u Danicicevu (ktsBnenije ,tar-
ditas'). Mnogovr§mennymfc ktsnenijemt. Domen-
tijan^ 117. Kssnenije ne dajett mi stpisovati.
Glasnik. 11, 70. Tolikoje ottlaganije i kLsnS-
nije. 78. Radi kasnenja krstiti se. S. Budinid,
ispr. 160. Obradajuci se k tvomu boianstvenomu
milosrdju brez svakoga kasnenja. L. Terzid 74.
Da brez kasnenja izdaznete. J. Banovac, blagosov.
233. Brez svakoga kasnenja. P. Filipovid 14.
Za nim hodit pote2i se brez kasnena nijednoga.
P. Knezevid, osm. 260. Da vrime toga susta-
vistja ne razumi se dugjina vrimena, dali one
kasnenje, prem da naj mane, gdi pamet i razbor
kasne odolit. Blago turl. 2, 143. Podajudi mu
razlog od svoga kasnenja. A. d. Costa 2, 51.
Kasnenje svakomu je §kodno. 2, 86. Da ona
bez kasnena pote^imo se ispuniti. J. Matovid ix.
Od svijeh se ima pospijesiti bez kasnena i pri-
poroditi se. 178. U potribi od du)ega kasnena.
J. Garanin 7. Da se doskoci svakomu kaSiieiiu
koje bi se moglo poroditi s toga da se zametnu
diplomaticka raspravjana s pojedinimi drSavami.
Zbornik zak. 1865. 353.

KASjNETI, kasnim, impf. ne prispijevati, kasno
dolaziti, i uopce kasno Sto raditi (isporedi oklije-
vati). — Akc. je zabi(ezen prema kasniti u Vu-
kovu rjedniku, i ne mijena se (aor. 2 i 3 sing.
kasni) ; moie biti da bi bilo boje 'kk^Aeti, kkaaHva.

KA^I^ETI

888

KA§I^ETI, 2.

(te bi se mijenalo u praea. 1 t 2 pi.: kasnfmo,
kasnite). — Postaje od 1. kasan nastavkom^ §; a
zamjenuje t (negdasne -b). — U juinom je go-
voru n6 postalo ne, pa se s pred n obicno mijena
na ^; u istocnom hi govoru glasilo kasneti, a u
zapadnom glasi kasniti. — Eije6 je stara, ispo-
redi stslov. ktsneti, novoslov. kesnSti, rus. KocntTt.
— Posto se naj 6e§ce govori po zapadnijem i po sje-
veroistocnijem krajevima, naj bole je poznat oblik
kasniti, te je tako zabi(ezen i u Vuka. — Izmedu
rjednika u Vrancicevu (kasniti ,cunctari; morari;
tardare'), u Mikajinu (kasniti, uckniti ,cunctor,
moror, remoror, commoror, cesso'), u Belinu (,ka-
snitti', t. j. kasniti ,tardar, indugiare in neutro'
,moram facere' 722''), u Bjelostjencevu (kasnim,
V. kesnim; kajkavski kesnina, stentam, krsmam
,cunctor, moram traho, procrastino, prolongo de
die in diem, diem in diem traho'), u Jambresi-
cevu (kesnim ,tardo'), u Voltigijinu (,ritardare,
indugiare' ,verspaten'), u Stulicevu (v. krsmati),
u Vukovu (vide docniti s dodatkom da se govori
u vojvodstvu), u Danicicevu (ktstneti ,tardare*).
1. aktivno.

a. uopce. Ne ktstni ni nsipaj. Stefan, sim.
pam. §af. 14. Prifitti me vi. redt sihfc svetyiht
crtnoriztcfc sluzestiiht ti, da ne ktstneStu mi
vi.n§ zfclyimt zvSremt staryimt zlodSjemt ize-
dent budu vtne firBtoga tvojego. Domentijan*
128. Po6 to toliko kasnil jesi. Starine. 23, 110.
(1496). Ne kasni, obrati se k Bogu. Korizm.
39b. Da toliko nnutri kasni. F. Vranfiid, ziv. 36.
Lonac pokriven uzavri brze a odkriven kasni
vecma zarad vraiine koja izlazi. M. Radnic 426*.
Kasnedi zarucnik, zadrimaSe sve i zaspase. I.
Bandulavid 253a. matth. 25, 5. Cudjahu se da
kasni. F. Glavinii, cvit. 196*. Daj, ne kasni, dojdi
k meni. A. Vitaji6, ist. 510*. Daruj, sinko, srce
meni, daj ne kasni. ost. 85. Gospodine, ne kasni.
L. Terzid 103. Kasnit ni'e mi, moj nebore,
8 Bogom, tonem u ponore. J. Kavanin 418a.
Kasnis li, gubiS li vrime? A. d. Bella, razgov.
8. O Magdaleno, ne kasnimo. M. Lekusid 59.
Smrt ne kasni. J. Banovac, pred. 96. Ne mari
niti haje ofiistiti se, nego misli, kasni, i otvrdnut
Btoji. F. La8tri<5, od' 176. Al' to imamo fiiniti
ne kasnedi, odmah. 180. NastojaSe zovudi ga
da ne kasni. 287. Ne kasnite, odite pofieti odma.
test. 1I6». Kasnite vi, al' ne kasne andeli. 162*.
Bog obeda mesiju ali kasni. 367^. Spomeni se
srfibe, za§to nede kasniti. ned. 19. Videdi da
izdajstvo kasni. 85. Kada se lada na moru raz-
bije i raepade, nijedan ne kasni jednoga casa,
nego udij, udij, Sto godi prije more, usiluje se
za daskn prifatiti. 195. Ako kasniti budeS upi-
sati de ti se za opa<5inu vedu. 344. De nemoj
der ved kasniti. P. KneSevid, muk. 29. Ne ka-
snedi u ovomu svetomu poslu obra dva biskupa.
A. KaniSlid, kam. 148. Ah gto tako kasni tvoj
plamen gorudi! roz. 47. Du§o moja, gdi smo?
Bto kasnig? 62. Ne kasni zaradi milosti imena
tvoga. bogojubn. 357. PrignuSe se za udinit
rat protiva cam s velikim vesejem Skenderbe-
govim, koji ne ti kasniti nego udari na mejase
Turke. And. Kadid, razgov. 127. Ne kasnedi
nimalo. kor. 262. Ne kti kasniti ni vrimena gu-
biti. 326. §to je kasniti, mo2e se viditi u upravi
XXV. A. d. Costa 2, 101. Nemojte kasnit. N.
Palikuda 61. U drugoj zemji budu (ovi Uabri)
oslabili, venuli, kasnili. I. Jablanci 196. Kasni
i kuci ne dohodi. I. Velikanovid, prik. 26. Ved
ne kasni, du§o sveta, u nebesa jur zazvata. 93.
Dojdi i nemcj kasniti. M. Dobretid 407. Gospo-
dine, dojdi u moju kudu, ne kasni, molim te. D.
Bapid 57. Za§to indi produ^uje Bog na§ dodi,

zagto li kasni? 294. Takvi posao i ovo ti hasni
(samo na Aeg ne mrzi ni kasni). J. 8. Eejkovid
30. Ako kasnil, priko vrha pride. 344. Puto-
vala je ne kasnedi vede hitedi. A. Tomikovid,
gov. 190. Kasni nam s robjem iz Turcije. Nar.
pjes. juk. 286. Jutrom rani, a vederom kasni.
Nar. pjes. horm. 2, 376. Slava, kasnila koliko
mu drago, uvijek prispije k pravoj vrijednosti u
pohode. M. Pavlinovid, rad. 70. Ostali brodovi
preved kasne. 87.

b. ?woie se izreci radna sto se oklijeva, Sto se
kasno 6in%: a) naj ce§ce infinitivom. Ne kasni
obratiti se k Gospodinu i ne odvladi. Narudn.
73a. Vazda kasnil jest povratiti ju. S. Budinid,
ispr. 113. Dokle god stoji u proklestvu i kasni
prositi odrisenje. 121. Ako bi kasnil obvrsiti
zagovor. F. Glavinid, svitl. 59. Iskat sebi lika
ni^tar kasnedi P. Radovdid, nac. 34. Nemoj
kasniti obratiti se g Gospodinu. M. Radnid 173*.
Kasni Bog nike pute pomodi. SSI''. Ako divojka
kasni vratit se doma. A. d. Bella, razgov. 65.
Kad zavit ucinis Gospodinu Bogu tvomu, ne
kasni vratiti. A. Badid 74. Poznaje da su za-
bludili ali kasne pokajati se od zloda. 258. Ne
kasni obratit se Gospodinu. J. Banovao, pred.
19. Ter ih kasnite primiti. 37. Kagfiahu uko-
pati je. 75. Zasto daklen, o grisnide, kasnis
Bogu se obratiti? pripov. 87. Ti se liniS Boga
^ubiti a on kasni tebe pomagati. 260. Ozdravit
me kasnila si. P. Knezevid, pism. 55. Dakle ni-
jedan vas ne kasni uzeti s. Ivu za zastititeja. F.
Lastrid, od' 129. Nedu kasniti dat postene okru-
nenomu proroku. test. 298^. Ne kasni otvoriti
stvoriteju vrata od privo)enja. 372''. Ne kasnimo
dakle ispoviditi ne samo ustima nego i srcem.
ned. 102. Naj bo}e je ne kasnit podeti nositi
jaram. svet. 200''. Bog ih kasni pokarati. A.
Kanizlid, kam. 828. Kad bi o svomu poslu za-
bavjen kasnio misu govoriti. uzr. 75. Ne kasni
pokarat tvoj jezik. M. Zoridid, osm. 48. Koliko
kasnis i koliko si lin jednom podet dinit pokoru.
102. Da ne kasne izadi iz grada. And. Kacid,
kor. 72. Videdi da kasni dodi u vojsku. 153.
Da vrime toga sustavistja ne razumi se dugjina
vrimena, dali ono kasnenje, prem da naj mane
gdi pamet i razbor kasne odolit. Blago turl.
2, 143. Nemoj kasniti podavati Bogu desetine
tvoje. A. d. Costa 1, 206. Ne kasnimo obratiti
se k Gospodinu. Ant. Kaddid 350. Grignik nejma
kasniti obratiti se k Gospodinu Bogu. M. Do-
bretid 176. Nemoj kasniti obratiti se k Gospo-
dinu. J. Matovid 158. Svi tri nisu kasnili sebe
osloboditi u snu groba. A. T. Blagojevid, khin.
89. Kasnedi pridi ispovidnik. I. J. P. Ludid,
doct. 15. Jog kasnig sliditi negov izgled. razg.
21. Nejma suzna koji kasni oprostiti se. 38.
Nek ne kasni prigledat livade. J S. Rejkovid
305. Covik vaja da ne kasni diniti ono na gto
ga milost bozanstvena prigiba i poticuje. A. To-
mikovid, gov. 266. KraJ pojski nije kasnio care
zazivati. ziv. 38. — b) infinitivom s prijedlogom
za (po tudijem jezicima). Za nu za pram ufa-
titi nije kamo ved kasniti. J. Kavanin 490^. — •
c) gerundijem sadasnega vremena. — u knizi
pisanoj crkvenijem jezikom. Ni maly bo kbstnitt
blagod^tB vladydtna vodugti jego na preboJi.§uju
.slavu i dtstB, Danilo 245. — d) u podloznoj re-
eenici s da. Ne kasni da mi budeS na radost.
A. Kanizlid, utoc. 736. Bududi za dvi godine
kasnio da krunu primi. A. Tomikovid, iiv. 18.
— e) verbalnijem supstantivom u instrumentalu.
Kasniti pladanem poreza ,mit der bezahlung der
steuer verzogern'. Jur. pol. terminol. 599.
2t. sa se,' pasivnOf^bez [subjekta. I koliko se

kaSi^eti, 2.

889

KA§TE]^ANAC

ve^e kasni, to je bojo. I. T. Mriiavi6, ist. 139.
Ne mozo se jur kasnjeti. P. Baksid 20. Nu §to
se fieka, §to se kasni? A. d. Bella, razgov. 20(3.
Ne kasni se iskat likar. J. Banovac, prod, 19.

KASNIK, ni. villi kaSnik. M. Pavlinovi6. i na
Bradu. A. Ostoji6.

KASoJEDA, m. i f. cejade Ho se hrani kaSoni,
Sto jede kasu, vidi ka§ona. — U Stulicevu rjed-
niku: (pultiphagonides, pultiphagus'.

KASONICA, /. mjesto u Srbiji u okrugii sme-
derevskom. Niva u Kagonici. Sr. nov. 1875. 763.

KASONA, tn. §a}iv nadimak za onog koji rad<i
kasu jede, i koji vavije u kudi ka§u vari. — U
nase vrijeme u Lici. ,01azi kagoiia, nijesi kadar
nigda ka' fiojk u ku<Si palente svariti, van so
vavije kasom gusiS'. J. Bogdanovi6.

KASoRISTE, n. mjesto u Srbiji ii okrugu 6a-
danskom. Zenaja u mestu Kasoristu. Sr. nov
1871. 211.

KASPIJ, adj. vidi kaSpijanski. — xvi vijeka.
Susedi sut KaSpiju moru. §. Ko2i6i6 49*.

KAST, m. selo u Ilrvatskoj u zuyaniji zagre-
hackoj. Razdije). 71.

KA&TAL, ka§tdla, m. crkveni posluznik (kod
katolika). — vidi kastalad i kestalad. — U na§€
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.

KASTALAD, ka§talda, m. vidi kastalad i ke-
stalad. — U spomeniku xni vijeka. 6a bi otili
dati kastaldi tih istih crikav. Zak. vinod. 6.
(1288).

KASTALBORI, w. pi. ime mjestu. — xiv vijeka.
Komun od Kastalbor, Mon. croat. 83. (1325).

KAStALDA, m. vidi kastal, — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovi6.

1. KAStALICA, /. 2ena ka§talova. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.

2. KASTALICA, /. medava, kisa sa snijegom.
u Topolovcu. P. Brantner.

KAStALICiN, /. koji pripada kastalici. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

KASTALINA, /. plata kastalova. — U na§e
vrijeme u Lici. ,Jos niiesam kaStaline pokupio'.
J. Bogdanovid.

KASTALISAI^E, n. djelo kojijem se kastaliSe.
J. Bogdanovid.

KASTALISATI, kastalisem, impf. biti kastal,
sluiiti u crkvi. — U na§e vrijeme u Lici. J.
Bogdanovid.

KAStALOV, adj. koji pripada kastalu. J. Bog-
danovid.

kA.§TALSKI, adj. koji pripada kastalu, ka-
Ualivia. J. Bogdanovid.

KASTAR, kastra, adj. opor, oporan, koji o£imle
(osobito 0 vinu). — Isporeduje se radi postana
s grd. x^azQog (nekakva strijela), kao ostar. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(n. p. vino ,herb, sauer' ,acerbus'). (Vino) kastro.
Z. Orfelin, podr. 42. Kastar ili rezedi vkus. P.
Bolid, vinodjel. 2, 110. Kastro vino. 2, 127.
Kagtar, chem. ,herb', tal. ,acerbo'. B. Sulek, rjedn.
znanstv. naz.

KaStAVAR, m. selo u Srbiji u okrugu ni§kom.
M. D. Milidevid, kraj. srb 123.

KASTEL, vidi kksteo.

kAsTELO, n. vidi kastio. — isporedi Kastela.
— U dva pisca xvii i xviii vijeka. Uze jim ka-
§telo. Radojevid 24. Ne moze ju nitko pridobiti,
kano kastela u planini. S. Margitid, ispov. 35.

kAStELA, n. pi. ovako se zovu sela izmedu
Sp^eta i Trogira, tal. Castelli di Spalato (o di
Traii). — Akc. se mijena u gen. pi. Ka§tGla. —
U Vukovu je rjeiniku zlo napisano Kastela, te
prepisujem ovdje cijeli ilanak iz negova rjei-
nika, jer ima u nemu i drugijeh pogrekika koje
ovdje (s pomocu prijate]a J. Aranze i pok. L Da-
nila, obojice KaStelana) mogu popraviti: Kastela,
osam sela pored mora izmedu Sp|eta i Trogira,
i ovo su im imena od Spjeta idudi : Sudurac
(Vuk: jamadno stamparskom grijeHkom Sugurac),
Gimilica, Kimbelovac, Liiksid, Stari, Novi, Sta-
filid (Vuk: Stafilid). N^aj (Vuk: Nfeaj). Kaste-
lani su (Vuk: Kastelani su) svi zakona rimskoga
i po odijelu i iivjenu vrlo se razlikuju od Vlaha
ili Morlaka, n. p. svrh pojasa nose dugafike pla-
vetne ,hajine' s tijesnijem rukavima, briju br-
kove, iuiaju lijepe kude i zive kao varosani ; ali
srpski dosta dobro govore, jer se mijesaju s Vla-
sima i dok su Turci drzali Klis bili su pod vladom
turskoni; ali opet imaju u govoru mnogo rijedi
koje ne idu u cisti srpski jezik, n. p. potku (Vuk:
patku ; jamacno je zlo procitao sto je sam zabi-
\eiio ili sto je drugi ko za nega napisao ; pa ga
je smutila i slidnost rijeci utak i utva) zovu
,utak' (ali znadu i sto je potka [Vuk: patka]),
razboj ,krosua', jezik ,jazik' i Jezik', mjesto pri-
miti kazu ,prijati' itd. Take i u ovom primjeru:
U Kastelima pored mora izmedu Spjeta i Tro-
gira. Vuk, nar. pjes. 1, 89, treba popraviti Ka-
stelima.

KASTELAN, kasteldna, m. zapovjednik kastjela
(ka§tela), tal. castellano. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (kagtelant ,castel-
lanus'). Kapetant i kagtelant zadrtski. Spom.
.sr. 1, 83. (1406). Da je moj brat bil kastclan
obrovacki. Mon. croat. 227. (1527).

1. KASTELAnAC, Kasteldnca, m. vidi Kaste-
lanin. — Akc. se mijena u gen. pi. Kastfelanaca.

2. KASTELANAC, Kastelanca, m. kajkavski
Kastelanee, selo u Ilrvatskoj u Supaniji varaz-
dinskoj. RazdijeJ. 99.

KASTELANIN, m. covjek iz Kastela (sp]et-
skijeh i trogirskijeh). — Mno^ina: Kastelani. —
U Vukovu rjecniku kod Kastela (vidi kod Ka-
stela) stoji grijeskom Kastelani.

KASTELANOV16, m. prezime. — xvi vijeka.
Mon. croat. 222. (1527).

KAStELER, m. mjesto u Istri. — xiii vijeka
(u poznijem prijepisu). Ravno na Kasteler. Mon.
croat. 25. (1275 prepis. 1546),

KA§TELMUS6, m. tal. Castelmuschio, Omisa],
grad na otoku Krku. — xv vijeka. Od Kastel-
musda. Mon. croat. 97. (1465), 103. (1468).

KASTEL-VENER, vidi Kastel-viner.

KASTEL-VINER, m. (talijansko) imenekakvom
mjestu u Istri. — xiii vijeka u poznijem prije-
pisu (ne mijena se po padezima). Komun od
Kastel-viner. Mon, croat. 37. (1275 prepis. 1546),
— Na di ugom je mjestu u istom rukopisu Ka§tel-
vener. Meju oblastju Mumjana i Kastel-vener. 38.

kAsTE^, m. vidi kastio. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Jambresicevu (,castellum'). Za
gradi. i za kasteje. Mon. serb. 523. (1480). Ta
trideset i cetira sela s kastejem skupa. Mon.
croat. 308. (1598). Biraj hata, koga tebi drago,
siguraj ga dobro na kasteju. Nar, pjes. kras.
1, 34.

KaStE^^ANAC, kastejanca, m. vidi: KaSte-
}anac, suvrst vinove lozo bijela grozda (u Dal-
maciji). B. Sulek, im. 141. — moie biti da se
sadi u Kastelima (vidi Kastela).

KASTEO

890

KA§TIG0VA1^E

KAStEO, kliStela, m. vidi kastio. — U nam.
i ace. sing, stoji hod stokavaca -o mj. 1. — Od
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kastel
jcastellum*), u Bjelostjenievu (kastel, meteric,
mala tvrda, gradid ,castellum, castrum') i u Da-
nicieevu (kastelt ,castellum'). V torn turni i ka-
Steli. Mon. croat. 28. (1325). Zidati kastele.
Mon. serb. 449. (1446). Kasteo koji si pogradio
protivB menSe. 501. (1466—1500). Ali kasteo.
Stat. po|. ark. 5, 260. Pod kastelom Perusid.
Mon. Croat. 134. (1487), Eqjen je od kastela
Stridona. Transit. 1. Zapovida da bi bil 6uvan
od nikoliko vitezov v jednom kastelu. 244. Uhiti
ga i pope}a ga v svoj ka§tel. Mirakuli. 139.
V ono vrime evo dva od liih gredihota isti dan
u kastel, koji bise daleko stadij sestdeset od Jo-
rusolima. Po.stila. Gel*). Po kastelih. Anton
Dalm.. nov. test. 97'^. luc. 9, 6. U kaStelu Emaus.
§. Budinic, sum. 82^. Podite u kasteo koji je
na suprotiva vam. M. Divkovi6, bes. 338'*. Jedan
imase kasteo kako jedan gradac. zlam. 102. A
u koji godir grad ali kasteo ulizete ... I. Ban-
dulavic 265a. matth. 10, 11. Trsat jest kastel
dosta tvrd. F. Glavini6, cvit. 139'». U nikomu
kastelu ga srite deset gubavaca. I. Ancic, svit.
181. Ti si jedan kasteo prijaki. P. Posilovi6,
nasi. 74". Dojdose u jedan ka§teo aliti grad.
S. Margitic, ispov. 77. Bosnak Stjepan kasteo
Brenski vam pokloni. J. Kavanin 190*^. S bo-
gojubstvi, koja od s. Jozipa na kastelu, a od po-
rodena Isusova u s. Kate pravovirnim otvoristo.
J. Banovac, razg. vii. Ovo cesto promi§ja§e
blazena Margarita od kastela. 52. Jedan vas
kasteo izgori. pripov. 143. NahodaSe se u jed-
nomu kastelu iliti gradidu jedan vojnik istoga
miata gospodar. J. Filipovic 1, 469^. Kod Du-
naja, gdi so sastaje Savom, uzida jedan kaSteo.
And. Kaci6, razg. 49. Tada opusti Baz-scenik i
kasteo na Osinu. Norini 82. U Turinu gradu tri
kasteli zlata. Nar. pjes. istr. 2, 135. — I kao
wjesno ime. Kastel, zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Razdije}. 72.

KaStIGt, m. vidi kastig i kastiga. — Kod 6a-
kavaea, osobito u Istri. Pod kastig vecni. F. Gla-
vinic, svitl. 25. Po zakonu crikvenomu, ki velik
kagtig odlaga onomu . . . 105. Strah od pedip-
sanja i kaStiga stiska ga. P. Radovcid, nac. 31.
KaStig ,castigatio'. D. Nemani6, cak. kroat. stud.
36. Kastig, it. ,castigo', kazna. Nasa sloga. 14, 61.

KASTIGA, /. pedepsa, kazna, kazan. — ispo-
redi kastig, kastig. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjcncevu (kastiga, pedepsa , poena'.
2. birsag ,raulcta'), u Jambresicevu (, poena'), u
Vukovu (,die strafe' ,poena' 8 dodatkom da se
govori u vojvodstvu). Pozna Jerolim, da ne bise
bil san nego prava kastiga. Ziv. jer. star. 1, 227.
Ku kastigu i sontenciju Gospodin Bog poslal.
Mon. Croat. 164. (1496). Za refieno uzenje i ka-
Stigu. 192. (1509). Da je vojan kastigati na-
vadnom ka§tigom. 280. (1577). Dostojan kastige.
Korizm. S^. S mnogimi kastigami hode bijen
biti. Anton Dalm., nov. test. 106^. luc. 12, 47.
Zdrava budi od kastige tvoje. 56^. mar. 5, 34.
Ako kastigu trpito, vam se Bog kako sinom po-
nuja. 154*^. paul. hebr. 12, 7. Podlo2an kastigi.
F. Glavinid, svitl. 6. Pod kastigu podlaga clo-
vika. 12. Vidli su kaStigu boSanstvene ruke.
A. J. Knezovid 91. Pokarav§i kraja s mlogima
kaStigama. E. Pavid, ogl. 27. Khinki, komu
negov posao za ka§tigu biSe, zapustio je ovu
dojdudu zctvu. A. T. Blagojevic, khin. 7. Nok
u ovoj skuli naucimo bojati se griha koga toliko
strasna slidi kastiga za ua§ nauk. D. Rapid 28.
KaStige vrimenite. B. Leakovid, gov. 85. Pod

veliku kaStigu nareduje. 91. Svaka krivica po-
rada i donosi sobom ka§tigu. 148. Jer Mlefiidi
bjehu zabranili pod ka§tigom samrti zestoke da
im nitko nista ne prodade. Ogled, sr. 132. Za
bjegstvo primio kastigu u dva kra(t) 100 batina.
Glasnik. ii, 1, 2. (1808). Oni liemu da udare ka-
stigu boja. Djelovod. prot. 180. Odredio je on
Jestoku kastigu. M. Pavlinovic, razg. 5. Nismo
se bojali nikakve kastige, jer krivice nijesmo
imali. M. D. Milidevid, omer. 167. Ako im se
dosudi smrtna ka§tiga. Zbornik zak. 1, 61. Mo2e§
primiti kastigu. Bos. vila. 1890. 340.

KaStIGAI^E, n. djelo kojijem se kastiga. —
Stariji je oblik kastiganje. — Izmedu rjeinika
u Bjelostjencevu. Pokaranje ali kastiganje zlih
sinov. Korizm. 42*. Zalim (dati) kaStiganje.
2yb. K pokarauju, k kastiganju, k pobojsanju.
Anton Dalm., nov. test. 2, 114. paul. 2tim. 3, 16.

KAStTGATI, kastigara, pf. pokazniti, pedep-
sati, tal. castigare. — isporedi kastigati. — U
nekijem primjerima (vidi n. p. iz Narucnika i
Transitu) mogao bi biti i imperfektivni glagol.

— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (kastigam, kastigujem, pedepsam ,punio,
plecto, sumo 1. exigo poenam, multo, exemplum
in aliquem edo', v. birsazim) i u Jambresicevu
(kastigam ,punio').

:i. aktivno. Knez ju kastigaj. Zak. vinod. 77.
Oda zla ko izvijes sam sebe ka§tigaj. M. Ma-
rulid 136. Za to Gospodin Bog i kastiga. Ziv.
jer. star. 1, 226. Da se ima pokarati i kastigati.
Narudn. 441'. Koliko tvrdo Bog kastiga nih. 84b.
Ovim trojim postom imamo kastigati 2ivot nas.
961". Ke Bog |ubi cesto ib kara i kagtiga. Transit.
75. Kastigam telo moje. Korizm. 4*. Kada Bog
kastiga zalih. 16*. Ja bih kaStigal ki se nete
spraviti. Mon. croat. 232. (1527). Ako li bi otil
knez nih kastigati za to. 280. (1577). Koga Go-
spodin Jubi, toga on kastiga. Anton Dalm., nov.
test. 2, 154l>. paul. hebr. 12, 6. Bog prvo ne
kastiga, nego grisnik sagrisi. F. Glavinid, cvit.
b^. Zasto Bog clovika za n kastiga. svitl. 17.
Kako svemogudi Bog vnogih je zloboih i sveto-
grdnih kastigal redovnikov. I. Krajid 10. MoXe
sudac nas i tebe ostro kastigati. M. A. Rejkovid,
sabr. 38. Mestar ga je kastigal i tukal. Nar.
prip. mikul. 11. Onu dvojicu kastigaju, kako su
se sami osudili. 87. ,Treba nega kastigati, pa
de on biti boji'. .T. Bogdanovid.

b. pasivno. Krivi da budu kastigani. Stat,
krc. ark. 2, 281. (Bog) nijednim nacinom ostavja
niko zlo nekastigano. Narucn. 54''. Nedu biti
kastigan. Korizm. 29**. Ki nisu kastigani. lOll*.
6a je kastigan uzu. Mon. croat. 192. (1509).
Kolino izraelsko jeste kastigato. A. J. Knezovid
263. Nozafalnost kolesom kastigaua. M. A. Rej-
kovid, sabr. 27. Ka§tigan 11 batina. Glasnik.
II, 1, 24. (1808).

c. sa se, pasivno. I zato se nima kaStigati
nijednu penu. Zak. vinod. 63. Ako se ki muX
najde, da se kastiga. 77. Tesko se ima ka§ti-
gati. Narudn. 69''.

KASTIGA VANE, n. djelo kojijem se ka§tigava.
J. Bogdanovid.

KASTIGAVATI, kastiga vfim, imp/, kastigati.

— isporedi kastigovati. — Od xviii vijeka. Niti
bi vajali kad bi tko koga po samoj pravdi ka-
gtigavao, niti bi opet va)alo da svaka po samomu
uiilosrdu oprastja. B. Leakovid, gov. 141. ,Ka-
Stigava nega a spava'. , Borne sam ga i kagti-
gava, pa uekud sve svedno'. J. Bogdanovid.

KAStiGOVANE, n. djelo kojijem se kastigttje.

— Stariji je oblik kaStigovanje. — Izmedu rjed-

KA§TIGOVAI^E

891

2. KAT, a.

nika u Vukovu. Jesi dostojan vekSega kaStigo-
vanja. Transit. 69.

KASTIGOVATI, kiStiffujdm, irnpf. vidi ka§ti-
^avati. — Postaje od kastig: Hi kastiga. — Od
xvni vijeka (all vidi i kaStigovane), a izmedu
rjecnika u Bjelostjenievu (praes. kaStigujem, vidi
kod ka§tigati) i u Vukovu (,be8trafen' ,punio, ca-
atigo').

a. aktivno. Pravda svitovna ogi^em ih ka§ti-
guje. A. Ba6i6 58. Da naa ne pokara i ne ka-
Stiguje za zlooe nase. 339. Neumfie, ne viruj
da tebe kaStigujemo. A. T. Blagojevi6, khin. 19.
U ovaj dan sva pomankaia moje 2ene kaStiguiem.
D. Rapid 88. IWlade karaju i ka§tiguju. B. Lea-
kovid, gov. 140. Da ga kaStiguiemo, povikase
sejaci. M. D. Mili6evi6, zim. ve6. 317. Turska
vlasfc nije ni§ta u6inila da nesove ubilce kasti-
guje. omer. 186. Jedan sreski na6elnik danas
nije samo organ onom ministru koji ga je po-
stavio, koji ga unapreduje i koji ga mo2e ka§ti-
govati. medudnev. 16.

b. pasivno. Biti 6e oStro ka§tigovan. B. Lea-
kovi6, gov. 42. Bi6e ka§tigovana. Glasnik. n,
1, 15. (1808).

C. sa ae, pasivno. Da se prije tavnicom ka-
Stiguje nego ... M. A. Rejkovid, sabr. 63. Niti
SG dostojnije ikojom pokorom danguba more ka-
Stigovati, nego izagnaAem viSnim. D. Rapid 145.
§ta rad mogao bi se po svakoj pravdi oStro ka-
Stigovati. B. Leakovid, gov. 97.

KA.§TI^i, m. vidi ka§tio. — isporedi ka§tej. —
Na jednom tnjestu xviii vijeka gdje mj. \ ima i
radi slika. Znam, da ima pet ka§tija, men kib
Baska, Dubasnica, sedam mitrih opatija ... J.
Kavanin 147*5.

KASTHjANKA, /. isporedi kastejanac. Kasti-
}anka, vrst vinove loze crna grozda (u Dalma
ciji, Danilo). B. Sulek, im. 141.

KASTIO, kistjela, m. vidi gradac, h), vidi i
1. grad, a, a) i kula, tal. castello. — isporedi
kasteo, kasteo, kastej itd. — Talijansko se e
shvatilo kao 6, te je u juinom govern postalo je,
a u zapadnom i (u istocnom nije dosta potvr-
deno, ali vidi kasteo). — Stari hi nominativ sing.
(koji nije potvr den) bio kagtel ; kod Stokavaca se
mijena krajne \ na o, a pred ovijem u juinom
govoru § wa i : k^gtio ftako je i u ace. sing.) ; u
drugijem oblicima po hercegovackom govoru tje
postaje de: kisdela, kisdelu itd. (vidi naj zndni
primjer). — Akc. se mijena u gen. pi. kastjela
(kasdela, kastila). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (kastio, kula ,arx'). Gra-
dovi i kastjeli. Zborn. 43*. U gradovijeh. i u
ka§tjelijeb. 45*. Mad koji bjese izkrvavjen na
kaStio od svetoga andela. 63*. Dva od udenikov
Aegovijeh hodabu u kastio. N. Ranina 124*>. luc.
24, 13. Razgledajudi Bog svrbu ka§tjela. 137a,
exod. 14, 24. Koji bjehu dosli iza svakoga ka-
gtjela od Galilee. 142b. luc. 5. 17. Tuj se je
druzina na obid skupila kon Uzmanid-mlina i
kol nib kastila. P. Hektorovid 11. Kastil pod-
lo2i§te srdadca. P. Zoranid 4^. Ja imam tolike
gradove, tolike kastjele i polace. M. Orbin 77.
Bi usilovan vratiti se oni vecer u Betaniju u
kagtjelu Marte. P. Baksid 10. Zidat kastjele u
ajeru. (D). Poslov. danic. Kada te puk slidjase
po gradovib i kagtilih. M. LekuSic, razm. 62.
Prid vratijem su od dvora tri kastjela sagradena.
Nar. pjes. bog. 118. Ode Jovo put kasdela. Nar.
pjes. berc. vuk. 243.

KAStO, adj. vidi katkad. — Sloieno: kad i
§to, isporedi gdje§to. — -d- obicno ispada (ali
vidi: Djakovdana ili Mirdidana, a kadsto si oboji

nadu. Osvetn. 3, 41). — V naSe vrijeme, a iz-
med:u rjecnika u Vukovu (.zuweilen' .subinde').
I coek dini (kaSto) sto bode, a kamo li Bog.
Nar. posl. vuk. 106. Ka§to je i glavnica lijepa
vai'dica. 133. O kako bi gdjekofi starci sredni
bili, da imaju koga, da im ka§to ka2e u odi!
Vuk, pism. 71. Ka§to dode po koje od poznate
momdadi. iiv. 57.

KAStOR, «». dabar, vidi kastor. — U jednoga
pisca XVII vijeka. More se prilikovati kripost
od mira ka§toru §to jest jedna Sivina ... P. Po-
silovid, cvijet. .55.

KAStRADINA, /. tal. mlet. castradina. slano
meso bravfe. — isporedi pastrva. — U naSe
vrijeme u Duhrovniku, u Boci, u Crnoj Gori. —
U Crnoj se Gori kaze i kastridina.

KAStRAT, m. kao da je ime nekakvoj ptici.

— U narodnoj pjesmi xviii vijeka gdje ima samo
adj. posesivni kastratov. Na glavi na negovoj
Xarkula od auha zlata, za kojom je iarkulom
b'jolo perje ka§tratovo, koje perje prikriva kona
dobra i junaka. Nar. pjes. bog. 87. — Da nije
kakogod postalo od struthion, noj?

KAStRATOV, adj. koji pripada kaUratu, vidi
kastrat.

KA§TRENE, n. djelo kojijem se kaStri. Jerbo
de poslije ovoga kastrena grane i ista mladica
mlogo brzje, gusde i visje narastiti. I. Jablanci
181.

KAStrInA, /. osobina onogn sto je ka§tro.

— U na§e vrijeme. Bez svake kastrine pide. P.
Bolid, vinodjel. 2, 137. Pide prijatnom kagtrinom
usta i jezik errize i razdraSava. 2, 30^ KaStrina,
chem. jdie herbe', tal. ,acerbiti'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.

KASTRIOTI6, m. vidi Kastriotid. — Na jed-
nom mjestu xviii vijeka. Stije se u zivotu gla-
sovitoga viteza KaStriotida koga mlogi zovu
Skenderbegom. F. Lastrid, ned. 390.

KA§TRI0T0Vl6, m. vidi Kastriotid i Kastri-
otid. — U jednoga pisca xvm vijeka. Mad Ka-
striotovida Jurige. F. Lastrid, od' 234.

KASTRITI, kastrim, impf. vidi hastriti. —
Od XVIII vijeka u Slavoniji, a izmedu rjednika
u Stulicevu (v. okaStriti). Vaja nega po vrbu
onako kastriti. I. Jablanci 180. O kako je lipo
i drago bagdoanu, ono stablo kako se kastri. D.
Rapid 241. Sad se kastrit i srizivat bode. J. S.
Re|kovid 11. Ova vaja da vejacom kastri. 74.

KAStRUN, kastriina, m. tal. castrone, skopac,
uskop^enik (brav). — U Bjelostjencevu rjecnika:
kastrun, skopec ,vervex'.

KASUTI61, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 21.

1. KAT, na jednom mjestu u pisca Dubrovca-
nina xvi vijeka mj. kad ti, t. j. ka(d) t'. Spo-
men' se, kat mio bib i kad mi kti riti: .Vesela
8 tobom bib ovako umriti'. D. Ranina 25*. —
U akademickom izdanu stoji kad.

2. KAT, m. tur. qat, bora, dio, strana, stepen,
pod, red, put (krat). — U nasemu se jeziku upo-
trebjava u nekijem od ovijeh znacena. — Akc. se
ne mijena (gen. pi. kata),

a. pod, isporedi 2. boj, 2, sprat, tavan. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,so-
lajo, palco' ,contignatio, tabulatum') i u Vukovu
(,das stockwerk' ,contignatio' s primjer om: Kuda
na dva kata, cf. boj, tavan). Kude trgovca Durda
Mandrovida u dva kata. M. A. Rejkovid, sat.
B5b. Odnese satrenoga u naj visi kat svoje kude.
sabr. 27. Kad mjesto ,kat' imamo rijed ,pod'

2. KAT, a.

892

1. KATALENA

(,Ona s' krade od poda do poda*), §ta 6e nam
nepoznata ,g:ornica'? Vuk, pism. 45.

b. jedna od djevi, iz kojijeh je sastav}en dur-
bin, te se jedna u drugu uvlaci Hi izvlaci. — U
narodnoj piesmi na§ega vremena. On izvadi
durbin od bi^ura, pa ga. izvi na dvanaest kata.
Nar. pjes. vuk. 3, 143.

e. red naiinen od gajtana na odijelu (isporedi
opsav, optok). — U nase vrijeme, a izmedu rjed-
nika u Vukovu (,eine reihe echniire am kleide'
8 primjerom: Udri tri kata gajtana). Te mi
ispredi malu kosuju od sto lakata, od devet kata
Vuk, 2iv. 1.5.

il. niz, striika (n. p. bisera). — U nase vrijeme.
Jedne oboce od sto dukata, od sto dukata, od
devet kata. Vuk, ziv. 18.

0. cijeio odijelo, promjena halina. — U nase
vrijeme. A na sebe tri kata hajina. Nar. pjes.
vuk. 2, 227. Dao bih mu zlatan kat hajina Nar.
pjes. borm. 1, 359. Preporuceno im, da nacino
jost jedne 6ak§ire i kapu gospodaru, i tako da
se sastavi ceo kat a|ina. Djelovod. prot. 175''.

3. KAT, m. tuff, konski rep pozla6en (?). ,Lipo
ga je care darovao, dao mu je dva kata od zlata'.
M. Pavlinovid.

1. KATA, /. Catharina, Katarina, ime zensko :
ako je KAta, to je ipokoristik, ako je Kata, to je
augmentativ ; u naj vecem dijelu primjera ne
moie se znati jeli jedno Hi drugo. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (Kata, stam-
pano Katta ,Catterina' .Catharina' 177a), u Bje-
lostjendevu (,Katta' , Catharina'), u Voltigijinu
(Kata ,Catarina' ,Katharina'), u Danicicevu (hyp.
Katarina).

a. KAta. — Akc. se mijena u voc. Kato. —
isporedi Kate. — Po svoj je prilici ovaki oblik
u ovijem primjerima: Kaata h6i Dertdaseva.
Spom. sr. 1, 78. (1406). Za svit uzmite divice. .
koja Katu, koja svetu Baru. M. A. iiejkovid, sat.
C6a. Kojoj Fata, onoj ime Kata. Nar. pjes. juk.
401. — I kod imena bi}aka, vidi kod Kate i
Lijepa Kata.

b. u ovijem se primjerima ne zna, jeli KAta
Hi Kata; visa je prilika dajeprvo. Gospa Kata.
Mon. Croat. 327. (1555). Imenom Kata. 310.
(1599). Gospa moli Isusa za Katu. M. Divkovii,
kat. 136. Gospojam Mariji, Ori i Kati. B. Ka§ic,
fran. i. Plac gospoje Kate. I. Ivanisevic 320.
U fratara Kato sveta iglica so draga hrani. J.
Kavaiiin 323*. S bogojubstvi koja od s. Jozipa
na kastelu, a od porodena Isusova u s. Kate
pravovirnim otvoriate. J. Banovac, razg. vii
N. p. imas odluku uzeti Katu, pak ti podmaknu
Jelu. 269. Kre§evo s. Kate. Norini 60.

2. KATA, grc. prijedlog xard, po. — Ujednom
spomeniku xv vijeka (i otale u Danicicevu rjec-
niku) ima kata godinu sa znacenem: svaku go-
dinu. bice po bugarekom jeziku, isporedi stslov.
kata dtnb, bug. kata den, kata nedeja, kata go-
dina; isporedi i span, cata, soaki, tal. c&tuiio,
cadauno, svaki. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
{xc.Tu). A ostasni dva na desetL tisudt i petb
(dukatb zlatihb) da ihi. posilajutt kata godinu.
Mon. ferb. 527. Da posilajutt vise refieni harac
...kata godinu. 528. (1481).

3. KATA, rijed bez smisla §to se dodaje sprijeda
supstantivima u narodnijem zagonetkama, n. p.
Kata ban bije, kata rci idu, kata mrve nose, od-
gonet(aj : ]udi (kad na glas zvona idu u crkvu
i nose poskuro). Nar. zag. no v. 124. — vidi i:
Kata-bam bije, kata-mravi idu, kato-mrve nose.
58. vidi i katabije, katakoca itd.

KATA-BAM, vidi kod 3. kata.

KATABIl^E, n. u narodnoj zagoneci. Kokotan
pqje na }epar-po)e; katarizi biju, katabije beru.
(Misle se fiobani i ovce u poju). Nar. zag. nov.
238.

KATAFIC, m. va}da od tal. rijeci ,catabugia',
t. j. zatvor. jStavili ga va katafid'. F. Simci6 u
Volosku (u Istri). Mali se ni bal ni §ibi ni ka-
tafi6a. Nar. prip. mikul. 11.

KATACjrIJA, /. u Stulicevu rjecniku: ,8trigili8'.

— Va^a da je gdje pisac zlo protitao rijei ka-
§agija.

KATAJA, /. Kitaj, Kina. — Po staroj rijeci
(uprav turskoj) Kataj iz srednega vijeka. — O
jednoga pisca xviii vijeka. Sin velikoga khaua
iz Kataje. M A. Eejkovi6, sat. L3''.

KATAKOCA, /. u narodnoj zagoneci nasega
vremena (vidi 3. kata). Katakoca poplo6ica, od-
gonetjaj: nokat. Nar. zag. novak. 144.

KATAKOMBA, /. vidi katakumbe. — U pi-
saca nasega vremena. Katakomba, hist. arch,
.katakombe', frc. ,catacombe', tal. ,catacomba'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KATAKUMBE, /. pi. srlat. catacumbae, pod-
zemna mjesta gdje su se ukopavali prvi Krscani.

— U dva pisca xvii i xviii vijeka. Bihu poko-
pani u mistu izvan Rima, ko se zove katakumbe.
F. Glavinic, cvit 180^. Zude koga sveta tila
s katakumba rimskih primit. J. Kavanin 318>.

KATAKUZIN, m. KavxaxovLrivoi, grcko pre-
zime (u prvom primjeru moze biti ime musko).

— U Danicicevu rjedniku: Katakuzint ,Cantacu-
zenus' : , Jelaca', zena despota Stefana Lazarevi<ia,
bjese ,dtsti Katakuzina Paleologa otb grada Ga-
lata'. (Okdz. pam. saf. 73). Knez ,Manojlo Ktta-
kuzinfc' vlastelin hercega Vladisava 1466 (Spom.
sr. 2, 129).

KATAKUZINA, /. zensko ime prema Kata-
kuzin. — U Danicicevu rjecniku: ,Cantacuzena'.
(Gospoda Katakuzina', kdi Durda despota (Mon.
Serb. 359—360 god. 1429. Okaz. pam. §af. 63. 64).
za grofom cilskim Ulrihom (,Orlihb'). (Okdz. pam.
saf. 63. 64). Katakuzina. (77).

KATAL, arap. tur. qatl, ubojstvo. — Nalazi
se u na§e vrijeme u narodnijem pjesmama ali
samo sloseno s ferman: katal-ferman, sto znaci:
careva (turska) naredba da se ko ubije. A evo
ti dva katal fermana. Nar. pjes. juk. 597. Al'
dopado careva delija, u ruci mu katal-ferman
bill. Nar. pjes. marj. 151. I dade im tri katal-
fermana. Nar. pjes. petr. 2, 452.

Kata LAC, katAlca, m. jamica u fiovjeka vise
jabuke pod grlom. — U na§e vrijeme oko Stona.
M. Milas.

KATALANI, m. pi. judi iz Katalonije, srlat.
i tal. Catalani. — U jednoga pisca xv vijeka
kojemu nije bas jasno o kakou narodu govori.
Simt bo bezboznyimb jezykomb, jeze Frugy i
Turky, jasi 2e i Tatari, Mogovari i.e i Katalani
i profiii mnogoimenovanii jezyci prisbdb.se togda
na Svetuju Goru . . . Danilo 311. Jedini bo ihb
jeze Fruzi i Eimjane, zovomi Katalani i Mogo-
vari, idoSe prezb more vb svoju si zemju. 354.

— U jednoj Kacicevoj pjesmi pominu se viSe
puta Turci katalani, ali ovo ne moze biti na-
rodno ime, nego va^a da znaii: morski gusari
(zar od arap. qattal i qatil preko turskoga je-
zika). UdariSe kano mrki vuci na Kor6ulu ka-
talani Turci. And. Ka6i6, razg. 172^. Zajedrise
neveseU Turci katalani nevirni ajduci. 172^.

1. KATALENA, /. vidi Katarina. — U Da-
nicicevu rjecniku: ,KataIena', £ena kraja Dragu-

1. KATALENA

893

KATANAC, a.

tina. (Okdz. pam. §af. 69). bila je k6i ,kraja ugrt-
skago'. (B2). cf. Katelina. Druga bje§e rod Jo-
leni Sandajevici, moiebiti kii hercega Stjepana
1442. (Mon. serb. 415. Spom. sr. 2, 121). cf. Ka-
tarina. Dvorkina iste Jelene, k6i nekoga Nikolo :
jKataleni, da§teri Nikolene'. (Mon. serb. 41 ti.
Spom. sr. 2, 122 god. 1442). — vidi i: Katalena,
aoc. Katalenu, Katal§nu. S. Novakovii, pom. 69.
2. KATALENA, /. Katalena Sirova i Katalena
Suha, dva sela u Hrvatskoj u zupaniji bjelu-
varsko-kriievaikoj. Razdijej. 110.

KATALET, m. tal. cataletto, mrtvacki sanduk,
nosila. — U dva pisca Dalmatinca xvji i xviii
vijeka. Na ureSenje nosila mrtafikoga kataleta
ili od groba. B. KaSic, rit. 141. Gdi nose prazan
katalet iliti vam nosila za mrca. J. Banovac,
pred. 97.

KATALI, adj. va^a da je tur. qatly, boran,
nabran, saborit. — Ne mijena se. — U narodnoj
pjcsmi bosanskoj naSega vrcmena. Katali ga
barjak poklopio. Nar. pjes. petr. 2, 665.

KATALINA, /. vidi Katarina. — isporedi Ka-
telina, Katalena. — Od xv vijeka. Katalinu.
Danilo IB. Katalina. 44. Katalinoju. 98 (m
drugijem rukopisima s -e- mj. drugoga a, vidi
Katelina). Katalina. S. Novakovii, pom. 69.

KATALINCiCA, /. Eana viridis, vrsta iabe.
u Babmoj Gredi. — isporedi 2. katolicanka.

KATALINIC, m. prezime (po majci Katalini).

— U Dalmaeiji. Schem. sib. 1875. 26.

KATALINKA, /. ime bi]ci. — Postaje od Ka-
talina. Katalinka, (prema lat.) flos s. Catharinae
(Ilija Sabjar), Linaria Tulg. Mill. B. Sulek, im.
141.

KATALINSKI, adj. uz nekakvo rnjesno ime u
sredovjecnoj prici o Aleksandru Velikome. — U
rukopisu xv vijeka. Aleksandar liih fiekaSe na-
rediv se s vojskom pri Katalinskom po}i na Vi-
taliskom poju. Pril. jag. ark. 3, 242. (1468). —
U drugijem rukopisima drukcije. Aleksentdrr.
ie cekase ibt pri Kostolomejskomt (luze) vojsku
Daredivfc. i pnspese grazdane na Vitalijsko poje.
Aleks. novak. 80; drugdje: pri Katalintscemi.
luze; pri Kastilisceni luze; pri Katalonskomu
lugu na yita|i>skomu po^u.

KATALINA, /. vidi Katalina. — Pr^je nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 69.

KATALOG, m. xardcXoyog, catalogus, vidi 1.
imenik, popis. — V prvom primjeru od tal. ca-
talogo. — Od xviii vijeka kod pisaca. Al' sve-
taca kataloga bilo 'e stokrat jos toliko. J. Ka-
vanin 340^. Taksa za dnevnike, novine, kataloge,
prospekte. Zbornik zak. 2, 264.

KATALONAC, Kata]6nca, m. iovjek iz Kata-
lonije. — isporedi Katalani. — U Sulekovu rjei-
niku: ,Catalonier'.

KATALONICA, /. iensko cejade iz Katalonije.

— U Sulekovu rjecniku: ,Catalonierin'.

KATALONIJA , /. Catalonia, pokrajina u
Spanskoj. — isporedi Kataloiia. — U jednoga
pisca XVII vijeka. U krajestvu Katalonije. F.
Glavinid, cvit. 246*. — 1 u Sulekovu rjecniku:
jCatalonien*.

KATALONSKI, adj. vidi katalinski. — Koji
prtpada Kataloncima ili Kataloniji. u Sulekovu
rjecniku : ,cataloni8ch'.

KATALOI^A, /. vidi Katalonija, tal. Catalogna.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Put Manrese
grada malahna od Kataloue. B. Kasid, in. 13.

KATA-MEAVI, vidi kod 3. kata.

1. KATAN, m. vidi katana.

a. u pravom smislu. — U Voltigijinu rjei-
niku: ,soldato a cavallo, cavaliero' ,reiter'.

h. ime sto ga nova mldda nadjene kom muskom
u kuci. u Levcu. Javor. 1880. 689.

c zovu jarca gdjekad i katanom (mad. katoua
,eque3'). F. Kurelac, dom. zi7. 39.

2. KATAN, m. rijec Sto se govori u djetinoj
igri (uidi pipavica). — Moie biti da je isto Sto
katanac, 2. — U naSe vrijeme, a izmedu rje6-
nika u Vukovu (cf. pipavica). Gusen gusenica
palipu§ka palipan dr£' se, seko, za katan, katan
bio dulistan. Vuk, rjecu. kod pipavica. iiv. 286.
M. D. Mili6evi6, ziv. srb. 3, 35.

1. KATANA (k4tana), m. (vojnik) konanik, mole
biti tur. qatana u istom znacenu, ali je ovo po
svoj prilici od mag. katona, vojnik. — Po pra-
vilu je u jednini muskoga roda, a u mnozini
zenskoga, ali ima u narodnijem pjesmama i pri-
mjera u kojima je i u jednini ienskoya roda. —
Od xvi vijeka, a izmedu rjednika u Bjelostjen-
cevu (, miles equestris 1. eques'. 2. katana kopjanik
,conthocorus'. 3. lovas ,equiso, agazo, famulus
eques, servus eques'), u Stulicevu: ,us3ero' ,eques
(apud modernos Pannoniae populos quos bodie
Ungaros dicimus)'; u Vukovu (,ein krieger zu
pferde' , miles eques'). Skupivsi nic katan. Mon.
Croat. 231. (I527j. Pet stotina katana. I. Zani6i6
103. Katane pod vladom Laudona usta§e. 167.
Ako li me poslusat necete, podignudu ungarske
katane. And. Ka6i6, razg. 216''. Gled', kako
rani Turak katanu po desnici kruto. M. Ka-
tancid 47. Evo se iz daleka ukaza jedan katana
8 malom cetom. D. Rapid 183. Skidaj ruho, ne-
znana katano! Nar. pjes. vuk. 2, 67. Pa otrca
drumom za svatovi sa sest stotin latinskih ka-
tana. 2, 153. Tri bijade sastavi katana. 2, 251.
Otislo je trideset katana, odveli su dvije voje-
vode. 2, 500. Pjan katana pod jelikom spava.
3, 118. Zdravo da si, neznana katano! 3, 266.
On usede na kona svojega i usede trideset ka-
tana. 3, 559. Sest stotina bijada konika, sve
katane }uta oklopnika. 3, 564. 1 pred nima pa-
sina katana beg Gin^-aga iz done krajine. 4, 443.
Kako ja§u primorske katane. Nar. pjes. borm.
2, 164. Ona kesa sto u katana visi doje ostrag.
Vuk, nar. pjes. 3, 399. Koji je bio u katanama.
Bos. Vila. 1890. 117. — I kao prezime xvi vijeka.
Pred Simonom Katanom. Mon. croat. 297. (1592).

2. KATANA, /. vidi 2. Katanija. — U dva
pisca XVI i xvii vijeka. Iz grada Katane. F.
Vrandic, ziv. 40. Podiva telo ove divice u Ka-
tane (,Catanae') od Sicilije. F. Glavinid, cvit. 48b.

KATANAC, kitanca, m. vidi lokot, od tal. ca-
tenaccio (zasovnica, mandal). — Akc. je zabi}e£en
kako je u Vukovu rjecniku i ne mijena se; u Du-
brovniku je drukiiji: katinac, katinca, i kakav
je u gen. sing taki je u ostalijem padeiima, osim
nom. i ace. sing., i voc. : katance, katanci, i gen.
pi. katandca. — Od xvi vijeka.

a. M pravom znacenu. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (katanac, katancid ,luketto' ,clau3trum');
u Stulicevu: ,luccbetto' ,(est species serae)'; u
Vukovu : jdas anbangeschloss' ,sera apposita'
(,franz.' le cadenas). Katance stavib na njeke
zle jezike. M. Driid 239. Ke vjencane zave-
zuju vrazijem rijecma i katanci. J. Kavanin
452*. Ab, katancima gvozdenijem kude bismo
suprod nemu zatvorali. B. Zuzeri 347. Tu se
katanci zatvoraju. F. Lastrid, ned. 324. Glode
katance. (Z). Poslov. danid. Na vrati' je devet
katanacab. Pjev. crn. 163^. Tri sepeta, sva tri
pod katancem. Qb^. A na bravi dvajest kata-

KATANAC, a.

894

KATAEINA

uaca. Nar. pjes. stojad. 1, 48. Na koje vratima
golem katanac visi. F. Juki6, zem^. 30. All se
nadose vjerni Judi koji nega, u prkos svim bra-
vama, rezama i katancima, uvedose u harem. M.
£). Milicevid, omer. 37. S travom na katanac
vrata tripiit udariti. V. Bogisid, zborn. 405. A
katancima zatvarali. Bos. vila. ia9U. 300. Niti
ima brave ni katanca. Ib92. 451. Katanac, lokot.
u Lici. D. Trstenak.

b. ime bijci i cvijetu. — Izmedu rjecnika u
VukovH (jdas gelbkraut' ,E,eseda luteola Linn'.).
Katanac, Reseda luteola L. (Panfiic). B, Sulek,
im. 141.

KATANCAC, katancca, m. dem. katanac. — U
Stulicevu rjecniku : uz katan6i6. — nepouzdano.

KATANCAD, /. coll. vidi kod katance.

KATAN6e, katanceta, n. dem. 1. katana. —
Mjeste mnozine trebalo bi da bade koltktivno ime
katan6ad. — U na§e vryeme. To mlado katan6e.
Jacke. 64. Da si zdravo, od mora katance! Bos,
Vila. 1889. 157. — / kao preeime ill muski na
dimak. Pisato Vasi Katancetu iz Ku6evca. Dje-
lovod. prot. 10. Da prizove Vasu Katan6e. 10.

1. KATANCIC, m. dem. katanac. — U Mika-
(inu rjeiniku kod katanac, i u Stulicevu: ,luo-
chetto piccolo'. — I u naie vrtjeme. J. Bogda-
novi6,

V r

2. KATANCIC, m. preztme (poznatoga pisca
Slavonca xvni vijeka). ,Vate Math. Petro Ka-
tanchich Pannonio'. M. Katan&i6 i.

KATANCINA, /. augm. katanac. — U nase
vrifjeme. J. Bogdanovi6.

KATANEA, /. vidi 2. Katanija. — U jednoga
pisca XVII vijeka. U Katanee (,Cataneae') gradu
mij 12 od Siragose. F. Glavinid, cvit. 411b.

1. KATANIGA, /. vrsta lose. Katanica, weisser
mosler (u Brodu). B. Sulek, im. 141.

2. KATANICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Katanici. Sr. nov. 1871.
818.

KATANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Milija Katanid. Bat. 320. Marko Katani6. 415.

1. KATANIJA, /. coll. kao plur. 1. katana. —
U nase vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu
(,die krieger zu pferde' ,milites equites'). Pa
uzima trista katanije. Nar. pjes. vuk. 2, 250.
Ode k vragu mlada katanija. 2, 252. Katanija
brzo izginula. Nar. pjes. u Bosni. D. Surniin.

2. KAtaNIJA, /. grad u Siciliji, gr6. Kutuvi],
lat. Gatane i Catina, u novije doba Catanea i
Catania, tal. Catania. — isporedi 2. Katana, Ka-
tanea. — U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mtkaftnu (Katanija, grad u Siciliji
,(Jatana') t u Beknu (,Catania, citt^ nobile di Si-
cilia' jCatana' 176''). Dojde u Kataniju, kra-
Jestva Sicilije mesto. F. GHavini6, cvit. 47*.

KATANl&TE, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
iarevackom. Vinograd u KataniStu. Sr. nov. 1875.
447.

^ KATANOVAC, Katanovca, m. ime mjestu u
Sumadiji. — U rukopisu nasega vijeka. Znano
da je kako me uze duhovnik Ananije i(z) Suma-
dije, mjesta Katanovca... Starine. 10, 261.

KATANOV16, »». prezime. — U na§e vrijeme.
Kosta Katanovic. Bat. 232.

1. KATANSKI (katanski), adj. koji pripada
katanama. — Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjendevu (katanski 61ovek ,militari8 homo')
gdje se naj prije nahodi, i u Vukovu (,den krie-
gern eu pferde gehorig' ,militum equitum'). Ve6

daj mi ruo katansko. Nar. pjes. vuk. 1, 587. I
oblaci katanske ha^^ine, i katansko sedlo na ku-
lasa. 3, 265. Krojte svilu po katansku. Jacke.
188. Na nama je katansko odelo. Nar. pjes.
horm. 2, 381. — I kod mjesnoga imena: Brdo
Katansko u Srbiji u okrugu smederevskom. Vi-
nograd u Brdu Katanskom. Sr. nov. 1866. 74.
Vinograd u Katanskom Brdu. 1870. 592.

2. KLATANSKI, adj. koji pripada gradu Ka-
taniji. — U jednoga pisca xvi vijeka. Po svemu
gradu katanskomu. F. Vranci6, ziv. 45.

KATAPETAZMO, n. (grcka rijec) zavjes. —
U Danicicevu rjecniku: xuTaniTaa/xa ,aulaeon'
8 primjerom: Prilozi se sije katapetazmo hramu
presvetyje bogorodice hilandarskyje (Mon. sorb.
245 god. 1399).

1. KATAK, m. ime spremi na koju se preda
snuje prije nego se navije na taru (stan) koja
se zove snovafia. u Lici. F. Kefele.

2. KATAK, m. tal. catarro, nem. katarrh (od
xaTccQQovg, lat. catarrhus), nahlada, nazeba, hu-
navica, u sirem smislu upala iU zapala koje mu
drago aluznice (sluzne opne, membrana mucosa).
— Od XVI vijeka. Bol od boka, febre, katari.
Korizm. 2^. Zubi ti izpadaju od ieze i katara.
I. Sordid, pjesn. 68. Dohodeii svrhu tebe katar,
glavoboja, groznica ... D. B.api6 116.

3. KATAE, m. vidi Pataren. — xviii vijeka.
Katari iliti vam Patareni. A. d. Costa 2, 18.

KATAE.ENA, /. vidi Katarina. — 0 jednom
primjeru xv vijeka, i otale u Daniiicevu rjecniku
(gledaj Katarina), t u drugom xviii vijeka (radt
slika). Grospodi Katareni Sandajevici. Spom. sr.
1, 85. (1407). Sveti Erik, kra^ muceni sveske
zemje omrazene, bla^en Ulfon, drag vjereni Bri-
gide i otac Katarene. J. Kavanin 303'>.

KATARGrA, /. vidi katarka. — U jednoga
pisca Dubrovcanina nasega vremena. Jedan brod
na suho istegnut sa svijem katargama, prekrsta-
6ima ... M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 1868.
207. ,Krsta6id', orude gdje mala katarga zglaba
8 velikom. '209. Randa, veliko jedro na zadAoj
katargi. 213. Jedan mrnar koji je sredu imo,
kad udari brod o brod, uhititi se za celo katarge
preko k}una pruzene. 251.

KATARICA, /. omane kopiSde, motka od osti,
barjaka. cf. katarka. M. Pavlinovic. — Od iste
osnove od koje je i katarka.

KATARINA, /. Catharina, iensko ime, novogrc.
AixuTtQCvr]^ Kad^uQCpT] (od prvoga oblika postaje
Jekatarina koje vidi, rus. EKaTepaHa). — isporedi
Katerina, Katarena, Katalina, Katelina, Katalena,
Kata, Kate. — Od xv vijeka, a izmedu rjednika
u Daniiicevu. Deca gospodina vojvode Sanda}a
koje bude imati sb recenomt gospodomt Kata-
rinomi.. Spom. sr. 2, 50. (1406). (iospode Kata-
rina Sandajevice. 2, 53. (1406). Ako bi se zgo-
dila smrtfc Katarini. Mon. serb. 274. (1410). Od
gospode Katarine, Spom. sr. 1, 171. (1428). Ka-
tarini krajici bosanbskoj Stipana hercega o(ti>)
svetoga Save, o(ti>) poroda Jeline i kude cara
Stipana rojeni, Tomasa kra]a bosantskoga 2eni.
Mon. serb. 519. (1478). (rekao bih da je to Ka-
talena za koju se iz drugoga spomenika zna samo
da je bila rod Jeleni Sandajevici i hercegu Stje-
panu. cf. Katalena. D. Danicid). Dvije sestre
imaju, na ime Katarinu i Mariju. Mon. serb.
557. (1566). Sveta Katarina crikve katolicanske
dika. F. (ilavinid, cvit. 383'>. Na grebu Kata-
rine kra^ice bosanske. I. Andid, vrat. 173, Spo-
mena svete Katarine djevice i mudenico. I. Akvi-
lini 109. Katarinu iz Bosne. S. Margitid, fal. 67.

KATARINA

895

KATE

Lijepa Katarina iste hize, biju6 krajica od Cipra.
J. Eavanin 214a. A. od Sijene Katarina. 41 1*.
Katarina 6er duke Stipana od vase krvi koja bi
zaru6ena Tome kra)a od Bosne. J. Banovac,
razg. VI. Sto to 6iniS, Katarina? F. Lastrid,
test. ad. 81a. Sveta Katarina ka je bila jedina,
ka j' bila jedina oca KonStantina. Nar. pjes.
mikul. 139. — I kod mjesnoga imena : Sveta Ka-
tarina, mjesto blizu Rijeke u hrvatskom primorju.
Schem. segn. 1871. 80. moze biti da je isto §to
86 potnine xv vijeka. A z druge strane trsjo
svete Katarine. Mon. croat. 123. (1485).

KATARINCICA,/. ime bijci. Katarin6ica, Bellis
perennis L. (Rossi, u Karlovcu). B. Sulek, im.
141.

KATARININ, adj. koji pripada Katarini.
Pravom bogu Katarininu. F. Lastrid, test. ad.
86*.

KATARINKA, /. ime bijci. Katarinka, Aster
chinensis L. (Briic), cf. Lijepa Kata. B. Sulek,
im. 486.

KATARISTE, n. kop(a6a, kopje (n. p. kod
barjaka, kod osti). — Ista je osnova ito i kod
katarka. — (J Stulicevu rjeiniku : kataris6e jbasta,
lancea fuscinae', i u Vukovu: ,die fahnenstange'
,ha8tile vexilli', cf. kopjafia. s dodatkotn da se
govori u Crnoj Gori. — I u okoUni dubrovadkoj
u naSe vriieme. P. Budmani.

KATARIZ, vidi kod katabi}e.

KATARKA, /. drveni upravni pan (u nase
vrijeme i veliki gvozdeni kolac, uprav gvozdena
cijev) ito je usaden na ladi, da se na nemu raz-
tezu jedra (ako je velik, sastoji se iz dva i tri
komada te se svaki od nih gave katarka, vidi
kod katarga). — isporedi arbuo, jambor, jedrenak,
jedrilo, jedrnik. — Jamacno od grc. xardgTiog,
xarciQTiov, novogrd. xuTugrtov, xcctuqti, Hi boje od
novogrd. dem. xuTugrdxcov. — Akc. se mijena u
gen. pi. kitaraka. — Od xvii vijeka, a tzmedu
rjecnika u Mikajinu (katarka, arbuo, jambor od
drijeva ,albero della nave' ,malu8') gdje se naj
prye najiodi, u Belinu (.albero della nave' ,malu3'
bOa), u VoUtgijinu (,albero di nave' ,mastbaum),
u Stulicevu (katarka, jedrni pan ,malu8'), u Vu-
kovu (,der mastbaum' ,malus'). Digose se dva
protivna vitra, koji katarku od lade pribise. D.
Rapid 194. Na drvu jadarskomu (katarki) srid-
nemu. A. Tomikovid, ziv. 281. Smace Bozo
barjak sa katarke. Nar. pjes. stojad. 1, 102. Ne
mogu tvrdo dr^ati katarke svoje. f). Danicid, isai.
33, 23. A baba-finka kazu da se zove ona kota-
rica ladi na katarci. M. D. Mili(I:evid, pomenik.
5, 745. Prekrhana lezi katarka na krovu. Bos.
vila. 1892. 22. — I u drugom znadenu: Visoko
okruglo drvo na ladi za koje je upregnuto uze
Sto ga vuku }udi ili koni. u Posavini. F. Hefele.

KATARMA, /. uzda, tur. qantarma, qantyrma.
— Od xviii vijeka, a tzmedu rjecnika u Vukovu
(kao dijete slusao sam vrstu iz nekake pjesme:
,8ini, muno, da katarmu nadem', i mislim da
znadi ,uzda'). Neka svaki pozna da tvrdokorno
§to je, ono je na svako zlo prignuto, niti ga
ikoja katarma zauzdati more. tJ. Rapid 158. Ka-
tarma, uzda. (u Bosni). Z. Radoi!iid.

KATAROSKA, /. ime bi]ci. Kataroska (na
Krku), V. Kotoroska. B. Sulek, im. 141.

K AT AST A, /. lat. catasta, stratiite, vidi i 3.
kara. — U jednoga pisca xvii vijeka. Na to jo§
ved jadan eesar poveli ih na katastu poloziti,
t. j. na jednu dasku razpeti ter s konopi razte-
zati. F. Glavinid, cvit. 189—190.

KATASTAR, kitastra, m. driavna, javna kniga
(ili knige) u kojoj su zabi(ezene zemje i uopde
nepomicno imane Sto je iije, i po tome izracunan
porez, tal. catastro (obidnije catasto), »lem. ka-
taster (po Diezu bi postala romanska rijee od
srednelat. * capitastrum, glavarina, all vidi kod
katastik). — U naSe vrijeme. Patent kojim se
uvodi privremeni katastar zemjarine. Zbornik
zak. 1853. 391. Dok se ne svr§i o zemjarini
stalau katastar. 1, 168. Katastar zemjarine
(.grundsteuerkataster'). 3, 94. Katastar, stat.
,kat8 8ter', tal. ,cata8to'. B, Sulek, rjedn. znanstv.
naz.

KATASTATO, n. gr6. xuxaaTardv, nekakav
kolai ili pogaca (novogrc. xuxuaiuTdg, skrob). —
U rukopisu xv vijeka. Da jastt ie i katastato
[xaTciaTcnov znadi vrst tijesta. Jagid). Sredovjefin.
lijek. jag. 83.

KATASTIK, m. vidi katastar. — Po Danididu
bi postalo od gr6. xcerdazc^^ov (?), ali mislim, da
je od novogrd. xaraaTaTixdv^ popis. — xv i xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danidicevu (katastik
, tabulae' xardaii^ov). Da se odi.pise u katastiku
pod ovomej zapisu dge bude upisano. Spom. sr.
2, 107. (1442). Molimo gospostvo dubrovadko
da ovt listt prtpiSu u velikomt katastiku du-
brovadkomt. 2, 111. (1447). Zapovidamo, da
ucine novo kazalo ali katastik od dobar od tr-
peze opdene. M. Bijankovid 117. UcinivSi po-
mjivo katastik, inventarij i libar od prijatja i stra-
tjenja. 151.

KATASTITO, n. vidi katastik i katastar. —
U jednom primjeru xv vijeka, i otale u Danidi-
cevu rjecniku (gledaj katastikt). U katastito
prepisatt, Spom. sr. 2, 80. (1423).

KATASTRALAN, katastralna, adj. koji pri-
pada katastru. — U pisaca nasega vremena.
Katastralan, stat. ,katastral- (in zus.)' ; katastralna
mapa ,kata8tralkarte' ; katastralna mjeradina ,ka-
tastralmessung'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

KATASTROFA, /. (obicno nenadni) veliki (i
cesto strasni) preokret, promjena. kaie se i u po-
eziji (osobito dramaiickoj). — Od grc. xaTaaTQoifn]
preko zapadnijeli jeztka, isporedi nem. kata-
strophe, tal. catistrofe. — U nase vrijeme kod
pisaca. Katastrofa, grc. v. Prekret. — ,Kata-
strophe', phil. stil. xuTciaTQOipri ,umschwung, wen-
depunkt', prekret, katastrofa. B. Sulek, rjedn.
znanstv. naz.

KATAVA, /. iensko ime. — Prije naSega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 69.

KATAV16, m. prezime (po majci Katavi). —
U naSe vrijeme. Schem. bosn. 1864. iv. ix. xiv.

XXVII.

KATE, /. hyp. Katarina, vidi 1. Kata. — Akc.
se mijena u voc. Kate. — Po eapadnijem kraje-
vima od xvx vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,Catterina' ,Catharina' 177*) i u Bjelostjencevu
(vidi kod 1. Kata). Prim', Kate, suze ove! D.
Zlatarid 99^, Kate Sveska, da ni dala dojkam
bludnijeh dojilica ... J. Kavanin 302^. §to Te-
reza i Kate od Sijene nam objavi. 452i>. Ode
Kate uprav k nemu. P. Knezevid, pism. 107.
Sveta Kate, k ognu gnate; sveti Niko, na ogaA,
sinko; sveti Vlaho, nemoj plaho. (Z). Poslov.
danid. S. Kate Sijenska. Blago turl. 2, 164.
Kate 2ena Petrova povarkala je Jakova. A. d.
Costa 1, 156. Kate mu je podala sto cekina.
2, 94. Ali i Kate od milina vedrobistre carske
odi naoblaci, lice mina. J. Krmpotid, kat. 81.
Kate Cupilli Splitkina. I. J. P. Ludid, izk. 36.
Sveta Kate od Sijene. razg. 91. Da je liegva

KATE

896

KATELINA

Kate jo§ iiva. Nar. pjes. istr. 6, 20. Sad ziberi,
Kate, koga tebe drago. Nar. pjes. mikul. 139.

KATEDRA, /. uprav grc. xad-sSQu, stolica, upo-
treblava se u na§e vrijeme hod pisaca u osobitom
smislu kao ucitelska stolica, i uopce u prene-
senom smislu, kao ucitelska sluiba, ucitelska cast,
predavane. — U ^ulekovu rjeiniku: .katheder'.

KATEDRALA, f. lat. (ecelesia) cathedralis,
tal. cattedrale, glavna, stolna, saborna crkva,
matica. — Od xvii vijeka (ali vidi i katedralski).
Poslati 6e ih k parokom crkve pristolne kate
drale. B. Kasi6, rit. 66, Ovdi u na§oj katedrali.
Starine. 12, 5. (1696). Crkvu katedralu oli ti
maticu. M. Dobreti6 295.

KATE DEAL AN, katfedralna, adj koji pripada
katedrali. — Od xviii vijeka. U matici to jest
katedralnoj crkvi. M. Dobretid 65.

KATEDKALSKI, adj. koji pripada katedrali,
katedralama. — Od xv vijeka. S pecatom crikvo
katedralske. Mon. croat, 93. (1463). Nacin svoje
crkve katedralske. Narufin. 12a.

KATEGORIJA, /. grc. xaryjyoQCa, uprav sto se
0 cemu moie kazati (predikat), pak u filosofiji
(naj prije od Aristotda) upotrebjena rijed za na-
znacene naj opdenitijih osobina kojima se §tu
razlikuje od drugoga. u novije doba znaci uopce •
vrsta, fela, red itd. — U naSe vrijeme kod pi-
saca. Koji u jednu od slijededih kategorija spa-
daju. Zbornik zak. 1, 246. Urednici od iste ka-
tegorije popet se imaju u vi§ji razred pladevni.
1853. 2b0. Svaki momak spadaju6i ka kojoj od
pomenutih kategorija ili opredijejen za slu^bu
vojnifiku . . . 1865. 236. Kategorija, phil. ,kate-
gorie, allgemeine aussage od. pradicament, ka-
tegorie', xaTTqyoqCa. B. Sulek, rje6n. znanstv. naz.

KATEGORlCal, adj. vidi kategorski. — J3
Sulekovu rjecniku: ,kategorisch'. — Od gri. xa-
T7]yoQix6g preko zapadnijeh jezika.

KATEGORSKI, adj. (u filosofiji) o sudu, izreci,
0 kojoj se ne sumna, kod koje nema uvjeta. —
isporedi kategoricki. — Postaje od kategorija.

— U nase vrijeme kod pisaca. ,Kategori8cb',
pliil. bezuvjetan, kategorski. B. §ulek, rjecn.
znanstv. naz.

KATEHETA, m. uiitel vjere (hri§6anske ih
krscanske) u Skoli, grc. x«T?;//jT?;f. — vidi kate-
keta, katihet. — U nase vrijeme kod pisaca. Da
djeca dobiju pomenutu nastavu, a nastavnici i
katehete sarazmjernu nagradu. Zbornik zak. 1873.
119.

KATEHETICkI, adj. koji pripada katehetici.

— U naSe vrijeme kod pisaca. Kateheticki iz-
raci za 2upni6ki ispit. Zbornik zak. 1853. 163.

— I u §irem smtslu, o nauci, kad ucite} toliko
puta ponav^a nauku dokje ucenik upamti. Kate-
hetifiki, stil. ,katecheti3ch', xaT7];(i]rix6g. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

KAT^JHETIKA, /. u6ene vjere (hriicanske ili
krscanske), nem. katehetik. — U naSe vrijeme
kod pisaca. Katehetika ima se predavati na
preparandiji. Zbornik zak. 1868. 223.

KATEHISMUS, m. vidi katokizam. — Ime
knige naitampane u Tubingi god. 1561.

KATilKETA, m. vidi kateheta. — U naSe
vrijeme kod pisaca. Ima se za nauku vjere na-
mjestiti poseban pla6eni kateketa. Zbirka zak.
1, 277. — D Sulekovu rjecniku: ,katechet'.

KATiiKETlCKI, adj. vidi katehetidki. — U
Sulekovu rjeiniku: ,katechetisch'.

KATilKETIKA, /. vidi katehetika. — U Su-
lekovu rjeiniku: ,kateohetik'.

KATEKIZAM, kat^kizma, m. kniga u kojoj se
uci vjera krhcanska, tal. catechismo, nem. kate-
chismus. — Nalaze se i oblici katekizmo, kate-
kizmuS, kateki2am, katekizmo (koje vidi napose).
t doa naj prva primjera moie biti da spadaju
pod katekizmo. — Neki pisci pisu nom. sing, bee
a: katekizm. — Od xvii vijeka, a izmedu rjed-
nika u Htulicevu (katekizm ,christiana doctrina,
christianae doctrinae institutio' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara). Po nauku katekizma rim-
skoga. B. Kasid, rit. 2. Neka naspomenu pra-
vovirnim od kriposti i dilovanja od ovoga sakra-
menta iz katekizma rimskoga. M. Bijankovic 31.
Koja bi se zamjera ovoga katekizma mogla pri-
nijeti. J. Matovic xiii. Drugi dio katekizma
rimskoga. 123. Katekizm rimski. i. iv. 528.

KATEKIZATI, katekizam, pf. nauiiti koga
vjeru krscansku, pa i uopce nauciti koga ito (ispi-
tavajuci ya i iskusavajuci tako negovo znane),
tal. catechizzare — Od xvii vijeka. Od popa
jurve katekizana. B. Ka§i6, rit. 46.

KATEKIZAVATI, katekizavam, impf. kateki-
zati. — Nema potorde.

KATEKIZMO, n. vidi katekizam. — Od xvii
vijeka. Kako ode katekizmo (,cathechi8mo')
rimsko. I. Ancid, svit. 133. Kako govori kate-
kizmo (,catechismo'). J. Filipovid 3, 218''. Ka-
tekizmo rimsko. F. Lastrid, od' 114. — U jed-
noga je pisca xviu vijeka muskoga roda po ta-
li janskomjeziku. Katekizmo (, catechismo') rimski.
J. Filipovid 1, 208^.

KATEKIZMUS, m. vidi katekizam. — V jed-
noga pisca Slavonca xviii vijeka u kojega stoji
katekismus, ali jamadno treba onako citati. Pak
dicicu oni u&e stiti katekismus i Boga moliti.
M. A. Rejkovid, sat. C8b.

KATEKIZOVATI, katfekizujem, impf. vidi ka-
tekizavati. — U Sulekovu rjecniku: ,katechisiren'.

KATEKIZAM, kat^ki^ma, m. vidi katekizam.

— Od xviii vijeka. Katekizam od sabora triden-
(tinskoga). A. d. Costa 1, 142. Kum pd kate-
kizma oli od nauka, a ne od krStena. M. Do-
bretid 40.

KATi^KlZMO, n. vidi katekizam i katekizmo.

— Od XVIII vijeka. Katekizmo iliti nauk rimski.
J. Filipovid 3, 16*. M. Dobretid 3.

KATEKUMEN, m. catechumenus (od gr6. xa-
rr]Xov/j.tvog)., covjek druge vjere koji se priprav}a
da primi krUene. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecniku u Stulicevu (v. novovjerac). Svoje djelo
bi kuda od katekumenova. B. Kasid, in. 77. Ka-
tekumen ili uvidbani ima se krstiti u crkvi. 20.
Sli§a s. Martin ki jos katekumen biSe. F. Gla-
vinid, cvit. 8*. Basilio katekumen bise, t. j. za-
pisan med verne. 186^. Katekumeni, t. j. oni
koji u6e stvari potribite za krstit se. J. Banovac,
razg. 216. Zato se stavi medu katekumene iliti
ucenike nauka krstjanskoga. F. Lastrid, od' 376.

KATEKUMENA, /. £ensko ce}ade kao kate-
kumen. — U jednoga pisca xvn vijeka. Eme-
rencijana bududi joS katekumena, t. j. u broja
cnih, ki su upisani da budu kr§doniki. F. Gla-
vinid, cvit. 32^.

KATEKUMENICA, /. vidi katekumena. — V
Stulicevu rjecniku: v. novovjernica.

KATEKUMENSKI, adj. koji pripada kateku-
menima. — Od xvn vijeka. Polak uja svetoga
katekumenskoga. I. Andid, vrat. 218.

KATELINA, /. vidi Katarina i Katalina. —
U Danidicevu rjecniku : ,Katelina', Sena kra}a
Dragutina : ,Katelina krajica di>§ti velikago kraja

KATELINA

897

KATKAD

agrtskago Stefana', piSe joj pod likom u Dur-
devim Stupovima (Gijferding, bos. 139) cf. Ka-
talena. — I u primjerima pisca Danila kod Ka-
talina ima u drugijem rukopisima Eatelina.

KATi^RINA, /. vidi Katarina. — Od xv vijeka,
a izmedu rjeinika u Daniiicevu (gledaj Katarina).
Gospode Katerine Sandajevice. Spom. sr. 2, 49.
(1406). 55. (1407). Gospode Katerine (Sandajeve
iene). 1, 102. (1411). Da je gospoda Katerina
u ku(ii kneza Tyrttka Boroviniia. 1, 171. (1423).
Da prSda gospodi Katerini. 1, 172. (1423). Po6-
tenoj gospodi Katerini kneza Tvrktka Borovi-
ni6a. 1, 172. (1423). Svete Katerine od Sijene.
A. Gu5eti6, roz. mar. 89.

KATETOLIJA, /. rijei zlo nacinena po lat.
Capitolium. — U rukopisu xv vijeka. Izide no-
§tiju taj iz Rima i sosadb nis Katetoliju. Sta-
rine. 22, 212. u drugom rukopisu: izbgbdb is Ka-
padole.

KATICA, /. dem. 1. Kata. — Od prije naSega
vremena. S. Novakovi6, pom. 69.

KATI61C, m. prezime (po majci Katici). —
Od prije naSega vremena. Stipan Kati6i<^. Stat,
poj. ark. 5, 312.

KATI6IN, adj. koji pripada Katici. Vele po-
Jubjenoj g. Mariji Katidinoj bratufiedi svojoj. P.
Bak§i6 211.

kAtIC (Kati6, Katid), m. prezime (po majci
Kati). — Od XVI vijeka. Petr Kati6. Mon. croat.
229. (1527). Stipana Kati6a (.Kattycha'). 288.
(1587). On se , Katid' ba§ pridivkom pi§e. Nadod.
62. Anselmo Katid. Norini 81. Katie Janko iz
sela Eoga6e. Nar. pjes. vuk. 4, 178. Mucno bilo
Katid-Simeunu. 4, 281. Junak srpski Janko
Katid. Vuk, poslov. 194. ^jubisav Katid. Eat.
327. Kitid, prezime. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevid. — / kod mjesnijeh imena: Katida
grob, M Srbiji u okrugu podrinskom. Zemja kod
Katida Groba. Sr. nov. 1868. 444. — vidi i Ka-
tidi, Katid- selo, i kod Katidev.

Ki.Tl6EV (Katidev, Kfi,tidev), adj. koji pri-
pada Katicu. — Kod mjesnoga imena: Katideva
Suma, M Srbiji u okrugu poiarevackom. l^iva u
garni Katidevoj. Sr. nov. 1868. 87.

KATI61, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uiiikom. K. Jovanovid 151. — vidi i: Kukutnicu
magla pritisnula do Katida junackog gnijezda
Nar. pjes. vuk. 4, 526.

KAT16-SELO, n. zaselak u Hrvatskoj u iu-
paniji liikokrbavskoj. Razdije}. 40.

KATIDRA, f. u dva primjera xv i xvi vijeka
kao da je isto ito katedra (ali je u smislu kao
prijestol), vidi i katrida. StaSe u onoj polaci
katidra zlata. Tondal. star. 4, 116. Ivan bi po-
stavjen u katidru biskupovu. Ivan trog. 4.

KATIHET, m. vidi kateheta. — U Sulekovu
rjeiniku ; ,katechet'.

KATIHI8IS, m.(?) vidi katekizam, grd. xtxri^-
XV'^i'S- — U Sulekovu rjecniku: ,katechismus'.

KATIHUMENIJI, srgrd. xKTrixovfj.iva (n. pi.),
gorna galerija, gorni trijem u praooslavnoj crkvi
gdje va(a da su prije katekumeni stajali a poslije
zenske (Ducange, gloss, med. et inf. graecitatis).
— U rukopisu pisanom crkvenijem jezikom, ali
oblik nije jasan: u drugom primjeru kao da je
katihumeniji nom. (sing. Hi pi.), a u prvom je
katihumeni gen. sing. PrSosveStenyj ie kirb
Sava Vbsegda smatraaSe jego o6ima svojima ott
katihumeni svojego, tako bo mesto jestt, na
nemi.2e etojaaSe, jako dobre stgledovati jemu
VBsa tvorimaja Vh nutri> crtkbve bo^tstvbnije.

IV

Danilo 244. Tu ie i pomostb sttvori prezB Au
vb vysotu jeJe imenujett se katihumeniji, po
liembie iti arthijereju vb crbkovt boibstvbnuju.
371.

KATIKET, m. vidi kateheta. — U naSe vrijeme
u Istri. Mali se ni bal ni meStra ni katiketa.
Nar. prip. mikul. 11. Katiket ,catechi8ta'. D.
Nemanid, 6ak. kroat. stud. 65

KATIL, m. arap. qatil, tur. qatil, krvnik, ubilac.

— U na§e vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu
(vide krvnik). On pogubi pet turskih katila, pet
katila Bjelobrkovida. Nar. pjes. vuk. 4, 528.
Gledaj sam svoje katile. Pjev. cm. 68^. A ve-
ziri rifidanski katili. Ogled, sr. 165. Blago mene
jutros! kad mi je Bog smaknuo s vrata onakova
katila. Nar. prip. vrd. 59. Katil bio sebi svojim
no2em. Bos. vila. 1890. 184.

KATIN, adj. koji pripada Kati (od Kdta
KAtin, od Kata Katin). Svrha Katinije veraS.
M. Divkovid, kat. 184. — I kod mjesnijeh imena :
Katina Ada, mjesto u Srbiji u okrugu Sabaikom.
ZemJa zvana Katina Ada. Sr. nov. 1869. 60. —
Katina Bara, mjesto u Srbiji u okrugu biograd-
skom. Sr. nov. 1873. 87.

1. KATINA, f. selo u Bosni u okrugu trav-
nidkom. Statist, bosn. 65.

2, KATINA, / vidi 2. Katanija. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Do§ad§i u Ka-
tinu, mje§tani toga grada ne samo ga (Stezikora)
primiSe s velikom dasti ... D. Kanina v*.

KATINAC, Katinca, m. ime mjestima.^

a. u Srbiji u okrugu pozarevadkom. Niva nad
Katincom. Sr. nov. 1872. 136.

b. vrelo i suma u Slavoniji u iupaniji viro-
vitiikoj.

KATINCT, Katinaca, m. pi. selo u Slavoniji u
iupaniji poze§koj. EazdijeJ. 122.

KATINCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Petra
i Martina Katincidev selo jedno. Mon. croat.
308. (1598).

KATINI6KI BRIJEG, m. vinograd kod Tere-
zovca u Slavoniji u virovitidkoj zupaniji.

KATINOVAC, Katinovca, vi. selo u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 87.

KATINKA, /. dem. Kata Hi Katarina. M. D.
Milidevid, srb. 1040. — Vala da je rumunski
oblik.

KATISMA, /. rus. (gri.) KaeHcna, jedan od 20
dijelova psaltira. — isporedi katizma — U ru-
kopisu XVIII vijeka pisanom (rusko)crkvenijem
jezikom, Katisme i nausticu mozet ditati. Glasnik.
56, 146. (1733).

KATISTE, n. mjesto kod sela Vodideva u
Bosni, gdje je bila crkva sv. Kate.

KATIZMA, /. vidi katisma. Bos. vila. 1888. 26.
—1892. 142.

KATKA, /. dem. kada (kaduna). — V naSe
vrijeme. Zarobih dvije katke mlade. Pjev. cm.
242a. Pa zavika katku Melde Hanku. Nar. pjes.
horm. 1, 413. Nijesam ti, katka, za konaka. Nar.
pjes. u Bosni. D. Surmin.

KATKAD, adv. kad i kad, kadgod, kojigod put.

— isporedi katkada, ka§to. — Uprav sastavjeno
kad-kad, te se d ispred k izgovara kao t (ali^ se
nalazi pisano). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,dann und wann' ,subinde').
Modno liemu kadkad odoli. J. Kavanin 201*'.
Medu kojim kadkad obidaju zamisati se i isti
ubojice. F. Lastrid, test. 120^. Po krajestvu ne-
beskom razumije se kad raj nebeski, kad s. crkva

67

KATKAD

898

KATOLICKI

katol., vojujada na zemji, a kadkad milosti i ostali
darovi Bozi. ned. 95. Da ga je kadkad car molio,
kadkad pritio. A. Kanizlid, kam. 34. Stari otci
kadkad govore. 183. Dal' se zgodi kadkad i to.
V. Dosen 22''. Nahodi se kadkad }udi brez ra-
zama. 55*. Dobiti se kadkad more. 87*. Da
on kadkad i na cinu gleda. M. A. Ee|kovi6, sat.
DSb. Zena koja kadkad k nemu dojde. 13^.
Zdravje tila kadkad, ako bude koristno za spa-
sene duSe, zadobil. I. Velikanovid, uput. 3, 147.
I guska katkad na ledu poarne. Nar. posl. vuk. 95.

KATKADA, adv. vidi katkad. — Od xviii
vijeka. Ovo rodstvo kadkada je plemenitije od
rodstva po naravi. A. Kanizlid, utoc. 29. Koji
nede kadkada ni jednoga koracaja ufiiniti. fran.
43. I marva muku ima vukudi saonice po blatu
i kadkada snig iz dvora u gradove, kada ga u
sokacih po kamenu nestane. M. A. Be^kovid, sat.
A6a.

KATKADASNI, adj. koji katkad biva, dogada
se. — U nase vrijeme. U slucajevih katkadaSne
zaprjeke. Zbornik zak. 2, 849.

KATKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
segn. 1871. 110. Schem. zagr. 1875. 263.

KATKODI, adv. vidi kadgod (i kodi). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ova ista kadkodi sa-
borna naredjenja zovu se. A. d. Costa 1, 3. Pop
zlamenuje kadkodi svu skupstinu redovnisku,
kadkodi dostojanstvo, a kadkodi stareSinstvo.
1, 37.

KATKON, conj. netom. Slovinac. 1881. 418.

KATLAN, m. tursko ime musko. — U narod-
n{jem pjesmama nasega vremena. No mu stari
veli Katlan aga. Pjev. cm. 22^. Ogled, sr. 53.

KA.T]^jATI, kit}am, impf. vrvjeti. Kitjati .wim-
meln'; kit|a ,e8 wimmelt'. u (5acka i Rudnickoj.
S. Novakovid.

KATMAR, m. kao da je rijec turska, ali je
nijesam nasao ni u jednom rjecniku. — U nase
vrijeme.

a. smrad, gnus: katmar se vidi na sudu jal'
na jizbini (po Zagorja). M. Pavlinovid.

b. tjelesna mana (u Vrgorcu). M. Pavlinovid.

kAtMER, m. tur. qatmer (adj.) pun (o cvijetu),
punocvjetan, znadi u nasem jeziku §to i (pun?)
karanfil {tur. qatmer qaranfyl). — isporedi ka-
trem. — U na§e vrijeme u narodnijem pjesmama.
Vjetar puse a katmer miriSe. Nar. pjes. vil.
1867. 716. Od bola se na katmer naslana. Nar.
pjes. petr. 1, 25. Nije katmer cvijet za svakoga.
1, 213. Da miriSe katmer s karamfilom. 1, 236.
A moj dragi moj katmer rumeni. 1, 294. Katmer,
karanfil. 1, 344. — ^esto je sastav}eno s al : al-
k4tmer, vidi kod 2. al. Dragi dragoj (sic) al-
katmerom budi. Nar. pjes. here. vuk. 110. Semboj
Niko i alkatmer Jovo. Nar. pjes. petr. 1, 230.
Rukom mahnu, alkatmer zapahnu. 2, 619. Al-
katmere gospodsko cvijede, svak te here, za sva-
koga nijesi. Nar. blag. mehm. beg kap. 347.
Ako ti nikne alkatmer. Bos. vila. 1890. 244. Al-
katmer i albaber i ru2a. 1892. 267.

KATMERKA, /. ime ovci. Orahovac u Bosni.

KATNA, /. ime iensko (va\a da je isto sto
Kata). — Prije nasega vremena. Kattna. S. No-
vakovid, pom. 69.

KATN16, fft. prezime (po majci Katni). — Od
XVI vijeka. Matijem Katnidem. Mon. croat. 339.
(1596). I Katnida i Mrvajevida. Ogled, sr. 39.
Katnid. Schem. segn. 1871. 110.

KATOLICIZAM, katolicizma, m. katolicka
(rimska, zapadna, krScanska) vjera, tal. cattoli-

cismo, nem. katholicismus. — U nase vrijeme
kod pisaea. Ali je papstvo i katolicizam nepri-
jate} srpstvu. M. Pavlinovid, razg. 22. I tc ^u-
lekovu rjecniku: ,katholicismus'.

1. KATOLICANKA, /. iensko ce}ade katolicke
vjere. — O iSulekovu rjecniku: ,katholikin'.

2. KATOLICANKA, /. Rana viridis. u Nijem-
cima u Slavoniji. — isporedi katalindica (uprav
gatalincica).

KATOLICANSKI, adj. koji pripada katoli-
cima, katolicizmu, katolidanstvu, vidi katolidki.
— Fostaje uprav od katolidaski tijem sto se do-
daje n kao da ima adj. katolican. — Od xvi
vijtka, a izmedu rjecntka u Belinu (,di catolico,
,catholicus' 177^), u Voltigijinu (,cattolico' ,ka-
tholisch'), u iStulicevu (,catholicu8').

a. adj. Od svete crkve katolicanske. A. Gu-
detid, roz. jez. 265. U svetoj crkvi katolicanskoj.
A. Komulovid 29. Zove se katolicanska, to jest
opdena. I. T. Mrnavid, nauk krst. 1702. 8. Ja
dr2im i opovidam viru katolicansku. P. Posi-
lovid, nasi. 119'>. Da zudim i hodu umrijeti u
onoj vjeri katolicanskoj. I. Akvilini 323. Ovo
su dva poglavita otajstva svete vire katolicanske.
L. Terzic 175. Ne reci protiva crkvi katolican-
skoj. S. Margitid, ispov. v. U ono dvanajest
clanaka vire katolicanske. 25. Naredbe sv. crikve
katolicanske. F. Parcic 21. Nauciteji katoli-
canski. A. Badid 218. Biskupi katolicanski. 250.
Po ukaranu svete crkve katolicanske. 268. Na
pravu viru katolidansku. J. Banovac, pred. 116.
Ovo je istina katolicanska. razg. 51. Da se
jednom poganinu obrati zena na svetu viru ka-
tolicansku. 170. Na zdravje i jakost duse moje,
i svi poglavica, starisina, pripovidalaca, misnika,
i redovnika katolicanske vire. B. Pavlovid 19.
U svetoj crkvi katolicanskoj. 1. A. Nenadid, nauk.
239. Vira katolicanska jest Stovati jedinoga Boga
u trojstvu. F. Lastrid, od' 19. Poznajudi istinu
katolidansku. A. Kanizlid, kam. 16. Da on viru
katolicansku primi. fran. 84. Ogledalo zakona
katolicanskoga. E. Pavid, ogl. vii. Drugi pobi-
go§e u Italiju za saranit avoj 2ivot i viru kato-
licansku. And. Kacid, razg. 21. Po liegovu i
ostali suzana pripovidanu okrenuse se mnozi na
viru katolidansku. 74. Ispovidamo rimski kato-
licanski zakon. M. A. Re|kovic, sat. A7b. Osim
ovih imaju dvi crkve, katolicanska jedna a druga
grckoga zakona. BS^. Crkva rimska katolidanska.
sabr, 25. Crkva katolicanska. Blago turl. 2, 220.
Za uzmnozene s. vjere katolicanske. J. Matovid
III. Ja sam Krsdanin vjere katolicanske. Pisa-
nica. 8. Ukrijepi me udobno i utvrdi katoli-
canskom vjerom. I. M. Mattei 294. Sto je crkva
katolidanska? T. Ivanovid 40. Polek duha svete
crkve katolidanske. A. Tomikovid, ziv. 276. U
pravom smo zakonu katolicanskomu. B. Leakovid,
nauk. 24.

b. adv. katolicanski, po katolickoj vjeri. — U
jednoga pisca xviii vtjeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,catolicamente' ,catolice' 177aj gdje se
naj prije nahodi. Mi virujudi katolidanski, da...
F. Lastrid, test. 248^.

KATOLICANSTVO, n. vidi katolicizam. —
radi oblika isporedi katolidanski. — U na§e
vrijeme. Od same oporbe proti katolidanstvu.
M. Pavlinovid, razl. spis. 84.

kItOLI^ASKI, adj. vidi katolidki.

KATOLICkI, adj. koji pripada katoUcima,
katolicizmu. — isporedi katolidanski. — Stari je
oblik katolidtskyj (Hi ka^olidtskyj), i postaje od
katolik'B (ka^olikii) nastavkom i>sk; k pred i>
mijena se na d, a & isprva se mijena na a (ka-

katoliCki

899

KATRAN

tolidaski koji je oblik poslije postao katolifianski
koji vidi); u nase vrtjeme obicno h ispuda kao
I B, te tako imamo oblik katoli&ki, koji se ipak
ne potvrduje prije naSega vijeka. — Fostaje od
grc. xuVolixos, opci, i prim^eno je vec u prasla-
vensko doba, all vafa da ne kao narodna, nego
kao teoloyicna rijec: premda i zapadna i istocna
crkva ovako se Jednaico naziv^u, obicnije se Kr-
§cani zapadni zuvu katolici, dok se istocni Hri-
seam zovu pravoslavni (pQd-oiSoi-oi,^ kod cega je
rijec do^u zio prevedenaj, alt, kako rekoh, to je
samo u knizevnom jeztku, a sam narod razlikuje
vjere imenima Krs6anin i HriScanin, pak za
uvredu jedni druge zovu Vlasima, E,ka6iiua itd.
t Sokcima, Latinima itd. — Da je vec prasla-
venska (kntzevna, teologicna) rijec potvrduje se
tijein sto u ceskoin jeziku iina katolick^, u po^-
sicom katolicki, u ruskom KaeoauiecKik (ill ka-
*0JiuHecKiiiJ za pravoslavnu vjeru (a sa zapadnu
KaTo^HHecKiM po zapadnijem jezicima). — Izmedu
rjecntka u Htulicevu (po ruskome katoliceski uz
katolicanski) i u Danicicevu (katolifitskyj ,catho-
licus').

a. katolifiaski. — Od xv do xvu vijeka. Fratrom
svete crBkve katolicaske vire rimtske reda sve-
toga Frantciska. Mon. serb. 379. (1434). Od
crkve katolicaske. Mon. Croat. 107. (1470). Vi-
ruju . . . u sfetu crikaf katolicasku. Bernardin
192. Ki su svete vere katolicaske obsluziteji.
Narucn. 39*>. U sv. materi crikvi katolicaskoj.
Korizm. 41''. tivetu vjeru katolidasku. Zborn.
19a. Viruju u crkav katolicasku. S. Budini6,
sum. 4'>. Simbol i spoznanje vere katolicaske.
Kateh. 1561. El*. Svetu crkvu katolicasku. M.
Divkovid, nauk. 139. Tvojom pravom katoli-
fcaskom virom. M. Alberti v. Svetu crikvu ka-
tolicasku. 1. T. Mrnavic, ist. 8. Utvrdi ovu ka-
tolicasku jistinu. Michelangelo. 38. Branenje
svete vere katolicaske. 73. U slavnoj crkvi ka-
tolicaskoj. M. Jerkovid 82. Crkva katolicaska.
1. Anci6, svit. 35.

b. katolidki. — U na§e vrijeme. — U §ule-
kovu rjecniku: ,katholi8ch'. — / kod mjesnoga
imena, vidi kod Kompo^e.

1. KATOLIK, adj. vidi katolicki. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,catolico' ,ca-
tholicus' 177a). Mnozastvo katolikih i inudrih
dokturi. Korizm. lul*. Crkva katolika. M. Ve-
tranid 1, 42. Ovo je sto vam pisem pravi i isti-
niti nauk krstjanski i opdenski, to jest katolik.
B. Gradi6, djev. 143. Prekrstiti filoveka kato-
leka jes . . . greh. §. Budini6, sum. 68^. Da je
sveta majka crkva katolika to jest op6ena. M.
Divkovi6, nauk. 141. Scinili su op6eno svi pi-
saoci katolici pravovijerni. B. Kasic, in. 7. Za-
§to govorenje jest katoliko. F. Glavini6, cvit. xx.
iSvaki zato nacin jest katolik. I05b. Prid nau-
citeji katolici. P. Kadovci6, ist. 154.

2. KATOLIK, m. covjek koji pripadd zapadnoj,
rimskoj, krseanskoj crkvi, Krseanin. — vidi kod
katolicki. — Kao kntzevna, teologicna rijec moze
biti praslavenska, isporedi rus. KaTOAHK-B, ce§.
katolik, po}. katolik. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (katolik, pravovjernik ,catholicus'), u Bje-
lostjencevu (katolik, pravovernik ,catliolicu8'), u
Voltigijinu (,uomo cattolico' ,ein katholischer'),
u Stulicevu (,vir catholicus'). Katolici cine stvo-
renje takmeno stvoriteju. S. Budinii, sum. 32*.
Avgustin posta katolik. F. Glavini6, cvit. xviii.
Pak' u ki gredu svaki nevirnici, heretic!, i jos
katolici, ki s' u grihu smrtnomu umrli. L. \tn-
buski 19. Jer joj u6ini sina katolikom. J. Ba-
novac, pred. 54. Ovi Desa bi§e dobar katolik.
And. £aci6, razg. 44. §to biste vi kazali da se

katolici nazovnu pravovjernici ? M. Pavlinovic,' "
razg. 13. .-;t ..-r'

KATOLISTVO, n. vidi katolicizam. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. A katolistvp je
latinstvo. M. Pavlinovi6, razg. 13.

KATO-MKVA, vidi kod 3. kata. , ,

KATOR, m. nitmi ureSena skuja \na bijelom
platnu. I. Krsiavi, list. B7.

KATEABUNA6, m. (u Mainama) 7 sve&tenika
obuku odezde izvradene i uzmu u ruke po svijedti ;
okrenutu naopako, pa proklinu onoga koji ja §to'
u6inio (a ne zna se ko je). U Bjelopavli6ima ovo •
se zove ,kletvena bdeuija'. dodatak u naj no-/"
vijem izdanu Vukova rjecnika.- —^' Po svoj pri-^
lici postaje od grc. xaraQdojuai, proMinem, vidi
katramunada, isporedi katramuna6, katramunoda,
katramunaca.

KATRAM, »2. vidi katran, tal. catrame. — Od
xvii vijeka po zapadnijem krajevinta, a , izmedu
rjecnika u Vukovu (vide katran s dodaikom da '
se govori u Crnoj Gori i s primjerom iz narodne
pjesme: Namazase prahom i katramojn), Cini,;.
napuniti ju smole, ulja i katrama. B. Kasi«, per..'
105. Poll iz magle crna dima goruc katram. I.
Gundulic 521. Gradani s vrilim paklom, katra-
mom i u}em kuie polijudi brzo sa2ego&e. And.
Kacid, razg. 100. U bacvu katramom obliveim.
Nar. prip. vuk.^ 236. '

KATEAMATI, katrimam, pf. namazati ka-
tramom. — Ima part, praet. pass, katraman m •
jednoga pisca xviii vijeka. TJzmi stupe k^tr^.-,
mane. J. Vladmirovid 41. ' - ,.

KATEAMIJNAC, ?». vidi katrabunad, — ',• V
jednoga pisca nasega vremena (iz Budve). Di-
zadu o svbm trosku katramunad (kletvene mo-
litve). S. i^ubisa, prid. 100.

KATEAMIJNaCA, /. vidi katrabunad. — Ovu
sam rijec cuo od pomoraca Bokeja koji su tvr-
dili da je grcka rije6. P. Budmani.

KATEAMIJNOCA, /. vidi katrabunad. — U
jednoga pisca Bokeja nasega vremena. G'rdka
katramunoda do devetoga kojena a oca na sina
dopire. V. Vrcevid, niz. 322.

KATEAMUNACA, /. vidi katrabunad. — 'V
jednoga pisca Dalmatinca nasega vremena. I ,
kaluderskih katramunada. Pavlinovid, razl. spis. ',
146.

KATEAN, m. kao gusto i crnkasto u^e so$(y-
bitijem vonem Ho se dobiva iz drva i iz ug\ena
suhom destilacijom (cineci da ishlapa na vatri),
sto se upotreb{ava naj cesce kod brodov]a pa i '
kod drugoga cega da se ne pusti prolaziti voda ; •
gori bez stijena (fitila) s mnogom cadi itd. —
Arap. tur. qafran (od cega je i tal. catrame, vidi
kod katram). — Od xvu vijeka, a izvteSu rjec-
nika u Vukovu: ('franz.' goudron, ,ital.' catrame)
,da8 schiffpech, ther' ,pix liquida, axungia'). Tko
se dotakne katrana ili pakla izmr^ade se. M.
Eadnid 361^. Kako su osudeni obuceni u svite ^
paklene . . ., katranom obojene. S. Margitid, ispov.
48. Ne moie se udaviti kano drakun katranom.
fal. 171. Tko se katrana dotakne, oblatidft se
o nega. F. Lastrid, test. 188*. Katran odes mije-
sati, pak se upaziti, da se ne oblatis. 187--188.
U po podne ode sunce pomrcati kako katran.
ned. 11. Tko se dotakne katrana opoganide se
od nega. 149. Pakleni katran od lakomosti. 170.
Ogan, katran i sumpor trpiti. A. J. Knezovid
170, Udiniti hodu, da opet tvoj nos miris pripia,
ali ne drugi nego od katrana i sumpora. D, .
Eapid 4. Namazase prahom i katranom. Nar.

SATSAN

900

1. KATUN

pjes. vak. 2, 88. Namaza je lojem i katranom.
2, 92. Namaza je voskom i katranom. 3, 43.
Tri kazana katrana. Bos, vila. 1886. 124. — U
ovom primjeru kao da enact: pakao, pix. Katran
cmi kad je samliven bude bio. M. Kadni6 144'>.

KATRANA, /. mesto zajedno s lufiem i san-
trafiem u kom je la6 naslagan zove se ,katr&na'.
Nasla^u se zub]e lu6a u trostran, s jedne strane
otvoren santrad, kao kapa ili plast sena, pobu-
saju se odozgo, pa se tako na vrhu zapale te luc
polako gori, a dole ispod katrane isti6e katran
a drvena korita ill a rape a zem}! ma}evima
nabijene i dobro doladene kako katran ne bi u
zemju odlazio. Katran se pe6e naj vi§e u uSickom
okrogQ, i vedina U2i5ana se^aka od katrana do-
bija novae za porez, so, pa i za 2ito, koje tamo
slabo rodi u planinskim predelima gde bor, jela,
i smr^a rastu. M. Durovid. — Kaze se i kiitra-
nigte.

KATEANGIJA, m. covjek koji pefie katran, a
i onoga koji ga prodaje, i u opSte s nime radi,
zovu katran^ijom. M. Durovid.

KATRANICA, /. 8ud u kojemu se hrani katran
(za mazane kola). — U Vukovu rjeiniku: ,das
gefass fiir die wagenschmiere' ,ya8 in quo axun-
gia asservatar*.

KATRANIStE, n. vidi katrana.

KATRANITI, kitranim, itnpf. mazati katra-
nom, — U naSe vrijeme u Lici. ,Uzmi katrana,
pa ovu vufiiju na dna, kad god rastjece, zaka-
trani'. ,6ome sam je na sve strane katranio, pa
svedno, opet ra3tje6e'. J. Bogdanovid.

KATRANENE, n. djelo kojijem se katrani. J.
Bogdanovid.

KATRE, /. pi. nem. gatter, reSetka. — U ru-
kopisu XVIII vijeka. Katre (,gitter') od gvozdija...
Glasnik. 56, 128. (1733).

KATRE M, m. vidi katmer, od iega postaje
premjeStanem slova. — Sastavjeno s al nalazi se
u narodnijem pjesmama nasega vijeka. Ce§6e
medi puca niz nedarca da ne mo2e ni alkatrem
prodi, a kamo li ruka od janaka. Nar. pjes. here,
vak. ill. Alkatrem, kita nekakvog erjenog
cvijeda. 357.

KATRGA, f. grc. xdnqyov (odakle je i tur.
qadyrga), golija, galija. — Od xiii do xv vijeka,
a izmedu rjeinika u Dani6i6evu (katrtga ,navi3'
xdT(Qyov). Ott svojihfc katri>gi> jedinu ugotovavt
Domentijan^ 171. Posla vi> katrtga. 172. Imasmo
glasove po mora od<> katn>gi> bnetadbcdhb. Spom
sr. 1, 33. (1400). Mina njekoja katrtga bne-
tadtka . . . i a tojzi katrtzi spovedahu da su nd-
koji Turfcci. 1, 125. (1415). — / kao mjesno ime:
selo u Srb^i u okrugu smederevskom. K. Jova-
novid 148.

KATRI6, m. ime mjestu. — Prije naSega vre-
mena. Katridt. S. Novakovid, pom. 134.

KAtRIDA, /. stolica. — Rijed je romanska sto
je postala od gri. xad^iSqa, tal. mlet. carega. —
Od XVI vijeka po sjevernoj Dalmaciji i u Istri.
Na katride nove visoko sedoSe. M. Marulid 84.
PoseSda te na zlatu katridu. Nar. pjes. istr.
2, 34. Sedela je majka na zlatoj katride. 2, 41.

KATRIDALIC, m. prezime. — xvi vijeka.
TomaS Katridalid. Mon. croat. 191. (1509). —
isporedi Katridarid.

KATRIDARIC, m. prezime, vidi Katridalid.
Tomasa Katridarida. Mon. eroat. 208. (1521).

KItRIDICA, /. dem. katrida. — U naSe vri-
jeme. Zrasla mi je narandiea zimi zelena, pod

non mi je katridica svilom pletena. Nar. pjes.
istr. 2, 141.

KATUL, vidi katal. Evo meni katal-ferman
dode. Nar. pjes. horm. 1, 115. Ako bide katal
ferman, Mujo? 1, 470.

KATUL6aSK[, adj. vidi katalidaski. — 0
jednom primjeru glagojskom xvi vijeka (moze
biti da je i izostavfeno ili radi skracivana ili
Stamparskom grije§kom). V veri katuldaskoj.
Narudn. 24b.

KATULICA, /. vrsta Skolke. L Zore, rib. ark.
10, 343.

KATULI6ANSK?, adj. vidi katolidanski. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Postavi (Isus)
svetu viru katalicansku. J. Banovac, razg. 139.

KATULICaSKI, adj. vidi katolicki. — ispo-
redi kataldaski. — U knizi glagojskoj xvi vijeka.
Za sveta crikav katalidaska. Naradn. 39*. Ba-
dite va veri katalicaskoj. 81*.

1. KATUN, katiiaa, m moie biti da je isprva
znadilo mjesto, tabor, selo gdje su zivjeli pastiri
(Vlasi, Humuni); pa i uopce mjesto, selo, kraj ;
u nase vrijeme znaii mjesto gdje se leti na go-
rama hrani i maze stoka (osobito ovce), stan (vidi
i primjer iz Bogisi&eva zbornika). — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padeiima, osim
nom. i ace. sing , i voc: katuae, katuni. — Ista
je rijec sto stsloo. katan-B (,castra'?), 6u^. katan,
Stan, rum. catun, zaselak, arban. katunt, selo,
grad, pokrajina, novogri. xaiovva, tabor, iator.
— Po svoj prilici postaje od romanske rijeci
cantone, kut, kotar, isporedi srlat. eanto, tal.
eantone, franc, canton (poznato je da sc ovako
zove napose svaka od drzava iz kojijeh se sastoji
Soajcarska), mozebiti keltiikoga postana (vidi
L. Diefenbaeh, origines europaeae. 278—280). ne
moie biti od tur. qaian, qutan, obor, jer ove
rijeii nema kod Osmanlija (premda G. Meyer
misli da je mogu biti donijeli Bugari. etymol.
■worterb. der albanes. sprache kod katant), a jo§
vi§e Sto je ova rijed vec u naj starijim spomeni-
cima u svezi s Vlasima (Rumunima). — Fomine
se od XIII vijeka (u latinskijem spomenicima). —
Izmedu rjeinika u Vukovu: (po juznijem kraje-
vima) ,die sennerei' , locus et casa muleendis ae-
state ovibus', ef. stan s primjerima iz narodnijeh
pjesama: Razapese Piped katune. Na katane
tarske udariSe, i u Danicideou (katunt ,regio
pastoria'). ,Mirosclavas Blacus de catone La-
dovich'. K. Jiredek, die wlachen. 6. (1278). ,Dum
irem per Blacbos ab uno catone ad aliam'. 9.
(1285). ,Ego iueram in catonem Blacoram*. 9.
(1285). Jeliko mi bystt vtzmo2tno priloziti hramu
sema selt i katunt. Mon. serb. 91. (1330). 2 ka-
tana Vlaht. 97. (1330). ^iudije vlasteltciji koji
sSdett po ertkovnyibt seleht i po katundht, da
pobodi vtsakt kt svojema gospodaru. Zak. du§.
pam. saf. 31. U gradu ili u 2upe ili u katuna.
37. Seli i katuni obiadajuSte. 41. Katant Be-
glavci, katant Crtntda. Glasnik. 15, 278. (1348 ?).
Sizi katuni st vsSmi medami starimi. 279. U
katunu je bivalo vi§e porodica, tako ih se po-
miiie 35 u katunu Goluboveima (Glasnik. 15, 298
god. 1348?). D. Uanidid, rjecn. kod katunt. U
nagem katanu. M. Vetranid 2, 330. Tko god je
sribe pun i zloban se vidi, sva iupa, vas katun
nega nenavidi. P. Hektorovid 42. Tri deklice
mlajahne iz naj bliinib katunov s vidri na vodu
k vruji dojdoSe. P. Zoranid 11*. Jar iz dalede
etanja u katunih dim podvijajudi vijahu se. 43a.
On udari na sedam katuna. Nar. pjes. vuk. 5, 409.
Na katane turske udarige. Ogled, sr. 237. Ne

1. KATUN

901

KAUCUKOV

bi ga nadgovorilo katun cigana. Nar. blag. mehm.
beg kap, 138. Kad }eti izdiiu 6e)ad na planinu
s ajvanom (sa stokom) s kojim obi6no biva iz
svake kuio jedna mlada iena, i ova se zove ,pla-
ninka', i po jedau muSkarao ,6oban' te muzu
mlijeko, prave maslo, sir, skorup, kajmak, s cimo
se o Mitrovu dne vrate doma. sve ova kolibe
promijenu ime te se zovu ,staje', a oni predjel
u kojemu oci sa stokom iive zove se ka^un (ot-
kuda je i postala katunska nahija u Crnoj Gori,
de je nekad ajvan Ivanbega Crnojevida izlazio
Jeti u planinu). (u Hercegovini, Crnoj Gori, Boci).
V. Bogiii6, zborn. 8. — I kao ime mjestima: a)
selo u Dalmaciji u kotaru kotorskom. Repert.
dalm. 1872. 7. Sem. bokokot. 1875. 27. — b) selo u
Hrvatskoj u iupaniji modruSko-rijeikoj. Eazdije).
48. — c) selo u Srbiji: na) u okrugu aleksi-
naikom. K. Jovanovi6 91. — bb) u okrugu jago-
dinskom. 109. — cc) u okrugu vranskom. M. D.
Mili6evi6, kraj. srb. 306.

2. kAtUN, katuna, m. vidi 2. kartun. — U
naSe vrijeme — U Sulekovu rjeiniku: ,kattun'.

3. KAtUN, Katiina, m. Cato, rimsko prezime.
— Od XVII vijeka. Katun govori ... P. Posi-
lovi6, cvijet. 77. Nisu Fabiji i Katuni, ni otac
starijeh toj izgledi. J. Kavafiin 28b. Katun
mudri nam naredi . . . 79''.

1. KATUNAR, katundra, m. poglavar u ka-
tunu (mozebiti i uopde u selu, knez, vidi osobito
primjere iz Poliikoga statuta). — Akc. kaki je
u gen. sing, talci je u ostalijem padeiima, osim
nom. sing., i voc: k^tunare Hi kitunaru, kitu-
nari. — Od xv vijeka, a izmedu rjeinika u Da-
niiicevu (katunart ,praefectus regionis pastoriae').
Vojevodamt, knezovomt., globaromt, katunaromt
i vsakoga stajantja Judemt. Mon. serb. 485.
(1461). Knez ali katunar. M. Vetrani6 2, 328.
Pravo bi da si ti svijem selom katunar. M. Drii6
438. Dojde med jinimi DarboJ katunar po§to-
vani. P. Zorani6 43^. Ima silom sve stjerati,
katunare i sve vlahe. A. Sasin 193b. Nije ovdi
Ilije, ti si se upoznao, 6ovje<Se, katunar od Gacka
ovo je, i Vu6eta Kramar i Tvrdko Radoje. 99.
Svako selo skladno svojim katunarom da postave
dva dobra i pravedna brata pod rotu. Stat. poj.
ark. 5, 308. Koji katunar ne dojde na zbor.
313. (1662). Svi poStovani katunari. 318.(1677).
Katunari i knezovi. J. Kavaiiin 232*. — U ovom
primjeru moze biti muiko ime: Dezuna naskofii
sladoJik Katunar. M. Maruli6 254. a u ovome je
prezime: Krzatvi6a, Katunara. J. Kavanin 100*.

2, KATUNAR, katundra, m. dorjek koji de
katun (vidi 2. katun). — U naSe vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku: ,cattunweber'.

KATUnAreVIC, m. prezime. — xvni vijeka.
Golem vitez pripasani Katunarevi6a Jero. J. Ka-
vanin 105a.

KATUNArI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u iu-
paniji modruSko-rijeckoj. Razdije). 48.

KATUNARNICA, /. mjesto gdje se prave ka-
tuni. — U Sulekovu rjecniku: ,kattunfabrik, kat-
tunmanufaktur'.

KATUNA RSKI, adj. koji pripada katunarima
(vidi 2. katunar). — U Sulekovu rjeiniku: ka-
tunarski tijesak ,kattunpresse'.

KATUNI, m pi. selo u Dalmaciji u kotaru
spletskom. Repert. dalm. 1872. 31. — Pomine se
XV vijeka. Pod selo Katune. Stat. poj. ark.
5, 309.

KATIInISte, n. vidi 1. katun. — Od prije
naSega vremena, a izmedu rjeinika u Danidi6evu

(,stabnlum'). Na vrbhb §iri>devihi> katuniStb.
Glasnik. 15, 280. (1348?). U Jakimovo katuniSte.
Svetostef. hris. 8. — I kao ime mjestima u Sr-
biji. a) u okrugu poiarevaikom. Livada u Ka-
tuniStu. Sr. nov. 1872. 428. — b) u okrugu sa-
badkom. Vinograd u Katunigtu. Sr. nov. 1875.
679.

KAtUNSKI, adj. koji pripada katunu Hi ka-
tunima (vidi 1. katun).

a. koji pripada selu Katunu u Srbiji. Ka-
tunska (opStina). K. Jovanovii 91. 109.

b. katunska nahija, u Crnoj Qori (vidi kod
1. katun primjer iz BogiSiceva zbornika). — U
naie vrijeme (Glasnik. 40, 17), a izmedu rjeinika
u Vukovu (katunska nahija ,ein bezirk in Monte-
negro' ,regionis nomen'). Sto u6iAe katunska
nahija? Nar. pjes. vuk. 5, 343. Dva dijela ka-
tunske nahije. Ogled, sr. 169. Pravo zdravo na-
hijom katunskom. 230.

KATUI^ANIN, m. dovjek iz Katunske nahije.

— Mnoiina: Katiifiani. — U nase vrijeme. I
ostalu bracu Katunane. Nar. pjes. vuk. 5, 37.
I na humac Katu6ane nade. 5, 323. Za junako
Katuil^ane mlade. 5, 413.

KAtURA, /. pers. tur. qatyr, mazga. — O
naie vrijeme. I kature mloge drvarice. Nar.
pjes. petr. 3, 503. Nek m' ubije katura kobila.
3, 503. Katura (mazga). Nar. bl. mehm. beg
kapet 17. — Clesto kao mjera (koliko mazga moie
nositi), isporedi koA. Evo vama tri kature blaga.
Nar. pjes. juk. 468. Svaki nosi po pecena ovna,
Marijane dvi kature vina. (Nar. pjes.) A. Ostoji6.

— Amo pripada jamaino i ovaj primjer: BLeci
magarcu: ,Dur katuro novaca*. Nar. prip. bos.
1, 144.

KATURGA, f. vidi katrga. — xvi vijeka. Da
biste spravili jednu katurgu za Cafer Bega, u
koje ode u Bnetke poci. Starine. 10, 10. (1558).

KATUR16, m. prezime. — NaSega vijeka. Si-
meun Katurid. Nar. pjes. vuk. 2, 662 (medu pre-
numerantima).

BLATU§A, /. ime iensko, va(a da je augm.
Kata. — Prije na§ega vremena. KatuSa. S. No-
vakovid, pom. 69.

kAtU§i6, m. prezime. — NaSega vijeka.
Boca 20.

KATUSnICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
uiickom. Livada u KatuSnici. Sr. nov. 1864. 80.

KAU, glas u curadi. — U naie vrijeme. (durke)
idu, kjuju bube i pudkaju svaka svojim glasom:
kau, kau! kau, kaul M. D. Milidevid, zim. ved.
276.

kAuCIJA, /. jamievina, nem. caution, tal.
cauzione. — U naie vrijeme kod pisaca. Gdje
se ipotekarno osigurane vojnidke zenitbene kau-
cije doznaduju na glavnicu rasteretnu. Zbornik
zak. 1853. 408. — I u Sulekovu rjecniku: ,cau-
tion'.

KAUC16, m. prezime. — Od xvi vijeka. Pri
GaSpare Kaudide. Mon. croat. 291. (1589).

KAuCUK, m. franc, caoutchouc (izgov. kaudu),
nem, kautschuk, neka vrlo elastiina tvar sive ili
tamne boje sto se pravi iz mlijeiera nekijeh bi-
jaka. — U naie vrijeme kod pisaca. Kauduk,
chem. ,kautschuk', frc. ,caoutchouc, gomme 61a-
stique', egl. ,caoutchouc, gum-elastic' (i ,indian
rubber'). B. §ulek, rjedn. znanstv. naz.

KAuCuKOV, adj. koji pripada kau6uku, koji
je naiinen od kaucuka. — U naie vrijeme kod
pisaca. Kaudukova vezanka ,gummiband'. Haj-
denak, naziv. 11. Kaudukovo §uperivo, meoh.

KAUCITKOV

002

KAURCE

,kaatschvikdicbtunff*; kaufiukovo tkane ,kautschuk-
ffewebe', frc, tissu en caoutchouc', egl. ,caou-
tchouo-tissue', B. Salek, rjecn, znanstv. naz.

KAUGROSOV16, m. vidi Kaoe:rosovi6. — XJ
jednoga pisca xvii vijeka. U smrt gosp. Kau-
gro80vi6a Spli6ahina. I. Ivani§ovi6 325.

1. KAUK, m. glas u curadi, vidi kaukade. —
U Vukovu rjecniku : ,der laut des truthahns* ,galli
indici sonus'.

2. KAIJK, m. calma, saruk. — Tur. qauq,
uprav kapa oko koje se savija calma. — 0 na§e
vrijeme, a izmedu rjednika u Vuliovu (vide fialma).
Okp glave bijele kauke. Nar. pjes. vuk. 2, 268.
Povrh glave po Sekrk-fielenci i po liesf'vu bijelu
kauku. 2, 285. Sastavio kauk sa vedama. Pjev.
orn. 146''. Sve na fiima durci i kauci. 283''.
Tei^k' kalpaku na objeSenaku i kauku na potur-
fieftaku. Nar. bl. mehm. beg kap. 372. Davno
bilo ffdje vidjeli }udi i mrkoga u kauku vuka.
Oaveto. 6, 43.

KAukA, /. tonsura, mjesto obrijano na glavi
u katoliikijeh redovnika. — isporedi kaoka, kavka,
kokulica. — Vaja da postaje od srdgrL y.avxu,
patera (Ducange) ; ,jer je mjesto obrijano na glavi
sliino zdjalici. — Od xvii vijeka, a izmectu rjed-
nika u Belinu (,tonsura da preto' , tonsura'; dati
kaukii' ,dar la prima tonsura' ,primore tonsura
clericum initiate' 73.5*), u Bjelostjendetm (,in cle-
rieis corona, prima tonsura'), u VoUigijinu (.ton-
sura, chierica' .tonsur*). Kako popi i fratri kauke
iinaiu briti. F. Glavinid, cvit. 432*. Od onde
uzeli su redovniki kauke 8initi obifiaj. 56''. Po-
veli'papa ov popom i fratrom kauke nositi. db^.
Kaukaili prvo§i§kanje. T. Zanotti, upit. 5. NoSenje
od hajin i od kauke dijaske. M. Bijankovi6 63.
Kruna ali kauka neka bude otvorena. 94. Nemoj
sciniti da se sva uzdrSe u mistu, u ostrizenu iliti
kauki. P. Knezevii, osm. 152. Nek sluzi za pri-
likn kauka oli krug na glavi redovnika. Blago
turl. 2. 87. S tousurom djackom, to jest s kau-
kom, iliti s popovskijem ostrizenem. J. Matovid
290. Nosedi odidu i kauku. I. J. P. Lu6i6, nar.
38. S klobukom trokutnim, s vlasima zasukanim
ili dufirim narudenim, umazanim, brez kauke i
8 prilifinim biJizima ispraznosti. bit. 49. Dja-
cima od kauke. Grgur iz Varesa 97. Djacima
kada podaje nima kauku. 99. Od sami djaka
od kauke razumimo moHtvu. 99. Od kauke oliti
ostri^na vlasi. M. Dragiievid 58. Za§to se
kauka cini navrh glave? 59. — I u nase vrijeme
u sjevernoj Dalmaciji. Di je kauka nima jauka
(narodna. rijec u Ka§telima i oko Spjeta). J.
Aranza. Gdje je kauke nije jauke (nar. posl.J A.
Ostojid-

EA.UKAL, m. Puffinus cinereus, neka ptica
(morska). Progr. spal. 1880. 47. — Od xviii
vijeka. U Norve^iju nit' te stavi . . . gdje ga-
vrani gladni gracu, i pakleni gdje kaukali po
svedni su jaukali. J. Kavanin 1.3''. Ime .klaukal'
(sic! ne znam, kako je pravi oblik, jer nemam
izvjeMa sp]etske gimnazije pri ruci nego samo
primjer iz nega uzet, vidi i kaukavac), koje ta-
kode ima Kolombatovii, jeste onomatopoetsko,
ali nije nemoguie da ne potice od talijanskoga
jCocale'. S. Brusina, ptice hrv.-sr. nastavak. 164

— i^^v .,,

KATTKAl^E, n. ^elo kojijem se kauie. — XJ
Vukovu rjecniku.

KAUKATI, k^ufiem, impf. ispuStati iz sebe
glas kau (0 curadi). — perf.: kaukouti. — Akc.
kaki je u praes. taki je i u impf. k^ukah i u
gerundiju praes, k&u6u6i ; u ostalijem je oblicima

onaki kdkije u inf., osim aor. 2 i 3 sing, kaukfi..

— U Vukovu rjedniku uz kauknuti.

KAUKAVAC, kaukavca, m. Larus fuscus.
Progr. spal. 1880.48. vidi: (Kolombatovic) tvrii
da mu je narodno ime ,kaleb' ili ,galeb klau-
kavac' (vidi kod kaukal). S. Brusina, hrv.-srp.
ptice, nastavak. 162a kod Larus Michahellesi
Brucb.

KATJKAZ, m. Caucasus, planina medu Evropom
i Azijom. — Od xvii vijeka. Kon Kaukaza (ovako
je naStampnno god. 1670; u akademiikom je iz-
danu Kavkasa) stahu gore. G. Palmotii 3, 48*.
U Kaukazu lednom. P. Kanaveli6, iv. 205. Za
Krm, Kuban i Kaukaz tuZi neute§no. J. Rajid,
boj. 9.

kAukCiNA, /. vidi 1. kauk. — TJ narodnoj
pjesmi bosanskoj na§ega vremena. A vide se kape
kaukcine. Nar. pjes. juk. 150.

KAUK^iER, m. nem. gaukler, iovjek koji 6ini
kakve majstorije (ili od Sale ili za iivjene) tako
da svijet koji gleda ne razumije kako je uiinio
i drSi kao nekakvo cudo. — isporedi glumar. —
TJ BjelostjenSevu rjedniku: ,praestigiator'.

KAflKNUTI, k^uknem, pf. jednom ispustiti iz
sebe glas kau (0 curadi,), pf. kaukati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
praes. i aor. 2 i 3 sing.: kauknu. — U Vukovu
rjedniku : ,den laut des truthahns von sich geben'
,edo sonum galli indici'.

KAUL, »M. mislim da je jemstvo. ,Daje mi
vola pod kaul (t. j. da je zdrav). Z. Eadonid.

— Arap, tur. qawl, pogodba, uvjet.

KAULTCIJ. in. prezime. — TuSega postana.
isporedi Kaulicija. Vasilij Kaulicij. D. Avra-
movi6 267.

KAULICIJA, m. prezime, vidi Kaulicij. ,Izda-
nijem Konstantina Kaulicije, kAigoprodavca no-
vosadskosra'. Vuk, nar. pjes. 2, 384.

KAULIN, kaulina, m. vidi kavolin, — IsmeStu
rjecnika u Vukovu: ,der blumenkohl' ,Brassica
botryitis Linn.' s dodatkom da se govori u Du-
brovniku (ali je u Dnbrovniku obicnije kavolin).
Kaulin (Vuk, u Dubrovniku), (tal. cavoli), Bras-
sica botrytis Mill. B. Sulek, im. 142.

KAULITI, kaulim, impf. jemstvovati. ,Kad mi
prodaje§ vola, kauli§ li za liega da je zdrav?' Z.
Radonid. — Postaje od kaul.

KAUR, m. vidi kaurin. — U mnoSini se ne
razlikuje od kaurin, za to su ovdje primjeri u
kojima je u jednini. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,christiano, chiunque
professa la fede di Christo' .Christi cultor vel
cultrix' 190^) gdje se naj prije nahodi, u Bje-
lostjendevu (v. krSdenik), u VoUigijinu (v. kr-
sdenik). Mili Bo2e, da luda kaura! Nar. pjes.
vuk. 2, 485. Ne bi li se kaur poturcio. 2, 611.
Pa b' oti§la stara za kaura. 3, 107. §to 1' se
moja s klina 6orda kre6e, nede 1' bolan da kaura
sijece? Osvetn. 1, 65. Da joj nije teska u rod
skvrna, umakla bi za kaura crna. 4, 17. — Sa-
stavleno sa kraj. Al' se kaur-kraji svi sloXili.
S. Milutinovid u Pjev. crn. 84*. Kaur-kra}u na
mejdan de podi. 87*.

KAURASkI, adj. vidi kaurski. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (radi stiha i slika). A i rijefi
je: Gdi kopito jednom stavi kon turaSki, mjesto,
grad li 'e, vjekovito ved bit nede kaura§ki. J.
Kavanin 235*.

kAurCe, kiurdeta, n. dem. kaurin. — TJ naSe
vrijeme. Za kaurde Niku Dulkovida. Nar. pjes.
juk. 245. 6uj kaurde, mali Matijane! 261.

KAURDISATI

903

1. KAVA, b.

KAURDISATI, kaurdiSem, impf. (jotoviti ka-
urmu, priiti. — V naSe vrijeme. Kaurdisati, pr-
2iti, od fcurskoga .kavurmak', pr2iti, pedi. D. Po-
povi6, tur. refi. glasn. 59, 121.

KAURENE, n. djelo kojijem se kauri. — U
Vukovu rjecniku.

KAURIC, m. prezime. — Una§e vrijeme. Schem.
diac. 1877. 19. 68.

KAURIN, m. vidi daur (i radi snadena i radi
postana) — isporedi kaur. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjednika u Vukovu (,der un^laubige' ,incre-
dulus') i u Danieidevu (kaurint, u Turaka ,incre-
dulus'). Tako Busrnmaninu kako kaurinu. Mon.
Serb. 511. (1470). Sto hoietno zavezana kaurina
pogubiti. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 16. (1663). Tur-
6inu ni kaurinu. Stat. po}. ark. 5, 315. (1670). Kaure
je razbio pod tvrdijem Klinom gradom. Nar. pjes.
Ijog. 162. Zulumdare Babidu Dujase, vifiu na te
Turci i kauri. And. KaCid, razg. 241^. Ej Su-
pufie, vridni kaurine ! 247* Ona vara bana kau-
rina. Nar. pjes. vuk. 1, 479. VaraSe me Turci
i kauri. 1, 586. I Turcina zove§ kaurinom.
2. 273. Be ne luduj, kaurine Marko! 2, 343.
Kad kaurin krsno ime slu2i. 2, 438. U nekoga
Komnen-kaurina. 2, 455. Od kaura malo tko
pogibe. 3, 50. I ponesi sveta kaurina, kaurina
vaseg sveca Savu. 3, 74. U Tur<!iina ni u kau-
rina. 3, 242. Sm'je§a§6 se Turci i kauri. 3, 244.
Tad je Novi pod kaure pao. 3, 245. Turci bi
ga kaurinom zvali. 4, 63. Ne bojim se crna
kaurina, kaurina od Topole Dorda. 4, 294. I
§to bijele 6uvamo palanke i branimo vjeru od
kaura. Osvetn. 2, 50. Mo2e li nam vjera pod-
nijeti, Sto kauri od brade nam rade ? 2, 182.
Car Lazare, silan kaurine! Bos. vila. 1886. 42.
— Mnozina moie znaciti i mjesto gdje iive kauri
(mjeUo sto nije tursko). Ako otides u kaure.
Starine. 11, 87. (oko 1648). Al' ne mogu dati
kabanice, da sam glavom u kaure du2an. And.
Kadid, razg. 292^. Volim biti prebjeg u kaure
nego svojoj sestri bit inoda. Nar. pjes. vuk. 1, 576.
Ne bismo li danas iz kaura, iz kaura iznijeli
glave, iz kaura robje zadobili. 3, 269. Ova kniga
otud iz kaura. 3, 378. — Gdjegdje stoji jednina
mj. mnoiine. Sada nejma vedega junaka u Tur-
cina ni u kaurina od Nikole Zrinovida bana.
And. Kacid, razg. 169*. Sve tamnice pune kau-
rina. Nar. pjes. vuk. 4, 98. Tko je Turdin, da
za nega nije prelovane, ved boj biti . . . cuvat
dina, gonit kaurina. Osvetn. 1, 67. Iza Praga
zlatna, gdje de ostat meda opstojatna med Tur-
cinom i med kaurinom. 4, 13.

KAtrRISATI, kauri§em, impf. vidi kaurdisati.
D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 121.

KAURITI, kiurim, impf. ciniti (koga) kau-
rinom, zvati (koga) kaurinom. — Akc. se mijena
u aor. 2 i 3 sing, kauri. — U Vukovu rjecriiku:
,zum kaur machen' ,facio rdv kaurin' s primjerom
iz narodne pjesme : Sta kauri§ Ttirke bez nevoje ?

KAIJRKA, /. vidi kaurkina. — Akc. se mijena
u gen. pi. kauraka. Dok se rodi velika kaurka.
Pjev. cm. 85b. Poturdi se, lijepa kaurko! 187^.

KAURKINA, /. nevjernica (koja nije Turkina),
iensko cejade kao kaurin. — isporedi kaurka. —
Od XVII vijeka, a ismedu rjecnika u Belinu
(,christiana' kod ,christiano' 190l>), u Bjelostjen-
ccvu (kaurkina, v. kr§danka), u Vukovu (,die
unglaubige' ,incredula'). Odmetna je kaurkina
pokli u vjeri toj se zade. I. Gundulid 301. Ufati
je alajbego Jergede: ,Stani more, kaurkino dje-
vojko!' Nar. pjes. vuk. 1, 386. Ali si se silan
uXelio, u^elio mlade kaurkine? 2, 320. NiSta

nije vezir ulovio, ni jelena niti kaurina, ni ko-
§ute niti kaurkifie. 3, 342.

KAtjRMA, /. neko jelo, vidi: (s drugijem ak-
centom) Kaurma, jelo koje se pripravi od ja-
liede ^igerice i droba, na masti povrigano, na-
lije se vodom, ukriia se jo§ i krumpijera, a de
ko s krumpijerima namije§a jo§ i oriSa. ,8ta
demo sad za jelo, ka si nam iznenada doSa'.
,Dobro demo' (rodi de ili gazda ili gazdarica)
,zaklati jaiie, pa § Aim na razan, a ^igericu i
drob na kaurmu, pa eto jela!' J. Bogdanovid.
— Tur. qavurma. — Itna i u Vukovu rjeiniku
(ali nejasno): vide drob.

KAURSKA (zem(a), f kraj gdje iive kauri,
vidi kaurski. — U naSe vrijeme, a izmedu rjed-
nika u Vukovu : ,da8 land der unglaubigen' ,terra
incredulorum' (,Ungern und Deutschland'). Pre-
jezdiSe Tursku i Kaursku. Pjev. cm. 124*.

kAuRSkJ, adj. koji pripada kaurima. — Od
XV vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu (,unglau-
big' .incredulorum') i u Banidiievu (kaurtskyj,
iwv kauri). Svedodastva turtska i kaurtska.
Mon. serb. 516. (1472). Do sad vi niste ni tur-
skome ni kaurskome suXnu na put do§li. Starine.
11, 84. (oko 1648). Nu se pridaj, kaurska delijo !
And. Kadid, razg. 303*. A ti, Fato, tursko zlato
i kaursko ogledalo! Nar. pjes. vuk. 1, 445. Butun
zemje turske i kaurske. 2, 223. I kaursku zemju
osvojismo. 3, 49. Telal vide po kaurskoj vojsci.

3, 49. Ved Janoku gradu kaurskome. 3, 100.
A na medi turskoj i kaurskoj. 3, 108. I da ti
je pogledati, druXe, ka' kaurske sab|e sijevaju!

4, 377. — Kaurski lonac (u Srbiji), lonac gto se
donosi iz Austrije, za razliku od onijeh lonaca
§to se prave u Srbiji koji su crni i mnogo debji
od onijeh. — Kaurski marja§ (u Jadru) ,der
siebzehner (zum unterschiede von einem zehner
der auch marjaS heisst)' ,numu8 17 cruciferorum'.
Vuk, rjedu. — V ovom primjeru Kaursko (mjesto ?)
u srednem rodu znadi Sto i Kaurska (koje vidi).
Obaia sam Tursko i Kaursko. Nar. pjes. istr.

1, 20.

KAUS, m. ime hi]ci. Kaus, Ruscus hippoglossum
L. (na Cresu). B. Sulek, im. 142.

KAUS A, /. vidi kauza. — TJ jednoga pisca
xvii vijeka. Braniti pra to jest kausu. S. Bu-
dinid, ispr. 83.

KAUZA, /. tal. causa, rasprava pred sudom,
raspra, pravda. — isporedi kausa. -- Od xvii
vijeka u Dubrovniku. Ako znavSi prime kanzu
nepravednu. I. DrXid 303.

KAUZAN, m. (?), nekakva bolest. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Nemodi jesu nike kratke, kako
je sinobija ili kauzan. Narudn. 58*.

1. KAVA, /. vidi kafa i kahva. — Po turskoj
rijeei. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. ,der kaflfee' ,coffea'. 2. ,das kaffee-
haus' ,taberna coffearia', cf. kavana).

a. vidi kafa, a. Cijel tovar vezireve kave.
Nar. pjes. vuk. 4, 286.

b. vidi kafa, b. Stade Pero mrku kavu pedi.
Nar. pjes. vuk. 1, 126. On ne pije vina ni ra-
kije, vede kavu iz zlatna fil^ana. 1, 468. Sederli
mu kavu iznijela i pred kavu 2e2enu rakiju.

2, 46. Pa mu pruza kavu sa sederom. 4, 197.
I po jednu kavu ispekose, kavu pile, tutun za-
pali§e. 4, 384. Pa je mrku kavu prijarila . . .
A Stana mu kavu doranila . . . Kad su mrku
kavu okinuli i za kavom zutu amberiju ... 4, 449.
A mrku mu kavu natodio. 4, 471. Kave^ije
kavu ispeko§e. Nar. pjes. potr. 2, 27. Za na-

I gradu u devletu sjajnom nim da kavu u dast

1. KAVA, b.

904

KAVALIJEE

obi^ajnu. Osvetn. 4, 14. Grku kavu i §erbetom
eladi. 4, 14. Davor bulo! vazdan virlas, kavu
grku6u6i. 4, 18. I robove bez uvrede svede, tu
mlobava podvori im kavu. 4, 5i.

c. vidi kafa, c. Kava, Coffea arabica L. (Vuk),
V. Kafa. B. Sulek, im. 142.

d. vidi kafa, d. Ve6 su meni age dosadile po
kavama i po mehanama. Nar pjes. vuk. 3, 138.
Silni Turci iz kave idahu. 4, 44. Odseta§e u
kavu veliku. 4, 133. Da povaja kave i du(^ane.
Nar. pjes. here. vuk. 146.

2. KAVA, /. vidi 1. kamenik, tal, cava. — U
na§e vrijeme u Lid. ,Ode u Debeloj Glavici
prava je kava od kamena'. ,U Debelom Brdu
prava je kava od ploca'. J. Bogdanovic.

KAVAC, kivca, m. covjek §to radi u kavi (ka-
meniku, vidi 2. kava). — U naSe vrijeme u Istri.
Naga sloga. 20, 22.

KAVAC, m. selo u Dalmaciji u kotaru ko-
torskom. §em. bokokot. 1875. 15. — 1879. 7. —
1880. 8. — 1882. 8. — grijeskom Kava6. Reperfc.
dalm. 1872^. 9.

1. KAVAD, /. vidi 2. kavad. — U jednoga
pisca (Vrancica) xvi vijeka, i u negovu rjecniku
(,toga') gdje nije zabilezeno kojega je roda. Obuce
ju u zlatnu kavad. F. Vran6i6, 2iv. 77.

2. KAVAD, m. bogata gorna hajina {Ho nose
lurkine, ali je mogu nositi i mu§karci, vidi n. p.
Gnnduliceve primjere) od svile (naj iesce lute)
Hi od kadife sto mole biti izvesena zlatom Hi
biserom. u naj starijem primjeru moSe biti da
znadi kakvo tkane. — isporedi 1. kavad. — Ne
mole biti turska (dajbudi osmanlijska) rijei ve6
po tome Sto se javfa prije dolaska Turaka u
Evropu. po svoj prilici postaje od novogri. xu-
jid^i, xafidSiov (a isporedi i rus. KadaTx, 6es. ka-
bdt, poj. kabat, mag. kabdt) ; ne mole se znati,
jeli ova rije6 po postanu romanska (tal. cappa,
cappotto, vidi kod kapa, kaput), Hi persijska
(qabe). — Od xiii vijeka, a izmedu rjednika u
Vukovu (,eine art weiblichen oberkleids' ,tunicae
muliebris genus'), u Daniiicevu (kavadt, ngr. xa-
Pudiov ,pallii genus')- Da gredu (Dubroviani)
St velimt trtgomt na trtge krajevtstva mi, je-
mtge odt kavada dori do svilt. Mon. serb. 46.
(1254). Dokle od bogata ovogaj se grada za tebo
ja zlata dobavim kavada. H. Lucid 249. Od
krvi se ukloni, da mu se ne gnuse kavadi svioni.
S. Gucetid 308. Bijeli risi crnijeb pjega zlatan
kavad svud mu rese. I. Gundulii 426. Bijelim
perjem glavu kite, pod kavadim no2e dr2e. 444.
Bjehu milo obucene u kosujah tanka vela, i u
kavade sve zladene svaka sebe bjeSe spela. J.
Palmotid 224. Kavadom se ki pokriju. J. Ka-
vanin 207^. Na djevojci biserni kavadi. Nar.
pjes. app. not. 2, 259. Da ne truni zlato od ka-
vada. Nar. pjes. vuk. 1, 262. Od svekra ti erven
kavad do§o. 1, 280. Djever sna§i svilen kavad
kroji. 1, 313. Skrojio joj 2uti kavad do samijeh
tli. 1, 357. Tri kavada od svile cr}ene. 1, 390.
Ja se skidoh da kavad otpufiim. 1, 400. Svufie
s sebe 2utoga kavada, osta gola u kosuji tankoj.

1, 564. A na ple6i tri kavada iuta, a po i^ima
tri demera zlatna. 8, 19. Stoji §kripa 2utijeh
kavada. 8, 99. Jedne pledi tri kavada zuta
Pjev. crn. 20815. Eto Jane iz Budima grada :
na Jani devet kavadova. Nar. pjes. vil. 1868. 31
Pa obukla tri zlatna kavada. Nar. pjes. horm

2, 59. Otpinu se od kavada puca. B. Radidevid
(1880) 101. Kavad, turskih zendilih zena naj
gor£a hajina od kadife. V. Vrcevid, nar. prip
225. Na Niki je 2ut kavad. Bos. vila. 1888. 29.

KAVADA, /. vidi 2. kavad. — xvi i xviii

vijeka. Ki nosi od zlata verugu, i svilnu ka-
vadu, kom se je odio. P. Hektorovid 36. Na
nemu su obucene kavade od grane svile. Nar.
pjes. bog. 59.

KAVADAR, m. selo u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovid 110.

KAVADARSKI, adj. koji pripada Kavadaru.

— Kod mjesnoga imena : Kavadarsko Brdo (u
Srbiji u okrugu jagodinskom). Vinograd u Ka-
vadarskom Brdu. Sr. nov. 1864. 104.

KAVADIC, m. dem. 2. kavad. — U naSe vrijeme.
Po noj §ode Boija majka, vodi Boga za rudicu
u svilenu kavadidu i u zuti cipeliea. Nar. pjes.
vuk. 1, 118.

KA-VAJ, Kivaja, m. grad u Arhaniji. — ispo-
redi Kavaja. — U naSe vrijeme, a izmedu rjei-
nika u Vukovu (,eine festung in Albanian' ,urbs
Albaniae'). Od Kavaja i Obloma grada. Nar.
pjes. vuk. 4, 77. U Kavaja pokraj mora grada.
4, 212. Drugu §a}e bijelu Kavaju. Pjev. cm.
103b.

KAVAJA, /. vidi Kavaj. — U na§e vrijeme.
I Kavaje pokraj mora sida. Pjev. crn. 99*. Od
Kavaja, :^e§a i Mokrina. 321b. Ogled, sr. 229.
I sestrida baga od Kavaje. Pjev. crn. 319^. Ogled,
sr. 222.

KAVAJKA, /. lensko defade iz Kavaje. — U
naSe vrijeme. Kavaj ka. — Od Kavaje kdigu bula
pi§e. Pjev. crn. 323^.

KA.VAJSKI, adj. koji pripada Kavaju. — U
naSe vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Prvu
§a}e begu kavajskome. 4, 212.

KAVAL, m. vrsta puSke, tur. qaval (i svirala
sto mole biti starije znadene). — isporedi kava-
lija. — U naSe vrijeme, a izmedu rjeinika u Vu-
kovu : ,eina art kurzar (stutzanhaftar) flinte*
.flintae genus'. Kaval je spo}a kao i §6§ana, samo
Sto iznutra nema aneta. — Kaval, turska red,
znadi naku kratku pu§ku sa sirokim ustima; svi-
rala. D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 108.

1. KAVAL A, /. tnjesto u Macedoniji. — U
rukopisu pisanom crkvenijem jezikom. Nareceno
bystt ime mestu tomu Kavala. Danilo 354.

2. KAVALA, /. neka riba. Corvina nigra. Q.
Kolombatovid, pesci. 9.

KAVALER, kavaldra, m. vidi kavalijer. — Od
xviii vijeka. Kavaler s placari brzo poteko§e.
Oliva. 42. Ovde leii telo polkovnika i kavalera
Ranka Majstorovida. M. D. Milidevid, pomenik.
3, 317.

KAVALERIJA, /. vidi vite§tvo, tal. cavallaria.

— isporedi kavalijer. — U jednoga pisca Du-
brovcanina xvii vijeka. Poluvjerstva uljezose
3 Amadizi i s druzijem libri od kavalarija. I.
DrXic 112.

KAVAlETI, tn. pi. krevet od dvija do tri
daske polozene na dva prijednika, zovu kavale-
tima. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

— Od tal. cavallatto sto bi uprav bilo isto Sto
prijednik.

KAVALIJA, m.(?) uz top, nekakva vrsta topa.

— Postaje od tur. qaval (vidi kaval). — U naSe
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (kavalija
top ,art kanonen' ,tormenti genus'). I ponese
tope kavalije. Nar. pjes. vuk. 4, 219.

KAVALIJER, kavalijdra, m. tal. cavaliera,
uprav konanik, pa i clan kojega reda Sto je
vjedno crkveni i vojnidki, pa uopde covjek na-
graden kakvijem redom Hi plemic. — vidi vitez.

— isporedi kavaler, kavalir, kavajer. — Akc,

EAVALIJEB

906

KAVETAO

kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padeiima,
osim voc: kavalijeru, kavalijeri. — Od xvi vijeka.
Gospodinu Dinku Ranini kavalijeru dostojnomu
svetoga Stjepana. N. Na}e§kovi6 1, 339. Sa-
druien od svijeh kavalijera i dvorana. I. DrSii
108. Posla kavalijera lliju. S. Badri6, ukaz. 33.
Kavalijeri od Malte. 113. Refieni kavalijer,
premda bi§© u suianstvu, ne biSe iz»ubio junafike
slobodStiiiG. J. Banovac, razg. 185. Galija ka-
valijera. Nar. pjes. bo». 170. Kavalijeri laute-
rauski. A. d. Costa 1, 251. Petrovi6u kavalijer
Duro. Nar. pjes. vuk. 5, 286. Ugleda ga ka-
valijer Marko. Nar. pjesm. m&g. 1851. 133.

KAVALIR, kavalira, m. vidi kavalijer (moie
biti da je zapadni oblik preina kavalijer). — U
jednoga pisca Dalmatinca xviii vijeka. Vitezovi
iliti kavaliri svetoga Jakova od Oalicije. And.
Kacid, razff. 180. Od ovoga plemena bili su ka-
valiri rimski koji se obifiaju u dvoru lateranskom
fciniti od duhovni vladalaca. 193.

KAVALIrSTVO, n. dast kod kavalira. — U
istoga pisca u kojega ima i kavalir. Zaradi 6e-
gova viteitva imade kavalirstvo. And. Ka6i6,
razg. 187. Za veliko junastvo imade kavalirstvo.
kor. 488.

KAVALER, kavajera, m. vidi kavalijer. — Od
XVIII vijeka. Posla cesar iz avoga dvora kava-
}era lliju. K. Pejki6 30. Kavajera Petrovida
Dura. Nar. pjes. vuk. 5, 285. Lijep gizdav ka-
vajer. Bos. vila. 1886. 23. Kavajer, it. ,cavalier6',
vitez? u Istri. Na§a sloga. 20, 6.

KAVANA, /. vidi kafana. — U naSe vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das kaffeehaus*
,taberna coffearia', cf. kava 2.). Zafali se Edem
momce mlado u kavaui medu jaranima. Nar.
pjes. vuk. 1, 262. Volim iii u kavanu, pa se
stvorit zlatan filgan. 1, 434. Sjedahu na obali
pred kavanom. M. Pavlinovi6, razg. 3.

KAVAnISATI, kaviniSem, impf. pohoditi ka-
vane. — U jednoga pisca nasega vremena. (Po-
liciski cinovnik mora) da pazi ko kavaniSe. M.
D. Milicevic, medudnev. 17.

KAVAl^IIN, Kavanina, m. prezime (va]a da je
talijansko: Cavagnini). — Od xvii vijeka u
Sp]etu. Mnogo po§tovani arcipret Kavanin. M.
Bijankovid 151. Velopjesna Jerolima Kavanina.
J. Kavanin v.

KAVA-OGAK, kava-o4;aka , m. soba gdje se
pije kava; v. kava i ogak. D. Popovid, tur. refi.
glasn. 59, 108. — 1 u narodnoj pjesmi bosanskoj
naSega vremena. Pa poSeta do kava-o^aka. Nar.
pjes. petr. 2, 195.

kAvAR, kavdra, m. iovjek koji rado pije kavu.

— U nas". vrijeme u Lici. ,Vidi ti kavara, nece
gospodin van da mu je kave!' J. Bogdanovid.

KAVARENE, n. djelo kojijem se kavari. ,Ona
ti svaki dan triput kavu vari, neka vari, neka!
prisje§6e joj to kavarene!' J. Bogdanovi6.

KAVARICA, /. £ensko 6e\ade koje rado kavu
pije. — isporedi kavar. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovi6.

KAVArITI, kivarim, impf. hraniti(?) kavom.

— U nase vrijeme u Lici. ,Ko bi vas tolikije
na ovoj drazini od kave kavario?' J. Bogda-
novi6.

KAVAZ, kavAza, m. arop. qavvas, tur. kavas,
strijelac, pandur, zandar, oruiani sluga zapad-
nijeh konsula u Carigradu; koje je gnacene naj
obiinije u naSem jeziku vidi u Vukovu rjecniku.

— Akc. se mijena u voc. : kavaze, kavazi. — U
na§e vrijeme, a tzmedu rjeinika u Vukovu (ka-

vazi su naj bli£i momci kod turskijeh paSa. oni
ima,ju u rukama po §tap okovan srebrom, a gdje-
koji gore savijen kao Stafiica, i o hemu srebrne
sin^ire ili praporce, pa kad kakoga velikoga go-
spodina sretnu, oni §tapom tresnu, te sin^iri ili
praporci zazvefie za vremena Crnoga Dordija
zvali 9U se kavazi momci koji su u ,80vjetu' sta-
jali na vratima, te Jude prijavjivali i unutra pu-
Itali). I paSini na glasu kavazi. Nar. pjes. vuk.
4, 352. Evo ti pa§ina kavaza. Bos. vila. 1888. 76.

KAVAZBASA, m. zapovjednik nad kavazima.
— Ne znam, ima li u turskom jeziku rijeci ka-
vaz-ba§y od koje bi postala. — U jednoga pisca
nasega vremena. §aje pa§a kavazbaSu Ibru.
Osvetn. 1, 68.

V *

KAVCENAK, m. dovjek u kojega je kavka na
glavi (katoliiki redovnik, alt moie biti i dak koji
jo§ nije primio niie redove). — Na dva mjesta
XV i XVI vijeka: u oba stoji -na-, ali jamaino
treba ditati -na-. Ili su v svitu ili v rSdu, ili
su priprosti ili kavcenaci. Starine. 23, 70. (1496).
A to so pokazuje po pravu verniku a ne po ne-
verniku, po mu^u a ne po 2eni, po onom na kom
je red a ne po onom na kom ni red, po kav5e-
naku a ne po nekavCenaku. Narufin. 8*>.

KAVEG, m. jamaino postaje od tal. cavezza,
ular, ali vala da nije isto znacene. — U ruko-
pisu XV vijeka, i otale u Daniiicevu rjecniku
(kavect, ital. ,cavezza' ,capistrum'). Kaveca dva
friza zlata, ne vetha. Mon. serb. 498. (1466).

KAVEDAG, kaveddla, m. vidi 1- glavnica, tal.
capitale, mlet. cavedal. — U jednoga pisca Du-
brovcanina xvii vijeka. Imat dobar kavedao od
razuma i znanja. I. Dr2i6 257. Kavedao koji ja
pridavam za platu. 368.

KAVEQIJA, m. vidi kafe^ija. — U naSe vrijeme,
a izmedu rjeinika u Vukovu (,der kaffeesieder'
,caupo coffearius'). , Volim i6i u kavanu, pa se
stvorit zlatan filgan, nego tvoja Juba biti'. ,.\ ja
junak kave^ija, pa de§ opet moja biti'. Nar.
pjes. vuk. 1, 434. Ve6 povika dvanajest delija i
Uzuma svoga kavegiju. 4, 146. To zafiuo beXe
Osman-beze, pa on zove kavegiju svoga: ,Boga
tebi, kave^ija Use! uzmi dere od tamnice kjuce'.
Nar. pjes. kras. 1, 12.

KAVil6lJIN, adj. koji pripada kavegiji. — U
Vukovu rjecniku: ,des kaffeesieders' ,thermopolae'.

KAVe6iJINICA, /. kavegijina Sena. — U Vu-
kovu rjecniku: kav^^ijnica ,die kaffeesiederin'
,thermopolae uxor'.

KAVELICA, /. kost od boce ili bataka. Bo-
snaci u Slavoniji.

kA.VE^, m. prezime u Imoskome u Dahnaciji.
M. Pavlinovid.

KAVENi, adj. koji pripada kavi (kao n. p.
filgan, lazicica, ibrik). — U na§e vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,kaffee-' ,cofE'eae inser-
viens' (,z. b. loffel, schale'). Pristavili kavene
ibrike. Nar. pjes. vuk. 4, 305.

KAVENACA, /. planina u Bosni. Glasnik.
20, 280.^

KAVENAK, kavendka, m. {uz mlin), kaveni
mlinac. — U jednoga pisca naSega vremena.
Ra^ci, prfifii, mlini kavenaci. Osvetn. 5, 118.

KAVE-06aK, w). vidi kava-o^ak. — U naSe
vrijeme. Kave o^ak (gde se kuva kava). M. D.
Milidevid, jur. 49.

KAVETAC, kaveca, m. dio od mrt£e za ribane.
— isporedi teg, pefia. — Postaje jamaino od
talijanske xli uopce od romanske rijedi, ali ne
znam od koje. — - U naSe vrijeme na ^ipanu blijsu

EAVETAC

906

KAVGAGIJA

Dubrovnika. Bude li pak u troje razdije}ena
mreza, tad se ti komadi zovu kaveci. Prvi se
zove kavefcac od §kafa, drugi od srijede ili sredni
kavetae, treci . . . vaAi kavetac. L. Zore, rib.
ark. 10, 854.

kAVEZ, m. vidi kafez. — U naSe vrijeme, a
izttiedu rjecnika u Stulieevu: v. pticelovitel8tvo(?)
s dodatkom da je uzeto iz bukvara(?), i ti Vu-
kovu (,der kafig' ,cavea'. U na§ijem narodnijem
pJGsmama i djevojke se drze u kavezima). L'jepom
Fatom, Atlagi6a zlatom, kojano je u kavezu rasla,
ni je vid'la sunca ni mjeseca, niti znade na fiem
zito raste, na 6ein 2ito, na cemu li trava, niti
znade §to je muSka glava. Nar. pjes. vuk. 1, 252.
Gotoviti gospodsku vefieru, da je nosi Zlatki u
kaveze. 3, 137. Stani malo, Zlatija devojko!
ako sam ti do§o u kaveza, ni§ta tebi nauditi
nedu. 3, 138. Utefie u kavez cakleni. Pjev. cm.
291^. Izvede je u kavez-odaju. Nar. pjes. juk.
140. Kavez za matice . . . Kavez za trutove. J.
^ivanovid, rijefi. kov. 15.

KAVEZA, /. ime kravi i kozi. Bastaja, Da-
ruvar.

1. KAVGA, /. svada (cesto kad se judi ne samo
posvade nego i pobiju, po tome moze znaciti i:
hitka, mejdan, boj, rat), pers. ghaugha, tur. qavga.
— Od XVII vijeka (vidi kod b), a izmedu rjed-
nika u Stulieevu (,lis') i u Vukovu (,der zank'
,rixa', cf. svada).

a. uopee. Posteno hodajmo . . . ne u kavgi ni
parbenu. M. A. Rejkovid, sat. 7a, Niti znades
sa §ta biva zloba, sa §ta kavga, sa §ta li di-
oba. II*. Za dignuti smutnu, kavgu, izgubjene
givota. M. Dobretid 470. Medusobne kavge.
J. Eajid, pouc. 1, 9. Gotovi smo na ma' na
kavgu. D. Obradovid, iiv. 12. U pidu je teska
popilica a u kavzi }uta kavga^ija. Nar. pjes.
vuk. 1, 603. Ja se bojim da ne bude kavge.
2, 439. A prodi se kavge i davola. 2, 466. Ja
se bojim kavge preko mora. 2, 529. Ja se bojim
kavge medu bradom. 2, 540. Prevesdu ti snahu
preko mora i boz kavge i bez muke kakve. 2, 596.
Da s' u dvoru kavge ne zbivaju. 3, 542. Tu
knezovi nisu radi kavzi. 4, 131. Neka bude sva-
kolika kavga na onoga Srdana Iliju. 4, 254. On
bez kavge rucati ne mo2e. 4, 290. Tvoja kavga,
za tobom smo po§li. 4, 281. Sve gledaju kad
de biti kavga. 4, 510. No fiekaju na krajinu
kavgu. 4, 511. U kavgu se Srbi udarise. Pjev,
cm. 117b, Ni za koga nije dobra kavga. Nar.
posl. vuk. 213. Mletke nede kavge s Turcima.
S. ]^ubifia, prip. 111.

b. kavga se moze n. p.: ufiiniti. Nakon mno-
goga veselja i razgovaranja ufiine se kavge, psosti
i ubojstva kadgodi, M. Divkovid, bes. 693^. Nemoj
kavge ciniti, ni s Vukom se posvadati, Nar. pjes,
mikl. beitr. 1, 19. Jesam li ti, bolan, govorila,
da ne ciniS u nedeju kavge ? Nar. pjes. vuk.
2, 409. Ema Turci kavgu u6ini§e, na Biograd
Stojni udariSe. 2, 607. Kad s' ufiini med' eva-
tovi kavga. 3, 50S. — pofieti. 1738 pode§e kavgu
Nemci s Turdinom. Glasnik. 20, 12. (1766). —
zametnuti (vrlo desto). Covik koji kavge zamotje.
G. Pe^talid 174. U tebe je bratac kavga^ija,
kud god ide, on zamede kavgu. Nar. pjes. vuk.
1, 215. Opide se, zametnude kavgu, pak je te§ko
^evap dati kavzi, 2, 134. Odmah stade zame-
tati kavgu i progonit straSAe mimo prve. 2, 397.
Kako stiie, on zametnu kavgu. 2, 398. Ako bi
se zametnula kavga, 2, 432, Tu se s mjesta
zametnula kavga. 3, 162, Ni sa carem zamedite
kavge. 4, 150. Lasno je kavgu zametnuti, al'
je. teSko kavzi ^evap dati. Nar. posl. vuk. 166.

— zavrgnuti. Kavgu zavrgao. Ant. Kaddid 197,
Slusaj, gospo, ko zavr2e kavgu. Nar. pjes, vuk.
4, 171. De 8 Turcima zavrgoSe kavgu. 4, 172.
Alabanda zavrze se kavga. 4, 377. — zadjenuti,
podjenuti, zapodjenuti. Jer su oba kavga^ije
mladi. te de nama zadenuti kavgu. Nar. pjes.
vuk. 3, 211. Ko de danas zapodenut kavgu,

3, 213. Nede Simo zapodesti kavge. Pjev. cm.
140*. — uzbuditi Uzbudi se meu vitezi kavga
toli plamenita. J Kavanin 350'', — zaturiti, tu-
riti, Prijate} de mene zastideti i turiti kavgu u
svatove. Nar. pjes. vuk. 2, 545. I stigosmo u
Goliju Turke, de stigosmo, kavgu zaturiamo.

4, 40. I s Turcinom kavgu zaturise. Ogled, sr,
194. — ograditi. De god sjedne, svude pije vino,
a sve radi kavgu da ogradi. Nar. pjes. vuk.
2, 188. Hode nadi zakudicu Turci, ter i s nama
ograditi kavgu. Osvetn. 3, 68. Eto se je ogra-
dila kavga. 3, 118. — izvaditi (samo u pjesmi).
Mati moja, izvadismo kavgu. Nar. pjes. vuk.

2, 376. §dase Milo§ izvaditi kavgu, 2, 519. —
izvesti, otvoriti, vidi: S kaurinom izvadismo
kavgu . , , S kaurinom zametnusmo kavgu . . ,
S kaurinom otvorismo kavgu , . . Pjev. cm. 103^^,
S kaurinom izvedosmo kavgu . . , S kaurinom za-
vrgosmo kavgu. 104*, vidi i: Po narodnome go-
voru , kavga' se ne moze .zavaditi', nego se ,za-
metne, udini, ogradi' i (u pjesmama) ,izvadi';
a ,}udi' se ,zavade'. te postane kavga, itd. Vuk,
nar, pjes. 2, 386 — 887. — zakubati (kod drugoga).
U susjedstvu zakuha kavgu. Nar. posl. stojan.
32. — MoSe se izidi na kavgu kao na mejdan.
A na kavgu na mejdan izidi. Nar. pjes. vuk.
4, 300,

e. maze ko: a) biti (i prebivati) u kavzi (s kim),
Ako si 8 kojim u kavgi. B. Leakovid, gov. 83.
Cini mi se u kavzi du biti. Nar. pjes vuk. 4, 299.

— U necistodi, pijanstvu i kavgi pribivaju. B.
Leakovid. gov. 9. — i negativno: moze ne biti
kavge. Da med' nama posle nije kavge. Nar.
pjes. vuk. 2, 359. — b) imati kavgu. Jer imamo
s kaurinom kavgu, Nar. pjes. vuk. 4, 213. — i
negativno. Da nemamo medu sobom kavge.

3, 57.

d. moie se kavga traziti. Koji kavge po svijetu
trazi, de je kavga da se onde nade. Nar. pjes.
vuk. 4. 227. Sve trazi kavgu sa Turcima. Pjev,
cm. 112a.

e. moSe se kavga zamiriti. (Jira ide te kavgu
zamiri. Nar. pjes. vuk, 3, 506. vidi i kod ^evap.

2. KAVGA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemja zovoma Kavga. Sr. nov.
1872. 298.

3. KAVGA, m. ime muSko. — Od xviii vijeka
(u pjesmama). Kavga uzme dva koiia viteza.
Nar. pjes. bog. 294. U onoga Kavge Bo§nanina.
Pjev. cm. 196a,

KAVGa6iJA, m. tur. qavga^y, covjek koji
trali kavgu, svadjivac. — Ne samo je u mnoiini
zenskoga roda kao §to je obicno kod ovakovijeh
rijeii, nego (u pjesmi, vidi drugi primjer iz Nar.
pjes. vuk.) moie biti i u jednini. — Od xvii
vijeka (prvi je primjer pisca cakavca, te zato
stoji -i- mj. ^), a izmeCtu rjecnika u Vukovu
(,der stanker' ,rixator'). Kad pozna§e silna kav-
ga2iju pizmatora svoga. I. T. Mrnavid, osm. 155.
Kotarci su Judi siloviti, u vinu ji kaSu kayga-
4:ije, kavgagije te§ke raejdan^ije (na oba mjesta
moiebiti grijeSkom stoji kabga|:ije). And. Kadid,
razg. 30a, Ako se tko jedan put svadi, ne mo-
zomo redi da je ovakvi kavga^ija, B. Leakovid,
gov. 9. U tebe je bratac kavga^ija," kud 'god
ide, on zamede kavgu. Nar. pjes. vuk. 1, 215.

KAVGAdiJA

907

1 KAVBA

U pidu je te§ka popilica, a u kavzi |uta kavga-
^ija. 1, 603. U pi6u su teSke pijanice a u kavzi
Jute kavga^ije. 2, 135. A Maksim je hitar kav-
ga^ija. 2, 557. Negov je pokqjni otac (kao 2iv)
bio iestoki kavga^ija. (Jvavga^ija' u Boki zna-
menuje Sovjoka spravna na inat, svadu). Prav-
donoga. 1851. 8.

KAVGALI, adj. koji pripada kavzi. — Kao
da je od tur. qavgaly, ali ne znam, ima U ove
rijedi u turskom jeziku. — Ne niijena se. — U
na§e vrijeme u Bosni. Nije ni 6udo, gto se pleme
Hrnifiida u ono kavgali doba upropastilo. Nar.
pjesm. horin. 1, 606.

KAVGALIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okruqu
krusevadkom. Livada u Kavgaliji. Sr. nov. 1872.
646.

KAVGAInTE, n. djelo kojijem se ko kavga, vidi
hod kavfifati se.

KAVGATI se, kavgRm se, impf. vidi kavXiti
se. — Od XVIII vijeka. Mome bratu Iliji uzrok
krifiati i kavgati se . . . ne dala. D. Obradovid,
2iv. 21. ,8fca se vavije kavgate?' ,Kod vas se
vavije nekakva kavga 6uie, ostav'te se vratrijeg
vavije kavgana'. J. Bogdanovi6.

K.WGA^IJA, vidi kavga^ija.

KAVGIN, adj- koji pripada kavzi (vidi 3
Kavga). Tu on nade Kavginu Jubovcu. Pjev.
cm. 196^.

KAVdEI^E, n. djelo kojijem se ko kav^i. Kav-
^ena ne proizilaze li od pijanstva? J. Raji6,
pou6. 2, 31.

KAVdlTI SE, kav^im se, impf. vidi kav2iti
se. — IJ na§e vrijeme. Od danas da nema kav-
giti se 8 muZom svojim. Glasnik. ii, 1, 84. (1808).
Kav^iti se, vidi kavziti se. 1^. Kova6evi6.

kAvi, adj. arap. tur. qavi, jak. — Ne mijena
se. — U narodnoj pjesmi nasega vremena u Bosni.
Nafiinio sedam 6ardakova, a u nihke motnuo sol-
date, a pred niha kavi komandare. Nar. pjes.
horm. 1, 422.

KAVICA, /. dem. kava, vidi kafica. Rece mati
bonom djetetu: ,Bi li, rano, da ti roda malo ka-
vice svari?' J. Bogdanovii.

KAVi6kA, /. livada u Majuru. D. Trstenak.

KAVIDAL, vidi kavidao.

KAVIDAO, kavidAla, m. vidi 1. glavnica. —
Radi postana vidi kavedao. — Nom. je sing,
uprav kavidal (tako je i u vecini primjera), ali
se -1 po jeziinom zakonu kod Stokavaca na kraju
rijeci mijena na o, te u jednom primjeru iz Dal-
macije ima kavldfi, — Od xviii vijeka u Dal-
maciji, Lici, Istri. U8initi jedan skup i kavidal,
P. Eadovcid, ist. 220. Primio sam od Boga moj
kavida od lemozine. J. Banovac, pred. 44. Si-
guravaju6i jedan dobar kavidal za drugi zivot.
prisv, obit. 88. ,Ja bi trgova', da imam §to ka-
yidala'. ,Cini mi se da mu e kavidala ponestalo'.
J. Bogdanovi6. Kavidal, it. capitale, glavnica.
Na§a sloga. 20, 47.

KAVIJAR, kavijAra, m. vidi hajvar. — Od
tal. caviaro Hi od nem. kaviar, koje oboje va]a
da je od turske rijeii (vidi kod hajvar). — U
Mikajinu rjeiniku : kavijar, ikra od ribe slana
,caviale' ,garum'; u Belinu: ,caviale, specie di
salume, fatto d'ova di pesce' ,garum' 181*; u
Bjelostjencevu: kavijar, ikre slaneh rib ,garum,
liquor piscium, oxygarum'; u JambreSicevii : ka-
vijar, ikre slaneh rib ,garum' ; u Stulicevu: ,garum'.

KAVILA, /. M narodnoj zagoneci naSega vre-
mena. Kavila bavila sebi haJinu zbavila, u zutoj

hajini hodage. kad je goapode vidahu, usvili i
kadivi hodahu, pa vejahu: ,Hftj haj! da li nam
je kavilina ha}ina!' Ne mogoSe od de nikako ha-
jinu kupiti nego je prevariSe, te je s ne 8vuko§e
i na svoju svilu i kadivu nenu hajinu obukoSe.
odgonetjaj : lisica. Nar. zag. novak. 115.

KAVILIN, adj. koji pripada kavili, vidi kod
kavila.

KAVINATI, kaviiiam, impf. patiti. ,Do6i 6e
vrijeme (starosti) kad 6e§ ti u zape6ku kavidati'.
(u Hercegovcu). P. Brantner.

KAVITI, kavim, impf. rijed nepoznata zna-
6ena, ali vidi kaviAati. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Vilo mila! ne bi 1' povidila, §ta
u kuli beg po nodi kavi? Osvetn. 4, 16.

1. KAVKA, /. Corvus monedula L., vidi 2avka.

— Akc. se mijena u gen. pi. kavaka (Hi kavki?).

— Rijed je praslavenska, isporedi 6e§. kavka,
po{. kawka. — Va^a da je rijed onomatopejska
(kao i 6avka) te da postaje od glasa same ptice.

— Izmedu rjednika u Bjelostjencevu (kauka, 6oka
,monedula'), u Jambresicevu (, monedula'), u Stu-
licevu (.graculus'). Kavka, Corvus monedula. D.
Nemani6, cak. kroat. stud, i ftg. 25 Premda .se
po Doderlein-u u Dubrovniku uz ime 6avka 6uje
i kavka. S. Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak)
4 — 5 kod Colaeus monedula Kaup.

2. KAVKA, /. vidi kauka. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjednika u Belinu (,chierica, corona in
cima del capo tosata per segno del chiericato'
,tonsura clericalis' 189^), i u Stulicevu : ,ton8ura
ap(ud) Christ(ianos) [d(icitu)r etiam ordo sacor
minor]'. Psalmistatus more se dati i od priprosta
popa, a kavka ne more nego od biskupa. Narufin.
45^. Kada ne nose krunu ili kafku. §. Budini6,
ispr. 22. Dijaci ni2ih redova . . , s 6elikom ili
kavkom. B. Ka§i6, rit. 141. Od kavke oliti ostri-
2e6a vlasi Ant. Kadci6 30. Da nosi odi6u re-
dovni§ku i kavku. 300. (Biskupi) daju kavku
jednomu koji ni§ta ne umi. 308.

KAV^CAdrlfiAK, m. Delphinium Consolida L.,
Savornak, modrica. u niskom okrugu. S. I. Pe-
livanovid. javor. 1881. 123. — Bije6 je sloSena
ili sastavjena, i jamacno je drugi dio tur. (SiSek,
cvijet.

KAVKAZ, m. vidi Kaukaz. — U Sulekovu
rjecniku ; ,Kaukasus'.

KAVKAZ A,/, vidi Kavkaz. — U jednoga pisca
naSega vremena. §ta 1' pitomi Sibir i Kavkaza.
S. Milutinovid u Pjev. crn. 329*.

KAVLA, /. mjesto u Srbiji u okrugu podrin-
skom. Zemja nazvana Kavla. Sr. nov. 1872. 505.

KAVOBANDA, /. tal. (mlet.) cavobanda ili
caobanda, kao drveni zidac sve oko krova od
broda sto brani krov od valova — U na§e vrijeme
u Dalmaciji kod pomoraca. Kavobanda, tal.
grada koja sve na okolo pase krov i brani mr-
nare od valove. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn.
1868 215.

KAVOLIN, kavolina, m. vidi cvjetaca, b), kar-
fijol itd., tal. cavolino (uprav dem. cdvolo, kupus).

— isporedi kaulin. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. Kavolin (tal. cavoli fiori), Brassica olera-
cea botrytis L. (Vodopid), v. Kaulin. B, Sulek,
im. 142.

KAVORADA, /. repasti kupus. — V na§e
vrijeme. Kavorada (tal. cavol rapa), brassica ra-
posa (Parcid), Brassica gongyloides Mill. B. Sulek,
im. 142.

KAVKA, /. vidi: Kavra, turska red, spona; od
,kavramak' zgrabiti, stegnuti, D. Popovid, ibur.
red. glasn. 59, 108. — isporedi kavraisati.

KAVBAI8ATI

908

EAZALAO

KAVEAISATI, kavriiSem, pf. zaglaviti (n. p.
klinac). — Po svoj prilici od tur. kavramak,
egrabiti, scepati. — isporedi kavra. — Akc, se
mijena u aor. 2 i 3 sing, kavraisa. — U Vukovu
rjeiniku: .umnieten' ,replico'.

KAVRAN, m. vidi gavran. — Od xvi vijeka
kod cakavaca i kajkavaca, a izmedu rjefnika u
Bjelostjenievu (kauran, krompac, vran, gravran
jcorvus'), u JambreSidevu (.corvus, corax'; kavran
nodni .nocticorax*), u Voltigijinu (,corvo' ,raab'),
u Stulicevu (v. vran s dodatkom da je uzeto iz
Bjelostjenceva). Eliju jest Bog ziva dr2al krozi
kavrane. Postila. kl* Pomislite na kavrane.
Anton Dalm., nov. te§t. lOS^. lac. 12, 24. Bog
daje pi6u mladim kavranom zazivajudim na nega.
Kateh. 1561. C7t. Eto kavran jedan cil hlib do-
nese. F. Glavini6, cvit. li^. Da bi mi ga ka-
vrani po gorah nosili. Nar. pjes. istr. 2, 46.

KAVRANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji modru§ko-rije6koj. Razdije}. 46.

KAVRANINA,/. vrsta grolda. Kavranina crna,
flovret vinove loze crna groXda (u primorju). B.
Sulek, im. 142. Kavranina, vrst groida. u Bakru.

KAVRANOV, adj. koji pripada kavranu Hi
kavranima. — Kod mjesnoga imena. Kavranov
vrh. u gorskom kotaru.

KAVRASdNATI, kavra§unam, impf. motati
glavom, pa htjeti ujesti. ,Uhvatim ja prase za
gubicu, da ne skici, a ono kavraSuna, da me
ujede'. u Bosanskoj Kostajnici. D. Trsteiiak. —
Moie biti da je od tur. qavra§maq, sto je reci-
procni glngol od qavramaq (vidi kod kavraisati).

KAVRGA, »». a) nadimak malenu fiovjeku. U
Sidu; b) od lipove kore posuda na izvorima, da
86 noma pije voda. u Srijemu.

KAVEGANE, n. djelo kojijem se kavrga. J.
Bogdanovi6.

KAVRGATI, kavrgam, impf. nejednako i ne-
ravno presti. — U na§e vrijeme u Lici. ,Eako
ti ovo kavrga§? nede bat, nede stap'. J, Bogda-
novi6.

KAVRIKA,/. u Vukovu rjeiniku: nekaka trava
za sijeno « dodatkom da se govori u Lici. —
Kavrika, nekaka trava za sijeno (Vuk, u Lici).
B. Sulek, im. 142.

KAVRKA, m. ime volu. Bruvno.

KAVURIN, m. vidi kaurin. — U naSe vrijeme.
Da potur6i prebijelu crkvu, da u po ne ogradi
^amiju, a u po ne panduricu kulu, da panduri
iz 6e od kavurah. Nar. pjes. vuk. 3, 67. Ne
pitamo tebe, kavurine, kako 6emo rajom upra-
vjati. S. Milutinovi6 u Pjev. crn. 87l>. Kavurine,
Vraguielo Luka! Nar. pjes. mag. 1851. 133.

KAVURMA, /. vidi kaurma. — U nase vrijeme.
(Kavurma) meso mladede isijecano, vareno s ori-
zom. Magazin sr.-dalm. 1863. 53. Obifina je
hrana: jjastrma goveda, svineda ili ov6a s ki-
selim kupusom, kavurma, sir. M. D. Milidevid,
ziv. srb. 1, 65.

KAVURSKI, adj. koji pripada kavurima, vidi
kaurski. — U naSe vrijeme. Na krvavu kavursku
krajinu. Pjev. crn. 80^.

KAVURSTVO, n. kao kolektivno ime od kaurin.

— U jednoga pisca nasega vremena. On 6' u
more potopit kavuro, to kavurstvo i tog daur-
kraja. S. Milutinovid u Pjes. crn. 87i>.

KAV^El5[E, n. djtlo kojijem se ko s kirn kavii.

— U Vukovu rjecniku.

KAV^ITI SE, kS,v2im se, impf. (reciprocno)
imati medu sobom kavgu, biti u svadi. — AJcc.

se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kav2i). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu (,sich zanken'
,rixari', cf. svadati se). Deca se kav2e. J. Raji6,
pou6. 1, 165. Sta vam je, 2ene, te se kaviite?
M. P. §ap6anin 1, 182.

1. KAZ, m. nakaza, straSilo. — Kod sjever-
nijeh iakavaca % kod kajkavaca. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjcinika u Bjelostjenievu (v.
sumrak). StraSan niki kaz ukaza mu se govo-
re6i : , Ja sam u paklu'. F. GIavini6, cvit. 369^.
Kaz, (u Fu2ini) nakaza. D. Dani6i6.

2. KAZ, m. casus, tal. caso, isporedi 4. kas.
— Od XV vijeka po zapadnijem krajevima.

a. uopce sluiaj, dogadaj tli u osobitom zna-
6enu kao 4. kas, b Ako je kada upal u takov
kaz . . . Starine. 23, 142. (1496). V tih takovih
kazih. Naru6n. IS^*. 6a ima u6init v torn kazu?
42a. V kih kazih razlucuju se zarufistva, 59^.
Ako bi se takov kaz zgodal. 91^. Jeli upal u
koje grihopadanje ili kaz od onih? §. Budinid
ispr. 9. Od tih triju zavez ili kazov. 11. Ako
bi se zgodil kaz ili prigoda griha. 14. U ta kaz
ili prigodu moie odriSen biti. 116. Kada ne bi
bilo u one kaze i zgode. I. Dr2i6 310.

b. vidi 4. kas, a. U nominativu, u ^enitivu i
u ostalijem kazim. R. (jamanid 13*.

1. KAZA, /. vidi: Kaza, upravni okrug, okruije;
dolazi od arapskoga ,kasa, kasen' kraj, predeo,
zem^a. D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 109. —
Uprav od arap. qarfa', tur. qaza, sudbena oblast,
sudbeni okrug.

2. KAZA, /. ime kucki(?). F. Kurelac, dom.
iiv. 45.

KAzAC, kdsca, m. neSto sto kaie, pokazuje.

a. uopce. — U Bjelostjen6evu rjecniku: kaj-
kavski kazec kod kazilo, i u Stulicevu : v. kazalo.

b. kaiiput (prst). — U Belinu rjeiniku: ,dito
vicino al grosso overo indice' ,index' 272*, i u
Voltigijinu: ,indice, dito' ,zeigfinger'.

KAZaCiNA, m. augm. kazak. — D jednoga
pisca na§ega vremena (u jedinom je primjeru
ienskoga roda jer je u mnozini). Do nih jo§ su
vrle kaza^ine koji mogu stidi i utedi i kop]ima
posramit lubarde. S. Milutinovid u Pjev. crn.
89a.

k1za6kE VRBE, /. pi. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 166.

KAZAG16, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 18.

KAZAGINAC, Kazaginca, m. zaselak u Bosni
u okrugu travniikom. Statist, bosn. 76.

KAZAK, m. rus. KaaaKt (uprav je turska rijei)
vojnik u Ruskoj koji pripada opcinama za vojsku
urfdenima osobiiijem zakonima. prije su bili go-
tovo samo konanici. — U drugijem je jezicima
obiinije ime kozak. — U jednoga pisca naiega
vremena. No udri§e krajske pancirlije i kazaci
na glasu junaci. S. Milutinovid u Pjev. crn. 89^^.

KAZAKOVk!;, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Vladimir Kazakovid. Rat. 351.

KAZAL, m. u Daniiicevu rjecniku: KazalB,
ime tursko s primjerom : Hodi cart Selimt §ahB
na Sinami>-Kazalt>-pa§u (1514). Ukdz. pam. §af. 83.

KAZALAC, kdzaoca, m. onaj koji kaze. —
Trece -a- stoji mj. negdasncga h, i ispada u
svijem oblicima, osim nom. i ace. sing , i gen. pi.
(kdzalaca) ; 1 kad ostaje tako na kraju sloga
mijena se na o (ali gdjegdje ostaje nepromije-
neno, vidi drugi Milicevicev primjer kod a). — Od
XVI vijeka f a izmedu rjeinika u Mika}inu (ka-
zalac, koji k&ie , demonstrator'), u Belinu (,di-

/

EAZALAC

900

1. KAZAN

mostratore' ,demon8trator' 258^), u Bjelostjen-
6evu (vidi kod kazite}), u Voltigijinu (kazalac,
kazalca ,di mostratore, raccontatore' ,ein erzahler'),
u Stulicevu (kazalac, kazalca i grijeikom kazaoc,
kazaoca ,demoD8trator').

a. vidi kaziput (prst). Paocem i kazaocem
prstom uzima od ove soli. B. Kagid, rit. 29.
Palac oli kazalac prat Ant. Kad6i6 16^. Ma§6u
iz svojoga uha uvlaii svoj palac i prst kazalac.
M. D Mili6evi6, iiv. srb. 1, 110. Medu vrhove
od malo^a prsta i kazalca. 1, 115. Kazalac i
ereddi prst. 3, 15.

b. iovjek koji Sto kaie. Glasoviti pisalac i ka-
zalac od prvafehih dila svete crkve. Ant. Kad6i6
88. Sto§to kazaoci progastnih stvari pi§u. 131.
— vidi i u rjecnicima.

c. u nnSe vrijeme upotreblavaju pisci kao teh-
niiku rijei u matematici i fiiici prema lat. ex-
ponens. Kazalac, math (pokaznik), lat ,exponens'
.exponent', tal. ,esponente', fro. ,exposant', egl.
,exponent' ; jedna^ba nestalna kazaoca ,exponea-
tialgleichung', tal. ,equazione esponenziale' ; broj
8 kazaocem (eksponencijalni broj) ,exponential-
eahl'; uzmnoz (potwncija) lomna kazaoca ,bruch-
potenz' ; kazalac trvena, phys. ,reibungsexponent'.
B. §alek, rje&n. znanstv. naz.

1. KAZALICA, /. ienSko defade Sto kaze. — IJ
Stulicevu rjecniku: ,quae demonstrat'.

2. kAzALICA, /. narratio, ono ito se pripo-
vijeda (kaze), pripovijest. — U naSe vrijeme.
Knez je slusao ovu kazalicu naj vi§om pomnom.
S. i^ubisa, prip. 192. Tako ce dokraj6iti bakica
kazalicu, jer i sama ne vjeruje da je bilo, pa 6e
se naSaliti. F. Krauss, smailag. meh. 154. Ka-
zalica, pripovijest. Slovinac. 188i. 144.

KlZALi§6E, vidi kazaliSte.

KAZALISNI, adj. koji pripada kazalistu (te-
atru). — U nase vrijeme kod pisaca. — U Sule-
kovu rjeiniku ; kazali§(t)ni ,theater- (in zus.)' ;
,theatralisch' ; kazaliStna ku6a ,theatergebaudo'.

KAZALISTE, n. nijesto gdje se sto kale, po-
kazuje. — Kod cakavaca kazali§6e.

a. index, list na kojem stoji gdje se Sto nahodi
u kakvoj knizi, vidi kazalo, b, b). — U jednoga
pisca cakavca xvii vijeka. Kazali§6e poglavjih
ovih knizic. P. Radov6i6, nac. 581. Kazali§6e
51anib simbola. ist. 235.

b. ostensorium (?), zlatna Hi srebrna sprava u
katoliikoj crkvi u kojoj posvecena cestica stoji
svakome na videne. — Vaja da je takovo zna-
cene u jednom primjeru xviii vijeka. Kazali§te
velo od srebra . . . da'e se vani ostija sveta. J.
Kavanin 32ia.

e. thpatrum, teatar. — Nacineno u nase vrijeme
— U Sulekovu rjecniku: ,theater' vidi i: Kaza-
li§te, Stat, stil., v. glumiSte. B. Sulek, rjefcn.
znanstv. naz.

KAZALO, n. ono cim se Sto ka£e. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Vraniicevu (.index'),
u Mika]inu (kazalo, stvar koja ka2e ,index'), u
Belinu (,endice, segno' , index' 288b; ,indice, ta-
vola del libro' .index' 396*; ,lista, catalogo' .in-
dex' 441i>), u Bjelostjendevu (kod kazilo), u Vol-
tigijinu (.indice; mostra' ,verzeichnis8 ; muster'),
M Stulidevu (,index').

a. uopce. Srce koje jest kazalo i bozanstva
ogledalo. A. Georgiceo, pril. 87. Dakle kada
ie]6 na§e iznutine jesu is6e6ene, tako nasliduje,
da fiiiienje izvan, koje je kazalo iznutrnih rifiih,
jest u Sdetu palo. nasi. 199.

b. index, tabulae, list na kojemu je napisano
nekoliko stvari u nekom redu da se lako mogu

na6i. a) isporedi katalog, popis. Izvan dan sve-
ta&nib od kojih kazalo u svakoj sakristiji staviti
6e se. M. Bijankovii 20. IzvadivSi svetkovine
osobito od ove crikve, §tovanje od kojih potvrdio
jest pohoditej apostolski Valerio, i kazalo za vi-
kovfie i stanovito obsluienje ovde 6e se posta-
viti i u sakrestiji 6e se driati s nagim podpisom.
123. Kazalo pismena od kojijeh po6ii!iu slijededa
prorifija redom abe6evice. u Poslov. dani6. iv.
Kazalo od svetkovin koje uzdrzi kalendar splitske
crikve. L. Terzid xxvi. I Isusove paome svete,
u kazalu ko so §tije ... J. Kavanin 324*. Ka-
zalo dohodaka ,ertragnis3-auswei8'. Jur. pol ter-
minol. 54. — b) osobito na poietku Hi na svr-
sitku khige da se moie naii na kojoj je Sto
strani (Vuk piSe: gdje je Sto). — isporedi ka-
zali§te, a. Kazalo razgovori i pripovidai^a ko
(sic) u ovi se k6iga nahode. A. d. Bella, razg.
253. Kazalo. Prve gest mjeseca. B. Zuzeri xvii.
Kazalo od stvari koje se uzdrie u ovemu nauku.
H. Bona6i6 150. Kazalo od svega onoga §to se
uzdrii u ovijem knigami. I. A. Nenadi6, nauk.
282. Kazalo svrhu zlamena 8. kriia. F. Matid
105. Kazalo od besjeda. D. Basid viii. Kazalo
oniju stvari koje se n ovoj k6i2ici nahode. M.

A. Re}kovi6, sabr. iv. Kazalo poglavja i govo-
reiia svega libra. J. Matovid vi. Kazalo evan-
deja nedjejnijeh. xiii. — Vidi i: Kazalo, mere,
stil. , index', .inhaltsverzeichniss', tal. ,indice'; ka-
zalo sadr2aja, mere. ,regi3ter, inhaltsverzeichnias',
tal. ,registro', frc. egl. .index', frc. ,r^gi8tre, table
(des matiferes)', egl. ,index. register, contents'.

B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

c. skaza^ka (u sahata). — U Belinu rjeiniku:
, stile o indice dell' horologio' ,gnomon' 37 1^.

d vidi kazaliSte, b. — C/ jednoga pisca xviii
vijeka. Izvadi s. sak(ramenat) iz blustra, postavi
ga u pomiseSnu, pak u kazalo od kristala oka
imajudi, da se more lipo viditi sveti sti(kramenat).
L Terzid 336. Postavi s. sakrafmewaf) 8 kazalom
na srid oltara. 336.

KAZA\jKA, /. ono cim se kaie, ono Sto kaie;
govori se u nase vrijeme u dva osobita znaiena.
— Akc se mijena u gen. pi. kizajaka

a. palica Hi palicica kojom se djeci kalu slova
(i drugo) kod ucena — Izmedu rjednika u Vu-
kovu (u djece kad uce citati ,(ler zeiger der
kinder beim syllabiren' ,index puerorum literas
in syllabas coUigentium'). Kad on (uiitel) sa
avojom dugadkom kazajkom stane pred koju od
tih mapa ... M. D. Milidevid, zlosel. 338.

b. vidi skazajka. U Vukovu rje6niku: na sa-
hatu ,der zeiger an der uhr' index horarum*.
vidi i: Kazajka, mech. ,zeiger', kaza}ka minuta
i dasova ,minutenzeiger', tal. ,indice de' minuti';
V. skazajka. B, 6ulek, rjedn. znanstv. naz.

KAZAMAK, m ospice, tur. qyzamyq. — vidi
D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 110.

KAZAMAT, m. tal. casamatta, nem. kasematte,
u bedemima Hi uz bedeme zgradena mjesta Sto
su tako svedena da mogu odolijevati bumbama
(iubardama, kumbarama) ; iz nih se brane voj-
nici od neprijatela koji opko]uju grad, a upo-
treblavaju se katkad i kao stanovi a iesto kao
tamnice. — Od xviii vijeka u pisaca (u prvom
primjeru moze biti oblik nom, sing, kazamata
zenskoga roda). Ved ih bombe steraSe v mradne
kazamate, J. Kajid, boj. 77. Boj se, istrunudes
u kazamatima. M. D. Milidevid, omer. 53. Te
bace u zvornidke kazamate (Uupica) okovana.
pomenik. 5, 838.

IT KAZAN, kazni, /. pedepsa, kaStiga. — ispo-
redi i kaana. — Bijec je praslavenska, isporedi

i; KA^AN

910

kazaniSta

stsldv.'k&znt,, rus. KasHt, ie§. kdzefi, po}. kazA.
— ' Miklo§ic misli da je kaznB (i pokaznt) ista
rijec Sto stshv. kajaznB (i pokajaznt), pokora,
po demu bi postale sve ove rijeci od osnove gla-
gola kajati; ali zato sto nema u drugijem sla-
venskijem jezicima ovijeh zadnijeh rijeci (samo
ces. kdzen tnoglo bi biti od kdti, kajati), i zna-
cene nije isto kod kaznt (i pokaznt) i kajazni.
(i pokajazni.), mislim da je isti korijen u kaznt
sto i u kazati (vidi osobito kazati, I, 3), a ne
treba misliti na postane od praslavenskoga glagola
k&ziti, unistavati. — Nije narodna rijec; isprva
se nalasi u knigama pisanima crkvenijem Hi
mijesanijem jezikom (vidi i kod 2. kazan), a u
nase doba kod pisaca koji su je uzeli iz ruskoga
Hi iz akvenoga jezika. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (pisano kazn ,animadversio, castigatio,
punitio' s dodatkom da je rijed ruska) i u Da-
nicicevu (kaznt ,poena'). Drugyht kazntmi raz-
lidnymi pokaza. Stefan, sim. pam. saf. 7. Da
priimutb kaznt kako pisett vt zakonS. Zak.
dug. pam. Saf. 37. T§lo moje jutyimi kazntmi
imSjett iskusano byti odt Gospoda. Danilo 25.
Kazan za prejubocinstvo. u Nar. pjes. petr. 1, 17.
Pa u jadu eijedu guli bradu a pasama smrtne
kazni prijeti. Osvetn. 3, 144. Kazan, nem. ,zuch-
tigung', tal. ,castigo'. B. Petranovii, rufin. kniga.
,11. Kazan, pedepsa; ,8trafe' ,pena'; — ugovorna
conventional — ' , — convenzionale' ; — zatvora
'arrest — ' , — di arresto'; — smrti ,todes — '
, — di morte*'; — teske tamnice ,8chwGrer kerker'
, — del earcere duro'. 59. Kazan ,ahndung'. Jur.
pol. terminol. 14. ,bestrafung (strafe)'. 87. , strafe',
487. Kazan slobode jfreiheits-strafe'. 219.

2. Kazan, kazni, /. dolus, insidiae, prijevara,
lukavstvo, zasjeda. — Bijec je stara, isporedi
stslov. ktznt, rus, Koant ; po tome se vidi da bi
prvo -a- stajalo mj. negdasnega i., te se i nalazi
pisano ktznt. — Korijen je po svoj prilici isti
sto i u glagola kovati (ki>). — Samo u spome-
nicima pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (ktznt
,machinatio'). Nt vy vsi Bo2ijeju blagodatiju
prosveSteni suste, jego ktzni i kako iht hoteste
ottgnati, nSste nerazumni ott boztstvnyht pi-
smenej . . . Sava, tip. stud, glasn. 40, 177. Ta-
kovoju k-izniju iskusi se. Glasnik. 11, 82. Vragu
protiv|aJ6m se ne bojeste se kazni jego ni la-
janja. Men. serb. 83. (1275—1321). ovaj naj
zadni primjer po znacenu pripada amo, ali je
iudnovato sto u nemu ima -a- mj, -t-, dega u
drugijem spomenicima nema prije druge polo-
vice XIV vijeka-y moze biti da je vec onda ktznt
bila neobicna rijec, te se tako na ovom mjestu
zamijenila bo^e poznatum kaznt (vidi 1. kazan).

3. KAZAN, kAzana, m. tur. qazan, kotao, uzen-
dija. — Akc. se mijena u gen. pi. kazana. — Od
XVIII vijeka, ali ima i u bugarskome i u ruskom

/j jeziku (KaaaHi,). -,

u. (mjedeni, bakreni) kotao. — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (v. kotel), i u Vukovu:
,der kessel zum branntweinbrennen' ,ahenum'
s primjerima: ,Nagradio kazan'. ,Pece kazan'.
,Hajdemo na kazan'. Ko god dode na kazan
(gdje kazan pe6e) vaja ga pofiastiti rakijom; za
to se re6e za one koji malo komine imaju: ,Dokl6
pefie, dotle i tece'. — Kadano si nodas kod ka-
zana Bvu nod guslo. I. Zanicic 248. To je druze,
sto kazani peku. M. A. Rejkovid, sat. G5a. U
kazanu kipe. J. Eajid, pou6. 3, 127. Nog' uza-
vrela kazan liksije. Nar. pjes. vuk. 1, 519. Od
sabaja kore izlomiSe, pod kazanim' vatre nalo-
2i8e. Nar. pjesm. horm. 1, 63. Izedu na jedan
obrok pun kazan jela. Nar. prip, vuk. 9i^. Svaka

nezina suza vri u kazanu. 105. U jednome ve-
likom kazanu k{u6a voda. 112. Evo ovde ima
zakopan pun kazan dukata. Vuk, poslov. 60.
Uzvare pun kazan (ili veliki kotao) vode. 2iv.
274. Svratiti na kazan samo za to da se fiovjek
napije rakije nije nikakva zamerka. M. D. Mi-
licevic, ziv. srb. 1, 34. Da se metnu tri kazana
katrana. Bos. vila. 1886. 124. Da usi od kazana
poviruju ved iz zemje. 1892. 174. — I u oso-
bitom, prenesenom znacenu: povece isdubeno
mjesto gdje se hrani voda. ,bassin, reservoir' (za
vcdu). S. Novakovid. — Va^a da amo pripada
i ovo : Kazan, izvor u Srbiji u okrugu krajinskom.
M D. Milidev d, srb. 953.

b. uz bakraclija znaci sto i ova rijec (uzen-
dija, turski §iroki ostri strmen kojijem se kon
udara kao ostrogom). Udari mu kazan bakrac-
liju. Nar. pjes. petr. 2, 422, PridrXa mu (kne-
gina) kazan bakracliju, a Mehmedu dade gra-
najliju. Smailag. meh. 9. Pote2e mu svilene
dizgine a podmace kazan-bakraclije, dobar mu
se dorat pokupio . . . Nar. pjesm. horm. 1, 124.

4. KAZAN, m. grad u Busiji (Kaaant), Ki
dobise Tatri kane, Bugar, Kazan, Astrakane. J,
Kavanin 267a, I Smolensko i isti Kazan. 267''.

5. KAZAN, (kazna, m. ili kazni, /. ?) u Bjelo-
stjencevu rjecmku: kajkavski kazen, v. dohodek,
i u Stulicevu: kazek (piscevom ili stamparskom
grije§kom?), v. dohodak s dodatkom da je uzeto
iz Bjelostjenceva. — Nejasna i nepouzdana rijec,
od hazna ili od basna.

KAZANAC, kazdnca, m. vidi kaznac,

KAZANCI, Kazanaca, m. pi.

a. selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist,
bosn. 69.

b. selo u Hercegovini u kotaru mostarskom.
114. S Kazanaca od Todorovica. Nar. pjes, vuk.
4, 435.

KAZAN6i6, m. dem. 3. kazan. — U na§e
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Sto su
nasli kazancida , . . P. M. Nenadovid, mem. 206.

KAZANDISATI, kaz^ndisem, pf. dobiti, kori-
stiti se. D. Popovic, tur. ro6. glasn. 59, 110. —
isporedi kazanisati. — Od tur. qazanmak preko
grc. xuLavTCCoi.

KAZAnGIJA, m. covjek koji po svome zanatu
gradi kazane, kotlar, tur. qazan^y. — U Vukovu
rjecniku: ,der kesselschmied, kessler' ,ahenarius'.

KAZANGIJSKI, adj. koji pripada kazangi-
jama. — C7 nase vrijeme. Zanati se u Nisu rade
ovi : terziski, abagiski, obudarski, stolarski, grn-
carski, kazan^iski. M. D. Milidevid, kra}. srb.
129.

KAZANGILUK, m. kazangijski znnat, tur. qa-
zan^ylyk. — U nase vrijeme. D. Popovid, tur.
rec. glasn. 59, 110. Bos. vila. 1888. 158.

KAZANICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Livada nazvana Kazanica. Sr. nov.
1872. 558,

KAZA-NIJA, /, sto se placa (obiino ne novae
nego rakija) za pecene rakije onome ciji je kazan.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide ispek). Kazanija, plada za poslugu kazanom
za pecivo rakije. govori se po svoj Srbiji, I. Pa-
vlovid.

KAZANISATI, kazinisem, pf. vidi kazandi-
sati. D. Popovid, tur. red. glasn. 59, 110. — Od
tur. qazanmak.

KAZANISTA, n, pi. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevadkom. I^iva: KazaniSta. Sr. nov. 1864.
348.

KAZANSKI

911

KAZATI

kAzANSKJ, adj. koji pripada kazanu, kaza-
nima (vidi 3. kazan). — U Vukovu rjecniku:
n. p. kapak ,zuin branntweinkessel gehorig' ,ahe-
narius'. — / kod mjesnoga imena: Kazanski
Potok a Srbiji u okrugu krajinskom. Vinograd
u Kazanskom Potoka. Sr. nov. 1878. Sil. — Na
jednom nijestu ovoga vijeka ima sr. kizansko kao
nekakav poree §to se placa od hizana. A da ne
daje vise ni ara6a ni cibuka ui ^eaidbine ni ku-
tarine, ni vodenicnoga ni kazanakoga. Nov. sr.
1835. 35.

KAZANSTVO, n. vidi 2. kazan, od cega po-
stage (Danicic drukcije tumadi kao nastojane,
jer u prvom primjeru ne moie biti rijei o ka-
kvom elom djelu, alt se ipak govori o lovjenu
ribe, po cemu znaiene je sliino ,lukavstvu, za-
sjedi^). — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom (pisuno ktzntstvo), a izmedu rjednika u
Daniiicevu (kbzntstvo ,solortia'). ASte kojinit
ktzntstvomt vtzmozno bi prosenije svetago is-
pltniti. Domentijanb 196. Zlo kbznBstvo. Glasnik.
11, 48.

KAZAIST, m. vidi 3. kazan. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. KazaA pakla oni uzvarise. And.
Ka6i6. razg. 18*.

kAzA]SIE, n. djelo kojijem se kaie. — Stariji
su obliei kazanije i kazanje. — Izmedu rjednika
u Mikajinu (kazanje, ukazanje ,significatio, in-
ditium, demonsfcratio'), u Belinu (kazanje ,dimo-
strazione' ,demonstratio' 2581'), u Bjelostjencevu
(kazane, pokazane, ukazane, objavlene ,deinon-
stratio, significatio, ostensio'), u Stulicevu (,de-
monstratio, significatio, evidentia')-

a. uopce. Kazanje mirakulov. Korizm. 75''.
Vele zena od ovezijeh bremena (vremena) ne bi
uvrijedale nih kazanjem (va]a da pokazujudi se,
jav|aju6i se) i napravami oci i srca mnozijeh
tuzuijeh Judi. I. Drzi6 405. Da vi s onakim
nastojanjem slisate ri6 Boziju kakono koje ka-
zanje izprazno. F. Lastri6, ned. 281. Odi nije
podobno mjesto tomu kazanu. S. Rosa 138^.
Jedno ocitovane i kazane pokorniku. M. Do-
breti6 85.

b. nauka. — U jednoga pisca cakavca xvi
vijeka. Kazanija vojni6kago naucen mnogo. o.
Ko2i6i6 85''. Mavrioija vojnifikoje kazanje i ne-
prijatej cesto pobejenje prosvotli§e. 42*. Kre-
postiju i bojni6kim kazanjem na toliku visotu
izveden. 52"'.

c. vidi kazalo, b, b). — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Kazanje poglavjih. M. Bijankovic vii.

KAZAONICA, /. u Stulicevu rjecniku: v. ka-
zalica. — nepouzdano.

KAZaONIK, m. u Stulicevu rjedniku: v. ka-
zalac. — nepouzdano.

KAZAPA, /. mjesto u Srbiji u okrugu va-
]evskom. l&iva u Kazapi. Sr. nov. 1861. 408.

KAZARIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. Zabran u Kazarinu. Sr. nov. 1870.
288.

KA.ZATE]^, m. covjek koji kaie, isporedi ka-
zalac, b. — Od prvijeh vremena do xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. kazalac) i u
Danicicevu (kazatejb ,qui instituit'). Premudrosti
nastavnika i nestmysltnimi. kazateja. Sava, sim.
pam. §af. 6. Obace pltti nasej oti.ce imShomi.
kazate^e. Domentijan^ 216. Naufiiteju i kazateju
vsemu razumu i vsoj fiiozofiji. Aleks. jag. star.
8, 317.

kAzATEI^ICA, /. £ensko cejade koje ka£e,
isporedi kazate). — U Stulicevu rjedniku: v. ka-
zalioa.

KAZATE^iSTVO, n. u Stulicevu rjeinihu : ka-
zatelstvo, v. kazaiie. — nepouzdano.

kAzATI, kazem, impf. (i pf.) monstrare, osten-
dere, dicere, inquam, monore, corrigere, casti-
gare, punire, razliena su znacena ne samo u na-
semu nego i u drugijem slavenskijem jezicima;
va(a da je naj prvo znaiene jav^ati (Hi moiebiti
zapovijedati), pa da se naj prije udvojilo tijem
sto se ono mole raditi rijeiima (od iega je po-
stalo drugijeh znaiena) Hi drukcije. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. kazah i u part, praet.
pass. kS,zan ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov. ka-
zati , monstrare, admonoro, instituere, punire', «o«o-
sluv. kazati ,zeigen', bug, kaze, recem, ru8. KasaTt
.zeigen, weisen' (u dijalektima i ,8agen'), ieS. kk-
zati ,mandare, jubere, concionari, punire', po}. ka-
za6 ,befehlen, predi^en', gornoluz. kazac, donolui.
kazaS ,jubere'. — Glagol je isprva bio imperfek-
tivan, tako je u ostalijem slavenskijem jezicima;
u naSemu je (i u bugarskome) postao i perfektivan:
po Vuku je perfektivan u svijem oblicima, osim
prezenta u kojem moie biti i imperfektivan ; ali
ne samo u starije vee i u naSe vrijeme moie se
naci impf. kazah i ger. praes. kazu6i. tesko je
poznati u primjerima jeli jedno Hi drugo; u
praes. n. p. moie biti pf. u ovom primjeru:
Da, on kaze, na kome je carstvo. Nar. pjes. vuk.
2, 190. a jamacno je u ovima: Ta ti li si, dijete
Milosu!... zasto mi se od prije nekaies? Nar,
pjes. vuk. 2, 154. Madeha se sa svojom kierju
opet spremi u crkvu i na pohodu prospe joS vise
prosa po ku6i pa kaie pastorci . . . Nar. prip.
vuk. 161. — Glagol je prelazni i kad nema uza n
objekta, jer se onda ovaj ima u misli; osim pra-
voga objekta (izrecena ili neizrecena) maze biti
u dativu nepravi objekat, t. j. ce^ade Sto subjekat
hoce da zna (da cuje ili da vidi) objekat. — Na
dva mjesta u pisaca cakavaca ima ger. praes.
kazedi (mj. kaiu6i) koji se oblik ne da tumaditi,
vidi Mon. croat. 202. (1513) i S. Kozi6i(!! 32'',
ima i u jednoga pisca §tokavca zapadnoga go-
vora (And. Kad6i6 8) Sto bi moglo biti pisceva
ili stamparska pogreska. — U svijem je rjecni-
cima: u Vrancicevu ,monstrare, narrare, osten-
dere*; u Mika]inu kazati, kazivati ,o3tendo, de-
monstro, monstro, commonstro, prae se fero, sig-
nifico, digitum ad rem tendo; u Belinu ,mostrare,
manifestare, far conoscere' ,08tendo' 500*; ,far
consapevole' ,certiorem facere' 217'' ; ,dimostrare'
,demon8tro* 258''; ,dar a conoscer, dar a dive-
dere, dob mostrare' .deelaro' 216''; ,e8plicare,
far intendere' ,explico' 292*; ,raccontare, con-
tare' ,narro' 603»; ,accusare, ciofe confessare o
palesare' ,confiteor' 25i> ; u Bjelostjencevu kazem,
kazati, ukazujem, kazujem ,08tento, monstro, de-
monstro, commonstro, digitum ad rem quam-
piam extendo". 2. kazem, povedam, objavjam ,in-
dico'. 3. kazem veliku zalost ,praefero intimum
animi dolorem, tristitiam etc' 4. kaXem, ocitujem,
razglasujem , manifesto, significo, patefacio, de-
claro, aperio, denuncio, palamfacio; u Jambresi-
cevu kazem ,ostendo, monstro' ; u Voltigijinu
,mo8trare ; insegnare ; raccontare' , zeigen ; lehren ;
erzahlen'; kazi mi zaSto ,dimmi il perchfe' ,sage
mir warum' ; u Stulicevu ,ostendere, monstrare,
demonstrare, significare, declarare, docere'; ka-
zati crno za bijelo ,falsa pro veris demonstrare*;
u Vukovu (pf. ,im praes. auch. impf.') ,sagen'
,dico' s primjerima : ,Da ti kazem jednu pjesmu,
pripovijetku'. ,Kazu ,man sagt' ,dicunt'. ,Kazi mi
da ti kaiem' (kad ko pita koga za ono §to onaj
ne zna); u Daniiicevu ,dicere; ostendere; mo-
nere; punire*.

KAZATI, I.

912

KAZATI, I, 1, b, a) hh).

I. aktivno.

1. dicere, inquam, javfati (ako je pf., javiti)
rijeiima, govorom, te je znacene kao kod govo-
riti, I, 2, Hi, ako je pf., kao kod reti. po onome
Sto se kaie gdjegdje se istice i drugo znaiene
osim govoriti, reti, kao n. p. pripovijedati, ispo-
vijedati, tuiiti, zapovijedati (ako je pf., pripo-
vidjeti, ispovidjeti ttd.) i drugo. — Ooo je zna-
iene obicnije po istocnijem krajevima na§ega na-
roda, tsporedi i znaiene u bugarskom jeziku. —
Naj cesce je subjekat iejade, all moze biti i sto
drugo, n. p. pismo, kniga, te onda treba shvatiti
glagol kao da je u metaforickom Hi prenesenom
smislu.

a. sto ko govori izriie se onako kao §to govori
(oratio recta), tsporedi govoriti, I, 2, a.

a) glagol kazati stoji pred reienicom Hi go-
vorom i ne umece se u srijedu onoga §to se go-
vori. Kupci bi me pitali: ,Po§to, snaSo, ta koza?'
A ja bi im kazala: ,Ova koza tri gro§a'. Nar.
pjes, vuk. 1, 521. Kazi nemu : ,Kra}ica te zove'.
2, 67. Car mu kaXe pravo i lijepo ; ,Nau6i me,
Btarac-patrijare*. 3, 81. Onda kaze krCmarica
Jela: ,Pobratime, Komnen barjaktare !' 3, 181.
Pa mu kazala vila: ,Cia li mene, od Sibi6a
Janko!...' Vuk, nar. pjes. 1, 183. — Amo pri-
padajii i primjeri u kojima uz kazati ima ne-
kijeh adceraba kao ovako, kao i prije. Ti ce§
nemu ovako kazati: ,Ja bih, sinko, sa bukve ja-
buku'. Nar. pjes. vuk, 2, 31. 'Vako nama in-
^ijeli kaiu : ,Kad su 'nake bivale prilike . , . .'
4, 133. Pa kaie pastorci kao i prije: ,Ako to
8ve proso ne pokupis . . .' Nar. prip. vuk. 161.

b) inquam, umece se u sam govor, tsporedi go-
voriti, I, 2, a, b). Veli nojzi gospoda krajica:
,ldi', kaie, ,moja jetrvice'. Nar. pjes. vuk. 2, 121.
Ka^u sine i pri6aju judi: od rnramora do suva
javora..., od Zve6ana ka2u do Cecana... 2, 265.
Te donese jednu kupu vina, kupa, kazu, od dva-
naest oka. 2, 449. To je bilo, istina je, kaXu.
8, 72. — Nas narod kad pripovijeda §to je ko
govorio, cesto umece prezenat ovoga glagola (u
lieu i broju prema smislu), onako kao §to se u
ruskome upotrebjava ^e Hi ^ecKaTt Hi mctb. tako
n. p. (vidi Nar. prip. vuk. 4 — 5) mnogi bi (udi
naiega naroda ovako pripovijedali: (Mededovic)
refie ocu nezinu: ,Ho6e8 li mi' kaie ,dati ovu
svoju k6er da se 2enim nome?' Coek mu odgo-
vori: ,Ja bih ti je' kale ,rado dao, ali sam je
obrekao Brku'. Mededovid na to rekne : ,Bre,
kaze ,gta marim ja za Brka? ja 6u' kaie ,Brka
ovijem buzdovanom'. A coek mu rekne: ,Be'
kaie ,\ Brko je neki ; sad des ga' kaie ,videti'.
(vidi Nar. prip. 203) Ja povifiem na nega: ,To
je moj fielac; od kud' kaiem ,tebi moj fielac? —
Moze biti da amo pripada i ovaj primjer: Ali
ti draSe jes gospostvo, pravo kai', ali tvoj um?
N. NaJeSkovid 1, 220.

c) ono Sto se govori samo je jedna rijei Hi
doije ali bez glagola, vidi govoriti, I, 2, a, c).
aa) u ovom primjeru dvije rijeci dobar ve6e
vrijede kao cijela reienica. Pa u drusto dobar
ve6e kaie. Nar. pjes. vuk. 3, 191. — bb) vidi
govoriti, I, 2, a, cj bb)). Mjesto ,dopala' jedni
kaiu ,dostala'. Vuk, nar. pjes. 1, 146. Jedni
kaiu ,dome' mjesto ,rode*. 1, 502. Koji Srbi go-
vore ,dijete', oni u ovakijem dogadajima vole ka-
zati ,dite' nego ,dete*. 2, 251.

b. Sto se govori ne izriie se posve onako kao
ito se govori nego samo po smislu (oratio obliqua,
vidi 1. da, I, B, 1), isporedi govoriti, I, 2, b.

a) subjekat javia samo neSto Sto je bilo Hi
biva Hi ce biti (pripovijeda, ispovijeda, proriie),

a kod toga ne javla namjere da ono bude (kao
kad se zapovijeda, molt itd).

aa) ono Sto se javja stoji u podloinoj rece-
nici s konjunkcijom: aaa) da, vidi 1. da, I, B,
1, a. Kad po6eh kazati prid tvojom Ijepotom,
da se du rastati za tebe iivotom. N. NaJe§kovid
1, 197. A kazo je, da je hrabrena iemu krepos
tvoja draga. G. Palmotid 1, 308. Kaza§e da je
pustio hudu iz misli vilu vede. 1, 352. NavlaS
Lupa djelo ima u kom golem pismacija ka2e
ocito Cifutima, da doso je Isus Mesija. J. Ka-
vanin 179l>. Ma ili je istinitije, da vam andeo
kaie da je Isus sa§a' s neba, ili da Bog iz svoji
usta, da je? J. Banovac, razg. 42. Al' vam ja
kaza malo prije, da se smrtno sagrisiti more i
sagrisuje se, koliko godi puta s nasladenjem
punim zadrzaje se povojno u misli nepo§tenoj.
F. Lastrid, ned. 151. Tone u ponore, ako vam
kaze da plove u slavi. (Z). Poslov. danid. A
tome 86 istom dudi, kad mu drugi kaiu Judi da
od plabe mune zraka i grom straSni iz oblaka
hitro sleti u nizinu. V. DoSen 192^. Moj stiode
po§tovani, kazem ti bistro i otvorito da moja
svrha nije bila iziskivati . . . And. Kadid, razg.
316. Ne kazavsi zeni, da Isaka prikazati ima
Bogu na posvetiliSte. kor. 21. I oni jednoskupno
kaza§e da je sve virno prineSeno. 317. Sta mi
nisi kazala da moj dragi boluje? Nar. pjes. vuk.

1, 179. Idi ti kaii mom dragom da mu ja dodi
ne mogu. 1, 408. Pak kazite Krajevidu Marku
da ga care na divan poziva. 2, 430. Ja sam
duo i )udi mi kaiu da ti ima§ dosta sokolova.

2, 456. — subjekat nije iejade nego drugo Sto,
te glagol kazati ne stoji posve u pravom smislu.
Narav mu kaze, da od nega je tribi prositi.
Narucn. 70*. — Ali razlog bistro kaie da od
tamnog' hololaze . . . nit' se druga rcdi kripost.
V. Do§en 38^. — K6iga kaie da je mrtav Marko.
Nar. pjes. vuk. 2, 444. Tako nasi in^ijeli kazu,
da de na§e kude pogoreti. 4, 135. — Ne govori
(glava) ali kaie sama da je silna gospodara
glava. Osvetn. 2, 151. — glagol je u prenesenom
smislu i u ovakovijem primjerima u kojima je
subjekat iejade (ili sto se misli kao ce]ade) ali
jav(ajuci ne govori ustima : Sveti Grgur kaie u
svojije kiiiga da bijase jedan dovik ... P. Po-
silovid, nasi. 4*. Neumrli Bog ti kaie, ak' ne
usti, desnicome, da je nemu sve to draie ... J.
Kavanin 225^. — kaiu bez subjekta cesto stoji u
znacenu da je ono opca rijed, op6e miSjene, kao
lat. dicitur, fertur, tal. si dice, franc, on dit,
nem. man sagt. Kaiu da se i sjen ce}adetu moie
uzidati. Vuk, nar. pjes. 2, 124. Kaia da i sad
stoje zidine od toga grada. 2, 104. — u ovom
je primjeru umetnuto kaiu u reienicu jer naj
prije stoji subjekat da se bo]e istakne: Erceg
kaiu da je pijanica. Nar. pjes. vuk. 1, 551. —
subjekat podloine recenice stoji u glavnoj kao
objekat, isporedi govoriti, I, 2, b, a) aa) bbb).
Silno vlaSde Petre Mrkonidu, koga kaiu da ta-
koga nema. Nar. pjes. vuk. 3, 305. slicno je i u
ovijem primjerima gdje subjekat podloine rece-
nice stoji u ace. s prijedlogom na ili za u glavnoj :
Da na nega tko ne kaie da on laie. V. Do§en
141b. Za sina kaiu, da ima... Mon. croat. 234.
(1529). — bbb) e. Jes' li duo, jel' ti ko kazao,
e sam Sidar dobar uvodio ? Nar. pjes. vuk 4, 394.
— ccc) gdje. Al' mu kiiiga dosta grdno kaie,
kniga kaie de ga kune majka. Nar. pje3. vuk.
2, 264—265.

bb) ono Sto se jav]a izriie se interogativnom
reienicom. Oni podeSe kazati sto im se bjeSe
zgodilo. N. Eanina 125'>. luc. 24, 35. Kaii mi,
brate, od kuda si. Zborn. 38a. §to nasljedova,

KAZATI, I, 1, b, a) bb).

918

KAZATI, I, 1, o, b) ec).

na drugom mjestu ho6u vam kazati. 79^. EttSi
mi malo, o Krstjanine, kakvo je tvoje uskra-
nufcje. J. Banovac, razg. 168. Nu recite i ka-
2ite, sta istete i tra^ite. V. Do§en 112b. Al' po-
sluiaj da ja tebe pitam, bi li meni umio kazati
jes' li ovo 6udo upamtio. And. Ka6i6, razg. 212a.
Da 6e Jim sutradan kazati, §to ima biti. kor.
97. Kaz' Ivanu, §to je i kako je. Nar. pjes. vuk.

1, 241. Ka^i, Rado, ka^i brati, kol'ko imas }u-
bovnika. 1, 340. Kazi, majko, Sto si zgrijeSila.

2, 13. Ako kazeS caru ja veziru, koju si mi
rijeS besjedio. 2, 273. Kazadu ti, kad sum za
mejdana. 2, 404. Da mu ka^em, sta sam ucinio.
2, 428. Da ti kaie kakono je bilo. 4, 272. Da
vam kazem koga dana dode. 4, 303. Svakom
ka^e de £e udariti. 4, 424. Onda nima po istini
kaze kako ih je Sujo pozdravio. 4, 478. Ono
mi nije znalo kazati, §ta je to ,delo'. Vuk, nar.
pjes. 1, 152. Da je Fortis kazao mjestimice gdje
ju je (pjesmu) 6uo ... 3, 527. Svaka u pofietku
svojega naricana k&ie ko ju je poslao, pa onda
pocne hvalu mrtvome. iiv. 210.

ccj ono sto se javja izrice se recenieom (koja
moie i ne biti potpuna take da ne bude u noj
ni glagola, ali se potpunuje po smislu) u kojoj
nema konjunkcije, te bi se moglo misliti da je
isti slucaj sto kod a, a); ali da tako nije, po-
znaje se po ova dva primjera: Jedni ka2u, oda
zla si roda; drugi ka^u, }uta kao guja; tre6i
kazu, sanjiva, dremjiva. Nar. pjes. vuk. 1, 555.
On <ie kazat, na mene je carstvo. 2, 194. da ovi
primjeri pripadaju pod a, a), trebalo bi da u
prvom bude: oda zla ,je' roda' a u drugom: ,na
Aemu' je (tli ,na tebi' je) carstvo. — Amo pri-
padaju i ovaki primjeri u kojima se uz ka2e Hi
ka2u dodaje nesto onome §to se prije reklo: Cai-
me zove na uegovu vojsku . . . ka^e, }ubo, za tri
godinice. Nar. pjes. vuk. 2, 169. No za dugo
care za6amao, kazu, brate, za tri godinice. 2, 171.
No da vidi§ Strahini6a bana, kaiu, ima sabju o
pojasu. 2, 283. — U ovom primjeru subjekat nije
cejade : Kniga kaze, na Urosu carstvo. Nar. pjes.
vuk. 2, 196.

dd) mogu amo pripadati i ovi primjeri u ko-
jima ima same akuzativ, ali kao da ovaj za-
mijenuje cijelu recenicu (tako u prvom primjeru
ima se u misli ka2e§ da je toliko dobro, a u dru-
gome kazu da ima mnogo): Okie mo2e biti zlo
kad ti kazes toliko dobro. Nar. prip. vuk. 208.
Gdje kazu mnogo, mali kos nosi. Pravdonosa.
1852. 14. — Amo moze pripadati i ovaj primjer
u kojemu kud je nojzi kaie znadi : kud nojzi kaze
da je kiti Hi saje: Te je sitnu knigu uakitio,
ne kiti je, kud je nojzi kaze, no je kiti preko
mora sineg. Nar. pjes. vuk. 2, 382.

b) kazati znadi i nutkati (zapovijedati, moliti,
savjetovati, uiiti itd.) te se ono na sto se ko
nutka stoji:

aa) u podloSnoj recenici s konjunkcijom da,
vidi 1. da, I, A, 2, a, a, a) b) ff) u drugom dijelu
str. 174b — 175a. Pa§a ka2e da ga slidi. I. Gun-
duli6 471. Po ovomu on hoce da kaze, jedan
drugog da covik pomade. M. A. Re|kovi6, sat.
K3a. Nemu k^iga ka^e kona da ne jase. Nar.
pjes. vuk. 1, 105. Idi ka2i bratu Mustaf-agi da
me nosi dvoru bijelome. 2, 341.

bb) u podloznoj recenici s konjunkcijom neka.
Neka ka2e carici Milici, nek na kuli ne zatvori
vrata. Nar. pjes. vuk. 2, 260. Prizvat sluge i
kaza6u junak neka sluge kone osedlaju. 2, 269.
Ve6e kazi caru i carici, nek mi stogod za vefieru
spreme. 2, 395.

cc) u inf. Junacima kaSu tanku predu presti,...

IV

devojkama kaSu Budim grad zidati. Nar. pjes.
vuk. 1, 218.

c. ono Uo se kaie izride se supstantivom Hi
zamjenicom u ace. kao pravi objekat, isporedi
govoriti, I, 2, c.

a) objekat je supstantiv Sto znadi rijeii ko-
jima se Sto javla. aa) objekat je rijefi Hi rijefii.
Da ti ka2em do dve do tri refii. Nar. pjes. vuk.
2, 73. — amo pripadaju i ovi primjeri u kojima
osim nominalnoga objekta izride se i ono Sto se
govori onako kao sto se misli da se govori (oratio
recta, vidi a). On devojci pr'jeke r'je6i ka£e:
,Ku6ko jedna, a ne kderi moja!...' Nar. pjes.
vuk. 2, 381. Sva dru2ina jednu rijefi kalu :
jDobre dode, dijete Maksime!' 2, 549. Jo§te,
brado, da vam rijec kazem ; ,Izvadite drvene Su-
ture'. 4, 186. — i ovi primjeri amo pripadaju,
jer uz jednu, drugu ima se od prilike u misli
rije6. Cuti, babo, da ti jednu kazem. M. A.
E,e|kovi6, sat. D6a. No sam cuo de mi drugu
kazu. Nar. pjes. vuk. 4, 164. — bb) objekat je
pjesma. Kolom igra, kolu pjesmu kaie. Nar.
pjes. vuk. 3, 491. — cc) objekat je glas (vidi
glas, f), baber. Dobre glasove kazase. Mon. serb.
319. (1423). Jeda bih sad nasla, tko ce glas
kazati. M. Drzi6 476. KazaSe mu zle glase. And.
Kaci6, kor. 248. RadL bismo dobre kazat glase.
Nar. pjes. vuk. 4, 166. Evo 6u ti dobre kazat
glase. Osvetn. 3, 38. — Da i nima air aber ka2e.
Nar. pjes. vuk. 4, 343. — dd) objekat je ime.
Al' joj ne znam kazati imena. M. A. Re|kovi6,
sat. D4a.

b) objekat je supstantiv kojijem se viSe Hi mane
poznajc smisao Hi dajbudi koja osobina (n. p.
jeli istina Hi nije) onoga Sto se govori.

aa) objekat je istina. Da ka2em ovu istinu
s svidoci osobitimi. P. Eadov6i6, na6. 34.

bb) objekat je supstantiv kojijem se javja Sto
se drugom £eli, n. p. pozdrav, blagoslov. Da joj
kazem od cara pozdravje. Nar. pjes. vuk. 2, 56.
Kaze joj on pozdrav od meseca i meseceve majke.
Nar. prip. vil. 1867. 288. — Ka^i nemu od mene
blagosov, nek da barjak kome nemu drago. Nar.
pjes, vuk. 2, 289.

cc) objekat je dogadaj Hi uopce nesto Sto je
bilo Hi Sto biva Hi Sto ce biti, te kazati znadi
od prilike Sto i pripovijedati. Prvo nesriine,
drugo srifine kaze svim dogadaje. P. Knezevid,
ziv. 60. Potanko kaza vas dogadaj. M. Zoricid,
zrc. 41. U kratko vas dogadaj kazati imam.
And. Kacid, kor. 18. U kratko tribuje kazati
nike dogadaje. 243. — OdgovoriSe mu da oni
san iztomaditi ne mogu, ako im ga ne kaze. 288.
Oni sanak svojoj gospi kaze. Nar. pjes. vuk.
4; 84. Nemoj sanak u vojsku kazati. Ogled, sr.
46. Kako lijepo kaza san. D. Danicid, Imojs.
40, 16. — Koje sveto pismo imenuje i u kratko
nihova junastva kaie. And. Kacid, kor. 214. —
Majke nemam da joj jade kaiem. Nar. pjes. vuk.

1, 225. Kaze jade tastu na uranku, kako su mu
dvori poharani . . . (isporedi b, a) bb)). 2, 268.

— Knige kazu muke svakojake. Osvetn. 2, 93.

— Stan'te, brado, da vi cudo kazem. Nar. pjes.
vuk. 2, 51. — Ta kakva mi nedovestva kaies?

2, 355. — Slavu nasu jedan drugom kaze. M.
A. Ee}kovic, sat. K6*'. — Jakov sveti kaiudi im
srcbu Boiju koja imadjaSe dodi. S. Margitid, fal.
129. — Amo moie pripadati i ovaj primjer u
kojemu je uprav objekat zamjenica ju, ali ova
zamjenuje rijedi dest i sridu : Ako du ti bez var-
dice dest i sridu kazivati, takom mi se majkom
zvati! moja gospo i carice. Sto li voliS, da t' ju
kaiu, prvo ner mi dar poklonis. M. Pelegrinovid
168.

68

KAZATI, I, 1, c, b) dd).

914

KAZATI, 1, 1, o, /; ee).

dd) had je objekat grijeb, eesto je znaiene kao
kod ispovijedati. Kaza6u proz me usti sapro6
meni grijeh moj Bogu. I. Gundulid 195. Koji
ne more da kaze svoji griha. M. Dobretid 98.
alt tako nije u ovijem primjerima gdjc znaci
uopce javjati (isporedi i c) aa)): Ako ti kazem
grijeh, nedu grje§nika. Nar. posl. vuk. 9. Grijeh
ti kaSem, all grjesnika nedu. PravdonoSa. 1852. 14.

ee) u ovakovijem primjerima kazati znaci od
prilike sto i tumafiiti, razlagati : Htjenje oca
tvoga nebeskoga svemu svijetu kazudi. A. Gu-
fietic, roz. jez. 152. Pak 6u vam sutra kazati
vo)u Boziju. And. Ka6id, kor. 97. — Stijuci mu
svetc pismo i kazedi mu otajstva svete vire. Ant.
Kadcid 8. — Kazao sam ti uzrok. M. A. Re}-
kovid, sat. Bll*. — Ni Fortisu nijesu znali ka-
zati pravo znadene ovoga stiha. Vuk, nar. pjes.
3, 529. — Zakoni koje kaza Mojsije sinovima
Izraijevim. D. Danicid, 5mojs. 4, 45. — Amo
pripada i ovaj primjer u kojemu su dvije osobite
stvari: jedna sto subjekat nije ce(ade, druga §to
se rijeci nauk dodaje podloina recenica (kao kod
b, b)). Koja (narav) virno nauk kaze, nek se
Bogu svak podlaze. V. Dosen 183^.

c) objekat je ce^ade Hi mjesno ime.

aa) kad je objekat ce}ade, znacene moze biti:
javjati na sudu, tuiiti, pa i izdavati. Ako ga
pita, budi mu dlzen povidati, gdo ga je kazal.
Stat. krd. ark. 2, 292. (1362). Koji ne kaze zla
dovjeka, uci ga zlo diniti. Zborn 3*. Kazite
nam onoga lazca. A. Kanizlid, kam. 8. Koji bi
znali toga ubojicu a ne bi ga kazali. M. Do-
bretid 120. Ona mlada muku podnoSaie, ali
brace kazat ne hoda§e. Nar. pjes. vuk. 4, 101.
Drugi (dukat) dace, da je ne kazete. Nar. pjes.
vU. 1866. 710.

bb) znacene mo£e biti: govoriti o kome, o cemu
(objektuj, spominati, isticati. aaa) objekat je
neko decade. No se jesam, brate, razjutila, §to
mi kazeS Re^u krilatoga. Nar. pjes. vuk. 2, 239.
Sto mi kaze§ Babida Gasara? triput sam mu
dohodio kuli! 4, 44. A vojvodo, luda ti te nadohl
sto mi bradu Moradane kazes? 4, 323. — amo
pripada i ovaj primjer u kojemu kuda znaci po-
rodicu, obitel, dakle nekoliko cejadi. Sto mi
kaze§ kudu Petrovida . . . cula jesam de govore
Judi, dobro stoji kuda Petrovida. Nar. pjes. vuk.
3, 475. — bbb) objekat je neko mjesto kao u
ovom primjeru (u trecetn stihu): Ne bojim se
nikoga do Boga ni na zem^i kakoga junaka, do
§to kazu Srijem zem}u ravnu i u liemu selo
Kupinovo, a u selu Zmaj-despota Vuka, nega
s' bojim na zemji junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 257
—258.

cc) u ovom primjeru u kojemu je objekat neko
mjeato kazati znaci : javjati gdje je ono (rijecima,
cim se razlikuje od znacena kod 2) : ,Ved mi
kaii Arapove dvore, gdi su dvori Arapina crna?'...
,A ito pitaS Arapove dvore?' Nar. pjes. vuk.
419-420.

d) kad ima vise objekata, znacene moie biti
kao nabrajati poimence. Ostali, koje kazati jest
pridugo. A. Kanizlid, kam. 29. Stani malo da
ti kazem pravo sve vojvode i gradove redom.
Nar. pjes. vuk. 3, 53. Jedna deta, tri su haram-
ba§e, sva tri du ti po imenu kazat. 3, 142.

e) osim objekta ima adverab Hi drugijeh rijeci
kojima se jav{a gdje je objekat (mjesto, druHvo
itd,). objekat moie biti ce]ade i sto drugo.

aa) ima mjesni adverab Hi nekoliko rijeci
(n. p. supstantiv u lac. s prijedlogom u) kojima
se pokazuje mjesto. Tu bogov jelinskih ne najdoh
i tu ih Jeleni ka2u. Aleks. jag. star. 3, 284.
Ovde nama kaSu momu neudatu. Nar. pjes. vuk.

1, 98. Ovde nama ka2u dvore po naj bo}e . . .
i u riima kaSu tri zlatne trpeze. 1, 106 -107.
Tam' ga kazu i ozenio se. 1, 163. No ga pita
diri^ija Rade: ,A tako ti, dijeto Jovane! de je
tvoja ostarala majka?' Jovan majku u pedinu
kaze. 2, 30. Naj poslije kaza§e mi Marka u
Prilipu gradu bijelome. 2, 394. Nema ovde Srba
Radosava, ved ga kazu u Vidinu gradu. 2, 448.
Misice im i desnice ruke ko u diva sto za gorom
kazu. Osvetn. 2, 100.

bb) mjesto se nazna6uje supstantivom sto znaci
6e\ade, koje stoji u gen. s prijedlogom u Hi u
loc. 8 prijedlogom na. Nije meni moje majke
zao, u mog dragog bo}u majku kazu. Nar. pjes.
vuk. 1, 25. U Jova mi dosta roda kazu. 1, 41.
U gospode majke lepu derku kazu. 1, 356. U
popove sderce erne mi oke kaSu. 1, 357. — Na
tebi kazu tri mane. 1, 391.

cc) s prijedlogom s i instrumentalom (dim se
pokazuje druStvo). Sa nim kazu tridoset topova.
Nar. pjes. vuk. 4, 177.

f) objekat je zamjenica Hi adjektiv srednega
roda, isporedi govoriti, I, 2, c, c), n. p. :

aa) sto u pitanu. aaa) u pravom pitanu.
Sto de kazati rod nesretne devojke i nas? Vuk,
dan. 2, 141. — bbb) pitane je u podloinoj re-
cenici. Macedonane uprasahu ga, da pismo kaze.
Aleks. jag. star. 3, 278. Uzmi, kneze, knige ca-
rostavne, te mi gledaj sto nam knige kazu. 2, 201.
Kada vide §to mu kniga kaze. 2, 253. A kad
bijelu knigu progledao, pa vidio §ta mu pusta
kaze. Osvetn. 3, 18.

bb) sto relativno. Istina je bas §to Judi kazu.
Nar. pjes. vuk. 1, 281. On ne slusa sto mu kAiga
kaie. 1, 556. Kod gdjekojih sam (pjesama) ja-
macno izostavio sto bi vajalo kazati. Vuk, nar.
pjes. 1, X. Jos nam reci §to ti znane kaie.
Osvetn. 1, 64. — U ovom primjeru osim objekta
ima supstantio u ace. s prijedlogom na, te ka-
zati sto na koga znaci: tuziti ga, potvarati ga:
JSij' istina §to na dete kazes. Nar. pjes. vuk.

2, 161. — U ovom primjeru kazati s dativom
kao da ima osobito znacene: odrediti, odsuditi:
Da se sudomt isBpravi, da sto sudt kaze kra-
Jevfcstvu mi, budi krajevtstvu mi, a sto vamt
poka^e, to vami.. Mon. serb. 46. (1254).

cc) §to indef., stogod, iie§to itd. Jeda Sto za
koga (vidi e, b)) budu nam kazati. N Najeskovid
1, 235. Znas li Stogod za Hajkunu kazat? Nar.
pjes. vuk. 3, 181. Imam ti neSto kazati. Vuk,
luk. 7, 40

dd) ovo, to. Ova ja brez stida ne ka^em i
no spominam. A. Kanizlid, kam. 261. Ovo kaza
jednome misniku. M. Zoricid, zrc. 174. Neg' mi
samo ova kazi brez vrtenja i brez laJi. V. DoSen
202*. — A ni tebi nede biti dobro, to ti kazem
ja, moj dragi pobro. M. A. Rejkovid, sat. C3».
— U ovtjem se primjerima dodaje k ovo i ono
Sto znaci: Sitna kniga nojzi ovo ka2e: ,Stupi
meni, moja mila majko ! . . .' (isporedi a, a)). Nar.
pjes. vuk. 1, 257. JoSte, brado, da vam ovo
kazem : koji bi sto u boju dobio . . . (isporedi b,
a) cc)). 4, 252. — 1 ovakovi primjeri u kojima
je Sto M drugoj (relativnoj) redenici mogli bi
spadati amo jer se moze tmati u misli ono Sto:
Ja sto znado kaza i upisa. Norini 87.

ee) sve. Ovoj ti do dlake pravedno sve kazu.
N. Na)e§kovid 1, 231. Nu sve mi pravo kai'.
1, 276. Sve du tebi kazat od istine. Nar. pjes.
vuk. 4, 279. uz sve moie se dodati i ono sto se
govori, n. p.: aaa) vidi a, a). Sve mu, Sto je,
po istini kaza: ,Iskodi mi iz ruke dijete . . .' Nar.
pjes. vuk. 2, 20. Todor nemu sve po redu kaze:
,Videh, care, i prstenovah je'. 2, 184. — bbb)

KAZATI, I, 1, 0, /; ee).

916

EAZATI, I, 2, a, a) ee).

uz 8ve ima relativna reienica (moglo hi se shva-
titi i kao da je interogativna prema b, a) hb)).
Sve mu kaza §to je i kako je. Nar. pjea. vuk.

2, 214. Sve mu kaza, kako kra)u ka^e. 2, 382.
Sve mu kaza od kraja do konca, od fita mlada
bjezi u jezero. 2, 394.

g) vidi a, c).

d. s kazati imaju dva akuzativa: jedan kao
objekat, drugi kao negov predikat. isporedi go-
voriti, I, 2, d. OdriSuju te, razumi se, odri§ena
te kazu. Naru6n. 91a. Aleksandra hvajahu mnogo
i vojsku i^egovu kazahu silnu. Aleks- jag. star.

3, 260. Mudra mi ga kaSu i smisalna. 271. Gdi
prave i kazu novi svit toko lip. D. Barakovi6,
vil. 87. II' rdav svoj rod ka^e§, il' se ruiiS,
kada lazeS. V. DoSen 32*. Tredega pismo sveto
kaze Semu imenom. And. Ka6i6, kor. 214. Kakvu
nemu staru raajku kazu. Nar. pjes. vuk. 1, 552.
I u Leke cudno 6udo ka2u, 6udno 6udo, Ro-
sandu devojku. (vidi c, c) bb)). 2, 226. Jer ga
kazu odviSe junaka. 3, 307. — Moie amo pri-
padati i ovaj primjer u kojemu predikat nije n
akuzativu nego u instrumentalu : Qospodom svim
bogatom tebe k&iu nad sve ine. 1. Q-unduIid
857. — Takoder bi mogli amo pripadati t ova-
kovi primjeri u kojima ima adverab mj. predi-
kata : Jeli lijep koliko ga kaiu . . . On je }epsi
nego li ga kazu. Nar. pjes. vuk. 1, 9. i ovaj u
kojemu je mj. drugoga akuzativa prijedlog za
8 ace: Valah jesi za koga te kaza. (vidi e, c)).
Pjev. cm. 291a.

e. bez ohjekta, ali se ima u misli.

a) uopce kao govoriti, pripovijedati, a, ako je
pf., re6i, pripovidjeti. N§ znalo cartstvo mi, ni
mi ste kazali. Mon. serb. 175. (1356 — 1357). Ono
Gospod bo|e zna nego oni §to kazu. Nar. pjes.
vuk. 1, 182. Ja ne znadem bija od omraze, a
i da znam, ne bib ti kazala. 2, 15. Za Bosnu
i za Dalmaciju danaSAu otari usta, kaza' sam ti.
M. Pavlinovid, razg. 29. A da pita§ Sta su za-
dobili, ne bi znali kazati ti sami. Osvetn. 3, 164.

b) javiti, od prilike kao tu2iti (u oba primjera
cini se da je pf.). Stado kaza svojemu pastiru,
pastir kaza na putu putniku, putnik kaza na
vodi vozaru . . . Nar. pjes. vuk. 1, 324. Zlotvor
de nas videti, majoi de nam kazati, majka de nas
karati. 1, 438.

c) u prijetni, kao da znaci: reci §to neugodno
Hi prekoriti, pa i koje zlo uraditi. Kad se vrate,
mi demo im kazat! Nar. pjes. juk. 317.

d) s nekijem prijedlozima znaci govoriti, pri-
povijedati, te premda se ne izrice §to se govori,
javja se o cemu se govori, isporedi govoriti, I,

I, b, b). ono 0 6emu se govori maze biti: aa) u
loc. s prijedlogom o. Pismo tu najde ko o smrti
negovi kazaSe. Aleks. jag. star. 3, 287. — bb)
u gen. s prijedlogom od (u pisaca, vidi kod od).
Kad od bojnijeh kazat zgoda poklisar se carski
uputi. I. Gundulid 321. Meni 'e htio kazat tvoje
od slobodi. J. Kavanin 179*. Ti od smrti mudro
kazes. V. Dosen 183a. — cc) u ace. s prijedlogom
za (znacene moze biti javjati, javiti). Kaza ni
za jednu rabotu. Spom. sr. 1, 34. (1401). Na
rijeci kaza za armadu neprijatejsku. Starine.

II, 81. (1606). §ta bi dala da ti za ni kazem?
Nar. pjes. vuk. 1, 218. Na§ narod ne bi hajduka
izdao niti za nega kazao. V. Bogisid, zborn. 611.

e) s adverbom Hi s nekoliko rijedi koje vrijede
kao adverab. aa) vrlo cesto je adverab pravo.
I prem mnogu da did laze, baba veil: ,Pravo
kale'. V. Doien 165^. Kazat pravo nitko mi ne
smeta. And. Kadid, razgov. 18^. Kad me pitas,
pravo 6u ti kazat. Nar. pjes. vuk. 1, 40. Kazi
pravo, kra^ice gospojo! kaii pravo, §to 6u te pi-

tati, kaii pravo, tako bila zdravo! 1, 443. Kad
pitate, da vam pravo kaiem. 2, 8. Lagat nemoj,
vede pravo kaSi. 3, 116. — amo mogu pripadati
i ovaki primjeri: Ne salim se, po istinu kaSem.
Nar. pjes. vuk. 3, 175. Sleti§e se Turci k Ciga-
ninu: ,Mrijede§, brate, kazi po istini'. Osvetn.
4, 43. i ovaj primjer u kojem je krivo protivno
adverbu pravo: Vini mi se na gudalo, vilo, ter
ne bi 1' mi ne kazala krivo. Osvetn. 1, 1. —
bb) u odi. Da mi u odi kazeS. S. !]^ubiSa, prip.
171. — cc) adverab je uopce relativno kako (ja-
koze, kao, kao §to), Hi tako itd. Sazida crikav
jakoze zlatije versi ka2ut. §. Koiidid 12a. Kako
mejniki ka2u. Mon. croat. 277. (1576). Kako
kaSe pismo i kronike. M. A. Eejkovid, sat. 64^.
Pacek, ko Seneka dobro kaie, prigodi se, da ista
nesreda mati bude dobre srede. B. Zuzeri 19.
Kolad, ili, kao §to ondje kazu, somun. Vuk, nar.
pjes. 1, XI. I nasta sedam godina gladnijeh kao
Ito je Josif naprijed kazao. D. Danidid, Imojs.
41, 54 — Tako, reko, srdan ka2e. V. DoSen
195*.

f) vidi i a., b) i b, a) cc).

g) vidi kazivati, 1, a pri kraju.

2. monstrare, ostendere, patefacere, javjati
(rijetko pf. : javiti) ne rijeiima ili ne samo rije-
iima. — Ovo je znacene obidnije po zapadntjem
krajevima, isporedi i znacene u novoslovenskom
jeziku.

a. objekat je u akuzativu.

a) subjekat tjelesnijem micanem ili migom javja
gdje je nesto tjelesno (objekat) §to nije kod nega
nego u vecoj ili manoj da^ini.

aa) uopce. Poce nam meje stare kazati. Mon.
Croat. 211. (1521). Vila druga ka2udi joj pa-
stijera drugoga koji izide. N. Na|eskovid 1, 209.
Ka^u Srbji i Bugari bistre vode sedam vrela.
I. Gundulid 312. Valerijan govori cesaru, kaSudi
Sista. P. Hektorovid (?) 102. Lovrinac kaSnd
uboge cesaru govori. 131. Sto je kazat po ko-
morah tkane kraje na oborah. J. Kavanin 28*.
I kaze nemu krajestvo svoje. J. Banovac, bla-
gosov. 192. Evo du vam ni kazati. F. Lastrid,
test. 120i». Kai' mi, rede, sluzice, ti kladenac
hladne vode. Nar. pjes. bog. 96. Do tri du ti
bi}a kazat. Nar. pjes. vuk. 1, 182. Ved mi ka-
2'te visoke cardake. 1, 615. No ja tra2im silna
Vlah-Aliju . . . kazi mene, stariSu derviSa, ka2i
mene moga dusmanina. 2, 276. Kazite mi vrata
na tavnici. 2, 523. Vodi Turke da im vodu
ka2e. 8, 836.

bb) istice se da subjekat javja ono neSto Hi
mjesto gdje je, pru^ajuci put onoga ruku Hi prst
(obieno kaziput), te ruka Hi prst stoji u instru-
mentalu. gdjeydje kazati prstom moie imati neko
mrsko znacene kao obracati paMu na nekoga u
rugu Hi preziranu. Desnom kazud rajska vrata.
J. Kavanin 495''. — Kazudi ga prstom. Korizm.
I3a. Vidjevsi Isusa i prstom ga kazudi. M. Div-
kovid, bes. 13l>. Ku svak prstom kaze. P. Ka-
navelid, iv. 196. Prstom kazudi mnogo od onezih.
A. d. Bella, razgov. 154. Bide ukazan od sva-
koga tko svakoga prstom kaze. (Z). Prstom ga
kaSu. (Z). Poslov. danid.

cc) desto se govori: kazati put u pravom i u
metaforidkom stnislu, te kod toga mogu biti dva
znadena: pokazivati put migom, ili voditi i pra-
titi cijelijem putem, ali je tesko razabrati u pri-
mjerima, jeli jedno ili drugo znacene. Ima vo-
diteja ki nemu put kaze. Korizm. 83*. Sam ti
muz kaze put, ne ricmi neg dili. H. Lucid 195.
A kljenit pak tomu, ki vida ne ima, da dobro
it moze, kaze put odima. D. Eanina 107*. Ka2i
mi put, kuda u pedinu ova vhode. Aleks. jag.

KAZATI, I, 2, a, a) ce).

916

KAZATI, I, 2, a, e) aa).

star. 3, 304. Veledi mu: ,Zapovijeda', ...kud li
(6u) kazat put naprijeda nedobitnoj tvojoj sili ?'
I. Gundulic 418 Put kazudi mu Bog. F. Gla-
vinid, cvit. Te**. Pogane tiraSe, a kr§6enikom
put kazaSe. 104^'. Podo im je i prut zlatni i
lis, ki de kroz smetena mjesta nimi put kazati.
G. Palmotid 2, 416. Kaze put koji peja na oni
konac. P. Kadovdid, nac. 20. Kako de§ da ti
kaze put od spaseiia ? M. Zoridid, osm. 138.
Kroz tolika tvoja snizivana put mi kazei i ravnis.
I. M. Mattei 290. — amo pripadaju i ovakovi
primjeri: Kazite nam stazice do te svete vodice.
Nar. pjes. vuk. 1, 136. Kazite mi druma ome-
derevska. 2, 492.

b) objekat je nesto tjelesno kod samoga sub-
jekta.

aa) subjekat nosi uza se Hi drzi kod sebe objekat,
te cini da se vidi Hi otkrivajuci ga Hi pruza-
juci ga. Kazude nami> poveje i zapise. ^ Mon.
Serb. 448. (1451). Kazed knigu jednu. S. Ko-
zicid 32''. Pride Juraj kazedi niki list. Mon.
Croat. 202. (151o). Ne kazem ja moju (madmu),
neg' kad se Skrimamo. M. Drzid 44. Ova ko-
rijenja, moje Jijeke, tuka na putu, gdi svak pro-
hodi, ne mogu kazati. 169. Kazudi (pasa) u
noj (ruei) svemu puku carski u zlatu lis poslani.
1. Gundulid 426. Jednom kazat kruh a drugom
§tap. (D). Poslov. danic. I ka2u im britke mace
(vitezi) prited. V. Dosen 125'>. Nuder kazi krunu
pozlacenu koju ti je care sakovao, postavi je na
glavu vitezku. And. Kacid, razg. 120'>.

bh) objekat je nesto sto subjekat ima u sebi
Hi na sebi. ana) subjekat je c((ude Hi drugo sto
iivo, a objekat tijelo negovo Hi dio negova tijela
Hi nesto sto ima na tijelu. Kazudi ruke za zla-
menje. Transit. 21. Ubogi jedan, napol razdrt,
golotu ka2udi svoju. F. Glavinid, cvit. 369*.
IStom kazes erne zube. (D). Poslov. danic. Svoe
biljege kaiud svima. J. Kavanin 283*. Cemu
je kazat ranu, kad ned da ti ju lijedi? (Z).
Poslov. danic. Zove k sebi bratju redovnike,
ka2e im ruku. M. Zoridid, zrc. 53. Tebi rane
moje kazem. Pisanica. 81. Lijepa ti je Zrnideva
Jele, kad obuce svilen kavad na se, i podvije pod
obrve vlase, i kad kaze dv'je jabuke zlatne! Nar.
pjes. here. vuk. 21. I ne dini nemu sluzbovana,
vede da mu prazne dlane kaze. Osvetn. 3, 15.

— kazati zube moze se reei u prenesenom zna-
cenu: oprecivati se sHom, braniti se, i }utiti se
(kao pas): Pole i Dujam zube kaza, kada turske
pse upaza. J. Kavanin 822*. Kazati zube ,mo-
strare i denti, far fronte' ,aciem ostendere'. A.
d. Bella, rjedn. 500^. — bbb) objekat je dio od
tijela (lice, srce, prsi), ali se shvaea u metafo
ridkom smislu i ima svagda uza se pridjev. lice,
obraz. Moj poraz taj vil da bi znala, veseli
svoj obraz ne bi mi kazala. H. Lucid 201. Du-
brava se sva smirila i veselo ka2e lice. G. Pal-
motid 1, 69. Svi stupaju s mnozijem mirom, svi
veselo kazu lice. 2, 268. — K6 de§ vedro kazat
lice cuvSi ove cestitosti. 1, 403. — Kadano dovik
neveseo obraz kaze. M. Divkovid, bes. 648^. —
Sto dreselo ka2e§ lice? za §to tako Xalosna si?
(jr. Palmotid 2, 232. — Ah, neumrli vitezovi,
smione obraze kazahote poduosedi Ijetna sunca,
zimne mraze. I. Gundulid 288. — Svit privarjiv
obraz kaze. A. Georgiceo, pril. 15. — pogled.
Kaze joj pogled pun milosti. I. Gundulid 461.

— srce, Srce kaiud kripko i jako gusarom des
podi riti. G. Palmotid 1, 304. I kazudi srce jako
ove rijedi dadku rede. 1, 372. Da su iz rana
tebi tako bojni trudi omilili i da kaze§ srce jako.
2, 145. Smiono srce i veliko nastoj kazat posred
boja. 2, 87. — On ka2uc srce opeta oStra od

no2a nemilije. 1, 179. — prsi. O Rumenko ma
Jub|ena, cemu sama ti . . . od kamena kazes prsi,
krijes rajsku tvu lipotu? I, Gundulid 352. —
ccc) subjekat je Sto nezivo, te se u prenesenom
smislu govori da jav]a koji dio sama sebe, n. p. :
Ah ! tako vam sved kazale zvijezde destit zrak
veseli! I. Gundulid 31. A veselo sunce kaze,
sred oblaka kad se skriva, zrake svoje vele draze.
(t. Palmotid 1, 15. Misecina svitlost kaze rad
nizina. V. Dosen 29^. Neka sunce svitlost kaze.
198^. — Navi ter galije sva jidra kazase. Oliva.
56. — U vrtlu raja zemajskoga kaza§e jedna
vodka na svojim granami mirisnu jabuku. J. Ba-
Dovac, pripov. 67. — ddd) govori se da zrcalo
(ogledalo) kaze ono sto se na nemu vidi. Kako
zrcalo koje kaze nadvor onoj Sto nije unutra.
Zborn. 24^. Ogledalo koje bi kazalo sve kolike
stvari. A. KaniSlid, utoc. 21. — na slican se
nacin moie kazati o slid (u jedinom primjeru o
tikvici na kojoj je sto urezano). Taj moja s dvora,
vidi§, dogadaj nova tikvica kaze. M. Katancid
47. -- mogao bi amo pripadati i ovaj primjer
u kojemu bi prema predasnima kazati bilo u
prenesenom smislu (isporedi i c) aa)): Zaman
rarke usukuje brke, kad mu bojaz oci kazu puste.
Osvetn. 1, 66.

c) subjekat je cejade (Hi sto se metaforicki
misli kao iejade), a objekat je negovo duSevno
stane Hi djelo (uopce) ; glagol u prenesenom smislu
znaei: jav}ati, oditovati.

aa) objekat je dusevno stane, n. p.: jubav,
prijazan, dobrohotnost, vjernost. Blzecani mojim
kmetom kazu tu }ubav susedsku i tu prijazan.
Men. croat. 5. (1275 prepis. 1546). I bliznici
koji }ubav mi kazase. N. Dimitrovid 63. ]^ubav
i vjeru, koju mi kazase jutroska u lugu. N. Na-
|eskovid 1, 192. Ako t' u dem jubav (ja) kazu
i ti je meni kaies ... D. Ranina 104^. Koji
kaze ^ubav ocu. B Kasid, zrC; 56. Rijecima tva
se mlados kazat sili Jubav. G. Palmotid 1, 128.
Dikla meni kaze i nosi Jubav mnogu. I, 300.
Sada kazes, sada hinis, sad pokrivas Jubav tvoju.
2, 214. Svojijem slugam Jubjenima on ovako
Jubav kaze. P. Kanavelic, iv. 49. !^jubav velu
vrh nas ka^es. P. Radovdid, nac. 561. Oni koji
vam kazu vedu Jubav i prijazan, naj prvi vas de
ostaviti. A. d. Bella, razgov. 231. I ne samo
kaze ovu vjernos, ovu Jubav. D. Ba§idll. ^iubav
koju kaze ovcicam. 66. Isus kaze Jubav moledi
za svoje neprijateje. L. Radid 61. Nije (dosta)
nego je trijeba tu Jubav kazat u djelu. T. Iva-
novid, nauk. 29. Ti sad kazeS prema iskrnemu
dobrohotnos i Jubav. A. Kalid 150. — dobra
voja. Ter mi kazu dobru voju. D. Barakovid,
drag. 357. — milost, blagost. Bog kaze i cini
milost z du§ami. Korizm. 20^. Djelim milosnimi
JubiS kazat blagos tvoju. I. Dordid, salt. 289. —
harnost i neharnost Harnost koju mi kaXe on
radi zajma. B. KaSid, zrc. 87. , Harnos, ku vrijed-
nomu Matijasu kaze i cini. G. Palmotid 1, .315.
Tako 1' kaze§ harnost svoju? P. Knezevid, muk.
18. Ki neharnost Bogu ka2u. J. Kavaiiin 13*.
— sr§ba. Nemo', kazat sr^bu ogAenu vrh sni-
zena i dobita. G. Palmotid 2, 150. — vesefe,
radost, i zalost, drese^e, bolest. U srcu plakati
a z dvora priveljo drugima kazati veselje. D.
Rai'iina 9''. Ali rados vedu i drazu i veselje bez
prilike u pogledijeh svojijeh kazu turske Jubi sve
kolike. I. Gundulid 456. Ter kazat nadvornijem
nadinora rados unutrnu srca Jubezjiva. D. Baiid
240. Osta sam i kaze dreselje. M. Vetranid
2, 224. Er prid liim ne htjeSe tuj 2alos kazati.
N. Najeskovid 1, 123. Ka2i gorke svak ialosti.
6. Palmotid 1, 54. Nu u jeci i jauku tuSno srce

EAZATI, I, 2, a, c) aa).

917

KAZATI, I, 2, d, h).

i bez glasa kaXe boles. I. V. Buni6, mand. 16.
Da susrete nas na putu, te da ka^e Salost }ntu.
V. Dogen iS**. — (u ovom se primjeru shvada
narav kao daje ce^ade): Narav oda svud veselje
kaza§e. M. Dr2i6 25. — poniznost. Oni slavi
Gospodina i poniznost svoju kaXe. V Do§en 172a.

— krepost. Ve6ma svijesti nego rukom svpju
kripos kazat ima. 6. Palmoti6 2, 117. Sad je
vrijeme, sad potreba, va§u kripos da kaXete. 3, 1(K

— plemstvo. Plemstvo stupom njeka fvila) kaSe.
P. Sorko6evi6 .575**. — sila. Onda ka2u bisnu
silu (Turci), rade6 potrt vojsku cilu. V. Do§on
1841'. — pitomStina. K&iuc vara pitomStinu i u
opljenju i u 6inu. J. KavaAin 224*. — svijest,
razum. Svijes^ vjefinoga punu znana i mqj vrijedni
kaze Akile. G. Palmotid 1, 175. Ki na vrijeme
svoje trude ka2e i razum avoj istini. 2, 483. —
hitrina. Tko je hitar kaze hitrinu u bo^ojubstvu.
I. Dordi6, ben. 97. — iudene. I sve ka2n6 za-
fiudjene u ovaki joj nacin pravi. P. Sorko<Sevi6
592a. — smeea. Vrlinom se svud ponose (spa-
hije), u pofifledu kazu smedu. I. Gundulid 324.

bb) ohjekat je znalc dusevnoga stana. (Clovik)
kaze kokoli zlamenje od skruSenja. Korizm. 38*.
Svi plac kazu i cvijenje. A. Vitaji6, ost. 322.

cc) ohjekat je ^i&lo, tvndi Sad je brijeme kazat
vrijedna tvoja dila. G. Palmotid 2, 146. Ki na
vrijeme svoje trude kaze. 2, 483. I pojafike
cvijet mladosti ko vite§ke 2e)an slave kaze djela
sve jakosti boju slicne kroz zabave. P. Sorko-
cevid 584i>.

d) subjekat je cejade, a ohjekat je nestn izvan
nega te glagol znaci ocitovati, jav^ati, alt ne u
onakom smislu kao kod a), nego u siremu (moie
se ovako kazati i rijedima, ali znacene nije kao
kod 1 jer se ne istiiu rijeii, govor, nego se izrice
da se kojimgod nadinom 6ini da ko zna za
ohjekat).

aa) ohjekat je cejade, Kaze ovdi sveti prorok
dvije vrste neprijateja. B. Zuzeri 38.

bb) ohjekat je molitva, cudo Hi §to umno. mo-
litva. I nem molbe upucuje, da ji kaze Gospo-
dinu. P. Knezevid, ziv. 25. — cudo. Telo lie-
^ovo po kom Bog vnoga kaze fiudesa. F. Gla-
vinid, svit. 32''. — milost. I neizbrojne ki mi-
losti kaze od sgare radi tebe. A. Vitajid, ost. 20.

— izgled. Ah placite daj vi sade, i kazite izglijed
mill od Solima Hjepe sgrade. A. Vitajid, ost. 205.
Kazati dobar izgled ,edificare, cioe dar buon
esempio' ,virtutis exemplum praebere'. A. d.
Bella, rjecn. 284a. Kazage izgled judem, er bi-
vase blag i snizen sreem. I. M. Mattei 37. —
Amo pripada i ovo: I u smudah svijeta ovoga,
jakos kazu reda svoga. J. Kavanin 884^. —
NeSto je osobito u ovom primjeru u kojemu ka-
zati priliku znadi pretvarati se: Kazati priliku
da ecc. .accennare, far vista' ,fingo'. A. d. Bella,
rjecn. 13^ — 14a. i ovdje je u kazati znacene kao
hiniti: Kazati zalihnu pomnu u demgodi ,affet-
tare, cio^ usare soverchio studio ed artificio in
qualche cosa' ,affecto'. 42i>,

e) subjekat je svjetlost Hi §to svijetlo, te ka-
zati nekako u prenesenom smislu znaci ciniti da
se vidi. ^arki mjesec, nodna svijeda, kazase mi
nih daleko. G. Palmotid 1, 18.

f) subjekat je dio od odijela, koprena, sto hi
trebalo da §to pokriva ali uprav pusta da se
vidi. Bijeii velak i koprena ne snjezane prsi
odijeva, tako je hitro istrizena da jih ka2e a ne
skriva. I. V. Bunid, mand. 5. Kaze a tanak
polu gole veo prozirni prsi ohole. J. Kavanin
37a.

g) ohjekat je svjedo^ba, a subjekat je sto umno
(da je cejade, pripadali hi primjeri pod d) bb)).

Djela, koja (ja) dinu u ime otca moga, ona svje-
(locbu kazu od mene. N. Ranina 83'*. joann.
10, 25. Da nih vjera davno alidi, svjedo|;bu ti
kaze oditu no prilika. G. Palmotid 2, 264.

h) i subjekat i ohjekat je Sto nezivo Hi umno.
Prvi broj kaze ti listove. P. Posilovid, nasi. xx.
I vi zvijpzdn pune uresa kaX'te ovdeka poklon
dasui. A. Vitajid, ost. 176. Rana dake telesna
ranu kaXe duhovnu. I. M. Mattei 16. Sve sli-
dedo prilike isto kaXu. M. Zoridid, aritm. 50.
Od kola matematidkoga koje ka2e dobru i zlu
litinu. 115.

b. uz ohjekat ima i drugi akuzativ koji je kao
predikat objektu. znaiene je da subjekat cini da
se vidi ohjekat kakav je Hi kakav se 6ini da je.
isporedi i 1, d. Tve crnilo da bez .sjeni Ijetne
sunce kruto pece, ter te putnik na dalece straSnu
inijem kaze i mijeni. I. Gundulid 90. Medu
svijem samo ovoga glas dovjeka kaSe dobra. 561.
Da je kigod zlamen zadovo|an, ki ga kaXe krivca.
P. Radovcic, nad. 248. Odi vara'u nas zamjerjem,
vesla u vodi jer slamaju, golubioe luzne a perjem,
proraasunem kad getaju, kazu zlatom pokrivene,
a toj nijesu neg' zasjene. J. KavaAin 491*. Sta
bi dao onome junaku koji bi ti ziva kaz'o Marka ?
Nar. pjes. vuk. 2, 403. — Amo pripadaju i ovi
primjeri u kojima predikat nije izreien akuza-
tivom nego drukcije: Koli tva besida ka2e te
bez svijesti. F. Lukarevid 11. Kazati crno za
bijolo ,mostrar lucciolo per lanterne' ,pro veris
falsa demonstrare'. A. d. Bella, rjedn. 444''. Kad
ti je zrcalo, er te vijerno kaze, omrznulo. B. Zu-
zeri 111). Ne toliko dobnijeh godina, koliko ga
sijeda brada kaze. Osvetn. 7, 62.

e. mjeste objekta ima podlolna recenica s kon-
junkcijom da. podloznom se redenicom izrice:

a) sto se jav]a ne rijecju nego drugako, ispo-
redi 1. da, I, B, 1, a, /; i g). subjekat je: aa)
naj ceSce cejade. Ovaki zradan i dr)en ne ka2e
da je lakom. M. Drzid 280. Ma kazage zdvora
da bjese od toliko godista. M. Orbin 17. Kad
pravednijeh Bog udara, kaze da ih gleda i Jubi.
G. Palmotid 2, 144. Jeda i naprijed vigni poda
kazati mi harnijem djelim da vagega das poroda
i napredak svaki zelim 2, 331. Njegda u Spani
mac udije svi vitezi van vadjahu, dim bi stio
pop vandije kazud vjeru da branahu. J. Kavanin
337a. I ocito zderuc kazu (prozdori), da se
pravdi ne podla^u. V. Dosen 145*. — bb) riede
sto nezivo Hi umno. Kada ti kesa kaze, da ti
gladno jato laze. V. Dosen 37^.

b) simulare, javlati 0 sebi ono Sto nije, pre-
tvarati se, isporedi d, b). Plahi mladac i him-
beni kaze da je gleda i }ubi. G. Palmotid 1, 291.

c) significare. znaciti, znamenovati. subjekat
je Sto nezivo Hi umno. 6uda ka se dogodiia sad
i prije jesu tebi, kazu da si draga i mila bogo-
vima. 6. Palmotid 2, 125. 6este suze i uzdasi
i neobidno tve mucane kazu, veoma bolna da si.
2, 194. Oni rijezak na vrhu kaze da se ona rijed
prodijeno ima izrijati. R. Gamanid B-S^. Ovo
cudo kaze daje od potribe kriz. Ant. Kadcid 91.

d. mjeSte objekta ima podlozna interogativna
recenica, isporedi 1, b, a) bb).

a) kazati zMaci od prilike .Sto i kod a, a). Veli
liojzi Mijat harambaga: ,Sejo moja, , ^ubovida
kado! kazi bi ata, de ti imas blaga'. Nemu kada
otvori komoru, u komori tri sanduka blaga. Nar.
pjes. vuk. 3, 437.

b) znacene je uopce ciniti da ko (u dat.) zna,
jav]ati, dolctizivati, znamenovati. (Flaton) na
drugom mjes^tu kazudi (stamparskom grijeSkom
kazidu) kolik a so scjena dinit od nih (spijeva-
laca) ima, pjivodi Sokrata . . . D. Raniua vu''.

KAZATI, I, 2, d, b).

918

KAZATI, m, 1, d.

Vidim, vidim gdje tvoj prvi pjenez kaXe, ko se
dava dobrovojno sa 8v6m krvi za g:rad rodni
svoja glava. Gr. Palmotid 1, 103. Niti su 2ivine
razdirajude bile ostavile zestine svoje za vazda
neg:o samo dok bijahu u korabji zatvorene. od-
kud gledaju6i lav tele, kurjak jane, lisica kokos,
jastreb pile i tako od ostalije, govoraSe svqjim
jezikom: ,Ah zafaH sriii zasto smo u korabji te
nas fcutna od potopa strasi, inacije kazao bi ja
tebi, tko earn i §to sam ja'. F. Lastrii, test.
207*'. Koji(h) jasna kaze svitlost, kolika je Bozja
milost. V. Dogen 222*.

e. mjeSte objekta ima inf.

a) znacene je uopce javjati (neSto Sto jest). Jer
kakoDO, vrijedna slavo, ocima te gleda draSe,
prem onako srcem kaze |ubiti te vjerno i pravo.
M. Pelegrinovid 195. Stjepan mladi brat uz nega
kaSe istakmit djelim ime. I. Gunduli6 393.

b) simulare, pokazivati kao da jest neSto sto
nije, pretvarati se, isporedi b, b). Svaki vaa ka-
zaSe ne vele umiti, ter me ste varali. P. Hekto-
rovid 44. Neg ako taj (gospoja) bo}e umije se
potajat, ter moje nevoje ne kaze ona znat. N.
Na}eskovi6 1, 297. Oci ognene, prsi od leda, }ubit
kaze, mrzi skrovno. I. Gundulid 222. Njegda
Iav6i6 u onom lugu, kazud lovit ina zvirja, radi
lovit slobod dugu. J. Kavanin 193*.

f. objekat nije isrecen.

a) radi sna6ena vidi a, a) bb). Kroz onu §up,
prstom kaXud, vice cuvcu, virit ima drug tvoj.
J. Kavanin 496*. — Amo pripada i ovo: Kad
dodo§e na jamu studenu, visti Labud, kopitima
ka2e. Nar, pjes. vuk. 2, 34.

b) vidi a, b) bb). Uzdvignu lav nogu kom
hrama§e i po6a kazati: zazva Jerolim fratre i
cini lavu nogu oprati. 2iv. jer. star. 1, 281.

c) subjekat je mjerilo te se ima u misli, kao
objekat, tnjera. Vaga koja krivo kaze. V. Do§en
136a.

d) pretvarati se, vidi d, b). Imas vojna uzo-
vita, kaze s tobom lijepo i dvorno, misli rotno
i rogoborno. A. 6ubranovi6 145.

e) mjeSte objekta stoji u jednom primjeru xviii
vijeka prijedlog na s akuzativom. mislim da nije
narodno. Obazrivsi se i prstom na me ka2u6i.
A. Eanizlid, kam. 141.

3. punire, pedepsati, kazniti. — kao da je
ovako znacene u jednom primjeru xiii vijeka,
vidi i III, 1, c. Da povinemt se otcu duliovt-
nomu iie ny kazett na polbzu duhovtnu. Do-
mentijana 114.

4. vidi ni, 1, d.
n. pasivno.

1. vidi I, 1, c. Po mojemu gori kazatomu
upudenu. I. Jablanci 95. Onako kao sto je ka-
zano u predgovoru. Vuk, nar. pjes. 1, v. — U
osobitom znacenu, kao kod 1, 1, c, e) aa). Ako
li bi ki filovik kazan v zaroci les sikud. Stat.
kr6. ark. 2, 292. (1362). Pod penu 12 cekinih
zlatih, ako bude kazan. 283. (1388). Od koga
si kazan varuj se s nafiinom. J. Armolu§i6 71.

Z. vidi I, 2, a (osobito a) bb)). O ne vratih,
kao pas jedan, prstom kazan i od svud gledan.
I Gunduli6 227. Kazan si prstom. (D). Prstom
je kazan. (Z). Poslov. danifi.

III. sa se.

1. pasivno.

a. prema 1, 1.

a) sa subjektom. subjekat je ono §to je objekat
kod I, 1, c, isporedi govoriti, II, 2, a. primjeri
su dosta rijetki. aa) subjekat je supstantiv. vaja
da amo pripada ovaj primjer: Otajstva, koja se
po liemu ka£u. L. Vladmirovid 36. — ovaj pri-
mjer po svoj prilici ne pripada amo, jer kazati

treba shvatiti ne kao govoriti, nego kao javjati
uopce. Hi dokazivati, pokazivati: (TJ ovomu po-
glavju) ka2u se kreposti ke se pristoji da ih
svaka djevica vrhu podumijente od djevstva na-
dogradi. B. Gradid, djev. 68. — bb) subjekat jc
zamjenica. A isto se i u kiiigah kaze. Osvetn.
4, 39. — radi ovijeh primjer a isporedi I, 1, e,
d) bb): Sve se ovo od lie kaSe, sve ovako joli,
nije li? I. Gundulid 302. To se kaSe od teSaka
lini. M. A. Eejkovid, sat, G7b.

b) bez subjekta, isporedi govoriti, II, 2, b.

na) uopde. Ama demo, brado, izginuti, da se
kaze u po§|edno vrime. Nar. pjes. vuk. 4, 424.
Rek' bi, da je, §to no se kaze... M. Pavlinovid,
razg. 3.

b'O) prema I, 1, a nema primjer a, premda bi
ih moglo biti; ovaj primjer ne pripada amo ko-
liko ni onaj kod a) aa) istoga pisca: U ovomu
se poglavju kaXe da samo djevstvo bez ostalijeh
kreposti nikogar sahranit ne more. B. Gradid,
djev. 6.8.

cc) vidi I, 1, a, c) bb). U govoru se kaze
,pas'. Vuk, nar. pjes. 1, 38. U govoru bi se ka-
zalo ... 1, 44. 2, 64. 2, 182. i jo§ na nekoliko
mjesta. U Srbiji i po ostalijem krajevima na-
roda naSega kaze se ,obediti koga' ... 1, 632.
U govoru se kaze ,posjed)', a ,posijedi' je ovdje
samo da se ispuni stih. 3, 308. — U ovom pri-
mjeru ka2e se kome znaci od prilike sto i zove
se: Ja ne znam, kako se Aoj moze kazati ,dje-
vojka', kad je bila udata. Vuk, nar. pjes. 3, 531.

b. prema znadenu kod I, 2.

a) subjekat je tjelesna stvar, enadene je pa-
sivno prema I, 2, a, a). Ke (k]uke) i danasni
dan u Rimu ka2u se. F. Glavinid, cvit. xviii.

b) subjekat je Uo dusevno Hi umno, a zna-
iene je da se moSe poznati. Boga svemogudtvo
kaze se u stvorenjn negovomu. F. Glavinid,
cvit. I''. Juna^ftke se hrabrenosti kazu stvorom,
ne rijedima. G. Palmotid 2, 356. Zasto niie
prave Jubavi, ako se ne ka2e u djelima? I. A.
Nenadid, nauk. 87. Eh, Jubav kaze se djelima.
I. M. Mattei 10.

c) u jednom primjeru subjekat je ce}ade, a ima
jos i predikat u nominativu, te je smisao da se
0 subjektu misli da je onaki. Zajer imat pravda
nede da se krivac pod mad mede . . . i vrime je
od milosti da se mrsnu krivcu prosti, i pokoran
da se pazi da pedepsan ne odlazi? a pokoran
svak se ka2e, koji sudca mitom maSe. V. DoSen
170».

d) vidi kod a, a) aa) na kraju i kod a, b) bb).

c. puniri, biti pedepsan, vidi I, 3. — XJ spo-
menicima xiv vijeka. Da ka^etb se po zakonu
svetyht ottct. Zak. du§. pam. §af. 29. Da se
kazutt, rucS da imt se otsekutt. 40. Da se
kazetb jako tatb i husart. 41. Da se kaSe kako
nevernikb. Mon. serb. 168. (1360).

d. moneri, kao dobivati opomenu za svoje po-
naSane po pedepsi koja je drugoga snasla. —
Ovako znadene vafa da je postalo od starijega
Sto se nalazi jo§ u ce§kom i po^skom jeziku (,con-
cionari' ,predigen'). — U nekijem spomenicima iz
podetka xv vijeka. Tert ihi. hodemo takoj pe-
depsati da drugovicE takozi ne smeju udiniti i
da se nimi drugi kaSu. Spom. sr. 1, 28, (1400).
Hodemo iht tako pedepsati. da se mnoSi liimi
ka£u. 1, 31. (1400). Da se pedepisa takozi da
se nimi, mnozi kaXu. 1, 32. (1400). Pedeptsaj
ga gospodtstvo ti takovSmi. nadinomt da se druzi
nimt ka2u i da ne smeju takove redi medu pri-
jateje unositi. 1, S5. (1401). Toj vidSvi. druzi se
budu iiitah kazati i ne smetb takova uciniti.
1, 118. (1412).

KAZATI, in, 2.

919

KAZATI, m, 2, b, h) hb).

3. refleksivno. — Izmedu rjeinika u Mikajinu
(kazati se, to jest 5initi se ne znati, ne viditi al'
ne cuti ,simulo, dissimulo' ; kazat se junak ,prae-
bere, ostendere, praestare se virum'), u Belinu
(kazati se prijate| ,far 1' amico o dell' amico'
,amicum agere' 303"), u Bjelostjenievu (kaJem
se, kazati se, ili 6inim se kak da bi nikaj ne
znal, ne videl, ne 6ul ,8imulo me non scire, vi-
dere, audire, dissimulo, ostento me'), u Jambre-
§i6evu (kaXem se kak da bi ni§tar ne bil videl,
6ul jSimulo, dissimulo'), m Stulidevu (kazati se.
to jest 6initi se ne znati, ne vidjeti ili ne fiuti
jfingere, simulare, dissimulare').

a. prema znacenu kod I, 1, znaii da suhjekat
javi ili javla (rijeiima) ko je, Sto je, kakav je,
otkuda je itd. Na tvoje me ime prevario: ne
kaze se Golotrbe Ivo, ve6 se kaze od Barata
Mujo. Nar. pjes. vuk. 3, 101. Ti se, bego, dobri
junak ka2e§, i jo§ fali§ Kola§inske Turke. 4, 314.

— Eako li se po imenu kaXeS? Nar. pjes. stojad.
2, 45. — Pitaju ga ki6eni svatovi: ,Otkud ide§,
mladano Bugar6e?' Milos im se iz daleka kaSe.
Nar. pjes. vuk. 2, 139. — Kazi mi se, neznana
katano! Nar. pjes. juk. 108. Kad dode na
vrata, onde ga zaustavi straza i zapita ko je i
od kuda je, pa polto se on kaSe, otidu te jave
carici. Nar. prip. vuk. 24. On se ne btedne
odmah pokazati, ali kad ga salete da se ka^e,
jer vaja pred cara da ide, on ne imadne kud
nego im pripovedi sve sta je bilo. ^ 244. — Kazi
mi se ko si i okle si. Pjev. cm. 7^. Stevan se
kaza, koji je i od kuda. S. Ijjubisa, prip. 30. —
Mogu se dodati i rijeci kojima se kaie, i to onako
kao §to sam govori (oratio recta) ili podloinom
recenicom (oratio obliqua). Ti se kazi zemje
KaravlaSke : ,Sluzio sam bega Radul-bega . . .'
Nar. pjes. vuk. 2, 139. Hade im se iz daleka
kaze: ,Ja sam junak iz Dobuja grada'. 3, 251.

— I odmah propita, jeli mu mati ziva, pa po§to
mu kazu da jest, 6ini je k sebe dobaviti, i kaze
joj se, da je on 6eziu sin. Nar prip. vr6. 94. Sto
se kazao da je Nemac. S. Tekelija. let. 119, 27.
Kad dodeS u Amerike, pa se kazeS da si Slavjan.
M. Pavlinovid, razg. 5.

b. prema znaienu kod I, 2, javjati se, pokazi-
vati se itd.

a) apparere, conspici, prodire, izlaziti na vi-
djelo, jav]ati se, pokazivati se svakome ili kome
(ako ,je suhjekat prije onoga bio sakriven ili je
uopce bio na mjestu gdje se nije mogao vidjeti
ili se po svoj naravi, kao n. p. duh, nije mogao
vidjeti).

aa) suhjekat je ^ejade. Dug red mladih pak
djetica s razlicijem se dari kaze. I. Gundulid
425. Velike se vojske dvije vrhu ravna kaza
po)a kraj prostrane Bogdanije. 434. Ki si ti u
toj spiji, kazi mi se. F. Glavinic, cvit. 233*. Jedva
se kaze u crkvi ona zena u bojijeh hajinah obu-
6ena, a udi|e se sudi da ona ha|ina jest plata
casti prodane. A. d. Bella, razgov. 20. Mela
vladalac ne smija§e vele prid pukom kazati se.
B. Zuzeri 398. Luka se nije smio nikomu ka-
zati, jer je bio malojet. M. Pavlinovi6, rad. 49.
— Osobito je znaiene u ovakovijem primjerima :
Ako se je Bog kazal Mojseju. Korizm. 41*.
Vnogim vnogo krat duse izhodedi iz purgatorija
jesu se kazale. F. Glavini6, cvit. 16*.

bb) subjekat je sto neiivo. Ter pocne vrh
gora svijetlo se kazat van. D. Ranina i^. Netom
zrak svitli od ^ore pocne se kazati s neba zgar
vrh gore. 15*. Iz ognenijeh strasnijeh jama, u
kijeh no6 se vjefina ka2e. I. Gundulic 65. Sred
nib (perivoja) carski pribogati i prisvijetli hram
se kaXe. 533. Ne zna da se uresiva djevicki.

obraz tad naj draXe, kad ga rumen sram odijeva,
ter se krije a ne ka2e. I. V. Bunic, mand. 5. Pa-
zimo §to se sdvora kaie. A. d. Bella, razgov. 14.
cc) subjekat je Sto umno. smisao je rnetafo-
ridki. Po sebi se Ijepos kaXe, i u pustoj jo§ pla-
nini svjetje od neba nebo 6ini, koli skroviie, toll
draXe. I. Gundulid 69. Veselje se svudi ka2i,
sve se raduj primaljotjem. 72. Na iordi se meni
sri6a kaSe. And. Ka6i6, razg. 50''. Nigto mi se
lo§a sri6a k&ie. 254".

b) se praebere, se praestare, reperiri, esse, iz-
ride se da suhjekat javla ili pokazuje o samu
sehi kakav je, gdjegdje moie znaciti i: hiti. to se
nioie izrecir

aa) predikatom u nominativu. ana) o tje-
lesnom stanu. Er sad ujedno sve mladice za na-
pravu £ih naj drain do pupka se gole kaSu. I.
Gundulid 161. Strane nije naj milije ku zavidno
ruho krije, da se naga sad ne kaze. 405. — me-
taforiiki. Za ovo li, smrti prijeka, gluha mi se
vazda kaza, ma nesredna staros neka mre s hu-
dega sved poraza? 392. — bbb) 0 du§evnom
stanu. subjekat je 6e]ade. Takoj se kaXete ludi.
Zborn. 113''. Kako ulize u znanje pofie kazati
se vele ohol. Dukjanin 7. Ka2e se gor6ija od
zmija svih. M. Dr2i6 10. (Ona) s ke toko britku
muku pa6ah, nistarman ni ri6em mojim ni muci
ni trudom smili se, da od dne do dne vazda vede
gnifha i ve6e nemila kazaSe se. P. Zoranid 1*.
Za skratit moje dni, gospode svih vila, tvrdo t' se
pro6 meni kaie§ ti nemila. D. Ranina 30». A
ti ka s' razloina, koliko vede ja jubim te, toliko
kazes se gorfiija. 96''. Veseo se za to ka2i. I.
Gundulid 132, Ona ko me vidi i pozna u Ae
mreXu uveznuta, ka^e mi se nemilosna i na moj
plam ostinuta. 222. Zasve da je (Suneanica)
mucna u srcu cida toga, posluSna se kazat haje
zapovijedim dadka svoga. 380. Krajevid se blag
odvec'e s uhidenijem diklam kaze. 409. Ka2udi
se blag objema razgovor im sladak poda. 463.
Vi kruto neharni ka^ete se cesaru. F. Glavinid,
cvit. 70a. Paval obraden, krotak se kazase uce-
nikom. 178*. Da na priliku Elije zestok ,se ka-
zale. 352a. Svaki se od vas haran ka2i. G. Pal-
motid 1, 224. Ako se lijepa vila tebi kaie draga
i mila. 1, 300. Onezijem ki vas sluze kazete se
harue i mile. 1, 315. A i on se sve Sto more
nima opeta haran kaze. 1, 345. Da su ]udi ne-
prijatelim zlim svojijeme kazali se vrli i hudi.
1, 383. On se kaXe pun milosde. P. Vuletid 63.
Srdit joj se vazda kazi. P. Macukat 89. Spo-
znati se puna grijeha i kazat se puna obijesti.
B. Zuzeri 149. Da se nede ispoviditi i kaze se
otvrdnut. Ant. Kadcid 203. Tako on se prvijeh
vika oStar kazo vrh zlobnika. N. Mardi 30. Ako
milos noj zakrati, pun se kaze nemilosti. P. Sor-
kodevid 577''. Ne bi se suprod meni kazo ovako
prem nemio, da negovoj kderei scijeni da ja sam
se zavjerio. 582*. amo pripada i ovaj primjer:
Svojim vladavcem vazda haran Spljet se kazo.
J. kavanin 229''. — subjekat moie biti i zivo-
ti^a. Pas haran se kaze svomu gospodaru. P.
Kanavelid, iv. 120. — u metaforickom smislu
moie biti subjekat i Sto neiivo ili umno. O more,
Boga rad, kroz hudo tve dilo §to se tac kaies
sad prod meni nemilo? D. Eanina 58''. Ali sreda
dugo vrime na jednom mjesti vik ne stane, ne-
krepka se kaze svime. I. Gundulid 450.

bb) kakav je subjekat moze se izreei ne satno
adjektivom nego i drukiije, n. p. genetivom ili
kojijem prijedlogom sa supstantivom. suhjekat
moie hiti Sto nezivo. Zasve da su Turci hudi
gospostvo mu staro oteli, gosposke se kaze dudi.
I. Gundulid 376. — Planina se bez zeleni, bez

KAZATI, m, 2, b, b) bb).

920

KAZIONICA

lista se kaX' dubrava. 97. — Vas ures kojijem
86 kaXe u svojoj slavi i velifiini. B. Zuzeri 176.
cc) us kazati se ima se u misli: kakav je o
subjeTctu. Ka2e se (s. trojstvo) u prilikah: tri
angele vidi Abraham. F. GHavmi6, cvit. 165a.
Covjek 96 ne kaze po nosivu nego po duSi. M.
Pavlinovid, rad. 174.

c) suhjeicat jav(a o sebi ko je on, i to supstan-
tivom kao predikatom Hi u nominativu Hi u in-
strumentalu. Nastoje tako svoj 2ivot uresivat
da 86 ka2a pravi Isukrstovi uasljednici. B. Zu-
zeri 13. — Pokli 86 obi6nom tome rifiju tvojom
pravom gospodifinom ka2e§ i gospojom. H. Luci6
234. Ne kti se kazati niovim bratora. And.
Ka6i6, kor. 44.

d) 86 assimulare, subjekat navlaS jav}a o sebi
da jest kakav nije Hi §to nije.

aa) s predikatom (adjektivom Hi supstantivom)
u nominativu. Kazati se vazda ma6i od dru-
zijeh. Zborn. lib. Sama no6 dobro zna, u kom
sam tuXenjn, za sve er se kazu (ja) rad prod
momu botjenju. D. Ranina 95*. Naravnoga
otrov ffiiiva krije TurSin dvoran silom, jedno
misli, drugo odkriva, izvrSiva trede dilom. s Kru-
noslavom uniguje, i veseliji sved se kaXe. I.
Gunduli6 470. Ide i veseo se kaSe za nevo|u, a
mrmo§i sam u sebi. B. Zuzeri 368. — A od pi-
tomib zviri ki vuhle6 i mazu6 zvoni bimbeni
zvon, prijate} se kazud. P. Hektorovid 32. Gdi
86 kaze pravi katolik, pak se posli odkrilo da
nije katolik. M. Dobretid 65.

bb) objekat je u instr. Ali si ka neman, koja
86 Radatom nam kaze? M. DrXid 101. Ti se
}adem is podela vubled kaSes slatkim medom,
pak se stvori§ mraznim ledom. D. Barakovid,
vil. 249.

cc) ko se kaie subjekat da je moie se izreci
akuzativom s prijedlogom za. I2e kaza§e se
Suevom za Friderika mlajgego. §. Kozidid 53^.

e) videri, znaiene je od prilike kao kod diniti
86, vidi dinit), II, 2, b (II dio, str. 35b). kakvo
se Hi §to se 6ini da je subjekat, izrife se :

aa) adjektivom u nominativu. Ako vam se
kamenite svadije druge prsi kaXu, k srcu zenskom
uputite, jute strijele, silu va§u. I. Gundulid 186.
Tako ista se muka meni milosnija vele ka^e,
neg' li ures tvoj 2udjeni, gdi je ufanje me naj
draze. 259. Er grdoda u napravi tisud krat se
grda kaSe. 459. Jak glasnica bijela dana od
svijeh zvijezda ljep§a se ka2e. G. Palmotid 1, 143.

bb) supstantivom u nominativu. S druge
(strane) vojska od Pojaka svijem se ka2e lijopa
kita od hrabrenijeh sva junaka po izboru skladno
svita. I. Gundulid 434. Zaisto sveti oci prili-
kuju ovo sjediAenje onomu gvozdja razgorjena,
koje se tako ognem raz2e2e, da se vede kaZe
ogan nego li gvozdje. I. M. Mattel 194.

cc) adverbom. Da nam se kaze prem daleko
Sto je blizu, pade kod nas. B. Zuzeri 155.

dd) podloinom recenicom u kojoj je konjunk-
cija da. Ah, ne samo odgovora na me tuzbe
da ne daje, ma se gluSi ka2e da je od kamenja
Jutih gora. I. Gundulid 46. Srebrnijem svojijem
suzicam, koje roni niz prilijepo svoje lice, kaJe
nam se, da je od truda i bolesti vas ucvijen.
B. Zuzeri 24.

KAZATIK, m. vidi kudarina. — Tal. casatico.
— U naSe vrijeme u Bod kotorskoj. (U Boci)
uvuklo se mnogo jurididkih imena talijanskih,
kao n. p. : ,mandat, . . . kazatik . . .' V. Bogisid,
zborn. 528. — 1 u Dubrovniku. P. Budmani.

KAZAVAC, kdzavca, m. vidi kazalo, b, b). —
V dva pisca iakavca xvii vijeka. Kazavao gdi

se Sto uzdr2i u ovomu oficiju. M. Alberti xiv.
Kazavac. F. Glavinid, posl. xui. xiv. xv.

KAZAVICA, /. vidi 2. kazaliea. — Na dva
mjesta xviii vijeka. Koji na ispovijedi govore
inacije nego je jesu oni koji su naudili baa kao
niku molitvu ili da recem boje kazavicu na pamet.
F. Lastric, ned. 37. Kako se na vi§e mista stije
u kazavicam il' ti i§torijam. M. Dobretid 574.

KAZAZ, kazaza, m. (dovjek) koji (po svom za-
natu) pravi od svile rojte, puceba ; gombar. D.
Popovid, tur. red. glesn. 59, 109. — Arap. tur.
qazzaz — U naSe vrijeme, a izmeSu rjednika u
Vukovu (,der posamentierer, bortenwirker' ,lim-
bolarius'). Sva se mradna darSija digla pa i ka-
zazi. Bos. Vila. 1887. 131.

KAZDRMA, /. vidi kaldrma. — U nase vrijeme
u Bosni. Ubit deS se na kazdrmi tvrdoj. Nar.
pjes. juk. 400.

KAZIJA, m. vidi kadija. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Tako ka2e znanje svih Sestih ka-
zija. I. T. Mrnavid, osm. 79.

KAZILNIK, m. vidi kazali§te, b, i kazalo, d

— U jednoga pisca iakavca xvii vijeka. Ka-
zilnik ili monstrancu z svetim gakramentom zgra-
bivsi. F. Glavinid, cvit. 275*.

KAZILO, n. vidi kazalo.

a. vidi kazalo, ate. — U Bjelostjendevu rjei-
niku: kazihj ili kazalo, kazec, cegar ,index, ex-
angelus'. 2. kazilo, ko vure sundene kaZe ,gno-
mon, umbilicus solis', i u Stulicevu: v. kazalo
s dodatkom da je meto iz Bjelostjendeva.

b. vidi kazalo, h. — V jednoga pisca xviii
vijeka, a izmedu rjeinika u Voltigijinu (v. ka-
zalo). Kazilo iliti zabijezene stvari koje se u
ovoj knigi nahode. A. Kanizlid, bogojubn. 573.

KAZIMER161, m. pi. seoee u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 19.

1 KAZIMIR, m. ime musko. — Bijed je pra-
slavenska, isporedi ces. Kazimir, po}. Kazimiera.

— Kako se vidi, u starome obliku nije moglo
biti z nego z (va^a da postaje od praslavenskoga
kaziti, uniStavati, kojega u naSem jeziku nema,
vidi dale T. Maretid. rad. 81, 120); krivo dakle
u nase doba rade koji pisu KaZimir. — Od xvii
vijeka (u primjerima kod pisaca samo kao pojsko
ime), a izmedu rjecnika u Vukovu (,mann8name'
,nomen viri'J. S bijelijem orlom stijeg drzedi
Kazirairu je drugom slika. I. Gundulid 428. U
odjedi kaludera Kazimir se prvi udjeja 428.
S Kazimirom plemenitijem. G. Palmotid 2, 168.
Drus:' Kazimir, koji stupi s kalujerstva. J. Ka-
vanin 300^. Kazimirt. S. Novakovid, pom. 68.

2. KAZIMIR, m. zaselak u Boci kotorskoj.
Sera, bok -kot. 1875. 22. — 1879. 16.

3. KA-ZIMIR, m. vrsta vrlo tankoga sukna. —
Rijec je tuda, nem. i tal. casimir (od franc, ca-
chemire), — U na§e vrijeme. P. Budmani.

KAZIMIRA, /. iensko ime prema 1. Kazimir.

— Od prije naSega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu (.frauenname' ,nomen feminae'). Ka-
zimira. S. Novakovid, pom. 68.

KAZIMIRO, m. vidi 1. Kazimir. — Oblik nom.
sing, vala da je po tal. Casimiro. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Kazimiro sad im diSe. J.
Kavanin 122b. Kazimiro kra} Pojaka. 300b.

KAZIMIRSKI, adj. koji pripada Kazimirima
(po^skijem kralevima). — U jednoga pisca xvi
vijeka. Krv Kazimirska zavrSi porod svoj. M.
Vetranic 1, 53.

KAZIONICA, /. vidi kazaliste, b i kazilnik.

— U jednoga pisca xviu vijeka. Srebrnitih ka-

KAZIONICA

921

KAZIVATI, 1, a.

dionioa, kandel, pih^id i kaleSi, tdkih kriia, ka-
zionica. J. Kavaiin 322'>.

KAZIStE, n. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevadkom. liliva n KaziStu. Sr. nov. 1875. 547.

KAZITE^j, m. vidi kazate]. — IJ Bjelostjen-
ievu rjecniku: kajkavski kazitel, kazalac ,ra(»n-
strator, demonstrator', i u Voltigijinu: ,mostra-
tore; narratore' ,zeis:er; erzahler'.

KAZITI, kazim, imp/, delere, perdere, corrum-
pere, uniStavati, gubiti, kvariti. — Rije6 je pra-
slavenska, isporedi stslov. kaziti, rus. icaauTt, 6eS.
kaziti, pol. kazi6, all je vec neina u na§emu je-
eiku; ovdje je stav]am, jer ima rijeci koje su od
ne postale kao nakaziti, nakaza, vidi i 1. Kazimir
i 1. kazan.

KAZIV, adj. koji se moie kazati. — V Stuli-
cevu rjedniku: ,qui demonstrari potest', gdje ima
% adv. kazivo ,evidenter, perspicue, clare, mani-
festo'. — nepouzdano.

KAZIVAC, kazivca, m. vidi kazalo, b, h), i
kazavac. — U jednoga pisca iakavca xvii vijeka.
Kazivac odijenja sigetskoga. P. Vitezovi6, odil. ii.

KAZiVA6, kazivdfia, m. onaj koji kazuje. —
U Vukovu rjedniku : ,der weiser' ,monstrator'
8 primjerom iz narodne pjesme : Pa oprema vranca
kazivafia, kqj' kazuje po noci drumove.

KAZlVALAC, kazivaoca, m. covjek koji ka-
zuje. — U na§e vrijeme. Svi gforespomenuti ka-
zivaoci i na§e divne stare§ine nas la^^ase. P. M.
Nenadovii, mem. 221. Kazivalac nije odgovoran.
V. Bogisid, zakon. 194.

KAZiVALICA, f. Sensko ee}ade sto kazuje,
vidi : Kazivalica, gajiva rijefi za 2ensko, koje
svagto rado kaze i dokaze. ,Ne vifii ! cudete ta
kazivalica, pa 6e onda svak znati'. u nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovi6.

KAZIV ALO, m. znaci sto i kazivalac, ali u
Sali, isporedi kazivalica. — U 7ia§e vrijeme u
Lici. J. Bcgdanovid.

KAZIVAlilE, n. djelo kojijem se kazuje, a u
konkretnom smislu ono Sto se kazuje. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,das sagen' ,dictio'). Sva ni-
hova kazivana ne -ijehu ino ... S. Rosa 167i>.
Po kazivanu ofiinu nabasa na jezero. Nar. prip.
vuk, 193. Nego bi kazao, da je to budala§tina,
koja nije za pamdene ni za kazivane. Vuk, nar.
pjes. (1833) 4, 86. Po kazivanu ludi medu ko-
jima se ovo pjeva. nar. pjes. 1, 83. Dok dode
kazivanem na sinovnu zenidbu. S. Xiubisa, prip.
37. Oni svojim kazivanem nisu dokazali. P.
Boli6, vinod. 1, 291.

KAZIVATI, kizujem i kizivam, impf. a) ite-
rativni glagol prema kazati, kad je ovaj glagol
imperfektivan; b) impf. kazati, kad je ovaj glagol
perfektivan. ova dva znacena nije lako razliko-
vati kao sto nije ni kod kazati. — isporedi ka-
zovati, kazevati. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kazivah, u impf. kazuj i kizivaj, m
ger. praes. k&zuju6i (a kazivaju6i kao u inf.), u
part, praet. pass, kazivan; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Premda ima i po(.
kazywai, po svoj prilici nije vrlo stara rijec u
nasem jeziku: naj stariji je primjer Mrnavicev
XVII vijeka (vidi kod 1, b). primjer i stariji u ko-
jimaje osnova sadasnega vremena kazuj jamaino
ne pripadaju amo nego pod kazovati, koje vidi.
— Izmedu rjecnika u Mikajinu (kod kazati), u
Stulicevu (v. kazati), u Vukovu (kazivati, ka-
zujem ,sagen' ,dico').

1. aktivno.

a. vidi kazati, I, 1. Nije potriba pisati ni ka-

zivati. P. Posilovid, cvijet. 38. I ho6a ti istinu

nut', divojka, kazivati. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 15. Prilifino ni k istini sto vi meni kazujete.
P. Vuleti6 49. Nauk krstjanski kazivati. A. Ba6i6
95. Koji na izpovidi grihe lake kazuju. 371.
Prolili krv kazujud zakon novi. P. Knezevid, 2iv.
26. Ja, bratjo, kazujem i kazivadu brez pri-
stanka. F. Lastrid, od' 67. Ja ti kazujem stra-
hotu suda osobitoga. ned. 22. Smijudi se ka-
zuje drugim svoju nesridu. 197. Od svakog zlo
kazuje. A. J. Knezovid, nep. 19i>. (Dvorani) ka-
zivaSe §to je car odredio. A. Kani^lid, kam. 9?i.
OzdiSudi i cviledi kazivao je san svomu prija-
toju. 140. Da bi mrtvi svi ustali i kazivat pravo
stali. V. DoSen 174''. Da se srdan vrati iz du-
bine kazivati. 195a. Sni koje snijaSe i bradi
kazivaSe. And. Kafiid, kor. 37. Koja je potriba
bila kazivati, da imate brata? 46. Dode glasnik
Antijoku i kazivati pode kraju, kako je Filip
ulizao u krajostvo s jednom vojskom velikom.
338. Satir kazuje, da u Slavoniji imaju skule.
M. A. Rejkovid, sat. 03*^. Kako vami malo pri
kazivah. C6t>. Neka uce lipe bogomoje i dra-
gima kazuju od vo}e. 07*. Ti ne kazuj, Ivko,
prid zenami. D2''. I jedno se na drugoga tnii
i prid drugim svoga drugs, ruzi, pak kazuje Ae-
gove falinke. F8''. Mloge stvari kazujes, Sla-
vonce. H5a. Pak ti nisam za nu kazivala. 18*.
I novine od ku6e kazuju. L2''. Bozju slu2bu i
zakon kazuju- Ml*. Zasto bi ja za ove novce
komugod kazivao. sabr. 48. KraJu san kazuje
i tomaci. I. Velikanovic, uput. 1, 57. Ko nacne
jedno kazivati, pak pre nego to dokonda prelazi
u drugo ... D. Obradovid, basn. 124. Tada,
kada koji grih kaziva, tako vazda ispovidniku u
odi pogleda i smotri, da se ovaj sveti vesela i
na smih data obraza ukaziva. D. Eapid 46. Od
mlogih kazuju pisaoci da su umrli jerbo su }u-
bili. A. Tomikovid, gov. 69. Pa kazuju Go-
spodu, kako j' bilo na zemji. Nar. pjes. vuk.
I, 132. Jad jadujem, nikom ne kazujem. 1, 225.
Al' nih gleda zelena livada, pa kazuje stadu
bijelome. 1, 324. Pravo du ti junak kazivati:
da sam tebe onda uvatio, jadnom bi te smrdu
umorio. 1, 545. Nek kazuju svuda po svijetu,
da je Mujo poseko Bogdana. 1, 545. Te kazuje
svojoj staroj majci: ,Kad se, majko, oSenio Jovo?'

1, 585. Ti ne kazuj svojoj staroj majci. 1, 610.
Ode Todor dole u tamnicu, te kazuje medu su-
znevima. 2, 98. Stado§e mu redom kazivati,
kako care ode po devojku. 2, 137. Iznijece k6ige
staroslavne, da kazuje po§}edne vrijeme. 2, 183.
Hode Marko pravo kazivati, jer se Marko ne
boji nikoga, razma jednog Bosra istinoga. 2, 192.
Ni nastalo ni se degod culo sto kazuju dudo u
Prizrenu u nekakva Leke kapetana. 2, 223. A
neka mu za me ne kazuje. 2, 260. Nemoj tako
knezu kazivati. 2, 318. Otidose caru kazivati.

2, 343. Te kazuje sta je u snu snila. 2, 390.
Pa kazuje caru i carici da je doso Krajevidu
Marko. 2, 395. Stade Marko caru kazivati; sve
mu kaza kakono je bilo. 2, 429. I pricaju i ka-
zuju }udi, otislo je tridest desa blaga. 2, 552.
Sto ujaku sanak kazivao. 2, 562. E sam duo,
kazivali su mi, da to jeste voda zaboravna. 2, 612.
Ja sam cuo i kazuju ]udi, da imade Turkina de-
vojka. . . 3, 130. Te druzini ona kazivala: ,Eto
ozdo Kune Hasan-age . . .' 3, 208. El planina
strasna od hajduka, sve kazuju Lima i Gavrana.

3, 305 Radi bi ti dobro kazivati, al' smo slabo
dobra i videli. 3, 563. Antonija nema Sta ka-
zivat. 4, 256. A sta du vi du)it i kazivat?

4, 422. Kad je gospi sanak kazivao. Nar. pjes.
petr. 2, 267. Pak im stade sanak kazivati. 2, 268.

KAZIVATI, 1, a.

922

EAZNAG

Pjevati nije znao nikako, nego je pjesme kazivao
kao iz knige. Vuk, nar. pjes. (1824) 1, 33. Stanu o
nima Cudesa kazivati. dan. 3, 173. De }udi ne slu-
gaju ne pomade ni§ta pametno zapovijedati ni ka-
zivati. poslov. 76. Ona 2ena koja mi je pjesme ka-
zivala. nar. pjes. 1, 85. ,Ribar' mjesto ,rabar*!
Tako mi je kazivalo jedno momfie na Cetinu.

1, 206. Kazivali su mi a Kotoru da ima pjesma
o ovome svemu dogadaju. iiv. 234. Kad imaju
Sto medu sobom, dolaze k meni, te im sudim i
kazujem naredbe Bo2ije i zakone negove. D. Da-
nicic, 2moja. 18, 16. Namah daj kazuj : ,Eamo
Srbi?' M. Pavlinovi6, razg. 29. Mojoj tankoj
vili na veseje, da vas pjeva i rodu kaziva. Osvetn,

2, 99. Ko je kazivao za smrt Ruzina vjerenika?
S. ]^abiga, prip. 86. Nije meni Mijat kazivao o
krvniku. 235. Kazivati, pripovijedati ,erzahlen'
,raccontare'. B. Petranovi6, rucn. knig. 69. —
U ovom primjeru znaii: govoriti §to tako da
drugi napiSe, lat. dictare, vidi i kod pero: Ode
Mido sitnu knigu pisat, a kazuje bane Zadra-
nine. Nar. pjes. vuk. 3, 413. tako ce biti i u
ovijem primjerima: Na prijepis kazivali vojsku,
koliko im izginulo vojske. Nar. pjes. vuk. 4, 360.
Sudac ima napisnik kazivati na glas tako da to
pritomni cuti mogu. Zbirka zak. 2, 49.

b. vidi kazati, I, 2. Kud kazuju me besjede, ako
tvoje carstvo prosi . . . (samo u jednom rukopisu
XVII] vijeka, u ostalijem mj. kazuju stoji kufiaju).

1, Gundulid, osm. 300. Kolike radosti licem nam
kaziva§. I. T. MrnaviA, osm. 139. Jedan biljeg
da tu svigda obadviju kazivase. J. Kavanin 133^.
Opojenje od pogana kazu'e svetost Solinana. 322*.
lyfim kazuje pravi put. A. J. Knezovii 53. Ma-
tere podigavSi dicicu kazivase prstom govoreci.
A. Kani21i6, kam. 264. Kazivao je modrice od
Sibana. 755. ZaSto opet golo tilo kazivat je
iima milo V. DoSen 104b. Pak kazuje gdi 6e
stovariti. M. A. Eejkovid, sat. Kl**. , Kazuj
grobje gdi je ukopana' . . . ,Ja ti grob}a ne smem
kazivati'. Nar. pjes. vuk. 2, 2. Pa se krilo na
cekrk okrede, te kazuje koji vjetar pu§e. 3, 156.
Ako li (haline) ne vaJaSe, ondar ih nikomu nedu
kazivati. Nar. prip. vuk. 128. Kalauz koji ka-
zuje put. u Nar. pjes. petr. 2, 698. Sad hodete,
da nas okoligni zborovi po prstu kazuju. S. ^ju-
biSa, prip. 111. \,VLdi nas po prstu kazuju. 241.

2. sa se.

a. pasivno, u svijem primjerima prema zna-
cenu kod 1, a.

a) sa subjektom, vidi kazati, III, 1, a, a). Jel'
istina §to mu se kazuje? M. A. Eejkovid, sat.
Gla. A zbog duzine ne pjevaju se ni kao zenske
(pjesme), nego se samo kazuju. Vuk, nar. pjes.
(1824) 1, 20.

b) bez subjekta, vidi kazati, III, 1, a, b). Nek
se priia i nek se kazuje, kad je paSa vojsku po-
digao, da uvati obor-knez' Milo§a. Nar. pjes.
vnk. 4, 360.

b. refleksivno.

a) prema znacenu kod 1, a, vidi kazati. III,

2, a. Dolijanin, kada dode u Bulgariju, pode se
kazivati i faliti da je brat kra^a Vladislava. And.
Kacid, razg. 78. MozeS dodi da se ne kazujes.
Nar. pjes. vuk. 2, 138. Da bi mu se kazivao
Marko, hode nega Turci pogubiti. 2, 412. Tursko
momde u avliju dode, kazuje se da ti je pobratim.

3, 203. §to se je kazivao, da su ga ufatili Turci.
Glasnik. ii, 3, 204. (1808).

b) prema znaienu kod 1, b.

aa) vidi kazati, III, 2, b, a). Ovi opaki nauk
onda se kazuje, kad vi niki podmete prid drugim
od va&ega iskrnega zlo govoriti. J. Banovac,
pripov. 218.

bb) vidi kazati. III, 2, b, h). Eazivat se zlo-
vojni u lieu i mrdit se. Blago turl. 2, 192.

cc) vidi kazati. III, 2, b, e). Premda se nami
vrlo malene kazuju. I. Grlidid, put. 9.

KAZIVOST, /. osobina onoga sto je kazivo. —
U Stulicevu rjeiniku: ,perspicuitas, evidentia, de-
monstratio'. — nepouzdano.

KAZIVSTVO, n. u Stulicevu rjeiniku uz ka-
zivost. — nepouzdano.

KAZLAR-AGA, m. vidi kizlar-aga.

KAZLIK, m. nejasna rijec u jednoga pisca
xviii vijeka; moie biti da je zlo naktampana.
Gospa maneg' od zvonika vrh vrat glasne od
polace Doklecijanske, srjed kazlika. J. Kavanin
323>'.

KAZMA, /. (vidi tumadene u Vukovu rjedniku).

— Turski qazma. — U naSe vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu : na motku nasadeno okruglo
gvoMe kojim se kopaju rupe na vagaru za Satre
s dodatkom da se govori u vojvodstvu. Uhvatit
vam dvanest hijad raje, polovini kazme dohva-
titi, nek pred vojskom trape meterize. Nar. pjes.
borm. 1, 28. Pa donese kazme i lopate. Bos.
Vila. 1892. 431.

KAZMIR, m. vidi 1. Kazimir. — U jednoga
pisca xviix^ vijeka (skraceno radi stiha). LeSi,
Kazmiri i Sismani. J. Kavanin 263*^.

KAZMIROVICI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 97.

KAZNA, /. vidi 1. kazan. — Ovako su pisci
nadinili ovu rijec od kazan i upotreb]avaju je u
nase vrijeme. — Drugo je u Stulicevu rjedniku:
kazna, v. hazna s dodatkom da je rijed ruska.

— U ovom primjeru ne znam, jeli prvo Hi drugo
znacene. Svakom kazne, dara spolu krotkim
pravom dade sud. L. Milovanov 89.

KAZNAC, kaznica, m. covjek koji ima veliku
cast u kra]evskom Hi carskom dvoru Hi u vojsci.
radi starijega znacena vidi u Danicicevu rjed-
niku. — u nase vrijeme znaii: seoski knez. —
Drugo -a- stoji mj. negda§nega t. — Rijec je
stara, isporedi stslov. kazntct. — Danicic po
jednom primjeru xv vijeka shvaca da je osnova
za 8ve padeze osim nom. sing, kazanc: kazdnca,
kazancu itd. (vidi i kod blizanac i D. Danicid,
obi.* 4). to vala da je i bilo kao Sto se vidi po
onom primjeru, ali bi trebalo pomisliti da je
prema onome obliku bio i nom. sing, kazinac;
a prema nom. sing, kaznac nalaze se oblici od
iste osnove: kazn^ca, kazn^cu itd. (vidi kazntci
u Mon. Serb. 99 i kaznacu u primjeru nasega
vremena). isporedi kotlac i kotalac, kozlac i ko-
zalac, mudrac i mudarac itd. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (iCursorum, tabellariorum praefectus')
i u Danicicevu: kazntct ,cubicularius', kao Sto
je bio u grdkom dvoru evvov^os, a upravo je
,castratu8', kao i ona grcka rijed koja je samo
prevedena; prvi se kazanci pominu u velikoga
bana bosanskoga Matije Stjepana, i to trojica u
jedno vrijeme, godine 1249 .kazntct Grtdomilt,
kazntct Semijunt, kazntct Belthant' (Mon. serb.
33). u krajice Jelene, majke kra|a Milutina, bjeSe
.kazntct Mrtuant' 1289 (Mon. serb. 56). u kraja
Milutina , kazntct Miroslavt' (Mon. serb. 69 god.
1.305—1307). u kraja Stefana Decanskoga ,kaznacB
Bakdovint' (Mon. serb. 104 god. 13.33 u poznijem
prijepisu). i ,kazntct Dtmitrt' kojemu se i Jena
pomine (112. 113 god. 1.321 — 1336). isti kraj po-
miiiudi sabor zemajski veli da na 6 dolaze ,arhi-
jepiskupt i jepiskupi i igumeni i kazntci i tept-
6ije i vojevody i slugy i stiviltci' (Mon. serb.
99 god. 1330). pog}edni se pomine ,ktzntct Sautko',

EAZNAC

928

KAZOVANE

otac vojvode Radi6a 1391 (Mon. serb. 220). ,Ka-
zancu Sanku'. (Spom. sr. 1, 69 god. 1405). od to
doba kao da kazanca zamijeni ,dvori>skyj'. —
Kacune daju sada kaznacu (.capovilla'), a on
sudu. V. Bogi§i6, zborn. 371.

KAZNACeJ, m. vidi blagajnik. — Rijei je
ruska (Kaana^ieS), i postaje od Kasna Sto ce biti
istoga postana kao i hazna, vidi i kod kazna.

— n jednoga pisea nasega vremena. Dimitrije
Gratis kazna6ej fundaciji oatao duian 7123 f. S.
Tekelija. let. 120, 81.

KAZNaCetSTVO, n. sluzba kaznndejeva. —
Rijed je ruska (KasHaneScTBo) kao i kaznafiej.
Godine 1836 postao je direktor kaznaJejstva. M.
D. Mili6evi6, pom. 5, 666.

KAZNACiCA, /. kaznaieva Sena. — U starom
obliku kazntcica, vidi V. Jagid, arcb. fiir slav.
philol. 3, 221.

KAZNAcIC, m. prezime. — Postaje od kaznac.

— V nase vrijeme u Dubrovniku. I. A. Ka-
znagid. Dubrovnik. 1868. 91. Kolenda Antuna
Kazna6i6a. 96.

KAZNACiNA, /. selo (moSe biti i vi§e sela)
kao dio opcine pod jednijem knezom (kaznacem).

— V na§e vrijeme u okolini dubrovaikoj. Da
nema ve6ega u kazna6ini. Dubrovnik. 1870. 20.

KAZNACJI, adj. koji pripada kaznacu. —
Kod mjesnoga imena (Kazntfii. Stltpt) u spome-
niku XIV vijeka. U gortne fielo Kazntca Stltpa.
De6. hris. 49. 101.

KAZNAN, adj. lukav (u jedinom primjeru nije
u zlom smislu). — Postaje od 2. kazan. — Na-
lazi se u knizi pisanoj crkvenijem jezikom (sa
starijem oblikom ki.zm.nt) u komparativu, i otale
u Danicidevu rjeiniku (kLzntni. ,idon6U3'). 6to
ktzntnSje sttvoritt stmysliti ne doumSjuste. Do-
mentijanl* 183.

KAZNEN, adj. koji pripada kazni (vidi 1.
kazan). — Nacineno u naSe vrijeme. — U Sule-
kovu rjecniku: zapovijed kaznena .straf befehl' ;
kaznena presuda ,8traferkenntniss' ; kazneni sud
jStrafgericbt'; kaznena sprava, kazneni odar ,straf-
geriist' ; kazneni zakon ,3trafgesetz' ; kaznena
tuzba ,straf klage' ; kaznena parnica ,8trafprocess' ;
kazneni postupnik ,8trafproces8ordnung' ; kazneno
pravo jStrafrecht' ; kazneni sudac ,strafrichter' ;
kaznena presuda .strafurtheil' ; kazneni postupak,
kazneno postupane ,8trafverfabren'.

KAZNENAC, kaznenca, m. vidi "kaznenik. —
U Sulekovu rjeiniku: ,strafling'.

KAZNICA, /. mjesto (ku6a) gdje se kazni (n. p.
tamnica). — V Sulekovu rjecniku: ,strafan8talt,
strafhaus'.

KAZNIK, m. vidi kaznenik. — U pisaca na-
sega vremena. Kaznik ,8trafling'. Zbornik zak.
1853. 238.

KAZNILI§TE, n. mjesto gdje se kazan (vidi
1. kazan) izvrSuje. — V Sulekovu rjecniku:
,strafort'.

KAZNILO, n. dim se kazni. — Nacineno u
na§e vrijeme. — U Sulekovu rjeiniku: ,8traf-
mittel'.

KAZNIONICA, /. mjesto (kuca) gdje se kazni.
— V pisaca naSega vremena. Kaznionica, stat.
,zuchthaus, correctionsanstalt, strafhaus', tal.
jCasa di correzione'. B. §ulek, rjecn. znanstv.
naziv.

KAZNI§TE, n. vidi kazniliste. Kazni§te ,straf-
ort'. Zbornik zak. 1853. 237.

KAZNITElt-j "»• iovjek koji kazni. — U Stu-

lidevu rjedniku: ,reprehensor, corrector, censor*
s dodatkom da je rijei ruska. — I u Sulekovu
rjedniku: ,strafer'; andeo kaznitej ,strafengel'.

KAZNITE^jAN, kaznitejna, adj. vidi kaznen
(uprav koji pripada kaznitelima). — U pisaca
naSega vremena. Va}a u gradanskom i u kazni-
tejnom pravu. Zbornik zak. 1, 19.

KAZNITI, kaznim, impf. punire, pedepsati,
kastigovati. — Postaje od 1. kazan. — Rije6 je
fitara, isporedi stslov. kazniti i rus. KasHHTt. —
O naSemu se jeziku nahodi isprva samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjeinika u Stulicevu (,reprebendere, corrigere,
punire, castigare' s dodatkom da je rijec ruska)
i u Daniiicevu (,punire')- Vasu zemju Boii gnevt
kazneSe. Glaanik. 10, 237. Kazni po pravednomu
sudu tomiteja. 11, 88. — U na§e vrijeme nije
narodna rijed nego je upotreblavaju pisci koji su
je uzeli iz ruskoga Hi iz crkvenoga jezika. Kad
Bog bode koga da kazni, naj prije mu uzme
pamet. (Ove rijeci ,kazniti' ja nijesam duo u na-
rodu da se govori, ali se poslovica govori, oso-
bito u vojvodstvu. istina da su narodu naSemu
poznate rijedi ,nakaza' i nakaziti', ali opet mo2e
biti da je ova poslovica postala negde u varo§i
od kniievnika. Vuk). Nar. posl. vuk. 11.5. Da
ima vlast nepokornoga kazniti. Vuk, dan. 2, 117.
Razlidita pisma pape Ivana viii, da kazne svoje
podanike Neretvane. M. Pavlinovid, razg. 26.
Kazniti ,abstrafen'. Jur. pol. terminol. 9. ,be-
strafen'. 87. Kazniti koga .jemand zu strafe
Ziehen'. Jur. pol. terminol. 487. Kazniti koga
,gegen jemand mit der strafe vorgehen'. 611.
Kazniti ,zuchtigen'. 664. Kazniti, pedepsati ,stra-
fen' .punire'. B. Petranovid, rucn. kniga. 68. i
u Sulekovu rjecniku: .bestrafen; das strafamt
liben' (kod ,strafamt') ; ,strafen'. — / pasivno. Da
ne budu momci kazneni radi svoje udajidbe niti
uskocidbe. Zbornik zak. 1865. 237.

KAZNIV, adj. koji zasluzuje da se kazni. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,strafbar; straflfallig; straflich'.

KAZNIVOST, /. osobina onoga sto je kazniv.
— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjed-
niku: ,strafbarkeit; straffalligkeit ; straflicbkeit;
strafwiirdigkeit'.

KAZNODJEJSTVOVATI, kaznodjejstvujem,
impf. lukavo (ali ne u zlom smislu, mudro) ra-
diti. — Sloieno od osnove kbznt (vidi 2. kazan)
i od dSjstvovati, — U knizi pisanoj crkvenijem
jezikom, i otale u Danidieevu rjedniku (ktznodSj-
stvovati ,moIiri'). Ktznodejstvujet ze i tt dSlo
blagoctstno vt kup§ i preuhystrenno. Domen-
tijanl> 15.

KAZNOJEV161, m. pi. mjesno ime. K. Jova-
novid 132. 133. vidi i S. Novakovid, zem}. 14. —
isporedi Kaznovidi.

KAZNOV161, m. pi. mjesno ime. — isporedi
Kaznojevidi. — Od prvijeh vremena. U Kazno-
vidiht. Sava, tip. stud, glasn. 40, 155. vidi i S.
Novakovid, zem}. 14.

KAZNOVSKA, /. karaula u Srbiji u okrugu
krusevackom. M. D. Milicevid, srb. 725.

KAZOLIStE, n. vidi kazaliste, b. — TJ istoga
pisca u kojega ima i kazaliste u istom znacenu
(jamacno treba i ovdje citati kazaliSte). Vrhu u
ajer izdjelano kazoliste lijepo izhodi. J. Kavanin
320a.

KAZOT16, vidi Kazotid.

KAZOVANE, n djelo kojijem se kazuje (od
inf. kazovati). — U Stulicevu rjedniku: ,demon-
stratio, spectaculum'.

y

KAZOVATI

924

KAZEVATI

KAZ6VATI, k&zujem, imp/. «trfi kazivati. —
A)tc. kaki je u praes. taki je u impf. hkzoveih,
u impt. kizuj, u ger. praes. k4zuju6i; u ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3
sing, kazova, i part, praef. act. kazovao, kazo-
vala. -— Premda ima i ies. kazovati i bug. ka-
zuvam, ne zna se jeli praslavenska rijec: u na-
semu se jeziku nahodi od xv do xviii vijeka (vidi
naj zadne primjere kod 1, a) — Izmedu rjecnika
u Vrandicevu (,indicare; ostentare'), u Belinu
(,dar a conoscer, dar a divedere, ciofe mostrare'
,declaro' 216''; ,mostrare, manifestare, far co-
noscere' ,08tendere' 500* ; .riferire, riportare'
,refero' 619a), u Voltigijinu (kazovati, grijeSkom
kaiujem ,mostrare; riferire' ,zeigen ; erzahlen'),
u Stulicevu (v. kazati), u Daniiicevu (,dicere').

1. aktivno.

a vidi kazali, I, 1. Kazova§e imk kako vi ve-
Itmoiije beste bili na kupe. Spom. sr. 1, 54.
(1404). Nemoj to joj, mili brate, sve istinu ka-
zovati. Nar. pjes. u P. Hektorovid 18. Mene
poslaSe, da t' budem kazovat. M. Drzi6 476. Ne
umije ti grlo moje kazovati. A. Sasin 168*.
Aleksandar re6e nim jezike urizati, toga Per-
sidom da ne kazujn. Aleks. jag. star. 3, 260.
Pilat: ,Evo Covjek' kazova§e. M. Divkovi6, plac.
16. Hodes ti nam kazovati, tko ti je otac, tko
li mati. kat. 148. Sto 6u t' sad kazovat. I. T.
Mrnavid, osm. 31. Dugo bi se vrijeme htjelo,
kazovati vami redom. I. Dordi6, pjesn. 254.
06 li meni kazovati, gto te budem uprasati?
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 34. Cvilsfii je hercegu
8VU istinu kazovao. 1, 49. Ovako smo mi fiuli
i nama su kazovali. 1, 49.

b. vidi kazati, I, 2. Kazuj nam drum pravi.
M. Vetrani6 2, 50. Pjenje, kim (ptice) kazuju
nih milo veselje. D. Eai^ina 2^. I ptice pod
nebi ke lete zamirno u sebi kazuju, Sto je |ubav.
13*. A nad svimi osobojnu kazuj Jubav, kazuj
radost, kim uzize tvoja mladost. M. Pelegrinovi6
183. Refie mu blizu pola5e komoru malu u6i-
niti kako da kazuje nej dobojenje boga Amona.
Aleks. jag. star. 3, 224. Koliko ce vrjemena ka-
zovati mine. B. Ka§i6, rit. 31. Kazovati svaki
dan bitje od mjesefiine. 34. Takovim zivjenjem
svitu kazovase. I. T. Mrnavid, mand. 42. Hoti
podi protiva onomu §to mu razlog kazovase. M.
Eadni6 130*. Ogledalo izdubeno kazuje priliku
naopako. 407».

'Z. pasivno. Od }udi ne bih svih prstom sad
kazovan. §. Meucetid i41. Toj blazen ni vede
na svitu kazovan. 244. Svedeuje nase ima biti
vazda kazovano i o6§tovano dobrimi delovanji.
§. Budinic, sum. 17*.

3. sa se, refleksivno. Kt svakomu clovSku i
trfcgovtcu niht i koji se kazuje (,kazue') Dubrov-
fcani^t. Mon. serb. 524. (1451 — 1481).

KAZUK, m. kolac (zaboden u ztmju, u oso-
bitom znadenu, vidi u prinijerima, isporedi i ka-
zukarina i kazuka§cn). — Tur. qazyk. — U nn§e
vrijeme, a izwedu rjecnika u Vukovu (vide kolac).
Kazuk, stupu'; za koji se lada na obali veze. Od
lade se placa kazukarina. u Posavini. F. Hefele.
Brodovi se imadu privezati na kazuke udarene
uzdui obale. Zbornik zak. 1866. 192. Vodenice
mugQ se svezati za kazuke. 2, 687.

KAZUKARINA, /. da6a od kazuka za prive-
zanu ladu. u Sisku. F. Hefele. — isporedi kazu-
kaSfie.

kA.ZUKA§Ce, kizukaSceta, n. u Vukovu rje6-
mku ; novci §to ladari pla6aju kad s ladom gdje
u kraju stanu ,das ufergeld'. — isporedi kazu-
karina. — Sloieno: kazuk i aSfie (od tur. ak6e,
srebrr^i novae).

-J'

^t

n

itZ.i

i-V

S^^^!^^

KA^, m. vidi 4. kas, b i 2. kaz. — XJ pisaca
XVII i xviii vijeka. Isto 6e§ rijeti od ostalijeh
kazova. S. Matijevii 13. U kaiih mucnih razu-
miti. P. Radovci6, nac. 547. Kad bi izpovidio
samo starijem kaz to jest dogadaj zabraneni. I.
Anci6, svit. 90. U prvi dan ima re6i jedan oso-
biti kaz za iskusiti ga. M. Bijankovi6 119. Od
dogadaji ali kazi. L. Terzi6 (B. PavIovi6) 115.
Odri§i od mlogi kazova papinih i biskupovih.
M. Dobreti6 84.

1. KA^.-^, f. nesto sto se kaSe, javja, pripo-
vijeda. — D Vukovu rjedniku: ,die sage' ,nun-
cium' s primjerom: Hvala ti na kazi (t. j. sto si
mi kazao).

2. KA^A, /. V. ka^iput. L. K. Lazarevid iz
Sapca. — Vprav je ipokoristik,

KA^ALIJER, m vidi kan^ilijer, — U jednom
primjeru xv vijeka i otale u Dani6i6evu rjecniku
(kaialert ,cancellarius'). Predt kazalSremt Ma-
rinkomb. Mon. serb. 544.

KAZDE, pron. ko god, ko mu drago. — ispo-
redi kaido. — Sastavleno od ki. koje se mijena
po padezima (vidi kod tko) i od rijeice 5de (koju
vidi). — Sa start jim oblikom ktzde (u nom. sing,
m.; u ostalijem su padeiima oblici kao kod ktto,
vidi tko) u knigama pisanima crkvenijem jezikom,
a izmedu rjecnika u Daniiicevu (ktzde ,quisqu6').
Postavi ovi care, drugijo kneze, ini vladiky i
komuzde dastt pasti stado svoje. Mon. serb. 4.
(1198 — 1199). SvestL kontcinu kogozde. Stefan,
sim. pam. saf. 17. — Moze biti i adj. (isporedi
kojizde i kazdi). KogoXde jezika. Mon. serb. 4.
(1198 — 1199). KaMe du§a. Sava, sim. pam. Saf.
14. cf. kyjzde.

KAZDI, pron. koji god, koji mu drago, svaki.
— Naiineno je od kazde tako da se ne mijena
zamjenica §to je u prvom dijelu nego rijecca zde
dobiva nastavke kao adj., a isporedi i rus. Kaac-
^MH, 6e§. kazdy, po}. kazdy. — U jednoga pisca
XVI vijeka koji mijesa crkveni jezik s narodnijem.
Kazdi clovek koji ... S. Budinic, sum. 143^. U
kazdoj toj vrsti. 167''. — U ovom primjeru moSe
se shvntiti da znaci: ko god, svak. Tada slava
budet ka2domu od Boga. 194*.

KA^DO, pron. vidi ka2de. — Sastavleno kt i
zdo. — Sa starijim oblikom ktzdo u knigama
pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjednika
u Danicicevu (ktzdo ,quisque'). Komu2do vast.
Stefan, sim. pam. saf. 4. RazidoSe ktzdo vt svoja
si. 18. 29. Ktzdo iht. Domentijanb 31. Mon.
serb. 133. (1.348). Davt imt komuzdo zdreby
svoji obladati. 125. (1847). Vt svoja kozdo ott-
hodett. Domentijan''' 84. cf. kyjzdo. — iS oblikom
ka2do u istoga pisca u kojega ima i ka2di, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. kojigod Jubo gdje
je zna6ene adjektivno) s dodatkom da je uzeto
iz misala. Koji uzdast jediuo kaXdo po delih
svqjih. S. Budinid, sum, 194*.

KAZEVANE, n. djelo kojijem se kaiuje. —
Stariji je oblik kaXevanje. — Izmedu rjtinika u
Belinu (ka^ovanje ,racoontameuto, il raccontare'
,narratio') i u Voltigijinu (.raccouto' ,erzahluug').
Po pitanu i po kazovanu Marka mlada pozna-
vala bila. Pjov. crn. 250*>

KAZ;6VAT[, kizujem, impf. vidi kazivati. —
Akc. je kao kod kazivati. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjednika u Belinu (,raccontare, contare'
,narro' 603'^), u Voltigijinu (praes. kaiujem kod
kazovati), m Stulicevu (v. kazivati), u Vukovu:
kazdvati, kizujem (kizevam), mjesto .kazivati'
govori se u Crnoj Gori, ali se moie 6uti i po
svoj Dalmaciji i Hrvatskoj. nije«am naSao po-
tvrde za praes. kiievam.

/^.^^^

"^ -

KA^EVATI, 1.

926

ECEBA

1. aktivno.

a. vidi kazati, I, 1. Pod jelotn, kaiuju, jubkd
je pofiinut. (r. Drzid 434. Sluge tuojfi, kaiujtc
mi do istine. A. Sasin 168*. Ni slijepu kaJi, ni
gluhu kazuj. (Z). Poslov. danic. Taj je sanak
bratu kaievala. Nar. pjes bop:. 178. Nehajnosl
i nesramnost grijehe ka2uju6i. I. A. Nenadi6,
nank. 43. Ja sam fcula, kazevali su mi. Nar.
pjes. vuk. 1, 4. Istina je sto kaiuju }udi. 1,201.
Begu pravo kazevahu. 1, 3.S7. Nemoj tvojoj
druzbi kazevati, de si bio, sta li si 6inio. 1, 460.
Kazuj, Petre, §to sii grijeSili. 2, 12. Svojoj ujni
sanak kazevao. 3, 217. Kdieru gleda a majci
kazuje. 4, 118. A Savo mu tako kaievaSe. 5, 12.
Sve vladici pravo kazovala. Pjev. cm. 15*. A
Rade mu pravo kazeva§e. Ogled, sr. 58. Alil-
begu kaSevale. Bos. vila. 1891. 327.

b. vidi kazati, I, 2. Zapovedi prve skreli ka-
zuju nam. §. Budinic, sum. 41". Sluzbami ta-
cimi podlo^tvo kazuj u. I. T. Mrnavid, osm. 8H.
Onijeh koji ne kazuj u stvar. J. Matovi6 400.
Soke 6e ti kazevati, kudijer 6es putovati. Nar.
pjes. vuk. 1, 82. A raja ce i put kazevati. Osvetn
2, 79.

*i. sa se.

a. pasiimo. Tern nam se kazuje i objavja da...
S Budinic, sum. 11**.

b. refleksivno. Tko zna, tomu kaXeva se samo.
Osvetn. 1, 9.

1. KA^IMIR, m. vidi 1. Kazimir. — Od xvii
vijeka. Kazimir. B Kasi6, rit. 56. Kazimiri i
Sismani. I. Gundulic 314. (i u Gundulicevijem
primjerima sto su kod 1. Kazimir ima u nekijem
rukopisima Kazimir). Ostavivsi svitu odkrivat
vase bratje Frane, Kazimira i Krste izvrstitosti
J. Banovac, razg. vii.

2. KAZIMIR, m. vidi 3. kazimir. — U pisaca
nasega vremena. Pod surkom moze se nositi
jecerma, ista mora biti crna od kazimira. Zbornik
zak. 3, 564.

KA^IPRST, m. vidi kaziput, c. — U na§e
vrijeme. Bajalica sedne na pragu u kueu pa
kaziprstom desne ruke udara u palac. M. D. Mi-
lidevic, ziv. srb. 2, 41. Ivaziprst i sredni. 3, 5.

KAZIPUT, m. ce(ade sto kaie put, Hi drugo
sto cim se kaie put (i u metaforickom smislu)
— Od XVII vijtka (vidi b), a izinedu rjecnika u
Vukovu (,der zeigefinger' ,digitus index').

a. celade sto kaze put, isporedi kalauz. Ona
sama budu6i kalauz i kaziput niov. S. Margitid,
fai. 32. Dade mu ne samo knigu sigurnosti nego
jos i jednoga ka^iputa koji ce ga do negove do-
movine dovesti. M. A. Re|kovic, sabr. 72. — I
metaforicki o cemu uynnotn. Znane bi se imalo
drzati kaziputem duhu na opsirnije poglede. M.
Pavlinovic, rad. 146.

b. vidi kazalo, b, b). Kaziput. I. Anci6, svit.

XIII.

c. prst na judskoj ruci naj bliii palcu, koji se
pruzi put cega sto se hoce drugome pokazati. —
isporedi kaziprst. — U nase vrijeme (vidi u Vu-
kovu rjecniku), UhvativSi se palcem i kaziputom
za zube. Vuk, poslov. 41.

d. ime bi\ci. Kaziput (prema nem. wegweiser),
Cichoria intybus L. (ilija Sabjar). B. Sulek, im.
142.

KA^iVATI, kazujem i kizivam, impf. vidi ka-
zivati. — Od xviii vijeka, a izinedu rjecnika u
Stulicevu (v. kazivati) i u Vukovu (kazivati, ka-
zujem, vide kazivati s primjerom iz narodne
pjesme: Ja 6u tebe pravo kazivati). Kazivati
dogodaje. I. A. Nenadid, nauk. 43. Sve potanko
one ka^ivase. Nar. pjes. bog. 154. Ja sam majoi

sanak kaiivao. Nar. pjes. vuk. 1, 464. ,Eaiivati'
mjesto .kazivati*. Vuk, nar. pjes. (1833) 4, 14.
Udarila kaiivat vjeStice. P. Petrovid, gor.
vijen. 86.

KA^I^IENICKI, adj. koji pripada kaznenicima.

— U Sulekovu rjedniku : kaiienidka stanica
,strafzelle'.

KA^lilENlK, >». dovjek koji se kazni. — Na-
cineno u na§e vrijeme. — U ^ulekovu rjecniku:
,8traffallige; strafling'.

KaZNENE, n. djelo kojijem se kazni. Kazi'iene
.ziichtigung' ,correzione'. B. Petranovic, rucn.
kniga. 20. Kaznene ,bestrafung' ,punizione'. 68.
Kaznene ,bestrafung'. Jur. pol. terminol. 87.

KA^NIV, adj. vidi kazniv. Djelo kaznivo, nem.
.strafbare handiuug', tai. ,atto punibile'. B. Pe-
tranovid, rucn. kniga. 7. Kaznivi udin ,straf bare
handlung' ,reato'. 70. Kazniv ,8trafbar'. Jur.
pol. terminol. 489. Kazhiva djela radi kojih se
izrudba ima dopustiti. Zbornik zak. 1874. 265.

KAZNIVOST, /. vidi kaznivost. Kaznivost
udina ,strafbarkeit der handlung- ,punibiiiti del-
I'azione*. B. Petranovid, rudna kniga. 68. I okol-
nosti koje slu2e na prosudei!ie kaznivosti duinika.
Zbornik zak. 1853. 578. Nego su postojale okol-
nosti koje su djelu oduzimale kaziivost. 717.

KAZOMAJKA, /. nekakvo zensko odijelo. —
U nase vrijeme u Istri. Kazomajka ,pallii fe-
minei genus'. D. Nemanid, dak. kroat. stud,
ifrtsg. 63.

KAZOTI6, m. prezime, tal. Casotti. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Kazotidu Augustine i
Nikole! J. Kavanin 119^. — U iatoga pisca na
drugom je mjestu Kazotid. Kazotida Augustina
rodno mjesto. 326*.

KAZU^ATI, kazujam, impf. samo na jednom
mjestu u narodnoj pjesmi nasega vremena. ako
je dobro nastampano, va^a daje znacene: iu^ati
(Hi skakjati?). Na nojzi je divno odijelo:...
jedne noge, dvoje sandal-gade, oko nogu kunom
postavlene, kade seta, da je ne ka^u|a. Nar.
pjes. vuk. 3, 137—138.

KCEV^ANIN, m. covjek iz Kceva. — isporedi
Cevjanin. — Mnozina: Kcevjani. — O na§e vri-
jeme: 6etvrta pomod priskocila od Kcevjanah i
od PJesivacah. Pjev. crn. 35^.

KCEVO, n. mjesno ime, vidi Cevo prema 6emu
je Kdevo stariji oblik i va}a da je u prva vre-
mena negda bio oblik Ktcevo vidi: Za Crmnicom
dolazi ,Budua cum Cuceva et Gripuli' (u Duk-
(anina, str. 39). i tu jo lako nadi Budvu. za
Budvom dolazi ,Cucevia' koje se u glavi xxxix
pise ,Cuccevi'. to nije nista drugo nego Cevo
koje se u starijih (a iiva je rijec i u nase doba
kako se vidi po primjerima) piSe gdegde i Kcevo.
, Cuceva' prema Kcevo pretpostavjalo bi u sta-
rijem jeziku ,Ki.cevo'. 8. Novakovid, obi. 13 — 14.

— Pa pokupi petnaest hajdukah od krvava Kceva
na krajinu. Nar. pjes. vuk. 4, 52. Zdravo do'se
na Kcevo krvavo. 4, 60. Hajde s nima Kcevu
kamenome. Pjev. crn. 21*.

KCEVSKI, a(ij. koji pripada Kcevu, vidi i
cevski. Od Bijele Gore (viSe Grahova, preko
Cuca, Kdevske planine, povrh PJesivaca, preko
Ostroga, planine Bjelopavlidske i Morace done)
do Kuckoga Koma. Vuk, rjedn. kod Vukova
meda.

KCER, vidi kdi.

kC^JRA, /. hyp. kdi, kao sto je dera hyp. di.

— Madi akcenta i oblikd vidi dera, ali treba dO'
dati da kod ove gadne rijeii prvi i tredi primjer

ECEBA

926

KCI

po svoj prilici uprav pripadaju pod 6i (vidi kod
kdi), a mozebiti i drugi primjer. — Moze biti da
ovi primjeri amo pripadaju, ali nominativu sing,
i ostalijem padezima jednine nema potvrde, s cega
bi moglo biti da i ovi primjeri pripadaju pod
k6i. Toliko opakih sinova i kdera. A. Kanizlic,
utoc. 191. Sinovi i k6ere. 304. Da primaju si-
nove i k6ere. B. Leakovi6, nauk. 155. Sto se
sinovima i kderama zapovida ciniti. 308. Rodi-
tejem uzimas naj drazje sinove i kcere. G. Pe-
stalid 147. Sinovi, kdere, zarufinici . . . 148.

KCEEANA, /. ime zensko. — Postaje od osnove
kder (vidi kdi). — U Vukovu rjecniku: ,frauen-
name' ,nomen feminae'. — isporedi Uerana.

KCERCA, f. dem. kdi. — isporedi deroa, hderca,
sderea. — Voc. sing. ; kderce (tako je i derce od
derca). — Od xvi vijeka (derca se nalazi i xv),
vidi kod a, b), a izmedu rjecnika u Mikajinu
(jfiliola'), u Belinu (,figliuoletta' ,filiola' 315^), w
Voltigijinu (grijeSkom kcerca ,figliuolina' ,t6ch-
terchen'), u Stulicevu (filiola').

a. u voc. sing, (naj cۤce), te se kale kao od
mila i ostaje ipokoristik.

a) uopde (kad se govori rodenoj kceri). Majka
kderci tiho pravi: ,Ti si cvijetak moj gizdavi,
draga kderce, diko moja, oholi me sreda tvoja'.
S. Bobajevid 225. O ma kderce! nije je, nije!
Suncanice, kderce mlada, tvoj suncani ures gdi
je? (govori J^ubdrag Suncanicin otac). I. Gun-
dulid 391. Tuzna mati odgovara: ,Moja kderce,
puca mi srce za tvojom smrti'. B. Zuzeri 67.
,Glavu Ivanovu' mati tu rece ,ne isti, o kderce,
od Iruda vede'. A. J. Knezovid, nep. 129. ,Ajde
8 Bogom, moja kderce!' (u Pastrovicima). Vuk,
nar. pjes. I, xiii.

b) kaze starije ielade mlademu zensknme i kad
mu nije kci. Divojka plemka taj od stara od
mene bjezat de vazda, vaj ! u gore zelene. Ma
kderce, nijesam ti ni star ja. M. Drzid 102. Kderce,
ja bih ti mati bila, budi dobra. 191. Ah! sto
vede sada tebi, draga kderce, sumnu uzrodi ? (go-
vori Korajka Arijadni). I. Gundulic 32 Ti si,
kderce, dostojna cesarstva ... F. Lastrid, test.
ad. 86b.

c) Bog ovako zove zensko iejade kao svoje
stvorene, i u prenesenom smislu dusu. Kderce,
vira te je tvoja ozdravila. I. Ancid, vrat. 6.
Ukaza joj se spasitej i rece: ,Kderce moja Ka-
tarino ! . . .' uzr. 143. Ukaza se noj Isus na bozid
i rede: ,Prosi, kderce, od mene, Sto god ti je
drago'. A. Kanizlid, utod. 447. Kderce, tvoja
vjera sabranila te. S. Rosa 88t>. — Veli Gospodin
Bog zovudi greSnike na pokoru: ,Poslu§aj, kderce,
i prigni uho tvoje'. M. Divkovid, bes. 567*.

b. u ostalijem padezima znaii uopce Sto i kdi.
Kada mu kdercu od smrtnoga sna na zivot pro-
budi. A. Gucetid, roz. jez. 239. Od Krete ga
kra}a slidi lijepa kderca pobjeguda. I. Gundulid
8. Nereova kderca Teti. G. Palmotid 1, 115.
Da negova kderca mila i rodjenje drago nijesi.
1, 261. Majka s kdercom, otac s sinom ostase za-
grjeni. P. Kanavelid, dubrovn. 10. Majka kdercu
kara, a nevjesti prigovara. (Ferid). Poslov. danid.
Kdercom jednom, ku mi rodi. J. Kavaiiin 84*.
O djevice, dadko izabra za jedinu kdercu tebe.
J. R. Gudetid 18. Kderca tvoja prisveta. I. A.
Nenadid, nauk. 269. Kdercu svoju Bogu prika-
za§e. A. Kanizlid, utod. 420. Mo}a§e, da se u
negov dvor potrudi i kderci mrtvoj zivot povrati.
fran. 60. I § nom bjehu na prozoru dvije ro-
dene kderce svoje. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17.
Jer (majke) ne mogu kod kude siditi, neg bi
rade u kolu viditi, kako kderce s dragim poska-

kuju. M. A. Rejkovid, sat. 06^. Ja sam kderca
cara cestitoga. Nar. pjes. vuk. 1, 164. Pa mi
tako moja kderca pise. 5, 497. Govorila kderca
Kovadeva. Nar. pjes. juk. 401. ,Bog ti dao mjesto
poroda devet sinovah i desetu kderdu!' (u Pa-
§trovicima). Vuk, nar. pjes. 1, xii. A sreda mu
carska surovala, jer mu kdercu ima za Jubovcu.
Osvetn. 1, 9. Majke de vam stada pripaziti,
mile kderce rane zavijati. 3, 150.

liCER(5lCA, /. dem. kderka Hi kderca. — ispo-
redi derdica. — Od xviii vijeka^ a izmedu rjed-
nika u Bjelostjencevu (,filiola') gdje se naj prije
nahodi, u Jambresicevu (,fi.liola'), u Stulicevu (,fi-
liola). Nevestice kot mile kdercice. Nar. pjes.
istr. 1, 33.

KCERIGA, /. dem. kdi. — Od xvii vijeka, ali
mozebiti samo u Istri (vidi i derica) ; izmectu rjec-
nika u Voltigijinu (grijeskom kderica uz kcerca).
Kcerice svoje duhovne na sluzbu nukase Bozju.
F. Glavinid, cvit. 274b. Med rukami i suzami
svojih kderic. 275^. — Ovaj primjer nije po-
uzdan, jer je khiga vrlo zlo nastampana : Zvizde
svitle kderice od sunca. A. d. Bella, razgov. 181.

KCERIN, adj. koji pripada kceri. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (grijeskom
kcerin ,di figlia, appartenente a figlia' .was der
tochter gehort'), u Stulicevu (,filiae, ad filiam
spectans'), u Vukovu (,der tochter' ,filiae'). 2
kravi ostavjam kderini dici. Mon. croat. 327.
(1555). Uzme djevojku na kderino mjesto. M.
Divkovid, nauk. 258*. Ovijem kderinijem skri-
venjem. B. Kasid, per. 7. Jedva u kderinu kudu
pode. 189. Al' to nisu dve erne trnine, ved su
ovo dva kderina oka. Nar. pjes. vuk. 1, 540.

KCERIN SKI, adj. koji pripada kceri (uprav
kcerima, isporedi derinski). — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Razumivsi Jakov natrudeAe kde-
rinsko. E. Pavid, ogl. 75.

KCl^RKA, /. vidi kderca. — isporedi derka i
hderka, — Akc. se mijena u voc. : kderko, kcerke.
— Od XVII vijeka. Nemoj se bojati mene, kderko.
F. Glavinid, cvit. 48^. Sta vam radi naj veda
devojka, vasa kderka a moja svalerka? Nar. pjes.
vuk. 1, 633. Izvadi nihovu kderku zdravu. Nar.
prip. vil. 1867. 705. Ah! kderko moja! Nar. prip.
mikul. 18.

KCERSa, /. sinovica Hi sestriina? — isporedi
dersa i hdersa. — Postaje od kdi kako stslov.
dTbstertSa (fratris filia, consobrina) od d-BSti. —
U Stulicevu rjeiniku : ,fratri8 filia'.

K(!;ETI, vidi hotjeti.

k6i, kderi, /. filia, sto je zensko ce{ade prema
ocu i materi. — isporedi di, hdi, §di. — Radi
akcenta vidi kod 1. — Postaje od osnove pra-
slavenske, isporedi stslov. dtsti, gen. sing. diStere
i d-Bsteri, rus. flont (b je zamjenilo praslavensko
i, vidi i kod mati), gen. sing. p,oHepvi, ce§. dci
(sad dcera), po}. cora (obicnije dem.: cirka). vidi
se daje osnova praslavenska d-Bder (bifeiim alovom
d ne nas glas, nego glas t omeksan, od prilike
kao iakavsko d) a ne d'B§ter, te je §t u stslo-
venskom i u bugarskom drBsterja mladi glas kao
kod noStB, noc, sveSta, svijeca, ne kao kod ttSta,
tasta, iSt^, iitem. — Eijei je indoevropska, ispo-
redi lit. dukte (osnova dukter), snskrt. duhitr
(nom. sing, duhita), zend. dugedar (nom. sing.
dugoda), novopers. duchter, jerm. dustr, gri. d-v-
ydTr]^, got. dauhtar. — Bakle u ovoj rijeci pra-
slavensko d postaje od starijega kt (pred meka-
nijem vokalima), isporedi mod, nod, pedi, atridi
itd. — MikloSic (vergl. gramm. 1*, 238) mislio
je da se kt (i ht u vrijedi) mijena na jt, tj

KCI

927

KCI, 1, b.

(a ovo opet na ti, pa premjeStanem na it, St.
vergl. gramm. 1^, 222). mislim da tako ne moSe
biti, jer kad hi vec u praslavensko doba kt
postalo St, nije razloga da se ne hi nvako §t uz-
drialo i u drugijem jezicima kao §to biva kod
tt§ta, iStij.; ne slaiem se ni za postajane glasovo
§t onako kao §to Miklosic kaze: j se moie mije
nati na i (kao n. p. u franeuskom jeziku), ali
to ne biva uop6e u jedan mah nego treba da j
prijecte preko drugijeh glasova; a kad bi se ta
promjena i dogodila, kod ti, trebalo bi da se t
promijeni na d, Hi da,jbudi da i postane &, te
bi se u prvom sluiaju dobilo dJ, to jest ^, a u
drugom t§, to jest 6; da prvo ne maze premje-
Stanem postati kt nego M i tako se potnjeiati sa
2d (od dj), to je jasno; a za§to bi se druyo (6)
pomjerilo u ovakijem sludajevima a ne u osta-
lijem kad je postalo od k tli c? nije jasna ni
promjena na jt (MikloSic isporeduje franc, fait,
nuit od fact, noct) i to toliko vise sto, kako Mi-
klosic misli, ovo ne biva samo pred mekanijem
vokalima (jer je §t i u supinu u kojemu je na-
stavak t, dakle tvrdi vokal), ali je zakon u dru-
gijem slucajevima da kod kt k ispada a t ostaje
nepromijeneno, n.p. kod korijena plet (lat. plecto),
kod pQtyj, peti (lit. penktas) itd, (vidi Miklosic,
vergl. gramm. l'-*, 238, i K. Brugmann, vergl.
gramm. l'-*, 585). Brugmann (na istoj strani) kaze
da se kt pred mekanijem vokalima omekSava na
k't' a ovo postaje x''^\ P(^ se ovi glasovi premje-
staju i tako postaje t'/' (od prilike praslavensko
c), jer drukcije ne zna kako bi tumacio stslov.
inf. vrijesti (vrijedi) gdje bi st postalo od ht —
kod svega toga naj teie je razumjeti, zasto se kt
pred mekanijem vokalima omeksava kao tj, dok
t kad nema pred sobom k ostaje nepromijeneno ;
ali za to ni jedan ni drugi ne kaze uzroka. sva-
kako ostaje to da se t omeksalo, te je lako ra
zumjeti da k poslije omeksana ispada isto kao
tvrdo k u plet, peti itd. rijec vrijesti ne smeta
kod toga; mogla je postati po analogiji prema
pesti, stristi ltd., a treba dodati da, ako ima u
nasemu jeziku vrijedi, u stslovennkom vrijeiti nije
potvrdeno. — U nasemu jeziku, kad je nestalo
glasa t (od praslavenskoga i>), trebalo je da
odmah pred 6 dode d (dder, nom. sing, dci), ali
ovo nije rnoglo ostati nepromijeneno nego pro-
mijenivsi se na t (vidi t6i. N. Eanina 68^) tre-
balo je da ispred 6 otpane, te da postane osnova
cer, i tako se nalazi od xv vijeka (vidi 6i). ipak
has u doba kad je pocelo nestajati glasa t, kao
da je narod osjetio potrebu da ne otpane ono d
(Hi t), te ga je zamijenio glasom k Hi h (vidi
hci) od kojega je postalo i § (vidi sci). — xv
vijeka nalazi se u dva spomenika oblik ktSti za
nom. sing. : Gospoda Jelena, ktsti gospodina kneza
Lazara (u istom spomeniku ima dva puta oblik
6ere za gen, sing.). Mon. serb. 251. (1403). Ako
li bi sina ne bile, a kfcsti bila ili ve6e 6eri, tfcda
deremb kako sinu. 360. (1429). ali ni po ito ne
moze biti narodna rijec nego je nacinena po cr-
kvenom jeziku. jos su mane narodni oblici dt§ti
i da§ti XIV t xv vijeka (vidi kod 6i). — S osnovom
kcer nalazi se ova rijec od prvijeh vremena, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (,filia, gnata, nata'),
u Belinu (k6i, od kdere ,figlia' ,filia' 314^), u Bje-
lostjencevu (,filia, gnata, nata'), u JambreSicevu
(,filia, nata'), u Voltigijinu (grijeskom k6i, kcere
,figlia, figliuola' ,tochter'), u titulicevu (k6i, kdere
jfilia'), u Vukovu (kci, kceri ,die tochter' ,filia',
cf. der, sci), u Danidicevu (kbSti, kb6i ,filia').

1. oblici kod declinacije. — U praslavensko
doba za osnove dtder i mater (vidi mati) bila
je osobita deklinacija kao i za druge osnove na

konsonanat: ova se dosta vjerno uzdriala u stslo-
venskom, ali su se i u ovom jeziku primili i neki
oblici iz deklinacije na i, a gotovo svi u naSemu ;
osim toga u nekijem govorima na§ega jezika ima
i oblika iz deklinacije na a (nema ih u Vukovoj
i u Danidicevoj gramatici) koji mo^e biti da su
postali po analogiji prema mater, ili po starome
gen. sing, na e (radi ovijeh oblika vidi i kdera).

a. nom. sing, stslov. dtsti. -i postaje od indo-
evr. e, a mislim da vec u ono doba nije bilo
krajnega r u ovom padeiu (isporedi u snskrtu,
eendu, litavskom jeziku; ito u ostalijem jezi-
cima, u grikom, latinskom, gotickom, jermenskom
ima r, to moze biti preSlo iz drugijeh padeza,
kao Uo je jamaino u novopcrsijskom). u nasemu
su jeziku oblici: a) k6i. — od prvijeh vremena;
obtino i u na§e vrijeme. Mala sestra Vrtsajka ktdi.
Mon. serb. 7. (xii vijek). Ako li bi sina ne bilo,
ki.6i bila ili vede ktderi. 373. (1433). Ako li bi
vede sinovt ne bilo, a bila kdi ili vede kderi.
395. (1438). Bise prava kdi Antona. Mon. croat.
92 (1463). I bise Ana prorodica kdi Famuelova
(sic). Bernardin 13. luc. 2, 36. Ako bi kdi bila.
Zborn. 3'2a. (5ovjeka komu bijaSe kdi umrla. D.
Basid 11. Sin, kdi. M. Dobretid 549. Marko
Kra|evid i kdi kra|a arapskoga. Vuk, nar. pjes.
2, 376. Po ocu sin a po materi kdi poznaje se.
Nar. posl. vuk. 255. vidi i u gramatici Vukovoj
(rjecn.' xl) i u Danicidevoj (obl.^ 22). — b) kder.
— nacinena po analogiji prema drugijem pade-
iima ili po samome akuzativu. — od xvi vijeka.
U istinu da t' se rode do dva sina a kder jedna.
Jedupka nezn. pjesn. 237. Ana prorocica kder
Famuelova. M. Radnid 21a. Judita kder Merara
obori ga. 58^. Davidova jedna kder. P. Ma-
cukat 27. Jednom' nih bi dana uzorita kder za
druzbu kneza. J. Kavanin 148b. Kder se od
majke premda dijeli. 165^. Svaka kder. B. Zu-
zeri 40. Ono moja mater jest) moja kder. P.
Knezevid, osm. 232. Istog vrimena sti2e kder
Faraunova. E. Pavid, ogl. 98. Kder krajeva da
bi bila. V. Dosen 54*. Naj prva kder Mibajla
bana. Nar. pjes. vuk. 2, 62. Careva kder zaboravi
kjuc od podruma. Nar. prip. vila. 1868. 449.
Kad je to kder cula. Nar. prip. mikul. 18. Po
nekijem se krajevima govori i u prvom pad. jed.
kder. D Danicic, obl.^ 22.

b. gen. sing. — nema mu potvrde u stsloven-
skom; prema matere vaja da je stari oblik u
stslovenskom bio d-B^tere, a moiebiti po deklina-
ciji na i i d-B^teri (ima i materi, ali rijetko). u
naSemu su jeziku oblici. a) kcere. ne zna se
svagda jeli ovo ostatak staroga oblika, ili je na-
cineno po deklinaciji na &: u prvom hi sludaju
bio akc. kd6re (vidi kod bb)), a u drugom kd^re.
aa) u naj siarijim primjerima (Stokavskijem)
XIV i XV vijeka ne zna se jeli jedno ili drugo.
Krajice MarSje ugrtske, kdere kraja LovuSa.
Mon. serb. 211. (1387)., Zgodilo se teri. ktdere
ne bilo. 373. (1433). Negove kdere gospode Je-
lace. 495. (1466). — bb) u primjerima iz Istre
vaja da je prvo (kd^re). Od Bijanke kdere Don
Alfonsa kra^a. F. Glavinid, cvit. 292*. Euge-
nije, kdere Filipa senatura. 306*. Kdi, gen. kderi,
kderi, kdere. D. Nemanid, dak.-kroat. stud, ifrts.
66. — cc) u Dubrovniku je kdfere vec od xvi
vijeka (vidi i kod kdera i hdi). Da posvetiliSte
ucine ovi dan kdere tve. M. Vetranid 2, 421.
Smrt kdere od tvoje. 2, 439. 6ivo otac od sina
a Petar otac od kdere. N. NaJe§kovid 1, 278.
Mandu zaboravih pri Jubavi od kdere. M. Driid
186. A to je kdere gaj Inaka staroga. D. Zla-
tarid 1*. Po nauku Arijadne, kdere krajeve, . . .
izide iiv iz laberinta. I. Gundulid 3. Mati jeda

KCI, 1, b.

928

KCI, 1, h.

ti si kdere ka je sredna nad sve ine ? ,103. Neka
o6i sve nasiti smrti k6ere i unuka. Gr. Palmotid
1, 180. Kad mu ne dag tvoje kdere. 1, 340. Od
neharne tvoje kdere. 1, 3B4. — b) kden. — od
XVI vijeka. Oni ki se sramuje i boli radi kceri
spametne i pristale. B. Gradid, djev. 150. Nego
se sciniti za sina kderi kraja Farauna. I. Andid,
vrat. 9. Hranen za sina od negove kderi. M.
Radnid 9*. Slava kderi krajeve jest iznutra. 72b.
Ne dam kderi do jeseni. Nar. pjes. vuk. 1, 438
Ba§ da bi mu kceri ne uzeo. 3, 48. Trazim,
gospodine, od moga tasta prdiju moje zene a ne-
gove kderi. Pravdonosa. 1852. 33. — u nase je
vrijeme ovo naj obiiniji oblik (u Vukovoj i u
Danicicevoj gramatici drugoga i nema). iuje se
i u Istri (vidi D. Nemanid kod a) bb)) i u Du-
brovniku. P. Budmani.

c. dat. sing, a) kderi (stslov. dtsteri). — Od
XIII vijeka kod svijeh stokavaca i kod velike ve-
cine cakavaca. ^upjane ke je dalt krajt Vla-
dislavi mtne i mojej zene, a svojej ktceri. Mon.
serb. 54. (1240—1272). Negove kudnice a no
kderi (u istom spomeniku ima na drugom mjestu
mojej kdere Stane, ali jamacno treba citati kderi).
225. (1395). Eeci kderi Sionskoj. Bernardin 69.
N. Ranina 89a. matth. 21, 5. (Ka2ite kderi Sio-
novoj. Vuk). Recite kderi Sionskoj. D. Danidid,
isai. 62, 11. Da mi kderi lepo ime dade. Nar.
pjes. vuk. 1, 500. Nemoj, mati, kderi verovati.
1, 634. — b) kdere. — u istarskijeh cakavaca
(uz kderi), vidi: ,dat. und loc' kderi, kdere, kdere
D. Nemanid, cak.-kroat. stud, iforts. 66.

d. ace. sing, stslov. diisteri, i dtstere (sto va]a
da je uprav gen. sing., vidi R. Scholvin u archiv
fiir Slav, philol. 2, 522—528); po tome u naiemu
jeziku kder, a oblik hdi (vidi kod hdi) sto ima
na jednom mjestu xvi vijeka vaja da je pisceva
pogreska. — Od xv vijeka. Ovu kder Abramovu
Bernardin 139. N. Ranina 165*. luc. 13, 16. Ako
li bi oni imio ku kder. Stat. po}. ark. 5, 253.
Izbavi niku kder. MirakuU. 19. Dosao sam raz
dijeliti . . . kder suprod materi svojoj. N. Ranina
208». matth. 10, 35. Budi moj i kder moju da
ti dam i po smrti mojej vsoj Indiji ucinu te go-
spodina. Aleks. jag. star. 3, 295. Drugu kder
dao bijase za Orkana. A. Kanizlid, kam. 638.
Na nih vila kder udava, Nar. pjes. vuk. 1, 152.
Imela devet sini i jednu malu kder Nar. prip.
mikul. 17. Znajte da sam ja moju kder vjerila.
Pravdono§a. 1852. 1.

e. voc. sing, a) kci prema stslov. dtsti (ispo-
redi i mati). — od xv vijeka (ali samo kod ne-
kijeh cakavaca; primjer N. Ranine prepisan je
iz cakavskoga rukopisa). Nemoj se bojati, kdi
Sionska. Bernardin 67. N. Ranina 87a. joann.
12, 15, Draga kdi Roksando! Aleks. jag. star.
3, 274. O Darijeva kdi i vsega svita carice! 327,
I veseli se, kdi Jerusolimska, F. Glavinid, cvit
418*. — u ovom primjeru (pisca stokavca) va\a
da je pisceva pogreska: VidiS li, kdi moja, du§e
eve? A. Kanizlid, utoc. 261. — b) kderi po de-
klinaciji na i (kao stvari), jedini oblik u stoka-
vaca i moiebiti u vecine cakavaca. O majko dje-
vice, o kderi od sina! N. Najefikovid 1, 113. O
kderi Elektra matere hude! D. Zlatarid 4^, O
cesarska kderi izbrana, ti sva vedra i suudana
s Ijepote si i s plemena. I. Gundulid 375. ;^u-
b}ena kderi oca nebeskoga! V. Andrijasevic, put.
222. Koracaji tvoji, kderi poglavara... F. Lastrid,
test. 348a. Majka Maru u posteji budi: ,Ustan',
Maro, ustan', kderi moja!' Nar, pjes. vuk, 1,280.
Ali majka kune bez prestanka : ,Mila kderi, i
tebe ne bilo!' 2, 24. A majka je veseliti pode:
,Ne boj mi se, moja kderi mila!' 2, 63. Kderi

moja, da bi te ne bilo! Nar. pjes. juk. 287. Ne
boj se, kderi Sionova. Vuk, jov. 12, 15, — c)
samo u jednom primjeru xvii vijeka ima oblik
kdere, va{a da je stamparska pogreska. Raduj
se kruto, kdere Sionska. F. Glavinid, cvit. 418*.

f. instr. sing, nema potvrde u stslovenskom ;
prema materi j% treba da je bilo i d-BSterijq, (vaja
da je uzeto iz deklinacije na i). a) kderju. —
od XVI vijeka, pa i u nase vrijeme (vidi primjer
iz Vukove gramatike kod b)). S kderju. Narudn.
77a. Zborn. 451". — b) kceri kao kod osnova na
i. — od xvii vijeka. S krajevskom kderi. I.
Gundulid 3. Pladu za kderi Jeftovom. F. Lastrid,
test. 147a. Za kderi je knigu opravila. Nar. pjes.
vuk. 3, 106, Kderi (-rju). Vuk, rjedn.' (gramm.)
XI.. U sestom pad. jed. mjesto kderju ima i
kderi. D. Danidid, obi ^ 22. — c) kddrom po de-
klinaciji na a. — od xvi vijeka. Idi s kderom.
M. Dr2id 151. Da se s kderom tvom sastane.
dr. Palmotid 1, 174. S Dejidamijom kraJa kderom.
1, 181. Prigovarala se bijase sa svojom kderom
(ako ne pripada pod kdera). A. Kanizlid, kam.
619. i u naie vrijeme u Dubrovniku. — kod ca-
kavaca u Istri kderun. Udovica sad ustane sama
z jednun kderun. Nar. prip. mikul. 18. vidi i D.
Nemanid, dak. stud, iforts. 66.

g. loc. sing, stslov. d-Bsteri (mozebiti po dekli-
naciji na i), u nasemu jeziku: a) kderi, jedini
oblik ne samo u stokavaca nego i u vecine ca-
kavaca, ali mu slucajno nema potvrde do u nase
vrijeme: kdferi (moze biti kdferi i kderi). Vuk,
rjedn.' xl. kderi. D. Danidid, obl.^ 22. vidi i c,
b). — sad mislim da bi pravi akc. bio kderi,
premda sam i ja (po Danicicu) u svojoj grama-
tici napisao kderi. — b) kdere, vidi c, b).

h. nom., ace, voc. plur. — ova se tri padeSa
nijesu razlikovala u obliku jamacno vec u pra-
slavensko doba. u stslovenskom potvrden je nom.
i ace. i to dtstere i cesce di.§teri (po deklina-
ciji na i). — u nasemu su jeziku oblici: a) kdere
po starijemu obliku. — u pisaca iakavaea od
XV do xvii vijeka (u pisca Bandulavica po svoj
je prilici uzeto iz starije knige koju je on pre-
pisivao). Prorokovati de sinovi vasi i kdere va§e.
Bernardin 119. N. Ranina 143*. joel. 2, 28. I.
Bandulavid 155b. act. ap. 2, 17. Pri§aste zene
negove i kdere negove. Aleks. jag. star. 3, 306.

— Kako Tezej odni tvu mladost prilipu tvoj
bratji, a oni kdere Leucipu. H. Lucid 197. Vi-
dedi sinovi Bozji kdere Judske (na istoj strani
malo prije kderi, vidi kod b)). I. Bandulavid
llSb, gen. 6, 2. Kr§deniki kdere svoje na sluibu
eretikom daju. F, Glavinid, cvit. 260^. Kako
obicaj krajeve kdere biSe uciti. 383^, Ki tri
kdere imijudi . . . 402a. — Raduj te se, kdere Si-
onske. Bernardin 119. N. Ranina 142b. joel. 2, 23.
Izajdite, kdere Sionske. F. Glavinid, cvit. 82b.

— i u ovom je primjeru oblik mnozine (u ace),
premda stoji uz dve: Siro prija od ne jednoga
sina i dve kdere. F. Glavinid, cvit. 243a. — oidi
i kdera i hdi. — b) kderi po deklinaciji na i.

— od XVI vijeka obiini oblik. Materi . . . sinovi
i kderi zele smrfc vidjeti. M. Vetranid 1, 115.
Videdi kderi Sionske ures i Ijepotu ne. B. Gradid,
djev. 56. Kderi tvoje od strane ustanu se. I.
Bandulavid I8b. isai. 60, 4. Tvoje kderi jesu za
udaju. M. Radnid 100b. U mene su kderi ne-
udate. Nar. pjes. vuk. 1, 461. Jer je raji ropstvo
zavesdalo jos otkad su u drzave ove naselile kderi
Lazarove. Osvetn. 4, 10. — Kderi bududi poro-
dili. 1. Bandulavid 115. gen. 5, 1. I sinove joj
i kderi i liu samu zarobiti i isturditi. Vuk, nar.
pjes. 3, 84. — Kderi Jerusalimske, ne pladite za
mnom. Vuk, luc. 22, 28. ZakliAem vas, kderi

k6i, 1, h.

929

k6i, 2,

s-

Jerusalimske. D. Danifiid, pjesra. 2, 7. Izidite,
kderi Sionske. 3, 11. — i s dvije (i fcri i fietiri),
jer se dual ne rnzlikuje od mnozine (vidi kod
a) na kraju). Umrle ti do dve k6eri tvoje. Nar.
pjes. vuk. 1, 211. S nome gecu dvijo mile kcori.
2, 307. — U kaduno Omer-begovice do tri kderi
na udaju kazti. 1, 595. A udado dvije kderi
mlade. 3, 286.

i. gen. pi. stslov. da.stprt i (po deklinaciji na
i) d'i,§terij. n) kder (ktderb). — na jedno'i)
mjestu XV vijeka (vidi i kod hdi, b) bb) bbb) gdjt
ima t hder i hdera u jednoga pixca xviii vijeka,
alt prvo mo£e biti da je radi stiha a drugo nidi
slika): Zgodilo bi se, ter hbdert ne bilo. Mon
serb. 364. (1431). u istoiii spomeniku ivia i kderi
(vidi kod b)). — b) kdferi. Khdi bila ili vede
ktderi. Mon. sorb. 364. (1431 1. 373. (1433). A
bila kdi ili vede kderi. 395. (nesto su stariji pri-
mjcri kod ci). Iraa § nom .'>edam kderi. Zborn
8^. Jedna od kderi Aronovijeh. S. Rosa 26*.
Ona rodi devet niili kderi. Nar. pjes. vuk. 1, 559
Me§te kderi i me§te sinova. 2, 551.

k. dat., instr.. Inc. — « stslovenskom dativ je

po svoj prilici bio dtsterbmi., poznije di.§terem'B

(potvrdeno je materemt), a potvrden je instr.

di.§teri,nji; lokativu nema potvrde (po svoj prilici

dtsterKht, muiebiti poznije i dtsterehi.). u naiemu

jeziku ima: a) prema starijem oblicima kderem

(ktderemb i kderemt) xv vijeka. Tada ktderemt

kako sinu. Mon. serb. 364. (1431). 373. (1433).

Tada se daa gospode Jellene kako to i kderemt.

395. (14b8). nesto su .stariji primjeri kod di. —

za instr. kdermi (sto moie pripadati i pod b))

i za loc. kdereh nema (slueajno) nijednoga pri-

mjera. — b) po deklinaciji na i: aa) bili bi

stariji oblici za dat. kderim, za instr. kdermi

(vidi i kod a)), za loc. kderih, ali i za nih nema

potvrde (samo u Belinoj gramatici pred rjee-

nikom na strani 91* ima loc. u kderih; otale ima

i Appendini isti oblik u svojoj gramatici na str.

39). — bb) mladi oblik kdferima za sva tri pa-

deza, koji je danas nnj obicniji kod stokavaca

a mozebiti i kod nekijeh dakavaca, nahodi se od

XVII vijeka isprva u instr.: I meju ostalijemi

kderima mojijemi. B. Kasid, in. 5. Da su moje

raskose s sinovima i juckijem kderima. V. An-

drijasevid, put. 44 — 45. i u gramatici Belinoj i

Appendmijevoj ima a kderima; za sva tri pa-

deza u Vukovoj (rjecn. xl) i u Dawcicevoj^ '11.

— cc) uz kderima ima i kderma, i to kao instr.

od XVII vijeka: Medu kderma. M. Eadnid 81*.

F. Lastrid, test. ii. i u Vukovoj za sva tri pa-

deza. — c) po deklinaciji na a; aa) dat. kddram,

instr. kdferami, loc. kderah. — od xv vijeka. Sinke

porubise od krila materam, i josde cinise iiih

vasdine kderam. M. Marulid 244. Ostalijem si-

novom i kderam mojijem. B. Gradic. djev. 28.

Tako cinahote kderam izraelskim. I. Bandulavid

(1H65) 55*. dan. 13, 57. Ne drzi kderam uzdu

kako i prije. D. Basid 151. Kece kderam. Nar.

prip. mikul. 28. vidi i dat. kderam. A. d. Bella,

gramatika pred rjecn. 9^'. F. M. Appendini,

gramm. 39. — Ki med petimi kderami i osmimi

sinmi. F. Glavinid, cvit 246''. (Lot) a kderami

svojimi bludi. J. Kavaniu 26'>. radi instrumen-

tala vidi i hdi, b) cc). — Sfeta se djevica Tekla

prva po kderah Filipovijeh, pod djevstvo pod-

veza. B. Gradid, djev. 91. U kderah. A. d. Bella

i Appendini kao gore. — ovakovi su oblici jos

iivt u sjevernijeh cakavaca: dat. kderan, loc

kderah i kderah, insir. kderami. D. Nomanid,

dak.-kroat. stud, iforts. 66. — bb) oblici kderam

i kderami mijesaju se medu sobom. Kako se

imaju vladat s svojijem kderam djevicam. B.

IV

Gradid, djev. 74. Medu kderam Adamovijem. A,
Badid 37. — Uzmi tebi slicno Sto je i gizdavijem
tvojijem kderami. G. Palmotid 1, 162. to biva i
dan danasni u Dubrovniku gdje se ova dva oblika
upi)treb]avaju i za lokativ. P. Budmani. — cc)
kc&rama. — od xviii vijeka (potorden je samo
instr., ali se u Dubrovniku govori sad i za sva
tri pfuleza. P. Budmani). Ona sama medu svijem
koerama i sinovima Adamovijem D. Basid 235.
Koji bliidovase s kderama .Vloaba. J. .Matovid
?,\i{). S kderama A. d. Bella i F. M. Appemlini
kao gore.

I. dualu nema potvrde ni u stslovenskom (samo
dat. dtSterhma) ni u naiem jeziku, Ofini instr.
kderma u rukopisu xvi vijeka. Z dvjema kderma
svojijema. Zborn. 4'>.

3. znaiene.

a. u pravom znadenu. — amo pripada velika
vecina primjera kod 1. ovdje se moie dodati: a)
da se istice rijecima prava ili rodena itd. BiSe
prava kdi Antona. Mon. croat. 92. (1463). Jedna
mu je kdi rodena, a nepuca druga od brata. I.
Gundulid 458. — b) nioze se kazati jeli po za-
konu (vjencanuj rodlnna ili ne (u nase vrijeme
pisci upotreb^avaju adjektive zakonit, zakonski i
nezakoiiit, nezakonski), vidi i: Moze uzeti za
2enu kder kopiiicu svoga sina posinovjenoga.
Ant. Kadcid 422, — c) istiie se da je jedina,
naj mlada itd. Kder jedina ... J. Kavanin 2o3b.
vidi jedinica, mjezinica. — (I) mjeite genetiva
(oca ili matere) maze iinati uza se i dativ. Ka
sam kdi sada Saturnu. F. Lukarevid 217. to je
zakon kod zamjenica (vidi priinjere kod 1).

b. nije posve u pravom smislu kad se o iew-
skom ce(adetu ne kaze da /e kci oca i matere
nego cijeU porodice. Kdi od obitili .figlia di fa-
miglia' ,filia familias'. A d. Bella, rjedn. 314''.
Da kdi kudna u sluzbu se dade J. S. Rpjkovid 69.

c. metaforicki, o cemu umnom. Pomhe jesu
kderi bogatstva. M. Eadnid 79*>. Nespozuanstvo
je kdi od holosti. F. Lastrid, ned. 389. Holost
porada ispraznu slavu, nesramuost i polepnost ;
ove se zovu tri kderi nezine. M. Dobretid 203.
Stedjivost je kdi spametnosti. M. Pavlinovid,
rad. 119.

(1. nekako u prenesenom smislu, zenski potomak,
uprnv po biblijskom jeziku. Prava kdi Adamova.
A Badid 36. Medu kderam Adamovijem. 37.
Ona sama medu svijem kderama i sinovima Ada-
movijem D. Basid 235. Elizabeti svetoj koja
bila jo jedna od kderi Aronovijeh. S. Rosa 26*.
Ovu kder Avraamovu. Vuk, luk. 13, 16. — Amo
pripadaju i ovaki primjeri po biblijskom shva-
canu, premda bi po smislu mogli pripadati i
pod e. Osudili ste kder izraelsku? I. Bandu-
lavid 60b. dan. 13, 48. S kderama Moaba. J.
Matovid 390.

0. u ovakovijem je primjerima (po biblij.skotu
jeziku) u prenesenom smislu, te se naznaduje
odakle je rodom zensko decade. Kdere Sionske.
Bernardin 119. N. Ranina 142^. joel. 2, 23 F.
Glavinid, cvit. 82^. Kderi Sionske. B. Gradid,
djev. 56. D. Danidid, pjesm. 3, 11. Kceri Jeru-
salimske. Vuk, luc. 23, 28. D. Danidid, pjesm.
2, 7. — Metaforicki, ne o zenskom ct-(adetu, nego
0 gradu (Jtrusalunu). Ne boj se. kderi Sionova!
Vuk, jov. 12, 15. Recite kderi Sionskoj. D. Da-
nidid, isai. 62, 11.

f. u teutiigiinom smislu, moSe se kazati o ien-
skom deladetu da je ,B<)ZJa kci', osobito o bogo-
rodici (kao sto je u ovom prim)eru). ^.ubjena
kderi oca nebeskoga, majko izabrana Bozje rijedi
upucene! V. Andrijasevid, put. 222.

g. M prenesenom je smislu, kad se po nekijem

69

k6i, 2,

930

KECEljjA

svjetovnijem Hi crkvenijem zakonima shvada da
je iensko iefade kci nekome, premda je ovaj nije
rodio. Kad tko _koga uzme za sina ili za k6or.
A. Ba6i6 107. Zensku primi ko^od pod k(5er.
V. BogiSid, zborn. 372. — Kcer duhovna oli po
krstena oli po krizmi oli po ispovidi. Ant. Kadcid
359.

li. vidi kderca, a, b). Kor: O kderi, o k6eri
Elektra matere hude ! D. Zlatarid 4b. Dobro
velis, draga kderi moja. M. A. Eelkovic, sat.
D5b

i. na jednom mjestu u svetom pismu znaci:
djevojka, jer u grckom prijevodu stoji d-vyixTi]Q i
u latxnskom filia. Kako jijan medu trnem, tako
jest prijatejioa moja medu kderma. M. Radnid
81a. cantic. 2, 2. Tako prijatejica moja medu
kcerma. F. Lastrid, test. ii.

KE, vidi 2. ka. — Ova se rijedca dodaje naj
iesce rijeiima sto se svr§uju na s. — Od xvi
vijeka, a iemedu rjednika u Vukovu: dodaje se
gdjekojim rijecima na kraju, n. p. jdanaske, no-
6aske, jutroske, sinodke*, a moze se cuti i ,naske,
vaske', i: 6ini mi ,ske' (mjesto : 6ini mi ,8e')
s primjerima iz narodnijeh pjesama : I vaske cu
mesom naraniti. (5ini mi ske, izneti je ne6es —
Danaske ces biti sa mnom u raju. I. Bandu-
lavi6 lU9a. Inc. 23, 43. — Koga je no6aske ro-
dila. M. Drzi6 437. Nodaske ho6u poginuti.
Pjev. cm. 284a. — I za naske znade. Pjev. cm.
5a. Da 6e naske sva tri savezati. 27 i^. Nad'
im mjesto pa ne zali naske. Ogled, sr. 20. —
Mi u vaske niSta ne zelimo. Pjev. crn. 8*. Od
vaske mi sad potrebe nije. S. Milutinovid, obil.
85. Da vaske s biogradskim daijama pomiri.
Golub. 1, 130. Dodaje se rijefiima na kraju n. p.
,acke' i ,acike', kad se jarad tjeraju iz Stete. u
Dobroselu. M. Medi6. vidi i danas, jutroske itd.

1. KEBA, /. noeic sto se nosi u spagu. —
Eijee je tuda, ali ne snam otkle je. — U naSe
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (po naj
viSe u Backoj) ,ein kleines taschenmesser' ,cul-
tellus plicatilis'. — Potrze kao kebu iza pojasa.
(Kad ko cesto cim prijeti ili onako §to govori).
Nar. posl. vuk. 257. S kebom u korijene. (N. p.
nema drugo nista nego ,8 kebom u korijene',
t. j. propalo sve, niti se ima 6im drugim hraniti,
nego da se ide u kupusiste de je kupus posjefien,
da se trazi korijeha). 287.

2. KEBA,/. vidi kajba, gajba. — U nase vrijeme
Ure su nacihene na podobije okrugle pti6ije kebe.
G. Zelic 525.

KEBANE, n. djelo kojijem se keba. — U Vu-
kovu rjeimku.

KEBAR, kebra, m. vidi gundevaj, kukac, strSen.
— Od nem. kafer. — U kajkavaca i sjevernijeh
cakavaca od xvii vijeka, a izmedu rjedmka u
BjelostjenHevu (kajkavski keber, starmel ,crabro'),
M Jambresicevu (keber ,crabro'), m Voltigijinu
(keber .crabrone' ,eine hornisse oder wespe'), u
Stulicevu (keber, kebera (sic), v. gundova}). Vnogo
gusinic i kebrov. P. Vitezovid, kron. 199. Neg'
psom, koji kebre preze. V. Do§en 191a. Kebar,
hru§t u Istri. Nala sloga, god. 14, br. 1 1, str. 45.

KEBARA, /. kao psovka (i u sali) starome
ienskom ce^adetu. — U na§e vrijeme u Dubrov-
niku. jStara kebaro." P. Budmani. — I u na-
rodnoj zagoneci: Zazdih babu kebaru, sva izgorje
2iva, a Jile ne mogoSe. odgonet^aj : lazina. Nar.
zag. nov. 112.

KEBATI, keb&m, impf. vrebati. — U Vukovu
rjeiniku : ,lauern, abpassen' ,aucupor, insidiis
capio'. cf. vrebati. — Eijei je tuda nepoznata

postana. Miklosic misli da postaje od gajba
(fremdwort. 17a), isporedi i 2. keba; vaja da je
Miklosic shvatio rijed aucupor u Vukovu rjedniku
u pravom smislu (loviti, hvatati ptice).

KEBEJJj, m. ime dvjema selima u Hrvatskoj u
okrugu varazdinskom i u bjelovarsko-kriievackom.
Razdije}. 105. 106.

KEBICA, /. dem. 1. keba. — U Vukovu rjec-
niku.

KEBINKA, Kebova (vidi Kebo) itena. — V
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.

KEBITI, kebim, impf. u jednoga pisca nasega
vremena; znacene moze biti da je isto kao kod
kebati, ili kao kod vezati (svakako stoji u meta-
forickom smislu). Dok je (nasu slobodnu misao)
ne vide, dobro; nu kako ju vide, onda ju kebe
vsakojakimi uieti. F. Kurelac, dom. ziv. 47.

KEBO, m. nadimak. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevic. — J. Bogdanovic tumaci daje hyp.
Stevan.

KEBRAC, m. kebar muskog spola. — IJ naSe
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.

1. KEC, glas kojijem se gone koze. — isporedi
1. keca. — 0 postanu je teSko §to kazati; po
svoj prilici ne treba misliti ni na tur. kjeci ni
na mag. kecske, koza. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (kec i keca ,laut, um
die ziegen zu treiben* ,8onus agentis capras').
Kec ovamo! pusto ostalo! M. Dr2ic 135. Kec
kozlidi u zito! 145. Volim reci : necu, nego vaz-
dan: kec! kec! (Va]a da je neko kazao koga su
6erali da cuva koze). Nar. posl. vuk. 38. Kec,
kec, kec, tako pastirCe koze goni. na Rijeci. F.
Pilepic. Kec, uzvik kojim se tjera koza. — ,Kec
bera kec!' na Brafiu. A. Ostoji6.

2. KEC, /. na jednom mjestu xvii vijeka ima
gen. pi. keci, te moze biti da je od mag. koce,
se(acko odijelo; moze se pomisliti i na tur. kjefie,
aba, pust (vidi 6eca), isporedi 1. keca i kefie.
Zaradi saga i radi keci i podplata. Starine. 11, 127.
(1673).

3. KEC, k^ca, m. karta od igre na kojoj je
samo jedan znak (tal. asso, franc, as, nem. daus,
ass itd.) — isporedi as. — Rije6 je po svoj pri-
lici tuda (sudeci po ke-), ali nepoznata postana,
ipak isporedi nem. skis. — U Vukovu rjecniku :
,das ass in karten' ,moDas (chartarum lusori-
arum)'.

4. KEC, m. nadimak u Zemunu. M. Medic. —
MoSe biti ista rijec sto 3. kec.

1. KECA, vidi 1. kec. — U nah vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (kod kec). Keca, jarce,
dopadnuo muka! Nar. pjes. vuk. 3, 176.

2. KECA, /. neka buba. I. Pavlovic.

0. KECA, /. mjesto u Srbiji u okrugu Sabaikom.
Zemja u Keci. Sr. nov. 1873. 1015.

KECANE, n. djelo kojijem se keca. — U Vu-
kovu rjedniku.

KECAR, m. ova reS ima u na§em jeziku zna-
6e£e pogrdno, ali ga pravo ne znam; 6uo sam
je u detinstvu u Fru§koj Gori ; mozda dolazi od
ar. ,kesar', drvoseda. D. Popovid, tur. re6. glasn.
59, 123. — Po svoj je prilici od nem. ketzer,
Krivovjerac, raskolnik.

KECATI, kecam, impf. jednako vikati kec !
kec!, vidi 1. kec. — pf.: kecnuti. — U Vukovu
rjecniku: kec ,rufen' ,dico' kec!

KkCKJfiA, f. pregada. — Od mag. kecele, ko-
colye. — Akc. se mijetia u gen. pi. keceja. — U
na§e vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu: ,die

KECE^iA

931

ke6ka

schiirze (das vortuch) der frauen' ,praecingulum*,
cf. bosca, pregaSa. Privataj se za men© za svi-
lene rukave, za svilene marame, za klefiane ke-
ceje. Nar. pjes. vuk. 1, 119. 1 kece)u bela mu-
Sulina. 1, 631. A carica 6edo privatila u svi-
lenu ubavu keceju. 2, 157. Ja ga (inuza) uzeh
u keceju Nar. pjes srem. 62. Kece}a ili je
izatkana ili od cica. V. BogiSid, zborn. 131. Ke-
ce)a, pregaca u Slavoniji. F. Hefele. Keceje
iensko pasite, pa mi ieue, da idemo, da se bi-
jemo. id. D. Milidevic, pomenik. 3, 464. — Kad
struja ustanka zahvati i Sabac, Milosav otpaSe
bakalsku keceju. 1, 25. — (Valevica ima na nebi)
strainu keceju. 2iv. srb. 1. 6y. Kako devojka
opa§e straznu keceju za udaju je. 2, 71. — U
prenesenom smislu: K^ceja, tako se zove od da-
saka na6ineni kapak, koji se me6e ispod dimnaka
na kude, koje su pokrivene trskoni. Srijem.

KECE^AC, kecejca, m. vidi keceja. — U na§e
vnjeme u Busni. Bio pun kecejac cvijeda. Bos.
Vila. 1886. 231.

KECE^^EVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Gradeiie drvene duprije u Kecejevi. Sr.
nov. 1868. 19.

KECEJ^ICA, /. dem. keceja. — U na§e vrijeme,
a izmedu rjeinika u Vukovu. U snasice nema
kecejice. Nar. pjes. vuk. 1, 631.

KECITI, kecim, iinpf. vidi kesiti. — U jednoga
pisca na§ega vremena. J&V da koga komar ne
ustinu, ter na mjesec da ne keci zube. Osvetn.
1, 28. Pa nabasa §ereg turskih pasa, svi zaviju,
skice, kece zube. 4, 53.

KECKANE, n. djelo kojijem ko kecka.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rjecniku:
dim. V. kecane.

b. u nepravom smislu. ,Vi ste ve6 stari Judi ;
ostav'te se vrazijeg keckana'. J. Bogdanovic.

KECKATI, keckam, impf. dem. kecati.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rjecniku:
dim. V. kecati.

b. M prenesenom smislu, razdraiivati (ce^ade)
rijecima. — Moie biti da se cuje samo sa se,
reciprocno. — U Ltd. ,Ni se dva vavije za ne§to
keckaju i roskaju'. J. Bogdanovic.

KECMAN, m. prezime bosanskog bjegunca. J.
Bogdanovic.

KECNUTI, kecnem, pf. kecati, kazavsi kec
odagnati kozu. — V Vukovu rjecniku: ,(die ziege)
mit dem ausdrucke kec vertreiben, fortketzen'
,abigo capellam'.

KEC, vidi 1. kec. Ke5, usklik pri tjeranu
koza. Slovinac. 1880. 389.

1. KECA, /. guna kostrutna ili od kostruti
(jarine) i vune izatkana. nose je planinci, naro-
cito cobani od kise. S. Agic u Trsteniku. —
isporedi ce6a.

2. KECA, m. i f. sajiv naziv za onog koji ima
rudaste i kovrSaste kose. — V nase vrijeme u
hid. J. Bogdanovid. — isporedi kecka.

3. KE(3a,/. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 97.
KECaNIN, m. covjek iz Kece u Banatu. V.

Arsenijevid. — Mnozina: Kedani.

KECaNKA, /. iensko cejade iz Kece. V. Arse-
nijevid.

KEOaNSKJ, adj. koji pripada selu Keci. V.
Arsenijevid.

KECE, kedeta, n. vidi deca. — isporedi 1. keca.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Kako majem
da je zbijeno, za§to imamo nike stvari, koliko

vedma majstor udara tvrde dode, kano kedeta.
S. Margitid. fal. 282.

1. KECEWE, n. djelo kojijem se kedi (vidi 1.
kediti). — U Vukovu rjeiniku: ,da8 aufpassen
(z. b. im ballspiel)' ,captatio'.

2. KECENE, n. djelo kojijem se kedi (vidi 2.
kediti.) J. Bogdanovid.

KECIBAPCI, kedibabaca, m. pi. zakrijala §Jiva.
Gradac u Slavoniji.

KeCiC, m. prezime, — O nase vrijeme. Vu-
kasin Kedid Eat. 107.

KECIGA, /. Acipenser ruthenus L., neka riba.

— isporedi kedika i diga. — Akc. se mijena u
gen. pi. kediga. — Ne zna se postane; jamaino
je tuda rijec, isporedi novosiov. kediga, keda,
diga, poj, czeczuga, mag. kecsege, kocsoge, rum.
caciuga, ciya (k'bdug'B, digt), novogri. xtxCCya.
B. Pupovic (tur. red. glasn 59, 123) misli da je
po svoj prilici od tur. diga (ovu rijei wjesam
naSao u Zenkerovu rjeiniku), ali se i tako ne
zna odnkle je ke-. — Od xvm vijeka, a izmedu
rjeinika u Bjelostjencevu (kediga, nba ,accipen8er,
aquipenser, sturio, elops, helops, piscis sacer'), u
Jambresicevu (kediga, riba .sturio'). u Vukovu
(.stierl, sterlet, stor' .accipenser stellatus*, cf.
nostvica). Kediga, Acipenser ruthenus L. J.
Pancid, rib. u srb. 148.

Ki]6lKA, /. vidi kediga. — V naSe vrijeme, a
izmedu rjeinika u Vukovu (us kediga). Kecike
mu (ribaru) liivu oru, a morune vlade. Nar. pjes.
vuk. 1, 513.

1. KE6iTI, kecim, impf. hvatati (kod igre
n. p. loptu, sto je drugi tgrai bacio, prije nego
padne na tie). — isporedi trliti. — Nepoznata
postana. — U nase vrijeme, a izmedu rjeinika
u Vukovu: ,aufpassen (im ballspiel)' ,capto (pilam)'.

— Popik se §tapom pustimicke odbija ili sagoni
8 ,kerde', drugi koji su u triu ,kede' ga ili ,trle*.
Vuk, 2iv. 287. rjedn. kod popik.

2 KECITI, kecim, impf. muiiti se noseii dijete
u naruiju. — Moze biti da je ista rijei sto 1.
kediti. — U na§e vrijeme u Lici. ,Volim da
prosi nego li da liezinu djecu kedi' (nosa). J.
Bogdanovid.

3. KE6ITI, kedim, impf. biti, tuci. — Moie
biti srodno s keckati (vidi pod b). — U na§e
vrijeme u Lici. ,Bome on nu svaki dan po vra-
triju kedi' (tude). ,Vide! kako onaj onog ^akama
kedi'. J. Bogdanovid.

4. KECiTI, kecim, impf. kaie se o ladi, vidi:
Kad se lada nakrivi, tad vele : ,legla je' ; ako u
takovu polozaju dugo traje bez ikakve opasnosti,
vele ,kedi'. L. Zore, rib. ark. 10, 227.

5. KE6iri, kecim, impf. vidi kesiti. — Od
XVIII vijeka po znpadnijem krajevima, a izmedu
rjeinika u Stulicevu (kediti zube .frendere, ringi')
i u Vukovu: u zagoneci mjesto ,kesiti': Put tebe
ide, odi bedi a zube kedi, a tebe sve na mane
2ivot dolazi. (odgonet}aj : tudi pas kad hoie da
ujede. Nar. zag. nov. 161). 6as razroke odi bedi,
dasom lavske zube keci. N. Marci 59. — Idem
gorom gusticom, ubrah krusku iutiku, odi bedih,
usta kedih, prozdrijet je ne mogoh. — Sjedi baka
na glavici u crvenoj kabanici, odi bedi, zube kedi,
sve prijeti da udavi. odgonetjaj : oskoruSa. Nar.
zag. nov. 156. — I sa se, refltksivno. Ono se
na jezik narodni kedi ka lisica na kiselo grozde.
M. Pavlinovid, razl. spis. 9.

KECKA, /. kosa spletena, pletenica (u prene-
senom smislu i Cuba u ptice). — Samo u kajka-
vaca, te nije jasno jeli pravo e ili je postalo od

KECK A

932

KEGl^iEVI^

t; M sadnem sludaju trebalo hi da glasi kacka
M Uokavaca. MikloSie (etymol. worterb. kod kiiku.
154») tvrdi da je t po stslov. ki.ki., kyk-B kyka
(vidi kika); i M. PleterSnik (slovens.-nemski slov.
kod kecka) kaie da je u primorju kacka koje
rijeci do»lije nijesam duo, ali bijezi k^cka gdje
gias e ne bi postao od praslavenskoga i.. — U
novoslovenskom ima i k^ka prema cemu je kecka
deminutiv. — Moie biti i praslavenska rijee, jer
osim novoslovenskoga ima i ces. kecka. — Izmectu
rjecnika u Bjelostjencevu (ke6ka, perfiin, lapa ,coma,
capillus cum aliqua cura compositus'. 2. kecka ili
kika ,sugestU3 comae'. 3. kecka ruo;ana , cirrus,
coma contorta, capillus crispatus' kak ima detel,
Skrlec, zerjav, lastura. prvo vreme Slovencem be
navada vsem kecke nositi, koje sada po zenski
na6in Da duge lasi ili kosu jesu obrnuli. zato
kose, lasi negda ,proprie' 2enski jesu se zvali),
« Jambrehcevu (,coina'), u Voltigijinu (.attilla-
tura, arricciatura, pettinatura' ,kopfputz'). Kecka,
ime pleteniei, kosi djevojackoj. djevojke nose
po dvije kecke spusdane, a 2ene po dvije ke6ke
u naplet savijeno. u Prigorju. F. Hefele.

KECKAST, adj. u kojega je kecka, koji nasi
kecku, vidi kecka. — U Bjelostjencevu rjeiniku :
keckast, kosast, lapast ,comatus, caesareatus (de
solis viris dicitur), comans, acromus', i u Volti-
gijinu: ,attillato, arricciato' ,gut frisirt'.

KECkEMET, to. mag. Kecskemet, varos u Ma-
§arskoj. Sem. prav. 1S78. 36, — I u Mikafinu
rjecniku: Keckemet, grad ugarski ,Checkemetum',
i u Bjelostjencevu: Keckemet, grad i varas ugrski
,Chechchemetum'.

KECAV, adj. slabunav, bole§)iv. obifino se za
djecu govori. \i. Stojanovid.

KECEVO, n. vidi: Cekati ribu sa re6ijakom
na ramenu govore u Cavtatu ,8tati na kecevu'
(Kedevo je ostalo sad rajesno ime gdje obicno
cipoli ili ukjate glavataju). L. Zore, rib. ark

10, 361.

K;6dAE, kMra, m. Cedrus Libani Loud., neko
drvo (Ho se pomine u svetom pismu). — Od grc.
xif^Qog preko stslovenskoga i crkvenoga kedrt —
isporedi cedar, 6edar. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. cedar s dodatkom da je rijec ruska)
Kedri i pivdi i kuaiparis. Pril. jag. ark. 9, 92.
(1468). Stalo kriza ot kedra . . . Starine. 23, 76.
(1496). Glas Gospodni lomi kedre, Gospod lomi
kedre Livanske. D. Danicic. psal. 29, 5. Kedar,
rus. Ke^px, cedrus (Stulli), Cedrus Libani Loud.,
V. cedar. B. Sulek, im. 142.

KED16, m. prezime. — U naSe vrijeme. Jakov
ostane komendat samo od nahije vajevske, pa je
i tu pored sebe imao u jednoj kne^ini Grbovida,
a u drugoj Kedita. Vuk, prav. sov. 14.

KEDMEN, m. vidi kadmeu, mag. kodmen. —
U Bjelostjencevu rjecniku: kedmen, kozuh ,rheno,
vestis ex pell bus'.

KEDROV, adj. koji pripada kedru, kedrima.
— U jednoga pisca nasega vremena koji je na-
dinio od kedar. Drva kedrovijeh. i). Dani6i6,
Icar. 9, 11. Grede su nam u ku6ama kedrove.
pjesm. 1, 17.

KifeDEOVINA, /. drvo od kedra. — U jednoga
pisca nasega vremena (isporedi kedrov). PustoS
de biti na pragovima, jer 6e se poskidati kedro-
vina. D. Danifiid, sof. 2, 14.

KEDVE&, TO. ime konu. F. Kurelac, dom. 2iv.

11. — ma^, kedves, dragi, milt.

KfeFA, /. ietka, cetica. — Tur. kjefe, mag.
kefe; po svoj prilici od tna^arske rijeci, jer se

govori samo po sjevernijem krajevima, a i radi
glasa k. — Od xvm vijeka.

H. isprva samo cetka kojom se cetaju i cesu
koni. — JJ Bjelostjencevu rjecniku : .setaceum
equinum, penicillum equinum quo scilicet equi
purgantur', i u Voltigijinu: .striglia' ,strigel'. —
Da se koni s ka§agijom i kefom ocesu. 1. Ja-
blanci 114.

b. u na§e vrijeme cetka uopce. — I s v mj. f.
K^va ,die biirste'. J. Bogdanovid. (s drugijem
akccntom) Keva, vidi cetka. u Dobroselu. M.
Medid.

KEFANE, n. djelo kojijem se kef a. — (S v
mj. f) K^vane ,das biirsten'. J. Bogdanovid.

KEFATI, kfefam, impf, cetati, cetkati. — Po-
staje od kefa. — U nase vrijeme u Hrvatskoj.
P. Budmani. — U Lici s v mj. f: kfevati. J.
Bogdanovid. ,Sta radis?- ,Evo kevam'. u Dobro-
selu. U prenesenom smislu znadi i tuci. ,Ako te
ja stanem kevati, bobme des pamtiti'. M. Medid.

KEFELIJA, TO. vidi defalija. — U jednoga
pisca xvm vijeka. Gdi su davni Crnotidi i sta-
roste kefelije? J. Kavaiiin 133'>.

KEFICA, /. dem. kefa, vidi: Kfevica, dim. od
keva. .1. Bogdanovid. — Akc. se mijena u gen.
pi. kefica.

KEFIL, m. vidi defil. — U nase vrijeme. Za
kog (duznika) stao kefil da plati Matija Maksi-
movid. Glasnik. 11. 1, 18, (18U8).

KEGLA, /. lopta, kugla. — Jamaino nije od
nem. kugel, nego od kegel, cun, s toga sto u istoj
igri (vidi keglati se i kuglati se) ima jedno i
drugo, pa se jedno s drugijem pomijesalo. — U
nase vrijeme u Lici. Kegla ,die kugel'. J. Bog-
danovid.

KEGLANA, /. vidi kuglana. — Postaje od
kegla, vidi i ovo. — U naSe vrijeme u Lici.
Keglana ,der kugelplatz'. J. Bogdanovid.

KEGLANE, n. djelo kojijem se ko kegla. Ke-
glane ,das kugeln'. J. Bogdanovid.

KEGLATI SE, k^glam se, impf. vidi kuglati
se. — Radi postana vidi kegla. Keglati se
,kugeln'. J. Bogdanovid.

KEGLEV-, vidi kegjev-.

KEGJ^EVAC, Kegjevca, to. selo u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovnrsko-krizevackoj. Razdije}. 108,

KEG^iEVi6, TO. prezime plemenite porodice u
Hrvatskoj, po kajkavskom govoru Keglevid i tako
je obicno u nase vrijeme. — Od xv vijeka. — U
naj starijim spomenicima ne zna se treba li ci-
tati \ ili 1, jer su pisani glagolicom kojom se
uopce ne razlikuje le od Je, ili cirilicom ali tako
da u istijem spomenicima nije obicna ova raz-
lika, ili latinski : glagolicom. §tefan Nimac i
Vuk Keglevid, porkolabi Ripadki. Mon. croat.
157. (1493). Knezem Petrom Keglevidem. 237.
(1535). — cirilicom. Juraj Keglevid. 251. (oko
1550). Kneza Petra Keglevida. 251. (1552).
Gaspar Keglevid od Buzina. 261. (1564-1576)
Gospodinu grofu Petru Leglevidu (sic) velikome
gospodinu pounske i pokupske krajine naj vedemu
zapovidniku . . . Gospodinu Petru Leglevidu . . .
Starine. 12, 7. (1699). Gospodinu Keg)evid-ka-
pitanu, pounske krajine zapovidniku naj vedemu.
17. (1696-1703). Gospodinu Keglevidu Petru
kapetanu velikomu pokupske krajine. 21. (IH96
— 1703) — latinski. ,Petru8 Keglewych de Bu-
syn' (Buiin). Starine. 5, 284. (1522). — Kegjevid.
(1538) kr. Ferdinand postavi bane Hrvatom Petra
Kegjevida i TomaSa NadaXdia. P. Vitezovid,
kron. 142. (1567) Peter Kegjevid mlajgi od Turak

/v

KEG];iEVl6

988

KEKETALO

pod EaniSom ubijen bd. 155. Knezovi Franko-
panovidi, bani DraSkovici, Patafiidi, Keg)evi6i...
And. Ka6i6, kor. 485. — Keglevid. Ivan Ko-
glevid reda s. Paula. And. Kafiid, kor. 891.

KEGA, /. 0 ienskomu se ce^adetu kale kan
k6^o 0 muikome. — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovi6.

KEGO, m. Sajiv nadimak za omalena fiojka.
— Vala da je od pers. tur. ke^, kriv. — U nase
vrijeme u Lici. ,Mu6i ti, kego, de si ti u )ude
prista?' J. Bogdanovic.

KEH, m. mag. keh, sipna, kaSa}, neduha (kon-
ska bolest). — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka. Bolesti koje se konma naj costeje do-
gode, jesu keh, sekendija ... I. Jablanci 115.

KEHAR, m. vidi fiSekluk, pripojasnice. —
Mozebiti od nem. kocher, tulac. — Od xvni vijeka
u Dalmaciji i u Bosni, a izniedu rjecnika u
Bjelostjencevu (v. lodingi gdje se dodaje da je
rijec dalmatinska). A uza to kehar pripasati.
Nar. pjes. horm. 2, 480. To mi pripomiAe (a
moiebit ne bi snaelo) danasni kehar ,die patron-
tasche'. F. Kurelac, dom. ziv. 35. Narod na§
pripovijeda da su Dalmatinci ugledav§6 pravilnu
vojsku rekli: ,Gle gle! kao da su se dogovorili:
u svakoga kehar na desnu stranu'. 36. i u Su-
lekovu rjeipAku : ,patronentasche'. — isporedi ke-
harac, kejar, kor.

KEHARAC, keharca, m. vidi kehar (uprav
dem.). — n Sulekovu rjedniku : ,patronentasche'.

KEHISATI, vidi keisati,

KEH^A, /. u Bjelostjencevu rjedniku: kehja,
gliva, glonda, glunta ,struma, tumor cervicem et
gutur infestans'; u Jambresicevu : ,8truma', po
kojima bi znadilo sto i glande; ali u novoslo-
venskom jeziku znaci: guSa (vidi M. Pletersnik,
slov.-nemSki slov). — Vala da postaje od nem.
keuchen, sopiti, kas^ati, isporedi novoslov. keh-
}ati s istijem znaienem.

KEH^iAV, adj. u kojega je kehfa (vidi). — U
Bjelostjencevu rjecniku: ,strumosus, gutturosus';
u Jambresicevu: ,strumosus'; u Stulicevu: v. gli-
van 8 dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva.

KEHNIT, adj. lukav? — Nejasna rijec u ru-
kopisu XVI Hi XVII vijeka. — Ne zna se postane,
po ke- vaja da je tuda rijec. Lisica jestb keh-
nita vestb. Phys. nov. star. 11, 202.

KEISATI, keisem, pf. vidi kidisati (i radi po-
stana i akcenta). — U Vukovu rjecniku: kehi-
sati (jainadno grijeSkom, jer u nijednom primjeru
nema h, a ne treba ga ni po postanu), vide ki-
disati s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i
s primjcrom iz narodne pjesme: Bjelopavlic nima
kehisao (ali vidi drugi primjer). Da da li je po-
gledati kome, kad im srpska sila ke'sala! Nar.
pjes. vuk 3, 277. Bjelopavli6 nima keisao. 4, 110.
Da na nega Turci keisase. 4, 121. — U ovom
primjeru vafa da je perfektivni glagol (kao sto
je zabi]ezeno po Vukovu rjecniku), ali nije to
potrebno u druga dva primjera.

KEJ, »». mjesto u Srbiji u okrugu krajinskom.
Livada u Keju. Sr. nov. 1866. 447.

KEJA, /. ime zensko, vidi Keva. S. Novakovi6.
KEJAR, m. fiseklija. M. Kuzicid. — vidi kehar.

KEJA VAC, kejavca, m. (velika) riba od vode.
L. Zore, rib. ark. 10, 341. — isporedi kejavac.

KEJEVAC, Kejevca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu poiarevackom. I^iva u Kejevcu. Sr. nov.
1865. 20.

KEJIC-SELO, n. selo u Hrvatskoj u iupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdije). 59.

1. KEKA, /. ime bilkama, vidi strelica i kasa-
roiSa. — U Vukovu rjedniku: po ritovima ne-
kaka trava kao rogoz od koje se srce moSe jesti
za nevoju i kad se aaSvade pusti iz sebe sok
nalik na mlijeko s dodatkom da se govori u Ba-
natu. — Keka, Sagittaria sagittifolia L, J. Pandid,
flora okol. beogr. 233. — Keka, Trapa natans L.
(Marinkovic), v. kasarona. B. Sulek, im. 142.

r

2. KEKA, /. ime sto qa mlada pridijeva sta-
rijem ienskom. Skoroteda. 1844. 248. Pa nama,
keko, nije ovde sa svim zio. M. D. Milidevid,
jur. 75.

KEh.AN, m. muski naditnak. u hrvatskoj kra-
jini. V. Arsenijevid.

KEKARIC, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Agaton Kekarid. Rat. 173.

KEKATI, kekam, impf. cacare. — Od pers.
tur. keke, stercus humanum. — U naie vrijeme
u Bosni. Pode mu se vise glave kekati. Nar.
prip. bos. 1, 84.

KEKA VAC, k^kavca, m. vidi kajkavac. — U
Vukovu rjecniku: ,der Kroate (Windische) der'
kaj (,statt' sta) ,spricht' ,Slavus Croata qui' kaj
,dicit (pro' Sta). cf. cakavac. — Cakavci i ke-
kavci. Vuk, nar. pjes. 3, 552. Srbi koji govore
,§to' ili ,§ta' (i po demu se prema ,dakavcima' i
jkekavcima' mogu nazvati ,itokavci'). kovd. 23.

KEKAVaCkI, adj. koji pripada kekavcima,
koji je kao u kekavaca. Cakavadki i kekavadki.
Vuk, nar. pjes. 3, 528.

KEKE, m. mu§ki nadimak. — U poslovici xviii
vijeka. Jerko Keke nede smokve meke, 2eli bo
dim stisne, mlijeko van da brizne. (Z). Poslov.
danid.

KEKECENE, «. djelo kojijem se kekeci. J.
Bogdanovic.

KEKECITI, k&kedim, itnpf. vidi 2. kediti (ali
objekat moie i ne biti dijete). — U nase vrijeme
u Lici. ,Ma edva ovu torbu na ramenu kekedim'.
,Nista i ne radim, nego vavije djecu kekedim'.
.Uprtio sam veliko breme, pa edva evo kekedim'.
J. Bogdanovid.

KEKELIS, m. kad se}aci slave po 2 — 3 dana,
oni kuhaju razna jela u velikim krsnoimenim
loncima, pa se deSava da se svako jelo ne po-
jede svo, vec ostane (ponakad od svakog jela)
po malo, te iene poizruduju sve te ostatke u
jedno, i ta se smela od zaostalih i raskuvanih
jela zove .kekelis'. Kad po nekoliko gostiju za-
ostane tredeg, a i detvrtog dana, ouda ako nema
§to drugo za jelo, kao §to desto i nema jer se
pojede, istu kekeliS: ,Ved svanu te udri u ke-
kelis' itd. Ovo mi je pridao g. Rista Bademlid
za vajevski okrug. M. Durovid. — Bice r\je6
turska, ali je nijesam nasao u rjednicima (vaja
da nije od gegiriS, podrig).

KEKE^jEN, vidi kod cigujin. — V Vukovu
rjecniku : u zagonecij ef. eigujin. /y

KEKE PRKEKE, vidi: Jedan od' dru2ine na-
dini turu pa drzedi je u ruci obigrava sve okolo
nih vicudi neprestano : ,keke prkeke'. V. Vrcevid,
igr. 63.

KEKET, m. vidi koketaiie. — U na§e vrijeme
u Lici ,Kakav je to vratri keket?* (de je god
mnogo zenskadije u drustvu, tu je osobiti keket,
t. j. smijane i govor sa smijanem). J. Bogda-
novid.

KEKETALO, m. ia.]iv naziv za dojka, koji se

KEKETALO

934

1. KE^i

vavije keke<5e i smije. — V na§e vrijeme u Lid.
J. Bogdanovii.

KEK^TALICA, /. o ienskom iejadetu kao o
tnuskum kekctalo. J. Bogdanovi6.

KEKlfcTANE, n. djflo kojijem se ko kekece.
jOstav'te 86 keketaiia'. J. Bogdanovi6.

KEKi^TATI SE, k&kedem se, impf. smijati se
i govortti sa smijehom. — vidi i keket. — Rijec
je onomatnpejska po svoj prilici. — U nase vrijeme
u Lici. ,&ta 86 vavije kekedete?' J. Bogdanovid,

KEKEZ, m. prezime u Banatu i u Backoj. --
Moie biti turska rijei. D. Popovid, tur. re6.
glasn. 59, 122

KEKEZOVIC, m. prezime u Banatu i u Baikoj,
vidi Kekez. D. Popovi6, tur. red. glasn. 59, 122

KEKIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevii. Petar Kekid. Rat. 418.

KELA, /. ime ovci u Dalmaciji. F. Kurelac,
dom. iiv. 32.

KiiLAVA, /. sa)iv naziv neke vrsti sira drob-
nog. — Radi postnna vidi 2. kej. — U naSe
vrijeme u Lici. ,Ne6e ova kelava za kruv da
prione, man da bi prvo na kruv pjuvo'. J. Bog-
danovi6.

KELDEA, /. spija. kod Tr§6a.

KELEBIJA, /. mjesno ime. — Rijed tuda. —
Prije naiega vremena. S. Novakovi6, pom. 134.

K^ILEC, m. re6e 2ojk jezifiavoj 2eni: ,Cuti zeno!
ako te za taj vraziji keled' (ostrag za kose) ,6a-
pim, 8VU 6u ku6u s tobom omesti'. — U na§e
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6. — Od tur. kolce,
6up, iuperak.

KELE6i6, m. prezime. — IJ na§e vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 263.

KELEMEN, m. selo u Hrvatskoj u iupaniji
varaidinskoj. Razdije}. 102.

KELEMENAC, Kelemenca, m. mjesto u Srhiji
u okrugu krajinskom. Zem^a u Kelemencu. Sr.
nov. 1873. 363.

1. KELEMIN, m. ime mu§ko, vaja da je ma-
^arsko, isporedi Koloman. — xv vijeka. Kelemin
Laclaval sin. Mon. croat. 59. (1436). Kelemin
Lacla(v)li6. 86. (1459).

2. KELEMIN, m. livada. Kupcina dona.

KELEMINOVAC, Keleminovca, m. kajkavski
Keleminovec, selo u Hrvatskoj u iupaniji varai-
dinskoj. RazdijeJ. 99.

KELElsTAK., m. Aiva. Erdevik u Srijemu.

KELERABA, / repasti kupus. — Od nemadke
rijeii (vidi na kraju). — Od xvm tnjeka. Kele-
raba, celer, kupusnica ... J. S. Re|kovi6 135.
Eano kupus, kpj i keleraba. 260. Ko|, kelerabu,
mrkvu i spanad gotovo niko i ne poznaje. Vuk,
dan. 2, 103. Kao n. p. gto se nadijevaju tikve
ili keleraba. piam. 41. Keleraba (kohlrabi), Bras-
eica gongyloides Mill. (Marinkovid). B. Sulek,
im. 142.

KELES, m. prezime. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

KELES, m. livada. Lakavac kod Slatine.

KELESinKA, /. pusta u Slavoniji u iupaniji
virovitickoj. Razdije|. 136.

KELEUVE, adv. oemi put baca se (noi) ,ke-
leuve', to jest, uzme se no2 za drJalo desnom
rukom, a levom, koja se mora provudi ispod pa-
zuha desne ruke, drii za desuo uho, pa se onda
baca, M. D. Milidevii, iiv. srb. 3, 26. £iv." 246.

— Nepoznata postanal mohhiti slozeno od pers.
kelle, tur. kjelo, lubina, zatilak, i od uho.

KELIH, m. vidi kalez. — Od stvnem. chelich,
srvnem. kelich; germanska je rijec od romanske
calicem postala, prije nego se c (k) omek§alo
ispred e; a kalez poznije. — Na jugu samo u
kajkavaca i u Slovenaca, ali se nalazi i u dru-
gijem slavenskijem jezicima, isporedi ces. kalich,
poj. kielich, malorus. Keauxt, Ke^inx-B. — Izmedu
rjeinika « Bjelostjenceou (kelih, da§a misnicka
ali posvedena, kalei ,calix'). Ostavjam crikvi 7
zlatih V kelih. Mon. croat. 185. (1504).

KELIJA, /. vidi delija. — U prijepisu iz ru-
kopisa XVIII vijeka pisana crkvenijem jezikom.
Od desne etrane crkve kelije idjeze babe kalo-
jerice 2ivut. Glasnik. 56, 131. (1V33).

KELOMNA, /. columna, stup (od kamena). —
Akc. se mijena u gen. pi. k^lomana. — Rijei je
romanska iz jezika koji se negda govorio po
istocnoj obali jadranskoga mora, isporedi che-
launa (kelauna) s istijem znaienem u romanskom
dijalektu sto se jo§ ovoga vijeka govorio na otoku
Krku (vidi A. Ive, 1' antico dialetto di Veglia U
Archivio glottologico italiano. 9, 153). — Mjeste
-mn- pisano je nekoliko puta vn : kelovna, gen.
pi. kfelovana, — Od xvi vijeka u pisaca Dubrov-
cana (i sad je obifna rijec u Dubrovniku. P.
Budmani), i u BaSica (koji cesto pise dubrovad-
kijem govorom) i u Boke^a Nenadica, a izmedu
rjednika u Mikajinu (kelomna kod stup).

a. u pravom smislu. Bjese onaj polaca na
jednoj kelomni. Zborn. 6^. Bi nag na kelomnu
vezan. 48^. Svezana tuj frusta kelomni po taj
put. N. Na|eskovid 1, 135. Jedno mnostvo ke-
lomana ke jak sunce svijetjahu se. A. Sasin 158.
Kelomne vide se tuj dudne visine. 159. Fru-
stanje pri kelomni. B Ka§id, nac. 69. Eako ke-
lomna mramorna. V. AndrijaSevid, put. 158. Uhi-
tio se za kelomnu od dvora. (D). Poslov. danid.
Moj Jezuse, na kelomni vas bicim razdrt. B. Zu-
zeri 33. — kelovna. Stase na nogah kakono
kameniti stup ili kelovna. B. KaSid, is. 100.
Svezana na jednoj kelovni. I. Drzid 79. Fru-
stanje na kelovni. 102. Prid sudcima, na ke-
lovni, pod kriXem podnosi udorce. B. Zuzeri 127.
Sjededi na pri8to)u kelovnam suha zlata obkru-
2enu. 174. Z glavica od kelovan. 174. Svuden
go i nag bidan je pri kelovni. I. A. Nenadid,
nauk. 254.

b. metaforicki. Koji su (naudite^) kelomne
svete matere crkve. B. Gradid, djev. 63. O ke-
lomno svete crkve. V. Andrijasevid, prav. 46. —
kelovna. Biti de jedna velika kelovna sveta
crkve. B. Kasid, in. 21.

e. u prenesenom smislu (kad nije od kamena).
Kelomna si ti ognena (o kriiu). N. NaleSkovid
1, 151. Kad se ustresu kelomne nebeske. I.
Dr2id 355.

KlfcLOMNICA, /. dem. kelomna. — Od xviii
vijeka (u jedinom primjeru sa -vn-). Na detr
nuga uzdizahu se cetr lijepe od dista srebra ke-
lovnice B. Zuzeri 175.

KlfcLOVNA, Ki^LOVNICA, vidi kelomna, ke-
lomnica.

1. KE^i, m. Brassica oleracea buUata L , vrsta
kupusa, isporedi vrza, zeje. — Od srvnem. koel
ili od juinoga novovnem. kel. — Po sjevernijem
krajevima od xviii vijeka. Vrza ili ke}. I. Ja-
blanci 63. Keleraba, celer, kupusnica i karfijol
kog kiti ru^ica, jo§ter malo ne promaSi keja. J.
S. Rejkovic 135. Ke| (rtem. kohl), Brassica ole-
racea L. (Zagreb). B. Sulek, im. 142. Brassica
ol. bullata L., zeja, ke} . , . 503.

2. KE^j

935

2. KENA

2. Kfe^i, m. Wt/o, iu^taio. — Pravi bi oblik u
naSem jeziku bio ka} (vidi 3. ka}); vafa da je
ova rijei doSla iz kajkavskoga govora Hi iz no-
voslovenskoga jezika. — U naSe vrijeme. Ke} ,der
leim'. u Lici. J. Bogdanovii. KeJ, tutkal, tut-
kalo, kola, u gornoj krajini. V. Arsenijevid.

1. KE^iA, /. Sensko dijete, koje se keji, a po-
slije i svako malo iensko dijete; keSa. u Lici.
V. ArsGnijevi6.

2. KElr.A, /. gora u Srbiji u okrugu rudniikom.
M. D. Milicevid, srb. 306.

KE^ARABA, /. vidi keleraba. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Vrzina ripa ili ke-
]araba. I. Jablanci 63.

1. Ki^AVAC, k^lavca, /. neka riba — U Vu-
kovH rjedniku: u Neretvi nekakva mala riba za
koju se ka^e da je puna kostiju kao dlaka (dla
kava). — Kejavac, Scardinus scardafa. G. Ko-
lombatovic, posci. 21.

2. KEJ^AVAC, ke)avca, m. kukuruz koji ne
dospijeva s drugima. Zemjak. 1871. 2.

KEJ^EMINKA, /. potok. Gra6anica u Mosla-

vini.

K;6]^EilsfE, n. djelo kojijem se ho ke]i (vidi ke-
Jiti 86). J. Bogdanovid.

KE^^ICA, /. dem. 1. k6{a. u Lici. V. Arseni-
jevi6,

KEIJjITI, kejim, impf. postaje od 2. ke} (vidi).
— U naSe vrijeme. Kfejiti, lijepiti kejem, tut-
kaliti, kolati. u gornoj krajini. V. Arsenijevid.
Kejiti jleimen'. u Lici. J. Bogdanovi6.

KE^ITI SE, kejim se, impf. smijati se, poka-
zuju6i zubej kesiti se, klibiti se. u Lici. V. Ar-
senijevii. ,Sta ti vavije na me te tvoe zuberine
ke}i§?' ,Lijep si cojk ka se tako ke|i§'. J. Bog-
danovi6.

KEMBEA, /. Dermestes lardarius L., slaninar,
gagrica. u Sjeniiaku kod Karlovca.

KEMENI6, m. prezime. — xv vijeka. Mikloul
Kemeni6. Mon. croat. 69. (1447).

KEMERAK, kemerka, m. neka bijka; kapinika
Kemerak, eringio marino (Kuzmic), Eryngium
maritimum L. B. Sulek, im. 142. — Bijed ne-
poznata postana.

KEMICKI, adj. vidi hemifiki, Salitra se tro§i
i u drugim kemi6kim robama. D. Popovi6, po-
znav. robe. 105.

KEMIK, m. vidi hemik. Ako su vjestaci lijec-
nici ili kemici. Zbirka zak. 2, 57. Ustanovide
se nalazom vjestih ispitanih kemika. 3, 869.

KEMU^A, /. §a}iv naziv za maleno zensko.
,El da ja onu kemuzu uzmem ?' — U naSe vrijeme
u Lici. J. Bogdanovi6.

KEMU^ICA, /. dem. kemuXa. ,Uzme onu ke-
muzicu za ruku, pa § nom svaki dan u Gospid'.
J. Bogdanovid.

KENDA, /. nekakva igra. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. Igrati na kende. M. Pavlinovid.

KENDlS, m. dva roga od kose sto si zene na-
cine na celu. I. Krsnavi, listovi. 70.

KENDELAC, Kendelca, m. prezime. — ispo-
redi Kendelovac. — U nase vrijeme. Sem. prav.
1878. 44. — Na drugom je mjestu Kengelac.
Nar. pjes. vuk. 2, 658 (mectu prenumerantima).

KENDELIC, m. prezime. — isporedi Kende-
lovac. — U na§e vrijeme. Schem. zagr. 1875. 209.

KENDELOVAC, Kendelovca, m.kajkavski Ken-
delovec, selo u Hrvatskoj u iupaniji bjelovarsko-

krizevaikoj. Razdije}. 116. — Va]a da je od mag.
kengyel, stremen.

KENGELAC, vidi Kendelac.
KENI^A, /. mjesno ime. — xvi vijeka. Dvi
sell ki imam pod Kenizu. Mon. croat. 222. (1527).

KENLIC, m. prezime. — xv vijeka. Ivan Kenlid.
Mon. croat. 72. (1448).

KENOPOT, m. pepe]uga, ime bifkama. — Od
latinske (uprav grike) rijeci. Kenopot, (lat.)
Chenopodium L. (Petter). B. Sulek, im. 142.

KENOVAR, m. minium, crveni (rumeni) kamen
od sumpora i zivoga srebra, .Uo se upotreblava
za rumenu boju. — Od grd. y.wpd^aQi. — U Stu-
licevu rjedniku: .cinnabaris' (u Sulekovu rjeiniku
ima cenovar ,zinnober').

KENT AI^fE, n. djelo kojijem se kenta. J. Bog-
danovid.

K^INTATI, kentam, impf. sporo raditi. ,Aa!
otkada ti oko toga majuanog posla kenta§?' —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

KENTAV, adj. spor. — isporedi kentati. ,Ken-
tav li si ga, majcin sine!' J. Bogdanovid.

KENTAVICA, /. Sa]iv naziv za iensko, koje
je sporo, vidi kentav. ,Kukava i Xalosna ken-
tavico, ni§ta nijesi kadra okentati'. J. Bogda-
novid.

KENTENAR, kentendra, m. niti sa svilene mo-
hune koje se ne upotreb{avaju kao svila, jer su
gore vrste nego je prava svila, isporedi sviletina.
— U nase vrijeme u Dubrovniku, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu: ,capitone, seta grossa e disa-
guale' ,sericum crassius (h. e. quod meliori ex-
traeto remanet)'. — Po obliku postaje od lat.
centenarium i to preko romanskoga jezika (vidi
kod kelomna); radi ke isporedi kapula, kimak
itd.; po znadenu ne zna se koja bi sveza bila
s latinskom ili romanskom rijedi.

KENTESA, m. neva}ao ili spor dovjek (ispo-
redi kentati). — U nase vrijeme u Lici. ,Jo ku-
kavi smrzle i kentesa! tesko li se u te pouvati
ne mo2e!' J. Bogdanovid.

KENTRA, /. stozer, cep (na poklopcu), ispo-
redi kentrica. — Jamacno od lat. centrum (u
smislu: ono oko cega se sto vrti naokolo, os)
preko romanskoga jezika (vidi kod kelomna);
radi ke- isporedi kapula, kimak itd. — U Stu-
licevu rjecniku: ,gangheretto' ,exiguu3 cardo'. —
I kao prezime u Dubrovniku u nase vrijeme. P.
Budmani.

KENTRICA, /. dem. kentra. — ,Kentrica' je
kolutid na sijku utvrdenu u drvo ; u nemu je
pak drugi kako veriga. tako se spravjaju za-
klopci za spreme; lat. , centrum'. L. Zore, dubr.
tud. 10a. — / kao prezime ili muSki nadimak u
Dubrovniku od prosloga vijeka. Badve drenoye
na Kantafigu Kentrici nabio. (Z). Poslov. danid.

KENULE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu §a-
baikom. Vinograd u Kenulama. Sr. nov. 1873.
228. ^

KENUTI, kenem, pf. udariti; pasti. — U naSe
vrijeme u Lici. ,Ako te ovijem stapom kenem
po glavi, bomeS se odmaknuti'. ,Okliznu se na
ledu, pa kenu na leda, maum mi bubrezi jeknuge'.
J. Bogdanovid.

1. KENA, /. magarica, vidi 1. kenac. — XJ
nase vrijeme u Stonu. ,0d velike zime crkla je
u nekoga kena'. M. Milas.

2. KilJifA, /. vidi kentavica. — U naSe vrijeme
u Lici. ,Tesko nemu dok je 2iv sa onom ia-
losnom keuom'. J. Bogdanovid.

KE]^AC

936

2. KERA

1. KEN^AC, k^dca, m. osao, magarac. — ^e-
poznnta postaha; tpak isporedi s kenati (moglo
bi biti tad prvo znacehe: onaj koji aporo ide,
Hi koji je lijen, isporedi i 2. kenac). Matzenauer
(str. 201) isporeduje s grc. yTvog, yCvvog, mlada
mazga, mali neva^ali kon, i s Xvvog, ivvog, lat.
hinnus, mazga. — V nase vrijeme u Hercegovini,
a izmedu rjecnika u Vukovu: (u Hercegovini)
V. magarac. vidi i: U Hercegovini se magarac
zove ,k^iiac'. Vuk, poslov. xlv. Osmjehnu se
Mujo na dogatu: ,Ho6es, kence, ko i jesi, Tale'.
Nar. pjes. horm. 1, 327. Da ne reve, ne bi se
znalo da je kenac. Nar. bl. mehmed beg kapet.
43. Misli se kao utu6en kenac. 124. Ja tebe
za sveca a ti mene za kenca Bos. vila. 18a7.
178. A kad pane lave ranenice, tad na nega i
keiiac zarice. Osvetn. 6, 82. — U prenesenoin
smislu, konic na guslama. .ler na vama koza od
jareta a na noj je (na guslama?) kenac od dr-
veta. F. Krauss, smailag. meh. 71.

2. KENAC. k^nca. m. covjek koji kena, vidi i
kentesa. — Kaze se i kenalo, keno. — U nase
vrijeme u Ltd ,Nije vajde toga kenu (kenca,
kehala) nikud slati, osjedi§ na poli, dokle otkud
dode'. ,Muci, zalosni keno (kenalo, kence), ti si
to kapac uciniti i uraditi'. J. Bogdanovic.

1. KEINTACA, /. nidi kenica, — U Vukuvu rje6-
niku: vide magarica, cf. kenica s dodatkom da
86 govori u Boci kotorskoj.

2. KENACA, /. u Vukovu rjecniku: mast sto
se uhvati na glavfiini ili na osovini ,die wagen-
schmiere die zwischen der achse und der nabe
sichtbar wird' ,axungia apparens ex parte utraque
rotae'. — Od mag. kenoes, mast. — isporedi ke-
na^a.

KENAGA, /. vidi 2. kenaca. u Banatu. Javor.
1880. 6,m

KEJ^ALICA, /. vidi 2. kena (iensko cefade §to
kena). J. Bogdanovi6.

KENALO, m. vidi 2. kenac.

EENANE, n. djelo kojijem se kena. J. Bog-
danovii.

KENATI, kenam, impf. vidi kentati. — V
nase vrijeme u Lid. ,Aja brte, ovaj de do suda
Davidova oko ovo nekoliko redaka krumpijera
kenati'. J. Bogdanovii.

KENCEV, adj. koji pripada kencu (vidi 1.
kenac). — V Vukovu rjecniku: vide magarcev.

KENE, n. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Cair u Kenu. Sr. nov. 1873. 743.

KEI^EDER, m. 1. onaj koji dere keiie i tovare.
2. skudni nadimak cugkavcu. tako od sale za-
gorac fiasti primorca. M. Pavlinovid.

KENICA, /. oslica, magarica. — isporedi 1.
kena, 1. kenaca. — Akc. se mijena u gen. pi.
kenica. — U Vukovu rjecniku: vide magarica
s dodatkom da se govori u Hercegovini.

KENhAjilE, n. djelo kojijem se kenka. — U
Vukovu rjecniku.

KENKA ri, kenkam, impf.u Vukovu rjecniku:
vide kneziti se.

1. KENO, »w. vidi 2. kei^ac.

2. KENO, m. ime muSko (vaja da je ipoko-
ristik). — U naSe vrijeme u Crnoj Gori. Ta so-
kola Stankovida Kena. Nar. pjes. vuk. 5, 193.
Jedno ti je Stankovi6u Keno. Ogled, sr. 456.

KENU^A, ,/. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradakom. Niva u Keiauzi. Sr. nov. 1873. 211.
KEP, vidi kip.

KEPA, /. vidi gvala. u Dubici. F. Hefele.

KEPEC, m. nanus, iovjek mnogo rnani nego
su obicno \udi. — Rijec jamaeno tuda, ali ne-
poznata postana (od tur. kopek, pas? od mag.
k^p?, vidi kod kip). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der zwerg' , nan us', cf. mano,
majenica, starmali). Taj kepec koji se u rosnoj
casici mirisne ruze kupa. Bos. vila. 1886. 86.

KEP^6eN(5eLE, u Vukovu rjecniku: u za-
goneci, cf. titirin-guske, ali kod ove rtjeci u za-
goneci nema kepecencele nego opencelo, isporedi
pepecen-cele.

KEPEG, m. bice isto Sto kepec. — U nase
vrijeme. U starija vremena pripovedale su se
gatke o kepe^ima, divovima, vukodlacima . . .
Srp. zora. g. 1, 11.

KEPENAK, kepenaka ili kepenka ?, m. vidi
kapenak. — Od mag. kopenyeg. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: kajkavski kepenek, kabanica, ja-
punge ,ponula, lacerna, aliqui et sagum dicunt;
quatenus est vestis militaris' ; u Jumhresicevu :
kepenek .penula'; u Stulicevu: kepenak, v. ka-
penak iz Bjelostjenceva.

hEPENTUH, »j. nekakvo tkane. — Lna gen.
sing, kepentua u rukopisu pisanu na kraju xvn
ili na pocetku xviii vijcka, te mislim da je h is-
palo: po svoj je prilici rijel- slozena (nemacka?)
od mag. kopony, kabanica i nem. tuch, sukno, te
je znacene : sukno za kabanice. 20 arsina kepen-
tua. Starine. 12, 19. (oko 1696—1703).

KEPES, m. ime psu. (kepes, kepav ,zottig'.
tako su mi kazivali). F. Kurelac, dom. 2iv. 45.

KEPUSTA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Zem|a u Kepusti. Sr. nov. 1875. 641.

1. KER, m. lovadki pas koji dobro nusi i na-
lazi trag div^aci. — isporedi ogar, zagar, biza.
— Mnozina: kerovi, kerova itd. -- Nepoznata
postana; Matzenauer isporeduje sUcnijeh rijeci
iz sjevernijeh jlnskijeh jeztka, engl. cur, kimr.
corgi, ali se ne maze pomisUti da je nas narod
ovu rijei toliko na daleko trazio; to bi se moglo
vjerovati samo knd bi bila rijed praslavenska,
ali nije i ne moze biti kako se poznaje po k koje
ne bi ostalo nepromijeneno ispred e — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (pi. ke-
rovi) ,der spiirhund' ,canis sagax'. — Ali on bi-
ja^e na kouu i s kerovima koji su ih za fias
mogli sve iscijepati. M. D. Milidevic, omer. 30.
Hitra kera uci na lov. §kol. 74. I u birbi rzu
kohi tovni i kerovi povezani lovni. Osvetn. 1, 64.
Ve6 ga tjera bosa kano kera. 1, 69. Netom
prispje begu jesen rujna, spari hitre brte i ke-
rove. 4, 23. Lajalo ko ker. M. Pavlinovii, razl.
spis. 315. — 1 kao psovka.

2. KER, m. vidi kehar. — U Sulekovu rjei-
niku: ,patronentasche'.

3. KER, m. selo u Backoj. Sem. prav. 1878.
25. — Od prije nasega vremena. Kerb (zemja
Ba6tka). S. Novakovi6, pom. 134.

1. KERA, /. fimbria, cirrus, resa (kao nakit
n. p. na odijelu). — isporedi 1. kerica. — Uesce
u mnoiini. — Po svoj prilici od lat. cirrus preko
romanskoga jezika (vidi kod kelomna); radi k
vidi kapula i kimak. — U Belinu rjecniku : kere
,frangia, guarniraento noto' ,fimbria' 328* (gdje
se naj prije nahodi, ali vidi i 1. kerica); u Vol-
tigijinu: kerami uresen .frangiato, guernito' ,gar-
nirt, ausstaffirt'; u Stulicevu: kere ,frangia, guar-
nimento noto' ,fimbriae'. — I u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

2. KERA, /. kucka, vidi 1. ker. — U naSe

2. IvERA

937

KERMEZTNRKI

vrijeme tt Dubrovniku (samo kao psovka zen-
skome iclndetu). P. Budmani.

3. KERA, /. hyp. 1. ker. — U nase vrijeme,
a iznudu rjednika u Vukoru. Pa za dcru pre-
vezala keru, da mi kera ujedo svalera; kera laje,
Svaler leba daje. Nar. pjes. vuk. 1, 632.

4. KERA, /, buba sto ima ostrag; dvijo dla-
f-ice kao vile, .forficula' (u Uzicu). 1^. Stojanovid.
— vidi uholaza.

KERAD, /. coll. 1. ker (kao da je mnoiina
prema kere, kereta, n , ah ovoj njedi nema po-
tvrde). — U na.^e vrijeme. U planinu kerad na-
pustio, ne(5e 1' kerad zvjorku pokrenuti. Nar.
pjcs. horm. 1, 162.

KERAN, m. ime mu§ko. — isporedi Kero. —
U narodnoj pjesini bosanskoj nasega vremena.
A drugi je Keran haramzada. Nar. pjes. juk.
871.

KERCe, k^rceta, n. dein. 1. ker (mala, mhulo
pseto). — Nema mnoiine; kao mnozina vrijedilo
hi kollektivno kercad, all mu nema potvrde (ispo-
redi kerad). — [I nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,das spiirhiiudchen' .catulus sa-
gax'). Sibe, kerce! no laj na §valerce. Nar. pjes.
vuk. 1, 63i.

KERCEVIC, m. prezime. u Backoj. V. Arse-
nijevic.

KERDA, f. vidi kod popik. — Kno da je rijec
turska.

KERE, n.? Hi f. pi? vidi 3. Ker. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. Kere, Legen, Ugoca,
Ungvar. P. Kanavelid, iv. 87.

KER^IBECeNE, n. djelo kojijem se ko kere-
heci. — U Vukovu rjecniku.

KEREBECITI se, kerebeclm se, impf. haniti
se, sepiriti se, razmetati se. — Nepoznata po-
stana. — U nase vrijeme, a izmedu rjednika u
Vukovu jStoIzieren' ,inagnifice incedere' s do-
datkom da se govori u Badkoj i s primjerom iz
narodne pjesme: Kad se dika u dvore usika, pa
86 beci, pa se kerebeci.

KERECINI, m. prezime. — Ne mijena se, jer
je tuda rijcc (magarska?). — xvi vijeka. Go-
spodina Hampova i Kerecini. Mon. croat. 231.
(1527). Pavla Kerecini. 252. (1552).

KEREK, m. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mena. Kerekt. S. Novakovi6, pom. 134.

KEREMPUH, m. samo pi. kerempuhi, vidi 1.
drob. — mjec je nepoznata postana ima i obiik
kerepuhi (trbuh, u J. Dalmatina god. 1584, vidi
M. PleterSnik, slov.-nemSki slov. kod kerempuh).
— U Bjelostjencevu rjecniku: kbrompuhi, vampi,
drob jintestina, ventriculi, tergora'. — U kaj-
kavskoj pripovijeci: Petrica Kerempuh.

KERENGOV, m. krug, kolo; krug(u, lopta. —
Od mag. kerengeni, vrtjeti se (sve na okolo). —
U Bjelostjencevu rjecniku : v. okolisce sto se tu-
maci: ,globus, circulus' ltd.

KEREP, m. u Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Hrvatskoj): 1. skela od vise lada
svezanijeh (ukerepjenijeh) ,mehrere an einander
gebundene schiffe zur iiberfuhr' ,plures naves
coUigatae'. 2. (u Srijemu) dno ili lada na kojoj
stoji vodenica (na vclikome kerepu stoji ku6a a
na malome ajtas) ,da8 schiff auf welchem die
wassermiihle ruhet' ,navis niolae aquariae suppo-
sita'. — Mag. ker^p (u prvom znacenu). — Od
ovijeh su postala i druga znacena: a) kad nema
fiamca povezu se precagama dvije klade te se na
tome prevozi. sto se zove (s drugijem akcentom)

korep. \i. Stojanovi6. — u ovijem se primjerima
ne zna jeli ovako znaiene Hi kno u Vukovu rjec-
niku pod 1. Na Tisu su korep nametnuli, na
kerepu Tisu preplovili. Nar. pjes. niarj. 164. I
koropom Tisu j)rt»brodio. 160. Ovdje se prelazi
\\ kerepu Sana. F. Jiiki6, zemj 40. Za I'lim grnu
inomci bez korepa Osveln. 7, 18. — b) lada. u
Posavini. F. Hefole. — c) kao mjesno ime: dva
zaseoka u Bosni ii okruyu Done Tuzle. Statist
bosn. 88. 90.

KEREPaSiCA, /. vodenica na kerepu. u Sla-
voniji. F. Hefele.

K^IREPNAK, m. u Vukovu rjecniku: ne§to oko
vodenice. — vidi kerep.

KEREPUH, vidi kerempuh.

KERESTINAC, Kerestinca, m. kajkavski Ke-
restinec, selo u Hrvatskoj u iupaniji zagrebadkoj.
Razdije}. 82.

KERESTOVNIK, m. ime bijci. — U Stulicevu
rjecniku: kerestovnik, trava ,cardoncello, erba'
.senecio', i u Sulekovu imeniku : Korestovnik (nem.
kreuzwurz, mad. keresztfii), senecio (StuUi), Se-
necio L. (Alschinger), c6 Kresnica, Krsnica. 142.

KERESaST, adj. omalen (fiovjek). \>. Stoja-
novic.

KERES-, m. koru§-.

KEREUHA, /. nejasna rijec (u koje su usi kao
u kera, psa ?) o maiki. Skoci macka koreuha,
ogrizo mu oba uha. Nar. pjes. A. Ostojii.

1. KERICA, /. dem. 1. kera. — Obicno u mno-
zini. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (kerice .frangia, guarnimento noto' ,fimbria'
328a), u Voltigijinu (kerice ,frangia, guarnimento,
guarnitura' ,garnirung'), u Stulicevu (uz kere).
U ovacih ricih : . . . kada, kerice, kite, kosti,
ku<5a ... B. Ka§i6, rit. xvii.

2. KERICA, /. dem. 3. kera. — U Vukovu
rjecniku.

K^RINA, /. augm. 1. ker. — U nase vrijeme.
Covjek postade torskom kerinom. Nar. prip. bos.
1, 106.

KERKOVIC, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Dorde Kerkovid, iz Uzica. 1^. Stojanovic.

KERLE, /, pi. (?) selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 68.

KERLEVACkI, tn. prezime. — xvi vijeka.
Gaspar Kerlevacki. Mon. croat. 250. (1550).

KERMES, m. zrnca (uprav osukni crvci, Le-
caniam ilicis L., sto zive na nekoj vrsti hrasta,
Quercus coccifera L.) od kojijeh se pravi tamno-
rumena boja; i plod heke bijke (Phytolacca de-
candra L.) iz kojega se takoder pravi onakova
boja. — vidi i crvac, b), i crvak, 2, e). — ispo-
redi i grimiz. — Bijec je arapska (qirmiz), ali
je dosla preko zapadnijeh jezika. — U na§e
vrijeme samo kod pisaca. — U Sulekovu rjccntku:
,kermes' (,Coccus ilicis'); ,kermeslaus; kermes-
wurm'. Kermes, Phytolacca. Flora croat. 959.
— Ima i rudni kermes mineralnoga postana,
vidi: Rudni kermes (rastodko crvenilo), min. ,mi-
neralkermes', tal. ,chermes minerale'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. kod kermes.

KERMESOV, adj. koji pripada kermesu. — U
Sulekovu rjecniku: kerraesov crvac ,kermes' (.Coc-
cus ilicis'); kormesov hrasb ,kerme8baum' (.Quer-
cus coccifera'); kermesov grimiz ,kermes3char-
lach'.

KERMEZINSKI, adj. vidi grimizan, a). — Od
tal. chermisino. — f7 jednoga pisca cakavca
xviii vijeka. Kermeziuske farbe diku svega grada.

KERMEZINSKI

938

1. KESA, a, b).

M. Euha6evi6 42. Kermezinske farbe u nem
srce bi^e. 74. Kermezinski, grimizni. 171.

KERNIN, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nidkom. Statist, bosn. 76.

KERO, m. ime muSko, mozebiti hyp. Reran. —
U pjesmi crnogorskoj na§ega vremena. I poaijece
Kera Osmanova. Og:led. sr. 12.

KEROSTAC, kferosca, m, vidi kerostat, od cega
je postalo mozebiti isprva kao deminutiv (kero-
statac, kerostaca, pa kerostac, kerosca). — Gen.
pi. kferostaca. — U Mikajinu rjeiniku: kerostac,
cirak .candelabrum', i u Vukovu : ,der leuchter*
,cantelabrum', cf. svijetnak, cirak s dodatkom da
se govori u Dubrovniku.

KEROSTAT, m. candelabrum, svijetnak, cirak.

— isporedi kerostac. — Postaje od srlat. cero-
statum (pi. cerostata. Ducang;e), a ovo je od
grcke rijeci, isporedi novogrd. xr^QoardTrig ,- od
grcke rijeci jamaino ne postaje jer hi prema
grckom xrj- hilo 6i-, nego od latinske preko ro-
manskoga jezika (vidi kod kelomna; radi k vidi
kapula i kimak). — Od xvi vijeka u Dubrov-
niku (u primjeru nije posve u pravom stnislu),
a izmedu rjecnika u Stulieevu (,candelabrum')
Lukijerna kad se uzeze ne stavja se pod kerostat,
ma se stavja svrh kerostata. N. Ranina 178*.
marc. 5, 15. — U Dubrovniku se govori dan da-
naSni i kerostat i kerostac o svijetnaku sto je za
domacu potrehu, a kandilijer (vidi) za crkvenu;
joi se razlikuje kerostat {i kerostac) od kandi-
lijera sto je mani i svijeca se u ii zabada, a ne
nabada kao na kandilijeru.

1. KEROV, adj koji pripada keru (vidi 1. ker).

— U Vukovu rjecniku: ,des spiirhundes' jsagacis
canis*.

2. KEROV, m. pas. u Bosni. — Naiineno po
mnozini kerovi od ker, Hi po drugijem psecijem
imenima, kao bjelov, garov, samsov itd.

KEROV]^!, adj. koji pripada kerovima. — U
Vukovu rjecniku : n. p. trag ,der spurhunde'
jCanum sagacium'.

KERSa, m. prezime u Dubrovniku. — Sad se
obicno kaie Kesa. — Od xviii vijeka. Ovo pri-
kazane Prozerpine pripisah iz rukopisa Antuua
Ker§e g. 1795. u I. Gundulic vi.

KERUBIN, kerubina, m. vidi 2. heruvim. —
Od srlat. cherubinus Hi od tal. cherubino. —
Od XVI vijeka (vidi i kerubinski). Na kojoj samo
stase kerubin. A. Gu6eti6, roz. mar. 130. Prvi
kor naj blize Boga jesu serafini. 2. cherubini . . .
F. Glavini6, cvit. 6^. Vrhu svih korubinov i se-
rafinov. I. T. Mrnavi6, ist. 29. Tebi lijepi ke-
rubini fas i diku pripijevaju. P. Kanavelii, iv.
53. Kerubini i §erafini. P. Posilovic, nasi. 83^^.
Serafina red vi§i osta, pod nim drugi kerubina.
J. Kavanin 49Sa. Koji sidi§ svrhu kerubina. F.
Lastric, test. 851*. Da je postavjen andio ke-
rubin na vrata krajestva. J. Matovi6 453. Kri-
lati kerubini. A Kalid 430.

KERUBINSKI, ad), koji pripada kerubinima

— Od XVI vijeka. I vidje Gospodina na pristoju
kerubinskom. Pril jag. ark. 9, 88 (1520).

KERUSa, /. kudka, iensko paice prema mus-
kome ker. — Akc. se mijena u gen. pi. keru§a

— U Vukovu rjeiniku: ,die spurhiindin' ,canix
sagax femina'.

KERU&IN, adj. koji pripada keruhi. — U Vu-
kovu rjecniku

1. KESA, /. sacculus, marsupium, bulga, kao
mala vreca Hi torbica (moze biti spletena Hi sa-
§vena od kakva tkana Hi od koie) razlidita oblika

i velicine, Uo se nosi uza se, u kojoj se drie naj
desce novci, pa i drugo, n. p. duhan itd. — ispo-
redi desa. — Od pers. kise, tur. kise i kese. —
Od XVII vijeka (vidi kod a, b) bb) i dd)), a iz-
medu rjednika u Bjelostjencevu (,vulga, bulga*.
2. V. mosna), u Voltigijinu (kesa, kjesa ,borsa,
saccoccia' ,beutel'), u Vukovu: 1. ,der beutel'
.crumena, sacculus'. 2. ,der beutel als bestimmte
zahl (500 piaster)' ,crumena, sacculus coutinens
500 piastres'. 3. (po naj vi§e se govori pi. ,kese')
,die patrontasche' ,embolorum theca', cf. pripo-
jasnice.

H. za novce, isporedi tobolac.

a) uopce, u pravom smislu. Pinez sipati u
kesu. P. Posilovi6, nasi. 17b. Judi dade kesu od
jaspri. M. Radnid 140*. Baci golemu kesu jaspri.
S. Margiti6, fal. 205. Ki iz kese vadi vani pjenez.
J. Kavanin 4*. Mloga i fiudna trisak moze ci-
niti, kako se je dogadalo da u kesi rastopi novce
ne iz2egavsi kesu ... A. Ba6i6 443. Napuni
kesu jaspri. J. Banovac, pred. 32. Stap i kesu
baciv. P. Kne2evi6, ziv. 8. U kesi pinezi sazegu
se i obrate u pepeo, F. Lastri6, test. 298*. Oba-
strti kesama gorudim od sumpora. ned. 84. Ima
I'edan kesu blaga. 197. §to godi zaiska ouomu
izvadiv kesu dade. 332. Dobiti dobru kesu pi-
nezi. 405. Poslao me gospodar moj Ele^eo, da
mi dag jednu kesu blaga. 415. Blago kiipit i
saraiiivati u k&s&fh). svet. 81^. U noj 6es na6i
kesu novaca. E. Pavi6, ogl. 557. Ba§ ofiitu nek
stvar prije veli mu se: ,Tako nije', dok svidoke
(novce, metaforidki) on iz kese prid svog' sudca
ne iztrese, a dukati kad govore, opravit se svasto
more. V. Do§en 61'>. Dosta kovat svaki dan
imade, al' u ku6u ni§ta klepat ne6e, neg dru-
gomu, pak u kesu mece. M. A. Re)kovi6, sat.
13^. Kod neg' nadoh do tri kese blaga, pa ih
pustih sebi u nedarca. Nar. pjes. vuk. 3, 8.

b) desto metaforicki znadi novce i blago uopce
Uo ko ima, Hi mjesto gdje hrani novce. i tada
se obicno govori kao o pravoj kesi. an) uopce.
Te zlo i po kesu i po duSu. F. Lastrii, ned.
377. Mnogom bo je draia kesa. V. Dosen 7*.
I kada ti kesa kaSe da ti gladno jato la^e. 87^.
Da se nima sdruze kese. 56b. Kvar zemajski
pla6a kesom (staresina). 221*. Ako bi bio bogat
i mogo stratit od svoje keso. M. Dobreti6 448.
Samo noka mu Sto u kesu dode. D. Obradovic,
sav. 84. Jer imaju ti u kesi ruke. J. S. Re}-
kovic 76. Ako smo mi brada, nijesu kese sestre.
Nar. posl. vuk. 8. Ni mi je (to) u kesu ni iz
kese. 221. — neSto je osobito u ovom primjeru
u kojemu se o deladetu (t. j. o negovu imnnu)
govori da se iz nega mole vaditi kao iz kese:
Bogatac lakom jest kesa poglavica. M. Radnic
356*. — bb) kaze se da je puna (i jaka) Hi
prazna kesa, te znadi: bogastvo Hi siromaStvo.
Do6i 6e dan sudni gdi 6e ve6e vajati . . . du§a
dobra i pravedna nego li ))une kese, M. Div-
kovic, bes. 31a. Samo nek su pune kese, drugo
voda nek odnese. V. Doien 68b. — Samo nek
je kesa jaka . . . 6(Jb. — Prazna kesa gotova
groznica. Nar, posl. vuk. 2h8. — cc) kesu pu-
niti i prazniti (mjeSte ovijeh glagola mogu biti i
drugi ovakoga znadena) znadi: dobivati i troSiti
novce i blago uopce (cesto u zlom smislu, o ne-
postenom dobitku i o rasipnosti). Nit' mogu sa-
vi§e ar6iti, al'ti kesu puniti. I. Anfiic, ogl 103,
Da porobe i odnesu i nabiju svoju kesu. V.
Do§en 239b. Kad povede ve6 u kesu svoju sme6e.
57a. I u kesu prigrabiti 61b. ovakovo je zna-
dene i u ovom primjeru: Juda 6ina§e sam sebi
kese. M. Radni6 31 1*. — Sto se kaje pijanao,
zaSto je u pijanstvu budalasto kesu ispraznio.

1. KESA, a, b).

939

1. KESER

F. Lastrid, ned. 35. Indi kese tresti umi (lini
stare§ina); osini svee:a to razurni. V. Do§en 241''.

— (Id) vezati, zatvorati kosu znaci : ne dati
drugome novca, ne troSiti, a odvozivati, otvorati
kesu: davati, tro§iti. Treti se djavao zcve; ,Za-
vezi kesu', da fcovik tuja ne povrati. M, Div-
kovic, bes. 236»>. Troc^omu (jc djavlu ime) ,Za-
tvori kesu'. J. Filipovi6 3, 152''. Duzan kese
ne vcio. Nar. posl. vuk. 71. (moie se i drugome
zatvoriti kesa ne puStnjuci da §to dade; mogu
aino pripadati i dva prva primjera. Da mu za-
tvori kosu da tude ne povrati. J. Filipovid
3, 152^. Zatvoraju6i kesu gri§aiku. M. Zorici6,
zrcalo. 118). — A vi otvorite va§u kesu i dajte za
liegovu Jubav obilnu Icmozinu. J. Banovac,
pripov. 85. I sve im je kosa otvorena. 117. —
Djavla koji ne da jim da kesu odrise i tude po-
vrate. J. Filipovi6 3, 152b. Da ne driSe nikad
kese, dok §to srica ne nanese. V. DoSen 218*.

— ee) maze se i drugome puniti i prazniti kesa,
dajuci mu obilno novaca tli izvlaceci od nega
novce. Tad likarom puni kesu, krivo pismo da
iznesu. V. Dosen 122''. — Dok ga falom poza-
zvale, da negovu lakso kesu oblakSaju i iztresu.
35a. Dal' se bludnom nia§a kese, da izprazni i
iztrese. 87''. I s prodajom svoga mesa iztresla
je mnogo kesa. lla'». A kada mu on (ludu tr-
govac) iz kese sve do novca vec iztrese. 120''.
Kesu muzevju isprazdhava. Z. Orfelin, podr. 13.

— ff) drzati kesu (od novaca) moze znaciti:
uprav\ati novcima, voditi racune ltd. On dr2i
kesu od novaca, i brine so kako 6e platiti harac,
porezu i ostale dacije. Vuk, iiv. 249. Drzati
kesu (od novaca) ,cassa fiihren'. B. Sulek, rjecn.
kod ,cassa'. — amo moie pripadati i ovo: Juda...
no§ase kesu. M. Radnic '233*.

c) u osobitom smislu (u Turaka) kesa s 500
tursktjeh grosa Hi 2U00 para, pa i sam ovoliki
novae (vidi u Vukovu rjecniku). Doniti du jednu
kesu od 5 stotina grosa. M. A. Rejkovi6, sabr.
20. Za nu dade tridest kesa blaga. Nar. pjcs.
vuk. 3, 413. Evo tebi seset kesa blaga. 4, 114.

b. za duhan. Vadi kesu i duhana rizo. M. A.
Rejkovii, sat. GT*. Tutun^iji kese i kamiso.
Nar. pjes. vuk. 1, 485. Daj ti meni u kesu du-
vana. 4, 476. Duvanska kesa. M. D. Milicevic,
zim. ve6. 245.

c. za fiieke, vidi u Vukovu rjecniku.

d. kao kozana torba, §to judi nasega naroda
(u Hercegovini i u Crnoj Gori) nose, ne na le-
dima nego o lijevom boku objesenu o desnom ra-
menu. amo pripada ovaj prirnjer a jamacno ne
pod c: Te on izvadi fiSek iz kese. Pravdonosa.
1852. 3. — Slicno je i ovo: Ona kesa sto u ka-
tana visi doje ostrag. Vuk, nar. pjes. 3, 399.

e. lovacka torba. — U naSe vrijeme u Dubrov-
niku (obicmje tesa). P. Budmani.

f. zavitak pisma. — u Fosavini. F. Hefele.

g. sito kroz koje se sije psenicno brasno. u
Posavini. F. Hefele. — Ne znam jeli isto ovdje.
Hi osobita sprava kroz koju se vino procjeduje :
Procedivanje vina kroz kesu. P. Boli6, vinod. 2, 6.

2. KESA, /. za zensko zna6i sto i za musko
jkeso'. jPreialosna keso, stisni te gubicine, sto
si i(h) ocokadila ka zedna kobiletiaa'. — U nase
vrijeme u Ltd. J. Bogdaaovi6.

3. KESA, /. naziv za zensko koje je omaleno
i zbijeno. — U naie vrijeme u Lici. J. Bogda-
novi6.

KESANE, n. djelo kojijem se ko kesa, vidi kod
ati se.

KESAR, m. vidi desar. — Ima samo adj. ke-
sarov u narodnoj (?) pjesmi crnogorskoj nasega

vremena. — Vaja da nije narodna rijec, Kesa-
rovi slavni denerali. Nar. pjes. vuk. 5, 265.

KESAROV, adj. koji pripada kesaru, vidi kod
kesnr.

KESAST, adj. postaje od 1. kosa. — U nase
vrijeme.

ii. nalik na kesu. Na vrhu noso kosasto organe

— pra§nico. J. Pan6i6, bot 57. — 1 ado. : kesasto.
,Sva roba stoji na nom kesasto'. ,Na nom sve
stoji kesasto'. J. Bogdanovid.

b. kesasta Sena, kojoj vise dojke kao kese. u
Lici. V. Arsenijevid.

KESAT, adj. bogat, koji ima mnogo novaca
(kesa). — U naSe vrijeme u Lici. vidi kod ke-
sati se.

KESATI SE, kesam se, impf. natjecati se
kesom, novcima; moiebiti i govoriti o novcima,
bogastvu. - U naSe vrijeme u Lici. ,Stari lean
ima lijep krajcar, ali se opot sa Durotom ne
moze kesati'. ,Mu6i brate! stari je lean dosta
kesat' (,begeldet'). .Ostav'te se vi toga kosana:
znadu oni sta imaju i bez vaseg nagadana'. J.
Boffdanovid.

KESEGA, /. Abramis ballerus Cuv., neka riba.

— Od mag. keszeg. — Akc. se mijena u gen. pi.
kesega. — U nase vrijeme, a isinedu rjecnika u
Vukovu (,der weissfisch' ,Cyprinu3 alburnus').
Kesege mu (ribaru) kolo vode a grgcdi glede.
Nar. pjes. vuk. 1, 513. Kesega pobije cijonu mo-
runi. (I mala stvar, kad se jevtino daje, pokvari
cijenu i velikoj). Nar. posl. vuk. 133. Kesoga,
Abramis ballerus Cuv. J. Pandid, ribe u srb. 90.

KE.SEGIJA, m. (u mnozini f.), turski hajduk
na konu. — Od tur. kesigi [uprav jan kesi^i,
onaj koji odrezuje s boka, t. j. kesu), kradtkesa.

— isporedi cese^ija, cesen^ija, deser^ija (deser-
cija). — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika]inu (kod haramija) gdje se naj prije na-
hodi, t u Vukovu (,ein tiirkischer strassenrauber
zu pferde' ,latro tuicicus equo vectus'). Za§to
je zlocinac, kesedija, te na skodu dobru opce-
nomu. F. Lastrid, ned. 142. Svaki cas ceka da
de ga 8 kose^ijom nesreda susresti. D. Obra-
dovid, basn. 173. Rece Marko Musi kese^iji.
Nar. pjes. vuk. 2, 407. Smail-aga dode, Rusto
dode i dovodi trista kesedija. 4, 485. Postase
joj sinci kese^ije. Nar. pjes. juk. 90. I u Tu-
raka ima ajduka, koji se obidno zovu kese^ije,
no oni idu na konma i ne kriju se tako kao
srpski. kesegije su se poslije posjednega nemac-
koga i turskog rata u Madedoniji bile uzmlozile
na ijade. Vuk, dan. 2, 94. FazlibaSa je bio ve-
liki .kescgija' ili lupe2. M. D. Milidevid, pomeuik.
2, 220.

1. KilSER, m. alat u drvodje(e (vidi u Vu-
kovu rjecniku). — Tur. keser. —isporedi deser.

— Akc. se mijena u gen. pi. kesera. — Od xvn
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (,a8cja, do-
labra') gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu
(,ascia, dolabra' iz Mikajina), u Vukovu: 1 ,eine
art zimmeraxt' ,asciae genus, dolabra'. keserom
se ne sijece kao sjekirom i bradvom, nego od
prilike kao motikom, a s druge strane ima kao
podugacke usice kojima se klini zabijaju, kad se
zgrade daskom ili sindrom pokrivaju. 2. ,(scherz-
haft) der barf ,barba'. Jednom im se slomi neito
na plugu i Icu posju kudi da donese keser. M.
D. Milidevid, ziv. srb. 1, 15. Keser, orude §to
rabe tesari za dubjene 21ijebova. u Posavini. F.
Hefele. Keser, arch. ,queraxt', v. teslo. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. — U prenesenom smislu
znaci: brada, ali samo u §ali (vidi u Vukovu
rjedniku).

2. KESER

910

KESTENA

2. KESER. m. krtol spleten brulom. Slovinac.
1880. 389.

KESERI, in. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrehaikoj. RazdijoJ. 71.

KESERIG, m. prczime. — U nase vrijeme. Ni-
kola Keseric. Rat. 335.

KESEROV POTOK, 7n. sclo u Hrvatskoj u
iupaniji mudrusko-rijeckoj. Razdije|. 58.

KijSEROVIC. m. prczime. — U nase vrijtme.
Matea Savi6 iz Sevarice otpu§ta Lazara Kesero-
vica iz apsa. Glasnik. ii, 1, 177. (1808). Obren
Keserovid iz Uzica. 1^ Stojanovid.

KESferiNA, /. augin. 1. kesa. — U Vukovu
rjecniku.

KESEZICA, /. dem. kesega. — U Vukuvu rjec-
niku.

KESICA, /. dem. 1. kesa. — isporedi desica.

— Od XVII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu.

a. M pravom smislu. — Nemam slucajno iiri-
mjera; samo u znacenu kao kod 1. kesa, g: Cidit
ju (vodu) kroz nike kesice. M. Radnid 298*. I
u kesico ravnomerno luetni. Z Orfelin, podr.
147. — Amo pripada i ovo (u nase vrijeme kod
pisaca). u ^ulekovu rjecniku: Papirua kesica
,papierdiite'.

b. mosne (scrotum) u djeteta. — Kao pristoj-
nija rijec. — U Vukovu rjecniku: boli dijete ke-
sica jhodensack' , scrotum' kod kesica.

e. anthera, u cvijecu ono gdje stoji prasak,
isporedi prasnica. — U naSe vrijeme kod pisaca
(po nem. staubbeutel). Prague kesice (,die staub-
beutel' ,antherae'). G. Lazid 96. Prajak kesica.
P. Bolid, vinodj. 2, 414.

d. neka bi}ka. Kesica, Capsella bursa pastoris
Much. (Samobor, Karlovac). Kesica majke Bo2jo,
Capsella bursa pastoris L. (Rossi, Karlovac). B.
Sulek, im. 142.

KESICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 71.

KESIM, m. nesto §to se placa kome za -uzivane
ill korist sto se itna od 6ega §to je negovo a ima
se u svojoj oblasti, isticuci da ono sto se placa
hiva svagda jednako (n. p. svake godine) bez ob-
zira vece ili mane koristi sto se od onoga tma;
moie znaciti i onaku pogodbu (u primjiru u Vu-
kovu rjeiniku kod 1 kao da stoji adoerbijalno).

— Tur. kesim, cijena. — isporedi dosim i cesam. —
U nase vrijeme, a izmedu rjeenika u Vukovu (I.
jOiue bauschsumme' ,aversio' s primjerom ; Vlaska
plada turakome caru kesim, t j. osjekom. — 2.
,miethe fiir den fruchtg:enuss' ,aversio pro usu-
fructu' ,die meist in einem theile der frucht
selbst bosteht' s primjerom: Dao krave pod
kcsiin). Kupi maslo po kosimu. Pjev. crn. 52".
Ubio dipcija raja kravu svojega age, pa kad je
aga do§ao u je^en da mu dade od krave kesim,
ka/e mu dipcija, da su kravu izjeli vuci. Nar.
prip vrd 84. Postane srpsko despotstvo pol
turskim kosimom. Vuk, dan. 2, 76. Zomja se
daje u kesim i prima pod kesim. V. Bogisid,
zborn. 476. Kad se uzmo vo na priplod, onda
se ka2e: uzeo pod kesim. 481. Kad ko dade
ovce ca ispafeu pod uvjetom da mu je glavnica
osigurana, tad se to zove kesim. 492. Ko uzme
ciju stoku pod kesim ili u nopogib. zakon. 112.
Imao hijadu ovaca toliko po kesimu. Bos. vila.
1892. 57.

KESIMaCa, /. krava, ovca, koza Sto se daje
u kesim. — U naSe vrijeme, a izmedu rjecmka
u Vukovu (ovca koja se dade pod kesim ,ein
schaf das fiir den fruchtgenuss abgegeben wird'

.ovis po usufructu praestanda' s primjerom iz
narodne pjesme: I on kupi turske kesimade).
Koji goni pasi kesimade. Nar. pjes. vuk. 4, 447.
I ostade krava kesimaca 5, 499. Sve prodaSe
turske kosiraace. Ogled, sr. 194. Kad aga preda
na(?) ove kesimade, i slucajno bi koja krepala,
mora dipdija da agi donese od ne kozu, da ga
boje uvjeri da je vi§e iive nema. V. BogiSid,
zborn. 491. Nestade nam kona po livada i po
po)u krava kesimaca. 492.

1. K^SITI, kesim, impf. svagda s objektom
zube, otvorati usta (uprav same usne) i tako po-
kazivati zube; kaze se o 6e\adetu i o zivotini,
n. p. 0 ieladetu (kao podruglivo) kad se sinije,
0 psu kad se jedi i prijeti. — isporedi kediti,
keziti. — Nepoznata postana, mogla bi biti ono-
matopejska rijec. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kesab, u aor. 2 t 3 sing, kesi, u part,
praet. pass, ke^en; u cstalijem je oblicima onaki
Kaki je u inf. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeenika u Vukovu (t. j. zube ,die zahne weisen'
.ostendo dentes, ringor')

a. aktivno. (Lisica se) srdila na n i kesila
zube Vuk, poslov. 104. Jo§ su (zubi) bje|i 1
strvniji bill u Jamoka harna Turbedara, kad ih
kesi na krsta nekoga. Osvetn. 6, 47.

b. sa se, rejleksivno, znaci sto i kesiti zube.
— U Vukovu rjecniku: ,lachen und die zahne
weisen' , ringor'. — Starica se jos vedma ke§ase,
pa produzavase Saputujudi . . . Srp. zora. god. 1,
sv. 8, str. 160.

2. KESITI, kesim, impf. iti za poslom. — na
^ipanu. Slovinac. 1883. 231.

KfcsiZUB, m. covjek koji jednako kesi zube
(n. p smijuci se). — U Vukovu rjecniku: koji
se jednako smije ,der lachlustige (schimpflich)'
,risor' s dodatkom da se govori u Risnu.

KESO, m. Sa^iv nadimak za dojka, koji ne umije
gubica pritegnuti. — Va^a da je ippkoristik od
kesizub. — U nase vrijeme u Lici. ,Zalosni keso,
pritegni te gubidine, §to si i(h) vavije okesio!'
J. Bogdanovid.

KESONO&A, m. dovjek koji nosi kesu. — U
jednoga pisca xviii vijeka. (Redoonik) koji bi
u putu uzeo svitovnaka da on jaspro troSi na
ime redovnika, jer tada ovi svitovnak koga zove
Marchant kesonoSom ... P. Filipovid 11.

KESTEN, kestena, m. Casianea vesca Gartn.,
drvo i plod. — Od tur. kestane. — isporedi
kostan. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
astalijem padezima. osim nom. (i ace.) sing , gen.
pi. kestdna, niozebiti i loc. sing, kestdnu (ih ke-
stenu?). — Od xviii vijeka, a izmedu rjeenika
u Vukovu: ,die kastanie (osterr. die kesten), baum
und frucht' ,castauea'. — Kruh se cini od voda,
to jest od kestdna, boba itd. A. Badid 307. Naj
prije dini se kruh od voda, t. j. od kesteni, boba,
;&ira i drugi. J. Banovac, razg. 226. Ako du
pudi kao nonacet kesten u ieravici. D. Obra-
dovid, sav. 34. Puci de kao (neuadet) kesten (u
vatri). Nar. posl. vuk. 267. Kosten (mad. keszten),
Castanea vesca Tourn. (Pandid), v. Kostan. B.
Sulek, im. 142. — Ima i drugo drvo i plod Sto
se zove divji kesten. Divji kesten ,die rosska-
stanio' ,Aesculus hippocastanum'. G. Lazid, ist.
142. (da se od ovoga razHkujc moie se pravi
kesten zvati i pitomi: Pitomi kesten ,die ochte
castanie' ,Castanea vesca'. G. Lazid 157). — 1
kao mjesno ime: Kesten, brijeg kod Cerevida. M.
Medid.

KESTENA, /. ime nekakvoj planini — U na-
rodnoj pjesmi naSega vremena, i otale u Vukovu

KESTENA

941

KETITI

rjedniku (Kestena planina). I Eestena visoka
planina. Nar. pjes. vuk. 3, 62. I Kestena nad
morem planina. 3, 63.

KESTENAK, m, selo u protopresviteratu pla-
sfanskom. §em. prav. 1878. 66.

1. KESTlfcNAR, kestendra, m. corjek koji pro-
daje kestene (mozebiti koji ih peic i prodaje pe-
iene). — V Vukovu rjedniku: koji kestono pro-
daje ,ka8tanienverkaufer' ,qui castaneas vondif.

2. KESTENAR, m. selo u Bosni u okrugu bi-
haikom. Statist, bosn. 56.

KESTENARICA, /. zensko celade §lo prodaje
kestene, isporedi kestenar. — U Vukovu rjeiniku :
,kastanienverkauferin' ,mulior castaneas vendi-
tans'.

KESTENARKA, /. vidi kestonarica. — Akc.
se mijena u gen. pi. kostfenaraka. — U Vukovu
rjecmku uz kestenarica.

KESTENAST, adj. koji je sliean kestena
(plodu) ; u kojega je boja kao u luske od kestena
(ploda). — Nacineno u na§e vrijeme. — il Sule-
kovu rjecniku : ,kastanienartiff' ; ,kastanicnbraun ;
kastanienfarbiff' ; kestenasta kosa ,kastanienhaar'.

KESTENCIC, m. dem. kesten. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Dajde i meni cdan kestencic, kada
i(h) toliko imas'. J. Bogdanovid.

KESTEN6iJA, m. vidi kestenar. — Postajc
od kesten turskijem nastavkom ^i. — U Vukovu
rjedniku.

KESTENIBAC, m. selo m protopresviteratu bu-
dadkom. §om. prav. 1878. 68.

KESTEN16, m. dem. kesten. — U Vukovu
rjecniku.

KESTENIK, kestenika, m. kestenova suma. —
U VukoV'U rjecniku: ,der kastanienwald' ,casta-
netum'.

KESTENKA, /. ime ovci. u Bruvnu.

KESTENOV, adj. koji pripada kestenu. — U
nase vrijeme. Prutova topolovijeh, Jeskovijeh i
kestenovijeh. D. Danifiic, Imojs. 80, 37. Kesto-
novo drvo. P. Bolic, vinod. 1, 202. Kestenovo
gjive. Oblaj. i u Sulekovu rjedniku: kestenovo
masti (boje) .kastanienbraun; kestenov hrast ,ka-
stanieneiche' (,Quercus castanea'); kestenova mast
jkastanienfarbe* ; kestenova zemja ,kastanienland'.
— / kod mjesnoga imenn : ivestonovo Korito,
zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj.
Razdije}. 41.

KESTENOVAC, Kestenovca, m. mjesno imc.

a. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijedkoj. Eazdije}. 59.

b. selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist,
bosn 53.

KESTENOVINA, /. drvo od kestena. — U Su-
lekovu rjedniku: ,kastanienholz'.

KESTEN, m. vidi kesten. — U Stulicevu rjec-
niku: v. kostan s dodatkom da je uzeto iz gta-
gojskoga bukvara.

KESTENACA, /. neka bi]ka. Kestenafia (er
je koren kao kesten i sladak. Durante), Ornitho-
galum L. (Durante). B. Sulek. im. 142. — /
vrsta kruSke. Kestenaca, kruska. Bastaj, Da-

ruvar.

KESTENAK, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrukko-rtjedkoj . RazdijeJ. 59.

KESTENAR, m. neka bilka, vrsta hrasta. Ke-
stenar, Quercus sessiliflora sphaeroearpa (Ettin-
ger, Bjelovar). B. Sulek, im. 142.

KESTENE, n. coll. kao plur. kesten. — U

Vukovu rjedniku. — I kao mjesno ime: Keste6e
Debelo, zaselak u Hrvatskoj u Supaniji modrusko-
rijedkoj. Razdije}. 55, vidi Debelo Kestene.

KESTlU, Jrt. prezime. — xvn vijeka. Od niene
Osman-odabaSo Kestida Dubico grada. Starino.
11, 134. (1679). 149. (oko 1676-1692).

KHSTISTE, n. mjcsto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Niva u hestistu. Sr. nov. 1866. 312.

KESTOZUB, m. vidi kesiznb — U Vukovu
rjedniku: koji kesi zube, vide pestozub s do-
datkom da se govori u Grnoj Gori.

KE8UKINA, /. augm kosa. — U Vukovu rjed-
niku.

KESAGIJA, /. vidi kagagija. D. Popovid, tur.
rec. glasn. 59, 123.

KESEJ^TS, m. selo u protopresviteratu mo-
hadkom. Seta. prav. 1878. 42.

KESeROV, adj. luk kegerov, vidi Jutika. —
Samo u Mtkalmu rjedniku kod Jutika i luk. —
Bijed nepoznata postaha: ne moie biti ni od
mag. keserii, gorak, ni od tur. keSver, mrkva.

KE&INGI, Ke§inaca, m. pi. selo u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj. Razdije}. 132.

KE§IR, tn. vidi keser. u Posavini. F. Hefele.

KESKE, kesketa, n u Vukovu rjecniku: ,eine
speise von weizen und floiseh' ,cibi genus (so-
lemnioris)'. Naj prije se senica otrijebi da u noj
ne bude niata do samoga zrna, po torn se u stupi
obije, te spade }uska s lie, pa se onda s koko-
sima ili s ovcijim mesom tako ukuha u kotlu da
se meso sve raspadne; onda se kosti povado na-
po}e, a meso se lopaticom tako izmijeSa s onom
raskuhanom senicom da se nimalo ne poznaje;
po torn kad hoce keske da se jode, vade se po
nekolike kasike u tigan te se pogrije. — ispo-
redi ceske. — Od pers. tur. kosk, keskok, jed-
mena kasa.

KESKEND, m. selo u protopresviteratu mo-
hadkom. Sem. prav. 1878. 42.

KESTEI^fE, n. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Vinograd u Kestenu. Sr. nov. 1874.
109.

KETEN, m. vidi doten. — U na§e vrijeme, a
izmedu rjednika u Vukovu (s dodatkom da se
govori u Hrvatskoj). Povjesmo ketena . . . Ma-
gazin sr.-dalm. 1867. 68. Keten, Ian. u Lici i
Slavoniji. F. Hcfele. Koten, (turski), Linum
usitatissimum L. (u Slavoniji), v. Ceten. B Sulek,
im. 142.

KETENISTE, n. niva na kojoj je letos keten
rastao. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.

— vidi deteniste.

KETENOVI61, m. pi. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 97.

KETENOVO BEDO, n. gora u Bosni. Glasnik.
22, 3.

KETEUS, m. nekakva igra (pies). — Od mag.
kettes, igra gdje dvoje igra. — isporedi ketu§a.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu
(,eine art serbischen tanzes' .choreae serbicae
genus'). Gdi satiri s nimfam keteu§ igru vode.
M. Katancic 46.

KETINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijedkoj. Razdije}. 57.

KETIS, m. nekakva mjera. — Ne znam ni
pravoga znadena ni postana; moze biti od ma^.
ketto, dva. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Devet ketisa sahtijana. Starine. 11, 127. (1679).

KETITI, ketim, impf. damati, damiti. — Ne-

KETITI

942

KICO§El!fE

poanata postana, isporedi arb. k'et, mirim, k'etem,
mirim se, §to vafa da postaje od lot quietus,
tal. cheto (vidi G. Meyer, etymol. worterb. der
albanesischen spr. 224). — U nase vrijeme u
Bosni i u sjevernoj Dalmaciji. Starac pred ku6om
keti (carai). Nar, prip. bos 1, 7. Turci kete u
bedenu tvrdu. Osvetn. 3, 59. A ni turske ne
gutile dijke, a nit' no2i ne ketili Juti. 7, 35. Svi
do zore prhnuli u klance, pa kotili i sabah uzeli.
7, 45. Osudivaju6 naj siromaSnije da mnogo
dneve u varo§u i u gradu kete. M. Pavliuovid,
razl. spis. 244.

KETKLIN, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Ketklin. Mon. croat. 304. (1597).

KETRIOA, /. vidi detrica.

KETUS, m. ortak. — Fo svoj prilici od mag.
kettoa, blizanac. — U Bjelostjencevu rjccnilcu:
ketu§ ili pajda§ vu kakvom dohodku, hasno etc.
,sociu8, censors, compos, partiarius'. vidi i: ketus,
ortak (rije6 iscezava) u poslu za zamjenu. u Bi-
stracu. F. Hefele.

KETUSA, /. vidi keteus. Ko od svatova bo6e
da igra s mladom taj da vise pa igra, i to se
obicno igra ketuse. Vuk (?), zp. 318.

KETVI, m. ili f. (?) pi. ntjesno ime — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 134.

KEVA (Keva), /. ime zensko. — U Vukovu
rjecniku.

KEVAC, Kevca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
poiarevackom. Livada u Kevcu. Sr. nov. 18t53.
376.

KEVERI^, m. (?) ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Keverist. S. Movakovid, pom. 134.

KEVKATI, kevcem, impf. vidi kevtati. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
lavkati) s dodatkoin da se nalazi u pisca Babica
(xviii vijeka). Kevce kao pagfie lovafcko Nar.
bl. mehm. beg kapet. 99. 386. Kevce kao stene.
U Bosni u travnickom okrugu. D. Surmin.

KEVi^ANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 53.

KEVTANE, n. djelo kojijem se kevce. — U
Vukovu rjecniku.

KEVTATI, kevdem, impf. gannire, nekijem oso-
bitijem nadinom lajati ispustajuci cesto ali ne
jako glas kratak (cuti je od prilike kao kev);
ovako laje lovacki pas kad slijedi po tragu kakvu
divjac. — isporedi kevkati, stehtati, stektati, §te-
cati. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
kevtab, i u ger. praes. kevcudi; u ostalijem je
obhcima onaki kaki je u inf. — Jamacno je rijec
onomatopejska (od kev, vidi sprijeda). — U naSe
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,befzen
wie ein spiirhund (klaffen)' ,latro ut canis sagax,
gannio'. — Slugala pudiicu kako kevde. Bos.
Vila. 1892. 372. ,Dizi se u lov, eno ti ved kuja
po glavici kevde'. J. Bogdanovid.

1. KEZA, f. §a}iv nadimak za zensko koje
vavije drii zube iskeSene. ,OIazi, vraSija kezo,
tu si zube iskezila'. — U naSe vrijeme u Ltd.
J. Bogdanovid. — Postaje od keziti se.

2. KEZA, /. u jednom primjeru nasega vre-
mena: Tu se tikve, tu se vode krade, s vedeg
glada i kezam se sklada. Osvetn. 4, 3. gdje sam
fisac tumaii: keza == prase godi§nace. — ispo-
redi kezme.

KEZENE, vidi ke2ene.

KEZER, m. nadimak u Dobroselu. M. Medid.
KEZIU, m. prezime. — U naSe vrijeme. Jovan
Kezid. Rat. 141. Ilija Kezid. 208.

KEZITI SE, kezfm se, impf. vidi kesiti se (kod
kesiti). — U nase vrijeme.

KEZJACiStE (cakavski Kezjacisde), n. mjesto
na Krkn. — xv vijeka. Kezjacisde. Stat. krd.
ark. 2, 295. (1443).

KEZME, kezmeta, m. mlado prase] kozle. —
isporedi 2. keza. — U nase vrijeme. Kezme,
mlado prase, po§to prestane biti ddojde. Zemjak.
1871. 2. Kezme, nazime (svinde). Xi. Stojanovic.
— Kezme, kozle. M. Pavlinovid.

KEZME^i, m. sajiv nadimak za omaleno ce-
jade. — isporedi kezme. — U nase vrijeme u
Lici, ,Ma de je ono cura, de je ono jo§ za udaju,
ono e kezme}'. ,Ma eli, molim te, da se onaj
kezme| zeni?' J Bogdanovid.

KEZMES-BRADA, /. od persijskoga ,kesme',
kosa kudrava, lazna kosa ; persijsko ,kezme§,
znaci : kriv, izvijen, zavojit. D. Popovid, tur.
red. glasn 59, 122.

KEZO, m. hyp. Kezun. — U pjesmi crnogor-
skoj nasega vremena. Tako Kezu Bog i sreda
dade. Ogled, sr. 471.

KEZONA, m. za masko znaci sto i za zensko
,keza'. — U nase vrijeme u Lici. ,Stisni gubice
ti kezona'. J. Bogdanovid.

KEZUN, m. muski nadimak. — U naSe vrijeme
u Crnoj Gori, a izmedu rjecnika u Vukovu. A
na ime Grujicin Kezune. Ogled, sr. 471. , Kezun'
je jamadno nadimak. Vuk, iiv. 97.

KEZUNOV, adj. koji pripada Kezunu. Hasan
Kezunov. Vuk, 2iv. 97. Od Perise Kezunova.
V. Vrcevid, niz. 83.

KE^A, /. reku malom 2enskom djetetu ; kdja.
u Lici. V. Arsenijevid. — isporedi 1. keza.

KEZENE, n. djelo kojijem, se ko kezi. — U
nase vrijeme (grijeskom kezene). Inace je neno
smesene slatko, a sad je ono gadno kezene. Srp.
zora. god. 1, sv. 5, str. 106. A starica sa ne-
snosnim kezenem pribli^i se. god. 1, sv. 9, str.
100.

KE^ICA, /. dem. ke2a. u Lici. V. Arsenijevid.

KEZINA, /. izrest na drvetu, s koje drvo ostaje
cvoravo i nevajalo. M. Pavlinovid.

KI, ka, ke (ko), pron. vidi koji.

KIG, interj.

a. rijec (naj cesce djetina) kojom se pokazuje
divjene na nesto dobro sto drugi ima ili sto se
samo pomine u govoru. ,Kic! i ja bi zno tako'.
,Kic! lasno je tebi govoriti §to modes'. — U na§e
vrijeme u Dubrooniku. P. Budmani.

b. vidi 1. kid.

KICE]^, m. clitoris (va}a da je izopaceno od
,sikij' a uije nemadka rijec). — na Bradu. V.
To mid.

KICIN, m. nerast. Ororovid.

1. KICOb, m. trossulus, mladic Sto se kiti t
gladi i razmece. — isporedi gizdelin, fidfirid. —

Va^a da je srodno s glagolom kiditi (vidi 1. ki-
diti se), isporedi i kicejiv i kidejati se. — U
na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ein
zierling (vom manne)' ,qui mollius incedit'. —
Nekakav ladar vozio, bio mlad i kico§. Nar.
prip. vrd. 165.

2. KICOS, m. ime pasuju, koji je erven i bijel.
U Srijemu. M. Medid. — Bice tsta rijei §to 1.
kicos u prenesenom smislu.

KICOSa, /. ime krmadi. Bastaja, Daruvar.
KICOSENE, «. djelo kojijem se ko kicoSi. —
U Vukovu rjecniku.

KICOSlTI SE

943

1. KICKATI

KiCoSlTI SE, kicoSim se, impf. odijevati se
i raditi kao kicoS. — U Vukovu rjeiniku: ,sich
zieren' ,mollius incedo'.

1. KIC (i kic), interj.

a. rije6 kojoin ae meded iz jame izazivjo, ,Kic
mejo na mej^dan!' — U na§e vrijeme u Lici. J.
Bogdanovid.

b. vox qua taurus ad coitum incitatur.

2. KlC, m. hatina. — Vala da je postane kao
kod 1. kijak i kijaca. — Nijec Je novoslovenska.
— U Bjelostjenievu rjecniku: v. macel, i u Stu-
licevu: v. bat is Bjelostjenieva.

KICAC, ki6ca (i), m. nejasna rijec u narodnoj
poslovici naiega vremena: kao da je neHo gore
nego kila. jeli postalo od 2. ki6? Nad kilom
ki6ac. (Refio se za coeka koji je sto osobito).
Nar, posl. vuk. 168.

KICANIN, m. iovjek iz Kika. V. Arsenijevii.
J. Bogdanovid. — Mnosina: Kidani.

KI6ANKA, /. zensko celade iz Kika. V. Arse-
nijevid. J. Bogdanovii.

KICaTI, kicacu, impf. camiti (n. p. iekajuci
§to Hi koga Sto ne dolazi). — U nase vrijeme u
Dubrovniku, a izmedu rjecnikn u Stulicevu (gdji
je zabilezeno i kao dugo: kicati ,ad fastidium
usque expectare'). Kicati, kidam, biti osamjen.
,Ostavio si me onamo da kicam'. ,Kicam u sobi
svaki dan dvije tri ure'. M. Milas.

KICAVA, /. mjesno ime. — Potvrden je satno
adj. kiSavski (koji pripada Kicavi) u spomeni-
cima XIV vijeka. Drzavu zemje Kifiavskyje.
Spom, stoj. 20. (1318), Drtzavu zemje kycavt-
skyje. Danilo 114. Vk diBzave oblasti kycavb-
skyje. 137.

KICAVSKI, adj. vidi kod Kicava

KICE^ATI SE, kic^Jam se, impf. razmetati se,
haniti se kao kicos. — U juznijem krajevima. —
isporcdi kiciti. Neki mu poruci da je za to na
brlinu Sto je mnogo pio; drugi, za to sto se
mnogo kiceja. V. Vrcovic, igr. 14.

KIC]E^.ISTVO, vidi kicejivstvo.

KICE^IV, adj. vanus, ambitiosus, tast (o 6e-
jadetu koje se ponosi i razmece radi tjelesne }e-
pote, radi lijepa odijela itd , koje radi i trazi
da ga drugi hiale itd. ; a oho, ponosan moze biti
i covjek radi svoje vrijednosti, zasluga itd.) —
isporedi ki6ejati se. — Ima i u ruskom jeziku
KiiHAHBhui. — U nase vrijeme, a izmedu rjedntka
u Vukovu (jhochmiithig' ,8uperbus' s dodatkom
da se goiori po jugozapadmjem krajevima, cf.
ohol, ponosit). Vjeri se nekakav miadid vrlo
slaba zdravja, a siromah i odved kicejiv, pa da
pokaze tazbini da je zendil . . . Nar. prip. vrc.
48. ,Bula je ta lepa, pametna, kicejiva i puna
muha'. F. Kurelac, dom. ziv. 21.

KICe^jIVSTVO, n. osobina onoga koji je ki-
cejiv. — U Vukovu rjecniku (gdje stoji kicejiatvo,
ne znam jeli stamparskom grijeskom Hi je Vuk
zhi\a tako cuo rijei) : ,der hochmuth' ,superbia'.

KiCEllsfE, n. djelo kojijem se ko kici. — Sta-
riji je oblik (u knizi ptsanoj xvii vijeka crkve-
nijem jezikom) kicenije. Imeti ot razuma ki6e-
nije. Glasnik. 22, 215. (1614— 1646). Podaje bez
kicena. J. Eajic, pou6. 2, 87. Poslije jo§ neko-
liko kidena i nedkana uslisi molbu. V. BogiSid,
zborn. 580. vidi i kod 1. kiditi se.

KICER, m. u planini nakiden kuk. M. Pavli-
novid. Prokrdena je cesta kroz zivac nad ki-
dore. rad. 85. Poglavita cesta penala se uz ki-
dere nad valovito more. 166. Na omaku kicera
i sunovrata. razl. spis. 421.

KI6eRI, »«. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko -rijeikoj . RazdijeJ. 47. — isporedi kider.

KICEVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu va]evskom.
Zabran u Kicevu. Sr. nov. 1867. 482.

KICICA, /. dem. kika. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,die krone am
pferdefuss' , corona'. 2. ,der busch' , crista' s pri-
mjerom iz narodne pjesme: De se popni jeli na
ki6icu (vidi kod b). 3. ,das tausendguldon kraut'
jGentiaiia centaurium Linn.' cf. kitica. 4. (u
Srijemu) vide pisajka.

a. M pravom smislu. Uze glavu za kidicu Mirko.
Osvetn. 2, 151.

b. vrh na drvetu (gdje je gusto Usee, pa je po
torn slicno kosi na (udskoj glaoi). De se (ovako
je u Vukovu rjecniku, a u pjesmi stoji, vala da
Stamparskom grijeSkom da se) popni jeli na ki-
dicu. Nar pjes. vuk. 3, 133.

c. na konskoj nozi mjesto straga viSe kopita,
gdje su duge dlake. Pade krvca konu do kidica.
Nar. pjes. horm. 1, 216. Pa udrite kona po ki-
dici. Bos. Vila. 1886. 61. Sve du tvoje noge sa-
rezati, sve detiri noge do kidica. U Hrvatskoj i
Slavoniji. Nar. pjes D. Surmin.

d. po predasnem znacenu (kod c), gUzan,
ilanaic na ^udskoj nozi. — na Krku.

e. pisajka, vidi u Vukovu rjecniku. — U ovom
primjeru vafa da znaii sto i kist: Slava onome
koji je kidicom svojom mogao nagnati i tanano
platno da nam zivo i redito kazuje sto je bilo
nekad! M. D. Milidevic, pomenik. 5, 643.

f. ime bi}ci. Kidica, centaurea minor (S. Bud-
mani), Erythraea centaurium Pers. (Pandid), v.
Kitica. B. Sulek, im. 143.

g. ime mjestu u Srb>ji u okrugu pozarevackom.
Niva u Kidici. Sr. nov. 1875. 760.

KICIC, w. prezime. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Tako vide Kicid-Useina. Nar.
pjes. juk. 549.

KlClTl, kicira, impf. vidi 5. kediti i kesiti. —
U naSe vrijeme. ,Ni§ta i ne radi, nego vavije
odima kici u zenu, da mu ne bi kud sa odiju
saSla'. — M Lici. J. Bogdanovid. — Kiciti, kicim,
smijati se te da se vide zubi. U nase vrijeme u
Stonu: .Statu kidis zube." — Sa se, refleksivno.
,Kicis se, a majka ti stoprva legla u greb*. M.
Milas.

1. KICITI SE, kidim se, impf. elatum ince-
dere, ponositi se, razmetati se, baniti se. — liijee
je utara, isporedi stslov. kyditi s^, rus. KiiuHTbLH.
Cime se kidila. J. Raj id, boj. 87. Gordo se
kici svojom silom. pouc. 2, 82. Kad ste se vi
po Nemadkoj girili i kidili. M. D. Milidevic, po-
menik. 3, 389. ,Pod'o se momak ved kiditi i no-
gavice zatezati, vajda bi so 2enio'. ,Okani se,
zeno, nije meni do kidena, ved do drugije mojije
sto muka'. J. Bogdanovid.

2. KICITI SE, kidim se, impf. coire (de tauro
cum vacca). — isporedi 1. kid, b. — U naSe
vrijeme. Na Evaru. F. Kurelac, dom. 2iv. 23.
Na Bracu. V. Tomid.

KICIZUB, m. dovjok koji se odved smije. —
U Stonu: ,Pravi si kidizub'. M. Milas. — vidi
1. kiditi se.

KlClZUBA, /. zenska koja rado kici zube (smije
se). — U Stonu: ,Hajde, jadna kidizubo!' M. Milas.
— isporedi kidizub.

KICKANE, n. djelo kojijem se kiika. — U
nase vrijeme u Lici.

1. KICKATI, kidkam, impf. govoriti kid (vidi
1. kid, a i b). — U na§e vrijeme u Lici.

2. KICKATI

P44

KICENKA, c

2. hiCKATi, kickam, impf goniti, tjerati (va}a
da je ista ri.jec sto ] . ki6kati). — Od xviii vijeka.
S nogami kickan bi kakono zivince. P. Knczevid,
osm. 293. ,Nemoj me kickati na se, jer (5es upa-
ziti ka si me kicka'. J. Bogdanovid.

KICKI, adj. koji pripada sclu Kiku. V. Arse-
nijevid. J. Bogdanovic.

KICKINA, /. vidi Kicanka V. Arsenijevid. J.
Bogdanovic.

1. KICMA, /. dorsum, leda, hrbat. — Va^a da
je od tur. kyc, strazna strana. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide leda).

a. sa znacenem sprijeda kazamjem. Kad mu
(konu) mastna po kicmi se slaze (dlaka). J. 6.
EeJkovi6 277.

b. vidi kicmenica. Kicma, ime kosti hrpte-
lifaci, grebenici, §iski. u Lici. F. Hefele. Kicma,
hrptenica i u ribe. Suna. Kicma, zool. (kicme-
nica, hrptenica, grbina, greben, povor), lat. ,co-
lumna vertebralis' ,wirbelsaure, riickgrat', tal.
,spina dorsale'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. —

Kfl/a da je i ovdje isto znacene: Mlogi svoju
kicmu junak slomi. I. Zanicid 232.

2. KICMA, /. kosa (na glavi), isporedi kika
s cim je jamacno istoga postana. — Najednom
wjestu XV vijeka. Bicag snam, ki visase o stup,
podri ga, kidmu zdup Oloferna jednom a drugom
rukom lup kla. M. Marulic 51. — Va(a da je i
ovo ista rijee (u prenesenom smislu) ; Kicma, resa
u kuruze. Peskovec.

KICMASA, /. neuredena vojska. — Nepoznata
postana, va^a da je slozena rijec od kic (?) i masa.

— U nase vrijeme u Lici. — Kicmisa, , irregu-
lars truppe'. u narodu se ,kicmasa' naj vise po-
mirie od 1848. ,Ja sam bio u pravoj vojsci a
ti si bio u kidmasi'. J. Bogdanovid.

KICMEN, adj. koji pripada kicmi (kicmenici).

— Nacineno u nase vrijeme. Kidmen, zool. .riick-
grat-' (in zus.); kicmena mozdina (hrptenaca),
lat, , medulla spinalis' ,riickengrat'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.

KICMENICA, /. columna vertebralis, spina
dorsi, M covjeka i u vtiijeh iivotina (kicinenaka,
kraUjesnaka) kao kostani stup koji je kao sre-
dina svega kostura, i sastoji se iz probusenijeh
kostiju slozenijeh jedtia za drugom tako da sa-
cinavaju cijev (u kojoj je mozdina), hr(p)tenica,
hr(p)tenaca, kralijc§. — isporedi kicmenaca. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der riickgrat' , spina dorsi'). ( Vuk) slomi kic-
meuicu. Bos. vila. 1886. 36. Kicmenica, kicme-
naca, grbenaca ,columna vertebralis'. J. Pandid,
zoolog. 94.

KICMENACA, /. vidi kidmenica. — IJ Vukovu
rjecniku uz kicmenica.

K1CMENA.K, m. viSa hvotina ito joj u tijelu
ima kostur 8 kicmenicom. — Nacineno u naie
vrijeme. Kicmehaci ,vertebrata'. J. Pandid, zoolog.
153. Kidmenaci (pi ), zool. (hrptenaci, krajeznaci),
lat. .vertebralia' ,wirbelthiere, knochenthiere,
riickgratsthiere , skeletthiere'. B. Sulek, im.
znanstv. naz.

KiCO, m. dovjek koji se rado smije. — U nase
vrijeme u Stonu: ,Kido je, da te Bog saduva."
M. Milas. — Hyp. kidizub.

KICAN, m. tme muSko. P. M. Nenadovid,
mem. 6.

KICANKA, /. kita (na fesu). — U nase vrijeme.
Na glavi svaki nosi ves i pokracu svilenu ki-
danku. M. D. Milidevid, zim. ved. 209. Ves
8 malom crnom kidankom. omer. 22. Na glavi

veliki ves s dugom plavom kidankom. zlosel.
131. Na glavi je nosio crveni fes s plavom,
raspredenom kidankom, pomenik. 2, 242.

KICE, m. coll. od kita (naj cesce grane i Usee).
— Stariji je oblik kitje. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (kitje ,rami, piu rami
insieme' 605b) j « Stulicevu (kitje ,plures rami').
Vazese kitje od datala. Bernardin 67. joann.
12, 13. Njeci sijocijehu kitje od stabar. N. Ea-
nina 89^. matth. 21, 8. Kitje drijeva gustoga
listja. 162^, levit. '^d, 40. U cvijetju i u kitju.
M. Vetranid 2, 288. Jos zeleno listje ne pokriva
kitje. P. Zoranid SS**. Od dubja kad kitje plab
vjetar nakrede. A. Sasin 271. Imamo krsiti kitje
i granje od dubja. M. Divkovid, bes. 347. Bla-
gosovi, molimo, Gospodine, ovo kitje palme all
masline. I. Bandulavid 80*. A premda mu
(panu) kide hud dlovik obori, neto j' primalide,
opet cvit otvori. D. Barakovic, vil, 81.^ Jer ze-
leno kitje vazda bit ne more. 165. Satori su
izvezeni zelenoga dubja kitje ... I. G-undulid
377. Bistra rijeka s vede traka u dubravu gustu
nlazi, od sundanijeh ka ju zraka cestijem kitjem
cuva i pazi. 402. Dvori se od dvora kitdem
razstavjaju. I. ,T. Mrnavid, osm. 80. Gusto kitje
dubja ovoga. G. Palmotid 1, 130. Bje§e prodol
u torn mjesti, kojoj zolen vijenac mili puni kitja
brijezi cesti bjehu okolo udinili. 3, 20*. Bjese
zelen stabar gusto kitje svud okoli raSirio. 3, 132'>.
Ter sjedeci tu pod kitjem lijepa bora i velika...
3, 145*. Pocese ni.siti svakoga kitja gran. B.
Krnarutid 34. Sterudi po putu maslinu i kitje.
S. Margitid, fal. 186. I satire i faune, gdje se
zivijem kitjem krone. J. Kavanin 80*. Koji ki-
tjem od lovora cela imase sva obvita. 176*.
Kitje otrovno masti i place. I, Dordid, ben. 201.
Drugi sicahu kide palma. J. Banovac, blagosov.
193. Grane od drugoga kitja. A. Kanizlid, bo-
gojubn, 248. U razdijenju od kitja i palmi. A.
d. Costa 1, 256, Kitje, u Zagrebu granje sto se
mece pred kude na Brasandevo, nem. ,laub'.
Nikdir gore bez kitja ni. Jadke. 6. Visoko je
hrastje, siroko je kitje. 19. — Od cvijeca. Li-
vade ove naresene razlikoga kitjem cvijetja. G.
Palmotid 2, 20. Medu koje razlikoga izmijeSase
cvijetja kitje. 3, 102*. Svaki od vas sgar donesi
kitje cvijetja razlikoga. 3, 195''. Mnogo bi
spoznat u sjemenu lijepe vodke, kitje cvijetja, ze-
lenilo listja, vrijezene od granica. B. Zuzeri 343.

KICEN, vidi kod kititi.

KICENA, /. ime sto se daje nekijem domacijem
zivotinama (ienskijem) kao ud mtla. a) kokosi.
Bastaj, Daruvar. — b) krmaci. Orabovica, Sla-
tina.

KICENI, m. ime jarcu. Bastaja, Daruvar. —
isporedi kidena.

KICENICA, /. ovu sam rijed duo pri sarani-
vanu (ukopu) jedne djevojke. sestra te umrle dje-
vojke place i ovako za nom bugari : ,Jo sejo
moja, jo kidenice moja!' J. Bogdanovid.

KICeNKA, /. supstantiv nadinen od kiden na-
stavkom tka. — U nase vrijeme.

a. iensko koje se mnogo kiti. — U Vukovu
rjecniku (gdje je onako tumaceno) : ,ein zierling
(von frauen)' ,quae mollius incedit'.

b. ime kravi, ovci, kuzi. Bastaja, Daruvar. —
isporedi kideni, kidena.

c. nekakva kapa s kitama. — Izmedu rjednika
u Vukovu: t. j. kapa ,eine art miitze mit quasten'
(kite) jtiarae genus' .dergleichen besonders die
hajduci tragen'. Hajduci u nase vrijeme u Sr-
biji nosili su , . . na glavi ili delepo§e ili fesove

ki6enea, o.

945

KIDATI, 2, b.

ill svileue kape ki^enke od kojijek su svileue
kite visile s jedne strane niz prsi i koje je osim
nih slabo ko nosio. Vuk, iiv. 268.

d. vrsta jabuke. Bastaj, Daruvar.

KIGElSfE, n. djelo kojijem se kiii. — Stariji je
oblik kidienje. — lemedu rjednika u Stuliievu
(grijeSkom kitjene) i u Vukovu. Ja put zlo6udi
nih ne perim, da samo onogaj hitra kidenja. M.
Maruli6 3. Ponositi se kidenma upenganijem.
M. Radnid 287'>, Imati ha)ina ne radi kitena,
nego radi pokrida nagote. J. Rajid, pou6. 2, 140.
I od ovuda se odito vidi, koliko vrlo malu brigu
va}a da imamo u kideiiu tila. D. Rapid 36. Niki
6ega rad kidena vrze. J. S. Rejkovid 123.

KI6ICI, m. pi. uglovi kod drvenih kuda. u Stoj-
dragi. F. Hefele.

Kl6l(!;, m. prezime. — U Danicidevu rjecniku:
KydidB, medu }udma koji po zapovijesti carice
Milice pokazivaSe medu konuSku bjeSe od Svr-
fiina ,Kididi. (Kikikt) Bogdanb' (Men. serb. 264.
god. 1389—1405). — Moze se iitati i Kikid.

KI6IN, m. ime nerastu. Bastaja, Daruvar.

k16o, m. niu§ki nadimak. — U Vukovii rjei-
niku s dodatkom da se govori u Cmoj Gori.

Kl6uRICI, m. pi. u Danicicevu rjecniku : Ky-
duridi, vlasi kraja bosanskoga Tvrtka Tvrtko-
vida: ,Kiduridi' (Spom. sr. 1, 91 god. 1406).

1. KIDA, adv. vidi 1. kad. — -i- je pisano
mj. h. — U Danidicevu rjedniku: kyda, gledaj
k&da: Kida vtvemo (Men. serb. 86). Kida se
kltne (36 god. 1253). samo u tom jednom spo-
meniku.

2. KIDA, /. nekakva igra (s kapom). — U naSe
vrijeme. Svine pasla dva djetida vela . . . igrali
se i kide i klisa (kida, igra s kapom). Osvetn. 4, 1.

KIDANCISCE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
krajinskom. Niva u £idan&i§du. Sr. nov. 1875.
159.^

KIDAlSfE, n. djelo kojijem se kida. — Izmedu
rjednika u Stulicevu (,avulsio, extirpatio, eradi-
catio etc.') i u Vukovu (1. jdas entzweireissen'
,ruptio'. — 2. jdas ausmisten' ,purgatio stabuli').
Ujalovjeno uvrtanem, tucenem, kidanem ili ve-
zanem. £>. Danidid, 3moJ8. 22, 24.

KIDAONICA, /. rupa na kosari kroz koju se
dubre baca na po}e (kad se kosara kida), vidi
kidati, 1, a. — U nase vrijeme, a izmedu rjed-
nika u Vukovu (gdje je onako tumaceno): ,ein
loch bei welchem der mist aus dem stalls hinaus-
geworfen wird' ,hiatus ejiciendo e stabulo fimo'.

— Ne imade kada traziti vrata, nego na kidao-
nicu se provude. Nar. prip. bos. 1, 112.

KIDAST, adj. u Stulicevu rjecniku: v. kidav.

— nepouedano.

KIDATI, kidEm, impf. ejicere, avellere, discin-
dere, naj starije je znaiene: izbacivati, ismetati
(naj desce s objektom gnoj, dubre). — -i- stoji
mj. praslavenskoga j. — Akc. se ne mijena (aor.
2 i 3 sing. kida). — Bijee je praslavenska u zna-
cenu sprijeda kazanome, isporedi stslov. kydati
(u jednom primjeru s objektom govna), novoslov.
kidati (gnoj), rus. KH^aTi,, 6e§. kydati (cesto s ob-
jektom hnuj), po}. kidad (gn6j).

1. aktivno.

a. izbacati, izmetati gnoj (dubre) Hi uopce sto
necisto. — Izmedu rjednika u Mikajinu (kidati
gnoj ,purgare stabulum'), u Bjelostjenievu (kidam
,fimum, stercora ejicio*), u Vukovu (n. p. kosaru,
dubre ,an8misten' ,purgo stabulum*).

a) uop6e. aa) u pravom smislu (u prvom pri-
mjeru metaforidki). Teiko 'e kidat svu utrobu,

IV

muduo je, mu6uo grijeh smicati, kad se u uarav
ved obrati. J. Kavanin 8b. I Lucifer po Aih
kida smrad, ki mu se s drijev odkida. 449^. —
bh) u prenesenom (metaforidkom) smislu: objekat
je neHo umno sto se shvaca kao nedisto. aaa)
objekat je neSto §to se javla rijedima, (isporedi
stslov. kydati imena, psovati), n. p. psost. Svake
nepo^tene psosti na n kidahu. I. T. Mrnavid,
osm. 171. — zlo u istom smislu. Sfe na iene
zlo kidati. J. Armolusid 18. — zao glas. Bidi
ta§de izmisli^e za zal na me glas kidati. A. Vi-
tajid, ist. 125b. — l&i. Govore la2 prokletu na
pravednih i kidaju. A. Vitaiid, ist. 91*. — bbb)
objekat je jed, demer. Ni dopusti da na istoga
svoj uzmoze jid kidati. A. Vitajid, ist. 112^. Da
sotonska zloba kleta na te demer svoj ne kida.
ostan. 6. — u ovom primjeru kao da znadi : ume-
tati. NosiS )ubav straSnoj 2abi, jid u srce ka ti
kida. A. Vitajid, ostan. 24. — ccc) objekat je
tuga (iz srca). Svakojaku 2ivcem 'z srca kida
tugu. M. Kuhadevid 34.

b) izbacivati gnoj iz kosare, i tako distiti ko-
Saru. aa) objekat je gnoj, vidi u rjednicima. —
bb) objekat je ko§ara, te je znadene : distiti ko-
§aru od gnoja, vidi u Vukovu rjedniku.

h. vladeci silom diniti da se Mo raspukne, rae-
dere, razdvoji. — vala da je postalo od predai-
•Aega znadena tijem sto, kad se Sto baca, odjcfuje
se od nedega s dim je bilo zdruieno. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjednika u Belinu (,8trappare'
,avello' 711b), u Volti^ijinu (,8trappare, lacerare'
jzerreissen; herabnehmenO> w Stulicevu (,vellere,
avellere, divellere, extirpare, eradioare'), u Vu-
kovu (,reissen' ,rumpo').

a) avellere, abrumpere, vidi dupati, otkidati.
Ne pristajud razvr2ene kidat vlase. Or. Palmotid
3, 130b, Ter dim otac bradu kida. J. Kavanin
236». Uda ki nesvijesne cida zlode tvo'a nemilo
kidat hode. 393b. Kidati vlase ,strapparsi i ca-
pelli' ,lacerare crines'. A. d. Bella, rjedn. 169*.
Kidajud vlase leleka i bugari. I. Sordid, uzd. vi.
Oua kida derdan ispod vrata. Nar. pjes. vuk.
1, 602. Brzo dorat vranca sastigao, na sapi mu
glavu naslonio, agi kida kite na pojasu. 3, 397.
Ka je goder do§la, vsaka ro£u kida. Jadke. 169.
Koji bi podeo kidati gro2de prije vel. Gospodi-
nadne. PravdonoSa. 1851. 32. Za Sto si mu (do-
kotu) razvalio ogradu, da ga kida ko god prode?
D. Danicid, psal. 80, 12.

b) scindere, discindere, lacerare, laniare, vidi
raskidati. Koji (medvid) srdit bisno kida. V.
Do&en 15b. Koguta li mri^u kida? 92b. Sre-
bma sedla lom}abu, zladeue uzde kidahu. Nar.
pjes. vuk. 1, 304. Da ga kida lav og6ena zvjerka.
Nar. pjes. petr. 3, 333. — Metaforidki. Tako
linac pravdu kida i brez straha i brez stida. V.
Dolen 248*. s objektom srce, delude, znaci: vrlo
muditi. Ali nije ni bolest . . . koja bi se mogla
u pored staviti s }utom bolesti koja mi po tvojoj
milosti srce kida. I. M. Mattel 58. A jad srce
ko noz kajen kida. Osvetn. 1, 32. Svijest dista
nevjestu ne kara, no je teSka kida miso stida.
1, 26.

c) dirumpere, vidi prekidati. Kidaju mu meso
i zile. D. Basid 55. — Metaforidki. ^ivot Judaki
smrt 2ie i kida. P. Kanavelid, iv. 154.

3. sa ae. — u svijem je primjerima (osim naj
prvoga kod a) znadene prema 1, b.

a. pasivno. Kad se koSara kida. Vuk, rjedn.
kod kidaonica. — Kad se kida (list duhana) . . .
J. S. Rejkovic 80. Bogme gospodine! pri iivotu
se ruka i noga kida. Pravdonoga. 1852. 83.

b. refleksivno. — Izmedu rjednika u Vukovu
(1. ,rei8sen' ,rampi<. 2. kida se dovjek u. p. od

-fc 60

KIDATI, 2, b.

946

KIHATI

kake muke, od brige ili od velikoga posla ,sich
in beschwerlichkeit befinden' ,laboro'). a) u
pravotn smislu, pucati, otkidati se, prekidati se.
Tanka se preda ne kida neg debela i zlo opre-
dena. (D). Poslov. danic. De je tanko onde se
i kida. Nar. posl. vuk. 74, — b) u prenesenom
smislu, vrlo se truditi i muciti (o trudu i o ia-
losti i 0 jedu). Kidaju se, sto ne mogu sav svet
obajmiti. J. Eajid, pouc. 2, 127. Al' se (nena-
vidos) zaman grize i kida. N. Mar6i 67. Ah
pnca mi srce, kida mi se od zalosti. D. Basic
52. Kida mu se srce od bolesti. 268. Da se
udij kidam i zestim. M. P. Sapfianin 1, 51. IjiUdi
se kidaba od prevelika rada. S. Matavn}, novo
oruzje. 94.

c. reciprocno, svadati se, hiti se. Ove dvije
pohlepnosti sasma se meda sobom rva i kidajn.
V. M. Gaceti6 145.

KIDAV, adj. koji se lako kida (cupa, prekida).
— isporedi kidast. — U Stulicevu rjccniku : ,quod
facile avelli, eradicari potest'. — nepouzdano.

1. KIDAVICA, /. cesto kidane. — Samo u Stu-
licevu rje6niku: ,freqaens fractura'.

2. KIDAVICA, /. petiolus, drzak Hi badr]ica
na treini. — Samo u Stulicevu rjecniku: kida-
vica od triSne ,grappa, manico di cerase' ,pedi-
culus'.

KIDISATI, kidiSem, pf. udariti, navaliti (na
koga). — isporedi kindisati, keisati, krdisati. —
Akc. se mijena samo u aor. 2 i 3 sing, kidisa. —
Bijed je tuda nejasna postana: moie biti od tttr.
qynamaq, muHti, nava^ivati, Sto hi se potvrdilo
oblikom kindisati; neki misle na tur. qajmaq,
ubijati, i na tur. qyjmaq, sjeckati, Matzenauer
na gri. xvd'dCco, psovati, ruiiti. — moze biti da
je ovaj glagol od qynamak, a keisati od qajmaq
t7t od qyjmaq. — U Vukovu je rjecniku zabije-
ieno da je imperfektivni glagol, ali je u prvom
izdanu stajalo da je perfektivan; tako je i u
drugom izdanu o keisati i o krdisati. ako se pre-
gledaju primjeri, naci ce ih se nekoliko u kojima
je perfektivan, a nema nijednoga u kojem bi tre-
balo da je imperfektivan. — Od xvm vijeka, a
izmedu rjeinika u Vukovu : jgewaltsame hand
anlegen* ,vim infero' s primjerom : Hoce sam sebi
da kidi§e, i iz narodne pjesme : Ko bi mogo bratu
kidisati? (Nar. pjes. vuk. 2, 44). a) uopce (ne
izrice se na koga se udara), I joSte nismo jednoga
smetnuli gospodara, a drugi ho6e da kidi§e.
Glasnik. ii, 3, 110. (1708). Ako ti je zao kidi-
sati. Nar. pjes. vuk. 2, 44. Mene, brate, dodi-
jase Turci, kidisali su cetiri strane. 4, 336. Cr-
nogorci hrabri kidisali. 5, 372. No je turska sila
kidisala. Pjev. cm. 244*. No hajduci boje kidi-
saSe. Ogled, sr. 112. Crni6ani u to kidisali. 174.
Tad Piperi od svud kidisaSe. 184. Jelid niSe,
sjeklica kidiSe. Osvetn. 4, 26. — b) ce^ade ili
drugo na Sto se udara izrice se: aa) dativom.
Ne da Milo§ Leki kidisati. Nar. pjes. vuk 2, 240.
Pa mu gore kidisaSe Turci. 4, 442. Trgovci
mu za dug kidisaie. Nar. pjes. juk. 520. Ali
kad joj se mu2 probudi i ne nade punane sto
(cekina), kidiSe joj tako da je pogubi, te ona od
straha baci na n one cekine. Nar. prip. vuk.
139. Malo docnije, vrati se, i kidiSe vladici u
spavadu sobu. M. D. Milidevid, pomenik. ?j, 441.
— kidisati sebi znaii: ubiti se. ,Ja se natrag
nedu povratiti no du sama sebe kidisati' (govori
djevojka). Nar. pjes. vuk. 3, 542. tako je i ovo:
Svakojako sam naumio ^ivotu svome kidisati.
Nar. prip. vuk."^ 221. — ono na sto se udara
nije decade. Te su nasoj kidisali kuli. Nar. pjes.
vuk. 4, 451. Da je lija kidisala ^egovu braSnu.

Nar. prip. bos, 1, 75. — bb) dkuzativom a prijed'
logom na. Silna deca baba poslusase, te na svoju
sestru kidisase. Nar. pjes. vnk. 2, 287. Vodo-
nosa pak spusti dngume na kaldrmu, §6epa obra-
micu za jedan kraj, i kidisa na onoga, koji mn
je rekao : ,Fa}en Isus !' M. D. Milidevid, omer.
76. Kako se usudiste kidisati na doveka oru-
zana, a u sobi? medudnevn. 208. I odista ki-
disu (Turci) na Marka, koji se uzme braniti dim
je mogao. pomenik. 5, 823. Kidisati na nu, kao
na bijelu vranu. Nar. bl. mehm. beg kap. 380.
Na Mijata kidisaSe Turci. Bos. vila. 1889. 75.

— c) kao prelazni glagol s objektom juri§. Do
nekoliko dana desi se s ovim naSim sirakom te
juris kidisi. (juriS kidisati u Boki znadi: nasr-
nuti ,a8saltare'). Pravdonosa. 1851. 8.

KIDISA, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula
Kidisa. Mon. croat. 257. (1556).

KID^ilV, adj. koji se lako kida. — U naie
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (n. p. preda
,was gern reisst' ,quod facile rumpitur'). MuSko
mi cedo pla§{ivo, tanka mi preda kidjiva. Nar.
pjes. vuk. 1, 409.

KIFINO SELO, n. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 120.

KIFLA, /. nemacki hlebac zavinuti kao rog.

— Od nem. kipfel. — U naSe vrijeme u Srbiji.
Ali, dero, pomisli samo, da svaki dan grizeS koju
kiflu. M. D. Milidevid, medudnevn. 266.

KIFJ^IN, m. vidi kifla. — U nase vrijeme na
Bijeci. F. Pilepid.

KIH, m. samo u Stulicevu rjecniku: v. kihane.
KIHAC, kihca, m. kihane (Sto se jednom kihne).
i — U naSe vrijeme u Istri. Kihac ,8ternutatio'.
D. Nemanid, cak. kroat. stud. 19.

KIHACA, vidi kijaca.

1. KIHAJ, /. vidi 2. kihaj. — U Stulicevu
rjecniku uz kihane s dodatkom da je uzeto iz
Belina rjecnika u kojemu nema ove rijeii, — ne-
pouzdano,

2. KIHAJ, m. vidi kihac. — Samo u Stulicevu
rjecniku uz kihane.

KIHALAC, Kihaoca, w». (kajkavski) Kihalec,
selo u Hrvatskoj u iupaniji zagrebaikoj. Raz-
dijej. 64.

KIHANE, n. djelo kojijem se kiha. — Stariji
je oblik kihanje. — V Vrancicevu rjecniku: ki-
hanje ,sternutatio' ; u Mikajinu: kihanje kod ki-
havica; u Belinu: kihanje ,8tarnutatione' ,ster-
nutamentuiL.' 7Ct7a ; u Bjelostjencevu : kihane, ki-
havica ,sternutatio, sternutamentum' ; u Jambre-
sicevu; u Voltigijinu ; u Stulicevu; u Vukovu.

KIHATI, kiham (kisem), impf. poSto se jednom
duboko vukao u prsi disanem vazduh, ispuStati
ga nehotice, silovito 8 bukom, radi nekoga Skak-
[ana u nosu, kroz nos, a desto ujedno i kroz
U8ta. — -i- stoji mj. praslavenskoga y. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. kihajfi (ali
kiSfi), u aor. kihah, u impt. ki§i (ali kihaj), u
ger. praes. kihajudi (kiSfldi), u ger. praet. kf-
havSi, u part, praet. act. klhao; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Rijed
je praslavenska, isporedi stslov. kyhati, malorus.
Ktixaxu, rus. inxaxb, 6eS. kychati, po}. kiohad.
radi korijena vidi kahnuti. — isporedi i snskrt.
kSu, kihati. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,sternuere'), u Mikafinu (kihati, kihnuti ,sternuo'),
u Belinu (kihati, kiham ,starnutare' .sternuo'
707a), u Bjelostjenievu (kiham, kiSem ,8ternuo'),
u JambreSiievu (kiham ,8ternuo'), u Voltigijinu
(kihati, kiham i kiSem ,starnutare, starnutire'

KIHATI

947

KIJACA

lUiesseu'), u iituli6evu (kihati, kiiiam ^ateruutare,
sternuere'), « Vukovu (kihati, kibam ,nie88en'
,8ternuto').
1. aktivno.

a. u pravom znaienu. A§te hoSteSi kihati
mnogo. Sredovjefcn. lijek. jag. star. 10, 108. Koji
ki§u6 poprdava, odlahfia mu bojom glava. P.
Vitezovi6, cvit. 124. Ki§e§, kad se obu^ujeS. J.
Kavanin 58^. Kiha sve ob jednoga. (Z) Poslov.
dani6. Od negova pra da se ka^je, ki^e, a i suze
polete. D. Popovi6, poznav. robe. 350. — Meta-
foridki. VidiS, bolan, da ti je nazebla pu§ka, te
tako fino kiha. V. Vr6evi6, igre. 71. — I o ii-
votini. Kad kiha kao da muna sijeva. D. Da-
ni6i6, jov. 41, 9.

b. u prenesenom smislu, izbacivati na silu neSto
sto se utelo, pa po tome: biti testoko pedepsan
za kakav yrijeh. Dobre kuse ki tu kiha rob u6i-
nen svoga griha. J. KavaAin HH^. Kihaie on
to (plati6e, skupo ^.e ga stati). Nar. posl. vuk.
134. Samo za to §to te je uplagio, kiha<^e ro-
bijom. Srp. zora, g. 1, sv. 5, str. 98.

c. u jednom primjeru xviii vijeka nije subjekat
cejade nego ono §to izleti is nosa kad se kiha.
Smrad od sumpra, ki se uznosi, 1 ki iz vraSijeh
nozdrv kiha. J. Eavai^in 397*.

'4. sa se, refleksivno, bez aubjekta: kihati se
kome, kihati icopce, Hi osjecati potrebu kihana.

a. u pravom smislu. — u Stulicevu rjecniku:
kihati se komu uz kihati.

b. u prenesenom smislu. Ma sto vam se ua
krajeve ki&e. Osvetn. 3, 22. Pa je (tikvu) tebi
za potprahu dava, neka ti se u nevo}i kiSe. 3, 22.

KIHAV, adj. koji dini da se kiha. — U StU'
licevu rje&niku: ,sternutamenta exoitans'. — ne-
pouzdano.

1. KIHA VAC, kihSvca, m. neka bi^ka koja dini
da se kiha (tli se tako misli). Kihavao (kiha-
vica, kijavica), slov. kihavec, rus. "uixoTKa (Ve-
ratrum), 6e§. kychavka, keychavka (Veratrum,
Helleborus), slfe. kychavica, poj. kichawiec (Achil-
lea ptarmica), helleborus albus (Bjelostjenac),
Veratrum album L. (8ab}ar). B. Sulek, im. 143.

2. kIhAVAC, kihSvca, m. vidi 1. kihavica. — U
naSe vrijeme u Istri. Al' me je kihavac spopal!
NaSa sloga. g. 14, br. 11, str. 44.

1. kIhaVICA, /. (6esto) kihane Hi potreba
kihana. — U Vukovu je rjeiniku drukiiji akcenat:
kihavica, ali va}a da je Vuk svagda 6uo kijavica
gdje se du]ina glasa i slabo poznaje ispred j. —
lemedu rjedmka u Mikajinu (kihavica, kihanje,
kihnutje, kahnutje ,sternutamentum, sternutatio'),
u Belinu (,8tarnutatione* ,sternutamentum' 707*),
u Bjelostjenievu (kod kihaiie), u JambreSidevu
(,8ternutamentum'), u Stulicevu (,frequentia ster-
nutandi, crebra sternutamenta'), u Vukovu (,das
niessen' ,sternutatio'). A isto tako ni judska
zijehavica, kihavica . . . Nar. prip. vr6. vm. —
J kao bolest, coryza, nazeba u glavi (uprav u
nosu), isporedi balaban. u Sulekovu rjecniku:
,8ohnupfen'.

2. kIhaVICA, /. neka bi]ka Sto 6ini da se
kiha. — Izmedu rjednika u Belinu (,8tarnutella,
spezie d' erba, che fatta in polvere, fa starnutare
chi la prende in naso' 707*), u Volti^ijinu (,star-
nutella' ,me88"wurze'). Kihavica, rus. HHxoTHaa
Tpasa, sternutella (Aquila i Bu6), Achillea ptar-
mica L. Kijavica, ptarmica (u sinskom ruko-
pisu, Durante), sternutamentaria (Durante), Achil-
lea ptarmica L. B. Sulek, im. 143.

KiHAVKA, /. vidi 1. kihavac. Kihavka, Ve-
ratrum album L. (Sab|ar). B. dulek, im. 148.

KIHNU(!)E, n. djelo koj^jem ae kihne. — Sta-
riji je 06WA; kihnutje. — V M.ika]inu rjeSniku:
kihnutje kod kihavica, i u Stulidevu: kihnutje.

KtHNUTI, klhuem, pf. kihati, kad kihane biva
samo jedan put. — isporedi kahnuti. — Akc. kaki
je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim pre-
zenta. — Moie biti rijed praslavenska (ali je po
svoj prilici postala poznije nego kahnuti, i to od
kihati), isporedi rus. iHxnyTt, iei. k^chnouti, kej-
chnouti, po}. kichn^d. — IJ naSemu sejeziku javja
od XVII vijeka, a izmedu rjednika u Mika^inu
(kod kihati) gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,starnutare' .sternuo' 707*), u Volti^ijinu (v.
kihati), u Stulicevu (,8emel sternuere'), u Vukovu
(,niessen' ,8terDuto'). Kada bi koji kinno. M. A.
Ee}kovi6, sabr. 12. Koji gleda u sunce a ne
kine, od Aega se pazi. N. Palikuda 65. Kihnu
dijete sedam puta. D. Danicid, 2car. 4, 35. Srbin
ima obi5aj re6i: ,Bo2e pomozi!' i prekrstiti ae...
kad ho6e da uzjaSe na kona i kad kihne. Vuk,
2iv. 297. Be&e se u Sali onome koji kihne.
poslov. 89.

KIH66aTI se, vidi kihotati se.

KIHOTATI SE, kihodem se, impf. vidi kiko-
tati se. — U naSe vrijeme (u jedinotn je primjeru
inf. kihodati prema praes. kihodem). Lasno je
sluSati ludosti i kihodati se besposlicama. V. Vr-
devid, niz. 323.

KIHBA, /. Cicer arietinum L., slani grah, vidi
grab, a, b'). — Od nem. kicher. — U Bjelostjen-
6evu rjecniku: kihra, sodivo ,ervum', i u Stuli-
cevu: ,ervum* iz Bjelosljendeva. Kihra (kihra,
cicer), ervum (Bjelostjenac), Lathyrus oicera L.
B. Sulek, im. 143.

1. KIJ, m. dekic, majic. — -i- stoji mj. pra-
slavenskoga y. — Bijei je praslavenska, isporedi
stslov. kyj, rus. Kia, ceS. kyj, po}. kij ; isporedi i
lit. kujis. — Va}a da je isti korijen (ki.) kao kod
kovati. — Samo u jednom primjeru xv vijeka, i
otale u Daniiicevu rjedniku : kyj ,malieu8'. Jedan
kij srebrtnt. Spom. sr, 2, 73. (1420), t jos u ru-
kopisu XV Hi xvi vijeka (kao oruije). SritoSe se
i kopji udri§e se i kopja slomiSe, rogate kije tr-
goie i liimi po deset krat udriSe se. Aleks. jag.
star. 3, 295.

2. KIJ, m. mjesno ime. — V Daniiidevu rjed-
niku : selo ,Ki' dade kraj bosanski TomaS Ostojid
s gradom Kjudem sinovima vojvode IvaniSa Dra-
gisica (Mon. serb. 489 god. 1446) kod kyj.

KIJTA, m. ime musko. — O Vukovu rjedniku:
Klja Osjeklija s dodatkom da je stajada rijed i
8 primjerom is narodne pjesme: Generao Kija
Osjeklija, on otide ieer Bajnoj Luci.

KIJA-, vidi kiha-.

KijABITO, n. vidi kijavito.

KIJAC, kijca, m. promunturium, ovako se zovu
tri rata na otocima Krku i Cresu. — isporedi
rat, rt. — ,Et' je pod Omiijem nizak, na kraju
gotovo kano Silo tanak, a ,kijac* je uzviSeniji,
prema kraju ni2i, gdje se svrSava poviSom gla-
vicom. I. Mildetid. — Po svoj prilici postaje od
1. kij (va}a da kao dem.), i znadi rat slidan de-
kicu.

KIJAOa, /. clava, batina ali debela i cvorava,
i deb}a na kraju kojijem se udara. — ■ isporedi
1. kijak. — Akc. se mijena u gen. pi. k!j&6&. —
Kao da je augm. 1. kij. — U Bjelostjendevu i
u Jambresicevu rjedniku pisano je kihada, pa po
prvome i u Stulicevu i u Volti^ijinu. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Bjelostjendevu: ki-
haia, to}aga ,clava, teres, fastis ad gimilitudinem

kijaCa

948

KIJAVICA

clavae capitatus'. 2. kihaca (nekoji pi§u kiafia),
nakosanka, buntafia ,clava, 1. baculus nodosus'
(gdje 86 naj prije nahodi), u Jambre§icevu (ki-
hafia u latinskom rjedniku kod clava), u Voltigi-
jinu (kihaca , clava, mazza' ,koule'), u Stulicevu
(kihaCa, v. kiafia ; kiaca ,baculus nodosus' iz Hah-
deliceva), u Vukovu (vide kijak). ZametnuvSi je
(bukvu) na ramo kao kijafiu. Nar. prip. vuk. 2.
Kijada, ime §tapu koji ima na kraju cvor. u
Lici. F. Hefele. — I u osobitome znacenu u Lici.
Drvena buia nasadena na podugafiak stap zove
se kijafia. takom kijafiom lupaju po vodi strasedi
ill plase6i ribu i pijore u sak ili mrezu. ,Ode
onaj u ribu ili u pijore, kako se kijacom zavrga'.
J. Bogdanovid.

KIJACAR, m. covjek (vojnik) koji nosi kijacu,
koji je oruian kijacom. — m JambreSicevu rjei-
niku kod clavator (u latinskom dijeluj.

KIJAVICA, /. dem. kija6a. — U Vukovu rjee-
niku.

KIJA.6i6, m. dem. 1. kijak. — U Vukovu rjec-
niku.

KIJACINA, /. augm. kijaca. ,Zavrga se kija-
&inom pa ode u pijore'. J. Bogdanovid.

KIJACKI, adv. kao kijacom (n. p. kad se bije
kundakom od puske). — U nase vrijeme, a iz-
meSu rjednika u Vukovu (gdje je akcenat kao da
je adjektiv): kljS,6ki ,wie mit einem kniittel' ,cou
faste' s priinjerom: Udario ga puskom kijacki
(,init dem kolben'). Turci nisu teli pre ostaviti
Sanca, dok nisu Srbi stall se s nima biti pus-
kama kijafiki. Vuk, grad. 108. Te ga primlate
puSkama kijacki. dan. 3, 207. A on raspali
puikom kijacki po glavi. M. D. Mili6evi6, po-
menik. 1, 41.

KIJAFET, m. odelo, spoJasAi izgled. D. Po-
povi6, tur. reS. glasn. 59, 124. — Arap. tur. qy-
jafet. — isporedi kijavet.

1. KIJAK, m. vidi kijaca. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,der kniittel'
jfustis').

a. Jt pravom smislu. Ja pravim drzalicu, a ono
se nacini kijak : ja kijak i volim. (Kad coek pocne
§to da ucini, pa se okrene na neSto drugo sto
mu je gotovo milije od onoga Sto je mislio da
ufiini). Nar. posl. vuk. 109. Nakasao kao pas
na kijak. 137.

b. u prenesenom smislu.

a) kolad sto se mijesi u Srbiji na badni dan,
vaja da je nalik na pravi kijak. Kolac koji se
za muSko zove ,kijak' a za ^ensko ,pletenica'.
M. D. Milidevi6, 2iv, srb. 1, 46.

b) onome koje je oSiSano pjevaju djeca: ,§i§ak,
br jjak, tatin kijak !' — vaja da za to sto je s osi-
sanom glavom nalik na pravi kijak.

c) hodeS kijak!, nema od toga niSta (toga nema§
ili toga ne moieS ucimti). - obscoene? — ispo-
redi Sipak. — U Vukovu rjecniku kod kijak:
hodeS kijak ! ,du bekommst es nicht, thust es
nicht* ,non tibi succedet'.

2. KIJAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. M. D. Milidevid, srb. 707.

KIJAMi^GIJA, m. kaze se ii varoSima za onoga
koji donosedi Sto na prodaju udara svom trgu
preterana cenu. S. Novakovid. — Od kijamet
8 turskijem nastavkom ^i (uprav koji cini buku,
bunu).

KIJAmET, m. arap. tur. qyjamet, straini sud,
buna, buka. — U naSe vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: ,der sturm (eig. u. fig.), der welt
ende' ,mundi interitus' s primjerima: ,Kuda deS
ti na torn kijameta?' ,Kao u odi kijameta'.

a. straSni sud, smak svijeta. Dod mu glave
ni kijamet nece. Pjev. cm. 84b. Kao uoci ki-
jameta. (Kad je vrlo ruzno vrijeme, a osobito
kad je mecava). Nar. posl. vuk. 183. Pripovijeda
se kako su pitali Nasradin-bo^u kad 6e biti ki-
jamet (smak svijeta?), a on odgovorio: ,Kad mi
umre zena, bice mali kijamet, a kad ja umrem,
onda de biti veliki'. Vuk, pism. 41. Kijamet
zovu Turci strasni sud. V. Vrcevid, nar. prip.
86. To su, I'eco on (hoga), imena sedmorice
eshabija ili proroka koji de doci da sude, kad
bude kijamet (straSni sud). M. D. Milidevid,
omer. 1.3.

b. velika nesreca, propast, oluja itd. Ne mogu
ti kazivati kijameta (tuge, muke itd.). Nar. prip.
bos. 1, 7. Kijamet znaci kao nekaka velika
propast, n. p. kad je medava ili lapavica rekne
se: ,Kao u odi kijameta' (uprav ovo pripada pod
a); a kad ko po takome vremenu hode kuda da
ide, reku mu : ,Kuda des po tome kijametu ?' Ki-
jamet zagrmio! Kijamet pukao! Vuk, pisma. 41.
A ja jednako u nekakvom kijametu. Bos. vila.
1887. 146.

c. u prenesenom smislu, veliko mnostvo, ispo-
redi sijaset. Bejase u ne presvlakaca s kijamet
manih vecih zakrpa. M. P. Sapcanin 1, 35.

KIJAMETOV16, m. prezime. Sr. nov. 1881.
483.

KIJANI, m pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
lidko-krbavskoj. Kazdijej. 31.

KIJANIN, m. coek iz Kijana. J. Bogdanovid.

— Mnozina: Kijani.

kIjANKA, /. zensko cejade iz Kijana. J. Bog-
danovid. — isporedi Kijankina.

KIJANKINA, f. vidi Kijanka. J. Bogdanovid.

kIjANSKI, adj. koji pripada Kijanima. J.
Bogdanovid.

1. KIJANE, vidi kihane.

2. KIJANE, n, djelo kojijem se kija (vidi 2.
kijati). ,Oce li ovo kijaiie medave igda prestati?'
J. Bogdanovid.

KIJAEENE, n. djelo kojijem se kijari. J. Bog-
danovid.

KIJARITI, kijarim, impf. nositi teskom mukom.

— U na§e vrijeme u Lici. ,Lako 'e tebi, koji
imas voje grijati se; ali 2ali ti mene, koji svaki
dan na ledima drva kijarim'. ,Nede viSe nezine
djeco kijariti, pa prosila od kude do kude'. J.
Bogdanovid.

1. KIJATI, vidi kihati.

2. KIJATI, kijam, impf. (0 snijegu, mecavi)
neprestance padati. — O nase vrijeme, a izmedu
rjednika u Vukovu (u naj novijem izdanu): kija
snijeg, t. j. ide ili nahodi (s dodatkom da se go-
vori u Dalmaciji). Kijati, padati zasebice (rede
se o snijegu): ,Snijeg kija'. M. Pavlinovid. ,Ali
ga na dvoru medava kija!' ,Bude ovako medava
kijala ka e pocela, bome de zakijati'. J. Bog-
danovid.

KUAVET, m. vidi kijafet. Mudrije i pokor-
nije knezova, kmetova bez silaja i bez pusata u
rajanskom kijavetu prid liega u §abac dote po-
slati. Prilozi za ist. golub. 5, 130.

KIJAVETO, n. vidi kijavito. — U narodnoj
pjesmi naSega vremena (naroda pravoslavne
vjere?). Molila se predista Qospoda: ,Kijaveto,
moje mjesto sveto, kojeno si od Boga zadeto,
daruj mene kjude od potaje...' Nar. pjes. here,
vuk. 819.

KIJAVICA, /. vidi 2. kijane. — D na§e vrijeme

KIJAVICA

949

1. KIKA

w Lici. jKijavica na dvoru velika!' (,8chneegG-
stober'). J. Bogdanovii.

KIJAVITO, n. u molitvi naroda katolickoga
kao da znaii Isusa (kao dijete). — Iskriv(eno je
po lat. : Qui habitat in adjutorio Altissimi (psal.
90, 1). — Kijavito sveto od Boga za6eto. u na§e
vrijeme u Dubrovniku. L. Zore, dubr. tud. 10^.

— Cuo sum u Duhronniku i kijabito. P. Bud-
mani. — isporedi kijavoto.

KIJEK, m.? Hi adj.? nejasna rijec u ditbro-
vadkoj poslovici xvii xnjeka. Od kijeka vijeka
(va]a da enaii: odavna, od pamtivijeka). (D).
Poslov. danifi.

KIJERESKl, adj. koji pripada Kijereeima. —
U spomeniku xiv vijeka. PrSzb Kijoreii.kij po-
tokt. Svotostef. hris. 18.

KIJEREZI, VI. pi. mjesno ime. — U spomeniku
XIV vijeka. Na KijerezSht ili inbde na blizu.
Svetostef. hris. 70.

KIJERNA, /. Serranus gigas C. V., neka riba.

— isporedi kiriia. — U Dubrovniku od xvm
vijeka. — Bijed je jamaino tuda ; it talijanskom
(mletadkom) dijalektu po Dalmaeiji i hrvatskom
primorju ka£e se cherna; ali ne znatn ima li
ovaka rijei ti Italiji, gdje opet ima cerna za
drugu ribu (Scorpaena scrofa). zar je cherna i
kijerna iz primorskoga jezika romanskoga (nidi
kod kelonina i kimak)? Znojio se kijernom. (Z).
Poslov. dani6.

KIJEV, m. grad u Rusiji, rus. KieB-B. — ispo-
redi Kijevo, e, Kijov, Kijovija. — U Sulekovu
rjecniku.

KIJEVA BARA, /. mjesto u Srbiji a okrugu
pozarevaekom. Livada u Kijevoj Bar!. Sr. nov.
1865. 435.

1. KIJEVAC, Kijevca, m. mjesno ime.

a. u Danidiievu rjecniku: Kyjovtct, selo ,Ki-
jevacfc' dade kraj bosanski Tomas Ostoji6 s gradom
K}u6em sinovima vojvode IvaniSa Dragi§i6a (Mon.
serb. 439 god. 1446).

b. selo u Srbiji u okrugu vranskom. M. D,
Milidevid, kraj. srb. 302.

c. mjesto u Srbiji u okrugu po^arevadkom. Li-
vada u Kijevcu. Sr. nov. 1866. 609.

2. KIJEVAC, Kijevca, m. ime musko, vidi kod
Kijevci.

KIJEVACKI, adj. koji pripada Kijevcu (vidi
1. Kijevac, c). — Kod mjesnoga imena : Kije-
vacki Potok u Srbiji u okrugu pozarevaekom.
Livada u KijevaCkom Potoku. Sr. nov. 1873. 935.

KIJEVCI, m. pi. mjesno ime: Kijevci doni i
gorni, dva sela u Bosni u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 38.

KIJEVCI, adj. koji pripada Kijevcu (vidi 2.
Kijevac^. — V Danicicevu rjecniku: KyjevtcB,
medu Judma u Slovinu §to ih Stefan Du§an dade
pirgu hilandarskom bio je ,Obradt Kijevct se-
8trici6i.' (Mon. serb. 123 god. 1336—1347). va|a
da je onom 6iji je bio sestricid bilo ime ,KyjevbCfc'.

KTJEVDO, Kijevdola, m. selo u Hercegovini u
okrugu 7nostarskom. Statist, bosn. 118.

KIJEV^^ANIN, m. covjek iz Kijeva. — Mno-
zina : Kijevjani.

a. vidi Kijev. — U Sulekovu rjecniku.

b. vidi Kijevo, c. — xviii vijeka. K tebi trcu
s glavaSem Kijevjani. P. Knezevi6, pism. 114.

KIJEVi^ANKA, /. zensko ce^ade iz Kijeva (vidi
Kijev). — U Sulekovu rjecniku.

KIJEVO, n. mjesno ime.

a. u spomeniku xiv vijeka. A se zem]a vlasi>ka

na Kijevd i mede Kijevu . . . Svetostef. hris. 71.
(Kyjovo, selo. na austr. doner, karti vi§e devickog
potoka. 16).

b. selo u Bosni u okrugu bihaikom. Statist,
bosn. 55.

c. selo u Dalmaeiji u okrugu sinskom. Repert.
dalm. 1872. 29. — Pomine se u knizi xviii vijeka.
Bono Bozii od Kijeva. Norini 68.

d. u Srbiji. a) selo u okrugu kragujevaikom.
K. .(ovanovid 116. — h) u okrugu biogradskom:
Dobro, tako prozvato : Kijevo. Sr. nov. 1864. 495.

0. vidi Kijev. — V jednoga pisca xvii vijeka
i u narodnoj pjesmi crnogorskoj naSega vremena
(radi drugoga primjera isporedi Kijevo po}e).
Slavnije Kijevo na ruskim je kraju. I. T. Mr-
navii, osm. 38. Vojsku kupi, care Sulejmane,
vojsku kupi, ajde na Kijevo (Pjevafi je ovdje
uzeo Kijevo za ,po)e'. Vuk), da junacki mejdan
podelimo i sabjama zemju razmerimo: jal' po-
vratit moju ofievinu, jal' moskovsku sabju otpa-
sati. Nar. pjes. vuk. 3, 83—84.

KIJEVO PO^E, «. mjesto u Crnoj Gori. —
vidi i kod poje. Ajde § liome na poje Kijevo.
Pjev. crn. 120''.

KIJEVSKI, adj. koji pripada Kijevu (vidi
Kijev). — U Sulekovu rjeiniku.

KIJOC, m. seoce u Hrvatskoj u iupaniji li6ko-
krbavskoj. Schem. segn. 1871. 32.

KIJOKAVAC, kijokavca, m. Totanus calidris
Bchst., neka ptica. Kijokavac, durlin kijokavac,
Totanus calidris. Gr. Kolombatovi6, progr. spal.
1880. 37. S. Brusina, ptice hrv.-srp. 2, 150.

KIJOV, m. vidi Kijev. — U jednoga pisca

XVIII vijeka (vidi i kijovski). Po I^idoru arki-

biskupu od Kijova. S. Badri6, ukaz. 72. — Po}.
Kij6w.

KIJOVAC, Kijovca, m. selo u Srbiji u okrugu
pirotskom. .\1. D. Mili6evi6, kra}. srb. 237.

KIJOVACKA RIJEKA, /. voda u Srbiji u
okrugu pirotskom. Kijovafika Reka. M. D. Mi-
licevi6, kraj. srb. 174. — Kijovafiki znaci: koji
pripada Kijovcu.

KIJOVIJA, /. vidi Kijev (oblik je latinski). —
U jednoga pisca xvm vijeka. Kada Tatari Ki-
joviju porobiSe i rasu§e, knez veliki imenom
Danijel sagradio jest novi grad imenom Moskvu
kod rike istoga imena, i u isti grad iz Kijovije
svoju stolicu prinio. A. Kaniilid, kam. 470.

KIJOVSKI, adj. koji pripada Kijovu, Kijoviji.
— U dva pisca xvii i xvm vijeka. Vojevoda
kijovski ga, ban Zamoski, s plijenom sti^e. I.
Gundulid 334. A u kosnjah kijovski puci od
gvozdene pak su 2ice. 440. Pisao je Josefu me-
tropoliti kijovskomu. A. Kaniilid, kam. 835.

KIJU^ATE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevaekom. Livada u poju nazvanom Kiju-
date. Sr. nov. 1872. 522.

KIK, m. ime mjestima, naj ceSce brdima, ispo-
redi kuk.

a. selo u Hrvatskoj u iupaniji licko-krbavskoj.
Razdije). 32.

b. itne brdima u Srbiji. a) u okrugu po-
drinskom. Kosada livada do na brdo na kik. Sr.
nov. (gdje?). — b) u okrugu ulickom. aa) Niva
na Kiku. Sr. nov. 1873. 663. — bb) Lizida Kik
i Sp&jida Kik, brda pokrivena sumom u Zaovi-
nama. \i. Stojanovid.

1. KIKA, /. vidi perdin. — Bijed je prasla-
venska (moiebiti od korijena ki.k), isporedi stslov.
k'hk'h, kykt, kyka, kosa na glavi, rus. kuka, ieS.
kyka (u oba jezika neSto u narodnom odijelu za

1. KIKA

950

EIKOS

pokriva'.le glave u ienskijeh), isporedi i ke8ka. —
U naSemu se jeziku nalazi prvo xv vijeka (sa
enaienem kosa, u kniti pisanoj crkvenijem je-
zikom), pa onda istom od xvii (naj prije u Mi-
kajinu rjedniku), i u nase vrijeme nije obiina
nego stajaca rijei (vidi u Vukovu rjedniku). —
Jzmedu rjeinika u Mikajinu (kita, perfiin ,cirra8,
taruli, saggestua comae'), w Belinu (.ciuffo di
capelli come uaano i Turchi, Polacchi, Illirici'
, occiput capillafcum' 169*; ,ciuflfo di capelli in
mezzo alia testa, proprio de' Turchi, Illirici e
TJngari' ,occipitinm capillatius' 196b; tuppo, ca-
pelli incima al capo' ,sugestas comae' 748^), u
Bjelostjencevu (kika, perSin ,cirrua, turuli'), u
Volti^ijinu (.ciuflFo, tuppo di capegli' ,ein busch
haare'), u StuUcevu (,ea exigua pars comae quae
capillis abrasis in capitis fastigio remanet, raos
igte Polonis, Turcis, aliisque ad orientem po-
pulis communis'), « Vukovu: ,der zopf ,cauda
(capillorum)' ; rijetko se fiuje u prostom govoru
nego u pripovijetkama i u pjesmama, n. p. ,Spo-
pade ga za kiku', t ie narodnijeh pjesmama :
jCifia se obrde, kika se omifie'. ,Ajduk 6e§}a kiku
u bukviku, sa svojom se kikom razgovara : „Kiko
moja! de defi opadnuti?'" Sramjajeti. bo, glavu
svoju a§te pokrtvenoju molitt se ili kyku rastitb.
Konstantin fil. glasn. 42, 254. Dostigo ga, za
kiku uzeo. I. Zani(i6 34. ^ensko ne zna plesti
kiku. V. Dogen 90^. Da ve6 stare nokte pru^im,
i ni s tvojom kikom sdmSim. 125^. Tu se jagma
JSini, gule kike . . . 166a. Kojim kike i perdine
sluge kunu, dok uadine. 213''. Gdi se na mostu
biju i vukn za kike. M. A. Eejkovid, sabr. 68.
Da vas, koji se brez razloga neustrpjivi ukazu-
jete, za kiku ne uzme. D. £,api6 186. Oh ala
mi raste kika kad puSaka stane cika. 6. Badi-
6evid (1847) 1, 21. Kao pomaman uhvati me za
kike. M. P. §ap6anin 1, 51. A kaurin neka kiku
puSda. Osvetn. 3, 20. PleteAem kose u kiku.
V. BogiSid, zborn. 294. — I 6uba u ptice. Ku-
kujava nije bez kike. (D). Poslov. danic.

2. BIKA, /. pijuk (bolest u kokosi), popita. —
U kajkavaca (i u Slovenaca). — Izmeda rjec-
nika u Bjeloatjendevu (v. popita). Kika, ime lu-
pin! na jeziku kokoSi, pari. Eokos ima kiku jer
nede zobati, a pod jedno se glasa ,kik, kik'. U
Prigorju. F. Hefele.

3. KIKA,/. u Daniiidevurjedniku: Kyka, ViSe-
gradu koji je car Stefan priloXio crkvi arhande-
lovoj u Prizrenu i&Ia je meda ,na Borovu Kyku'
(Glasnik. 15, 272). — isporedi kik.

r

4. KIKA, m. itne Sto ga mlada pridijeva sta-
rijem muskotn. Skoroteda. 1844. 148.

KIKa6i, tn. pi. selo u Bosni u okrugu Do-he
Tuzle. Statist, bosn. 83. — Mole biti da bi tre-
balo iitati Kikadi.

KIKAN, m. ime muSko. — Prije naSega vre-
mena. Kykani,. S. Novakovid, pom. 72.

kIkANE, n. djelo kojijem se ko kika. — U
Vukovu rjeiniku.

KIKAEA, /. vidi dikara (Sto je po mletaikotn
dijalektu). — isporedi dubica. — Od xviii vijeka
po zapadnijem krajevima. Ono ii 6e iza^mi u
jednu kikaru ili kaSiku. J. Vladmirovid 12. Daj
po kikare . . . 47. Pa vederas kad ste mi do-
nijele blaga Bo2ijega, da vam ne udinim po ki-
karu kafe? M Vodopid, tu2n. jel. dubr, 1868.
202. Zafi, podnos ispod kikare od kafe. u Nar.
pjes. hero. vuk. 357. On dokopa djevzu i kikaru.
Bos. Vila. 1892. 269.

KIKAS, m. konuiar. — Tuda rije6 nepoznata
postana, isporedi maj. csikds. — U naSe vrijeme.

Biraj hata koga tebi drago, pa ti zovi Setiri ki-
kaga nek izvedu spremita koiiica, nek ga drSe u
avliji mojoj. Nar. pjes. kras. 1, 34. Vodaju ga
(dora) detiri kikaga. Nar. pjes. horm. 2, 298.

KIK A§I JA, /. 0 Siji (na kojoj je kika ?). — U
jednoga pisca na§ega vremena. A ustakne sve-
deva dulaha, a obrije §ije kikaSije. Osvetn. 8, 20.

KIKATI se, klkam se, impf. bijudi se s kim
vu6i jedan drugoga sa kiku. — Akc. se mijena
u praes. 1 i 2 pi.: kikdmo, kikdte, i u aor. 2 t
3 sing. kika. — U Vukovu rjeiniku : vudi se s kim
za kiku ,sich bei dem zopfe nehmen' ,oapillis se
invicem trahere'.

KIKICA, /. dem. 1. kika. — vidi kidica. —
Samo u StuUcevu rjeiniku.

KIK161, m. pi. seoce u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 88.

KIKID, m. (?), vidi SiSke, geSarice. — (jfri.
xrixCg (gen. xrjx^&og), novogrd. xrixCStov. — V starom
rukopisu (pisanome crkvenijem jezikom) u kojemu
kao da znaii ingvast naiinen od SiSaka. §igke iXe
vblagajutB se vb drbnilo, glagojemoje kykydb.
Sredovjecn. lijek. star. 10, 113.

KIKILO, m. ime jarcu. — U naSe vrijeme, a
izmedu rjeinika u Vukovu. Neg' uzavrela kazan
liksije, pa zove svekra da ga izmije: ,Da vran^
kikiio! holi se miti? holi se miti, holi deg^ati?'
Nar. pjes, vuk. 1, 519.

KlKI^i, m. prezime. — U naSe vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

KtKINDA (Velika), /. grad u Banatu. Vel.
Kikinda. §em. prav. 1878. 93. — Izmedu rjei-
nika u Vukovu (Kikinda ,8tadt im Banat' .urbis
nomen'). Kikinda Velika. u Nar. pjes. vuk. 3, 580.

KtKINDSKI, adj. koji pripada Kikindi. — U
Vukovu' rjeiniku: ,von Kikinda'.

KIKInDANIN, m. iovjek iz Kikinde. — MnO'
zina: Kikindani. — U Vukovu rjeiniku: ,einer
von Kikinda'.

KIKINICI, m. pi. u BaniHievu rjeiniku: Ky-
kynici, selo u Bitvi koje je car Lazar dao Ba-
vanici: .Kwkunici' (Sr. let. 1847. 4, 54 god. 1381).

kIk^jA, /. suk6a. u goriioj krajini. V. Arse-
nijevid. — Od nem. (avstr.) kickel.

KIK]^]feTINA, /. augm. kikla. Zalopala kikje-
tine kao volovodnica. u goriioj krajini. V. Arse-
nijevid.

KIB^ICA, /. dem. kikja. V. Arsenijevid.

KIKO, ni. muSki nadimak. Hajduoi Kiko i
Zelid. T. Kovadevid, bosn. 56. SviAe pasla dva
djetica vela: jedno Ivo (Ivan Grgid) a drugo Ju-
ridu, prvi Kiko a drugi Zelidu : Ivu Kikom s rodne
Kike zvage a Zelida Zeli likovage. Osvetn. 4, 1.

KIKOJEVAC, Kikojevca, m. selo u Srbiji u
okrugu kragujevaikom. K. Jovanovid 118. — vidi
u Daniiiievu rjeiniku: KykojevbCb, selo koje je
car Lazar dao Bavanici: ,Kikojevcb' (Mon. serb.
197 god. 1381). mo2e biti da je danaSie selo Ki-
kojevac u Gruii.

kIKOI^A, m. ime volu. — U Vukovu rjeiniku :
,ein ochsenname' ,nomen bovi indi solitum' s do-
datkom da se govori u Grb}u.

KIKOS, klkogi, /. naiineno od kokoS u Safivoj
pripovijeci. — D Vukovu rjeiniku: ,im sprich-
worte': ,Po gto, Vlage, kikoSi?' Nekaka se po-
turdila u subotu pa to kazala u nedjeju svojemu
ocu kad ga je vidjela gdje nosi kokoS da proda.
,kokog' nije htjela kazati, jer bi to bilo po srpski
a ona je htjela da govori kao Torkida; a tako

KIKOS

951

KILAVITI

mu je i ,Vla8e' rekla kao da ga i ne poznaje.

— vidi i Nar. posl. vuk. 258, t Nar. prip. vr6.
6, gdje se iato kaie o sefakini Sto se udala u
grad. ovako se pripovijeda i u Dubrovniku. P.
Badmani.

kIkOT, klkota, »». vidi kikotaiie. — U nase
vrijeme. Cuje se kikot mladih devojaka. Javor.
god. 16, br. 40, str. 626.

KIK6tANE, n. djelo kojijem se ko kikoce. —
U Vukovu rjecniku.

KIK6tATI se, klkodem se, impf. smijati se
glasno, isporedi grohotati se (kod grohotati, b,
h))i alt se kikotati ieSce kaze o zenskima i o
djeci. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
kikot&h, i u ger. praes. kiko<i<i6i ; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. — Bijec je ono-
matopejska. — U naSe vrijeme, a izmedu rjei-
nika u Vukovu (,Iaut lachen' ,cachinnor'). l^udi
se grohotom kikodu. M. D. Mili6evi6, zim, ve6.

280. Deca vi6u, 2ene se kikodu, }adi se smeju.

281. Ujac ujnu golifie, ona mu se kikode. (od-
gonetjaj : vrata i iujica). Nar. zag. nov. 23.

KIkOVI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uliikom. ^j. Stojanovid.

KIKOVICA, /. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
nyi modru§ko-rijeikoj. Eazdije}. 56.

KIK§A, m. ime mviko. — U spomeniku xiv
vijeka. Dddt mu Kikbga. De6. hris. 37.

1. EILA, /. guka na ^udskom (i na hvinskom)
tijelu koja postaje od toga Sto jedan dio utrobe
(naj ce§6e crijeva) kroz prodrtu Hi drukiije ras-
tvorenu opnu provali pod koiu. — isporedi proder.

— -i- stoji mj. praslavenskoga y. — Eijec je
praslavenska, isporedi stslov. kyla, rus. kuar, ce§.
kyla, pof. kiJa, pa i lit. kuila, kula. — Nejasna
postana, isporedi snskrt. kula, nizbrdica, i grc.
x^A?;, att. x&Xr}., kila: nije uzeto iz grckoga jezika,
kako se poznaje po vokalu, a ne ena se ni jeli
srodno. — Izmedu rjednika u Mikajinu (,urnia,
enterocele, ramex'), u Belinu (.rottura o crepa-
tura intesa di pelle cbe sostien gV iutestini'
,ruptum' 633^), u Bjelostjencevu (kila, pridor
,hernia, enterlocela et enterocele, bubonocela,
ruptura, ruptum'), m Jambreiiievu (.hernia'), u
VoUigijinu (,eriiia, rottura' ,hodenbruch'), u Stu-
licevu (.hernia'), u Vukovu : 1 . ,der bruch im
unterleibe' , hernia*. — 2. ,der auswuchs an einem
baume' ,tuber'. — 3. (u Crnoj Gori) gruda snijega
,ein schneeball' ,glebula nivis': biju se kilama,
ill gukaju se, t. j. grudaju se.

a. u znacenu sprijeda kazanome. Da se moje
sve tuge u kilu obrate. M. Drzid 163. Jednu
sam kilu izlijefiio a druga mi je pridoSla. (D).
Nije u kili mesa. (D). Pun je kako kila kosti.
(D). Kila mu je beteXna. (Z). Poslov. dani6.
Kilam oliti roturi ili pridoru likarija. J. Vlad-
mirovid 24. Da na vas straSne ne poSaJe bo-
lesti, kakono ti kamen, kile ... D. Rapid 186.
Nad kilom kicac. (Rede se za dovjeka koji je sto
osobito). Nar. posl. vuk. 186.

b. kao pogrdna rijec za iejade nevafalo ili
slabo (i od starosti), kao da je kilavo. Beteg-
kila na psu ja§e. (Z). Poslov. danid. On govori
starcu Cejfan-agi: ,Kuda si se, kilo, podignula?'
Nar. pjes. vuk. 3, 275. Al' se ona kila nasrd-
nula. Pjev. cm. 162^.

c. u prenesenom smislu, svaka guka ili otok
na tijelu, tako u ovom primjeru kuzna micina:
Kako su Vradenu iza§li kuzni petidi po zivotu,
a Beskudi otekla kila pod pazuom kao naj vi§a
dina, modra i uabreknuta. 8. !]^ubi§a, prip. 263.

d. u prenesenom smislu, guka na drvetu. Na-

mede se kao kila na grbavo drvo. Nar. posl.
vuk. 189.

o. gruda snijega. — 0 Crnoj Gori. — vidi u
Vukovu rjeiniku.

2. KILA, /. mjera za iito (oko 20 oka). — Od
arap. tur. kile (nije ista rijei Ho je metriiko
kilo, nego je od arapskoga glagola kal, aor. jekil,
mjeriti). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,ein getreidemass* ,modii genus'). Pri-
kazivase mu svaki dan dvanaest kila distoga
braSna. E. Pavid, ogl. 418. Hotijudi kupiti deset
kila 2ita . . . Usiluje se platiti kilu 2ita ... B.
Leakovid, nauk. 347.

3. KILA, m. ime muSko. — Va}a da je naii-
neno za Salu od 1. kila (vidi pod b). JoS vi
zov'te starca Kilu i uz Kilu sina Milu. Nar.
pjes. marj. 204.

KILAC, Kilca, m. ime muSko. — xv vijeka.
Kupili od Kilca. Mon. croat. 50. (1420).

KILAR, m. lijednik koji lije6i od kile. — Na-
dineno u naSe vrijeme. — U Sulekovu rjedniku:
,brucharzt'.

KIL ARNICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Isfiva u Kilarnici. Sr. nov. 1861. 786.

KILAV, adj. u kojega je kila. — Moze biti
praslavenska rijed, isporedi rus. KaAHBuH, de§.
kylav^, poj. kiJawy. — U naSemu se jeziku javfa
od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Mikajinu
(kilavi kod kilavac), u Belinu (,rotto o crepato,
si dice a chi si rompe la pelle cbe sostien gl' in-
testini' ,ruptus' 633i>), u Bjelostjendevu (kilav,
hilav, pridrt ,herniosus, enterocelicus, ramiosus'),
u Jambresicevu (kilav, kilavec ,herniosus'), u
VoUigijinu (,ernioso' ,hodenbruchig'), u Stulicevu
(,qui herniam patitur'), u Vukovu (,der einen
bruch hat' ,herniosu8'). Oni vrazi ajer koliko nas
rada, toliko nas kilavijeh rada. M. Dr2id 368.
De jo mnogo babica kilava su deca. Nar. posl.
vuk. 74. Svi su bolesni osim kilavoga braje.
282.^

KILAVAC, kliavca, rw. kilav 6ovjek. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padeiima,
osim nom. sing., i gen. pi. kilavaca. — U Mika-
linu rjedniku: kilavac, kilavi ,enterocellicu8' ; u
Belinu: ,rotto o crepato, si dice a chi si rompe
la pelle che sostien gl' intestini' ,ruptu8' 6331' ;
u Bjelostjendevu : kajkavski kilavec, hilavac ,her-
niacus, enterocelius' ; u Jambresicevu : kilavec
kod kilav ; u VoUigijinu : ,chi ha rottura' ,mit
dem hodenbruche behaftet' ; u Stulicevu kod kilav.
— 1 kao ime bi}kama. a) repasti kupus. Kilavac,
Brassica gongyloides Mill. (Sabjar). B. §ulek,
im. 143. — b) Kilavci, vrst cvijeda (na Oresu).
B. Sulek, im. 143.

KILAVICA, f. postaje od kilav ienskijem na-
stavkom ioa.

a. zensko ie]ade kilavo. — U naSe vrijeme. I
Milieu kilavicu i Maricu skitadicu. Nar. pjes.
here. vuk. 242.

b. ime bi}kama. — Izmedu rjeinika u Stuli-
cevu (herbae species contra herniam'). Kilavica,
(kila = hernia), de§. kjrlatec (Vochysia), rus. KH.ii-
HiiKT., 1. Herniaria glabra L. (Alschinger) ; 2. su-
vrst smokve (u Primorju), v. Kilavci. B. Sulek,
im. 143.

KILAVITI, kilRvim, impf. ciniti da ko (n. p.
od velika truda) bude kilav, impf. iskilaviti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. kil&v}S,h t
u part, praet. pass, kilavjen ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing.
kilavi. - - U Vukovu rjeiniku : koga ,einem (durch
anstrenguDg) einen bruch verursachen' ,concilio

KILAVITI

952

KIMAK

hemiam'. — U Dubrovniku se kale i kilaviti se
u refleksivnom smislu. ,08tavi to! to je za tebe
odviSe te§ko! nemoj se tu kilavit!' P. Budmani.

KILAVJETI, kilavim, impf. postajati kilav,
dohivati kilu, kilaviti se. — Samo u Bjelostjen-
devu rjeiniku: kilavem, v. okilujem, i u Stuli-
cevu (sa zapadnijem oblikom) kilaviti, v. okila-
viti 8 dodatkom da je uzeto iz Bjelostjendeva.

KILAv^jET^TE, n. djelo kojijem ko koga kilavi.
— U Vukovu rjedniku.

KILCi6, m. prezime. — xv vijeka. Pred Gr-
gnrom Kil6i6em. Mon. croat. 53. (1423).

KILER, m. nejasna rijei (jamaino turska) u
jednom primjeru xvii Hi xvm vijeka. Toje 6a8
i kiler Sestitoga cara. Starine. 10, 21.

KrLE§A, m. prezime. — xiv vijeka. Pred
Ivanom EileSn. Mon. croat. 42. (1375).

KELiICA, /. mjtsto u Srbiji u okrugu kraguje-
vadkom. Livada kod Kilide. Sr. nov. 1875. 159.

KILIJEE, m. vidi kijer. §to au kilijeri u voj-
ni6koj erranici, ovde se zovn komore. V. Bogi§i6,
zborn. 7.

KILIKOVATI, kilikujem, impf, vaja da znadi:
pjevati, jamaSno onomatopeja. — Na jednom
mjestu xvm vijeka. Kad po brzoj rijeki brode,
kiliknju slatko Naje, kada gustom §umom bode,
darlikuju milo Drije. J. Krmpotid, kat. 93.

KILIM, m, vidi Ailim. — V narodnoj pjesmi
naSega vremena. Dva kilima od zelene svile.
Nar. pjes, marj. 146.

KILIMENAC, Kilimenoa, m. mjesto u Srbiji
u okrugu krajinskom. Livada u Kilimencu. Sr.
nov. 1871. 443.

KILIT, m. vidi 6ilit (gdje treba zbrisati re-
seda). — U na§e vrijeme. Na sepetu kilit otva-
raSe. Nar. pjes. stojad. 2, 65. Kilit na kudi,
hajduk u ka6i Codgonetjaj : miS). Nar. zag. nov.
131. A u vefier me6e pod kilite. Nar. pjes. horm.
2, 287.

KILNAK, m. neka bi}ka. Kilnak (Lambl.),
Kilolifi, Symphytum officinale L. (Lambl, Visiani).
B. Sulek, im. 143.

KILO, n. vidi kilogram. — Ovako je skradena
rijei i u zapadnijem jezicima, te je k noma doSla
Hi od nem. kilo Hi od tal. ohil6.

KILOGRAM, m. metridka mjera za teiinu:
1000 grama. — Od grd. yCXioi^ tisuca, i yQ&/j,fj.a
preko zapadnijeh jejsika (naj prije u francuskom
kilogramme). — USulekovu rjeiniku : kilogramm'.

KIL0LI(3, m. vidi kiliiak.

KILOLITAE, kllolitra, m. metriika mjera $a
iitke i sitne stvari: 1000 litara. — Od grd. x^~
lioi, ti8u6a i XCtqu (vidi litar i litra) preko za-
padnijeh jezika (naj prije u francttukom: kilo-
litre). — V iSulekovu rjedniku: ,kilo]itre'.

KILOMETAR, kilometra, m. metricka mjera
za dulinu : 1000 metara. — Od grc. /J^i'<^h tisu6a
i fxiTQov ^ (vidi metar) preko zapadnijeh jezika
(naj prije u franc, kilom&tre). — U Sulekovu
rjedniku : .kilometer'.

KILOREZ, m. vidi kilar (koji re£e kite). —
Samo u Jambre§i6evu rjedniku : ,hemiotomu8'.

KlLOVA CDKA, /. vrh u Srbiji u okrugu kne-
ievadkom. ' M. D. Milidevid, srb. 825. Glasnik.
19, 299.

KIJJjAN, m. vidi: U Crnoj Gori, gdje je zemje
malo, ne6e' ni^jda ledine ostavjaju ni da izoru
brazdu (kao granicu), nego pobiju male kamidke
u praToj liniji u da^ini jedan od drugoga po

jedan seSaA, i to da se ne trati zem|a koje je i
take malo. te kamiSke zovn Crnogorci ,kijan*. u
Brdima oznafiava se granica kame6ima samo po-
vi§im nego §to su u Crnoi Gori kijani. V. Bo-
gigid, zborn. 434. — Nepoznata postana.

Kl%iAT!I, kijam, impf. vrvjeti, tiskati se. —
Nepoznata postana. — U jednoga pisca nasega
vremena. Svijet ki}a, s utijekom se mrvi. Osvetn.
4, 62. §to je vi§e svijeta kijalo. 6, 11.

Kt^l^ER, kij^ra, m. vidi diler. — isporedi kilijer.

— Od XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu
(vide diler s dodatkom da se govori u Srijemu).
Koji s' baba po kijeri masa. §. Stefanac 17.
Ti imade§ dva i tri kijera. M. A. Rejkovid, sat.
H7a. Nek se svekolike skupje stvari u jedan
kijer ili kakvu sobu unesu. G. PeStalid, ntiSene.
240. TT kojoj kudi, sobi, ki|eru il' zemunici }udi
pribivaju . . . 242. Ispedena pedenica sprema se
u kijer. Magazin. 1867. 65. Ki|er, kamo sva-
daju mladence. u Nar. pjes. tord. 10.

KIL;6rAC, ki)6rca, m. dem. kiJer. — U Vukovu
rjedniku.

KI^EVCI, m. pi. selo u Bosni. Schem. bosn.
1864. 88. — Ne znam jeli isto Sto Klijevci.

EIM, m. Carum carvi L., neka bi\ka, isporedi
kmin, kumin. — Ne zna se jeli istoga postana
kao kmin i knmin, ili dolazi od new., kiimmel.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjednika u Stuli-
cevu (kim, trava, v. komin pitomi s dodatkom
da je uzeto iz bukvara; kim pojski ,carvi, erba'
,leontice'). More§ metat i smrike i kima (m
kupus). J. S. Rejkovic 409. Sto dajete desetak
od metvice i od kopra i od kima. Vuk, mat.
23, 23. Ne sije li grahor i kim? D. Danidid,
isai. 28, 25. Kim, cuminum (Stulli), Carum carvi
L. (Lazid), v. Kumin. Kmin. B. §ulek, im. 143.

— Is nekijem adjektivima ; tako se kaSe kim
pojski Hi pitomi, vidi: Kim pojski, Carvi. Z.
Orfelin, podr. 491, i u Stulidevu rjedniku; Kim
pitomi, Carum carvi L. (Sabjar). B. §ulek, im.
143, da se razlikuje od divjega, vidi: Kim divji,
Nigella arvensis L. (Sabjar). B. Sulek, im. 143.

— ima i rimski kim, Cuminum cyminum L.
(graSak): Rimskog kima. Z. Orfelin, podr. 78.

KIMA, f. surculus, germen, (samo kod kupusa)
cyma, vrsika, iznikao, mladica (na travi). —
isporedi cima, dimula. — Moglo bi biti od grd.
xvfta od dega je i lat. cyma ; ali je viSa prilika
da je romanska rijed §to je od latinske postala,
isporedi tal., Span., port, cima, franc, cime, vidi
Diez, etymol. worterb.' 126—127. radi ki- vidi
kimak, a isporedi i rum. chimS, (kimi.) t stSpan.
quima. — U narodnoj pjesmi xvi vijeka i u
jednoga, pisca Dubrovdanina xvm. Tri lita mu
sam ran bosil gojila, od koga mu sam kimu po-
lomila; od te sam kipae tri vence savila. Nar.
pjes. u S. Mendetid-G. Dr2id 510. Sipant je
trava koja visoko ne raste i raste u kamenu.
drobtia je lista, kima podujijeh i dobra mirisa.
I. Dordid, salt. 168. — U naSe se vrijeme ne duje
u Dubrovniku, ali vidi kimica i kimidioa.

kImAK, kimka, m. stjenica. — isporedi dima-
vica. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padeSima, osim nom. sing, i gen. pi. kl-
maka. — Rijed je romanska od lat. cimex, uprav
od ace. sing, cimicem, isporedi tal. cimice. oba
latinska c ostaju grlena (k), po demu se vidi da
je rijed is romanskoga jezika Sto se negda go-
vorio u primorju (vidi kelomna). — bila je ovaka
rijed i u romanskom jeziku na Krku, ali je prvt.
lat. o postalo d prema talijanskom jeziku : cinco
(dinko). vidi A. Ive, dial. vegl. u Arch, glottol.

KIMAK

953

1. KINA

ital. 9, 168. — IJ Dubrotmiku se (ne od svakoga)
tnijena m pred c u padelima mnoiine na n :
kinoi, kincima (vidi Slovinac. 18!^2. 187), isporedi
kim6ina. — Od xvi vijeka u Dubrovniku i po
drugijem mjestima u primorju, a izmedu rjeinika
u Mika\inu (kimak, fiimavica, kinfiina ,cimex'), u
Belinu (,cimice, animaluccio assai noto' ,cimex'
193^), u Bjelostjen6evu (v. stenica), u Volti^ijinu
(,cimice' .wanze'), u Stuli6evu (,cimex'), « Vukovu
(vide stjenica s dodatkom da se govori u pri-
morju). §to su kimci, Sto su buhe ... M. Ve-
tranid 1, 21. Nalio bo kako kimak. (D) Poslov.
dani6. JJM, buhe i kimci. u Nar. za». nov. 274.

kImAIsTE, n. djelo kojijem se kima. — Stariji
je oblik kimanje. — Ismedu rjednika ti Mika]inu
(kimanje fflavom .nutus'), u Belinu (kimanje
.accennamento col capo' .capitis nutus' IS**), u
Bjelostjendevu (kimane, klima6e ,nutus'), m Jiam-
breSiievu, u Stulicevu. Kimanjem od glave. B,
Ka§i6, zrc. 65. S nikim pojecivanem i kimanem
frlave pokazuju da oni znaju drugo nego li falu.
F. Lastrid, ned. 178.

kImATI, kfmani (rijetko kfm|em), impf. kit-
mati (glavom). — Kao i novoslov. kimati. postaje
po svoj prilici od praslavenskoga kyvati, ispo-
redi stslov. kyvati, rus. khb.-iti., 6e§. kyvati, pal-
kiwa6; nije jasno zaSto se v promijenilo na m:
mole biti da je naj prije ta promjena postala
u kivnuti (vn postalo mn), a otale preSla na
ovaj glagol. — Od xv vijeka po sjeverozapad-
nijem krajevima, a izmedu rjeinika u Vraniicevu
(,annuere; nutare'), u Mika]inu (kimati, klimati
glavom ,annuo'), u Belinu (.accennare col capo'
(Capitis nutu significare' 13^), u Bjelostjendevu
(kimam, nakimavam, namigavam , annuo, nuto'.
2. kimam glavum, klimam, kimaiem potvrdujem
,moveo, agito caput, annuo, nuto, saepe capitis
annutione signum do me velle 1. nolle'), u Jam-
bresicevu (kimam, namigavam .annuo'), u Volti-
gijinu (.accennar, far ceuno' ,winken*), u Stuli-
cevu: kimati (glavom) ,capite aliquid indicare,
ostendere, vel etiam nutu consentire'. — Glavom
svuda kima. M. Maruli6 10. Sami se nadnose
kim}u6i glavami. 49. Yidje Abram orla velika
mnogo crna sjedede i kimaju6e glavom na Abrama.
Pril. jag. ark. 9, 84. (1520). Kimaju6i glavom
govorahu. B. Ka§i6, is. 66. Kimajudi glavami
svojimi. M. Alberti 479. Ako stariji §to od tebe
pita ili na te kima, A. Georgiceo, nasi. 245.
Paka kima ter di u sebi. I. Ivanigevid 187. Mo^e
li se ispovidati po zlamenu kimajudi ili miga-
ju6i? I. Zanotti, upit. 17. Kada ludjak blago
ima, i s kapom i s glavom kima. P. Vitezovid,
cvit. 2. Na senicu sova kima, da veliku glavu
ima. 37. Ako junak srca nima, zaman kapa
s perjem kima. 101. Varui se 2ene ka miga i
mladida ki kima. (Z). Poslov. danic. Kima§e
glavom. S. Kosa 12>>. Ini kimajudi glavami na-
skakahu . . . leOi*.

KIMCaST, adj. pun kimaka. — Same u Stu-
licevu rjecniku: ,cimicibu8 plenus'.

KImCaV, adj. vidi kimfiast. — Samo u Stu-
licevu rjecniku kod kimfiast.

KiM^INA, /. augm. kimak. — U Mika{inu
rjecniku (gdje se m ispred 6 promijenilo na n:
kinCina, isporedi kinci, kincima kod kimak) i u
Stulicevu (,magnus cimex').

KIMENAT, kimenta, m. skrip medu dvije stice
na ladi; lat. .coementum'. L. Zore, dubrov. tud.
10i>. — Od tal. caementum, alt preko romanskoga
jezika, kako se poznaje po ki-, vtdi kimak. — U
naSe vrijeme u Dubrovniku.

kIMERA, /. Xifiaiga, Chimaera, neka nakaza
izmi§lena u grdkoj mitologiji, kao iivotina kojoj
je tijelo sastavleno od lava, koze, zmaja; pa i u
novijim jezicima neSto sto se misli a nije i ne
moie biti istina. — Od latinske rijeii ili od tal.
chimera. — Od xvi vijeka samo u pisaca.

li. u pravom S7nislu, nakaza kao sprijeda. Tu
vide drakune i kimere. M. Vetranid 1, 160.
Vidjah . . . sti-aSne kimere. 2, 101. S kimerom
zvirju sedmoglavom. P. Zoranid 9b. Sto kimera
ognenitijoh. 6. Palmotid 3, 8*. Zlijeh arpija i
poganijeh, i kimora kijem uemio plam iz usta
gre prostranijeh. J. Palmotid 54. Svingi, ki-
mere i proteji. J. Kavadin 460''.

b izmiS(otina, klapa, tlapna. Nije samo na-
miSJenje tvoje i kimera. B. Kasid, zrc. 90. Ovi
su kano kimera §to zovu mudri, to jest: diniti
se Sto nije. I. Anftid, vrat. 202.

KIMETITI. kimetim, impf. rijec nepoenata po-
stana (zar od mag. kimenteni, sloboditi?).

u. imati srce §to udiniti. A. Kuzmanid. nar.
list, 1879. br. 98.

b. izdr2avati , hraniti : krava kudu kimeti.
Zemjak. 1871. br. 2.

KIMICA, /. dem. kima. vidi: Kimica, grandica.
U naSe vrijeme u Stonu: ,Evo ti ove kimice od
garofala'. ,Ubrala sam kimicu od masline'. M.
Milas.

kJmiCiCA, /. dem. kimica. U naSe vrijeme u
Stonu. ,Daj mi jednu kimidicu'. M. Milas.

KIMIN, m. vidi kimino.

KIMINO, n. vidi kmin, kumin. — Od gr6. y.v-
furou. — Samo u kniqama pisanima crkvenijem
ili mijesanijem jezikom (ki- se moze ditati i di-),
te je u jednom primjeru ace. sing., pa po tome
i nom. sing, kimino, a u drugijem se ne zna
kakav je nom. sing., te bi mogao biti i kimin.
Pitije ukropt voda st kiminomt smeSena. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 193. Sb kiminomt vodni.
ukiopt. 194. Pitije ukropi. sb kiminomt. 194.
SLtri piper i timijamt b§li i kimino idiozmo.
Sredovjedn. lijok. jag. star. 10, 110. (,Kimini.'
grdki xtjfiivov, ,k'miao igiozmo' znadi xv/utvov
i)Sijoa/xov. Jagid 84, vidi i kod idiozmo^dje §tam-
parskom grijeSkom stoji kinimo). (grijeskom) Ki-
min (Sredovjedn. lijek. jag. star. 10), v. Kumin.
B. Sulek, im. 143.

KIMLIN, m. vidi kmin, kumin. — Od nem.
kiimmel. — U Bjelostjendevu latinskom rjeiniku
pod cuminum. Kimlin (nem. kiimmel), cyminum,
cuminum (Bjelostjenac), Carum carvi L. B. Sulek,
im. 143. — S pridjevima znaci druge bijke.
Kimlin crni, Nigella arvensis L. (Sabjar). —
Kimjen diy|i, Tordylium anthriscus L. (u Go-
spidu). B. Sulek, im. 143.

KIM:^EN (div|i), m. ime bi}ci, vidi kod kimlin
na kraju.

KIIVHiEVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
£arevackom. Meana u Kimjevu. Sr. nov. 1870.
126.

KIMNUTI, kimnem, pf. kimati (vidi). — U
jednoga pisca xvii vijeka. Neka glava tvoja od-
govori, to jest isto glavom kimni. M. Divkovic,
bes. 100i>.

KIMPANOV16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Dorde Kimpanovid. Rat. 421.

KIMPIJA, /. u Vukovu rjedniku: silno vrijeme, "^

n. p. ki§a, snijeg, grad ,regen-, schnee-wetter' ,tem-
pestas pluvialis aut nivalis'. ^

1. KINA, /. milka, trud. — isporedi ki6, kinba. /j
— Po svoj prilici od ma^. kin. — Od xvii vijeka, [f

1. KIN A

954

1. KINITI, b, b.

a itmedu rjeinika u Mikafinu (kina, maka ,cra-
oiatTis, craciamentam, tormentam, oraciabilitas,
supplicium') gdje ae naj prije nahodi, u Bjelo-
stjendevu (kina, traplene ,cruciatu8', v. muka), u
Stulicevu (,tormeDtum, equaleus'). Da mu takva
rana lina ne bi bila vifiiia kina. V. DoSen 251^.
Progovori, gospodine! ako igdi eto tu je mjesto
kazat muke i kine. J. Ej-mpotid, kat. 27. Jer
je judska nesvrSena kina. J. S. Rejkovid 17. Gdi
u zem}i te2a mu je kina. 20. Brez tog g Aome
(marvom) sva je zaiad kina. 154. Sasma laka
nije o i^emu kina. 258. Ona te^ka sirotam je
kina. 486. Kina, muka od velikoga truda. M.
Pavlinovi6.

2. KINA, /. dem. kovina. I. Pavlovid.

3. KINA, /. velika driava u Aziji. — isporedi
Cina, Eitaj. — Tal. China. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjeinika u Mika\inu (Kina, zemja u
Aziji .China' ,Sinae') gdje se naj prije nahodi, u
Belinu (,Cina e China' ,8inao' 194»), u Bjelo-
stjendevu (Kina, zem}a u Azije ,Sinae'). PoslaSe
niove privovidaoce u Einu, u Japon. J. Fili-
povi6 1, IS?**. — 1 u Sulekovu rjecniku: ,China'.

4. KINA, /. Cinchona (officinalis L, succirubra
Pav. ltd.) neke vrste drveta u juinoj Americi, i
lijek ito se pravi iz nihove kore. — Bijed je tuda,
dosla iz zapadnijeh jezika (u ovijem primjerima
od tal. china). — Izmedu rjednika u Belinu (,cina
overo china, radice medicinale' 194*). Kina, china
(Durante), Cinchona officinalis L. B. §ulek, im.
148.

KIN6, m. blago, mag. kincs. — Po sjeveroza-
padnijem krajevima od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjenievu (kinfi, blago ,the8aura8,
gaza'), u JambreHievu (.thesaurus'), u Stulicevu
(.thesaurus' iz Habdeliceva). ZaSto oni s ta-
kovim danjem i pomaganjem ubozim, potribnim
Krstjanom, pravo blago ili kinfi zbiraju. Po-
stila. Z2''. Kinfi crikveui pograbivsi, potribnim
uze ga razdi|evati. F. Glavinid, cvit. 269*.
Hramba od kin6a (ovako tutnaii piaac tursku
rijed haznnma). B. Krnarutid 19. Krunu i vas
kin& kra}ev8ki ugrski ukradom odnesal k cesaru.
P. Vitezovid, kron. 127. — Eaie se i od mila
(ma^. kincsem), isporedi naSe zlato moje!: Kinc
mojega srca. Jafike. 75.

ELlN^EIvfE, n. djelo kojijem se kinci. — U
Bjelostjenievu rje6niku.
KINCINA, vidi kimdina.

KINCiTI, klndim. impf. kititi, resiti. — Po-
staje od kind. — Od xviii vijeka, a izmedu rjed-
nika u Bjelostjenievu (kindim, nakidujem, resim.
krasim, nakitujem, u]udivam ,orno'. 2. gizdavo
kindim ,graphyce orno') gdje se naj prije nahodi,
u JambreSi6evu (kindim ,orno'), u Voltigijinu (,ot-
nare, abbellire' ,ausziehren'), u Stulidevu (v. ki-
titi iz Bjelostjenceva).

a. aktivno. Ne visoko delo kincu vlasi rudi.
Jadke. 77.

b. sa se, refleksivno. — U Bjelostjenievu rjei'
niku: kindim se, nagizdavam se, ukrasivam se,
nareiivam se ,ornor'.

KINDISATI, kindiSem, pf. vidi kidisati. - U
naSe vrijeme. Ja ti nedu glavi kindisati. Nar.
pjes. marj. 83. Kako moreS konu kindisati ? 119.
Diko moja, Krajevidu Marko ! nemoj meni kindi -
sati glavi. Nar. pjes. kras. 1, 23. Evo tebi moga
carovaia, samo meni glavi ne kindiSi. 1, 61.
Nede majka kindisati da mi nifita ne da. V. Bo-
giSid, zborn. 190. — Kaie se i: ne kindisati kome
glave. Stjepan malo pasu iz sedla ne zbaci.
grlom vid« paia gospodine : ,Ne kindifi' mi glave

KneXevidu." Nar. pjes. kras. 1, 9. Nemoj mene
kindisati glave. 1, 96.

KINDROVO, n. selo u Slavoniji u iupaniji
poieikoj. Razdije}. 121.

KINDtrE^NE, n. djelo kojijem se ko kinduri.

— D Vukovu rjeiniku.

KINDURITI SE, kindQrim se, impf. kititi se,
resiti se. — Vafa da je postalo od mag. kincs
(vidi kind). — U Vukovu rjecniku: ,sich putzen'
,como*, cf. kititi se.

KINESKI, adj. koji pripada Kinezima ili Kini.

— Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu
(kinezki ,cinese' .sinensis' 1 94*) gdje se naj prije
nahodi. §to su kineski prasci. I. Jablanoi 143.
Caru kineskomu. A. Tomikovid. 2iv. 67. Kineski
(jezik). 271. — I u Sulekovu rjeiniku: ,chi-
nesisch', gdje ima i adv. kineski.

KtNESKIlsrA, /. lensko iejade iz Kine. — ispo-
redi Kinez. — U Sulekovu rjeiniku : ,Chine8erin'.

KINEZ, Kiniza, m. iovjek iz Kine. — Tal.
Chinese. — U Belinu rjeiniku: ,Cinese, nativo
nella Cina' ,Sina' 194*, i u Voltigijinu : ^Cinese'
.Chineser'. — I u Sulekovu: ,Chineser'.

KINGOVO, n. zaselak u Urvatskoj u zupanyi
bjelovarsko-kriievaikoj. RazdijeJ. 111.

KINIC, m. ime muSko ili prezime. — Najednom
mjestu xvn vijeka. Brat Kinid osvidodi. Starine.
12, 17. (oko 1696-1703).

KININ, m. neka bifka. Kinin, Erythraea cen-
taurium Pers. (u Istri). B. Suiek, im. 143.

1. KINITI, kinim, impf. vidi kiAiti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjeinika u Mikafinu (kiniti, mu-
diti .torqueo, crucio, excrucio, cruciamentis officio
vel cruciatu, tormentis excruciare, equuleo tor-
quere') i u Stulicevu (,torquere, cruciare, excru-
ciare, cruciatu affioere. fune torquere' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara).

a. aktivno Niti mene dati radi nevirnika ovo-
liko biti niti kiniti. Starine. 11, 105. (1662). Vi
Gabora bijete i kinite. 11, 135. (oko 1679). Kini
zlom tamnicom. 12, 36. (1712). §to se taian
mucig i tvoj 2ivot kinis? J Filipovid 1, 489*>.
O zoro. nemoj mi srda§ca kinit, sini skoro. A.
Kani^lid, ro2. 85. Potajno ji kine i srdca jim
grizu. 76. Da ju grize i kini. A. Kaniilid, bo-
gojubn. 403. Umrtveiie tilesno koje odudeiia uz-
te2e, tilo kini. uzr. 216. Kad ga smrtna rana
kini. V. Dogen 20*. To i bludna vatra dini,
kada srce obnod kini. 83*'. Kad ga stragna ved
smrt kini. 194i». Da u vagoj staroj djedovini
srbski narod samosilno kini ? J. Krmpotid, pjesm.
7. Gledaj blagi gto on dlni momu spolu pleme-
nitu, nevojno ga mudi i kini u naj |epge dobe
cvitu. katar. 44. I^ima debla jog paradem kini.
J. S. Re}kovid 185. Nit' je (bubej hranom nit'
nemirom kini. 243. Yodku da zrake ne kine.
311. 2e]an svoje tilo kiniti. A. Tomikovid, gov.
249. Poradi ziodesta drzana s kojim ga je otac
kinio. 2iv. 800.

b. sa se.

a) pasivno. A ti simo porukom da ti se po-
ruki ne kine. Starine. 11, 109. (oko 1662).

b) rejleksivno. Tako trulo jato dini u nevoji
kad se kini. V. DoSen 203*'. Dal' nebesa da ci-
nimo, mudimo se i kinimo. 243''. Da se trudan
vrag ne kini. dal' na meku nek podiva. 255''.
Stvari, koje Bog ucini, nek se g Aima dovik kini.
262a. Ah! uzdige, kini se, u srcu ga tiSti. J.
Rajid, boj. 80. Noj , protiva jer se zalud kine.
J. S. Re]kovid 17. Neg se kudnik izva2ati kini.
87. Jer u lipnu dim se drugim kini. 88. Oni
o Aoj veoma se kine. 188. Koliko se je kinio

1. KINITI, b, b.

955

KH^ITI

da raemetne ova Aiovn odlaku. A. Tomikovid,
2iv. 136.

2. KINITI, u Volti§ijinu rjeiniku hod kinuti.

kInKAVICA. /. vidi 6i6imak. — U Vukovu
rjeiniku : vide Sizole 8 dodatkom da se govori u
PaStrovi6ima. Kinkavica (Vuk, u PaStroviiima),
Zyzyphus vulfiraris Lam. fructus. B. Sulek, im.
144. — Po svoj prilici postaje od kimak (m ae
ispred k promijenilo na n), jer kad se jedu pre-
zreli Sicimei osjeda se kao von u stjenice; a i
boja i ohlik nalik je na stjenicu.

KINKOVIC, m. presime. — U narodnoj pjesmi
cmogorskoj naiega vremena. Kinkovi6u i s Aim
Driokovi6u. Ogled, sr. 459.

KINOVAR, m. vidi kenovar. — Rus. KHHOBapB.
— U 8tuli6evu rjeiniku: v. kenovar s dodatkom
da je rijei ruska, i u rukopisu pisanome ciri-
licotn XVII vijeka crkvenijem jezikom gdje sna-
iene nije jasno. Tako piSi kondijem po kvno-
vara. Glasnik. 25, 35.

KINOVIC, m. prezime. — Prije naSega vremena.
Domijan Kinovi6. Zak. vinod. 55.

KINSKA, /. vidi 3. Eina. — U jednoga pisca
naiega vremena. Ono koreiie dai'e naf lepSe fu-
tile, Sto dolazi iz Kinske. D. Popovi(S, poznav.
robe. 191.

KINSTVO, n. vidi kiA. — Na jednom mjestu
u istoga pisca u kojega ima i kiA (moie hiti da
hi trebalo iitati kiAstvo). Prva jSfanafcja jesa
brez krivine, jerbo nije u naSoj mo6i ukloniti
i(h) se, nego ako bi svrbu doglo hoteAe, onda
nijesa ved prva nepfo drufi:a ali treda . . . Naj
boje svitovaAe jest usilovati se u prvu nagrlost,
neka dobiv§a pridobitak, ne zavrate se toliko
brzo, a ako li ga. ona nadobiju od nas, ja6a i
silnija na povratku zakopav§i kakono sasvijem
razlog i na ti naSin da upadati obrati se a obi6aj,
i za izgaliti ga. va]a vedi trud koliko maAe bade
bilo iz po6ela rvaAe s kinstvom. M. Eadnid
499a.

I. KINUTI, kinem, pf. otrgnuti, isto kao otki-
nati; ovo bi bilo prvo znaiene kao Ho je i u
VoUi^ijinu rjeiniku, ali se ne potvrduje u pri-
mjerima. — Akc. se ne mije'ha (aor. 2 i S sing.
kfnfl). — Postaje od korijena kid (kyd) glagola
kidati nastavcima n^ i n; ispred n d ispada.
aorist se mole naiiniti i od samoga korijena bez
nastavka: kidoh, kMe itd., vidi: Kide dijku sa
ramena bojna. Osvetn. 6, 78. — Od xvii vijeka,
(vidi kod 1, b), a izmedu rjeinika u Volti^ijinu
(iStrappare, staccare' ,zertrennen, abbrechen*), u
Stulicevu (v. kidati), u Vukovu (vidi kod 2).

1. aktivno.

a. istrgnuti (mai, noi iz noinice), povaditi.
Bazjuti se sveti Petar, pa kine noi te obojici
posije6e grlavu. Nar. prip. vr6. 43. Prizovnem
Gospoda Boga, kinem no2. Pravdono§a. 1852. 8.
— u primjeru sprijeda, a puSci (s ramena).

b. M prenesenom. smislu, kao ujesti (o zmiji).
Ter se na me rasrduje kako da me zmija kine.
D. Barakovid, vil. 208. Jad nam stan gorupi,
guja srce kine. 351.

2. sa se, refleksivno, otrgnuti se, ocijepiti se,
u prenesenom smislu, otici, uda]iti se (ali nekom
silom). — Izmedu rjeinika u Vukovu f.sich fort-
packen' ,amoliri sese' s primjerom: Kini mi se
8 odija). Ved da mu se kine sa odiju. Nar. pjes.
vak. 2, 429. Kin' se otlen, prija nevideni! Nar.
pjes. juk. 303. Kin' s' otalen, od mora katano!
Nar. pjes. horm. 1, 352. Kini mi se s duSe!
(Prodi me se, ne dosadaj mi). Nar. posl. vak.
138. Samo da mu se davo kine iz kude. Nar.

prip. vuk. ^ 801. Kinimo se od sela i staja.
Osvetn. 4, 5. Na drugu se nmab bajka kina.
4, 25.

2. KiNUTI, kInem, pf. vidi kimnuti, od iega
postaje tijem Ho je ispalo m. — (J dva pisca
XVI i XVII vijeka, a izmedu rjeinika u Mikafinu
(kinuti glavom, kazati da jest ,annuere nutu ca-
pitis') i u Stuliievu (.adnuere'). I ondas (Piro)
mad ize svoj iz zlatne noSnice, a kinu, ruke u
toj da drXe djevice (Poliksene). M. Vetranid
2, 441. Kako magne okom, |ubezni zrak sine;
svak tede poskokom kude glavom kine. D. Ba-
rakovid, vil. 14.

3. kINUTI, vidi kibnuti.

KI!^, m. samo u jednoga pisca xvii vijeka:
va^a da je pravo znaiene muka (isporedi 1. kina
t kiAiti) ali kao da u primjerima znaii animi
perturbatio, ono za Ho sadaSni pisci upotrebfa-
vaju rijei strast, t. j. naklonost Hi iefa (iesto za
iim zlijem) tako zestoka da moie svladati svaku
drugu Selu i svako drugo osjecane. — isporedi
kiAav i kinstvo. 8au1 stavi u tamnicu Agaga,
kakono cine mnogi koji zatvore svoje muke, ka-
kono srdbe i nenavidosti . . . nije dosta zatvoriti
tvoje kineve da ne izadu vanka, nego va|a da
\(h) pobijeS, neka umre u tebi svako poieJeAe i
pohlepJeAe svitovAe. M. Radnid 415*. Bududi
podlo^an kiAima odud]ivima koji su opdeni nami
i marvi. 415*. HodeS ti pun griba i kiAa a2i-
vati slatko opdeAe Isukrstovo. 422*. Sto po-
made ozdraviti drugoga tvojijem rijedma ako ti
ostaje§ u tvojijem vlastitijem kiAima? 447b.

KIl5rACKA, /. selo u Hrvatskoj u Supaniji za-
grebaikoj. RazdijeJ. 78.

KMaTI, kiAam, impf. (1.) kiniti (u Topolovcu).
P. Brantner.

KIlilAV, /. mrina(?). — isporedi kiA. — U
dva pisca BoSnaka xviii i xix vijeka. Ja sam
za misec, dva, po godine itd. nosio kiAav i a
sve to vrime ielio udinit osvetu. F. Lastrid, ned.
56. Radidu ostaviti one zakletve i prokliAaAa,
nenavidost, kiAav i osvetu. 119. Takoder koji
kiAav nose ili u srdbi naskode i obastru kojom
silom . . . 141. Srdba porodi medu vam kiAav i
zlobu. 289. Prignutja Kivinska od srdbe, kiAavi
i nenavidosti. 292. Ako mrziS na iskrAega i
nosig kiAav, ne ktijudi mu oprostiti uvrideAa.
360. Kiko vrada joS grdije psosti, kivnu vraded
kiAav u slobosti. Osvetn. 4, 36.

Ktl5fBA, /. muka, kineAe. — U Vukovu rjei-
niku: ,die plage' .vexatio'.

KIl&EI^E, n. djelo kojijem se kini (ili kini). —
Izmedu rjeinika u Stuliievu i Vukovu. Poka-
raAe od drugoga 2ivota biti de od vatre za ki-
AeAe i muku. M. Radnid 559'>. Podi de ovi na
mudeAe aliti kinene vjecAe. 564». Za§to je sku-
pjeAe od sviju muka i kiAeAa. F. Lastrid, ned.
91. — U ova dva primjera znaii Ho i kiA. Mnogi
su kakono stabla zimAa, koji se dine mrtvi svijetu
u svijem stvarma izvaAijem, ali bududi prognani
ali onevojeni, odgovaraju i govore kakono tko ima
iiva kiAeAa. M. Radnid 4l5a. Nigdar nede§
imati iivot mijeran ni pokojan, ako ne prido-
bije§ zloba i ne podloSiS tvoja kiAeAa i ne za-
ni6e§ samoga sebe. 481ab.

KII^EV, adj. iiji. — Na Cresu. I. Mildetid.

kMiTI, kinlm, impf. muiiti. — isporedi 1. ki-
niti. — Akc. kaki je u praes., taki je u impf.
kiAah, u aor. 2 t 3 sing. kfAf, u part, praet.
pass, kinen ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf. — Vaja da je istoga postana kako 1.

KIl^TI

956

1. KIP, 1, a, 6).

kina. — Od xvii vijeka, a izmedu rjeHnika u
Vukovu (mu6iti ko^ra .plaeken' .excrucio').

a. aktivno. Dokle s mijerom stoji u tamnici,
ni ga toliko pazi, ni veSo, ni muci, ui kiiii. M.
Divkovi6, bes. 303^. Tijelo svoje kini i muci.
3231". Prijetedi da 6e ga dotoliko morit i kiniti,
dokle god ne povrati jaspri. F. Lastrid. test. ad.
b7^. Ispitivafie aluzice muce6i i kiiiedi. A. Ka-
ni21i6, kam. 57. Cilu noc pogrdujudi ga kiiiiSe.
106. I videti lickog Mustaj-bega, kako kiiii neg
od Zadra bane Nar. pjes. horm. 1, 337.

b. pasivno. Sada je on utjesen a ti kinen. M.
Eadnic 564''.

c. sa se, refleksivno. Nije potreba biti se, ne-
vojiti, kiniti se i nadobiti za imat ga (nebo). M.
Radnic 340''. Kada 6e)ad naseladka i priprostita
znadu ova refiena ne imaju se ki6it niti tirati od
ispovidi uskrsne. F. Lastrid, od' 86. Vise de se
kiiiit i muciti nepravedni stidom i sramom. ned.
16. TroSite, prodajte, znojite se i kiiiite. D.
Rapid 168. Drze i § nim u mlo§tvu se kiiie. J.
S. Relkovid 37.

KINSTVO, n. vidi kinstvo.

KIOT, m. vidi divot. — U Stulicevu rjecniku:
,arca, capsa' s dodatkoni da je uzeto iz misala.

1. KIP, kipa, m. persona; corpus; forma, fi-
gura, species ; imago, effigies, signum, simu-
lacrum. — isporedi 2, hip. — Od mag. k6p, slika,
oblik, lice. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
u ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc.
sing. kipe. — U juznijem jezicimn ; u nasemu se
javla od xv vijeka (vidi 1, a, b) aa) bhb)), a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (kiip , persona'; na
drugom mjestu stamparskom grijeskom Hi po ma-
garskoj rijeci kep ,species'), u Mikajinu (kip co-
vjedji, trup, stas ,8tatura, corporatura, corporatio';
kip, prilika ,8tatua, simulacrum, effigies, signum';
kip od drva ,delubrum' ; kip od voska ,oscilla' i
kod idol), u Belinu (,conspetto, presenza' ,con-
spectus' 220''; , corporatura, tutto il complesso
del corpo' , corporatio' 230''; , forma, figura' , forma'
,propriamente persona' 324^''; ,idolo' ,idolum'
374''; , persona in sonso della persona di uno'
, persona' 557* ; , presenza, aspetto' .praesentia'
682a; , presenza, persona, come a dire, uomo di
bella presenza' ,aspectus' 583^ ; ,statua, figura di
rilievo' ,8tatua'; kip covjedki ,statua d' huomo'
,statua viriiis' 707*), u Bjelosfjencevu (kip, pri-
lika, obraz, lice, oblicaj, slika, prikaza, figura,
inkun ,imago, species, facies, simulacrum, effi-
gies, icon'. 2. kip, trup dlovecij ,statura, corpo-
ratura, corporatio'. 3. kip, sobstvo ili osoba, per-
zona, V. g. tri su kipi (kipa) ili sobstva ili per-
sona, t. j. osobe presvetoga trojstva ,persona'. 4.
V. krinka. 5. kip ili pelda drevena ,statua, de-
lubrum'. 6. kip voSceni ,oscilla'. 7. kip, forma,
osnova cimpraiia ,exemplar, figura, delineatio,
designatio alicujus aedificii'. v. forma), m Jam-
breSicevu (,icon, imago, effigies' ; kip zrezani
,statua'), u Voltigijinu (.figura, ritratto; idolo'
,bild; abgott'), u Stulicevu (,persona, statua, si-
mulacrum, statura, altitudo'), u Vukovu (,die
bildsaule' ,8ignum, statua' s dodatkom da se go-
vori u vojvodstvu), u Danicicevu (kypi. ,vultus,
persona', cf. lice).

1. persona, razumno stvorene uopce, a napose,
ili u kojega je dusa i tijelo (ie]ade), ili u kojega
je nam duh (kao Bog, andeo). — isporedi 6e|ade,
a) ; glava, a, «) /) i a, J) ; lice, osoba, sopstvo.

a. istice se da je nesto za se, dakle da nije
into ito je koja neziva ili unma stvar ili koji
drugi kip.

a) uopce. Rede da ga je (testamenat) pisao

gospodinb mitropolitB Davidb a zapovMiju go-
spodina hercega Stepana i predB negovemi. ki-
pomt. Spom. sr. 2, 127. (1466). Kada bi se dite
pokazalo z dvima glavama ima li se krstit kako
jedan kip ali kako dva? Narucn. 11''. (Biskup)
pokazuje kip Ivanov. 36''. Vas kip moj svetom
milosti tvojom oplakati. A. Grucetid. roz. jez.
164. Starac gost izceznu iz ociju vratarevijeh.
scijeni se da ovo bjese kip andeoski. M. Div-
kovid, bes 320''. Jere stanovito ne gledas kipa
dovidjega. I. Bandulavid 182''. matth. 22, 16.
Mnase uegov (carev) kip zbiti ih. B. Krnarutid
31. Premda se }ube mu2 i Sena, vazda de biti
dva kipa razdijejena. M. Radnic 379''. Ako ne
dinis scjenu od rijeci sramotne, svak de vjero-
vati da ne pada svrhu kipa tvoga. 387*. Ob-
sluSit smo mi pripravni, i zdru2iti tvoj kip slavni.
P. Hektorovid (?) 81. Mnogu radost moj kip
stede cid te rici, ku mi rede. 110. Sto rimskih
vlastela bijahu pomniva straza negova kipa.

A. d. Bella, razgov. 26. Uzima se tude nepra-
vedno silom otimajudi i robedi i ovo je vedi
grih nego krada, zasto se dini ne samo steta u
dobri nego usilnost i nepostenje negovu kipu.
F. Lastrid, ned. 158. Ova i prilidna dini za po-
karati opacine koje se dotidu poSteiia Bozijega;
ali ne ona koja se dotidu i gledaju kip negov.
svet. 108''. Razpeti nas odkupitej jeste naj vedi
i naj spasonosniji kip. E. Pavid, ogl. 160. Nitko
ne ima uvridit zudija jednoga ali u kipu oli u
imanu. M. Pavisid 43. Jer se vidahu u Aegovu
kipu zlamena od velike mudrosti, jakosti i vi-
teztva. And. Kadid, razg. 85. Ako upasti bude
u grih od uvridjenja krajevskoga kipa. A. d.
Costa 1, '261. Jere se ovi (plod) ne moSe raz-
luciti od kipa istoga misnika. Ant. Kadcid 66.
Imajudi se spomenuti od kipa kojega prikazuje
i koji je ista svetost. 226. Silujudi misnika u
svomu kipu ili u svomu rodu. 297. Svako tesko
pomankahe u kipu, kako zao glas, pijanstvo,
igra i prilidna. 403—404. Privarene u kipu,
sobstvu iliti cejadetu. I. Velikanovid, uput. 3, 210.
Redovnik prikazujudi ne svoj kip, ma crkve i
Josukrsta. J. Matovid 281. Nije vi§e pod oblastju
drugoga polak svoga kipa, stana i 2ivota. M.
Dobretid 500. Tako, jere premda je ispovidio
grihe sobstva iliti kipa svoga, ali \e zatajao grihe
oficija svoga. D. Rapid 43. Kako imadu paziti
samo na glas a ne na negov kip i dostojanstvo.

B. Leakovid, gov. 14. Svi ovi sakramenti s trima
stvarma dovrsuju se, prvo podstavom (to je ma-
terija), drugo ridma kakono oblicjem (to je forma),
i kipom slu2ite}a. nauk. 156. Jere se ovi ne
moze razluditi od kipa istoga misnika. M. Dra-
gidevid 128.

b) u instrumentalu ili s nekijem prijedlozima
stoji gotovo adverbijalno, te se istide da ko ato
radi sam za sebe ili za drugoga. aa) ipse, prae-
sens, coram, istide se da ko nesto radi ili negdje
biva sam, glavom. — kip stoji: aaa) u instru-
mentalu (kipom svojijem ili samo kipom). Ja
^arko humski , bududi u Dubrovniku kipomi>
mojimt. Mon. serb. 495. (1466). Prid nas svojim
kipom pristupajudi jesu navestili. Mon. croat.
100. (1466). Knez Zrinski sam svojim kipom
onde nazodi bududi. 253. (1552). Pokle te ne
mogu viditi kipom. Transit. 146. PrisadSi potom
biskup kipom svojim Mirakuli. 59. Kad kipom
ne mogu (pohoditi te) . . . P. Hektorovid 69. Da
sudac kipom svojim ide k 2eni. S. Budinid, ispr.
141. Koji bi se kipom svojijem namjerili na re-
denoj prodesijuni. A. Gudetid, roz. mar. 55. Zive
Gospodin Bog od vojska prid koga kipom ja
stojim. 102. Bog kipom svojijem jest u svakomu

1. KIP, 1, a, h).

957

1. KIP, 1, c.

mjestu. roz. jez. 71. Sinovi i kderi 6a6ku svomu
i majci Bvoj(oj) imaju sluiiti svojijem vlastitijem
kipom. M. Divkovi6, bes. ISfja. Isukrat svojijorn
vlastitijem kipom i djelom ucini. nauk. 11*, Da
se tijelom i kipom svojijem nahodi na onom
mjestu. B. Kasi6, zrc. 52. Gdi kipom ne mo-
gaSe dosedi, pismom 6ini. F. Glavinid, cvit. 375*.
Koliko da budu oni isti kipom P. Posilovid,
nasi. lOQb. Neka se spomenu, da imaju brez
pristanka kipom nahoditi se u svojih crikvah.
M. Bijankovi6 100. Kipom ,personalmente, aw.
di persona' ,per8onaliter'. A. d. Bella, rjefin. 557*.
U jednoj i drugoj parokiji ne mo^e kipom svojim
pribivati. A. d. Costa 1, 41. — bffb) u toe.
8 'prijedloyom u. Mi vsi zgora refieni v kipi
svojem. Mon. croat. 69. (1447). Ti vsi Nebjusi
zgora refieni imenom i u kipih, kako se zgora
imenuje. 69. (1447). Kadi ovih i ja kod utiSteAa
u kipu ne mogoh biti. I. Velikanovid, uput. 3, xii.
Bududi on u svomu kipu uprav primio ranu,
psovku oil drugu pogrdu. M. Dobreti6 198. —
bb) loco, pro, znacene je da ko neSto radi mjeSte
drugoga koga, u negovo ime, kao on. — kip ima
uea se genetiv Hi adjektiv posesivni, i stoji: aaa)
u loc. s prijedlogom u. On pred nami stojedi u
svom kipu i u kipu vsih svojih sinov. Mon. croat.
249. (1549). Pride pred nas Stipan kipom svojim
i V kipi sinov svojih. 117. (1478). Kako govori
Ezekijel prorok v kipi Gospodina Boga. Narucn.
3b. Govori David v kipi Isuhrstovi. Korizm.
16*. Isus oblast je dal apostolom i v liih kipi
vsim popom. 59''. Da sve koliko govori u kipu
svete majke crkve. M. Divkovi6, nauk. 210*'. Je-
remija u kipu spasiteja veli. M. Radnid 5^. Moze
se redi u kipu ovaki redovnika ono sto rede Sa-
lamun u kipu prizlodesti griSuika. M. Zoricid,
osm. 16. Ovu oblast dopusti Isukrst samo mis-
nikom u kipu svoji sveti apoStola. M. Dobretic
84. — bbb) u ace. s prijedlogom u. Ki krsti

V kip Isusov. Narucn. 8*>. Drugi odgovaraju

V kip negov. 12*>. Pop rici ki govori, govori je

V kip Isusov. 22*. (Pop govoreci) v kip vsega
plka. 36t>. Evo, zeno, sinak tvoj ; Ivan da t' je
u kip moj. M. Divkovid, plac. 23. — ccc) u gen.
s prijedlogom iz. — samo u jednom primjeru
xviii vijeka (uz glagol pjevati). S. Lovrinac koga
danas svedano slavi a. crkva, i piva iz kipa ne-
gova: ,Igne me examinasti . . .' F. Lastrid, svet.
129b.

b. u teologickom jeziku.

a) u svetome su trojstvu tri kipa. — isporedi
osoba, sopstvo. Jedinstvo sobstva, ko je v trih
kipih. Narudn. 36b. Da jest jedan sam Bog, va
jednom bitju jesu tri kipi. Postila. DdS*. Ne
misajud kipov ni jedinstva razludujud. Kateh.
1561. 33a. Isukrst, koji je treti kip od prisve-
toga trojstva. M. Divkovid, bes. 10*. Bog jedini
u trojstvu kipa. I. Andid, ogl. 41. Priporuciti
se trima bozanstvenim kipom. P. Posilovid, nasi.
94*. Duh sveti, ki u trojstvu jest kip treti. P.
Hektorovid (?) 89. Poznase da je tredi kip od
deanice otcine sniSao u utrobu b. d. Marije. S.
Margitid, fal. 5. Koji jesu tri kipa a jedan sam
Bog. P. Macukat 24, U tri kipa Bog je opdeui.
I. Sordid, uzd. 129. Nami kaze nasa s. vira na-
sega Boga u jedinstvu i u tri kipa. J. Banovac,
razg. 72 — 73. Otac jest prvo sobstvo ili, kak vi
govorite, prvi kip. J. Filipovid 1, 30*. Nisu tri
Boga nego samo jedan, za&to ova tri jednu narav
imaju i bo2anstvo, a tri su kipa. F. Lastrid, od'
20. Premda je samo jedan Bog u bistvu i na-
ravi, nistanemane tri su kipa iliti sobstva. 121.
Istina je da je ini kip otca, ini kip sina, ini kip
duha syetoga. D. Bagid 209. Besidi od kipov

otajstveni Bo2ji. A. d. Costa 1, 2. Tri n Boga
kipa iliti sobstva drie se. I. Velikanovid, uput.
1, 16. Po drugih prisvetoga trojstva personah
iliti kipovih. 1, 2()0. Tri kipa prisvetoga trojstva.
M. Dobrotid 27. Gdi se god jedan kip svetoga
trojstva kako Bog nahodi. I. J. P. Lucid, doct.
."il. Razlog pridajudi trima boianstvenima sob-
stvom iliti kipom. D. Rapid 3:^4. Izpovidamo
Boga jedinoga u naravi a trostruka u kipovih.
B. Leakovid, nauk. 468.

b) 0 Isusu se kaze kip i u drugom smislu.
Skup§dina dlovidaske nature i bo2astvene v kip
sina Bo2ja. Narudn. 4*. Prvo ti (Isuse) bi§e
sam jedin kip svojim otcem. Transit. 114. U
Isukrstu je boZanstvo i dovjedanstvo ali jedan
kip. M. Divkovid, bes. 16b— 17*. Pa je Isukrst
Bog i dovik u jednom kipu. J. Banovac, razg.
248. Da su u Isukrstu dvi naravi u jednom kipu.
izkaz. 12. Ja i otac moj jedan kip medu sobom
stvaramo. A. d. Costa 2, 75. Radi dviju naravi
u jednoj personi iliti kipu aliti sobstvu ujedi-
lieni, imenovan jest Emanuel. I. Velikanovid,
uput. 1, 125. Da su dva kipa iliti sobstva u
Isukrstu. 1, 276.

c. persona, homo, iejade uopce (nidi de)ade,
a)). Ne razmiSjaj kipa ubogoga. Bernardin 64.
levit. 19, 1.5. Ka (telanja) gkodu donose kipu i
2ivinju i kriposti kose, svisti i uminju. P. Hek-
torovid 3. Kako trpi§, o sfemogi, da toka rogo-
bora i oholost u jednom umrlom kipu zenskom
pribiva? P. Zoranid 8b. Razlici kipovi {udski
mogu rijeti govoreci ... M. Divkovid, bes. 730b.
Svaki kip koji laze . . . nauk. 56. Nijedan kip co-
vjecanski ne zna tvoga hoda. zlam. 49. Da kipa
ni ziva ki nede bit robom. D. Barakovid, vil.
38. Od )udi aliti kipova koji se Jube. P. Posi-
lovid, cvijet. 26. Niti ima se po nijedan put 6i-
niti viditi nemodniku one kipe, s kojijem jest
sagrisio kako jesu bludnice ali ostale kipe ne-
po§tene ali neprijateje. nasi. 139b. Ako podeS
po ustije kipova, uti§i se. M. Radnid 21b. Stavi
ono sto ti cinis na jedan tredi kip i vidide§ kakov
si. 24b. Saliti se kipovma niskijem. 36*. (Ima§
biti) dobrostiv s kipovi podlo2nijem. 49b. Pobi
dvadeset i tri hijade kipova od puoka. 119b. XJ
korabju Nojevu ulize osam kipova, to jest detiri
covika a cetiri zene. 143*. Zazva Isus Isukrst
kipove niske. 249b. Koji svakoga prima brez
izbirana kipova. 399b. Zabraneue moie biti
svrhu pergone ili kipa, kada se komu po imenu
zabrani. A. Badid 198. Prid kim si mormora',
za kim si mormora', to jest, od kakve je vrste
kip, i sto si mormora'. J. Banovac, razg. 121.
Stavit ji u ruke drugoga kipa. P. Filipovid 7.
Da se po kipu pristojnomu prodadu. 7. Gdi
covik svekolike falinke protrese, ali ne imenu-
judi kojigod kip. M. A. Rejkovid, sat. A4b. Za
ocipiti se od nikoga kipa. Ant. Kaddid 148. Ne
nahoditi se sam ujedno s kipom s kojim Boga
uvriduje. 253. Opovidi od kipa oliti od Judi.
314. ,Ko' tumaSi kip oliti cejade. 196. Koji je
odijen od ovaki kipa (od ienskijeh) moze se red
da je mrtav. N. Palikuda 14. Ne bi palo (kr-
stene) svrhu odredjenoga kipa. M. Dobretid 29.
Oskvrnene jednoga kipa oli jednoga dejadeta
Bogu posvedena. 199. Bog saduvo svakoga kipa
Bogu posvedenoga. 226. Od pape oli od biskupa
oli od drugoga kipa crkovnoga. 298. Ne kako
kip obdeni i ociti (,ut persona publica') ma kako
kip osobni oliti posebni (,p. privata'). 373. Koji
kipi navlastito u iskuSanu duSe pomankaju? Po-
mankaju kipi predoduSni i kipi razpuSteni. I. J.
P. Ludid, doct. 9. Od potribe je da se ne ob-
zire simo i tamo, da ne razgleda odidu kipa koji

1. KIP, 1, c.

958

1. KIP, 2, c.

en okolo ixega. 16. Svaka yrsta kipa i celadi
povrvi n pustinu. razg. 24. Zenedi se i udajuii
8 kipima vlaatitoga kolina. Grgur iz Varesa 120.
S. Bernardo drii za divce i one kipe . . . 126.
BazdrijeSena toga medu kipovima sposobnim za
rod nije bilo. V. Bogisid, zborn. 185.

3. corpus, tijelo {naj ieiee (udsko) kod 6ega
se istiiu tri znacena sto se ipak ne daju svagda
lako razlikovati medu sobom.

a. tijelo, kao ono Sto je od mesa, koati itd.;
Sto se dijeli u trup i u uda; Sto je suprotno
duSi. Da 86 hrani neoskvrnen duh va§ i duSa i
kip brez krivine. Bernardin 34. paul. Ithess.
5, 23. Kip vriiom odivSi. M. Marulid 35. Kip,
obraz tere vrat ove zgledal da bi. 39. PodloEit
ne mogu svoj on smrdedi kip. 103. Smrti smo
podloini i svakomu grihu i malo uzmozni, dokle
smo u kipu. 111. JoS ni§tar ne prudi premda
je pofiten kip, tko misalju bludi svaki 6as tere
hip. 111. Bolizan pritilte kip i dusu moju. 154.
On je ki krsti kip lausov. Narufin. d^. Djaval
pakleni ki biSe v kipu toga filovika. Mirakuli,
2. Sve tuge od svijeta sad s kipa ne hode. §.
Mencetid-G-. Drzi6 497. I snagu tuj stekoh u
ruke i u kip. H. Luci6 218. Premda je kip
nezdrav, malo se toj broji. 274. Zatim da tu6-
niji bit mu 6e obrok taj i kipu vridniji. P. Hek-
torovifi 11. Da mi jedva u staru kipu nevojnu
dusu ostavi (nemodj. 54. Kada se odvede noge
potipaju, i kipom kud nece, zanosed motaju. 67.
Svega kipa bitje kad se je skondalo. 67. Da
vazda ne samo kipom trujah. P. Zoranid 1^.
Vas se kipom zgrozim. 13^. Ako sami kipom
svojim biju se. §. Budinid, ispr. 163. (ViSni)
nigda duSu vrijednu u grub kip ne stavja. D.
S,anina 5^. Er sjena kip slijedi, a hudi nenavis
prid znanim. 38^. Er se rit moie slip ki dusu
ostavja a samo stvorit lip uresom nastoji un>rli
tamni kip. 145^. Puka kra} svoga glava je na
svit saj, a puk je kip nemu, ne moiie, ja du rit,
u bitju svojemu bez kipa glava bit. F. Luka-
revid 246. Glavu toplit i studiti i kip gvozdjem
odijevati i na nodi studen stati, svak de tuj zled
odutiti. M. Pelegrinovid 198. ZaSto jesi kipom
i dudju poslenica? F. Vrancid, ziv. 42. Mnozi
se obrate g Bogn kipom, a ne srcem. Nauka
brn. 78, Jazik jest malabno udo u kipu 61o-
vidjem. 20''. Isukrst bi bijen po obrazu, po
vratu, po svoj puti i kipu. A. Komulovid 63.
Koliko da smo jedan kip i jedna du§a. M. Div-
kovid, bes. 446^. (Muz i iena) biti de dva u
jednomu tijelu i u jednomu kipu. nauk. 253''.
Jedan ud dovjeka, kako je ocjecen od ostaloga
kipa . . . 286»>. Svi su bozi na skup bili kad su
ne kip satvorili. kat. 109. Brez tebe kip moj
vene. 138. Pozri moje ruke, noge i po kipu
rane mnoge. 180. Do kipa odriti. D. Barakovid,
vil. 69. S kipa mu krv rigne ispod sab^e mnoge.
79. A ona odati nigdar se ne hoti, ui kipom
pristati svitovnoj grihoti. 130. Dal' kad joj vo-
dica trudan kip ohladi . . . 131. Vrh trave ze-
lene tad spusti trudan kip. 131. Kip se moj
uausi. 288. Kada duh rasprti smrded kip. 318.
Jizbinom kriped kip. 342. Od utrobe kipa tvoga.
jar. 86. Al' je du§a ostavila sfojega kipa. M.
Gazarovid 81. Dobro ciniti iskrfiemu, i ne iko-
diti ga u kipu, u po§tenju. I. T. Mrnavid, nauk.
1708. 13. U ubojstvu ali uvridenju kipa dinom
ali vojom. 8. Matijevid 20. Pogledaj slatko^a
sina tvoga svim kipom rastegnuta. I. Ivanisovid
104. Prem kako da vlada dva kipa jedan duh.
284. Ne samo noge, da i glavu i ruke i vas kip
i duSu moju. P. Eadovdid, nad. 281. Bududi u
pameti i u kipu zdravu. 391. Buka jest udo

poglavito kipa iudskoga. ist. 3. I blazeuo ono
sime, Isukrsta lipo ime, od utrobe kipa tvoga,
sin jedini oca Boga. P. Posilovid, nasi. 54*.
Bicajudi kip prisveti (Isukrstov). A. Vitajid, ost.
167. S kijeh ti (muka) svet kip na tie srne.
228. Ova, budud veomi lijepa, hoti uklonit svo-
'ega kipa zarucnika od vremena. J. Kavai!iin
297''. Iskrni se na tri nadina uvriduje: u kipu,
u postenu i u koristi. J. Banovac, pripov. 41.
Nit' ugleda, nit' napipa ikad itko Bozjeg' kipa.
V. DoSen 268*. Po komu se dinimo jedan kip
s Isukrstom, bududi mi Aegova uda a on naga
glava. M. Dobretic 38. Sto god je sunce na
tvrdini nebeskoj, to je oko u kipu dovidanskome.
D. Rapid 258. Prislabi kip na§. Grgur iz Va-
re§a 6.

b. statura, tijelo obsirom na velidtnu, visinu,
stas, rast, uzrast. Zad kipom majahan biie. Ber-
nardin 176. luc. 19, 3. Jer kipa nizoka dlovik
drugi bude. M. Marulid 134. Bi bl. divioa bo-
gorodica sredi!iega stasa i kipa. B. Kaiid, is. 111.
Ondi su bili ziganti imenovani koji od podela
bise kipa volika, naudni u boju. I. Bandulavid
120''. baruch. 3, 26. ZaSto kipom malahan biSe.
256''. luc. 19, 3. Kosmurati je kip uplesan, tmasta
iz odi muna udara. I. Gundulid 474. Kristofor
biie spodobna kipa. F. Glavinid, cvit. 239».
Nemoj se uznaiat da s' velika kipa. A. Geor-
giceo, nasi. 14. Kip je stepnast i uplesan, prsi
i glava naje2ena. J. Kavanin 413*. Visoki kip
,statura alta, grande' ,statura procera'; kip uplesan
,8tatura bassa' ,statura brevis' propriamente corto
e grasso' ; kip nezgromni ,8tatura grande e gros-
solana' ,8tatura magna et rudis'. A. d. Bella,
rjedn. 707''. Premda bijaSe teXak u kipu. J. Ba-
novac, pred. 120. Mala Gospa, malena u kipu
iliti stasu. A. Kaniilid, utod. 390. Kakvoga je
stasa iliti kipa i lica bila divica? Bila je stasa
iliti kipa sridi^ega, niti yisoka niti nizka. 608.
Mai' je kipom, al' je velik vojnik. §. Stefanac
43. Sritaju se s jednim dovikom malanim u
kipu. M. Zoridid, zrc. 137. Prid vojskom fran-
oeskom biSe jedan genera' puno sridan i naudan
u voevauu, premda malahan n kipu. And. Kadid,
razg. 121. Divojka je i od sebe lipa, mladana
je i visoka kipa. F. Badman 33. Bijaie malana
kipa. N. PaUkuda 3.

e. corpus, forma, species atque figura, figura
et lineamenta, omnis membrorum et totius cor-
poris figura, aspectus, tijelo kakvo je vidjeti, lice,
struk. a) u ce^adeta. Ti s' on ki da ne kipu
lipost. M. Marulid 7. Dojde sedma . . . kipa
prava, duSe gobe. 268. Djaval joj se pokaza
v kipi jedne vele lipe zene. Mirakuli. 97. (Djaval)
vze kip i priliku jednoga lipa mladida. 125. Naj-
dose djavla v kipi ali prilici arhibiskupa. Transit.
217. V kipi telesnom (djavol) govoraSe g Aim.
Korizm. 61''. VidivSi Isusa ki imijase kip lip i
dobar. 94''. Ocemo vskrsnuti jednaka kipa. 102''.
Meju nimi (gospojami) jer kad hodi (gospoja),
toli lipo kip uznosi. H. Lucid 211. Zad su draii
svudi vasda od pocala ki su lipi )udi i kipa
pristala? P. Hektorovid 30. Dal' ti je pristal
kip, pozrin'je sa stidom. 57. I sva dobra, ka su
u kipu u dlovidkom igda bila, sva ti budi (sic)
svrSno cila. A. Oubranovid 163. Evgenija i ki-
pom lipa biSe. F. Vrandid, ziv. 70. Gospodin
Bog ne gleda kipa dovjedanskoga, nego djelo i
srco dovjedje. M. Divkovid, bes. 158''. Jesu mnozi
a osobitijem nadinom 2ene, koji sami sebe pri-
obra^aju; to jest nije im zadovojno, ni se trpe
o Ijepoti svoga kipa i obraza Sto mu je Bog dao
i kako vede stvorio, nego svojom majstorijom
sami sebe hode i dine Ijepfie. 284''. Nebo, svit

1. KIP, 2, c.

959

1. KIP, 5.

i naraf kad mu kip tvorahn. D. Barakoyi6, vil.
14. Da Sava porodi prilipe 2ene kip. 149. Ka-
zu6i 'z vode van kip {adski do pasa. 131. Pri-
gizdava bi§e kipa, odivena sva u zlato. 178. Oni
kipa ne imihu ni od 2ene ni od dlovika. 223.
Ja ju sam (^ubicu) vidila lipu u sfem kipu. M.
Gazarovii 17. Lipa sfojim kipom bi§e. 29. Zene
su pak lipa kipa. 62. U kipu Sovifianskomu. I.
T. Mroavi6, nauk. 1702. 8. BiSe priizvrena slo-
2enja kipa. P. Radov6i6, ist. 38. Viju mladi6a
vele lipa, svitla, kano sunce, kipa. P. Hekto-
rovi6(?) 141. Covika plemenita no moiemo po-
znati po odidi nego po obrazu i kipu. S. Mar-
giti6, fala. 74. Bog je )udem, ne zvirenjn, podao
obraz uznositi, kip upravan. J. Kavaiiin 10*.
Kad se pokloni 6ine nejima se kip ugibati. I
Kra}i6 55. Ne ima gledat kipa &ovi6ijega. P.
Filipovii 15. Ova budu6i bila kipom lipa. F.
Lastri6, od' 846. Nasladei!te i dika u pristalosti
od kipa. test. ad. l()7a. Koliko je kip iivi iz-
vrsnitiji od prilike upengane. svet. 34t>. Kad
divojku vidi lipu a obrazu i u kipn. V. Dogen
119^. BjeSe ga pozno u lieu i u kipu. S. Rosa
49*. Dva blizanoa Esaun i Jakov, u kipu i di-
lovanu puno razlifiita. And. Ka6i6, kor. 26.
Jozep ne same u du§i lip bige, negoli jos i a
kipu 6udnovatom lipotom nareSen i nadaren. 39.
Jer ga vidi pristala u kipu. 160. Imadise 2enu
u kipu puno prikladnu. 175. Absalon tako lip
i pristao biSe, da se od dno pete do vrh glave
u negovu kipu grubode na6i ne mogale. 210.
Nalazed se bogat, ru^an u kipu. N. Palikuia 50.
Stojedi tiho i ponizno svojim kipom. Ant. Kadcid
40. Sklonito, devote i poStene n svomu kipu i
u svojoj odidi. M. Dobretid 63. U kipu svomu
odved lipe i pristale iene. I. J. P. Lu6id, razg.
66. ^ena kako andeo u puti, a muS vrag u kipu.
D. Bapid 8. Jeli spasitej vazda jedne vrste,
jednog kipa, jednog oblidja bio? 314. Podmet-
nnla drugo dijete od jednaka kipa i jednakih
godina. A. Tomikovid, ziv. 11. — b) u iivotine.
StraSna i dudnovata zvir izagadSi naskodi me:
sedam glaf razlikih a detire drakunske noge, a
kip zadni kako mrk osal . . . jimiSe. P. Zoranid
7». Nakazni koja bje§e do pasa covjek a u osta-
lomu svemu kipu cetveronozni vo i zva§e se Mi-
notavro. I. Gundulid 3. I divjadi mnoge ine
kipa razlika i imena, kijeh pustoSi i planine goje
u jamah. 555. Sedam krava ke od glada jedva
uzgora svoje kipe uzdriahu. P. Vnletid 86. Kot
jedan Proteus svak' kip zeme na se. M. Kuha-
devid 35.

3. corpus, forma solida, koja mu drago tje-
lesna stvar obzirotn na ohlik. Iz staklena auda
komu je zijatje usko a ostali kip razkoSan. P.
Zoranid 33b. Ne bududi onda nijedan kip svital
ni sunce ni dupliri ni luderna. P. Radovdid, ist.
21. Razlikost men osinom i kipom. L. Terzid
122.

4. forma, figura, imago, ohlik, prilika (i u pre-
nesenom i u metaforiikom stnislu). OkoluSdine
nike prominuju kip griha. Narudn. 79^. (U Bogu)
imamo kip na§. Transit. 94. To biSe v furmu
od anjela ali v kipi telesni. Korizm. 41*. Stvori
ga (angela) u bitju pametnoga, kipom gibudega.
F. Glavinid, cvit. 439l>. Potom kip on sunceni
prikriSivgi, tudije se razmrvi. 54 — 55. Ki si mene
iz nidesar udinil na kip i spodobu tvojn. svitlost.
125. Sin A(ivice) M(arije), koji se je upatio za
odkupit grignika, adinide se kip pravice koji de
nemilosrdno grignika odsuditi. J. Banovac, pri-
pov. 27. Ti igteg opet dogadaje, kipe, vrime i
misto etc. od grija. M. Zoridid, osm. 48. Sto
jest kip? Jest jedna prilika taSta oli tkoja nije;

lato prilike krivih bogova zovu se kipi, jer pri-
kasuju jedno bo2anstvo gto nije: ,Znamo da nigta
jest kip na svitu'. 1 korint. 8, (4). po grc. itSioXov,
Blago turl. 2, 80.

5. signum, statua, simulacrum, prilika tijela
\udskoga (gdjegdje i iivotinskoga) naiinena od
kamena, zem]e, kovine, drva itd. (kaSto se eovu
ovako prilike neznaboiadke, vidi idol). Idoge za
idoli i poklonige se kipom. Korizm. 46^. Poveli
svetih prilike potrti i svetih kipi skrugi. §. Ko-
iidid 17^. Stup £e posrede place stojaSe s kipom
jego. 85b. Ne um6hu diniti razluku nijedinu
meju kipi il' statvama idola . . . i meju prdlikom
Isukrsta Gospodina nagega. §. Budinid, sum. 33*.
Mastor nastoji okol onoga gto kipu negovu pri-
stoji. ispr. 5. Okolo liega kipi anjelski mnogi
udii^eni. Aleks. jag. star. 3, 267. Da dasti ta-
mjanom kip Apolov. B. Kagid, per. 2. TJdini kamen
kip. D. Barakovid, jar. 32. U dva reda izdje-
lanijeh broj se kipa starijeh legkijeh kra)a gleda.
I. Gundulid 427. Kip je za ovijera, komu od
kosi vrh pledi se viae prostira. 428. Za ovom
kra}a i junaka u ugarskoj je kip odjedi. 430.
Dvorani kip jedan srebrn na lie (cesarice) izlihu
priliku. F. Glavinid, cvit. 39''. A potom kip
idola, imenom Venere, od zgora polo^ihu. 123^.
Zena Lotova ka se obrati u kip od soli. 168at>.
Imadjahu idole ili kipove. M. Radnid, pogr. lb.
Zena Lotova bi okrenuta u kip od soli. M. Radnid
281*. Da ovu priliku ali kip izdilani posvetiti
dostojig se. L. Terzid 216. IJ komu kipu drve-
nomu, gvozdenomu, midenomu, od tuda . . . 271.
Mi dr2imo kipe i hudobe za boge. P. Macukat
70. Kad se mogla Lotu 2ena u kip soli obratiti.
J. Kavai&in 68b. Kad se ore kipi i kude, svi su
nimi Judi. 150«. Velidanstvo od Solina kazu
stnpi, kipi, luci. 164b. Dignuv kip mu jog ka-
meni. 191b. Past de ovi kip prestragni kra}a
Nebukodnozora. 215b. Kip mramorni. B. Zuzeri
185. Tako se klaiiamo kipovom svetijeh. A.
Badid 51. Ne dini tebi kip izrizan. 54. Evo
vidi jedan kip (statuu) divice Marije. J. Bano-
vac, razg. 15. (Koitantin cesar) naredi da se
udini jedan kip Isukrstov i da se stavi na srid
grada. 188. U kip se soli obrati. pred. 83. Ne
htijudi se klanati kipu zlatnomu. blagosov. 175.
Tada de se toUkom holostju napuati, da de se
nzdignuti avrhu stvoreiia i postaviti svoj kip u
crkvi Jeruzolimskoj da mu se klanaju kako bogu
svi narodi. P. Lastrid, ned. 2. A tko godi se
ne bude poklonit kipu iliti prilici 2ivine one biti
de pogub^en. 2. Kad vide kipove svete i pri-
like Isusove. 3. Kojino bi nadinili kip iliti pri-
liku, pak bi mu se kako bogu klanali. 314.
Otari i kipovi krivih bogova. A. Kaniilid, kam.
475. Kada prolazimo pokraj kriza ali pokraj
kipa. bogojubn. 3. Sto je dakle kip ovi umi-
rajudega Saverije od voska prilikovan?... Istina
jest, da kip ovi iliti prilika jest jedno izvrsno
od majstorije dilo. fran. 6 — 7. Leo cesar prilika
i kipova svetih progonite}. utod. 46. Koja tada
jedno od krivoboikih kipova postade. E. Pavid,
ogl. 342. On zapovidi da se svi kipovi i sva
krivoboSka strasila sasiku. 342. Da se krivim
i neznabo^kim kipovom klaiiaju. 436. Obrati
bo je Bog u kip soli. M. Zoridid, osm. 131. I
ponijeh tridesti pineza u dom Gospodinov k dje-
)ate}u kipa. S. Rosa lib. zach. 12, 13. U malo
vremena obali detres tisuda kipa. D. Bagid 233.
Ti si vidio u snu jedan kip dovidji puno velik i
dudnovat. And. Kadid, kor. 288. Bududi udinio
jedan kip od cistoga zlata. 290. Boga nisu po-
znavali, nego su se kipovom klai^ali. Nadod. 7.
Kip kraja Nabukodonozora. Ant. Kaddid 108.

1. KIP, 5.

960

KIPAC

Kad 86 poklonio kipu od zlata. A. Kali6 144. i
Homo k onemu rukotvornikn koji trup sad deja, |
sad dube, da nastane kip u prilici juckoj. A.
Kali£ 238. Sa svim bim Bog ju obrati u ti cas -
u jedan kip od soli. D. E.api6 144. Nijedan kip
nije pruzio ruku od sebe nego svaki prigrlio
k sebe. (Slabo ko daje nego sve iste. U Hr- '
vatskoj). Nar. posl. vuk. 214. — U nase vrijeme
ovo je naj obicnije znacene (dajbudi kod pisaca),
vidi : Kip, art. lat. ,statua' ,8tatue, bildsaule,
standbild', tal. ,statua'. B. §ulek, rjecn. znanstv.
naz. — / metaforiiki. Ah koliko se bojim da u
onemu op6enomu sudu kad se imaju otvoriti srca
od svih, ne budu se viditi mnogi i mnogi kipovi
jos u prsima od onezih koji se kazu kako Kr-
stjani. A. d. Bella, razgov. 108, Ima o6i Go-
spodin Bog za gledati onu pozudu od osvete ka
ti u srcu pribiva, onu od one neciste bludnosti,
od one dobiti nepravedne, koja su kako tolici ki-
povi od laSivih hogova kojim se klanas. 108 — 109.

6. tabula picta, slika. — Samo u dva primjera
XVI vijeka. V cell te koludrice je napisan kip
sv. Jerolima. Transit. 248. Ki (pintur) pisase
lipo kipe deve Marije. Mirakuli. 18.

7. vidi 6uvida. — Samo u Bjelostjenievu rjec- •
niku (v. krinka). j

2. KIP, m. vidi 1. hip. — Samo na jednom
mjestu xvn vijeka u pisca koji drugdje piSe hip,
te va\a da je stamparska pogreska. Zato, Kate,
jur se digni, ter pod' pod mac glavu prigni, da
za mala kipa zalost u vijek vikom primi§ radost.
M. Divkovii, kat. 183.

3. KIP, m. kopjanik. — Od mag. k^p, kop(e,
suliea. — U nekolika srpska ^etopisa, ali je u
svakome §to zlo napisano. To leto (1651) prii-
doSe tarati nemafiki kipi i primise paki Lipovu
(ne znam sta je ako nije pogrjeska. D. Danidic,
rjecn, pod kypi.). Okdz. pam. laf. 84. I to leto
(1551) pride Baratb nemacki kipt i primise Li-
povu. Starine. 9, 89. U dva druga : To leto
(1551) priide bratt nemacki lipovt. — Tozde 18to
priide bratt lipovB i nemafiki kipt i primise. —
Kako je rastumadio i razjasnio I. Ruvarac u
Glasnik. 49, 26—28, treba citati: To l§to priide
Baratb i nemafiki kipi i primige paki Lipovu. —
vidi i 5. Barat,

4. KIP, m. selo u Slavoniji u zupaniji po-
zeskoj. Eazdije|. 123.

KIPAC, kipca, m. dem. 1. kip. — isporedi
kipak. — U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski
kipec ,icuncula, imagiuncula'; u Voltigijinu: ,fi-
gurino' ,bildchen' ; u Stulicevu : v. kip6ac.

Popravci.

Str. vr.

458b 5

483» 7

« 5

6561> 16

670a
670b
684a
69la 22
. 21

ozd. /. ime kravi popr.

„ 1. JASOTA, /. ime kravi „

„ izbriSi.

„ j6ksimov
14 „ joksimovica

6 „ JOVlCiC
13 ozg. JQVIN

2 ozd. JUNEScE, jftneSceta
J'tJRiSlTI, juri&im
86 mijena u aor 2 j 3 sing.:
jiirisi.

700a 22 „ f. ime kravi

712a 15—17 ozg. Po obliku — rjecnicima.

743a 16 ozg. poUo

766b 19 ^ pf,

ni^ 10 „ kalud&rcad

868a 14 „ Karlu
874» 1 „ KARUCE

n
n

n
»
n

m. ime volu.
JASOTA, m. ime volu.

JOKSIMOV.

JOKSIMOVICA.

JOVlClC.

j6vin.

jfrNESCE, junegceta.

JURI§ITI, juriSim.

kaki je u praes. taki je u impf. juriS&h; u

ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim

aor. 2*3 sing. jiiriSJ.

m. ime volu.

Tur. qa6amaq.

po Uo.

impf.

KALUDEReAD.

Karlu.

KARUCE.

U trecoj knizi na str. 133^ kod rijeci Gi6a treba popraviti: gMa, /. iokot. — V naSe
vrijeme po istodnoj Srbiji. — (Primjer ostaje.) — Stslov. gy2a (vidi V. Jagi6 u Archiv fur slav.
philol. 20, 61—64 gdje se kaite i postane).

Tisak Dioni6ke tiskare u Zagreba 1892—1897.

PG

137A
R5
dio /+

Jugoslavenska a'valeniija
znanosti i umjetnosti

Rjecnik: hrvats'-coga ili
srps'-coga jezi-ca

PLEASE DO NOT REMOVE
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY

For use in

the Library

ONLY